UDC 821.111-31.09 Joyce J.:821.163.41-31.09 Petrovi R. 821.163.

41-95

SLINOSTI I RAZLIKE IZMEU ROMANA ULIKS XEJMSA XOJSA I PRVE KWIGE DANA ESTOG RASTKA PETROVIA Vesna Mii

SAETAK: U radu je najprije dat kratak osvrt na deavawa u evropskoj kwievnosti u periodu izmeu dva rata. To omoguava lake uoavawe i shvatawe odreenih tipolokih podudarnosti koje postoje izmeu romana Uliks Xejmsa Xojsa i prve kwige romana Dan esti Rastka Petrovia. Osim tipolokih, ukazano je i na podudarnosti koje su posqedica uticaja. Slinosti i razlike izmeu dva navedena djela potkrepqene su i konkretnim primjerima. Zakquak koji je iz svega izveden doveo nas je do saznawa da Dan esti, kao rijetko koji roman u modernoj srpskoj kwievnosti, korespondira ne samo sa Xojsovim romanom Uliks nego i sa mnogim drugim znaajnim evropskim romanima s kraja 19. i poetka 20. vijeka. Naime, Rastko Petrovi jeste prihvatio i primjenio neke od pripovjedakih postupaka iz Xojsovog Uliksa, ali je wihov radikalizam ublaio kombinujui ih sa pripovjedakim postupcima bliskim i drugim modernim piscima (idu, Prustu, Haksliju), a u izvjesnoj mjeri i ruskim realistima, Turgewevu, Tolstoju i Dostojevskom. Uz to, Rastko Petrovi se u ovom djelu obilato koristio i svojim iskustvom lirskog pjesnika i na taj nain stvorio sopstvenu varijantu poetskog romana. KQUNE RIJEI: avangarda, roman, Xejms Xojs, Uliks, Rastko Petrovi, Dan esti, simultanizam, moderno, tradicionalno, unutrawi monolog, tok svijesti

U razdobqu izmeu dva svjetska rata evropska kwievnost nuno nosi peat ratnih deavawa, ali i mnogobrojnih prevratnikih naunih teorija i otkria. Ubrzan razvoj nauke i tehnike, stradawa vie miliona qudi, drutveni problemi i krize, sve to meu ovjeanstvo unosi jednu posebnu duhovnu atmosferu, koja se manifestovala na razliite naine, od potpune bezvoqnosti i beznadenosti do snanog revolta i pobune protiv postojeih drutveno-politikih i kulturnih prilika. U kwievnosti, i u umjetnosti uopte, nameu se radikalni zahtjevi za novom izraajnom formom, koja bi, na odreen nain, mogla

192 da izrazi i postojea stawa u savremenom svijetu, jer su skoro svi narodi Evrope osjeali sline posqedice drutveno-istorijskih previrawa. To je dovelo do irewa svojevrsne kwievno-umjetnike revolucije u irim meunarodnim okvirima. Glavno arite novih umjetnikih kretawa bilo je u Parizu, gdje su u to vrijeme boravili i aktivno djelovali umjetnici razliitih nacionalnosti iz mnogih zemaqa Evrope i svijeta. Srbija je, takoe, imala svog udjela u ovoj meunarodnoj umjetnikoj revoluciji, jer je zahvaqujui stipendijama Francuske vlade oko etiri hiqade mladih iz Srbije studiralo u Francuskoj, a znatan broj wih aktivno je sudjelovao u kulturnom i intelektualnom ivotu Francuske. Oni su se po zavretku studija uglavnom vraali u domovinu prenosei savremene evropske kulturne, naune i umjetnike trendove u intelektualni ivot Srbije. Pritom su se suprotstavqali estetskim principima na kojima je poivao sistem vrijednosti srpske kwievnosti koji su prije Prvog svjetskog rata ustanovili glavni autoriteti srpske kwievne kritike, Jovan Skerli i Bogdan Popovi. Na taj nain i srpska kwievnost postaje dio jedne internacionalne duhovne klime koju prije svega karakterie opte osporavawe tradicionalnog sistema estetskih vrijednosti. Meutim, osporavawe tradicionalnih umjetnikih vrijednosti nije dolazilo samo zbog opteg nezadovoqstva izazvanog surovim ratnim deavawima, nego i kao dio programa novih umjetnikih pokreta. Tako su se u specifinoj drutvenoj i duhovnoj atmosferi, uoi i poslije Prvog svjetskog rata, razvili mnogobrojni kwievno-umjetniki pokreti sa unaprijed odreenim programima i manifestima, koji su preplavili evropsku kwievnost: futurizam, ekspresionizam, dadaizam, nadrealizam, egzistencijalizam i mnogo drugih varijacija nacionalnih izama". U srpskoj kwievnosti, na primjer, pored ovih internacionalnih pokreta, pojavquju se i domai pokreti: zenitizam, hipnizam i sumatraizam. Za sve ove pokrete internacionalnog i nacionalnog karaktera koji se pojavquju u periodu izmeu dva svjetska rata ustalio se zajedniki, nadreeni naziv avangarda.1 U romanu kao kwievnom anru najpotpunije se odraavaju ne samo drutveno-politika, nauna, kulturna i idejna strujawa 20. vijeka, nego i cjelokupan odnos savremenog svijeta prema etikim i estetikim vrijednostima. U ovom periodu roman podlijee raznim eksperimentima avangardista i trpi korjenite promjene, kako u strukturnom, tako i u tematskom pogledu. Romansijeri sve radikalnije odbacuju ustaqene naine pripovijedawa, a radwu vie ne grade nuno na uzbudqivom zapletu nego je podreuju onome to se deava u svijesti junaka.
1 Pojam avangarda preuzet je iz vojne terminologije i oznaava prvi borbeni red jedne vojske, prethodnicu, izvidnicu, dok je u kwievnosti trebalo da potcrta znaewe izrazito novog u samom postupku stvarawa kwievnih djela. Vrlo je teko govoriti o osobinama avangardne kwievnosti ako je posmatramo kao skup razliitih izama", jer svaki od wih ima svoju estetiku i poetiku. Ipak, u najkraem se moe rei da avangardna kwievnost predstavqa osporavawe tradicionalnih umjetnikih normi i oblika, a samim tim i tragawe za novom izraajnou i formama koje e moi da izraze jedan nov drutveni senzibilitet.

193 Drugim rijeima, roman se depersonalizuje i defabulizuje iz wega skoro u potpunosti iezavaju pripovjedaevi komentari kao i tematski znaajna fabula. Takoe, iz romana iezavaju i tipski likovi, a zamjewuju ih sasvim obini qudi, koji u svojoj svijesti snano preivqavaju savremena deavawa, dovodei ih esto u vezu sa bliom i daqom prolou, pa ak i sa odreenim mitskim predstavama. Shodno svemu tome, kao izraz tewi ka osvjetqavawu svijesti junaka u svim wenim manifestacijama, intenzivno se razvija roman unutraweg monologa i toka svijesti u kojem dolazi do preplitawa stvarnosti, sjeawa, snoviewa, slutwi, halucinacija i asocijacija, to opet vodi razbijawu kontinuiteta vremena, a esto i prostora u romanu. Dolazi do razbijawa logike sintakse dotadaweg pjesnikog jezika, te uvoewa varvarizama, dijalektizama i argonizama u kwievni jezik. Tei se upotrebi tehnika drugih umjetnosti (muzike, filma, slikarstva) pri strukturisawu romana, a sve vie se pojavquju i nekwievni" tekstovi u romanu. Danas se, prema skoro nepodijeqenom miqewu kwievnih kritiara, najznaajnijim evropskim avangardnim romansijerom smatra Xejms Xojs (18821941). S druge strane, srpska kwievna kritika je kao najradikalnijeg predstavnika srpske avangarde ocijenila Rastka Petrovia (18981949). Cjelokupan kwievni opus Rastka Petrovia moe se gotovo ravnopravno posmatrati i u odnosu prema najveim dostignuima evropske avangardne kwievnosti. Xejms Xojs i Rastko Petrovi pripadali su pokretu avangarde dvadesetih i tridesetih godina. ivjeli su i stvarali u slinim ivotnim okolnostima, a meu wihovim najznaajnijim djelima postoje odreene slinosti. U tom kontekstu posebno je interesantno ukazati na podudarnosti izmeu Petrovievog najboqeg, ali ne i najavangardnijeg ostvarewa, romana Dan esti i Xojsovog Uliksa, najznaajnijeg evropskog avangardnog romana. Osnovna pretpostavka od koje pritom polazimo je da su te slinosti, najvjerovatnije, posqedica uticaja Xojsovog djela na znatno kasnije napisan roman Rastka Petrovia.2 Ta pretpo2 Xejms Xojs je roman Uliks pisao sedam godina: od 1914. do 1921. godine, u Trstu, Cirihu i Parizu. U cjelini, roman je prvi put u engleskom originalu objavqen u Parizu, 2. februara 1922. godine, a prije toga pojedinani dijelovi romana objavqivani su tokom 1918. i 1919. godine u asopisima. S druge strane, prva kwiga romana Dan esti je, prema rijeima Marka Ristia (Vidi: Marko Risti, Bibliografska beleka". Rastko Petrovi, Dan esti, Nolit, Beograd, 1961, str. 630636), bila zavrena ve 1934. godine. Pred polazak u diplomatsku slubu u Ameriku, krajem 1935. godine, Rastko Petrovi je rukopis pod naslovom Osam nedeqa predao izdavau Geci Konu u Beogradu. Zbog raznih politikih manipulacija rukopis je neprimjereno dugo stajao kod izdavaa, da bi na kraju bio vraen piscu u Ameriku da ga popravi" i kod wega je ostao sve do wegove smrti, 1949. godine. Samo dva odlomka iz ovog romana objavqena su za pievog ivota: Smei Petar se probudio" 1932. godine u Srpskom kwievnom glasniku" i Tako se raaju planine" 1935. godine u Politici". Za vrijeme boravka u Americi Rastko Petrovi je 1936. godine, iako razoaran zbog toga to roman Osam nedeqa jo nije bio objavqen, poeo da pie, kao wegov psiholoki nastavak", jedan nov roman, sa namjerom da oni budu cjelina.

