Giovanni Giacomo Casanova - Povijest mog ivota IV

Laskavi doek kod mog zatitnika Vrtoglavice gospode d'Urje Gospoda Wynne i njezina obitelj Gospoa Rumain Za vrijeme kratkog putovanja od Haaga do Pariza uvjerio sam se da moj posinak nema onako lijepu duu kakva mu bijae vanjtina. Odgajaju i ga po svom, majka mu je kao najvaniju osobinu ucijepila u duu utljivost. Njoj je bilo od koristi da ta znaajka prevagne u njemu nad svima ostalima. No neiskusno dijete daleko je pretjeralo u tom pogledu: u njemu se to izvrglo u himbu, nepovjerenje i lanu povjerljivost. Ne samo da nije iskreno kazivao ono to je znao, ve se gradio kao da zna i ono to nije znao. Da bi u tom to bolje uspio, mislio je da mora postati nepronicljiv, pa je srce okovao utnjom, kazivajui samo ono to je unaprijed proraunato smislio u svom duhu. Mislio je da je neobino mudar obmanjujui drugog, pa budui da je bio nesposoban da osjeti prijateljstvo, postao je nedostojan i prijateljstva i prijatelja. Predviajui da e

gospoa d'Urfe vidjeti u djeaka najdivnije orue za svoju tobonju prijetvorbu, a znajui da e je njen duh, budem li joj skrivao tajnu njegova porijekla, poticati na najlue planove, naloio sam djeaku da iskreno iskae sve to se tie njegove obitelji i porijekla, ako ga jedna gospo a kojoj u ga predstaviti bude o tom ispitivala. On obe a da e posluati, no u svom himbenom duhu nije vjerovao da bi ta zapovijed mogla bi ti iskrena. Kao prvog posjetio sam svog za'titnika, kod kojeg za -tekoh veliko drutvo. Meu uzvanicima primijetio sam i venecijanskog poslanika, no ovaj se pravio kao da me ne vidi. Otkad ste u Parizu? upitao me je ministar, pruajui mi ruku. Upravo sam stigao. Dolazim ravno iz potanskih kola. 5 Onda poite u Versailles. Tamo ete zatei vojvodu de Choisela i vrhovnog kontrolora. Postigli ste udesa, pa sad hajte da vam se malo dive. Poslije se vratite k meni. Recite vojvodi da sam Voltaireu posl ao kraljev ukaz kojim ga proizvodi za plemia. U Versailles se ne ide u podne, no ministri valjda smatraju da je Versailles na dva koraka. Zato sam otiao gospoi d'Urfe. Prvo Sto mi je rekla bilo je to da joj je njezin duh otkrio da e me vidjeti jo istog dana.

 Juer mi je Corneman rekao nastavila je da ste izveli nevjerojatnu stvar i postigli nemogue. Sigurna sam da ste vi unovili onih dvadeset milijuna. Glavnice su skoile, i za tjedan dana bit e u opticaju najmanje sto milijuna. Oprostite to sam vam se usudila pokloniti onih dvadeset tisu e franaka. To je za vas prilino bijedan poklon. Nisam se potrudio da je razuvjerim. Zapovjedila je vrataru da otpravi sve posjetioce, pa se zavezosmo u duboke rasprave. Upravo je zadrhtala od radosti kad joj hladno rekoh da sam doveo sa sobom jednog dje aka od dvanaest godina, kojeg bih elio dati na odgoj u najbolji zavod u Parizu. Povjerit u ga Viaru pouri se ona. Kod njeg su i moji neaci. Kako se zove? Gdje je? Ja znam to je taj dje ak. Jedva ekam da ga vidim. Zato ga niste odmah doveli? Doi u s njime prekosutra, jer sutra moram u Versailles. Govori li francuski? Dok ne uredim sve oko njegova smjetaja, morate ga ostaviti kod mene. O tome emo se dogovoriti prekosutra. Potom sam otiao u svoj ured gdje sam zatekao sve u redu, a onda se otputih u Talijansko kazalite, gdje je te veeri igrala Silvia. Naao sam je u njenoj svlaionici, gdje joj je ki pravila drutvo. Doekala me je srdano, rekavi da zna kakve sam poslovne uspjehe postiga o u Holandiji. Iznenaeno mo je pogledala kad sam joj odgovorio da sam radio za njezinu k erku. Ljupko se djevoje zarumeni uvi taj odgovor. Oprostio sam se obe avi da u veerati s njima i poao na svoje mjesto u gledalite. No kojeg li iznena enja! 6 U jednoj od prvih loa spazih gospo u Annu Wynne.1 Ali evo to je bilo s tom gospoom: Porijeklom Grkinja, ta je gospo a bila udovica nekog Engleza s kojim je imala estoro djece, etiri keri i dva sina. Njezin je mu na samrti preao na rimokatoliku vjeru, nemajui snage da se odupre eninim suzama i zaklinjanjima. Ali njegova su djeca mogla batiniti o ev imutak, koji je u Engleskoj iznosio etrdeset tisua livri sterlinga, samo ako se priznaju anglikancima. Gospoa se upravo bijae vratila iz Londona g dje je boravila brinui se oko batine svoje djece. Bilo je to po etkom 1758. Godine 1753. bijah se zaljubio u njezinu najstariju k er, kad smo u Padovi igrali zajedno u nekoj komediji. est mjeseci kasnije, u Veneciji, gospo a Wynne nae za shodno da me iskljui iz svog drutva. Mirno sam pretrpio uvredu to mi ju je nanijela mati jer mi ju je k i ublaila njenim pisamcem koje mi je jo i

danas drago. Kaiko sam u ono vrijeme ljubio Mariju Magdalenu i Catterinu, brzo sam je zaboravio. Iako joj je tad bilo tek petnaest godina, djevojka je bila prava ljepotica, a draima lica i pojave pridruile su se blistave ari profinjena duha, to je esto vanije od vanjskih obiljeja. Komornik pruskog kralja grof Algaroti davao joj je satove, a mnogi su se mladi patric iji takmiili za njeno srce. inilo se da najveu naklonost uiva Andrea Memmo, najstariji sin obitelji Memmo i S. Marcuola. uo sam da je prije etiri godine umro kao prokurator Sv. Marka. italac moe zamisliti kakvo je bilo moje iznena enje kad sam pet godina poslije tog dogaaja opet vidio itavu obitelj. Gospoica Wynne, koja me je odmah prepoznala, pokaza me svojoj majci, a ova me odmah pozva, davi mi znak lepezom. Smjesta sam otiao u njihovu lou. Doekala me je rijeima da se od srca raduje to me opet vidi i da se nada da u ih ee posjeivati u hotelu Bretagne, u Ulici St. -Andre^des-Arts, gdje su se nastanili. Ki ponovi poziv s mnogo vie ara i upornosti. Izgledala je poput boice, pa ja osjetih kako se stara ljubav budi nakon sna od pet god ina, toliko silnija koliko se predmet te ljubavi po -ljepao u tih pet godina. Rekoe mi da su, prije no to se vrate u Be , naumili provesti est mjeseci u Parizu. Odgovorio sam im da sam ja odlu io stalno se nastaniti u Parizu, da sam se upravo tog 7 dana vratio iz Holandije i da sutra moram u Versailles, pa u prekosutra pohitati k njima da im budem u svemu na usluzi. ujem ree ki da ste u Holandiji toliko stekli da vas u Francuskoj smatraju bogatim. Sluajui o vama, neprestano sam se nadala da u vas negdje vidjeti. Neizrecivo nas je obradovao va udesni bijeg, jer smo vas oduvijek veoma voljeli. Povijest tog doga aja saznali smo iz jednog pi9ma od petnaest stranica koje ste uputili gospodinu Memmu. Sluaju i tu neobinu ispovijed, prolazili su nas srsi od strave, a ipak smo se esto morali i nasmijati. O vaim uspjesima u Holandiji uli smo juer od gospodina de La Popelinierea. Taj gospodin naie upravo u taj as, i poto mi u nekoliko rije i oda svoje priznanje, ree da e me, ukoliko na isti nain uspijem Indijskoj kompaniji nabaviti dvadeset milijuna, imenovati za glavnog poreskog zakupnika. Savjetovao mi je da primim francusko dravljanstvo prije nego to se razglasi da sam se obogatio. Mora da ste pri tom poslu zaradili najmanje pola milijuna.

 Te e me glasine, gospodine, upropastiti, budem li lien prava na nagradu za posredovanje. Pravo govorite. Svi vas ele upoznati, a Francuska vam mnogo duguje, jer su akcije, zahvaljujui vaoj poslovnoj sposobnosti, lijepo posko ile. Na veeri kod Silvije dua mi je plovila u slasti. Tetoili su me kao da sam njihov, a ja sam im razdragano zahvaljivao mole i da me smatraju pravim lanom svoje obitelji. Drao sam da svoju sre u dugujem utjecaju i pouzdanom prijateljstvu tih divnih ljudi. Uspjelo mi je nagovoriti majku, ocn, k erku kao i oba sina da prime darove koje im bijah namijenio. Najvredniji, koji sam imao upravo kod sebe, ponudih majci, a ova ga odmah dade k eri. Bile su to naunice koje su me stajale pet tisua florina. Tri dana kasnije poklonio sam joj krinjicu u kojoj su bile dvije prekrasne fine tkanino i fkindrijske ipke izraene veoma tananim bodom. Mariju, koji je volio puiti, poklonio sam zlatnu lulu, a svom prijatelju lijepu burmuticu. Najmlaem bratu, kojeg sam ludo volio, dao sam lijep sat. Morat u kojom zgodom rei vie o tom djeaku koji je svojim sposobnostima i odli8 kama prerastao svoju dob. No jesam li zaista bio toliko bogat da poklanjam tako dragocjene darove? Nisam, i znao sam da je tako. No inio sam to iz bojazni da mi se vie nee ukazati prilika da tako postupim. Da sam bio siguran u protivno, priekao bih druga vremena. U cik zore otiao sam u Versailles. Gospodin vojvoda de Choisel primi me kao i prvi put. Bio je zaposlen pisanjem dok su mu ure ivali vlasulju. No taj je put ipak odloio pero. Poto mi je suhoparno estitao, ree da e mi dati posebnu preporuku za poslovanje ako se poduhvatim pregovora oko dobivanja zajma od sto tisua florina uz etiri posto kamata. Odgovorih mu da u o tom razmisliti tek kad budem vidio kako e me nagraditi za ono to sam ve isposlovao. Svi >kau da ste zaradili dvjesta tisu a florina. Ono to se govorka puke su prie sve dok se ne dokae. Ja bih mogao zahtijevati zakonitu dobit za posredovanje. Imate pravo. Otiite vrhovnom kontroloru i objasnite se s njime. Vrhovni kontrolor, gospodin de Boulogne, prekinu posao da me najljubaznije primi. No kad mu rekoh da mi duguje sto tisu a florina, on se fino nasmijei. Poznato mi je ree on da posjedujete naputnicu od sto tisu a florina koja glasi na donosioca.

 To je istina, samo ono to ja posjedujem nema nikakve veze s poslom to sam ga obavio za vas. Uostalom, ja za to imam pouzdana svjedo anstva, i svakog se asa mogu pozvati na gospodina d Affrija. Osim toga, imam ve izraen plan kako da poveam kraljeve prihode za dvadeset milijuna a da se nitko od onih koji e ih morati platiti nee moi poaliti. "Provedite ga u djelo, i ja u vam od samog kralja isposlovati godi nju rentu od sto tisua franaka i naslov plemia ukoliko se odluite da primite francusko dravljanstvo. Nakon tog razgovora otiao sam u privatne odaje markize de Pompadour, gdje se na njenu elju ponovo izvodio jedan balet. Ugledavi me, pozdravi me i re e da sam sposoban posrednik i da me ona gospoda dolje nisu umjela ocijeniti po pravoj vrijednosti. Jo se uvijek sje ala to sam joj rekao prije osam godina u Fontainebleauu. Tad sam joj jednom prili 9 II. II kom odgovorio da svako dobro dolazi odozgo, i da se uz pomo njene naklonosti i milosti nadam najveem uspjehu. Vrativi se u Pariz, otioh svom zatitniku da ga obavijestim o ishodu razgovora to sam ih vodio s najve im novarskim glavama. On mi svjetova da budem strpljiv i da nastavim uspjeno posl ovati. Kad sam se vratio u svoj stan, do eka me neoekivana vijest: moj je posinak otiao. Jedna veoma otmjena gospoa dola je u posjetu mladom gospodinu grofu (odmah su ga proglasili grofom) i odvela ga sa sobom saopila mi je moja gazdarica. Umirih je, rekavi da je tako bilo dogovoreno. Sutradan sam otiao u hotel Bretagne, u prvi posjet gospo i Anni Wynne. Iako joj nisam bio odve drag, lijepo me je primila. Na sre u, u Parizu me je gledala sasvim drugim oima. Uzela je u slubu nekog Grka, koji se zvao Zandiri, a bio je brat nedavno preminulog domoupravitelja u pala i Bragadin. Ja mu izrazih svoje sauee, no on mi i ne odgovori. Meutim cijela me je obitelj srdanim prijemom bogato obetetila za uvredu koju mi je svojom glupom bezobrazno u nanio taj ovjek. Miss Wynne, njene sestre i dva brata, od kojih je starijem bilo etrnaest godina, obasue me njenostima. Neobi no me je zaudila lakoumnost starijeg djeaka. Nije mogao doekati dan da postane potpun gospodar svog imutka kako bi se odao najr azuzdanijoj pokvarenosti.

Gospoica, kao to sam ve kazao itaocu, sjedinjavala je sve drai mladog tijela i obrazovana duha, no svoje je znanje pokazivala samo kad za to bijae zgoda, bez trunka razmetljive hvalisavosti. Nisi mogao biti u njenoj blizini a da se ne zaljubi. No, kao to sam se i sam uvjerio nakon nekoliko tjedana, djevojka uope nije bila koketna, pa tako nikad nije davala nikakve nade onima koji nisu imali sreu da joj se svide. Znala je biti u tivo odbojna, a to gore po one koji su unato njenoj hladnoi ostajali uporni. Tog sam dana itav sat proveo s njom nasamo, i ona me je posve zatravila to sam joj i priznao, a rekao bih da joj to nije bilo krivo. Ona je u mom srcu zauzela ono mjesto koje je jo prije osam dana pripadalo crnookoj Es theri, no to joj ne bi polo za rukom da je Esther bila u Parizu. Njenost koja me je vezala uz Silvijinu k er nije bila takve prirode da mi u srcu ne bi preostalo mjesta i za druge ljubavi. Zar se sladostrasnika vrlo 10 brzo ohladi ako se stalno ne raspaljuje, a to zna svaka ena koja u tim stvarima ima iole iskustva. Mlada Ballettijeva bijae me utim u tom pogledu posve neiskusna. Oko jedan sat doe venecijanski plemi i vitez maltekog reda gospodin Farsetti, pisac naunih rasprava i prilino uspjelih latinskih stihova. Upravo su poeli postavljati stol, pa gospo a Wynne dade odmah donijeti pribor i za nj, no ja sam se zahvalio na ljubaznom pozivu jer sam obe ao doi na ruak gospoi d'Urfe. Gospodin Farsetti, koji me je u Veneciji dobro poznavao, tek me povrno pogleda, a kad je miss stala kovati u zvijezde moju hrabrost, njemu licem preleti porugljiv smijeak. Djevojka mu na to re e da sam ja svojim vrlinama postao predmet divljenja svih Venecijanaca, a da bi Francuzi i te ikako voljeli da postanem njihov sugraanin. Upitao me da li mi mjesto ubira a lutrije mnogo donosi, a ja mu ovako odgovorih: Toliko da se moji posrednici osjeaju sretno i zadovoljno. Svog navodnog sina naoh u zagrljaju gospoe d'Urfe. Ona se stade na sve naine ispriavati zbog te otmice, no ja sam sve okrenuo u alu. Deranu sam rekao da tu gospou mora potovati kao kraljicu i da joj uvijek mora otvoriti svoje srce. Markiza me obavijesti da je prole no i spavala s njim u istoj postelji, ali da e se ubudue morati odrei tog zadovoljstva ako joj ne obea da e biti edniji. Meni se to uini divnim. Mladi pocrveni i zamoli je neka mu kae u em ju je uvrijedio. i Gospoa spomenu da je na ruak pozvala Saint-Germaina, znajui da me taj neobini ovjek zabavlja. On uistinu do e i sjede za stol, ali ne da jede ve da po svom obiaju nezaustavljivo govori. Bezobrazno je pri ao nevjerojatne zgode u koje je trebalo prividno vjerovati budui da je tvrdio ili da ih je vidio

vlastitim oima ili pak da je u njima odigrao glavnu ulogu. Ipak nisam mogao zatomiti grohotan smijeh kad je ispripovjedio to mu se desilo dok je ru ao s asnim oima ekumenskog koncila. Markiza je nosila oko vrata velik feromagnet, tvrde i da e on prije ili kasnije (privui munju pa e ona tako otii ravno na sunce. To e se nesumnjivo dogoditi umijea se hvalisa-vac ali samo sam ja na itavom svijetu kadar da magnetu dadem tisu u puta jau snagu nego to to mogu obini fiziari. 11 Hladno sam mu odgovorio da se kladim u dvadeset ku -da da nee biti kadar ak ni udvostruiti snagu magneta to ga gospoa nosi oko vrata. Umijea se i markiza, zabranivi nam da se kladimo, a kad poslije ostadosmo s ami, ree mi da bih sigurno izgubio jer je Saint -Germain velik arobnjak. Nisam se htio prepirati, pa joj odgovorih da je u pravu. Nekoliko dana poslije tog susreta navodni je arobnjak otiao u kraljevski dvorac Chambord u kojem mu je kralj dao stan i isplatio mu sto tisua franaka kako bi nesmetano mogao raditi na pronalaenju boja koje bi pomogle unapre enju svih tekstilnih radionica u Francuskoj. On je obrlatio vladara uredivi mu u Trianonu laboratorij u kojem se Ljudevit XV esto zabavljao budui da je imao nesretnu narav koja se dosaivala svuda izuzev u lovu. Tobonjeg u enjaka upoznala je s kraljem markiza u elji da od njeg napravi kemi ara jer mu je, poto joj je dao napitak mladosti, sve slijepo vjerovala. Po njegovu tvr enju ta udotvorna vodica, ako je bude uzimala u koliini koju joj je on propisao, nije dodue imala mo da pomlauje, jer istinoljubivi ovjek priznaje da je to nemogu e, ve mo da zaustavi starenje odravajui ovjeka in statu quo* vie stoljea. Markiza je povjerila kralju da doista osjea kako se u njoj tok starenja zaustavlja. Kralj je jednom pokazao vojvodi de Deux -Monts na svom prstu jedan dijamant najvee istoe od dvanaest karata, uvjeren da ga je sam napravio poto ga je varalica posvetio u navodnu tajnu prijetvorbe. Pr ipovijedao mu je kako je smijeao dvadeset i etiri karata malih dijamanata koji su se topljenjem pretvorili u ovaj veliki, no dok su ga izbrusili ostalo je samo dvanaest karata. Uvjerivi se tako u znanje tobonjeg u enjaka, dao mu je u Chambordu isti sta n koji je neko poklonio na doivotno uivanje slavnom maralu de Saxu. Za tu sam zgodu saznao od samog vojvode kad sam jednom imao ast veerati s njim i sa vedskim grofom Le-venhoopom u svratitu Kod kralja Dagoberta u Metzu. Prije no to sam se oprostio od gospoe d'Urf upozorio sam je da bi se kroz tog djeaka mogla preporoditi no da e sve pokvariti ako ne prieka dok spolno ne sazrije.

Smjestila ga je u Viarov zavod i pobrinula se da ga podu avaju najbolji uitelji. Podijelila mu je naslov grofa d* * u sadanjem stanju. 12 Aranda iako se djeak rodio u Bavreuthu, a majka mu nikad nije imala odnosa ni s jednim panjolcem tog imena. Posjetio sam ga tek nekoliko mjeseci kasnije, ivei u stalnom strahu da ne doe do skandala zbog tog imena to mu ga je zaslijepljena markiza nadjenula bez mog znanja. Kako sam odavno namjeravao da se nastanim u nekoj ladanjskoj ku i, napokon se odluih za jednu u Maloj Poljskoj2 poto sam mnoge prije toga razgledao. Kua se nalazila na stotinjak koraka od mitnice Madeleine , na maloj uzvisini kod svratita Kraljevskom lovitu, iza vrta vojvode de Gra -monta. Vlasnik je kui nadjenuo ime Lijepa Varava. Bila je udobno namjetena, imala je dva vrta, od kojih je jedan bio u razini prvog kata, tri stana za gospodara, konjunicu za dvadeset konja, kupaonice i veliku kuhinju sa svim potrebnim priborom. Vlasnik kue nazivao je sebe Kraljem maslaca,3 i tako se svuda potpisivao. Taj mu je nadimak dao sam kralj Ljudevit XV kad je jednom prilikom svratio u njegovu gostionicu i pohvalio n jegov odlini maslac. Kuu mi je iznajmio za sto lujdora godinje zajedno s izvrsnom kuharicom koju su nazivali Biser i kojoj je povjerio svu brigu oko svog poku stva i posua za est osoba, obeavi da e mi uz cijenu od jednog sua po unci nabaviti posu a koliko mi bude potrebno. Ponudio se da e me opskrbljivati najboljim sortama vina, mnogo jeftinije nego to se kupuju u Parizu jer e ih dopremati izravno od proizvoaa bez pristojbe za uvoz. Obeao mi je takoer da e mi jeftinije dobavljati krmu za konje, i najzad sve to ustrebam, jer je u Parizu zbog pristojbe koje udaraju gradske mitnice sve mnogo skuplje. Moja nova ku a bijae izvan grada, tako rei na ladanju. Za manje od tjedan dana naao sam dobrog ko ijaa, jednog konjuara, dva spretna lakaja, te nabavio dvoja kola i pet konja. Prvi moj uzvanik bijae gospoa d'Urfe, koja se oduevi mojim novim stanom. Bila je uvjerena da sam sve to uinio zbog nje, a ja sam je u tom uvjerenju pustio kao to nisam pobijao ni njezino miljenje da mladi d'Aranda p ripada velikom redu i da se rodio pomou natprirodne operacije koja je svijetu skrivena a ja sam joj tek uvar, i da e djeak morati u prijetvorbi umrijeti, ne prestaju i ipak ivjeti. Sve su te besmislice bile plod njezine mate, a meni nije preostajalo drugo ve da se s njome u svemu sloim, budu i da je nepokolebljivo tvrdila kako ne bi nita znala da joj 13

nou njen duh ne otkriva sve skrivene tajne. Poslije ru ka odvezao sam je kui i ostavio je u blaenim tlapnjama. Ba nekako u to vrijeme posla mi Camille potvrdu o dobitku malog terna koji je dobila u mom uredu, molei me da doem k njoj na veeru i da joj donesem njen novac. To je iznosilo tisuu kuda. Na toj su me veeri, na kojoj sam zatekao sve njene draesne prijateljice i njihove ljubavnike, nagovorili da odem s njima na ples u Operi. Kako nisam bio maskiran, a u guvi bijah izgubio svoje drutvo, saleti me jedan enski crni domino, koji mi, iskrivljuju i glas, sasu svata u lice, te ja postadoh silno radoznao da otkrijem tko bi to mogao biti. Uspio sam je nekako privoljeti da se skloni sa mnom u jednu lou. Kad je podigla masku, ja zanijemjeli od zauenja. Bila je to gospoica Wynne. Rekla mi je da je na ples dola s jednom od svojih sestara, starijim bratom i s gospodinom Farsettijem, i da im je umakla kad je otila u lou da promijeni kostim. Smijala se zamiljajui kako je uznemireno trae, rekavi da e ih do kraja plesa ostaviti u strahu. Naavi se tako s njom nasamo i uvi da u je za vrijeme itava plesa imati samo za se, stadoh joj govoriti o svom nekadanjem aru i o novoj snazi kojom se on opet razbuktao. Ona je s blagim smijekom primala moje vatrene rijei i nije se odve odupirala kad sam je uzeo u naru je, a po toj njenoj krotkosti zakljuih da je moja srea tek pitanje vremena. Pristojnosti radi nisam mogao ii dalje, na emu mi je bila oito zahvalna. Rekoh joj da sam u Versaillesu uo da se kani udati za gospodina de La Popelinierea. To svi misle, a moja bi majka to veoma eljela. Stari zakupnik ve misli da sam njegova, ali ja bih rekla da pravi raun bez krmara, jer na takav brak ne bih nikad mogla pristati. On je dodue star, ali je, kako kau, silno bogat. Jest, bogat je, a i velikoduan, jer se obavezuje da e mi oporuno ostaviti milijun franaka batine za sluaj ako ostanem udova bez djece, a cijeli svoj imutak ako mu rodim nasljednika. No ja ne u da budem nesretna s ovjekom koji mi se ne svia, to vie to vie nisam gospodarica svog srca. Ja ljubim nekog u Veneciji, i moja mati to zna, ali kae da taj koga ljubi m nije dostojan da bude mu njene keri. Ra14 dije bi me udala za gospodina Farsettija, koji bi se zbog mene rado odrekao svog zavjeta, ali on mi je mrzak. Zar se ve izjasnio?

 Sasvim otvoreno, i nita ga ne zbunjuje to mu neprestano dajem do znanja da ga prezirem. To je odvratni zanesenjak, zao, himben i ljubomoran, uvi gdje za stolom govorim o vama onako kako vi to zasluujete, poao je u svojoj bestidnosti tako daleko da je mojoj majci savjetovao kako ne bi trebalo da vas prima u kuu. Taj je prostak zasluio da ga malo poduim u pristojnosti, ali ima i drugih naina da bude kanjen. U tom se pogledu moete doista pouzdati u mene i raunati na svu pomo koja e vam ustrebati. Avaj, znam da bi to bilo za me odve sree kad bih mogla raunati na vae potpuno prijateljstvo. uvi te rijei i uzdah kojim ih bijae popratila, ja sav usplamtjeh i rekoh joj da imam pedeset tisua kuda koje joj stoje na raspolaganju i da sam kadar prkositi najveim opasnostima samo da osvojim njeno srce. Ona mi odgov ori naj-njenijim izrazima zahvalnosti i stegnuvi me zaljubljeno na grudi pritisnu svoja usta o moja. Bilo bi podlo od mene da sam iu tom asu zahtijevao neto vie. Zamolila me neka je to ee posjeujem, uvjeravajui me da emo uvijek biti nasamo. To je bilo i vie no to sam se smio nadati. Rastali smo se dogovorivi se da emo sutradan zajedno ruati. Proveo sam jo jedan sat u dvorani slijedei je sveudilj zaljubljenim pogledom i trepere i od radosti to sam postao njen prisni prijatelj. U tom vedro m raspoloenju odoh svojoj kui u Malu Poljsku. Trebalo mi je samo etvrt sata da stignem onamo. Stanovao sam na ladanju, a za ciglih petnaestak minuta mogao sam sti i na bilo koji kraj Pariza. Moj je koi-ja vozio kao vihor, a konji, budu i da su bili od pasmine koju nazivaju bijesnom, grabili su sami od sebe, pa ih je trebalo tedjeti. Takvi su konji bili prava rasko, jer su potjecali iz kraljevskih staja. Naime kod odabiranja kraljevi bi konju-ari uvijek izdvojili neke za prodaju. Kad bi jedan uginuo, mogao sam odmah nabaviti drugog uz cijenu od dvije stotine franaka. To mi se esto dogaalo, jer je brza vonja jedno od najve ih uitaka otmjenih stanovnika Pariza. Budui da sam obeao gospoici Wynne da u ruati kod njih, spavao sam tek nekoliko sati. Obukao sam se u velikoj 15 urbi i poao u goste pjeice. Proavi kroz Tuilerije, pohitao sam preko Pont Royala i pojavio se pred gospoom od glave do pete pokriven snijegom koji je tog dana padao u krupnim pahuljicama. Primila me je sa smijekom rekavi kako joj je ki povjerila da me je na plesu sasvim zatravila. Izrazila je svoje zadovoljstvo to u ruati u krugu njihove obitelji. Petak je upozorila me je pa emo posno ruati, no ne bojte se, imamo odlinu ribu. A dotle poite do moje kerke. Jo je u krevetu.

Miss je pisala sjedei u krevetu, a kad me ugleda odloi pero i re e da je u krevetu ostala zbog lijenosti, a i zato da bude slobodnija. Bojao sam se da niste neto boleljivi. Nisam, ali budui da ne volim posna jela, pojest u samo juhu i neu ni dolaziti za stol. Iako joj je sestra bila u sobi, ona bez ustru avanja izvadi iz lisnice pismo u stihovima koje joj bijah poslao kad mi je njena majka zatvorila vrata svoje kue. Izgovori ga napamet, a onda rastuena sje anjem tiho zaplae. To kobno pismo rekla je kojem ste dali naslov Feniks odluilo je mojom sudbinom i moda e biti uzrokom moje smrti. Ja sam svom pjesnikom umotvoru doista dao naziv Feniks jer sam joj u njem, poto sam se gorko poalio na svoju zlu kob, s pjesni kim zanosom prorekao da e svoje srce darovati smrtniku koji e svojim uzvienim vrlinama zasluiti ime Feniksa. Utroio sam stotinjak stihova opisuju i njegove tjelesne i duhovne vrline, i bie koje bi ih sjedinjavalo bilo bi zaista vrijedno oboavanja jer bi se uzdiglo nad obina ovjeka i pridruilo se zamiljenim boanstvima. Da nastavila je njena miss zaljubila sam se u to boansko bi e i, tvrdo uvjerena da ono mora postojati, traila sam ga posvuda punih est mjeseci dok ga napokon nisam susrela. Zavoljeli smo se, ja sam njemu dala svoje srce, a on meni svoje. Ali ve smo etiri mjeseca odvojeni, i od mog odlaska iz Venecije do danas primila sam od njeg svega jedno pismo. Ipak ga ne optuujem, jer znam da to nije njegova krivica. U velikoj sam neprilici, miti ja mogu primiti vij esti od njega, niti on od mene. 16 Njena mi ispovijed jo jednom dokaza da ispravno rasu ujem kad mislim da najodluniji ini u naem ivotu ovise o beznaajnim uzrocima. Moja pjesnika poslanica bijae samo igra poetske mate, lijepo oblikovana, a bi e koje je slikala nije bilo od ovog svijeta. No ona je povjerovala u njegovo postojanje i zaljubila se u nj unaprijed. A kad je povjerovala da ga je naposljetku susrela, nije joj bilo teko da u njem prona e sve odlike o kojima je snivala jer mu ih je ona pridala i ona ga je zapravo stvorila. Bez mog pisma nita se od tog ne bi dogodilo. Sve je meusobno povezano, i svi smo mi zaetnici djela kojima nismo uesnici. Sve to nam se najvanije u ivotu doga a upravo je ono to se moralo dogoditi. Mi smo tek misaone estice koje vjetac nosi kud ga je volja. U to nas pozvae za stol. Odli no smo ruali, jeli smo izvrsnu morsku ribu koju je poslao gospodin de La Pope-liniere. Gospoa Wynne, kao Grkinja a uz to ena ograniena duha, bila je vrlo pobona i nevjerojatno praznovjerna. U glavi

tate, slabe i plaljive enke bog se uvijek zdrui s avlom. Njoj je sveenik utuvio u glavu da e, ukoliko preobrati svog mua u katoli ku vjeru, osigurati sebi vjeno spasenje, jer bog u Svetom pismu obe ava jasno i nedvosmisleno animam pro anvma* svakom tko obrati heretika. Poto je dakle privela svog mua rimokatolikoj vjeri, smatrala je da je spasenje svoje due osigurala za vjena vremena i da u tom pogledu vie ne treba nita poduzimati. Ipak je petkom jela posno, ali samo zbog toga to joj je to ilo u raun. Naime vie je voljela jesti posno nego mrsno. Poslije ruka vratio sam se svojoj miss koja je jo uvijek bila u krevetu. Opirala mi se sve do devet sati, i za divno udo polazilo joj je za rukom da obuzda silovitost moje udnje. Ja sam glupo uobraavao da je njena udnja jednaka mojoj, pa se nisam htio pokazati slabiji od slaba enskog stvora. Budui da nisam vidio Farsettija, pomislih da je dolo do raskida prijateljstva, no grdno sam se prevario. Djevojka mi re e da nita na svijetu ne bi moglo nagnati starog vidovnjaka da u petak izi e iz kue. U svom je horoskopu naime proitao da e biti jednog petka umoren, pa je drao da je * Duu za duu. 2 Casanova XV 17 mudrije prevariti sudbinu i ne izlagati se bez razloga. Svi s u mu se u kui izrugivali, ali on se nije na to nimalo obazirao. Umro je prije etiri godine u svom krevetu, u zreloj dobi od sedamdeset godina. Mislio je valjda da e time dokazati kako ovjekova sudbina ovisi o umjerenom ivotu i vladanju, o njegovoj razboritosti i o mjerama opreza koje je poduzeo da izbjegne predskazanim nesreama. Rasuivanje izvrsno u svemu osim to se ti e nesrea predskazanih horoskopom, ukoliko mu naime vjerujemo kao to nam savjetuju astrolozi, jer, ili se nesree mogu izbjei, a onda je horoskop puka djetinjarija, ili on zaista tumai putove sudbine, a u tom su slu aju nesree neizbjeive. Nekom ogranienom duhu moda bi mogao dokazati da bi ga sigurno umorili da je petkom izlazio iz kue. Pico de la Mirandola vjerovao je u astrolo giju, pa je obiavao govoriti: Astra influunt, non cogunt* Ja u to ne sumnjam. Ali zar bi se moralo povjerovati u astrologiju da je gospodin Farsetti jednog petka doista bio umoren? Ne, nipoto, usprkos tome. Grof d'Egreville predstavio me je svojoj sestri , grofici du Rumain, koja je odavno eljela da me upozna budui da je mnogo sluala o mom umijeu proricanja. Za malo dana stekao sam prijateljstvo i njena mua i njezinih dviju keri, od kojih se starija, a zvali su je Cotenfau* kasnije udala za gospodina de Polignaca. Gospoa du Rumain bila je vie lijepa no ljupka, a ljudi su je voljeli poglavito zbog blagosti njena karaktera, zbog iskrenosti i gorljivosti kojom se

brinula za svoje prijatelje. Bila je neobi no visoka stasa, pet i po stopa. Upoznao sam kod nje mnogo osoba koje su u Parizu predstavljale takozvano otmjeno drutvo. Iako gospo a du Rumain nije drala do apstraktnih znanosti, ipak su joj moja proricanja bila ee potrebna negoli i samoj gospoi d'Urfe. Ona mi je svesrdno pomogla u jednoj kobno j zgodi koju u sad ispriati: Dva dana nakon mog dugog boravljenja kod miss Wynne lakaj mi saop i da mi neki mladi eli vlastoruno predati jedno pismo. Naredih da ga uvedu i zapitah ga tko ga je poslao s pismom. Odgovori da u to saznati im ga proitam. Jo mi ree da mu je zapovjeeno da prieka na odgovor. Otvorih pismo, i evo to je stajalo u njem: * Zvijezde utjeu, ali ne sile. 18 Dva su sata iza ponoi. Ve bih uvelike morala spavati, ali ono to spre ava prirodu da mi podari tu alosnu utjehu st raan je teret koji mi lomi duu. Osjeat u se lake ako moja tajna prestane biti tajnom za vas, u ovom asu jedinog mog prijatelja. Trudna sam, i moje me stanje tjera u o aj. Nakanila sam se da vam piem, jer mi ta rije nikad ne bi mogla prevaliti preko usana. Odgovorite mi bar jednom rijeju. Od prepasti ostah kao okamenjen i jedva smogoh snage da joj napiem ovih nekoliko rijei: Doi u k vama u jedanaest sati. Nema vee nesree nego kad nesretnik zbog nje izgubi glavu. Ovo pismeno povjeravanje miss Wynne upozorilo me da smuenom duhu djevojke treba to prije priskoiti u pomo. Bio sam sretan i poaen to je pomislila na mene prije negoli na ikog drugog, i odlu ih da joj pomognem pa makar morao s njom propasti. Moe li se drugaije misliti kad se ljubi? No koje li nerazborrtosti povjeravati se pismom! U ovakvim se slu ajevima ovjek povjerava ili ivom ili pisanom rijei. Osjeaj koji nagoni nesretnika da izabere radije pismo no rije potjee samo iz lanog stida, a to u biti nije nita drugo no k ukaviluk. Da nisam bio zaljubljen u miss Wynne, bilo bi oni lake da joj pomo uskratim pismeno negoli usmeno. Ona je na to zacijelo i ra unala mislio sam u sebi i zbog te njezine sigurnosti dolazio sam u iskuenje da njezinu nesre u smatram svojom sreom. Ako joj uspijem pomoi, moi u se nadati nagradi, onoj nagradi koja je na alost cilj svakog zaljubljenog ovjeka. Drugog jutra sretoh je u jedanaest sati na vratima hotela. Izlazite? Kamo ste se uputili? Na misu k augustincima. Zar je danas neki blagdan?

 Nije, nego moja majka hoe da svakog dana idem na misu. Dajte mi ruku. Porazgovorit emo u samostanu. Njena je sobarica ostala u crkvi, a mi u osmo u samostan. Jeste li proitali moje pismo? Jesam, evo, vraam vam ga. Spalite ga. Ne, spalite ga radije vi. U etvrtom sam mjesecu trudnoe, sigurna sam u to. U svom prevelikom oaju utjeem se vama. Pomozite mi i naite nekog da mi izvri pobaaj. 19 Ali to je zloin. Znam, ali nije vei od samoubojstva. Treba izabrati: ili poba aj ili otrov. Imam ga ve spremna. Jedini moj prijatelju, postali ste, eto, sudac moje sudbine. Ljutite li se to sam vas pretpostavila vitezu Farsettiju? Kad je primijetila da sam ostao zaprepaten, zauti, navu e dublje svoju kapuljau i otre suze. Srce mi je krvarilo. Ostavimo zloin po strani, draga moja miss, no vi morate znati da je poba aj izvan nae moi. Ako su sredstva kojima se on vri blaga, njihov je u inak dvojben, ako su pak jaka, dovode trudnu enu u smrtnu opasnost. Ni za to se ne bih izloio opasnosti da postanem vaim krvnikom, ali vas u toj nevolji ne u napustiti. Vaa mi je ast na srcu ba kao i va ivot. Smirite se dakle i odsad mislite da sam ja u vaem poloaju. Budite sigurni da u vas izvui iz neprilike i da neete morati posegnuti za otrovom. Moram vam priznati da je prvi osjeaj koji sam outio proitavi vae pismo bila radost to ste najprije pomislili na mene. Neu iznevjeriti vae povjerenje. Nema lije nika koji bi se u te stvari bolje razumijevao od imene, i u Parizu nem a ovjeka koji bi vas ljubio vie od mene i koji bi vam spremnije pohitao u pomo . Ve od sutra poet ete uzimati lijekove koje u vam donijeti, ali vas opominjem da pomnjivo krijete tu tajnu jer se time iz-laemo krenju najstroih zakona koje povla i smrtnu kaznu. Jeste li se ve moda nekom povjerili? Sobarici ili jednoj od sestara? Nikom, dragi moj prijatelju, pa ak ni uzroniku moje nesree. Drem pri pomisli to e rei, to e uiniti majka kad otkrije moje stanje. Bojim se da ne pogodi po mom struku. Va je struk jo savreno vitak, pa se u tom pogledu nemate ega bojati.

 Ali uskoro e se izobliiti, pa stoga moramo pouriti. Vi ete nai nekog vidara koji nee zrnati tko sam i odvest ete me k njemu kad budu mislili da sam na misi. Neka mi pusti krv koliko god puta bude smatrao za potrebno. Neemo se izlagati takvoj opasnosti. Vidar bi nas mogao potkazati. Ja u vam sam putati krv. To je posve jednostavno. Tisuu puta vam hvala. Ve mi se ini da se raam na novi ivot. Ali moram vas zamoliti za jo jednu ljubaznost. Odvedite me nekoj primalji koju bismo mogli pitati za savjet. 20 To bismo mogli lako uiniti tako da se za prvog narednog plesa u Operi na neko vrijeme neopazice udaljimo iz dvorane. Anelu moj, to nije potrebno, a osim to ga takav je korak prilino nesmotren. Nipoto. Ta u ovom golemom gradu ima na stotine primalja, a ne e nas moi prepoznati jer emo ostati maskirani. Uinite mi tu uslugu, molim vas, jer mi savjet primalje moe biti od velike koristi. Nisam joj mogao odbiti tu molbu, no ipak je pri vol j eh da pri ekamo posljednji ples, jer emo se u gomili posjetilaca moi lake neopaeni izgubiti iz dvorane. Obeao sam joj da u po venecijanskom obiaju doi kao crni domino s bijelom maskom i s naslikanom ruom ispod lijevog oka. Kad bude vidjela da izlazim, treba da me slijedi i da ue u istu koiju u koju u se ja uspeti. Ako sve po e dobro, sastat emo se dakle u koiji. Tog sam dana ruao s njom i njenom obitelji, ne obaziru i se na Farsettija koji je takoer bio pozvan i koji je vidio kad sam je dopratio iz crkve. Za sve vrijeme ruka nas dvojica nismo izmijenili nijedne rije i. On me nije trpio, a ja sam njega prezirao. No moram priznati da sam poinio neoprostivu pogreku, zbog koje se jo i danas kajem. Kad sam se ve obavezao da u je odvesti primalji, morao sam biti toliko pametan da je odvedem nekoj potenoj eni, jer se radilo samo o nedunim uputama kojih se ena za trudno e mora pridravati. No postupio sam ba obratno. Zla me kob jednog dana nanese u malu Ul icu svetog Ljudevita. Zurei se prema Tuilerijama opazih Montignyjevu kako ulazi u jednu kuu s nekom draesnom osobom koju nisam poznavao. Postadoh radoznao, zaustavili kola i uspeh se k njoj. Poto sam se malo pozabavio, zamolih svodilju, svejednako mislei na gospoicu Wynne, da mi dade adresu neke primalje jer bih se elio o neem posavjetovati. Ona mi dade adresu jedne ku e u etvrti Marais gdje po njezinom miljenju stanuje biser od primalje. Nabrojila mi je mnoge njezine podvige, po emu sam jasno razabrao da je to prava zloinka,

ali to mi nije bilo vano: umirivala me pomisao da ne odlazim k njoj zbog nedozvoljenih zahvata. Uzeh dakle adresu, a budu i da sam k njoj mogao samo nou, otioh sutradan da po danjem svjetlu razgledam mjesto. 21 Nisam zaboravio djevojci donijeti obe ane lijekove koje ona odmah stade uzimati i koji su je morali oslabiti da se tako uniti ono to je za ela ljubav, vladarica svekolike prirode. No vidjevi da ti lijekovi nemaju nikakva u inka, djevojka je nestrpljivo ekala da se posavjetuje s primaljom. Do e no posljednjeg plesa, i ona postupi kako smo se dogovorili. Pola je za mnom, smjestila se u mojoj koiji, i za manje od etvrt sata zaustavismo se na stotinjak koraka od kue u kojoj je stanovala ona zloinka. Primi nas ena pedesetih godina, izrazi svoje oduevljenje zbog ovako otmjene posjete i odmah nam ponudi svoje usluge. Miss joj ree da je vjerojatno u drugom stanju i da je dola k njoj po savjet kako da sakrije trudnou do dana poroda. Opaka enetina joj sa smije kom odgovori kako bi se mogla zakleti da bi se mlada gospo a rado rijeila tereta. Spremna sam da vas usluim za pedeset lujdora, s time da mi polovicu platite unaprijed za kupnju napitaka, a drugu polovicu nakon uspjeno obavljena posla. Kako se ja uzdam u vau estitost, tako se i vi pouzdajte u moju. Dajte mi odmah dvadeset i pet lujdora i do ite ili poaljite ve sutra po napitke i po upute za njihovo uzimanje. Bez ustruavanja zadignu haljine svojoj muteriji koja me zbunjena zamoli da se okrenem. Nakon to joj je opipala trbuh, spusti joj haljine i re e da zametak ne moe biti stariji od etiri mjeseca. Ako vam moje ljekarije ne budu koristile nadovezala je u to sumnjam, preporuit u vam druga sredstva, pa ako ni to ne pomogne, vratit u vam novac. U to ne sumnjam odgovorih joj ali koja su to, molim vas, druga sredstva? Uputit u vas kako ete unititi zametak, i tad e sigurno sam od sebe izii. Mogao sam joj odgovoriti da je nemogu e ubiti dijete a da se pri tom i majka smrtno ne rani, ali ne bijah raspoloen da raspravljam s tom besramnicom. Rekao sam joj da u joj sutra donijeti novac za njene vradbine ukoliko se gospoa odlui da ih uzima. Dadoh joj dva lujdora, i mi otiosmo.

Miss Wynne ree mi putem kako je sigurna da je ta ena strana zlo inka, jer je po njezinom miljenju nemogue ubiti dijete a da se ivot majke ne dovede u pitanje. Ja se pouz-dajem, zavrila je, samo u vas. Ja sam s e sloio s njenim 22 miljenjem, ponovivi joj po stoti put da se bez straha pouzda u mene. Poalivi se odjednom da joj je hladno, ona mi re e: Zar ne bismo imali jo vremena da se pri dobroj vatri ogrijemo u MoZoj Poljskoj? Ve odavno elim da vidim va lijepi dom. Taj me prijedlog iznenadi i obradova. Po onako mra noj noi, pomislio sam, nee vidjeti nita osim unutranjosti ku e, no dobro sam se uvao da joj to ne spomenem. Ve sam povjerovao da je kucnuo as mog blaenstva. Promijenismo koiju u Ulici Ferronnerie i poslije etvrt sata otrog kasa eto nas pred mojim vratima. Pozvonih, a kuharica Biser nam otvori rekavi da osim nje u kui nema nikog. To sam znao, ali takav bijae obi aj. Zapovjedih joj da zapali vatru i da nam uz bocu ampanjca priprem i neto za jelo. Kajganu? zapita. Kajganu, vrlo dobro! ree miss smijui se. Sjedoh pokraj vatre i posjedoh svoju ljubav na koljena, pokrivajui je cjelovima koje mi ona njeno uzvra ae. Ve bijah nadomak pobjede kad me ona blago zamoli da obuzdam svoju estinu. To mi je bez po muke polo za rukom jer sam bio uvjeren da u poslije zadnje ae ampanjca slaviti slavlje s krotkom ovicom u naruju. Bila je arobna, a njen nasmijeen izraz kao da mi je predskazivao najve e slasti. Sve mi ju je obeavalo, i njeno lice, i njena blagost i tople, eznutljive oi. Bilo bi mi krivo kad bi pomislila da bih mogao traiti njenu ljubav u ime zahvalnosti. Bio sam ipak toliko velikoduan da sam traio ljubav, a ne zahvalnost. Kad je boca bila pri kraju, digosmo se, pa je malo uv-stvenou, malo njenom silom posjedoh na jedan leaj, oba-vivi joj struk zaljubljenim rukama. No ona mi se opre najprije njenim rijeima, pa onda ozbiljnim prijekorima i naposljetku silom. To je bio kraj. Oduvijek sam se gnuao od same pomisli na nasilje. Uzeo sam je uvjeravati na sve mogu e naine, govorei as kao zaljubljenik pun nade, as kao prevaren i prezren ljubavnik. Napokon joj rekoh da me je nesmiljeno prevarila u mojim arkim nadama, a ona se na to skameni od bola. Ja padoh pred noge molei je za oprotenje. Avaj, ree mi ona najtunijim glasom, mene treba vie aliti nego vas jer ja vie nisam gospodarica vlastitog srca. Suze joj grunue iz o iju, ona prisloni svoje lice o moje, i nae se usne spojie. No igri bijae kra j. Pomisao da ponovim napad nije mi vie ni padala na pamet. Nastade duga utnja 23

koja nam oboma bijae potrebna, njoj da ugui osje aj stida, a meni da razumu dadnem vremena da stia gnjev koji mi se inio veoma opravdanim. Naposljetku stavismo opet maske i vratismo se u Operu. Putem se ona prva usudi prekinuti utnju rekavi da se na svoju veliku alost mora odre i mog prijateljstva ako joj ga budem nudio uz takvu cijenu. Osjeaji ljubavi, gospoice odgovorih joj moraju uzmaknuti pred osjeajima asti. I moja i vaa ast obavezuju me da vam ostanem prijatelj, pa makar samo zato da vas uvjerim kako ste mi nepravedno uskratili milost koje nisam nedostojan. Iz odanosti uinit u ono to sam elio uiniti iz ljubavi, i radije u umrijeti no pokuati da vas osvojim. Rastali smo se u Operi gdje ju je gomila svijeta za as progutala. Sutradan mi je rekla da je plesala itavu no, i to iz sve snage. Nadala se da bi estina pokreta mogla biti onaj lijek koji bi joj u tom asu najvie pomogao. Otiao sam kui u tmurnom raspoloenju, uzalud nastoje i pronai razloge koji bi opravdali njezino odbijanje kojem se ni u snu nisam nadao. Njezin postupak nisam mogao ocijeniti pravednim ni razumnim osim pustim gomilanjem so fizama na sofizme. Zdrav mi je razum kazivao d a me je uvrijedila, pa ak i onda ako se uzmu u obzir sve one predrasude i obi aji koji su uvrijeeni u graanskom drutvu. Sjetio sam se one dosko ice duhovite Pupulije koja se iznevjeravala muu samo kad je bila trudna: Non tollo vectorem nisi navi plena* Bio sam bijesan to sam se uvjerio da nisam ljubljen, i smatrao sam nedostojnim da i dalje volim jedno nezahvalno bi e bez nade u posjedovanje. Zaspao sam s milju da joj se osvetim i da je prepustim njenoj sudbini, rugaju i se junatvu koje bi mi ona pripisivala kad bih se drugaije ponio. Mislio sam da mi ast nalae da ne budem niija budala. Kad sam se probudio, mom gnjevu ne bijae vie ni traga, a ljubav ostade nepromijenjena. vrsto sam odluio da joj svim silama pomognem grade i se da mi nije stalo do onog to ona misli da mi nije vlasna darovati. Znao sam dobro kako je teko igrati takvu ulogu, no smogao sam snage da je zaigram. * Primam putnike samo kad je brod pun. Macrobius u svojim Saturnalijama (2, 5, 9) pripisuje ovu izreku Augustovoj k eri Juliji. 24 DRUGO POGLAVLJE Razvoj spletke s umiljatom gospoicom Wynne Uzaludan pokuaj pometnu a Aroph Gospoici bijeg i njen odlazak u samostan Nastavio sam je posjeivati svakog jutra, i kako sam se najzdunije brinuo oko nje, ona uistinu to moje svesrdno zanimanje za njezino stanje nije mogla

pripisivati drugom doli nesebi noj plemenitosti moje due i prijateljskom suosjeanju. Ja se naime vie nisam pokazivao zaljubljen. Primje ivao sam da je zadovoljna mojom promjenom, ali to je zadovoljstvo moglo biti i prividno. Nasluivao sam da ju je, premda me nije ljubila, moralo pogoditi to sam se tako brzo predomislio. Jednog jutra, hvale i me zbog snage kojom sam uspio izvojevati pobjedu nad svojom strasti, primijetila je sa smijekom da moj ar i moje udnje zacijelo nisu bile tako silne kad sam ih uspio obuzdati za manje od osam dana. Odgovorio sam joj vrlo pomirljivo da svoje ozdravljenje dugujem samo svom samoljublju. Ja se rekoh joj ne smatram nedostojnim ljubavi, i kad sam vidio da me vi niste tako ocijenili, osjetio sam duboko negodovanje. Da li vam je poznat taj osjeaj? I te kako. Za njim dolazi prezir prema bi u koje ga je izazvalo. Odve ste otri u svom rasuivanju. Kod mene je dolo do osvjeivanja i do raanja elje za osvetom. Osvetom? Pa kako ste se to naumili osvetiti? Tako da vas prisilim da me potujete i da vam u isti mah dokaem kako mogu obuzdati svoje strasti i odre i se blaga za kojim sam udio. Vidite, ve sam se privikao da bez ljubavnih elja gledam vae drai. Ja mislim da ste mojim potovanjem utolili svoju e za osvetom. Ali vi ste bili u zabludi, jer ja vas danas ne cijenim nita manje no prije osam dana. Nijednog trenutka ni25 sam povjerovala da ete me napustiti e da biste se osvetili zato to vam se nisam podala, i drago mi je to sam pogodila. Zatim stade govoriti o opijumskoj ljekariji koju sam joj davao, mole i me da joj poveam koliinu, jer se dosad pokazala nedjelotvornom. No ja o tom nisam htio ni uti. Znao sam da bi je koliina vea od jednog grama ubila. ak nisam pristao ni na tree putanje krvi. Ona se bila povjerila svojoj sobarici, i ova joj je dovela svog ljubavnika, nekog vidara, koji je uspjeno dva puta obavio taj posao. Rekoh joj neka bogato nagradi te ljude, ali ona mi odgovori da nema ime, pa joj ponudih novaca koliko god jo j treba. Ona me zamoli za pedeset lujdora rekavi da e mi tu svotu koju treba za svog brata Richarda, sigurno vratiti. Budui da ih nisam imao uza se, poslao sam joj ih istog dana s pisamcem u kojem sam je molio da se samo meni obrati kad se na e u nudi. No njezin je brat bio uvjeren da bih mu mogao u initi mnogo znaajniju uslugu.

Doao je sutradan k meni da mi zahvali i odmah me stade zaklinjati da mu pomognem u veoma ozbiljnoj stvari. Pokaza mi rune znake veneri ne bolesti koju je zaradio zabavljajui se na sramotnim mjestima. Zamoli me da govorim s njegovom majkom kako bi ga dala lije iti, tuei se na gospodina Farsettija, koji mu je uskratio etiri bijedna lujdora uz opravdanje da se ne eli mijeati u tako prljavu stvar. Postupio sam po njegovoj e lji, ali mi majka, kad sazna o emu je rije, otro odgovori da .ga treba prepustiti gadnoj boletini jer ju je ve po trei put zaradio i jer je sigurno da e je, im se izlijei, opet dobiti. Dao sam ga lijeiti na svoj troak. No njegova je majka imala pravo. Taj djeak od etrnaest godina bijae ve ogrezao u poroku. Nastupio je sedmi mjesec trudno e, i gospoica Wynne bivala je sve o ajnija. Nije vie naputala krevet, i ja sam sve vie strepio nad njenom sudbinom. Kako je bila uvjerena da je vie ne ljubim, pokazivala mi je bez ustruavanja bedra i trbuh i doputala da je opipavam kako bih se osvjedo io da se vie ne smije pokazivati pred oima svoje obitelji. Igrao sam ulogu njene primalje, prave i se ravnoduan prema njenim arima i ne pokazujui nikakva uzbuenja, no moja snaga svladavanja bijae na izmaku. esto je govorila da e se otrovati, i to takvim glasom da sam drhtao od zeb26 nje Ve sam mislio da se iz te grozne duevne patnje nikad ne u izvui, kad mi sudbina priskoi u pomo vrlo smijenom zgodom. Jednom dok sam ruao s gospoom d'Urfe sluajno je zapitah da li zna neko sigurno sredstvo za pobaaj. Odgovorila je da je Paracelsusov aroph5 nepogreiv i da ga uope nije teko napraviti. ena koja je nakanila isprazniti maternicu treba da stavi stanovitu koliinu te masti na vrh po-debela valjka, da ga turi u vaginu, drakajui onu mesnatu resicu koja se nalazi na kraju ulaza. Valjkom treba u isto vrijeme drakati kanal koji dodiruje zatvorena vrata kuice u koju se uvukao mali uljez kog treb a izbaciti. Ako se taj postupak ponovi tri do etiri puta dnevno sedam dana za-redom, mali e otvor toliko oslabiti da e zametak ispasti sam od sebe. Vidjevi da sam postao radoznao, donese rukopis u kojem se potanko opisivalo pripremanje masti. Glavni su sastojci bili afranov prah, mirta, med i jo kojeta drugo. Nasmijavi se od srca tom naputku koji se svakom iole pametnom ovjeku morao uiniti vie no besmislen, vratih gospo i njen dragocjeni rukopis. Ipak sam se puna dva sata zabavljao itajui Paracelsusove aljive tlapnje, a onda prelistah Boerhaavea, koji je o arophu govorio kao uman ovjek i vjet lijenik. Sutradan sam kod kue razmiljao o miss Wynne i odluio da joj govorim o arophu nadajui se da e me moda ustrebati kod guranja valjka.

Oko deset sati zatekoh je kao obino u krevetu tunu i utuenu zbog toga to ljekarija koju sam joj davao jo uvijek ne pokazuje nikakva djelovanja. Zato joj stadoh govoriti o Paracelsusovu izumu kao o najsigurnijem sredstvu za otvaranje ua materice. U taj mi as pade na pamet da joj kaem kako se aroph mora pomijeati s mukim sjemenom koje ne smije ni na as izgubiti svoju prirodnu toplinu. Sjeme stadoh joj objanjavati mora, im izae, pokvasiti ue. Ponavljajui taj postupak tri do etiri puta dnevno sedam dana za redom, otvor toliko oslabi da popusti, i zametak ispada zbog svoje vlastite teine. Na te sam pojedinosti nadovezao dugo tuma enje o djelotvornosti lijeka i o njegovim fizikim osobinama, pa vi-dei je zamiljenu rekoh da e joj, budui da je njen ljubavnik odsutan, ustrebati pouzdan prijatelj koji e biti stalno 27 uz nju i koji e joj valjano davati lijek koliko god to puta propisuje Paracelsus. Ona odjednom prasnu u smijeh pitaju i me da li je to ala. Ako se elite uvjeriti, gospoice rekoh joj ozbiljnim glasom ja u vam donijeti dragocjeni rukopis gdje je ta no opisano sve ovo to sam vam rekao, a pokazat u vam i sud koji je o tom udesnom sredstvu izrekao sam mudri Boerhaave. Ona se uozbilji i stade me sluati s najve om panjom, a ja, videi da sam blizu cilja, ustro nastavih: Aroph je jedinstveno sredstvo za izazivanje mjese nog pranja. A redovito mjeseno pranje nadoveza ona ne moe se pojaviti kod trudne ene. Aroph je dakle nepogreivo sredstvo za poba aj. Biste li ga znali napraviti? To nije teko. Pet propisanih sastojaka u praku smijea se s medom ili maslacem. Ali najvanije je da mast dodirne u e materice kad je ova u ljubavnom gru. ini mi se primijeti ona da u tom sluaju onaj koji daje lijek mora biti zaljubljen. Sigurno, osim ako nije rije o neosjetljivu biu kojem poput ivotinje treba samo tjelesni nadraaj.

Dugo je ostala zamiljena. Iako je bila vrlo pronicava, njena dua bijae toliko nevina da mije mogla naslutiti podvalu. I ja sam utio, udei se to sam joj uspio ovu besmislenu bajku prodati pod istinu, potkrijepivi je vjerodostojnim miljenjima, iako to nisam svjesno namjeravao. Naposljetku ona prekide utnju i tuno mi re e da ne moe ni pomiljati na to da primijeni taj postupak koji joj se inae ini divan i prirodan. Upitala me da li bi spravlja-nje aropha zahtijevalo mmogo vremena, a ja joj odgovorih da ne treba vie od dva sata, samo ako se moe dobiti engleskog afrana jer je on prema Paracelsusovu tvrenju bolji od onog koji dobivamo s Istoka. Na razgovor prekide njena majka koja u e u pratnji viteza Farsettija. Zamoli me da ostanem kod njih na ruku, a ja pristadoh kad miss izjavi da e i ona jesti za stolom. Dola je, a stas joj je bio vitak kao u vile. Nikad ne bih rekao 28 da je trudna. Gospodin Farsetti sjede kraj nje, a njena se majka smjesti do mene. Kako joj je aroph bio stalno na pameti, ona za vrijeme slatkog zapita svog susjeda koji se izdavao za velikog kemi ara da li je uo za taj lijek. On joj odgovori: Ne samo da sam uo nego mislim da ga bolje poznajem od bilo koga. A emu slui taj lijek? Pitate me odvie openito. to znai rije aroph? To je arapska rije. Trebalo bi pogledati u Para-celsusu. Nije ni arapska umijeah se ja ni iz jednog drugog jezika. Ta rije krije u sebi dvije rijei. Aro to jest aroma i ph to zna i philosophorum*. Jeste li u Paracelsusu crpli tu svoju u enost? odvrati oporo gospodin Farsetti. Ne, gospodine, ve u Boerhaaveu. Dopustite da se nasmijem. Boerhaave to nigdje ne spominje, ali ja volim uvjerene duhove koji navode ono to nigdje ne stoji.

 Smijte se ako vas je volja odgovorih oholo ali evo kamena kunje, pa prihvatite ako se usuujete. Ja nikada krivo ne navodim kao neki koji govore arapski. Rekavi to bacih na sto kesu punu lujdora. Farsetti prezirno re e da se nikad ne kladi, a miss u smijehu primijeti da je to najsigurniji na in da nikad ne izgubi. Vratih kesu u dep i pod izlikom da moram obaviti nudu izi oh i poslah svog slugu gospoi d'Urf da mi odmah donese onaj svezak Boerhaaveovih spisa u kojem sam sino to proitao. Vratih se za stol i zabavljah drutvo dosko icama sve do povratka sluge koji donese traenu knjigu. Za as naoh ono mjesto i pozvah Farsettija da se vlastitim oima uvjeri da nisam lano navodio. Umjesto da pogleda, on se ljutito digne i ode. Gospo a zabrinuto ree da je otiao razgnjevljen i da se sigurno vize ne e vratiti. Miss se htjede okladiti da e se ve sutradan vratiti, i ona bi dobila okladu. Nakon tog doga aja vitez Farsetti postao mi je otvoreni neprijatelj, i to mi je svakom prilikom pokazivao. * Miris filozofa. 29 Poslije ruka svi odosmo u Passy na koncert koji je prire ivala Popeliniereova i ondje ostadosmo na veeri. Sreo sam Silviju i njezinu ker, koja se prema meni veoma hladno ponijela, a u tom je imala pravo, jer sam je u posljednje vrijeme prilino zanemario. Za stolom je drutvo razveseljavao spretni Saint -Germain koji po obiaju nije nita jeo jer su mu usta sve vrijeme bila zabavljena govorom. Sve je to bilo puko hvalisanje, ali zainjeno otmjenou i duhovitou. Nikad u ivotu nisam sreo spretnijeg i zavodljivijeg varalicu. Naredni sam dan proveo kod ku e odgovarajui na gomilu pitanja koje mi je pismeno uputila Esther. No moji su odgovori bili vrlo nejasni na sva pitanja koja su se ticala trgovine. Osim straha da bih mogao osramotiti svoje proro ko umijee, prolazili su me srsi pri pomisli da bih zavo -dei njenog oca u bludnju mogao nakoditi njegovim poslovnim interesima. Volio sam ga jer je to bio najpoteniji ovjek meu holandskim milijunaima. Zaokupljala me je jedino miss Wynne, koju sam unato svojoj prividnoj ravnodunosti i dalje arko ljubio, znaju i da se neu smiriti sve dok ne postanem njenim pravim i potpunim ljubavnikom. Mu ila me pomisao na straan poloaj u kom e se nai kad obitelj primijeti da je trudna. Pokajao sam se to sam joj uope govorio o arophu, jer je prolo ve tri dana od onog naeg razgovora, a ona o njemu ni rijei. Pomiljao sam da je moda posumnjala i da se njeno potovanje prema meni pretvorilo u prezir. Ta me je pomisao silno boljela i ponizivala. Nisam vie u sebi nalazio hrabrosti da je posje ujem. I ne bih se na to odluio da mi nije bila napisala pisamce u kojem mi je kazivala da nema drugog prijatelja osim mene, molei me samo za toliko prijateljske

panje da je svakog dana posjeujem, pa bilo to i na kratak as. Odgovorio sam joj uvjeravajui je da je moje prijateljstvo stalno i da je nikad ne u napustiti. Ponadao sam se da e govoriti o arophu, ali uzalud. Po tom zakljuili da mi nije povjerovala, te da vie na to sredstvo ne mogu ra unati. Zapitao sam je bi li voljela da s majkom i cijelom obitelji do e k meni na veeru, a ona ree da bi joj to priinilo veliko veselje. Ta je veera bila raskona i vesela. Pozvao sam Silviju i njenu ker, jednog talijanskog glazbenika, nekog Magalija, u kojeg je bila zaljubljena jedna od gospoiinih sestara, te 30 baritona La Gardu koji je bio priman u najotmjenijim parikim drutvima. Miss Wynne bila je arobno lijepa i tako razdragana kakvu je ve odavna nisam vidio. Kad je oko ponoi odlazila, apnu mi neka do em rano ujutro jer bi eljela sa mnom razgovarati o jednoj veoma vanoj stvari. Bio sam kod nje ve u osam sati. Kaza mi da je oajna jer da La Popeliniere pouruje da se brak sklopi, a majka je nestrpljivo tjera na pristanak. Ona zahtijeva da potpi-em brani ugovor i ve mi je oznaila krojaa koji e doi da mi uzme mjeru za steznik i za haljine. Ja ne mogu na to pristati, dodala je razborito, jer e kroja odmah primijetiti moje stanje. Radije u se ubiti no da se udam trudna ili da se povjerim majci. Smrt je rekoh joj posljednje sredstvo, kojeg se laamo tek kad smo bezuspjeno iscrpli sva ostala. Meutim, ja mislim da biste se lako mogli otarasiti La Popelinierea: priznajte mu svoje stanje, a on e se kao astan ovjek povui i nee vas izdati. A zar e mi to pomoi? to u s majkom? Ako mi dozvolite ja u s njom razgovarati. Vi je ne poznajete. Ona e zbog asti obitelji poduzeti sve da me negdje sakrije, ali e me prije toga staviti na takve muke da bi mi i najokrutnija smrt bila milija. Ali zbog ega mi vie ne govorite o arophu? Zar je to bila samo ala? Nije, ja ozbiljno mislim da je to najpouzdanije sredstvo, ali emu da vam o njem govorim? Vi ste zacijelo i sami pogodili da me na utnju obavezuje ast i tankoutnost. Povjerite se svom ljubavniku. On je u Veneciji, piite mu, a ja u se pobrinuti da mu pismo u najkraem roku dostavim po pouzdanu ovjeku. Ako nije dovoljno imuan, dat u vam kesu punu zlatnika kako bi mogao odmah doi i spasiti vam ivot i ast tako da vas osobno poslui arophom.

 To to mi predlaete dokazuje vau plemenitost, ali na alost nije izvedivo, i vi biste se sami osvjedoili kad biste sve znali. No recimo da se ja ipak odluim da uzimam aroph uz pomo nekog ovjeka koji nije moj ljubavnik, kaite mi kako bih to mogla izvesti? Pa d onda kad bi moj dragi kriom doputovao u Pariz, ne bi mogao provesti sa mnom sedam no i u potpunoj slobodi, a to mi se ini neophodno 31 ako bih se eljela tano pridravati naputka. Kao to vidite, na to ne treba vde ni misliti. Znai, vi biste se zbog spasa svoje asti ipak nakanili da se podate i nekom drugom? Zacijelo, samo kad bih bila sigurna da se ne e saznati. No gdje da naem takvog ovjeka? Zar vi mislite da bi ga bilo lako na i, a i da ga naem, kako bih mu pristupila? Te me rijei osupnue. Nisam znao kako da ih protuma im, jer ona je morala ve davno uvidjeti da je ljubim. inilo mi se da ona eli da je zamolim neka se poslui mojom osobom. Ali unato velike ljubavi kojom sam plamtio za njom nisam joj se htio ponuditi bojei se da me prezirno ne odbije, a to bi za me bila uvreda koju bih teko podnio. S druge strane nisam mogao vjerovati da bi bila kadra poiniti toliku podlost. Da je ponukam da se izjasni digoh se kao da u otii, rekavi ojaenim glasom da sam ja nesretniji od nje. Uspravivi se u postelji ona me stade zaklinjati da ostanem, pitaju i me u suzama kako mogu misliti da sam nesretniji od nje. Poprimivi izraz u vrijeena ovjeka, odgo-vorih joj da mi je i odve jasno pokazala svoj prezir kad mi je u nesmiljenoj nudi u kojoj se nala pretpostavila nepoznatog ovjeka kojeg joj ja zacijelo neu traiti. Kako ste okrutni, kako nepravedni! uzviknu ona plaui. Vidim ja da me niste nikad ljubili, kad moj grozni poloaj elite iskoristiti za slavlje svog povrijeenog samoljublja. Va postupak mogu protuma iti samo kao osvetu nedostojnu plemenita ovjeka. Ona odvrnu lice i uze jo tunije plakati. Njene me suze dub oko ganue i ja se bacih na koljena pred njom. Kad ste znali da vas oboavam spoitavao sam joj kako ste mogli pomisliti da vam se elim svetiti i kako ste mogli pretpostaviti da u ostati ravnoduan kad ste mi jasno rekli da u odsutnosti svog ljubav nika nemate nikog kome biste se mogli utei za pomo? Zar sam mogla raunati na vas kad sam vas onako okrutno odbila?

 Zar vi mislite da u pravom ljubavniku moe umrijeti ljubav ako ga voljeno bie jednom odbije moda samo iz osjeaja kreposti? Dajte da vam dokraja otvorim svoje srce. Jest, ja sam povjerovao da me ne volite, ali u ovom sretnom 32 asu mogu rei da sam se prevario i da biste me vi zacijelo usre ili iz istog osjeaja ljubavi bez obzira na poloaj u kojem se nalazite. Rekao bih ak da biste mi zamjerili kad bih drugaije mislio. Dragi moj prijatelju, vi ste vjerno protuma ili moje osjeaje, no sad nam preostaje da smislimo kako emo se nai i u potpunoj slobodi provesti onoliko vremena koliko e nam biti potrebno. Smislit u ja ve neto, a dotle u se pobrinuti za pripremanje aropha. Spremanje lijeka nije mi zadavalo nikakve brige jer sam ve odluio da od svih sastojaka upotrijebim samo med. No trebalo je da s njom provedem nekoliko noi uzastopce, a to nije bilo odvie lako. Ljutito s am se prekoravao to sam izmislio takav uvjet lijeenja, ali natrag vie nisam mogao. U njenoj je sobi spavala jedna cd njenih mlaih sestara, a nisam mogao ni pomisliti da je osam noi zaredom vodim u neki namjeteni stan. Kao i uvijek, slu aj zaljubljenom doe u pomo. Zbog prirodne potrebe popeo sam se tog dana na etvrti kat i ondje zatekoh kuhara koji mi ree noka ne ulazim u nunlik jer je zauzet. Ali ti si upravo odande iziao! Istina je, ali ja sam samo htio ui, a bilo je zatvoreno ... Pa dobro, priekat u. Zaboga nemojte! Ah, tako dakle. Zabavljao si se s nekom djevojkom. Lopove, ne boj se, ne u nita rei, ali hou da je vidim. Pooh vratima i kroz pukotinu vidjeh gospo iinu sobaricu Madeleine. Rekoh joj neka se ne boji jer je neu izdati i zamolih je da mi otvori jer da vie ne mogu izdrati. Ona otvori, i ja joj dadoh jedan lujdor koji primi zbunjena izraza i sleti niza stube. Poslije obavljena posla si oh, ali na pd puta susrete me kuhar i smijui se ree neka zapovjedim Madeleini da s njim podijeli darovani lujdor. Obeah mu cijeli zlatnik ako mi sve kae, a on mi na to prizna da se s njom sastajao na tavanu gdje su zajedno u veselju provodili no i. Meutim, prije tri dana gospodarica ga je zaklju ala jer je ondje spremila

divlja. Rekoh mu neka me odvede na tavan. Kroz klju anicu vidjeh da e se usprkos spremlje3 Casanova IV 33 noj divljai moi u prostoriji lako smjestiti jedna strunja a. Dobacivi kuharu obeani zlatnik odoh kui da zrelo razmislim o planu. Mislio sam da e mdss, bude li u dosluhu s Madeleinom, mo i lako provesti nekoliko no i sa mnom na tavanu. Jo sam istog dana nabavio otpira i nekoliko lanih kljueva, a u jednu sam limenu kutiju spremio nekoliko po -sudica s tobonjim arophom. Pomijeao sam med s prahom od jelenjeg roga. Sutradan sam rano otiao u hotel Bretagne i sa zadovoljstvom ustanovio da se tavan i bez otpiraa moe lako otvoriti. Onda sam s klju em u ruci otiao u gospoiinu sobu i ukratko joj izloio svoj plan, pokazavi joj ve pripremljeni aroph. Ali, prijatelju dragi, ja iz svoje sobe mogu izi i samo kroz sobicu u kojoj spava Madeleine. Moramo dakle, anelu moj, tu djevojku pridobiti za nau stvar. I povjeriti joj tajnu? Nemamo drugog izlaza. To se ne bih nikad usudila! Prepustite to meni. Zlatni klju otvara sva vrata. Ona pristade. Zabrinjavao me je jedino kuhar, jer ako nasluti to spremamo mogao bi nas uvu i u veliku nepriliku. Stoga sam odlu io posavjetovati se s Madeleinom. Oprostio sam se s gospo icom obeavi da u sve urediti i da u joj po samoj Madeleini poslati ta ne upute. Odlazei, rekao sam sobarici da u je saekati u augu-stinskom samostanu jer imam s njom neto vano razgovarati. Kad je dola, potanko joj izloih svoj naum koji ona savreno shvati. Pot o mi obea da e se njen vlastiti krevet u odreeno vrijeme nai na tavanu ree mi da nikako ne smijemo izostaviti kuhara i da ga ve iz opreza moramo uputiti u tajnu. To je pametan mladi , nadovezala je, a za njegovu vjernost mogu bez straha jam iti. Prepustite ga samo meni. Dao sam joj klju i est lujdora rekavi da sve mora biti spremno za sutra, pa neka se o svemu dogovori s gospo icom. Sobarica koja ima ljubavnika najsretnija je kad moe obaviti neto to e njenu gospodaricu uiniti ovisnom o njenoj spretnosti.

Sutradan, kako sam i oekivao, kuhar osvanu u mojoj ladanjskoj ku i. Odmah mu rekoh neka nita ne govori jer 34 je moja sluinad veoma radoznala i neka ne dolazi k meni bez potrebe. Obe ao je da e biti oprezan. Nije mi imao saopiti nita nova: s tavanom e sutra, kako mi je ve obeala i Madeleine, biti sve u redu, i im obitelj legne, moi u bez straha ui. Dao mi je klju od tavana rekavi da je za sebe nabavio drugi. Zahvalivi mu na revnosti, dadoh mu est luj -dora, koji uinie vie no sve moje lijepe rijei. Sutradan sam miss vidio samo na trenutak da je obavijestim da u je na tavanu ekati tano u deset sati. Doao sam u odreeno vrijeme, uvjeren da me nitko nije vidio ni kad sam uao ni kad sam se uspeo na tavan. Bio sam u redeng otu, a u depu mi kutija s arophom, neophodno og -njilo i svijea. Osim strunjae naao sam jastuke i dobar pokriva, to je bilo potrebno jer su noi bile hladne, a na tom smo tavanu imali provesti nekoliko sati. U jedanaest sati zauh tihi tropot, a srce mi zadrhta, to je uvijek dobar znak. Izaoh i pipajui u tami pooh gospoici u susret i apnuh joj nekoliko rije i da bismo se raspoznali. Zatim je uvedoh u siromani log, zaklju ah vrata osiguravi ih polugom. Kad sam upalio svije u, ona se uznemiri, rekavi da e nas svjetlo izdati ako netko sluajno bude iao na stanovito mjesto. Toj se moebitnoj opasnosti moramo izloiti odgovorili joj jer kako ete mi ga u tami valjano premazati arophom? Dobro, ali poslije toga emo svijeu odmah ugasiti. Svukosmo se u najveoj urbi, bez onih slatkih predigri koje uvijek uvode u taj in kad do njeg doe iz ljubavi. Oboje smo savreno igrali svoje uloge. Drali smo se ozbiljno, kao to to ine vidar koji se sprema na operaciju i bolesnik koji joj se podvrgav a. Ona je imala biti vidar. Stavi kraj sebe otvorenu kutiju, isprui se na le a, izdignu koljena, rairi bedra i, svinuvi se, uze pri svjetlu svijee koju sam drao u lijevoj ruci nanositi tanke slojeve aropha na glavicu stvora koji ga je imao unijeti u o tvor gdje se trebala izvriti operacija spajanja sa sjemenom. Zaudo, nismo se smijali, ak nismo osjetili potrebu da se smijemo, toliko smo se uivjeli u svoje uloge. Poto sam ga ugurao do kraja, bojaljiva miss ugasi svijeu, no nakon dvije minute morala je dopustiti da je opet upalim. Posao je to se mene tie bio savreno obavljen, ali ona je u sebe 35

sumnjala. Udvorno joj rekoh da mi ne bi bilo krivo da posao jo jedanput obavim. Ton mog komplimenta natjera nas oboje u smijeh, pa joj nije bilo teko da me ponovo namaze arophom. Drugi je put davanje lijeka potrajalo etvrt sata, a miss mi poslije obavljena ina ree da je tada bilo savreno. U to nisam ni sumnjao. Zarei ljubavlju i zahvalnou, razgledala je sloj aropha koji je zaostao na glavici pokazujui mi u smjesi vidljiv udio svoje suradnje. Onda me njeno podsjeti da bismo se morali malo odmoriti jer je pred nama jo dugi put. Pa vidite da mi se jo ne spava odgovorih joj. Mislim da bismo mogli pokuati jo jednom. Ona se bez pogovora lati posla, a onda se predadosmo snu. Probudivi se oran i io zatraih jo jednu operaciju i poto je obavih na obostrano zadovoljstvo, odluih, potaknut smotrenim razmiljanjima moje razborite prijateljice, da se tedim za idue noi. Zato se ona ve u etiri sata uz tihi um spusti do svoje sobe, a ja u osvit dana napustih hotel predvo en kuharom koji me je pustio na neka mala vrata koja dotada nisam primijetio. Posjetio sam je drugog dana oko podne. Govorila je ozbiljno i tako mi se arko zahvaljivala da sam izgubio strpljenje. udim se rekoh joj kako ne uviate da me vae zahvaljivanje ponizuje, jer <md dokazuje da me ne ljubite, ili ako me ljubite, tad ne vjerujete da je moja ljubav jednaka vaoj. U tom razgovoru uskoro nas prevladae osje aji, i da nam opreznost ne doe u pomo, potvrdili bismo obostranu ljubav i bez aropha. Zadovoljismo se platnenim poljupcima tedei se za no. Moj je poloaj bio uistinu neobian. Iako sam je arko ljubio, nisam sebi nimalo spoitavao to sam je prevario, to vie to nije bilo straha od posljedica jer je mjesto ve bilo zauzeto. Bila je to mala osveta mog samoljublja, to sla a to mi je pribavila predivne naslade. Ona mi je govorila kako se stidi to me je odbila onda kad mi je podavanjem mogla pruiti neoboriv doka z svoje ljubavi, dok se sad neprestano boji da bih s pravom mogao posumnjati u iskrenost njenih osjeaja. Ja sam je zduno umirivao, i u mom osje aju prema njoj doista nije bilo mjesta sumnji jer sam svoj cilj po~ 36 stigao upravo onako kako sam elio. No ono najvanije to sam postigao u tim nonim poslima, koji na alost bijahu posve uzaludni za ono emu se od njih nadala, bilo je njeno obeanje da vie nee misliti na samoubojstvo, da e se osloniti na mene ma to se dogodilo i da e u svemu posluati moje savjete. U

naim nonim razgovorima esto mi je znala rei da se osjea sretnom, pa da e tako biti ak i onda ako od aropha ne bude nikakva u inka. Pa ipak se i dalje nadala i nije se prestajala utjecati arophu sve do posljednjeg naeg dvoboja. Prijatelju dragi, rekla mi je kad smo se rastajali, ini mi se da je sve ovo to smo radili pogodnije za stvaranje no za unitavanje, i da vrataca nisu vrsto zatvorena mi bismo malom osamljeniku sigurno poslali druga ili druicu. Bolje ne bi rasuivali ni najpametniji doktori sa Sor-bonne. Kako nije bilo nikakvih izgleda za pometnu e, a budui da vie nije mogla odgaati potpisivanje enidbenog ugovora sa La Popeliniereom, ni dolazak krojaa, jednog mi dana mirno ree da je odluila pobjei i stavi mi u dunost da iznaern najbolji nain za ostvarivanje tog nauma. To mi je postalo jedina briga. Odluka bijae donesena, no ja se nisam dao nagovoriti ni da je otmem ni da je izvedem iz zemlje, a ni ona ni ja nismo ni za trenutak pomislili da zdruimo svoje ivote. Razmiljajui sveudilj o svom zadatku, otiao sam na duhovni koncert u Tuilerijama. Davao se motet koji je uglazbio Mondoville, a napisao ga je veleasni de Voisenon. Pravi mu je naslov bio Izraeli ani na gori Horeb. Prijazni ga je veleasni napisao u ljupkim slobodnim stihovima upravo na moj. nagovor. Silazei s koije u slijepoj ulici Dauphin, spazih gospo u du Rumain kako sasvim sama izlazi iz svoje ko ije. urno joj prioh, a ona me srdano primi. Neobino mi je drago, rekla je, to sam vas ovdje s usrela. Pola sam da vidim tu novinu o kojoj se toliko govori, a kako imam dvije ulaznice, u init ete mi zadovoljstvo ako jednu od njih primite. Znajui kakvu mi ast iskazuje tom ponudom, zahvalno prihvatili. Kad se u Parizu ide u kazalite, tad se ne brblja o svojim tajnama, osobito kad se slua duhovna glazba, k tome jo i nova, pa tako ni gospo a du Rumain ne bi po mojoj utnji razabrala da sam tuan. No kad je koncert zavrio, ona 37 kvih dragulja ni vrijedna nakita. Moete joj re i da e je glavarica ee posjeivati, da e prijazno s njom postupati i dati joj zanimljivih knjiga za itanje. Upozorite je neka se ni u kojem slu aju ne povjerava sestri koja e je dvoriti, jer premda je dobra i potena mogla bi i nehotice odati tajnu. Poslije poroda gospoica e se ispovjediti, a glavarica e joj izdati slubenu potvrdu kojom e se bez straha moi pojaviti pred svojom majkom koja e uostalom biti presretna to joj se ki vratila. Vie nee biti ni spomena o udaji, to vie to e to ona navesti kao jedini razlog svog dobrovoljnog bijega. Usrdno sam joj zahvalio estitajui joj na razboru i opreznosti kojom je uredila stvar i zamolih je da mi odmah dade pismo jer vremena za gubljenje vie ne ma. Evo to je napisala u tom pismu:

Draga glavarice, gospoica koja e vam uruiti ovo pismo ista je ona osoba o kojoj sam vam govorila. Ona bi eljela da provede tri do etiri mjeseca u vaem samostanu, pod vaim okriljem, kako bi obavljaju i pobonosti opet stekla svoj duevni mir i postigla da je, kad se vrati ku i, vie ne sile na brak kojeg se grozi i koji je jedini uzrok njene odluke da se na neko vrijeme udalji od svoje obitelji. Nije ga zapeatila, kako bi ga miss mogla proitati. Glavarica je bila princeza po krvi, pa je njen samostan bio siguran od svake sumnje. U znak zahvalnosti pao sam na koljena pred tom uzvienom gospo om koja e mi u nastavku ove pripovijesti biti jo od velike koristi. Otiavi od gospoe du Rumain uputih se ravno u hotel Bretagne, no miss je imala tek toliko vremena da mi saopi kako e cijeli dan biti zauzeta, pa neka se u jedanaest sati u noi naem na tavanu gdje emo se o svemu dogovoriti. Ta me vijest obradova jer sam nasluivao da vie neemo imati prilike za ljubavne zagrljaje. Porazgovorio sam i s Madeleinom, koja preuze na se brigu da obavijesti kuhara, obeavi da e biti sve u redu. Na tavanu sam bio ve u deset sati, a moja lijepa prijateljica osvanu ta no u jedanaest. Najprije sam joj dao da pro ita pismo, a onda smo ugasili svijeu i predali se nasladi kao pravi ljubavnici ne mare i vie za aroph. Pred zoru, kad smo se imali rastati, ponovih joj ta no upute koje mi je dala gospoa du Rumain. Nisam odao njeno ime, a gospo 40 ica je odobrila tu mjeru opreza. Dogovorili smo se da ona iza e iz hotela u osam sati ujutro s najpotrebnijim stvarima, da uzme fijaker do Trga Maubert, gdje e ga otpustiti i uzeti drugi do Vrata Saint -Antoine, gdje e napokon uzeti trei, kojim e se odvesti ravno do oznaenog samostana. Zamolio sam je neka ne zaboravi spaliti sva moja pisma i neka mi iz samostana pie kad god joj bude mogue. Pisma neka zapeati, ne ispisavi adresu. Obe ala mi je da e se tano pridravati mojih uputa, i na moje je navaljivanje primila smotuljak od dvije stotine lujdora koji e joj moda zatrebati, iako tada nismo znali ni kada ni za to. Ona je gorko plakala na pomisao u kakvoj me neprilici ostavlja, no ja sam je umirio rekavi da imam mnogo novaca i nekoliko mo nih zatitnika. Otii u, rekla je, prekosutra u dogovoreno vrijeme. Poto se tako o svemu dogovorismo, njeno se izlju-bismo i rastadosmo. Bio sam zabrinut za njenu sudbinu. Ona je dodue bila pametna, ali kad se nema iskustva, pamet esto poini vie zla no dobra. Dogovorenog dana promatrao sam sakriven u koiji na uglu neke ulice njen tajni odlazak iz ku e. Izala je, uspela se u koiju, sila u jednoj aleji, platila i otpravila ko ijaa. as kasnije izila je iz aleje glave zakrivene kukuljicom, uspela se u drugu ko iju

koja je odmah krenula. Vi-dei da tano izvrava moje upute, umirih se pa odoh za svojim poslom. Drugog dana, a to je ba bila nedjelja Quasimo a, s tekom se mukom na/kanih da odem u hotel Bretagne, znajui da u, ne budem li se pojavljivao poslije gospoiina bijega, navui na sebe ozbiljnu sumnju koja se zacijelo ve zaela u glavi uznemirenih ukuana. No kakve li mune dunosti! Morao sam se pokazati veseo i miran usred obitelji koju u u to sam bio siguran zatei u strepnji i zabrinutosti. Otiao sam u vrijeme kad je obitelj sjedala za stol, pa se uputih ravno u blagovaonicu. Uao sam sa svojim uobi ajenim smijekom i kao uvijek sjeo pokraj gospoe pravei se da ne primjeujem njeno iznenaenje koje se jasno italo sa usplamtjelog joj lica. as zatim zapitah gdje je gospoica. Ona me samo pogleda i ne odgovori. Da nije bolesna? Nemam pojma. 41 Taj hladni odgovor primih s olakanjem jer sam tad s opravdanjem mogao zbaciti s lica krinku hinjene veselosti. Ostao sam neko vrijeme utljiv i zamiljen, hinei iznenaenje i zbunjenost, a onda se digoh zapitavi gospo u da li. bih je mogao u emu usluiti, a kad mi ona hladno zahvali, napustili blagovaonicu i uputih se u gospo iinu sobu kao da u je toboe ondje nai. Zatekao sam samo Madeleinu i namignuvi joj zapitah je gdje joj je gospodarica, a ona me usrdno zamoli da joj ja to kaem ako znam. Zar je izala sama? Ja ne znam nita, gospodine, ali uku ani su uvjereni da vi sve znate. A sad vas molim da me ostavite. Hinei iznenaenje, izaoh polaganim korakom i uspeh se u svoju koiju zadovoljan to sam se rijeio te neugodne dunosti. Bit e sasvim prirodno govorio sam samom sebi da se smatram uvrijeenim i da se vie ne pojavljujem u toj kui, jer gospoa vrlo dobro zna kako me je runo primila i zacijelo joj je jasno da sam ja, bio kriv ili nevin, morao to primijetiti. Dva dana kasnije, dok sam rano ujutro stajao na prozoru, opazih jednu ko iju kako se zaustavlja ispred vrata moje ku e. I nje izae gospoa Wynne u pratnji gospodina Far-settija. Pooh im u susret, zahvaljujui to su mi doli iskazati ast da dorukuju sa mnom i pozvah ih da sjednu kraj vatre. Gospo a odvrati da nije dola zbog doruka, ve da ima sa mnom razgovarati o jednoj vanoj

stvari. Ona prihvati ponueno mjesto, a Farsetti ostade stojei. Odgovorio sam da joj u svemu stojim na usluzi. Dola sam vas zamoliti da mi vratite moju k er ako je u vaim rukama, ili da mi kaete gdje se nalazi kako bih prema tome mogla poduzeti potrebne korake. Gospoo, ja uistinu ne znam nita i udim se to me nevina optuujete za udovini zloin otmice. Ne optuujem vas ni zbog ega. Nisam dola ovamo ni da vam spo itnem zloin ni da vam prijetim, dola sam samo zato da u vas izmolim prijateljsku uslugu. Pomozite mi da svoje dijete jo danas na em, i vratit ete mi ivot. Ja sam uvjerena da vi sve znate. Bili ste njezin jedini prijatelj, s njom ste svaki dan provodili po nekoliko sati, pa nije mogu e da vam se nije povjerila. Smilujte se jadnoj majci. Nitko 42 jo nita ne zna, neka mi se vrati, i sve e biti zaboravljeno. Njezina e ast biti spaena. Gospoo, ja savreno razumijem kako vam je, ali opet vam kaem da nita ne znam. Jadna ena pade tad preda me na koljena, liju i teke suze. Htjedoh je podii, kad joj Farsetti ogoreno doviknu da bi se trebala stidjeti to klei pred ovjekom mog soja. Bezobraznie zaprijetih mu ja pridigavi gospou smjesta se izjasnite o tom mom soju! Nemam se to izjanjavati. Svi znaju da ste vi u to umijeani. Tako mogu misliti samo glupani. Izlazite i pri ekajte me. Doi u za etvrt sata. Rekavi to, pograbih jadnog viteza za ramena i izbacih ga iz sobe. Na vratima on doviknu gospoi da poe s njim, ali ona ostade i pokua me umiriti: Morate oprostiti tom jadnom ovjeku koji je toliko zaljubljen da se unato svemu jo uvijek eli oeniti mojom k eri. Znam, ali vaa ga ki mrzi jo vie od vrhovnog zakupnika poreza. U tom ima krivo, no ja vam obe avam da o toj enidbi vie nee biti ni rijei. Vi morate u sve biti upueni jer ste joj dali pedeset lujdora bez kojih ne bi mogla nikamo otii. To nije istina, gospoo.

 Istina je, evo komadia vaeg pisma. Nato mi prui napola sagorjeli komadi pisma to sam ga uputio gospo ici kad sam joj poslao pedeset lujdora da izbavi iz neprilike starijeg brata. Moglo se proitati slijedee: ... elim da vas ovih pedeset lujdora uvjere da nikad ne u nita aliti, pa ak ni vlastiti ivot, samo da vam dokaem svoju ljubav ... Ja ne mislim, gospoo, poricati svoju ljubav prema vaoj k eri, ali vam opravdanja radi moram otkriti neto to vam ina e ne bih nikad kazao. Tu sam svotu poslao gospoici da bi mogla isplatiti dugove vaeg starijeg sina koji mi je zahvalio jednim pismom. Ako elite mogu vam ga pokazati. Moj sin? Va sin, gospoo. Odmah u narediti da vam se dug vrati s bogatim ka -matima. 43 Zatim sie u dvorite i magna Farsettija da se vrati kako bi iz mojih usta saznao da su oni lujdori to sam ih poslao gospo ici bili namijenjeni njezinu sinu. No bezobraznik odgovori da sumnja u to. Nasmijah mu se u lice i zamolih gospou neka sama provjeri vjerodostojnost moje tvrdnje. Na kraju joj rekoh da sam uvijek nagovarao njezinu ker da se uda za La Popelinierea. Kako se usuujete tako neto tvrditi uleti mi u rije Farsetti kad ste joj istodobno u pismu izjavljivali ljubav? Priznajem odgovorih da sam je ljubio i da sam prieljkivao ast da joj mua uinim rogonjom, pa sam ve unaprijed udario temelje tom planu. Moja ljubav, bila ona grena ili ne, bila je jedini predmet razgovora koji smo vodili sve one sate to smo ih provodili zajedno. Da mi je ona povjerila svoj naum o bijegu, ja bih je odgovorio ili bih zajedno s njom pobjegao jer sam je ljubio, kao to je uostalom jo i sada ljubim. Nikad joj ne bih dao novaca da ode nekuda bez mene. Dragi moj Casanova umijea se gospoa ja u povjerovati da ste nevini samo ako se pridruite mojim naporima da otkrijemo njeno skrovite. Stojim vam u svemu na raspolaganju, gospo o, i obeavam vam da u ve danas poeti s traganjem. Vjeran svojoj ulozi, otioh ve sutradan glavnom policijskom komesaru, gospodinu Chabanu, zahtijevajui da zapone svestrano traganje za nestalom gospoicom. Budalasto sam uobraavao da u se tim korakom jo bolje prikriti,

ali taj ovjek je bio majstor svog zanata i koji mi je bio veoma naklon otkad me je Silvia s njim upoznala, stade se smijati uvi to traim od njega. Zar vi uistinu ree mi elite da policija otkrije gdje se skriva mlada Engleskinja? Da, gospodine, elim. Po tom sam razabrao da me je lukavo navodio na razgovor ne bi li me uhvatio u lai, a u to se dokraja uvjerih kad na izlasku sretoh gospodina Farsettija. Drugog sam dana otiao da gospo i Wynne podnesem izvjetaj o svojim dotad bezuspjenim pokuajima. Ja sam ree mi ona bila sretnije ruke od vas, i ako biste me htjeli otpratiti do mjesta gdje mi se k i sakriva 44 i pomoi mi da je nagovorim da se vrati ku i uvjerena sam da e poi bez otpora. Pomoi u vam od sveg srca, gospoo odgovorili joj spreman sam da vas pratim kamo god elite. Ona zadovoljno odvrati da me dri za rije , pa se dignu, ogrnu kratki ogrta i pruivi mi jednu cedulju ree neka svom koijau naloim da nas vozi na tu adresu. Groznog li asa za mene! Srce mi je drhtalo kao da e iskoiti iz grudi. Strepio sam neu li na cedulji proitati adresu samostana gdje se sklonila jadna miss. Ne znam kako bih u tom sluaju postupio, no siguran sam da onamo ne bih otiao. No strepnje nestade im s cedulje proitah rijei: Trg Maubert, ta i ta aleja. Naredih koijau da krene, i mi siosmo u oznaenoj aleji. Jadnoj sam majci dao punu zadovoljtinu vodei je s revnom uslunou od kata do kata, od stana do stana, tako da smo pregledali sve stanove, i one s ulice i one s dvorita. Poslije te neobine i uzaludne pretrage pobojah se da siromana majka ne udari u pla, no prevario sam se. Iako je bila utu ena, na licu joj se odraavalo zadovoljstvo, a u oima ak elja da me zamoli za oproten je. Za tu adresu saznala je od koijaa koji je prvi vozio njenu ker i iskrcao je u toj aleji. Rekla mi je kako joj je kuhar priznao da je dva puta dolazio k meni s pismima, dok joj je Madeleine kazala samo to da sam ja zaljubljen u miss kao i ona u mene.

Poto sam je odveo kui otiao sam grofici du Rumain da je o sve mu izvijestim i da napiem dugako pismo mladoj zatoenici. Nekoliko dana kasnije gospo a du Rumain urui mi prvo gospoiino pismo. Pisala mi je nairoko, o miru koji joj je uao u duu, velikoj zahvalnosti koju mi duguje, o knjigama koje su joj dali, o t ome kako plaa dnevno est franaka, a sestri koja je dvori etiri lujdora na mjesec. Mirna je i sretna, samo je smeta to joj je nadstojnica preporuila da nikad ne izlazi iz svoje sobe. Ali jo me je vie razveselilo pismo koje je glavarica napisala gospo i du Rumain. Nije se mogla dosta nahvaliti mlade nesretnice, njene umiljatosti, pameti, plemenitosti i edna ponaanja. Bilo mi je drago vide i koliko je zadovoljstvo to 45 pismo priinilo mojoj plemenitoj zatitnici. Njeno veselje postade jo ve e kad je proitala pismo koje je bilo upueno meni. Nezadovoljni su bili samo gospo a Wynne, opaki Far-setti i stari poreznik o ijoj se neprilici ve uvelike govorkalo u krugovima Palais Royala i po kavanama. Pri tom su esto spominjali i mene, no ja sam se, misl ei da sam u sigurnosti, samo smijao brbljarijama besposlenih radoznalaca. Meutim La Popelinire je primio stvar kao ovjek od duha i pameti pa je ak na tu zgodu napisao aljivu jednoinku koju je dao prikazati u svom malom kazalitu u Pas-syju. Eto kakvog je karaktera bio taj ovjek. Njegov grb bijae pijevac s natpisom Fovet et favet.* Me utim, to se znamenje irokogrudnosti pokazalo u loem svjetlu u znamenitoj zgodi s pomi nim kaminom. Tri mjeseca nakon nestanka Engleskinje tako su naime svi nazivali moju miss poslao je svog predstavnika u Bordeaux i njegovim posredstvom sklopio brak s jednom lijepom plemenitakom djevojkom, k erkom jednog lana gradske uprave. Krajem druge godine braka supruga mu je podarila lijepog dje aka koji se rodio eset mjeseci nakon njegove smrti. Bogataev nasljednik, neki pohlepni nitkov, obijedio je udovu zbog preljuba i uspio da novoro ene proglase nezakonitim na sramotu Parlamentu Koji je donio tu odluku usprkos bojim i ljudskim zakonima, usprkos itavom plemstvu i svim razumnim ljudima u Francuskoj, koje je ogorila nepravednost te neasne presude. Pukla je javna sablazan, pa se neduna udova nije usudila nigdje pojaviti nakon upravo neuveno izgubljene parnice, ime se Parlament grdno osramotio jer je ta ista ustanova jednom proglasila zakonitim sina koji se rodio ak jedanaest mjeseci nakon smrti svog tobonjeg oca, to jest pokojnog udo -viinog mua. Ja sam jo neko vrijeme posjeivao gospoiinu majku,, ali zbog hladna prijema na koji sam uvijek nailazio odustao sa m od te neugodne dunosti.

* Voli i pun je blagonaklonosti. 46 TREE POGLAVLJE Nove neprilike J. J. Rousseau Osnivam trgova ko poduzee Castelbajac Protiv mene diu krivinu parnicu Gospodin de Sartine Kako poslije mjesec dana vie nitko nije spominjao tu zgodu, ve sam bio povjerovao da se sve smirilo, no u tom sam se varao. U me uvremenu sam se zabavljao, a uici na koje sam rasipao silan novac ne dadoe mi vremena da razmiljam o budunosti. Jednog mi dana gospodin de Bernis kojem sam se sv akog tjedna iao jedanput pokloniti, spomenu kako vrhovni kontrolor neprestano pita za mene, upozorivi me da nemam pravo to ga zanemarujem. Svjetovao mi je da zaboravim na svoje trabine i da mu otkrijem plan o pove anju dravnih prihoda o kojem sam mu jednom prilikom bio neto natuknuo. Budu i da sam veoma cijenio savjete tog ovjeka kojem sam dugovao svoju sre u, postupio sam kako mi je rekao. Radilo se naime o novom zakonu koji bi Parlament trebao objaviti, a po sili kojeg bi svi oni nasljednici koji n e nasljeuju izravno od oca morali ustupiti kralju jednogodinje prihode na naslije enu batinu. Pa i sve darovnice koje se sklapaju pred notarima inter vivos* trebale bi potpasti pod udar istog zakona, to ne bi izazvalo negodovanje korisnika jer bi to za njih bilo isto kao da im je darovatelj umro godinu dana kasnije. Kad sam taj plan prostoduno iznio vrhovnom kontroloru, on mi kaza da moj prijedlog ne e naii ni na kakve potekoe, uvjeravajui me da u time trajno osigurati svoj poloaj. Poslije osam dana on je bio smijenjen, a kad sam se predstavio njegovu nasljedniku, ovaj mi hladno odgovori da e me dati obavijestiti kad moj prijedlog bude uzet u razmatranje. Taj je zakon bio objelodanjen poslije * Izmeu ivih. 47 dvije godine, a meni su se nasmijali kad sam, tvrdei da sam mu ja zaetnik, traio ono to mi po pravu pripada. Kako je malo zatim umro papa, naslijedio ga je Veneci -janac Rezzonico koji mog zatitnika gospodina de Bernisa odmah imenova za kardinala. Dva dana poto je iz kraljevih ruku primio kardinalski eir isti ga je kralj poslao u progonstvo u Soisson, pa sam tako ostao bez zatitnika, no tada sam ve bio dovoljno bogat da taj gubitak ne osjetim odve teko. Taj vrli ovjek protjeran je sa dvora kad bijae na vrhuncu slave, poto je osujetio sve planove kardinala Riche-lieua, poto je u dogovoru s princom von

Kaunitzom uspio preobratiti vjekovnu mrnju izme u austrijske i burbonske kue u sretni savez, oslobodivi tako Italiju od ratnih strahota kojima je uvijek bila poprite kad bi god dolo do sukoba izmeu dviju dinastija, to mu je i pribavilo kardinalski naslov koji mu bijae podijelio novi papa, nekadanji biskup od Padove, pravedno ocijenivi njegove zasluge taj vrli ovjek koji je prije godinu dana umro u Rimu cijenjen za ivota od pape Pija VI, protjeran je s dvora zato to je rekao kralju, kad ga je ovaj upitao za miljenje, da ne vjeruje da je princ de Soubise najpogodnija li nost za zapovjednika njegove vojske. Markiza de Pompadour, koja je za to saznala od samog kralja, upotrijebila je sav svoj utjecaj da ga obori. Nikome to nije bilo za pravo, no javnosti je preostalo samo to da se izdovolji kupletima. udan je to narod, koji zaboravlja teret svojih i tuih nevolja im ga uspije nasmijati doskoicom ili pjesmicom rugalicom. U moje su vrijeme bacali u Bastilju pisce epigrama i kupleta kojima se izvrgavalo ruglu vladare i ministre, ali to nije spre avalo duhovite umove da i dalje razveseljuju drutva, jer se u to doba nije znalo za klubove i njihove satirine poalice. Neki je ovjek, kome sam zaboravio ime, a koji bijae eljan spisateljske slave, prisvojio stihove Crebillona mla eg i radije je dao da ga zatvore u Bastilju no da prizna kra u. Crebillon je rekao gospodinu de Choiselu da je on napisao te stihove, ali da je lako mogue da je zatvorenik napisao posve sline. Ta je doskoica pisca Sophe izazvala buru smijeha, i lanom se pjesniku nije nita dogodilo. Evo spornih stihova: 48 Gospode boe, sve se okrenulo glava ke Jupiter na sve kima glavom, Venera se nala u ratnome vijeu, Pluton je postao koketan, Merkur je navukao ratni ki oklop, A Mars, zamislite, gizdelinski ogrta kralj markiza de Pompadour gospodin de Boulogne maral de Richelieu vojvoda od Clermonta Plemeniti gospodin de Bernis proveo je deset godina u izgnans tvu procul negotiis* ali nije bio sretan, kako mi je sam priznao kad sam ga petnaest godina kasnije susreo u Rimu. Kae se da je bolje biti ministar nego kralj, ali ja mislim da caeteris paribus** nema gluplje izreke, osobito ako je pokuam primijeniti na sama sebe. Kardinala nisu pozvali na dvor, jer Ljudevit XV nije nijednom pozvao nijednog smijenjenog ministra. Me utim, poslije smrti pape Rezzonica opat je morao otii u Rim da prisustvuje konklavi i do kraja ivota ostao je ondje u svojstvu francuskog po klisara. Kako je tih dana gospoa d'Urfe izrazila elju da upozna Jeana Jacquesa Rousseaua, otili smo u Montmorency da ga posjetimo. Ponijeli smo neke muzike partiture koje je on divno prepisivao. Pla ali su mu dvostruko nego

drugima jer se u njegovim prijepisima nikad nije mogla nai ni najmanja pogreka. Od tog je i ivio. I vidjeli smo tog ovjeka koji je tako divno rasuivao, ali je uza sve to ivio jednostavno i skromno, ne isti ui se ni vanjtinom ni duhovitou. Ne bih mogao rei da smo sreli ono to se naziva ljubaznim ovjekom. Ostavio je na nas dojam pomalo neugla ena ovjeka, a malo je trebalo pa da ga gospoa d'Urfe ocijeni kao nepotena. Vidjeli smo i onu enu s kojom je ivio, a o kojoj se svata govorkalo. Vratili smo se u Pariz zabavljajui se na raun tog neobinog filozofa. Moda e itaoca zanimati da mu ispripovjedim kako je protekao posjet to ga je filozofu u inio princ de Conti, otac onog princa koji je tad nosio naslov grofa de la Marche. Taj je ljubazni princ doao u Montmorency sa svim sam da provede jedan ugodan dan u razgovoru s tada ve slavnim filozofom. Naao ga je u perivoju i pristupio mu rekavi da bi elio s njim ru ati i provesti itav dan u najslobodnijem razgovoru. Vaa e visost loe ruati. Rei u da postave jo jedan pribor. * Daleko od poslova ** Ako su okolnosti iste 4 Casanova W 49 Gospode boe, sve se okrenulo glava ke Jupiter na sve kima glavom, Venera se nala u ratnome vijeu, Pluton je postao koketan, Merkur je navukao ratni ki oklop, A Mars, zamislite, gizdelinski ogrta kralj vojvoda od Clermonta markiza de Pompadour gospodin de Boulogne maral de Richelieu Plemeniti gospodin de Bernis proveo je deset godina u izgnanstvu procul negotiis* ali nije bio sretan, kako mi je sam priznao kad sam ga petnaest godina kasnije susreo u Rimu. Kae se da je bolje biti ministar nego kralj, al i ja mislim da caeteris paribus** nema gluplje izreke, osobito ako je pokuam primijeniti na sama sebe. Kardinala nisu pozvali na dvor, jer Ljudevit XV nije nijednom pozvao nijednog smijenjenog ministra. Me utim, poslije smrti pape Rezzonica opat je morao otii u Rim da prisustvuje konklavi i do kraja ivota ostao je ondje u svojstvu francuskog poklisara. Kako je tih dana gospoa d'Urfe izrazila elju da upozna Jeana Jacquesa Rousseaua, otili smo u Montmorency da ga posjetimo. Ponijeli smo neke muzike partiture koje je on divno prepisivao. Pla ali su mu dvostruko nego drugima jer se u njegovim prijepisima nikad nije mogla na i ni najmanja pogreka. Od tog je i ivio. I vidjeli smo tog ovjeka koji je tako divno rasuivao, ali je uza sve to ivio jednostavn o i skromno, ne istiui se ni

vanjtinom ni duhovitou. Ne bih mogao rei da smo sreli ono to se naziva ljubaznim ovjekom. Ostavio je na nas dojam pomalo neugla ena ovjeka, a malo je trebalo pa da ga gospoa d'Urfe ocijeni kao nepotena. Vidjeli smo i onu enu s kojom je ivio, a o kojoj se svata govorkalo. Vratili smo se u Pariz zabavljajui se na raun tog neobinog filozofa. Moda e itaoca zanimati da mu ispripovjedim kako je protekao posjet to ga je filozofu u inio princ de Conti, otac onog princa koji je tad nosio naslov grofa de la Marche. Taj je ljubazni princ doao u Montmorency sasvim sam da provede jedan ugodan dan u razgovoru s tada ve slavnim filozofom. Naao ga je u perivoju i pristupio mu rekavi da bi elio s njim ru ati i provesti itav dan u najslobodnijem razgovoru. Vaa e visost loe ruati. Rei u da postave jo jedan pribor. * Daleko od poslova ** Ako su okolnosti iste 4 Casanova IV 49 Kad je to obavio, on se vrati i poto su e ui razgovarali dva do tri sata odvede ga u salon gdje je trebalo ruati. Kad princ opazi na stolu tri pribora, ree: A tko je trea osoba koju ste pozvali na ruak? Mislio sam da emo objedovati sami. Ta je trea osoba, gospodine, moje drugo ja. Nije mi ni ena, ni ljubavnica, ni sluavka, ni mati, niti ki, nego sve to zajedno. Dragi prijatelju, budui da sam doao ruati s vama, ne bi mi se mililo jesti u drutvu vaeg drugog ja, pa vas ostavljam s onim to ste nazvali sve to zajedno. Zbogom. Eto kako su glupi filozofi kad u elji da se razl ikuju od drugih postaju udakovii. Ta je ena bila gospoica Le Vas-seur koju je on poastio svojim imenom sakrivi ga iza anagrama u kojem su se poklapala sva slova osim jednog. Kad je moj posinak, po miljenju gospo e d'Urfe, bio dolino smjeten u Viarovu zavodu, zamoli me ona da ga zajedno obiemo. Neobino sam se iznenadio. Ni samog princa ne bi bolje smjestili, ljepe s njim postupali, raskonije ga odijevali ni vie potovali. Markiza bijae za nj unajmila najbolje u itelje i nabavila mu lijepog konjika kako bi se uio jahanju. Zvali su ga grof d'Aranda. Uza nj je stalno bila jedna draesna gospo ica od esnaestak godina, k i samog Viara, koja se ponosno nazivala guvernantom gospodina grofa. Uvjeravala je gospou d'Urfe da mladom grofu poklanja izuz etnu panju: kad se probudi, donosi mu doruak u krevet, zatim ga obla i i ne ostavlja ga dok ga ne spremi

na spavanje. Gospoa d'Urfe pohvali je zbog njena mara obe avi da e joj se bogato oduiti. Mali mi zvekan nije umio rei nita drugo ve da sam tvorac njegove sree. Odluio sam da ga ponovo posjetim, ali bez gospo e, kako bih ga mogao temeljito ispitati i saznati to ima s onom gospo icom. Na povratku sam rekao gospoi da sam sa svim zadovoljan osim imenom d'Aranda koje bi moglo izazvati neugodnih n eprilika. Ona mi odgovori da joj je djeak otkrio stanovite okolnosti u vezi s njegovim porijeklom po em je mogla zakljuiti da ima pravo nositi to ime. U mom pisaem stolu ree mi nalazio se meu ostalim i peat s grbom kue d'Aranda. im ga je malian 50 ugledao, uzeo ga je ogledavati sa svih strana i naposljetku me zapita kako sam dola do njegova grba. Vaeg grba? zaudila sam se. Taj sam peat dobila od samog grofa d'Arandaea. Ali kako mi vi moete dokazati da potje ete od te plemenite kue? Ne pitajte me, gospoo, moje je roenje tajna koju nikom ne smijem odati. Ostao sam zabezeknut nad tolikom drsko u malog varalice. U elji da otkrijem odakle mu ta bezona la, posjetio sam ga za osam dana. Zatekao sam ga s Viarom. Videi kako me ponizmo slua, vlasnik zavoda povjerova da sam mu roak, i uze na sva usta hvaliti darovitost malog grofa: kako divno svira u flautu, kako plee, kako se lako obu ava u oruju, kaiko dobro jae, kako nitko ne pie bolje od njeg sva slova abecede. Pokaza mi pe ra na kojima je sam djeak izdjelao po pet, pa ak i jedanaest iljaka, i pozva me da ispitam njegovo poznavanje heraldike, znanje toliko potrebno gospodinu plemenita roda, a kojim on vlada bolje od ikoga. Mali mi na to poput papige izgovori opis svog grba u strunim heraldikim izrazima, a ja sam se jedva suzdravao da ne prasnem u grohotan smijeh jer od te puste uenosti nisam nita razabirao. Ali svidjelo mi se kad mi je pokazao kako umije ispisati svoje ime i prezime onim svakovrsnim perima koja su u is ti mah povlaila toliko ravnih i svinutih crta koliko su imala iljaka. Rekao sam Viaru da je sve to krasno, te me on veoma zadovoljan ostavi nasamo s djeakom. Sili smo u vrt. Da li bih mogao znati zapoeh kakva vas je to ludost spopala kad ste prisvojili ime d'Aranda?

