BIOGRAFIJA I DJELO Gabrijel Garsija Markes Gabrijel Garsija Markes rodjen je 6.marta 1928. u Arakataki. Godine 1928.

u Arakataki preko hiljadu strajkaca bilo je ubijeno i baceno u zajednicku grobnicu, sto ce bitno uticati na njegov zivot i stvaralastvo.Mali Garsija odrastao je kao tiho i stidljivo dijete,opcinjen pricama svog djede i praznovjerju svoje babe.Sva sjemena buducih dijela bila su posadjenja u kuci u kojoj je zivio, prici o gradjanskom ratu, masakru, dolascima i odlascima tetaka i nezakonioj kceri njegovog djeda. Djed mu je umro kad je on imao 8 godina i kad mu je baka oslijepila otisao je da zivi sa roditeljima u Sukreu. skolovao se u Barankuili, luckom gradu. Imao je reputaciju stidljivog momka koji je pisao smijesne pjesme. 1940 dobio je stipendiju koju su dodeljivali jezuiti za nadarenu djecu. Maturirao je 1946. i po zelji roditelja upisao je Nacionalni univerzitet prava u Bogoti. U ovom perioduupoznao je svoju buducu zenu, 13-godisnju zdjevojcicu. Iako se nisu trebali vjencati za sledecih 14 godina, Mercedes je obecala ostati vjerna. Kao i mnogi, i Markes se nije interesovao za svoje studije. Dobio je kopiju Kafkine "Metamorfoze" koja je imala dubok utisak na njega jer je shvatio da knjizevnost ne mora da prati strogu naraciju i radnju.

Tada pocinje da pise i prvu pricu objavljuju liberalne novine , a on postaje genije kolumbijske knjizevnosti. Sofokle i Fokner su, takodje, izvrsili veliki uticaj na njega. Fokner ga je zadivio sposobnoscu da preobrati djetinjstvo u mitsku proslost, izmisljajuci grad u kome ce se radnja desavati. Od Sofokla je preuzeo zloupotrebu moci. Inspiraciju za djelo "Sto godina samoce" dobio je kada se vratio u babinu kucu u Arakataki. Ukleta kuca evocirala je uspomene, a cijeli grad izgledao je kao mrtav i zale| en u vremenu. Ranije je skicirao pricu o svom iskustvu u kuci, stoga se roman trebao zvati "Kuca". Fabula je smjestena u mitskom gradu koji se zvao Makondo. To je ime plantaze banana blizu Arakatake. Nazalost, 1952. prica je odbijena od prvog izdavaca. 1955. dok je Markes bio u istocnoj Evropi, njegovi prijatelji su uzeli pricu sa skrivenog mjesta i dali je izdavacu. Ovaj put je bila objavljena. U Evropi je radio kao novinar za razlicite listove, a 1958. je, inspirisan revolucijom na Kubi, zapoceo prijateljstvo sa Fidelom Kastrom koje traje do danas. U januaru 1965. Markes i njegova porodica su se vozili na odmor u