194 stavka se zasniva na iwenici da je Rastko Petrovi, u vrijeme kada je poeo intenzivno da radi na prvoj kwizi Dana estog, ve bio proitao roman Uliks. On je, takoe, poetkom tridesetih godina, u nekoliko lanaka u asopisu Vreme", pisao o tehnici modernog romana, imajui u vidu krug poznatih romansijera s poetka 20. vijeka, a pisao je i o samom romanu Uliks. Takoe, treba imati u vidu da su srodnosti izmeu Uliksa i Dana estog mogle biti i tipoloke prirode, t. j. nastati kao posqedica jedinstvenog duha tih vremena, a i slinih okolnosti ivota dvojice pisaca koji su gotovo istovremeno boravili u Parizu centru tadawe evropske avangardne kwievnosti. Naime, mogue je ukazati da su rana djela Rastka Petrovia, objavqena poetkom dvadesetih godina prolog vijeka: roman Burleska gospodina Peruna, boga groma (1921) i zbirka pjesama Otkrovewa (1922), nastala prema istim avangardnim koncepcijama kao i Xojsov Uliks (1922). Tako, na primjer, u Burlesci gospodina Peruna, boga groma, kao i u Uliksu, nalazimo mitsku podlogu, elemente raznih stilova i anrova, mnogo citata, parafraza, fikcije i faktografije. S druge strane, na prvi pogled moe se uiniti da je teko uspostaviti vezu izmeu zbirke pjesama Otkrovewa i romana Uliks, jer je rije o poreewu poezije i proze, ali nakon konkretnijih analiza slinosti se same nameu, a tiu se, prije svega, depoetizacije jezika ovih djela. Ukratko reeno, ni Xejms Xojs u Uliksu ni Rastko Petrovi u zbirci Otkrovewa ne plae se mijeawa poetine i banalne leksike, ruewa semantikih, sintaksikih i gramatikih pravila i slino. Zatim, i za roman Uliks kao i za pojedine pjesme iz Otkrovewa karakteristino je mijeawe raznih stilova, vizija totalnosti, te postupak simultanizma. S obzirom na vrijeme pojavqivawa Burleske gospodina Peruna, boga groma i Otkrovewa, potpuno je iskquena mogunost uticaja Xojsovog Uliksa na wihov nastanak, to znai da su ona jednostavno napisana u skladu sa optim naelima tadawe avangardne kwievnosti. To takoe ide u prilog pretpostavci da su i mnoge srodnosti izmeu Uliksa i Dana estog mogle biti samo tipoloke prirode.
Poslije Drugog svjetskog rata Rastko Petrovi je rukopis cjelovitog romana predao na uvawe svome prijatequ Arnou Vapleru, piscu i diplomati, sa molbom da ga objavi u originalu, najprije na srpskom jeziku, u Jugoslaviji, a zatim, eventualno, i u engleskom prevodu. Sve do svoje smrti Rastko Petrovi se nije bio konano odluio kako da naslovi svoj roman, ali je, prema Vaplerovom tvrewu, u vie navrata govorio da bi volio da taj naslov bude biblijski stih I bi vee i bi jutro, dan esti". Linim zalagawem Marko Risti je 1954. godine uspio da dobije rukopis, a zatim je, uz pomo Milana Dedinca, nastojao da ga, to je mogue boqe i bre, priredi za tampu. Ve od marta 1955. prva kwiga romana, koji je Risti nazvao Dan esti (prema biblijskom stihu), poela je da izlazi u nastavcima u asopisu Delo". Izlaewe je zavreno u junu 1956. godine. Napori Marka Ristia i Milana Dedinca da cjelovit rukopis romana Dan esti bude tampan kao posebna kwiga urodio je plodom tek 1961. godine. Izdavaka kua Nolit" objavila je zajedno, u jednoj kwizi, pod naslovom Dan esti, i prvu i drugu kwigu. Time je ispuwena pieva davnawa eqa, mada se ove dvije kwige s pravom mogu odvojeno posmatrati i pojedinano tumaiti, to je dosada u kritikim raspravama vie puta i uiweno.

195 * * *

Prije nego to pristupimo konkretnijem ispitivawu slinosti i razlika izmeu romana Uliks i prve kwige romana Dan esti, najprije emo istai da je mogue uoiti izvjesne koincidencije ak i izmeu biografija Xejmsa Xojsa i Rastka Petrovia. Naime, oba pisca potiu iz mnogolanih porodica. Zatim, oba su u ranoj mladosti kao izgnanici napustili svoju domovinu, Xojs dodue kao svojevoqni izgnanik, a Rastko Petrovi silom prilika, kao ratni izgnanik. Wihov izgnaniki put vodio ih je po raznim mjestima Evrope, pa su tako oba pisca jedan period svoje mladosti proveli u Parizu, koji je u to vrijeme bio centar moderne evropske umjetnosti, gdje su se mogla sticati dragocjena i nova kwievna iskustva i gdje su istovremeno djelovali mnogobrojni kwievno-umjetniki pokreti, a naroito snano dadaizam i nadrealizam. Takoe, i Xojs i Petrovi su po nekoliko godina ivjeli i stvarali u Italiji, u vrijeme kada je u ovoj zemqi dominantno djelovao futuristiki kwievno-umjetniki pokret. Sve to, ma koliko na prvi pogled djelovalo irelevantno, nije moglo da ne ostavi traga u wihovim kwievnim djelima. Zanimqivo je jo pomenuti da su i Xejms Xojs i Rastko Petrovi pored svojih sklonosti za kwievnost pokazivali posebno interesovawe i za kinematografiju, pa su se ak jedno vrijeme wome i relativno uspijeno bavili. Dobro poznavawe kinematografije i filma oba pisca su pokazala primjewivawem odreenih filmskih tehnika pri strukturirawu svojih najboqih romansijerskih ostvarewa. Na kraju zajedniko ovoj dvojici pisaca je i to to ih je smrt stigla daleko od domovine Xojsa u Cirihu, a Petrovia u Vaingtonu. Stoga nije teko zakquiti da su, i pored ogromnih razlika, ivotni putevi Xejmsa Xojsa i Rastka Petrovia bili donekle podudarni i slini, a umnogome su uticali i na formirawe wihovih kwievnih linosti. Kada govorimo o Xejmsu Xojsu i Rastku Petroviu, ne treba zaboraviti ni to da su obojica od strane kwievnih kritiara proglaeni najradikalnijim avangardnim piscima u sredinama u kojima su objavqivali svoja djela. Wihov radikalan raskid sa prethodnom kwievnom tradicijom bio je osnovni razlog to su naili na odbacivawe i nerazumijevawe savremenika i zbog ega su imali potekoa u vezi sa objavqivawem svojih djela. Tako su ak najboqi romani Xejmsa Xojsa i Rastka Petrovia, Uliks i Dan esti, dugo ekali na objavqivawe, a prije nego to su se pojavili kao samostalne kwige izlazili su u nastavcima u kwievnim asopisima, to nije pogodno za itawe i razumijevawe tako obimnih i kompleksnih romana koji mogu ispravno da se sagledaju i vrednuju tek kad se pojave u cjelini. Takoe, u to vrijeme (posebno kada je rije o vremenu objavqivawa Dana estog), ve je polako slabila navika da se romani itaju u nastavcima u asopisima. Odreene podudarnosti mogu se uoiti i ako se prati geneza romana Uliks i Dan esti jer su i jedan i drugi nastali kao izvjesni produeci pria zapoetih u prethodno napisanim i objavqenim proznim djelima wihovih autora. Xojs je prvobitno namjeravao da napie jo

