Antički Gradovi

MIRA MARTINOVI
MIRA MARTINOVI
ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE
MIRA MARTINOVI
RIJEI ZAHVALNOSTI ANTIKI GRADOVI I SUDBINE Drevni gradovi suSNOVI moja dugogodinja opsesija. elja da ih po-
novo oivim, vremenom je prerastala u duboku potrebu. Na tom ni malo lakom, ali veoma izazovnom putu, dozivali su me gradovi koji su u davnjim vremenim bili na zemlji na kojoj mi danas ivimo. Prvo su mi se nametali svojim imenima, kasnije i svojim ostacima, kamenim bedemima, zidinama, kapijama, stepenitima, trgovima... Konano i svojom metafizikom, snovima i sudbinama. Krenuo sam u njihovo oivljavanje, s malo rijetkog materjala, ali sa nadom i sigurnou da u ih oivjeti. Koristio sam istorijska fakta, arheoloke artefakte, rjetke citate iz drevnih knjiga u kojima se oni pominju, stihove starih pjesnika, znakove kamenorezaca koji su ih ovjekovjeili u krtim zapisima na kamenu... Neposrednim dodirima na terenu. Zarasli u travu i zaborav, osmjehivali su mi se iz sopstvenih ruevina, nudei svoje nekadanje ivote i tiha i dugotrajna umiranja. U njihovom oivljavanju nesebino su mi pomagali: Mirko Kova, Predrag Matevjevi, Dimitrije Popovi, Jovan Martinovi, Danilo Ivezi, Savo Markovi, Miko uki, Vlado Duleti, Mile Bakovi, Sra Babi, Nenad Nino Gvozid, Miro Ragu, Sandra Kapetanovi, Olja Mijanovi, Branislav Borozan, edo Markovi, Dragan Radovi i Goran Hini... Veliko hvala Slavici i Ognjenu za razumijevanje koje su imali i podrku koju su mi davali. Korisnim sugestijama, neophodnom literaturom, fotografijama i faktografijom, dobrim mislima i lijepim eljama, oni su unijeli, a na neki nain i uzidali sebe u ove gradove, dajui im, zajedno sa mnom, nove ivote. Prilika je da im, na kraju, uputim rijei zahvalnosti za sve ono ime su me darivali dok sam pisao ovu knjigu. Autor
MIRA MARTINOVI
MIRA MARTINOVI
Cetinje / Zagreb, 2012.
Mirku Kovau
Ova knjiga je lavirint sudbina koje su ispleli sluajevi i Istorija. Gradovi u u njoj nijesu poreani ni po starini, ni po abecednom ili nekom drugom redosljedu, ve onako kako su mi se javljali, i uz pomo stvarnih fakata, oblikovali u mojoj imaginaciji. Graena je po sistemu s p o l i a, u neimarstvu to znai uziivanje ostataka starih gradova u nove, odbaenog kamenja u nove temelje.
Mira Martinovi
GOVOR GRADOVA
...Svaki nalaz ima svoj jezik, svoj govor... Konano, svoj klju koji nam otvara svoju unutranjost, nevidljivu obinom oku. Treba te kljueve nai i vidjeti kako ulaze u brave historije... otvoriti one nevidljive kapije koje privlae svojom metafizikom. A onda svaki taj grad od kojeg je neto ostalo, ima pred sobom neki nevidljivi grad, koji doziva naa mata, a na neki nain i uskrsava. Onda bezbroj slika koje naa mata stvara u ruevinama; kako je taj grad mogao biti povezan s okolinom? Da li ga je ruila okolina i ugroavala njena surovost? Bezbroj pitanja se postavlja pred jednim gradom, koji se pretvorio u gomilu kamenja, nakon to je odivio svoje beskrajne ivote. Ostajui kao simbol istrajnosti i elje za vjenou. A onda one nevidljive niti koje spajaju gradove. I kada gradovi nestanu ostanu te niti. Arheolog nije esto onaj koji ih vidi. Te niti nalazi intuicija, ona ih identifikuje i artikulie. I gradovi ponovo oivljavaju kada se te niti identifikuju i kada njima prostruji mata onog koji ih oivljava, koji se odvaio poduzeti ulogu njihovog novog neimara. Bezbroj je pitanja pred gradovima od kojih je
Mira Martinovi
ostao koji zid, dio trga, dio agore, rtvenika, natpisa koji je nemogue rekonstruisati, poto je kamen na kome su slova urezana razbijen, a njegovi djelovi pogubljeni, osim jednog sa nekoliko slova. Otkuda ovdje ovaj potok? Da li je tekao ba ovuda u vrijeme kada je grad ivio svoje srene trenutke, te da li je promijenio tok, nakon to je postao ruevina. S ruenjima se obavezno mijenja priroda, predio. Da li je ovdje bio most? A ako nije, zato nije, kako su ljudi prolazili? Mora da je rijeka bila premotena. Ljudi su od pamtivijeka gradili mostove. Dakle, mnogo intrigirajuih pitanja. Konano, svaki od gradova je ekao i doekao svoje varvare. Mirau Martinoviu je uspjelo da iz ruevina i sivila erudicije izvue dragocjeni materijal, zlatne niti koje nije dotaklo vrijeme. Svojom imaginacijom, faktima i stvaralakim umijeem, pronaao je i uspostavio komunikacije, pa su drevni gradovi u ovoj knjizi ponovo oivjeli. Za svaki grad, piui autentinu priu, Martinovi je pronaao orginalni klju, otvorio ga, tako da svi ovi gradovi sada, raskriljenih kapija, ekaju da se u njih ponovo ue. Ovaj je tekst nastao spontano, usmeno, dok sam sluao u Zagrebu Miraevu zanosnu priu o gradovima. Predrag Matvejevi
UNIVERZALNE METAFORE
Pisac i pjesnik Mira Martinovi prepun je drevnih glasova, iznenaujuih likova i subjekata, koji toliko prenose ivot u besmrtnost, postojanje u san i san u postojanje, da nam se ini kao da se dua nekog drevnog pjesnika inkarnirala sada u nama, da bi na moderan nain svjedoila o onome to je vjeno i bezvremeno. Martinovi pripovijeda i pjeva s tajnou koju samo on zna, da bi poruke ile do budunosti, ne kao neko ponavljanje, ve kao vijest vjenosti. Kod njega se mijea istorija sa fantazijom, hronika sa poezijom, biblijske metafore sa ljudskom svakidanjicom, stvarajui zdravo sjeanje, ono to umjetnost dosee kao rtvovanje i muenitvo. Ovo se vidi podjednako i u samo jednom stihu ili u jednom itavom romanu kao, na primjer, onom o ilirskoj kraljici Teuti. Martinovi uspijeva da zadivi i jednom jedinom priom kao ona o vojsci frulaa ilirskog kralja Gentia u njegovoj knjizi o antikim gradovima. Vojska frulaa je vojska budunosti, njihovi grobovi sa frulama su rtvovanje koje ini umjetnost za ivot i koji se esto nagrauje smru. Ali je pievo sjeanje ono koje ispunjava vazduh nad
Mira Martinovi
grobovima ivotnim melodijama. Jedna rijetka metafora, sugestivna, prepuna nade i ja, kao Albanac, zahvaljujem se autoru za univerzalnu divotu saetu u jednoj prii kao poklon naoj savjesti (u meuvremenu obuzela me radoznalost koliko istine ima u prii, osim sugestivne fantazije).* Strijele i frule, vazduh Martinovievih pisanja ra bez milosti strijele, a zadivljujue obasjava frule. udna sudbina balkanska, gdje pravi kralj ostaje ljepota, koja se iako namuena i oskrnavljena, pretvara u rezervu za budunost, besmrtno iskustvo. U ovoj knjizi pisac puni grobove zaborava ivotnom melodijom i beharima zelenog granja prepunog zvjezdanih plodova. Zahvalan sam Mirau Martinoviu to je oivio davno nestale gradove i domamio do nas glasove drevnih frula, darujui nas njihovom besmrtnom melodijom. Visar Zhiti
* Skodra Frule u grobovima (pria iz ove knjige).
10
11
Mira Martinovi
PRIA O GLINENOJ PLOI I RIJEIMA UTISNUTIM NA NJOJ*

Zid bedema okruenog Uruka on je sagradio, Svetoga Eanna (hram Anua i Itare) isto svetilite. Pogledaj njegov vanjski zid, s vijencem kao od bakara, Proviri u unutranji zid kojemu nema premca! Prihvati se za prag koji je star. ... Idi i etaj zidovima Uruka, Razgledaj donju terasu, ispitaj cigleni zid: Nije li to zid od paljene cigle? Nisu li Sedmorica (Mudraca) poloili njegove temelje?*
Ovo su stihovi iz Epa o Gilgameu, najstarijeg epa u istoriji. Pronaao ih je pasionirani ljubitelj starina u ruevinama Doklee. Ko ih je donio ovdje, ili ih je ovdje utisnuo na glinenu ploicu? Na to pitanje nikada nee biti dat ogovor. Poto je Doklea imala dobro razvijene trgovinske i druge veze sa gradovima sa Istoka, mogue je da je u neki transport zalutala samo ova ploica, a moda je svih sauvanih dvanaest pjevanja doneeno nekom naruiocu iz ovog grada. Stihovi iz najstarijeg epa na svijetu svjedoe o nevidljivom kontinuitetu koji spaja ljude i gradove. I duhu koji ne umire. Nestao je grad URUK, nekada mona svjetska
Ploa epa na akadskom jeziku
* Prevod sa sumerskog M.V. Klas.
12
13
Mira Martinovi
nekropola, ali je preivio EP O GILGAMEU, grad sainjen od rijei, tog najpouzdanijeg i najtrajnijeg materijala, o emu svjedoi njen pronalazak i ono to je pisar utisnuo u glinu. URUK je bio Gilgameova prijestonica i jedan od najstarijih gradova Sumera. Po tvrdnjama nekih sumerologa u njemu je nastao ep, a to znai da je u njemu ivio i njegov tvorac, koji se nije potpisao, pa je tako ostao bezimen. Uprkos tome, njegovo djelo je nadivjelo vjekove i gradove. I zvui kao da je danas napisano. Ispod jednog hrama, koji potie iz istorijskog doba, pronaene su jo tri naslage, a u svakoj po jedan hram, od kojih je onaj iz najnieg sloja, graen od krenjaka, i potie iz veoma starog vremenskog perioda. Njegove ruevine, koje ukazuju da je Uruk bio veliki grad, nalaze se kod Varke. Moda je ova ploica iz Asurbanipalove biblioteke u Ninivi, gdje je pronaen prijepis Epa o Gilgameu.
14
15
Mira Martinovi
SOFOKLE U BUTUI
Divan je ovo grad, Butua. Tako se izgovara na jeziku njegovih starosjedilaca. Moda u ga upotrijebiti u nekoj mojoj buduoj tragediji. Neto zrai iz njegovog imena. A ove plae, ah ove plae. I pijesak, toliko mi prijaju, more i talasi. Kao da se prvi put susreem sa morem i kao da se ostvarujem kroz njega. Kroz svako zrno pijeska. U svakom sam talasu. Osjeam dolaenje i odlaenje, dok sam, u predveerje koraam, zadovoljan to mi se stope ocrtavaju alom. Trajau ovdje, kao to trajem u beskonanom moru. Ova pusta ala su kao ogledala koja umnoavaju moj lik. Stigao sam ovamo na odmor, zvanino je moj dolazak tako objavljen, a u stvari, ja u ove krajeve dolazim zbog drugih razloga. Dravna blagajna u Atini, iji sam glavni rizniar, otanjala je, zato treba aktivirati nae kolonije. Butua je jedna od najvanijih na ovom dijelu Hronskog mora, treba podsticati trgovinu. Umjesto da mislim o pjesnikim djelima, moram se baviti dravnim poslovima. Laskalo mi je to u ranoj mladosti. Danas, na sve gledam drugaije, pa i na to. Hej, more! Talasu koji se ustremljuje na mene i donosi sve u svojim kapljicama, osjeam kako se u njima sav razlivam. Sjutra imam sastanak sa starjeinama grada. Moram i na to misliti, prije svega, na to.
Budvanska nekroplola (detalj)
16
17
Mira Martinovi
Vani dravni poslovi su u pitanju. A onda u o tebi razmiljati, more, i o tebi, talasu, i o vama, talasi, oblaci koji u predveerje promiete nad ovim divnim gradom. Gle, nae lae, ukotvljene u luci. Svuda smo stigli. Raduje me to. Moja domovina je mnogo prostranija od one koja je ucrtana u granice Grke. Moja domovina je beskrajna. Ja osjeam sebe svuda, u mnogim zemljama i narodima. Helen sam i Ilir, Peonac, Tribal i Autarijat. Kelt sam. Pelazgi i Medi jednako su mi bliski, koliko Traani i Epirci. U katalogu sam svih naroda. Otkuda ovakva misao u meni, veeras, na ovom divnom alu? Svakakve misli me opsjedaju. Katalog naroda od poetka svijeta. Htio bih da ga sastavim. Da poream sve narode i imena. One koji su ivi i u usponu i one koji su odavno mrtvi, od kojih je ostalo samo ime. Zato me opsjedaju narodi? I ovaj pijesak. Tragovi u njemu, tragovi su mnogi koje su licem zemlje ostavili oni koji su njome proli. A prolo je nebrojeno mnotvo i ja bih da se utopim u njihove tragove i da itam iz njih kao iz knjige vjenosti. Putevima kojima su prolazili narodi, plemena i jezici, da krenem, i da se ne zaustavim, da putujem do kraja mog zemnog ivota. Da vidim groblja, oslunem mrtve, napiem veliku tragediju, koju bi inili velianstveni horovi izumrlih naroda koji se vjeno oglaavaju. I, sada, dok hodam ovim alom i udiem miris mora, ujem mnoge glasove, u talasima dolaze. ujem veli-
ko more koje nema obala, koje velianstveno govori i beskrajno se oglaava. Kako je gorda i stasita ova Ilirka. Hoda graciozno, ovako ne znaju da hodaju ene u Atini. Neprilino je, stranac sam i neznanac, al moram se osvrnuti. Da li e neko jednom prepoznati moje stope u ovom pijesku? Da li e znati da sam ovuda proao ja, Sofokle, tragiar i rizniar? More otkriva i pokriva, more je radnik neumorni. Odnosi i vraa. Sjutra, ako u toku noi nadoe plima, nee biti ovih stopa. Ali, vjerujem da to isto more, koje e ih izbrisati, jednom e ih otkriti. Tragovi se ne mogu izbrisati. Sve se ponovo ukazuje i obnavlja. Rije, fakat, osmijeh, dovoljan je da se udvoji i umnoi i ponovo pojavi. Ne vjerujem u kraj. Svaki kraj je poetak. Dovoljan razlog za takvo vjerovanje mi je ovo more, talasi i pijesak Ve je sumrak, uskoro e i no, moram na poinak, a prije toga na sastanak s povjerljivim ljudima, Helenima, koji su ovdje na slubi i sa predstavnicima domaeg stanovnitva, koje radi za nas, uz unosne nagrade. Sjutra je novi dan. More, dovienja, Veliko more! Sjutra mojih stopa nee biti. Ali Nema zaborava. Mrtvi ne mogu biti mrtvi, niti umrijeti dok je jedna misao na njih prisutna meu ivima. Sve je, dakle, ivot, u stalnom gibanju i uznoenju, u nadolaenju
Antiki zid
18
19
Mira Martinovi
i vraanju. Koliko bih jo volio da mogu matati, ali stvarnost uskrauje prostor krilima mate. Moram se ozbiljno pripremati za sjutranji sastanak. Atinska blagajna se polako ali sigurno prazni. Nedolino moda za jednog pjesnika, ali je tako. Zbogom, More!... * Na mjestu svakog grada upisana je njegova sudbina. Sat koji otkucava njegovo trajanje.
*** Ovu priu sam preuzeo iz knjige Putevi Prevalise (CID, Podgorica, 1999.g.), smatrajui da ona moe biti klju za otvaranje drevne Budve i ulazak u nju. U njoj opisujem mogui boravak grkog tragiara Sofokla (497. ili 495.do 405.) u ovom gradu, kojeg on prvi pominje u tragediji Oikles ili Onomaklo, od koje je sauvan samo fragment u kome se Buthua tretira kao grad Ilira. Prema nekim podacima on je ovaj grad posjetio kao Periklov izaslanik u jednoj vanoj misiji. Priu prenosim u cjelosti, osim naslova koji je u knjizi glasi Sofokle na budvanskoj plai, ovdje preimenovanog u naslov Sofokle u Butui. Pored kraih ispravki, izostavio sam na kraju prie Sofoklovo drugi put ponovljeno opratanje od mora
Jerihon u Palestini koji datira devet hiljada godina prije nove ere, Biblos u Libanu pet hiljada godina, Damask u Siriji etiri hiljade i trista godina. Na osamnaestom mjestu nalazi se Teba iz Grke sa 1450 godina prije nove ere, a odmah iza Tebe, po svom dugom trajanju, stoji Budva.
*** Drevna Budva potie iz razvijenog bronzanog doba. U antikom razdoblju zauzimala je juni dio visoke stijene gdje se danas nalazi gradska tvrava Citadela i okolni prostor do iza postojeih crkava. Taj prostor u obliku nepravilne poligonalne povrine prvobitno je bio ostrvce, mali kolj. Kasnijim nasipanjem i upornim radom mora i morskih talasa formiran je pjeani sprud, spojen sa kopnom. Dok sam zapisivao ove rijei uo sam beskonani rad mora, simfoniju talasa koji se smjenjuju stoljeima. Vidio Sofokla, treeg iz velikog traginog tria, kako poslije gotovo 2400 godina, eta butuanskim alom. U pijesku su se jasno razaznavale njegove stope. Budva ulazi u dvadeset najstarijih gradova na svijetu:
* Fragment tragedije Onomaklo putuje kroz vjekove i nosi ime grada. Na velikom putu, u borbi sa zaboravom, ovaj fragment nalazi svoje spasenje u Velikoj etimologiji (Etymologicum magnum) nepoznatog autora i nepouzdanog datuma, odakle sam ga preuzeo, dajui mu novi prostor za trajanje.
20
21
Mira Martinovi
SVA VRIJEME KATEDRALA

