Nenad Azizin Tanovi

OBLICI BOSANSKIH DUS'A

Sarajevo/Kopenhagen 1994
1

... da je blagoslovena ruka koja sijee i pisa.

Mehmedaliji Maku Dizdaru

ehidu identiteta bosanskoga

1.

A se lei Ljubljen u Vrhbosni roden v Vrhbosni zakpan na svojini na plemenitoj. Ja bjeh onaj tkoji cijel ivot na raskrsnicam stajah, razmiljah, oklijevah. Bjeh onaj tkoji se pitah kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno radaju nova i nova godinja doba. I u sobi gdje bjeh bjee prozor, a iza prozora beskraj. Al ja uporno gledah u pod. I miljah mojom smerti sve te to koneno stati. Al nije i moja smert sve stara i sve tjenja je. Kam mi usjee Draeta a zapis upisa Husan ne da pokau da bjeh vet da me vilje neima.
v ljeto gospodnje 1258. kad svjetom vladae Dobri Bog, a nad Bosnom bogme Prijezda

2.

A se lei Berko Mioto na svojoj zemlji na plemenitoj. Ako e mi bilig pogubiti pogubi ga, al ruhke i noghe svoje satuvaj. Terak je ovaj kam i za pokrenut, a jo teri za privaliti. Kostji mi moje svoijom terinom naruljo. Ako u kostji moje jo ho kreti uin to i prosto ti i od men i od Bog bilo, al samo nejmoj Bakulinu ker poljubti. Zbog njer mi je srdce prepuklo. Ako je poljubi pogubio te bog i moja te sudba strefila.
srpnja mjeseca 1317. ljeta po Gospodu

3.

A se lei Hval Radohti s Tanorova. Davno sam ti lehgo i duhgo ti mi je lehati. Molju vas ne popirajte me nogami bratjo i neviste. Ne nastupajte na me, nehmojte mi kostji pretresti. Cijeli ivot dadoh drugima, Bogu, knezu Nespini, konjma, mojoj gospoji Vukavi i mojimi dobrimi. Sad hotju da bujdem na svojoj maloj plemenitoj batini sa sobom malo sam. Hotu da se jednom od ivljenja ljudski odmorim. Klet i proklet tko te kreti u me.
ja potkovah mloge konje dobro, al' bogme i Bog potkova mene jo bolje pa legoh zemji v tretji dan druge sedmice rujna 1183.

4.

... usijeci terak kamen za stetak, najteri i najtvrdji Pribile brate, da vjetnosti mjera mohe biiti, a spomen mojoj jubavi. Al' kad ga na njen grob stavi stavi ga malo postrani, jer ahko se podigne da joj lahke budne dii se.
3

v drugu nedilju prosinca miseca ljeta 1201.

5.

A se lei Hlapac Tihmili. I ovaj kamen svojim ruhkama usijekoh sebi za ivota da mltav vijekovma milno mohgu jedn dulg san iz ivota da odsanjam. Da je blagosloven tko te projti i proklit koji privali.
1417. ljeta po Gospodu u lipanj

6.

.... nita se nije promijenilo. I dalje jedem zemlju i drujim se sa svojom sjenom.
1204. po Gospodu u kolovozu

7.

A se lei Borna Hlapojeva ki. Moje uho je tulo tto je moje srdce voljelo tut. Moje oti su vidjele ono tto je moja elja poeljela vidjet. Moja usta su rekla ono tto je moj razum dozvolio. Moje tijelo je uivalo uitke koje su nudili dani i noti. I vidjeh da su istina i la dva litca istog komedijanta ba ko u vremenu dan i not. I nit mi ne bje jasno tad i nit te mi jasno bit ikad. Ne kreti u moj biljeg. Netu da se mjeseteva svjetlost odmara na mojim golim kostma. Kra koji me ljubio i koji te me zauvijek ljubti, a koji na mi ovi kam stavi, pronae te i ispod tvoga biljega.
u sjeanj me Gospod sasjee u ljeto 1193.

8.

..... i samo oni koji mogu izdrati samotu otkriju da rijeke teku uzvodno, a vode nizvodno ....
1336.

9.

A se lei Bakula Vlavi. Igra je zvrena jer svahki novi dln imaje starjo ihme i istju not. Doklen sam bil bih i to dobro bih dok ne lehgoh u tudjoj zemlji, al bilig mi ponosit stoi na mojioj batini. ivu mi dani virno sluae, a mltvu mi not i dalje za vjetni san sluji. Tko te mi bilig pogubiti pogubio ga Bog.
ljeta Gospodnjeg 1259. Ja to ne brojah, al drugi ka u da tono i vie put brojahu. Lagali me ili ne lagali, sada mi to nije vie ni vano.

10. A se lei Milac Povren od Gornjih strana na svojini na plemenitoj v Bosni.

Kad proletje dojde po tko zna koji put i moje bi pomahnitale kostji negdi ile za mirisom nekih starih, tajnih i tujdih jubavi. A i ivot mi takav bje. U snovima bjeh ko planina, u mislima vitez, a u ivotu pa.
Ne prevrni moga kama, mogao bi vidjeti kako te izgledati i ti. dvadestog dana veljae 1165. ljeta Gospodnjeg

11. A se lei Kulduk iz Soli.

Da mi se ispod biljega di svaki bi mi novi dan bio po jedn pravi ivot.
travnja 1449.

12. A se lei Ahmat Stuk na svojoj batini na plemenitoj.

Nekt se znade da odtad otkad u polju se postavi taj biljeg kojino usijete mi brat vilje ni putnici po zemji ni zvijezde po nebu ne mohgu da zlutaju.
1192. ljeta po Gospodu u mjesec sjeanj kad bje mlogo hladnije ivom no mltvom

13. A se lei Stanac Godinov sin na svojini na plemenitoj v Bosni.

Ne ubi me sedam rani od strila, kopja i sjekre, ne prodra me ni jena umska zvir, ne proguta me rini vir, ni oganj ni zima mi ne zmetoe trag. Ubi me ipara jerbo mi se obeala a za drugog otla. Prosto joj bilo sve, al ja tu naeg sina i dalje da sanjam makar sada sam. Ne zvalite mi ovi kami. To su moje oti tkroz koje i dalje zvizde i iparu glidam.
1209. lito v listopad misic lip, al tujan, jer nima vis'lje onog ts'o bi, a nima za mi ni onog ts'o te nekad opet bit.