196 jednu priu za zbirku Dablinci i iz te zamisli je proizaao Uliks. Ipak, vaniji za samu genezu Uliksa bio je roman Portret umjetnika u mladosti jer se glavni junak ovog romana, Stiven Dedalus, uz jo neke epizodne likove, ponovo pojavquje u romanu Uliks, kao druga linost po znaaju, pa s tim u vezi radwe ovih romana imaju dodirnih taaka. S druge strane, Dan esti se u izvjesnom smislu nadovezuje na roman Sa silama nemerqivim (1927). Tako posmatran, on ini neku vrstu hronike o porodici Papa-Kati. Meutim, u vrijeme kada je pisao roman Sa silama nemerqivim Rastko Petrovi nije imao na umu mogunost tog nadovezivawa, to se vidi u neskladu vremena odvijawa radwe u ova dva romana, jer se radwa romana Sa silama nemerqivim odvija poslije Prvog svjetskog rata, dakle poslije dogaaja koji su opisani u romanu koji mu u geneaolokom smislu slijedi u Danu estom. Koliko god roman bio proizvod iste fikcije, u romanima Xejmsa Xojsa, Portret umjetnika u mladosti i Uliks, i Rastka Petrovia, Sa silama nemerqivim i Dan esti, postoje mnogi elementi na osnovu kojih se moe zakquiti da su ova dvojica pisaca svoje navedene romane gradili na nekim iskustvima i podacima iz vlastitih ivota. Meutim, iako su Stiven Dedalus i Stevan Papa-Kati donekle autobiografski likovi, lako se moe uoiti da su slinosti izmeu ivota dvojice pisaca mnogo vee nego slinosti izmeu wihovih literarnih junaka. Ipak, zajedniko obojici kwievnih junaka je to to su pjesnici, pa, shodno tome, pojedine kwievne stavove koje oni iznose, moemo da identifikujemo sa kwievnim nazorima wihovih tvoraca Xejmsa Xojsa i Rastka Petrovia. Pritom treba istai da je junak Rastka Petrovia u prvoj kwizi Dana estog prikazan u onom razvojnom periodu u kojem je Xojsov junak predstavqen u Portretu umjetnika u mladosti. Tek je u drugoj kwizi Dana estog Stevan Papa-Kati prikazan na intelektualnom nivou na kojem je Stiven Dedalus u Uliksu, s tim to je Petroviev junak u drugoj kwizi Dana estog predstavqen u zrelim godinama, dakle u starosnom dobu u kojem nemamo prilike da upoznamo Dedalusa. Kada govorimo o Xojsovom romanu Portret umjetnika u mladosti, te o Petrovievom romanu Sa silama nemerqivim, bitno je istai da su oni posebno interesantni kao prelazne forme koje su vodile od izvjesnih naznaka modernih stvaralakih postupaka do izuzetno inovativnih rjeewa u romanima koji su doli poslije wih u Uliksu i u Danu estom. Rastko Petrovi je nesumwivo imao u vidu Xojsov Uliks kada je pisao svoj najboqi roman, u kojem je sintetizovao sva svoja dotadawa kwievna i ivotna iskustva. Naime, on je u vrijeme poetnih radova na Danu estom ve bio proitao roman Uliks. O tome postoje pouzdana svjedoanstva. Istoriar Radovan Popovi navodi da je Rastko Petrovi u pismu upuenom poslaniku Milanu Rakiu, 16. januara 1930. godine, izmeu ostalog napisao i sqedee: G. savetnik je kupio Uliksa od Xojsa, plativi ga 85 lira. Ja sad sa uzbuewem gledam kwigu na wegovom stolu, ekajui diskretno da je rasee i proita, pa da doem i ja

197 na red."3 Svoju equ da to prije proita roman Uliks Rastko Petrovi je oigledno ubrzo ostvario, jer je ve naredne, 1931. godine, u okviru niza lanaka koje je objavio u asopisu Vreme", pisao i o Xojsu i wegovom romanu Uliks. U tom smislu su za uvid u miqewe Rastka Petrovia o Xojsu i uopte o tehnici modernog romana najinstruktivniji i najvaniji lanci: Savremeni engleski roman i kompleks linosti" i Nauno-filozofski eksperiment i veliki savremeni roman, Xojs, Prust, Haksli", u kojem Rastko Petrovi komparativno prati primjenu naunih metoda u Xojsovim, Prustovim i Hakslijevim romanima. Kada pie o Xejmsu Xojsu, uoavajui neka kquna mjesta u djelu ovog pisca, Rastko Petrovi na indirektan nain iznosi i svoje sutinske poetike dileme. Zbog toga je potrebno pomenuti najvanije stavove koje je Petrovi u pomenutom lanku izrekao o Xojsu i wegovom pripovjedakom postupku u romanu Uliks:
Deset i vie godina kako je ogromna kwiga Xemsa Xojsa Ulis izazvala u engleskoj kwievnosti itavu uzbunu. Jedan pisac koji mesto da primeni u svome romanu metode moderne psiholoke analize, produujui ono to je inio Tolstoj, Stendal ili Meredit, donosi kao direktan materijal ba ono to bi tek trebalo da takva analiza zakqui. Nauili smo i suvie da ako jedan romansijer kae za junaka da ide ulicom, pitamo se ta je nateralo toga junaka da poe wom, i ta se u wemu za to vreme zbiva. Romansijer nam tada dopusti da pogodimo, ili nam tano oznai, ta je simultani psiholoki ivot kod tog oveka. Xojs je, meutim, poao potpuno obrnutim putem: od psiholokog kompleksa ka akciji. U jednom oveku zbiva se to i to, i roman je ba u tom. Tek kroz tako direktno snimqen psiholoki ivot on ili kae, ili dopusti da se pogodi, da taj ovek vri istovremeno i takvu i takvu akciju. Akcija je ono to je sekundarno, a izmeu we i onoga to je wu izazvalo nema vie dosadaweg vidqivog posrednika: psiholoke analize. Razume se, bez analize, bez introspekcije Xojs kao romansijer ne bi mogao doi do zahvatawa u sav taj materijal psiholokog ivota. Samo to je analiza za wega sad to i wegov metod rada; kao wegov izvor za inspiraciju, u istoj meri kao celo wegovo ivotno iskustvo, kao ceo wegov zanat. Ona ostaje u wemu i ne ulazi u roman. Romansijer moe dati direktno ono do ega je doao analizom ne pokazujui itaocu kojim je putem do toga doao, uvodei itaoca tako u sam centar ivota, najdubqeg i najznaajnijeg. Xojs, pratei, npr., zamrenu misao svoga junaka, pokae nam kako ovaj nesvesno prati jednu sluavku iji su ga debeli crveni listovi fascinirali. Za slian motiv, kada junak, inae kompleksne oseajnosti, posmatra sa nesvesnim uzbuewem mladu seqanku, Prust upotrebqava najrafinovaniju analizu da bi rekonstruisao misao koja se simultano razvija kod tog oveka"4

3 Radovan Popovi, Izabrani ovek ili ivot Rastka Petrovia. Beograd, Prosveta, 1986, str. 8687. 4 Rastko Petrovi, Dela Rastka Petrovia, kwiga , Eseji i lanci, Nolit, Beograd 1977, str. 281282.

198 Rastko Petrovi, daqe, u istom lanku, postavqa pitawe da li Xojs ili Prust znae vei prilog za tadawu duhovnu tradiciju, a potom daje i odgovor kojim Xojsa, kao inovatora romana, stavqa ispred Prusta: I zato ba to je daqi razvoj wegove misli samo pitawe evolucije koju e ova postii kroz druge pisce, stavqa se preokret koji je izazvao Xojs svojom pojavom ispred rezultata Prusta, bilo kako da su veliki i savreni."5 I ostale opaske koje je Petrovi u istom lanku izrekao o Xojsu govore da ga je wegov roman Uliks fascinirao: I zamisliti tako razvoj romana direktne psiholoke rekonstrukcije, od Ulisa Xojsovog do nepoznate kwige budunosti. Qudsko poznavawe oveka, qudsko saznawe ivota ovekovog sa pojavom Ulisa iri se, kao to se iri na pojavu Frojda, i ima da bude dokazano evolucijom koja iz wega poiwe, kao to ima da se dokae jedna nauna teorija. On ima vrednost jednog pronalaska bilo kakvog."6 Bliim uvidom u pripovjedaki postupak u Danu estom mogue je uoiti da su wegovi najboqi dijelovi napisani po uzoru na Xojsovu tehniku unutraweg monologa i direktne dramske prezentacije pripovjedake grae: demonstracijom monologa i dijaloga bez posredovawa naratora komentatora, dok su slabiji dijelovi napisani po uzoru na postupak tradicionalne psiholoke analize, koji imamo u romanima Dostojevskog. Upravo iz razloga to su u osnovni tok radwe interpolirane mnogobrojne prie, koje uglavnom predstavqaju razmiqawa i prisjeawa na mirnodopski ivot sporednih likova i wihove intimne ispovijesti prije i za vrijeme rata, a date su po uzoru na pripovjedake postupke Dostojevskog i Tolstoja, u Danu estom tip unutraweg monologa kakav sreemo u Uliksu Xejmsa Xojsa zauzima skromnije mjesto, jer je prisutan samo u pojedinim dijelovima refleksivnog toka fabule, vezanim uglavnom za razmiqawa glavnog junaka. Najistaknutije mjesto u prvoj kwizi Dana estog tehnika unutraweg monologa Xojsovog tipa" ima u pomenutom fragmentu o misli o oluji, gdje je, najveim dijelom, u funkciji poetizacije ili simbolizacije kwievno-umjetnikog teksta:
Postoji svet takav i takav, bolan i naporan, i postoji ti, Stevan Papa-Kati, sin Irca Papa-Katia i unuk Postoji ova oluja, as spora i pritajena, as besomuna, disawe sveta, i postoji tvoje disawe, i ovo drugo je samo produewe onoga prvog, i ti si samo jedan dah u optem disawu, koje je vihor, oluja I postoji sve to onda zajedno, ti i oluja, to ulazi neumitno u tvoje pravilno disawe, i tvoja misao to disawe tvoja nelagodnost ()"7

