Pokazatelji produktivnosti mogu se iskazati u fizikim ili naturalnim jedinicama, te u financijskim ili novanim jedinicama.

U trinim i novanim ekonomijama, dakle u kapitalizmu, od presudne su vanosti financijski pokazate lji. Produktivnost /proizvodnost/ je odnos izmeu koliine proizvoda /ili usluga/ i koliine bilo kojeg imbenika koji je sudjelovao u proizvodnom /ili uslunom/ procesu. Koliina proizvoda /ili usluga/ nalazi se u brojniku, a koliina imbenika koji je sudjelovao u proizvodnom /ili uslunom/ procesu nalazi se u nazivniku razlomka. Napominjemo da imbenik koji je sudjelovao u proizvodnom procesu ne mora biti broj zaposlenika, to najee inimo kod izrauna pokazatelja produktivnosti, nego to moe biti, primjerice i koliina utroenih siro vina i materijala, elektrine energije, sredstava za rad. Ipak, ispravno je mjeriti produktivnost koliinom proizvoda, usluga ili uinaka po uloenoj koliini ivog rada, odnosno broju zaposlenih. Utroene sirovine i materijal, energija, oprema i sl. mogu biti bolje ili loije iskoritena, ali se iz njih nikad ne moe izvui vie nego to je u njih uloeno. Kako s pravom tvrdi istaknuti hrvatski ekonomist imun Babi "ponekad se vea proizvodnja moe ostvariti i uz smanjivanje produktivnosti, a produktivnost se moe poveati i uz smanjivanje proizvodnje...Poveavanje produktivnosti ima samo onda smisla ako se ostvaruje uz poveavanje proizvodnje. Poveavanje produktivnosti na raun proizvodnje dovelo bi i do poveanja rijetkosti proizvoda i, u vezi s tim, do slabijeg podmirivanja potreba." Iskazivanje produktivnosti rada u fizikim ili naturalnim pokazateljima, dakle proizvedenoj koliini proizvoda ili usluga po zaposlenom, makar ima stanovitu analitiku i dopunsku vrijednost u opoj ocjeni uspjenosti poslovanja, od malog je znaenja.. Jer, novostvorena vrijednost, domai bruto proizvod po stanovniku, dobitak ili profit po zaposlenom, mjerilo su ekonomske razvijenosti drave ili poduzetnika. Dodue, treba rei da bolja tehnika opremljenost pridonosi i veoj produktivnosti i veem dobitku po zaposlenom, ali i to se moe "normalizirati", primjerice da se u brojniku proizvedene koliine mnoe s takozvanim norma satima, a da se u nazivnik unese podatak o trokovima rada. Osim toga, dobitak moe biti posljedica nekih okolnosti koji nemaju nikakve veze s uloenim radom /primjerice prihodi od pozitivnih teajnih razlika ili revalorizacije imovine/, ali se sve to moe iskljuiti pri "normalizaciji" dobitka. Kako bilo, pokazatelj produktivnosti rada u financijskom izrazu, a i u fiziko m ili naturalnom obliku ukazuje na stupanj razvijenosti nacionalne ekonomije, odnosno uspjenosti poslovanja poduzetnika. Neoklasiari odbacuju klasinu teoriju trokova proizvodnje i teoriju radne vrijednosti za razliku od klasiara, priznaju da trini mehanizam ima neke nedostatke i da drava moe otkloniti te nedostatke pomou mjera ekonomske politike i bez transformacije privatnog u dravno vlasnitvo. To je razdoblje obnove klasine ekonomske misli u pogledu prihvaanja niza kategorija klasine kole, a posebno Smith-ovih teorija. Njene temeljne ideje su sljedee: predmet ekonomske znanosti postaju rijetka dobra ili resursi za koje je izrazito vano njihovo efikasno koritenje i optimalna alokacija, zatim objektivna ekonomska analiza; matematiko i grafiko objanjavanje ekonomskih pojava; ponudili su deduktivnu i matematiku analizu funkcionaln ih veza i odnosa izmeu ekonomskih varijabli i procesaposebno u mikroekonomiji to podrazumijeva velik odmak od realnosti. Uvodi se teorija granine korisnosti, a koja i danas glasi kao spoznajno valjana i istinita. Teorijom marginalne produktivnosti se doskoilo Marxovoj teoriji vika vrijednosti i

rijeio se problem "vika", neoklasiari su na olakanje kapitalista vlasnika sredstava proizvodnje, ustvrdili da vika vrijednosti jednostavno -nema. Oni tvrde da su u slobodnoj konkurenciji cijene pojedinih faktora proizvodnje(renta, najamnina, kamata) izjednaeni s njihovim marginalnim doprinosom proizvodnji, itav novostvoreni proizvod raspodjeljuje se na navedene dohotke iz ega slijedi da nema nikakvog vika jer je svatko nagraen ovisno o graninom proizvodu rada ili kapitala koji ulae tijekom pr oizvodnog procesa.Mikroekonomska analiza prelazi u fokus zanimanja, glavni predmet promatranja je pojedinac, kuanstvo, poduzee, vane su cijene, ponaanje potroaa, trina ravnotea. Trite se smatra kao najbolji mehanizam upravljanja privredom, ali za razliku od klasiara mu priznaju neke nedostatke i npr. uvode pojam monopola, i dalje kritiziraju dravni intervencionizam i groze se bilo kakvog uplitanja dravnog aparata u ekonomske procese. Ekonomiji pristupaju mehanicistiki, prihvaaju Say-ov zakon trita te zauzimaju stav o spontanom uspostavljanju ravnotee na tritu. Potpuni zaokret u krivom smjeru je trenutak kad su se ekonomske pojave i procesi poeli promatrati izvan povijesnog konteksta, stvara se tendencija formiranja opih zakona za analizu proizvodnje, razmjene, raspodjele i potronje izvan ekonomskih zakona koji vrijede u svim zemljama i vremenima. Neoklasiari smatraju da navedeno podrazumijeva objektivnu ekonomsku analizu koja je osloboena vrijednosnih sudova kako politikih tako i moralnih za to su kritiari neoklasike imali najvie materijala i razloga za kritiku.