To je nepovrjedivo utoite proganjanih ljudi i grobnica Uglednih pokojnika. To je grad u gradu, intelektualno i moralno Sredite, srce javne djelatnosti, apoteoza misli, znanja i umjetnosti. Sa silnim procvatom njene ornamentacije, po raznolikosti tema i prizora koji je ukraavaju, katedrala se javlja kao izuzetno kompletna i raznovrsna, as bezazlena, as otmena, svakad iva enciklopedija svih srednjevjekovnih saznanja. Te sfinge od kamena su, tako, vaspitai, prvorazredni pounici. Fulkaneli: Misterija katedrala
Sva
Nekada grad, biskupsko sjedite, danas velianstvena ruevina. Posjetilac se ne moe oteti utisku da u njegovim razvalinama uje otkucaje nekog, samo njemu znanog sata koji mjeri vrijeme i dugo trajanje. Lii na sfingu, zagledanu u vode jezera, koja zaara svakog ko proe njegovu kapiju i ue u prostor katedrale Sv. Jovana. Na povratku kroz istu kapiju posjetilac nosi osjeaj velike zagonetke, koju iznosi iz grada. Grad zagonetniji od svih gradova na prostoru Crne Gore. Njegovo trajanje je obiljeio lanac biskupa, meu kojima je i onaj Dominik, koji je krivotvorio papinu bulu, da bi sauvao biskupsko zvanje, koje mu bijae oduzeto.
22
23
Mira Martinovi
O emu li je razmiljao pri povratku iz Rima, kada je prekoraio gradsku kapiju sa krivotvorenim dokumentom? Bijahu suvie ovladala njime biskupska zvanja i zemaljske asti. Zaboravivi na Boga, prijevarni biskup, bi optuen od grada i puka za ubistvo, iji poinilac nikada nee biti otkriven. Zagonetka koju uvaju ruevine. Imate osjeaj, dok u njima stojite, da svaki kamen govori, da ima svoj glas. Da su to glasovi njegovih stanovnika, koji su se okamenili, pa tako preivjeli sve pohare i ruenja koja je grad doivio, sada odjednom progovorili. Sazdan na brijegu, sa dominantnim pogledom na jezero, deltu Bojane i sjevernu ravnicu, bio je izazov za sve ruioce koji su tuda prolazili. Prole su voe i vojske. Svako ga je ruio, a on se tajanstveno dizao iz sopstvenih ruevina, nalik bijeloj ptici, na koju se ustremljuju leinari. Odavno usnuo, pamti svoje ruitelje, bez nade da e oivjeti. Njegov duh se sjea rascijanskog pohoda velikog upana. U pohodu Raana na Zetu od 11831190, uz Danj, Sard, Drivast, Skadar, Ulcinj i Bar, sruen je i ovaj grad. Najvie je stradao u tatarskoj najezdi 1242. Predanje govori da su Tatari poruili trista ezdeset i pet crkava u gradu. Za svaki dan u godini bila je izgraena po jedna.
Krajem XIII vijeka podie ga Jelena Kuntrejska, supruga srpskog kralja Uroa II. Sva je kovao novac od bakra, s natpisom Sovacii civitas, na kome je na jednoj prikazana trospratna tvrava, a na njegovoj drugoj strani lik Svetog Jovana Krstitelja, patrona grada. Pod vlast Osmanlija je pao 1571. Potpuno opustoen vie se nikada nije digao. Tada poinje njegovo umiranje koje do danas traje. Ruio ga je ko je stigao, prekopavali su ga pirati, u potrazi za skrivenim blagom. Nema podataka da su ga pronali. A niko nije ni osporio injenicu da jesu. Autori Svetog Ilirika istiu da nijesu pronali ni jednog svakog biskupa iz vremena prije X stoljea, naglaavajui kako je zaborav unitio ondanja imena i podvige predaka. Dominik je prisustvovao Dukljanskom koncilu 1199. godine, kada su ga mnogi iz klera i naroda grada Svaa optuili za ubistvo. Ova pria eli da ga probudi, podigne iz vjekovnog sna. On je uistinu mrtav grad, koji kod svakog ko ue u njegove razvaline, budi osjeaj da je iv. Optuili su me na pravdi Boga! uje se Dominikov glas koji bi da do kraja izvede na istac svoj sluaj. Ni poslije toliko vjekova, glas nije umro. uje se kao da ga toga trena izgovaraju usne svakog biskupa. To je plod dua koje nijesu prezali ni od ega.
24
25
Mira Martinovi
Htjeli su da me udalje od svake biskupske stolice i da stvore prostor za svoje napredovanje u crkvenoj hijerarhiji. Tada su mi na duu stavili ubistvo jednog roaka, ali preko drugog lica koje je bilo izvrilac tog gnusnog djela. Tako svoje due oprljae zlotvori, kojima nijesam htio popustiti, pa sam se drznuo da iskrivotvorim papsku bulu, samo da bih napakostio njima i njihovim opakim namjerama uzvratio isto tako zlim djelom. Bog da je pravedan, rasprio bi njihove namjere. Nije pogledao na mene, a vjerno sam mu do tada sluio. Ako neko jednom bude otvorio kriptu grobnice prije ulaza u katedralu Sv. Marije, vidjee zemne ostatke onog koji je bio rtva biskupskih intriga, pretendenata na biskupsku stolicu. Moda mrtva usta ipak progovore i kau istinu, te me tako opravdaju pred Bogom i naratajima koji su nastanjivali grad. Pred mrtvima. To ubistvo i danas, nakon mnogo vjekova, stoji kao zagonetka. Ako neko pronae klju, i iznese na vidjelo pozadinu mog sluaja, opravdae me. A ja samo to traim. Da istina izae na vidjelo i pravda dobije krila i mjesto koje joj pripada. Pravda je daleka, ali dostupna! vie Dominik iz razvalina koje su se otkotrljale prema obalama askog jezera. Svaki kamen govori u moju korist, a kada kamenje progovori onda je istina progovorila. Kamen progovori kada sve uuti, kada svi dokazi padnu u vodu. Moj sluaj je ostao nerazjanjen. Pobjegao sam u
Ugarsku. Tamo sam skonao zemaljske dane, na nain koji e ostaviti zagonetka. Neka nita ne bude razjanjeno. Kao zagonetka u najdue ivjeti. Pria da me je usmrtio tupim predmetom prosjak kome nijesam udijelio milostinju, netana je. I nju su izmislile zle due. Na mom putu bilo je mnogo zlih ljudi, urota i intriga, koje su plele nebeske sile i zemaljske vlasti. Imalo je u mojoj jovovske sudbine. Kao da mi je on dvojnik. Moja druga polovina. Sve to sam vie u Boga vjerovao od mene se okretao. Trebalo je nositi breme teko za ovjeka. Izbor je pao na mene. Svakom ovjeku je dodijeljena sudbina, htio on ili ne, mora je nositi. Isus je rekao uenicima jednom prilikom: Ako mi zautimo, kamenje e progovoriti. I ovoga puta, progovorilo je kamenje, a zautao Bog. Pravda ustuknula. Zla djela su uzeta kao dobra. Pravedanik je optuen, niko nije stao na njegovu stranu. Djela nepravedna, pravednom su podmetnuta. Ispod praga Katedrale Sv. Jovana, zakopana je presuda koju mi je izrekao na brzu ruku sazvani sud i razulareni puk. Treba ispod praga podii srednju od tri jednake ploe, u kamenom kovegu, spakovana je presuda koju su mi izrekli. Uklesana je na isto tako dvije jednake kamene ploe. Kamen je najpouzdanije svjedoanstvo. Nije, biskupe! rekoh mu. I kamen prebriu i sa kamena izbriu. Na samom ulazu katedrale gradskog patrona, neija ruka je izbrisala slova u kamen urezana. Isto je i sa katedralom Sv. Mari-
Sva - kameni ostaci
26
27
Mira Martinovi
je. Slova su i tamo brisana. Svi zavjetni natpisi izbrisani su po ko zna ijoj naredbi, u iju korist, i za iji raun. Kome je korist ako se slova briu? Slova su za to da svjedoe. I imena sa grobnica je prebrisala ista ruka. Ili neka druga, ali su je vodile iste namjere. Krivotvorio si, biskupe! Zato ti je dua nesmirena, u tuini. Trai da se vrati, a ne moe. Neto joj ne da! Dua se ne moe staviti u okove!, uje se glas. Tvoja je okovana!, uzvraa drugi. Proitajte to sa ploa to je urezao ovjek koga sam poslao iz Ugarske da moju sudbinu uklee u kamen, ostavi kao zavjetenje buduima. Nakon to je podignut prag katedrale, nije naen nikakav koveg sa ploama, niti Dominikovom sudbinom ispod njih! Ko zna da li je ovjek koga je Dominik poslao izvrio zavjetanje koje mu je dao. Ili su ljubitelji starina, u potrazi za blagom, nali i ponijeli taj zavjetni natpis. Slova DO..... naeno na jednom kamenom ulomku moda su dio natpisa koji je neznanac uklesao, po nagovoru samog biskupa, a za novac koji mu je dao. Niko to nee utvrditi. Moda nikada. Klju je davno izgubljen. Ako ga neko i nae, ili sakupi rasute djelove kamene ploe na kojoj su zapisane Dominikove rijei kojima se branio ispred puka grada Svaa, pronai e klju, ui e u grad. U ime Gospoda Boga, Dominik se osuuje najstroijom kaznom nasilnom smru. A od svih
nasilnih smrti njemu su dosudili najteu kamenovanje, napisano je u presudi. **** LEGENDA O 365 CRKAVA Legenda o trista ezdeset i pet crkava, na neobian a siguran nain, produava trajanje Svaa, spasavajui ga od zaborava. Ona je rjeitija od kamenja koje vie, koje svjedoi i odbija smrt i ruitelje od njega. Kada je bugarski car Samuilo, u velikom vojnom pohodu razorio Duklju i popalio Dalmaciju, ostavio je surove tragove ruilatva. Vojska je ubijala i pljakala. Sve su dali mau, a to ma nije mogao da usmrti, gurnuli su u eljusti ognju. Vidjevi ta e da doivi njegovo kraljevstvo, iako je bio podigao vojsku i na brdu Oblik pruio otpor, knez Vladimir odlui, kako bi sauvao zemlju i narod, da se preda caru. Prema itiju iz Kraljevstva Slovena, koje je napisano znatno kasnije, bio je izdat od mjesnog upana. Ponovila se sudbina Jude. Jedan Juda nikada ne moe biti, kao ni jedna izdaja. Otiao je u Prespu, Samuilovu prijestonicu, gdje je zatoen. U carsku tamnicu sie carska ki Teodora Kosara, da donese vode zarobljenima. Tu se odmah zaljubi u dukljanskog kneza, te izmoli kod cara da se uda za njega, to joj on dozvoli.
28
29
Mira Martinovi
No, njen otac ne carevae dugo, presvisnu kada mu na planini Belasici, poslije velikog poraza sa vizantijskom vojskom, pogubie etrnaest hiljada vojnika, preostalima izvadie oi, a svakom stotom ostavie po jedno, kako bi vidio dok vodi ostalih stotinu, bez oba oka. Otiao je na poziv Vladislava, Aronovog sina, koji prije bijae pogubio zakonitog nasljednika prijestola, Samuilovog sina Radomira, a uzurpirao prijesto i svu vlast za sebe prigrabio. On posla zlatni krst i dva episkopa, Davida i Jovana, kao zalogu da mu nita nee biti. Nakon to je traio i dobio drveni krst, na kakvom je Gospod razapet (jer ta je zlato!) krenuo je za Prespu, gdje po drugi put bi zatoen, ovoga puta i oslijepljen. Prema jednoj verziji i pogubljen, ispred crkve svetog Ahileja. Pria o gradnji trista ezdeset i pet crkava u Svau je po svemu sudei izmiljena u glavi nekog od pisaca apokrifa, najvjerovatnije patarena koji su bili progonjeni u Bugarskoj, a nali zatitu i utoite u Duklji, kasnije u Humu i Bosni. Teodora Kosara je drala njihovu stranu u vrijeme kada ih je crkva progonila, a navodno da je i Vladimir bio Vladislavljeva rtva, zbog naklonosti koju je imao za heretike, koje u ono vrijeme kanonska crkva progonjae bespotedno.
Prema toj prii, Kosara je, nakon to joj je suprug oslijepljen, krenula u gradnju crkava. Gdje bi god dola i vidjela pogodno mjesto, dizala je hram, upuujui molitve Gospodu da vrati vid Vladimiru. Tada je sva Duklja krenula u gradnju. Svako je uestvovao kako je i koliko mogao, zapostavljajui sve druge poslove, a zidajui hramove boije. Godine su prolazile, Vladimir je stario, a venula je i njena ljepota, predata graevinama i nebu. Za trideset i est godina je sazidano trista ezdeset i pet crkava. Kad je posljednja, trista ezdeset i peta crkva sazidana, i iz nje molitve upuene Bogu, Vladimir je progledao. Kosara je osjeala toliku ljubav prema svom suprugu, da ju je eljela pretoiti u graevine. Htjela je da poslije njenog odlaska sa zemaljskih staza hramovi budu svjedoci ljubavi. Od trista ezdeset i pet hramova danas su vidljivi ostaci osam, meu kojima su dvije katedralne crkve: svetog Jovana Krstitelja i crkva svete Marije. Oni to su nou dolazili na razvaline grada, priali su da su vidjeli kako svijetli kamenje, isijavajui ljubav koja i danas traje.
BRISAI NATPISA Obilazei Sva sa Savom Markoviem u proljee 2011, kada sam se i prvi put susreo sa tim gradom, on mi je pokazao kako je neija ruka izbrisala latinske natpise na kriptama i ostacima katedrala. Ostao sam skamenjen pred tom, za mene, zastraujuom slikom i nita manje zastraujuim inom. Tada sam doao na ideju da napiem priu o brisaima natpisa, poruka naih prethodnika, nama ostavljenih. O brisanju naeg kontinuiteta i nae svijesti. Pria je jo uvijek zatoena u ideji. Ova fusnota je opomena buduim birsaima ije ruke vidim, iako ih vjeto skrivaju, kako se pruaju ka preostalim natpisima.
30
31
Mira Martinovi
OBOLON (OBLUN)
Intravit in castellum qui Obolon dictur. Prvi pomen grada nalazimo u Ljetopisu popa Dukljanina, sar. XLV. Ali to nije i vrijeme odakle njegov ivot kree. Iako je, zahvaljujui Ljetopisu njegovo ime sauvano. Ako vrijeme i varvari nastave sa ruenjem i raznoenjem posljednjih ostataka, ostae da ivi kao OBOLON Popa Dukljanina. Nakon unutranjih krvavih borbi u Duklji, oko prijestola i krune, Bodinovi i nasljednici Branislavljeva roda, nijesu stali u meusobnim obraunima. Bjeei kroz planine ispred Vizantinaca i Raana, Bodinov sin ore se utvrdio u kastelu koji se zvao Obolon. Aleksije Kontostefan se u meuvremenu vratio iz Draa u Skadar, tako da su sada svi komandanti uestvovali u opsadi Obluna. Uslijed pobune vojnika iz neposredne okoline kralja ora, tvrava Oblun je zauzeta, a kralj ore je zarobljen. Ljetopis dalje biljei: A Gradihna sa svojima zauzimae zemlju i gonjae kralja, koga s druge strane tjerahu Raani. Bjeei, kralj se sa svojima skrivao po gorama i umama, as ovdje, as ondje. Ali vidjevi da ga progone sa svih strana kralj, ne znajui to da radi, ue u tvravu koja se zove OBOLON.
Obolon
32
33
Mira Martinovi
Tada je Gradihna zadobio teritoriju do Kotora osim tvrave, u kojoj se kraljeva posada odravala. Meutim, vojskovoa doe u Skadar, a Gradihna mu porui da to prije stigne kako bi zauzeli tvravu i uhvatili kralja. Kada je vojskovoa doao s vojskom, opsjednue tvravu. Tada oni koji su se smatrali prijateljima i veoma bliskim kralju, i koji su jeli njegov hljeb, podigoe protiv njega svoje potinjeno ljudstvo, tako jedni spolja a drugi iznutra predadoe tvravu i kralja vojskovoi, gospodinu Aleksiju, koji uzevi kralja, povede ga sa sobom u Dra, a odatle ga, okovanog u pratnji straara, poalje u Carigrad, gdje je preminuo u zatvoru. Dok je bio u tvravi, kralj je razmiljao o sudbini Dukljanske kraljevine koja u vrijeme njegovog oca doivje zvjezdane trenutke, pa mu je liila na tvravu iz koje je sada pruao posljednji otpor. U ishod bitke i njene negativne posljedice je vjerovao od poetka. Previe stranaka se urotilo protiv njega, a zla raka struja je jedva ekala da se domogne Duklje i da je potini pod svoje. Njegove rijei i obraanje vojnicima suvie su zvuale otrcano i izgledale kao dugo upotrebljavani novac, ije je lice izlizalo mnogo ruku, pa su izgledale bez vrijednosti. No, nije odustajao u pruanju otpora. Nada da je Bog ipak negdje na strani slabih, nemonih i malobrojnih, nije ga ostavljala. Vojnici, primamljivani od neprijatelja i potkupljivani novcem i vrijednim darovima, odricali su ga se masovno, pa se kralj osjeao sve usamljenijim i naputenijim.
Takvo e biti moje kraljevstvo, mislio je. Usamljeno i ostavljeno, pae u ruke monika koji e ga bespotedno krmiti. Ove rijei je izgovorio, vjerujui da e one nastaviti da ive u tvravi, odjekujui izmeu njenih zidova, do vremena kada e ih neko uti i zapisati. I pored sudbine Bodinovog sina koji se poistovjetio sa utvrenim gradom to mu je dopustio utoite, u kojem e on organizovati odbranu i posljednje dane svog kraljevstva, grad je ostao da ivi sa svojim imenom. U Imeniku geografskih naziva srednjovjekovne Zete G. krivania pod nazivom Obod spominje se njegov stariji oblik Obolon iz Ljetopisa Popa Dukljanina. Obolon se locira na mjestu dananjeg Rijekog grada. I sami dananji nazivi u odnosu prema starom Obolon Obod i Obolon Oblun idu u prilog Oboluna. Slino nazivu Oblun i oblinji Medun svoj dananji naziv je dobio od straog Meteon. Obolun se nalazio pored istone obale Malog blata Skadarskog jezera. Kreviti predio obrastao krljavim zelenilom, sa vrhom neto razvuenim, podijeljenim na dva dijela manjim ulegnuem. Na samom vrhu nalaze se ostaci arhitekture jedne crkve i zidovi utvrenja. Ba ovaj vrh, a ne susjedni vii, izabran je za utvrenje, jer je relativno
Dukljaninov Obolon je veoma vaan naziv, jer su ga nai preci donijeli iz Polablja. Tamo je, na prostoru plemenskog saveza Moraana, iroka, plitka rijeka Obola, okolo koje su ivjeli Obolonjani, skraeno i Wobljane, od staroevropske osnove bolon, to ukazuje na movaru. Ova je osnova dala veliki broj hidronima u Rusiji u trouglu: Novgorod-Tambov-Gorkij i obraena je i u Daljevome rjeniku ruskoga jezika i u studijama S.D.Denisenka, Filina i N. Tolstoja, na primjerima: Obolonje, Obolon, Bolonje Iz te staroevropske osnove je i lat. oboleo = zaudarati. Prema tome Obolon nije naziv za vis nego za Malo blato, movaru pri niem vodostaju, a Oblun je posljedica naega pretvaranja o>u: Doclea =Duklja, rosa = rua. R. Rotkovi, Odakle su doli preci Crnogoraca, 1995, 151/152.)
34
35
Mira Martinovi
ravan odozgo i sa jugozapadne strane ima skoro vertiklne stijene koje su kao prirodna prepreka mogle da zamijene zidove. Utvrenje je imalo prilino pravilan kvadratni ili pravougaoni oblik iako konfiguracija terena nije ba podesna za takav oblik graevine. Ostaci keramikih posuda su svuda rasuti. Grad je, sudei po njima, imao jednu ili vie keramikih radionica. Moda su iz tih posuda, koje su kasnije polomljene u borbama, vojnici kralja ora ispijali vodu, gasei e pred odluujuu bitku. I sam kralj ispio posljednju au, prije nego e ga odvesti u Carigrad, odakle se nikada nee vratiti. Sjeae se Obluna i dugih tamnikih dana i noi, mislie na njega. Poslije njega e ostati knjiga snova koje je zapisivao u carigradskoj tamnici. Ostaci crkve i danas su prepoznatljivi i oni lee u centru ostataka utvrenja. Tvrava je svakako napravljena poslije kraljevog poraza, moda na mjestu odakle je uputio posljednju molitvu nebu, za spas grada i svoju. Bog ga nije usliio, a nebo se ogluilo. Sudei po nainu zidanja i veliini kvadera ostaci zidina pripadaju ilirsko grkom periodu i slini su onima na Samoboru i Medunu. Korz njih se i danas uje neobini um. Govori se da je to kraljeva dua, pobjegla iz carigradske
* Na brdu Oblun, na jednoj glavici planinskog grebena koji se prua du itavog Malog (Gornjeg) blata, na ijoj se sjevernoj strani turska tvrava Divan-grad, a na junoj Bain-grad i desna obala rijeke Morae, pronaeno je utvrenje s ostacima kiklopskih kvadera u temeljima i jednom sruenom srednjovjekovnom crkvicom. Utvrenje je identifikovano kao Obolon, pod kojim imenom se i pominje u Ljetopisu popa Dukljanina (gl. XLV). Zajedno sa Samoborom, na sjeveroistoku, gradina Oblun kontrolie, sa sjeverozapada, prilaz ilirsko helenistikom naselju, ija je nekropola naena na lokalitetu Vele ledine u selu Donji Gostilj, u blizini obale Jezera. On dominira nad velikim
tamnice i domogla se slobode i predjela gdje je nekada boravila. Neto nou pomjera kamenje rasutoga grada. To je ona. Oni koji vjeruju u besmrtnost due, nee da vjeruju da je to moda uinila ruka nekog tragaa za izgubljenim blagom. Nijedna do sada poznata tvorevina ove vrste na teritoriji Crne Gore nema takav oblik osnove, a Obolun ili slian naziv ne pominje se nigdje. Tako da je ovaj grad jedinstven i po nazivu. Niko tano ne zna znaenje njegovog imena. Njegova tajna je sakrivena u imenu. Svaki put kad se izgovori Obolon ili Oblun, grad se stvori. Po jednoj prii, a dosta pria se bavi njegovim zidanjem, Bog ga je odavno preslikao na nebu. Tamo postoji kao arhetip, koji e biti ponovo vraen na zemlju. Ko zna za ovu priu vjeruje bez ostatka da e se to jednom i desiti. Obolun je besumnje Obolon Popa Dukljanina, koji mu je dao mjesto u svom djelu pa tako zaustavio njegovo prolaenje i onemoguio njegovo ruenje.
prostranstvom sjevrne obale Labeatskog (skadarskog) jezera i zalea Vukovaka polja, Zete i Ljekopolja. Osim toga, on je na istom pravcu pruanja kao Samobor i Medun, zbog ega, zajedno sa njima ini dio odbrane sjeverne linije basena Skadarskog jezera u vrijeme III ilirsko rimskog rata. Po toj ulozi, po tom to se na jednoj zaravni, dvadesetak metara nioj od vrha, nalaze ostaci keramike oko temelja gradine, a u neposrednoj blizini i nekoliko monumentalnih ilirskih mogila moe se tvrditi da je Obolon sagraen kad i Samobor, s tim to se mora imati na umu da su sad vidljive pravougaone osnove utvrenja, s pravilno otesanim kvaderima u temeljima, to se smatra kao kasnija, druga faza Obolona.
36
37
Mira Martinovi
KLJU OBOLUNA JE PONIO ORE I tada za dvanaeste godine kraljevanja kralja Vladimira, Jakvinta po savjetu nekih bezdunih ljudi, koji bijahu neprijatelji upanu Belkanu, dade im otrovno pie, koje je pripremila u Kotoru, gdje je ivjela. Ovi, pak kada su doli u Skadar, davali su kralju piti iz ruku njegovih slugu, pa ovaj bi od njih prevaren. Tada pade (kralj) u postelju. Kraljica, pak Jakvinta, znajui da e umrijeti, doe sa svojim sinom Gorgijem u Skadar, da posjeti kralja; im ju je kralj vidio, odstrani je od sebe i naredi da ona izae napolje. Kad je izala, ree ona prisutnima:Zato kralj tako postupa? Kakvo mu zlo uinih? Ako eli da zna gospodin kralj, sam stric Dobroslav, koji je u okovima, on je udesio da umre gospodin kralj. Ovo pak ree da bi upropastila Dobroslava, jer se bojala, da bi on naslijedio kraljevstvo. I odmah ode odande i poe do Garize (Gorice), da saeka kraljevu smrt. Zatim odavde porui tajno kraljevim ljudima, obeavajui im vrlo mnogo, da po smrti kraljevoj pogube Dobroslava, to je i uinjeno. Kralj je, naime, umro i bio sahranjen u manastiru svetih muenika Sergija i Vakha. A kraljevi ljudi kada im se pruila prlika, prema savjetu Jakvintinom, sloe se protiv kralja Dobroslava, izvuku ga iz tamnice, oslijepe i ukope, pa poalju u manastir svetog Sergija i Vakha, gdje je dugo ivio s monasima i kasnije umro. (Moin, 100. Ljetopis, 366367.)
Odlazei u Carigrad, kralj se sjeao dolaska u Skadar i rijei svoje majke. Nikad ovu zemlju nije voljela! izrekao je rijei, koje su ostale upamene i koje su Skilica i ostali vizantijski hroniari i ljetopisci na razliite naine interpretirali, ali im je smisao ostao isti i jedan. Sudbina im je odredila isti put carigradsku tamnicu i njemu i majci. U razvalinama Obolona ive njegove rijei, ali i natpis, za koji se vjeruje da ga je pisala njegova ruka. Znajui da slijedi neminovni poraz i odlazak u zatoenitvo, a slutei ono najgore, htio je ostaviti trag o sebi... GEORGIO... sauvan je naziv njegovog imena. Ostali dio natpisa je izbrisala neija ruka, pa se ne zna ni njegov smisao. Da li je on sebi napisao epitaf? Ili je ostavio poruku onima to e doi, ifru koja e otvoriti njegovo vrijeme, Klju kojim e otvoriti OBULON. Svjedno, ta je htio, ta je napisao i ta mu je bila namjera, ime je ostalo. Kao peat njegove sudbine koja se obnavlja u ruevinama Obolona. Sve to se jednom desilo ima beskrajne trenutke deavanja, koje niko ne moe zaustaviti, pa ni sami Bog. Tako je i sa orevim imenom, njegovom sudbinom i sudbinom grada Obulona. Te dvije sudbine su se poistovjetile i nikada se nisu razdvojile. ovjek je kao i grad. A kralj je kao ovjek! vie neko iz ostataka Tvrave. Taj opominjui glas je glas Bodinovog sina kralja ora. Onaj koji umre utamnien, vjeito sanja slobodu i zemlju za koju se rtvovao. Obolon i Duklja i danas sanjaju ora.
Ostaci zidina Obolona
38
39
Mira Martinovi
Taj san nije rasprila stvarnost. Samo mu je dala na znaaju i trajanju. Sanjao sam ga i ja, prije nego u napisati priu o Obolonu. Doao iz tamnice, prebirao je po ruevinama grada. Neto je traio. San je bio klju za ulazak u njega poslije toliko stoljea. San moe da otvori grad, kao to grad moe da bude podignut u snovima, i da, zahvaljujui snu, odoli varvarima.
* Danas su tragovi kua i crkve gotovo neprepoznatljivi. Oko nek danje tvrave Oblun seljaci iz okolnih sela su nalazili novac sa slikom krave (boginje Ide) i teleta (Epafa), koji je bio etvorougaon, izraen od srebra. Tvrava Oblun na junoj strani nije imala zid, jer je ta strana nepristupana, pa se nije morao graditi. Zagovornici teorije da se trojanski rat vodio u zetskoj ravnici, u selu Vukovicama, pored mosta na Morai, na breuljku koji stoji isturen i nadnesen nad rijekom Moraom, ubiciraju mikro lokaciju na kojoj je bila podignuta Piramida najveem junaku ahajske vojske Ahileju. Piramida je od naslaganog kamena iji je vrh zaruio zub vremena a i zbog odvoenja kamena od strane seljaka radi podizanja kua i podziivanja obale rijeke Morae, danas je jedva prepoznatljiva. Zapadno od te take, na udaljenosti od 2-3 kilometra vide se ostaci garad Oboluna na jednom uzvienju.
Takav sluaj je sa Obolunom!
40
41
Mira Martinovi
METEON
(Meton Labeatidis terrae) T. Livije, XXXIV,23,3; XXXII,3
Ostaci Meduna
U Meton je najbolje ui sa Livijem i njegovom reenicom da je to grad labeatske zemlje. Ovaj citat, izdvojen iz Livijeve Istorije nudi se kao svojevrstan klju, za kojim treba krenuti, silazei kroz stoljea, do prapoetaka koji su po svemu sudei bili ilirski, to svjedoe kameni kvaderi, danas vidljivi na mjestu gdje je nekada bio grad. Slovi kao najpoznatiji ilirski grad u unutranjosti Crne Gore za kojeg se vee sudbina posljednjeg ilirskog kralja Gencija. Prema opisu koji su dali u knjizi Gradovi i utvrenja u Crnoj Gori Pavle Mijovi i Mirko Kovaevi stoji: Smjeten je na jednom grebenu jugozapadnog pravca koji lei usred prevoja izmeu dva vea brda, Medenjaka i Ilijinog vrha, na najvanijoj prirodnoj saobraajnici izmeu zetsko skadarske kotline i kosovsko-metohijske oblasti (oblasti Dardanije!). Zbog takvog poloaja smatran je u srednjem vijeku kljuem obije Zete (amborum Xentarum clavem). Zato je razumljivo to je u vrijeme prvobitne urbanizacije i docnije, kada se ona izvodila u okviru velike helenistike i helenske kulture, kojom je teritorija Crne Gore bila obuhvaena od VI vijeka prije nove ere, takav
42
43
Mira Martinovi
kljuni poloaj Meduna imao prvoklasni fortifikacioni znaaj. To je imalo sigurno i odluujui uticaj da posljednji ilirski kralj Gencije u vrijeme treeg ilirsko rimskog rata 167. godine smjesti u gradu brata Karavantija, suprugu Skerdilaidu i sina Pleurasa. Dok je on s Lucijem Anicijem vodio odluujuu bitku na prostoru oko Skadra i Labeatskog jezera, esto je pogledivao prema Meteonu, kao posljednjoj luci i sigurnom sklonitu. Vjerovao je da e, zatvoren sa svojim najhrabrijim ratnicima, moi da prui astan otpor rimskoj vojsci. Mislio je na sudbinu sina, supruge i brata. Lucije Anicije je zatraio predaju i dao mu tri dana za razmiljanje. ta je u toku ta tri dana Gencije mislio (vjerovatno je osjeao da nosi breme i sudbinu posljednjeg kralja), nije poznato. Nema pouzdanih svjedoka, zapisa na koje bi se mogli osloniti. Vjerovatno je bio je razapet izmeu dvije neizvjesnosti, ta uiniti, predati se i spasiti svoj i ivote svojih blinjih, ili asno poginuti. Znao je da je njegova rtva zaludna, a borba unaprijed osuena na poraz, poto je rimska vojska bila daleko brojnija, pa samim tim i nadmonija. Poznavanje terena i voenje rata na svojoj zemlji nijesu ovog puta garantovali povoljan ishod po Ilire. Daleko bolje opremljene rimske legije, eljne pljake, osvajanja i ratovanja, napredovale su, bez zadrke. Gencije je iz lemba sa Labeatskog jezera uputio molitve svojim bogovima, ali ga oni nijesu uli. Nebo mu ih nije primalo, to je bio znak da je kraj
blizu. Da su ilirski bogovi mrtvi. I da njihova mjesta zauzimaju neki drugi, ovog puta rimski bogovi. Pomiljao je da krene prema Metonu i zatvori se u njega. Svojim ratnicima je to iznio kao mogunost, dok su ekali da istekne vrijeme koje je Lucije Anicije dao. Nijesu pokazali elju da ga prate na tom posljednjem i pogubnom putu, putu smrti, pa je odustao. I ekao. A vrijeme je curilo neumitno. Nevidljivi pjeanik je otkucavao sudnje ure jednog kraljevstva i njegovog kralja. Kako mnogo treba ovjeku da se uspne, tako i jednom kraljevstvu, a tako malo da padne i nestane. Taj trenutak izmeu pada i uspona Gencije je odmjerio sobom i svojom sudbinom. Koliko je vremena trebalo do uspona, a koliko malo do pada, misllio je zagledan u talase Labeatskog jezera, koji su udarali o bokove lemba na kojem je kralj ekao svoj kraj. Ta slika ga ja podsjetila na sudbinu ovjeka, kojeg svakodnevno udaraju talasi, i njegovo troenje u tim sudarima. Stijena na kojoj je podignut Meteon vidljiva je odasvuda i sa nje se pogledom moe obuhvatiti itava zetska ravnica, okolna brda i visovi prokletih planina, koje nazvae Prokletije, a da niko nikada nije saznao smisao tog imena. Zato su te planine proklete? pitao se Gencije i njihovo ime doveo u vezu sa svojom sudbinom.
44
45
Mira Martinovi
Konfiguracija izduene stijene sa zupastim uzvienjem na kraju, nad jednom velikom provalijom (u koju se bacila Skerdilaida, po jednoj prii, ne ekajui Rimljane i njihov ulazak u grad!) odredila je oblik utvrenja na uzvienju akropolj, a po ivici na jugu i padini prema sjeveru donji grad, moda kurija. Kako se uzvienje s akropoljem ne prua u istom pravcu s donjim dijelom hridi, tako je postavljen i situacioni plan u dva smjera. Na akropolju je u srednjem vijeku podignuta tvrava, dok je zid s june strane, osobito po ivici stijene, sasvim nestao, a jo se samo djelimino dri na padini prema sjeveru. Nepoznate ga sile potkradaju, moda i ljudska ruka, pa zid stalno gubi svoje oblije, smanjuje se. Nee dugo vremena jo trebati da proe i on e sasvim nestati. Nije mogao da se bori protiv vremena koje je isticalo, ostavljajui ga na cjedilu. Prostora za odluku je bilo sve manje. Sa tim curenjem curilo je kraljevstvo i skraivalo se njegovo trajanje. I grad, prema kome je esto pogledivao, nestajao je neumitno. Nita nee ostati, osim ruevine! odvaio se da kae pred vojnicima i tjelesnom straom koja ga je okruivala. Niko se nije usudio da na ove rijei bilo ta odgovori. Vjerovatno su svi imali isto vienje i miljenje.
S opisivanjem sadanjeg ruevnog stanja Meteona preplie se neminovno i sudbina posljednjeg ilirskog kralja. A mogile oko Meteona? govorio je glasno. I one e biti raskopane i sruene. U njima poivaju nai preci: mudraci, dostojanstvenici, kneevi, obian puk. Kraljevo vienje potvrivalo je vrijeme koje e doi, vjekovi koji e ostaviti surove tragove licem grada i licem zemlje na kojoj je podignut. Na uzvienjima kojima se zavravala padina, u malom polju sela Gornji Medun, ouvano je nekoliko velikih kamenih mogila. I u polju sela Donji Medun bilo je nekoliko takvih mogila, ali su one sada razgraene. Time su se i potvrdile posljednje Gencijeve rijei izgovorene na njegovoj zemlji, koju e zauvijek napustiti. Vrijeme u kojem su podignute te mogile svjedoi o najstarijem periodu utvrivanja ovog ilirsko-helenistikog grada. U doba Rimljana se nee spominjati. Izgubio je svaku vanost. Osim mogila, u neposrednoj blizini Meteona naeni su i grobovi, ukopani u zemlju i ograeni kamenim zidom. U jednom takvm grobu naen je grki pehar, a s njim i pitanje: ko je iz njega pio. Ako je uopte pio?! Mnogi predmeti su izraeni a da nijesu potvrdili svoju funkciju i doivjeli upotrebu.
Medun
46
47
Mira Martinovi
Taj skifos mogao bi biti pouzdan svjedok da je ilirska gradina na Medunu, u doba helenizma, poprimila nove oblike. Svako vrijeme daje i dodaje, uzima i oduzima. Ostavlja svoje tragove i brie tragove prolih stoljea. to su i koliko Lebeati preuzeli od Grka, najbolje pokazuje tehnika onih djelova Meteona koji su danas vidljivi ispod kue (sada muzeja Marka Miljanova) na sjeveru, i izmeu akropolja i donjeg grada, na jugu. Gencije je, dok su isticali posljednji sati dati za njegovu odluku o predaji, vidio sebe u maglama koje su zahvatile njegovu zemlju. Poeo je da shvata svu teinu krune i kraljevskih znamenja koja je nosio. To je shvatio kao sudbinu, kao neto predodreeno i unaprijed dato, kao uostalom i itav ovjekov ivot. Ma koliko se borili, upinjali svoje snage i usmjeravali misli, ta sila ini kako joj je drago. I sve na kraju ispadne kao puki izraz njene elje koju ne moemo nikada spoznati, pa samim tim ni usmjeriti. Pria se da je Marko Miljanov, kao dijete esto silazio u podrume svoje kue, pregledao njene temelje, koji su bili sagraeni i postavljeni na nekim ranijim temeljima, razgovarao sa nekim koga je samo on uo i vidio. To je primijetila jednog dana njegova majka i uplaila se. Nikome nije priala. Jednom ga je i zapitala sa kim razgovara, ali joj nije odgovorio.
I kasnije, kada se vratio sa Cetinja, kao uveni ratnik i rainjeni vojvoda, oslukivao je one iz temelja i zapisivao, ono to su govorili. Idui za njihovim glasovima, nauio je slova u pedesetoj da bi zapisao ono to su mu doaptavali. Kao da je prenosio davno ostavljeno zavjetanje koje je trailo da bude zapisano. Kasnije e tu knjigu baciti u vatru, i tako je unititi. Nain na koji su kameni blokovi tesani i slagani u zidnu masu govori o istom vremenu kada su podignuti bedemi Olciniuma i Rizona. Odzvonila je sudnja ura, Gencije nije ispunio uslove, pa je predaja stizala kao neminovnost. Ali on nije htio da to bude predaja. Niti da njegovi vojnici razviju barjak koji e je oznaiti. Htio je da bude zarobljen. Smatrao je da je zarobljavanje asniji gest od predaje. Opkoljen sa svih strana rimskim brodovima, stajao je na sred jezera i ekao ono to su mu bogovi odredili. Niko taj in nije opisao. Preostaje nam da nagaamo. Svjedoka nema, a Istorija uti. Taj in je umro sa njim i predat zaboravu. Meteon se i prvi put pominje u vrijeme treeg ilirsko-rimskog rata, godine Gencijeve propasti, sa kojom je u propast povukao i svoje kraljevstvo. Gencijev kraj neki dovode u vezu sa Meteonom,
48
49
Mira Martinovi
dok drugi horniari taj kraj veu za Skadar. Prema zvaninim rimskim istoriografima tada su zarobljeni: Karavantije, Skerdilaida i Pleuras. Svi su odvedeni u Rim. Na elu tune kolone u kavezu je bio posljednji ilirski kralj. Doek u Rimu je bio poniavajui za zarobljenike. Od slave i kraljevstva do ponienja i kaveza (mislio je Gencije, prema nekim kazivanjima koje je sauvalo ne ba pouzdano sjeanje, to je rekao i suprugi Skerdilaidi), nema ni korak. Treba to doivjeti, i preivjeti. ovjeije padove i udzignua moe izmjerti samo i jedino ovjek, nikad Bog. Mjeri onaj to trpi. Kau da su to njegove rijei, tada izreene, ostale da putuju i odzvanjaju kroz pamenje. Mnogo stoljea poslije Gencijeve propasti, ali i propasti Meteona, kada je njegova slava potpuno potamnjela, a tama poela da svijetli, otkrivena je nekropola u Gostilju. Sudei po procentu vreva za vino koji su otkopani u arheolokoj kampanji u gostiljskoj nekropoli (ivi uvijek otkopavaju mrtve, prije i kasnije, da bi saznali kako im je bilo!) dvadeset i tri posto ukupnog keramikog materjala, navodi na zakljuak da je vinogradarstvo bilo nain njihovog privreivanja, uz ribarstvo, za ta je dobre uslove prualo Labeatsko jezero. Mnogo stoljea poslije njihove propasti, u etrdeset i pet grobova je naeno ezdeset i jedno koplje, koja su sigurno nosili Gencijevi vojnici i
novac, na kome je sauvan njegov lik. Ako je vjerovati umjetniku koji ga je izradio. No, bilo kako bilo, taj lik ivi. I sigurno je Gencijev. ......................................................................................... Meteon se poslije toga rata ne spominje. Nema ga meu gradovima.
* U iskopavanjima nekropole u Gostilju u Zeti, naeno je est primeraka novca za koje se misli da pripadaju emisijama kralja Gencija, od kojih tri sasvim pouzdano. Jedan primjerak na aversu ima predstavu tita, a na reversu predstavu grko-ilirskog lema i natpis sa titulom i imenom kralja , kovan odmah nakon 180. godine stare ere, dok druga dva primjerka na aversu imaju predstavu mladia sa kausijom (ilirskim lemom), a na reversu predstavu ilirske lae i natpis sa titulom i imenom kralja, kovani oko 168. godine, neposredno pred kraljevu propast. Do danas se zna samo za petnest primjeraka Gencijevog novca. Na njima ivi njegovo ime, a na onima sa kacigom sa titnicima za lica, pretpostavlja se da je njegov lik.
50
51
Mira Martinovi
DOKLEA GRAD SJEANJA