14. A se lei Ljuben Dragota na svojini na plemenitoj.

Zmreh i ni mi al. Terko mi je tto ne prejskotih zijd vrejmena, tto nejmadoh tri sin i tri kerji pa da se uestostrujen vrejmenu dulgo izrugujem. Tog mi je al, ni ivljenja. Ti projdi v miru i ne krejti u moj kam, jer ja nihkog nejmam da ga obaljenog vrejti. Ispod nisu samo moje kostji vet moja zla sudba koja nejkog da zjai vrejba.
1405. ljeto je po Gospodu, kad u Bosni kralj bjee Tvrdko naeg velikog kralja Tvrdka pervi sin.

15. ...... a ljubiti sam znao na sedamnaest natina. I sada sam v smerti svojoj ja osto
ja. Grizem kamen iznutra.
1387. ljeta po Gospodu, a mojih ot tog bje samo dvaest. Al' ne bih se mjenjo za tujdih stotinu.

16. A se lei Kulduk Krili u Usori zemji plemenitoj na batini. V ime otca i sina i
Svetoga Duha svetvornog da je proklet tko te u me taknuti i privaliti, a blagosloven tko te projti. Za ivota ne zgrejih, ne utinih nao ni ljudma ni stoci. I Boga svatki dan spomenuh po dobru i po tri puti.

Sljedih put razuma ne srdca. I sad mi je togda al. A ti ak ti je osto jot samo jedn dni ivljenja pred tebom je cijela budutnost.
1268. ljeta po Gospodu v Usori u mom kraju

17. .......
Ne prevrni moga biljega, jer te sve tto bjee mi i osta nada postat iluzja i tlapnja.
po Gospodu 1334. ljeta mjeseca tretjeg dana osmog v tverdom gradu Bobovcu.

18. .... a kada kii ti ne more, a ja mohgu da razjumim kakvo je to i kolko je to

razotarenje za oblak kadar postane obitna voda.
1174. ljeta po Gospodu, ako se ne zbunih v brojenju.

19. .... ne plaim se ja vlkova vet ljujdi. Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetnost
nadivio.
1377. , kad kralj nas' bjee Tvrtko

20. A se lei na svoijoj na plemenitoj batini Sermorad Ozrkov i duhgo mi ti je

lejati. Kad mimo mohga kama projde, ako ti se elja javi da se Bogu za mir morje duje pomoli ti se tad za svoju duju pomol, a za moju nejmoj. Za mir moje duje ti samo spomeni ime Grubaino i moja te duja od miline do sljedeteg proletja da treperi i moj dobri duh da je ponovo ko nekad sanja. Ahko izgovori ime njejzino neka ti dobri Bog da puno dobrih ljudi na tvojemu putu ma kud io. I moja te zahvalnost pratila dovijeka.
v sedamnesti dan v oujak ljeta 1322. po Gospodu

21. A se ne lei junak Bogin Radini iz Bosne Srebrne.

Tugdje na njegovoj plemenitoj batini uz kameni biljeg otca mu i dijeda i dijedovog dijede dijeda lei samo biljeg njeghov, jer je on zgibo i zalegho u tudijoj zemji, tamor gdi je i Sonce drugatije i vjeter drugciji, a Bog, voda, vazduh i ljudi tujdi i dui njegvoj strani. Kulinu, matu i kopju bjeh vjerniji no Radai i ni me togda ni stid ni al. I kadah bih bil, kakor vi danaske jeste, opeta bih ja bil isti kakor ja bih. Vi nikdar nete biti kako ja bi, a ja ne mogu vilje bit kako to nekdar bi. Blagosloven tko protita i zmisli se, a lud koji privali.
ljeta 1205. pet mjesec nakon ts'to v zemju le e i veliki ban Kulin

22. Ase lei eprnja Dobrogost od Hotjena unovog sina sin.

Ono ts'to ja danaske znadem znates' sijutradani i ti. Zato ne jurji u sjutra. Lujtaj nejbom i traji put do Mijeseca i zvijezda. Zemjom i ispod zemje temo hojditi dulgo i zajidno. Ak ne otide ni ti do zvijesde o temu temo vjetnost provodjei pritati. I ne pijtaj se dal ti to mohe. Mohe, idi .... hojdi. A otnaj tkoji mi biljig privali i na kostji moje zgazi zgazio ga Bog i po kostjima otca svog hojdo i sina svog.
u nevrime u prosinac ljeta Gospodnjeg 1328.

23. U davno u slavno doba ja Prehten Kukle legoh tujdi u Humu na svojini na
plemenitoj zemlji otaca mojih v Bosni. Kam mi usie Ljubljen Mioto, a zapis I kad ne govore steci ne ute ureza dijak Hlapac. Ja im srebrom platih za ruhke i znoj, a Bog te im platiti za dobro djelo. Ovaj biljeg su vrata na koja izadjoh da se vilje ne vretim, al nigdi ne odoh. I sad sam tuder, sve vidim, sve tujem samo me se nitta ne dotite.
8

Tko mi biljeg obali i kostji razgasi Bog mu dal kostjima njehgovim istju sudbu, ivot pun loljih ljudi i zlu enu da ga ulji dulgo ko jupalj zub.
u lijepom mjesecu legoh u zemju u svibnju u ljetu Gospo dnjem 1345. Morda te me nadolazei miris lipa i kroz smrt pratiti.

24. A se lei Klut od Dolnjih strana sin.

Legoh, jer se zmorih. Nisam vjerovo al sad znam da nikdar nije isti lovek onaj kojino sajdi dlvo i otnaj kojino se u sjeni dlveta odmara. Dulgo sadih dlveta i ni mi tohga al. al mi je tto stajdoh. Sujza koju pusti ona koju voljoh tera mi je no ovi kam koji na me ona stavi. I da se ne zboravi ko bjeh zapis mi ona stavi da sam cjel svoj vjek sajdio dlveta, a da se odmaram u sjeni ovog kami.
v drugi vtorak v kolovozu 1288. ljeta, a Prijezda sin Prijezdin bje ban na Bosni

25. A se lei Dinko Vlkac mlajdji od dvaest proletja a beri od jesenjeg vjetra. Ubi
me na nevjeru zbog Vitae Semrod loj sin od gorjega otca leba izdanek. Kam usijete Vitaa, a zapis ovaj na biljig upisa Milto svojenom ruhkom, al samo ono tto mu ona rijete. Boje ti ak ho i ak mo oprosti im. Ja nit mohgu nit hotju ni njem ni teb ni ojnom kog kam ovi pokriva. Boe ako ovud projde i projtitas' Dinkov kami jo dulgo temo se nijemo Ti i ja glejdati u oti. A ako ne projdes ovuda nikada srest emo se mi kad tad. I zmisli dotad s'ta tes' mi rjet. Ja sam svoje rekla. I ni me niteg strah.
u ljetu Gospoda naega 1327. kad v Bosni bjes'e Stjepan Kotromani ban