 Jest, to je ludost, ali zaklinjem vas ostavite mi to ime koje sam laju prisvojio samo zato da bi me ovdje vie potovali. Dragi moj, to je prijevara koju ne mogu dopustiti jer bi, otkrije li se, mogla nanijeti veliku sramotu i meni i vama. Nisam vjerovao da ste sposobni za ovakav lopovluk. Moda ste to u inili iz puke lakoumnosti, ali to je, sine moj, zloin, i ja doista ne znam kako da ga ispravim i da uz to sa uvam vau ast poslije svega onog to ste rekli gospo i d'Urfe. Grdio sam ga sve dok nisam opazio suze u njegovim o ima i zauo moleiv mu glas. Zaklinjao se da vie voli i takvo 51 ponienje da ga vratim njegovoj majci od sramote da prizna gospoi d'Urfe kako je lagao. Tvrdio je da bi umro od stida kad bi u zavodu morao opovr i ime koje je sebi nadjenuo. Saalio mi se. Nisam vidio drugog izlaza nego da ga smjestim negdje pedesetak milja od Pariza pod drugim imenom. Recite mi okrenuh razgovor ali posve iskreno, kakve je naravi njeni osjeaj mlade gospoice koja se toliko brine za vas? Dragi tata, ja mislim da u ovakvim slu ajevima treba biti utljiv kao to ste mi to esto preporuivali i vi i mama. Tim ste mi prijekorom sve rekli. Ali vi znate da se pred ispovjednikom ne smije nita preutjeti. Pa dobro. Mala Viarova me ljubi i to mi pokazuje na nedvosmislen na in. A vi? I ja nju ljubim, i mislim da mi nitko ne moe spo itavati to tu ljubav dijelim s njom kad je tako lijepa! A milovanja su joj tako arka da bi samo ovjek od kamena ili crni nezahvalnik mogao ostati na njih ravnoduan. Rekao sam vam istu istinu. Izrekavi to priznanje, koje je i mene ve navelo na grene misli, dje ak se bijae sav zajapurio. Stvar me je meutim odvie zanimala a da bi mogao promijeniti razgovor. U mom se duhu pojavila slika draesne Viarove mladice kako zaljubljeno miluje i stee u zagrljaju usplamtjelog dje aka, molei me za oprotenje. Znao sam da bih joj ga lako udi jelio. Morao sam ga navesti da nastavi svoju ispovijed kako bih saznao nema li moda ve razloga da se pokaje za naslade koje je zacijelo strastveno dijelio s tako lijepom djevojkom. Zato poprimih dobroudan izraz i rekoh mu: Prema svemu sudei vi ste postali mui draesne djevojice?

 Ona mi to isto kae svakog jutra i ve eri, a ja uivam u njenom zadovoljstvu kad me uje gdje je nazivam svojom enicom. A zar se ne bojite da vas netko ne iznenadi? To je njezina stvar. I vi ste jedno drugom u naruju onako kako vas je bog stvorio? 52 Da, svaki put kad me sprema u postelju, ali ona ostaje najvie jedan sat. Da li biste voljeli da ostaje due? Ne bih, jer se poslije ljubavna posla ne mogu odrvati snu. -Mislim da vam je mlada Viarova prvo ljub avno iskustvo. O, u to moete biti sigurni. A to ete ako zatrudni? Rekla mi je da je to nemogue, pa kad mi je povjerila zato ne moe zatrudnjeti, povjerovao sam joj, no za godinu --dvije vjerujem da bi joj se ta nezgoda lako mogla desiti. Mislite li da je prije vas ve nekog imala? O, to se toga tie, siguran sam da nije. Taj je razgovor imao samo tu posljedicu da sam strasno poelio njegovu mladu ljubavnicu. Otiao sam poto sam se obavijestio u koje mu vrijeme donosi doruak. Ljubav tih dvaju mladih srdaca nisam mogao ni kuditi ni zabranjivati, no mislio sam da bi mi kao nagradu za moju velikodunost mogli dopustiti da barem jednom prisustvujem njihovom ljubavnom odnosu. Po raskonom nainu ivota koji sam provodio Mala Poljska uskoro je postala uvena. Svuda se govorilo o izvrsnoj trpezi koja ondje o ekuje uzvanike. Pilie sam dao hraniti riom u tamnoj prostoriji, pa su bili bijeli kao snijeg i odli na ukusa. Izvrsnoj francuskoj kuhinji dodao sam sve to je u ostalim evropskim kuhinjama bilo najprimamljivije za sladokusce. Moji makaroni s umakom, pilav, pa rioto i olla podrida proslavie me u cijelom Parizu. Pozivao sam odabrana drutva na ukusne veere na kojima sam bio to veseliji to su moji uzvanici bili zadovoljniji. Najotmjenije gospo e koje su voljele galantne pustolovine dolazile bi da se jutrom proetaju mojim vrtom u pratnji mladih nadobudni-ka koji se nisu usuivali otvoriti usta, a ja sam se gradio kao da ih

ne opaam. Podvorio bih ih svjeim jajima i maslacem koji je svojom kakvo om nadmaivao ak i slavni maslac iz Vambrea, a poslije toga sam posluivao zadarski maraskino kakav se osim u mene nigdje nije mogao na i. esto bih ustupio slobodne prostorije u kui otmjenoj gospodi koja su dolazila na ve ere s gospoama neporona glasa. Tada bi moja kua postajala nepovredivo svetite ak i za 5 mene. Uostalom, ti su posjetioci vrlo dobro znali da se njihovi posli mene ne tiu, pa su mi ugledne gospoe bile za_-hvalne to sam se gradio da ih ne poznajem kad bismo se negdje u javnosti susreli. Bio sam oduevljen takvim ivotom, a budu i da mi je za to raskono provoenje trebalo stotinu tisua franaka rente, esto sam razmiljao kako da namaknem sredstva iz kojih bih trajno crpio. U to sam vrijeme slu ajno kod Calsabigija upoznao jednog spretnog ovjeka punog planova kojeg kao da mi je poslalo samo nebo da mi priskrbi dohodak o kojem nisam mogao ni sanjati. On mi je govorio o izvanrednim dobicima koje odbacuju radion ice svilenih tkanina i o bogatstvu koje bi mogao stei ovjek koji bi imao dovoljno sredstava i hrabrosti da osnuje tvornicu svilenih tkanina bo -jadisanih na pekinki nain. Takvim postupkom dobivaju se savrene tkanine prekrasnih boja, a budu i da nai bojadi-sari spretnou nadmauju istonjake, ovjek koji bi se toga poduhvatio zaradio bi golemo bogatstvo. Uvjeravao me je da bi ih itava Evropa kupovala, jer bi ih mogao prodavati za tre inu jeftinije od kineskih, a bile bi osim toga i mnogo ljepe. Uspr kos jeftinijoj cijeni poduzetnik bi mogao zaraditi sto na sto. Posve me je predobio kad mi je rekao da je on sam slikar i bojadisar i da e mi, ukoliko me zanima, pokazati nekoliko uzoraka koji su plod njegove vlastite domiljatosti i nadarenosti. Rekao sa m mu neka sutradan doe k meni na ruak, pa kad vidim uzorke mo i emo se o svemu porazgovoriti. Doao je, i kad sam vidio obeane uzorke, ostao sam zapanjen. Oarao me divan crte i ljepota boja otpornih na kiu iju je tajnu samo on znao. Finoa srebrnih i zlatnih listova nadmaivala je kineske proizvode, kojima su se svi toliko divili i skupo ih kupovali u Parizu i svuda u Evropi. inilo mi se da proizvodnja ne bi predstavljala velike poteko e: im crte bude prenijet na tkanine, radnice, koje u unajmiti i plaati po danu, bojaisat e ih kako im se pokae. Tako bih mogao proizvoditi toliko primjeraka koliko e traiti trite. Mojoj tatini godila je pomisao da postanem vlasnik velike svilarske radionice. Veselio sam se to u se obogatiti na spretan nain koji e me ujedno preporuiti dravnim vlastima. Ipak sam odlu io da nita ne poduzimam dok o svemu zrelo ne promislim, dok svestrano ne ispitam primitke i iz 54

atke i dok ne unajmim sigurne ljude u koje u se moi pouzdati, jer e se moj posao sastojati samo u tom da o svemu vodim ra una i da pazim da svatko vri svoju dunost. Slikara sam pozvao da stanuje kod mene sedam do osam dana. Htio sam da preda mnom crta i bojadie na tkaninama svih mogu ih boja. On se ustro latio posla, i obavivi ga ostavio mi je sve uzorke da svestrano ispitam stalnost boja. Nosio sam ih sa sobom nekoliko dana i pokazivao ih svim znancima, koji, zadivljeni njihovom ljepotom, odobrie moj plan. Odlu io sam dakle da osnuj em radionicu i stoga se posavjetovah s bojadisarom kog sam nakanio postaviti za upravitelja. Poto sam unajmio jednu kuu na podruju Templea, otiao sam do gospodina princa Contija koji mi, oduevljeno sasluavi moj plan, obe a sve olakice. U kui koju sam izabrao, a za koju je najam godinje iznosio s vega tisuu kuda, nalazila se jedna velika prostorija koju sam odredio za svoje radnice koje e raditi svaka na svom tkalakom stanu. Drugu, veu, prostoriju namijenio sam za skladite, a nekoliko manjih po katovima za stan glavnih namjetenika, pa ak i za sebe kad se ukae potreba da ondje prespavam. Vrijednost poduzea podijelio sam na trideset dionica od kojih sam pet dao svom crtau i bojadisaru koji je imao postati upravitelj radionice, a ostalih dvadeset i pet zadrao sam za sebe kako bih ih mogao u stupiti ortacima prema ueu u glavnici. Jednu sam ustupio nekom lije niku koji mi je naao pouzdana uvara skladita. Ovaj se sa cijelom obitelji imao nastaniti u poduze u. O vlastitom sam troku uzeo etiri lakaja, dvije sluavke i vratara. Jednu sam dionicu morao prepustiti necom knjigovoi koji mi je nabavio dva pisara i koji se takoer nastanio u kui. Sve sam to posvravao za manje od tri sedmice, poto sam unajmio nekoliko stolara za izradbu ormara u skladitu i dvadeset razboja koji su imali biti smjeteni u velikoj prostoriji. Ravnatelju sam prepustio brigu da prona e dvadeset djevojaka koje e bojadisati tkanine, a koje e biti isplaivane svake subote. U skladite sam smjestio dvije do tri stotine bala vrstog tafta, turske svile i kamelota6 u bijeloj, utoj i zelenoj boji, na kojima e se slikati crtei. Izbor crtea pri-drao sam za sebe. Sve sam platio gotovim novcem. 55 Prema grubom proraunu to sam ga napravio sa svojim ravnateljem, uzevi u obzir da e prodaja robe zapoeti tek za godinu dana, bilo mi je potrebno sto tisua kuda, a s tolikom sam svotom mogao raspolagati. U svakom slu aju mogao sam prodati dionice od dvadeset tisu a franaka no usrdno sam se nadao da neu nikad biti u takvoj neprilici jer sam ra unao na dvije stotine tisua franaka godinje dobiti.

Bilo mi je jasno da e me taj pothvat novano upropastiti ako ne doe do dobre prodaje. No kako sam se mogao toga plaiti kad sam vidio kako su moje tkanine lijepe i kad su me svi uvjeravali da ih ne bih smio tako jeftino prodavati? Za manje od mjesec dana potroio sam ezdeset tisu a franaka na ureenje radionice, a svakog sam tjedna morao izdavati po tisu u dvjesta franaka. Gospoa d'Urfe samo se smijala mom pothvatu jer je bila vrsto uvjerena da ja to radim samo da bih od radozn alaca sakrio svoju pravu mo. Ono to me je najvie razdragalo, a ega sam se zapravo morao najvie bojati, bijae skup od dvadesetak djevojaka, sve mladih, sve ednih i ljepunih, koje su veoma paljivo sluale bojadisarove upute za svoj novi posao. Najsk uplje od njih plaao sam svega dvadeset i etiri sua dnevno, a sve su bile na glasu zbog dobra ponaanja. Izabrala ih je upraviteljeva ena, koja bijae velika bogomoljka, a ja sam joj to prepustio s najve im zadovoljstvom jer sam bio siguran da u je znati predobiti za sebe u sluaju ako me snae elja da se pozabavim s kojom od djevojaka. Ali Manon Balleti zadrhta od ljutine kad je vidjela moj harem. Gotovo je prestala razgovarati sa mnom iako je znala da radnice svake veeri odlaze kui na spavanje. No evo nove neprilike koja me je snala i pomutila moj mir. Miss Wynne bila je ve tri mjeseca u samostanu, i njezin se as sve vie bliio. Dopisivali smo se dvaput sedmi no, i ja sam u pogledu njezine sudbine bio miran i spokojan. Gospoin e La Popeliniere ve se bio oenio, pa e se miss, mislio sam u sebi, lijepo poslije poroda vratiti ku i, i cijeli e dogaaj pasti u zaborav. Jednog sam dana poslije ruka kod gospoe d'Urfe etao Tuilerijama. U glavnoj aleji opazih jednu stariju enu u pratnji nekog ovjeka odjevena u crno. Ovaj se zaustavi, omjeri me od glave do pete i apnu neto svojoj pratilici. Nita neobino. Nastavio sam etnju, ali kad sam se vra ao, ponovo ih vidjeh. Tog su se puta oboje zaustavili na nekoliko koraka 56 od mene da me bolje osmotre. A ja se prisjetih da sam tog ovjeka u crnom vidio u jednoj igranici i da ima gaskonjsko prezime Castelbajac. Kad sam po trei put prolazio mimo njih, prepoznah u eni onu primalju kod koje sam bio s mojom Engleskinjom. Bio sam siguran da me je prepozn ala, ali to me nije uznemirilo. Izaao sam iz vrta i poao da se proe em ulicama. Nakon dva dana, upravo kad sam ulazio u ko iju, pristupi mi neki ovjek opaka lica i prui mi jedan papir rekavi neka ga pro itam. Poto sam ugledao neku neitljivu drlja-riju, zamolih ga da mi on to proita, i tako saznah da mi se zapovijeda da se jo istog dana poslije ru ka javim policijskom komesaru za

krivine prijestupe, jer moram odgovoriti na tubu koju je ta i ta primalja podnijela protiv mene. Kako se nisam mogao dosjetiti zbog ega me je ta vjetica mogla tuiti, a budui da sam bio siguran da mi ne moe dokazati da je poznajem, oti oh do jednog advokata i povjerili mu da me zastupa pred komesarom. Napomenuo sam mu da ne poznajem i da nikad nisam poznavao nijednu p rimalju u Parizu. Advokat ode do komesara i sutradan mi donese prijepis tube. Tuila me je da sam bio kod nje te i te no i s jednom gospoom u petom mjesecu trudnoe. Oboje da smo nosili domino, po emu je zakljuila da smo doli iz plesa u Operi. Ja sam navodno s pitoljem u jednoj, a sa smotuljkom od pedeset lujdora u drugoj ruci zahtijevao da gospo i dade napitke za pometnue, zapovjedivi joj da bira izmeu smrti i zarade. Iako se smrtno prestraila, bila je toliko prisebna da mi odgovori kako nema zgo tovljenih napitaka, ali da e ih preko noi pripremiti, pa neka se vratim sutradan. Ja sam joj obeao i otiao zajedno s gospo om. Kako je mislila da u sigurno doi, zamolila je drugog jutra gospodina Castelbajca da se sakrije u sobi do one u kojoj e me primiti kako bi je obranio od nasilja. Ja se, me utim, vie nisam pojavio. Da je znala tko sam, odmah bi bila podnijela tubu. Prolog me je dana prepoznala u Tuilerijama, a gospodin Castelbajac, koji me poznaje, rekao joj je tko sam i gdje stanujem, pa me je odmah prijavila, zahtijevaju i da se prema meni postupi sa svom strogou zakona. Njeno uvrijeeno potenje trai zadovoljtinu. Kao svjedok potpisao se Castelbajac. Moj mi odvjetnik ree da je to obina kleveta bez ikakve podloge i da prema tome zahtijevam od pravde najstrou 57 kaznu za bestidnu primalju koja me je obijedila. Savjetovao mi je da itavu stvar predam policijskom poruniku, pa sam ga ovlastio da uini sve to nae za shodno. Poslije etiri dana obavijesti me da poru nik eli sa mnom govoriti u svom stanu nasamo, i da me o ekuje u tri sata poslije podne. Doekao me je pristojan i ljubazan ovjek. Bio je to gospodin de Sartine, kojeg je kralj dvije godine kasnije nagradio imenovavi ga za glavnog policijskog porunika. Onaj prvi poloaj bila je kupljena sluba koju je gospodin de Sartine prodao im ga je vladar unaprijedio u poloaj koji se ne kupuje i ne prodaje. Najprije mi ponudi da sjednem. Gospodine oslovi me dao sam vas zamoliti da doete k meni zbog obostrane koristi jer su nai interesi isto-vetni. Ako ste nevini, imate pravo da ovdje preda mnom sastavite protutubu na tubu za prijestup za koji vas terete. Ali prije toga morate bjelodano dokazati svoju nevinost. Spreman sam da vam pomognem, iako sam va sudac, ali vi i sami zna te da se vai tuitelji

mogu okriviti za klevetu tek kad im se to dokae. Stoga bih elio uti od vas neslubeno objanjenje. Va je slu aj neobino teak i takve je prirode da se usprkos svojoj nevinosti osje ate obaveznim na utnju kako biste zatitili ast stanovite osobe. Meutim vai protivnici nee potovati vau tankoutnost. Oni e vas tako pritisnuti da ete morati izabrati izmeu sramotne osude, ukoliko ustrajete u utnji, i odbacivanja obzira koje mislite da dugujete asti, kako biste nedvojbeno dokazali svoju nevinost. To vam kaem u povjerenju, u etiri oka. Znajte da ja toliko potujem osje aj asti da ga esto branim nautrb strogih i bezobzirnih zakona. Uzvratite mi zato na povjerenje povjerenjem, iskaite mi sve, dajte mi sva obavjetenja, i pouzdajte se u moje prijateljstvo. Ako ste nevini, ne izlaem se nikakvoj opasnosti, jer u unato prijateljstvu biti nepristran. Meutim, ako ste krivi, bit e mi vas ao. Upozoravam vas da u biti strog sudac. Poto mu iskazah sve to mi je nalagao osje aj zahvalnosti, rekoh mu da moj sluaj nije takav da bih morao neto preutjeti zbog asti stanovite osobe, kako se on netom izrazio, te da mu prema tome nemam nita ni slubeno ni neslubeno priznati. Ta mi je primalja nadovezah posve nepoznata. To mora da je neka zloinka koja bi u dosluhu s onim svo58 jim svjedokom, koji po svoj prilici nije nita bolji od nje, htjela od mene izmamiti novaca. Rado bih vam povjerovao odvrati gospodin de Sartine ali ako je istina da je to, kako vi tvrdite, nepotena osoba, posluajte kako joj slu aj ide na ruku i kako e vam teko biti dokazati nevinost. Ima ve tri mjeseca kako je gospoica Wynne pobjegla od kue. Poznato je da ste joj bili prisan prijatelj i da ste s njom proveli nekoliko sati uo i njena bijega. Jo se ni danas nije otkrilo gdje se nalazi. Obitelj sumnja na vas i pla a uhode koji vas svuda slijede. Ju er mi je primalja preko odvjetnika Vau versina podnijela prijavu u kojoj tvrdi da je trudna gospoica s kojom ste bili kod nje upravo iezla gospoica Wynne. Primalja dalje tvrdi da ste oboje nosili crni domino, a ve je provjereno da ste oboje bili na plesu u crnom dominu iste no i kad ste po tuiteljiinu iskazu bili kod nje. To su dodue polovini dokazi, ali bi mogli biti kobni po vas. Zbog ega bih ja morao strepiti? Zbog toga to bi netko mogao potplatiti lanog svjedoka koji e se zakleti da vas je oboje vidio kad ste odlazili s ples a i kako ulazite u istu koiju, a i koijaa bi isto tako bilo mogu e novcem predobiti da prisegne da vas je odvezao primalji. Tada bih vas morao uhapsiti kako bih vas prisilio da otkrijete ime osobe koju ste odveli primalji. Optueni ste da ste je naveli na pobaaj, a

kako obitelj ve tri mjeseca nema glasa od nje, opravdano sumnjaju da je mrtva, i to vaom krivicom. I tako bih ja morao biti proglaen krivim za njenu smrt iako sam nevin? Vi biste me dakle osudili za zlo in koji nisam poinio? U tom bi sluaju vas trebalo vie aliti nego mene. Imate pravo ali to nee izmijeniti vau sudbinu. Uostalom, budite sigurni da vas neu osuditi ako ste nevini, no pomislite da biste mogli dugo amiti u tamnici prije nego to se nedvojbeno dokae vaa nevinost. Vi dite kako se ta stvar za cigla dvadeset i etiri sata pogorala, a za osam dana mogla bi postati vrlo opasna. Vidite, ono to me je ponukalo da s vama prijateljski razmotrim ovo muno pitanje bila je upravo besmislenost optube kojoj sam se morao nasmijati, meutim okolnosti vas vrlo teko terete. Sve ukazuje na to da ste je vi oteli, i ja vjerujem da vas ljubav i ast obavp59 zuju na utnju. Zato sam i odlu io da vas pozovem k sebi. Iskaite mi sve, i ja u vas postedjeti svih neugodnosti koje vas o ekuju iako ste nevini. Recite mi dakle sve, i budite sigurni da ast gospoice nee biti okaljana. Ako ste pak kojom nesreom krivi za zloin za koji vas optuuju, savjetujem vam da odmah poduzmete stanovite korake iako vas ne bih smio tako savjetovati. Upozor avam vas da u vas za dva do tri dana dati izvesti pred sud, a ondje u za vas biti samo neumoljivi sudac. Posljednje sam rijei sasluao skamenjen od uasa. Iako nevinom, prijetila mi je strahovita opasnost, i ja sam jasno uvi ao da moram sa zahvalnou prihvatiti ponudu tog plemenitog ovjeka. Tuno mu rekoh da sam se, iako nekriv, naao u takvom poloaju da se moram okoristiti njegovom velikodunou zbog asti miss Wynne koja e, iako ista i nevina, biti zauvijek upropatena ako se za ovu gadnu optubu prouje u javnosti. Znam gdje se nalazi priznao sam i mogu vam se zakleti da ne bi nikad otila od kue da je majka nije silila na udaju za vrhovnog zakupnika. Ali on se ve oenio, pa neka se gospoica mirno vrati kui, i vi ete biti spaeni, ukoliko primalja ne ostane i dalje kod tvrdnje da ste je naveli na pobaaj. Jao, gospodine, nije u pitanju poba aj, njoj posve drugi razlozi brane da se vrati u krilo svoje obitelji. Vie vam ne mogu re i bez stanovitog odobrenja koje u nastojati da dobijem. Onda u vam smjeti otvoriti svoju duu onako kako to va divni karakter zasluuje. Ukaite mi tu ast i jo me jedanput prekosutra sasluajte, pa bilo to na kratak as.

 Udovoljit u vam elji i s veseljem u vas sasluati. A sad vam zahvaljujem i estitam vam na iskrenosti. Zbogom. Bio sam na samom rubu propasti, no radije bih pobjegao iz kraljevstva nego da izdam svoju dragu nesretnicu. Da je bilo mogu e, dao bih sav svoj novac samo da zatakam tu runu aferu, ali vie nije bilo vremena. Naslu ivao sam da su to Farsettijevi prsti i da me taj neusliani prosac nesmiljeno progoni i da pla a uhode koje me posvuda slijede. Po svoj prilici nahukao je protiv mene i onog odvjetnika Vauversina. Uviao sam da o svemu moram obavijestiti gospodina de Sartinea, ali to nisam mogao uiniti dok ne dobijem pristanak gospo e du Rumain. 60 etvrto poglavlje Ispituju me Dajem sto lujdora sudskom pisaru Primalja i Castelbajac u zatvoru - Gospoica je porodila sina i prisilila majku da mi dade zadovoljtinu Optuba protiv mene je povuena Gospoica odlazi u Bruxelles, a potom sa svojom majkom ide u Veneciju gdje postaje velika dama Moje radnice Gospoa Baret Pokraden sam, zatvoren i puten na slobodu Odlazim u Holandiju ^ Piccolomini. Gospoi du Rumain otiao sam sutradan rano ujutro i dao je probuditi, jer stvar bijae hitna. O svemu sam je potanko izvijestio. Sasluavi me, re e da se ne smijem vie dvoumiti i da jo istog dana moram sa svime upoznati policijskog porunika. I ja u danas s njim razgovarati obea mi i odmah sjedne za stoli, te mu napisa pismo, molei ga da je primi jo istog dana u tri sata poslije podne. Za nepun sat sluga se vrati s pismom od poru nika kojim joj je odgovorio da e je ekati u oznaeno vrijeme. Dogovorili smo se da ja doem iste veeri, pa e me tano izvijestiti o ishodu svog posjeta. U pet sati bio sam ve kod nje i ekao sam je svega nekoliko asaka. Sve sam mu otkrila ree ona uavi. On zna da je gospoica pred porodom. Rekla sam mu da e se odmah poslije poroda vratiti majci, ali da ne e priznati da je bila trudna, i da e dijete biti zbrinuto. Vie se nemate ega bojati, ali budui da je proces u toku, bit ete prekosutra pozvani na sud. Savjetujem vam da odete do sudskog pisara i da mu pod bilo kakvom izlik om dadete novaca. Bio sam pozvan na sud i doao sam. Vidio sam gospodina de Sartinea sedentem pro tribunali.* Na kraju ispitivanja izjavi da je prisiljen odrediti novo ro ite, upozorivi me da za to vrijeme ne smijem izbivati iz Pariza niti se oeniti jer

* Kako predsjedava sudu. 61 svaka krivina parnica povlai za sobom zabranu bilo kakvog graanskog ugovora. Na ispitivanju sam priznao da sam iao na ples u crnom dominu one noi koja je navedena u tubi, a sve sam ostalo zanijekao. to se tie gospoice Wynne, izjavio sam da ni ja ni itko od njene obitelji nismo znali da je trudna. Budui da je odvjetniku Vauversinu moglo pasti na pamet da me kao stranca dade liiti slobode pod izlikom da kanim pobje i, pomislih da se okoristim tom okolnou i da pokuam predobiti sudskog pisara. Otiao sam do njega i poto mu povjerih svoju bojazan, dadoh mu, ne trae i potvrde, tri stotine lujdora kao pokrie za sudske trokove ako ih ja budem morao platiti. On mi savjetova neka zatraim da i primalja poloi jam evinu za iste trokove, i ja to povjerih svom odvjetniku. Ali evo to se zbilo poslije etiri dana. Dok sam etao Bulevarom Temple, pri e mi neki Savo-jac i gurnu mi u ruku jedno pisamce. U njem je pisalo da jedna osoba eli sa mnom razgovarati u oblinjoj aleji. Zaustavili koiju koja je ila za mnom i u oh u aleju. Nemalo se iznenadili kad ugledah Castelbajaca. Htio bih vam rei zapoe on pristupivi mi samo nekoliko rijei. Ovdje moemo bez bojazni razgovarati. Doao sam da vam predloim na in kako ete najsigurnije i najbre okonati svoj proces. Primalja je sigurna da ste ba vi bili kod nje s jednom trudnom enom, ali sad joj je krivo to su vas optuili zbog otmice. Dajte joj stotinu lujdora, i ona e pred sudskim pisarom izjaviti da se prevarila. Tu ete svotu isplatiti tek kad dade svoju izjavu. Po ite sa mnom na razgovor odvjetniku Vauversinu, i vidj et ete da e vam on isto savjetovati. Znam gdje stanuje. Hajdemo. Slijedite me izdaleka. Sasluao sam ga bez rijei. Bilo mi je doista drago to e se nitarije tako lako razotkriti, pa sam, radoznao na sredstvo kojim e se posluiti, slijedio tog lopova sve do treeg kata neke kue u Ulici Ours, gdje sam naao odvjetnika Vauversina. Odmah je preao na stvar. Primalja e, zapoe, s jednim svjedokom doi k vama u tobonjoj namjeri da se suo i s vama i da ustvrdi da ste joj doveli jednu trudnu enu zahtij evajui da joj napravi pobaaj. Meutim, kad vas ugleda, izjavit e da se prevarila i da vi niste taj ovjek. Zatim e s istim svjedokom otii sudskom pisaru, pred kojim 62 e izjaviti da se prevarila, i to e biti dovoljno da gospodin policijski poru nik obustavi svako gonjenje. Tako ete najsigurnije dobiti parnicu koju protiv vas vodi gospoiina majka.

Prosudio sam da su lopovi to prili no lukavo smislili, pa rekoh da u svakog dana biti do podne u Templu. Ali primalja trai stotinu lujdora. Drugim rijeima, asna je ena na toliku svotu procijenila svoje krivokletstvo. U redu, obeavam ih, i vi se moete pouzdati u moju rije . Samo, dat u joj novac tek kad pred sudskim pisarom potpie svoju izjavu. Neobino cijenim vau rije, gospodine, samo bih vas molio da etvrtinu svote isplatite unaprijed za pokri e mojih trokova i honorara. Spreman sam da vam je isplatim ako pristanete da mi izdate propisanu potvrdu. Oko toga smo se dugo natezali, ali on je, pohlepan za novcem, naposljetku ispisa, i ja mu izbrojah dvadeset i pet lujdora. On mi srda no zahvali i u najveem mi povjerenju ree da e mi tajom davati savjete kojima u izigrati sve poteze gospoiine majke premda je ona njegov klijent, jer je uvjeren u moju nevinost. Usrdno sam mu se preporu io i otiao kui da o svemu pismeno izvijestim gospodina de Sar-tinea. Poslije tri dana najave mi jednu enu koja je dola u pratnji nekog ovjeka. Traila je da govori sa mnom. Izi oh i zapitah je to eli, a ona odgovori da hoe razgovarati s gospodinom Casanovom. To sam ja rekoh. Znai, ja sam se prevarila. Molim vas, gospodine, da mi oprostite. Njezin se pratilac samo nasmijei, i oni oti oe. Istoga dana gospoa du Rumain primi pismo od glavarice samostana u kojem joj javlja da je njezina tienica sretno porodila lijepo edo koje je ve otpremila na mjesto gdje e imati svu njegu. Rodilja e, pisala je dalje, izii iz samostana tek poslije est tjedana i vratit e se svojoj majci s potvrdom koja e je zatititi od svih neugodnosti. Nedugo zatim primalju su tajom odveli u zatvor. Ca -stelbajaca su poslali u Bicetre, a Vauversina su izbrisali -sa spiska odvjetnika. Proces koji je protiv mene vodila gospo63 a Wynne trajao je sve dok se njena k i nije vratila. Meutim, ja sam znao da se vie nemam ega bojati. Gospoica Wynne vratila se u hotel Bretagne potkraj kolovoza i pojavila se pred 'majkom s glavari inom potvrdom u kojoj je stajalo da je bila etiri mjeseca pod njenim nadzorom za koje vrijeme nije

nijednom izila iz samostana ni primila nikakav posjet. U potvrdi je takoer stajalo da se vraa kui jer se vie ne mora bojati da e je siliti na brak s La Popeliniereom. Gospoica je zahtijevala od majke da tu potvrdu osobno odnese poruniku i da izjavi kako time povlai optubu protiv mene. Porunik joj savjetova da o itavoj stvari i dalje mudro uti i da mi na neki na in dadne zadovoljtinu jer bih je ja mogao javno traiti, a to bi jo vie nakodilo dobrom glasu njezine keri. Iako se gospoica tako neasnog zahtjeva s moje strane nije trebala bo jati, ipak je prisilila svoju majku da mi se pismeno ispri a, a tu sam ispriku dao odmah zavesti u sudski arhiv. Time je proces po svim zakonima bio okon an. Nisam otiao k njoj, ne htijui da se sretnem s Farsettijem, koji je preuzeo na se dunost da gospoicu odvede u Bruxelles, budui da je njena zgoda u Parizu bila i odve poznata. Ostala je u Bruxellesu s Madeleinom i s Farsettijem sve dok za njom nije dola njena majka s itavom obitelji i odvela je u Veneciju, gdje je poslije tri godine postala velik a dama. Ponovo sam je vidio nakon petnaest godina kao udovicu i prilino sretnu s obzirom na ugled koji je uivala i na potovanje koje su joj pribavile njene vrline, njena pamet i ugla -enost. italac e saznati u kakvim sam prilikam poslije etiri godine ponovo susreo Castelbajaca. Krajem te iste, 1759. godine, prije nego to sam otputovao u Holandiju, platio sam stanovitu svotu za primaljin izlazak iz zatvora. Provodio sam ivot sretna ovjeka, ali nisam bio sretan. Moji golemi izdaci, moja prevelika rasipnost i sklonost ka uicima i raskoi nisu predskazivali nita dobra. Moja bi mi radionica donosila velike dobitke da prodaja nije zatajila zbog rata. Na skladitu sam imao etiri stotine islikanih svilenih bala, ali nije bilo nikakva izgleda da u ih prodati prije no to se sklopi mir, a budu i da taj toliko prieljkivani mir nije dolazio, prijetila mi je potpuna nov ana propast. Pisao sam Estheri neka nagovori oca da otkupi polovinu moje glavnice, 64 Jean-Jacques Rousseau <)i* nt/nu.ir, (fitr i\ . ?nTJia\ ( YlV'ti/ifr A'.' <? Ifthvi JtuRoy iti^e Ar* *i>i'U*n tfar, L i'/t>//,-/( 't'/irrft/ch;> t-l/u.uej et(/rt.u*n?, ^ititti'ttttntoviHTiii t)c\> f/r//n'i-t't)f -ht?sttitje?fr,lft>ti\'critsHr /v^. ? ietttmotif't/t'naxtt\'fapnHUHiY i\- i<<rt/iiitH%t/t'nkvr/ti-arti'(/?wi<) $ni/yti/Q</ft7iiM,i)({/*t'y-> t V. I \v/r.i ctdf fllitt't i uni, /nttihhv t -L*. forchrir*-A'/irfA/rif/it)-//!(tt'f/r vi l'nr-Jnttndtt/rf cauv't/<V> Cou/vu-r.i,* ?? *.</< j c'jl. ' Wt)c/m/i.r. .. , _ (f.Ce)l ora

_ V?7 .... v,t\min: ...v. i- ,,//.. .v. ?3. ??M. f % r~ yKonujgnciir' Casanovina putnica izdana u Bordeauxu da postane moj ortak i da u tu svrhu poalje jednog inovnika. Gospodin D. O. odgovorio mi je da e se on za sve pobrinuti i isplaivati mi polovinu dobitka ako sam voljan da radnju preselim u Holandiju. Ali ja sam volio Pariz, i nisam pristao. Mnogo sam troio na svoju kuu u Maloj Poljskoj, ali bilo je drugih jo krupnijih izdataka za koje nitko nije znao, a koji su ozbiljno potkapali moj imutak. Za moju vatrenu prirodu i izrazitu sklonost estim promjenama dvadeset mojih ljepukastih radnica predstavljal o je odvie zamamljivo iskuenje. Kako nisam imao strpljenja da ih osvajam uobi ajenim postupnim putem, skupo su mi naplaivale svoje usluge. Prva je zahtijevala ku u i namjetaj im je primijetila da se u meni probudila elja za njom, i tako dala primjer ostalima. Moj hir esto ne bi potrajao vie od tri dana, i svaka bi mi se slijedea inila poeljnijom od svoje prethodnice. im bi moj ar za jednu splasnuo, ne bih je vie viao, ali sam je i dalje uzdravao, i tako je ilo u nedogled. Gospou d'Urfe to nije smetalo jer je mislila da sam neizmjerno bogat. Usreivao sam je pomaui joj svojim proroanstvima. No mnogo sam tee podnosio ljubomoru i pravedna spo itavanja Manon Bal-letti, koja nije mogla shvatiti zato odlaem vjenanje s njom ako je uistinu ljubim. Predbacivala mi je da je varam. Njena je majka upravo u to vrijeme umrla od suice. Izdahnula je na mojim i Manoninim rukama. Na samrti me je zamolila da se brinem za njezinu ker. Sveano sam joj obeao da u je uzeti za enu, ali sudbina je, kako se to obino kae, odredila drugaije. Tri sam dana ostao s njenom obitelji, tugujui i dijelei njihovu bol. Poetkom mjeseca studenog doe sa svojom keri u moju radionicu jedan od nabavljaa na dvoru vojvode d'Elbeufa da joj kupi haljinu za vjen anje. Na prvi pogled zatravila me je arobna ljepota te djevojke. Izabrala je jedan sjajni saten i sva se ozarila od sre e kad je vidjela da je otac zadovoljan cijenom. Ali kako li se snudila kad joj upravitelj kaza da otac mora kupiti cijelu balu jer radionica ne prodaje na malo. Takav je bio propis u mom poduze u. Saalivi se na rastuenu djevojku, otiao sam u svoju sobu kako ne bih doao u iskuenje da kao vlasnik krim vlastite propise. Time bi doga aj bio okonan da djevojka nije umolila upravitelja da je odvede k meni. Ula je s oima punim suza koje su f> Casanova IV

65 ublaavale vatreni sjaj njena pogleda, pa mi bez ikakva uvoda re e da sam dovoljno bogat da kupim itavu balu, a njoj da ustupim onoliko arina koliko joj treba za haljinu. Vidio sam da je ocu neugodno i da bi me htio zamoliti da oprostim njegovoj keri na toj smionosti po kojoj se jasno vidjelo da je jo dijete. Vaa mi se iskrenost svia, gospoice rekoh pa ako vas ta mala usluga moe usreiti, imat ete haljinu od tkanine koju ste izabrali. Ona mi na to obisnu oko vrata i dade mi poljubac koji me dokraja zatravi. Njenom je ocu to bilo toliko zabavno da je pucao od smijeha. Plativi koliko je tkanina stajala, pozva me na svadbu. U nedjelju udajem ovu malu ludicu ree jest e se, plesat e se, pa ako doete, iskazat ete nam veliku ast. Zovem se Gilbert i nadglednik sam kod gospodina vojvode d'Elbeufa. Obeao sam da u doi, a mlada nevjesta zapi jeka rukama od veselja. Doao sam, ali nisam mogao ni jesti ni plesati. Zbog krasn e Gilbertove bio sam sve vrijeme kao u nekom ushitu koji mi je sputavao duh i tijelo. Osim toga nalazio sam se u drutvu ijem se ponaanju nikad ne bih mogao prilagoditi. Bili su to sve odreda kuni namjetenici otmjene gospode i gomila njihovih priprostih ena i keri. Ja nisam nikog poznavao niti je tko mene poznavao, pa sam se osjeao kao suvina budala. Na takvim zabavama najpametniji esto ispadne najgluplji. Svatko bi od gostiju uputio po koju rije mladenki, a ona bi svima odgovarala. Grohotom bi se smijali kad se zbog buke nisu mogli razumjeti. Mladoenja, mrava tijela i tuna lica, uivao je to mu ena razveseljuje cijelo drutvo. Nisam bio ljubomoran to ga je zapala sre a da uiva s takvom enom, ak sam ga i alio. Nasluivao sam da se eni samo zato da bi poboljao svoje stanje i proricao sam mu da e u skoroj budunosti nositi na glavi onaj ukras kojim lijepe i vatrene ene obdaruju mueve slabi e. Spopade me elja da malo ispitam mladenku, zato mi ona dade priliku kad je nakon jedne kvadrile sjela pokraj mene. Jo jednom mi je zahvalila za dobrotu koju sam joj iskazao i rekla da su joj svi polaskali na divnoj haljini. 66 Ja bih meutim rekao primijetio sam da jedva ekate da je skinete, jer i odve dobro poznajem ljubavno nestrpljenje. Ba je udno to svi misle da sam zaljubljena, a jo prije osam dana nisam ni znala da gospodin Baret, koji je danas moj mu, postoji na svijetu.

 A zato vas udaju tako brzo, ne daju i vam vremena da ga malo bolje upoznate? Moj otac radi sve na brzinu. Va je mu zacijelo bogat? Nije, ali mogao bi postati. Prekosutra emo otvoriti duan svilenih arapa na uglu Ulice Saint-Honore i Ulice Prouvaires. Nadam se, gospodine, da ete se opskrbljivati samo kod nas. U to moete biti sigurni. Stavie, obeavam vam da u biti vaa prva muterija pa makar morao prespavati pred vratima vaeg du ana. Ona se nasmije i pozove svog mua, koji mi zahvali rekavi da e im to donijeti sreu. U njegovim arapama, ree, nema nijedne pamune niti. U utorak u osvit dana ekao sam na uglu Ulice Prouvaires da se du an otvori. Sluavka me upita to elim rekavi neka do em kasnije jer da njezini gospodari jo spavaju. ekat u ih ovdje. Evo vam novac rekoh davi joj est franaka pa mi donesite kavu. Popit u je ovdje. Nisam valjda toliko luda da vas ostavim samog u du anu. Zar se bojite da vas ne okradem? Hja, svata se dogaa, a ja vas ne poznajem. Imate pravo, ali ja u svejedno ostati ovdje. Baret uskoro sie i ukori jadnu sluavku to ga nije odmah obavije stila. Hajde, obrecnu se na nju, idi po gospo u. Onda rasprotre preda mnom mnotvo zamotaka da razgledam prsluke, arape i hlae, dok nije sila njegova ena svjea kao rua i bijela poput naj ieg snijega. Ona mi se zavodljivo nasmijei i, zamolivi me za oprotenje to se pojavila u ku noj haljini, zahvali mi to sam odrao obeanje. Gospoi Baret bilo je sedamnaest godina, bila je srednjeg rasta, i premda ne bijae savrena ljepotica, ni sam Rafael ne bi mogao zamisliti i stvoriti ljupkijeg i zavod ljivijeg lika koji monije no ljepota moe raspaliti srce kojim vlada strast i 67 ljubav. Njene sjajne i divno rezane o i, duge trepavice koje su njenom pogledu davale izraz edan i pohotan u isti mah, njene usne koje je uvijek krasio ljupki osmijeh, njena blistava bjeloa, draesna panja kojom je sluala, srebren zvuk njenog glasa, njena umiljata ivost, njena skromnost i nepoznavanje vlastitih

drai kojima nije poznavala mo, sve me je to oaravalo, i ja sam u ushitu promatrao to remek-djelo prirode to ga je sluaj ili nisko koristoljublje predalo u ruke jadnom Baretu koji je stajao tu, slabaan, nespodoban, zabavljen samo svojim arapama do kojih mu je oigledno bilo mnogo vie stalo nego do dragulja to ga je dobio brakom. Izabrao sam toliko arapa i prsluka da se svota popela na dvadeset i pet lujdora. Uivao sam u zadovoljstvu koje se zrcalilo sa lica lijepe trgovkinje zbog tako sjajna posla. Rekao sam sluavci da u joj dati est franaka kad mi kupljenu robu donese u Malu Poljsku. Otiao sam pun ljubavnog plama, ali bez ikakva odreena plana, jer mi se inilo da mladenke u medenom mjesecu nisu sklone ljubavnim pustolovinama izvan bra ne postelje. Naredne nedjelje sam mi Baret donese kupljene arape i prsluke. Dao sam mu est franaka zamolivi ga da ih preda svojoj sluavci, ali on odgovori da mu nije ispod asti da ih zadri za sebe. Ponudio sam mu za doru ak svjeih jaja i maslaca upitavi ga zato nije poveo enu. - Ona me je jako molila da je povedem odgovorio je ali ja se nisam usudio bojei se da vam ne bude na smetnju. Uinili biste mi veliko zadovoljstvo jer je vaa ena ljupka i duhovita. Gospodin je veoma ljubazan, ali ona je jo dijete. Kad bih prolazio pored duana u svojoj koiji koja je jurila poput vjetra, slao bih joj poljupce rukom ne htiju i se zaustavljati jer mi arapa vie nije trebalo, a i nije mi se mililo da se mijeam s vjetropirima koje sam stalno viao za njezinom tezgom. U Palais Royalu i u Tuilerijama po elo se govoriti o lijepoj trgovkinji, a meni se srce topilo od milja kad su brbljavci tvrdili da je onako uzdrana samo zato to eka da uhvati neku bogatu budalu. Po tom sam znao da jo nitko nije okusio njene ari i nadao sam se da u moda ja biti ta budala ... '8 Poslije desetak dana, spazivi me kako dolazim od strane Pont -Neufa, mahnu mi rukom. Povukoh uzicu za otvaranje vrata na ko iji, a ona me zamoli da siem. Njen mu, poto me je tisuu puta zamolio za oprotenje, ree da je elio da ja prvi pogledam viebojne hla e koje je upravo dobio. Takve su tada bile u Parizu u velikoj modi. Nijedan mukarac koji dri do otmjenog odijevanja ne bi se usudio jutrom izii drugaije obuen. Te su hlae bile vrlo zgodne za mlada ovjeka dobro graena, ali nisu smjele biti ni prekratke ni preduga ke,, ni preiroke ni pretijesne. Stoga mu rekoh neka mi po mjeri napravi est pari takvih hlaa koje u mu platiti unaprijed. To nee biti potrebno, milostivi gospodine, jer kod mene ih moete na i u svim veliinama, stao me je

uvjeravati, neka se gospodin samo popne u sobu moje ene, pa neka izabere koje e mu najbolje pristajati. Povoljnije prilike nisam mogao zamisliti. Popeh se, a lijepa trgovkinja za mnom. Zamolih je za oprotenje to u se u njenoj nazonosti morati izuti i razodjenuti, no ona mi nestano odgovori: Zamislit u da sam va sobar, pa u smjerno izvriti sve njegove dunosti. Pristao sam bez ska -njivanja, pa brzo odrijeih uzice na cipelama, i poto ih skinuh prepustih se njenoj gorljivoj uslunosti. Ona mi skine hlae, no donje sam rublje zadrao iz bojazni da ne pozlijedim njenu stidljivost. Kad to bi u injeno, ona mi navue nove hlae,, promotri kako mi stoje, pa ih skine, navu e druge i tako redom. Sve se to odigravalo u savrenoj pristojnosti i s jedne i s druge strane, jer sam s e ja zarekao da u se u toj draesnoj igri skidanja i obla enja hlaa dokraja dolino ponaati, ekajui bolju priliku. Ona napokon ustanovi da mi etiri para divno pristaju. Nisam se usudio proturjeiti pa joj dadoh esnaest lujdora, koliko je traila za njih, rekavi da u se smatrati sretnim ako se ona potrudi da mi ih donese kad joj^ to bude zgodno. Ljupka trgovkinja brzo si e da umiri mua zbog izbivanja i da mu pokae kako umije prodavati. Kad si oh i ja, usluni mi gospodin Baret ree da e mi hlae donijeti slijedee nedjelje i da e doi sa svojom enom, na to ja odgovorih da e me to neobino obradovati, osobito ako ostanu na ruku. Odgovorio mi je da ima vaan poslovni sastanak u dva sata poslije podne, pa da se ne bi mogao obavezati da e ostati na ruku, ukoliko mu ne dopustim da ode obaviti tu stvar, pa da se oko pet sati vrati po enu. Rekoh. 6 mu da moe uiniti po svojoj elji, to vie to ja ne moram izi i prije est sati. Tako sastanak bi ugovoren na moje najve e zadovoljstvo. Vjeran svom obeanju mladi par osvanu u nedjelju kod mene. Odmah sam dao zatvoriti vrata, i, gorei od nestrpljenja da vidim to e se dogoditi poslije ruka, dadoh posluiti tano u podne. Izvrsna jela i odlina vina tako su razdragala supruge da mu sam predloi sv ojoj eni da se sama vrati kui ako on sluajno zakasni. U tom sluaju umijeah se ja u je osobno dovesti kui u est sati nakon male vonje po bulevarima. Dogovorismo se dakle da e ga enica navee ekati kod kue, i sretni mu ode veoma zadovoljan jer je pred mojim vratima naao fijaker za koji mu rekoh da je plaen za itav dan i da mu stoji na raspolaganju. I tako napokon ostadoh sam s tim divnim biserom u vrstom uvjerenju da e do veeri biti moj. im se velika vrata zatvorie za uslunim supr ugom, rekoh mladoj eni:

 estitam vam, gospoo, to vas je sudbina dala u ruke tako dobrom muu, jer s ovjekom njegova znaaja mora da ste veoma sretni. Lako je to rei, ali sreu moe osjetiti samo uivajui u miru i veselju svoje due. Moj je mu tako osjetljiva zdravlja da ga moram paziti kao bolesnika, a ima i dugova, pa moramo krto gospodariti. Vidite, k vama smo doli pjeice samo da zatedimo dvadeset i etiri sua. Da nismo duni, od nae bismo male trgovine mogli udobno ivjeti, ali ovako sve ide na kamate, a prodaja robe nije tolika da bismo sve mogli pokrivati. Pa ipak imate mnogo muterija. Kad god pro em kraj vaeg duana uvijek je sve puno. Nisu to muterije ve besposliari i pokvarenjaci koji mi dosauju svojim neslanim alama i prostatvima. Nemaju ni pare, pa ih cijelo vrijeme drimo na oku bojei se da nas ne pokradu. Da smo im htjeli prodavati na dug, u naem duanu ne bi ostao ni par arapa. Da ih se otarasim, ponaam se osorno, ali ni to ne pomae. Oni nemaju ni stida mi obraza . Kad je mu u duanu, ja ne silazim, ali najee ga nema. Osim toga, uslijed nestaice novca prodaja ide slabo, a svake subote moramo isplatiti radnike. Bit emo prisiljeni da ih 70 otpustimo jer nas terete mjenice kojih rok isplate uskoro isti e. U subotu moramo isplatiti est stotina franaka, a imamo svega dvije stotine. udim se da ve u prvim danima braka imate toliko briga i nevolja. Va je otac zacijelo morao poznavati stanje vaeg mua. Sto je s vaim mirazom? Moj miraz iznosi est tisua franaka, od ega je etiri tisue primio u gotovu. S njima je otvorio du an i platio dugove. U robi imamo tri puta vie nego to dugujemo, ali to to vrijedi kad prodaja slabo ide. ao mi je zbog vas, jer ako uskoro ne do e do sklapanja mira, vae e nevolje danomice rasti, a potrebe vaeg mladog braka bit e sve vee. Imate pravo. Kad mom muu bude bolje, moda emo imati djece. Sto?! Zar je tako slaba zdravlja da vas ne moe u initi majkom? To je nemogue. Pa ja mislim da ostajui djevica ne mogu postati majka, ali za to me nije briga. To ne mogu vjerovati. Kako jedan mukarac, ukoliko nije na samrtnoj postelji, moe biti bolestan pokraj vas? Zar je on mrtav? Nije ba mrtav, ali nije ni iv.

Na tu se bezazlenu doskoicu od srca nasmijah i iskazah joj priznanje njenim poljupcima koji bivahu sve vatreniji jer se mla a ena, poput krotke ovice, nije nimalo opirala. Da je lake predobijem, rekoh joj da bih joj mogao pomo i u "stvari one mjenice koju treba iskupiti u subotu, i govore i tako, njeno je povukoh u jedan kabinet gdje se poput oltara ko io raskoni divan na kojem je trebalo prinijeti ljubavnu rtvu. Bio sam ushien videi kako krotko prima moja milovanja i kako se bez roptanja podaje mojoj radoznalosti, no kako li se lecnuh kad ona, u samom asu prinoenja, dok sam ja ve bio zauzeo povoljan poloaj, izmeu dvaju bjelokosnih stupova, stade izmicati ne daju i mi da izvrim in. to je to sada? rekoh joj pola ljutito pola njeno zar ete me odbiti u ovom asu kad sam ve u vaim oima vidio da dijelite plamen moje udnje? Moje vas oi nisu prevarile, ali to bi rekao moj mu kad bi ustanovio da danas nisam vie ona od juer? 71 Ne mogu vjerovati da vas jo nije ni dotaknuo. Ne laem vam, prijatelju moj. Uvjerite se i sami. Zar smijem drugom dati voe koje pripada mom suprugu prije nego to ga je barem jednom okusio? Ne, anelu moj, ne. Sauvaj svoje voe za usta nedostojna da ga okuse. alim te i oboavam te. Doi u moj naruaj, prepusti se mojoj ljubavi i ne boj se niega. Slatko tvoje voe nee biti naeto, ali ja ga mogu uivati ne ostavljaju i na njem traga. Proveli smo tri sata smiljajui tisuu slatkih ludorija koje su nam raspaljivale utila unato estim iako nesavrenim ljubavnim klonuima. Tjeilo me je njeno sveano obeanje da e mi cijela pripasti im uvjeri Bareta da je ozdravio. Nakon to sam je provozao bulevarima iskrcah je pred vratima njezina du ana, gurnuvi joj u ruku smotuljak od dvadeset i pet lujdora. Bio sam zaljubljen u nju kao to, miljah, ne bijah ni u jednu drugu enu prije toga, pa sam tri do etiri puta dnevno prolazio kraj njena du ana ne hajui za prigovore mog koi-jaa koji je neprestano jadikovao da e mi konji od tolikih obilazaka naposljetku crknuti. Bio sam sretan videi ikako vreba trenutak kada u proi da mi dobaci njeni poljubac pritiui vrkove prstiju na svoja rumena usta. Bili smo se dogovorili da e mi ona dati znak da siem tek poto joj suprug bude dokazao svoju mukost. Naposl jetku osvanu taj sretni dan. Na njen znak zaustavih koiju, a ona mi, uspevi se na papuicu kola, apnu neka je priekam kod ulaza u crkvu Saint-Germain-PAuxerrois. Radoznao da ujem to mi ima rei, odjurih na oznaeno mjesto, i poslije etvrt sata pojavi se ona s

kapuljaom na draesnoj glavi. Uspe se u moja kola i re e mi da mora neto kupiti, pa neka je od-vezem u Palais Marchand. Imao sam posla, ali amare et sapere vix deo conceditur* Naredih ko ijau da nas odveze na Trg Dauphine. Znao sam da u odrijeiti kesu, ali to nee smrtnik poiniti zbog ljubavi? U Palais Marchandu ona je doista ulazila u sve du ane, dok su je draesne prodavaice vabile laskavim pozivima. Ta ona je htjela samo da baci pogled na dragulje, na ukrase i privjeske koji su tad bil i u modi, a koje su vlasnice hitro * Ljubiti i biti mudar moe samo bog. 72 razastirale pred nama uz medene rije i: Pogledajte ovo, lijepa princezo, pogledajte ono. Ah, kako vam to divno pristaje! A tek ovo! To divno pristaje uz poiucrninu! Lijepa me je Baretova pogledavala ispod oka govore i kako uistinu treba priznati da je sve to krasno i da bi joj divno pristajalo samo da nije tako skupo. A ja sam se dao dragovoljno varati i pla ao sam sve to su prodavaice zatraile, uvjeravajui je da za nju nita nije preskupo. No dok je ona u jednom duanu izabirala rukavice sa i bez prstiju, sudbina htjede da se desi koban sluaj zbog kojeg u poslije etiri godine gorko zaaliti. Lanac se uzronosti nikad ne prekida. Slijeva od nas opazio sam jednu djevoj icu od dvanaest do trinaest godina privlanog i zanimljivog oblija, a uz nju neku staru runu enu koja je s prezirom govorila o paru lanih naunica to ih je djevoj ica drala u rukama divei se njihovoj ljepoti. Izgledala je snudena to ih ne moe kupiti. C uo sam kako je rekla starici da bi je te naunice usre ile. No starica joj ih istrgnu iz ruke i htjede otii. Lijepa moja gospoice zadra ih prodavaica imam jeftinijih i jo ljepih od ovih. Ali djevojica joj odgovori da je ne zanimaju i po e prema izlazu, naklonivi se usput mojoj princezi Baret. Ova, polaskana tim nazivom, zaustavi djevoj icu, nazva je svojom malom kraljicom, poljubi je rekavi joj da je lijepa kao an eo i zapita staricu za njeno ime. To je gospoica de Boulainvilliers,7 moja neakinja. Kako moete biti toliko okrutni rekoh ja staroj tetki i tako lijepoj neakinji uskratiti par naunica koje bi je usre ile? Dopustite meni da joj ih poklonim.

Rekavi to, stavih naunice u ruke gospo ice, a ona pocrveni kao mak i bojaljivo pogleda u tetku. Starica joj blago re e: Primite, neakinjo, kad je gospodin tako dobar da vam eli pokloniti tako lijep dar, i zahvalite mu poljupcem. Naunice umijea se prodavaica stoje svega tri lujdora. Nato se zametnu smijena prepirka jer se starica razbjesnila i stala vikati: Kako moete ovako varati ljude? Zar niste malo as rekli da ete mi ih dati za dva lujdora? Vi niste dobro uli, gospoo. Rekla sam vam tri. 73 Nije istina, ja neu dopustiti da ovako besramno potkradate ovog gosp odina. Neakinjo, ostavite te naunice, neka ih gospo a zadri za sebe. Time bi stvar bila okonana, ali je starica sve pokvarila kad me je zapitala da li bih ta tri lujdora htio dati njenoj ne akinji, pa e joj ona kupiti trd puta ljepe naunice u drugom duanu. Nisam mogao zatomiti smijeak, no ipak stavih tri lujdora pred gospoicu, koja je jo uvijek drala u rukama one naunice. Ali trgovkinja pograbi novac, tvrde i da je kupnja obavljena i da naunice pripadaju gospoici, a novac njoj. Tetka je na to nazove lopuom, a trgovkinja nju svodiljom. Prolaznici se po ee zaustavljati, i ja se pobojah neugodnosti pa obzirno izvedoh tetku i ne akinju iz duana. Mala ode vesela ne brinui se to su mi za njene naunice izvukli iz depa jedan lujdor vie. Jo e biti prilike da o njoj neto kaem itaocu. Otpratio sam Baretovu do crkvenih vrata. Na nju sam uludo potroio dvadeset lujdora, za kojima bi njezin mu sigurno vie alio nego ja. Putem mi je kazala da je naumila provesti nekoliko dana u Maloj Poljskoj i da e me sam njen mu zamoliti za tu uslugu. A kad to kani uiniti? Navratite sutra u duan ako sluajno prolazite. Mene e toboe zaboljeti glava, i s vama e razgovarati moj mu. Doao sam kako smo se dogovorili, i kad je nisam vidio, zapitah mua gdje je. Ree mi da je bolesna, i da bi joj do bro inio samo svje ladanjski zrak. Ponudih mu nekoliko odaja u Maloj Poljskoj, a njemu se usta razvukoe u zahvalni osmijeh. Uinit ete mi veliku ast ako prihvatite moju ponudu rekoh mu a u meuvremenu zamotajte mi jedno tuce arapa.

Popeo sam se k njoj i zatekao je u krevetu nasmijanu unato tobonjoj glavobolji. Stvar je ureena, saopih joj, zaas e vam to rei i va mu. On doista ue s mojim arapama d saopi joj da sam joj velikoduno ponudio stan u svojoj kui. Mala mi lukavica zahvali i kaza muu kako je sigurna da e joj ist ladanjski zrak sluiti zdravlju. Nita vam ne e nedostajati, gospoo, rekao sam joj, ali morat ste mi oprostiti to vam neu zbog prenih poslova, koje moram obaviti, praviti drutvo. Gospodin Baret moe svak i dan doi 74 k nama na veeru i otii rano ujutro da na vrijeme dospije u du an. Poslije srdanog zahvaljivanja Baret izjavi da e pozvati svoju sestru da mu za vrijeme enina izbivanja vodi kuanstvo. Oprostio sam se poto sam im rekao da u jo iste veeri izdati potrebne naloge u sluaju ako me pri dolasku ne zateknu kod kue. Kad sam poslije dva dana doao u pono kui, saznao sam od kuharice da su supruzi nakon dobre veere otili na spavanje. Rekoh joj da u narednih nekoliko dana ruati i veerati kod kue i da ne elim primati nikakvih posjeta. Kad sam se sutradan probudio, obavijestie me da je Baret otiao u oik zore, rekavi da e se vratiti tek u vrijeme ve ere. Gospoa je jo spavala. Odmah sam otiao da je prvi put posjetim otkako se nastanil a u mom domu. Poto smo njenim zagrljajima jedno drugom estitali na slobodi koju emo slasno uivati punih nedjelju dana, sjedosmo za doru ak, a zatim zakljuah vrata, i mi se predadosmo ljubavi. Iznenadio sam se kad je zatekoh onakvu kakvu sam je ostavi o kad je posljednji put bila u mom zagrljaju, pa joj rekoh kako sam se nadao ... ali ona mi uleti u rije: Zlato moje, Baret vjeruje da je uinio ono to nije uinio, a mi emo se pobrinuti da u to nikad ne posumnja. Time emo mu, anele, iskazati ivotnu uslugu, a ja te uvjeravam da e usluga biti dobro obavljena. U tom razgovoru ja sam ve dospio da praga hrama i razbio sam vrata silom kojoj se nita nije moglo oduprijeti. Priguen krik i nekoliko uzdaha objavie mi da je rtva prinesena, i nikad ne v idjeh tako okrvavljena ljubavnog oltara. Poslije pranja koje nam je oboma bilo prijeko potrebno rtvo -vatelj se ponovo gorljivim arom baci na rtvu koja je neustraivo izazivala njegovu pomamu, i tek poslije etvrta prinoenja odloismo nove borbe za drug u priliku. Tisuu smo se puta jedno drugom zakleli na ljubav i vje nu vjernost, a nae su zakletve tog asa moda bile i iskrene jer smo oboje bili opijeni sre om. Ustali

smo da se obuemo i poslije etnje vrtom sjedosmo sami za ru ak da se sonim jelima i odlinim vinima okrijepimo za nove uitke. Kako ti je uspjelo rekoh joj za vrijeme slatkog da tako puna Venerinog plamena, kao to sam se netom uvjerio, sa uva nevinost do sedamnaeste godine? 75 Nikad nisam ljubila, to je sve. Mene su ljubili, al i su me uzalud snubili. Moda je moj otac pomislio suprotno kad sam ga prije mjesec dana zamolila da me to bre uda. Zato ti se toliko urilo? Jer sam znala da bi me vojvoda d'Elbeuf, kad se vrati s ladanja, prisilio da se udam za ovjeka koga se gnuam, a koji me je pod svaku cijenu htio dobiti. A tko je taj nesretnik kog si se toliko gnuala? Jedan od njegovih miljenika, prava svinja i besramno udovite. On spava sa svojim gospodarom koji u dobi od osamdeset i etiri godine tvrdi da je postao ensko i da mu treba mu. Je li taj ovjek lijep? Svi kau da jest, ali meni je odvratan. Draesna Baretova provela je kod mene osam dana, a svaki smo dan po nekoliko puta zametali divne bojeve u kojima smo uvijek bili pobjednici i uvijek pobijeeni. Rijetko sam vidio tako krasnu enu, a nikada tako svjeu i bijelu. Njene slatke grudi, glatki joj trbuh, njeni jedri bokovi koji su se uzdizali nad bedrima opisujui tako savrenu krivulju da je nijedan geometar ne bi mogao opisati, pruali su mojim oima, uvijek ednima ljepote, ono to nijedan filozof nikad nije uspio definirati. Promatrao bih je tako dugo dok se ne bih rastuio zbog nemoi da zasitim uvijek nove elje koje je ona u meni budila. Friz oltara s kojeg se moj plamen dizao u nebo sastojao se od majunih tananih niti blijedog zlata. Pipkao sam ih prstima i milovao ne bih li ih raskovr ao, no uzalud, svakog bi trena poprimale druga iji oblik i bilo ih je nemogue raeljati i izgladiti. Baretova je dijelila moje ushite i moju opojenost u najveem spokojstvu, a predavala bi se Venerinom carstvu tek kad bi osjetila da joj je cijelo bie usplamtjelo udnjom. Onda bi padala kao obamrla, a budila bi se samo da mi dokae da nije tako. Nekoliko dana poslije povratka muu dao sam joj dvije Mezieresove mjenice,8 svaku u vrijednosti od pet tisu a franaka. Time je njezin mu isplatio svoje dugove i mogao nastaviti trgovanjem ekajui spokojno na svretak rata.

Poetkom studenog prodao sam gospodinu Garnieru iz Ulice Mail deset dionica svoje radionice za pedeset tisua franaka, ustupio mu treinu oslikanih tkanina iz svog skladita i primio jednog nadzornika kojeg je on izabrao a kojeg 76 je trebalo plaati dioniko drutvo. Novac sam dobio tri dana poslije potpisivanja ugovora, ali iste noi uvar skladita isprazni blagajnu i pobjee sa svim novcem i sa svim tkaninama. Tu je nepojmljivu kra u mogao izvesti samo u dosluhu s bojadisarom. Taj me je udarac pogodio utoliko tee to je gospodin Garnier putem suda zatraio da mu vratim onih pedeset tisu a franaka. Odgovorio sam da mu nita ne dugujem jer je njegov nadzornik ve bio nastupio slubu kad je kraa poinjena; gubitak treba dakle da snose svi ortaci zajedni ki. Garnierov je prvi korak bio da ugovor proglasi nevae im i da me osumnjii za prijevaru. Jamstvo za uvara skladita pokazalo se kao bezvrijedno. Bio ga je izdao jedan trgovac koji je ba u to vrijeme propao. Garnier je dao staviti sudsku zabranu na sve to se nalazilo u radionici, a moje konje i koije koje sam imao u Maloj Poljskoj pohranie kod Kral ja maslaca. Zbog svih sam tih nedaa otpustio sve radnice, namjetenike i sluge koje sam drao u radionici. Ostao je samo bojadisar koji nije imao to zahtijevati jer se pri prodaji tkanina uvijek sam napla ivao. Moj je zastupnik bio poten ovjek, ali lupe je bio moj odvjetnik koji me je iz dana u dan zavaravao, tvrde i da ne mogu izgubiti parnicu. U toku postupka Garnier mi je poslao sudsku odluku, prokleta bila, kojom sam bio osuen da platim. Odmah sam je odnio odvjetniku, a on mi obea da e jo istog dana uloiti priziv, ali nita nije poduzeo ve je samo prisvojio sav novac koji sam mu povjerio za trokove oko vra anja u posjed. Zatajio mi je i dva druga sudska poziva, te je, a da ja to uop e nisam znao, bio izdan nalog za moje hapenje zbog toga to se tim pozivima nisam odazvao. Uhapsili su me u osam sati ujutro, u Ulici Saint -Denis, u mojoj vlastitoj koiji. Voa zbira sjede pokraj mene, a jedan drugi zbir uz ko ijaa, kojeg prisilie da me odveze u zatvor Fort -l'Eveque. im smo stigli, sudski mi pisar ree da e me odmah pustiti na slobodu ako platim pedeset tisua franaka ili ako netko poloi jamevinu za mene. Morao sam ostati u zatvoru, jer niti sam imao uza se tu svotu niti ikoga tko bi za mene jamio. Kad sam pisaru rekao da sam primio samo jednu obavijest od suda, odgovorio je da se to preesto dogaa ali da je teko dokazati. Odveli su me u jednu prostoriju, i ja 77

 Nikad nisam ljubila, to je sve. Mene su ljubili, ali su me uzalud snubili. Moda je moj otac pomislio suprotno kad sam ga prije mjesec dana zamolila da me to bre uda. Zato ti se toliko urilo? Jer sam znala da bi me vojvoda d'Elbeuf, kad se vrati s ladanja, prisilio da se udam za ovjeka koga se gnuam, a koji me je pod svaku cijenu htio dobiti. A tko je taj nesretnik kog si se toliko gnuala? Jedan od njegovih miljenika, prava svinja i besramno udovite. On spava sa svojim gospodarom koji u dobi od osamdeset i etiri godine tvrdi da je postao ensko i da mu treba mu. Je li taj ovjek lijep? Svi kau da jest, ali meni je odvratan. Draesna Baretova provela je kod mene osam dana, a svaki smo dan po nekoliko puta zametali divne bojeve u kojima smo uvijek bili pobjednici i uvijek pobijeeni. Rijetko sam vidio tako krasnu enu, a nikada tako svjeu i bijelu. Njene slatke grudi, glatki joj trbuh, njeni jedri bokovi koji su se uzdizali nad bedrima opisujui tako savrenu krivulju da je nijedan geometar ne bi mogao opisati, pruali su mojim oima, uvijek ednima ljepote, ono to nijedan filozof nikad nije uspio definirati. Promatrao bih je tako dugo dok se ne bih rastuio zbog nemoi da zasitim uvijek nove elje koje je ona u meni budila. Friz oltara s kojeg se moj plamen dizao u nebo sastojao se od majunih tananih niti blijedog zlata. Pipkao sam ih prstima i milovao ne bih li ih raskovr ao, no uzalud, svakog bi trena poprimale druga iji oblik i bilo ih je nemogue raeljati i izgladiti. Baretova je dijelila moje ushite i moju opojenost u najveem spokojstvu, a predavala bi se Venerinom carstvu tek kad bi osjetila da joj je cijelo bie usplamtjelo udnjom. Onda bi padala kao obamrla, a budila bi se samo da mi dokae da nije tako. Nekoliko dana poslije povratka muu dao sam joj dvije Mezieresove mjenice,8 svaku u vrijednosti od pet tisu a franaka. Time je njezin mu isplatio svoje dugove i mogao nastaviti trgovanjem ekajui spokojno na svretak rata. Poetkom studenog prodao sam gospodinu Garnieru iz Ulice Mail deset dionica svoje radionice za pedeset tisua franaka, ustupio mu treinu oslikanih tkanina iz svog skladita i primio jednog nadzornika kojeg je on izabrao a kojeg 16 je trebalo plaati dioniko drutvo. Novac sam dobio tri dana poslije potpisivanja ugovora, ali iste noi uvar skladita isprazni blagajnu i pobjee

sa svim novcem i sa svim tkaninama. Tu je nepojmljivu krau mogao izvesti samo u dosluhu s bojadisarom. Taj me je udarac pogodio utoliko tee to je gospodin G -arnier putem suda zatraio da mu vratim onih pedeset tisu a franaka. Odgovorio sam da mu nita ne dugujem jer je njegov nadzornik ve bio nastupio slubu kad je kraa poinjena; gubitak treba dakle da snose svi ortaci zajedni ki. Garnierov je prvi korak bio da ugovor proglasi nevae im i da me osumnjii za prijevaru. Jamstvo za uvara skladita pokazalo se kao bezvrijedno. Bio ga je izdao jedan trgovac koji je ba u to vrijeme propao. Garnier je dao staviti sudsku zabranu na sve to se nalazilo u radionici, a moje konje i koije koje sam imao u Maloj Poljskoj pohranie kod Kralja maslaca. Zbog svih sam tih nedaa otpustio sve radnice, namjetenike i sluge koje sam drao u radionici. Ostao je samo bojadisar koji nije imao to zahtijevati jer se pri prodaji tkanina uvijek sam napla ivao. Moj je zastupnik bio poten ovjek, ali lupe je bio moj odvjetnik koji me je iz dana u da n zavaravao, tvrdei da ne mogu izgubiti parnicu. U toku postupka Garnier mi je poslao sudsku odluku, prokleta bila, kojom sam bio osuen da platim. Odmah sam je odnio odvjetniku, a on mi obea da e jo istog dana uloiti priziv, ali nita nije poduzeo ve je samo prisvojio sav novac koji sam mu povjerio za trokove oko vra anja u posjed. Zatajio mi je i dva druga sudska poziva, te je, a da ja to uop e nisam znao, bio izdan nalog za moje hapenje zbog toga to se tim pozivima nisam odazvao. Uhapsili su me u osam sati ujutro, u Ulici Saint-Denis, u mojoj vlastitoj koiji. Voa zbira sjede pokraj mene, a jedan drugi zbir uz ko ijaa, kojeg prisilie da me odveze u zatvor TTort -l'Eveque. im smo stigli, sudski mi pisar ree da e me odmah pustiti na slobodu ako platim pedeset tisua franaka ili ako netko poloi jamevinu za mene. Morao sam ostati u zatvoru, jer niti sam imao uza se tu svotu niti ikoga tko bi za mene jamio. Kad sam pisaru rekao da sam primio samo jednu obavijest od suda, odgovorio je da se to preesto dogaa ali da je teko dokazati. Odveli su me u jednu prostoriju, i ja 77 sam zatraio pribor za pisanje, pa sam o svom hapenju obavijestio najprije odvjetnika i zastupnika, a onda sve svoje prijatelje po evi od gospoe d'Urfe pa do svog brata koji se nedavno bio oenio. Zastupnik je odmah doao, a odvjetnik mi je poslao samo pismeno uvjeravanje da je najavio priziv, pa budui da je moje hapenje nezakonito, moglo bi to skupo stajati protivni ku stranku samo ako se strpim nekoliko dana i cijelu st var prepustim njemu. Manon Balletti posla mi po bratu svoje zlatne naunice, gospo a du Rumain posla svog odvjetnika, ovjeka na glasu sa estitosti i potenja, i pismo kojim mi je javljala da e mi sutradan poslati petsto lujdora. Brat mi nije odgovorio.

Gospoa d'Urfe javila mi je da me eka na ruak. Jadna je starica poludjela, pomislio sam u oajanju. Oko jedanaest sati moja se soba ispunila svijetom. I Baret je saznao za moje hapenje, pa je dohitao i pla ui mi ponudio svoj duan. Javili su mi da je stigla jedna gospoa u koiji, pa kako se nije pojavljivala zapitao sam zato je ne pozovu. Rekoe mi da je otila poto je neko vrijeme razgovarala sa sudskim pisarom. Po opisu sam razabrao da je to bila gospoa d'Urfe. Silno me je jadilo to sam u zatvoru, jer sam znao da bi to moglo unititi sav ona ugled koji sam uivao u Parizu, a osim toga gadila mi se, naviknutu na onoliki rasko, zatvorska neudobnost i prljavost. Budu i da sam imao na raspolaganju trideset tisua franaka u gotovu i ezdeset tisua u nakitu mogao sam poloiti jamevinu i odmah izai iz zatvora, ali se na to nikako nisam mogao odluiti usprkos savjetima odvjetnika gospo e du Rumain. Po njegovu miljenju trebalo bi da poloim polovinu svote koju bi on dao pohraniti kod sudskog pisara do sudske odluke o vraanju koja e, kako me je uvjeravao, biti izreena u moju korist. Dok smo jo ivo raspravljali o tome pitanju, do e uzniar s vijeu da sam slobodan i da me jedna gospoa eka u koiji pred izlazom. Poslao sam Leduca tako se naime zvao moj sobar da vidi tko je ta gospoa, pa kad sam uo da je to markiza d'Urfe, poklonih se svima u znak oprotaja i zahvalnosti. Bilo je podne. U zatvoru sam dakle proveo etiri nemila sata. Gospoa d'Urfe primi me u svoju ko iju s mnogo dostojanstva i otmjenosti. S njom se nalazio jedan od sudskih predsjednika koji me zamoli za oprotenje u ime svog naroda 78 i svoje zemlje u kojoj su stranci na alost esto izloeni slinim neugodnostima. Zahvalio sam gospoi d'Urfe, rekavi da se sa zadovoljstvom o sjeam njezinim dunikom, no da mi je krivo to se Garnier okoristio njenom velikoduno u. Odgovorila mi je sa smijekom da se ne e previe okoristiti i da emo o tome razgovarati za vrijeme ruka. Savjetovala mi je da se odmah proe em Tuilerijema i Palais Royalom kako bih opovrgao glasine o mom hapenju koje su ve prodrle u javnost. Posluao sam njen savjet, obe avi da emo se vidjeti u dva sata. Pobrinuo sam se da me na ova dva velika etalita svi dobro vide prave i se kao da ne primjeujem panju i iznenaenje svih koji su me poznavali. Potom sam otiao svojoj dragoj Manon da joj vratim naunice. Kad me je ugledala, glasno je uzviknula od veselja. Poto sam joj zahvalio na tom iskrenom dokazu njene privrenosti, umirio sam njenu zabrinutu obitelj uvj eravajui ih da sam bio uhapen na podvalu, ali da e mi oni koji su tu podvalu skovali skupo platiti.

Oprostio sam se s njima obeavi da u doi na veeru, a onda pohitah gospoi d'Urfe. Jedva sam se uzdravao od grohotna smijeha kad mi se ta plemenita starica stala zakli-njati da joj je njezin duh otkrio kako sam se ja dao toboe uhapsiti samo da bi se o meni govorilo, i to iz razloga samo meni poznatih. Kad joj je sudski pisar u Fort-l'Evequeu rekao o emu je rije, odmah se vratila kui po svoje obveznice to ih je izdala parika opina, koje su bile dovoljne za pokrie svote od sto tisua franaka, i dala ih je pisaru u polog. Tako, u slu aju da ja ne uzmognem izboriti svoje pravo, Garnier e se morati uhvatiti s njom ukotac prije nego to se naplati iz tog pologa. Savjetovala mi je da odmah uloim tubu protiv svog odvjetnika zbog prijevare i utaje novca jer je oito da nije uloio moj priziv. Otiao sam od nje uvjerivi je da e svoj polog uskoro dobiti natrag. Pokazao sam se u predvorjima kazalita, pa sam otiao-na veeru Manon Balletti. Bila je presretna to mi je pruila nesumnjiv dokaz svoje ljubavi, a njenoj radosti nije bilo kraja kad sam joj rekao da kanim zatvoriti radionicu, jer je vjerovala da su one moje ljepukaste radnice glavna zapreka n aem vjenanju. 79 Sutradan sam bio gost gospoe d'Urfe. Znao sam to joj dugujem, ali ona nije tako mislila. Njoj se naprotiv inilo da nema novca kojim bi me mogla nagraditi za moja proraan-stva jer su je ona unaprijed upozoravala na svaki pogreni korak. Eto kako se ta gospoa, inae razumna i velike pameti, podavala ispraznoj sljepariji. Bilo mi je teko to joj nisam mogao otkriti njenu veliku zabludu i istinski sam trpio to je varam i to me, da nije bilo tih prijevara, nikad ne bi cijenila. Moje zatoenitvo, iako je trajalo samo nekoliko sati, ogadilo mi je Pariz i ulilo mi veliku mrnju protiv parnienja, koja je jo i dan dananji u meni iva. Upustio sam se u dvije parnice, jednu protiv Garniera, a drugu protiv odvjetnika. Jad mi je grizao duu svaki put kad sam iao na sud, kad sam morao plaati odvjetnicima i gubiti dragocjeno vrijeme jer asove koje nisam utroio u nasladi uvijek sam smatrao nepovratno izgubljenima. U tom stanju uznemirenosti koje je bilo tako protivno mojoj prirodi i sklonost ima, odluio sam da stvorim sebi siguran imutak kako bih mogao do kraja ivota uivati u savrenu miru. Naumio sam stoga da sve ostavim, da po drugi puta odem u Holandiju, da se ondje obogatim, pa da se onda vratim u Pariz gdje u sve to budem stekao pretvoriti u dvije doivotne rente: jednu za sebe, a drugu za svoju enu. To je imala biti Manon Balletti. Povjerio sam joj svoj naum, a ona je jedva ekala da ga ponem ostvarivati.

Najprije sam otkazao najam kue u Maloj Poljskoj, pla-tivi najamninu samo do kraja godine. Onda sam iz Vojne kole povukao osamdeset tisu a franaka koji su mi sluili kao jamstvo za poslovnicu u Ulici Saint -Denis. Tako sam napustio svoje smijeno zvanje ubiraa lutrije. Poslovnicu sam poklonio svom pisaru kao svadbeni dar i time udario temelje njegovu bogatstvu. Nisam htio ostaviti gospou d'Urfe upletenu u parnicu protiv Garniera, pa sam otiao u Versailles k njegovom dobrom prijatelju ocu de Lavilleu kak o bih ga namolio da bude posrednik za nagodbu. Ovaj se toga odmah prihvatio, to radije to je smatrao da njegov prijatelj nije u pravu, i nakon nekoliko dana napisa mi neka osobno odem na razgovor s Garnierom uvjeravaju i me da u ga zatei spremna na razumnu nagodbu. 80 ivio je u Rueilu, te odoh onamo da ga potraim. Bio je to jedan ljetnikovac nedaleko od Pariza, stajao je etiristo tisua franaka. Garnier je nekada bio kuhar gospodina d'Argensona, i obogatio se nabavkom ivea u pretprolom ratu. Zatekao sam ga u drutvu triju lijepih djevojaka. Bile su sestre, a potjecale su iz dobre obitelji, kako sam kasnije doznao. Kako su bile siromane, stari ih je Garnier uzdravao. Za stolom sam osjetio da se ispod njihova otmjena i skromna dranja krije osje aj ponienja to ga bijeda izaziva u svim plemenitim srcima. Moda ih je oskudica silila da se pokazuju ljubazne prema tom starom pokvarenjaku i da podnose odvratne domjenke s njim. Zaspao je iza ruka prepustivi meni brigu da zabavljam gospo ice. Kad se probudio, povukli smo se da raspravimo pitanje nagodbe. Kad je uo da kanim otii i da se moda vie neu vraati u Pariz, u emu me, kako rekoh, ni on ni itko drugi ne moe sprijeiti, uvidio je da e markiza d'Urfe, ako stvar ostane na njoj, parnicu zatezati do mile volje i da e je naposljetku moda i dobiti. Ree da mora o svemu dobro promisliti i pozva me da kod njeg provedem no . Sutradan poslije doruka iznese svoj zahtjev. Ja sam donio odluku: traim dvadeset i pet tisu a franaka ili u se parniiti do smrti. Odgovorio sam da novac moe podi i kod biljenika gospoe d'Urfe im oslobodi jamevinu poloenu u sudskoj kancelariji u Fort -l'Evequeu. Gospoa d'Urfe nije bila uvjerena da sam stvar s Gar -nierom dobro okonao sve dok joj nisam rekao kako mi je moje prorotvo zapovjedilo da ne odem iz Pariza dok nisam sredio svoje poslove, kako se ne bi moglo govoriti da sam otiao zato to nisam mogao isplatiti dugove. Prodao sam konje, kola i sve pokustvo. Manon Balletti ostavio sam u suzama, no duboko uvjeren da u je usreiti kad se opet vratim u Pariz.

Otiao sam sa sto tisua franaka u naputnicama i s isto tolikom vrijedno u u nakitu, posve sam u potanskim kolima, dok je Leduc otiao ispred mene jer je vie volio jahati. Bio je to stasit panjolac od osam naest godina, i ja sam ga volio jer me je znao poeljati bolje nego itko. I jedan vicarski lakaj jahao je pored moje koije, a sluio mi je kao tekli. Bilo je to prvog prosinca 1759. godine. Ponio sam sa sobom Helvetiusovo djelo Duh, koje jo nisam dosp io proitati. Kad 6 Casanova IV 81 sam okrenuo posljednju stranicu, vie sam se za udio slavi koju je steklo no gluposti Parlamenta koji ga je osudio i poduzeo sve da uniti pisca koji je ina e bio vrlo ljubazan ovjek i mnogo pametniji od svoje knjige. Ni sam u njoj naao nita nova, ni u povijesnom dijelu, koji govori o obi ajima u raznih naroda i gdje je bilo vie izmiljotina no istine, niti u dijelu koji govori o moralu, koji ovisi o rasuivanju. Sve je to bilo ve mnogo puta reeno i napisano, a Blaise Pascal je rekao mnogo vie, i to u ljepoj i ugla enijoj formi. Kako je htio i dalje ivjeti u Francuskoj, Helvetius se morao odre i svog djela. On je udoban ivot volio vie od asti i svog djela, to jest vlastitog duha. Njegova je ena bila duha mnogo uzvienijeg i ponosnijeg. Vie je voljela da sve rasprodaju i da potrae utoite u Holandiji no da joj se mu izvrgne sramotnom opozivanju. Helvetius je meutim vie volio sramotu nego izgon. Moda bi i posluao savjet svoje ene da je mogao naslutiti da e zbog njegova kukavikog odricanja njegovo djelo postati ruglo i lakrdija. Prilikom odricanja izjavio je da nije znao to pie, da se samo alio i da su sva njegova mudrovanja samo isprazni sofizmi. Me utim mnogi velikani duha nisu ni ekali in njegova odricanja da osude njegov bijedni filozofski sistem. Ako je ovjek u svemu to radi rob svojih interesa, kako to tvrdi Helvetius, iz toga slijedi da je svaki osje aj zahvalnosti smijean i da nas nijedan in ne moe ni uzvisiti ni obeastiti. Zar e zloinac i poten ovjek jednako teiti na vagi pravde? O, jadne li filozofije! Helvetiusu bi se moglo dokazati da nije u pravu kad tvrdi da je svakom naem inu glavni pokreta koristoljublje i da njega moramo u svemu sluati. Helvetius dakle ne priznaje vrlinu , on koji je bio utjelovljena vrlina! Zar je mogue da sam sebe nije nikad smatrao za potena ovjeka? Bilo bi zaista smijeno da ga je na objavljivanje djela potakao samo osje aj vlastite nevrijednosti! Pa kad bi i bilo tako, je li imao pravo da se izloi preziru da ne bi sagrijeio s oholosti? Skromnost i ednost samo su onda vrline kad su prirodne. Ako su hinjene ili ucijepljene odgojem, onda je to samo licemjerje. U Bruxellesu sam ostao dva dana i slu ajno se ukonaio u hotelu K Carici u kojem je stanovala miss Wynne s Far-settijem. Pravio sam se kao da ga ne

poznajem. U Haagu sam se nastanio u svratitu Kod Oranskog princa. Svratitar me 82 je nagovorio da jedem za zajedni kim stolom kad mi je nabrojio osobe koje u ondje zatei: bit e to vii asnici hano-verske vojske, nekoliko engleskih gospoa i jedan od prineva Piccolomini sa suprugom. Siao sam dakle na veeru, i ne mijeajui se u razgovor, s najveom sam pomnjom promatrao pojavu, dranje i ponaanje tobonje talijanske princeze, ene uostalom prilino lijepe, no uskoro je svu moju panju privukao njezin suprug. inio mi se nekako poznat. Za stolom sam saznao da je u istom svratitu odsjeo uveni Saint-Germain. Upravo sam se spremao na poinak, kadli u moju sobu banu princ Piccolomini i zagrli me kao starog znanca. Po prvom pogledu koji ste mi dobacili ree on odmah sam razabrao da ste me prepoznali. I ja sam vas smjesta prepoznao premda je od naeg posljednjeg vienja u Vicenzi prolo ve esnaest godina. Sutra moete svima rei da ste me prepoznali, da nisam nikakav princ ve grof Piccolomini. Evo moje putnice koju je izdalo napuljsko kraljevstvo. Pogledajte je, molim vas. Za vrijeme te bujice nisam uspio izustiti nijedne rije i. Uzalud sam prouavao crte njegova lica i premda mi se inio poznat nisam se mogao sjetiti ni gdje ni kad sam ga vidio. Onda pogledah u putnicu i pro itah: Ruggiero di Rocco, grof Piccolomini. Tada se sjetih malog Rocca Ruggerija koji se u Vicenzi bavio izraivanjem oruja. estitao sam mu to se vie ne bavi svojim zanatom. Odgovorio mi je da je tada njegov otac jo bio iv, pa kako se za nj uop e nije brinuo, morao se latiti tog zanata da ne umre od gladi, zatajivi svoje ime i porijeklo. Poslije oeve smrti naslijedio je sav njegov imutak, te se u Rimu oenio onom lijepom gospoom koju sam ve vidio. Na kraju me zamoli da sutradan poslije ruka doem u njegovu sobu, gdje u nai ugodno drutvo. Kartat e se faraona, a on dri banku. Bez okolianja mi ponudi da e me, ako elim, uzeti kao ravnopravnog ortaka i da e mi se to sigurno isplatiti. Obe ao sam mu samo da u ga posjetiti. Drugog sam dana otiao u posjet gospodinu d'Affriju. On je poslije smrti holandske namjesnice, Oranske princeze, obavljao dunost poklisara. Lijepo me je primio, no upozorio me je da u uzalud gubiti vrijeme ako sam se vratio u Ho-landiju u nadi da obavim neki unosan posao u korist Francuske. Rekao mi je da je operacija vrhovnog kontrolora toliko 83

poljuljala ugled francuskog naroda da se o ekuje opi privredni slom. Taj je gospodin Silhouette rekao mi je slabo posluio svog vladara, i to me jako alosti. Uzalud on tvrdi da su plaanja obustavljena samo na godinu dana. Svi znaju da to nije istina, i svud vlada veliko ogor enje. Poto mi se tako izjadao, zapita me poznajem li nekog grof a Saint-Germaina, koji je nedavno stigao u Haag. Nikad mi se nije predstavio, nadovezao je, iako tvrdi da ima kraljevu obveznicu od stotinu milijuna. Kad od mene trae obavjetenja o tom ovjeku, moram izjaviti da ga ne poznam iz straha da se ne izloim neem neasnom. Jasno vam je da moj odgovor smanjuje njegove izglede za povoljne poslovne pregovore, ali tome je sam kriv. Zato nije sa sobom donio pismo od vojvode de Choisela ili od gospo e markize? Ja mislim da je taj ovjek varalica, a za osam do deset dana dobit u o njemu tane obavijesti. Ispripovjedio sam mu sve to sam znao o tom neobi nom ovjeku. Nemalo se zaudio kad je uo da mu je sam kralj dao stan u Chambordu. Kad sam mu rekao da taj ovjek navodno zna tajnu kako se prave dijamanti, prasn uo je u smijeh, rekavi da vie ne sumnja da e pronai stotinu milijuna. Na rastanku me je zamolio da sutradan do em k njemu na ruak. im sam se vratio u svratiste, dadoh se najaviti grofu Saint -Germainu u ijem su predsoblju bila u slubi dva hajduka9 . On me srdano primi rekavi da sam ga preduhitrio. Pretpostavljam da ste doli ovamo zapoe on da neto uinite za na dvor, ali to e vam teko poi za rukom jer se ovdje na Burzi zgraaju zbog onog to je upravo izveo onaj luak Silhouette. Mene to ipak nee sprijeiti da naem sto milijuna. Dao sam rije Ljudevitu XV, kojeg mogu nazivati svojim prijateljem. Za tri-etiri sedmice moj e posao biti obavljen. Gospodin d'Affri pomoi e vam u tome. Njegova mi posredovanja ne treba. tavie, ne u ni da ga vidim jer bi se mogao hvaliti da mi je pomogao. Vjerojatno ete otii na dvor, jer bi vam vojvoda od Brunsvvicka mogao biti od koristi? Nemam s njim nikakva posla. I nije mi stalo da ga upoznam. Ja samo trebam otii u Amsterdam, i nita vie. 84 Meni je dovoljan moj vlastiti ugled. Ja volim francuskog kralja jer u itavom kraljevstvu nema potenijeg ovjeka od njega.

 Pa onda bar doite dolje za stol, srest ete valjane ljude. Vi znate da ja ne jedem. Uostalom, nikada ne sjedam za stol s nep oznatim osobama. Pa onda, zbogom, gospodine grofe! Vidjet emo se u Amsterdamu. PETO POGLAVLJE Linost navodne grofice Piccolomini Ponovni susret s Esthe -rom i njenim ocem Esther jo uvijek luduje za kabalom Krivotvorena mjenica koju mi daje Piccolomini Kakve su bile posljedice Ucjenjuju me i prijete mi umorstvom Orgija s dvjema Padovankama Otkrivam Estheri veliku tajnu Kako sam izigrao previjanog Saint-Germainea Njegov bijeg Nevjera Manon Baletti Pismo kojim mi javlja svoju udaju Esther p rovodi dan sa mnom Moje slike i pisma koje sam slao Manon prelaze u Estherine ruke Razgovor o enidbi Otkrivam Estheri istinu o kabali Odlazak u Njemaku Ta pustolovka bijae Rimljanka, jo prili no mlada, visoka, punana, crnih o iju i blistavo bijele puti, no to bijae ona lana bljedo a koja se via na licima svih rimskih kurtizana, a koja je tako mrska sladokuscima to vole prirodnu ljepotu. Umjela se ljupko ponaati i kanda je imala duha, no to bijae samo varav dojam. Kako osim talijanskog nije znala drugog jezika, samo ju je jedan izme u engleskih asnika, neki WalpoIe, razgovorom zabavljao. Gospoa Piccolomini nije mi se svidjela, ali ipak sam se poslije ru ka zajedno s cijelim drutvom popeo u njenu sobu. Grof predloi partiju whista, a Walpol e uze s groficom igrati premiere. Ona ga je varala, a on joj je putao, smijao se i plaao. Digao se poto je izgubio pedesetak dukata, a gospo a ga zamoli da je otprati u komediju. Mua je ostavila zabavljena mhistom. I ja sam otiao u kazalite. U parter u naioh na grofa Tota, brata onog Tota koji se proslavio u Carigradu. Kazao mi je da je zbog nekog dvoboja otiao iz Francuske, i da je ostao bez novaca. Otvorio sam mu svoju kesu, kao to e je on meni otvoriti pet godina kasnije u Petrogradu. Kako me je vidio u razgovoru s talijanskom groficom, upozori me da joj je mu veliki podlac, na to ja nisam nita odvratio. 86 Poslije predstave vratih se u gostionicu. Svratitar me obavijesti da je princ Piccolomini otiao u najveoj urbi, u pratnji svog sobara, s jednim malim kovegom u ruci. U taj tren ue njegova ena i njena joj sluavka neto priapnu. Grofica glasno ree da joj je mu otiao, jer je ukrstio ma s nekim,

to mu se uostalom esto deava. Zadrala me na veeri i jela je s najveim tekom. Pri kraju veere pojavi se jedan od Engleza kojeg bijasmo ostavili pri pratnji whista s Piccolominijem i ispripovjedi Wal -poleu kako je grof, zateen u varanju, htio utjerati u la njegova druga koji ga je za to ukorio, i onda su zajedno izali. Sat kasnije Englez se vratio u Engleski parlament gdje je stanovao, ranjen u rame i podlakticu. Bijae to posve bezna ajna zgoda, pa sam otiao spavati. Kad sam se sutradan vratio s ruka kod gospodina d'Af-fryja, uruie mi pismo od Piccolominija koje bijae poslao po t ekliu. U njem bijae i jedno naslovljeno na njegovu enu. Molio me je neka mu je dovedem u Amsterdam, u gostionicu Grand Lyon i pitao za stanje ranjena Engleza. Tom se traenju umalo ne nasmijah, jer me nita nije mamilo da mu udovoljim. Otiao sam do gospoo koja je sjedei u krevetu kartala s Walpoleom i uru io joj pismo. Proitavi ga, izjavi da moe otii tek sutradan i oznai mi vrijeme. Odgovorio sam joj da se zbog poslova moram odre i asti da joj budem na usluzi. Walpole, obavijestivi se o em je rije, ponudi se da me zamijeni. Ona pristade, i dogovorie odlazak za sutradan poslije ru ka tako da mogu prespavati u Leidenu. Kako u Haagu nisam imao nikakva posla, sutradan sam sat prije zore otputovao za Amsterdam. U nekom svratitu gdje sam se oko po dneva zaustavio, naioh na sira Jamesa Walpolea koji mi re e da je napustio Amsterdam im je ednu enu predao njenom lopovskom suprugu. On je udovoljio svom hiru pa je vie nije htio. U Amsterdam sam stigao oko ponoi i lijepo se smjestio u svratitu Drug a Biblija. Od nestrpljenja da to prije vidim Estheru nisam mogao pravo usmrti. Blizina dragog bia novom je snagom razbuktala moju nekadanju strast. U devet sati otioh gospodinu D. O-u, koji me primi raskriljenih ruku, kore i me to se nisam nastanio kod njega. Kad mu ispripovjedih kako sam napustio svoju radionicu, on mi 87 ree da sam dobro uradio, jer bi me ona. budu i da se nisam mogao odluiti da je preselim u Holandiju, dovela do ruba propasti. Poto mi se poalio na poslovnu pouzdanost Francuske zbog koje je imao velikih gubitaka, kaza mi neka poem vidjeti Estheru. Ona me primi uz radosne povike i potr i mi u naruaj. Primijetio sam da je narasla za deset palaca i da je sva skladno razvijena. Tek to smo sjeli a ona mi

kao prvo ree da je u kabali postala jednako vjeta kao i ja. To je umije e, nastavila je, sad izvor njene sree, jer je pomou njeg zagospodarila voljom svog oca, pa je sigurna da e je udati samo za onog koga e ona odabrati. Va otac rekoh joj na to zacijelo misli da ste je nauili od mene. Da, on to misli i jednog mi je dana ak rekao da e mi oprostiti ako sam vam i rtvovala svoje najvee blago samo da vam izmamim tajnu. No ja sam mu rekla istinu. Jer sam vam je ukrala, pa sam sad i ja postala udesno boanstvo koje odgovara. Mogla bih se naime zakleti da svi oni odgovori koje dajete dolaze iz vae glave. Kako sam onda mogao rei gdje je lisnica i pogoditi da brod nije izgubljen? Vi ste sami onamo bacili lisnicu nakon to ste je slu ajno nali, a to se broda tie, tu ste igrali na sreu. Priznajte da vam nije bilo lako pri dui, jer vi niste ni nepoten, ni neosjetljiv ovjek. Ja se na tako neto ne bih nikada osmjelila. Kad mi moj otac postavlja pitanja koja se ti u velikih poslova, ja dajem veoma nejasne i zamrene odgovore, jer ne bih voljela da izgubi povjerenje u proroite, a jo manje da budem uzrokom nesre i koja bi i mene teko pogodila. Ako vas ta zabluda usreuje, ja ne bih htio u nju dirati. No dopustite mi da se poklonim pred vaim umijeem kojem nema ravna. Zato mi laskate? Ja bih htjela uti iskreno priznanje. Iskreniji nisam mogao biti. Ljupko se djevoje tad uozbilji. Ja ipak nisam mogao podnijeti pomisao da izgubim nadmonost koju bijah stekao nad njom, pa sam odlu io ili da joj predskaem neto to sam bog moe znati, ili da pogodim njenu najskrovitiju misao. 88 Sili smo na ruak, no Esther ostade tuna i utljiva,, to me je veoma alostilo. Za stolom se naoh uz nekog mladia koji je oito bio zaljubljen u Estheru, jer nije s nje skidao oka. O kabali smo stali govoriti tek kad se on udaljio. Bijae to tajnik i ljubimac Estherina oca, koji ga je potajno prieljkivao za zeta, no mladi ne bijae za to stvoren. Je li mogue zapoeo je gospodin D. O. da je moja ki sama nauila odgonetati proroanstva. Je li doista istina da joj vi niste otkrili svoju tajnu? Ni ja ne bih nikad u to povjerovao da se maloas nisam osvjedoio. Ja je sam ne mogu nikom povjeriti ako ne bih da je izgubim. Na to sam se naime zakleo

mudracu koji me je nauio tom boanstvenom raunu. Vaa ki meutim, koju ne vee zakletva, moe svoje umije e povjeriti kome god ush tjedne. Na to Esther domiljato odvrati da joj je samo proro ite, kad ga je zapitala smije li nekom drugom otkriti sustav ra una, kazalo da u svojim odgovorima nee nai istine ako se-bez njegova pristanka pred nekim izlane. Radoznao na nae umijee, estiti starac smisli da nam oboma postavi isto pitanje, pa da vidi hoe li jedno kazati crno, a drugo bijelo. I Esther je bila radoznala, pa je on isto pitanje ispisao na dva papira. Ona je otila odgonetati odgovor u svoju sobu, a ja sam ostao u bla govaonici. Moj odgovor jo ne bje gotov kad je Esther ve donijela svoj. Gospodin D. O. pitao je da li e dobro uraditi ako se za vremena oslobodi francuskih vrijednosnih papira s kojima je bio na istom gubitku. Estherino je proro anstvo odgovorilo da ih naprotiv mora jo kupiti uz jeftinu cijenu, jer Francuska ne e nikad novano propasti. Moje je odgovorilo da e se pokajati ako ih proda, jer e idue godine novi ministar financija isplatiti sva dugovanja. Dobri nas starac oboje izljubi rekavi da e, bude li se poveo za naim odgovorima koji se tako lijepo slau, zaraditi pola milijuna, no da se time izlae opasnosti da izgubi tri. K i mu se uznemiri, ali on je jo jednom poljubi, rekavi da bi to i onako iznosilo samo etvrtinu njegova imutka. Poto ostadosmo sami, Esther se sva ozari kad je uzeh hvaliti zbog pametna i smiona odgovora, jer ona o novanim poslovima Francuske nije mogla znati onoliko koliko ja. 89* Vi ste odgovorili rekla mi je na to da e Francuska dobiti novog ministra financija. Zar niste pomislili da 'biste time mogli obezvrijediti proroanstvo? Ja se to ne bih nikad usudila. Drago moje proro anstvo! Odvie mi je drago da bih ga mogla tako osramotiti. To nedvojbeno pokazuje da prorotva ne izlaze iz moje glave. No ja bih se mogao okladiti da e Silhouette biti otputen im je proroanstvo to predskazalo. Mili moj prijatelju, s tom me svojom tvrdoglavo u dovodite do oaja. Ja neu imati mira dok ne budem uvjerena da kabalu poznajem koliko i vi, ni manje ni vie, a sad mi vie ne moete kazati da je izmiljate iz glave. Morat ete mi dokazati suprotno. Imat u to neprestano na umu samo da vam u inim zadovoljstvo.