Meutim, u romanu Dan esti imamo i primjere da je postupak unutraweg monologa, osim u slubi poetizacije i simbolizacije, istoIsto, str. 282. Isto, str. 283. 7 Rastko Petrovi: Dela Rastka Petrovia, kwiga , Dan esti. Beograd, Nolit, 1961, str. 150162.
5 6

199 vremeno i u slubi retrospekcije, kao na primjer u dijelovima pisma koje je Smei Petar napisao sestri prostitutki:
Imam sedamnaest godina i umirem. Pet rei samo zatvara to saznawe. Moj ivot sad svrava u wima. Pokuaj da ih ponovi u sebi! Imaju svoju kadencu, muziku, poentu. Umirem. Divna, patetina re. Umirem, uje, umirem. Umirem Ne, ne bojim se. To se ne moe zvati strahom, to to stvari ne mogu vie da prihvatim oima, da primim ulima, to to sam izbezumqen. ta je tu strah? Od ega? Nema vie niega, niega, a strah treba da bude od neega. Mislim samo na neto drugo i to neto drugo me poremeti. Leim, gledam ovo telo, tako tano: to. Precizno, odvojeno i ogranieno to, u prostoru, i tako poznato. Poznajem ove vene na rukama, nokte. Iz asa u as, kako se ruke kreu u odreenom prostoru, pod tano odreenim uglovima. Misli malo na to! Svet sadri u sebi milione, milione, bilione i trilione kilometara prostora, i to je uvek samo beskrajno mali deo onoga to sadri. I sadri u sebi bilione i bilione stepeni toplote i gravitacije i razreenosti atmosferskih i drugog, a ovo telo se kree u prostoru tri etvrti metra, i wegove elijice postoje samo izmeu 60 pod nulom i toliko nad nulom, i jedan jedini sadraj atmosferski mogu da prime i jednu jedinu wegovu gustinu da udahnu. ()"8

U prvoj kwizi Dana estog esto je unutrawi monolog u stilskom pogledu srodan snanom, jezgrovitom, vieznanom poetskom izrazu kakav sreemo i u poeziji Rastka Petrovia:
S xakom na leima. Putnik. Turista, na vrh planine, oko sveta, oko svog mozga, oko svoje smrti. Kako koraati postaje trudno, znaajno poduzee kao voditi ratove do istrebqewa, kao prosecati kanale, zidati tvrave, liti topove, sastavqati oklopwae. Umreti. O, umreti, bez straha, bez uasa, bez albe za ovim. Za Veternikom! Da, bez albe za Veternikom, za ovim cokulama, za ovom kiselinom ruku Jo! Jo! Pomerati noge, najpre jednu, pa drugu, pa opet onu prvu."9

Ovakvih primjera saetog i viesmislenog unutraweg monologa i toka svijesti ima neuporedivo vie na stranicama Xojsovog Uliksa, ali emo mi navesti samo jedan:
Hoda kroz to kako zna i ume. Evo ja, korak po korak. Vrlo kratak prostor vremena kroz vrlo kratka vremena prostora. Pet, est: Nebeneinader! Lepo se snalazim u tami. Jasenov mi ma visi o boku. Kuckaj wime: oni to ine. Moje dve noge u wegovim cipelama na krajevima wegovih nogu, nebeneinader. Zvui snano: izraeno maqem Losa Demijurga. Idem li ja to ka venosti alom Sedimaunt. Krc, krq, krc, krc"10

U romanu Dan esti ne postoji automatizovan oblik toka svijesti kao to je monolog Moli Blum na kraju Uliksa. Razlog tome je, vjerovat8 9 10

Vidi opirnije: Isto, str. 198202. Isto, str. 261. Xejms Xojs, Uliks, komentari i beleke: Zoran Paunovi, Beograd, Geopoetika,

2003.

200 no, to je Rastko Petrovi bio svjedok neuspjeha nadrealistikog automatskog pisawa, pa zato i nije elio da u svoj roman uvede bilo ta u tom stilu. U izvjesnoj mjeri, u Danu estom bi se jedino paralelnim Molinom monologu mogao smatrati solilokvij Stevana Papa-Katia, naslovqen sa: STEVANOVA MISAO O OLUJI" KADA JE DOBILA SVOJ SMISAO I SVOJ OBLIK. S tim u vezi, pomenuemo veoma zanimqivo zapaawe Radovana Vukovia, koji kae: iskaz da je junakova misao u oluji dobila svoj smisao i svoj oblik, govori da je ta misao morala biti prvobitno izraena kao plima asocijacija i osloboena automatska ekspresija, ali je naknadno dobila misaonu formu eseja i kquno mjesto u romanu koje otkriva wegovo znaewe."11 Zajedniko Xejmsu Xojsu i Rastku Petroviu je i nastojawe da u kompoziciji svojih romana Uliks i Dan esti primijene tehniku koja potie iz muzike tehniku kontrapunkta. Meutim, muzikim sredstvima se ne mogu potpuno nadoknaditi gubici unutrawe organizacije grae u romanu, pa su oni posezali i za drugim tehnikama koje bi omoguavale organizaciju umjetnikog teksta, kao, na primjer, za upotrebom simbolikog jezika mita. Upotreba simbolikog jezika mita esta je pojava u kwievnosti 20. vijeka, kao kwievni postupak, ali i kao odnos prema stvarnosti, jer mitoloke paralele same po sebi nisu mogle a da ne istaknu izrazitu protivurjenost izmeu mitskog, velianstvenog svijeta, sa jedne strane, i degradiranog, savremenog svijeta, sa druge strane. U periodu transformacije tradicionalnog romana oslawawe na mitologiju prualo je mogunost modernim piscima da teme koje ih zanimaju ne moraju vie nuno podreivati uzbudqivoj i realistiki ispripovijedanoj radwi, jer je mit mogao posluiti kao potka na kojoj se tekst nije morao graditi samo realistikim pripovijedawem nego i lirskim postupkom razvijawa tema i preplitawa motiva. Zbog toga ni Uliks ni Dan esti nemaju klasinog zapleta radwe, nego se razliite teme, od kojih su mnoge nastale na mitsko-simbolinoj osnovi, prepliu od poetka do kraja ovih romana. Sami naslovi romana Uliks i Dan esti svjedoe o wihovoj mitsko-simbolinoj podlozi, a ujedno ukazuju i na izvore koji su wihovim autorima posluili kao osnova za mitologizaciju teksta: u Xojsovom romanu to je grka mitologija, odnosno Homerov ep Odiseja, a u romanu Rastka Petrovia hrianska mitologija, preciznije Sveto pismo. Istina, i kod Xojsa se na nekoliko mjesta u romanu kroz aluzije mogu uoiti paralele sa hrianskim mitom. Na primjer, u jednom pasusu pretposqedweg poglavqa Uliksa Xojs saeto predstavqa glavne razloge Blumovog nagomilanog zamora, proisteklog iz wegovih kretawa i doivqaja tokom proteklog dana, postavqajui ih u okvire biblijskog mita:
O pripremawu doruka (rtva paqenica): o zaepqewu creva i defekaciji s predumiqajem (sveta tajna): kupawu (obred Jovanov): pogrebu
11 Radovan Vukovi, Moderni roman dvadesetog veka, Istono Sarajevo, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, 2005, str. 224.