26. A se lei Linil gostja Hotjena najstari sin.

Kuda ijde lovee? Stani, razmisli. Osvrni se. Zar ti je vetja pamet u noghami no u glajvi?
9

Biljig usjete najstarem bratju najmladji Borjen, a pisa dijak Sanko.

v Vrhbosni ljeta 1402. kad u godni dani zmre vis'lje judi no ts'o se rodi, a kralj Bosne bjes'e Stjepan Ostoja, kopile kralja Tverdka, al narod sam tako htjede i tako on kraljem i bi

27. A se lei Gorin iz Soli.

Postoji tisu natina da se zmre, al ni jedan nije pravi. Postoji hiljadu tisua putova kojima ivi hojde krojz dane, a mertvi kroz smerti. Zat je sve tto je lijepo poput najarenijeh tica zajtvoreno u kaveze? Leim i grko mi je. Vse vidim, vse tujem, vse sad znam, vse tiem al uzduh da udahnem nikako ne mogu. I zato vse jo grtije mi je, a dulgo ti mi je vako lejati. Ne prolazi mlad pored mohga kama proplakatu, jer tij si ono tto ja bjeh i vidim lujdo troji dni ko tto ih ja strojih. Ne prolajzi isti dan dvajput pored mohga kami ugriu te.
1253. ljeta v srpanj mjesec lijep legoh v zemju ko srpom posjeten

28. A se je Tolmin Klk.

Tuj se rojdih tuj zmreh tuj mi kam na kostji Dobrogost stavi. Dat je samo znat kako moje kostji ulji kam Bog mu na njejgove kostji stavio jos' vilje i tere kami. Notu kostjima svojim ujtim kak velka rijeka v zjutro teje. I ja bih poo z njom, al neto me nevidljivo prijeti. Ono isto neto tto tejbi nejda korak da konatnome cilju stigne, a meni korak nejda da se ovlen vratim. I znaj oni koji su otli nisu tili, tuj su. Tekaju i broje daleke dni tko ivi, a zaljubljeni budue noti. Tuj sam ja i kad zmisli da si drugo neg to tto jesi samo pogled na moj kam batci. I tiina te ti rejti vse.
1429. v hladan mjesec v prosinac, al meni vis'lje nije zima

10

29. A se leim rad na svojini plemenitoj. Ime mi Vlk ot Humske zemje sin.
Ono tto tu ti rejti ti privati al nejmoj mi vjerovati. Tij si ti, ja sam ja pa nam ni istine ne moraju biti iste. Kad budne ko ja svedi svoj ratun tko tto svedoh ja svoj. Ne najdaj se da te biti vjetno ono ts'to te tek dojti, al ni ne ali za onijem tto je projlo. Vetina ljudi ima malo znanje a velka otekivanja. Oni te zato uvijek optuivati jute za ono tto te im se desiti sutra. Ti voli trenutak u tkome jesi i usne koje te jube. Kanje te ti kostji ko sada moje mirno snivati ispod terka kamena. Ne prevali mi biljega mojega, pusti ga da stoji kako stoji. Ako me ne razumije sada ti moda me razumjedne tvojega sina neki sin.
v proklet dan legoh v zemju v ljetu 1209.

30. A se lei Bokilo u majke svoje jedini sin.

One koje ne pogodi kopje, ne raznese buzdovan, ne sasie sjekra, ne zgodi zla kob te strefi strijela vrimena. Od tog nejma tita ni zaklona ni tverde kule ni sklonita mijesta. Otd njena pogodka jedno se u smert sklonit moje. Ali i mertav more jo sto put umrijeti. I ovi moj kam tko istee i kutji svojoj vratja i projzore spravi dobro tce utiniti. I mojim kostjma i mom srdcu bite malo toplje.
1389. ljeta v lipnju kad lipe mirisahu, a Stjepan Dabis'a bi na Bosni gospodin i kralj

31. A sej lei poteni knez Rastudije Prvonjeg na svojoj zemji na plemenitoj. U to
doba bjeh junakom, mil bratiji i gospodinu Kulinu. Najbolji mu u Dubravah bih. Ondak kad sam mogao nisam htio, sada kada hotu ne mogu ratiriti krila. Takva mi kob. Nisam otajavao onda netu ni sada. Al vidim da svi koji lete slete i da niko ne osta zauvijek u nebu sa svojom hrabrotu pa netu ni ja dovijeka ispod ovog kamena sa svojijem strahom. Pristupite i alite me, al ne popirajte me nogami, jer tete biti vi kako jesam ja, a ja netu biti kakovi jeste vi.
11

Usijete Veseoko Kukulamovi a pisa Got.

1233. ljeta kad bje nad Bosne ban Matej Ninoslav i vjera narodna opet narodu bje vratjena

32. Va ime Boga Dobroga dobri Botjani digoe ovi kam svoijem plemenitim
ratnicim to legoe daleko od doma svojega da im biljeg bude na batini u Bosni. Kosti s bojnih polja im raznijes'e zvijeri, a tugu u ivima zalijei vrijeme. Iz plata njihove slave svake godine sve vis'e kopiladi izlazi. Odakle li samo dolaze? Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami lini porazi. Da je blagoslovena ruka koja sijee i pisa, a prokleta koja prevali.
1449. u kolovoz

33. Ovaj biljeg je znamenje kneza Nenca, velikoga kneza bosanskoga, a postavi ga
sin njegov knez Muven s Boijom pomoju i svojih virnih, a s inonom nijednom inom pomoiju nego on sam. Ti koji protita moj kam moda si hodio do zvijezda. I vratio se jer tami neima nita do ponovo ti sam. lovek moje vidjeti ono tto nije vidio, tuti ono tto nije tuo, okusti ono tto nije otkusio, bit tami gdi nie bio, al uvijek i svagdi samo sebe moe najti ili ne najti. I da ostavih kosti u tujini i tad bih samo Bosnu sanjo. lovee, tako da niesi od Boga proklet, ne tikaj u me.
legoh 1094. ljeta kad bjee sua, pa u nebu ne bjee ni jedne suze z a me

34. V ime otca i sina i svetoga duha a se lei Vlkosava Dobra kneza Pribila kunica.
A postavi si bilig vrh nje Hlap sin njejzinog brata Dabiiva kod nogu njenom gospodnu Pribilu na Luinam na svojini plemenitoj, jer za njima ne osta ni sin ni ki.