I tako sam itav dan proveo s tom ljupkom djevojkom koja bi me bila usre ila da sam se, odrekavi se slobode koju sam iznad svega ljubio, mogao nakaniti da se zauvijek nastanim u Holandiji. Sutradan me je moj zao duh nanio u svratiste Gradu Lyonu gdje bijae odsjeo Piccolomini. Naao sam ga sa enom u drutvu svakojakih lopova koji mi, uvi moje ime, odmah potrae u susret. Bio je tu neki vitez Sabi koji je nosio uniformu majora u slubi poljskog kralja i s kojim sam se upoznao u Dresdenu, zatim barun de Viedau, Ceh, koji me odmah obavijesti da je njegov prijatelj grof Saint-Germain odsjeo kod Zvijezde Istoka i da ga je pitao gdje sam se ja nastanio. U boginjavom razbijau kog mi predstavie kao viteza de la Perine prepoznah Talvisa koji je u Presburgu odnio biskupu banku i koji mi je onomadne posudio stotinu lujdora. Neki Talijan koji je izgledao poput kotlara, a zvao se Neni, ree mi da me je prije godinu dana vidio u jednom musicau -u. To me podsjeti na nesretnu Luciju. Meu tim tatima nalazila se i tobonja Sabijeva ena, neka Ijepuna Saksonka koja se, natucajui talijanski, umiljavala grofici Piccolomini. Prvo to sam uradio bilo je da vratim vitezu de la Perineu posu enih stotinu dukata. Uljudno sam mu zahvalio, a on bezobrazno primijeti da je na novac gotovo zaboravio, no da nije zaboravio na ono to bijae mnogo vanije. 190 Vi mi nastavio je dugujete uzvrat s maem u ruci. Evo, jo je uvijek vidljiv znak rupice koju ste mi prije sedam godina provrtali. Rekavi to, on otkopa ipkastu prednjicu i pokae drutvu mali oiljak. Pred tim prizorom svi nazoni zanijemjee: stotinu lujdora, oiljak, traenje uzvrata, sve to bijae udno i neoekivano. Rekao sam tom Gaskonjcu da se u Holandiji ne tu em, jer sam doao zbog poslova, no da u se svagdje drugdje umjeti braniti ako me netko napadne, a dotle neka se svatko pripazi, jer ja nikud ne izlazim bez pitolja. On od govori da trai uzvrat s maem, a ne s pitoljem u ruci, no da e priekati dok ne svrim poslove. Piccolomini, koji ve bijae bacio oko na onih stotinu lujdora, odmah otvori banku faraona. Da sam bio pametan, ne bih igrao, ali me zavede elja da povratim novac koji sam netom izbrojao, te se i ja pridruih igri. Prije veere izgubio sam stotinu lujdora, no kasnije sam ih opet povratio. Kad sam zatraio da mi se isplate kako bih mogao po i na spavanje, Piccolomini mi dade jednu mjenicu koja je glasila na Am sterdamsku banku, a ispostavila ju je jedna trgovaka kua iz Middellburga. Najprije je nisam htio primiti, no

popustio sam kad mi je rekao da e je ve drugog jutra isplatiti. Ostavio sam tu lopovsku druinu odbivi da la Perineu posudim stotinu lujdora k oje bijae izgubio u igri i koje je u ime uzvrata od mene traio. Razljutivi se, on me napade uvredljivim rijeima, ali ja sam to mirno otrpio i otiao na spavanje, zarekavi se da vie nikad neu prijei prag te jazbine. Drugog sam jutra ipak iziao nakanivi da od Piccolomi-nija zatraim isplatu mjenice. Putem se zaustavih u jednoj kavani gdje na oh Rigerbosa, Teresina prijatelja kog se italac zacijelo sjea. Srdano se zagrlismo i poto porazgovorismo o naoj gospo i (on ju je naime uvijek tako nazivao ) ja mu pokazali mjenicu i ispripovjedih kako sam je dobio. On je paljivo razgleda i izjavi da je krivotvorena, jer da je to samo prijepis prave mjenice, koja je bila isplaena ve dan ranije. Videi da mu ne vjerujem, on me povede trgovcu koji mi pokaza pravu mjenicu to ju je dan ranije isplatio nekom neznancu. Zamolio sam Rigerbosa da poe sa mnom Piccolo91 miniju nadajui se da e mi ipak isplatiti. U protivnom, mislio sam, Teresin e mi prijatelj biti svjedokom. Piccolomini nas uljudno primi i odmah mi re e neka mu predam mjenicu koju e on prodati trgovcu da je isplati. Tad se umijea Rigerbos rekavi da je trgovac koji ju je ispostavio nee isplatiti, jer ju je ve isplatio, i da je mjenica koju mi je on dao krivotvorena. Piccolomini se toboe za udi i ree da je to nemogue, no da e on tu stvar ve razjasniti. Razjanjavajte je rekoh mu ja koliko god hoete, ali najprije mi isplatite pet stotina florina. On ree da ga ja dobro poznajem, pa da mogu malo i priekati i da on svojom au jami za mjenicu. Govorei sve je jae podizao glas, te zaas dotri njegova ena koja se umijea u prepirku, a za njom i njegov sluga koji bijae pravi razbojnik. Rigerbos me uhvati za ruku, silom me odvu e napolje i odvede nekom ovjeku otmjena i potena izgleda koji bijae neto kao policijski porunik. Poto mu ispripovjedih cijeli doga aj, on mi ree neka mu ostavim mjenicu i zapita me gdje obino ruam. Naveo sam ime gospodina D. O. i to bijae dovoljno. Nato se oprostismo i ja zahvalih Rigerbosu, te odoh da posjetim Estheru. Ona me prijazno doeka, korei me to se prole veeri nisam pojavio. To je godilo mojoj tatini, jer Esther bijae uistinu ljupko i zavodljivo djevoj e. Rekoh joj da moram biti na velikom oprezu i d a je ne smijem svakog dana viati, jer mi njene oi pale u srcu neutaiv oganj. Ona odgovori da u to slabo vjeruje, a onda me zapita jesam li smislio na in kako da joj dokaem ono to sam joj neki dan tvrdio. Usput je natuknula da bih mogao upitati samu ka balu

na koji nain da je razuvjerim, ukoliko je naime istina da je moja kabala natprirodna inteligencija koja s njezinom nema nita zajedni ko. Ja je himbeno uvjerih da je to najbolji nain i obeah da u sastaviti pitanje. Uto se vrati njen otac iz Burze i mi sjedosmo za stol. Kad bijasmo pri kraju ruka, ue policijski posluitelj i preda mi od strane suda 500 florina na koje mu ja odmah napisah priznanicu. im se ovjek udaljio ispripovjedih gospodinu D. O. itavu zgodu, a lijepa me Esther stade preko ravati to sam radije negoli k njoj otiao u zlo drutvo. Na -vee je poeljela da zajedno odemo na neku holandsku ko92 mediju gdje sam se dosaivao, jer je Esther bila odvie zaokupljena komadom. Kad smo se vratili, ona mi ispri a sadraj komedije, onda sjedosmo za veeru. O kabali nije te veeri bilo ni spomena. Na rastanku sam i njoj i gospodinu D. O -u morao obeati da u svakog dana dolaziti k njima na ru ak i da u im javiti budem li sprijeen. Drugog jutra, ve u osam sati, osvanu u mojoj sobi grof Pic colomini. Taj mi njegov nenajavljeni dolazak bijae sumnjiv, te odmah pozvonih po slugu, i moj se panjolac u tren oka pope. On me zamoli da ga otpremim, jer bi elio da sa mnom nasamo razgovara. Odgovorio sam mu da moj sluga ne razumije talijanski i da uostalom imam i te kako razloga da ga zadrim. Nisam govorio istinu, jer je moj sluga sve razumio. Jue oko podneva zapoe Piccolomini u moju su sobu banula dva ovjeka u pratnji svratitara kog su poveli kao tuma a, jer nisu znali francuski. Jedan me od njih upita da li sam spreman smjesta isplatiti 500 florina na ime lane mjenice koju sam vam dao i koju on ima uza se. Zahtijevao je da istog trena, bez mnogo raspre, odgovorim da ili ne, jer takva bijae zapovijed koju im je izdao glavar policije. Zaskoen tako neoekivano, pristadoh da platim, ali se nemalo osupnuh kad mi taj isti ovjek ree da mi nee vratiti mjenicu dok ne priznam od koga sam je dobio. Budu i da je lana, udruenje trgovaca zahtijeva da se otkrije krivotvoritelj. Odgovorio sam da ne poznajem osobu koja mi ju je dala. Zabave radi, objanjavao sam, otvorio sam u svojoj sobi malu banku faraona. Uao je jedan ovjek i stao igrati na tu mjenicu. Otiao je poto ju je proigrao. Raspitujui se poslije njegova odlaska, saznao sam da je doao sam i da ga nitko iz drutva ne poznaje. Na to mi drugi kaza da moram pronai tog ovjeka, jer e sud inae mene okriviti zbog krivotvorenja i postupit e sa mnom po zakonu. Upozorivi me jo jednom na posljedice povukoe se ponijevi sa sobom mjenicu. Mo ja je ena poslije ruka otila glavaru policije da se pritui na taj postupak, i on ju je sasluao u prisutnosti tumaa. Odgovorio joj je da je njegova dunost da otkrije krivotvoritelja, i da

to zahtijeva ne samo policija ve i ast gospodina Casanove, koga bi mogli osumnjiiti kao krivotvoritelja mjenice. Upozorio ju je da bi me i onaj trgovac mo93 gao sudski goniti ne bi li otkrio lopova koji je krivotvorio njegov potpis. Sad vidite u kakav ste me poloaj doveli. Sve ovisi o vama: vi ste svoj novac d obili, pa me sad izvucite iz neprilike. Vi imate mo nih prijatelja, zauzmite se za mene i stvar e biti zatakana. Odgovorio sam mu da ne znam na koga bih se obratio i na kraju mu savjetovah neka ili izda lopova koji mu je dao lanu mjenicu ili neka odmah nestane iz zemlje. Otiao je-grozei se i govorei da u se pokajati. Moj mi panjolac ree da je razumio prijetnje i da bih odsele morao biti na velikom oprezu. Naredio sam mu da uti, odjenuo se i otiao Estheri, koju sam morao uvjeriti u boansku bit svog proroita. Ona mi odmah dade pitanje kojim je traila od proro ita da otkrije neto to osim nje nitko na svijetu nije mogao znati. Vie se nisam mogao pouzdati u slu aj, niti nasumce odgovarati. Razmiljaju i kako da se izvuem iz kripca, rekoh joj da e proroite moda otkriti neku njenu tajnu za koju ne bi voljela da je i ja saznam. Odgovorila mi je da uzalud traim izliku. Ali u taj mi tren pade na pamet spasonosna misao. Esther je u rupici na bradi imala majunu crnu znamenku koja bijae nabubri la poput sitna zrnca, a pokrivale su je njene crne dla ice. Taj mali znak koji mi u Italiji zovemo neo davao je njenom ljupkom liou posebnu dra. Kako sam znao da se sve znamenke te vrste koje vidimo na ne ijem licu, vratu, rukama ili akama, simetrino ponavljaju na onom dijelu tijela koje odgovara otkrivenom dijelu, to bijah uvjeren da Esther ima jednu savreno jednaku znamenku na stanovitom mjestu koju kreposna, kakva je bila, nije zacijelo nikom ivom pokazala i za koju moda ni sama nije znala. Zato o dluih da je zapanjim boanskim sveznanjem proroita, pa na njezino pitanje ovako odgovorih: Lijepa i mudra Esthero, nitko ne zna da ti na najskrovitijem dijelu svog tijela koje je posveeno samo ljubavi, ima znamenku jednaku onoj koja ti krasi rupicu na bradi. Nisam joj trebao prevoditi, jer je Esther itala brojke kako su tekle iz mog pera, ba kao slova. Izraza nepomu ena i mirna, ona me zamoli da joj ostavim odgovor, jer osim nje nitko ne mora znati to on zna i. 94

 Ostavit u vam ga drage volje. ak vam obeajem da: neu biti radoznao da saznam to sadre te rijei. Dovoljno je da vi budete uvjereni. Bit u uvjerena tek kad se osvjedoim da je ono to kae istina. Vi dakle mislite da ja ne znam to zna i taj odgovor? U to u biti sigurna tek kad se uvjerim da li je to istina. Ta je stvar naravi tako skrivene da je ak ni ja ne znam. Za vas nije vano da znate o emu je rije. Ta to je-sitnica koja vas ne moe zanimati, no za me e biti vana, jer e mi dokazati da vaim proroitem upravlja natprirodna inteligencija koja ne proistie iz vaeg duha. Mene tad obuze duboko ganue. Varalica i sljepar ustuknue pred ovjekom, i meni iz oiju potekoe suze koje je Esther mogla protuma iti samo povoljno po mene. Te su suze potekle iz grinje savjest i. Volio sam je, a ipak sam je varao. Osjeajui se krivim, prezirao sam sama sebe i tako mi se Esther, i ne znaju i, osveivala. Usprkos svemu nisam bio odve siguran da e ono to je moje proroite odgovaralo uvjeriti Esther u njegovu boansku navadu. O na je to moda onog asa i vjerovala, no hoe li i dalje vjerovati ako sazna da je sukladnost znamena na ljudskom tijelu pojava prirodna i nuna? Ne e li njenog povjerenja nestati netragom da ustupi pred prezirom? Ta me je bojazan razdirala, jer ljubav postaje kukavicom kad spozna da je ljubljeno bi e nedostojno potovanja. Meni nije preostalo drugo ve da se nadam i da nastavim istim putem. Uzmaka mi vie nije bilo. Poslije ruka sam otiao Rigerbosu da mu zahvalim za ono to je za me ishodio kod glavara policije. Kad sam mu ispripovjedio kako mi se Piccolomini prijetio, on mi savjetova neka nikud ne idem bez pitolja i neka se u Holandiji ni eg ne bojim. Saopio mi je da odlazi za Bataviju na brodu krcatom robe u koju je uloio sav svoj imutak. Poslovi su mu poli tako po zlu da mu to bijae jedini izlaz. Na putovanje je polazio ne osiguravi broda, jer se tako nadao zaraditi dvostruko. Alko ga zarobe gusari, propast e i on zajedno s brodom, pa tako nema ta izgubiti. Govorio mi je to u smijehu, no ja sam znao da tako moe umovati samo oajnik. Moja mila prijateljica Teresa Tranti prili no je pridonijela njegovoj propasti. Ona je boravila u Londonu gdje je, kako 95 jiam je pisala, sklapala uspjene poslove. Nije se vie zvala Tranti nego Cornelvs. Bilo je to Rigerbosovo ime, to sam tek tada saznao. Poto smo toj neobinoj eni zajedniki napisali pismo, otili smo da se brzim saonicama provezemo po smrznutoj rijeci Amstelu. Ta je zabava, Holan anima

tako omiljela a meni tako dosadna, stajala dukat na sat. Zatim smo otili da se okrijepimo ostrigama, a onda obredasmo musicau -e bez razvratnih namisli, no kanda bijae sueno da me svaki put kad sam traio zabave daleko od Esthere zadesi neka nevolja. Uavi u jedin musicau, Rigerbos me neoprezno nazva mojim imenom, i ja u isti as vidjeh jednu od drolja, kojih su ti prljavi bordeli uvijek puni, kako mi prilazi, gledajui me paljivo, ne bi li me prepoznala uprkos krtoj lu i koja je osvjetljavala prljavu prostoriju. Odmah sam znao da je to Lucia, koju sam prije godinu dana vidio na slinom mjestu i koja me onda nije prepoznala. Brzo sam okrenuo glavu, ali ona stade ispred mene i tuno me nagovori, podsje ajui me na davno prole dane. Ree mi da je raduje to me vidi tako lijepa i otmjena, kao to mene zacijelo alosti to je vidim tako jadnu i oronulu. Poalio sam je i pozvao prijatelja da se povue zajedno sa mnom u jednu sobu, gdje e nas ta jadnica zabaviti pripovijedanjem o svom ivotu. Lucia nije postala runom, ve neto gore: odvratna. U devetnaest godina koje su protekle od naeg posljednjeg susreta u Pasianu poroci svake ruke udarili su joj svoj neiz-orisiv ig. Ispripovijedala nam je nadugako svoju prolost koja se moe saeti u nekoliko rijei: tekli, njen zavodnik, bio ju je odveo da se porodi u Trstu gdje je ostao nekoliko mjeseci, ivei od njene tune rabote. Kapetan jednog broda koji se zaljubio u nju nagovorio je teklia koji se izdavao za njenog mua da oboje otputuju s njim na Ksantos, kamo je plovio po robu. Tekli se u Ksantosu unovaio i poslije etiri godine pobjegao. Ostala je naputena i ondje je proivjela jo nekoliko godina, trguju i svojim draima. Ksantos je napustila s nekom prelijepom djevojkom u koju se zaljubio jedan eng leski pomorski asnik. Nastanila se u Engleskoj, a nakon dvije godine obrela se u Holandiji, gdje je i ostala. Osim na materinjem umjela se sporazumijevati na gr kom, engleskom, francuskom i holandskom jeziku. Za onaj sat to nam je opisivala svoju tunu p ovijest ispraznila je dvije boce vina. Rekla nam je da ivi od onog to zarade lijepe djevojke koje dri u stanu. Njena ljepota bijae nepovratno iezla, pa joj nije preostalo drugo ve da se bavi svodnitvom. To je prirodni svretak ivotnog puta takvih ena, no jadnoj su Luciji tada bile tek trideset i dvije godine. Me utim, to to vrijedi kad bi joj svatko dao pedeset, a zna se da je eni onoliko godina koliko ih na licu pokazuje. Rigerbos je zapita da li se djevojke koje stanuju kod nje nalaze u zajedn ikoj prostoriji musicaua, a ona odgovori da one onamo nikad ne zalaze, jer da su to otmjene djevojke koje ive sa svojim ujakom, venecijanskim plemi em. uvi taj naslov, prasnuh u grohotan smijeh. Lucia mi re e da je kazala samo ono to su joj one ispripovjedile i da ih sami moemo pitati, jer stanuju na pedesetak

koraka od musicaua, u jednoj kui koju ona dri u najmu. Moemo ih posjetiti bez straha, jer ujak spava na drugom kraju grada i dolazi samo na ru ak da ispita kakva su poznanstva sklopile i da u bere novac koji su zaradile. Rigerbos zakljui da bi ih valjalo posjetiti. I ja sam bio radoznao da vidim te venecijanske plemkinje, pa rekoh Lu -ciji neka nas vodi k njima. Znao sam da to mogu biti samo drolje, dok im je ujak zacijelo velika hulja i lopov, ali ipak sam poao. Djevojke su bile ljepune. Lucia me predstavi kao Ve -necijanca, a one nisu dolazile k sebi od uda i radosti to vide nekog s kim e moi razgovarati. Po njihovu govoru odmah primijetih da su iz Padove, pa im to rekoh, a one po tvrdie. Upitao sam ih za ime njihova ujaka, ali one odgovo -rie da mi ga zbog vanih razloga ne smiju otkriti. Nato se umijea Rigerbos rekavi da nismo doli zbog mudrih naklapanja, te pograbi onu koja mu bijae vie po ukusu. Ja ne bijah raspoloen za ludovanje, no Rigerbosu se prohtjelo smijeha i jahanja. Djevojke se htjedoe ponaati edno i suzdrano, no on im se stade izrugivati, a ja se povedoh za njim i one odlu ie da popuste. Poto ih svukosmo do gola, uradismo s njima, izmjenjuju i se s vremena na vrijeme, sve ono na to surova strast nagoni onog koji na takva mjesta dolazi samo zbog smijeha. Nakon tri ili etiri sata orgijanja platismo i odosmo. Ja sam kriomice dao jadnoj Luciji est dukata. Djevojke su 7 Casanova IV 97 dobile svaka po etiri dukata, to je u Holandiji veoma pristojna pla a. Drugog sam se jutra probudio veoma kasno. Bijah utu en i zlovoljan ne samo zbog nonog razvrata, koji u dui uvijek ostavlja tunu prazninu, ve i zbog Esthere, koja me je sigurno oekivala. Morao sam k njima na ru ak, kao to bijae dogovoreno, ali odluih da smislim neku izliku. Leduc se popeo da mi pomogne pri odijevanju, a onda je opet siao da mi donese kavu. U taj as banu u sobu vitez la Perine u pratnji onog Wiedaua, kojeg bijah sreo kod Picco-lominija i koji se izdavao za prijatelja grofa Saint Germainea. Ja sam, sjedei na krevetu, upravo navlaio arape. Moj stan, koji se sastojao od tri lijepe i zrane sobe, nalazio se u stranjem dijelu ku e, odakle me, sve kad bih i nadigao viku, nitko ne bi mogao uti. Zvono se nalazilo kraj kamina, na suprotnoj strani sobe, a Leducu je za spremanje kave trebalo najmanje etvrt sata. Shvativi svu beznadnost svog poloaja, pobojah se da me lopovi muki ne ubiju.

Prvi je progovorio Wiedau, rekavi kako ih je grof Picco -lomini, ne bi li se nekako izvukao iz neprilike, optuio da su mu oni dali krivotvorenu mjenicu. Bio je toliko poten, nadovezao je, da ih je o tom unaprijed obavijestio. Oprez nam nalae da se odmah izgubimo odavde. Me utim, mi nemamo novaca i nalazimo se u krajnje oajnom poloaju. Izbrojte nam etiri stotine florina, i to smjesta i bez suvinih rije i. Inae moramo bjeati pjeke, ali tek poto pokupimo sve to ovdje naemo, a da se ne alimo, uvjerit emo vas ovim sredstvom. Nato oba nitkova izvukoe po dva pitolja. Nasilje rekoh im nikad nisam podnosio. Evo, dr'te novac, i sretan vam put. Izvukao sam iz depa svitak sa stotinu dukata i pruio im ga, rekavi da ne u cjepidlaiti ako u svitku ima koja stotina florina vie. Wiedau ga uze drhtavom rukom i strpa u dep i ne otvorivi ga. La Perine, me utim, kao pravi Gaskonjac pohvali moju plemenitost i srda no me zagrli. Zatim se nitkovi pourie do vrata i nestadoe. Ja uzeh pritiskati na zvono ne zato da po em u potjeru za njima, ve da se to prije odjenem. Nisam namjeravao ni da Leduca obavijestim o doga aju, niti da se svratitaru poalim zbog toga to mi se to desilo u njegovoj ku i. 98 Odjenuo sam se u velikoj hitnji, i ne pomiljaju i da se oeljam i uredim. Leducu sam naloio da pohita do gospodina D. O.-a i da me ispria to neu doi na ruak, a onda sam otiao do glavara policije, kojeg sam morao ekati puna dva sata. Poto me je sasluao, taj mi prijazni ovjek ree da e poduzeti sve da lopovi budu uhvaeni, no da se boji da je ve prekasno. Ispripovjedio sam mu kako je Piccolomini doao k meni i kako mi se prijetio kad sam mu rekao da ne mogu uraditi ono to zahtijeva od mene. Glavar mi obe a da e lopovu ve doskoiti. Zatim sam se vratio kui prepun gorine i jada. Popio sam nezaslaenu limunadu i povratio svu u to mi se bijae skupila u elucu. Kad sam se uredio i smirio, ve se stao hvatati mrak. Otiao sam gospodinu D. O -u, gdje me doeka ozbiljna i uvrijeena Esther. No kad primijeti moje bljedilo, odmah se promijeni: Recite mi brzo, brzo saleti me da ste bili bolesni, i u srce e mi se vratiti radost.

 Jesam, draga prijateljice, bio sam vie no bolestan, ali sad mi je ve dobro. U to ete se osvjedoiti za veerom, jer sam od jueranjeg ruka jo uvijek natate. To bijae istina jer osim ostriga kod padovanskih dje -vojura nisam nita okusio. Ljupka mi Esther prui obraze na cjelov, i ja je njeno poljubih iako sam bio nedostojan te asti. Jedva sam ekala rei e ona da vam kaem radosnu vijest. Uvjerila sam se naime da niste vi mozak vaeg proroita, odnosno da to jeste samo onda kad hoete, ba kao i ja. Odgovor koje mi je ono dalo ta an je, tako savreno ta-an da je doista boanstven. Otkrio mi je neto to nitko nije mogao znati, jer to ak ni ja sama nisam znala. Ne moete zamisliti kako sam se zapanjila kad sam otkrila tu istinu. Vi posjedujete neprocjenjivo blago, jer je vae proroite nepogreivo. No ako je nepogreivo, tad ne smije ni u emu lagati. Reklo mi je da me volite, i ja sam presretna, jer vi ste zauvijek u mom srcu. No ja bih eljela da mi pruite najve i dokaz svoje ljubavi, koji mi, ako je istina da me volite, ne moete uskratiti. Evo, pro itajte va odgovor, jer jamano ne znate to sadri. Onda u vam rei to morate uiniti da biste dokraja usreili svoju Estheru. 99 Uzeh papir i stadoh itati pravei se 'kao da ga po prvi put gonetam. Onda poljubih brojke koje su kazivale da je volim, raduju i se to sam je tako lako uvjerio. Onda je za-molih za oproten je to ne mogu povjerovati da je takv a stvar ostala skrivena i njoj samoj. Ona mi, porumenjevi, odgovori da ne bih sumjao kad bi mi to smjela pokazati. Vrativi se opet na onaj dokaz koji je traila od moje ljubavi ree da bih joj morao otkriti svoju tajnu. Vi me ljubite nastavila je pa zato onda oklijevate da usreite djevojku koja e vam postati suprugom im to ushtjednete? Moj e otac od srca pristati. Kad budem vaa ena, sluat u vas kao svog gospodara, i poi u da ivim s vama gdje god zaelite. Ali to e biti tek onda kad me nauite ispisivati odgovore tako da se ne moram muiti sastavljajui ih najprije u glavi. Uhvatio sam je za ruke i obasuvi ih njenim poljupcima kazah joj da ona dobro zna da sam ve dao rije jednoj djevojci u Parizu koja joj moda ni u emu nije ravna, no kojoj ipak ne mogu krenuti vjerom. Jadna li mene! Jesam li mogao nai bolje izlike kad ne bijah u stanju da je nau im pitati proroite drugaije no to je umjela? Dva ili tri dana kasnije najavie mi nekog asnika pod imenom koje mi bijae nepoznato. Poruih mu da sam zaposlen, a kako mi sluga bijae iziao, povukoh se u sobu i zakljuah vrata. Poslije svega to mi se dogodilo odlu io sam da ne primam vie nikog. Onu dvojicu lupea koji me htjedo -e umoriti nisu uhvatili,

a Piccolomini bijae netragom nestao, no u gradu je jo bilo ljudi iz njegove drube. Sat kasnije Leduc mi donese jedno pismo napisano na loem talijanskom koje mu bijae dao neki asnik, rekavi da eka na odgovor. Bilo je potpisano istim onim meni nepoznatim imenom. Neznanac je u pismu tvrdio da se poznajemo, ali da mi svoje pravo ime moe povjeriti samo u etiri oka. Zavravao je napominjui da dolazi samo zbog moga dobra. Rekao sam Leducu da ga uvede i da ostane u sobi. Ugledao sam ovjeka moje visine, odjevena u vojniku uniformu. Moglo mu je biti etrdeset godina, a lice mu bijae kao u razbojnika ispod vjeala. Zapoeo je podsjeajui me da smo se upoznali prije esnaest godina na Cerigu. Ja se tad prisjetih da sam se on100 dje iskrcao na nekoliko sati kad sam pratio baila u Carigrad i zaklju ih da je preda mnom jedan od onih bijednika kojima bijah udijelio milostinju. Zapitao sam imam li ast govoriti s onim koji se izdavao za sina nekog grofa Pochinija, koji uostalom nije grof, a on mi estita na dobrom pamenju. Upitah ga to mi ima rei, a on odvrati da ne moe govoriti u nazo nosti mog sluge. Rekoh mu neka govori talijanski i zapovjedih Leducu da se povu e u predsoblje. On tad izjavi kako zna da sam bio kod njegovih ne akinja, prema kojima sam se ponio kao prema najgorim djevoj-urama, pa da stoga s pravom zahtijeva zadovoljtinu od mene. Meni te svakojake neprilike bijahu ve dozlogrdile, te bijesno poletjeh po svoje pitolje i tutnuvi mu jednu u ruku naloih mu da se smjesta gubi. Uto dotr a Leduc, i lupe se povue rekavi da e me ve negdje nai. Bilo me je stid da se poalim glavaru policije kojem bih morao ispripovjediti cio sramotan dogaaj, pa obavijestili samo prijatelja Rigerbosa, prepustivi mu da rijei stvar kako bude umio. On podu ze korake, i posljedica bijae policijski nalog Luciji da smjesta otpusti dvije tobonje grofice. Dad nakon toga doe ona sama i u plau mi ispripovjedi kako e zbog te nesree opet zapasti u najcrnju bijedu. Dao sam joj est cekina, i ona ode utjeena. Zamolio sam je neka mi vie ne dolazi. Sve to sam radio daleko od Esthere donosilo mi je zlu kob. Treeg ili etvrtog dana posjeti me onaj podlac, major Sabi, i opomenu me neka budem na oprezu, jer da neki venecijanski asnik koji tvrdi da sam ga obeastio posvuda govori kako je uzalud traio od mene zadovoljtinu, pa sad

ima pravo da me umori gdje god me zatekne, ovjek je oajan, nastavio je Sabi, i htio bi otputovati, ali nema novaca. Kad danas mislim na sve one neugodnosti koje su me zadesile za boravka u Amsterdamu, a koji sam mogao proivjeti u miru i sre i, moram i opet kazati da smo uvijek sami prvobitni uzrok svim naim neda ama. Ja bih vam savjetovao zavrio je Sabi da tom bijedniku date pedesetak florina, pa ete se tako rijeiti jednog neprijatelja. Pristao sam i istog sam mu ih dana izbrojio u jednoj kavani koju mi je ozna io major. 101 Sutradan me gospodin D. O. zamoli da sastavim pitanje na jedan odgovor na koji je proroite njegove keri odvie nejasno odgovorilo. Pitanje je glasilo: Da li je ovjek koji bi ga zajedno s itavim njegovim udruenjem elio nagovoriti da ue u jedan veliki posao doista prijatelj francuskog kralja? Odmah sam pogodio da taj ovjek ne moe biti nitko drugi nego grof Saint Germain. Gospodin D. O. nije mogao zn ati da ga ja poznajem. im sam proitao pitanje, sjetio sam se onog to mi je kazao gospodin d'Affrv. Bijae to prilika da se moje proroite sjajno potvrdi i da ljupkoj Estheri zada jo jednu zagonetku. Sastavio sam piramidu i poto sam iznad etiri kljua ispisao slova: O. S. A. D., ime sam je htio jo vie zapanjiti, izvedoh pitanje koje je po injalo kljuem D. Glasilo je ovako: Prijatelj porie. Zapovijed je potpisana. Pristaju. Odbijaju. Sveg nestaje. Odgodi. Ja se stadoh pretvarati govore i da od tog zamrenog odgovora nita ne razumijem. Esther naprotiv primijeti da on mnogo toga kazuje, samo u malo neobinu stilu. Gospodin D. O. pak izjavi da je za nj taj odgovor savreno jasan i nazva proroite boanskim. Rije odgodi proslijedio je tie se mene. Vi i moja ki vjeti ste u sastavljaju proroanstava, no u tumaenju vas oboje ja nadmaujem. Rije je naime o isplati stotine milijuna na ime zaloenih dragulja francuske krune. Kralj bi elio svriti taj posao bez posredovanja, pa ak i bez znanja svojih ministara. Stoga vas molim da o tom nikom ne prozborite ni rije i.

im se naosmo sami, Esther ree kako je ovog puta sigurna da odgovor ne dolazi iz moje glave, te me stade pre -klinjati neka joj otkrijem to zna e ona etiri slova i zato ih inae izostavljam. To su poetna slova otajstvenih naziva etiriju zemljinih poela. Njih je zabranjeno izustiti, no onaj koji pita proro ite mora ih poznavati. Ti bi mi dakle morao otkriti te otajstvene nazive da me nau i kabali? Dakako, no ja ih smijem povjeriti samo onom koga odaberem za svog nasljednika. Prekrim li tu odredbu, bit u 102 kanjen time da u zaboraviti boanski raun. Priznajte, lijepa Esthero, da biste se i vi bojali takve prijetnje. Priznajem. O, nesretne li mene! Vaa nasljednica bit e lijepa Manon. Nee. Nema ona vae pameti. Ipak ete morati nekoga odabrati. Ta i vi ste smrtni! Moj bi otac podijelio s vama itav svoj imutak i ne bi zahtijevao da se oenite mnome. to to govorite? Kao da bi mene mogao smetati uvjet da se oenim vama! Nekoliko dana kasnije gospodin D. O., sjaju i od radosti, banu u kabinet gdje sam radio s Estherom uei je kako da izvede odgovor sa etiri kljua, i kako da ih podvostrui, po-trostrui, pa ak i poetvorostrui. udei se njegovu uzbuenju, oboje ustadosmo, a on nas uze naizmjence ljubiti, a onda nam kaza neka se i mi izljubimo. to vam je, dragi oe? On nas posjedne sa svake strane i pro ita nam pismo od gospodina e Calcoina, jednog od tajnika Njihovih svemonosti. Pismo je ukratko iznosilo zahtjev francuskog poklisara, koji je od holandskih stalea u ime kralja, svog gospodara, traio izruenje samozvanog grofa Saint-Germaina. Poklisaru je bilo obeano da e imenovana osoba biti izruena Njegovom katolianskom velianstvu im bude pronaena. U skladu s tim obeanjem iznosilo se dalje u pismu vlada je, obavijetena da je traena osoba odsjela u svratitu Istona zvijezda, poslala onamo u pono oruan odred koji je spomenutu osobu imao uhapsiti, no nije je vie ondje zatekao. Svratitar je izjavio da je grof ve u sumrak otputovao cestom za Nijmegen. Za njim su poslali potjeru, ali ga nisu dostigli. Ne zna se kako je uspio saznati za taj nalog, pa se na vrijeme ukloniti i izbjei velikoj nesrei.

 JVe zna se ree gospodin D. O. smijui se a svi znaju. Mora da je sam gospodin Calcoin obavijestio tog prijatelja francuskog kralja da e doi po nj u pono i da e ga uhapsiti ako se zatekne u svratitu. On nije bio toliki glupan. Vlada e odgovoriti poklisaru kako veoma ali to je Njegova jasnost zakasnila sa svojim zahtjevom, i njega taj odgovor ne e iznenaditi, jer se u slinim sluajevima uvijek daju takvi odgovori. Svaka se rije proroanstva obistinila. Mi smo ve bili odluili da mu isplatimo sto tisua florina koje je odmah 103 zahtijevao. Zalog je bio najljepi dijamant francuske krune, koji je ostao u naem posjedu i koji emo mu dakako vratiti ako do e po nj, ukoliko se ne umijea poklisar. Nikad nisam vidio ljepeg dragulja. Sad i sami vidite koliku zahvalnost dugujem vaem proroitu. Trim u Burzu gdje e me cijelo nae drutvo doekati estitkama i zahvalnicama. Poslije ru ka svakako u vas zamoliti da upitate moramo li izjaviti da je dijamant kod nas, ili emo pametnije uraditi ako to pre-utimo. Poslije te lijepe besjede on nas opet izljubi i urno ode. Ovo je trenutak ree mi Esther kad bi mi mogao dati najvei dokaz prijateljstva koji tebe ne bi stajao nita, a za mene bi zna io veliku radost i ast. Zapovijedaj, anele moj, ta kako bih ti mogao odbiti neto to me ne e nita stajati? Moj e otac poslije ruka eljeti da sazna hoe li poklisar zatraiti dijamant, ili je mudrije da drutvo izjavi da je dijamant u njega, prije no to ga zatrae. Reci mu neka upita moje proroite, a i ti se ponudi da pita ako moj odgovor bude odvie nejasan. Ti postavi pitanje sada, a ja u odgovoriti ocu tvojim rijeima. Tako e me jo vie zavoljeti. Ali, premila moja Esther! Sto ne mogu uraditi vie da te uvjerim u svoje prijateljstvo! Hajdemo, obavimo to odmah. Zamolio sam je neka sama postavi pitanje i neka vlastitom rukom ispie etiri tajanstvena slova. Odgovor sam zapoeo boanskim kljuem. Poto je izvela zbrajanja i odbijanja tano kako sam je upuivao, ona izvan sebe od uenja proita ovaj odgovor: Drutvo e pametnije uraditi ako pre-uti, jer e mu se inae smijati itava Evropa. Onaj tobonji dijamant samo je umjetna tvorevina. Kakva li odgovora! uskliknu ona. Dijamant je dakle laan. Kolike li gluposti dati se ovako prevariti! A to e moj otac doznati od mog proroita! O, mili moj prijatelju, kakvom me sre om dariva! Odgovor e odmah provjeriti,

pa kad utvrde da je kamen laan, uvaeno e drutvo dugovati veliku zahvalnost mom ocu, jer bi se bez njega silno ob rukali. Moe li mi ostaviti ovu piramidu? Ostavljam ti je drage volje, ali od nje ne e postati nimalo mudrija. 104 Bijae to uistinu smijean prizor kad je gospodin D. O. poslije ru ka saznao od kerina proroita da je kamen laan. Uzvikivao je od uda i u nevjerici me molio da postavim isto pitanje. Kad je vidio da izlazi jednaki odgovor, iako neto drugaijim rijeima odlui da kamen da svestrano ispitati. Upozorio je drutvo da bi to otkrie valjalo drati u tajnosti, no ta opomena bijae uzaludna. Stvar se proula, pa su zlobnici, kao to to obi no biva, tvrdili da se drutvo dalo nasamariti, plativi varalici sto tisu a florina, iako to nije biloistina. Esther je sjala od ponosa, no taj je doga aj samo jo-poveao njeno nestrpljenje da sazna tajnu kabale. Kasnije se saznalo da je Saint -Germain preko Emdena pobjegao u Englesku. Ali mene ba na sam Boi zadesi sudbonosni udarac oda kojeg umalo to nisam svisnuo. Iz Pariza primio sam velik omot s pismom od Manon koje je ovako glasilo: Budite razumni i mirno primite vijest koju vam javljam. U ovom ete omotu nai svoju sliku i sva pisma koja ste mi pisali. Vratite i vi meni moju sliku, a ako zadrite moja pisma, spalite ih. Pouzdajem se u vau ast i potenje. Ne mislite vie na mene, a i ja u sa svoje strane uraditi sve da vas zaboravim. Sutra u u ovo vrijeme postati enom gospodina Blondela, kraljeva graditelja i lana njegove Akademije. Uinit ete mi veliku uslugu ako se, gdje god me budete susreli, napravite kao da me ne poznajete. To me je pismo porazilo. Dva sam sata stajao kao skamenjen, a onda poslah slugu gospodinu D. O-u poruivi mu da u cijelog dana ostati kod kue, jer se ne osjeam dobro. Otvorih omot i u smu enoj mi se glavi priini kao da vidim udo. Moje lice koje na slici bijae n ekad nasmijano uini mi se tog asa razgnjevljeno i puno prijetnje. Stao sam nevjernici pisati, ali svako bih pismo poderao im bih ga napisao. U deset sati pojeo sam malo juhe i legao u postelju, ali usnuti nisam mogao, smiljaju i osvetnike naume koje bih jedan za drugim odbacivao. Naposljetku sam odluio da odjurima u Pariz i da ubijem tog nepoznatog Blondela to se usudio uzeti djevojku koja je pripadala meni i koju ve svi smatrahu za moju enu. Gorko-sam zamjerao njezinom ocu i bratu to mi o tom ni rijei nisu pisali.

105 Sutradan sam opet poslao slugu gospodinu D. O -u s po-irukom da sam jo uvijek bolestan. Cijeli sam bogovetni dan pisao i tko zna po koji put itao nevjerniino pismo. Iz pra-:zna eluca pela mi se u mozak omaglica od koje sam povremeno zapadao u udnu slabinu, a kad bih se probudio bun -cao sam u napadima bijesa to su mi razdirali duu. U tri sata posjeti me gospodin D. O. da me pozove u Haag gdje su se slijede eg dana, koji bijae posveen sv. Ivanu, imali sastati svi ugledni slobodni zidari iz Holandije. Meutim kad je vidio u kakvom sam stanju odustade od namjere. Kakva je to bolest? To je prevelika tuga, ali ne pitajte me nita, molim vas. On ode veoma snuden, zamolivi me da obi em Estheru. Drugog jutra osvanu ona sama u pratnji odgojiteljice. Vide i me onako utuena, upita kakva je to tuga koju moj -duh ne moe savladati. Zamolio sam je da sjedne i da me nita ne pita, uvjeravaju i je da e mi ve sama njena nazonost ublaiti patnju. Dok budemo razgovarali o drugim stvarima, predraga Tnoja prijateljice, neu misliti na jad koji mi pritite duu. Odjenite se i doite k meni, pa emo itav dan provesti zajedno. Od Badnjaka ivim samo na okoladi i juhi. Umoran sam i oslabio. Na njenu se licu na te moje rijei ukae velika zabrinutost. Trenutak kasnije ona napisa nekoliko redaka i prui mi papir da ih pro itam. Pitala me bi li vea svota novca, osim one to mi je duguje njen otac, mogla ublaiti moju tugu, i ako je tako, da e me ona lako izlijeiti. Poljubio sam joj ruku i odgovorio da mi ne nedostaje novaca, ve snage da donesem odluku. Ona mi tada ree da bih se trebao obratiti proroitu, a ja se i nehotice glasno nasmijah. Kako se moete tome smijati? umovala je ona ispravno. Proroitu je zacijelo poznat lijek za vau boljku. Nasmijao sam se, anele moj, jer mi je ba tog trena pala na pamet smijena pomisao da vas zamolim da vi upitate svoje proro ite. Ja svoje ne pitam iz straha da mi ne pre106

porui lijek koji bi mi bio gori od ove alosti to mi izjeda srce. Pa ne biste ga trebali upotrijebiti. Tad bih se ogrijeio o potovanje to ga dugujem boansk oj inteligenciji. Taj ju je odgovor kanda dokraja uvjerio. as kasnije upita bi li mi bilo drago kad bi ostala sa mnom itavog dana. Odgovorio sam joj da u, ostane li na ruku, ustati, dati prostrijeti mali stol za troje i da u sigurno moi jesti. Ona zasja od radosti i zadovoljstva i re e da e napraviti svjei bakalar onako kako ja to volim, pa rebarca i ostrige. Poto je naredila odgojiteljici da otpremi ku i nosiljku kojom su dole, sama sie i zapovjedi svratitarki da nam poalje ukusnu hranu, grijalicu i ocat, koji joj bijae potreban za pripremanje ukusnih zaina. Takva eto bijae Esther. Bilo je to neprocjenjivo blago koje je pristajalo da mi zauvijek pripadne, ali tek pod uvjetom da joj ja poklonim svoje, koje joj nisam mogao dati, jer ga nisam ni imao. Obradovan pomilju da u provesti s njom cijeli dan, ponadah se da u moi polako zaboraviti Manon. Za njene odsutnosti ustao sam iz kreveta i ona se obradova kad me ugleda na nogama. S neodoljivom Ijupkou zamoli me da se poeljam i odjenem kao da u poi na najsveaniji ples. Tom se draesnom hiru lijepe Esthere moradoh nasmijati, a ona ree da e nas to oboje zabaviti. Pozvah Leduca i, obavijestivi ga da idem na ples, zapovjedili mu da mi iz krinje izvadi dolino odijelo, a kad me on upita koje bih elio, umijea se Esther i ree da e ona izabrati. Leduc joj otvori krinju i pustivi je da bira, vrati se meni da me poelja i obrije. Zabavljajui se poput djeteta, Esther mi uz odgoj iteljiinu pomo pripremi na krevetu koulju s ipkama i odijelo koje joj se ponajvie svidjelo. Ja sam za to vrijeme pojeo jo jednu toplu juhu da se malo okrijepim, jer sam nagaao da u provesti veoma zabavan dan. Priinjalo mi se da Manon vie ne mrzim toliko koliko je prezirem, i u srce mi se stala vraati nada i stara moja smionost. Sjedio sam pred vatrom pod Leducovim eljem uivajui u veselju koje je Esther pokazivala birajui meu mojom odjeom, kadli je odjednom ugledam pred sobom tunu i neodlunu s onim Manoninim pismom u ruci. 107 Jesam li vam zgrijeila upitat e ona plaho to sam i nehotice otkrila uzrok vaoj tuzi? Ne, mila moja. Poalite me i ne spominjite mi tu nevjernicu. Mogu li proitati sva ova pisma?

 Proitajte ih ako vas iole zanimaju, pa ete se jo vema saaliti nada mnom. Manonina i moja pisma bijahu po datumima uredno sloena na no nom stoliu. Esther ih uze itati jedno po jedno. Kad sam se do kraja odjenuo i mi ostadosmo sami, jer je odgojiteljica sjedila po strani rade i na nekoj ipki i ne mijeajui se u nae razgovore, Esther mi kaza da je nikad nijedan roman nije zanimao koliko ta pisma. Od tih u prokletih pisama odgovorih joj umrijeti. Pomoi ete mi poslije ruka da ih sve spalim, ak i ono kojim mi zapovijeda da ih unitim. Radije ih dajte meni. Iz mojih ruku ne e nikad nijedno izii. Donijet u vam ih sutra. Bilo ih je preko dvije stotine, a najkra a su imala po etiri stranice. Esther bijae presretna to e ih dobiti, pa mi ree da e ih odmah spremiti kako bi ih navee mogla ponijeti. Zatim me je upitala kanim li joj vratiti sliku, a ja odgovorih da jo ni sam ne znam to u s njom uraditi. Vratite joj ree Esther glasom punim negodovanja sigurna sam da e vam isti savjet dati i vae proroite. Ali gdje vam je ta slika? Mogu li je vidjeti? Manoninu sam sliku uvao u poklopcu jedne zlatne bur-mutice koju Estheri nisam nikad pokazao bojei se da joj se Manon ne uini odvie lijepom, pa da ne pomisli kako joj je pokazujem iz puste hvalisavosti, to bi me u njenim o ima samo unizilo. Brzo sam otvorio krinjicu i poloio joj u ruke burmuticu. Neka bi druga na Estherinu mjestu izjavila da je Manon runa ili bi barem mislila da tako mora rei, ali Esther pohvali njenu ljepotu, primijetivi samo kako opaka dua te djevojke ne zasluuje tako divno oblije. Zatim htjede da joj pokaem sve portrete koje sam imao, a koje mi je gospo a Manzoni poslala iz Venecije. Bilo je me u njima i golotinje, ali Esther se nije sablaznila. O'Morphi joj se neobi no svidjela i s velikom je radoznalou sasluala neobinu povijest lijepe pustolovke koju sam joj potanko 103 ispripovijedao. Portretima Marije Magdalene odjevene u redovnicu i posve nage od srca se nasmijala i uzela me salijetati da joj o toj eni sve ispripovjedim, no ja sam je zamolio da to od mene ne trai. Zatim sjedosmo za stol, gdje smo proveli dva sata. Vra ajui se brzo iz smrti u ivot prionuo sam uz jelo s odlinim tekom, a Esther je uzvikivala od radosti to se pokazala tako umjenim lijenikom.

Prije no to smo ustali od stola obeao sam joj da u Manoninu sliku ve sutradan poslati njenom muu, i Esther je svesrdno odobrila tu moju namisao, no malo kasnije ona postavi proroitu pitanje, ispisavi O. S. A. D. iznad kljueva, kojim je pitala hou li dobro uraditi ako nevjernici vratim sliku. Onda stade raunati i proraunavati, govorei sve u smijehu kako se odgovor sastavlja sam od sebe. Brojke u odgovoru kazae da sliku moram poslati, ali samoj Manon, i neka ne poinjam podlost vraajui je njenom muu. Oduevljeno sam joj estitao i poljubivi je nekoliko puta obe ah da u se drati izreke proroita. Zatim joj polaskah govorei kako njoj ne treba otkrivati umijee boanskog rauna, jer ga ve poznaje. Esther se slatko nasmije, a onda, bojei se da nisam njeno hvalisanje uzeo za zbilju, stade me uvjeravati u suprotno. Takvim se, eto, alama igra ljubav, pa zamalo ni od ega naraste u diva. Neete li me smatrati odvie radoznalom ree Esther ako vas zapitam gdje je vaa slika? Ona u pismu kae da vam je vra a. U bijesu sam je bacio ni sam ne znam kamo. Shvatit ete da me tako prezren predmet ne moe previe veseliti. Nali smo je kraj knjiga koje sam drao na komodi. Esther se za udi vjernosti slike, a ja joj je plaho ponudih priznavaju i da nisam dostojan tolike asti. Esther je meutim primi s izrazima najivlje zahvalnosti. Proveo sam s njom jedan od onakvih dana koji se mogu nazvati sretnima ako sre om smatramo uzajamno i spokojno zadovoljstvo nepomu eno kovitlacem strasti. Otila je u deset sati, ponijevi moju ri je da u cijeli sutranji dan provesti s njom. Odspavao sam devet sati dubokim snom, kojem se ovjek pri buenju udi, jer mu se ini kao da je as prije sklopio oi, pa odoh Estheri. Ona je jo spavala, ali odgojiteljica ju je silom htjela probuditi. Pri mila me je nasmijeena sjede i 109 u krevetu i pokazujui mi na nonom stoliu sva moja pisma nad kojima je probdjela gotovo cijelu no. Dopustila mi je da joj poljubim put satkanu od rua i ljiljana, branei mojim rukama da joj dodirnu alabastrene grudi k oje su me, ljupko izvirujui, oaravale svojom ljepotom. Ipak je putala da mi se o i na njima napasu. Sjeo sam do njenih nogu hvale i njen duh i njene drai, kraj kojih bi ovjek zaboravio i tisuu Manon. Upitala me je li Manon svuda jednako lijepa, a ja joj odgovorili da to ne znam, jer joj nisam bio mu. Esther me tad pohvali zbog tankoutne suzdrljivosti.

 Ali ipak znam, a to mi je rekla njena dadilja, da je prekrasno gra ena i da ni najsitnija mrlja ne kvari bjelinu i glatko u najskrivenijih mjesta na njenom tijelu. Po tom sudim rei e na to Esther da o meni imate drugaije miljenje. Imate pravo, anele, jer me je proroite uputilo u jednu veliku tajnu, ali zato ipak ne mislim da vi niste svuda podjednako lijepi. Uostalom, ako budem va mu, lako u se odrei zadovoljstva da se u to opipom uvjerim. Vi dakle mislite odvrati ona zacrvenjevi se od stida i uvrede da biste, dodirnuvi se toga, osjetili neto to bi ohladilo vau strast? Na taj otar odgovor koji me zacijelo razotkrivao, ja osjetih straan stid. Molio sam je za oprotenje, a od stida i alosti na njene lijepe ruke prokapae moje suze s kojima se pomijeae i njene. Gore i od iste enje, predali bismo se jedno drugom da nas nije opominjao razbor. Samo smo se grlili u slatkom zanosu, poslije ega se prepustismo spokojnom razmiljanju o divnim nasladama koje nas, kad god to ushtjednemo, o ekuju. I tako u tren oka protekoe tri sata. Ona mi tad kaza neka prije em u njen kabinet kako bi se mogla odjenuti. Ruali smo s onim tajnikom kog ona nije trpjela i koji je zacijelo bio ljubomoran na moju sreu. Ostatak smo dana proveli u povjerljivim razgovorima kakve vode dva bia razliita spola koja vjeruju da su ro eni jedno za drugo kad se izme u njih podigne prvi most najprisnijeg prij ateljstva. utila su nam jo uvijek treperila u strasti, ali u kabinetu Esther ne bijae onako slobodna kao u svojoj sobi. Vratio sam se kui veoma zadovoljan svojom sudbinom. Ve sam poeo vjerovati da e ona postati mojom enom ne 110 traei da je nauim onom emu je nisam mogao nauiti. Kajao sam se to je nisam pustio u uvjerenju da je njeno umije e jednako mojem. Nisam se smio nadati da e mi oprostiti budem li joj priznao da sam je varao. A jedino je Esther na itavom svijetu mogla izbrisati uspomenu na Manon, koja mi se ve stala priinjati nedostojnom svega to sam u inio za nju. Drugog sam dana ruao s gospodinom D. O-om koji se bijae vratio. Obradovao se saznavi da me je njegova ki izlijeila provevi itav jedan dan sa mnom. Kad smo ostali sami kaza mi kako je u Haagu saznao da grof de Saint -Ger-main posjeduje tajnu pravljenja lanih dijamanata koji se od pravih razlikuju samo teinom i da se tim svojim jedinim umije em uspio silno obogatiti. Kako bi se tek zapanjio da: sam mu mogao ispripovije dati sve to sam znao o tom ovjeku

Iste sam veeri odveo Esther na koncert. Kazala mi je da -sutradan nee izlaziti iz svoje sobe, pa ako doem, razgovarat emo o naem vjenanju. Bijae to na samu Staru godinu 1759. Taj je sastanak imao odluiti naim putovima. Na nj me je pozivala ljubav s kojom e se zdruiti ast i potenje. Otiao sam, tvrdo odluivi da ne prevarim tog anela i da ne iznevjerim vlastita nadanja. Zatekao sam je u krevetu. Kazala mi je da itava dana nee ustajati i da emo raditi na kabali. Odgojiteljica nam priblii jedan mali stol i Esther mi odmah podastre nekoliko pitanja, kojima me je o ito naumila uvjeriti da joj prije no to postanem njen mu moram odati svoju tajnu. Sva pitanja bijahu sastavljena tako da navedu prorotvo da mi ili zapovjedi ili zabrani odavanje boanskog rauna. Prvo nisam mogao uraditi, a za drugo nisam imao hrabrosti, jer bi je zabrana moda toliko ozlovoljila da bi u njoj nestalo svake naklonosti prema meni. Stoga sam se izvlaio dvosmislenim odgovorima sve dok me gospodin D. O. nije doao pozvati na ruak. Dopustio je svojoj keri da ostane u postelji ako mu obea da vie nee raditi, jer bi joj napor samo pogorao glavobolju. Ona je morala obeati, a ja odahnuli s olakanjem. Poslije ruka vratih se u njenu sobu, no bijae zaspala. Nisam htio da joj pomutim sna, pa sam strpljivo ekao, no 111 kad se probudila, oboje opet usplamtjesmo itajui pisma Heloise Abelardu. Opet smo spominjali onu tajnu koju joj je otkrilo pro -roite i za koju ni sama nije znala. Ona mi tad dopusti da je napipam rukom, a kad vidje da sumnjam, jer se znamen nije mogao opipati, odlui se da mi ga pokae. Nije bio ve i od prosena zrnca. Pustila me je da je cjelivam dok mi nije ponestalo daha. Poslije dva sata to ih provedosmo u ljubavnim igrama ne dospjevi nikad do glavnog ina, od kog je ona s pravom uzmical a, nakanih se da joj priznam istinu iako sam uviao da bi je poslije dva lana priznanja tre e moglo ozlojediti. Esther, koja je imala neizmjerno mnogo duha i koju ne Tsih nikad mogao obmanuti da ga je imala manje, saslua me ne prekidaju i me, bez uenja i bez najmanjeg znaka iznenaenja ili ljutnje. Kad se dokraja ispovjedili, ona ree kako je sad uvjerena da joj ne odajem tajnu kabale, zato to to nije u mojoj moi, pa me ubudue nee salijetati da uinim neto to neu ili ne mogu. Drugaije ne moe biti, jer ona dobro zna da je ja ljubim i da sam iz ljubavi i trei put oigledno slagao.

 Ostanimo nastavila je dobri prijatelji do smrti i nikad to vie ne spominjimo. Ja vam opratam i alim vas ako vam je ljubav oduzela hrabrost da budete iskreni. Meutim uzalud ete me razuvjeravati tvrdei da u vas nema tajne znanosti. U to sam se vrsto uvjerila. Vi niste mogli znati neto to je samo moje i to je ak i meni bilo nepoznato. E, draga moja prijateljice, moram vam re i da ste se u svom umovanju odve zaletjeli. Vi niste znali da imate taj znamen, a ja sam znao da ga imate. Znali ste? A odakle ste mogli znati? To je nemogu e. Sve u vam rei. Objasnio sam joj cijelu teoriju o podudarnosti znamenja na ljudskom tijelu. Zapanjio sam je i napola uvjerio kad sam joj na kraju rekao da njena odgojiteljica, koja na desnom obrazu ima velik made, sigurno ima isti znak i na lijevom Tjedni. To u ja ve saznati ree ona samo me poneto udi to jedini ti na svijetu poznaje tu teoriju. Za nju znaju, slatka moja prijateljice, svi koji se bave anatomijom, fiziologijom pa ak i astrologijom, tom znanou 112 koja postaje ispraznom opsjenom kad u zvijezdama traimo za etak svih naih ina. Donesite mi ve sutra knjige iz kojih bih mogla nau iti mnogo takvih stvari. Htjela bih da to prije postanem u ena i da svojim kabalistikim brojevima zapanjim budale i neznalice, jer takve pravom znano u neete bez arlatanstva zadiviti. elim se posvetiti nauci. Mi emo se, prijatelju dragi, voljeti do smrti, a za to nam nije potrebno vjenanje. Vratio sam se kui zadovoljan kao da sam sa srca skinuo teak teret. Sutradan sam joj donio sve knjige do kojih sam mogao do i, a koje su je mogle zanimati. Bilo je meu njima i dobrih i loih, ali ja sam je na to upozor io. Ako je htjela da se proslavi kabalom, morala se uputiti u nauku o ovjeku i prirodi, a ja sam joj ukazao pravi put. Nekoliko dana kasnije saopih joj da sam prije povratka u Pariz nakanio proputovati Njemakom, a ona odobri moj naum, obradovavi se kad joj obeah da u je potkraj te godine posjetiti.

Iako je vie nikad nisam vidio, ne mogu sebi predbaciti da sam je prevario, jer mi sudbina, koja me je odvela drugim putovima, nije dala da ispunim to obeanje. Napisao sam gospodinu d'Affrvju pismo mole i ga da mi poalje putnicu koja bi mi mogla ustrebati na putu po Carstvu, gdje su tad logorovali Francuzi i sve druge zaraene sile. On mi je veoma uljudno odgovorio da mi putnice ne treba, no ako je svakako elim, da e mi je poslati. Njegovo mi je pismo vr ijedilo vie no putnica, pa sam ga briljivo spremio u lisnicu. Sav novac koji sam imao kod drugih banaka poloio sam kod gospodina D. O -a. On mi je dao novanu naputnicu za nekoliko najuglednijih ku a u Njemakoj. Otputovao sam u potanskoj koiji koju sam dao dopremiti iz Mordicka. Raspolagao sam s gotovo stotinu tisu a holandskih florina, a uza to sam imao mnogo dragulja i prstenja velike vrijednosti, kao i raskonu opremu. Poveo sam samo Leduca, poslavi u Pariz vicarskog lakaja s kojim bijah krenuo iz Francuske. To je, eto, cijela povijest mog drugog kratkog boravka u Holandiji, koji mi u pogledu mojih poslova ne bijae od velike koristi. Propatio sam jada i tuge, no kad pravo razmislim, vidim da me je ljubav bogato odtetila za sve. 8 Casanova W 113 ESTO POGLAVLJE Godina 1760 Milosnica Gardella Portret vojvode od Wurtemberga Ru ak kod Gardelle i njegove posljedice Kobni susret Igram u novac i gubim etiri tisue lujdora Proces Uspjean bijeg U to vrijeme najsjajniji u cijeloj Evropi bijae dvor vojvode od Wiirtemberga. Odravao ga je golemim prirezima to mu ih je pla ala Francuska za deset tisua vojnika kojima je raspolagala. Bijae to lijep korpus koji se za itava rata odlikovao samo pogrekama i propustima. Vojvoda je rasipao silan novac na raskona go enja, velianstvene graevine, neviene lovove i na stotinu hirova svake ruke, no najvie su gutala kazalita. Drao je francusku komediju i operu, talijansku operu, ozbiljnu i operu buffu, te deset parova talijanskih plesa a od kojih je svaki nekad blistao me u prvim imenima najpoznatijih talijanskih kazalita. Skladatelj njegovih baleta bijae Novers,10 koji je esto zapoljavao i po stotinu statista, a jedan mu je strojar izraivao kulise koje su se gledaocima priinjale kao magija. Plesaice su bile odreda lijepe i sve su se hvastale da su bar jednom zasla ivale ivot zaljubljiva

vladara. Glavna meu njima bijae jedna Venecijanka, k i gondolijera Gardelle, ona ista koju je mletaki senator Ma-lipiero, moj prvi ivotni u itelj, odgajao za kazalite, plaajui joj satove iz plesa. Bila je udata za plesa a Michela da l'Agata. Vojvoda se zaljubio u nju i zatraio je u mua, koji se smatrao sretnim i poaenim da mu je ustupi. Meutim za godinu dana, kad se vojvodi ohladio ljubavni ar, on joj podijeli naslov gospo e, i milosnica bi otputena uz bogata godinja primanja. Tim uzvienim naslovom vojvoda je izazvao zavist svih drugih koje, smatrajui da su dostojnije vladareve naklonosti od prve miljenice iji je naslov i onako bio samo formalan uzee na sve naine spletkariti 114 ne bi li je istisle. Ali Gardella se unijela odrati. Ne samo da nije dodija vala vojvodi, predbacujui mu brojne nevjere, ve mu je na tom ak i laskala. Kako ga nije voljela, vie joj se mililo to je zanemarena negoli da podnosi njegove ljubavne prohtjeve. Njezinoj nezasitnoj pohlepi za vla u godile su poasti kojima ju je obasipao. Uivala je to su sve plesaice koje su se nastojale svidjeti vojvodi dolazile u n je traiti savjeta i preporuke. Ona ih je prijazno primala i poticala ih da osvoje vladarevu naklonost, a ovaj pak, dive i se plemenitoj i samozatajnoj irokogrudnosti svoje miljenice, nastojao je da joj na svakom koraku posvjedo i svoje najvee potovanje. On joj je u javnosti iskazivao poasti kakve se inae ukazuju samo princezama. Za najkrae vrijeme jasno sam nazreo da sve to taj knez radi proistje e samo iz elje da se o njem govori. Htio je da se kae kako nijedan od knezova, njegovih suvremenika, nema vie duha, nije nadareniji od njega i dovitljiviji u smiljanju i uivanju naslada, kako nijedan od njih nema vie sposobnosti u vladanju, ni vie snage za uivanje svih darova trpeze, Bakha i Venere a da pri tom nikad ne ukrade ni asak vremena koje mu bijae potrebno za vladanje zemljom i upravljanje svim oblastima kojima se stavio na elo. Da bi na sve dospio, odluio je liiti prirodu dragocjena vremena koje joj je potrebno da se okrijepi snom. Mislio je da je to u njegovoj mo i i nemilosrdno je protjerivao svakog slugu koji ga ne bi uspijevao izvu i iz postelje nakon tri ili etiri sata spavanja, koliko je ipak morao rtvovati snu. Sluzi koji je imao dunost da ga budi bilo je doputeno da radi s njegovom uzvienom osobom sve to je htio samo da ga oslobodi Morfejeve arolije. Drmao ga je, ulijevao mu u usta velike koliine kave, uranjao u hladnu kupku. Kad bi se naposljetku Njegova visost razbudila, sazivala je ministre da se otarasi teku ih poslova, a zatim bi primala u audijenciju sve koji bi to zatraili. Bijahu to mahom tvrdoglavi, neuki i sirovi seljaci koji su dolazili s raznim albama, misle i da je dovoljno obratiti se vladaru pa da im smjesta bude udovoljeno. Me utim, nita ne bijae smjenije od tih audijencija koje je vojvoda podjeljivao s vojim siromanim

podanicima. Pjenio se od bijesa da ih urazumi, a oni su odlazili na smrt preplaeni i utueni. Drugaije je postupao s lijepim seljankama. Njihove 115 je albe razmatrao u etiri oka, i premda im nije poputao, sve bi odlazile umirene i ohrabrene. Kako novac koji je plaala Francuska nije dotjecao za silnu vojvodinu rastronost, on je udarao sve ve e poreze, iscrpljujui podanike tlakom, te se ovi, ne mogavi vie trpjeti, utekoe vrhovnom sudu u Wesslaru, koji ga prisili da promijeni ureenje. Vojvoda bijae opsjednut eljom da se u vladanju takmi i s pruskim kraljem koji ga je vazda ismijavao. Taj je vladar uzeo za enu k erku markgrofa od Bavreutha, koja bijae najljepa i najsavrenija princeza u Evropi. Ba u ono vrijeme bijae pobjegla svom ocu, ne mogavi otrpjeti stranu uvredu to joj je nanio njen mu koji je nije bio dostojan. Oni koji su tvrdili da ga je ostavila jer vie nije mogla otrpjeti njegova nevjerstva, bili su krivo obavijeteni. Poto sam ruao sam za stolom, smjestih se u svratitu K medvjedu, a onda se odjenuh i odoh na talijansku ozbiljnu operu koja se, po vojvodinu odobrenju, besplatno prikazivala u lijepom kazalitu to ga je dao izgraditi. Vladar se nalazio u prvom redu ispred orkestra, okruen svojim dvorom. Ja sam se smjestio sam u jednoj loi u prvom redu, raduju i se to u nesmetano uivati u glazbi uvenog Jumelle11 koji bijae u vojvodinoj slubi. Poslije nekog napjeva koji je divno otpjevao jedan poznati kastrat, oduevljeno zapljeskah. Zaas se pojavi u loi neki ovjek i osorno mi se obrati na njema kom. Odgovorih mu s tri rijei: ne razumijem njemaki. On ode, a trenutak kasnije doe drugi, koji me na francuskom upozori da nije doputeno pljeskati kad je vladar u operi. U redu. Doi u kad vladara ne bude, jer mi ruke same zapljeu kad me neki napjev oduevi. Odbrusivi mu tako, pozvah svoju ko iju, ali eto opet istog asnika koji mi ree da me vojvoda eli vidjeti. Poao sam za njim. Vi ste dakle gospodin Casanova? Da, Visosti. Odakle ste doputovali? Iz Kolna. Jeste li prvi put u Stuttgartu?

 Jesam, Visosti. Kanite li ovdje dulje boraviti? 116 Pet do est dana, ako mi Vaa Visost dopusti. Ostanite koliko elite, a bit e vam doputeno i da pljeete. Nakon slijedeeg napjeva vojvoda zapljeska, i svi se povedoe za njim, no meni se pjev nije svidio pa ostadoh miran. Poslije baleta vojvoda ode da se pokloni svojoj otputenoj milosnici. Vidio sam kako joj je poljubio ruku, a zatim se oprostio. Neki asnik koji nije ni slutio da je poznajem re e mi da je to gospoda i da bih, poto sam imao ast razgovarati s vladarom, mogao imati i tu da joj odem poljubiti ruku u njenoj koiji. Meni sunu u glavu da mu kaem kako te asti meni ne treba, jer mi je uzviena gospo a bliska roakinja. Bijae to nepojmljiva i budalasta la koja mi je mogla samo nauditi. asnik se tren zablenu u mene, a onda pohita u lou moje ro akinje da je obavijesti o roakovu dolasku. Ona se okrenu prema meni i mahnu mi lepezom. Poao sam smijui se u sebi glupoj ulozi koju sam na kanio odigrati. im sam uao, ona mi prui ruku, i ja je poljubih nazivaju i je sestrinom. Ona me zapita jesam li se i vojvodi predstavio kao njen ro ak, a kad rekoh da nisam, obea da e to ona uiniti i pozva me da joj sutradan doem na ruak. Poslije opere ona napusti kazalite, a ja se otputih da obi em plesaice koje su se presvlaile. Binettijeva, koja bijae me u njima moja najstarija poznanica, uskliknu od veselja kad me je ugledala i odmah me stade moliti da svakog dana objedujem kod nje. Gusla Curtz, koji mi nekad bijae drug u orkestru San Samuele, predstavi me svojoj arobnoj keri, rekavi izrazom strogog roditelja da je kneevski sladostrasnik nikad nee dobiti. Ipak ju je dobio, a ona ga je iskreno voljela i porodila mu dvoje djece. To divno bie u kojem bijahu zdruene ljepota i mudrost, bila je kao stvorena da ukroti vojvodino nestalno srce, ali njemu tad nije bilo do stalnosti. Poslije Curtzove do e na red mala Vulcanijeva, koju sam upoznao u Dresenu. Nemalo se iznenadili kad mi je predstavila svog mua, koji mi se ovjesi oko vrata. Bijae to mla i Balletti, brat moje nevjernice, mladi veoma nadaren i pametan, kojeg sam ludo volio. 117

Dok sam stajao okruen starim znancima, nai e onaj asnik kome sam se predstavio kao Gardellin brati i odmah cijeloj drubi ispripovjedi neobi nu zgodu. Meutim Binetti-jeva odrjeito izjavi da to nije istina i nasmije mi se u brk kad joj rekoh da njeno poznavanje mojih rodbinskih veza nije toliko da bi me mogla utjerati u la. Binettijeva, gondolijerova ki, ba kao i ona druga, smatrala je da sam njoj morao dati prednost, a u tom je moda imala pravo. Sutradan sam dakle objedovao u drutvu cijenjene milosnice. Objed je protekao u veselju i ugodnu razgovoru, iako mi je kazala da jo nije vidjela vo jvodu, pa ne zna kako e primiti alu o bratiu i sestrini. Njena majka s negodovanjem primijeti da su takve lakrdije neumjesne i re e da su njeni roaci ozbiljni i ugledni. Ja je na to zapitah da li joj sestra jo ivi, a ona se vidljivo ozlovolji. Ta sestra bijae naime jedna debela slijepa skitnica koja je prosila milostinju na jednom venecijanskom mostu. Poto sam ostatak dana proveo u preugodnoj zabavi s vojvodinom milosnicom koja bijae moje najstarije poznanstvo te vrsti, oprostih se obe avi da u sutradan doi na doruak. Kad sam izlazio, njen mi vratar, neki grubijan velikih brina, osorno naredi, ne kazujui u ije ime govori, neka se vie nikad ne usudim prekoraiti prag te kue. Uvidjevi veliku glupost koju sam po inio, vratih se u gostionicu mrzovoljan i utuen. Da nisam Binettijevoj obeao da u joj sutradan doi na ruak, istog bih se asa dohvatio gradskih vrata i tako bih izbjegao mnogu nezgodu koju sam vlastitom krivnjom doivio u tom gradu. Binettijeva je stanovala u kui svog ljubavnika, opunomoenog izaslanika bekog dvora. Kua je bila sastavni dio gradskog bedema, pa se ovjek spusti li se kroz prozor mogao u tili as nai izvan graa. Da sam tog asa bio kadar zaljubiti se, sva bi se nekadanja njenost rasplamsala u meni istim arom, jer drai te ene bijahu neodoljive. Izaslanik je bio ljubavnik iroka srca, a mu joj bijae prava vucibatina koja je povazdan obilazila najozloglaenije jazbine. Objedovali smo u najvedrijem raspoloenju, a kako u Wiirtembergu vie nisam imao nikakva posla, odluih da u za dva dana otputovati. 118 Slijedeeg sam dana naime morao posjetiti Luisburg sa Toscanijevom i njenom keri, koje sam upoznao u jednom svratitu na putu za Stuttgart. Taj izlet bijae ve dogovoren. Imali smo se nai sutradan u pet sati izjutra. Ali kad sam

predvee izaao iz kue Binettijeve zla me kob nanese na neku trojicu asnika koje sam upoznao u kavani. Prijazno mi pristupie i poto malo proetasmo htjedoh se oprostiti, ali mi oni rekoe da imaju ugovoren domjenak s dvjema djevojurama, pa da e im biti neobino drago ako im se pridruim. Ispri avao sam se da ne znam njemaki, pa se ne bih volio dosaivati, ali oni odvratie da su djevojke s kojima su se dogovorili Talijanke, i tako me naposljetku pridobie. Kad smo se vratili u grad, ve se stala hvatati no. Us-pesmo se u trei kat neke rune kue, i ja u prljavoj sobi u koju me uvedoe ugledah tobonje Pocchinijeve neakinje. Zaas se pojavi i sam Pocchini, koji mi bezobrazno prie, zagrli me i stade nazivati svojim najbol jim, predragim prijateljem. Milovanja kojima me poastie obje djevojke potkrijepie rijei tobonjeg ujaka, no ja se napravih kao da ih prvi put vidim. asnici stadoe uzjahivati, no ja se ne povedoh za njima, to ih me utim nije nimalo smetalo. Prekasno sam se pokajao to sam tako lakomisleno poao u sumnjivu kuu s nepoznatim ljudima, ali vie se nije imalo kud. Sve nevolje to su me zadesile u Stuttgartu proizile su iz mog ludog ili sramotnog ponaanja. Posluie veeru kakva se jede u najgorim krmama. Nisam je ni taknuo, no da mi ne zamjere zbog nepristojnosti, popih dvije do tri ae madarskog vina. Netko donese karte, i jedan od asnika otvori banku. Ja sam pontirao i izgubio pedeset ili ezdeset lujdora koje sam imao uza se. U glavi mi se strano vrtjelo. Htio sam odustati od igre, ali plemeniti asnici nikako da me puste. Nagovorie me da otvorim banku od stotinu lujdora, a kako nisam imao novaca, dadoe mi u etonima. Izgubio sam i obnovio banku, pa opet izgubio i ulagao sve vie i vie, neprestano gubei, sve dok mi u pono ne rekoe da je dosta. Kad su prebrojili etone, ustanovie da dugujem oko etiri tisue lujdora. U glavi mi se tako vrtjelo da su morali potraiti nosiljku kojom me otpremie u svratiste. Razodijevajui me, moj se 119 sluga uzvika da mi je nestao sat i zlatna burmutica koju sam ponio sa sobom. Jo sam bio toliko pri svijesti da sam mu naloio neka me probudi u etiri sata. Onda utonuh u san. Leduc nije zaboravio. Zaudio sam se naavi u depu stotinjak lujdora, a dobro sam se sjeao da sam na rije izgubio golem novac, no o tom u, odluih, razmisliti drugom prilikom. Odgodio sam i potragu za ukradenim satom i bur muticom. Uzeh drugi sat i pourih Toscanijevima.

Otili smo u Luisburg, gdje mi pokazae sve znamenitosti, a onda dobro objedovasmo i vratismo se u Stuttgart. Za sve vrijeme bio sam tako dobre volje da nitko iz drutva nije mogao ni naslutiti kakva mi se nemila stvar dogodila prole noi. Moj me panjolac doeka s obavijeu da u kui gdje sam prolog dana ve erao nitko ne zna nita ni o satu ni o burmutici, a zatim mi re e da su u devet sati dola neka tri oficira toboe da me posjete. Vidjevi da me nema poru ili su da e sutradan doi na doruak. Nisu me prevarili. Gospodo otpoeh kad ih ugledah ja sam izgubio veliku svotu koju ne mogu platiti, a koju sigurno ne bih izgubio bez otrovna napitka to ste mi ga dali popiti u madarskom vinu. U onom bordelu kamo ste me odveli ukradene su mi stvari u vrijednosti od tri stotine lujdora, no ja se ne kanim nikom poaliti. Da sam bio pametan, ne bi mi se to dogodilo. Oni se najprije uzvikae, a onda uzee govoriti u skladu s ulogom asnih ljudi koju za tu priliku bijahu preuzeli. No sve njihove besjede bijahu uzalud, ja sam vrsto odluio da im ne platim ni pare. Usred n ajuljivije raspre naioe Balletti, Toscanijeve, majka i ki, i plesa Binetti, i odmah saznae u emu je spor. Poslije doruka oni se oprostie, a tad mi jedan od asnika predloi ovakvu nagodbu: Oni e preuzeti moje dragocjenosti u zlatu i dijamantima uz potenu cijenu, a ako vrijednost stvari bude manja od svote koju im dugujem, oni e se zadovoljiti pismenom potvrdom kojom u se obavezati da u im u odreenom roku platiti. Odgovorio sam im da im ni na koji na in ne mogu platiti, a oni tad uzee prijetiti. Ja sam im pak najhladnokrvnije rekao da se mogu naplatiti samo na dva naina. Prvi bi bio 120 da me tue sudu, a u tom u sluaju uzeti advokata koji e me braniti. Drugi koji im najbezazlenije predloih bio bi da im jednom po jednom platim vlastitom osobom, s maem u ruci, asno i bez buke. Oni mi odgovorie kako se od takvih moglo i oekivati, da e mi dragovoljno iskazati ast i ubiti me, ali tek poto im platim. Na to odoe psuju i i kunui se da u se teko pokajati. Ja sam otiao Toscanijevoj, gdje sam proveo dan u veselju koje bi netko, s obzirom na moj poloaj, mogao smatrati bezumno u, no takva bijae mo neusporedivih drai mlae Toscanijeve, a uz to sam osje ao potrebu da malo razgalim duu.

Meutim Toscanijeva, koja je bila svjedok bijesnog napada trojice drskih kartaa, stade mi dokazivati da bih ih ja prvo morao tuiti, jer ako dopusti m da me preteknu, nai u se u mnogo nepovoljnijem poloaju. Zato odmah posla po odvjetnika koji, sasluavi prikaz doga aja, izjavi da bih smjesta morao pohitati do vojvode. Oni su me odveli u onu jazbinu, napojili me otrovanim vinom koje mi je smutilo razum, igrali su u novac, to je zabranjeno, oplja kali me za golemu svotu, a uz to su me na tom sramnom mjestu okrali, to onako opijen nisam mogao primijetiti sve do povratka u svratiste. Stvar je dakle vie nego bjelodana. I zato, ponavljao je odvjetnik, odmah vojvodi, ne asei ni asa, odmah vojvodi. Sutradan sam dakle poao u dvor, a kako sam znao da on prima svakog bez razlike, nisam se dao pismeno najaviti. Na dvadesetak koraka od ulaza u dvorac susretoh dvojicu od one gospode koji me zaustavie i opomenue neka ne oklijevam s plaanjem. Htjedoh produiti svojim putem, kadli osjetih grubi stisak oko lijeve miice. U prvom porivu bijesa povukoh ma. Dotra asnik strae i ja se uzvikah da me silom ho e sprijeiti da vladaru podastrem pravednu albu. asnik, saznavi od straara i od prolaznika da sam povukao ma u samoobrani, izjavi da me nitko ne smije spreavati da izaem pred vladara. Uoh dakle, bez smetnje doprijeh do posljednjeg predsoblja i zatraih audijenciju. Odgovorie mi da e mi molba biti usliana. Uto doe onaj asnik koji me bijae pograbio za ruku, te na njema kom i po svome ispripovjedi dogaaj asniku koji je obavljao dunost komornika i koji je o ito pripadao istoj drubi. Proe sat, a o audijenciji jo nitko ni 121 spomena. Tad se vrati onaj asnik koji mi je obeao da e me vladar sasluati i obavijesti me da je vojvoda ve upoznat s itavom zgodom, te da se mogu vratiti kui gdje neka mirno ekam na odluku pravde. Napustih dvorac i htjedoh se zaputiti u svratiste, kadli me presretne plesa Binetti, koji bijae obavijeten o svemu. On me nagovori da do em k njemu gdje e me beki izaslanik zatititi od nasilja koje bi lopovi mogli protiv mene pokuati usprkos svim onim uvjeravanjima kojima su me otpravili iz vojvodina predsoblja. Posluao sam ga. Binettijeva, koja je vatreno stala na moju stranu, odmah obavijesti izaslanika, a ovaj, poto mu sve ispripovjedih, kaza da vojvoda moda jo nita ne zna, pa neka mu ne oklijevajui ni trenutka napismeno prikazem doga aj u najkraim crtama. To, po izaslanikovu sudu, bijae najpogodniji na in da se i moj glas uje kod vladara.

Opisao sam dakle tu runu zgodu, a izaslanik me je uvjeravao da e za manje od sata biti poslana knezu. Za rukom mi se Binettijeva sveano zaklinjala da e me beki izaslanik uzeti u zatitu, i mi ostatak dana provedosmo u veselu raspoloenju, ali predve e osvanu moj panjolac da me upozori neka se ne vra am kui ako neu da me uhite. Jedan asnik popeo se naime u moju sobu i, ne zatekavi me, postavio se pred kuna vrata gdje eka ve dva sata, dok podno stepenica stoje u zasjedi dva njegova vojnika. Binettijeva ne htjede nipoto dopustiti da se vratim u svratiste i prisili me da ostanem kod nje. Moj mi sluga donese no nu odjeu i sve to mi bijae potrebno da se smjestim kod dobre svoje prijateljice gdje nisam morao ni od ega strahovati. Izaslanik se vratio oko pono i i nije se naljutio to mi je Binettijeva ponudila utoite. On nas oboje umiri rekavi da je moja alba ve zasigurno dospjela do vojvode. Otiao sam na po inak poneto umiren. Meutim prola su i tri dana, a na moju molbu ne bijae nikakva odgovora, niti se o itavoj stvari ita ulo. Binettijeva me jo uvijek nije putala iz svoje ku e. etvrtoga dana, dok sam se sa svojim doma inima savjetovao to da poduzmem, izaslaniku uruie pismo od prvog ministra kojim ga je u ime vladara molio da me odstrani iz svoje ku e, jer ja imam parnicu s asnicima Njegove visosti, a dok sam u njegovoj ku i, pravda ne moe povesti postupak 122 ni protiv jedne ni protiv druge st ranke o ijem sporu ima da presudi. U tom pismu, koje sam i ja proitao, ministar je uvjeravao izaslanika da e mi se suditi po pravdi. Nije bilo druge no da se vratim u svratiste. Binettijeva se toliko razljutila da je uzela grditi izaslanika, koji se sam o smijao svejednako ponavljajui da me ne moe zadrati protiv vojvodine volje. Poslije ruka, kad sam se spremao odvjetniku, jedan mi sudski posluitelj donese neki poziv, koji mi je svratitar protuma io. Morao sam smjesta otii biljeniku, ijeg se imena vie ne sjeam, i ondje pismeno dati svoju izjavu. Dva sam sata utroio kod tog ovjeka koji je prevodei na njemaki zapisivao ono to sam mu ja govorio na latinskom. Na kraju mi kaza neka potpiem, ali ja mu uzeh dokazivati da ne mogu potpisati spis ko jem ne znam sadraja. Iz toga se izrodi una raspra koja dugo potraja, jer sam nepokolebljivo ostajao pri svome. On se razljuti pitajui me kako smijem sumnjati u ispravnost jednog biljenika, nato mu ja odgovorili da mu u tom slu aju i ne treba mog potpisa. Napustivi ga, svratih svom odvjetniku koji mi kaza da sam imao pravo to nisam potpisao i da e sutradan doi po punomo kako bi me mogao zakonito zastupati.

Osokoljen rijeima tog ovjeka koji mi se priinjae potenim, odoh u svratiste gdje veerah, a onda se spokojno spremih na po inak. No ujutro moj sluga u e u sobu s jednim asnikom koji mi pristojno i na lijepom francuskom re e neka se ne udim to u ostati pritvoren u svojoj sobi pod paskom jednog straara, jer kako je u pitanju stranac, protivna stranka po zakonu ima pravo da se tim putem osigura da ne pobjegne prije presude. Zatim zatrai moj ma , i ja mu ga teka srca predadoh. Bio je od najboljeg elika i vrijedio je pedeset lujdora, a poklonila mi ga je gospoa d'Urfe. Odmah sam obavijestio svog odvjetnika, koji mi porui da e moj pritvor potrajati svega nekoliko dana. Kako se nisam smio maknuti iz sobe, po ee me redovito obilaziti plesai i plesaice, koji bijahu jedina potena eljad to sam je u tom gradu poznavao. Otrovan aom panana vina, prevaren, pokraden, naoh se eto lien slobode, a tome se pridruila i bojazan da me ne osude da platim stotinu tisu a franaka svotu za koju bih se morao skinuti do koulje, jer nitko nije znao to imam u 123 novarci. Od tog straha to me je op sjedao bijah kao oamu-en. Pisao sam gospodi Gardelli, ali odgovora nisam dobio. Jedina utjeha bijahu mi Binettijeva, Toscanijeva i Balletti, koji su danomice ru ali i veerali kod mene. Ona tri lopova dolazili su k meni jedan po jedan, i svaki me je nago varao neka mu tajom od druge dvojice dam novaca, obe avajui da e me izvui iz neprilike. Zadovoljio bi se s nekoliko stotina lujdora, no sve kad bih taj novac i dao jednom od njih, nisam mogao biti siguran ne e li ostala dvojica traiti isto. Rekao sam im dakle da mi dosauju i da e mi uiniti zadovoljstvo ako me potede svojih posjeta. Petog dana mog pritvora vojvoda od Wurtemberga otpu -tova u Frankfurt. Istog dana doe k meni Binettijeva s upozorenjem od izaslanika koji je saznao da je vladar obeao onim asnicima da se nee mijeati u na spor. Po izaslanikovu miljenju iz toga se moglo nedvojbeno naslutiti da u biti rtvom nepravine osude. Stoga mi je savjetovao neka se pokuam izvu i iz kripca rtvujui sve svoje zlatnike i dragulje ime bih od svojih tobonjih vjerovnika mogao iznuditi povlaenje tube. Binettijeva se nije slagala s time, no smatrala se obaveznom da mi prenese izaslanikovu poruku. Ja se nikako nisam mogao nakaniti da se liim svog prstenja, ni da ispraznim svoju krinjicu gdje bijahu pohranjeni satovi, burmutice, dragocjene kutije i portreti koji su vrijedili vie od etrdeset tisua franaka. No ono to me prisili

na odluan i smion korak bijae razgovor s mojim odvjetnikom koji mi u etiri oka jasno i glasno kaza neka se spremim n a bijeg ako se ne uspijem nagoditi isplativi dug, jer u inae biti neopozivo izgubljen. Presuda policijskog suda nastavio je bit e donijeta bez parnice, jer vi kao stranac ne moete zahtijevati da se va spor rjeava uobi ajenim pravnim postupkom. Vai su vjerovnici nali svjedoke koji su izjavili da ste karta od zanata, da ste vi navabili asnike vaem sunarodnjaku Pocchi-niju, da je lana vaa tvrdnja da su vas opili i da su vam ukrali sat i burmuticu. Isti svjedoci nadalje tvrde da e se te stvari nai u vaim krinjicama kad sud izda nalog za pretres vaeg stana. To moete o ekivati sutra ili ve danas poslije podne, i neka vam ne padne na um da posumnjate u ovo to vam kaem. Ispraznit e oba vaa kovega, vau krinjicu za 124 nakit, vae depove, zatim e sve popisati i jo istog dana staviti na drabu. Ako novac koji za to budu dobili nee pokriti va dug i trokove suda, vas e, dragi gospodine, unovaiti kao obinog vojnika u ete Njegove uzviene visosti. Ja sam na svoje ui uo kad je asnik kojem najvie dugujete u smijehu izjavio da e se uzeti u raun etiri lujdora koje ete dobiti za stupanje u vojsku i da e vojvoda biti oduevljen to e stei tako naoita vojnika. Odvjetnik se nato oprosti, a ja ostadoh kao gromom o inut. Od njegovih rijei obuze me tako silovito uzbuenje da mi se inilo kao da e svi ivotni sokovi mog bia provaliti iz svojih tokova. Zar ja silom da budem vojnik, zar mene da skinu do koulje? Mene? To nee nikad biti. Valja pronai neki nain da se dobije na vremenu. Odmah sam napisao svom glavnom vjerovniku da pristajem na nagodbu, ali pod uvjetom da sva trojica u prisutnosti biljenika i svjedoka potpiu da odustaju od daljnjeg gonjenja i da me puste da u miru odem. Usrdno sam se nadao da e sutradan barem jedan od njih biti na strai, ime bih dobio malo na vremenu. A dotle sam se mogao ufati samo u boga, mole i ga da me nadahne. Drugo sam pismo uputio glavaru policije, nazivaju i ga ekscelencijom i utjeui se njegovoj monoj zatiti. Napisao sam da sam odluio prodati svoje dragocjenosti kako bih dokrajio sudski progon kojim me ele upropastiti, molei ga da obustavi postupak kojeg trokovi padaju na moj teret. Zamolio sam ga osim toga da mi poalje nekog estitog ovjeka koji e procijeniti moje dragocjenosti po njihovoj pravoj vrijednosti im ga obavijestim da sam se nagodio s asnicima, svojim vjerovnicima, kod kojih nisam elio asnijeg posrednika od njega. Oba je pisma odnio moj sluga.

Poslije ruka doe asnik kojem sam uputio pismo i koji je potraivao dvije tisue lujdora. Zatekao me je u krevetu. Rekoh mu da me trese groznica i sa uitkom sasluah izraze njegove su uti. Potom mi ree da je maloas razgovarao s glavarom policije, koji mu je pro itao moje pismo. Pametno ste uradili nastavio je to ste se odluili na nagodbu, no nije potrebno da doemo sva trojica. Ja u od svojih drugova dobiti punomo koju e biljenik priznati valjanom. 125 Gospodine, ja traim samo tu zadovoljtinu da vas vidim svu trojicu i mislim da mi je ne biste smjeli uskratiti. Bit e vam udovoljeno, ali ako vam se uri, moramo vas upozoriti da emo se okupiti tek u ponedjeljak, jer je u narednih etiri dana jedan od nas uvijek na strai. ekat u dakle do ponedjeljka, no dajte mi asnu rije da e do tog vremena biti obustavljen svaki sudski postupak. Evo vam ruke. Ali i ja na vas imam malu molbu. Neobi no mi se svia vaa koija, pa u vam biti zahvalan ako mi je otpustite uz cijenu koliko je stajala vas. Od srca rado. On pozove svratitara, kojem rekoh da moja koija odsad pripada gospodinu, nato on odvrati da u njome moi slobodno raspolagati tek kad podmirim raun. Rekavi to, on ode. asnik se nasmija i ree kako je siguran da e je dobiti. Onda me zagrli i zahvalivi se ode. Dva sata kasnije doe neki ovjek pristojna izgleda koji je dobro govorio talijanski. Saopio mi je u ime glavara policije da e se moji vjerovnici nai kod mene narednog ponedjeljka, primijetivi uz to da je doao procijeniti moje dragocjenosti. Posavjetova me neka u nagodbu unesem uvjet da mi stvari ne idu na drabu, kao i da se vjerovnici pridravaju vrijednosti na koje e ih on procijeniti. Obeao mi je da u biti zadovoljan njime. Poto mu rekoh da u ga nagraditi sa stotinu lujdora, ustadoh i zamolih da pogleda moje dr agulje i sve to imam u kovezima. Poto je sve razgledao, izjavi da samo u ipkama imam dvadeset tisua franaka, a da ukupna vrijednost iznosi vie od stotinu tisu a, no da e on asnicima u najveoj tajnosti izjaviti upravo suprotno. Tako ete ih nastavio je moda privoljeti da se zadovolje polovinom trabine, i vi ete otii sauvavi polovinu svojih dragocjenosti.

 U tom ete sluaju dobiti jo pedeset lujdora, a zasad evo vam est na ime predujma. Primam ih drage volje. Pouzdajte se samo u men e. Cijeli Stuttgart zna da su vai vjerovnici prave lopue, a i vojvodi je to poznato, samo on misli da pred njihovim lopovlucima mora zatvarati o i. 126 Poto sretno obavih te dvije vane stvari, odahnuh s olakanjem. Imao sam pred sobom pet dana koje je valjalo pametno iskoristiti za pripremanje bijega. Nakanio sam pobjei sa svim svojim stvarima, osim ko ije. Ovo bijae teko i opasno, no ne onoliko koliko bijeg iz tamnice pod olovnim krovovima. Tog mi puta nee uzmanjkati ni hrabrosti ni sredstava. Poslao sam po Toscanijevu, Ballettija i Binettija zamolivi ih da do u na veeru. Morao sam cijelu stvar razmotriti s ljudima koji se nisu trebali bojati bijesa i osvete trojice mojih progonitelja. Poslije obilne veere upoznao sam ih potanko sa svim okolnosti ma i s odlukom da ne kanim ostaviti ni najsitnije od svojih dragocjenosti. Binetti prvi uze rije: Ako uzmognete neopazice napustiti svratiste, do ite odmah k meni gdje ete se kroz jedan prozor lako spustiti i na i u pustim poljima na stotinjak koraka od glavne ceste. Odande moete krenuti potanskim kolima i u sigurnosti napustiti vojvodinu zemlju. Balletti pogleda kroz prozor koji je gledao na ulicu i ustanovi da tim putem neu moi izai zbog krova od dasaka koji je natkriljivao neki du ani. Ja se sloih s njim i rekoh da u ve nekako izai, no da mi najvie brige zadaje prtljaga. Toscanijeva me savjetova neka ostavim kov ege, a njoj da poaljem sve dragocjenosti, koje e ona poslati onamo gdje se prvi put zaustavim. Ja u svaki put ponudi se odnijeti poneto pod suknjom. Balletti obea da e joj pomagati i njegova ena. Nakon toga uglavismo sve pojedinosti. Binetti me je imao ekati u nedjelju u pono, kad sam nakanio ubiti straara koji je cijelog dana stajao pred vratima. Nave e bi me meutim zakljuavao i odlazio na spavanje, a vraao se tek izjutra. Baletti mi ponudi jednog pouzdanog slugu koji e me ekati u potanskim kolima na glavnoj cesti. Toscanijeva nadoveza da bi se na kola mogle natovariti i moje stvari u drugim kovezima. Ona jo iste veeri odnese dva moja odijela sakrivi ih spretno ispod sukanja.

127 Tri su ene tako marljivo poslovale da su u subotu u pono moji kovezi bili prazni kao i sve krinjice iz kojih se sve dragocjenosti preselie u moje depove. U nedjelju Toscanijeva mi donese klju eve dvaju kovega u koje bijae pohranila svu moju opremu, a pojavi se i Balletti, prvi put nakon one ve eri, i jo jednom potvrdi da e me pod nadzorom njegova sluge na glavnoj cesti ekati potanska koija. Osiguravi se tako glede najvanijeg, evo kako se poduhvatili da izaem iz svratita. Vojnik koji se danju etkao ispred vrata moje sobe obi avao je odlaziti im bi me vidio u postelji. Zaelio bi mi laku no , zakljuao vrata i, spremivi klju u dep, odlazio. Vraao se izjutra, ali nije otvarao vrata sve dotle dok ja ne bih zazvao. Tada bi u sobu ulazio moj sluga. Straar je takoer navikao da veera na malom stolu koji se nalazio napolju, i to ostatke koje bih mu ja slao sa svoje trpeze. Svom sam panjolcu dakle dao ove upute: Poslije veere, umjesto da legnem, ja u vrebati kraj vrata i izii u im opazim da vani nema svjetla. Sii u stepenicama i bez ikakve smetnje napustiti svratiste. Uputit u se ravno Binettiju, a od njega u izai iz grada i ekat u te u Fiirstembergu. Nitko te nee moi sprijeiti da sutra ili najkasnije prekosutra otputuje. im vidi da sam spreman, ugasit e svijeu na stolu za kojim e straar veerati. Ugasit e je pod izlikom da si je htio useknuti i u i e u moju sobu da je ponovo upali. Ja u iskoristiti taj trenutak da se neopazice udaljim. Kad upali svijeu, vratit e se vojniku da zajedno ispraznite bocu. Kad mu kae da sam legao, on e, kao uvijek, ui u sobu da mi poeli laku no, a onda e me zakljuati i otii. Nije vjerojatno da e htjeti sa mnom razgovarati kad bude vidio da sam u krevetu. Da bih zavarao vojnika, na uzglavlje kreveta stavio sam periku pokrivenu nonom kapicom, a pokriva sam tako namjestio da bi svak pomislio da tu netko lei. Sve je sretno prolo kao to sam, sa svim pojedinostima, saznao od Leduca tri dana kasnije. Dok je Leduc bio sa straarom, ja sam stajao spreman, ogrnut bundom, s dva pitolja u depovima i lovakim noem za pojasom, jer maa vie nisam imao. im primijetili da je napolju nestalo svjetla, izaoh iz sobe, spustih se niza stube i izaoh iz svratita ne susrevi ni 128

Radoznala ljepotica ive due. Pono bijae ve prola. Grabei krupnim koracima, stigoh ubrzo do Binettijeve kue i na prozoru spazih njegovu enu koja me je o ekivala. Ona mi otvori vrata i ne gubei vremena odvede me prozoru kroz koji sam se imao spustiti. Tu je bila Ballettijeva ena da joj pomogne kad me bude sputala, a njen je mu ekao u blatu do koljena da me prihvati. Najprije sam mu dobacio svoju bundu. Dvije mi ljupke ene ispod pazuha provukoe ue i uhvativi me za oba kraja stadoe me sputati, polako poputaju i. Spust bijae lagan, ugodan i neopasan. Nikad valjda ovjek na bijegu nije bio bolje i usrdnije potpomognut. Balletti me prihvati u naruje, ogrnu me bundom i kaza mi da poem za njim. Ne marei za blato u koje smo upadali do koljena i pro -vlaei se kroz rupe to ih u ivicama i ogradama bijahu napravili psi, stigosmo do glavne ceste posve iscrpeni, iako smo od bedema prevalili tek tri ili etiri stotine koraka. Toliko nam je trebalo da doemo do kola koja su ekala pred nekom osamljenom krmom. U njima je sjedio Ballettijev sluga. On odmah si e obavijestivi nas da je postiljon maloas uao u krmu i da e se vratiti kad ispije vr piva. Ja sjedoh na njegovo mjesto i poto ga dobro nagradih rekoh njegovom gospodaru neka se vrati u grad, a dalje u se snai sam kako budem umio. Bilo je to drugog travnja 1768, na dan mog ro enja, koji je u toku itava mog ivota bio obiljeen zlosretnim doga ajima. Za nekoliko asaka postiljon izae iz krme i zapita me hoemo li jo dugo ekati, sve mislei da razgovara s istom osobom koja ga bijae unajmila. Ostavio sam ga u zabludi i rekoh mu neka krene za Tubingen ne zaustavljaju i se ni u Waldenbuchu da promijeni konje. On vjerno izvri nalog, no kad stigosmo u Tubingen, moradoh se nasmijati vide i njegovo zaprepateno lice. Ballettijev sluga bijae naime veoma mlad i malena rasta. Kad mi re e da ja nisam ona osoba s kojom je krenuo na put, odgovorih mu da je zacijelo bio pijan i tutnuh mu dva florina napojnice, te on zadovoljan ode. Ja odmah krenuh dalje i zaustavih se tek u Fiirstembergu, gdje bijah izvan opasnosti. Poto sam se dobro naveerao i jo bolje naspavao, napisali svakom od trojice asnika isto pismo. Izazvao sam ih 9 Casanova IV 129 svu trojicu na dvoboj davi im jasno do znanja da u ih, budu li se ogluili, ubudue svagdje prikazivati kao ljude bez asti i obraza. Dao sam im rije da u ih ekati tri dana poevi od trenutka kad sam im uputio pis ma i napomenuo

kako se nadam da u svu trojicu ubiti i tim se djelom proslaviti u cijeloj Evropi. Pisao sam i Toscanijevoj, Ballettiju i Binetti -jevoj, preporuujui im svog slugu. asnici se nisu pojavljivali, no svratitareve su mi k erke svakojakim uicima zasladi vale ekanje. etvrtog dana ugledah Leduca koji dojaha sa svojim kov egom svezanim iza sedla. On mi jo bez daha kaza neka smjesta bjeim u vicarsku, jer itav Stuttgart zna gdje sam, pa da bi me ona trojica iz osvete mogla dati mu ke umoriti. Ja se otresoh na nj rekavi da mi njegovih savjeta ne treba, a onda ga zapitah to se zbilo poslije mog bijega. Poslije vaeg odlaska zapoe otiao sam na spavanje. U devet sati izjutra osvanu straar i uze se etkati ispred vrata, a u deset osvanu e ona trojica asnika. Kad im rekoh da jo spavate, oni se udaljie naloivi mi da ih doem pozvati u kavanu im vaa soba bude otvorena. Kako se ja nisam pojavljivao, dooe opet u podne i zapovjedie straaru da otklju a vrata vae sobe. Ja sam se naslaivao smijenim prizorom. Mislei da jo spavate, oni vam zaeljee dobar dan, pristupie vaem krevetu i uzee vas drmati, a slama se raspade, glava s perikom pade, i ja, videi njihovo zaprepatenje, ne mogoh suspregnuti grohotan smijeh. Ti se smije, lopove jedan! Smjesta da si rekao gdje ti je gospodar! Te rijei bijahu popraene udarcem tapa. Ja im rekoh neka idu do avola i neka pitaju straara, jer to nisu moji posli. Straar se uze zaklinjati da ste morali umai kroz prozor, no oni pozvae kaplara i nevina vojnika odmah uhitie. Na viku dotra svratitar, otvori kovege i videi da su prazni ree da e se naplatiti vaom koijom, ne hajui za asnika koji se uzvikao da ste je prepustili njemu. Doe jo jedan asnik i uvi to se dogodilo izjavi da ste mogli izai samo kroz prozor te naredi da se straar odmah pusti. Ali zato se iskalie na meni, izvrgavi me najcrnjoj nepravdi. Kako sam ja uporno tvrdio da ne znam kamo ste otili, a uz to nisam mogao suspre i smijeha, odluie da me strpaju u zatvor, pri130 jetei se da me nee pustiti sve dok im ne kaem gdje se nalazite, ili barem gdje su vae stvari. Drugog dana doe jedan od onih asnika i zaprijeti mi se da e me osuditi na tamnicu budem li i dalje utio. Ja se uzeh zaklinjati na ast panjolca da ne znam nita, a na kraju rekoh da ne bih progovorio sve da i znam, jer kao poteni sluga ne mogu izdati vlastitog gospodara. Tad onaj gospodin dozva krvnika koji me izmlati konim remenom i nakon te ceremonije pustie me na slobodu. Otiao sam spavati u svratiste, a sutradan je cijeli Stuttgart znao da

ste ovdje i da ekate trojicu asnika koje ste izazvali na dvoboj. To je budalatina, kau svi, koju oni nee poiniti, no gospoa Binetti mi je kazala neka vam poruim da odete odavle, jer bi vas oni mogli dati umoriti. Svratitar je vau koiju i kovege prodao bekom izaslaniku, za kojeg svi tvrde da vas je pustio umai kroz prozor kue to ju je unajmio za Binettijevu. Ja sam se ukrcao u potansku koiju a da me nitko nije pokuavao sprije iti, i eto me ovdje. Tri sata poslije njegova dolaska krenuo sam potanskim kolima za Schaffhausen, a odande sam otputovao za Zurich unajmljenim konjima, jer u vicarskoj nema potanskih koija. Odsjeo sam u lijepom svratitu Kod ma a. SEDMO POGLAVLJE Odluujem da stupim u samostan -O- Ispovijedam se Rok za razmiljanje od osam dana Giustiniani, franjevac otpadnik Mijenjam odluku; to me je na to navelo Lakrdija u gostionici Ve era s veleasnim Poslije veere, osjetivi se samotan u tom najbogatijem grau vicarske u koji kao da bijah pao s oblaka, jer u tu zemlju nisam uistinu kanio i i, utonuh u tuna razmiljanja ne samo o svom asovitom poloaju nego i o cijelom svom dotadanjem ivotu. Dozivao sam u sje anja sve prole jade i radosti, razmatrajui svoje postupke i vladanje. Na kraju moradoh priznati da svemu zlu to me bijae zadesilo bijah sam kriv i da sam pre esto ludo znao proigrati darove slijepe boice sree. Zar nisam netom jedva izbjegao zamci u kojoj sam, nevin ko janje, mogao zaglaviti i biti gadno osramoen? Na tu sam pomisao uzdrhtao od uasa. Stoga odluih da ne budem vie igraka sree i da se zauvijek oslobodim njezina gospodstva. Kad pobrojah svoje teevine, ustanovih da imam sto tisua kuda. To mi je dovoljno, rekoh sebi, da osiguram mirnu budunost do kraja svojih dana i da poivim daleko od hirova i promjenljivosti sudbe, u sre i koja se nalazi samo u savrenu miru. Prepun tih misli legoh na poinak i provedoh preugodnu no u arobnim snovima. Snivao sam o spokojnoj osami, o blagostanju i miru, u prekrasnom seocetu koje mi pripadae i gdje uivah u slobodi koju ovjek uzalud trai meu ljudima. Snivao sam govorei u snu da ne sanjam, da je to java, kadli me prva svjetlost dana nemilosrdno probudi, odagnavi krhku stvarnost snova. No oni me bijahu odve zatravili, i ja odluih da ih ostvarim. Ustadoh, urno se obukoh, izioh natate, i prepustih se da me noge nose kud ih je volja. Sat nakon to sam izaao iz grada na oh se u nekom planinskom klancu i ve sam pomislio da sam zalutao kadli 132

spazih kolosijek koji bijahu uubla nebrojena kola i koji me pouzdano vodio prema nastanjenom i gostoljubivom mjestu. Svakih etvrt sata susreo bih kojeg seljaka, ali iz nekog posebnog zadovoljstva nisam ih pitao za put. Poslije est sati polagana hoda odjednom se obreh u nekoj velikoj kotlini, okruenoj sa etiri strane planinama. U daljini spazih na veli anstvenu poloaju jednu lijepu crkvu uz koju se uzdizala jo jedna gra evina pravilne i iste arhitekture. Otvorena crkvena vr ata kao da su pozivala prolaznika da onamo uputi svoje korake. Doavi blie, pomislih da to moe biti samo neki samostan i obradovah se to sam se naao u katolikom kantonu. Uoh u crkvu i ostadoh zadivljen nad krasnim mramorom i bogatim ukrasima oltara. Poto sam prisustvovao posljednjoj misi, uputih se u sakristiju gdje ugledah nekoliko redovnika benediktinaca. Jedan me od njih, u kojem po kriu to ga je nosio ovjeena oko vrata prepoznah kapelana, upita da li bih elio razgledati blaga i dragocjenosti svetita. Odgo-vorih mu da bi mi to priinilo veliku ast i zadovoljstvo, te mi on sam, u pratnji dvojice redovnika, pokaza bogate ukrase, misnice optoene krupnim biserjem i posveene kalee raskono ukraene dijamantima i ostalim dragim kamenjem. Kako sam njemaki slabo razumio, a jo manje vicarsko narje je, koje je za njemaki isto to i enoveki za talijanski, zapitan vele asnog ma latinskom je li ta crkva odavna sagraena, a on mi potanko ispripovjedi itavu njenu povijest, rekavi na kraju da je t o jedina crkva koju je posvetio sam Isus Krist.12 Primijetivi moje uenje, htjede me uvjeriti da govori istu istinu, te me povede u crkvu gdje mi na glatkoj povrini mramora pokaza pet udubljenih otisaka koje su ostavili prsti Isusovi kad je posve ivao crkvu. Ostavio je te tragove zato da nevjerovani ne mogu posumnjati u udo, a i zato da samostanskog glavara oslobodi brige da poziva biskupa za obred posve enja crkve. Istom je tom glavaru u snu boansko otkrivenje jasnim rije ima kazalo neka ne poziva biskupa, jer je crkva divinitus consecrata* a u to e se osvjedoiti ako ode u crkvu gdje e na jednom mjestu nai pet udubljenih otisaka. Glavar je otiao u crkvu, vidio ih i zahvalio Gospodu. * Posveena od boga. 133 Oduevljen usrdnom panjom kojom sam sl uao njegove budalaste besjede, taj me veleasni zapita gdje sam odsjeo, a ja rekoh da nisam nigdje, ve da sam pjeice doao iz Ziiricha i odmah se uputio u crkvu. On sklopi ruke i podigne o i stropu kao da zahvaljuje bogu to me je prosvijetlio da mu hod oaem na ovo

sveto mjesto prikazem svoja nevaljal -stva, jer istini za volju ja sam uvijek imao izgled velikog grenika. Potom mi re e da je podne odzvonilo, pa da u mu uiniti veliku ast ako s njim pojedem juhu. Rado sam se odazvao ljubaznom pozivu. Jo uvijek nisam znao gdje se nalazim, a pitati nisam htio, putaju i ga drage volje u uvjerenju da sam hodo asnik koji je doao okajati svoje grijehe. Putem mi kaza da njegovi redovnici jedu posno, ali da u s njim, ako elim, jesti mrsno, jer da mu je papa Benedikt XIV podijelio breve13 kojim ga je ovlastio da svakog dana jede mrsno s jo trojicom svojih uzvanika. Odgovorih mu da bih rado imao udjela u njegovoj povlastici. Cim smo uli u njegov stan, pokaza mi breve koji se, uramljen i ustakljen, nalazio iznad tapiserije naspram stolu, tako da ga radoznalac ili odve revne due mogu odmah proitati. Kako je stol bio prostrt samo za dvoje, sluga u livreji pohita po trei pribor. Veleasni mi tog treeg predstavi kao svog uvara peata. Ja moram objasni on skromno imati ured uvara peata budui da sam u svojstvu opata samostana Nae Gospe od Einsiedelna ujedno i knez Svetog rimskog carstva. Odahnuo sam. Naposljetku sam ipak saznao gdje se nalazim i to mi saznanje bijae neobino milo, jer sam mnogo itao i sluao o Naoj Gospi Pustinjaka. To je Loretto Sjevera. Za stolom me knez-opat obazrivo zapita iz koje sam zemlje, jesam li oenjen i mislim li obii vicarsku, te se ponudi da e mi dati preporuke za svako mjesto. Odgovorio sam mu da sam Venecijanac i neoenjen i da u sa zahvalnou prihvatiti ponuene mi preporuke poto mu u povjerljivu razgovoru, kojem se usrdno nadao, otkrijem tko sam i iskaem sve to mi tereti savjest. Tako sam se, eto, bez promiljene namjere obavezao da u mu se ispovjediti. Takav postupak bijae svojstven mojoj prirodi. Kad bih se god poveo za nekom spontanom namisli, za neim nepromiljenim, uvijek mi se inilo da slijedim glas 134 sudbine i da se pokoravam vioj volji. Poto dakle dadoh jasno na znanje da u mu se povjeriti kao ispovjedniku, on uze nizati skruene i ljeporje ive besjede koje mi nisu odve dosaivale za tom bogatom trpezom na kojoj su se pored ostalog nalazile suhozemne i vodene ljuke. Otkud vam, preasni oe, ljuke u ovo godinje doba?