Akapulko kad ga je obuzela inspiracija: nasao je svoj glas. Za prvi put u dvadeset godina kao da je udarac groma potpuno osvijetlio njegov Makondo. "Taj glas koji sam koristio u romanu 'Sto godina samoce" pricao je stvari koje su zvucale natprirodno i fantasticno, ali ih je pricao sa potpunom prirodnoscu, ne mijenjajucu izraz lica za vrijeme pricanja, bas kao sto je to radila njegova baka." Nakon godinu dana rada Markes je poslao prva tri poglavlja Karlosu Fuentesu, koji je izjavio: "Upravo sam procitao osamdeset strana remek djela".Sa priblizavanjem kraja smjestao je sebe, svoji zenu i prijatelje u roman, i na posljednjoj strani otkrio je ime svog romana "Sto godina samoce". Sa trinaest hiljada strana u rukama, gotovo otrovan nikotinom, sa preko deset hiljada dolara u dugu, obajvio je roman u junu 1967. Tokom prve sedmice svih odstampanih 8000 primjeraka je bilo prodano. Djelo je prevo|eno na desetine jezika i osvojilo je cetiri me|unarodne nagrade. Nobelovu nagradu za knjizevnost je dobio 1982. Sada je jedan od naslavnijih pisaca sa lagodnim nacinom zivota, sa rezidencijama u Meksiku, Kuernavaki, Parizu, Barseloni i Barankili. Danas zivi sa suprugom Mercedes u Meksiku. Sto godina samoe Djelo "Sto godina samoce" objavljeno je 1967 godine i odmah nakon njegovog objavljivanja djelo je proglaseno njegovim remek djelom.U knjizi se govori o plemenu Buendija.Postoji jedna legenda koja se vezuje za nastanak ovog Markesovog famoznog djela.Tvrdi da je knjigu napisao nakon sto se zatvorio u sobu i tu je proveo petnaest mjeseci u izolaciji.Jednog dana on i njegova supruga su se sa djecom vozili u Akapulko i on je tada iznenada dobio viziju i tada je napiso svoje najpoznatije djelo.Tada je on prekinuo cetvorogodisnju inspirativnu blokadu.Naglo je zaustaviom auto i vratio se u Meksiko.I nakon cetrnaest mjeseci izolacije on je zavrsio sa svojim rukopisima.Njegova supruga je predala rukopise i ubrzo djelo "Sto godina samoce" dozivljava svoje prvo izdanje. Ovo djelo je vrlo licna knjiga za Markesa jer je on unio mnoga autobiografskih podataka.Kao i u svim njegovim djelima,ima malo istine i mnogo fantazije.Istina o knjizi je da je jako licna za pisca.Knjiga na bi bila napisana da u djetinjstvu nije dozivio to sto jeste.Odrastao je sa babom i dedom u Arakataki.Baba i deda su bili rodjaci koji su es preselili iz Rioace u Arakataku,pa zavrsetku Stogodisnjeg rata.Markesove anegdote iz djetinjstva govore o kuci punoj duhova,sifrovanim razgovorima i rodjacima koji su predvidjali svoju smrt.Ta kuca je cesto bila ispunjena gostima i stalna tema bili su socijalni dogadjaji.Kada je Markesov djed umro on odlazi da zivi sa roditeljima.Nakon djedove smrti baba koja je bila slijepa nije mogala da se brine op kuci,kuca je propala i crveni mravi su unistili bagremovo drvece i cvijece koje se nalazilo oko kuce.Isto u ranom djetinjstvu Markes je bio svjedok masakra radnika strajkaca na plantazi banana koja se zvala Makondo.Vlada je ucinila sve da sprijeci sirenje te informacije u javnosti i umiri strane vlasnike plantaza.Markes je bio uzasnut kada je tokom svog skolovanja shvatio da je taj dogadjaj izbrisan iz kolumbijske istorije.Odrastajuci u Kolumbiji koja je imala tragicnu socijalnu istoriju Markes se rano upoznao sa politikom i ekonomijom.Markes je pristupao pisanju ovog djela kombinujuci svoja sjecanja,mastu sa odredjenom estetikom i osjecajem za tragicnu istoriju zemlje.Imao je veliki uticaj na pisce svih narodnosti.Knjiga je dozivjela veliki uspjeh i na trzistu i od kriticara kada se