PRIA DJEVOKE DIOKLEE KOJA SE PRETVORILA U SJEANJE Grad se najdue sjea.
Ostaci Doklee
Plinije hvali dokleatski sir a za vunu kae da je bila veoma gruba. Moje ime je bilo Dioklia i vezuje za nastanak grada koji je sagraen prije nego su Rimljan sagradili Dokleu. Oni su razruili Diokliu i izgradili svoj grad. Postoji vrijeme kada se gradi i vrijeme kada se rui. Ovu priu pria moje sjeanje koje see daleko prije rimskog. Od sjeanja podiem grad. Sakupljam rasute krhotine; istoriju, kamenje, mitologiju, legende. Ono to je podigla ruka graditelja, a sruila ruiteljeva ruka. Dioklia je grad Dokleata, u njemu su ivjeli moji preci. Poslije su doli Rimljani, oni su ga poruili. Od njegovih ostataka su izgradili novi grad. Ostaci neega prolog uvijek slue za neto novo. U ovom sluaju kamenje Dioklie posluilo je za temelje Doklee. Kamenje starog grada postalo je temelj novoga, koji je raen po pravilima rimskog zidanja. Kada su obiljeavali granice bedema, stalno su pominjali nekog Vitruvija i njegova pravila graenja, koja su namjeravali i ovdje primijeniti. I primijenili su ih. Sav narod bio je upregnut u
52
53
Mira Martinovi
gradnju. Rimski veterani su kao nagradu za ratovanje dobili imanja oko grada. Mjesto grada, a i sam grad, nalazio se na idealnom poloaju, u blizini puta Narona-Scodra-Lisus, kojim su prolazilia pokoljenja; putnici, vojnici, trgovci, skitnice i filozofi, a koji povezuje i poglavlja ove knjige. Tim putem je u Dokleu stigao rimski pjesnik Horacije, koji je neko vrijeme boravio u njoj. Razlog tog boravka nikada nije otkriven, a ni taj boravak potvren opipljivim injenicama. Nakon to je sagraena Doklea je stekla status res publice. Govorili su res publica Docleatium. A to znai autonomija koju obuhvata pleme Dokleati, to govori o znaaju koji su imali upravljai a ne veliina teritorije. Polovinom drugog vijeka pominje me geograf Ptolomej. Oblik Doclea javlja se u svim rimskim natpisima, osim u jednom sluaju spomeniku koji r(es) p(ublica) Docli(atum) posveuje caru Marku Aureliju. Konac mog sjeanja protee se od davnina. Prekida se samo na nekim mjestima. Pod imenom D i o c l i a pominje se u IV vijeku, u Epitomi za koju se smatra da pripada Eureliju Viktoru (poglavlje 39), gdje se prvi put kae da je Diclia rodno mjesto cara Dioklecijana. To je nepouzdan podatak, kao i svako dovoenje tog cara u vezu sa ovim gradom. I za njegovu majku se govorilo da se zvala Dioklia.
Ime D i o c l i s, poznato je ve s kraja i i poetko II vijeka (a to je vrijeme osnivanja Duklje), na jednom ravenskom natpisu Phallaeuas-a Dioclisaa, prgrina i kormilara. Duklja proistii iz indoevropskog korijena dhoukl, sa osnovnim znaenjem taman, skrovit, crn Kasnije e iz toga potei ime Crna Gora. Poistovjetila sam se sa gradom, koji me pamti, kao to i ja njega pamtim. Osnovana sam u doba Flavijevaca, za vremena cara Vespazijana. Doseljenici, veterani, u upravu vlasti su uveli moje Epikade, iji rod see do prvih poetaka ivota na ovoj zemlji. Ime Flavijevaca se najee susree u ovom gradu. Oni pripdaju tribusu Qurina, kako se i zovu pripadnici ovdanje najuticajnije porodice. Svojim poloajem posebno se isticala porodica Marka Flavija Frontona, iz gensa Kurin. Na mjestu grada oblikuje se njegovo sjeanje. Ono traje i kada grad postane ruevina i kad nestane. Tako je i sa mnom. Iz ruevine govori sjeanje. Fronton je obavljao znaajne funkcije u dravnikoj vlasti i svetenikoj hijerarhiji u Rizonu, Skodri i Doklei. Osim toga bio je rukovodilac znaajnog zanatskog esnafa koji se bavio preradom eljeza i drveta. Pripadale su mu najvee asti i zvanja. Ali vea ast je uinjena njegovom sinu M. Flaviju Balbinu koji je umro u esnaestoj godini. Ostao je upamen kao prvi, a i posljednji stanovnik DoStaklene boice iz Duklje
54
55
Mira Martinovi
klee, kome su podignute dvije konjike statue, od kojih jedna pozlaena. Od ostalih istaknutih graana grad pamti Marka Cezija Epidama, starjeinu kastela Salthua. Pamtim ulice Via principales i Via triumfales. In porta urbis Doclea natpis je poslije mnogo vjekova naen kod istonih vrata iralije. Pokuavam da se sjetim grada, trgova i hramova. Budim sjeanje. Po duini ulice Via principales od sjeverozapada ka jugozapadu reale su se vane graevine. Putnik koji je prvi put ulazio u grad nailazio je najprije na sjeverozapadnu kapiju. Dolazio je prvo hram sa dvoritem i manjom kuom, gdje je stajala carska statua s medaljonom boginje Rome. Tu je Fronoton sluio carski kult Rima. Nedalko od ovog bio je hram u koji se ulazilo sa sporedne ulice, posveen Dijani, boginji lova. Ispred ulaza je imao stepenite. U produetku glavne ulice, ako me sjeanje ne vara, sa lijeve strane ka zapadu, nalazile su se velike terme podijeljene na dva dijela, za mukarce i ene, sa graevinama za gimnastike igre, bibliotekom i salom za odmaranje. Prostorije bijahu ukraene lijepim mozaicima. Preko puta terme stajao je forum Docleae, s gradskom bazilikom. U jednoj nedavno otkrivenoj podzemnoj prostoriji bila je porodina grobnica Flavija Balbina. Bazilika je imala tri broda i bila je osvijetljena odozgo. Istono od foruma bila su terme s mozaicima i jo jedan hram. Grad se sastojao iz dva dijela, zapadnog, sa velikim javnim graevinama pored Via principales, i
istonog dijela sa ranohrianskim hramovima. Centar grada se nalazio na forumu. Nakon procvata, uslijedili su opadajui trenuci. Stradala sam 401. godine kada su me razorili Zapadni Goti, pa 489. godine, kada su me opustoili Istoni Goti. Njihovim proganjanjem 536, u vrijeme cara Justinijana, ponovo sam oivjela. Zemljoters koji se zbio godine 518, napravi od mene ruevine. Doli su potom Avari 609, pa Sloveni 620 godine. I potpuno me opustoili. Ruili su me mnogi neprijatelji, uprkos odbrambenom prstenu kojeg su inili utvreni gradovi: OBOLON, SAMOBOR, METEON I LONTODOKLA. Sjeanje nije ba pouzdano. Ovo su samo krhotine na osnovu kojih je mogue sastaviti sliku nekadanjeg grada. Ova pria je slika iz vremena srenih trenutaka. U grad se moe ui kroz epitafe koji su ostali sauvani i u kojima ive imena nekadanjih stanovnika. Taj svojevrsni Katalog mrtvih, kako ga nazivam u knjizi Snovi u Doklei, u kojoj se bavim snovima stanovnika ovog grada. Sluajno, ili nekim sudbinskim odreenjem, uzimam ovaj:
56
57
Mira Martinovi
I(ivi).O(ptimo). M(aximo) EPON(a)E. REGIN(ae) GENIO.LOCI P(ublius). BENNIVS.EG REGIVS. MIL(es).COH(ortis). VOL(untarium).ADIV(tor) PRINC(ipis). B(ene) F(iciarisu). CO(n) S(ularis).V(otum).S(olvit). ......................................................................................... Jupiteru najboljem i najveem, Eponi kraljici, Geniju mjesta. Publije Benije, od Lini vojnik Kohorte dobrovoljaca, pomo konzularni beneficijar, zavjet uinio Od brojnih stanovnika koji su u njemu ivjeli, uivajui ovozemaljske trenutke, slasti i slavu, preivjela su njihova imena kroz 133 epitafa, koliko je uspjelo arheologu M. Praviloviu da sakupi itavih natpisa ili njihovih fragmenata sa kamenih ploa i ostataka kamena na koji su imena uklesana. Sa po nekom godinom i datumom koji su vani u ukupnoj istoriji grada, koji se obnavlja u naem sjeanju. M. Bolica je Duklju posjetio 1614. godine i zapisao: Nad Zlaticom, u podnoju brda, na breuljku koji kao da predstavlja vrh prelijepe ravnice, nalazi se drevni grad Duklja, koji je izgradio Dioklecijan. To je bila rimska kolonija. Ona je sada razruena
Danas se jo mogu uoiti osnove dvoraca i obrisi katedralnog hrama. Tu se nalaze izvanredni mermeri, mnotvo stubova postavljenih na zemlju i kamenovi, koji su toliko tvrdi da je od njih jedva mogue odvaliti pare. Ouvale su se i neke boje, a na mnogim ploama se moe proitati ime Paula Emilija. Ko li je bio taj Paulo? ta je radio i kad je ivio? Jeste bio. Potvruje ga ime koje je neko upisao i ostaci boja koje su ga prikazivale. Izbrisane su boje, a sa njima i lik. Kie i vjetrovi su uinili svoje. Ostalo je ime i dok ono traje, trajae i Paulo. Obrisi njegovog lika trepere nad ruevinom. Putujui ovim predjelima u X vijeku vizantijski car Konstantin Porfirogenet je ne pominje, a pominje druge gradove tadanje Zete. Ne pominje je ni ljetopisac, kasnije nazvan pop Dukljanin u svom djelu, a pominje etrdeset kraljeva u Prvaliji (Duklji) od kraja V do sedme decenije XII stoljea, to znai da nastanjenog garda tada nije bilo. Ili je bio polunastanjen, bez vlasti i administracije koje podrazumijeva jedan grad, preduslov da ga pomene car kakav je bio Porfirogenet. Postajui ruevina, grad je postao sjeanje koje u mom imenu nalazi prostor za trajanje. aputao je milozvuni glas djevojke Dioklee, koju sam sluao jedne aprilske noi, kada sam i zapisao njene rijei. Od kamena iz Duklje zidana je Podgorica.
Dokelati (Diocelati) su ivjeli sjeverno od grada. Njihova lokacija se odreuje prema njihovom plemenskom centru Dokeli (Dioclea ili Dokle)a. U Plinija ih nalazimo kao brojno i jako pleme. U vrijeme carstva su imali 33 dekurije. Ime ovog plemena moe da je poteklo od du-klou, to znai na dvije vode. A Dokela je grad koji se nalazio na dvije vode, pa ovakav zakljuak moe imati loginu opravdanost.
* Kao i svi drugi gradovi od Dikolecijana do Teodosija, Dokleja se pretvorila u vojni logor. Iako nije bila na samoj granici, nju je u takvu situaciju dovela opta politika posljednjih rimskih i prvih vizantijskih careva. Do 602. godine je trajala a onda je umirala tihom smru. To umiranje traje do danas i trajae jo toliko. Umirui, ovaj grad oivljava u naem sjeanju, to je jedinstvena pojava u ivotu i smrti gradova.
P.S. dopisano 28. maja 2011.
58
59
Mira Martinovi
MARTINIA GRADINA SVETLOPELEKOVE RIJEI
Martinia gradina
Pored Gradca i Novogorda, Lontodokla je jedan od tri Porfirogenetova grada Velike Dioklitije. Mogua pretpostavka za mjesto grada uzima se Martinia gradina. Sateltski grad Nova Duklja. Gdje je, nakon propasti Duklje i zemljotresa koju je zadesio, preivjelo stanovnitvo nalo sklonite. Na brijegu koji ima idealnu preglednost na ravnicu, i idealne prirodne uslove koji omoguavaju dobru zatienost, podignuti su bedemi i krune kule, sa hramom na sjevernoj strani, gdje se nalazila glavna kapija za ulaz u grad, putem koji se blago penje zavijajui oko brda, kojim su nekada dolazili brojni putnici, a mogu je bio i prilaz dvokolicama. Ime Petra u grkom natpisu sa bazilike, kao mogueg ktitora, moglo bi se odnositi na Petra arhonta Duklje, poznatog sa olovnog peata.
I sam sam u proljee 2010. hodio tim putem, nakon to sam posjetio Gradinu, obraslu sitnim ibljem u blizini ove, gdje prema nekim tvrdnjama, poivaju zemni ostaci Svetlopeleka, dukljanskoga kralja. Naili smo na ostatke graevine i praznu grobnicu. U bazilici na vrhu
60
61
Mira Martinovi
Martinia gradine, iji su ostaci i dalje vidljivi, gdje se krunisao kralj Svetlopelek. Nakon to sam obiao predio gdje je krunisan i umro, u san mi se javio taj kralj. U kraljevskoj odori i sa kraljevskim znamenjiima. Dolazio je sa neke sveanosti, moda ba one na kojoj je ovjenan kraljevskom krunom, ili iz rata, smrknut u licu, sa igom neke vane odluke na elu. Oiju nije imao, pa je sa sijedom bradom i irokim ramenima, liio na Homera. Govorio je stihove koje su inile veliki poemu, nalik rijeci koja neprestano tee. Poelio sam da ih zapisujem, ali to nije bilo mogue. Bio sam bez pisaljke, ploica, pergamena, bez bilo kakavog meterjala za pisanje. Sluao sam milozvune rijei, kojima je opisivao bitke i dogaaje. Slaui ih u heksametere, pravio je grad. Kakav je to ep? pitao sam. To je na ep, za koji se vjeruje da je izgubljen, ali on je sauvan u mojoj glavi, nosim ga ve stoljeima. ekao sam as i vrijeme da ga nekome prenesem, da ga zapie, pa tako i darujem dananjim pokoljenjima, koja su bez svijesti o svom trajanju. Trebalo bi ga njima govoriti, da bi shvatili ko su. Zamolio sam da saeka, kako bih pribavio neto ime bih zapisao ono to je govorio. Nije imao vremena za ekanje. Ovo je trenutak kada sam oivio. Ko zna da li u se ikada vie pojaviti. Shvatio sam znaaj trenutka, ali i svoju nemo-
gunost da se dohvatim pisaljke ili bilo ega drugoga, kako bih zapisao ono to govori. Pokuao sam da za njim ponavljam heksametre koji su inili ep-grad, liili na bedeme, temelje, utvrde, kule, hramove, palate. Grad se stvarao u mojoj mati, ali nijesam mogao upamtiti ono to je govorio. Rijei su bile opore i tvrde, nijesu u pamenju nalazile prostor za dalje trajanje, pa sam odustao. Vidjevi, da neu ispuniti zadatak koji mi se ukazao, rekao je: U kamen uklei ovo to ti govorim! Nijesam imao alatki kojima bih uklesao kraljeve rijei. Preda mnom je bio razoreni grad. Zamiljao sam kamene ploe i na njima uklesane rijei. Dar koji se smrtnima rijetko nudi. Zadivljujujua je bila ta slika. Svetlopelek je otiao iza zida bazilike. Jo neko vrijeme su se ule njegove rijei. Onda je utihnuo njegov glas. Pokuao sam naknadno da se prisjetim, kada sam se domogao pisaljke i glinenih ploica, poto sam vjerovao da je najprikladnije takve rijei utisnuti u glinu, kao onaj ep iz starog grada Uruka, ili uklesati u kamen. Dobavio sam pribor, doao u ruevine. Pred bazilikom su bile prazne kripte, gdje su bili sahranjeni dukljanski kraljevi, meu kojima i on. Neko je ukrao njihove zemne ostatke. Nijedan heksametar nijesam mogao uklesati, jednostavno zato to se nijesam sjetio ni jednog od mnotva stihova koje je kralj izgovorio. Uspjelo mi je samo da sainim ovaj zapis, koji
Martinia gradina
62
63
Mira Martinovi
*** ET GLORIA BEATO MIX. Ovo je dio natpisa naen na slomljenom kamenu na lokalitetu Martinia gradine. Ispred ET GLORIA, prema tvrdnjama dr Rotkovia svakako je stajalo HONOR, dakle ast i slava nekome ko je ve imao tutulu blaenoga. Na Martinia gradini bilo je sjedite Eccelesiae dioclitiane, na ta upuuju ostaci trobrodne bazilike, koja je morala da ima funkciju zbog koje je ozidana. Pored toga, tamo su ostaci velikih (biskupskih, kraljevskih?) grobova. U praznoj kripti na ipkovoj glavici, uzvienju koje se nalazi nedaleko od Gradine, pretpostavlja se da su poivali zemni ostaci kralja Svetlopeleka. Sad je kripta prazna, u ta sam se uvjerio prilikom posjete gradini u proljee 2010.
je dio poeme Grada u kome smo svi nastanjeni. Nevidljive, moda i nepostojee, no u naem sjeanju prisutne LONTODOKLE. Koju su naselili stanovnici Doklee, nakon njene propasti, i stanovnici iz romejskih gradova, poslije sukoba sa Vizantijcima. Kada e se Svetlopelek ponovo pojaviti i da li e prilikom te mogue pojave govoriti uzvine heksametre, ne zna se, kao ni da li e biti utvreno postojanje Lontodokle. Neke ruevine i danas tamo stoje; ostaci hrama, puta, grada, grobnica. Treba pronai njeno ime koje je sigurno uklesano na nekom od tih kamenova. Onaj ko pronae ime, otvorie grad. Pripravan sam, sa pisaljkom i priborom. Iako se pojavi, ko zna da li e ponoviti heksametre koje je izgovorio u snu poroljea 2010. Moda je to bio njegov san koji sam ja sanjao, dok sam traio Lontdotoklu i krundibnenu crkvu dukljanskih kraljeva. Lontodokla je naa Atlantida. Svaki narod ima Atlantidu za kojom traga. Tragajui za njom, mi tragamo za sobom. Lontodokla nam je potrebna, kako ne bi zaboravili ne sebe. Za sada smo narod koji luta i sumnja u svoje ime i svoje postojanje. Drugi su uspjeli da prekinu zlatnu nit naeg dugog trajanja i stvore praznine koje ive u svakom od nas pojedinano i u nama skupno. Bio je to Svetlopelekov glas.
SPOLIJE
Prilikom gradnje novih gradova sa prethodnih oblinjih graevina koriteni su krupniji fino obraeni komadi kamena. To su takozvane antike spolije koje se lako prepoznaju u Katedrali na Martinia gradini. Neke od spolija su bile upotrijebljene u slinoj ili priblinoj funkciji koju su prvobitno imale, dok je nekima data druga namjena. Kada se jedna ovea arhitravna greda upotrijebi za postolje oltarske pregrade, dvije su jasne poruke koje proizilaze iz te injenice: prva, da je bilo lake dovui kamenu gredu sa nekog oblinjeg antikog lokaliteta nego konstruisati novi stilobat od tesanog kamena, bilo da je rije o jednom velikom ili veem broju manjih kamenih tesanika, i drugo: da je negdje u blizini postojala neka antika graevina, rimska oigledno, reprezentativnih dimenzija i fine arhitektonske obrade. Zato je mogue pretpostaviti da su duge i teke majstorski obraene kamene grede kojih na gradini ima u prilnom broju dovlaene sa antike Duklje. To znai da je Duklja ve bila poruena, poto su se takve grede mogle izvlaiti iz ruevina i ugraivati u Lontodoklu, ili novu Duklju, satelit stare Duklje koje su graditelji ugraivali. U Lontodokli se nala stara Duklja. To nije nepoznat sluaj. Troji, koju je razruila ahajska vojska, prethodilo je dvanaest
64
65
Mira Martinovi
Troja koje su prije ove na povrini vidljive, a ije slojeve su arheolozi identifikovali. Pretakanje starog u novi grad, pojava je koja datira od Ura Haldejskog, jednog od najstarijih gradova na svijetu. Postoji vie fragmenata antikih spolija za koje se ne moe tano odrediti kako su bile upotrijebljene u bazilici na Gardini u Martiniima. Treba istai dijelove vijenca, zatim jednog etvrtastog stupca, jednog prislonjenog polustuba i jedne rimske nadgrobne ploe. Zatim, djelove stabla stuba velikog prenika. Ima i ravnih ploa bez ornamenata. Za jednu od njih se moe pretpostaviti da je ploa oltarske trpeze.
66
67
Mira Martinovi
OLCINIUM GRAD KOLHIANA
Klju za ulazak u ovaj grad je natpis na antikom postolju na rtveniku, na kome pie TO KOINON TON LATOMON ARTEMI <DI< TI ELAFOLOI. to u prevodu znai ZAJEDNICA KAMENOREZACA ARTEMIDI ELAFAVOLI. *** Mi smo Kolhiani, zapisao je Apolodor, voa Zajednice kamenorezaca. Putovali smo morem, a krenuli iz Delfa, proroita koje nas je ovamo uputilo. Pitija koju smo posjetili rekla je da treba da se ukrcamo na brod, plovimo morem dok naiemo na kamenu hrid, na kojoj emo sagraditi grad. Tako su odluili bogovi i tu odluku treba posluati, rekla je Pitija. Nije nas pratilo mirno more, na putovanju na koje smo ubrzo krenuli. Posejdon je itavo vrijeme bio uzljuen i uzmuen. Talasi su toliko udarali o bokove broda, ali na vjeti kormilar je savladavao sve prepreke, molitvama stiavao bijes morskog boga. Znao je kretanja zvijezda, po njima se upravljao. Putovali smo, zamiljaju hrid koja e
Ulcinj, rtvenik boginje Artemide
68
69
Mira Martinovi
biti slina onoj koju je Pitija opisala, nagnuta nad isparenjem koje se dizalo od lovora. Vodio sam vjete zidare i kamenoresce koji su bili udrueni sa zatitnim znakom Artemide, iji smo rtvenik postavljali u gajevima, gdje god smo radili. Imalo smo jasan i cilj i zadatak. Napokon smo ugledali kamenu hrid, brzo smo znali da je to ona koju traimo. Slijedili smo mapu na kojoj je bila naznaena. Nijesmo odmah nali teren pogodan za pristajanje, ali smo nekako pristali u jednoj uvali. Iskrcali se, pronali mjesto gdje smo odloili pribor i atore, uredili prebivalite. Nekoliko dana smo obilazili okolinu, a da nijesmo naili na ovjeka. U brdima su se uli glasovi nepoznatog jezika. More je bilo bogato ribom, pa nam hrane nije nedostajalo. Krenuli smo da obilazimo hridinu. Nije bila povoljna za grad. Glavni majstor je crtao i mjerio. Dosta dana je u tome proteklo. Poela je da nas obuzima dosada. Mnogi su posumnjali u naum za kojim smo krenuli. Kome e ovdje trebati grad? U trenucima kada su sve vie poele da nas savladavaju sumnje, krenuli smo na znak naeg predvodnika, koji je poznavao sve vrste kamena. Poto je ispitao okolinu naao je kamen ukaste boje, lak za obradu, a otporan na kiu i studen. Poeli smo da vadimo i od tog kamena napravili smo hram boginji Artemidi, naoj zatitnici i predvoditeljici.
Nepristupaan teren nije nam dao da na posao odmah bude vidljiv. Trebalo je vaditi kamenje, dovlaiti ga na sprave koje je graditelj dao da se naprave. Suvie smo siuno izgledali pred prirodom koja je bila nenaklonjena naem naumu. Ali nijesmo posustali. Uvjereni da nam neka via sila daje snagu. Da e grad biti lijep, prepoznatljiv meu gradovima, uven nadaleko. Bedemi su se tek nazirali. Borba s kamenom nije bila ni malo jednostavna. Ljudi sa brda su se pribiliavali, s nepovjerenjem gledali na nas. Ponovo se vraali u svoja neugledna stanita. elja da nam se pridrue bivala je sve vea. Mislili smo da zajedno sa njima, udruenim snagama, moemo sagraditi ono to smo naumili. Nedovoljna su trideset i tri kamenoresaca, da bi napravili grad na tako nepristupanom terenu. Trebalo je argata i pomagaa. Jednog dana, oni domordoci i mi doljaci, pruili smo ruke jedni drugima. Oni su poeli da dovlae kamenje, upregli su ivotinje. Sada je to ilo mnogo bre. Grad na hridini je dobijao oblija. A mi smo na svaki kamen, koji bi prethodno obradili, utiskival znak. Protomajstor je sastavio traktat u ast grada. Nama je dao u zadatak da ga ukleemo, pa tako ostavimo kao zavjetenje onima koji e na osnovu tih znakova, ukoliko bi grad bio jednom sruen, moi da ga ponovo sastave. Briljivo smo uklesivali znak po znak, kako nam je govorio Apolodor. Radili smo sve prema njegovim upustvima. Domorocima to nije bilo jasno. Nijesu imali svoje pismo. Ali su imali znakove na osnovu kojih su
Ara Artemide Elafobole - Ulcinj Arheoloki Muzej
70
71
Mira Martinovi
* U VI vijeku prije nove ere Kolhida je bila kraljevina sa veim brojem urbanizovanih naselja, s razvijenom zanatskom proizvodnjom i novarskom privredom poznatom u itavom antikom svijetu. Kovala je svoj novac, ali on nije dovoljno prouen. Upravo u to vrijeme, VI-V p.n.e. vijek, moe se staviti osnivanje Colchiniuma Olcinium-a, po Pliniju na mjestu dananjeg Ulcinja. Sjevreni bedem Ulcinja nalazi se na dijelu grada prema kopnu isti je i kao bedem Troje VI. Olcinium je prirodno zatien na prilazima s mora, najvie ispruen prema Otrantu i Magna Greciji na Apeninskom poluostrvu, kao da mu je, s njenim gradovima i kolonijama, bilo stavljeno u zadatak da zatvara Otranska vrata. S njegove se citadele mogao dati znak dimom na rt Dodonu, junije od Lissus-a, a s njega na citadelu koju su dorski Grci s ostrava Korkire podigli na jednom brdacu, iznad Epidmanosa, od III vijeka prije nove ere Dirahiona, kojeg latinski pjesnik Katul naziva krmom Jadrana (Dyrachium Hadrie taberna).
ostavljali tragove u trgovini, na kamenim stelama. Mrtve su sahranjivali u mogile, bez natpisa, te se nijednom nije ouvao pomen. Sa zavretkom zemnog puta, zavravao se svaki njihov trag. Nosili su ih u sjeanju. Sjeanje je nepouzdano, blijedi. A i ko bi toliko mrtvih nosio? Kako gradnja bude odmicala, upoznaemo njihove obiaje, narav, kultove koji su ih drali na okupu. Bogove koji su se razlikovali od naih, imali su istu svrhu. Da zaplae i da reguliu ivot zajednice. to je, kao i kod nas, bila uloga bogova. Prema ve ustaljenoj i kod Grka dobro oprobanoj formuli, grad je dobijao svoje konture. Napravili smo akropolj i agoru. Dole su njihove ene, donijele hranu nama i njima. Izgledale su divlje, ali naoite. Gledale su u nas, bili smo stranci, pa samo zato pobuivali njihovu radoznalost. Neke su se u nas i zagledale. Pravili smo se kako ih ne primjeujemo, da ne bi izazvali ljubomoru, kod mueva ratnika. Na svom jeziku pjevali su pjesme, sluajui ih imali smo utisak da sa njima pjeva svaki kamen, drvo, zemlja. Brda u kojima su bili nastanjeni. Grad je rastao, na zadovoljstvo nas koji smo gradili i njih koji su nam pomagali. Za sedam godina smo ga zavrili, uz njihovu pomo, a kada smo i posljednji kamen uzidali, uklesali smo naziv nae zejdnice. Da ostane za pomen, da su ga podigli Kolhiani.
Otili smo jednog dana, ostavljajui nenaseljen grad. Vjerovatno su ga naselili oni to su nam pomagali u gradnji Iliri. Zapravo to su uinili nai sunarodnici budui kolonizatori jadranske obale. Taj grad e biti prvi u nizu gradova prethodnika budue velike grke kolonizacije do tada divljih, ali egzotinih i bogatih obala. Na nekim i gradova koje bijahu podigli Iliri. Tek e se kasnije ispostaviti da je to graeno za njih i da je to bila prva stanica na njihovom velikom kolonizatorskom putu. Ova pria je ostala da ivi, a mi smo u naziv grada utisnuli ime Colcinium. To ime se vremenom mijenjalo. Naziv ni jednog grada nije doivio tolike promjene u svom imenu. Qil hi Qilhi Qulha Colchis Colchion Colchinium Olchinium Olcinium. U tom imenu ivimo mi Kolhiani koji smo ga gradili. Plinije Mlai svjedoi da se Olcinium ranije zvao Colchinium, po Kolhianima koji su ga osnovali. U VIII vijeku prije nove ere ovaj se oblik javlja u vezi sa Argonautima u grkoj literaturi. Javlja se i u Hesiodovoj istorijskoj ciklinoj poeziji(Theogonia, 337340) i kod Empelosa sa Korinta. Apolonije Rodski, u III vijeku prije nove ere, govori o naseljavaju nekih Kolhiana u oblasti Eneheljaca(Argonautika, IV, 516). * Na ponekom kamenu koji je bio dio zida, a sada je razabacan naokolo, moe se i danas nai znakove
U doba dominacije Grka, Ulcinj je bio jedan od najstarijih zonskih naselja na jadranskoj obali. Grci su ime Kolhidinijum zamijenili nazivima Olciniuoum, Ulcinion i Helcinion. Jedan period u njegovoj istoriji vezan je za Ilire i Traane. Ostaci mogila ilirskih grobnica, svjedoe o postojanju antikog naselja ilirskog stanovnitva, odnosno pripadnika plemena Olciniatas. Mogile su najbrojnije na lokalitetu eret. Za vrijeme Rimljana, Ulcinj je doivio znaajan ekonomski i kulturni napredak, prvenstveno zbog toga to se nalazio na pomorskom putu koji je povezivao Dyrrachio (Dra) i Epidaurus (Cavtat). Tada je u okviru Naronskog konventa imao status oppida civium Romanorum, to je podrazumijevalo da je grad bio sa naroitim privilegijama. Reformama cara Dioklecijana 297. godine, on je izdvojen iz provincije Dalmacija i pripojen novosonovanoj provinciji Prevalis. Formiranjem Prevalisa inteziviran je proces hristinizacije stanovnitva, koji e biti okonan krajem IV vijeka. U to vrijeme preko Ulcinja vode vani putevi koji grad povezuju sa Draom, Skadrom, Kotorom i Dubrovnikom. Ovim putevima se iz Ulcinja izvozi koa, meso, riba, drvo
72
73
Mira Martinovi
Pojava Istonih Gota na granicama Prevalitanije 459. godine, donosi teke dane ulcinjskom podruju. Vladavina Istonih Gota Prevlitanom trajala je do 536. godine. Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva 476. godine, Ulcinj se naao u sasatvu Vizantije.
koji su ostavio Apolodor i njegovi pomagai. Nikome nije polo za rukom da ih odgonetne. Nemogue je okupiti kamenje nekadanjeg Olciniuma i sloiti znakove u tekst koje je ostavio graditelj. Moda e to jednom neko i uraditi, i sastaviti priu o nama. Njegov glas se uje iz temelja Olciniuma.
74
75
Mira Martinovi
RIZINIUM RIZON
U ovaj gradi ui emo s pjesmom koju je u Lambezi spjevao Medaurije, konsul i legat, rodom iz Riziniuma, progran iz svog grada, da bi ga preostali dio ivota sanjao u izgnanstvu, danonono prieljkujui da se vrati. Svoje stihove posveene bogu vatre i groma zatitniku Medauru, u kojima slavi eake zidove kojima je bio ozidan njegov grad, dao je da se ureu na zid hrama boga Asklepija.* Ime konzula, legata i prognanog pjesnika izbrisano je (vir domanatae memoriae). Ali su ostali stihovi i ostao je pomen grada, nastavljajui da ivi u njima. *
Ostaci Riziniuma
Iz Riziniuma sam prognan u daleke krajeve Lambezia, zbog spletki i intriga koje su oko mene poeli da pletu zavidljivi ljudi, kako bi me liili zvanja koja sam imao. Odupirao sam se koliko sam mogao, ali su oni to inili toliko spretno, da su upravitelji grada podlegli njihovim priama, uslijedilo je izgnanstvo, kao blaa kazna. Uzmicanja nije bilo, suprotstavljanja jo manje, pa sam se ukrcao na brod i krenuo. Daleke obale Lambezia su me prihvatile, kao i njihovi stanovnici, iji sam jezik nauio. etao sam, pisao stihove, blaio bol koji je
76
77
Mira Martinovi
iz dana u dan bivao vei. Preostale dane ivota na pustim obalama provodio sam sam razgovarajui sa pticama i talasima u kojima sam razaznavao um mora koje je zapljuskivalo riziniumske obale. eznuo sam za riim brdima gdje je nestala posljednja kraljca Ilira. Meu rijetke cvjetove koji izniu izmeu kamanja, vidio sam nebo, i njene oi na njemu. Nema nita tee od izgnanstva i saznanja da se nikada nee vratiti. Prognao me Licinije, zapovjednik Olciniuma i Riziniuma. Desilo se to 161. godine. Riziniumski bedemi bijahu tada na glasu, ak i u dalekim zemljama kao to je ova, koja mi je pruila utoite. Tako dobrim bedemima bijae utvrena Ajaksova Egina. Prisjeam se u izgnanstvu dragih prijatelja i bliskih mi ljudi, koji su stali u moju odbranu, meu kojima bijae Caius Statius Celesus, bivi legionar VII Germinae legiae, koji je poslije ratovanja u paniji doao u Rizinium i u njemu se nastanio. Bio je iz Sergijeva plemena i Stacijeva roda. Za vrijeme cara Trajana istakao se u dakim ratovima. Ugledni graanin iz istog plemena, izdavao se za moga prijtelja, a potajano je pleo intrige protiv mene. Bijae to Publije Lurije Moderat. Poto je vojniku dunost obavio u ravenskoj mornarici, dobio je dozvolu s drugim bivim mornarima da se oeni pripadnicom negraanskog stalea. Ilirkom. U natpisu kojim mu car to pravo daje prvi put je pomenut Rizinum kao grad u kojem ive rimski naseljenici s graanskim pravom (ius civitatis).
Ovaj grad se prepoznaje i u drugim uglednim graanima. Bijae meu njima i velikih ratnika koji su se istakli u bojevima za Carstvo, ne tedei ivote, ali su na slavu i hvalu bogova preivjeli i doli ovdje da u miru provedu starake dane. Obale zaliva i mir koji vlada meu ovim brdima veoma su pogodni za to. Toliko puta sam sanjao rodni grad. I moje prijatelje u njemu, i neprijatelje. Bio sam daleko, ono zbog ega su se borili protiv mene, bilo je odavno u njihovim rukama. Nijesu se bojali mog povratka, koji nije ni bio mogu. Pa im bijahu i lica drugaija. Saaljevali su me, toboe, i kajali se zbog postupaka koje su prema meni uinili. Utjehu sam naao u stihovima, koje sam zapisivao na glinene tablice, opisujui u njima svoje raspoloenje. Patnje kojih se nijesam mogao osloboditi. Neke sam ispisivao na pijesku morske obale. Najljepe pjesme sam tako spjevao i u pijesak utisnuo u ast i slavu kraljice Teute. Pjevao sam o naem bogu Medauru koji je bio u znaku smrti i vjetra. A onda bi naili talasi i odnijeli ih. Nijesam oajavao zbog toga, znao sam i vjerovao da sve to je jednom zapisano na nekoj obali, pa i kada ga more izbire, traje i dospijeva do druge obale, na kojoj ga mogu itati oni to obalu nastanjuju. Preivjeli su stihovi koji su urezani u hram boga Asklepija. Ako sve voda odnese i vrijeme zbrie, rijei u kamen uklesane ostae da svjedoe koliko sam volio rodni grad gdje mi, siguran sam, nee podii spomenik.
Prsten sa likom boginje Artemide, naen u Risnu 2011
78
79
Mira Martinovi
Rimski istoriar Polibije (205120. p.n.e.), bio je savremenik pjesnika, konzula i legata izgnanog u Lambezi, koji vjerovatno nije za njega znao, jer se taj kao pjesnik ne bijae prouo ni proslavio, ostavio je svjedoenje o rimsko-ilirskim ratovima i kraljici Teuti koja se pred Rimljanima sklonila u Rizon, dobro utvren grad, smjeten dalje od mora na Rizonskoj rijeci(II,16). U doba te kraljice Rizon bijae najsigurnija ilirska luka, to je omoguavala kratka, a za pristajanje brodova idealna Rizonska rijeka. Za nju zna i Pseudo Skilaks i spominje je u svom Periplusu. Strabon i Ptolomej ga zovu Risonicus sinus, VII,5,7. Stefan Vizantinac kae: Ilirski grad Risan i rijeka. (Frag. Hist. Grec.,III). Rizon su podigli Ardijei, dok su Olcinium, Butuu i Skodru podigli Labeati, kae se u nekim izvorima. Iako je sasvim izvjesno da su Olcinium podigli Kolhiani. Rizinium je preivio u poeziji izgnanog pjesnika Medaurija. Ne zna se gdje mu je grob, kako je okonao ivot, u kojoj godini, pod kojim uslovima. Moda je doivio duboku starost, gledajui po moru brodove, uvjeren da e jedan od njih doi iznenada i vratiti ga u rodne predjele. Zaboravio je uvrede, spletke, ljudske pakosti i zlobu koja ne zna za granice, ali nikada nije prebolio injenicu da e umrijeti daleko. Nije ni pomislio, vjerovatno, da e pjesma od svega nekoliko stihova ouvati pomen na njega i njegov grad.
Pjesnie Medaurije, poivaj mirno, ako je ita ostalo od tvojih zemnih oblija. Dua tvoja se vratila i treperi nad razvalinama nekada lijepog Riziniuma koji je postao ruevina i koji jo samo ivi u tvojim stihovima i rijektkim natpisima u kamenu. Dua se vratila preko mora, bez broda. Ko duu moe zarobiti, ko joj moe staviti okove? I narediti joj da boravi na jednom mjestu. Dua ide kuda hoe, i stie tamo gdje se najamnje nadaju oni koji je progone. Onaj mudrac iz Atine, Platon, rekao je u Fedonu kroz Sokartova usta: Prema tome, kad ovjeku pristupi smrt, onda u njemu po svoj prilici umire ono to je smrtno, a besmrtni dio ukloni se smrti i odlazi ist i neunitiv. Medaurije, konzule, legatu i pjesnie, tvoja dua je odavno slobodna. Nala je utoite u razvalinama grada kojeg ve deset godina otkrivaju arheolozi iz Poljske koje predvodi dr Piotr Dyczek. Ako su zastali na trenuitak, umorni od kopanja, usplamtjeli od znatielje na ta e naii, mogli su zapaziti konture tanke izmaglice kako treperi nad iskopinama i riim predjelom na sjeveru, nad klancem, kojim je Rimljanima umakla lijepa kraljica. Drugi govore da je kao njihova zarobljenica skonala na ostrvu Zakintos u Egejskom moru. Ali i njena je dua tu. Dvije due, izganog pjesnika i progonjene kraljice, susrele su se na mjestu, gdje nekada bijae lijepi grad, spojivi se zauvijek.
Titulus Gaja Minidija Primigenija - Risan, ulica Gabela
80
81
Mira Martinovi
* NATPIS IZ LAMBEZISA Moenia qui Risinni Aeacia, qui collis arcem Delmatiae, nostri publice Lar populi, Sancte Medaure domi et sancte hic iam, templa quoque ista 4 Vise, precor, parva magnus in effigia, Succussus laeva sonipes cui surgit in auras, Altera dum telum librat ab aure manus. Talem te consul iam designatus in ista 8 Sede locat venerans ille tuus [//////////]. Notus Gradivo belli vetus ac tibi, Caesar Marce, in primore carus ubique acie. Adepto consulatu [//////////////////////] 12 Tibi respirantem faciem patrii numinis, Hastam eminus quae iaculat refreno ex equo, Tuus, Medaure, dedicat Medaurius. * Eaki bedemi Rizinija to je tvrava na brdu Dalmacije, na opti Lare narodni, Sveti Medaure, sveti i doma i ovdje, ve si hramove iste Posjetio, molei se, veliki u malim kipovima, Drmajui ljevicom zvuno to se uzdie u vazduhu Dok drugom vitla kopljem pored uva rukom. Takvog te konzul ve naznaeni u istom Sjeditu postavlja oboavajui te tvoj ..................... . Poznat Gradivusu (bogu Marsu) rata starog i tebi, Cezare Marko, meu prvacima dragi bilo gdje u bitki. Oduzevi konzulat ............................................. Tebi predahnuvi oblik boanskog oca Koplje izdaleka to baca obuzdavajui konja, Tvoj, Medaure, posveuje Medaurije. (Preveo: J. Martinovi)
Sudbina kralja Balajosa ostala je nezabiljeena. U ljeto 2010. godine naeno je na arhelokom lokalitetu Teutina grada 4600 novia sa njegovim likom. Jedino na tom novcu ivi pomen na njega. A gdje je njegovo kraljevstvo i da li je lik sa novca lik koji je ivio sa tim imenom?
82
83
Mira Martinovi
A C R U V I U M AGRUVIUM
(GRAD OD IJEG IMENA POSTOJE TRI SLOVA)
Svako na svoj nain trai i ubicira mjesto gdje je mogao biti. Niko ne zna ko ga je podigao, ni u kom stoljeu. Ta nepoznanica stalno intrigira: istoriare, arhehologe, umjetnike, geografe. Prvi put pod imenom Acruvium pominje ga latinski pisac Tit Livije (59.godine prije nove ere do 17. godine nove ere) u svojoj istoriji (T. Livius ab urbe condita, XLV, 26). Govorei o treem ilirskom ratu i podjeli ilirske drave 167. godine na tri oblasti, on navodi da su joj od tih oblasti pripadali Agravoniti, Rizoniti i Olciniati Agravonitas es Rihixonitas et Olciniatas, besumnje stanovnici gradova Agruviuma, Rizona i Olciniuma. Iz ovoga se moe izvesti dvojak zakljuak: ili je ve 167. godine Acruvium bio star grad, ili je podignut docnije, a najkasnije do vremena u kojem se pominje kod Livija, s kraja stare i poetka nove ere. Sudei po tome to Plinije Mlai (23/24-79) u Naturalis historiae (III, 144) odreeno govori o Akruvijumu, kao rimskom gradu ( koji je on moda i lino posjetio! Ad Epidauro sunt oppida civium Romanorum: Rhizinium, Acruium, Butananuum, Olcinium, o posrednom pomenu ovog
Crte P. Sticoti, Agruvium
84
85
Mira Martinovi
grada u Livija kao rimskog opidum-a kojemu je to svojstvo dato 167. godine, to znai da je Akruvijum bio i ranije grad (polis) u onom znaenju kojem Butu naziva Filon ilirskim polisom. Uprkos ovim podacima, grad ivi u mati i pamenju onih to nastanjuju predjele izmeu Rizona i Butue, gdje je Livije smjestio Akruvium? Misli se na mjestu dananjeg Kotora. Vijek, a moda ak i vijek i po kasnije, upisao ga je kao grad i Ptolomej (117-138 ili 161-180) u svojoj Geografiji (II, 16) kao AKROVIOV. Pretpostavlja se da je to mogao biti i najraniji oblik njegovog naziva. Stavlja ga i on iza Rizinuma. No, ne nastavlja dalje nabrajanje hidronima, kako to ini Plinije, s Butuom, nego s Rizonskim zalivom. Ta injenica e njegovo mjesto uiniti neizvjesnijim, a tragae za njim radoznalijim. Rizonski zaliv je grki po obliku, ali mu je znaenje neodreeno, tvrdi Pavle Mijovi. O tome se stalno diskutuje, pa ak i sa takvim pretenzijama da se etimologijom naziva odredi njegovo mjesto na ovoj zemlji. Natpis na nadgrobnom spomeniku u Duklji ve dugo rasplamsava spor meu naunicima o tome da li je u njemu pomenut prvi put u epigrafici graanin Acruvium-a. Taj natpis je naen u oteenom stanju sa poetnim AQR... iz kojeg se navodno izvodi naziv A c r u v i u m, a po njemu se tumai i naziv Grblja, u blizini Kotora u kojemu je, kako se pretpostavlja, zadran oblik Akruvijuma.
Dugo godina me opsijeda Acruvium i mjesto gdje se nalazio. Kao plod te opsesije nastao je roman OTVARANJE AGRUVIJUMA, posveen tom izgubljenom gradu, za kojeg se vjeruje da e biti pronen. Piui tu knjigu u snu mi se javio Sekst Scipion Firminijan. Takvim se i predstavio. I odmah je pozvao da poem za njim. Bio sam tada na jednom neodreenom mjestu, nijesam mogao odrediti da li je to Butua ili Rizinum. Odmah sam ga slijedio. Obuen u rimskoj togi, nosio je znamenje dekuriona. Putovali smo dugo, uinilo mi se da prolazimo kroz mnoge gradove i vjekove. urio je, kao da je imao neto vano da mi kae. esto sam se osvrtao, poto je na tom putu bilo mnogo gradova koji su mamili moju panju. U jednom trenutku smo zastali, predio me podsjetio na mjesto gdje je dananji Kotor. Stali smo, on je pokazao prstom i rekao: Ovo je Acruvium. Poslije u saznati da je Sekst Scipion bio istorijska linost, graanin Akruviuma, kao i Kaj Klodije Vitelin kome je Sekst odredio da se spomenik podigne o troku grada, budui da je bio njegov stanovnik. To Sekstovo pojavljivanje u snu i pokazivanje na Kotor, kao mjesto gdje je nekada bio Akruvium, tvrdnja je sasvim vjerodostojna, jer se u snu pojavio ovjek koji je imenom i prezimenom postojao i bio stanovnik grada. Acruvium je sigurno bio jedan od palimpsesta Kotora. Njegov prethodni sloj, temelj na koga se Kotor naslonio. Piui ove redove, prisjeam se
86
87
Mira Martinovi
kako sam svaki put, a da nijesam znao za ovu injenicu, i prije sna, idui Kotorom imao osjeaj da ispod njega ivi jo jedan grad. ive sjeni i due onih koji su bili njegovi stanovnici. Due svih njegovih stanovnika. Ovo je grad dua, pomislio bih, s osjeajem da tu borave due onih koji su ivjeli u njemu. San je klju koji mi je otvorio Akruvijum i uveo me u njegove dvorane, hramove, palate i nekropole. Nekada stanovnici toga grada nijesu dali mira Kotoranima, ulazili su im u snove, prebirali po njihovom sjeanju. Neki su tvrdili da su ak uli njihove glasove, galamu, molitve. Rijei su bile izgovarane na napoznatom jeziku, ali potpuno ujne i opipljive. Potvrda da svi nai prethodnici ive u nama. Da nosimo njihove snove i njihove sudbine, kao to gradovi nose u sebi prethodne gradove i njihove prethodne sudbine. Prilog ovoj tezi, koja je proistekla iz sna, otkopavanja su sprovedena 1956.godine, na lokalitetu uranj, gdje su arheolozi naili na ilirsko rimsku nekropolu. Tada je pronaen i novi sa likom cara Aurelijana (214/215-275/. koji je bio u opticaju u Agruvijumu. Odmah sa njim i asocijacija, kroz koliko je ruku taj novi proao. Na njemu je preivio Aurelijanov lik. Eto, carevi preive na obinom noviu. Kad proe njihova sila i mo, kad propadne carevina i carstvo, on svjedoi. Tadanja otkria nas vode na tvrd teren injenica da je to mjesto dio nekadanjeg Acruviuma.
U vrijeme kada mu je postavljen kamen temeljac teritorija nekadanjeg Akruvijuma bila je koliko ona dananjeg Kotora. Mjesto izmeu dva snana vodena toka rijeke kudre na sjeveru i vrela Gurdi na jugu, izmeu mora i prirodnog utvrenja, brda Sv. Ivana odsjeenog od planinskog masiva Lovena dubokim i prirodnim usjekom, odlikovalo se izvrsnim pogodnostima odbrane. Ono je i odredilo njegov istorijski i urbani razvitak. Takav poloaj omoguio je Kotoru da u svim sistemima utvrivanja od kada je postao, ima prvoklasni vojno strateki znaaj. Tako sreno smjeten u prirodno zatienom ambijentu, bio je predodreen da Iliri u njemu osnuju naselje, a kad je s malim grkim emporionima poeo proces urbanog preobraaja na ovom tlu, da postane grad. U junoj nekropoli, otkrivena je vea pravougaona kasno-antika graevina, orijentisana u pravcu sjever jug, debljine 0,80 m i gotovo iste strukture kao to je imaju objekti u budvanskoj nekropoli i risanskoj vili rustici. U toj graevini, a djelimino i izvan nje otkriveni su grobovi u kojima se sahranjivalo na tri naina: u zgrenom poloaju na velikoj rimskoj teguli, u ispuenom stavu i polaganjem smrtnih ostataka u staklene urne, poto bi umrli prethodno bili spaljeni. Jednom, dok sam noio u kotorskom hotelu Vardar, u centru starog grada (vee kada sam promovisao roman Teuta u Pomorskom muzeju!) vidio sam u snu staklene urne, bio sam im sasvim blizu.
Neitljivi Titulys
88
89
Mira Martinovi
A u jednom trenutku su iz njih poeli da izlaze ljudi, oni koji su nekda nosili zemaljska oblija. Uplaio sam se sna, ali se jo vie uvjerio da su nae veze s mrtvima stalne i da se nikada ne prekidaju. Iliri su praktikovali sapljivanje pokojnika od ranih vremena i taj obiaj je trajao sve do Dioklecijana, kada poinje tjelesno sahranjivanje. Nain sahranjivanja, konstrukcija grobova ograenih kamenom i prilozi u njima, upuuju na postojanje jedne gradske nekropole. Buka koju sam uo u snu iste noi i u istom hotelu sigurno je dolazila od Akruvljana. Somatski nalazi u nekropoli dokazuju kako je u gradu dolo do primjetne asimilacije ilirskog i rimskog stanovnitva prije poetka III vijeka. To isto pokazuju i natpisi rimskih graana s nadgrobnih stela i cipusa naeni na istom mjestu ili drugdje u Kotoru i njegovoj okolini. Veliku vrijednost imaju oni natpisi u kojima se osobine grada podudaraju s nalazima graevinske strukture njegove nekropole. Najglavnija su dva natpisa: CIL, III, 1710 i CIL III, 1711. Za prvi je 1759. godine navedeno mjesto nalaza: u iskopinama blizu Gurdia (na sto metara udaljenosti od uranja), gdje je 1956. naena ilirsko rimska nekropola. Besumnje je i drugi natpis, koji je bio poznat jo humanisti Cyriacus-u Anconitanes-u, naen u uranju.
U natpisu SEKSTA SCIPIPIONA FIRMINIJANA (CIL,III, 1710) rije je o odluci dekuruiona o dodjeljivanju mjesta za postavljanje spomenika L(oco) D(ato) D(ecreto) D(ecurionum). Umrli je prDECVR(ionum) LOCVM (CIL, III, 1711) odredio je da se Gaju Klodiju Vitelinu podigne spomenik o troku mjesne vlasti. C(aio) CLODIO C(ai) F(ilio) SRG(ia tribu) VITELINO DVOVIRO I(ure) D(icundo), IVDIC(e) EX V/ quinque/ DEC(uriis), EQVO PVBL(ico), /h/VIC DEFUNCT(o) ORDO DECVR(ionum) LOCVM SEPV = LTVRAE IN /pensam funeris decrevit/ ......................................................................................... Gaju Klodiju, Gajevom sinu, iz tribusa Sergija, Vitelinu, Dumviru to izrie pravdu, sudiji izmeu pet dekuriona, Sa javnim konjem, ovdje sahranjenom, Vijee dekuriona mjesto sahrane s trokom odredi. Taj Gaj je upro prstom u snu na mjesto dananjeg Kotora, moda rodnoga grada. Od iste vrijednosti je i natpis dekuriona Kaja Egncija Marcela (CIL,II, 1738), sada se nalazi u podu crkve na Prevlaci, kod Tivta. I Marceli su i Vitalini pripadali Sergijevom plemenu, iji lanovi dre gradove Rhisinium i Acruvium.
SAN PAVLA MIJOVIA Pavle Mijovi, ija je zasluga nemjerljiva za otkrivanje i ubciranje starih gradova na prostoru Crne Gore, usnio je jedne vrele julske noi 1956.godine u Kotoru (dok je sa grupom studeneta obavljao otkopavanja ostataka samostanskog kompleksa Sv. Frana na Gurdiu) kako mu neko daje klju od grada za kojim traga. U trenutku kada treba da dohvati klju, on se gubi i pada u tamni bezdan. Pokuao je da se uhvati za debeli vornovati tap od kojeg se nije odvajao, ali bezuspjeno. Izgubio je tap, a nije dohvatio klju. Mijovi je rekao svojim prijateljimam, u razgovoru nakon te noi, da bi to mogao biti znak da e umrijeti, prije nego se domogne kljua grada za kojim je tragao.
90
91
Mira Martinovi
Prvi put, dodue samo posredno, Acruvium pominje latinski pisac Tit Livije (59. godine prije nove ere do 17. godine nove ere) u svojoj Istoriji (T. Livius ab urbe condita, XLV,26). Govorei o treem ilirsko rimskom ratu i podjeli ilirske drave 167. godine na tri oblasti, on navodi da su jednoj od tih oblasti pripadali Agroviniti, Rizoniti i Olciniati Agravonitas et Rhixonitas et Olciniatas bez sumnje stanovnici gradova-Livije Livije je Acruium smjestio izmeu Rizona i Butue dakle na mjestu docnijeg Kotora. Vijek, a moda i vijek ipo. docnije zabiljeio ga je i Ptolomej (117-138 ili 161-180) u svojoj Geografiji (II, 16) kao Akroviov, to je je vjerovatno njegov najraniji oblik. I ona ga stavlja iza Riziniuma, ali dalje nabarajanje hidronima ne nastavlja, kao Plinije Mlai, s Butuom nego s Rizonskim zalivom, to e navesti na spekulacije s traenjem njegove dalje ubikacije. Naziv je, dakle, grki po obliku, ali mu je znaenje jo neizvjesno.
S ovim natpisima se po vanosti jo moe uporeivati natpis na grkom, otkopan u Orti, posveen nadriljekaru, a to je oigledan dokaz da je Akruvium bio grad. Taj natpis je vano materjalno svjedoanstvo o tome da je Acruvium u III vijeku imao jo jednu nekropolu ovu u Orti, s grkim epitafom, pored one kod Gurdia, s latinskim epitafima i ilirsko-rimskim grobnicama, kao i s jednom (sepulhralnom) graevinom, u pomenutom uranju, nepunih sto metara od Gurdia. To su istovremeno znaci da, izmeu dvije nekropole Kotora, iz III vijeka, moraju biti pod zemljom sauvani ostaci ilirsko grkoga polisa, kojega Rimljani 167. godine prije nove ere preuzimaju kao oppidum civium Romanorum... Acruvium... I pored tako znaajnog broja nalaza koji govore da se antiki Acruvium moe ubicirati u dananjem Kotoru, ipak odsustvuju glavni dokazi: gradski bedem Acruvium-a. Iako u samom gradu jo nijesu vrena arheoloka iskopavanja koja bi mogla doprinijeti rasvjteljvanju tog pitanja, ovdje se moe pomenuti jedno iskustvo prilikom iskopavanja u istonoj nekropoli Acruvium-a 1956. godine. Tada je primjeeno da zbog jedne geofizike pojave potapanja morske obale, ima malo izgleda za otkrivanje antikih bedema Acruvium-a, bar u dijelu grada pored mora. Acruvium je moda doivio sudbinu Atlantide. Prilikom otkopavanja nekropola u uranju i Gurdiu naeni su temelji graevine iz III vijeka ispod nivoa morske povrine. Sarkofag, ije su dje-
love ranije primijetili na mjestu otkopane crkve 840841. godine, nije se moglo ispitati zbog toga to se nalazio ispod nivoa mora. Isto tako, nije mogao do kraja biti istraen ni vei dio grobnica u uranju i u kompleksu crkve sv. Franje iz 1288. godine, budui da je dno tih grobnica bilo ispunjeno morskom vodom. Kada je nivo Kotora od XIII vijeka toliko sputen, vrlo malo ima nade da e se moi doprijeti do njegovog ranorimskog a pogotovo ilirsko-grkog stratuma. Vie nade na uspjeh mogla bi pruiti klasina arholoka iskopavanja samo u sjevernom dijelu, uz samu ivicu podnoja brda Sveti Ivan. Vjerovatno da se i pod slojevima kasnijih mletakih graevina na vrhu brda Sv. Ivana, na Katelu, nalaze tragovi akropolja Acruvium-a, to bi kad-tad trebalo provjeriti radi definitivnog utvrivanja njegove ubikacije. Ta hipoteza eka da bude potkrijepljena injenicama. Uprkos svim sporenjima i neizvjesnostima koje se javljajaju oko imena ovoga grada, jedno je izvjesno Sekst Scipion mi ga je pokazao u snu.
O njemu se stalno diskutuje, ak i sa pretenzijom da se po epitomologiji ovog naziva odredi mjesto na kojemu je podignut. Jedan natpis na nadgrobnom spomeniku u Duklji ve dugo podgrijava spor meu naunicima o tome je li u njemu spomenut prvi put u epigrafici graanin Acruvium-a. To je natpis naen u oteenom stanju sa poetnim AQR... iz kojeg se izvodi naziv Acruvium, a po njemu tumai naziv Grblja, kod Kotora u kojem je kako se pretpostavlja, zadran oblik Akruvijuma. Iako, po pisanim izvorima poznat kao opidum rimskih graana, Acruium zadugo nije mogao biti ubiciran. Oko pitanja njegove ubikacije ispitivai su se razilazili zato to su oskudijevali arheolokim nalazima. Previe se polagala nada u mogunost pronalaenja Akruvijuma nearhelokim metodama. U novije vrijeme teite je prebaneo na arheloka istraivanja.
92
93
Mira Martinovi
SKODRA FRULE U GROBOVIMA