 To je, gospodine moj, tajna koju u vam rado odati. Ja poznajem nain kako se divlja moe sauvati svjea i po est mjeseci. Taj knez-opat bijae popaan i sladokusac prvog reda, premda se neprestano hvalio svojom umjerenou. Njegova rajnska vina bijahu odli na. Kad posluie krasnu pastrmku boje lososa, on se nasmijei i u Ciceronovoj latintini primijeti da bi bio grijeh ne okusiti je zato to je riba, za injajui duhovito svoj sofizam ovim rijeima: Treba malo posnog da se ublai mrsno! Dok smo tako askali, opat me je paljivo prouavao i zakljuivi valjda po mom izgledu da ne treba strahovati da u traiti novaca, poprimi slobodnije i pouzdanije dranje. Poslije ruka otpusti svog uvara peata i poto me provede po cijelom samostanu pokaza mi knjinicu gdje ugledah portret kelnskog izbornog kneza kao izbornog biskupa.14 Rekoh da je portret nalik na kneza, no da mu je lice u naravi mnogo ljepe, i pokazah opatu knezov portret uokviren u lijepoj burmutici koju za rukom nisam nijednom izvadio. Opat u tivo pohvali hir Njegove izborne jasnosti to se dala naslikati sa znamenjem poglavara reda i uze se diviti burmutici, koja ga je svojom krasnom izradom u vrstila u povoljnu sudu to ga bijae o meni stekao. Da sam u knjinicu uao sam, glasno bih dao oduka iznenaenju i divljenju. Sve knjige koje su se tu nalazile (bile su in folio.u Najnoviji pisci potjecahu iz prolog stolje a, a sve te goleme knjige bijahu s podruja religije: biblije, komentatori, crkveni oci, zako -noznanci na njemakom, anali i veliki Hoffmannov rjenik.18 Ali vai redovnici rekoh mu sigurno imaju u svojim sobama i knjige iz fizike, povijesti, pa putopise. A ne odgovori on to su jednostavni ljudi kojima nije do drugog ve do toga da vre svoje dunosti i da ive u miru. I, eto, u taj tren mene spopade elja da se zamonaim, no o tom nita ne spomenuh svom sugovorniku. Samo sam ga 135 zamolio da me odvede u svoju radnu sobu, gdje bih mu elio u ispovijedi iskazati sve stranputice, kako bih mogao sutradan, odrijeen od grijeha, primiti svetu hostiju. On me odmah odvede u jedan mali paviljon, gdje me, kad se htjedoh baciti na koljena, ljubazno posjedne suelice sebi i ja mu za manje od tri sata ispovjedili mnotvo sabla-njivih zgoda, ne zainjajui ih po obiaju duhovitou, jer mi se u takvu poloaju nametao pokajniki i skrueni stil, premda ponavljaju i te

svoje vragometne doivljaje nisam bio u stanju da ih u sebi osudim. Unato tome veleasni otac nije posumnjao u iskrenost mog kajanja, te mi je kazao da e, kad ednim vladanjem opet zadobijem milost boju, krotka skruenost zavladati mojom duom. Izgovorivi rije i koje imaju mo da itav ljudski rod oiste od grijeha, savjetova mi da se povuem u jednu sobu koju je odredio za mene, da provedem ostatak dana u molitvama i da legnem odmah poslije veere ako sam naime navikao da ve eram. Na kraju mi ree da u se na ranoj misi priestiti, i s time se rastadosmo. Naavi se sam u sobi, stadoh dublje razmiljati o naumu koji mi je doao na pamet prije ispovijedi. Vjerovao sam da sam naao pravo mjesto gdje u do kraja svojih dana proivjeti u smirenoj sre i, ne izlaui se vie hirovitosti Fortune. To ovisi samo o meni govorio sam u sebi jer sigurno je da mi opat nee uskratiti halju svog reda ako mu ponudim deset tisu a kuda kao doivotnu rentu koja e poslije moje smrti ostati samostanu. inilo mi se da mi je za potpunu sreu dovoljna samo biblioteka po mom izboru. Nisam nimalo sumnjao da e opat dopustiti da imam sve knjige koje budem poelio ako mu obeam da u ih poslije smrti zavjetati samostanu, pod uvjetom da se za ivota njima slobodno sluim. Sto se pak ti e drutva redovnika, nesloge, zavisti i zadjevica koje su uobi ajene u takvim zajednicama, mislio sam da se nemam ega bojati, jer nisam hlepio ni za kakvom au koja bi mogla izazvati njihovu zavist. Ipak nisam isklju ivao mogunost da se pakaj em zbog tog koraka, i na tu sam misao drhtao od groze, no tjeio sam se da u i tome nai lijeka. Kad budem traio redovniku halju svetog Benedikta, obeah samom sebi, zaiskat u deset godina novicijata prije no to se odlu im na polaganje svetog zavjeta. 136 Naumio sam, uostalom, javno obeati da neu traiti nikakva naslova, nikakve crkvene poasti. Ta ja sam elio samo svoj mir i onoliko asne slobode koliko e zahtijevati moje nove sklonosti, to e me ouvati od izazivanja bilo kakve sablazni. Da bih u opata ishodio onih deset godina novicijata, naumio sam se obavezati da u samostanu prepustiti deset tisu a kuda, koje u platiti unaprijed, ako u toku vremena promijenim odluku. Sve sam to lijepo napismeno izloio i prespavao, te sam sutradan, poto sam primio svetu pri est, to pismo predao opatu koji me je ekao da zajedno popijemo alicu okolade. Proitao ga je prije doruka, no ne ree nita. Poto ga je kasnije, za vrijeme etnje, jo jednom proitao, ree da e mi odgovoriti poslije ruka.

Poto blagovasmo, estiti mi opat saopi da me eka spremna koija koja e me odvesti u Ziirich, gdje neka po njegovoj usrdnoj molbi pri ekam etrnaest dana na odgovor. Obeao je da e mi ga on sam donijeti i uruio mi je dva zapeaena omota, zamolivi me neka ih ne propustim osobno uru iti naslovnicima. Veleasni oe rekoh mu ja vam dugujem vjenu zahvalnost. Onijet u vaa pisma i ekat u vas u svratitu Kod maa u arkoj nadi da ete usliati moju molbu. Uzeh ga za ruku i on mi dopusti da je poljubim. Kad me je moj panjolac nakon tog izbivanja opet ugledao, dade se u smi jeh koji mi je jasno kazivao to mu je na pameti. emu se smije? Smijem se to jedva da ste stigli ovamo, a ve ste nali ime ete se dva dana pozabaviti. Reci gostioniaru da elim za narednih petnaest dana imati na raspolaganju pristojnu koiju i jednog dobrog najamnog slugu. Gostioniar, koji se zvao Ott, a imao je in kapetana, doe glavom da me obavijesti kako u Ziirichu osim otvorenih nema drugih ko ija, i ja, budui da nisam imao izbora, pri-stadoh, a on mi onda ree da jami za slugu kojeg mi je naao. Ve drugog jutra odnesoh ona opatova pisma. Jedno je bilo za gospodina Orellija,17 drugo za gospodina Pestalozzija.18 Ni jednog ni drugog nisam zatekao kod kue, ali poslije podne 137 obojica osvanue u mom svratitu. Pozvali su me na ru ak, svaki u drugi dan, a za isto vee pozvae me na gradski koncert, jer osim te priredbe drugih u Zurlchu nije bilo. Na takve koncerte imali su pristupa samo pretpla eni graani i stranci koji bi platili jednu kudu. No oni mi rekoe neka se ondje predstavim kao lan njihove gradske zajednice, a onda stadoe kovati u zvijezde opata samostana u Einsiedelnu. Na tom sam se koncertu, gdje nije bilo pjeva a, prilino dosaivao. Mukarci su sjedili na jednoj strani dvorane, pa tako i ja izme u svojih asnih zatitnika, a sve ene na drugoj strani, to me je silno razdraivalo, jer mi je oko, unato skoranjem obraenju, zapelo za dvije-tri ljepotice koje su mi ba bile po ukusu i koje su esto svraale pogled na mene. Rado bih im udvarao da sam mogao, i nauivao se prije velikog posta.

Kad je koncert zavrio, posjetioci se izmijeae, i moja dva ugledna gra ana predstavie me svojim enama i k erima. To su zacijelo bile najprijaznije djevojke u cijelom Ziirichu. Kako Ibijasmo na ulici, ceremonija predstavljanja bijae k ratka, te se ja, zahvalivi gospodi, oprostih i vratih u gostionicu. Sutradan sam ruao kod obitelji Orelli i uvelike se divio njihovoj lijepoj k eri, ne uputajui se u uobiajena zadirki-vanja koja bi joj mogla kazati da nisam neosjetljiv na njene drai. Istu sam ulogu odigrao drugog dana kod Pestalozzije-vih, premda me je njihova draesna k erka esto dovodila u iskuenje. Na svoje veliko uenje, ponaao sam se veoma edno, i za etiri je dana cijeli Zurich to saznao. Na etnjama sam primje ivao kako me ljudi gledaju s potovanjem, to mi je bilo posve novo. Svakog sam dana bivao sve uvjereniji da je ona moja odluka o povla enju u samostan pravo nebesko nadahnue. Moram priznati da sam se uza sve to prili no dosaivao, no tjeio sam se da je to kod tako iznenadne promjene vladanja neizbjeno. Te e dosade mislio sam nestati im se malo priviknem na suzdravanje i ednost. Svakog sam jutra po tri sata uio njemaki s jednim malo neobinim uiteljem. Bio je to jedan Talijan, rodom iz Genove, imenom Giustiniani, bivi franjevac koji je iz oaja otpao od vjere. Taj je siromani ovjek, kome sam svakog dana davao 138 kudu od est franaka, gledao u meni an ela, poslanika providnosti, dok sam ja u njemu, obuzet svojim tobonjim nebeskim nadahnu em, gledao avla poslanog od samog pakla, jer bi on uvrebao svaki trenutak kad sam prekidao na dugo-asni posao da se nabaci blatom na sve vjerske zajednice. One koje uivaju najvei ugled bile su, prema njegovu miljenju, najpokvarenije ba zato to su najprivlanije. Sve redovnike svijeta nazivao je najpoganijim skotovima koje je dao ljudski rod. Ali usprotivio sam se jednog dana Naa Gospa od Einsiedelna, na primjer? Priznat ete... to? To je druba osamdesetorice danguba, poro nih neznalica, licemjera, pravih svinja koje ... Ali Njegova jasnost, preasni opat? Obogaeni seljak koji se igra kneza i koji u svojoj praznoglavoj tatini vjeruje da to doista i jest.

 Ali on je doista knez. Kao i ja, koji nisam nita. To je samo maska iza koje se skriva obi ni lakrdija. to vam je uradio? Nita, samo to je redovnik. On je moj prijatelj. Ako je tako, oprostite za ovo to sam rekao. Me utim taj je Giustiniani poput re podgrizao moje oduevljenje. etrnaestog dana mog tobonjeg obra enja, ba uoi onog dana kad me je opat obeao posjetiti, stajao sam, kasno poslije podne, kod prozora svoje sobe koji je gledao na most i zabavljao se promatraju i prolaznike. Odande sam mogao vidjeti sve koji su koijom dolazili u moje svratiste. Odjednom ugledah jednu etvoroprenu koiju koja se pribliavala punim kasom. Zaustavi se pred svratitem, a vrata otvori peharnik, jer, protiv obi aja, na stranjoj strani koije ne bijae sluge. Iz nje izioe etiri lijepo odjevene ene. Prve tri ne ostavie na me nikakav dojam, no zato me posve o ara zanosna ljepota etvrte, koja bijae odjevena u amazonku. Ta mlada crnka s tamnim, divno rezanim oima ispod neustraivih, lijepo zasvo enih obrva, s puti od ljiljana, s obrazima od rua, kose skupljene ispod kapice od sjajne modre svile, ukraene srebrnom ki ankom koja joj je padala na uho, bijae poput najblistavije dragocjenosti od koje mi se pomutio razum. 130 Ja se za deset palaca nagnuh kroz prozor, a ona u taj as podie ljupko lice kao da sam je pozvao. Videi me u tom neobinom poloaju, ona zasta promatraju i me pola minute, to je za jednu ednu enu i odvie. Zatim ue, a ja poletjeh do prozora u predsoblju koji je gledao na hodni k, i ponovo je ugledah kako se urno penje da se pridrui ostalima. Kad je dola do mog prozora, slu ajno se okrenu, i ugledavi me uspra vijena, ustuknu kriknuvi kao da je ugledala duha. No odmah se sabere i prasnuvi u smijeh poleti u sobu gdje su je ekale njene tri prijateljice. Obranite se, smrtnici, ako imate snage, od ovakva susreta. Ustrajte, fanatici, ako moete, u ludom naumu da se zakopate u samostanu, nakon to ste vidjeli ono to sam ja tog asa ugledao u Ziirichu. Da se malo umirim, prilegoh na postelju. Ali nestrpljenje me uskoro pogna onom prozoru u predsoblju. Ugledavi pe -harnika kako izlazi iz sobe doljakinja, kazah mu da u veerati u blagovaonici za zajednikim stolom.

 Ako elite ondje veerati da biste se nali s onim gospo ama, trud e vam biti uzaludan. One e rano veerati u svojoj sobi, jer odlaze sutra u zoru. Kamo idu? U Einsiedeln, da se poklone udotvornoj Gospi. Sve su katolikinje. A odakle su? Iz Soleura. Kako se zovu? To ne znam. Vratih se u postelju i u prvi as pomislih da i ja odem u Einsiedeln. Ali to u tamo? One e se ispovijedati, prie-ivati, razgovarati s bogom, sa svecima i fratrima, a to u ja usred te puste pobonosti? A moe se lako dogoditi da putem susretnem opata, a onda mi ni nebo ni pakao n ee pomoi da provedem svoju namisao. Da sam imao uza se nekog pouzdanog prijatelja, pripremio bih zasjedu i oteo amazonku, to bi mi bilo utoliko lake to one nisu imale pratioca koji bi ih titio. Onda sam pomislio da ih hrabro pozovem na ve eru, ali se pokolebah iz straha da me one tri bogomoljke ne odbiju. inilo mi se da je amazonka pobona samo izvana, jer joj je 140 lice odavalo ljubav za uitkom, a ja sam ve odavno nauio itati istinu iz enskih lica. Ali odjednom se u mojoj uzbuenoj dui rodi najsretnija zamisao. Opet se postavih kraj prozora u predsoblju da sa ekam peharnika, i im se pojavi pozvah ga u sobu, dadoh mu jedan zlatnik i zatraih da mi odmah nabavi zelenu pregau, kao to je i sam ima, jer da elim one gospoe posluivati za veerom. Smije se? Da, gospodine, smijem se vaem hiru kojem lako naga am razlog. Lukav si ti. Kao i drugi, gospodine. No idem vam po prega u. Ona me je najljepa upitala za vas. Moda, jer me je vidjela u prolazu, ali me nee prepoznati. to si joj rekao?

 Samo to da ste Talijan. Pazi da se ne izbrblja. Zamolio sam vaeg panjolca da ih poslui, jer nemam pomo nika, a moram prostirati i stol u blagovaonici. On ne smije ulaziti u sobu dok ja budem iz vodio svoju ulogu, jer se ta budala nee moi uzdrati od smijeha, a onda e sve otii do vraga. Pozovi ga i reci mu da e iz kuhinje donositi jela i predavati mi ih na vratima sobe. Peharnik se vrati s pregaom u pratnji Leduca. Ozbiljno mu rekoh to ima raditi, a on se kao lud nadade u smijeh, ali mi ipak obe a da e me u svemu posluati. Dadoh donijeti otar no, kosu spletoh u vor na zatiljku, skinuh ipkasti ovratnik i odjenuh pregau preko skrletna haljetka obrubljena zlatnim prugama. Onda se pogledah u zrcalo i sa zadovoljstvom ustanovili da sam poprimio prostaki i ponizni izgled lanog lika koji sam naumio odglumiti. Topio sam se od veselja, jer ako su iz Soleura, govorio sam sebi, onda sigurno govore francuski. Uto se vrati Leduc i ree da e peharnik zaas donijeti veeru. Ja uoh u njihovu sobu i rekoh gledajui stol: Veera e, gospoe, biti posluena. Pourite ree najrunija jer mi moramo ustati prije zore. Postavih stolice, zirkajui krajikom oka na nepominu ljepoticu, a onda je oinuh vatrenim pogledom, a ona se ska 141 meni od uda. Uto ue peharnik s pladnjevima i poto mu pomogoh da ih postavi na stol, on mi ree: Ti ostani ovdje, jer ja moram posluivati dolje. Ja dohvatih jedan tanjur i postavili se iza jedne stolice nasupr ot onoj koja mi je srce ranila, tako da sam je, pravei se da je ne gledam, savreno vidio, ili bolje rei, vidio sam samo nju. Ona jo uvijek nije dolazila k sebi od uenja. Ostale me nisu udostojale nijednog pogleda, to je meni uostalom i odgovaralo. Poslije juhe potekoh da joj promijenim tanjur, onda isto u inih i ostalima, a one se same posluie kuhanom govedinom, dok sam ja izvanredno vjeto sjekao peena kopuna.

 Evo peharnika primijeti moja ljepotica koji zna posluivati. Radite li ve dugo u ovoj gostionici? Ovdje sam tek nekoliko nedjelja. Divno posluujete. Gospoa je odve dobrostiva. Iako sam pod rukave uvukao orukvice koulje od divne engleske ipke i pri zapeu ih zakopao, ipak su iz proreza izvirivali rubovi. Ona to opazi i re e: ekajte, stanite malko. Gospoa eli? Pokaite mi to, molim vas. Kakve li divne ipke! Da, gospoo, ve su mi to rekli. Ali to su stare orukvice. Poklonio mi ih je jedan talijanski vlastelin koji je ovdje odsjeo. Govorei to, pustio sam je da izvue itavu orukvicu, to je ona radila polako, ne gledajui me i dajui mi priliku da se pogledom napasem njenog ljupkog lica. Kakvog li slatkcg trenutka! Znao sam da me je prepoznala, i vide i da ne odaje moju tajnu, osjetih silan jad to maskaradu ne mogu na svoje potpuno zadovoljstvo privesti kraju. Jedna od njenih prijateljica naposljetku je prekine u razgledavanju moje ipke, rekavi: udne li radoznalosti! Kao da nikad nisi vidjela ipku. Moja krasotica pocrveni. Kad zavrie veeru, svaka se povue u svoj kut da se razodjene, dok sam ja raspremao stol. Moja se amazonka me utim lati pisanja. Umalo to nisam tato uobrazio da to pie meni. Poto sam sve odnio, ostao sam na vratima. 142 to ekate? upita me ona. Na vae zapovijedi, gospoo. Hvala vam, ali ne trebam vie nita. Vi ste jo u izmicama, gospoo, pa ako ne elite spavati obuveni... Jest, imate pravo. Zao mi je to vam zadajem jo jedan trud vie. Zar ja nisam ovdje zato, gospo o?

Klekoh na koljena, a ona mi prepusti svoje noge, svejednako piu i. Odvezao sam joj izmice, izuo ih, onda sam joj otkopao podvezice na hlaama, da ih svuem i da joj s uivanjem gledam ili moda ak opipam listove, ali mi ona, prekinuvi pisanje, naredi: Dosta je, dosta, nisam ni primijetila koliko se trudite. Vidjet emo se sutra navee. Gospoa e ovdje veerati? A gdje bismo drugdje? Izaao sam nosei izmice i na vratima je jo zapitah da li eli da zatvorim sobu, ili da ostavim klju iznutra. Ostavite klju iznutra, ja u sama zakljuati sobu. im sam izaao, ona zakljua vrata. Moj panjolac preuze izmice i obijesno se smijui ree da me je uhvatila. to to brblja? Sve sam vidio. Igrali ste svoju ulogu kao an eo, i od-sijecite mi glavu ako vam sutra ujutro ne bude dala zlatnik kao napojnicu. Ali ako mi ga ne budete dali, sve u otkriti. Evo, uzmi ga unaprijed, lopove, i donesi mi ve eru. Takve uitke, dragi itaoe, vie sebi u ovim godinama ne mogu priutiti, ali imam barem to zadovoljstvo da ih po novo kuam u sjeanju. A ipak ima udovita koja propovijedaju kajanje, i glupih filozofa koji kau da su to puke besmislice. Usnuo sam u mati s amazonkom. Pusta uobrazilja, ali bijae tako slatka. Pred njenim sam se vratima naao s izmicama u ruci ba kad im je koija doao rei da je vrijeme ustajanju. Upitao sam ih forme radi da li ele doru kovati, a one mi u smijehu odgovorie da nisu gladne. Izaao sam da se nesmetano mogu odjenuti, no kako vrata ostadoe otvorena, moje su o i dorukovale na jednim divnim grudima od alabastra. 143 Ona me zovne pitajui gdje su joj izmice, a ja je za-molih neka mi dopusti da joj ih obujem i utegnem. Kako ve bijae navukla hlae od zelena baruna, ponaala se muka-raki slobodno, a uostalom emu da se ustruava pred jednim priprostim peharnikom? To gore po njeg ako se drznuo ponadali se neem opipljivijem zbog mrvica milosti koje mu se udostojala dobaciti. Bit e kanjen, jer nee biti dovoljno smion da po e dalje.

Danas kad sam ostario i mene zna dopasti pokoja mrv ica ovakve milosti, i ja je uivam prezirui sebe, a jo vie one koje mi je udjeljuju. Poslije njihova odlaska, opet legoh da se ispavam, a kad se probudih, rekoe mi da je opat u Zurichu. Gospodin Ott obavijestio me je da bi vrijedni sve enik elio ruati sa mnom nasamo u mojoj sobi. Rekoh mu da nas ima kneevski pogostiti, a da u raun ja platiti. asni opat osvanu kod mene u podne i pohvali me zbog dobra glasa koji bijah stekao u Zurichu, po emu zakljuuje da moje obraenje nije bilo asovito. Evo dvostiha dodao je koji ete ispisati iznad vrata vaih odaja: Inveni portum. Spes et fortuna valete; Nil mihi vobiscum est: ludite nunc alios* To je prijevod rekoh mu dvaju grkih stihova iz Euripida, ali oni e moda u drugoj prilici bolje posluiti, jer ja sam, monsinjore, od ju er promijenio miljenje. On mi na tom estita i zaeli mi ispunjenje svih elja, povjerivi mi u tajnosti da je lake stei vjeni spas ostajui meu ljudima, no ivei zakopan u samostanu. Po tom govoru ne bi se rek lo da opat nije licemjer, kako ga je oslikao Giusti-niani, ve poten ovjek pun mudrosti i razbora. Poslije ruka usrdno mu na svemu zahvalih i otpratih ga do ko ije. Rastali smo se u prijateljstvu, zadovoljni jedan drugim. im se koija udaljila, postavih se kod prozora koji je gledao na most, izgledajui anela koji mi bi poslan iz * Naao sam luku. Zbogom sre o i sluaju; [ ja s vama vie nita nemam, poigravajte se sada s drugima. Ovaj dvostih preveden je s gr kog, a poznato je nekoliko latinskih varijanata. Uklesan je na jednom od etiri stupa na kojima poiva Petrarkin sarkofag u Arqui. 144 Ona me zovne pitajui gdje su joj izmice, a ja je za-molih neka mi dopusti da joj ih obujem i utegnem. Kako ve bijae navukla hlae od zelena baruna, ponaala se mukaraki slobodno, a uostalom emu da se ustruava pred jednim priprostim peharnikom? To gore po njeg ako se drznuo po -nadati se neem opipljivijem zbog mrvica milosti koje mu se udostojala dobaciti. Bit e kanjen, jer nee biti dovoljno smion da poe dalje.

Danas kad sam ostario i mene zna dopasti pokoja mrvica ovakve milosti, i ja je uivam prezirui sebe, a jo vie one koje mi je udjeljuju. Poslije njihova odlaska, opet legoh da se ispavam, a kad se probudih, rekoe mi da je opat u Ziirichu. Gospodin Ott obavijestio me je da bi vrijedni sve enik elio ruati sa mnom nasamo u mojoj sobi. Rekoh mu da nas ima kneevski pogostiti, a da u raun ja platiti. asni opat osvanu kod mene u podne i pohvali me zbog dobra glasa koji bijah stekao u Ziirichu, po emu zakljuuje da moje obraenje nije bilo asovito. Evo dvostiha dodao je koji ete ispisati iznad vrata vaih odaja: Inveni portum. Spes et fortuna valete; Nil mihi vobiscum est: ludite nunc alios* To je prijevod rekoh mu dvaju grkih stihova iz Euripida, ali oni e moda u drugoj prilici bolje posluiti, jer ja sam, monsinjore, od ju er promijenio miljenje. On mi na tom estita i zaeli mi ispunjenje svih elja, povjerivi mi u tajnosti da je lake stei vjeni spas ostajui meu ljudima, no ivei zakopan u samostanu. Po tom govoru ne bi se reklo da opat nije licemjer, kako ga je oslikao Giusti-niani, ve poten ovjek pun mudrosti i razbora. Poslije ruka usrdno mu na svemu zahvalih i otpratih ga do ko ije. Rastali smo se u prijateljstvu, zadovoljni jedan drugim. im se koija udaljila, postavih se kod prozora koji je gledao na most, izgledajui anela koji mi bi poslan iz * Naao sam luku. Zbogom sre o i sluaju; / ja s vama vie nita nemam, poigravajte se sada s drugima. Ovaj dvostih preveden je s grkog, a poznato je nekoliko latinskih varijanata. Uklesan je na jednom od etiri stupa na kojima poiva Petrarkin sarkofag u Arqui. 144 Posjet bolesniku Soleura da me oslobodi avolskog iskuenja da se zamonaim. Stoje i tako, gradio sam najljepe kule u zraku, i potkraj poslijepodneva ugledah ko iju. Sakrih se, ali tako da sam ih neopazice mogao promatrati kad budu silazile. Spazivi ih, neugodno se lecnuh kad sve etiri pogledae prema prozoru na kojem me je prethodnog dana vidjela moja ljepotica. Ta radoznalost mogla se

objasniti samo brbljavou amazonke, koja je zacijelo sve odala svojim prijateljicama. Na tu pomisao ruke mi padoe. Bio sam ne samo prevaren u nai da u zavodljivu pustolovinu privesti kraju ve mi ponestade sigurnosti i povjerenja u moje glumake sposobnosti. Unato arkoj udnji ne bih se ni za to na svijetu izloio poruzi i smijehu njenih runih druica, pa stoga odlu ih da ih liim lakrdije kojoj se moda nadaju, a u kojoj se ja ne bih ba od srca mogao smijati. Da je amazonki bilo stalo do mene koliko meni do nje, ona ne bi otkrila nau veselu igru. Ona je, me utim, sve rekla, a u tom sam vidio nepobitan dokaz da ona ili ne eli alu tjerati dalje, ili joj pak nedostaje duha pa nije predviala da e mi svojom brbljavou posjei ruke i noge, jer mi se one tri ba nimalo nisu sviale, pa kao to me lijepa ena uvijeik obodri, tako me runa upokoji. Predviajui u kakvoj u dosadi amiti ako se ne pojavim za stolom, izi oh u grad, i susrevi Giustinianija, povjerih mu da sam se zaelio malo ugodne razonode s kakvom najamnom ljepoticom mla ahne dobi. On me odvede do neke kue i ostavi me na vratima rekavi da u na drugom katu nai ono to traim, a starici koju u ondje susresti neka samo apnem njegovo ime. On se nije usuivao poi sa mnom iz straha da se to ne dozna, to bi mu prouzro ilo velike neprilike s redarstvom koje je u tom gra u neobino strogo. Upozorio me je neka ni ja ne ulazim dok ne budem siguran da me nitko nije primijetio. Priekao sam dakle do sumraka. Ondje sam slabo ve erao, ali sam se lijepo sve do ponoi pozabavio s dvjema mladim radnicama. Moja dareljivost, a to bijae vrlina u tom gradu prilino nepoznata, pribavi mi naklonost starice koja mi je obeavala sva mlaahna blaga budem li i dalje dolazio, dakako uz najve e mjere opreza. Kad sam se vratio, Leduc mi re e da sam dobro uradio to sam nestao, jer je cijelo svratiste saznalo za onu maska -radu i svi su, ukljuivi i gospodina Otta, naumili izii iz soba 10 Casanova TV 145 da me vide u ulozi peharnika, to bi mi, kad bih primijetio radoznalce, bilo veoma neugodno. Ja sam ree zauzeo vae mjesto. Ona se gospoa zove barunica Roll. U ivotu nisam vidio zavodljivijeg stvora. Je li pitala za drugog peharnika? Nije, ali zato su se ostale tri neprestano raspitivale.

 A gospoa Roll nije nita rekla? Ni rijei. Izgledala je tuna sve dok joj nisam rekao da je ju eranji peharnik bolestan. Zato si joj rekao da sam bolestan? Pa neto sam morao rei. Jesi li joj odvezao izmice? Nije mi dala. Tko ti je rekao njezino ime? Koija. To je mlada nevjesta, udala se nedavno za jednog postarijeg ovjeka. Otiao sam spavati, a u zoru sam bio ve na prozoru da ih vidim kad budu odlazile. Sakrivao sam se iza zavjese. Gospoa se uspela u koiju posljednja, i pod izlikom da vidi kakvo je vrijeme podigla je glavu i skinula svilenu kapicu. I ja urno skidoh svoju, a ona me pozdravi ljupkim smijekom. OSMO POGLAVLJE Odlazak iz Zuricha Soleure Gospodin de Chavigny Gospodin i gospoda Roll Igram komediju Hinim bolest da pospjeim razvoj ljubavne spletke Moj mi je svratitar estitao na uspjelom preruivanju u peharnika, primijetivi kako mu je ao to me nije vidio. Pohvalio me to sam bio toliko pametan da maskaradu nisam vie ponovio. Zahvalivi mi na asti to sam je iskazao njegovoj kui, ree kako bih mu uinio jo veu ast kad bih prije odlaska barem jednom ruao za njegovim stolom. Obeao sam da u doi jo istog dana. Kako sam vrsto nakanio otii u Soleure da pokuam osvojiti lijepu amazonku, dao sam ispostaviti kreditno pismo za jednu enevsku banku. Onda sam pisao gospoi d'Urfe, zamolivi je da mi poalje preporu no pismo za gospodina de Chavignvja, francuskog poklisara, iju u pomo navodno ustrebati zbog vanih poslova naeg reda. Napomenuo sam joj neka mi ga to prije uputi na poste restante u Soleureu. Napisao sam jo nekoliko pisama, me u kojima bijae i jedno ne odvie ljubazno za vojvodu od Wurtemberga. Za stolom svog svratitara naao sam se u drutvu sve visokih ofioira. Jelo bijae odlino, a za desert nam posluie najukusnije slatkie. Poslije ru ka izgubio sam deset lujora u igri vie od deset, a isto sam toliko proigrao sutradan kod nekog imunog mladia koji se zvao Escher.

Razonoivao sam se kod one ene s kojom me je upoznao Giustiniani, no to bijae bijedna zabava, jer su djevojke koje mi je dobavljala govorile najprostijim vicarskim narjejem. Bez rijei ljubavni uitak gubi najvei dio svoje drai. U vicarskoj sam primijetio istu pojavu kao i u Genovi. vicarci i enoveani govore vrlo loe, ali piu veoma dobro. Jedva to sam bio krenuo iz Zuricha moradoh se zaustaviti u Badenu zbog kvara na koiji koju bijah unajmio. 147 U Luzernu sam posjetio apostolskog nuncija, koji me je pozv ao na ruak. U Freiburgu me je primila supruga grofa d'Affrvja, koja bijae mlada i sklona pustolovinama. A evo to sam vidio u nekom selu na desetak milja od Soleurea. Dok sam se u predveerje etao s mjesnim ranarnikom na jedno stotinjak koraka spazih priliku nekog mukarca koji se uzverao uza zid jedne ku e i uao kroz prozor. Pokazah ga ranarniku, a on se nasmija i re e da je to neki zaljubljeni seljak koji je doao da provede no s izabranicom svog srca. Kod nje provede nastavio je cijelu no i ujutro odlazi jo zaljubljeniji, jer mu ona nikad nee da podari onu najveu milost. Da to uini moda se ne bi njome oenio, a drugog bi enika teko nala. Na poti u Soleureu naao sam pismo od gospo e d'Urfe koje je sadravalo i pismo od gospodina de Choiseula naslovljeno na gospodina de Chavignvja, poklisara. Bilo je zapeaeno, ali na omotnici je stajalo ime ministra koji ga je napisao. Ja odmah pohitah da iznajmim ko iju, zatim se odjenuh kao da u u Versailles i uputih se u palau poklisara, do kojeg nisam mogao doprijeti, te ostavih kod vratara ministrovo pismo. Kako taj dan bijae nedjelja, otiao sam na posljednju misu, ali lijepe gospo e nisam vidio. Zatim malo proetah i vratih se u svratiste, gdje me je ekao neki asnik koji me u poklisarevo ime pozva na ruak u dvor, kako se nazivalo francusko poslanstvo. Gospoa d'Urfe bijae mi u svom pismu napisala da je zbog mene bila u Versaillesu i da je sigurna da mi je vojvotkinja de Gramont ishodila u ministra izvrsnu preporuku. To mi je bilo neobi no drago, jer sam naumio zaigrati ulogu osobe koja je na cijeni i kod najviih glava. Novaca sam imao mnogo, nadao sam se stei naklonost gospodina de Chavignvja, koji je prije trideset godina bio poslanik u Veneciji. O njem sam mnogo uo, pa sam jedva ekao da ga upoznam. Doao sam u naznaeno vrijeme. Uveli su me bez najave i kad se otvorie krila velikih vrata, ugledah jednog lijepog starca kako mi dolazi u susret. On me pozdravi najbiranijim rijeima, kakve su uobiajene na dvoru, potom me predstavi svim uzvanicima koji su ga okruivali, a onda, prave i se kao da nije

dobro proitao moje ime, izvadi iz depa pismo gospodina de Choiseula i glasno proita odlomak u kojem ga je ministar molio da me primi s najve om ljubaznou i pa148 njom. Posjeo me je na sofu sebi zdesna, a pitao me je samo ono na to sam mogao odgovoriti openito, kako putujem samo iz zadovoljstva, kako mi je vicarski narod u mnogoemu miliji od drugih naroda i kako mi je ovo najsretniji trenutak u ivotu, jer mi je donio ast da ga upoznam. Posluie veeru, a Njegova me jasnost posjedne sebi zdesna . Uzvanika bijae petnaestero, a svakog je posebice sluio jedan lakaj u poslanikovoj livreji. U toku razgovora spomenuh mu kako ga se u Veneciji jo uvijek sje aju s toplinom i udivljenjem. Uvijek u se sjeati odvratio je dobrote i ljubaznosti to su mi ih ukazivali za sve vrijeme mog poklisar -stva. No ja vas molim, nabrojte mi ljude koji jo uvijek govore 0 meni. Ti mora da su ve veoma stari. Na to sam jedva ekao. Od gospodina Malipiera bijah saznao o nekim dogaajima za vrijeme regentstva, u kojima se poklisar veoma asno ponio, a gospodin Bragadin esto mi je pripovijedao o njegovoj vezi sa slavnom Stringhettom. Njegov kuhar bijae odlian, no u razgovoru s tim prijaznim starcem gotovo da sam zaboravio na slasti trpeze. Bijae sav razdragan, a l ice mu se rumenilo od zadovoljstva. Kad ustadosmo od stola, kaza mi da ugodnijeg ru ka nije imao otkad je u Soleureu i da ga je spominjanje njegovih ljubavnih pustolovina pomladilo. Zagrlio me je molei da mu za sve vrijeme to u ga provesti u Soleureu dolazim i jutrom 1 veerom, svakog dana. I on je mnogo govorio o Veneciji. Poto se najpohvalnije izrazio o vladi, re e da nema na svijetu grada gdje bi se bolje jelo, bilo posno bilo mrsno, samo se treba pobrinuti za dobro ulje i strano vino. Oko pet sati pozva me na etnju u svom vis-a-visu, u koji se on popne prvi prepustivi meni stranje sjedalo. Sili smo kod jedne draesne ladanjske ku e gdje nas posluie sladoledom. Na povratku u grad poslanik mi kaza da se kod njega svake ve eri okuplja brojno

drutvo dama i gospode, nadovezavi kako se nada da se ne u dosaivati. Ja sam pak nestrpljivo oekivao da vidim to drutvo u nadi da u ondje susresti gospou. Uzvanici poee dolaziti. Mnogo runih ena, nekoliko podnoljivih, nijedne lijepe. U partijama koje sloie meni odabrae za suigraice jednu mladu plavojku i neku prastaru 149 gospou koja ne bijae bez duha. Izgubio sam, dosa ujui se, tri lujdora, a onda proetah dvoranom. Mojoj ljepotici ne bijae ni traga, te se spremih na odlazak. Poklisar se ve bio povukao. U prolazu primijetili dvije gospo e koje su me pozorno gledale doaptavajui neto jedna drugoj. Odmah prepoznah one iste koje sam u Ziirichu vidio s gospoom Roll, ali se napravih kao da ih ne vidim i udaljih se. Sutradan doe jedan poklisarov asnik i obavijesti me da e me u toku dana posjetiti Njegova jasnost koja bi me voljela zate i kod kue. Odgovorih mu da se neu ni maknuti iz svratita. Odmah sam stao razmiljati kako da od njega neto doznam o gospoi Roll, ali on mi utedi trud. etvrt sata kasnije uvaeni gospodin osvanu i ja ga doli no doekah. Poto smo razgovarali o kii i lijepom vremenu, on mi sa smijekom kaza da e mi ispripovijedati najgluplju priu, no neka unaprijed znam da on ne vjeruje ni rijei. Poslije tog uvoda ispria mi kako su dvije gospoe koje su me vidjele na prijemu, poslije mog odlaska dole u njegovu sobu da ga opomenu neka me se uva, jer da sam ja peharnik iz jedne gostionice u Ziirichu. Vi ste posluivali za stolom prije nekih desetak dana kad su ile u h odoae Naoj Gospi. One su u to sigurne, a uz to su ju er susrele i drugog peharnika, vaeg druga, koji mora da je, bogzna zato, pobjegao s vama. Tvrdile su da ste se sino, im ste primijetili da su vas prepoznale, udaljili iz dvorane. Ja sam im u smijehu odgovorio da im ne bih povjerovao ak i da mi se niste predstavili pismom od gospodina de Choiseula i da e danas s vama ruati kod mene. Primijetio sam da ste se vi moda preruili ne biste li pokuali sre u s nekom od njih, ali one odvratie da je takva pretpostavka besmislena, jer da ste vi obi an krmarski sluga koji umije vjeto rasje i kopuna i spretno mijenjati tanjure i da e me one za to pohvaliti ako im dopustim. Rekoh im da e vas dobro nasmijati, a i mene takoer. Ako u toj prii ima istine, sve mi otvoreno recite. Drage volje. Ali mislim da bismo morali biti obazrivi, jer bi ta lakrdija mogla nekom nauditi, a ja bih radije umro negoli to uradio. Stvar je dakle istinita? Ovo me neobino zanima.

 Istinita je samo djelomino. Vaa jasnost zacijelo ne vjeruje da sam peharnik iz gostionice Kod maa. Nikad ne bih u to povjerovao. Vi ste se preruili. 150 Ba tako. Jesu li vam rekle da ih je bilo etiri? To znam. Meu njima se nalazila i jedna ljepotica. Ah, sad mi je sve jasno. Imate pravo, moramo biti obazrivi, jer ona uiva neporo an glas. To nisam znao. Iako je stvar nevina, zlobnici bi je mogli uveli ati, to bi naudilo ugledu te prelijepe ene koja me je svojom ljepotom i duhom zadivila. Onda mu ispripovjedih cijelu zgodu priznavi na kraju da sam doao u Soleure u nakani da je upoznam i da joj, poe li mi za rukom, posvjedoim svoju ljubav. Ako to bude nemogue nadovezao sam otii u za dva do tri dana, ali prije u se javno nasmijati onim ble-betuama koje vrlo dobro znaju da je onaj tobonji peharnik bio samo maska. Ali one se prave kao da to ne znaju samo zato da bi me osramotile i naudile gospoi... koja je ludo uradila to im se povjerila. Polake, polake! Koliko stvari odjednom! Dajte da vas zagrlim. Ta mi se pripovijest neobino svia. Prepustite itavu stvar meni. Vi, dragi moj prijatelju, neete otii i udvarat ete lijepoj gospoi Roll. Moram se ba od srca nasmijati. Ta i ja sam bio mlad i zbog lijepih sam se o iju i ja esto znao preruiti. Danas ete za rukom one dvije zlobnice sve u ali izvr i ruglu i podsmijehu. Stvar je tako nevina da e se i sam gospodin e Roll smijati. Njegova ena zna da je ljubite? Ona je sigurno nazrela to mi je u dui, iako nisam uradio nita osim to sam joj izuo izmice. Ba je to smijeno. On ode smijui se i na vratima koije po trei put me zagrli. Kako bijah siguran da je lijepa amazonka na povratku u Ziirich svojim druicama ispri ala sve to je znala, smatrao sam alu kojom su se one dvije gadure htjele narugati poslaniku zlobnom i opakom, no za cilj kome sam teio bijae probita nije da njihovu klevetu prikazem kao duhovitost. U palau poslanstva uao sam u pola dva, i tek poto se ponizno poklonih domainu, primijetili one dvije gospo e. Obrativi se onoj koja je imala zlobni izraz, a koja je uz to epala, zapitah je da li me prepoznaje.

 Vi dakle priznajete da ste peharnik iz svra tita u Zii-richu? uzvrati mi pitanjem gospoa F., kako se naime ta rugoba zvala. 151 Da, gospoo. No ja sam to bio svega jedan sat, da bih doivio ast i naao se u vaoj blizini. A vi ste me okrutno kaznili ne obrativi mi se ni jednim slovcem. No nadam se da ovdje neu biti tako hude sree, i ak se u potaji nadam da ete mi dopustiti da vam udvaram. To je doista udno. Vi ste tu ulogu tako dobro odigrali da nitko iv ne bi posumnjao u istinitost lica koje ste prikazivali. Sad emo vidjeti da li ete s istim umijeem odigrati i ono koje uistinu predstavljate. Ako do ete k meni, iskazat ete mi neobinu ast. Poslije tih laskavih rijei za dogaaj s preruenim pehar-nikom doznae svi prisutni. Uto stie i gospoa Roll sa svojim muem. Ugledavi me, o na mu odmah kaza: Eno peharnika iz Ziiricha! Taj mi prijazni ovjek srdano zahvali na asti to sam je iskazao njegovoj eni izuvi joj izmice. Po tom sam zakljuio da mu je sve ispripovijedala, i to mi bijae drago. Gospodin de Chavigny posjede je seb i zdesna, a meni pripade mjesto izmeu onih dviju dama otrovna jezika. Iako mi bijahu mrske, usrdno sam im udvarao smogavi odnekuda snage da nijednom ne pogledam gospo u Roll, koja je te veeri bila jo ljepa nego kad bijae odjevena u amazonku. Njen mu, sudei po svemu, ne bijae ljubomoran, a niti onako star kako sam zamiljao. Poklisar ga pozva na ples sa suprugom, a nju zamoli da jo jednom glumi u kotkinji kako bih ja mogao re i gospodinu de Choiseulu da sam se u So-leureu lijepo zabavljao. Ona odgovori da nedostaju dva glumca, nato se on ponudi da e preuzeti ulogu lorda Mon-rosea, a ja ustro izjavih da u igrati Murraya. Moja susjeda, gospo a F., ljuta zbog takva izbora, jer je ona imala igrati odvratnu ulogu lady Alton, odape na me jednu od svo jih strelica: Kakva teta to u komadu nema uloge peharnika! Vi biste je divno odigrali. A vi ete me doekah je nauiti kako da jo bolje odigram Murrayevu. Poslanik odredi dan predstave i ja sutradan dobih svoju malu ulogu. Kako je spomenuti ples bio prireen u poast meni, vratio sam se kui da se preodjenem. U dvorani sam osvanuo odjeven izvanredno raskono. 152

Ples sam otvorio otplesavi menuet s jednom gospo om koja je zbog svog poloaja imala prednost nad svim drugima. Zatim sam plesao s ost alim damama, no lukavi me poslanik za etvorku dodijeli gospoi Roll rekavi da lord Murray mora plesati samo s Lindanom. Tome nitko nije mogao prigovoriti. Za prvog odmora rekoh joj da sam zbog nje doao u Soleure i da sam se samo zbog nje preruio u peharnika. Stoga se vrsto nadam zavrih da ete mi milostivo dopustiti da vam udvaram. Ona na to odvrati kako me zbog stanovitih razloga ne moe primati u ku i, ali da nam ipak prilike da se viamo nee uzmanjkati ako se naime nisam odlu io ubrzo otputovati i ako joj ne budem ukazivao takvu panju koja bi mogla dati povoda za ogovaranje. Ljepeg odgovora ne bih mogao dobiti ni da su se zdruile ljubav, mudrost i blagost. Obeao sam joj najvei oprez i od tog sam se trenutka oboruao strpljenjem, a svoju ljubav zakrio velom tajne. Kako se ve bijah priznao novajlijom u kazalinom umije u, zamolio sam gospou F. da me podui. Odlazio sam joj svakog jutra, a ona je to smatrala samo izlikom. Ta gospoa bijae udovica izmeu tridesete i etrdesete, ukaste puti, opaka duha i runog hoda, jer je silom htjela sakriti da epa. Govorila je neprestano i dosaivala svima htijui se razmetati duhom kojeg nije imala. Uza sve to morao sam hiniti zaljubljenost. Morao sam se nasmijati kad mi je jednog dana rekla kako nik ad ne bi povjerovala da sam tako plahe prirode otkad me vidjela u odli noj ulozi peharnika. Upitao sam je po emu to sudi, ali ona ne odgovori nita. Odlu io sam raskinuti s njom im odigramo kotkinju. Na predstavu su doli svi vieniji ljudi u gradu. Gospoa F. uivala je to svojom ulogom izaziva uas, i ne slute i koliko je tome pridonijela njena linost. Gospodin de Chavigny izmamio je gledaocima suze. Poslije se govorilo da je igrao bolje od samog Voltairea.19 No meni se krv sledi u ilama kad mi je, u treem prizoru petog ina, Lindane rekla: to? Vi? Vi se usu ujete da me volite? Ona je te rijei izgovorila tako neobino, s tako naglaenim prezirom, to se ak nije slagalo s komadom, da svi gledaoci oduevljeno zapljeskae. Taj me 153 pljesak nemilo acnu i razljuti, jer mi se u inilo kao da mi je igra u neku ruku povrijedila ast. Kad se amor slegnu ja joj prema ulozi, odgovorili: Da, ja vas oboavam, i ja to smijem! No te sam rije i izgovorio tako dirljivim glasom da

se gledalite prolomi od jo burnijeg odobravanja, a uporni bis etiri stotine glasova zahtijevae da ih ponovim. Ali usprkos pljesku kojim su nas gledaoci pozdravili, morali smo za ve erom priznati da nismo dobro znali svoje uloge. Zato gospodin de Chavigny re e da e drugu predstavu odgoditi za dva dana, a da emo sutradan odrati probu u njegovoj ladanjskoj kui gdje emo svi ruati. Mi smo glumci estitali jedno drugom. Gospoa F. izjavi da sam dobro igrao, ali ni izdaleka onako kao peharnika u svratitu. Podrugljivci joj smijehom odobrie, ali promijenie stranu kad joj odgovorili da je odli no igrala lady Alton, no da je to razumljivo, jer se nije morala nimalo truditi. Gospodin de Chavigny rekao je gospo i Roll da gledaoci koji su joj pljeskali na onom mjestu gdje se udi to je volim nisu imali pravo, jer se, izgovorivi te rijei s prezirom, udaljila od svoje uloge. Lindane je naime potovala Murraya. Sutradan poslanik doe po mene i pozva me da se povezem njegovim kolima. Svi su se glumci ve okupili u ladanjskoj kui. Najprije sjeosmo za stol, a onda odigrasmo komad bez pomo i aptaa. Podvee domain ree drutvu da ih oekuje na veeri u Soleureu i svi se razioe osim gospodina Rolla, s kojim je poslanik imao razgovarati o nekom poslu. U asu polaska doivjeh ugodno iznena enje. Popnite se sa mnom u moja kola pozvao je poslanik gospodina Rolla, pa emo razgovarati o naem poslu. A u vaima e gospodin de Seingalt20 imati ast da pravi drutvo vaoj supruzi. Ja odmah pruih ruku toj udesnoj ljepoti i ona se uspe s najravnodunijim izrazom, no steui me vrsto. I zaas se naosmo jedno pokraj drugog. Pola sata proe poput trena, no mi ga nismo potratili u razgovorima. Nae se usne spojie i odvojie tek pred posla -nikovom palaom. Ona sie prva, ali ja se prestravih videi njeno zaareno lice. Ta rumen, neuobi ajena na njenim obrazima, otkrit e svakom oku u dvorani na grijeh. Zbog njene asti nisam je smio tako izmijenjenu izloiti pronicavom po 154 gleu gospoe F. koja bi, iako poniena, likovala nad tako vanim otkri em. Valjda sama ljubav htjede da se dosjetim spasonosnome sredstvu, a hvala sre i, prijateljici mojoj u mnogoj zgodi, imao sam ga ba kod sebe. Bijae to kutijica s prakom za kihanje. Brzo joj rekoh neka uzme jedan prstovet, a i ja uradili isto. Prevelika koliina poe djelovati ve na polovici stepenita i oboje smo jo dobrih etvrt sata neprestano kihali, pa je njeno izdajni ko rumenilo svak

morao pripisivati ki-hanju. Kad to prestade, ona izjavi da je vie ne boli glava, ali da e se ubudue uvati tako estokih lijekova. Primijetio sam kako se gospoa F. duboko zamislila, ali se nije usudila nita rei. Videi da mi je srea sklona, odluih ostati u Soleureu sve dok ne postignem onaj slatki cilj za kojim sam udio, i stoga namislih da iznajmim ku u negdje na ladanju. Na mom mjestu svaki mukarac osjetljiva srca uradio bi isto. Ta pred sobom sam imao savrenu ljepotu koju sam oboavao, a koju jedva to sam dotakao, premda bijah siguran da sam joj osvojio srce. Imao sam novaca i ni o kom nisam ovisio. To mi se inilo mnogo pametnije od onog mog nauma da se zamonaim u Einsiedelnu. Bijah tako prepun sree, sadanje i budue, da se nisam nimalo hajao to e ljudi rei. Napustivi za stolom sve uzvanike, pohitah da se pridruim poslaniku koji se tek bijae pojavio. Kao pristojan ovjek nisam smio tog ljubaznog starca liiti zadovoljstva koje je tako dobro zasluio. im se naosmo sami, on me upita jesam li se umio okoristiti uslugom koju mi je iskazao. Izljubivi plemenito mu lice, u ove tri rije i rekoh mu sve: Nadam se najljepem! No kad mu ispriah o praku za kihanje, njegovim pohvalama ne bijae kraja. Zatim mu povjerih da sam nakanio unajmiti ku u na ladanju gdje bih u miru ekao da mi se srea osmjehne. Nita bolje nisam mogao smisliti da se na uijem potpune sree, a da istodobno zatitim gospo inu ast. Stoga sam se preporuio poslaniku da mi pronae namjetenu kuu, zatim koiju koja bi mi uvijek stajala na raspolaganju, dva lakaja, dobrog kuhara i doma icu koja bi vodila brigu o mom rublju. On obea da e se za sve pobrinuti. 185 Drugog je dana naa komedija ponjela velik uspjeh, a onda mi poslanik saopi to je smislio. Vidim, dragi prijatelju, da biste u ovoj ljubavnoj spletki bili potpuno sretni udovoljivi svojoj strasti, a da pri tom ne naudite dobrom glasu gospo e Roll. Ja sam ak uvjeren da biste smjesta otili i praznih r uku kad bi vam ma samo i natuknula da je to potrebno za njeno spokojstvo. Po tom vidite da sam ja ovjek iji vam savjet moe biti od koristi. Ako doista elite da vam nitko ne pronikne tajnu, tad ni za ivu glavu ne poduzimajte ni najmanji korak koji bi u onih to ne vjeruju u ravnodune ine, mogao probuditi sumnju, pa bi lako nazreli istinu. Onaj kratki domjenak u etiri oka to sam vam ga pribavio neki dan ni najpronicaviji duh ne bi mogao protuma iti no kao igru pukog sluaja, a dogaaj s prakom za kihanje obezvreuje pretpostavke i najdosjet-ljivijih zlobnika. Gospodin Roll, premda to ne pokazuje, ljubomoran je na svoju enu.

Meutim u onom mom pozivu da se sa mnom vrati u Soleure nije mogao nazreti nita sumnjivo, jer je uistinu malo vjerojatno da bi h se ja primio uloge vaeg Merkura. Bilo bi sasvim prirodno i u skladu s pravilima najobi nije uslunosti, o koju se on nikad nije ogrijeio, da je njegova ljubljena supruga na povratku zauzela u mom vis-a--visu mjesto koje sam ja ljubazno prepustio njemu zbog velikog zanimanja za njegov posao. Poslije ovog uvoda koji vam eto odrah u stilu dravnog tajnika u Vije u, prijeimo na zakljuak. Da biste se sigurno uputili ka sre i, valja uraditi dvije stvari. Ponajprije pokuajte zadobiti prijateljstvo gospod ina Rolla, ne dajui nikad povoda da nasluti njenost koju gajite prema njegovoj eni. U tom u vam ja moi biti od pomoi. Druga se pak tie same gospoe. Ne dajte nikad povoda za govorkanje, ve na-stojte da razlozi vaih postupaka budu svima poznati. Zato vam kaem, ne iznajmljujte kuu sve dok, tajom od drugih, nismo pronali uvjerljiv razlog da svim radoznalcima bacimo pijesak u o i. Taj sam razlog pronaao juer dok sam razmiljao o vama. Morat ete se napraviti bolesnim i iznai takvu bolest u koju lijenik, kad mu je opiete, nee posumnjati. Ja sreom poznajem jednog kojem je strast da za svaku bolest propisuje ladanjski zrak i kupke koje sam priprema. Taj e lijenik ovih dana doi k meni da mi opipa bilo. Vi ete ga pozvati u svratiste i za pregle d mu platiti dva lujdora. Kladim 156 se da e vam preporuiti barem ladanjski zrak, a on e po cijelom gradu govoriti kako je siguran da e vas izlijeiti. To mu je u prirodi, dobrom mom Herrenschwandtu, koji je inae lijenik veoma uen. Otkud on ovdje? To mi je prijatelj. Upoznao sam ga u Parizu kod gospo e du Rumain. To je njegov brat. Smislite neku otmjenu bolest koja vam ne e nauditi ugledu. Tek onda emo potraiti kuu, a ja u vam poslati jednog ovjeka koji e vam pripremati odlina i birana jela. O izboru bolesti valjalo je dakle dobro promisliti. Taj sam svoj naum povjerio gospoi Roll kad se za trenutak naosmo iza pozornice, i ona ga svesrdno odobri. Zamolio sam je neka smisli neki na in da se uzmognemo dopisivati i ona obea da e razmisliti. Kazala mi je da njen mu ima o meni najbolje miljenje i da nije smatrao nedolinim to sam se s njome vozio u njegovom coupu. Zapitala me je da li je gospodin de Chavignv namjerno ili slu ajno zadrao njenog mua, a kad joj rekoh da je to bilo namjerno , ona podie lijepe oi prema nebu, ugrizavi se za usnu. Zar vam je to krivo, mila moja prijateljice?

 Na alost... nije! Nekoliko dana kasnije lijenik je doao da vidi posljednju predstavu kotkinje. Poslanik ga je zadrao na ruku. Dok su posluivali slatko, on mi estita na zdravu izgledu, ali ja mu rekoh da je izgled esto varljiv, te ga zamolih da me u skoro vrijeme pregleda. Obeao mi je da e sutradan doi u moje svratiste. I doao je, a ja ovako zapoeh: Ja trpim od ljubavnih snova to me mu e svake noi, te mi kria pucaju od bola. Poznam ja tu bolest, gospodine, i lije it u vas na dva naina. Kao prvo, a to vam nee biti odve drago, povui ete se za est tjedana na ladanje, gdje neete dolaziti u dodir s biima koja stvaraju u vaem mozgu jake dojmove te podra-ujui sedmi par ivaca uzrokuju ejakulaciju, a otud uz bol u kriima i velika tuga koju osjeate pri buenju. To je istina. Pa znam ja to. Drugi e lijek biti hladne kupke koje e vam goditi. Mora li se ii daleko? 157 Moete ih uzimati gdje hoete. Odmah u vam napisati sastav, a ljekarnik e vam ih pripremati. Poto je napisao uputu, dadoh mu dva lujdora, i on ode, a u podne je ve itav grad znao za moju bolest kao i za naum da se nastanim na ladanju. Gospodin de Chavignv po-alio se za rukom rekavi lijeniku da bi mi morao zabraniti enske posjete. Gospoa F. na to primijeti da bi mi trebalo zabraniti stanovite portrete u minijaturi kojih je moja kri -njica puna. Gospodin Roll, koji se bavio anatomijom, izjavi da je Heurenschwandtovo zaklju ivanje upravo udesno. Ja sam pak pred svima zamolio poslanika da mi prona e kuu na ladanju i dobrog kuhara, nadodavi da ne volim sam jesti. Kako mi ve lana uloga zaljubljenika bijae dozlogrdila, posve sam prestao zalaziti gospoi F., koja se ak usudila da me zbog moje nestalnosti otro prekori, tvrdei da sam je prevario. Rekla je da sve zna i da e mi se osvetiti. Odgovorio sam joj da mi se nema zbog ega osvetiti, jer je nisam nikad uvrijedio, no ako je naumila da me dade umoriti, zatrait u zatitu. Nato je samo primijetila da nije Talijanka. Kad sam se otarasio te otrovnice, to mi je donijelo veliko olakanje, sve sam svoje misli posvetio gospoi Roll. Poslanik, koji mi je u svemu bio zduno pri ruci, uvjerio je gospodina Rolla da u ja sigurno u vojvode Choiseula, vrhovnog

zapovjednika vicaraca,21 ishoditi pomilovanje za njegova ne aka koji je negdje u etvrti Muette ubio u dvoboju nekog ovjeka. Napomenuo mu je da ja, preko vojvotkinje de Gramont, mogu isposlovati sve to elim. Ispri avi mi taj razgovor zapita me da li bih htio to preuzeti na se i da li se mogu nadati u dobar ishod. To naime bijae najsigurniji na in da steknem prijateljstvo gospodina... Odgovorio sam mu da za uspjeh ne mogu jam iti, no da u drage volje pokuati. On dakle posla po gospodina Rolla, koji me u njegovoj nazonosti upozna sa svime, pokazavi mi papire gdje je taj, uostalom svakidanji, predmet bio opisan u svim pojedinostima. Probdio sam dobar dio noi piui pismo koje je trebalo ponajprije predobiti vojvotkinju, a zatim vojvodu, njena oca. I gospou d'Urfe pismeno obavijestili da budunost naeg reda Rumena kria ovisi o pomilovanju koje bi kralj trebao podijeliti spomenutom asniku koji je zbog tog dvoboja morao napustiti kraljevinu. 158 Sutradan sam pismo koje bijae upu eno vojvodi pokazao poslaniku koji izjavi da je izvrsno i posla me da ga pokaem i gospodinu Rollu, kojeg zatekoh s nonom kapicom na glavi. Prepun harnosti to sam njegovu stvar tako primio srcu, po sto puta mi zahvali. Zatim me zamoli da pri ekam dok mu ena ustane pa da zajedno s njom dorukujem, ali ja mu rekoh neka je u moje ime zamoli za oprotenje. Veoma mi se uri, objasnih mu, jer pota odlazi u podne. Vratih se dalkle u svratiste gdje zape atih pisma i poslah ih na potu. Zatim odoh poslaniku s kojim sam nasamo imao objedovati. On me pohvali to sam bio toliko lukav te sam otiao ne pri ekavi da gospoa Roll ustane. to se pak tie gospodina Rolla, poslanik bijae uvjeren da sam ga posve predobio za sebe. 1| Poslije ruka otiao sam kui da se preodjenem, jer je na dvoru istog dana bio prijem i veera. DEVETO POGLAVLJE Moja ladanjska kua Gospoda Dubois Podvala besramne epavke Jadi i neprilike Uavi u dvoranu, opazih u jednom kutu gospo u Roll zabavljenu itanjem nekog pisma. Prioh i zamolih je za oprotenje to nisam priekao da zajedno dorukujemo, ali ona odgovori da sam dobro uradio. Zatim mi re e, ako jo nisam unajmio kuu, neka joj uinim zadovoljstvo i neka se odluim za onu koju e mi njen mu po svoj prilici predloiti ve za vrijeme veere.

Vie mi nije mogla rei, jer su je pozvali na etvorku. Ja te veeri nisam plesao. Za stolom se govorilo o mojoj bolesti i o kupkama to sam ih nakanio uzimati u jednoj ladanjskoj kui to u je unajmiti. Gospodin Roll, kao to mi je njegova supruga najavila, ree kako on zna za jednu kuu pokraj Aara koja da je lijepa i udobna. Ali upozori me on morali biste je unajmiti barem na est mjeseci. Odgovorio sam da u drage volje platiti najamninu za est mjeseci unaprijed samo ako mi se svidi i ako budem mogao otii kad mi se prohtije. U kui je i dvorana od koje u cijelom okrugu nema ljepe. To bolje, bar u prirediti ples. Otiimo je pogledati ve sutra. Doi u po vas u osam sati. Bit e mi zadovoljstvo da vas pratim. Prije spavanja naruih koiju s etiri konja i u osam sati izjutra na oh gospodina Rolla odjevena i pripravna za put. Re e mi kako je pokuao privoljeti svoju enu da poe s nama, ali da je to ljenivica koja odvie voli postelju. Do kue smo stigli za nepun sat. Bila je prekrasna . Mogla je primiti i vie od dvadeset gospodara s poslugom. Osim dvorane kojoj sam se dugo divio najljepi bijae jedan kabinet 160 gdje su svi zidovi bili obloeni kineskim bakrorezima. Vrt je bio velik, povrtnjak lijepo obraen, vodoskoci arobni, a bijae tu i jedno odvojeno zdanje prikladno za pripremanje i uzimanje kupki. Poto ustanovismo da je sve u ku i i oko nje lijepo, vratismo se u Soleure. Zamolio sam gospodina Rolla da sve uredi kako bih se ve sutradan mogao useliti. Kod kue zatekosmo gospou, koja pokaza veliku radost kad joj mu kaza da mi se kua svidjela. Rekao sam im kako se nadam da e mi esto iskazivati ast dolazei na ruak, a gospodin mi to sveano obea. Poto mu isplatih sto lujdora na ime najma za est mjeseci, zagrlih ga i po ob iaju odoh na ruak poslaniku. Odmah sam mu ispripovjedio kako sam unajmio ku u koju mi je predloio gospodin Roll napomenuvi da sam to u inio ne bih li ugodio njegovoj eni koja me je o tom unaprijed obavijestila. To ste dobro uradili nato e on no jeste li zaista naumili ondje prirediti ples?

 Jesam, samo ako za svoj novac uspijem dobiti sve to mi treba. Oko toga ne tarite glave, jer ete kod mene nai sve ono to za novac ne biste mogli dobiti. Vidim ja da vi volite troiti. No najprije ete dobiti domaicu, dva lakaja i kuhara. Platit e ih moj domar, kojem ete vratiti novac. To je poten ovjek, i u nj se moete pouzdati. Ja u ponekad doi da okuam vau juhu i uivat u sluajui kako napreduje ljubavna pustolovina. Neobino cijenim tu mladu enu koja u ponaanju pokazuje vie razbora no to ima godina, pa je to vie morate potovati zbog ovih dokaza naklonosti to vam ih daje. Zna li ona da je meni sve poznato? Zna samo to da je Vaoj jasnosti pozn ato da se volimo, no to joj nije krivo, jer je sigurna u vau suzdrijivost. To je krasna ena. Ljekarnik kojeg mi Heurenschwandt bijae preporu io ode istog dana da mi pripremi kupke koje su me imale izlije iti od izmiljene bolesti, a za dva dana krenuh i ja, poto sam prethodno naloio Leducu da me slijedi sa itavom mojom prtljagom. No kako li se iznenadih kad, stupivi u svoj novi stan, ugledah pred sobom jednu mladu enu ili djevojku preljupka lica koja mi htjede poljubiti ruku. Ja je brzo po-vukoh, a ona, videi moju preseneenost, pocrveni. U Casanova IV 161 Pripadate li vi kui, gospoice? Domar Njegove jasnosti poslanika dodijelio me je u vau slubu, u svojstvu domaice. Oprostite na mom iznenaenju. Ali uimo u moju sobu. Kad ostadosmo sami, pozvah je da sjedne pored mene na kanapeu. Ona mi skromno i blago odvrati da ne moe primiti toliku ast. Kako elite, no valjda vam nee biti teko da jedete sa mnom kad vas zamolim, jer ja se smrtno dosaujem jedui sam. Kako god zapovjedite. Gdje je vaa soba? Ondje. Dodijelio mi ju je poslanikov domar, ali vi ste gospodar. Njezina soba bijae iza alkovena gdje se nalazio moj krevet. Uli smo zajedno. Na sofi bijae mnogo lijepih haljina, a tik uza sobu nalazio se kabinet za preodijevanje i umivanje sa svim potreptinama, suknjama i kapicama,

cipelama i papuama. U jednom kutu stajala je otvorena krinja puna finog rublja. Ja tad paljivije pogledah svoju doma icu. Njezinom uznositom i ozbiljnom ponaanju nisam imao ta prigovoriti, ali ona bi jae odve privlana, i za jednu sobaricu prebogato opremljena, te odlu ih da je o svemu potanko ispitam. Pomiljao sam da je to moda ugodno iznena enje koje mi je priredio gospodin de Chavignv, jer tako zavodljiva djevojka kojoj nije moglo biti vie od dvadeset i pet godina i koja je posjedovala tako bogatu runicu bijae prije stvorena za ljubavnicu no za domaicu. Upitah je poznaje li poslanika, a ona odgovori da ga zna samo iz vi enja, i da joj je domar rekao da e dobivati dva lujdora mjeseno, osim hrane, koja e joj se donositi u sobu. Zatim ree da je udovica, rodom iz Lyona, i da se zove Dubois. Ja je tad ostavih, zbunjen i u nedoumici, jer to sam je vie gledao i to sam dulje s njom razgovarao, to me je ve ma privlaila. Otiao sam u kuhinju gdje ugledah nekog mladia koji je mijesio tijesto. Zvao se du Rosier. Njegova sam brata vidio u slubi francuskog poslanika u Veneciji. Mladi mi ree da e veera biti posluena u devet sati. Ja nikad sam ne jedem. 162 To znam. Koliko dobivate mjeseno? etiri lujdora. Zatim mi se predstavie dva lakaja, lijepo odjevena i estita izgleda. Jedan mi od njih ree da e me posluivati vinom koje budem zahtijevao. U uvarevoj kuici zatekoh ljekarnikova naunika kako priprema kupku koju sam imao stalno uzimati. Proetavi se vrtom, uoh vratarici i upoznah se s njenom brojnom obitelji. Bilo je ondje nekoliko ljepukastih djevojaka s kojima sam neko vrijeme ugodno askao, oduevljen to sve govore francuski. Potom me vratarica provede po cijeloj kui, jer sam elio sve razgledati. Kad sam se vratio u svoje odaje, na oh Leduca koji je praznio kovege. Naloih mu da rublje preda gospo i Dubois, i onda se povu-koh u kabinet da napiem neka pisma. Bijae to draesna soba na sjevernoj strani s jednim prozorom s k oga se pruao aroban pogled koji bi svakog pjesnika nadahnuo divnim mislima to se ra aju u seoskom spokoju i tiini koja tako ugodno miluje uho.

Ima jedinstvenih uitaka punih drai i spokojstva koje ovjek moe osjetiti kad je sretan i zaljubljen. A ja sam bio i sretan i zaljubljen. U neko doba zauh kucanje na vratima i ugledah svoju lijepu doma icu. Bez trunka ljutnje ona me ak vedro i nasmijano zamoli neka svom sluzi naloim da s njom bude pristojan. ime vas je uvrijedio? Po njegovu sudu moda niim. Htio me je poljubiti, a kad sam ga hladno odbila, postao je drzak, misle i valjda da na to ima prava. to vam je rekao? Stao mi se izrugivati. Gospodin e mi oprostiti, no ja sam na to osjetljiva. Teko podnosim izrugivanje. U pravu ste, jer to je uvijek znak gluposti ili zlobe. Leducu u odmah dati na znanje da vas ima potovati. Danas ete veerati sa mnom. Kad je malo kasnije uao da me neto upita, zapovjedih mu da se prema Duboisovoj odsele pristojno ponaa. to se pravi svetica? Htio sam je poljubiti, a ona se nije dala. 163 Ti si obina hulja. Je li to vaa sobarica ili pak ljubavnica? Moda ak i ena. Vrlo dobro. Nai u ja zabave kod vratarice. Veera mi je odlino prijala, a vino iz Neufchatela bijae vanredno. Te prve veeri bijah sa svime zadovoljan, i s kuharom i s ednom suzdrijivou svoje domaice i s vragolastim panjolcem koji ju je posluivao bez ikakva prenemaganja. Poto naloih da mi kupka bude spremna u est sati izjutra, otpustih poslugu i ostadoh sam s prelijepom udovicom. Zamolih je da mi ispripovjedi svoj ivot, a ona otpo e ovako: To je kratka pria. Roena sam u Lyonu. Moji su me roditelji odveli u Lausannu, kako su mi to esto spominjali, jer ja se naime ne sje am. Znam da mi je bilo etrnaest godina kad mi je umro otac koji je sluio kao ko ija kod gospoe d'Ermance. Ta me gospoa uze k sebi, a tri ili etiri godine kasnije zaposlila sam se kao sobarica kod lady Mon-taigu gdje sam se udala za njenog starog lakaja Duboisa. Nisu prole ni tri godine, a mu mi umre, i ja ostadoh udovica. Kako mi je englesko podneblje prijetilo suicom, zatraila sam otpust

u predobre svoje gospodarice koja mi ga odmah podijeli, plativi mi put i otpremivi me s mnogo dragocjenih darova. Vratila sam se majci u Lausannu i stupila u slubu jedne engleske gospo e koja me je veoma zavoljela i koja bi me sigurno povela u Italiju da nije zbog mene stala sumnjati u ljubav mlad og vojvode Rosburija. Smatrala me potajnom suparnicom, a u tom se varala. Obdarivi me bogato, posla me natrag majci gdje sam ivjela dvije godine od rada svojih ruku. Prije nekoliko dana gospodin Lebel, poslanikov domar, upitao me bih li htjela stupiti u slubu jednog talijanskog gospodina u svojstvu domaice. Izloio mi je uvjete i ja sam pristala, jer sam oduvijek eljela vidjeti Italiju. I zbog te sam arke elje, eto, po inila veliku lakoumnost. O kakvoj to lakoumnosti govorite? to sam dola k vama, ne poznajui vas. Zar ne biste doli da ste me otprije poznavali? Dakako da ne bih, jer u odsele teko dobiti posla kod ena. Zar uistinu vjerujete da ovjek poput vas moe imati mladu doma icu a da svijet ne pone govorkati kako je drite zbog posve druge stvari? 164 To me ne bi iznenadilo, jer vi ste neobi no draesni,, a ni ja nisam udovite. Ali za naklapanja ja slabo hajem. Ne bih ni ja kad bi mi moj poloaj doputao da prezreni stanovite predrasude. Vi biste se dakle, lijepa gospoo, najradije vratili u Lausannu? Sad jo ne. To bi bilo runo prema vama, jer bi mnogi pomislili da ste me uvrijedili preslobodnim ponaanjem, a i vi biste mogli o meni krivo suditi. Jamano i bih, jer bi me va iznenadni i bezrazloni odlazak pogodio u src e. No ipak mi je ao zbog vas, jer sude i po vaem nainu miljenja, teko vam je otii, a jo tee ostati. Ali jedno od dvojeg morate izabrati. Ve sam izabrala. Ostajem i vjerujem da se ne u pokajati. Drago mi je to tako mislite, no ima tu jedna pot ekoa. Biste li mi htjeli kazati o emu je rije? To i moram, draga moja domaice. Ja naime ne podnosim tugu, a jo manje stanovite skrupule. Tuge kod mene neete nikad vidjeti, ali izjasnite se u pogledu skrupula. to podrazumijevate pod tim?

 To mi se pitanje svia. Rije skrupula u svakidanjoj upotrebi zna i sitniavu pakost koja i u nevinu inu vidi poroan naum. Ako i posumnjam u neporonost nekog ina, ne osjeam se pozvanom da o njem strogo sudim. Meni uostalom moja savjest nalae da samo o svojim inima sudim. Sve mi se ini da ste mnogo itali. To mi je jedina zabava. Bez knjige bih se smrtno dosa ivala. Imate li mnogo knjiga? Imam. Znate li engleski? Ni rijei. teta, zanimale bi vas. Ja ne volim romane. Oprostite to se smijem, ali... Bez ikakvog ali, molim vas. Smijte se samo i kad treba i kad ne treba, jer smijehu nikad nisam mogao odoljeti. Sve mi se ini da sam vas prejeftino dobio. 165 I opet se moram nasmijati. Ta samo o vama ovisi da dobijem ve u plau. Digao sam se od stola zbunjen i iznena en. Ta mlada ena kanda umije ovjeka uhvatiti s najslabije strane. Ve me je u tom prvom razgovoru svojim duhovitim umovanjem dovela u kripac. Ni sam nisam mogao predvidjeti kud e me dovesti ivljenje pokraj nje, tako lijepe, mlade, duhovite i ukusno odjevene. Jedva sam ekao da se raspitam u gospodina Lebela koji mi je ku u ukrasio tako dragocjenim predmetom. Poto je raspremila stol, svrati u moju sobu da me upita uvijam li kosu papiriima. To bijae inae Leducov posao, ali ja sam ga s uivanjem prepustio njoj. Obavila ga je veoma umjeno. Ve vidim rekoh joj da ete kod mene imati iste dunosti kao i kod lady Montaigu. Ne ba posve iste, no budui da ne volite tugu, moram vas zamoliti za jednu milost. Govorite, draga moja. Ne bih vas eljela posluivati kod kupanja.

 Neka na mjestu umrem ako sam na to i pomislio. To bi bilo uistinu sablanjivo. Uostalom, to je Leducova dunost. Oprostite mi, imam jo jednu molbu. Iskaite slobodno to god vam je na srcu. Mogu li pozvati jednu od vratariinih keri da spava sa mnom? Na asnu rije, da sam se sjetio, sam bih vam to predloio. Je li ona ve u vaoj sobi? Nije. Onda je dovedite. Uinit u to tek sutra, jer ako je sad pozovem, tko zna kakve bi r azloge stali izmiljati. Mnogo vam hvala, gospodine. Kako ste vi edni, draga moja prijateljice, no ja vas ne u spreavati da i nadalje ostanete takvi, na to vam dajem rije . Pomogla mi je pri presvlaenju i zacijelo je ustanovila da sam jedan od najpristojnijih ljudi. No kad sam prije spavanja bolje razmislio o takvom svom ponaanju, uvidio sam da ono ne proistje e iz kreposti. Srce i misli bijahu mi odve zaokupljeni gospoom Roll, a i sama Duboisova sputala je svojim vladanjem svaki moj poriv. Moda me je spretno obmanjivala, ali tu sam pomisao brzo odbacio. 166 Ujutro pozvonih Leducu koji ue rekavi kako je ve izgubio svaku nadu da e doivjeti tu ast. Izgrdio sam ga, nazvavi ga glupanom. Poslije hladne kupke ponovo legoh, naloivi mu da donese dvije alice okolade. Moja domaica uljeznu u sobu u zavodljivoj jutarnjoj haljini, vedra i nasmijana. Jutros ste veseli, lijepa moja doma ice. Vesela sam jer mi je kod vas veoma lijepo. Dobro sam spavala, proetala sam, a u sobi me eka ljupko djevoje koje e spavati sa mnom. Pokaite mi je. Nasmijao sam se ugledavi jednu runu djevojku, mrgodna izgleda. Rekoh joj da e i ona svakog jutra piti sa mnom okoladu, nato se ona razvedri rekavi da jako voli okoladu. Poslije podne doe gospodin de Chavignv i zadra se kod mene tri sata. U ku i mu se svidjelo, a najvie moja doma ica, nad kojom ostade zapanjen. Poslije mi

je kazao da je to pravi lijek protiv ari gospoe Roll, ali ja sam se zaklinjao da se vara. Drugog dana, upravo kad sam sjedao za stol s Duboiso -vom, u dvorite uu neka kola i ja ugledah gospo u F. kako iz njih silazi. Iako bijah iznena en i ljutit morao sam joj izii u susret. Nisam se, gospoo, nadao ovoj asti koju mi iskazujete. Dola sam k vama s jednom molbom koju u vam rei kad ruamo. Pourite dakle, jer je juha ve na stolu. Predstavljam vam gospou Dubois. Gospoa F. obratih se domaici ruat e s nama. Duboisova se lati dunosti kuedomaice poput najotmje-nije gospoe, a gospoa F. vladala se skromno i prirodno, ne pokazuju i nita od svoje uobiajene nadutosti. Za sve vrijeme objeda nisam izustio vie od dvadesetak rijei niti sam toj luakinji ukazivao i one najsitnije panje to ih tra i pristojnost, nestrpljivo ekajui da ujem s kakvom to molbom dolazi. im se Duboisova udaljila, ona mi bez okolianja re e da je dola zamoliti neka joj za nekoliko sedmica ustupim dvije sobe u ku i. Zapanjih se nad tolikom bezobratinom, te joj odgovorih da joj to zadovoljstvo ne mogu u initi. 167 O, da, uinit ete mi ga, jer itav grad zna po to sam dola k vama. Onda e itav grad saznati da sam vam ga uskratio. Ja elim biti sam i uivati u potpunoj slobodi. Smetao bi me i najbolji prijatelj. Ja vas neu smetati, i ako budete pametni ne ete ni znati da "sam kod vas. Neu vam zamjeriti niti ako se ne budete raspitivali za moje zdravlje, kao to se ni ja neu brinuti za vae ak ako i obolite. Jelo e mi pripremati moja sluavka u maloj kuhinji, a u vrt u silaziti samo kad vas ondje ne bude. Sobe koje traim dvije su posljednje prostorije u prvom katu, te mogu ulaziti i izlaziti pokraj nim stubitem tako da niti u ja koga susretati, niti tko mene. I sad mi recite da li mi, kao iole pristojan ovjek, moete uskratiti to zadovoljstvo? Da vi poznajete i najosnovnija pravila pristojnosti, ne biste to ni traili, a kamoli navaljivali kad sam vas ve jednom odbio. Ona ne odgovori, a ja bijesno uzeh mjeriti sobu u svim pravcima. U prvi je as htjedoh izbaciti, kao to bih uradio s pomahnitalom lu akinjom, a onda pomislih da moda ima roaka, a da bi i sama, ako je bezobzirno istjeram,

mogla smisliti neku groznu osvetu. Na kraju se sjetih gospo e Roll, koja mi zacijelo ne bi odobrila da sam se silom po kuao otarasiti te zmije. Dobro, gospoo, dobit ete odaje koje traite, no im se vi uselite, ja u se vratiti u Soleure. Zahvaljujem vam za stan. Prekosutra u useliti. Ali ne vjerujem da ete se vratiti u Soleure. Ta cio e vam se grad smijati. Rekavi to, ona ustade i ode. Ostao sam trenutak nepomi an, a onda se stadoh kajati to sam joj popustio, jer njen postupak i njena bezobratina bijahu neuveni i besprimjerni. Nazivao sam sama sebe budalom, kukavicom i luakom. Trebao sam je ismijati i izvr i ruglu, otvoreno je nazvati luakinjom i potjerati je u nazonosti brojne vratariine obitelji i itave svoje posluge. Kad sam tu zgodu ispripovjedio Duboisovoj, ona ostade zapanjena, a onda re e da je takav postupak nevjerojatan, ali da je jo nevjerojatn iji moj uzmak pred tim nasiljem, ukoliko naime nisam imao veoma jakih razloga kojima se mogu opravdati. 168 To bijae ispravno rasuivanje, te ja zautjeh, ne htijui otkrivati to me je navelo da tako postupim. Neuveni dogaaj s gospoom F. toliko me je pekao da sam drugog jutra pohitao gospodinu de Chavignvju. Pri polasku rekoh doma ici neka sama objeduje ako se na vrijeme ne vratim. Poslanik je znao po to je gospoa F. ila k meni, no kad mu ispriah kako je u tom uspjela, prasnu u glasan smijeh. Vaoj je jasnosti smijeno, ali meni nije. Znam, ali posluajte mene, pa se i vi smijte. U svakoj se prilici ponaajte kao da nje nema, i to e joj biti kazna. Govorit e se da je zaljubljena u vas, a vi da je prezirete. Savjetovao bih vam da cijelu zg odu ispriate gospodinu Rollu. On e vas sigurno zadrati na ruku, a vi bez okolianja prihvatite. Razgovarao sam s Lebelom o vaoj lijepoj doma ici nastavi gospodin de Chavignv i on mi je kazao da nije imao nikakve skrivene namjere. Kako je ba onda kad sam mu naloio da vam pronae potenu sobaricu polazio za Lausannu, sjetio se gospoe Dubois i stvar s njom odmah uglavio. To je za vas lijep dobitak, jer ako se zaljubite, ta vas ne e pustiti da od enje pogibate. Sumnjam, jer ona se dri naela.

 Ne bih rekao da e vas time obmanuti. Doi u sutra k vama na ruak da malo uivam u njenom avrljanju. Vaa e mi jasnost iskazati veliku ast. Gospodin Roll prijateljski me doeka i odmah mi estita na lijepoj teevini u liku moje domaice koja mi zacijelo za-slauje boravak na ladanju. I njegova mi ena, iako se dosje-ala istini, estita. No oboje se zaprepastie kad im onaj dogaaj potanko ispriah. Gospodin Roll mi ree da mogu, ako mi ta ena dozlogrdi, zatraiti slubeni nalog kojim e joj se zauvijek zabraniti pristup u moju kuu. Odvratio sam da se ne bih elio posluiti tim sredstvom, jer, osim to bih je time obeastio, priznao bih svoj kukaviluk. Ta svakom je jasno da sam u svojoj kui ja gospodar i da se ona bez mog pristanka ne bi nikad mogla kod mene nastaniti. Gospoa Roll mi ozbiljno ree da sam dobro uinio to sam joj popustio, nadodavi da e je sutradan ak i posjetiti. Pozvae me da se pridruim trpezi kakvu imaju, i ja ostadoh. 169 Kako moje ponaanje prema gospo i Roll bijae u granicama najobinije pristojnosti, njen mu nije ni naslutio na tajni sporazum. Uhvativi pogodan trenutak, ona mi ree da sam onoj opakoj eni morao dati stan i posavjetova me neka pozovem njena mua na dva-tri dana im ode gospodin de Chauvelin koga upravo oekuje. Na kraju spomenu da je moja vratarica njena dadilja, pa da e mi preko nje pisati bude li potrebe. Potom sam otiao da posjetim dva talijanska isusovca koji bijahu u Soleureu na prolazu. Na rastanku sam ih pozvao za sutradan na ru ak i vratio se kui. Moja me domaica do ponoi zabavljala filozofskim pitanjima. Voljela je itati Lokea i tvrdila je da sposobnost miljenja nije dokaz ljudske duevnosti, jer je bog i tvari mogao dati istu sposobnost. Glasno sam se nasmijao kad mi je rekla da izmeu miljenja i rasuivanja ima razlike. Ja mislim rekoh joj nato da biste vi dobro rasuivali kad biste pristali da spavate sa mnom, a vi pak mislite da dobro rasu ujete uskraujui mi to zadovoljstvo. Izmeu rasuivanja mukarca i ene odvratila je ista je razlika kao i izmeu spolova. Gospoa F. stie drugog jutra ba kad smo pili okoladu. Ja se nisam ak ni na prozoru pokazao.

Ona otpusti kola i sa sluavkom se popne u svoje odaje. Kako sam Leduca poslao u grad po pisma, zamolih Duboisovu da me poelja, spomenuvi usput da emo na ruku imati poslanika i dvojicu talijanskih isusovaca. I kuharu ve bijah rekao da spremi ponajbolja jela, i posna i mrsna, jer je taj dan bio petak. Moja se domaica oduevljeno lati posla i savreno me po elja. Ja je obdarih lijepim poklonima koje ona bez neka-nja primi, ali mi uskrati svoja rumena usta. Tad sam je prvi put poljubio u obraze. Tako smo eto nas dvoje ivjeli zajedno: voljeli smo se, ali i jedno i drugo ostajasmo kreposni. Ja sam trpio vie od nj e zbog koketerije priroene enskom spolu, koja je esto jaa od ljubavi. Gospodin de Chavignv stie u jedanaest sati. Onu dvojicu isusovaca pozvao sam na ruak tek poto sam o tome obavijestio poslanika. Poslao sam po njih kola, a mi siosmo u vrt da proetamo do njihova dolaska. Poslanik je zamolio moju 170 domaicu da nam se pridrui im izda naloge glede ruka i postavljanja trpeze. On je bio jedan od onih ljudi koje je Francuska, dok je jo bila kraljevina, prema prilikama i okolnostima, slala gdje joj god bijae potrebno da osvoji naklonost stranih sila koje je htjela predobiti za svoje poslove. Dok smo etali vrtom, on je u lijepoj Duboisovoj otkrivao sve er nove vrline koje bi svakog ovjeka mogle usreiti, a najvie ga je oduevila za stolom gdje je dokraja zbunila dvojicu isusovaca besjedama kojima je sr bila tek duhovita ala. Poto je ugodno proveo kod mene cio dan, poslanik se predve e vrati u Soleure, zamolivi me da doem na ruak im me obavijesti da je stigao gospodin de Chauvelin. Taj prijazni ovjek kog sam upoznao kod vojvode de Choiseula stigao je u Soleure dva dana kasnije. Odmah me se sjetio i predstavio svojoj draesnoj eni koja me nije poznavala. Kako su me slu ajno posjeli kraj gospoe Roll, bijah veseo i razdragan, te sam zabavljao drutvo duhovitim zgodama i dosjetkama. Gospodin de Chauvelin primijeti da zna za mnogo zgodnih pri a iz mog ivota. Ali jo ne znate za onu iz Ziiricha umijea se gospodin de Chavignv i ispria mu je. Gospodin de Chauvelin ree na to gospoi Roll da bi se zbog takve asti drage volje preruio i u koijaa, ali gospodin Roll odvrati da su moje sklonosti mnogo njenije prirode, jer sam onu koja mi je osvojila srce smjestio kod sebe u jednoj kui to sam je iznajmio na ladanju.

 Mogli bismo je sutra posjetiti ree gospodin de Chauvelin. Otii emo svi zajedno zakljui poslanik. Iskoristivi taj trenutak zamoli me neka mu ustupim svoju lijepu dvoranu, jer je naumio ve naredne nedjelje prirediti ples. Tako me je taj stari i lukavi dvorjanin sprije io da sam priredim ples kako bijah najavio. Bilo bi to s moje strane izazovno razmetanje koje bi mi samo naudilo. Dirnuo bih u pravo koje je imao isklju ivo poslanik da takvim sveanostima poasti ugledne strance koji bi se nekoliko dana zaustavili u Soleureu. Osim toga uvalio bih se u veoma skupu glupost. Netko spomenu komedije koje se igraju kod Voltairea i odmah se povede razgovor o kotkinji uz mnogo pohvala 171 gospoi Roll, koja je porumenjela, te bijae lijepa kao zvijezda. Na kraju veeri poslanik nas sve pozva na ples za idu i dan. Vratio sam se kui ludo zaljubljen u tu prelijepu enu koju je sudbina poslala na zemlju da mi zada najtei jad to sam ga u ivotu iskusio. Ali italac e o tome i sam prosuditi. Moja domaica bijae ve legla, a to mi bijae drago, jer mi o i gospoe Roll nisu ostavile ni trunak razuma. Drugog je jutra primijetila da sam tuan, pa me ljupko zadirkivala. Za vrijeme doruka eto odjednom sobarice gospo e F., koja mi urui jedno pisamce. Otpeatih ga i proitah ove rijei: Poslanik me je pozvao na ples. Odgovorila sam da se ne osje am dobro, no da u doi ako mi do veeri bude bolje. Budui da sam u vaoj kui, ja u na taj ples ii ili s vama ili uope neu ii. Ako mi ne elite iskazati to zadovoljstvo, budite ljubazni pa recite da sam bolesna. Oprostite to u ovom jedinom slu aju krim na dogovor, ali mislim da bi pred javno u trebalo sauvati barem privid pristojnih odnosa. Izvan sebe od ljutine dohvatih pero i ovako joj o dgovorih: Vi ste, gospoo, smislili vrlo prikladnu izliku. Re i e se da ste bolesni, jer ja se odriem asti da vas pratim, slijedei svoje naelo da uivam potpunu slobodu. Moja se domaica nasmijala pismu to mi ga je gospo a uputila, rekavi da drugaiji odgovor ne zasluuje.

Na plesu sam proveo ugodnu no, jer sam esto nalazio prilike da razgovaram s oboavanim biem. Iako se od sveg srca nasmijala mom odgovoru na pismo gospoe F., nije ga smatrala odve mudrim. Sad je njenim ilama zabrinuto je zakljuila potekao otrov, i bog neka zna kakvu e pusto poiniti kad jednom pokulja. Slijedea sam dva dana proveo kod kue, a u nedjelju, ve rano ujutro, osvanue poslanikovi ljudi sa svim to bijae potrebno za ples i ve eru, te odmah uzee ureivati sve za orkestar i za osvjetljenje cijele ku e. Meu prvima stigoe gospoa Roll i njezin mu. Ona vrlo prijazno pozdravi Duboisovu i ne pokaza nikakva iznena enja kad joj rekoh da je to moja domaica. Zatim mi kaza da je ja i nitko drugi moram odvesti go spoi F. Nisam mogao drugo ve da je posluam. Primila nas je s hinjenom srda nou i 172 izila da s nama proeta. Vodio ju je gospodin Roll. Kad obi -dosmo vrt, gospoa Roll me zamoli da je otpratim do njene dadilje. Pa tko je vaa dadilja? Vratarica u vaoj, kui odgovori gospodin Roll. ekat emo vas u gospoinim odajama. Kaite mi zapoe gospoa Roll kad se malo uda-ljismo vaa domaica spava s vama, zar ne? Kunem vam se da ne spava. Ja volim samo vas. Ako je tako, zato je onda drite? Ta u to nitko nee povjerovati. Meni je stalo samo do vaeg suda. Ja vjerujem samo u ono to mi vi kaete. No ona je neobi no draesna. Kad uosmo vratarici, ova je nazva svojom k eri i obasu je milovanjima. Zatim otri da nam priredi limunadu. im ostadosmo sami ja je, ne mogavi uraditi nita drugo, uzeh vatreno cjelivati, a ona mi je jednakim arom uzvra ala. Ispod haljine od tafta imala je samo laganu podsuknju. Gospode, kakva milina! Dobra se dadilja zacijelo ne bi tako brzo vratila da je mogla n aslutiti kako bi nas njena sporost obradovala. Ali odakle bi znala? Nikad valjda dvije ae limunade nisu bile tako brzo natoene. Zar je ve bila gotova? upitao sam dadilju. Nije, gospodine, ali ja sam brza.

Prostodunost pitanja i odgovora nagna mo g anela u smijeh. Putem do gospoe F. ona mi kaza da moramo priekati dok se njen mu nakani da provede kod mene nekoliko dana ne bismo li uhvatili malo vremena koje nam uvijek ljubomorno izmie. On mi je to uostalom ve i obeao. Gospoa F. iznese slatkie nutkajui nas da okusimo nekog pekmeza od dunja koji je osobito hvalila. Gospo a Roll mi neopazice stade na nogu i mi, uz zahvaljivanje, odbismo. Poslije mi je kazala da se sumnja da je ta zlobnica otrovala svog mua. Ples je bio velianstven, a isto tako i veera koju poslu-ie na dva stola za ezdesetoro uzvanika. Uz to bijae posebno prire ena zakuska za stotinu i vie osoba. Ja sam otplesao samo jedan menuet s gospo om de Chauvelin, jer mi od plesa bijae drai razgovor s gospodinom de Chauvelinom, ovje173 kom izuzetna duha. Poklonio sam mu vlastiti prijevod njegova malog spjeva o sedam glavnih grijeha, to mu bijae veoma drago. Kad sam mu obe ao da u ga posjetiti u Torinu zapita me hou li povesti i svoju domaicu. Odgovorih mu da na 'to i ne pomiljam, a on izjavi da imam krivo, jer je to po op em sudu lijepa i primamljiva ena. Uzalud su je nagovarali da zaplee. Poslije mi je kazala da nije htjela popustiti jer bi je sve gospo e omrznule. Gospodin de Chauvelin je otiao u utorak, a pri kraju tjedna primih pismo od gospoe d'Urfe koja mi je javljala da se zbog moje stvari morala dva dana zadrati u Versaillesu. U pismu bijae priloen prijepis ukaza o pomilovanju s. kraljevim potpisom. Obavijestila me je da je ministar v e poslao spis regimenti kako bi se krivcu vratio nekadanji poloaj i in. Dakle neak gospodina Rolla bijae osloboen krivice. Odmah sam dao zapreci kola da tu veselu vijest to prije odnesem gospodinu de Chavignvju. Dua mi bijae prepuna radosti koju nisam sakrivao pred poslanikom. On mi uze estitati, jer je mojom pomoi gospodin Roll bez ijednog novia dobio ono to bi skupo platio da se to za novac moglo isposlovati. Da pridam stvari vie vanosti, zamolih ga da mu on saop i novost. Poslanik mu istog asa posla pismo. im je gospodin Roll uao, gospodin de Chavignv mu pokae prijepis pomilovanja, rekavi da to ima zahvaliti samo meni. Dobri ina koji je od sree gotovo zanijemio zapita me koliko mi duguje. Nita osim prijateljstva, a dokazat ete mi ga tako da mi iskaete ast i provedete nekoliko dana kod mene, jer umirem od dosade. Dodue, stvar koju sam vam isposlovao mora da je neznatna, jer je ina e ne bi tako brzo rijeili.

 Neznatna? Pa ja na tome radim ve cijelu godinu dana, pokreem nebo i zemlju bez ikakva uspjeha, a vi ste je rijeili u ciglih petnaest dana. Zagrlite me i doite k meni. Ja sam najsretniji kad mogu zaduiti ljude poput vas. A sad hitam da vijest javim svojoj eni, koja e skakati od radosti. Hajdete rei e poslanik a sutra opet doite, pa emo ruati uetvoro. Poslije njegova odlaska gospodin de Chavignv, stari dvorjanik, ovjek pun duha, uze naglas razmiljati o dvoru 174 jednog monarha gdje nita samo po sebi nije ni teko ni lako, jer svakog asa teko postaje lako i obrnuto. On je poznavao markizu d'Urfe od vremena kad joj je udvarao, dok je ona vodila tajnu ljubav s Namjesnikom. I ba joj je on dao nadimak Egeija, jer je tvrdila da saznaje i najve e tajne od jednog genija koji joj dolazi svake noi kad spava sama. Zatim uze govoriti o gospodinu Rollu, u kome sad imam najveeg prijatelja. Po njegovu miljenju najsigurniji je na in da se doe do ene koja ima ljubomorna mua, osvojiti najprije mua, jer prijateljstvo, ve po svojoj prirodi, iskljuuje ljubomoru. Sutradan za rukom uetvoro gospoa Roll poastila me je u nazonosti svog mua izrazima najivljeg prijateljstva, koji ne zaostajae za njegovim. Obe ali su da e narednog tjedna provesti kod mene nekoliko dana. Stigli su jednog poslijepodneva, ne najav ivi se unaprijed. Kad vidjeh gdje s koije silazi i sobarica, srce mi zadrhta od radosti. Ali ona uskoro bi pomraena dvjema neugodnim vijestima. Najprije me gospodin Roll obavijesti da za tri dana mora natrag u Soleure, a zatim me gospo a Roll upozori da nee ni trenutka ostati ako joj ne obeam da e gospoa F. uvijek biti u naem drutvu. Potom sam ih odveo u odaje koje sam im namijenio, a koje su najbolje odgovarale mom naumu. Nalazile su se u prizemlju nasuprot mojima. Spava a soba imala je alkoven s dva kreveta odijeljena pregradom koja bijae proviena spojnim vratima. U sobu se ulazilo kroz dva predsoblja, a jedno je od njih imalo vrata koja su vodila u vrt. Od svih sam tih vrata imao klju . Pokoravajui se volji svoje boice odvedoh ih gospo i F. koja nas lijepo primi, ali ne htjede pristati da nam se za tri dana pridrui pod izgovorom da nikom ne eli sputavati slobodu. Popustila je tek kad sam joj nakon duga uvjeravanja rekao da na dogovor ne vrijedi kad su u ku i gosti. Moja domaica veerala je u svojoj sobi, ne ekajui da joj to kaem, a gospoe nisu pitale za nju. Poslije ve ere odvedoh supruge u njihove odaje, a onda, po dunosti, mora-doh otpratiti i gospou F. Ali zato sam odbio ast da

prisustvujem njenom ureivanju za no, iako me je ivo salijetala. Kad joj poelih laku no, pakosno mi odgovori da sam poslije tako lijepa ponaanja zasluio da dobijem ono to elim. Nisam joj odgovorio. 175 Druge veeri povjerih gospoi Roll da imam sve kljueve pa da u svako doba mogu ui k njoj, u njen krevet. Ona ree kako te noe oekuje svog mua, jer joj se umiljavao kao to to vazda ini kad se nakani na podvig. Stoga neka odgodim za narednu no, jer mu se jo nikad nije desilo da se poeli zabaviti dva dana uzastopce. Oko podneva osvanu gospodin de Chavigny. Odmah dadoh donijeti jo jedan pribor, no on se uzvika kad sazna da e moja domaica jesti sama u svojoj sobi. Gospoe se sloie s njim, i svi poosmo u njenu sobu, te je silom otrgosmo od runog rada za kojim je sjedila. Bila je dua naeg objeda, divno nas je zabavljala veselim dogodovtinama o lady Montaigu. U trenutku kad nas nitko nije mogao uti gospoa Roll mi doapnu da je za ovjeka poput mene nemogue ne voljeti takvu enu. Odvratih joj da u je uskoro razuvjeriti i ujedno je zapitah d a li po dogovoru smijem te noi provesti dva sata u njenom naruju. Ne, prijatelju dragi, jer mi je on jutros rekao da mjesec danas izlazi u podne. Zar je njemu potrebna mjeseeva dozvola da udovolji svojim dunostima? Ba tako. Prema njegovoj astrologiji to je najbolji nain da ouva zdravlje i da dobije mukia kojeg neka mu nebo milostivo podari, jer ako se ono ne umijea, ne vidim mnogo izgleda. Moradoh se nasmijati. Nije dakle bilo druge ve strpljivo ekati do sutradan. Na etnji mi saopi da je rtva mjesecu prinesena, i da e ga kako bi se osigurala od svakog iznenaenja, nasnubiti za jo jednu, nepredvienu, poslije ega e zaspati. Stoga neka doem tek u jedan sat poslije pono i. Pomisao na blisku sreu proze mi duu radou to je pred trenom ispunjenja osjea svaki ljubavnik koji je dugo eznuo. Bila je to jedina no koja nam je preostajala, jer se sutradan gospodin Roll morao vratiti u Soleure. Poslije veere odvedoh gospoe u njihove odaje, zatim se povukoh u svoju sobu i poslah Duboisovu na poinak rekavi da moram pisati. Iziao sam pet minuta prije jedan. Kako no bijae mrana, pipajui prijeoh pola kue. Htjedoh otkljuati vrata sobe gdje bijae moj aneo, ali ih naoh nezakljuana. Ne domi-

176 ljajui se uzroku, otvorih vrata drugog predsoblja i osjetih kako me netko obujmi. Ruka koju mi je stavila na usta opomenu me da ne smijem govoriti. Spustismo se na jedan iroki kanape, i za trenut ak se naoh na cilju svojih elja. Bijae to solsticij nae ljubavi. Kako sam pred sobom imao samo dva sata, nisam gubio ni trenutka, ve sam uzastopnim i sve eim dokazima toj boanskoj eni to je, kako miljah, stezah u naru ju, potvrivao silinu strasti koja me je palila. U sebi sam odobravao njenu odluku da me do eka u predsoblju, jer je um poljubaca mogao probuditi mua. Njeni vatreni zanosi koji kanda su nadmaivali moje uzdizali su mi duu do nebesa, i ja bijah uvjeren da se od svih osvojenih tvr a ovom mogu s pravom najvie ponositi. Otkucaji sata opomenue me da je vrijeme rastanku. Digoh se poto je poljubih najnjenijim cjclovom i vratih se u svoju sobu gdje se sa spokojstvom u srcu predadoh snu. Kad sam se sutradan u devet sati probudio, ugle dah gospodina Rolla koji mi, sjajui od zadovoljstva, pokaza pismo od ne aka koji mu javlja svoju sreu. Zatim me zamoli da popijem kavu u njegovoj sobi, jer mu se ena jo odijeva. Brzo prebacih kunu haljinu i upravo kad htjedoh iza i pojavi se gospoa F., koja mi sva razdragana ree da mi zahvaljuje i da se vra a kui u Soleure. Priekajte jo koji trenutak, dorukovat emo s gospoom Roll. Ne, ve sam se pozdravila s njom. Zbogom, ja odlazim. Zbogom, gospoo! im se udaljila, gospodin Roll me upit a da moda nije iznenada poludjela. To bi svak pomislio, jer se s njom naj-prijaznije postupalo, pa je morala pri ekati barem do veeri da se vrati zajedno s njima. Otili smo na doruak raspravljajui o uzrocima tog naglog odlaska. Zatim siosmo u vrt, gdje nas doeka moja domaica, kojoj gospodin ponudi ruku. Meni se priini da je gospoa Roll utuena, pa je zapitah je li dobro spavala. Zaspala sam tek u etiri sata, uzalud ekajui na vas. Kakva vas je to neprilika sprijeila da ne doete? uvi to pitanje, kojem se ni u snu ne bih nadao, meni se krv sledi u ilama. Gledao sam je nijemo, ne dolaze i k sebi od zaprepatenja. Prenuh se obuzet grozom, jer istog trenutka spoznah da je ona koju sam drao u naru ju bila F. 12 Casanova IV 177

Brzo zamakoh iza jednog grabova grma da se povratim od uzbu enja koje nitko ne moe pravo zamisliti. Osjeao sam se kao da u umrijeti. Da ne padnem, oslonio sam se elom o jedno stablo. Prva pomisao koja mi je pala na um, no koju sam odmah odbacio, bijae da je gospo a Roll htjela opovri svoju noanju slabost, jer svaka ena koja se poda u mraku ima prava da to porekne, i teko e je utjerati u la. No ja sam predobro poznavao gospo u Roll a da bih je mogao obijediti s tako ne uvene podlosti za koju nijedna ena na svijetu ne bi bila kadra osim udovita koja ive na uas i sramotu ljudskog roda. Da mi je to rekla ak i u ali, kako bi uivala u mom iznena enju, poinila bi neoprostivu grubost, jer u ovakvim stvarima i najmanja sumnja moe ukaljati osjeaje. Istina mi je jasno pucala pred oima. Gospoa F. ju je zamijenila. Kako je u tom uspjela? Odgovor na takvo pitanje moe dati samo razmiljanje, a ono dolazi tek onda kad misao koja nam opsjeda i pritite duu izgubi svoju prvotnu estinu. Nisam dakle mogao porei stranu istinu da sam dva sata proveo s onom paklenom nakazom, a pomisao da sam uz to bio sretan smrtno me je muila. To nisam sebi mogao oprostiti, jer razlika izme u jedne i druge bijae neizmjerna, a prema tome i podlona nepogreivu sudu osjetila, iako vid i sluh bijahu iskljueni. No to me nije moglo opravdati. Ta ve samim opipom morao sam spoznati istinu. Proklinjao sam ljubav, prirodu i svoju kukavi ku slabost kad sam primio u kuu udovite koje je obeastilo mog anela, a mene strano unizilo u vlastitim oima. Tog sam se trenutka osudio na smrt, odluivi da prije toga vlastitim rukama raetvorim aspidu koja me je uinila najnesretnijim meu ljudima. Dok sam tako grcao u paklenim vodama, pri e mi gospodin Roll upitavi me da li mi je zlo i uplai se kad vidje moje bljedilo. Ree da mu je ena zbog mene zabrinuta, a ja ga umirih kazavi da sam se udaljio zbog lake vrtoglavice to me bijae obuzela, no da mi je sad bolje. Zatim se obojica pridruismo gospoama. Duboisova mi dade mirisave vodice i u al i mi ree da me je to potresao odlazak gospoe F. Naavi se ponovo s gospoom Roll dok se njen mu udaljio ivo avrljajui s Duboisovom, rekoh joj da me nije potresao odlazak gospo e F., ve ono to mi je ona, jamano u ali, bila kazala. 178 Ali ja se nisam alila, mili moj prijatelju. Kaite mi ve jednom zato niste noas doli. uvi te rijei, umalo to ne padoh na mjestu mrtav. Stranu joj zgodu nisam smio ispripovjediti, te sam grozniavo smiljao kako da se opravdam to joj nisam doao u postelju kako se bijasmo dogovorili. Stajao sam tako pred njom

nijem, mraan i neodluan, kad joj mala sluavka Du-boisove donese pismo od gospoe F. koje joj je ona poslala po tekliu. Ona ga otvori i preda mi pismo koje bijae priloeno njenom i naslovljeno n a mene. Stavih ga u dep rekavi da u ga proitati kad budem imao vremena. Gospodin Roll re e, smijui se, da je to zacijelo neka ljubavna tajna. Nisam odvratio nita jedva savladavaju i nestrpljivost. Uto nas pozvae na ru ak. Ja nisam mogao jesti, no to se pripisivae mojoj prolaznoj boljetici. Kad ustadosmo od stola, izjavih da mi je bolje i popih kavu. Umjesto da po obiaju igramo piketa, gospoa Roll predloi da se proe emo pod sjenovitim drvoredom gdje vlada ugodna svjeina. Pruio sam joj ruku, a njen mu povede Duboisovu. im se uvjerila da nas nitko ne moe uti, ona ovako zapoe: Sigurna sam da ste proveli no s onom opakom enom i osjeam da sam na neki nain glede mog dobrog glasa izloena velikoj opasnosti, ni sama ne znam kakvoj. Recite mi sve, prijatelju dragi, to je moja prva ljubavna pustolovina, pa ako mi mora posluiti kao pouka, tad mi nita ne smije ostati skriveno. Oh, ja znam da ste me voljeli, pa nemojte, avaj, da u vama sad gledam svog neprijatelja. Gospode! Zar ja va neprijatelj? Kaite mi dakle istinu o svemu jo prije no to pro itate ono pismo. Zaklinjem vas u ime ljubavi, ne tajite nita od mene. ujte dakle ukratko to se zbilo. U jedan sat ulazim ja k vama i u drugom predsoblju osjetim kako me netko obgrli i pokri mi usta rukom te tako dade znak da ne smijem govoriti. Stegnem vas u naru aj i oboje se spustimo na kanape. Zar sam i naas mogao posumnjati da to niste vi?. Proveo sam dakle s vama, ne prozborivi ni rijei, niti zauvi od vas ijednog slovca, dva najdivnija sata u svom ivotu, dva 179 prokleta sata kojih e me paklena uspomena opsjedati do posljednjeg asa. Ostavio sam vas kad su odzvonila tri sata. Ostalo znate. Tko je onoj nakazi mogao rei da ete u jedan sat nou doi k meni? Ne znam, ne znam. Priznajte da sam od sve troje ja najnesretnija, moda jedina nesretna. Za ime boga, ne govorite tako, jer ja sam i onako nakanio da je probodem pa da zatim istim bodeom dokrajim svoj ivot.