pojavila 1967 i od tada je prevodjena na 26 svjetskih jezika i prodato u milion kopija sirom svijeta Sto godina samoe (panski: Cien aos de soledad) je roman nobelovca Gabriela Garce Mrqueza, koji je objavljen u paniji 1967. Knjiga je postigla nevjrovatan svjetski uspjeh, te je prevedena na preko 27 razliitih jezika. Ovo djelo predstavlja najvee otkrie postmodernog stila pisanja. Postiglo je takoer i komercijalni uspjeh, slovei se za drugu najprodavaniju knjigu u cjelokupnoj historiji panske knjievnosti, odmah nakon Don Kihota. Sto godina samoe Marquezovo je najslavnije djelo, na kojem je radio punih 15 mjeseci bez prestanka, otuivi se od ostatka svijeta, u svojoj sobi zajedno s listovima papira, kojih je uvijek manjkalo, i cigaretama. Roman hronoloki prati obitelj Buenda i historiju mitskog sela Macondo. Iako naslov knjige direktno upuuje na to radnja romana traje stotinu godina, ona zapravo nije strogo ograniena u tom vremenskom periodu, i mnogi kritiari se slau u tvrdnji da je "sto godina" upotrebljeno kao metafora. Ova neodreenost vremena pridonosi tumaenju vremena na nain svojstven samom romanu, u kojem se isprepliu pomisli i utisci da se vrijeme ponavlja, mijenja brzinu, ili potpuno prestaje tei u razliitim dijelovima prie, i da se svi dogaaji na neki nain zbivaju istovremeno. Kao i mnogi drugi Mrquezovi romani, Sto godina samoe, je sebi svojstvenog anra, u kojem se kombinovani elementi romantike, historije i fantastike. Djelo obiluje metaforama i ironijom, te je savreno oblikovano na temeljima magijskog realizma. Radnja Radnja romana Sto godina samoe ne podreuje se granicama koje stvarnost postavlja. Ona ih nadilazi, s takvom smjelou, briui njene granice da sama stvarnost prua vlastite korijenje u fantastiku. Odnos stvarnosti i fantakstike je savreno usklaen, na razini nevjerovatne objektivnosti. Tako je stvoren efekt prividne stvarnosti koja rui sve zidove sputanosti (kakve postavlja kruta stvarnost liavajui itaoca doivljavanja djela u potpunosti). Postupnim ponavljanjem jedne te iste teme kroz roman, Mrquez zapravo svjedoi o ciklinoj prirodi historije, koju svakako ne treba zaboraviti, jer takav zaborav povlai dosta loeg za sobom. Roman prati sudbinski obiljeenu obitelj Buenda, u selu zvanom Macondo. Macondo je takoer jedan od plodova Mrquezove mate koji, iako je stvoren na poetku, a uniten na kraju romana, ostavlja utisak vjenosti. Razlog tome je vjerovatno injenica da ovo mitsko selo ne zauzima svoje mjesto samo u ovom Mrquezovom romanu.

Likovi

Porodino stablo Buenda Prva generacija Jos Arcadio Buenda Patrijarh obitelji Buenda, Jos Arcadio Buenda je ovjek jake volje, koji se "otuuje" od svoje obitelji (i fiziki i psihiki) u trenutku kad postaje voen interesom za filozofske misterije. Buenda je vodio selo Macondo u svoje ranim godinama, ali se njegovo prisustvo u prii gubi kad on poinjeti luditi, traei kamen mudraca. S vremenom je izgubio razum, i poeo govoriti na latinskom. Od tada, on je ostaje vezan za drvo kestena. Prije smrti njegova ena, rsula, ga oslobaa i vodi u njegovu sobu. No on se pred sami trenutak smrti vraa pod stablo kestena i tu umire. rsula Iguarn rsula, ena Josa Arcadia Buende, je jedan od glavnih likova romana, iji se ivotni vijek protee kroz gotovo sve generacije obitelji. Ona je ta koja nadzire obitelj, vodi kune poslove i stara se i o samom Jos Arcadiu Buendji. Umire u dobi izmeu 114 i 122 godine (u to vrijeme nije bila vea od fetusa). Druga generacija Jos Arcadio Jos Arcadio je bio prvoroeni sin Josea Arcadia Buende od kojeg je naslijedio upornost i impulzivno ponaanje. Ljubavnica mu je bila Pilar Ternera koju on ostavlja na poetku njene trudnoe. Pridruuje se Ciganima i odlazi od obitelji. Vraa se u Macondo nekoliko