12

Gospodine koji pored kama hodi spomeni Gospodu ime Pribilovo i dometni moje da nas se Gospod sjeti, jer ako to ne uradi ti tko te, jer ja ne rodih usta koja te po dobru spominjati nas dvoje. I molju vas ne nastupajte na me i ne prekopavajte moga doma vjenoga, jer moja je sudba da ja ne mogu vilje nigdje ubjeati.
1352. v sjeanj ove il prosinac ljeta prije, niko ne pamti

35. A sej je kam od Trtie.

ivjeh mirno, Boga mole i zla ne misle. Ovden gde mi je kam ubi me grom. Zato, Boe?

Da su klete i proklete ruke koje bi ovo preturile dok odgovor ne dobjem.

1174. ljeta po Gospodu nas'emu pisa mu brat Bati

36. A se lei dobri junak Kra Obodan na svojoj zemlji na plemenitoj batini tu u
Bosni gdje ni zemlja kostima nije pretvrda ni vjena not tako dulga kao tto to drugdje jest. Ovi kam je, svojeglavi brate, kuta u koju mo ut al iz nje nemre iz. A i vilje kud bi? Da te tak starog djetca tvoje djetce ponovo pameti ute, a najstari sin da ti odmjeri od ake do lakta, ko tto neko ti odmjeri otcu naemu. Dobro je dok sve imade svoje vrijeme i svoj tok. I neka se ne ponovi ono kad su mora potela da otiu rijekama. elim ti dobar san dui brate Obodane i jo puno unuka da ti kam zapiavaju ko tto si ti zapiavo kam djeda naega, pa ti od te i take radosti kosti do Neba vritale. Govorae brat Ozrko,a pisa tto tu i kako tu Ivani.
1313. ljeta u mjesecu rujnu

13

37. A se lei Sulduk a usie kam otac.

Boe, mir daj snu due njegove, a Ti i ja poravnajmo neporavnate ratune. Vas ste Troje u jednome, a ja sam sada sam, ali i sam ne bojim se Vas Troice. Ako je nepravda Boija Volja tada je moja sudba biti protiv Boga. lovekov sine ne privali ovi kam sina mojega on je spomen, i nek takav i ostane, Boije greke. Za mir moje due ne pitaj ona svoje smirenje vie ne moe nat ni na ovom ni na onom svjetu.
1135. ljeto Gospodnje, a za me navjek kleto i prokleto

38. A se lei dobri gost Miljen prave vjere bosanske.

Biljeg postavi ki Korija i na mi i na moju milu kunicu Badau. Ti koji prolazi projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nae. Zalud ti je taj posao. Nai dani su izbrojani, nae noti potroene, nai grijesi dim. Svojih koraka se plai, oni te ti glave doji na putu kojim hodi. I da zna vie vrijedi crv koji se sada kretje no sva dobra djela koja zajedno uinsmo za ivota svojih i Badaa i ja.
Kam je usjeen ljeta 1273. po Gospodu na Koerini na batini na zemlji plemenitoj Bosni, a pisao je Dabis'a.

39. A se lee Krks'a i Kalija na svojini na plemenitoj u Kljuu.

Voljesmo se i iz ljubavi postasmo mu i ena i Bog nam dade mnogo djece. A onda dvaest godin polje naeg prvog zajednikog listopada gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razliito i poeljesmo razliite elje. I zatudismo se da nas zajedniki ivot utini razliitijim nego tto ranije bjesmo. Kad Krka zmre za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.

14

Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo jo i veti stranci no tto u ivljenju bjesmo. Al ako nam kosti razdvoji jedno brez drugog bi zmreli ponovo i konatno i u naoj drugoj smerti.
1447. kad kraljem Bosne bjee Stjepan Toma Ostoji

40. A se lei Toloje.

Ne prevrni mi ovi kam, ne prekidaj mi ovi dulgi san. Moda mi se bas' sad zdesi ono s'to eljeh da mi se zdesi v ivljenju mom.
1066. kad vepr bjes'e gospodar v s'umi, a ja ...

41. A se lei Didodrag Gojak na svojini na plemenitoj u Zahumlju u zemlji Bosni.

Zato me mati rodi? Jer ovdi ima vilje lanog sunevog zlata no snova, vilje vjetra no dobrih rijei, vilje praznine no ljubavi, vilje lai no istine, vilje uzimanja no davanja, ... Jer dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vet morom, noti nisu zdjele pune slatkih sanja, vet burad puna gortine. Zato me mati ti rodi? Da budnem edan, da budnem gladan, umoran, tujan, ... i da me ti vode napoji, sirom i hljebom nahrani, istom posteljom odmori, osmjehom razveseli. O mati, sve bi to bilo isto, a potpuno drugatije da to hote da uradi Kosara. Al' ona to nete. Hote, al drugomu. A ja hotu samo nju. I zbog tog zgiboh. Al mati, nije to bil zalud. Jer kad ona budne i stara i runa i zla i kad se za njom, mati, nitko ne budne okreto, a onaj njen Juroje je iz kute iera i kad ne budne imala ni gdje ni kud tad e se mene mlada sjetiti, mene i moje ljubavi. Al ja tad, mati, iz neba neju do. Ozgo tu sve to samo glidati.

15

Zbog tog zmreh majko mlad. Al zbog tega buduteg trena mati, vridlo me i rodit. Ti putnie koji moju patnju sada zna ne privali mi biljiga, a privali li ga Bog ti jo teri na tvoje tilo stavio.
1167. ljeta kad bjehu pune vlkova s'ume

42. A se lei Prijezda Viganj na svojini na plemenitoj ukraj Jajca tverdog grada v
Bosni. Hodih al' ne dojdoh, gradih, al' ne zgradih, sadih al' ne njeh, govorih mlogo al' ne iskazah skoro nita, voljeh al' ne bjeh voljen, .... Sad ojdoh, a ne pie mi se zvratit. A stio bih, jer nit ne zvrih. Ne ticaj mi ovi kam, jerbo te isti Bog na tvoje kostji isti vakav kam da stavi. Ni ti nisi zvril sve to si zmislil.
1303. po vremenu Gospodina, a Stjepana bana trinaesta v Bosni

43. A se lei Asta, Bogina Zlouia ki, a ne lei mi se.

Kako bih rado sad pred vete s tebom krojz livade projetala i onaj poljubac to si isko, a ne dobio, ti dala. Pa da i nebo pukne. Ne bi mi bilo al, .... ni stid. Namjernie ne tii mi kam, nek oni koji netine utine ts'to ja ne utinih, jer ja tek sad znam kako duu pere neispunjena davanja.
1422. ljeta kad se ivljenju radovae sretni, a dobra Asta zalud, ko to i ivje, zmre. Pisa Bori, koji je volje, a usjee kam Stjepan Komuz mu od Hodidjeda.