 Pa da pukne javna sablazan koja e me do smrti osramotiti? Razmislimo hladnije o itavoj stvari. Vi ete mi predati pismo koje vam je ona poslala, i ja u ga proitati skrivena meu drveem, jer ako ono oboje vide da ga itam, morat u im ga pokazati. Dadoh joj ga i pridruih se gospodinu Rollu, koji se grohotom smijao alama moje domaice. Poslije razgovora s gospoom Roll osjeao sam se malo prisebnijim. Tjeilo me je povjerenje s kojim je zatraila pismo onog udovita. Bijah radoznao saznati to u njem pie, a istodobno sam se grozio da ga pro itam. Moglo me je samo razdraiti, pa sam se bojao kobne provale pravedna gnjeva. Gospoa Roll nam se uskoro pridrui, a kad se ponovo odvojismo vrati mi pismo rekavi neka ga proitam kad budem sam i smireniji. Zahtijevala je da joj se zakunem asnom rijei da u toj stvari neu poduzimati nita a da se prethodno ne dogovorim s njom, a o svim svojim nakanama neka je obavjetavam preko vratarice. Po njenom sudu nismo se trebali bojati da e gospoa F. objaviti dogaaj, jer bi se ona prva osramotila, pa je stoga najbolje da utei prijeemo preko svega. Na kraiu mi ree neka ne prezrem upozorenje koje u nai u pismu zle enetine, to jo vie pojaa moju radoznalost. Ono to me je u tako trijeznu umovanju mog an ela pogaalo do dna due bijahu njene suze koje su same od sebe obilno tekle iz lijepih joj oiju. Da ublai moju patnju, koja bijae vidljiva, nasmijeila bi se katkad kroz suze, ali ja sam i odve jasno nazirao to se deava u njenoj plemenitoj i dobroj dui, ponajvie zbog nedvojbena saznanja da je besramna gospo a F. pronikla na greni dogovor. 180 Otila je u sedam sati sa svojim muem, kojem sam zahvalio tako iskrenim rijeima da bijae ganut, vjerujui da su potekle iz najieg prijateljstva, i u tom se nije varao. Zagrlio sam ga, a kad htjedoh gospo i poljubiti ruku, on mi plemenito kaza neka i njoj iskaem ast svojim zagrljajem. Poslije njihova odlaska brzo se povukoh u svoju sobu, izgaraju i od nestrpljenja da proitam pismo one zmije otrovnice koja me je u inila najnesretnijim ovjekom na svijetu. Navodim ga doslovce, osim nekoliko re enica koje sam ispravio: Napustila sam vau kuu, gospodine, prilino zadovoljna ne zato to sam s vama provela dva sata vi se ni po em ne razlikujete od drugih mukaraca ve zato to sam vam se osvetila za sav onaj prez ir to ste mi ga pokazivali u javnosti, jer sam vam bezobratine u etiri oka oprostila. Osvetila sam se razotkrivi vau spletku i licemjernost gospo e Roll, koja me ubudue nee s

visoka glodati, razmeui se lanom kreposti. I ona je okusila moju osvetu ekajui vas uzalud cijele noi, a kako li se tek outjela kad je jutros iz smijena razgovora s vama razabrala da sam ja prisvojila ono to je bilo njoj namijenjeno. Bit e da joj je najtee to je vie ne smatrate nadnaravnim bi em, jer ako ste je mogli zamijeniti sa mnom, bit e da se ni u em ne razlikujemo, pa ete se izlijeiti od lude strasti koja vas je toliko zaslijepila da ste je oboavali kao da je neto vie od drugih ena. Ako sam vam dakle otvorila o i, zaduila sam vas dobrim djelom, no oslo baam vas svake zahvalnosti, ak vam doputam da me mrzite ukoliko me svojom mrnjom ne budete uznemirivali, jer ako mi se vae vladanje uini uvredljivim, bit u kadra sve otkriti. Za sebe se ne moram bojati, jer sam udovica i neovisna, pa se mogu mirne d ue smijati svemu to se bude brbljalo o meni. Meni ne treba nikoga, to se me utim ne bi moglo rei za gospou Roll. Na kraju evo vam jednog upozorenja koje e vas uvjeriti u moju dobrotu. Znajte dakle, gospodine, da ja ve desetak godina trpim od jedne male boljetice koju nikad nisam mogla izlije iti. Vi ste se noas revno trudili da je dobijete, pa vam stoga savjetujem da odmah po injete uzimati lijekove. Kaem vam to zato da je ne prnesete na svoju oboavanu, koja bi njome mogla obdariti mua i jo neke druge, to bi je unesreilo. To bi mi bilo krivo jer mi nikad nije uinila nita naao. Kako 181 mi se inilo nemoguim da vas dvoje ne varate onog estitog ovjeka, dola sam k vama na stan ne bih li se na mjestu osvjedo ila da je moje nagaanje tano. Svoj sam naum provela bez iije pomoi. Poto sam beskorisno provela dvije noi na onom kanapeu kog se dobro sjeate, odluila sam da rtvujem i treu koja je okrunila sve moje napore. Nitko me iz ku e nije vidio, ak ni moja sobarica ne zna koji je bio cilj mojih nonih etnji. Vi dakle bez bojazni moete cijelu zgodu prekriti velom utnje, to bih vam svesrdno savjetovala. P. S. Ako se obratite lijeniku, preporuite mu najvei obzir, jer se u Soleureu zna da imam stanovitu bolest, pa bi se kazalo da ste je dobili od mene, to bi mi bilo krivo. Besramnost tog pisma bijae tako udovina da me je gotovo spopala elja za smijehom. Znao sam da me je gospo a F. zbog mojih postupaka morala zamrziti, ali nikad ne bih vjerovao da e u osveti poi tako daleko. Ucijepila mi je i svoju bolest, pa iako se znaci jo nisu pokazali, sumnje nije bilo, te sam ve osjeao svu amu lijeenja. Morat u napustiti ljubav i otii nekamo na lijeenje da ne bih zlobnim aljiv inama dao povoda za brbljanje.

Poslije dva sata sumorna razmiljanja odluih da u o svemu utjeti, a to u onom asu bijae najrazumnija odluka, no zarekoh se ipak da u se osvetiti im mi se prui prilika. Kako za rukom nisam nita okusio, osjeao sam veliku glad i elju za spavanjem. Sjeo sam za stol sa svojom domaicom, koju onako utuen nisam nijednom pogledao. DESETO POGLAVLJE Nastavak prethodnog poglavlja Odlazak iz Soleurea Bern Dolazak u Basel Boravak u Lausanni Mlada teolokinja Kad se posluga povukla i mi ostadosmo sami jedno su elice drugom, ta mlada udovica, koja me je zavoljela jer sam joj pruio udoban i sretan ivot, pokua sve ne bi li me navela da progovorim. Plai me ova vaa tuga zapoela je tako neuobiajena u vas. Bit e vam lake ako mi povjerite svoje brige. Radoznala sam, vjerujte mi, samo zato to mi niste ravnoduni. Moda bih vam mogla biti od pomo i, a u moju se utljivost moete pouzdati. Moda ete se odvaiti i progovoriti od srca i s povjerenjem ako vam kaem sve to sam o vama saznala a da se nisam ni raspitivala ni prstom maknula da zbog nedoline radoznalosti otkrijem neto to nije moja tajna. Svia mi se ovo vae priznanje, draga moja doma ice. Vidim da prema meni gajite nesebino prijateljstvo, i na tom sam vam zahvalan. Dakle, kao prvo recite mi sve to znate 0 brigama koje me ovog asa more. Drage volje. Vi ljubite gospou Roll i ona vam uzvraa. Gospoa F., koja je bila ovdje i s kojom ste runo postupali, smislila je neku stranu podvalu zbog koje umalo to niste izgubili naklonost gospo e Roll. Poslije toga je otila na nain na koji meu pristojnim ljudima nije doputeno otii iz potene kue. To vas plai i smuuje. Bojite se posljedica 1 premda vas nesretne okolnosti gone, ne moete se nakaniti to da poduzmete. Srce vam se bori s razumom, a slijepa bi strast da nadja a ljubav i osjeaje. Uostalom, to ja znam? Samo naga am. Znam jedino to da ste juer sjali od sree, a danas bi se kamen nad vama ganuo. To mi je ao, jer ste svojom dobrotom zadobili moje prijateljstvo. Ju er sam nad183

maila samu sebe trudei se da nasmijem gospodina Rolla kako biste mogli nesmetano razgovarati s njegovom enom, koja mi se ini dostojnom vaeg srca. Sve to ste kazali iva je istina. Drago mi je vae prijateljstvo, a i vaem pronicavom duhu moram odati puno priznanje. Gospo a F. je udovite koje me je unesreilo da se osveti to sam je prezreo, a ja joj se ne mogu osvetiti. ast mi zabranjuje da vam ostalo kaem, a ionako mi ni vi ni ma tko na svijetu ne moete posavjetovati kako da se oslobodim ove patnje to me razdire. Od nje u moda i umrijeti, dobra moja prijateljice, a dotle mi ne uskra ujte svog prijateljstva i sve mi iskreno recite. Uvijek u vas rado posluati. Jedino mi tako moete pomoi, i ja vam to nikad neu zaboraviti. Proveo sam uasnu no, to oduvijek bijae neobina znaajka moje prirode. Jedino to me je ikad u ivotu moglo liiti sna bijae pravedna srdba, majka osvete, a katkad i saznanje o velikoj sre i kojoj se nisam nadao. Prevelika mi radost oduzima i tek i blagi sanak. Ina e sam i u najdubljem jadu uvijek dobro blagovao a jo bolje spavao, to me je spaavalo da ne podlegnem udarcima sudbine. Rano zorom pozvonio sam Leducu, ali mi mala sluavka javi da je Leduc bolestan, pa da e mi okoladu donijeti gospoa Dubois. Ona ue i primijetivi moj mrtvaki izgled ree da sam pametno uradio to sam prekinuo s uzimanjem kupke. Jedva to sam popio okoladu, povratih je gotovo istog trena, to mi se jo nikad nije desilo. Da je nije pripremila sama moja domaica, povjerovao bih da me je gospoa F. dala otrovati. Trenutak kasnije, uz veliku muku, povratih sve to sam pojeo za ve eru zajedno s gorkom zelenkastom sluzi. To me uvjeri da otrov to sam ga povratio potje e od mrana gnjeva koji, kad je preestok, ak i ubija ako mu uskratimo osvetu za kojom ea. Od mene je traio smrt gospo e F. i da ga nisam izbacio zajedno s okoladom, zacijelo bi me ubio. Iscrpljen od napora skrenuh pogled na Duboisovu i vidjeh je da pla e. Zato plaete? Ne znam kakve vam se misli roje glavom. Umirite se, draga moja. Mislim, eto, kako se zanimate za moje stanje, to znai da ete mi i dalje biti prijateljicom. No sad me ostavite, jer u moda usnuti. 184 I doista, probudio sam se kao preporo en, snebivajui se kad ustanovili da sam prospavao sedam sati bez prestanka. Pozvonih, u e moja domaica i ree da

seoski vidar eli govoriti sa mnom. Ula je izraza tuna i snudena, i odjednom vidjeh kako je zasjala od veselja. Upitah je koji je razlog toj promjeni, a ona odgovori da je to zato to me vidi oporavljena. Rekoh joj da emo ruati kad obavim razgovor s vidarom. Ovaj ue i ogledavi se po sobi, priapnu mi da moj sluga ima kapavac. Prasnuo sam u smijeh, jer sam se bojao goreg zla. Dragi moj prijatelju, lijeite ga ne gledajui na troak. Ja u vas bogato nagraditi, samo mi drugi put svoja otkri a nemojte saopavati tako zlokobna izraza. Koliko vam: je godina? Tano osamdeset. Bog vas poivio! Kako sam i ja strahovao od iste boljetice, alio sam svog panjolca koji se te opake kuge dopao prvi put, dok to meni bijae moda i dvadeseti. Dodue njemu je bilo etrnaest godina manje negoli meni. Kad je Duboisova dola da mi pomogne pri odijevanju, zapitala me je to mi to starac rekao da sam se onoliko smijao. Rei u vam, ali najprije mi kaite da li znate to je to triper. Znam. Jedan tekli moje milady je od toga umro. E, pa i Leduc ga je dobio, no nemojte mu pokazati da to znate. Jadni momak! I vi ste se tome smijali? Smijao sam se tajanstvenosti seoskog vidara. Poto me je poeljala, ree da mi i ona mora neto priznati, poslije ega da joj moram ili oprostiti ili je odmah otpustiti. Eto ti nove uzbune! Kog ste vraga pak vi uradili?" Kazujte brzo. Okrala sam vas. to? Kako? Kada? Hoete li mi vratiti ukradeno?1 Nikad ne bih pomislio da ste kradljivica. Lazovima i tatovima nikad ne op ratam. to li ste brzopleti! Ja sam gotovo sigurna da ete mi oprostiti, jer sam krau poinila tek prije pola sata i odmah -u vam vratiti ukradeno. 185 Ako je to bilo prije pola sata, onda zasluujete potpun oprost, ukoliko mi naime odmah vratite ono to ste nezakonito prisvojili.

 Evo, vraam vam. Pismo gospoe F.? Jeste li ga proitali? Dakako. To je kraa. Ukrali ste mi dakle tajnu i to je teka kraa, jer mi je vie ne moete vratiti. Ah, draga moja domaice, poinili ste pravo nedjelo. Znam. To je prava kraa, jer vam ukradeno ne mogu vratiti, no ja vam se kunem da e ono zauvijek ostati pohranjeno u meni. Zato mi odmah, odmah oprostite. Odmah, odmah! udno ste vi stvorenje. Eto, opratam vam odmah i u znak pomirenja dajem vam cjelov, no uvajte se ubudue. U moje papire nemojte dirati, a kamoli da ih itate, jer ondje imam tajni koje ne pripadaju samo meni. Zaboravite dakle sve one strahote to ste ih proitali. Dobro me posluajte i ne traite da ih zaboravim, jer e tako za vas biti moda bolje. Porazgovorimo otvoreno o toj stranoj stvari. itajui ono pismo, kosa mi se dizala na glavi. Ona nakaza zadala je smrtni udarac ne samo vaoj dui ve i vaem biu, a uz to je ta besramnica prisvojila i tajnu kojom moe svakog asa obeastiti gospou Roll. To je, po mom sudu, dragi gospodaru, njeno najvee nedjelo, jer vaa ljubav, unato uvredi, nee umrijeti, a proi e i boljetica koju vam je ta nitarija udijelila, ali ast gospoe Roll, ako gospoa F. uradi ono ime prijeti, nepovratno je izgubljena. Zato ne traite da zaboravim, ve porazgovarajmo iskreno ne bismo li nali neki izlaz. Vjerujte mi, ja nisam nedostojna vaeg povjerenja i znam da u doskora stei vae potovanje. Meni se inilo da sanjam dok sam sluao tu mladu enu koja mi je govorila mudrije no Minerva Telemahu. Da rekoh joj razmiljajmo, draga moja prijateljice, kako da gospo u Roll izbavimo iz opasnosti u kojoj se n alazi. Oh, hvala vam od svega srca to vjerujete da to nije nemogue. Razmiljajmo, razgovarajmo danju, no u, jutrom i veerom. Volite je i nadalje, oprostite joj asovitu zabludu, "brinite se za njenu ast, a imajte suuti i prema meni. Budite mi pravom prijateljicom i ostavite se mrskog naziva gospodar, pa ga zamijenite imenom prijatelja. Ja u vam biti zahvalan 186 do smrti, na to vam se kunem. Vae su razborite rije i osvojile moje srce, doite dakle u moj naruaj. Ne, ne, to nije potrebno. Mi smo mla di, pa bismo se lako u osjeaju mogli prevariti. Za sreu dovoljno mi je vae prijateljstvo, ali ja ga ne u zabadava,

ve ga elim zasluiti nepobitnim dokazima iskrene naklonosti. Sad idem prostrijeti stol. Nadam se da ete se poslije ruka mnogo bolje osjeati. Toliko ednosti u mladu stvoru iznenadilo me je i zbunilo. Mogla je to dodue biti samo izvanjska krepost, i Duboisovoj to ne bi bilo nimalo teko glumiti, ali to me nije najvie zabrinjavalo. Slutio sam naime da u se zaljubiti u nju i postati rtvom njenog morala, koji iz samoljublja ne e nikad zanijekati ak i ako se svom duom zaljubi u mene. Stoga sam odlu io tu ljubav to bijae tek u klici ostaviti bez hrane. Ako ostane zauvijek u djetinjstvu, umrijet e od ame, a zna se da djeca od ame umiru. Tako sam se obmanjivao zaboravljaju i da se uz draesnu enu ne moe ivjeti u nevinu prijateljstvu. Razgovor smo zapoeli tek poslije ruka, jer nita nije neopreznije i opasnije no govoriti pred sluinadi koja je uvijek zlobna i neuka, pa krivo uje, ili pak po volji dodaje i oduzima rijeima gospodara. Duboisova me najprije zapita imam li dokaza o Leducovoj vjernosti. On je, draga moja prijateljice, katkad velik ugursuz, pokvarenjak, drzak, ak i bezobrazan, duhovit je i neuk u isto vrijeme, bezo ni laov kojeg nitko osim mene ne moe utjerati u la. To pokvareno eljade ima meutim jednu dragocjenu osobinu: on e naime slijepo izvriti sve to mu naredim, prkose i svakoj opasnosti. Ne boji se batina, pa ak ni vjeala, ako ih vidi izdaleka. Kad na putovanju treba provjeriti ne izlaem li se opasnosti prelaze i rijenim gazom u koiji, on se i bez moje zapovijedi svla i i plivajui istrauje dno. To je dovoljno. Osim tog momka nitko vam drugi ne e trebati. Dragi moj prijatelju, kad ve tako moram nazivati svog gospodara, mogu vam kazati da se gospoa Roll vie nema ega bojati. Uradite ono to vam kaem, i ako se gospoa F. ne urazumi, samo e ona biti izloena sramoti i sablazni. Ali bez Leduca ne moemo nita uiniti. Prije svega valja pod svaku cijenu saznati kako je dopao tripera. Zato ga odmah 187 ispitajte i nastojte saznati da li je ve nekom od posluge ispriao svoju nezgodu. Kad sve doznate, naredite mu da nikom ne 'spominje vae zanimanje za njegovu bolest. Ne pokuavajui da proniknem u njen naum, popeh se do Leduca. Naao sam ga samog i u postelji, te prijazno sje-doh kraj njega i obeah da u ga dati lijeiti ako mi istinito i potanko ispripovjedi kako se domogao bolesti. On mi re e kako je onog dana kad je iao u Soleure po moja pisma n a po puta sjahao s konja i uao u neko mljekarstvo da se okrijepi mlijekom. Ondje se nala neka veoma usluna seljanka koja ga je za ciglih etvrt sata lijepo uredila. Sad je, izjavi na

kraju, prikovan uz krevet zbog velike otekline na jednom od testisa. T o mi je odmah i pokazao. Jesi li to nekom povjerio? Nikom ivom. Ta svi bi se rugali. Zna samo vidar, no ja mu nisam rekao od koga sam bolest uhvatio. Kazao je da e mi ve danas od lijeka splasnuti oteklina, tako da u vas sutra moi posluivati kod stola. Dobro je, ne govori nikom nita. Kad sam o svemu izvijestio svoju Minervu, ona me zapita: Recite mi bi li gospoa F. mogla prisei da je dva sata provela s vama na kanapeu? Ne bi, jer me nije vidjela niti mi je ula glas. Odlino. Odmah odgovorite na njeno besramno pismo i recite joj da lae, jer da vi niste izlazili iz svoje sobe i da ete odmah dati pregledati svu poslugu ne biste li otkrili kojeg je to nesretnika okuila i ne poznavaju i ga. Piite dakle odgovor i smjesta joj ga poaljite. Za sat i po poslat ete drugo pismo, koje u ja sastaviti a vi ete ga prepisati. Mila moja prijateljice, po injem nazirati va pronicav naum, ali ja sam gospoi dao asnu rije da neu poduzimati nita a da je prethodno ne obavijestim. Sluaj je takav da se rije moe pogaziti. Znam, vama ljubav ne doputa da idete tako daleko, ali ovdje sve ovisi o brzini i o vremenu izme u pisama. Uradite kako vam kaem, prijatelju, a ostalo ete saznati iz pisma koje u sastaviti. Napiite odmah prvo. Evo prijepisa tog pisma koje sam poslao dive i se jedinstvenom naumu kom se moja domaica dosjetila: 188 Besramnost vaeg pisma kao i nakana zbog koje ste probdjeli tri no i da bi potvrdili svoju gadnu sumnju upravo su udovine. Znajte, vi paklena nakazo, da ja nisam izlazio iz sobe i da ste prema tome ona dva sata proveli bog bi znao s kim. No ja u to moda otkriti, pa u vas obavijestiti. Zahvalite bogu to sam vae pismo proitao poslije odlaska gospodina i gospo e Roll. Uruili su mi ga u njihovoj nazonosti, no ja sam ga, prezrevi ruku koja ga je pisala, stavio u dep, a oni nisu bili na nj radoznali. Da su ga pro itali, ja bih bez dvoumljenja poletio za vama i batinama bih dokraj io va ivot, vi eno nedostojna danje svjetlosti. I na kraju , znajte da sam zdrav, no nije mi ni na

kraj pameti da vam to pokaem i da vas tako uvjerim da je netko drugi uivao u vaem gadnom kosturu. Poto ga pokazah Duboisovoj, koja se sloila, otposlah ga onoj bijednici. Za sat i po poslah joj slijedee koje sam samo prepisao ne dodavi nijedne rije i: etvrt sata poto sam vam poslao pismo, obavijestio me je seoski vidar da je moj sluga zatraio njegovu pomo zbog stanovite zaraze koja je nedavnog porijekla. Po znacima je vidljivo da mu je ucijepljena velika k oliina venerinog otrova. Naloio sam da ga njeguje, a zatim sam se u etiri oka porazgovorio s bolesnikom, koji mi je oklijevajui priznao da je taj lijepi poklon dobio od vas. Ispripovjedio mi je kako je, vidjevi vas gdje sami i u mraku ulazite u odaje gospoe Roll odjednom postao radoznao da sazna po to idete onamo, jer da ste htjeli posjetiti spomenutu gospo u, koja je u to doba ve zacijelo bila u krevetu, ne biste se uljali kroz vrata to vode u vrt. Poto je itav sat ekao da izaete, pade mu na um da i on ue, to prije to su vrata ostala otvorena. Kleo mi se da nije uao s nakanom da uiva u vaim draima, to sam mu odmah povjerovao, ve da vidi nije li nekog drugog zapala ta sre a. Umalo to nije zazvao u pomo kad ste ga pograbili, stavivi mu ruku na usta, ali se predomislio kad ste ga stali vui na kanape i obasipati poljupcima. Bio je gotovo siguran da ste ga s nekim zamijenili, pa vas je, kae, puna dva sata tako dobro posluivao da je zavrijedio druga iju nagradu od one koju ste mu udijelili i ije su se kobne posljedice pokazale ve sutradan. Ostavio vas je ne prozbo-rivi ni slovca, u prvi osvit dana, boje i se da ga ne prepoznate. Uostalom, posve je vjerojatno da ste ga zamijenili sa 189 mnom, i ja vam estitam to ste barem u mati doivjeli uitak koji, ovakvi kakvi jeste, u zbilji nikad ne biste doivjeli. U tome ga ja ne mogu sprije iti. Budite dakle popustljivi prema njemu, jer bi on zgodu mogao iznijeti na javu, to bi za vas imalo neeljene posljedice. Uostalom, on e vam sam iznijeti svoje zahtjeve, a ja vam toplo preporuujem da mu udovoljite. Pismo sam joj poslao, a sat kasnije primio sam odgovor na prvo. Sadravao je sarno nekoliko redaka. Napisala mi je da je moja izmiljotina vrlo vjeta, ali da mi je sve uzalud, jer je ona sigurna u svoju tvrdnju. Pozivala me neka je za nekoliko dana posjetim i neka joj dokaem jesam li boljeg zdravlja od nje. Duboisova je za veerom redala aljive prie, no ja bijah odvie tuan da bih se predao ali i smijehu. Misli mi bijahu zaokupljene treim, odlunim potezom koji je imao okrunuti nae djelo i besramnu gospo u F. stjerati u kripac. Budui da sam ve napisao ona dva pisma po njenu savjetu, uvi ao sam da je do kraja moram u svemu sluati. Ona je sama zahtijevala da se ta no dogovorimo o uputama koje u sutradan dati Leducu. Morao sam joj popustiti i

kad me je zamolila da moe skrivena iza zavjesa alkovena sluati to u mu narediti. Ujutro ga dakle pozvah u sobu i zapitah je li ve sposoban da jae, jer bih ga po veoma vanom poslu elio poslati u Soleure. Jesam, gospodine, ali vidar odlu no zahtijeva da ve od sutra ponem uzimati kupke. U redu, ali najprije e otii u Soleure i potraiti gospou F., ali joj se nee javiti u moje ime, jer ona ne smije znati da te ja aljem. Poru it e joj da mora s njom razgovarati. Ako te ne primi, ekaj je na ulici, no ja vjerujem da e te primiti, i to bez svjedoka. Rei e joj da ti je dala triper, iako je za to nisi molio, i trait e novac za lijeenje. Kazat e joj da te je puna dva sata u mraku bez oda-ha nagonila na posao mada te uope nije poznavala, i da se bez opaka poklona koji e joj pokazati nikad ne bi otkrio. Re i e joj da s obzirom na stanje u koje te je dovela ne moe osuditi tvoj postupak. Ako se bude nekala, zaprijeti joj da e je tuiti sudu. To je sve. Vratit e se to bre bude mogao da mi kae to ti je odgovorila. 190 Ali ako me dade baciti kroz prozor, ne u se tako brzo vratiti. Toga se ne boj. Ja ti jamin da ti se nita nee dogoditi. udna li posla. Jedini si ti na svijetu kadar da ga obavi. Spreman sam, no elio bih vam postaviti nekoliko neophodnih pitanja. Ima li ta gospoa uistinu triper? Ima. Ba je alim. Ali kako u joj u lice tvrditi da mi ga je dala, kad nikad nisam s njom ni razgovarao? Triper se ne dobiva razgovorom, glupane. Ti si proveo s njom dva sata u mraku, ne razgovaraju i, pa e tako saznati da ga je udijelila tebi, mislei njime obdariti nekog drugog. Sad mi je ve jasnije. Ali ako smo bili u tami, kako mogu znati da sam bi o ba s njom ? Vidio si je kad je ula. No budi siguran da te ne e nita pitati.

 Idem odmah. Ba sam radoznao to e mi rei. Ali ima jo jedno vano pitanje. Moda e se cjenkati oko novca to mi ga mora diti za lije enje, a u tom sluaju molim da mi kaete mogu li se zadovoljiti sa stotinu kuda. To je za vicarsku previe. Bit e ti dovoljno i pedeset. To je za dva sata tekog rada premalo. Drugih pedeset dobit e od mene. To je ve bolje. Mislim da sad sve znam. Neu nita rei, ali mogao bih se kladiti da je to vas nadarila tim lijepim poklonom. Sad vas je stid, pa biste to eljeli opovri. Moda ima pravo. Idi i dri jezik za zubima. Znate li da je taj nitkov jedin stven ree mi Du-boisova izaavi iz alkovena. Umalo to nisam prasnula u smijeh kad vam je rekao da se ne e brzo vratiti ako ga dade baciti kroz prozor. On e taj posao obaviti bolje no itko drugi, i kad bude stigao u Soleure, odgovor e ve biti ovdje. Ba sam radoznala to e vam rei. Ta vi ste autor te nenadmaive lakrdije koju ste majstorski smislili i izveli. ovjek to ne bi oekivao od mlade ene neiskusne u spletkama. 191 To mi je prva, i ja se nadam uspjenom raspletu. Samo da ne zatrai da joj pokaem kakvo mi je stanje. Pa dosad ste se, mislim, dobro osje ali. Odlino. Samo to li e biti s Leducom? Jedva ekam da vidim rasplet komada, pa da mi se dua smiri. Vidjet ete ga i sa svim potankostima opisati gospo i Holl. Dakako. Vi jamano uviate da u svu zaslugu morati pripisati sebi, ali ete zauzvrat dobiti nagradu kakvu vaa domiljatost zasluuje. Sat poslije Leducova odlaska stigne pjeice neki ovjek koji mi urui pismo i jedan omot u ime gospoe F., rekavi da e priekati odgovor. Poslah ga da eka napolju, a onda pismo dadoh Duboisovoj i naslonih se na prozor dok mi je srce drhtalo od uzbuenja. Poto ga je proitala, ona me po-zva i ree da je sve u redu. Pismo je glasilo ovako:

Bez obzira da li je ono to ste mi napisa li istina ili bajka to ju je isprela vaa lukava glava koja je nesreom po vas poznata po itavoj Evropi, ja to uzimam pod istinu, jer joj ne mogu porei izvanjsku vjerodostojnost. Oajna sam to sam nevina ovjeka uvalila u nevolju i drage u volje za to platiti. Molim vas da mu predate priloenih dvadeset i pet lujdora. No ima li u vama toliko plemenitosti da se posluite svim svojim utjecajem to ga imate kao gospodar, te da mu najstroe naredite da uti o toj stvari? Nadam se tome, jer kakvu me znate, moja vas osveta nee mimoii. Imajte na umu da u, pronese li se glas o toj lakrdiji, umjeti itavu stvar prikazati u svjetlu koje e za vas biti veoma nepovoljno, a koje e otvoriti oi estitu ovjeku to ga besramno varate. Ne moram vam rei da u do kraja ostati pri svome. Kako ne elim da se jo jednom naemo licem u lice, odlazim sutra u Luzern pod izlikom da kanim obi i svoje roake. Napiite mi jeste li primili pismo. Zao mi je rekoh Duboisovoj to sam poslao Le-duca. Ona je plahovita, pa bi moglo doi do zla. Nita se nee dogoditi. Poaljite joj odmah njen novac, pa e mu ga osobno uruiti, i tako e vaa osveta biti potpuna. Sve ete saznati za dva-tri sata, kad se Leduc vrati. Sve se divno razrijeilo, i ast draesne i plemenite ene koju ljubite nije vie u opasnosti. Jedina je nesre a to sad pouzdano znate da vam je krv zaraena otrovom te bijednice, no 192 ja mislim da to nije odve opasno i da ete ubrzo ozdraviti. Nasmijte se sad, prijatelju dragi, jer na je komad jo uvijek komi an. Ah, prije bih rekao da je tragian. Ja poznajem ljudsko srce. Gospo a Roll ne moe me vie ljubiti. Istina je da neka promjena ... ali sad nije vrijeme da se na to misli. Napiite brzo odgovor onoj zlobnici i poaljite joj njenih dvadeset i pet lu jdora. Moj odgovor bijae ovako sastavljen: Vaa nedostojna sumnja, snovanje grozne osvete i besramno pismo uzrokom su vaeg poraza i kajanja. Pisma su se mimoila ali ne mojom krivnjom. aljem vam natrag dvadeset i pet lujdora. Leduca nisam mogao sprije iti da ne ode k vama, no mislim da ete ga lako umiriti. elim vam sretan put i obe avam da u zduno izbjegavati svaku priliku da vas susretnem. Neka vam ovo bude pouka, opaka eno, da svijet nije napu en samim udovitima to iz zasjede vrebaju na ast onih kojima je dragocjena. Ako u Luzernu vidite apostolskog nuncija, zapitajte ga kakav glas uiva moja glava u Evropi. Na kraju u vam rei da moj sluga nije nikom povjerio svoj doivljaj i njegove tune posljedice i da to nee ni uiniti budete li ga dobro primili. Zbogom gospoo!

Novac i pismo sam odaslao im ga je Duboisova proitala i odobrila. Komad jo nije zavren. Preostaju nam tri prizora: panjol ev povratak, izbijanje vae bolesti i uenje gospoe Roll kad sazna za rasplet. Ali prooe dva, tri, etiri sata, a Leducu ni traga. Mene stade obuzimati velik nemir, iako je Duboisova neprestano tvrdila da je zakasnio samo zato to gospou F. nije zatekao kod kueIma na svijetu priroda koje nikad ne pomiljaju na nesreu. Takav sam bio i ja do svoje tridesete godine, kad su me strpali pod olovne krovove. Sada, kad ve poinjem pomalo bulazniti, predviam sve crno. O, prokleta starosti koja nisi no za pakao kamo su te ve mnogi stavili. U pola deset Duboisova pri mjese ini ugleda Leduca, koji je dolazio korakom. Kako u sobi nije bilo svjetla, ona se opet sakri u alkovenu. On u e i ree da umire od gladi. ekao sam je do pola sedam. Napokon je osvanula. Ugledavi me podno stepenica ree da sa mnom nema o emu razgovarati. Odvratio sam da ja imam s njom, a uto se ona 13 Casanova IV 193 zaustavi i uze itati jedno pismo na kome prepoznali vae pero. Zatim stavi u dep neki omot. Poao sam za njom u sobu, i vide i da nema nikog rekoh joj da me je zarazila tri-perom i da je molim neka mi plati za lije enje. Htjedoh joj to bjelodano pokazati, ali ona okrenu glavu i zapita me da li je ve dugo ekam, a kad joj odvratih da sam u njenom dvoritu ve od jedanaest sati, ona izae i poto se raspitala kod sluge kojeg je jama no bila poslala ovamo, zatvori vrata i preda mi ovaj omot, rekavi da u u njem nai dvadeset i pet lujdora to e mi biti dovoljno za lijeenje ako sam uistinu bolestan. Jo je nadovezala da nikom o toj stvari ni slov-ca ne pisnem, ako mi je draga na ramenu glava. Ja sam nato otiao i evo me. Mogu li zadrati ovaj omot? Moe. A sad hajde spavati. Duboisova likujui izae iz alkovena, i mi se radosno izgrlismo. Sutradan su se pokazali znaci rune bolesti, ali za nekoliko dana vidjeh da to nije tako rei nita. Lijeei se samo salitrom, za tjedan dana potpunoma je se rijeih, za razliku od Leduca, koji bijae u veoma loem stanju. Cijelo sam jutro proveo opisujui gospoi Roll u najsitnije tanine sve to bijah poduzeo unato asnoj rijei kojom sam joj se obvezao. Poslao sam joj prijepise sviju pisama, iz kojih je mogla razabr ati da je gospoa F. otputovala u Luzern, uvjerena da se samo u uobrazilji nama oboma osvetila. Na kraju pisma od dvanaest stranica priznao sam joj da sam bolestan, uvjeravaju i je meutim da

u za dva do tri tjedna biti posve zdrav. Pismo sam kriomice od svih predao vratarici, a za dva sam dana primio nekoliko redaka od njene ruke, u kojima mi je obeala da e me narednog tjedna posjetiti zajedno s muem i gospodinom de Chavignvjem. Nesretna li mene! Morao sam se odrei svake pomisli na ostvarenje ljubavni h snova, ali je zato Duboisova, koja je za Leducove bolesti provodila sa mnom itave dane, stala u mom srcu zauzimati sve vie mjesta. to sam se vie svladavao to sam se jae zaljubljivao i uzalud sam se obmanjivao da e mi, budem li se s njome samo edno druio, naposljetku postati ravnoduna. Poklonio sam joj prsten rekavi da u joj dati stotinu lujdora kad ga bude htjela prodati, ali je ona odgovorila da e to uiniti jedino ako se nae u velikoj nudi kad je budem otpustio. 194 Pomisao da je otpustim priinjala mi se besmislenom. Bijae ona stvorenje iskreno, bezazleno i ugodno, obdareno uro enom bistrinom, pa je stoga uvijek rasuivala umno i pronicavo. Nikad u ivotu nije ljubila, a udala se za postarijeg ovjeka samo da ugodi lady Montaigu. Voljela je sluati o mojim ljubavnim zgodama i jednom me je zapitala jesam li i u Holandiji bio zaljubljen. Nato joj uzeh opisivati to mi se dogodilo s Estherom i kad dooh do traenja onog znamena koji bijae poznat samo njoj moja mi ljupka domaica rukom zatvori usta, guei se od smijeha, i pade mi u naru aj. Nisam se mogao uzdrati a da i na njenoj ne potraim koji znak, a ona mi se, obuzeta nesavladivim smijehom, tek slabo opirala. Kako zbog onog svog stanja nisam smio prijei na ono najglavnije, sklonih je arkim molbama da mi pomogne u zadovoljavanju utila, to mi bijae veoma potrebno, a i ja njoj iskazah istu slatku uslugu. To potraja svega nekoliko asaka, a pri tom su sudjelovale i nae oi, radoznale, zaljubljene i zadovoljne. Poslije tog ina ona mi u smijehu, ali veoma razborito kaza: Mili moj prijatelju, mi se volimo, i ako se ne pri uvamo, uskoro se neemo zadovoljiti samo igrom i alom. Rekavi to, ona ustade, uzdahnu i poeljevi mi laku no ode na poinak s vratariinom keri. To bijae prvi put to smo popustili pred snagom naih utila. Otiao sam spavati, svjestan da sam zaljubljen i predvi ajui sve to e mi se dogoditi s tom mladom enom koja je ve stekla veliku mo nad mojim srcem. Drugog smo se dana ugodno iznenadili ugledavi gospodina de Chavignyja s gospodinom i gospoom Roll. Do ruka smo etali, a onda sjedosmo za stol s mojom dragom Dubo-isovom u koju oba moja gosta kanda bijahu zaljubljena.

Za vrijeme etnje poslije ruka nisu je ni aska ostavljali, tako da sam ja ivom rijei mogao gospoi Roll ispripovje-diti sve to sam joj napisao, preutjevi dakako zaslugu Du-boisove, jer bi je otkrie da za njenu slabost jo netko znade veoma zaboljelo. Gospoa Roll ree da je uivala u mojim pismima jedino zbog toga to se gospoa F. ne moe vie obmanjivati da je ona dva sata provela sa mnom. .Ali kako ste nastavila je puna dva sata mogli biti s tom enom, ne raspoznajui unato tami da to nisam 195 ja? Ponizuje me to uope niste primijetili razliku izme u nas dvije. Ona je manja od mene, mnogo mravija, ima deset godina vie, a najvie me udi to niste osjetili kako joj je zadah iz usta neugodan. Ta bili ste lieni samo osjetila vida i sve vam je to izbjeglo. Nevjerojatno! Bio sam opijen ljubavlju, draga prijateljice, a osim toga , samo sam vas imao pred oima svoje due. Ne poriem mo uobrazilje, ali ma kolika da je bila, morala je izgubiti svu svoju snagu kad nita od onog to ste mislili na i kod mene nije bilo. U pravu ste, vae su grudi divne, a kad se danas sjetim da sam u rukama drao dva mlohava i smeurana mjehura podilazi me elja da se ubijem. Primijetili ste dakle, i nije vam se zgadilo? Zar sam, mislei da vas drim u zagrljaju, mogao u vama na i ita odvratna? Ni hrapava koa, ni odve prostran prilaz do hrama nisu me nadahnuli sumnjom niti su ohladili moj ar. to to ujem? O gadna enetino, prljava i smrdljiva kloako! Ne mogu k sebi od uasa. I vi ste mi sve to oprostili? Mislei da sam s vama, sve mi se inilo boanskim i divnim. Ah, ne, to nikako. Spoznavi kakva sam, morali ste me baciti na tle, izbatinati me ak... Ah, duo moja! Sad ste nepravedni. Moda, dragi prijatelju, ali toliko sam gnjevna na ono udovite da ne znam to govorim. No sada, kad zna da se podala sluzi, a osobito poslije one p osjete koju je morala otrpjeti, zacijelo umire od stida i srdbe, udi me samo kako se dala obmanuti, jer on je za etiri palca nii od vas, a i kako je mogla povjerovati da jedan sluga umije ono uraditi onako kako ste to vi,

pretpostavljam, uradili? Mora da je sad zaljubljena u njega. Dvadeset i pet lujdora! Pa to je jasno. On bi se zadovoljio i sa deset. Kakve li sre e to je taj momak ba u pravi as obolio. Ali vi ste mu zacijelo morali sve kazati? Zato bih? Pustio sam ga neka vjeruje da mi je urekla sastanak u onom predsoblju i da sam doista proveo s njome dva sata u tami. Po onom to sam mu zapovjedio zacijelo se domislio da sam je naumio kazniti i osvetiti se poglavito zbog bolesti koju mi je ucijepila tako da se nikad ne uzmogne pohvaliti da me je imala. 196 To je ba zgodna komedija. Bezobrazluk tog momka upravo je besprimjeran, a jo vie njegova drskost, jer je gospo a F. mogla i lagati u pogledu svoje bolesti, a tad bi se on izloio velik oj opasnosti. Mislio sam ja na to i cijelo sam vrijeme strahovao, to vie to sam bio zdrav. Ali sad se ipak morate lijeiti, a tome sam ja nevoljni uzrok. Moja je bolest, draga prijateljice, stvar uistinu neznatna. To je iscjedak sasvim slian bijelom cvijetu u ena. Lijeim se samo salitrenom vodom, te u za desetak dana posve ozdraviti, a onda ... Ah, prijatelju dragi! Sto je? Ne mislimo vie na to, zaklinjem vas. Znam, ta je odvratnost posve naravna kad ljubav nije dovoljno jaka. Kako li sam nesretan! Ne, ne, ja vas jo uvijek volim i bit ete nepravedni ako me prestanete voljeti. Ostanimo njeni prijatelji i ne pomiljajmo vie na uzajamne dokaze nagnua koji bi po oboje mogli biti kobni. Da je prokleta ona besramna gospoa F. Ona je otila, a i mi za petnaest dana odlazimo u Basel gdje emo ostati do kraja studenoga. Udarac je dakle pogodio cilj. Podloit u se vaoj volji, ili bolje reeno svojoj sudbini, jer sve to me je zadesilo otkad sam u vicarskoj kao da je bilo pisano u zloj knjizi sudbine. Tjei me jedino to to sam uspio zatititi vau ast. Zadobili ste i potovanje mog mua, i zato emo uvijek ostati iskreni prijatelji.

 Ako ste vi naumili otii, bit e dobro da ja otputujem prije vas. To e stranu gospou F. jo vie uvjeriti u nevinost naeg prijateljstva. Rasuujete poput anela i dajete mi sveer nove dokaze svoje njenosti. Kamo idete? U Italiju, ali prije u se zaustaviti u Bernu i Zenevi. Neete dakle doi u Basel? To mi je drago, jer bi se ina e svata govorkalo. Ali u ovo malo dana to jo ostajete, poprimite; ako je mogu e, radosniji izgled, jer vam tuga nikako ne pristaje. 197 Zatim se pridruismo poslaniku i njenom muu koje je duhovita Duboisova toliko zaokupila da nisu ni imali vremena misliti na n as. Ja je uzeh koriti to mene tako krto daruje svojim duhom, a gospodin de Chavignv izjavi da smo mi po svoj prilici zaljubljeni jedno u drugo. Duboisova navali na nj, a ja nastavih etnju s gospoom Roll. Ta je ena primijeti gospoa pravo savrenstvo. Ako mi kaete istinu, dokazat u vam prije odlaska svoju zahvalnost na na in koji vam nee biti mrzak. to biste htjeli znati? Vas se dvoje volite, zar ne? Moda, ali dosad ... Vie ne elim znati, jer ako jo nije bilo bit e, i to me ne alosti. Da ste mi odgovorili odreno, ne bih vam povjerovala, jer ovjek vaeg kova ne moe ivjeti uz takvu enu a da je ne zavoli. Ona posjeduje sve da o ara mukarca, lijepa je, vesela, duhovita, umije voditi razgovor. Vi ete se teko odijeliti od nje. Lebel joj je uinio lou uslugu, jer je uivala neporo an glas, a sad e teko nai zaposlenje kod otmjenijeg svijeta. Povest u je sa sobom u Bern. I dobro ete uraditi. Pri odlasku rekoh im da u se doi s njima oprostiti u Soleure, jer sam za nekoliko dana nakanio otputovati u Bern. Prazna srca legao sam u postelju i ne dotakavi ve ere, a Duboisova je bila utljiva, potujui moju tugu. Za dva ili tri dana primih pismo od gospo e Roll. Pozivala me je neka sutradan u deset sati doem k njoj te da ostanem na ruku. Kad sam doao, gospodin Roll

izjavi da ga moj posjet neobino raduje, no da on mora na selo, odakle e se vratiti tek oko jedan sat. Dodao je da za to vrijeme, ako mi je volja, mogu praviti drutvo njegovoj eni, koja je vezla na erefu s nekom djevojkom. Pristao sam pod uvjetom da zbog mene ne ostavlja vez. Ali oko podne ona djevojka ode i mi po osmo na terasu koja bijae tik uz kuu da se osvjeimo. Ondje se nalazio i kabinet iz kojeg smo mogli vidjeti sve ko ije koje su zaokre-tale u ulicu. Zato mi rekoh joj odmah niste podarili tu sreu dok sam jo bio netaknuta zdravlja? 198 Zato to je onda moj mu mislio da ste se preruili u pehamika samo zbog mene, ali vae ga je kasnije ponaanje uljuljalo u potpunu sigurnost. Tome je moda jo vie pridonijela vaa doma ica u koju ste po njegovu sudu arko zaljubljeni, no koja se i njemu toliko svi a da bi se barem na nekoliko dana drage volje mijenjao s vama. Biste li pristali na takvu zamjenu? Kako mi je preostajao svega jedan sat, i to posljednji, da joj dokaem svoju nepromijenjenu njenost, bacih joj se do nogu, a ona nije uzmicala pred arom mojih elja koje su se iz obzira prema lijepom joj zdravlju, morale na moju veliku alost zaustaviti s onu stranu najsla e granice. Potravi na drugu stranu otvorene loe ugledasmo koiju gospodina Rolla koja je upravo skretala u ulicu. Dobri ina nas zatee jo na terasi i zamoli me za oprotenje to je toliko zakasnio. Za stolom je sve vrijeme govorio o Duboisovoj i kao da mu nije bilo pravo kad mu rekoh da u je odvesti njenoj majci u Lausannu. Oprostio sam se u pet sati i otiao gospodinu de Chavignvju da mu ispri am o nesmiljenoj odmazdi to sam je priredio gospoi F. i o aljivu raspletu komada. Bio bi pravi zloin da ljubaznom starcu nisam opisao tu zgodnu komediju koja se upravo njegovom zaslugom zaela. Divei se dosjetljivosti Duboisove, izjavio je da bi i ovako star bio presreta n kad bi imao uza se takvu enu. Bilo mu je veoma drago kad sam mu priznao da sam zaljubljen u nju. Zatim mi savjetova neka se, umjesto da obilazim ku e, oprostim sa svima na njegovu primanju i neka se povu em prije veere, ako se ne elim kasno vratiti kui. Tako sam i postupio. Ondje sam vidio i svoju amazonku, mislei da je gledam posljednji puta, no ivotni nam se puti jo jednom ukrstie.

Otpratio sam poslanika do njegove sobe, usrdno mu zahvalio i zamolio da mi dade preporuno pismo za Bern, gdje sam se nakanio zadrati petnaestak dana. Vrativi se kui, osjetih tugu nad skorim rastankom s gradom u kojem sam izvojevao tek mrave pobjede u usporedbi s pravim gubicima koji su me zadesili. Blago sam zahvalio doma ici to me je ekala, a onda joj zaeljeh laku no, obavijestivi je da za tri dana putujemo u Bern i zamolivi je da spremi kovege. 199 Kad smo drugog jutra dorukovali, ona me zapita: Vi me dakle vodite sa sobom? Da, ako vam je toliko stalo do mene da mi se drage volje pridruite. Dakako, to vie to ste sad tuni i u neku ruku bolesni, a kad sam dola u vau slubu bili ste zdravi i veseli. Kad bih vas morala ostaviti, jedina bi mi utjeha bila da vas ostavim sretna i vesela. Uto doe stari vidar i obavijesti me da je jadnom Le -ducu tako loe da ne moe iz kreveta. Izlijeit emo ga u Bernu. Recite mu da prekosutra odlazimo i da emo u Bern stii za ruak. Iako je to put od jedva sedam milja, on ga ne moe prevaliti, jer su mu svi udovi kao oduzeti. Poao sam da se uvjerim i zatekoh ga nepomina u krevetu. Mogao je micati samo usnama i oima. Inae se veoma dobro osjeam uvjeravao me je. To ti vjerujem, ali ja prekosutra elim ru ati u Bernu, a ti se ne moe ni maknuti. Dajte me nositi, ondje u se ve izlijeiti. U pravu si. Dat u te nositi u nosiljci. Naredio sam jednom sluzi da se pobrine za nj i da ga sam dovede u svratiste Sokolu. U tu sam svrhu iznajmio dva konja koja su imala nositi nosiljku. Stigavi u Bern smjestili smo se na nekom uzvienju odakle su se vidjela polja i rijeka. Spustivi se najmanje stotinjak stepenica, ugledah etrdesetak malih zdanja koja nisu mogla biti drugo no loe za svijet to je dolazio na kupanje.

Jedan ovjek estita izgleda upita me elim li se kupati, a kad mu odgovorih potvrdno, on otvori jednu od loa i mnotvo sluavki potr a prema meni. Onaj mi ovjek objasni da se svaka od njih natje e za ast da mi pomae pri kupelji. Onoj koja mi se najvie svidjela bacih maramicu, poput kakvog turskog pae, i uoh. Ona zasunu vrata iznutra, navue mi papue i mrgodno, ne pogledavi me nijednom, zavi mi kosu i perin u platnenu kapu. Potom me svue, a kad uoh u vodu, razodjenu se i ona, zagazi u kupelj ne pitaju i me za dozvolu, i uze me posvuda trljati osim na mjestu koje sam pokrio rukom nazna ivi joj time da ne elim da me ondje dira. 200 Kad mi je bilo dosta trljanja, rekoh joj da mi donese kavu. Izala je iz vode, pozvonila i povukla zasun na vratima. Zatim se vrati u vodu ne susteu i se nimalo, ba kao da je odjevena. Trenutak kasnije jedna stara ena unese kavu, a moja kupa ica opet izae iz vode, zatvori za njom vrata i vrati se na isto mjesto. Ja sam ve brzim pogledom ocijenio da ta sluavka ima sve ono najljepe to strasni zaljubljenik zamilja u bi u za kojim ezne. Osjetio sam dodue da njene ruke nisu ni meke ni glatke, a takva joj je pod dodirom mogla biti i put, a na licu joj nisam nazreo onaj otmjen izraz to ga nazivamo plemenitim, ni nasmijanu vedrinu koja se stjee odgojem i na-govijeta blagost. Nisam vidio ni onog finog pogleda koji kazuje neizre eno, ni ljupko nabubrene usne koje su znak suzdranosti, potovanja, plahosti i srameljivosti. Ina e je moja Svicarkinja od osamnaest proljea imala sve da se svidi krepku mukarcu koji ne prezire prirodu, pa ipak me nije mamila eljom. Kako to? raspredao sam u sebi. Ova je sluavica pristala, oi su joj lijepo rezane, zubi bijeli, ruiasta put odie zdravljem, a ipak me ostavlja ravnodunim. Gledam je nagu i ne osje am nita. Zato? Moda samo zato to nema nita od onog im se slui koketerija da zametne klicu ljubavi. Mi dakle volimo samo ono to je lano i umjetno, a istinito nas osvaja tek poto mu je prethodio isprazni priin. Ako je prema obiaju to smo ga poprimili da hodamo odjeveni, a ne goli, lice to ga otkrivamo svima, najmanje vano, zato nam je ono ipak glavno? Zato nas ba ono nadahnjuje ljubavlju? Zato nam je lice jedino svjedoanstvo po kojem sudimo o ljepoti jedne ene, i zato joj ak opratamo kad ostali dijelovi koje nam pokae opovrgn u ono to je obeavalo draesno lice? Zar ne bi bilo prirodnije i razlonije i i lica zakrivena, a tijela posve naga, pa se tako zaljubiti u bie, znajui da samo lice moe pokvariti sklad drai koji nas je zanio? Tako bi zacijelo bilo bolje, pa bismo se zaljubljivali u savrenu ljepotu i lako bismo pratali kad bismo, otkrivi veo,

ugledali runo lice koje smo u mati zamiljali lijepim. Tad se ne bi otkrivale samo rune ene, dok bi se lijepe lako na to odlu ivale, ali bi rune unato tome izazivale nau udnju i sve bi nam svoje drai podarile za nasladu samo da se 201 ne moraju otkriti, a to bi u inile tek na kraju, kad bi nas poslije uivanja njihovih istinskih ari, uvjerile da ljepota lica nije najvanija. Uostalom, oigledno je i nepobitno da nestaln ost u ljubavi izvire samo iz raznolikosti lica. Kad ih ne bismo vidjeli, svaki bi mukarac ustrajao u ljubavi prema prvoj koja bi mu se svidjela. Izaavi iz kupelji, dadoh joj runike i kad me je dobro otrla i osuila, sjedoh, a ona mi navue koulju i uze me, jo uvijek onako naga, eljati. Za to sam se vrijeme obuo, a ona mi zakopa cipele i u tren oka se odjene. Na odlasku joj dadoh est franaka, ali ona mi ih prezrivo vrati i udalji se. Vraao sam se u konaite posramljen tim nemilim doga ajem. Ta se djevojka osjetila prezrenom, a nije to zasluivala. Tu zgodu nisam mogao preutjeti svojoj doma ici, te joj je poslije veere potanko ispriah. Sluala je paljivo, po-praajui prianje primjedbama. Izjavi da djevojka sigurno nije lijepa, jer ja ina e ne bih odolio elji to bi je potakla u meni. Na kraju ree da bi je rado vidjela. Odmah se ponudih da je odvedem dolje, a ona radosno prihvati, ali re e da bi se morala preodjenuti u muko. Rekavi to, ona ustade i za etvrt sata ponovo osvanu odjevena u jedno od Leducovih odijela. Jedino nije imala hla e, jer ih nije mogla navui. Rekoh joj neka uzme moje i nato odlu i-smo da kupanje odgodimo za sutradan. Drugog jutra ona bijae ve u osam sati odjevena. Zao-grnula se modrim redengotom, koji je savreno skrivao njene oblike. Brzo se i ja odjenuh, i ne pitajui za doruak siosmo do Mate. Tako se naime zvalo ono mjesto. Duboisova, koju je oduevljavala pomisao na neobi nu zabavu, sjala je od zadovoljstva. Zaogrnula se vrsto u svoj redengot, jer bi svak koji bi nas susreo lako pogodio da odjea na njoj nije njena spola. im smo sili, nagovori nas onaj isti ovjek, upitavi elimo li kupanje za etvoro. Uli smo u lou. Pojavie se sluavke i ja joj pokazah onu ljepoticu koja me nije uspjela zavesti. Duboisova uze nju, a ja odabrah jednu visoku, lijepih oblika i ponosna dranja. Dadoh brzo urediti kosu, zatim

202 se svukoh, uoh u vodu, a moja mi nova sluavka u ini isto to i prva. Duboisova se polako svlaila. Neobini prizor ju je zbunjivao i kao da se pokajala to se dala nagovoriti. Smijala se vide i me u rukama visoke vicarke koja me je posvuda trljala, i nije se mogla nakaniti da skine koulju. Naposljetku jedan stid pobijedi drugi, i ona zagazi u vodu, razotkrivaju i mi tako rei silom sve svoje krasote. Morala mi je meutim dopustiti da joj ja pomaem pri pranju, iako tu bijae i sluavka, koja je ula u vodu i stala vriti svoju dunost. Dvije sluavke, koje su zacijelo ve mnogo puta uestvovale u ovakvim zabavama, zauzee razbludan poloaj ne bi li nas zabavile prizorom koji meni bijae dobro poznat, no koji se mojoj doma ici uini nov i neobian. One poee jedna drugoj raditi isto to su vidjele da ja radim Duboisovoj. Ona ih je gledala zapanjena nad pohotnou kojom je moja sluavka prema drugoj igrala ulogu mukarca. I ja sam bio iznenaen, iako sam se prije et godina nagledao mahnitih zagrljaja Marije Magdalene i Catterine od kojih ljepih nisam mogao zamisliti. Nikad ne bih povjerovao da bi mi neto drugo moglo zabaviti misli dok prvi put drim u zagrljaju enu koju volim i koja ima ba sve to razdrauje u-tila, ali ni ona ne skidae oka s dviju mladih bahantica koje se rvahu u neobinoj borbi. Ree mi da je tobonja djevojka koju bijah izabrao momak unato grudima i da je to jasno vidjela. Ok renuh se, a djevojka videi da sam radoznao, pokaza mi svoj klitoris, krut i udovino izrastao. Rekoh to preseneenoj Duboisovoj, a ona odgovori da je to nemogu e, nato joj izraslinu dadoh opipati i ogledati, te naposljetku morade priznati da sam u pravu . To je bilo nalik na debeo prst bez nokta, ali bijae savinuto. Me utim mlada ponornica, kojoj se prohtjelo igre s mojom lijepom doma icom, ree ovoj da je dovoljno napet i da joj ga moe uvu i ako dopusti. Duboisova ne htjede, a ni meni se to ne bi svidjelo. Rekosmo joj neka nastavi megdan sa svojom druicom, i nasmijali smo se do suza, jer parenje tih djevojaka, iako bijae smijeno, golicalo je naa utila i raspaljivalo nam poudu. Duboisova, umorna od borbe, predala se posvema prirodi, preti ui me u mojim eljama. Bijae to prava sveanost 203 koja potraja dva sata, te mi puni zadovoljstva krenusmo prema svratitu. Na odlasku sam djevojkama koje su nas tako lijepo zabavljale dao dva lujdora, iako se nisam namjeravao vie onamo svra ati. Nije nam vie trebalo kupelji da bismo jedno drugome predoili svoju njenost. Duboisova je postala moja ljubavnica, istinska ljubavnica koja mi je ivot ispunjala sre om kao i ja njen

za sve vrijeme boravka u Bernu. Kako bijah potpuno ozdravio, uzajamno nam zadovoljstvo nisu pomraile nikakve tune posljedice. Ako su naslade prolazne, prolazne su i patnje, pa kad se u uivanju sje amo patnji koje su uitku prethodile spomen nam je na njih drag, et haec aliquando meminisque juvdbit.* I tako sam sretno ivio sa svojom dra gom prijateljicom. Nikakva bojazan, nikakva sumnja u budunost nije uznemirivala njenu divnu duu, oboje smo tvrdo vjerovali da se nikad neemo rastati, a ona mi je uvijek govorila da e mi oprostiti sve moje nevjere, samo ako joj ih budem iskreno povjerav ao. Takva mi je priroda u ene trebala da ivim u spokojstvu i zadovoljstvu, no ja ne bijah roen za toliku sreu. Petnaestog dana boravka u Bernu Duboisova dobi jedno pismo iz Soleurea. Pisao joj ga je Lebel. Videi kako ga pomno ita zapitah je to joj nova javlja. Ona mi ree neka ga proitam i sjede ispred mene da mi s lica vidi to osje am u dui. Lebel ju je kratko i saeto zaprosio. Pisao joj je kako je pronju bio odgodio da bi uredio svoje poslove i mogao se njome oeniti i bez poslanikova pristank a. On bi imao od ega udobno ivjeti i kad ne bi sluio, ali do toga ne e doi, jer je ve govorio s poslanikom, koji mu je odmah dao svoj pristanak. Molio ju je neka mu odgovori da li ga hoe, pa ako pristaje neka mu napie bi li vie voljela ivjeti s njim u B., gdje e biti gospodarica i kue mu i imanja, ili pak ostati s njim kod poslanika, kao njegova ena, to bi samo pove alo njihovo blagostanje. Mene ni jednom rijei nije spomenuo. Prijateljice moja najdraa, ti si slobodna i moe odlu iti kako hoe, ali ja ne mogu pomisliti na tvoj odlazak a da se ne osjetim najnesretnijim ovjekom na svijetu. * Jednog emo se dana i nje rado sjeati. Prema Vergiliju, Eneida, I, 203. 204 A ja najnesretnijom enom ako budem morala oti i od tebe. Ako me uistinu ljubi, nije mi stalo ako ti i nikad ne postanem enom. U pravu si. No to e mu odgovoriti? Sutra u ti pokazati pismo. Odgovorit u mu uljudno ali otvoreno da sam zaljubljena u tebe i sretna, te da mi je stoga nemogu e ocijeniti dobru priliku koju mi sudbina nudi u njegovoj osobi. Re i u mu ak i to da ne bih odbila njegovu ruku da imam iole razuma, ali kako sam luda od ljubavi, to se samo tom bogu moram pokoravati.

 To si divno smislila, jer da odbije ovakvu ponudu, drugog valjanog razloga ne moe imati. Osim toga bilo bi smijeno tvrditi da nismo zaljubljeni jedno u drugo, jer je to i odvie oigledno. Unato tome, alosti me to pismo. Zato, prijatelju dragi? Jer ja ti ne mogu izbrojiti stotinu tisua franaka koje ti on obeava kao miraz . Ah, ljubljeni moj, ta ja ih prezirem. Osim toga ti nisi od onih koji svravaju u bijedi, a ja bih bila sretna kad bih i bijedu morala dijeliti s tobom. Razgovor smo zapeatili iskazima njenosti kakvima se u slinim prilikama obasipaju sretni ljubavnici, ali u najve em aru osjeaja u nae se due ipak uvukla sjenka tuge. Tugaljiva ljubav kanda udvostru uje svoju snagu, no to je samo priin. Ljubav je mali vraiak koji bi da se hrani samo smijehom i igrom. Ako li mu dade drugaiju hranu, usahnut e. Sutradan je napisala Lebelu onako kako je odlu ila kad je primila tu i odve ozbiljnu vijest. Smatrajui da mi je to dunost i ja sam gospodinu de Chavignvju napisao pismo satkano od o sjeaja, ljubavi i filozofije. Molio sam ga neka mi saopi svoj sud o toj stvari. Otvoreno sam mu priznao da sam zaljubljen, no da se kao poten ovjek ne mogu bez bola odlu iti niti da sebi srce iupam, a niti da stanem na put ivotnoj sre i Duboisove. Duboisova bi time veoma zadovoljna, jer je i ona eljela da sazna to poslanik o tom misli. Lebel nije odgovorio Duboisovoj, dok sam ja od poslanika dobio pismo od etiri stranice. U njem mi je mudro razlagao svoje miljenje. Da sam star kao on i da mogu osigurati Duboisovoj udoban ivot i poslije svoje smrti, ne bih 205 je ni za to smio nikom prepustiti, to vie to je i ona s time sporazumna, no budui da se ne kanim njome, oeniti, to moram ne samo pristati na tu enidbu ve i nju na to privoljeti. S iskustvom to ga imam, moram i sam znati da u se pokajati to sam propustio tu priliku, jer e se, kako on sluti, moja ljubav jednog dana sigurno pretvoriti u isto prijateljstvo. Neka dakle sam prosudim neu li tad osjetiti potrebu za novim ljubavima. Duboi sova e mi kao prijateljica i nehotice sputavati slobodu, te mi ne e preostati drugo osim prekasnog kajanja koje ovjeka uvijek ini nesretnim. Kad mu je Lebel saopio svoj naum, pisao je, on je ne samo pristao ve ga je i ohrabrio, jer je Duboisova za oni h nekoliko puta to ju je susreo u mojoj ku i osvojila njegovu naklonost, pa bi je volio vidjeti lijepo smjetenu u svojoj ku i, gdje bi, ne ogrijeivi se o pristojnost, mogao uivati u draima njena duha, jer

na ostale njene drai u svojim godinama zacij elo ne moe pomiljati. Na kraju tog rjeitog pisma napomenuo je da se Lebel nije u Duboisovu zaljubio mladenaki, ve poslije zrela razmiljanja, pa je stoga ne e pourivati. Ona e to uostalom saznati iz odgovora koji e joj Lebel poslati. ovjek se nikad ne smije eniti napreac. Duboisova paljivo proita pismo i vrati mi ga ravnoduna izraza. Sto misli, draga? Uini ono to ti kae poslanik. Ako on misli da se ne moramo uriti, tad je sve u najboljem redu. Ne mislimo dakle vie na to i volimo se. Ovo je pismo puno mudrosti i razbora, ali ja u ti ipak rei da ne mogu zamisliti da emo jedno drugom ikad postati ravnoduni, iako znam da se to moe dogoditi. Vara se, ravnoduni neemo postati. Htjela sam rei dobri prijatelji. Ali prijateljstvo, draga moja, nije nikad ravnoduno. Istina je dodue da ljubavi tad esto vie nema mjesta. Mi to znamo, jer je to tako otkad postoji ljudski rod. Poslanik je u pravu. Kad se prestanemo voljeti, moda e i nae due teko kinjiti kajanje. Zato se vjen ajmo ve sutra i tako se osvetimo nestalnosti ljudske prirode. I vjenat emo se, ali iz istih razloga ne pourujmo taj in. 206 Za dva dana Duboisova je primila pismo od Lebela koje bijae isto tako razborito kao i poslanikovo. No mi smo ve odluili da se vie ne brinemo za tu stvar. Pismo je stiglo uoi naeg odlaska za Lausannu gdje su me ve oekivali svi oni kojima sam bio preporuen, i gdje se svijet mnogo vie zabavljao no u Bernu. U postelji moja ljubljena domaica i ja, pripijeni jedno uz drugo, ut anaismo sporazumno pojedinosti oko naeg odlaska, koje nam se injahu razborite i zabavne. Lausanne bijae malen grad u kojem u, po njenom mnijenju, biti mnogo pozivan i gdje u barem prvih petnaestak dana jedva imati vremena da obavim sve posjete i da se pojavim na rukovi-ma i veerama koje e davati meni u ast. Nju u Lausanni poznaje svekoliko plemstvo, a ondje je jo uvijek i lord Rosburi, koji joj je nekad udvarao. Ako li se vrati sa mnom, to e se danomice prepriavati na svim skupovima, pa e nam naposljetku oboma dozlogrditi. Ondje je osim toga i njena majka, koja ne e niem prigovarati, ali koja u dui zacijelo nee biti odve zadovoljna to joj ki dolazi s jednim ovjekom kojem, unato tome to se predstavlja kao njegova doma ica, ne moe po svim znacima biti drugo do ljubavnica.

Poslije takvih razmatranja odluismo da e ona sama otputovati u Lausannu i nastaniti se kod svoje majke, a ja u krenuti nakon dva-tri dana i nastanit u se negdje sam, ali da u je svakog dana moi posjeivati kod njene majke. Kad iz Lausanne odem u Zenevu, ona e mi se pridruiti, pa emo zajedno putovati kud god budem htio sve dok se budemo voljeli. Dva dana nakon toga ona otputova zadovoljna to se domislila tako pametnu rjeenju. Uvjerena u stalnost moje ljubavi, o tila je prilino dobre volje, no ja ostadoh s tugom u srcu. Leduc se jo lijeio i bio je veoma slab, ali ja sam unato tome zahtijevao da putuje sa mnom, jer sam imao mnogo prtljage, a ni u koga se drugog nisam mogao pouzdati. Tako sam napustio Bern, koji mi je zauvijek ostao u preugodnu sje anju. Kako sam morao razgovarati s doktorom Herenschwand -tom glede nekih pitanja koja su zanimala gospou d'Urfe, zaustavio sam se u Muratu gdje je on ivio. To je bilo svega 207 etiri milje od Berna. On me silom zadra na ru ku ne bi li me uvjerio u posebnu kakvou riba iz ondanjeg jezera, ali na povratku u kona ite odluih da ondje provedem no zbog stanovite radoznalosti koju e mi italac blagonaklono oprostiti. Jedna sluavka u svratitu koja je govorila romanski u inila mi se neobino lijepom. Bila je nalik na trgovkinju arapama koju sam imao u Maloj Poljskoj, i silno me se dojmila. Zvala se Raton. Ponudio sam joj est franaka ako se pokae usluna, no ona ih odbi rekavi da je potena i edna. Ja na to zapovjedih da mi se upregne koija, a kad Raton vidje da sam spreman za polazak re e mi nasmijano i plaho u isti mah da joj trebaju dva lujdora, pa ako ih budem dao da e provesti no sa mnom. Ostat u dakle, ali uvajte se ako ne budete dobri. Bit ete zadovoljni. Kad su u kui svi polijegali, ona doe drei se plaho i preplaeno ne bi li jo jae zagolicala moju udnju. Kako ba tog trena osjetih da me pritisla prirodna potreba, upitah je gdje je stanovito mjesto, i on a mi ga pokaza na samoj obali jezera. Uzeh svijeu, odoh onamo i vrei nudu uzeh itati glupe rkarije koje se uvijek nalaze na takvim mjestima. Evo to sam pro itao na desnom zidu: Danas, 10. kolovoza 1760. Raton mi je prije osam dana dala gadan tripe r od kojega krepavam.

Odmah sam zakljuio da ne postoje dvije Raton. Gotovo da nisam povjerovao u udesa. Zahvalih bogu, vratih se u sobu i zatekoh Raton ve u krevetu. To bolje, pomislih. Zahvalih joj to je skinula koulju koju je bacila iza kreveta. Sa goh se da je podignem, a ona se uznemiri rekavi da je prljava od ne eg posve prirodnog. No ja sam vidio o emu je rije. Izgrdih je, a ona se hitro odjene i plaui izae iz sobe. Tako sam za dlaku izbjegao opasnosti. Da me nije uhvatila nuda, bio bih propao, jer mi nikad ne bi palo na pamet da pregledam rublje te djevojke to imaae put poput rue i ljiljana. Kad sam stigao u Lausannu odluih da barem j^dan dan proboravim ondje inkognito, te da od svih dam prednost onoj kojoj me je vuklo srce. Uputio sa m se dakle Duboisovoj, ne pitajui nikoga za njen stan, jer mi je ona prije odlaska tano nacrtala ulice kojima sam morao pro i. 208 Indiskretno zrcalo Veliki vra Zatekoh je s majkom, no kakvo li bijae moje iznena enje kad pokraj njih ugledah Lebela. No ona mi nije dala vremena da pokaem koliko sam iznenaen. Kliknuvi od radosti bacila mi se u naru aj, a njena me je majka primila kako zahtijeva obina ljubaznost. Zapitao sam Lebela kako je poslanik i kad je stigao u Lausannu. Poprimivi prijateljski izraz, taj mi estiti ovjek odgovori da je poslanik odlina zdravlja, a on da je stigao u Lausannu istog jutra zbog nekih poslova i da se poslije ruka uputio majci Duboisove gdje je na veliko iznena enje zatekao i ker. Vama su poznate moje namjere nastavio je. Ja ve sutra putujem natrag. Kad se odluite, napiite mi, pa u ja doi po nju i odvesti je u Soleure, gdje emo se vjenati. Na tu izjavu, koja nije mogla biti jasnija i potenija, ja sam odgovorio da se nikad ni u em neu usprotiviti volji svoje najdrae domaice, a ona pak izjavi da me nikad nee ostaviti osim ako je otpustim. Lebelu se ti odgovori u inie odvie nejasni, te nam otvoreno ree da bi elio odreeniji odgovor. Na to mu, u namisli da njegovu ponudu zauvijek odbacimo, rekoh da u mu za desetak dana pismeno sve saopiti. Drugog je jutra otputovao u Soleure. Nakon njegova odlaska majka moje drage prijateljice, u koje je zdrav razum nadoknaivao nedostatak duha, uze nas svjetovati razboritim rije ima kojima

se morala posluiti s ovakvim dvjema glavama, jer se mi u naoj arkoj zaljubljenosti ne mogosmo odlu iti na rastanak. Nato rekoh dragoj Duboisovoj da emo donijeti odluku kako bijah obe ao Lebelu, a dotle neka me svakog dana eka do ponoi. Imala je svoju sobu i udobnu postelju. P osluila me prilino ukusnom veerom. Drugog smo se jutra probudili zaljubljeniji no ikad i ne bijasmo nimalo raspoloeni da razmiljamo o Lebelovoj ponudi. Ipak je dolo do male raspre. italac se moda sjea kako mi je Duboisova obeala oprostiti svaku nevjeru ako joj je iskreno priznam. Nisam joj imao to ispovjediti, ali za ve erom se sjetih zgode s malom Raton i ispriah joj je. Oboje moramo zahvaliti sudbini ree nato ona jer da sluajno nisi morao ii na ono mjesto gdje si naao 14 Casanova W 209 spasonosnu opomenu, izgubio bi zdravlje, a kako se bolest ne bi odmah pokazala, zarazio bi i mene. Tako bi se jamano dogodilo, i ja bih oajavao. Znam, a bilo bi ti jo tee zato to se ja ne bih tuila. Ja vidim samo jedan nain kako da se ouvamo te nesree. Kad ti se ubudue iznevjerim, kaznit u se tako da u se suzdravati od njenih dodira s tobom. To bi ti dakle mene htio kanjavati? Kad bi me doista volio, pronaao bi bolji nain, ini mi se. A koji to? Da mi ne bude nevjeran. To je istina. Oprosti mi, molim te. Ubudu e u tako postupati. Mislim da ti to nee biti lako. Sutradan dok sam se spremao da odnesem preporu na pisma naslovnicima, najavie mi baruna de Berchera, ujaka mog prijatelja Bavoisa. Ja znam zapoe on da moj neak vama duguje svoj uspjeh i sreu. On je cijenjen od svih i kod narednog promaknu a postat e general. Stoga e mene i moju obitelj silno radovati ako se s vama upoznamo. Doao sam vam ponuditi svoje usluge i zamoliti da ruate danas kod mene. Usrdno se nadam da ete i poslije dolaziti kad god ne budete imali to pametnije uraditi. No morao bih

vas zamoliti da nikom ne spominjete kako je moj ne ak preao na katoliku vjeru, jer je to po sudu ljudi u ovim krajevima velika pogreka koja baca ljagu na njegovu ast, a takva sramota pada i na sve njegove ro ake. Obeao sam mu da tu okolnost nikad neu spomenuti i otioh da blagujem u krugu njegove obitelji. Svi kojima bijah preporuen pokazae se kao osobe estite, plemenite i obrazovane. Gospoa de Geantil Langalerie uinila mi se privlanijom od sviju ostalih, ali ja nisam imao vremena da bilo kojoj ustrajnije udvaram. Svakog bogovetnog dana bijahu rukovi, veere, plesovi s kojih iz pristojnosti nisam smio izostati, a sve mi je to bilo beskrajno dosad no. Za onih petnaest dana to sam ih proveo u tom malom gradu nikad ne bijah slobodan upravo zato to su svi mahnito propovijedali uivanje slobode. Svega sam jednu no proveo sa svojom dragom i jedva sam ekao da s njom otputujem u Zenevu. 210 Svak mi je htio dati pismo da ga ponesem gospodinu de Voltaireu, iako je on u Lausanni bio omraen zbog svoje zajedljive udi. Kako to, gospoe? Zar gospodin de Voltaire nije blag, prijazan, veseo i ljubazan s vama koje ste dobrostivo pristale da zajedno s njim igr ate njegove komade? Ni govora, gospodine. Na pokusima nas je uvijek grdio, nikad nismo nita izvele onako kako je on elio, nikad nismo dobro izgovorile nijednu rije , kudio nam je glas, nain kazivanja, a jo je gore bilo na predstavi. Kakve li galame zbog zaboravljena ili suvina sloga koji bi pokvario jedan njedov stih! Jedna se nije znala smijati, druga se u tragediji Alzire22 samo pretvarala da pla e. Zar je on zahtijevao da vi istinski pla ete? Dabome, traio je da ronimo prave suze, tvrde i da glumac ne moe izmamiti suzu u gledaoca ako ne pla e pravim plaem. U tom je bio u pravu, ali nijedan pametan i skroman pisac ne e biti tako strog prema amaterima. Takve se stvari mogu traiti samo od pravih glumaca, ali to je pogreka svih pisaca kazalinih komada. Oni uvijek smatraju da glumac njihovoj rijei ne daje onu snagu koja bi mogla izraziti njihovo pravo znaenje. Jednog sam mu dana, kad su mi dozlogrdili njegovi zajedljivi prigovori, rekla da nisam ja kriva to njegovim rije ima nedostaje snage.

 Sigurno se nasmijao. Nasmijao? Recite radije nacerio. On je drzak, grub, ukratko nepodnoljiv. Ali vi ste mu zacijelo oprostili sve pogreke. Krivo mislite. Mi smo ga otjerali. Otjerali? Da, otjerali. Naglo je napustio ku u koju je iznajmio i otiao stanovati tamo gdje ete ga nai. Vie ne ddlazi ovamo ni kad je pozvan. Mi potujemo njegov stvaralaki dar i razjarili smo ga samo zato da se osvetimo i da ga nau imo pristojnom ponaanju. Zapitajte ga za Lausannu, pa ete uti to e vam rei o nama, u smijehu dodue, jer to je njegov na in. 211 U nekoliko sam se navrata susretao s lordom Rosburijem koji je nekad uzalud uzdisao za mojom domaicom. Bio je to lijep mladi, no utljivijeg stvora u ivotu nisam susreo. Devetog dana boravka u Lausanni veerao sam i spavao kod Duboisove. Kad smo drugog jutra pili kavu, rekoh joj da se as odlaska blii. Njena me majka opomenu da bi bilo poteno napisati Lebelu neka se vie ne obmanjuje ispraznom nadom. Rekavi to, dobra nas ena pla ui ostavi, a ja ostadoh sa svojom dragom prijateljicom da porazgovorimo o toj vanoj stvari. Ona je prva smogla hrabrosti da mi kae kako treba istog asa napisati Lebelu ili da vie ne misli na nju ili da odmah do e. Ako mu napiem da ne misli vie na tebe, morat u se oeniti tobom. Nee. Izrekavi to nee, ona me ostavi sama. Bilo mi je dovoljno etvrt sata razmiljanja. Napisao sam Lebelu kratko pismo kojim sam mu saop io da se udovica Duboisova svojom voljom odlu ila da mu da svoju ruku. estitao sam mu na srei, napomenuvi da ne mogu drugo no privoljeti se njenoj elji. Stoga neka odmah krene iz Soleurea da je primi iz ruku njene majke, a u mojoj nazonosti. Otiao sam u majinu sobu i pruio Duboisovoj pismo, rekavi neka samo potpie svoje ime uz moje ukoliko se slae s njegovim sadr ajem. Poto ga je dva put proitala, dok joj je majka samo ronila suze, ona se jedan dugi trenutak zagleda svojim lijepim o ima u moje lice, a onda se potpisa. Majci sam rekao neka nae pouzdana ovjeka koji e pismo odmah odnijeti u Soleure.

 Vidjet emo se obratih se na to Duboisovoj zagr-livi je im stigne Lebel. Otiao sam u svratiste i zatvorio se da prebolim svoju tugu, naredivi da se svakom posjetiocu kae da se ne osje am dobro. etiri dana kasnije osvanu Lebel predve e u mojoj sobi. Zagrlio me je, rekavi da e me ekati kod svoje nevjeste. Zamolio sam ga neka me toga oslobodi, obeavi da u sutradan doi k njima na ruak. Odmah sam izdao potrebne naloge da uzmognem poslije tog ru ka otputovati, a sutradan sam se sa svima oprostio. Oko podneva doe Lebel po mene. 212 Na ruak nije bio tuan, ali se nije osjealo ni mnogo veselja. Vi ete dobiti obratio sam se Lebelu blago koje vam ne mogu nikakvim rijeima preporuiti. Ubrzo ete spoznati svu njegovu vrijednost. Ona e voljeti samo vas, bdjet e nad vaom imovinom, nikad pred vama ne e imati tajni, svojom e vas duhovitou zabavljati i uvijek e lako raspriti svaki oblaak zlovolje koji bi se mogao spustiti na vau duu. Pratei me niza stube, moja mi domaica svojom uobiajenom prostodunou ree da e biti sretna tek kad joj rana posvema zacijeli. Lebel moe zadobiti samo moje potovanje i prijateljstvo, ali to me ne e sprijeiti da ne pripadam duom i tijelom tebi. Znaj da sam samo tebe voljela i da sam jedino u tvom naruju spoznala snagu utila i nemo da joj se oduprem kad joj nita ne stoji na putu. Kad se opet budemo sreli, kako se po tvojim rijeima nadam, moi emo se zagrliti kao dobri prijatelji, sretni to smo ovako odluili. to se tebe tie, znam da e uskoro nova ljubav, vie ili manje dostojna, zauzeti moje mjesto i rastjerati tvoju amu. Ne znam jesam li trudna, ali ako jesam, bit e zadovoljan brigom kojom u podizati tvoje dijete. Ti e ga u svako doba moi uzeti. Juer smo se Lebel i ja sporazumjeli u tom pogle du, tako da ne bi bilo sumnje kad se budem porodila. Dogovorili smo se da se vjenamo im stignemo u Soleure, ali da sakrament braka izvrimo tek nakon dva mjeseca. Tako emo, ako se porodim prije travnja, znati da je dijete tvoje, a pred svijetom emo govoriti da je zakoniti plod naeg braka. Taj se mudri naum rodio u Lebelovoj glavi i bit e izvor mira i spokojstva u kui, jer tako u srcu mog mua nee biti ni traka sumnje glede odve nesigurnog pitanja krvne veze u koju i on i ja slabo vjerujemo. Moj e mu ipak voljeti tvoje dijete kao da mu je otac, i ako mi bude pisao, javit u ti sve o trudnoi i o naem braku. Ako po srei dobijem dijete od tebe, bilo djeaka ili djevojicu, to e mi biti mnogo draa uspomena od onog prstena to si mi ga dao kao da r. Ali mi plaemo, a Lebel nas gleda i smije se.

Odgovorio sam joj samo vrstim zagrljajem. Sutradan, im sam se probudio, doe neki pastor enevske crkve i zamoli me neka mu ustupim jedno mjesto u svojoj ko iji. Odmah sam pristao. 213 Taj govorljivi ovjek, teolog po zanimanju, zabavljao me je putem do Zeneve lakoom kojom je odgovarao na moja pitanja, pa i najneugodnija, iz oblasti religije. Za nj nije bilo misterija, sve je bio razum. Nikad nisam sreo pomirljivijeg kranina od tog asnog ovjeka iji ivot, kako sam saznao u Zenevi, bijae ist i neporoan. Pocrvenio je od neugode kad sam mu predbacio to njihov Calvin28 vjeruje da je papa Antikrist Apokalipse. Odgovorio je da je tu zabludu u Zenevi nemogue iskorijeniti, ukoliko vlada ne izda nalog da s e sa crkve ukloni natpis koji svi itaju, a gdje se poglavar rimske crkve naziva tim imenom. Uz to je napomenuo da je puk svuda neuk i glup, ali da on ima jednu neakinju koja, iako joj je tek dvadeseta, ne misli kao puk. Htio bih vas s njom upoznati. Vrsna je teolokinja i veoma draesna. Upoznao bih je sa zadovoljstvom, ali neka me bog o uva da se u raspravljanju nadmeem s njom. Ona e vas na to silom nagnati, i to e vam biti drago, vjerujte mi. Zapitao sam ga za adresu, ali on ree da e doi po mene u moje svratiste. Odsjeo sam u svratitu Kod vage, gdje na oh svu udobnost. Bilo je to 20. kolovoza 1760. Kad sam priao prozoru, pogled mi slu ajno pade na stakla, i na jednom od njih ugledah dijamantom urezane rijei: Zaboravit e i Henriettu. Sjetivi se trenutka kad ih je prije trinaest godina napisala, meni tijelom pro e jeza. Stanovali smo u toj istoj sobi kad se ona odvojila od mene da se vrati u Francusku. Bacio sam se u naslonja i uronio u svakojake misli. Oh, draga Henriette! Plemenita i njena Henriette, gdje li si? Nikad se ni u kog nisam raspitivao za nju. Usporeujui se s onim to sam onda bio, moradoh priznati da sam je danas manje dostojan no tada. Jo sam znao voljeti, ali nisam vie u sebi nalazio one nekadanje tankoutnosti ni osjeaja koji opravdavaju sljepilo utila, ni njenost ponaanja, ni one stanovite estitosti, a najvie me je uasavalo to nisam vie osjeao one preanje muke ilosti. Ali tog mi se trena uinilo da mi je sjeanje na Henriettu cijelu vraa. Naputen od svoje drage domaice, osjetih se 214

preplavljen takvim zanosom da bih je odmah poao traiti, iako mi ona njena zabrana bijae jo uvijek u pameti. Sutradan sam odnio preporuna pisma naslovnicima i vratio se u svratiste, nestrpljiv da to prije vidim gospo dina Voltairea. U sobi sam zatekao pastora. Zamolio me je da po em s njim na ruak, rekavi da u kod njega nai gospodina Vilarsa Chandiena, koji e me odvesti Voltaireu, gdje me oekuju ve nekoliko dana. Poto sam se na brzu ruku dotjerao, pooh s pastorom i naoh kod njega zanimljivo drutvo. No najvie me je privlaila njegova mlada neakinja, uena teolokinja, koju ujak uplete u razgovor tek pri kraju ruka: ime ste se jutros bavili, draga moja ne akinjo? itala sam sv. Augustina, ali kako se u estoj glavi nisam sloila s njim, ostavila sam se itanja. Mislim da sam ga pobila u nekoliko rije i. O emu je rije? On kae da je Djevica zaela Isusa na ui. To je besmisleno iz tri razloga. Prvo, bogu kao nematerijalnom pojmu nije trebao otvor da u e u tijelo Djevice. Drugo, usni prohodi nisu ni u kakvoj vezi s matericom. Tre e, ako je zaela na ui, morala je na istom mjestu i roditi, a u tom je slu aju nadoveza, gledajui u mene s pravom moete smatrati djevicom i prije i poslije poroda. Te rijei izazvae zabunu i preseneenje kod svih uzvanika. I ja sam isto osjeao, ali valjalo je hiniti ravnodunost. Ona zatrai od mene odgovor. Ja bih bio vaeg miljenja, gospo ice, kad bih bio teolog, te kao takav mogao pristupiti razumskom ralanjivanju udesa, no budui da to nisam, ograniit u se, divei se vaem duhu, na to da osudim sv. Augustina to je htio ra laniti otajstvo Navjetenja. Sigurno je, po mom miljenju, da do utjelovljenja ne bi dolo da je Djevica bila gluha. Prema anatomiji istina je i to da se tri para ivaca to pokreu organ sluha, ne ravaju do maternice, pa je nezamislivo kako je do zaea moglo doi, ali to je udo. Ona mi odvrati da sam usprkos svojoj skromnosti govorio kao vrstan teolog, a njen mi ujak zahvali to sam joj dao 215 dobru pouku. Drutvo ju je navodilo na razli ite druge predmete, ali se nije osobito iskazala. Njeno polje bijae Novi zavjet. O njoj u jo govoriti kad se ponovo vratim u Zenevu.

Gospodinu de Voltaireu doli smo upravo kad je usta jao od stola. Bio je okruen gospoama i visokom gospodom, te moje predstavljanje ispade neobino sveano. JEDANAESTO POGLAVLJE Gospodin de Voltaire Moje raspre s tim velikim ovjekom Razgovor o Ariostu Vojvoda de Villars Opinski predsjednik i njegove tri ljepotice Sva a kod Voltairea Markiz Desarmoises Kucnuo je rekoh najsretniji as mog ivota. Ja sam ve dvadeset godina va uenik, gospodine, i moje je srce prepuno sre e to eto vidim svog uitelja. Poastite me tom milou jo daljnjih dvadeset godina i obe ajte da ete mi po isteku tog vremena donijeti zasluenu pla u. Obeavam vam, ali obeajte i vi meni da ete me ekati. Dajem vam rije, i prije u se iznevjeriti ivotu no vama. Opi smijeh povladi ovoj pravoj volterovskoj dosko ici. Takav bijae red. Podrugljivci su zato da bodre jednu stranu na tetu druge, i ona uz koju oni pristaju moe biti sigurna u pobjedu. Slinim se spletkama odlikuje svako otmjeno drutvo. Uostalom, ja nisam bio zate en, jer sam tako neto i oekivao, nadajui se da u mu prvom prilikom vratiti milo za drago. Uto mu najavie dvojicu pridolica Engleza. On se digne i ovako ih pozdra vi: Ova su gospoda Englezi, i ja bih rado bio Englez. To je bio neprilian i nezgodan kompliment, jer je englesku gospodu obvezivao da mu iz pristojnosti odgovore kako bi i oni rado bili Francuzi, a ako im se takva stvar nije milila, mora da su bili u ve likoj zabuni kako da odgovore. Ja mislim da je svakom asnom ovjeku doputeno da svoj narod stavi iznad ostalih. im je sjeo, opet se obrati meni i s podrugljivom ugla -enou primijeti da ja kao Venecijanac sigurno poznajem grofa Algarottija.24 217 Poznajem ga, ali ne zato to sam Venecijanac, jer sedam osmina mojih dragih sunarodnjaka i ne zna da on postoji. Oprostite, morao sam rei da ga poznajete kao ovjek od pera. Poznajem ga, jer sam prije sedam godina proveo s njim dva mjeseca u Padovi, a ono to sam u njem najvie tovao bijae njegovo udivljenje za gospodina Voltairea koje je javno ispovijedao.

 To je laskavo po mene, ali njemu ne treba divljenja ni za koga da mu pribavi potovanje sviju koji ga poznaju. Da nije poeo s divljenjem drugima, ne bi nikad stekao slavna imena. Kao veliki potovalac Nevvtona, uspio je da ak i gospoama priblii visoku nauku o svjetlosti. Zar je uistinu uspio? Ne dodue kao gospodin de Fontenelle sa svojim Plu -ralitctom svjetova, ali se moe rei da je uspio. To je istina. Ako ga vidite u Bologni, recite mu, molim vas, da o ekujem njegova Pisma iz Rusije. Moe ih poslati u Milano, na mog bankara Bianchija koji e ih dalje proslijediti. uo sam da Talijani prigovaraju njegovu jeziku. To vjerujem. U svim njegovim djelima jezik mu toliko vrvi od galicizama da se ovjek saali. Ali zar francuski izrazi ne poljepavaju va jezik? Nagruju ga, ba kao to bi francuski, nadjeven talijanskim rije ima, bio nepodnoljiv, ak kad bi tako pisao sam gospodin Voltaire. Imate pravo. Jezik mora biti ist. Iz istih razloga prigovarali su Titu Liviju. Tvrdili su da njegov latinski mirie na padovantinu.25 Gospodin Lazzarini govorio mi je, kad sam po eo uiti pisati, da Tita Livija cijeni vie od Salustija. Gospodin Lazzarini, pisac tragedije Mladi Odisej? Tada ste doista morali biti jo nejako dijete. ao mi je to ga nisam poznavao, ali zato sam dobro poznavao gospodina Contija, Nevvtonova prijatelja, ije etiri tragedije obuhvaaju cijelu rimsku povijest.26 I ja sam ga poznavao i iskreno mu se divio. Borave i u drutvu tih pametnih ljudi, bijah presretan to jo tako mlad uivam toliku ast. ini mi se kao da je to bilo juer, a kolike su godine odonda prole. Pa i sad kad se nalazim 218 pred vama ne osjeam se ponienim zbog nejednakosti nae dobi. Htio bih da budem uvijek najmlai meu ljudima. Mislim da biste bili sretniji kad biste bili najstariji. Mogu li vas zapitati kojoj ste se vrsti knjievnosti posvetili? Zasad nijednoj, ali i to e moda doi. U meuvremenu itam koliko mogu i prouavam ovjeka putujui.