201
(obred Samuilov): oglasu Aleksandra Kiza (Urim i Turmim): oskudnom ruku (obred Melhisedekov); poseti muzeju i narodnoj biblioteci (sveto mesto): poteri za kwigom du Bedford roua, Merants Ara, Velingtonovog keja (Simhat Tora): o muzici u hotelu Ormond (ira irim): o prepirci s jednim ratobornim trogloditom u krmi Bernanda Kirnana (rtva pokajnica): o neispuwenom periodu vremena koji je obuhvatio vowu koijom, posetu kui alosti, rastanak (pustiwa): o erotinosti enskog egzibicionizma (obred Onanov): o dugom poraawu Mine Pjurifoj (rtva pomirewa): poseti kui razvrata gospoe Bele Koen, ulica Tajron 82, dowi kraj, te o tui i meteu do kojih je potom dolo u ulici Biver (Armagedon): o nonom lutawu do koijakog svratita kraj mosta Bat i natrag (ispatawe)."12

Nije teko uoiti da je Xojs u Uliksu smiqenije, ali i na potpuno drukiji nain, koristio mit kao podlogu za uspostavqawe paralele sa savremenim zbivawima nego to je to inio Rastko Petrovi u Danu estom. Ono to se moe uzeti kao zajedniki elemenat postupka mitologizacije u Uliksu i Danu estom je ideja o raspadu, degradaciji epskog svijeta i epskog drutva i o jednoj novoj, globalnoj viziji qudskog ivota koja stavqa pod znak pitawa savremene drutvene ideje, norme i ponaawa. Osnovne razlike izmeu Uliksa i Dana estog, kako u postupku upotrebe mita tako i u primjeni drugih pripovjedakih tehnika, najveim dijelom nastale su kao posqedica posve razliitih tematika ovih romana. Uliks je djelo sa banalnom temom opis jednog jedinog dana, etvrtka, 16. juna 1904. godine, u ivotima glavnih likova, Stivena Dedalusa i Leopolda Bluma, dok lutaju ulicama Dablina obavqajui uobiajene, svakodnevne poslove. Dan esti (prva kwiga), pak, ima ratnu temu, zasnovanu na zvaninom istorijskom dogaaju povlaewu srpske vojske i naroda preko Crne Gore i Albanije prema moru. Stoga se zbivawa u Uliksu odvijaju na gradskim javnim mjestima: na ulici, u koli, na plai, grobqu, u bolnici, biblioteci, javnom kupatilu, barovima, krmama, a djelimino i u kui. S druge strane, radwa Dana estog najveim dijelom se odvija vani ili u osamqenim objektima koji se nalaze u srcu divqe, planinske, prirode (kolibe, naputeni mlinovi, barake, hanovi), a rijetko na gradskim javnim mjestima ili, pak, u kuama. Meutim, ni mjesta zbivawa ni sami dogaaji u Uliksu i u Danu estom, ma koliko bili razliiti, odnosno banalni ili vani, nisu oblikovani tradicionalnom pripovjedakom tehnikom, nego su predstavqeni kroz svijesti pojedinaca, to je dovodilo do razbijawa fabule i karakteristine fragmentarnosti ili polifoninosti u strukturi ovih avangardnih romana. Zbog toga, iako je u Uliksu mjesto radwe buni Dablin, a vrijeme jedan dan, a u Danu estom, naprotiv, mjesto su planinske vrleti Crne Gore i Albanije, a vrijeme punih osam nedjeqa, prenoewem glavne radwe u unutrawost svijesti junaka jedinstvo vremena i mjesta naruava se radi izleta u prolost, a ponekad ak i u
12

Xejms Xojs, Uliks, str. 709.

202 budunost. Pri tome se naglaava subjektivnost mjesta i vremena, odnosno uslovqenost od doivqaja koji ga ispuwavaju. U sreditu interesovawa i Uliksa i prve kwige Dana estog su sasvim obini qudi, koji u svojoj svijesti na razliit nain doivqavaju metafizike i egzistencijalne manifestacije svijeta. Primjetno je da su u ovim romanima esto i sasvim obine trivijalne stvari, povod da se pokrenu velika metafizika pitawa, ime se, zapravo, eli ukazati na wihovu bitnu ulogu u formirawu qudskog iskustva. Rastko Petrovi u Danu estom, a naroito Xejms Xojs u Uliksu na jedinstven nain spajaju savremene i univerzalne teme i motive: na primjer, s jedne strane, pie ispijeno u nekoj zaguqivoj dablinskoj krmi ili, pak, oqicu vrueg aja skuvanog u nekom naputenom planinskom mlinu, a, s druge strane, opta drutveno-istorijska i filozofska pitawa. To spajawe savremenog i univerzalnog omoguilo je i Xejmsu Xojsu i Rastku Petroviu da u svojim romanima problematizuju priu o ovjeku koji se, iako je ve davno dospio do visokog stepena civilizacije i znawa, istovremeno nalazi tek na poetku svog mitskog putovawa kroz prostor i vrijeme. Na slian nain, u Uliksu i u Danu estom, povezuju se razdvojene teme, motivi, sluajne asocijacije, kao i razliite naturalistike iwenice i wihovo, esto, simboliko i metaforiko znaewe. To unutrawe povezivawe romana ostvaruje se preko lajtmotiva, koji igraju izuzetno vanu ulogu i kod Tomasa Mana, Marsela Prusta i drugih romansijera 20. vijeka, kao nov nain objediwavawa fragmentarne i haotine grae iz ivota. Meutim, lajtmotivi u Uliksu i prvoj kwizi Dana estog nisu samo snana stilsko-izraajna sredstva koja poivaju na asocijacijama i varirawu, kao kod Mana, niti su samo muzika i slikovna podudarawa nastala na osnovu sjeawa i radom emocija kao kod Prusta. Lajtmotivi kod Xojsa i Petrovia su osnova jednog posebnog unutraweg ritma, a uglavnom proizlaze iz obnavqawa motiva u razgovorima (dijalozima ili polilozima) i tzv. tokovima svijesti i unutrawim monolozima junaka. U Uliksu se kao osnovni lajtmotiv namee tema oinstva, tanije odnosa oca i sina (to je i jedna od glavnih tema u Petrovievom romanu Sa silama nemerqivim), ali se esto pojavquju i drugi lajtmotivi, na primjer u vezi sa cvijetom: to je junakovo prezime u raznim varijantama (Blum na engleskom jeziku znai cvat, zatim Virag na maarskom jeziku znai cvijet, te Flauer, to takoe znai cvijet, ali na engleskom jeziku), na koje simbolino ukazuje osueni cvijet u pismu Mate Kliford, kao i nadimak wegove ene (Moli vrsta planinskog cvijeta), zatim pomiwawe pjesme Rua kastiqe", te lotosa, ije latice podsjeaju na cvijet. U Danu estom, pak, kao jedna od dominantnih tema, koja se u izvjesnom smislu kao lajtmotiv provlai kroz djelo, je tema majinstva, odnosno plodnosti i raawa, za koju se esto vee oprean motiv motiv smrti. Uz varijacije razliitih tema i motiva vezanih za plodnost, raawe i smrt, treba pomenuti jo i motiv gladi, koji je moda zbog

203 same tematike romana i najdominantniji u Danu estom. Inae, lajtmotivi u oba romana razvijaju se u razliitim varijacijama. Tako su, na primjer, kod Rastka Petrovia motivi majinstva i plodnosti ponekad dati kroz komentare objektivnog pripovjedaa i drugih likova (npr. zapaawe o majci Smeeg Petra, koja se u neprekidnom raawu inila neunitivom: Iz wenog skoro ve mrtvog tela odlaze narodi novih generacija, novih qudi).13 Ipak, mnogo ee motivi plodnosti i raawa predstavqeni su kroz razliita metafizika razmiqawa glavnog junaka, koja su u vezi s tom temom najprisutnija i najintenzivnija u, ve vie puta pomiwanom fragmentu esejistikog karaktera STEVANOVA MISAO O OLUJI" KADA JE DOBILA SVOJ SMISAO I SVOJ OBLIK. Na primjer:
Qudi umiru. Toliko qudi umire i truli. Qudi koraaju, padaju, umiru. Jedina ona, ogromna i strana, izbacuje staru klicu i lui, stvara, iz svih svojih pora, iz svih svojih kostiju, miia i vlakana, novu klicu koju sputa u sredite sebe. Veita, stalna, obnavqa se ona sa pravilnou, kao sav kosmos. Dvadeset i osam dana prolo je i ona sputa u sebe novo jaje, kao sazvea, kao bube i kao ribe."14