44. A se lei starac Radin, koji na zemlji Bosni bjee pravi sin, a sada i zauvjek na
svojini plemenitoj u Vrhbosni.
16

V ime i otca i sina i svetoga Duha traio si u sebi dublje no to tvoja dubina bjee i ire no to tvoja irina bi. U sve si u koljci due svoje dirnuo, sve osmotrio, al ni Njega ni sebe nikada nisi dotaknuo. Kako si sada, dok lei nepomian, suvian u proljetnoj kii, jer es' spoznati da iznad i ispod zemlje vrijeme drugaiji smisao ima i druge puteve kojima tee. A On ti to odredio je. On. I ti mu vjeran bi i osta. I drao si se rala, jer ti to tako reeno bjee. I druge si savjetovao da ga se vrsto dre. A znam sad ti je toga al, jer voljeo bi da si se drao jarbola, jedra i vjetra i dotakao neki nedotaknuti al. Ote, stare Radine, blaga ti bila ispod tvog kama vjena tama. Dubok je predubok tvoj san, al jos' dublja je java. Napisa Prehten, sin njegov, onaj to jedriti ode.
1317. ljeta vzalud tekajuti da se Gospod mom otcu javi.

45. A se lei Mrka kunica.

Boe, bjeh bolja ena no krstjanka. Rojdih sedmero dice ot pet mua svojih. Gost Radin ree da su to mojih sedam smertnih griha. Oprosti mu boe misli njegove lude i izvedi ga na pravi put. Kako dite moe biti grih? Ono je radost boija. Prolaznie ne popiraj mi rukom il nogma moga biliga sedam e te strila u srce pogdit.
1333. lita v sidmom misicu.

46. A se lei dobri Bostjanin Vlk Tomi na svojoj batini na plemenitoj.

Kad u zimu snijeg prekrije polja gdje sam za Mateja Ninoslava kralja naroda bosanskog ratovo ja jo uvijek ujem ispod bijelog pokrova jauke kostiju ostavljenih i zvuke starih ratnih doboa. I mada slutim da su u buduem vremenu sve dobijene bitke zauvij ek izgubljene ne prevali mi ovi kam kojino moji dobri vojaci na me stave, jer ja voljem sluati u vremenu kojeg vie neimam doboe kojih vilje nigdi neima.
1240. ljeta legoh, a imadoh ljeta manje no prstiju na tjelu svom.

17

47. A se lei Vrsan Vlkcov sin, na batini na plemenitoj u Soli.

Boe, ja za tvoje vezah srce svoje neraskidivim nitima istkanim u nemiru molitava mojih. Ubogi sam ovjek koji umjesto da ljubi usne enske ljubih ime tvoje. U mojim danima i godinjim dobima koja se neosjetno ko pjesak u klepsidri troe moj grki hljeb svagdanji bjee terka borba s porugom nerazumnih. Podlost njihova bjee samo bolni bi za moju samo tobom ispunjenu i prosvjetljenu duu . Boe primi me, jer ja dobro znam da ovom svjetu i ovim grjenim ljudma ne pripadam, njima koji uvjek u sebe ko vlci mogu pobje i u sebi avolji oslonac protu Tebe i mene nai.
1384. ljeta usjee Sanko, a pisa Pavko. Boe, primi ga sebi odmah, preko reda, jer on ti cjelom duom svojom pripada. Na ovom svjetu on sa sobom nije zna l ta bi, a da istina bude potpuna ni mi nismo znali s'ta bi s njim.

48. Boe, grdno si zgrijeio. Kako e me samo na sudnjem danu u oti moti
pogledati? Uzo si sebi Vitriju, ker nau jednu jedinu prije no si uzo mene Hlapca, otca njejzinog i oru mati njejzinu. Kako si mogo ko priprost lovek zgrijeit v brojenju naih dana. Al prost lovek se ispravi, a ti ne. Kakvo ti to srtce ima? I ima li ga uopte? A kad se budemo vidjeli, a kad tad vidjetemo se, ja svoje oti u stranu odvrnuti netu. Za srce si me ujo i nema ti tog izgovora koji bi zmisliti mogo da ti grijeh tvoj u srcu mom ikada budne oproten. ivjeh u svijetu, koji ti po liku svom stvorio si, i vidjeh koliko je nepravde svud uokolo, al vjerovah i nadah se da pravde bar na nebu i u tv om srtcu ima. Ja jo diem, al kako brez Vitrije ivim to ti Boe dobro zna. A kako mi je kad se zjutrom zbudim, a znam da me ne teka ker moja i da me na kraju moga puta ne teka ni pravda, ni oprost, ni spas. E to, to kako mi je, samo ja znam. Al ja t o izbrah za se i ni me niteg strah. Ovi kam u spomen Vitriji diem. Njoj on pomo ne mre, al tebi ako se nad njim zmisli more.
1232. ljeta kad Bosnu, nau i plemenitu, kralj Ugara zemjom heretika zvae i bje speman da te ubje tto ne misli isto kako misli on. Kralj, a nerazuman lovek. Ko da ne zna da oni koji isto misle ne misle uopte.

18

49. A se lei Veseoko Zmrk kog za ivota njegovog osim majke niko pravo ne
razumjede, jer on ivljae svoje ivljenje po svome. Njegovi najbolji dani bjehu njetgove noti. Boe, zato si dao voki plod ve da je gladan zbere, i rjeku si zmislio da edni vodom e zgase, i dan si stvorio da sve to ivi pjeva, a not da se ljubi i medovina pije i da oni koji mogu i hote od zlih pogleda se skriju. I zato e djevojkam usne vet da ih Veseoko jubi. A jubio ih je mlogo i nikdar mu puno ne bje. I hvala ti Boe to se on nikad v tom ne zmori. Vavik je i stio i mogo jo. I vilje je djece iza njega ostalo no to je za svog ivota potkiva Kram konjskih kopita potkovo, a potkovo ih je da im se broja ne sjeta. Boe, sad kad sve je prolo ne sudi slijepo ko ljudi grijehe sina mojega. To tto je za ivljenja inio nije bilo grijno. Mlogo je tajnih tovara srete on unio u mloga enska srdca. A to tto ga muki nisu voljeli, dobri Boe, oni su krivi, a ne on, jer oni nisu znali kao Veseoko srdcem jubiti. I prije nego tto svoj konani sud njegvoj dui izrekne, molju ti se pitaj za pravu istinu one due koje je jubio. Posluaj ta kau i kako kau pa onda po pravdi presudi. A on je, onakav kakav bje i kakvog ga ti na moju molbu stvori, jubei i u smrt tebi na poklonjenje sa zahvalnou i veseo oto.
1452 ljeta kam mu usjee Mildrag Vlkov, pisa glagoljskim pismenom dijak Gojak, a narui i plati mati Hrapija.