 I to je jedan od naina da se on upozna, samo bih se usudio primijetiti da je knjiga neto odve velika. Lake emo je prouiti itajui povijest. Da, kad ne bi lagala. ovjek nije siguran u injenice koje ona iznosi, a osim toga povijest je dosadna, dok je prou avanje svijeta putujui za me mnogo zabavnije. Horacije, kojeg znam napamet, moj je vodi i ja ga nalazim posvuda. I Algarotti ga zna napamet. Vi zacijelo volit e pjesnitvo? To mi je strast. Jeste li napisali mnogo soneta? Desetak koje volim i dvije do tri tisu e koje nisam nikad ponovo proitao. U Italiji su ludi za sonetima. Jesu, ukoliko se naime moe nazvati ludilom nastojanje da se misao preto i u skladnu odmjerenost koja e je jo vie istaknuti. Sonet je teko napisati, gospodine de Vol-taire, jer nije doputeno misao ni saeti ni rastegnuti da se ispuni etrnaest stihova. To je prava Prokrustova postelja. Zbog toga ih imate tako malo dobrih. Mi nemamo nijednog, ali tome je kriv na jezik. I francuski duh, rekao bih, koji misli da razvijena misao mora izgubiti svoju snagu i sjaj. Zar vi ne mislite tako? Oprostit ete mi, ali pitanje je kakva je misao. Jedna duhovita dosjetka nije, na primjer, dovoljna za sonet. Ona u talijanskom kao i u francuskom spada u podruje epigrama. Kojeg talijanskog pjesnika najvie volite? Ariosta, ali ne mogu rei da ga volim vie od ostalih, jer njega jedinog volim. Ali ipak poznajete i ostale? Mislim da sam ih sve itao, ali svi blijede pred Ariostom. Kad sam prije petnaest godina proitao sve one 219 rune stvari koje ste o njem izrekli, rekao sam samom sebi da ete porei svoj sud kad ga jednom budete proitali. Hvala vam to ste mislili da ga nisam itao. Jest, itao sam ga, ali onda sam bio mlad, povrno sam poznavao va jezik i zaveden talijanskim u enjacima

koji su pristajali uz Tassa nesreom sam objavio jedan sud za koji sam mislio da je moj, a bio je samo odjek predrasuda koje su mi drugi usadili. Ja oboavam vaeg Ariosta. Ah, gospodine de Voltaire, sad lake diem. Ali za -klinjem vas, bacite anatemu na knjigu u kojoj ste tog velikog ovjeka izvrgli poruzi. A emu? Moje su sve knjige i onako na indeks u, ali ja u vam na jednom primjeru dokazati da sam povukao svoj nepromiljeni sud. Ostao sam zapanjen. Taj je veliki ovjek stao napamet krasnosloviti dva odlomka iz trideset i etvrtog i trideset petog pjevanja, gdje boanski pjesnik opisuje razgovor Astolfa s apostolom svetim Ivanom, i on ih je izgovorio ne izostavivi ni jednog stiha, ne pogrijeivi nijednom u prozodiji. Onda stade ukazivati na ljepote stiha s otroumnou koja mu bijae svojstvena i nadahnutou koja odlikuje velike duhove. Pronicavijeg tumaenja ne bi ovjek oekivao ni od naj-vjetijeg talijanskog glosatora. Sluao sam ga bez daha, ne trepnuvi okom, uzalud se trude i ne bih li ga bar jednom uhvatio u greki. Okrenuvi se drutvu, glasno izjavih da sam vie no zapanjen i da u o svom opravdanom udivljenju obavijestiti itavu Italiju. A ja u, gospodine prihvati veliki ovjek obavijestiti cijelu Evropu o zadovoljtini koju dugujem najveem geniju kog je rodila. Uvijek eljan pohvala, Voltaire mi sutradan pokaza svoj prijevod jedn e Ariostove stance koja poinje ovim stihom: Quindi avvien che tra principi e signori.. .* A evo kako je glasio prijevod: Les papes, les csars apaisant leur querelle Jurent sur l'Evangile une paix ternelle; Vous les voyez demain l'un de l'autre ennemis; * Med' principima i med' gospodarima... Bijesni Orlando, XLIV, 2, 1; prijevod Danka Anelinovia. 220 C'tait puor se tromper qu'ils s'taient runis: Nul serment n'est gard, nul accord n'est sincere; Quand la bouche a parl, le coeur dit le contraire. Du ciel qu'ils attestaient ils bravaient le courroux, L'intret est le dieu qui les gouverne tous* Kad je Voltaire zavrio itanje, svi prisutni oduevljeno

zapljeskae, premda nijedan od njih nije razumio talijanski. Gospoa Denis, Voltaireova neakinja, upita me mislim li da je odlomak koji je krasnoslovio njen ujak jedan od najljepih u Ariostu. Jeste, gospoo, ali nije najljepi. Dakle, sud o najljepem je ve donesen? Sigurno, jer inae ne bi gospara Lodovica proglasili boanstvom. Zar je postao svetac? To nisam znala. Svi podrugljivci s Voltaireom na elu uzee smijehom odobravati gospo i Denis, osim mene koji usred opeg smijeha sauvah najveu ozbiljnost. Voltaire, uvrijeen to se nisam pridruio ostalima, zapita me za razlog moje ozbiljnost i. Vi zacijelo mislite ree on da su ga proglasili boanskim zbog jednog vie no ljudskog odlomka. Upravo tako. A koji je to dio? Trideset i est posljednjih stanci dvadeset tre eg pjevanja, gdje pjesnik potresno opisuje kako je Orlando poludio . Otkad svijet postoji nitko nije saznao kako nastaje ludilo, osim Ariosta, koji je potkraj svojih dana poludio. Te su stance, gospodine Voltaire, prepune uasa, i ja vjerujem da ste nad njima uzdrhtali. Da, sjeam se. Od njih nas hvata groza pred ljubavlju. Jedva ekam da ih ponovo proitam. * Taj se Voltaireov prijevod s neznatnim varijantama nalazi u Filozofskom rjeniku (1764). Voltaire ga daje kao djelo anonimna prevodioca koji je vie imitirao no prevodio. Pape i carevi, prestavi s kavgom, Prisegoe na Evanelje vjeni mir. AV sutradan su opet dumani strani; Jer samo zbog varke sastadoe se oni. Nijedna zakletva sveta im nije, ni sporazum iskren; Sto su rekla usta, poreklo je srce,

Gnjev neba izazivaju', kog za svjedoka su zvali, Jer samo je korist bog koji nad njima vlada. 221 Moda e gospodin biti toliko milostiv da nam ih svima krasnoslovi? umijea se gospoa Denis bacivi pri tom pogled na svog ujaka. Zato ne, gospoo, samo ako mi iskaete dobrotu da me sasluate. Vi ste se dakle potrudili da ih nau ite napamet? itajui Ariosta od svoje petnaeste godine, sve mi se urezalo u pam enje, bez imalo muke, tako rei samo od sebe, osim njegovih rodoslovlja i povijesnih tirada koje zamaraju duh, ne dirajui srce. Jedino mi je Horacije itav ostao u pamenju, premda su stihovi njegovih Poslanica esto nalik na prozu. Za Horacija jo razumijem, ali za Ariosta je to uistinu odvie. Ta on ima etrdeset est dugakih pjevanja. Recite radije pedeset i jedno. Veliki ovjek osta bez rijei, ali se opet umijea gospoa Denis: No, to je s onih trideset est stanci od kojih ovjeka uhvati groza i koje su pjesniku pribavile naziv boanskog? Ja im odmah otpoeh krasnosloviti, ne povodei se za deklamatorskim nainom koji je uobiajen kod nas Talijana. Ljepota Ariostovih stihova ne isti e se jednolikim pjevom recitatora nad kojim se Francuzi s pravom zgraaju. Ja sam ih recitirao kao da su pisani u prozi, oivljavaju i ih samo zvukom glasa i izrazom oiju, sputajui ili podiui glas prema osjeaju koji sam elio probuditi u sluaocu. Svi su vidjeli i osje ali da tek s mukom zatomljujem suze, i sve se oi ovlaie, ali kad dooh do stance: Poich allargare ili freno al dolor puote Che resta solo senza altrui rispetto Giu dagli occhi rigando per le gote Sparge un fiume di lacrime sul petto* navrijee mi suze na oi, te me svi zaokupie estitanjem i pohvalama koje sam primao alosna izraza. Voltaire je povikao: * Kad tako uzde bolima popusti U tuz i sama ostave ga ljudi Iz zjena potok suza mu se spusti Niz tuno lice na umorne mu grudi. Bijesni Orlando, XXIII, 122, 14; prijevod Danka Anelinovia. 222

 Uvijek sam to govorio: tajnu umijea da rasplae drugog nee nikad znati ako i sam ne plae. Ali suze ti moraju biti iskrene, a dua tvog sluaoca duboko ganuta. Zahvaljujem vam, gospodine obratio se tad meni zagrlivi me i obeavam vam da u iste stance sutra ja recitirati i da u plakati kao to ste i vi plakali. udno je primijeti gospoa Denis da Rim nije nikad stavio na indeks pjesnika Bijesnog Orlanda. Ba naprotiv objasni joj Voltaire Papa Lav X je unaprijed, u svojoj buli, izopio sve koji bi se drznuli da ga osude. titile su ga dvije mo ne obitelji, d'Este i Medici. Bez te zatite vrlo je vjerojatno da bi ve onaj stih o donaciji, kojom je Konstantin prepustio papi Silvestru vlast nad Rimom, i gdje pjesnik kae da ona puzza forte* bio dovoljan da ep bude zabranjen. Ja mislim primijetio sam da je najvie negodovanja izazvao onaj stih u kojem Ariosto izraava sumnju u Uskrsnu e ovjeanstva na Sudnji dan. Pjesnik nadovezao sam govorei o pustinjaku koji je htio sprijeiti Rodomonta da se domogne Zerbinove udovice Isabelle, opisuje kako je Afrikanac kojem su dodijale pustinjakove propovijedi epao ovog i tako ga silovito hitnuo o stijenu da se sav razbio i ostao na mjestu mrtav tako che al novissimo di forse fia desto.** Taj forse koji je pjesnik moda umetnuo kao retori ki ukras uzvitlao je mnogo praine, emu bi se pjesnik od srca nasmijao da je imao vremena. teta je primijeti gospoa Denis to Ariosto nije bio umjereniji u takvim hiperbolama. utite, neakinjo, sve su one majstorski smiljene i pune su ljepote. Zatim se povede razgovor o mnotvu drugih stvari, mahom knjievnih, a na kraju doe na red kotkinja koju smo igrali u Soleuru. O toj se predstavi sve znalo. Voltaire mi kaza da e, ako je elim igrati kod njega, pisati gospodinu de Chavignvju da nagovori gospo u koja je igrala naslovnu ulogu da je i ovdje odigra, a on e preuzeti ulogu Monrosea. * Putia forte pue (jako zaudara); isto, XXXIV, 80, 6. ** Tako da e se probuditi moda na dan velikog suda; isto, XXIV, 6, 4. 223

Zahvalih mu, rekavi da je gospoa u Baselu, a da ja i onako moram ve sutradan otputovati. On se na to uzvika i podigavi cijelo drutvo uze tvrditi da je moj posjet za nj uvreda ako ne ostanem barem osam dana. Gospodine opravdavao sam se ja sam u enevu doao samo da vas vidim i sad, poto mi je ta ast bila ukazana, nemam ovdje to da traim. Jeste li doli zato da razgovarate sa mnom, ili da ja razgovaram s vama? U prvom redu da vi razgovarate sa mnom. Onda ostanite barem tri dana i budite mi gost za rukom, pa emo razgovarati. Pristao sam i, poto se oprostih, oti oh u svratiste, jer sam imao mnogo toga zapisati. Tek to sam se povukao u svoju sobu, potrai me jedan od predsjednika gradske opine, koga neu imenovati, a kojeg sam vidio kod Voltairea, i zamoli me neka mu dopustim da veera sa mnom. Prisustvovao sam kazao mi je vaem dvoboju s onim velikanom, i za sve vrijeme nisam otvorio usta. ivo bih elio provesti jedan sat s vama u etiri oka. Ja ga zagrlih, zamolivi ga za oprotenje to me je zatekao s no nom kapicom na glavi i rekoh mu da e mi biti drago ako i cijelu no ostane sa mnom u drutvu. Taj je prijazni ovjek proveo kod mene dva sata, ne pro -govorivi nijednom o knjievnosti, ali zato mi se nije nita manje svidio. Bijae to revan u enik Epikura i Sokrata. Vee nam je ugodno proteklo u prianju zgodnih dogodovtina, u smijehu i razgovoru o svim uicima koje u Zenevi pametan ovjek umije sebi pribaviti. Na rastanku me pozva za sutradan na ve eru, uvjeravajui me da e biti veselo i zabavno. ekat u vas u svratitu obeao sam mu. Dobro, samo o naoj zabavici ne govorite nikom ni rije i. Drugog jutra doe k meni mladi Fox s onom dvojicom Engleza koje sam vidio kod Voltairea. Oni predloie jednu partiju igre petnaest s bankom od dva lujdora. Poto sam za nepun sat izgubio pedeset lujdora, odustao sam. Do ruka smo razgledavali znamenitosti Zeneve. U dvorcu Delices zatekosmo vojvodu de Villarsa27 koji se doao posavjetovati s lijenikom Tronchinomi28 koji ga je,

224 Papa Ckmeiil XIII Carlo Rezzonico tako rei, na umjetni nain ve deset godina odravao na ivotu. Za sve vrijeme ruka bijah utljiv, no kad posluie slatko, Voltaire, znaju i da imam valjanih razloga da budem nezadovoljan mleta kom vladom, navede razgovor na to. Ali ja sam, protivno njegovu o ekivanju, pokuao dokazati da ni u jednoj zemlji na svijetu nema toliko slobode kao u Veneciji. Primijetivi da mi se taj razgovor ne mili, on me uze pod ruku i povede me u svoj perivoj, rekavi da ga je on sam uredio. Glavni drvored izbijao je na jednu vodu tekuicu. To je Rona ree mi on koju ja aljem u Francusku. Zatim me povede na jedno mjesto odakle se pruao divan vidik na Zenevu i na Mont Blanc, koji je najvii vrh u Alpama. Skrenuvi zatim razgovor na talijansku knjievnost, on uze nizati besmislice s mnogo duha i uenosti, no zavravajui uvijek s krivim sudom. Nisam ga opovrgavao. Govorio je o Homeru, Danteu i Petrarki, a svakom je poznato to je on mislio o tim velikanima duha, i sam je sebi nakodio napi-savi ono to je o njima mislio. Ja sam samo primijetio da bi ti veliki ljudi, da nisu zasluili potovanje svih koji su ih prouavali, ve odavno sili s neba slave, kamo ih je uzdiglo trajno divljenje ovjeanstva. Uto nam se pridruie slavni lijenik Tronchin i vojvoda de Villars. Tronchin me je oarao. Bijae to ovjek visok, lijepo sazdan, krasna lica, ugla en, rjeit, ali ne i brbljav, ueni fiziar, duhovit, vrstan lijenik, najdrai uenik Boerhaavea, posvema lien nametljiva govora, preuzetnosti i ar-latanstva sveuilinih slugana. Njegova se medicina zasnivala na strogom reimu, ali da ga netko umije prepisati mora biti filozof. On je jednog suiavog izlijeio od venerine bolesti dajui mu piti mlijeko magarice koju je trideset puta podvrgao snanom trljanju ivom uz pomo etvorice snanih trhonoa. Ja to biljeim jer sam tako od mnogih uo, premda teko mogu u to povjerovati. No linost vojvode de Villarsa zaokupila je svu moju panju. Promatraju i njegovo lice i dranje, pomislio sam da se preda mnom nalazi sedamdesetogodinja starica preruena u mukarca, mrava, sparuena i oronula, koja je u mladosti mogla biti lijepa. Ima o je bubuljiavo lice, pokriveno naslagom 15 Casanova IV

225 liila, usta je bojio arkocrveno, obrve crno, zubi mu bijahu lani, a takva i kosa prilijepljena uz lubanju obilnim namazom pomade od ambre. U najvioj rupici nosio je golemu kitu cvije a koja mu je dosezala sve do brade. Kretnje su mu bile izvjetaene, a govorio je mekim i tihim glasom tako da ga je bilo teko razumjeti. Inae bijae veoma uglaen i prijazan, a posjedovao je onu izvjetaenu otmjenost koja bijae svojstvena duhu regentstva. Rek li su mi da je u mladoj i muevnoj dobi volio ene, ali da se, otarjevi, latio krotke uloge ene trojice ili etvorice miljenika koji su naizmjenino imali ast da spavaju s njim i griju njegov stari kostur. Taj vojvoda bijae guverner Provanse. itava lea bijahu mu izgriena rakom, i po svim prirodnim zakonima morao je umrijeti ve prije deset godina, ali ga je na ivotu odravao doktor Tron -chin, hranei mu ive rane teleim odrescima jer bi mu bez toga uginule i povukle u smrt i vojvodu. To se zove ivjeti na umjetni nain. Otpratio sam Voltairea u njegovu spava u sobu gdje je promijenio vlasulju i kapu koju je uvijek nosio da se zatiti od prehlade. Na jednom velikom stolu opazio sam djelo Summo theo -logiae svetog Tome Akvinskog i djela nekolikih talijanskih pjesnika, meu kojima Tassonijev ep Oteti kdbao. To je jedini tragikomini ep u talijanskoj knjievnosti. Tassoni je bio redovnik, a u njem su se divno sjedinjavale u enost, duhovitost i pjesniko nadahnue. Ne bih rekao da je bio odvie uen kad je, rugajui se Kopernikovu sustavu, mogao rei da se na osnovu njega ne moe izgraditi teorija mjese evih mijena i pomrina. Gdje je napisao tu glupost? U svojim Akademskim razgovorima. Nisam ih itao, ali u ih nabaviti. I on zabiljei naslov. Ali Tassoni se nastavio je estoko obarao na vaeg Petrarku. Time je osramotio svoj ukus i svoje pisanje, ba kao i Muratori. Evo, tu je i Muratori. Priznajte da je njegova u enost golema. 226 Est ubi pecat*

On tada otvori jedna vrata i ja ugledah bogati arhiv koji je sadravao stotinjak debelih svenjeva papira. To je objasni moja korespondencija. Ovdje moete vidjeti pedeset tisua pisama na koje sam odgovorio. Imate li i prijepise svojih odgovora? Imam, za veinu pisama. To je posao jednog pisara kojeg plaam samo za prepisivanje. Poznajem dosta izdavaa koji bi dali silan novac da se domognu tog blaga. uvajte se izdavaa kad neto budete predavali opinstvu, ukoliko ve niste poeli. Poet u kad ostarim. I na to nadovezah jedan makaronski stih Merlina Co-caija.29 to je to? To je stih iz jednog slavnog spjeva od dvadeset i etiri pjevanja. Slavnog? tavie, dostojnog slave, ali da bi ovjek u njem uivao, mora poznavati mantovanski govor. Nauit u ga. Nabavite mi tu knjigu. Sutra u vam je pokloniti. Bit u vam zahvalan. Jedva nas izvukoe odande, i mi provedosmo dva sata u drutvu razgovaraju i o svemu i svaemu. Voltaire je zabavljao neiscrpnim bogatstvom svog sjajnog duha. Iako uvijek satirian, a nerijetko i zajedljiv, ipak je o aravao svoje sluateljstvo, a njegove britke dosjetke nisu nikad ostajale bez odjeka. Svoju je kuu drao veoma otmjeno, a bolje trpeze nisi mogao na i u vicarskoj. Imao je tada ezdeset i est godina i sto dvadeset tisua livri rente. Zlobnici su govorili da se obogatio varajui izdavae, no u tom nisu imali pravo. injenica je naprotiv da su oni njega grdno izvarali, osim Cramerovih, koji su zahvaljujui njemu pravili unosne poslove. Voltaire je, osim perom, umio stjecati novac i na drugi na in, a kako je bio pohlepan za slavom, esto je badava davao svoja djela pod uvjetom da budu tampana i rasturana.

* Ba u tom jest njegov nedostatak. (Horacije,, Epistolae, II, 1, 63) 227 Ba je u ono vrijeme poklonio izdavaima Babilonsku prin-cesu, draesnu priu koju je napisao u tri dana. Moj epikurejski predsjednik do e po mene kako mi je to obe ao. Povede me u neku kuu na desnoj strani susjedne ulice koja se uspinjala, i predstavi trima gospoicama od kojih dvije bijahu sestre, kao stvorene za ljubovanje, premda ih se nije moglo smatrati ljepoticama. Po njihovu neusiljenom i draesnom doeku i po duhovitoj im fizionomiji i srda nom ponaanju, ocijenih da e nam veera proi u veselju i nasladi. Onih pola sata pr ije no to smo sjeli za stol proe nam u slobodnim, no ipak pristojnim razgovorima, ali po predsjednikovu ponaanju za stolom lako je bilo zaklju iti to e se dogoditi poslije veere. Kako bijae nepodnosivo vrue, pod ednim izgovorom da se treba malo rashladiti, i znajui osim toga da nas nitko nee uznemirivati, svukosmo se gotovo do gola. Ja bih ispao glup da sam se ustru avao slijediti primjer predsjednika i njegovih tienica. Kakve li orgije! Pouda, ljubav, ampanjac, golicave dosjetke dovedoe nas u stanje razuzdane i pomamne veselosti, te ja stadoh krasnosloviti vragometnu Grecourtovu pjesmicu o Ipsilonu,30 a onda svakoj na djelu pokazah to zna i izreka Gaudeant bene nati* Predsjednik je sjao od ponosa to je tako lijepim poklonom obdario svoje tri djevojice koje su, prema onom to sam vidio, mravo s njim blagovale, jer on bijae jak samo na rijeima. Poslije ponoi one mi iz zahvalnosti pomogoe do ejaku -lacije koja mi bijae prijeko potrebna. Redom sam izljubio est lijepih ruku koje se bijah u snizile do te rabote koja poni-zuje svaku enu stvorenu za ljubav, no koja u lakrdiji to smo je izvodili ne bijae ponizuju a, budui da sam i ja njima, poto sam ih plemenito potedio, uinio istu uslugu potpomognut razbludnim predsjednikom. One su mi beskonano zahvaljivale, a kad ue da me je predsjednik pozvao za sutradan, pot -ciknue od veselja. Putem kui ja sam mu tisuu puta zahvaljivao, a on mi s ponosom re e da je jedino on zasluan za tako lijep odgoj triju djevojaka, i da sam ja prvi mukarac kojeg su, osim njega, upoznale. * Neka se vesele koji su roeni bogati. 228

 Vidjet ete ih opet sutra nastavio je samo, za ime boje, pazite da ne zatrudne, jer bi to u gradu punom predrasuda kao to je ovaj i mene i njih bacilo u najcrnju nesreu. Sutradan sam Voltaireu napisao pismo u slobodnim stihovima koji su me stajali vie truda nego da sam ih rimovao. Poslao sam mu ga zajedno s Folengovim spjevom i uinio sam veliku pogreku, jer sam mogao naslutiti da mu se ne e svidjeti. Zatim sam siao u sobu gospodina Foxa, gdje mi ona dvojica Engleza ponudie uzvratnu partiju karata. Prihvatio sam i izgubio stotinu lujdora. U toku poslijepodneva oni su otputovali za Lausannu. Predsjednik mi bijae rekao da one tri gospo ice potjeu dodue iz uglednih obitelji, ali da nisu bogate. Otiao sam jednom zlataru i dao mu est doblons da ocho da ih pretopi u tri kuglice od po dvije unce svaku. Bijah se naime dosjetio kako u im pokloniti zlato a da ih time ne uvrijedim i ne ponizim. U podne otioh gospodinu Voltaireu. On se ne pojavi za rukom, ali ga gospoa Denis dostojno zamijeni. Bijae to ena puna duha, razboritosti i ukusa, a posjedovala je veliko znanje kojim se nikad nije preuzetno razmetala. Od srca je mrzila pruskog kralja, kojega je nazivala gadom. Zam olila me je da joj ispriam kako sam se spasio iz tamnice pod olovnim krovovima, ali kako to bijae duga pripovijest, obeah joj da u joj drugi put udovoljiti elji. Voltaire se pojavio tek oko pet sati, dre i u ruci jedno pismo. Poznajete li vi upita me markiza Albergatija Ca-pacellija, bolonjskog senatora, i grofa Paradisija? Paradisija ne poznajem, a Albergatija znam iz vi enja i po uvenju. Ali on nije senator, ve quaranta,31 roen u Bo-logni, gdje quaranta ima pedeset. Kakva je to zagonetka, za ime boje? Vi ga poznajete? Ne, ali on mi, eto, alje Goldonijeva kazalina djela, bolonjske kobasice i prijevod mog Tancreda i pie da e me posjetiti. Nee on doi. Nije toliko glup. Kako to: glup? Zar je to glupo ako me netko eli posjetit i? 229 Nisam mislio vas, ve na Albergatija. On vrlo dobro zna da bi time odvie izgubio, jer uiva u dobrom miljenju to ga vi, kako mu se ini, imate o njemu. Kad bi doao, vi biste odmah razabrali njegovu nitetnost, ili, ako ho ete, svu njegovu glupost, a onda zbogom samoobmano! On je ina e pristojan plemi koji

ima est tisua cekina dohotka i opsjednut je strau prema kazalitu. Dobar je glumac i pie komedije u prozi koje ni mrtva ne bi nasmijale. Vjere mi, ba ga u lijepu svjetlu prikazujete. Ali kak o je on to quaranta i pedeset? Ba kao to je u Baselu podne u jedanaest sati. Razumijem. Kao to je vae Vije e desetorice vijee sedamnaestorice. Upravo tako. Ali prokleti bolonjski quaranta sasvim su neto drugo. Zato prokleti? Zato to ne potpadaju pod dravne financije, te pod zatitom te slobotine nekanjeno poinjaju svakakve zloine, a onda jednostavno odu iz drave i ive od svojih dohodaka kojih ih nitko ne moe liiti. Pa to je blagoslov, a ne prokletstvo. No vratimo se Albergatiju. Markiz je zacijelo pisac. On pie dobro na svom jeziku, ali je itaocu dosadan, jer je opiran i samozadovoljan, a nema bogzna ta u glavi. Rekoste da je dobar glumac. Izvanredan, osobito kad improvizira u ulogama mladih ljubavnika. Mora da je lijep. Samo na pozornici. Lice mu ne kazuje nita. Ali njegovi se komadi sviaju opinstvu. Nikako. Izvidali bi ih kad bi ih razumjeli. A to kaete o Goldoniju? To je na Moliere. Zato ga zovu pjesnikom parmskog vojvode?32 Bit e zato da ima neki naslov. Vojvoda po svoj prilici o tom nita ne zna. Iz istog se razloga daje nazivati odvjetnikom, premda je to samo u svojoj mati. On je samo dobar pisac komedija. U Veneciji je svima poznato da sam njegov prijatelj pa stoga mogu o njem pouzdano su diti. U drutvu se ba ne isti e duhovitou, dosadan je i mek kao pamuk. 230

 Da, to su mi rekli. On je siromaan i ujem da e napustiti Veneciju. To nee biti drago kazalitima koja igraju njegove komade. Govorilo se o tom da mu se dodijeli mirovina, ali je taj naum propao, jer kau da bi prestao pisati im bi dobio mirovinu. I Homerov rodni grad uskratio je slijepom pjesniku mirovinu, jer su se pobojali da e je tad zatraiti svi slijepci. Dan smo proveli veoma ugodno. Srda no mi je zahvalio na Macaroniconu obeavi da e ga proitati. Predstavio mi je jednog jezuita kog je drao u slubi, rekavi da se zove Adam, ali da to nije Adam, prvi ovjek. Kasnije su mi kazivali da se zabavlja igrajui s tim jezuitom trik-trak i da mu esto, kad gubi, baca u glavu kocke i tulji. Kad sam se navee vratio u gostionicu, uru ie mi naruene kuglice, a as kasnije osvanu moj dragi predsjednik i odvede me na orgiju. Gospoice nas doekae sjedei na velikoj sofi, odjevene u haljine od fina tkanja. Mi im sjedosmo suelice, na stolice bez naslona. Vrijeme prije ve ere ispunismo ugodnim askanjem u duhu jueranjeg i estom izmjenom cjelovn. Prvi megdan zapoe tek poslije veere. im se sluavka, koja nas je dvorila za stolom, povukla, milovanja postadoe strasnija, a poljupci vatreniji. Predsjednik je izvadio iz depa zamotak s tankim engleskim kouljicama i uzeo na sva usta hvaliti to divno sredstvo koje titi od nezgode zbog koje se nesmotreni ljubavnici gorko i uzaludno kaju. Djevojke, kojima ta naprava oito nije bila nepoznata, kao da bijahu zadovoljne zbog tolika opreza. Smijale su se do suza vide i kakve oblike poprimaju ta divna zatitna sredstva kad se nadunu. Pustivi da se neko vrijeme zabavljaju tom nevinom alom, ovako im se obratih: Ljubazne gospoice, ja vau ast cijenim vie od vae ljepote, ali ne traite od mene da se uvuem u komad mrtve koe ne bih li vam dokazao da sam pun ivota. Ovo e vas dodao sam izvadivi iz depa tri zlatne kuglice sigurnije i ugodnije tititi od kobnih posljedica. Poslije petnaestogodinjeg iskustva ja vam pouzdano mogu jam iti da se s ovim kuglicama nemate ega bojati i da ubudue neete morati posezati za ovim jadnim navlakama. Udostojte me svog povjere231. nj a i primite ovaj mali dar od jedn og Venecijanca koji vas oboava. Mi smo vam neobino zahvalne ree starija od dviju sestara ali kako se mora upotrebljavati ova lijepa kuglica da se o uvamo od kobnog debljanja?

 Dovoljno je da kuglica bude u dnu kabineta ljubavi za vrijeme slatkog boja. Odbojna mo koju je kovina dobila potapanjem u jednu alkali nu rastopinu spreava oploenje. Ali primijeti lijepa sestrina moe se lako desiti da kuglica ispadne prije svretka posla. Od tog nema straha, samo ako se zna poloaj u kojem kugli ca uslijed vlastite teine moe ispasti. Pokaite nam dakle to umijee ree predsjednik uzevi svijeu da mi osvijetli kad budem namjetao kuglicu. Draesna je sestrina odvie rekla da bi se usudila uzmaknuti ne pruivi dokaz svojim sestrinama. Namjestio sam je u podnoju postelje tako da kuglica ne uzmogne ispasti prije nego to je valjano uguram. Ispala je pri svretku posla, to jest oboje smo izili. Lijepa je rtva primijetila da sam je prikratio, ali kako pri tom nije nita izgubila u nasladi, n e ree ni rijei, ve pobere kuglicu i pozva svoje sestrine da se podvrgnu pokusu, to one u inie s najveim zanimanjem. Predsjednik se, nemajui vjere u mo kuglice, ograniio na ulogu gledaoca i nije se mogao poaliti. Poslije sata odmora ponovo otpo eh veselje, bez kuglica, uvjeravajui ih da ih neu izloiti opasnosti. I nisam ih prevario. U asu rastanka djevojke umalo da ne proplakae od ganu a, smatrajui da mi duguju duboku zahvalnost za sva dobro instva koje sam im, po njihovim rijeima, bez uzvrata iskazao. Pitale su predsjednika, tetoe i ga i milujui, kako je pogodio da sam ja onaj koji jedini zasluuje da bude sudionikom njihove velike tajne. Na odlasku predsjednik pozva djevojke neka me pokuaju nagovoriti da zbog njih odgodim odlazak iz eneve. Pristao sam, jer mi je doista trebalo odmora. Posljednji sastanak ugla-vismo za sutradan. On me otprati do svratita, dijele i mi putem najljubaznije komplimente. Poto se osvjeih krepkim snom koji je potrajao deset sati, odoh bodar i io da uivam u ljubaznom drutvu gospodina de Voltairea. No velikom se ovjeku tog dana prohtjelo da bude podrugljiv, opor i zajedljiv, iako je znao da sutradan ujutro odlazim. 232 Zapoeo je ve za stolom rekavi da mi zahvaljuje to sam mu poslao na poklon Merlina Cocaija.

 Vi ste to zacijelo uinili u dobroj namjeri nastavio je ali vam zamjeram to ste mi onako hvalili taj spjev, jer sam zbog vaeg neumjesnog suda izgubio etiri sata itajui gluposti. Meni se kosa die na glavi, ali se savladah i mirno mu, odgov orih da e poslije drugog itanja nai moda pohvalnijih rijei ak i od mene. Naveo sam mu mnogo primjera povrnih i krivih dojmova koji se stje u prvim itanjem. To je istina, ali Merlina preputam vama. Ostavio sam ga pokraj Chapelaineove Djevice. Koju cijene svi dobri poznavaoci poezije, usprkos slaboj verzifikaciji. To je dobar spjev i Chapelaine bijae pravi pjesnik, premda je pravio loe stihove. Ja sam osjetio njegov pjesniki genij. Ta ga je izjava morala neugodno pogoditi, i ja sam to jasno os jeao, to vie to mi je malo prije rekao da Djevicu stavlja u isti red s Macaroniconmn koji sam mu poslao. Znaosam i to da jedan prljavi spjev istog naslova, koji je iao od ruke do ruke, smatraju njegovim, premda ga se on odricao. Zato sam o ekivao da e sakriti ljutnju koju je morao osjetiti zbog moga suprotstavljanja. No, prevario sam se. On me stade zajedljivo pobijati, a ja mu uzvratih istim tonom. Rekoh mu da je najvea Chapelaineova zasluga u tom to je svoj predmet umio zaodjeti u privlanu formu, ne kradui itaoevu naklonost gadostima i bez-bonostima svake ruke. Tako misli zavrih moj uitelj, gospodin Cre-billon. Naveli ste mi ime velikog poznavaoca. Ali po emu je,, molim vas, moj prijatelj Crebillon va uitelj? Za nepune dvije godine nauio me je francuski. Da mu se makar skromno oduim, preveo sam njegova Radamista u talijanskim aleksandrincima. Ja sam prvi Talijan koji se usudio na na stih primijeniti taj metar. Oprostit ete mi, ali prvi je bio moj prijatelj Pietro Giacomo M artelli. Oprostit ete, ali nemate pravo. Boga mu, pa ja imam u svojoj knjinici njegova djela, tampana u Bologni. 23$ U njima ste mogli nai samo stihove od etrnaest slogova bez izmjene mukih i enskih rima. On je ipak bio uvjeren da umije podra avati aleksandrinac, a to je napisao i u svom predgovoru kojem sam se dobro nasmijao. No moda ga vi niste itali.

 Gospodine, predgovori su moja strast. Martelli tvrdi da njegovi stihovi u talijanskom jednako zvue kao aleksandrinci u francuskom. On se grubo prevario, i ja bih elio da vi sami prosudite imam li pravo kad tako tvrdim. Va muki stih ima samo dvanaest slogova, dok enski sadri trinaest. Kod Martellija, meutim, svi stihovi imaju po etrnaest slogova, osim onih koji zavravaju dugim slogom, jer taj vrijedi uvijek za dva. Vidjet ete da se kod Martellija sVaki prvi polustih sastoji od sedam slogova, dok se u francuskom aleksandrincu sastoji redovito od est. Ili je va prijatelj Martelli bio gluh, ili je imao slab sluh. Vi se dakle u teoriji svog stiha strogo pridravate svih naih pravila? Svih, unato potekoama, jer gotovo sve nae rijei zavravaju kratkim slogom. I kako se sluaoca dojmio taj va novi metar? Slabo, jer nitko nije znao valjano izgovarati moje stihove, ali kad sam ih ja sam recitirao na naim knjievnim skupovima, bijae to pravo slavlje. Da li se moda sjeate kojeg odlomka iz svog prijevoda? Sjeam ga se itavog. Tada mu izgovorih isti onaj prizor koji sam prije deset godina recitirao pred Crebillonom u slobodnom stihu. inilo mi se da me velikan slua s uivanjem. Kad sam zavrio, ree da se potekoe o kojima sam govorio uope ne zamjeuju. To je bilo najvee priznanje koje mi je mogao odati. Zatim on izgovori jedan odlomak iz svog Tancreda koji u to doba, mislim, jo ne bijae objavljen, a koji je kasnije s pravom zasluio naziv remek -djela. Razgovor bi se prijateljski zavrio da nije bilo jednog Horacijeva stiha koji sam naveo u pohvalu jednog od njegovih komada. Voltaire na to primijeti da je Horacije bio veliki uitelj na podruju kazalita, i da je potomstvu ostavio pouke koje ne mogu zastarjeti. Vi krite samo jednu rekoh mu ali i tu ba kao 234 pravi velikan duha. A koju to? Vi ne piete contentus paucis lectoribus* Da se Horacije morao boriti protiv praznovjerja, i on bi pisao za sve ljude.

 Vi biste, ini mi se, mogli sebi utedjeti taj trud, jer ga nikad ne ete uspjeti unititi, pa ak ako vam to naposljetku poe za rukom, recite mi, molim vas, ime ete ga zamijeniti? Krasnog li pitanja! Kad oslobaam ljudski rod sto-glave zvijeri koja ga prodire, zar me moete pitati to u mu dati umjesto nje? Ali ona ga ne prodire. Ja bih naprotiv rekao da je ona prijeko potrebna njegovu bivstvovanju. Ja volim ovjeanstvo i htio bih da ono jednog dana bude sretno i slobodno kao to sam ja, a praznovjerje ne ide pod ruku sa slobodom. Gdje ste uli da robovanje moe usreiti jedan narod? Vi dakle smatrate da bi narod morao vladati? Ouvao me bog! Vladati mora samo jedan. U tom je sluaju praznovjerje neophodno, jer bez njega narod se ne e nikad pokoriti monarhu. Nee biti monarha, jer ta rije znai despotizam, koji mrzim jednako kao robovanje. to onda hoete? Ako mislite da mora vladati jedan, to po mome miljenju moe biti samo monarh. Ja elim vladara koji e upravljati slobodnim narodom, koji e mu biti poglavar prema ugovoru koji e ih uzajamno vezati i spreavati samovolju. Adisson33 vam jasno kae da je ovakav vladar, ovakav vo a nezamisliv u naim svjetovima. Ja se slaem s Hob-besom. Izmeu dva zla treba izabrati manje. Narod bez praznovjerja bio bi filozof, a filozofi se ne ele pokoravati. Narod moe biti sretan samo kad je ugnjetavan, podjarmljen i dran na lancu. Da ste itali moje rasprave, nali biste dokaze k ojima nedvojbeno pokazujem da je praznovjerje neprijatelj kraljeva. Da sam vas itao? Ja sam vas itao i ponovo itao, osobito kad nisam bio vaeg miljenja. Vaa je glavna strast ljubav prema ovjeanstvu. Et ubi pecas. Ta vas ljubav zasljepljuje. Volite ovjeanstvo, ali volite ga onakvo kakvo ono * Zadovoljavajui se malobrojnim itaocima. Horacije, Sermones, I, 10, 74. 235 jest. Ono je nesposobno da primi blagodati kojima ga elite obdariti i koje bi ga uinile jo nesretnijim i pokvarenijim. Ostavite mu zvijer koja ga prodire, ona mu je srcu prirasla. Nikad se nisam toliko smijao kao onda kad sam itao kako

se Don Quijote jedva obranio od robijaa kojima je iz prevelike plemenitosti due vratio slobodu. Zao mi je to tako loe mislite o svom blinjem. Nego recite mi, osje ate li se u Veneciji slobodnim? Koliko je to mogue pod aristokratskom vladavinom. Mi ne uivamo on oliku slobodu kakva je u Engleskoj, no ipak smo zadovoljni. Moje zato enitvo bijae, na primjer, teak in despotizma, no znajui da sam svjesno zloupotrebljavao slobodu, bilo je trenutaka kad sam priznavao da je vlada imala pravo to me je dala zatoiti bez uobiajenog sudskog postupka. A ipak ste pobjegli. Iskoristio sam svoje pravo upravo kao i oni svoje. Divno! Ali po tome u Veneciji nitko nije slobodan. Moda, ali priznajte da je dovoljno vjerovati da si slobodan, pa da to i bude. S time se nikad neu sloiti. Oito je da vi i ja razliito shvaamo slobodu. Kod vas ak ni patriciji, ni lanovi vlade nisu slobodni. Oni, na primjer, bez posebne dozvole ne mogu nikuda putovati. Taj su zakon oni sami donijeli da sa uvaju svoju vlast. Hoete li ustvrditi da stanovnici Berna nisu slobodni zato to su vezani zakonima koji zabranjuju rasko, kad su ih oni sami izglasali? Da promijeni razgovor, upita me odakle sam doao. Iz Rochesa. Bio bih oajan da sam napustio vicarsku ne vidjevi slavnog Hallera.84 Na svojim lutanjima ja odajem po ast svim velikanima naeg doba. Gospodin Haller vas je zacijelo oduevio. Kod njega sam proveo tri ugodna dana. estitam vam. Pred tim velikim ovjekom treba kleknuti. I ja to mislim i drago mi je to ste tak o pravini prema njemu, alei to on nije isto tako pravian prema vama. Ah, ah, moda se obojica varamo. Na taj odgovor koji je samo zbog hitre okretnosti kojom bijae izre en zasluivao pohvalu, svi prisutni prasnue u smijeh i oduevljeno zapljeskae . 236

Vie se nije govorilo o knjievnosti, i ja ne otvorih usta sve dok se Voltaire nije povukao. Onda pristupih gospoi Denis da je upitam bih li joj mogao biti na nekoj usluzi u Rimu. Otiao sam zadovoljan to sam posljednjeg dana tog diva malo opametio . Ali u meni je ostalo tinjati neraspoloenje tog posljednjeg susreta, zbog ega godinama bijah kivan na njega, izvrgavaju i zajedljivoj kritici sve to je izalo iz njegova pera. Danas se zbog toga kajem, premda, kad ponovo itam ono to sam objavio protiv njega, nalazim da moji sudovi bijahu na mjestu. No ipak sam morao pomisliti da bih bez njegova podrugivanja onog posljednjeg dana smatrao uzvienim sve to je taj veliki um stvorio. Trebao sam utjeti, potovati ga i sumnjati u svoje sudove. Ve sama ta spoznaja mogla me je obvezati na utnju, ali ovjek u ljutini uvijek misli da ima pravo. Potomstvo, bude li italo to sam napisao, ubrojit e me u zavidnike Zoilove35 vrsto, a ova ponizna zadovoljtina koju mu danas odajem moda nikad ne e ugledati svjetlo. Velik dio noi i gotovo cijeli idui dan utroio sam biljeei tri svoja razgovora s Voltaireom koje sam ovdje iznio u skra enom obliku. Predvee doe predsjednik i mi odosmo na veeru k naim ljepoticama. U onih pet sati to smo ih zajedno proveli isku avali smo sve ludosti koje je mogue izmisliti, a u ono doba moj duh u tom pogledu bijae veoma plodonosan. Pri rastanku im obeah da u ih po povratku iz Rima posjetiti, i rije sam odrao. Drugog sam dana otputovao iz eneve poto sam ru ao u drutvu dragog predsjednika koji me je otpratio do Anne -cyja, gdje sam prespavao. Slijedeeg sam dana ruao u Aix - en - Savoie s namjerom da prenoim u Chambervju, ali i opet sudbina odredi druga ije. Aix - en - Savoie runo je mjesto koje obiluje izvorima ljekovit e vode, pa potkraj ljeta onamo dolazi mnogo otmjena i bogata svijeta. No ta mi okolnost bijae nepoznata. Ruao sam u urbi sam za stolom, naumivi da odmah produim za Chamberv, kadli u blagovaonicu nahrupi neka vesela i otmjena druba mukaraca i ena, te se stadoe smjetati za stolovima. Promatrao sam ih, ne miui se s mjesta, i odvraajui laganim naklonom glave na pozdrave koje mi je nekolicina uputila. Iz razgovora razabrah da je sav taj svijet ondje zbog ljekovitih voda. 237 Jedan ovjek dostojanstvena izgleda uljudno mi pristupi zapitavi me idem li u Torino. Odgovorio sam mu da putujem u Marseilles.

Uto posluie ruak i svi posjedae za stol. U drutvu bijae draesnih ena i mukaraca koji bi im mogli biti muevi ili ljubavnici. Zaklju ili da bi se tu nalo ugodne zabave, jer je sav taj svijet govorio francuski ili pijemonteki s onom lakoom i duhovitou koja je svojstvena otmjenom drutvu, te ja rekoh u sebi da u doi u veliko iskuenje ako me netko zamoli da ostanem ondje preko no i. Zavrio sam s rukom kad oni bijahu istom kod pe enja, a kako je moj vozar imao otii tek za jedan sat, ja pristupili nekoj draesnoj gospoi estitajui joj na udesnom uinku ljekovite vode Aixe koja joj daje takav tek da u svakom tko je vidi probudi elju za jelom. Kad je tako, gospodine odvrati ona nestano, s naj-prijaznijim smijekom onda vas pozivam da mi na djelu dokaete istinitost vaih rije i. Sjedoh dakle pokraj nje, a ona mi prui velik komad pe enja koje su upravo posluili. Kako je mjesto bilo prazno, ja sam bez dvoumljenja prihvatio izazov i stao jesti kao da sam natate. Uto zauh jedan glas kako kae da je to mjesto veleasnog, a jedan drugi glas odgovori da je veleasni otiao prije pola sata. Zato je otiao? umijea se trei govorio je da e ostati jo osam dana. Onda stadoe tiho govoriti i aputati, ali kako me odlazak nekog vele asnog nije nimalo zanimao, nastavio sam jesti, zaokupljen lijepom gospo om koja mi je stavljala na tanjur najbolje komade. Leducu, koji je stajao iza moje stolice, rekoh da mi natoi ampanjca. Ponudih ga gospo i, ona ga pohvali, i na to cijeli stol zatrai ampanjac. Kad vidjeh da ju je vino zagrijalo, stadoh joj udvarati, pitajui da li uvijek tako dri za rije sve one koji joj udvaraju. Ona uzvrati da meu njima ima najvie takvih koji nisu toga vrijedni. Kako gospo a bijae lijepa i duhovita, u meni se sta de buditi elja, te ve otpoeh traiti neku izliku da odgodim odlazak, kad mi slu aj doe u pomo. Ovo se mjesto rei e jedna gospoa ljepotici koja je bila sa mnom ba u zgodan as ispraznilo. 238 Da, ba u zgodan as, jer mi je moj susjed bio nepodnoljivo dosadan. Zar nije imao teka? umijeah se. Ah, kartai su pohlepni samo za novcem. Najee je tako, ali vi posjedujete izuzetnu mo jer ja do dananjeg dana nikad nisam ruao dva puta uzastopce. To ste uinili iz inata, ali zato sam sigurna da neete veerati.

 Okladimo se da hou. Okladimo se u veeru, ali ja to elim vidjeti. Pristajem. Cijeli stol zapljeska, a gospo a porumeni od zadovoljstva. Ja naredih Leducu neka obavijesti vozara da u otputovati sutradan. Ja u ree gospoa naruiti veeru. Red je da naruuje onaj tko plaa. Moja je dunost da se takmiim s vama. Ako pojedem koliko i vi, dobio sam. Slaem se. Poslije ruka onaj ovjek dostojanstvena izgleda zatrai karte i otvori malu banku faraona. To sam oekivao. On stavi pred sebe dvadeset pet pijemontekih pistola i gomilicu srebrnjaka za zabavu gospo ama. Nakon prvog dijeljenja, koje sam pratio kao gledalac, zaklju ih da bankar igra veoma poteno. Dok je mijeao za drugo dijeljenje, gospo a me upita zato ne igram. Rekoh joj aptom u uho da me je uz nju proao tek za novcem, a ona me nagradi draesnim smijekom. Poslije te izjave kojom sam stjecao pravo da igram, izvadili iz kese etrdeset lujdora i u dva ih dijeljenja proigrah. Kad se digoh, bankar mi izrazi aljenje zbog nesree, no ja odgovorih da je to malenkost i da iz na ela nikad ne igram za svotu veu od one koja je u banci. Netko me tada upita da li poznam veleasnog Gilberta. Jednog sam veleasnog rekoh tog imena upoznao u Parizu. Bio je iz Lyona. Duguje mi svoje ui i odsjei u mu ih ma gdje da ga susretnem. Onaj ne odgovori, a svi zautjee, kao da nije bilo nita. Po tom sam razabrao da je to onaj veleasni ije sam prazno mjesto zauzeo. Mora da me je prepoznao i dao petama vjetra. Taj je ve leasni bio obini lopov. U svojoj kui u Parizu bijah mu povjerio jedan prsten za koji sam u Holandiji platio pet tisu a florina. Sutradan je bezobraznik iezao. 239< Poto se svi digoe od stola, upitah Leduca jesam li udob -mo ukonaen. On mi pokae jednu veliku praznu sobu u nekoj oronuloj ku i na stotinjak koraka od svratita. Svratitar mu bijae rekao da su sve sobe zauzete i da e mi odmah poslati krevet, stolice i stol. Morao sam se s time pomiriti. Leducu sam rekao da e spavati sa mnom u sobi, naredivi mu da odmah prenese moju prtljagu.

 to kaete za veleasnog Gilberta? upita me. Prepoznao sam ga ba u trenutku kad je odlazio i naas sam pomislio da ga pograbim za guu. Tu si misao trebao slijediti. Bit e jo prilike. Na izlasku iz te gole sobe pristupi mi neki ovjek koji ree da ima sreu to mi je susjed i ponudi se da me otprati do izvora. Zahvalih mu. Bijae to ovjek visoka stasa, plavokos i mrav, koji je usprkos svojih pedeset godina sa uvao svu kosu i koji je nekad morao biti lijep. Njegova odvie srda na uljudnost bijae mi sumnjiva, ali kako nisam imao s kim razgovarati, prihvatio sam njegovo drutvo. Putem prema izvoru upoznao me je sa svime to se ticalo osoba s kojima sam ruao. Rekao je da nitko od njih ne dolazi zbog ljekovitih voda, premda su one veoma dobre za zdravlje. Ja sam jedini nadovezao je koji ih pijem iz potrebe, jer bolujem na pluima. Mravim iz dana u dan i ako "boljetici ne na em lijeka, neu dugo. Zar sva ova gospoda dolaze ovamo sa mo zbog zabave? I zbog igre, gospodine, jer su to sve kartai od zanata. Jesu li Francuzi? Svi su Pijemonteani ili Savojci. Ja sam ovdje jedini Francuz. Iz kojeg ste kraja Francuske? Iz Lotaringije. Moj je otac, kojem je osamdeset godina, markiz Desarmoises. Dri se na ivotu meni za inat. Razbatinio me, jer sam se oenio protiv njegove volje, ali budui da sam jedini sin, poslije njegove smrti sve e pripasti meni, ukoliko ga naime nadivim. Imam ku u u Lyonu, ali tamo nikad ne odlazim zbog svoje keri u koju sam nesreom arko zaljubljen. No moja nas ena tako nadzire da mi oduzima svaku nadu. To je uistinu zanimljivo. A mislite li da bi se k i, da :nije toga, smilovala svom zaljubljenom ocu? Mislim da bi, jer ona ima veoma plemenitu narav. 240 DVANAESTO POGLAVLJE Pustolovine u Aix - en - Savoie Moja druga Marija Magdalena Gospo a Zeroli

Idui na izvor u drutvu tog ovjeka koji mi je tako govorio u najprostodunijem povjerenju, bez trunka bojazni da u se zgroziti nad njim kao nad najstranijim zloincem, zakljuio sam da on zacijelo vidi u meni slinu duu, pa misli da mi, ispovijedaju i se, iskazuje posebnu ast. No u elji da ga bolje upoznam nastavih s pitanjima: Unato nepopustljivosti markiza, vaeg oca, rekao bih da ivite u o bilju? To vam se samo ini. Kao bivi tekli dobivam dodue mirovinu od ministarstva vanjskih poslova, ali je cijelu ostavljam eni, a ja se snalazim putujui. Igram savreno trik-trak i sve ostale drutvene igre, pa kako ee dobivam no gubim, nekako ivotarim. Da li je ono to ste mi netom ispri ali poznato ovdanjem drutvu? Svima. Uostalom, zato bih to tajio? Ja sam astan ovjek i imam prilino opasan ma. Ne sumnjam. Doputate li da gospo ica Dsarmoises ima ljubavnika. Jer ako je lijepa ... Veoma lijepa. Ja joj to ne bih branio, ali moja je ena bogomoljka. Po ete li u Lyon, dat u vam jedno pismo za nju. Zahvaljujem na povjerenju, ali ja idem u Italiju. Mogu li vas zapitati tko je onaj gospodin koji je -danas drao banku? To je uveni Pancalier, markiz de Prie poslije smrti svog oca, kojeg ste moda poznavali, jer je bio poslanik u Veneciji. A onaj koji vas je pitao poznajete li veleasnog Gilberta je vitez Zeroli, mu gospo e koja se s vama okladila za veeru. Ostali su veinom pijemonteki ili savojski grofovi ili pak markizi, dvojica ili trojica sinovi su bogatih trgovaca, 16 Casanova IV 241 a gospoe su ili roakinje ili prijateljice nekog od njih. Oni su, uostalom, svi igrai od zanata i vrlo previjani, pa kad nai e neki stranac, oni ga spretno uhvate u svoje mree, i, ako zaigra, teko e im umai neoperuan, jer su svi oni u dogovoru. Zacijelo ve misle da su vas uhvatili, pa se stoga pri uvajte. Vratili smo se u svratiste tek predve e i zatekli sve igrae zabavljene igrom. Moj novi prijatelj odigra po jednu partiju od svake igre s nekim grofom Scarnafigijem. Kako se ja nisam pridruio nijednom stolu, mu moje ljepotice pozva me na partiju faraona udvoje, s po jednim dijeljenjem za svakoga, a uz ulog od etrdeset cekina. Tu sam svotu izgubio ba kad su poeli sluiti veeru.

Gubitak me se nije odve kosnuo. Za stolom sam pokazivao toliko veselja i dobra teka da je lijepa gospo a drage volje platila okladu. Za vrijeme jela uhvatio sam nekoliko njenih potajnih pogleda, po emu sam razabrao da me je naumila nasamariti, pa sam stoga mislio da sam u ljubavnom pogledu siguran od zamke, ali tako, avaj, ne bijae s kartakom sreom koja je uvijek sklona bankarima faraona i koja mi je ve pokazala lea. Trebalo je da odem, ali nisam imao snage. Jedino sam samom sebi svjetovao oprez i razboritost, a kako sam raspolagao s mnogo zlata i u vrijednosnim papirima i u gotovu novcu, znao sam da ne u nesmotreno srljati u propast. Odmah poslije veere markiz de Pri otvori banku faraona koja je, to u zlatu to u srebru, mogla iznositi trista cekina. Po tom sitnom ulogu razabrah da bih izgubiti mogao mnogo, a dobiti malo, jer bijae o igledno da bi mi ponudio banku od tisuu cekina, samo da ih je imao. Ja dakle poloih pred sebe pedeset lisbonina, skromno primijetivi da u, kad ih proigram, otii na spavanje. U polovici treeg dijeljenja odnesoh banku. Markiz me htjede zadrati rekavi da e ispostaviti obveznicu na jo dvjesta cek ina, ali ja mu odgovorili-da sam naumio otputovati u zoru i povukoh se. Dok sam se spremao u krevet, upade mi u sobu Dsar -moises, zamolivi me da mu posudim dvadeset lujdora, a on e, kako ree, uvijek imati na umu da mi ih u prvoj prilici vrati. Ja mu ih odmah izbrojah, a on me srda no zagrli rekavi da se gospoa Zeroli zarekla da e me zadrati u Aixu bar jo jedan dan. Ja mu odgovorih smijehom, te pozvah 242 Leduca i zapitah ga je li koija obavijeten, a on spremno odgovori da e me kola ekati u pet sati pred vratima svra-tita. Desarmoises se udalji dobacivi da bi se mogao okladiti da ne u otputovati. Ja legoh, podrugujui se njegovim rijeima, i ubrzo zaspah. Sutradan, u sam osvit, koija mi saopi da mu je jedan od konja obolio, te da ne moe krenuti. Desarmoises je dakle dobro naslu ivao, no ja sam se njegovim slutnjama opet nasmijao. Istjerao sam ko ijaa iz sobe i naredio Leducu da od svratitara zatrai potanske konje. Ovaj se odmah pope i saop i mi da on konja nema i da e morati utroiti cijelo jutro da ih negdje pronae, jer mu je markiz de Prie, koji je nakanio otputovati poslije pono i, ispraznio staju. Rekoh mu da u ruati u Aixu i da se oslanjam na njegovu rije . Izaavi iz svratita, uputih se prema izvoru, no prije svratih u staju gdje zatekoh svog vozaa kako lije suze nad svojim konjem koji je leao na tlu. Vjerujui da je ivine uginulo od prirodna uzroka, utjeih ko ijaa plativi mu

za itav put i otpustih ga. Onda odoh na vrelo. No tad se, dragi itaoe, desi jedan dogaaj udesan i neobian, no ipak istinit. Ako misli da sam ga izmislio, vara se. Na dvadesetak koraka od vrela ugledao sam dvije redovnice koje su ba odlazile. Obje bijahu zakrivene gustim velom, ali po stasu jedne zaklju ih da je mlada, dok druga bijae oigledno stara. Ali ono to me se najvie dojmilo, bijae njihova halja, jer je takvu nosila moja draga Marija Magdalena, koju sam vidio posljednji put 24. srpnja 1755. Otada bijae prolo ve pet godina. Po tom vanjskom znamenju nisam dakako zaklju io da je to Marija Magdalena, ali postadoh radoznao. One se bijahu uputile prema poljima, pa se ja vra -tih istim putem da ih presretnem i pogledam u lice. Uzdrhtao sam sav videi mlau kako podie veo: bijae to glavom Marija Magdalena. Nisam se mogao varati. Po -hitah joj u susret, no ona brzo spusti veo i skrenu na drugu stranu s oitom namjerom da izbjegne susret sa mnom. U hipu sam shvatio kakvi su je razlozi na to ponukali i vratih se natrag, prate i je izdaleka da vidim kamo ide. Nakon pet stotina koraka opazih kako ulazi u neku usamljenu seljaku kuu. To mi bijae dovoljno. Vratih se na vrelo da se raspitam o tajanstvenoj redovnici. 243 Da nije divna i nesretna Marija Magdalena razmiljao sam putem pobjegla iz samostana, oajna, moda luda, jer zato bi inae zadrala redovniko ruho? Ili je moda dola na ljekovito vrelo s dozvolom dobivenom iz Rima? To bi objanjavalo zato je u pratnji one stare redovnice i zato ne moe skinuti halju. Ali tako dugi put zacijelo je samo lana izlika. Da se nije podala nekoj kobnoj strasti, pa zatrudnjela? Moda je u velikoj neprilici, pa je presretna to je sluajno naila na mene. Ja neu iznevjeriti njene nade, i u init u sve to zatrai da je svojim pouzdanim prijateljstvom uvjerim da svoje srce nije poklonila nezahval-niku. Utonuo u te misli stigoh na vrelo gdje zatekoh cijelu drubu iz svratita. Svi izjavie da su ushieni to nisam otputovao. Zapitao sam viteza Zerolija kako mu je supruga, a on odgovori da se po obi aju lijeni u postelji i da bih dobro uinio kad bih je poao probuditi. To mi nije trebao re i dva puta, i ja se urno udaljih, no putem mi se pridrui mjesni lije nik rekavi da e mi ljekovite vode Aixa udvostruiti zdravlje. Upitao sam ga bez okolianja ima li me u svojim bolesnicima jednu lijepu redovnicu koju sam vidio kod vrela. Odgovorio je da ona uzima vodu, ali da nikad ni s kim ne razgovara. Otkuda je? To nitko ne zna. Stanuje u kui nekog seljaka. Oprostih se s lijenikom i kao na krilima odjurih da se

raspitam kod tog seljaka. Ali kad bij ah na stotinu koraka od kue, ugledah jednu seljanku kako mi uri u susret. Ona mi re e da me mlada opatica moli da se vratim u devet sati navee, jer da e njena pratilica tada spavati, pa emo moi slobodno razgovarati. Ja obe ah da u doi i dadoh joj jedan lujdor. Vratio sam se u svratiste sa slatkim uvjerenjem da u iste veeri razgovarati s oboavanom Marijom Magdalenom. Poto mi pokazae sobu gospo e Zeroli, ja slobodno uoh, ispriavi kako me je njen mu poslao da je izvu em iz kreveta. Mislila sam da ste otputovali. Putujem u dva sata. Ovako u postelji ta mi se mlada ena pri ini jo poeljnijom nego za stolom. Pomogao sam joj pri odijevanju, 244 a pri takvu se poslu mukarac lako zapali. Ali ona se opirala odlu nije no to bih oekivao. Sjeo sam joj do nogu i poeo raspredati o iznenadnoj strasti koju je njena ljepota rasplamsala u meni, i o velikoj svojoj alosti to moram oti i ne davi joj onaj pravi dokaz svojeg ara. Ona mi u smijehu odvrati da samo do mene stoji da ostanem. Ohrabrite me u mojim nastojanjima, i ja u odlazak odgoditi do sutra. to ste tako nestrpljivi? Smirite se malko. Zadovoljivi se s ono malo to mi je dopustila uraditi, pravei se dakako kao da je poklekla pred silom, jedva povratili prisebnost kad ue njen mu najavivi se bukom i kaljucanjem. Ona mu prva re e kako me je privoljela da odgodim odlazak, a on joj estita i rekavi da mi duguje uzvrat, uze karte i sjede s druge strane svoje ene, koja nam je imala posluiti kao kartaki stol. Kako bijah rastresen, nep restano sam gubio. Prekinuli smo tek kad nam javie da je ruak na stolu. Gospoda na to ree da e ruati u krevetu, jer nema vremena da se uredi, a njen joj se mu odmah pridrui, rekavi da emo ruati s njom, nato i ja pristadoh. On sie da narui jelo, a ja to odmah iskoristili i, ohrabren novim gubitkom od dvadeset lujdora, dadoh gospo i jasno na znanje da u otputovati poslije ruka ako mi ne obea da e se jo istog dana umilostiviti. Ona mi kaza da e me ekati narednog jutra u devet sati, pa emo udvoje doruke vati. Kako mi je odmah dala nekoliko opipljivih zaloga, obe ao sam da u ostati. Ruali smo s njom, sjedei kraj kreveta. Svratitaru sam po Leducu poru io da u otputovati sutradan poslije ruka. uvi to, mu i ena e zadovoljno pogledae.

Kako je eljela ustati, ja se povukoh obe avi da u za jedan sat doi s njom igrati piketa za jedan do stotinu lujdora. Onda oti oh u svoj stan da se opskrbim novcem i ondje zatekoh susjeda Desarmoisesa, koji mi se zakle da su koi-jau platili dva lujdora da umjesto svog konja podmetne jednog bolesnog. Odgovorio sam mu, smijui se, da moram na jednoj strani izgubiti ako na drugoj hou dobiti, da sam zaljubljen u gospo u Zeroli i da neu otputovati dok ne udovoljim svojim eljama. Vratio sam se k njoj i kartao piketa do osam sati. Onda je ostavih izgovorivi se glavoboljom i plativi joj dvadeset 245 lujdora. Pri odlasku je podsjetih na obe anje da e me drugog jutra ekati u postelji da mi dade doruak. Ostavio sam je okruenu cijelom drubom. Sjala je lijepa mjeseina kad sam se uputio kui gdje sam imao razgovarati s Marijom Magdalenom. Nestrpljivo sam o ekivao ishod tog posjeta o kojem je mogla ovisiti moja sudbina. Kako sam se pribojavao neke zasjede, nosio sam u depu svoje pitolje, a pod rukom ma. Blizu kue naioh na seljanku, koja mi ree da opatica ne smije sii, pa neka se kroz prozor popnem u njenu sobu. Povede me iza ku e pokazavi mi ljestve oslonjene o prozor kroz koji sam imao u i. Budui da nisam nigdje vidio svjetla, htjedoh se povui, kadli zauh kako mi Marija Magdalena apue s prozora, koji nije bio visok: Doite i ne bojte se niega. Mog nepovjerenja u hipu nestade. Uoh i stegnuvi je u naruaj obasuh joj lice poljupcima. Zapitao sam je venecijanski zato nema svije e i nestrpljivo je saletjeh da mi is-pripovjedi sve o tom dogaaju koji mi se inio nestvaran. Ali kakvo bijae moje iznenaenje kad mi jedan nepoznat glas odgovori na francuskom da mi ne treba svije a za ono to joj imam poruiti u ime gospodina Coua, koji je zacijelo neto smislio kako da je izvu e iz stranog poloaja u kome se nala. Ja ne poznajem nikakvog gospodina Coua. To mora da je neka zabuna. Vi niste Venecijanka. Ali recite, zar vi niste ona redovnica koju sam jutros vidio na vrelu? O, nesretne li mene! Prevarila sam se. Ja sam doista redovnica koju ste vidjeli jutros, ali ja sam Francuskinja. U ime boga, gospodine, ne izdajte me i otiite, jer vam nemam nita rei. Govorite tie, jer ako se sestra obra enica probudi, ja sam zauvijek izgubljena.

 Ne sumnjajte u moju obazrivost, gospo o. Prevarila me je vaa nevjerojatna slinost s jednom redovnicom koju sam poznavao. Da mi niste otkrili lice, ne bih dolazio ovamo. Molim vas, oprostite mi na iskazima njenosti kojima vas obasuh mislei da je preda mnom netko drugi. Da, to me je neobino zaudilo. Oh, to nisam ona redovnica za koju se zanimate! Ja sam na rubu najstranijeg ponora. 246 Ako vam deset lujdora, gospoo, mogu malo ublaiti nevolju, ja vas molim da ih primite. Hvala vam, ne treba mi novaca. Dopustite mi da vam vratim i onaj lujdor koji ste mi poslali po seljanki. Ja sam ga dao onoj seljanki. Ali vi me sve vie iznena ujete. Kakva je to nesrea koju ne moe novac ublaiti? Moda vas je sam bog poslao meni u pomo . Moda ete mi dati dobar savjet. Imajte trenutak strpljenja, zakli -njem vas, i sasluajte me. Sasluat u vas s najveim zanimanjem. Sjednimo. Avaj, ovdje nema ni postelje ni stolice. Svejedno, govorite. Ja sam iz Grenobla. Prisilili su me da stupim u samostan u Chambervju. Dvije godine nakon to sam se zaredila, gospodin Cou pronaao je nekako na in da me vidi, i ja sam ga primala u samostanskom vrtu kamo je dolazio penju i se preko zida to opasuje samostan. Kad sam s grozom primijetila da sam trudna, saopila sam mu tu nesreu. Pomisao da se porodim u samostanu bijae mi strana, jer bi me doivotno zatoili. Stoga on smisli da me izvu e iz samostana pomou nekog lijenika koji e mi propisati uzimanje ljekovite vode s vrela u Aixu da se izlijeim od smrtne bolesti koju e on ve smisliti. Lijenik bi pronaen a princeza, koja je jo uvijek u Chambervju i koja bijae upu ena u tajnu, ishodi u biskupa doputenje da provedem tri mjeseca u Aixu. Biskupovim posredovanjem na to je pristala i glavarica samostana. Otil a sam uz najvee mjere opreza, u nai da u se krajem tog roka osloboditi tereta. No o igledno sam se prevarila. Tri mjeseca lije enja koja mi bijahu odobrena blie se kraju, a od poroda ni najmanjeg znaka. Ja se moram bezodvla no vratiti u samostan, a vi valjda i sami uviate da za to nemam hrabrosti. Sestra koju mi je poglavarica dodijelila kao uvaricu najnemilosrdnije je bie na svijetu. Nareeno joj je da me ne puta ni asak samu, e da ne bih s kim progovorila ili se s nekim vidjela. Ona mi je zapovje dila da udarim drugom stazom kad je opazila da se vi vraate u oitoj namjeri da nas presretnete. Podigla sam veo

kako biste vidjeli da sam ja ona koju, kako miljah, traite. Ona to, sre om, nije opazila. Ta zmija zahtijeva da se za tri dana vratimo u sam ostan, tvrdei da je moja bolest neizljeiva. Ona misli da je to voena bolest. Nije mi do247 zvolila da razgovaram s lije nikom, kojeg bih moda predo-bila za sebe, priznavi mu istinu. Tek mi je dvadeset i prva, a elim smrt kao najve e dobroinstvo. Utiajte svoju bol, draga sestro, i recite mi kako ste mislili da ete se ovdje poroditi a da to ne opazi vaa uvarica? Ova seljanka kod koje stanujem i kojoj sam se povjerila umirila me je glede toga rekavi da e joj, im osjetim prve bolove, dati je dan napitak koji e je uspavati. Ona je taj napitak kupila u Annecvju. I ve eras joj ga je dala, pa sad spava mrtvim snom u sobici ispod tavana. Zato sam morao ui kroz prozor? Da vas ne vidi seljankin brat, jer i to je opak stvor. Ali po emu ste zakljuili da sam ja poslan od gospodina Coua? Prije desetak dana poslala sam mu pismo, opisavi mu tako vjerno svoje oajno stanje da nisam mogla ni na tren posumnjati da on ne e smisliti neki nain kako da mi pomogne. Zato sam bila tvrdo uvjerena da vas j e on poslao. Jeste li sigurni da je primio vae pismo? Seljanka ga je sama odnijela na potu u Annecjr. Trebalo je da piete princezi. Nisam se usudila. Ja u sam otii toj princezi, ili gospodinu Couu, pa ak i do samog biskupa, ako ustreba. Obii u sva vrata da vam isposlujem produljenje boravka, jer se vi u ovakvom stanju ne moete vratiti u samostan. Odlu ite se, jer ja bez vaeg pristanka ne mogu nita poduzeti. Hoete li se radije povjeriti meni? Sutra u vam donijeti haljine, odvest u vas u Italiju, i dok budem na ivotu, brinut u se za vas. Umjesto odgovora zauh bolan jecaj. Ne znajui to da joj jo kaem, obeah da u se vratiti sutradan u isto doba da ujem kakvu je odluku donijela, jer za neto se u svakom sluaju mora odluiti.

Siao sam onim ljestvama i davi seljanki jo jedan luj -dor rekoh joj da u sutradan opet doi, ali neka gleda da ne ulazim vie kroz prozor i neka nesmiljenoj uvarici dade dvostruku koliinu onog napitka. Otiao sam na poinak, zadovoljan do u dno due to sam se prevario u misli da bi ta opatica mogla biti moja draga Marija Magdalena. Ali tolika je sli nost zagolicala mo248 ju radoznalost da je pogledam izblieg. Bio sam tada uvjeren, da mi sutradan nee uskratiti zadovoljstvo da je pogledam pri svjetlosti. Smijao sam se poljupcima kojima sam je onako vatreno obasuo, ali neki mi je tajni predosjeaj govorio da u joj jo biti od velike koristi. Znao sam da je ne u moi napustiti i veselio sam se to u uraditi dobro djelo na koje me ne e poticati zatravljena utila, jer im sam spoznao da to nije Marija Magdalena primila one moje arke poljupce, u inilo mi se kao da su uzalud ba eni. Pri rastanku nisam ak ni pomislio da je zagrlim. Ujutro mi Desarmoises kaza kako se sino cijelo drutvo, ne videi me na veeri, na sve naine dovijalo da pogodi kud sam nestao. Gospo a Zeroli kovala me je, ree, u zvijezde, junaki podnosei ruganje dviju drugih gospoa i hvaliui se da me moe zadrati u Aixu koliko god joj se prohtije. Ja sam uistinu postao radoznao i bilo bi mi ao napustiti to mjesto a da je barom jednom ne posjedujem kako valja. Uavi u devet sati u njenu sobu, zatekoh jo ve odjevenu. Kad sam se poalio i naljutio, ona mi ree da bi mi to moralo biti svejedno. Bez rije i sam popio s njom okoladu. Ona mi ponudi uzvrat za ju eranju partiju piketa, ali ja joj zahvalih i digoh se da odem. Ona me na to zamoli neka je otpratim do vrela. Odgovorio sam joj da se vara ako me smatra ludim djetetom i da mi nije ni na kraj pameti da se pokazujem zadovoljan njome kad to nisam, a do vrela neka je otprati tko hoe. Zbogom, gospoo! Rekavi to, pooh niza stube ne hajui za ono to mi je dovikivala ele i me zadrati. Na vratima svratita kazah gazdi da u tri sata sigurno odlazim. Ljepotica, koja se bila nalaktila na prozoru, mogla me je lijepo uti. Otiao sam ravno na vrelo, gdje naoh viteza Zerolija, koji me zapita za svoju enu. Odgovorili mu da sam je ostavio u sobi, u dobru zdravlju. Za pola sata pojavi se i ona, u pratnji nekog stranca koji bijae upravo stigao. I kao da me u nama nije bilo nita, ona ostavi svog pratioca i uze me pod ruku. Poto me

prekorila s mog postupka, kaza mi da me je htjela samo iskuati, ia ko je uistinu volim, da moram po249 novo odgoditi odlazak i do i sutradan u osam sati k njoj na doru ak. Odgovorio sam joj da u o tom jo razmisliti, pokazujui se miran i ozbiljan. Takav bijah i za vrijeme ruka. Nekoliko sam puta glasno ponovio da u tri sata sigurno odlazim, no kako sam elio na i bilo kakav izgovor da ostanem, jer sam navee morao obii onu redovnicu, dadoh se lako nagovoriti da otvorim banku faraona. Otiao sam po sve zlato to sam ga imao, a druba se iznenadi i obraduje ugledavi etiri stotine lujdora u zlatu i oko esto franaka u srebru. Gospodo objavih im prekidam tano u osam .sati. Onaj stranac podrugljivo primijeti da bi banka mogla i prije tog vremena izdahnuti. Tad je bilo tri sata. Zamolio sam Dsarmoisesa da mi bude krupje i stao sam dijeliti najpo-laganije to sam mogao, znajui da pred sobom imam dvadesetak protivnika, sve kartae od zanata. Za svaku sam igru otvarao nov omot karata. Oko pet sati, kad je moja banka bila ve u znatnom gubitku, stigoe jedna kola. Rekoe da su trojica Engleza koji dolaze iz Zeneve i da ele promijeniti konje kako bi nastavili za Chambry. Kad se trenutak kasnije pojavie u svra -titu, ja im pohitah u susret i srdano ih pozdravili. Bili su to gospodin Fox i ona dvojica njegovih prijatelja s kojima sam odigrao partiju petnaestice. Moj kurpje svakom dade karte i oni sa zadovoljstvom prihvatie, a igra i im nainie mjesta. Svaki od njih uloi protiv banke deset lujdora, zaigra na dvije i tri karte, pa dobi dvostruki ulog, zatim sedmorost ruki, pa onda petnaestorostruki. Moja se banka ve bijae opasno smanjila, no ja sam hinio dobro raspoloenje i hrabrio ih da idu dalje. Ako bog ostane nepristran mislio sam u sebi ja u dobiti. I bog je doista ostao nepristran. Kod tre eg dijeljenja sva trojica ispraznie kese, a u to im javie da su konji upregnuti. Dok sam mijeao, najmlai Englez izvadi iz lisnice jednu novanu naputnicu i pokazavi je svojim prijateljima upita me bih li je htio primiti kao ulog za jednu kartu ne znajui na koliku je svotu ispostavljena. -250

 Hou odgovorih ukoliko mi kaete na koga je ispostavljena i pod uvjetom da joj vrijednost ne premauje moju banku. Poto je malo razmislio gledajui banku, ree da njegova naputnica nije po vrijednosti jaa od banke i da je ispostavljena na bankara Zappatu u Torinu. Pristao sam. On sam presijee karte i naputnicu stavi na asa. Ostala dvojica izjavie da sudjeluju popola. Kako as nikako nije izlazio, a ja ostao sa svega dvanaest karata, mirno mu rekoh da se jo moe povu i. Ali on ne htjede. Izvukao sam jo dvije karte, no asu ni traga. Ostalo mi je svega jo osam karata. Milorde rekoh mu mogao bih se okladiti s dva naprama jedan da je as ovdje. Slobodno vam je da se povuete. Vi ste velikoduni, no vucite dalje. Izvukoh i dobih. Naputnicu sam stavio u dep, ne proitavi je. Englezi mi stegoe ruku i odoe smiju i se. Uivao sam u dojmu koji je taj smioni potez izazvao u drubi. Fox se vrati asak kasnije i zamoli me, smijui so iz svega glasa, da mu posudim pedeset lujdora, koje mu ja od sveg srca dadoh. Vratio mi ih je u Londonu tri godine kasnije. Cijelo je drutvo bilo radoznalo na visinu naputnice, ali im ja nisam htio priutiti to zadovoljstvo. No kako i sam bijah radoznao, razmotah je im sam se naao sam i ustanovih da glasi na osam tisu a pijemontekih livri. Poslije odlaska Engleza srea se prikloni mojoj banci. Prekinuo sam u osam sati, kad osim gospoa vie nitko nije dobivao. Mukarci su svi odreda izgubili. Zaradio sam tisuu lujdora, i dvadeset i pet odmah dadoh Dsarmoisesu, koji mi iskaza svoju zahvalnost. Poto zakljuah novac u svojoj sobi, otputih se redovnici. Dobra me seljanka uvede kroz vrata, rekavi da svi spavaju i da sestri uvarici nije dala dvostruku koliinu napitka, jer se ova jo od juer nije probudila. Mene prooe srsi. Poletjeh uza stube i naoh jadnu redovnicu pokrivena lica kako sjedi na slamarici koju je estita seljanka stavila uzdu zida kao da je kanape. Svijea koja je osvjetljavala tu jadnu prostoriju bijae utaknuta u bocu. 251 to ste dakle odluili, gospoo?

 Nita, jer nam prijeti velika nesre a koja me baca u oaj. Moja uvarica spava ve punih dvadeset i osam sati. Ona e noas umrijeti od greva ili sranog udara ako odmah ne pozovete lijenika koji e je castoreumom37 moda privesti svijesti. Ve smo na to pomiljale, ali se nismo usudile, plae i se posljedica. Lijenik e nas u svakom sluaju, spasio je ili ne spasio, optuiti da smo je otrovale. Pravedni boe! Kako vas alim! Kad biste ga sad i pozvali, mislim da je prekasno. Ako se dobro promisli, i bolj e je predati se u ruke providnosti i pustiti je da umre. Zlo je uinjeno, i ja tu ne vidim lijeka. Trebalo bi barem misliti na spas njene due i pozvati sve enika. Sveenik joj ne moe biti od koristi, jer je ona ve zamrla. Osim toga, doe li neka neznalica od sveenika, napravit e se uen, pa e iz gluposti ili zlobe sve otkriti. Nikako sad sveenika, gospoo, pozvat ete ga kad bude mrtva i re i ete mu da je iznenada preminula. Plakat ete glasno, dat ete mu vina i on e gledati samo kako da vas umiri, i ne pomiljajui da ste je mogli otrovati. Moramo li je dakle pustiti da umre? Ne, ve je samo prepustiti prirodi. Ako umre, uputit u skoroteu poglavarici, i ona e mi poslati drugu sestru. Time ete dobiti barem osam dana i moda ete se za to vrijeme poroditi. Vidite da je svako zlo za neko dobro. Ne o ajavajte, gospoo, i pokorite se volji bojoj. A sad budite ljubazni, pa pozovite ovamo seljanku, jer je prijeko potrebno da je uputim kako se mora ponaati u ovom preopasnom poloaju. Od toga ovisi ast i ivot nas svih troje, jer ako se otkrije da sam dolazio ovamo, optuit e me kao trovaa. Seljanka se pope i ja joj najozbiljnije ukazah koliko je vano da bude oprezna i utljiva. Ona me i predobro shvati i obe a da e poslati po sveenika tek kad se osvjedoi da je sestra izdahnula. Privolio sam je da primi deset lujdora kako bi joj se nali pri ruci u stranom poloaju u koji bijasmo zapali. 252 Vidjevi toliko bogatstvo, ona mi izljubi ruke, zaplaka i kleknu preda me, zaklinjui se da e u svemu postupati prema mojim uputama. Kad je seljanka sila, moja redovnica, zapavi opet u mra na razmiljanja, stade oajniki plakati. Optuujui se za umorstvo svoje uvarice, vidjela je ve pred sobom otvorena drijela pakla, i gue i se od strepnji pade onesvijetena na slamaricu. Ne znajui to da radim, izletjeh na stube dozivaju i seljanku

koja se u dva skoka pope i odmah sie da donese octa. Kako nisam imao uza se nikakve mirisave vodice, podigoh joj veo i stavih u nozdrve prstovet praka za kihanje. Seljanka se pope s octom, ali uto je praak ve poeo djelovati i redovnica estoko kihnu. No ja ostadoh kao skamenjen kad mi ona, okrenuvi se, pokaza svoje lice. Bilo je to lice Marije Magdalene, toliko sli no da nisam mogao vjerovati da se varam. Ostao sam nepomian dok joj je seljanka skidala redovniki prijevjes i stala octom trljati sljepoo ice. Iz preneraenosti prenue me istom njena crna kosa i isto tako crne o i koje je uslijed kihanja irom otvorila. To me je naposljetku uvjerilo da to nij e Marija Magdalena, u koje su bile modre o i, ali ja sam se tog trena ludo zaljubio u nju. Uzeh je u naruaj, a seljanka, videi da se osvijestila, opet sie. Pokrivao sam je cjelovima, a ona se zbog kihanja nije mogla braniti. Zaklinjem vas jecala je isprekidano pustite me da se opet zakrijem, jer u inae biti izopena. Smijui se njenoj bojazni, nastavio sam je obasipati arkim milovanjem. Vi ne vjerujete, kako vidim opet e ona ali ja vam se kunem da e me glavarica izopiti ako se pokaem ikojem mukarcu. No kako je kihanje postajalo sve gr evitije, pobojah se da je ne uhvate trudovi i prepustih je brizi seljanke. Pri odlasku joj obeah da u sutradan doi u isto vrijeme, a ona me zamoli da je ne napustim. Napustiti enu u nesrei, to doista bijae protivno mojoj prirodi, ali ja pri tom vie nisam imao nikakve nesebi ne zasluge, jer sam se ludo zaljubio u tu novu Mariju Magdalenu crnih oiju. Bio sam pripravan da za nju sve u inim i da je 253 nikako ne pustim u samostan u onakvu stanju. inilo mi se da, spaavajui je, izvravam zapovijed boju. Bog je htio da mi se u ini tako slinom Mariji Magdaleni, bog mi je dao da zaradim mnogo novaca, bog mi je poslao gospo u Zeroli da radoznalci ne uzmognu pogoditi pravi razl og odgaanju odlaska. to sve u ivotu nisam pripisao bogu! A ipak su me neki bezobrazni mislioci proglasili bezbonikom! Drugog jutra zatekoh gospo u Zeroli u postelji kako spava dubokim snom. Sobarica me zamoli da uem na vrci-ma prstiju i zatvori vrata. Prije

dvadesetak godina jedna mi se Venecijanka kojoj sam potovao san grdno izrugala kad se probudila i otpravila me neobavljena posla. Gospoa Zeroli vjeto se gradila da spava mrtvim snom, ali mi je morala dati oite znake ivota kad joj je uskipio ilama pa nakon ina odjeknu veseo smijeh. Rekla mi je da joj je mu otiao u Zenevu, da joj kupi sat sa zvonom i da e se vratiti tek sutradan. Moi emo dakle provesti no zajedno. No je, gospoo, za spavanje. Ako nikog ne oekujete, provest u s vama cijelo jutro. Nitko nee doi. Ona mi tad navue nonu kapicu svog mua i ubrzo se naosmo jedno u naruju drugog. Bila je vatrenija no to sam o ekivao, ali sam je brzo uvjerio da ni u em ne zaostajem za njom. Proveli smo etiri ugodna sata, varajui se esto i smijui se kad bismo jedno drugo uhvatili u podvali. Nakon posljednjeg dvoboja ona kao nagradu za svoje njenosti zatrai da ostanem jo tri dana u Aixu. Obeavam vam, lijepa moja gospoo, da u ostati ovdje sve dok mi budete iskazivali ovakve znake prijateljstva kakvima ste me jutros po astili. Ustajmo dakle i siimo dolje na ruak. Dolje? Da samo vidi kakve su ti oi! To bolje, svi e pogoditi to smo radili, a one dvije grofice umrijet e od jada. Neka svi znaju da ostaje samo zbog mene. Ja nisam toliko vrijedan, anele moj, ali neka bude, udovoljit u ti s veseljem, pa makar u ova tri dana izgubio sav svoj novac. 254 To bi mi bilo neizmjerno ao, ali ako se bude suzdravao od igranja protiv banke, nee izgubiti iako puta da te okradaju. Zar misli da ja to ne vidim? Ali potkradati se dajem samo od gospo a. Pa i ti si me varala! To je istina, ali mnogo manje nego grofice, to mi je krivo, jer e one misliti da si zaljubljen u njih. Poslije tvog odlaska markiz de Saint -Maurice je izjavio da nikako nisi smio Englezu ponuditi da se povu e kod osam karata, jer da je dobio, mogao je pomisliti da si znao koje su ti karte preostale.

 Reci markizu de Saint-Mauriceu da je u asna ovjeka ovakva sumnja nemogua, i da sam ja osim toga, poznajui karakter mladog lorda, bio gotovo siguran da e odbiti moju ponudu. Kad siosmo na ruak, druba nas doeka pljeskom. Lijepa se gospoa ponaala kao da me dri na uzdi, a ja sam hinio krotku poslunost. Poslije jela nitko se ne usudi spomenuti faraona, jer sve kese bijahu presuile. Cijelo smo poslijepodne igrali trt -deset-etrdeset. Izgubio sam oko etrdeset lujdora. U sumrak se izgubih, i poto naredih Leducu da se za vrijeme boravka u Aixu nikad ne mie iz moje sobe, uputili se prema ku i gdje me je ona nesretnica zacijelo s nestrpljenjem oekivala. Unato tami primijetih da me netko slijedi. Zaustavih se, i nepoznate osobe prooe kraj mene. Priekavi nekoliko trenutaka, produih svojim putem i opazih one dvije sjene koje ne bih mogao sti i da nisu usporile korak. To je moglo biti sluajno, no da se osvjedoim skrenuh s puta, pazei kud idem, uvjeren da u se opet lako snai im me prestanu slijediti. No ubrzo se uvjerih da me doista uhode kad na nekoliko koraka opet razabrah dvije nejasne spodobe. Sakrih se iza jednog stabla i opalih u zrak iz svog pitolja. Sjene iezoe u mrak, i ja udarih prema seljankinoj ku i poto sam se vratio vrelu kao polaznoj taki. Popeo sam se uobiajenim putem i na svjetlu dviju svije a ugledah redovnicu u postelji. Zar ste bolesni, gospoo? Sad mi je ve dobro, poto sam u dva sata nou porodila djearca kojeg je moja dobra domaica odnijela bog; 255 bi znao kamo. Sveta je djevica usliala moje molitve. Imala sam samo nekoliko jakih trudova i jo sam etvrt sata nakon poroda kihala. Kaite mi jeste li vi ovjek ili aneo, jer .se bojim da ne grijeim oboavaju i vas. To je vijest koja me silno raduje. No kako je s uvaricom? Jo die, ali mi smo posve izgubile nadu da e se izbaviti od smrti. Sva se izobliila. Poinile smo velik zloin i bog e nas kazniti. Bog e vam oprostiti. Zahvalite vje noj providnosti. Seljanka misli da ste vi aneo. Da nije bilo vaeg praka, jo bih i sad bila bremenita. Nikad vas neu zaboraviti, iako ne znam tko ste.

Uto se pope seljanka i ja joj zahvalih na pomo i koju je ukazala porodilji, podsjetivi je neka lijepo postupa sa sve enikom kojeg e pozvati kad sestra ispusti posljednji dah, kako se ne bi dosjetio pravom uzroku smrti. Ona me stade uvjeravati da e sve proi dobro i da nitko ne zna ni da je sestra bolesna, ni zato gospoa ne naputa postelju. Kazala mi je da je sama odnijela novoroene u Annecy i da je kupila sve to e ustrebati za gospou i za skoru smrt sestre uvarice. Spomenula je i to da joj je brat prole ve eri otiao i da e se vratiti tek za osam dana, pa se s te strane nemamo vie ega bojati. Dao sam joj jo deset lujdora da kupi neto poku stva i da mi za sutradan pripremi neto za veeru. Ona se uze opirati rekavi da joj je ostalo jo mnogo novaca, a kad joj rekoh da taj ostatak zadri za sebe, pomislih da e poludjeti od radosti. Videi da moja nazonost uznemiruje porodilju, oprostih se, obe avi da u je sutradan obii. Jedva sam ekao da se izvuem iz te trnovite stvari,, znajui da e opasnost minuti tek kad sestra bude sahranjena. Bio sam u veliko j strepnji, jer e sveenik, ako nije potpuna bluna, morati primijetiti da je pokojnica umrla od otrova. Sutradan ujutro zatekoh u gospo inoj sobi viteza Ze-rolija kako zajedno sa enom razgledava lijepi sat koji joj je kupio. estitao joj je u mojoj nazonosti to me je umjela :zadrati u Aixu. To je bio jedan od onih mukaraca kojima je drae da ih dre za rogonje no za budale. 256 Zamolio me je da mu enu otpratim do vrela. Gospo a mi putem ree da e sutra biti sama i da vie nije radoznala na moje ve ernje etnje. Dakle, to ste me vi sino slijedili? Jesam, da se malo nasmijem, jer ondje osim planina nema ni eg, ali nisam mislila da si tako opak. Sreom, hitac je promaio. Draga moja prijateljice, ja sam pucao u zrak, jer i sam strah je dovoljan d a opameti radoznalce. Zato te vie nitko nee uhoditi. - Ako me i budu uhodili, pustit u ih ako im to ini zadovoljstvo, jer su moje etnje posve nevine. Ve u deset sam uvijek u svojoj sobi.

Jo smo bili za stolom kad stie jedan estoropreg iz kojeg sie markiz de Prie s nekim vitezom Saint-Louisom i s dvije privlane gospoe, od kojih je jedna, kako mi ree gospoa Zeroli, bila markizova ljubavnica. Odmah donijee jo etiri pribora, cijelo drutvo opet sjede, i dok su pridolice ekale na jelo ispriae im zgodu o mojoj banci protiv koje su trojica Engleza tako nesretno zaigrala. Markiz mi estita primijetivi kako se ni u snu nije nadao da e me jo zatei u Aixu, na to gospoa Zeroli likujui izjavi da bih ve odavno otiao da me ona nije zadrala . Navikao na njene nesmotrenosti, nisam imao kud ve joj smijui se dadoh za pravo. Markiz me poslije ruka pozva na partiju faraona u kojoj igri je on drao banku s ulogom od stotinu lujdora. U dva sam dijeljenja izgubio svotu jednaku ulogu, a onda ostavih igru i povukoh se u sobu da odgovorim na nekoliko pisama. Kad se spustila no, otputih se redovnici. to je nova kod vas? upitao sam ulazei u njenu sobu. Sestra je umrla, gospodine, sutra e je sahraniti, ba na dan kad smo se morale vratiti u samostan. Napisala sam pismo poglavarici. Ona e mi poslati drugu sestru ukoliko mi ne naloi da se vratim u pratnji nae dobre seljanke. to je rekao sveenik? Rekao je da je umrla od letargije mozga koji se pretvorio u teku inu, to je uzrokovalo kljenut srca. Htjela bih da za pokoj njene due dadem odsluiti esnaest misa ukoliko mi dopustite. 17 Casanova IV 257 Time ete uiniti dobro djelo. Pozvao sam seljanku naredivi joj neka po e u Annecy do sveenika da narui mise i neka mu ree samo to da ih odslui prema namjeni osobe koja ih pla a. Ona mi kaza da pokojnica uasno izgleda i da nad njom bdiju dvije ene koje je krope blagoslovljenom vodom da joj vjetice u liku crnih ma aka ne odgrizu koji dio tijela. Recite mi gdje ste nabavili laudanum? Od jedne primalje, osobe veoma potene. Morali smo ga nabaviti da bismo uspavali nesretnu pokojnicu kad gospo u uhvate trudovi. Da li su vas prepoznali kad ste odnijeli dijete?

 Ne bojte se, poloila sam ga kriomice u toranj uz ceduljicu na kojoj je pisalo da nije krten. Pogreb stoji est franaka, koje e upnik drage volje platiti, jer je bog mu duu prosti kod pokojnice naao ona dva lujdora koje ste nam dali. Gospoa je kazala neka zadri ostatak za mise namijenjene pokoju due jadne sestre. Zar gospoa nije mogla mirne savjesti zadrati ta dva lujdora? Ona kae da nije. Bez odobrenja glavarice umijea se redovnica mi ne smijemo zadrati ni novia pod prijetnjom vjenog prokletstva i izopenja. A od ega ste ovdje ivjele? Dobivale smo svaka deset savojskih sua dnevno. Sad ivim poput princeze, a to ete vidjeti i za veerom, jer iako ova dobra ena zna da njoj pripada novac koji joj dajete, netedimice ga rasipa na mene. uvi to, izvadih deset lujdora i dadoh ih seljanki, rekavi neka i dalje netedimice troi kako bi mlada rodilja imala svu udobnost. Dobra mi ena cjelunu ruku rekavi da sam joj u ku u donio bogatstvo, jer e sad moi kupiti i krave. Ostavi sm s redovnicom koja me je svojim ljupkim licem neodoljivo podsjeala na Mariju Magdalenu i budila u mom srcu plamen nalik na onaj davnanji, prioh joj i stadoh s njom razgovarati o njenom zavodniku. Rekoh joj da me neobino udi to joj nije svesrdno pomogao u tekoj nevolji koja ju je snala samo njegovom krivnjom. Ona mi odgovori da ne bi mogla uzeti ni novia zbog zavjeta siro258 matva i poniznosti i da e vratiti glavarici i jedan lujdor to joj je preostao od milorada udijeljena posredstvom rnonsi-njora biskupa. Uostalom nadovezala je vjerujem da nije primio moje pismo, jer kako bi me mogao napustiti u asu kad sam ga najvie trebala i kad mi je providnost poslala vas? To je mogue, no recite je li on bogat, je li lijep. Bogat jest, ali nije lijep, tavie nakazan je, grbav, a ima pedeset godina. Kako ste se mogli zaljubiti u njega? Nikad nisam bila u nj zaljubljena. Zalila sam ga. Prijetio mi se da e se ubiti, a ja sam se silno uplaila i obeala mu da u, kad padne no, doi u vrt gdje e

me ekati. I dola sam, ali samo zato da ga nagovorim da ode. On je zaista i otiao, ali tek nakon to je udovoljio svojoj gadnoj poudi. Zar vas je silom uzeo? Nije, jer u tom ne bi uspio. Toliko je plakao i preklinjao me da sam mu se predala pod uvjetom da nikad vie ne do e u vrt. Zar se niste bojali da ete ostati trudni? Ni sama ne znam kako me je to zadesilo, jer sam oduvijek mislila da djevojka moe zatrudnjeti tek kad to tri puta napravi s mukar cem. Kobne li neukosti! Zar vam poslije toga vie nije do -dijavao molbama da se sastajete u vrtu? esto me je molio, no ja nisam poputala, jer mi je moj ispovjednik rekao da neu dobiti odrjeenje ako se ne zakunem da se vie ne u s njim sastajati. Jeste li ispovjedniku otkrili zavodnikovo ime? Nisam, jer bih time poinila jo jedan veliki grijeh. Jeste li rekli da ste trudni? Ni to mu nisam rekla, ali se zacijelo i sam domiljao. To je svet ovjek koji se molio za mene, i ovo nae poznanstvo moda je plod njegovih molitava. Bio sam duboko ganut i dugo sam utio zavezavi se u svakojake misli. itava je nesrea te djevojke proizala iz njene bezazlenosti i istoe, iz neopravdanog osjeaja suuti koji ju je naveo da jednoj pohotnoj nakazi podari svoj cvijet kojem nije znala cijenu, jer nikad nije bila zaljubljena. Ona je vjerovala u boga, ali to bijae vjera ucijepljena navi259 |Podi na * <"gogo-,*"vitijom udui om i osti- ono >e i avio 3veo i bi bila # za-? na. 'ja, 3 i liria i. o

prema njoj gajim samo oinsku njenost. Ona mi je sama otkrila svoje grudi koje jo uvijek bijahu nabrekle od mlijeka. Putala je da je svu opipam ne vjerujui da bi me to moglo uzbuditi, a sve one cjelove koje sam sputao na njene rumene usne i lijepe oi smatrala je nedunim izrazom njenog prijateljstva. Govorila mi je u smijehu da zahvaljuje bogu to joj o i nisu modre. Kad sam osjetio da e moja udnja neodoljivo provaliti, oprostih se s njom i odoh kui. Kad sam stigao, Leduc mi preda pismo gospo e Zeroli, u kojem mi je saopavala da emo se vidjeti na vrelu, jer je pozvana na doru ak markizovoj ljubavnici. Cijelu sam no sanjao o divnim draima svoje nove Marije Magdalene. Ujutro potraih kod vrela gospou Zeroli, koja mi ispripovjedi kako cijelo drutvo tvrdi da sam igrajui na trinaest karata morao izgubiti, jer je nemogu e da se u svakom krugu nae jedna karta koja etiri puta dobiva. Markiz je unato tome izjavio da mi vie nee dopustiti takav nain igre, a njegova je ljubavnica preuzela na se da e me nagovoriti da igram kao inae. Zahvalio sam joj na upozorenju. Kad sam se vratio u gostionicu, uzeh igrati s marki -zom petnaestice i prije ruka izgubih pedeset lujdora. Poslije objeda dadoh se nagovoriti da otvorim banku i oti oh u svoju sobu po pet stotina lujdora. Kad se vratih, sjedoh za veliki stol spremaju i izazov Fortuni. Za krupjea sam uzeo Desarmoisesa i obavijestio drutvo da u primati samo karte pokrivene gotovim novcem i da u ostaviti igru tano u pola osam. S obje su mi strane sjedile najljepe ene, gospo a Zeroli i markizova ljubavnica. Osim pet stotina lujdora koje sam poloio na stol zatraih stotinu kuda od est franaka za zabavu gospoama. Ali uto se desi neto nepredvieno. Videi pred sobom samo upotrebljavane snopove karata, zatraih nove. Nadstojnik sale mi kaza da je ve poslao jednog ovjeka u Chamberv po stotinu novih snopova i da ovaj ima sti i svakog asa. A dotle nadoda moete igrati s ovima. Jo su kao nove. Neu karte kao nove, ve posve nove. Ja imam stanovita naela, prijatelju moj, od kojih me ni sam pakao ne bi mogao odvratiti. Dok se va ovjek ne vrati, bit u gleda264 lac. ao mi je to ovim ljubaznim gospoama moram odgoditi zabavu.

Nitko mi se ne usudi proturjeiti. Digoh se sa svog mjesta i pokupih novac. Banku je drao markiz de Prie, koji je igrao veoma asno. Ja se nisam odmicao od gospoe Zeroli, koja me je uzela za ortaka i sutradan mi isplatila pet lujdora. Onaj ovjek koji je otiao po karte u Chambery stigao je tek oko pono i. Vjerujem da sam se tada spasio od velikog gubitka, jer u tom kraju ima ljudi s udesnim vidom. Poto sam pohranio svoj novac, uputih se redovnici koju naoh u postelji. Kako se danas osjeate, gospoo! Recite mi keri moja, jer ja bih tako voljela da ste mi otac da vas bez grinje savjesti mogu stegnuti u naruju. E, pa, keri moja, raskrili mi ruke i ne boj se ni eg. Da, zagrlimo se. Moja su djeica ljepa no juer. Daj da se na njima nahranim. Kakve li ludosti! Tata dragi, ini mi se da ti sie mlijeko svoje jadne k eri. Kako je slatko! I ovo malo to sam isisao blai mi duu poput melema. Ti se ne moe kajati to si mi podarila taj uitak, jer ima li to nedunije od toga? Nema, i ja se ne kajem, jer je to i meni bilo ugodno. Ne u te vie zvati tata ve milo moje djetence. Kako mi je drago to si ve eras dobre volje. To je zato to si me ti usreio. Vie se nieg ne bojim. Seljanka mi je rekla da u za nekoliko dana biti ista kao to sam bila prije gospodina Coua. Ne ba posve ista, anelu moj, jer tvoj trbuh na primjer... uti. Na njem se ne vidi nita. I ja se sama udim. Daj da ga vidim. Oh, ne, ne, molim te. Ali moe ga opipati. Zar nisam imala pravo? Jesi. Oh, prijatelju dragi, ne diraj me tu! Zato ne? Ti nisi drugaija od moje bive Marije Magdalene, kojoj je danas tek trideset godina. Htio bih ti pokazati njen portret na kojem se vidi itava i naga.

 Zar ga ima kod sebe? Ba bih ga rado vidjela. 265 Ja na to izvadih iz lisnice portret i ona ga uze o arana promatrati. Poljubivi sliku, zapita me je li takva bila i u prirodi i zaklju i da joj je lice s portreta jo vie nalik negoli na onoj slici gdje je Marija Magdalena bila prikazana u redovnikom ruhu. Ali primijeti zacijelo si ti naredio slikaru da ovo divno lice uokviri tako dugom plavom kosom. Ona ima takvu kosu. Kod nas redovnice smiju nositi kosu ali moraju paziti da je ne vide mukarci. I kod nas je tako. Kad se zaredimo, odreu nam je, a poslije je putamo rasti. To znai da i ti ima dugu kosu. Ba kao i ona na slici, ali nee ti se svidjeti jer nije plava. to to govori? Vie volim crnu no plavu. U ime boga pokai mi je! Ti u ime boje trai da poinim jo jedan grijeh koji zasluuje izop enje, ali tebi ne mogu nita odbiti. Pokazat u ti je poslije veere, jer ne bih htjela sablazniti estitu seljanku. Ima pravo. Ti si najbolja od svih ena, i ja u umrijeti od tuge kad ostavi ovu blaenu kolibu da se opet zatvori u zidove svoje tamnice. Moram se onamo vratiti da okajem svoje grijehe. Koliko li sam bio zadovoljan! Slutio sam da e mi se poslije veere otvoriti vrata ljubavnog raja. Kad je ula seljanka, dadoh joj jo deset lujdora. Po iznenaenju to se odrazilo na njenu licu ustanovio sam da me ta dobra ena zacijelo smatra nesmotrenim lakoumnikom koji je lien zdravog razuma. Zato joj rekoh da sam veoma bogat, ali da nikakvim bogatstvom ne bih mogao platiti materi nsku brigu kojom je okruila redovnicu. Ona zaplaka od zahvalnosti. Potom nas poslui odli nom veerom. Te je noi redovnica blagovala obilno, a okusila je ak i vina. No ja se nisam poveo za njom, jer mi dua bijae prepuna zadovoljstva, a srce arkih el ja. Gorio sam od nestrpljenja da vidim crnu kosu te ljupke rtve vlastite dobrote. im se seljanka povukla, ona skine redovnici veo. Nisam mogao vjerovati vlastitim oima: preda mnom se nalazila ona moja davna Marija Magdalena, samo crnokosa.

266 Ona ljupko razastro svoju kosu po ramenima kao to je vidjela na onom portretu i sva se ozari kad joj rekoh ono to je bila nepobitna istina: zbog opreke to su je stvarala njena crna kosa i o i inila se bjeljom od Marije Magdalene. Bio je to meutim samo priin, jer su to bile dvije podjednako blistave bjelo e, razliitog sjaja, no ta se razlika otkrivala samo zaljubljenim o ima. ivo je bie meutim ubrzo zasjenilo mrtvi lik sa slike. Ti si bjelja rekoh joj ljepa i blistavija od svoje sestre zbog ove arobne opreke crnog i bijelog, no rekao bih da je ona bila njenija. Moda, ali nije bila bolja. Njene ljubavne enje bijahu snanije od tvojih. To vjerujem, jer ja nikad nisam ljubila. To je udnovato. Zar nikad nisi osjetila poriv prirode i utila? Takvim porivima, prijatelju mili, lako udovoljavamo u samostanu. Poslije se ispovijedamo, jer znamo da je to grijeh, ali ispovjednik to smatra dje jim igrarijama i daje nam oprotenje bez ikakve pokore. Na je ispovjednik jedan stari ueni sveenik, mudar i strog prema sobi. Kad ga vie ne bude, sve emo za njim aliti. Ali zar u tim slatkim igrama s drugom redovnicom nisi nikad osjetila da bi je vie voljela kad bi tog asa postala mukarac? Moram ti se nasmijati. Priznajem da mi ne bi bilo krivo kad bi moja prijateljica postala muko, ali, vjeruj mi, ondje se mi ne zabavljamo pustim eljama da se zbude to udo. To je samo zbog nedostatka prirodnog ara. U tom te je Marija Magdalena daleko nadmaivala. Ona me je voljela vie no Catterinu, a ti vie voli onu prijateljicu koju si ostavila u samostanu. Zar je to tako udno? S tobom bih pogazila svoj sveti zavjet i izloila bih se najstranijoj nesrei, od koje svaki put s grozom zadrem kad samo pomislim na nju. Ti me dakle ne voli. Kako se usuuje tako govoriti? Volim te toliko da mi je ao to nisi ensko. I ja tebe volim, ali ova mi je tvoja elja smijena. Ja se ne bih ni za svu svoju ljubav htio preobraziti u ensko,

267 to vie to znam da mi ti onda ne bi bila tako lijepa i po eljna. Namjesti se bolje, mila moja prijateljice, i pokai mi kako e ti ta divna kosa prekriti rame i grudi. Ali onda bih morala spustiti koulju! Pa naravno. Boe, kako si lijepa! Daj da ti isiem posljednje kapi slatkog mlijeka. Gledajui me krotkim i njenim pogledom, ona mi prui bijele grudi i prepusti se onako naga mojim zagrljajima, nesvjesna, ili grade i se takva, silne naslade koju sam osjeao. Ako su u prijateljstvu ree doputene ovakve slasti, onda mi je prijateljstvo drae od ljubavi, jer ja nikad u ivotu nisam osjetila sla eg uitka od ovog to sam ga netom outjela kad si svoje usne poloio na moje grudi. Daj da i ja tebi uradim isto. Evo, srce, ali ja nemam nita. Svejedno, barem emo se slatko nasmijati. Kad je udovoljila toj elji, prepustismo se strasnim zagrljajima i cjelovima koji me dovedoe u stanje nepodnoljive razdraenosti. Reci mi, zar ti uistinu rekoh joj u aru ovih cje-lova, u silini ovih zanosa koje bismo htjeli okrstiti dje jom igrom, zar ti uistinu ne osjea i drugu, jo snaniju elju? Da, priznajem, ali to je grena elja, a jer osje am da tvoje elje nisu nita manje od mojih, mislim da bismo se morali odre i ovih slatkih ala, jer, tata moj dragi, ovo se nae prijateljstvo pretvara u strasnu ljuba v, zar ne? Da, keri moja, u ljubav, veliku i neodoljivu. I ja to osjeam. Ako je tako, iskaimo joj svoje tovanje i prinesimo joj najsla u rtvu. Ne, prijatelju, ne, prestanimo i ubudu e budimo razboritiji, da joj ne bismo pali rtvom. Ako me voli, i ti mora tako suditi. Rekavi to, ona pokupi kosu i sakrije je pod kapu, a ja joj pomogoh da navu e koulju udei se grubom tkanju koje mi se inilo nedostojnim njene meke koe. To joj i rekoh, a ona mi odgovori da je na takvo tkanje navikla, pa da je vie ne smeta.

Dua mi bijae kao obamrla, a patnja koju je prouzro ilo nasilno obuzdavanje prirodnog poriva inila mi se daleko veom od naslade koju bih osjetio da sam se zadovoljio u 268 potpunom uitku. No morao sam biti siguran da ne u naii ni na najmanji otpor, a u to nisam bio siguran. Jedna ruina latica pokvarila je po inak slavnom Smindiridu88 koji je volio meku postelju. Vie sam volio otrpje ti bol i povui se no naii na ruinu laticu koja je remetila san mekoputnog Sibarianina. Otiao sam zaljubljen do ludila. Kako sam se vratio tek u dva sata poslije pono i, spavao sam sutradan sve do podneva. Kad sam se probudio, Leduc mi preda jedno pism o koje mi je morao uruiti kad sam se prole noi vratio, ali je zaboravio, a ja ga nisam prekorio. Bilo je to pismo ge Zeroli, koja me je sama o ekivala u svojoj sobi u devet sati izjutra. Pisala mi je da prireuje veeru i da me sigurno oekuje kao gosta, i da potom odlazi. Nada se zavravala je da u i ja s njom otputovati, ili je barem otpratiti do Chambervja. Iako sam je jo volio, saalno sam se osmjehnuo na sva tri njena zahtjeva. Bilo je prekasno da joj odem na doruak, a morao sam odbiti i poziv na veeru, jer me je oekivala moja redovnica koju ne bih u tom asu ostavio ni za sve blago svijeta. Nisam joj ak mogao obeati ni da u je otpratiti do Chambervja, potajno se nadajui da e me Marija Magdalena zadrati cijele no i. Otia osam u njenu sobu neposredno prije ruka. Bila je bijesna, jer me je uzalud oekivala za dorukom. Ispriah joj se rekavi da sam njeno pismo primio tek malo prije, no ona si e ne davi mi vremena da joj kaem kako joj ne mogu obeati ni da u veerati s njom ni da u joj udvarati do Chambervja. Za stolom se hladno drala. Poslije ru ka markiz de Prie ree da ima nove karte i da me itava druba eli vidjeti za bankarskim stolom. Drutvo bijae brojno, jer su tog jutra iz eneve stigla jo neka gospoda i gospoe. Otiao sam u svoj stan po novac i otvorio banku od pet stotina lujdora. Do sedam sati izgubio sam preko polovice uloga, no ipak sam prekinuo igru, i dobacivi gospoi Zoreli tuan pogled povukao se u svoju sobu da spremim novac i da se preodjenem. Potom sam se uputio do uboge kolibe gdje zatekoh svog anela u novom velikom krevetu kraj kojeg se ko io manji, no ljepi rimski krevet koji bijae namijenjen meni. 2*0 I

I i 270 Nasmijao sam se opreci izmeu tog sjajnog pokustva i uboge lonice u kojoj smo se nalazili. U znak priznanja dadoh seljanki pedeset lujdora za skrb oko Marije Magdalene za onih nekoliko dana koliko e jo ostati kod nje, opomenuvi je neka vie ne troi za pokustvo. Takva je, sudim ja, priroda ve ine kockara. Da sam dobio tisuu lujdora, ne bih joj moda dao toliko novaca. No kako sam na ulogu od pet stotina izgubio trista, inilo mi se da su preostalih dvije stotine isti dobitak. Dajui joj pedeset, zamiljao sam da ih gubim na nesretno dobivenoj karti. Oduvijek sam volio troiti, no rasipan sam bivao samo u groznici igre. Promatrao sam opijen sreom lijepo lice Marije Magdalene na kojem se zrcalila zahvalnost i uenje. Vi mora da ste ree mi ona neizmjerno bogati. Varate se, srce moje, ali ja vas neizmjerno volim, pa kako vam zbog o nog vaeg nesretnog zavjeta ne mogu nita dati, rasipam sve to imam na ovu dobru enu da vam u ovoj bijednoj ku i bude to ljepe za ovo malo dana to vam preostaju. Moda se moje srce i nesvjesno nada da ete me zauzvrat vie voljeti. Ne mogu vas jae voljeti. Nesretna sam kad pomislim da u uskoro natrag u samostan. Pa juer ste mi rekli da vas ta pomisao raduje i usre uje. Danas nisam vie ona od juer. Provela sam prebol-nu no. im bih zatvorila oi, nala sam se u vaem zagrljaju, bude i se s grozom u asu kad bijah na rubu najstranijeg grijeha. Niste se toliko borili prije no to ste ga po inili s ovjekom koga niste voljeli. To je istina, ali ba zato to ga nisam voljela nisam mislila da u poiniti grijeh. Razumijete li vi to, prijatelj u dragi? To je metafizika vae iste i nevine due, koju je lako pojmiti. O, hvala vam. Vi me ispunjate spokojem i zahvalno u. Radujem se kad pomislim da vi niste u istom duevnom stanju u kom se ja nalazim, i zato ne sumnjam u pobjedu.