U romanu Dan esti motivi roewa i smrti spojeni su u jednom nizu scena, koje na jeziv, naturalistiki nain, ali ujedno i veoma poetino i impresivno, prikazuju enu koja se, pored mua i dva sluajna prolaznika Stevana Papa-Katia i Rieg", u samrtnikom ropcu poraa u planinskoj kolibi i donosi na svijet djevojicu, a potom umire u strahovitim mukama zbog obilnog i nezaustavqivog crvenila to dotie iz matere". Djevojica roena iz bola i samrtnike patwe dobie ime Milica, po svojoj majci, a dvadesetak godina kasnije (druga kwiga Dana estog) svojom qubavqu e vratiti iz otuewa Stevana Papa-Katia, to e za wega znaiti poetak novog ivota, ali ubrzo i smrti. Inae, roewe i smrt su dva najuspjelije obraena motiva u romanu Dan esti. U Uliksu, takoe, imamo obraene motive roewa i smrti, jer dan u kojem se odvija radwa poiwe jednom sahranom (Dignamova sahrana u 11 sati prije podne), a zavrava se jednim roewem (poroaj gospoe Pjurifoj, neto prije ponoi). Tema majinstva i s wom u vezi motivi plodnosti i raawa pojavquju se i u Uliksu u vie varijacija: kad se pupak (gr. omphalos) i pupana vrpca spomiwu u najrazliitijim kontekstima, zatim kroz razliite aluzije na more (voda kao simbol enskog), kroz Stivenove tokove svijesti i unutrawe monologe u kojima evocira uspomene na majku i slino. Ipak, tema majinstva je najdominantnija u etrnaestom poglavqu (prema Odiseji Volovi sunca") jer se tu problematizuje sam in raawa. Veim dijelom radwa u ovom poglavqu odvija se u porodilitu, gdje je Blum doao oko deset uvee da posjeti svoju poznanicu gospou Pjurifoj, iji porod ni poslije tri dana trudova nije imao
13 14

Rastko Petrovi, Dan esti, str. 76. Rastko Petrovi: Dan esti, str. 160.

204 pozitivan ishod. Gospodinu Blumu, meutim, nije doputeno da vidi svoju poznanicu i on se na prijedlog mladog hirurga Diksona pridruuje grupi studenata koji, usred bolnike guve, u jednoj sobi u prizemqu piju i diskutuju o raawu, o kontracepciji, o stavu crkve da li u kritinom trenutku treba spasti majku ili dijete, ali i o sasvim drukijim temama (npr. tema volova i stonih bolesti). U meuvremenu gospoa Pjurifoj je konano rodila dijete, a pripito drutvo iz bolnice, na prijedlog Stivena Dedalusa, odlazi u bar kod Berka da to proslavi". Xejms Xojs je, dakle, motiv plodnosti i raawa obradio na posve drukiji nain nego Rastko Petrovi jer se i sam in raawa u Uliksu odvija u urbanoj sredini, u gradskoj bolnici, a u Danu estom u kolibi, u samom srcu divqe planinske prirode. Radovan Vukovi smatra da je u toj razliitosti obrade istoga motiva u delima dva pisca nemogue iskquiti istovetnost inspiracija i opsesija romansijera jednog odreenog vremena i opredeqenost avangarde da pod uticajem Niea i Bergsona, veliaju nagonske osnove ovekovog bia."15 Tema oinstva u Uliksu takoe se razvija varirawem, u izvjesnom smislu, oprenih motiva. S jedne strane, tu su takvi motivi kao to je Blumova zainteresovanost za porodice sa mnogo djece (Dedalusa i Pjurifoj), saosjeawe sa siroetom Dignamom, wegov neoekivan izliv oinskih emocija prema djetetu gospoe Pjurifoj i prema Stivenu Dedalusu. S druge strane, u romanu postoje i drukije varijacije motiva oinstva, kao to su Stivenova raspredawa o sjeni Hamletovog oca i o ekspirovom rano umrlom sinu Hamnetu (paralela sa Blumom i Rudijem), o umjetniku kao bogu-ocu, jeretika razmiqawa o odnosu boga-oca i boga-sina i sl. Zatim, Blumova vizija mrtvog oca uslovqava temu o bludnom sinu", pomiwawe Avrama i Isaka. Tema oinstva parodira se u savjetima direktora kole Disija, mladom nastavniku Stivenu itd. Pretpostavqamo da su Xejms Xojs i Rastko Petrovi, dok su prvih decenija 20. vijeka ivjeli i stvarali u Parizu, mogli da uvide da se metafizike vrijednosti kwievnosti nalaze u samom jezikom izrazu, organizaciji i rasporedu strukturnih dijelova, a ne u sadraju. Nije teko uvidjeti da sposobnost imaginacije ove dvojice pisaca nije previe razvijena. Oni su uglavnom kreativni kada je rije o organizaciji strukture i jezikog izraza kwievnog djela. To je ono to su mogli da usvoje samo u pariskim umjetnikim krugovima, kojima su gotovo istovremeno pripadali, a gdje se mnogo pawe poklawalo organizaciji i prezentaciji umjetnike grae. U tom smislu, nije nimalo neoekivano to su i Xejms Xojs u Uliksu i Rastko Petrovi u Danu estom esto svodili izraz na zvukovnu ekspresiju, kako su to inili i dadaisti. U Xojsovom romanu to je posebno uoqivo u jedanaestom poglavqu (prvobitno nazvanom prema Homerovom epu Sirene"), gdje nailazimo na razliite onomatopejske
15

Radovan Vukovi: nav. djelo, str. 226.

205 uzvike (Zvec zvec zvecka koija";16 Pfiiit. Cvili vetri pffit"17), zatim na emfatine i ritmine figure (Pored bronze, pored zlata, u zelenom moru senki. Blum. Stari Blum. Jedan tapka drugi lupka, kuctuc, kuckuruc."18), kao i na besmislene, neartikulisane verbalne konstrukcije od samih slova (Nedlnne blablatru"19). To su samo neki od oblika upotrebe zvunih figura u ovom poglavqu koje, inae, predstavqa uspio pokuaj da se kwievna proza organizuje u muzikim oblicima. I u Danu estom, premda ne u tolikoj mjeri kao u Uliksu, prisutni su razliiti oblici upotrebe zvunih figura, to je i razumqivo imamo li u vidu prethodno pjesniko iskustvo Rastka Petrovia, kao i samu tematiku romana, o destrukciji svijeta u kataklizmi rata i povratku qudi primitivnim oblicima ivota, gdje je govor redukovan na onomatopeine ili proste, esto besmislene i neartikulisane zvune signale. Specifine primjere neartikulisanog, besmislenog govora, koji podsjea na neki nov jezik pronalazimo u ve pomiwanom fragmentu o Stevanovoj misli o oluji: Ukeb uni emak frakaru band klers bit pakra fre dus i abe lundi katr e turb"20 Ipak, upotreba veeg broja razliitih ekspresivnih zvunih figura u romanu Dan esti najizraenija je u fragmentu obiqeenom pod datumom Sreda, 16 decembra (Daj, daj, taj caj! Caj, caj"; Smrrrvu te smrrru te "; Mijau, mijau, mijau!"; Prrrrr! Prr, prrr, prrrrr!"; Grogrogrogro! govorio je taj Rii urno"; Gra, gra, gra! Gaktale su ptice mrave, crnog perja."; Laiiica, laiiiica, laeeeetina, naa mala, mala, mala laaaaca!"21), pa u tom smislu ovaj fragment ima najvie slinosti sa jedanaestim poglavqem Uliksa. Dakle, ova dva pisca se ne koriste samo deskriptivnom funkcijom jezika i opisnom naracijom, nego nastoje da aktiviraju i zvukovni potencijal rijei kako bi predstavili svu haotinost spoqnog svijeta. Postoje izvjesne podudarnosti i u drugim varijantama upotrebe jezikog materijala u Uliksu i u Danu estom, naroito ako imamo u vidu da se ni Xejms Xojs ni Rastko Petrovi nisu plaili upotrebe banalne, pa ni vulgarne leksike, kao ni naturalistikog opisivawa krajwe neprijatnih scena ili utisaka koje iznose wihovi junaci, na primjer o uprawavawu seksualnog ina ili o raspadawu ovjekovog tijela i smrti. Zanimqivo je da svoje utiske o uprawavawu seksualnog ina u oba romana naroito napadno i slobodno iskazuju enski likovi: Moli Blum u posqedwem poglavqu Uliksa, a Toni Popovi u Danu estom, dok u svojim mislima oivqava svoje seksualno iskustvo sa Dragiom:

16 17 18 19 20 21

Xejms Xojs, Uliks, str. 274. Isto, str. 275. Isto. Isto, str. 274. Rastko Petrovi, Dan esti, str. 161. Vidi: isto, str. 377387.