50. A se lei eprnja Mre v Bosni.

Boe, kako to da nigdi iz sela svojega za ivota svog ne mrdoh, a uvik stran svima bih, ko iza sedmog brda neki tujdi seljanin. A tinih sve u ivljenju svojemu tto i drugi v selu tinie, i njivu orah, i travu na livadah kosih, i ito njeh, i zenih Dumbu moju kunicu i tirji sina dobih i dvi ki, i Boga svakog sedmog dana v tjednu za oprost molih, iskreno seljaki, jer drukje ni ne znah, a prvijeh test dani ko i drugi psovah i Boga i ivljenje svoje. ivjeh terko ko i svi na zemji koji od zemje i hira neba ive. Ne zgrijih spram Dumbe vilje no tto drujgi zgrijie spram svojijeh kunicah. Ni spram Kulina ne zgrijih, jer dadoh kolko mogoh, al manje no tto iska, jer i meni zemja uvik
19

malo dade. Tini mi se da vilje ulja v nju zasadih neg zrna enice iz nje dobih. I hljeb koji jedoh za svojega ivljenja na moj znoj stalno miriso mi. Sa svima u miru ivjeh, al u sejbi se sa stotinom hrvah stalno. I ko bjehu oni Boe koji ulaahu v moje misli ko lopovi v tujde kute. Po danu se ne dah, mlogo je snage v mojim rukma i plaie me se, al notu, notu oni odapinjahu iz daljine i iz tame svoje strijele v moje tijelo, svoja koplja zabadae izme mojih rebara. Ko bjehu oni Boe odgovora od tebe ne dobih. Sad kad tebi idem, idem sam, njih neima i pitam se gdji oni nestae, kojim tajnim putima odoe i kome i kuda i zato? I ko ih posla? Ne privali mi ovi biljeg namjernie, jer ako Boji sud, kao i moje ivljenje, budne mi spram mene nepravedan, ovaj biljeg mi je jedina nada da kanje kad pobjedi istina da se toj pobjedi mogu moje gole kostji radovati.
1199. ljeta v zimu bi eprnja Mre v zemju zakpan, al ne zna se da l' to bjee on il' vlk. Mi znamo kako je s njim bilo nam, pa odahnusmo. A kak moj e bit kanje to jot ne znademo.

20

HERBARIJUM ZABORAVLJENIH DUA dijelovi zapisa sa steaka za koje se ne zna ni tko ih pisa ni kome ni kada ...... greke koje dugo tinih sad ivotom svojim zovem. ... . Probao sam jednom davno, k'o dijete, divlju jabuku i to me stalno kroz ivot pratilo. Dobri Boe, zato i u smrti isto je. Oni koji nemaju ta da kau obino govore. Oni koji znaju istinu ute, a ...... Mi ... ... smrznute sjene koje tutke tekaju neko proljetje koje nikako da dojde.

Nije mi dosadno, jer nikad nisam sam. Skupljam ehoe tujdih neizgovorenih rijeti .... a .... sklapam svoje svjetove. .. u ovoj beskrajnoj utnji ja slutim prisustvo i nagovjetaje tvojih ne Boijih koraka. Ako je to jo i Boija kazna ja se toj kazni cijelim svojim ludim srdcem radujem. .... i ovdje se k'o na zemlji bajno sanja samo to se iz sna ne budi. A ako ..... Vjetnoj tiini zvuk nije otkrovenje vet k'o kravi trava samo dnevna hrana. .... jer Nebo postoji da bi ti misleti da e skotiti u vjetnost lake skotio u nita. .... ti ne mre ni sebe da smjeri ...

21

... vjerovao si svojim rijetima ne otima i sad ti je al. A ja bih tako volio da sam bio ti. .... sve tatina je ...... ... nasukae svoju duu na svoje kosti.

.... nebo je bilo u meni. Ne spoznah to dok ne padoh medju zvijezde i ......

Neispunjeni sni peku ko prave rane od sjekre. ... ako ikako moes ne dolazi. Ovdje si stalno sam. .... Dubina ti bjee plia nego tvoje vjerovanje. A i te tvoje rijei o njoj ... ..... i ne zna koliko si izgubivi dobio. ..... ovdje se glasovi odljepljuju iz rijei i niko nikoga nita ne razumije. ve sam na drugoj strani, prepoznajem hodnike, andjele, .... volim te, volim, al' ti dii, dii, samo dii. ...... a nas'e vrijeme e opet doi.

22

Zapis sa steka moga pra ... pradjeda koji je prepisao djed moj Hajdar Tanovi iz Gacka koji se tamo rodi 1876. godine, a lee u Vrhbosni 1964. A se lei Tania rk od kraljeve Sutjeske, od kralja voljen, al bez slobode, k'o lovaki pas kralju dodjeljen. ivjeh al vodom ne zgasih edj nit plodovma zemje ne vtolih glad, jer se glad i edj vratjahu svaki dan u utrobu moju, kao tto se vsaki dan vratah ja iz polja kuti svojoj isti, al za taj dan druktiji. I stalno miljah na tebe Gospode, i sa molitvom tebi sklapah obno oti svoje, i sa molitvom tebi zjutrom ih otvarah kao tto se zjutrom otvaraju projzori i dverji doma tvojega i mojega. I stalno te tekah i nadah ti se stalno. Al Ti se ne pojavi niti mi se Ti obznani. Samo muk. I rodi se sumnja u dus'i mojoj sumnji nesklonoj da i ti negdi, ko ja ovdi, uzalud ne teka spasenje od mene. I s tom terkom milju legoh pod ovi biljig i tu miso usijekoh u tverdi kam da oni koji protitaju vide tko te od nas dvojce pervi doekat spasenje. Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu kad Tverdko bje kralj od Bosne, Serbie, Dalmeie i Zapadnijeh strana, a ja tad bjeh starac koji u svjetu vidjeh ono tto nehtjeh vidjet, a ne dotekah ono ts'to srdce moje stalno tekas'e i samo to eljae.

23

Izjava o odricanju autorstva

Ovo nisu pjesme, ne dao mi to Bog, niti je ovo zbirka pjesama. Niti sam ja, Bogu hvala, tamo neki pjesnik. ta bi na to samo rekao moj djed. Ovo su samo misli mojih pradjedova skupljene izmedju korica knjige, misli koje su nataloene u meni kao mulj i pjesak u koritu rijeke. To su ujedno vjekovna sjeanja na ono vrijeme kada je svako dananje zrno pjeska bilo veliki kamen i kao takvo se i osjealo ogromnim, neprobojnim, nepominim i neprolaznim. I danas je isto. Srce kamena ostaje istim bez obzira koliki je kamen. Ne znam, moj dragi djede Hajdare, ta bi ti rekao na sve ovo, al' ja zapisah po sjeanju samo ono to si mi ti kazao. I nita ne dodah, i nita ne izmislih sam i na to sam, kako vrijeme odmie i ja tebi sliniji bivam, sve vie i vie ponosan. Budale mi nikako ne vjeruju da ja u pjesku ujem govor velikog kamenja i da taj govor ima tvoj glas. Al' ne sekiraj se djede, budala je, kao to na, uvijek bilo vie no pametnih ljudi i uvijek e ih biti. Nevjernima treba dokaz, pisani komad papira, pa evo im ga.