godina kasnije kao velik i odrastao ovjek, tvrdei da je plovio morima svijeta. Po dolasku se eni svojom posvojenom sestrom Rebecom, s kojom je protjeran iz obiteljskog doma. Umire od rane zadobivene od nepoznatog hica, par dana nakon spaavanja svog brata od smrtne kazne. Pukovnik Aureliano Buenda Aureliano Buenda je bio drugi sin Jos Arcardia Buenda i prva osoba koja je roena u Macondu. Ime je dobio po svom pretku. Aureliano je proplakao u majinoj utrobi i rodio se otvorenih oiju. Pokazao se nesposobnim za ljubav. Smatrao je da posjeduje nadnaravnu mo predskazivanja onog to ce doi jer ono to je rekao bivalo je istinom. Bori se na strani konzervativaca i uestvuje u 32 rata te vie puta uspijeva umai smrti. Izgubivi interes za ratovanje, potpisuje mirovni ugovor i vraa se kui. U podmakloj dobi postepeno gubi pamenje i postaje neosjetljiv na dogadanja oko sebe. Provodi dane u radionici izraujuci zlatne ribice. Mijenjao ih je za novie koje je talio i ponovo izraivao nove ribice. Umire pod drvetom za koje njegov otac godinama bio privezan. On nije samo borac ve i umjetnik koji pie poeziju te s velikim umijeem izrauje fine zlatne ribice. Remedios Moscote Remedios je najmlaa ki konzervativca i upravnika, Don Apolinara Moscotea. Ono to ju je najvie inilo privlanom bila je njena prekrasna put i smaragdno-zelene oi. Udala se za pukovnika Aureliana kad je imala samo 12 godina. Bila je toliko mlada kad se pukovnik zaljubio u nju da su morali priekati s vjenanjem do njenog ulaska u pubertet. Na svaije iznenaenje, ona postaje divnom i simpatinom suprugom i zadobija svaiju naklonost. Ona je bila jedina osoba koja se brinula za Jos Arcardia Buendu za vrijeme njegove bolesti. Ipak, ubrzo umire pri poroaju. Amaranta Amaranta je bila tree dijete Jos Arcardia Buende i odrasla je zajedno sa svojom polusestrom Rebecom. Ljubav i njenost koju je gajila prema njoj prerasli su u ljubomoru i pakost kad se u njihovom ivotu pojavljuje Pietro Crespi. Obje su ga arko eljele. Amaranta je ak izjavila da e ubiti Rebecu ako se uda za Pietra Crespia, no nakon Remediosine smrti, Amaranta se kaje zbog toga i proivljava emocionalnu krizu. Kad se Rebeca udaje za Jose Arcadia umjesto za Pietra, Amaranta odbija svakog udvaraa pa ak i Pietra Crespia, koji se zbog toga u oaju ubija. Jedan od udvaraa bio je i najbliskiji prijatelj njenog brata Aureliana, pukovnik Gerineldo Marquez, ali ona odbija i njegovu prosidbu zbog neodreenog razloga. Imala je i incestne mada neseksualne odnose sa svojim neacima, Aurelianom Jos and Jos Arcardiom. Predosjetivi dolazak smrti, Amaranta je poela tkati svoj pogrebi pokrov. Kad je zavrila s tkanjem, umire kao djevica i osamljena usidjelica, ali donekle i zadovoljna jer se pomirila sa svojom sudbinom. Rebeca Rebeca je siroe koje obitelj Buenda posvaja, jer se pretpostavlja da je ona kerka Ursulinih daljnjih roaka. Ona je u poetku bila veoma povuena, odbijala je govoriti, i imala je neobinu naviku da jede zemlju i kre sa zidova kue, te sie prst. Ona sa sobom

donosi vreu s kostima svojih roditelja i razgovara jedino sa slugama Visitacion i Cataureom. Pojavljuje se nakon to Jos Arcardio odlazi s Ciganima. Iako je odrasla u kui obitelj Buenda, biva istjerana iz nje nakon to se udala za Jos Arcardia. Jos Arcardijina misteriozna smrt je na zamren nain povezana s Rebecom, koja nakon toga ivi izolirana od ostatka svijeta. Isti lik se pojavljuje u Mrquezovim novelama ija se radnja takoer odvija u Macondu.