206
On je, meutim, donevi joj odelo, opet prikivao svim svojim telom za postequ, qubio po vratu, ramenima, izmeu prsiju, nestrpqivo, naglo kratko, oduevqeno. Opet oduevqeno. Zarivao to oduevqewe u wu, nespretno, toliko da bi joj usne odjednom pobledele a glava nestajala u nekoj ponornoj pustoi Ona je onda suvo drhtala, tresla se svim telom, kao da jeca, bleda, i svojom rukom obavijala wegovu glavu. () woj bi noge otkazale poslunost i ona vie ne bi mogla na wima da se odri. Ona bi se skqokala tu, pored wega, i plakala bi () Ako bi se on nadneo na wu, ona bi mu rukom obavila glavu i qubila ga po ustima, obrazima, oima."22

Primjere jezivih naturalistikih deskripcija u vezi sa temama smrti i raspadawa leeva takoe nalazimo na vie mjesta u oba romana. U Uliksu, na primjer, Leopold Blum na grobqu, dok sahrawuju Padija Dignama, pokuava da u svojoj svijesti to ivqe predstavi slike sahrawenih mrtvaca:
Zemqa je sigurno sva masna od mrtvakog ubriva, kostiju, mesa nokata. Kosturnice. Strano. U raspadawu postaju zeleni i ruiasti. Brzo se truli u vlanoj zemqi. Oni mraviji starci su vri. A onda postaju nekako lojavi, nekako sirasti. Potom pocrne, kapqe iz wih crna melasa. Pa se osue. Noni leptiri sa mrtvakim glavama."23

Mnogobrojne sline scene postoje i u Danu estom, a pisac ih prezentuje na tri osnovna naina: 1) kao direktnu naturalistiku deskripciju sveznajueg pripovjedaa; 2) kao kazivawe nekog lika u romanu; 3) kao tok misli i unutrawi monolog glavnog junaka. Tako, na primjer, nagovarajui Stevana da ne ide daqe jer je neprijateq uasno svirep, jedna ena u Podgorici govori o upawu grkqana bajonetom, o prosipawu crijeva, o klawu, o umirawu od gladi i od raznih zaraznih bolesti, o tome da je vidjela jednu djevojicu koju su unakazili i otsjekli joj nos itd. Nita mawe nije strahovita ni pria Jovana Tasia o tome ta je vidio u bugarskom ratu: ene sa odseenim sisama, proburaene, qudi sa odseenim udovima u ustima."24 Dakle, u romanima Xojsa i Petrovia postoje odreene podudarnosti u izboru pojedinih tema i motiva, a s tim u vezi i u postupcima kojima se predstavqaju masa i pojedinac u woj, ije se misli izraavaju unutrawim monolozima, tokom svijesti ili doivqenim govorom. Sve to vodi slinom jezikom izraavawu, pa donekle ak i stilu. Ipak, premda je i u romanu Dan esti mogue uoiti nekoliko razliitih stilova, oni nisu toliko mnogobrojni i raznovrsni kao u Uliksu, gdje je svako poglavqe napisano razliitim stilom, odnosno razliiti
22 23 24

Isto, str. 315. Xejms Xojs, Uliks, str. Rastko Petrovi, Dan esti, str. 205.

207 stilovi dominiraju pojedinim poglavqima. U romanu Rastka Petrovia, recimo, nema dramskog stila ili, tanije, dramske forme, dok je cijelo petnaesto poglavqe Uliksa kombinacija dijaloga, monologa i scenskih uputstava (didaskalija), kao da je to pozorini komad ili neki scenario za film. U cjelini gledajui, Xojsov stil u Uliksu je parodijsko-humoristiki, a stil Rastka Petrovia u Danu estom je poetsko-lirski. Parodijsko-humoristikih elemenata u Danu estom gotovo da nema, jer je tema romana zasnovana na istinskom i traginom istorijskom dogaaju o stradawu srpskog naroda, pa bi parodini stil, koji je u funciji izazivawa humoristikih efekata, bio potpuno neprimjeren ozbiqnosti dogaaja o kojem se pripovjeda. Meutim, Rastku Petroviu, kao piscu, postupak parodirawa nije bio stran. Poznato je, naime, da je on u svom najavangardnijem romanu Burleska gospodina Peruna, boga groma djelimino pokuao da parodira srpsku realistiku seosku kwievnost, te da se u istom romanu, u okviru ireg parodijsko-kritikog predstavqawa svijeta, uspjeno koristio i burlesknim postupkom. Uz to emo napomenuti da je Burleska gospodina Peruna, boga groma djelo proizalo iz slinih koncepcijskih zamisli kao i Xojsov Uliks, pa se i izmeu wih mogu povui mnogobrojne paralele. Srodan je u romanima Uliks i Dan esti i postupak oblikovawa likova. Naime, Xojs i Petrovi ne daju direktne i gotove portrete linosti u svom romanu, kao to su to ranije inili realisti, nego putaju da se pojedini likovi sami razvijaju poto su ih u roman postavili kao ve definisane. Tako detaqe o pojedinim likovima u Uliksu i Danu estom sklapamo na osnovu stavova koje iznose druge linosti, ali, jo ee, na osnovu wihovih unutrawih monologa ili pak dijaloga sa drugim linostima. Postupak samokreirawa likova u Uliksu i Danu estom ostvaruje se, dakle, na razliite naine, pa ak i kroz wihove snove i halucinantne vizije. Tako na primjer u Danu estom Papa-Kati u snu razgovara i sa kukom koja ga je tog dana pratila u stopu ekajui da on posrne pa da ga napadne i zadovoqi svoju pseu glad. Pisac kroz ovaj san, koji tee u obliku dijaloga, uspjeno uspostavqa nemuti jezik" sporazumjevawa izmeu ovjeka i psa da bi prikazao sav strah koji Stevan osjea pred izgladwelom ivotiwom koja ga prati na jednom dijelu wegovog munog izbjeglikog puta:
Ostavi me, hou da spavam, rekao je on, napregnuvi svu snagu. O, kako sam grdno izmoren. Povreen, strano povreen. Ne mogu da te ostavim! rekla je ona i wen glas je bio tako qudski, tako oveanski glas te ivotiwe Zato ne moe da me ostavi? Volim te, ree ona mirno. () Pogledaj, pogledaj, vidi kako mi dru ruke. Od onog dana jo, od onog dana one dru. A to je samo ono to moe da vidi! Ti ne zna

208
kako je u meni! Ostavi me, ostavi me! Pogledaj kako sam bedan, nesrean. Tako sam strano umoran! () Volim te, govorila je ona oajno, zauvek, zauvek, zauvek () Zubi ivotiwe bili su mu na grlu. O, pa ja moram da te rastrgnem, ja moram, ja moram da te zadavim, ree ona grcajui. Sada to mora, to mora, mora, mora! To mora! Hteo je da krikne, ali nije imao snage ak ni da se probudi Probudio se.25

I u romanu Uliks postoje dijelovi koji su dati u formi tzv. nemutog govora, a najvie ih je u petnaestom poglavqu, u kojem se stvarnost u potpunosti preplie sa raznim vizijama i halucinacijama junaka. Radwa u ovom poglavqu odigrava se u javnoj kui, a data je u formi dramskog teksta, pa se po tome nemuti govor Xojsovih junaka i razlikuje od nemutog govora koji uspostavqa Rastko Petrovi izmeu ovjeka i psa, u navedenom primjeru. Uz to, halucinacije i vizije, na osnovu kojih Xojs aktivira tzv. nemuti jezik sporazumijevawa, vezane su za duhove qudskih bia, a ne za ivotiwe, kao kod Rastka Petrovia. Tako, na primjer, Leopold Blum uspostavqa dijalog sa duhom svoga oca Rudolfa Viraga ili, to je jo neobinije, sa duhom svoga sina Rudija, dok Stiven Dedalus razgovara" sa duhom svoje majke. Ipak, nemuti govor i kod Xojsa i kod Petrovia ima istu funkciju, a to je problematizovawe duevnih preokupacija glavnih junaka, odnosno razotkrivawe onoga to se krije u wihovoj podsvijesti. Snovi su, takoe, jedan od oblikovnih postupaka, kojim oba pisca, na slian nain, motiviu radwu i kreiraju psihologiju likova u svojim romanima. U Uliksu se ve u prvom poglavqu pomiwe jedan san san o crnom panteru. Stiven se ali Maliganu, dok se ovaj brije, da ga je Hejns probudio u toku noi buncawem kako je ubio crnog pantera. Pomiwawem crnog pantera, kako se neto kasnije moe primijetiti, zapravo se nagovjetava uvoewe u radwu Leopolda Bluma i preplitawe wegove sudbine sa Stivenovom, mnogo ranije nego to e se oni stvarno sresti. Vladimir Nabokov bio je prvi kritiar koji je zapazio ulogu svakog sna koji se pomiwe u romanu Uliks. U vezi sa snom o crnom panteru on kae sqedee: Hejnsova nona mora o crnom panteru na neki nain prethodi Stivenovoj uobraziqi o Blumu koga jo nije sreo, ali koji e ga tiho pratiti, crna makolika senka."26 Nabokov je, takoe, odlino primjetio da i u Uliksu, kao i u Ani Karewinoj, postoji bitan dupli san."27 To je slian san vien od dvojice qudi u isto vrijeme Stiven je u snu prethodne noi vidio nekog istowaka koji mu nudi enu, dok Blum iste noi sawa slian orijentalni san i prisjea ga se tek u trinaestom poglavqu: Jesam li sawao neto noas? ekaj. Neto mi se pobrkalo. Imala je crvene papue. Turske. Nosila panta25 26 27

Isto, str. 360362. Vladimir Nabokov, Ogled o Xojsu, Studentski kulturni centar, Beograd, str. 22. Isto, str. 66.