(DRUGA VERZIJA PRIE O GENCIJEVOJ PROPASTI)
Skodra
Lucije Anicije se smjelo kretao prema Gencijevom kraljevstvu i Skodri njegovoj prijestonici. Pred silom koja je bila nezaustavljiva sve je padalo, male i velike utvrde, bedemi od kamena. Bijae to velika armada dobro obuenih vojnika, spremnih za svaki oblik ratovanja, na savim terenima, u svim uslovima. Trei ilirsko-rimski rat bio je na pomolu. Gencije je izdao zapovijest da vojska napusti prijestonicu, iako su neki komandanti bili protiv takve odluke, smatrajui je kobnom, on je istrajavao u svojoj namjeri, a kako je bio glavnokomandujui nad vojskom, njegova je bila posljednja. On je bio za to da sva vojska izae u polje izvan grada i da tu doeka rimsku vojsku, ne dozvolivi da se priblii gradskim bedemima. Nije bio siguran da e zatvoreni u gradu izdrati napad i opsadu. Prethodno je naredio da se porodica smjesti u utvreni Meteon, dublje u unutranjosti, supruga kraljica Skerdilaida, sin Pines (neki izvori ga nazivaju Pleuras, s vjerovatnoom da bi drugo njegovo ime moglo biti nadimak!), a kao njihovo obezbjeenje, na elu odreda, bio je polubrat Karavantije. Meteon je bio druga linija odbrane.
94
95
Mira Martinovi
Odred koji je bio smjeten na toj liniji, koji je obezbjeivao njegovu porodicu, bio je sastavljen od hrabrih ratnika iz plemena Labeata. Glavnokomandujui rimske vojske konzul Lucije Anicije, prethodno je preko svojih glasnika (koje su u Skodri ljubazno primili, iako su neki iz Gencijevog taba bili zato da se pogube!) traio tri dana, prije nego padne konana odluka, za razmiljanje. Utaborena rimska vojska, usred skadarskog polja, nestrpljivo je kao i svaka vojska, ekala znak za napad, ivei u napregnutosti i elji da do njega to prije doe. Gencije se muio tri duga dana i tri noi. Bilo je svakakvih misli, da se preda, kako bi spasio grad i narod, a i sebe, poto u tom sluaju ne bi bio pogubljen. Anicije mu je garantovao svojom vojnikom au, da mu nee faliti dlaka s glave, samo ako se na bedeme Skodre zavijori bijela zastava. Skoro da je bio blizu takve odluke i veina njegovih zapovjednika, bila je za nju. Rijetki su ukazivali na ilirsko junatvo koje bi takvom odlukom bilo pokopano, a slava ilirskog oruja pomraena, te se Gencije koji se isticae rastom, fizikom snagom i odlunou, to je zraila sa njegovog lica, vratio u prostor kojim je dominirala odluka za odluni rat. Opstati ili nestati! Isplovio je na jezero, nou, na najljepem i najbrem lembu koji bijae specijalno izgraen za njega, sam sa zapovjednikom broda. Mislio je da odluka treba da sazri u samoi, ispod zvijezda, koje
e mu rei ta da uradi. ta je najbolje. Gotovo itavu no su plovili Labeatskim jezerom, kralj je gledao u zvijezde, pa u vodu, u kojoj su se ogledale. Traio je od njih odgovor. Zvijezde su nijemo utale, nijesu davale glasa, ni odgovore na pitanja koja im je postavljao. O, zvijezde! obratio im se Gencije savjetujte me ta da uinim. Vi sve vidite sa svojih visina, sve znate. Da li da ostanem u utvrenom gradu i ekam da me Rimljani napadnu? Zvijezde su utale. Ili da vojsku isturim u polje i da se tamo sa njima sretnemo? Nije bilo odgovora! Vjerovao sam u vas! rekao je Gencije, priajui sa njima kao sa ivim biima. A vi, nita. to ste zanijemile? Traio je meu njima svoju zvijezdu. Znao je da je na beskrajnom nebeskom svodu jedna, pod kojom je on roen, kojom je obiljeen, te da e mu ona rei kako da postupi u datoj prilici i gdje da nae izlaz u ovom bezizlazu. U jednom trenutku mu se uini da meu mnotvom blistavih zvijezda na nebeskoj puini vidi jednu koja tamni. Usmjerio je pogled ka njoj i kao da u glas: Ja sam tvoja zvijezda. Gencije je pokuao da nastavi razgovor sa njom, postavljajui joj pitanja ta e biti sa njim, kakva je sudbina njegovog naroda, da li da ue u bitku sa Rimljanima, ali je zvijezda potamnjela, ugasila se i skliznula sa nebeskog svoda, na kome je ostala
Novac kralja Gencija
96
97
Mira Martinovi
crna rupa u kojoj je Gencije vidio svoj grob. Vrijeme je curilo kao pijesak iz pjeanika i sve vie se smanjivao rok do kojeg je Gencije trebao da da svoj odgovor. Pomiljao je da poalje poruku Karavantiju da doe sa odredom izabranih ilirskih ratnika i pridui mu se u odsudnoj bici. Ali je tu misao smjenjivala druga bra: ko e uvati njegovu porodicu, Skerdilaidu i Pinesa...? Pa je odustao od poziva Karavantiju i ostavljanja druge linije bez odbrane. Donio je odluku, u zoru treeg dana, kada su zvijezde blijedile na nebu da ide u bitku. Vratio se u kraljevsku rezidenciju i malo prilegao, rekavi da e do podne dati odgovor konzulu Luciju Aniciju. Bio je pogubljen i zbunjen, iako se trudio da takvo svoje stanje prikrije. Kako su Labeati bili poznati kao muzikalan narod, narod dobrih sviraa (osim to su se odlikovali i ratnikom hrabrou), odluio se na nesvakidanji potez, kojemu nije mogao da se odupre, iako su ga zapovjednici i savjetnici nagovarali da tako to ne ini. Taj potez ostae jedinstven u istoriji ratovanja, po njemu e posljednji ilirski kralj i biti upamen. Naredio je, nakon isteka roka koji mu je bio dat za konanu odluku, da njegov elitni odred od hiljadu vojnika ostavi oruje, a uzme frule kao oruje i da, svirajui u njih, krenu prema rimskoj vojsci, u kojoj je bilo vidljivo mekoljenje i pokreti. Spremali su se za napad. Blodu i Ledio, dvojica od pet Gneciju potinjenih komandanata, bili su protiv toga. Svoje protivljenje su izrazili glasno, a kraljevu odluku nazvali su-
ludom. Kada je do njega stigla vijest o njihovom protivljenju, dao je zapovijest da se odmah pogube. to je i uinjeno. Preostala trojica komandanata, Panius, Sezius i Tito, iako su bili istog miljenja kao dvojica pogubljenih, priklonili su se kraljevoj odluci, kako bi sauvali ivote. Odred od hiljadu ilirskih ratnika, naoruanih samo sviralama, poeo se sputati u polje, izvijajui umilne zvuke, pred kojim bi se i kamenje rastopilo, na uenje Rimljana, koji su na trenutak zastali pred tim u ratovima, do tada nevienim udom, vjerujui da su frule pokrie za koplja i noeve skrivene ispod odjee. Pobijediemo ih sviralama, omekaati zvucima mislio je Gencije, ne znajui tada da su mu zvijezde dodijelile titulu posljednjeg ilirskog kralja, te da je njegova odluka sudbonosna za istoriju Ilira. Muzika je bila oaravajua. Zvuci koji su se izvijali iz svirala uinili su da sve pred njima zastane, nestrpljiva rimska vojska. I sam Lucije Anicije bio je zauen prizorom, dostojnim svakog divljenja. Kasnije e rei: i potovanja. Frulai, koji su istovremeno bili i vojnici, prethodno su svoje oruje ostavili u gradu, slaui ga jedno preko drugog. Rimljani e kasnije od njihovog oruja napraviti lomau, koju e pobjedonosno potpaliti. Rimska vojska je stajala i utala obavijena tiinom i uenjem, a ilirski ratnici su stupali u bojnim redovima, oslobaajui iz svojih frula najljepe zvuke, koje su izvlaili iz dubine zemlje, kamena i sopstvene krvi. Bila je to nebeska muzika kakva
Detalj iz Skodre
98
99
Mira Martinovi
se na zemlji nije ula. Sigurni u uspjeh, u ta ih je i Gencije ubijedio, ilirski ratnici su napredovali praznim poljem. Nebo nad njima bilo je zaueno. Kada su doli blizu rimskog tabora, konzul je dao znak za napad. Nestrpljivi rimski vojnici su se ustremili svojim kopljima i noevima, strijelama i svim raspoloivim orujem na Gencijeve frulae, koji nijesu predstavljali da sviraju. Poelo je da radi oruje, ali su se frule odravale pred njim, koliko je to bilo mogue. Gencije je i sam posmatrao prizor sa bedema grada. udna ushienost bila je na njegovom licu, a vatreni sjaj iz oiju, plaio je strau oko njega. Kako je vrijeme odmicalo, zvci oruja su nadjaavali zvuke frula. On kao da je uivao u toj, sada ve sigurno posmrtnoj muzici, koju je negdje duboko u sebi prieljkivao. Rimljani su bili nemilosrdni, sjekli su i ubijali, a Iliri su strpljivo sa svojim frulama i njihovim zvucima, ili u smrt, vjerujui da e pobijediti, ipak. Polje se istilo od Gencijevih vojnika. Sve tii su bili zvukovi frula, umirui s vojnicima, utapali su se u smrtnu tiinu. Manje od tri sata trebalo je rimskoj vojsci da pobiju Gencijeve frulae. Kada je posljednji vojnik pao, iako je vidio ishod bitke, Gencije je vjerovao da je pobjeda na njegovoj strani. Zvuci frula e se uti uvijek! I kad sve zamukne oni e se oglaavati! Rijei su koje je kralj izgovorio kad je bitka bila svrena. Naredio je da se otvore kapije grada, krenuo je ka Rimljanima, s malobrojnom pratnjom, koja
je s uenjem gledala na odluku koja je proizvela smrt elitnog ilirskog odreda. Stanovnitvo je ostalo u gradu, ne pruajui otpor, doekali su rimske legionare. Povremeno bi se popeli na gradske bedeme i pogledali na snoplje mrtvih frulaa koje bijae prekrilo polje. Sudbina Gencijeva, dalje je poznata istoriji. Stavljen je u posebno napravljeni kavez i odveden u Rim. Sa njim je pola ilirska slava i bogatstvo. Lucije Anicije je iz Skodre odaslao u Rim silno ilirsko blago. Naprijed je iao Gencije sa enom, sinom i bratom Karavantijem, i nekoliko ilirskih plemia, meu njima i tri vojna komandanta, koji su mu ostali vjerni do kraja. Lucije Ancije je dao da se sahrane izginunli ilirski ratnici i da se u grob, pored svakog, stavi frula, kao jedino oruje sa kojim su otili u smrt. Kroz vjekove je pronoena pria, kako se uju frule iz grobova, kako se oglase po jednom u godini, na dan kada je voena ova neobina bitka.
Nakon 2045 godina, koliko je prolo od ovog nesvakidanjeg dogaaja, arheolozi su u polju gdje se on odigrao, naili na ostatke Gencijevih ratnika. Pored svakog od njih leala je po jedna frula. Neke su bile znatno oteene, ali neke u dobrom stanju. Uprkos njihovoj oteenosti, i mrtvima koji nijesu mogli svirati, one su se oglasile. Svih hiljadu frula odjednom, potvrdivi priu istinitom, a svoje zvuke neunitivim i besmrtnim.
100
101
Mira Martinovi
HALATA POBUNA PREDAKA

Stoga je prirodno to mislim na svoje pretke, jer tako blizu njihovim sjenima, ja na neki nain jesam oni. Jorge Luis Borges
Ove godine, 30. aprila (subota!) obiao sam s M. . neke lokalitete u arealu Podgorice, meu kojima Medun, koji me je odavno zvao, ali i ostatke ville rustice u Donjoj Gorici, na imanju Mugoa. U istom predjelu, koji je od davnina pruao idealne prilike za ivot, vidio sam ostatke kamenih zidova. Prije ih je bilo vie, ali su ih novi stanari ugradili u kue koje su prekrile brdo Mratinje. Sa jednom djevojkom iz mjesta jedva smo se probijali do ostataka zidina i kamenice gdje je, prema njenim rijeima, nekada bio izvor, pa je presahnuo. Pitali smo neke od vlasnika da li su neto pronali prilikom iskopavanja, a oni su, uglavnom, odgovarali odrino, vjerovatno u strahu da bi neko nekada mogao raziivati njihove kue....
Matagui - helenistiko naselje u blizini Podgorice
Jedan sredovjeni ovjek mi je utiho rekao kako su na mjestu gdje su sagradaili kuu nailazili na razne tragove ivota onih koji su prije hiljade godina tu ivjeli, prije svega keramiku. Ostale nalaze je preutao.
102
103
Mira Martinovi
*** Uznemiruju nas, ujemo ih pria sredovjeni ovjek, jedan od novih stanara koji su zaposjeli brdo i izgradili kue. Kako ih ujete? pitam ga. Uglavnom nou odgovorio je Prvo neko pitanje, kao da dolazi iz daljine, gubi se, pa nestaje. I opet se javlja, taman kada pomisli da je prolo. I drugi to isto uju, ali vjeto prikrivaju. Boje se da neko moe traiti da razidaju temelje kua i zidove i da vrate ono to su uzeli. A ta su uzeli? pitam ga. Kamenje! odgovara bez dvoumljenja. Lijepo istesano kamenje koje odlino slui za temelje. Klesano je. Oni koji su ga radili, znali su to kae i nastavlja svoju priu. Ipak, bilo je to njihovo. Njihove kue u kojima su nekada ivjeli. Nijesmo smjeli to da radimo. Ali kamanje je mamilo svakog od nas koji smo doli na ovo brdo, kupili ili dobili zemlju na njemu, da sagradimo kue. Da li je bilo zidina? Bilo je kae ovjek koji ne eli da mu se pominje ime. Nijesam ga ni pitao za ime. Njegov sin je rekao prezime, ali ga neu pomenuti. Nije bitno, onda bih morao pomenuti prezimena svih koji su to uradili. Ali time se nita ne bi postiglo. Bio je tu nekada veliki grad! nastavlja svoju priu, nepovjerljivo gledajui u nas, kao da se kaje to nam pria, ali ga neto tjera. Mi smo zatekli zidine, zidine njihovih kua, neke su bile vee od ovih naih, a neke manje. Nazidali ste kue na kue rekoh.
Upravo tako nastavi on. Na njihovim temeljima mi smo postavili nae temelje, u nae zidove ugradili smo njihove. Kamenje iz njihovih zidova I njihove due! rekoh. I njihove due sloi se on. Tu su, po razvalinama lebdjele. Vidio sam ih i osjetio, u ranim jutrima, poput izmaglice, dizale su se, dok smo dolazili da uzimamo kamenje. inili smo to sa strahom. Bojali smo se njih. Ruili smo posljednje ostatke koji su o njima svjedoili. Jednom komiji se prikazuju u obliku sovinog glasa, ali to prikriva. Njihove due su se uselile u nas, u ptice, u cvrke, u zmije koje su klesali po kamenju. Bojim se zmija! prekinuo sam njegovu priu. Ne bojte se, ima ih, ali ne u tolikom broju. Ali, pazite, zmija tri puta na godinu mijenja svlak, ali ostaje zmija. Upamtite to! rekao je sigurnim glasom, dodajui: zmije su bile njihova boanstva. Nalazili smo ih uklesane po kamenju. Kako se taj grad zvao, da li znate? Pominju se neka imena. Alata, Halata...Ne znam. Tek, bio je tu nekada grad. Kamenje ostalo od njega najbolji je svjedok. Pored zmija, bilo je jo nekih znakova. Niko to nije umio rastumaiti. Izgledali su smijeno. Valjda zato to ih nijesmo znali proitati. S godinama koje su prolazile i novim stanarima koji su dolazili, nestajale su ostaci grada, a rasle nove kue. Tako je sa pokoljenjima ree starac. I ona se tako naziuju, kao kua na kuu. I nae kue e
104
105
Mira Martinovi
neko razidati, nae kamenje ugraditi u svoje kue. I kamenje onih koje smo mi uzeli i ugradili. I oni su uzeli neije kamenje. Kamenje na kamenje i pokoljenje na pokoljenje, nastavio je zanimljivu priu, koja se sada meni uini bliskom i potpuno prirodnom. Svako je nekom neto uzeo i prisvojio, da bi napravio svoje. Sve prethodne kue su ulazile jedna u drugu. ta kau komije? pitam. Sanjaju li ih? Sanjaju! odgovori on. Ali to kriju, ne znam zato. Ja ispriam sve to u snu vidim ili ujem. A ujem glasove, ujem imena. Pitali smo i ostale, ali oni su utali. Bojali su se da kau ta uju i vide. Samo se jedan odvaio i rekao: To se buni kamenje iz njihovih kua uzidano u nae! Oni se bune, uznemiravju nas na razne naine. Mrtvi? Oni nijesu mrtvi dodade zaueno. ive u nama, kao to njihove kue ive u naim. Ovaj predio je plodan, kao to vidite. Od pamtivijeka je tu neko ivio i zidao. A nakon to bi izaao iz zemnih oblija nastavljao bi da ivi u kamenu koji je klesao i obraivao. ujem imena, ponekad jasno, a nekad nerazumljivo. Da li si zapamtio neka? pitam. Jesam odgovara. Nabaraja ih sigurno, bez razmiljanja, kao da se oni iz njega oglaavaju: Laetus, Iaca, Catta, Andetia, Beata, Madus, Duson, Etela, Naena, Ninis.
I sredovjeni ovjek nastavio da nabraja: Munonije, Etuta, Momonia, Mesta, Blictes, Dubita, Etela, Plinius, Turanisu, Draudac. Sluajui ih, raspoznao sam razna, imena Ilira, Traana, Daana, Kelta, Rimljana, Grka. Ko je sve ovdje ivio? rekao sam poluglasno. Pitao sam da li je bilo nadgrobnih ploa. Jeste rekoe. Bilo ih je, zatekli smo nekoliko. A natpisa na njima? Bilo je i natpisa koje nijesmo razumjeli! ree onaj sredovjeni. Sve smo ploe uzidali, i natpise na njima, sada ive u zidovima naih kua. Onda nije udo to se bune! rekoh. Njihova imena su u vaim kuama. U naim temeljima! dodade sredovjeni. Sjeam se jednog imena sa jedne ploe ree i izgovori ga: Tizis i jo jedno ree, pa zastade kao da je htio da kod mene probudi veu radoznalost. Kojeg? nijesam uspio da sakrijem znatielju. Lirus ree on. I ja se sjeam nekih, malo stidljivo i nesigurno oglasi se komija, koji je htio da da sebi na znaaju i da sam neto kae. itao sam imena, bila su zagonetna, nejasna, nijesu bila nalik naim. Enena ree on. Pomislih kletsko ime, a on nastavi. Zvuno mi je bilo to ime, siguran sam bio da je ensko. Pitao sam se kako je izgledala ta Enena. Zamiljao sam njeno lice, oi, ruke. Svaki put mi se uinila lijepom.
106
107
Mira Martinovi
Kontinuitet nikada nije prekidan ree M. uki, stalno me upozoravajui, svaki put pa i sada, na kontinuitet: mogila, zidina, bunara, bedema... Gledaj u svemu kontinuitet. Ako ga vidi, napisae dobru knjigu. Bez njega nema traganja, a bez traganja se ne moe doi do njih, dodade i rastadosmo se. On ode u blok VI a ja u hotel Evropa, gdje u prenoiti. Gotovo da nijesam spavao te noi. Javljali su mi se, glasovima i imenima. S jutrom su nestali, ali sam sada bio siguran, da smo im uvijek blizu, i da u nama ive. *** Ova pria je najilustrativniji primjer SPOLIE, ugraivanja odbaenih kamenova u nova zdanja.
Noima sam je zamiljao, sve ljepom mi je izgledla lijepa Enena, koja je nekada ovdje ivjela, bila zaljubljena u nekog mladia koji se zvao Dases i to ime sam proitao na kamenoj ploi. Bilo je pored Eneninog, pa je ta bliskost, kod mene stvorila predstavu o njihovoj ljubavi, te da je Dases poginuo u nekom ratu koji je ovdje voen. A ovdje je bilo mnogo ratova, ona ostala mlada udovica, podizala djecu, potomke ija su imena uklesana na nekoj od poa. Traio sam i razna imena su mi se nametala. Ali sada ve nisam mogao da pogodim ko su njeni potomci. U san mi je dolazila, priala svoj ivot, svoju sudbinu. Paljivo sam je sluao. Plou sa njenim imenom ugradio sam u temelj moje kue. ao mi je to nijesam ostavio natpis kako bi njeno ime mogli i drugi itati. Nijesam elio da neko ita njeno tako milozvuno ime, pa sam ga sakrio. Bojao sam da e neko jednoga dana doi, kao to ste vi doli, da me ispituje i da trai kamenje koje sam uzidao. Moja kua je bogata kamenjem uzidanim iz prethodnih kua, a moj ivot sa njom ree, pozdravi se sa nama i kroz sumrak ode ka kui, nosei u glavi sliku Enene iz pradavnog vremena. Eto tako mi sa njima priamo nasmija se sredovjeni i napomenu, pri rastanku, zamoli: nemojte mi ime spominjati. Mi ostajemo sa njima ovdje, a vi odlazite. Lake je vama. Daleko ste, mi smo im blizu. Gdje god se kroi ovom zemljom, oni su rekoh i odmahnuh rukom i sa mojim pratiocem i putovoom napustih predio pitome i plodne ravnice.
Na putu za Podgoricu zamislio sam kao ispod nje ivi drugi grad, iji stanovnici produavaju u dananjim. To je onaj grad kojeg istoriari i arheolozi zovu ALATA, a neki HALATA.....
Miler Alatu stavlja kod Donjih Komana, u polju zapadno od Podgorice, a neki drugi u gradac u Ljeanskoj nahiji. Ispitivanja koja su o ovoj temi vrili drugi naunici pokazala su svu zastarjelost zakljuaka iz osamnaestih godina XX vijeka. Schober, koji se najsavjesnije bavio ovim pitanjem, identifikovao je Alatu s dananjom Podgoricom. Ve je Sticotti naspram ua Ribnice u Morau naao tragove rimskog puta irokog est metara, kojeg narod zove kolovoz, a slian je kolovoz usjeen u stijenu, otuda navodno i naziv istoimenog sela Kolovoz, koji se nalazi na prijevoju iz Ljekopolja u Bjelopavliku ravnicu, izmeu Buina i Veljeg brda. Schober je naao miljokaz jedan kolometar zapadno od sela Momiii, jedan tumulus na pola puta izmeu Momiia i Toloa, i ostatak rimskog puta dolinom Treanice, koji i danas postoji blizu vrela Mareze. Time je potpuno i dokazano da put od Skodre preko Zete za Naronu nije iao na Duklju nego preko Ljekopolja, kako je to i Kiepert u svom atlasu nacrtao.
108
109
Mira Martinovi
DAORSON GRAD MISTERIJA
Daorson
Probudio sam se na graninoj crti koja dijeli prethodni i najavljuje novi dan, u pono. Probudi me vjetar koji je donio glasove iz Daorsona. Glasove njegovih nekadanjih stanovnika, meu njima se izdvajao jedan. Glas Pinesa, ratnika poginulog 43. godine prije Hrista, u borbi protiv zdruene vojske Delmata i Rimljana, na istonoj kapiji grada koju nazivahu Kapija sunca. Glasovi su se sklapali u priu o propasti, njegovoj odbrani i posljednjim danima. Otporu koji je pruan upravo na toj kapiji, gdje je nakon 2067. godine pronaen Pinesov ljem kojeg je probolo koplje. Nije sauvao njegovu glavu, ali jeste glas koji se, eto, uje poslije mnogo stoljea. Glas mi donosi vjetar, kroz ruevine. On pria svoju i sudbinu grada. Daorson, grad sunca, gradili su graditelji, koji su poslije njegove izgradnje misteriozno nestali. Ostala je pria da su pobijeni da ne sagrade slian grad. I druga po kojoj su otili u nebo. Ostae zauvijek misterija odakle su donijeli megalite od kojih su zidali grad. Taj kamen nema parnjaka u oblinjim brdima, a ni na planini Hrgud. Kamen su dopremili kroz vazduh, diui ga do bestein-
110
111
Mira Martinovi
skog stanja, kako bi moglo letjeti. I tada su duvali vjetrovi s planine Hrgud. Ko e vjetrove zauzdati? ree Pines. Glas mu se izdvoji meu glasovima. Grad je bio toliko lijep da je izazivao ruitelje. Na njega nijesu bili ljubomorni samo Delmati, ve i Rimljani i drugi narodi, koji su ga vidjeli. Ali su se Delmati ustremili na njega. Nijesu mogli podnijeti toliko ljepote. Ljepota je u njima mamila zlo. Poeljeli su da ga srue. Napali su nas bez razloga. Njihov ruilaki poriv koji se nije dao obuzdati. U ratu izmeu Pompeja i Cezara, stali su na Pompejevu stranu. Uz pomo rimskih legija, poela je opsada. Dugo smo odolijevali. Jedina bistijerana sa vodom (koja je i danas vidljiva!) isuivala se. Prijetila je opasnost da svi umremo od ei. I rijeka koja tee poljem ispod grada bijae presuila. Sanjali smo vodu, dok su se Delmati i Pompejevi plaenici penjali uza strane. Bacali smo na njih vrelu smolu i vodu, troei posljednje zalihe. e je bivala sve vea, suila su nam se usta. Djeca su vritala, umirui bez vode. Majke su bile dostojanstvene. Daorsonke su velike majke. Pristajale su da im djeca umiru od ei, ali ne i na predaju. Traena je predaja. Bili su to teki asovi, bilo je kolebanja kod zapovjednika grada i vojnih zapovjednika. Na kraju smo se zakleli, da emo svi umrijeti, ali da neemo dati Daorson i nau ast.
Usred opsade pala je kia, ne u veim koliinama. Samo je podjarila e. Ni jedan grad na svijetu nije umirao u veim mukama. Nudili su nam vjedra sa vodom. Obeavali da e nam je dati u izobilju, ako se predamo. Nijesmo pristali na ponienje. Molili smo nebo da nam daruje kiu. Delmati i Pompejevci bili su na Kapiji sunca. Nebo nije ulo nae vapaje. Nai neprijatelji bili su bezduni, rasipali su vodu po zidinama. e je bivala nepodnoljivija. Lizali smo kamenje s unutranje strane, tamo gdje nas nijesu mogle dohvatiti njihove strijele. Odjednom je suknuo plamen, u blizini hrama. Ostae zauvijek nepoznanica da li je to uinio neko od naih, kako bi nam prekratio muke, ili oni. Nastao je opti mete. Poeo je da gori grad. Pojurili smo ka Kapiji sunca, bjeei pred vatrom. Na kapiji su nas doekala koplja. Jedno je probilo kacigu koja je titila moju glavu. Ranjen sam. Grad se pretvorio u pepeo. Stanovnici koji nijesu izginuli od oruja, sagorjeli su u vatri. Svi branioci, od najstarijeg do najmlaeg. Pepeo je razvijao vjetar, isti koji ti noas donosi nae glasove, poslije 2077 godina. Nai vapaji, molitve i krici, odjekuju jo meu ovim brdima. Vino koje danas ovdje spravljaju sa mojim ime-
Fragment ostataka bedema Daorsona
112
113
Mira Martinovi
Daorson se nalazi u neposrednoj blizini lokaliteta Desilo u Hutovu blatu, gdje su otkriveni ilirski brodovi, prvi takve vrste u svijetu. Velianstvene ruevine Daorsona osmjehuju se ispod zvijezda. Poslije 2068 godina, koliko je mrtav ovaj grad. * Taj nebeski osmijeh vidio sam 16. aprila 2011. godine, prilikom posjete ostacima ovog grada, sa N.Gvozdiem, E. Dizdarom (Makovim sinom) i M. Raguom. Vidio sam i osmjehe njegovih stanovnika koji su se razlivali po kamenju i lebdjeli iznad velianstvenih ruevina. Ako ruevine mogu biti velianstvene, onda su ove sasvim sigurno, i ako mogu odisati skladom, sklad se ovdje do savrenstva ukazuje. U tim ruevinama sam vidio sklad. Neprolaznu ljepotu koja, uprkos vjekovima i varvarima, traje. Toga dana smo nas trojica posjetili nekropole steaka u Boljinima. N. Gvozdi mi je kasnije potvrdio da je to bio 16. april, Dan za nezborav, kako mi je napisao.
nom, gasi moju dvijehiljadugodinju e. Daorsi su umrli edni. S naom zajednikom smru, koju je uzrokovala e (a sa njom Delmati i Rimljani), ionako rijetki i vodom oskudni izvori iz ovih predjela, pobjegli su u zemlju. Poslije su padale kie, nebo se odepilo, ugaen je oganj. Due nam i danas razdire e. Daorson nikada nije oivio. Postao je pepeo i ruevina, iz koje se osmjehuje ljepota i sklad. Varvari nijesu uspjeli da je ubiju. Sruili su ga, ali je njegova slika ostala na nebu iznad brda koja su ga okruivala. Za tamnih noi izmeu blistavih zvijezda naziru se obrisi grada. Pepeo je razvijao vjetar. Ostao je samo glas ratnika Pinesa, koji ga je branio i pao u njegovoj odbrani. Osjetio sam gorkost na usnama, usta kao da su mi bila puna pepela. Taj novac koji dri na dlanu, na ijem je licu bog Hermes, a naliju laa s natpisom Dorson, jo jedno je svjedoanstvo o nekada lijepom, bogatom monom gradu. Ostao je pepeo i zidine od velikih kamenih megalita.
114
115
Mira Martinovi
UTEZA USNULI NEIMARI