Potpis:

Sarajevo, 20 august 1994.

24

O stecima Danas Bosnom jau savremeni jahai Apokalipse: smrt, razaranje, etniko ienje i la. Razara se sve to su hiljadama godina ljudski duh i miii naih pradjedova stvarali i stvorili. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom iza njih ostaju razoreni gradovi, spaljena sela, mrtvi koji se pretvaraju u statistike izvjetaje. Sa svakim novim brojem te besramne svjetske statistike beaa, svakodnevno bestidno publikovane preko radija i televizije, gradi se trajni spomenik neljudskosti onih koji su se ljudima, pravovjernim i nacijom izgraenom na smrti i sili htjeli zvati. A istina je: Tu na tom uistinu geografski malom prostoru Bosne, gdje su se vijekovima sudarale egoistine namjere razliitih kultura i civilizacija, grko -helenistike i rimsko-etrurske, gdje je bila granica Istonog i Zapadnog rimskog carstva, gdje su u zagrljaju zauvijek ostali izmjeani Islam i Hrianstvo, tu je ostalo rasuto na desetine hiljada steaka. To su nadgrobni spomenici onih koji se izmeu jedanaestog i petnaestog vijeka nijednom carstvu ni uticaju nisu priklonili, ve su ostali vjerni sebi i onome to su samo u sebi i u Bosni mogli nai. Na toj prostornoj vododjelnici civilizacija, kultova i religija oni su nali svoj put u mirenju nepomirljivog, u preplitanju i proimanju onoga to je teilo potiranju svega to nije istovjetno. Vrijeme je pokazalo da je n a ovim prostorima ljudska misao uvijek bila pametnija od maa. Od maa se ginulo, ali se od misli i sa misli ivjelo, jer ma nije mogao da razrijei suprotnosti. Tu na tim prostorima Bosne i Hercegovine, gdje je svaki vid egzistencije bio uslovljen koegzistencijom ljudski duh, a ne ma, je ostavio trajne vizije i filozofiju ivota. Historija istina biljei one koji su sve razarali, ali pamti i vrednuje samo one koji su neto gradili. Danas imam 46 godina, jer sam roen nepune tri godine nakon to je zavren Drugi svjetski rat, iste godine kada je objavljeno da je pronaen tranzistor i ponovo nakon dvije hiljade godina stvorena drava Izrael, a svega trinaest godina prije nego je prvi ovjek otiao u svemir. Bio sam savremenik onih koji su prije dvadesetpet godina zakoraili na Mjesec i ije sam prve korake po njemu pomno pratio na televizijskom ekranu. Mnogo sam uio i mnogo nauio. Radio sam u laboratorijama po svijetu u kojima se pokazalo i dokazalo da postoji antimaterija i da ono to je izgledalo nedjeljivo kao to su proton i neutron postaje djeljivo i to na beskrajno sloen i komplikovan nain. Dotakao sam kamen doneen sa Mjeseca, neki drugi svijet koji mi se inio tako stran i dalek. Vidio sam kako se Oktobarska revolucija koja je na poetku vijeka bila velika nada pokazala krajem tog istog vijeka kao najvea zabluda. Ali initimno, nikada nisam prestao da vjerujem da su jedino natpisi koje sam proitao sa steaka prava istina o ivotu. Jednaine koje sam nauio, i kojima se
25

svijet elektrona i mikroipova pokoravao, su me oduevljavale, raunari beskrajno radovali, ali sam znao da ono to je danas tehnika i tehnoloka istina sutra e biti samo muzejski eksponat. A kada bi proitao natpis sa steka, koji je bez velikih i malih slova, bez podjele rijei u reenice i bez reeninih znakova, tada bi do mene, u trenu kroz vijekove prenesen, dopro istinski ljudski krik, istovremeno i potresan i dirljiv, jer se tu u par redaka stisla cijela ivotna staza pokojnika, njegove sklonosti i njegova povijest i rodovsko stablo i gruntovnica i ljubav prema eni i batini i uenje pred smru. I ljudski strah pred zaboravom i prkos malobrojnih ali uistinu hrabrih pred Bogom. Ta nepogreivost u izricanju, ta tanost u formulaciji, to odsustvo ukrasa i suvinosti, ta zgusnutost su bili govor slika u kamenu namijenjen vjenosti, ali i peat na dui za pokoljenja koja su dolazila. Pred oima promiu vitezi u oklopima, lovci u lovu, ratari u polju, borci na vitekim turnirima, propeti konji, igrai u kolu, dame u haljinama, cvijee, vukovi, medvjedi, veprovi i psi. Meu omiljenim ukrasima su kri, polumjesec, zvjezde i svastika. Prizori slave ivot, radost, fiziku snagu i veselje. Upitanost nad smru i nestankom se sluti iz pojedinih zapisa, a ne izvire iz uklesanih slika. Te kamene gromade su ponekad teke i po 30 000kg i nemaju isti oblik. Nekad je to sarkofag s krovom na dvije vode, nekad visoki stubac ili obina ravna ploa, ili tumba, (sanduk u formi duguljaste kocke sa ravnim povrinama), ili jednostavan nepravilan grubo isklesan monolit. Prosjena duina im je oko 2m, irina oko 1m. Ploe su visoke od 30 do 50cm, a sarkofazi i tombe oko 1,5m. Visina stubaca je preko dva, ali ne i preko tri metra. Danas u Bosni i Hercegovini postoji 1300 grobalja sa stecima (od toga u Hercegovini ih je oko 400), dok ih je jo oko 150 u Dalmaciji. Ukupan broj sauvanih steaka je oko 40 000. Gotovo sva groblja su na uzvisinama odakle se prua divan pogled na okolinu, kraj iz koje su potekli oni koji su tu zemlju i srcem i duom voljeli. I sada, nakon ovog krvavog iskustva, vie i iskrenije nego ikada prije, vjerujem da oni koji su znali tako vjerovati, klesati, voljeti, pisati i umirati ne treba da se plae, ni oni ni one generacije koje su ih naslijedile, nijedne budunosti.