209 lone"28 Ovim i slinim snovima nagovjetava se ono to e se kasnije deavati u romanu. San, kao nagovjetaj buduih deavawa u romanu, imamo i u Danu estom. Naime, u erotskom snu Radmile Toni Tiine preklapaju se slike silaewa kroz vijekove povorki mukaraca i ena za komad hqeba", sa arama draperija na prozorima sobe, a slika glave i ruke voqenog mladia, koji je u snu qubi i miluje, preklapa se sa lokomotivom koja juri pravo u wihovu kuu. Na taj nain, kako zapaa Radomir Baturan, u ovom wenom snu projektuje se stvarnost i sluti komarna, traumatizovana budunost."29 Jer, lokomotiva koja u Radmilinom snu juri u wihovu kuu zapravo je vizija budue nesree koja e se odigrati u toj istoj kui. Radmilu e, neposredno nakon buewa iz tog sna, na kunom pragu silovati drvosjea Mio, nakon to je prethodno ubio svoju djevojku, koja je ivjela i radila u Radmilinoj kui kao kuvarica. Na slian nain Xejms Xojs i Rastko Petrovi koriste se i modernim postupkom umnoavawa pripovjedaa", kao i pripovijedawem iz perspektive sveznajueg pripovjedaa. Meutim, treba naglasiti da tzv. sveznajui" pripovjeda kod Xojsa i Petrovia nije ni nalik onome iz realistikih romana, prije svega jer je wegovo sveznawe" neuporedivo mawe, a komentare daje rijetko i nenametqivo. Izmeu wega i drugih likova u romanu (naroito izmeu wega i glavnih likova) skoro da nema distance, ak bismo mogli rei da je u izvjesnom smislu i zavisan od wih. Zbog toga se i samo prisustvo sveznajueg pripovjedaa meu likovima u Uliksu i u Danu estom jedva osjea, to pojaava uvjerqivost pripovijedawa. Pored svih dosada navedenih podudarnosti izmeu Uliksa i Dana estog, na kraju emo izdvojiti onu koja je prema naem miqewu najbitnija a odnosi se iskquivo na pripovjedaki postupak u ova dva romana. Naime, struktura oba romana je sloena i slojevita (Uliksa mnogo vie), a nastala je kao rezultat fragmentalizacije i simultanizacije pripovijedawa. U romanu Uliks postupak fragmentalizacije i simultanizacije najuoqiviji je u desetom i etrnaestom poglavqu Uliksa, a u Danu estom u pripovjedakim cjelinama koje su obiqeene datumima: Nedjeqa, 1. novembra 1915. godine i Utorak, 10. novembra 1915. godine. Pojedinano, svako od navedenih poglavqa Uliksa i Dana estog moe se posmatrati kao minijaturan model (paradigma) strukture i pripovjedakog postupka u djelu kao cjelini. U romanima Uliks i Dan esti stvarnost je predstavqena kao istovremeno odvijawe mnogobrojnih trivijalnih i znaajnih deavawa, ime se zapravo nastoji ukazati na totalnost svih oblika ivotnih manifestacija, bez obzira na mjesto i vrijeme. Zbog toga je u oba romana prevladalo naelo simultanosti nad naelom linearnosti, a fragmenXejms Xojs, Uliks, str. 397. Radomir Baturan: Otkrovewa Rastka Petrovia (Kwievno delo Rastka Petrovia), Beograd, Nauna kwiga, 1993, str. 362.
28 29

210 talizacija pripovijedawa i mozaino prikazivawe dogaaja i likova, nad povezanim izlagawem. Treba naglasiti da je Rastko Petrovi pomenuti odlomak iz romana Dan esti, obiqeen datumom Utorak, 10. novembra 1915. godine, koji se moe smatrati paradigmatinim za pripovjedaki postupak u cijelom romanu, objavio jo 1932. godine u asopisu Srpski kwievni glasnik" kao pripovijetku pod naslovom Smei Petar se probudio". U vezi s tim ne treba zaboraviti ni da je roman Uliks u to vrijeme ve bio proitao jer je 1931. godine i pisao o wemu. Na osnovu toga, kao i na osnovu prethodnih razmatrawa, mogli bismo izvesti zakquak da je Rastko Petrovi roman Dan esti zaista pisao djelimino po uzoru na Xojsov romansijerski postupak u Uliksu. U nastojawu da stvarnost sveobuhvatno predstavi u romansijerskoj formi, on se, po uzoru na Xojsa, koristio postupcima simultanizacije i sinhronizacije, te raznim tehnikama unutraweg monologa i toka svijesti. Druge slinosti izmeu romana Uliks i Dan esti (autobiografizam, mitologizacija, tematsko-motivska i stilska podudarnost i drugo) uglavnom su tipoloke prirode, to znai da su nastale kao rezultat jedinstvenog duha tog vremena. Ipak, i pored svih uoenih slinosti izmeu Uliksa i prve kwige Dana estog, nije mogue ova dva romana staviti u istu ravan. Naime, kao to smo uoili, Rastko Petrovi jeste prihvatio i primjenio neke od pripovjedakih postupaka iz Xojsovog Uliksa, ali on je ublaio wihov radikalizam kombinujui ih sa pripovjedakim postupcima bliskim i drugim modernim piscima (idu, Prustu, Haksliju), a u izvjesnoj mjeri i ruskim realistima, Turgewevu, Tolstoju i Dostojevskom. Uz to, Rastko Petrovi se u ovom djelu znatno koristio i svojim iskustvom lirskog pjesnika i na taj nain stvorio svoju vlastitu varijantu poetskog romana. Po tome Dan esti, kao i veinu djela napisanih u Xojsovom stilu, moemo svrstati u grupu tzv. postxojsovskih ili postuliksovskih romana za koje je karakteristian postupak ublaavawa Xojsovog radikalnog eksperimenta. Tome u prilog ide i iwenica da je Rastko Petrovi, u vrijeme kada je zapoiwao ozbiqno da radi na romanu Dan esti, ve bio dobro uoio postupak preraivawa", odnosno adaptacije Xojsovih ekstremnih romansijerskih reformi na primjerima romana Virxinije Vulf:
Zanimqivo je videti ak ta biva u danawoj engleskoj kwievnosti kada se pojavi kakav snani reformator kao to je Xejms Xojs na primer, pod ijom se silinom graewa razlome utvrene ograde romana. Tada sve ono to je kuriozno u wemu, to je motiv i ema u wemu, prelazi u pisce koji to podeavaju za oblik i u savremenu tipinost engleskog romana. Takav reformator nije odbaen, nije izgnan iz opteg tona stvarawa, on je samo preraen, kroz pera drugih pisaca; i ono to je izgledalo irokoj publici neshvatqivo za uvek (unutrawi monolog Xemsa Xojsa) postalo je shvatqivo u romanima Virxinije Vulf. Sa svojom vetinom istunice Virxinija Vulf je unela meru, red, dobar ton, prijatnost u ono to je oaj, te-

211
ina i elefantiazis jednog xina kao Xojs. I samo delo Xojsovo itano posle Vulfove izgleda bolno deifrovano i razjaweno."30 (Podvukla V. M.)

Na kraju, imajui u vidu sve naprijed navedeno, moemo zakquiti da Dan esti, kao rijetko koji roman u modernoj srpskoj kwievnosti, korespondira ne samo sa Xojsovim romanom Uliks nego i sa mnogim drugim znaajnim evropskim romanima s kraja 19. i poetka 20. vijeka. No, na alost, oni savremenici koji su morali uoiti veliku umjetniku vrijednost ovog romana i koliinu inovacija koju je on donosio, nisu to na vrijeme uoili, pa je wihovom krivicom od nastanka do konanog objavqivawa Dana estog prolo neprimjereno mnogo vremena vie od dvije decenije. To je osnovni razlog zbog koga ovaj, za vrijeme kada je nastajao izuzetno moderan i inovativan roman, nije imao toliko velik uticaj na srpsku kwievnost i razvoj srpskog romana toka svijesti kakav bi imao da se pojavio odmah kada je napisan. No, i pored te iwenice, Dan esti svojom osobenosu i velikom umjetnikom vrijednou, predstavqa znaajnu kariku u kwievno-istorijskom lancu srpskih romana 20. vijeka.

30 Rastko Petrovi, Savremeni engleski roman i kompleks linosti", Dela Rastka Petrovia, kw. , Eseji i lanci, 270.