Po jednoj legendi, oni se svake noi bude i zidaju grad, uju se njihovi koraci, uju se klesari, zidari koji apuu... i zidaju, neprestano zidaju... I u ovoj prii.
Ostaci paganskog hrama u blizini uteze
Ovo sam ja gradio, moji neimari, koji su vodili gradnju, ime mi je AGIRUS. Dovlaili smo kamenje iz susjednih majdana, tesali ga na prostoru koji e kasnije prerasti u veliko podgrae. Zidali smo tvrde bedeme kako bi se odbrarnili od neprijatelja, bistijernu i akropolj, sve to ini jedan grad gradom. Kada smo stigli do polovine, sve je krenulo naopako. Ono to bi za dana sagradili, neko je ruio nou. U podizanje grada smo krenuli po nalogu Epikada, kneza Dokleata, kako bi u sluaju ratnih opasnosti, izmjestili stanovnitvo. Radnici, klesari i zidari, njihov protomajstor ili glavni neimar Plaianus, javio mi je o dogaanjima na gradilitu. Neki su govorili da to rade zle sile, mitska bia. Neko je na tom mjestu uinio nekada zlo djelo, pa sada na njemu ne moe da opstane graevina. Drugi su govorili kako graevina trai rtvu. Predlagali su da se nae mlada djevojka ili nevjesta, te da se kao rtva prinese graevini. Odbio sam, ne vjerujui u praznovjerice. Rekao sam da nastave sa gradnjom, to su uinili. Meutim, nastavljalo se ruenje u noi.
116
117
Mira Martinovi
* Nakon to sam u proljee 2010. posjetio ruevine uteze i vidio ostatke nakadanjeg grada, usnio sam san u kome mi se javio duh graditelja koji je ivio davno, prije mnogo stoljea. On mi je potvrdio priu da grad nikada nije bio naseljen. U snu je traio kamenje, milovao ga, prepoznavao, uvjeren da e ga ponovo sazidati. Tada su mi u zidu jedne kue u neposrednooj blizini ostataka grada pokazali kamen koji se izdvajao od ostalih. U njemu je bilo utisnuto slovo nepoznatog pisma. Pomislio sam da je to kamen iz uteze, starog ilirskog grada ije su ruevine i danas vidljive u Dinoama blizu Podgorice.
Ne moemo da se borimo sa zlim silama! pravdali su jedni. Zaludan posao! uzvraali su drugi. Mala nadnica! negodovali su trei. Naao sam se u udu pred dnevnim graenjem i nonim ruenjem uteze. Ispriao sam to knezu, koji je doao na gradilite, suoen s udom. U jednom trenuttku, a da to niko ne uje, rekao mi je da se poveaju nadnice. Odluno sam odbio. Posumnjao je u mene. Naredne noi sam otiao u Meteon, ali sam se vratio poslije ponoi, stazama koje su samo meni znane, poto sam roen u ovim predjelima. Pritajio sam se i ekao. U trei sat poslije pola noi, radnici koji su spavali na prostoru podgraa, ustali su kao po komandi. Komanda jeste bila, izdao ju je Plaianus, krenuli su put bedema kojeg su prethodnog dana podigli, poeli da rue. Bio sam zaprepaen prizorom, ali nijesam reagovao. Pustio sam ih. Bilo mi je udno da rue neto to su sami zidali. Sjutradan se nijesam pojavljivao na graevini. A naredne veeri sam otiao na isto mjesto. Isto se ponovilo. Tada sam se sjetio kneevog predloga: poveati nadnice. Bili su malo plaeni. To je bio njihov bijes. Sada sam i ja u to vjerovao. Pustio sam ih jo neko vrijeme, tanije osam dana. Mislio sam da e shvatiti i stati. Bili naljueni, sa jo veom strau su ruili ono to bi ozidali. Deveti dan sam se pojavio na gradilitu, u podne.
Naloio sam da stanu sa gradnjom. Pitao ih: da li zle sile rue grad? Odgovorili su potvrdno. Prvo onaj koji je bio najglasovitiji, od koga su primali zapovijesti. Rekao sam da u im duplo poveati nadnice, to su prihvatili sa odobravanjem. Pozvao sam kazanca. Naloio da im isplati uveane nadnice, to je on uinio. Kad sam sutradan doao, rekli su mi da te noi nije bilo ruenja. Rekli su kako je to bio hir bogova, koji su ih kuali, da li su spremni da ozidaju grad. Djelo bogova! rekao je Plaianus, a oni ponovili u horu. Ruenje je stalo, a gradnja napredovala. Radnici su imali volje i elana i u dobrom raspoloenju je uziivano kamenje. Grad je sazidan za etiri godine i devet mjeseci. Bio je ljepi od Meteona i svih susjednih gradova na obalama Labetaskog jezera. Ljepi od Samobora, Oboluna, Cine, Birziminiuma. udna je sudbina ovoga grada. Nikada ga nijesu naselili ljudi. Svako se bojao da se u njega nastani. Nije bilo ratova, pa ni potrebe da se naputa Meteon. Poslije nekog vremena poeo je da se sam od sebe rui. Stanovnici okolnih naselja uzimali su kamanje za svoje graevine. Raziivali su ga, elei da nestane sa zemlje. Mnogi kamenovi su kasnije uzidani u Dokleu. Ruilo ga je vrijeme i ljudske ruke. Skitnice, prestupnici i vraare, koje su u njemu traili mjesto za doticaj sa tajnim silama, bili su njegovi jedini i povremeni stanovnici. Priali su
uteza predstavlja neto novo i nepoznato. Ulazim u prostor gdje su ostaci grada koji se nalazi se na sedmom kilometru od Podgorice, na mjestu gdje su naunici konstatovali ostatke fortifikacionog karaktera iz ilirsko-helenistikog vremena. Ime i istorija lokaliteta za sada su nepoznati. Naziv uteza je est za gradinska naselja. Tu su ostaci arhitekture, bedemi, zidine, keramika, tradicije, legende. Tragovi svih ovih ostataka su i danas sauvani i vidljivi. Albanska rije gutet sa znaenjem grada nastala je od latinske rijei civitas. Njen deminutiv guetz gradi ostao je ivi toponim za nekoliko gradina na podruju Malesije kojoj pripada i selo Dinoa, lokalitet se nalazi u krajnjem istonom rubu Dinokog polja u Tocu, zaseoku Dinoe na maloj glavici. Posmatran sa polja poloaj gradine ni sa im ne privlai posebnu panju u odnosu na okolni teren. Uzvienje je odvojeno blagim sedlastim prevojem od okolnog vieg planinskog dijela. Izbor mjesta i poloaj naselja dobro je sraunat u odnosu na rijeku Cijevnu. Naselje je podignuto na raskru prirodnih puteva od juga ka sjeveru i neposredno se nalazi uz kasniju rimsku saobraajnicu Skadar Narona.
118
119
Mira Martinovi
kako su uli nevidljive graditelje, njihove alatke i glasove. Kada sam zaokruio priu, usnio sam utezu, ubijeen da je ba tako izgledala. Pokuao sam da je iznesem iz sna i opiem rijeima, ali to nije bilo mogue. uo sam glasove neimara, zvukove njihovih mistrija. Pokuao sam da vidim njihova lica, nijesam ih vidio, bijae ih pojelo vrijeme.
120
121
Mira Martinovi
DRIVAST
BIVI STANOVNICI
Grad i kue, od temelja do krova, razorio sam, poharao i spalio ognjem. Zid i vanjski zid, hramove i bogove, tornjeve hramova od cigle i zemlje do posljednjeg sam sravnio sa zemljom i bacio u kanal Arakhu. Pored toga grada iskopao sam kanale i poplavio ga vodom, a same njegove temelje sam razorio. A to razaranje bilo je potpunije nego da je dola poplava. Kralj Senaherib
Drivast
Lijep je bio Drivast. Tvrave i kule. Trgovi i ulice, kojima smo hodali i gdje smo se okupljali. ivei ivote koji su nam bili dati. Prije nas su ovdje ivjeli nai preci: oevi i djedovi. Dug je bio ivot grada. Nadaleko je bio uven po mnogo emu, biskupskom sjeditu i drugim znamenjima, po lijepim hramovima koji u njemu bijahu podignuti. Odlazili smo u njih svakodnevno da se molimo. Mnogi graditelji su se ovdje oprobali. Bilo je i zloina. Drivast pamti JEDAN, zapravo, pamti ih vie, ali je jedan bio gnusan. Neemo ga spominjati. Da u ovoj prii ne naruimo lijepu sliku o gradu i njegovom, inae traginom sudbinom zaodjenutom ivotu, dodamo jo jednu takvu epizodu. Smjenjuju se glasovi nekadanjih stanovnika koji su nestali u jednoj noi. U pokolju koji je uinjen u gradu. Naili su iznenada, neoeki-
* Sudbine gradova se ponavljaju. Mnogo hiljada godina prije Drivasta slinu sudbinu je doivjela Niniva, velelepni asirski grad. Desilo se to 612.godine prije nove ere, kada je Nabopolasar, porijeklom Haldejac, unitio Ninivu. Ovako je to opisano u jednoj drevnoj hronici: Razorni eki podie se na tebe, Ninivo. Ulicama jure ratne dvokolice i tutnje na trgovima. Od njih se odbija svjetlost kao od poara. Sijevaju munje. Brane se otvaraju, palata je do temelja sruena. Uzimajte zlato, uzimajte srebro, jer tu su nebrojene dragocjenosti i mnotvo razliitih predmeta. Niniva je sruena, unitena i opustoena. Teko gradu koji tone u krvi, gdje se odigravaju prevare i ubistva i ne prestaje otimaina. uju se udarci bieva, buka to-
122
123
Mira Martinovi
kova, rzanje konja i kloparanje dvokolica koje jure... * Stanovnike Drivasta su pobili Turci, ne ostavljajui zapisa, ni svjedoka. Ono to je reeno, poslije velikih ekonomskih kriza Rimskog carstva, nakon njegove pobjede, seobe naroda i serije velikih zemljotresa globalno se slae sa onim to je poznato kao proces stvaranja episkopskih aglomeracija od kojih su neke u Baru, Svau, Danju, Baleu, Drivastu i Sapi prerasle u episkopske gradove ve u prvoj polovini VIII vijeka. Nema nikakvih pomena o barskoj episkopiji prije 732. godine, kada je car Konstantin V oduzeo papi ilirsku diocezu i zajedno s Prevlisom podvrgao je Carigradu, kada su prevalitanski episkopi potpali pod Draku arhiepiskopiju. U spisku episkopija koje su se nalazile u sastavu Drake arhiepiskopije kao njeni sufragani nabrajaju se episkopije: o Diocleias, o Skodron, o Drivaston, o Polathon, o Antibareos....
vano, oni koji su ga osvojili. Kao da su se zarekli da niko iv ne ostane. Da oni budu njegovi stanovnici. Uinili su to. Poubijali su nas. Nijesu ostavili ni dijete u kolijevci. Ni starca koji e prenijeti predanje. Htjeli su da nema svjedoka. Na gomile su nas stavljali. Onda bi udili vatru i prah razvijali u vjetar. Danas govori na prah. U ovoj tiini. Nijesu spalili nae sjeanje. To je nemogue. Glasove nam nijesu mogli zatrijeti. Sve ostalo su zatrli. Kue i pokustvo. Svaki na trag. Amajlije, statue bogova. Predake krinje u kojima smo uvali drgocjenosti. krinju pred kojom sada stoji, koja je naizgled prazna, prepuna je sjeanja. Zadubi se dublje, sve e nas uti, nas koji smo umoreni na spavanju. Ubijeni u snu. Turci koji su mislili da e ga naseliti svojim stanovnitvom. Pokuavali su u vie navrata, ali bezuspjeno. Nijesmo im dali mira. uli su nae glasove. Vidjeli nae sjeni i utvare koje su lutale ruevinama, traei biva stanita. Grad prepun kobi! govorili su i naputali ga. Naselili su ga vojnicima. Pokuavali su da nas ubiju kopljima. Koliko je udraca put nas ustrijemljeno. Ta borba je bila zaludna. Bacali su koplja, napustili grad. Osvajaka vojska je otila, odnijela nae sudbine kao svoju krivicu. Umirali su neuobiajenim smrtima. Sjeajui se uasnih slika smrti koje ih nijesu ostavljale na miru.
Grad umire kao ovjek, ali je njegovo umiranje dugo, u odnosu na ovjekovo. Dugo sam bio sam i pust. Onda je poeo korov, samoa se gnijezdila u ostake kua, u hramove, u straarnice, uzimala pod svoje. Navikavali smo se na nju i ona na nas. A onda trava. Razgraivale su me nevidljive ruke. Kamenje je izlazilo iz svojih mjesta. Vrijeme je inilo svoje dok me uinilo ruevinom koja i danas stoji. Nai glasovi nijesu zamukli. Nai glasovi su grad. Osvajai su mislili da su nas istrijebili. Nemogue im je bilo boriti se s naim sjenima, pa su otili, bez traga. Mi smo tu, i kao sjene, svoji na svome. Nikada nijesmo odlazili. Odazovemo se svakom ko ovamo zakorai.
Do ovakve koncentracije episkopija dovelo je pretvaranje satelitskih gradia oko Skadra (od kojih su neki bili rimski kasteli) u episkopske gradove na veoma bliskom rastojanju, jedva tridesetak kilometara udaljeni od svog centra, gradovi Sva, Sapa, Danj, Sard, Drivast i Bale. S manastirom Sv. Sra i Vakha i sa starim ilirsko helenistikim gradom Olciniumom ne bi se moglo zakljuivati, ne osobito prije arheolokih istraivanja, da je najvei dio oblasti Zabojane i Zadrima bio ukljuen u veliki crkveni posjed u kojem je bilo est eipskopia. Podsjeajui se toga, ne zaboravimo dva naa humanista, oba iz Bara, od kojih je jedan N. Radakovi prije uvenog bakropisca Tommaso Tiniguerri-a (1426 -1464) iz Firence izumio kaligrafiju, piui iglom po bakranoj ploi, a drugi, notar imun Dromazijan, rukom ispisao, kaligrafisao Statuta et ordinationes capituli ecclesiae cathedralis Drivastensis iz 1468. godine, goticom i humanitikom. U dugoj istoriji ovog grada, najtraginiji je pokolj njegovog stnovnitva koji se desio u toku jedne noi, a koji niko nije preivio.
124
125
Mira Martinovi
TROJA U ZETSKOJ RAVNICI

(KASANDRA ISPRED SKEJSKIH VRATA)
Ovom kapijom koju nazivahu Skejska, prola je Helena, unosei kob u grad. S njenim ulaskom poelo je njegovo propadanje. Stanovnici to nijesu osjeali, osim Kasandre, kerke Prijamove, koja je javno govorila okupljenima, na trgovima, u Apolonovom, ispred drugih hramova i Prijamova dvora. Ispred Sunanog hrama koji bijae na najviem breuljku. Propae grad! vikala je. Sada je sve ruevina, ali sjenka hrama i dalje mjeri vrijeme. Pada na rijeku Skamander. Proli su: grad i graani i njegovi bogovi, ta sjenka je ostala. Stoji i danas nepomino, vidljiva samo rijetkima. Nijesu joj vjerovali. Vikala je, da nebo uje. Nebo je ulo, ali ne i Trojanci koji bijahu ogrezli u svakakvo sladostrae. Dolazak ahajske vojske je najavljivala. Vidjela u vizijama glavnokomandujueg te vojske. Svi su se smijali. Braa Paris i Hektor. Prijam je bio
Koplja koja su nosili trojanski ratnici
Za ovu priu posluile su pretpostavke da je Trojanski rat voen u dananjoj zetskoj ravnici, a da je rijeka Skamander Cijevna koja se uliva u Skadarsko jezero. Ostaci gradina i zidova ne breuljcima oko Podgorice, pogotovo oni na brdu Rogami, ostaci su slavnog Prijamovog grada. U ovoj ravnici, uju se i danas glasovi Trojanaca i Ahejaca. Pogotovo kad se nad njom ubiju vjetrovi, kada zapite i zazvide i puste hiljade glasova. To se biju Trojanci i Ahajci. Ta bitka se nikada ne prekida. Tragedija Troje traje, i na ovim prostorima, gdje je sigurno voeno mnogo ratova, a meu njima i jedan veliki, kojeg su poistovjetili sa trojanskim. Maska pod kojom se krije smrt. Sanjajui nove ratove.
126
127
Mira Martinovi
Troja je locirana na raznim mjestima. Bez obzira bilo gdje da je bila, njena sudbina je svuda ista, razorena, spaljena i opustoena, nikad se nije digla iz svog pepela. Pretpostavkama da je Troja u Crnoj Gori, na prostoru zetske ravnice, bavili su se mnogi. Za ovu priliku izdvajam dvije zanimljive knjige: Ljubomira Domazetovia: Troja u Crnoj Gori i N. Andesilia: Crna Gora Njegoeva kolijevka.
zabrinut, ne zbog grada i vlasti za koju vjerovae da je neprolazana, ve zbog kerke i njenih utvara. Ta ena je nesrea ovoga grada! Njena ljepota je maska pod kojom se krije zlo i kob koju je unijela, izunutra ga razgrauje. Sve je poelo njenim dolaskom. Ne vjerujte joj! govorio je srditi Paris Pria neistine. Ona je luda. Helena je najljepa ena na svijetu. Zbog nje je Troja srena. Po njoj e se spominjati. Bogovi su stvorili u njoj najljepe svoje djelo i nestali. Bogovi su mrtvi! uzvikivao je Paris opijen ljepotom ona je vjena. Smijali su mu se koliko ga je zaludjela. Toliko da je pao u bezumlje, povjerovao u smrt bogova. Ahjaska flota se bliila Troji. Rat je bio izvjestan. Poela je opsada, nakon to je Agamemnon rtvovao kerku Ifigeniju. U Aulidi ne bijae vjetra, pa tako nije mogao iz nje izvesti ratne lae i uputiti se prema Helespontu. Da bi za sva vremena kaznio Trojance, koji su presjecali put grkoj trgovini, ugroavajui njen opstanak. Poela je opsada. Sjenka sa Sunanog hrama mjerila je stradanja koja je trpjela jedna i druga strana. Glad, hladnou, zimu... Grad je umirao. Helena dobijala na ljepoti. Zraila je u tami koja se bijae nad sve nadvila. Sada su sve ee i vie uviali, da je ona povod ratu i njihovom stradanju. Niko nije ni pomiljao da su Grci krenuli na Troju zbog trgovine. Trebao im je povod, pa su ga nali u otmici Helene. Povod za pohod bio je najbolje izabrani. Otmicom Menelajeve ene Grka je osramena. Ispred ivog
mua i cijele Grke, Paris se odvaio da je uzme i pobjegne neopaen. ulo se tek kada su napustili zemlju. Grka je pala u groznicu. Buknula je ratna histerija. Poklii: Na Troju! Hoemo na Troju! Stigli su u polje ispod njenih bedema. Muan je to bio rat, jedan od najmunijih u istoriji: deset godina zaludnog umiranja, bez hrane koja je sve vie nedostajala, s leinarima iznad glava. Sjenke toga rata vidljive su i danas. Baklje Troje ne gasnu. Zvuk fanfara ne umire, ni poslije toliko stoljea. Sjenka Sunanog hrama i dalje mjeri: patnje, krv, stradanje. Gradovi umiru kao i mi to umiremo! rekao je Hektor koji je krenuo na dvoboj. Posljednje rijei koje je izrekao naputajui Skejsku kapiju. Poginuo je u polju od Ahilejevog maa. Ahilej je bio u ratnom ludilu, bezumna svjetlost mu je sijala iz oiju. Naredio je da Hektora veu za dvokolicu, napravio nekoliko krugova oko grada, a onda ga predao ocu Prijamu. Sam je zaplakao, kau. Ali taj pla niko nije vidio osim Prijama, koji je tom iluzijom htio da ublai bol i ponienje koje su mu priredili Ahajci i Paris, uzrok itave tragedije. Iako bi oni nali neki drugi povod. Bio je to as koji nije podrazumijevao odlaganje. Kao to cvijet krene iz sjemena i da se u cvjetanje, ne prije nego osjeti zov proljea.
* Na prostoru basena Skadarskog jezera i Zetsko-Bjelopavlike ravnice nalaze se brojni arheoloki lokaliteti. Ova ravnica jo neprouena i neistraena krije tragove od praistorije, ostatke mnogih kultura. Imam jae adute da su u XIII i XII vijeku prije nove ere predjele zetske ravnice, Skadarskog jezera i Crnogorskog primorja naseljavala trojanska plemena ujedinjena u zajedniku trojansku dravu. Glavni grad trojanske drave bio je Ilij, koji se nalazio na desnoj obali rijeke Cijevne kod dananjeg naselja Dinoa u zetskoj ravnici. Dokaz da se legendarna Troja nalazi na ovom prostoru, krije se u geodetskoj interpretaciji pogleda i pitanja bogova opjevanih u ILIJADI, stoji u knjizi TROJA i ATLANTIDA, brae Dragoljuba i Novaka Andesilia. Dr Marko Vii zastupa teoriju da je Troja bila u blizini Podgorice. On istie injenicu: Da bi Mala Azija mogla biti postojbina Homerove Troje, odnosno Iliona, prvi je sumnju izrazio Platon, koji u ZAKONIMA kae da je Troja podignuta na nekom ne ba visokom brijegu gdje teku brojne rijeke sa planine Ide. Oko
128
129
Mira Martinovi
brda Hisarlika, kao to je poznato, nema brojnih rijeka, kao to ih ima oko Skadarskog jezera u ijoj se blizini nalazi velika ravnica u koju su sili ljudi sa vrhova planina, ega zaista nema u Troadi, ali ima u zaleu Skadarskog jezera, gdje se susreu brojni breuljci sa ostacima prastarih svetilita koji ekaju svoje istraivae. Dr Vii je u okolini Podgorice otkrio piktografsko pismo, uklesano na stijeni. Obilazei lokalitete gdje bi mogla biti Homerova Troja sa svojim svetilitima, ostatke najvjerovatnije sakaralnih graevina podignutih na vrhu breuljaka od strane drevnih naroda koji su ivjeli na ovim prostorima na jednoj graevini, tanije na stijeni te graevine, otkrio sam piktografsko pismo koje je najverovatnije sakralnog karaktera. Ako se uzme u obzir razdoblje kad se javlja piktografsko pismo u basenu Sredozemnog mora, odnosno Polumjeseca, koje je po shvatanju gramatologa mlae od azbunog, jer je ono, po njima, kriptografskog karaktera, onda bi se ona mogla datirati izmeu 20001600. godine prije naeg raunanja vremena, u vrijeme kada je na Kritu bilo kriptografsko pismo, kae Vii.
Kada je drveni konj naen ispred vrata, uvukli su ga unutra, vjerujui da je poklon bogova. Kasandra je vikla: To je varka! Opet joj nijesu vjerovali, iako je njene vizije potvrivalo vrijeme i godine koje nijesu brzo prolazile. U nesrei se sve odui, kae trojanska mudrost. Konj je na spas, djelo Diva! vikali su graani, vidjevi spas u napravi, koju se niko nije usudio da otvori. Onda se desilo, svima poznato. Odisej je otvorio Skjesku vrata, omoguio svojima ulazak u grad. Pokolj kakva nijesu vidjele zvijezde. Pobjednici se nijesu dali obuzdati u svom pobjednikom ludilu. Silovali su, ubijali, palili. Taj plamen nikada nije zgasnuo, niti se pepeo smirio. Vjetrovi i vjekovi su ga pokretali i razvijali. Lebdi i danas nad zetskom ravnicom na kojoj se vide ruevine zidova, dvorova, grobova i hramova. uje se Kasandrin pla. Njena proroanstva. Sjenka sunanog sata mjeri odjeke njenih rijei. Helena je ljepotom opinila Troju, a onda je progutala. Trojanci su to spoznali u zadnji as. Gledajui njeno lice prekirveno zlatnom maskom, vikali su: Smrt!... Paris se zaljubio u smrt! Uprkos svemu, preivjele su rijei od kojih je satkana pria o Troji. Smrt je ostala nemona pred ILIJADOM.
130
131
Mira Martinovi
ANTIVARI PRIA O LJETOPISCU

Poto sam zamoljen od vas, ljubljene brae u Hristu i asnih svetenika svetog metropolijskog sjedita dukljanske crkve, kao i mnogih patricija, a naroito mladia grada Bara, koji se zabavljaju ne samo sluanjem ili itanjem o ratovima ve i uestvovanjem u njima kao to je to obiaj kod mladih ljudi da Spis o Gotima, koji se latinski naziva Regnum Sclavorum, u kome su zabiljeena sva njihova djela i njihovi ratovi, prevedem sa slovenskog na latinski jezik, a poto se osjeam obaveznim prema vaem bratskom dobroinstvu, prisilio sam svoju starost i nastojao da udovoljim vaoj molbi. Ali ipak neka niko od italaca ne misli da sam ita drugo napisao sem kazivanja naih (crkvenih) predasnika i davnanjih patricija, koja kazivanja su istinitim pripovijedanjem doprla do mene. Iz KRALJEVSTVA SLOVENA POPA DUKLJANINA
***
Nedostojan pred Istorijom i dogaajima koji su se zbili, i onima koji e se dogoditi, a u strahu da nas moe prebrisati zaborav, odluih se na ne ba lak posao, da zapiem, pa tako i sauvam, ono to sam uo i nauio od asnih staraca grada Bara. Tamni se oblak nadvio nad Dioklitijom, ko zna da li e iko iv pretei. Neka bar knjiga pretekne. Mogu nestat zemaljski gradovi, oni od rijei sazdani imaju mogunost da due traju. Rije je trajnija od kamena. Ako preivi knjiga, preivjee narod i zemlja.
Stranica iz dijela Regnum Sclavorum na latinskom jeziku
* U ostacima graevine na poluostrvu Ratac, gdje je pisan Ljetopis (kasnije nazavan Ljetopis popa Dukljanina), pod svodom portika u peristilu naeno je gnijezdo sa skeletom neizleenog ptia. Taj nalaz, ne toliko vrijedan koliko dirljiv, zasluuje da se pomene, jer vie od bilo koje druge iskopine na oigledan nain prikazuje udesnu sudbinu grada ije je srce naglo stalo, kao asovnik zaustavljen u svom hodu.
132
133
Mira Martinovi
Pisah Kraljevstvo Slovena u Manastiru Ratac, u dubokoj tiini, u kojoj sam uo tihe i potmule sile i zle namjere koje su se prema nama urotile. Monah Aurelijan spravljao mi je mastilo od cvjetova sa ove zemlje, pa me i taj osjeaj ohrabrivao, davao snagu da istrajem u namjeri. Samo zapisano preivi, pa je odgovornost vea. Namjera je bila jedna da ostanu zapisane (a zapisano jedino ivi!) slavne bitke, linosti i dogaaji koji su se zbili na ovoj zemlji. Zemlja mi je davala snagu i nadahnue. Reajui rijei, a u njima i due onih o kojima sam pisao, ivio sam s osjeajem da zidam grad, koji su razruili oni u kojima su zrijevale zle namjere. A zla namjera je otrovna voka. Osjeao sam spokoj, zbog toga to sam nau istoriju stavljao na sigurno mjesto. Rijei su dolazile same kao da ih je Gospod slao. Breme starosti me pritiskalo, ali sam sa zapisanim rijeima dobijao snagu mladia. Kada sam zapisao sve to je trebalo, to sam uo i zapamtio, a to je bilo potrebno za nae postajanje i postojanje, odahnuo sam znajui da sam knjigom sam osigurao zemlju i narod.
Znao sam da e knjiga svjedoiti o nama. Pritvrivati nas i ako nas ne bude. Bie vremena i u vremenima onih koji e poricati i nas i knjigu. Ako knjiga preivi, i mi emo preivjeti, aputao je glas u kome je bilo mnotvo glasova. I mene e poricati, upamti, Aureliane! ujem Grguov glas. Govorie: nema mu ni imena, nije se potpisao? ujem ve sumnjiave glasove. Nijesam se potpisao da oni koji budu itali knjigu imaju osjeaj da su je svi pisali, da je djelo svih a ne moje. Hvala ti za mastilo koje si cijedio iz cvjetova sa ove zemlje. Pamtim noi u kojima sam ispisivao Ljetopis, pri punoj mjeseini koja je obasjavala ovaj otok, u dubokoj tiini. Nikada ljepu mjeseinu nijesam vidio, a ni tiinu doivio. I to mi je pomoglo u pisanju. Osjeam odgovornost pred onima koji e se tek roditi. Iz te odgovornositi se rodilo KRALJEVSTVO SLOVENA.
* MANSTIR RATAC je mjesto gdje je pisan Ljetopis popa Dukljanina, koji je u vrijeme kada je sve rueno, kada su nestajali gradovi, u keliji, u tiini dizao grad od rijei kako bi u njemu preivjeli. I gradovi su porueni: Olcinium, Antivari, Budva, Dekatro, Drivast.... Ali je grad od rijei, preivio! Preivjelo je KRALJEVSTVO SLOVENA. * Rimsko iskustvo na podruju ovog grada i njegove okoline potvruju brojni nalazi. U samom gradu najstariji tragovi rimske civilizacije pronaeni su sasvim sluajno. Radi se o djelovima rimskog sarkofaga iz III vijeka, na kojem je u reljefu oslikana predstava iz grke mitologije. Rije je o sceni Lova na Kalidonskog vepra ili Melegara, a taj motiv heroja Melegara je veoma rairen i prisutan na antikim spomenicima III vijeka i esti je motiv na antikim bareljefima. Dva sarkofaga, potpuno identina sa barskim, pronaena su u Saloni i Eleuzini.
Ako se izuzmu jo uvijek neprovjerene i materjalno dokazane pretpostavke da je Prokopijev Antipargai iz 6. vijeka u stvari grad Bar, u istorijskim izvorima on prvi put poinje da se javlja u popisu svetenika Barske arhiepiskopije, za vrijeme vizantijskog cara Lava III Isauritskog (717741) kao Antibari. Pomen Bara se javlja i kod cara Konstantina Porfirogenita u 10.vijeku, kada ga ovaj car-pisac pominje kao Antibaris, koji je tada jedan od kastela Draa. *** Dio ivotopisa ovog grada predstavlja i najnovije otkrie, obznanjeno dana 11. januara 2012. godine. Grobnica otkrivena ispod tvrave Haj-Nehaj pored Sutomora, stara oko pet hiljada godina. Radi se o jednoj od rijetkih grobnica na prostoru Balkana i ona pripada ranom gvozdenom dobu. Tumul dugaak trideset a visok 4-5 metara, biljei mjesto na kome je izvren ritual sahranjivanja.
134
135
Mira Martinovi
NARONA CICERONOV SAN