 Neu vam je osporavati, iako me vae rije i veoma aloste. Zato? Zato to mislite da mi ne smijete podariti ona nevina milovanja koja su bila jedini izvor moje sree. Razmislila sam i donijela vrstu odluku. Vi plaete? Da, tavie, drage su mi te suze. To me udi. Htjela bih u vas izmoliti dvije milosti. Govorite i budite sigurni da ete ih dobiti. TRINAESTO POGLAVLJE Zavretak moje zgode s redovnicom iz Chamberyja bijeg iz Aixa Juer ste ree mi u mojim rukama ostavili dva portreta moje venecijanske sestre Marije Magdalene. Molim vas da mi ih poklonite. Vai su. Bit u vam na tome zahvalna. Evo, to je prva milost. Kao drugu milost, molim vas da primite moj portret, i to onaj to u vam ga sutra predati. Draga moja, to e biti najmiliji od svih mojih dragulja, no udi me to vi to od mene zahtijevate kao milost, dok vi meni ukazujete neto to se ja nikada ne bih usudio od vas zatraiti. Ali, kako da postanem dostojan da i vi poelite moj portret? Ah! dragi prijatelju, bio bi mi veoma drag, ali sauvao me bog da ga imam u samostanu. Dat u se naslikati u ruhu sv. Alojzija Gonzage ili sv. Antuna Padovanskog. Da ga primim, osudila bih se na vjeno prokletstvo. Na sebi je imala steznik s ruiastim vrpcama i koulju od batista, to me je iznenadilo. Premda mi pristojnost nije doputala da je zapitam odakle joj, nisam skidao oka s tog zavodljivog rublja. Lako odgonetnuvi moju misao, kaza mi u smijehu da joj je to poklonila dobra seljanka kad je vidjela da voli lekariti u postelji. Moj

 Sada kad misli da je bogata kazala mi je ona smilja sve naine kako bi svom dobroinitelju pokazala zahvalnost. Pogledajte tu veliku postelju, zacijelo je mislila na vas; pogledajte te tanahne plahte. Ali priznajem vam da uivam u ovoj tako njenoj koulji. Noas u bolje spavati, samo ako uzmognem odagnati zavodnike snove to su mi prole noi uspalili duu. 272 Mislite li da ova postelja, ove plahte i ova koulja mogu odagnati snove kojih se plaite? Naprotiv. Mlitavost podstie ulno sladostrae. Sve e joj to ostati, jer to bi rekli u samostanu kad bi me vidjeli da ovako spavam? No vi mi izgledate alosni, a prole ste noi bili tako radosni. Kako da budem veseo kad vidim da se ne mogu vie s vama uputati u slatke igre, znajui da vam time priinjam preveliku bol? Recite radije: preveliko zadovoljstvo. Podajte se dakle tom zadovoljstvu koje vam nudim kao uzdarje za ono to mi ga vi budete udijelili. Ali vae je neduno, a moje je greno. to biste dakle uinili kad bi i moje bilo greno kao i vae? Da je tako sino bilo, uinili biste me nesretnom za vjena vremena, jer vam ne bih mogla nita uskratiti. Zato nesretnom? Pomislite samo da se ne biste borili protiv zamamnih snova i da biste divno spavali. Ona vam je seljanka ovim steznikom poklonila dar zbog kojeg u biti tuan itavog svog ivota, jer bez njeg bih barem ugledao svoju divnu djecu ne strahuju i od zlih snova. Ali zbog toga se ne moete ljutiti na seljanku, jer ako ona vjeruje da se mi volimo, zacijelo zna da nije nita lake negoli odrijeiti steznik. Dragi moj prijatelju, uinit u sve samo da vas vie ne vidim tako tuna. Dok je izgovarala te rijei, njeno se lijepo lice prekrilo arkim rumenilom i ja sam joj ga obasuo poljupcima. Seljanka doe da stavi pribor na nov lijepi stoli upravo u trenutku dok sam se spremao da joj ga odveem, ne vide i na njenom licu ni trunak odupiranja. To izvrsno predskazanje vrati mi dobro raspoloenje, ali vidjeh da se sada Marija Magdalena zamislila. Dobro sam pazio da je ne zapitam koji je tome razlog, jer on mi bijae ve poznat i nisam htio da bude zbora o uvjetima koje

zbog vjere i asti ne bismo smjeli pogaziti. Pobu ivao sam joj tek dajui joj dobar primjer, a opolo je ispila s jednakim zadovoljstvom kao i ja, ne boje i se, budui da nije bila na to naviknuta, da bi to u njoj moglo pobuditi radost, koja je otvorena neprijateljica suzdrljivosti, iako je prijateljica ostalih kreposti. Ona to nije mogla primijetiti, jer joj je ta 18 Casanova IV 273 ista radost, uinivi joj um jo blistavijim, izgledala ljepa, te je ljubavi bila daleko sklonija negoli prije ve ere. Cim ostadosmo sami, polaskah joj na njenoj razigrano -sti, uvjeravajui je da je to sve to mi treba da odagnam od sebe sv aku tugu, te da mi tako uz nju sati postanu minute. Draga moja prijateljice, velikoduno me obdari onim istim darovima to si mi ih sino poklonila. Radije bih se, dragi prijatelju, proklela i stoput umrla negoli se izloila opasnosti da ti izgledam nezahvalna. Evo. Tada skine svoj prijevjes, opusti kosu, oslobodi se stez -nika i, izvukavi ruke iz koulje, mojim zaljubljenim oima pokaza se onakva kao to vidimo sirene na najljepoj Correggiovoj slici. Ali kad je vidjeh kako se povukla da mi u ini mjesta, shvatih da vie nije vrijeme za umovanje te da ljubav zahtijeva da iskoristim taj trenutak. Bacio sam se bolje reeno pored nje negoli na nju, i obujmivi je rukama, priljubih svoje usne uz njene. Minutu kasnije, okrenula je glavu i sklopila vje e tako da sam povjerovao da e zaspati. Malko se odmaknuh kako bih bolje promatrao neprocjenjiva bogatstva to su mi ih nudili sre a i ljubav. Marija Magdalena je spavala. Nije mogla hiniti, doista je spavala. ak i da je hinila, zar bih joj mogao uzeti za zlo to lukavstvo? Bio pravi ili hinjeni, san oboavane razboritom ljubavniku kae da je nedostojan da u njoj uiva im posumnja da mu nije doputeno da ga iskoristi. Ako je pravi, ne e se probuditi, ako je hinjen, zar e porei vlastiti pristanak? Ali Marija Ma gdalena nije bila kadra da hini. Morfej joj je ozario lice. Nerazgovijetno je izgovarala neke rije i koje nisam mogao razumjeti; sanjala je. Odluih da se svuem, ne znajui ni sam da li zato da bih usnuo poput nje, ili zato da je posjedujem i tako smirim svoj ar. Ali nisam oklijevao da saznam to mi je initi. Legavi pored nje, nisam strahovao da u je probuditi ako je obujmim rukama; kretnja koju je tada uinila kako bi mi pomogla uvjerila me da ona i dalje

sanja, te da bi sve ono to bih mogao u initi samo pridonijelo tome da se taj san i ostvari. Do kraja svukoh njenu tananu koulju, a ona se na to pomaknu poput djeteta koje die osjetivi da mu skidaju pelene. U njoj i zajedno s njom poinih slatki zloin; ali prije kraja otvorila je svoje lijepe o i. 274 Ah, boe! uzviknula je samrtnikim glasom to je dakle istina. Poto je izgovorila ove rijei, pribliila je svoja usta mojima da primi moju duu, dajui mi svoju. Bez te sretne razmjene oboje bismo umrli. Cetiri -pet sati kasnije, probu-divi se u istom poloaju i videi slabano svjetlo dana to se raao, izmijeano s blijedom svjetlou to su je davali pougljenjeni stijenjevi svijea, spokojni i zadovoljni, jedno od drugoga doznasmo itav tok nae njene zgode. No o tome emo veeras nadugo priati kaza mi ona. Sad se brzo obuimo. Voljeli smo se pa smo i okrunili svoju ljubav. Kona no se osjeam osloboenom svih svojih strepnja. Prepustili smo se svojoj sudbini, posluavi naloge Svevinje prirode. Da li me jo voli? Zar moe u to sumnjati? Veeras u ti odgovoriti. Obukao sam se u najveoj urbi, a nju ostavih u postelji. Vidjeh kako se nasmijala dok je pokupila koulju za koju se nije sje ala da ju je svukla. Ve je uvelike svanulo kad sam stigao ku i. Leduc, koji nije legao, dade mi pismo od Zerolijeve koje je primio u jedanaest sati. Nisam doao na njenu veeru, a propustio sam i ast da je pratim do Chambervja, ali toga se nisam ni sjetio. Bijae mi krivo, ali nisam znano kako da to popravim. Otvorih njeno pismo i ugledah svega est redaka, ali i oni bijahu dovoljno rje iti. Savjetovala mi je neka nipoto ne odem u Torino, jer ona e ondje pronai nain da mi se osveti zbog teke uvrede koju sam joj nanio. Predbacivala mi je to sam javno pokazao prezir ne doavi k njoj na ve eru, pa se zbog toga smatrala obeaenom. Poderah njeno pisamce, dadoh se po eljati i pooh na vrelo. Svi me napadahu to se nisam pojavio na ve eri gospoe Zeroli. Ja sam se branio navodei kao izliku svoje zdravstveno stanje koje mi ne doputa da veeram, ali tome se narugae i rekoe mi da je sve poznato, a markizova ljubavnica, objesivi mi se o ruku, bez uvijanja mi kaza da me bije glas nepostojanog ovjeka. Iz pristojnosti joj odgovorih da nemam te rune mane, ali da mi u svakom sluaju nitko ne bi mogao to predbacivati kad bih imao ast da sluim nekoj dami poput nje. Moj joj kompliment polaska, a ja se pokajah to sam joj ga rekao, im me je ona veoma ljupko

275 upitala zato ponekad ne doem markizu na ruak. Odgovorili joj da sam pretpostavljao da je on zauzet, ali ona mi kaza da nije, da bih mu time u inio zadovoljstvo, te me naposljetku pozva da do em sutradan, nehajno napomenuvi da on uvijek rua u njenoj sobi. Ta ena bijae udovica nekog imunog ovjeka. Bila je prilino mlada, neosporno lijepa i profinjena duha, ali nije mi odgovarala. Budu i da sam nedavno imao gu Zeroli a da sam vrhunac elja doivio s opaticom, tog trenutka nisam ni naas mogao pomiljati na neto nova. Meutim, morao sam se praviti kao da sam sretan to me ta dama pretpostavlja svima drugima. Upitala je markiza moe li se vratiti u svratiste, a on joj kaza da mora zavriti neki posao s osobom s kojom je razgovarao te da je ja mogu otpratit i. Putem mi je kazala da me se nikako ne bi usudila uhvatiti pod ruku da gospo a Zeroli nije ve otila. Odgovorio sam joj samo okoliaju i, jer se nikako nisam htio splesti s njom. Unato tome morao sam se popeti u njenu sobu, gdje sam morao sjesti i, budui da sam prethodne noi veoma malo spavao, desilo mi se da sam zijevnuo. Zamolih je neka mi tisuu puta oprosti zaklinjui joj se da sam bolestan, to mi ona povjerova. Bio bih tavie i zaspao da nisam stavio pod nos malko burmuta koji me tjerao na kiha nje i tako me silom drao budnim. Stie markiz i pokaza da mu je veoma drago to sam s njom. Predloi mi partiju petnaestice. Zamolih ga neka me oslobodi toga, a gospo a smijui se ree da zaista neu moi igrati ako i dalje nastavim tako kihati. Si osmo na ruak, i ja se dadoh nagovoriti da drim banku, budu i da me je morio sinonji gubitak. Kao i uvijek, u banku sam im stavio pet stotina lujdora, a oko sedam sati itavom drutvu najavih posljednju podjelu karata, iako se moja banka smanjila za dvije treine. Markiz i jo dvojica dobrih igra a prionue da je sasvim unite, ali me srea tako poslui da sam se ponovo oporavio i jo dobio dvije ili tri stotine lujdora. Otiao sam obe avi drutvu da u sutradan drati istu takvu banku. Sve su dame dobile zato to je Desarmoises imao nalog da ne ispravlja njihov ulog sve dok on ne bude velik. Poto sam otiao da u sobi pohranim dobivenu svotu i poto sam Le -ducu kazao da u no provesti napolju, otiao sam svom no276 vom idolu, sav prokisao od jake kie koja me iznenadila na pola puta. Svoju ljubav naoh obuenu u redovniko ruho, kako lei podlakena na postelji. Seljanka ode, poto mi je malo osuila odje u, a ja zapitah Mariju Magdalenu zato me nije saekala u postelji.

 Dragi moj prijatelju, nikada se nisam tako dobro osjeala, osim jedne sitne neugodnosti za koju mi moja primalja kae da e potrajati jo pet tjedana. I tako sam ustala da sjednem za stol i ve eram. Ako te to raduje, poslije toga emo lei. Nadam se da e to i tebe radovati. Na alost! Izgubljena sam. Vjerujem da u umrijeti kad mi doe as da te napustim. Doi sa mnom u Rim i sve prepusti meni. Postat e mojom enom. Bit emo sretni sve do smrti. Nikada se ne bih mogla nakaniti na to, i molim te da mi o tome vie ne govori. Bijah siguran da u s njom provesti no, pa se zadra-smo jedan sat u ugodnu razgovoru. Pred kraj veere, selja-kinja joj preda nekakav omot i poeli nam laku non. Zapitah je ta se nalazi u onom omotu, a ona mi kaza da je to poklon to mi ga bijae obeala, njen pravi portret, ali da u ga moi vidjeti tek kad ona legne. Radoznao i nestrpljiv da ga vidim, rekoh joj da je to udan neki hir, a ona mi odgovori da u joj za taj hir biti zahvalan. Htjedoh je sam svui i skinunti joj prijevjes, a kad je legla, otvor ila je omot i pruila mi jednu sliku gdje je vidjeh veoma sli nu, posve nagu i u istom poloaju > kao i Mariju Magdalenu na portretu to joj ga bijah ranije dao. estitah vjetom slikaru koji ju je tako dobro kopirao, izmijenivi joj samo boju oiju i kose. Nita nije kopirao, odgovorila mi je, jer ne bi za to imao vremena. Samo joj je dao crne oi, kosu poput moje i gue runo. Tako sada moe kazati da u jednom portretu ima sliku prve i druge Marije Magdalene, uz koju treba da zaboravi onu prvu. Ona je nestala i na ovom pristojnom portretu, jer evo je ovdje odjevene u redovniko ruho, no crnih oiju. Tako prikazanu mogu me svi gledati. Ne moe vjerovati kako mi je drag ovaj poklon. Pri aj mi, anele, kako si uspjela izvesti tako lijep naum. 277 Juer ujutro saopila sam ga seljanki, koja mi je kazala da u Annecvju ima nekog mladia kojeg je dojila, a ovaj da ui slikati minijature, ali da e se njime posluiti samo zato da on ove dvije minijature odnese u Zenevu najvjeti jem slikaru te vrste, a ovaj e ih za etiri ili est lujdora preobraziti, i to u kratkom roku od dva-tri sata. Povjerila sam joj ona dva portreta, i evo kako su savreno napravljeni. ini mi se da ih je primila tek u trenutku kad si i sam

vidio da mi ih je predala. Sutra ujutro mo i e od nje saznati sve pojedinosti o tom lijepom pothvatu. Ta je tvoja seljanka dovitljiva ena, i moram je nagraditi. Ali reci mi zato mi nisi htjela dati portret prije nego si se svukla? Mogu li i sam pogoditi razlog? Moe. Uinila si to kako bih te mogao odmah postaviti u isti poloaj u kakvom si naslikana. Pogodio si. Ta lijepa pomisao potjee od ljubavi, ali sad ti mora priekati da se i ja svuem. Naavi se tako oboje u boanskom ruhu nedunosti, postavili Mariju Magdalenu onako kako se vidjela na slici, i njoj se to svidjelo. Odgonetnuvi to se spremam uiniti, rairila je ruke, a ja joj rekoh neka pri eka jedan trenutak, jer da i ja u jednom omotu imam neto to e joj zacijelo biti drago. Tada iz svoga novanika izvukoh malu navlaku od veoma tanke i providne koe, duljine osam palaca, i bez donjeg otvora, koja je poput kese na svom poetku imala usku ruiastu vrpcu. Poklonih joj to, ona pogleda, nasmije se i kaza mi da sam se takvim navlakama zacijelo sluio s njenom venecijanskom sestrom, te da je veoma radoznala. Sama u ti je navui kaza mi. Nee mi vjerovati koliko sam zadovoljna. Reci mi zato se prole no i nisi time posluio? ini mi se nemogue da nisam ostala trudna. Nesretne li mene! Sto u uiniti za etiri-pet mjeseci kad primijetim da sam ve drugi put trudna? Ljubavi moja, ne smijemo na to vie misliti, jer ako je zlo ve uinjeno, nema vie lijeka. Meutim mogu ti kazati da se, po iskustvu i umovanju to se zasniva na poznatim zakonima prirode, moemo nadati d a ono to smo sino uinili u pijanstvu naih ula nee imati posljedica od kojih 278 strahujemo. Reeno je i napisano da se ena nema ega bojati do jedne pojave koju, vjerujem, jo nisi zapazila. Istina je to to kae. Stoga udaljimo od sebe taj strah koji nam ovog trenutka moe biti samo koban.

 Potpuno si me umirio. Ali ne shva am zato danas strahuje od onoga ega se sino nisi bojao. Isto je i sa mnom. Dogaaji su, moj anele, esto opovrgli najuenije lijenike unato njihovu navodnom iskustvu. Priroda je ue-nija od njih; uvajmo se da je ne izazivamo, a sebi oprostimo to smo je sino izazivali. Volim uti kad tako mudro zbori. U redu. Budimo oprezni. Evo, svojim sam ti rukama stavila pokrovac. To je gotov o isto; ali unato tankoi koe i njenoj prozirnosti, taj mali maskirani lik manje mi se svi a. Cini mi se da taj omota umanjuje njega ili mene, jedno ili drugo. I jedno i drugo, moj anele, ali otklonimo ovog trenutka spekulativna mudrovanja zbog kojih moemo samo izgubiti na uitku. Uskoro emo to nadoknaditi u posve istom obliku, a sad me pusti da uivam u svom razumu, kome se nikada nisam usu ivala prepustiti uzde u razmatranju ovakve vrste. Ljubav je izumila ta mala odjelca, ali bilo je potrebno da se udrui s oprezom, a ini mi se da joj je ta veza mrska, jer ona pripada samo mranoj politici. Na alost, to je istina. Iznenauje me svojim umovanjem. Ali, draga moja, kasnije emo filozofirati. Priekaj jo jedan asak, jer nikada nisam vidjela mukarca, a nikada nisam bila tako radoznala kao sada. Prije est mjeseci kazala bih da je avo izmislio ove kese, a danas mi se ini da izumilac nije bio ba takav avo, jer da se time posluio i onaj grbavi mudonja, ne bi me bio izloio tome da izgubim ast i ivot. Ali, molim te, reci mi kako to da onim bestidnim kroja ima to prave ove kese doputaju da mirno ive, jer na kraju krajeva zacijelo su poznati i morali bi biti stoput izopeni ili, ako su Zidovi, kao to vjerujem da jesu, morali bi ih podvri tekim globama i tjelesnim kaznama. Gle, onaj tko ti je to saio nije ti uzeo dobru mjeru. Ovdje ti je preusko, ovdje preiroko, to je gotovo luk, stvoren je za povinuto tijelo. Kojeg li glupana koji ne poznaje svoj zanat! Ali ta to vidim! 279 Tjera me u smijeh. To je tvoja krivica. Pipka i pipka. Evo to se moralo desiti. To sam i predviao. Zar nisi mogao priekati jo koji trenutak? I jo sveudilj nastavlja. To mi je krivo, dragi moj. No u pravu si. Oh, boe! Koje li tete! Oh! Nije to veliko zlo. Kako nije veliko zlo? Nesretne li mene! Mrtav je. Smije se?

 Pusti da se nasmijem, jer me tvoje uzbu enje oarava. Zaas e vidjeti da e ovjeuljak uskrsnuti, i bit e tako pun ivota da vie nee tako lako umrijeti. To je nevjerojatno. Skinuh onu navlaku i stavih je u stranu, te joj pokazah drugu, koja joj se jo vie svidi, zato to joj se inilo da bolje pristaje mom uzrastu. Prasnula je u smijeh videi da mi je moe sama navu i. Marija Magdalena nije poznavala ta uda prirode. Njen duh, usko skuen dok me nije upoznala, nije mogao proniknuti do istine. Tek to se proirio, a ve je gibiva opruga to ju je u sebi imao prela svom brzinom granice svoje naravi da bi zatim sve polo mnogo lake. Kazala mi je ako se navlaka probije za vrijem e posla, da e to svu opreznost uiniti izlinom. Uvjerih je da je takva nezgoda teko mogu a. Rekao sam joj da se te kesice proizvode u Engleskoj, da se kupuju odoka to se veli ine tie, a kazah joj i to odakle im ona koa. Nakon tih razgovora pre -pustismo se ljubavi, zatim snu, zatim ponovo ljubavi sve do asa kad sam se morao vratiti u svoj stan. Spavao sam sve do podneva, odluivi da ne poem na doruak markizu de Prieu, ali sam mu to prije javio. Za sve vrijeme ru ka njegova je ljubavnica pokazivala uvrijeeno lice, ali se raznjeila kad sam se dao nagovoriti da drim banku. Videi da igra za velik ulog, nisam joj to dopustio i poto je dva tri puta opomenuta, povukla se u svoju sobu. Me utim njen prijatelj je neprestano dobivao a ja gubio, kad je iz eneve stigao utljivi vojvoda Rosburi, zajedno sa svojim guvernerom Schmitom i jo dvojicom Engleza. Priao je banci, ne kazavi mi nita doli How do you do, Sir?*, i po e igrati, potaknuvi svoje prijatelje da se povedu za njim. Kad sam podijelio karte, videi da mi je banka pri kraju, poslah Leduca u svoju sobu da mi donese krinjicu, iz koje izvukoh * How do you do, Sir? Engleski pozdrav: Kako ste, gospodine? 280 pet zamotuljaka od po stotinu lujdora. Markiz de Prie mi hladno kaza da e sa mnom sudjelovati popola, a ja ga podjednako hladno zamolih neka mi oprosti to ne mogu prihvatiti njegovu ponudu. I dalje je nastavio igrati protiv bankara ne uvrijedivi se zbog moga odbijanja, a kad sam poloio' karte da zavrim igru, on je dobivao blizu dvjesta lujd ora, ali budui da je veina drugih gubila, a ponajvie jedan od one dvojice Engleza, ustanovih da sam dobio vie od tisuu lujdora. Markiz me zamoli da ga sutradan ponudim okoladom u svojoj sobi, a ja mu odgovorih da e mi to biti ast. Poto sam Leduca otpravio kui sa krinjicom, pooh do one kolibe, prilino zadovoljan proteklim danom.

Svog novog anela zatekoh tuna, to se o itovalo na njegovu lijepom licu. Jedan mladi seljak kaza mi neak moje domaice, i vrlo pouzdan, prema onome to mi ona kae, a koji poznaje jednu obraenicu iz mog samostana, prije jedan sat stigao je iz Chambervja i kazao joj da je od te iste obraenice saznao da e prekosutra u cik zore dvije obraenice otii ovamo po mene da me odvedu natrag u samostan. Evo, to je razlog mojoj tuzi i plau. Pa trebalo je da ih poalje tek za osam ili deset dana. Pourila je. Nesretni smo ak i u srei. Odlui se. Poimo zajedno u Rim. Ne. Dosta sam sree proivjela. Pusti me da se vratim u svoj grob. Nakon veere kazah seljanki da svog neaka poalje u Chamberv s nalogom da krene i vrati se k njoj im pou one obraenice; tako bi stigao do nas, ako bude brzo iao, barem dva sata prije njih. Svom an elu obeah da u s njom ostati sve dok one ne stignu. Tako sam joj ublaio tugu, ali sam je-u pono napustio kako bih ujutro bio kod kue, budui da sam markiza pozvao na doruak. Ovaj je doao sa svojom ljubavnicom i jo dvjema damama u pratnji svojih prijatelja. Uz okoladu dadoh im sve ega sam se mogao dosjetiti, a to bi se moglo nazvati dorukom. Nakon toga naloih Le -ducu da zatvori moju sobu i da svima kae da se ne osjeam dobro te da piem u postelji, pa da nikoga ne mogu primiti. Rekao sam mu da u napolju ostati itav dan i no, kao i itav naredni dan. Napokon mu naredih da me eka sve do povratka 281 i da moju sobu ne naputa osim ako je to zaista prijeko potrebno. Otiao sam da ruam sa svojom ljubavi, odlu ivi da je napustim samo pola sata prije dolaska onih obraenica. Kad me je ugledala i kad je saznala da u je ostaviti tek pola sata prije dolaska uvarica to e joj ih poslati glavarica samostana, uzdrhtala je od radosti. Odluili smo da se liimo ruka, ali da dobro veeramo i da zatim poemo u postelju kako bismo ustali tek kad nam onaj mladi doe najaviti dolazak dviju opatica. Odmah o tome obavijestismo seljanku, kojoj se taj plan u ini divan. Sati nam se nisu uinili dugi. Ljubavnicima nikada ne ponestane predmeta za razgovor zato to su oni sami u sreditu onoga o emu govore. Nakon fine veere provedosmo dvanaest sati u postelji naizmjeni no spavajui i milujui se. Sutradan nakon ruka ponovo legosmo, a u etiri sata pope se ona seljanka kazavi nam da e u est doi obraenice. Tada se jedno od drugoga oprosti smo to smo njenije mogli, a ja posljednji oprotaj zape atih svojom krvlju. Ako je

to vidjela ona prva Marija Magdalena, zacijelo je vidjela i ova druga, i to ju je prestrailo, ali sam je brzo umirio. Zamolih je neka mi pri uva pedeset lujdora, uvjeravajui da u doi po njih u sobu za posjete u njenom samostanu prije negoli isteknu dvije godine, a doznala je i koji je razlog zbog kojeg mi ne moe odbiti to zadovoljstvo. Posljednjih etvrt sata provela je ronei suze, a ja sam suzdrao svoje samo zato da joj ne uveavam bol. Poto sam seljanki obeao da u je ponovo vidjeti sutradan uvee, vratio sam se kui, gdje sam spavao sve do praskozorja kad sam poao na drum za Chamberv. etvrt milje od Aixa ugledah svog anela koji je iao sporim koracima, kao i o ne dvije opatice koje me u boje ime zamolie za milostinju. Dadoh im jedan lujdor i zaeljeh im sretan put. Marija Magdalena me nije ni pogledala. Vraajui se pooh do seljanke, koja mi re e da je Marija Magdalena otila u cik zore preporuivi joj samo to da mi kae da e me ekati u sobi za posjete. Poto sam njenom neaku dao sav sitni to sam ga imao, dadoh 'da mi na kola svezu svu prtljagu, i bio bih smjesta otiao samo da sam imao konje. Bio sam siguran da u ih imati za dva sata. Po-doh do svratita i popeh se do markiza da se oprostim. Naoh njegovu ljubavnicu samu. Kazah joj da bih morao krenuti za dva sata, a ona mi odgovori da ne smijem oti i i da u joj ui282 niti veliko zadovoljstvo ako ostanem jo dva dana. Kazah joj da me dira njena usrdnost, ali da me jedan vaan posao sili da odem. Sveudilj mi govore i da bih morao ostati, stala je pred veliko ogledalo i razvezala steznik kako bi ga bolje stegnula nakon to je popravila koulju. Izvode i to, pokaza mi kugle stvorene da jalovim uine svaki otpor, ali ja se napravih kao da ih nisam vidio. Vidjeh da je ona ve skovala plan, ali sam odluio da ga izigram. Stavila je nogu na rub kanapea gdje sam sjedio i pod izlikom da iznad koljena stavlja podvezicu pokaza mi oblu nogu. Skoivi na drugu nogu, ukaza mi ljepote koje bi me ukrotile da nije naiao markiz. Predloio mi je partiju petnaestice uz sitan ulog, a dama htjede da ona i ja dijelimo popola. Stidio sam se da je odbijem. Sjela je pored mene. Kad nam do oe rei da je jelo poslueno, ja ostavili igru izgubivi etrdeset lujdora. Gospoa mi kaza da mi ona duguje dvadeset. Za desertom Leduc mi najavi da su kola pred vratima. Ustadoh, ali gospo a me podsjeti da mi duguje dvadeset lujdora. Silom ih htjede isplatiti i pozva me da poem s njom u njenu sobu. im se naosmo u toj odaji, ona mi ozbiljno kaza da u je obeastiti ako odem, jer sve drutvo zna da me je zamolila da ostanem. Rekla mi je da ne vjeruje da bih je mogao prezreti, pa se povali na kanape i ponovo krenu u juri, iznova vezujui preda mnom one svoje proklete podvezice. Ne mogavi poricati da vidim ono to je i ona sama uvidjela da vidim, sve to pohvalih, dodirnuh, poljubih, a ona se svali na mene i postade pomamna kad nai e na nepobitni

znak moje osjetljivosti. Priljubivi svoja u sta na moja, obea mi da e sutradan biti potpuno moja. Ne znajui vie ta da uinim kako bih je se otarasio, pozvah se na njenu rije i, upravo u trenutku kad je ulazio markiz, kazah joj da u dati ispregnuti. Sioh kao da u se vratiti, i uh je kako mi ree da e mi se oduiti. Ne odgovorih joj. Izioh iz svratita, popeh se u kola i odoh. etrnaesto poglavlje Avignon Vrelo Vaucluse Lana Astrodijeva i grbava djevojka Gaetano Costa Moj dolazak u Marseille U Chambervju sam se zaustavio tek toliko da promijenim konje, i nastavio put za Grenoble, gdje sam se nakanio zadrati osam dana. Me utim, kako sam u svratitu dobio lou sobu, nisam uop e dao da mi se skida prtljag sa kola. Na poti sam naao sva pisma to sam ih o ekivao, meu ostalim i pismo od gospoe d'Urfe, koja mi je poslala adresu nekog lorenskog oficira, po imenu baruna Valenglara, preporuivi mi ga kao ovjeka veoma uena, koji e me uvesti u sve od-linije kue grada. Odmah sam otiao tom oficiru, koji se ponudio da mi bude pri ruci u svemu to je u njegovoj moi. Zamolio sam ga da mi nae neko dobro prenoite, jer je svratiste u kojem sam htio odsjesti veoma loe. Poto je malo promislio, ree da bi me mogao smjestiti u jednoj prekrasnoj kui izvan grada, koja je upravo na prodaju. U zeo sam u toj kui stan od tri sobe, i zamolio gospodina de Valenglara da ru a sa mnom. U prizemlju kue ugledao sam tri ljepukaste djevojke, k eri pazikue, koje mi se poklonie. Gospodin Va-lenglar me poveo na koncert, govore i mi da e me svima predstaviti, ali ga ja zamolih da me ne predstavlja nikome... Iz Grenobla sam otputovao u sedam sati ujutro, laom, i zaspao sam na lai, a probudie me tek u Avignonu, gdje se smjestih u svratitu Svetom Omeru. Htio sam ve erati u svojoj sobi usprkos svim onim udesima to ih je Leduc nabrajao o nekoj ljepotici koja je jela za gostinskim stolom. Sutradan mi doe elja da siem u blagovaonicu. Moj mi panjolac re e da ona draesna ljepotica sa svojim muem stanuje u sobi pokraj nae. Dao mi je i plakat koji je najavljivao neku talijansku komediju to je prikazuje jedan dio parike trupe, gdje e pjevati i plesati gospoica Astrodi. Po-vikao sam od iznenaenja. Zar draesna Astrodijeva, uvena zloinka, u Avignonu? ta li e rei kad me vidi? 284 Za gostinskim stolom naoh osamnaest ili dvadeset osoba, sve odreda ljude pristojne, a trpeza bijae prepuna, tako da mi se inilo nemogue da to stoji samo etrdeset sua po glavi. Ali ona lijepa tu inka, koja je zaokupljala svu panju gostiju, i mene je svega zaokupila. Str ankinja, veoma mlada, savrena ljepotica, uope nije govorila, gledala je samo u svoj tanjur, i kako je onda

nekoga od gostiju mogla ostaviti ravnodunim? Kad bi joj se tkogod obratio, odgovarala je samo s da i ne i svojim bi krupnim plavim o ima letimice osmotrila lice onoga tko joj se obra ao. Mu joj je sjedio na drugom kraju stola, govorio je o svemu i svaemu i tome se sam smijao. Bijae prili no mlad, neugledne pojave, sladokusac, bubulji av, a utivost mu bijae kao u kakvog sluge. Siguran da takav ovjek nije nauen odbijati, poslah mu au ampanjca, a on je iskapi u moje zdravlje. Upitah ga mogu li se usuditi da to ponudim i gospoi, a on, prasnuvi u smijeh, kaza neka se njoj obratim. Ona mi kimne i ree da nikada ne pije. Nakon ruka vratila se u svoju sobu, a mu poe za njom. Neki stranac, koji se kao i ja prvi put naao ondje, upita tko je ta ena, a neki ovjek odjeven u crno kaza da njenog mua nazivaju vitezom Stuardom, da dolazi i/. Lvona, da ide u Marseille i da je ve osam dana u Avignonu, bez slugu i s vrlo malo prtljage. Budui da sam se namjeravao zadrati u Avignonu samo toliko da pogledam Vaucluse i uveno vrelo to ga nazivaju slapom, nisam ponio pisma. Svaki Talijan koji je proitao i zavolio Petrarku mora biti radoznao da vidi mjes to gdje se taj velikan zaljubio u Lauru de Saade.39 Otiao sam u komediju, gdje sam vidio legatovog namjesnika Salviatija, ni zgodne ni rune imune ene, i neku jadnu kominu operu, u kojoj nisam primijetio ni Astrodijevu ni bilo kojeg od glumaca parike Talijanske komedije. Ta gdje je Astrodijeva? kazah potkraj predstave nekom ovjeku to se ondje naao. Nisam je vidio. Oprostite, ali ona je pjevala i plesala. Zaboga, pa ja je poznajem, i ako je vie ne mogu prepoznati, tada to vie nije ona. Otiao sam, a deset minuta kasnije prie mi onaj isti ovjek i zamoli.me da se vratim i doem u garderobu gospoice Astrodi, koja me je prepoznala. Po oh onamo i vidjeh neku 285 runu djevojku koja pritri da me zagrli. Oslovila me mojim imenom, a mogao sam se zakleti da je nikada nisam vidio, no ona mi nije dala da do em do rijei. U mukarcu koji se tamo nalazio prepoznali oca lijepe Astrodijeve, koju je poznavao itav Pariz. Ona bijae uzrokom smrti grofa d'Egmonta, jednog od najdinijih plemia na dvoru Ljudevita XV. Zato pomislih da bi joj ta rugoba mogla biti sestra, te sjedoh na ponu enu stolicu i estitah joj na njenoj nadarenosti. Ona me zamoli za doputenje da sa sebe skine kazalino ruho, pa

to uini avrljajui, smijui se i razotkrivajui se velikodunou koju moda ne bi imala kad bi ono to je pokazivala bilo dostojno gledanja. Bio sam jo tako pun doivljaja da bi me teko mogla dovesti u iskuenje ak i kad bi bila zgodna, no bila je mrava, crna i gotovo odbojna. Smijao sam se pouzdanju to ga je imala u svoje bijedne ari. Zacijelo je pretpostavljala da imam avolski apetit; ali djevojke te vrsti u ra-skalaenosti veoma esto nalaze ono emu se ne mogu nadati od profinjenosti. Molila me i preklinjala da po em s njom na veeru, ali ja to na kraju osorno odbih. Tada me zamoli da uzmem od nje etiri ulaznice za sutranju predstavu koja bijae namijenjena u njenu korist. Odahnuo sam. Radilo se o etiri triave kude. Ponovo uzeh esnaest ulaznica, i inilo mi se da e umrijeti od zahvalnosti kad sam joj dao dva luj-dora. Vratih se u svratiste gdje sam veoma dobro ve erao u svojoj sobi. Leduc, spremivi me u postelju, ispri a mi da je prije veere svratitar posjetio lijepu strankinju, i to u muevu prisustvu, te da joj je jasno dao na znanje da svakako eli svoj novac do sutradan ujutro, jer ina e za stolom nee za sebe nai pribor za jelo. Osim toga im je kazao da ne e iznijeti svoje prnje iz krme. Tko ti je to rekao? Sam sam uo dok sam se ovdje nalazio. Ove dvije sobe razdvojene su tankom pregradom od dasaka. Siguran sam da bi oni uli sve to govorimo da su ovog asa unutra. Gdje su? Za stolom, gdje jedu i za sutra, ali dama pla e. Ba ste sretni. uti, ne elim se u to mijeati. To je zamka. ena na svom mjestu radije bi umrla od gladi, ali ne bi pola pred svima plakati. 286 Ah! Kad biste samo znali kako je lijepa kad pla e! Ja sam siromaan momak, ali neka me vrag nosi ako joj ne bih dao dva lujdora, samo ako bi ih htjela valjano zaraditi. Poi joj ponuditi. Trenutak kasnije, onaj gospodin i gospo a uoe i zatvo-rie se u svojoj sobi, te zauh pla dame i glas mukarev koji joj je uzbueno govorio na nekom narjeju koje nisam razumio. Bijae to valonski dijalekt to se govori u kraju oko Lie-gea. Leduca poslah na spavanje naloivi mu neka kae kr maru da za sutra svakako elim drugu sobu, jer pregradu bijae lako provaliti pa bi se taj nesretni par lako mogao upustiti u kra u. Pla i mueve besjede prestadoe u pono.

Sutradan sam se brijao kad mi Leduc kaza da vitez Stuard eli sa mnom razgovarati. Reci mu da ne poznam nikakvog Stuarda. Cas kasnije vratio se i rekao mi da je onaj, uvi moj odgovor, pogledao u grede na stropu i zatoptao nogama po tlu. Vratio se u svoju sobu, odakle je iziao trenutak kasnije, s maem o pasu, i siao dolje. Idem vidjeti dodao je jesu li vai pitolji napunjeni. Moj sluga tjerao me u smijeh, ali iz iskustva znam da o ajnik esto svata poini. Ponovo mu naloih da krmara zamoli za neku drugu sobu, a on mi sam doe rei da mi je moe dati tek sutra. Onda smjesta odlazim od vas da se nastanim negdje drugdje, gdje ne u morati trpjeti cijele noi onaj pla. Da li vi to ujete? Zar je to zabavno? Ta e se ena ubiti, a tome ste razlog upravo vi. Zar ja? Od njenog mua sam samo zatraio svoj novac. Evo, posluajte, siguran sam da u svom narje ju kae da ste vi udovite. Neka kae to hoe, samo neka mi plati. Vi ste ih osudili na to da umru od gladi. Koliko su vam duni? Pedeset franaka, jer sam mu jo i posudio est. I nije li vas stid nadizati toliku buku zbog te tri arije? Evo vam novac. Smjesta im poite rei da vam je plaeno te da e jesti za stolom, ali im nemojte kazati da sam vam ja platio. 287 Brzo je iziao s novcem i uh ga kako im kae da mu je pla eno, ali da nikada nee saznati tko je to uinio, te da mogu sii na ruak i veeru, dakako ako mu ubudue budu platili za svaki dan posebno. Tek to je to rekao, ponovo se vratio u moju sobu, ali ga ja istjerah napolje nazvavi ga ivotinjom, jer im je omoguio da pogode istinu. Leduc se glupavo zblenuo. ta ti je, glupane? Zgodno je to. Uim. Postat u pisac. Vi ste to zaista vjeto izveli. Ti si glupan. Proetat u pjeice; ali pazi da nipoto ne izie iz ove sobe. Dobro.

Tek to sam iziao, kadli mi prie onaj vitez i poe mi zahvaljivati. Odgovorih mu da ne znam zato mi zahvaljuje, pa me je ostavio. Naavi se na obali Rhone, zabavljao sam se razgledavaju i stari most i rijeku za koju geografi kau da je najbra u Evropi. U vrijeme ru ka vratih se u svratiste gdje mi krmar, znajui da plaam est franaka bez vina, dade spremiti izvrsnu hranu. Tamo sam pio samo najodlinije bijelo vino ermitage.40 Zamolih ga neka mi nae za sutra nekog dobrog vodia, budui da sam elio pogledati Vaucluse i vrelo. Obukoh se da poem na predstavu u korist male Astrodijeve. Naoh je na vratima kazalita, dadoh joj onih esnaest ulaznica i sjedoh pored loe legatova namjesnika Salviatija, koji stie s brojnom pratnjom dama i mukaraca punih odlikovanja. Otac Astrodi jeve doe iza mene i ree mi na uho da me njegova ki moli da kaem kako je ona upravo ona slavna glumica koju sam upoznao u Parizu. Ja mu odgovorih, tako er na uho, da se neu izlagati nekom opovrgavanju. Nevjerojatna je lako a kojom nitkov estitog ovjeka poziva na uee u nitkovluku, ali on vjeruje da mu time iskazuje ast. Kad je zavrio prvi in, dvadeset slugu u monsinjorovoj livreji podijeli sladoled posjetiocima u prvim loama. Mislio sam da mi je dunost da odbijem. Gizdavo mi prie neki mladi lijep poput Amora i zapita me zato nisam prihvatio sladoled. Zato to nemam ast da me itko poznaje, i neu da itko moe kazati da je meni, neznanome, uinio milost. Stanujete li vi, gospodine, u svratitu K svetom Omeru? 288 Jest, gospodine. Zaustavio sam se ovdje samo zato da (ri im Vaucluse, a sutra u imati to zadovoljstvo ako uzmo-gnem nai nekog vodia. Ja u vam osobno pri tome posluiti, ako mi ho ete ukazati tu ast. Ja sam Dolci, sin kapetana strae legatova namje snika. Veoma sam dirnut au to imate dobrotu da mi je ukaete te u svoj odlazak odgoditi sve dok vi ne stignete. Vidjet ete me u sedam sati. Iznenadih se plemenitoj neprisiljenosti tog Adonisa, kojeg bi ovjek lako mogao smatrati i djevojkom. Smijao sam se navodnoj Astrodijevoj, koja bijae podjednako slaba glumica kao to bijae runa. Za vrijeme itavog komada nije ni asa skidala svoje blijede o i s mog tamnog lica. Dok je pjevala, gledala je u me smijui se i dajui mi sitne znakove dosluha po kojima me zacijelo zapazilo sve plemstvo, koje je zasigurno oplakivalo moj neukus. Svojim glasom i o ima prilino mi se svidjela neka visoka i grbava mlada djevojka, no ta bijae grbava

u tolikoj mjeri da nikada takve nisam vidio, jer mada je imala goleme grbe i sprijeda i straga, rastom bijae veoma visoka, tako da nije imala rahitis, od ega je zacijelo ostala grbava, sigurno bi bila visoka est stopa. Osim toga, zamiljao sam da zacijelo ima duha kao i svi grbavci. Nakon predstave ta se djevojka, zajedno s mojom miljenicom Astrodijevom, nae pred vratima kazalita. Ova je zahvaljivala dok je grbavka dijelila ulaznice za predstavu to je, tri dana kasnije, imala biti odrana u njenu korist. Poto sam primio zahvalu od Astrodijeve, za uh onu grbavu kako mi nasmijanih usta, koja su joj dosezala od uha do uha, pokazuju i barem dvadeset etiri veoma lijepa zuba, kae kako se nada da u svojim prisustvom poastiti i njenu predstavu. Samo ako prekosutra ne odem odgovorih joj. Astrodijeva se poe smijati i, u prisustvu dama to su ondje ekale kola, povika da u ostati jer da me ona nee pustiti da odem. Daj mu esnaest ulaznica rekla je prijateljici. Ova mi ih dade, a budu i da sam se stidio odbiti, pruih joj dva lujdora. 19 Casanova IV 289 Prekosutra kaza mi Astrodijeva doi emo k vama na veeru, pod uvjetom da budete sami, jer se elimo napiti. Vrativi se kui, u mati mi se ta terevenka uini tako kominom da sam odluio ostati. Sam sam bio za stolom u svojoj sobi kad vitez i njegova ena u oe u svoju, i nisam uo ni pla ni razgovor, ali sam se jako iznenadio kad sam u osvit zore pred sobom ugledao gospodina Stuarda, koji mi kaza da je uo da idem posjetiti Vaucluse posve sam u kolima za etiri osobe, pa me doao zamoliti ne bih li mu dopustio da mi on i njegova ena prave drutvo, jer ona veoma eli da vidi onaj slap. Odgovorili mu da e mi uiniti ast, a on smjesta otri da se dotjera. Leduc, koji me upravo eljao, zamoli za doputenje da poe na konju, rekavi da je bio dobar prorok. Bijae oito da e gospoa Stuard biti moja, a ta pustolovina ne bijae mi neugodna, jer mi je u potpunosti odgovarala. Do e krmar s nekim vodiem, a ja ga otpustih davi mu est franaka. Dolci stie lijep poput anela, dama je bila spremna zajedno sa svojim go spodinom, kola

bijahu spremna, puna dobre hrane i jo boljeg pi a, pa mi poosmo, gospoa i Dolci odostraga, a Stuard i ja sprijeda. Bio sam uvjeren da e se na tom putu ona mlada ena razgaliti i da e njene tuge nestati, ali ne desi se ni jedno ni drugo. Na sve to sam joj govorio dobivao sam kratke odgovore, koje mi nije mogla uskratiti budu i da nije bila seljanka. Jadni Dolci, koji je imao duha, bio je sav zdvojan. Ispravno rasu ujui, povjerovao je da je on uzrokom tuge svoje suputnice, ali ja ga brzo razuvjerih rekavi mu da nisam znao da u imati ast da budem na usluzi toj lijepoj dami kad mi je ponudio svoje drutvo, a kad sam to saznao u est sati ujutro, poveselio sam se to mu sluaj daje tako draesnu susjetku. Dok sam to govorio, dama se nije ni pomakla, ve je utei promatrala zrak i zemlju slijeva i zdesna. Nakon mog objanjenja Dolci se ugodnije osje ao, pa joj se obratio nastojei otvoriti brane njene due ne bi li ipak progovorila. Ali sve bijae uzalud. Dugo je s muem razglabao o stotinu stvari, to je redovito zapoinjalo beznaajnim primjedbama, a zavravalo razgovorom o onoj gospo i, ali lijepa se usta ni jednom ne pomakoe. 290 Ljepota njenog lica bijae savrena. Njene modre o i imale su divan oblik, bjelina joj bijae besprijekorna, rumenilo ivo, ruke joj bijahu veoma lijepe, prsti obli i njeni, po stasu se vidjelo da zacijelo ima krasne grudi, a po svijetlo-kestenjastoj boji kose naslu ivao sam i sve one krasote koje se nisu vidjele. Unato svoj toj ljepoti, uzdiui sam razmiljao o tome kako ta ena, onom svojom tugom, zaista moe nadahnuti mukarca ljubavlju, no to ne moe biti trajno. U Ile-sur-Sorgue sam stigao s vrstom odlukom da se nigdje vie ne na em s njom, jer je jadna ena mogla biti i luda, ili pak na rubu o ajanja to mora ivjeti s ovjekom kojeg ne moe podnijeti. Zalio sam je, ali joj nisam mogao oprostiti to je, ako je imala potenja i obrazovanja, pristala da se na e u mojoj koiji, znajui da e mi svojom tugom pokvariti sav uitak. to se pak tie onog samozvanog Stuarda koji bijae s njom, bilo kao mu ili kao ljubavnik, nisam se morao mnogo dovijati da ga prozrem. Bijae mlad, ni dobra ni loa izgleda, njegova linost nije nita nagovijetala, a po govoru se vidjelo da je neznalica i glupan. Zato je taj odr panac, bez prebite pare i bez nadarenosti, povlaio Evropom tu ljepoticu koja, budu i da nije bila ljubazna, nije mogla proivjeti drugaije doli grabei iz kese budala? Njemu je moda bilo poznato da je svijet prepun budala, no iskustvo ga je moralo podu iti da na njih ne moe raunati. Taj ovjek dostojan prezira zasluivao je utoliko ve i prezir to nije znao da je takav.

Stigavi u Vaucluse, potpuno sam se prepustio Dolciju, koji je tamo bio stotinu puta i koji je volio Petrarku. Kola smo ostavili u Apt u i poli do uvenog vrela koje toga dana bijae veoma posjeeno. Sama je priroda izgradila prostranu spilju gdje ono izvire. Nalazi se u podnoju stijene, uspravne poput zida, to je visoka preko stotinu stopa, a isto toliko iroka. Uostalom, pod lukom t o se nadvio nad njenim ulazom, spilja je samo upola toliko visoka, i upravo tamo izvire vrelo tako obilno vodom da zasluuje ime rje ice. To je Sor-gue, koja utjee u Rhonu kod Avignona. Na svijetu nema ie vode od tog vrela, jer u toku tolikih stoljea stijene po kojima ona tee nisu od nje nimalo potamnjele. Oni to se zgroze te vode zato to izgleda crna, ne misle na to da ona izgleda takva zbog same spilje, u kojoj vlada potpun mrak. 291 Prekosutra kaza mi Astrodijeva doi emo k vama na veeru, pod uvjetom da budete sami, jer se elimo napiti. Vrativi se kui, u mati mi se ta terevenka uini tako kominom da sam odluio ostati. Sam sam bio za stolom u svojoj sobi kad vitez i njegova ena u oe u svoju, i nisam uo ni pla ni razgovor, ali sam se jako iznenadio kad sam u osvit zore pred sobom ugledao gospodina Stuarda, koji mi kaza da je uo da idem posjetiti Vaucluse posve sam u kolima za etiri osobe, pa me doao zamoliti ne bih li mu dopustio da mi on i njegova ena prave drutvo, jer ona veo ma eli da vidi onaj slap. Odgovorih mu da e mi uiniti ast, a on smjesta otri da se dotjera. Leduc, koji me upravo eljao, zamoli za doputenje da poe na konju, rekavi da je bio dobar prorok. Bijae o ito da e gospoa Stuard biti moja, a ta pustolovina ne bijae mi neugodna, jer mi je u potpunosti odgovarala. Do e krmar s nekim vodiem, a ja ga otpustih davi mu est franaka. Dolci stie lijep poput anela, dama je bila spremna zajedno sa svojim gospodinom, kola bijahu spremna, puna dobre hrane i j o boljeg pia, pa mi poosmo, gospoa i Dolci odostraga, a Stuard i ja sprijeda. Bio sam uvjeren da e se na tom putu ona mlada ena razgaliti i da e njene tuge nestati, ali ne desi se ni jedno ni drugo. Na sve to sam joj govorio dobivao sam kratke odgovore, koje mi nije mogla uskratiti budu i da nije bila seljanka. Jadni Dolci, koji je imao duha, bio je sav zdvojan. Ispravno rasu ujui, povjerovao je da je on uzrokom tuge svoje suputnice, ali ja ga brzo razuvjerih rekavi mu da nisam znao da u imati ast da budem na usluzi toj lijepoj dami kad mi je ponudio svoje drutvo, a kad sam to saznao u est sati ujutro, poveselio sam se to mu sluaj daje tako draesnu susjetku. Dok sam to

govorio, dama se nije ni pomakla, ve je utei promatrala zrak i zemlju slijeva i zdesna. Nakon mog objanjenja Dolci se ugodnije osje ao, pa joj se obratio nastojei otvoriti brane njene due ne bi li ipak progovorila. Ali sve bijae uzalud. Dugo je s muem razglabao o stotinu stvari, to je redovito zapo injalo beznaajnim primjedbama, a zavravalo razgovorom o onoj gospo i, ali lijepa se usta ni jednom ne pomakoe. 290 Ljepota njenog lica bijae savrena. Njene modre o i imale su divan oblik, bjelina joj bijae besprijekorna, rumenilo ivo, ruke joj bijahu veoma lijepe, prsti obli i njeni, po stasu se vidjelo da zacijelo ima krasne grudi, a po svijetlo-kestenjastoj boji kose naslu ivao sam i sve one krasote koje se nisu vidjele. Unato svoj toj ljepoti, uzdiui sam razmiljao o tome kako ta ena, onom svojom tugom, zaista moe nadahnuti mukarca ljubavlju, no to ne moe biti trajno. U Ile-Sur-Sorgue sam stigao s vrstom odlukom da se nigdje vie ne na em s njom, jer je jadna ena mogla biti i luda, ili pak na rubu o ajanja to mora ivjeti s ovjekom kojeg ne moe podnijeti. alio sam je, ali joj nisam mogao oprostiti to je, ako je imala potenja i obraz ovanja, pristala da se nae u mojoj koiji, znajui da e mi svojom tugom pokvariti sav uitak. Sto se pak tie onog samozvanog Stuarda koji bijae s njom, bilo kao mu ili kao ljubavnik, nisam se morao mnogo dovijati da ga prozrem. Bijae mlad, ni dobra ni loa izgleda, njegova linost nije nita nagovijetala, a po govoru se vidjelo da je neznalica i glupan. Zato je taj odrpanac, bez prebite pare i bez nadarenosti, povlaio Evropom tu ljepoticu koja, budu i da nije bila ljubazna, nije mogla proivjeti drugaije doli grabei iz kese budala? Njemu je moda bilo poznato da je svijet prepun budala, no iskustvo ga je moralo podu iti da na njih ne moe raunati. Taj ovjek dostojan prezira zasluivao je utoliko ve i prezir to nije znao da je takav. Stigavi u Vaucluse, potpuno sam se prepustio Dolciju, koji je tamo bio stotinu puta i koji je volio Petrarku. Kola smo ostavili u Aptu i poli do uvenog vrela koje toga dana bijae veoma posjeeno. Sama je priroda izgradila prostranu spilju gdje ono izvire. Nalazi se u podnoju stijene, uspravne poput zida, to je visoka preko stotinu stopa, a isto toliko iroka. Uostalom, pod lukom to se nadvio nad njenim ulazom, spilja je samo upola toliko visoka, i upravo tamo izvire vrelo tako obilno vodom da zasluuje ime rje ice. To je Sor-gue, koja utjee u Rhonu kod Avignona. Na svijetu nema ie vode od tog vrela, jer u toku tolikih stoljea stijene po kojima ona tee nisu od nje nimalo potamnjele.

Oni to se zgroze te vode zato to izgleda crna, ne misle na to da ona izgl eda takva zbog same spilje, u kojoj vlada potpun mrak. 291 Chiare, fresche, e dolci acque Ove le belle membra Pose colei che sola a me par donna.* Htjedoh se popeti na vrh stijene, gdje bijae Petrarkina ku a, ije sam ostatke razgledao ronei suze, kao to ih je ronio i Leo Alatius41 vide i Homerov grob. Isto sam tako plakao i esnaest godina kasnije u Arqui gdje je Petrarca umro i gdje i dan-danas postoji kua u kojoj je stanovao. Neobina je slinost tih dvaju mjesta, jer iz sobe u Arqui gdje je Petrarca pisao vidi se vrh stijene koja je slina onoj to sam je ovdje vidio, a Dolci mi kaza da je tamo prebivala Madonna Laura. Poimo onamo rekoh mu nije daleko. Kojeg li zadovoljstva kad vidjeh jo sa uvane tragove kue te ene koju je zaljubljeni Petrarca ovjekovjeio ovim stihom koji je ve sam po sebi dovoljan da raznjei i mramorna srca: Morte bella parea nel suo bel viso* Ispruenih ruku bacih se na te ruevine, ljube i ih i zalijevajui svojim suzama, zamolivi za oprotenje gospou Stuard to sam ispustio njenu ruku kako bih ukazao poast moima ene koju je ljubio najdublji um to ga je priroda mogla stvoriti. Kazao sam um, jer tijelo, unato onome to se govori, ne bijae u to umijeano. Gospoo rekoh toj eni koja je zaueno uprla u me oi prije etiristo pedeset godina na tom mjestu gdje ste vi sada etala je Laura de Saade, koja moda nije bila tako lijepa kao to ste vi, ali ona bijae vesela, uljudna, blaga, nasmijana i mudra. Neka vas ovaj isti zrak to ga ovog asa udiete, a koji je i ona udisala, uini istom kao to bijae i ona, pa ete ljubavnim plamom nadahnjivati one koji vam se budu pribliili. Ugledat ete svijet pred svojim nogama, i nee na njemu biti smrtnika koji bi se usudio da vas i najmanje rastui. Veselje, gospoo, povlastica je sretnih, a alost je grozna slika duhova to su osueni na vjene * Bistre, svjee i blage vode / Gdje je lijepe udove / Uronila ona koja mi jedina izgleda kao ena. (Petrarca: Rime: Il Canzoniere.)

** Smrt je izgledala lijepa na njenom lijepom licu. Petrarca: Rime, I Trionfi: Trionfo della Morte, I. 292 muke. Budite dakle radosni i na taj na in zasluite dar ljepote. Moj zanos ganu Dolcija, i on mi se baci oko vrata. Stuard se nasmija, a gospoa, koja me moda smatrala ludim, ne dade nikakva zn aka ivota. Ponovo me uhvatila pod ruku i polako se vratismo do Petrarkine ku e, gdje sam etvrt sata urezivao svoje ime. E sciolsi il voto* Otud odo -smo na rualk. Dolci je prema toj neobinoj eni bio jo paljiviji od mene. Stuard je samo jeo i pio, prezirui vodu Sorgue, koja je prema njegovim rije ima mogla samo pokvariti ermita-ko vino. Moda drugaije ne bi prosudio niti sam Petrarca. Ispraznismo osam boca, a ipak nam od toga razum nije stradao, ali dama bijae i u tom umjerena. Vrativi se u Avigno n, poklonismo joj se pred vratima njene sobe, ne prihvativi ponudu glupavog Stuarda, koji nas htjede pozvati da sjednemo. Posljednji sat toga dana provedoh s Dol -cijem uz obalu Rhone. Govorei o toj neobinoj eni, taj mladi dade pravi sud i pogodi bit stvari. To je drolja ree mi veoma tata zbog svojih ari, koja je otila iz svog kraja zato to se odvie rano prestala tedjeti, pa se vie nitko nije na nju obazirao. Uvjerena da e se domoi sree posvuda gdje je budu smatrali novom, otila je s onim varalicom, i navukla je na sebe masku tuge, vjeruju i da je to jedini nain da se u nju ludo zaljubi netko tko bi je uporno htio osvojiti. Nije ga jo nala. To zacijelo mora biti neki bogata kojega e ona upropastiti. Moda je bacila oko na vas. Mukarci koji u Dolcijevim godinama tako rasu uju postaju veliki majstori. Napustih ga, lijepo mu zahvalivi, i bje mi veoma milo to sam ga upoznao. Uputivi se svojoj sobi, pred njenim vratima ugledah nekog mukarca pristojna izgleda i poodmaklih godina, koj i me pozdravi, oslovivi me po imenu, i dostojanstveno me upita da li mi se Vaucluse ini dostojnim moje radoznalosti. S velikim zadovoljstvom prepoznah markiza Grimaldija, enoveanina, produhovljena ovjeka, ljubazna i bogata, koji je gotovo stalno ivi o u Veneciji, jer je tamo slobodnije negoli u svojoj postojbini uivao u ivotnim radostima. Budu* I ispunih zavjet. 293i i da je moj odgovor zahtijevao dulji razgovor, u oh, zahvalivi mu na tome to mi je ukazao ast da me se sjeti. Tek to zavrismo razgovor koji se odnosio na vrelo, zapitao me jesam li bio zadovoljan lijepim drutvom. Ja mu odgovorih da

sam bio veoma zadovoljan. Primijetivi moju suzdrlji -vost, nakanio ju je raspriti govorei mi ovako: Mi u Genovi imamo veoma lijepih ena, ali nijedna nije takva da bi se mogla mjeriti s ovom to je danas bila s vama. Sino me je zapanjila za stolom. Ponudio sam joj ruku da joj pomognem na stepenicama, i kazao sam joj neka mi samo ree ako me smatra sposobnim da joj odagnam tugu. Znajte da mi je poznato da ona nema novaca. Njen mi je mu zahvalio na ponudi, a ja im poeljeh laku no. Prije jedan sat, doprativi je do sobe, vi ste je ostavili, a ja tada uzeh sebi slobodu da je posjetim. Primila me je lije po mi se naklonivi, a njen mu me zamoli da joj pravim drutvo dok se on ne vrati. Nije se ne kala da sa mnom sjedne na divan. Htjedoh je uzeti za ruku, ali ona je izvu e. Tada joj u nekoliko rijei kazah da me se dojmila njena ljepota i da joj stojim na usluzi ako joj treba stotina lujdora, samo ako prestane biti ozbiljna i poprimi radostan izgled, kako bi ohrabrila prijateljske osje aje kojima me bijae nadahnula. Ona mi je odgovorila samo jednim pokretom glave koji je pokazivao zahvalnost, ali u isto vrijeme i potpuno odbijanje moje ponude. Kazah joj da sutra odlazim, a ona mi nije odgovorila. Opet sam je uhvatio za ruku, a ona je opet prezrivo povue. Tada ustadoh, zamolih je za oprotenje i ostavih je. To se desilo prije pola sata. Nisam u nju zaljublj en, jer vidite da se tome smijem, ali udi me takvo njeno ponaanje upravo zbog nude u kojoj se nalazi. Moda ste joj vi danas ponudili toliko da moe mirne due prezreti moju ponudu. U tom je sluaju razumijem, inae je to pojava koju sebi ne bih umio ra zjasniti. Mogu li vas iskreno zamoliti da mi kaete jeste li bili sretniji od mene? Oaran plemenitom iskrenou te dine osobe, uzvratih mu istom mjerom. Rekoh mu ba sve, i na kraju se poesmo smijati. Obeah mu da u doi u Genovu da ga izvijestim o onome to bi se moglo desiti u ona dva dana koliko sam jo namjeravao ostati nakon njegova odlaska. On mi srda no zahvali. Pozvao me da siem s njim na veeru kako bismo promatrali dranje one lane svetice. Kazao sam mu da nee 294 sii budui da je veoma dobro ruala, ali on se nasmija i ree da bi se okladio da e sii, i bio je u pravu. Po tom sam vidio da je uloga to ju je odigrala za stolom naruena. Pored nje su posjeli nekog grofa Bussija koji je netom stigao, mladog, drskog, zgodnog, tatog, iji izgled nije mogao varati. Evo tog lijepog prizora kome i mi bijasmo nazoni. Taj grof, po svojoj udi aljivina, s lijepim spolom bijae podjednako lakrdija kao to bijae poduzetan i drzovit. Kako je namjeravao oti i u pono, stade je, ne gubei nijednog trenutka, na stotinu svakojakih na ina tetoiti i salijetati. Ali obraao se nijemom kipu, pa je govorio sam i smijao se, a nije mu ni na pamet padalo da mu se ona izruguje.

Promatrao sam Grimaldija, koji je kao i ja jedva suzdravao smijeh. Mladi je pokvarenjak i dalje luckasto navaljivao, davao joj je da jede bolje komade koje bi sam prvo kuao, stavljao bi joj ih u usta, a ona je, sva crvena od bijesa, odbijala, dok joj je on mijenjao tanjure kipte i od Iju-tine to se ona nije udostojala da mu uputi ni jedan jedini pogled. Videi da tamo nitko nije spreman da stupi u obranu te tvrave, nije se zbunio, ve se nasmijao i preao u napad. Silom je uhvati za ruku i poljubi je. Ona je pak silom htjede izvu e te ustade, a on, sveudilj se smijui, uhvati je oko struka. Ali u tom trenutku ustade njen mu, uze je za ruku i s njom iza e iz prostorije. Napada, pomalo zbunjen, pratio ju je pogledom, zatim ponovo sjedne za stol, smiju i se sasvim sam, dok je itavo drutvo i dalje utjelo. Okrenuo se pitaju i svog slugu da li mu je gore ma. Ovaj mu odgovori da nije. Nekog vele asnog, svog susjeda, upitao je tko je onaj ovjek koji je otiao s damom, a on mu odgovori da joj je to mu. On se tada nasmija i ree da se muevi nikada ne biju. Ali dodao je poi u da mu se ispriam. Na to je ustao i otiao gore, a itav stol poe govoriti o prizoru to se netom odigrao. Minutu kasnije siao je ljut na mua koji mu je pred nosom zalupio vratima i rekao da moe poi u bordel. Rekavi da mu je krivo to ne moe okonati tu stvar, naruio je ampanjac, ponudio je sve prisutne, ali nitko ne htjede okusiti, pa je pio sam, a ostatak je dao svome sluzi i otiao. 295 Pratei me do sobe, gospodin Grimaldi me upita kakav je dojam na mene ostavio onaj prizor. Ja mu odgovorih da bih ostao miran ak i da joj je podigao suknju. Ja takoer rekao je on ali ne bih da je prihvatila moju kesu. Zanima me kako e se ona odavde izvui. Ponovo mu obeah da u ga o tome obavijestiti u Genovi. Nije htio da ga ispratim i otiao je u cik zore. Sutradan ujutro primio sam pisamce od Astrodijeve, koja me je pitala da li oekujem nju i njenu prijateljicu na ve eru, a ja odgovorih potvrdno. Dadoh pozvati gazdu i nasamo mu kazah da u sobi elim ukusnu ve eru za tri osobe i dobra vina. Poto mi je odgovorio da u biti usluen, ree mi da je upravo nadigao viku u sobi viteza Stuarda, zato to mu nije imao ime platiti kako su se dogovorili, pa se prema tome spremao da ih smjesta izbaci napolje, unato tome to se gospoa nalazila u postelji guei se u grevima. Ali to mi ree nita ne plaa, a sinonji prizor kodi ugledu moje ku e.

 Poite joj odmah rei da e ubudue, zajedno s muem, i ujutro i uve e, jesti u svojoj sobi, a da u ja plaati sve dok budem ovdje. Znate da se u sobama plaa dvostruko. Znam. U redu. Idem. Zgrozio sam se na pomisao da bi ta lijepa ena mogla biti istjerana, ali kr mari nisu udvorni. Trenutak kasnije Stuard mi do e zahvaliti i zamoli me da svratim u njegovu sobu kako bih nagovorio njegovu enu da se druga ije ponaa. Ona mi nee odgovoriti, a poznato vam je kako je to neugodno. Doite, ona zna ta ste upravo uinili pa e progovoriti, jer, napokon, osjeaj... Sta mi vi tu govorite o osjeaju, i to nakon onoga to sam sino vidio? Onaj je gospodin otiao u pono, i dobro je uinio, jer bih ga inae jutros ubio. Tjerate me u smijeh. Jo sino ste mu trebali u lice baciti svoj tanjur. 296 Ipak sam poao s njim. Vidjeh je u postelji, okrenutu le ima, pokrivenu do vrata, i zauh jecanje. Razborito sam je oslovio, ali, kao i uvijek, ona mi ne odgovori. Njen mu htjede otii, ali ja mu rekoh da i ja odlazim, jer za nju nitko ne moe nita uiniti, te da to i njemu mora biti jasno, pogotovo nakon to je odbila onih stotinu lujdora od markiza Gri -maldija, koji joj je samo htio poljubiti ruku i vidjeti je nasmijanu. Stotinu lujdora! Prokletstvo, kojeg li vladanja! Odmah bismo otili u Liege gdje nam je kua. Princeze daju da im badava ljube ruku, pa ak i glavarice samostana. Stotina lujdora! Prokletstvo, kojeg l i vladanja! Pobuivao je u meni volju da se nasmijem, psovao je, grmio, a ja se spremao da odem, kadli nesretnicu spopadoe pravi ili hinjeni gr evi. Pokazala je to rukom koju je ispruila oborivi bocu vode to se nalazila na no nom ormariu. Stuard pritri, zadri joj ruku; ona zadrhti, izvu e drugu ruku, nape se, okrenu se zaklopljenih oiju, postepeno se isprsi, a grevi to su joj zahvatili bedra i noge tako pomakoe pokriva da sam ugledao ono emu se itavog ivota nisam umio oduprijeti. Onaj kukavac poe po vodu i ostavi me kao nepomina gledaoca te ene to bijae kao mrtva u stavu koji ne bi mogao biti zavodljiviji ak i da ga je izmislilo samo sladostra e. Osjetih se kao uhvaen u mreu ali sauvah bistru pamet. Bio sam siguran da je to samo igra koju je ta gorda

glupaa iskoristila kako bi mi omogu ila da uinim sve to sam htio, te da kasnije uiva u tome da sve to opovrgne. Cak i kad bih morao od muke svisnuti, odluih da je izigram. Uzeh pokriva i prebacih ga preko nje. To bijae odvie. Na tminu sam osudio njene blistave ari koje je ada-ja htjela iskoristiti samo zato da me ponizi. Stuard se vrati drei u ruci bocu vode, poe da joj nakva-si sljepooice i obrativi joj se na onom svom narjeju zavue ruke ispod pokrivaa da joj ispravi kimu. Ona se napravi kao da nita ne osje a, etvrt sata kasnije otresoh se ari i, da povratim ravnoteu ostavih ih ondje i odoh na etnju pored Rhne. etao sam krupnim koracima, ljut na sama sebe, jer me je nevaljalka zaista opinila. Uviao sam da se moj sumanuti razum moe oporaviti jedino tako da bilo milom bilo silom uivam u onome to sam vidio. Zaklju io sam da je rno297 ram kupiti ne panjom ve pomou novca, i da pored toga moram otrpjeti sve njeno pretvaranje. Bilo mi je krivo to sam se ustru avao da je uzmem, ak i da me je njen mu uhvatio na djelu. Bio bih zadovoljan, i imao bih puno pravo da je prezrem, pa da joj to i stavim do znanja. Un ato svojoj smetenosti vidjeh da jo ima vremena, i odluih da kaem muu da u mu dati dvadeset pet lujdora ako mi omogui jedan novi sastanak kako bih okon ao tu stvar. S tom pomilju vratih se kui i sam odoh na ruak, a nisam ni otiao pogledati kako joj je. Leduc mi kaza da je i ona ru ala u svojoj sobi i da je gazda kazao da vie nee silaziti za stol. Meni je to ve bilo poznato. U predveerje se ponovo vratih kui. Astrodijevu i Le-pijevu bijae to ime one grbave nisam morao dugo ekati. Kad pred sobom ugledah ona dva lika, osjetih neku vrst preneraenosti. inilo mi se nemogue da e se desiti ono za to sam meutim i sam znao da se mora desiti. Astro -dijeva, koja bijae runa, a ona je to i znala, bijae sigurna da e pretjeranom raskalaenou nadomjestiti svoje nedostatke. Lepijeva, prava pravcata grbavka, ali puna nadarenosti i duha u svom zanatu, bijae sigurna da e elje pobuditi svojim lijepim oima i zubima, koji su joj iz usta izvirivali kanda samo zato da pokau svoju ljepotu. Astrodijeva mi odmah dadne firentiski poljubac42 koji sam, htio nehtio, morao progutati; plaha Lepijeva prui mi ono to je imala mjesto obraza, a ja se napravih da sam je poljubio. Kad vidjeh da Astrodijeva po inje izvoditi ludorije, zamolih je neka ne uri. Bu dui da sam novajlija u zabavama ove vrsti, potrebno mi je, rekoh, da se postepeno privikavam. Obe ala mi je da e biti razborita.

Prije veere, ne znajui to da kaem, upitah je ima li u Avignonu kakvog ljubavnika, a ona mi odgovori da ima samo legatovog auditora, koji je ljubazan i velikoduan, iako joj tjelesno ne odgovara. Prilagodila sam se njegovu ukusu kaza mi i to veoma lako, to bih lanjske godine u Parizu smatrala nemogu im, jer sam zamiljala da to mora boljeti, ali sam se prevarila. ta, zar auitor s tobom postupa kao s momkom? Da. Moja bi ga sestra oboavala, jer to joj je strast. 298 Ali tvoja je sestra imala bujne bokove. A ja? Evo, gledaj, dirni. Dobra si, ali ekaj, odvie je rano. Ludovat emo nakon veere. Zna li ti kaza joj Lepijeva da si luda ? Zato luda? Ajme! Ta zar je doputeno tako podizati suknju? Draga moja prijateljice, i ti e uiniti to isto. Kad se ovjek nae u dobru drutvu, onda to vrijedi zlata. udim se rekoh Astrodijevoj to svima otkriva tu tvoju vezu s auditorom. Nisam ja ta koja svima otkrivam ve to svi kau meni, i na tom mi estitaju, jer on nikada nije volio djevojke. Ispala bih smijena kad bih to poricala. udila sam se svojoj sestri, ali na ovome svijetu ne valja se ni em uditi. Zar ti to ne voli? Ne, ja vie volim ovo. Rekavi ja vie volim ovo, pruih ruku prema Lepijevoj, koja je stajala preda mnom, ba prema mjestu na njenoj haljini koje je trebalo odgovarati njenom ovo, a budui da mi ruka nije ni na ta naila, Astrodijcva prasne u gromki smijeh. Ustade, uhvati me za ruku i, stavljaju i mi je nasuprot ovoga svoje drugarice, prinese mi je samo est palaca ispod grbe. Tamo mi na moje veliko uenje prsti napipae vrh prepone. Lepijeva, koja se zastidjela srameljivo se po-vukavi, poe se smijati; ali ja ostadoh zbunjen, jer umjesto da to ima u sredini tijela, njoj to bijae na jednoj etvrtini. Ostale tri etvrtine sainjavala su bedra i noge. Obradovali se pomiljaju i na uitak to e mi ga nakon veere pruiti taj za me posve novi prizor.

 Zar vi, draga moja Lepijeva, nemate ljubavnika? Nema ree Astrodijeva ona je djevica. Nije istina kaza ova jer sam imala jednog ljubavnika u Bordeauxu, a drugog u Montpellieru. Unato tome nadoveza Astrodijeva ti bi mogla rei da si djevica, jer nikada se nisi razlikovala od onoga to si sada. I to je istina. Kako? rekoh joj. Zar dakle nikada niste bili djevica? Molim vas, ispri ajte mi to, jer je to zaista jedinstveno. 299 Nikada nisam niti bila, jer injenica je da sam prije nego me dotaknuo moj prvi ljubavnik bila ista kao i nakon to me je imao. Tada mi je bilo dvanaest godina. Sta ti je kazao kad je uvidio da nisi djevica? Povjerovao je kad sam mu se zaklela da jesam, pa je to pripisao rahitisu. Nije li vas to onda boljelo? Nije, jer sam ga zamolila da to ini lagano. Mora to pokuati kaza mi Astrodijeva uinit emo to nakon veere. Oh! To ne odvrati Lepijeva jer gospodin je tako visok. Kojeg li razloga! Zar se boji da ne e itav ui? Evo. Pokazat u ti. No na to e Lepijeva tako sam i zamiljala. To nikako nee ui. Istina je sloi se Astrodijeva da je to pomalo nepravedno. Cjenkat e se, i gospodin e se zadovoljiti time da smjesti samo polovicu. Nije rije o duljini, draga moja. Vrata su odvie uska. U tom si sluaju sretna. Moi e prodati svoju nevinost poto si imala dva ljubavnika. Meutim, ni to nije nita nova. Razgovor tih djevojaka tjerao me je u neodoljiv smijeh, a naivne rije i one grbave, koja kao da je govorila sutu istinu, navedoe me da je okuam nakon veere. Za stolom sam uivao videi kako te djevojke jedu kao da su izgladnjele i kako netedimice piju. Budui da je vino poelo djelovati, Astrodijeva predloi da se

dovedemo u prirodno stanje, a ja pristadoh legavi prvi i okrenuvi im le a. Okrenuo sam se prema njima tek kad me Astrodijeva po -zva, a svu moju panju privue Lepijeva. Bila je posramljena, ali hvale i sve ono to sam vidio u pojedinostima, pomo-goh joj da se raspoloi i nagovorih je neka legne pored mene; ali bez Astrodijeve nikako ne bi mogla le i na lea jer ih zapravo nije niti imala. Sve to bijae samo jedna grba. Ali Astrodijeva preklopi jedan jastuk i tako joj ga dobro namjesti da su joj se svi dijelovi tijela nali u vodora vnom poloaju, i posao bje zavren u najboljem redu. Ona je na se preuzela samo uvoenje, to je tako dobro uspjelo da mi Le 300 pijeva, hrabrei me, kaza da se nemam vie ega bojati. I tako s mnogo uitka zavrismo prvi in. Za vrijeme meuina doe me poljubiti, to nije mogla uiniti dok je bila u zanosu budui da joj je glava zaista bila pognuta na grudi. Sada je na meni red kaza mi Astrodijeva ali budui da ne elim nabiti rogove svom auditoru, doi prije toga razgledati krajolik. elim to, jer kasnije e hrabrije putovati. Evo. Sta da uinim s tom polovinom limuna? Iscijedi unutra njegov sok. Hou da bude siguran da se ne izlae nikakvoj opasnosti. Zar ne zna da ne bih mogla podnijeti to peckanje kad bih bila bolesna? Evo, uinjeno je. Jesi li zadovoljna? Da. Ali svakako pazi da me ne prevari, jer ako ostanem trudna, gotovo je s mojom reputacijom. A ti, Lepi, daj naem prijatelju diliansu. ta je to diliansa? Morao sam prekinuti posao, jer sam umirao od smijeha: Ona je svakako eljela da je naui tom postupku, a ja moradoh na to pristati, ako sam htio da mi dopusti da ja to uinim i njoj. Budui da sam bio prisiljen da je ne varam, posao bijae dug, ali ona je to i eljela. Psovala je Lepijevu, koja se umorila od te dilianse i govorila mi neka pourim, i tako joj je jasno dala do znanja da joj nije potrebna, te zavrismo zajedno. Nakon to sam se toliko nasmijao i toliko toga u inio, vjerujui da vie nita ne mogu, kazah im neka odu, ali Astrodijeva se usprotivi i zatrai od me ne pun. Rado im ga spremih, ali kako ih nisam vie elio, ponovo se obukoh.

Pun to sam im ga spremio sa ampanjcem natjera ih u takvo ludilo da i ja iznova poludjeh zajedno s njima. Astrodijeva je onu drugu namjestila tako da se nisu vie vidjele one njene grbe, pa me obuze za njom pomamna elja zamiljajui da u silovati odraslu kerku Jupiterovu. Lepijeva mi se kasnije zaklela da je pri tome ona pobijedila, a ja nisam u to sumnjao, ali Astrodijeva, videi me mrtvog, ne htjede uti glas razbora. Htjela je napraviti udo; ali nisam mogao otrpjeti da me ubije kako bi me ponovo uskrsnula. Obe ah im drugu veeru u istom stilu, namjeravajui da ne odrim zadanu rije. Kad su u asu odlaska ugledale deset 301 lujdora, povjerovao sam da e me pojesti od radosti. Popele su se u moja kola to su ih ekala pred vratima, dajui mi tisuu blagoslova. Nakon osam sati spavanja, nisam se mogao potuiti da je ta orgija bila odvie naporna. Hitro sam se obukao i otiao u etnju. Odjednom se preda mnom stvori Stuard i al osnim mi glasom kaza da e se baciti u Rhonu ako mu ne omoguim da ode prije mene. Gospodine, mogu odrijeiti dvadeset pet lujdora; ali elim ih izbrojati nasamo dami koja je krotka poput janjeta. Gospodine, to je svota koja nam je potrebna. Ona je voljna, po ite s njom razgovarati. Vratit u se tek u podne. Stavih dvadeset pet lujdora u lijepu malu kesicu i potr ah likujui zbog pobjede. Pun potovanja uoh u njenu sobu i ugledah je u postelji. K ad sam se pribliio, ona sjedne ne trudei se da pridigne koulju koja je ostavila otkrivenom jednu dojku, i prije negoli sam ita izustio, iz njenih usta navrijee ove rijei: Evo, gospodine, voljna sam da vam svojim tijelom platim onih bijednih dvadeset pet lujdora to su potrebni mome muu. inite sa mnom sve to elite; neete naii ni na kakav otpor, ali znajte da ete se, iskoritavajui moju nudu kako biste utaili svoju ivotinjsku poudu, osje ati mnogo ponieniji od mene koja se prodajem za tako kukavnu cijenu samo zato to sam na to prisiljena neimatinom. Vaa je niskost sramotnija od moje. Do ite i posluite se. Na tu posljednju rije smakne na kraj kreveta pokriva, pokazavi mi ljepote koje mi ve bijahu poznate, a koje tako opaka dua nije bila dostojna posjedovati. Pokupih pokriva i srdito ga prebacih preko nje. Ne, gospoo odgovorili joj nije istina da u iz ove sobe izii ponien onim to ste mi upravo kazali; ali ra -stuit u vas kazavi vam istinu koju vi, kao estita ena, zacijelo dobro poznajete. Nisam grub, i kako bih vas u to

uvjerio, odlazim a da nisam uivao u vaim draima koje prezirem, i koje nisam namjeravao platiti dajui vam onih bijednih dvadeset pet lujdora. Evo ih, ali znajte da vam ih dajem samo iz osje anja samilosti, a krivo mi je to to ne mogu nadvladati. Znajte i to, im se dajete nekom mukarcu za novac, pa bilo to i za sto milijuna, da ste izgubljena ena 302 ako se ne pravite da ga volite, jer e tad mukarac, ne mo-gavi prozreti vau himbu, misliti da ste uistinu poteni. Zbogom. Nakon toga se vratih u svoju sobu, a kad mi njen mu do e zahvaliti, zamolih ga neka mi vie ne govori o svojoj eni. Sutradan je s njom otiao u Lyon. Kasnije, na povratku kui, vidjeh gdje iz neke lae izlazi mladi od dvadeset etiri ili dvadeset est godina, kome se na estitom licu odraavala tuga. Prie mi i zaiska milostinju, pokazavi mi spis koji mu je to doputao i putnicu iz koje vidjeh da je prije est tjedana otiao iz Madrida. Bijae iz Parme, a zvao se Gaetano Costa. Kad vidjeh da je iz Parme, javi se u meni tuga za domovinom i ja ga upitah kakva ga je nevolja natjerala na pronju. Ta da nemam potrebnog novca da se vratim u domovinu. ta ste radili u Madridu i zato ste onamo otili? Otiao sam prije etiri godine kao sobar doktora Pi-storina, lijenika panjolskog kralja, ali nezadovoljan svojim poloajem zatraio sam otkaz. Ovo vam svjedoanstvo pokazuje da me nije otjerao. ta umijete raditi? Imam lijep rukopis, mogu sluiti kao tajnik, u svojoj zemlji mo gu obavljati posao pisara. Evo francuskih stihova koje sam ju er prepisao, a evo i talijanskih. Rukopis vam je lijep, ali jeste li u stanju da i sami pravilno piete? Po diktatu mogu pisati i latinski i panjolski. Da li pravilno? Da, gospodine, kada mi se diktira; jer na pravilnost treba da pazi onaj tko diktira. Odmah vidjeh da je taj mladi neznalica, ali usprkos tome uvedoh ga u svoju sobu, kazah Leducu neka s njim govori panjolski, a ovaj mu prili no dobro odgovori. No kad sam mu diktirao na t alijanskom i francuskom, ustanovili da ne zna ni naj osnovni ja pravopisna pravila. Kazah mu da ne zna pisati, i vide i

da je utuen, utjeih ga kazavi mu da u ga o svom troku povesti do Genove. Poljubio mi je ruku i poeo me uvjeravati da u u njemu nai vjernog slugu. Svidio mi se zato to je imao osebujan na in rasuivanja, a time se sluio mislei da ga to izdie nad druge. Na 303 taj je nain izgleda pobuivao potovanje glupana s kojima je dotad ivio, a time se dobronamjerno sluio sa svima. U lic e sam mu se nasmijao kad mi je, jo prvog trenutka, skromno kazao da se umije e pisanja sastoji u to itkijem rukopisu, te da o tome dakle vie zna onaj u koga je rukopis itljiviji. Nasmijao sam se i, vjerujui da se jo moe popraviti, zadrao sam ga. D a nije bio takav udakovi, bio bih mu udijelio milostinju i ne bi me spopao hir da ga uzmem. Kazao mi je da pravopis nije potreban budu i da ga ne trebaju oni koji itaju i znaju jezik pa lako shvate to je napisano, a oni koji to ne znaju ne mogu ni znati u emu su greke. Videi da ne raspravljam, vjerovao je da me je natjerao u kripac te je moj smijeh uzeo za odobravanje. On je bio budala samo zato to bijae duhovit, neuk i drzak. Ja sam to smatrao zanimljivim, pa sam ga zadrao. Bio sam jo gluplji od njega. Uostalom, on je bio dobar momak, nije volio ni ene, ni vino, ni kockanje, ni loe drutvo; rijetko je izlazio, i to uvijek sam. Leducu se nije sviao zato to se pravio vaan kao tajnik i zato to mu je jednom kazao da svaki panjolac koji ima po vinutu kost na nozi potjee od Maura. Leduc je imao tu manu, a hvalio se da potje e od stare kranske loze, pa je smrtno zamrzio Costu, koji je u biti bio u pravu. Zbog toga su se, petnaest dana kasnije, u Nici potukli na ake. Costa do e da mi se poali oteena nosa. Ja mu se nasmijah. Od toga je dana potovao Leduca, koji se zbog svog duljeg slubovanja smatrao vanijem od njega. Krenuo sam sutradan i odoh u Marseille ne namjeravaju i se zaustavljati u Aixu gdje stoluje Parlament.43 Smjestio sam se u kr mi Trinaest kantona, odluivi da ostanem najmanje osam dana u tom starom gradu koji sam veoma elio upoznati i u njemu uivati potpunu slobodu; zato nisam ni uzeo nikakvo preporuno pismo. Bio sam dobro snabdjeven gotovinom te mi nije bilo potrebno niije poznanstvo. Odmah obavijestili kr mara da u jesti sam u svojoj sobi, da se elim dobro hraniti, ali nikada masno; znao sam da su ribe to se jedu u tom gradu ukusnije negoli one iz oceana ili Jadrana. Sutradan izaoh u pratnji nekog tamonjeg sluge koji e me odvesti natrag do krme kad budem sit etnje. Hodajui nasumce, naoh se na nekoj dugoj i veoma irokoj obali i 304 Razgovor u sa/onu

uini mi se kao da se nalazim u Veneciji. Vidjeh du anie gdje su se na malo prodavala panjolska i istonjaka vina i gdje su dorukovali oni koji su vie voljeli to negoli kavu ili okoladu. Vidjeh urbu ljudi to su ili amo -tamo, sudarajui se i ne gubei vremena u izvinjavanju. Vidjeh trgov -ie i torbare koji su muterijama nudili svakojaku robu, lijepe djevojke, dobro i slabo odjevene, pored ena drzovita izgleda koje su onima to bi ih gledali kanda govorile: Samo poite za mnom. Vidio sam i one koje bijahu lijepo dotjerane, skromna izgleda, i koje su, da bi pobudile ve u radoznalost, ile svojim putem ne gledajui nikoga. inilo mi se da posvuda vidim slobodu svoje rodne zemlje, u onoj mjeavini svih naroda, kao i u raznolikoj nonji. Bijae to mjeavina Grka, Turaka, Afrikanaca, gusara (ili ljudi koji su barem tako izgledali), Zidova, redovnika i arlatana, a s vremena na vrijeme vidjeh Engleze, koji nisu nita govorili ili su potiho razgovarali izmeu sebe na gledajui ni u koga. 20 Casanova IV PETNAESTO POGLAVLJE Rosalie Toulon Nica Dolazak u Genovu Gospodin Grimaldi ^ Veronica Na uglu jedne ulice ugledah kazalinu objavu i zausta -vivi se proitah da se te veeri daje jedna komedija. Zadovoljan odoh na ru ak, a jo zadovoljniji bijah poslije objeda. Posluili su me naime odli nom ribom. Preodjenuvi se, odoh u komediju i uzeh mj esto u prosceniju. Sve etiri loe, i zdesna i slijeva, bijahu zauzete. U njima su sjedile lijepe ene, bogato i otmjeno odjevene, ali mukarca ne vidjeh nijednog. U prvom meuinu stadoe meutim dolaziti udvarai, jedni s maem, drugi bez njega, obraajui se posve slobodno tim enama ili djevojkama. uo sam kako jedan malteki vitez kae onoj koja je sama sjedila u loi pokraj mene: Sutra u s tobom dorukovati. Vie mi nije trebalo. Promotrivi je paljivije, zaklju ili da je poeljna, pa je, im se vitez udaljio, bez predomiljanja upitah bi li me htjela pozvati na veeru. Sa zadovoljstvom, dragi prijatelju, ali toliko su me puta nasadili da te me u ekati ako me odmah ne zakapari. Kako da te zakaparim? Ne razumijem. Po tom se vidi da si novajlija. I nasmijavi se do-zva lepezom svog viteza.

 Objasni, molim te, ovom strancu koji se poziva na ve eru to znai zakapariti. On mi sa smijekom objasni da gospoica eli da joj unaprijed platim ve eru kako ne bih sluajno zaboravio da joj iskaem tu ast. Zahvalio sam mu i upitao gospoicu da li joj je dovoljan jedan lujdor. Ona re e da je to dosta, i ja joj ga odmah dadoh upitavi je usput za adresu. Kako nije imala kod sebe posjetnice, zamoli viteza da mi pokae njenu 306 kuu. Ovaj mi usluno ree da e me po zavretku predstave sam onamo odvesti, nadodavi da je to jedna od najra -zuzdanijih javnih djevojaka u Marseillu. Zapitao me je da li sam ve bio u Marseillu, a ja mu odgovorih da je ovo prvi put i da sam tek stigao. eui sredinom proscenija, kazivao mi je imena petnaestak djevojaka koje su sjedile ondje, pripravne da na prvi mig pozovu na ve eru svakog bez razlike. Zapitao sam viteza nalazi li se meu tim ljepoticama i njegova miljenica, a on mi ree da voli jednu plesaicu koju uzdrava, ali kako nije ljubomoran, rado e me jednog dana odvesti k njoj. Izjavio sam da e mi to priiniti veliko zadovoljstvo. Uto balet izae na pozornicu, i on mi je pokaza, a ja pohvalili njegov ukus. Poslije zavretka komedije odvede me do vrata mog novog plij ena i poto mi kaza da emo se jo: vidjeti, ostavi me. Uspeh se dakle i naoh je u razgolienoj kunoj odjei. Prestade mi se sviati, ali se moraoh smijati ludorijama koje je neprestano nizala. Uz to mi je dala i dobru veeru. Poslije jela legne u postelju i pozva me da joj se pridruim, no ja rekoh da nikad ne spavam u tuoj kui. Ona mi tad prui kouljicu koja uva od nezgoda, ali ja ustanovih da je odve gruba te je bacih. Ona ree da tanke stoje tri livre pa da svi kau da su preskupe. Daj mi jednu tanku. Imam ih tuce, ali trgovkinja ih ne prodaje po komadu. Kupit u dakle tuce. Odlino. Ona pozvoni i naredi sluavci koja je ula neka joj donese omot koji se nalazi na njenom toaletnom stoliu. Krasno lice i edno dranje djevojino neobino me se dojmie, i ja to rekoh njenoj gospodarici.

 Petnaest joj je godina odvrati ova ali to je jedna glupaa koja ne da sebi blizu tvrdei da je jo djevica. Doputa li mi da je pregledam? Nee ti se ona dati. Pitaj je, pa e vidjeti. Uto se vratila djevojka s omotom. Ja zauzeh stanovit poloaj i naredih joj da mi izabere jednu koja e mi dobro pristajati. Ona natmureno poslua i uze odabirati i mjeriti. 307 Ova mi ne ide prigovarao sam joj pokuaj drugu... ni ova nije dobra, daj drugu, pa jo jednu, i odjednom je svu poprskah. Njena se gospodarica nasmija, a djevojka mi, ogor ena tim postupkom, baci sve kouljice u glavu i ode pjenei se od srdbe. Kako me vie nita nije golicalo, platih kouljice i odoh. Djevojka koju sam onako gadno zlost avljao ipak mi posvijetli niza stube, a ja joj, da popravim svoju gadost, dadoh jedan lujdor. Ona me, ne dolaze i sebi od uda, plaho zamoli neka ne kaem gospo i. Je li doista istina, drago moje dijete, da vam je dje -vianstvo netaknuto? To je prava istina, gospodine. Pa zato onda neete da vas se pregleda? Jer me to ljuti. Ipak biste se morali nakaniti, jer ovjek doista ne zna to bi s vama, koliko god ste lijepi. Biste li htjeli mene? Bih, ali ne u ovoj kui. Gdje onda? Sutra ete me nai ikod moje majke. Va ovdanji sluga zna gdje je to. Vrativi se kui zapitah slugu poznaje li djevojku koja mi je posvijetlila. Odgovorio je da je poznaje, no da se iznenadio to ju je susreo na takvu mjestu, jer je smatrao da je potena. Sutra ujutro odvest e me njezinoj majci. Sutradan u deset sati on me odvede na kraj grada i pokaza mi jednu bijednu prizemnicu. Uavi, ugledah jednu enu koja je namatala vlakna u povjesmo i djecu koja su grickala kruh. ena me upita to elim. Zar vaa ki nije ovdje? Nije. A da i jest, to vi mislite, jesam li ja vaa svo -dilja?

U taj as ue ki, a pobjenjela joj mati baci u glavu bocu koja joj se nala pod rukom i koja bi je sigurno usmrtila da je nije promaila. Ja sko im izmeu njih, zamahnju-jui tapom, djeca udarie u dreku, u e moj sluga i zatvori vrata, ali ena nikako da se umiri. Uzvikala se na k er da je bludnica, i neka se odmah isti jer da joj ona nije vie majka. Ja je jedva zadrah da ne poleti na djevojku. Moj je sluga stane umirivati i moliti neka ne vie toliko, jer da e uzbuniti susjede, ali se ona izdere: 308 uti, svodnice! Dadoh joj veliki zlatnik, ona mi ,ga baoi u glavu, na to je meni sve dozlogrdilo, pa otvorih vrata i izaoh s jadnom djevojkom koju je moj sluga jedva istrgnuo iz ruku gnjevne majke. Fukara koja se okupila oko kue stade me slijediti, zvi-dei i grozei se. Rastrgali bi me na komade da nisam pobjegao u jednu crkvu odakle sam nakon etvrt sata iziao kroz druga vrata. Moda nikad u ivotu nisam izbjeg ao veoj opasnosti. Strah me je spasio da dokraja ne razdraim puk, iju sam nesmiljenu ud dobro poznavao. Kad bijah na dvije stotine koraka od svratita, ugledah onu djevojku kako hita za mnom, drei se za ruku mog sluge. Kako ste me, poznajui surovost svoje majke prekorili je mogli dovesti u takvu opasnost? Mislila sam da e vas potovati. Otarite suze i umirite se. Samo, ja ne znam na koji na in da vam pomognem. U onu kuu gdje ste mo juer nali ne mogu se vie vratiti. Sad sam na ulici. Upitao sam slugu poznaje li kakvu estitu enu kod koje bih je smjestio, plaajui za njeno izdravanje. Odgovori mi da zna ku u u kojoj se iznajmljuju namjetene sobe. Rekoh mu neka odmah krene onamo, a ja u s djevojkom za njim. On nas uvede u jednu kuu gdje mi neki starac pokaza sobe na svim katovima. Djevojka ree da e joj biti dobar i stan za est franaka mjese no, i starac se pope na tavan, te otklju a neku potkrovnicu rekavi: Ovo stoji est franaka, ali ja traim stanarinu za mjesec dana unaprij ed, te vas upozoravam da se moja vrata zaklju avaju u deset sati i da nitko ne smije dolaziti k vama nou. U potkrovlju se nalazio krevet s grubim ali istim ponjavama, stol i komoda. Prozor bijae zastakljen i provi en kapcima. Zapitah starca koliko bi na dan

traio za hranu, a on zatrai dvadeset sua i jo dva sua za sluavku koja bi joj donosila jelo i spremala sobu. Djevojka kaza da je zadovoljna, plati za stan i izbroja jo dvadeset sua za jelo. Nato je ostavih obe avi da u se vratiti. 309 Silazeii upitah starca ima li sobu i za mene, i on mi je dade zahtijevaju i za najam jedan lujdor, koji odmah platih. Dao mi je klju od ulinih vrata, tako da u svako doba mogu ui. Napomenuo je da kuha kod kue i da mogu naruiti jelo po cijeni koju mu oznaim. Poto sam dakle uinio ijedno dobro djelo za koje bi se pomislilo da izvire iz vrline, otiao sam ruati, a onda se uputih u jednu kavanu gdje nai oh na onog prijanjeg maltekog viteza. Igrao je neku marsejsku igru, ali im me ugleda ostavi karte, spremivi u kesu desetak lujdora koje bijae dobio. Upitao me jesam li bio zadovoljan s onom djevojkom s kojom sam ve erao, i uvi da joj nisam nita napravio, ponudi se da me upozna sa svojom plesa icom. Zatekli smo je pri ureivanju. Upravo ju je eljao neki vlasuljar. Primila me je alei se kao da sam joj stari znanac. TSTije me nimalo privla ila, no zbog viteza to nisam pokazivao. Kad se vlasuljar povukao, ona se stane preodijevati za "kazalite, ne ustruavajui se nimalo pred nama. Vitez joj je pomagao ko d presvlaenja poulje, to je ona doputala bez ikakva stida. Ipak me je zamolila da joj oprostim. Odvratio sam joj u smijehu da me je doista dovela u nepriliku. Nije htjela povjerovati pa mi pri e da opipom provjeri moje rijei, i ustanovivi da sam lagao, nazva me nitarijom. U Francuskoj nema grada gdje me u javnim djevojkama vlada tolika raskalaenost kao u Marseillu. Ne samo da se "hvaliu da nita ne uskra uju svojim muterijama, ve one prve nude mukarcu ono to se on ne bi uvijek usudio traiti. Vitez me je zamolio neka ostanem s njima na ve eri. Pristao sam iz puke uljudnosti. Jedini uitak to sam ga poslije ve ere doivio bijae da gledam viteza kako u krevetu vri svoju muku dunost. Zaelio sam im laku no i povukao se pod izlikom da sam slaba zdravlja. Otiao sam u kuu gdje sam smjestio ono jadno djevoj -e. Kad sam otvorio vrata, sluavka ustade da me odvede u moju sobu. Bilo je oko pono i. Upitao sam je bih li se smio popeti u potkrovlje, i ona me odmah odvede. Zakucala je na vrata, a djevojka, uvi moj glas, odmah otvori. Sluavku sam poslao da me eka u mojoj sobi. Zatim sjedoh na djevoj inu postelju i zapitah je da li je zadovoljna, a ona odvrati da je presretna. 310

 E, pa onda se nadam da ete biti popustljivi. Ja bih noas da spavam s vama. Kako god vam je volja, samo vam moram priznati da sam se ja jednom ljubavniku ve podala, svega jednom dodue, ali to je dovoljno da me vie ne naete netaknutom. Oprostite to sam vam ju er lagala. Nisam ni slutila da ete me poeljeti. Blaga kao ovica pustila je da pohlepnim svojim o ima razotkrijem sve njene krasote, da ih moje ruke sve opipaju i da ih moja usta posiu. Ve sama pomisao da u za asak posjedovati to blago razgarala mi je plamen u dui, ali me je titala njena odve posluna podatljivost. Rosalie draga tako se naime zvala tvoja podlonost kazuje mi da me ne voli. Zato ne uzvraa na moju enju istim arom? Ne usuujem se. Bojim se da biste me smatrali neiskrenom. Drui od nestrpljenja da je stegnem u naru ju, zbacih sa sebe sve to je moglo smetati uitku i legoh pokraj nje. Trenutak kasnije s uenjem ustanovih da mi je lagala rekavi da je ve imala ljubavnika. Nikad valjda nijedna djevojka rekoh joj nije glede tog slagala. Drago mi je to mislite da nije tako, ali istina je da sam imala ljubavnika i ispripovjedit u vam kako: Jo prije dva mjeseca moja me je majka, iako ena nagle udi, njeno voljela. Radila sam kao krojaica i zaraivala dnevno po dvadeset, a katkada i po trideset sua. Sve sam davala majci. Nisam imala dragog niti sam za to marila. Smijala sam se kad su mi hvalili moju ednost, dok ja nisam znala da sam edna. Jo su me u djetinjstvu pouili da nikad ne gledam u mladie koje susreem na ulici i da nikad ne odgovaram na glupe dosjetke koj e mi dobacuju. Dakle, prije dva mjeseca, neki pristao mladi , trgovac, rodom iz Genove, upoznao se s majkom kad joj je dao na pranje fine pamu ne arape. Nije mi laskao, razgovarao je pristojno i ljubazno, i zato mi se veoma svidio. Po eo je svake veeri dolaziti k nama. Majka je uvijek bila nazo na. Sjedio je pored mene, nikad me nije ak ni za ruku uzeo da mi je poljubi. Majka, kojoj bijae drago to se mladi oito zaljubio u mene, esto me je korila to nisam ljubaznija 311 prema njemu. On je uskoro imao otploviti u Genovu na svom malom brodu krcatom robom i pred majkom je izjavio da e se vratiti u proljee i onda nam saopiti svoje namjere, a te e ovisiti o tom jesam li ostala potena. Time je sve

rekao. Smatrajui ga ve kao budueg mog mua, majka nas je esto putala da razgovaramo na vratima sve do pono i. Kad bi on otiao, ja bih zaklju ala vrata i otila lei kraj majke, koju sam uvijek nalazila u dubokom snu. Nekoliko dana prije odlaska nagovorio me je da se udaljim od ku nih vrata pozivajui me da popijemo au mukata kod nekog grkog podrumara ija je radnja ostajala otvorena cijele noi. Ondje smo ostali nasamo jedva pola sata, i te sam mu veeri prvi put dopustila da mi ukrade nekoliko poljubaca. Da sam, vrativi se kui, zatekla majku budnom, ja bih joj to ispripovjedila, tako je nevin bio moj prvi uitak. Druge ve eri ponovo me je privolio da mu podarim isto zadovoljstvo, i tako je ljubav uzimala sve vie maha. Tree se veeri mladi oprostio od majke, jer je jo iste no i imao otploviti. Kad je ona zaspala, ja sam mu, ne dvo -umei se, darovala onaj uitak za kojim smo oboje jednako eznuli. Bili smo na neuobiajenom mjestu, jeli smo da potaknemo e, pili da je utaimo, i raspaljena su nam utila tako osokolila ljubav da smo zaboravili na dunost i potenje, mislei da smo sve pobijedili. Poslije pada zaspasmo, i kad se probudismo pri danjoj svjetlosti, spoznasmo grijeh to smo ga poinili. Ustali smo vie tuni no radosni, i ja sam se vratila kui, gdje me je majka, ve budna, doekala slino kao to ste danas vidjeli. Rekla sam joj da e vjenanje izbrisati moj grijeh, a ona, uvi to priznanje, dohvati tap i bila bi me ubila da nisam pobjegla. Cijelo sam se jutro skrivala u jednoj crkvi, a u podne sam se nala na ulici ne znajui kamo bih pola. Susrela sam neku enu koju sam poznavala, a koja se bavila smje-tavanjem sluavki u kue koje su to traile. Zapitala sam je zna li nekoga tko bi me primio, i ona mi re e da su je ba tog jutra pitali za sluavku, no da je gospodarica poznata milosnica, te da se, smjestim li se kod nje, izlaem opasnosti da poem njenim stopama. Odgovorila sam da u se znati obraniti, i dobra me ena smjesti u pokvarenoj ku i gdje ste me zatekli. Gospoica me je zadovoljno primila, a 312 jo zadovoljnija postade kad joj, odgovarajui na pitanja, rekoh da jo nisam bila s mukarcem. Ali zbog te sam se lai gorko pokajala. U osam dana to sam sluila u te raspusnice nagutala sam se najsramotnijih i najgnusnijih uvreda to ih je ikad jedna djevojka podnijela. Svaki mukarac koji je onamo doao, im bi me vidio i uo da sam nevina, htio je da me zloupotrijebi, nudei mi pet do est lujdora, s time da me najprije pregleda. Ja nisam htjela, i svaki bi me ismijao i iz -rugao. Po nekoliko su me puta na dan prisiljavali da prisustvujem gadostima onih koji su dolazili da se pozabave s mojom gazdaricom, a kad sam im pri odlasku osvjetljavala stube, govorili su mi prostake psovke zato to nisam htjela da im za dvanaest sua uradim ono to

su traili. Tad bi mi davali est bakrenjaka govorei da sam zacijelo sva gnjila. Kad sam se povlaila u svoj bijedni brlog na spavanje, uvijek bih na vrata navalila teak komad pokustva. Na kraju sam pomiljala da se ubijem, kad ste juer navee doli vi i ponijeli se prema meni da se sramotnije ne moe zamisliti. No na odlasku priinili ste mi se plemenitim i razboritim, pa sam vam ne samo oprostila ve vas i zavoljela vjerujui da ste vi ovjek kojeg mi je providnost poslala da posreduje kod moje majke ne bi li me opet primila. Tako e me, umovala sam, moj dragi, kad se u prolje e vrati, nai u kui i oeniti se mnome. No od jutros nemam vjere u svoju majku, koja me o ito smatra plaenom bludnicom. Sad pripadam vama, i ako me ho ete, odrei u se zauvijek svog zarunika, kojeg, znam to i predobro, nisam vie dostojna. Uzmite me za sluavku, ja u vas vjerno voljeti kao da sam vam ena, i nikad nita neu od vas traiti. Ne znam bijae li to iz slabosti ili plemenitosti, tek Ro -salie vidje moje suze prije negoli ja njene. Ali onda iz nj enih potee bujica. ini mi se rekoh joj da ima svega jednu koulju. Imam jo jednu koju sam sluajno spremila u dep. Sve to imam ostalo je kod moje majke. Otari suze, Rosalie, sutra ujutro imat e sve to ti je potrebno, a veerat e sa mnom u sobi koju sam iznajmio na drugom katu. Ja u se brinuti za tebe, spavaj spokojno. Vi ste se dakle saalili na me? 313 Mislim, drago dijete, da je to ljubav. Dao bog. Ta prostoduna izreka nagna me u smijeh. Siavi u sobu, na oh sluavku, koja me je ekala puna dva sata. No namrgo eno joj se lice razvedri kad joj dadoh talir od est franaka. Naloio sam joj neka kae gospodaru da u sutra s Rosalie posno veerati u svojoj sobi, no neka napomene da volim ukusnu trpezu. Otiao sam u svratiste Trinaest kantona istinski zaljubljen u jadnu djevojku i s vrstom odlukom da je nikad ne napustim. Tako mislimo kad smo god zaljubljeni. Sutradan sam pjeke izaao sa slugom da mi po kae gdje bih mogao kupiti sve za sirotu Rosalie. Naumio sam je odjenuti skromno no pristojno. U dobi od petnaest godina, ona bijae razvijena poput djevojke od dvadeset, s jedrim

grudima, sva skladno zaobljena. Sve sam joj kupio kao po mjeri. Na to sam utroio cijelo jutro, i sluga joj je u malom kov egu odnio dvije haljine, koulje, podsuknje, arape, maramice, kape, rukavice, papu e, lepezu, torbicu za runi rad i ogrta. Nestrpljivo sam ekao veer da uivam u ljupkom prizoru kojim u obradovati svoje srce. Malteki vitez doe nenajavljen na ruak, to mi bijae drago. Poslije objeda nagovori me da odemo zajedno u komediju jer, kako re e, tog dana nema abonomana, pa u u loama vidjeti najotmjenije drutvo Marseilla. Javnih djevojaka nee biti u prosceniju jer na takve dane moraju platiti ulaznicu. Predstavio me nekoj gospoi koja je prireivala prijeme za otmjen svijet. Pozvala je i mene, no ja sam joj zahvalio rekavi da odlazim iz grada. Bijae to meutim korisno poznanstvo koje mi je i te kako poslui lo za drugog boravka u Marseillu. Gospoa se zvala Audibert. Nisam doekao svretak predstave, ve pohitah Rosaliji, koju sam jedva prepoznao kad sam je ugledao. Preda mnom je stajala crnka visoka stasa, tamnih obrva, njena, poneto blijeda lica, a puta b ijele kao ljiljan. Na obrazima imala je rupice koje su se vidjele samo kad se smijala, a sli nu je jamicu imala usred brade. Njena donja usna, rumena kao jagoda bijae malo ispupenija od gornje, te se inilo kao da je stvorena da ubere poljubac i da ga zauvijek zadri. Bijae to jedno od onih otmjenih lica koja neto govore, pa se pogled na njima 314 zaustavlja, i ovjek poeli da sazna to bi htjela kazati. Pravu Rosalijinu ljepotu mogao bi vidjeti tek kad bi se nasmijeila, a dotad sam je vidio uvijek tunu. Sad je meutim tuge nestalo, a s lica joj je odsijevala zahvalnost i veselje. Ti e, Rosalie draga, biti moja gospodarica i moje e te sluge potovati kao da si mi ena. Rosalie tada, kao da je iz smrti ula u ivot, pokua iskazati to osje a zbog tolikih dobroinstava, a meni je, sluajui njene zbunjene rijei, dua plivala u radosti, jer bijah siguran da nisu lane. U njenom potkrovlju nije bilo ogledala pa se odjenula kako je bez njega najbolje umjela. Vidio sam da se ne usu uje stati pred veliko ogledalo koje bijae u mojoj sobi, pa je ponukah da se pogleda, a ona to u ini smijui se. Ree da joj se ini da vidi sliku neke druge ene. Pohvalila je ukusnu jednostavnost haljine, alei samo to bi njena majka u tom daru vidjela tek grenu namjenu .