26

Literatura: 1. STECI GOVORE, (Izbor natpisa sa steaka), u redakciji Bore Pavlovia i Ivana Rengjea, vlastita naklada, "Grafika kola", Zagreb, 1954. 2. STARI BOSANSKI EPITAFI, sabrao i priredio Mak Dizdar, Biblioteka kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1961. 3. BOGOMIL SCULPTURE, (Esseys by Oto Bihalji-Merin and Alojz Benac, photography by Too Dabac), "Jugoslavija", Beograd, 1962. 4. STARI BOSANSKI TEKSTOVI, sabrao i priredio Mak Dizdar, Biblioteka kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1969. 5. PISANA RIJE U BOSNI I HERCEGOVINI, (od najstarijih vremena do 1918. godine), grupa autora, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1982.

27

Posveta Maku Dizdaru Zapis sa steka dobrog starca Hlapa unbora, starjeine crkve Bosanske A se lei dobri starac Hlap unbor bosanske crkve starjeina u Milama u Vrhbosni. Boe, ono to dadoh da se usjee na moj biljeg, te moje hude misli, je sve to od mene ostade u svjetu koji jedino znam. Zemji vratih tijelo, duu nebu. Drugog vie nita ni ne imadoh. Dok bjeh iv, kako ivjeh, Boe, to najbolje znamo ti i ja. Vidjeh mnogo nepravde i puno zla za ivota svojega, al ne napustih tvoj put srca i razuma. A bjeh u kunji tisuu put i mnoge noti probdjeh hrvaju se sa sobom. Zlim ne vratih zlom, silnijem silom. I druge tako svjetovah. Al jedino to vidjee oti moje je da se zlo ustostruava i da kvarne kazna ne dostie. I moji d ani i moje noti postae more, al istrajah na tvojemu putu. Sada na kraju moga puta, istih ruku i srca, ja ti se Boe obraam. Ne ekaj sudnji dan, do tada e i nevini krivi postati, a tvoja krivica biti najvea. Ovaj kam e mojom voljom pritisnuti moje kosti. Neka tako bude i tere muke sam iv izdro. Ja se samo molim da moje rijei probude tvoje srce i pokrenu tvoju ruku. A vama moja bratjo i sestre koji ostajete poruujem da saekate dok Mjesec ne promjeni etiri svoja lika. A ako se nita dotle ne zgodi zdrobte ovaj kam u tisue kamenica i brante se od zlih. I meni grenom vi tada oprost dajte, jer vas i pored svojih oiju ko sljepac uih da se Zlo pobjedjuje Dobrim.
leta 1408. v zimu, ljeta krvavog i ugarskog klanja v Doboru kog te dovjek po zlu pamtiti dobri Bostjani

28

1. Zapis sa steka Ljubljenova iz 1258. ljeta 2. Zapis sa steka Berka Miotos'a iz 1317. ljeta 3. Zapis sa steka Hvala Radohtia iz 1183. ljeta 4. Zapis sa steka neznanog Bos'njanina iz 1201. ljeta 5. Zapis sa steka Hlapca Tihmilia iz 1417. ljeta 6. Zapis sa steka neznanog Bos'njanina iz 1204. ljeta 7. Zapis sa steka Borne Hlapojeve ks'eri iz 1193. ljeta 8. Zapis sa steka neznanog Bos'njanina iz 1336. ljeta 9. Zapis sa steka Bakule Vlavia iz 1259. ljeta 10. Zapis sa steka Milca Povrena iz 1165. ljeta 11. Zapis sa steka Kuldukova iz 1449. ljeta 12. Zapis sa steka Ahmata Stuka iz 1198. ljeta 13. Zapis sa steka Stanca Godinovljevog iz 1204. ljeta 14. Zapis sa steka Ljubena Dragote iz 1405. ljeta 15. Zapis sa steka neznanog Bos'njanina iz 1387. ljeta 16. Zapis sa steka Kulduka Krilia iz 1268. ljeta 17. Zapis sa steka neznanog Bos'njanina iz 1334.ljeta 18. Zapis sa steka neznanog Bos'njanina iz 1174. ljeta 19. Zapis sa steka neznanog Bos'njanina iz 1377. ljeta 20. Zapis sa steka Sermorada Ozrkova iz 1322. ljeta 21. Zapis sa steka Bokina Radinia iz 1205. ljeta 22. Zapis sa steka eprnje Dobrogosta iz 1328. ljeta 23. Zapis sa steka Prehtena Kuklea iz 1345. ljeta 24. Zapis sa steka Klutovog iz 1288. ljeta 25. Zapis sa steka Dinka Vlkca iz 1327. ljeta 26. Zapis sa steka Linila Hotjenovog iz 1402. ljeta 27. Zapis sa steka Gorinova iz 1253. ljeta 28. Zapis sa steka Tolmina Klka iz 1429. ljeta 29. Zapis sa steka Vlkova iz 1209. ljeta 30. Zapis sa steka Bokilova iz 1389. ljeta 31. Zapis sa steka Rastudija Prvonjega iz 1203. ljeta 32. Zapis sa steka neznaniem Bos'tjanim iz 1449. ljeta 33. Zapis sa steka kneza Nenca iz 1094. ljeta 34. Zapis sa steka Vlkosave Dobre iz 1352. ljeta 35. Zapis sa steka Trtis'inog iz 1174. ljeta

29

36. Zapis sa steka Kraa Obodana iz 1313. ljeta 37. Zapis sa steka Suldukovog iz 1135. ljeta 38. Zapis sa steka gosta Mis'ljena iz 1273. ljeta 39. Zapis sa steka Krks'e i Kalije iz 1447. ljeta 40. Zapis sa steka Tolojevog iz 1066. ljeta 41. Zapis sa steka Didodraga Gojaka iz 1167. ljeta 42. Zapis sa steka Prijezde Vignja iz 1303. ljeta 43. Zapis sa steka Aste Boginove iz 1422. ljeta 44. Zapis sa steka starca Radina iz 1317. ljeta 45. Zapis sa steka Mrke iz 1333. ljeta 46. Zapis sa steka Vlka Tomia iz 1240.ljeta 47. Zapis sa steka Vrsanovog iz 1384. ljeta 48. Zapis sa steka Vitrijinog iz 1232 ljeta 49. Zapis sa steka Veseoka Zmrka iz 1452. ljeta 50. Zapis sa steka eprnje Mrea iz 1199. ljeta Herbarium zaboravljenih dus'a Zapis sa steka moga pra...pradjeda Izjava o odricanju autorstva O stecima ....(lini stav Literatura Zapis sa steka dobrog starca Hlapa unbora, starjeine crkve Bosanske Sadraj

30