JEDAN CICERONOV SAN U KOME ON SANJA NARONU I U NJOJ SVOG ROBA DIONIZIJA KOJI MU JE POKRAO BIBLIOTEKU Marko Tulije Ciceron pozdravlja zapovjednika Publija Suplicija... moj rob Dionisije, koji je vodio brigu o mojoj biblioteci velike vrijednosti, poto je ukrao moje knjige i poto je smatrao da ih nee nekanjeno odnijeti, pobjegao je. Njega su u Naroni vidjeli moj prijatelj Bolan i mnogi drugi, ali su mu povjerovali kad im je rekao da sam ga oslobodio. Ne mogu ti kazati koliko e mi biti drago ako se pobrine da se ovaj vrati. Stvar je po sebi mala, ali mojoj dui zadaje veliku bol. Bolan e ti kazati gdje je i to se moe uiniti. Ako ti poe za rukom da mi vrati tog ovjeka, smatrat u da si me zaduio velikim dobroinstvom. Marko Tulije Ciceron, XIII, pismo 77.
Dvije su prie vezane za Naronu. Pored one o Homeru, i pria o Ciceronu, ija je biblioteka prodavana u bescenje na trnici toga grada. Knjige! jeftino prodajem knjige! vikao je Dionisije na trnici Narone, dodajui neto stianijim glasom. Knjige su iz biblioteke slavnog Cicerona. Malo se ko obazirao. Ljudi su urili, kupujui potreptine neophodne za ivot. Samo rijetki su zastajali, gledali, cjenjkali se, a jo rjei kupovali. U Naroni za Cicerona gotovo da nisu znali. Daj ovu! vie priprosta ena, pokazujui na Homerovu Ilijadu. Dobra e biti da sa njome potpirim vatru. Na trnici prepunoj razliitih
Narona
136
137
Mira Martinovi
roba, njegov glas se mijeao sa glasovima ostalih prodvaca. Za nju sam dao mnogo sestercija! negoduje Ciceron i vie u snu, borei se da sprijei prodaju i otme knjigu. Zalud, nemoan je. ena uzima Ilijadu i odlazi. ovjek, gortak, prilazi i kupuje jo jednu knjigu, koja se izdvaja ljepotom, ali i debljinom. Deblja je od ostalih, ispisana je na finim papirusovim listovima. Eshilove Tragedije! vie slavni besjednik. Auh! Ode i Eshil. Za tu knjigu sam dao mnoge novce Avgustu, najboljem prepisivau i kaligrafu u Rimu, da mi je prepie i ukorii. Nevjerovatno, nikada vie neu imati tu knjigu. Ah, Dionizije! Budi se sav u znoju i ponovo pie prijatelju:
Marko Tulije Ciceron zapovjedniku Publiju Vatinijupobrini se za Dionizija. Kakvu god mu rije zada ja u izvriti. Ako bude nepoten, kao to jest, povest e ga u trijumfu kao zarobljenikao da bi bogovi kaznili Dalmate Marko Tulije Ciceron, V, pismo XI.
police, do brisanja praine sa njih. Knjige je volio sa nekom samo njemu znanom strau. Nita tako ne privlai prainu kao knjiga, poluglasno izusti slavni besjednik oko kojeg su u to vrijeme poele da se pletu urote. Samo to bijae napisao Besjedu protiv Milona, i izgovorio je u rimskom Senatu, Intrige su krenule sa vie strana istovremeno. Nikakavih vijesti nije dobio iz Narone, ali se uzda u svog prijtelja Publija Vitinija. Nije spokojan, pun je srdbe. Konano stie i Vatinijevo pismo u kome mu pie:
Publije Vitinije pozdravlja svog Cicerona. Ako si zdrav dobro je, ja sam zdrav. Do sada nisam uao u trag tvom Dioniziju, to vie to me je dalmatinska studen odande izbacila i ovdje zadrala. Ali ipak ne odustajem da ga jednom otkrijem Zdravo, 5. decembra u Naroni. Marko Tulije Ciceron, V, pismo X.
Antike spolije i natpisi iz Nerone
Kada je pismo zavrio i odaslao ga na naronsku adresu, ponovo razmilja o odbjeglom robu i njegovom neasnom postupku, a imao je u njega toliko povjerenja. Uinio mu je mnoge asti i milosti, mnogo puta ga je darovao sestercijama, pored redovne plate koju je imao kao lini bibliotekar, koji je, istina, revnosno brinuo o knjigama, od naruivanja, prepisivanja, reanja na
Knjige. Jeftino prodajem! uje i dalje onaj glas i zamilja trnicu u Naroni koju je vidio u snu, siguran da je ba takva kakvom mu se u snu prikazala. Ne gubi nadu u Vitinija koji e Dionzija uhititi i privesti pravdi. Tu nadu razdiru i klice sumnje. Ustao je i sa jedne poluprazne, a nekad pune police knjiga, nasumce uzeo jednu. Radilo se o Priurniku o biljkama. Sluajno je i otvorio 37. stranicu na kojoj je pisalo:
138
139
Mira Martinovi
I perunika koju: propisuje da se tomu primijea ilirska perunika. Drilon je naime rijeka u Iliriji, a to je i Naron, koji dijeli Ilire od Liburna. Tu su se nastanili Kadmo i Harmonija koji su se pretvorili u zmije, kako veli Dionizije: Ondje su se naime promijenili u vijugav zmijski rod. Sholije uz Nikandra.
Unutar emporija je veliko jezero U jezeru je otok od 120 stadija. Otok je vrlo pogodan za zemljoradnju. Iz tog jezera otjee rijeka Naron: Pseudo Skilak, 24. ________________________________ U Biljenici, na 187. strani Ciceron je zapisao neto to bi moglo da slovi kao njegova lina ispovijest koja nosi datum od avgusta 43. godine: u martu 44. ubijen je Cezar. Nijesam bio upuen u zavjeru i nijesam bio prisutan u Senatu kada je ubistvo izvreno, ali sam sa oduevljenjem pozdravio smrt tiranina. Ukljuio sam se ponovo, sa velikim nadama, u politiki ivot. Cezareva smrt, meutim, nije donijela povratak Republike. Atentatori republikanci umjeli su da ubiju, ali su bili bez plana za dalje akcije. Novi pretendenti za vlast u novonastaloj situaciji su se ve pojavili u Marku Antoniju, koji bijae Cezarev pristalica i tek dvadesetogodinjem, lukavom, ambicioznom i promuurnom Oktavijanu, Cezarevom nasljedniku. Ponovo je otpoela stara igra izmeu Senata i, ovog puta, Antonija i Oktavijana. Iako sam prema Oktavijanu bio nepovjerljiv, smatrao sam ga manjim zlom i pokuao da ga upotrijebim kao oruje Senata protiv Antonija, kojeg sam u Senatu bespotedno napadao. O tome najbolje svjedoe etrnaest mojih Filipika, koje sam izgovorio od septembra 44. do aprila 43. Znao sam da e mi one doi glave. Kada je u novembru 43. ostvaren Drugi trijumvirat Oktavijan, Antonije i Marko Emilije Lepid, poeo je obraun s politikim protivnicima, meu koje i ja bijah svrstan. Svakog trena sam oekivao smrt, osjeao sam je u vazduhu.
* Ostaci antikog grada Narone nalaze se na prostoru mjesta Vid, na udaljenosti 3 km od Metkovia. Narona, rimska kolonija i emporij, koji je svoje ogromno bogatstvo temeljio na trgovini, najdragocjeniji je ostatak povijesne batine na ovom prostoru. Arheoloka istraivanja iz 1995. i 1996. svojim epohalnim rezultatima, otkriem Augusteuma, hrama posveenog diviniziranom Avgustu, (16 monumentalnih figura), svrstala su ovaj lokalitet meu najznaajnija arheoloka nalazita izvan Rima. Na prostranom forumu najimpresivnije zdanje jest Augusteum. Taj mali hram, s celom i predvorjem, na povienom platou uz forum, bio je podignut
udna je to zemlja, prozborio je za sebe, prepuna zmija. A ja se bojim zmija. No, uprkos tome, otputovao bih tamo. Moda bih sam najbolje uhitio Dionzija. Niko nee tuu brigu, osim kad mora, ni moj Vitinije. Izbjegava da se sukobljava u gradu u kom vlada, sa odbjeglim robom nee spor. Mila mu je vlast, bez koje se moe ostati, ak i zbog jednog nesmotrenog pokuaja hapenja odbjeglog roba. U vlasti je sve mogue, sve se brzo mijenja. Niko ne zna ta svjetina smjera. U sutini ona je uvijek protiv svake vlasti. Ciceron nikada nije otiao u Naronu. Morao je ostati u Rimu, kako bi se branio od intriga, koje su pleli njegovi politiki protivnici. Bijae to vrijeme velikih borbi za vlast. Da li je vie sanjao Dionizija i Naronu, ne zna se pouzdano. Nije zapisano, a ni ostalo u prii. Na jednom listu njegove Biljenice, u kojoj je zapisivao svoje i tue misli, razne citate, napisana je slijedea reenica. Nije zapisao ija je, ali su kasniji istraivai utvrdili njen izvor.
Ovdje se zavrava ispovijest slavnog besjednika koji je, kao Antonijeva rtva, ubijen u proskrip-
za cara Avgusta oko 10. god. pr. Hrista. Tada su bile postavljene i prve statue u njegovoj unutranjosti, a najvea od njih je skoro 3 m visoka i predstavlja Avgusta u odori imperatora. Nakon Avgustove smrti obnovu hrama izvrio je carski namjesnik Publije Kornelije Dolabela. Naronu prvi spominje grki istoriar Pseudo Skilak u 4. v. pr. Hr., piui da je Neretva plovna do emporija (pristanita), koje je oito bilo u Naroni. Teopomp, o kojemu pie geograf Strabon, kae da su u Naroni grki trgovci prodavali keramike proizvode. Jezikoslovac A. Mayer izvodi toponim Narona po rijeci Nron, od korijena ner-nar, u znaenju, roniti, odakle i hrvatsko noriti (roniti), kao u po-nor-nica.
140
141
Mira Martinovi
cijama izvrenim nad neistomiljenicima. Ciceron je ubijen u decembru 43. godine. Te godine je uniten Daorson. Po Antonijevom nareenju, na forumu su izloene glava i ruke slavnog besjednika, kao opomena. Ista sudbina je snala i njegovog brata Kvinta.
142
143
Mira Martinovi
MUNICIPIUM S...
Grad je napala kuga. U III vijeku je umro i nikada se vie nije oivio. Osim u snovima arheologice Aleksandre C.K. 1970. prilikom arhelokih istraivanja. Kada je vodila dnevnik iskopavanja na terenu, ali i dnevnik snova koje je sanjala dok je vrila otkopavanja sa grupom studenata sa Katedre za arheologiju. Oni ive kroz nae snove, zapisala je u Dneviku 1. avgusta 1970. godine. Danas, treeg dana kamapanje, nali smo u jednom grobu ostatke ovjeka i ostatke konja. Novi etnikum, do sada nepoznat na ovim prostorima. Najvjerovatnije obiaj koji je ovdje donesen iz podunavskih zemalja. Ratnik. Al nema ostatak oruja!...? 3. avgust Sanjala sam ovjeka na krilatom konju. Letio je iznad ruevina, kao da su blili ostaci grada. Ali nijesam bila sigurna da je grad. Htio je neto da mi kae, sputao se na visinu koja je bila na dohvat moje ruke aputao je, mrmljao, kao da mi saoptava vanu
Nadgrobni spomenik iz nekropole Municipium S kod Pljevalja
144
145
Mira Martinovi
poruku, glas mu je bio toliko tih, skoro da ga nijesam ula, ni razumjela ono to mi je htio saoptiti. Na kraju je konj sa jahaem odletio u nebo. Postao sazvjee. Probudila sam se uplaena, u znoju. udan osjeaj oaloenosti. Kao da sam izgubila neto to je bilo na dohvat moje ruke. Neto to sam mogla dotai, za malo mi je umaklo. Srea koja se samo jednom javi smrtnom biu. 7. avgust Nali smo dvije nekropole, stariju sa gusto ukopavanim grobovima bez odreenog reda i malu koju smo obljeili sa rimskim brojem II. Na nekropoli II smo otkrili monumentalne grobnice i grobne konstrukcije sa nadgrobnim spomenicima raznih oblika i ukrasa. Na blaoj padini Belog brega terasasto je usjeen vei broj aleja koje prate blagi luk breuljka i pruaju se u odreenom smjeru sjeverjug, prema ulazu u grad. Spaljeni grobovi po svojim oblicima imaju vie veze sa praistorijskim grobovima Ilira nego sa tipovima rimskih grobova. Najei oblik grobova spaljenih pokojnika je keramika urna koja se po pravilu postavlja u vijenac sitnijeg ili krupnijeg kamena, ne direktno na zemlju, ve na bazu od mekog laporca. Ovaj nain postavljanja urne kao i obiaj stavljanja noa zabodenog u zemlju pored nje, karakerisitian je za Ilire u pra i pra-istorijskom periodu.
San u noi izmeu 7. i 8. avgusta ula sam neki glas, dolazio je iz daljine. Govorio: Razbij urnu u kojoj sam zarobljen. Traila sam, a urna koju smo prethodnog dana nali, uz koju je bio zaboden no (pitala sam se u snu: ko je i kada zabo taj no?), bjeala je, nijesam je mogla stii. Razbij je! U njoj je zarobljena moja dua, oslobodi me, vikao je isti gas, bio je ujednaen, bez promjene u tonalitetu. Urna je pobjegla. Glas je ostao da zvoni u mojim uima i da me progoni. Ako bih nekom kazala, smijao bi se. Zato e ostati u ovom zapisu. S nadom da e me vremenom napustit i otii tamo odakle je doao. 11. avgust Danas smo pronali ostatke kamenorezake radionice. Po svemu sudei bilo ih je vie na uoj i iroj periferiji grada. No, za sada, to su samo pretpostavke. Na ovakav zakljuak navode spomenici sa stilizovanim i, sa puno smisla, majstorski oblikovanim ornamentima. Vjerovatno se radilo o lokalnim kamenorazeakim majstorima koji su znali da oblikuju lik i tako ouvaju njegov karakter i njegovu linost. Na jednom i danas treperi neprolazno savren osmijeh ene.
Lucija Parida - Komini
146
147
Mira Martinovi
U noi izmeu 12. i 13. avgusta Sanjala sam kamenoresce, ula udarce njihovih alatki. Razgovarali su sa kamenom koji su obraivali. Sauvau ovaj lik, kae jedan od njih. A ko e sauvati nae likove? postavlja pitanje drugi, uz glasno smijanje. Nai nastavaljai! odgovara trei ozbiljnim glasom. Nadjaae ih udarci alatki koji su bili sve bri, kao da su htjeli da ubiju glasove. 14. avgust PAKONIJA MONTANA U SNU Nakon to smo oistili spomenik Pakonije Montane i njenog brata Lucija Pakoninija Barbara na kome je uklesan krilati genije jeseni, sa kotaricom punom groa i vinogardarskim noem u ruci, javila mi se u snu lijepa djevojka sa osmijehom koji je zraio sa kamene ploe. Rekla je da je bila kerka bogatih roditelja, iji je otac bio na elu gradske vlasti, uticajan i bogat. Na alost roditelja i itavog grada umrla je mlada. Lik u kamen je uklesao, pa je tako i ovjekovjeio, Aul Gablija koji ju je mnogo volio. Isticao se meu onima koji su oblikovali kamen do savrentva..
Lik njenog brata koji je poginuo pod neobinim okolnostima, na istoj kamenoj ploi, uklesao je drugi klesar. Osmijeh Pakonije Montane razlivao se iznad nekropole. Moe li smijeh da oivljava mrtve? uo se glas. iji je to bio glas teko je odrediti. Kao da je govorio osmijeh. inilo mi se da, u snu, ujem govor smijeha. A bila sam na javi. Bila sam pred njenim spomenikom, istila ga od naslaga praine koje su nanijeli mnogi vjetrovi kroz mnogo vjekova. Njihove spomenike niko nije istio. Bili su zaboravljeni. 17. avgust Razlika izmeu grobnica I i II, ne ogledaju se samo u dimenzijama. Grobnica I je manja, dok je grobnica II vea i u tome to se u unutranjosti grobnice II nalaze dvije kamene komore; odnosno iznad njih su bila postavljena dva nadgrobna cipusa, dok je grobnica I imala samo jednu komoru i jedan cipus. Zahvaljujui natpisima na cipusima moemo da odredimo ne samo sahranjene linosti ve i porodice kojima su ove grobnice pripadale.Tako je grobnica I pripadala kerki jednog dekuriona municipija ije je ime na ploi sauvano, a zvao se AURELIUS MAXIMUS ARGENIANUS.
Cipus Dekuriona Lucija Pakonija Barbara - Komini
148
149
Mira Martinovi
21. avgust etiri dana nako to smo oistili ostatke grobnice (iji sam opis dala u Dnevniku od 17. avgusta, u noi izmeu 21. i 22. avgusta), u snu me pohodio Aurelius Maxsimus Argenianus. Prvo mi je rekao da je on dekurion SALONIANE, te da se grad tako zvao, a da su MUNICIPIUM S... kasnije pridodali. Rekao mi je i gdje da potraim plou na kojoj je bilo ispisano ime grada. Sluala sam ga dok je govorio. Glas mu bijae razgovijetan, a svaka izgovorena rije jasna i slikovita. Cvjetala je trgovina, govorio je. Najbolji zidari i kamenoresci zidali su javne zgrade, terme i palate. Podizali hramove u kojima se narod molio bogovima. Njegovi stanovnici bijahu poboni. Karavani sa robom sa istoka i zapada ovdje su se ukrtali. Najvea pijaca bila je u ovom gradu. Imao sam sree da postanem njegov dekurion i nesreu to sam zadnji tu dunost obavljao. Poslije vie na ovom mjestu nije bilo potrebe ni za kakvim dunostima. Grad se pretvorio u pusto. Nastupila je bolest i nemilosrdno je harala. Njegovi stanovnici, moji sugraani, umirali su u najveim mukama. Sahranio sam mnoge, meu njima i moju kerku. ivi su prelazili u groblje, a mrtvi su se bunili, bojei se da e im donijeti opaku bolest. Grad se prtevarao u nekropolu.
Nekada velelepna Saloniana postala je Municipium S... Grad mrtvih. Samo rijetki su preivjeli smrt grada, meu njima i ja njegov dekurion Aurelius. Niko odavno nije izgovorio moje ime. Nas nekoliko preivijelih napustili smo grad i krenuli opustjelim putevima, svako svojim, na razliite strane i u razliite pravce. Glas koji je uo kroz snove, koje je sanjala Alexandra C., u avgustu, dok je otkrivala mjesto, gdje nekada bijae grad. Grad je oivio, ipak!, zapisala je u Dnevniku istraivanja iz kojeg za ovu priliku uzimamo jo jedan pasus. Grobnca III na istoj terasi graena je u drugoj tehnici, od lomljenog je kamena (opus incertum) i loije je sauvana. Uz njenu fasadu otkrivena je nadgrobna ploa Aula Gablija, to znai da je njemu pripadala grobnici . U okviru nje bilo je pohranjeno vie spaljenih pokojnika u keramkim urnama i krunim jamama. Posebno je zanimljiva grobnica X, velikih dimenzija, koja je imala vie odaja i elija. Grobnica je sadrala brojne sanduie za pepeo sa bogatim prilozima: zlatnim minuama i srebrnim fibulama. Znaaj ove grobnice i istaknuti drutveni poloaj u njoj sahranjenih pokojnika, vjerovatno linosti koje su upavljaljanje gradom, dokazao je
150
151
Mira Martinovi
*
nalaz iz groba u okviru grobnice. Grob je sagraen od velikih opeka vezanih malterom, a u njemu se nalazio olovni sarkofag sa ostacima pokojnika i staklenim posudama. Iako je ovaj grob ve ranije bio djelimino opljakan, nalaz skupocjene staklene ae, tzv. dijatrete, kraj ramena pokojnika, ukazuje na izuzetan drutveni poloaj, ekonomski znaaj ovdje sahranjenog pokojnika, mukarca pedesetih godina.... 25. avgust Pod ovim datumom, sa naslovom PANELENIJEV PEHAR, A.C.K. je na posebnom listu zapisala: Dva dana prije zavretka kamapnje, nali smo luksuzni pehar za pie u obrednim sveanim prilikama, najvjerovatnije raen u nekoj od staklenih radionica u Kelnu, koje onda bijahu na glasu. U Salonianu je doao preko Dalmacije, najvjerovatnije preko Splita, a zatim preko Risna i Kotora. Na ovakav zakljuak me navode identina prezimena na nadgrobnim spomenicima Soline, Kotora i Risna: Lucius Cipius Faustus, Luria Frunita i druga. Pehar je sigurno morao biti vlasnitvi nekog bogatog graanina. Raen je tehnikom bruenja u jednom komadu bezbojnog stakla. Umjetnik je za svog zemaljskog ivota mogao uraditi samo jedan primjerak. Nije iskljueno da ga je radilo vie umjetnika (jedan au, a drugi ipku i slova). Optoen je staklenom mreom kobaltno plavog stakla u tri reda kruia, od kojih su dva-tri oteena u donjem dijelu. Sigurno je postojala stopa koja ga je drala. Zadivljujue je kako je plava staklena ipka privrena za au. Na isti nain su privrena i plava slova na obodu pehara: VIVAS PANELLENI BONA M(emorai!), to u prevodu znai: IVIO PANELENIE DOBRI. Ili je ovo neka uzreica tipa:ivjeli. KO JE BIO PANELENIJE KOJI JE PIO IZ OVOG PEHARA?, zapitala se i pri dnu lista zapisala, ovo naizgled beznaajno, a u sutini veoma znaajno pitanje. * A onda je, pod datumom 27. avgust, dopisala na slijedeem listu, obiljeenom sa str. 59: AKO JE NEKI GRAD MOGUE REKONSTRISATI OD SNOVA, ONDA JE TO MOGUE SA SALONIANOM, iji su me stanovnici pohodili dok sam obavljala istraivanja na lokalitetu u Kominima...
Stari grad ije je sjedite bilo u blizini dananjih Pljevalja. Pored kolonija kao naselja rimskih graana, organizovanih prema uzoru na metropole, Rimljani su na teritoriji provincije Dalmacije formirali i svoje municipije, gradove sa odreenom samoupravom. Najznaajnije, i za sada najbolje poznato rimsko naselje u unutranjosti provincije Dalmacije je Municipijum S...Prvo naseljeno mjesto na podruju dananjih Pljevalja potie iz I vijeka nove ere, iz doba kada su ovim krajevima vladali Rimljani. Nalazi se na prostoru Komina, naselja udaljenog etiri kilometra od dananjih Pljevalja, u polju izmeu rijeke Vezinice i ehotine. U strunoj literaturi ovo naselje je poznato kao Municipijum S. Puni naziv grada nije poznat, a dananji potie s nadgrobnog spomenika koji je posveen Titu Aureliju Sekstijanu rimskom vitezu (Eor egues Romanus), dekurionu Municpijuma S. Mogua imena ovog municipijuma su Splonum, Sikulatorum i Salonijana. Arheolokim istraivanjima je otkriveno obilje materjala: keramike urne, posude, staklene posude, nakit i novac, kao i monumentalne grobnice koje datiraju od II do IV vijeka nove ere, a to sve svjedoi postojanje veeg grada na tom prostoru, koji je nestao ulsijed sukoba raznih vojnih i drugih intresa, koji su se preklapali na tom prostoru.
152
153
Mira Martinovi
GABELA ODISEJEVI NEPOSTOJEI GRADOVI

Odisej se nikada nije vratio na Itaku. To je plod bujne Homerove imaginacije, moda elja da opravda rat svojih sunarodnika Grka protiv Trojanaca, a time ublai surovost i tragediju koja je zadesila taj grad.
U stvarnosti je bilo drugaije. On je duboko zaalio to je sruen velelijepni grad, u emu je njegova zasluga. Zahvaljujui domiljatosti i drvenom konju koji je ubaen unutra, Troja je pala. Moda bi opstala da nije toga bilo. Ahajska vojska bijae na granici izdrljivosti, gotova da odustane od daljeg ratovanja. Meu vojnim stratezima miljenja su bila podijeljena. Da li nastaviti rat ili otii? Odisejeva ideja bila je prekretnica koja je odluila sudbinu grada. Na povratku iz tog ratnog pohoda, sa slikama sruene Troje i poginulim stanovnicima, nije imao mira, ni sna. Plovei po morima punim neizvjesnosti, preputen sudbini i vjetrovima, jedna misao bila je sve prisutnija, da sagradi novi grad, te tako iskupi savjest koja ga je pekla, i kajanje za poruenom Trojom, koje ga je razdiralo, ne dajui mu mira.
Gabela
154
155
Mira Martinovi
Bila je to neka vrsta njegovog zavjeta. Agamemnon se vratio sa preostalim ratnicima u domovinu i zavrio surovo, bez premca. Odisej nikada nee saznati njegov kraj i sudbinu koja ga je zadesila. Progonili su ga mrtvi ratnici sa jedne i druge strane. Da smo im bar pripremili zajedniku grobnicu, gdje bi poivali u miru. Prepustili smo ih grabljivicama, sui i kiama. Neslavno su poginuli. A slava im je bila putokaz. ta je slava? U sutini svi ratovi su isti. Oduevljenje sa kojim se kree, vremenom blijedi, kao i zastave za kojima idu. Sve postaje besmisao. A ljudi ginu, gradovi nestaju. Nestala je Prijamova i Agamemnonova vojska, ove druge sam bio vojnik. Krenuo sam s oduevljenjem, a vraam se poraen, bez nade. Nije vie ni bitno da li u i gdje stii. Samo da okajem savjest i uinim neto dobro. Konano, da podignem grad. Ako sam ga poruio, trebam ga i sagraditi. Tada u mirno skonati ovozemljske dane. Kao i svaki smrtnik. To to e pjesnici opjevati moja junaka djela, ne zanima me. Radije bih se njih odrekao. Sada je gotovo. Pjesnici ih ve slau u heksametre, a heksametri, putujui svijetom od usta do usta, ne umiru. Kad izaemo iz ovjeijih oblija, bie svejedno, nama koji smo inili junaka djela i pjesnicima koji su ih opjevali. Dobro je govorio Ahil: Vie vrijedi dan biti pro-
sjak u ivotu nego hiljadu godina kralj u Hadu. Odisej ga je tjeio kako je i tamo sauvao veliku mo. Pjesnici su poslije uljepali njegovu misao. Najljepe ju je uobliio Homer: Ne uljepavaj mi smrt, plemeniti Odiseju. Vie bih volio da ivim kao uvar volova, u slubi nekog siromanog seljaka, s oskudnom trpezom, nego da vladam nad svim ovim ispijenim mrtvacima. Ove rijei su ostale usamljene meu principima koji su izblijedili i uveli. U svakom ovjeku bar jednom su nale potvrdu. Ispunjavao sam ono to su mi propisali bogovi i sudbina. Duboka elja da nakon naputanja smrtnog, ostanem da ivim u nekom drugom tijelu, a to drugo mogu samo da obezbijede pjesnici, koji inae slijede ratove kao mogunost za stvaranje epova i velikih poema. Odisej nikada nije podigao grad. Samo je nosio ideju o njemu. Hrvao se sa njom, ne pretoivi je u djelo. Ostatak ivota proveo je po morima. Prilikom jedne arheoloke kampanje u blizini Gabele pronaen je osatak broda, za koga se moe pretposaviti da bi mogao biti Odisejev. Da li je na tom putovanju bilo saputnika, teko je utvrditi. Tu potporu ne daju ni pjesnici. Moda budue vrijeme potvrdi njegovo putovanje i sagradi gradove koji su mu se javljali u snovima. Ruenje Troje je prokletstvo koje se moralo is-
***
U Hutovom blatu naeni su ostaci broda, za koji se vjeruje, da je mogao biti Odisejev. Postoji i pria koja krui kroz pamenje: da je Daorson bio zadnja stanica na njegovom putu. Da je upravo u tom gradu izaao iz zemaljskih oblija. Bio je zadivljen njegovom ljepotom, pa je ustuknuvii pred njom, prestao da sanja svoje gradove. Dok sam ove rijei zapisivao u nedjeljnom jutru 4. septembra na terasi kue mojih prijatelja u Mostaru, nedaleko od Hutovog blata, u magnovenju sam vidio Odisejeve gradove. uo neobian glas. Mogao je biti Odisejev, pomislio sam. Lanac nepostojeih gradova gradova koji se umnoavaju naziva se jednim imenom O D I S E J A rekao je isti glas.
156
157
Mira Martinovi
* Grad se prostire u dolini rijeke Neretve. Na sredini jugoistone duine, u tri kraka, put kroz njega vodi iz ravnice ka zapadnom i sjevernom kraku. U suprotnom pravcu put vodi ka brdu na kraju jugoistonog kraka. Zapadni krak je najvii. Na vrhu se nalazi ovalan kameni plato neolitskog porijekla, a na njemu ostaci osma tranice, najvjerovatnije iz rimskog doba. Nasred platoa je crkva sv. Stefana, ije ime kao da je inspirisano time to plato osta vlja utisak krune oko vrha. Na vrhu sjevernog kraka odmah ispod uzviice zapadnog, nalaze se ostaci masivne konstrukcije u obliku slova L sa nekoliko terasastih nivoa. Kruni toranj iz vremena turske vlasti pripojen je konstrukciji na jednom uglu, a na kamenu iznad vrata urezan je datum koji glasi + 11.1. Jogoistoni kark se sputa nekoliko metara iznad ravnice, i ide dalje do pojave tree i najnie od tri uzviice. Ta uzviica je okruena kamenim zidom i kulom u obliku gotovo pravougaone tvrave, i u tom, manje vie, ravnom ograenom prostoru nalaze se ostaci ruevine zgrade zarasle u brljan. Oni su, moe biti rimskog ili turskog porijekla. Kao suprotnost suvim i golim sjevernim i zapadnim kracima, jugoistoni je oivien
patati. Nije ga mogao potisnuti zadobijenom slavom. Prokletstvo je bilo jae od slave, u ovom sluaju. Odisej je zbog toga htio da bude sam i da nita ne uje o sebi i svojim djelima. Zahvaljujui meni nestali su mnogi ljudi, mislio je, a mogli su uivati u suncu i moru, radovati se ivotu, barem onoliko koliko su im propisele zvijezde i bogovi. Znao je da se prokletstva ne moe osloboditi sve dok ne napravi grad. Vjerovao je da e se gradovi koje je zamiljao, javiti u snovima buduih graditelja koji e ih sagraditi. *** Po nekim priama, vien je u Daorsonu, gdje je na glavnom trgu svirao na kitari, okruen svjetinom koja mu je pljeskala, ne skrivajui zadovoljstvo. Odatle mu se gubi svaki trag, osim u priima. Po jednoj od njih, bio je zadivljen ljepotom grada, pa se pobojao da moe biti svjedok njegovog ruenja, te ga je zbog toga brzo napustio.. * Dok sam pisao o Odiseju, sa terase sam posmatrao velikog utog leptira, kako slijee na rue u bati, gotovo siguran da je u njemu Odisejeva dua.
* Koliko je dug vijek leptira?... Gdje je Dua Odisejava? Moda je prebivala u meni, dok sam oivljavao njegove gradove. * Odisej se u Daorsonu konano zaustavio, ali ne i pria o njemu koja je nastavila da putuje kroz vrijeme. Prenosi je vijek vijeku i pokoljenje pokoljenju. I tako traje pria, a sa njom i lutalica Odisej, ije lutanje ivi u onima koji je priaju, ali i onima koji je prenose, i zapisuju. Iz Daorsona je uplovio u pamenje ovjeanstva, iz njega ne izlazi i nikada nee izai dok traje ovjeanstvo i njegovo pamenje. Pretvorio se u simbol koji ne umire. * (Ove sam rijei jue, 5. septembra zapisao na terasi S. kue u Mostaru u prijepodnevnim satima. Popodne sam ve napustio taj grad i otputovao za Herceg Novi.)
drveem i bogatom vegetacijom du zidova. To je nekadanji grad Ilij, tvrdi Roberto Salinas Prajs. Prema njegovim teorijama, Troja slovi kao svojevrsni okrug, a obuhvatala je Hercegovinu i dio Dalmacije, kao i njen glavni grad Daorson, a kao sveti grad Ilios navodi Gabelu. Ostaci njegovog prethodnog postajanja jo su sauvani u sadanjem poloaju Gabele, a njihove opise zabiljeio je Homer (vjerovatno u stanju u kakvom ih je vidio neko vrijeme poslije trojanskog rata) sa dovoljno pojedinosti da se idnetifikuju pomou teksta. U prostoru koji zahvata podruje Gabele nalazi se i jedna kasnoantika palata Mogorjelo, koja je nekada sluila za reprezentativno stanovanje, a nazivala se Palatium. Zgrada se sastojala od monotonog niza velikih prostorija, u koje se ulazilo iz trijema na proelju. Taj trijem su nosili stupovi korintskog reda. Uz svako krilo se nalaze kamene stepenice kojima se penje na sprat, gdje su se nalazile prostorije za stanovanje, od kojih su neke imale pragove ukraene mozaicima a zidove oslikane freskama. Od svega toga su se sauvali neznatni fragmenti koji su nakon ruenja graevine poetkom 5. vijeka pali u prizemlje.
158
159
Mira Martinovi
GRAD O KOME SVJEDOE ETIRI KAMENA

*
PRIA O GRADU U KOJEM SE ODRAVAO FESTIVAL PJESNIKA, A KOJI JE BIO NA MJESTU DANANJIH STARIH MATAGUA U ZETI. IME GRADA OSTALO JE NEPOZNATO, ALI JE OSTALO KAMENJE, KOJE SVEJEDOI O NJEMU*
Stari Matagui
Ostala je nakon svega pria i etiri kamena koja svjedoe o gradu (od kojega ni ime nije ostalo) i okupljanju pjesnika-aeda iz svih krajeva svijeta. Susret i takmienje se odravalo sredinom ljeta i trajalo je sedam dana. Za to vrijeme, pjesnici koji bi pristigli u grad, bardovi drevnih naroda, donosili su djelove epa koje bi sami smislili ili pokupili od onih prije njih, pa su ih na gradskoj agori recitovali, pred okupljenom svjetinom koja je bila arenolika. Toj svojevsrsnoj procesiji rijei koja je dolazila iz svih pravaca i uvezivala se na ovom mjestu, prisustvovali su i stanovnici bliskih, ali i udaljenih gradova, koji su takoe dolazili da se
*P ria je naena u zaostavtini M.B.W., autora knjige Troja u Crnoj Gori. S neznatnim ispravkama sam je unio u ovu knjigu. Apokrifne je prirode. S pravom se postavlja pitanje postojanja ove svetkovine i duina njenog trajanja, poto pojedine njene uesnike dijele vjekovi. Moda ih je okupio prostor obiljeen fikcijom pisca. A moda je ova pria samo metafora u iju je istinitost nemogue posumnjati.
160
161
Mira Martinovi
dive jezicima, rijeima, onome to su pjevali ili govorili aedi. Fragmenti Epa koji je bio rasut po svijetu na ovom mjestu su se stapali u cjelinu. Bila je to jedinstvena veza izmeu naroda, kultura i jezika. Bili su uvijek srdano doekivani, goeni raznim jelima i piima. Na kraju bio bi proglaen najbolji i on bi bio ovjenan vijencom od lovora. Postoji prie da je Homer u ovom gradu izgovorio prva pjevanja ILIJADE. On nije pisao, niti je bio nauen vjetini pisanja, sve je znao napamet. Nije imao ba razgovijetan glas. Znao je da zamucne usred recitovanja. Iako je vaio za najboljeg pjesnika, nijesu ga ovjenali lovorom. Slabiji pjesnik je ponio odlije. Odmahnuo je rukom i, navodno, rekao: Tako su bogovi odredili. Pravdajui slabost i potkupljivost onih koji su o nagradi odluivali. Kau da se te posljednje noi njegovog boravka u gradu M. napio, dozivao zvijezde i govorio nedoline rijei na raun bogova. Ukoliko je to tano, a pria je sauvala taj detalj, i sam je pokazao ljudsku slabost i sujetu, a mjerili su ga sa bogovima. Ime pjesnika koji je pobijedio Homera je zaboravljeno, kao i njegovo djelo. Jo jednom potvrena istina da samo pravi opstaju Festival bi se pretvorio u bahanalije. Pjesnici, i oni koji su ih sluali, pili su velike koliine vina i u ast ovdanjih vina izrekli su mnoge pohvale u stihovima.
Pjesnik Anakreont je napisao pjesmu za koju je dobio nagradu. Njeni stihovi su nadivjeli dvadeset i est vjekova i zvue jednako svjee kao i onog ljeta kada ih je pisao i na gradskom trgu izgovorio, uz odboravanje ushiene publike, koja je navijala za njega i vino:
Sa usana tvojih na usne mi aa poljubac alje, apui o drai to joj udijeli ti. Kad Dionis doe, brige Na poinak moje odu. Zamiljam da knez sam, Najljepe pjesme pjevam, Obavih lozom elo, I ta sad smeta meni? Robe, ovamo pehar! Bolje je biti pruen Po zemlji pijan nego mrtav.
Fragment grckih skifosa 4-3 v.p.n.e.
Meu uesnicima je bilo i domaih pjesnika, jedan je ovjenan lovorom. Tri njegova stiha ostala su, zahvaljujui kamenorezcu koji ih je moda po njegovom usputstvu uklesao, preivjeli su stoljea.
Rijei su trajnije od kamena Dugovjekije od zemlje Uzvienije od neba
162
163
Mira Martinovi
Ispod stihova je zapisano: pjesnik sa ove zemlje. Nije se potpisao, to bijae pravilo. Pjesnici se tada nijesu potpisivali ispod svojih umotvorina. I Eshil je u vrijeme jedne pjesnike ljetnje svetkovine bio prisutan u gradu. Recitovao je tek napisane PERSIJANCE, ostavivi utisak na prisutne, uz velike ovacije. Ni on nije dobio lovor, iako je bio najbolji. Otiao je nakon tri dana, ne saekavi kraj i proglaenje pobjednika. Kao da se bojao kraja i mogunosti da nee biti ovjenan kao najbolji. Za vrijeme kratkog boravka u Meteonu, priao je o bici na Salamini, u kojoj je uestvovao i njegov brat Kinegir, kome je, kada je hvatao krmu neprijateljskog broda, sjekirom otsjeena ruka. U njoj je uestvova kao helot, obini borac, pokazujui nenadmano junatvo. Kasnije e sebi spjevati epitaf, u kome, prednost daje junatvu u borbi protiv Persijanaca, ispred svog pjesnitva. To najbolje govore stihovi koji su urezani na njegov spomenik u Geli, gdje je proveo izgnanike godine i doekao smrt, pod udnim okolnostima. Navodno pao je kamen iz kandi Zevsovog orla i usmrtio ga. Postoji sumnja da je smrt iscenirana od strane onih koji su ga prognali.
, . M
Ovaj grob prah Eshila Atenjanina uva Euforiona sin i plodonosan ponos Gele O njegovu junatvu, Maraton neka govori I dugokosi Perzijanci koji sve to znadu
Oni koji su odluivali o nagradi, naljueni njegovim odlaskom, nagradili su drugog, po talentu manjeg od njega. Ali da bi opravdali sebe pred istorijom i bogovima, na koje se esto pozivahu, govorili su da su namjeravali da njega proglase za najboljeg. No, on je potcijenio njih i svetkovinu, ije dostojanstvo su morali braniti. Na festival su jednog ljeta doli Alkinoj i Sapfo. Bili su oduevljeni gradom i zalueni sopstvenom ljubavlju. Nijesu nikog vidjeli osim sebe, a tako izdvojene i zaljubljene, njih su svi gledali. Djelovali su sablazno, posebno ona, svojom odjeom, ali i izgledom. Bijae u purpur obuena i napadno naminkana. U svemu izazovna. Svi su se u nju pozaljubljivali, mukarci i ene. Imala je previe enskog u sebi. Niko joj nije mogao odoljeti. Pjesnici okupljeni toga ljeta pili su do iznemoglosti, zaboravivi na stihove i na sve oko sebe. Njeno prisustvo i izgled sve su naruili. Svetkovina je propala. Oni koji su odluivali o VIJENCU, bili su kolebljivi. Polovina njih je bila da joj se da, a druga polovina se otro suprotstavljala
164
165
Mira Martinovi
Od grada su ostala tri pravougaona fino obraena kamena, postavljena u pravolinijskom po retku, u pravcu sjeveroistok-jugozapad, koji su i danas vidljivi, iako obrasli bunjem, na obali Skadarskog jezera, na prostoru mjesta Matagui. Spojevi izmeu blokova su gotovo idealni, sa svim karakteristikama megalistskog suhozida. Postavljeni su na kamenoj osnovi, na grubo obraenim kamenim ploama, a unaokolo su vidni ostaci debelje podne keramike. Na metar udaljenosti od ova tri kamena bloka, nalazi se etvrti, istih dimenzija postavljen pod pravim uglom. Taj etvrti blok je obavijen gustim ibljem, koje onemoguava da se sagleda ta ima u nastavku, te da li se zid produava. Nedaleko od ove zidine na livadi se uoavaju tragovi stare graevine, postavljeni u istom pravcu kao i zidina, dok se u okolnom bunju nalazi gomila manjih kamenih blokova. Evi dnetno je da su to ostaci grada M., za koji B. Borozan tvrdi, a na osnovu pretpostavki tragino preminulog arheologa M. Pravilovia koji je vrio iskopavanja na tom terenu, da su ostaci zidova koje je pronaao, graeni u megalitskom opusu, moda ostaci ilirskog grada Meteona. Ovom pretpostavkom, ukoliko bi se ona potvdila kao tana, dovelo bi se u pitanje ubiciranje Meteona na
tome. Tako je ostalo nerijeeno, bez pobjednika. Od tada je festival poeo da gubi na znaaju, da pada u oima onih koji su drali do pjesnitva. Prorjeivali su se dolasci. Vijencem su nagaivani beznaajni pjesnici. Postoji svjedoanstvo da je uplovio preko Labeatskog jezera, na ijim obalama bijae grad. Pojavio se na otvaranju. Prisutni nijesu mogli da vjeruju da je to on. Mnogi su tvrdili da je neki nepoznati pjesnik uzeo njegovo ime, obukao njegovo odijelo i govorio njegove stihove. Zagledivali su u njega uesnici svetkovine, ali i svjetina koja se okupljala u velikom broju, eljna vina, neobinih ljudi i isto takvih deavanja. Drao se dostojanstveno, malo je govorio. Na veeri koja je njemu bila posveena izgovorio je mnoge stihove. Toliko da je i okupljenima dosadio. Nije imao mjere, iako se uvijek pozivao na nju. Pindar, pa da nema mjere u nastupu? komentarisali su. Ima u stihovima! branili su ga drugi. Sjutradan ga nije bilo u gradu. Nestao je tokom noi. Ostala je zagonetka da li je to bio pravi Pindar. Nikada ta injenica niim opipljivim nije potvrdila njegovo prisustvo na ovoj svetkovini. Dobio je Vijenac, ali je ostao van domaaja njegovih ruku. Vijenac je ostao u gradu, ali ta je sa njim dalje bilo, ne zna se. Njegove rijei kao da se i danas se uju:
Milina pjesme to ljudima smrtnim svaku vlast daje U ruhu istine esto odjene la i prida joj Istinsku vrijednost i ast, Al kasniji dani najbolji svjedoci...
Uee na svetkovini u gradu M. uzeo je Olin sa Delosa, uveni pjesnik i kitarist, koji je vie oarao kitarom nego pjesmama. Ovjenan je Vijencem. Poslije njega, svetkovina je odravana jo neko vrijeme, ne zna se do koje godine. Meu uesnicima je bilo onih ija svjetlost nikada nije zgasnula, ali i onih koji su se kitili ovim boanskim zvanjem. Ovjenani lovorom, slovili za slavne, ali nijesu izdrali borbu sa vremenom, koje je rasprilo njihovu slavu poput praine, obezimenilo ih, gurnulo u nepomen. Ostali su samo rijetki, ije su rijei bile mone da se bore s prolaznou, i da je pobijede. Neki od njih su ponovo oivjeli u ovoj prii, pa tako uinili poast gradu koji ih je primao otvorenih kapija, ukazujui im asti i zvanja i dostojna mjesta u amfiteatru, u kome su odjekivali njihovi stihovi. Treba zamisliti prazni amfiteatar, bez publike i pjesnika, sa rijeima izgovornim davno, iji odjek se i danas uje, iako nema ni amfiteatra ni onih koji su u njemu govorili. To se meni dogodilo. Kada sam posjetio Stare Matague, osjetio sam prostor sa svjetskom dimenzijom u kome su odjekivali stihovi drevnih pjesnika ovdje nekada izgovoreni. Kamenovi bijahu jedva vid-
mjestu dananjeg Meduna, pa bi u vodu pale sve do sada vaee teorije koje Meteon ubiciraju na tom mjestu. Ukoliko bi se ova hipoteza pokazala tanom, otklonila bi se izneena sumnja u vjerodostojnost navedenog dijela teksta Tita Livija koji je tvrdio da Meteon pripada plemenu Labeata. Nakon Pravilovievog i Borozanovog ukazivanja na megalitske blokove u starim Mataguima, neophodno je obratiti panju na jo jedan detalj. Materajal i finoa obrade blokova u matagukom priobalju veoma nalii obradi osam kamenih blokova koji se nalaze desetak kilometara istono, u suvom rijenom koritu u Vuskanlekiima u blizini Podgorice. Pozicija na kojoj se nalaze ovi fino obraeni blokovi ukazuju da su iz Matagua preneseni na to mjesto. Stanovnici koji tu ive kau da su od svojih predaka uli da kamenje dugo stoji na tom mjestu, te da slue za prelazak rjeice. Eto, ta je ostalo od grada M., moda Meteona. Grada u kojeme se odravala velika pjesnika svetkovina starog svijeta. Osam kamenih blokova nijemi su svjedoci njegovog postojanja, ali i potvrda njegovog trajanja.
166
167
Mira Martinovi
ljivi, urasli u korov i bujnu travu. Zaborav je prekrio sve osim poezije, koja i danas ivi, poslije svega. *** Na etvrtom kamenu, obraslom u bunje, braljan i travu, koji i danas stoji na prostoru Starih Matagua, na izvjesnom rastojanju koje ga odjeljuje od ova tri, koji su sa njim bili nekada dio jednog zida, ima zapis. Kad smo podigli sa njega mahovinu i prainu koja se taloila stoljeima, ukazale su se rijei pisane grkim alfabetom. Prekopirali smo ih i dali prevodiocu, a on ih je preveo na na jezik. I evo ih, osloboeni, hiljaduljetnje praine, sijaju kao zvijezde, koje su pobijedile svekoliku tamu, zvonko odjekuju kao to ih je one veeri izgovorila njihova autorica, sada i odavno mitska pjesnikanja Sapfo. To je njen Pla za Adonidom
Adonid, Kiterko, izdie lijepi, to emo sada? U grudi se udrite svoje, djevojke, derite ruho!
Da je Meton grad u oblasti Skadarskog jezera, a ne onaj na mjestu dananjeg Meduna, moe da posvjedoi i injenici koja potvruje da su Labeati ivjeli u oblasti Skadrskog jezera (Lacus Labeatus), kao i injenica da su bili dobri graditelji, pa i sagradili grad u oblasti koju je zahvatala njihova vladavina, a ne onoj koja je pripadala Dokleatima, a to je bio sluaj sa gradom koji je bio na mjestu dananjeg Meduna. Na novcu koji su kovali u Skadru otisnut je lik grada. To bi mogao da bude Meteon u oblasti Labeata, kako ga locira Livije.
Ovi stihovi su dokaz da poezija ne umire. Da ivi, poto sve zemaljsko proe, poto nestanu gradovi kao onaj u kojem se odravala svetkovina pjesnike rijei. Nestalo je i ime grada, ali je ostao kamen i u njega uklesani Sapfini stihovi. Pronaeni poslije toliko stoljea, uinili su da i kamen progovori.
168
169
Mira Martinovi
77 ILIRSKIH GRADOVA ODBRANA I POSLJEDNJI DANI SAMOBORA
Svih sedamdeset i sedam ilirskih gradova koji su bili izmeu Narone i Epira, na prostoru koji je zahvatala Gencijeva drava, nali su se na udaru Rimljana, koji su ih opljakali u toku jedne noi, i to je najvea pljaka u istoriji, koja je izvedena u svim gradovima u isto vrijeme. * Nakon Gencijeve propasti (uveni rimski vojskovoa Emilije Paulo porazio je Makedonce i njihovog kralja Perseja, u isto vrijeme kada Lucije Anicije Gencija) u skladu sa tajnim uputstvima Senata, ovaj posljednji je krenuo u jedinstvenu ekspediciju. Prije povratka u Rim, u sve gradove je poslao vojne odrede s provjerenim zapovjednicima kojima je dao u zadatak da u svih sedamdeset i sedam gradova sprovedu njegovu naredbu u isto vrijeme, na nain to e u toku jednog, a najkasnije tri sata, graani na gradske trnice iznijeti sve dragocjenosti kojima raspolau.
Mape starih gradova
170
171
Mira Martinovi
Pored oigledne koristi, Rimljani su ovom odlukom htjeli da pokore gradove koji bijahu stali uz Gencija. Bila je to svojevrsna kazna, ali i ponienje. Vijest o naredbi se brzo proirila, te su neki od pobunjenih gradova, odmah iskazali lojalnost novim upravljaima. Neki su to uinili malo kasnije. Neki su se dvoumili, ali je pred rimskom armadom, brzo splalnjavla volja za otporom. Odredi su razaslati u gradove, iz Skodre koja do skoro bijae centar ilirske, a sada rimske novopostavljene vlasti i njihove vojne podrke. Meu rijetkim gradovima koji su se odluili na bezuslovni otpor zavojevau, naao se grad Cina (u toku odbrane e dobiti ime Samobor), poto su njegovi branioci znali da su ostali usamljeni, izdvojeni izmeu svih gradova, pa tako i postali meta rimskim falangama. Takvu odluku je donio hrabri Blodus, civilni starjena u miru, a sada, u ratnim uslovima, vojni zapovjednik. On je bio za bezuslovni otpor Rimljanima. Naredio je da se zatvore svi ulazi u grad, glavna i jo tri kapije koje su ga vezale sa spoljanjim svijetom. To je znailo neprihvatanje povlastica koje su Rimljani ponudili (manji porezi nego u vrijeme kralja Gencija), ali i sloboda koje su im bila puna usta. Sve je padalo pred njihovom propagandom.
Osim Cine koja je bila jedinstvena u odluci da to ne uini, to je Rimljane razjarivalo. S malo otpora i negodovanja, rimsku ponudu prihvatilo je sedamdeset i est gradova. Neemo im nita dati!, vikao je Blodus, a u svemu su ga podravali njegovi potinjeni komandanti: Scerdis, Epidius, Agiros i Tato. Neemo! ponavljao je Blodus pred okupljenim graanima. Kopljima i strijelama emo im prirediti dobrodolicu. Dok su u drugim gradovima iznosili zlato i srebro i druge dragocjenosti u toku tri, za to naredbom propisana sata, stanovnici Cine su sabirali sve snage odbrane kojima su raspolagali, oruje, smolu, bacae kamena. Rimljani su uputili jo jedan poziv naglaavajui da je to i posljednji, nakon ega su najavljivali surovu odmazdu. U meuvremenu, u istoj noi u naznaenom vremenu, stanovnici iz svojih krinja i ostava, a upravitelji grada iz gradskih trezora, iznijeli su na trnice bogatstvo i dragocjenosti i predali ih zapovjednicima odreda koji su vodili itavu operaciju. Poslije toga vojnicima je doputeno da sami uu i provjere kroz palate, gradske ustanove i riznice, da li je sve predato. Ostatak su imali uzeti za sebe, a uvijek bi se nalo neto to je zaostalo, a vojnicima
Zidine Samobora
172
173
Mira Martinovi
dovoljno. To je bio i motiv i nagrada za posao koji im je povjeren. Izginuemo do posljednjeg! vikao je Blodus. Ponavljajui te rijei i graani i komandanti davali su mu bezuslovnu podrku. Htjeli su da ostane da se pria kako Cina nije pristala na ponienje i predaju. Sami, Samoborci! uzviknu komnadant Agiros. Na grad e se zvati Samobor! dodade Tato, ovjek srednjeg rasta, irokih ramena, otrog i odlunog pogleda, uvjeravajui graane da treba da istraju. Kada su gomile srebra i zlata iznijete na trnice rimski zapovjendici su vidjeli koliko je bogatstvo Ilira. Rasle su gomile, a praznile se krinje, ostave i riznice. S predajom blaga, svih sedamdeset i est gradova je na velika vrata ulo u ropstvo. Rimljani su govorili da im donose slobodu i da e im biti mnogo bolje nego za svojih gospodara. Pogotovo pod Gencijem, koji je, nakon to je ogromno blago zgrnuto, sada u riznice osvajaa, uao na glavnu kapiju Rima. Taj ulazak je bio gubitak svega. Sada sam izgubio sve! rijei su izgovorene nakon to je proao kapiju svetog grada. Moji bogovi su mrtvi. I mi sa njima. I ove rijei mu pripisuju, iako nikada nijesu potvrene opipljivim dokazom.
* Poslije ove operacije, nakon to ju je uspjeno zavrio, Paulo je otputovao za Rim, gdje su ga oekivale nagrade i priznanja. A sa njim je, prema pisanju istoriara Livija, iz Ilirije za Rim otilo silno ilirsko blago: U trijmfu je povezao mnoge vojnike zastave i drugi plijen i kraljejvski namjetaj, 27 tovara zlata, 19 tovara srebra, 13.000 denara i 120.000 srebrnog ilirskog novca.
I napad i otpor su bili jednako estoki, trajali su puna trideset i tri dana. Trideset treeg dana je poginuo komandant odbrane Blodus. Trideset i etvrtog dana su u grad provalili osvajai. Pale su kapije i utvrde. Bilo mnogo mrtvih. Rimski analisti i hroniari se razilaze u broju. Te razlike su tolike, da ih ne treba ni pominjati. Za bilo koju cifru da se odluimo, ne bi bila pouzdna, sigurno ne prava. Zbog hrabre odbrane, preivjelima poteujem ivote! rekao je pobjedonosno Emilio Paulo, glavnokomandujui rimske vojske u ovoj jedinstvenoj vojnikoj, a u neku ruku i ekonomskoj operaciji, postavljajui na bedem grada rimsku zastavu. Brzo su se rastrali, u potrazi za blagom. Uli su u svaku kuu, palatu, spustali se u tri bunara, koliko ih je Cina imala za sluaj due odbrane. Razidali su mnoge kule, gdje su pretpostavljali da se blago moglo sakriti, ali ga nijesu nali. Isptivali su graane, ali nijesu nita mogli saznati. Iako je to ljutilo i razjarivalo Paula, iako su to njegovi potinjeni oekivali, nije promijenio odluku, potedio im je ivot. Uprkos sumnji da bi neko od njih mogao znati gdje je sakriveno bogatstvo sedamdeset i sedmog ilirskog grada. Prema Liviju, novac je iao s karavanom na ijem elu je bio ukaveeni Gencije, a po drugim rimskim analistima, novac je u Rim doao s Emilijem Paulom, nakon to je smirio pobunjene gradove, Gencije je ve bio u Rimu.
* Etapu utvrivanja gradina, ali u istom tipolokom okviru s krunim bedemima predstavljaju najstariji ostaci gradine na Samoboru (Kaljaja Samoborit), kod Tuzi. I ova, kao i gradine u dolini Trebinjice, nalazi se na prirodnoj saobraajnici, koja je iz rimskog vremena poznata kao vaan kontinentalni put izmeu Skadarskog jezera i Narone, odnosno izmeu njih i puta za Sirmijum na Savi. Glavica Samobor, na kojoj je smjetena jedna od najveih prvobitnih ilirskih gradina, s tri strane zadire, kao rt, u Jezero, a ima nadmorsku visinu od 85 m. Samobor zatvara pristup u mirnu pitomu dragu, s jakim izvorom Vitoja, jednim od ponora rijeke Cijevne. Izmeu ove, nie, glavice i, vie, gorske kose Kaljturka, vodi prirodni oblaski put ka Skadru. Zato je razumljivo to se gradina na Samoboru, kao i one u dolini Trebinjice, nalazi pored samog puta, na nevisokoj glavici, s koje je i hladnim orujem mogue sprijeiti svaki nepoeljan prolaz ili prodor. Otuda u nazivu Samobora i znaenje onog narodnog toponima, po kojem je takva glavica u stanju da se sama bori, to e biti karakteristika i svih drugih samobora, od prirode stvorenih da budu nepristupani.
174
175
Mira Martinovi
Samobor je lociran na dva visa na jednom viem, s citadelom, i drugom niem, s podragem. Ustvari, oblik osnove utvrenja je i ovdje isti kao u Gradcu: prsten nepravilnog oblika na koji se nadovezuje drugi, iri, vrlo deformisanog oblika. Jedina razlika je u sedlastom udubljenju izmeu dva visa, koji odsustvuje u Gradcu. Po onome to je ostalo nedirnuto, moe se zakljuiti da najstariji sloj ove gradine (Samobor I) pripada istom vremenu kojem i Gradac. Zauzevi Gencijevu dravu 167. godine prije nove ere, Rimljani su, besumnje, aktivirali gradinu na Samoboru, odnosno, po nalazu u njemu novca Korinta, Apolonije Draa i Skadra iz vremena od 225. do 100. godine prije nove ere, ne moe se rei da je ovo vano utvrenje, na uvijek aktivnom putu za Skadar i dalje na Istok, ikada bilo naputeno. Stariji zidovi Samobora graeni su, s oba lica, veim i manjim blokovima odvaljenog, netesanog kamena, a meu njih je stavljano sitnije kamenje, kao na Gradcu.
Teko je utvrditi ta je istina, ko je ponio blago, u kojim stvarnim koliinama. U velikim svakako, to je izvjesno, kao to je izvjesno da je blago stiglo u Rim. Da li s Gencijem ili Paulom Emilijanom, sporedno je i nebitno u kontekstu ove prie. Tim inom je okonana ilirska drava. Veina stanovnitva tokom trideset i tri dana opsade je izginula. Pored zapovjednika odbrane Blodusa, poginula su etiri komandanta: Scerdis, Epidius, Agirios i Tato. Samobor je bio jedini grad kojeg Rimljani nijesu opljakali. Ali su ga poruili do temelja. U njegovim ruevinama ivi pomen njegovog otpora i danas, 2043 godine nakon dogaaja. Tragai blaga koji su tokom svih vjekova, ili za priom da je to jedini ilirski neopljakani grad, tragaju i danas za njim. U tom traganju, dok su premetali njegove ruevine, naiii su prvo na kamen na kom je bilo uklesno ime Blodusa. Poslije daljih premetanja, a kau da ni jedan kamen nije ostao na mjestu, naili su na imena, prvo Tata, zatim Scerdisa, Epidinusa i Agiriosa. Uprkos Rimljanima koji su sruili i izbrisali sve pred sobom, vremenu koje je prolo preko ruevina nekadanjeg grada, njihova imena su izdrala do naih dana, zasjenjujui sunce svojom hrabrou. Dok sriem ta imena, ujem glasove njegovih branitelja, koji nijesu pristali na ropstvo i ponienje, zbog ega i danas ive, na kamenu i ovoj prii, koja je njima posveena.
176
177
Mira Martinovi
P R A P R A T N A GRAD KOJEG NEMA