 Ne misli vie na svoju mesmiljenu mater. Sad izgleda poput otmjene dame i ja u se osjeati polaskanim kad me u Genovi budu pitali jesi li mi k i. U Genovi? Da. Sto si problijedjela? Ondje u moda susresti ovjeka kog jo nisam zaboravila. Hoe li ostati ovdje? Oh, ne! Volite me i nadalje, jer i ja vas volim, i to ne iz koristoljublja. Oi ti se pune suzama, anele moj. Doi k meni i zagrli me. Ona se prepusti mom zagrljaju, krope i mi lice slatkim suzama koje vie nije mogla zadrati. U tom stanju ganute razdraganosti sjedosmo za stol, a posluivala nas je jedina sluavka u svratitu. Jela kojima nas ponudie bjehu jo ukusnija od onih to sam ih dobivao u svratitu Trinaest kantona. Ja sam jeo poput Apicija,44 jedino mi bijae krivo to Rosalie nije mogla tako rei nita okusiti. ini mi se, srce moje, da u tebe nema sklonosti za dobru trpezu. Nitko nema takvog teka kao ja, a i eludac mi je dobar, to ete uostalom vidjeti kad mi se dua i srce malo pri-viknu na ovu sreu koju ne mogu pojmiti. 315 Ali ti nita ni ne pije, a ovo je tako dobro vino. Ako vie voli gr ki mukat, dat u ti ga donijeti, pa e te podsjetiti na tvog dragoga. Ako ste naumili sa mnom biti u svemu ljubazni, onda me ubudu e potedite ovakvih ponienja od kojih za mene nema gorih. Nikad to vie neu uiniti, mila moja Rosalie. Oprosti mi! Kad vas ovako gledam, osje am pravi oaj to vas nisam upoznala prije njega. Taj mi tvoj osjeaj nadoknauje tugu to nisam bio prvi. Mila moja prijateljice, uzvien je to osjeaj, jer je nikao u tvojoj lijepoj i nevinoj dui. Ti si ne samo lijepa ve i edna, jer si se predala iz iste ljubavi, i kad pomiljam da si sad moja, oaj mi se uvlai u duu to ne mogu dokraja povjerovati da me voli. Moj mi zao duh apue da ne bi bila tako njena da ti nisam pomogao. O, zlog li duha! Istina je, da sam vas srela na ulici, ne poznaju i vas, ne bih se ovako ludo zaljubila, ali sigurno je da biste mi se svidjeli. Ja osje am da vas volim, no to nije zbog vaih dobroinstava, jer ja bih vas, tako mi srce kae,

voljela i kad biste bili siromani, a ja bogata. Sve bih tad u inila za vas, ali ja to ne elim. Milije mi je da ja dugujem vama no vi meni. To je sve to znam, moj razum ne ide dalje, a vi pogodite ostalo. Bila je pono, jo smo sjedili kod stola, kadli osvanu stari svratitar da me zapita jesam li zadovoljan. Dugujem vam hvalu i estitke. Tko je pripremio ve eru? Moja ki. No moram vam rei da je skupa. Sto je dobro, nikad nije skupo, dragi prijatelju. Bit ete zadovoljni sa mnom kao to sam i ja s vama. Sutra na-vee posluit ete me slinom veerom, a dotle e se ova draesna osoba koju vidite za stolom bolje osje ati, pa e neto i okusiti. Bit e zato dobrog teka u postelji. I meni su se prije ezdeset godina dogaale takve stvari. Vi se smijete, gospo ice? Smijem se mislei s kakvim se zadovoljstvom morate toga prisje ati. 316 Ha, imate pravo. Zato ja mladom svijetu opratam sve ludosti koje po injaju zbog ljubavi. Vi ste uistinu mudri rekoh mu ja na to. Da, taj je starac mudar primijeti Rosalie kad ostadosmo sami a moja je majka prava luda. Hoe li da te sutra povedem u komediju? Oh, ne, molim vas! Ako to ba elite, posluat u vas, no preko srca. Ni komedije, ni etnje! to li sve ne bi rekao ovdanji svijet! U Marseillu nita, a drugdje sve, i to drage volje. Bit e kako eli, samo e se jo veeras preseliti u novu sobu. Dosta je potkrovnice. Za tri dana putujemo: Zar tako skoro? Da. Sutra e mi rei to sve treba za put, jer ja se moda ne bih mogao sjetiti. Jo jedan podstavljeni ogrtai, izmice koje doseu do listova, nonu kapicu, nekoliko eljeva, kutiju za puder, jastui za pudranje, loni pomade i molitvenik.

 Zar ti zna itati? Znam itati i pisati. Time to si mi otvoreno kazala sve to treba dala si mi najvei dokaz ljubavi, jer se bez povjerenja ne moe voljeti. Ne boj se, ne u nita zaboraviti, no za izmice bi se mogla pobrinuti sama. U susjedstvu stanuje neki obu ar, pa neka ti odmah ujutro uzme mjeru. Ti razgovori bijahu uvod u preugodnu no koju prove-dosmo zajedno. Spavali smo sedam sati, a san smo na poetku i na kraju zasladili milovanjima. Ustali smo oko podneva ve prisno sprijateljeni. Rosalie me je po ela tikati i vie nije govorila o zahvalnosti. Svikavi se na novu sre u, smijala se prezrivo prolim jadima i bijedi. Svakog bi mi se asa ovjesila oko vrata i u prevelikoj svojoj radosti zvala bi me svojim djetetom, tvorcem svoje sre e, i obasipala me kiom poljubaca. Znajui da u ivotu nita osim sadanjosti nije stvarno, predavao sam se uivanju svoje sree, odbacujui spomen na prolost i grozei se pomisli na vjeno prijetei mrak budunosti u kojoj osim smrti nita nije sigurno. Kupio sam joj zlatni unak da se zabavlja pletui i poklonio joj sat. Kazala mi je da ga je veoma eljela, no nije se nikad usudila da me za tako neto zamoli. Videi meutim 317 kako me je ta njena bojazan, koja je ukazivala na nedostatak povjerenja, ozlovoljila, ona mi, poljubivi me po sto puta, obe a da mi ubudue nee preutjeti ni najmanje svoje elje. Uivao sam odgajajui to djevoje. Ve sam se unaprijed ponosio to e zahvaljujui odgoju koji e dobiti od mene postati savrenom. etvrtog je dana obavijestili neka bude spremna za put kad do em s koijom po nju. Ni Leduca ni Costu nisam ni 0 emu obavijestio, a Rosaliji sam rekao da imam dvojicu slugu s kojima esto obiavam razgovarati da se nasmijem glupostima koje izlanu, no da se ona prema njima mora vladati suzdrano i hladno. Kad im ibude imala to zapovjediti, neka to uini strogo, ali ne i naduto, i neka nikad ne pokae ni najmanje sumnje u spremno izvrenje zapovijedi. Ako li je u bilo em uvrijede, neka me odmah i bez sustezanja obavijesti. Svratiste Trinaest kantona napustio sam u etvoroprenoj potanskoj koiji, smjestivi Leduca i Costu na sjedita koijaa.

Zaustavili smo se pred kuom gdje me je ekala Rosalie. Zahvalivi dobrom starcu, koji je iskreno alio to mu odlaze tako ljubazni gosti, smjestih Rosaliju u koiju i naredih posti-Ijonu da krene cestom za Toulon koji sam elio posjetiti prije povratka u Italiju. Onamo smo stigli u pet sati. Ljubljena moja Rosalie ve erala je zajedno sa mnom, poprimivi dostojanstveno dranje, ponajvie zbog Leduca, koji je traio da je posluuje Costa. 1 ne gledajui ga rekoh Rosaliji da e je on imati ast posluivati i eljati kad to zapovjedi. On se pokori i duboko joj se pokloni u znak poslunosti. Sutradan smo poli da pogledamo luku. Sam zapovjednik, koji se ondje slu ajno zatekao, iskazao nam je ast i svuda nas proveo. Velikoduno sam imu dopustio da vodi Rosaliju ispod ruke. Pozvali smo ga na ru ak, a on se nije dao dugo moliti. Mila moja Rosalie govorila je malo no uvijek umjesno, i premda nije imala nikakva iskustva u saobraaju s otmjenim svijetom, ljupko je um jela odgovoriti na sve ljubaznosti koje joj je iskazivao prijazni zapovjednik. Legli smo rano jer smo ve sutradan imali krenuti u Antibes. 318 U tom sam gradu iznajmio barku za put do Genove, a kako sam se istim putem odluio vratiti u Francusku, pohranio sam svoja kola u nekom spremitu, utanaivi pismeno da u za njihov smjetaj plaati est franaka mjeseno. Iz Antibesa smo otplovili u samu zoru, no dva sata kasnije podie se silan vjetar i videi gdje mi ono aneosko bie premire od straha, naredih brodarima da spuste jedra i da odveslaju u luku Villefranche. Kako ondje nismo mogli na i prikladna konaita, unajmih koiju i odvezosmo se u Nicu, gdje ostadosmo tri dana, jer vrijeme sveudilj bijae olujno. Smatrao sam svojom dunou da odem u udvornu posjetu zapovjedniku, jednom starom asniku koji se zvao Pe-terson. Prvo to me je zapitao bijae poznajem li nekog Rusa koji se naziva Karlo Ivanov. Odgovorih mu da sam ga susreo u jednoj kui u Grenoblu. Za nj se govori da je pobjegao iz Sibira i da je mlai sin vojvode od Kurlandije. I meni su to rekli, ali o tom ne znam nita. Otiao je u Genovu gdje jedan bankar, kako se govori, ima nalog da mu isplati dvadeset tisua talira, no uza sve to ovdje mu nitko nije htio predujmiti

ni pare. Otpremio sam ga u Genovu na svoj troak samo da grad oslobodim njegove sumnjive nazonosti. Bilo mi je drago to je Rus otiao prije mog dolaska. Neki stariji asnik, imenom Ramini, koji je stanovao u istom svra -titu, zapitao me bih li htio ponijeti neki paket koji je gospodin de St. Pierre, panjolski konzul, elio poslati markizu Gri-maldiju u Genovu. Tu sam dunost rado preuzeo im sam saznao da je to onaj isti Grimaldi kog sam nedavno upoznao u Avignonu. Ramini me pitao jesam li u Avignonu upozna o neku gospou Stuard, koja je sa svojim navodnim muem provela u Nici petnaest dana bez prebijene pare. Ta ena nastavio je Ramini nije nikad otvorila usta, svojom je udesnom ljepotom oarala sav muki svijet, a nikog nije ak ni smijekom nadarila. Rekoh da vie nije u Avignonu i da sam joj upravo ja dao novaca za put. Ali nadovezah kako joj je polo za rukom da ode iz Nice kad nije imala ni pare? Nitko to ne zna. Otila je koijom podmirivi raun kod svratitara. Ba bih rado o toj eni neto vie saznao. Go319 spodin Grimaldi ispripovjedio mi je kako je odbila da od njeg primi stotinu lujdora, a da je slino postupila s jednim Vene-cijancem. Jeste li to moda bili vi? Jesam, ali ipak sam joj dao novaca. Kako se vrijeme popravilo, ukrcasmo se prve vedre noi i za dva dana stigosmo u Genovu, koje jo nikad nisam vidio. Ukona ili smo se u svratitu Sveta Marta gdje iz pristojnosti uzeh dvije sobe, jednu pokraj druge, dok za sluge iznajmili jednu sobicu u blizini. Drugog sam dana po Costi poslao onaj paket markizu Grimaldiju, a kasnije sam otiao da kod vratara ostavim svoju posjetnicu. Mladi enoveanin kojeg sam privremeno uzeo u slubu odvede me jednom trgovcu gdje kupih platna da Rosalie sebi saije rublja kojeg nije imala dovoljno. Taj ju je dar neobino obradovao. Jo smo bili za stolom kad mi najavie markiza Grimal -dija koji me srdano zagrli zahvalivi mi to sam vodio brigu o njegovu paketu. Odmah me upita to je bilo s gospoom Stuard, a kad mu ispripovjedih cijelu zgodu, glasno s e nasmija primijetivi da ni sam ne zna to bi u inio na mom mjestu.

Primijetivi kako radoznalo promatra Rosalie, rekoh mu da je to gospo ica koja me neobino zanima ne samo zbog svoje ljepote ve i zbog pameti i ednosti. Natuknuh mu kako bi joj volio na i jednu pristojnu sobaricu koja bi je posluivala, pomagala joj kod ivanja, te izlazila s njome odjevena po mjesnoj modi. Najvanije je meutim bilo da je razgovorom naui talijanski, jer bih je elio predstaviti u Firenzi, Rimu i Napulju. A zato nas enoveane elite liiti tog velikog zadovoljstva? Evo, ja se nudim da gospoicu, pod naslovom koji mi oznaite, predstavim u svakoj otmjenijoj kui, poevi od svoje. Ona se iz ozbiljnih razloga ne eli ovdje ni s kim susretati. U redu. Hoete li se neko vrijeme zadrati u Genovi? Naumio sam ostati najvie mjesec dana. Naa e razonoda biti razgledanje grada i okolice, a esto emo odlaziti i u kazalite. Uivat emo sladei se za stolom i jedui odline gljive poput onih koje su nam danas priredili. 320 To je uistinu lijepo. Ne bih vam mogao pruiti ugodnije zabave ni sretnijeg ivota od ovoga to ste ga naumili provoditi u Genovi. Za gospo icu u nastojati pronai djevojku s kojom e biti zadovoljna. Poslije markizova odlaska Rosalie me zamoli da je odvedeni nekoj trgovkinji modnim sitnicama, jer bi eljela kupiti vrpce i jo neke potrebne stvari. Upozorila me da e ih platiti vlastitim novcem i da e se pogaati, zabranivi mi da se mijeam. Bit e kako eli, srce moje. A poslije emo ii u kazalite. Kod modne trgovkinje, koja bijae Francuskinja, moja se Rosalie pokaza ljupkom i duhovitom: pravila se vana, izbirljivo je sve pregledavala, traila kape po najnovijoj modi, pogaala se i na kraju kupila sitnica za pet do est lujdora koje je izbrojila na najotmjenji nain. Izlazei rekoh joj da su me zacijelo drali za njena lakaja, pa da se elim osvetiti. Stoga je povedoh u radnju nekog draguljara i kupih joj kop e, naunice i ogrlicu, plativi bez pogaanja ono to su traili. Dragi moj prijatelju ree mi kad smo izili svia mi se ovo to si mi kupio, ali ti ne zna troiti svoj novac. Da si se poga ao, utedio bi najmanje etiri lujdora. Navee smo otili u komediju, ali Rosaliji bijae tako dosadno da me je nakon prvog ina zamolila neka je odvedem kui.

Vrativi se, naosmo kutiju u kojoj je bilo dvadeset i etiri funte okolade. Bijae to dar gospodina Grimaldija. Costi, koji se hvalio da umije izvrsno prirediti okoladu, naloih da nam sutradan, po dolasku gospodina Grimaldija, pripremi tri alice. Markiz osvanu u devet sati ujutro. Sa sobom je doveo nekog trgovca od kog kupih dva velika komada najfinije pamu ne tkanine s bijelom podlogom u koju bijahu utkani areni cvijetovi izra eni u Pekingu. Od tog je Rosalie eljela napraviti dva mezzara4i da se Genovom moe etati pokrivene glave po ondanjoj modi. Markizu sam zahvalio na velikodunom daru. okolada koju nam je poslao bila je odlina. Costa je sjao od ponosa sluaju i kako ga gospodin Grimaldi hvali to ju je napravio s finom pjenom. 21 Casanova IV 321 as kasnije Leduc najavi neku enu nepoznata imena. Gospodin Grimaldi re e da je to majka sobarice koju sam traio za Rosaliju. Ugledao sam jednu enu pristalo odjevenu, a uz nju djevojku od dvadeset i tri godine koju tek letimi no pogledah i odmah zakljuili da je neobino lijepa. Majka, poto je zahvalila gospodinu Grimaldiju, predstavi djevojku Rosaliji i uze nabrajati sve to umije raditi. Zatim kaza da je potena i da e vjerno sluiti svoju gospodaricu koja bez ikakve opasnosti po svoju ast moe s njome izlaziti. Djevojka zna francuski, vedre je i prijazne udi. Zatim ree koliko je njena ki kod drugih gospoa dobivala na mjesec, i na kraju zamoli Rosaliju neka je ne tjera da jede sa sluin-adi, jer je jedina slabost njene keri da bude potovana. Zvala se Veronica. Rosalie kaza da to nije slabost, jer nitko ne moe od drugih traiti potovanje ako nije dostojan potovanja. Uzet u je zavrila je i nadam se da e me zavoljeti. Kad su se svi razili, Rosalie se, uz pomo Veronike, marno lati ivanja i ja se povukoh u svoju sobu da se zabavim prevo enjem kotkinje, koju sam naumio prikazati s e-novekim glumcima koji bijahu prilino dobri. Za rukom opazih da je Rosalie snudena pa je zapitah za razlog. Ova je Veronica odvrati ona ljepa od mene. Ona prema tebi nije nita. Ti si jedina za me lijepa, no da te umirim zamolit u sutra gospodina Grimaldija neka kae njenoj majci da do e po nju. Ujedno u mu kazati da ti nae drugu, ovog puta runu sobaricu.

 To ne smije uiniti, jer e pomisliti da sam ljubomorna, a to bi mi bilo veoma ao. Udobrovolji se dakle, jer i ja trpim gledaju i te tako tunu. Ali prijatelju moj mili, veselu e me vidjeti tek ako mi obea da je nee zavoljeti. Nita lake od toga. Izmeu mene i te djevojke nee doi ni do ega. Ljuti li se na me zbog te bojazni? Kako bih se ljutio? Da me ne voli toliko, ne bi se bojala. 322 Zarekoh se dakle da tu Veroniku nijednom ne u pogledati, jer sam odve ljubio svoju slatku Rosaliju a da bih joj nanio i najmanju bol. Dan sam proveo kod kue radei na prijevodu, a sutradan sam se cijelog jutra zabavljao kod gospodina Grimaldija. Kupio sam komad oslikane indijske tkanine da se Rosalie, koja nije eljela u kazalite, ima ime zabaviti. Otiao sam na komediju sam i kad se vratih zatekoh gospodina Grimaldija kako Rosaliji i Veroniki daje savjete u pogledu haljine koju su ile. Poto zagrlih senatora, zahvalih Rosaliji to ga je do ekala i blago je upozorih da je trebala prekinuti svoj posao. Zapitaj njega, srce moje, zato me je prisilio da nastavim. Govorio je da e otii. Ona tad ustane i ostavljajui Veroniku da sama radi, poput prave kuedomaice ljupko pozva markiza da ostane s nama na ve eri, pogodivi tako moju misao. Na gost nije gotovo nita jeo, jer nije obi avao veerati. Sa zadovoljstvom sam primijetio kako se divi mom blagu. Mislio sam da se od ovjeka njegovih godina nemam ega bojati, a bilo mi je drago to se Rosaliji prua prilika da izui umijee koje je prijeko potrebno svakoj eni ako eli da joj se irom otvore vrata visokog drutva. Iako neiskusna i ak neuka u tom umijeu, Rosalie me je zadivila svojim prirodnim darom: razgovarala je s markizom tako da je sugovorniku fino dala naslutiti da e njegovu naklonost hraniti nadom. Kad je odlazio, kazala je da e joj uiniti veliko zadovoljstvo ako jednom do e na ruak jer bi ga voljela vidjeti kako jede. Kad ostadosmo sami stegoh je na grudi i guei je poljupcima upitah gdje je nauila tako razgovarati s ljudima iz visokog drutva.

 To ti, prijatelju moj, govori mom duhu, ti mi pogledom kae to moram rei i uiniti. Dao sam Costi da prepie moj prijevod kotkinje, a kad to bi gotovo, odnesoh ga Rossiju, ravnatelju glumake druine, koji se, im mu rekoh da mu ga elim pokloniti, ponudi da je prikae. Ozna io sam mu imena glumaca koje sam izabrao i pozvao ga zajedno s njima na ru ak u mom svratitu gdje u im djelo proitati i podijeliti uloge. 323 Sutradan pozvao me je bankar Belloni na ru ak s gospoom, ali se ona uljudno ispriala. Gospodin Grimaldi ljubazno se ponudio da joj umjesto mene pravi drutvo. Vrativi se u svratiste, naoh gospodina Grimaldi ja kako Rosaliji daje poduke iz talijanskog. Ree mi da ga je ponudila ukusnim objedom i da mi zavidi na srei to posjedujem takvo blago. Markiz je uza svu svoju asnu suzdranost bio zaljubljen u Rosaliju, ali ja jo uvijek nisam ni od ega strepio. Na dan prve predstave Skotkinje nala se u loi i Rosalie u pratnji Veronike. Gospodin Grimaldi nije se ni na tren udaljavao od moje slatke enice. Komedija je doivjela silan uspjeh. Veliko enovsko kazalite bijae dupkom puno. Nije se ondje sabrao puk, ve ono to u gradu bijae najuglednije i najbogatije. Glumci koji su igrali bez apta a doivjee buma odobravanja i udom su se udili to je publika zahtijevala da predstavu pet puta ponove. Rossi, koji se moda nadao da u mu dati jo koju komediju, zamolio me za doputenje da mojoj navodnoj supruzi pokloni bundu od risova krzna. Rosaliju je taj dar neobino obradovao. Ali jednog dana Rosalie povede razgovor koji mojom krivnjom unese nemir i tugu u divnu duu tog utjelovljenog an ela kojeg sam ipak, uz pomo boju, uinio sretnim za cio ivot. Po nekim znacima rekla mi je slutim da sam trudna. Kakve li radosti ako ti poklonim lijepo edo! Ako se rodi u odreeno vrijeme, bit e sigurno od mene i ja u ga voljeti. A ako se rodi dva ili tri tjedna prije, zar onda nee biti siguran? Siguran ba neu biti, ali ipak u ga voljeti, jer e biti tvoje i brinut u se za nj poput oca. Ono bi moglo biti samo tvoje, ja to pouzdano znam. Oh, nesretne li mene! Prijatelju moj mili, ta nije mogue da sam zanijela od P-ia. On me je imao svega

jednom i to tek jedva, a ti dobro zna s kakvom smo ljubavlju nas dvoje esto bili zajedno. Oh, srce moje, umiri se, ne pla i vie, zaklinjem te. U pravu si. Ovo to sam izlanuo samo je mogue, ali nije vje324 rojatno. Plod e biti od mene, u to neu nikad sumnjati. Budi mi spokojna, ljubavi. Kako da budem spokojna kad si mogao posumnjati? Vie to nismo spominjali, ali ona je otada esto bila tuna i zamiljena. Ja bih je satima drao u naru ju, njeno i zaljubljeno, i ona se predavala ljubavi, ali ja bih usred zanosa esto znao oslukivati njene uzdisaje koji su mi odavali da u njenoj dui nema onog pouzdanja to ga osje a svako zaljubljeno srce. Gorko sam se pokajao to sam joj saop io onu svoju glupu sumnju. Desetak dana nakon tog razgovora Rosalie ue u moju sobu s nekim zapeaenim pismom rekavi da joj ga je uru io unajmljeni lakaj kad je uvrebao trenutak da ja to ne primijetim. Ona se ree time osjea uvrijeenom. Pozvah lakaj a i upitah ga od koga je dobio pismo. Jedan mladi kog ne poznajem dao mi je cekin da gospo i kriom od vas uruim to pismo i obeao mi je jo dva cekina ako mu sutra donesem odgovor. Nisam ni pomislio da bi to mogao biti propust, jer vam ga je gospo a mogla pokazati ako je htjela. To je istina, no ja vas ipak otputam, jer gospo a koja, kao to vidite, nije ni otpeatila pismo, nalazi da ste joj tim inom uskratili duno potovanje. Leducu rekoh da ga isplati i tako lakaj bi otputen. Otvorio sam pismo i ugledao potpis P-ia. Rosalie me ostavi i ode u svoju sobu da ije s Veronikom. Pismo je glasilo ovako: Vidio sam vas, draga Rosalie, kad ste se, izlaze i iz kazalita, popeli u koiju u pratnji Njegove jasnosti markiza Grimaldija, mog kuma. Ja vas nisam prevario i kao to sam vam obeao, namjeravao sam idueg proljea poi u Marseille da se vjenam s vama. Jo vas volim, pa ako vi pristajete da mi budete enom, pripravan sam vam dati ruku u nazonosti svojih roditelja. Ako ste se i ogrijeili o ednost, neu vam to nikad predbaciti, jer sam ja prvi uzrok vaeg grijeha. Recite mi biste li eljeli da se samom gospodinu Grimaldiju izjasnim u pogledu svojih namjera. Nadam se da e on jamiti za mene. Ja sam ak spreman da vas primim iz ruku onog gospodina s kojim ivite, ukoliko niste

udati za nj. Ako ste pak slobodni, ne zaboravite da e vaa ast postati ista poput kristala onog trenutka kad se udate za ovjeka koji vas je zaveo. P-i. 325 Eto potena ovjeka, rekoh samom sebi, koji zasluuje Rosaliju, dok u se ja pokazati najnepotenijim ovjekom ako mu je ne prepustim, ukoliko se odmah njom ne oenim. Neka odlui sama Rosalie. Pozvah je i pruih joj pismo. Ona ga pro ita i vrativi mi ga upita me savjetuje li joj da prihvati ponudu P-ia. Odgovorih joj da u umrijeti od bola ako pristane, no ako mu je ne prepustim, onda se zbog svoje asti moram smjesta oeniti njome. Nadovezah da sam na to spreman. Ona mi se ovjesi oko vrata rekavi da voli jedino mene i da nemam pravo kad tvrdim da se zbog svoje asti moram njome oeniti. Draga moja Rosalie, ja te oboavam, ali vjeruj mi kad ti kaem da ja ipak bolje od tebe znam to zahtijeva moja ast. Ako je taj Pi imuan ovjek koji te moe usreiti, ja ti, pa makar umro od boli, moram savjetovati da primi njegovu ruku, ili ti pak odmah moram ponuditi svoju. Ni jedno ni drugo. Ta tko nas goni na odluku? Ako me ti voli, ja sam sretna. Drugog ne mogu voljeti. Neu odgovoriti na to pismo i vie o P -iu ne elim uti. Ja ti o njem zacijelo neu govoriti, ali vidjet e da e se umijeati markiz Grimaldi. Neka se umijea, ali budi siguran da mi ne e dva puta o tom govoriti. Nee ni meni. Poslije tog razgovora odluih da otputujem im dobijem preporuna pisma za Firenzu i Rim koja sam traio od gospodina Bragadina. ivio sam sa svojom dragom Ro-salijom u slatkom miru i ljubavi. Gospodin Grimaldi bijae jedini blagonakloni svjedok nae sree. Pet ili est dana nakon to je Rosalie primila ono pismo b ijah pozvan u markizov kasino u San-Pietru d'Arena. Moj mi domain ree kako mu je milo to me vidi, jer je elio sa mnom porazgovoriti o jednoj vanoj stvari. Nasluivao sam o emu e biti spomena, a ikako sam znao to u mu odgovoriti, mirno ga zamolih neka samo kae to je naumio. On zapo e ovako: Jedan ovdanji ugledan trgovac doao je neki dan da mi predstavi svog neaka koji se zove P-i. Ree da je on moje kume, u to sam se osvjedoio, i da me moli iza posredovanje i zatitu. Odgovorio sam mu da u mu u sva-

326 koj prilici pomoi jer mi je to kao kumu dunost. Kad ostadoh sam s mladi em on mi ispripovjedi kako je vau sadanju ljubavnicu upoznao u Marseillu i kako joj je obeao da e se na proljee ,s njome vjenati. Neki dan ju je meutim vidio dok je u mojoj pratnji izlazila iz kazalita, pa ju je slijedio i saznao da ivi s vama. Rekli su mu da je udata za vas, ali on nije povjerovao. Stoga joj je poslao pismo u kojem joj je saopio da je jo uvijek spreman odrati svoju rije . Pismo mora da je palo u vae ruke, jer nije dobio odgovora. Zato se nastavio je utjee meni ne bi li tako doznao da li Rosalie pristaje na njegovu ponudu. Ja mislim da je ovjeku poput vas draa sloboda od enidbe. Ho ete li mi dopustiti da i s Rosalijom o tom govorim? Vama uistinu ne treba moje dozvole. Slobodno razgovarajte s njom, ali samo ne u moje ime, jer je odve oboavam a da bih joj mogao dati i najmanje povoda da pomisli kako se elim rastati od nje. Ako ne elite da se umijeam u tu stvar, recite mi to ot voreno. Naprotiv. Bit e mi drago ako vi posvjedoite da nisam tiranin svojoj dragoj Rosaliji. Razgovarat u s njom veeras. Da bi markiz mogao na miru porazgovoriti s Rosalijom, vratio sam se tek na veeru. On je s nama veerao, a poslije njegova odla ska Rosalie mi vjerno ispria sve to joj je rekao. Odgovorila mu je isto to i ja, zavrivi s molbom neka joj vie ne spominje P-ia. Mislei da je time svreno, stadosmo se polako spremati na odlazak iz Genove. Nekoliko dana poslije mankieva razgovora s Rosalijom o prijedlogu mladog Pia, kad smo ve oboje povjerovali da senator vie ne misli na to, on nas pozva na ruak u svoj kasino. Kako Rosalie nije jo nikad bila ovdje, gospodin Grimaldi je elio, kako je sam izjavio, da prije odlaska vidi njegov vr t. Poziv smo s veseljem prihvatili. I tako se sutradan u podne obresmo u njegovu lijepom kasinu. Ondje zatekosmo jedan postariji par kome me on predstavi izrekavi moje ime. Rosaliju je predstavio kao osobu koja mi prisno pripada. Potom siosmo da proetamo vrtom. Ono dvoje ljudi uhvatie Rosaliju pod ruku, govorei joj tisuu ljubaznosti 327

i obasipajui je milovanjima. Ona im je vedro odgovarala na talijanskom. Nakon pola sata pozvae nas na ruak, te se svi uputismo u blagovaonicu. Ugledavi stol prostrt za estoro, naslutih to se sprema, ali za uzmak nije vie bilo vremena. Sjedosmo, i u taj tren u e u dvoranu neki mladi. Markiz ga blago prekori to je zakasnio i na brzu ruku predstavi ga kao gospodina P -ia, svoje kume i neaka prisutnog gospodina i gospoe. Zatim ga posjede sebi slijeva, dok mu zdesna bijae Rosalie, pokraj koje sam sjedio ja. Vidjeh kako je ona samrtno problijedjela, a mene stade obuzimati slijepa srdba od koje sam drhtao od glave do pete. Taj postupak enovekog vlastelina uinio mi se nesmiljenim. Bijae to strano iznena enje, krvava uvreda nanesena i meni i Rosaliji, uvreda koja se mogla oprati samo krvlju. U silnom uzbu enju koje mi je potresalo duu ipak sam uvi ao da se moram svladati. to sam uostalom i mogao uiniti? Uzeti Rosaliju za ruku i otii? Pomiljao sam i na to, no znaju i kakve bi posljedice mogao imati tako nepromiljen korak, nisam smogao snage da se na to nakanim. Nikad u ivotu nisam za stolom proveo uasnijeg sata. Ni ona ni ja nismo nita okusili, a markiz, koji je posluivao goste, bijae toliko pametan da nije primjeivao kako oboje vraamo tanjure netaknute. Za vrijeme cijelog objeda razgovarao je s P-iem i s njegovim ujakom o trgovakim poslovima. Poslije ruka ree mladiu da se moe vratiti na svoj posao, i ovaj se oprosti poljubivi mu ruku. Bijae to mladi od dvadeset i pet godina otprilike, srednjeg stasa, lica obi na, no blaga i estita. U razgovoru je pokazivao vie razbora no duha. Nije mi se inio nedostojnim Rosalije, no drhtao sam pri pomisli da mu je mogu dati za enu samo ako je se zauvijek odreknem. Markiz je ljubazno prekoravao ujaka to mu nikad nije predstavio tog mladia kome je on mogao biti od velike koristi pri trgovakim poslovima. Ali odsad e biti drugaije nadovezao je siguran sam da u mu pomoi na putu do sree i uspjeha. Nato ujak i tetka, koji su o igledno bili s markizom u dosluhu, stadoe mladi a kovati u zvijezde, a onda kao usput spomenue kako se raduju to dragi ne ak koji e naslijediti itavo njihovo bogatstvo uiva naklonost Njegove jasnosti. Jedva ekaju, rekoe naposljetku, da vide gospo icu iz Mar328 seilla koju je izabrao za suprugu, da je do ekaju raskriljenih ruku kao vlastitu ker. To bijae kap u prepunu au. Rosalie mi apnu da e se onesvijestiti ako je odmah ne odvedem kui. Oprostih se dakle od markiza jedva suspreu i gnjev. Odahnusmo tek kad smo stigli u svratiste, i naavi se napokon sami, stadosmo razgovarati da damo oduka uzbuenoj dui. Rosalie je s pravom smatrala da

nam je markiz runo podvalio, te je zahtijevala da mu pristojnim rije ima napiem neka se odsele ne trudi da nam iskazuje ast svojim posjetama. Rekoh joj da u ve nai kako da mu se osvetim, no da ovakvo pismo ne bi bilo uputno poslati. Najbolje e biti da pourimo odlazak iz Genove, a da ga sutradan doekamo tako da on iz naeg dranja razabere koliko nas je ogor io i uvrijedio: ozbiljno dranje, hladna uljudnost, savreno pretvaranje i ni rije i odgovora ako pokua spomenuti ono to je u inio. Govorei o P-iu, Rosalie ree da ga ali ako je istina da je voli i da joj se u inio potenim i skromnim. Umalo da nisam umrla nadoveza kad su nam se susreli pogledi. Od tog je trena odvrnuo oi od mene, i ne znam da li me je pogledao kad je odlazio. Ne, gledao je u mene. To je poten mladi , i meni ga je ao. No sad je ta runa stvar iza nas. Nadam se da u za veerom biti boljeg teka. Jesi li uo njegovu tetku? I ona je oigledno bila u zavjeri. Kazala je da e me primiti kao da sam joj ki. Mora da je to dobra ena. Markiz osvanu prevee, i priavi mi pogruena izgleda, re e da je poinio neoprostivu pogreku to nas je onako iznenadio, no da mi je, ako se taj grijeh moe iim popraviti, spreman dati za dovoljtinu kakvu god zatraim. Rosalie, ne davi mi vremena da odgovorim, re e da smo mi dovoljno osveeni ako je on spoznao koliko nas je uvrijedio, te da nam druge zadovoljtine ne treba, no da emo se odsele u svakoj prilici uvati njegova prijateljstva, iako takvih prilika vjerojatno nee biti, jer mi tek to nismo otputovali. Izrekavi to, ona mu se gordo nakloni i ode u svoju sobu. On tad zapoe ovako: 329 Od prvog asa srea vae ljubavnice lei mi na srcu, pa kako znam da djevojka njena znaaja ne moe dugo ostati sretnom u poloaju razli itom od onog koji e joj pruiti brak s estitim mladiem kao to je moje kume, odluio sam da vas oboje s njim upoznam, jer ga i Rosalie tek povrno poznaje. Da doem do tog cilja, posluio sam se, priznajem, n epotenim sredstvom, no nadam se da ete mi oprostiti, jer je to bilo u najboljoj namjeri. elim vam sretao putovanje i dug i sretan ivot s tom divnom djevojkom. Piite mi o svemu i u svako doba raunajte na moje prijateljstvo, na moj utjecaj i bogatstvo. Htio bih vam na kraju povjeriti neto da biste jasno spoznali ispravan zna aj tog mladia kojeg, <kako on sam kae, jedino Rosalie moe usre iti. U Rosaliji povjerio mi je koja mu se predala iz ljubavi, ne moe biti odvratnosti prema njemu, pa ako se ne moe odluiti da mu postane enom zato to je moda trudna, on e drage volje odgoditi vjenanje dok se ona ne

porodi, ukoliko pristane da ostane u Genovi, u meku skrovitu sklonitu koje e biti poznato samo njemu. Spreman je da podmiri sve trokove o ko njena uzdravanja. Svoj je prijedlog popratio primjedbom rekavi da bi prijevremeni porod, ukoliko bi Rosalie postala njegovom enom, naudio njegovu ugledu i' umanjio ljubav koju bi njegova obitelj morala gajiti prema njegovoj djeci. Tek to je izrekao posljednje rijei, kadli u sobu utra Rosalie i obojicu nas preseneti ovakvim govorom: Ako vam P-i, u svojoj estitosti, nije rekao da sam s njim mogla zatrudnjeti, tad vam to ja kaem. To je malo vjerojatno, ali nije ni nemogu e. Recite mu da u ostati u Genovi sve dok se ne porodim, ukoliko sam naime trudna, odnosno sve dok ne budem posve sigurna da nisam. Onda u otputovati svom ljubljenom prijatelju ma gdje on bio. Vrijeme poroda pokazat e ije je dijete. Ako budem sigurna da je od P-ia, dat u mu bez predomiljanja svoju ruku. Ako pak i on sam uvidi da dijete nije njegovo, neka zauvijek prestane misliti na mene. to se tie trokova mog boravka, poruite mu neka se za to ne brine. Od preseneenja bijah kao obezumljen. Markiz me zapita da li ga ovla ujem da prenese mladiu tu poruku. Od330 govorih mu da Je Rosalijina volja i moja. On ode sjaju i od zadovoljstva. Ti me dakle naputa? rekoh Rosaliji kad se naosmo sami. Da, prijatelju, ali ne za dugo, ako se naime mogu pouzdati u tvoju stalnost . To, zlato moje, trae od mene i tvoja i moja ast. Ako sam trudna, valja dokazati P-iu da nisam s njim, a istodobno i tebi da je edo tvoje. Ja ne bih ni posumnjao, Rosalie draga. Ve si jednom posumnjao, i to mi je dovoljno. Na e me rastanak stajati mnogih suza, ali on je potreban miru moje due. Moram se pokoriti tvojoj elji. Mislim da bi skrovite mogla potraiti samo u nekom samostanu, a osim markiza ne vidim nikog tko bi se tako o inski brinuo za tebe. Da li bih razgovarao s njim? Ostavit u ti dovoljno novaca za sve potrebe. Samo za najnunije, molim te. Grimaldiju ne mora govoriti, jer e se on sam ponuditi. To zahtijeva njegova ast. Ona je ispravno rasuivala, i ja sam se morao diviti njenom poznavanju ljudskog srca i zakona plemenitosti i asti.

Istog dana doe markiz i saopi Rosaliji da se P-i u svemu slae s njenim naumom i da se usrdno nada da e mu ona biti enom ak ako se i pokae da edo ne pripada njemu. Ne mogu mu braniti da se nada odvratila je ona smijui se. On se takoer nada da ete mu katkad iskazati ast i dopustiti mu da vas posjeti. Ve sam sve utanaio s glava-ricom samostana koja je moja daljnja roakinja. Imat ete dvije sobe, a drutvo e vam praviti jedna estita ena koja e vas posluivati, pa vam ak, ako ustrefoa, pomoi pri porodu. Dogovorio sam se i za cijenu vaeg boravka. Novac e se isplaivati mjeseno. Svakog u vam jutra slati jednog svog pouzdanog ovjeka koji e mi preko vae pratilje donositi vae zapovijedi. Ako mi dopustite, do i u vam se katkad pokloniti kod reetaka. Sad je bio na meni red da se zahvalim markizu. Rekoh mu da mu povjeravam svoju dragu Rosaliju i da u otputovati drugog dana poto se ona smjesti u samostan to joj ga je naao. Kad je odlazio, Rosalie mu napomene da bi ve sutradan eljela otii u samostan, i da e joj biti neobino 331 drago ako je ve idueg dana posjeti. On joj to radosno obe a. Posljednju pretunu no proveli smo kao dvije zaljubljene due koje se drugog dana moraju odijeliti jedna od druge. Plakali smo i tjeili se, te suzama i utjehama ne bijae nikad kraja. Zadavali smo jedno drugom obe anja tvrdo vjerujui da emo ih odrati kao da nismo znali da njihovo izvrenje stoji u knjizi sudbine u koju nijedan smrtnik nije jo nikad zavirio. Drugog je jutra bila sve vrijeme zabavljena spremanjem svoje odje e. Pomagala joj je Veronica plaui, a ja je nijednom nisam pogledao, preziru i sama sebe to mi se lijepa sobarica u tako tunom trenutku neodoljivo svi a. Rosalie nije htjela primiti vie od dvjesta cekina, govore i da u joj odasvud moi poslati jo novaca ako joj ustrebaju. Poto je zamolila Veroniku da se brine o meni za onih nekoliko dana koliko u se jo zadrati u Genovi, ona mi se nijemo pokloni i u pratnji Coste uputi se ka nosiljci. Dva sata kasnije jedan sluga gospodina Grimaldija doe po njene stvari, i ja ostadoh sam i tuan. Lukavi vlastelin doe na veeru i prije no to sjedosmo za stol nagovori me da pozovem i Veroniku. To je krasna djevojka uvjeravao me je. Vi je jo pravo ne poznajete i mislim da vam nee biti ao ako je bolje upoznate.

Iako me je to poneto iznenadilo, odoh po Veroniku i zamolih je neka nam iskae to zadovoljstvo. Ona prihvati poziv rekavi da umije cijeniti ast koju joj ukazujem. Bio bih najgluplji ovjek na svijetu da nisam jasno nazreo kako je lukavi enoveanin umio do kraja provesti svoj naum, izigravi me poput najneiskusnijeg utokljunca. Iako sam se s razlogom mogao nadati da e se Rosalie vratiti u moj naruaj, slutio sam da e markiz upotrijebiti svu svoju lukavost ne bi li je pridobio za sebe. Poznavaju i njegovu umjenost, strepio sam nee li u tom uspjeti. No morao sam se pretvarati i pustiti da stvari teku kako su zapoele. Iskoristio sam prvo poboljanje vremena i jedne od narednih no i ukrcao se na barku, oprostivi se od Veronike, koja je plakala. Dobro sam znao zato pla e. Otplovio sam s dvojicom svojih slugu za Lerici gdje sam se drugog dana. iskrcao i odmah unajmio potansku ko iju za Livorno. 332 ESNAESTO POGLAVLJE Passano u Livornu Pisa i Corilla Moje miljenje o razrokim o ima Firenza Ponovo nailazim na Teresu Moj sin ^ CorticeUijeua U Livornu, tek to sam odsjeo u najboljoj krmi, kaza-e mi da u gradu postoji komedija. Na moju nesreu spopade me elja da odem onamo. Neki me glumac prepozna i prie mi, radostan to me vidi. Pozvah ga na ve eru. On mi predstavi nekog ovjeka koji navodno bijae izvrstan pjesnik i velik neprijatelj veleasnog Chiarija, kojeg nisam volio zato to je na moj ra un napisao jednu ogorenu satiru, a ja mu se zbog toga nisam mogao osvetiti. I njemu rekoh da doe na veeru. Taj navodni pjesnik bijae enoveanin, imenom Giacomo Passano, a protiv veleasnog Chiarija spjevao je tri stotine soneta. Kazao je da e zbog njih veleasni umrijeti od bijesa, samo ako ih uzmogne tampati. To me nagna na smijeh. Budui da je rukopis imao u depu, pro ita mi iz njega dvanaestak pjesama. Uinile su mi se prilino slabe. Kad je sonet slab, onda je i lo, jer sonet mora biti divan. Da sam imao vremena da prouim izgled tog ovjeka, kome je moglo biti pedesetak godina, prosudio bih da je nitkov. Ali zaveli su me oni soneti protiv Chiarija. Proitah naslovnu stranu njegova rukopisa: La Chiareida di Ascanio Pogomas. To je ree mi najii anagram mog imena i prezimena. Molim vas, pogledajte samo kako sam vjeto iznaao taj anagram.

Ta me glupost ponovo natjera na smijeh. Svaki od njegovih soneta bijae te k pusto naklapanje koje je zavravalo tvrdnjom da je vele asni Chiari coglione. Ta rije, koja zapravo znai muda, u Italiji oznaava i glupana. Iz pristojnosti kazah tom Passanu da bi trebalo da tampa svoju Chiareidu.ie 333 Rado bih je prodao nekom tamparu, jer nisam dovoljno bogat da je dam tampati o svom troku, a ovdje su tampari sve odreda odrpanci i neznalice. Uz to ovdje tampi nameu svakojake tekoe. Uinilo bi im se da je rije coglio-ne prosta. Kad bih mogao otii do vicarske, siguran sam da bih tamo mogao to izvesti, ali nemam niti est cekina. Zapravo, po i u onamo pjeice. A kako ete ivjeti u vicarskoj rekoh mu gdje nema glumaca? Umijem slikati u minijaturi. Pogledajte. Tada mi u ruke gurne male ovalne komade slonova e veliine tri do etiri palca, na kojima ugledah loe nacrtanu a jo gore obojenu pohotnu golotinju. Obeah mu da u ga preporuiti u Bernu, a nakon veere napisali mu preporuku i jo mu poklonih est cekina za put. Silom mi htjede darovati est svojih slikarskih tvorevina, ali ja ih ne htjedoh uzeti. U Firenzi sam stanovao pored mosta de la Carraja kod doktora Vanninija koji mi odmah kaza da je nedostojni lan akademije Crusca.47 Uzeo sam stan, iji su prozori gledali prema obali Arna, tik uz lijepu terasu. Tako er sam unajmio jedna gradska kola i jednog laka ja, a ko ijaa i laka ja odmah dadoh obui u plavo-crvenu livreju gospodina Bra-gadina. Nisam se htio razmetati, ali sam se htio dolino pokazati. Sutradan sam sam iziao pjeice, u ogrta u, da nepoznat razgledam Firenzu, a nakon ruka odoh u komediju da ujem harlekina Roffija, koji bijae na boljem glasu no to je to zasluivao, te da prosudim o na inu na koji Firen-tinci recitiraju, o emu se mnogo pria; meutim, nije mi se svidjelo. Budui da zbog starosti nije vie mogao pjevati, Roffi je postao glumac. Sutradan sam se poao predstaviti bankaru Sassu Sassi -ju za koga sam imao naputnice na poveu svotu. Poto sam objedovao sam, obukoh se kako treba i pooh u operu u via della Pergola, uzevi mjesto u loi pored orkestra, vie zato da vidim glumice a manje zato da ujem glazbu, koja me nikada nije zanosila. Ali kojeg li iznenaenja kad ugledah prvu pjevaicu! Odmah sam prepoznao Teresu, koju sam poetkom 1744. godine ostavio u Riminiju. Zacijelo bih se bio oenio tom Te-resom da nisam dopao zatvora. Nakon sedamnaest godina 334

ugledah je na pozornici, lijepu, svjeu, i rekao bih jednako mladu kao to sam je ostavio. Pomislih da je to samo opsjena mojih ula i rekoh sebi da je to zacijelo neka druga, kadli ona, pjevajui jednu ariju sluajno baci pogled na me, i vie ga nije skidala. Tada se uvjerih da se nisam prevario. Poto je zavrila svoju ariju, izila je i, jedva zamaknuvi iza kulisa, osvrnula se i lepezom mi pokazala neka doem k njoj na razgovor. Izioh iz loe uzbuen a da ni sam nisam znao koji je tome razlog. Zadravi Teresu u najljepoj uspomeni, osje ao sam se pred njom kriv samo zato to nisam odgovorio na njeno posljednje pismo koje mi je, prije trinaest godina, napisala iz Napulja. Pooh prema pozornici radoznaliji da vidim posljedice tog razgovora negoli da ujem ta joj se desilo u tih sedamnaest godina koje su mi tada izgledale duge kao itavo stoljee. Stigoh do vrata kroz koja se ulazilo na pozornicu i ugledah je navrh nekog stubita kako uvaru to se ondje nalazio govori neka me propusti. Pri oh joj i oboje ostadosmo bez rijei. Uhvatih je za ruku i prinijeh je svojim grudima da osjeti kucanje mog srca, koje kao da je eljelo isko iti. Ja to ovdje pred radoznalim pogledima ne mogu u initi kazala mi je ali uinilo mi se da u se od iznenaenja sruiti u orkestar, a ne znam ni sama, dragi prijatelju, kako sam mogla zavriti svoju ariju. Nesretne li mene! Moram veerati u gradu, noas neu spavati. ekam te sutra ujutro u osam sati. Gdje stanuje? Kod Vanninija. Pod kojim imenom? Istim.48 Otkad si ovdje? Od sino. Hoe li se dugo zadrati u Fireiizi? Koliko god eli. Jesi li oenjen? Nisam. Prokleta veera! Kojeg li dana! Idi, moram izi i. Zbogom do sutra u sedam sati.

as prije kazala mi je u osam. Pooh u parter i sjetih se da je nisam zapitao ni za ime ni za stan, no sve sam to mogao lako saznati. Igrala je ulogu Mandane. inilo mi se 335 da je izdaleka jo bolje vidim. Bila je jedinstvena u glumi kojom je popratila svoje recitiranje. Nekog lijepo odjevenog mladog ovjeka, koji je sjedio pored mene, upitah za ime te velike glumice. Vi ste danas stigli u Firencu? Jest, gospodine. No dobro! Ona se zove kao i ja, budu i da mi je to ena, a meni je ime Cirillo Palesi, vama na usluzi. Ja mu se naklonih i ostadoh nijem kao da me je grom oinuo. Moda bi mu se moje pitanje uinilo bezobraznim da sam ga upitao gdje stanuje. Teresa je dakle udata za tog zgodnog mladia! I kad se elim raspitati o njoj, moram nabasati upravo na njenog mua! Nisam vie imao snage da ostanem u operi. Jedva sam ekao da se osamim u svojoj sobi pa da razmislim o toj neobi noj zgodi, o posjetu to sam ga trebao sutradan u sedam sati uiniti udatoj Teresi. Razmiljao sam i o tome ta e kazati njen mu kad me ugleda. Osjetih onaj svoj negdanji plam to se iznova javljao, i uini mi se da mi nije krivo to sam je naao udatu. Izioh i kazah lakaju da dozove moja kola , no on mi odvrati da u ih moi dobiti tek u devet sati. Budui da je bilo hladno, koija je s njima otiao u staju. Poimo dakle pjeice. Recite mi obratih mu se kako se zove prva glumica? Zvala se Lanti, ali se ve dva mjeseca zove Palesi. Mogu vam kazati da kod nje nema mnogo izgleda. Bogata je, a udala se za tog mladi a koji nema nita i koji nita ne umije. Gdje stanuje? Na kraju ove ulice. Proi emo pokraj njenih vrata. Stanuje na prvom katu. Nakon toga nisam vie s njim razgovarao jer sam obratio panju na put kojim sam sutradan morao ponovo proi sam-.

Jedva da sam neto prigrizao, pa pooh u postelju na-redivi Leducu da me pozove u est sati. Svie tek u sedam. Znam. U redu. 336 U sedam sati evo me dakle pred vratima moje prve velike ljubavi. Pooh na prvi kat, pozvonih, a ena koja mi otvori upita me zovem li se Casanova. Da. Gospoa mi je kazala da ete doi u osam sati, ali svejedno, u ite u ovu sobu. Probudit u je. Pet-est minuta kasnije ugledah mua koji pristojno u e u nonoj kapici, kazavi mi da njegova ena upravo ustaje i da e doi, ali umalo da se nisam nasmijao kad me je naas pogledao i kazao: Niste li me to vi, gospodine, sino zapitali kako se zove moja ena? Upravo ja. inilo mi se da je poznajem, a na moju sre u raspitao sam se kod njena mua. Prijateljstvo, gospodine, to u ga gajiti prema vama bit e jednako onome to sam ga oduvijek gajio prema njoj. Ali eto nje, lijepe poput zvijezde. U e raskriljenih ruku, ja rairih svoje ruke i zagrlismo se kao njeni prijatelji, ili ljubavnici to osje aju sreu trenutka to su ga dugo prieljkivali. Poslije asovitog kolebanja ponovo se zagrlismo, zatim ona kaza muu neka sjedne. Mene povu e na kanape, dajui oduka svojim suzama. Ni ja ne mogoh suzdrati svojih, ali as kasnije, otirui oi, oboje ih istog trenutka podi-gosmo prema licu gospodina Palesija i ne mogasmo se uzdrati a da ne prasnemo u smijeh. Njegova preneraenost bijae odvie smijena. Vidi pred sobom mog oca kaza mu ona i vie negoli oca, jer njemu dugujem sve. Sretnog li trenutka koji o ekujem ve deset godina! Zauvi da se radi o ocu, mu se ponovo zagleda u mene, ali ja se ne nasmijah, toliko bijah tronut uzvienim rijeima moje Terese; no prijateljstvo prisvaja oevo ime onako kako mu to odgovara. Da, gospodine rekoh mu to mi je ki, to mi je sestra, to je aneo za me bez ikakva spola, to je ivo blago, a to je vaa ena... Nisam odgovorio obratih se njoj na tvoje posljednje pismo ...

Gospodin Palesi me upita bih li doru kovao s njima alicu odline okolade koju bi on sam pripremio, a ja mu odgovorili da strastveno volim okoladu. Odmah je otiao da je spremi. 22 Casanova XV 337 Tada mi se Teresa baci u naruje govorei: Poljubimo se stoput ovog prvog dana, dragi moj prijatelju, a onda ugasimo na ar, jer takav je zakon sudbine. Sutra emo se vidjeti samo kao njena braa. Ali ovog blaenog trenutka kad te nakon tolikih godina moje o i opet vide predajmo se zanosu, jer tko bi nam to mogao spoitnuti? Poto utaismo dijelak nae udnje, vidjevi da smo isti kao to smo i bili kad smo se rastali u Riminiju, uzdahnu -smo i vratismo se na svoja mjesta. Kad se malko pribrala, ona mi ree: Mora znati da sam zaljubljena u svog mua i da sam se zarekla da ga nikada neu prevariti. Ono to sam sada u inila bilo je jae od mene, i oboje moramo to zaboraviti. Neka nam bude dovoljno saznanje da se jo uvijek ljubimo i da ne moramo u to sumnjati. Dragi prijatelju, ubudu e izbjegavajmo svaku priliku da se naemo nasamo. Zar te to alosti? Tebi su ruke vezane, a ja sam slobodan. Da nije tako, ne bismo se vie odvajali, jer se moja udnja za tobom razbuktala starom silinom. Ja sam isti kao nekad i sretan sam to je tako, a nesretan s am to vie nee biti moja. Ti si ne samo udata nego i zaljubljena. Na alost! Zakasnio sam, ali da se i nisam zaustavio u Genovi, bio bih jednako nesretan. Sve e saznati na pravom mjestu i u pravo vrijeme. A dotle u se u svemu pokoravati tvojim zapovijedima. Vjerujem da tvoj mu nita ne zna o naoj prolosti, stoga moram biti suzdrljiv u svemu, zar ne? U svemu; jer on nita ne zna o mojim poslovima, i veoma mi je drago da ga nita ne zanima. On, kao i svi ostali, zna da sam se obogatila u Napulju, kamo sam, kako govorim, otila kad mi je bilo deset godina. To su lai koje nikome ne kode, a u zanatu kojim se ja bavim vie volim to nego istine koje bi mi nakodile. Svima kaem da su mi dvadeset etiri godine. to ti o tome misli? Zakleo bih se da govori istinu, iako znam da su ti trideset i dvije. Mislio si rei trideset i jedna. Moglo mi je biti svega etrnaest kad sam te upoznala. Vjerovao sam da ima petnaest.

338 Moda sam i imala; ali reci mi, molim te, izgledam li kao da mi je vie od dvadeset etiri? Kunem ti se da ti nitko ne bi dao ak ni toliko. Ali u Napulju ... U Napulju bi neki kroniar mogao sve znati, ali nitko ne slua takve ljude. A sad, dragi moj prijatelju, ekam da doivi trenutak koji e biti najzanimljiviji u tvom ivotu. Najzanimljiviji u mom ivotu? Kada? Strpi se, jer ti nita neu rei. Htjela bih uivati u tvom iznenaenju. Razgovarajmo o jednoj vanoj stvari. Kako stoje tvoji poslovi? Ako treba novaca, mogu ti vratiti to sam ti duna sa svom dobiti koju m oe zahtijevati. Moj mu nije gospodar niega, sve to posjedujem moje je. Imam pedeset tisu a napuljskih dukata, a isto toliko posjedujem u dijamantima. Reci mi koliko ti je potrebno. Brzo, jer e stii okolada. Takva bijae Teresa. Sav raznjeen, htio sam joj se baciti oko vrata prije nego joj odgovorim, kadli stie okolada. Ue njen mu u pratnji jedne sobarice koja bijae prava ljepotica, nosei na porculanskom pladnju tri alice okolade. Dok smo je pili, Palesi nas je zabavljao, duhovito nam pripov ijedajui 'kako se iznenadio kad je vidio da ga je iz postelje digla u sedam sati ona ista osoba koja ga je prethodne veeri u kazalitu pitala kako mu se zove ena. Teresino smijuljenje, koje sam i ja popratio, ne bijae neugodno tom Rimljaninu, koji se, tako mi se bar inilo, samo pravio da je ljubomoran. Bile su mu svega dvadeset do dvadeset dvije godine, bijae plavokos i odvie lijep za mukarca, jer, onako graen, zacijelo je pobuivao sklonost ljudi oba spola. Teresi sam mogao oprostiti to se zaljubila u njegov lijepi lik, jer sam dobro poznavao snagu lijepih lica, ali sam je osuivao zato to je od njega uinila mua, jer mu stjee prava gospodara. Ue ona mlada Teresina sobarica i kaza mi da se pred vratima nalaze moja kola. Doputate li kazah Teresi da ue moj najmljeni lakaj? Tko vam je naredio kazah tom objeenjaku kad se pojavio da doete ovamo s kolima? Nitko, ali ja znam koja mi je dunost. Tko vam je kazao da sam ovdje? 339

 Odgonetnuo sam. Pozovite Leduca i doite ovamo s njim. Leducu naredih neka mu isplati tri dnevnice, n eka mu skine livreju i neka doktora Vanninija zamoli za nekog drugog slugu, istog rasta, koji ne e nita pogaati. Ono se njukalo preporui Teresi, koja mi ree da sam dobro uinio. U deset sati stigoe svi glumci i glumice, te znatan broj oboavalaca, ko je ona primi veoma prijazno. Taj pokus, koji potraja tri sata, bijae mi veoma dosadan. Vrijeme sam proveo pri ajui s Palesijem, koji mi se sviao zato to me uope nije zapitao ni gdje, ni kada, ni kako sam upoznao njegovu enu. Nakon pokusa, neka mlada djevojka iz Parme, koja se zvala Redegonda, a glumila je u mukom ruhu i dobro pjevala, ostade na ru ku s Teresom, a as kasnije doe i jedna mlada statistica iz Bologne, po imenu Corticellijeva, koja takoer bijae pozvana, te odmah pri e Teresi da joj poljubi ruku. Dojmile su me se mladenake drai te djevojke; ali kako me je tog asa Teresa svega zaokupljala, na nju nisam obratio panju. Neto kasnije ugledah nekog prili no gojaznog postarijeg sveenika koji ue odmjerena koraka, blagog i nasmijanog izgleda, i gledajui samo u Teresu poe prema njoj, pa je poljubi u ruku, pokleknuvi jednim koljenom kao to to ine Portugalci. Teresa, draesna i nasmijana, posjedne ga desno od sebe, dok sam se ja nalazio slijeva. Smjesta prepoznali veleasnog Gamu, kojeg sam prije sedamnaest godina ostavio u Rimu kod kardinala Acquavive, ali se napravih kao da ga nisam prepoznao. Bijae veoma ostario, ali je to ipak bio on. Udvorni starac gledao je samo u Teresu i pripovijedao joj besmislice, te nije jo nikoga pravo pogle dao. Nadajui se da me nee prepoznati, ja ga i ne pogledah, te sam s Corticellijevom razgovarao o beznaajnim sitnicama. Na pristojnost me podsjeti Teresa, rekavi mi da gospodin vele asni eli znati da li ga prepoznajem. Ja se tada zagledah u njega, napr avih se kao da sam iznenaen, ustadoh i zapitah ga imam li ast da vidim gospodina Gamu. Upravo njega kaza mi pa ustade i uhvati me za glavu pa me nekoliko puta poljubi, to bijae u njegovoj naravi lukavog politi ara i veoma radoznala ovjeka. Nakon takvog poetka, lako je zamisliti da smo se upustili u beskona ne razgovore. Govorio mi je o Barbarucci, o 340 markizi C, o kardinalu S. C, pa mi ispripovjedi kako je preao iz panjolske u portugalsku slubu gdje se jo uvijek nalazi. No odjednom se pojavi neto to mi obuze i pomete sve duevne sposobnosti. U e i itavom se drutvu pokloni neki mladi iji izgled odavae da mu je petnaest do esnaest godina. Bio je

graen onako kako to moe biti Talijan tog uzrasta. Budu i da ga ja jedini nisam poznavao, neustraiva mi ga Teresa predstavi kazavi: To mi je brat. Pozdravih ga onako kako je zahtijevala pristojnost, ali sav smeten, jer nisam imao vremena da se saberem. Taj navodni brat bijae moja slika i prilika, osim to mu je kosa bila neto svjetlija. Odmah sam znao da mi je to sin, jer priroda nikada nije bila indiskretnija. Bilo je to ono iznena enje koje mi je Teresa nagovijestila te ga je priredila kako bi uivala da ga vidi na mom licu. U svojim prvim pismima iz Napulja nikada mi nije pisala da je tr udna, a ja nikada nisam ni pomiljao da bi mogla biti. Veoma mi se svialo lijepo dranje djeaka i duh to ga je pokazivao izraavajui se na napuljskom narjeju, kojim je govorio veoma pravilno. Teresa me smjesti tako da sam ruao izmeu nje i njega. U razgovoru primijetih da je obrazovan i odgojen na na in neuobiajen u Napulju. Teresa mu kaza da bi morao govoriti toskanski. Tek je prije est mjeseci kazala mi je izaao iz ruku svog odgojitelja, koji ga je nauio svemu to zna, a napose glazbi, koj a mu je strast. ut ete ga za klavesenom, koji svira bolje od mene, premda sam osam godina starija od njega. Ne znam je li to bila priroda ili samoljublje, tek ja ustadoh od stola o aran tim Teresinim sinom, te ga vatreno zagrlili i njeno izljubih, na t o itavo drutvo zapljeska. Pozvao sam Teresu da sutradan s itavim drutvom doe k meni na ruak. Zar i ja? upita me Corticellijeva. I vi. Nakon ruka veleasni Gama kaza mi neka biram ili da sutradan doru kujem u svom svratitu zajedno s njim, ili da doem k njemu, jer je umirao od elje da provede dva sata nasamo sa mnom. Zamolio sam ga neka do e k meni. 341 im su svi otili, Cesarino tako se nazivao onaj lijepi djeak zapita me bih li ga htio povesti u etnju. Zagrlivi ga, kazah mu da moe p oi mojim kolima sa svojim urjakom, jer ja ne mogu ostaviti njegovu sestru samu. Palesi bijae time zadovoljan. Kad ostadosmo sami, estitah joj na Cesarinu.

 To je odgovorila mi je sretni plod nae ljubavi. Sretan je, jer zaista ima sve da to i bude. Onaj koji ga je dao odgojiti isti je onaj vojvoda s kojim sam otila iz Rimini-ja. Povjerila sam mu svoju tajnu im sam shvatila da sam trudna. Rodila sam a da nitko nije za to znao, a on ga je poslao jednoj dojilji u Sorento i dao ga krstiti imenom Cesa re Felipe Lanti. Tamo ga je ostavio do devete godine; zatim ga je dao na odgoj nekom pametnom ovjeku koji ga je poslao u dobru kolu i pouavao ga u glazbi. Jo od svog najranijeg djetinjstva poznavao me je kao svoju sestru, a ti ne moe sebi predo iti radost moje due kad sam vidjela da je svakim danom sve vie nalik na tebe. U njemu sam uvijek gledala siguran zalog nae veze i znala sam da e do nje doi prilikom naeg prvog susreta, jer uvijek kad bih ga gledala inilo mi se nemogue da on na tvoju duu ne bi djelovao jednako kao i na moju. Bila sam sigurna da tom draesnom biu nee moi uskratiti poloaj svog zakonitog sina te da e se vjenati s njegovom njenom majkom. Nakon vojvodine smrti otila sam iz Napulja, ostavivi ga jo etiri godine u onom istom zavodu pod pokroviteljstvom princa de la Ric-cija, koji je u njemu od prvog dana gledao mog brata. Tvoj sin raspolae glavnicom od dvadeset tisu a napuljskih dukata, za koje mi isplauju kamate, no on o tome nita ne zna. Me utim, ja se brinem da mu nita ne uzmanjka. Srce mi krvari to mu ne mogu kazati da sam mu majka, jer mislim, da bi me tada jo vie volio. Ne moe zamisliti kako sam danas uivala videi tvoje iznenaenje a jo vie kad sam opazila kako si se brzo u njega zaljubio. Ali ta slinost? U njoj uivam. to se prema njoj moe zaklju iti no da si bio ljubavnik moje majke? Pa neka. Moj mu vjeruje da otud potje e prijateljstvo koje nas vee, a zbog toga se moda i namrtio jutros kad je vidio na zanos. Sino mi je kazao da bi mi Cesarino mogao biti brat po majci ali ne *' po ocu, jer je u parteru vidio njegova oca, koji zacijelo ne 342 moe biti i moj. Ako s Palesijem budem imala djece, nakon moje smrti sva moja imovina pripast e njima, a ako ih ne budem imala, sve e pripasti Cesarinu. Moja je imovina u sigurnim rukama, ak i kad bi umro princ Riccia. Tada me je odvela u svoju spavau sobu, gdje je otvorila krinjicu u kojoj se nalazio sav njen nakit i vie od pedeset tisu a dukata u valjanim obveznicama. Osim toga imala je mnogo posua i svoj talent, koji joj je osiguravao ponajbolja mjesta u svim talijanskim kazalitima. Upitah je da li je na sin ve nekog ljubio. Ne vjerujem odgovorila mi je ali ini mi se da je u njega zaljubljena moja sobarica. Pripazit u.

 Daj mi ga. Nauit u ga da upozna svijeta. Trai od mene sve to hoe, ali ostavi mi sina. Znaj da ga nikada ne ljubim, iz straha da ne poludim. Da samo zna kako je estit i kako me voli, jer mu ispunjam svaku elju. to e rei u Veneciji kad za etiri mjeseca ugledaju Casanovu, koji je pobjegao iz tamnice, kako je postao dvadeset godina mla i? Zar na Spasovo ide u Veneciju? Da, a ti ide u Rim ? I u Napulj, da vidim svog prijatelja vojvodu Ma -talonea. Poznajem ga. Ima ve sina sa kerkom vojvode del Bovino, kojom se oenio. To je draesna ena koja je od njega umjela stvoriti mukarca. itav Napulj zna da je bio u ljubavi nemoan. U takvim razgovorima provedosmo taj dan sve do dolaska Cesarina i njegova urjaka. Za vrijeme veere pridobio je svu moju oinsku ljubav. Bio je nestaan a posjedovao je i svu onu ljupku napolitansku ivahnost. Htio je da ga ujem za klavesenom gdje se sam pratio napuljskim pjesmama, koje nas nagnae na gromki smijeh. Teresa nije skidala pogleda s nas dvojice, zatim je zagrlila mua i uzviknula da je ovjek sretan kad voli. Tako provedoh jedan od najsretnijih dana svog ivota. 343 SEDAMNAESTO POGLAVLJE Corticellijeva Kako sam dao izbatinati kazalinog posrednika idova Lani Ivanov i njegova podvala Bezrazlono me istjeruju iz Toscane Dolazak u Napulj Sutradan u devet sati najavie mi vele asnog Gamu koji odmah stade roniti suze od radosti to me nakon tolikih godina ponovo nalazi u dobru zdravlju i jo uvijek u cvijetu mladosti. italac neka sam prosudi koliko mi je vele asni polaskao. ovjek moe imati duha i pameti, a ipak mu gode slatkorje ive hvale laskavaca, ma koliko ih poznavao. Gama bijae blage naravi, veoma prijazan, neobino uglaen i nimalo zao, ali je bio silno radoznao i po naravi i po prirodi svog zvanja. Nije ni ekao da ga molim, ve je sam uzeo raspredati dugu pri u o svemu to mu se deavalo proteklih sedamnaest godina ukraavaju i je mnogim zgodama i nezgodama. Kad je zavrio, pogled mu se zaustavio na nekim vrlo lijepo ispisanim papirima koji bijahu na mom stolu, te me upita da li to moj tajnik ima tako lijep rukopis. Costa, koji se bijae zatekao u sobi, re e da je to on prepisao. Veleasni tada udari u pohvale, te me naposljetku zamoli neka mu ga poaljem da mu prepie neka pisma. Odmah sam mu odgovorio da

momka moram imati pri ruci u toku itavog dana. On je Costu elio imati kod sebe ne bi li ga naveo da govori o mojim poslovima. Takvi su svi radoznalci. Radoznalost koju moralisti ne ubrajaju me u strasti lijepa je osobina duha kad je njen predmet sve ono to se tie pojava u prirodi. U takvu sluaju ona ovisi o uitilima, jer proizlazi iz osjeta i opaanja. Ali radoznalost je porok kad ne tei drugom ve da prodre u misli i tajne poslove drugih, bez obzira na to da li radoznalac nastoji to saznati posredn im ili neposrednim putem. Ta je strast uvijek porok, bilo da radoznalac nastoji proniknuti u tajne svog blinjeg 344 u elji da mu bude od koristi, bilo da svoja otkri a eli okrenuti u svoju korist. Da, ona je uvijek porok ili bolest, jer je duh radoznala ca ve po prirodi uvijek nemiran. Svog uvaenog svratitara, akademskog doktora Vanni -nija obavijestio sam da bih elio jedan sveani ruak, i on ga priredi na moje najve e zadovoljstvo. Prva stie Corticellijeva s majkom koja se nazivala gospoda Laura i b ratom, guslaem, koji je izgledao poput djevojke. Slijede a goa bijae Redegonda, stasita i lijepa djevojka iz Parme. Costa, koji tako er bijae rodom iz Parme, apnu mi da je to sestra mog najmljenog lakaja. Za nekoliko minuta pou na razgovora zakljuio sam da je ta Redegonda vrijedna panje. Uskoro do e i veleasni Gama i estita mi videi me izmeu dviju draesnih djevojaka. Silom ga posjedoh na svoje mjesto i on im odmah uze udvarati. Djevojke su mu se izrugivale, no on se nije dao smesti. Vjerovao je da im se svia, to bijae oigledno, a ja sam dobro znao da samo zbog svoje muke tatine ne moe shvatiti da u oima sviju ispada smijean. Tad jo nisam mislio da bih mu i ja, kad doem u njegove godine, mogao postati nalik. Jadan li je starac koji ne z na primiti svoju dob i koji ne uvi a da ga isti onaj spol to ga je u mladosti zavodio mora prezreti kad mu pokae da je u nj jo ljubavnih elja iako su mu godine odnijele sva znamenja mukosti. Posljednja stie draga moja Teresa s muem i Cesarinom koji bijae lijepo odjeven. Najprije mu izljubih majku, onda njega, pa sjedosmo za stol, ja izme u njih. Blagovanje je duhovitim razgovorom uveseljavao vele asni Gama koji je sjedio izmeu Corticellijeve i Redegonde. Ja sam se kriom smijao vide i kako lakaj usluno mijenja tanjire svojoj sestri Redegondi, koja bijae sva ponosna to ju je zapala ast na koju njen brat nije imao pravo. Jednom je ak primijetila: On je dobar mladi, ali na alost nema nikakva dara. Ja sam namjerno prije ruka stavio u dep jednu four-muticu od zlata i emajla koja je na vanjskoj strani poklopca bila ukraena mojim portretom naslikanim

na emajlu, u obliku medaljona. Portret bijae neobi no vjeran. Dao sam ga izraditi u Parizu htijui ga pokloniti gospoi d'Urfe, no nisam se usudio, jer me je slikar prikazao odvie mladim. Burmuticu sam napunio izvrsnim havanskim burmutom to mi ga je poklonio gospodin de Chavignv. Znao sam da ga 345 Tereza veoma voli i ekao sam da zatrai burmuta pa da svoju lijepu burmuticu izvadim iz depa. Meutim i veleasni Gama imao je odlinog burmuta, pa ga u svojoj burmutici posla Terezi koja mu zauzvrat posla svoga u divnoj kutijici od zla anog emajla ukraenoj arobnim arabeskama od zlatnih niti. Gama pokudi Terezin burmut, a ja izjavih da je dobar no usudih se primijetiti da ja imam boljeg. Izvadih dakle burmuticu i ponudih joj jedan prstovet dre i je otvorenu tako da nije mogla vidjeti moj portret. Ona izjavi da je odli an. Kad je tako, gospoo rekoh joj zamijenimo se, hoete li? Vrlo rado. Dajte mi malo papira. Burmut se zamjenjuje u burmuticama u kojima se nalazi. Rekavi to, stavih Teresinu burmuticu u dep, a njoj pruih svoju, koju prije toga zatvorih. Ugledavi portret, ona glasno uzviknu, na iznena enje drutva, i u prvom porivu oduevljenja poljubi medaljon: Pogledaj, Cesarino, to je tvoj portret. Cesarino se zaueno zagleda u sliku, a onda burmuti-ca, prelazei iz ruke u ruku, obie itav stol. Gosti slono izjavie da je to moj vlastiti portret dok sam bio mlai za desetak godina, no da je istodobno posvema nalik na Cesari -na. Teresa bijae luda od ushienja i zaklinjala se da se nikad nee rasta jati od te burmutice. Onda ustade i nekoliko puta njeno cjelune svog dragog brata. Po licu veleasnog Game vidio sam da mu se u lukavoj glavi roje svakakvi zaklju ci o toj maloj zgodi. Oprostio se tek predvee, pozvavi me za sutradan na doruak. Ja sam pak ostatak veeri proveo udvarajui i Redegondi i Teresi koja me, primijetivi da mi se djevojka svia, savjetova neka joj se izjasnim, a ujedno mi obea da e je pozivati k sebi kad god to zatraim. Pokazalo se me utim da je Teresa ne poznaje dovoljno. Veleasni Gama ponudio me je drugog jutra alicom odli ne okolade i obavijestio me da e me u etiri sata odvesti maralu Botti, kojem me je elio predstaviti. Zatim me, potaknut svojom neizlje ivom radoznalou, uze blago

preko-ravati to mu u kratkom opisu svojih zgoda nisam ni jednom rije ju spomenuo veliko bogatstvo kojeg sam se domogao. 346 Moje bogatstvo, gospodine veleasni, nije veliko, ali ja imam prijatelja kojih mi je lisnica uvijek otvorena. U tom imate pravo. Pravi su prijatelji najve e bogatstvo, no takvi su rijetki. Oprostivi se s Gamom, uputih se da obiem Redegondu, koju bih bio radije imao no Corticellijevu. Ona me primi u jednoj sobi gdje ugledah njenu majku, ujaka i nekoliko nedorasle joj brae. Zar nemate drugih soba gdje biste mogli primati prijatelje? Meni ne treba sobe, jer nemam prijatelja koje bih mogla primati. Imajte sobu, pa ete imati i prijatelja. Ova je prostorija prikladna kad valja doekati roaka, ali ne i one koji dolaze da se poklone vaim draima i vaem umjetnikom daru. Moja ki, gospodine umijea se na to majka nema mnogo dara, a drai ima jo manje. Meni se ipak veoma svia. To je za nju velika ast, i ona e vas uljudno primiti kad god do ete, ali samo ovdje i nigdje drugdje. Bojim se da bih vam ovdje mogao smetati. Zbogom, gospo o! Veleasni Gama doe po mene kako se bijasmo dogovorili, da me predstavi maralu Botti. Bijae to ovjek u svakom pogledu astan i vrijedan. Proslavio se prilikom eno-veke bune, kad je zapovijedao cjelokupnom austrijskom vojskom u Italiji. enoveki puk kojem bijahu dozlogrdile strane ete i njihov jaram, podignu bunu, a maral Botta st ade na njegovu stranu i istjera Austrijance iz grada. Da nije bilo tako, stara bi republika zauvijek propala. Uzvienog sam gospodina naao u drutvu firentinskih gospo a i plemia koje on odmah ostavi i poe mi u susret da me pozdravi. Govorio mi je mnogo o Veneciji koju je, po svemu sude i, vrlo dobro poznavao, a onda je s o itim uivanjem sluao ono to sam mu ja iznosio o svojim uspomenama na ruski dvor gdje je boravio upravo u vrijeme kad se Jelisaveta Pe -trovna uspela na prijesto svog oca Petra Velikog. Kazao je da se samo u Rusiji politika umije valjano sluiti otrovima. 347

Predvee sam otiao Teresi, kojoj ispripovjedih o posjeti asnoj Redegondi, te se oboje do suza nasmijasmo. Zatim sjedosmo za stol i veselo provedosmo tri predivna sata. Drugog dana nisam izlazio. Bijah zaokupljen pisanjem, kadli nave e osvanu Corticellijeva s majkom i bratom. Dola je da me podsjeti na obe anje to sam joj ga dao glede onog Zidova, kazalinog posrednika, koji se nije drao ugovora. Rekoh joj neka sutradan do e na doruak, pa u u njenoj nazonosti razgovarati sa idovom, ukoliko se odazove na moj poziv koji u mu smjesta poslati. Kako sam elio u miru zavriti neka pisma, naloih Costi da ih poslui veerom. Kad zavrih s pisanjem, podie me elja da se malo zabavim, te posjedoh kraj sebe malu ludicu i uzeh se igrati, ali tako edno da gospoa Laura nije imala to prigovoriti. Iznenadili se me utim kad se i mladi umijeao u igru. Ta vi niste djevojka otresoh se na nj. Na taj prigovor mali mi gad pokaza da je mu ko, no to je uradio na nain tako bestidan da njegova sestra koja mi je sjedila na koljenima prasnu u grohot i otra da se baci u naruje majci koja se, poto se obilno nave erala, iz strahopotovanja povukla u drugi kraj sobe. Vide i da je sestrino mjesto prazno, mali ga ugursus zauze i stade me bestidno milovati. To meni dozlogrdi te ga lagano pljusnuh, a onda ustadoh i zapitah gospo u Lauru kojim mi je pravom dovela tog derana. Ona mi uzvrati pitanjem: Pa zar nije zgodan mladi? Rekoh im neka idu kui, a gitonu dadoh talir kao od-Stetu za pljusku. On ga uze i poljubi mi ruku. Legao sam smijui se toj zgodi, jer u mojoj prirodi ne bijae sklonosti poroku pederastije. To mi se moglo desiti jedino u zanosu velikog prijateljstva. Sutradan sam ve rano ujutro poslao Costu onom idovu da ga u moje ime zamoli neka doe k meni, jer bih mu elio neto re i. Malo kasnije stie Corticellijeva s majkom, a idov se pojavi upravo kad smo sjedali za doru ak. Ukratko mu izloih zahtjev i albu Corticellijeve, pokazali mu njegov vlastiti potpis i blago ga upozorih da u lako nai puta kako da ga prisilim na potivanje ugovora. On uze iznositi izgovore i razloge koje je Corticellijeva pobila dokazavi da su besmisleni, te idov naposljetku obe a da e jo istog dana rei koreografu neka udovolji njenoj elji i 348

da joj da da plee udvoje s jednim od najboljih plesa a. Poto to dakle lijepo obavih, poslah ih kui. Potom svratih veleasnom Gami i obojica odosmo na ru ak maralu Botti, koji nas bijae pozvao. Na tom sam ruku upoznao viteza Manna,49 engleskog izaslanika, pred kojim se klanjala cijela Firenza. Bio je to ovjek bogat, prijazan, velik ljubitelj umjetnosti, pun istan ana ukusa. Drugog sam ga dana posjetio i s udivljenjem razgledao njego v mali vrt, sobe s dragocjenim namjetajem, slike i odabrane knjige. Po svemu se vidjelo da je to ovjek velike pameti i ukusa. Vratio mi je posjet i tad me je zamolio da mu doem na ruak, a istu je molbu s tankoutnom ljubaznou uputio i gospoi Palesi, njenom muu i bratu. Taj ru ak bijae biran i obilan, a poslije jela Cesarino je svirkom na klavesenu priredio drutvu divan uitak. Kad smo se spremali na odlazak, Teresa ml ozbiljno re e da je mislila na mene. Kazala sam Redegondi da u doi po nju i zadrati je na veeri. Obeala sam joj da u je poslije jela koijom ili nosiljkom otpremiti kui. Doi i ti, udesi da koija eka pred vratima, pa e je ti odvesti kui. Imat e je dodue tek nakratko, ali i to je neto. Mogla bih se okladiti da e oiti popustljiva. Sutra e sve doznati. Oekuj me na veeri. Otiao sam onamo u devet sati. Teresa me je primila s hinjenim iznena enjem. Sjednuvi pokraj Redegonde, rekoh joj da sam presretan to je vidim, a ona mi u smijehu odvrati da se nije nadala tom s usretu. Za veerom nitko nije imao mnogo teka, osim Redegonde, koja je obilno blagovala i od srca se smijala aljivim dogodovtinama kojima sam je zabavljao. Poslije veere Teresa je upita bi li trebalo potraiti nosiljku ili e se radije vratiti kui u mojoj koiji. Odgovorila je da nije potrebno slati po nosiljku ako ja pristajem da joj iskaem tu ljubaznost. uvi te rijei, bijah uvjeren da u dobiti ono to elim. Gosti zaeljee doma ici laku no, iz-ljubie je, ja pruih Redegondi ruku, koju ona vrsto stegnu. Njen nam brat otvori koiju, Redegonda se uspne, ja za njom, no kad htjedoh sjesti, ustanovih da netko sjedi na mom mjestu, a u isti as zauh u tami prasak smijeha i Redegon-dine rijei: 349 To je mama. Moda sam se i ja morao pridruiti njih ovu smijehu, ali za to nisam imao snage. Redegonda je sjela na koljena svoje majke. Hladno sam je upitao zato se nije popela da veera zajedno s nama. Kad stigosmo do ku nih vrata, ta mi asna umjetnicima majka ponudi da u em, no ja se dabome ispriah.

Da me je ta starica ijednom rijei izazvala, ja bih je ispljuskao, to ne bi bilo mudro, jer je ovjek kojeg su drale u kui izgledao gore od ubojice. U tom bijesu i razdraenosti pade mi na pamet da odem do Corticellijeve, iako jo nikad nisam bio kod nje, a i vrijeme ne bijae prikladno za posjete. Morao sam negdje umiriti utila, a bijah gotovo siguran da e se Bolonjka pokazati uslunom. Gospoa Laura pak nee moi odoljeti novcu. Moj me sluga odvede do njene sobe. U redu, priekajte me u koiji. Zakucah jedanput, dvaput, a netko bunovno zapita: Tko je? Rekoh svoje ime, vrata se otvorie, ja u oh u mrkli mrak i zauh glas gospoe Laure koji mi kaza da e odmah upaliti svijeu. Da sam je obavijestio, nadodala je, ona bi me sigurno ekala usprkos velikoj hladnoi. I doista, u sobi je bilo studeno kao u ledani. U tami zauh smijeh Corticellijeve, te pipaju i stadoh traiti njen krevet, pa kad ga na oh, uvukoh ruku pod pokriva i napipah odve oite znake mukog spola. Odmah pomislih da je to brat i as kasnije ugledah ga pri svjetlu svijee koju je upalila gospoa Laura. U istom krevetu vidjeh njegovu sestru koja se smijala pokrivena do brade, jer i ona kao i brat joj bijae gola golcata. Iako u tom pogledu ne bijah nikad uskogrudan, ta me besramnost silno ozlovolji. Otiao sam u svratiste proklinjui odvratne majke svih virtuosa. Sutradan sam cijelo jutro proveo s vitezom Mannom u firentinskoj galeriji, razgledavajui udesne umjetnine slikarstva, kiparstva i kamenorezbarstva. Imao sam ruati s veleasnim Gamom, no prije toga svratih Teresi i ispripovje dih joj dvije zlosretne zgode koje me zadesie prole no i, i oboje se od srca nasmijasmo. Ona kaza da mi, ako ne mogu dalje bez enske, ne preostaje drugo ve da se prihvatim 350 Corticellijeve, koja me zacijelo nee pustiti da pogibam od enje. Za rukom veleasni Gama povede ozbiljan razgovor o politici i naposljetku me zapita bih li se na kongresu koji se, kako se op enito vjerovalo, imao odrati u Augsburgu, htio primiti jednog diplomatskog zadatka to bi mi ga povjerio portugalski dvor. Uvjeravao me je da u, budem li pametno i oprezno obavio povjerenu mi dunost, dobiti od lisabonskog dvora sve to zatraim. Odgovorio sam mu da u se spremno prihvatiti svakog zadatka za koji me bude smatrao

sposobnim. Neka mi samo pismeno javi, a ja u se pobrinuti da uvijek ima pri ruci moju adresu. Tog sam asa silno poelio da postanem ministar. Navee sam u operi porazgovorio s koreografom i s plesa em koji je bio predvien za partnera mojoj tienici. Na kraju potraih i onog idova, koji mi jo jednom potvrdi da e Corticellijeva za nekoliko dana dobiti svoju plesnu ulogu i da e plesati svako vee do konca mesopusta. Naavi se sa mnom nasamo, Corticellijeva mi re e da je nabavila krevet i pozva me na veeru. Obeao sam joj da u doi. im uoh, primijetili da su nabavili eravnicu i jo jedan pokriva za krevet. Gospoa Laura ponosno mi pokaza to je sve njena k i nakupovala, tuei se usput to nije pomislila da odjene i brata. Umirio sam je davi joj est cekina . U postelji se djevojka ne pokaza ni zaljubljenom ni strastvenom. No zato bijae u svemu popustljiva i pri ljuvenu poslu tako aljiva da me je neprestano tjerala u smijeh. Time me je i vezala tako dugo uza se. Poklonio sam joj sat i obe ao da u joj doi na veeru onog dana kad bude plesala svoj ples. No osvanu i ta veer, a Corticellijeva ne nastupi. Iznenadio sam se vide i je meu statisticama. Otiao sam joj na veeru kako bijah obeao i zatekoh je u suzama i oajnu. Ree mi jecajui da je moram osvetiti zbog nanesene joj sramote i da idov svu krivicu svaljuje na krojaa, to je bezobrazna la. Pokuavao sam je umiriti, obeavajui joj sve to je zahtijevala. Proveo sam s njom nekoliko sati, a onda se vratih kui tvrdo odluivi da u se osvetiti im doznam istinu. 351 Drugog jutra poslah Costu idovu s porukom da odmah do e k meni. idov odgovori da zna zato ga zovem i da e Corticellijeva, ako nije u ovoj, dobiti glavnu ulogu u nekoj drugoj operi. Sad sam znao to mi valja uraditi, te pozvah Leduca i is pripovjedih mu cio dogaaj, naglasivi da u ostati obe-aen ako se ne osvetim. Rekoh mu da mi jedno on moe pribaviti zadovoljtinu tako da izbatina tog lopova koji me je, pogazivi obeanje, javno uvrijedio. Obe ao sam mu dvadeset cekina nagrade ako stvar uspije obaviti u najveoj tajnosti. Zatraio je rok od dvadeset i etiri sata nakon ega e mi dati konaan odgovor. Sutradan doe dok jo bijah u postelji i saopi mi da je proli dan utroio na upoznavanje Zidovljevih navika i boravita, ne propitku jui se kod bilo koga. Danas ga neu gubiti s vida, te u tano saznati kad odilazi kui a sutra u vam rei ostalo.

 Budi oprezan i promisli dobro prije no to na e pomonike. Drugog mi dana saopi da e idov biti iste veeri izba-tinan ako se bude vraao kui u isti sat i istim putem kao prolog dana. Koje si ljude odabrao? Samo sebe, no budite mirni, jer ja znam svoj posao. Onih dvadeset cekina dat ete mi kad se dogaaj prouje gradom. Kad ga izbatinam, otii u najprije po svoj haljetak, koji u negdje sakriti, a onda u se sa stranje strane uvui u svratiste i lei u krevet a da me iva dua nee vidjeti. ak e se i Costa, koji spava sa mnom, moi zakleti da nije mogue da sam ga ja izmlatio, ako li me tkogod sluajno okrivi. Ipak u ponijeti pitolje da se obranim ako doe do neega. Drugog jutra on mirno ue u moju sobu da me poelja. Kad ostadosmo sami, saopi mi da je posao obavljen. idov nije ni pokuao bjeati, ve se bacio na zemlju, a na njegovu su se viku saletjeli neki ljudi, no ja sam na vrijeme umaknuo. Ne znam jesam li ga moda umlatio, jer sam ga dva put dobro opalio po glavi. To bi mi bilo ao. Tog dana bijah pozvan na ruak Teresi gdje zatekoh prvog kastrata Sassija i veleasnog Gamu, koji mi odmah 352 saopie vijest o Zidovljevoj nezgodi. Rekoh da mi ga je ao iako je lopov. Kastrat nato kaza da ga njemu nije nimalo ao, i da e se zacijelo govoriti da mu je on poslao taj poklon. Meni su pak rekli primijeti Gama da ste ga to vi s pravom tako udesili. Teko e se utvrditi tko je odgovorio sam jer je ta hulja dodijala mnogim ljudima. idov je ve nakon nekoliko dana poeo izlaziti sa zavojem na nosu. Svi su taj prepad pripisivali meni, ali kako se nita nije moglo otkriti, -stvar pade u zaborav. Jedino je lakoumna Corticellijeva, luda od veselja, posvuda govorila kako je sigurna da sam to ja uinio ne bih li se osvetio i bjesnila je to nisam htio priznati. Zabavljajui se veselo, nisam namjeravao tako skoro napustiti Firenzu, kadli mi jednog dana doktor Vannini urui jedno pismo koje je netko ostavio za mene. Otvorih ga pred njim i naoh mjenicu na dvije stotine firentinskih talira ispostavljenu na Sassa Sassija. Vannini je razgleda i re e da je ispravna. Nato

se povukoh u sobu da proitam pismo i otvorivi ga vidjeh potpis Karla Ivanova, onog navodnog ruskog kneza to sam ga svojevremeno bio upoznao. Pisao mi je iz potanskog svratita u Pistoji da se onako nesretan i bijedan povjerio nekom Englezu koji mu je velikoduno poklonio dvjesta talira davi mu priloenu mjenicu koju je potpisao u njegovoj nazo nosti. Mjenica je isplativa donosiocu. Ja se ne usuujem nastavljao je pojaviti u Firenci, pa vas zato molim da mi se smilujete i da nekog poaljete po taj novac, te da mi ga odmah uputite ovamo, jer ne mogu otputovati prije no to platim svratitaru. Usluga koju je taj bijednik traio od mene bijae dodue neznatna, no ja nisam elio staviti na kocku i svoju ast i ugled, jer je mjenica mogla biti krivotvorena, pa ako i nije, tim bih korakom pokazao da sam pr ijatelj i u prijepisci s ovjekom ije ime i opis bijahu objavljeni u novinama. Zato odlu ih da mu sam vratim mjenicu. Otioh na potu, dadoh uprei dva konja i odvezoh se u Pistoju. Vlasnik potanskog svratita odvede me u sobu one varalice i ostavi nas same. Zadrao sam se svega nekoliko minuta. Vratio sam mu mjenicu rekavi da me gospodin Sassi poznaje i da ne bih volio da se govori kako sam u vezi s njim. Savjetovah mu neka 23 Casanova IV 353 lijepo mjenicu povjeri svratitaru, koji e je odnijeti bankaru i dobiti novac. On odgovori da e posluati moj savjet, i ja se vratih u Firenzu. Meutim, ve nakon dva dana osvanu kod mene gospodin Sassi sa svratitarem iz Pistoje. Bankar mi pokaza onu mjenicu i re e da me je onaj koji mi ju je dao prevario, jer prvo to nije lordov potpis, a drugo re eni lord nema u njegovoj banci poloenog novca, pa ne moe na nj ispostaviti mjenicu. Ovaj ovjek nastavio je bankar isplatio je mjenicu, Rus je s novcem otiao, i on dolazi k meni po svoj novac. Kazao sam mu da j e mjenica lana, a on je odgovorio da ste je vi osobno donijeli Rusu, a kako vas poznaje, nije ni u to posumnjao i isplatio ju je. Sad zahtijeva da mu vi vratite novac. Tada ispriah gospodinu Sassiju itavu stvar, pokazah mu pismo u kome mi je Rus poslao mjenicu i dadoh pozvati Vanninija koji se zakle da je vidio kad sam mjenicu izvadio iz pisma. Gospodin Sassi re e svratitaru da nema nikakva prava traiti od mene novac, no ovaj se uzvika zahtijevajui da mu odmah platim, tvrdei da sam ga prevario u dosluhu s Rusom. Ja poletj eh po tap, bankar me zadra, a svratitar ute e. Gospodin Sassi ree neka se ne obazirem na ono to mi je svratitar u bijesu rekao i ode.

Sutradan sam primio pismo od poglavara policije, kojeg ondje nazivaju auditor. Molio me je neka doem k njemu. Nisam se smio ogluiti, to vie to u tom gradu bijah stranac. Primio me je uljudno ali hladno i jasno mi je dao do znanja da moram svratitaru iz Pist oje izbrojiti dvjesta talira koje je on dao Rusu, jer mu ih ne bi nikad isplatio da ja nisam donio mjenicu. Odgovorio sam mu da me kao sudac ne moe osuditi na pla anje ukoliko mi ne dokae da sam sauesnik varalice Ivanova. Nije mi odgovorio ve je samo ponovio da moram platiti. Neu platiti, gospodine auditore. On mi se pokloni, pozvoni po lakaja, i ja iza oh. Kad sam Gami ispripovjedio u kakvoj sam neprilici, on zavika od presene enja. Kaza mi da e auditor po svoj prilici ostati pri svom, te ako ga go spodin Sassi ne uspije umek-ati, onda moram obavijestiti marala Bottu. 354 To nije potrebno, jer me auditor ne moe prisiliti da platim. Moe uiniti neto gore. Sto? Poslati vam nalog da napustite grad. udilo bi me kad bi tako zloupotrebljava o svoju mo. Ali radije u otii no platiti. Hajdemo dakle maralu. Kod njega smo zatekli gospodina Sassija koji ga je ve o svemu obavijestio. Bankar mi utueno kaza da auditor tvrdoglavo zahtijeva da platim ukoliko elim ostati u Firenzi. Odgovorih mu da u otputovati im dobijem nalog i da u potom tu u nebo vapijuu nepravdu u tampanoj knjizi objelodaniti. Maral ree da je auditorova presuda nevjerojatna, no da se on na alost u njegova posla ne moe mijeati i da u bolje uraditi ako odem negoli da platim. Drugog dana, ve rano ujutro, neki mi ovjek donese pismo od auditora kojim mi je taj gospodin saopio da je moja stvar takve prirode da me ne moe uobiajenim postupkom prisiliti na podmirenje svratitarova zahtjeva, te je stoga primoran da mi uputi nalog da za tri dana napustim Firen -zu, a za pet dana Toscanu. Napomenuo je da se mogu vratiti ako Njegova visost nadvojvoda, kod kojeg mogu uloiti priziv, poniti njegovu odluku. Tom sam prijekom sucu odgovorio u dva retka da e njegova zapovijed biti doslovno izvrena.

Poto se tako potinih osudi, spremih sve za odlazak, i posljednja sam tri dana proveo, nosei uvijek u depu audi-itonovo pismo, u zabavi i veselju bilo kod Terese, bilo kod viteza Manna. M'sam zaboravljao ni CorticeMjevu, kojoj sam dao .rije da u doi po nju na zavretku mesopusta. Vele asni Gama nije me tako rei ni asa ostavljao. Jedina mi zadovoljtina bijae alost koju sam vidio na licu svojih prijatelja i pogrdne rije i kojima su astili auditora. Otputovao sama rano ujutro i za trideset i est sati stigao u Rim, a nakon nekoliko dana otputovali u Napulj. BILJEKE 1. Anna Wynne roena je na Santa Mauru, jednom od otoka u Jonskom moru. Njena najstarija ki, koju Casanova esto spominje, zvala se Justinienne. 2. Iza groblja Madeleine u predgrau Saint-Honore nekoliko je kua tvorilo otoi nazvan Mala Poljska. 3. Rije je o Martinu Leroyu, voaru, koji je stanovao blizu trga Vendome, a bio je vlasnik nekoliko kua, jednog zabavita i sitniarije u Maloj Poljskoj. 4. ... a zvali su je Cotenfau. Grof du Rumain, markiz od Coetenfaoa, boravio je ponajvie na svom lenu Coetenlaou u Bretanji. ini se da su u obitelji zvali Coetenfao stariju ker, Constance-Gabrielle-Bonne. 5. Aroph, lijek koji je bio na velikoj cijeni u spisima star ih lijenika. Za njegovo spremanje postojalo je 18 formula. Paracelsus govori o njemu u svojoj knjizi De viribus membrorum. 6. Kamelot, svila to se proizvodila u Toursu, a bila je u velikoj modi u 17. i 18. stoljeu. 7. ... gospoica de Boulainvilliers. Ta e djevojica nekoliko godina kasnije postati u Londonu uvena kurtizana, i sasvim e upropastiti Casanovu. Ime to joj ga je nadjenula tetka izmiljeno je. 8. U to je vrijeme bio glavni poreznik neki Mezieres. U 18. stolje u poslovi su se obavljali pomou takvih poreskih mjenica, bolje re i potvrda koje su jamile da e glavni poreznik isplatiti naznaenu svotu. 9. ... dva hajduka. Sluge u maarskoj nonji; ovu rije slavenskog porijekla Casanova pie: aiduc. 10. Slavni uitelj baleta Jean George Noverre (a ne Novers, kako pie Casanova) bio je u slubi kralja Karla Eugena od 1760. do 1767. godine.

11. Nicola Jumelli, slavni kompozitor, bio je u slubi virtember -kog vojvode od 1754. do 1769. godine. Opera koju je Casanova sluao najvjerojatnije je Aleksandar u Indiji. 12. Samostan u Einsiedelnu bio je utemeljen u 10. stolje u, a obnovljen u 18. stoljeu nakon velikog poara. Kanonika crkva bila je takoer sagraena u 18. stoljeu. U jednoj kapelici 356 koju su godine 1798. razorili Francuzi (kasnije je bila obnovljena) nalazila se slika Crne Djevice kojoj su dolazili u poklonstvo mnogobrojni hodo asnici. Teofrast, koga spominje Casanova, rodio se godine 1493. na jednom gazdinstvu kraj Teufelsbrucka na rijeci Siel, blizu Einsiedelna. 13. Breve (od lat. breve = kratak), kratka slubena papinska isprava o manje vanim stvarima. 15. In folio, format knjige, tampane na polovini arka papira. Skupocjene knjige obino su bile tako velikog formata. 16. Lexicon universale histor. chronol. Johanna Hoffmanna (1635 1706), tampan u Baselu 1668. godine. 17. Jean Henri Orelli, lan Malog vijea, kasnije naelnik grada Zuricha. 18. Jacques Pestallozi, lan Velikog vijea. 19. Voltaire je esto i sam glumio kao amater u svojim komedijama, naroito u dvorcu Dlices, na predstavama to ih je prire ivao za svoje goste. 20. Ovdje Casanova prvi put upotrebljava ovo ime to ga je sam sebi nadjenuo. 21. ... vrhovnog zapovjednika vicarca; vicarska garda bila je jedna od elitn ih francuskih jedinica, koja je postojala jo od Ljudevita XI. Budu i da se radilo o jedinici kraljeve strae, njen je zapovjednik uivao velik ugled. 22. Alzire, Voltaireova tragedija, koja se prvi put prikazala godine 1736. 23. Calvin (1509 1564), propagator Reformacije u Francuskoj i vicarskoj. Natpis o kojem pastor govori nije se nalazio u crkvi ve na jednoj bronanoj ploi na zgradi gradske vijenice. 24. Francesco Algarotti (17121764), talijanski filozof i kritiar, prijatelj kralja Fridriha Velikog, koji mu je 1740. godine podijelio naslov grofa. Me u ostalim djelima, koja su danas uglavnom zaboravljena, napisao je i knjigu II Newtonianismo per le Dame. Mnogo je putovao i prijateljevao s mnogim istaknutim ljudima onoga vremena. 25. Tit Livije rodio se u gradu Pataviumu, dananjoj Padovi.

26. Antonio Schinella poznat pod imenom Conti, esteti ar, matematiar i pisac. Njegove etiri tragedije (Junije Brut, Marko Polo, Julije Cezar, Druso) bile su objavljene u Firenzi godine 1751. 27. Honor-Armand de Villars, s ijim je ocem, slavnim maralom, Voltaire drugovao u mladosti. 28. Thodore Tronchin (17091781), lijenik vojvode od Orlansu i nekih drugih visokih linosti. Poznato je da je odravao veze s Voltaireom i Diderotom. 357 29. Girolamo Folengo (14961544), benediktinac, rodom iz Man-tove, objavio je svoje najuspjelije djelo II Baldus pod imenom Martin Cocai. 30. Jean-Baptiste-Joseph Willart de Grecourt (16831743) pisao je prie, poslanice, pjesme i basne u prilino slobodnom tonu. Tekst na koji aludira Casanova u prijevodu glasi ovako: Marko imae tapinu s kraka dva, ba ko vile, to je rupicu jednu i drugu u isti as znala nai. Al' pomisli Marko, da bi oprost zato od grijeha stalan imat mor'o, pa pohita ocu Svetom i sve mu iskreno kaza. A otac e nato: O, Djevice, majko boja, to i ja nisam stvoren tako! Hajde, sinko, mnoi se i ljubuj, Gaudeant bene nati! 31. Quaranta (tal. etrdeset) je naziv za bolonjski senat i njegove lanove, iako je njih u stvari bilo pedeset a ne etrdeset. Bolonjski senatori stjecali su svoj naslov nasljeem. 32. Infant vojvoda od Parme pozvao je Goldonija da pie komade za vojvodsk o kazalite. Pisac je do svoje smrti primao godinje 700 livri, i nosio naslov

pjesnika parmskog vojvode. Casanovina primjedba da se Goldoni daje nazivati advokatom oito je zlobna. Goldoni je naime studirao rimsko pravo u Paviji, Udinama i Modeni, a 1731. postao je doktor iuris utri-usque te je kao odvjetnik radio u Veneciji i Pisi, gdje je ak stekao stanovit glas. 33. Joseph Addison (1672 1716), engleski politiar, novinar i knjievnik. Zastupao je liberalne ideje stranke vigovaca. Thomas Hobbes (15881679), engleski filozof. U svom Leviathanu (London 1651) iznosi politi ka miljenja u prilog apsolutistike monarhije. 34. Albrecht von Haller (17081777), slavni vicarski anatom, fiziolog, botaniar, fiziar i pjesnik. Bio je to profesor medicine, anatom ije i botanike u Gttingenu od 1736. do 1753. 35. Zoilo iz Amfipolisa, grki govornik i kritiar iz 4. st. prije n. e., ostao je poznat zbog svoje zavidnosti Homeru. 36. Lisbonin; tako se u Italiji nazivao zlatni portugalski novac kovan od 1722. godine . 37. Castoreum, lijek i sredstvo za umirenje koje se proizvodilo od dabrovih lijezda. 38. Smindirid, stanovnik starog grada Sibarisa, uven sa svoje mekoputnosti. 358 39. Jo nije konano utvreno je li Laura zaista bila Laura de Noves (1308 1348), kerka Audibertova, koja se 1325. udala za Huga de Saadea. Prema predaji, Petrarca ju je vidio 1327. u Crkvi sv. Klare u Avignonu, odakle je otiao 1337. da bi se nastanio u Vaucluseu. 40. Ermitage, uveno vino iz Taina u departmanu Drome. 41. Leo Alatius (Allacci, 15861669), helenist i lijenik, profesor i bibliotekar u Rimu, politiki pisac. Rodom je bio s Iliosa, koji je navodno i Homerova postojbina. Autor je knjige De Patria Homeri (O Homerovoj domovini, Lyon, 1640). 42. Firentinski poljubac (tal.: bacio alla fiorentina), poljubac to se daje utinuvi obraze kaiprstom i srednjakom. 43. ... gdje stoluje Parlament. Parlament u Aixu, jedan od dvanaest pokrajinskih parlamenata u doba prije Revolucije, bio je uven po tzv. pravu aneksa, prema kome se bez njegova ratificiranja nije mogla provesti nijedna bula, ukaz ili propis iz Rima ili legatskog namjesnitva u Avignonu.

44. Apici je. Postojala su etiri uvena rimska sladokusca tog imena, od kojih je jedan ivio u vrijeme Tiberija, a pripisuje mu se slav na knjiga o kuhanju, za koju je, meutim, utvreno da je napisana poslije njegove smrti. 45. Mezzaro, od orijentalnih tkanina na injene kapuljae to su ih nosile Dcnoveanke. 46. Chiareida. Rukopis te zbirke pjesama nalazi se u biblioteci Estense u Modeni. Tih 1200 stihova uperenih protiv Chiarija nikada nije tampano. Casanova se vara kad kae da svi soneti zavravaju istom re enicom; bez sumnje mu se u sjeanje usjekla jednolinost stihova. 47. Accademia Nazionale della Crusca ili Accademia furfurato -rum, ustanova koja je bdjela nad istoom jezika; osnovao ju je godine 1582. Antonio Francesco Grazzini. uvena je po svom izdanju rjenika talijanskog jezika. 48. ... pod istim imenom. itajui ove rijei, moglo bi se pomisliti da Casanova u Firenzi nije nosio ime Seingalt. Meutim, o Casanovinu boravku u Vanninijevu svratitu postoji detaljna prepiska izme u poreznikog auditora iz Firenze i suca iz Pistoie, iz koje se moe pro itati da se Casanova u pratnji sobara i tajnika na hotelsku listu prvo upisao p od imenom vitez Seingalt, a kasnije se izdavao za portugalskog viteza Santacrux. 49. Sir Horace Mann, doao je u Firenzu godine 1738. kao otpravnik poslova. Poslanikom je postao 1740, a specijalnim izaslanikom 1765. U svojoj bogatoj korespondenciji ni jednom rijeju ne spominje Casanovu, ali je bio jedan od pretplatnika za Casanovin prijevod Ilijade.