Uistinu, sve su moje ptice i krilata bia odletjela Jao, o moj grade! rei u ja. Moje keri i moji sinovi su odvedeni Jao, o moji muevi! rei u ja. O moj grade koji vie ne postoji, moj (grade) napadnut Bez razloga, O moj (grade) napadnut i razoreni!
Tuljaka iz grada Ura
Kakav smo mi narod kad ne znamo gdje su bila dva naa najvanija grada Propratana i Obolon? pitao me Mladen Lompar u Morinju, na terasi caffea TRAMONTANA, dana 7. septembra 2011. godine. Zapis koji je nastao nakon sna to sam ga usnio iste noi mogui je odgovor na ovo pitanje. Bio je to udan san u kome me zvalo kamenje Prapratne.
Ko je sruio Prapratnu? pitanje je koje je poelo da me mui poslije Lomparevog pitanja. I nije me ostavljalo. Iako je Prapratna moja davnja opsesija, tek sada sam poeo da je otkrivam. Shvativi da, uprkos onima koji su razruili taj nekad, rezidencijalni grad, ivi u nama. Nevidljiv, a postoje. *** U snu sam vidio grad koji je govorio: Ime mi je bilo Parapratna, postojala sam na ovoj zemlji, bila grad, u kojem su stolovali Vojislavljevii. Rezidencijalni centar. Iz mene se upravljalo
***
Kamen za koji se vjeruje da je bio dio Prapratne
Kada sam u proljee 2011. sa Savom Markoviem posjeti Sva, pri povrtaku mi je pokazao na Mrkojevie kao mogue mjesto Prapratne. Hiljadugodinje masline, treperei na vjetru, svjedoile su o moguem starom naselju na tom prostoru. Moda gradu Prapratni.
178
179
Mira Martinovi
* Rezidencijalni centar Vojsilavljevia, prva prijestonica Zete. U doba dukljanske drave, po navodima Popa Dukljanina, bila je jedna od devet upa. Prostirala se izmeu Bara i Ulcinja, u dananjoj oblasti Mrkojevia. Centar upe je bio dvor kralja Mihaila Vojislavljevia, koga spominje episkop M. Devolski u dodacima Skiliinoj hornici. Prema jednoj legendi, ruiteljima nije bilo dovoljno to su grad poruili, nego su ga raskopali i njegovo kamenje razbacali na sve strane; u more, pilje, korita rijeka, bezdanice... Jedne noi, dok je zamiljao scenu razbacivanja kamenova, piscu ove knjige je io da kamanje vie i trai istinu o gradu u kome je nekada bilo zazidano. Iz te noi je izala pria o vikajuem kamenju. Ubikacija Prapratne do danas nije rijeena. K. Jiriek je identifikuje sa crmnikim selom Prapratnica. Istog miljenja je i P. A. Rovinski. Prapratna je zhavatala predio Orahovice. Stara podjela je vie gledala na priordnu podjelu. Da su mjesta: Oblik, Prapratna i Crmnica jedno uz drugo na zapadnoj strani Jezera, vidi se iz glave XXXIX Ljetopisa Popa Dukljanina u kojoj se kazuje kako su Dobroslavljevi sinovi izdijelili sebi upravu zemlje. Mikelja je dobio Obliqquum, et Prapratna et Cemeniza.
zemljom. U mene se dolazilo i iz mene se odlazilo. U ratove i pohode, na putovanja, u mirovne misije. Naila je vojska, u velikom pohodu ka moru, sve je ruila i palila. Razurena sam do temelja, svaki moj kamen je raznesen na razne strane. Ruili su me i odnosili. Bacali u jame bezdanice, u korita rijeka, u morske dubine. Gdje me niko nee pronai, ni sastaviti. Ni kamen na kamenu ne smije ostati! zapovijest koja se bespogovorno izvravala. Nestajala sam polako, prvo moji unutranji djelovi, poto sam bila opasana visokim bedemima, poruene su palate u kojima su stolovali kraljevi. Izbrisani zapisi sa kamenja. Da ne bi ostalo traga ni pomena o meni. Sruene su nekropole kako mrtvi ne bi svjedoili. Ponekad su mrtvi nezgodni svjedoci od ivih. Shvatila sam sudbinu koja me eka. Nemogue je bilo oduprijeti se tolikoj sili. Mnogi moji branioci su poginuli. Oni rijetki koji su pretkli, vidjevi da me nemogue odbraniti, pobjegli su u brda. Sluao sam govor kamenja. Galasovi su dolazili iz raznih krajeva. Nijesu stali, dok me nijesu iskopali. Nije ostao kamen na kamenu. Mnogo kamenja je zakopano ispod zemlje. itavi narod bi trebalo da krene u potragu za njim, da nae i donese na mjesto gdje sam bila. A mjesto e se samo oglasiti kada sazrije
elja da se okupi moje kamenje. Tada e nestati raskoli u zemlji koji je stalno potresaju. Stranka koja je uestvovala u mom ruenju i danas je prisutna i ona ne eli da budem pronaena ni sastavljena. Nevidljivi sam grad. Moda jedini koji je iskopan, od kojeg nije ostalo traga. Vi to ivite na ovoj zemlji znaete ko ste tek kada sakupite moje kamanje uo se jedan, a zatim mnogi glasovi. Kamenje uti savreno, rekao sam. Dosta je utalo oglasio se jedan, a onda mnotvo glasova razorenog grada, koji su nekada inili Prapratnu. Dolo je vrijeme, progovorilo je kamenje! uo se isti glas. Nee nas ostaviti na miru sve dok ih ponovo ne sakupimo. Pisac je preuzeo obavezu, koju je primio u snu, da sagradi Prapratnu od rijei. Veliki poduhvat, mislio je, uo je unutranji glas, koji se izdvajao od ostalih.
Drugaijeg je gledita Lj. Jovanovi koji, kao i J. Kovaevi, smatra da se Praprtana nalazila izmeu Bara i Ulcinja u dananjim Mrkojeviima. Oni je tu ubiciraju na osnovu XXXVIII poglavlja Ljetopisa, tanije opisa bitke izmeu kneza Vojislava i Vizantijaca, gdje se kae da je Vojislav, poslije iznenadnog nonog napada u barskoj ravnici, gonio neprijatelja sve dok je preao preko potoka koji tee Prapratnom i dospio u umu. Po Jovanoviu taj potok protie meu selima Peoricom i Ravnom, te utie u more.
U Prapratni je izgorjela Dvorska biblioteka, a sa njom i Dukljanski ep i svi njegovi prijepisi koji su se u Biblioteci uvali. Prema predanju, dok su gorjele knjige, uli su se krici. Niko tako ne piti kao knjige koje gore, zapisao je ojaeni bibliotekar Pahomije. Iz pepela, zadugo poslije propasti grada, uli su se uzdasi. Nije preivio ni grad ni Ep. Idui za govorom predanja, saznajemo da je u Biblioteci uvan orginal KRALJEVSTVA SLOVENA (kasnije nazvanog Ljetopis popa Dukljanina ili Barski rodoslov), napisan na svom izvorniku, slovenskom jeziku. U plamenu Biblioteke nestao je izvornik, ali je ta dragocjena knjiga sauvana u latinskom prevodu.
180
181
Mira Martinovi
KOLONISTI IZ TROJE
Neugasiva slava spoznade one to domovinu volei Preuzee na sebe oblak mrane smrti Konstantntin Kavafi.
Zovem se Demok. Mislio sam da u napisati ep o stradanju Trojanaca. Nijesam uspio da taj naum ostvarim. Htio sam da ga ukleem u kamen i da tako ostane svjedoanstvo o nama. Bio je to veliki poduhvat, a moje snage su izgledale male u odnosu na ono to je trebalo opisati. Uspjelo mi je da ukleem neke fragmente od onoga to sam svojim oima vidio, ijim sam svjedokom bio. Demokova pria ivi na kamenju misterioznog zida iji su ostaci i danas vidljivi Crnom Gorom. * * Bio je to rat kakav ne pamti istorija. Deset godina smrti. Lomae na kojima su spaljivani Ahajci i Trojanci, nai i njihovi. Desete godine poe da kosi kuga i ona je odnijela mnoge. Ta smrt bijae stranija od one u borbama. Pred njom smo bili nemoni. Umiralo je na stotine dnevno. Niko mrtve nije mogao izbrojiti, ni sahraniti. Pomislismo, djelo bogova. Kasandra je proricala, vritei ulicama. Jo nas ne bijahu zapalili iznutra. Drvena naprava, koja e poslije ui kroz skejska vrata, kao
* Ko su bili njegovi graditelji? Pitanje je stalno otvoreno, ali bez dogovora. Vie je verzija prie koja govori o njegovim neimarima. Jedna govori da je ilirski odbrambeni zid, druga da je to l i m e s koji su podgli Rimljani, ali postoji i pria koja tvrdi da su taj zid podigle trojanske izbjeglice, nakon to su pristigle na ove obale. Da su to bedemi njihove nikada sagraene Troje. Iz te nastala je ova pria.
Vukova mea
182
183
Mira Martinovi
dar boginji Ateni, ne bijae ula u grad. Ahil bijae poginuo i to je u njihove redove unijelo uznemirenje, ali i estitinu napada koja je uslijedila i kojoj neemo odoljeti. Nijesmo ih sahranjivali, ni mi ni oni, davali smo ih vatri, i to je bio najbri vid sahrane. Dati ih vatri, a ne zemlji, bio je uzvieniji in, dostojan poginulih. to se tie drvenog konja, najvee prevare koju su nam podmentuli Ahajci, tek kasnije smo shvatili njihvu namjeru. Bila je to kombinacija Odisejevog lukavstva i Epejeve majstorije. Neka vrsta kontramagije, iji je cilj bio da poniti unutranju mo grada koja je zraila iz Paladiona, gradskog boanstva, da ahajske junake oslobodi straha od nepoznatih ini kojima su zraile zidine Iliona. Onda su otvorena skejska vrata, krenuo je poar. Ahajci spolja i Ahajci iznutra. Pokolji, pljaka, ubijanje. Isklaljivali su svoj deset godina sakupljani bijes. Mali Ajant je u hramu silovao Kasandru, zbog ega se gnuala cijela ahajska vojska. Halkant je upozoravao Vrhovni savjet da prinese rtve svetilitu. Ajant se u Hramu zakleo kako to nije uradio, da je to Odisejeva izmiljotina, pa je tako izbjegao ve nareeno kamenovanje. Agamemnon je dao da je zarobe i sveu, kao dragocjen plijen pola je s njegovom vojskom. Neslavno je zavrila, kao i onaj koji ju je zarobio, oboje e pogi-
nuti od ljubavnika njegove ene, koji je izvrio prevrat i otjerao Oresta Agamemnonovog sina. Posljednji otpor u gradu pruio je Eneja, u tvravi Pergam, zatim se povukao s borcima na planinu Idu, gdje ga je ekala ranije izvuena porodica. Na Idi je sakupio preivjele Trojance i sa njima krenuo preko Trakije i Makedonije prema Samotraki, odakle stie u Epir. Moloani su ga srdano doekali (kao roaka Prijamovog sina i djevera Andromahe), Hektorove udovice. Preko Jonskog mora stie brodovima na Siciliju, osniva gradove Sagestu i Elimu. Na predlog roaka Helena, sa Sicilije se upuuje prema zapadnim obalama Italije, ali ga bura baca na obale Afrike, gdje boravi kod kartaginske kraljice Didone. Uprkos ljubavi koja se izmeu njih rasplamsala, ponovo se vraa na Siciliju, gdje ga prima kralj Akest. Tada umire njegov otac Anhis, sahranjuje ga uz sve poasti... Tu se njegova avantura ne zavrava... Antenor preuzima komandu nad izbjeglim etama paflagonske vojske, iji je kralj Pilemen pao pod Trojom i kasnije prelaze u Italiju, gdje se brodovima iskracava u luci koju proglaavaju Novom Trojom. Svuda smo se rasijali. Prijamov sin Helen i Hektorova supruga Andromaha stigli su u Epir.
Torzo cara u oklopu iz Opuzena
184
185
Mira Martinovi
Helen i Andromaha izgrauju Novi Ilion, a dio Epira su nazvali Haonijom po imenu njegovog pratioca, gdje i doekuju Eneju. Poslije Helenove smrti, Andromaha odlazi sa sinom Pergamom u Novu Troadu u Maloj Aziji, kod izbjeglih Trojanaca, gdje je grad Pergam. Onima iz vie klase, s prinevskim zvanjima, bilo je lake. Zvanja su im otvarala puteve, dok obinom puku, izbjeglicama, sudbina je bila neumoljiva i teka. Beskunika niko nee u kuu, stara je mudrost koja se pokazala i u sluaju obeskuenih Trojanaca. Oni su gradili Troje, a mi smo sanjali Troju, jedinu i neponovljivu. Nama je jo samo bilo preostalo da sanjamo i uvamo u sjeanju svaki dio grada: hramove, palate, trgove, trnice. Bedeme kakve nemae ni jedan grad. Plamen Troje nikada neemo zaboraviti. To je bilo posljednje to smo ponijeli u oima, mi preivjeli koji smo krenuli u veliko rasijanje po svijetu. Utihnule su borbe, nasta onaj kobni as tiine, kojim je obiljeen poraz za jedne a pobjeda za druge. Ako je pobjede uopte bilo! Dozvolili su nam da uzmiemo, da naputamo svoje domove, da traimo nova stanita. Sa malim zaveljajima, onim najneophodnijim, s djecom u naruju, i hljebom u torbi. Ostalo su prisvojili i uzeli. iva glava, mislili smo, ako preivimo sazidaemo novi grad. Vano je da ovaj ponesemo u oima i sjeanju, da sauvamo njegovu sliku, da ga preslikamo tamo gdje se zaustavimo. Poslije propasti naeg slavnog grada, rasuli smo se
na sve strane. Svako je iao kuda je stigao, kuda su ga vukli talasi i sudbina. Eneja, voen usudom otiao je svojim putem. Sanjanjui grad koji e podii. Njegovu sliku je nosio u glavi. Nije odstupao od svog nauma, bar dokle smo bili zajedno. Nastavili smo da plovimo morima, vie uzbrukanim, nego mirnim. Povjerovasmo da nam podmeu bogovi i da se protiv njih nemogue boriti. Preputeni talasima, sudbini i olujama. Svuda su nas pratili oni ognjevi, sudbina grada koja bijae naa sudbina. Svaki njegov kamen pritisako nas je kao planina Ida. Oltari popadali, kumiri izgorjeli. Arijel, Turn i druge voe. Sjeali smo ih se. Pratile su nas njihove sjenke. Sjenke mnogih ratnika koji ostadoe pod Trojom. Kasandrina sjen sa zloslutnim proroanstvima za kojima smo ili, ne gubei nadu. Ta sjen nas nikada nije ostavila. Njen glas i njena privienja nosili smo kao nadu. Jedna misao je vezala nas koloniste, da sazidamo grad, i sebe u njega ugradimo. Tuna je sudbina onih kojima propadne grad. Bili su nas vjetrovi, ibale oluje. Stravine ognjeve gledali smo jedni drugima u oi. Nosili plamenove u sjeanju; krike, samrtniki ropac, vapaje ratnika prije nego ih smrt osvoji. Sudbine gradova su kao i sudbine ljudi! izdvajao se jedan izmeu glasova trojanskih brodolomnika. Isplovili smo na ove obale, nakon mnogih isku-
186
187
Mira Martinovi
enja koje su nam bogovi slali. Mi brodolomnici, nosimo strano sjeanje. Lijepo nas primie stanovnici Ilirije, koji ivljahu na ovim obalama i u brdima. Imali smo svi jednu elju da zidamo grad i da u njega utkamo nae sjeanje. Ima dosta kamenja! govorili su nam starosjedioci koji od davnina nastanjivahu ovu zemlju. Zidajte, ne tedite ga, mi emo vam pomoi. Ispriasmo im kako su nas Ahajci prevarili i kako su nam ubacili drvenog konja. Znamenje bogova, za koje vjerovasmo da e nas spasiti. Nismo ni pomiljali da su u njemu ahajski junaci koji e uiditi plamen u kojem je nestala Troja. Zapoesmo graditi vrste bedeme, s vjerom da ih niko nee sruiti, i kapije kroz koje nee biti ubaeno znamenje, poput onog koje nas bijae sve opinilo. Ta opinjenost nas je skupo kotala. Naa vjera znaila je na poraz. Naprava je uinila da sve izgubimo. Bez nje bi moda pobijedili. Odupirali bi se jo, a to bi Ahajce iscrpilo vie. Bili su na izmaku snaga. Pokazivali su to svakim danom. Samo je jo malo trebalo istrajati i pobjeda bi bila naa. Tanka linija dijeli pobjedu od poraza. Od tada ne vjerujemo u bogove. Naa vjera u njih izmjerena je naom propau.
Krenuli smo sa zidanjem velikog zida. Kamenje su dovlaili sa svih strana, zajedno sa starosjediocima Ilirima. Svoje ivote, prvo pokoljenje kolonista iz Troje potroilo je u podizanju zida, koji nikada nije zavren. I naredna pokoljenja u njega su ugraivala kamenje. Sa sobom smo ponijeli Paladion, kip u kojem je bila sakupljena snaga grada, kako ga ne bi unitili oni koji su nas ubijali deset godina. Ugradili smo ga u bedeme zida, vjerujui da e nas to spasiti. Neka Paladion tu ostane i neka to bude poetak nove Troje! govorio je prorok Trojil u ije rijei smo vjerovali. Nova Troja nikada nije sagraena. Ostali su djelovi zida koji su i danas vidljivi. Svoje snove i sjeanja na grad i njegovu sudbinu, poistovjetili su sa sobom, i odnijeli pod zemlju. * Ostale su samo zidine koje se danas zovu: Mea Vuka Manitoga, Dekulionov zid, Dukljaninova mea. Tako u pamenju ivi ime tog zida. Trojanci su za sobom ostavili tragove u nazivima toponima: Trojanov kr, Trojanov zid, Trojanova mea, Trojanova greda. Konano, i u prezimenu Trojanovii s kojim i danas ivi dio stanovnika poluostrva Lutica u Crnoj Gori. Svuda su ostavili tragove nesreni trojanski kolo-
Zid iji su ostaci i danas vidljivi, u narodnom predanju poznat kao Vukova mea. Graen od ogromnih kamenih blokova, irok je vie od dva, a visok preko tri metra, bio je dug itavih pet stotina kilometara i iao je vrhovima najviih hercegovakih, crnogorskih i sjevernoalabanskih planina. Ovaj jedinstveni odbrambeni kameni lanac imao je sopstveni vodovod koji je putem nekoliko stotina izvora napajao njegove uvare, itavom duinom od Dubrovnika do Skadra na Bojani. Ti izvori jo uvijek postoje i predstavljaju, svaki za sebe i svi zajedno, istinsko udo u krakim bezvodnim krajevima.
188
189
Mira Martinovi
Nai etnolotzi su zabiljeili vie predanja o Vukovoj mei u kojima se ona zove i Dukljaninova mea. Pretpostavlja se da bi ovaj Duklljanin mogao biti mitoloki Deukalion, otac Helenov. Ako proitamo predanja koja je Jovan Erdeljanovi poetkom prolog vijeka zabiljeio u Crnoj Gori, moe dovesti u vezu Dukljana i Deukliona. U tim predanjima se ponavlja jedna te ista pria: da su u ovim krajevima nekada ivjeli Grci. Skoro da nema sela (osobito uz Vukovu meu!) u kojem ne postoji kakvo grko groblje, graka voda, grka kula, grka glavica, grka gradina, grkagomila... Uostalom, i samo ime Dukljaninova grada u svojim najstarijim i najee korienim oblicima ima korijen koji nedvosmisleno govori da se radi o grkom gradu. Naime, Duklja se zvala Dioklia, Dioklitija, Dioklia, Diokleja, a diokle znai Zevsova slava. O Vukovoj mei se moe govoriti i kao o Mjesevom simbolu. Ako pogledamo crnogorske i hercegovake kape sa etiri mjeseeva srpa koji zatitniki natkriljuju onaj peti i najvei. Nikada jo nije niko dokazao sa sigurnou ta ti srpovi znae. Zar ta etiri mjeseeva srpa ne bi mogla da budu etiri helenska plemena: Jonjani, Ajoljani, Ahajci i Dorci, a onaj peti najvei njihov rodonalenik Helen. Na takvu pretpostavku vuku i oni
nisti, rasipajui se po svijetu, nakon to je uniten njihov grad. * Svi mi nosimo u sebi Troju! odjekivao je glas. Nau Troju! uli su se glasovi u horu. Troja nikada nije umrla, zato to je ivjela u nama! ponavljao je hor besmrtnih kolonista. Kao to ni ratovi nijesu stali. Tutanj onog rata odjekuje i kroz ovo vrijeme, jednako kao i kroz vremena koja su mu prethodila. Paladion je negdje u ovom zidu, moda e ga jednom neko nai. Sa njegovim pronalaskom poee da oivljava grad. Nikada! uli su se glasovi ahajskih vojnika. Moda glas samog Agamemnona. Glas koji je htio da Troje vie ne bude. ta je kumovalo njenom nestanku, volja bogova ili volja ljudi? pitali su se neimari zida. Odgovora nije bilo. Zar je bitan odgovor, nakon svega? S Trojom na usnama umirali smo rasuti po svijetu sa sazanjem da ostaju nai snovi o njoj iz kojih e se jednom ponovo uzdii! umnoavali su se glasovi potomaka prvih Trojanaca koji su doli na ove obale, pretvarajui se u veliki hor koji se i danas uje.
* Tek e se kasnije ispostaviti, nakon to je desetogodinji rat ponio mnoge ivote Ahajaca i Trojanaca, da Jelena nije bila u Troji. Parisova pria o njenoj ljepoti, opinila je Trojance. Svi su je vidjeli u svakom trenutku. Bili su zasjenjeni njome. Nepodnoljiva za ljude, njena ljepota je bila motiv za masovno umiranje sa jedne i druge strane. Ahajcima je varka posluila kao povod za ruenje i pljaku jednog od najbogatijih gradova na svijetu. Ni jedni ni drugi nijesu shvatili da su uzaludno umirali. Umrli su prije nego to su uvidjeli da Jelena ne postoji. Da je ona proizvod Parsiove zaljubljenosti i ahajskog lukavstva. Svi koji su se borili bili su ve mrtvi kada je ova obmana izala na svijetlo dana. Parisova mata se toliko rasplamsala da se pretvorila u buktinju koja je unitila Troju, iz ijih ruevina je zjapila bezuba nakaza, umjesto ljepote. Dobro je to on to nije shvatio. Bio je ve mrtav.
najstariji folklorni elementi koji se javljaju unutar i oko Vukove mee, a u prvom redu tradicionalni tronoci (kanj i stolova) kakvih i danas imamo po naim kuama, i kakvih je puna grka mitologija od Limba do Tartara. I ne samo da ih ima po kuama, ve je itav prostor pun takvih tronoaca isklesan u ogromnom kamenju, sa obaveznim naslonom u obliku mjeseevog srpa, kao to je onaj u tajanstvenom Soko gradu iznad sela titatara u Katunskoj nahiji, ili takozvana Stolica Hercega epana u Pivi kod sela Stabana.
190
191
Mira Martinovi
DUBROVNIK DESISLAVINO IZGNANSTVO
Desislava me probudila oko etiri asa ujutro. Traila je da zavrim njen ivotopis, pa da je tako i oivim, to sam i uinio priom koja slijedi. Od dokumenata sam imao njenu linu ispovijest, koja se uva u Arhivu Dubrovnika, na pet slabo itljivih stranica. Na osnovu njih i onoga to mi je govorila sopstvena intucija rekonstrisao sam ivotopis posljednje dukljanske knjeginje, koja je neposredno nakon napada Raana na Duklju, napustila svoju zemlju i otila u Dubrovnik, koji je udovici velikog kneza Mihaila pruio utoite. Desislavino izgnanstvo, moji snovi o Duborvniku i nemogunosti da izaem iz grada, ona i ja, negdje su se duboko poistovjetili. Sada me probudila misao o njoj, koja ve stoljeima trai izlaz iz ovoga grada. ujem neki glas, siguran sam da je to njen *** Bilo je to naputanje Duklje na brzu ruku. Pred vojskom velikog upana koja je ruila gradove, sa
Tvrava na Lokrumu - Dubrovnik
* Postoji nekoliko teorija o snivanju Dubrovnika (lat. Ragusa), a opteprihvaena je, da je grad osnovan u 7. vijeku, kada su se Latini iz grada Epidauruma (junije od Dubrovnika, na istom je poloaju dananji Cavtat), sklonili pred navalom Avara i Slavena na hrid Laus, to znai stijena (Laus Lausium Rausium Ragusium Ragusa)[.Kasnije su ti isti Slaveni izgradili naselje na junim padinama brda Sra, na kopnu preko puta hridi i nazvali ga Dubrava, to znai uma duba (hrasta). Tokom vremena su se naselja sve vie povezivala, da bi se potpuno spojila u 11. vijeku, nasuvi uski kanal, to ih je dijelio (dananja ulica Placa, tj. Stradun), a u 12. v. i 13. v. potpuno su ga zatitili obrambenim zidinama. Prema nekim drugim teorijama i antikim natpisima, Dubrovnik je moda osnovan i prije 3.v., kao malo naselje na otoiu Laus.
192
193
Mira Martinovi
konjima ulazila u hramove, palila knjige. Donijela sam njihov pepeo, vjerujui da e se preobratiti u slova, i da e Knjiga ispisati samu sebe. Knjige ne umiru ni kada sagore, govorio mi je neiji glas. Pali su gradovi Sva, Danj i Drivast. Mjesta ni vremena za ekanje nije bilo. Na redu je bio slavni grad Bar. I Prapratna, naa prijestonica. U njoj sam bila, osjeajui da vie ne smijem ekati. Uzeli smo ono to je najpotrebnije. Moja najua pratnja, dvorska kancelarija i njeni slubenici. Spise i dokumenta koji su od posebne vanosti. Rekla sam da se ponesu, da ne izgore. U pratnji mojoj, prilikom odstupanja, bili su: nadbiskup Grgur, upani eneh i Crenik, kazanac Grdomil i druga vlastela sa dvora. Sa dva broda smo krenuli za Dubrovnik. Bio je najblii a i najsigurniji. Za uzvrat sam im kasnije poklonila oba broda, to sam potvrdila potpisom mjeseca avgusta 1189. godita, o Stjepanudne, pred svjedocima kojih bijae dvadeset i jedan na broju, s Grgurom naim nadbiskupom na elu i Marinom dijakom, notarom dubrovakim koji povelju pisa i sam na kraju svoj potpis stavi. Meu svjedocima bijae Desimir, sudija dubrovaki, Grosius Goislav, Dobroslav Bodocije, vikar Mihatije, Balotije Belatabusi, upan Krepun, Kasvej Grdomir, Bratoje Tehomiri i drugii Duklja mi je esto dolazila u san. Gradovi porueni, sela popaljena. Gare i dim su lebdjeli nad itavom zemljom. Usta su mi bila puna pepela. Davila sam
se u snu, oslukujui zemlju kako stenje pod tuinskim jarmom. U vazduhu se osjeao mirs sagorjelih knjiga, ljudi, ivine, smokava i nara. Pepeo ivota. Nije bilo vjetra da dune, da rastjera dim i gare. Molila sam, ali su nebesa bila zatovrena. Nije me bog uo. Bijae zaboravio i mene i moju zemlju stao na stranu porobljivaa, a ne onih koji se brane. Pitala sam se, zapomagala: Boe, Boe, oprosti im, ne znaju ta ine. Prui nama ruku da izaemo iz ovog zla. Stigle su prve izbjeglice sa naih strana, meu njima i ugledna porodica Trifun iz Kotora. Srela sam se sa njima i saznala da je i Kotor pao. Odatle je Jakvinta vodila borbe sa svojim nasljednicima za kraljevski prijesto u Duklji, oko koga bijae nastao veliki grabe. esto sam odlazila u luku, ekajui brodove, koji su donosili vijesti iz svijeta, pa i iz Duklje. Bile su uglavnom alosne i nepovoljne, svaki put bi me potresle. Mislila sam da njihovi donosioci uveliavaju pogibelj koja bijae napala moju zemlju, tjeei sebe. Nisam htjela da prihvatim injenicu da sam posljednja dukljanska knjeginja. udno je i pod sumnjivim okolnostima zavrio moj mu. Naen je mrtav u maslinjaku, nedaleko od dvora, u noi punoga mjeseca. Kada se vidjelo kao za dana.
Crkva sv. Nikole Dubrovnik
194
195
Mira Martinovi
Budui bezbjedna, od svoje volje otputam svoj galijun i sagiteju (dva moja najdraa broda, koja sam odabarala iz nevelike flote i sa njima krenula na put izgnanstva, zli put!), ukupnoj optini dubrovakoj odreujui da, dok budu ostala u gradu ista drijeva, budu u mome imanju, ali u slubi optine Dubrovana idui brodovi, a to se bude dogodilo od njih, koji bi se poslije mogli izgubiti, odreujem da mi optina dade sto perpera, a sada kad ja ostavim Dubrovnik, ili se vratim, isti e brodovi hoditi kao moje imanje. A kada brodovi budu stati u Dubrovniku, ili izagnjiju ili se to mu drago njima dogodi, kako se kazalo, bie na tetu same optine dubrovake, ako uzmognu sto reenih perpera meni platit. Bezbroj puta iitavam ove rijei sa prepisa povelje koji su mi dali. Orginal je zadran u notarskoj kancelariji. * Sanjao sam da ne mogu izai iz grada, a taj san mi se javljao u toku itave jedne decenije, od 1991 2000. godine, u kraim i duim razmacima. Bio sam u raznim situacijama, u raznim ambijentima grada. Ali kada sam htio da naem izlaz, nije ga bilo, nikako nijesam mogao da napustim grad. S tim snovima, alim to ih nijesam zapisivao, dodirivao sam negdje snove i sudbinu izgnane dukljanske knjeginje i sudbinu njene i moje zemlje. Nekoliko puta je prola kroz moje snove.
* Sanjala sam Prapratnu, na grad, od koga, to u kasnije saznati, ni kamen na kamenu nije ostao. To to sam vidjela u snu dogodilo se na javi. Moji snovi e se obistiniti. Njima je prethodila surova stvarnost i zla sudbina koju je doivio. Propast grada mi je dola u san. Potvrdile su je vijesti koje su do mene dolazile. Ovo to piem u noima dubrovakim, moja je lina povelja. Nisam sigurna da e nekom trebati, a osjeam potrebu da moja osjeanja pretoim na papir i uvijem u slova. Za svjedoanstvo onima koji e doi i koji e se, sigurna sam, zanimati za moju sudbinu. elim da ovo bude uzeto kao dokument. Kako je vrijeme mog izganstva odmicalo, uveavao se prostor za zaborav. S novcem koji se osipao, osipala se i moja pratnja. Troilo se ono to se imalo, a priliva nije bilo. Dubrovani su i u mom sluaju pokazali krtost, koja tada ve bijae uzela formu poslovice. I zvanje knjeginje gubilo je na znaaju. Mojim domainima sam sve manje bila interesantna. Sluila sam im kao moneta za potkusurivanje, u politikoj trgovini koja nije gubila na znaaju. Bila sam zlatna moneta u poetku, pa srebrna, pa bronzana... Na kraju, moneta bez vrijednosti. U strahu da se mogu vratiti u zemlju, propaganda porobljivaa je stalno dobijala krila i uzlete. Sva-
196
197
Mira Martinovi
kakve vijesti o meni su odailjali i irili. Htjeli su da sve izgubim u oima onih koji su ostali u zemlji, s malom nadom, u velikom beznau. Izmeu ostalih, irili su vijesti o mom raspusnom ivotu u Dubrovniku. Raspusnosti nije billo. ivjela sam skromno, a s godinama, u moj ivot se uvalailo siromatvo i bijeda... Da ne bi jedne dubrovake porodice, gladovala bih. Bojim se da ih pomenem, moe im tetiti u nekom buduem vremenu. Nikada se ne zna kome mogu zasmetati nai proli ivoti. Bila sam se zagledala u dubrovakog patricija T., ali ta ljubav je ostala neostvarena. Toliko o mojim ljubavima. esto sam odlazila na obalu i razgovarala s morem. I sa mojom zemljom. Priala sam kao da je ivo bie. Ispovijedila se. Njoj jedino. Episkopima nisam htjela, nijesam osjeala potrebu. teta to nijesam biljeila te razgovore. Moja nezapisana poezija. U ustima sam osjeala gorkost pepela. Osjeam i sada dok ovo piem. Miris paljevine dopirao je ak do Dubrovnika. Donosile su ga izbjeglice na odjei. Odlazila sam Bodinovoj kuli. Molila se pred njom za Duklju. Stalno plakala. Mnogo sam suza izlila ispod njenih bedema. utala je Kula, nikakvu
utjehu mi nije pruala, osim sjeanja na mo Bodinovu i mo Duklje, koje bijahu spojene u jedno. Kula je bila svjedok Bodinovih zloina. Dobar dio vladavine je proveo u svai sa knezom Branislavom, bratom od strica, njegovim sinovima. Kraljca Jakvinta je neprestano podsticala te sukobe, pa je Branislav sa svojima pogubljen pred Dubrovnikom, a sahranjen u lokrumskom benediktinskom samostanu. Na Ljetopisac je u svom i naem ljetopisu zapisao: Kad je to vidjela kraljica, odmah rasplete kose pa poe estoko se tui akama u glavu, plakati i govoriti svom muu: Jao, jao, jao, zar zbilja ne vidi, o kralju, kako ubijaju tvoje ljude?! Njihovi srodnici su u naim rukama, a oni ne prestaju da svakodnevno ubijaju i ranjavaju tvoje ljude. Zar jo nijesi svjestan onoga to je uinio Koopar? Zato dozvoljava da ive njihova braa koju dri u okovima?. Tada kralj, razbijenjen, podignuvi ma, naredi da se pred gradom Dubrovnikom i na oigled njihove rodbine odsijee glava knezu Branislavu, njegovom bratu i sinu, nadovezujui tako ubistvo na vjerolomstvo. Tada epsikopi i opati koji su bili doli da mole kralja da im se ne odsijeku glave i da izmeu njih ostave mir, vidjei da su oni ve ubijeni, mnogo su alili to su zakasanili da dou i poee estoko osuivati i grditi kralja zbog toga to se pokorio elji svoje ene i to je ubio svoju brau. Kralj se odmah pokajao i gorko je plakao, pa poto su mu oni bili braa, naredio je da se asno sahrane. Tada episkopi i opati, uzev-
Stradun koji su dotakla Desislavina stopala
198
199
Mira Martinovi
i njihova tjelesa, sahrane ih s velikim poastima u manastiru svetog Benedikta na ostrvu koje se nalazi pred Dubrovnikom. Zatim njihova braa i sinovi kao i ostali koji bijahu u gradu, poto su uli da neki ele da predaju grad kralju, pripremivi male lae, pa ukrcavi se svi u njih, doplove u Split, a odatle preplove u Pulju, a zatim stignu u Carigrad. U meuvremenu kralj uze Dubrovnik i tu sagradi tvravu. Potom se vrati u Skadar. Vladao je dvadeset i est godina, a u dvadeset i drugoj ubio je svoju brau. LJETOPIS POPA DUKLJANINA, str. 268 i 269. Svaki put kad sam dola kod Kule, ula sam Bodinov pla. Zaludan, jer bijae izvrio gnusno djelo. Pla mi je dolazio i u snove. Noima mi nije dao mira. Plakala sam za braom pogubljenom i Dukljom porobljenom. Nita zaludnije od zaludnog plaa, mislila sam. Plonike ovog grada zalivala sam suzama. Nema te kie, iako je poznato da ovdje padaju obilne kie, koja e ih sprati. Moda jednom neko iz moje zemlje, ko bude dohodio, pronae ovdje tragove mojih suza. Te suze sam traio svaki put kada bih otiao u Dubrovnik. Zbog njih sam, u snu, postao zatoenik koji ne moe izai iz grada.
* Gdje je knjeginja otpoinula? A sa njom sudbina Duklje koju je nosila sa sobom, to niko ne zna. Moda u jednom od benediktinskih crkava. Pomagala je benediktince, to govori i njen posljednji zvanini pomen u povelji od 15. juna 1193. godine, kojom ura, sin Andrijin, vraa crkvi svetog Martina otetu zemlju. *** Godine utjelovljenja Gospodnjega 1193. mjeseca juna, indikt XV u gradu Dubrovniku. Pred knezom i savjetom, pred sudijom gospodina velikog upana (Rastka) Andrije, stotinka Velcina i vikara Mihata, Kranka Bubane, Ivana Petrake, Mengacia Bocina te Giraka od strane (grada Dubrovnika), ja ura, sin Andrijin, stanovnik mjesta Gradesi, dajem na znanje da najvjernije obnavljam oevu oporuku i priznavam za svjedoka vinjega gospodina da zemlja u Zonhetu prpada crkvi svetog Martina, a ne kao mi je saoptila gospodarica knjeginja Desislava. Poto ne elim da nosim ovaj grijeh, zapovijedam da svi od toga odustanu, jer je ta zemlja uvijek pripadala crkvi svetog Martina, potujui moju elju kao i elju moga oca i mojih predaka. U ovome je bio prisutan Brato, sin Brataanija. Poto sam i ja akon Marin i optinski pisar bio prisutan, zamoljen sam da potpiem.
200
201
Mira Martinovi
1193. godina Priu o Desislavi sam zaokruio, koristei njenu linu ispovijest, kako sam rekao na poetku i dvije navedene povelje, a zavrio sam je 4. oktobra u 5,37 ujutro, nakon ega sam zaspao u miru. Napokon smo se smirili, ona i ja. CASTEL NUVO, 4. oktobar 2011.
* Pored knjeginje, zemlju je napustila kompletna administracija, dvorska kacelarija i najvei crkveni dostojanstvenici. Pouzdano se zna da se arhiepiskop Grgur nije vie vratio u Bar ve je ostao u Zadru. U Arhivu Dubrovnika uva se njena povelja izdata 1189. godine. Sudbina poslednje knjeginje ne prestaje da me intrigira. Naroito, ono p o s lj e d nj a, i teret koji takvo odreenje oznaava. Ubijeen da neki trag jo postoji koji je ona ostavila u tom gradu. Ako nita drugo, a ono njena dua. Prilikom svake posjete Dubrovniku, imao sam osjeaj da u je sresti.
202
203
Mira Martinovi
GRADAC LEGENDA O NEIMARU
Gradac
itav ivot mu je proao u lutanju i traenju mjesta pogodnih za podizanje grada. Ispitivao je sve, nakon to bi odredio mjesto, oslukivao je zemlju, vjetrove, pratio izlaske i zalaske sunca.Vjerovao je da za srean grad treba nai mjesto sa svim pogodnostima neophodnim za ivot onih koji budu njegovi stanovnici. Kada bi sve ispitao, sjeo bi i nacrtao, kakvim bi se u njegovoj mati prikazao. U svakom gradu je zamiljao najmanje tri hrama. Bilo je gradova u kojima je zamiljao i po trinaest i po dvadeset i tri i trideset i tri hrama. Hramovi su za njega bili veoma vani. Mjesta gdje stanovnici imaju doticaj s Bogom i nebom. Nebo i zvjezdane putanje bile su odreujue za njegove planove. Ritam ivota poistovjeivao je sa ritmom zvijezda, iji bi odsjaji bili ljekoviti za stanovnike. Uz svaku skicu zapisivao je ime, pa gradovi koje nikada nije sagradio ive i danas na skicama, u imenima koja im je dao, u biljekama koje je pravio dok ih je projektovao. Ti zapisi su dragocjeni, ali nijesu ouvani. Pergamenti na kojima je zapisivao i projektovao nijesu
204
205
Mira Martinovi
odoljeli vremenu. Kamena krinja u kojoj su ostali nije bila napravljena da bi ih zatitila i obezbijedila njihovo trajanje. Da li ju je pravio on, ili je krinju naao sluajano, pa je ona djelo nekog kamenoresca prije njega, nije utvreno. Zvijezde je smatrao odluujuim u biranju poloaja grada. Na jednoj skici grada koji je nazvao Kaliopolis napisao je: pojava PSA, pojava ARKTUROSA i iezavanja Vlaia. Teko je odgonetnuti dovoenje u vezu ovih zvijezda. DARDONA HERMPOLIS DUKLIONA SAIS ERAH HOMEROPOLIS OBLUN CORONA GABANA ATLANTIS Imena nekih nijesu sauvana, ostala su samo poneko slovo na oteenoj pergameni: LI... D... HU...M ...M...O...P...
Vrijeme je bilo neuomoljivo, nagrizalo ih je, vlaga je prodirala u kamenu krinju.... Oteen je i ivotopis, naen u kamenom sanduku, ispisan njegovom rukom. Sasatavio sam oteene djelove i donekle ga rekonstruisao... Najprije su zapisani stihovi: MLADI KRATKE KOSE KLEI NALAZI SE IZMEU DVA STUBA IMA POVEZ NA OIMA IMA OMU OKO VRATA STOPALA SU MU POSTAVLJENA POD PRAVIM UGLOM.... U LIJEVOJ RUCI DRI NEKI PREDMET NALIK NA KNJIGU SA UREZANIM KRSTOM A onda IVOTOPIS:
Klesani ukras antikog hrama, I-II vijek n.e.
...elio sam da sagradim mnoge gradove... Gorio sam od elje za njima i njihovim graevinama, koje sam nosio u vizijama, vjerujui da u ih pretoiti u materjal koji e odoljeti vremenu. Borio sam se sa sopstvenom eljom. Ostali su nesagraeni, u skicama i rijeima. Nijesam uspio da ih do kraja iscrtam, uz opise koje sam namjeravao dati rijeima.
206
207
Mira Martinovi
Bio je to dar od bogova, a moda prokletstvo putujueg graditelja koga su bogovi zapahnuli eljom graenja. Kotur i kanap, visak i mistrija, stalno su bili u mom prtljagu. Znao sam da ih neu nikada sagraditi. Ali sam vjerovao, da e neki budui graditelj pronai moje skice. I da e mu one posluiti da gradove koje sam nosio u mati pretoim u stvarnost. Postoje na zemlji mjesta koja zrae kobnom energijom i mjesta koja zrae dobrom energijom i koja povoljno utiu na one koji u njima ive. U ispitivanju i putovanju ovom zemljom prolazile su godine. ivot brzo proe, taman koliko udarih dlanom o dlan. ovjeiji vijek je prekratak da bi se izgradio i jedan, a ja sam htio mnoge gradove. Shvatio sam to na kraju, kada su godine uveliko protutnjale. Pronaao sam mnogo mjesta.. Obiljeio ih. Nadam se da nijesam zalud ivio. Od mog ivota, ukoliko jednom bude pronaen ovaj ivotopis, neko e napisati priu. Neimar koji se zadubi u ove skice sagradie grad. Postaviti kamen temeljac. Sve ostavljam u kamenoj krinji, s nadom da e preivjeti... Ovo je sarkofag mojih vizija, posljednja je reenica njegovog ivotopisa. 979 godina.... Ove tri brojke su ostale. Da li su samo one bile napisane i da li znae 979 godinu? I da li se odnose na raunanje prije nove ere
ili na novu eru. Teko je utvrditi. Konac je, to je za mjere sluio, istrunuo, a kameni kotur je sauvan u krinji, dijelom i zapisi i skice koje je ostavio neimar. Njegovi nepostojei gradovi ive u nazivima koji su sauvani, u zapisima koje je ispisivao na marginama pergamena. Gradovi su nastavili da ive u njegovim snovima. Neke od njih sam sanjao, a neki e se prikazati nekom buduem neimaru sa graditeljskim darom ili piscu koji e napisati novu priu. Snovi ne trunu i mata je nepropadljiva. Gradovi od njih sagraeni postojaniji su i trajniji i od onih koji su od kamena sazdani. * Prema nekim pretpostavkama GRDOVA GRADINA, od koje je ostala samo gomila kamenja, moda je grad koji je ovaj neimar sazidao. Na ovu prepostavku navodi legenda o graditelju Grdu, iji se grob nalazi u gomili kamenja. Mnogi su ga traili, ali ga do danas niko nije naao. Postavlja se pitanje, ako je grob u ruevinama ove gradine, otkuda njegove skice i projekti u kamenoj krinji u Doklei? Na ovo pitanje niko nije dao odgovor. Moda je neka vrsta odgovora ova pria, u kojoj su oivjeli nepostojei gradovi bezimenog neimara.
* Gradac je teko ubicirati zato to postoji veliki broj takvih toponima, a na mnogim od tih mjesta nije ni bilo velikog naselja, jer grad po srednjevjekovnom poimanju ne mora da bude veliko naselje, ve tvrda graevina, tvrava (grad Soko naprimjer). Toponim Gradac afarik je identifikovao sa mjestom Gradi iznad Skadra, a Raki sasvim nedoreeno veli da je to Gradac u Crnoj Gori, iako znamo da takvih naziva ima vie. Novakovi ih je izbrojao etiri, pa zakljuuje da je rije o Graanima u Rijekoj nahiji, to prihvata i Grot. Koliko je nesigurno povoditi se za geografskim nazivom, pokazuje registar Erdeljanovieve knjige Stara Crna Gora (1926:798), u kome nlazimo da je Gradac vis u Pjeivcima, pleme u Ljeanskoj nahiji, selo u plemenu Gradac, brdo u Ritima, brdo u Trenjevu...Jiriek u studiji o trgovakim drumovima misli da je to naselje Starigrad, moda stara Budva Civitas antiqa...
Novigrad Novakovi trai u Ljeanskoj nahiji ili Bjelopavliim, razdvajajui ga, dakle od Graana, u Rijekoj nahiji, dok Jiriek misli da je to grad na Prevlaci u Tivatskom zalivu, emu se priklonio i Skok. Ni jedan od njih nije doao do zakljuka da je bi Novigrad trebalo traiti nasuprot Starigradu, Civitas antiqui. Takoe, nije se pitao zato bi iezao naziv Novigrad, kad znamo da se Prevlaka pominje jo u Dukljanina.
208
209
Mira Martinovi
KNJIGE GRADOVI MAKARIJE OT ERNIJE GORI

DIMITRIJU POPOVIU Ieznuem ura Crnojevia sa istorijske scene 1496.godine brzo su razgraena zdanja njegovog oca, ugaena su cetinjska kandila, a slova tamparije rasukana i razbacana. Ali njihova zvijezda je ve sjala, daleko u jednom djeliu dubine vaseljene, nedodirljiva za sve silnike.
udnim i nepredvidim putevima sam iao kroz ivot. Uinio sam bogobojaljiva djela, po kojima u biti pominjan, ali i krivotvoren. Da bi ostavio tane podatke o meni i mom ivotu mojim buduim biografima ostavljam ovaj zapis. Budui da ne znam gdje e me zatei smrt. A sa nadom da e biti sauvan, uprkos burnim i nesigurnim vremenima, inim tri prijepisa. To je vea mogunost da preivim. Uio sam kod Paltaia, u njegovoj tampariji. Od roda sam Crnojevia. ...i sastavih formi na njih e va jedno leto osmim elovekom savriti OHTOIH ot 4-go glasa... inismo to prvo na Obodu, nakon to gospodar Ivan tamo preseli prijestonicu, pomiui se u unutranjost zemlje ispred kletih Agarjana.
Stranica iz Oktoiha
210
211
Mira Martinovi
Slagasmo slova i zidasmo grad knjigu. Slova bijahu zvijezde. Svjetlucala su u tami. Bijahu sjajnija od zvijezda. Crkvi behu prazdni svetih knjig... Narod bijae neuk, te gospodar naloi da se donese Petnja iz Venecije. Dugo se pripremasmo i prooe mjeseci dok sam nauio svoje pomagae. Taj zanat sam donio otuda odakle je dola i presa. Gospodar ura se veselio i u svemu nam pomagao. Govorio je da e to to radimo biti najljepi grad. I sam je slova stavljao i prisustvovao peatanju knjiga. Prvu knjigu, prvi grad koji sagradismo od slova, i peatasmo 4.januara 1494.godine na Rijeci. Upravo ovdje gdje se jo vije moja dua i due mojih pomagaa. Bijae to Osmoglasnik prvoglasnik. Psaltir s posledovanjem zavrismo peatanje (22. rujna 1494). Osmoglasnik petoglasnik peatasmo 1495.), a Trebnik (1496.) i etvoroevanelje u prvoj polovini(1496). Sagradismo pet gradova, a ne jedan. Knjiga je koliko i najvei grad. Poslije vrijeme razori abljak, Obod razori, osta malo kamenova od njega. Grad od knjiga ostade i danas stoji i svijetli kao Nebeski Jerusalim. Pet gradova velikih ne nae vrijeme, niti razruie varvari. Spasie se, i bie i jesu za spas naih dua. Vrelo nadahnuto. .............................................................................................. Trudih e sem o sem i rukodelisah sije smerni svetenih mnih Makarije ot ernije Gori povelenijem
gospodina mi ura Crnojevia, pri vaseosvetenim arhiepiskupe zetskom mitropolite kir Vavile.... Slova sa njihovih stranica svjetle i ta svjetlost nikada nee zgasti. Bijah prinuen da napustim prijestonicu sa gospodarem urem i da se vratim u Venciju gdje sam sa sedam pomagaa izuio posao knjigopeatanja. Na brod smo se ukrcali u Tratu kod Budve, sa pokustvom iz dvora. Tako je naloila Porta. Suprostavljanja nije bilo. Ostao je Stefan da upravlja Crnom Gorom. U Venciji sam provodio izbjeglike dane, podsjeajui se na dane kada sam gledao lijepe Venecijanke i uio znat koji e, kako sam vjerovao, donijeti sreu mojoj domovini.
U dane naeg izbjeglitva, kada nas svi gledahu s podozrenjem, upravo zato to smo izbjeglice i to moj gospodar vie nije imao titulu gospodara, a oni kroz titulu gledahu sve i prema njoj jedino imahu potovanje, bi mi tjeskobno. Lijepe mladalake zamijenie turobni izbjegliki dani. Poeljeh da napustim grad koji bijae, uven u svijetu. U njemu sve cvjetae. Najvie ono to se tie materjalne prirode. U jesen 1502. godine, kada bijae prolo gotovo est izbjeglikih godina, u Veneciju stie jereomonah Maksim, roak po majci gospodara ura, kojega uvijek tako titulisah, pa i nakon to je zvanje gospodara izgubio. Poto proboravi malo
Tri meloda u Oktoihu petoglasniku
212
213
Mira Martinovi
i raelje se roaka, nekadanji despot ura Brankovi sada u ulozi monaha, uze mene i gospodarevog sina Solomona i povede nas u Srijem. Odatle sam 1504. otiao u vlaki grad Trgovite, rezidencijalni centar vlakih kneeva u kome sam tampao irilske knjige od 1508. do 1512.godine. Godine 1510. peatah OKTOIH a 1512. ETVOROJEVANELJE.* Onda sam prestao da se bavim knjigopeatanjem. Dalji svoj ivot posvetih crkvenim poslovima. Sjedite ugro-vlakih mitropolita prenio sam iz Ardea u Trgovite, gdje sam nareen za mitropolita Makarija III. Pred kraj ivota, 1526. godine otiao sam iz Vlake u Svetu Goru i postao iguman manastira Hilandar, gdje sam napisao jedino svoje djelo, zemljopisni spis T o l o k o v a n i j e, u kome iznosim sve vane podatke o Dakiji i Zemlji Crnojevia, gdje sam roen. Godine 1533. u svojstvu igumana posjetio sam Moldaviju i vojvodu Petra IV Rarea i obezbijedio stalnu godinju pomo Hilandaru. Starke dane provodim u spokojstvu i miru, sjeajui se puteva kojima sam hodio i dogaaja koji su me pratili kroz ivot. esto se sjetim bogoljubivog gospodara ura. Neka mu dua caruje na
*J edan list iz ove trgovike knjige uva se u Centrlanoj biblioteci ure Crnojevi na Cetinju i predstavlja posebnu dragocjenost.
nebu. Bio je vei od svih gospodara, mnogo je ljubio svoju zemlju, a posljednje godine ivota, proveo je daleko od nje. U jednom pismu koje mi je napisao iz Anadolije, kae: u san esto dolaze cetinjke proljtnje plahe kie, lovenski vazduh mu manjka, zbog ega mi je tejskobno u grudima uvijek. Ovo je istina o meni, Makariju od ernije Gori, sve drugo su nagaanja. Uvijek sam se drao ono to ree i zapisa apostol Jovan na poetku svog Evanelja: u poetku bi rije. A ja dodajem: I na kraju. ***
I tako, u dane pobonog i hristoljubivog Boijeg tienika, gospodina mi ura Crnojevia, njegovom zapovjeu, ja, smjerni i sveteni mnih Makarije ot ernoj Gori, natampah ovu knjigu pri preosveenom mitropolitu zetskom, kir Vavili. Zato, starce kao oeve, odrasle kao brau, mlade kao djecu, one koji itaju ili poju, ili prepisuju, molim, kleei na koljenima, ako ne rukom, a ono rijeju, ljubavi Hristove radi, ispravljajte, a nas koji smo se o ovome usrdno trudili, blagosiljajte, da i vi zadobijete ono Valaamovo koji je (rekao) Izrailju: Oni koji blagosiljaju (bie) blagosloveni, a koji kunu (bie) prokleti. Zavri se ova knjiga od bitija, ljeta 7003, a od roenja Hristova tisuu 495, krug suncu 3, luni 11, zlatoje islo 14, indiktion 14, temelion 4, jepahta 3, meseca sektmvrija 22 dan, na Cetinju.
.........................................................................................
***
214
215
Mira Martinovi
GLAS MAKARIJEV I DANAS SE UJE

Svrie se sije knjigi od bitija va leto 7002, a ot rodestva Hristova tisuta 494, krug suncu 2, a luni 10, indiktion 11, temelion 12, epahti prvije, zlato islo 12, meseca enavra 4. dan.
Dva lista Makarijevog ivotopisa uvaju se u jednom manastiru u Trgovitu. Ovo je prevod sa staroslovenskog jezika na kome je ivotpis napisan. Nikada se ne zna kada e list hartije iskrsnuti i baciti novo svijetlo na doba koje nam se ini obvijenim velom neprozirne tame. U ovom slujaju, sa ova dva lista, iz tame je vaskrsnuo ivot Makarijev, odbacivi sva krivotvorenja koja su se oko njega plela. Pod uslovom da je ivotopis pisala Makarijeva ruka.
Slova koja rukodelisasmo, rasue se i peatnja se razgradi, ali osta knjiga da svijetli u jednom kutku vaseljene, kao oko veliko koje na sve gleda. Knjiga bijae zvijezda koja nas provede kroz tamu. Znadoh da e svijetliti i da nee zgasnuti dok bude ove zemlje. Gradovi e proi i tvrdi bedemi se raspriti, nestati parah kao to Ur haledjski nestade, i Niniva od koje sjen ne osta. Pae i razmetnue se se u prainu kao gordi Ilion to pade i vie se ne podie. Znadoh ja i znadoe osam mojih pomagaa da e, poslije svega, knjiga ostati kao grad najtrajniji...
216
217
Mira Martinovi
GRADOVI SNOVI I SUDBINE
Ako neko studira arheologiju 5-6 godina i diplomira, dobija zvanje arheologa. Ali ako neko trideset godina, iz ljubavi prema starinama i neke filozofske veze sa njima, prouava ovu materiju, nema zvanje ali ima znanje. I jo ako je pjesnik i romanopisac, on e umjeti da prenese na itaoce to svoje osjeanje, te svoje snove i sudbine davno izumrlih ljudi i davno oburdanih gradova, pa e nam priati mnogo toga to ne znamo ni mi koji stalno drugujemo s knjigom, jer za nas je ruevina kamena smrt. Mira Martinovi je takav arobnjak, da vaskrsava sve to to je nestalo i da nas kao strpljivi i obavijeteni vodi uvede na ulice, trgove, amfiteatre i bojita, e se ponovo zainju one stare ljubavi i oni stari ljudi, e se trguje i tuguje, itaju pjesme i smrtne presude. Krv tee u venama; krv se prolijeva u arenama i mi, zaueni ovom arolijom, i zaplaeni ovom strahotom, vidimo da vrijeme ne postoji, jer sve je isto, odnosno, sve se ponavlja, samo se mijenjaju imena ljudi, mjesta i bogova. Ali da nije tako, mi ne bismo razumjeli ni Sumere, koji su prije sedam hiljada godina tugovali nad svojim razruenim gradovima Urom i Urukom,
218
219
Mira Martinovi
jednako kao i hriani nad ostacima Jerusalima, panci Gernike a Njemci Drezdenske galerije, kada je Gerhard Kelerman zapisao: Ako je neko zaboravio da plae, nauie to ponovo gledajui srueni Drezden. Da nije tako ne bismo imali iste osjeaje gladi, straha, ljubavi, zavisti i cijela istorija bila bi nam nerazumljiva. Kad smo bili u Kelnu, poslije velikih poplava, da obiemo katedralu do ijih je dveri bila dospjela voda, vieli smo na svakih sto metara mostove izmeu Njemake na jednoj i Francuske na drugoj strani. Te su zemlje esto ratovale, a ti mostovi slue da se ratovi zaborave i obesnae. Knjige Miraa Martinovia lie na te mostove, s tom razlikom to one ne povezuju samo zemlje ve i mnogo vie epohe u istim zemljama. arolija ovih pria nije u iznoenju nama nepoznatih detalja, jer to su legende, nego u svjeini motiva koji nas oplemenjuju. Graditelji Daorsona, na primjer, pobijeni su zato da ne bi ozidali slian gtrad. U Municipiumu S (Saloniana) kod Pljevalja na urni pie: Razbij urnu u kojoj sam zarobljen! Gencijeva vojska vidi da ne moe da izbjegne poraz, ali zna da moe da izbjegne sramotu zarobljavanja. Zato na elu te vojske nastupaju frulai i kako koji gine, onaj koji je marirao iza njega uzima njegovu frulu i svira, kao to se uzima barjak od poginuloga barjaktara. Rimljani odapinju strijele, ubijaju frulae ali vojska i dalje marira i svira. To je itava jedna poema. Kao da je Gorki mislio na njih kad je pisao: Bezumlju hrabrih mi pjevamo pjesmu!
Prisustvo mrtvih meu ivima najea je tema ovih legendi a najjezgrovitije je iznesena u legendi o Halati, koja je nekad postojala na mjestu dananje Podgorice. A najsnanije je u toj legendi nije to to autor sanja nekadanje ljude, uje njihove glasove, uzdahe, jadikovke to se kamenje njihovoga grada raznosi za privatne kue i drugi grad, nego to oni koji tamo ive uju te glasove! To je zaista divna neobinost koja, uz ostale divote, preporuuje ovaj rukopis za tampu. Akademik Radoslav Rotkovi
220
221
Mira Martinovi
gorski pisac. Ono to ga ini prepoznatljivim na ex Yu i irim regionalnim prostorima, to su antike teme i zaboravljeni pejzai Crne Gore, kojima su posveeni njegovim romani: Putevi Prevalise (objavljen u Italiji s naslovom Pitere di Montenegro, u prevodu Silvia Ferarria, a nekolikiko pria iz te knjige prvedeno je na hebrejski jezik i objavljeno u poznatim knjievnim asopisima u Izraelu u prevodu Dine Katon), Otvaranje Agruviuma, i roman Teuta, koji je doivio vie izdanja, a po kome je napravljena i istoimena internacionalna pozorina predstava, sa glumcima iz Crne Gore, Albanije, Grke, Italije i Hravtske, u reiji Slobodana Milatovia. Izdvaka kua KOHA, iz Pritine, objavila je 2010.godine roman na albanskom jeziku. Snovi u Doklei je knjiga, koja takoe pripada njegovom antikom ciklusu, u kome autor na nov, osoben i literarno jedinstven nain, kroz ivot rimskog grada Doklee iji se ostaci nalaze u blizini dananje Podgorice, pria antiku priu, na ovim prostorima, ali i priu u dananjoj Crnoj Gori i svoje tri velike ljubavi... Vladimir i Kosara, peta je knjiga ovog ciklusa. Prije ovih Martinovi je objavio romane: Jeretik, Posljednji Eshilov dan i Vavilonski mudraci.
MIRA MARTINOVI je poznati crno-
222
223
Mira Martinovi
U literaturu ulazi knjigom poezije Mit o Trenji, za koju je dobio knjievnu nagradu Lazar Vukovi. Nevidljivi ljetopis (objavljen 2010.) prva je od etiri knjige koje e ii pod jedinstvenim naslovom NEOTKRIVENA ZEMLJA, a to su Govor kraljeva (objavljena 2011), Govor zemlje i Govor vjekova. Roman Posljednji Eshilov dan objavie poznata izdavaka kua ONUFRI iz Tirane. lan je Crnogorskog PEN-a i Matice Crnogorske. Dobitnik je Okotobarske nagrade Herceg Novog, grada u kome ivi. E-mail: miras@t-com.me
SADRAJ
GOVOR GRADOVA (PREDRAG MATVEJEVI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 UNIVERZALNE METAFORE (VISAR ZHITI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 PRIA O GLINENOJ PLOI I RIJEIMA UTISNUTIM NA NJOJ. . . . . . . . . 13 SOFOKLE U BUTUI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 SVA VRIJEME KATEDRALA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 OBOLON (OBLUN). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 METEON. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 DOKLEA GRAD SJEANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 MARTINIA GRADINA SVETLOPELEKOVE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 SPOLIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 OLCINUIM GRAD KOLHIANA . . . . . . . . . 69
224
225
Mira Martinovi
RIZINIUM RIZON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 ACRUVIUM AGRUVIUM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 SKODRA FRULE U GROBOVIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 HALATA POBUNA PREDAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 DAORSON GRAD MISTERIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 UTEZA USNULI NEIMARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 DRIVAST BIVI STANOVNICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 TROJA U ZETSKOJ RAVNICI . . . . . . . . . . . . . . . 127 ANTIVARI PRIA O LJETOPISCU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 NARONA CICERONOV SAN. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 MUNICIPIUM S.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 GABELA ODISEJEVI NEPOSTOJEI GRADOVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
GRAD O KOME SVJEDOE ETIRI KAMENA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 77 ILIRSKIH GRADOVA ODBRANA I POSLJEDNJI DANI SAMOBORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 PRAPRATNA GRAD KOJEG NEMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 KOLONISTI IZ TROJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 DUBROVNIK DESISLAVINO IZGNANSTVO. . . . . . . . . . . . . . 193 GRADAC LEGENDA O NEIMARU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205 KNJIGE GRADOVI MAKARIJE OT ERNIJE GORI. . . . . . . . . . . . . 211 GRADOVI, SNOVI I SUDBINE (akademik Radoslav Rotkovi) . . . . . . . . . . . . . . . . 219
226
227
Mira Martinovi
MIRA MARTINOVI

Izdavai Matica Crnogorska Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske Skaner Studio d.o.o. Za izdavae Branko Banjevi Radomir Pavievi Dragi Savievi Urednik Danilo Ivezi Grafiko oblikovanje Neboja Glumac Ivan Savievi Naslovnica Kapija grada abljaka Zaslovnica Pljevaljska aa - Panelenijev pehar Lektura Radmila Bendera tampa Skaner Studio, Zagreb Tira 800
Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske ISBN: 978-953-7239-36-7 Skaner studio d.o.o. ISBN: 978-953-7080-32-7 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 811744 Knjigu sufinancira SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE
228
MIRA MARTINOVI
ANTIKI GRADOVI ...Svaki nalaz ima svoj jezik, svoj govor... Konano, svoj klju koji SNOVI I SUDBINE
nam otvara svoju unutranjost, nevidljivu obinom oku. Treba te kljueve nai i vidjeti kako ulaze u brave historije... otvoriti one nevidljive kapije koje privlae svojom metafizikom. A onda svaki taj grad od kojeg je neto ostalo, ima pred sobom neki nevidljivi grad, koji doziva naa mata, a na neki nain i uskrsava... ...I kada gradovi nestanu ostanu te niti. Arheolog nije esto onaj koji ih vidi. Te niti nalazi intuicija, ona ih identifikuje i artikulie. I gradovi ponovo oivljavaju kada se te niti identifikuju i kada njima prostruji mata onog koji ih oivljava, koji se odvaio poduzeti ulogu njihovog novog neimara... Predrag Matvejevi ...Pisac i pjesnik Mira Martinovi prepun je drevnih glasova, iznenaujuih likova i subjekata, koji toliko prenose ivot u besmrtnost, postojanje u san i san u postojanje, da nam se ini kao da se dua nekog drevnog pjesnika inkarnirala sada u nama, da bi na moderan nain svjedoila o onome to je vjeno i bezvremeno... Visar Zhiti

Antički Gradovi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Antički Gradovi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MIRA MARTINOVI

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

Cetinje / Zagreb, 2012.

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

* Skodra Frule u grobovima (pria iz ove knjige).

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

PRIA O GLINENOJ PLOI I RIJEIMA UTISNUTIM NA NJOJ*

* Prevod sa sumerskog M.V. Klas.

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

Budvanska nekroplola (detalj)

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

SVA VRIJEME KATEDRALA

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

Sva - kameni ostaci

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

Ostaci zidina Obolona

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

Takav sluaj je sa Obolunom!

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

DOKLEA GRAD SJEANJA

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

MARTINIA GRADINA SVETLOPELEKOVE RIJEI

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

OLCINIUM GRAD KOLHIANA

Ulcinj, rtvenik boginje Artemide

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

Ara Artemide Elafobole - Ulcinj Arheoloki Muzej

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

Prsten sa likom boginje Artemide, naen u Risnu 2011

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

Titulus Gaja Minidija Primigenija - Risan, ulica Gabela

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ANTIKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE