KARL MAY

MEU ORLOVIMA

Naslov originala UNTER

GEIERN

MEU ORLOVIMA
1. NA TRAGU
Na zapadu, nedaleko od kraja gdje se sklapaju kutovi triju sjevernoamerikih drava Dakote, Nebra-ske i Wyominga jahala su dva ovjeka ija bi pojava na svakom drugom mjestu pobudila opravdanu panju. Bili su posve razliite tjelesne grae. Jedan je imao vie od dva metra i bio skoro zastraujue mrav, dok je drugi bio znatno manji, ali zato toliko debeo da mu je tijelo gotovo imalo oblik kugle. Pa ipak lica ovih jahaa bila su u istoj razini jer je Malia jahao visokog, koatog paripa, dok je drugi sjedio na niskoj, naizgled slabanoj mazgi. Otuda su koni remeni, koji su Debeljku sluili kao stremeni, jedva dosezali konju do trbuha, dok Dugajliji nisu bili uope potrebni, jer su mu krupna stopala visjela toliko nisko da mu je bio dovoljan samo mali pokret u stranu pa da jednom ili drugom nogom dodirne tlo, a da se pri tome ne pomjeri sa sedla. Naravno o nekom pravom sedlu kod njih nije ni moglo biti govora. Sedlo Debeljka sastojalo se jednostavno od poleine krzna ubijenog vuka, a Mravko je stavio ispod sebe stari santilo-pokriva koji je meutim bio tako poteno poderan i pokidan da je zapravo sjedio na golim leima svoje mazge, I odjea ove dvojice posve je udno izgledala. Dugajlija je nosio kone hlae koje su svakako morale biti skrojene i saivene za daleko snanijeg ovjeka. Bile su mu suvie, previe velike. Pod naizmjeninim utjecajem toplote i studeni, sue i kie znatno su se skupile te je tako donji porub nogavica jedva dosezao do ispod koljena njihova vlasnika. Pri tom su se na hlaama sjale masne mrlje to se naprosto moglo obrazloiti time da su Dugajliji u svakoj prilici sluile kao ubrus i stolnjak i sve to mu je smetalo na prstima obino brisao o nogavice. Gola stopala skrivala su se u posve neopisivim konim cipelama. Izgledale su kao da ih je ve Metusa-lem nosio i kao da je otada svaki vlasnik prikupio po neki komad koe. Bilo je nemogue ustvrditi da li su ikada vidjele kakvo mazivo na sebi budui da su se presijavale u svih sedam duginih boja. Mravo jahaevo tijelo skrivalo se u konoj lovakoj koulji na kojoj nije bilo ni dugmeta ni kope, te su mu suncem opaljene grudi bile nepokrivene. Eukavi su mu sezali jedva ispod laktova te mu se vidjele ilave, mrave podlaktice. Oko dugog mu vrata bio je obavljen pamuni al. Da li je jednom ranije bio bijel ili crn, zelen ili ut, crven ili plav, to ni sam jaha vie nije znao. Najljepi ukras ovog ruha bio je svakako eir, nataknut na visokoj, iljastoj glavi. Jednom ranije bio je siv i imao onaj oblik koji nepristojni ljudi nazivaju .cilindar". Moda je u davna vremena krasio glavu kakva engleskog lorda. Poslije se meutim neprestano sputao ljestvicama sudbine nanie dok najzad nije zavrio na glavi prerijskog lovca. Ovaj ovjek nije nipoto imao ukus jednog lorda. On je smatrao obod za suvian te ga jednostavno otrgao. Samo je sprijeda ostavio jedan komad, dijelom da mu titi oi od sunca, dijelom da lake sa njim rukuje pri pozdravu. Osim toga bio je po svoj prilici miljenja da je glavi prerijskog lovca takoer potreban zrak te je tako svojim lovakim noem izbuio nekoliko rupa raznih veliina odozgo i sa strane, tako da mu je unutranja strana eira bila stjecite istonih i zapadnih, sjevernih i junih vjetrova. Kao pojas Dugajliji je sluilo debelo ue koje je nekoliko puta oko svojih bedara obavio. Za pojasom su bila zajevena dva revolvera i lovaki no. Osim toga na njemu su visili vreica za kugle, rog za barut, du-hankesa, saivena maja koa za brano, prerijski upalja i svakojaki drugi predmeti ija je namjena bila svakom neposveenom prava zagonetka. Na grudima mu je, visei o remenu, poivala lula za duhan - ali kakva? Ona je bila lovevo svojeruno umjetniko djelo i, budui da ju je ve odavno do same glave oglo-dao, sastojala se sada samo jo od te glave i izbuene drke od breze. Dugajlija je, naime, kao strastan pu-a imao naviku da gloe drvo kad mu ponestane duhana. Njegovoj asti na spas mora se primijetiti da mu se odjea nije sastojala samo od cipela, hlaa, lovake koulje i eira. O ne! Nosio je osim toga jo i neto to nije svatko mogao nabaviti: kinu kabanicu od gume, i to onu

pravu ameriku, naime, od one vrste koja se odmah nakon prve kie skupi napola prvobitne duine i irine. Budui da je zbog toga nije mogao vie obui, objesio je poput husarske bluze slikovito za uzicu oko ramena. Osim toga nosio je i smotani lariat koji mu je visio od lijevog ramena prema desnom bedru. Ispred sebe, poloenu preko nogu, drao je lovaku puku, jednu od onih dugih riflea s kojima iskusan lovac gotovo nikada ne promai svoj cilj. Koliko je ovom ovjeku godina, bilo je nemogue po njemu prosuditi. Njegovo izmravjelo lice pokazivalo je bezbrojne bore i borie, pa ipak ono je imalo gotovo momaki izgled. Iz svake borie virio je po jedan vragoli, iz svake bore po jedan vrag. To lice bilo je glatko obrijano usprkos svim brazdama i brazdi-cama i unato negostoljubivom kraju u kojem se nalazio, jer na zapadu ima mnogo, veoma mnogo ljudi koji se upravo time ponose. Krupne mu, nebeski plave, irom otvorene oi imaahu onaj otri pogled koji se moe susresti u mornara i stanovnika prostranih nizina pa ipak bi ovjek za taj pogled rado rekao da je bio, djetinje naivan. Mazga je bila, kao to je ve spomenuto, samo na izgled nejaka. Nosila je dugog, koatog jahaa s lakoom i povremeno ak i pokazivala elju da se pomalo uzjoguni protiv volje svoga gazde koji bi je onda svaki put snano pritisnuo butinama te je brzo naputala
Laso primj. pisca.

6svaki otpor. Ove ivotinje su omiljene zbog svog sigurnog hoda, ali su i poznate zbog svoje sklonosti jo-

gunjenju. to se drugog jahaa tie, pri zaarenosti kojom je sunce peklo zemlju, morao je pasti u oi njegov ogrta od krzna. Naravno moglo se opaziti, kad bi Debeljko nekom kretnjom ruke zabacio krzno, da je taj ogrta patio od olinjalosti najvieg stupnja. Samo bi se mjestimice pomaljao po neki mali, prorijeeni uperak, otprilike kao to se u beskrajnoj pustinji samo tu i tamo moe naii na poneku bijednu oazu. ak i ovratnik i reveri su bili toliko olinjali da su se na njemu mogla nai gola mjesta veliine talira. Ispod ovog krzna virile su s lijeve i desne strane goleme posuvraene izme. Na glavi je lovac nosio panama eir irokog oboda, koji mu je bio prevelik tako da ga je morao zabaciti na potiljak kako bi vidio oima. Rukavi ogrtaa su bili toliko dugi da se ruke nisu mogle vidjeti. Tako je jahaeve lice bilo sve to se na njemu moglo opaziti. Ali to lice je i vrijedilo da se bolje osmotri. Ono je takoer bilo izbrijano, bez ijenog traga brade. Crveni obrazi su bili toliko punaki da se nosi gotovo bezuspjeno trudio da izmeu njih doe do izraaja. Iste takve sree bile su i sitne, crne oice, duboko skrivene izmeu obrva i obraza. Pogled im je imao prostoduan izraz. Uope na itavu licu kao da je bilo ispisano: .Pogleajder me! Ja sam mali, divan momak, i sa mnom se moe lako izai na kraj. Ali budi valjan i pametan, inae si se prevario u raunu." Kad bi malo jae puhnuo vjetar i sprijeda rairio Debeljkovo krzno, onda se moglo vidjeti da je ispod njega nosio plave vunene hlae i isto takvu bluzu. Oko irokog pasa bio mu je zakopan koni opasa za kojim je, osim predmeta to ih i Dugajlija imao o pasu, bio zadjenut jo i indijanski tomahavk. Laso je objesio sprijeda o sedlo i pokraj njega kratku, ken-tucky-dvocijevku po kojoj se moglo vidjeti da je ve u mnogom boju sluila pri napadu ili odbrani. A tko su bila ova dvojica? Elem, Debeljko se zvao Jakob Pfefferkorn, a Dugajliji je bilo ime David Kro8

ners. Da ste nekom squatteru ili traperu na Zapadu spomenuli njihova imena, onda bi on mahnuo glavom s rijeima da jo nikada nita o njima nije uo. Pa ipak to ne bi bilo istina, jer oni su bili uveni skauti i kraj mnoge logorske vatre prialo se godinama ve o njihovim podvizima. Jedva da je bilo nekog mjesta izmeu New Yorka i Friscoa i izmeu jezera na sjeveru i Meksikog zaljeva na jugu gdje se nije ulo hvaljenje ovih dvaju ljudi savane. Naravno, imena Jakob Pfefferkorn i David Kroners su bila samo njima poznata. U preriji, u praumi, a naroito kod crveno-koaca nitko ne pita za rodni i krsni list. Tamo svatko dobije vrlo brzo ime koje najbolje odgovara njegovim doivljajima ili svojstvima te se kao takvo brzo dalje iri. Kroners je bio punokrvni yankee i nazivali su ga samo Dugajlija Davy. Pfefferkorn je potjecao iz Njemake, i po svom imenu Jakob i zbog oblika svoga tijela, bio je poznat samo kao Debeljko Jemmy. Jemmy je, naime, engleski izraz od milja za Jakoba. Bili su svuda poznati kao Davy i Jemmy i rijetko biste na Dalekom zapadu sreli nekog ovjeka koji ne bi znao da ispria poneko junako djelo o njima. Bili su nerazdvojni. Bar nije postojao nitko koji bi se mogao sjetiti da je ikada jednog od njih vidio samog. Ako bi Debeljko priao tuoj vatri, onda su se neminovno osvrtali za Dugajlijom, a ako bi Davy doao u neki store da kupi baruta i duhana, onda su sigurno pitali ta e ponijeti za Jemmyja. Isto tako nerazdvojne bile su i njihove ivotinje. Krupna kljusina ne bi usprkos svoj ei ni na jednom potoku niti rijeci pila vou ako se ne bi uz nju nala i mala mazga. A mazga bi stajala uzdignute glave ak i u najljepoj, najsonijoj travi ako je prethodno ne bi tiho onjuio konj, kao da je htio rei: ,Sluaj, oni su sjahali i sad peku bivolji bubrenjak. Hajde da i mi dorukujemo, jer prije pozne veeri posve sigurno neemo dobiti nita vie!"

Stoar orim, prevod. San Francisco prlmj. pisca. Duan primj. pisca.

Ovim dvjema ivotinjama ne bi ni na kraj pameti palo da jedna drugu napuste u bilo kakvoj nevolji. Njihovi gospodari su jedan drugom ve mnogo puta spasili ivot. Jedan se za drugog bez predomiljanja bacao u najveu opasnost. Tako su i ivotinje bile esto puta jedna drugoj pri ruci kad je trebalo izbaviti druga ili snanim, otrim kopitom braniti se od neprijatelja. Njih etvero, ljudi i ivotinje, pripadali su upravo jedno drugom, drukije nisu mogli. Sad su veselo kaskali u pravcu sjevera. Od jutros je za konja i mazgu bilo dovoljno vode i sone ispae, a za dva lovca vode i jelenjeg buta. Ostatak mesa nosilo je kljuse, tako da se gladi nije trebalo bojati. U meuvremenu je sunce prelo svoj zenit i polako tonulo. Bilo je dodue veoma toplo, ali je prerijom puhao osvjeavajui povjetarac i sag od bivolje trave, protkan bezbrojnim cvjetovima, jo ni izdaleka nije pokazivao onu smeu, nagorjelu boju jeseni, ve je njegovo svjee zelenilo krijepilo oko. Stjenovita brda koja su se, beskrajno rasuta prostranom ravnicom, dizala u obliku pojedinanih, golemih kugli osvet-Ijavalo je kosim zrakama sunce te su sa svoje zapadne strane sjala zaarenim bojama dok su se s istone strane prelivali dublji, tamniji tonovi. - Koliko emo dugo jo jahati danas? - zapita Debeljko nakon to satima nisu prozborili ni rijei. - Kao svakog dana - odgovori Dugajlija. - Well! - nasmija se Debeljko. - Dakle do logora. - Ay! - Mister Davy volio je naime da umjesto ,yes" uvijek upotrijebi starinsku rije potvrde ,ay". Da, uvijek je bio originalan, Dugajlija Davy! Opet je prolo neko vrijeme. Jemmy je sad pazio da na svoje novo pitanje ne dobije ponovo takav odgovor. Povremeno bi pogledao svojim lukavim oicama druga ekajui priliku za osvetu. Najzad je Dugajliji dosadila tiina. On pokaza desnom rukom u pravcu kojim su ili i upita: - Poznaje li ovaj kraj? - Vrlo dobro! - Gle? A ta je ovo? - Amerika! Dugajlija zlovoljno podie duge noge i obode svoju mazgu. Onda ree: - Nevaljalac! - Tko? - Ti! - Ah! Ja? Kako to? - Osvetoljubiv si! - Nimalo. Kad mi daje glupe odgovore, ne uviam zato bih Ja bio duhovit kad me pita. - Duhovit? O jada! Ti i duhovitost! Ti si toliko nabijen mesom da u tebi duh uope ne bi imao gdje stati. - Oho! Jesi h" zaboravio to sam svrio tamo prijeko na starom kontinentu? - Ay! Jedan razred gimnazije! Da, to jo uvijek znam i nikad neu zaboraviti, jer me podsjea svakog dana bar trideset puta na to. Debeljko se udari u grudi. - To je i potrebno - prozbori on. - Zapravo trebao bih ti to svakog dana spomenuti etrdeset, pedeset puta, jer sam ja ovjek kome ti nisi u stanju dovoljno potovanja da izrazi. Osim toga ja nisam zavrio samo jedan razred, ve tri! - Za ostale ti meutim nije doteklo pameti... - Budi miran! Nestalo je novaca. U mene je pameti bilo vie nego dovoljno. Uostalom, znam vrlo dobro to si prije toga mislio. Ovaj kraj neu zaboraviti. Zna, tamo prijeko iza onih brda mi smo se upoznali. - Ay! Bio je to gadan dan. Ja sam bio sav svoj barut ispucao, a Siouxi su me gonili. Naposljetku nisam mogao dalje i oni me oborie na zemlju. Ali naveer si doao ti. - Da, bedaci su naloili takvu vatru da se mogla vidjeti tamo prijeko u Kanadi. Primijetio sam je i priu-Ijao se. Tada sam opazio pet Siouxa kako su svezali jednog bjelca. E, ja nisam pucao kao ti. Dvije moje kugle su pogodile, a preostala trojica su pobjegla jer nisu slutili da imaju posla samo s jednim ovjekom. Bio si slobodan. - Slobodan sam bio dakako, ali i ljut na tebe! - to nisam oba Indijanca ubio ve ih samo ranio, da, ali i Indsman je ovjek, a ja nikada ne ubijam ovjeka ako to nije bezuvjetno nuno. U tome sam ovjek a ne kanibal! - Da kanibal nisam moda ja? - Hm! - zabruna Debeljko. - Sad si naravno drukiji nego to si bio. Tada si, kao i mnogi drugi, mislio da Crvenokoce treba to prije istrijebiti. Morao sam te upravo preobratiti mom miljenju. - Da, vi Evropljani ste udni momci. Blagi, mekani kao maslac! Ali ako se mora, vi ste dorasli svakoj situaciji. Vi biste htjeli itav svijet pomilovati barunastim rukavipritnl S"-ux sjevernoameriko indijansko pleme; itaj: su

10 11ama, ali zato odmah raspalite kundakom kad pomislite da ete najzad biti satjerani u kripac. Takvi ste svi

vi, a takav si i ti. - Ja se radujem to sam takav. Ali pogledaj tamo prijeko kao da se neto mie po travi! Jemmy zaustavi svoga konja i pokaza na stijenu u ijem se podnoju provlaila po travi, duga tamna linija I Davy zauzda svoju mazgu, zasloni oi jednom rukom i pogleda na dotino mjesto. Onda ree: - Pojest u centu nepeenog bivoljeg mesa ako to nije neiji trag. - I ja tako mislim. Hoemo li tu stvar malo bolje osmotriti, Davy? - Hoemo li? to da se govori o htjeti kad se mora? U ovoj staroj preriji ovjek je prisiljen da ni pokraj jednog traga ne prolazi lakomisleno. Moramo uvijek znati koga imamo ispred a koga iza sebe, inae se moe lako dogoditi da ujutro osvanemo mrtvi iako smo naveer legli ivi u travu. Naprijed, dakle! Dojahali su do stijena i osmotrili trag oima strunjaka. Jimmy skoi s konja i klee u travu. Njegovo, staro kljuse, kao da je imalo ovjeji mozak, spusti glavu u pogaenu travu i tiho zafre. I mazga prie maui repom i dugim uima drei se kao da i ona osmatra trag.

- No? - upita Davy kome je ovaj pregled predugo trajao. - Je l" je neto vano? - Da. Ovdje je projahao neki Indijanac. - Misli li? To bi bilo svakako upadljivo, budui da se nalazimo na lovitu u ispai nekog plemena. Zato misli da se radi o Indsmanu? - Vidim po tragovima kopita da je konj obuen u indijanskoj koli. - Pa ipak moda ga je jahao neki bijelac. - To i ja mislim, ali... ali... Jemmy mahnu zamiljeno glavom i produi za tragom dio puta. Onda viknu za sobom: - Doi der, konj nije bio potkovan. Dalje, bio je umoran, a ipak je morao da galopira. Jahau se dakle veoma urilo. Sad i Davy sjae. Ono to je uo, bilo je dovoljno vano da se podrobno time pozabavi. On prie De12 beljku i obje ivotinje potrae same za njima. Stigavi do Jemmyja, on produi dalje tragom. - Sluaj - ree on - konj je stvarno bio premoren. Cesto je posrtao. Tko svog konja toliko napree, taj mora da je imao vaan povod za to. Ili su tog ovjeka progonili, ili je imao razlog da to prije stign e na svoj cilj. - Sigurno se radi o drugoj pretpostavci. - Kako to? - Koliko je star ovaj trag? - Dva sata otprilike. - To i ja kaem. Jo nema traga gonitelju, a onaj koji ima prednost od dva sata ne satire ovako svog konja. Uostalom ovdje ima toliko razbacanih stijena da bi mu bilo lako zavarati progonitelja. Progonjenom je dovoljno da samo malo zaobie ili da jae u krugu. Zar ne misli i ti tako? - Da, nama dvojici, na primjer, bila bi dovoljna prednost od dva minuta pa da progonitelje dobrano nasamarimo. Dakle, slaem se s tobom. Taj ovjek je htio to prije na svoj cilj. Ali gdje mu je cilj. - U svakom sluaju ne mnogo daleko odavde. Dugajlija pogleda s uenjem Debeljka u lice. - Danas izgleda da si sveznajui! - ree on. - Da to pogodim, nije potrebno nikakvo sveznanje, ve samo malo razmiljanja. - Tako! E, ja upravo o tome razmiljam, samo na alost uzalud. - To me kod tebe nimalo ne udi. - Kako to? - Ti si suvie dug i dok povee ovaj trag ovdje dolje sa svojim mozgom mogu i godine proi. Kaem ti, cilj ovog jahaa nije potrebno daleko odavde traiti, inae bi on svog konja potedio. - Tako! Razlog sam doznao, ali ga ne shvaam. - Bogme, ja sudim ovako: da je ovjek imao jo jedan dan jahati, onda bi bezuvjetno morao dati iscrpljenom konju najprije nekoliko sati odmora a onda nadoknaditi to je propustio. Kako je meutim znao da nije daleko mjesto gdje je htio stii, ponadao se da e uprkos premore-nosti svoga konja jo danas prevaliti taj put. - uj me, stari Jemmy, to to kae ne zvui ba loe. Ja ti ponovo dajem za pravo. - Ta pohvala je suvina. Tko se gotovo trideset godina potucao po savani, moe valjda jednom doi na neku pametnu pomisao. Taj ovjek je u svakom slu13aju glasnik. Zurilo mu se; njegova stvar je bila veoma vana. Indsman je po svoj prilici samo glasnik izmeu Indijanaca, i tako bih skoro ustvrdio da se crvenokose! nalaze u blizini. Dugajlija Davy procijedi kroz zube tihi zviduk, lutajui zamiljeno pogledom unaokolo. - Neprijatno, posve neprijatno! - zabrunda on. - Taj momak dolazi od Indijanaca i ide Indijancima. Mi se prema tome nalazimo izmeu njih, a da ne znamo gdje su. Dakle moemo lako nabasati na neku hordu koja e onda nae skalpove ponijeti na godinji sajam. - Toga se svakako treba bojati. Moramo poi tragom. - Tano! Onda znamo da se jedna eta crvenih nalazi pred nama i da nema pojma o nama. Mi smo dakle u prednosti. Ali ipak sam znatieljan kojem plemenu pripada ovaj glasnik. I ja, nita manje. Pogoditi se ne da. Tamo gore u sjevernoj Montani ive Indijanci .Crvena noga". Oni ne prelaze ovamo. Na koljenu Missourija borave .Riccarees" koji isto tako malo to imaju ovdje traiti. Siouxi? Hm! Jesi li moda uo da su oni u novije vrijeme ponovo iskopali ratnu sjekiru. - Ne. - Onda neemo sada razbijati glavu, ali moramo biti oprezni. Mi se nalazimo u kraju koji nam je dobro poznat, i ako ne budemo ba pravili gluposti, ne moe nam se nita dogoditi. Hajde! Ponovo uzjahae i pooe tragom koji su dobro motrili i pri tome se otra pogleda osvrtali na sve strane ne bi li otkrili kakva neprijatelja. Tako je proao gotovo itav sat; sunce je sve dublje tonulo. Vjetar se dizao sve vie i vie, a dnevna ega sve bre poputala. Uskoro primijetie da je Indijanac jahao samo jo hodom. Na jednom neravnom mjestu njegov konj kao da se spotakao od umora i skljokao. Jemmy odmah sjae i pregleda to mjesto. - Da, Indsman je - ree on. - Sjahao je. Moka-sinke mu krase ekinje dikobraza. Ovdje lei jedna prelomljena bodlja. I ovdje ... Ah, momak mora da je jo vrlo mlad! - Zato? - zapita Dugajlija koji je i dalje sjedio na svojoj mazgici. - Ovdje je pjeskovito i 14 noga mu se tano ocrtala. Ako pretpostavim da nije neka squaw. onda... - Glupost! Jedna ena nee ii sama. ...onda je to mladi od svojih najvie osamnaest godina. - Tako, tako! To zvui o-pasno. Ima plemena koji upravo ove mlade ratnike upotrebljavaju kao izvidnike. Da pogledamo dakle!" Ponovo su uzjahali. Dok su dosad jahali cvjetnom prerijom, sad se tu i tamo pomaljao poneki bun, najprije pojedinano, a onda u zbijenim skupinama. U daljini se nazirala stabla. Najzad dooe do mjesta gdje je jaha za kratko vrijeme bio siao i svom konju priutio, naravno, samo kratak odmor. Onda je produio pjeice vodei konja za uzdu. Eastui bunovi zakljanjali su povremeno pogled te se opreznost inila dvostruko potrebnom. Davy je jahao naprijed, a Jemmy ga slijedio. Najednom ree Debeljko: "Dugajlijo, ovdje na bunu visi iupana dlaka sa repa

umornog konja. - Ay! Ali ne govori tako glasno! Ovdje moemo svakog trenutka naii na ljude koje emo vidjeti tek kad budemo ve ubijeni! - Toga se ne bojim. Mogu se na svog konja osloniti. On zare im nanjui neprijatelja. Dakle, samo hrabro naprijed! Dugajlija ga poslua ali ve u slijedeem trenutku zastade. Sto mu gromova! - ree on. - Ovdje se neto zbilo! Debeljko potjera svoje kljuse i za asak izbi kroz bunje na slobodan prostor. Pred njima se dizala jedna od onih kuglastih stijena, kakvih u ovoj preriji mnogo ima. Trag je vodio pokraj nje i onda u otrom kutu skretao udesno. To su ova dvojica jasno vidjela, ali su opazila jo neto. S druge strane stijene povlaili su se naime tragovi prema ovom poznatom tragu i sa njim se sjedinjavali. - Sto kae na ovo? - zapita Dugajlija. - Da su iza one stijene logorovali ljudi koji su Indsmana pustili da proe i onda poli za njim. - Moda su ve tamo! - Ili su moda neki zaostali. ekaj ovdje
Indijanka prinvj. prevod..

15

iza ovog bunja! Ja bih htio da zabodem tamo malo svoj nos. - Ne zabodi ga samo u napunjenu cijev puke na kojoj je obara pritisnut! - Ne, za to bi tvoj bio daleko podesniji. Jemmy sjae, prui Dugajliji uzde svoga konja i stuti se u punom trku prema stijeni. - Lukav lisac! - proguna Davy zadovoljno preda se. - Ovdje bi prikradanje zahtijevalo suvie vremena. ovjek ne bi mogao povjerovati da Debeljko moe tako poskoiti! Stigavi pod zalee stijene, Debeljko se lagano i oprezno odulja sprijeda i nestade iza isturene ivice stijene. Ipak se uskoro ponovo pojavi i dade Dugajliji znak opisujui rukom luk. Davy dobro shvati da ne treba jahati pravo prema stijeni, te udari lukom kroz bunje dok ne stie na nov trag i po njemu do Jemmyja kraj stijene. - ta veli na ovo? - zapita Debeljko pokazujui na mjesto koje je pred njim lealo. Tu se nalazio logor. Nekoliko eljeznih kotlova lealo je na tlu, vie motika i lopata, mlinac za kafu, rvanj, svakojaki mali i veliki paketi - ali se nije mogao vidjeti trag logorske vatre. - No - uzvrati upitani, maui glavom. - Oni koji su se ovdje udobno smjestili, vjerojatno su sasvim neoprezni ljudi ili jo posve zeleni na Divljem zapadu. Vide se tragovi najmanje petnaestak konja, ali ni jedan od njih nije bio privezan za neki stub, niti je bio sapet. Kako izgleda, meu njima je bilo i nekoliko sa samarima. I oni su otili. Kuda? E, ovo je luda kua! Ovim bi ljudima trebalo valjano batinom istrljati lea! - Da, to su zasluili. Tako malo iskustva, a poli na Daleki zapad! Dakako nije svatko iao u gimnaziju ... - Kao ti - upade brzo Dugajlija. - Da, kao ja! Ali malo pameti i zdravog razuma trebao bi ipak svatko posjedovati. Indijanac je nita ne slutei naiao iza ugla i im ih ugledao produio da jae, umjesto da se vratio. Onda je za njim itava ova rulja smjesta krenula u potjeru. - Da li su bili neprijateljski raspoloeni prema njemu? - Naravno, inae 16 ga ne bi gonili. A za nas to moe biti kobno. Crvenima je svejedno da li e potom njihova osveta zadesiti stvarne krivce ili nekoga drugog. - Onda moramo najbre za njima, da sprijeimo nesreu. - Da, neemo morati dugo jahati, jer Indsman sa svojim iscrpljenim konjem nije daleko stigao. Oni ponovo uzjahae i u galopu pooe tragom od kojeg se desno i lijevo odvajalo nekoliko tragova kopita, svakako od konja sa samarima. Nakon kraeg vremena Jemmy iznenada zaustavi svoga konja. uo je bune glasove i brzo skrenuo u stranu u jedan bun, kuda i Davy dojaha. Obojica oslunue. uli su vie ljudi gdje meu sobom govore. - To su svakako oni - ree Debeljko. - Glasovi se ne pribliavaju, dakle, izgleda da se ne vraaju. Hoemo li osmotriti, Davy? - Svakako. Konje emo zasad sapeti. - Ne, to bi nas moglo odati. Moramo ih privezati da ne bi krenuli dalje nego to im dopustimo. ,Sapeti konja" je traperski izraz i znai privezati konju prednje noge kako ne bi mogao trati. To se radi samo kad je ovjek siguran, inae se ivotinje pri-vezuju za stabla ili kratke kolce koje se zabiju u zemlju. Obino lovci nose u drvom siromanoj preriji u tu svrhu iljaste koie sa sobom. Dvojica nerazdvojnih drugova svezae dakle svoje ivotinje za bunje i prikradoe se u pravcu odakle su se glasovi uli. Uskoro su doli do jedne rjeice ili bolje reeno potoka u kome sada nije bilo mnogo vode, no ije su strme, visoke obale pokazivale da je s proljea bio prilino dubok. Ovdje je inio okuku na kojoj je dijelom stajalo, dijelom ualo u travi devet ljudi zaputena izgleda. U njihovoj sredini leao je mladi Indijanac privezanih ruku i nogu tako da se nije mogao pomai. S onu stranu vode, meutim, ispod visoke obale, uz koju nije vie mogao da se uzvere, leao je njegov konj zadihanih bokova glasno "kui. Konji ostalih stajali su kraj svojih gospodara. Ti ljudi nisu nimalo ostavljali dobar dojam Pravi Zapadnjak bi, ugledavi ih, odmah rekao da pred sobom ima rulju onog oloa kojim na Dalekom zapadu samo sudac ,lin" moe vladati.

2 Medu orlovima

Jemmy i Davy uurie se iza jednog buna i osmotrie skupinu. Ljudi su se revno doaptavali. Kao da su vijeali o sudbini zatoenika. - Kako ti se sviaju? - zapita tiho Debeljko. - Posve kao tebi, naime, nimalo. - Pravi olo! Zao mi je sirotog mladog Crvenokoca. ta misli kojemu plemenu pripada? - S time jo nisam naisto. Nije namazan i ne nosi nikakve oznake. Meutim sigurno je da nije poao u boj. Hoemo li ga uzeti u zatitu? - Razumije se, jer ne vjerujem da je ovim prerij-skim orluinama dao bilo kakav povod za njihovo neprijateljsko dranje! - A ako nas ne budu po-sluali? - Onda emo imati da biramo hoemo li silom ili lukavstvom ostvariti svoju volju. Tih momaka se ne bojim. Ali kugla pogodi i onda ako je opali kukavan nitkov. Neemo im uope staviti do znanja da imamo konje, a bolje je da priemo s druge strane vode kako ne bi primijetili da smo im ve vidjeli logor.

2. HROMI FRANK
Lovci uzee svoje puke i oduljae se okolinim putem do potoka. Tamo se spustie niz obalu, skoie preko uske rijeke i popee na drugu stranu. Onda udarie kratkim lukom i stigoe na potok, upravo na mjestu gdje se na drugoj obali nalazilo devet ljudi sa zatoenikom. Tamo se napravie kao da ih je prisustvo ovih veoma zaudilo. - Halo! - viknu Debeljko Jemmy. - Sta je to? Mislio sam da smo posve sami ovdje na ovoj blagoslo-venoj preriji, a, gle, ovdje itav miting. Nadamo se da ete dopustiti da i mi uestvujemo? Oni koji su uali u travi skoie na noge i upe-riSe svoje poglede prema dvojici doljaka. U prvom trenutku kao da nisu bili ba prijatno iznenaeni. Ali kad primijetie prilike i odjeu ove dvojice, oni pra-snue u buan smijeh. - Bounce! - viknu jedan od njih koji je na svom tijelu nosio itavo stovarite oruja. - Sta je ovo? Proslavljate li u ovo godinje doba pokladnu no i karneval? - Ay! - kimnu Dugajlija. - Nedostaje nam jo nekoliko budala za to, stoga smo doli do vas. - Onda ste se obratili svakako na pogrenu adresu. - Ne vjerujem u to. Kod ovih rijei Davy uini svojim kao vjenost dugim nogama jedan jedini korak preko vode, drugim se uspe na obalu i stade pred govornika. Debeljko napravi dva skoka nakon kojih se nae pokraj Davyja i ree:
Opal primj. prev..

19

- Tako, evo nas. Good day, metri. Nemate li neki valjan gutljaj za popiti? - Tamo je voda! - uzvrati govornik pokazujui na potok. - Fuj! Mislite li da sam voljan vodom isprati stomak? To unuku moga djeda ne pada na pamet! Ako nemate nita bolje kod sebe, onda mirno poite kui, jer ova divna livada nije podesno mjesto za vas! - Vi kao da drite preriju za gostionu? - Naravno! nicle prolaze ovjeku pored nosa. Potrebno je samo staviti ih na vatru. - Vama kao da ona posve dobro prija! - Bogme i te kako! - nasmija se Jemmy gladei se po trbuhu. - I to vi suvie imate, to nedostaje vaem drugu. - Jer prima samo pola sledovanja. Moram priznati da mu zbog toga trpi ljepota, ali poveo sam ga sa sobom kao strailo da mi se ne priblii neki medvjed ili Indsman. E, s vaim doputanjem, sir - ta vas zapravo vodi na ovu divnu rijeku? - Nitko nas nije amo doveo. Sami smo nali put. Njegovi suputnici se nasmijae ovom odgovoru smatrajui da mu je duhovito uzvratio. Debeljko Jem-my ree meutim ozbiljno: - Tako? Stvarno? To vam ne bih povjerovao jer po vaem licu ne slutim da ste u stanju bilo kakav put bez iije pomoi nai. - A po vaem se moe oekivati da put ne biste vidjeli ak ni kad bi vam nos na njega pritisnuli. Otkada ste zapravo iz kole? - Ja jo nisam bio u njoj, jer nemam potrebnu mjeru, ali se nadam da u od vas mnogo nauiti i da u barem tablicu mnoenja Zapada teno znati. Hoete li mi biti uitelj? - Nemam vremena za to. Imam vanijeg posla nego da drugima praznim gluposti iz glave. - Tako! Kakve su to prijeko potrebne stvari? Jemmy se osvrte pravei se kao da je tek sada ugledao Indijanca te nastavi onda: "Behold! Zarobljenik i to jo crveni! Pri tom on ustukne kao da ga je prizor crvenoga prestravio. Ljudi se nasmijae, a onaj koji je dosada govorio i koji im je vjerojatno bio voa ree: - Pazite da ne padnete u nesvijest, sir! Tko ovakvog momka jo nije vidio, moe lako otii odavde
Glel primj. prev..

s punim hlaama. Kladim se da jo nikad niste sreli Indsmana. - Nekoliko pitomih sam valjda vidio. Ali ovaj izgleda da je divlji. - Svakako, ne prilazite mu blie! _ zar je tako straan? Pa vezan je! Debeljko se htjede pribliiti uzniku, ali mu voa preprijei put: - to dalje od Indsmana! On vas se nita ne tie. Uostalom, moram vas najzad upitati tko ste i ta traite kod nas. - To moete odmah saznati. Moj drug se zove Kroners a meni je ime Pfefferkorn. Mi... - Pfefferkorn? - bi on

prekinut. - Nije li to njemako-ime? - S vaim doputenjem, da. - Nek vas avo nosi. Ja bagru vaeg soja ne mogu omirisati. - To-je samo zbog vaeg nosa koji nije ni na ta finije navikao. A kad govorite o bagri, onda me svakako mjerite vaim arinom. Jemmy ovo nije izgovorio onim lakim tonom otprije. Njegov sugovornik mrko podie obrve i upita prijetei: to hoete time rei? - Istinu, nita vie. - Za to nas drite? Govorite! ovjek se mai noa koji mu je bio zajenut za pojasom. Jemmy napravi prezrivu kretnju rukom. - Pustite svoj no na miru, sir! Time nas neete uplaiti. Bili ste grubi prema meni te nemojte oekivati da u vas pokropiti kolonjskom vodom. Ja nisam kriv to vam se ne sviam niti mi uope pada na pamet da vama za ljubav obuem frak i rukavice na Dalekom zapadu. Ovdje nije vaan kaput, ve ovjek! Odgovorio sam na vae pitanje i elim saznati tko ste vi. Ljudi razrogaie oi to im je Debeljko govorio ovakvim tonom. Dodue jo nekoliko ruku se mai pojasa, ali muki nastup Debeljkov uinio je da se njihov predvodnik predstavi: - Zovem se Brake; to je dovoljno. Osam ostalih imena ionako ne biste zapamtili. - Upamtili bismo ih sigurno. Ali ako velite da mi nije potrebno znati ih, onda ste u pravu. Vae mi je potpuno dovoljno, jer tko vas pogleda taj ve zna kog su porijekla ostali.- ovjee! Je li to uvreda? - planu Brake. Hoete li da se latimo oruja? - To vam ne preporuujem. Mi imamo dvadeset i etiri revolverska metka te ete dobiti barem polovicu prije nego uspijete uperiti svoje cevljage na nas. Vi nas drite za novajlije, ali mi to nismo. Ako hoete da okuate, mi nemamo nita protiv. Jemmy je munjevitom brzinom izvukao oba svoja revolvera. I Dugajlija Davy je ve drao svoje u rukama, a kad je Brake htio podii svoju puku sa zemlje, opomenu ga Jemy: - Ostavite puku na miru! im je dotaknete, dobit ete moju kuglu. Takav je zakon prerije. Tko prvi pritisne obara, ima pravo i pobjeuje! Ljudi su pri pojavi ove dvojice bili toliko neo-prezni da su ostavili svoje puke u travi. Sad nisu smjeli ni pomiljati da ih se late. - "S death! - opsova Brake. - Vi se posve ponaate kao da nas sve hoete progutati! - To nam ne pada na pamet, za to nam niste dovoljno ukusni. Od vas ne elimo nita vie znati do to vam je ovaj Indijanac uinio. - Tie li vas se to? - Da. Ako ste ga napali bez razloga, onda e se svaki drugi bijelac, bez krivice, nai u opasnosti da ga snae osveta njegovih. Dakle zato ste ga uhitili? - Jer nam se tako prohtjelo. On je crvena hulja; to je dovoljan razlog. - Ovaj odgovor nam je dovoljan. Sad znamo da vam ovaj mladi nije dao nikakav povod za neprijateljstvo. Ali ja u ga i sam jo pitati. - Njega pitati? - nasmija se podrugljivo Brake a njegovi suputnici mu se pridruie u smijehu. - On ne razumije engleski ni jedne rijei. Nije usprkos batinama ni glasa izustio. - Tukli ste ga? - viknu Jemmy. - Jeste li pri pameti? Indijanca batinati? Zar ne znate da je ovo uvreda koja se moe samo krvlju izmiriti? - Nek doe po nau krv. Znatieljan sam samo, kako e je uzeti. - im bude slobodan, pokazat e vam. - Slobodan nee vie nikad biti. - Hoete li ga ubiti? - to emo sa njim uiniti, to se vas nita ne tie, jasno? Crvenokoce moramo smrviti gdje
Psovka Primj. prev..

22

aod ih naemo. Sad znate to elimo. Hoete li, prije nego krenete, s momkom govoriti, ja nemam nita protiv toga. On vas nee razumjeti, a vas dvoje ne izgledate kao profesori indijanskog jezika. Rado bih prisustvovao tom razgovoru. Jemmy prezrivo slee ramenima i okrete se prema Indijancu. Crveni je poluzatvorenih oiju leao i ni jednim pogledom, ni jednim izrazom lica nije odao da je mogao pratiti razgovor. Bio je jo mlad, posve onako kao to je Debeljko rekao; moda je imao osamnaest godina. Tamna mu, prorijeena kosa bijae duga. Nita nije pokazivalo kojem je plemenu pripadao. Lice mu je bilo nenamazario, a ni okomica njegove glave nije bila obojena okerom niti cinoberom. Nosio je lovaku koulju od mekane koe i leggins od jelenje koe, oboje sa resama na avovima. Izmeu tih resa nije bilo ni jedne ljudske vlasi, znak da mladi nije jo ni jednog neprijatelja ubio. Ljupke mokasinke su bile ukraene dikobrazovom ekinjom, kao to je Jem-my prije toga pretpostavio. Tamo prijeko s druge strane obale, gdje se konj sada podigao i s uivanjem pio vou s potoka, leao je dugi lovaki no. O sedlu je visio tobolac presvuen koom zmije egrtue i luk napravljen od rogova planinske ovce, koji je moda vrijedio dva ili tri mustanga. Ovo primitivno naoruanje bilo je siguran dokaz da Indijanac nije s neprijateljskim namjerama doao u ovaj kraj. Lice mu je u ovom trenutku bilo posve nepomino. Indsman je suvie ponosan da bi pred strancom ili neprijateljem pokazao svoja osjeanja. Crte su mu bile jo mladenaki blage. Jagodice su bile dodue malo ispupene, ali ovo nimalo nije ilo na utrb skladnosti njegova lica. Kad mu je Jemmy sada priao, on po prvi put otvori irom oi. Bile su crne kao sjajan ugalj i lovca pogodi ljubazan pogled. Moj mladi crveni brat razumije jezik bljeoli-toh. - upita Jemmy na engleskom jeziku. - Da - odgovori upitani. v., Odakle zna to moj stariji bijeli ra?_-JVidim ti po pogledu iz oiju da si nas raToko!J?nice primj. prevod..

23zumio. - uo sam da si ti prijatelj crvenih ljudi. Ja sam tvoj brat. - Hoe li mi moj mladi brat rei da li ima

ime? Ovakvo pitanje je za starijeg Indijanca teka uvreda, jer tko jo nema imena taj nije ni jednim djelom dokazao svoju hrabrost i ne rauna se za ratnika. Zbog mladolikog izgleda crvenokoca, meutim, mogao je Jemmy dopustiti sebi to pitanje. Ipak mladi uzvrati: - Ne misli li moj dobri brat time rei da sam kukavica? - Ne, ve da si veoma mlad. - Bljedoliki su nauili crvene ljude da ve mladi umiru. Neka mi moj brat otvori lovaku koulju na grudima pa da vidi da li imam ime. Jemmy se sagne i otkopa koulju. On izvue tri crveno obojena pera ratnog orla. - Je l mogue? - uzvikne on. Nisi valjda poglavica! - Ne - nasmijei se mladi. - Ja smijem nositi perje Mah-sia, jer se zovem Wohkadeh. Obe ove rijei pripadaju. mandan jeziku. Prva znai ratni orao, a druga je naziv za kou bijelog bivola. Budui da su bijeli bivoli posve rijetki,, o-strijel takve ivotinje vrijedi kod nekojih plemena vie od pobjede nad nekoliko neprijatelja i daje pravo na noenje pera ratnog orla. Mladi Indijanac je od-strijelio takva bivola i zbog toga dobio ime Wohkadeh. Ovo samo po sebi nije bilo nita neobino, ali su se Davy i Jemmy udili to je ime bilo uzeto iz mandan jezika. Mandani su vaili kao izumrli. Stoga upita Debeljko: - Kom plemenu pripada moj crveni brat? - Ja sam Numangkaka, a u isto vrijeme i Dakot Numangkakama su se nazivali Mandani, a Dakot, je zajedniko ime svih Sioux plemena. - Onda su te Dakota prihvatili? - Kao to moj bijeli brat kae, tako je. Brat moje majke bio je veliki poglavica Mah-to-toh-pah. On je nosio ovo ime zato to je jednom ubio etiri medvjeda. Doli su bijeli ljudi i donijeli nam boginje. itavo moje pleme je izumrlo osim nekolicine koji su poli vjenim lovitima, kad ih Siouxi naljutie i poubijae. Moi
etiri medvjeda primj. pisca. 24

otac hrabri Wah-kih bio je samo ranjen i kasnije primoran da postane sin Siouxa. Tako sam Dakota, ali moje se srce sjea predaka koje je Veliki Duh pozvao k scfoi. - Siouxi se nalaze sada s one strane brda. Zato si preao ovamo? - Wohkadeh ne dolazi s brda na koje misli moj brat ve s visoke planine na zapadu i ima predati vanu poruku jednom malom bijelom bratu. - Taj bijeli brat stanuje ovdje u blizini? - Da, odakle zna to moj stariji bijeli brat?- Slijedio sam ti trag i vidio da si konja tjerao kao ovjek koji se nalazi blizu cilja. - Dobro si mislio. Wohkadeh bi bio sada na cilju da ga ovi bljedoliki nisu gonili. Njegov konj je bio suvie iscrpljen i nije mogao preskoiti ovu vodu; skljo-kao se. Wohkadeh je pao poda nj i izgubio svijest. Kad se probudio, bio je vezan remenima. - I Sioux jezikom dodade on kripei zubima: - Oni su kukavice! Devet ljudi vezuju djeaka koji je izgubio svijest! Da sam se mogao s njima boriti, sad bi njihovi skalpovi pripadali meni. - Oni su te ak i tukli? - Ne govori o tome, jer ta rije mirie na krv! Moj bijeli brat e mi skinuti veze, i onda e Wohkadeh kao ovjek s njima postupiti. On je ovo rekao s takvom uvjerljivou da ga Debeljko Jemmy upita smijeei se: - Zar nisi uo da ja njima ne mogu nareivati? - Oh, moj bijeli brat se ne plai ni stotine takvih ljudi. Svatko je od njih wingkan. - Veli? Otkud zna da se njih ne plaim? - Wohkadeh ima otvorene oi i ui. uo je esto o dvojici poznatih bijelih ratnika, nazvanih Davy-honskeh i Jemmy-petahceh" i prepoznao ih po njihovu izgledu i govoru.
Pisca, tit primj. pisca. Sioux govor: stara ena. x govor: Dugajlija Davy i

25

Debeljko htjede odgovoriti, ali ga Brake prekide: - Stojte, ovjee! Tako se nismo kladili! Ja sam vam dodue dozvolio da s tim momkom govorite, ali na engleskom jeziku. Va atrovaki govor mi se ne svia, jer je mogue da meu sobom kujete planove protiv nas. Uostalom dovoljno nam je to smo saznali da Indsman zna engleski. Sad nam vie niste potrebni i moete poi odakle ste doli. Ukoliko to ne uinite odmah, mi emo vas potjerati! Jemmyjev pogled preletje prema Davvju i on mu jednom trepavicom kriomice namigne a da to nitko nije primijetio. Debeljko je meutim shvatio ovaj munjevit treptaj. Dugajlija mu je skrenuo panju na bunje to je stajalo njemu sa strane. Jemmy upravi kratki, ali otri ispitivaki pogled prijeko i primijeti gdje iza granja stre dvije uperene dvocijevke. Tamo su leala dakle dva ovjeka spremna da opale. Tko su bili oni? Prijatelji ili neprijatelji? Bezbrinost koju pokaza Davy umiri ga. On odgovori Brakeu: - Htio bih vidjeti kako ete nas potjerati! Ja nemam nikakvog povoda da se brzo izgubim kao vi. - Kao mi? Kome bismo mi trebali umai?

- Onome kome su jo juer pripadala ova dva konja. Jasno? - Jemy kod ovih rijei pokaza na dva alatasta ukopljena konja koja su stajala jedan uz drugog kao da su znali da jedan drugom pripadaju. - Sto? - viknu Brake. - Sto vi o nama mislite? Mi smo poteni prospektors i hoemo prijeko u Idaho gdje su sada otkrili nova nalazita zlata. - I zato to vam za ovaj put nedostaju potrebni konji, postali ste uzgred i poteni horse-pilfers. Nas neete prevariti. - ovjee, reci jo jednu takvu rije i ja u te ubiti! Mi smo sve ove konje kupili i platili. - A gdje, moj poteni mister Brake? - Jo dole u Omahi. - Tako! I ve odotamo ponijeli sa sobom i zalihu crnila za kopita? Zato su oba alata tako svjea kao da su iz staje izali? Zato su im pocrnjena kopita, dok su vai ostali konji izmoreni i u zaputenim papuama? Kaem vam da su alati jo juer imali drugog gospodara, i da je kraa konja ovdje na Zapadu kanjiva lijepom smru vjeanjem. - Laac! Klevetnik! - rikne Brake saginjui se prema svojoj puci. - Ne, on je u pravu! - razlijee se glas izmeu bunja. - Vi ste bijedne konjokradice i dobit ete svoju nagradu. Pobijmo ih, Martine! - Ne pucaj! - viknu Dugajlija Davy. - Uzmite kundake! Oni nisu vrijedni kugle. On zamahnu obrnutom pukom i zadade Brakeu udarac da je onesvjeen pao na zemlju. Iz bunja iskoie dvije prilike, snaan djeak i omalen ovjek. S podignutim pukama oni se bacie na tobonje pros-pektore. Jemmy se sae i s dva hitra reza odveza Woh-kadeha. Indijanac se vinu uvis, skoi na jednog od neprijatelja, zgrabi ga za vrat, obori ga i baci preko rijeke gdje mu je leao lovaki no. Nitko mu ne bi povjerovao da je tako snaan. Zaas je priskoio bijelcu, zgrabao desnom rukom no, kleknuo na neprijatelja lijevom rukom uhvatio ga za perin. ""t for God"s sake - helpt _ zakrijeti ovjek u smrtnom strahu. " Wohkadeh je podigao no za smrtni udar. Njegovo munjevito oko pade na uasom razvueno lice neprijatelja - i ruka sa noem se opusti. - Plai li se? - zapita on. - Da! Milost, milost! - Reci da si psina! - Rado, vrlo rado! Ja sam psina! gadi od tebe? S Ejei! ohkadehu se
ri jenu ugku

istraivai zlata konjokradice primj. pisca. Jrevod.POm - " ime boga - apomo prlmj

26 27

li
Sve se ovo daleko bre zbilo nego to se moe ispriati. Brake je leao na zemlji, trojica drugih pokraj njega. Ostali su kidnuli bez oruja najveom brzinom. Njihovi konji potrae za njima. Samo su dva alata stajala jo i trljala svoje glave o ramena svojih gospodara koji su neoekivano pritekli u pomo. Djeaku je moglo biti otprilike esnaest godina, ali tjelesno previe mnogo razvijen za svoju dob. Svijetla boja lica, plava kosa i plavosive oi ukazivale su na germansko porijeklo. Bio je gologlav i sav obuen u plavu tkaninu. Za pojasom mu je bio zadjeven no s rukunicom rijetke indijanske izrade, a dvocijevka koju je drao u ruci kao da je bila preteka za njega. Obrazi su mu u borbi porumenjeli, ali on je ipak stajao tako smiren kao da je ovo bilo neto posve svakidanje za njega. Tko ga je sada promatrao, bio. je svakako sklon pretpostavci da ovakvi prizori za njega nisu bili nita neobino. Neobian prizor pruao je njegov pratilac, omalen mrav ovjek golobrada lica. Nosio je indijanske cipele i kone hlae pored tamnoplavog fraka ukraena na-borima na ramenima, manetnama i blistavim medenim ugmadima. Ovo ruho potjecalo je vjerojatno iz vremena njegova pradjeda. Tada su izraivali tkanine kao da su trebale biti vjene. Svakako, frak je bio izblijedio i po avovima marno obojen mastilom, ali se na njemu nije mogla primijetiti ni jedna jedina rupica. Takvo staro ruho susrest ete na ,far westu" veoma esto. Na glavi je ovuljak nosio golemi amazonski eir koji je krasilo veliko, uto obojeno, vjetako nojevo pero. Ovaj ukrasni predmet je svakako prije mnogo godina pripadao nekoj lav sa Istoka i nekim udima sudbine zahvaljujui zalutao na Daleki zapad. Budui da je iroki obod dobro titio protiv sunca i kie, sadanji vlasnik se valjda nije nimalo dvoumio da ga iskoristi u tu svrhu. ovjeuljak je bio naoruan samo pukom i noem. ak mu je nedostajao i pojas, siguran znak da nije krenuo daleko u lov.
Daleki zapad primj. prevod.

Koraao je tamo-amo po malom bojitu i promatrao predmete koje su pobijeeni u urbi ostavili. Pri tom se moglo opaziti da je lijevom nogom hramao. Vohkadehu je prvom ova okolnost pala u oi. On mu prie, poloi mu ruku na miicu i upita: - Nije li moj bijeli brat moda lovac koga bljedoliki nazivaju Hobble-Frank? Malia kimne pomalo iznenaen i uzvrati potvrdno na engleskom jeziku. Tada Indijanac pokaza na mladog bijelca i zapita dalje: - A ovaj ovdje je Martin Bau-mann, sin uvenog Mato-poka? Mato-poka je rije sloena iz govora Sioux i Utah Indijanaca i znai lovac medvjeda. - Da - potvrdi upitani. - Onda ja vas traim. - Hoe li k nama? eli li moda neto kupiti? Mi imamo store i trgujemo sa svim to je lovcu poTi G Dno,

- Od
P0ruku

"

ispitivaki

H,i e mjesto za todaleko odavde na ovoj vodi? - Za sat emo biti tamo unaokolo i onda vigvam ne lei nja i poe ne osvrui Franl

a__nm

- Crveni 2na dobro to radi EUgaJ1"a . odmah poemo 2a njim " " V3m savJet"Jem da - A vi? gta ete vi uinit., blizu, bilrbi a" SS Ak m P tako zovete na jedan TutlS neutivt da nas ne podate i duan dat S Zalgaja A budui da dit i koji dolar V3m moda P"1" da zara28

- Tako? Zar vi imate dolare kod sebe? - zapita Malia u tonu koji je imao prizvuk da dvojicu lovaca nije ba drao za milionere. - To e vas se tek onda ticati ako budemo htjeli kupiti. Jasno? - Hm, da, svakako! Ali ako sada poemo, to e biti s momcima koji su nam ukrali konje? Neemo li bar njihovom voi, ovom Brakeu, ostaviti neto za uspomenu to e ga na nas podsjeati? - Ne. Pustite ih neka idu, ovjee! Oni su kukavni lopovi koji e pobjei pred lovakim noem. Nee vam ba sluiti na ast budete li se dulje sa njima bavili. Konje opet imate. I basta! - Da ste bar malo zamahnuli kad ste ga oborili! Momak je izgubio samo svijest. - Ja sam to namjerno uinio. Nije ba naroito prijatan osjeaj ubiti ovjeka koji se moe na drugi nain uiniti bezopasnim. - Pa, moda ste u pravu. Poite, dakle, do svojih, konja! - Kako? Vi znate gdje su nai konji? - Naravno. Mi bismo bili loi Zapadnjaci kad ne bismo malo opreznije zagledali naokolo prije nego smo vas primijetili. Mravko uzjaha jednog od povraenih konja. Njegov mladi pratilac skoi na drugog. Obojica dojahae upravo na mjesto gdje su Jemmy i Davy skrili svoje konje u bunju. Nedaleko od njih bili su privezani i njihovi na kojima su ojahali tragom lopova i koje su sada poveli za uzdu. Zatim njih etvorica pooe za tragom Indijanca koga uskoro ugledae pred sobom. Ali ovaj nije dopustio da mu posve priu, ve je uvijek, jahao pred njima kao da dobro zna pravac kojim treba udariti da doe do cilja. Hromi Frank se drao Debeljka Jemmyja koji mu se po svoj prilici svidio. - Hoete li mi rei, sir, to zapravo traite u ovom kraju? - ree on. - Htjeli smo malo gore u Montanu gdje ima bolje lovine nego s ove strane. Tamo ete jo nai razumne lovce koji se lovom bave upravo radi lova. Ovdje pak formalno kasape ivotinje. Blagdanska puka bjesni meu bivolima koje na hiljade ubijaju samo zato to ie njihova koa podesnija za remenice od obine govee koe. To je grijeh i sramota! Zar ne! _ Imate pravo, sir. Ranije je to bilo posve drukije. Onda se lovac daleko asnije ponaao prema divljai kako bi doao do mesa koje mu je bilo potrebno izlaui svoj ivot opasnosti. Sad je meutim lov veinom jo samo kukavino umorstvo iz pozadine, a lovci starog kova gotovo su izumrli. Rijetki su sada ljudi kao to ste vi. Ne vjerujem da imate mnogo novaca, ali vaa imena imaju dobar zvuk. To se mora priznati. - Poznajete li naa imena? - I te kako! - Otkuda?

- Ovaj Wohkadeh ih je spomenuo dok sam s Mar-tinorn leao u bunu i oslukivao. Zapravo vi nimalo ne izgledate kao pravi westman. Vai su kukovi po-desniji za mlinara ili pekara u staroj Germany. Ali ... - Sto? - upade brzo Debeljko. - Vi govorite o Njemakoj! Poznajete li je moda? - De, i te kako! Ja sam Nijemac po koi i kosi? - A ja duom i tijelom! - Je l" istina? - zapita Frank zaustavljajui svoZ r av fP x m u sebi to i pomislio. Jenkija C6ovjek teko nai- Ja meutim kraOni se pozdravie da su ih ruke zaboljele Debeljko meutim ree: _ Potjerajte samo svoga konja"
0e

veduouD ve dugo u Dravama? - Vie od deset godina. zaboTav??a Ste " meuvremenu vjerojatno njemaki
30 31

- Ne. Nisam bio prisutan. - E, vazda samo u Saskoj! Razumijete li? Ja sam govorio ve s pokojim Nijemcima, ali nikad nikoga nisam tako dobro razumio kao onog tko se u Saskoj rodio. aka je srce Njemake. Drezden je klasian, Laba je klasina, Leipzig je klasian a aka vicarska nita manje. Najljepi kraj je dio izmeu Pirne i Meissena i po prilici ja sam izmeu ta dva grada ugledao svjetlo ovog svijeta. A kasnije sam u istom kraju zapoeo svoju karijeru. Bio sam naime lugar u Moritzburgu, uvenom kraljevskom lovitu, i zamku sa famoznom galerijom slika i velikim ribnjacima. Moj najbol ji prijatelj bio je tamonji uitelj s kojim sam svake veeri igrao napsa i nakon toga razgovarao o umjetnosti i haukama. Tamo sam stekao naroito ope obrazovanje. Ili moda sumnjate u to? to me gledate tako s uenjem? - Oko toga se ne elim prepirati premda san" bio ranije gimnazijalac i deklinirao mensa. Malia pogleda Jemmva lukavo sa strane i upita - Deklinirao mensa? Vi ste se sigurno zabunili? - Ne bih znao zbog ega. - E, onda sa svojom gimnazijom niste daleko dotjerali. Ne kae se deklinirao, ve deklamirao i ne mensa, ve pensa. Vi ste deklamirali vau pensu, moda .Pjevaevu kletvu" od Hufelanda ili .arobnog strijelca" od gospoe Marije Leinweber. Ali zbog toga se ne ljutite? Svatko je nauio upravo onoliko koliko, je mogao, vie ne, i kad vidim Nijemca, ja se obra-J dujem pa makar ne bio ba pametna glava ni Sa Dakle kako emo? Hoemo li biti dobri prijatelji? j - Svakako! - nasmija se Debeljko. - Ja sami uvijek sluao da su Sasi najdobroudniji ljudi. Ali zato ste napustili svoj lijepi zaviaj? - Upravo zbog umjetnosti i nauke. - Kako to? - To se zbilo posve iznenada i po prilici ovako: govorili smo o politici i svjetskoj povijesti, svake ve" Uhland Kad Maria Weber primj. prevod..

,32

-eri u gostionici. Bilo nas je trojica za stolom, naime kuni sluga, noni straar i ja. Uitelj je sjedio za drugim stolom kod otmjenih. Budui da sam ja meutim uvijek bio veoma prijazan ovjek, sjedio sam do ove dvojice koji su bili sretni to sam ih time udostojio. Govorei o svjetskoj povijesti esto smo razgovarali o starom tati Wrangelu koji se toliko bio navikao na glagol .najvema", da ga je pri svakoj prilici upotrebljavao. Onda su poela ova dva momka da se prepiru sa mnom oko pravog izgovora te rijei. Svatko je imao drukije miljenje. Ja sam govorio da je treba izgovoriti: ,najvema"; kuni sluga je govorio: ,povema", a noni straar ak i ,najpovema". U toj raspri meni je polako prekipilo, ali kao obrazovan slubenik i dravljanin sauvao sam snagu da vladam svojim samosavlaivanjem te se obratili svome prijatelju, uitelju. No on izgleda da je bio loe volje, pravo ili malko uenjaki ohol, kratko i saeto, on mi ne dade za pravo i ree da sva trojica grijeimo. On je tvrdio da rije ,najvema" nije pravilna i da umjesto nje treba rei najee. Budui da ja posve sigurno znam da sam u pravu, postao sam neprijazan. I kad je onda noni straar rekao jo kako ja ne znam dobro govoriti, onda sam uinio ono to bi svaki poten ovjek uinio: izruio sam na njegovu glavu moje uvrijeeno osjeanje asti i au piva. Onda je naravno bilo svakojakih scena bez kulisa i sve se zavrilo time da sam zbog ometanja javnog nemira i zbog povrede namjernog tijela stavljen u optuenike stanje. Trebalo je da budem kanjen i otputen. S kaznom i otpustom sam se mogao pomiriti, ali bilo mi je suvie to sam morao izgubiti ---To nisam mosan - . g;aj

- Tako? Jel" to istina? E, ja sam odmah osjetio prema vama neku vrstu potajne sklonosti, a to naravno ima svoj dobar razlog. Prvo, vi niste lo momak, drugo, ni ja takoer nisam, te tako moemo, tree, postati sasvim dobri prijatelji. Uzajamno smo se ve pomogli, i zapravo je gotova veza koja nas s puno ljubavi treba spojiti. Vi ete s

doputenjem primijetiti da ja uvijek baratam biranim izrazima te prema tome moete za- "51 kljuiti da se neu pokazati nedostojnim prema vaim osjeanjima prijateljstva. Sas je uvijek nobel, i kad bi me danas neki Indijanac htio skalpirati, onda bih mu utivo rekao: -- Molim, potrudite se najljubaznije! Izvolite moj skalp! , Tada ree Jemmy smijeei se: - Ako bi.I oni bio isto tako utiv, morao bi vam ostaviti kou na f vaoj glavi. Ko sad da preemo na druge stvari. Je li va pratilac zaista sin poznatog lovca na medvjede, Baumanna? - Da. Baumann je moj poslovni ortak a njegov sin, Martin, me naziva stricom, premda sam ja jedino dijete svojih roditelja i nikad se nisam oenio. Sreli smo se dolje u St. Louisu, kad je zlatna groznica povukla kopae prema Crnim breuljcima. Nas dvojica smo utedjeli malu svoticu i odluili da gore otvorimo duan. To je svakako bilo korisnije nego kopati zlato. Stvar je posve dobro uspjela. Ja sam preuzeo duan, a Baumann je iao u lov i brinuo se za kljun. Kasnije se meutim ispostavilo da se -ovdje nije moglo nai zlato. Kopai su otili te mi ostadosmo sam s naim zalihama. Samo tu i tamo utrapimo je lovcima koji sluajno ovuda naiu. Posljednji posao napravili smo prije dva tjedna. Tada nas je potraila jedna mala druina koja je htjela uzeti Baumanna da ih otprati do Yellowstone Rivera. Tamo - se naime moglo nai poludrago kamenje u velikim koliinama, a ti ljudi su bili brusai kamena. Baumann je bio spreman poi, dobio je pozamanu svotu, prodao im znatne koliine baruta, olova i drugih potreptina i otiao s njima. Sad sam sa njegovim sinom i jednim Crncem, koga smo doveli iz St. Louisa, posve sami u brvnari. - oblast oko Yellowstone rijeke je meutim krajnje opasan kraj. Izmeu ovog i onog kraja love sada .Zmija"Indijanci. _ Oni su zakopali bojnu sjekiru. _ A ja sam uo da su je u posljednje vrijeme navodno ponovo iskopali. Va prijatelj se sasvim sigurno nalazi u opasnosti. Otuda glasnik koji vam je danas doao. Ne slutim nita dobro. _ Ovaj Indijanac je Sioux. - Ali on je oklijevao da preda svoju poruku. T" nije dobar znak. S dobrom vijeu ovjek nije suz-drljiv, a on mi je i rekao da dolazi s one visoke planine iza zapada. - Onda u brzo k njemu. Mali Sas obode konja kako bi sustigao Wohkadeha. im je ovaj to primijetio, udari i on svog konja petama u bokove i pojuri. Ako se Hromi Frank ne bi pourio, morao bi odustati da ve sada govori s Indijancem. U meuvremenu sin lovca na medvjede se drao Dugajlije Davyja. I Davvju je naravno bilo stalo do toga da neto poblie sazna o prilikama mladog poznanika. Dodue je dobio obavjetenja, ali ne onako opirna kao sto mu je bila elja. Djeak je bio vrlo suzdrljiv i utljiv. Najzad je potok u otroj okuci skretao oko jedne uzviice na kojoj jahai spazie brvnaru iji je poloaj od nje pravio malu utvrdu to je pruala sigurnu zatitu od napada Indijanaca. Uzviica se tako okomito sputala na tri strane da se njom ovjek jedva mogao uspeti. etvrta strana bila je okruena dvostrukom ogradom. Dolje se prualo, kukuruzite i mali komad zemlje zasaen duhanom"u ijoj su blizini pasla dva konja. Martin pokaza na ivotinje i ree: - Odavle su nam oni lopovi ukrali konje; nismo bili kod kue. Gdje U je Bob, na Crnac? On stavi dva prsta u usta i pitavo zazvidi. Jedna crna glava izviri iza visokih stabljika kukuruza. Izmeu razvuenih, naboranih usana ukazae se dva reda zuba na koje bi i jaguar mogao biti ponosan. Onda
34

35se pokaza i herkulovski Crnev stas. U ruci je imao

teku, debelu toljagu te ree cerei se: - Bob se sakriti i paziti. Kad mangupi ponovo doi i jo dva konja hoe ukrasti, onda ja njima razbiti glava sa ovaj tap. - On razmahne kocem s takvom lakoom, kao da je vrbov pruti. Indijanac na njega uope nije obratio panju. Projahao je pokraj njega s etvrte, jedino prilazne strane, do dvostruke ograde, skoio sa svog konja i nestao iza ograde. - Kakav biti crveni grub momak! - srdio se Crnac. - Projahati pokraj massera Boba a ne rei:, Good day! Skoiti preko ograde i ne saekati dok muJ massa Martin ne dopusti da ue. Masser Bob njega; nauiti biti utiv! Dobri Crnac je dao samom sebi; titulu masser Bob, dakle mister ili gospodin Robert. On je bio slobodan Crnac i osjeao se uvrijeen to ga Indijanac nije pozdravio. ; - Ne smije ga uvrijediti - opomene ga Martin. On je na prijatelj. - To biti drugi stvar. Ako crveni biti prijatelj va, onda on biti prijatelj masser Boba. Massa konje ponovo dobio? Mangupi ubijeni? - Ne. Oni su umakli. Otvori ogradu! Bob prie krupnim koracima i odgurne oba dijela teke kapije, kao da su izrezana od papira. Onda uja-hae i ostali u prostor okruen ogradom.

3. U BRVNARI

Na sredini prostora se uzdizala etverokuta brv-"ara sagraena od uljebljenih stabala. Vrata su stajala otvorena. Kad su ljudi uli, vidjeli su Indijanca gdje sjedi na sredini jedne prostorije u kolibi. On kao da se nije nimalo brinuo gdje mu je konj koji je s drugima bio uao u ogradu. Sad pozdravie Martin i Hromi Frank dvojicu lovaca srdanim udarom ruku. Gosti se osvrnue pogledom po prostoriji. U stranjem dijelu nalazio se duan ije su zalihe bile potpuno iscrpljene. Nekoliko poklopaca od sanduka pribijenih na koevima inili su stolove. Stolice su bile u istom stilu izraene. U jednom kutu leala su naslagana krzna. Ona su bila toliko skupocjena da se stanovnicima kolibe moglo zavidjeti na njima, jer su se sastojala od poveeg broja naslaganih koa strahovitih sivih medvjeda, najopasnije zvijeri Amerike. Uspravi li se takav golemi grizli na zadnje ape, onda je sigurno pola metra vii od ovjeka dobre tjelesne visine. Ubiti takvog medvjeda kod Indijanaca je veliki junaki podvig, a ak se i daleko bolje naoruani bijelac vie voli skloniti s puta toj zvijeri nego se bez potrebe upustiti u borbu s njom. Na zidovima je visilo svakojako oruje i lovaki trofej, a u blizini kamina su o drvenini klinovima bili privreni golemi komadi suhog mesa. Bila je veer i u kolibi prilino mrano budui da se svjetlost sumraja posve oskudno probijala kroz malene prozorske otvore, zaklonjene ne staklom ve 37samo kapcima. - Masser Bob naloiti vatru - ree stoga Crnac. On unese suho ipraje i naloi pomou svog pun-ka vatru na ognjitu. Fitilj ovog upaljaa se sastoji od suhog, lako zapaljivog truda koji se uzima iz duplji natrulih stabala. Za vrijeme tog posla plamen je dreavo osvjetljavao golemu Crnevu priliku. Kosio je iroko odijelo od najjednostavnijeg kalka i bio gologlav. Ovo je l imalo svog razloga. Dobri Bob je bio naime malo sujetan. Nije htio da ga smatraju za pravog Afrikanca. Na alost, meutim, glava mu je bila prekrivena gustom umom, kratkih, kovravih uvojaka, i budui da je upravo ta vuna najuvjerljivije odavala njegovo porijeklo, uloio je on sav svoj trud kako bi uvjerio druge da ima obinu kosu. Otuda je glavu dobro na- J trljo jelenjim lojem i ispleo od kudrave dlake bezbroj tankih vitica koje su mu na sve strane trcale, poput bodlji u jea. To je prizoru to ga osvjetljavala vatra s ognjita davalo neto pustolovno. Dotada je bilo izmijenjeno samo nekoliko rijei. Ali tada ree Hromi Frank Indijancu na engleskom jeziku: Moj crveni brat se nalazi u naoj kui. On nam je dobro doao i moe nam predati svoju poruku. Crvenkoac baci ispitivaki pogled unaokolo i u-pita: - Kako moe Wohkadeh govoriti prije nego omi-rie dim mira? Tada uze Martin, sin lovca na medvjede, indijanski kalumet sa zida i napuni ga duhanom. Kad su i ostali sjeli pokraj Indijanca, Martin zapali duhan, po-i vue est puta i otpuhne dim uvis, pa dolje i u sva etiri pravca te ree: - Wohkadeh je na prijatelj i mi smo njegova braa. Sad neka popui s nama lulu mira i neka nam poslije toga kae svoju poruku. Nakon toga on prui Indijancu lulu. Ovaj je prihvati, podie se, otpuhne isto tako est dimova i ree: Wohkadeh jo nikad nije vidio bljedolike. Poslali su ga k njima, i oni su ga spasili zatoenitva. Njihovi
Prerijski upalja primj. pisca. Indijanska lula mira primj. pisca.
38

neprijatelji su i njegovi neprijatelji, a njegovi prijatelji mogu biti i njihovi. Howgh! Ovo ,howgh" znai u Indijanaca isto to i: da, dabome, posve izvjesno. Upotrebljava se kao znak slaganja" i odobravanja, naroito za vrijeme stanki ili na kraju govora. VVohkadeh prui lulu dalje. Dok je ona tako obilazila, on ponovo sjede i saeka. Pri ovom pozdravu ponaao se kao stari, iskusni poglavica, a isto tako i Martin, koji je bio jo gotovo djeak, pokaza ozbiljnost koja je davala naslutiti njegovo uvjerenje da je u odsutnosti svoga oca on domain. Kad je posljednji odloio lulu, zapoe Wohkadeh: - Poznaju li moja bijela braa onog bljedolikog koga Siouxi nazivaju Nonpeh-tahan? - Misli Old Shatterhanda? - upita ga Dugajlija Davy. - Vidio ga jo nisam, ali o njemu je valjda svatko uo. Sto je sa njim? - On voli crvene ljude, premda je bljedolik. On je najuveniji lovac. Njegova kugla nikad ne promai, a goloruk e oboriti i najsnanijeg neprijatelja. Stoga ga nazivaju Old Shatterhandom. On e potediti ivot i krv svojih neprijatelja, on e ih samo raniti da bi ih uinio nesposobnim za borbu, a svog protivnika e ubiti tek ako se radi o njegovu ivotu. Prije nekoliko mjeseci napali su ga tamo prijeko na Yellowstoneu Sioux-Ogellallasi. On je stajao meutim na jednoj stijeni, i oni ga svojim mecima nisu mogli pogoditi. Onda je iziao i ponudio se da se s trojicom od njih "ri, oni sa tomahawkom, a on bez oruja. On ih je svu trojicu pesnicom ubio, meu niima i Pethaia, najsnanijeg ovjeka plemena. Brdima se razlijegao golem bol i kuknjava iz vigvama Ogellallaha. Ni an-danas jo nije zanijemila. Sad su najsraniji ratnici plemena krenuli za Yellowstone river da zapjevaju a groblju trojice ubijenih svoje posmrtne pjesme. Svatko tko ih sretne na ovom pohodu je izgubljen. NJega privezuju za kolac muenja na grobovima ubiitaj: hau. primj. pisca. Ruka koja mrvi primj. pisca.

Zao Oganj primj. pisca.

jenih i taj mora polako u mukama umrijeti kako bi njegova dua sluila duhovima trojice mrtvih u vjenim lovitima. - Wohkadeh napravi stanku i nastavi onda mirno s muklim naglaskom: - Lovac na medvjede i njegovi prijatelji su bili iznenaeni u snu i pohvatani! Martin skoi sa svog sjedala i vikne: - Bob, sedlaj to bre konje! Frank, ti brzo spakuj municiju i hranu a ja u u meuvremenu podmazati puke i nao-triti noeve! Najkasnije za jedan sat kreemo za Yellowstone! Crnac se takoer podie, zgrabi toljagu koju je prije toga unio i ree: - Masser Bob poi! Masser Bob ubiti sve crveni psina Ogellallaha! Tada podie Indijanac ruku i ree: - Jesu li moja bijela braa muhe to zazuje kad ih uznemiri? Ili su muevi koji znaju da djelu mora prethoditi mirno avjetovanje? Wohkadeh jo nije zavrio. - Moj se otac nalazi u opasnosti, to je dovoljno! - plane mladi. Tada ga opomenu Jemmy, Debeljko: - Umirite se, mladi moj prijatelju! Kad uri, ne prenagli. Pustite Wohkadeha da ispria do kraja prije nego neto poduzmemo! - Poduzmemo? Zar ete i vi s nama? - Zar jo pitate! Mi smo zajedno popuili kalumet te smo prijatelji i braa. Dugajlija Davy i Debeljko Jemmy nisu ostavili na cjedilu jo nikoga kojemu je bila potrebna njihova pomo. Da li emo nas dvojica odjahati u Montanu da tamo lovimo bivole, ili emo prethodno skoknuti malo do Yellowstonea kako bismo sa SiouxOgellallasima otplesali valcer, to je svejedno. Ali sve se mora odvijati po utvrenom redu, inae za stare lovce, kakvi smo mi, to nee predstavljati pravu alu. Sjedite, dakle, i budite mirni, kao to to prilii! - To je ispravno! - suglasi se mali Sas. - Uzru-janost nikad ne donosi dobro. Moramo biti promiljeni. Poto su ponovo posjedali, mladi Indijanac nastavi: - Wohkadeh je Mandan, a oni su prijateli bljedolikih. Kasnije je bio primoran da postane Ogellallah. Ali je ekao samo priliku da napusti Ogellallahe. Sad e morao s njihovim ratnicima krenuti prema Yel-lovvstoneu. On je bio prisutan kad su nou u snu prepali lovca na medvjede i njegove pratioce. Ogellal-lasi moraju za vrijeme ovog pohoda biti oprezni, jer tamo u brdima ive njihove najljui neprijatelji, o-oni. Wohkadeha su poslali kao izvidnicu da uhodi wigwame Soona. Ali on to nije uradio, ve je po-jahao u najveoj urbi na istok do loveve kolibe da sina i prijatelja mu obavjesti o njegovoj sudbini. - Lijepo je to, to ti nikad neu zaboraviti! - viknu Martin. - Zna li moj otac to o tom? - Wohkadeh mu je to rekao, i ovaj mu je opisao put. On je kriom govorio sa lovcem da nitko od Ogellallaha nije mogao nita primijetiti. - Ali oni e to naslutiti, ako im se ne vrati! - Ne. Oni e povjerovati da su ooni ubili Woh-kadeha. - Da li ti je moj otac dao odreene upute za nas? - Ne. Wohkadeh vam treba rei da je Baumann sa svojim pratiocima uhien. Sad e moj mladi bijeli brat znati sam to da ini. - Naravno da znam! Krenut u, i to odmah, kako bih oslobodio oca. Ponovo je htio skoiti, ali ga Jemmy uhvati za ruku i zadra. - Stop, my boy! Pa mi nismo jo sve saznali. Wohkadeh e nam moda rei na kom su mjestu vaeg oca napali. Indijanac je priao: - Voda koju bljedoliki nazivaju Barutnom rijekom nastaje od pet rukavaca. Na. Jugozapadnom se to dogodilo. Dobro, to bi dakle bilo jugozapadno od Mur-Pnvja. Ovaj mi kraj nije posve nepoznat. A kojim sa Pravcem onda udarili Ogellallasi? - Prema junim obroncima brda koje bijelci na-ju Veliki Rog. - Dakle Big Horn brda. I dalje? - Proli su pokraj Glave Zloduha! - Ah, pokraj Devils Heada!
41:

- Do voe koja tu izvire i utjee u rijeku Big Homa. Tamo smo uli o neprijateljima oonima te su Wohkadeha poslali kao uhodu. On ne zna kamo su OgellaUasi dalje odjahali. - To nije ni potrebno. Imamo oi i nai emo im tragove. Kad se dogodio prepad? - Otada je minulo etiri dana. - O jada! Kad e se odrati velika sveanost u ast mrtvih? - Na dan punog mjeseca. Tog dana su u svoje vrijeme njih trojica bili ubijeni. Jemmy prorauna u sebi i primijeti: - Ako tako stvari stoje, onda imamo jo dovoljno vremena. Ima l jo punih dvanaest dana do utapa. Koliko je bilo"

Ogellallaha? - Kad sam ih napustio, brojali su pet puta deset i jo est. - Dakle pedeset i est ratnika. Koliko su ljudi pohvatali? -"- Sa Baumannom ih je est. - Zasada znamo dovoljno te se moemo spremiti za pokret. Martine Baumanne, to mislite da inimo? Mladi ponovo poskoi sa svog sjedala, podie desnicu kao za zakletvu i izgovori sveano: - Ovim se zariem da u spasiti svog oca, ili njegovu smrt osvetiti ako budem ak morao i posve sam progoniti Sio-uxe i s njima se boriti. Mogu umrijeti, ali svoju zakletvu neu pogaziti. - Ne, sam nee poi - ree mali Hromi Franl - Ja u s tobom jahati i neu te ni u kom sluaj" -napustiti. - I masser Bob takoer poi - ree Crnac - da oslobodi starog massa Baumanna i premlati Sioux-, Ogellallahe. Svi oni morati u pakao! - On stisnu! pesti i zakripa zubima. - I ja u poi s vama! - ree Jemmv Debeljko.,: - Bit e mi zadovoljstvo da crvenima otmem njihove, zarobljenike. A ti, Davy? - Ne pitaj tako glupo! - odgovori Dugajlija noduno. - Misli li da u ostati ovdje da kri 42 cipele i meljem kafu, a da vi uivate u jednoj divnoj pustolovini? __ Dobro, medvjede stari! Budi samo zadovoljan, ci e i ti. Ali ta e uiniti na crveni brat Woh kadeh? Indijanac uzvrati: - Wohkadeh je Mandan, ali nikad Ogellallah. Njegova bijela braa e mu dati puku s barutom i olovom. On e ih pratiti i s njima umrijeti ili pobijediti neprijatelja! __ Valjan momak - ree mali Sas. - Dobit e puku i sve ostalo, ak i svjeeg konja, jer mi ih imamo etiri, dakle jednog prekobrojnog. Tvoj je premoren te neka uzgred tri dok se ne oporavi. Kada emo krenuti, ljudi? - Odmah! - ree Martin. - Svakako, ne smijemo gubiti vrijeme - suglasi se Debeljko. - Ali nije preporuljivo da prenaglimo. Mi emo proi kroz krajeve siromane vodom i divljai i moramo se snabdjeti hranom i piem. Isto tako ne znamo da li nam onih devet konjokradica, kojima smo danas oitali bukvicu, nee neim napakostiti. Moramo se bezuvjetno uvjeriti, da li su napustili ovaj kraj ili e ga tek napustiti. A kako stoji s ovom ku-om? Hoete li je ostaviti nezatienu? - Da - potvrdi Martin. - Onda se moe lako dogoditi da je pri povratku naete u pepelu ili poharanu. - Od pohare se moemo zatititi. Mladi uze motiku i otkopa nabijenu zemlju u etverokutu. Tada se pokaza da se tu nalazi potajni kapak ispod kojeg se prualo prostrano udubljenje gdje se moglo sakriti sve to se nije dalo ponijeti. Ako se ilovaa ponovo nabije preko zatvorenog poklopca, aitko tko nije upuen ne bi otkrio ovo sklonite. ak ako bi i zapalili zgradu, moglo se oekivati da e zatititi skrivene predmete od palea. LJudi se dadoe sada na posao te sve stvari, uko-im nisu bile potrebne za put skionje n u udublje- Jf- Isto su uinili i sa medvjeim krznima. Meu njima je bilo jedno posve osobito po veliini i ljepoti. " ga je Jemmy s divljenjem promatrao, Martin ga 43uze iz njegovih ruku i baci u rupu. - Sklonite mi ga s oiju - viknu on. - Ovo krzno ne mogu vidjeti a da ne pomislim na najstranije asove svoga ivota. - To zvui kao da ve imate veoma dug ivot ili itav niz tekih doivljaja za sobom, moj mladiu. - Moda sam zaista ve vie doivio nego poneki stari traper. - Oho! Ne pretjerujte! Martinove oi se ustremie gotovo Ijutitim pogledom na Debeljka. - Mislite li moda da sin jednog lovca na medvjede nije imao prilike za doivljaje?J Ja vam kaem da sam se ve kao estogodinji djeah borio sa medvjedom koji je ivio u krznu kome ste upravo divili. - estogodinje dijete sa takvim grizlijem? Znan da su djeca Divljeg zapada napravljena od drugog materijala nego djeaci koji na Istoku, u gradovi griju noice o termos boce svojih oeva. Vidio sa ponekog mladia koji bi u New Yorku ostao poet strijelac, a ovdje pukom baratao kao stari lovac. Ipa - hm! Kako se to zbilo tada sa medvjedom? - Bilo je to u brdima Coloraa. Imao sam jo majku a uz nju i najvoljeniju sestricu od tri godine. Otac je bio otiao da odstrijeli neku divlja. Majka je bila vani pred kolibom da nacjepka drva za vatr jer je bila zima i veoma hladno u brdima. Ja sam" se nalazio sa malom Lucy posve sam u sobici. Ona" je sjedila izmeu vratiju i stola na podu i igrala se s lutkom koju sam joj izrezao iz jedne cjepanice, a ja sam stajao na stolu da urezem velikim noem jeno; M i L u debelu gredu koja se pruala ispod iljastog krova od jednog do drugog zida brvnare. To su bila poetna slova mog i Lucvnog imena. Tako sam, kao to to obino djeaci rade, htio nas dvoje ovjekovjeiti. Udubljen u taj teak posao,

uh kako se vrata silom otvorie. Mislio sam da je majka tako buno ula zato to je u naruju nosila drva i ne pogledah ve rekoh samo: ,Mama, ovo je za Lucy i mene. Onda e doi ti i tata na red." Umjesto njena odgovora ja zauji duboko brundanje. Okrenuo sam se. Morate znati, metri, da jo nije
44

h dan ali vani je sjao snijeg, i na velikom ognjitu mrio je panj iji je plamen osvjetljavao sobu. Bilo grozno ono to sam u njegovu blijesku primijetio. Upravo pred sirotom, malom Lucy, koja je sasvim za-nijemila od uasa, stajao je golemi sivi medvjed. Po krznu mu se bio uhvatio led a iz ustiju izbijala para. Zanijemila sestrica pruila mu je moleivo drvenu lutku kao da je htjela rei: ,Evo ti moje lutke, samo nemoj meni nita uiniti, ti zli, dragi medvjede!" Ali grizli nije imao samilosti. Jednim udarcem ape oborio je Lucy i onda joj smlavio jednim zalogajem plavu glavicu. Jo i danas ujem to mlavljenje i lomljenje. __ Heavens! Nikad to neu zaboraviti, nikad, nikada ... ! Martin zastade u svojoj prii. Nitko ne prekine tiinu, a on nastavi: - I ja se nisam od uasa mogao pomai. Htio sam dozvati u pomo, ali ne izustih ni glasa. Tako sam vidio kako su sestricini udovi nestajali u eljusti nemani dok nita drugo ne preosta osim drvene lutke koja je leala na podu. U ruci sam grevito drao dugi no. Sad medvjed prie k meni i uspravi se prednjim apama na stol. U tom trenutku ja ponovo ovladah svojim udovima. Njegov straan dah me je ve zapahnuo u lice. Ja stavih no izmeu zubi, obuhvatih gredu rukama i vinuh se na nju. Medvjed htjede za mnom i obori pritom stol. To je bio moj spas. Sad sam naravno dozivao u pomo, ali uzalud. Majka nije dola, premda je morala uti moj glas, jer su vrata stajala otvorena i sobu je zapuhivao hladni zrak. Grizli se uspravi u svoj svojoj duini kako bi roe skinuo s grede. Vidjeli ste njegovo krzno i povje-rovat ete mi dakle kad kaem da me je svojim pre-nJim apama mogao jo dostii. Ali ja sam imao no u ruci, lijevom sam se drao vrsto i desnom ubadao u sapu koju je prema meni pruao. Sto da vam opisujem borbu, svoj jad i svoj strah! e znam koliko sam se dugo branio. U takvom polofaJu Cetvrt sata postaju itava vjenost. Ponestalo mi snage, obje prednje ape medvjeda bile su izbodene
45

i isparane, kad sam usprkos njegovu brundanju zauo lave naeg psa kojeg je otac poveo sa sobom. Pred kolibom pas podie svoj glas kakav nikad nisam vie uo iz njegovih ustiju. Onda je upao u sobu i odmah se bacio na golemu zvijer. Bio je to ruan ovarski pas, ali neobino snaan i vjeran. On uhvati medvjeda za grlo da mu ga razdere. Ali medvjed ga raskide svojim snanim apama. Nakon nekoliko trenutaka, pas je bio mrtav raskomadan i pobjesnjeli grizli se ponovo bacio prema meni. - A va otac? - zapita Davy koji je kao i ostali sluao s najveom napetou. - Gazda ne moe bit1 daleko kad je pas tu. - Svakako, jer upravo kad se grizli ponovo us pravio ispred grede da bi me, s leima okrenutir prema vratima dohvatio, pojavi se otac na ulazu, l blijed kao otjelovljenje smrti! "Oe, u pomo!" viknuh l ja zadajui medvjedu jo jedan ubod. Otac ne odgovori. I u njega kao da je grlo bilo zavezano. On podie napunjenu puku - da opalit Ali ne, on je spusti. Bio je toliko uzbuen da mu je cijev drhtala u rukama. On odloi oruje, izvue lovaki no iz pojasa i skoi straga na zvijer. Hvatajui lijevom rukom za krzno on mu prie sa strane i zadade dugim sjeivom udarac do korica izmeu poznatih dvaju rebara, i odmah odskoi u strani kako ga medvjed u ropcu ne bi dohvatio. Snana zvijer je stajala nepomina, zakrljala je i zastenjala posve neopisivo, onda zamahnula prednjom apom u prazno i skljokala se mrtva. Kako se kasnije pokazalo, sjeivo joj je pogodilo upravo u srce. - Bogu hvala! - ree Jemmv glasno i duboh odahnuvi. - To je bila pomo u krajnoj nevolji. Ali" vaa majka, moj mlai sir? - Nju - oh, ja je nisam vie vidio. - Martin se okrene i brzom kretnjom ruke obrisa dvije suze iz oiju. - Nisi je vidio? Kako to? - Kad me je otac skinuo s grede, on je drhtao a ja sam se tresao cijelim tijelom, upitao me za malu sestru. Naglas jecajui ja mu ispriah to" se dogo46 Nikad vie nisam ugledao takvo lice kao tada a! Bilo je pepeljasto sivo i kao od kamena. Iz. mudiju mu se razlijegao krik, jedan jedini, ali kakav! Onda je zanijemio. Sjeo je na klupu i zagnjurio lice ruke. Nije odgovarao na moje rijei umiljavanja. Kad sam ga zapitao za majku, on je mahnuo glavom. Ali Itad sam potom poao da je potraim, on me uhvati za ruku da sam od boli jauknuo. .Ostani!" zapovjedio mi je.".To nije za tebe!" Nakon toga moj otac je sjedio dugo dok se vatra nije ugasila. I onda me je zatvorio i poeo iza kolibe da radi. Ja pokuah da uklonim mahovinu kojom je bila zatvorena pukotina u zidu. Uspio sam. Kad sam pogledao van,

vidio sam kako je iskopao duboki grob - medvjed je prije nego je uao u kolibu napao moju majku i raskidao je. Nisam vidio kako ju je otac poloio, jer me je iznenadio pri gledanju i pobrinuo se da ne stanem vie uza zid. - Strano, strano! - zastenja Jemmy, briui rukavom svoga krzna oi. - Da, svakako je bilo strano! Otac je tada bio dugo vremena bolestan i najblii susjed poslao je jednog ovjeka do nas da ga njeguje i da se za mene brine. A onda, kad je otac ponovo ozdravio, napustili smo onaj kraj i postali smo lovci na medvjede. Kad bi otac uo da se negdje pojavio neki medvjed, nije imao mira dok ga nije ubio metkom ili noem. A ja - eto, mogu vam rei da sam i ja ve uinio-svoje da osvetim sirotu, malu sestru. U poetku mi je naravno srce glasno kucalo kad sam uperio puku u medvjeda. Ali ja imam amajliju koja me titi tako da sam prema svakom grizliju posve miran, kao da "u pucati u najobinijeg medvjea. - Amajliju? - zapita Davy. - Ah! Toga nema. , ne vjeruj u takvu besmislicu! To je grijeh protiv prve zapovjesti! - Ne, jer amajlija na koju mislim jeste drugaija f80 to vi mislite. Pogledajte je! Tamo visi ispod On pokaza rukom na zid gdje je na jednoj daici ya velika, stara biblija. Ispod nje je visio o jednom. 47"klinu komad rveta, dug prst i pol i debeo jedan prst. Jasno se vidjelo da je gornji dio trebao predstavljati neku glavu. - Hm! - promrmlja Davy koji se strogo drao svoje vjere. - Ne trebam se bojati da bi ova stva mogla predstavljati nekog idola. - Ne, ja nisam neznaboac. Vi vidite ovdje dr-. venu lutku koju sam tada izrezao sestrici za igru. Jal ,sam ovu uspomenu sauvao na one strane asove Jl uvijek je objesim sebi o vrat kad pratim oca u lov J na medvjede. Pribliili mi se opasnost, onda se maim lutke i - medvjed je mrtav. U to moete biti si-.; gurni! Tada mu spusti Jemmy, duboko tronut, ruku rame i ree: - Martine, vi ste valjan boy. Zs slite da sam vam ja prijatelj i neete se prevariti! liko sam ja debeo, toliko je debelo i povjerenje mi moete pokloniti. Ja u vam to dokazati!

4. OLD SHATTERHAND
Bilo je po podne etvrtog dana kad je est jahaa ostavilo za sobom kraj juno od izvora Barutne rijeke. Pojas koji se protee od Missourija do Stjenovitih planina spada jo i dan-danas u najnegostoljubivije dijelove Sjedinjenih Drava. Ova oblast se sastoji gotovo posve od puste, gole prerije gdje lovac esto puta mora dugo jahati prije nego nae neki izvor vode ili bun. Kraj se postepeno uzdie prema zapadu, najprije se redaju blage uzviice a onda breuljci sve vii, otriji i okomitiji to se ide dalje prema zapadu. Ali i dalje vlada oskudica vode i rveta. Otuda ovaj kraj usred drave Wyoming nazivaju Indijanci Mahka-. ze-ia a bijelci Band Lands. Oba izraza znae isto, naime, Zla zemlja. Dalje prema sjeveru, gdje lee izvorna podruja rijeke Cheyennea, Powdera, Tonguea i- Big Horna, toaj postaje daleko prijazniji. Trava je sonija, pojedinani bunovi se ire u prostrano grmlje te konano noga Zapadnjaka kroi ak i u sjenku golemih stogodinjih stabala. Jugozapadno od Wyominga se nalaze lovita o-na ili .Zmija"-Indijanaca, istono su Siouxi, a Juno Cheyenni i Arapahoi. Svako pleme ini pak Podskupine i, budui da svaka od tih skupina ide pjim putevima, nije onda nikakvo udo to meu Jinia postoje neprestane trzavice. I kad se meu rvenokocima ukae jednom prilika na dui mir, nai-" onda neki bljedoliki i poe ih bockati najprije igla-4 Meu orlovima 49 ma, a onda noevima tako dugo dok Indijanac ne iz-1 vadi ponovo zakopanu bojnu sjekiru i ne zapone iz nova borbu. Time se moe objasniti to je ovdje, gdj se suelju ju panjaci raznih plemena i skupina, sigurJ nost svakog pojedinca vrlo sumnjiva, tavie krajr ugroena. Sooni ili ,Zmija"-Indijanci su odvajka bili ogoreni neprijatelji Siouxa te je otuda pojl to se poev od Dakote provlai juno od Yellowst rijeke prema Big Horn brdima veoma esto bio topljen krvlju crvenog ili bijelog ovjeka. Debeljko Jemmy i Dugajlija Davy znali su to te se brino trudili da izbjegnu svaki susret s Indijan- cima bilo kog plemena. Wohkadeha su pustili naprijed, budui da je taj kraj ve poznavao. On je bio sada naoruan kom i za svojim pojasom je nosio vie kesa sa s kojakim sitnicama koje su neophodne ovjeku pr rije. Jemmy i Davy nisu svoj izgled nimalo izmijen" Debeljko je jahao svoje visoko kljuse, a Davyju visile duge noge s obje strane njegove male, jogunast mazge koja je s vremena na vrijeme uzaludno poku avala da svog jahaa zbaci sa sebe. Davyju je bi dovoljno da, po potrebi, spusti na zemljy lijevu il desnu nogu te da tako nae vrst oslonac. On je jai: na svojoj ivotinji naliio onim stanovnicima austr lijskih otoka koji svoje uske, opasne amce oprer potpornjima te se zbog toga nikad ne mogu prevrnuf Davyjevi potpornji su bile njegove dvije noge. I Frank je nosio ono isto ruho u kojem su ga o dva prijatelja prvi put vidjela: mokasinke, leggin plavi frak i amazonski eir sa dugim, utim peron Mali Sas je izvrsno sjedio na konju i uprkos svojoj neobinoj spoljanosti ostavljao dojam valjanog Zapadnjaka. Zadovoljstvo je bilo vidjeti Martina Baumanna u sedlu. On je u najmanju ruku isto tako dobro jahao kao i Wohkadeh. Izgledao je kao da je srastao sa konjem; sasvim nagnut naprijed olakavao je ivotinji teret, a sebi omoguavao da bez premora izdru napor vietjednog jahanja. Martin je imao na seb kono trapersko odijelo i njegovoj opremi i naoru-j 50 nije ba nita nedostajalo. Svjee mu lice i ff!J oko ostavljahu dojam da e, premda jo skoro Hieak u sluaju nude znati da postupi kao ovjek. Veselo je bilo promatrati Crnca Boba. Jahanje mu nije nikad bila strast, te je sjedio na

svom konju u ienom upravo neopisivom stavu. Imao je sto muka s konjem i ovaj s njim, jer nije mogao ni deset minuta ostati u svom sjeditu. Kad bi se posadio sasvim naprijed konju na vrat, onda je pri svakom koraku odmicao unazad. Tako je klizio i klizio dok se ne bi naao u opasnosti da padne. Onda bi se ponovo odgurnuo to vie naprijed i prizor klizanja zapoinjao bi iznova pri emu je zapadao u najsmjenije poloaje. Umjesto sedla privezao je samo pokriva, jer je od-ranije znao da se nee moi zadrati u sedlu. Bob je svaki put pri malo brem galopu ispadao iz sedla. Noge je drao to dalje od konja. Kad bi mu rekli da ih treba pritegnuti uz konja, on bi odgovorio: - Zato masser Bob treba prtiskati nogama jadnog konja? Konj njemu nita naao uinio! Bobove noge nije klijeta! Jahai su dostigli ivicu jedne ne ba duboke, gotovo krugolike kotline iji je prenik iznosio nekih est engleskih milja. Okruena sa tri strane jedva primjetnim naborima tla, ova kotlina je sa zapada bila ograniena poprilinom uzviicom koja kao da je bila obrasla zbunjeni i stablima. Ovdje se ranije nalazila voda, nalik na jezero. Tlo se sastojalo od dubokog pijeska i na njemu se pomaljalo, osim ono malo bokora tvrde trave, samo ono sivo-svjetlucavo, nekorisno divlje raslinje pelina, karakteristino za neplodne krajeve Dalekog zapada. Kako je Davy izjavio, ovo mjesto se zvalo Pa"p-pa-are, tj. Jezero krvi, jer su w Vde iednom Pali itavu etu Soona. Piie hkadeh Potjera svog konja, ne oklijevajui, u lina Udarl prema spomenutoj uzviici. Ova uo-uid1 predstavIJala nikakvu osobitu opasnost bu-ijj . a e kraj bio slobodan i otvoren te se svaki jaha Pjeak mogao izdaleka otkriti. Mogli su jahati nekih pola sata, kad Wohkadeh avijjvog konja. - Uff! - uzviknu on.
1

engleska milja - 1.609 km prijnj. pisca.

51 - Sta je? - zapita Jemrny. - i-i! - Ova rije iz govora Mandan Indijanaca znai zapravo stopala ali isto tako ima i znaenje traga. - Trag? - zapita Debeljko dalje. - ovjeka ili ivotinje? - Wohkadeh ne zna. Neka moja braa sama pogledaju. Good luck! Indsman pa ne zna da li je trag ovjeka ili ivotinje! Bit e da je to neki neobian trag. Da ga najprije pogledamo! Ali sjaite lijepo i ne idite za mnom, ljudi, inae ga neemo prepoznati! - Ipak ete ga i tada prepoznati - ". Indijanac. - On je velik i dug; dolazi daleko sa j" ide daleko na sjever. Jahai sjahae kako bi pregledali zagonetan Svaki djeak Indijanac zna razlikovati trag ov, od traga ivotinje. Bilo je neshvatljivo to je Wo dehu ta razlika bila nepoznata. Ali i Jemmy odm glavom kad ugleda stope, te pogleda nalijevo oakl je trag dolazio, onda nadesno kuda je vodio, ponovi odmahne glavom i ree najzad Dugajliji Davyju: -No, stari prijatelju, jesi li u svom ivotu ve jedn ovako neto vidio? Dugajlija se poee najprije iza desnog a onda lijevog uha, pijunu dvaput, to je kod njega gol uvijek znak nedoumice, i uzvrati naposljetku: Ne, jo nikad. - A vi, mister Frank? Sas je s uenjem osmotrio trag i rekao: - VlS bi ga znao iji je to trag! - Da - suglasi se Jemmy. - Sigurno je sa to da je neki stvor ovud proao. Ali kakav? Koliko imao nogu? -- etiri - odgovorie svi osim Indijanaca. - Da, to se dobro vidi. Ali neka mi onda ne kae koja je to vrsta etveronoca? - Jelen nije - ree Frank. - Sauvaj boe! Otkako je gavran pocrnio jel ne ostavlja tako goleme otiske. - Moda medvjed? - Naravno da medvjed u ovakvom pijesku lja duboke i uoljive tragove da bi ih ak i slije nrstima proitati, ali ovaj trag ne potjee od dvieda Otisci nisu dugi i straga krnji kao u tapka-. ve gotovo okrugli, preko pedlja u preniku i pravo "tisnuti kao peatom zapeaeni. Samo su straga malo lici a dno im je posve ravno. Prema tome ova ivotinja nema prste niti kande, ve kopita. _ Dakle konj? - ree Frank. - Hm! - promrmlja Jemmy. - Ali i konj moda nije. Moralo bi se bar malo primijetiti potkovica ili, ukoliko je bio nepotkovan, ivica kopita i njegova sr. Tragu je najvie dva sata. Prekratko vrijeme a da bi se i takvo obiljeje moglo izgubiti. I, to je glavno, da li je ikada postojao konj s tako neobino velikim kopitama? Kad bismo bili u Aziji ili Africi a ne u ovoj staroj, dobroudnoj savani, onda bih ustvrdio da je ovuda protutnjao slonov djed. - Da upravo tako izgleda - nasmija se Dugajlija Davy. - Sto? Jesi li moda ve jednom vidio slona? - I to dva. Jednog u Philadelphiji kod Barnuma a drugog ovdje, naime tebe, Debeljko! - Ako ve hoe da pravi alu na moj raun, onda kupi za deset dolara neku bolju! Jasno? Ovi tragovi bi bili dovoljno veliki za slona, to priznajem. Ali takva ivotinja ima posve drugi razmak koraka. Na to nisi pomislio, Davy. Deva takoer nije bila, inae bih tvrdio da si ti prije dva sata prokaskao. I tako moram priznati da sam iscrpio svu svoju mudrost. Ljudi pooe malo naprijed, a onda se povratie da osmotre te neobine tragove. Ali nitko od njih nije znao dati ak ni napola vjerojatno objanjenje. - to kae moj crveni brat na to? - zapita Jemmy. - Hijokeh! - uzvrati Indijanac, izraavajui kretnjom ruke strahopotovanje. - Duh prerije, veli?

Da, jer niti je bio ovjek niti ivotinja, v Heigh-ho! Vai duhovi kao da imaju uasno no?, Vt0pala- Da ne pati Dun PreriJe od reumatizma ---J6 obukao Pustene cipele?
u

svoje vrijeme poznat cirkus primj. pisca, 53

-V-1 - Moj se bijeli brat ne bi trebao rugati. Duh savane se moe u svakom obliku pojaviti. Produit emo mirno s jahanjem. - Ne, to neu uiniti. Moram bezuvjetno znati na emu sam. Jo nikad nisam ovakav trag vidio te u ga slijediti dok se ne uvjerim tko ga je ostavio. - Moj brat srlja u propast. Duh ne trpi da ga ljudi trae. J - Madness! Kad Debeljko Jemmy bude kasr o ovom tragu priao, a ne bude znao od koga potje bit e ismijan. Za dobrog Zapadnjaka je -upravo stvi asti da ovu tajnu razjasni. - Nemamo vremena da krenemo zaobilaznim pt tem. - To i ne zahtijevam od vas. Imamo jo etiri sa do noi, onda se moramo ulogoriti. Zna li moj crve brat moda neko mjesto gdje bismo mogli otpoinui - Da. Ako budemo pravo jahali, doi emo mjesto gdje ova uzviica ima jedan otvor. Tamo usijeca dolina u koju, s lijeve ruke, utjee nal sat jahanja neka sutjeska. U toj sutjesci emo poinuti, jer tamo ima bunja i stabala koje zakloniti nau vatru, a isto tako i izvor koji e ni pokloniti vodu. - To se lako moe nai. Jaite dakle dalje! Jfl u poi za ovim tragom i onda u udariti na va" logor. - Neka moj bijeli brat zna da je opomenut! - Ah, to! - viknu Dugajlija Davy. - Jemmj je posve u pravu. Za nas bi bila prava sramotaj to smo otkrili ovaj neobian trag a da nismo ispitali; iji je. Pria se da je prije stvaranja zemlje bilo ivotinja prema kojima bi bivol izgledao kao kina glista; prema parobrodu na rijeci Mississippi. Moda je tako preostala neka ivotinja iz tog doba i luta sada ovuda po pijesku kako bi po njegovim zrncima izbrojila ko-, liko je vjekova stara. Mislim da se takva ivotinj? zove mama. - Mamut - popravi ga Debeljko.
ludosti primj. prevod..

Moe biti! Kakva sramota za nas kad smo na takav prepotopni trag, a da nismo bar i da oima vidimo tu ivotinju. Ja u krenuti r sa e "i6; .jer nas dvojica, bez ikakvog pret-ierivanja, imamo najvie iskustva a u neku ruku smo i vodii. Ne smijemo se dakle istodobno udaljiti. Neka radije poe netko drugi sa mnom! - Mister Jemmy je u pravu - ree Martin. - ja u poi s njim. - Ne, moj mladi prijatelju - uzvrati Jemmy. - Ja znam da je u vaoj dobi ovjek uvijek spreman na takve pustolovine. Ali ovaj podvig je moda opasan, a mi smo preuzeli preutnu obavezu da bdijemo nad vama kako bismo vas nepovrijeenog doveli vaem ocu. - Onda u poi ja! - viknu sakati Frank. - Da, neu imati nita protiv toga. Mister Frank se ranije u Moritzburgu borio sa slugom i nonim straarom te se nee valjda bojati mamuta. - Ja? Da se bojim? Nije mi ni na kraj pameti! - Dakle nek" ostane pri ovom. Ostali neka produe pravo, samo emo nas dvojica skrenuti desno. I tako se zbilo. Ostali nastavie prekinuto jahanje, dok Jemmy i Frank pooe za tragom prema sjeveru. Budui da su ova dvojica ila okolinim putem, oni podbodu svoje konje te ve nakon kraeg vremena izgubie iz vida svoje suputnike. Kasnije je trag skrenuo sa svog pravca na zapad- prema dalekoj uzviici tako da su Jemmy i Frank jahali u istom Pravcu sa svojim prijateljima, samo za nekih pola sata od njih udaljeni. itavo vrijeme su utjeli. Jummyjevo koato klju86 Je toliko revno grabilo svojim dugim nogama da Frankov konj dobro namuio da ga u dubokom Pijesku slijedi. Sad je Debeljko preao iz napornog asa u lagani hod te se tako Frank mogao bez muke ,rzati uz njega. Ova mala eta ljudi se uglavnom saa sluila engleskim jezikom. Sada su, meutim, tala sama dva Nijemca te su tako pretpostavili svoj mat "nji jezik engleskom. 55 - ar ne - zapoe Frank - ono sa mamuto ; je bila zapravo samo ala? - Naravno. - Odmah sam u sebi pomislio, jer takvih mamutovtina danas vie nema. - Jeste li ve uli kadgod to o tim prepotopnim

ivotinjama? - Ja? Jo pitate! Znate, moritzburki uitelj koji je zapravo bio moja duhovna majka, mnogo je toga znao, naroito o biljnoj zoologiji. Taj je poznava svako drvo, poev od jelke pa do kiseljaka, a ist tako i svaku ivotinju, od morske zmije pa do naj manje buhe. Od njega sam tada upravo masovn nauio. - To me neobino raduje - nasmija se Debelj - Moda u i ja moi od vas neto nauiti. - Razumije se. Na primjer upravo o mamutu mo dati najbolje mjerodavno objanjenje. - Jeste li moda vidjeli nekog? - Ne, jer tada, prije stvaranja svijeta, jo nis bio prijavljen kod sadanje policije. Ali uitelj naao mamuta u starim rukopisima. Sto mislite, ko je bila ta neman? - Znatno vea od slona. - Slona? Kudikamo vea! Kad bi se mamut s; takao o neki kamen i sagnuo da ga pogleda onda taj kamen ,najvema" bio kao egipatska piramida. 5 mislite onda visinu takve jedne ivotinje! I kad je neka muha sjela na vrh repa, on ju je tek na etrnaest dana u svom mozgu registrirao. Onda mislite duinu jednog takvog stvorenja! - Sto mu gromova! - ree Jemmy udei se. Kako vi to sve tako dobro znate! - Da, da. Da nije tada izbila ona svaa zboi onog glagola oca Wrangela, ja bih nolens-Coblenz dotjerao do umarskog fakulteta te se ne bih morao potucati Divljim zapadom da me Siouxi osakate.
U tekstu stoji Leibwort umjesto Zeitwort tj. glagol; ovo l rije Frank, kao "uen" ovjek upotrebljava u izvrnutom obllMI i znaenju. l Umjesto: volens-nolens hoe-nee prirr.j. prevo..

56 _ Ah vi se niste sakat rodio? Frank" pogleda Debeljka prijekorno. - Sakat ro-+ i Nee, imao sam zdrave noge, koliko se sebe sjeni Ali"kad sam potom s Baumannom doao u Crna tfda da bismo meu kPaima zlata otvorili duan, imao sam lo dan te otada i sad jo hramljem. __Kako je do toga dolo? _ Sasvim nenadano, kao i sve drugo, to ovjek prije nije znao. ini mi se kao da je bilo danas, tako opipljivo stoji taj dan pred mojim duhovnim licem. Zvijezde su svjetlucale, a abe glasno kreketale u oblinjoj movari, jer na alost nije bio dan, ve no. Baumann je bio otiao da dopremi iz utvrde Fetterman novu robu. Martin je spavao, a Crnac Bob, koji je bio izjahao da naplati neke dugove, jo se nije dao vidjeti. Samo se konj vratio u svoju staju ali bez njega. Idueg dana doao je hramljui s iaenom nogom i bez prebijene pare u depu. Nai su ga dunici bili izbacili iz kafane i onda jo skinuli s konja. Dakle, zvijezde su sjale sa neba, a na naa vrata netko pokuca. Ovdje na Zapadu ovjek mora biti obazriv. Stoga ja ne otvorih odmah, ve upitah iznutra, tko je. Da ne odugovlaim, bila su to petorica Sioux-Indijanaca koji su htjeli da zamijene krzna za barut. Crveni rekoe da moraju jo itavu no hodati. To je ganulo moje ako srce - ja ih pustih da uu. - Kakva neopreznost! - Zato? Za strah nikad nisam znao. I prije nego sam otvorio vrata, rekao .sam im da svi odloe svoje oruje. Moram im u njihovu ast priznati da su poteno postupili po mom zahtjevu. Naravno da sam imao revolver u ruci dok sam ih sluio, to mi oni kao divljaci nisu mogli zamjeriti. Stvarno sam napravio divan posao s njima. Lo barut za dobra dabrova krzna. d crveni i bijeli meu sobom trguju, onda su crveni svaki put prevareni. ao mi ih je, ali ja sam na alost ne mogu izmijeniti. Pokraj vrata visile Po r na?un;ene Puke. Kad su Indijanci poli, zastade osljednji na vratima, okrete se jo jednom i upita me Drto blh mu moda dao Jedan gutljaj vatrene vode ae D due, zabranjeno je Indijancima davati ra57 kiju, ali ja sam dobriina i htio sam im uiniti tu, uslugu. Okrenuo sam se, dakle, i poao u stranji kut J gdje je stajala boca brandyja. U trenutku kad se s njom okrenuo, vidjeh Indijanca gdje se izgubi s pukom koju je skinuo s klina. Naravno, ja san brzo spustio bocu, dohvatio najbliu puku i skoi kroz vrata. Budui da sam tako brzo doao iz svjetl;, u tanui, nisam mogao odmah dobro vidjeti. uo sam brze korake, a onda je tamo prijeko zasvijetlilo kraj ograde. Eazlijegao se pucanj i ja sam imao osjeaj ka-, da me je netko udario po nozi. Tad ugledah Crveno-koca kako se htio vinuti preko ograde. Ja nanianih i pritisnuh obara, ali istog asa osjetih uasan bol u nozi da sam se skljokao. Kugla je promaila, i ona ; puka bila izgubljena. S velikom mukom vratih se kolibu. Indijanev metak mi se zabio u lijevu nog Tek sam je nakon nekoliko mjeseci mogao ponovo trijebiti, ali ja sam postao Hobble-Frank. Tog crvenog sam meutim dobro zapamtio. Njegovo lice neu nikari zaboraviti, a teko njemu, ako me igdje i ikada sretne: Mi Sasi smo poznati kao pradobroudni Germani, ali naa nacionalna pozitivna svojstva ne mogu nas jor; obavezivati da nas nou, dok zvijezde s neba sjaju nekanjeno potkradaju i sakate. Vjerujem da je ta Sioux pripadao Ogellallasima i ako - ta vam je"? Frank se prekide, jer je Debeljko Jemmy zaustavio svoga konja i iznenaen uzviknuo. Bili su ve valili dobar dio pjeane kotline. Tu se ukaza pr njima stjenovito tlo. Tamo, gdje je stijena ponovf prelazila u pijesak, Jemmy se zaustavi. - ta mi jef - uzvrati on. - To bih i ja sam sebe htio pitati Imam li ja zapravo oi?

On pogleda zaueno s konja u pijesak. Sad vidio i Frank to je njegov suputnik rekao. - Zar j! mogue? uzvikne on. - Trag je najednom posve drugaiji! - Naravno! Najprije je bio pravi trag slona a onda posve razgovjetni trag konja. Ova ivotinja je po svoj prilici neki indijanski konj: na kopitima nema potkovice. - Da li je stvarno isti trag? 58 __ Svakako! Iza nas se prua stijena, ali to mjesto dva da ima dvadeset stopa u preniku. S one strane dopire trag slona, a odavde se nastavlja trag konja. Neto neuveno! - Sad bih htio znati to bi moritzburki uitelj rekao da je s nama ovdje! __Ne bi nimalo pametnije izgledao od vas i mene! __Hm! S doputenjem, naroito duhovito mi vae lice ba ne izgleda, gospodine Pfefferkorn. Ali ova se zagonetka mora rijeiti, jer je uveni arhiakon jednom rekao: ,Dajte mi jednu vrstu taku u zraku i ja u svaka vrata istaviti iz arki"! - Mislite Arhimed! - Da, ali on je bio i akon uzgred, jer kad su u subotu popodne doli neprijateljski vojnici, on je upravo uio za sutranji dan molitvu na pamet i uzviknuo im: ,Ne smetajte me, budite mirni!" Oni su ga onda ubili. Stoga se taka u zraku ponovo izgubila. - Moda e se nai opet. Ali najprije emo morati poi dalje za ovim neobinim tragom! Konjski trag, koji se jo uvijek jasno ocrtavao, preao je nakon nekih pola sata sa pjeane povrine na bolje tlo. Tamo je bilo trave i razasutih bunova. Uzviica se nazirala u blizini. Njom se protezala gusta uma koja je pri dnu zapoinjala rijetkim drveem a onda gore navie bila sve gua. I ovdje se trag mogao jasno raspoznati. Nakon nekog vremena, meutim, nailo je ponovo stjenovito tlo te se trag opet izgubio tako da se vie nije mogao pratiti. Neshvatljivo! - ree Jemmy. - Izgleda najzad da Je to bio stvarno Duh savane! Volio bih znati kako ta3 Duh izgleda. - Ta vam se elja moe ispuniti. Pogledajte ga samo, gospodo! Ove rijei na njemakom jeziku razlijegoe se iza una Pokraj kojeg su bili stali. S uzvikom prestrae-izV? 10VCi podi e ruke S - ovjek koji im je govorio IQe iz gustia to mu je sluio kao skrovite. 6 bi br d posve visoka i iroka rasta. Tamnoplava a uokvirivala mu je suncem opaljeno lice. Nosio na vovima reckaste hlae a isto tako i reckastu 59

lovaku koulju, duge izme, navuene do iznad kolje- na, i pusteni eir irokog oboda kome su za vrpcom bili zadjenuti vrhovi uiju sivoga medvjea. Za iro."! kim pojasom, ispletenim od konih remena, visila su dva revolvera, lovaki no i vie konih kesa. Pojas se-inio kao da je sav napunjen patronama. Od lijevog; ramena prema desnom bedru prebacio je laso ispleteno! od viestrukih kajia, a oko vrata, na irokoj svilenojf uzici, lulu mira ukraenu kolibrijevim perjem, na ijojl su glavi bili urezani indijanski znaci. U desnoj ruaj drao je kratku karabinku iji je mehanizam bio nijf obine izrade. Pravi prerijski lovac ne daje nita na sjaj i i-i stou. Ukoliko mu ruho pohabanije izgleda, utoliko vie proivio. On gleda s omalovaavanjem na svakog koji dri bar neto do svoje spoljanosti, a najv mrzi blistavo istu puku. Po njegovu uvjerenju jedan lovac na Zapadu nema vremena da se tali glupostima bavi. Na ovom ovjeku je sve izgledalo tako isto da je tek juer krenuo iz St. Louisa na Zapad, a ka mu kao da je tek prije jednog sata izala iz pukara, izme su mu bile iste, namazane, a na muzama nije bilo ni traga ri. Po odijelu mu se moglo primijetiti da se naprezao, a istini za volju, su mu i ruke bile oprane. Lovci ga pogledae i iznenaenja zaboravie da mu odgovore. - Pa - nastavi stranac smijeei se - milj da elite vidjeti Duha savane? Ako mislite na on iji ste trag slijedili, onda ga imate pred sobom. - Nevjerojatno! ,Najvema" mi mozak prestane diti! - uzviknu Frank. - Ah, Sas! Zar ne? - l to roeni! A vi ste u svakom sluaju ist, ni pomijeani Njemac? - Da, imam ast. A drugi gospoin? - Takoer iz onoga lijepog kraja. Od silne rado;- uplaio se toliko da je zanijemio, ali to kod njega du; ne traje, opet e progovoriti. Frank je bio u pravu, jer Jemmy skoi sada ; sedla i prui strancu ruku. - Je l" mogue? - uz
60

on. - Sresti Nijemca ovdje, nedaleko od Devils Heada! Jedva da ovjek povjeruje! - Moje iznenaenje mora biti dvostruko, jer sam vas dvojicu sreo. I ako se posve ne varam, vas zovu Debeljkom Jemmyjem? _- to? ak mi i ime znate? __ Sretne li ovjek ovdje kakvog debelog lovca

na takvoj kljusini, onda je to sigurno Jemmy. Ali gdje ste vi, tu daleko ne moe biti ni Dugajlija Davy sa svojom mazgom. Ili se moda varam? - Ne, on je zacijelo u blizini, nedaleko odavde na jugu, tamo gdje se dolina usijeca u brda. - Ah! Hoe li se danas tamo ulogoriti? - Sigurno. - Moj suputnik ovdje zove se Frank, Frank je bio takoer sjahao. On prui strancu ruku. Ovaj ga osmotri otro, kininu mu glavom i upita ga: - Vjerojatno Hromi Frank? - Gle, i moje ime znate? - Vidim da hramljete i da se zovete Frank. Onda je bilo lako pogoditi. Vi ivite sa Baumannom, lovcem na medvjede? - Tko vam je to rekao? - Baumann lino. Prije dueg vremena sam se pogdjekoji put sastajao s njim. Gdje se nalazi sada? Kod kue? Mislim da odavde do nje ima otprilike etiri dana jahanja? - Sasvim tano. Ali on nije tamo. Pao je Ogellal-lasima u ruke i mi smo krenuli da vidimo to moemo za njega uiniti. - Ne plaite me! Gdje se to dogodilo? Od "t6 ba daleko odave, u blizini Devils Heada. vukli su ga s jo pet drugova prema Yellowstoneu aa ga ubiju na grobu Zlog Ognja. Stranac naulji ui. - Sigurno iz osvete? - za-Pita on. oiH7uDa naravno- Jeste li moda uli kada to o UW Shatterhandu? Mislim da se sjeam, da. Vih ri;iei oko stranevih usana poigra ne-osmijeh. 61

- On je ubio Zlog Ognja sa dvojicom drugih S, ouxa. Sad su Ogellallasi krenuli na njegov grob i tak im je Baumann dopao aka. - Kako ste saznali? Frank ispria o Wohkadehu i o svemu to se i pojave ovog mladog Indijanca desilo. Stranac ga vt oma paljivo i ozbiljno saslua, samo ponekad, kad jt Hromi Frank suvie zapadao u zaviajni dijalekt, njegovim licem bi preao kratak osmijeh. Kad je Frank zavrio s priom, stranac ree: - Od sveg srca vani elim da uspijete. Naroito me zanima mladi Martin Baumann. Moda u ga jednom vidjeti. - To se moe lako dogoditi - ree Jemmy. - Dovoljno je da samo poete s nama ili da pojaeti Gdje vam je konj? - Odmah ovdje u blizini. Ostavio sam ga za da bih vas vidio kad projaete. - Jeste li opazili na dolazak? - Svakako. Vidio sam vas ve prije pola sata kah ste stali tamo da se posavjetujete zbog udovinog traga. - Kako? Sto znate o njemu? - Nita vie do da je to moj trag. - to, va? Do vraga! Onda ste nas dobro nasa- marili? - Jeste li se stvarno dali prevariti? Mene mnogo! veseli to sam jednog Zapadnjaka, kao to je Debeljko Jemmy, povukao za nos. Naravno, to nije vailo vas, ve za sasvim druge ljude. Debeljko kao da nije znao to da misli o strancu Promatrao ga je, maui glavom, od tjemena do sto pala i zapitao: - Tko ste vi zapravo? Stranac se veselo nasmije i uzvrati: - Zar ne, opazili ste odmah da sam novajlija ovdje na Dalekom zapadu? - Da. Na vama se otprve vidi da ste greenfish. S vaom blagdanskom pukom moete slobodno ii u lov na vrapce, a tu opremu nosite sigurno tek nekoliko dana na svom tijelu. Mora da ste ovdje u veem drui po svoj prilici pripadate nekoj skupini blagdanskih lovaca. Gdje ste napustili eljeznicu? _ U St. Louisu. _ gt0? Tako daleko na Istoku? Nemogue! Kako se dugo nalazite ovdje na Zapadu? - Ovog puta otprije osam mjeseci. _ Molim, nemojte mi zamjeriti, ali to vam nee nitko povjerovati! Kladim se da ste uitelj ili profesor i da s nekolicinom drugova obilazite ovaj kraj da biste sakupljali rijetko bilje, kamenje i leptire. Dopustit ete nam da vam damo jedan dobar savjet: Gledajte da se Sto prije odavde izgubite! Ovaj kraj nije nikakva livada za vas. Ovdje ivot visi o koncu ne svakog sata, ve svakog minuta. Vi uope ne znate u kakvoj opasnosti lebdite. - Oh, to znam sasvim dobro! Ovdje u blizini lo-goruje, na primjer, preko etrdeset Soona. - Heavens! Je l" istina? Sad zaista ne znam to da mislim o vama! - Pomislite da te Crvenokoce isto tako mogu povui za nos kao i vas. Ja sam sreo ve ponekog valjanog Westmana koji se u meni prevario zato to me je mjerio uobiajenim mjerilom. Molim vas, doite! Neznanac se okrene i poe lagano izmeu bunova. Druga dvojica pooe za njim vodei svoje konje na uzdi. Nakon kratkog vremena dooe do jedne prekrasne kukute-jele preko trideset metara visoke. Kod ovog drveta lovci opazie veliku rijetkost: pokraj njega stajao je konj, divan vranac crvenih nozdrva i s kima na dugoj grivi koje u Indijanaca vae kao siguran znak izvrsnih osobina, Sedlo i kajasi su bili indijanske izracje. Za sedlom je bila prikopana kina Kabanica od gume. Iz jedne bisage virila je futrola

aiekozora. Na zemlji je leala teka, dvocjevna pua .ubojica medvjeda". Kad je Jemmy ugleda, on JJ brzo prie, podie je, osmotri i ree:
Isto to i novajlija prlmj. plia.

nis Va puka Je ona Je ah Ja Je J nikad an vidio, ali sam je odmah prepoznao! Ona je poNeba vaml prlmj. pr"v"d..

62

red srebrne puke apakog poglavice Winnetoua najuvenija puka Zapada. Ona pripada... On stade i tupo se zagleda u vlasnika. Onda nastavi; - Ova puka pripada vama a ta kratka puka u vaoj ruci nije nikakva blagdanska puka, ve jedn, od onih malobrojnih henry-karabinki koje se jo ponegdje nau. Frank, Frank, znate li tko je ovaj ovjek ovdje? - Ne. Nisam mu itao krsni list niti svjedodbu o cijepljenju. - ovjee, manite se ale! Vi stojite pred Old Shatterhandom! - Old Shat - Hromi Frank uzmakne nekoliko koraka. - O dobri duhovi! - procijedi on. - Old Shat-terhand! Njega sam sasvim drugaije zamiljao! - I ja takoer! - A kako, gospodo moja? - zapita lovac ei se. - Dugog i irokog kao kolosa od Varusa! - govori ueni Hromi Frank. - Da, divovskog rasta - sloi se Debeljko. - Eto vidite da je moj glas vei od mene. tcj nekom ljudi ispriaju kraj prve logorske vatre, to! ve pri drugoj utrostrui a pri treoj uestoros Otuda ga dre za pravo udo. - Ali ono to se o vama pria, to je... - Pah! - prekide ga on odsjeno. - Manimo toga! Ja u vam radije sada objasniti na koji su naj nastali oni neobini tragovi! Osmotrite ova etiri i tovo okrugla debela pletiva od trsa, opremljena rem nima i kopama! Ja sam ih juer u dokolici izradio kako bih danas neke svoje progonitelje zavarao. Prive- zete li ih konju za kopita, ostavit e, osobito u pjeskovi-j tom tlu, trag za koji bi ovjek pomislio da potjee od slona. Naravno da oteavaju jahanje, a i ne mogu dugo trajati. - Velianstveno! - divio se Frank. - Sad mi je konano jasno kao dan u mojoj duhovnoj noi! Dakle zakamuflirana kopita! Sto bi moritzburki uitelj na to rekao! 64 __ Nemam ast poznavati tog gospodina, ali imam olistvo da sam vas dvojicu prevario. Na onom Zf novitom mjestu nije mogao ostati nikakav trag, sto-m tamo sjahao i skinuo konju cipele od trsa kako ga S i daljem jahanju ne bi smetale. Pribjegao sam-wim mjerama opreznosti, jer sam po izvjesnim znacima morao zakljuiti prisustvo neprijateljski nastrojenih Indijanaca. I ta se slutnja potvrdila kad sam doao do ove jelke. - Ima li tragova Indijanaca? __Ne. Ovo stablo oznaava mjesto gdje u se danas sastati sa Winnetouom, i ... - S Winnetouom? - prekide ga Jemmy. - Je li poglavica Apaa ovdje? - Da. Moj prijatelj je ve prije mene stigao i ostavio mi ovaj znak da e se jo danas povratiti. Gdje se sada nalazi, ne bih vam znao rei. Sigurno uhodi oone. - Zna li Winnetou za njihovo prisustvo? - On mi je upravo skrenuo panju na njih. Noem je urezao svoje znake u kori stabla. Znam da je ovdje bio i da e doi, i da se etrdeset oona nalazi u blizini. Ostalo moram ovdje saekati. - Vi ostajete ovdje? - Dok Winnetou ne doe, da. Onda u s njim potraiti va logor. Dodue imamo drugi cilj, ali ako se on bude sloio, ja sam spreman da krenem za Yel-lowstone. - Hoete li? - zapita Jemmy neobino obradovan. - u tom sluaju bih se zakleo da emo zatoenike osloboditi. - Nemojte biti suvie sigurni. Ja sam... Old Shatterhand se prekide, jer ga je Frank pri-lsemm uzvikom opomenuo pokazujui rukom izmeu unja prema pjeanoj ravnici gdje se po strani ukaza eia Indijanaca na konjima. va -jT BrZ na konje Maite do vaih! - posavjeto-jet,,. OId Shatterhand. - Zasad vas jo nisu primiu Ja - u doi za vama. si se tomci e nai na trag - ree Jemmy, vinuv-najveom brzinom na svog konja.
5

orlovi
ima

65- Samo kreite, odlazite! To vam je jedini s

- Ali oni e vas otkriti! - Ne brinite za mene! Naprijed, naprijed! Odmah su dvojica sjela u sedla i pojurila. Old Sha terhand baci ispitivaki pogled unaokolo. Jemmy j Frank nisu, kao ni on, ostavili nikakav trag u sitnom ljunku. Kr se pruao, najprije irok a onda sve ui, prema okomitoj padini dok se nije izgubio ispod gustih jela. On

objesi svoju henrvjevku o sedlo, prebaci slavnu puku preko ramena i ree svom konju samo rije na arapskom jeziku: "Penijil - doi!" Kad je krupnim, urnim koracima poeo najveom brzinom da se vere okomitim nagibom, konj poe za njim kao pas. ovjek ne bi povjerovao da se konj moe ovuda uspeti, pa ipak oboje stigoe nakon kratkog naprezanja prijeko pod stablo. On spusti konju ruku na vrat. "Dih-il-hu - lezi!" - Konj lee odmah i ostade nepomian. ooni su sada opazili trag. Poli su za njim, brzo se pribliavajui. Premda nije prolo ni dva minuta otkako su lovca otila, Indijanci se naoe ve pod onom k tom jelkom. Nekolicina njih sjahae da potrae n le tragove. "Saga, saga, mioni, mioni - ovdje, ovdje, ovu ovuda", vikao je jedan. Naao je ono to je tra Okolnost, meutim, da je sada nedostajao jedan tragova, po svoj prilici mu nije pala u oi. Crveni izgubie. Old Shatterhan u u svom sklonitu da galopu pojurili za dvojicom bjegunaca. ", Tada njegov konj tiho zafrke, siguran znak daj htio svome gospodaru skrenuti panju na neto. Zi tinja ga je gledala krupnim pametnim oima i okren onda glavu u stranu, prema brdu. Lovac uze karabi u ruku, klee s pukom na gotovs, otro uperivi gled prema brdu. Stabla su bila ovdje toliko gusta se nije moglo daleko vidjeti. Uskoro meutim on novo spusti puku. Gledajui uvis primijetio je isi najniih grana par mokasinki ukraenih dikobrazovu ekinjom i znao da je ovjek, koji ove cipele nosi, nj gov najbolji prijatelj. 66

_ 5. WINNETOU
ovjek koji se pribliavao bio je isto onako obuen kao i Old Shatterhan, samo je umjesto visokih izama nosio mokasinke. I on je bio gologlav. Duga mu gusta, crna kosa bijae zaeljana u visoki na kacigu nalik perin i isprepletana koom zmije egrtue. Nikakvo orlovo pero nije ukraavalo Indijanca, jer mu takav znak i nije bio potreban da bi ga ljudi prepoznali i potovali kao poglavicu. Oko vrata je nosio kesu sa ljekarijama, lulu mira i trostruki lanac medvjeih kandi, znaci pobjeda koje je, izlaui ivot, izborio. U ruci je drao dvocjevku iji su drveni dijelovi bili okovani srebrnim avlima. To je bila ona uvena srebrna puka ija kugla nikad nije promaila svoj cilj. Crte mu ozbiljnog, mukaraki lijepog lica bijahu gotovo kao u Rimljana. Jagodice mu se jedva primjetno isticae a svjetlosmea koa prelivae se bronzanom bojom. To je bio Winnetou, poglavica Apaa, najdivniji od svih Indijanaca. Ime mu je ivjelo u svakoj kolibi i raj svake vatre. Pravedan, pametan, vjeran, hrabar odvanosti, iskren, prijatelj i zatitnik svih onih ojima je bila potrebna pomo, bilo da su crvene, ili Je boje, takav je bio poznat na svim duinama jannama Sjedinjenih Drava pa ak i preko njihovih " "ranica. zbo v SnEtterhand se podie sa zemlje. Htio je prosuti n a mu nneou kretn . o e promu nneou kretnjom ruke dade znak da Apaev znak kazivao mu je da oslune.
67Iz daljine su dopirali monotoni zvui, priblian jui se sve bre. Bili su to mol-tonovi u etvoroosmin skom

taktu, dvije prve osmine na maloj terci, a etvrtina na primi, otprilike kao cca-cca. A onda se na visokoj kvinti e razlijee piskavi klik. Tada su obojica zaula buan topot konja, a l gia, sovi su se mogli razumjeti; pjevali su, zapravo stalno ponavljali jednu rije: "Co-ikvo, co-ikvo!" to je znailo skalp. Old Shatterhand je znao da dvojica lovaca nisu stigla da umaknu. ooni su jahali na indijanski nain, jedan za drugim. U sredini su meutim dvojica drali oba zaroblje. nika. Bijeli lovci bili su bez oruja, i- lasom privezani za svoje konje. Nijednim pogledom nisu odavali da im se ovdje u blizini nalaze skriveni pomagai. eta izgubi. Jo je izvjesno vrijeme odjekivalo monot "Co-ikvo, co-ikvo", a onda zavlada tiina. Winnetou se okrene i utei poe s mjesta gdj stajao pokraj Old Shatterhanda. Old Shatterhand je kao. Nakon nekih deset minuta Apa se vrati, vc svog konja na uzdi koji je po rasi i boji naliio Old Shatterhanda. Bio je to Ui, brat Shatterhane vranca Hatatitla kog mu je Winnetou neko klonio. Bilo je gotovo neshvatljivo kako je konj da se po strmom tlu tako sigurno probije kroz umu. Sad bijelac upita: - Poglavica Apaa je otkrio mjesto gdje su rat oona pribili svoj logor? - Winnetou je pratio njihove tragove - us ovaj. T- Oni su odjahali suhim koritom rijeke mjestu gdje je od davnina s okolnih brda voda vala u Krvavo jezero. Onda je trag vodio lijevo uzviice u kotlinastu dolinu gdje su podigli svoje" tore. - Jesu li to atori za stanovanje? - Ne, ratni atori! Voa im je Oihtka-petej Winnetou mu je vidio lice izdaleka i prepoznao gl trima brazgotinama na obrazima.
Vjetar primj. pisca. Munja primj. pisca. Hrabri Bivol prim. pi"cn.

_ l to je mej brat zakljuie? _ Winnetou nij" imao namjeru da se pokae So- -""a On ih se ne boji, ali budui da su oni krenuli boT borba bi bila neizbjena, a on ne bi htio nikoga " njih ubiti, jer mu nita nisu uinili. Meutim oni su zarobili dvojicu bljedolikih. Moj brat arli hoe tu dvojicu osloboditi te e se tako i Winnetou morati prptiv njih boriti. Apa je govorio s takvom sigurnou o mislima i namjerama svoga prijatelja, to je Old Shatterhand drao posve razumljivim te nije stavio nikakvu primjedbu, ve se samo raspitao: - Da li je moj brat saznao tko su bljedoliki? __Winnetou je vidio jednog debelog ovjeka i zna da je to Jemmy - petaeh, Debeljko Jemmy. Drugi je hramao kad je sjahao s konja. Konj mu je bio tako svje i odijelo uredno da se Mali nije dugo nalazio u sedlu. On ne ivi dakle daleko odavde te e vjerojatno biti Inda agvan - higul - den, koga bljedoliki nazivaju Hromi Frank. On je drug lovca na medvjede. Apai nemaju posebnu rije za .hramati". Ove etiri rijei poglavice znae: .ovjek koji loe hoda". - Moj crveni brat je pogodio imena dvojice lovaca - potvrdi Old Shatterhand. - On je vidio Hromog Franka kako hramlje, prema tome, Winnetou je bio u blizini kad sam ja s njima govorio? - Da. Winnetou je uhodio logor oona i opazio da je jedna njihova skupina odjahala u pravcu Krvavog jezera. Budui da je znao da e njegov bijeli brat tamo doi, pojahao je preko visova i kroz umu pravo prema drvetu sastanka. Ali Ui se zbog guste ume nije mogao brekretati, te ga je stoga ostavio i oduljao se fje pjeice, da svog brata opomene. Odozgora sa visa -o je onda Old Shatterhanda sa dvojicom bljedoliWi nnetou pretpostavlja da dvojica bijelaca nisu d " nai"- KrvavS Jezera i Devils Heada. Bit e da su su na trag Old Shatterhanda te se odvojili od svojih Qru gova kako bi ga ispitali. v Unin te Ponovo bio dokaz njegove neobine otro-"sti. oid Shatterhand mu ispria kratko i saeto to je od Jemmyja i Franka saznao. Apa ga je pa ljivo sasluao a zatim rekao: - Uf! Onda su se ti psi od Siouxa uzalud uputi; Njima treba staviti do znanja da se Old Shatterhar i Winnetou nee sloiti da lovac na medvjede um; na kolcu. Mi emo danas osloboditi Debeljka i Hr moga a onda emo s njima i njihovim drugovima kr nuti prema To-eng-li tlicu. - Moj crveni brat je pogodio to elim. Mi m smo u ovaj kraj doli da prolijevamo krv crvenih ljui Ali mi neemo isto tako dopustiti da Sioux-OgellallG: ubijaju nevine ljude. Winnetou e poi sa mnom onima koji su krenuli da te nevine spasu! Oni povedoe svoje konje niz okomitu padinu, uz;;; hae i onda krenue pravcem kojim su prije toga neuspjelom bjegstvu Jemmy i Frank udarili. Lagano se poelo smrkavati. Stoga su dva lovi podbola svoje konje. Uskoro su stigli do mjesta gu su ooni uhvatili bjegunce. Tamo su bili naas zast; da pregledaju tragove. - Nisu se uope borili - ro Winnetou. - Ne. Da su se lovci branili, sigurno ne bi ita pali oonima u ruke. Oni su razborito uvidjeli da borba ispala samo na njihovu- tetu te su se radi.,-dobrovoljno predali. Winnetou napravi jednu od onih svojih kara! ristinih kretnji rukom i ree: - Hrabrost je ukras vjekov; razborom meutim on moe pobijediti vie f prijatelja nego tomahawkom. Jahali su dalje prema jugu podnojem brda osi ljajui s lijeve strane udolinu negdanjeg jezera. - Da li je moj brat ve smislio plan za oslobi nje dvojice bijelaca? - zapita Ol Shatterhand. - Winnetou ne treba nikakav plan. On e se vi titi goonima i otet e im zarobljenike. Ovi ,Zmi Indijanci su dokazali da nemaju mozga u glavi. Old Shatterhand je odmah znao to je Winnetou mislio. - Da - ree on. - Nitko od njih nije pomislio da se bijeli lovci ne nalaze ovdje sami, inae bi
2"ta rijeka - Vellovstone River primj. pisca.

. razaslali nekoliko uhoda. Imamo dakle posla SVfi dima ije se pameti ba ne moramo bojati. Da je S ti skupini bio Oihtka-Petej, njihov poglavica, on bi Lurno ostavio nekoliko uhoda. 518 _ Oni ne bi nita nali, jer bi Winnetou i Old Shatterhand privukli na sebe njihove poglede i onda ih zavarali. Sad su stigli do mjesta gdje se doima, prema zapadu, gotovo usijecala u brda. Tamo su nali tragove bijelaca koje su traili, ali je ve bilo toliko mrano da se otisci nisu mogli vie posve jasno raspoznati. Oni zavise udesno, za tragom. Usjeklina je bila prilino iroka i lako prohodna tako da su dvojica jahaa uprkos mraku brzo odmicala. Budui da su im konji bili nepotkovani, od mekanog se tla odbijao jedva primjetan um koji se samo u najveoj blizini mogao uti. Iznenada im se uini kao da se slijeva odvaja neka uska pobona sutjeska. Oni se zaustavie. Da li su ona etvorica podigli ovdje svoj logor? Dok su tu tako tiho stajali, Winnetouov vranac za-topota lagano kopitom i neobino zafrkta to je gotovo uvijek bio znak da je nanjuio neto strano, moda ak i nekog neprijatelja.

- Na pravom smo putu - ree Old Shatterhand. - Skrenimo ulijevo. lii e nam rei da li se tamo neto nalazi. Mogli su otprilike nekih deset minuta lagano jahati kad opazie kako sutjeska u otroj okuci zaokree; kad su je proli, primijetie na razdaljini od nekih stotinjak koraaja vatru. Tu se sutjeska irila i tvorila iz-binu, obraslu stablima, u ijoj je sredini izbijala iz zemlje slaba voda koja se odmah potom gubila u pijesku. Oko izvora nije bilo stabala tako da se na ovom Proplanku nazirala vatra. Ova dvojica vidjee tri pri-1 e kako pokraj nje sjede, ali im zbog znatne udalje-osti nisu mogli raspoznati crte lica. "Samo ih je trojica, a mi traimo etvoricu - ree .e!?netou- PriJe nego iziemo pred njih, pogledat m koga pred sobom imamo! 71Oni sjahae. - Dovoljno je ako poem sam -- rec Old Shatterhand. - Dobro! Winnetou e priekati. On uze konje za uzde i skloni se sa njima u stranu, uz samu liticu. Old Shatterhand se oprezno odulja do stabla gdje je ispod posljednjeg drveta legao i u potpunoj tiini promatrao onu trojicu. Mogao im je ak i rijei razumjeti. Bio je to Dugajlija Davy sa "VVbhkadehom i Marti-nom Baumannom. Bob, Crnac, nije bio tu. Dobri Crna-." je bio oduevljen ovom pustolovinom te se pravio neobino vaan. Stoga je nakon veere ustao od vatre i rekao da e se pobrinuti za sigurnost svog mladog gazde i ostale dvojice. Davy mu je uzalud govorio da to sada nije uope potrebno. Umjesto da straari na ulazu u sutjesku odakle je po svaijem sudu mogla doi eventualna opasnost, Bob se uljao upravo u trenutku kad je Old Shatterhand stigao iza drveta, vratio k vatri, ali nije sjeo, ve je poao dalje. - Bob - opominjao ga je Davy - ostani ovdje! emu to tvoje uljanje! Posve je sigurno da u blizini nema Indijanaca. - Kako massa Davy to moe znati? - uzvrati Bob. - Indisman biti moe svuda, desno, lijevo, amc tamo, gore, dolje, straga, sprijeda... - I u tvojoj glavi! - nasmija se Dugajlija. - Neka se massa samo smijati. Bob znati svoja dunost. Masser Bob biti veliki i uveni Westman, on ne praviti nikakva greka. Kad Indsman doi, masser Bob njega odmah ubiti mrtav. On je bio naime odlomio jednu mladu, suhu smria ku i drao nekih deset palaca debelo stablo u sna nim akama. S ovim orujem osjeao se sigurniji nej s pukom u ruci. S puno dostojanstva koraao je sa u suprotnom pravcu. Budui da se uputio pravo mjesto gdje je Winnetou stajao, moglo je veoma lakoJ doi do malog nesporazuma. Zato je Old Shatterhand i dalje mirno leao pod stablom.
Mjera za duinu: l palac primj. pisca. 112 stope - nekih 2,5 cm

nije prevario. Crnac se pribliavao dotinom Staro je iskustvo da se indijanski konji ne mo-0 sprijateljiti s Crncima, to svakako ima svoj u otrom mirisu koji Crnci oko sebe ire. Oba osjetie Boba izdaleka i uznemirie se. Winnetou Ve opazio tamnu boju Crneve koe, i budui da je ve d Old Shatterhanda uo da se kod bijelaca nalazi i jedan Crnac, bio je uvjeren da pred sobom ima prijatelja te ga stoga nije napao ve ga je pustio da mu se mirno priblii. Jedan od konja zarza. Bob u to. On stade i osluh-ne. Ponovo rzanje uvjeri ga da neto nije u redu. __Tko biti tu? - uzvikne on. Nikakav odgovor. - Bob pitati, tko tu biti! Ako ne odgovoriti, onda masser Bob ubiti tko tu stojati! Opet nikakav odgovor. - Onda morati svi umrijeti tko tu biti! Crnac podie kijau i prie blie. Winnetouov dri-jebac nakostrijei grivu i zasje oima. On se prope uvis i prednjim kopitama udari prema Bobu. Crnac vidje pred sobom visoku, divovsku priliku. On opazi svjetlucave oi i u prijetee rzanje. Jedno kopito mu proia pored glave i on pade u stranu. Inae je Bob bio hrabra momina, ali bilo mu je suvie opasno upustiti se u borbu s takvim stranim protivnikom. On ispusti kijau, uzmae i vikne iza sveg glasa: - Voe to me! Help, help, help! On htjeti ubiti masser Bob! On htjeti progutati masser Bob! Help, help, help! Ostala trojica koja su sjedila pokraj vatre skoie na noge: - to je? - zapita Davy. - A giant, div, utvara, duh htjeti zadaviti masser Bob! - Gluposti! A gdje? - Tamo, kraj stijene! - Nemoj da ti se rugaju, "ni! Utvara nema. Masser Bob je vidjeti. - Bit e f je to neka stijena neobina oblika. - Ne, to ne iv ,Stijena! ni neko stablo: - Niti stablo. To biti y. " Ti si se prevario. - Masser Bob se ne varati. vara toliko veliki, toliko, tako! - Pritom je podigao to je vie mogao iznad svoje glave. - Oni
J

ao meni! V pomo, u pomo, u pomoi primj. prev.. 72 73

imati oi kao oganj, otvoreni eljusti kao adaja i puhnuti u tnasser Boba da on pasti. Masser Bob vidio velika brada, tako velika, tako duga! Po svoj prilici je, uprkos tami opazio vranevu grivu te ju je drao za divovu bradu.

- Ti nisi pri sebi! - ree Davy. - On, massev Bob biti pri sebi, veoma pri sebi! On zna to vidio. Massa Davy otii i pogledati! - De onda da pogledamo, za kakav to predmet Crnac misli da je div ili utvara! Htio je upravo poi, kada se iza njega razli jee: - Ostanite samo tu, mister Davy! Ne radi se ni o kakvoj utvari. Dugajlija se naglo okrete i priljubi svoju puku uz obraz. Wohkadeh istog asa podie svoju dvocjev-ku da opali, a i Martin Baumann to isto uini. Sve tri cijevi su bile uperene u Old Shatterhanda koji se podigao i pojavio iza stabla. - Good evening! - pozdravi on. - Sklonite te vae cjevice, metri! Dolazim kao prijatelj i treba da vam isporuim pozdrave od Debeljka Jemmyja i Hromog Franka. Tada Dugajlija Davy spusti puky te se i ostali povedoe za njegovim primjerom: - Da nam isporuite njihove pozdrave? - zapita on zaueno. - Onda ste ih sreli? - Dakako, i to tamo dolje na ivici Krvavoj jezera kuda su poli za slonovim tragom. - To tano. Jesu li otkrili tko je taj slon? - Da, to je l moj konj. - Zounds! Pa zar ima takve ote, sire? Ne, njegova su kopita naprotiv veoma lijepa, ali sam mu stavio rogoinu na noge kako bih zavarao n prijateljski raspoloene Indijance. Dugajlija shvati odmah o emu se radi: - Ah, kako mudro! Ovaj nepoznati mister prikaio je svom konju slonov trag na kopita da bi zavarao ljude koji pou za njim! ovjee, ta vam je namjera upalila. Ona je toliko izvrsna, kao da sam je ja sam izmislio! -Da, Dugajlija Davy ima od svih lovaca, koji se kreu izmeu dva mora, uvijek najbolje ideje! - Ne sprdajte
, DO vraga primi- pr"vod..

r! Ja sam sigurno isto tako pametan kao i vi. J3SI S omalovaavanjem Davy preletje pogledom preko Ciste vanjtine Old Shatterhanda. __ U to uope ne sumnjam----- glasio je odgovor. __ i budui da ste tako pametni, moi ete mi svakako rei tko je ta utvara koju je va dobri Bob vidio? - pojest u centu olovnih kugli, i to bez maslaca i per-una, ako to nije bio va konj. - Mislim da ste prilino pogodili. Da ovjek to pogodi nije morao pohaati gimnaziju kao Debeljko Jemmy. Ali sad mi recite gdje je taj momak sa Frankom zapravo! Zato ste doli bez njih? - Jer su oni sprijeeni da dou. Jedna eta oona pozvala ih je na veeru. Dugajlija napravi gest uasa. - Heavens! Mislite li, moda, time rei da su ih zarobili? - Da, napali su ih i odveli. - Sooni? Zarobili? Odveli? To neemo dopustiti. Wohkadeh, Martine, Bobe, brzo na konje! Moramo za oonima! - Stop, sir! - opomenu ih Old Shatterhand. - Znate li gdje se oone moe nai? - Ne. Ali ja se nadam da ete nam to vi rei? - I koliko ratnika broje? - Ratnika? Mislite li da mi je do toga da brojim ratnike ako valja izbaviti mog Debeljka Jemmyja? Taman ih i stotinu pa i dvije bilo, to mi je svejedno: on mora biti osloboen! Onda priekajte bar malo, prije nego krenete! Mislim da bih vam imao jo neto rei. Ja nisam sam. Sad e ovamo stii moj drug koji bi vam htio poeliti dobru veer. Winnetou je primijetio da je Old Shatterhand s lovcima govorio, te se stoga sada pribliio s konjima. Dugajlija Davy je bio dodue iznenaen to vidi Indijanca u bijelevom drutvu, ali kao da to nije smatrao naroito vrijednim kad je rekao: - Crvenokoac! I kao da je izaao iz modnog salona, ba kao i vi. Westman svakako niste? - Ne, zapravo ne; i to ste odmah pogodili. - Mislio sam! V_yai Indsman je sigurno neki naseljenik kojemu je "Veliki otac" u Washingtonu poklonio izdanom rukom zemlju. - Sad se varate, sir. - Teko. - Posve si-Srno. Moj drug nije ovjek kome bi Predsjednik Sje-1T13enih Drava poklonio zemlju. On se naprotiv... 75 74Bio je prekinut Vohkadehovim uzvikom radosnog uenja. Mladi Indijanac je bio naime priao Winne-touu i primijetio puku u njegovoj ruci. - Uf, uf! - uzviknu on. - Macakan-maca-ska - srebrna puka! Dugajlija je toliko razumio govor Siouxa da je znao to je Wohkadeh rekao. - Srebrna puka? - zapita on. Gdje? Ah, ovdje, stvarno! - To je niacakan-maca-ska - ponovi Wohkadeh. - Ovaj crveni ratnik je dakle Winnetou, veliki poglavica Apaa. - Lack-a-ay! - uzviknu Dugajlija. - Ali ako je ovaj crveni gentleman doista Winnetou onda bi moralo ... Davy se prekide usred govora. Pri pomisli, na koju je doao, on zaboravi da zatvori usta. Ukoeno pogleda Old Shatterhanda, onda sklopi ruke, duboko udahne zrak, te na kraju nastavi: - E, onda sam sigurno napravio greku veu od najveeg slona! Ako je ovaj Indsman Winnetou, onda vi niste nitko drugi do Old Shatterhand, jer njih dvojica pripadaju jedan drugom isto onako kao ja i Debeljko Jemmy. Dakle, recite da li je to tano, sir? - Da, niste se prevarili. - Onda bih od radosti sve zvijezde skinuo s neba i povjeao ih ovdje o stabla da sveanim osvjetljenjem proslavim veer kad sam vas upoznao! Dobro doli, metri, dobro doli kraj nae logorske vatre! Oprostite nam gluposti koju smo uinili!

Davy isprui obje ruke i s oduevljenjem se ru-kova sa njima. Bob, Crnac ne ree nita. On se stidio to je konja drao za utvaru. Wohkadeh se povukao do drvea i s izrazom divljenja u oima promatrao dvojicu doljaka, s uzdrljivou koju mu je nareivala njegova mladost. I Martin Baumann je podrobno gledao ovu dvojicu o kojima je ve toliko junakih podviga uo, naravno ne iz takve blizine kao mladi Indijanac. Ali i on je osjeao da pred sobom ima dva uzor-junaka kakvim je arko elio postati.
Nazdravlje!

76

Winnetou s" rukova sa Bavyjem a ostaloj trojici idmn" samo glavom pozdravljajui ih. To je odgovara-1 njegovoj ozbiljnosti. Old Shatterhand naprotiv, ve-ele naravi i otvoreniji, prui im desnicu. To se Woh-kadeha toliko dojmilo da je tiho prozborio: - Wohka-deh e rado dati svoj ivot za Old Shatterhanda! Howgh! Nakon ovog pozdrava Old Shatterhand i Winnetou sjedoe kraj vatre. Bijeli lovac je priao, Apa nije izgovorio pri tom ni rijei, ve je uzeo svoju lulu i napunio je. To je za Dugajliju Davyja bio znak da eli s njima sprijateljiti. Njegovo nasluivanje se obistinilo, jer je Old Shatterhand na kraju svog izvjetaja izjavio kako e Winnetou i on jo danas osloboditi Jemmyja i Franka i onda poi sa njima do Yel-lowstone Rivera. Puenjem kalumeta to je bilo sveano potvreno. Dugajlija Davy je bio ljut to se njegov Jemmy nalazi kao zarobljenik kod oona, a Martin se veoma brinuo za Hromog Franka. Obojica su bila spremna da rtvuju svoj ivot za njihovo osloboenje, te su navaljivali da .se poe. Ostali pristadoe. Sto su bre mogli, ova estorica okrenue istim putem kojim su doli, niz sutjesku i usjeklinu. Na izlazu iz klisure oni skrenue lijevo prema sjeveru. Nisu bili daleko odmakli, kad Winnetou zaustavi svog konja. Ostali odmah uinie to isto. - Winnetou e jahati naprijed - ree on. - Moja braa neka me ne slijede bre od brzog hoda i neka pri tom izbjegavaju svaki um. Radit e sve ono to Old fchatterhan bude naredio. On je sjahao i kratko vrijeme se pozabavio kopitima svoga konja. Onda je ponovo uzjahao i krenuo. aarac kopita zvuao je tako tiho i potmulo kao kad i ovjek akom udarao o zemlju. Ostali su ili za n J"n neto laganije. Sta je uradio? - zapita Davy. Je ia7 Zar niste vidJeli kako sam mu prije toga, dok Pkra Shatt h ?rU rogozinu? - uzvrati Old ga n" v . d On J" i" privezao svome vrancu kako le 01 uli i kako bi on mogao bolje oslunuti. 77- Zato to? - ooni koji su zarobili vae drugove nisu sli na pomisao da bi dvojica bijelaca moda imali u blizini drugove. Hrabri Bivol, njihov poglavica, je meutim pametniji i oprezniji od svojih ratnika. On e pomisliti u sebi da se dva lovca nee sama usuditi u opasni kraj te je mogue da je naknadno razaslao uhode. - Pah! To bi bilo posve beskorisno. Kako bi na ti momci po ovom mraku nali? Oni ne znaju gd smo, a ne mogu nam ni tragove vidjeti. - Vae ime uiva ugled dobrog Westmana te udim vaim rijeima, mister Davy. ooni imaju ovd svoja lovita i panjake pa im, prema tome, ovaj nije nepoznat. - Svakako. - Dobro, da ujemo dalje vae zakljuke! Da e se oprezni lovci ulogoriti moda ovdje na slot nom prostoru, u pijesku negdanjeg jezera? - Ni u kom sluaju, ve izmeu brda. - Dakle u usjeklini ili sutjesci. Moete, meutin projahati itavim ovim krajem i, osim ovog presahld korita rijeke kojim su krenuli ooni, neete nai jedne druge usjekline do one gdje ste se doista bS3 ulogorili. Prema tome mogu vas samo tamo potrait - Do vraga! U pravu ste, sir! - Idemo dalje: suputnici se obino, u krajevin kao to je ovaj, razdvajaju samo na posve kratko vri jeme. Zakljuak je da niste daleko od Jemmyja Franka. Va se logor dakle nalazi nedaleko odavdtj u klisuri, a budui da tamo postoje i druge pobo sutjeske koje e za svoj logor svaki Westman, ako iole razumije u stvar, pretpostaviti glavnoj klisu znaju ooni vrlo dobro gdje se otprilike zadravat To zna i Winnetou. Stoga je pojahao naprijed kako bf sprijeio da nas eventualne uhode ne primijete. Davy promrmlja neto poluglasno sebi u bradu i ree: - Vrlo dobro, sir! Ali meni se pak ini da je Apaev poduhvat posve bezizgledan. Pa kako moe po ovom mraku primijetiti eventualne uhode, a da i oni njega ne vide ili ne uju?
78

__ Takva pitanja ne smijete postavljati kad je ri-Winnetouu. Prije svega on ima izvrsna, divno iz-konja. On nam je, na primjer, prije no to

uli u onu pobonu sutjesku jasno dao do znanja te u njoj te e takoer i sada pogotovo to jaimo z vjetar, na prilinoj razdaljini, skrenuti panju svome gospodaru o pribliavanju svakog drugog stvora. prema tome, nimalo ne poznajete Apaa. On ima ula izotrena kao zvijer, a to mu vid, sluh i miris kau, to e opaziti onim osebujnim - htio bih rei - estim ulom koje imaju samo ljudi koji su od djetinjstva ivili u divljini. To je n eka vrsta moi nasluivanja, neki instinkt na koji se Winnetou moe s toliko pouzdanosti osloniti, kao na svoje roene oi. - Hm, taj sam. - I ja. Ali se s Winnetouom u tom pogledu ne moemo usporediti. Dalje, ne smijete zaboraviti da njegov konj ima na kopitima rogozinu dok e ooni, ukoliko ih je nekoliko doista i krenulo u izvidnicu, jedva izbjei glasan topot kopita. Tek kad dou u klisuru, poet e se uljati pjeice. - Hm, kad ovjeku na ovakav nain objasnite, onda se mora bezuvjetno s vama sloiti. Rei u vam otvoreno da sam i ja poneto proivio i ponekog razboritog momka nasamario. Stoga sam bio uvijek miljenja da sam pametna stara glavica. Sad se, meutim, moram vama pokoriti. Winnetou je prije toga rekao da se trebamo povinovati vaim nareenjima i to me je u dui pomalo peklo. Sad priznajem da je pravo uinio. VI ste kudikamo spretniji od nas i ja u se ubudue veoma rado staviti pod vae vodstvo. , Tak se nije mislilo. Ja ne prisvajam sebi ni-Kakvo prvenstvo. Svatko slui drugima svojim umijeem i iskustvima, i nitko ne moe nita zapoeti bez oozvole drugog. Tako to mora biti, a toga emo se i "u Pridravati. l! To emo ve udesiti ta emo meutim naiemo na u10"56. sir? Likviirat emo ih, Ne te - Znate ovjeja krv je skupocjena tenost. netou i oi Shatterhand je nisu jo ni jedne jedine 79kapi prolili, ako ba nije bilo prijeko nuno. Ja prijatelj Indijanaca i znam razloge koji ih neprestano primoravaju da s golim noem brane svoja prava. Cr-"j veni ovjek vodi oajniku borbu. On mora podlei-l ali svaka indijanska lubanja, to e je jednom iskopati iz zemlje, bit e nijemi vapaj nebu. Ja tedim Indi- J jance ak i onda kad pokau neprijateljstvo prema me-; ni, jer znam da su ih drugi na to prisilili; stoga mi ni danas ne pada na pamet da poinim bilo kakvo umorstvo. - Ali kako ete se osigurati od Soona a da ih ne ubijete? Do borbe e, ukoliko nas sretnu, svakako doi. Vi ete se braniti, pukom, tomahawkom, noem! - Pah! Priekajte! Mi emo - stojte, mislim da dolazi Apa! U slijedeem trenutku Winnetou stade pred njih i ga oni nisu uli. - Dvije uhode! - saopi kratko. - Dobro! - uzvrati Old Shatterhan. - Winnefc Davy i ja ostajemo ovdje. Ostali neka brzo odjau pjeskovito tlo. Povest e i nae konje i saekati dok : ne zovnemo. On sjae, Davy takoer. Winnetou je ve bacio Wohkadehu uzde svoga Ilia. Puke su privrstili za sedla na konjima i u nekoliko sekundi oni se izgubie. - ta da radimo? - zapita Davy. - Nita drugo do da pazite - uzvrati Old Shatterhan. Naslonite se ovdje uz stablo da vas ne vide! Oslunite, oni dolaze! - Ni darteh, si ohji - ja ovog, ti onog! - apne Winnetou, pokazujui rukom nalijevo i nadesno. Onda se izgubi iz vida. Dugajlija Davy se pripi uz stablo. Na dva koraka od njega lee Old Shatterhan na zemlju. Dvojica ona su se prilino brzo pribliavala. Govorili su me sobom. Po jeziku se moglo zakljuiti da su dois Sooni. To je bilo dovoljno. Stigli su i proli mo njih. Dugajlija vidje kako se Old Shatterhan podie sa tla i uze snaan zamah. - Zoguk - pas! - vikne jedan od uhoda. Vie se nije ula ni jedna rije.
80

jskoi iz zaklona. On ugleda dvije prilike dnom konju ili, jo bolje, etiri na dva konja: 113 -n napadaa iza napadnutih. Konji se uplaie, taue propee uzalud. Winnetou i Old Shatterhan vrsto drali svoje rtve i njihove konje. Nakon rae borbe izmeu ovjeka i ivotinje, napadai po-bijedie. Konji se zaustavie. __ Ezah - gotovo? - zapita bijelac Winnetoua. __ Ezah! - uzvrati Winnetou. Old Shatterhan sjae s uhodom u naruju. Crveni je bio onesvijeten. - Hej ljudi, doite! Na ovaj glasan poziv dojahae Wohkaeh, Martin i Bob. - Imamo ih. Vezat emo ih lasom o njihove konje pa neka nas prate. Imat emo dva taoca koji e nam biti cd koristi. Sooni, koje su bili stegli za gue, dooe uskoro k sebi. Eazoruali su ih i svezali im ruke. Osim toga svakom su stavili maramu na usta tako da su mogli disati kroz nos, ali nisu bili u stanju da govore niti viu. Onda su ih svezali neraskidivim lasom za konje, s rukama straga i nogama konju ispod trbuha. Old Shatterhan im ree da e pri najmanjem otporu biti ubijeni. Zatim su nastavili s jahanjem. Premda su uhvatili uhode, ipak je Winnetou jahao naprijed.
y

Nakon nekog vremena stigli su do koritaThegda-nje rijeke; trebalo je okrenuti lijevo u brda. Jahai zaokrenue. Nisu progovorili ni jedne rijei, jer bilo je mogue da je koji od uhoda znao engleski. Nakon pola sata stigoe Winnetoua koji je dotle Pre njima jahao i tu se zaustavio. - Neka moja oraca sjau zapovjedi on. - Sooni su poli gore 02 urnu, s onu stranu brda. Moramo za njima. Ovo nije bilo nimalo lako zbog zarobljenika koji morali ostati na konjima. Ispod drvea bilo je pot-nan-mrana Lovd su morali Jednom rukom pipati terh 6d a drugom voditi konja. Winnetou i Old Shat-ili SU pri tom Preuzeli najtei zadatak. Oni su Pokna eelu, vodei uz to konje zarobljenika. Sad se az ala prava vrijednost Ilija i Hatatitla. Oni su
Meu
orlovima

81trali poput pasa za svojim gospodarima i, uprkos tekom putu, nisu putali ni najtii frk, dok se dah ostalih

konja mogao prilino daleko uti. Najzad su i tu prepreku svladali. Apa se zaustavi. - Moja braa su na cilju - ree on. - Neka priveu svoje konje a onda pomognu da se zarobljenici veu za stabla! Svi posluae njegovu zapovijed i privezae dvojicu oona za stabla. Onda Apa ree svojim suputnicima da pou za njim. Poveo ih je samo nekoliko koraka do mjesta gdje se vis na koji su dospjeli s istone strane prilino okomito ruio prema zapadu. Dolje je leala kotlina o kojoj je Winnetou govorio i iz koje je svijetlila vatra. Vidio se samo jedan plamen i nita vie. Sve je bilo u dubokoj tami. - Dakle, tamo dolje sjedi moj Debeljko - ree Davy. - ta li radi? - ta moe zarobljenik kod Indijanaca da radi - nita - ree mladi Baumann. - Oho! Onda slabo poznajete Jemmyja, my boy! Taj je sigurno ve smislio na koji e nain bez dozvole Crvenokoaca ve veeras malo proetati. - To bi mu bez nas teko polo za rukom - prigovori Old Shatterhand. - Vjerojatno i on rauna na nas. - Dobro, neemo gubiti vrijeme, spustimo se brzo, sir! - To emo svakako uiniti, tiho i oprezno, jedan za drugim, ali netko mora ostati kod konja i zarobljenika, netko u koga se moemo pouzdati. To je Woh-kadeh! Bilo je zapravo smiono ostaviti mladog Indsmana samog kod zarobljenika i konja koji su nosili sav imetak svojih jahaa, ali iskrenost s kojom je Wohkadeh rekao Old Shatterhandu da njemu pripada njegov ivot, osvojila je lovevo srce. Uostalom Old Shatterhand je vjerovao u hladnokrvnost crvenog mladia koja je za ovakvu odgovornu dunost bila potrebna. 82 _ Moj mladi crveni brat e sjediti kod zarobile nika, s noem u ruci - savjetovao ga je Old Sh"r terhand - i ako netko od oona pokua da pobieTne cav glas, onda CP " TOUIJ.,. vvujegne terhand - i aKo netko od oona pokua da Dobi, ili pusti kakav glas, onda e ga Wohkadeh uiniti DP zopasmm. "c _ Wohkadeh e to uiniti! - Ovo je rekao to nom po kojem se moglo prepoznati koliko je ozbTlino ivao svome obeanju, i,!"" _, Ujnnom po oem se mogo prepoznati koliko je ozbiljnosti pridavao svome obeanju. Izvukao je svoj lovaki no i sjeo izmeu zarobljenika, koje su jo jednom opomenuli. Sada petorica lovaca zapoee svoj naporan spust. Padina je bila, kao to je ve spomenuto, prilino okomita. Stabla su bila gusto zbijena a izmeu njih toliko sitnog granja da su hrabri ljudi, pri nunom oprezu, veoma polako napredovali. Nisu smjeli proizvesti nikakav um jer bi ak i tiho pucketanje neke granice moglo odati njihovo pribliavanje. VVinnetou je opet bio na elu. Vid mu je bio po noi najotriji. Iza njega se nalazio Martin Baumann, onda je dolazio Dugajlija Davy koga je pratio Crnac Bob. Old Shatterhand je bio na zaelju. Prolo je gotovo tri etvrti sata dok nisu prevalili put za koji bi im pri danu trebalo jedva deset minuta. Sad su se nalazili dolje u kotlini, na rubu " ume. Dolina je bila obrasla travom u kojoj se nisu nazirala stabla, ve je samo tu i tamo raslo razasuto bunje. Vatra, naloena nimalo na indijanski nain, imala fc prilino visok plamen. To je bio znak da su se Sooni" osjeali sigurni. Dok bijelci, naime, sloe drva tako da ih vafta Posve zahvati te nastane visok, daleko vidljiv i dimom Pomijean plamen, Indijanci sloe cjepanice tako da se kfo poluprenici kruga sastaju u sreditu. Tu u sredini gori rnali plamen koji se odrava tako to se cje-Panice dogorjevi primiu sreditu. Takvom vatrom nijanci postiu svoju svrhu, jer ona stvara t samo neznatan plamen uz neto dima te se na malo veoj razdaljini jedva moe opaziti. Osim toga oni e poraziti drvo koje pri sagorevanju ne iri oko sebe jak 83miris, jer je miris dima na Zapadu krajnje opas Otro Indsmanovo ulo osjeti ga ve izdaleka. Vatra je bila ovdje, meutim, kao to je ve re eno, naloena onako kako je bijelci loe, a miris1" peenog mesa se irio itavom dolinom.

Vidjela su se tri velika atora, koja su tvorila kutove otrouglog trokuta ije je tjeme gledalo pravo u petoricu lovaca koji su se prikradali. Najblii ator bio je ukraen orlovim perjem, pripadao je dakle poglavici. U sreditu trokuta gorjela je vatra. Nesapeti konji crvenih pasli su slobodno travu. Ratnici su sjedili kraj vatre i odsijecali od peenja to se na jednoj grani peklo iznad vatre. Uprkos sigurnosti, u kojoj su mislili da se nalaze, postavili su nekoliko straara koji su lagano hodali tamo-amo. - avolska stvar! - promrmlja Davy. - Kako da izvuemo nae drugove? to mislite, metri? - Najprije bismo htjeli da ujemo vae miljenje, mister Davy - uzvrati Old Shatterhand. - Moje? Zounds! Ja ga nemam. - Onda budite tako dobri pa malo promislite! - Ni to ne bi nita pomoglo. Tu stvar sam malo drugaije zamiljao. Crveni nevaljale! nemaju pameti. ue svi tu ispred atora oko vatre tako da nije uope mogue upasti u njih! Mogli su ovo komotno izostaviti; - Vi kao da volite komoditet, sir. elite li moda da vam Indijanci od atora dovde postave tramvaj i njime vam dovedu vaeg Debeljka Jemmvja. E, niste onda trebali poi na Zapad. - Dobro, dobro. Kad bismo bar znali u kom atoru su naa dva druga! - Vjerojatno u poglaviinom. - Onda bih neto predloio. Privui emo im to je mogue blie i napast emo ih im nas mijete. Pri tom emo podii takvu uasnu drek silnu galamu neka pomisle kako nas je stotinu, e od straha uhvatiti maglu, a mi emo izvui robljenike iz atora i isto tako pobjei, i to to br Svia li vam se ovaj plan? - Ba nimalo. - Oho! Mislite li da ete smisliti neto bolj Neu tvrditi da e biti neto bolje, ali u sva-Sluaju ne" biti nerazboriti je. k J. sir? Treba li to da znai uvr"du? Ja sam naime nugajlija Davy! u B J_ To znam otprije nekog vremena. O nekoj u-edi ne moe biti govora. Vi vidite odavde da In-diianci dre pri ruci svoje oruje. Oni nee biti tako alupi da toliko precijene na broj kako vi to elite. Napadnemo li ih, oni e biti za asak iznenaeni, ali upravo samo za jedan asak, a onda emo imati protiv sebe deseterostruko jaeg neprijatelja. ak kad bismo i pobijedili, poteklo bi mnogo krvi, a to se moe izbjei. Zar nije bolje pronai put koji e nas bez prolijevanja krvi dovesti do cilja? - 0, sir, ako biste znali takav put, ja bih vas pohvalio. - Moda je ve pronaen. elim uti to e Win netou rei za moj plan. Ukratko je izloio poglavici svoj plan, i to narjejem Apaa koji drugi nisu razumjeli, a onda se ponovo obratio Dugajliji Davvju: - Da, ja" u 5 Win-netouom sam izvesti taj pothvat. Vi mirno ostanite ovdje. Makar se i nakon dva sata ne pojavili ne miite se s mjesta i suzdrite se da bilo to pou-zmete. Samo ako ujete cvrka da triput glasno za-cvri, imate napasti. - Na koji nain? - Time to ete brzo ali po mogunosti posve tiho i neopaeno prii atoru koji nam je najblii. Ja u se s Winetouom njemu priuljati. Ako nam budete potrebni, dat u vam spomenuti znak. Cvranje cvrka se oponaa pomou travke. Ruke se sastave tako da palevi stave jedan uz drugi a lz meu njih se stavi dobro zategnuta travka. Izmeu Palaca se nalazi uzani prorez u kojem travka moe vjorirati. Puhnete li u nju kratkim ,rr-frr-frr" priutuvi ustima vrsto paleve, nastat e cvranje, slicvrkovom. Naravno za ovo je potrebna dua vjeba. Dugajlija Davy se sloi s prijedlogom Ol Shatter handa. Tada ree Winnetou: - Hoemo li poeti? 85- Dobro. Da li da ponesemo nae znakove? - Da! Nek ooni doznaju tko je bio kod nij Mnogi se Zapadnjaci i istaknuti Indijanci slu naime odreenim znacima da prijateljima ili neprij teljima saope svoje prisustvo. Poneki Indijanac z, sijee, na primjer, svoj znak u uho, elo ili ruki ovjeka koga ubije. Tko kasnije nae les i raspozn; znak, taj zna tko je ubijenog pobijedio i skalpirao. Winnetou i Old Shatterhan odsjekoe nekoliko kratkih granica s najblieg buna i stavie ih iza pojasa. Od njih su mogli napraviti znakove za koje bi svaki crveni znao da su njihovi. Odloili su svoje puke i poli. Pripijeni uz zemlju, dugo i sporo su se primicali spomenutom cilju koji je leao pred njima na udaljenosti od nekih osamdesetak koraaja.

6. KOD OONA
Prikradarije jednog Westmana njegovim neprijateljima nije nimalo laka stvar. Ako u naroito opasnim sluajevima nema razloga daza sobom ne ostavi trag, onda se zna priuljati na rukama i koljenima. Ovo naravno

ostavlja jasan trag, pogotovo u travi. Ali ako je primoran da izbjegne svaki trag, onda se mora kretati samo na vrcima prstiju ruku i nogu. Budui da pri uljanju mora sasvim ispruiti i ruke i noge kako bi mu tijelo skoro prileglo uz zemlju, koju pak ne smije dotaknuti, itav teret pada upravo na vrhove nogu i ruku. Potrebna je neobina tjelesna snaga, spretnost i dugogodinja vjeba, da bi se u tom poloaju izdralo, makar i kratko vrijeme. Kao to plivai govore o gru pri plivanju, tako i Zapadnjaci govore o gru pri prikradanju koji zacijelo nije nita bezopasniji, jer ih moe odati i tako upropastiti. Dok se Westman ovako prikrada neprijatelju, mora dobro da pazi na tlo te ne smije ni ruku ni nogu Prije spustiti nego to savjesno pretrai dotino mjesto. Ako, na primjer, ruka ili noga dotaknu neku malu granu, koja suha krene, onda to tiho krcanje moe imati najgore posljedice. Ima izvjebanih lovaca koji odmah mogu razlikovati da li taj um potjee od neke ivotinje ili ovjeka. Westmanova ula se s vremenom toliko izotre, da leei na zemlji, raspozna ak i um koji prouzrokuje kukac to gmie, te posve razaznaje "a li je list sam opao ili ga je neka skrivena ruka panjom otkinula. 87ovjek koji je izvjeban u prikradanju spustit vrhove nogu tano na mjesto koje je prije toga dodirnuo prstima ruke, jer tako nastaje manje vidlji trag koji se potom lake i bre brie. esto je puta, naime, potrebno da se svaki traj odstrani. Westman se slui za ovo izrazom .izbrisati". Kad se jednom privukao logoru, onda na povratku zapoinje tek najnaporniji i najtei dio pothvata. Nitko ne smije saznati da je bio tu. Stoga se mora na sve etiri, s nogama naprijed, kretati unazad i pri tome izbrisati svaki otisak koji je prije toga ostavio za sobom. Ovo obavlja desnom rukom odravajui ravnoteu na prstima obje noge i lijeve ruke. Tko jednom pokua da u ovom tekom stavu makar jednu minutu ustraje, uvidjet e uskoro kakav je napor potreban lovcu za ovo. Tako je bilo i ovdje. Old Shatterhand prvi i Win-netou za njim kretali su se na opisani nain lagano naprijed. Bijelac je morao palac po palac pipajui istraivati tlo, a Indijanac se morao truditi da se posve tano dri otisaka koje je ostavio njegov prethodnik te su tako sasvim sporo napredovali. Trava je bila gotovo itav metar visoka. S jedne strane ovo je bilo dobro, jer je pruala zaklon, a; s druge pak loe, jer se u tako visokoj travi lako j primjeuje svaki trag. Uskoro su razaznavali pojedinosti. Izmeu nepri-j jateljskog logora i njih hodao je polako straar tamo amo. Pa kako je bilo mogue da neopaeni dospiju! do atora! i - Da Winnetou uhvati straara? - apne pogla- vica Apaa. f - Ne - uzvrati Old Shatterhand. - Ja poznajem snagu svoje ruke i mogu se na nju osloniti. Lagano poput zmija svijali su se oni kroz travu i pribliavali se vie straaru. Ovaj je izgledao jo mla i nije imao nikakvo drugo oruje do no za pojasom i puku koju je olako prebacio preko ramena. Bio je obuen u bivolju kou. Crte mu se nisu mogle raspoznati, jer mu je lice bilo namazano crvenim i crnim poprenim linijama - ratnim bojama.
83

Crveni nije uope gledao prema ovoj dvojici ve da je uglavnom svoju panju bio uredsredio na ktr Moda ga je, vie nego to pristoji jednom stra- u mamio miris mesa to se peklo na vatri. Ali da ak i motrio na mjesto gdje su se nalazili Old Shatterhand i Winnetou, ne bi ih mogao primijetiti, er se njihove tamne prilike nisu razlikovale od isto tako tamne trave. Oni su se lukavo kretali naime samo u sjenci koju je ator bacao na suprotnu stranu vatre. Tako su se ve bili pribliili Indijancu na osam koraka. Straar je hodajui tamo-amo, ugazio travu u pravoj liniji. Napad na njega morao se obaviti na toj liniji, ako su htjeli da ne naprave druge tragove. oon se upravo okrenuo na krajnjoj taki linije i lagano vraao. Proao je pored dvojice i naao se u sjeni, kao i oni. - Brzo! - apne Winnetou. Old Shatterhand se uspravi. S dva divovska skoka on se nae iza Indijanca koji je uo um i brzo se okrenuo. Ali ve je zahuala aka Old Shatterhanda prema njemu. Udarac u sljepooice i straar se sruio. S dva skoka nae se Winnetou kraj njega. - Je li onesvijeten? - zapita on.
- Da.

- Neka ga moj brat vee. Winnetou e ga zamijeniti. On podie straarevu puku sa zemlje, prebaci preko ramena i poe istom stazom kojom je prije njega oon hodao. Izdaleka su ga morali drati za straara. Tako je hodao sada tamo-amo. U meuvremenu Old Shatterhand se probio do poglaviinog atora. On pokua da ator malo zadigne kako bi pogledao u njegovu unutranjost. Budui da ga je jako otegnuto platno u tome omelo, morao ga je najprije odrijeiti od kolca. Ali to je smio uraditi samo s krajnjim oprezom. ym su ga mogli primijetiti, i u tom sluaju bilo bi sve gubljeno. No, njemu je polo za rukom. Priljubivi se uz zemlju, podigao je tiho rub platna i zavii unutra. Iznenadilo ga je ono to je vidio. Zarobljenici se naime nisu nalazili u njemu niti bilo tko drugi od o-ona, osim poglavice koji je sjedio na bivoljoj koi i puio kinikinik otra mirisa, neku mjeavinu duhana i vrhove kore ili

lia divlje konoplje te pogledao kroj poluotvoreni ator vani na logorsku vatru. Leima jefi bio okrenut Old Shatterhandu. j; Lovac je vrlo dobro znao to je ovdje valjalo raditi, ali se nije htio upustiti u to prije nego se spo-razumije sa Apaom. Stoga ponovo spusti platno, okrene se, iupa jednu travku i stavi je na ranije opisan nain izmeu oba palca. Zaulo se tiho, jednokratno cvranje. - Mahakot-oh-hobit-to cvrak pjeva: - razlijee se glas jednog oona kraj vatre. Da je znao kakav je to cvrak! Cvranje je ! znak za Winnetoua da se priblii. Apa je zad: svoj lagani, dostojanstveni korak dok nije doa sjenu atora tako da ga vie ooni nisu mogli vid Onda poloi puku u travu, prilee i poe se najve brzinom uljati prema atoru. Ovdje apne: - Zato me zove moj brat? - Zato to se neto mora izmijeniti - uzvrati Old Shatterhand isto tako tiho. Zarobljenici se ne nalaze u ovom atoru. - To nije dobro, jer se moramo sada vratiti i s druge strane priuljati ostalim atorima. Ali to e potrajati dugo da e u meuvremenu i svanuti. - Moda to uope nije potrebno, jer u ovom atoru sjedi Oihtka-Petej, Hrabri Bivol. - Uf, poglavica glavom! Je li sam? - Da. - To sam i ja pomislio. Ako oonima zarobimo poglavicu, moemo ih prisiliti da oslobode Debeljka Jemmyja i Hromog Franka. - Moj brat je u pravu. Ali mogu li ooni s vatre vidjeti u ator? - Da! Samo bljesak vatre ne dosee stranju stran atora. - No, oni e odmah primijetiti da im poglavic. tu ne sjedi vie. - Onda e pomisliti da se povukao V sjenku. Neka moj brat Winnetou bude spreman da pomogne ukoliko mi moj prvi zahvat ne bi uspio. 90 Ovo je bilo toliko tiho proaputano da se u unutranjosti atora nita nije moglo uti. Sad Winnetou lagano i tiho podie platno toliko da se Old Shatterhand, koji se vrsto priljubio uz zemlju, mogao uvui. Smjeli lovac je ovo tako be-ujno izveo da je bilo nemogue da Hrabri Bivol opazi opasnost koja mu se pribliavala. Tako se Old Shatterhand naao u atoru. Apa se do pola tijela takoer provukao kako bi, ako zatreba, mogao odmah priskoiti u pomo. Old Shatterhand isprui desnicu. Upravo je mogao dohvatiti poglavicu. Brz snaan zahvat oko vrata - Hrabri Bivol ispusti lulu i udari jednom, dvaput rukama po zraku, a onda pade; dah mu je stao. Old Shatterhand ga povue sa svjetla u tamu atora i zatim ga izvue iz atora. - Uspjelo! - apne Winnetou. - Ali kako emo ga odnijeti? Moramo ga nositi i pri tom svoje tragove izbrisati. To je svakako teko. - A to da radimo sa straarem koga smo vezali? - Njega emo povesti takoer sa sobom. to se vie oona nae u naim rukama, to e oni prije osloboditi svoja dva zarobljenika. - Onda e moj brat ponijeti poglavicu, a Win-netou drugoga. Ali tako neemo moi izbrisati tragove te se stoga moramo jo jednom vratiti. - Na alost! U tom e proi dragocjeno vrijeme, a mi... On zastade. Tad se dogodi neto to je njihovom dvoumljenju uinilo brzi kraj. Glasan, piskav vrisak se razlijee. - Tukhuavat, tukhuavat! Neprijatelji, neprijatelji! - Straar je doao k sebi. Gubimo se to prije! apnu Old Shatterhand. - Ponijet emo i njega sa sobom! I ve je Winnetou poletio u krupnim skokovima Prema mjestu gdje je leao zavezani oon, podigao ga na rame i pobjegao sa njim. Old Shaterhand je, usprkos velikoj opasnosti, ostao Jo nekoliko trenutaka iza atora. Izvukao je male granice koje je bio odrezao, jo jednom podigao plat-no atora i stavio drvca na podinu tako da su se poput "lznaka ipanskih jahaa ukrtala. Tek onda je zabacio poglavicu na lea i pohitao s njim napolje. ooni su sjedili blizu vatre. Oi im se, kako je to Old Shatterhand dobro naslutio, nisu mogle trenutno privii na nonu tamu. Skoili su na noge i zabuljili se u no, ali nisu mogli nita vidjeti. Uz to, nisu mogli razlikovati sa koje se strane razlijegao zov "U pomo". Tako se dogodilo da je Winnetouu i Old Shatterhandu uspjelo ovo opasno povlaenje. Apa se uz put morao jo jednom zaustaviti. Bilo mu je nemogue da rukom posve zatvori oonu usta. Dodue zarobljeniku nije uspjelo da ponovo dozove u pomo, ali je ipak mogao glasno zastenjati, te se Winnetou naas zaustavi da mu zaepi usta. - By Jove, koga to dovodite? - zapita Dugajlija Davy kad su Old Shatterhand i Winnetou poloili svoje zarobljenike na tlo. - Jo vie taoca - uzvrati Old Shatterhand. - Stavite im brzo ep u usta, a poglavicu emo morati vezati! j - Poglavicu? Heavens! Kakav podvig! O tomet e se dugo jo priati! Samo Old Shatterhand i Win-" netou su u stanju Hrabrog Bivola izvui iz atora, u-sred njegovih ratnika! _ - Nemojmo sada bez potrebe troiti rijei! Moramo poi gore gdje su nam konji. J - Neka se moj brat ne uri - ree Apa. -l Odavde moemo bolje vidjeti to e ooni umittfj nego odozgora. - Winnetou ima pravo - priznade Old Shatterhand. - oonima nee pasti na um da amo dou. Oni ne znaju s kime i s koliko njih imaju posla. Naprotiv, morat e se ograniiti na to da osiguraju svoj logor. Tek u osvit dana bit e u stanju da poduzmu neto. - Winnetou e ih pucnjem opomenuti i obeshrabriti te nee napustiti svoj logor.

Apa uperi cijev svog revolvera prema zemlji. Old Shaterhand ga odmah shvati. - Stoj! - Opomenu ga on. - Oni ne smiju vidjeti bljesak pucnja kako ne bi saznali gdje se nalazimo. Mislim da se moe i 92 drugi nain stvoriti jeka koja e ih zavarati. Pru-fcte svoje bluze i kapute, metri! Dugajlija Davy skide sa ramena svoju pohabanu kinu kabanicu od gume; i ostali posluae Old Shatterhandovu naredbu. Kad su svojim kaputima zaklonili Winnetoua, ovaj opali dvaput. Pucnji se prolomie. Oni ojeknue od litica, i budui da se blijesak nije mogao vidjeti, ooni nisu znali na kom je mjestu opalilo. Prodorno urlikanje bio je njihov odgovor. Kad su uli uzvik ,tukhuavat, tukhuavat" - neprijatelji, neprijatelji! oni su, kao to je ve i reeno, skoili sa vatre nastojei da ugledaju protivnike, ali dok su s mukom privikavali svoje oi na tamu, Old Shatterhand i Winnetou su ve bili na sigurnom mjestu. Nekolicina crvenih ratnika je prila ulazu poglavi-inog atora. Pogledali su unutra i vidjeli da je prazan. - Hrabri Bivol je izaao da pita strau - rekao je netko od njih. - Moj se brat vara - uzvratio je drugi. - Poglavica nije mogao napustiti ator a da ga ne vidimo. - Ali njega nema! - Pa nemogue je da je nestao! - Onda ga je Takwantona, Zao Duh odveo! Jedan stari ratnik odgurnu ostale u stranu i ree: - Zao Duh moe ubiti i donijeti nesreu, ali ne moe jednog ratnika odnijeti. Ako poglavica nije iziao iz atora, a ipak je nestao, onda moe samo ... On zastade. Samo jedan dio tkanine koja je sluila kao vrata bijae gurnut u stranu. Sad su je meutim posve uklonili te je blijesak vatre osvijetlio itav ator unutra. Starac ue i pognu se. - Uf! - uzviknu on. - Poglavicu su oteli! Nitko ne odgovori. - Ne vjeruju li ovo moja braa? - zapita on. - Neka pogledaju! Ovdje se Platno atora olabavilo, a ovdje stoje granice zabodene u zemlju. Ja poznajem ovaj znak. To je znak Nonpeh-Tahana, koga bljedoliki nazivaju Old Shatterhand. On je bio ovdje i oteo nam Hrabrog Bivola. Uto ojeknue Apaova dva pucnja. Jezici oona se odrijeie. Oni zaurlae prodorno. 93- Gasite brzo vatru! - zapovjedi starac. - Neemo neprijatelju pruiti siguran cilj. Postupili su kako im je on zapovjedio i brzo sklonili grane s vatre te ugarke pogasili. U logoru je zavladala tama. Budui da je poglavica nestao, So-oni se dobrovoljno potinie najstarijem ratniku. Svat-ko se latio svog oruja, te na zapovijed starevu ratnici napravie krug oko atora kako bi saekali neprijatelja ma s koje se strane on pojavio. Postavie etiri straara da motre u sva etiri pravca. Trojica su se najveom brzinom vratila kad su odjeknuli pucnji. etvrti je pak nedostajao. A u-pravo je on bio najugledniji meu njima, Moh-aw, poglaviin sin. Jedan od najsmjelijih se ponudi da ga potrai. On lee u travu i odulja se u no prema mjestu gdje se nestali straar morao nalaziti. Nakon nekog vremena vrati se sa pukom Moh-awa u ruci, to je bio siguran dokaz da je i poglaviinog sina snala nesrea. Starac odra kratko savjetovanje sa najistaknutijim ratnicima. Zakljuili su da naroito dobro motre na ator u kojem su se nalazili zarobljenici, da konje priveu posve blizu logora i da saekaju osvit dana. U meuvremenu, lovci su se pobrinuli da njihova dva zarobljenika ne puste ni glasa od sebe i, posve tihi, motrili to se zbiva. Nije se potom moglo nita drugo uti do potmuli topot konja po travi. - Neka moja braa osluhnu! ooni skupljaju svoje konje. Oni e ih privezati blizu atora i nita nee poduzeti prije nego svane - ree Winnetou. - Moemo poi. - Da, povucimo se! - sloi se Old Shatterhand. - Naravno neemo ekati do jutra. Oihtka-Petej e odmah saznati to od njega traimo. Jo nije znao da je noni lov bio dragocjeniji nego to je dotle slutio. On podie sa zemlje Hrabrog Bi-vola koji je u meuvremenu ponovo doao k svijesti, prebaci ga preko ramena i krene uzbrdo. Ostali pooe za njim, Winnetou sa ,Moskitom". Nakon muMoskito primj. pisca.

"7
pnog penjanja dospjee ponovo do mjesta gdje su Mli ostavili Wohkadeha. Dugajlija. Davy odmota svoje laso i ree: - Dajte te momke! Vezat emo ih kod drugih. a _ Ne! - uzvrati Old Shatterhand. - Napustit emo ovo mjesto. - Zato? Mislite li da ovdje nismo sigurni! Oh, gooni e. nas drage volje ostaviti na miru! Oni e biti sretni ako im se nita ne desi. - To i ja znam isto tako dobro kao i vi, mister Davy. Ali mi moramo govoriti s poglavicom, a moda i s ostalima. Stoga je potrebno da im oslobodimo usta, a ako to uinimo ovdje, onda bi mogli lako povicima dati svojima znak koji e se odavde jasno uti dolje.

- Moj brat ima pravo - potvrdi Apa. - Win-netou je bio danas ovdje kako bi osmotrio oone. On poznaje jedno mjesto gdje se sa svojom braom i zarobljenicima moe ulogoriti. - Moramo naloiti vatru - primijeti Old Shatterhand. "- Da li to moemo tamo uiniti? - Da. Neka zarobljenike veu za konje! Ovo uradie, i mala povorka krene nou kroz gustu "umu s "VVinnetouom kao predvodnikom. Posve pojmljivo, apaki poglavica je iao sasvim lagano naprijed, korak po korak. Nakon pola sata preli su razdaljinu za koju im je pri danu bilo potrebno najvie nekoliko minuta. Onda se Apa zaustavi. Zarobljenici naravno nisu znali u ije su ruke pali. Dvojica uhoda zbog tame nisu mogli vidjeti da se sa njima nalaze jo dva zarobljenika, a ova dvojica nisu imali pojma da su uhode uhvaene, niti je poglavica ita znao da se sa njim nalazi i njegov sin. Stoga su ih, kad su se sada zaustavili, razdvojili, Poto su ih skinuli sa konja. Old Shatterhand nije elio da Hrabri Bivol opazi koliko je jak neprijatelj kome je dopao aka. Otuda 3 preduzeo mjere da najprije sam pregovara s poglavicom. Ostali su se morali povui. On sakupi suho 8ranje to je lealo uokolo i naloi vatru. Nalazio se sa oonom na jednom manjem pro-anku, irokom samo nekoliko koraka. Apa je za 95vidjela opazio koliko je "vo mjesto podesno za skri. veni logor, i samo je njegovu uroenom smislu za orijentaciju polo za rukom da ga u ovoj tami ponovo nae. Mjesto je bilo okrueno stablima ispod kojih su paprat i trnovo grmlje pruali prilino gust zaklon koji je spreavao da se izdaleka opazi bljesak vatre. Pomou svog punka Old Shatterhand bez tekoa zapali suho granje, a onda s tomahavkom odlomi donje, sasuene grane okolnih stabala kako bi odrao vatru koja je trebala samo ovaj mali slobodni prostor osvijetliti, dakle, nije morala biti velika. Soon je leao na zemlji i mrka pogleda promatrao bijelog lovca to ini. Kad je Old Shatterhand zavrio sa svojim pripremama, on privue zarobljenika do vatre, posadi ga i oslobodi mu usta. Indijanac nije ni izrazom lica niti uzdahom olakanja pokazao da mu je sada bolje. Za indijanskog ratnika bila bi sramota kad bi pokazao drugima to misli i osjea. Old Shatterhand sjede kraj vatre, njemu nasuprot, i najprije ga osmotri. Poglavica je bio snano graen i nosio oijelbj bivolje koe po indijanskom kroju, bez ikakva ukra Samo su se na avovima vidjele vlasi skalpova, a pojasom mu je visilo nekih dvadesetak skalpova, itavih, to bi zahtijevalo suvie mjesta, ve samo dijelova koe s tjemena veliine tanjuria. Lice mu nije bilo obojeno, tako da su se tri crvene brazgotine na obrazima mogle jasno vidjeti. Nepominih crta lica sjedio je tu i ukoeno gledao u vatru, ne udostojavajui bijelca ni jednog jedinog pogleda. - Oihtka-Petej ne nosi ratne boje - zapoe Old Shatterhand. - Zato onda neprijateljski nastupa prema mirnim ljudima? Nije dobio nikakav odgovor. Stoga nastavi: - Poglavica Soona je vjerojatno od straha postao nijem kad ne odgovara na moje pitanje? Lovac je posve dobro znao kako se mora postupati s Indijancem. Uspjeh se odmah pokaza, jer mu zarobljenik dobaci ljutiti pogled i odgovori: - Oihtka96

. ne zna to je strah. On se ne plaSi ni nepritelja ni smrti. J __ jpak se ponaa kao da se boji. Hrabri ratnik amae lice ratnim bojama kad krene u boj. "To je "oteno, to je hrabro; jer tako protivnik zna, d "se mora braniti. Poglavica Soona je meutim bez boja. Imao je lice mira, a ipak je napao bijelca. Ili nisam n pravu? Ima li Hrabri Bivol rijei za svoju odbranu? Indijanac obori pogled i ree: - Hrabri Bivol nije bio kod svojih kad su uhvatili bljedolike. - To nije nikakva isprika. Da je astan i hrabar ovjek, on bi bljedolike odmah pustio na slobodu. Ja uope nisam uo da su ratnici Soona iskopali tomahavk rata. Njihovi atori stoje kao u dubokom miru na vodama Tonguea i Big Horna. Oni dolaze u naselja bijelaca, a ipak Hrabri Bivol napada ljude koji ga nikada nisu uvrijedili. Moe li neto rei protiv ako jedan hrabar ovjek kae da samo kukavica ovako postupa? Crveni dobaci bijelcu letimian pogled iskosa; pogled po kojemu se vidjelo da je Indijanac zadrhtao od jeda. Ipak mu je glas bio miran kad je uzvratio: - Jesi li ti moda taj hrabri? Ima li ti imena? - Da - potvrdi upitani ravnoduno. - Bljedoliki smiju nositi oruje i ime ak i kad su babe. Najvei slabii meu njima imaju najdua imena. Ime mi zna, dakle, poznato ti je da Hrabri Bivol nije slabi. - Onda pusti obojicu zarobljenih bijelaca na slobodu pa se bori otvoreno i poteno s njima! - Oni su se usudili da se pojave na Krvavom jezeru. Ovaj kraj nam je svetinja, jer tamo lutaju due ubijenih Soona. Bijeli zarobljenici moraju umrijeti. - Onda e i ti umrijeti! Hrabri Bivol ti je ve rekao da se ne boji smrti; on Je tavie eli!
- Zato?

. Zarobio ga je i izvukao iz njegova vigvama jj . . bltedoliki. On je izgubio svoju ast, ne moe 3e". Mora umrijeti bez ratnog boja. On nee u grobu
v

-Ju orlovima

ponosno i uspravno sjediti na svom bojnom konju, okien skalpovima svojih neprijatelja, ve e leati u pijesku gdje e ga smrdljivi leinari kljucati. Dok je ovo govorio, lagano i monotono, ne maknuvi ni jednom crtom svoga lica, iz svake njegove rijei izbijalo je osjeanje to se gotovo graniilo s oajanjem. I po svojoj filozofiji imao je potpuno pravo. Za njega je bila golema sramota to su ga izvukli iz atora, okruenog njegovim naoruanim ratnicima, i zarobili. Old Shatterhand je osjeao iskreno saaljenje prema Indijancu, ali to saosjeanje nije htio pokazati. Ono bi za crvenog bilo uvreda te bi pomisli na smrt u njemu bile jo jae. Stoga ree: - Oihtka-Petej zasluuje svoju sudbinu; ali on moe ostati iv iako je moj zarobljenik. Ja sam spreman da mu povratim slobodu ako naredi svojima da za njega oslobode dvojicu bljedolikih. Zvualo je kao gord podsmijeh kad je crveni uzvratio: - Oihtka-Petej ne moe vie ivjeti. On eli umrijeti. Privei ga spokojno za kolac! On istina ne smije govoriti o djelima koja su prenijela njegovu slavu, ali nee, uprkos svim smrtnim mukama, ni okom trepnuti. - Ja te neu vezati za kolac smrti, jer ja sara kranin. ak i kad ivotinju moram ubiti, ja je ubijem tako da se ne mui. Osim toga tvoja smrt niemu ne koristi. Ja bih i nakon tvoje smrti oslobodio zarobljenike iz ruku tvojih ratnika. - Pokuaj! Meni si se mogao prikrasti, lukavim zahvatom me onesvijestiti i u nonoj tami odvui. Sad su ratnici oona opomenuti. Bit e ti nemogue da oslobodi bljedolike. Oni su se usudili da se pojave na Krvavom jezeru, i to e okajati laganom smru. Ako si pobijedio Hrabrog Bivola, on e umrijeti. Ali Mohaw, njegov jedini sin, ponos njegove due, ivi da ga osveti. Ve sada je Mohav, namazao lice ratnim bojama, jer je on bio odreen da vodi smrtnu borbu protiv zarobljenih bljedolikih. On e svoje tijelo premazati njihovom toplom krvi i biti onda zatien od svakog bljedolikog neprijatelja. Tada zauta u grmlju. Martin Baumann doe, gnu se Old Shatterhandu na uho i apnu mu: - Sir moram vam rei da je zarobljeni straar pogla-viin sin. Winnetou je ovo od njega izmamio. Ova vijest stigla je lovcu u pravi as. On isto tako odgovori tiho: - Neka mi ga Winnetou odmah poalje! Dugajlija Davy e ga donijeti i ostati kod mene. Martin se udalji. Old Shatterhand se ponovo okrete Indijancu rekavi: - Ja se ne bojim Mohawa. Ot-kada ima on ime i tko je uo za njegova djela? Ja u zarobiti i njega isto onako kao to sam zarobio i tebe Ovaj put se Hrabri Bivol nije ipak mogao posve suzdrati, jer je Old Shatterhand govorio o njegovom sinu s potcjenjivanjem. Obrve mu se skupie, oi za-sjae i on upita l juti to: - Tko si ti kad se usuuje da ovako govori o mom sinu? Pred njegovim pogledom ti e se sakriti u miju rupu! On se borio protiv Sioux-Ogellallaha i vie njih pobijedio. Ima oi orla i sluh none ptice. Nikakav neprijatelj ga ne moe iznenaditi, i on e Hrabrog Bivola, svog oca krvavo osvetiti! Tada stie krupnim koracima Dugajlija Davy s mladini Indijancem preko ramena. Svojim dugim nogama prekoraio je preko najgueg grmlja, spustio zarobljenika na zemlju i rekao: - Evo vam djeaka. - Posadite ga, mister Davy i sjednite pokraj njega! Moete mu osloboditi usta. - Au, sir! Htio bih samo znati to e djeak rei. Kad je Mohaw uspravno sjeo, dvojica oona se Pogledae razrogaenim oima. Poglavica ne- ree nita, niti se pomae. No uprkos njegovoj tamnoj boji koe moglo se vidjeti da mu se krv izgubila sa lica. Sin meutim uzviknu: Uf! I Oihtka-Petej je zarobljen! vigvaniima oona zavladat e pravi lelek. Veliki Je pokrio lice pred svojom djecom. uti! - zagrme otac na njega. - Wi jedna oona nee Pustiti suze kad Oihtku-Petej i progutaju magle smrti. Oi ui su im bilezatvorene, bili su bez mozga, poput aba, to ekaju dt ih zmije progutaju. Sramota na sina, sramota na oca!

Onda se Old Shatterhand okrete Davvju i tiho mu zapovjedi: - Pozovite sve ostale; samo neka se Winnetou jo ne pojavljuje! Dugajlija ustade i udalji se. - No - zapita Old Shatterhand - vidi li Hrabri Bivol moda da se skrivam u miju rupu pred pogledom njegova sina? Ne elim da vas vrijeam. Poglavica Soona je poznat kao hrabar ratnik i mudar u savjetu staraca. Mohaw, njegov sin, e poi njegovim stopama i biti isto tako hrabar i mudar. Poklanjam vam slobodu za slobodu dvojice zarobljenih bijelih lovaca. Sinovljevo lice zaigra od radosti. Njegov otac mu meutim dobaci ljutit pogled i zagrmje: - Hrabri Bivol i njegov Mohaw su bez borbe pali u ruke jednog bijednog bljedolikog. Oni ne zasluuju da due ive. Samo smru mogu okajati svoju sramotu. I tako neka zarobljeni bljedoliki umru a sa njima i svi koji o-onima padnu u zarob... On se prekide. Razrogaen pogled mu pade na dvojicu uhoda koje su doveli Davy, Bob i Martin. - Zato Hrabri Bivol ne nastavi svoj govor? - zapita Old Shatterhand. - Osjea li kako mu strah obuzima srce? Poglavica obori glavu i nijem pogleda preda se u zemlju. Iza njega se pomakoe grane a da to nije primijetio. Old Shatterhand vidje gdje se pomoli Apa-ova glava i pogleda ga upitno. Tihi klimaj glavom bio mu je odgovor. - Sad vidi Oihtka-Petej da je pusta njegova nada u novu pobjedu - nastavi Old Shatterhand. - -Ali mi nismo poli da ubijamo hrabre ratnike oona, ve da kaznimo Ogellallahe. Mi vam dozvoljavamo da se vratite vaim atorima. Poslije ovih rijei on ustade, prie poglavici i odrijei ga. Znao je da je zapoeo opasnu igru. Ali on je poznavao Zapad i njegove itelje i bio duboko osvjedoen da ovu igru nee izgubiti. 100

Poglavica je bio sav izvan sebe od duboke pre-raenosti. Bilo je posve nepojmljivo, sasvim besmi-"leno ono to je ovaj bijelac uinio! On je svom ne-Srijatelju poklonio slobodu a da za nju nije izbavio Loje prijatelje. Onda je Old Shatterhand priao Mo-hawu i odvezao ga. Hrabri Bivol ga je tupo i ukoeno gledao. Onda jednim trzajem iupa no iz Martinova pojasa, koji ie pokraj njega sjedio, i zamahne. U oima mu se arila bijesna poruga. - Zar slobodni da budemo? - uzviknu on. - Slobodni? Zar da ivimo da stare squaws prstima pokazuju na nas i priaju kako su nas bezimeni psi napali i oteli? Zar da u vjenim lovitima leimo na zemlji i da nas mievi jedu dok se naa crvena braa budu krijepila bubrenjacima besmrtnih medvjeda i bivola? Naa imena su uprljana. Nikakvog neprijatelja krv ne moe tu mrlju sa nas sprati, do samo naa roena. Oihtka-Petej e umrijeti i ispred sebe poslati duu svoga sina! On zamahnu noem i skoi na svog sina da mu ga zarije u srce i da se onda sam ubije. Mohaw se ne pomae; bio je spreman da primi ubod iz oeve ruke. - Oihtka-Petej! - zau se glas iza poglavice. Ovom glasu se nije moglo usprotiviti. Visoko podignute ruke s noem u njoj on se okrene. Ispred njega je stajao poglavica Apaa. oon spusti ruku. - Winnetou! - uzviknu on. - Dri li poglavica Soona Winnetoua za kojota? - zapita Apa. _ Kojotom se naziva mali vuk Divljeg zapada. Ova ivotinja je kukavna i esto u oporu prilazi leinama uginulih ivotinja te je otuda velika sramota ako nekog usporede sa kojotom. - Tko se usuuje da to kae! - odgovori u-Pitani. - Oihtka-Petej je to sam rekao. Nije li on nazvao limenim psima one koji su ga pobijedili? Soon ispusti no. - Je li Winnetou pobjednik? .. Ne, ve njegov bijeli brat koji ovdje kraj njega Ji. - On pokaza na Old Shatterhanda. 101- Uf! Uf! Uf! - uzviknu Hrabri Bivol. zar je ovaj bijeli ovjek Nonpeh-Tahan koga bljedoliki nazivaju Old Shatterhand? - Radoznalo je pogledao as u Old Shatterhanda as u Winnetoua. Apa uzvrati: - Umorne su bile oi crvenog brata, a i njegov duh inae bi ve i sam na tu pomisao doao. Tko Hrabrog Bivola jednim jedinim zahvatom onesvijesti, mora biti junak poznata imena! oon pree rukom preko glave i uzviknu: - Oihtka-Petej je imao glavu, ali ne i misli u njoj. - Da, ovdje stoji njegov pobjednik, Old Shatterhand. Da li je potrebno da moj crveni brat zbog toga ide u smrt? - Ne - razlijee se iza dubokog uzdaha olakanja. - On moe ivjeti. - Da, jer time to je dobrovoljno htio poi u vjeno lovita, dokazao je da ima hrabro srce. Old Shatterhand je i Mohawa jednim udarcem svoje ubi tane ruke oborio. Da li je to sramota za jednog mladog hrabrog ratnika? - Ne. I on moe ivjeti, - A Old Shatterhand i Winnetou su zarobili uhode oona, ne kao neprijatelje ve da bi ih zamijenili za zarobljene bljedolike. Zar ne zna crveni brat da au Old Shatterhand i Winnetou prijatelji svih hrabrih crvenih ratnika? - Da, to je poznato Oihtka-Peteju. " j - Onda neka izabere to eli biti, na brat ili nS neprijatelj! Bude li na brat, onda e njegovi neprijatelji biti i nai. Izabere li pak neprijateljstvo, dobro, onda emo njega, njegova sina i njegove uhode pustiti na slobodu. Ali mnogo e krvi potei za slobodu dvojice bijelih lovaca, a djeca osona e skrivati svoje glave i pjevati tubalice u svakom vigvamu i kraj svake logorske vatre. Dakle, neka izabere. Win-netou je govorio! Zavladala je duboka tiina. Dojam koji je proizveo linost i govor Apaa bio je veliki. Oihtka-Petej se sagnu, zgrabi no koji mu je bio ispao, zari rez do korica u zemlju i uzviknu: - Tako, kao to je sjeivo ovog noa nestalo, tako je nestalo i neprijateljstva iz 102 eju ratnika osona i hrabrih ratnika koji ovdje kraj nJ On ponovo izvue no, podie prijetei rez i natavj. __ i neka no pogodi svakog neprijatelja koji ustane protiv osona i njegove brae! Howgh! - Howgh, howgh! - razlijee se unaokolo. __Moj brat je uinio mudar izbor - ree Old Shatterhand. - Nek pogleda Davy-Honskeha, uvenog lovca. Poznaje li imena bljedolikih koji kao zarobljenici lee u njegovu atoru? - Ne. - To je Jemmy-Petaeh sa Hromim Frankom, suputnikom Mato-Pokao, Lovca na medvjee. - Mato-Pokaa? - uzviknu oon iznenaen. - Zato Hromi nije to rekao? Zar nije Mato-Poka brat osona? Nije li on spasio ivot Oihtka-Peteju, kad su Sioux-Ogellallasi poli njegovim tragom? - ivot ti je spasio? Dobro, ovdje vidi Martina, njegova sina i Crnca Boba, njegova slugu. Oni su krenuli da mu pomognu i mi ih pratimo, jer je Mato-Poka, Lovac na medvjede, pao u ruke Ogellallaha i treba sa svojih pet drugova da bude ubijen.

- Ti psi Ogellallasi hoe Lovca na medvjede muiti? Veliki Manitou e ih unititi. Neka im due izau iz tijela i neka im kosti blijede na sunanim zrakama! Gdje im se moe naii na trag? - Oni su gore u brdima Yellowstone Rivera, tamo gdje se nalazi grob Zlog Ognja. - Zar nije moj brat Old Shatterhand golom rukom ubio Zlog Ognja i njegova dva ratnika? Onda neka padnu i oni koji su se usudili da napadnu Lovca na medvjede! Neka moja braa pou sa mnom dolje do logora mojih ratnika! Tamo emo popuiti lulu mira i tamo e ljudi sjesti kraj vatre vijeanja. Svi su bili spremni da krenu. I dvojica uhoda su bila osloboena svojih veza, a onda su priveli konje. - Sir, vi ste avolski momak! - aputao je Dugajlija Davy Old Shatterhandu. - Sve to zaponete avolski je smjelo, a ipak uspijeva odlino kao da e radi samo o nekoj malenkosti. Ja skidam svoj ir Pred vama. - On se lati svog cilindra bez 103oboda maui njime toliko snano kao da je htio iscrpsti neki ribnjak. Onda su krenuli. Vodei konje za sobom, lovci su se ponovo, pipajui po mraku, sputali padinom. Vatra je prije toga bila ugaena. Gore u usjeklini Mohaw stavi obje ruke na usta i viknu u tihu kotlinu: - Kuna, kuna, kothko - vatra, vatra, zapalite vatru vijeanja! Zov se vratio viestrukom jekom. Dolje su ga uli i razumjeli, jer su do njih doprli glasovi. - Hang pa tko dolazi? razlijee se glasan zov iz doline. - Mohaw, Mohaw! - odgovori poglaviin sin. Nakon toga se ulo glasno, kliktavo ,ha-ha-hi" a nekoliko trenutaka kasnije mogao se vidjeti plamen na brzinu naloene vatre. To je bio siguran znak da su ooni prepoznali glas mladog Indijanca. Ipak su bili toliko oprezni da doljacima poalju nekoliko ljudi u susret koji su se imali osvjedoiti da se doista nemaju niega plaiti. Kad je potom poglavica sa svojom pratnjom stigao do logora, osjetili su njegovi suplemenici pravu radost zbog njegova povratka. Takoer su bili eljni saznati kako se desio taj zagonetan nestanak, ali to se ni na kome nije primijetilo. Bili su samo iznenaeijj kad su se sa njima pomolili nepoznati bljedoliki. No oni su bili suvie naviknuti da svoja osjeanja skrivaju, a da bi odali bilo kakav znak iznenaenosti. Samo je stari ratnik, koji je u meuvremenu zapovijedao, izaao u susret svom poglavici i rekao: - Oihtka-Petej je veliki mag. On se izgubi iz svog atora, kao to se izgubi rije koja se izgovori. - Da li su moja braa doista povjerovali da je Hrabri Bivol nestao bez traga, poput dima to se die u zrak? - zapita poglavica. - Zar niste imali oi da vidite to se dogodilo? - Ratnici Soona imaju oi. Oni su nali znak uvenog bijelog lovca i prepoznali da je Nonpeh-Tahan govorio s njihovim poglavicom. Ovo je bila s puno obzira izraena injenica da je Hrabrog Bivola oteo Old Shatterhand. 104 __ Moja braa su tano naslutila - izjavi po__ Ovdje stoji Nonpeh-Tahan, bijeli lovac, svoje neprijatelje pesnicom obara. A kraj njega e nalazi Winnetou, veliki poglavica Apaa. s __Uf, uf! - razlijee se u krugu. Ispunjeni divljenjem i dubokim potovanjem ooni su pogledali u dvojicu uvenih junaka i ustuknuli sa strahopoitanjem pred njima, tako da se proirio krug koji su oko doljaka bili nainili. __ Ovi ratnici su doli da popue s nama lulu mira - nastavi onda poglavica. - Oni su htjeli osloboditi svoja dva druga koji lee tamo u atoru. Imali su ivot Hrabrog Bivola i njegova sina u svojim rukama, a ipak ga nisu uzeli. Stoga neka ratnici Soona odrijee zarobljenicima veze! Moja braa e za to plijeniti skalpove mnogih Sioux-Ogellallaha koji su poput mieva izmiljeli iz svojih rupa da ih kobac udavi. U osvit dana poi emo njihovim tragom. Sad pak neka se ratnici skupe oko vatre vijeanja kako bi upitali Velikog duha da li e taj ratni pohod uspjeti? Nitko nije progovorio ni rijei, premda je vijest koju su doznali bila uzbudljiva. Nekoliko njih pooe utke do spomenutog atora kako bi izvrili pogla-viinu zapovijed, i uskoro dovedoe zarobljenike do vatre. Njih dvojica su prila povodei se i nesigurna koraka. Veze su se bile duboko urezale da im je krvotok bio gotovo zaustavljen. - Stari medvjede, kakvu si to glupost uinio - pozdravi Dugajlija Davy, svog debelog prijatelja. - Samo abac kao to si ti moe skoiti rodi pravo u kljun! - Gledaj da zatvori svoj, inae u ti odmah skoiti u nj - uzvrati Jemmy srdito trljajui se po ranjavim zglobovima ruku. - No, stari, smiri se! Nisam mislio nita pakosno i ti zna da se od srca radujem to te ponovo vidim na slobodi. - Lijepo! Ali za svoju slobodu svakako imam najvie zahvaliti Old Shatterhanu. - I, okrenuvi se njemu, nastavi: Recite mi kako da vam se zahva105 lim! Moj ivot je dodue samo ivot Debeljka Jem-myja, ali ja sam u svakom trenutku spreman da vam ga stavim na raspoloenje. - Niste meni duni svoju zahvalnost - odmahnu Old Shatterhand. - Vai drugovi su se pokazali hrabrim. A prije svega morate se zahvaliti Winnetouu bez ije pomoi ne bi bilo mogue da se s tolikom brzinom i sigurnou naemo na ovom mjestu.

Debeljko preletje pogledom divljenja vitku a ipak snanu priliku Apaa. On mu prui ruku i ree: - Znao sam da Winnetou mora biti blizu gdje se Old Shatterhand pojavi. Ako sam ja abac, onda neka me ova roda, koja nazivaju Dugajlijom Davy, proguta na licu mjesta ako vi niste najhrabriji Indsman kome sam ikad pruio ruku. Crnac Bob je s pokliom radosti priao Hromom Franku i uzviknuo: - Konano, konano masser Bob ponovo vidjeti svoj dobri massa Frank! Masser Bob htjeti ubiti sve ooni - Indijanci, ali massa Shatterhand htjeli s massa Winnetou posve sam uiniti slobodu. Zato ooni jo jednom ostali ivjeti. Crnac zgrabi Frankove ruke i s ganutljivom njenou pomilova rane na njima

7. SIVI MEDVJED
Poput duge, tanke zmije svijala se povorka o-ona kroz Blue Gras, preriju koja se prua od Devils Heada do Big Horna izmeu No Water Creeka i No Wood Creeka. Ova takozvana plava trava se na zapadu ne javlja esto. Ona moe dostii visinu ovjeka na tlu koje joj prua potrebnu vlanost. U tom sluaju ona Zapadnjaku zadaje velike tekoe i on postupa pametno ako pode stazama koje su utabali bivoli po moru guste trave. Vlati to se iznad njega talasaju liavaju ga nunog pogleda u dalj, a za tmurna vremena dogodi se esto da se iskusni lovci, koji su bili bez kompasa i koji nisu znali da se snau prema poloaju sunca, nakon napornog jahanja uveer nau na istom mjestu odakle su jutrom krenuli. Mnogi je pak jaui tako u krugu udario na svoj vlastiti trag i moda ga drao za trag nekog drugog. ak spomenutim bivoljim stazama krenuti nije posve bezopasno. Neoekivano moe pred sobom ugledati nekog neprijatelja, bilo ovjeka bilo ivotinju. Nabasati nenadno na starog bivola koji se kao jarosan pustinjak odvojio od stada je isto tako opasno kao i naii, nita ne slutei, na neprijateljski raspoloenog Indijanca koji s uperenom pukom na tri koraka razdaljine stoji pred tobom. Onda valja munjevito djelovati. Onaj ija puka prvo opali, ostaje u ivotu. ooni su jahali jedan za drugim kao guske u "odu, tako da je svaki konj gazio tragovima prethodnog. Indijanci se dre ovog poretka uvijek kad ne 107

znaju sigurno da li postoji opasnost. Osim toga, z opreza alju naprijed uhode. To su najlukaviji i najotrija pogleda ljudi u povorci kojima ne uzmaku" kad se vlat povije protiv vjetra ili slomljena grana tiho zapucketa. Povuen i naprijed nagnut visi tako uhoda na svom konju kao da mu je vjetina jahanja posve strana. Oi mu izgledaju kao da su zatvorene. Ne mie ni jednim udom svoga tijela. I kljuse mu se kree kao pospano uobijaenim hodom. Tko ovo iz pozadine promatra, mogao bi pomisliti da je jaha zaspao u sedlu. Naprotiv, panja uhode je tim na-pregnutija, to to manje pokazuje. Ma kako mu zjenice bile skrivene, njihov otar pogled ipak sve budno prati. Nekad neto ispotiha zazuji, ali samo u uhu takve uhode. Iza oblinjeg bunja ui neprijatelj koji je podigao svoju puku da je uperi na uhodu. Pri tom je kundakom okrznuo ronato dugme svog kaputa. Jedva primjetan um uhodi nije izmakao. Kratak, otar pogled prema bunu, zahvat uzde - jaha se baca konju sa strane, ostajui jednom nogom u sedlu i drei se rukom za remen konju oko vrata, tako da mu se tijelo posve skriva iza konja, te ga neprijateljeva kugla ne moe pogoditi. Konj nenadano trgnut iz svoje prividne tromosti, napravi dva-tri skoka u stranu i izgubi se sa svojim jahaem u gustiu ili u zaklon kakva drveta. To se sve zbije za nepune dvije sekunde, prije nego je neprijatelj mogao uzeti uhodu na nian, te strijelac u zasjedi ima dovoljno razloga da to prije misli na svoju vlastitu sigurnost. Ovakve uhode jahale su i kod oona na prilino velikoj udaljenosti ispred ostalih. Na elu glavnine nalazili se Old Shatterhand, Winnetou i Hrabri Bivol. Iza njih su ili bijelci s Wohkadehom i Bobom. Crnac nije postao nimalo bolji jaha uprkos dosadanjem jahanju. Koa na nogama mu nije otvrd-nula. Od jahanja su mu se pojavile rane te je sada sjedio na konju jo kukavnije nego prije. Uz neprestano ,ha" i ,oh" uljao se s jedne strane na drugu. 103 je i stenjao u svim tonovima i uvjeravao uz Jeca nije grimase da e !7iouxi njegove muke jezivo skupo platiti. Da bi sjedio mekanije, podmetnuo je ispod . sebe osjeenu travu. Budui da mu nije polazilo za rukom ja je zadri na leima konja, ona je malo-pomalo uljala, a naravno i on s njom, tako da se gotovo u pravilnim razmacima naao na zemlji. To je, inae ozbiljnim oonima mamilo na lice vedar smijeh i, kad ga je jedan od njih, koji je znao neto engleski, nazvao Sliding-Bob, Sulja-Bob, pola je ta rije od usta do usta i postala nadimak koji su poslije rado upotrebljavali. Zapadni rub vidokruga tvorio je dotle ravnu liniju, a sada se meutim poeo mjestimice uzdizati. Tamo su leala brda, ne plaviasta i nejasnih obrisa, ve otro i jasno ocrtana, uprkos velikoj razdaljini koju su morali jo prevaliti. U takvim krajevima je vidljivost esto puta toliko jasna da take, koje lee miljama udaljene, izgledaju tako blizu te bi ovjek pomislio da e za nekoliko minuta stii do njih. A uz to zrak je toliko ispunjen elektricitetom da je na primjer dovoljno da se samo dva ovjeka dodirnu rukama ili laktovima te da skoe lake varnice. Svuda unaokolo neprestano sijeva a da se oblaci ne vide. esto ti se uini da je itav vidokrug u plamenu pa ipak ni ovjeku ni ivotinji ovo ni najmanje ne smeta. Kad se naveer smrai, to neprestano svjetlucanje i arenje prua neopisiv prizor i Zapadnjak nenaviknut na to ne moe se osloboditi tog dojma. Onaj koji je nauio da se osloni

na samog sebe, osjea se malen i nemoan pred takvim tajnovitim silama. On pomilja na boga, koga je moda ve odavno zaboravio, i kao pobona uspomena iz mladosti pomaljaju se u njegovu pamenju rijei iz psalma koje je toliko puta CUQ u koli: - Kuda da poem pred tvojim duhom i kuda da pobjegnem pred tvojim pogledom? Krenem " na nebo, gle, ti si tu; skrijem li se u paklu, gle, J si i tu; stavim li krila jutarnjeg rumenila i pole-lrn li na kraj svijeta, tvoja bi me ruka ak i tamo
109

vodila i tvoja desnica drala! - Posve to isto misli osjea Indijanac. ,Wakan,tanka-wakuon-pehta", ,vatr sa vigvama Velikog duha", naziva Sioux ovu sijavicr ,Manitou nimeh warrenton", ,vidio sam Manitoua i munji", kae Utah-Indijanac kad pria svojima da j svoj put prevalio pri ovom ,elektrinom osvjetljenju Ova elektrina pranjenja mogu za vrijeme rata biti veoma opasna. Indijanac vjeruje naime da ratnik koji pogine nou mora ivjeti u neprestanoj tami u vjenim lovitima. Stoga on izbjegava nonu borbu kadgod to moe i najradije napada u ranu zoru. Tko meutim umre u "vatri Velikog duha", u sijavici, taj nije otiao u mrak onog svijeta te e i tamo nai osvjetljene staze lova i rata. Zbog toga Indsman ne zazire da pri blijesku iskrica napada, te mnogi koji to nije znao niti na to obraao panju morade svoje neznanje ili neopreznost platiti skalpom i ivotom. Mali Hromi Frank nije jo nikad ovu sijavicu promatrao. Stoga ree Debeljku Jemmvju za kojim je jahao: Gospodine Pfefferkorn, vi ste bili tamo prijeko u Njemakoj nekad gimnazijalac te ete se vjerojatno moi malko prisjetiti vae psihikalne nastao Zato zapravo ovdje toliko sijeva i svjetluca? - Kae se fizikalne, a ne psihikalne - poprati ga Debeljko. - Isto je ako kaem psihikalne ili fizikalne. Glavno je da se Yxilump pravilno izgovori. - Kae se Vpsilon. - to? Kako? Zar ja da ne znam kako se izgovara pretposljednje slovo alfabeta? Ako mi to jo jednom kaete, onda e se dogoditi neto to e vas lako prenijeti u duevnu bolest. Tako neto jedan potivalac nauke nee sebi dopustiti. Vi ne znate da mi na moje pitanje date akademski odgovor te stoga pokuavate da se kriomice izvuete iz klopke. Ali ako mislite da e vam to uspjeti, onda se .najvema" varate u meni. Moete li mi odgovoriti, ili ne? - Naravno! - nasmija se Debeljko. - Onda da ujemo! Dakle, zato ovdje toliko sijeva? - Zato to ima mnogo elektriciteta. 110 Tako? Ah! I vi to nazivate odgovorom? Pa t"nije potrebno da ovjek bude gimnazijalac! Ja za e njsam pohaao nikakvu Alma pater, ja nisam Utudent, niti sam ikad komersirao, ni Aleksandra b-tao ali znam posve dobro da mora postojati elektri-"tet kad sijeva. Svaka posljedica ima svoj uzrok. Ako ? netko dobio amar, onda mora postojati netko tko mu ga je opalio. A kad sijeva, onda - onda... __onda mora biti netko tko to sijevanje pali upade Debeljko. Hromi Frank je najprije utio kako bi razmislio o Debeljkovim rijeima; zatim Ijutito prasnu: - ujte, gospodine Pfefferkorn, dobro je to se jo nismo pobratimili, jer bi se sada na licu mjesta razbratimili, a to bi bila vjena mrlja na vaem graanskom grbu. Zato mi zapravo upadate u moj najljepi govor? Ako na svoj otrouman, skroman" nain usporeujem elektricitet sa amarom, onda vi nemate ni najmanje pravo da se moje usporedbe domognete kao kakav harambaa. - Bilo je dakle govora o sijavici. Vi kaete da sijeva zbog prisutnog elektriciteta. Ali ja vas dalje pitam, zato je upravo ovdje u ovom kraju prisutno toliko elektriciteta? Ja ga jo nigdje nisam naao u tolikoj koliini na jednom mjestu. Sad imate najbolju priliku da poloite svoj ispit. Debeljko Jemmy se glasno nasmija. Zato ga Hromi Frank upita: - to se smijete tako? Smijete li se moda samo zbog toga to ste zbunjeni? Ja sam veoma znatieljan na koji ete se nain iskobeljati, moj najbolji gospodine Pfefferkorn. - Da - uzvrati Jemmy - na vae pitanje je naravno prilino teko odgovoriti. Oko njega bi se ak i profesor uzalud muio. - Tako! Drugi odgovor nemate, dakle? - Moda imam. - Onda da ujem! Bit u sav uho. - Moda je bogatstvo metala ove stjenovite planine krivo to se ovdje skupio toliki elektricitet. - Bogastvo metala! S njim nema elektricitet nita zajednikog. 111- O ipak! Zato ga gromobran privlai? - Ali on u zemlji ponovo izlazi, prema tome nerr nikakve veze sa njim, a grom je udario ve u mnoc stablo koje na sebi nije imalo ni komadi eljea Ne, to ne mogu uvaiti. Onda bi morao, na primjer svaku ljevaonicu eljeza grom spaliti. - Ili je moda to zato to se pribliavamo magnetnom polu!

- Gdje li lei on? - U Sjevernoj Americi, svakako jo dobar komad odavde. - Onda ga pustite nek mirno tamo lei! Pa on je ionako posve nevin zbog ove sijavice. - Ili se pri neobino brzom okretanju zemlje elektricitet zbija na golemim visinama Stjenovitih planina? - Na tako se zbijanje ne moe misliti. Elektricitet ipak nije tako gust kao sirup. On posve lako prelazi preko planine. Ne, vi niste poloili svoj ispit. - No, ako ste vi ovjek koji e me ispitivati, onda morate svakako biti u stanju da to bolje objasnite. - Naravno! Meni je moritzburki uitelj jednom u povjerenju rekao da elektricitet nastaje trenjem. To ete ipak priznati? - Svakako. - Prema tomu tamo gdje postoji trenje mora postojati elektricitet. - Na primjer pri trenju krompira. - Manite se svojih osmakih viceva, gospodine Pfefferkorn, pogotovu kad govorite s ovjekom mojih naunih znanja. S elekricitetom ne elim mnogo da okoliam. Do malice trenja, meni uope nije manje-vie stalo, naroito ne ovdje u ovom kraju. Ovdje, postoje prostrane prerije, golema brda. Kad vjetarl ili oluja preko njih zasvira, onda nastaje ogromno trenje. Ili ne? - Da - priznade Jemmy eretski. - Oluja tare tlo. Milioni vlati se meu sobom taru. Bezbrojne grane, granice, i li" stabala taru 112 t tako. Bivoli se kakaju po wallow-ima to SS IIB velianstveno trenje. Kratko i jasno, u ovom fu nastaje trenje kao nigdje na drugom mjestu "e prema tome samo po sebi razumljivo da se tu Pa skupiti golema zaliha elektriciteta. Evo vam jednostavnijeg, najneoborivijeg objanjenja! elite li moda jo neto? _ jje, ne - nasmija se Jemmy. - Dosta mi je! _ Onda ovo objanjenje primite sa svom ozbiljnou i dubokim potovanjem. Smijanje vam meutim nije nimalo potrebno. Da nam nije ovaj slavni Old Shatterhand pritekao u pomo, morali biste uprkos svojoj promuurnosti izvesti onaj opasni salto quar-tale u vjena lovita. - Mortale se kae, ne quartale! - utite! Tako mi se to u ovoj etvrtini godine nee ponovo dogoditi; stoga kaem quartale. Na nauni razgovor je sada uglavnom fini partera, jer mi se bliimo brdima a tamo naprijed su nae uhode ve stale. Mora dakle da su otkrili neto vano. Mali pseuouenjak je za vrijeme svog smijenog izlaganja obratio malo panje na to da su u meuvremenu prevalili pozamaan dio puta. Plave trave je nestalo, nju je zamijenila festuca-trava bogato protkana kumarinom, a na ne ba velikoj udaljenosti izbijalo je ve obilno bunje iznad kojeg su strale kronje nekoliko javora. Ovo drvee trai vlano tlo te je predstavljalo prijatan znak da mogu nakon napornog jahanja po ezi raunati uskoro na okrepljujui napitak. Tamo kod bunova su ih ekale uhode. Kad im se pribliila povorka jahaa, oni mahnue rukama opominjui ih na opreznost, a jedan meu njima viknu "Neragpan, neragpan!" Ova rije znai trag. Uhode su dakle opominjale na opreznost, kako oni koji za njima dolaze ne bi "nitili naeni trag prije nego ga predvodnici .proitaju".
i. . Okruglo udubljenje tla osam, do deset stopa u preniku "ojem se bivoli valjaju, primj. pisca. orlovima
u

Wohkadeh nije obraao panju na njihovo mahanje; on je odjahao do njih. - Ep hets! - ree mu mrko onaj koji je prjjc toga vikao. Ovo znai .mladiu" i vai kao ukor. Mladi ne treba da postupa tako nadmeno kao da je starac. Ovaj izraz je sadravao u sebi prijekor a da Wohkadeha ipak ne uvrijedi. Uprkos tomu on odgovori ozbiljno: - Da li su moja braa izbrojala zime otkad Wohkadeh ivi? On zna dobro to ini i poznaje ovaj trag, jer su i otisci njegovih stopala tu. Ovdje je logorovao sa Sioux-Ogellallasima prije nego su ga poslali da potrai atore oona. Oni su odavde sigurno krenuli pravo prema zapadu kako bi stigli do Big Horn Rivera i bit e da su ostavili Wohkadehu znake pomou kojih bi ih brzo stigao. Mjesto gdje su se zaustavili pokazivalo je tragove koji su dali naslutiti da je prije nekoliko dana povea eta jahaa ovdje logorovala. Ove znake je moglo meutim samo vino oko prepoznati. Pogaena trava se bila ponovo posve uspravila, ali na oblinjem bunju je nedostajalo lie koje su konji pobr-stili. Po Wohkadehovim rijeima izgledalo je besciljno da se ovdje due zadre. Sunce je dodue stajalo u zenitu, bilo je dakle vrijeme najvee podnevne ege, i konjima je bio potreban kratak odmor, ali oni im ga ne htjedoe dati prije nego nau vodu. Dotle ravno tlo poelo se sada uzdizati. Sprijeda, desno i lijevo, protezali su se izdueni grebeni brda. Jahai su poli irokom usjeklinom koja se provlaila izmeu visova. Bila je Obrasla opisanom visokom travom no sada se sve vie pomaljalo bunje; dodue najprije samo ono tvrdo, no uskoro i mekanije, bu-nolike balsam-topole koje nisu stigle da se razviju " stabla i divlje kruke od vrste koju Amerikanci nazivaju spiked hawthorn. Sada su bila brojnija stabla koja su prije toga rasla tu i tamo pokoje: bijeli jasen, kesteni, brijestovi, makrokarpahrastovi, lipe i ostalo drvee, uz ija se stabla svijala purpurno crvena procvala jabuina. 114
113

je iza JednS visa Put otro skrenuo prema jahai ugledae pred sobom brda obrasla m" umom. Tamo se morala nai voda. Dva visa u kojih je zjapila provalija dizala su se prilino "vmito jedan uz drugi. Izmeu njih se probijala uza- dolina u kojoj je vodica grgoljila tihu pjesmicu. T-f li je trebalo da skrenu ili da nastave dosadanjim pravcem? Old Shatterhand osmotri otrim okom rub ume. Uskoro kimnu zadovoljno preda se i ree: - Put nas vodi ovuda lijevo u dolinu. - Zato? - udio se Dugajlija Davy. - Zar ne vidite smrekovu granu tamo u stablu lipe? - Ay, sir. Upadljivo svakako to crnogorica raste na stablu bjelogorice. - Bit e da je to neki znak za Wohkadeha. Sio-uxi su ga tako postavili na lipovo stablo da oznai put prema dolini. Prema tome, oni su udarili tim pravcem, i ja mislim da emo naii na vie takvih putokaza. Dakle naprijed. Winnetou je utei ve bio naprijed po jahao poto je bacio samo kratak pogled na lipu. To je bio njegov obiaj. Znao je da radi a da mnogo ne govori. Kad je eta prevalila izvjesnu razdaljinu, naila je na mjesto koje je bilo naroito podesno za logorovanje. Tu su se zaustavili. Bilo je vode, hlada i izvrsne trave za konje. Jahai sjahae i pustie konje da pasu. ooni su bili obilno snabdjeveni suhim mesom, a bijelci su imali jo zalihe koju su ponijeli sa sobom iz Baumannove kolibe. Jeli su a onda se opru-zili po travi da malo odremaju, ili su sjedili u sku-Pinama i razgovarali. Najnemirniji od svih bio je Bob, Crnac. Budui da je od jahanja bio sav u ranama, osjeao je jake bolove. - Masser Bob biti bolestan, vrlo bolestan - Jadikovao je on. - Masser Bob nemati vie svoja ka na nogama. Sva koa otila i hlae se lepiti za "8e i mnogo boleti masser Bob. Tko biti kriv zbog ga? Siouxi. Kad masser Bor njih nai, onda ih Blatiti dok ne mogli biti vie ivi. Masser Bob ne " 115moi jahati, sjediti, stajati, leati. Njemu biti kao j imati vatra u nogama. a
Kd

- Za to ima lijeka, - ree Martin Baurnann - Potrai colt"s foot i stavi njegovo lie na rane - A gdje raste colt"s foot? - Naroito na ivici ume. Moda se ba ovdje moe nai. - Ali masser Bob ne poznavati ova biljka. Kako moi on nju nai? - Hajde! Ja u potraiti s tobom. Obojica su se htjela udaljiti. Jemmy je uo njihove rijei i opomenuo ih: - Ponesite puke sa sobom! Ovdje ovjek nikad ne zna ta e mu donijeti idui trenutak. Martin se bez rijei mai svog oruja, a i Crnac prebaci preko ramena svoju puku. - Yes! - ree on. - Masser Bob ponijeti svoja puka. Kad doi Sioux ili zvijer, on odmah sve ubiti da odbrani svog mladog massa Martina. Come on! Obojica pooe lagano ivicom doline, ali se nigdje bjelokopitnjak nije mogao vidjeti. Tako su se udaljavali sve vie i vie od logora. Bilo je tiho i sunano u dolini. Leptiri su oblijetali stabla, kukci su zujali i brujali od mjesta do mjesta. Voda je tiho uborila dok su se kronje stabala kupale u sunevim zrakama. Tada stade Martin koji je naprijed jahao i pokaza na liniju koja se na kratkoj razdaljini protezala od potoia preko trave do kraja doline gdje se meu stablima gubila. Oni pooe k njoj i osmotrie trag. Trava od vode prijeko do stabala bila je vie stopa ne samo pogaena ve toliko izgaena da se moglo vidjeti gl tlo. Martin i Bob su stajali dakle pred pravom stazom. - To ne biti nikakva ivotinja - ree Crnac. - ovdje trati ovjek sa izmama, neprestano tamo-amo-Masser Martin dati pravo masser Bobu. Mladi meutim odmahne glavom. On dobro pre" gleda stazu i uzvrati: - udna je ovo stvar. Ne mogu se prepoznati nikakvi tragovi kopita ili kandi. Tlo je toliko utabano da se ne moe ak odrediti u koje ie
Bjelokopilnjar podbfel. primj. pisca.

116 , evom stazom posljednji put netko proao, bih se da je "amo neki kopitar u stanju uta_. ."takav put. DB __ o lijepo, vrlo lijepo! - obradova se Crnac. - Moda to biti neki oposum. On biti masser Bobu veoma dobro doao. Oposum je virginijski tobolar koji moe dostii duljinu od pola metra. Meso mu je dodue mekano, bijelo i masno, ali osebujnog, odvratnog zadaha, te ga bijelci nikad ne jedu. Crnac naprotiv od njega ne zazire, a nae se ak i poneki koji to peenje neprijatna mirisa strasno voli. U tu vrstu gurmana spadao je i Bob. - ta ti pada na pamet! - nasmija se Martin. _ Oposum ovdje? Spada li taj tobolar u kopitare? - Kamo oposum spada, to masser Bobu posve biti jedno. Oposum biti fino, divno meso, i masser Bob sada pokuati da ga uhvati. On htjede poi za tragom, ali ga Martin zaustavi. - Stani, i ne budi smijean! O oposumu ovdje ne moe uope biti govora. On je premalen da bi utabao ovakav trag. Ovdje se radi o nekoj krupnoj ivotinji, moda o sjevernom jelenu! - Jelen, o jelen! - viknu Bob, mljackajui jezikom. - Jelen dati mnogo, mnogo mesa i loja i koe. Jelen biti dobar, veoma dobar! Bob odmah jelena ubiti. - Stani, Stani! To ne moe biti jelen, jer bi inae trava ovdje bila obrena.

Onda Masser Bog pogledati to je to. Moda to biti ipak oposum. Oh! Kad maser Bob nai oposum, nda napraviti veliki pir. - On potra tragom prema lvici doline odakle je zapoinjala uma. ekaj samo, Bob! - opomenu ga Martin. Je to neka zvijer! - Oposum biti zvijer, derati ptice i druga mala s ka," masser Bob njega uhvatiti. - Nije ga se dalo menuti iao ie dalje. Pomisao na njegovo omiljeno potisla je ovdje toliko potrebnu opreznost. ln ga je pratio kako bi se u sluaju neprijatnog 117iznenaenja brzo naao pri ruci, ali Crnac se uvij nalazio naprijed, na izvesnoj razdaljini od mladia. Tako su stigli do ivice ume odakle se tlo, kac na drugoj strani doline, prilino okomito dizalo, sta je vodila pravo izmeu stabala u umu, a onda iz, meu velikih gromada stijena uzbrdo. I ovdje je biia toliko utabana da se nije moglo prepoznati da u trag potjee ba od ivotinje. Crnac se verao sve dalje uzgor. Stabla su stajala prilino zbijena a izmeu njih se prualo svakojako raslinje tako da je trag vodio kroz pravi gusti. Tada u Martin Crnevo klicanje: - Massa doi, brzo doi! Masser Bo nai gnijezdo oposuma. Mladi potra to je mogao bre na njegov poziv. O oposumu nije moglo biti govora, te stoga se bojao da se Bob izloio opasnosti o ijoj veliini nije imao nikakva pojma. - Stani! - opominjao ga je Martin. - Ne poduzimaj nita dok ja ne doem. - Oh, ovdje biti ve rupa, vrata od oposumovog gnijezda. Masser Bob uiniti sada oposumu svoja posjeta. Sad Martin stie do mjesta gdje se Crnac nalazio. Tu je lealo nabacano bezbroj gromada stijena: dvije su bile jedna o drugu naslonjene i tvorile jazbinu ispred koje je bujalo bunje ljenjaka, iblje divljih dudova i vrijee malina i kupina. Kroz ovaj gusti je bio prokren prolaz. Trag koji su dotle slijedili vodio je u brlog. Ali bezbrojni tragovi koji su vodili slijeva i sesna pokazivali su da stanovnik te jazbine nije samo saobraao izmeu nje i vode, ve je pravio i druge izlete. Crnac je unuo i naao se prednjim dijelom tijela u gustiu kako bi se uvukao u jazbinu. Tada shvati Martin, na svoje zaprepatenje, da njegova bojazan nije bila bez razloga. Po tragovima on jasno vidje s kakvom ivotinjom ima posla. - Pobogu, vraaj se, vraaj! - vikne on. - To je medvjea jazbina! U isti as on zgrabi Boba za noge i povue a-Crnac meutim kao da ga nije razumio, jer odgovori. - Zato mene drati. Masser Bob biti hrabar. On pobijediti itavo gnijezdo oposuma. 118 __ Nije to oposum, ve medvjed, medvjedi Martin je drao Crnca svom snagom. Tada se zau b ko ljutilo brundanje, a u isti as i Bob vrisnu dd tra"ha. Boe! Zvijer, grdosija! O masser Bob, lele masser Bob! On se munjevitom brzinom izvue iz gustia i skoi Martin vidje uprkos Crnevoj tamnoj koi da mu ie od straha krv nestala s lica. - Je li medvjed jo u jazbini? - zapita djeak. Bob je mlatarao rukama po zraku i micao usne, a da nije izustio ni rijei. Ispustio je puku. Oi su mu se iskolaile, a zubi cvokotali. Tada zaumi u gustiu i iz nje izviri glava grizlija, sivog medvjeda. To povrati Crncu govor. - Bjei, bjei! viknu on. - Masser Bob gurne na stablo! On se golemim skokom nae na tankoj, vitkoj brezi i poe se verati brzinom vjeverice uz stablo. Martin problijedi u licu kao krpa, ali ne od straha. Hitrim zahvatom podie Crnevu puku i skoi iza jedne debele bukve. On nasloni puku o stablo i mai se onda svoje dvocijevke koja mu je visila preko ramena. Medvjed se polako pomolio izmeu trnovitog bunja. Malene mu oi pogledae najprije u Crnca koji je visio na donjim granama breze, a onda u Martina koji je malo dalje stajao. On pognu glavu, otvori zabalavljene eljusti i isprui jezik. Kao da se premiljao kome e se neprijatelju najprije okrenuti. Onda se lagano i povodei uspravi na stranje ape. G-rizli je bio preko dva metra visok i irio onaj prodoran zadah, svojstven manje-vie svim divljim zvijerima. Od trenutka kad je Bob skoio sa zemlje nije protekla ni jedna cijela minuta. Kad je Crnac vidio golemu zvijer koja se prijetei uspravila na razdaljini d jedva etiri koraka od njega, on stane zapomagati: - For gods ake! Medvjed proderati masser Bob. Gore, brzo, brzo! Grevitim pokretima peo se sve vie. Ali na alost "reza je bila toliko slaba da se pod teretom, golemog r nca savila. On je povukao noge to je vie mogao 1 Priljubio ih uz stablo, ali se nije mogao drati u 119jahaem stavu. Tanka kronja mladog stabla se povlu te j" Bob visio poput imia na sve etiri. Medvjed kao da jt ihvatio da je ovog protivnika lake pobijediti nego drugog. On se okrene prema brezi izlaui svoj lijevi bok Martinu. Mladi se mai grudi. Tamo je ispod lovake koulje visila mala lutka, krvava uspomena na nesretnu sestricu. - Lucy, Lucy! - aputao je. - Osvetit u te! Sigurnom rukom on naniani. Pucanj se prolomi, onda jo jedan... Bobu od straha olabavie ruke. - Boe, Boe! - vikao je. - Masser Bob biti mrtav, quite dead!

On se strovali i breza se vinu u svoj prirodni poloaj. Medvjed se tre kao maljem udaren. On otvori strahovite eljusti naoruane utim zubima i poe tromo jo dva koraka prema Crncu koji je leao na zemlji i zapomagao iz sve snage. Istog asa skoi hrabri djeak izmeu njega i zvijeri. Bacio je svoju ispranjenu dvocijevku i dohvatio Crnevu puku uperivi je u medvjeda. On i zvijer stajali su jedan suelice dr ugom jedva dva metra udaljeni. Martinove oi su smjelo sijevale a oko stisnutih usta ocrtavala se odlunost koja je jasno govorila: Ti ili ja! Ali umjesto da pritisne obara, on spusti puku i ustukne. Otrim okom je vidio da trei metak nije potreban. Medvjed je stajao mirno. Iz grla mu je izbijalo rohtavo brundanje koje je pratilo stenjavo urlanje. Tijelom mu proe drhtaj, prednje ape se opu-stie i mlaz tamne krvi pokulja iz usta, onda se zvijer skljoka. - Grevit trzaj tijelo se svali na bok i nepomino zaustavi pokraj Crnca. - Help, help - u pomo, u pomo! - cvilio je Bob koji je od straha jo uvijek leao na zemlji i mlatarao rukama. - ovjee, mome, Bob! - srdio se Martin. - Sto kuka, kukavico stara! Pa medvjed je mrtav! Kladim se da su mu obje kugle prodrle u srce. Bob skoi tada na noge. Pokazao je da su mu svi udovi u najboljem redu te viknu likujui: - Mr" Sasvim mrlav primj. prevod.. 120

mrtav biti medvjed! Oh, oh, oh! Masser Bob i taV Martin pobijedili neman! Masser Bob bio u lovu "medvjede. Oh, kakav smjeli i uveni Westman Rftl masser Bob! Svi ljudi rei kakvu hrabrost imati hrabri i neustraivi masser Bob! __Da - nasmija se Martin - bio si hrabar kad si kao zrela kruka pao sa stabla pravo medvjedu u eljust! Crnac pokaza zaueno lice. - Pasti? - zapita on. __ Ne pasti! Masser Bob skoiti na medvjeda. Masser Bob htjeti pokazati da se on ne plaiti medvjeda. Oho! Sto biti medvjed prema masser Bob! S tim rijeima on hrabro poe korak blie medvjedu, a onda stade na pristojnoj razdaljini ispred uginule zvijeri. Tada se zaue gromki glasovi i urni koraci. - By Jove, medvjedova staza! - razlijee se sa vode. - To moe biti samo neki golemi grizli. Martin i Bob to nisu znali te su ne slutei nita pojurili zvijeri u eljust. Brzo za njima! To je bio Old Shatterhandov glas. Iskusni West-man nije se ve pri prvom pogledu traga dvoumio na kakvu su zvijer oni nabasali. - Da, to je grizli - u se povik slaganja Debeljka Jemmyja. - Moda su obojica izgubljeni. Naprijed, pravo u umu! uo se amor udaljenih glasova i urnih koraka. - Hej! - viknu Martin Baumann prema ljudima koji su mu hitali u susret. - Ne brinite se! Mi smo ivi i zdravi. Ol Shatterhand i Winnetou se prvi pojavie na mjestu gdje je Martin ubio medvjeda. - Zacijelo grizli! - uzviknu Old Shatterhand kad Je ugledao ubijenu zvijer. - Golema zvjerka! A vi ste ivi, master Martin! Kakva srea! On prie medvjedu i pogleda ranu. - Pogoen Pravo u srce, i to sa posve male razdaljine! Ovo je majstorski lovaki podvig. Nije potrebno da pitam tko 3e ubio zvijer. Tada se pojavi Bob i ree uz ponosno, samosvjesno cerenje: - Masser Bob pobijedio medvjeda. Masser 121Bob biti ovjek koji skrivio Sto medvjed morati cjati ivot. - Ti, Bob? To nimalo ne zvui vjerojatno. - Oh, istina je, velika istina! Masser Bob sjesti pred nos medvjeda, da medvjed vidjeti samo njega, a ne massa Martina koji morati pucati. Old Shatterhand se nasmijei. Njegovom vinom oku nije moglo nita izmai. Pogled mu pade na zeleno brezovo lie to je lealo na tlu i to je Bob pri veranju s grana otkinuo. Nekoliko grana je bilo polomljeno i visilo oputeno na stablu. - Da, masser Bob izgleda da je bio veoma hrabar - potvrdi Westman. - Kad je ugledao medvjeda, on se uzverao od straha na ovu brezu a da nije pomislio koliko je ona slaba a da bi ga odrala. Ona se savila i on je pao ba pred zvijer. Sigurno bi bio izgubljen da njegov gospodar nije blagovremeno opalio. Zar nije tako, massa Martin? Martin morade potvrditi, premda mu bilo ao to su inae tako hrabrog Crnca uhvatili u lai. Bob se meutim trudio da se opravda: - Da, masser Bob uzverao na brezu da medvjed poi za njim te da nita ne uiniti dobrom massa Martinu. Na alost se morao pomiriti s injenicom da njegovim rijeima nije nitko povjerovao. Svi su htjeli uti kako se ova opasna lovaka pustolovina stvarno zbila, te Martin ispria tok dogaaja. On je ovo uinio obinim, jednostavnim rijeima, bez ikakva ukraavanja. Ipak su sluaoci dokuili kakvu je hladnokrvnost i odvanost on pri tom pokazao. - Dragi moj mladi prijatelju - uze najprije rije Old Shatterhand - ja u vam rado priznati da se ak ni najiskusniji lovac ne .bi mogao bolje ponijeti od vas. Ako tako nastavite, postat ete ovjek o kome e se mnogo i nadaleko govoriti.

Inae utljivi Winnetou ree prijazno: - Moj mati bijeli brat posjeduje odlunost starog ratnika. On je dostojan sin uvenog Lovca na medvjede. Poglavica Apaa mu prua svoju ruku.
122

oon je medvjed bio dobro doao plijen. Meso njegovih rebara je veoma ukusno, unke su jo ifi-je a ape vae, tavie kao poslastica. Indijanci bacaju samo srce i jetra, jer ih smatraju za otrovna. Naroito im je dobro dola medvjea mast od koje spravljaju neku uljenu tenost. Ovo medvjee upotrebljavaju za izradu naroitih boja s kojima se mau, na primjer, za ratne boje ili oker, kojima Siouxi boje razdjeljak u kosi. Isto tako tim uljem natrljaju kou kako bi se zatitili od uboda kukaca. Na upitnu kretnju poglavice oona Martin odgovori: - Neka moja braa uzmu mevjedovo meso. Krzno u pak zadrati ja. Kratko vrijeme nakon toga bila je zvijer oderana i meso podijeljeno. Dok je veina oona svojim otrim skalpnoevima rezala meso u tanke, iroke krike, drugi su se bacili na privremeno spremanje koe. Svi ostaci mesa su bili brino udaljeni a onda su toma-havkom rascijepili lubanju kako bi doli do mozga kojim su natrljali unutranju stranu koe. Sve se ovo odvijalo tolikom brzinom da je posao za nepuni etvrt sata bio zavren, te su se ratnici mogli vratiti svom logoru. Krzno su privezali na jednog od prekobrojnih konja oona, a meso stavili ispod sedla. Jahanjem je ono toliko omekalo, da se naveer moglo jesti. Nekom evropskom sladokuscu takav nain pripremanja mesa ne bi sigurno posve prijao. Podnevni odmor je bio prekinut ovom lovakom pustolovinom te se sada nije mogao nastaviti. Krenuli su.
1238.

FRANKOVA I BOBOVA PUSTOLOVINA

Put koji je vodio sve dublje u dolinu zavijao je izmeu brda i produavao onda onom istom irokom padinom kojom je eta Siouxa prije toga prola. Pokazalo se da su presjekli jednu pozamanu okuku. Siouxi su sigurno dobro poznavali put kojim su udarili. Oni su s vremena na vrijeme, naroito kad su pravac mijenjali, ostavljali znakove za Wohkadeha. U toku popodneva stigla je eta jahaa do izduene zaokrugljene doline, prenika nekoliko milja, okruene unaokolo okomitim liticama. U sredini te doline dizao se usamljen brijeg loptastog oblika ije su se gole strane presijavale na sunevom svjetlu. Na vrhu brijega mogao se opaziti onizak, irok kamen koji je liio na kornjau. Za geologa nije bilo sumnje da je ovdje neko postojalo jezero ije su obale bili okolni visovi. Vrh, brda, koji se sada uzdizao nasred doline, strio je poput otoka iz vode. Savjesnim promatranjem dokazano je da je povrina Sjeverne Amerike bila u doba tercijera prekrivena velikim brojem slatkovodnih jezera. Te goleme povrine vode su otekle, a nekadanja jezera su se pretvorila u doline a istodobno i u grobnice stvorova koji su tada ivjeli. Istraiva prirode, naroito paleontolog, moe se tu obogatiti nesluenom riznicom fosila. Tu su se mogli nai zubi i vilice hipopotamusa koji je svojim oblikom bio slian vodenom konju, ostaci hiljada rinocerosa i kornjaa. Postoje ostaci ko124
r

svinje preivara, hijenodona, pretpotopne deve i a, Pa cak J snanm tigrova koji su bili nao-ani sabljastim zubima. Trenutno na itavoj zem-r"noj kugli postoje tek nekih desetak vrsta konja, d k je samo u Sjevernoj Americi po fosilima dokazano da ih je bilo oko tridesetak. Jedan od njih je bio jedva veliine njufundlandskog psa. U ta drevna vremena pasli su slonovi na obalama sjeverno-ame-rikih jezera, a svinje su gacale po mulju; neke jedv veliine make, druge pak velike kao hipopotamusi. Na danas ogoljelim ravnicama Wyominga nekad su pruale golem hlad palme iji su listovi bili dugi po etiri metra. Pod tim palmama ivjeli su stvorovi veliine slona. Jedna vrsta je imala rogove s obje strane nosa, druga iza oiju, trea samo rog iznad nosa. Kad Indijanac naie jednom, bilo kako, na takve prastare ostatke, on im tiho i sa strahopotovanjem okree lea. On ne moe shvatiti njihovo porijeklo, i, budui da je za njega sve tajnovito samo ,velika medicina", ovi ostaci mu predstavljaju svetinju te samo ponekad pokua preko skaski objasniti sebi njihovo postojanje. Dolina dakle na ijoj su ivici sada stajali jahai, bila je u ta vremena takoer jezero. Sioux-Ogellallasi su za sobom ostavili znak koji je Wohkadehu pokazivao put pravo kroz dolinu. Ali Old Shatterhand koji je sada jahao na elu, ne poe za ovim znakom, ve upravi svoga konja ulijevo, udarajui putem koji je vodio podnojem brda. - Eno putokaza! - opomenu ga Davy pokazujui rukom na drvo u ijem se stablu nalazila grana drugog rveta. To je znak Ogellallaha. Zato neete da poete za njim? - Zato to znam bolji put - uzvrati upitani. - Odavde ja ovaj kraj poznajem dobro. Ovo brdo je Keah paheh", Kornjain breuljak. On je za ove Indijance brijeg Ararat. I pripadnici crvene rase su sauvali uspomenu na veliku poplavu, potop. Vrana-InJijanci priaju da je, kad su se svi ljudi podavili, stao samo jedan jedini par. Veliki duh ga je spasio 125 time to im je poslao golemu kornjau. Oboje su nali sa svim svojim imetkom na leima ivotin i tu su ivjeli dok voda nije poela da otjee. Brijeg koji ovdje vidimo je vii od ostalih unaokolo. Stoga se on prvo pojavio

kao otok iz vode. Kornjaa je izmiljela na to ostrvo i tu se taj par ljudi iskrcao sa njenih lea. Kornjaina dua vratila se Velikom duhu ali tijelo joj je ostalo tamo gore i skamenilo se kako bi sluilo kao uspomena sadanjim crvenim ljudima na njihove prve pretke. To mi je pripovijedao unk-tanka, Veliki Pas, ratnik Vrana-Indijanaca, s kojim sam prolog ljeta logorovao tamo na Kornjainom breuljku. - Dakle, vi se neete drati puta kojim su pro-jahali Sioux-Ogellallasi? - Ne. Znam jedan preac koji e nas u znatno kraem vremenu dovesti do cilja. Do Yellowstone oblasti nema mnogo prilaza, ini se da Ogellallasi uope ne znaju za najkrai put. Po pravcu, kojim su oni udarili, moe se naslutiti da su poli prema Bote-lerovom rancu, a odatle du Yellowstone rijeke kako bi doli do Vrelih izvora. Grob, gdje mister Baumann sa svojim ratnicima treba biti rtvovan, ne lei naime na samoj Yellowstone rijeci, ve kraj Vrelih izvora. Da bi stigli do njih, Sioux-Ogellallasi jau u velikom luku, a kraj. kojim prolaze zadat e im mnoge i velike tekoe te nee moi dnevno prevaljivati vee razdaljine. Put, meutim, kojim sam ja udario, ide gotovo pravom linijom i vodi nas prema Pelican Cre-eku, i, poto ga preemo, izmeu njega i Sumpornih breuljaka dovest e nas do mjesta odakle istie Yellowstone rijeka iz istoimenog jezera. Odatle emo potraiti Bridge river, u ijoj emo blizini svakako naii na tragove Siouxa, a onda emo pojahati prema gornjem bazenu gejzira, koji lei kraj Vrelih izvora. I ovaj je put, dodue, naporan, no nipoto kao zaobilazni put naih neprijatelja, te emo, moda, jo prije njih stii na cilj. U drevna vremena se sa zapadne strane ulijevala u negdanje jezero i duboko urezala u brda rijeka koja je odavno presuila. Korito joj je bilo veoma 126 ue obraslo gustim biljem, te je bilo po-uzan0 otro oko da se otkrije. Old Shatterhand trebn svof,a jconja prema njemu. Poto su se probili upra od grmlja, ono im vie nije zadavalo neke "cr? brige. Mogli su bez veih zapreka krenuti negda-"njim vodenim tokom dok uska usjeklina nije prela b takozvanu Undulating-Land. Ovo zemljite se sasto-"alo od malih prerija, razdvojenih umovitim breuljcima a kako su ti breuljci bili veinom okrenuti prema istoku, njihov poloaj je odgovarao jahaima. Predveer su stigli do rijeke koja je vjerojatno pripadala slivu Big Horn Rivera. Tu su naili na mjesto koje je bilo neobino podesno za logor te su odluili da se zaustave premda mrak jo nije bio pao. Potok se irio u malo, plitko jezerce na ijim je obalama rasla bujna trava. U bistroj, do dna providnoj vodi mogle su se vidjeti bezbrojne pastrve koje su podgrijavale nadu na mamnu veeru. S jedne strane se obala okomito uzdizala, s druge je bila ravna i obrasla gustim raslinjem. Bezbrojne grane koje su leale na zemlji ostavljale su dojam da je dovdje posljednje zime doprla golema snjena lavina. To granje tvorilo je neku vrstu barikade oko logora ime se sigurnost poveala te, budui da je drvo bilo posve suho, nije se trebalo brinuti da li e biti dovoljno goriva za logorske vatre. - U lov na pastrve! - Uzviknu Debeljko Jem-my veselo sjahavi sa svog kljuseta. - Bit e ovo danas prava gozba! - Ne urite se samo - opomenu ga Old Shatterhand. - Prije svega se moramo pobrinuti da nam nbe ne umaknu. Donesite drva! Morat emo udariti dvije brane. Poto su se pobrinuli za konje, zailjili su tanke grane i pobili najprije dolje na isteku jezerceta jednu Pokraj druge u mekano tlo korita, tako da se ni jedna riba nije mogla provui. Onda su slinu branu Podigli iznad jezerceta, ali ne na utoku rijeke, ve vie na nekih dvadesetak koraa ja od ribnjaka, da im ribe ni tu nisu mogle umai.
Valovita zemlja pritnj. pisca.

127Debeljko Jemmy poe da svlai svoje velike, pc suvraene izme. Pojas je bio ve otkopao i poloio ga

pored puke na obalu. - Ti, Debeljko! - ree mu Dugajlija Davy _. pomislih da e u vodu! - Naravno! To e biti glavna ala. - To radije prepusti ljudima viima od sebe. ovjek koji jedva vidi preko stolice moe lako dospjeti pod vodu. - Ne bi mi nimalo kodilo. Pa ja znam plivati! Osim toga ribnjak nije uope dubok! - Jemmy se priblii jezercetu kako bi mu odredio dubinu. - Najvie jedan metar - ree. - Vara se. Kad ovjek ugleda dno, onda mu se ini da je ono blie nego to u stvari jest. - Pah! Doider i pogledaj! Vidi se svaki kameni na dnu i - sto mu muka, brr, puh, puh! - Bio se predaleko nagnuo naprijed i izgubio ravnoteu te se strmoglavio u ribnjak na mjestu gdje je bio upravo najdublji. Mali, debeli lovac potonu, ali se odmah zatim pojavi. Bio je izvrstan pliva. Ali na alost na sebi je jo uvijk imao krzno s kojim je pao u vodu. Njegov eir irokog oboda plivao je po hladnoj vodi poput lista Victoria regia. "Heigh-day!" nasmija se Dugajlija Davy. - Gent-lemani, pogledajte ovu pastrvu koju treba uloviti! Od ove emo masne ribe napraviti mnogo porcija. Mali Sas je stajao u blizini. U razgovoru je volio da se naruga Jemmyju, ali ga je ipak cijenio jer je Debeljko bio Nijemac. - O jada! - viknu on prestraeno dotravi. - ta li ste to uinili, gospodine Pfefferkorn? Zato ste skoili u ribnjak? Jeste li se moda smoili? - Skroz na skroz - uzvrati smijui se Jemmy dok je plivao sav zadihan.

- Do gole koe! Krasno ete se prehladiti, l to jo u krznu! Izlazite to prije! Za eir u se ja pobrinuti. Izvadit u ga ovom granom. - On uhvati jednu debelu granu i poe njom loviti eir. Ali grana
Nazdravlje! primj. prevod..

je
128

malo prekratka te se zato nagnuo to je vie vo J_ jya ne govorite kojeta! sei - opomenu ga Jemmy izlazei iz __ Mogu ga sam dohvatiti. Ionako sam mokar. uzvrati Frank. - Ako mislite da sam toliko nespretan kao vi, onda me moete aliti. Ja neu pasti u vodu. A ako prokleti eir jo malo dalje otpliva, onda u se malko vie nagnuti - o kuku. Evo i mene u tom belaju! No, ovo da mi se desi! Pao je u vodu. Izgledao je tako smijeno da se svi bijelci nasmijae. Indijanci su meutim ostali krajnje ozbiljni, premda su se u dui sigurno veselili ovoj smijenoj zgodi. - De, tko je sad tako nespretan kao ja? - zapita Jemmy kome su se pojavile u oima suze od smijeha. Frank je pljeskao rukama po vodi veoma ljutila lica. - emu se tu ima smijati? - uzviknu on. - Ja plivam ovdje kao rtva svoje uslunosti i sama-rianske ljubavi prema blinjemu, a ti mi se, umjesto hvale za moju milosrdnost, jo smije. Ovo u zapamtiti. Razumijete li me? - Ma ne smijem se ja, ve plaem! Zar ne vidite? - utite! Ne doputam da mi se rugate! Sve bih prealio samo ne mogu frak koji imam na sebi! A i moj amazonski eir pliva sada posve bratski pored vaeg. Kastor i Phylax kako se kae u mitologiji i astrologiji. Upravo je... - Kastor i Pollux kae se! - upade Jemmy. - Budite mirni! Pollux! Ja sam kao umar imao toliko posla sa lovakim psima da posve dobro znam fa li se kae Pollux ili Phylax. Ne doputam sebi takve jspravke. Ipak u plemeniti bratski par izvui iz vode. Napravo bih va eir trebao ostaviti. Niste zasluili da se zbog vaeg jo vie smoim. n poe za eirima i izvadi ih. - Tako - ree Evo spasio sam ih. Sad emo osuiti vae P a nakon toga moj frak. Oni e gorko plakati; im suze teku.
orlovi,

129,Dvojica unesreenih su imali toliko posla sa svojim odijelima da nisu mogli sudjelovati, na svoju alost u zapoetom ribolovu koji se u ovom jezercetu vrlo brzo obavio. Nekoliko oona silo je na donjem kraju ribnjaka u vodu, obrazovalo popreno zbijen red i lagano koraajui naprijed potjeralo ribe uzvodno prema gornjoj brani na potoku. S obje strane potoka su ostali Crvenokose! polijegali na zemlju, tako da su rukama mogli dohvatiti vodu. U tjesnac stjeranim pastrvama bilo je nemogue da se povuku kroz branu niti su se mogle vratiti. Indijanci su naprosto grabili zbijene ribe i bacali ih preko glava na suho tlo. Za nekoliko minuta bili su gotovi sa bogatim ulovom. Onda su iskopali plitke jame i u njih poloili kamenje. Oiene ribe su zatim stavili na to kamenje i pokrili ih drugim slojem kamenja na kojem su zapalili vatru. Uklonivi nakon nekog vremena pepeo, pastrve su bile izmeu vrelih kamena toliko mekane i sone da im je meso pri dodiru otpadalo s kostiju. Nakon objeda su okupili konje i postavili strau. Zatim su zapalili nekoliko logorskih vatri oko kojih su ljudi po volji polijegali. Naravno bijelci su se nali na okupu. Old Shatterhand, Debeljko Jeramy i mali Frank su bili Nijemci. Dugajlija Davy je od svog debelog prijatelja toliko nauio njemaki, da ga je mogao razumjeti mada nije znao govoriti, a budui da je otac Martina Baumanna potjecao iz Njemake, mladi je vladao toliko njemakim jezikom da se njime mogao sluiti pri razgovoru. I Bob je razumio nekoliko rijei jer Crnci openito imaju smisla za jezike. Takav razgovor kraj vatre, u praumi ili u p-riji, ima svoje posebne drai. Tu se priaju doivljaj" prisutnih i pripovijedaju podvizi slavnih lovaca. Ma koliko velika bila razdaljina na Dalekom zapadu, ovjek ne moe uope povjerovati kako se vijest o ne kom hrabrom podvigu, nekom uvenom licu, ili istaknutom dogaaju prenosi od vatre do vatre. Kad ,Crno-nogi" iskopaju ratnu sjekiru gore kraj Saskatchewana, onda ve za etrnaest dana o tome govore Komandi 130 , Ri0 conchoa i, ako se meu Wallah-Wallah-In-diiancima u Washington-territoryu pojavi kakav veliki ag Onda ve za nekoliko dana o njemu priaju Da-Icote"sa Coteau du Missouri. Kao to se moglo oekivati, bilo je rijei o dananjem junakom podvigu Martina Baumanna. Ukazali su mu svu ast, a Hromi Frank ree: - Istina je, Martin je svoj podvig izvrsno izveo. Ali on nije jedini Icoji se moe pohvaliti da je preivio takvu pustolovinu. Ni moj medvjed onog puta nije bio od kartona. - to? - udio se Jemmy. - Jeste li i vi ve imali posla s nekim medvjedom? - I te kako! Ja s njim i on samnom. - To nam morate ispriati! - Zato ne? - nakalja se Frank vano i zapoe: - Nalazio sam se tada ne ba dugo u Sjedinjenim Dravama, to jest bio sam jo prilino neiskusan u ovdanjim prilikama. Naravno time nije reeno da sam bio neobrazovan. Naprotiv, ja sam sa sobom ponio dobru porciju tjelesnih i duhovnih prednosti. Ali ipak sve treba nauiti, a ovjek ono to nije vidio niti se time bavio, ne moe ni poznavati. Bankar, na primjer, ma kako bio mudar, ne

moe tek onako, ni pet ni est, duvati obou, a ueni profesor eksperimentalne astronomije ne moe bez pouke potrebnih zahvata odmah postati skretniar. Ovo istiem kao svoju ispriku u odbranu. - Desilo se to dolje u Coloradu, u blizini Arkansasa. Ja sam se najprije po raznim gradovima bavio svakojakim poslom i utedio omanju svoticu. S njom sam htio zapoeti kakvu trgovinu na Zapadu, te sam tako s poprilinom zalihom robe krenuo na put kao takozvani pedlar. Pravio sam tako dobre poslove da sam sve prodao kad sam stigao u kraj Fort Lyon u Arkansasu. ak sam i kolica prodao uz zaradu. Onda sam uzjahao konja, sa Pukom u ruci i depovima punim novaca, i odluio J13 malko krenem, zabave radi, dublje u zemlju. Ve a Ja sam imao golemu elju da postanem uven West-rnan.
TorbTrT"

131- Koji ste i postali! - primijeti Jemmy.

- Da, ali jo ne posve. No, mislim ako sada udarimo na Siouxe, ja sigurno neu stati iza fronta kao Hannibal kod Waterlooa, te je posve mogue da u postati slavan ovjek. Ali dalje! Colorado je bio tada tek odnedavna poznat. Otkrili su izdana zlatna polja te su u gomilama sa istoka dolazili prospektori i di-geri. Pravih naseljenika meutim bilo je veoma malo. Stoga sam bio u neku ruku zauen kad sam na svom putu iznenada ugledao pravu pravcatu farmu. Ona se sastojala od omanje kolibe, vie njiva i prilino velikog panjaka. Ovaj settlement je leao na obalama Purgatoria i toj se okolnosti moglo pripisati da se u blizini nalazila uma. Tu je stajalo naroito mnogo javora, i ja sam se udio to je u svakom stablu pri dnu bila zabodena cijev iz koje je kapao sok u podmetnutu posudu. Bilo je to s proljea u najbolje doba za pripremanje javorovog eera. U blizini brvnare ugledao sam dugake, iroke, ali veoma plitke kace pune soka koji se u njima trebao ispariti. Ovo moram primijetiti jer je jedna od njih u mojoj pustolovini odigrala naroitu ulogu. - Jenkiju taj settlement sigurno nije pripadao - ubaci Old Shatterhand. - On bi sigurno poao u potragu za zlatom umjesto da kao stoar tu mirno sjedi. - Sasvim tano! Taj ovjek je potjecao iz Norveke i veoma me je gostoljubivo prihvatio. Obitelj mu se sastojala od ene, dva sina i jedne keri, i mene su pozvali da ostanem koliko mogu. Ovo sam rado uinio i pomagao im u domainstvu. Svojom uslunou i nasleenom umjenou stekao sam povjerenje tih ljudi, tako da su me ostavljali posve samog na farmi. Kod jednog susjeda je trebalo odrati takozvani house-raising-frolic i itava je obitelj htjela u tom veselju sudjelovati. Ja sam meutim morao ostati kod kue kao uvar i bdjeti nad farmom. Dakle, svi su odjahali i ja ostadoh sam. SuNaseobina, farma, primj. pisca. Sveanost kojom se proslavlja stavljan" ku" p"d "f primj. pisca.

132

se u tom kraju nazivao svatko do koga se s konjem doi za pola dana. Upravo na toj zdaljini od nas leala je i dotina farma te se tako "ovratak mojih domaina mogao oekivati tek nakon iva dana. __Oni su vam poklonili golemo povjerenje ree Jemmy. __Zato ne? Mislite li valjda da bi mi moda pala pomisao da s farmom pobjegnem? Izgledam li sluajno kao neki mangup? - O tome ni rijei. Mislio sam to drukije. Tim krajem je u to vrijeme prolazio svakojaki olo, vie nego danas. ta biste vi kao usamljeni ovjek mogli protiv takve ete uiniti? Takvi ljudi ne prezaju ni od ega. - Ni ja takoer! - Moram jo spomenuti da se malo podalje od kue nalazio visok hickory-orah. Do prvih grana bila mu je kora oguljena. Norveanin ju je, kako mi je ispriao, upotrijebio za bojenje. Stablo je bilo veoma glatko, te je trebalo biti i te kako spretan da se uza nj uvere. - To svakako od vas nitko nije ni traio - ree Davy. - Ne, traio nije nitko, ali se mogu dogoditi nesluene stvari zbog kojih e se ak i najplemenitiji ovjek popeti na stablo. Vi ete taj prirodni zakon za nekoliko minuta potvrditi. Dakle, da se vratim na glavnu stvar: nalazio sam se sasvim sam na farmi i razmiljao o tome kojim bi poslom mogao sebi da zasladim duge sate osame. Tano! U brvnari je pod od ilovae bio oteen a izmeu brvana na zidovima bijae otpala buka. To je valjalo popraviti, te je Norveanin odmah pokraj kue iskopao jamu i napunio je ilovaom. Jama je bila otprilike etiri lakta duga i tri iroka i do ivice napunjena. Sav oduevljen svojom nakanom htjedoh upravo do nje i iznenada stadoh - pred kim ih" im? - Bit e pred nekim medvjedom? - zapita Jemmv. - Da pred medvjedom koji je po svoj prilici napustio svoju jazbinu gore u Raton brdima da je133 malo razgleda svijet i ljude. No to je bilo posve protiv mog prekaljenog ukusa. Ta momina mi je pokazala tako sumnjivo lice da sam se jednim skokom kakav valjda nikad vie neu biti u stanju da izvedem, vinuo u stranu. Ali isto tako brzo poletio je i on za mnom. To je mojim udovima dalo nesluenu vitkost te mi je bijeg pred njim izgledao prava poslastica. Ja se poput zadnje-indijskog kralja tigra bacih prema hikoriu, uhvatih se za njega i poletih poput rakete uz stablo. Nitko ne vjeruje to je ovjek u stanju uiniti u jednom tako ne ba simpatinom poloaju. - Sigurno ste bili dobar planinar? - ree Jemmy.
linom

- Ma ne, nipoto. Ali kad je ovjeku medvjed za petama, onda se ne pita dugo da li veranje prija zdravlju, ve se vere i to s pravom strau. Na nesreu je stablo, kao to sam ve spomenuo, bilo veoma glatko. Nisam stigao do grana te mi je bilo teko da se uza nj drim. - O jada! To zna biti i opasno. Bili ste bez oruja. ta li je medvjed uradio? - Neto to je mirne savjesti mogao propustiti - naime on je poao za mnom. - Ah, sreom nije bio grizli! - To mi nije bilo vano, jer u tom asu je medvjed za mene bio medvjed. Ja se grevito stegoh uz stablo i pogledah u medvjeda. Tano, momak se uspravio dolje uz orah, obuhvatio ga rukama i poeo se peti polako i komotno. Ovo kao da je za nj bila prava ala, jer je veoma zadovoljno brundao preda se, otprilike kao maka kad prede, samo jae. Meni pak ne samo da je brujala glava, ve i itavo tijelo od naprezanja da se vrsto drim. Medvjed se sve vie i vie pribliavao. Bilo mi je nemogue da se. due zadrim na svom mjestu; morao sam dalje uvis. Tek to sam oslobodio jednu ruku da se uhvatim povie, ja izgubih oslonac. Dodue brzo sam se ponovo uhvatio, ali privlana snaga majice zemlje nije svoju rtvu putala. Od straha mogao sam sebi dopustiti jo jedan kratak dubok uzdah, a onda se sruih niz stablo kao elini eki od dvadeset centi takvom
134

goni pravo na medvjeda da je i on poletio na zemlju, a ja za njim! Mali ovjek je priao ovo tako ivahno da su se vi sluaoci pretvorili u uho te su zbog naina na koji je opisivao svoju nesreu praskali u buan smijeh. _ Da, smijte se samo - gunao je Frank. - Meni nije bilo nimalo do smijeha. Imao sam osjeaj kao da su mi svi dijelovi tijela ispremjetani. Bio sam posve gluh i tup da nekoliko sekundi nisam ni pomislio na ustajanje. - A medvjed? - zapita Jemmy. - I on je u prvo vrijeme bio isto tako miran poda mnom kao to sam i ja nijem sjedio nad njim. Onda se meutim nenadano uspravi i to me dovede do spoznaje mojih linih obaveza. I ja skoih i potrah - a on za mnom, da li od straha kao ja, ili od arke elje da jednom sklopljeno poznanstvo sa mnom nastavi, to vam ne bih znao rei. Zapravo, ja htjedoh prema vratima kue, ali za to je vrijeme bilo suvie kratko, a medvjed suvie blizu. Strah mi je ulio brzinu laste. inilo mi se kao da mi je uas duinu mojih nogu udvostruio i uetvorostruio. Poletio sam kao puano tane za ugao kue i - pravo u jamu s ilovaom, taman do pazuha. Sve sam zaboravio, nebo i zemlju, Evropu i Ameriku, sve svoje znanje i svu ilovau. U nju sam se bio zabio kao ohar u pekarsko tijesto i - pored mene se zau buno ,slap", kako Amerikanci kau. Odmah zatim zadobih takav udarac, kao da me je lupio odbojnik" eljeznikog vagona, i razrijeena ilovaa mi prekri glavu. itavo mi je lice bilo njom prevueno, samo je desno oko bilo slobodno. Ja se okretoh i - zabuljih u medvjeda koji je uslijed svoje lakomislenosti zaboravio da obrati panju na teren i tako za mnom skoio. Mogla mu se vidjeti samo glava, ali i ona je jezivo izgledala. Ljupko sm se pogledali tri sekunde. Onda se on okrene nao a " Ja na desno, svatko u hvalevrijednoj namjeri dospije do prijaznijeg mjesta. Naravno, on se bre
j prev

135izvukao od mene. Ve saAi se uplaio da e se ka " iskoi iz jame, zaustaviti da me opsjedne. Ali tele to je

stao na vrsto tlo, poletio je odatle u pravcu odakle smo doli i zaokrenuo iza ugla a da me nije udostojio ni jednog jedinog pogleda. Farewell, big muddy beast! Hromi Frank je u aru pripovijedanja bio ustao i svoj prikaz popratio odgovarajuim grimasama da su mu se sluaoci smijali smijehom kakav ovaj usamljeni kraj vjerojatno jo nikad nije uo. Ako bi netko i prestao da se smije, morao bi iznova zapoeti; bilo je zaista smijeno. - To je zacijelo vesela pustolovina - ree najzad Old Shatterhand - a najbolje u njoj je to je tako bezopasno za vas prola, naravno, na alost, i za medvjeda! - I za njega? - zapita Frank. - Oho! Pa ja jo nisam gotov. Kad se moj medvjed izgubio iza ugla, ja uh buku kao da se pokustvo prevre, meutim ne obratih panju na to .ve se samo potrudib da se to prije izvuem iz jame. To me je stajalo znatnog napora, jer je ilovaa bila veoma gusta te sam je se oslobodio samo na taj nain to sam joj ostavio svoje izme. Onda sam morao prije svega oprati lice. Pooh dakle iza kue kuda je protkala vodica kojoj sam sve to se kao suvino prilijepilo za moju vanjsku ovjenost ljubazno povjerio. Onda sam pohitao naprijed na pogledam po tragu u kome se pravcu medvjed udaljio. Ali momak nije uope otiao. Sjedio je tamo dolje ispod hikori stabla i - marno se oblizivao. - Ilovaom? Pah! - ree Jemrnv maui glavom-- Koliko ja poznajem udi tih zvijeri, on je odmah u vodu skoio. - To mu ope nije padalo na pamet, jer je t10 mudriji od vas, gospodine Jemmy. Poznato je, da medvjed voli slatke stvari, a i ja sam spomenuo drvene kace u kojima se isparavao eerni sok. Medvjedu Je ova pustolovina toliko malo prijala da je samo misi"3 kako e se u najveoj brzini izgubiti. Jedna od kaca
Zbogom lr..""- - "

138
_____, I,WA.lt -

Zbogom, krupna, prljava zvijeril priir."J. prev..

jala mu je na putu i on je u urbi htio preko nje koiti, ali je pritom upao u nju i oborio je sa postolja na kojem je stajala. Budui da je sok bio ve veoma gust, irio je snaan slatki miris zbog kojeg je lakomislena zvijer

zaboravila pad sa drveta, skok u jamu i mene. Umjesto da je uzela k srcu moje farewell" i opomenu koju je ono sadravalo, medvjed se kaodomain spustio pod stablo kako bi s najveim uitkom polizao eer sa ilovae. Bio je toliko udubljen u ovaj prijatan posao da uope nije primijetio kad sam se pored zida prouljao u kuu i sklonio. Sad sam bio u sigurnosti te sam uzeo svoju puku sa klina. Budui da je medvjed sjedio na stranjim apama, ja sam mogao nianiti koliko sam htio tako da sam ga morao pogoditi. Kugla je pogodila zvijer tano u mjesto gdje se po miljenju pjesnika skrivaju njena osjeanja, naime, pravo u srce. Medvjed se zgri, izprui, prednjim apama uini nekoliko kretnji objanjenja i padne onda mrtav na zemlju. Usred svoje lakomislenosti i svoje lakomosti prestao je da postoji kao ivo bie. - Hm - ree Old Shatterhand. - Kakve je boje bio va medvjed? - Krzno mu je bilo crno. - A gubica? - 2uta. - Ah, pa to je bio baribal kojega se uope niste trebali bojati. - Oho! Po njemu se moglo vidjeti da je imao merak na ljudsko meso! - Ne vjerujte u to! Baribal daleko vie voli plodove nego meso. Ja sam spreman da se bez oruja upustim u borbu s tom glupom, dobrom ivotinjom. Nekoliko snanih udaraca pesnicom, i on e pobjei. - Da, to ste vi! Pa vi obarate, kao to vam i ime kae, svakog ovjeka jednim udarcem svoje ake. Ja sam pak mnogo njenijih struna te ne bih bez oruja Pokuao i - stoj! Sto li protri ono? Frank je bio, kao to smo ve spomenuli, za jeme svog pripovjedanja ustao sa mjesta. Stojei pomjerio je kameni kr koji mu je leao pod 137nogama i prepanuo neku ivotinjicu koja se zadrala ispod kamena. Ona je munjevito projurila preko mjesta gdje su stajali i uvukla se u duplju jednog upijeg panja. Njeni pokreti su bili toliko hitri da se nre moglo vidjeti kojoj je vrsti pripadala. Netko, naime Crnac Bob, je bio kao eiektriziran njenom pojavom. On skoi na noge, potra prema panju i viknu: Stoka, stoka ovdje uletjela, sakrila u duplju! Masser Bob hoe izvaditi stoka iz stabla. - Oprezno! - opomenu ga Old Shatterhand. - Uope ne zna kakva je to ivotinja! - On, ona je tako mala! - Bob pokaza s oba kaiprsta duinu ivotinje. - Mali stvor moe u izvjesnim sluajevima biti opasniji od velikog. - Oposum ne biti opasan. - Jesi li vidio da je to oposum? - Da, da, Masser Bob vidio sasvim jasno oposum. On biti mastan veoma, veoma mastan i dati veoma ukusno peenje, oh mnogo ukusna! - On mljacnu jezikom i obrisa usne kao da je pred sobom ve viflio peenje. 4 - A ja mislim da se vara. Oposum nije tjjio hitar kao ova ivotinjica. - Oposum isto tako brzo trati, sasvim brzo. Zato massa Shatterhand ne priutiti masser Bobu dobro peenje? - Dobro, ako si ba toliko uvjeren da se nisi prevario, onda uradi to hoe! Ali nama ne dolazi blizu s tim jelom! - Vrlo rado ne doi blizu! Masser Bob ne dati nikom oposum. On jesti peenje posve sam. Sad panja! On izvui oposum iz duplje! - Bob zasue desni rukav. - Ne tako, ne tako! - opomenu ga Old Shatterhand. - Tog stvora mora lijevom rukom uhvatiti, a u desnu uzeti no. im ga bude zgrabio, izvui e ga brzo van i kleknut e na nj, onda se on nee moi kretati i braniti i ti e mu brzo presjei gr10" 138 - Lijepo! To biti vrlo lijepo! Masser Bob e uraditi, jer masser Bob biti veliki Westman i uveni lovac. On zasue potom lijevi rukav, uze no u desnu ku a lijevu zavue u rupu, oprezno i usteui se, "poto nita nije osjetio, on je gurnu jo gublje. Onda meutim nenadano ispusti no i glasno kriknu razvlaei grimase od bola i maui slobodnom desnom rukom po zraku. - Heigh-ho, heigh-ho. - zapomagao je. - Ovo boljeti, veoma boljeti. - Sto je? Ima li zvijerku? - Da li je masser Bob imati? Ne, zvijer imati Masser Boba. - O jada! Da li te je ugrizla za ruku? - Duboko, sasvim duboko! - Onda povuci, vuci samo! - Ne, jer to strano boli! - Ali ruku ne moe ostaviti u duplji. Kad takva jedna zvijer jednom zagrize, ona je lako ne puta. Dakle, vuci! A kad je izvue van, uhvati je brzo drugom rukom i dri vrsto dok joj ja ne zadam smrtni udarac. Old Shatterhand uze svoj dugi no iz pojasa i prie Bobu uz stabla. Crnac je povukao ruku, naravno veoma lagano, i zakripao zubima bolno qvi-lei. Zvijer se doista nije opustila te ju je izvukao do otvora duplje. Onda Crnac uini jo jedan brzi trzaj i zvijer izae objesivi se zubima o njegovu lijevu ruku. On je hitro epa desnom za stranji dio tijela oekujui da Old Shatterhand upotrijebi no. Umjesto toga ovaj skoi to je bre mogao unazad i- viknu: - Skunk! Bjeite, bjeite to dalje, o ljudi! Ovim imenom se naziva ameriki tvor. To je sisavac dug nekih etrdesetak centimetara i spada u kune, ima gotovo isto toliko dugi prugasti rep i nezgrapan nos na iljastoj glavi. Krzno mu je crno i pro-_arano dvjema snjenobijelim

prugama koje se prote-u du bokova i spajaju na plekama. On se hrani jajima, malim ivotinjama,_ ali esto napada i zeeve;
Ah, ah.

189u lov izlazi samo nou, a ostalo vrijeme provodi podzemnim skrovitima i dupljama stabala.

Ovaj stvor zasluuje s puno prava svoj latinski naziv mephitis. On naime ima ispod .repa jednu zli jezdu iz koje trca neku uljanu tenost otra, neprijatna mirisa, da bi se odbranio kad ga netko na padne. Smrad te ute tekuine je doista straan i zadri se vie mjeseci na odijelu koje poprska. Budui da je skunk u stanju pogoditi tim smrdljivim sokom neprijatelja na znatnoj razdaljini, svatko koji tu ivotinju poznaje, dri se to dalje od nje. Jer koga ona poprska, moe se lako nai u poloaju da tjednima bude iskljuen iz svakog ljudskog drutva. Umjesto oposuma Bob je dakle uhvatio jednog takvog smrdljivca. Ostali ljudi su skoili sa svojih mjesta i pobjegli. Baci ga! Brzo, brzo! - savjetovao je Debeljko Jemmy Crncu. - Masser Bob ne moi baciti - jadikovao je Crnac. - On je zabio zube u njegovu ruku i - oh, au - au, oh! Faugh it" s a beastly shame, fuj mrcino jedna! Sad je poprskao masser Boba. O smrti, o pakla, 0 vraga! Kako smrditi masser Bob! Nitko to ne moi izdrati. Masser Bob morati uguiti se. Gubi se, gubi se, jezivi stvore! - On ga htjede stresti s ruke, ali sav je njegov trud bio uzaludan. - ekaj! Masser Bob tebe ve skinuti, ti dirty pig, ti faoul rascal! - On zamahnu desnom akom 1 zadade ivotinji straan udar po glavi. Taj udarac onesvijesti skunka, ali on jo dublje zari svoje zube u Crnevu ruku. Urlajui cd boli, Bob podie svoj no sa zemlje i odreza skunku grkljan. - Tako! - uzviknu on. - Sad masser Bob P" bijedio. Oh, masser Bob se ne plaiti, ni od kakvog medvjeda i ni od kakve smelling beast! Neka sva gospoda dou i vide kako masser Bob ubiti krvoedna zvijer! Ali oni su se dobro pazili da mu se ne priblie, jer je on irio tako uasan smrad da su svi, uprkos razdaljine, drali zapuene nosove. - No, zato ne
Gade smrdljivi. Lupeu pokvareni.

140 7anita on. - Zato ne proslaviti pobjeda sa doi" Mome, jesi li lud? - srdito se obrecnu De-i-ko Jemmy. - Tko moe da ti se priblii! Ti zaudara kudikamo gore od najstranije kuge! __p3 niaser Bob mirisati vrlo loe. Masser Bob ve sam primijetiti! Oh, oh, tko moe izdrati ovaj miris! - Lice mu poprimi jeziv izgled. _ Baci tvora! - savjetovao mu je Old Shatterhand. Bob pokua da uradi po njegovu savjetu, ali mu ne uspije. - Zubi tvora su se bili duboko arili u ruku massera Boba. Masser Bob ne moi otvoriti gubicu ove stoke! Kukajui i jauui vukao je i cimao skunkovu glavu, ali uzalud. - The evil! - viknuo je ljutit. - Skunk ne moi ipak vjeito visiti na ruka masser Boba! Zar nema nikoga tko htjeti pomoi jadan masser Bob? Hromom Franku bi ga ao. Njegovo mekano srce natjera ga da pokua osloboditi Crnca od mrtvog neprijatelja. On mu prie naravno sasvim polako i ree: - uj, Bob, ja u pokuati. Ti mi, dodue, mirie mnogo na smrad, ali to e valjda moja ovjenost izdrati. Meutim ja ti postavljam samo jedan uvjet, nemoj me nikako dotai! - Masser Bob ne prii massa Franku! - sveano ga uvjeri Crnac. - Onda dobro! Ali ni tvoja odjea ne smije okrznuti moju, inae emo mirisati udvoje, a ja bih ti ipak htio radije samom prepustiti to asno pravo. " - Massa Frank samo doi! Masser Bob bude posve paziti! Bijae zaista to pravo junatvo kad je mali Sas onda priao Crncu. Da je samo malo dotakao bilo Sdje Bobovo ruho potrcano skunkovim smradom, zadesila bi ga sudbina izgnanika, ukoliko ne U vie volio da se zauvijek oprosti od svojih haljina. Odvratni smrad je gotovo zaustavio dah Hromom anku dok je pomagao Crncu. Ali on je hrabro iz141drao. - Sad mi isprui ruku, Crni! - zapovijedi o - Suvie blizu ne elim ti se primai.

Bob poslua ovo nareenje i Sas uhvati jednom rukom gornju a drugom donju vilicu zvijeri kako bi oslobodio Crnca. Ovo mu je polo za rukom tek nakon krajnjeg naprezanja sve svoje snage. Morao je upravo slomiti skunkovu eljust, a onda je urno skoio unatrag. Skoro ga je uhvatila nesvijest, tako je grozno Crnac zaudarao. Bob je bio posve veseo kad se oslobodio. Ruka mu je dodue krvarila, no on nije obraao panju na to, ve je zadovoljan priao ostalima. Ali tada Old Shatterhand podie svoju puku, uperi je u Bobove grudi i zapovjedi: Stoj, inae u te ubiti! - O nebesa! Zato htjeti ubiti siroti dobri masser Bob? - Jer e i na nas prijei smrad, ako nas dotakne. Potri brzo niz vou, to moe dalje, i zbaci sa sebe sve svoje ruho. - Odjea baciti? Zar masser Bob da se oprosti od svog lijepog kaliko kaputa i hlaa i prsluka? - Svega! Onda se vrati i sjedi ovdje u ribnjak tako da ti voda doe do grla. Dakle, brzo! to vie bude oklijevao, tim e due zadrati na sebi smrad. - Kakva nesrea! Moj lijepo odijelo! Masser Bob njega oprati i ne mirisati vie! - Ne, masser Bob e mene posluati, inae u ga ubiti na licu mjesta; dakle: jedan - dva i - trr -! lovac poe s podignutom pukom prema Crncu.

- Ne, ne! - vikao je Bob. - Ne ubiti! Masser Bob otrati brzo, brzo brzo! On se izgubi u tami noi. Naravno da Old Shat-terhandova prijetnja nije bila ozbiljno zamiljen8" ali ona je bila najbolje sredstvo da Crnca privoli na brzu poslunost. Bob se uskoro vrati i sjede u ribnjak da se opere. Umjesto sapuna adoe mu poprilian komad medvjee masti sa pepelom od drveta, kojeg je bilo dovoljno kraj vatre. - Kakva teta za lijep mast od medvjeda! - alio je on. - Masser Bob biti fini finglet-man, np
Momak s kovrdavom kosom primj. prevod..

142

bian niger, jer on moi isplesti uvojke, ovako duge! __ Peri se samo! - smijao se Jemmy. - Ne misli sada na SV U J ljepotu, ve na nae nosove! - Od Crnca se irio, premda se oslobodio svog odijela i premda je sjedio u vodi, jo uvijek uasan smrad. __Ali - upita on - koliko mora masser Bob ovdje sjediti i prati? - Dokle budemo ovdje ostali, dakle, do sutra ujutro. - To masser Bob ne moi izdrati! - Bit e prisiljen da izdri. Druga je stvar da li e preostale pastrve izdrati. Ne znam da li ribe imaju ulo mirisa, ali ako ga imaju, onda se nee ba obradovati posjeti koju si im upravo uinio. - A kad e smjeti masser Bob donijeti svoje odijelo da i njega opere? - To nikako. Ono e ostati tamo gdje je, jer je postalo neupotrebljivo. - Ali to e jadni masser Bob obui? - Da, to je zacijelo nezgodna stvar. Nema nikakve zamjene za tvoje haljine. Morat e se vjerojatno uviti u kou grizlijevu koga je Martin danas ubio. Moda emo tamo gore u stjenovitoj planini nai neki naputen dom kakvog prastarog krojakog majstora, gdje e se snabdjeti arapama i ogrtaem. Dotle e meutim biti na zaelju nae povorke, jer nam bar slijedeih nekoliko dana ne smije blizu prii. Prema tome peri se samo marno, peri! I ukoliko se vie trlja, utoliko e se prije izgubiti smrad. I Bob je trljao to je ee mogao. Samo mu je glava virila iz vode; zaista je bilo veselo promatrati kakve je grimase pravio. 1489. BEZIMENI Ostali su se bili u meuvremenu vratili logorskoj vatri. Samo je po sebi pojmljivo to je Bobova pustolovina bila najprije predmet njihova razgovora. Onda su zamolili Dugajliju Davyja da im ispria neki od svojih doivljaja. On je izaao ovoj elji u susret i pripovijedao im o jednom susretu sa traperom Jug-gle-Fredom koji je bio poznat kao majstor u gaanju. Poto je opisao nekoliko podviga ovog uvenog West-mana, on je dodao na kraju: - Ali ima i drugih takvih strijelaca. Ja poznajem dvojicu koje nitko nije pobijedio: Winnetoua i Old Shatterhanda. Molim vas, sir zar nam ne biste ispriali neku od svojih dogodovtina? Ove posljednje rijei bile su upuene Old Shatter -handu. On ne odgovori odmah, ve duboko udahnu kao da je htio ulom mirisa ispipati zrak. - Da, onaj momak tamo u vodi mirie jo uvijek posve jako - ree Jemmy. - Nisam ja udahnuo zrak zbog njega - uzvrati Old Shatterhand, uperivi ispitivaki pogled u stranu na svog konja Hatatitla koji je bio prestao da pase i nozdrvama njuei uvlaio zrak. - Onda miriite neto drugo? - zapita Davy. - Ne! - Zatim se Old Shatterhand obrati poluglasno Winnetouu: - Gonjuhn-eh-go! Ovo znai na naem jeziku: - Pazi! - Budui da drugi nisu razumjeli govor Apaa, oni nisu ni znah
Zonelef Fred pritnj. pie". 144

je Old Shatterhand rekao. Winnetou kimnu glaom lati se svoje puke Privue Je k sebiOld Shatterhandov konj okrenu frkui glavu prema vatri; oi su mu svjetlucale. - Dih-il-hu! - dovikne lovac konju i on odmah lee u travu, ne pokazujui nikakve znake uznemirenosti. Poto je i Old Shatterhand svoju dvocijevku privukao k sebi, upita ga Jemmy: - Sta je to, sir? Va konj kao da je neto nanjuio? - Osjetio je Crnev miris - umiri ga upitani. - Ali vas dvojica ste se maili oruja! - Jer bih htio da vam ispriam neto o gaanju s ,kuka"! Vi ste vjerojatno o tome uli? - Svakako! Mada su govorili engleski, Frank ipak ree svojim saksonskim narjejem: - ujte, master Shatterhand, vi se najvema sluite pogrenim izrazom! - Kako to? - Ovo se naime ne zove gaanje ,s kuka", ve krstobolja. Tko nju dobije taj ide pogrbljen i uzet, jer ga krsta i kukovi uasno bole. Taj izraz huftschuss je stoga ortograisko-medicinski posve pogrean.

Dok je Frank ovo govorio na Old Shatterhandu se nije moglo nimalo primijetiti, da je i on isto onako kao Winnetou otrim pogledom pretraivao ivicu ume s one strane potoka i ribnjaka. Svoj eir je bio toliko navukao na elo da su mu oi bile duboko u sjeni, te se nije moglo dobro vidjeti u kom pravcu i na koji predmet ih je bio uperio. Potom on odgovori, nimalo abunjen: - Molim lijepo, moj najbolji Frank, ja znam vrlo dobro to je hexenschuss. Ali Ja sam mislio na neto sasvim drugo. - Ah tako! Dobro, a nato to? - Na gaanje ,s kuka", kao to rekoh. Neki ga nazivaju i gaanjem ,s koljena". Time mislim na onaj stav pri kojem se puka ne uzme kao obino, ve se Podigne samo do kuka ili poloi uz butinu i koljeno. Pa onda se uope ne moe nianiti!
- Kr_,"?ra ri ei Huftschuss - gaanje iz kuka, Hexenschuss kr stobolja primj. prev.. orlovima 145- Svakako nije lako stei potrebnu spretnost, i ja znam mnoge

dobre Zapadnjake, koji svoj cilj inae nikad ne promae, ali pri gaanju ,s kuka" ili koljena redovito opale u prazno. - Pa emu je onda pronaeno to gaanje ,s kuka"? Zar nije bolje gaati na uobiajeni nain u kojem je ovjek siguran da e pogoditi. - Ne! Dogodi se esto da se Westman bez spomenute spretnosti nae u smrtnoj opasnosti. Ovom gaanju s kuka se naime pribjegava samo onda kad se sjedi ili na zemlji lei i kad se neprijatelju ne eli staviti do znanja da se uope namjerava pucati. Zamislite, eto, da se u blizini nalaze neprijateljski raspoloeni Indijanci s namjerom da nas napadnu. Oni su razaslali svoje uhode koji se uljaju da saznaju koliko smo mi jaki, da li na logor odgovara njihovoj nakani i da li smo preduzeli potrebnu opreznost. Te uhode dolaze milei na rukama i stopala-ma... - Ali njih bi prije toga morala otkriti naa straa! ubaci Frank. - To nije ba tako sigurno kao to mislite. Ja sam se na primjer uvukao u ator Oihtka-Petej, premda je on postavio strae i premda je teren bio ravan i obrastao samo travom. Ovdje pak stoje unaokolo stabla koja uljanje izvanredno olakavaju. No, idemo dalje! Uhode su se provukle pokraj naih straa. One lee na rubu ume, iza ili izmeu spleta granja i promatraju nas. Uspije li im da se vrate svojima, onda je s nama gotovo. Neemo imati pojma kad nas napadnu i unite. Najbolje protusredstvo je uhode uiniti bezopasnima. - Dakle ubiti ih? - Da. Ja sam dodue protiv svakoga prolijevanja krvi, kad se moe izbjei, ali u jednom ovakvom sluaju bilo bi samoubojstvo potedjeti neprijatelja. Zato je on osuen na kurum. - Gopi-aguan-nesigo - oni su blizu - apnu poglavica Apaa. - Si-tesi-go-aguan - ja ih vidim - uzvrati Ol Shatterhand. 146 _ Naki - dvojicu! __ Ha-ah - da! __ Ni-darteh, si ohi; pi-es-itah tajasi - ti ovog, ja u onog; usred ela! - Pri tom Apa prebaci lijevu ruku na desni kuk. __Sta to skrivate od nas? - zapita Dugajlija
Davy.

- Nita neobino. Eekao sam poglavici govorom Apaa da mi pomogne da vam objasnim ta to znai gaanje s kuka. - To ve znam. Meni dodue nije nikad polo za rukom ma kako da sam ga dugo vjebao. Da se vratim na vae prijanje rijei, morali biste ipak uhode najprije opaziti da biste ih ubili. - Svakako! - U tami gustia tamo prijeko? - Da! - Ali oni e pripaziti da se ne priblie toliko da bi ih mi mogli vidjeti! - Hm! " Old Shatterhand upre pogled jo jednom na rub ume, kimnu zadovoljno glavom preda se i odgovori: - Da li ste moda ikad vidjeli nou u moru oi tin -terara, morskog psa, kako sijaju? - Ne! - Eto, te se oi mogu sasvim jasno vidjeti. One Imaju neki fosforescentni sjaj. I svako drugo oko, pa l ovjeje, ima taj isti sjaj, premda ne istog intenziteta. I to je mo opaanja oka nou vie napregnuta " se oko moe u tami jasnije opaziti. Pretpostavimo, "a primjer, da se sada tamo prijeko u bunju nalazi neki uhoda koji nas promatra, ja bih mu vidio oi, a Winnetou isto tako. - Malo pretjerujete, gospodine! - ree Davy. - St" ti na to kae, stari Jemmy? - Mislim da ni ja nisam slijep! - uzvrati upitani. "7 Sreom mi smo ovdje sigurni od takve jedne po-sjete. Ipak je malo kakljivo kad ovjek doe u takav Poloaj da je potreban dobar metak iz sjedecejg stava. Zflr ne, sir?
IO"

147- Da - kimne Old Shatterhand. - Pogledajte amo mister Frank! Dakle, pretpostavimo sluaj da se tamo

prijeko nalazi neki neprijateljski uhoda kome vidim oi kako se izmeu lia sjaje. Moram ga ubiti ako ne elim dovesti u opasnost svoj vlastiti ivot. Ako meutim stavim puku na obraz, on e vidjeti da elim pucati i odmah e se povui. Moda ima ve uperenu puku na mene i opalit e svoj metak prije nego ja moj. To moram izbjei

time to u se posluiti gaanjem s kuka. Pri tom se sjedi mirno i naizgled posve spokojno, kao ja sada. Puka se uzme i polako malo podigne, kao da se eli neto pogledati ili se sa njom poigrati. Onda se obori glava, kao ja sada, i pogleda u stranu, ali pogled oiju zasjajenih obodom eira, je otro uperen u cilj, ba ovako kao to Winnetou i ja sada inimo. Sto je rijeima objanjavao to, je zajedno sa Apa-om djelom pokazao. - Desnom rukom se pritegne kundak vrsto uz kuk, a cijev uz koljeno, lijeva se prebaci na zatvara puke da bi dobila jo vri poloaj, kaiprst desne ruke se poloi na okida, cijev se uperi tako da metak udari izmeu oiju, dakle usred uhodina ela - ovo nianjenje se svakako mora dobro nauiti, i onda se pritisne - tada! Njegov pucanj sijevnu, i u istom trenutku granu i Apaeva puka. Obojica hitro skoie na noge. Win-netou odbaci svoju puku i izvue no iz pojasa te poput pantere poleti pr eko potoka u gusti. - Anemacokan kozo! Kare! Empanoke! - Gasite vatru! Sjedite! Ne govorite! - viknu Old Shatterhand narjejem oona. Istog asa on izmama razgrnu vatru kraj koje je sjedio i baci zapaljene cjepanice u ribnjak. Onda pojuri za Apaem. ooni su kao i bijelci, skoili na noge kad su se prolomili pucnji. Hladnokrvni i duhom prisutni crveni ratnici posluae Old Shatterhandovo nareenje te za tren oka bacie preostale ugarke u vodu. Za a-sak zavlada duboka tama, mada je prolo samo nekoliko sekundi otkad su se pucnji prolomili. 148 I naredba da budu mirni bila je izvrena, samo od jednog naime od Crnca koji je sjedio u vodi i oko ije su glave letjeli ugarci to su se itei gasili u vodi. - Boe, boe! - vikao je on. - Tko to pucati? Zato bacati vatra na siroti masser Bob? Zar masser Bob izgorjeti i utopiti se? Zar biti kuhan kao pastrva? Zato ne biti svjetlo? Oh, oh, masser Bob ne vidjeti nikoga vie! - uti, glupane! - doviknu mu Jemmv. - Zato masser Bob utjeti? Zato sada ne... - Tiho! inae emo t ubiti! Neprijatelj je ovdje." Od tog asa glas massera Boba se nije vie uo. On je sjedio nepomino u vodi kako svoje cijenjeno prisustvo ne bi odao neprijatelju. Unaokolo je zavladao muk. Samo se povremeno ulo frkanje konja ili udar kopitom. Ljudi koje su tako neoekivano prepali u njihovoj sigurnosti zbili su se jedan do drugog. Indijanci nisu govorili ni rijei. Bijelci su se apatom meusobno dogovarali. Onda se razlijee Old Shatterhandov glas: - Upalite ponovo vatru! Ali-se drite dalje od nje da vas ne vide! Jemmy i Davy klekoe da izvre nareenje i onda se odmah povukoe ponovo u tamu. U svjetlu vatre pomolie se onda Winnetou i Old Shatterhand, obojica s pukom u ruci i Indijancem na ramenu. Ostali im se htjedoe pribliiti, ali Old Shatterhand ree: - Sad nije vrijeme za objanjenje. Ovu dvojicu mrtvaca privezat emo na dva rezervna konja i onda emo krenuti. Dodue bila su samo ova dvojica ovdje pokraj logora, ali ovjek ne zna koliko to ima u blizini. Dakle, brzo! Oba lesa su imala okruglu rupu na elu i potilj-fu- Kugle su im proiale kroz glavu ba onako kao sto je Winnetou rekao Old Shatterhandu: - Pi-es-itah-tajasi - posred ela. Svi suputnici su bili sigurni i izvrsni strijelci, ali . navovako nevjerojatna sigurnost gaanja duboko ih za udila da su ooni aputali meu sobom i s Praznovjericom gledali u dva uvena lovca. 14 Pokret je uslijedio brzo i u tiini. Vatru su ponovo zagasili. Onda su Winnetou i Old Shatterhan stali na elo povorke, te zapoe jahanje kroz no. Dolina je uskoro postala toliko uzana da je morao jedan za drugim jahati. Ova okolnost i nuna obazrivost nisu doputali nikakav razgovor. Naravno da Crnca nisu ostavili u vodi. On se uurio bez odijela na svom kljusetu na kraju povorke, jer je na sebi nosio smrdljivo tvorovo zavjete-nje. Dugajlija Davy mu je dao stari, poderani santilo pokriva koji mu je sluio kao sedlo, te ga je Bob omotao oko bedara kao otoanin junih mora kecelju. Bob se bio zavadio sa sobom i svojom sudbinom te je duboko uvrijeen brundao preda se. Tako su satima ili u najveoj tiini i najveoj brzini, najprije kroz uzanu dolinu a onda uz prostranu, golu padinu brda pa potom niz nju preko valovite, uzane prerije, i kad je dan konano poeo svitati, pred jahaima se ukaza tijesni klanac koji je vodio izmeu visokih tamnom umom obraslih brda. Tu, na ulazu u klanac, zaustavie se dvojica vodia i sjahae sa svojih konja. Ostali pooe za njihovim primjerom. Sa konja su skinuli oba lesa i poloili ih na zemlju. ooni su napravili irok krug oko njih. Znali su da e sada poeti vijeanje na kojem su najprij samo poglavice mogle uzeti uea. Ostali su morali saekati da ih pozovu na dogovor. Ubijeni Indijanci su bili odjeveni na indijanski nain, napola u vuneno, napola u kono ruho. Teko ia im je bilo vie od dvadeset godina. - Pomislio sam ovo - ree Old Shatterhan. - Samo neiskusni ratnici otvaraju toliko oi kad uhode neprijateljski logor te im se sjaj oiju moe lako opaziti. Lukavi uhoda meutim skrije napola oko ispod .kapka i trepavice. Ali kojem li plemenu pripadaju? Ovo je pitanje bilo upueno Jemmyju. - Hini - promrmlja Debeljko. - Hoete li vjerovati, gospoine, da me je vae pitanje pomalo zbunilo?

- Vjerujem vam, jer i ja ne bih u ovaj as mogao na njega odgovoriti. Oni se nalaze u ratnom P Siodu. Ovo je sigurno, jer, premda su prilino izbrisa150 ipak se vide ratne boje na njihovim licima. Crno f Crveno! Boje Ogellallaha. Uprkos tome momci kao nisu siouxi. Po njihovom ruhu se ne moe nita .jalcljuciti. Pretraimo im najprije depove? Depovi su im bili sasvim prazni. U njima se nije mogla nai ni najmanja sitnica. Kraj njihovih leeva su sino nali puke, te su i njih pregledali. Bile su napunjene, ali nisu imale nikakvo obiljeje po kojem bi se moglo zakljuiti kojem plemenu pripadaju. __Moda su bili posve bezopasni za nas - primijeti Dugajlija Davy. - Sluajno su nabasali u kraj gdje smo logorovali te su nas morali zbog svoje vlastite sigurnosti uhoditi. Old Shatterhan odmahne glavom i uzvrati: - Mjesto gdje smo zakonaili bilo je tako odabrano da tu ovjek ne bi mogao sluajno zalutati. Ova dvojica su slijedila na trag. - To jo nije dokaz protiv njih! - Ne. Ali oni su mudro uklonili od sebe sve po emu bi se moglo utvrditi njihovo pleme. Ovo je sumnjivo. Bili su s pukama, ali bez baruta i olova. Ovo je jo sumnjivije, jer se ovako ni jedan Indijanac ne udaljuje od svoje horde. Oni sasvim sigurno pripadaju nekoj druini ije su uhode bili. - Hm! Moda nisu ak ni konje imali. - Mislite? Pogledajte kone hlae ovog ovdje. Zar im nisu nogavice s unutranje strane izglaane? Od ega bi to bilo, ako ne od jahanja! - Moda od ranijeg. Old Shatterhan klekne i privue nos hlaama. Onda ree ustajui: - Pomiriite ovu nogavicu! Sasvim se pouzdano moe osjetiti miris konjskog znoja. -Ali budui da se on u divljini brzo izgubi, mora da su ova dvojica jo jue jahali na konju. Tada im prie Wohkadeh i ree: - Neka slavni ljudi dopuste Wohkadehu da prozbori koju rije, Premda je jo mlad i neiskusan! - Govori samo! - kininu Old Shatterhan ohrabrujui ga. 151- Wohkadeh dodue ne poznaje ove crvene rat. nike, ali on poznaje lovaku koulju jednog od njih On se sagnu, podie av lovake koulje i pokaza na zarez koji se na njoj vidio te ree: - Wohkadeh - je urezao svoj totem, jer je koulja njemu trebala pripasti. - Ah, ovo je udesan susret. Moda emo sada doznati neto poblie. - Wohkadeh ne moe nita sa sigurnou rei, ali on pretpostavlja da ova dva mlada ratnika pripadaju plemenu Upsaroka. - Kakav razlog ima moj mladi brat za ovu pretpostavku? - zapita Ol Shatterhan. - Wohkadeh je bio prisutan kad su Sioux-Ogel-lallasi pokrali Upsaroke. Mi, smo dolazili od onog iz-uljenog brda koje bljedoliki nazivaju Lisijim leima i preli preko sjevernog rukavca Cheyenne rijeke, na mjestu gdje se probija izmeu Three Peaksa i Inyan Kara-brda. Dok smo jahali izmeu brda i rijeke, zaokrenuti smo na rubu ume i ugledali deset i osam crvenih ljudi kako se u vodi kupaju. Ogellal-lasi su odrali krae vijeanje. Kupai su bili Upsaroke, dakle neprijatelji. Zakljuili su da im uine najveu sramotu koja se crvenom ratniku moe uiniti... - Zounds! - viknu Ol Shatterhan. - Nisu im valjda htjeli opljakati njihove najvee svetinje, kesice sa vraarijama? - Moj bijeli brat je pogodio. Sioux-Ogellallasi su dojahali ispod stabala do mjesta gdje su kraj bunja pasli konji Upsaroka. Tamo su im leale haljine, oruje i vraarije. Ogellallasi su sjahali i privukli im se. Polo im je za rukom da izvre krau. - Zar kupai nisu postavili strau? - Ne. Nisu mogli slutiti da e se pojaviti eta neprijateljski nastrojenih Ogellallaha na mjestu gdje su pasli konji Upsaroka. Siouxi su opljakali konje i ljekarije i gotovo svo ruho i oruje Vrana-Indijanaca. Onda su ponovo uzjahali svoje konje i odgalopirau-Kad su dijelili plijen, Wohkadeh je dobio ovu lovaku
Inicijal. Vrana-IndiJanci prlmj. pisca.

152 . On meutim nije htio biti lopov, ve je svoj totem u nju i kriom je bacio. __ Kad je to bilo? __ etiri dana prije nego su me Ogellallasi poslali jfao uhodu protiv ratnika Soona. __Onda su se Upsaroke u najveoj brzini snab-cheli novim konjima, naijinama i orujem i pojahali za kradljivcima. Uz put su nali ovu odbaenu koulju koju je zakoniti vlasnik ponovo dobio. Za Ind-smana nema vee sramote, nego kad mu ukradu njegovu svetinju. On se kod svojih ne smije pojaviti prije nego je pronae ili drugu opljaka i pri tome njena vlasnika ubije. Indijanac koji poe da trai izgubljenu vreicu s ljekarijama pokazuje gotovo luaku smjelost. Sasvim mu je svejedno da li e ubiti prijatelja ili neprijatelja, i ja sam stoga uvjeren da smo sino umakli Velikoj opasnosti. ta bi bilo, najdrai Jemmy, da sino nismo nita primijetili?

- Hm! - promrmlja Debeljko prelazei rukom ispod eira kako bi se zbunjen poeao. - U tom sluaju sada bismo leali negdje u dubokom miru, ali bez skalpa i ivota. Ja dodue znam da se nou moe opaziti neije oko, ali sino sam bio vrsto uvjeren da nikakvog neprijateljskog stvora nema u blizini te se zbog toga za takvo neto nisam uope brinuo. Dakle, vi sigurno mislite da su Upsaroke krenuli za nama? - U svakom sluaju oni nas prate, a pogotovu sada kad smo ubili dvojicu njihovih. - Onda veeras moramo biti spremni na njihov Prepad. - S time moramo svakako raunati - sloi se Ol Shatterhan. - Sto kae moj crveni brat na to? Jesu li Upsaroke sada neprijatelji Soona? - Ove ri-Jei su bile upuene Oihtka-Peteju. - Ne. Oni su neprijatelji Sioux-Ogellallaha, koji 511 i nai neprijatelji. Protiv njih mi nismo iskopali ratnu sjekiru. Ali ratnik koji trai svoje vraarije je eprijatelj svih ljudi. Protiv njega se mora ovjek aniti kao protiv divlje .zvijeri. Neka moja bijela 153braa budu pametna i preduzmu sve mjere za na sigurnost! Old Shatterhand dobaci upitan pogled Winnetouu koji dotle nije ni rijei prozborio. Bilo je zaista za uenje kako su se njih dvojica dobro razumjeli Iako Old Shatterhand nije iznio nikakav plan, Win-netou je pogodio njegove misli kad je rekao: - Moj brat namjerava uiniti ono to treba? -- U luku pojahati natrag? - Da, Winnetou se slae. - To me raduje. U tom sluaju mi nismo napadnuti, ve napadai. Ako se ne .varam, za dva emo sata odavde stii do mjesta izvanredno podesnog za izvrenje moga plana. - Stoga ne gubimo bez potrebe, ovdje vrijeme - ree Davy. - No, ta emo uraditi sa.ovim mrtvacima? - Skalpovi ove dvojice ratnika pripadaju Old Shatterhandu i poglavici Apaa koji su ih ubili - odlui Oihtka-Petej. - Ja sam kranin i ne skaliiram ljude - obi bijeli lovac ovaj prijedlog. I Winnetou ree uz odbojnu kretnju ruke: - Poglavici Apaa nije potreban skalp ovil djeaka da uvelia svoje ime. Ovi mladii su dovoljno nesretni to su bez svojih svetinja otili u vjena lovita, pa zar da im jo ubijemo i njihove due time to emo im skinuti skalp. Nek oni poivaju pod kamenjem, sa svojim pukama, jer su pali kao ratnici" koji su imali hrabrosti da se usude privui logoru svojih neprijatelja. - Ovo poglavica oona nije oekivao, te Upita sa svim znacima uenja: - Zar moja braa hoe onima koji su im radili o glavi dati pokop? - Da - potvrdi Old Shatterhand. - Mi emo im poloiti u ruke njihove puke, postavit emo ih uspravno da sjede sa licem okrenutim prema kraju Svetih kamenoloma, i onda emo naslagati oko njih kamenje. Tako se ukazuje ast ratnicima. Kad njihova braa dou, proganjajui nas, spoznat e da im n11 nismo neprijatelji, ve prijatelji. Pokai da si i ti ple" 154 nit ratnik i zapovjedi svojim ljudima neka donesu "tunenje da s njime podignemo breuljak! Mo poimanja oona nije mogla da shvati misli ve dvojice lovaca, ali oni su gajili takvo strahopotovanje pred njima da se nisu usprotivili da im ispune elju. Dvojicu palih. Indijanaca u sjedeem stavu smjeste, jednog s desne, a drugog s lijeve strane ulaza u klanac, s licima okrenutim prema sjevero-istoku. U ruke su im stavili puke i onda ih pokrili kamenjem. Kad su s ovim poslom bili gotovi, ponovo su krenuli. Prije polaska Winnetou ree Old Shatterhandu: - Poglavica Apaa e ovdje ostati da osmotri dolazak Upsaroka. Mladi sin lovca na medvjede neka ostane sa njim. Ovo je bila velika ast za Martina Baumanna, koja ga je ispunila radosnim ponosom. Njih dvojica, dakle, ostadoe dok su ostali odjahali dalje, na elu s Old Shatterhandom. Sada, poto je bio dan, jahali su znatno bre nego za vrijeme protekle noi. Klanac, ponekad ravan, ali uglavnom valovit, vodio je duboko izmeu izduenih visova. Nakon dva sata, dakle u naznaeno vrijeme, visovi se sklopie u kanjon, uzan, visok i gotovo okomit. Klisura je bila toliko uzana da su samo tri konjanika mogla jedan pokraj drugog projahati. Uz litice sa strane se nije moglo uzverati. Tu i tamo je bio poneki bun gdje se ovjek mogao sakriti, pa ipak je tlo bilo dovoljno stjenovito da ne poprimi nikakve tragove. Tu se Old Shatterhand zaustavi. On pokaza rukom u dugaak, ravan kanjon i ree: - Kad Upsaroke dou, mi emo ih pustiti da ovdje uu. Polovica nas sakrit e se ovdje pod vodstvom Oihtka-Petej a, kome e se kasnije pridruiti winnetou, i navalit e im uju moj revolver, za neprijateljem u tjesnac. Druga polovica smjestit e se Rinom na izlazu iz kanjona. Na taj nain emo neprijatelje posve zaokruiti te nee imati drugog izbora ve c da budu pobijeni ili da se dobrovoljno predaju. 156- Ali Upsaroke bi ba trebalo istui ibama ako budu toliko glupi da padnu u zamku - ree Debeljko Jemmy. - Oni naravno nee odmah u nju upasti - uz_ vrati Old Shatterhand - ve e se ovdje zaustaviti i posavjetovati. Svakako je najvanije da mi nikako ne odamo nae prisustvo. Nai se ratnici moraju ovdje tako dobro sakriti da ih ne mogu otkriti. Hrabri Bivol je pametan ratnik. On e dati odgovarajua uputstva i kad zatim doe Winnetou koji e ovdje ostati, onda e njih dvojica na koje se sigurno mogu osloniti, izvriti zadatak. Ovo je polaskalo poglavici oona. Moglo se oekivati da e njemu biti i te kako stalo da ne iznevjeri ukazano mu povjerenje. On je ostao sa tri-desetoricom svojih ljudi, dok je Old Shatterhand krenuo sa ostalima u kanjon. Tjesnac je bio veoma kratak i ovjek je, stojei na ulazu, mogao vrlo dobro vidjeti izlaz. Tamo na drugom kraju gdje je kanjon prelazio u iroki prijevoj, iz tla su rasla golema stabla iji su vrhovi strili u nebo. Izmeu stabala leale su razasute brojne gromade stijena.

Ako su Old Shatterhandovi pratioci oekivali da e se tu odmah zaustaviti, onda su se ljuto prevarili. Naprotiv, on je odjahao dalje poigravajui na svom konju kako bi za sobom ostavio posve jasan i upadljiv trag. - Ali sir - opomenu ga Debeljko Jemmy - mislim da bismo -trebali ostati ovdje na izlazu iz kanjona ! - Da, to emo i uiniti. Ali najprije poite za mnom jo jedan komad puta i pobrinite se da za sobom ostavite dosta tragova! Zapravo vi ne biste uope trebali pitati, mister Jemmy. Ono to ja inim je samo po sebi razumljivo! Old Shatterhand je jahao valjda jo nekih etvrt sata, a onda se zaustavio, okrenuo se ostalima i upitao: - No, metri, znate li sada zato sam ovako daleko jahao? - Da zavarate uhode? - ree Jemmy. 156 ___ pa Upsaroke se nee usuditi da uu u tjesnac "e nego to ih uhode uvjere da je kanjon pred P lma siguran. Pretpostavljam da e uhode pomisliti n neku zamku te e stoga biti krajnje oprezni. Mi e pri tome ne smijemo odati te emo tako mirno saeekati ono to e doi. - A ta sada da radimo? - Sad se vratimo izlazu iz kanjona, ali ne ovim tragom, ve emo skrenuti ovdje u umu. Poite samo za mnom! Padine klanca ovdje nisu bile vie onako okomite te su se konji mogli bez tekoa uz njih uspeti. Old Shatterhand je izjahao na Hatatitlu poprilino uz padinu i onda je zaokrenuo prema izlazu iz kanjona. Kad je zaustavio konja, njegova eta je bila na polovici padine. Odatle je mogla s konjima za nekoliko sekundi doi do izlaza. Jahai sjahae i privezae konje za stabla te se smjestite po mekanoj mahovini. - Da li emo dugo ekati? - ree Jemmy. - Ovo bismo mogli prilino tano izraunati - uzvrati Old Shatterhand. - Upsaroki su u osvit dana krenuli da trae svoje uhode. Dok budu otkrili to se kraj naeg logora zbilo, vjerojatno e proi dva sata. Onda e krenuti i naii na dva groba, te e pretraiti kraj. Pretpostavimo da im je za to i za vijeanje potom potreban jedan sat, to ukupno ini tri sata. Mi smo od naeg logora dovde utroili pet sati. Ako neprijatelj isto tako brzo bude jahao kao mi, onda e, dakle, za osam sati od zore biti ovdje. Prema tome, mi imamo otprilike jo pet sati vremena. - O jada! ta da zaponemo za vrijeme ove male vjenosti? - Pa to nemojte pitati - uzvrati Hromi Frank. "7 Goyrit emo malko o umjetnosti i znanostima. To obogauje glavu, oplemenjuje srce, ini duu blagom J dale prirodnom karakteru onu vrstinu koja je pona ako oviek ne eli da ga u burama ivota nosi vaki vietar. Ne doputam da se bacate blatom na umjetnost i znanost. To dvoje je moj svakidanji kruh, 0 Poetak i moj zavretak, moj - brr! - Kakav je 157ovo zapravo odvratan zadah? Ovo zaudara daleko gore od umrlog lesa koji nije dobro pokopan! m Frank se osvrte oko sebe i opazi Crnca gdje se naslonio iza stabla ispod kojeg je sjedio Sas. - Hoe li se odmah izgubiti, raspea ti tvoga - viknu on na njega. - Kako si mogao da se priblii mom stablu! Misli li moda da sam posudio svoj nos kod iznajmljivaa maski? Tornjaj se, Zuavu, bjei u Afriku! Nae je ulo mirisa suvie fino za tebe. Kararo-f ili, rezede i nezaboravak, to mi se moe dopasti. Ali skunka ne bih ak ni najfinijoj dami preporuio da ga nalije u smelling-bottle ! - Masser Bob mirisati dobro, vrlo dobro! branio se Crnac. - Masser Bob ne smrdjeti. Masser Bob se oprati u vodi, sa pepelom i mau od medvjeda. Masser Bob biti fini, nobel gentleman! - to? Htio bi da bude ovjek visoka, blagomiri-sava roda? - Frank dohvati svoju puku, naniani na Boba i zaprijeti: - Ako se odmah ne izgubii, proeljat u ti s obje kugle pet puta tijelo! - Boe, boe! Ne pucati, ne pucati! - vikao je Crnac. - Masser Bob ii ve. Masser Bob sjesti daleko! - On se odmah povue na najzabitije mjesto gdje je mrmljajui sjeo. Mali Sas ponovi svoj prijedlog da govore o umjetnosti i znanosti, ali Old Shatterhand ree: - Mislim da bismo svoje vrijeme mogli korisnije upotrijebiti. Prole noi nismo spavali. Leite na uho i pokuajte da malo zadrijemate! Ja u uvati strau. - Vi? Zato ba vi? Pa i vi ste se isto tako malice, kao i mi, Ijuljukali u Orfejevom naruju. - U Morfejevom, kae se! - popravi ga Jemmy- Opet vi? Zato me nitko drugi ne ispravlja nego uvijek samo vi? ta elite s vaim Morfejem! Ja znam sasvim tano kako se mora rei. Bio sain lan jednog pjevakog drutva koje se zvalo Orfej. Kad bi se tu ovjek jednom poteno ispjevao, onda je poslije toga divno spavao. Takvo jedno pjevako drutvo je najbolje sredstvo protiv besanih nonih te se zbog toga upravo mora rei Orfej.
Boica s miomirisom prlmj. prev..

168

__ Dobro, nek" bude tako! - nasmija se Debeljko,

tTse ispruio po mahovini koliko je dug. - Ja bih radije spavao, nego s vama razbijao takve uene or _1 2ato vam upravo nedostaju dlake na zubima. Tko nita nije uio, taj nita i ne zna. Spavajte da-Ue! Povijest svijeta time nee nita izgubiti. I kad nije naao nikog drugog koga bi mogao uvjeriti u svoju duhovnu nadmonost on se raskomoti i pokua da malo zadremucka. Sooni pooe za njegovim primjerom te uskoro i konji polijegae ili umorno opustie glave. Old Shatterhand se spusti lagano u kanjon i pogleda na drugu stranu ispitivakim okom. Nasmijeio se zadovoljan to tamo nije bilo nikakvog traga koji bi nagovijestio gdje se Hrabri Bivol sa svojim ljudima nalazi. oon je dakle dobro izvrio njegovo nareenje. Old Shatterhand se okrene i sjedne na izlazu iz kanjona na jedan kamen. Oborene glave sjedio je nepomian satima tako. Na to je mislio uveni lovac? Moda se sjeao uzbudljivih dana svog burnog ivota. Tada se zau udar kopita neijeg konja. On ustade i osluhne iza stijene. Martin Baumann je jahao na konju i Old Shatterhand izae iz zaklona. - Je li i Winnetou doao? - zapita on na njemakom. - Da. Oihtka-Petej ga je pozvao da ostane s njim, budui da ste vi to elili. Ja se takoer moram k njima vratiti. - U redu. Izgleda da vam je Apa poklonio svoju blagonaklonost, mladi prijatelju. Vi ste vidjeli Up-saroke. Koliko ih je bilo? - esnaest i dva konja bez jahaa, koji su vjerojatno pripadali dvojici ubijenih. Uhode su jahale prilino daleko naprijed. Vidjelo se da su se upravo uputili naim tragom. - Dobro, oni e uskoro upoznati ljude koji su taj trag ostavili. - Mi smo se dobro skrili ispod stabala i pustili smo ih da nam srazmjerno veoma blizu priu. Potom odjahali u galopu kako bi im poodmakli. MeIBSiutim prije toga mogli smo jo primijetiti da se u toj druini nalazi jedan golemi ratnik. On izgleda da je njihov poglavica, jer je jahao ispred drugih za nekoliko konjskih duina. - Da li ste im mogli vidjeti naoruanje? - Svi su imali puke. - Dobro je. Sad ete moju poruku tano prenijeti Winnetouu. U kanjonu ovdje mogu proi samo tri konja jedan pored drugog te stoga molim Apaa da ih ne upotrijebi. im neprijatelj nestane u kanjonu, neka to bre poe pjeice za njima. - Zar nam nee biti tako premoniji? Mogli bi nas lako pregaziti. - Ne, dok Upsaroke mogu jahati samo sa po tri konja u jednom redu, mi emo biti u stanju, ako budemo ili pjeice, postaviti pet ljudi jednog uz drugog. To emo uraditi ovako: prvih petorica sjest e jednostavno na zemlju; druga petorica e kleknuti iza njih. Iza ovih e stati trea petorica u pognutom poloaju, a onda e doi etvrtih pet u uspravnom stavu. Tako e moi dvadeset ljudi, tano i sigurno, uzeti neprijatelja na nian, a da jedni drugima ne smetaju. Ostali e biti u rezervi. Eecite to Apau i dodajte uz to da elim pregovarati s neprijateljem. Kad e neprijatelj biti ovdje po Winnetouovoj ocjeni? - On rauna da e se oni zadrati jedan sat kod grobova. - Dakle, ba kao i ja. - A dva sata e im trebati da dou dovde. Budui da smo nas dvojica jahali samo sat i pol, moemo oekivati da e sigurno proi vie od jednog sata prije nego stignu. - I ja tako mislim. Ipak moramo biti spremni. Sad odjaite natrag! Martin okrenu svog konja i odjuri u galopu. Old Shatterhand se pope do svoje druine koja je spavala i probudi ih. On im iznese svoj plan i odredi da Davy, Jemmy, Frank, Wohkadeh i jedan od oona budu prva petorica koja e sjediti. I ostalima je odredio svoja mjesta i poveo ih dolje da ih uvjeba u opisanom poretku. Svakako je mnogo ovisilo od toga da se 160 ievito brzo i bez smetnji izvede. On lino hti" ""red svoje ljude stati, izmeu njih i neprijatelja, jfko bi mogao s protivnikom pregovarati. U tu svrhu dsjekao je nekoliko dugih zelenih grana koje se u itavom svijetu, ak i kod najprimitivnijih naroda, upotrebljavaju kao znaci pregovaranja. Nakon to su vjebu nekoliko puta ponovili, ilo ie sve kao podmazano. Potom, kad se Old Shatterhand osvjedoio da e njegovi ljudi izvriti svoju dunost, on se s njima ponovo povukao u zaklon. Sad im je ekanje izgledalo daleko due nego prije toga. Najzad, tako napregnutih ula, oni zaue topot konjskih kopita. - Izgleda da su samo jednog jedinog uhodu poslali naprijed da pogleda da li je kanjon slobodan - ree Jemmy. - To bi bilo veoma povoljno za nas - odgovori Old Shatterhand. - Da su dvojica, onda bi jedan od njih mogao odnijeti vijest natrag, dok bi drugi vjerojatno tu dolje saekao. Morat emo ga uiniti bezopasnim, a da to njegovi i ne primijete. Jemmy je bio u pravu. Iz kanjona se pojavi lagano samo jedan konjanik i tu se zaustavi da se paljivo obazre unaokolo. On ne primijeti, ni lijevo ni desno, nita to bi ukazivalo na neprijatelja, osim tragova koji su se produavali i za iju se upadljivost Old Shatterhand tako mudro pobrinuo. Meutim uhoda nije ipak bio posve spokojan, ve odjaha jo jedan poprilian komad dalje.

- Heavens! - ree Jemmy. - Crvenokoac nee valjda jahati do mjesta gdje smo skrenuli s puta! Onda bi otkrio da se ovdje nalazimo. - U tom sluaju se nee vratiti svojim ratnicima - objasni Old Shatterhand. - Ali kako ete to izvesti a "da on ne podigne galamu? S ovim ovdje. - I on pokaza na svoje laso. Onda bi oma morala uhodi pasti pravo za "rat da ne uzmogne vikati. To je meutim avolski teak podvig. Da li ete biti u stanju da to izvede-te, sir?
11

Meu orlovima

161- Ne brinite! Rairite mi svih deset prstiju i recite mi kojeg od njih lascm da uhvatim! No dosta s tim! Odavde se ne moe tano
vidjeti, dokle je crveni od jahao. Ja se moram spustiti, a vi u meuvremenu budite mirni i ako me ujete da tiho zazvidim onda se brzo spustite! Lovac skide laso s ramena i, dok se brzo sputao padinom, namjesti kolut i omu spremnu za bacanje. Na svoje spokojstvo on vidje dole Upsaroku kako se vraa, te stie upravo da se skrije iza jedne velike stjenovite gromade. Indijanac je projahao kasom pokraj njega i izgubio se u tijesnom kanjonu. Old Shatterhand dade ugovoreni znak i njegovi se ljudi spustie. Oni mu donijee obje njegove puke i zelene grane koje je bio ostavio kod njih da mu ne bi smetale pri bacanju lasa. Meutim, Old Shatterhand je pratio pogledom uhodu. Upsaroka je stigao do drugog kraja kanjona i izgubio se tamo. Minutu kasnije mogla se vidjeti itava njegova eta kako je kasom skrenula u tjesnac. Old Shatterhand ih pusti da mu se priblie do polovice kanjona. Onda izvadi revolver i opali ugovoreni znak. Odjek se prolomi o tijesne, okomite litice i dopre s desetostrukom snagom do uiju Apaa i niegove druine. Oni navalie u kanjon za Unsarokama koji ih prije toga uope nisu primijetili. Kad su crveni uli pucanj, oni odmah potjerae svoje konje, ali pred sobom ugledae Old Shatterhanda i njegove momke koji su ve bili zauzeli opisani poloaj. Poglavica neprijateljskih Indijanaca je bio, kao to je to Martin Baumann ve ispriao, zaista divovska prilika. Sjedio je poput boga rata na konju. iroke kone hlae imale su na avovima puno pletenica od kose neprijatelja koje on ubio. Na irokim prsima nosio je preko lovake koulje od koe jelena neku vrstu oklopa koji se sastojao od Ijuskastih, jedan preko drugog privrenih tanjuria od skalpova. Za pojasom su mu bili zadjenuti, pored svakojakih potrebnih predmeta, i jedan veliki lovaki no i golemi tomahavk koji je mogla vinuti u zrak samo aka jednog tako divovski graenog ovjeka, a na glavi je nosio l"J-

162
banju jaguara sa koje je visilo dugo krzno svijena debelu uad. Poglaviino lice je bilo namazano rnom, crvenom i utom bojom. U desnoj ruci drao je teku "puku iz koje je sigurno mnogog ve usmrtio. Grdosija shvati odmah da su u njega uperene cijevi, nadmonije oruju njegove ete. - Natrag! - viknu on glasom koji je prosto grmio kanjonom. On snano povue za uzdu i njegov se konj okrete na stranjim nogama. To isto uinie i ostali. Ali u tom trenutku ugledae Winnetouovu etu ije su pu-ke bile ba isto onako uperene na njih kao i kod Old Shatterhandove druine na drugom kraju kanjona. - Apanaheh - proklete vraari je! - viknu poglavica prestraeno. - Okrenite se ponovo! Tamo stoji ovjek koji ima u ruci znake pregovaranja. Nae e ui sasluati to e nam rei. On okrene svog konja ponovo i pojaha lagano prema Old Shatterhandu. Ostali pooe za njim. Ovu povoljnu okolnost Winnetou nije htio propustiti. On poe sa svojima pjeice i zauze iza Upsaroka tako blizu poloaj da su okrueni bili pritjerani u tjesnac. Old Shatterhand ne poe ni koraka neprijatelju u susret. Upsaroka ga je odmjerio neustraivim pogle dom i upitao: - Sta eli bljedoliki ovdje? Zato je stao meni i mojim ratnicima na put? Old Shatterhand spokojno izdra pogled i uzvrati: - Sto eli crveni ovjek ovdje? Zato progoni mene i moje ratnike? - Zato to ste ubili dva naa brata. - Oni su doli kao neprijatelji k nama, a neprijatelje valja uiniti bezopasnim. - Otkuda zna da smo mi tvoji neprijatelji? Zato to ste izgubili vae vraarije. Grdosijine obrve se nadnijee nad oi. - Tko ti J6 to rekao? ... Ovo znam, jer oba ratnika koji su umrli od na-" kugli nisu imali pri sebi svoje vraarije. jj. Dbro si pogodio. Ja nisam vie onaj koji sam - Ja sam s vraarijom izgubio i svoje ime. Sad se 163-zovem Oihtikeh-Ejakuin-Vakon. Pustite nas da pro-emo, inae emo vas pobiti!

- Predajte se, inae emo vas poslati u vjena lovita! Pogledaj ispred i iza sebe! Jedan moj mig i vie od pet puta deset kugli udarit e po tvojoj eti. - Mnogo smrdljivih kojota ubit e i najjaeg bi-vola. to bi bili tvoji psi protiv mojih ratnika da nas niste namamili u klopku! Ja bih sam pobio polovicu vas. - Grdosija izvadi svoj teki tomahavk i zamahne njime prijetei. -- A ja bih sam itavu tvoju etu poslao u vjena lovita! - uzvrati Old Shatterhand mirno. - Da li ti je moda ime Ihdatang? - Ja se ne borim svojim imenom, ve svojom rukom. Tu zasja Upsarokino oko. - eli li to na meni pokazati? - Ja te se ne bojim, ve se smijem tvojim praznim rijeima! - Onda priekaj da govorim sa mojim ratnicima! Tada e saznati da li Oihtikeh -Ejakuin-Vakon samo govori ili i radi. - On se okrene svojim ratnicima i porazgovara tiho s nekolicinom njih. Nakon toga se ponovo okrene Old Shatterhandu i zapita: - Zna 11 to je muh-mohva? - Znam.

- Dobro! Nama su potrebni skalpovi za vraari je. etiri ovjeka e se boriti u muh-mohvi, ti sa mnom, a jedan od tvojih crvenih momaka s jednim od mojih ratnika. Pobijedimo li mi, onda emo ubiti i skalpovati sve vas; pobijedite li meutim vi, onda nam uzmite nae skalpove i ivote. Ima li hrabrosti? Upsaroka upita to podrugljivim tonom. Old Shatterhand odgovori smijekajui se: - Ja sam spreman. Daj mi ruku u znak da tvoje rijei vrijede! On mu prui ruku. Grdosija ovo nije oekivao, stoga se nehotice ustee da prui svoju. Muh-mohva je izraz uzet iz govora Utah Indijanaca i doslovno znai ,ruka za stablo". Ova borba vai
Hrabri koji trai vraarije. Hvali" primj. pisca.

164

nekih plemena kao neka vrsta bojeg suda. Dvo- se boraca jakim remenima privee jedna ruka o "blo a u drugu im prue ugovoreno oruje, tomahavk T no. Remeni se tako priveu da borcima doputaju d se kreu u krugu oko stabla. Budui da obojica moraju stajati jedan prema drugom lice u lice, jednom vee desna, a drugom lijeva ruka. Onaj, kome je desna ruka slobodna za borbu, taj je dakle obino u prednosti. Po pravilu ova se jeziva borba, u kojoj se protivnici lagano kasape, svrava tek smru jednog od njih. Bezimeni svlada svoju zapanjenost i prui bijelcu ruku uz rijei: - Ja pristajem! Mi emo dati obostrano obeanje: nijedna strana iji borac padne ne smije se usprotiviti da ih pobiju. Ako sa svake strane pobijedi po jedan, onda se borba mora voditi do kraja izmeu dva pobjednika. Old Shatterhand ga odmah prozre, jer prema razmjeru tijela moglo se oekivati da e ,Hrabri koji vraarije trai" biti ne samo u prvoj, ve, ukoliko bi drugi Upsaroka bio pobijeen, i u zavrnoj borbi pobjednik. Ipak on odgovori: - Slaem se! A da bude u to posve siguran, mi emo popuiti lulu zakletve. - On pri tom pokaza na lulu mira ukraenu kolibri-jevim perjem, koja mu je visila o vratu. - Da, popuit emo je - suglasi se grdosija dok mu se preko otrih crta lica razvue bijesan i prezriv osmijeh. Ali ta lula zakletve nee biti lula mira, jer mi emo se boriti, i nakon borbe vai e skalpovi ukraavati motke na kojima se sue nae ljekarije, a vae e meso kidati i gutati orluine. - Prije toga vidjet emo da li su ti ake isto tako Jake i smjele kao to su ti rijei - primijeti Old Shatterhand. - Oihtikeh-Ejakuin-Vakon nije jo nikada bio Pobijeen! - uzvrati ponosno Upsaroka. Ali on je dozvolio da mu opljakaju ljekarije. Ako mu oi nisu otrije danas nego to su bile tada, onda e moj skalp ostati na mojoj glavi. Ovo je bio otar prijekor. Indijanac posee odmah kom 2a oruje, nato Old Shatterhand slijee rame165nima i opomenu ga: - Skloni ruku s puke! Uskoro e imati prilike da pokae koliko si hrabar, a sada emo potraiti mjesto, podesno za muh-mohvu. Moja e braa otii po svoje konje, a Upsaroke e pojahati kao zarobljenici u nau sredinu. On dade Winnetouu znak, i Apa se vrati sa svojom etom do mjesta gdje su ostavili konje. Kad su potom dojahali, otila je druga eta po svoje. Tako Vra-na-Indijanci nisu nijednog asa bili bez nadzora te im je bilo nemogue da pobjegnu. Onda je itava povorka krenula. Old Shatterhand je izdao svojima tiho nareenje da sluajno ne odaju njegovo ili Winnetouovo ime, Upsaroke privremeno nije trebalo da znaju s kim u stvari imaju posla. Dokle god su bili uvjereni da e iz predstojee borbe izii kao pobjednici, dotle sigurno nisu imali namjeru da neto poduzmu protiv dogovora. Debeljko Jemmv se drao uz Old Shatterhanda. On se s njegovim stavom nije posve suglasio. - Nemojte mi zamjeriti, sir, ako iznesem svoje miljenje - zapoe on. - Vi ste protiv ovih Indijanaca postupili kao pristojan ovjek. Ali takva pristojnost svakako nije na pravom mjestu. - Zato? Mislite li moda da Tndiianac nema razumijevanja za plemenitost i hrabrost? Ja sam dakako upoznao mnoge koji bi bijelcima mogli sluiti kao primjer. - Moda je tako. Ali ovim Vrana-Indijancima nije za vjerovati. Oni ele doi do novih vraarija, znai da se s njihove strane ne mogu oekivati nikakvi obziri. Mi smo ih ve ionako imali u svojini rukama. Nisu mogli ni naprijed ni nazad. Nije nam bilo nimalo teko da ih smrvimo kao malu lutku. Sada su vas meutim prisilili na avolsku muh-mohvu, i tko vam kae da vas ovaj grdosija nee oboriti ili proburaziti? - Pah! Vi inae niste neki krvoedan ovjek. Za nas koji smo im bili toliko nadmoni i koji smo ih namamili u klopku gdje se nisu mogli kretati niti braniti, bila bi prava sramota pobiti ih. Pri tom ne elim uope da govorim o tome da smo mi krani166 __ Hm! Svakako ste u pravu, i kao kranin, a po-vu kao ovjek. No, da li smo ih morali ubiti? Oni g bili prisiljeni da se predaju i mi smo imali odri-v"ene ruke da s njima sklopimo miroljubiv pakt. 3 __ oni se ne bi predali ba zato to trae svoje raarije. Borba bi bila neminovna. I budui da ja uope ne mislim na to da kasapim ljude kojima je Bog dao ista prava kao i meni, ja sam pretpostavio da pristanem na prijedlog grdosije koga uostalom poznajem. - Kako? Taj delija vam je poznat? __Da. Sjeate li se moda onih mojih rijei koj" sam izgovorio dok smo jahali pokraj Kornjainog brda? Ja sam ispriao da sam jednom logorovao tamo sa unktankom, ratnikom Upsaroka. On mi je pripo-viiedao mnogo o svom plemenu. Pri tom mi je spomenuo s velikim ponosom svog slavnog brata Kanteh-Pehtu, na naem ieziku Vatreno Srce. - Da li je mislio moda time na poznatog vraa Vrana-Tndijanaca?

- Na njega je mislio. On mi ie ispriao podviee svoga brata i opisao mi ga kao pravog diva od ovjeka kome je nedostaialo liievo uho. Kanteh-Pehta je jednom u borbi sa Sioux-Ogellallasima zadobio udarac tomahavkom koji mu je odsjekao uho s glave i duboko rnu se zario u rame. Stoga pogledajte dobro jednom ovog divovskog Upsaroku! Njemu nedostaje lijevo uho, a po tome kako dri svoju lijevu ruku vidim da je u nju jednom bio povrijeen. - Behold! Ovo bi svakako bio posve naroit susret! Ali mene je strah za vas, sir. Vi ste dodue najhrabriji momak kakav se samo moe nai pa ipak ovaj Kanteh-Pehta doista jo nikad nije bio pobijeen. Po tjelesnoj snazi on je apsolutno jai od vas, no Ja sam naravno uvjeren da se s vama ne moe nadmetati u spretnosti. Meutim kad je ovjek jednom rukom vezan za stablo, onda je svakako od presudne vanosti snaga a ne spretnost. Dobro - nasmijei se Old Shatterhand - ako . toliko zabrinuti za mene, onda postoji jedan sasvim lcan nain da me spasite od sigurne propasti.

167

- Koji nain? - Da se vi borite umjesto mene s Vranom. - Heigh-ho! To mi uope ne pada na pamet! Ja inae nemam njene ivce, ali da srljam smrti u naruje, to ba nije po mom ukusu. Uostalom, vi ste juhu zakuhali, sir, pa neka vam ode u tek. Ja vam to od sveg srca elim! S tim rijeima Jemmy potjera konja za nekolika duina unazad kako ne bi jo jednom dobio tu nelagodnu ponudu. Na njegovo mjesto upravi Winnetou svog Ilia i stade uz Old Shatterhanda. - Moj brat Sharly je prepoznao Kanteh-Pehtu, vraa Upsaroka? - zapita ga on. - Da - kimnu glavom upitani. - I oi mog crvenog brata su bile isto tako otre kao i moje? - ,Vrana" ima samo jedno uho. Winnetou mu lice nije jo nikad vidio. Ali ,Hrabri koji trai vraarije" ne moe prevariti poglavicu Apaa. On je shvatio to je njegov brat s njime govorio i spreman je za borbu. - Ja sam svakako raunao s poglavicom Apaa, jer nikom drugom ne bih htio povjeriti ovu asnu stvar. Skupina je, iziavi iz kanjona, prevalila moda jednu englesku milju kad se pred njima ukaza iroka dolina. Jahai stigoe do male, brdima okruene prerije kakvih je tamo bilo mnogo. Ona je bila prekrivena rijetkom travom i po kojim bunom. Na ravni se moglo vidjeti samo jedno jedino stablo, jedna prilino visoka lipa koju zbog njenih velikih, bijelih listova Indijanci nazivaju zvunim imenom tusahga-nangaf-mahf, tj. bjelogorino stablo. - Heng - tamo! - ree voa Vrana-Indijana-ca pokazujui na drvo. - Howgh! - kimne Winnetou i upravi svog konja u galopu prema lipi. Ostali pooe za njima do mjesta gdje je trebalo da se odri dvoboj. Tu svi sja-hae. Konjima dadoe slobodu, a jahai se okupie u krugu. Stranac koji bi sada naiao sigurno ne bi pomislio da ta sjede neprijatelji licem u Ue, pogotovu 163 . su upsaroke zadrale svoje oruje. Old Shatter-hand se velikoduno odrekao da im ga oduzme. Lovac izvadi iz bisage malo duhana, skide lulu vrata i napuni je. Onda stane u sredinu kruga i po-e. _ Ratnik ne govori mnogo rijeima, ve djelima. Mi nismo ubili ratnike Upsaroka, premda se njihov ivot nalazio u naim rukama. Oni su nas izazvali na muh-mohvu, i mi smo prihvatili njihov izazov. Naravno oekujemo da e postupiti bez podmuklosti i lukavstva, kao to emo i mi prema njima. Oni e nam ovo obeati time to e lulu zakletve s nama popuiti. Howgh! - Ja sam govorio. On sjede. .Hrabri koji trai vraarije" podie se i uzvrati: - Mi se slaemo s onim to je bijeli ovjek rekao. Nama nije potrebno da budemo podmukli, jer mi emo pobijediti. Ali on je zaboravio da utvrdi uvjete borbe. Borci - nastavi on nakon krae pauze - e biti jednom rukom vezani za stablo, a u drugu e ruku dobiti svoje noeve. Tko bude oboren, taj je pobijeen, bio on mrtav ili jo iv. etiri ovjeka e se boriti sa obnaenim gornjim dijelom tijela, po dvojica jedan protiv drugog, ja protiv ovog bljedolikog, a jedan od mojih ljudi protiv jednog od crvenih ratnika. Budu li oba pobjednika iz suprotnih strana, onda e borba izmeu njih odluiti pobjednika. Druini pobjednika pripada imetak pobijeene strane i nijedan koji je osuen na smrt ne smije se usprotiviti da bude ubijen. Ratnici Upsaroke su spremni da na ove uvjete popue lulu zakletve. Howgh! - ja sam govorio. S tim rijeima i on sjede. Old Shatterhan ponovo stupi u krug i izjavi: - Mi smo suglasni sa svim uvjetima Upsaroka. Ja u sada zapaliti lulu mira. Ona e danas biti lula zakletve i neka na njenu dirnu odlebde due pobijeenih u vjena lovita da bi kasnije temo sluile due pobjednika. - Howgh, howgh! - razli jee se glas odobravanja u krugu. Old Shatterhan izvadi svoj punk i zapali duhan. X?. otPuhne dim prema nebu, prema zemlji i u sva "rt nebeska pravca, a onda prui lulu poglavici 169Upsaroka. I Indijanac otpuhne est dimova i ree da je ovom zakletvom njihov dogovor zapeaen. Ostali su takoer uzeli uee u zakletvi time to je svatko od njih otpuhnuo po jedan dim. Onda su zaboli lulu na izvjesnoj razdaljini sa piskom u zemlju i svi su odloili oruje; po jedan Soon i Upsaroka bili su postavljeni za straare. Tada prie siablu bezimeni, uvjeren u svoju pobjedu, zbaci sa sebe gornje ruho i vikne: - Moe poeti. Prije nego se sunce pomjeri za irinu sjeiva od noa prema zapadu, za mojim e pojasom visiti skalp jednog bijelog psa! Sad se tek moglo vidjeti koliko je snaan bio grdosija. Miice su mu bile kao u medvjeda. Crveni dade jednom od svojih znak. Na to dotini skide ruho sa gornjeg dijela tijela i ree: - Ovdje stoji VakihOpavinge-Akide, Stostruki Grom. On je napravio svoj tit od skalpova svojih neprijatelja, a bilo ih je preko etrdeset na broju. Tko se usuuje da stupi pred njegov no? - Wohkadeh e uutkati Stostrukog Groma. On se ne moe pohvaliti ni jednim skalpom, ali on je ubio bijelog bivola i danas e svoj pojas ukrasiti prvim skalpom. Tko se boji groma? On je kukavni drugar muniin i podie svoj glas tek onda kad je opasnost prola! - Uf, uf! - u se unaokolo. - Biei! - podsmjehnu se Stostruki Grom. - Vakih-Opavinge-Akide se ne bori s jednim dietetom. Dah iz njegovih usta bi te ubio. Nek Wohkadeh legne u travu i nek" sanja o svojoj majci koja ga jo mora hraniti kammasom! Grobari-Indijanci, koje svi drugi Indijanci preziru, trae po pustim krajevima, gdje provode bijedan iivot, na luk nalik korijenje koje im polunatrulo slui za odvratne kolae, takozvane kammas-kolae. ak i psi zaziru da ih jedu.

Prije nego je Wohkadeh mogao odgovoriti na ovu porugu, javi se Winnetou. On dade mladom Indijancu znak da se povue; mladi se iz potovanja prema poglavici odmah pokorio. Winnetou ree: - Na galamu Va170 kih-Opavinge-Akide javio se jedan djeak koji bi hva-Uu vrlo lako uutkao. Meutim, odlueno je da ja uinim tresak ,Groma" nijemim! Tada upita ljutilo spomenuti: - Tko si ti koji govori takvim rijeima? Ima li imena? Na tvom ruhu se ne moe vidjeti ni jehe jedine vlasi neprijatelja. Ako si nauio da duva u ihinke onda se gubi i sviraj! No nije za tvoju ruku. Ti bi samog sebe povrijedio. - Svoje u ime rei tvojoj dui kad ti napusti tijelo. Onda e ona kukati od uasa i nee se usuditi da ue u vjena lovita. Ona e ivjeti u ponorima gdje 5e od straha s vjetrovima urlati i sa zrakom naricati. - Pseto! - viknu Stostruki Grom. - Ti se usuuje da se ruga dui jednog hrabrog ratnika! Kazna e te odmah stii. Nas dvojica emo se najprije boriti i tvoj skalp nee nai mjesta meu mojim odlijima. Ja u ga baciti takorima, a tvoje ime, koje rni ne eli rei, neka ne uje ni jedno uho ratnika l - Da, borimo se najprije! Moe poeti! - odgovori VVinnetou hladno. Oboiica se obnaie do pola i uzee noeve u ruke. Oko lipe se skupie ratnici u irok krug. Oi svih bile su ispitivakim pogledom uprte u oba protivnika. Upsaroka nile bio vii, ali daleko iri i snaniji od vitkog Winnetoua. Vrana-Indijanci to opazie sa zadovoljstvom. Oni naravno nisu imali pojma da pred sobom imaju uvenog poglavicu Apaa. Zatim je priao Debeljko Jemmv. On je drao u ruci nekoliko remena kakve svaki Zapadnjak nosi sa sobom i ree Winnetouu: - Dakle, vi ste prvi na redu, moj najdrai sire. Neka poslui kao dobar predznak to e vam jedan prijatelj privezati ruku za stablo. Prije toga neka se meutim svi uvjere da su oba ova remena istih svojstava. Remeni su ili iz ruke u ruku i svi su ih dobro Pregledali. Onda je trebalo odluiti tko f-e biti veran desnom a tko lijevom rukom za stablo. Uzeli su dviie travke razliitih duina. Winnetou je izvukao krau Pa je prema tome bio u teem poloaju, jer mu je
Lula nalik na frulu primj. piscu.

171desna ruka bila vezana te mu j"e tako ostala slobodna manje uvjebana lijeva ruka. Upsaroke pozdravie ovu

okolnost jednim veselim "avate - odlino!" Sad su obojici boraca navukli remene u obliku omi oko zgloba ruke i onda ih labavo privezalj za stablo. Kod muh-mohve se naime esto deava da protivnici itavih etvrt sata, pa i due, jure oko stabla prije nego to doe do prvog uboda. Ali ako tada potee krv, onda obino toliko ustro navale jedan na drugoga da se borba vrlo brzo odlui. Sad su borci stajali spremni za borbu, jedan s ove, drugi s one strane stabla. Hromi Frank se nalazio kao gledalac kod Debeljka Jemmyja. - ujte, gospodine Pfefferkorn - ree on - ovo je ozbiljna stvar, da se ovjeku koa na leima najei. Jer ne samo da ova dvojica riskiraju svoje ivote, ve i mi svoje. U ovom asu ja osjeam ispod svoga skalpa kako mi ga ve skidaju sa glave. Najljepe se zahvaljujem Vranama na obeanju da e nas strpljivo poklati ako pobijede oba naa majstora! - Pah! - uzvrati Jemmy. - I meni dodue nije ba najugodnije pri dui, ali ja mislim da se moemo pouzdati u Winnetoua i Old Shatterhanda. - Svakako izgleda tako, jer Apaevo lice je sasvim spokojno, kao da ima sve adute u svojoj ruci. Ali mirno! Stostruki Grom poinje da govori. - Tahanadapi - prii! - doviknu on izazovna Apau. - Ili hoe li da te jurim oko stabla dok od straha ne padne mrtav, a da te moj no ne pogodi? Winnetou mu ne odgovori. On se obrati Old Shatterhandu na jeziku Apaa, koji njegov protivnik nije razumio: Ilata si ilzestehkn - uvinut u mu ruku. Tada ree glasno Old Shatterhand pokazujui na Winnetoua: - Srcu naeg brata strana je pomisao na umorstvo. On e svoga neprijatelja pobijediti, a da mu ne prolije ni kap krvi. - Uf, uf, uf! - povikae Upsaroke. Stostruki Grom se meutim rugao: - Va brat je od straha poludio. Treba mu skratiti boli. 172 On se pomjeri jedan korak naprijed, tako da vie nije stajao zaklonjen iza stabla. S noem vrsto u ruci, Upsaroka pogleda poput prave grabljivice na Vin-netoua. Lice Apaevo meutim bijae nepomino; on je stajao hladan kao stijena. Vakin-Opavinge-Akide se prevario. On nenadno skoi na Winnetoua i podie ruku da zada smrtni udarac. Ali umjesto da uzmakne, Apa mu munjevitom brzinom prie i snanim udarcem raspali koricom noa protivnika u ruku ispod pazuha. Ova koliko smjela toliko snana i uspjela odbrana obori Upsaroku i no mu ispade iz ruke. Apa baci odmah i svoj, pa se zau krik njegova protivnika. Winnetou mu je uvinuo ruku i istog asa ga udario akom u trbuh tako snano da je pao na lea dok mu je ruka visila o stablu. Upsaroka je ostao za trenutak bez svijesti, a to je bilo Apau dovoljno da podigne svoj no sa zemlje, da se odsjenim zamahom oslobodi remena i stabla i klekne na neprijatelja. Sve ovo je bio posao od samo jedne sekunde. - Jesi li pobijeen? - zapita on.

Upsaroka ne odgovori nita. Disao je teko, koliko od udara koji je zadobio, toliko i od bijesa i smrtnog straha. Ovo se sve tako munjevito zbilo da ovjek oima nije bio u stanju pratiti pojedine Apaeve pokrete. Unaokolo se nije uo nikakav glas, i kad mali Sas htjede zakliktati "ura", Old Shatterhand mu kretnjom ruke naredi da uti. Bodi! - zakriputa zubima Upsaroka, bacivi Pogled bijesne mrnje na lice Apaa koji se nad njim nagnuo, i onda sklopi oi. Ali Winnetou se podie, odsjee remene pobijeenog i ree: - Ustaj! Ja sam obeao da te neu ubiti 1 drim svoju rije. - Ja ne elim vie ivjeti, ja sam pobijeen! Onda mu prie Oihtikeh -Ejakuin-Vakon i zapo-i mu Ijutito: Di"se! Tebi je poklonjen ivot, jer skalp pobjedniku nije nimalo vrijedan. Drao si se balavac. Ali jo sam ja ovdje da se borim za ja u dvaput pobijediti i, dok mi budemo di173jelili skalpove neprijatelja, ti moe poi vukovima prerije da snjima ivi. Tebi nema povratka u vigvame! Stostruki Grom ustade i uze no koji mu je bio ispao. - Veliki Duh nije htio da ja pobijedim - ree on. - Vukovima neu ii. Ovdje je no da skonam ivot koji ne elim da mi bude poklonjen. Ali prije toga hou da vidim hoe li ti biti bolje sree. - On s" lagano udalji malo u stranu i sjede tamo u travu. Na njemu se moglo primijetiti da mu je namjera bila ozbiljna. Nitko ga od njegovih ne udostoji pogleda, ve s puno nade svi pogledae u svog vou koji se onako krupna rasta naslonio na stablo i pozvao Old Shat-terhanda: - Prii blie da izvuemo tko e biti vezan lijevom rukom! - Ja neu da izvlaim - ree odluno lovac. - Neka mi veu desnu ruku! - Valjda zato to eli bre umrijeti? - Ne, ve zato to vjerujem da ti je ljevica slabija od desnice. Ne elim nikakvu prednost, ti si bio ranjen. Old Shatterhand pokaza na lijevo rame Indijanca, preko kojeg se pruila velika brazgotina. Njegov protivnik nije mogao shvatiti ovu plemenitost. On odmjeri bijelca duboko se udei i uzvrati: - Hoe li me uvrijediti? Nee li tvoji, kad te ubijem, rei kako se to ne bi dogodilo da nisi bio milostiv prema meni? Ja zahtijevam da izvuemo travke. - Pa dobro, ja sam spreman. Izvlaenje je odluilo po elji Old Shatterhanda, naime u korist njegova protivnika kome su privezall lijevu ruku. Nakon nekoliko trenutaka stajali su obojica jedan prema drugom lice u lice; tko je vidio grdo-sijine miice kako se poput vorova skupljaju oko njegovih udova, toga je obuzeo strah za Old Shatterhanda. On meutim pokaza onu istu ravnodunost kac prije toga Winnetou. - Moe poeti - ree mu Upsaroka. - Doputam ti da prvi udari. Tri u udarca odbiti, a onda e od mog prvog pasti. 174 Na to se Old Shatterhand kratko nasmija. On zahode svoj no u lipovo stablo i odgovori: - A ja e posve odriem svog oruja. Pa ipak e pasti ve d prvog mog udarca. Nemamo vremena da se dugo igramo. Pripazi se, dakle, jer poinjem! On podie ruku da udari i skoi na svog protivnika. Indijanca prevari ova finta i nasrnu na lovca. Ali bijelac brinom misli uzmae tako da Indijanev udarac promai. Ponovni munjevit pokret Old Shatterhanda - njegova aka pogodi protivnika u slijepo-onicu. Grdosija se naas zatetura i poput klade se srui na zemlju. - Evo ga gdje lei koliko je dug! Tko je pobijedio? - vikne Old Shatterhand. Upsaroke koji su se ponaali spokojno kad je Stostruki Grom bio svladan, sad su udarali u silnu kuknjavu i urlanje, kao da ih tko naivo dere. Druga skupina zaklikta od radosti. Old Shatterhand istre svoj no iz stabla i oslobodi se remena. Bijeli lovci prioe da mu estitaju. I ooni estitae pobjednicima, ali se odmah potrudie do svog oruja da Upsarokama onemogue eventualni otpor ili bjegstvo. Upsaroke najzad prestadoe kukati, priu mjestu gdje je sjedio Stostruki Grom i sjedoe u najveoj tiini kraj njega. ak i onaj to je stajao na strai s orujem, prikljui im se premda mu nije bilo teko da skoi na konja i pobjegne. Old Shatterhand prie ponovo ,Hrabrom koji vra-arije trai". Indijanac je upravo dolazio k sebi. On rairi oi i vidje kako ga pobjednik oslobaa remena. Bilo je potrebno izvjesno vrijeme da shvati poloaj u kojem se oalazio. Onda je skoio na noge i ukoeno Pogledao Old Shatterhanda posve neopisivim pogledom. Oi kao da su mu htjele iskoiti iz duplji. Gla "u je zvuao promuklo kad je mucajui zapitao: - Ja leao - na zemlji! Ti - mene pobijedio? , .. Da! Hi, nisi li ti sam izgovorio uvjet da onaj kji itavim tijelom padne na zemlju bude pobijeen? Indijanac se promatrao. Na njegovu se licu ogle-ao izraz najdubljeg uasa. - Ja nisam ranjen! - uz-v"nu on. _ Ti si me golom akom oborio? 175- Da - nasmijei se Old Shatterhan. - Nadam se da mi to nee zamjeriti. j Pobijeeni poglavica Upsaroka pogleda svoje rat-nike s najdubljom zabrinutou. Onda mu lice poprimi otre crte krajnjeg odricanja. - Bolje bi bilo da si me ubio! - za vapi. - Veliki Duh nas je napustio, jer su nam ukrali nae vraarije. Nikad neemo dospjeti u vjena lovita! Zato nisu ene naih otaca umrle prije nego to su nas rodile! Indijanac koji je bio prije toga toliko ponosan i uvjeren u svoju pobjedu poe teturajui do svojih, ali se okrene jo jednom i upita: - Dozvoljavate li nam da otpjevamo posmrtnu pjesmu prije nego to nas po-bijete? - Prije nego ti odgovorim, elim ti postaviti jedno pitanje. Poi! - Old Shattterhand ga povede Up-sarokama, pokaza na Stostrukog Groma i upita: - eli li sada kazniti ovog ratnika? - Ne. On nije mogao nita drugo. Veliki Duh je tako htio. Mi smo izgubili nae vraarije.

- Vi ete ih ponovo dobiti, ili se jo boljih domoi! Oni svi pogledae zaueno u njega. - Gdje emo ih nai? - zapita Upsaroka. - Ovdje gdje moramo umrijeti? Ili u vjenim lovitima u koje ne moemo dospjeti, jer emo sada izgubiti i nae skalpove? - Vi ete sauvati svoje skalpove i svoje ivote. Vi biste nas ubili, da smo vam podlegli; mi smo meutim samo prividno pristali na vae uvjete. Mi smo krani i ne ubijamo. Ustanite! Uzmite svoje oruje i svoje konje! Slobodni ste i moete jahati kud god elite! Ali se nitko ne pokaza spreman da poslua ovaj poziv. - Ovo govori kao poetak muenja kojim ete nas podvrgnuti - uzvrati Bezimeni. - Mi emo sve podnijeti a da ne uje ni glasa aljenja sa naih usta. - Vara se. Ja govorim ozbiljno. Izmeu Upsaroka i ratnika oona ratna sjekira je zakopana. Kan-teh-Pehta, uveni vra Upsaroka, je na prijatelj. On se moe sa svojima iv i zdrav u vigvame vratiti. 176

Uf! Ti me poznaje? - Ti nema uha, a ja sam ti gledao ovu brazgotinu ovdje. Po tome sam te prepoao __ otkuda zna da ja te znake nosim na sebi? __ oj tvojega brata Sunktanke, Velikog Psa, koji mi je o tebi priao. - I njega poznaje? - Da. Jednom sam se susreo s njim. - Kada? Gdje? - Prolog ljeta. Na Kornjainom brdu smo se rastali. Na to skoi vra koji je bio sjeo. Crte na licu mu poprimie sasvim drugi izraz. Oi su mu izgubile onaj ukoeni, tmurni pogled i zablistae. - Varaju li me tvoje rijei ili moje uho? - uzviknu on. - Ako govori istinu, onda si ti Nonpeh-Tahan koga bijelci nazivaju Old Shattterhand! - Taj sam, naravno. uvi ovo ime, ostali Upsaroke se podigoe sa zemlje. - Ako si ti taj uveni lovac - viknu njihov voa - onda nas Veliki Duh jo nije napustio. Da, ti si to, jer ti si me udarcem ake oborio. Nije nikakva sramota biti od tebe pobijeen. Ja smijem ivjeti, a da squaws ne upiru prstom na mene. - I Stostruki Grom, koji je hrabar ratnik, ne treba se stidjeti, jer ratnik koji ga je savladao nije nitko drugi do Winnetou, poglavica Apaa. Oi Upsaroka pogledae zaista s dubokim strahopotovanjem Winnetoua. Apa prie, prui Stostrukom Gromu ruku i ree: - Moj crveni brat je sa mnom popuio lulu zakletve, on e sada s nama popuiti i kalumet mira, jer ratnici Upsaroka su nai prijatelji, Howgh! Stostruki Grom prui ruku i odgovori: - Kletva Zlog duha nestala je s nas. Old Shatterhan i Win-n.etou su Prijatelji crvenih ljudi. Oni od nas nee traiti nae skalpove. Ne v i ste slobodni - ponovi Old Shatterhan c ato uvjeravanje. - Mi poznajemo ljude koji su m opljakali vraarije. Ako nam se pridruite, mi mo vas odvesti do njih. Uf! Tko su lopovi! eta Si u-Ogellallaha koji su poli u brda 1 YeHowstone Ri vera.
12

Medu orlovima

177Ova vijest duboko uzbudi opljkane Indijance. Njihov voa uzvikne Ijutito: - To su bili ti psi Od Ogellallaha!

Hong-Peh-Te-Keh, Teki Mokassin, njihov poglavica me je jednom ranio i odrezao mi uho a da mu se nisam mogao osvetiti. Ja sam se molio Velikom duhu da me navede na njihov trag, ali ta mi se elja nije nikad ispunila. Tada prie Wohkadeh koji je dotle stajao u blizini i sve uo i ree: - Ti im se nalazi u tragu, jer Hong-Peh-Te-Keh je voa Ogellallaha koje mi progonimo. - Onda mi ga je Veliki duh najzad dao u moje ruke. A tko je ovaj mladi crveni ratnik koji se htio boriti sa Stostrukim Gromom i koji je tako dobro upuen u tajne Sioux-Ogellallaha? - To je Wohkadeh, hrabri sin Numang-Kake - objasni im Old Shatterhan. - Njega su Ogellallasi prisilili da jae s njima, i on je bio prisutan kad su vam opljakali vae vraarije. Onda im je umakao i u meuvremenu nam uinio velike usluge. - A ta ele Siouxi u brdima Yellowstone Ri-vera? - Mi emo vam ispriati kad naloimo logorsku vatru. Onda ete se posavjetovati da li ete nam se pridruiti. - Ako ste poli tragom Ogellallaha da se protiv njih borite, mi emo poi s vama. Nek" moja braa naloe vatru vijeanja!

10. PLANINSKI ORLOVI

"Senat i Predstavniki dom Sjedinjenih Drava odluuju da se kraj pored izvora Yellowstone Rivera na teritoriji Montane i Wyominga izuzme od ostalih podruja Sjedinjenih Drava zabranom svakog naseljavanja, prisvajanja ili prodaje zemljita, te da se smatra javnim parkom za dobro i blagoet naroda. Svatko tko se protiv ovog zakona tamo nastani ili bilo koji dio zemlje prisvoji, smatrat e se prekriteljem i bit e protjeran. Park e biti stavljen pod iskljuivu nadlenost sekretara unutranjih poslova, iji e zadatak biti da im prije donese propise i uredbe koje od bude smatrao nunim za njega i odravanje parka." Tako glasi zakon koji je Kongres Sjedinjenih Drava prihvatio 1. marta 1872. i kojim je graanima Sjedinjenih Drava darovan poklon o ijoj veliini tada jo nitko nije imao pojma.

O spomenutom kraju koji se danas naziva Nacionalnim parkom Sjedinjenih Drava pronosile su se u istonim dravama prije toga najneobinije glasine. vaj kraj, koji je bio poznat samo najdivljijim Indijancima i koji je jedva poneki smjeli, usamljeni traper djelomino vidio, bio je obavijen velom najdublje tajne. to bi poneki od tih postavljaa zamki spnao, to se onda irilo, matom zainjeno. Gorue Prerije i brda, uzavreli izvori, vulkani koji su izbaci-1 teni metal, jezera i rijeke ispunjene uljem umje-vode, skamenjene ume sa skamenjenim Tndijan179cima i ivotinjama, sve se ovo navodno tamo moglo nai. Tek je profesor Hayden koji je prvi poduzeo jednu naunu ekspediciju u taj prekrasan kraj donio o njemu podrobnija obavjetenja i znao da ispria svakojake nevjerojatne stvari o tom predjelu. Njemu treba zahvaliti to je bio donijet gore spomenuti zakon. Nacionalni park obuhvaa podruje od 8.671 kvadratnih kilometara. Tu pretjeu Yellowstone, Gallatin, Madison i Snake rijeke. Golemi planinski lanci provlae se ovim podrujem. ist i okrepljujui zrak zapahnjuje visove, a stotine hladnih i vrelih izvora s najrazliitijim kemijskim spojevima pruaju svojom udesnom Ijekovitou bolesniku ozdravljenje i okrepu presahlim ivotnim snagama. Gejziri, s kojima se jedva mogu usporediti oni na Islandu, bacaju svoje mlazove vode nekoliko stotina stopa uvis. Brda, koja se sastoje posve od prirodnog stakla i koja se presijavaju u svim bojama, blistaju na zrakama sunca. Ponori, od kojih ovjeka obuzima jeza kao ni u jednom drugom kraju, kao da su se usjekli u tlo da bi omoguili uvid u utrobu zemlje. Po zemljinoj kori izbijaju mjehuri koji se nadimaju i splanjavaju. Ona je esto puta samo tri palca debela te se jaha na svom prestraenom konju jedva naprijed probija. Pred namjernikom se otvaraju goleme rupe ispunjene uzavrelom lavom koja se lagano podie i sputa. Nemogue je proi par stotina metara, a da se ne naie na neko prirodno udo dostojno divljenja. Pa samo gejzira i vrelih izvora ima preko dvije hiljade! Dok na jednom mjestu iz tla izbija uzavrela voda, dotle odmah tu kraj nje ubori bistri, hladni izvor. Ispod zemljine povrine kao da se meu sobom bore dobri i zli duhovi, aneli i avoli. Ako je ovjek ovdje zanijemio pred neim prekrasnim, samo nekoliko koraka dalje, on e ustuknuti pred neim stranim. Dok se na jednom mjestu divi golemom vrutku koji se podie stotinu metara uz litice kanjona, na drugom e se diviti jo vie poljima prekrivenim karneolom, ahatom, kal-cedonom, opalom i drugim poludragim kamenjem. 180 Izmeu brda poivaju prekrasna jezera. Najvee i najljepe je Yellowstone jezero, s izuzetkom Titika jezera, najvie veliko jezero na zemlji. Ono lei nekih 2 400 metara iznad morske povrine. Voda mu je veoma bogata sumporom. Po njegovim dubokim usjeklinama vrve krupne pastrve ije je meso posve osebujno, ali ima vrlo dobar ukus. ume unaokolo su bogate plemenitom divljai, sjevernim jelenima i medvjedima. Kraj obale izbija bezbroj vrelih izvora iz kojih buno piste i ite pare podzemlja, kao iz ventila parne lokomotive. Bojaljiva dua lako doe na pomisao da ovom kraju ubrzo okrene lea. Rad neumornih sila u nutrini zemlje moe se ovdje svuda dobro vidjeti. ovjek se vie ne osjea siguran na zemlji. ini mu se kao da e to itavo, miljama prostrano podruje u slijedeem trenutku ili utonuti, ili poput golemog kratera koji bljuje vatru uzdii daleko iznad vrhova Rocky Mountainsa. Od mjesta gdje iz jezera istie Yellowstone rijeka pa obalom prema zapadu do ua Bridge reeka gorjelo je nekoliko vatri. Naloili su je jer se bilo smrailo, a ne zato to je bila potrebna za spravljanje veere. Za ovo se ovdje priroda bila ljubazno pobrinula. Krupne pastrve ulovljene u hladnoj jezerskoj vodi bile su skuhane u vreloj vodi koja je samo nekoliko metara dalje izbijala iz zemlje. Mali Sas bio je i te kako ponosan to je tog popodneva ulovio jednu divlju ovcu. Tako je bilo kuhane bravetine, a za desert Pastrve. Vreli izvor bio je tako malog promjera da je upravo mogao posluiti kao lonac za kuhanje, a voda koja je iz njega otjecala imala je ukus bogat acmima, te su je crpli peharima od koe i sa zadovoljstvom pili. on. Je stigla ovamo preko Pelican i YellowIj0 ..ri;ee i htjela je sutradan prije podne krenuti na Vrejema. Preko BriSde reeka, a onda na zapad do 2ivaii r"6ke" Tamo Je radio gejzir koji Indijanci na-J Koso-tip-tupa, tj. Pakleno drijelo, a u njego-

181

voj blizini se nalazio grob poglavice, koji je bio cilj ovog dalekog pohoda. Ovaj pohod se daleko bre odvijao nego to se prije toga mislilo. Bila su jo cijela tri dana do utapa, te je Old Shatterhand bio uvjeren da Sioux Ogel-lallasi nipoto ne mogu biti ve tu. U toku razgovora on primijeti: - Oni jedva da su stigli do Botelerovog ranca, te smo tako od njih sigurni. Ostavite vatre neka gore dok se ne pojavi mjesec iza brda! Drugih ljudskih bia, osim Siouxa, ne moramo se bojati. Dakle, nemate se ega plaiti. - A kakav je put od Botelerovog ranca dovdje, sir? zapita Martin Baumann. - uo sam da je navodno veoma opasan. - To ba ne bih rekao. Naravno ovjek mora izbjegavati blizinu gejzira i onih mjesta gdje je zemljina kora toliko tanka da bi ovjeja noga pri gaenju kroz nju mogla propasti. Od Botelerovog ranca jae se dolinom Yellowstone rijeke, pokraj ugaenih vulkana. Nakon etiri do pet sati stie se u Donji kanjon, dug nekih pola milje i nekih tri stotine metara duboko urezan u granit. Nakon novih pet sati stie se do brda sa ijeg vrha okomito padaju u dubinu od nekih 900 metara dvije paralelne stjenovite litice koje nazivaju avoljim klizalitem. Tri sata kasnije stie se do ua Gardiner rijeke kojom se mora poi uzvodno, jer se Yellowstone Riverom ne moe vie naprijed. Zatim se jae du Washburne brda i Cascade Creeka koji isto tako vodi Yellowstoneu. On se ulijeva izmeu gornjih i donjih vodopada u Yellowstone te e se namjernik tako nai na junom kraju Velikog kanjona koji je svakako najvee udo Yellowstone korita. - Poznajete li to udo, sir? - zapita Debeljko Jemmy. - Da. Grand kanjon je preko sedam njemakih milja dug i vie od tisuu metara dubok. Strane mu gotovo okomito padaju u dubinu, te se samo ovjek posve siguran od vrtoglavica smije pribliiti njegovoj ivici pogledati u jezivu dubinu u kojoj ezdeset metara iroka rijeka izgleda kao tanka nit. Pa ipak se upravo
Jedna njemaka milja - 7,420 km" prlmj. pisca.

182 nit u toku hiljada i hiljada godina tako duboko "ekla u stijenu. Strahovitom brzinom hue talasi "ored vrstih kamenih stijena. Gore se meutim to huanje uope ne uje. Nijedan smrtnik se ne moe spustiti, a i kad bi mogao, onda ne bi bio u stanju da tamo dugo izdri. Nedostajalo bi mu zraka. Voda rijeke je topla, izgleda kao ulje, ima odvratan ukus sumpora i stipse i iri smrad koji se teko moe podnijeti. Ako se poe kanjonom prema sjeveru, onda se stie do donjih vodopada rijeke gdje se voda stro-potava sa visine od preko stotinu metara. etvrt sata dalje, prema jugu, rijeka ponovo pada s visine od trideset metara. Od gornjih vodopada dovde jahau bi trebalo otprilike devet sati. Dakle, od Botelerovog ranca to iznosi dva dobra dana jahanja, toliko smo mi ispred Sioux-Ogellallaha. Naravno ovaj raun ne mora biti taan; ali nekoliko sati vie ili manje ne igra nikakvu ulogu. Nama je dovoljno da znamo da nai neprijatelji ne mogu biti jo ovdje. - A gdje e se sutra u ovo doba nalaziti, sir? - zapita Martin Baumann. - Na gornjem izlazu iz kanjona. Postoji li neki razlog zbog kojeg to elite tano znati? - Zapravo ne. Ali moete shvatiti da ja oca pratim u mislima. Tko zna da li je jo iv. - Ja sam uvjeren u to. - Moda su ga Siouxi ubili! - Neka vas ta misao ne mui. Ogellallasi ele svoje zarobljenike dovesti do poglaviinog groba, i to e svakako i uiniti. U to se moete pouzdati. Siouxima i ne pada na pamet da pripremljene muke svojim rtvama prekrate ranijom smru. On se udalji do mjesta gdje je Winnetou ve spavao, umota se u pokriva i lee pokraj svog crvenog Prijatelja. Ostali su i dalje sjedili i aputali. ,. Zapravo mi je avolski ao to moramo podva-11 ovom hrabrom ovjeku - ree tiho Jernmy. - i ovaj mali lovac medvjeda znao nas je tako lijepo moliti da je meni, starom debelom medvjedu, omekukl nio razum. Pa, nadajmo se da e ovaj dobro svriti! 183- Ja sam vas na poetku opomenuo - brundao je Davy - i opominjem vas i sada! - Ali shvati, moj dragi Davy - upade mu u rije Martin - ja nikako ne mogu jo tri cijela dana ekati! Umirem od brige za ocem. - Pa Old Shatterhand vam je objasnio da zarobljenici moraju biti jo u ivotu! - On se moe prevariti. Jeste li zaboravili da ste vi i Jemmy bili prvi koji ste mi ponudili pomo? A sad, ja se vie ne mogu osloniti na vas. - Zounds! Ovakav prijekor ja ne doputam da na mene padne. Moja naklonost i ljubav prema vama su me ponukale da vam dam to obeanje i ja ne elim da mi predbacite kako ga nisam odrao. Dakle, odjahat u s vama. Ali ja stavljam jedan uvjet. - Da ujemo! Ja u ga ispuniti ako budem mogao. - Mi emo uhoditi Sioux-Ogellallahe samo pod uvjetom da doznamo da li je va otac jo iv, ali se neemo izlagati opasnosti da ga oslobodimo! - Da, slaem se. - Lijepo! Ja sam u stanju da ivim bojama pre-t stavim sebi kako je vaem srcu. Ovo je duboko ganulo moju staru duu i ja u vas pratiti. Ali im budemo vidjeli da va otac jo ivi, okrenut emo konje i odjahati natrag ostalima. - Sutra ujutro kad budemo iezli, svakako e svi biti u velikoj brizi zbog nas. No ja mislim da e Crnac tano prenijeti na nalog - ree Jemmy. - Sad budite svi mirni kako ne bismo pobudili nepovjerenje! Eno ga, mjesec! Ugasit emo vatru i po-lijegat emo ispod stabala. Tamo ima sjenki te na nestanak nee odmah primijetiti. - Dobro je to je mjeseina - ree Hromi Frank, - tako emo barem nai put.

- Put nam je jasno obiljeen, samo rijekom uzvodno. S jedne strane meni nije nimalo drago to smo prisiljeni da prevarimo svoje drugove, s druge pak strane to njima nita ne moe tetiti. Ranije je naa rije neto vaila, sada su Old Shatterhand i Winnetou voe. Jemmyja i Davyja samo tu i tamo 184 uzgred zapitaju za njihovo miljenje. Zapravo je kraj-"e vrijeme da im pokaemo da smo i mi Zapadnjaci koji znaju da smisle i izvre neki plan. Vatra je bila pogaena. I plamenovi kraj kojih su sjedili Indijanci nisu vie gorjeli. Unaokolo je zavladala tiina. Samo piskavo itanje pare koja je izbijala iz zemlje moglo se uti u pravilnim razmacima. Prolo je vie od jednog sata kada se uskomea ispod stabala gdje su spavali Frank, Jemmy, Davy, Martin i Wohkadeh. - Nek" moja braa pou za mnom! - apne mladi Indijanac. Vrijeme je. Oni uzee svoje oruje i ostale stvari i iskradoe se tiho ispod stabala do konja. Otrom Wohkadehovu oku uspjelo je brzo da odvoji pet konja od ostalih. Svakako da bez lakog uma to nije prolo. Stoga su petorica bjegunaca, kad su uzela svoje konje, saekali neko vrijeme oslukujui ne bi li opazili da li su primijeeni. Budui da su ostali duboko spavali, oni lagano povedoe konje iji je udar kopita priguivala trava. Naravno, posve neopaeni nisu umakli. Premda se nije moglo misliti na blizinu neprijatelja, ipak je bilo postavljeno nekoliko straa koje su se morale s vremena na vrijeme smjenjivati. Ovo je za vrijeme noi bilo nuno, ve i zbog divljih zvijeri u umi. Oni prooe pokraj jednog straara. Bio je to Soon. On ih u gdje dolaze. Znajui da iz logora dolaze samo prijatelji, on stoga ne podie nikakvu galamu. Mjeseev sjaj koji se probijao izmeu rijetkih grana pomogao mu je da prepozna jahae. - gta namjeravaju moja braa? - upita on. - Govori tiho da ne bi netkog probudio! - odgovori Jemmy. - alje nas Old Shatterhand. On zna Kuda idemo. Da li ti je to dovoljno? Moja bijela braa su nai prijatelji. Ja ih ne smijem sprijeiti da izvre nareenje velikog ratnika. Krenuli su pjeice. Kad su se udaljili od logora iko da se topot kopita tamo vie nije mogao uti, iah akae Potraie osvjetljeniju obalu jezera i podae kasom uz vodu kako bi dospjeli do isteka Yel185iowstone rijeke i onda poli du nje sjevernim pravcem. oon je smatrao nestanak bijelaca posve prirodnim te stoga nije naao za potrebno da o tome obavijesti straara koji ga je smijenio. Tako je nestanak smjelih ili bolje reeno lakomislenih bjegunaca ostao neprimijeen dok nije svanuo dan. Trebalo je krenuti u rani sat. Stoga se svi u logoru podigoe im su zauli prvi cvrkut ptica s grana. Tada sa zebnjom otkrie da nema petorice prijatelja. Kako su se odmah uvjerili, "bjegunci su nestali sa konjima iz logora. Tek se tada javio oon koji je sino bio na strai i ispriao Old Shatterhandu to mu je Jemmy bio rekao. Winnetou je stajao u blizini i usprkos svom otro-umlju nije mogao shvatiti namjeru zbog koje su se ona petorica kriom udaljila. - Sigurno su poli u susret Sioux-Ogellallasima - ree mu Old Shatterhand. - Onda su izgubili mozak. - ree bijesan Apa. - Oni ne samo da e podlei opasnosti kojoj su po-j anali u susret, ve e odati nae prisustvo. Zato li su samo poli u susret Siouxima? - Da saznaju da li Lovac medvjeda jo ivi. - Ako je mrtav, oni mu ne mogu povratiti ivot, ako je jo iv, oni e mu donijeti nesreu. Winnetou moe dvojici hrabrih djeaka oprostiti ovu krupnu pogreku, ali trojicu starih lovaca trebalo bi privezati uz stub srama, enama i djeci na podsmijeh! Tada im prie Bob, Crnac. Smrad skunka jo se nije bio posve s njega izgubio te ga nitko nije trpio u svojoj blizini. On je jo uvijek nosio na sebi stari konjski pokriva koji mu je poklonio Dugajlija Davy. Nou, kad je bilo hladno, on se uvijao u krzno medvjeda koga je ubio Martin Baumann. - Massa Shatterhand traiti massa Martin? - zapita on. - Da. Moe li mi dati kakvo objanjenje. - Oh, Masser Bob biti vrlo pametan! On znati gdje biti massa Martin. - A gdje?
186

_ Otii Sioux-Ogellalasima, vidjeti zarobljen massa Baumann. Massa Martin masser Bobu sve rekao, kako masser Bob onda ispriati massa Shatterhandu. _ Dakle ipak onako kao to sam mislio! - kimnu glavom Old Shatterhand. - Kad e se vratiti? _ Kad budu vidjeti massa Baumann, onda poi za nama do Vrele rijeke. Masser Bob nita vie ne znati. _ Tvoj dobri massa Martin je uinio veliku glupost. Mislim da bi ga ovo moglo skupo stajati. - to? Massa Martin u opasnosti? Onda masser Bob odmah sjesti na konja i pojahati za njim da ga spasi! - Da, kao to si na primjer ubio medvjeda kad si se od straha uzverao na brezu. - Ogellallah ne biti nikakav medvjed. Masser Bob se ne plaiti Ogellallaha. - On isprui prijetei svoje goleme ake i napravi izraz kao da eli na licu mjesta progutati deset Ogellallaha. - Pa dobro, pokuat u s tobom zato to toliko voli svog mladog gospodara. Budi spreman da za nekoliko minuta poe s nama! - Onda nastavi obraajui se Winnetouu kraj kojeg su stajali vra Upsa-roka i poglavica oona sa Mohawom, njegovim sinom. - Moj e brat nastaviti s jahanjem i saekat e me kraj Koso-tip-tupa, Paklenog drijela. Sa mnom e poi petnaest ratnika Upsaroka sa njihovim vraem i Mohaw s petnaest ratnika oona. Moramo odmah poi za petoricom radoznalih bjegunaca da ih spasimo ako budu u opasnosti. Ne mogu unaprijed rei s koje u strane prii ,Paklenom drijelu" te je mogue da aiouxi stignu na grob poglavica prije nego ja sa svojim ratnicima.

Nekoliko minuta kasnije Old Shatterhand je krenuo u galopu sa svojim pratiocem u istom pravcu ojim su petorica neopreznih napustili sino logor. Bjegunci su naravno bili daleko pred njim. Njihov Pohod je dodue bio znatno usporen zbog noi i zbog bil0Va nepoznavanJa kraja, pa ipak u osvit dana 3e Yellowstone jezero ve na znatnoj razdaljini za a te su onda mogli konje bolje podbosti. 187Bila je neobina i prekrasna slika rijeke i njenih obala. Dolina je bila najprije prilino iroka i s obje strane

veoma raznolika. as su se strane blago sputale do obale, as su se okomito dizale u nebo a svuda se moglo vidjeti djelovanje podzemnih sila. U davna vremena ovaj planinski kraj je bio je-zero koje je obuhvaalo povrinu od nekoliko kvadratnih kilometara. Onda su ispod njegovih voda poele da djeluju vulkanske sile. Tlo se uzdiglo i poelo da puca, iz pukotina je potekla vrela lava koja se u hladnoj vodi jezera pretvorila u bazalt. Otvorili su se golemi krateri koji su izbacivali vrelo kamenje to se spajalo s drugim mineralima u razliita jedinjenja i obrazovalo tlo na koje su bezbroj vrelih izvora slagali svoje padavine. Onda je golema koliina podzemnih plinova s neizmjernom snagom podigla itavo tlo jezera tako da je njegova voda morala otei. Voda je usjekla duboka korita u zemlju. Sve to nije bilo vrsto, bilo je odnijeto. Studen i toplota, vjetrovi i kie su pomogli da se razori sve to nije moglo pruiti otpor, te su tako ostali samo tvrdi, skamenjeni stu-bovi lave. Tako se voda usjekla u zemlju. Ona je nosila pred sobom sve mekano, spirala stijenje sve dublje i dublje, te su na taj nain nastali velianstveni kanjoni i vodopadi koji spadaju u uda Nacionalnog parka. I tako su se danas uzdigle te vulkanske obale isparane i rasjeene i kiom sprane da pokau oblike koje nikakva mata nije bila u stanju da izmisli. Tu e namjernik povjerovati da pred sobom vidi razvaline kakvog starog vitekog zamka. Vidjet e prazne prozorske otvore, kulu za osmatranje i pokretni most preko jarka. Nadaleko odatle uzdiu se vitki minareti i ovjek bi pomislio Aa e se mujezin svakog asa na njemu pojaviti i vjernike pozvati na molitvu. Preko puta njih prua se golem rimski amfiteater u kojem se nekad borilo kransko roblje sa zvijerima. Pokraj njega se smjelo i slobodno dizala uvis kineska pagoda, a malo dalje uz rijeku stoji preko sto stopa visok kip ivotinje, tako golem kao da je podignut kumiru nekog pretpotopnog naroda. 188 A sve je ovo varka. Vulkani su izbacili lavu "ma je voa dala udne oblike. I tko promatra ove udne tvorevine prirodnih sila, osjea se kao siuan crv u praini i zaboravlja na sav ponos. Tu, gdje rijeka u prilino velikom luku skree prema zapadu, izbija bezbroj vrelih izvora od ije vode nastaje poprilina rijeka to se ulijeva u Yellowstone izmeu visokog stijenja. inilo se kao da se odatle obalom Yellowstonea ne moe vie naprijed, te su pet bjegunaca skrenuli stoga ulijevo kako bi poli koritom vrele pritoke. Tu nije bilo nikakvih stabala ni bunja. Sve raslinje je bilo zamrlo. Vrela voda je prljava izgleda i mirie na pokvarena jaja tako da se jedva moglo izdrati. Pa ipak jahai su se osjeali bolje tek kad su nakon viesatnog napornog jahanja stigli na jednu uzviicu. Tu je tekla svjea, bistra voa a uskoro se pokaza i bunje, a kasnije ak i stabla. O nekom pravom putu se zacijelo nije moglo govoriti. Konji su se morali esto puta dugo probijati preko stjenovitih gromada koje su izgledale kao da se brdo strovalilo s neba i razbilo u parampara. Taj kr je pokazivao najudesnije oblike, te su se petorica jahaa povremeno zaustavljala da izmijene svoje misli o ovome. Tako je i vrijeme prolazilo; bilo je ve podne kad su tek polovicu puta prevalili. U tom opazie izdaleka jednu neobinu kuu. Izgledala je kao vila podignuta u italijanskom stilu iza koje se pruao vrt okruen visokim zidom. Sasvim zaueni oni zaustavie konje. - Zar kua za stanovanje ovdje u Yellowstoneu! Pa to nije mogue! - viknu Jemmy. - Zato da ne bude mogue? - zapita Frank. - Ali pogledajte malo bolje tamo! Zar pred kapijom ne stoji ovjek? - Svakako. Bar izgleda tako. Sad je nestao. Bit ce da je samo neka sjenka. -- Je li? Gdje je ljudska sjenka, tu mora bezuvjetno biti i ovjek koji je tu sjenku bacio. A ako je sjenka nestala, onda mora ili da se sunce izgubilo, ili 189onaj koji je tu sjenku bacio. Sunce je, kao to vidite jo tu, prema tome taj momak je nestao. Kuda to emo uskoro vidjeti. Oni brzo pooe tom neimarskom remek-djelu i uskoro uvidjee, naravno, da ga nije podigla nikakva ljudska ruka, ve da je ono tvorevina prirode. Tobonji zidovi bili su od blistavog bijelog glinenca a onih nekoliko otvora ovjek je izdaleka lako mogao uzeti za prozore. Tu je bio isto tako jedan visok otvor u obliku vrata. Tko bi kroza nje pogledao, vidio bi neku vrstu dvora koje su prirodne kulise od stijenja razdvojile u vie nejednakih prostorija. U njegovoj sredini izbijao je iz zemlje zdenac i bacao mlaz bistre, hladne vode prema kapiji. - Prekrasno! - priznade Jemmy. - Ovo mjesto je vrlo podesno za podnevni odmor. Hoemo li ui? - Nemam nita protiv - odgovori Frank. - Samo ne znamo jo, da nije moda momak koji ovdje ivi neki zao ovjek. - Pshaw! Mi smo se prevarili. O nekom ovjeku nema ni govora. Premda je sasvim nepotrebno, ja bih htio da malo osmotrim.

Jemmy, s pukom u ruci spremnom da opali, po-jaha lagano kroz kapiju i osvrte se po dvoritu. Onda se okrene i mahne. - Uite! Nema ovdje ni mrtve due. - Jo bi nam to trebalo - ree Frank. - S mrtvim duama, koje kao sablasti ivotare na zemlji, ne bih volio imati posla. Davy, Martin i Frank pooe za Jemmyjem". Woh-kadeh meutim osta iz opreza pred ulazom. - Zato ne ulazi moj crveni brat? - zapita sin lovca na medvjede. Indijanac podozrivo uvue zrak kroz nos i uzvrati: - Zar moja braa ne osjeaju miris konja? - Pa naravno da osjeaju, ali naih. - Taj sam miris osjetio ve ispred ulaza dok smo pred njim ekali.
Pihl primj. prev.. 1,90

_ Ne moe se vidjeti ni ovjek ni ivotinja, nili bilo kakav njihov trag. _- Zato to je tlo od tvrdog kamena. Nek moja braa budu oprezna! _- Nema nikakvog razloga za bilo kakvu bojazan, _ ree Jemmy. - Hajde, pogledat emo malo odostraga to se tu nalazi! Umjesto da ga puste samog da to uini te da time dre odstupnicu otvorenom, oni pojahae za njim, gusto zbijeni, do posljednje prostorije. Tada se nenadano razlijee urlik kao da se zemlja potresla. Poprilian broj Indijanaca izbi iz pozadine i za tren oka etiri neoprezna lovca bijahu okruena. Jedan visok, mrav, ali ilav ratnik, po ukrasima i bojama na glavi vjerojatno poglavica, dovikne bijelcima natucajui engleski: - Predajte se, inae emo vam skinuti skalpove! - etvorica iznenaenih jahaa uvidjee da bi svaka obrana znaila gotovu propast. - Do avola! - procijedi Jemmy na njemakom jeziku. - Ba smo im uletjeli u ruke. Ovo su Siouxi, upravo oni koje smo htjeli uhoditi. - Obraajui se poglavici, on nastavi na engleskom: -r Da se predamo? Mi vam nismo nita uinili. Mi smo prijatelji crvenih ljudi. - Ratna sjekira Sioux-Ogellalaha je uperena pro-. tiv svih bljedolikih - uzvrati Indijanac. - Sjaite i odloite oruje! Neemo ekati. - Pedeset pari mranih oiju bilo je uprto na bijelce, a pedeset crvenosmeih ruku se mai noeva. Dugajlija Davy je prvi sjahao sa svoje mazge. - Uinite po njegovoj volji! - preporui on svojim drugoyima. - Moramo dobiti na vremenu. Nai e doi sasvim sigurno da nas oslobode. Onda su sjahali i ostali jahai i predali svoje oruje. Wohkadeh, kao to smo ve spomenuli, nije uao. On je vidio izvana kako su njegove suputnike zaokruili te potjera odmah konja u stranu da ga ne bi kroz ulazni otvor primijetili. Zatim sjaha, lee a pod i podie glavu samo toliko koliko bi mogao baciti pogled u dvorite. Ono to je vidio, ispuni ga oajanjem. Prepoznao l Poglavicu Hong-Peh-Te-Keha, Tekog Mokassina, i.91vou Sioux Ogellallaha kojima je umakao. Sta da radi? Da li da brzo odjae k jezeru i dovede Old

Shatterhanda sa ostalima? Ne. Njemu sine jedna smjela misao. Wohkadeh se pope na konja i pojaha prividno nimalo zbunjen u dvorite. Indijanci su upravo vezivali etiri zarobljenika Nekoliko koraka i on se zaustavi pred njima. - Uf! - uzviknu on. - Otkada vezuju ratnici Sioux Ogellallaha ruke svojih najboljih prijatelja? Ovi blijedoliki su Wohkadehova braa! Njegova nenadna pojava izazva ope uenje. Teki Mokassin skupi mrane obrve, odmjeri mladia prodornim pogledom i uzvrati pitanjem: - Otkad su bijeli psi braa Ogellallaha? - Otkad su Wohkaehu spasili ivot. Poglavica prosto zari svoj pogled u Wohkadeha kad ga upita: - Gdje je Wohkadeh do sada bio? Zato se nije blagovremeno vratio? - Jer su ga oni psi od oona zarobili. Ova etiri bljedolika su se meutim borili za njega i spasili ga. Oni su mu pokazali put kako da brzo i lako doe do Yellowstonea i poli s njim da s Tekim Mokassinom popue lulu mira. Oko poglaviinih usana zaigra podrugljiv osmijeh. - Sjai s konja i prii svojoj bijeloj brai! zapovjedi on. - Ti si na zarobljenik, kao i oni. - Zar Wohkadeh zarobljenik svog vlastitog plemena? Tko daje pravo Tekom Mokassinu da zarobi ratnika svog naroda? - To pravo on sam sebi uzima. On je voa ovog ratnog pohoda i moe initi to mu je volja. U tom asu Wohkadeh obode petama svog konja u bokove da se ovaj prope i munjevitom brzinom okrene u krug na stranjim nogama udarajui prednjim kopitama po zraku, da Sioux Ogellallasi, koji su mu se bili suvie pribliili, uzmakoe. On dobi mjesta. Zatim prebaci uzde konju preko Vrata tako da mu je i lijeva ruka bila slobodna, uze svoju napunjenu puku u ruke i upita: - Otkud smiju poglavice Sioux-Ogellallaha raditi to ih je volja. emu su skuptine 192 ih ratnika? Wohkadeh je mlad ovjek, ali on je bio bijelog bivola i u svom perinu nosi or lovo per-Ue On se ne da zarobiti, a tko ga uvrijedi, taj e se morati s njim boriti! Ove rijei pune ponosa ne bijahu zaludu izgovorene. Poglavice Indijanaca nipoto nemaju neogranienu mo. Njima nije ata u ruke despotska vlast. Oni ne mogu donositi nikakve zakone i nikakve propise. Oni su izabrani iz redova ratnika, zato to su se istakli iznad ostalih svojom hrabrou i mudrou. Poglaviin utjecaj poiva samo na utisku koji ostavlja njegova linost. On moe biti smijenjen ako onemili ratnicima.

Teki Mokassin je bio poznat kao strog, samovoljan ovjek. Dodue, stekao je znatne zasluge za pleme, ali njegova samovoljnost, njegova tvrdoglavost je plemenu isto tako esto puta i tetila. On je bio krut, surov i krvoedan. Pleme se podijelilo u dvije skupine, u one koji su podravali poglavicu, i u druge koji su otvoreno ili potajno bili protiv njega. Ova podijeljenost je bila jo oitija kad je Wohkaeh ustao protiv njega. Iz grla nekolicine Siouxa se zaue uzvici odobravanja i priznanja. Poglavica im dobaci bijesan pogled, dade nekolicini svojih vjernih pristalica znak da odmah zapos jednu izlaz i odgovori onda: - Svaki Sioux-Ogellallah je slobodan ovjek. Ali im je ratnik postao izdajnik prema svojoj brai, on je time izgubio pravo na slobodu. - Dokai da je Wohkadeh izdajnik! - Ja u to dokazati pred skuptinom ratnika. A ja u se tamo pojaviti kao slobodan ovjek, sa orujem u ruci, i branit u se. I kad budem dokazao da me je Teki Mokassin bez razloga uvrijedio, on e se mrati onda sa mnom boriti. j Izdajnik se ne pojavljuje pred skuptinom s ze u ruci. Wohkadeh e svoje oruje predati. Bude nevin, on e ga ponovo dobiti. s Se W Tko se usuuje da mi ga uzme. - Mladi vrte smjelim izazovnim pogledom unaokolo. On
orlovi
193

vidje na nekolicini lica iskreno "auee. Veina njih meutim ostadoe hladni.

- Nitko ti ga nee uzeti - uzvrati poglavica. - Ti e ga sam odloiti. A ako to ne uini odmah, dobit e kuglu. - Ja imam dvije u svojoj puci. - Kod ovih rijei Wohkadeh udari rukom o kundak puke. - Kad je Wohkadeh od nas poao, nije imao nikakvog oruja. Otkuda mu ova puka? Nju su mu poklonili ovi bljedoliki, a ti psi poklanjaju samo onda ako od toga imaju koristi. Wohkadeh im je dakle uinio uslugu, a ne oni njemu. Wohkadeh je Mandan. Njega nije rodila nijedna squaw Siouxa. Tko meu ovim hrabrim ratnicima eli za njega govoriti prije nego to bude na moju optubu on sam odgovorio? Nitko se ne pomae. Teki Mokassin pogleda mladia likujui i zapovjedi mu. - Sjai dakle s konja i predaj oruje! Ti e se braniti, a mi emo onda donijeti presudu. Svojim otporom dokazat e samo da nisi nevin. Wohkadeh uvidje da se mora pokoriti. On se dosada protivio kako bi uinio dojam na one koji nisu bili poglaviini pristalice. - Ako tako misli, onda u se pokoriti - izjavi on. - Moja stvar je pravedna. Ja u spokojno saekati vau presudu, a dotle se predajem u vae ruke. On sjaha i poloi svoje oruje pred poglaviine noge. Ovaj tiho prozbori samo jednu rije nekolicini ratnika koji su kraj njega stajali i ovi odmah izvukoe remene da Wohkadeha veu. - Uf! - uzviknu Ijutito mladi. - Da li sam vam dao dozvolu i za to? - Ovu dozvolu ja sebi uzimam - uzvrati poglavica. - Sveite ga i poloite u jedan ugao kako ne bi mogao govoriti sa ovima bljedolikim! to je otpor pomogao? Wohkadeh se morao predati svojoj sudbini. Vezali su mu ruke i noge i P loili u kut. Dva Siouxa sjedoe pokraj njega kao straari. - Jedan stari ratnik prie Hong-Peh-Te-Kehu. i ree mu: - Preko moje glave je prelo daleko vi-"e 194 zima nego preko tvoje. Stoga se nemoj ljutiti na mene kad te pitam da li doista ima razloge da Wohkadeha smatra izdajnikom. - Ja u ti odgovoriti, zato to si najstariji ratnik u ovom pohodu. Nemam nikakvog drugog razloga osim jednog: najmlai od zarobljenih bljedolikih je veoma slian Lovcu medvjea koji lei pozadi kod konja. - Moe li to biti razlog? __ Da. To u ti dokazati. On prie zarobljenicima koji su vidjeli i uli sve to se Wohkadeh tako beskorisno usudio za njih uiniti, a da mu nisu mogli pomoi. Na alost ni Jemmy ni Davy nisu vladali toliko Sioux govorom da bi razumjeli sve to je Wohkadeh rekao. Lukavi poglavica im se obrati s manje stroim izrazom lica: - Wohkadeh je, prije nego je otiao od nas, poinilo djelo zbog kojeg se moramo posavjeto-vati. Zato e privremeno ostati vezan. Pokae li se da ga bljedoliki tada jo nisu poznavali, onda e biti ponovo slobodni. Koja imena nose bijeli ljudi? - Hoemo li mu ih rei? - zapita Davy svog debelog prijatelja. " - Da - ree Jemmy. - Moda e Indijanci imati onda malo potovanja prema nama. - I obraajui se poglavici on nastavi: - Ja se zovem Jemmy-Petah-eh, a ovaj dugonogi ratnik je Davy-Honskeh. Bit e da si ova imena jednom ve uo. - Uf! - zau se iz grla Siouxa. Poglavica ih prijekorno pogleda. I on je bio iznenaen to ima u svojoj vlasti ove esto puta spo-minJaneJ.ovce, ali to niim ne pokaza. - Teki Mokassin ne poznaje vaa imena - ree on. - A tko su va dva ovjeka? S ovim pitanjem koje se ticalo Franka i Martina on se ponovo obrati Jemmyju. Davy apnu svome prijatelju; - Za ime boga, ne spominji njihova imena! to hoe ovaj bljedoliki rei? - zapita strogo Poglavica. - Neka odgovara onaj koga sam pitao!
13"

195Jemmy se morao odluiti da kae neistinu. On ree prvo ime koje mu pade na pamet i predstavi Franka i Martina kao oca i sina. Poglaviin pogled je ispitivaki klizio sa jednog na drugog i njegovim licem pree podrugljiv osmijeh. Ipak on ree prilino ljubaznim glasom: - Neka bljedoliki pou sa mnom.

Ogellallah poe prema stranjem dijelu dvorita. Ova tobonja kua bila je svakako ranije golema stijena koja se sastojala od glinenca proaranog mekim kamenjem. Ove meke dijelove je kia sprala dok je glinenac mogao prkositi vremenu, i tako je, kao to je ve reeno, nastala ova tvorevina koja je naliila na dugi, visoki zidovima okrueni dvor to su popreni zidovi podijelili u vie prostorija. Ova na kraju je bila najvea. Bila je toliko velika da su u njoj imali mjesta svi konji Ogellallaha. U jednom kutu lealo je est bijelaca privezanih za ruke i noge. Nalazili su se u alosnom stanju. Odijela su im visila u krpama s tijela. Zglobovi ruku bili su im od remena sasvim ranjavi. Lica su im bila prekrivena prljavtinom, a kosa i brada im je visila oko glava. Obrazi su im bili upali, a oi se duboko uvukle u duplje, od gladi, ei i ostalih muka. Tamo je poglavica poveo nove zarobljenike. Dok ih je vodio, Martin ree tiho Jemmyju. - Kuda nas vode? Moda mom ocu? - Moda. - Ali za ime boga nemojte pokazati da ga poznajete, inae je sve izgubljeno! - Ovdje lee zarobljeni bljedoliki - zapoe opet poglavica. - Teki Mokassin ne zna dobro njihov govor. On ne zna dakle tko su oni. Nek" im bijeli ljudi pristupe da ih upitaju i onda da mu o tome ispriaju. On odvede svu etvoricu u kut. Jemmy brzo stade ispred ostalih i ree na njemakom jeziku: - Moda je meu vama Lovac na medvjede, Baumann. Ne odajte da. ste prepoznali svog sina! On stoji ovdje iza mene. Mi smo doli da vas spasimo, ali smo i sami dopali aka crvenih, no mi smo sigurni da emo 196 skoro zajedno s vama biti slobodni. Jest" li ovim crvenim huljama spomenuli vaa imena? Baumann ne odgovori odmah. Ugledavi svog sina, on zanijemi. Tek nakon kraeg vremena s mukom prozloori.__o Boe moj! Kakva srea i istovremeno kakva alost? Siouxi me poznaju, a znaju i .imena mojih suputnika. - Lijepo! Nadajmo se da e i nas ovdje smjestiti. Onda ete sve ostalo saznati. Premda poglavica nije razumio ni jednog sloga, bio se pretvorio sav u uho. inilo se kao da po glasu eli pogoditi sadraj rijei. Otrim okom motrio je Baumanna i njegova sina. Njegovo promatranje je ostalo bez rezultata. Martin se toliko svladao da se pokazao sasvim ravnoduan, premda mu od jada, kad je ugledao svog oca, zamalo ne potekoe suze iz oiju. - No - zapita razoarani poglavica Ijutito - jesu li zarobljenici spomenuli- svoja imena? - Da, - uzvrati Jemmy. - Pa ti ih ve zna. - Mislio sam da su me slagali. Ti e sa svojim drugovima ostati ovdje. - Odglumljena ljubaznost ponovo nestade s njegova lica. On mahnu Ogellallasima koji potom ispraznie zatvorenicima depove i sve-zae ih. - Odlino! - promrmlja Davy gledajui kako mu iz depa nestaje i posljednja stvar. - udi me samo da nam ove orluine nisu skinule haljine. - Gospodine Jemmy - apne Hromi Frank - ova mi se stvar nimalo ne dopada. Ovaj me je momak tada osakatio. Nove zarobljenike su poloili pokraj starih na zemlju. Poglavica se udalji ostavivi za sobom nekoliko straara. Jadni i alosni bijelci se ne usudie da glasno govore te su meu sobom aputali. Martin je leao ored svoga oca, srena okolnost koju su naravno obo-. ifkristila da ispriaju jedan drugom svoje do-le" Nakon nekog vremena prie jedan od Siouxa, jednome od ranijih zarobljenika veze s nogu i 197zapovjedi mu da poe za njim. Bijelac nije mogao hodati. On se s mukom teturao pokraj Indijanca. - to -li ele od njega? - zapita Baumann toliko glasno da ga je Davy uo. - Trai izdajnika - nasluivao je Dugajlija. - Zaista je srea to moji drugovi jo nita nisu rekli o pomoi koju oekujemo. - Ali vi ste je spomenuli. - To nije opasno. uvajmo se da ovom to je izaao ne kaemo nita vano kad se vrati! Moramo . se najprije uvjeriti da moemo imati povjerenja u njega. Davy je sasvim dobro nasluivao. Zarobljenika su priveli poglavici koji ga je saekao mrka pogleda. Jadnik se nije mogao drati na nogama. Morao je sjesti. - Zna li kakva te sudbina oekuje? - zapita ga poglavica. - Da - potvrdi upitani iznemoglim glasom. - Vi ste nam to ve dovoljno esto spomenuli. - Vas eka sigurna smrt, smrt u najveim mukama. Vi ete podnijeti neizrecivo muenje u ast groba na kome ete umrijeti. to e dati ako eli da te potedimo tih muka, ako hoe da spasi svoj ivot. - Zar se moe on spasiti? to bih morao uiniti? - zapita duhom izmueni i tijelom polumrtvi ovjek. - Da mi na neto odgovori. Onda u ti pokloniti ivot. Ima li Lovac na medvjede sina? - Da. - Je li to onaj mladi koga smo danas zarobili? - Da. - Tko je onaj Malia koji hramlje? - Drug Lovca na medvjede, Hromi Frank. - Pokuaj da sazna kako su se sastali sa Wohka-dehom, da li se ovdje nalaze jo i drugi bljedoliki i ta oni ele! Sazna li to, bit e slobodan. Ali pazi da se ne oda! Zarobljenika su doveli do njegovih drugova, vezali mu noge i poloili ga na njegovo mjesto. Ostali su utjeli te se i on drao mirno. Nije m" bilo posve lako u dui. Bio je sasvim valjan momak. 198

Kadgod bi pomislio na poglaviino dranje, nikad mu nije uinilo nimalo vjerojatnim da e Ogellallah "drati rije. On poe da uvia da je lukavstvom prevaren: nita mu nisam trebao rei. to je due razmiljao, to je vie osjeao da ne smije povjerovati Tekom Mokassinu i da mu je dunost da Baumannu kae sve to je s poglavicom govorio. Lovac na medvjede ga preduhitri. Poto je prolo due vrijeme, on ga upita: - No, sir, vi ste veoma utljivi! Kod koga ste to bili? - Kod poglavice. - Mogao sam misliti. to je elio od vas? - Rei u vam iskreno. Htio je znati tko su Martin i Frank, i ja sam mu rekao zato to mi je obeao slobodu. - O jada! To je bila glupost, najvea, koju ste mogli uiniti. Pa kako stoji sada s vaom slobodom? - Ona e mi biti poklonjena tek kad budem saznao kako su se ostali gentlemeni sastali sa izvjesnim Wohkadehom i da li se u ovom kraju nalaze i drugi bijelci. - Tako! I vi vjerujete da e taj nitkov odrati svoje obeanje? - Ne. Poto sam o toj stvari dobro razmislio, uvjeren sam da e me prevariti. - Vi ste razborit. I budui da ste tako iskreni, mi emo vam tu glupost oprostiti. Uostalom nemojte misliti da biste od nas mogli to saznati. Mi smo nasluivali zato ste ili poglavici i prema vama bismo ge sigurno drali veoma rezervirano. A ta da mu odgovorim kad me ponovo pozove? Oh. To u vam ja rei - umijea se Jemmy. - pojasnit ete mu da smo mi spasili Wohkaeha kad kaka Soni zarobili i da smo s njim dojahali ovamo o bi ga ivog i zdravog doveli njegovima. Drugih eiaca, osim nas, ovdje nema. Ako vas ipak bude al prevariti, ne nasjedajte mu na lijepak! Od nas se Ko Prije moete nadati spasenju nego li od njega. ime je ova stvar za neko vrijeme bila rijeena. 190Zatvorenici nisu bili u stanju da se pomaknu s mjesta. Mogli su se jedino prevaliti s jedne strane na drugu. Ovo je iskoristio Jemmy kako bi uosao 0.0 Baumanna. To mu je polo za rukom i, leei tako, on s desne, a Martin s lijeve strane Lovca na medvjede, mogli su mu tiho sve ispriati i izraziti mu svoju nadu da e ovo zarobljenitvo biti kratkog vijeka. U meuvremenu je poglavica pozvao najistaknutije ratnike k sebi, a onda su doveli i Wohkadeha. Siouxi su sjedili u polukrugu a ispred njih je uao poglavica kad je Wohkadeh uao u njihovu prostoriju. Zarobljenik je morao stati ispred njega. Pored Wohka-deha s obje strane su stajali straari s noevima u ruci. Ova okolnost je izgledala Wohkadehu krajnje podozrivom. Iz toga se moglo zakljuiti da se njegov poloaj pogorao. Poto su prisutni neko vrijeme posmatrali Woh-kadeha tmurnim pogledima, zapoe poglavica: - Neka Wohkadeh sada ispria to je doivio od onog asa kad nas je napustio! Wohkadeh se pokori pozivu. On smisli priu kako su ga ooni uvrebali i zarobili i kako su ga bijelci onda oslobodili. Premda je to ispriao sasvim uvjerljivo, morao je ipak primijetiti da mu nisu povjerovali. Kad je zavrio, nitko ne izusti ni rijei da mu vjeruje ili ne vjeruje. Poglavica upita: - A tko su ova etvorica bljedolikih? Wohkadeh najprije spomenu imena Jemmyja i Da-vyja i ukaza kao ast za Siouxe to su uveni lovci k njima doli. - A druga dvojica? Ni na ovo pitanje Wohkadeh se nimalo ne zbuni. Bio je ve smislio to e rei. Za Franka on spomenu ime koje je Jemmy prije toga izmislio, a Martina predstavi za njegova sina. Na poglaviinom licu se ne pomaknu ni jedna crta kad je upitao: - Da li je Wohkadeh moda saznao da Lovac na medvjede ima sina koji se zove Martin- Ne. - I da kod njega stanuje ovjek koga nazivaju Hromi Prank? 200 - Ne! Mladi sauva svoj prividan mir, premda je u sebi bio uvjeren da je izgubio igru. I doista poglavica zagjini:__Wohkadeh je pas, izdajnik, smrdljivi vuk! Misli li on moda da mi ne znamo da se Frank i sin Lovca na medvjede nalaze kod nas kao zarobljenici? VVohkadeh je njih dvojicu i ostale doveo ovamo da spase zarobljenike. On e zato podijeliti njihovu sudbinu. Skuptina e vijeati danas kraj logorske vatre kojom smrti da ga kazni! Vohkadeha su odveli i privezali vrsto na konja, jer su htjeli uskoro krenuti. To se odmah dogodilo i ostalim zarobljenicima, no on ne doe u njihovu blizinu, jer su ga dva ratnika, kao posebna straa, drali daleko od njih. Bilo je alosno gledati kako su jadno i nemono izgledali Baumann i njegovih pet drugova vezani na konjima. Da ih nisu privezali za noge oni bi od iscrpljenosti pali s konja. Davy proapta o tome svome Jemmvju nekoliko saaljivih rijei. Debeljko ga je umirivao: - Samo jo malo strpljenja, stari! Ja bih se morao veoma varati kad Old Shatterhand ne bi bio ve u nao; blizini. Ono to smo mi tek sad uvidjeli, da smo naime najstraniji glupai, to je on sigurno ve rano jutros znao. U svakom sluaju on e sa svojom skupinom pohitati za nama, a ja sam se pobrinuo da nam nae trag. - Kako to? - Pogledaj amo! Ja sam otkrio komad krzna i zubima ga isjekao u male komadie. Tamo unutra gdje smo leali ostavio sam jedan komadi, a za vrijeme jahanja ja u ih s vremena na vrijeme bacati putem. Oni e leati na zemlji, jer ne pue nikakav vjetar. Doe li Old Shatterhand u ovu prokletu zgra-

urinu, on e sigurno nai komadie krzna i odmah e znati da po ovoj Ijetnjoj ezi samo Debeljko Jemmy m,ze biti sa svojim krznom. On e onda potraiti i naci ostale komade i tako saznati kojim smo pravcem udarili. Po 1 Q. yorka Siouxa nije krenula tokom rijeke. Za bi to bio zaobilazni put. Oni pojahae prema 201visovima, zvanim .Slonova lea" i onda se uputie pravom linijom izduenog planinskog vijenca, razvod"

izmeu Atlantskog i Tihog oceana. Debeljko Jemmy je sasvim pravilno nasluivao kad je spomenuo da se Old Shatterhand moda nalazi ve u blizini. Siouxi jedva da su bili nekih tri etvrt sata iza visova, kad je udario sa sjevera sa svojim o-onima i Upsarokama ba na trag koji su ostavili konji petorice bjegunaca. On je jezdio na elu povorke sa sinom poglavice oona i vraom Upsaroka. Njemu nije izmakla iz vida ni najmanja stvar koja bi mogla ukazati da su tu pro-jahali ljudi. Ugledavi tobonju kuu, on se zbuni, ali odmah odgovori na vraevo pitanje: - Sjeam se, ovo nije nikakva kua ve stijena. Ja sam ve bio u njoj i udilo bi me ako i oni koje traimo nisu u nju uli da je razgledaju. Ona je - Heavens! Pri ovom poviku Old Shatterhand sjaha s konja i poe da pretrauje tvrdo bazaltno stijenje. Bio je na mjestu kuda su prije toga proli Siouxi. - Ovdje je projahalo mnogo ljudi, i to jedva prije jednog sata - ree on. - Siguran sam da su to bili Siouxi! A tko bi drugi i bio ovdje u ovolikom broju? Kua mi izgleda sumnjivo. Podijelimo se i opkolimo je! S njim na elu oni pojahae u galopu prema stjenovitoj zgradi koju okruie. Old Shattterhand najprije poe sam u nju. On im dade uputstvo da pou za njim samo ako uju njegov pucanj. Prolo je prilino vremena kad je izaao. Bio je ozbiljan i zamiljen. On ree: - Nemojmo gubiti vrijeme, jer su bijele ljude Siouxi zarobili zajedno sa Wohkadehom i prije jednog sata ih odveli. - Zna li to moj bijeli brat sigurno? - upita ga ,Vatreno Srce", vra Upsaroka. - Da. Ja sam im vidio tragove i dobro ih proitao. Debeljko Jemmy je ostavio znak, a ja se nadam da emo na jo mnoge naii. - On pokaza na mali komad krzna. Na njemu je bilo jedva pet est dlaka, siguran znak da je komadi potjecao od Debeljkova olinjalog krzna. 202 _. Sta namjerava Old Shatterhan d initi? - za-.jta crveni. - Ho" li OgeUallahs pratiti u stopu? - D". __Zar ih neemo, ako se vratimo Winnetouu, isto tako sigurno nai kraj Vrelih izvora? __ Da, mi bismo ih nali, ali bolje je da neprijatelj bude izmeu nas. Moramo ih, dakle, pratiti u stopu. Ili, misle li moja crvena braa drukije? __Ne - uzvrati grdosija Ijutito. - Mi se radujemo to smo naili na trag Ogellallaha. Teki Mokassin je njihov poglavica i ja gorim od enje da ga dobijem u svoje ruke. Poimo!11. U LJUTOJ NEVOLJI Sad se trag mogao teko otkriti te su morali veoma lagano jahati. Teren se sastojao od samog vulkanskog kamenja. O nekom pravom tragu kopita dodue nije niti moglo biti rijei. Sitni kamenii smlav-Ijeni pod udarom konjskih kopita predstavljali su jedini, posve nesiguran oslonac. Valjalo je brino paziti. Mali komadi Jemmvjevog krzna, koje su tu i tamo nali svakako su znaili znatno ohrabrenje. Nakon nekog vremena trag je skrenuo vie prema jugozapadu. Stigli su u podnoje visova koji su predstavljali razvode. Tko bi se popeo gore, taj bi s desne strane mogao vidjeti ljebove kojima je voda otjecala preko Yellowstone i Missouri rijeka u Mississippi, a zatim u Mexiki zaljev, dok su s lijeve strane otjecale dolinom Snake rijeke u Tihi ocean. Ovaj predio nije bio vie gol kao do sada. Tlo je bilo prekriveno humusom, a u ono nekoliko potoka koji su tu tekli nije bilo sumpora. Njihova bistra, zdrava voda pruala je dovoljno hrane biljnom rasli-nju. Otuda je tu bilo trave, bunja i drvea, te je i trag bio sada jasniji. Na alost, meutim, on se nije mogao dugo pratiti, jer se podne pribliavalo kraju. Konji su morali to su vie mogli grabiti, ako se htjelo iskoristiti vrijeme prije pada mraka. Stigli su do visova razvoda. Onda su poli s one strane nizbrdo izmeu gromada stijenja i bunja zbog ega je jahanje bilo prilino oteano, a na nekim mjestima ak i opasno. 204 Najzad je pao mrak. Morali su se zaustaviti ako su htjeli da ne izgube trag. Ljudi su bili utljivi; ni sada kad su se ulogorili, nisu bili govorljiviji. Imali su predosjeaj da se nalaze pred odlunim dogaajima. Vatra nije bila zapaljena. Old Shatterhand je zakljuio po tragu da su Ogellallasi jedva dvije engleske milje bili pred njima. Da su zapalili vatru onda bi ih Ogellallasi primijetili i tako saznali da ih progone. Svatko se utei uvio u svoj pokriva i legao da otpoine, poto su strae bile postavljene. Ali tek to je poelo svanjivati, tek to su se mogli razlikovati pojedini predmeti, ve se moralo krenuti. Tragovi Ogellallaha su se mogli jo i danas vidjeti. Nakon moda jednog sata Old Shatterhand ree da Siouxi sino uope nisu konaili. Oni se svakako nisu htjeli odmoriti prije nego li dospiju do Vrelih izvora. Ovo nije bio dobar znak. Na alost progonitelji nisu mogli iskoristiti brzinu svojih konja, jer je uskoro prestala trava i umjesto mekanog tla pojavilo se tvrdo, vulkansko stijenje. Tu je bilo skoro nemogue otkriti traga. Old Shatterhand je pretpostavljao da Sioux-Ogellallasi nee odustati od pravca kojim su dosad jahali, te je stoga iao uvijek pravo. Uskoro je otkrio da se u svojoj pretpostavci nije prevario.

Pred njim su se dizala Vrela brda iza kojih se nalaze uveni nepresuni gejziri. Tu je bilo ponovo biljnog raslinja pa ak i ume koja se ovdje sastojala uglavnom od tamnih smreka. Stigli su do uzanog korita jedne rjeice koja je vijugala kroz mekano tlo pokriveno travom, i, ba na mjestu gdje su izbili na nju, bilo je zemljite ugaeno mnogim konjskim kopitima. Otisci kopita protezali su se du vode te se jasno moglo vidjeti da su Siouxi u napojili svoje konje. Tako su sretno nali ponovo rag odatle pa gore do visova on je bio toliko jasan Qa Je svaka zabluda bila iskljuena. Meutim, do gore nije vodio otvoren put. Morali n-kt iSP rietkg drvea koje nije predstavljalo Kakvu prepreku. Ali upravo jahanje u umi je Za205padnjaku najopasnije. Moda se ba iza prvog drveta skriva neprijatelj o ijem prisustvu on nema pojma. Vrlo je lako bilo mogue da su Ogellalasi doli na pomisao da ih bijelci gone! Nije se moglo znati kakvo su priznanje, silom ili lukavstvom, izmamili od zarobljenika. Stoga je Old Shatterhand poslao naprijed nekoliko Soona koji su trebali pretraiti teren i, ako bi opazili neto sumnjivo, vratiti se glavnini. Sreom ova opreznost se pokazala nepotrebnom. Za to je bio kriv dogovor izmeu Debeljka Jemmyja i zarobljenika koga je ispitivao poglavica. Budui da vezane zarobljenike, izuzimajui Woh-kadeha, u lukavoj namjeri nisu ni za vrijeme jahanja razdvojili, mogli su ovi putem razgovarati. Za ovo je poglavica dao preutnu dozvolu kako bi njegov tobonji saveznik imao prilike da neto vie od svojih drugova sazna i da to poglavici prenese. Naveer bi ga onda Teki Mokassin to je neprimjetnije mogao odvojio od ostalih te mu se. pridruio i ispitao ga. Naravno da je pri tom bio posve obmanut te je stoga smatrao svaku mjeru predostronosti izlinom. Tako se desilo da je Old Shatterhand stigao sa svojim Indijancima do visa ne naiavi pri tom ni na kakvu prepreku. I ovaj je vis bio prekriven gustom umom visokih stabala zbog ega je bio zatvoren pogled u dolinu s one strane premda je uma prilino okomito padala. Jaui ispod stabala, oni su uli neobino, potmulo umljenje koje je uskoro nadjaalo piskavo zvidanje, a potom se razleglo itanje kao kad iz lokomotive ispuste suvinu paru. - Sto li je ovo? - zapita sav u udu Mohaw, sin poglavice oona. - Svakako neki Konjonukya-ka-ib - objasni mu Old Shatterhand. Odatle se padina sputala sve okomitije tako da nije bilo nimalo lako drati se na konju. tosa su jahai sjahali i poli pjeice vodei za sobom konje. _ Tragovi Ogellallaha su se mogli i sada nrenoznati, no po njima se vidjelo da su potjecali ve od juer.
.Brdo vrele vod"", indijanski Izrai z" gejzir prlmj. plsca" 206

Spustili su se nekih stotinjak metara nie, kad uma najednom u pravoj liniji prestade. Ipak malo dalje nizvodno ona je dosezala do same doline. Sada je pogled preko doline bio slobodan i ono to su oi ugledale izazva duboko uenje. Gornja dolina Madisona koja tu ima karakteristino ime Vrela rijeka je svakako najdivniji kraj Nacionalnog parka. Mnogo milja duga i mjestimice dvije pa ak i tri milje iroka ova dolina je prekrivena stotinama gejzira i vrelih izvora. Ima tu vrutaka koji bacaju mlazove voe preko stotinu metara uvis. Iz bezbrojnih pukotina zemljine kore izbija zadah sumpora, a zrak je ispunjen vrelom vodenom parom. Snjenobijela siga koja ini prevlaku, ili jo bolje, poklopac tih podzemnih lonaca za kuhanje bljetavo se presijava na sunevim zrakama. Na drugim pak mjestima povrina zemlje se ne sastoji od vrstog tla ve od gustog ili itkog mulja neprijatna mirisa, ija je toplota veoma raznolika. Tu i tamo tlo se poput klobuka podie i sputa, mjehuri se nadimaju i splan java ju ostavljajui za sobom nedokuivo duboku rupu iz koje sukljaju uvis oblaci pare. Ove rupe i mjehuri nastaju i nestaju, as ovdje as ondje. Oni lutaju. Teko onom tko dopadne u jedno takvo mjesto! Ako je as prije toga pod sobom imao jo vrsto tlo, ono se najednom poinie da pui i da se nadima. Patio munjevit skok i jo bri bijeg donijet e mu moda spas. I dok je umakao jednom mjehuru, ve izbija drugi, pa trei i tako dalje. On stoji upravo na jednoj Posve tankoj kori neposredno iznad strahovitih dubina utrobe. Isto tako, teko onom tko spomenuti mulj izdaleKa dri za vrsto tlo kojim moe proi! Taj mulj izg eda dodue kao movarno, tresetno tlo preko koga se Ji moglo prijei da ga ne dre vulkanske re kao to pri kuhanju mesa voda dri na povrini sivosmeu pjenu. nja Svuda pod nogama propada tlo, a tragovi se ispu-noa;lu odmah gustom, zelenoutom smrdljivom te307Odasvud

vrije i kljua, umi i bruji, pisti i Unaokolo padaju krupne pahuljice -vode i mulja. Bacite li neki tei kamen u jedan takav otvor, uinit e vam se kao da ste time uvrijedili bogove podzemlja koji u svom bjesomunom gnjevu izbacuju vodu i rnulj kao da time ele zloinca najsvirepijom smru kazniti. Boja vode u ovim vjetiinim kotlovima posve je razliita: mlijeno bijela, dreavo crvena, nebesko plava, sumporasto uta, esto puta svijetla kao staklo. Iznad nje se vide velike bijele svilenaste niti poput vela, ili gusta sluz olovne boje, koja prevlaci u tili as debelom, tvrdom korom svaki predmet na koji naie. Deava se da se voda iz jedne takve rupe presijava najljepom travom zelene boje. Iznenada se sa strane otvore mali ventili iz kojih izbijaju kroz zelenu vodu mlazovi u svim duginim bojama. Ovo je divan, neusporediv, boanski, pa ipak u isto vrijeme i potresan, zastraujui, pakleni prizor!

Old Shatterhand je dakle stigao sa svojim ratnicima u ovaj predio gdje su zaklonjeni gustiom posmat-rali taj koliko uzbudljiv toliko i straan igrokaz. Rjeno korito je bilo ovdje moda samo pola engleske milje iroko. Uzvodno od mjesta gdje je stajao Old Shatterhand obale rijeke su bile toliko stijenje-ne, da su se njenim koritom jedva probijali talasi prljave vode koja se podmuklo bjelasala. Nie nizvodno je bio posve isti sluaj. Razdaljina od jednog do drugog tjesnaca iznosila je jedva jednu englesku milju. Rijeka ija je voda istjecala iz vrelih izvora - zbog ega u njoj nije bilo gotovo nikakva ivota - umila je sasvim uz okomitu obalu s ove strane. Ona je bila, kao to smo ve spomenuli, prekrivena umom i prilino okomita, ali ipak prohodna. Suprotna obala se meutim dizala posve okomito uvis, kao pod zidarskim viskom. Ona se sastojala od crnih stijena, pri vrhu izbrazdanih rasjeklinama, i povlaila se prilino unatrag tako da je od jednog do drugog tjesnaca imala oblik krunog isjeka. No dolina ovim povlaenjem stjenovite obale nije bila nipoto ira, jer se uz strmu 208 f ienu, upravo preko puta Old Shatterh anda, sputala, li bolje reeno, podizala jedna udna tvorevina ije "e iroko podnoje gotovo dosezalo do druge obale. Ova tvorevina - teko da za nju postoji bolji iz-raz _ bijae toliko prekrasna, na prvi pogled toliko nepojmljiva, da bi ovjek mogao pomisliti da se nalazi u nekom arobnom svijetu gdje ive vile, vilenjaci i druga nezemaljska bia, prekriveni velom tajanstvenosti. Bila je to zgrada terasasta oblika, tako njeno sastavljena i fantastino ukraena, kao da se sastojala od skorog snijega i najfinijih kristala leda. Najnia i najprostranija terasa kao da je bila isjeena iz slonovae. Rubovi su joj bili odjenuti ukrasima koji su izdaleka izgledali kao umjetnika djela kipara bogate mate. Na njoj se nalazilo polukruno udubljenje ispunjeno vodom iz kojeg se uzdizala druga terasa to se presijavala poput alabastera proaranog zrncima zlata. Ova druga terasa imala je manji promjer od prve. Isto tako se trea uzdizala iznad druge. Kao da se sastoji od tanko raupane bijele vate, dizala se ona iznad druge, vitka i djevianska. Materijal od kojeg se sastojala bio je toliko prozraan i lak da bi ovjek mogao pomisliti kako nije u stanju ni najmanji teret na sebi da nosi. Pa ipak se na njoj i iznad nje uzdizalo jo est takvih terasa, svaka sa udubljenjem u koje se slivala voda sa vie terase kako bi je slijedeoj ispod nje predala, bilo u tankim lelujavim mlazovima, bilo u najsitnijim kapima to su se u svim bojama presijavale, ili pak u irokim Prelivima koji kao da su ispredali tkivo vela. Tako se oslanjalo o tamnu stjenovitu obalu ovo udo prirode, vitko, blistavo i sjajno, nalik na ruho satkano od snjenih pahuljica za neko bie koje potjee iz drugog svijeta. Pa ipak su ovu haljinu napravile one iste sile koje su izbacile crni bazalt i vulkan-su lavu kroz zemlijnu koru. Bilo je dovoljno samo pogledati u vrh ove pre-IznaT iramie pa da se odmah vidi kako je nastala. voe i,n-ega Se naime upravo sada dizao visoki mlaz kolo Se P?ut vela irio u obliku sitne kie unaPaao. Pri tome se moglo uti ono umljenje 209koje prije toga Mohaw nije mogao shvatiti. Ovaj vodeni mlaz pratile su pare koje su pitale i itale te se inilo kao da e se zemlja pod snagom erupcije ras-puknuti. Vode gejzira su podigle ovu piramidu. Fini, laki dijelovi koje je mlaz izbacivao iz zemlje taloili su se i tako stvarali ovu udesnu tvorevinu. Vrela voda je tekla s terase na terasu i lagano se hladila tako da je u niim udubljenjima voda bila sve hladnija. Na najnioj terasi pak ta kristalna tenost se izlijevala i nakon kraeg toka ulijevala u Vrelu rijeku. Kao avo pored anela, tako se i pored ovog divnog oblika piramide pruao irok, gotovo okrugao tamni bedem prljava izgleda. Taj bedem se sastojao od vrste mase i na njemu su se dizali najrazliitiji oblici ostataka vulkanske lave. ini se kao da se ovdje neko divovsko dijete igralo komadima bazalta te ih stiskalo i svijalo u najudnije oblike i onda utvrivalo po okruglom bedemu. Bedem je imao u promjeru nekih dvadeset metara i zaokruivao jednu rupu ija tamna razjapljena eljust nije nita dobro obeavala. To je bio kraterski otvor vulkana. On se najprije suavao da bi se potom rairio, imao je dakle posve oblik pjeanog sata. im je prekrasni gejzir poeo umjeti i huati, poela se i u mranom krateru pored njega dizati lava. I dok se gore razdvajao mlaz vode od pare, dotle se uzavrela lava povlaila u mrane dubine. Bilo je jasno da su gejzir i vulkan stajali u neposrednoj vezi. Duhovi podzemlja su izdvajali masu koju je valjalo izbaciti iz zemlje na taj nain to su kristalnu vodu davali gejziru a prljavi talog vulkanskom krateru. - Ovo je Kuapu-ant-pa, .avolja voda" - re"e Old Shatterhand pokazujui rukom na krater. Pokraj ivice vulkana ulogorili su se Ogellallasi. Mogli su se sasvim jasno vidjeti, ak su se i pojedina lica mogla razlikovati. Konji su trali iznad njih U-1 leali odmarajui se na zemlji. Nisu imali to Pstl" jer iz zemlje nije izbijala niti jedna jedina travica. Posve u blizini bilo je vie golemih stjenovitih gro210

mada. Na njima su sjedili zarobljenici, svatko na po jednoj takvoj stijeni. Ruke su im privezali na lea, a noge im privrstili lasom za stijenje, to ih je svakako veoma boljelo. Upravo u asu kad je Old Shatterhand usredotoio svoju panju na Ogellallahe, nasta meu njima komeanje. Oni se skupie u krug u ijoj sredini poglavica uze mjesto. Old Shatterhand vidje Jemmvja, Davvja, Martina i Hromog Franka kao i starog Baumanna sa svojim drugovima. Wohkadeh je bio vezan po strani za jednu stijenu i to u poloaju koji je liio na raspee. Njemu prie jedan od Siouxa, odveza ga od stijene i dovede u krug. - Hoe ga sasluati -. zakljui Old Shatterhand. - Moda e mu suditi s namjerom da ga ovdje kazne. Htio bih uti to sada govore! On uze iz bisage dalekozor i uperi ga na Siouxe. Upravo su odvezali i Martina Baumanna, doveli ga u krug i postavili pored Wohkadeha. Njihova lica su Old Shatterhandovom dalekozoru bila toliko blizu, da je po pokretima usana mogao razabrati to tko govori. Poglavica je govorio Martinu Baumannu pokazujui rukom na vulkanski krater. Old Shatterhand jasno opazi kako je Martin problijedio. U isti as se razli-jee vapijui krik kakav se iz ovjejeg grla moe uti samo u trenutku najveeg uasavanja. Bio je to krik jednog zarobljenika, starog Baumanna. Old Shatterhand vidje kako siroti ovjek svog snagom htjede Pokidati svoje veze. Poglavica mora da je neto avol-s" strano rekao. Sioux-Ogellallasi su sino, poto je pao mrak, stiI" na uzviicu Vrele rijeke. Oekivali su da e Teki ssin dopustiti da zakonae ispod stabala ume, ali i su se prevarili. Uprkos tami i uprkos napornom stu on naredi da se pree preko rijeke. put n. Je Poznavao ovaj kraj, jer je ve nekoliko misa v06" a u njegovu mozgu bila je skovana Jo mranija i jezivija od vulkanskog kratera 211koji je dolje u tami noi podizao i sputao paklenu lavu. Sputajui se kao prvi i drei svog konja za uzdu on je pokazivao svojima put. I zarobljenici su morali za njim, to je predstavljalo naroitu tekou, budui da ih nisu odvezali s konja. Najzad su stigli svi dolje do obale. Na tom mjestu voda Vrele rijeke nije bila vie vrua, ve samo topla. Mogla se bez veih opasnosti prijei. Po dva Siouxa uhvatili su konja sa zarobljenikom i preli prijeko na drugu obalu. Zaustavili su se kraj vulkanskog kratera. Zarobljenike su vezali za gromade stijena i postavili kraj njih straare. Onda su Siouxi polijegali ne usudivi se da upitaju poglavicu zato su se ba tu ulogorili, u smradu kratera gdje nije bilo ni trave ni vode za konje. U zoru su poveli konje malo dalje gdje je, kao to je to poglavica znao, izbijao ist izvor hladne vode iz stijene. Kad su se vratili, ljudi koji su napojili konje, svi izvukoe po komad suhog bivoljeg mesa da dorukuju. Tada je teki Mokassin tihim glasom objasnio svojim ratnicima to je odluio u vezi sa Wohka-dehom i mladim Baumannom. Svi su smatrali Woh-kadeha za izdajnika. On dodue nije nita priznao, ali u njihovim oima on je bio izdajnik. Nije im bilo nimalo ao to je Martin imao da podijeli njegovu sudbinu. Svi su zarobljenici bili osueni na smrt i to je pri njihovom pogubljenju bilo vie raznolikosti to je ono bilo uzbudljivije. Najprije je valjalo naslaivati se u mukama koje je kod zarobljenika moralo izazvati izricanje presude. Stoga su napravili krug i doveli najprije Wohkadeha. Rasprava je voena posve glasno kako bi i ostali zarobljenici, ukoliko su razumjeli govor Siouxa, mogu sve uti. - Da li se Wohkadeh predomislio da ne porie dalje i da ratnicima Ogellallaha sve prizna? pita poglavica. - Wohkadeh nije nikako zlo uinio, pa tome nema to priznati - uzvrati upitani. 212
za

_. Wohkadeh lae. Kad bi ispriao istinu, onda bi njegova presuda bila blaa. - Moja e presuda biti ista, bilo da sam kriv ili nevin. Ja moram umrijeti. __Wohkadeh je mlad. U mladosti su misli kratke. Ona esto puta ne zna to ini. Zato smo mi spremni da budemo blagi. Ali okrivljeni mora biti iskren! - Wohkadeh nema to rei Preko poglaviinog lica prijee podrugljiv osmijeh. On nastavi: - Onda je Wohkadeh kukavica. On se boji. On ima hrabrosti da uini zlo, ali mu nedostaje hrabrost da ga prizna. Wohkadeh je uprkos svojoj mladosti stara ena koja zaurla od straha kad je i muha ubode! Ni jedan Indijanac nee dopustiti da ga nazovu kukavicom, a da on odmah ne pokae da je hrabar. Naviknut od rane mladosti na liavanja, naprezanja i svakojake bolove, on ne zazire od smrti. On je uvjeren da e odmah dospjeti u vjena lovita. Tek to je poglavica izgovorio uvredu, Wohkadeh brzo uze rije u odbranu: - Wohkadeh je ubio bijelog bivola. To svi Ogel-lallasi znaju!

- Ali nitko od njih nije bio prisutan. Ti si donio krzno, to mi znamo, ali nita vie. Ovo se moe sasvim jednostavno objasniti: na preriji je leao uginuo bijeli bivol. Wohkadeh je doao, skinuo mu kou, onio je kui i rekao kako ga je ubio. - Ovo je la! Na preriji nigdje neete nai itavog uginulog bivola. Orlovi i kojoti ga odmah poderu. - I ti si kojot! - Uf! - viknu Wohkadeh kidajui od bijesa svoje remene. Da nisam vezan, ja bih ti pokazao da li sat" Podmukli prerijski vuk! - To si ti ve pokazao. Ti si kukavica, jer se boji aa kae istinu! 2j Ja je nisam poricao zbog straha, ve zbog oba Prema svojim drugovima. to 7 Uf! Dakle sad priznaje da si kriv? Ispriaj 213- To se moe u nekoliko rijei kazati. Ja sam pohitao do vigvama lovca na medvjede da im javim kako ste ga vi zarobili. Onda smo krenuli da ga oslobodimo. - Tko? - Nas petorica: sin Lovca na medvjede, Jemmy, Davy, Frank i "Wohkadeh. - I Wohkadeh je toliko zavolio bljedolike? - Da! Jedan od njih vie vrijedi od stotinu SiouxOgellallaha. Poglavica pogleda u krug okupljene ratnike likujui potajno zbog dojma koji su na njih ostavile posljednje rijei crvenog mladia. Onda upita: - Zna li to si svojim priznanjem zasluio? - Da! Vi ete me ubiti! - Uz hiljadu muka! - Ja ih se ne bojim. - Neka odmah ponu. Dovedite sina Lovca na medvjede! Tada su, kao to je opazio Old Shatterhand, doveli Martina i stavili ga pored Wohkadeha. - Jesi li uo i razumio to je Wohkadeh rekao? - upita ga poglavica, - Da. - On vas je doveo da oslobodite zarobljenike. Polo je pet mieva da pojedu pedeset medvjeda! Glupost vam je popila mozak. - Zar vi medvjedi? - viknu Martin. - Vi ste kukavni orlovi Ijeinari to se skrivaju po stijenju! - Za ove e rijei ispatati! Vas dvojica ete umrijeti, sada odmah! Poglavica ih pogleda otro ne bi li opazio kakav su uinak izazvale njegove rijei na njih. "Wohkadeh se drao kao da nije nita uo. Martin meutim Pro mijeni boju lica, premda se veoma trudio da prikrije svoj strah. - Teki Mokassin vidi da ste vi prisni prijatelji - nastavi poglavica. - On e vam uiniti to za" dovoljstvo da umrete zajedno, Vi ete slatkou smrti zajedno okuati, polako, ali temeljito. I, budui 214 1e vae prijateljstvo tako jedinstveno, vi ete i na jedinstven nain otii u vjena lovita. On se podie, izae iz kruga i poe prema bedemu vulkanskog kratera. - Ovo je va grob! - ree on. _ Za nekoliko trenutaka on e vas prihvatiti! - I on pokaza u dubine iz kojih je sukljala smrdljiva lava. Ovo je zvualo kao uasna prijetnja. Martinov otac je ispustio onaj vapijui krik koji su uli Old Shatterhand i njegovi pratioci tamo prijeko na visu, s one strane rijeke. Baumann je svom snagom kidao svoje veze. Od trenutka kad su ga zarobili pa dosad on nije ni jednom rijeju niti izrazom pokazao koliko je nesretan. Bio je suvie ponosan da bi to uinio. Sad, meutim, kad je uo to njegova sina eka, nije se mogao vie svladati. - Ne to, ne to! - vikao je on. - Bacite mene u krater, mene, samo ne njega! - Zavei! - zapovjedi mu poglavica. - Ti bi urlao od uasa kad bi umro smru svoga sina! - Ne, ne. Ni jednog jedinog glasa ne biste uli! - Ti bi ve zaurlao kad bi ti poeo opisivati tu smrt. Misli li da emo tvog djeaka i izdajnika Wohkadeha tek tako baciti u drijelo? Vara se grdno. Lava se podie i sputa u pravilnim razmacima. Tacno se zna kada e se popeti i kada e se povui. Zna se isto tako dokle se popne. Mi emo lasom privezati izdajnika i tvog djeaka i baciti u krater, ali oni nee pasti, jer e ih laso drati. Pri tome oni e visiti tako da im najprije vrela lava doe do

stopala, onda emo ih spustiti dublje da im lava doe do koljena. Tako emo ih sputati sve dublje i dublje da im se tijela polako od pete do glave ispeku u vreloj lavi. Jesi li sada voljan da umre smru svoga sina? - Da, da! - viknu Baumann sav izmuen. - Uz-mite mene umjesto njega! - Ne! Ti e sa ostalima skonati na kolcu kod groba poglavica. A sada e prisustvovati laganoj smrti svoga sina u vulkanskom krateru! - Martine, Martine, sine moj! - vikao je oa-jan otac. Oe, oe! - dozivao je prestraeni mladi. 215- uti! - aputao mu je Wohkadeh. - Umrijet emo, a da im ne priredimo to zadovoljstvo da na naim licima vide bol! Stari Baumann je kidao svoje veze, ali time je postigao samo da mu se one zariju u meso do kostiju. - uje li kako tvoj sin urla i kuka? - dovikne mu poglavica. - Ku i raduj se to e sve bolje vidjeti nego mi! Odrijeite zarobljenike sa stijena i veite ih na njihove konje kako bi mogli bolje promatrati! Obojicu djeaka veite vrsto i odnesite ih do ponora smrti! Ovo nareenje bijae odmah izvreno. Nekoliko Siouxa zgrabie Wohkadeha i Martina i ponijee ih prema krateru. Ostale su podigli na konje i vezali. Baumann je vrsto stegnuo zube da ne pusti ni jedan krik. - Strano! - procijedi Davy obraajui se Jemmvju. Pomo e doi sigurno, ali za dvojicu hrabrih djeaka svakako prekasno. Nas dvojica smo krivi za njihovu smrt. Nije trebalo da pristanemo. - U pravu si, i - osluhni! Promukao orlov krik se razlijee. Ogellallasi ne obratie panju. - To je znak Old Shatterhanda -" apnu Jemmy. - O njemu nam je govorio i ak nam ga je pokazao. - Gospode! Kad bi to stvarno bilo! - Dao Bog da se ne varam! Ako ispravno mislim, onda je Old Shatterhand poao za naim tragom i tamo se prijeko zaustavio. Pogledaj prijeko u umu! Vidi li togod? - Da, da! - uzvrati tiho Davy. - Jedno se samo stablo pomjera. Vidim kako mu se vrh klati. Ovo nije tek onako. Tamo su nai ljudi. - Sad ja vidim. Ali ne gledaj tamo kako Ogel-lallasima ne bi skrenuo panju! - i iza svog glasa on doviknu na njemakom jeziku prema krateru: - Mister Martin, budite spokojni! Pomo je tu. Upravo su nam prijatelji dali znak! - On je razborito izbjegavao da spomene bilo koje ime, jer bi ga Ogellallasi svakako razumjeli. 216 __Sta to ovaj pas laje? - viknu srdito poglavica. ___ Da u je i njemu do toga da umre u krateru? - Sreom on se zadovolji samo ovom opomenom. Zarobljenici su sa svojim konjima stajali jedan pored drugog gusto zbijeni tako da su se mogli apatom sporazumijevati.. Ruke su im bile vezane na lea i spojene jednim remenom za noge koje su bile svezane konju ispod trbuha. - Ti, Davy - apnu Jemmy - Siouxi ne dre nae konje za uzde te smo tako zapravo ve napola slobodni. Da li se usuuje potjerati svoju staru mazgu iako si vezan? - Nemaj brige! Uzet u uzde meu noge da e biti pravo zadovoljstvo. - Moje staro kljuse e takoer biti posluno. Stoj! O nebo, pomozi! Poelo je! Spasenje e doi prekasno prekasno! U tom asu naime poe zemlja ispod konjskih kopita najprije tiho onda sve jae da se trese, a iz podzemnih dubina razlijee se valjanje i tutnjanje. Gejzir je ponovo proradio. Dodue konji su se bili ve prilino navikli na ove zemljotrese, ali ovako blizu kratera, i oni se uzne-tnirie. Hong-Peh-Te-Keh se prije toga nagnuo preko ruba vulkanskog kratera i spustio svoje laso da izmjeri koliko duboko treba da spusti dvojicu mladia osuenih na smrt. Onda su privezali lasa za dvije vrste izboine iznad kratera, a na krajevima su svezali Martina i Wohkadeha ispod pazuha izmjerivi tano Potrebnu dubinu. Kada se sada zaulo brujanje, oni svi uzmakoe. Samo dvojica Siouxa ostadoe kraj kratera kako bi, "m se lava podigne, spustili oba osuenika. Bili su to trenuci najjezivijeg oekivanja. A Old Shatterhand? Sta je bilo s njim? Zato nije dolazio? Njegov pogled je paljivo pratio svaki pokret gellallaha. Kad je vidio kako su Wohkaeha i Mar-na dovukli do ruba kratera, njemu bi sve jasno.

217

- Pustit e ih da lagano umru u vreloj lavi __ ree on Indijancima. - Moramo im odmah pomoi Brzo se spustite ispod stabala do mjesta gdje uma izbija na rijeku, preite prijeko i pojurite onda uzvodno u galopu! Pri tome urlajte to glasnije moete i navalite svom snagom na Ogellallahe! - Zar nee i ti sa mnom - zapita golemi vra. - Ne, ja ne mogu. Moram ostati ovdje da se brinem kako se prije vaeg napada nikome od nae brae ne bi nita dogodilo. Naprijed, naprijed! Nemojte ni asa gubiti! - Uf! Naprijed! Za tren oka Sooni i Upsaroke nestadoe. Bob je ostao sa Old Shatterhandom. Lovac mu zapovjedi: - Doi i uhvati se za ovu smreku! Treba je dobro potresti! S rukom na ustima on pusti onaj orlov krik koji su Jemmy i Davy bili uli i primijeti kako se oni osvrtoe. Znao je da su shvatili njegov zov. - Zato tresti drvo? - zapita Bob. - Da im damo znak. Siouxi ele Wohkadeha i tvog mladog gospodara baciti u kljualu lavu da ih ubiju. Eno ih gdje lee vezani na rubu kratera. Crnac od straha ispusti svoju puku. - Oh, on, masa Martin ubiti? To ne smjeti nikako biti! Masser Bob to ne dopustiti. Masser Bob pobiti sve, sve! Bob prijei odmah prijeko! - I on poleti poput puanog taneta. - Bob! - viknu za njim Old Shatterhand. - Natrag, natrag! Sve e inae upropastiti! Ali Crnac se ne obazre na ove rijei. Njega je bio obuzeo neizmjeran bijes. Njegova mladog gospodara su htjeli ubiti. On nije mislio na to to mu je puka ostala, mislio je samo kako e to prije prijei Prl" jeko. Kao dobar pliva znao je ako eli tamo prijeko stii na odreeno mjesto, da onda mora malo vie uzvodno ui s ove strane u vodu te tako on potra nezaklonjenom padinom pravo prema rijeci ve u krupnim skokovima pojuri ispod stabala uzvodno 218 tek kad je po svom miljenju stigao na pravo mjesto, on izbi ispod drvea na rijeku. Jedna crna, glatka stijena sputala se tu do vode. Bob hrabro sjede na nju i poe se klizati, kao da vozi sanjke, kosom ravni prema uljanoj vodi .prekrivenoj prljavim pahuljicama pjene. Pri tom on osjeti neto tvrdo to ga je udarilo po tijelu. Bila je to jedna debela grana koja se bila zabola u muljevitu obalu. __ Oh, oh! - kliktao je Bob. - Masser Bob bez puke. Grana biti njegov buzdovan! - On je istre iz mulja i poe njome snano vitlati. Ogellalasi nisu Crnca uope primijetili. Za vrijeme klizanja njegovo se crno tijelo nije moglo razlikovati od tamne stijene, a sada iz vode glava i ramena su mu toliko malo odudarala od prljave pjene da nitko ne skrenu panju na njega. Ogellallasi su ionako bili uprli poglede prema krateru ne mislei ni na to drugo. U asu kad je zapoelo podzemno valjanje i huanje, Old Shatterhand opazi svoje crvene saveznike kako kraj tjesnaca nizvodno preoe rijeku. Valjalo je poduzeti neto. On nasloni svoju karabinku o stablo iza kojeg je stajao i mai se teke dalekometne dvocijevke kojom je ubijao medvjede. Tamo prijeko, Siouxi uzmakoe od kratera. Samo su dvojica ostali kraj osuenika. Tada poglavica podie ruku. Budui da je huanje bilo sve jae, Old Shatterhand nije mogao uti da li je moda izdao kakvo nareenje. Ali to je poglaviin pokret ruke znaio, to je lovac znao - mueniku smrt Martina i Wohkadeha. Old Shatterhand priljubi kundak uz obraz. Dva Puta za redom sijevnu mu puka. Sioux Ogellallasi ne mogae uti prolamanje pucnja, jer je ispod njih njalo Poput neprekidne grmljavine s neba. - Gurnite ih u krater! - zapovjedio je poglavica geilallaha iza sveg glasa i pri tom pokazao rukom. vca njegovih ljudi koji su ovu zapovijest trebali prioe brzo nekoliko koraka prema zarob-koji su leali na tlu. Martinov otac ispusti 219onaj jezivi krik koji se u toj strahovitoj grmljavini nije mogao daleko uti. Ali to se dogodilo? Dvojica krvnika su se sagnuli da podignu zarobljenike, i odmah se kraj njih opruili koliko su dugi. Hong-Peh-Te-Keh riknu neto to se nije moglo razumjeti, jer iz otvora gejzira zaita voda i para, a iz kratera vulkana se razlijee potmula topovska paljba. Teki Mokassin poleti prema krateru, nae se iznad dvojice ratnika i udari ih akom - oni se nisu micali. On uhvati jednog za rame i podie uvis. Par presahlih oiju ga ukoeno pogleda i on vidje na rat-nikovoj glavi dvije rupe, jednu na elu, drugu na zatiljku. Prestraen, on ga ispusti i strese se od groze. Lice mu je bilo unakaeno uasom. Siouxi nisu mogli shvatiti dranje poglavice i dvojice svojih suplemenika. I oni prioe. Nekolicina njih se nagnu iznad nepominih ratnika i ustuknue od uasa kao i njihov poglavica.

A onda doe jo neto to ih je jo vie prestrailo. Brujanje i itanje gejzira je bilo gotovo prestalo tako da su im ui mogle razaznati i ostale umove. I u tom asu sa rijeke se zau bijesna rika. Svi uprijee tamo oi. Oni vidjee jednu crnu, divovsku priliku kako im se u skokovima pribliava vitlajui u rukama dugaku, debelu vornovatu granu. Sa te sablasti - kako im se ona uinila - curila je prljava utozelena pjena iz rijeke i visio isprepleten rogoz i natrula trska. Bob koji se morao probiti kroz itave naslage tih biljki nije imao vremena da sa sebe skine taj nakit. Njegova golema prilika niim nije podsjeala na ovozemaljski stvor, a uzme li se u obzir njegovo urlikanje, kolutanje oima i snano i blistavo zubalo - zaista nije bilo nikakvo udo to su Ogellallasi za trenutak stali ukoeni. Bob se ve naao pred njima urljajui i udarajui toljagom kao Herkul. Oni uzmakoe pred njim-On se probi kroz njihove redove i nasrnu na P" glavicu. - Massa Martin! Gdje biti dragi dobri massa 220 Martin! - vikao je dahui. - Ovdje masser Bob, ovdje ovdje! On unititi sav Sioux! On smrviti mnogo, sav Ogellallah! - Uraaa! Ovo je Bob! - viknu Jemmy. - Pobjeda je tu! Uraaa, uraaa! Uto se nizvodno zau vieglasni urlik, indijanski ratni pokli. To je ovo poznato jezivo, produeno ur-likanje glasa jiiiiih pri emu Indijanci udaraju rukom po usnama. Ovaj dobro poznati ratni pokli koji nagovjetava opasnost probudi Siouxe iz njihovog ukoenog straha. Nekolicina njih potrae i pogledae nizvodno odakle se urlik razlijegao. Vidjeli su ratrkane Upsaroke i oone kako u galopu dolaze. U golemoj panici Siouxi ne primijetie da je neprijatelja bilo manje nego njih. Neobjanjiva smrt dvojice njihovih drugova, pojava Boba koji je izgledao kao pravi sa-tana dok je mlatarao toljagom, te pribliavanje neprijateljskih Indijanaca, sve ovo u njima izazva luaki strah. - Bje" te, bje"te! Spaavajte se! - zaurlae oni i poljetjee svojim konjima. Tada uze Jemmy izmeu butina vrsto uzde svog starog kljuseta. - Bjeimo! Brzo, prema spasiocima! - vikao je glasno. I njegovo dugonogo kljuse poleti kao vihor, a za njim mazga Dugajlije Davvja. Frankov konj pojuri odmah za njima, a da mu njegov jaha nikakvom kretnjom nije dao za to znak. Konji su svakako bili zemljotresom, grmljavinom, treskom i ovim urlanjem toliko zaplaeni da ih nijedan Sioux nije mogao zadrati. Stvarno ni jedan? O ne, tu se naao jedan koji e na ovo usudio, naime poglavica Hong-Peh-Te-Keh. Jega je Bob tako snano opalio toljagom da se skljoo. Onda je Bob kleknuo kod svog mladog gospodara " zaboravljajui na sve ostalo, oslobodio ga. Moj dobar, dobar massa Martin! - Vikao je ali malo obazrivi Crnac. - Ovdje biti hrabar Bob! On brzo odsjei remene massa Martina. no lavica je ponovo stao na noge i ve izvukao a Crnca probode. U tom asu on zau urlik 221neprijatelja i vidje kako su se njegovi ve razh" , i kako se zarobljenici udaljuju od Ogellallaha. On uvidje da i sam mora bjeati, ali tek"onakn pobjei, to nije bilo po njegovu efu. Pojuriti k svn konju i baciti se u sedlo za njega je bila sta! trenutka. Srea to su svi njegovi ljudi Imali S o sedlima! On pritjera svog konja starom Baumannu 031 se konj u tom trenutku preplai i propne u zrak Hitro ga uhvativi za uzde i kriknuvi prodorno i ni" kavo, on podbode svog konja i poletje uzvodno vodei Baumannova konja za sobom.

12. KRAJ .PAKLENOG DRIJELA"

Sioux-Ogellallasi su bili uvjereni da je gornji tok rijeke slobodan od neprijatelja. Ako bi stigli do groba poglavica, onda bi po njihovu miljenju bili spaeni, jer im se tamo pruao izvrstan zaklon. Ali oni su imali uskoro uvidjeti, da su se nalazili u kobnoj zabludi i da su osim toga potcijenili snagu svojih protivnika. Kao to smo ve spomenuli, Winnetou je jo juer rano, prije nego to je Old Shatterhand krenuo s Yellowstone jezera, dobio uputstvo da pojase sa preostalim ratnicima prema .Paklenom drijelu" i da tu saeka prijatelja. Poglavica Apaa se vjerno drao ovog dogovora. On je jueranji logor napustio odmah poto je krenuo Old Shatterhand i jahao sa svojim Indijancima toliko brzo, da su ve predveer stigli do istonih Vrelih brda. Odatle se protezala dolina koja je uzvodno bila sve ua i okomitija. Ona je potjecala od rijenog korita, iji je izvor leao na vrhu brda. Tamo gore nali su se jahai u jednoj gustoj umi u koju kao da nijedna ovjeja noga jo nije stupila. Apa je meutim poznavao ovaj put sasvim oro. On je jahao tako sigurno, kao da pred sobom V1ai utabanu stazu, ispod visokih stabala, najprije Pravo uzbrdo, a kad su se najzad nali s one strane grebena, oni se spustie izmeu razasutih, velikih groada Jenja ponovo u dolinu. . se pre d njima iznenada razlijee, da se konji ralP takav strahovit tresak, kao da je eksploia gole ma koliina dinamita. Uslijedila je paljba koja 223je naliila na riku velikih topova. Potom se svuda unaokolo, poput neprekidne puane vatre, zaulo pravo tektanje, praskanje, huanje i itanje, kao da se pred iznenaenim jahaima prireuje neki golemi vatromet. - Uf! - viknu Hrabri Bivol. - Sta li je ovo?

- To je Koso-tip-tupa .Pakleno drijelo" - uzvrati Winnetou. Moj e brat odmah vidjeti kako iz njega suklja lava. On pojaha samo nekoliko koraka dalje ... Onda se zaustavi i okrete prema crvenim ratnicima: - Neka moja braa priu blie! Tu dolje su se otvorile paklene eljusti. - On pokaza rukom prema ponoru koji se pred njima otvorio i Indijanci pohitae da vide. Oni su stajali, kako su sada opazili, ispred jedne stjenovite litice koja se okomito sputala nekih stotinjak metara u dubinu gdje se pruala dolina Vrele rijeke. Upravo pred njima, na suprotnoj obali, iz zemlje je izbijao vodeni stub, nekih sedam metara u promjeru i otprilike petnaest metara visok, koji se zavravao peurkinom glavom, iz koje je bezbroj poput ruke debelih mlazova vode pojedinano ibalo preko trideset metara uvis. Voda je bila vrela, jer je gigantski stub bio prekriven omotaem poluprovidne pare koja se gore pretvarala u sitne kapi. Upravo iza ovog udesnog djela prirode okomita obala se povlaila tako da se ukazala kotlina duboko urezana u stijenje iza ije stranje ivice kao da je lealo sunce na smiraju. Njegove zrake padale su na stub vode koji se kroz njih presijavao i svjetlucao u najdivnijim bojama. Da su promatrai stajali na nekom drugom mjestu, onda bi preko vode i unaokolo ugledaluna hiljade treperavih duga. - Uf, uf! - zaamori skoro kao iz jednog grla. i poglavica Soona se obrati upitno Winnetouu: - Zato moj brat naziva ovo mjesto Koso-tip-tupa, pakleno drijelo"? zar ga ne bi trebalo prije nazvati Pataskia-tupa, .Rajska vrata"? Oihtka-Petej jo nikad nije neto tako divno vidio. 224 __Moj brat ne smije dopustiti da se prevari. Zlo se esto puta pojavi najprije kao lijepo. Razborit ovjek meutim prosuuje tek poto saeka kraj. Oi ushienog Indijanca jo su s uenjem bile uprte u prekrasni igrokaz kada se iznenada razlijee udar groma, slian onom prije toga, i slika se uas promijeni. Vodeni stub se povue; Nekoliko sekundi rupa iz koje je on ikljao bijae prazna. Onda se najednom zau potmulo valjanje, i iz rupe posukljae na mahove utosmjei kolutovi pare. Ovi kolutovi su se dizali sve bre i bre i spajali se u stub crnog dima, a za njima pokljua neka tamna muljevita masa koja se gotovo isto onoliko podie uvis kao prije toga vodeni stub, irei oko sebe uareni smrad. Pojedina vrsta tijela padala su daleko od tenog mulja i kadgod bi se ovo dogodilo, razleglo bi se neko rezanje i rikanje kakvim se glasaju gladne zvijeri po menaerijama prije no to e ih nahraniti. Ove erupcije su se pojavljivale na mahove, jedna za drugom a u meupauzama iz kratera bi se ulo neko cviljenje i stenjanje kao da u njegovim dubinama borave due prokletih. - Wa-poh, strano! - viknu Hrabri Bivol. - No - zapita Winnetou - hoe li moj brat i sada ovo grotlo nazvati .Rajskim vratima"? - Ne. Neka svi neprijatelji oona budu dole sahranjeni! Ne bismo li radije pojahali dalje? - Da, ali mi emo se upravo dolje kraj .Paklenog drijela" ulogoriti. - Uf! Da li je ba to potrebno? Ovaj smrad je jeziv. Da. Ali pakao je za danas zavrio svoj posao On nee vie dosaivati nosovima oona. Tada poglavica Apaa povede svoje pratioce ivicom stijene do mjesta gdje je obala bila od mekanijeg Ia i zemlje. Djelovanje tajanstvenih sila se ak i ovdje osjealo. Prije mnogo stoljea postojao je tu eki krater koji je progutao itavu kamenitu obalu, amjesto stijenja obronila se zemlja i na tom obronku 1 a su prilino gusto razasuta natrula stabla i poneka stljena.
15

Meu orlovima 225Ovaj

obronak je bio strm i nipoto bezopasan. Bilo je tu bezbroj sumporasto-utom bojom obrubljenih rupa iz kojih je izbijala vodena para, siguran znak da je tlo bilo potkopano. - Hoe li moj brat ovuda da se spusti - zapita Oihtka-Petej Apaa. - Da, drugog puta nema. - Neemo li propasti u zemlju? - Budemo li neoprezni, to bi nam se moglo lako dogoditi. Winnetou je ovo mjesto dobro pregledao kad je sa Old Shatterhandom ranije ovdje bio. Ima mjesta gdje zemljina kora nije deblja od irine tvojeg dlana. Ali Winnetou e jahati na elu. Njegov konj je pametan i nee zagaziti na mjesto gdje opasnost vreba. Moja braa mogu spokojno za mnom poi. On potjera svog konja preko obronka i poe se lagano sputati u dubinu a da nije sjahao. Indijanci pooe za njim oklijevajui. Kad su ipak vidjeli kako lii, prije nego to zakorakne, oprezno pretrauje kopitama tlo, oni se spokojno povjerie Winnetouo-vom vodstvu. - Neka moja braa jau jedan za drugim - zapovjedi on - kako bi rovito tlo nosilo teret samo jednog jahaa. Ako neki konj bude poeo da propada, neka jaha odmah trgne uzdom i baci se unazad. Sreom nikoga od njih ne snae ova nevolja. Dodue, preli su preko vie mjesta koja su odzvanjala poput praznih baava, ali povorka je sretno stigla do rijeke. Voda je bila tu neobino topla. Povrina joj je bila plavo-zelena i uljana da se presijavala, dok su malo uzvodnije isti i providni talasi zapljuskivali. Onda Winnetou upravi ponovo nizvodno, taman prema ,Paklenom drijelu". Erupcija vulkana je bila prola. Kad su se ratnici oprezno pribliili rubu kratera, prui im se pogled u tamnu dubinu od nekih etrdeset metara u kojoj je bilo potpuno mirno. Samo unaokolo razbacana lava odavala je da je prije nekoliko minuta tu kuljalo kao iz pakla.

Zatim Winnetou pokaza prema ve spomenutom stjenovitom kotlu iza .Paklenog drijela" i ree: "Tamo 226 lei grob poglavica Sioux-Ogellallaha, koje je Ol Shatterhand pobijedio! Neka moja braa pou za mnom dotamo!" Tle ove" kotline bilo je gotovo krunog oblika otprilike nekih pola engleske milje u promjeru. Strane su mu bile toliko okomite da se ovjek uz njih nije mogao nikako uzverati. Mnogi krateri, ispunjeni vrelim muljem ili vodom koja se puila inili su prijelaz veoma nesigurnim; osim toga tu se nije mogla vidjeti nigdje nikakva travka, pa ni najmanja biljka. U sreditu ove kotline bio je podignut umjetni breuljak. On se sastojao od kamenja, iupanih komada sumporovitog mulja koji je sada predstavljao tvrdu, krutu masu. Njegova visina iznosila je nekih pet metara, irina mu je bila etiri, a duina sedam metara. Na vrhu je bilo zabodeno nekoliko lukova i kopalja, ukraenih svakojakim ratnim i posmrtnim simbolima koji su sada visili poput krpa. - Ovdje - ree Winnetou - lee Zao Oganj, najjai ratnik Ogellallaha i dvojica drugih koje je Old Shatterhand akom oborio. Oni sjede na svojim konjima s pukama na koljenima, sa titom u lijevoj i tomahavkom u desnoj ruci. A tamo gore nalazio se Old Shatterhand na svom konju, prije nego je siao na dvoboj, i ranjavao jednog po jednog Ogellallaha. On ih nije htio ubiti, a oni ga svojini kuglama nisu mogli pogoditi, jer je Veliki duh titio bljedolikog. Kod ovih rijei on pokaza rukom nadesno prema stjenovitoj litici, gdje je na visini od nekih petnaestak metara iznad .Paklenog drijela" strala izboina na kJoj je lealo vie stijena ovjeje visine. Od te iz-oine pruao se koso nanie itav niz njoj slinih , mnogo manjih izboina, sve do podnoja odakle se ovjek s krajnjom mukom mogao uspeti. Kako je me-rutim 01d Shatterhand ovo izveo, to ak ni najsmje-1Jl jaha Jedva da je mogao shvatiti. . Hrabri Bivol pojaha lagano oko groba i onda u-;,.,. Winnetoua: - Kada e otprilike Sioux-Ogellallasi stl" do Vrele rijeke? - Moda ve veeras.
15"

227- Onda nek" nau grobnicu svojih poglavica razorenu. Nek" njihov prah vjetrovi raznesu, a njihove kosti bacimo u

,Pakleno drijelo" da im due kukaju dolje u dubinama zajedno sa Koso-Paom, koga je Veliki duh prokleo! Uzmite tomahawke i poruite breuljak! - On sjaha s konja i uze svoju ratnu sjekiru da zapone s razaranjem. - Stoj - zapovjedi Winnetou. - Ruku dalje od groba! Old Shatterhand je palima ostavio njihove skalpove i, tavie, svojom rukom ih pokopao. Jedan hrabri ratnik ne bori se s kostima mrtvaca. Veliki duh eli da mrtvi poivaju, i Winnetou e zatititi grob! Howgh. - Okrete svog konja i pojaha nazad prema .Paklenom drijelu" ne osvrui se za sobom. Ovako jo nijedan prijatelj nije govorio s Oihtka-Petejem. oon je bio bijesan, ali se nije usudio da se suprotstavi Apau. On promrmlja jedno nezadovoljno "Ul!" i poe za Winnetouom. Njegovi pojahae utei za njim. Odluan Winnetouov nastup ostavio je na njih dubok utisak. Poelo se smrkavati kad se Apa zaustavio nedaleko od .Paklenog drijela" i sjahao s konja. Tu je izbijao iz stijene hladan izvor i otjecao preko doline u rijeku. Inae na ovome mjestu nije bilo nieg to bi naroito pogodovalo za logor. Winnetou je morao imati jake razloge zbog kojih je trebalo no provesti ovdje. On sape svog konja, zamota santilo pokriva za uzglavlje i isprui se blizu stijene da otpoine. So-oni pooe za njegovim primjerom. Oni su sjedili i tiho askali. Njihov je poglavica, zaboravivi svoj bijes legao pokraj Winnetoua. Bilo je posve mrano. Prolo je nekoliko sati; inilo se kao da Apa spava. No on iznenada ustade, uze svoju Pu " ku i ree Oihtka-Peteju: Neka moja braa mirno lee, Winnetou e krenuti u izvianje. On se izgubi u tami noi. ooni nisu htjeli zaspati prije nego to uju ishod njegova smjelog KO-raka. Ali morali su dugo ekati, pono je ve blla prola kad se najzad pojavi. Winnetou saopi svima jasno i na svoj jednostavan nain: Hong-Pen " . Keh, Teki Mokassin, logoruje sa svojim ljudima kr , 228 avolje vode". Kod njega je Lovac medvjeda sa svojih " t drugova, a .isto tako zarobio je i nau brau koja nas prole noi napustila. Old Shatterhand e biti u blizini. Neka moja braa spavaju! Winnetou e, kad svane, jo jednom poi kradom sa Oihtka-Petejem do .avolje vode", Howgh! Jedva da je poelo svitati, kad Winnetou probudi poglavicu Soona i poe s njim oprezno i neujno niz vodu. Od .Paklenog drijela" do .avolje vode" iznosila je razdaljina otprilike jednu englesku milju. Rijeka je nedaleko od neprijateljskog logora inila veliku okuku. Stojei iza jedne stijene, obojica poglavica su promatrali Siouxe. Oni su upravo doveli konje, koje su, kao to smo ve spomenuli, nie od logora napojili, i posjedali da dorukuju. Winnetou uperi svoj pogled prema visu na desnoj obali rijeke otkuda je morao doi Old Shatterhand, ako se moda nije ve nalazio s ove strane. - Uf! - ree on tiho. - Old Shatterhand je tu. - Gdje? - zapita Oihtka-Petej. - Tamo gore na brdu. - Pa onda se ne moe vidjeti. Gore je gusta uma. - Da, ali ne opaa li moj brat vrane kako lebde iznad drvea? Njih su poplaili. Old Shatterhand e se umom spustiti nizvodno i prijei rijeku na mjestu gdje ga ne mogu vidjeti. Onda e ih napasti i potjerati uzvodno uz rijeku. U isto vrijeme mi se moramo nai kraj ,Paklenog drijela" kako oni ne bi mogli dalje te e tako skrenuti u kotlinu gdje se nalazi grob njihovih poglavica. Neka moj brat poe brzo sa mnom, jer nam ne preostaje mnogo vremena! Obojica se brzo vratie. Winnetou je uglavnom Pravilno pretpostavljao, premda nije mogao sve pojedinosti znati. im su stigli k svojima, Apa dade ratnicima potrebna uputstva i oni se spremie za borbu. U tom asu se zau odozdola strahoviti tresak. -. To ,Bavolja voda" podie svoj glas! - ree , mnetou. Sad e i iz .Paklenog drijela" posukljati ava- Pojaite malo unazad da vas ne prelije!

229

On je znao odranije da su oba kratera u vezi i uzmae poprilino u stranu. Uskoro je erupcija avolje vode" prestala, te se tako razlijee ratni pokli tridesetorice oona i Upsaroka koji su u tom asu navalili na Siouxe. Ono to je Winnetou predskazao, sada se i obistini: .Pakleno drijelo" poe da bljuje, ba onako kao i sino predveer. Uz grmljavinu i itanje posukljao je vodeni stub a njegovi mlazovi su se gore razdvajali i padali u irokom krugu. Ovo je prualo Winnetouu i njegovima izvrstan zaklon, jer Siouxi koji su navalili u ovom pravcu nisu mogli sada iza vodenog stuba primijetiti oone. Winnetou potjera Ilija jo vie u stranu kako bi mogao pogledati niz rijeku. On vidje neprijatelje gde dolaze u bjegstvu i bez ikakvog reda, jedan za drugim ili pokraj drugoga, gonjeni uasom. - Oni dolaze! - viknu on. - Kad dam znak, mi emo izbiti iza drijela i neemo ih pustiti da se probiju izmeu kratera i rijeke. Oni moraju lijevo prema grobu u kotlini. Ali ne pucajte! Sam e ih strah tamo natjerati. Sada su se najbri Siouxi nalazili sasvim blizu. Oni su zaista htjeli uz rijeku dalje. Ali u tom izbi Winnetou iza vodenog stuba i njegovo piskavo "Jiii!" potpotmognuto kricima oona raspara jutarnji zrak. Siouxi opazie da im je put zatvoren te okretoe svoje konje prema stjenovitom kotlu da tu potrae spas. Iza prvih neprijatelja ukaza se jedna gusto zbijena skupina od nekoliko jahaa, Siouxa i bijelaca, koji su u briuem galopu hitali naprijed. U sredini su bili poglavica Ogellallaha s Lovcem medvjeda i Hromim Frankom. Kao to smo ve spomenuli, zarobljenici vezani na konjima su se razbjeali prema svojim oslobodiocima. Tada se zaue iz vie grla povici. To su vikali Martin Baumann, Wohkadeh i Crnac Bob, koji je obojici presjekao remenje, kad su vidjeli kako je poglavica Siouxa povukao za sobom starog Baumanna. Frank u ovu viku i okrene se. Njegov pogled pade na Sio-uxa i on shvati u kakvoj se opasnosti njegov prijatelj 230 nalazi. On odmah upravi svog konja, usprkos vezi, samo uz pomo butina prema Crncu i zaustavi se ispred njega. __ Odseci mi remene, Bob! Brzo, brzo! - vikao je on. Bob brzo izvri njegovo nareenje. Frank skoi s konja istre jednom od Siouxa to ih je Old Shatterhand bio ustrijelio ratnu sjekiru iza pojasa, hitno se ponovo vine u sedlo i poleti prema neprijateljskom poglavici. Crnac nije imao konja. Martin i Wohkadeh nisu mogli nita pomoi, jer su im ruke i noge bile povrijeene od remena. Mogli su samo vikati te su tako skrenuli panju i Jemmyju. On pogleda iza sebe i, zgranut, dovikne svom dugonogom prijatelju: - Da-vy, natrag! Sioux nam odvede Baumanna! Bob se ve naao pred njima i rasjekao im veze. Jemmy mu istre no i poleti u galopu za Sasom, Davy, bez oruja, za njim. U tom asu stigoe ooni i Upsaroke jurei za prijateljima i neprijateljima. Istovremeno je Old Shatterhandu polo za rukom, vodei za uzdu pokraj sebe ostavljenog Bobovog konja da se prebaci na ovu obalu. U toj guvi na njega nitko nije obraao panju, ali njemu nije nita izmaklo iz vida. - Evo ti konja i puke, Bob! - do viknu mu on bacajui mu uzde i puku. - Oslobodi i ostale vezane! Onda polako poite za nama! Tako je obala izmeu ,Paklenog drijela" i ,Ba-volje vode" pruala sliku pravog rata. Sioux-Ogellal-lasi, Upsaroke, ooni i bijelci, svi su vikali to su glasnije mogli. Bjegunci nisu ni o kome vodili rauna. Svatko se htio samo spastiti. Prijatelji Lovca na medvjede projurie pokraj neprijatelja ne dirajui ih, Jer mu je jedina misao bila da starog Baumanna oslobode. Old Shatterhand je stajao na uzengijama s dvo-cijevkom prebaenom preko ramena i karabinkom u ruci. On je bio posljednji u toj jurnjavi, ali njegov oni je toliko grabio da je gotovo trbuhom dodirivao zemlju, te je tako sustigao Upsaroke i petnaest So-sona. - Lake! - oviknu im on preletjevi pokraj 231njih. - Gonite samo Siouxe! Tamo gore je Winnetou koji ih nee pustili da prou. Ni jedan ne smije umai ali nemojte ih ubiti! Tako je letio dalje pokraj prijatelja i neprijatelja. Hatatitlina kopita skoro nisu dodirivala zemlju. Valjalo je sustii ve spomenutu .skupinu prije nego se dogodi nesrea. Konj malog aa nije bio plemenite krvi, ali Frank je tako strano urlao i udarao ga tomahavkom da je brisao obalom kao da ima krila. Naravno da konj ovo dugo nije mogao izdrati; to se moglo predvidjeti. Franku poe za rukom da sustigne poglavicu Sioux-Ogellallaha. On potjera svog konja pokraj poglavice, zamahnu tomahavkom da udari i viknu: - onka, ta ha na, deh peh - psino, doi mi amo! Gotov si! - Cina ica lehga, tahana dah ti! - uzvrati poglavica podrugljivo se smijui. - Bijedni patulje, udari samo! On se okrete prema Franku i zadra golom rukom njegov udarac sjekirom udarivi aa pri tom u podlakticu da mu oruje ispade iz ruke. On istre no iz pojasa i sa konja potee njime na Maliu. - Frank, pazite se! - viknu Jemmy koji se u galopu pribliavao. - Ne bojte se! - doviknu mu Malia. - Mene ne moe ni jedan Indijanac tako lako ubiti. Ovaj nee vie valjanim ljudima pucati u noge! Nakon ovih rijei on se na konju pomae malo u stranu tako da ga no ne pogodi, a onda se smjelim skokom vine sa svog sedla na Ogellallahovog konja i zagrli poglavicu stegnuvi mu ruke uz tijelo. Sioux rikne od bijesa. On pokua da oslobodi ruke, ali mu ne uspije, jer ga je Frank drao svom snagom. - Dri samo, Frank! - vikne Jemmy. - Ne putaj ga! Ja stiem. - Onda se pourite malice! Nije sitnica prignjeiti ovakvog deliju!

Sve se ovo odigralo munjevitom brzinom, mnogo bre nego to je ovjek u stanju da to ispria. Ogel232 lallah je drao u desnoj ruci no, a u lijevoj vodice Baumannovog konja. On se dizao u sedlu, svijao nadesno i nalijevo - uzalud. Uprkos svim naporima on se ne mogae osoboditi Frankovog zagrljaja. Baumann je bio vezan i nije mogao nita pomoi. Ali on je hrabrio Franka da izdri. Mali Sas mu odgovori dahui od naprezanja: - Dobro, dobro! Ja sam ga zagrlio kao boa constrictor i neu ga pustiti dok plua ne prsnu. Ogellallah nije vie vladao svojim konjem, koji je sada trao laganije. Tako je Jemmyju uspjelo da ih stigne. I Davy im se pribliio. Debeljko natjera svog konja pored Baumanna i Bobovim noem prereza veze. - Halo, uspio sam! doviknu mu on. - Istrgnite Indijancu vodice iz ruku. Baumann pokua, ali nije imao dovoljno snage. Jemmy mu htjede dati no, ali nije mogao, jer trojica Siouxa, koji su pred njima bjeali, opazie u kakvom se poloaju nalazi njihov poglavica. Dvojica njih bijesno napadoe Debeljka, a trei poe na Franka koji se nije mogao rukama braniti. Tada Davy udari mazgu akom meu ui da je kao divlja pojurila dok nije stigla ovog Indijanca. Davy ga uhvati za ovratnik lovake koulje, trgne ga sa sedla i baci na zemlju. - Uraa! Uraa! - vikao je Hromi Frank. - Ovo Je bio spas u posljednji as! No sada uhvatite brzo i Poglavicu za glavu, jer ja sam ne mogu vie! - Odmah! - odgovori Dugajlija. On isprui obje r"ke prema poglavici da ga istrgne iz sedla. Meutim, u tom se asu pred njima razlijee strahovit tresak aa se konji preplaie i ustuknue. Davy je imao muke a se odri u sedlu. Jemmyja, koji se svom snagom ranio od dvojice Indijanaca, zbaci njegov konj, a isto tako proe i stari Baumann. Uskomeala skupina jahaa bila je upravo stigla .Paklenog drijela". Vodeni stub se bio povukao lz drijela je uz strahovitu grmljavinu posukljala v a da su se konji preplaili. Daleko unaokolo padao Je Vreli. Prljavi mulj. 233Poglaviin konj klee od straha na zadnje noge ali se brzo podie i poe nalijevo prema rijeci upravo u asu

kad je Old Shatterhand stigao do skupine koja se valjala po zemlji. Lovac je dodue imao namjeru da pomogne hrabrom Franku, ali je od toga morao odustati kad je vidio kako su dvojica divljaka skoila sa svojih konja na Jemmyja da ga ubiju. Dugajlija Davy je imao grdne muke oko svoje preplaene mazge, a da bi mogao pritei u pomo svome prijatelju, te mu tako po-moe Old Shatterhand. On zaustavi svog konja, sjaha i sa dva udara kundakom uspava oba Ogellallaha. Winnetou je sa svojim oonima jo uvijek drao pojas izmeu .Paklenog drijela" i rijeke kao to smo to ve vie puta spomenuli. On je imao zadatak da tu zadri Sioux-Ogellallahe i da ih potjera u kotlinu poglaviinog groba. Ovo mu je polo za rukom. Indijanci u bjegstvu okretoe prema kotlini kad su pred sobom ugledali njegovu etu. Sve se ovo tako neobino brzo zbilo da Apa uope nije imao vremena da sa svoje strane napadne. Uz to ga je i lava koja je unaokolo padala posve sprijeila. Samo je jednom mogao stii u pomo Hromom Franku. On vidje kako je malog aa, koji je jo uvijek sjedio iza Hong-Peh-Te-Keha i vrsto ga drao obim rukama, uplaeni konj ponio prema rijeci, i to u tako munjevitom trku da je njegovom spasiocu, Winnetouu gotovo bilo nemogue stii do obale prije nego se desi nesrea. Ipak Apa potjera svog konja u tom pravcu, a za njim poe i nekoliko Soona. Poglavica Siouxa uvidje da je opasnost u koju ga je doveo zagrljaj malog aa dostigla sada najvii stupanj. Strah i bijes mu udvostruie snage. On se podie ispod Frankovih ruku i laktovima ga strahovito udari u slabine da ga je Sas morao pustiti. - Umri! - rikne Indijanac i zamahnu noem da ga do korice zarije u tijelo hrabrog Malie. Ali Frank se munjevito izmae u stranu i udarac promai. Sas nije imao oruja. Pomislio je na udarac ruke Old Shatterhana. Hvatajui neprijatelja lijevom rukom za grlo, on zamahne desnom pesti i pogodi 234 Ogellallaha u sljepooicu takvom snagom da je sam imao osjeaj kako mu se roena aka smrskala. Poglavica klone tijelom naprijed. U tom asu su bili ve kraj rijeke. Konj u visokom luku poleti u vodu i zbaci sa sebe oba jahaa preko glave. Kljusina je bila slobodna. Ona zapliva okreui se lagano i vrati na obalu. Tada i Winnetou stie. On brzo sjaha i uperi puku da opali ako bi dvojica s konja zbaenih zapoela borbu u vodi. No oni se najprije nisu mogli vidjeti. Samo se Frankov amazonski eir pojavi u blizini obale. Jedan ga oon izvadi svojim kopljem. Onda se malo nie, ali prilino daleko od obale, pojavi perjem ukraen Indijanev perin. Odmah zatim, na izvjesnoj razdaljini, izroni Frank. On pogleda oko sebe, vidje poglaviinu glavu i hitrim zaveslajima zapliva prema njemu. Ogellallah je bio poluonesvije-ten. Htio je pobjei, ali mali Sas navali na njega poput grabeljive tuke, baci mu se na, lea, uhvati ga lijevom rukom za kosu i poe ga desnom pesnicom udarati po sljepoonici. Poglavica se izgubi, i Frank sa njim. Iznad njih se napravi vrtlog. Iz vode izbie mjehuri, onda izroni Siouxova ruka da bi ponovo brzo nestala. Zatim se za asak ukazae obje Frankove noge i skutovi njegova fraka. Pod vodom se vodila ogorena borba. Tako je Winnetouu bilo nemogue da pucnjem pritekne u pomo, te on brzo odbaci oruje i htjede da skoi u vou. Tad izroni Hromi Frank, osvrte se pogledom na sve strane, kaljajui i bljujui vou, i najzad vikne: - Je li jo dolje? Ovo pitanje je bilo upueno Old Shatterhandu, Davyju i Jemmyju koji su se upravo pojavili na obali.

rank, ne ekajui odgovor, ponovo zaroni u dubinu. .? fe nakon nekoliko trenutaka opet pojavio na povrini, u lijevoj ruci je drao za kosu pobijeenog ne-Pnjatelja, a desnom je polako plivao prema obali. v Franka su doekali bunim poklicima, i on vikne Jf glasnije od drugih: - Budite samo mirni! eir l e J bestraga nestao. Ima li moda meu uvaenom lsutnom gospodom nekoga koji je vidio da pliva? Ne - odgovorie mu. 235- Bogme loe! Zar zbog ovog Ogellallaha da izgubim svoj apo s nojevim perom? Oh, vidim ga tamo! Onaj ga je oon stavio na glavu. Njemu u odmah kao sudski izvritelj pokucati na vrata! On pohita Indijancu i povrati ukras svoje glave. Tek onda je bio spreman da primi pohvale i priznanje svojih drugova. - Naravno da me je stajalo napora! - ree on. - Ali to je za nas svejedno. Veni, vidi, vici, rekao je Hanibal Wallensteinu, a i ja sam tako neto uradio, i to s istom lakoom. - Cezar je to rekao - upade mu u rije Jemmy - a o Wallensteinu u to vrijeme povijest svijeta nije jo nita znala! - utite najutivije, gospodine Jakobe Pfeffer-korn! ta zna svetska historija o vama? Popnite se vi Indijancu na lea, skoite s njim sa konja u vodu i pokidajte mu niti ivota! Onda neu imati nita protiv, kada se budete razmetali svojini apotekarskim latinskim. Prije toga ne! Meni e meutim, potomstvo ovdje podii jednom mramorni spomenik, i moj e se duh za tihih noi na njega sputati i radovati da nije posve uzalud ivio i u vodu Vrele rijeke skoio. Mir pepelu mome! Ne bi bilo nikakvo udo da su mu se iz sveg grla nasmijali, ali to se nije dogodilo. On je bio, eto, neobian i zaista smion momak da su svi prisutni s dubokom ozbiljnou dijelili njegovo oduevljenje, a Win-netou mu je ak pruio ruku i rekao: - Ni "nte na-kate "no - ti si valjan ovjek! Onda Apa dade pokretom ruke Ol Shatterhandu znak da stane ovdje, a on se pope na konja i pojaha sa svojim oonima pokraj stianog ,Paklenog drijela" prema ulazu u kotlinu u ijoj su se pozadini skupili pobjegli Siouxi. On nae tu, kao straare kod ulaza, vraa Upsa-roka i Mohawa, sina poglavice Soona, s njihovim ratnicima. Kad je golemi vra uo da njegov smrtni neprijatelj, Teki Mokassin, lei pobijeen na rijeci, on brzo pojuri prema njemu. Stigao je upravo kao je Hong-Peh-Te-Keh uz napore Old Shatterhana ponovo doao k svijesti i kad su ga briljivo vezali. 236 Upsaroka skoi s konja izvue svoj no iza pojasa i vikne: - To je onaj pas od Sioux-Ogellallaha koji mi je odrezao uho. On e mi za to iv dati svoj skalp! Vatreno Srce se htjede baciti na njega da mu skine kou s glave, ali ga Old Shatterhand u tome sprijei. Lovac ree odluno: - Zarobljenik je vlasnitvo naeg bijelog brata Hromog Franka. Nitko ga drugi ne moe napasti. Nakon ovoga doe do raspre koju Old Shatterhand mudro i uspjeno zavri. Upsaroka se povue, iako gunajui. Stari Baumann je privukao na grudi Hromog Franka. Obojici su tekle suze radosnice. - Tebi, vjerni ovjee, imam svakako najvie zahvaliti za moje spasenje - ree Lovac na medvjede. - No, kako si mogao da skupi ovako veliku etu mojih osloboditelja? Frank, duboko ganut, ree kako je on za to najmanje zasluan i pokaza rukom niz rijeku: - Eno, dolaze oni koji zasluuju mnogo veu zahvalnost nego ja. Baumann vidje kako se pribliavaju njegovih petorica drugova koji su s njim dopali u zarobljenitvo Siouxa. Ispred njih su jahali Martin, njegov sin, Woh-kadeh i Bob. On im poe u susret. Kad je Crnac ugledao svoga gospodara, on skoi s konja, potra prema njemu i pade pred njim na koljena, uhvati ga za ruku i viknu: - O, masa, moj dragi, dobar massa Baumann! Najzad masser Bob imati opet svoj od srca voljen massa! Sad masser Bob odmah rado umrijeti od sree. Masser Bob pjevati i skakati od radosti i Pui od oduevljenja! Oh, masser Bob biti veseo, biti sretan, biti blaen! Njegov ga gospodar podie i htjede uzeti u naruje. Bob se meutim branio rijeima: - Ne, masa, ne grliti masser Bob, jer Bob ubiti pogani tvor i jo uvijek ne biti sasvim dobro od smrada. Ah, to, tvor! Ti si poao da me spasi, i ja te moram zagrliti! - On privue k sebi vjernog Crnca. h i.-83? 6 Martin stigao do rijeke te otac i sin po-rtise jedan drugom u zagrljaj. - Dijete moje, sine 237moj! - vikne Baumann. - Mi smo se opet nali i nita nas vie nee razdvojiti. to si sve od juer pre-patio! Gle, kako su ti se veze zasjekle u ruke! - U tvoje jo vie, mnogo vie! No, to e brzo proi, oe, i ti e uskoro opet biti zdrav i snaan. Sad se mora prije svega . zahvaliti onima koji su izloili opasnosti svoj ivot da te spasu. S Wohkade-hom, mojim prijateljem ve si juer mogao govoriti, sa Jemmyjem i Davyjem takoer. Ovdje meutim stoji Old Shatterhand! Njemu i Winnetouu treba prije svega zahvaliti to je na poduhvat uspio. - Znam, sine moj, i ao mi je to sad mogu samo "hvala" rei. On isprui obje ruke Old Shatterhanu dok su mu se preko suncem opaljenih upalih obraza biserile suze. Lovac mu lagano stisnu ran jave ruke.

Vezanog poglavicu Siouxa koji je leao na zemlji podigli su da ga ponesu prema ulazu u kotlinu poglavi-inog groba gdje je ekao Winnetou sa oonima i Upsarokama. Old Shatterhand pojaha s Apaem u kotlinu da izvidi neprijatelja i njegovo dranje. Vidjelo se da su izmijenili samo nekoliko rijei onda su se vratili. Oihtka-Petej im prie i upita ih: - to namjeravaju moja braa sada da ine? - Mi znamo - odgovori Old Shatterhand - da naa crvena braa imaju isto tako pravo na suodlu-ivanje kao i mi. Stoga emo popuiti lulu vijeanja. Prije toga bih htio govoriti sa Hong-Peh-Te-Kehom, poglavicom Sioux-Ogellallaha. On ponovo sjaha s konja; to isto uini i Winnetou. Oko zarobljenika napravi se krug. Old Shatterhand im prie i zapoe: - Teki Mokassin je pao u ruke svojih neprijatelja; njegovi su isto tako izgubljeni, jer su opkoljeni visokim okomitim stijenjem a mi smo im zaprijeili izlaz. Oni ne mogu pobjei i umrijet e od naih kugli ako poglavica ne uini neto da ih spasi. Old Shatterhand zastade ne bi li vidio da li e Teki Mokassin to rei. Budui da je poglavica drao 238 zatvorene oi i utio, on nastavi: - Nek" mi moj crveni brat kae, da li je razumio moje rijei! Indijanac otvori oi, dobaci mu pogled pun mrnje i pljune. To je bio njegov odgovor. __ Misli li poglavica Ogellallaha da pred sobom ima ugavog psa kad se usuuje pljunuti? __ Wing-kan - stara ena! - zakripa zarobljenik. __ Teki Mokassin je oslijepio. On ne moe razlikovati snanog ratnika od slabane starice! - Sonka koktopawinge - hiljadu pasa! - zaita Sioux. Iz grla nekoliko oona se zau jarosno gunanje. Old Shatterhand ih strogo pogleda i sae se onda da na uenje svih, i na najvee zaprepaenje samog poglavice, odsijee njegove veze. - Nek" poglavica Ogellallaha shvati - ree on - da njemu ne govori niti stara ena niti pas, ve ovjek. Nek se podigne sa zemlje. Indijanac ustade. Ma koliko da se bio navikao prikrivati izraz na svom licu, ovog puta ipak nije mogao sakriti zbunjenost. Umjesto da ga je Old Shatterhand na njegove uvredljive rijei izudarao rukama i nogama, on ga je oslobodio veza! - Otvorite krug! - zapovjedi Old Shatterhand okupljenim ratnicima. Oni posluae, i Ogellallah pogleda prema kotlini. On vidje svoje suplemenike gdje stoje iza poglavii-ng groba. Po njihovim pokretima moglo se prepoznati da su se ivo dogovarali. Njegove oi zasjae. Zar nije mogao pobjei? U najpovoljnijem sluaju stigao bi do svojih ratnika, u najgorem ubili bi ga, a to Je jo uvijek bilo bolje od muenike smrti koja a Je po njegovu miljenju oekivala. _ Old Shatterhand dobro opazi ovaj sjaj u njegovim oima. On ree: - Teki Mokassin misli da nam pojegne. Neka se kani toga! Njegovo ime nam kae da za sobom ostavlja duboki trag, nae su noge meulm lake kao lastaviina krila, a nae kugle nikad ne Promae svoj cilj. Neka me dobro pogleda i neka mi da li me poznaje!

239

- Hong-Peh-Te-Keh ne gleda sakatog vuka! - zareza Indijanac. - Zar je Old Shatterhand sakata ivotinja? Zar ne stoji onamo Winnetou, poglavica Apaa ije je ime poznatije od bilo kog imena Sioux-Ogellallaha i svih ostalih Sioux plemena? - Uf! - ree nehotice zarobljenik. Nije oekivao da e pred sobom vidjeti onu dvojicu uvenih ljudi. Dok mu je pogled prelazio s jednog na drugog, na licu mu se ogledalo neto nalik na strahopotovanje. Old Shatterhand nastavi: - Ovdje stoji takoer jo nekoliko hrabrih ratnika. Poglavica Ogellallaha ugledat e ovdje Oihtku-Peteja, poglavicu oona, i Mohawa, njegova sina. Pokraj njih stoji Kanteh-Pehta, uveni yra Upsaroka. Tu prijeko vidjet e Davya-Honskeha i Jemmya-Petah-Ceha. Ti e... On se prekide u govoru, jer se u tom trenutku po-, sve blizu prolomi tako nenadan tresak, da se konji pro-pee a inae hrabri ratnici preplaie. Dolinom se zaori oduena rika poput miljama udaljenog odjeka sirene, a zemlja se poe pod nogama ratnika tresti. Iz razasutih kratera po kotlini poe se dizati para, as sivo-plava, as sumporasto-uta, ovdje zagasito-crvena, tamo ta-mno-aava. Za parom pokulja gusta lava. Otvori erupcije se nisu mogli izbrojati. Zrak je bio prosto smraen tom paklenom parom i muljem koje je unaokolo let jelo i irilo zaguujui smrad. Bilo je nemogue vidjeti ni na dvadesetak kora-aja. Svatko je brinuo samo o sebi i gledao da ga ne prelije vrela izbaena lava. Nastupilo je neopisivo ko-meanje. Konji su se preplaili i poletjeli u galopu. Ljudi su se uzvrzmali dovikujui se. U pozadini kotline razlijee se vapajni urlik Sioux-Ogellallaha. I njihovi su se kon.ii bili istrgli i u sumanutom bijegu navalili prema izlazu iz kotline. Mnogi su od min pri tom pali u kratere ija ih je lava istom prekrila. Ostali su pak proiurili pokrai biielaea i Indijanaca k izlazu iz kotline, ime se mete udvostruio. Old Shatterhand ie od poetka sauvao svoju hla-nokrvnost. Odmah kod prvog treska on je snanom 240 rukom zgrabio poglavicu Siouxa, kako bi ga sprijei" u bjekstvu, ali ga je zatim pustio da bi uzmakao jednom opasnom mlazu koji je na njega padao. Pri tom se sudari sa Debeljkom Jemmvjem. Jemmy posrnu, poku-5a da se uhvati za Old Shatterhanda te i njega obori. Teki Mokassin nije se od straha ni pokuao braniti od Old Shatterhanda. No onda, kad se os.,etio slobodan, on pomisli na bjegstvo. Uz piskavo kliktanje on poletje prema kotlini. Ali nije stigao daleko. Morao je proi pokraj Boba. Crnac munjevitom bi zlnom zamahne obrnutom pukom i udari ga kundakom tako snano po glavi da je i sam pao ponesen zamahom udarca. Dok se dizao, na njega naleti jedan preplaen, konj i ponovo ga obori. - Poglavica pobjei! Za njim! - urlao je iza sveg glasa. Teki Mokassin, poluonesvijeten od Bobovog udarca, zateturao se nekoliko koraka, a onda ponovo nastavio da bjei. Bijelci se dadoe za bjeguncem u po-, tjeru. - Martin, sin Lovca na medviede, prvi je uo Crn-ev zov. On vidje poglavicu kako bjei i poletje za njim. Zar muitelj njegova oca da pobjegne? Ne! Udovi hrabrog mladia su bili vezama povrijeeni, a nije imao nikakva oruja sa sobom. Pa ipak on je letio za bjeguncem to je bre mogao. Hong-Peh-Te-Keh nije imao vremena da se osvrne. Vjerovao je da ga nitko ne progoni te je svu panju usredsredio na put koji ga je imao dovesti do groba. No upravo u tom pravcu bilo je mnogo kratera. On stoga zaokrene udesno, prema litici kotline, kako bi lake i uz manje opasnosti stigao do svojih. Ali Sioux se prevario. I tamo je bilo mnogo otvorenih kratera iz kojih se puilo i sukljalo te je DIO primoran da se udalji od ruba kotline. Cesto puta m" je noga ve bila u zraku kad bi primijetio da je naizgled vrsto tlo samo itka nedokuivo duboka masa ojoj je uspijevao izbjei samo tako to se munjevitom "rzinom bacao u stranu. Pred njim su se tako nenaano otvarale pukotine zemlje da je samo krupnim Bokovima, na kakve se ovjek usuuje tek u smrtm strahu, mogao preko njih prijei.
46

Meu orlov.rnaSad je poglavica osjetio i posljedice udarca kundakom. Glava mu je oteala a zacrvenjene oi su mu gorjele. Plua su mu otkazala poslunost, a noge mu posustale. Htio se za asak odmoriti, i tek se tada prvi put osvrnuo oko sebe. Kao kroz neku krvavu maglu on vidje kako jedan od progonitelja za njim bjesomuno juri. Ali on mu ne ugleda crte lica, ne vidje ak ni to da mu je neprijatelj bio gotovo djeak. Uasnut Teki Mokassin pojuri dalje. Pri sebi nije imao nikakva oruja, a drao je da je njegov progonitelj naoruan. Kuda da pobjegne? Pred njim, iza njega i pored njega pruala su se samo otvorena drijela, koja su prijetila da ga progutaju. S desne strane dizala se okomito litica. Snage su mu bile skoro pri kraju. Hong-Peh-Te-Keh shvati da je izgubljen. Tada ugleda pred sobom stjenovite izboine koje su se poput stuba dizale. Bile su to one stjenovite stube uz koje se Old Shatterhand jednom bio na konju uspeo. Sioux je samo tu mogao sada nai spasa. On napree svoje posljednje snage i vine se uvis. Krateri prestadoe s erupcijom isto onako nenadano kao to su zapoeli. Zrak se proisti. Moglo se ponovo jasno vidjeti. Tada se kotlinom razlijee strahoviti krik. Bio je to krik Crnca Boba. - Massa Martin! Moj dobar mas-sa Martin! Poglavica htjeti njega ubiti, masser Bob njega spasiti. Bob pokaza rukom prema ve spomenutim stjenovitim stubovima, i hitrim trkom poletje prema njima. Martin je bio sustigao poglavicu. Svi vidjee kako se njih dvojica hvataju u kotac, na ivot i smrt. Sioux je zgrabio Martina pokuavajui da ga baci u dubine, ali za to je bio suvie iscrpljen, gotovo malaksao. Spretnom, hrabrom djeaku je uvijek uspijevalo da mu uzmakne. U jednom asu Martin mu toliko uzma-e te zamahne i svom

snagom udari poglavicu. Indijanac izgubi ravnoteu, grevito obim rukama zaloma-ta po zraku i strovali se sa stijene uz vapijui kn" u krater ije ga jezive eljusti odmah progutae. Svi koji su se nalazili u kotlini vidjee ovaj pn zor. Na izlazu iz kotline razlijee se buno klicanje, 242 u njenoj pozadini vapaj Sioux-Ogellallaha koji su morali gledati kako je jedan djeak savladao njihova poglavicu. Meutim svu njihovu viku i urlanje nadjaao je Bobov glas. Crnac se verao od stijene do stijene putajui nepovezane glasove klicanja i oduevljenja i najzad stisnuo pobjednika u svoj naruaj. _ Hrabar mladi, Martin! - ree Jemmy. - Srce mi je zadrhtalo zbog njega. I vama isto tako, Frank? - Ta zar jo pita! - odgovori Sas briui suze radosnice s oiju. - Od uasnog straha iz mene je poeo da curi med a ne znoj. No sada je sve dobro. Smjeli momak je pobijedio, a sa ostalim Ogellallasima neemo sada imati velike muke. Prisilit emo ih da svoje vratove saviju ispod kulinarskog jarma. - Kulinarskog? Kaudinskog, hoete rei! To je ... - utite najutivije! - prekide ga Malia strogim tonom. - U jednom ovako sveanom trenutku ne elim da se prepirem sa vama. Ja vidim da je doao as da se Siouxi predaju. Onda e ovdje biti sklopljen openarodni mir, u emu emo i mi sudjelovati. Dajte mi ruku! Zagrlite se, milioni! Et in terra krax! On stisne nasmijanom Debeljku ruku i pohita da estita Martinu Baumannu koji se s Bobom sputao sa stijene. Ostali se prikljuie s izrazima najradosnijeg priznanja. Onda se Old Shatterhand glasno obrati okupljenima: Metri, nemojte sada icj po konje! Oni su nam sigurni. I Siouxima su pobjegli njihovi. Neprijatelj mora uvidjeti da e se spasti samo ako nam se bude predao. Ovome e pridonijeti i dojam koji su na njih uinile podzemne sile i smrt njihova poglavice. Ostanite ovdje! Ja u s Winnetouom poi k njima. Za pola sata bit e odlueno da li e se ljudska krv Prolijevati ili ne. On poe pjeice s poglavicom Apaa prema grobu su se nalazili Siouxi. Ovo je bio smion poPohiil3"1"1 nafinen od kopalja ispod kojeg su morali proi Prlmj " Rim"iani kd Kaudinskog prijevoja 325. prije n. e. Et in terra pax! - I na zemlji miri primj. prev..
16"

243tez na koji su se dva hrabra ovjeka usudila, svjesni da e ve samo njihovo ime uliti neprijatelju strah

Jemmy i Davy su tiho govorili. Oni zakljuie da uine sve to se sada moglo uiniti, naime da potpomognu miroljubive napore Old Shatterhanda. Indijanci koji su bili u njihovom savezu bijahu manje naklonjeni da potede neprijatelja. Lovac na mdvjede Baumann i njegovih pet drugova su toliko uasa pre-iveli da su l oni traili osvetu. Stoga dvojica prijatelja okupile oko sebe prisutne l Jemmv odra govor u kojem iznese svoje mi"lienje da su blagost i pomirenje od najvee koristi za obje strane. Svakako se moglo predvidjeti da bi u sluaju borbe Siouxi bili uniteni. Ali koliko se ljudskih ivota moralo pri tom rtvovati! A onda sigurno bi sva plemena Siouxa iskopala ratne sjekire da se osve e vinovnicima ovog krvoprolia. On zavri svoj govor rijeima: - Sooni i Upsaroke su hrabri ratnici i nijedno pleme se ne moe s njima usporediti. Ali Siouxl su im po broju daleko nadmoniji. Ako doe do rata odmazde, mnogi e oevi, majke, ene i djeca .Zmija" i ,Vrana"-Indijanaca oplakati svoje sinove, mueve i oeve. Pomislite samo da ste se i vi sami nalazili u naim rukama! Old Shatterhand i Winnetou su izvukli iz njihova logora Hrabrog Bivola i njegova sina .Moskita" i isto tako pobijedili u muh-mohwi Vat eno Srce i Stostrukog Groma. Mi smo mogli sve njihove ratnike unititi, ali to nismo uinili, jer Veliki duh voli svoju djecu i eli da ona kao braa ive u slozi. Neka moja crvena braa jednom pokuaju da oproste i vidjet e kako su dobro uinili. Ja sam govorio! Ovaj govor je ostavio dubok utisak. Baumann je bio spreman da odustane od svake osvete. Njegovi iz-bavljeni drugovi se sloie s njim. Indijanci, premda tiho, dadose za pravo govornika. Samo je jedan bio nezadovoljan Jemmyjevim rijeima, poglavica Upsaro-ka. - Teki Mokassin me je ranio - ree on. - Za Siouxi da ne ispataju za to? - Teki Mokassin je mrtav. Krater je progutao njega i njegov skalp. Kanteh-Pehta je osveen. - Ali Ogellallasi su nam ukrali vraari je!
244 __Oni e vam ih morati vratiti. Ti si snaan "v-lek i mnoge bi od njih ubio. No moni medv ed je ponosan. On zazire da smrvi malog, kukavnog takora. Ovo pore"lenie izazva eljeni dojam. Golemi vra se osjeao polaskanim. Pa on je pobjednik, bilo da svoje neprijatelje sada poubija ili da im oprosti! utio je. Uskoro se, na radosno uenje svih vratie Old Shatterhand i Winnetou, na elu Ogellallaha, koji su ih pratili u dugom nizu po jedan; oni odlo"ie ruje na jednu gomilu i onda se tiho povukoe. Time su se bez ijedne rijei izjasnili da se ak ni najhrabri"im otporom ne bi mogli spasti. Stajali su pognutih glava i alosnog izraza na licu. Ovaj tako nenadan i tako snaan udarac gotovo ih ie onesvilestio. Onda stupi Jemmv i ispria Old Shatterhandu 0 svom govoru i njegovu uinku. Lovac mu stisne zahvalno ruku. Bio je time veoma obradovan te viknu Ogellallasima: Ratnici Siouxa su nam pred li svoje oruje, jer sam im obeao da emo im potedje i ivot. Bljedoliki, Sooni i Upsaroke poklonit e vam ivot 1 oruje. Teki Mokassin je mrtav, a s njim i oba ratnika koji su htjeli baciti u krater Wohkadeha i sina Lovca na medvjede. Nek" to bude dosta! Neka ratnici Siouxa uzmu oruje! Mi emo im pomoi da nau svoje konje. Nek" izmeu njih i nas zavlada miri Tamo na grobu poglavica odat emo posljednju potu mrtvima, koje sam prolog utapa svojom nikom ubio. Ratnu sjekiru izmeu Ogellallaha i nas treba zakopati. Onda neka se Ogellailasi povuku na svoja lovita gdje e moi priati

o dobrim ljudima koji su potedjeli svi-jim neprijateljima ivote i o Velikom Manitou bijeLh koji je zapovijedio da njegova djeca vole mir. Siouxi su se skoro ukoili od uenja zbcg ovog sretnog preokreta njihove sudbine. Jedva su se usuivali da u to povjeruju. Kad su pak uzeli svoje oru-ie, oni s puno zahvalnosti pohrlie prema uvenom lovcu. I vra Upsaroka, Kanteh-Pehta, bijae zad.vo-yan kad je saznao da su opljakane vraarije tu i da ce ih dobiti natrag. Konji se nisu bili suvie udaljili. Bilo ih je lako hvatati. Onda su donijeli dvojicu Siouxa koje je 245-Old Shatterhand ustrijelio i sahranili blizu poglavica Dan su proveli u ozbiljnim posmrtnim sveanostima, a

onda su napustili nezdravu kotlinu i potraili umu gdje su se od napora posljednjih dana htjeli odmoriti. Kad su naveer zaplamsale logorske vatre i kad su prijatelji i neprijatelji pomireni sjeli jedan do drugog da zadovoljni popriaju o posljednjim doivljajima, Frank se obrati Jemmyju: - Najljepe u naoj drami je svretak: Oprostiti i zaboraviti! Ja itavog svog ivota nisam bio prijatelj umorstva, jer: ,ono to ne eli da tebi dr ugi uini, ne ini ni ti drugome i pusti jednog crva na miru, jer i on osjea isto kao i ti!" Mi smo pobijedili; mi smo bogovima pokazali da smo junaci i sad nam je ostalo jo jedno da uinimo. Hoete li? - Da, a ta? - Tko se zadirkuje taj se i voli. Mi smo se uvijek gloili samo zbog toga, to smo zapravo dobra srca. Mi emo dakle priznati nau ljubav i pobratimit emo se. De, daj ruku, delijo stara! O. k.? - O. k.! - Doi da te zagrlim, brate roeni! Najzad, najzad se ispunio onaj stih iz ,Ode radosti": "Mo tvoja opet sjedini Sto bezumlje razdvoji tad; Braa jesu Frank i Jemmy, U slozi ive oni sad!"
Izvitopereni Schillerovi stihovi.

246

DRUGI DIO DUH LLANO ESTACADA

1. BLOODY-FOX
:

Dva konjanika jahali su pokraj vode: jedan bijelac i jedan Crnac. Bijelac bijae posve neobino obuen. Nosio je indijanske cipele i kone hlae, a uz njih neko tamnoplavi a sada veoma izlizani frak sa man -etama, krupnim naborima na ramenima i blistavim mjedenim dugmetima. Dugi skutovi visili su konju s obje strane poput krila. Na glavi je imao golemi, crni amazonski eir koji je ukraavalo lano nojevo pero ute boje. Omalen, mrav bijelac bijae naoruan dvocijevkom, koja inu je visila preko ramena, pored noa i dva revolvera koja je nosio za pojasom. Za pojasom se osim niih moglo vidieti jo i nekoliko kesa, vjerojatno za municiju i svakojake potrebne sitnice, koje su sada izgledale prilino prazne. Crnac je bio visok i irokih ramena. I on je nosio niokasinke a uz njih svijetle kaliko-hlae. Ovorn ruhu dnjeg dijela tijela nipoto nije odgovaralo ruho gornjeg dijela, koje se sastojalo od sveana vojnika Kaputa francuskog dragonskog oficira. Ovaj primjerak Je svakako stigao u Meksiko prilikom francuskog upa-a i onda je nepoznatim stazama zalutao na Crnevo elo. Kaput je bio golemom Crncu prekratak i preuzak. Nije se mogao zakopati te su se tako vidjele grudi jahaeve. On sigurno koulju nije nosio sa-

247

mo zbog toga to na Zapadu nema pralja ni glaalica. Umjesto nje oko vrata je vezao golemi vor iroke marame s krupnim crvenim i bijelim kockama. Bio je gologlav, kako bi se drugi mogli diviti njegovim bezbrojnim malim, mau umazanim kovrdama. l oa je bio naoruan dvocijevkom pored noa, jednog bog te pita kada pronaenog bajoneta, i pitolja koji je svakako potjecao iz davno minulih vremena. Obojica su ve dugo jahala. Po konjima se moglo vidjeti da su za sobom imali dalek put, pa ipak su oni hodali ilo i krepko, kao da nisu jahae ve satima nosili na leima. Obala potoka bijae obrasla zelenilom, no samo do izvjesne irine. Iznad toga rasla je samo suha j ka, mesnata agava i bivolja trava, ije su se lie i s.ab-Ijike mogle oduprijeti svakojakoj sui. - Lo kraj! - ree bijelac. - Na sjeveru nam je bilo bolje. Zar ne, Bob? - Yes - potvrdi upitani. - Massa Frank imati pravo. Ovdje masseru Bob ne dopasti se mnogo. Da samo to prije doi Helmers" home, jer masser Bob imati glad kao kit, koji kuu progutati. - Kit ne moe progutati ku u - ree Frank Crncu. - Za to mu je drijelo preusko. - On moi otvoriti drijelo kao masser Bob, kad jede! - Koliko jo biti do Helmers" home?

- To ba ne znam tano. Po opisu koji smo jutros uli, morali bismo uskoro biti na cilju. Gle, zar ne dolazi otuda neki jaha? Frank pokaza rukom nadesno preko vode. Bob zaustavi svog konja, namjesti ruku iznad oiju kako bi ih zasjenio od sunca koje je bilo duboko utonulo na zapadu, otvori na svoj nain irom usta kao da bi tako bolje mogao vidjeti i odgovori nakon izvjesne stanke: - Da, to biti jaha, mali ovjek na velikom konju. On dolazi ovamo masser Bobu i massa Franku. Jaha o kome su govorili pribliavao se brzto kasom, ali ne prema dvojici kraj potoka, ve se inilo kao da im je htio presjei put. Ponaao se kao da "" uope ne vidi. - udan momak? proguna Frante-- Ovdje na Divljem zapadu ovjek je sretan kad sret-248 ovjeka. Njemu pak kao da nije ni najmanje stala do naeg susreta. On ili je ovjekomrzac, ili ima ne-Hstu savjest. __Da ga masser Bob jednom zovnuti? __Da, pozovi ga! Tvoju slonovsku trubu e sigurno prije uti od mojeg zefirovog daka. Bob namjesti na usta obje ruke i viknu iza sveg glasa: - Halo, halo! Stoj, ekati! Zato bjeati od masser Bob? Crnev glas je svakako bio podesan da i prividno mrtvom povrati ivot. Jaha zauzda svog konja. Frank i Bob pojurie da ga stignu. Kad su doli blizu njega, vidjee da pred sobom nemaju ovjeka malog rasta, ve mladia, koji je jedva napustio djeaku dob. On je bio, poput ka-lifornijskog kauboja. posve obuen u kou od bivoia, i to tako da je na svim avovima imao rese. Na glavi je nosio sombrero iroka oboda. Umjesto pojasa opa-sao je oko kukova tkanice od crvene vune, koje su mu visile s lijeve strane. Za tim pojasom bili su zadjenuti lovaki no i dva srebrom ukraena pitolja Popreko pred sobom drao je na koljenima teku k n-tucky-dvocijevku, a sprijeda sa obje strane sedla n" meksikanski nain bila je privrena zatitna koar koja je trebala braniti noge od strijela i kopalja. Lice mu je bilo od sunca bakreno smee boje i usprkos njegovoj mladosti ogrubjelo od vjetra i kie. S lijeve strane ela pruala mu se popreko do desnog oka tamnocrvena, dva prsta iroka brazgotina. Ovomu je davalo posve ratniki izgled. On nije ninota ostavljao dojam mladog, neiskusnog ovjeka. S tekom Pukom lako je drei u ruci, kao da je dralo od pera, i tamnim krupnim oima kojima je pogledao bijelca i Crnca, siedio je ponosno i vrsto na konju kao da je "tari Westman. - Good day, my boy! - pozdravi ga Frank. - Poznajete li ovaj kraj? - Rather - prilino - uzvrati jaha s neprinret-"ton ironinim osmijehom na licu, vjerojatno zbog toga, " ga je Frank oslovio kao djeaka. 249-

. - Poznajete li Helmers" home? - Yes! - Koliko se jo mora jahati do njega? - Ukoliko polaganije utoliko due. - Zounds! Vi ste krti na rijeima, mladiu! - Jer nisam mormonski sveenik. - Ah, tako! Onda oprostite! Sigurno se ljutite to sam vas nazvao boy? - Ne pada mi ni na kraj pameti. Svatko me moe oslovljavati kako hoe, samo mi onda ne smije predbaciti zbog odgovora. - Lijepo! Mi se dakle slaemo. Vi mi se dopadate. Evo vam ruke, ali odgovorite mi najprije onako kako to prilii! Ja sam stran u ovom kraju, a moram do Helmers" homea. Nadam se da nam neete pokazati pogrean put. Frank prui mladiu ruku. Ovaj mu je stisnu i, smijeei se preletje pogledom preko njegova amazonskog eira te odgovori: - Nitkov je svatko, tko druge navede u zabludu! Ja upravo jaseni Helmers" homeu. Ako elite poi sa mnom, onda hajdemo! S tim rijeima on poj aha svog konja, a ostala dvojica mu se pridruie skreui od potoka, tako da su odsada ili prema jugu. - Mi smo htjeli jahati stalno uz vodu - primijeti Frank. - Tako biste isto doli do starog Helmersa - objasni im djeak - ali samo u veoma dalekom luku. Umjesto da stignete za tri etvrti, vi biste bili tamo tek nakon dva puna sata. Onda je prava srea za nas to smo vas sreli. Poznajete li vlasnika tog settlementa? - tavie vrlo dobro. - Kakav je to ovjek? Mladi je jahao u sredini izmeu Franka i Crnca. On ih ispitivaki pogleda i ree: - Helmers ima otro oko za svaku pokvarenost i strogo se dri istog posla.

- To mi se kod njega dopada, te se prema tome nemamo ega bojati? - Ako ste valjani ljudi, ne. Naprotiv, onda je on spreman da uini svaku uslugu. - uo sam da dri store. 250 __pa, ali ne zbog zarade, ve samo da bi Zapadnjacima koji kraj njegove farme prolaze bio na usluzi. U svom duanu on ima sve to je jednom lovcu potrebno i prodaje po najjeftinijim cijenama. No, ako mu se netko ne dopadne, taj ni za skupe novce ne bi kod njega nita dobio. - Onda je neki udak? - Ne, on se samo trudi da nikad nema posla s onom bagrom koja Zapad ini nesigurnim. Vi ete ga ve upoznati. Samo vam jedno jo elim o njemu rei to svakako neete shvatiti i zbog ega ete se ak i nasmijati: On je pravi pravcati Nijemac. Time je sve reeno. Frank ipne u sedlu i vikne: - to? Zar ja to da ne shvatim? I da se tome ak i udim? ta vam pada na pamet! Moram priznati da se kraljevski radujem to u ovdje na ivici Llano Estacada nai jednog zemljaka. Vodievo lice je bilo izrazito ozbiljno. ak i onaj njegov osmijeh kojim se dva puta dotle nasmijao, pokazivao je da se zacijelo i nije znao smijati. Sad pogleda ljubazno u Franka i upita: - Kako? Vi ste Nijemac? - Naravno! Zar se to na meni ne vidi odmah? - Ne! Vi engleski niste govorili kao Nijemac, a va izgled nipoto ne odaje ujku Jankija koga su svi njegovi neaci izbacili kroz prozor. - Heavens! to vam pada na pamet! Ja sam Nijemac od glave do pete i tko u to ne vjeruje njemu u osvjeiti tijelo puanim olovom! - Za to je dovoljan i no. Ali ako je to tako, onda e se stari Helmers veoma obradovati, jer i on potjee otuda i mnogo dri do svoje domovine i do svog materinjeg jezika. - To vam vjerujem. Pravi Nijemac ovo nikad ne zaboravlja. Stoga se dvostruko radujem dolasku u Hol-mers" home. Zapravo mogao sam i sam pomisliti da je n Nijemac. Jedan Janki bi svoj settlement nazvao nelmers" ranch ili neto tako slino. Ali Helmers" home! Ovim e se nazivom samo Nijemac posluiti. Stanujete 11 u njegovoj blizini?

251

- Ne. Ja nemam ni rancha ni homea. Ja sam vam kao ptica u zraku ili kao ivotinja u umi. - Uprkos vaoj mladosti? Zar nemate roditelje - Ne, ak ni jednog roaka. - Hm. A kako se zovete? - Zovu me Bloody-Fox. - Bloody-Fox? To mirie na neki krvav dogaaj. - Da, moje su roditelje s itavom obitelji i svim pratiocima ubili tamo prijeko u Llano Estacadu. Samo sam ja ostao iv. Nali su me s razbijenom lubanjom. Bilo mi je tada otprilike osam godina. - Gospode! Onda ste zaista jadni avoli! Jesu li vas napali da vas opljakaju? - Da. - Onda vam nije nita vie ostalo do ivot, ims-i jeziva uspomena! - Ne, ak ni to. Helmers me je naao u pijesku gdje sam leao, uzeo me na konja i doveo kui. Mjesecima sam leao u groznici i kad sam se probudio, ja vie nita nisam znao, ba nita. ak sam i svoje ime zaboravio, a i danas ga se ne mogu jo sjetiti. Samo mi je trenutak kad su nas napali ostao u jasnoj uspomeni. Bio bih sretniji da je i ona nestala, jes me onda ne bi neprestano ibala po stranoj pustmj vrela udnja za osvetom. - Zato su vam onda dali ime Blooy-Fox?

- Zato to sam bio sav obliven krvlju, a u onom-grozniavom matanju esto sam upotrebljavao rije Fuchs. Povjerovali su da iz toga mogu naslutiti moje ime. - Onda su i vai roditelji bili Nijemci? - Svakako. Jer, kad sam ponovo doao k sebt ja sam govorio engleski i njemaki, ali njemaki mnogo tenije. Helmers mi je bio kao otac. Pa ipak kod njega nisam mogao ostati. Morao sam poi u pustinju poput sokola kome su orlovi raskomadali roditelje i koji sada mora kruiti oko tog krvavog razbojita dok mu ne-poe za rukom da se osveti ubicama. - Fox zakrip glasno zubima i zatee svome konju tako snano uzde da se ovaj prope.
Njemaki Fuchs, engt. fox - lisac primj. prev..

252 __ Onda vam ta brazgotina na elu potjee jo od tada? - zapita Frank. __ pa - potvrdi mladi sav namrgoen. - No, ne jjovorimo vie o tome! To me veoma uzbuuje, te se "ioe desiti, da pojurim i da vas ostavim da traite sami put do Helmers" homea. __Da, govorimo onda radije o vlasniku ove nageobine! Sto je on bio tamo prijeko, na starom kontinentu? - umarski slubenik. - Sto? Ka-ka-kako? - vikne Frank. - Ja sam ;bio to isto! - Bloody-Fox bijae sasvim iznenaen ovim rijeima te se ponovo dobro zagleda u Franka i onda ree: - I vi? - Pa ovo je zaista neobian susret! - Da. No, kad je imao taj lijepi poziv jednog umara, zato ga je onda napustio. - Od bijesa. On je bio nadumar. Dotine ume bile su privatno vlasnitvo, a njegov gazda je bio osi-on, bezobziran i prijek ovjek. Oni su se posvaali te je tako Helmers dobio lou svjedodbu da nije vie mogao dobiti namjetenja. Onda je krenuo na put to je dalje mogao. Vidite li tamo prijeko onaj umarak crvenih i crnih hrastova? - Da - kimne glavom Frank, poto je pogledao u naznaenom pravcu. - Tamo emo izbiti na potok, a iza ume zapoinju Helmersove njive. Dosada ste vi mene pitali. Sad bih se i ja htio malo za vas raspitati. Ne zove li .se ovai valiani Crnac Sliding-Bob? Bob poskoi sa sedla kao da je htio sjahati sa konja. - Ah! Oh! - viknu on. - Zato psovati mas-sa Bloody-Fox, dobar valjan masser Bob? Ne elim da te psujem niti da te vrijeam - umiri ga mladi. - Mislim, da emo biti prijatelji. Zato nazivati masser Boba onako kako su nazivali Indians zato to je masser Bob tada uvijek uljao s konja? Sad masser Bob jahati kao avo! - I Pokae da je rekao istinu on obode svog konja i Poleti u galopu prema spomenutom umarku. l Franka ze zaudilo ovo mladievo pitanje, te re- Vi poznajete Boba? Pa to je nemogue!- O, ne! Ja poznajem i vas. - Divno! A kako se zovem! - Hobble-Frank. - Good luck! Tano je! Ali, boy, tko vam je to rekao? Ja itava svog ivota nisam bio u ovom kraju. - Oh - nasmijei se mladi - pa tako se uven Zapadnjak na daleko poznaje. - Frank se napuhnuo da mu se frak sav pripi uz tijelo i ree: - Ja? uven? I to ve znate? Tko vam je priao o meni? - Jedan moj poznanik, Jakob Pfefferkorn, koga obino samo nazivaju Debeljko Jemmy. - Behold! Moj dobar prijatelj! Gdje ste s njim govorili? - Prije nekoliko dana gore na Washita River-u. On mi je ispriao kako ste se dogovorili, da se naete ovdje u Holmers" homeu. - Tano je. Hoe li i on doi? - Da. Ja sam krenuo ranije od njega i spustio sam se pravom linijom odozgora. On e svakako uskoro stii. - Divno, sjajno! Dakle on vam je o nama govorio? - On mi je pripovijedao o vaem pohodu na Yel-lowstone. Kad ste mi maloprije rekli da ste bili umar, odmah mi je bilo jasno koga imam pred sobom. - Onda ete mi vjerovati da sam dobar Nijemac? - Ne samo to, ve i da ste prava dobriina - nasmijei se mladi. - Dakle, Debeljko me nije pokudio? - To mu nije bilo ni na kraj pameti. Pa kako bi samo mogao klevetati svog dobrog Franka! - Da, znate, mi smo se s vremena na vrijeme svaali zbog nekih stvari, za koje gimnazijsko obrazovanje nije posve dovoljno da se shvate. On je sreom uvidio da smo jedan drugom dorasli, te tako na itavu svijetu nema boljih prijatelja nego to smo mi. No, tu je Bob, a tu je i umarak. Kako emo sada dalje? - Preko potoka, a onda kroz umicu! To bi bio pravi put. Jahau kao to je Bob nije potrebna utabana staza.

254

__ pa tano! - sloi se ponosno Crnac. - Masa Bloody-Fox vidjeti da masser Bob jahati kao In-dian. Masser Bob proi sito i reeto. Oni prooe preko vode i pojahae kroz umicu u kojoj nije bilo niskih grana da ih smetaju, te tako izbie izmeu ograenih nijiva s kukuruzom, ovsom i krumpirom pred kuu. U ovom kraju je bilo mjestimice onog plodnog crnog pjeskovitog zemljita Te-xasa, koje je davalo bogatu etvu. Voda s potoka je poveavala vrijednost farme i tekla sasvim blizu kue iza koje su se nalazile staje i ostale farmerske zgrade. Kua je bila sagraena od kamena, dugaka, iroka i bez gornjeg sprata, osim zabata u kojima su bile po dvije malene sobe. Pred vratima su se dizala etiri golema hrasta koja su bacala unaokolo daleki hlad i ispod kojih je bilo postavljeno nekoliko jednostavnih stolova i klupa. Namjernik bi mogao na prvi pogled vidjeti, da su desno od ulaza bile prostorije za stanovanje, a lijevo duan koji je spomenuo Bloody-Fox. Za jednim stolom sjedio je s lulom u ustima, postariji ovjek, koji je tri doljaka ispitivakim pogledom posmatrao. Bio je visoka, nezgrapna rasta i od nevremena ogrubjela lica koje je uokvirivala gusta brada, pravi Zapadnjak, po ijim se rukama moglo primijetiti da su mnogo radile i jo vie preko sebe pretu-rile. Kad je prepoznao vodia dvojice stranaca, on ustade i doviknu mu iz daleka: - Welcome, Bloody-Fox! Najzad si se pojavio! Ima novosti. - Odakle? - zapita mladi. - Otuda prijeko. - Domain pokaza rukom prema jugu. - Kakvih? Dobrih? Na alost ne. Vjerojatno su se ponovo pojavili tesinari u Plainsu. Llano Estacado nazivaju naime Amerikanci koji govore engleski Staked Plain. Oba naziva imaju doslovno isti smisao: koljem obiljeena ravnica. F Ova vijest kao da je posve naelektrizirala Bloody-oxa. On se vinu sa sedla i brzim koracima prie 255

H
Helmersu i ree: - To mi mora odmah podrobnije ispriati! - Suvie je malo ono to ja znam i moe se u par rijei kazati. Ali prije toga e ipak biti tako utiv da saopi ovoj dvojici dentlemena tko sam. - To se isto moe ukratko rei. Ti si mister Hel mers, posjednik ove farme, a ova gospoda su mister HobbleFrank i masser Sliding-Bob koji su te potraili da neto od tebe kupe. Helmers pogleda u dvojicu stranaca i primijeti: - Htio bih ih upoznati prije nego to ponem s njima trgovati. Jo ih nikad nisam vidio. - Moe ih mirno primiti. Oni su moji prijatelji. - Pa onda su mi dobro doli. - Helmers prui ruku prema Franku i Crncu i pozva ih da sjednu. - Najprije konje, sir - ree Frank. - Pa vi znate koja je prva dunost jednog Westmana. - Naravno! Po vaoj brizi za konje vidim da ste poteni ljudi. Kako dugo namjeravate ostati? - Bit emo moda prisiljeni da ostanemo ovdje nekoliko dana, jer oekujemo dobre drugove. - Onda povedite konje iza kue i pozovite Her-kula, Crnca! On e vam biti na usluzi. Doljaci ga posluae. Helmers pogleda za njima maui glavom i ree Bloody-Foxu: - Neobine momke si mi doveo! Jednog francuskog konjikog kapetana crne koe i jednog dentlmena otprije pedeset godina sa ostrichfeather-hatom. Ovo ak i ovdje na Dalekom zapadu bode ovjeka u oi. - Nemoj se zavaravati, stari! Ja u ti spomenuti samo jedno jedino ime, onda e imati povjerenja u njih. Oni su dobri znanci Old Shatterhanda koga oekuju ovdje. - Sto kae? - vikne farmer. - Old Shatterhand dolazi u Helmers" homeu? Od koga si uo to? Od ovih? - Ne, od Debeljka Jemmyja. - Njega si sreo? Ja sam se samo dvaputa sa njim naao i rado bih ga jo jednom vidio.
eir okien nojevim perom Op. prev..

256

- Za to e imati uskoro prilike. On i Dugajlija pavy pripadaju druini koju ova dvojica kod tebe oekuju. Helmers povue brzo nekoliko dimova iz svoje lule koja mu se umalo nije ugasila, a onda viknu, zarei se od radosti u licu: - Kakva radosna vijest! Otrat u odmah mojoj staroj Barbarici da joj kaem, da... - Stani! - prekide farmera Bloody-Fox i uhvati ga vrsto za ruku. - Najprije bih htio uti to se dogodilo tamo u Plainsu! - Zloin, naravno - uzvrati Helmers okrenuvi se ponovo prema njemu. - Kako dugo nisi navraao do mene? - Gotovo dva tjedna.

- Onda nisi ni vidio one etiri obitelji koje su htjele preko Llanoa na jug. Otili su prije tjedan dana, ali nisu stigli tamo prijeko. Wallace, trgovac, je stigao otuda. Morali su ga sresti. - Da li je kolje bilo u redu? - Ne. Da ne poznaje ve dvadeset godina tako dobro pustinju, i on bi bio izgubljen. - Kamo je otiao? - Legao je gore u maloj sobi da se odmori. Skapavao je od gladi, ali nije nita okusio, ve je odmah otiao da spava. Moram s njim uprkos njegovoj premorenosti govoriti. On e mi o tome sve ispriati! Mladi, sav uzbuen, pojuri i izgubi se na ulazu u kuu. Farmer ponovo sjede i nastavi da pui svoju lulu. Mladievu veliku urbu on proprati lakim ma-anjem glave, a onda mu lice poprimi izraz spokojnog zadovoljstva. Razlog ovome mogao se lako nai u ri-jecima, koje je preda se mrmljao: - Debeljko Jem-my- Hm! - pa jog i old Shatterhand! Hm! S takvim Judima idu samo valjani momci! Hm! Doi e itava "ruzina! Hm! Htio bih Barbarici ipak rei da... s . . 1vmers skoi i poe da tu radosnu vijest saopi eni, ali se opet zaustavi, jer se iza ugla kue P javi Frank Pe Prema njemu. - No, sir, li nali Crnca? - zapita ea Helmers.
u orlovima

257

- Da - uzvrati Frank. - Bob je s njim te sam im ostavio konje. Ja sam odmah pourio k vama da vam kaem koliko se radujem to sam naao jednog kolegu - Govorio je engleski kao to je i do sada sve bilo reeno na engleskom. - Kolegu? - zapita farmer. - A gdje? - Ovdje! Mislim na vas! Bloody-Fox mi je ispriao da ste bili nadumar. - Tano je. - Dakle mi smo kolege, jer ja sam bio uenik umarstva. - Ah, a gdje, dragi moj? - U Njemakoj, i to u Saskoj. - Sto? U Saskoj? Onda ste Nijemac? Pa to govorite engleski? Posluite se radije svojim lijepim ma-ternjim jezikom! Ovo Helmers ree na njemakom, te ga Hromi Frank odmah prekide: - S najveim zadovoljstvom, gospoine nadumaru! Kad se radi o mom naslijeenom maternjem jeziku, onda smjesta prelazim na njega. S pravim ponosom, ja vam kaem: - Bio sam umar u Moritzburgu kod Drezdena, znate li gdje se nalazi zamak s uuvenim ribnjacima arana. Helmers je najprije bio pomalo zbunjen nainom izraavanja malog aa. On prijateljski stisnu gospoinu kolegi" pruenu ruku, pozva ga da sjedne i pokua da se malo sredi na taj nain to je poao u kuu da donese neko osvjeavajue pie. Kad se vratio, u ruci je drao dvije boce i dvije pivske ae. - Raspea mu, pa to je odlino! - vikne Frank. Pivo! Da, nemam nita protiv! Uz plemenitu jemenu tekuinu najlake se otvaraju vrata ovjeiie govor-Ijivosti. Da li se ve i ovdje u Texasu vari pivo? - Vrlo mnogo, dakako. Morate znati da u Te-xasu ivi preko etiri hiljade Nijemaca, a gdje Nijemac doe, tu se sigurno i pivo vari. - Da, nek" bog sauva hmelj i slad! Varite li vi sami taj dragi, bogomdani napitak? - Ne! Kadgod mi se ukae prilika, ja naruim izvjesnu zalihu iz Coleman Citvja. ivjeli, gospodine Frank! 258 Helmers napuni ae i kucnu se s Frankom, ali ovaj ree: - Molim vas, gospodine nadumaru, nemojte se uope snebivati i plaiti! Ja sam posve drueljubiv ovjek, te me stoga nemojte oslovljavati sa .gospodine Frank". Recite sasvim jednostavno .gospodine kolega"! Tako emo se najbolje sloiti. - Vrlo dobro! - kimnu glavom Helmers, smijeei se. - Vi ste ovjek koji mi se moe mnogo dopasti. - Naravno! Ali gdje se zapravo jeo na dobri Bloody-Fox? - On je otiao jednom naem gostu da se neto kod njega raspita. Gdje ste ga sreli? - Dolje nie na potoku, otprilike jedan sat odavde. - Mislio sam da ste due vremena bili zajedno. - To nam nije bilo ni najmanje potrebno. Ja imam u sebi neto toliko privlano-simpatinog, da se uvijek brzo sprijateljim s itavim svijetom. Ovaj mladi mi je povjerio sav svoj ivotok do najmanjih detalja. Zar ga ne poznajete poblie? - Ako vam je ispriao sav svoj ivot, onda ne tako dobro kao vi. - Od ega zapravo ivi Fox? - Hm! Povremeno mi donese poneki nuggets. Po tome zakljuujem da je negdje otkrio mali rudnik zlata. - Ba mi je drago, pogotovu, to izgleda da je Nijemac. Mora da je strano ne znati pod kojim je ekvatorom stajala prva ivotna kolijevka dotine osobe.

U tom asu iz kue izie Bloody-Fox i uputi se Prema Helmersu i Franku. Izgledao je jo ozbiljniji nego prije kad se obratio Helmersu: - Strano je ono "to mi je Wallace ispriao! Sad samo mislim na jadne ljude koje su ubili u Llano Estacadu. Ljude su ubili? - zapita dobroudni Hromi Tank s puno saaljenja. - U Llanu? A kada? 0 se ne zna. Oni su krenuh" prije osam dana -- ah nisu stigli n ie ni su nastradali.
"Grumen zlata primj. prev,

e ne zna. Oni su krenuli prije osam dana odavde, ali nisu stigli na onu stranu pustinje. Prema "me 259- Pa ipak moda ne. Vjerojatno su odjahali u drugom pravcu nego su prvobitno namjeravali.

- Upravo toga se plaim. Odavde je mogue jahati samo u jednom pravcu da bi se stiglo na drugi kraj Plainsa. Ovaj put je isto onako opasan kao na primjer put kroz Saharu ili pustinju Gobi. U Llana Esta-cadu nema nigdje bunara, nikakve oaze niti deva koje bi podnijele e vie dana. Upravo to ini ovaj put toliko stranim, premda je on krai od onih puteva po afrikim i azijskim pustinjama. Ovdje ne postoje utabane staze. Stoga su pravac, kojim je jedino mogue ii, obiljeili koljem po emu ova pustinja i nosi ime. Izgubljen je svakako onaj koji se udalji od tog kolja. On mora skapati od ei i gladi. Zaarenost zraka i e nagrizaju ovjeku mozak. On nije u stanju vie da misli te jae tako dugo u krug dok se konj pod njim ne skljoka od umora. Postoji samo malo ljudi koji Llano tako dobro poznaju da se i bez kolja mogu snai. Ali ta bi tek bilo ako zlikovci iupaju to kolje i pobiju ga u pogrenom pravcu? - To bi bilo uasno! - podie se Frank sav prestraen. - Svakako - uzvrati Helmers - pa ipak se to esto deava. Ovdje ima zlikovakih bandi iji lanovi iupaju iz pijeska kolje i pribiju ga u pogrenom pravcu. Tko tim putem poe taj je izgubljen. Kolje najednom prestane te se jaha nae u bespuu gdje mu spasa vie nema. - A zato se ne vrati po kolju natrag! - Za to je prekasno, jer on je ve toliko zaao u TSstacado da nije u stanju vie stii do pravog puta. Hazbojnicima nije ni potrebno da ga ubiju. Oni jednostavno saekaju da on skapa i onda mu opljakaju les. TTako se to esto puta dogodilo. - Ali zar se ne mogu ti momci uiniti bezopasnima? Kad je Helmers htio odgovoriti, svu njegovu panju privue jedan ovjek koji se polako pomolio iz3 ugla kue. Bio je obuen posve u crnu tkaninu a u ruci je nosio mali sveanj. Bio je visoka rasta ali mrav, lica upala i iljasta. Visoki cilindar, zabaen u260

hoko na potiljku, davao mu je, pogotovo to je nosio aoale i uz to tamno odijelo izgled jednog duhovnika- . On prie osebujnim koracima, kao da se ulja, dotae lako obod eira i pozdravi: - Good day, metri! Dolazim li ovdje kod pravog Johna Helmersa Esquire? Helmers-osmotri stranca pogledom iz kojeg se moglo zakljuiti da mu se nije naroito dopao, te odgovori: - Ja se zovem Helmers, ali tu titulu Esquire moete mirne due pustiti. Ja niti sam mirovni sudac niti uope volim takve primjedbe. To su samo natrule jabuke i jedan pravi gentleman nee dopustiti da ih na njega bacaju. Budui da znate moje ime, smijem li moda saznati vae? - Zato ne, sir! Ja se zovem Tobias Preisegott Burton i misionar sam svetaca sudnjeg dana. Stranac izgovori ovo s puno samouvjerenosti i patetike, ali time nije ostavio namjeravam dojam na farmera, jer Helmers uzvrati slijeui ramenima: - Vi ste mormon? To nije nikakva preporuka za vas. Vi se nazivate svecima sudnjeg dana. To je pomalo pretenciozno i naduveno, i budui da sam ja skroman ovjek i budui da za vau pravdu nemam nikakva smisla, bit e najbolje da se oduljate u tim vaim pobonim misionarskim izmama. Ovdje na farmi ne trpim nikakve trgovce duama. Ovo .je bilo veoma jasno, tavie, uvrijeljivo izgovoreno. Burton meutim sauva izraz savrene prijaznosti, te se ponovo utivo dotae eira i odgovori: - Varate se, sir, ako mislite da namjeravam preobratiti stanovnike ove blagoslovene farme. Ja sam navratio do vas samo da se odmorim i utolim glad i e. Tako! Pa ako samo to elite, onda ete dobiti ono to vam je potrebno, naravno pod pretpostavkom moete platiti. Vjerojatno imate novaca pri sebi! Helmers odmjeri jo jednom otrim ispitivakim Pogledom stranca od pete do glave i razvue onda lice a da je ugledao neto neprijatno. Mormon podie Pogled u nebo, nakalja se i ree: - Dodue ja nisam roi to obdaren blagom ovog svijeta, ali jelo, pie 26 ii leaj mogu ipak platiti. Svakako, na jedan takav izdatak nisam raunao, budui da su mi rekli kako je ovaj dom veoma -gostoljubiv.

- Ah! Od koga ste to uli? - uo sam u Tavlorsvilleu odkuda i dolazim. - Rekli su vam istinu, ali su zaboravili dodati da se kod mene besplatno mogu pogostiti samo oni ljudi koji su mi dobro doli. - Onda ja nisam jedan od tih? - Ne, nipoto ne. - Pa ja vam nisam nita naao uinio. - Moda. No, ako vas dobro pogledam, ini mi se kao da ste u stanju samo neku neprijatnost uiniti. Nemojte mi zamjeriti, sir! Ja sam iskren ovjek i volim otvoreno rei svakome to o njemu mislim. Vae mi se lice ne dopada. ak ni nakon ovoga mormon ne pokaza niim da se uvrijedio, ve se po trei put dotae svog eira i ree blagim tonom: - U ovom ivotu pravednom je sueno da ga smatraju zlikovcem. Sto ja mogu uiniti za svoje lice? Ako vam se ono ne dopada, onda to nije moja krivica. - Ali ne biste trebali dopustiti da vam se to i kae! Potrebno je veliko pomanjkanje osjeanja asti da bi se ovjek mogao sa ovakvom uvredom pomiriti. Uostalom, ja u vam priznati da zapravo nemam ba nita protiv vaeg lica. Sarno mi se nimalo ne dopada nain na koji ga pokazujete ovom svijetu. A onda, ini mi se kao da ono nije vae pravo lice. Nasluujem da ima sasvim drugi izraz kad ste sami. Pored toga ima i neto drugo to mi se na vama nimalo ne dopada. - Smijem li vas zamoliti da mi kaete to mislite? - Rei u vam i da me ne molite za to. Naime, nimalo mi se ne svia to to dolazite iz Taylorsvillea. - Zato? Imate li neprijatelja tamo? - Niti jednog jedinog. Ali recite mi kuda ste naumili! - Gore u Fort Elliot. - Hm! I najblii vam je put da proete pokraj mene? 262

_ Ne, ali ja sam toliko dobrog i lijepog uo o vama da sam osjetio iskrenu i duboku elju da vas upoznam__ Nemojte to eliti, mister Burton, jer vam se moda ne bi posve dopalo! - Ali poimo dalje! Gdje vam je konj? - Konj? Nemam ga. Doao sam pjeice. - Ono! Nemojte pokuavati da mi to dokaete! Vi ste svoga konja ovdje negdje sakrili, a ja imam jak razlog za pretpostavku da vam za to nisu nikakve potene namjere dale povoda. Ovdje jae svaki ovjek, svaka ena i svako dijete. Bez konja se u ovom kraju ne moe. Stranac koji sakrije svog konja a onda porie da ga ima, sigurno nema dobre namjere. Mormon prekrsti ruke kao da se "moli bogu i ree glasno: - Ali, mister Helmers, ja vam se zaklinjem da zaista nemam konja. - Hodam na nogama skru-enosti po ovoj zemlji i jo nikad nisam sjeo u sedlo. Helmers se podie sa klupe, prie strancu, spusti mu teku ruku na rame i nastavi: - ovjee, nemojte meni koji ve dugo godina ivim ovdje na granici nita o tome priati! Mislite li moda da sam slijep? Ja vidim kako su vam hlae s unutranje strane izlizane od jahanja. Vidim na vaim izmama rupe gdje su bile mamuze i... - To nije nikakav dokaz, sir! - Upade mu mormon u rije - ja sam izme polovne kupio. Rupe su bile ve na njima. - Tako! Koliko ih onda nosite? - Ve est mjeseci. . Onda bi rupe ve odavno bile ispunjene prainom i blatom. Ili vam moda priinjava zadovoljstvo da ih svakog dana istite? Prole noi je padala kia. a jednoga tako dalekog putovanja pjeice vae bi "zme bile sasvim prljave. Budui da su one iste, to j6 siguran dokaz da ste jahali. Uostalom, miriite mi a konja, a onda pogledajte ovo! Kad idui put bu-e e stavili mamuze u dep od kaputa, onda obratite Prst1""" da lm tokii ne vire iz nJea! - On pokaza om na medeni toki na mamuzi koji je virio iz strancevog depa. 263- Ove sam mamuze naao juer - branio se mormon. - Onda ste ih trebali ostaviti da lee gdje su budui da vam nisu bile potrebne. Uostalom mene se uope ne tie da li jaete ili jedrite na cipelarskoj fregati. Zbog mene biste mogli i na klizaljkama hodati po svijetu. Ako ste u stanju da platite, dobit ete jelo i pie. No onda se morate to prije izgubiti! Preko noi ne moete kod mene ostati. Ja prihvaam na konak samo one ljude koji ne pobuuju sumnju. Helmers prie prozoru, ree poluglasno nekoliko rijei i onda se ponovo vrati na svoje mjesto, ponaajui se kao da se prividno vie ne brine za stranca. Mormon sjede za susjedan sto, stavi na njega svoj sveanj, prekrsti ruke, mahnu glavom, obori je i saeka mirno to e mu donijeti. Ostavljao je izgled ovjeka kome su nezaslueno nanijeli duboku uvredu. Hromi Frank je paljivo sluao ovaj razgovor. Kad se zavrio, on vie nije obraao panju na mormona. Ali drukije se drao Blooy-Fox. im se stranac pojavio, mladi ga je pogledao razrogaenim oima i svoj pogled zatim nije skidao s njega. On nije sjeo, jer je imao namjeru da napusti farmu. Konj mu je stajao pokraj njega. Sad se potrlja po elu kao da se uzalud trudi da se neega prisjeti. Onda spusti ruku i lagano sjede preko puta farmera tako da je mormona mogao sasvim dobro promatrati. Pazio je samo da ovaj to ne primijeti, ali nije mogao sakriti svoje duboko uzbuenje.

Iz kue izae jedna postarija, podebela ena. Ona donese kruh i golemi komad peenog goveeg bubre-njaka. - Ovo je moja ena - objasni Helmers Hromom Franku na njemakom jeziku, dok je prije toga sa mormonom govorio engleski. - Ona zna njemaki kao i ja. - Veoma mi je drago - ree Frank pruajui joj ruku. - Prolo je ve mnogo vremena otkad sam posljednji put sa jednom lady opio na svom rna-ternjem jeziku. Budite mi dakle srdano pozdravljeni, moja ljupka gospoo Helmers! Da li se i vaa kolijevka ljuljala moda u naruju oca Wesera ili sestrice Labe? . __jsfe nije - odgovori ona smijeei se. - Mislim da i u naem starom zaviaju ne stavljaju kolijevke u vodu. Ali ja sam roena Njemica. __ De, ovo s Weserom i Labom nisam naravno bukvalno mislio. Najvema se izraavam biranim i otmjenim rijeima. to se mene tie, ja sam prvi put s puno miline udahnuo zrak blizine Firence na Labi koji matematiki geograf naziva Drezdenom. Dobra ena nije znala to da odgovori ovom neobinom ovjeku. Ona upitno pogleda svoga mua, Helmers joj pomoe u njenoj zbunjenosti rijeima: - Gospodin je moj dragi kolega, umar, koji bi u starom zaviaju sigurno napravio dobru karijeru. - Sasvim sigurno! - upade mu u rije brzo Frank. - umarstvo je bilo ljestvica kojom bi se i rukama i nogama uspeo da me moja sudbina nije zgrabila za vrat i odvela u Ameriku. Nadam se da emo se brzo i dobro upoznati, moja najodanija gospoo Helmers I - U to sam uvjeren! - uzvrati mu ona kimajui glavom. - Uostalom, pivo mi je nestalo. Da li bih mogao dobiti jo jednu au? Ona mu uze au da je jo jednom napuni. Tu priliku je iskoristila da donese mormonu kruh, sir, vodu i aicu brandyja. On zapoe svoj skroman objed ne tuei se to nije dobio mesa. Sad se vratio i Crnac Bob. - Masser Bob biti gotov s konjima - ree on. - Masser Bob takoer jesti i piti! Tada mu pade pogled na sveca sudnjega dana. On stade, odmjeri stranca nekoliko puta od glave dp Pete i onda viknu: to vidjeti masser Bob! Tko sjediti ovdje! To biti massa Weller, lopov, koji je ukrasti massa Baumannu sav njegov mnogo novac! Mormon se podie sa svog sjedala i pogleda sav Prestraen u Crnca. to kae? - zapita Frank skoivi na noge. - Misli da je ovaj ovjek onaj Weller? 265- Da, on biti taj. Masser Bob njega dobro poznavati. Masser Bob njega tada vrlo dobro pogledati - Lack - a - day! To bi bio divan susret. Sto vi na to kaete, mister Tobijas Preisegott Burton? Mormon je svladao svoj trenutan strah. On uini kretnju rukom koja je izraavala prezrenje prema Crncu i uzvrati: Ovaj Crnac vjerojatno nije pri sebi? Ja ga ne razumijem. Ne znam ta hoe od mene! - Rijei su mu ipak bile dovoljno jasne. Kazao je da se zovete Weller i da ste njegovom gospodaru, izvjesnom Baumannu, ukrali novac. - Ja se ne zovem Weller. - Moda ste se nekad tako zvali? - Od vajkada se zovem Burton. Ovaj niger me je vjerojatno zamijenio za nekog drugog. Bob mu prie prijetei i viknu: - to biti masser Bob? Masser Bob je Crnac, a ne damned nigger. Masser Bob biti coloured gentleman ako massa Weller jo jednom kazati nigger, onda masser Bob njega oboriti akom kako mu je massa Old Shatterhand pokazati! Istom Helmers stade izmeu njih dvojice i ree: - Bob, ne elim nikakvo nasilje! Ti optuuje ovog ovjeka za krau. Moe li to dokazati? - Da Bob dokazati. Massa Frank takoer znati da je massa Baumann biti pokraden. On moi biti svjedok. - Je li to istina, mister Frank? - Da - potvrdi upitani. - Mogu to posvjedoiti. - Kako se desila ta kraa? - Moj drug Baumann koga ukratko nazivaju oni koji ga poznaju ,Lovac na medvjede" imao je tamo prijeko u blizini South Fork of Cheyenne River jedan store, a ja sam mu bio suputnik i ortak. Posao je u poetku iao vrlo dobro, jer su nas esto posjeivali kopai zlata, koji su se tada sjatili u Black Hillsu. Zaradili smo mnogo novaca a i znatne koliine nug-getsa smo esto puta primali i pohranjivali. Jednog dana sam morao krenuti na put diggerima da naplatim
Prokleti crnac. obojeni gentleman primj. pr.ev..

dugove. Kad sam se treeg dana vratio, uo sam da su meuvremenu pokrali Baumanna. On je ostao sam s Bobom i jedne noi je primio nekog stranca po imenu Wellera da prespava kod njega. Idueg jutra je s tim Wellerom nestao i sav novac, a gonjenje nije nita pomoglo jer je oluja zbrisala lopovu trag. Bob tvrdi da je lopova prepoznao sada u licu ovog sveca sudnjeg dana, i ja ne mislim da se vara. Bob ima dobre oi i izvrsno pamenje. On je ve tada tvrdio da je lopova dobro osmotrio. Eto, to vam, mister Helmers mogu rei u ovoj stvari. __Dakle, vi lino tada niste vidjeli lopova? - Ne. - Onda naravno ne moete ni biti Crncu svjedok da zaista imamo lopova pred sobom. Bob je ostao gam sa svojom tvrdnjom. to se ovdje moe uraditi, vi ete isto tako dobro znati kao i ja. - Masser Bob dobro znati to moi uraditi! - viknu Crnac. - Masser Bob ubiti ovaj mangup. Masser Bob se ne varati. On htjede odgurnuti Helmersa u stranu da bi dohvatio mormona. Farmer ga meutim zadra i ree: - Stoj! To bi bilo nasilje koje ne doputam na pragu svoje kue.

- Dobro. Masser Bob saekati dok mangup otii od vaeg praga. Onda ga privezati za prvo drvo. Masser Bob ovdje sjediti i dobro paziti kad lopov poi. Bob sjede, ali tako da je mormona mogao drati na oku. Po njemu se moglo vidjeti da je imao najozbiljniju namjeru da svoju prijetnju ostvari. Burton je bojaljivo pogledao u golemog Crnca, a onda se obratio Helmersu: - Sir, ja sam zaista nevin. Ovaj crni master me je sigurno zamijenio za nekog drugog te se nadam da se mogu osloniti na vau zatitu. " - Ne oslanjajte se suvie na mene! - glasio je odgovor. - Protiv vas nema dokaza, a mene se ta kraa nita ne tie, jer ja nisam nikakvo slubeno lice. Prema tome moete biti spokojni dok se nala-site ovdje. Ja sam vam meutim ve rekao da se odavde to prije izgubite. Sve mi je jedno to e se onda s vama desiti. Bobu ne mogu osporiti pravo da 266 267tu stvar uredi sa vama u etiri oka. Za vae posve naroito umirenje htio bih rado jo rei da neu od uasa

pasti u nesvijest ako vas sutra naem ispod nekog stabla o iju e najdeblju granu visiti na omi vae truplo. S time je kraa privremeno bila skinuta s dnevnog reda. Mormon se predao svom objedu, ali je jeo vrlo polako i sa velikim stankama kako bi to dulje iskoristio zajamenu mu sigurnost. Bob je kolutao oima ne skidajui pogleda sa lopova, a Bloody-Fox, koji se drao krajnje mirno, promatrao ga je sada isto onako paljivo kao i prije toga.

2. METAK U ELO
Svako je bio toliko zauzet jelom i obuzet mislima da se nije ni glasa ulo. Kad je potom Frank htio ponovo pokrenuti ranije zapodjenuti razgovor o Llano Estacadu, bio je prekinut pojavom jednog novog gosta. - Vaa kua je, ini mi se, dobro posjeena, raister Helmers - ree on. - Otuda dolazi opet nski horseman koji se uputio k vama. Domain se okrete prema jahau, prepoznae ga i ree veselo: - To je jedan od onih kojima uvijek poelim dobrodolicu, valjan momak na koga se u svakom pogledu moete osloniti. - Sigurno neki trader, kako izgleda, koji hoe kod vas da se opskrbi robom! - Mislite li to zato to mu sa obje strane sedla vise tako velike torbe? - Da. - Onda se varate. On nije trgovac, ve jedan od naih najboljih lovaca koga bezuvjetno morate upoznati. - Moda mi je poznato njegovo ime. - Kako se zapravo zove, ja Vam ne bih znao rei. Zovu ga uglavnom Juggle-Fred, jer zna da izvede stotine majstorija koje e svakog zadiviti. Stvari koje su mu za to potrebne nosi u onim velikim bisagama. .. O njemu sam ve uo. On je putujui opsjenar "oji zna biti vodi i izvia kad mu se ukae prilika, zar ne?
konjanik primj. prev.. 269- Upravo obrnuto: on je odlian vodi koji prigodom zabavlja drutvo svojim majstorijama. Izgleda da je mnogo

putovao sa uvenim cirkusantima, a zna dobro i njemaki jezik. Zato je doao na Zapad i tu ostao kad je na svakom drugom mjestu zbog spretnosti svojih prstiju mogao biti veoma bogat ovjek, o tome vam ne bih znao rei niti me se to ita tie, no ja sam uvjeren da e vam se on sigurno dopasti. Jaha o kome su sada razgovarali bio se ve prilino pribliio. Na izvjesnoj razdaljini od kue on zaustavi svog konja i viknu: - Halo, stari lodging-uncle ima li kakvu sobicu za jednog neddy-wretcna koji nema novaca da plati svoj ceh? - Za tebe e u svako doba biti mjesta - odgovori Helmers. - Hajde samo! Sjai sa tog jarca i raskomoti se! Ovdje e se nai u ugodnom drutvu. Nekadanji opsjenar prijee ispitivakim pogledom po prisutnima i ree: - Bit e mi drago! Naeg Blo-ody-Foxa poznajem ve. Za Crnca se ne moram brinuti. Onaj drugi mali dentlmen u fraku i lady-eiru ini mi se da nije lo momak. A onaj trei tamo to jede sir kao da si mu servirao kou, hm, pa njega u vjerojatno jo upoznati. Bilo je neobino to se i ovaj ovjek tako oprezno izrazio o mormonu. On potjera svog konja do same kue i skoi sa sedla. Dok je pozdravljao domaina kao starog prijatelja i ispruenim rukama, Frank ga je promatrao. Ovaj Juggle-Fred je bio ak i ovdje na Dalekom zapadu sasvim upadljiva pojava, ovjek je prije svega na njemu mogao opaziti izrazitu grbu koja je ruila njegovo inae lijepo graeno tijelo. Bio je osrednjeg rasta i veoma snano graen, to jest nije bio zdepast, uskih grudi i dugih ruku. Okruglo, punano, glatko izbrijano mu lice bijae zagasito smee ali s lijeve strane s velikom brazgdtinom, kao da je jednom nimalo vjeta ruka neku stranu ranu skrpila. I zaudo
ika konagdija. puki siromah primj. prev.. 270

Ci su mu bile posve razliite boje: lijevo mu oko bijae najljepeg nebeskog plavetnila, dok mu je desno bilo zagasito crno. Nosio je visoke, smee izme od bivolje koe uz meksikanske mamuze s velikim kotaima, crne kone hlae uz isto takvi prsluk a preko njega neku koulju koja je liila na bluzu od debele plave tkanine. Oko kukova mu je bio opasan iroki koni pojas koji je naliio na takozvani emer gdje se osim patrona, noa i revolvera velikog kalibra nalo svakojakih sitnica potrebnih jednom Zapadnjaku. Na oi je bio nabio jednu prilino ouvanu dabrovu kapu tako da mu se elo nije moglo uope vidjeti. Dabrov rep mu je visio za potiljkom.

Helmersova ala da mu konj izgleda kao jarac imala je svoje potpuno opravdanje. Kljuse je bilo neobino dugih nogu i na prvi pogled sasvim posustalo. Na golom patrljku oputeng repa nalazilo se samo nekoliko kratkih dlaka. Bilo je sada posve nemogue utvrditi da li mu je konj bio nekad vranac, alat ili zekan, jer mu je koa bila na mnogo mjesta posve olinjala, a i tamo gdje bi se nala po koja dlaka, bila je nekako neodreeno siva kao da je starog drijepca, ve u doba seobe naroda, jahao neki Gepid ili Hun. Nije bilo nikakvoga traga od neke grive. Nesrazmjerno velika glava visila je toliko oputena da mu je gubica gotovo dodirivala zemlju i inila se kao da jedva nosi dugake, debele i olinjale magaree ui koje su se ljupko pripijale poput golemih konih tuljaca gotovo do donje vilice. Uz to oi su mu bile zatvorene, kao da spava, i budui da je stajao tu tako nepomian, pruao je izvanrednu sliku gluposti i bespomonosti dostojne svakog saaljenja. Posto je vlasnik ovog konja stisnuo domainu ruke, n ga upita: - Dakle za mene ima mjesta? A ima li st i da se pojede? - Naravno! Sjedi samo! Mesa ima dovoljno za tebe. - Hvala. Juer sam pokvario stomak. Govee eso mi Je danas preteko. Vie bih volio mladu koko

li bi mogao da spremi jedno pile. 271- Zato ne? Pogledaj! Tu pred kuom ima ih mnogo. - On pokaza na dva jata mladih pilia koji su pod

zatitom svoje majice kvoke oko stola skakutali i kljucali mrvice po zemlji. - Lijepo! - kimnu glavom Fred. - Ja vas molim za jedno. Neka tvoja domaica bude tako dobra da mi ga ispee, ja u ga sam oerupati. - Kod tih rijei on uze dvocijevku sa sedla, naniani na jedno pile i pritisnu obara. Kad se prolomio pucanj, njegov konj ne pomjeri sputene mu one kapke. Bio je gluh kao top te nije uo ak ni pucanj iz najvee blizine. Pile je lealo mrtvo na zemlji. Fred ga podie i pokaza. Na njemu nije bilo, na uenje sviju, niti jednog jedinog pera te je domaica mogla odmah izvaditi nutrinu i ispei ga. "The devil"! Nasmija se Helmers. - Mogao sam dakako pomisliti da e izvesti neku od svojih majstorija. Kako si samo ovo uspio? - Sa dalekozorom. - Kojeta! Pa opalio si iz puke. - Svakako. Ali prije toga sam vas promatrao iz daljine kroz moj depni teleskop i primijetio jato mladih pilia. Stoga sam se odmah pripremio da se kod tvojih dananjih gostiju pokaem kao maioniar sa hiljadu vjetina. - Smiju li se saznati kako si se to pripremio? - Zato ne? Pa to vam je puka igrarija. Napunim patron dobro sa iron-filings pored kugli i same t nanianim tako da punjenje preleti preko pileta straga prema naprijed, da se perje, ukoliko ve nije ovrslo, posve oprlji ili iupa. Vidi, nije potrebno studirati crnu i bijelu magiju da bi ovjek postao takozvani maioniar. Dakle, kai da mi se pile ispee! Nadam se da e mi biti dozvoljeno da sjednem? - Naravno! Ova dva dentlmena su moji prijatelji, poznanici Old Shatterhanda koga oekuju ovdje. - Old Shatterhanda? - poskoi Juggle-Fred. - Je"l to istina?
Do vraga primj. prev.. eljezni opiljci primj. pisca. 272

- Da, i Debeljko Jemmy e doi. . - Heigh day! Pa to je vijest da bolju ne mogu ti! Ve odavno sam elio da vidim tog Old Shatterhanda. Drago mi je da sam taman stigao u pravi
P3S

"__ Takoer e ti biti drago kad sazna da je ovaj sir ovdje Nijemac. On se zove Frank i kolega... __Frank? - prekide ga maioniar. - Moda onaj Hobble-Frank? __Raspea mu! - viknu mali Sas. - Vi znate moje ime? Kako je to mogue? Govorio je njemaki, zato mu Juggle-Fred odgovori na istom jeziku: - Neka vas to nimalo ne udi. Ranije su bila druga vremena. Tada se je ovdje na Dalekom zapadu deavalo mnogo dobrih i loih stvari. I kod manjkavih komunikacija, kakve su onda bile, vijest se o njima sporo probijala. Ali ako se danas desi neto neobino, onda vijest za tren oka poleti sa Jezera do Mexika i od starog Friscoa do New Yorka. Va smjeli pohod na Yellowstone je ve nadaleko poznat, a i vaa imena takoer. U svakom fortu, na svakom settlementu, pokraj svake logorske vatre pria se o vaem pohodu i vi se ne smijete uditi to vam znam ime. Neki postavlja zamki, koji je tamo gore kraj Spotted Tail-vode govorio sa Mohawom, sinom Oihtka-Peteja pa se potom spustio u Fort Arbuckle, priao je svima na koje je naiao, a najzad i meni, tu priu tako opirno kao to ju je i sam uo. - De - ree Hromi Frank - tko zna ime su tu priu sve okitili od Spotted Tail-vode pa do Fort Arbucklea. Tu se od mia napravi sjeverni medvjed, od kine gliste golema zmija a od skromnog lovca na dabrove uveni Hromi Frank. Moram dodue priznati aa smo bili pravi Herkuli i Minotaurusi, ali ne mogu oopustiti da se pria vie nego to je zaista bilo. Junaka "rasi vrlina iskrene skromnosti. .. Vaa skromnost baca trostruko svjetlo na vau J nu i udesetorostruava moje zadovoljstvo to sam as ovd e J upoznao. Molim vas dajte mi ruku!

prui Franku desnu ruku. Mali Sas srdano rukova i ree: - Ovo inim veoma rado, 18 Meu orlovima 273jer sam od gospodina Helmersa saznao da ste vi ovjek koji je mnogo proao svijetom i koji zna to je umjetnost. Htio bih zapravo znati kakvu karijeru imate za sobom! - Bit e vam odmah reeno! Prvo sam pohaao gimnaziju gdje sam... - O jada! To nije ba neka osobita preporuka za vas. - Zato ne? - Zato to gajim snanu nesklonost prema svemu to mirie na gimnaziju. Gimnazijalci su vam ljudi oholi koji vole da se prave vani. Oni ne vjeruju da jedan umarski slubenik moe isto tako biti uenjak. Ja sam to ve esto puta iskusio. Pa ipak mi je uvijek bilo veoma lako uvjeriti te ljude da sam ja ovjek koji je u stanju dinovskim koracima prijei preko njih. Dakle proli ste samo to malo kole? - Da. Iz gimnazije sam se po savjetu svojih tienika posvetio slikarstvu i pohaao akademiju. Imao sam sasvim dobre sklonosti ali ne i istrajnosti. Suvie sam se brzo zamorio i od stvarne umjetnosti spustio sam se na jednu takozvanu - postao sam umjetniki jaha. Bio sam bezbrian momak ali bez snage jednog vrstog karaktera. Jednom rijeju, bio sam lakomislen. Za ovo sam se hiljadu puta pokajao. ta sam sve mogao danas biti da sam to samo uporno elio! - Pa nadarenost vam je i danas sigurno ostala. Zaponite opet! - Sada? Gdje se izgubila mladenaka energija? Moj dragi Hobble-Franku, ti snovi su me odavno proli. Ja se trudim da u svom pozivu kao lovac ivim asno i poteno i da budem svojim blinjima na usluzi, ali u kolu mene, staru vidru, nemojte vie slati!. Blago onom koji u poznim danima ne mora ispatati ono to je u mladosti propustio! Govorimo, molim vas, o neem drugom! - Da, govorimo o neem drugom! - ponovi revno dobroudni Hobble-Frank. - O mojim prijateljima koje u iduih dana ovdje sresti, o Old Shatterhandu, 274 Dugajliji DavyJu, Debeljku Jemmyju, o Winnetouu __Winnetouu? - upade mu u rije Fred. - Mislite li na uvenog poglavicu Apaa? Gdje ete se sastati s njime? - O tome se on dogovorio samo s Old Shatter-handom. Pretpostavljam, meutim, da e to biti s one strane Llano Estacada. - Hm! Onda se mogu nadati da u i njega vidjeti. Naime htio sam preko Staked Plainsa. Mene je zavrbovala jedna druina koju treba da prevedem preko pustinje i onda za El Paso. To su neki Jenki koji namjeravaju da tamo prijeko u Arizoni naprave dobar posao. - Nije valjda s dijamantima? - Da, upravo s tom robom. Izgleda da su sa sobom ponijeli znatne sume novca kako bi to drago kamenje kupili jeftino na licu mjesta. Helmers mahnu glavom i umijea se u razgovor: - Vjeruje li ti u ta nalazita dijamanata? to se mene tie, ja tu itavu priu smatram za golemu prevaru. Bio je posve u pravu. U ono vrijeme pronijeli su se iznenada glasovi kako su u Arizoni otkrivena dijamantska polja. Spominjali su ak i imena lica koji su za nekoliko dana sretnim nalazima postali grdni bogatai. Pokazivali su i dijamante, uglavnom veoma skupocjene komade, koje su navodno tamo nali, ove glasine su se za nekoliko nedjelja prenijele svim irinama i duinama amerikog konti-vfnta"..tavie samo za nekoliko dana. Diggeri iz Ka-uiornije i sjevernih krajeva napustili su svoje veoma unosne digginse i pohitali u Arizonu. Ali ve je apoelo sa pekuliranjem oko polja. U najveoj brzini obrazovali su nekoliko drutava kojima su stajali na raspolaganju. Trebalo je kupiti dijamantska kak bl Se zaPcel sa organiziranim vae-Oy na veliko. Nitko drugi ne bi imao pravo da ski radi- Agenti su se razletjeli svuda sa ijamant-tini Pr?ama u depu, koje su navodno nali na dom m festima. Oni su svom snagom raspirivali Ijuse !8

Jug gl v e-Fred

275sku

pohlepu za novcem i u najkraem vremenu dija-mantska groznica je dostigla tako visoku temperaturu, kao nikad dotad zlatna groznica. Oprezni ljudi meutim nisu otvarali svoje depove i lo zavretak koji su oni predviali sasvim se uskoro obistinio. Tu itavu veliku prijevaru insceniralo je samo nekoliko veoma prepredenih Jenkija. Oni su se pojavili tamo gdje ih ljudi nisu poznavali i izgubili se da ih u meuvremenu nije nitko ni upoznao. Sa njima su naravno nestali i milioni. Akcionari su uzalud proklinjali. Veina je njih ak i poricala da je imala akcije. Nisu eljeli da im se drugi jo i rugaju zbog toga. Ta dijamantska polja, koja su tako brzo postala uvena, bila su ponovo pusta kao i prije toga, a razoarani kopai zlata vratili su se svojim dig-ginsima da bi tamo spoznali kako su se u meuvremenu na njihovom mjestu ugnijezdili drugi koji su bili pametniji od njih. Tako se svrila ta stvar, i nitko vie nije govorio o njoj. Dogaaji pred vratima Helmers" homea koje smo ovdje opisali odigrali su se upravo na poetku di-jamantske groznice. Farmer je spadao u one koji nisu povjerovali u te glasine. Juggle Fred je naprotiv rekao: - Ja neu ve sada da sumnjam u istinu. Ako su na drugim mjestima nali dijamante, zato ih onda ne bi bilo i u Arizoni? Meni, dodue, nije nimalo stalo do njih. Ja imam druga posla. to vi kaete na to, mister Frank? Sud ovjeka vaeg otroumlja, vaeg iskustva i znanja bi nam mogao biti mjerodavan.

Hromi Frank ne primijeti onaj laki, ali dobroudni podsmijeh te uzvrati polaskan: - Drago mi Je to ste se tako s puno povjerenja obratili meni, jer ja sam upravo za to prava adresa. Naime, ja mislim da su dijamanti naravno posve lijepa stvar, ali osim njih ima jo i drugih stvari koje su isto tako lije?6-U asu goleme gladi ja vie volim osuenu tirinku safeladu od najveeg dijamanta. A ako sam edan, onda svoju e ne mogu ugasiti nikakvim briljantom-Moe li ovjek uope neto vie nego da se dobro najede i dobro napije? Ja sam sa sobom i sa svojom sudbinom prilino zadovoljan i meni nije potrebno 276 ikakvo drago kamenje. Ili bi trebalo moda da sa okitim svoj amazonski eir? Na njemu imam tedno pero i ono mi je dovoljno. Dakle, kad bih znao da u tamo prijeko u Arizoni nai neki dragi kamen koji bi bio otprilike toliko veliki kao Heidelberka bava ili bar kao neka velika bundeva teka svojih tri centra, onda bih poao po njega. Manji meutim nipoto ne bih htio. On za mene ne bi predstavljao nita. Ali ovako kad ovjek uope i ne zna da li e tamo ma to nai - pa ak i ako bi imao doista sreu, onda bi to bilo samo kakvo zrnce jedva veliine makovog sjemena - nee, mene nee nitko iv odvesti u dijamantska polja. Mi smo ljudi i nama nisu potrebni dijamanti, jer svatko od nas ima u svojim grudima dragi kamen, naime vjerno ljudsko srce, za koje pjesnik kae: "Nigdje ne vidjeh dijamanta ovom slina, kojim bi se pohvalila zemlja dina". - Lijepo reeno! - viknu Helmers pruajui ruku malom au. - Vi ste sasvim u pravu to se tie dragog kamenja te stoga neka nama, potenim ljudima, uope ni ne padne na pamet da se brinemo za dijamante koje su navodno nali u Arizoni. Tvoja druina, Fred, koju treba da odvede tamo prijeko, vjerojatno nee napraviti najbolje poslove. Svakako bi bilo bolje da su ti ljudi sa svojim golemim novcem ostali, kod kue. Mogu ga lako proerdati, a da za njega ni jedan dijamant ne dobiju. Uostalom izgleda da ba mnogo pametni nisu kad su razglasili kako imaju velike novce pri sebi. Ovo nigdje nije preporuljivo, ovdje daleko manje nego na bilo kojem drugom mjestu. Stii e sutra poslije podne. Morali su kupiti jo dva konja za stvari, a za to im je potrebno bar pola dana. Stoga sam pojahao isred njih kako bih vrijeme do sutra radije proveo ovdje kod tebe. - To si dobro uinio, stari prijatelju. Koliko ijudi broji ta druina? g 7. ma k estorica od kojih su njih nekoliko jo r kljuni po izgledu i ponaanju, to je meni meu-"n svejedno. Izgleda da dolaze iz St. Louisa i uobra-vaju da e se vratiti tamo s milionima. 277- Da li e nai put do moje farme? - Sigurno, jer sam im ga tako podrobno opisao da se uope ne mogu prevariti. - Stoj, Crni, ta je? Ovo pitanje je bilo upueno Bobu. Dan se u meuvremenu pribliio smiraju i sumrak koji je u ovim krajevima neobino kratak, poeo je padati. Bilo je ve toliko mrano da se nije moglo daleko ba vidjeti. Bob i Bloody-Fox su uprkos zanimljivom razgovoru koji su sluali stalno drali na oku mormona. Burton se trudio da izgleda kao da ga nimalo ne zanima ovaj razgovor, i budui da su svi ostali vjerojatno bili miljenja da mormon koji je itavim biem izgledao kao Jenki vrlo malo ili gotovo nimalo ne razumije njemaki, oni su govorili tako glasno da je mormon bio u stanju svaku rije uti. Kad je Juggle-Fred govorio o estorici ljudi koje je trebalo da prevede preko Llano Estacada, na Bur-tonovom licu se pomoli izraz krajnje napregnutosti. A kad je Fred spomenuo kako njegova druina nosi sa sobom mnogo novaca, oko Burtonovih tankih usana poigra osmijeh zadovoljstva koji zbog mraka ostali nisu mogli primijetiti. Povremeno on bi podigao glavu kao da neto oslukuje, i nestrpljivo upirao pogled prema kraju odakle je doao. Znao je da je bio isto to i zarobljenik, jer Crnac nije skidao oka sa njega. Svakim asom mu je bilo sve tee na dui. Morao je misliti na Crnevu prijetnju, svjestan da e je ovaj ostvariti. Kad se posve smrailo, Burtonu se uini moguim da se brzo udalji to bi moda kasnije bilo kudikamo tee izvesti. Stoga on privue k sebi svoj sveanj koji je nosio sa sobom. Htio je potom iznenada skoiti i u hitrom trku izgubiti se iza ugla kue. Kad se jednom nae tamo iza bunja, onda se vie ne treba bojati ni jednog progonitelja. Ali on se u Bobu prevario. Ovaj je bio kao i veina Crnaca, koji, kad jednom donesu odluku, u-porno gledaju da je i izvre. Crnac je posve dobro primijetio kako se mormon domogao svoga zaveljaja i podigao se ba u trenutku kad je ovaj htio pobjei 278 ko brzo sa svog sjedita da je Helmersa skoro obo-0 Zato mu je Juggle-Fred postavio ono pitanje, ta mu je. Bob odgovori: - Masser Bob je vidjeti kako lopov htjeti pobjei. Uhvatiti ve za sveanj. Htjeti brzo izgubiti e Masser Bob meutim njega na drugom mjestu ubiti stoga on ii s njim i drati ga stalno na oku. __On se pomjeri na sam kraj klupe tako da se uprkos tome to je mormon sjedio za drugim stolom nalazio njemu posve na domak. - Pusti tog momka neka ide! - ree domain. __Moda on uope nije zavrijedio da toliko na njega pazi. - Massa Helmers imati pravo. On ne vrijediti, ali novac vrijediti koji je on ukrasti. On ne otii bez pratnje masser Boba. - Tko je zapravo ovaj ovjek? - zapita tiho Juggle-Fred. - On mi se ve od prvog trenutka nije dopao. Ima sasvim izgled jednog vuka preobuenog u jagnjeu kou. Kad sam ga ugledao, uinilo mi se sasvim kao da sam tu otru, iljastu, njuku ve jednom negdje vidio, i to u okolnostima koje nimalo dobro ne govore za njega.

Helmers mu poluglasno objasni zato Bob tako uporno pazi na osumnjienog mormona i dodade: - ini mi se da je i Bloody-Fox vie zaokupljen Bur-tonom nego to to pokazuje. Ili se moda varam? - Well! - potvrdi mladi. - Ovaj svetac sudnjega dana mi je uinio neto, i to nita dobrog. - Tako? A to? Zato ga ne pozove na odgovornost? - upita ga Helmers. - Jer ne znam to mi je uinio. Skoro sam razbio glavu da se prisjetim, ali uzalud. ini mi se kao da sam o neemu sanjao i pojedinosti iz tog sna zaboravio. A zbog jedne takve neodreene, maglovite Pretpostavke ne mogu se sada na njega okomiti. Ovo ne shvaam. to znam, ja obino znam. od mene nikad nije bilo, niti je moglo biti, govora J m malovitim K pretpostavkama. Uostalom, ve se Mrailo, poimo u sobu! 279- Ne, jer kua je ovom momku zabranjena, a ja ga moram dobro motriti. Zato u ostati ovdje. Moda u se jo prisjetiti to sa njime imam da poravnam - Onda u se bar pobrinuti za dovoljno osvjetljenje kako ti se ipak ne bi oduljao. Helmers ode u kuu i uskoro se vrati s dvije lampe koje su se sastojale naprosto od obinih limenki iz ijih otvora su virili debeli fitilji. Na njima nije bilo ni stakla ni sjenila. Pa ipak dva zagasita i jaka plamena, koja su buktala i sukljala, bila su dovoljna da osvijetle prostor pred vratima. Upravo u asu kad je Helmers objesio lampe o dva stabla, zaue se koraci sa strane gdje su bila kukuruzita. - Moji ,hands" se vraaju kui - ree on. Pod ,hand" Amerikanac podrazumijeva svako muko ili ensko lice koje se nalazi kod njega u slubi. Ali Helmers se prevario. Kad je doljak stao u vidokrug, vidjelo se da je stranac. Bio je visok, snaan, bradat ovjek, obuen na meksikanski nain, ali bez mamuza to je ovdje moralo pasti u oi. Iz pojasa su mu virile drci noa i dva pitolja, a u ruci nosio teku puku ukraenu srebrnim prstenovima. Dok su mu tamne oi otro i prodorno motrile prisutne,, ostavljao je dojam sirovog ovjeka od koga se nisu mogli oekivati nikakvi izlivi njenosti. Kad mu je pogled okrznuo mormonovo lice, on nekako udno namignu oima. Nitko osim mormona ovo ne primijeti. Bio je to sigurno neki znak. - Buenas tardes, senores! - pozdravi on. - Vee pri bengalskom osvjetljenju! Izgleda da je vlasnik ove haziende poetski nastrojen ovjek. Doputate da se za etvrt sata kod vas odmorim. Dajte mi kakav gutljaj da popijem, ako se ovdje uope moe neto dobiti! - Govorio je onim pansko-engleskim bukuriem kojim se ljudi esto slue na meksikan-skoj granici. - Sjedite, senor! - pozva ga Helmers. - Sto elite piti? au piva ili rakije?
Dobro vee, gospodo panski primj. prev..

280 __je prilazite mi sa tim vaim pivom! Ne elim da ujem ni rijei o toj njemakoj juhi. Dajte mi jednu liutu rakiju, ali ne malu! Jasno? Njegovo dranje i nain izraavanja podsjeali su na ovjeka koji nije bio naviknut na alu. Nastupio je posve onako kao da je on tu gazda. Helmers ustade i poe da donese narudbu pokazujui rukom na klupu gdje je strancu napravio mjesto. Ovaj meutim mahnu glavom i ree: - Hvala, senor! Ovdje sjede ve njih etvorica. Ja bih radije pravio drutvo ovom caballeru koji se ondje usamljen uurio. Nauio sam na prostrane savane i ne volim da se tiskam i guram. On nasloni svoju puku, o jedno stablo i sjede pokraj mormona koga je pozdravio lako dodirujui iroki obod svog sombrera. Svetac sudnjega dana uzvrati pozdrav na isti nain. Obojica su se ponaali kao da se ne poznaju. Helmers je otiao u kuu. Ostali su iz prirodne utivosti zazirali da upadljivije pogledaju u stranca. Ovo je pruilo nepoznatom dobrodolu priliku da o-apne mormonu: - Zato ne dolazite? Pa znate da ekamo od vas vijesti. Govorio je sada najistijim jenki-engleskim. - Ne putaju me - proapta upitani. - Tko? - Ovaj prokleti niger ovdje. - Ovaj to ne die oka sa vas? Sta mu je? - On tvrdi kako sam ja ukrao njegovu gospodaru novac i hoe da me linuje. - S prvim dijelom svoje tvrdnje je svakako u pravu, ali ono drugo neka izbije sebi iz glave, ukoliko ne eli da mu svojim bievima crnu kou obojimo krvavo crvenom bojom. Ima li to novo ovdje? - Da. estorica diamond-boys ele sa znatnim sumama novca prijei preko Llana. - Zounds! Neka su nam dobro doli! Pogledat emo im malo u depove. Kod one posljednje bijedne druine nismo nita nali. A sad tiho! Dolazi Helmers! 281Domain se vrati s velikom aom punom rakije On je spusti ispred stranca i ree: - Pa, neka vani prija,

senor! Sigurno ste danas mnogo jahali? - Jahao? - odgovori ovjek salivi pola sadr-ine ae u grlo. - Zar nemate oi? Ili tavie, imate li premnogo oiju kad vidite i ono to ne postoji? Tko jai taj mora i konja valjda imati! - Svakako. - Pa, gdje je moj? - Sigurno tamo gdje ste ga ostavili. - Valgame Dios! Sigurno ne bih svog konja ostavio trideset milja daleko odavde da bih kod vas popio jedan brandv koji ni za to nije! - Ostavite ga u ai ako vam ne prija! Uostalom ja se ne sjeam da ste rekli to o trideset milja. Ovakvi kakvi ovdje preda mnom sjedite izgledate kao ovjek koji sigurno ima konja. Gdje je sada, to nije moja stvar.

- To i ja mislim. Nemojte se uope brinuti za mene! Jasno? - Hoete li mi osporiti pravo da se brinem za one koji svrate na moju usamljenu farmu? - Plaite li me se moda? - Pah! Htio bih vidjeti toga ovjeka koga se John Helmers plai! - Drago mi je jer bih vas htio upitati da li bih u vaoj kui mogao noas prespavati. Kod ovih rijei on pogleda ispod oka Helmersa. Domain odgovori. - Za vas ovdje nema mjesta. - Caraja! Zato ne? - Jer ste sami rekli da se za vas ne trebam brinuti. - Ali ja ne mogu nou doi do vaeg najblieg susjeda. Tek u sutra u podne biti tamo! - Onda spavajte pod vedrim nebom! Veer je blaga, zemlja je mekana, a nebo je najotmjeniji pokriva kakvog samo moe biti. - Vi me tjerate?
panjolski: Sauvaj boe primj. prev.. panjolska psovka primj. prev.. 282

__ Da senor. Tko hoe da bude moj gost, taj mora pokae malo vie utivosti, nego to ste vi to Treba li moda da vam uz pratnju gitare ili andoline otpjevam molbu da kod vas u nekom kutku prespavam? No, u redu, kako vi hoete! Meni vae gostoprimstvo nije potrebno i ja u svuda nai mjesta gdje u prije nego zaspim moi razmisliti o tome kako u s vama govoriti ako se jednom budemo sreli na nekom drugom mjestu. _ Ali onda ne zaboravite tom prilikom pomisliti i na ono to bih vam ja na to odgovorio! _ Treba li ovo da znai prijetnju, senor? - stranac se podie kod ovih rijei i isprsi se onako visok i pleat nadmeno pred gostioniarem. - O, ne! - nasmijei se Helmers, nimalo prestraen. - Doklegod me ne prisile na suprotno, ja sam veoma miran ovjek. - Ovo bih vam htio od sveg srca preporuiti. Vi stanujete , ovdje gotovo na ivici pustinje smrti. Zato je potrebna opreznost te se stoga u svakoj prilici ponaajte skrueno. Inae bi vam jednom mogao neoekivano doi duh Llano Estacada. - Poznajete li ga moda? - Jo ga nikad nisam vidio. Ali zna se da on najradije presreta nadmene ljude da ih odvede na onaj svijet. - Ne elim vam protusloviti. Moda su svi oni kpji su naeni u Llanu sa ,uhovim" metkom u elu bili nekad nadmene hulje. Neobino je meutim to sto su ti momci bili uglavnom razbojnici i ubojice. v - Mislite? - zapita stranac podrugljivo. - Moete li to dokazati. . Pa donekle. Kod tih mrtvaca su se nale uviJek st . yari koje su ranije pripadale ljudima to su ih lU iji opljakali u Llanu. Ovo je dovoljan dokaz. - Ako je to tako, ja vas hou onda prijateljski opomenuti: Nemojte sluajno ovdje na vaoj zabitnoj armi ub iti ovjeka, inae bi i vas nali jednog dana sr upom u elu. 283- Senor! - skoi na noge Helmers. - Recite jo jednu takvu rije i ja u vas ubiti! Ja sam poten ovjek. Meutim, sumnjivim mi se ini svatko tko svog konja skriva da ne bi izgledao kao neki bravo ve kao siroti, bezopasni namjernik. - Odnosi li se to moda na mene? - pisnu stranac. - Ako se elite sa tim sloiti, ja nemam nita protiv. Vi ste danas ve drugi koji mi je lagao da nema konja. Prvi je bio ovaj svetac sudnjeg dana. Moda vam konji stoje negdje zajedno. Moda su sa njima i ostali konji i jahai koji ekaju na va povratak. Ja vam kaem da u noas straariti oko svoje kue i da u sutra u ranu zoru oistiti okolinu. Onda e se vjerojatno pokazati da ste sigurno doli na konjima! Stranac stisnu obje ake, podie desnu ruku da udari, prie korak blie Helmersu i dreknu: - ovjee, eli li moda kazati da sam ja bravo? Reci to jasno ako si hrabar! Onda u te ... Kod ovih rijei bi prekinut. Bloody-Fox je bio poklonio naroitu panju stran-evoj puci. Kad se ovaj podigao i okrenuo leima stablu o kojem je bila naslonjena puka, ustao je i mladi i priao drvetu da puku malo bolje zagleda. Oi mu zasvjetlie a oko njegovih usta se ukaza crta tucane, nemilosrdne odluke. On se okrete prema strancu i spusti mu ruku na rame. - ta, hoe, mladiu? - upita ga doljak na-busito. - elim vam umjesto Helmersa odgovoriti - uzvrati mirno Bloody-Fox. - Da, vi ste pravi bravo, razbojnik, ubica! uvajte se duha Llana koga nazivamo Avenging-ghost zato to on svako ubistvo osveti kuglom posred ubojiinog ela! Grdosija ustuknu nekoliko koraka, odmjeri mladia neobino prezrivim pogledom i onda se nasmija podrugljivo: Djeae, mome, mladiu, jesi li lud-Napravit u od tebe jednim jedinim udarcem svojih ruku pravu kau!
najmljeni ubica panski - primj. prev.. Duh osvetnik primj. prev.. 284

- Toga ete se kaniti! Bloody-Fox se ne moe ko lako smlaviti. Vi ste mislili da moete biti tako

drski prema ljudima. Evo vam ovdje mladia da vam dokae koliko vas se malo plaimo. Ubice Llana kanjava Avenging-ghost smru. Vi ste ubica i ja u zastupati duha. Oitajte svoju posljednju molitvu! Uskoro ete se pojaviti pred vjenim sucem! Ove rijei mladia koji je jo bio skoro djeak, uinie snaan dojam na prisutne. On im je izgledao sasvim drukiji kako je tu stajao, ponosno uspravan s prijetei podignutom rukom, sijevajuim oima i nepokolebljivom odlukom koja se mogla proitati iz otrih crta njegova lica - on je bio .vjesnik pravde, izvrilac pravednoga suda. Stranac, premda je bio od mladia vii gotovo za itavu glavu, preblijedi kao krpa. Ipak on se brzo pribra, nasmija gromko i viknu: - Zaista on je poludio! Buha hoe progutati lava! Ovako neto nitko jo nije uo! ovjee, dokai da sam ja ubica! - Ne rugajte se! Ono to sam vam rekao to e se dogoditi, u to se moete pouzdati! Kome pripada puka koju ste naslonili o stablo ovog drveta? - Naravno meni. - Otkada je vae vlasnitvo? - Ve vie od dvadeset godina. - Uprkos njegovu smijehu i omalovaava juim rijeima, mladievo dranje je na ovog snanog ovjeka ostavilo takav dojam da mu ne pade ni na kraj pameti da uskrati odgovor. - Moete li to dokazati? - zapita ga Bloody-Fox. - Mome, kako da to okaem? Moe li ti moda suprotno dokazati? p. Da- Ova puka pripadala je senoru Rodrigezu mtou na estanziji del Meriso tamo prijeko kod ear Grovea. On je prije dvije godine poao u pou sa svojom enom, svojom keri i trojicom varosa vamo u Caddo na Washita rijeci. Tu se
, panjolski - farma primj. prev.. a - kauboj primj. prev.. 285zatim oprostio, ali se kui nije nikada vratio.

Kratko vrieme nakon toga u Llano Estacadu su nali est leeva, a tragovi na zemlji su odali da je kolje putokaza bilo pobijeno u drugom pravcu. Ovu puku je nosio onda sa sobom. Da ste tvrdili kako ste je u to vrijeme od nekog kupili onda bi tu stvar trebalo ispitati. No jer tvrdite da je ve dvadeset godina imate, onda je vi niste kupili od krivca ve ste sami ubojica i tako ste potpali pod zakon Llano Estacada. - Psino! - zakripa stranac. - Hoe li da te smlavim ovdje? Ova puka je moja svojina. Dokai samo da je pripadala onom estanzieru! - Odmah! - Mladi uze puku sa stabla i pritisnu na jednu malu srebrnu ploicu koja je bila pribijena na donjem kraju kundaka. Ona se podie i ispod nje se ukaza druga ploica s imenom vlasnika kome je ranije pripadala. - Pogledajte! - ree on pokazujui puku ostalima. - Evo neoborivog dokaza da je ova puka pripadala estanzieru. On mi je bio prijatelj i ja je dobro poznajem. Ovog ovjeka smatram njegovim u-bojicom i to je dovoljno. Njegovi minuti su odbro-jani. - I tvoji! - viknu stranac skoivi na tuioca da mu istrgne iz ruku puku. Ali Bloody-Fox munjevitom brzinom ustuknu nekoliko koraka, uperi puku na stranca i zapovjedi: - Stoj, inae e vas pogoditi kugla! Ja znam kako se s ovakvim ljudima mora postupati. Hobble-Frank, Juggle-Fred, uperite puke na njega i ako se samo malo pomakne, opalite odmah! Frank i Fred za tren oka uzee svoje puke i upe-rie ih u Meksikanca. Ovdje se radilo o prerijskom zakonu koji ima samo jedan jedini, ali opiran paragraf. Za valjanog Zapadnjaka nema oklijevanja. Stranac vidje da ovi ozbiljno misle. Radilo mu se o ivotu, te je zato stajao nepomian. Bloody-Fox spusti puku poto su Fred i FranK drali na oku stranca i ree: - Ja sam vam rekao vau presudu, i ona e biti odmah izvrena. 286 - S kojim pravom? - zapita Meksikanac, glasom koji je drhtao od bijesa. - Ja sam nevin i ne doputam da me linujete! __ ja vas neu ubiti onako kako krvnik ubija osuenika. Mi emo stati oi u oi svako sa svojom pukom u ruci. Vaa kugla e moi isto tako dobro da me pogodi kao to e vas moja pogoditi. To nee biti nikakvo ubistvo ve potena izmjena metaka. Stavit emo, ivot na ivot, mada bih vas mogao odmah ubiti, jer ste vi ubojica. Mladi je stajao uspravan i samouvjeren pred strancem. Glas mu je bio ozbiljan i jasan, a ipak spokojan. Bravo meutim udari u buan, podrugljiv smijeh i odgovori: - Otkada ovdje na granici nezreli djeaci vode glavnu rije? Da nije ovih ljudi koji su uperili puke u mene, ja bih te ve zadavio kao to dosadnom vrapcu zavrnu iju. Ako si zaista toliko lud da se eli mjeriti sa mnom, onda nemam nita protiv. Moja e ti kugla pokazati put u pakao! Samo ja drim tebe i ostale za rije koju su tvoja razmetljiva usta izgovorila. Zahtijevam potenu borbu i onda otvoreno polje za pobjednika! - Oho! - viknu Helmers. - Tako se nismo op-kladili. ak i ako biste imali sree u gaanju, ovdje ima nekoliko dentlemena koji bi htjeli s vama prozboriti koju rije. Onda ete morati njima poloiti raune. - Ne, ne tako! - upade mu u rije Bloody-Fox. Ovaj ovjek pripada meni. Vi nemate nikakvo pravo na njega. Ja sam ga izazvao i ja sam mu dao svoju rije da e borba biti potena. Vi ete se drati ovog obeanja, ako ja padnem.

Ali, boy, pomisli samo ... ! Nemani na to misliti. Zapravo ovaj nitkov pri-Staked-Plain-Vultures i trebalo bi ga bez mnogo i kundakom premlatiti. Ali ja sam protivan takmuenju. Ja elim borbu i vi mi obeajte sada ubi"Si Ubojica moe neometano udaljiti, ukoliko me
LJemarima Llana Estacada primj. pisca. 287- Ako ne eli drukije, onda moramo tako uiniti.

Ali onda e otii sa ove zemlje pobrinuvi se svojom neopravdanom blagou da ovaj nitkov i dalje moe da obavlja svoj zanat! - to se toga tie, ja sam miran. Htio bih vidjeti da li mi je metak u cijevi da napravim samo jednu rupu u zraku. Kai, dakle, mome na kojoj daljini eli da pucamo! - Pedeset koraka - ree stranac kome je bio ovaj poziv upuen. - Pedeset! - nasmija se Bloody-Fox. - To ba nije blizu. - Izgleda da suvie volite svoju kou. Ali vam nita nee pomoi. Ja u vam prijateljski rei da isto tako dobro nianim kao i Avenging-Ghost, naime posred ela. Dakle, uvaj se! - Hvalii se samo, djeae! - zakripa zubima njegov protivnik. - Ja sam dobio to sam htio, naime obeanje da se mogu neometan udaljiti. Ne odugovlaimo vie! Daj mi moju puku! - Dobit ete je tek kad se izvre pripreme, ranije ne, jer vam ne vjerujem. Neka domain izmjeri razdaljinu, pedeset koraka. Kad se budemo postavili, onda e Bob stati kraj vas s jednom lampom u ruci, a Hobble-Frank s drugom pokraj mene, kako bismo jedan drugog mogli vidjeti, i imali siguran cilj. Onda e vam Juggle-Fred pruiti vau puku, a Helmers e meni moju. Helmers e dati znak, i od tog trenutka moemo pucati kad zaelimo, svaki dva puta, jer su nam puke dvocijevke. Tko napusti svoje mjesto prije nego kugle opale, njega e onaj koji mu dri svjetlo kraj lica smjesta ubiti. U tu svrhu Bob i Frank e imati pripravne pitolje i revolvere. - Lijepo! Tako biti veoma lijepo! - viknu Bob. - Masser Bob odmah dati nitkovu kuglu ako on htjeti pobjei! - On izvadi pitolj iz pojasa i prijetei ga pokaza strancu cerei se. Ostali se sloie s uvjetima Bloody-Foxa i odmah su preli na izvrenje priprema. Svi su bili time toliko zauzeti da nikome nije palo na pamet da posebno pripazi na pobonog Tobiasa Preisegota Burtona. Mormonu- se ovo svakako dopalo. On se polako pomjerao 288 svog mjesta prema kraju klupe i izvukao noge ispod Sf la kako bi se u podesnom trenutku mogao odmah dati u bijeg. . Sad su oba protivnika zauzela svoja mjesta, udaljeni pedeset koraka jedan od drugog. Pokraj stranca stajao je Crnac sa lampom u lijevoj i pitoljem u desnoj ruci, spreman da opali. Kod Bloody-Foxa stajao je Hobble-Frank s lampom u jednoj ruci, a u drugoj s revolverom, samo forme radi, jer ga sigurno nije morao upotrijebiti protiv potenog mladia. Helmers i Juggle-Fred drali su napunjene puke spremne. ak i za ove na borbu naviknute ljude bio je ovo trenutak krajnje napregnutosti. Dva plamena koja su se lelujala na povjetarcu osvjetljavala su aavo crvenim bljeskom obje grupe. Protivnici su ekali mirno, pa ipak se inilo pri tom nemirnom svjetlu kao da se neprestano pomiu. Bilo je pod ovakvim okolnostima veoma teko dobro nania-niti, pogotovu to svjetlo nije bilo dovoljno da se uzme muica na nian. Blooy-Fox je bio miran i spokojan. Njegov se protivnik meutim nalazio u sasvim drugom raspoloenju. Juggle-Fred koji mu je trebao predati puku te se stoga naao u njegovoj blizini vidio je jarosno svjetlucanje njegovih oiju i nestrpljivo podrhtavanje njegovih ruku. - Jeste li gotovi? - zapita ih Helmers. r - Da - potvrie obojica pri emu je stranac ve pruio ruku da uzme svoju puku. Sigurno je namjeravao da, makar za djeli sekunde, iznenadi svojim pucnjem Blooy-Foxa. - Ima li tko od vas, u sluaju smrti, to da zavjeta? _ Upita ih Helmers. Nek, avo nosi tvoju radoznalost!"- viknu stranac sav uzrujan. Ne uzvra ti mladi utoliko mirniji. - Ja .im P ovome momku da nije u stanju nianiti, jer sav drhti. Ako bi me ipak kakvom omakom po- ti e u mojoj bisagi nai ono to treba da - A sada naredi da najzad ponemo! De , onda im pruite puke! Pali!
"9 Med tu orlovima

289Helmers prui Bloody-Foxu puku. Mladi je uze ravnoduno u ruku i odmjeri je, kao da je htio vidjeti koliko je

teka. Nije se nimalo ponaao kao da mu ivot visi o jednom kratkom trenutku. Stranac gotovo istre puku iz ruku Juggle-Freda. On uze stav za gaanje izloivi samo svoj levi bok kako bi pruio to ui cilj i opali. Pucanj se prolomi. - Halo! - zaurla Crnac. - Massa Bloody-Fox ne biti pogoen! O joh! O pleasure! O happiness! - On poskoi s obje noge odmah istom u zrak i zaplesa oko svoje roene osi ponaajui se od silne radosti kao sumanut. - Hoe li biti miran, mome! - zagrmi na njega Helmers. - Tko e nianiti kad se s tom lampom stalno pomjera! Bob odmah uvidje da je njegovo dranje upravo kodilo onome kome je elio pobjedu te se najednom uspravi poput svijee i vikne: - Masser Bob stojati sada mirno! Masser Bob ne micati se! Massa Bloody-Fox brzo pucati! No stranac nije bio skinuo svoju puku sa obraza. On ponovo opali - i ovaj metak promai, premda je Bloody-Fox stajao jo uvijek kao i itavo vrijeme cijelom povrinom tijela izloen protivniku, mjerei puku u desnoj ruci. Proklet! - psovao je bravo. Bio je sav ukoen od smetenosti. Onda procijedi jo jednu psovku koju ne moemo ponoviti i skoi korak u stranu da pobjegne.

- Stop! - viknu Crnac. - Pucat u! - On opali, ali se ne razlijee samo njegov pucanj. Onaj kratki trenutak dok je njegov protivnik stajao nepomino od straha, bio je dovoljan Bloody-Foxu da podigne svoju puku i da opali takvom brzinom, kao da mu uope nije bilo potrebno da naniani. On se okrene onda na petama, mai se fieklija da po navici praznu puku odmah napuni i ree mirno. - Dobio ju je! Doite, Frank! Vidjet ete posred njegova ela rupu!
O radosti! O veselja! O sreel primj. prev..

230

Frank i Helmers pohitae prema mjestu gdje je stranac leao. Bloody-Fox poe lagano za njima, poto je prethodno napunio puku. Tada se razlije likujui glas Crnca: - O courage! O bravery! O valor! Masser Bob ubio sav mangup! Ovdje on leati i ne micati se s mjesta. Vidjeti mas-sa Helmers i massa Frank da masser Bob njega pogoditi u elo? Tu biti sprijeda i straga velika rupa! Oh, masser Bob biti hrabar Zapadnjak! On savladati s lakoom hiljadu neprijatelja. - Da, ti si sjajan strijelac! - kimne glavom Helmers koji je bio klekao kraj mrtvaca i pregledao ga. - Kamo si zapravo nianio? - Masser Bob nianiti pravo u elo i tamo ga pogoditi. Oh, masser Bob is a giant, a hero, masser Bob is invincible, masser Bob cant" be beaten, that"s ali! - uti, Crni, niti si junak niti div niti nepobjediv. Ti si pucao na bjegunca i za to nije potrebno nikakvo junatvo. Uostalom vjerujem da ti uope nije palo na pamet da svoju staru haubicu uperi u stranevo elo. Na, pogledaj mu hlae! Sta moe tu vidjeti? Bob spusti lampu i pogleda na mjesto koje mu Helmers pokaza: - To biti rupa - odgovori on. - Da, rupa koju je napravila tvoja kugla. Ti si pucao kroz nogavicu a pria nam ovdje kako si ni-sanio u elo. Stidi se! Eazdaljina je iznosila jedva est koraka! 5h" oh. masser Bob se ne morati stidjeti! Masser Bob pogoditi u elo. Ali massa Bloody-Fox tako-er nianiti i pogoditi same u hlae. Masser Bob pu_zvrsno mnogo bolje od massa Bloody-Fox. Fo i TDa t0 znamo ve- - Ali kakav pucanj, Bloody-x- To ne bi mogao nitko tako lako ponoviti. Nisam iojMpe da si naniano di _ poznaJem svoju puku - ree skromno mla-______1 znao sam da e se ba ovako desiti, jer je
0hnmmi za Junatvo primj. prev.. "lasser Bo"lia aS-S.?r Bob "e div. Junak, masser Bob je nepobjediv. UD" nitko ne moe tui, to Je svel primj. prev..
19

291razbojnik bio sav uzrujan. Drhtao je cijelim tijelom Oduvijek je to predstavljalo golemu glupost, pogotovo

to ivot ovisi samo o dva metka. Stranac je bio mrtav. Okrugla, otro oiviena rupa nalazila mu se posred ela. Kugla mu je izala straga na zatiljku. - Ba onako kako navodno ubija duh Llano Esta-cada - ree Juggle-Fred divei se. - Zacijelo, ovo je pravi majstorski potez. Razbojnik je dobio svoju nagradu. to emo uraditi s njegovim lesom? - Neka ga moji ljudi pokopaju - odlui Helmers. - Nije nimalo vedar prizor imati pred sobom mrtvaca, a ak i najpokvareniji nitkov ostaje ipak ovjek. Pravde mora biti, i gdje zakon nema moi, tu je ovjek upravo primoran da ga sam uzme u ruke. O nekoj lin-pravdi ovdje ne moe biti govora, jer mu je Bloody-Fox pruio iste mogunosti. Neka bog bude milostiv prema mrtvaevoj dui! A sad emo - ta je to? Bob je bio povikao iza sveg grla. Jedino njegove oi nisu bile uprte u mrtvaca. - Heigh-ho! - odgovori farmeru Crnac. - Nek" massa Helmers pogleda onamo! On prui ruku u pravcu gdje su stajali stolovi i klupe. Tamo je bilo mrano, jer su se obje lampe nalazile ovdje kraj skupine. - Zato? to je tamo? - Nita, ba nita ne biti tamo. Ako massa Helmers i svi ostali massas pogledaju, onda oni nita ne vidjeti, jer Weller otii. - Egad! Mormon je pobjegao! - viknu Helmers podigavi se od lesa. - Brzo za njim! Moda emo ga jo uhvatiti! Skupina se odmah raspri. Svatko je potrao u pravcu kamo ga je predosjeaj gonio. Samo je jedan ostao: Bloody-Fox. On je stajao nepomian i oslukivao u tami veeri. Tako je ekao dok se ljudi ne povra-tie da kau, kao to se moglo predvidjeti, da nisu nali nikakva traga bjeguncu. - Well, mislio sam to! - kimnu on. - Bili smo glupi. Moda je ovaj tobonji mormon kudikamo jo opasniji ovjek nego ovaj mrtvac ovdje. Ja u se pobrinuti da ga ponovo vidim, i to vrlo skoro. Good evening, metri! On podie puku koja je bila ispala mrtvacu iz ruke i poe prema svom konju. - Odlazi li? - zapita Helmers. - Yes. Htio sam ve odavno da poem i propustio sam dragocjeno vrijeme ovdje s ovim strancem. Puku u ponijeti sa sobom da je predam nasljednicima pravog vlasnika. - Kad u te opet vidjeti? - Kad to bude potrebno. Ni ranije ni kasnije - Mladi se pope na konja i pojaha ne pruivi nikome ruku. - udan mladi - ree Juggle-Fred maui gla-

- Pustimo ga! - branio ga je Helmers. - On uvijek zna to ini. Da, on je mlad, ali je pametniji od mnogog starog i ja sam uvjeren da e prije ili poslije stati na. put ovom Tobijasu Preisegottu Bur -tonu, a moda i drugima jo!
Boga mu! primj. prevod..

2923. PUSTINJSKI ORLOVI Otprilike dva sata prije nego to su se Hobble-Frank i Bob sastali sa Bloody-Foxom, pribliavala su se Helmersovom domu dva druga jahaa iz pravce od Colemen Cityja. Ipak inilo se kao da su jedva svratili u to mjesto jer su posve izgledali kao ljudi koji su due vremena ivjeli daleko od nastanjenih krajeva. Jedan od njih je bio duga, mrava rasta i jahao na jednoj staroj, oniskoj i na izgled slabanoj ma-zgi. Nosio je kone hlae koje su svakako morale biti skrojene i saivene za nekog daleko snanijeg ovjeka. Gola mu stopala bijahu skrivena u konim cipelama koje su bile ve toliko puta krpljene i oblagane da su se sastojale od samih sastavljenih komada koe. Lovevo tijelo skrivalo se u koulji od bivolje koe, koja nije stizala da prekrije grudi, jer na njoj nije bilo ni dugmadi, ni kopi, niti vrpci. Kukavi su jedva dosezali preko lakata. Dugaki mu vrat obavijala pamuna marama ija se prvobitna boja vie nije mogla raspoznati. Na iljastoj glavi nalazila se neka stvar koja je prije mnogo godina jednom bila meki sivi cilindar-eir, koji se danas sastojao samo jo od neopisivo zguvanog i savijenog "cilindra" i komadia preostalog oboda koji je Dugajlija upotrebljavao da zasjeni oi i da skine to neobino pokrivalo glave. Kao pojas sluilo mu je jedno debelo ue za kojim su bila zadjevena dva revolvera i lovaki no. Osim toga, tu je visilo svakojakih kesica s potrebnim sitni" ama. Sa ramena mu je visila kina kabanica od gume. Ali kakva! Ovaj raskoni predmet se odmah kod 294 Drve kie toliko skupio i zguvao da ju je nosio kao husarsku bluzu. Preko svojih dugih nogu sretni vla-nik ove prekrasne kine kabanice imao je prebaenu jednu od onih puki kojima izvjeban lovac rijetko kad promai cilj. Drugi jaha je sjedio na neobino visokom i snanom kljusetu. On je bio punaan i gojazan, ali toliko mali da su mu kratke noge jedva dosezale do polovice konjskih bokova. Uprkos vruini godinjeg doba nosio je krzneni kaput koji je sigurno patio od pretjerane olinjalosti. Kad bi mu ovjek htio prebrojati dlake, onda bi ih bilo jedva dovoljno da prekriju krzno jednog mia. Glavu mu je prekrivao jedan suvie veliki panama eir, a ispod krzna su mu se nazirale dvije goleme povrnute izme. Kako su rukavi krzna bili suvie dugaki, moglo se zapravo na itavom ovjeku vidjeti samo njegovo dobro uhranjeno, crveno, dobroudno i prepredeno lice. I on je drao pred sobom dugaku puku. Ostalo oruje prekrivalo mu je krzno. Ova dva ovjeka su bili David Kroners i Jakob Pfefferkorn, svuda poznati samo kao Dugajlija Davy i Debeljko Jemmy. Bili su nerazdvojni i ivjeli su ve dugo godina zajedno na Divljem zapadu. Jemmy je bio Nijemac, a Davy Janki, no Davy je za ovo vrijeme nauio od Jemmyja ve toliko njemaki da je vladao i tim jezikom. Kraj u kome su se nalazili bio je stjenovit i neplodan. Na zemlji je raslo samo kvrgavo ikarje, Pomijeano tu i tamo s jukom i kaktusima. inilo se da u blizini nema vode. Maleni Debeljko bi se s vremena na vrijeme podigao na uzengijama da pogleda unaokolo i onda bi ponovo sjedao u sedlo s izrazom razoaranja na licu. T avolski alostan kraj - mrmljao je on. o zna da li emo danas jo nai gdje neki gutljaj svjee vode. H- " - mumlao je drugi. - Mi se upravo prizavamo podruju Llano Estacada. Tu se i ne moe pusa druS oekivati. Ili misli li, Debeljko, da u lnjl ima izvora jajnog puna ili kravljeg mlijeka? 295- uti, Dugajlijo, nemoj da mi voda ide na usta! Plaim se da emo biti prisiljeni da se zadovoljimo i kaktusovim sokom. - To sigurno ne. Mi se ne nalazimo jo u Plainsu. Helmer"s home, koji emo tek sutra dostii, lei na vodi. Dakle jo imamo plodne zemlje pred nama. Nadam se da se Old Silver Mine, koji je za danas na cilj, nalazi usred ili barem u blizini neke ume ili razasutog bunja kakvog se ponekad moe nai ak i u pustim krajevima. A ti zna da me moje nade samo rijetko kada iznevjere, jer se one obino svijaju oko stvarnosti. - Zar ne bi radije o tom utio? Tvoje nas nade do sada nisu niemu dovele. Mislili smo samo na to kako emo to prije doi Helmers" homeu te se zato nismo pobrinuli da se na vrijeme snabdijemo nekim peenjem. Ja ne traim poto-poto purana, ali bih se rado susreo s nekom starom prerijskom jarebicom. Moda bi mi dopustila da joj s pukom zaelim ,good day". - Ima sladokusne misli, Jemmy! Ja bih bio ve zadovoljan kad bi neki mulehase bio tako dobar da se pokae. Onda bismo - have care! Eno jednog! Jednim trzajem on zauzda svoju mazgu koja stade kao ukopana. Upravo ispred njih iskoi izmeu razasutih bokora trave zec. Davy brzo podie puku do obraza i opali. Zec se prevrte i pade na zemlju. Kugla mu je prola kroz glavu - bio je to majstorski potez izveden munjevitom brzinom. - Teksaki zec je otprilike velik kao njegov evropski roak, nije nimalo rijetka divlja, a meso mu ima vrlo prijatan ukus. Ui su mu veoma duge, sline su mazgi muli te se stoga naziva mulehase. Davy pojaha prema mjestu gdje je zec leao, podie ga i ree, pojahavi dalje: - Evo nam peenja i ja vjerujem da e se nai i vodice. Vidi da moje slutnje nisu bile posve uzaludne. - Ali osluhnier! Nisi li uo neki pucanj?

- Da, uo sam. I moj konj ga je uo. Njegovo kljuse upi nozdrvama zrak i poe ivahno da mae dugim uima. Oba trapera se uspravie i pogledae u pravcu odakle se razlegao pucanj. On 296 ie dopirao s mjesta do kojeg njihove oi nisu mogle do-ei budui da su se nalazili u koritastoj nekoj udo-Hni" Ali Davy pokaza rukom gore u zrak gdje je iedna velika grabljivica tromo kruila. - Jastreb kokoar - ree on. - Zar ne, Jemmy? __Ne. ovo je carski orao kako se vidi po arenom perju. Gostio se na nekoj leini gdje se toliko naderao da sam jedva leti. Pucanj ga je uznemirio; moramo pogledati koji su to ljudi. Ovdje se i te kako isplati znati koga ovjek ima pred sobom. U blizini Llano Estacada to nije nipoto na odmet. Tko o ovome ne vodi rauna, toga moe lako ovakav le-inar poderati, to ja ba ne bih htio nazvati najuzvi-enijim osjeajem. Dakle, naprijed stari Davy! Oni obodoe svoje konje. Ali poznato je da su mazge veoma jogunasta stvorenja. Kad se ona uskopi-sti, a to se obino deava kad se ovjeku uri, onda je ne moete pomjeriti s mjesta. I, da bi to nadoknadila, ona zna da navali u bjesomuan galop u asu kad je jaha primoran da stane. Davyjeva mazga nije inila nikakav slavan izuzetak. Tek to je osjetila mamuze ona zari sve etiri noge u pijesak i osta nepomina kao nogari na pili. On je obode jo jae, ali bez ikakve koristi, zavue glavu izmeu prednjih nogu a zadnje poe da baca uvis ne bi li zbacila jahaa sa sebe. Davy je meutim poznavao svog dugogodinjeg Prijatelja tako dobro da se nije dao zbaciti iz sedla. ta ti je, old Joker? - nasmija se on. - Ja u ti odmah istjerati bubice iz glave. - On se pomae "natrag dohvati mazgu za rep i snanim ga trzajem trgne. Mazga odmah skoi sa sve etiri i poleti u ga-ppu, da ih je Jemmy jedva mogao pratiti. Ovo osjet-sjelvo cimanje repa predstavljalo je tajno oruje kojim odmah moglo slomiti jogunjenje inae veoma prijazne mazge. Kad su dva jahaa napustila udolinu, oni ugleda-e na svoje uenje na razdaljini od nekih est milja obino uzbudljive visove kojima se tu na domak mSa niSU nadali- Istg asa ugledae i skupinu ja-je stoje kraj nekog predmeta na zemlji, i to
Sa"Jivdijo stara primj. prev..

297tako blizu da im je jedva trebalo vie od dvije minute da do njih stignu. Oni odmah potjerae mazgu i konja

Valjalo je najprije uvjeriti se da se ti jahai, njih est na broju, ne pokau moda kao neprijatelji. Davy i Jemmy su bili primijeeni. Krug koji su inili njih estorica otvori se, ali se nije moglo vidjeti nikakva kretnja koja bi pokazivala opasnost. - to veli? - zapita Jemmy. - Jloemo li k njima? - Mislim. Oni su nas vidjeli i ako su bushrun-ners, onda e svakako doi do borbe s njima. Ali moramo biti oprezni da nas ne opkole! Budimo spremni da odmah opalimo ako zatreba. - Bushrunners vjerojatno nisu. Naprotiv, izgledaju mi kao ljudi koji su razonode radi poli na izlet. Njihova odijela su posve sigurno visila jo jedva prije nedjelju dana u nekom Tailorshopu. Oruja imaju dovoljno sa sobom, ali ono im se isuvie ija i blista a da bi ga ve bili upotrijebili. Isto tako konji mi izgledaju tako svjei i uhranjeni mljevenim kukuruzom da sam sklon pretpostaviti da pred sobom imamo posve bezopasnu pleasureparty. Ja pretpostavljam susret sa ovakvim utokljuncima u svakom sluaju susretu sa ljudima koji nose depove samo zbog toga da u njih stave opljakano blago drugih. Dakle, poimo k njima! Drugog izbora nisu ni imali, jer ona estorica odmah skoie na konje i pokasae ovima u susret. Doite blie! doviknue Davyju i Jemmyju. - Imat ete prilike da vidite neto. - A ta? - zapita Debeljko. - Doite samo! Brzo! Uskoro su se sustigli. Ako su dotle lica estorice bila ozbiljna i zamiljena, sada ona poprimie posve drukiji izgled. Dvanaest razrogaenih oiju zurilo je u dvojicu trapera. Onda im usne poee da poigravaju i najzad se razlijee iz svih est grla buan smijeh. - Egad! - uzviknu jedan od njih. - Koga imamo ovo pred sobom? Dva neobina sveca!
Razbojnici primj. pisca. Krojaka radnja primj. pisca. Drutvo koje je iz razonode polo n" Izlet prlmj.

293

__eally wonderful fellows! Look at those chaps! _ nasmijae se i povikae iza sveg grla. _ Ja vas molim, metri, pogledajte ih dobro! - ree onaj tko je vodio glavnu rije. - Ovako neto nismo jo vidjeli. Davy i Jemmy su bili posve mirni i ozbiljni. Kad se meutim njihov voa priblii Dugajliji Davyju, ovaj potjera svoju mazgu nekoliko koraka unazad i upita: - Neete li nam najprije rei svoje ime, sir? __Zato ne! Ja se zovem Leader. __Hvala! Dakle, mister Leader ja u svakom rado uiniti uslugu. I vama u biti po volji, ali vam moram najprije rei da mi puka zna lako da opali. Ovo je zvualo toliko ozbiljno da smijeh odmah zamuknu. Leader odgovori: - Imate li moda namjeru da se o nas eete? - To nipoto! eite se sami ako ste prljavi i uzmite dosta sapuna i vode. Leader se mai revolvera i zaprijeti: - Budite mirni, sir! Moje kugle ne stoje tako vrsto u cijevi kao to, ini mi se, mislite. - Pah! - nasmija se Davy. - Ne budite smijeni! Vaa nam prijetnja lii na djetinjariju.

- Tako! Budite ipak dobri i kaite nam vaa imena da znamo s kojim uvenim junacima imamo posla! - Ja se zovem Kroners a moj suputnik Pfeffer-korn. Neka se ne pravi vaan zbog svog imena, jer tako se moe zvati samo Nijemac, a ljudi tog porijekla u ovoj zemlji ne vrijede nita. - Toga vas miljenja ne elim liiti. Ja nisam lijenik za umobolne. Hajde, Jemmy! . _ uSajlija potjera svoju mazgu, a za njim poe ied k" ObJica su osjeala dubok prezir da bi jo stu"0 pogleali u tu skupinu te pojahae prema mje-gdje su stranci prije toga stajali. .m ih je oekivao uasan prizor. Zemlja je bila dila K6113 traSvima kopita i stopala, kao da se vo-_JiJJorba. Tu je leao uignuo konj bez uzde i sedla.
Za

"sta divni momcil Pogledajte u te prijanel primj. prev..

299Truplo mu je bilo rasparano a dijelovi utrobe su leali razasuti naokolo - odvratno djelo leinara to su ga

Davy i Jemmy opazili u letu. Ali oni se nisu zbog ovoga prestravili. Naprotiv, u blizini uginulog konja leao je ovjeji les, nekog bijel ca, kome je bila skinuta koa s glave. Lice mu je bilo noem uzdu i poprijeko isparano i unakaeno. Po njegovu pohabanom odijelu moglo se naslutiti da je bio lovac. Kugla koja mu je prodrla u srce izazvala je njegovu smrt. - Boe sveti! ta se ovdje dogodilo? - viknu Jemmy skoivi sa konja i priavi lesu. I Davy sjaha i klee pokraj mrtvaca. - On je ve satima mrtav - zakljui poto je opipao ruku i grudi ubijenog. Hladan je i krv mu ne curi vie. - Pretrai mu depove! Moda e se nai neto, neki predmet, koji bi mogao pomoi da saznamo tko je on. Davy poe da prevre po depovima upravo kad su estorica jahaa, koja su polako za njima ila, stigla do njih. - Stoj! - vikne Leader. - Strogo zabranjujemo pretresanje depova. Ja ne mogu dopustiti pljaku lesa. Leader i njegovi drugovi sjahae s konja i prioe. On uhvati Dugajliju za ruku i povue ga uvis, nato se Davy nimalo ne naljuti. Oba trapera izmijenjae poglede, a onda upita Jemmy: - Kako ste doli na tu duhovitu pomisao da elimo opljakati mrtvog ovjeka? - Pa, zavukli ste ruke u njegove depove! - Zar to ne bi moglo imati i neku drugu svrhu? - Kod vas svakako ne. Po vama se moe odmah vidjeti koga ste duha djeca. - Ovim svakako pokazujete neobino otroumlje mister Leader. - Ne budite jo i drski, inae emo postupiti s vama po kratkom postupku! Mi smo vas uhvatili m flagranti. Va drug je bio zavukao ruke u depove ubijenog. To je dovoljno. Vi se vrzmate ovdje u blizini mjesta zloina. To je sumnjivo. Tko su ubice Pazite se, inae vas to moe skupo stajati!
300

pavy slee podrugljivo ramenima, a Jemmy uzvra-t-. - Bounce, ala ste mi vi strog gospodin! Ponaate ba kao da bismo se pred vama morali klanjati najviem slubeniku Sjedinjenih Drava! __ja sam lawyer, odgovori Leader ponosno i kratko. __Ah, pravnik! Dakle vi spadate u one visoko uene ljude koji imaju zadatak da otkriju rupe u paragrafima? Here is my respect, sir! - Davy skide svoj eir s ironinom nishodljivou. __Sir, ne govorite gluposti! - obrecnu se Leader na njega. - Ja sam doista attorney at law i znat u da pribavim sebi potovanje. Ova uvaena gospoda su me izabrala za vou nae skupine. Dakle vrijedi ono to ja budem naao za dobro! - Lijepo, lijepo! - kimne glavom Jemmy. - Mi nemamo nita protiv toga. Budui da ste vi lawyer, onda e vam sigurno biti lako da, to se tie ovog zloina, ispravno postupite. - Naravno. Moram vam prije svega skrenuti panju na to da se ne udaljavate prije nego to sve dobro pregledam i onda poduzmem mjere. Ovaj vas sluaj moe dovesti u neprijatan zaplet. - Oho, to nam ne zadaje nikakve brige jer smo uvjereni da e vaem otroumlju poi za rukom da taj zaplet razmrsi! Leader je odluio da na ovu ponovnu zajedljivost nita ne odgovori. Umjesto toga on izda svojim pratiocima nareenje: - Uzmite osumnjienima konje kako im moda ne bi palo na pamet da pobjegnu! Traperi se ne usprotivie ovom nareenju. Za njih je oito predstavljalo zabavu ono to e poduzeti ovi na Dalekom zapadu neiskusni ljudi. Naii na skalpirani les nije nimalo ugodna stvar, maa su prerijski lovci na tako to prilino otvrdli. AU prizor koji je pruao ubijeni sa skalpiranim i ubo-ubr na unakaenim licem izazvao je u njima naj-.___j1" ezu uz bojazan za linu sigurnost o kojoj su
, Odvjetnik primj. pisca. _ Moje potovanje primj. prev.. Javni biljenik primj. pisca.

301

Davy i Jemmy morali voditi rauna. Bili su uvjeren" da je unakaenog ubio i skalpirao neki Indijanac, a budui da se nije moglo pretpostaviti da bi se samo jedan Crvenokoac usudio doi toliko daleko na Istok nije bilo iskljueno da se u blizini nalazi itava eta Indsmena. Valjalo je dakle biti oprezan. Advokat pretrai na svoju ruku depove ubijenog ne obraajui nimalo panju na Davyja i Jemmyja. Depovi kao i pojas bijahu prazni. - Ve su ga opljakali - ree on. - Dakle po srijedi je grabeno umorstvo i naa je dunost da otkrijemo ubice. Tragovi nam pokazuju da nije zloin poinio samo jedan ovjek. Bilo ih je vie i ako zamislim da neista savjest obino tjera zloinca da se vrati na mjesto zloina, onda pretpostavljani da nije potrebno daleko ii da bismo pronali ubojicu. Metri, vi ste moji zarobljenici i ot-pratit ete nas do najblie naseobine. To je Helmers" home. Tamo emo 9vaj sluaj sa svom strogou ispitati. - Leaer prie Jemmyju i Davyju s dranjem koje je trebalo uliti strah. - Predajte svoje oruje --dodae on zapovjednikim tonom. - Rado - uzvrati Jemmy. - Evo, uzmite mi puku. Uzmite je samo! Pri tom on naniani na Leadera. Orozi kvrcnue, Leaer skoi prestraen u stranu i vikne: - Nitkove! Hoete li se suprotstaviti? - O, ne! - nasmije se Jemmy. - O suprotstavljanju nema ni govora. Ja vas elim samo zamoliti da mi puku uzmete iz ruku to je mogue opreznije, jer bi inae mogla opaliti to bi bio kraj za vau uvenu advokaturu. Dakle, izvolite, uzmite je samo! - Jo se i rugate? ovjee, naredit u da vas veu da ete se svijati od bolova! - Bit e mi neobino drago, jer prava je milina biti dobro svezan. - Ako se ne pokorite, naredit u da pucaju u vas! - Ono! Toga ete se kaniti! Ja vam kaem da e svatko tko mi se priblii vie od tri koraka dobiti na licu mjesta kuglu u glavu. ta su ovdje na ivici Llano Estacada deset advokata prema jednom iskusnom pre-rijskom lovcu! Protiv nae vjetine vi se ne moete
302
riti

s vaim djetinjim pukama, vjerujte nam to! Nama nije potreban nikakav lawyer s Istoka. Mi smo dirali paragrafe prerije i dobro znamo da im priba-LHIO vanost. Osim toga, mi smo poteni ljudi, i vi ste se u nama prevarili. Ali mi emo vam to oprostiti, ier nam je vae otroumlje priinilo veliku alu. Na alost vi ne znate ta znai u jednom ovakvom sluaju neoteen trag. Vi ste se s vaim konjima ovdje vrzmali kako ste htjeli. Zato je sada gotovo nemogue proitati trag na mjestu zloina. Mi emo meutim vidjeti to se jo moe uiniti. Pretraimo itav krug, Davy, ti poi desno a ja u lijevo! Tamo emo se prijeko onda sresti. Ovakav nain govora nije promaio eljeni utisak. Nitko ne odgovori ni rijei, ak je i Leaer utio. Stranci se dodue namrgodie u licu i, kad su traperi po-li suprotnim pravcima, nitko se od njih ne usudi da ih u tome sprijei. Davy i Jemmy su koraali polako, briljivo motrei tlo, u irokom polukrugu ije je sredite bio les. Kad su se susreli, oni rekoe jedan drugom to su otkrili i vratie se onda na mjesto zloina. Tu pregledae konja, mrtvaca i ugaeno tlo. Briljivost kojom su promatrali ak i razasute sitne kamenie, izgledala je gotovo smijena strancima. Da-vy i Jemmy su razgovarali jo neko vrijeme nasamo dok konano nisu doli do jednog nepobitnog suda. Onda se Jemmy obrati advokatu: - Mister Leaer, sad emo vam razjasniti ovaj zloin. Ve injenica da je ubijeni skalpiran morala bi vas dovesti na pretpostavku da ga je ubila kugla nekog Indijanca. Mi smo odmah ovo pomislili, a sad smo nali i potvrdu za to. ostalom to je i zasluio. Mi smo ga najprije saalje-vali, ali bez razloga, kako se sada ispostavilo. On je 10 neki z ao momak, lan neke bande razbojnika koja Je ovJJe vrljala. uvajte ih se! Njegovo objanjenje primie ostali s uenjem. - ti- ?" zapita Leaer. - To ste sve navodno zabili iz tragova? On, jo i mnogo vie! TO je nemogue! 303- Tako kaete vi, jer ste novajlija u ovakvim stvarima. ovjek moe proitati trag isto tako dobro kao retke i stranice knjige. Naravno za to je potrebno dugi niz godina ivjeti na Divljem zapadu. Onaj ovjek nije ubijen na mjestu gdje sad lei. Jeste li pri_ mijetili da mu je kugla prola kroz tijelo i izala na lea? - Da. - Onda poite malo u stranu da vidite! - Ostali pooe za Jemmyjem nekoliko koraka dok se on ne zaustavi i ne pokaza rukom na tlo koje se sastojalo od tvrdog, golog kamenja. Tu je leala velika lokva iscurjele krvi. - Sta vidite ovdje - zapita on. - Ovo je krv - zakljui Leaer. - Zar vam nita vie ne pada u oi? - Ne. - Onda nemate ba naroito otre oi. Pogledajte samo ovu malu stvar malo bolje! Sta je to zapravo? Jemmy dohvati spomenuti predmet iz lokve. Bio je malen, nalik na novi i pokazivao je usprkos usi-rene krvi mutan metalni sjaj. Svi ga promotrie, a Leaer ree: - Ovo je spljotena olovna kugla. - Da, i to kugla koja je ovom ovjeku donijela smrt. Ona mu je prola posred srca. Dakle, bio je na mjestu mrtav. Nemogue je da se mrtav odvukao do mjesta gdje sad lei, ve su ga neki drugi, ili bar jedan drugi tamo odnio. Priznajete li ovo? - Kako ste vi to objasnili, zvui sasvim vjerojatno. - Pogledajte sad bokor ove suhe trave tu pokraj stjenovitog mjesta uprljanog krvlju! Sto tu opaate?

- Trava je ugaena. - Od ega ili koga? - Da, tko bi to znao? - Mi znamo. Ovdje je leao ovjek i budui da se ne moe otkriti ni najmanji trag krvi, mora se pretpostaviti da on nije bio ranjen. Odmah blizu njega vidite onu crtu u mekanom pijesku. Ona je gore sioka a s donje se strane suava. Cime je ova crta napravljena? _- Moda petom izme? __Q ne; ja u vam odmah dokazati da ovjek koji je leao ovdje nije nosio izme ve mokasinke, Ova crta bi imala posve drukiji oblik da potjee od izme. Ona bi bila onda koritastoga oblika. Nama se ini, naprotiv, da je povuena ivicom kundaka i poto "nije svuda jednaka, ve je na poetku udubljena a na drugom kraju skoro ravna i malo zavinuta u stranu, sigurno je da nije nastala nekom laganom mirnom kretnjom, ve u velikoj urbi. Najzad pogledajte otisak ovdje na donjem kraju crte! emu ima da zahvali za svoj nastanak? Tek poto je Leaer dotino mjesto u pijesku podrobno pregledao, on ree: - Gotovo se ini kao da se tu netko okrenuo na peti. - Ovaj put ste u pravu. Ali i otisak je dovoljno jasan. Ako biste detaljno ispitali ovo mjesto, morali biste priznati da o peti izme uope ne moe biti govora, ve samo o nekoj obui ravne pete, dakle o mokasinki. Ovdje se vidi otisak samo jedne noge, ali ne i druge, premda je tlo vrlo mekano. to iz toga slijedi? - To ne znam. - Uurbanost pokreta koju sam ve prije toga spomenuo. Dotini ovjek se ovdje u najveoj brzini bacio na zemlju tako da mu je druga noga lebdjela u zraku te nije ostavila nikakav otisak u travi. Da je ovjek imao vremena da se posve komotno opruzi, onda bi se bezuvjetno vidjeli tragovi obje noge. Moe se dakle sasvim izvjesno pretpostaviti da je imao razloga kad se iznenada bacio na zemlju. A koji bi to razlog mogao biti? Advokat se poea zamiljeno iza uha i ree: - ir, moram priznati da nismo u stanju tako brzo pra-U e Pretpostavke i nagaanja. To dokazuje upravo da ste utokljunci. U ovak-Racijama ivot esto visi o jednoj jedinoj mi-z ". aa se ovjek ne smije dugo premiljati ni mo-i, ve je tu najvanije da refleks bude brz i sigu304ran. Ja u vam objasniti koji je razlog za to postojao. Osvrnite se malo oko sebe i recite mi da li ne opaate neto upadljivo ovdje u blizini! estorica ljudi pogledae oko sebe, ali odmahnue glavom. - No - nastavi Jemmy - pogledajte onda ovu stabljiku juke! Na njoj vam mora svakako neto pasti u oi. Spomenuta biljka bila je yucca gloriosa koja je ovdje na suhom, pjeskovitom tlu bila zakrljala u svom razvoju. Ona je jo cvjetala i metlica joj je bila proarana bijelim i crvenim cvjetovima. Nekoliko njenih tvrdih, uzanih, bodljastih plaviastozelenih listova lealo je na zemlji. Oni nisu bili sami pali na zemlju, ve su ih bili otrgnuli. - Ovdje je bio netko tko je imao posla s jukom - zakljui Leader, a na licu mu se pokaza izraz vanosti. - Tako, a tko je taj netko bio? - To ne mogu znati. - Moe se znati, tavie, mora se znati. ovjek tu biljku nije dotakao, ali ju je izdaleka pogodio kuglom koja je otkinula listove i napravila rupu na stabljici. Zar to ne vidite? Stranci tek sad to opazie. Jemmy nastavi onda: - Nitko iv ne gaa iz dosade na biljku. Kugla je bila upuena onome koji se ovdje iza nas bacio na zemlju. Ako sada zamislimo pravu liniju od juke do mjesta gdje je spomenuti ovjek stajao, i onda je u istom pravcu produimo, znat emo sasvim dobro odakle je kugla dola. Budui da je prola kroz donji kraj stabljike, otvor puke iz koje je upuena nalazio se na znatnoj visini iznad zemlje, te ete mi sigurno moi rei to se iz toga moe zakljuiti? - Oni pogledae smeteno Jemmyja, ali ne odgo-vorie nita. Stoga on nastavi: - Onaj koji je pucao vjerojatno nije stajao na zemlji, ve je sjedio u sedlu. Iz svega to smo ovdje otkrili moe se dakle slijedee zakljuiti: Tamo gdje smo promatrali trag stajao je neki Indijanac naoruan pukom. Jaha koji je otprilike dolazio sa sjeveroistoka pucao je na njega s konja, nato se Indijanac, mada ga kugla nije pogodila. ah bacio na tlo i to tako da je lice okrenuo na Ali zato je to uinio? Za to postoji samo jedno g bjanienje, naime: htio je strijelca namamiti; htio je da ovaj povjeruje kako je on mrtav. I jaha se doista pribliio . . . _ po emu to vidite? - zapita Leader zaueno. _ To u vam pokazati. Vratimo se opet do mjesta gdje lei mrtvac! - Jemmy povede Leadera pokraj lesa do mjesta gdje je izmeu zakrljalog pustinjskog ipraja bilo malih neobraslih povrina pijeska. Tu se u pijesku ocrtavao jedan vei otisak te Jemmy upita na koji je nain nastao. - ini se da je i ovdje netko leao - zakljui Leader. - Ta vam je pretpostavka tana. Ali tko je to bio? - Moda mrtvac prije nego to je umro? - Ne, jer on je bio posred srca pogoen te se nije mogao s "mjesta pomai. Nemogue je da se dov-dje dovukao. Uostalom, ovdje bi se morala nalaziti lokva krvi da je on to bio. - Onda je to bio Indijanac koji se tamo prijeko ve jednom bacio na zemlju?

- Ne, ni to. On nije imao nikakva razloga da ponovi svoje lukavstvo. Dalje, mi smo ustvrdili da je bio nepovrijeen, dok je onaj drugi koji je ovdje leao bio teko ranjen. Dakle, u svakom sluaju imamo posla s nekim treim licem. - Ali je - ree Leader krajnje zauen - ovaj Pijesak za vas otvorena knjiga! Ja ne bih mogao u njemu ni jednog retka proitati. I na licima njegovih drugova rnoglo se primijetiti oito divljenje. Sad uze Davy rije: - Zbog toga nije m ajmanje potrebno da irom otvorite usta i oi, mestri. Svi prokuani lovci Zapada imaju za svoje us-Pjehe zahvaliti, pored smjelosti, lukavstva i istrajnosti, ozda i okolnosti da je svaka stopa za njih jasno na-sano pismo koje im je netko namjerno ili nena-ostavio- Tko nenia razumjevanja za takva pi-svakako uskoro dobiti kuglu ili dobar istrunuti na nekom mjestu gdje mu se ubod ne moi da podigne spomenik. Moj suputnik je re307kao da se ovdje ne nalazi lokva krvi, i on je bio u pravu. Velike lokve naravno nema, ali se ipak moe vidjeti

malo krvi. Ove male, tamne mrlje u pijesku potjeu od kapi krvi. ovjek koji je ovdje leao bio je dakle ranjen, i to teko, jer to se vidi po tragu da se od bolova svijao po zemlji. Pogledajte samo malo bolje ipraje i pijesak ispod oputenih grana! Siromah je od bolova upao grane i kopao prstima po zemlji. Moete li mi moda rei na kom je mjestu svoga tijela bio ranjen? - Da bismo to mogli rei, morali bismo upravo biti sveznajui. - O ne! Iz rane na glavi ili gornjeg dijela tijela istee vie krvi nego to je ovdje ima. Ovaj ovjek je bio ranjen u predjelu trbuha, otuda se mogu objasniti i bolovi koje je prepatio. A sad pogledajte malo dalje kako je unaokolo zgaeno i poupano granje, sve do mjesta gdje je leao neozlijeeni Indijanac! I osmotrite ovaj neugledni predmet to lei ovdje na zemlji, na koji vi uope niste obratili panju! to je ovo zapravo? Davy podie komadi koe sa zemlje. Prvobitno je koa bila ute boje, ali je vremenom potamnjela i noem isjeena u duge uzane rese. estorica stranaca se zagledae, ali omahnue glavom. - Ovo je - ree Davy - istrgnuti komad resa-stog ava hlaa, oito indijanski rad. Ranjenik koji je ovdje leao bio je dakle takoer Indijanac. On je nosio leggins ija je koa bila utavljena jelenovim mozgom. Od bolova je prste grio po hlaama i pri tom otkinuo ovaj mali komad koe. Kao to je poznato metak u trbuhu je veoma bolna rana. Ako dobijete kuglu u utrobu onda ete se svijati kao crv. udilo bi me ako se ovaj Insman ne nalazi ve u vjenim lovitima. Nemogue je da je jo dugo izdrao jaui, pogotovo to je morao sjediti jo s nekim na istom konju. - On je od jahao? - zapita Leader. - I to sa nekim drugim na jednom konju? - Da, sir, posve sigurno bilo je tako. Poite samo malo u pravcu odakle su ovi ljudi doli!
308

Davy poe prema sjeveroistoku. Ostali pooe za njim, radoznali na to e ini jo skrenuti panju. On stie"do krune linije koju je prije toga opisao. Tamo stade i ree: - Metri, sada ete biti podueni u takozvanom itanju tragova. Ja se meutim moram pri tom pouriti, jer pred sobom imamo neku opasnu bandu razbojnika ili ubojica, a istovremeno valja spasti jednog ili dvojicu Indijanaca koju ta banda progoni. Bit u dakle, to je mogue krai. Ovdje gdje stojimo proli su obojica Indijanaca o kojima smo govorili, onaj ranjeni i onaj neozlijeeni. Prvi nije bio ranjen tamo na mjestu gdje je leao ve mnogo ranije. Ovo zakljuujem po tome to su konji drali glavu uz glavu, kako vidim po tragu. Jahali su jedan pokraj drugog i neozlijeeni je drao svoga druga za uzdu. Ovome su bile potrebne ruke da ih dri preko rane, ili da se dri u sedlu budui da je bio malaksao. Vrativi se nekoliko koraka i pokazavi na zemlju, Davy nastavi: - Da zacijelo imamo posla sa In- dijancima pokazuju i otisci kopita. Oba konja su bild nepotkovana. Ovdje moete vidjeti kako je konj koji je nosio ranjenika napravio veliki skok. Na ovom mjestu konj je od pozadi sa strane dobio kurum koji mu je proiao kroz grudi i prednje sapi i teko ga ranio tako da je jedva preao ovaj mali razmak do mjesta gdje i sad lei. Pri tom je ranjeni Indijanac skoio sa sedla i bacio se u stranu, u ipraje. Nakon ovih rijei Davy poe udesno i ponovo pokaza u tlo nastavljajui svoje objanjenje: - Ovdje se vidi trag samo jednog jahaa, i to onog koji je naj-Prije pucao na konja, a onda na neozlijeenog Ind-smana. Njegov konj je nosio potkovice; pripadao je nle.Dij"?lcU" Na Indijanevog konja pucao je prije "- to je ovdje stigao, to bih vam mogao dokazati bih imao vremena za to. I upravo sa mjesta gdje stojimo opalio je u nepovrijeenog Indsmana. g- ,a ovo ba ne biste mogli s takvom sigurnorfi i! - upade mu u rije Leader. g, , . Pshaw, mogao bih se, tavie, na to zakleti! Poaajte samo mi-------- T j vidjet cete da mjesto i u pravoj liniji s takom 309gdje se Indijanac bacio i sa jukom kroz koju je prola kugla. Tu je svaka sumnja iskljuena. Dalje, samo osam do deset koraka odavde vidjet ete nove tragove. Tu je projahalo pet bijelaca i onda se zaustavili na mjestu gdje je tlo tako ugaeno. Sad vas molim da jo jednom poete za mnom, onda emo biti odmah gotovi. On povede ostale ne samo do spomenutog mjesta ve jo i malo dalje od njega i tamo im skrenu panju na tri traga od kojih je jedan skretao u stranu. Za taj trag Davy ree: - On potjee od jednog konja koji je pripadao nekom bijelcu. Kopita su duboko utanjala, konj je u galopu trao. Meutim, konj koji zagalopira ve na

dvadeset metara od take gdje je stajao mora sigurno da se preplaio i pobjegao. Ako bismo poli za njim, onda bismo ga sigurno nali s praznim sedlom gdje pokraj nekog buna brsti. Ovdje lijevo vidite drugi trag. On potjee od nepotkovanog konja koji je sasvim mirno gazio. Budui da je on uprkos laganom hodu dublje ocrtan nego trag koji inae ostavljaju indijanski konji, ovaj konj je po svoj prilici nosio tei teret nego ranije. Nepovrijeeni Indijanac sjedio je u sedlu i drao pred sobom svog ranjenog druga. A sad pogledajte dobro pored ovog posljednjeg traga otiske kopita od konja petorice bijelih. Oni su poli za tragom Indijanaca, ali nisu jahali po njemu da ga ne bi izbrisali. Tako, sad sam gotov. Sad razmislite o svemu to ste uli i recite mi kako se ova tragedija ovdje odigrala? - Oh, to emo najradije vama prepustiti, sir! - ree Leader, naravno veoma skromno. - Pa - nastavi Davy - ja sam bio dovoljno jasan. Naa istraivanja su pokazala slijedee: est bi jelaca su se na sjeveroistoku odavde sastala sa dva Indsmena i zapodjeli sa njima svau pri emu je Indijanac dobio metak u trbuh. Crveni su pobjegli, a bijelci su pojurili za njima. Konji Indsmena su bili meutim daleko bri od konja bijelaca i stekli su znatnu prednost. Pogledajte konja to tamo lei! On je od najplemenitijeg meksikog soja i sigurno potjee od prave andaluzijske pasmine. Totem, tj. obiljeje njego810 va vlasnika, urezan mu je na lijevoj strani vrata U koi Ranjeni Indijanac nije bio obian ratnik, jer samo poglavice i ugledni lanovi ratnog vijea smiju nositi totem. Samo je jedan konj kod bijelaca bio dovoljno brz da prati u stopu konje Indijanaca. Ovaj bijelac je nastavio pomahnitalo gonjenje. On se usudio da se toliko udalji od svojih drugova budui da Indijanci protiv njega nisu mogli nita poduzeti, jer je ne-povrijeeni morao tititi i drati ranjenog. Dvojica siromaha mogli su nai spas jedino u bjegstvu. Naravno, da sam se ja nalazio na mjestu nepovrijeenog, ja bih skoio sa sedla i stojei saekao bijelca te ga kuglom skinuo sa konja. To to Indijanac nije ovo uinio mora da ima nekog razloga koji ja ne znam, ili je pak ovaj Indijanac bio jo prilino mlad i neiskusan. Briga oko druga ga je smela. Ali lukav i prepreden je ipak bio, kao to e se odmah pokazati. Bijelac je imao napunjenu dvocijevku. On se je ve toliko pribliio dvojici progonjenih da je, kao to sam ve rekao, ranio kuglom u slabinu konja jednog od Indijanaca tamo na mjestu gdje smo stajali. Konj je napravio jo jedan skok, potrao malo dalje i skljokao se zbacivi sa sebe ranjenog jahaa uz ipraje gdje je ovaj ostao leati. Drugi Indijanac je odmah zaustavio svoga konja i sjahao da zatiti druga. Bijelac je opalio u njega metak. Budui da mu je konj bio u punom trku nije mogao dobro nianiti, te je njegova kugla umjesto Indijanca pogodila stabljiku juke. Indijanac je tada uperio svoju puku u neprijatelja, ali je bio uzbuen: drhtao je od jeda, briga i napora. Radilo mu se o ivotu koji je ovisio o sigurnosti gaanja. Zato upravo nije opalio, ve se napravio kao da je pogoen i legao drei puku vrsto u ruci. Pri tom je kundakom okrznuo pijesak, kao to smo vidjeli. Tu je saekao bi-g. .ea a bi mu iz najvee blizine sasuo kuglu u srce. ijelac je skoio sa sedla i pohitao najprije prema ra-jenom Indijancu koji je leao na zemlji i pravio se da mrtav. Odatle je poao prema drugom Indsmanu. Povrijeeni je skoio munjevitom brzinom, oborio je Vnika na zemlju i postrijelio mu srce. Pri tom ot vor cijevi drao toliko blizu grudiju da se vuna 311- Oho! Mislite li da se bojimo? Mi smo ovamo doli iz St. Louisa i ja mislim, da emo jo i dalje stii - Od St. Louisa dovdje? - nasmija se Jernmy. - Mislite li vi da ste time mnogo postigli? Ja vani kaem da opasnost tek ovdje poinje. Mi se nalazimo na granici gdje vrljaju svakojaki ljudi kojima je do tue svojine veoma mnogo stalo, a za koje tui ivot gotovo nita ne znai. A s one strane Llana Estacada se prostire podruje Komana i Apaa. Tko se lakomislen usudi izmeu takvih mlinskih kamenova, taj biva lako samljeven. Ovdje na ovom mjestu su se sastali bijeli razbojnici sa crvenim ratnicima. Ako ispustimo iz vida bijelce, onda se ipak moramo upitati to su Indijanci ovdje htjeli. Kad se dva Redmena sami upute u ovaj kraj, onda se u deset sluajeva moe devet puta oekivati da su oni uhode koji pretrauju ovo podruje za neki ratni pohod. Meni se ova stvar ne ini ba tako bezopasnom kao vama. Ja ne znam ni svrhu ni cilj vaeg puta. Mi meutim elimo preko Llana Estacada, a tu valja otvoriti oi, inae se moe dogoditi da ovjek uvee legne iv a onda u rano jutro, kad se probudi, da ga odnesu kao ubogi les kui! - to se naeg puta tie, i mi namjeravamo preko Llano Estacada, a onda u Arizonu. - Sigurno jo nikad niste bili prijeko? - Ne. - ujte, nemojte mi zamjeriti, ali od vas je ovo besprimjerna neopreznost! Vi drite Llano Estacao vjerojatno za lijep, ugodan kraj kojim ovjek moe uz pjesmu i svirku prijei? - De, tako glupi ba nismo. Mi znamo za njegove opasnosti, jer smo o njima uli i itali. - Tako, tako! Hm, hm! uli i itali! To vam je otprilike onako kao kad bi netko uo i proitao da je arsenik otrovan i onda pomislio da bez opasnosti moe progutati pola funte otrova. Niste li doli bar na razboritu misao da uzmete nekog vodia koji poznaje Plains i njene opasnosti? . . Jemmy je samo dobro mislio strancima. Pa Pa Leader viknu osorno: - Ja vas veoma molim da n
314

e itate takve predike! Mi smo ljudi, jasno? Uosta-?om mi imamo vodia. _ Ah, tako! A gdje je? - On je pojahao ispred nas. _ Bogme, neobino je nekog tako voditi. Gdje vas eka taj ovjek?

_ U Helmers" homeu. _ je li? Ako mislite da je tako, onda neka bude tako! Helmers" home ete lako nai. I ako vam je pravo, moete mi se prikljuiti, jer i mi emo tamo. Moemo li moda saznati tko vam je vodi? - Jedan vrlo poznat Zapadnjak, kako su nas uvjerili. On je ve nekoliko puta prokrstario Llano Esta-cadom. Svoje nam pravo ime nije rekao. Obino ga nazivaju Juggle-Fred. - Good luck, Juggle-Fred! - viknu Jemmy. - On je zacijelo valjan momak ijem se voenju moete mirne due povjeriti. Veoma mi je drago to u ga najzad ponovo vidjeti. U svakom sluaju, jahat emo onda zajedno jer i mi elimo tamo prijeko u Arizonu. - I vi? Zato? Moda zbog dijamanata koje su navodno tamo nali? - Moda - ree Jemmy suzdrljivo. - Onda zapravo ne pristajemo jedan drugom, jer i mi smo htjeli po istoj stvari prijeko. Vi ste dakle nai konkurenti. Leader ree ovo jednim posve odreenim tonom Promatrajui pri tom trapere s jednim skoro neprijateljskim pogledom. Jemmy se nasmija glasno i viknu: Veselo, bogme! Vi nam zavidite? Ovo je opet jasan aokaz da ste jo zeleni za Zapad. Mislite li moda da aijamanti lee u Arizoni tek onako na zemlji, da ov-l msta drugo ne treba da uradi ve da se sagne i da elePdlgne? Ta tragaci se zlata moraju udruiti ako jo Pstii dobar uspjeh, a iamond-bovsima je to mnogo potrebnije. Pojedinac tamo lako propadne. vaca estorica j mi imamo dovoljno no-ne Propadnemo. srno UJte ne recite to moda nekom drugom! Mi Poteni ljudi od kojih se nemate ega plaiti.
315lrugi e se meutim sigurno pobrinuti zato da vae teke novce ne vuete daleko sa sobom. To to ne elite

nita uti za nau pratnju, nama je svejedno. Mi emo vam prepustiti na volju da nam barem do Hel-mers" homea pravite drutvo. Danas neete stii do tog mjesta, te ete morati pod vedrim nebom prenoiti. Onda je dobro imati uz sebe ljude koji se na Divljem zapadu osjeaju kao kod kue. - Kada kreete odavde? - Odmah, naravno. A sada uradite to elite! Jemmy poe lagano prema svom kljusetu i uzjaha. Davy uini to isto te su tako pojahali lagano za tragovima koji su vodili na Zapad. Stranci ostadoe jo neko vrijeme da se posavjetuju, a onda i oni pooe za njima. Kad su sustigi dvojicu trapera, Davy se okrene prema njima i upita ih: - No, to ste odluili? - Jahat emo s vama do Helmers" homea, ali samo dotle. - Veoma lijepo od vas. - Davy se ponovo okrene od njih, i odsada traperi su se ponaali kao da nemaju nikog iza sebe. Oni pustie svoje konje da zagrabe drei se pri tom poput pravih Zapadnjaka naprijed nagnuti u sedlu, na izgled pospano i tromo, kao da nisu u stanju jahati. Ostali jahai su se naprotiv trudili da zadre propisan stav kao da je trebalo uvjebati pravilnom jahanju kolske konje. Pogledajte samo onu dvojicu tamo! - ree Leader svojim pratiocima. - Nisu u stanju ni jahati. Pa to se jasno vidi! A priaju nam tu kako su neki Zapadnjaci? Ne mogu im vjerovati. - Ni ja - sloi se jedan s njim. - Tko ovako sedi u sedlu kao oni taj neka mi ne soli pamet da poznaje Zapad. Ona pria o itanju tragova, koju su nam majstorski servirali, bila je sigurno samo prijevara. Ve njihova spoljanost odaje krajnje bijedne i triave karaktere. I onda da takvim momcima poklonimo nae povjerenje? - O tome nema ni govora. I jo da ih povedemo za Arizonu? Bili bismo pravi glupai! Momci su prosto zabezeknuli kad sam im spomenuo na nova 316 n vili su se tako poteni, sigurno samo zato to su s estorica a njih dvojica. Na spavanju emo pri- ziti da ne bi sluajno malo ranije odjezdili s naim novcem, a mi ostali da leimo kao leevi. Po itavom njihovom nastupu moe se naslutiti da ni od ega ne prezaju. U meuvremenu su se spomenuti visovi sve vie pribliavali. Tlo je postalo kamenito te su se Jemmy i Davy morali sve vie saginjati, jer se trag nije mogao tako lako raspoznati. Onda Debeljko najednom zaustavi svoga konja, pokaza rukom naprijed i ree: __Pogledajder tamo, stari Davy! Kakva bia stoje ono tamo u skupini? Davy je neko vrijeme mjerio otrini pogledom naznaene take i onda ree: - To su dodue one vrlo poznate vrste stvorenja, naime, pet konja i jedan ovjek, pri emu konji sigurno vie vrijede od ovjeka. - Hm, pet konja? Njima pripada naravno i pet jahaa, i budui da se samo jedan moe vidjeti htio bih znati gdje su se ostala etvorica djela. - Drim da se sigurno nisu mnogo udaljili. Ako im se jo malo pribliimo, moda emo ih otkriti, jer je razdaljina sada jo prevelika. Pojaimo jo malo naprijed! - I poto je Davy potjerao svoju mazgu, on odade: Mi svakako pred sobom imamo one bijelce od kojih je jedan ubijen. I sad mi se posve ini kao da vidim tamo prijeko neto poput ovjeka kako na zemlji eprka. Pogledajder one take tamo!

Sto je on nazvao takama, to su bila etiri ovjeka koji su u pravilnim razmacima udaljeni jedan od Drugog tvorili pravu liniju i lagano se u istom pravcu Kretali. j su Preostala etvorica koji pripadaju onim nima - ree Jemmy. - Oni se nalaze na stjenom tlu ae trag Indijanaca koji su izgubili. Sue p Prednosti koju su imali pred nama, mora da se ovi "su h 6 V6 ue vremena- To Je siguran znak da nijetir sobito obri itai tragova. Sad su nas prim11 - Vidi li kako su pojurili k svojim konjima? A nii, kako emo se mi ponaati prema njima?

317

- Hm! Sigurno je da su neke hulje. Moramo im zbog svoje vlastite sigurnosti pripaziti malo na prste Ipak mi se ne ini naroito preporuljivim da se suvie marno brinemo za njih. Bolje je da im ne stavimo do znanja ono to o njima mislimo. Dokle god se ne pokau neprijateljski prema nama, dotle moemo praviti miroljubiva lica. Naprijed dakle! Oni nas oekuju. I estorica dijamand-boys ugledali su sada skupinu konja i ljudi te se zbog toga primakoe dvojici trapera. Ipak su se osjeali u njihovom drutvu sigurniji nego sami. Petorica ljudi stajahu kod svojih konja s pukama na gotovs u rukama. - Stojte, inae emo pucati! Davy i Jemmy pojahae uprkos tome dalje. Le-aer i njegovi ljudi se meutim posluno zaustavie. - Stojte, kaem vam! - ponovi jedan od petorice. - Jo jedan korak i dobit ete metak u glavu! - Kojeta! - nasmija se Jemmy. - Neete se valjda bojati dva miroljubiva ovjeka. Sauvajte vae kugle! I mi imamo neto u naim cijevima. Petorica ne opalie, moda samo zato to se trapera zacijelo nisu bojali i to su svojom prijetnjom htjeli uliti strah, moda meutim i zato to je spokojno, sigurno dranje dvojice trapera na njih ostavilo dubok dojam. Oni pustie da im se dvojica priblie, ali su svoje puke jo uvijek drali na gotovs. Onaj koji je zapovijedao od ove petorice bijae pleata, zdepasta rasta. Gusta, crna brada prekrivala mu je donji dio lica tako da mu se usne nisu mogle vidjeti, ali po govoru se moglo zakljuiti da ima zeja usta. Kad se traperi zaustavie pred njim, on ree Iju-tito: - Vi ne znate kakva su pravila i obiaji Zapada. Kome se zapovijedi da stane, taj mora stati. Jasno-Zahvalite samo naoj uviavnosti to ste ostali ivotu. - Ne pretjerujte tako, ovjee! - uzvrati 3emmy- A kome biste vi imali da zahvalite to ste jo lV1-I mi imamo puke! 318 - By Jove, vi nam prijetite? Mi emo na sto ko-aja skinuti kuglom muhi glavu od trupa, neka vam f bude znano! S kakvim se namjerama potucate po ovome kraju? - To ste mogli znati i da nas ne pitate. elimo pogledati slijedee pomraenje sunca, koje se odavde najbolje moe pratiti. Bradonja nije znao kako da primi ovaj ozbiljno izreen odgovor. On pokaza zbunjeno lice i upita: - A kada e biti? __Veeras u dvanaest sati pet minuta i jedanaest sekundi. Kaem vam da je tako jedno pomraenje u pono neto velianstveno! - ovjee, hoete li da nas nasamarite? - obrecnu se drugi. - Pazite se dobro! - Naravno da emo to uraditi - nasmija se Debeljko. - Dugajlija Davy i Debeljko Jemmy su poznati kao oprezni Zapadnjaci! - Behold! - uzviknu crni braonja. - O vama smo ve uli. Davy i Jemmy su navodno tako smijean par da sam uvijek eznuo da ih jednom susretnem. Vjerojatno ete nam priutiti to zadovoljstvo da nam izvedete kakvu kominu predstavu. Plaamo dobro, pet centi po ovjeku, i jednu centu po konju. - To nije loe! Takav prihod u ovom cirkusu jedva da smo mogli oekivati. Ali mi smo nastupali samo pri pomraenju sunca. Morat ete svakako do dvanaest sati u ponoi priekati. Ako se meutim dotle ne elite strpiti, onda u meuvremenu izvedite sami nekoliko predmeta! Smije li se moda saznati koja ste "mena dobili od vaih uvaenih roditelja? Ove rijei bijahu izgovorene s tako simpatinom jazriou da je braonja odgovorio manje osorno: bif 9 Se zovem Steward. Imena mojih drugova nee Potrebna. Odakle dolazite zapravo? - Iz kraja koji lei za nama. - A kuda ste naumili? - U kraj koji lei pred nama. Tako! To ste vrlo duhovito odgovorili. Kako iz-vi kanite do Helmers" homea? 319- Da, budui da on nee k nama, moramo mi k njemu. Hoete li i vi s nama? - Hvala lijepo! Mi imamo drugog posla. Jeste li vidjeli trag koji je vodio pred vaim nosom? - Sta nas se tie taj trag! On potjee sigurno od ljudi koji su odjahali prema Helmers" homeu. Mi emo to mjesto i bez traga nai. - Jeste li proli pokraj lesa koji je tamo leao? - Da. - to mislite o njemu? - Da je mrtav. A to je mrtvo, to nas nee ujesti. Steward se zagleda dugo i ispitivaki u dvojicu trapera. inilo se kao da ne vjeruje "sasvim u ovakvu ravnodunost. Ali kad u njihovim otvorenim, estitim licima ne primijeti ni najmanjeg traga nekom nepovjerenju, on ree: - I mi smo vidjeli mrtvaca i njegova konja. Bila bi teta ostaviti sedlo i ostali pribor da istrune s konjem. Stoga smo stvari ponijeli sa sobom. - Da smo prije vas naili, mi bismo to isto uinili.

- Sasvim ispravno. Onda smo poli za konjskim tragom, premda on nije vodio u naem pravcu. Ovdje smo ga izgubili te smo se dosad uzalud muili da ga .ponovo naemo. Budui da e no uskoro pasti, mi smo odluili da se kanimo traganja te emo opet udariti naim ranijim putem. - A kuda vas on vodi? - Kroz Llano Estacado za El Paso, onda dalje prema Arizoni. - Po dijamante? - Ah ne. Neemo dati da nas uhvati ta groznica. Mi smo poteni i skromni farmeri, imamo tamo prijeko roake koji su se potrudili da nam nabave dobru zemlju koju emo obraivati. Nek" drago kamenje drugi trae. Farma donosi sporije, ali u toliko sigurnije plodove. - Neka svako radi po svojoj elji! Budui aa ste samo farmeri, ne udi me vie to niste u stanju pronai trag. Jedan vrijedan lovac ne bi ga ug uzalud traio. - De, pa vi ste poznati izviai. Pronaite ga " da! Hadoznao sam da li ete uspjeti. 320 Stranac ree ovo podsmjehujui se, ali mu Jemmy vori mirno: - To emo moi lako da uradimo, mda nas ta stvar inae ne zanima. Pruit emo vam samo dokaz da mi naemo ono to traimo. Oba trapera sjahae i pooe u dalekom krugu ko mjesta gdje su tobonji farmeri stajali. Tihi zviduk pozva njihove konje koji pooe za svojim gospodarima kao psi. Diamond-boys su u meuvremenu bili stigli i utei pratili razgovor. Sada, poto su se oba trapera udaljila, upita Steward: - Vi ste stigli sa ove dvije skitnice, ali izgleda mi da niste sa njima zajedno. Hoete li nam to objasniti? - Rado - uzvrati Leader. - Sastali smo se sa njima kraj lesa, ali njihovo ponaanje nam nije dalo nikakvog povoda da s njima sklopimo prijateljstvo. - U tome ste ispravno postupili. Ta dvojica ne uivaju nimalo dobar glas. Ja sam se ustruavao da im to kaem u lice. Nas su ve ranije opomenuli da ih se uvamo. Oni su svodnici razbojnikih bandi koje u Llano Estacadu vre prepade na putnike. Jo nedavno ovdje u blizini su ponovo ubili i opljakali etiri obitelji. To to se ta dvojica uljaju ovuda, daje naslutiti da su i oni sudjelovali u tom zloinu te da sada trae nove rtve. Nas meutim nee uloviti! - Pomislih to. Ja im ve od prvog trenutka nisam nita vjerovao. ele da nas namame da sa njima jaemo. - Kuda? Za Helmers" home a onda preko Llana Estacada za Arizonu. li 7i Kanite se to8a. sir! Ne biste tamo stigli! Jeste Posli za Arizonu da traite dijamante? r ,. Hoemo da kupimo neke, nemamo namjeru da . eward dobaci svojim suputnicima munjevit, zna-P?e onda primijeti sasvim ravnoduno: - eete napraviti veliki posao, sir, kupac dija-" mra imati novaca i to veoma mnogo. Mi ga i imamo.- Ali veze izmeu Arizone i Friscoa su vrlo nepouzdane. Pretpostavljam naravno da e vam novac poslati iz Friscoa ali vam se onda moe lako desiti da ga nemate upravo kad vam je najpotrebniji. Mi smo takoer ponijeli sa sobom znatne sume novca da platimo kupljenu zemlju, samo umjesto da nam ga doznae iz Friscoa, mi smo ga radije ponijeli sa sobom Tako je i sigurnije. - Bogme niste jedini koji su tako pametni. I mi nosimo sa sobom svoj novac. - Pametno ste uinili. Samo ga morate dobro sakriti, jer ovjek nikad ne zna ta se moe dogoditi. Mi smo ga uili u naa odijela. Pa neka ga nae onda neki razbojnik Llana! Kao to sam ve rekao, ja nemam povjerenja u onu dvojicu trapera. Oni znaju kuda smo krenuli te e se pouriti da to saope svojim ortacima da nas negdje saekaju. Mi emo stoga biti toliko mudri pa emo udariti u sasvim drugom smjeru. Ja vam savjetujem da to isto uinite i vi i da se povjerite nekom valjanom i opreznom vodiu. - To smo ve uinili. On nas eka u Helmers" homeu. - A tko je? - Zovu ga Juggle-Fre. - Juggle-Fred? uzviknu Steward dobro odglu-mivi zaprepatenje. - Je li vas uzeo vrag, sir? - Kako vrag? - Zato to je taj ovjek poznati lupe. Ve vam i njegovo ime to kae! On vam izvodi svakojake pre-varantske vjetine, a nadaleko i nairoko je poznat kao varalica. Ja u se, dakako, zakleti u to da je on saveznik ove dvije skitnice. On se nalazi u Helmers homeu i vi ste poli tamo. Onda ete pojahati s njim prijeko i u Llano Estacadu bit ete poubijani. y" nas se nita ne tiete, ali ja elim da izvrim svoju dunost i da vas opomenem. Steward ree ovo s takvom iskrenou i nutou da se Leaer dao prevariti te smueno glavu: - To je svakako neprijatna stvar. Mi smo 322 ohvalni za opomenu i vjerujemo da je ona posve Opravdana, ali ta emo bez vodia? __jfe mogu nikako shvatiti da su vas uputili

Helmers" homeu. Koji bi ovjek podigao svoju farmu tako blizu opasne pustinje Llano Estacada! injenica da je to uinio ovaj Helmers morala bi vas navesti na pomisao da stoji u vezi sa bravosima koji Llano Estacado ine nesigurnim. On ima duan i od njih preuzima plijen u zamjenu za sve ono to je potrebno. Ovo se samo po sebi razumije. Mene nitko iv ne bi odveo u tu kuu koju nazivaju Helmers-ovim domom samo da bi lake namamili estite namjernike. Iza ove lijepe obrazine skrivaju se ujdurme jedne itave bande ubica. - Zounds, sir, s te strane mi o toj stvari naravno nismo razmislili. Ne preostaje nam nita drugo, nego da se vratimo i da potraimo nekog drugog vodia, jer za tog Juggle-Freda ne elimo vie nita znati. Ali recite nam, imate li vi vodia? - Nama nije potreban jer dva moja suputnika poznaju Llano Estacado bolje nego depove svojih prsluka. Na njih se moemo osloniti. - Well! Zar ne bismo i mi mogli poi s vama? - To bi vjerojatno ilo, ali ja vam skreem panju na to da je to opet neopreznost s vae strane. Vi nas ne poznajete. - Oh, pa po vama se vidi da poteno mislite, mada su nam one dvije vucibatine htjele posoliti pamet da ste vi razbojnici. - Jesu li? . , Da. Oni su podrobno pretraili mjesto gdje je ""ao les. Zatim su rekli kako ste vi gonili dva Ind-smena. Jedan od njih je navodno bio ranjen, a drugi J onda ubio vaeg druga kome ste vi unakazili lice ga netko ne prepozna. sav Hang t all! To su rekli? ZaPita Stevvard ja .aPrePaten. - A pred nama su se ponaali kao -- nimalo nije zanimao. Eto vam dokaza da

avo

nosi! primj . prevod.K

323se tim lacima ne smije vjerovati! Tako podmuklo i lukavo nee postupiti ni jedan poten ovjek. Mi smo

sasvim sluajno proli pokraj onog mjesta. To to smo uzeli sedlo i pribor ne moe nam nitko zamjeriti-to je pravo prerije. Onda ste vidjeli da smo ovdje traili trag. Ovo smo uinili samo zbog opreza. - Nije potrebno da se branite. Mi znamo da ste vi poteni ljudi i mi vam poklanjamo nae puno povjerenje. Recite nam dakle da li ete nam dopustiti da vam se pridruimo! - Hm! - promrmlja Steward zamiljeno i slee ramenima. - Hou biti iskren. Mi vas poznajemo isto tako malo kao i vi nas. Nije nikad preporuljivo, ovdje na Zapadu, sklopiti na brzinu prijateljstvo a da se prethodno ne prokua. Raduje nas to ste nam poklonili povjerenje, ali ipak je bolje da mi poemo naim a vi vaim putem. Meutim, htio bih vam dati jedan dobar savjet. Tu nedavno susreli smo jednu brojnu druinu iseljenika koji ele preko Llano Esta-cada da na drugom kraju kupe zemlju. To su veinom Nijemci iz eke i Hessena. Oni su se juer odvojili od nas i veeras e zakonaiti nadaleko odavde, jer e im sutra zarana kraj njihovog konaka naii vodi. On je najuveniji i najpouzdaniji poznavalac Llano Estacada, skroman, poboan ovjek po imenu Tobias Preisegott Burton. Prikljuite li se toj druini, onda ete biti posve sigurni! Kod njih ima nekoliko dobro naoruanih ljudi te se nitko nee usuditi da ih napadne. - Mislite li? Hm! Vrlo dobro! Ali kako emo nai te ljude? - Veoma lako. Ako odavde krenete pravo prema jugu i svoje konje malo bre potjerate, nakon nekih pola sata ugledat ete pred sobom jednu usamljenu planinsku glavicu s koje se rui voda i potom se u maloj ravnici s istone strane gubi u pijesku. Kraj te vode se odmaraju iseljenici. Pa i kad se u meuvremenu smrai, neete ih promaiti, jer ete i s znatne razdaljine vidjeti njihovu logorsku vatru. - Ja vam se zahvaljujem, sir. Vi ste nas izbavili iz jedne velike neprilike. Mi emo odmah Kre324 nuti da se prikljuimo tim Nijemcima. Nijemac zna da bude bedast, ali je ipak poten. - A to u rei onoj dvojici vucibatina kad me upitaju kuda ste otili? - Recite im to hoete, to vam upravo bude palo na pamet! - Dobro! Ali ja vas elim opomenuti da ih morate zavarati to se smjera tie kojim ete udariti Ako to ne uinite, onda e oni poi za vama i vi ete im pasti u ruke. Pojaite dakle prividno jedan komad unazad dok vas ne budu mogli vie vidjeti Onda skrenite prema jugu! Ako me pitaju zato ste se vratili, ja u ve nai neko objanjenje 325 ELJEZNO SRCE Tako su se ovi nepoznati ljudi dogovorili. Obje skupine se prijateljski oprostie kao da su stari, dugogodinji znanci. Kupci dijamanata pojahae svojim tragom ne udostojivi dvojicu trapera ni jedne jedine rijei niti pogleda. Kad su se dovoljno udaljili da ne uju Stewardove rijei, bradonja se podrugljivo smijui obrati svojim suputnicima: - Njih sam dobro poduio. Hoe dijamante da kupuju! Za to je potrebno bar pedeset hiljada dolara. Lijepa svotica ako je strpamo u svoje depove! A to kaete za ove Zapadnjake? - Vucibatine! - opsova jedan.

4.

- Da. Kakva su nam samo prijetvorna lica pokazali. Ponaali su se kao da ne znaju brojati do tri, a ipak su sve tano proitali iz tragova. Znaju ak i da su bila dva Indijanca i da smo svog druga unakazili. Njihova otroumnost bi nam mogla biti opasna. Moramo ih ukloniti. - Ali kako, kada i gdje? Za to nije ostalo nimalo slobodnog vremena. Moramo pouriti da pobo-demo kolje u drugom pravcu i da time zavaramo iseljenike. - Hm, da, mnogo vremena nemamo, ali ako Pu" stimo da nam ova dvojica sada umaknu, onda smo propustili najljepu priliku. U Helmers" homeu sresi e Juggle-Freda, jednog od naih najveih neprijatelj koji je sigurno u stanju da nam ugrabi peenje tave. 326 _ Umlatimo ih jednostavno! - Naravno, to bi bilo najbolje. Ali pogledaj der, samo prema njima i onda budi tako dobar pa opali! Znatieljan sam kako e to izvesti. - On pokaza na lovce koji kao da su jo uvijek revno traili trag ne brinui se nimalo za Stewarda i njegove ortake-raz-bojnike. Osini toga ponaali su se kao da nisu ni najmanju panju obratili na odlazak kupaca dijamanata. - "s death! - opsova jedan od njih. - D pravu si. Ja tek sada opaam kako su te hulje lukavo uinile da ih ne bismo pogodili. - Da, oni vode za sobom korak ukorak svoje konje tako da bismo pogodili ivotinje umjesto njih. Ba su se na ovaj nain kretali u krugu! I zar ne vidi da desnu ruku stalno dre na obarau, a lijevom za cijev, spremni da svakog asa opale? Nek" samo jedan od nas na njih naniani i odmah e proitati njihove kugle. Ovo su vraki lukavi momci. A njihovi konji kao da imaju avola u tijelu. Izgleda kao da znaju da treba da zaklone svoje gospodare. Ti nitkovi dre isti korak s njima i ne putaju nas ni jedne sekunde iz svojih pakosnih oiju. Bilo je ba tako kako su ova dvojica govorili. Steward i njegovi nisu bili u stanju da opale prije od trapera. I kad su ovi zavrili s traenjem, oni pooe laganim korakom drei puke jo uvijek spremne da opale prema razbojnicima. Njihovi konji su ih opet vjerno pratili u stopu. ta vidim ovo? Boys su otili! - viknu Jemmy zaueno kao da je tek sada primijetio njihov nestanak. - Ve odavno - potvrdi Steward. - Tamo straga U dalJ"ini vidjet ete ih kako jau. w Ali zato natrag? Pa oni su htjeli s nama za ttoimers" home! Zato su se vratili? n h- a su Slupaci. Takvu neopreznost ovjek "smatrao moguom! Izgubili su svoje novce! -h! Imali su novac sa sobom? Ca . Da naravno! Jedan od njih je lisnicu s nov-cama stavio u bisage. Dok smo ekali na vas, 827on je primijetio da mu se rasparao av na bisagi i da mu je ispao novac. Kako su bili oamueni od straha! Istog asa su se okrenuli i poli natrag, ne htjevi da prije toga s vama porazgovaraju. Na polasku su nam jo doviknuli da vam kaemo da e sutra na-vee, ili najkasnije prekosutra u podne, stii do Hel-mers" homea i onda odmah krenuti s Juggle-Fredom za Llano Estacado. - Lijepo! Oko pravog razloga njihovog odlaska ja neu razbijati glavu. - Mislite li moda da su nas slagali? - Ne oni vas, nego vi nas. Mi nismo voljni da vjerujemo u izgubljenu lisnicu. Naprotiv, uvjereni smo da e krenuti sasvim drugim pravcem im ih izgubimo iz vida. - Sir, vi nas ponovo vrijeate! - O, ne! Ja vam kaem sao ono to mislim. Uostalom dat u vam jedan dobar savjet, mister Ste-ward. Kad ubudue budete davali nekome uputstvo za koje drugi ne treba nita da znaju, onda ne maite tako silno rukama po zraku, jer se u izvjesnim prilikama pokreti mogu isto tako dobro razumjeti kao i rijei! - Kako to? to mislite time? - Vi ste pokazali lijevom rukom prema jugu, a desnom ste napravili kretnju kao da ste htjeli opisati obrise nekog brda. Onda ste ljevicu spustili ispred sebe to je naravno trebalo da znai neku ravnicu. Kasnije ste pokazali unazad prema istoku, a odatle prema jugu. Sve je ovo bilo toliko jasno da vam tu itavu priu mogu ponoviti. - Onda uinite to! - Vrlo rado! Boys su se vratili prema istoku i sada, budui da ih vie ne vidimo, skrenuli prema jugu-Tamo s desne strane stoji neki brijeg, a s lijeve puca ravnica prema kojoj treba da se upute. Budui da ne poznaju ovaj kraj i da ste ih uprkos skorom mraku tamo uputili, ta ravnica ne moe biti daleko odavde. Mi smo veoma eljni da noas tamo zakonaimo.
328

Jemmy kod ovih rijei otro pogleda u Stewar-lice_ ovaj se nije mogao posve svladati. Po njemu ff moglo vidjeti da se prepao. - Kadite to hoete, r ali ne priajte nam nikakve romane! - vikne " grubo. - Kaite nam radije da li ste nali tragove? __Svakako da jesmo. Doite da pogledate! Jo se dobro vidi pa ete ih lako opaziti. - Onda poite naprijed! - To u uiniti, ali Davy, moj suputnik, poi e onda za vama. - Zato?

- Da pripazi da ne bi moda neka od vaih puaka dola na pomisao da uini kakvu samovoljnu glupost. Pripazite dakle na svoje cevljage! Ukoliko bi neka od njih ba eljela da opali, Davvjeva bi kugla odmah pogodila vlasnika te puke. - Sir, vi ste zaista suvie drski! - Nije valjda! Ja vam mislim samo dobro kad vas opominjem. Dakle poite! - Jemmy je poao naprijed pravo u smjeru otkuda je doao. Ostali pooe za njim, a na kraju je koraao Davy s pukom na gotovs i oima otro uprtim u svaki pokret ove petorice. Nakon kraeg vremena Jemmy se zaustavi, pokaza rukom na zemlju i upita: - Mister Steward, to vidite ovdje? Oslovljeni se sae da naznaeno mjesto malo bolje osmotri te uzvrati: - Ovdje je na stijeni leao jedan kameni koji je konjsko kopito smlavilo. - Moe li se takav kameni pretvoriti u brano Pod kopitom potkovanog konja? - Ne, ovaj konj je bio nepotkovan. Dakle, indijanski konj. Poite malo dalje! - -0 Se .pojavio Jedan isto tako samljeven kamen-je " T Je trag - ree Jemmy. Prava linija od g do drugog kamenia pokazuje prema zapadu. mo Je dakle Indijanac od jahao. da -T" Indi;ianac? Kako moete tako odreeno tvrditi zanit t0 IndJanac na nepotkovanom konju jahao - plta Stewart.

329

- Pshaw! - odgovori Jemmy. - Bedasti diamond-boys bit e da su vam sigurno rekli da znamo tko ste vi. Nije potrebno, dakle, da i dalje igramo murke. Vi ste orluine Llana, a mi smo poteni lovci kojima ne moete soliti pamet niti im nauditi. Kako ste uspjeli da steknete povjerenje tih boys, to vas zapravo ne elim pitati. U svakom sluaju vi ste grdno lagali. Mi neemo krenuti na jug da ih jo jednom opomene-mo. Za njih izgleda da je pravi uitak biti namamljen u Llano i tamo ubijen, i mi ne mislimo na to da ih liimo tog zadovoljstva. Mi smo uinili nau dunost i sad se moramo brinuti za sebe same. Ovdje na ovom mjestu nai se putevi razilaze. Vi ete ranije krenuti od nas, i to odmah! Pojaite za svojim Indijancem, ali se uvajte da sluajno ne uperite na nas koju od svojih puanih cijevi! Mi znamo da postupamo s ljudima vaega kova. Cijevi naih puaka su spremne. Jo jednu rije od vas ili makar jedan sumnjiv pokret i mi emo pucati! Okrenite se, objesite puke o sedla i uzjaite! Zbogom i pazite se da nam jo jednom ne doete na oi! On je stajao pored Davvja, i obojica su drali svoje puke na gotovs. - Mister Jemmy! - viknu Stewart sav bijesan. - Tako nas neete otjerati, mi smo... - Hulje ste vi! - prekide ga Davy otro. Mi imamo etiri metka a vas su petorica, posljednjega emo ubiti kundakom. A sad vam jo ovo kaem: onome koji bude samo jednu rije progovorio, prosvirat u kuglu kroz glavu! Dakle, gubite se! Ako vas ovdje vidimo jo nakon jedne minute, onda ste odigrali svoje! Ovo je bilo izgovoreno tonom koji nije ostavljao nikakvu sumnju. Sva petorica posluae u nemonom bijesu te se okrenue, objesie puke o sedla, po-pee na konje i utke odjahae. Jedan od njih je tea sebe privezao sedlo s uginulog konja. Tek kad su u brzom kasu prilino poodmakli, Pu stie konje hodom i okrenue se. Vidjeli su Davyja i Jemmyja jo uvijek na istom mjestu samo s skinutu" pukama. - S" death! - zakripa zubima Stewa"330

ko mi se neto nije jo nikada dogodilo. Zar pe-t ica ljudi koja se ne boje avola da pobjegnu pred dvojicom majmuna! Kad bismo samo znali to e sada uiniti. __ To se moe lako pogoditi - ree jedan od njih. __ Oni e poi za onim momcima da ih jo jednom opomenu. ..... __0 to veoma sumnjam, jer je njihova opomena ve jednom bila uzaludna. Ipak moramo poduzeti nae mjere i poi na jug. im ugledamo vatru iseljenika, zaustavit emo se i postavit emo strae koje e smjeni da proe samo na Tobias Preisegott Burton kad se vrati s Helmers" homea. Iseljenici naravno ne smiju nikako naslutiti da smo mi ovdje. Ukoliko se ova dva trapera, suprotno mome oekivanju, ipak tamo pojave, mi emo ih jednostavno ubiti. Indijanca emo ovog puta pustiti na miru, mada bi mu za ivot rado uzeo konja. Brat bratu vrijedio je tri stotine dolara, moda ak i vie. - Zapravo bilo je glupo to smo se zbog dva konja zakaili s Indijancima. Jedan je ubijen, a drugi je pobjegao. Zato imamo za petama ove trapere. Oni e u blizinu zakonaiti i sutra ujutru, im se svane, poi e naim tragom. Tada e naii na iseljenike i upropasti! e nam divan posao. - Ne, to nee uiniti. Njih su boys uvrijedili, te se za njih nee vie brinuti. Sigurno e najprije po-jahati Helmersovom domu gdje e pripovjedati d susretu s nama. Sto e onda tamo zakljuiti, to sad ne moemo znati. Ne preostaje nam nita drugo nego da prenesemo Burtonu da ve u zoru krene i da se sa iseljenicima forsiranim marom po mogustvu to br6 ud alji- Mi emo se meutim izgubiti jo mnogo ranije. Banditi pojahae puteni prema zapadu, a onda za-okrenue na jug. Jemmy i Davy su spustili svoje puke tek kad . "n se razbojnici izgubili s pukometa. Onda DezaDit J Vie rairi usta nego to su inae bila J IrJ, zadovljno se smijui: - No, moj stari Davy, a t! se dopada ovo? 331- Ba onako kao i tebi - odgovori upitani, zadovoljno se cerei. - Misli li da su boys zaista izgubili svoj novac? - U to ba nimalo ne vjerujem. Oni su otili dolje na jug. Zato i emu, to nas se vie nita ne tie. Mi smo ih opomenuli. Dalje za nas nema nikakvih obaveza. Smatrali su se krajnje mudrim i pametnim. Ne vidim razloga zato da im prosto nameemo svoju pomo. Mislim da je siroti Indsman dostojniji prijeko potrebne pomoi. - Svakako! Potraimo ga dakle! - Da. Znamo kojim je pravcem otiao, ovuda desno prema podruju starih rudnika srebra. Ona stvar s kameniima koje smo sami zgazili posluila je samo zato da ove vucibatine zavaramo. Ja sam jasno vidio kapi krvi i udilo bi me ako Indsmana ne bi nali u rudniku. Oni napustie ovo mjesto, ali se ne popee na konje, budui da je mrak poeo brzo padati te im je predstavljalo znatnu tekou. Kad su preli izvjesnu razdaljinu, ugledae na zemlji jedan mali predmet. Bila je to crvena, brino izrezana glava lule mira. Jemmy je podie, stavi u dep i ree zadovoljan: - Nalazimo se na pravom putu. Ova glava se otkinula od lule i neopaeno pala na tlo. Uskoro emo saznati da li je pripadala starom ranjenom ili mladom Indijancu.

- Sigurno starom. Teko da je mlai Indijanac bio ve gore u Minessotti da iz svetih kamenoloma donese glinu za svoju lulu. - Moda je lulu zaplijenio. Zaplijenjena lula se smije upotrijebiti, samo naslijeena ne. - Da li je ikada jedan Indijanac naslijedio lulu. Ona se uvijek zakopava s njenim vlasnikom. - Ima plemena koja se vie ne dre toga bas tako dobro. Uostalom, sudei po totemu koji je urezan na glavi izgleda da je njen vlasnik poglavica Koman-a. Dobro to znamo narjeje tog plemena! Stjenovito tlo se poelo sada uzdizati. Pred jahaima se s lijeve strane ukaza okomita litica, a s desn prostrano polje kra gdje je ovjek, a pogotovu konj, 332 pdva mogao proi. Tu gdje su ova dvojica koraala h se jedino prohodno mjesto te su mogli sa sigurnou pretpostaviti da su i Indijanci ovuda projahali. Kasnije su se nali pred jednim visokim mranim obronkom kamenja iz koga je bila izvaena ruda. Bio te to kr koji su iznosili iz rudnika i tu ga prosipali. Teko je bilo ocijeniti koliko je taj obronak bio visok, jer se u meuvremenu spustio mrak. Traperi skinue vodice s konja i privezae ih za dvije velike gromade. Onda se poee uz obronak verati. Pri tom se nisu nimalo trudili da izbjegnu svaki um ve su se, naprotiv, pobrinuli da se kripa kra pod njihovim nogama dobro uje. Ali svaki par koraka su se zaustavljali da osluhnu. Valjalo je saznati da li se gore nalazi netko koga su morali osloviti prije nego to bi se ovaj posluio svojom pukom. Za vrijeme jedne takve stanke oslukivanja oni ue um kamena koji se odronio. - Osluhni! - apne Jemmy. - Bilo je sasvim ispravno kad smo pretpostavili da su Indijanci gore. Oni su na oprezu. Ranjeni, ukoliko je uope jo iv, lei u rudniku. Mladi Indsman meutim dri strau na obronku. Oslovi ga, Davy. Davy ga poslua i viknu jasno ali ne naroito glasno uvis: - Tuinutpuk, kevanavuiki, nenetpa, hai - mladi ratnice, ne pucaj, mi smo tvoji prijatelji! Onda su ekah" odgovor. Prolo je izvjesno vrijeme kad su zauli pitanje: - Husihakard - tko dolazi? Bila su to samo etiri kratka sloga, ali su ona odala wo gore stoji, jer obe rijei potjeu iz narjeja iv-Jm Kmana koji okolo lutaju. - Vaha at tabutevo - dva dobra, bijela ovjeka - odgovori Davy. - Minam mistisi - doite gore! - razli jee se zgora nakon izvjesne stanke premiljanja, nje Dvo:iica trapera se uspee. Kad su stigli do gor-prifkruba obronka, oni ugledae uprkos mraku ljudsku nn-i. U koa Je ""Pravno pred njima stajala i drala sku na gotovs. 333- Tevua-ohe, Vatrenu Zvijezdu, uvenog poglavicu Komana, zar je on ovdje? - zapita Davy sav zauen. - Da, ali je mrtav. Ja sam Siba-Bik, njegov najmlai sin i njegovim u se ubicama osvetiti za njegovu smrt. Neka bljedoliki pou za mnom. On se verao naprijed a za njim su se penjali lovci Gore on prie jednoj litiei i stupi kroz otvor u stijeni. Bio je to ulaz u stari, naputeni rudnik srebra. Njih zapahnu rijedak dim. Kad su preli nekih tridesetak koraaja po hodniku, oni ugledae pred sobom malu vatru gdje gori. Gomilica s mukom skupljenog granja leala je pokraj nje. Plamen je imao jedini cilj da osvijetli mrtvaca koji je bio postavljen u sjeeem poloaju naslonjen leima na zid. eljezno Srce odloi svoju puku i sjedne nasuprot mrtvacu. On gurnu komad grane u vatru, podie koljena i obori svoju glavu na njih. U tom poloaju on je nijemo gledao netremice u les. Dvojica Zapadnjaka su stajali utke kraj njega. Oni su poznavali indijanske obiaje i znali da bi oaloenog sina rijeima sada samo uvrijedili. Lica dvojice Indijanaca nisu bila namazana bojama to je bio siguran znak da nisu s neprijateljskim namjerama krenuli na put. Mrtvac je bio lijep ovjek, kao to se Ko-mani i Apai uope istiu svojom tjelesnom ljepotom nad ostalim indijanskim plemenima. ak i u smrti njegovo je lice sjalo kao svijetla bronza. Oi su mu bile sklopljene a usne vrsto skupljene, jer je umro u stranim mukama. Donji kraj njegove indijanske lovake koulje bio je otkopan tako da se moglo vidjeti razgolieno tijelo gdje je prodrla neprijateljska kugla. Ruke su mu leale zgrene na butinama, dalji dokaz bolova koji su ga do posljednjeg asa muili. Tek nakon dueg vremena Jemmy i Davy sjedoe i to tiho, sasvim tiho, kao da su se bojali da ubijenog umom ne ometu u njegovom poinku. Blizina preminulog djeluje gotovo uvijek kao prizor neke svetinje.
eljezno Srce primj. prev..
336

rtnika obuzme neka pobona jeza im osjeti dah podie Siba-Bik glavu, pogleda dvojicu lo-Tree: - Vi ste uli za Vatrenu Zvijezdu, pogla-Komana? Onda znate da je bio hrabar ratnik? - Da, potvrdi Jemmy. - Mi smo poglavicu odmah prepoznali im smo ga ovdje ugledali. Upoznali smo ga tamo prijeko na Rio Boxou gdje nam je pritekao u pomo kad nas je prepala jedna eta Poni-Inijanaca. __Onda ete biti uvjereni da e i u vjenim lovitima zapovijedati mnogim ratnicima. Ali Manitou ga nije pozvao k sebi u borbi. Poglavica Komana je ubijen. - Kako se to dogodilo, i kako ste zapravo doli ovamo?

- Bili smo duboko u zemlji bljedolikih. Ratnici Komana su zakopali svoje ratne sjekire i ivjeli u posljednje vrijeme u miru sa bijelcima. Nisu se bojali da idu u gradove blijedih ljudi. Vatrena Zvijezda je lovio sa svojim ljudima pokraj rijeke koju nazivaju Rio Pecos. Tamo su sreli bijele ljude koji su htjeli u daleki grad po imenu Memphis. Budui da put do-tamo drugi crveni ljudi ine nesigurnim, oni su zamolili Vatrenu Zvijezdu da im da jednog vinog vodia. On odlui da ih sam prati i da sa sobom povede i mene da vidim gradove i kue bijelaca. Mi smo sretno stigli u Memphis i onda smo sami pojahali natrag. Danas, kad je poela posljednja treina dana susretoe nas ubojice. Traili su da im predamo svoje konje. Kad im m nismo dali, jedan od njih opali metak u trbuh Vatrene Zvijezde. Poglaviin konj se poplai i pojuri. f. sam morao za njim, jer je bio ranjen te se zato nije mogao boriti sa bljedolikima. Ako ste vidjeli trag, nda ete znati to se potom desilo. Da, ti si jednog od njih ubio i skinuo mu skalp. j ako je. Njegov skalp visi ovdje o mom pojem A11a U skinuti J i skalpove ostalih. Za vrip. e nci Ja u oplakati oca i zapjevati posmrtnu J smu poglavici. Ujutro u ga privremeno sahraniti u ov g kamenja, a onda u dovesti ratnike Ko22 M --. ortovlBW 337mana da junaku podignu grob koji e pristajati njegovoj hrabrosti i njegovom dostojanstvu. im mrtvaca budem sklonio ispred oiju sunca, ja u potraiti trag ubojica, a sada vam kaem: iba-Bik nije jo poznat ratnik, ali on je sin jednog poznatog poglavice i teko bljedolikima za ijim tragom on poe! Oni su izgubljeni! On ustade, prie svom umrlom ocu, spusti mu ruku na glavu i nastavi: - Bljedoliki se zaklinju; jedan Koman meutim govori bez zakletve. Zato zapamtite moje rijei: im Vatrenoj Zvijezdi bude podignut grob, na njegovom vrhu visit e est skalpova njegovih ubi-ca. eljezno Srce je ovo rekao, i tako e se desiti!

5. PIJUN
U podne idueg dana sjedio je Helmers sa Juggle-Fredom i Hobble-Frankom opet za stolom pred kuom. Crnac Bob nije bio sa njima. On se sklonio u staju sa Crncom Herkulom, slugom farmerovim. Ova tri ovjeka koja su od juer postali veliki prijatelji govorili su marno o jueranjem doivljaju i o njegovu krvavom svretku. Otuda nije bilo nikakvo udo to su govorili o mnogo emu to je u vezi sa smru, pa na kraju ak i o utvarama. Helmers i Fred su odluno zastupali miljenje kake je nemogue da se dua preminulog vraa i da se moe vidjeti. Frank je meutim branio vjeru u utvare i kad su druga dvojica ostali kod svoje sumnje, on uz-viknu Ijutito: - Vama se dvojici ba ne moe pomoi! Kad bih ja bio mrtav, onda bih vas danas u ponone sate obiao. To bi vas nauilo na drugo i bolje miljenje o njima! - Daj nam samo jedan dokaz, jedan jedini! - nasmija se Fre. - Onda emo ti povjerovati. Jedan dokaz? Kojeta! Dokazi ne dokazuju ba nita! Ako postoji rije utvara, onda prema tome po-It? !.ona" To vam e J Jasno kao sapunica. Moritzbur-. uitelj, kome imam da zahvalim za svoju izobraz-__" takoer je vjerovao u duhove. Stoga moram... - Frank se prekide jer ugleda jednog konjanika gdje azi, u uniformi dragonskog oficira, Sjedinjenih DrOn se pribliavao u brzom galopu s juga i zausta-Vl Pred trojicom ljudi.
338
22"

339-

Good day, dentlmeni! - pozdravi ih on __ Nalazim li se zaista na farmi koju nazivaju Helniers" home? - Yes, sir! - uzvrati Helmers. - Ja sam ovjek kome pripada ova kua. - Helmers lino? Radujem se to vas vidim, ier sam doao da se kod vas malo raspitani. - O emu? - To se ne da tako brzo rei. Doputate li da se malo kraj vas odmorim? Oficir sjaha i sjede kraj njih. Oni ga osmotrie dobro. Bio je snana zdepasta rasta i nosio gustu crnu bradu. Pogled mu je bio otar i prodoran. Usta mu se nisu mogla viejti poto je brkove eljao na dolje. - Ja sam captain Gordon Benyon i ovdje sam doao tako rei kao izvia - zapoe on lakim tonom. - Mi smo se zaustavili kod Fort Silla i elimo u Llano Estacado. - Zato? - zapita Helmers. - Savezna vlada je obavijetena o bezbroju zloina koji su u posljednje vrijeme izvreni u Plainsu. To je zahtijevalo najzad strogu kaznu. Ti zloini oito stoje u uskoj vezi te moramo pretpostaviti da emo imati posla s jednom dobro organiziranom bandom. Njima e biti zadan snaan, ubitaan udarac. Dva es-kadrona konjice su dobili nalog da ga izvedu i da oiste Plains od sumnjivog oloa. Mene su poslali u izvidnicu da prikupim podatke i da stupim u vezu sa okolnim stanovnicima. Naravno, mi polazimo od uvjerenja da e nam svaki poten ovjek ukazati potporu-

- To se samo po sebi razumije, captain Benyon! Drago mi je to ste najprije svratili kod mene, te moete biti uvjereni da u vam od sveg srca pomoi. John Helmers je poznat kao ovjek na koga se svaki valjan momak moe osloniti. - O tome sam uo i zbog toga dolazim k vama. Helmers pokaza prema oficiru puno povjerenjeOn mu najprije ispria to je uo od tradera i onda m" iznese jueranji dvoboj i stranevu smrt. e Benvon ga je paljivo sasluao. Na licu mu se n pomae ni jedna crta, ali mu oi zasvjetlucae. "e340

povjerova da to mora pripisati vojnikovom ue-u u njegovom prianju o tom dvoboju. Neki paljiviji promatra bi, meutim, otkrio moda da ovo svjetlucanje u oima nije bilo nita drugo do blijesak srdbe, mrnje. Pest mu se zgri oko drka sablje, a jednom se ak uini kako mu zubi tiho zakripae. Inae je bio miran i od srca se trudio da ne pokae nita drugo do napregnutu panju. Kada je Helniers zavrio svoju priu, on pree na ope prilike u ovom kraju, na opasnosti, Llano Esta-cada i zakljui sa rijeima kako smatra da e teko dva eskadrona konjice istovremeno projahati kroz pustinju. Nedostaje hrane i, to je glavno, vode. Ako se opskrba eli ponijeti, onda je potrebno mnogo teglee marve koja e pohod samo usporiti. - Moda ste u pravu, ree oficir. Mene se to ni najmanje ne tie, jer to je stvar glavnog zapovjednika. Ali recite mi, sir, to zapravo znate o duhu Llano Estacado! Ja sam ve toliko uo o tom neshvatljivom biu, ali neto pouzdano jo nisam mogao saznati. - Ni ja, ni svi ostali o njemu nita vie ne znaju, nego to vi znate. Svatko uje o duhu, ali nitko ne zna da o njemu neto podrobnije kae. Ono to znamo o njemu, mogu vam u nekoliko rijei saopiti. Duh Llano Estacada je neki tajanstveni konjanik koga jo nitko nije izbliza vidio. Tanije reeno: svatko tko mu je vidio lice, morao je to odmah platiti smru od kugle koja ga je pogodila posred ela. Upadljivo je to to su ti mrtvaci bili uvijek zloinci koji su Llano Estacado inili nesigurnim. Prema tome, ini se, da je taj duh neko lice koje je stavilo sebi u zadatak da kazni zloine poinjene u Llano Estacadu. - Dakle neki ovjek? - Naravno! Ali kako mu uspijeva da se u isto vrijeme na-"e svuda i da uvijek ostane neopaen? Pa i njemu je Potrebno jelo i pie a konju zob i voda! Otkuda T A kaJ O je upravo ono to nitko ne moe shvatiti. K mu samo polazi za rukom da nikoga ne 341- Hm! Vi me zaista mnogo pitate, sir. Priaju da su ga vidjeli, ali samo izdaleka kako mine, noen burom. Cesto puta ispred i iza njega izbijaju" var-nice. Imam jednog znanca koji ga je nou vidio. ovjek je tvrdio da e poloiti hiljadu zakletvi kako su oko glave, ramena, laktova, cijevi puke i jahaa, a isto tako i oko usta, uiju i repa konja lizali mali jezici plamena. - Kojetarije! - Tako bih i ja pomislio, ali moj znanac je ovjek koji voli istinu i iz ijih usta ne bih mogao oekivati pretjerivanja i lai. Onda Hobble-Frank uze rije. Govorili su na engleskom stoga je sada njegov govor bio saet i jasan kao i u ostalih. Samo kad bi govorio njemaki u njegovoj bi glavi poele da se vrzmaju arene muice. - Gle sad njih? - uzviknu on. - Nitko nee da vjeruje u prirodnost natprirodnog. Ja tvrdim da duh Llano Estacaa nije nikakav ovjek ve neko sablasno bie koje je preostalo od grkih furija i koje se povuklo u pustinju Llano Estacado poput starog osobenjaka u svoje potkrovlje. Sklon sam povjerovati da iz njega izbijaju plameni i varnice. Mi smrtni ljudi puemo iz ustiju u velikim koliinama duhanski dim. Zato onda duh ne bi mogao izbacivati vatru? - Ali, kako moe duh gaati iz puke? - zapita Benyon dobacivi Hromom Franku prezriv pogled. - Zato ne? Ja sam u jednom vaarskom cirkusu vidio kokoku koja je pucala iz malog topa. Sto je mogla koko, zato ne bi mogao i duh! - Vi se sluite veoma neobinim dokaznim postupkom, sir, ali u tome ne pokazujete naroiti razbor i otroumlje! Ove rijeci mora da su uvrijedile Franka, te on uzvrati otro: - Ovo je naravno istina, ali ja imfj svoje razloge zato ne govorim onako ueno kao S bih zapravo mogao. Vae lice naime daje naslutiti me uope ne biste razumjeli kad bih upotrijebio hovite govorne obrte. 342 __ gjr __ obrecnu se na njega oficir. - to vam adana pamet da jednog dragonskog kapetana Sjedinjenih Drava ovako vrijeate? J __pshaw! Ne uzrujavajte se! Vi ste sami zapoeli s uvredama te se morate pomiriti s mojim odgovorom. Ako to ne elite, pa dobro, ja sam spreman da tu stvar poravnam potenim dvobojem. Po oficiru se moglo vidjeti da ga je stajalo mnogo truda da svlada svoj bijes; pa ipak njemu poe za rukom da odgovori mirnim glasom: - Bilo bi mi ao da vas ubijem. Vjerujte da znam odlino da rukujem pukom, ali ja nisam nikakav rowdy i tuem se samo sa oficirima. Uostalom bila bi prava bezobzirnost prema misteru Helmersu ako bismo kod njega prolili krv. Ja namjeravam ostati ovdje dok ne stigne moj eska-dron te mi je stoga veoma stalo da u njegovoj kui vlada mir.

- Zato sam vam veoma zahvalan, sir - ukljui se Helmers u razgovor. Ako elite kod mene saekati, onda u vama dodijeliti sobu, a vaem konju dobro mjesto u staji. On ustade, a to isto uini i oficir, i obojica se uputile s konjem u staju. Kasnije se gostioniar vratio sam i rekao ostaloj dvojici da je Benvon ostao u svojoj sobi da se odmori. Helmers se radovao prisustvu jednog ovakvog gosta isto tako i dolasku dragona. Frank, meutim, ree maui glavom, i to na njemakom: - Meni se ovaj ovjek nimalo ne dopada. U njegovu licu ima neeg to mi vrijea osjeaje njenosti. Njegove mi oi izgledaju kao dva masna okaca na posnoj juhi. One tako podmuklo gledaju da se od njega ne moe nita dobro oekivati. Ja ne bih htio ak ni aa ga stavim na probu da vidim da li je poten momak. Ne vjerujem da bi znao izgovoriti ni lozinku "ibebok". ibebok? Zato ba tu rije - zapita Juggle-Fred. To ne zna dakle, uprkos svojoj epidemijskoj ieonaobrazbi? Rije ibebok, koja zapravo znai koNasrlljivac primj. preV..
343lica,

odigrala je golemu ulogu kad su Huni u kajzera Temistoklea htjeli osvojiti Labu. Huni su naime nosili svoju opremu na tim kolicima. Kad su htjeli preko Labe, imali su namjeru da je prijeu kao nepoznati ljudi te su se izdavali za brazilijanske Arape. Tu se meutim naao kraj vode stari feldmaral Derfflinger i naredio svakom od njih da izgovori rije ibebok. Kome to nije polo za rukom njemu je jednostavno sabljom odrubio glavu. Poto Huni nisu imali potrebnu grlenu aparaturu da bez naprezanja izgovore "" kazali su svi "ibebok" i izgubili svoje glave. Oba njegova sluaoca razrogaie oi. Nisu znali da li da se smiju ili da zaurlaju. - Ali Frank! - viknu najzad Fred. - Kuda si zapravo to otiao! ibebok! Sigurno misli na rije "ibolet" koju su kao lozinku traili Gileadiani od djece Efraima, kako to stoji u Knjizi sudija? - Tacet! Ili zato to ne razumije hebrejski, rei u ti ovo da razumije: spusti pokljopac na pljucu! Fre, elim posljednji put da te opomenem! Ako mi rijei vie ne pomognu, onda u prijei na djelo. Kod tvog slijedeeg uvredljivog sofonizma izazvat u te na dvoboj. Moja e te kugla opruiti koliko si dug i onda e ti biti kao onom gornjobavarskom drvosjei koji je naveer doao mrtav kui. - Njega ne poznajem. - To ti vjerujem, jer ti ba nita ne zna. Tog drvosjeu je ubio hrast, kad ga je htio oboriti. Seoski stolar izradio mu je spomen-plou, obojio je lijepo zelenom bojom, naslikao na njoj njega i hrast i ispod toga napisao: "Sav sretan prije rane zore ja pooh u visoke gore da stabla obaram i sijeem. Al" putem jedan hrast me zdrobi, ah, k"o les u najljepoj dobi kui ja dooh tuan naveer!" Frank je bio sav ponesen govorom te svoju P1" diku sigurno ne bi zavrio da ga nisu prekinuli. Na!

344

Helmers pokaza rukom prema sjeveru i kad "me" dvojica uprijee pogled u tom pravcu, oni azie jednog konjanika gdje dolazi. Hromi Frank se brzo podie sa svog sjedala i uzviknu: - Old Shatterhand! ..... Juggle-Fred zasjeni oi rukom i upre otar pogled u jahaa koji se pribliavao te ree sav rado-; _ Dakle ipak! Koliko sam eznuo za tim da ga upoznam! On ustade, kao i Helmers, i s puno strahopotova nja pozdravi uvenog Zapadnjaka koji je upravo sja-hao sa svog prekrasnog drijepca vranca. Lovac odmah prie Helmersu, prui mu ruku i ree na njemakom jeziku: Smijem li pretpostaviti da su me kod vas najavili, gospodine Helmers? Nadam se da vam nisam nemio doao. Helmers mu prodrma ruku i odgovori: - Hob-ble-Frank mi je dakako rekao da ete doi, i ta me je vijest veoma obradovala. Stavljam vam itavu moju kuu na raspolaganje. Raskomotite se i ostanite kod mene koliko god elite! - Hvala, samo dugo neu moi da ostanem, moram kroz Llano Estacao, da se tamo prijeko naem s Winnetuom. - I to mi je Frank saopio; volio bih kad bih mogao s vama poj aha ti da vidim poglavicu Apaa. Ali recite mi, sir, odakle me poznajete! Vi ste me odmah nazvali mojim pravim imenom. Mislite li moda da je potrebno naroito otro-umlje da se u vama prepozna vlasnik Helmers" homea? Na sebi imate kuni haljetak i upravo naliite ovjeku kakvog su mi opisali. - Vi ste se raspitali za mene? - Svakako. Na Dalekom zapadu je preporuljivo, P mogustvu, najprije upoznati ljude koje traite. . OEna sam da ste Nijemac te sam vas zbog toga oslovio na naem maternjem jeziku. Smijem li mosaznati, tko je drugi gospodin? c ne kadanji opsjenar. - Ja sam obian prerijski r.. bino me zovu Juggle-Fred - upade mu u 345jaha, sir, i ne mogu zamisliti da vam je moje ime poznato.

- Zato ne? Tko se tako dugo po Zapadu potucao kao ja, taj je sigurno uo za Juggle-Freda. Vi ste valjan izvia i, to je jo vanije, poten ovjek Evo vam ruke! Bit emo dobri drugovi dokle god nam bude doputeno da ostanemo zajedno? Premda na Divljem zapadu ne vae nikakve razlike po rangu, ipak su ljudi navikli da istaknutim lovcima ukazuju naroito potovanje. Na Fredovom licu, koje se smijeilo od sree, ogledao se ponos koji je osjeao to ga je Old Shatterhand na ovaj nain pohvalio. On prihvati pruenu ruku, stisne je od sveg srca i uzvrati: - Kad govorite o drugarstvu, onda je to za mene ast koju moram tek da zasluim. elio bih kad bih mogao ostati dugo kod vas da se mnogo emu nauim. I ja sam htio preko Llana Esta-cada. Ako biste mi dopustili da vam se prikljuim, ja bih vam bio veoma zahvalan. - Vrlo rado, sir. Preko Llano Estacada najbolje je jahati u to veem broju, naravno pod pretpostavkom da jedan ne mora ekati na drugog. Kada ete krenuti? - Mene je druina nekih diamond-boysa zavr-bovala za vodia. Oni e danas stii ovamo. - Taman dobro, jer i ja elim sutra da krenem. Poto govorite o diamond-boys, smijem li pretpostaviti da su krenuli za Arizonu? - Sasvim ispravno. - Dobro, onda ete sigurno vidjeti Winnetoua. Mjesto gdje emo se sresti lei vam uz put. Uto se pojavi, sijajui sav od radosti, Crnac Bob da pozdravi Old Shatterhanda i da se potara za njegova konja Hatatitla. Onda su sjeli; Helmers ode u kuu da za goste narui dobru uinu, a sa sobom donese odmah pie i sjedne pokraj lovca da porazgovaraju o jueranjim dogaajima koje je prije svega valjalo ispripovijedati. _ _ Dragonski oficir je rekao da se eli odmoriti, to nije uinio kad je doao u svoju sobu u Iju. On je spustio rezu na vrata i zamiljen 346 dao po sobi- Ta ProstoriJa Je bUa okrenuta prema eru te je tako mogao primijetiti dolazak Old Shatterhanda. Stajao je kraj prozora i promatrao lovca. Tko li Je ovaj momak i kuda je naumio? pitao se. Po svoj prilici i on namjerava preko Llana Estacada. Ovo je sumnjivo. On izgleda kao izvanredno dobar jaha i ostavlja utisak pravog Zapadnjaka. Ako poe tragom njemakih iseljenika, onda nam lako moe pokvariti itav posao. Ve i od Juggle-Freda moram se pripaziti. Srea to kupci dijamanata nee doi Holmers" homeu. On e ovdje ekati na njihov dolazak sve dotle dok nam vie ne bude mogao koditi. Moram pokuati da i ovog neobinog doljaka ovdje zadrim dok ne izvedeni svoj plan. Volio bih samo da ona dva momka od juer ne stignu uskoro i ne pokvare sve! Benyon je priekao jo neko vrijeme i onda se spustio s namjerom da se pridrui ljudima koji su sjedili pred kuom i jeli. Ovaj tobonji dragonski oficir bio je u stvari preobuen Llano-leinar i to nitko drugi do onaj Ste-ward koji je jue sa svojim ljudima napao i gonio dvojicu Komana a onda se susreo sa Davvjem i Jemmvjem. Old Shatterhand je u meuvremenu bio podrobno obavijeten o jueranjim dogaajima, a Helmers je taman spomenuo da mu je stigao neki oficir. Tada se pomoli Steward, i Helmers nastavi: - Evo nam ga captain. On e nam lino ispriati zato je doao ovamo. Sluaj, eno, jo jedan tanjur za naeg oficira! Ovaj se poziv odnosio na domaicu koja se pojavila na prozoru da vidi goste. Ona donese tanjur i . ir sJ"ede da se u drutvu jelom zaloi. Nije se ma-0 "Pteio kad je uo Old Shatterhandovo ime, te svim silama trudio da svlada svoj strah. Otrim giedom mjerio je uvenog Zapadnjaka. Lovac je to gurno vidio, ali se ponaao kao da nita ne pri-mjeuje. Oficir ponovo izjavi ono to je rekao kad je stigao. toni mu je izmaklo iz via da je Old Shatferhan 347duboko navukao svoj eir na lice i ispod oboda kri som promatrao govornika. Kad je oficir zavrio, 10I vac ga upita bezazleno: - A to rekoste, gdje je va eskadron, sir? - Kod Fort Silla. - Otuda ste poli u izvianje? - Da. - Ja sam prije mnogo godina bio jednom u Fort Sillu, kad je tamonjem garnizonom komandirao co-lonel Olmers. Kako se zove sadanji komandant? - Colonel Blain. - Ne poznajem ga. Vi rekoste da e vai dra-goni stii ovamo ovih dana? Kakva teta da ne mogu doi ve danas ili sutra! Mogli bismo s njima po-jahati kroz Llano Estacado" to bi mnogo znailo za nau sigurnost. - Onda saekajte njihov dolazak! Jedan dan moete ba propustiti? - Jedan dan? Hm! Mislite li doista da se radi samo o jednom danu? Onda nam se miljenja veoma razilaze! - Kako? - Jer ja sam uvjeren da vai dragoni nikad nee ovamo stii. Znam naime sasvim dobro da u Fort Sillu i okolo njega nema ni jednog eskadrona koji bi dobio nalog da se uputi u Llano Estacado.

- Oho! Hoete li rei da laem? - obrecnu se tobonji oficir. - Da, to upravo elim! - uzvrati Old Shatterhand sasvim mirno kao to je i dotle govorio. - The devil! Znate li da je ovo uvreda koja se samo krvlju moe oprati? - Da, zapravo bismo se morali tui da ste stvarno oficir dragona Sjedinjenih Drava! - ovjee! - viknu Steward izvukavi iz P3a" sa jedan od svojih pitolja. - Jo jednu ovakvu rije i ja u vas sloiti na gomilu! , Jo s prijetnjom nije ni svrio, a Old Shatterhan se ve naao pred njim, istrgao mu pitolj iz ai iz pojasa i rekao, ali ovog puta sasvim drugim ,. _ Ne budite tako brzopleti, ovjee, inae
Pukovnik primi.

ii to da ispatate! Ako vas sada potedim, da je to samo zbog toga to protiv vas nemam nikakvog neposrednog dokaza krivice. Najprije u ove vae revolvere uiniti bezopasnim. S tim rijeima on isprazni oba pitolja i nastavi: __Onda vam elim rei da upravo dolazim iz port Silla i poznajem tamonjeg zapovjednika. Prijanji se svakako zvao Blaine, ali je prije tri tjedna opozvan pa ga je zamijenio major Owens, to izgleda da jo ne znate. Kaete da ste prije nepunih tjedan dana krenuli iz Fort Silla, onda biste morali poznavati majora Owensa. Budui da ga ne znate, zakljuujem da tamo niste bili i da je ta pria o vaim dragonima i njihovom pohodu u Llano Estacado ista prevara! Steward je bio posve smeten. On se trudio da to prikrije te ree: - Pa dobro, priznat u da moja eta nije kod Fort Silla. Ali da li je to dovoljno da tu stvar drite za prevaru? Opreznost mi nalae da vam ne odam istinito mjesto boravka mojih ljudi. - Ne brbljajte tu kojekakve gluposti! Uostalom, ja vas sada ne vidim prvi put. Zar niste jednom bili u istranom zatvoru zbog prepada na vlak u Las Ani-masu? Uspjeli ste uz pomo nekoliko propalica da dokaete alibi. Ipak ste bili krivi! Bili ste dodue osloboeni, ali ste meutim samo brzim bjegstvom umaku sudiji linu. - To nisam bio ja! - Ne poriite! Ime vam je bilo tada Stuart ili fcteward ili neto tome slino. Ja ne znam, a i ne elim saznati kako se sada zovete i kakvu svrhu ima ovo preoblaenje. Podignite samo brkove! Siguran sam a e se ukazati zeja usta. Tko vam daje za pravo a me ovako saslua-ate? - zapita Stewar u bespomonom bijesu. - Ja lino. Uostalom mislim da i nije potrebno vam vidimo usta. Pa ona vam se poznaju po goru, zato znam to u s vama uiniti. Evo vam i Je- Izgubite se to prije odavde i budite sretni oruto
349 348ste

ovaj put ovako lako proli! Ali uvajte se da m ponovo ne stanete na put! On mu baci pred noge ispranjene pitolje, ste ward ih podie zadjenu za pojas i ree: - Ovo to ste protiv mene iznijeli naprosto je smijeno. Sigurno me zamenjujete s nekim drugim. Moji dokumenti su gore u sobi i ja u vam ih donijeti da vidite. Benvon se izgubi. - Kakav nastup! - ree Helmers sav uzrujan. - Jeste li zaista sigurni u ovo to tvrdite, sir? - Sasvim - uzvrati Old Shatterhand. - Zar nisam odmah to pomislio? - upade u rije Hobble-Frank na njemakom jeziku. - Taj momak ima protuzakonito lice poasnog graanina, l ja sam mu svoje miljenje ve kazao! Priali su jo neko vrijeme o ovom dogaaju, a onda ponovo preli na Llano Estacao. Svatko je znao da ispria po neki strahoviti dogaaj, i sigurno bi se razgovor oduio do u poznu no da sa nije najzad pojavio Bob sa Helmersovim Crncem. Herkul naime upita svoga gazdu: - Hou pitati massa Helmers kuda staviti tolike konje kad dou? - Koje konje? - zapita domain. - Konje vojnika po koje sada otiao oficir. - Ah! On je odjahao? - Da, on otii. Prije toga on rei da dovesti mnogo konjanika u Helmers" home. - Tako dakle, on se kriom udaljio! Ovo doka zuje da nema istu savjest. Kojim pravcem je udario? - On staviti sedlo na konja, izvesti konja iz staje, popeti se, najprije pojahati oko staje a onda poi onamo. - Kod posljednje rijei Crnac pokaza rukom prema sjeveru. - Ovo je sumnjivo. Trebalo bi pojahati za ovim momkom. Veoma sam eljan da ga upitani zato nije oprostio. - Pa zato ne uinite to? - nasmijei se - Shatterhand. - Neete stii daleko na sjever! - Zato? 350 __ jer je taj pravac sigurno samo neka zamka. . g0vjek svakako nema potene namjere. Kad je

vidio da smo ga prozreli, smatrao je preporuljivim da se izgubi ali sigurno ne u pravcu kuda je zaista htio. I no to Je vJsci Priao bila je samo prevara. _ To i ja sada vjerujem. Ali recite mi bar s kakvom je namjerom doao k meni! _ Mogao bih vam o tome iznijeti samo svoje pretpostavke. Siguran sam da je doao ovamo da se o neemu obavijesti, da neto sazna. ta bi to moglo biti? Va home je za mnoge polazna taka na putu za Llano Estacao. Mislim da je htio pogledati da li kod vas sada ima ljudi koji bi eljeli krenuti preko pustinje. - Hm! - proguna Helmers. - Znam, smatrate tobonjeg oficira pustinjskim leinarorn. - Svakako. - Onda ga nismo smjeli pustiti da ode, ve ga je trebalo uiniti bezopasnim. No, to je bez dokaza bilo nemogue. On je saznao da Juggle-Fred oekuje kupce dijamanata. Moda je otiao da pripremi prepad na njih. - To mi izgleda vrlo moguim. Ovaj zlikovac nije sam u ovome kraju. Sigurno da ima uz sebe jo nekolicinu njih koji ekaju na njegov povratak. Mi mu nismo mogli nita uiniti. Ja ga nisam smio zadrati, premda sam slutio da e se oduljati. Sada, meutim, budui da je otiao, htio bih se barem uvjeriti da li je moja slutnja ispravna te u poi za njegovim tragom. Kad je otiao? . Prije jednog sata i jo jedne polovine, moda - ocijenio je, duboko zamislivi se, Crnac kome je ovo Pitanje bilo upueno. - Onda se moram pouriti. Jeste li voljni da po-aet" sa mnom, metri? ble ?elmers nlJe mogao napustiti svoju farmu. Hob-e " ank i Juggle-Fred rekoe meutim presretni da terh ahati S nim te
su usk

n terh ati S nim te su uskoro zajedno sa Old Shat nanom poli tragom tobonjeg oficira. a -fa.""e voio samo jedan mali dio prema sjeveru a Je preko istoka skrenuto na jug i konano 351udario jugozapadnim pravcem. Na taj nain Stevvard " gotovo objahao tri etvrtine kruga koji je imao upad ljivo mali polumjer. Old Shatterhand je jahao na elu, nagnut duboko naprijed kako bi okom mogao dobro pratiti trag Kad se uvjerio da je trag udario pod konac pravom linijom, on zaustavi svog konja i upita: - Mister Fred ta kaete za ovaj trag? Moemo li se u njega pol uzdati? - Svakako, sir - ree upitani koji je sigurno primijetio da ga je Old Shattrehand htio malo ispitati. - Odavde se taj momak pokazuje u pravoj boji. On jae pravo prema Llano Estacadu. I... On stade da malo promisli. - No, i...? - ini mi se da mu se veoma urilo. Luk koji je napravio oko Helmers" homea je veoma mali. Nije imao vremena za vei zaobilazak, a osim toga jahao je briuim galopom. Neto ga je sigurno gonilo da se pouri. - A ta bi to moglo biti. - Pa, kad bih to znao rei, sir. Na alost moja znanja su ovim iscrpljena. Moda ete to vi lake pogoditi nego ja. - Ja se ne elim uputati u pogaanja. Bolje je da idemo na sigurno. Vremena imamo te moemo rtvovati nekoliko sati. Poimo to bre bar neko vrijeme za tragom! Oni potjerae konje u galopu, jer je trag bio neobino jasan. Uskoro su mogli vidjeti da je Helmers" home leao na granici ziratne zemlje. Ovaj kraj je brzo mijenjao svoj izgled. Sjeverno od Helmersove farme bilo 3 jo uma. Juno od nje bila .su razasuta samo j P jedinana stabla da se i ona konano izgube. 2bunje 3 postajalo krljavije i rjee. Prestala je i bivolja v va i na njeno se mjesto pojavila mezquita-trava, pobitan znak da je zemljite trpjelo od sve vee s?" Onda se sve ee pokazivao goli, suhi pijesak
352
rf tle

valovita povrina stepe prelazila sada u mono-tonu ravan pustinje. Vidio se pijesak i samo pijesak koji je tu i tamo kidao po jj0ji travnati otok. Poneka mjesta bila su prekrivena sivim ogrtaem pelina. Kasnije izbie u prvi plan bodljikavi kaktusi. O-puncije svojim gustiem bijahu neprohodne a neke vrste cereusa dizale su se poput golemih stubova. Steward je izbjegavao mjesta obrasla kaktusom, jer njihove bodlje znaju biti veoma opasne za konje. Samo povremeno on bi pustio svog konja na kratko vrijeme da predahne a onda bi, kao to su to pokazali duboki otisci u pijesku, bio iznova prisiljen da pojuri u galopu. Tako su ulazili sve dublje i dublje u pustinju. Minulo je vie od dva sata otkako su tri jahaa napustila Helmers" home. Za to vrijeme sigurno su prevalili bar petnaest engleskih milja, pa ipak im nije uspijevalo da sustignu progonjenog zlikovca. Uto ugledae jedan taman pojas koji je lijevo od njih svojim vrhom zalazio u pjeanu ravnicu. Bila je to mala uzviica koja se sastojala od plodnijeg tla na kome je raslo samo bunje mezquite. Trag se povlaio sada prema tom jeziku. Trojica jahaa su mogli dotamo stii za dvije minute. Old Shatterhand zaustavi tada svog konja,

pokaza rukom naprijed i opomenu Franka i Freda: - Oprez! iza bunja izgleda kao da ima ljudi. Niste li nita opazili? - Ne - rekoe Fred i Frank. - Meni se meutim posve uinilo kao da se tamo Kree netko ili neto. I moj konj neto njui. Poi emo nalijevo da bismo doprli do bunja mezquite kje e nam onda predstavljati zaklon. Oni udarie lukom i potjerae u galopu svoje nje kako bi to prije preli preko brisanog pro-ora gdje su ih mogli lako vidjeti. Kad su zatim gu do bunja, Old Shatterhand sjaha. im OstanUe ovdje i pridrite mi konja! - ree a l Shatterhand. - Ja u pogledati unaokolo, rn UZmite oruJe u ruke i budite oprezni! Ako bu-niorao pripucati, vi brzo potrite za mnom!
23

Meu

orlovima 353On se pognu

i zae u bunje gdje se i izgubi Nije prolo ni tri minute, a on se ve vratio. Ok usana mu poigra zadovoljan osmijeh. - Nema nigdje tobonjeg oficira - saopi im on - s one strane bunja pa ni njegovih pajdaa Naprotiv, tamo emo vidjeti dva stara dobra znanca i u njihovu drutvu jednog mladog Indijanca. Pazite! Old Shatterhand stavi dva prsta u usta te se raz-lee odueno urlikanje. Nije se uo nikakav odgovor. - Sigurno su se veoma iznenadili - ree on. - Onda jo jednom! Lovac ponovi zviduk i tek to ga je zavrio, zau se snaan glas: - Halo! ta se dogaa tamo? Zar ovaj zviduk u pustinji Llano Estacado! Zar je to mogue? Old Shatterhand, Old Shatterhand! - Da, on je! - zaklikta drugi glas. - Hajde, poi! Ja u za tobom. On je, i Hobble-Frank je s njim. A trei, de, ini mi se da i njega ve poznajemo! Ztaunje zapucketa i iz njega zatim izbie dvojica trapera, Davy naprijed a za njim Jemmy. Oni pohitae prema Old Shatterhandu i zagrlie ga, jedan sprijeda, drugi straga. - Stojte, boys, uguit ete me! - branio se lovac od njih. - Moete me grliti, ali jedan po jedan, a ne ovako i u isto vrijeme, kao da sam se naao u zagrljaju dva golema medvjea! - Bez brige! Neemo te udaviti! - ree Jemmy. Osim toga, sada u poi mom Hromom Franku, a Davy neka privue svojoj dugoj modanoj kuici Jug-gle-Freda. Kako ste samo doli na pomisao da za-zvidite? Jeste li znali da smo se mi iza bunja sakrili? - Da. I vi ste mi neki vajni Zapadnjaci! Dopustili ste da vas uhodimo, a da niste nita primijetili! - Onda se pojavi eljezno Srce, mladi Koman, iza bunja. On vidje Old Shatterhanda gdje stoji pred njim i ree s puno strahopotovanja: - Ninanonton, Ubitana Ruka! iba-Bik, sin Komana, je suvie 354 d da bi mogao pogledati u lice jednom tako unom ratniku. Po indijanskom obiaju on se okrene ustranu, li Old Shatterhand mu brzo prie, spusti mu ruku na i ree: - uo sam o tebi. Ti si sin moga prijatelja Tevua-Sohe, poglavice Komana s kojim sam popuio lulu mira. On je hrabar ratnik i prijatelj bijelaca. Gdje je sada pribio ator? __Njegov duh je na putu za vjena lovita u koja e moi ui tek onda kad eljezno Srce njegovim ubicama skine skalpove. __Mrtav? Vatrena Zvijezda mrtav? Ubijen? viknu Old Shatterhand. - Reci tko ga ubi? - iba-Bik ne govori o tome. Pitaj moje bijele prijatelje koji su njegov les vidjeli i jutros ga sa mnom pokopali! On se ponovo povue iza bunja. Old Shatterhand se obrati Davyju i Jemmyju: - ini mi se kao da nam imate neto strano ispriati. Ovdje pee sunce. Potraimo hlad gdje ste prije toga sjedili! Tamo ete mi ispriati to se dogodilo. Davy i Jemmy pooe prijeko kroz bunje. Ostala trojica zaobioe s konjima gusti. Mladi Koman je tamo ve sjedio. Bijelci posjedae i Jemmy poe da pripovijeda jueranji doivljaj. Kad je zavrio sa sastankom s mladim Komanom on nastavi: - Jutros smo poglavicu privremeno sahranili, gdje e leati dok ne dou njegovi ratnici da mu podignu dostojan grob, a onda smo poli u potjeru za ubicama. - Pomislih da ste htjeli k nama za Helmers" home? - primijeti Old Shatterhand. _ - Da, ali smo vam prije toga htjeli prikupiti jazne podatke sa naeg traganja, jer mi se ini da e u Llano Estacadu neto priprema. Tako smo naj-pnJe pojahali sa eljeznim Srcem za ubojicama. To mogu samo pohvaliti. Da li vam je polo za rukom da slijedite trag? nai .Na.ravno- A1i ne bez tekoa. Ti momci su strapvn;ie Jahali prema jugu i tamo postavili lanac u x?-a Cito s cilJem da nadgledaju logor koji se Nizini nalazi.
23-

355- A tko je logorovao tamo?

- To vam ne moemo ba tano rei. Vjerojatno su bili iseljenici. Vidjeli smo koloteine volujskih kola i tragove mnogih konja te cijenimo da je tamo oko pedeset ljudi provelo no. - Zar nisu bili vie tu? Kojim su pravcem krenuli? - Prema jugozapadu. - Dakle, u Llano Estacado? S volujskim kolima? By Jove! Oni mora da imaju ili naroito valjane vodie ili netko ima namjeru da ih namami u klopku. to mislite vi Jemmy? - Ono drugo?

- Zato? - Zato to petorica ubojica Vatrene Zvijezde i-maju u ovoj stvari umijeane prste. I diamond-boys su udarili na ovu karavanu koja je, sudei po tragovima, morala ve odmah nakon ponoi krenuti. Sve je ovo upadljivo, pogotovu, to su ljude brzo udaljili iz blizine Helmers" homea. - Vjerojatno ste poli za karavanom? - Ne, sir. Mi smo samo poglaviine ubojice traili. Oni se, meutim, kako se moglo vidjeti po tragovima, nisu prikljuili karavani, ve su pojahali pravo prema zapadu. Mi smo poli njihovim tragom. Osim toga, naili smo na trag nekog usamljenog jahaa koji mora jo sino da je iz okoline Helmers" homea krenuo prema karavani. - Tako! Jo sino? To je sigurno onaj uvaeni mormonski misionar Tobias Preisegott Burton. itava ova stvar postaje sve providnija. Dalje, mister Jem-my? ta je bilo s vaim tragom? - Zlikovci su veoma brzo jahali te je otuda i trag bio vrlo itak. Onda smo se meutim neko vrijeme zadrali, jer se jedan od te petorice odvojio. Njegov trag je vodio prema sjeveru. Morali smo jedan dio poi za njim da se uvjerimo u nau pretpostavku. - Hm, tu se valja dobro zamisliti! Pretpostavio bih da ovdje imamo posla s oficirom. - Oficirom? - zapita Jemmy. - Sa njima n" bio nikakav oficir. __ Znam ve! Ali moda su ti momci imali neku formu. Istjerat emo ve stvar na istac! Vi ste anl- ljudima govorili. Zar nije meu njima bio i zdepasta rasta i lica uokvirena gustom crnom _ Ovaj opis odgovara njihovom voi, Stewartu. _- On je brkove zaeljao nadolje kao da je htio prekriti usne? Niste li moda u vezi s njegovim ustima neto primijetili? _ Naravno! Stewart je imao zeja usta. To se moglo opaziti dok je govorio. _ Lijepo! Otkrili smo tog deliju! On je odjahao Helmers" homeu da dokui da li njemu i njegovu pothvatu prijeti moda neka opasnost. Dalje! - Zapravo, ja ne bih htio dalje priati. Morati priznati svoju roenu glupost, nije nipoto neko zadovoljstvo. Radije ti, stari Davy, nastavi s ispredanjem te prie! - Hvala! - ree Dugajlija. - Tko je pojeo krtinu, taj neka sada gricka i tvrde kosti. Zato ba da ja ponem tamo gdje glupost poinje? - Zato to ti ima jedan vrlo lijep nain da ak i ono manjkavo prikae kao savreno. - Znam ve! Ja sam uvijek onaj, koji... ali budui da sam s tobom popuio lulu mira, bit u toliko dobar da pokuam. Znate, metri, stvar je naime u tome da smo trag kasnije izgubili i da ga uprkos svim traenjima nismo vie nali. - Nemogue! - viknu Old Shatterhand. Zar Davy i Jemmy da izgube trag? Da mi je to netko drugi rekao, ja bih mu kazao da lae. Zan valjujem vam najljepe za vae lijepo miljenje o nama, sir. Ali kad vam to lino kae Dugajlija Davy, onda morate povjerovati! - Svakako. A kako se to zbilo? Tu N" naednostavniJi nain na ovome svijetu. . . naPriJed gdje prestaju bunjevi mezguite, zapo-istofc, stJenovito tlo koje se miljama prua prema shvt-r "USU" Trebal Je da vidite taj teren da biste atlli da se moe izgubiti trag.
357
356- Poznajem

ga. Meksikanci kojima je ranije pri padao ovaj kraj nazivaju taj dio El plano del diablo avolja ravnica. " - Tano! Vi ga dakle poznajete. Dobro, to me umiruje, jer nas neete smatrati za utokljunce ako vam iskreno priznam da nam je trag jednostavno ispario. - Hm! Ali kako da se ispare etiri jahaa! - To ne znam. Ali ako konji po ovom kao eljez tvrdom, glatkom kamenu ne ostave nikakav trag, onda nema toga koji bi ga vidio, sir. Na Koman je uprkos svojoj mladosti izvrstan ita tragova, ali ja vam kaem da je i on bio na kraju svoje mudrosti. - Onda bih htio vidjeti da li e se i meni to isto desiti! - Ah, vi! Vi i Winnetou biste ak i onda nali trag kad bi ti momci zrakom jahali! A ovjek bi bezmalo i povjerovao da je tako bilo. Kaem vam da nije bilo ni najmanjeg smrvljenog kamenia niti bilo kakve rupice koju bi potkovica usjekla u stijenu. Naravno da smo uinili ono to bi svaki dobar Zapadnjak u takvom sluaju poduzeo: mi smo pojahali do ruba tog kamenitog tla da bismo pronali mjesto gdje su zlikovci ponovo preli na pjeano zemljite. Ovo je ilo veoma sporo te tako jo nismo sasvim gotovi, premda se sigurno ve nalazimo sjeverno od take gdje je onaj jedan napustio ostalu etvoricu da bi stigao Helmers" homeu, kako vi kaete. Uostalom, dok smo otuda prijeko dolazili, ugledali smo jednog usamljenog jahaa koji je u daljini galopirao prema jugu, i kad smo onda stigli do ovog bunja, primijetili smo da se ovdje ve bio zaustavio. Old Shatterhand se sav pretvorio u uho. inilo se kao da je neko vrijeme duboko razmiljao, a on se podie sa svog mjesta, pregleda nekoliko otis kopita koje je naao na rubu bunja mezquite, u ljivi se pri tom malo od ostalih. Najzad oni ga gdje im doviknu: - Mister Davy, da li ste vi Jemmy bili ve ovdje gdje sad stojim? - Ne, sir - odgovori upitani. - Onda doite svi!

353 Oni posluae njegove rijei. Kad su mu prili, im pokaza rukom na bunj i ree: - Ovdje vidite 0 da se netko uvukao u iblje jer je jedna granica slomljena, a mjesto preloma se jo nije sasu-ilo To se dakle nije zbilo odavno. Poite za mnom dalje gospodo! On se zavlaio, motrei dobro na svaku granicu i na svaki pedalj tla, sve dublje u gusto bunje dok se nije zaustavio pred jednim pjeanim sprudom. On je bio nekoliko koraka dug i irok i na njemu nije bilo nikakvog sitnog rastinja, ak ni najmanje, najkrljavije travke. On tu klee, kao da je htio svako pjeano zrnce ponaosob pregledati. Najzad se podie sa osmijehom zadovoljstva i osmotri bunje unaokolo oko tog mjestaca. Onda pokaza rukom na jedno mjesto i ree: - A ovdje je netko uao u ovo skrovite. Kladim se da je dotini tamo vani ispod bunja na stjenovitom tlu sjahao sa konja. No, sad mi odgovorite na dva pitanja, mister Davy: Da li se juno odavde odvojio onaj jedan od ostale etvorice? - Jugoistono, sir. - Lijepo! Da li je ovjek koga ste vidjeli da je odjahao odavde imao na sebi uniformu? - Ne. - Onda je za mene slijedee posve izvjesno: voa one petorice, poto ih je ostavio, dojahao je dovde da uzme uniformu i da se kao oficir uputi Helmers" homeu. Kad se potom otuda kriom udaljio, dojahao je ponovo dovdje da zamijeni uniformu s obinim odijelom. - ta sve ovjek da ne uje! Drite li vi ovo mjesto za ormar za odijela? - Da, bar za potajno skrovite, za ,cache", kako lovci dabrova, kao to je poznato, nazivaju rupu u KOJU skrivaju svoja krzna. Izvadite noeve i ponite oa kopate! Vidi se po pijesku da je tek nedavno brino poravnan. Hromi Frank, usluan i kao uvijek, baci se od-!. na zemlju i poe revno golim rukama da kopa Pjeak kao da je oekivao da e tu nai sva blaga 359Crolkonde. Ovo ponuka i ostale da pou njegovim primjerom. Pijesak je letio na sve strane. Frank jedva da

je iskopao etvrt metra dubine kad viknu- Naao sam, gospodine Shatterhand! Moji su prsti udarili u neto tvrdo. - Samo dalje, dalje! - opomenu ga Jemmy. - To tvrdo moe biti i neki kamen. - Pa ja kopam k"o krtica. Ovo nije nikakav kamen ve drvo. Evo vidite! Samo tanko prue. - To je sigurno kaktusovo prue - ree Old Shatterhand - koje je tako isprepleteno da obrazuje iroku povrinu, to jest prekriva skrovita. Njegovo se miljenje pokaza kao tano. Prave peteljke su bile tako isprepletane da su obrazovale etverokutni poklopac koji je odozgora sasvim zatvarao duboku rupu. Ta rupa bila je svojih dobrih dva lakta duga i iroka, i do vrha ispunjena svakojakim predmetima. Prvo to su vidjeli bila je sablja i - uniforma na kojoj je leao neki stari, pocijepani list novina. - Oficireva odora i njegova razbojniko-riterska sablja! - ree Frank, sav zauen, izvadivi sjeivo iz korica i mahnuvi njime po zraku. - Kad bi taj nitkov bio sada ovdje, ja bih ga... - Molim vas, dragi Frank, onaj papir! - prekide ga Old Shatterhand. - Evo me, odmah! Svoj u govor kasnije odrati kad budemo zavrili sa iskopavanjem ove razbojnike jazbine. On prui Old Shatterhandu list novina. Ovaj ga otvori i nae u njemu olovkom ispisanu ceduljicu. Lovac proita slijedee retke: "Venid pronto a nuestro escondite! Precaucion! Old Shatterhand esta en asa de Helmers." - To znai? - zapita Fred. - No, Frank, pa ti si uveni znalac jezika. - Dakako - uzvrati oslovljeni. - Rije je o Ol Shatterhandu i Helmersu. Ali taj hebrejski je toli unakaen indijanskim rijeima i projeden indoger
360

anskim tribinama, da mi se ve pri prvoj rijei m u tijelu poelo da okree. Ja od ovog perem svoje Srke te u se radije pozabaviti uniformom. r On poe podrobno da pretresa depove uniforme. Old Shatterhand prevede panski tekst: "Doite brzo nae skrovite! Oprez! Old Shatterhand se nalazi kod Helniersa." Za prvo vrijeme odustae od toga da protumae ove rijei. Htjeli su prvo znati to se sve u rupi nalazi. Bilo je u njoj iznoenih, ali jo upotrebljivih odijela razliitih oblika, boja i veliina, puaka, pitolja, noeva, olova, limenih kutija i kapisli i najzad ak i jedno burence, napola ispunjeno barutom. Svi depovi u odijelima su bili prazni. Naposljetku se ukaza nekoliko indijanskih haljina. - Odjeu emo spaliti - odlui Old Shatterhand. - Ostalo je dobar plijen, i svatko neka uzme to mu se dopada. to bude preostalo, ponijet emo Helmersu. Ja sam uvjeren da pustinjski leinari imaju nekoliko takvih sklonita u koje su sklonili svoj plijen. Uniforma je vjerojatno pripadala nekom oficiru, a indijanske haljine uroenicima koje su razbojnici ubili. Od svih naenih predmeta za mene ima samo ceduljica neku vrijednost. to biste vi iz njena sadraja zakljuili, mister Fred? - Dvije stvari - uzvrati upitani. - Prvo, taj momak osjea pred vama nagonski strah. On bi sigurno ostao due u Helmers" homeu da vas nije tamo sreo. - A drugo?

- Drugo, on ima jo i svojih ortaka koje je htio opomenuti ovom ceduljom. I oni ele u Llano Estaca-d, te e doi amo da otvore skrovite. On im poruuje da dou na mjesto koje je obiljeio nazivom skrovite. Kako se meni ini, time je mislio na neko njihovo zborno mjesto. , Vau pretpostavku ja potpuno dijelim. Vidite h h StVari Ste te ni;ie Ptrebno a traite sada gubljeni trag. Ovaj ovjek e sasvim sigurno potran ostala etiri suputnika. Da biste doli do njih, a samo da se drite traga. On e odavde biti vrlo san u - svakom sluaju trag vodi do skrovita o 361kojemu pie u ovoj ceduljici. Mislim da moete z misliti zato je svojim momcima izdao nalog da do" tamo? - Naravno! On e sa njima napasti iseljenike - To i ja mislim. I to namjeravaju to prije da izvedu kako nam pokazuje njegova urba. Mora da se boji da emo dokuiti i osujetiti njegove planove Stoga je odluio da svoju namjeru izvede to je mogue prije. -" Onda se i mi moramo pouriti, sir. Zar ne bi bilo najpametnije da pojaemo odmah za njim? On je voa, dua ovog pothvata. Ako ga uhvatimo, zloin se nee desiti. - Sumnjam - ree Old Shatterhand. - On je samo meu petoricom drugova vodio glavnu rije. Meutim, da li je zaista glavni ef svih Llano-leinara, to mi ne znamo. Ako bismo njega uklonili, to ne bi znailo da bi drugi bili bezopasni. Uostalom, ne vjerujem da ga moemo stii. Konji su nam umorni, a sunce se pribliava smiraju. Prije nego ga sustignemo, bit e no. Ne, pustimo ga za danas neka jae. Trag e mu se i sutra vidjeti. Vi ete zakonaiti ovdje na ovome mjestu, svi vi, kako biste zarobili one kojima je ova cedulja upuena, ukoliko dou. Ja u sam pojahati Helmers" homeu, predat u naene stvari Hel-mersu i dovest u Boba. Neka mi dvojica od vas posude svoje konje. U osvit dana bit u opet ovdje. Onda emo krenuti, i ja mislim da na pohod nee biti uzaludan. Nas e biti onda sedam, te sam uvjeren da emo se uspjeno uhvatiti u kotac s tim orlui-nama. Ovaj prijedlog naie na ope odobravanje. Svatko uze za sebe ono to je htio od naenog oruja i mu-nicije. Odijela su bacili na pijesak i zapalili ga P" mou suhog granja mezquite. Ostatak su natovarili n Frankova i Fredova konja. Lomaa je jo uvijek su ljala, kad je Old Shatterhand odjahao. On im Je _ polasku obeao da e se pobrinuti za ivene nama nie i za malu zalihu vode, i pokazavi rukom Prem zapadu, jo je nadodao: _ ini mi se da otud dolazi bura ili neto slino. _ je neki dalek oblak, ali, naalost, nikad ne donese kiu Llano Estacadu. S tim rijeima on pojaha prema sjeveru. Ostali pogledae paljivo prema zapadnom horizontu gdje se oko sunca pokaza laki oblaak obojen rumenim sivilom koji je tvorio neku vrst prstena u ijoj je sredini blijetalo zlatno svjetlo. Ovo nije nipoto izgledalo opasno, te su Old Shatterhandove rijei shvatili kao primjedbu koja sigurno nije imala nekog veeg znaaja. Samo je Koman podozrivo upirao pogled u oblaak i mrmljao preda se: - Ekaputke - tupa, usta munje!
3626.

PONONO DOBA DUHOVA

Poto je otiao Old Shatterhand, lovci sjedoe na pijesak i poee da askaju. Naroito su opirno priali o doivljaju u Helmers" homeu. Vrijeme im je proteklo kao u letu, te nisu ni obraali panju na nebo koje je bilo poprimilo sasvim drugu boju. Samo je Koman, koji je utei sjedio po strani, promatrao dobro ovu promjenu. Mali prsten od oblaka se s donje strane otvorio i poprimio oblik potkovice iji su se krakovi primjetno produavali tako da su tvorili dva izduena, uska sloja, koji su predstavljali sjevernu granicu vidokruga. Izmeu njih se vidjelo isto, vedro nebo. Blii sloj se sputao sve nie te se juno obzorje presijavalo kristalnim narandastim rumenilom. Izgledalo je kao da tamo bjesni oluja koja je do neba uskovitlala pijesak. Na istoku se gotovo smrailo od teke sparine, pa ipak se nisu mogli vidjeti nikakvi oblaci. Tada najednom skoi Koman na noge i viknu, sasvim zaboraviv-i najveu vrlinu Indijanaca, samosavlaivanje i P-kaza rukom prema crnom ziu na istoku: - Pijenovit - nao - duh Llano Estacada! Ostali se prepadoe i skoie isto tako. Oni tek sad primijetie promjenu na nebu. Pogledi im se ukoie od uasa. Na izgled na neke tri ovjeje visine iznad liniJ6 horizonta jezdio je neki jaha. Crni zid je na mjestu gdje se nalazila ta prilika pokazivao okruglu, osvijetljenu mrlju, koja se s jahaem pomicala istom br lnom tako da su se ovjek i konj pojavili u svijetlom
364

kviru kao neka tamna, pokretna sjenka. Njihove "like su bile natprirodne veliine. Jasno su se mo-PU prepoznati svi jahaevi udovi. S desnom rukom on fe drao vodice, oko glave mu je leprala duga kosa sa ukrasom Indijanaca. Puka mu je odskakivala na leima. Griva i rep konja su isto tako leprali na buri. Avetinjska ivotinja je brisala prostorom kao da je pakao goni. I sve se to deavalo za vidjela, itav sat prije zalaska sunca! Na gledaoce je to ostavilo neopisiv, jezovit utisak. Nitko od njih ne prozbori ni glasa. Crni zid se nenadano, gotovo okomito prekidao na jugu. Jaha je urio prema tom mjestu, primjetno mu se pribliavajui. Jo deset konjskih skokova, jo pet, jo tri, jo jedan - i konj se izgubi u praznini, a s njim i njegov jaha. Vie se nije mogao vidjeti ni svijetli okvir.

Ljudi su stajali zbijeni jedan uz drugog, jo uvijek bez rijei, as su pogledali u pravcu gdje se ta pojava pomolila, as su zagledali jedan drugog. Tada se Jemmy strese, kao od neke drhtavice, i ree: - O, svi duhovi dobri! Ako ovo nije bio duh Llano Estacada, onda ja neu nikad vie oprati sebi lice! Zaista sam uvijek vjerovao da je ovo besmislica; sada meutim ovjek bi bio upravo luak ako bi jo u to htio posumnjati. Meni je sasvim avetinjski na dui. Kako je tebi oko srca, stari Davy? - Ba kao da sam neka stara novarka u kojoj nema niti jednog jedinog centa. Prazan sam, sasvim prazan, samo koa i zrak! Pogledajte samo kako se nebo brzo mijenja! Ovo jo nikad nije bilo ovako. Gornji rub spomenutog crnog oblaka pree u krvavo crvenilo. Na horizontu su poigravali plameni bievi. Jedan krak jo uvijek vidljive potkovice na nebu sputae se sve nie, i to se dublje sputao, to Je postajao sve iri i tmastiji. Na jugu se uskovitlalo mre praine i dima, kao da ih bura iba. Oluja se sve vise pribliavala. Oko sunca se spustio tmasti zastor kji se iz sekunde u sekundu sve vie peo i irio. inilo se kao da e tamni pramen oblaka prosto pasti na 365zemlju. Najednom uasnute ljude obuze neobina studen. Iz daljine se zau piskav urlik. - Za ime boga, drite konje! - vikne Juggie Fred. - Brzo! Inae e pobjei! Natjerajte ih neka legnu. Drite ih vrsto i bacite se potrbuke na zemlju! Sva petorica skoie na tri konja koja su preplaeno frkala i koja se ne uzjogunie kad ih natjerae da legnu. Leali su uz samo bunje, a glave su im virile izmeu grana. I jedva se ljudi bacie na zemlju, kad zapoe uas. Razlijee se neko zvidanje, stenjanje, itanje, brujanje, urlanje, rikanje i pucanje, to se svakom opisu ruga. Ljudi su imali osjeaj kao da su na njih bacili iznenada neki centama teak prekriva. Oni su bili takvom silom pritisnuti o zemlju da se nisu uope mogli podii ak i kada bi se usudili da to pokuaju. Udovima im proe ledena studen. Oi, nos, usta i ui su bili najednom kao zaepljeni. Nisu bili u stanju da diu, gotovo su se guili. I onda najednom njih zapahnu opet vrelina i u daljini se izgubie urlici Llano Estacada. Konji skoie na noge i glasno zanji-tae. Iznenada paloj, duboko mranoj i ledeno hladnoj noi uslijedi bljetav sunev zrak i osvjeavajua toplina. Mnogi su otvorili usta, bili su u stanju opet da diu. Poeli su ponovo da se kreu. Sa oiju su obrisali prainu koja ih je nagrizala te se osvrtoe oko sebe. Bili su prekriveni visokim slojem hladnoga pijeska. To je bio prekriva koji je tornado bacio preko njih. Da, bio je to tornado, jedan od onih srednjeameri-kih ciklona kojima po snazi jedva da ima bilo gdje na drugom mjestu takmaca. Strahovita, gotovo nevjerojatna su razaranja koja poini jedan takav vihor. On dostie brinu od preko sto kilometara na sat i veinom je popraen elektrinim pojavama, koje jo dugo nakon njega traju. ak i samum afrike pustinje nema ni izdaleka takvu snagu te se samo jeziva pjeana ili snjena oluja pustinje Gobi moe po svojoj snazi usporediti s tornadom. Petorica ljudi se podie i strese sa sebe pijesak. bunje je pijesku predstavljalo zapreku tako da se preko njega naslagao dva lakta visok pjeani srne . 366 _- Bogu hvala to nas je bura potedjela! - ree _, __ Teko onima koji su se za vrijeme ovog Je ada nalazili na otvorenom prostoru Llana Estaca-daToni su izgubljeni. __To ba ne mora biti, kako vi mislite - uzvrati Fred - Ove strahovite oluje su esto puta, na sreu, iroke moda pola engleske milje. Ali utoliko je vea njihova snaga! Ova pobjesnela vazduna struja zapah-nula nas je samo svojim bonim talasima. Da smo se nalazili u njenoj sredini, bog bi ga znao kad bi nas zajedno sa konjima ponijela i u paramparad raskidala. - Sasvim tano! - kimne glavom Davy. - To mi je poznato. Vidio sam dolje na Rio Conchosu takva pustoenja koja je poinio tornado. On je kroz praumu tako rei napravio pod konac pravu cestu. Divovska stabla u polumjeru preko dva metra bila su iz korijena istrgnuta i unaokolo razbacana. Ta neobina istina na kojoj se nije odralo ni jedno jedino drvo imalo je tako otre bone ivice da su im stabla s lijeve i desne strane bila samo lagano okrznuta. Janki naziva ovu vrstu bure hurricane, a istim imenom naziva i umske ceste s kojih su poupana stabla. - Bilo je zaista strano! - ree Hobble-Frank. - Bilo mi je gotovo ponestalo daha te mi je klarinet zvidao samo na posljednjoj rupi. I mi smo ponekad u Saskoj imali oluje, ali ovako divlje i zle kao to su ove ovdje, one nisu bile. Jedan takav aki glavni orkan je prema amerikom tormenadu prava igrarija, pravi majski povjetarac, upravo dovoljan da ohladi to-Plu kavu. A uz to, Davvjevo magare me je napola ubilo iftajui se. Najzad nije htjelo vie leati pa je nekim udom smatralo moju plemenitu pojavu za... - Mazgu, sigurno hoe da kae - prekide ga Jemmy. - Ne, magare kaem ja! Tko se ovako na mene Jua taj je najvei magarac kakvog samo moe biti. a bih zapravo trebao tuiti Davvja za odtetu. Ali tko te na ovome svijetu takav jedinac kao to sam ja, nje-Sa nitko ne moe nadoknaditi. Sunce koje se prethodno bilo sasvim smrailo, oba-al je opet svojim toplim zrakama zemlju. Oni su 367bili neobine boje, gotovo afransko uti. Ivica neb se skoro utapala u toj boji, a zemlja se naspram nie uzdizala kao lopta. Izgledalo je kao da se petorica ljudi nalaze na najnioj taki u unutranjosti neke velike prazne kugle. Konji i mazga se nisu bili nipoto smirili. Oni su frktali bojaljivo i udarali nogom po tlu. Htjeli su otii te su ih morali vrsto privezati. Bilo je neeg u zraku protiv ega su se plua bunila. To nisu bila ona mikroskopski fina pjeana zrnca, ve neto to se ne da opisati. Koman je prostro svoj pokriva preko pijeska i ispruio se po njemu. On je brzo sputao svoje uzbuenje zbog pojave duha Llana te je ak i sada, nakon jedne ovakve prirodne pojave, bio sasvim utljiv i povuen, to je inae osnovna karakterna crta Indijanaca. etvorica bijelaca sjedoe pokraj njega i Jemmy ga upita: - Da li je moj mladi crveni brat doivio ve jednom ovakvu oluju?

- Vie njih - odgovori upitani. - Neait habeh-karo je jednom daleko poneo eljezno Srce i onda ga zakopao u pijesku, ali ratnici Komana su ga nali. On je vidio istrgnuta stabla koja jedva da su mogla da obuhvate estorica ljudi. - Ali duha Llano Estacada sigurno nisi jo nikad vidio? - eljezno Srce je i njega ve sreo, prije tri zime, kad je sa svojini ocem jahao kroz Llano Estacado. uli su pucanj. Kad su se pribliili mjestu gdje je pucanj pao, vidjeli su duha na crnom konju kako je odjezdio. Na tom mjestu je meutim leao jedan bljedoliki u ije se elo zarila kugla. Poglavica Komana je poznavao ovog ubijenog, bio je to jedan zloglasni ubojica. - Kakav je izgled imao duh? - Imao je glavu i tijelo bijelog bivola oko ijeg se vrata dizala upava griva. Bio je to straan pri" zor. Pa ipak on je dobar duh, jer ne bi inae poprinii lik ove svete ivotinje. I Komani znaju da on ubi samo zle ljude, a svi dobri stoje pod njegovom zastl"
Vjetar - ubica.

368 eljezno Srce poznaje dvojicu Komana koji su " -zalutali u Llano Estacado i zamalo to nisu skapali d ei i gladi. Duh im je doao nou, dao im mesa fvode i onda im pokazao pravi put. _- Da li je i govorio s njima? _ Govorio je, i to na njihovom jeziku. Jedan dobar duh govori na svim jezicima, jer ga je tako nauio Veliki duh, Howgh! eljezno Srce se okrene u stranu. Sa rjeju "howgh" on pokaza da je zavrio sa govorom i da eli utjeti. Sada ponovo uze rije Hobble-Frank, obraajui se Freu: - Sta ti kae na tu pojavu? Usred bijela dana da ugleda utjelovljenu sablast, to ti je da te jeza proe. Meni se koa toliko najeila da e mi pui kao zrani balon! Oslovljeni odgovori smijeei se: - Pa toliko ne mora da se uasava. Pojava koju smo maloprije zapazili dade se moda na sasvim prirodan nain objasniti. Pomisli samo na brokensku utvaru, ije je postojanje tako uvjerljivo dokazao brokenski gostioniar Nehse! - Naravno da i za nju znam. Brokenska utvara je zrana pojava u planini Harcu, napola ozon i napola kisik koji se u atmosferi sudaraju i onda kroz maglu pretvaraju u zaarenu tuu. Ovdje pak u Llano Estacau mi imamo posla sa istinskim duhom. Vidjeli smo ga gdje jae na nebu. On nije bio ni vazuh, niti magla, ve opipljiva prilika nekog nadprironog bia. Kako onda moe biti rijei o nekoj optikoj varci? - Hm! Ja sam lino kao opsjenar ranije izvodio na bini vjetake duhove. O tome bolje uti, jer je ista prevarancija kad i netko kae da je izvodio vjetake utvare! Na koji 51 nain samo to postigao? Bilo preko kosog prozorskog okna ili preko ca-merae obscurae. , To i ja znam. Ja sam sam napravio jednom svu cameru procuru. Ona mi je bila sasvim uspjea . samo sam na alost zaboravio da napravim rupu kJu je trebalo usuti okularska lea. Uostalom, niorlovi.ma

359sam mogao dobiti ni od jednog povrtlara tu vrstu lea te sam tako privremeno bio primoran da tu stvar za kasnije

odloim. - Fred, Jemmy i Davy prasnue u takav smijeh da se ozbiljni Koman hitro okrene i zaueno ih pogleda. Na Frankovom licu se, meutim, ukaza srdba i on vikne: - Silicium! utite, neznalice jedne! Ako vae sprdanje ne prestane odmah, ja u napraviti takav pokolj meu vama, kao Mehmed II. meu Parianima! ta se tu imate smijati mojoj cameri procuri! Ona je bila sasvim ispravno konsternirana, samo ja kao umarski slubenik nisam imao vremena da lino uzgajim ta lea. Ja vas ostavljam i sa svojih nogu stresam prah. Va podsmijeh trai osvetu. Ja idem, ali - manus mamim lavanat, na naem jeziku: moje ruke e vam oprati ve glave lavandom. Ho-ho-ho-howgh! Ovu poslednju rije Frank izusti s izrazom dubokog gnjeva u licu i skoi da bi se izgubio iza bunja i da svojim neprisustvovanjem izriito kazni ostale. Ostali se meutim ne uzrujae naroito tom kaznom jer su poznavali i suvie dobro tog malog udaka. Ponovo su pokrenuli razgovor o tornadu i na prethodnoj pojavi pustinjskog duha. Ova trojica nisu bila nipoto neobrazovani ljudi, naroito Fred ija su znanja bila vie nego prosjena. Oni su bili dakle uvjereni da imaju posla samo s optikom pojavom koju nisu znali nauno objasniti. U tome im je prolo vrijeme, i no je pala. Bilo se toliko smrklo da nisu mogli vidjeti ni na pet koraka ispred sebe. Onda im je i Frank priao. Nije htio po takvom mraku i na jednom takvom mjestu da bude sam. Ali gnjev ga jo nije bio proao. On nije prozborio ni jedne rijei niti je legao pokraj ostalih, ve se ispruio na izvjesnoj razdaljini od njih i paljivo pratio njihov govor. Oni opazie po njegovim kretnjama da se s vremena na vrijeme uzvrpoljio, kao da je htio staviti neki prigovor kad bi netko od njih rekao neto to F on mislio da bolje zna i razumije, ali nije nita progovorio. Zelja za durenjem bila je kod njega vea o sklonosti da se hvalie svojim umiljenim znanjem.
370

Zrak se u meuvremenu proistio te se moglo bolje . ti nego prije toga. Sa jugozapada je arlijao laki starac te ih je prijatno osvjeavao nakon neizdr--ve dnevne ege. Na nebu se pojavilo nekoliko zvijezda koje su nonicima pokazivale vrijeme.

Zatim su prestali da govore i pokuali da zaspu. Bilo je vrlo malo vjerojatno da bi ih neki neprijatelj uznemirio, a Old Shatterhand se nije mogao jo vratiti Tako su bijelci zaspali. Samo je Koman ukoeno gledao raskolaenim oima u nebo, iako poslednje noi nije ni minuta prospavao. Smrt, ili bolje, umorstvo njegova oca zaokupljalo mu je mladu duu koja je edjala za osvetom. Tako su prolazili minuti za minutama. Iznenada ih probudi glasni uzvik Indijanca. Oni se trgoe iza-sna i pogledae. - Mabuni namahco - pogledajte tamo! - ree on pokazujui rukom prema jugu. Uprkos mraku oni vidjee njegovu ispruenu ruku i pogledae u naznaenom pravcu. Tamo se na rubu vidokruga ukaza svijetla mrlja u obliku izduljenog, uzanog klina, koji nije ostavljao dojam nieg neobinog, ali ipak pobudio panju bijelaca. - Hm! - proguna Jemmy. - Da se ovaj klin pojavio na istoku, ja bih povjerovao da smo spavali do zore. - Ne - ree Davy. - Drukije je svitanje. Granine linije ovog svijetlog klina su suvie otre. - Upravo zato to je mrkla no. - E ba zato to je mrkla no ne moe ni biti govora o svitanju. Dan i no se pretapaju, a tamo se vide otri obrisi. - Mora da je neka vatra? - Zar vatra u Llano Estacadu gdje nema drva? m" Sta bi tu moglo gorjeti? Uostalom ona svjetlina se sve vie uveava, a uz to i vjetar mijenja pravac, rvoje puhao sa jugozapada, a sad pue sa zapada, i 10 :ace i hladnije. to bi to trebalo da znai? Fred Polarno svJetlo ne moe nikako biti - ree d- A o ekvatorskom svjetlu nisam nita uo. 24"
371Frank je dotle utio. Ali, onda je morao progovoriti, jer bi mu srce presvislo od muke. - Ta svjetlina ima neko

znaenje - ree on. - Ona je sigurno u vezi sa duhom Llano Estacaa. Najprije je jahao prema jugu - moda mu je tamo vigvam - te sad sjedi kraj logorske vatre. Ostali bi se najradije ponovo nasmijali, ali su se svladali. Fred ga upita: - Misli li da duh moe naloiti logorsku vatru? - Zato ne? Pogotovu kad je vjetar tako hladan kao sada? Vazduh je bio sve studeniji, kao da je dolazio sa Sjevernog pola. A tamo dolje na jugu ona svjetlina se i dalje poveavala. inilo se kao da se tamo pojavila neka velika zvijezda. Ona je imala skoro polukruan oblik; jezgro je bilo krvavo crvene boje a onda sve svjetlije i svjetlije dok ga na kraju nije zaokruila luna linija oko koje kao da su se valjali tmasti oblaci i vrcala vatra. Sve je to prualo neki jezovito-velianstveni prizor. Petorica ljudi ustade. Jedva su se usuivali da progovore. Vjetar je puhao sada tano sa sjevera. Za etvrt sata on se okrenuo za devedeset stepeni. Pa ipak nije se ulo nikakvo brujanje, urlanje, ve, naprotiv, kao da je podmuklo mirno brisao prema velianstveno osvi jetljenom horizontu. Bilo je ledeno hladno. - Ovo bi trebalo da vidi Old Shatterhan! - prekine utnju Juggle-Fred. - Na alost on se jo ne moe vratiti, jer sad je tek pono. - Pono! - procijedi Hobble-Frank. - Ovo je doba duhova. Tamo gdje gori sigurno se deava neto jezovito! - ta bi tu bilo jezovitog osim vatre? - Ne pitaj tako glupo! U pono se otvara Orkus i sablasti izlaze. Onda itav sat izvode svakojake zote. Kao to svaka zemlja i svaki narod imaju svoj karakter, tako i duhovi svakog kraja imaju svoja osobita svojstva i pasije. U jednom kraju oni 1Jud zavru iju, a u drugima ih gue na raskrima. T bi ga znao kakvu strast imaju ovdanji duhovi? M 372 -da su oni ba oni najopasniji i najgori od svih. Zato Z mo se pripaziti i - gospode, zar nisam bio u pravu? Pogledajte tamo! Eno ga gdje stie na konju! Frank uzviknu ove posljednje rijei sav uasnut. I zaista ono to se sada dogodilo moglo je ak i najneustraivijem ovjeku utjerati jezu u kosti. Duh Llano Estacaa, se ponovo pojavio. Kao to smo ve kazali, ona neobina svjetlosna pojava tvorila je golemi polukrug na junom horizontu. Na mjestu gdje je luk tog polukruga dodirivao s lijeve strane nebeski rub, pomolio se iznenada lik nekog golemog jahaa. Konj je bio crn, a jaha bijel. Bio je u prilici bivola. Sasvim mu se jasno vidjela glava s dva roga, vrat s upavom, poludugom grivom koja je leprala i tijelo koje se sjedinjavalo s leima konja. Obrisi te slike bili su uokvireni svetlucavim linijama. Konj je jurio briuim galopom, i to ne pravom linijom, dakle polumjerom tog plamsavog polukruga, ve je s unutranje strane polukruga jurio nagore. Tako je ta pojava dostigla na nebu najviu ta-ku, a onda se s desne strane zaarenog luka ponovo poela sputati prema rubu horizonta. Tamo je nestala isto onako kao to se i pojavila. Gledaoce je, uprkos studenom vjetru koji ih je zapahnjivao, oblivao znoj od jeze. Da li je to bila varka? Ne, to je bila stvarnost. ak i oprezni Koman je bio van sebe te je neprestano uzvikivao "uf, uf". Stajali su tako i ekali ne bi li se moda pojava Ponovila - ali uzalud. Neko vrijeme poluluk je plamsao istom jainom, a onda je gornji rub poeo da gubi otrinu te je svjet lina bila sve slabija.

U tom asu se iza zabezeknutih lovaca zaue udarci kopita po pijesku. Dolazili su neki konjanici. ni se zaustavie kraj njih i skoie sa konja. Bili su 10 Old Shatterhan i Bob koji su sa sobom vodili Pored Frankovog i Fredovog konja i dva kljuseta natoarena mjeinama s vodom. B gu hvala da ste jo ivi! - uzviknu Old Shatte nan. - Povjerovao sam da ste izgubljeni i upla0 se da u vam leeve morati da traim po pijesku. 373- Tako zao tornado nije ravno udario na nas uzvrati Fred. - On nas je samo okrznuo. Mora da ste se mnogo urili, jer vas nismo jo oekivali. - Da, bio je to pravi usiljeni galop, jer smo bili u velikoj brizi za vas. Tornado je prohujao u neposrednoj blizini Helmers" homea. Vidjeli smo pusto te smo po pravcu kojim je oluja protutnjala s velikom izvjesnou pretpostavljali da je i vas zadesila. Sreom bila je prilino milostiva prema vama. Fred ukratko ispria o duhu koji se dva puta pojavio i dodade: - Ovo to sam vam ispriao, sir, vidjelo je deset oiju. Ali nitko nije u stanju da to shvati i objasni. Sigurno nema nijednog ovjeka koji bi bio u stanju dokazati da li se ovdje radilo o nekoj varci ili o istinskom biu. - Oh, takav ovjek postoji, i ja sam taj! - upade mu u rije Hobble-Frank. - O nekoj prevari ne moe biti ni govora. Duh je nadzemaljske bie koje jae po zraku. U ovom pononom asu njihovo je doba koje Jenki nazivaju ghostlyhour. Ova okolnost objanjava itavu pojavu i najsigurniji je dokaz da imamo posla sa nekom preminulom duom s drugoga svijeta. Ne vjerujem da e se itko od vas usuditi da mi protuslovi. On se bio prevario, jer ga Old Shatterhand potapa po ramenu i ree prijateljski: - to bih morao oekivati, ako bih se usudio da proturijeim, dragi Frank? - Hm, pa to ovisi od linosti. Freda i Jemmyja. na primjer, ja bih svojim dokazima formalno smrvio. Ali ako vi postavite neko malo, skromno pitanje, onda ete, zahvaljujui mojoj iznimnoj dobroti, eljeno objanjenje do-do doavola, eno duha opet na nebu. Svjetlina na jugu je sve dublje tonula i sve vise slabila. inilo se kao da e posve nestati. Nekoliko minuta izgledala je kao blijedi blijesak na horizontu, koji je iznenada ponovo zasvijetlio i poput baklje iz koje su sukljale varnice irio sve vie prema zapa gdje se s neobinom brzinom pretvarao u more Pla mena koje je osvetljavalo pola neba.
374

__ Ovakav as duhova ja jo nikad nisam doivio _, uzviknu Frank. - Ove vatre su natprirodnog porijekla, jer... _ Kojeta! - prekide ga Old Shatterhand. - Ovo se moe veoma lako objasniti. Ono tamo je sasvim prirodna vatra. - A ta bi tu gorjelo! - Sasueni kaktusi. Kao to je poznato, u Llano Estacadu postoje miljama prostrane povrine koje su gusto prekrivene kaktusom, da nijedan jaha kroz njih ne moe proi. Kad se te biljke sasue, onda je dovoljna samo jedna jedina iskra da za nekoliko trenutaka stvori pravo more vatre. - To je istina - sloi se Fred - i ja znam da na jugu i zapadu odavde lee golema prostranstva obrasla kaktusom. - Eto, ovo nam najprije objanjava vatru, a one dvije tobonje utvare emo isto tako uskoro uhvatiti za ovratnik! - Oho! - upade mu u rije Hobble-Frank. - Tobonje utvare? Bile su to stvarne! A kako ste doli na pomisao da su bila dva duha? - To zakljuujem po njihovom liku. Prva utvara koja se pojavila za vrijeme dana, bio je moda onaj takozvani dragonski oficir u drugome ruhu. Dobro, vidjet emo. A tko je druga bila, naravno, to jo ne mogu rei. Ne poznajem nikoga koji nosi bijelo bivolje krzno. - Sad me pustite na miru, gospodine Shatterhand! Koji ovjek moe jahati gore po nebu, a mi smo to vidjeli, nas petorica, i to otvorenim oima. - Da, slike su se kretale po zraku, ali njihovi originali su jahali dolje na zemlji. - Slike? E, boga mi ovjek e ovdje svata da uje! itava svog ivota ja jo nisam uo da slike niogu jahati, i to po kiselom elementu atmosfere! Kaso su samo te slike nastale? , - Kroz vie razliito zagrijanih slojeva uzduha Koji nastaju kod svake vatre. - Tako! Dakle slike nastaju kroz slojeve uzduha? vo je za mene neto sasvim novo. Dosada sam vje375rovao da one mogu nastati samo pomou olovke, slikarske etkice ili fotografije! - A ne i u ogledalu? - Da, ovo sam zaboravio. - Dobro, pod izvjesnim okolnostima uzduh djeluje kao ogledalo. - Tako! Da, sad mi je mnogo jasnije, jer ja sam najznaajniji meu majstorima u nauci o fatamorgani, - Lijepo! Onda ete isto tako priznati da su vai duhovi samo odrazi u zraku, upravo onako kao.., Old Shatterhand zastade. Njegova je panja bila sada usredsrijeena na vatru koja se na nebu arila tamnim rumenilom, prekrivena uskomeanim oblacima. A jo vie iznad tih oblaka, i to s ove strane vatre, kao da lebdi po zraku, ukazala se sada obrnuta slika ravnog, zaarenog crvenog krajolika. Sasvim lijevo, tamo gdje je slika zapoinjala, pojavio se iz tame neki jaha, isti onaj koga su lovci prije toga vidjeli, obuen u bivolje krzno, ali, kao to smo rekli, u obrnutom poloaju, s glavom nadolje. - ...ba kao ono tamo! - nastavi Old Shatterhand pokazujui rukom na fatamorganu. On jo nije bio ovo ni izgovorio, a na nebu se ukaza i drugi jaha koji je jurio za prvim. - O sveti Jeremija! - viknu Hobble-Frank. - Pa to je onaj od danas po podne koji se pojavio za vrijeme tomenada!

- Tako? Da li je to on? - upita Old Shatterhand. - Dobro, onda ete se sada sami uvjeriti da se radi o dvije sasvim razliite prilike. A za njima eno jo nekoliko konjanika! Za spomenutom prilikom jurilo je sada pet ili est jahaa, svi u galopu, ali u obrnutom poloaju, s glavama nadolje. - Sad nita ne znam - ree Hobble-Frank. - Hvala vam lijepa za takve ghostly-hours! uo sam dodue za utvare koje jau nou s glavom pod pazuhom, ali da jau na glavi, to mi se zaista ini suvie bedastim. - To ba nije nita tako strano. Prijanje slike su se nekoliko puta odrazile, a ova ovdje samo jed376 2ato vam se ini da je obrnuta. Uostalom usko- emo se upoznati s tim duhovima. Brzo na konje, metri! Sigurno da je prvi jaha takozvani duh Llano Estacada. Njega gone ostali, te emo mu, budui da je valjan momak, malo pomoi. __Jeste li ludi? - viknu Frank. - Pa to bi bio pravi grijeh prema svijetu duhova. Prisjetite se samo to je besmrtni Goethe rekao: "ovjee, ne kuaj bogove, i ne poeli nikad, nikada da vidi duhove s njihovim enama!" Ali ostali nisu obratili panju na njega, ve posluae poziv Old Shatterhanda. - Hoemo li povesti sa sobom i natovarene konje? - zapita Davy. - Da, teko da emo se vratiti. Natovarene konje koje su doveli Old Shatterhand i Bob, povedoe za uzde. I Frank uzjaha, mada nerado. Oni krenue brzinom vjetra preko ravnice. im su napustili mjesto gdje su dosada stajali, za njih je nestala zrana pojava. Mogla se vidjeti jo samo rasplamsala vatra. Na elu je jahao Old Shatterhand. On se nije uputio pravom linijom prema vatri ve, vie na zapad. Ovo je imalo svoje dobre razloge. Morao je dobro izraunati gdje se nalazi cilj. A to je bilo veoma teko budui da odraz koji se u meuvremenu izgubio nije pruao siguran oslonac, a i zato to su se jahai koje je traio kretali velikom brzinom. Za deset minuta prevalili su gotovo nekih tri engleske milje, ali vatra, ija svjetlina u meuvremenu Kao da se pojaala, bijae jo uvijek veoma daleko. Prolo je jo deset minuta. Tada se zau iz usta ld Shatterhanda uzvik, i on podie ruku pokazujui nadesno. Otuda su se pribliavale dvije take. Naprijed Jedna svijetla, koju je pratila druga tamnija. Dalje u-natrag bilo je jo nekoliko takvih tamnih taaka koje
Prev Izoblieni stihovi iz Schillerove balade "Ronacc primj.
377su

se trudile da se kreu istom brzinom kao i prve dvije. Biu su to sami konjanici. Blijesak vatre padao im je po strani straga te se kudravi lik prvoga ve izdaleka mogao prilino jasno sagledati. Old Shatterhand zaustavi svog konja i skoi sa sedla. - Sjaite! - viknu on ostalima. - Budui da dolazimo iz mraka, oni nas jo nisu vidjeli, a mi ih prema svjetlu sasvim dobro vidimo. Neka nai konji polegnu! Ali im ja ponovo uzjaim, i vi uinite to isto! Njegovi drugovi izvrie ovo nareenje. Old Shatterhand je mudro odabrao jedno malo udubljeno mjesto koje je lealo u sjeni. Kad su konji polegli i jahai se pokraj njih uurili, bilo je nemogue onome koji je dolazio sa svjetla u tamu da ih vidi prije nego do njih stigne. Oni su naprotiv imali jasan pregled ravnog terena. Prvi jaha bijae moda nekih pet stotina koraka od njih udaljen. Na polovici te razdaljine jurio je drugi za njim, a na istom razmaku dolazilo je onda ostalih est. - ta emo uraditi s njima, sir? Da pucamo na njih? - zapita Davy. - Ne. Oni nam nisu nita uinili, a ja prolijevam krv samo onda kad sam na to prisiljen. Htio bih samo s prvim progoniteljem progovoriti koju rije. Pustite me najprije samog da uradim ono to sam nakanio! Vi ne treba nita drugo da uinite, nego samo ostale da otjerate. Old Shatterhand uze laso koje je nosio oko kuka. Jedan kraj, na kojem je bio vor, on priveza o sedlo svoga konja koji je mirno na zemlji leao. Od drugoga kraja on napravi omu, dovoljno veliku da obuhvati ovjeje tijelo. Ostali dio petostruko ispletenog i nekih dvadesetak lakata dugog kaia, on smota izmeu palca i kaiprsta preko lakta u kolute koje uze u lijevu ruku dok je omu drao u desnoj. Ovo je tako brzo obavio da je s pripremom bio gotov prije nego to mu se pribliio prvi konj. Sad se zau udar kopita. Konj je bio krupan vranac. Jaha
378

"e na svojoj glavi nosio lubanju bijelog bivola sa ko-ie je lepralo upavo krzno. Bivolja lubanja mu je bila toliko navuena na lice da se nije moglo prepoznati. Kad se pribliio na deset koraka od udubljenja, Old Shatterhand se podie. Jaha istom sada opazi, ali nije mogao svog konjia prije zaustaviti nego je stao tek kad se naao pred samim Old Shatterhandom. - Stoj, tko si ti? - zapita lovac. - Duh Llano - zau se priguen odgovor ispod bivolje lubanje. - A ti? - Old Shatterhand. Sjai slobodno! Mi emo te zatititi!

- Duhu Llana nije potrebna zatita. Hvala vam! S ovim rijeima prerueni jaha potjera svog konja. Ova izmjena rijei zahtijevala je samo nekoliko trenutaka. Ipak se u meuvremenu drugi jaha pribliio. Old Shatterhand stade iznad tijela svoga konja koji je leao, s jednom nogom s desne strane, a s drugom s lijeve strane sedla, s lasom u obim rukama. Na njegov tihi znak, Hatatitla jednim trzajem skoi na noge. Tako su stali konj i jaha, kao da su iz zemlje nikli. Progonitelj pustinjskog duha se prenuo pred prilikom koja se tako nenadno pred njim pomolila i nije bio u stanju da zauzda onako brzo svog konja kako je htio, jer je znatno slabije vladao njim, nego "duh" svojim, te se tako zaustavio pred Old Shatterhandom. - Stani Crvenokoe! - zapovjedi lovac. - Tko si ti? - Sto mu gromova! Old Shatterhand! - omae se nepoznatom jahau. - Nek vas avo nosi! - On obode svoga konja da pobjegne. - Kaem vam, stanite! - zapovjedi mu lovac. - Htio bih vam malo izbliza pogledati to vae indijansko lice. Tko zna ta se iza njega skriva. - Kasnije, kad mi to bude bolje odgovaralo! S tim rijeima nepoznati pojuri u galopu. Ali Old Shatterhand je bio ve za njim. Kad je nepoznati jaha podrugljivo izgovorio posljednje rijei, mladi Koman skoi sa zemlje. 379- Uf! - uzviknu on. - To je glas jednog bljedolikog, i ja poznajem tog ovjeka. I eljezno Srce ima s njim govoriti. On podie svoju puku, priljubi uz obraz i nanizani ali je odmah spusti i ree: - Old Shatterhand ga je ve uhvatio? Bjegunac jedva da je umakao za deset konjskih skokova a Old Shatterhand, koji mu je bio za petama, zakovitla etiri-pet puta omom lasa oko glave i baci je na jahaa. Remen se lako omota sa koluta koje je Old Shatterhand drao u lijevoj ruci i oma pade bjeguncu upravo oko grudi. On odmah zaustavi svog konja. Budui da je laso bilo privezano za sedlo, remen se brzo zategne i oma se skupi oko jahaa koji pade s konja. Za tren oka Old Shatterhand sjaha i pouri prema zlikovcu koji se uzalud naprezao da se oslobodi. U meuvremenu su stigla i ostala estorica jahaa, svi preobueni kao Indijanci; stoga drugovi Old Shatterhanda skoie na konje i izbie pred njih. estorica nepoznatih nije bila nita manje prepanuta ovim susretom. Oni skretoe u stranu kako bi ih izbjegli. Ali onda vidjee kako je drugog jahaa, nesumnjivo njihovog vou, istrglo laso sa sedla. Oni se odmah raz-bjeae u svim pravcima. Lovci ih pustie da odu te se uputie prema njihovu drugu koji je leao na zemlji. Old Shatterhand je u meuvremenu razoruao njihova vou, a onda ga upitao: Hoete li mi rei tko ste vi? I emu to maketarenje? Niste valjda ozbiljno mislili da e vas Old Shatterh and drati za indijanskog poglavicu? Kome li ste samo to lijepo orlovo perje oduzeli? Upitani ne odgovori. - Zar mi neete uiniti ni tu uslugu? Izgleda mi da se ne osjeate sasvim ugodno. Pogledat emo vam onda malo u lice! On snanim rukama zgrabi palog sa zemlje, podie ga uvis i postavi ga na noge tako da mu je lice bilo okrenuto prema vatri. Onda ga uze za kiku duge kose i strgnu mu je jednim trzajem sa svim perjem sa glave.
380

__ Zounds! - viknu Juggle-Fred. - Pa to je onaj agonski oficir! Sto mu gromova, to taj momak opet trai u ovoj indijanskoj krabulji? Drago mi je to as tako brzo ponovo vidim. Pronali smo vam ormar tamo straga u bunju i ispraznili ga, sir. Loe ste aa prikrili. Isto tako pronali smo vam i uniformu. gto kaete na to? ta da uinimo s vama sada? __ Ne moete mi nita uiniti! - procijedi tobonji kapetan, sav bijesan. - Tko mi od vas moe dokazati da sam mu bilo to uinio? - De, de, to prepustite nama samim. Protiv nas niste nita izveli. Ali su planovi koje ste pripremali bili zli te vas zbog toga moemo po zakonima prerije malo pozvati na odgovornost. No mi nismo nikakvi krvnici te emo vas pustiti da odete. - To morate uiniti, jer mi ne moete nita dokazati. - Oh dokazati bismo vam mogli ve mnogo tota. No, to nije uope potrebno. Ja vam kaem dakle da emo vas pustiti da odete, naime mi bijeli. Ali tu stoji jedan crveni koji sa vama ima da poravna neki raun. Pogledajte ga samo! Koman izae iz zaklona. Zlikovac ga pogleda i ree: - Taj momak mi nije poznat. - Ne lai, huljo jedna! - viknu Davy. - Ne poznaje li moda ni mene niti ovog Debeljka Jem-myja? Zar niste bez ikakvog razloga napali onu dvojicu Komana, jednog od njih ubili, a drugog onda progonili dok nam nije polo za rukom da vas odvratimo s traga? Budi kratak i priznaj svoju krivicu! - Ja nemam pojma ni o kakvoj krivici! - zakri-pa zubima zatoenik.

Tada mu Old Shatterhand spusti svoju teku ruku na rame i ree: - Vidite kako stvari stoje te mi-Slim da su mi vas predstavili kao ovjeka s kojim se nije aliti. Sto namjeravate sa iseljenicima koje va tobonji mormon Tobias Preisegott Burton treba da voi kroz Llano. Gdje se ti ljudi nalaze sada i zato ste zapalili kaktuse? Ako mi na ova pitanja odgovorite istinito, onda moete oekivati blagu presudu. 381- Ja ne znam ta vi hoete od mene. Ovog Indijanca ne poznajem, niti ta dva momka ovdje, a najmanje nekog ovjeka po imenu Tobiasa Preise-gotta Burtona. Isto tako nita mi nije poznato o nekim iseljenicima. - Zato ste onda progonili duha Llano Estacaa? - Duha? Smijeno! Taj momak je neki nitkov koji je maloprije ubio jednog od naih ljudi metkom posred ela. - Nemate li nam nita vie rei? - Ne. - Onda sam gotov s vama. Vai planovi e biti osujeeni, jer emo mi uzeti iseljenike u zatitu. Vi poriete dakle samo na vau linu tetu. Sad neka moj mladi crveni brat kae kakvu optubu ima da iznese protiv ovog ovjeka. - Ovaj bljedoliki je pucao u trbuh poglavice Vatrena Zvijezda moga oca, od ega je poglavica umro. Howgh! - Ja ti vjerujem. Stoga od ovoga asa ubica pripada tebi. Uradi sa njim to ti se bude dopalo! - Sto mu gromova! - viknu zatoenik. - Ovo nije nikakav junaki potez od vas, kad sam ovako vezan lasom. Naravno da e ovoj vucibatini biti lako da me umlati! Mladi Koman napravi rukom kretnju dubokog prezrenja. - eljezno Srce ne uzima poklonjeni skalp. On e ubici suditi i u tome e postupiti kako to prilii jednom hrabrom ratniku. Nek" moja braa priekaju par minuta! On pohita u tamu noi i uskoro se vrati sa Ste-wardovim konjem koji se nakon kraeg trka zaustavio. Komanova otra ula su mu rekla gdje se nalazi. Sad eljezno Srce odloi svoje oruje i zadra samo no. Nakon ovoga on se pope na svog konja i pozva ostale: Neka moja braa odrijee ovog ovjeka i neka mu prue njegov no. Neka on potom sjedne na svog konja i pojase kugod mu je drago-eljezno Srce e poi za njim da se bori. Oruja su ista: no protiv noa. Ako se eljezno, Srce ne vrati akon jednog sata, onda e leati mrtav u pijesku Liana Estacaa. Po nepisanim zakonima savane morali su mu uci-iti po volji. Oni dadoe Stewardu njegov no, oslo-bodie ga od lasa, i on skoi u sedlo te pojuri sa rijeima: - Zbogom! Jo ima glupaka! Mojim planovima ne moete sada nita nauditi. Vidjet emo se opet, a onda neka vam svima bog bude milostiv! eljezno Srce pusti piskavi ratni pokli Komana i poletje na svome konju poput strijele za zlikovcem. Ostali ostadoe mirno na svome mjestu. Dodue, kad su polegali, izmijenili su nekoliko glasnih primjedbi, ali sve ih je pritiskala strana slutnja te su uskoro zautjeli. Prolo je etvrt sata i jo jedna etvrt. Vatra se sve vie irila. Lovci koji su ekali zaue tada udarce kopita dvaju konja u galopu. Koman se vraao vodei za uzdu Stewardova konja. Za pojasom mu je visio svjei skalp. Bio je itav i zdrav. - Jednog od ubica eljezno Srce je poslalo svome ocu - ree on ravnoduno kad je priao lovcima. - Ostali e uskoro poi sa njim. - Howgh! Takav je bio krvavi zavretak ovog ghostly-houra. 3827. PODOZRENJE Tamo gdje jugoistoni kraj New Mexika zalazi u podruje Texasa nalazi se jedan od najopasnijih kutaka Dalekog zapada. Tu se granie lovna podruja Komana i Apaa, okolnost koja je imala za prirodnu posljedicu neprestanu nesigurnost u tom kraju. Izmeu ova dva plemena, dokle god budu postojala, nikad ne moe doi do nekog iskrenog i trajnog mira. Suvie je ukorijenjena uzajamna mrnja da ak i u vremena, kada sjekira rata lei zakopana, tinja pod pepelom opasna vatra koja se i kod najmanjeg povoda moe rasplamsati u krvavo rumenilo. To neprijateljstvo koje prestaje samo na kratko vrijeme zahtijeva najvie rtava, sasvim razumljivo, upravo tu gdje se njihova podruja dodiruju ili, ta-vie, jedno u drugo zalaze. Granica izmeu njih ne pokazuje nikakvu pravu liniju. Ona uope nikad nije bila tano odreena. Otuda se i ponavljaju vrlo esto uzajamne optube zbog povrede granice i onda obino, da upotrijebimo jedan izraz kneza Bismarcka, puke same planu. Taj opasan kraj Zapadnjak naziva ,the shears", nazivom koji sasvim dobro odgovara tamonjim prilikama. Granine linije su pokretne, one se otvaraju i zatvaraju poput drki kara, i onaj koji izmeu njih dopadne, moe se pohvaliti svojom sreom ako izae iz njih itave koe. Bijelac koji tuda zae ili je hrabar ili veoma neoprezan ovjek. U oba sluaja nad njegovom glavom neprestano krui orao smrti.
384

Sjeverno od take gdje se Toyah Creek koji se usta s Apakih planina ulijeva u Rio Pecos predtavljao je u to vrijeme Pecos granicu izmeu podruia Komana i podruja Apaa. Zapadno odatle uzdiu se Salt Planine planine, zatim Sierra Guadelupe i Sierra Blanca, dok se na istoku pruaju Staked Plains zloglasna pustinja Llano Estacado.

Ali Llano ne poinje odmah od obale Pecosa. On je tavie odvojen od rijeke planinskim lancem koji se provlai prema jugoistoku kao obian vijenac visova ili mnogo ee kao niz usporednih brda. Izmeu tih visova pruaju se izduljene doline koje uglavnom pruaju alostan izgled i koje su popreno presjeene uskim, klisurastim dolinama to se otvaraju prema pustinji Llano. Blizina rijeke je na mjestima, gdje je to dopu tao sastav zemljita, uslovljavala mjestimice ak i bujno raslinje. Rije pustinja se ni ovdje kao ni kod pustinje Gobi ili Sahare ne smije uzeti suvie strogo. Na mjestu gdje se zapadni rub Llano Estacada podie u spomenuta brda sputaju se raznoliki rijeni tokovi koji veinom presue u pijesku, ali na svome putu nastupaju pogranina podruja, te na njihovim obalama sasvim dobro uspijeva bunje pa ak i drvee. Ta zelena mjesta zalaze poput poluotoka ili prevlaka u pjeano more Llana i obrazuju ire ili ue, dublje ili plie zatone u kojima nalazi hranu trava ili korov. Jedna legenda tavie pria da se usred Llanoa nalazi snani izvor ukusne pitke vode koji izvire duboko iz utrobe zemlje i kraj izvora tvori neko malo jezero ije su obale uokvirene sjenovitim stablima i zbunjeni. O tome su govorili stari lovci, ali nitko taj izvor ni jezero nije vidio svojim oima. Ueni ljudi koji su o tome uli bijahu miljenja da pojava vode usred Llana nije nipoto neto nemogue. Na obali Toyah Creeka sjedila su etiri ovjeka iji izgled nije ba ulijevao povjerenje. Kosa i brada un bijahu upave i razbaruene. Odijela su im bila u stanju za koje bi svaki krpa-kroja rekao kao da mjesecima nisu dola u dodir B kapima vode. Tim Dolje su, meutim, ova etvorica bili naoruani, jer 25 Me lu orlovima 335je svatko od njih imao uza se ostraguu pored noa i dva revolvera zadjenuta za pojasom. Trojica su bm sasvim sigurno Jenki. Ovo je bilo oito po visokom, mravom rastu, povienim, uzanim grudima i otrim crtama lica. Ali mnogo je tee bilo odrediti kojoj je rasi pripadao etvrti. Taj ovjek je bio zdepasta, pleata rasta, imao je neobino velike, iroke ruke i isto tako iroko lice s krupnim klempavim uima. Tko bi na njegovo lice bacio samo kratak, povran pogled, taj bi ga lako mogao drati za Crnca, jer je bio crn, ili bolje reeno modrocrn, ali samo do oiju. Obino je eir navlaio duboko na lice i im bi ga zabacio na potiljak moglo se vidjeti da mu je koa na elu bila bijela. Sigurno mu je lice izgorjelo u nekoj eksploziji baruta. Uprkos unakaenosti, njegovo lice, nije bilo odbojno. Tko bi ga malo bolje zagledao, taj bi sigurno doao do uvjerenja da pred sobom ima dobrog momka. Isto je bilo i s trojicom ostalih. Tko bi ih ovakve kakvi su sada susreo u nekom civiliziranom kraju, taj bi ih sigurno izbjegavao, ali pri bliem poznanstvu s njima tog bi zazora sigurno nestalo. etiri konja su se napasali u travi koja je obilno rasla izmeu zelenih bunova. Po konjima se moglo vidjeti da su bili veoma iscrpljeni. Jahai pribor im je bio star i na mnogo mjesta samo na brzinu i iz nude popravljen. Njihovi gospodari su zavrili s jelom. Po kostima koje su leale unaokolo moglo se pretpostaviti da su na maloj vatri koja je jo slabo tinjala ispekli jednog raccon-a. Dok su razgovarali, ee su otrim pogledima pogledavali u kraj pred sobom. Nalazili su se upravo u ,karama" gdje je valjalo obratiti najveu panju. - Sad je dolo vrijeme da se odluimo - zapoe Jenki koji je izgledao najstariji meu njima. - P emo li kroz Llano, ranije emo doi na cilj, ali emo se izloiti mnogim opasnostima te e nam tako ovaj stari medvjed biti posljednje meso koje smo pojeliObian medvjed, rakun. prlmj. pisca.

386

Poemo li niz Rio Pecos, neemo trpjeti ni glad ni e, ali emo putovati tjedan dana vie. to ti misli o tome, Blount? Blount, koji je sjedio pokraj njega, prijee zamiljeno rukom preko brade i onda uzvrati: - Ako sve dobro odmjerim, onda bih htio predloiti da po-jaimo kroz Llano, jer mislim da e mi dati za pravo, Porter. - Da ujemo onda tvoje razloge! - Tjedan dana je dugo vrijeme, a ja vrijeme ne volim tratiti. Pokraj Rio Pecosa bojati se Apaa i Romanca, a u Llanu pustinjskih orluina. To se uzajamno potire. Ne moramo prijei preko pustinje itavom njenom irinom. Budemo li se drali istoka, otprilike pravca prema Rio Concho, onda emo udariti na karavanski put koji vodi od Fort Leatona do Fort Masona a to znai da se ne moramo bojati ni loih susreta niti gladi i ei. To je moje miljenje. Sto ti na to kae Falser! - Ja se slaem s tobom - kimne glavom Falser, trei Jenki. Uglavnom ja sam miljenja da Llano Estacado nije ni upola onako opasan kao to se ini. Tko ga jednom prijee, taj prikazuje opasnosti kao da je pustinja pravi pakao, da bi se time samo mogao hvaliti. Za mene e biti pravo zadovoljstvo da je upoznam. - Ba zato to je jo ne poznaje l - ree Porter, prvi Jenki. - Jesi li je ti moda ve upoznao? - Ne. Ali ja sam uo ljude, u iju se istinoljubivost ne moe sumnjati, kako o Llanu govore da me jeza obuzimala. Sada, budui da se nalazimo na njegovoj granici, tek uviam kakvoj se opasnosti izla-emo. Nitko od nas ne poznaje Llano. Ako zalutamo, ako nam nestane voda, ako ... - Ako, ako i opet ako? - prekide ga Blount. - Tko tako esto upotrebljava rije ,ako", taj bolje da ne poduzima nita. Ti si inae hrabar momak. Jesi li se moda uplaio sada? - Uplaio? Nije mi ni na kraj pameti. Meutim, Postoji razlika izmeu opreznosti i straha i ja ne vje36"

387rujem

da me je itko ikad vidio da sam se uplaio. Nas smo ovdje etvorica i kako veina odlui, ja u se pokoriti. Ali prije no to padne odluka moramo dobro promisliti. Dvojica su ve rekla svoje miljenje. Oni su odluili da se ide kroz Llano. Sad reci ti, New-Moon da li im se eli prikljuiti ili ne! Ovaj poziv bio je upuen ovjeku sa licem opr-Ijenim od baruta. On podie ruku do oboda eira da pozdravi kao vojnik koji stoji pred svojim oficirom i odgovori: - Izvolite, mister Porter! Ja u pojahati s vama svuda pa makar bilo i u avolju kuhinju. - Time nisi nita rekao. Ja hou da ujem odreen odgovor. Niz Rio Pecos ili kroz Llano Estacado? - Onda, molim, kroz Llano, ako je po volji. Volio bih jednom vidjeti izbliza tu staru pjeanu rup-agu. - Pjeanu rupagu? Ne varaj se, mome stari! Umilja li moda da e s jedne strane uskoiti i odmah na drugoj iz nje izai? Ona je malo vea nego to misli. MoeS jahati etiri ili pet dana prije nego prijee preko tog pjeanog bureta. A upravo ako je presijeemo junim krajem, sasvim je vjerojatno da emo udariti na Indijance. - Nek dou samo! Ja jo nikad nisam nita naao uinio nekom crvenom te se tih ljudi ne bojim. Ako se prema nama budu pokazali kao neprijatelji, pa dobro, i mi imamo neko oruje. etiri snana momka koja su toliko puta omirisala barut kao mi, rado e se uhvatiti u kotac s dvadesetoricom, ili jo i vie Indijanaca. - To je tano. A to se tie baruta, tu si ti ispred nas za itavu konjsku duinu. Pred tvojim licem mora da je odletjelo u zrak cijelo bure baruta! -. Skoro da je tako. - Kako se to dogodilo? Jo nam nikad o tome nisi pripovijedao. Ima li u tome neke tajne? - Ne, nikakve. Ali ja ne volim da o toj stvari priam.. Tada umalo to nisam izgubio ivot, ili bJ oni vid. Da mi nije moj stari prijatelj, Juggle-Fred
Mladina iprimj. pisca.
388

nritekao u pomo sad bih bio slijep, a moda i mr-tav" "__Kako? Ti poznaje Freda? O tom sam ovjeku mnogo sluao! __Bili smo dobri drugovi i mnogi pothvat smo zajedno izveli, pothvata od kojih bi drugim ljudima bilo tjeskobno pri dui. Volio bih da ga ponovo vidim! Imam mu mnogo zahvaliti za ono to je tada uinio za mene kad je osujetio plan Stealing-Foxa. - Stealing-Foxa? - zapita Porter iznenaen. Onda si se nalazio i s tim zloglasnim zlikovcem? - Na alost! Stavie, upoznao sam ga bolje nego to sam htio. Taj se momak zvao Henry Fox, bar tako je nazivao sebe. Ne znam da li mu je to bilo pravo ime, jer se moe pretpostaviti da se sluio razliitim imenima. Gdjegod se pojavio, tu nitko iv nije bio siguran za svog konja, svoje zamke na dabrove, i uope za svoj imetak, a nikome nije polo za rukom da njegovu zanatu uini kraj, jer je pokazivao takvu lukavost kakvoj ravne nema. Nestajao bi uvijek isto onako nenadno kao to bi se i pojavio. Kad bih ga ponovo sreo onda bih - osluhnite! New-Moon se prekide usred govora, uspravi napola i osluhne okrenuvi se prema rijeci. Konji koji su se nalazili u blizini naulie ui. ulo se pribliavanje konjskih kopita. " etiri ovjeka skoie na noge i uzee u ruke puke na gotovs. - Da li su Indijanci? - apnu Blount. - Ne, samo dva bijelca - ree New-Moon koji se zaklonio iza jednog buna i osmotrio kraj iz koga su nepoznati dolazili - obueni su na meksiki nain. Zaustavili su se i promatraju na trag, kojim, izgleda, da su dovdje doli. Porter mu prie da i sam pogleda u tu dvojicu. Oni su sjedili na svojim konjima, sasvim pognuti naprijed da bi proitali trag u travi. Po svojoj nonji 1 opremi zacijelo su naliili na Meksikance: iroke Pri dnu izrezane hlae, areni prsluci, kratke, iroke, srebrnim gajtanima ukraene bluze, leprave crvene Marame l isto takvi pojasi iz kojih su virili drci 389noeva i pitolja, sombrerosi irokih oboda i, da ne zaboravimo, goleme mamuze na petama. Konji su im, kako je izgledalo, bili u odlinom stanju, to je na ovom mjestu svakako moralo pobuditi podozrenje. - Njih se ne moramo bojati - ree tiho Porter. - Meksiki kabalerosi kojima moemo poeljeti dobrodolicu. On izae iz buna i dovikne dvojici nepoznatih jahaa: - Ovdje su oni koje traite, metri! Vjerojatno nemate loe namjere kad nam traite trag! Meksikanci se primjetno prepadoe kad su uli takvo nenadno oslovljavanje i ugledali dugonogog Jen-kija. Oni se brzo latie puaka sa sedla. - Kanite se toga! - opomenu ih Porter. - Ml smo poteni ljudi od kojih se nemate ega bojati. - Koliko vas je? - zapita jedan od njih. - etvorica. Vae vam puke ne bi nita pomogle, kad bismo htjeli da se neprijateljski prema vama ponesemo. Priite nam, dakle, spokojno! Stranci izmijenjae meu sobom nekoliko tihih rijei i onda lagano potjerae konje prema maloj skupini. Tek kad su opazili trojicu ostalih i podozrivo osmotrili mjesto, oni sjahae. - Vi ste avolski oprezni, metri - ree Porter. - Izgledamo li moda kao neki razbojnici? - Pa - zapoe jedan od njih smijui se - neku rasko vaa odijela ne odaju. A to se tie vaih konja, Jedva da bi bili podesni za kakvu cirkusku predstavu. Caramba, ala ste vi propali seftores!

- Zar moete u ovom kraju traiti neto drugoT Do prvog naselja potrebno je gotovo tjedan dana jahati! Ako je ovjek tako dugo na putu kao to smo ml, onda naravno i ne moe biti najpodesnije opremljen da uini posjetu Predsjednikovoj gospoi u Washington. Ali ako nam uprkos tome elite pruiti ruka, onda ete nam biti dobrodoli. - Susret s potenim ljudima je uvijek prijatan, pogotovu u ovom opasnom kraju. Mi vam od srca pruamo ruke. Najprije emo vam rei naa imena.
panjolski: do vraga primj. prev..

Mi smo braa i zovemo se Pellejo. Mene zovite Carlos a moga brata Emilio! Jenki spomenue svoja imena i pruie novodoli-ma ruke. Porter je htio vie saznati te ree: - Ml dolazimo iz stare Kalifornije i hoemo u Dallas, sefio-res. Moda bismo mogli saznati kakav vas je posao natjerao tako blizu Llano Estacada? - Ovoj pustinji mi se neemo samo pribliiti, ve moramo preko nje projahati. Mi smo namjeteni na jednoj estanziji blizu San Diega kao natobani i estan-ziero nam je dao nalog da tamo prijeko u Greenvilleu utjeramo od dunika novac. Opasna stvar, zar ne? Zato smo pojahali ovuda. - Opasno e biti tek na povratku kad budete sa sobom imali novac. kakljiv je zadatak vui sa sobom novac drugih ljudi kroz Llano. Ono to smo tamo prijeko u Kaliforniji utedjeli i to smo sada sa sobom ponijeli, to je naa svojina. Mi nismo dakle nikom odgovorni te se utoliko bolje osjeamo nego vi. Uprkos tomu nas etvorica smo se posavjetovali da li je pametnije poi zaobilaznim putem. Vi se meutim udvoje usuujete da preete preko Plainsa. To je, bogami, smjelo. - Ne ba osobito, senor - uzvrati Carloa. - Poznajete li Llano Estacado? - Nitko od nas kroz ovu pustinju jo nije pro-ao. - Onda shvaam vau bojazan. Tko je ne poznaje, taj se u nju ne usudi. Nas dvojica smo je sigurno ve preko dvadeset puta projahali te je tako dobro poznajemo da o nekoj opasnosti zapravo i ne moe biti govora. - Ah, to je neto drugo! Vi elite za Greenvllle? Pa on lei skoro u naem pravcu! Mogli bismo vam se Prikljuiti, ako nita nemate protiv toga. Kad je prije toga Porter neoprezno spomenuo novac koji su nosili sa sobom on i njegovi drugovi, dvojica Meksikanaca izmijenie brze poglede. Sad Carlos odgovori, gotovo prebrzo: - Nemamo nita protiv "ga. Naprotiv, vi ste nam dobrodoli, jer ukoliko nas Je vie, utoliko emo se bolje oduprijeti opasnostima. 390 391- Dobro, senor! Pojahat emo s vama, i vi se zbog toga neete pokajati. No, kako stoji s vaim putem danas! - Hoemo se spustiti jo do Rio Pecosa, moda ak i do poetka Yuaf-kaia. - Sta je to? - Ova rije potjee iz govora Utah Indijanaca i znai isto to i Raspjevana dolina. Pria se da se u toj dolini nou mogu esto puta uti natprirodni, sasvim neobjanjivi glasovi. Nas dvojica meutim, mada smo esto puta kroz nju projahali, nismo jo nita od toga uli. Vi ste se sigurno ovdje ulogorili da se noas odmorite? - Ne. To bi znailo neoprostivo traenje vremena. I mi smo se htjeli spustiti do Pecosa, a moda i poi njegovim tokom da zaobiemo Llano. No, poto smo vas sreli i poto nas hoete povesti sa sobom, mi emo poi s vama kroz pustinju. Mislite li da emo naii na Indijance? - Teko. Od takvog sastanka mi bismo se ovdje morali vie bojati nego u Llanu. Budui da dosada nismo vidjeli ni jednog crvenog, kasnije emo sigurno imati manje prilika za takav susret. Ti se momci sada ne uljaju poto je tek nedavno izmeu njih zakopana ratna sjekira. - Drago nam je to to ujemo. Ali kako stoji sa takozvanim pustinjskim orluinama. Oni su navodno kudikamo opasniji od Indijanaca. - Pah! Tko vam je to solio pamet! Sad ste uli koliko smo se puta nali u Llanu, ali nam jo nikad nije polo za rukom da vidimo nekog od tih leinara to postoje samo u mati glupih i straljivih ljudi. - A takozvani Duh Llano Estacada? - I to vam je ista tlapnja kakvoj nema ravne. Bajke za djecu! Llano je pustinja kao i sve druge-Tu ima mnogo pijeska i nimalo vode. Zemljite je toliko neplodno da ak ni sablasti ne bi rasle. A to se tie pomankanja vode, tu se moemo lako pomoi, jer ima dosta kaktusa iji je sok veoma pitak. Prema tome nema nikakva razloga da se plaimo pustinje. 392 __ Meni su govorili sasvim suprotno. Ali budui da vi poznajete taj kraj, ja, naravno, vjerujem vaim ijeima. Ako ne elite da se malo ovdje odmorite, mi smo spremni da odmah krenemo. __Najbolje je da pojaimo. Nadajmo se da e vam. konji izdrati. __Oni su daleko bolji nego to izgledaju. Zbog njih ne treba da ekamo.

Izgled dvojice Meksikanaca nije svakako bio nimalo podesan da pobudi nepovjerenje. Pa ipak mora se smatrati neopreznou to su se Jenki onako brzo i bez ikakva ispitivanja odluili da s njima pojasu. Samo jedan od njih kao da nije bio posve povjerljiv, naime New-Monn. Ovaj nadimak je bio dobio zato to mu je okruglo lice podsjealo na mjesec. Moda je bio iskusniji i otroumnijl od svoja tri suputnika. Kad su krenuli niz rijeku, on je pojahao za ostalima a pogled mu je stalno bio uperen u Meksikance. Nije imao nikakav oit razlog da im ne vjeruje, ali neki neodreeni osjeaj mu je govorio da prema njima bude krajnje oprezan. Tako su se sputali desnom obalom Toyha. Od blizine Llano Estacada se nije moglo nita vidjeti. Bilo je dovoljno trave, bunja i stabala. Da, tavie predvee se ukazae tako gusta stabla da su tvorila itavu umu kroz koju je ova rijeka slala svoje voe1 u Rio Pecos. Toyah Creek je nosio sa sobom mnogo zemlje i Pijeska koje je taloio u Rio Pecosu. Uslijed toga Popreno i koso niz Pecos su se pruali pravi sprudovi Jer je u ovo vrijeme bilo malo vode. Ti sprudovi su se pruali popreno i bili prekinuti samo na neko-k uzanin mjesta kroz koje je voda pretjecala. Tako je bilo mnogo pliaka preko kojih se bez muke moglo Prijei, jer je valjalo preplivati samo preko spomenutih uzanih mjesta. Jo nije bilo kasno po podne, te su tako odluili "a rijeku preu jo veeras i da onda zanoe tamo Prijeko u Raspjevanoj dolini. Konji su izvrsno plivali 1 tal" su ljudi itavi i zdravi, mada s promoenim 393nogavicama, stigli na drugu stranu. Odatle su udarili prema sjeveru i stigli do mjesta gdje danas Rio pecos prelazi pruga Texas-Pacffic. Onda se mala druina zaustavi na jednoj uzviici ije je podnoje bilo obraslo zelenim bunjem dok joj je vrh bio gol i pust. Tu se pred njima pruala uska klisura kojom je tekla plitka voda. Meksikanci se uputie u tu klisuru, a ga njima i ostali Ona se bila duboko urezala, ali joj strane nisu padale okomito, a i voda je mirno tekla. Tlo je bilo obraslo travom, a po liticama s obje strane pelin, siguran znak da se pribliavaju kraju gdje ne raste bilje. Kasnije su se bone litice doline povukle te je tlo bilo prekriveno nagomilanim krem i samo je u neposrednoj blizini vode bilo oskudnog raslinja. - Zar ne bi bilo bolje prenoiti dolje u dolini Pecosa? - zapita Blount. - Tamo dolje bilo bi hrane za konje a i suhog granja i drva za vatru. Ovdje u klisuri izgleda da e toga biti sve manje ukoliko budemo u nju vie zalazili. - Priekajte samo, sefior! - umirivao ga je Carlos Pellejo. - Na izvesnoj razdaljini gore nalazi se jedno mjesto koje je vrlo podesno za logor. Za etvrt sata bit emo tamo. Nakon naznaenog vremena klisura se iznenada rairi tvorei skoro krunu kotlinu koja je imala u promjeru moda tri stotine metara. Ona je bila okruena okomitim liticama koje kao da su zatvarale svaki izlaz. Uskoro meutim vidjee Jenki kako se upravo pred njima ukaza uzan i dubok prolaz kroz koji se moglo dalje. U toj kotlini izvirao je jedan potok. Mjesto gdje je voda iz zemlje izbijala bilo je malo dublje od tla te je tako voda tvorila malo jezero uokvireno gustom ivicom. S one strane tog jezerceta, blizu litica, mogla se primijetiti neka neobina skupina bilja. Tamo se dizalo raslinje visoko od dva do pet metara koje je naliilo na goleme svijenjake. inilo se kao da nema ni grana niti lia a na okomito uvis ispruenim rukama bilo je bezbroj kvrga. To je bilo podruje cereus-kaktusa iji se na smokvu nalik plodovi mogu 394 3 Emiiio Pellejo pokaza rukom u tom pravcu i ". __ xamo emo ubrati desert za veeru a kraj jezerceta ima dosta trave i lia za nae konje. Doite, senores! On potjera svoga konja u kasu prema vodi! ostali pooe za njim. Nalazili su se otprilike na nekih est konjskih duina ispred bunja kad se razlijee jednoglasno - Stoj! - Oni odmah zaustavie konje. - Tko je? - zapita Porter koji je napregnuto gledao u bunje odakle je glas dolazio. - Bijeli lovci - glasio je odgovor. - Tko ste vi? - Putnici. - Otkuda dolazite? - Iz Kalifornije. - Kamo elite? - Prijeko u Texas, za Dallas. - Preko Llana? - Da. - Da pokuamo i mi s vama, metri. - bunje se razdijeli te se najprije ukazae dvije cijevi, a zatim izaoe dva lovca kojima su puke pripadale. Jedan od njih je bio bradat, pleat ovjek, a drugi plav, golobrad mladi kome jedva da je bilo dvadeset godina. Njihova slinost ukazivala je da su otac i sin. Bili su posve obueni u kou a na glavama su nosili dabrove eire irokih oboda. - The devil! - ree Porter, sav iznenaen. - Koliko ljudi imate tu kraj vode? - Ni jednog, sir.

- Onda ste sami? - Da. - I vi se usuujete da zaustavite est dobro naoruanih ljudi s pukama na gotovs? - Pshaw! - uzvrati stariji. - Mi imamo voci-Jevke. etvoricu od vas bismo skinuli sa sedla kuru-mima iz puaka, a za ostalu dvojicu bili bi dovoljni i revolveri. Ponaajte se dakle mirno i doite do vode! - estorica jahaa uinie to i spustie se do obale iezerceta. Tu su pasli konji dvojice stranaca, jer je 395bilo dosta zelene trave. Mjesto gdje je leao pepeo pokazivao je da je gorjela vatra. Tu se ova dvojica bijahu ulogorili. Nisu izgledali kao novajlije na Dalekom zapadu. Otac je ostavljao dojam iskusnog, hrabrog lovca, e djeako lice njegova sina pokazivalo je onu smirenu dubokomislenu ozbiljnost, te bi ovjek mogao odmah naslutiti kako je uprkos svojoj mladosti proao dobru kolu. Sva estorica novodolih gledala su napola radoznalo, napola nepovjerljivo u oca i sina. Onda su sjeli kraj njih i izvadili zalihe hrane koja se sastojala od suhog mesa. - Hoete li nam, gospodine, rei koliko ste ve dugo ovdje? - zapita Porter koji je time preuzeo voenje razgovora. - Od sino - uzvrati stari lovac. - Od sino? Izgleda kao da elite ovdje dugo ostati. - To i mislimo. - Ali, sir, ovaj kraj je opasan! Nije ba podesan za pribijanje vigvama. - Nama se dopada, sir. Gore u brdima imamo sastanak s nekim ljudima koji e doi preko Llana a zatim kroz ovu dolinu. Budui da smo prerano stigli, bilo nam je dosadno ekati te smo naim prijateljima pojahali dovdje u susret. - Kada e doi? - Za dva ili tri dana. - Ako tako dugo budete ekali, onda ete se u meuvremenu moi lako da upoznate sa Apaima i Komanima! - Ne mari nita. Mi s njima ivimo u miru-Isto tako s nama se nalazi jedan koji vrijedi itavu etu Indijanaca. - Dakle ipak niste sami, ve utro je! Gdje j" trei? - On je pojahao da izvidi okolicu, ali e se uskoro vratiti. - Vi kaete da vrijedi koliko i itava eta Ins-mena? Onda mora da je neki uveni lovac, moda Old Shatterhand. Poznajete li ga? _ Da. Ali on nije. __ A tko onda? __Vidjet ete kada doe. On e vam se sam nredstaviti. Meni je ime Baumann, a ovaj mladi ovdje je Martin, moj sin. __Hvala, sir! Poto ste nam kazali svoja imena, sad ete saznati i naa. Ja se zovem Porter, ova dvojica su Blount i Falser, a ovo tamnopunako lice zove se New-Moon. Ova dvojica Meksikanaca su danas u podne naila na nas. Oni dolaze s neke estanzije iz podruja San Diego i ele preko Llana da od dunika naplate novac za svoje gazde iji su glavni vaquerosi. Zovu se Carlos i Emilio Pellejo. Kako bi spomenuo koje ime, on bi rukom pokazao ,na dotinog koga bi onda Baumann dobro osmotrio. Lovev pogled se najdue zadra na dvojici Meksikanaca. Obrve mu se skupie, a brada mu lako zadr-hta. Zatim se obrati Car losu: - U kraju San Diega lei vaa estanzija? Smijemo li saznati kako se ona zove? - Estanzia del Cuchillo. - A njen vlasnik? - Zove se... Senor Montano. On zastade prije nego to izgovori ime svog tobonjeg gazde, kao da ga se morao tek prisjetiti. Baumann upita dalje, a da svoje nepovjerenje ni rijeima ne izrazi: - I vi ste glavni vaquerosili peonsi senora Montane? - Da. - Ima li on jo koje nadzornike? - Ne, mi smo jedini. Baumann izvadi svoj revolver iz pojasa, kao da se htio njime samo poigrati, i ree dok je njegov sin to isto uinio: - Mislim da laete, momci! Oba Meksikanca skoie na noge i izvadie svoje noeve iza pojasa. - Povucite smjesta rije, sefior! - viknu Carlos prijetei. Baumann je i dalje mirno sjedio, uperio cijev svoga malog ali utoliko opasnijeg oruja u tobonjeg Meksikanca i rekao: - Nemojte mi se sluajno pribliiti
panjolski nadniari op. prev.. 397pa makar to bilo i za jedan

korak, seftor Pellejo! Inae moja e vas kugla slistiti, a moga sina vaeg brata! im se maite vaih pitolja ili uinite bilo kakvu sumnjivu kretnju, bit ete bez pjesme i svirke ispraeni na onaj svijet. Ja se zovem Baumann, bit e da vam to ime nije ba nepoznato. Siouxi me nazivaju Matopoka, Komani Vila-Jalo, a Apai Soinzisk, lovci koji govore panjolski El Cazador del otso, a oni koji govore

Engleski Bear-hunter, a to sve znai jedno te isto: Lovac na medvjede. Moda ete se sada sjetiti da se o meni nekad neto uli. - Kako? to? Vi ste Bear-hunter, sir? - viknu New-Moon. - Mislim naime na onoga Nijemca koji je tamo gore u blizini Crnih brda drao store i uzgred zagoravao ivot grizlijima? - Da, to sam ja, sir. - Onda sam naravno mnogo puta o vama sluao. Zar vas nisu zarobili Siouxi i odvukli gore do gejzira Yellowstone? - I to mi se desilo. Ah" Old Shatterhand i Win-netou su me spasili. Moj sin Martin bio je s njima. - To su mi priali. Drago mi je to sam vas sreo i nadam se da e se izgladiti ovaj mali nesporazum izmeu vas i ovih senoresa. Da li biste mogli dokazati va prigovor? - Da. Estanziero ne alje ba oba svoja glavna vaguerosa u Llano. U to moete biti sigurni. Jedan od njih mu je uvijek potreban na estanziji. Ako bi drugi zaista trebalo da utjera novac, onda e mu on dati jednog ili najvjerojatnije vie vaquerosa da pou s njim. Osim toga, mi smo se upravo zadrali nekoliko tjedana u kraju izmeu El Pasoa i Albuguer-quea. Svratili smo u svaku estanziju i haziendu, ali kod San Diega nismo naili ni na kakvu estanziju del Cuchillo a kamoli estanziera koji bi se zvao Mon-tano. - Onda ste projahali pokraj naeg posjeda - ree Emilo. - To ne vjerujem. Pa ak i kad bi bilo tako, ja bih uo o vama i vaem gazdi. Zadjenite noeve za pojas i sjednite mirno! Ja ne doputam da rta
398

prijeti. Neu vas otjerati iz mog logora, budui da te doli s ljudima koje smatram za potenjake. Kako budete ponaali, onako e se s vama postupati. Na jvici Llana, ovjek nikad nije dovoljno siguran, i svatko zna da se tu treba vie bojati bijelaca nego crvenih. - Drite li nas moda za leinare Llana! __Na ovo u vam pitanje odgovoriti tek kad se budemo rastali. Onda u vas upoznati, a sada se moj sud moe osloniti samo na pretpostavke. Ako budete valjani ljudi, to svakako elim, onda emo se sigurno rastati kao prijatelji. Dvojica Meksikanaca upitno pogledae, jedan drugog. Da bi izveli svoje potajne namjere, valjalo im se pokazati pomirljivim. Stoga ree Carlos: - Vae posljednje rijei su popravile ono to ste prije toga rekli. Budui da ste poteni ljudi, mi se moemo zadovoljiti uvjerenjem da ete se uskoro uvjeriti kako ste nepravedno o nama sudili. Carlos ponovo sjede, a njegov brat uini to isto. Baumann posla svoga sina do kaktusovih stabala da donese njihove na smokvu nalik plodove koje je trebalo uzeti kao desert. Dok su tako jeli, pala je no te su zapalili malu vatru za koju je bilo dosta goriva. A zatim je trebalo da dozive neto od udesa Raspjevane doline. Kotlina je bila, kao to smo rekli, okruena visokim liticama. Zrane struje koje su izvan nje mogle pokazati svoju punu snagu, nisu imale sa tri strane pristup u kotlinu. Samo sa etvrte strane, otkuda su doli Jenki i Meksikanci mogla se u kotlinu probiti zrana struja i to samo onda kad je vjetar ba iz "ga pravca puhao i bio dovoljno jak da ne splasne u donjem kraju doline. Kad se poelo smrkavati, zrak se poeo kretati z spomenutog pravca. On se peo uz litice i kroz prolaz koji je vodio prema Llanu vraala se zrana stru-Ja koja nije dolazila na mahove ve ravnomjerno. na se mogla osjetiti jasno, pa ipak nije pomjerala Plamen s vatre, a niti huno zvidala ni urlala poput b"re, no ipak ju je uho mogj0 juti prj tom su plua 399sada sasvim drukije disala nego prije toga, da s zapravo nije moglo rei da li tee ili lake. Pojeli su plodove kaktusa te je sin Lovca na medvjede otiao da ih ponovo donese. Tek to je zaao iza bunja, ostali ue njegov glas: - to je ovo? Doite metri! Ovako neto jo nikad nisam vidio! Oni posluae njegov poziv. Kad su proli izmeu izmeu vode i bunja pred njima se ukaza iznenadan i neobian prizor. itava kotlina leala je u dubokoj tami jer se blijesak male vatre nije mogao probiti kroz bunje. Tamo meutim gdje su stajali kaktusi, vidjelo se bezbroj plamenih jeziaka koji su sjali neobino blijedom, bezbojnom svjetlou. Svaki od tih rakija imao je na sebi nekoliko takvih jeziaka, svaka kaktusova rakija imala je na svom vrhu po jedan takav plamiak. Bila je to udesna, gotovo sablasna pojava. - to li je to? - zapita Porter. - Ni ja ovo jo nisam nikada vidio! - uzvrati Falser. - ovjek bi se skoro prepao. U tom asu iza njih se zau dubok, jasan glas: - To je kisniri-bizarche-ko, plamici Velikog duha, koje zapali kad svoju djecu hoe da opomene. - Caspita! tko je to iza nas? - viknu Emilio Pellejo, sav prestraen. - Da li smo pali u kakvu klopku? - Ne - umiri ga Lovac na medvjede. - To je moj suputnik koga oekujemo. On se, kao i obino, neprimjetno pribliio. Ovi se osvrtoe oko sebe. Tano izmeu bunja, upravo pokraj vatre, stajao je jedan jaha. Kako je, i to s konjem, mogao da doe dovje a da ga ne uju? Sjedio je na divnom vrancu koji je bio na indijanski nain zauzdan i osedlan. I odijelo nepoznatog bilo je indijansko. Indijansko mu je bilo i lice na kojem se nije vidjela

nikakva brada, ali zato mu je preko led" visila bujna, duga, crna kosa. U ruci je drao dvo-cijevni karabin iji su drveni djelovi bili potkovani srebrenim avlima.
panjolski: do vraga primj. prev..
400

Iz grla Jenkija i Meksikanaca sa zaue uzvici uenja i divljenja. - Tko je ovaj Indijanac? - zapita Porter. - Ima li ih jo ovdje? _ Na, on je sam - uzvrati Baumann. - To je Winnetou, poglavica Apaa. _- Winnetou, Winnetou! - zau, se iz svih grla. Apa sjaha sa konja ne obazirui se na poglede divljenja koje su u njega uprli, izae iz bunja, pokaza rukom na plamike i ree: - Poto su se bljedoliki nalazili u ovoj zatvorenoj kotlini, nisu primijetili to se vani dogodilo. Da bi to saznali, Veliki Manitou im alje ovaj vatreni totem. Winnetou ne zna da li ga mogu proitati. - A ta se desilo? - zapita Blount. - Nakate n"jul ili proao je preko Llana. Win-netou ga je vidio na sjeveru. Teko onom koga je zadesio! On je svuda smrt sijao! - Tornado, hurricane? - zapita Lovac na medvjede. - Kojim je pravcem proao? - Pravo prema istoku. Odavde je podigao u zrak pijesak tako da se tamo smrailo kao usred noi. Sunce je uokvirivalo mrak zracima rumene krvi. No je onda brzo krenula prema sjeveroistoku gdje je Winnetou vidio da se izgubila. - Onda je tornado proao upravo s juga na sjever? -- Moj brat dobro kae. - God bless my soul! Bit e da nije zadesio nae prijatelje! - Winetouove slutnje su crne kao lice te oluje. Nai su prijatelji pametni i iskusni, a Old Shatterhand zna to znai svaki daak vjetra. No nakate n"jul ili naie sasvim iznenada, on ne alje pred sobom vjesnika da ga najavi. Nikakav konj nije dovoljno brz da mu umakne. Old Shatterhand je otprilike morao danas stii u Llano i kopita njegova konja su dotakla Pijesak upravo u onom kraju kuda je proiao taj smrtonosni vjetar. Moda krvni brat Winnetoua lei sa vojim drugovima zakopan ispod talasa pijeska.
Pusto-oluja, tornado primj. pisca. Boe blagi! primj. prevod.. 26 Medu orlovima- To bi bilo strano.

Poi emo odmah! Popnimo se brzo na konje! Winnetou napravi odbojnu kretnju rukom.__Nek" se moj brat ne uri! Ako se Old Shatterhand nalazio usred staze ove oluje, onda je mrtav, i naa pomo stii e prekasno. Ako se pak nalazio po strani, onda je ostao nepovrijeen, te mu prijeti samo opasnost da zaluta, jer tornado posve izmijeni lice Hana. Mi emo krenuti Old Shatterhanu, ali ne sada po noi, jei i nas Llano gleda drugim oima te nam stoga samo dnevno svjetlo moe biti vodi. Tko eli nai nekog zalutalog, taj mora dobro paziti da i sam ne zaluta. Zato neka moja braa posjedaju pokraj vatre. Prvo svjetlo zore ugledat e na polazak. On se opruzi kraj vatre, i ostali uinie to isto. Oni nehotice polijegae malo dalje od njega, svakako iz strahopotivanja prema ovom uvenom poglavici. To strahopotivanje bijae isto tako razlog to su neko vrijeme utjeli. Najzad kod New-Moona pobijedi elja da neto sazna o suputnicima koje Apa oekuje. On se obrati Baumannu: - Kako ujem vi treba da se sastanete sa Old Shatterhandom, sir? - Da, s njim, ali on nije sam. S njim e doi jo nekoliko njih. - Tko su ti ljudi? - Debeljko Jemmy i Dugajlija Davy ija ste imena sigurno ve uli. - Naravno da poznajem ta dva uvena Zapadnjaka, premda samo po kazivanjima i priama drugih-Ima li Old Shatterhand jo kog pratioca? - Da. S njim su jo dvojica koje isto tako moda poznajete, kad ste uli o Old Shatterhendovu pohodu u podruje Yellowstone, naime Hobble-Frank i Crnac Bob. Winnetou nas je svojevremeno, kad se od nas rastao na Yellowston rijeci, pozvao da kasnije jednom svi zajedno doemo u lovita Apaa. Ja sam se njegovu pozivu sa svojim sinom ranije odazvao nego ostali jer sam tamo prijeko, kraj Sierra Madre imao neto da obavim. Old Shatterhand dolazi sada sa ostalima, te smo, kao to ste uli, obavijeteni o vremenu i pravcu njegova puta. 402 __ teta, golema teta, to nas estorica moramo ve sutra rano nastaviti put! Volio bih da mogu upoznati vae prijatelje! __pa to nee biti mogue, budui da ste krenuli prijeko u Dallas. Uostalom, mi emo krenuti isto tako u ranu zoru, ali - nastavi Baumann - recite mi samo, sir, kako ste doli do tog crnog lica a s njim i do svoga imena! - Za sve ovo treba da zahvalim jednom od najveih nitkova koji je ikada ivio na Dalekom zapadu i kakav moda jo i danas ivi, naime Stealing-Foxu. - Toj hulji? Ah! Ve dugo vremena nisam o tom zlikovcu nita uo. Volio bih da ga jednom sretnem. - Jeste li i vi ve jednom imali s njim posla? - zapita New-Moon. - On sa mnom. Jednom mi je ukrao novac i tako me liio sve moje uteevine. Taj lopov se zvao tada Weller. Ali kasnije sam mogao zakljuiti po svemu onome to sam o njemu uo da je to bio zloglasni Stealing-Fox. Nikad mu nisam mogao ui u trag, a tek nedavno sam uo tamo u Mexiku da Je navodno jo u ivotu. Sad se

prekrstio u Tobiasa Preisegotta Burtona i pod maskom pobonog misio-onara mormona mami putnike u Llano Estacado. Jedan od tih ljudi ga je meutim prepoznao i pozvao na odgovornost nato se ovaj odmah izgubio. - S"death! - uzvikne New-Moon. - to ja nisam bio tu! Gorim od elje da se s njim obrau-nam! - Je li vam radio o glavi? - O glavi i o imovini. Bilo je to, naime, tamo prijeko u Coloradu na Timpas Creeku. Ja sam stigao iz Arizone gdje sam kao kopa zlata kraj Navajo Springsa imao prilino sree, te sam sa sobom nosio lijep paketi novanica u koje sam promijenio zlatnu Prainu i zrnca. Uz put sam susreo nekog namjetaa "nki na dabrove koji je kao i ja htio u Fort Aubrey sto lei kraj Arkansasa. Izgled i pojava ovog ovjeka 811 sasvim ulijevala povjerenje, i budui da nitko ne voli rado da sam jae Divljim zapadom, meni je njegovo drutvo bilo dobro dolo. 403- Sigurno ste mu rekli da sa sobom imate novac? - upita ga Baumann. - To mi nije padalo na pamet. Ali zlikovac mora da je nanjuio, jer sam ga jednom uhvatio nou kako mi oprezno pretrauje depove, nato sam se sreom probudio. On se ispria kako sam za vrijeme spavanja toliko stenjao da je doao na pomisao da mi otkopa kaput kako bi lake mogao disati. Naravno da u to nisam sasvim povjerovao te sam otada bio stalno na oprezu. Sto to znai, moete misliti! - Sigurno! Tako je to kad se ovjek nae posve sam s zlikovcem u pustinji. ovjek bi htio i morao da zaspe, a ipak mora svu svoju panju da usredsredi na to da ga ne zadesi kakva nesrea. To je teak zadatak. Ubod noa, kugla - i ode ivot i sva imovina! - Hm, taj momak je u osnovi bio sigurno kukavica. Znao je krasti i varati, ali mu je nedostajalo hrabrosti da krv prolijeva. Odmarali smo se kraj Timpas Creeka. Bio je vreli dan, ali je vjetar jako puhao te je ega bila podnoljiva. Ja sam strasno pu-io te sam nabio lulu duvanom, znate, onu kratku lulu s velikom Veined-glavom u koju moe da stane etvrtina duhankese. Bio sam izabrao ovako veliku glavu da je ne moram svakog asa puniti. Kad sam je htio zapaliti, ree mi nitkov kako je uo glas purana u bunju. Ja odmah odloim lulu, uzmem puku i poem da ga ubijem. Ali od njega nije bilo ni traga. Meutim naie neki oposum koga odstrijelim. Kad sam se s njim vratio, bilo je prolo sigurno pola sata. Momak se dade odmah na posao da oposuma odere i oisti. Ja se ponovo maih svoje lule da zapalim duhan. Ovo mi zbog vjetra ne poe za rukom te se zato opruih licem prema zemlji, navukoh eir prema vjetru i kresnuh trud. Ovog puta mi uspije. J" pritisnuli trud na duhan povukoh nekoliko dimova - neto zaita i pue, vatra mi udari u lice i P k0" U isti as zlikovac me uhvati straga za potiljak, pritisnu mi glavu o zemlju i zavue drugu ispod kaputa u dep. Bio sam toliko prestraen da mu je uspjei
ilicama ukraen primj. pisca.
404

da mi izvue pocketbook. Ipak mu uhvatim ruku i stegoh je. Bio sam jai od njega. Ali i obnevidio. On je lisnicu vrsto drao. I ja je zgrabih. On je vukao na jednu stranu a ja na drugu. Ona se prekide napola jer se bila otvorila i mi padosmo na suprotne strane. Drao je jednu polovicu, a ja drugu. Onda sam skoio na noge i izvukao no. Sreom kad mi je vatra sijevnula u lice, oi mi bijahu za trenutak zatvorene inae bih danas bio slijep. Samo su mi kapci bili nagorjeli. Jedva sam ih mogao malo otvoriti. Ali to je bilo dovoljno da zlikovca vidim. Ja navaliti s noem na njega. To mu dade hrabrosti da dohvati puku sa zemlje i da opali. Od uasnog bola oi su mi bile sklopljene: bio sam izgubljen. Pucanj se razlijee, ili bolje reeno neki pucanj, ali na moje uenje nisam bio pogoen. Ja obrisah oi i s mukom ih otvorih - nitkova nisam vie vidio. U tom se razlijee s druge strane rijeke neki glas koji je zapovjedniki odjekivao: ,Stoj, ubico!" Poslije toga sam uo udarce kopita konja koji se brzo udaljio. Zlikovac je skoio na svog konja i s pola lisnice u kojoj se nalazila polovina moga novca pobjegao." - Neobino! - ree Baumann. - Netko ga je omeo da izvede svoje grozno djelo? - Da - kimne glavom New-Moon. - Jedan poznati Zapadnjak, Juggle-Fred, naao se u blizini i, kad sam ubio oposuma, uo je pucanj. On je s one strane rjeice poao prema mjestu odakle sam opalio i upravo nas otkrio u trenutku,kad je zlikovac na mene na-nianio. Fred je opalio na njega i pogodio ga u ruku Pri emu je nitkovu ispala puka te je zato potrao do svog konja i izgubio se u najveem galopu. Juggle-Fred Je. poveo svoga konja i doao k meni. Njegova blagovremena pojava spasila mi je ivot. O nekom gonjenju lopova nije moglo biti govora, jar ja nisam mogao poi, a Fred me nije htio ostaviti, jer mi je lice valjalo vodom hladiti dan i no. Preko jednog tjedna togprovali smo tu kraj Timpas Creeka. Prepatio sam velike bolove i izgubio pozamanu svotu novaca, ali sam bio sretan to mi je bar vid spaen.
Lisnica primj. pisca.

405- Kakvo vam je ime spomenuo zlikovac tada?

- Henry-Fox. Kasnije sam saznao u Fort Aubreyu da sam imao posla sa zloglasnim Stealing-Foxom. - Sigurno je za vrijeme vaeg odsustva napunio lulu barutom. - Da, i, da bi me zavarao, samo odozgora stavio malo duhana. Da bi imao vremena za to, nasamario me je kako je uo purana. Znao je da u ga odmah potraiti jer sam bio bolji lovac od njega. On je bio visok, mrav ovjek, imao je crte lica koje nikada neu zaboraviti. Znam da u ga odmah prepoznati ako ga ikad budem sreo! Dvojica Meksikanaca su s napregnutom panjom pratili New-Moonovo izlaganje. Oni su se pri tom esto puta znaajno zgledali, neprimjetno kako su mislili, ali tu se naao jedan koji ih je dobro motrto - Winnetou. On je sjedio, tu, prividno ravnoduan s oima uprtim u bjelasastu vodenu povrinu jezerceta. S vremena na vrijeme ispod njegovih dugih, gustih trepavica prostrijelio bi otrim pogledom Meksikance. Apa je bio nepovjerljiv prema njima, to je bilo sigurno. Sin Lovca na medvjee htio je prije toga donijeti kaktusove smokve, ali ga je prizor prekrasnih bjela-sastih pramenova odvratio od toga. Ovo je bilo Meksikancima taman

po volji. Htjeli su da potajno izmijene nekoliko rijei, a to im je bilo mogue samo ako se budu od vatre udaljili. Stoga ustade sada Emilio Pel-lejo i ree: - Htjeli smo jo malo kaktusovih plodova; poto nam ih momak nije donio, ja u poi. Hoe li i ti Carlos? - Naravno - odgovori upitani brzo se podigavi sa zemlje. - Hajde! Lovac na medvjede htjede prigovoriti. Pogodio je da su ova dvojica imali namjeru da se potajno dogovore te je to htio osujetiti. Ve mu je lebdjela rije na usnama kad ugleda Apaa koji mu je kretnjom ruke stavio do znanja da uti. Braa se udaljie. Tek to se bunje za njima zatvorilo, ree tiho Winnetou: - Ovi bijeli ljudi nemaju potene oi, a njihove misli smjeraju na neko zlo. Winnetou hoe da sazna to oni kane. Neujno on mine na suprotnu stranu kroz bunje. - Zar im i on ne vjeruje? - zapita Porter. - Kladim se da su braa poteni ljudi. - Ti bi najvjerojatnije opkladu izgubio - odgovori mu New-Moon. Oni mi se ve od prvog trenutka nisu dopali. - Na to ne dajem nita. Prema ovjeku moemo gajiti nepovjerenje tek onda kad imamo dokaze da to zasluuje. - Ova dva ovjeka to i zasluuju - ree Lovac na medvjede. - Ni jedan estanziero nee poslati u isto vrijeme oba svoja nadzornika. A pogledajte im samo konje, sir? Izgledaju li kao da su za sobom prevalili put od San Diega dovde? Ako dobro cijenim, to je bar tristo engleskih milja. Konji koji jednu takvu razdaljinu prevale po gotovo pustom kraju izgledaju malo drukije. Pretpostavljam da ove ivotinje nemaju daleko odavde svoje stalno konaite te bih se op-kladio u hiljadu dolara da ovi momci nisu nita drugo do svodnici leinara Llano Estacada. - Dash it ali! - vikne Porter iznenaen. - Mislite li to stvarno, sir? Onda smo zaista zapali u izvrsno drutvo! Ti su ljudi imali da nas vode kroz Llano. Moda i ne zasluuju nae povjerenje. Tada se u i glas Martina Baumanna koji je, s obzirom na svoiu mladost, do sada utio: - Oni ga zacijelo ne zasluuju mister Porter. Ja sam spreman da im to u lice kaem. - Tako? Koji razlog imate kad tako loe o njima mislite, mladiu? - Niste li im opazili poglede koje su jedan drugom dobacili kad smo priali o Stealing-Foxu? - Ne. Ja sam sluao priu i nisam gledao ljude. - Dobro, zato sam ih ja otrije motrio, budui da mi je otac bio nepovjerljiv prema njima. Ovo sam mogao uiniti lako i neprimjetno, jer jednom tako mladom i neiskusnom djeaku, kakav sam ja po njiDo vragal primj. prevod..

406

407bovu

miljenju, nisu poklonili ni najmanju panju Vidio sam im poglede kako lutaju, po emu se dade zakljuiti da sigurno dobro poznaju Stealing-Foxa. - Ovo je vrlo znaajno. Hm! Taj Fox se navodno nalazi sada ovdje da ljude namami u Llano. Ovi ga momci sigurno poznaju. Iz svega ovoga mogla bi se napraviti rima premda ne bi naroito lijepo zvuala. ini mi se da su na pomolu stvari koje bi po nas mogle zlo ispasti. Oni sablasni plamenovi tamo na kaktusima nisu mi posve bezopasni. Nisam praznovjeran, ali ovakve pojave se ne deavaju tek onako. One uvijek neto znae. - A to bi bilo? - Da se atmosfera nalazi u elektrinom naponu. - Elektrinom? Naponu? Ovo boga mi ne razumijem, suvie je ueno za mene. Dodue znam da se ovjek moe naelektrizirati, ali vatra, plameni, pa jo uz to na kaktusima? 2elite li sve to pripisati elektricitetu? - Svakako, mister Porter. Zar munja nije moda vatrena pojava? - Naravno, i to kakva! - Pa dobro, uzrok munje je elektricitet, to vam vjerojatno nije potrebno objasniti, to se pak tie pla-miaka koje smo prije toga vidjeli, njih pomorci esto opaaju na katarkama i okriicama brodova. Isto tako vide se na

vrhovima crkvenih toranja, na kronjama stabala i na iljcima gromobrana. Te svjetlosne pramenove nazivaju vatrom svetoga Elmsa ili Kastor i Poluks. Oni nastaju pranjenjem elektriciteta. Vi ste svakako uli o duhu Llano Estacada? - Vie nego to bih volio. - Da li su vam isto tako ispriali da nou lifc tog tajanstvenog bia povremeno izgleda kao da je uokviren plamenima vatre? - Da, ali ja u to ne vjerujem. - Moete mirne due vjerovati. Jednom sam se nalazio tamo prijeko u Montani na jednoj prostranoj ravnici, i to nou. Svuda je unaokolo bila sijavica, ali do nevremena ne doe. Tada se iznenada pojavie "B
408

vrhovima uiju moga konja mali plamenovi. Ja ispruili ruke, i gle, na vrhovima mojih prstiju pokazae se slini plamici pri emu sam imao neki posve neobian osjeaj u prstima. Isto se to dogaa i sa Aven-ging-ghostom; kad jae preko Llana, njegovo tijelo predstavlja najviu taku u pustinji. Ako je no i ako pri tom postoji i znatan elektrini napon, onda se oko njegova tijela pojavi vatra svetog Elmsa. - Vi vjerujete dakle u duh Llano Estacada? - Da. - I smatrate li ga za ovjeka? - A za to drugo? - Hm, hm! Ja sam o njemu mnogo sluao, ali se nisam trudio da o tome razmiljam. Ipak budui da pred sobom imam Llano, htio bih rado znati to je zapravo taj duh. Mogue je da se pojavi pred ovjekom dok jae pustinjom. ta onda da se radi? - Kad bi mene sreo, ja bih mu pruio ruku i pozdravio ga kao valjanog momka. On je naime... Baumann se prekide u govoru. Winnetou se vratio. On je dolazio hitrim koracima, ali bezumno, poput zmije, i sjeo na svoje mjesto. Prije toga, dok su Meksikanci lagano koraali po tami prema kaktusovom grmlju, on se je, milei na rukama i nogama najprije malo udaljio od njih a onda se ponovo uspravio i brzim trkom sklonio iza kaktusa. Njegove mekane mokasinke i velika izvjebanost Jinili su da mu se koraci ne uju. On je prije Meksikanaca doao na cilj i sakrio se izmeu visokih kan-lelabara da ga ne vide. Uz to, bilo je toliko mrano !a su dvojica Meksikanaca morali sakupljati kaktu-ove plodove pomou ula pipanja, jer su u meuvre-fienu nestali plameni jezici s njihovih rakiji. Upravo kad se Winnetou sakrio, braa su stigla. Oni BU govorili glasno te je Winnetou mogao svaku rije uti. Svakako da su se ve putem dogovarali, jer ono to su sada jo rekli bio je samo nastavak ve naetog razgovora. - Ovaj e mi takozvani Lovac na medvjede skupo Platiti za svoja vrijeanja - prijetio je Carlos. 409

lltt

Dakako, imat emo tei posao nego to smo mislili u poetku. Apaova pojava dala je itavoj ovoj stvari sasvim drugi obrat. - Na alost! Jer njega ne moemo zavarati pogreno pobijenim koljem. - Najpametnije bi bilo da ih pustimo da zaspu i da ih onda sve odreda pomlatimo. - Misli li da je to mogue? Vidi li da nas gledaju s puno nepovjerenja. -Ti momci, dakle, dobro paze na nas pa ne vjerujem da bi nam povjerili strau. - Naravno, dajem ti za pravo; oni e se uvati. Ipak emo vidjeti da li e nam moda ovo biti mogue! Prije toga ne moemo nita sa sigurnou odrediti. Uspije li nam da ne primijete nau namjeru, mi emo, dok budu spavali, samo noem raditi, tiho i neujno, posred srca. - Ako se taj plan ne bude mogao izvesti? - Bilo bi glupo. Pomisli samo, sedam konja, a uz to prekrasan Apaev konj, pa sve oruje i sav novac! Samo nas dvojica bismo dijelili. To bi bio pothvat! Ako nam ba ne poe za rukom, onda emo morati pozvati drugove u pomo. Nai emo bilo kakav izgovor da se od njih odvojimo. Winnetou jae sa dvojicom Bauman -na u susret svome prijatelju Old Shatterhandu, i Jen ki e im se prikljuiti, jer su u nas izgubili povjerenje. Mi emo pojahatl ispred njih do naeg mur-dering poola gdje emo sigurno nai nekog naeg straara, koji e pozvati drugove. Onda nam ovi momci nee umai iz aka, ni Old Shatterhand, ni svi koji su s njim. Sada, meutim, ne smiiemo se dulje zadrati, jer e njihovo podozrenje biti jo vee. eir mi je pun plodova! - I moj nita manje. - Onda poi! Oni krenue, ali ispred njih ponovo mine Winne-touova prilika. Izbjegavajui svaki um, on udari lukom, sretno stie do vatre, sjede, kao to smo ve spomenuli, pokraj nje te tako dvojica nitkova nisu
Rupa gdje su ubijali prlmj. pisca.

uope mogli doi na pomisao da su ih prislukivali. Oni podijeiie kaktusove plodove. Svi se posiuie, samo Wmnetou ne. On odbi ponudu s rijeima: - poglavica Apaa ne uiva u onome to dolazi od biljke rujevine. - Rujevine? - zapita Emilio Pellejo sav zauen. __ Zar ne poznajete kaktusove smokve kad ih mijeSate s otrovnim ruj om? - Wmnetou daje tim plodovima ime rujevina, jer su otrovni. - Otrovni? Zato bi ti ukusni plodovi najednom bili tetni? - Zato to su se nalazili u rukama koje obino donose nesreu i smrt. - Winnetou izgovori ove rijei koje su sadravale teku uvredu tako spokojno kao da se radilo o nekoj uopenoj izreci. - Ascuas! - vikne Emilio. - Zar takvu uvredu da trpimo? Zahtijevam da povuete ove rijei. - Pshaw! - Apa napravi kretnju rukom kao da ga Meksikaneva primjedba uope ne zanima. U njegovim rijeima kao i u pokretima bila je samosvijest toliko izraena da su dvojica nitkova smatrali pametnim da ponovo popuste. ak i da im je poglavica sam sjedio preko puta, oni ne bi bili skloni da se s njim upuste u otvorenu borbu, a pogotovu ovdje gdje su i drugi bili prisutni koji bi sigurno stali na Apaevu stranu. S tog razloga ree Carlos pomirljivim tonom svome bratu: - Budi miran! emu da se gloimo! Ki-jei Indijanca se ne smiju mjeriti zlatnom vagom. - Ima pravo. Za ljubav mira zamislit emo da ih nije izgovorio! Winnetou ne ree nita na ovo. On se isprui po travi i sklopi oi pravei se kao da spava. Ova kratka svaa, premda je izgledala kao izgla-ena, uinila je dojam koji je druge sasvim uznemirio. Kad je Winnetou izgovorio takve rijei, onda je od dvojice Meksikanaca sigurno uo da neko zlo spremaju. to li su samo namjeravali? On im nije nita rekao o tome. Ovo je bio bar dokaz da trenutno ne
panjolski: psovka prlmj. prev..

410 411oekuju nikakvo zlo. Sumnja koja je ve postojala kod njih, bivala je sve veom te je bilo sasvim prirodno

to nitko nije pokazao sklonosti da ponovo za-podjene razgovor. Nastala je utnja koja je vie govorila nego da su rijeima iskazali svoje podozrenje. Lovac na medvjee i njegov sin pooe za Win-netouovim primjerom te legoe a to uinie i ostali. Nakon kraeg vremena izgledalo je kao da svi spavaju. Ali to nije bio nipoto sluaj. Dvojica Meksikanaca ostadoe budni zbog svojih ubilakih planova, a ostali bijelci zbog svog nepovjerenja.

8. RASPJEVANA DOLINA
Tako je prolo sigurno vie od pola sata. Nitko od prisutnih ne bi mogao zaspati ak t da nije izmeu njih dolo do netrpeljivosti. U zraku se osjeala atmosferska napetost. Na bunovima se ulo lako, jedva ujno pucketanje. Blagi povjetarac se bio podigao i onda bivao sve jai i jai da je pokretao grane koje su se uzajamno dodirivale. Pri tom je izgledalo kao da male, jedva vidljive iskrice skau s vrha na vrh granica. A onda se iznenada svi podigoe na noge. Bio se razlijegao neki ton, neki posve neobian ton, poput zvona koje je visoko iznad njih odjeknulo. Taj ton je potrajao nekih pola minute, lagano se sputao, zvue-i sve jae, na bunje i onda se izgubio nad vodom. - ta li je ovo bilo? - zapita New-Moon. - Pa ovdje nema nikakvih crkava sa zvonom! Kad ne bih znao da se... Traper zastade. Drugi ton se razlijee, jo vii nego prvi. inilo se kao da dolazi iz neke mone pozaune, lagano je postajao sve puniji, a onda je isto tako lagano slabio do diminuenda, to ni najbolji virtuoz na pozauni ne bi izveo. - To je Yuaf-kai-umpare, glas Raspjevane doline - ree poglavica Apaa. - Ah to je dakle to! - ree Lovac na medvjede. Osluhnite samo! Zrakom proe kao neki lagani uzdah. Taj uzdah je postajao odreen ton neobine istoe. Imao je boju vuka osmostopne svirale orgulje, potrajao je neko 413vrijeme, a onda se preko njega razlijegao drugi, blai ton koji je potrajao i kad se prvi nije mogao uti. Ova pojava odjeka bila je neto sasvim neobino Nekog bi obuzela jeza pri tom, pa ipak ona je bila toliko uzviena da je duboko obuzimala ovjeju duu. inilo se kao da neki nesigurni duva isprobava svoj instrument, naravno instrument koji se ne javlja u orkestru. Ljudi tiho osluhnue ne bi li se to udo ponovilo. I zacijelo! Preko bunja zavijori laki povjetarac i donese sa sobom itav niz tonova koji su s istom istoom jedan za drugim zazvuali. Dublji tonovi su potrajali due te su s viim, koji su se bre gubili, inili skladan niz koji se uvijek sastojao od istih tonova prirodne tonske skale, ali u najrazliitijim obrtima trozvuka, sept i nonakorda. Nije bilo nieg to bi se moglo usporediti s ovim zvucima. Ni jedan poznati instrument ne bi mogao proizvesti tonove takve uzvienosti, kojima su se pridruivali drugi kao da potjeu iz najtananijeg grla, sa najnjenijih usana. Uskoro je zazvuao najdublji maestoso kao iz neke esnaesto ili tridesetdvostopne orgulje. Iznad njega lebdio je neki vii, blai i jasniji zvuk, poput vox humana ili aeoline, a izmeu njih smjenjivali su se ganutljivo izraajni glasovi korneta, pozaune, gambe i akordiona. Tonovi su bili as svijetli i otvoreni, as tihi i tamno obojeni. Pa

ipak svi ovi umjetniki nazivi nisu u stanju pruiti pojam prirode, boje i djelovanja tih tonova koji su ispunjavali dolinu i, sjedinjeni u duboku, uzanu struju visoko se iznad nje gubili. Svi prisutni koji su naulili ui nisu se usudili govoriti. ak i dvojica podmuklih Meksikanaca bili su obuzeti tom muzikom sfera pod monom kupolom katedrale nonoga neba koje kao da su okolne, okomite litice drale na sebi. ak ni najsurovija dua ne bi se mogla obraniti neke svete jeze koja ju je obuzimala. A onda je dola jedna nova pojava koja se nij" mogla osjetiti uhom, ve samo opaziti okom. 414 inilo se kao da se nebo uzdiglo i udaljilo. Ono malo zvijezda koje su tamo gore stajale izgledale su jo manje nego to su inae bile. I na tom nebu, tamo gdje se prema jugu prividno oslanjalo o stijenje, iznenada se podie neki svijetlo-uti blistavi kolut veliine punog mjeseca. Njegov obim bio je najprije otro ocrtan te se inilo kao da dopire iz zvjezdanog svijeta i da sve veom brzinom juri prema dolini. Pri tom je bivao sve vei i sve se jasnije moglo vidjeti da to nije bila neka ravna ploha ve ispunjena kugla. Njeni obrisi su gubili sve vie i vie na otrini. Iz nje su izbijali poput munje treptave zrake, a za njom je ostajao rep koji je kudikamo jasnije i ivahnije svijetlio od repa komete. Sama kugla nije bila vie onako uta kao prije toga. inilo se, tavie, da se sastoji od tene vatre koja je vrcala i svjetlucala u svim moguim bojama. Vidjelo se je da se okree oko svoje osi, bar su takav utisak ostavljale uskovitlane boje. Brzina joj je poprimila zauujue razmjere. A onda se uini kao da je za nekoliko trenutaka zastala u letu, upravo na sredini iznad doline. Sad se zau tresak kao da je nekoliko topova istovremeno "opalilo. Kugla se rasprte u pa-rampara koji u padu izgubie svoj sjaj. Rep se mogao jo nekoliko sekunda okom pratiti. U jezerce neto pljasne i voda izbi uvis kao da je u nju palo neto teko s goleme visine. Svi prisutni su bili do koe mokri. Nebo se ponovo smrailo kao prije toga. Opet su se vidjele zvijezde poput malih taaka koje su se gubile, a neki puni, snani ton, koji se sastojao od vie jedne iznad drugih poredanih oktava zaumi unisono iznad glava prestraenih ljudi. Samo je Winnetou sauvao svoju uobiajenu smirenost. Nije bilo skoro nikakve pojave koju nije mogao shvatiti. - Ku-asinih, vatrena kugla! - ree on. - Veliki Manitou bacio ju je s neba i razbio o zemlju. - Vatrena kugla? - zapita Blount - Da, izgledala je kao kugla. Ali jeste li opazili rep? Bio je to zmaj, Zao duh koji oko ponoi okolo hita. 415- i-iklo - moram se nasmijati! - odgovori Apa s izvjesnim podsmijehom okrenuvi se u stranu od praznovjernog ovjeka. - Da, on je bio to! - suglasio se Porter sa svojim drugom. - Ja ga jo nikad nisam vidio, ali sam uo kako drugi o njemu priaju. Moja baba ga je vidjela kako ulazi kroz susjedov dimnjak kad je avolu prepisao za novac svoju duu. - Ne dopustite da vam se rugaju, sir! - umijea se u razgovor Lovac na medvjede. - Mi ne ivimo vie u mranom srednjem vijeku kad se jo vjerovalo u zmajeve i utvare, ili kad su, bolje reeno, glupe uili da vjeruju u to kako bi lukavi mogli bolje ivjeti. - to je tada postojalo, to i danas postoji! Ili, hoete li biti pametniji nego to sam ja? - zapita Porter otrim glasom. - By Jove! Ja nisam nimalo umiljen na svoju pamet. Ranije su sve te pojave, koje nisu mogli sebi objasniti, ljudi smatrali avoljim djelom. Danas je meutim, hvala bogu, nauka toliko uznapredovala da se moe liiti avola i njegove uvene babe. - Ah tako! I vi sigurno spadate u one prosvijeene i takozvane uenjake? - Ja nisam uen. Ali da vatrena kugla nije avo, to dobro znam. - Pa ta je onda? - Nita drugo do dio nekog upaljenog nebeskog tijela koji ili nastaje ili nestaje i koji se na svom putu toliko priblii zemlji da ga je ona privukla i otrgla s njegove staze. - Nebesko tijelo? Dakle zvijezda? Tko vam je to solio pamet? - Solio pamet? Nitko! Ali to mi nije ispriao nitko drugi do Old Shatterhand. Kad bismo naveer sjedili kraj logorske vatre, esto bismo puta govorili o takvim, na izgled, neobjanjivim stvarima i pojavama, a on je za sve znao da pronae prirodno znaenje. Niste li uli kako je pala ovdje u vodu? - uli, vidjeli i osjetili. Pa svi smo se smoili! 416 __Dakle, ako bi vae miljenje bilo tano, onda se javo strovalio u jezerce, i poto smo propustili da ga izvuemo, onda se sigurno udavio. - Taj se nikad ne udavi. On se odmah spustio do pakla. - Onda neka se osui dolje kraj vatre, poto se ovdje pokvasio kako se ne bi prehladio i dobio kija-vicu. Ne, sir! Kad bismo mogli iscrpsti svu vodu iz jezerceta, onda bismo na dnu nali rupu u koju se zario aerolit, komad meteorskog eljeza od koga se sastojala vatrena kugla. - Komad eljeza? Hm! Pa on nas je mogao ubitil - Svakako. Srea je za nas to je pao u vodu.

- Hm, da li vam je Old Shatterhand moda objasnio i tonove koje smo maloprije uli? - O Raspjevanoj dolini nismo govorili. Ali ja se sjeam da je priao o poznatom Sackbut tjesnacu koji lei tamo gore u Rattlesnake brdima. Kad vjetar pue pravo kroz uzanu duboko urezanu klisuru, onda se mogu uti tonovi kao sa pozaune. Ta uplja pukotina je instrument, a vjetar muzikant. - To objanjenje zvui svakako dovoljno uplje, ali ja se ne elim zbog toga s vama svaati. Vjerujte u to hoete, a ja u misliti ono to mi je drago! - Lovac na medvjede ima pravo - potvrdi Win- netou. - Ima vie dolina u kojima se uju takvi zvui, a poglavica je Apaa ve vidio komade eljeza koje je Veliki duh bacio s neba. Dobri Manitou je svakoj zvi jezdi dao svoj put, i ako vatrena kugla skrene sa svoga, onda se mora rasprsnuti. Ja u pokuati da pronaem tragove eljeza u vodi. Ovo je izrekao nekako neobino povienim glasom, a zatim se udaljio pokraj vode i izgubio u tami noi. Ostali ponovo sjedoe i saekae njegov povratak. Nitko nije rekao ni jedne rijei. Samo je Martin Bauraann aputao tiho svome ocu: - Sta je Winnetouu? On je govorio tako glasno kao da je jo netko osim nas trebalo da uje njegove rijei. Sigurno da je ono to je rekao u vezi sa eljezom bila samo neka zamka. ? Medu orlovima 4J7Izvjesno! - ree Lovac na medvjede. - Kladim se da se ovdje u blizini nalazi netko koji nas uhodi. Budui da dobro poznajem Apaa, on ga je vjerojatna primijetio i poao da ga zarobi. Priekajmo malo! Nisu imali potrebe da dugo ekaju. Ve nakon nekoliko minuta nastade u blizini iza njih u bunju neki um kao da se neka ivotinja kroza nj probija. Uslijedio je kratak, bojaljiv zov a odmah zatim Winnetou iznese nekog Indijanca iz bunja. Kakvo je oko bilo potrebno da se u mrkloj noi u bunju otkrije skriveni uhoda! I samo je ovjeku kao to je Winnetou moglo poi za rukom da mu kri-om zae za lea i da ga uhvati tako da mu je svaki otpor bio nemogu. Ostali opkolie dvojicu Indijanaca. Zarobljeni je bio naoruan samo noem koji mu je Winnetou istrgao. Bio je malena i viljasta rasta, a lice mu se zbog mraka nije moglo jasno raspoznati. Winnetouove oi su se meutim bile navikle na no. On je vidio koga ima pred sobom. - Zato moj mladi crveni brat nije otvoreno k nama doao? - zapita on. - Mi bismo ga prijateljski primili. Upitani ne odgovori, te je zato Apa nastavio: - Moj brat je sam kriv to je zarobljen. Ipak njemu se nee nita dogoditi. Evo, ja mu vraam njegov no. On se moe vratiti k svojima i rei im da e nam biti dobrodoli i da se kod nas mogu odmoriti. - Uf! - uzviknu zarobljenik sav zauen, uzevi ponovo svoj no. - Otkuda zna da se nai ratnici nalaze u blizini? - Winnetou bi morao biti djeak kad to ne bi znao. - Winnetou, poglavica Apaa? - razlijee se i grla zauenog Indijanca. - I ti si mi vratio no? Dri li me za Apaa? - Ne. Moj mladi brat ne nosi ratne boje, ali j" pretpostavljam da je on sin Komana. Jesu li tvoji ratnici iskopali ratnu sjekiru protiv Apaa? - Ne. Vrhovi ratnih strijela su zabodeni u pa ipak izmeu njih i nas ne vlada prijateljstvo.
418

__ Winnetou je spreman da zapali vatru i da s vama onda popui lulu mira. On ne pita zato su tvoja braa dola u Raspjevanu dolinu. Oni znaju da svatko, tko u nju zae, ovdje kraj vode logoruje. Zato su se nizvodno odavde zadrali i tebe poslali da izvidi da li se ovdje netko nalazi. Je li tako? - Da - potvrdi Koman. - Ako bude opet jednom leao meu bunovima da bi uhodio tue ratnike, onda spusti kapke na oi, jer su te oi odale! Koliko je tvoje brae na broju? - Dva puta deset. - Onda se vrati k njima i reci im da ih Winnetou oekuje sa osam bljedolikih i da e ih pozdraviti kao prijatelje! Moe im preutjeti da te je uhvatio Apa, a on im to nee spomenuti. - Dobrota velikog poglavice je razgalila moje srce. Ja neu nita preutjeti, ve u rei istinu da moja braa budu uvjereni da ete ih prijateljski primiti. Nije nikakva sramota biti otkriven Winnetouovini okom, a ja u misliti na savjet koji mi je dao. Krug se otvori i Koman pohita prema svojima. Bijelci, a naroito dvojica Meksikanaca, bili su miljenja da je presmjelo dopustiti bez daljnjega da im se priblie dvadeset Komana. Apa meutim ree vrlo odluno: Winnetou zna to radi. Kad ratnici Komana dolaze u Raspjevanu dolinu, onda njihov pohod ne znai borbu s Apaima. S one strane ove doline lei grob jednog od njihovih najveih poglavica. Oni ga ele posjetiti da tamo otpjevaju godinju posmrtnu pjesmu. Mi emo meutim zapaliti vatru kako bismo im jasno vidjeli lica. Da bismo bili posve sigurni, mi ih neemo saekati ovdje, ve vani ispred bunja.

Vatra je bila ponovo zapaljena. U meuvremenu Winnetou je izvukao ispred bunja Lovca na medvjede l njegova sina i tiho im rekao: - Dvojica bljedolikih nisu ono za to se izdaju. Oni pripadaju Ijeina-rima Llano Estacada i hoe nas ovdje pobiti. Winnetou Pretpostavlja da Komani ele u Llano. Ona dvojica to ne smiju znati. Stoga je Winnetou ispriao da se s one strane ove doline nalazi grob to meutim nije istina. Nije mogao nastaviti, jer su sada prili i ostali koji su napravili tako veliku vatru da se njen blijesak probijao i kroz bunje, te je prostor s druge strane dovoljno osvjetljavao. Naravno da su uzeli svoje oruje sa sobom za sluaj ako se Komani suprotno Win-netouovom uvjerenju ne ponesu miroljubivo. Uskoro se razaznae udarci konjskih kopita. Komani su se pribliavali. Oni se zaustavie na kratkoj razdaljini. Njihov voa sjaha s konja i poe polako pjeice. Winnetou mu poe u susret i prui ruku. __ Ratnici Komana su nam dobrodoli - pozdravi ga on. - Winnetou ne pita to oni ovdje trae. On zna da ele posjetiti grob svoga poglavice i da e se onda mirno vratiti svojim vigvamima Ovo je bio glasno rekao, ali je brzo i tiho dodao: - Neka moj brat ovo potvrdi, Winnetou e onda potajno s njim govoriti! U meuvremenu duhom prisutni Koman odgovori: - Moja ruka se sa zadovoljstvom zdravi s Winneto-uom, najveim ratnikom Apaa, a ipak uvijek samo poglavicom mira. Mi smo spremni da s njim popuimo kalumet, jer mi nismo poli u ratni boj ve hoemo samo da ukaemo poast mrtvom poglavici. - Winnetou vjeruje rijeima svoga brata te poziva njega i njegove ratnike da priu vatri i da popue lulu mira. Obojica poglavica su se toplo rukovala. To je za neko vrijeme bio dovoljan dokaz da Komani ne namjeravaju nikakvo zlo uiniti. Winnetou otprati njihova vou do vatre, a njegovi ljudi pooe za njima. Oni se najprije rasporedie unaokolo po travnjaku oko jezerceta te privezae svoje konje tako da su mogli pasti i piti, a onda se pojedinano vratie k vatri. Budui da je bilo malo slobodnog prostora izmeu :bunja i vode, oni su se zbili jedan pokraj drugog okolo vode. Sjedili su rame uz rame u krugu u ijoj se sredini smjestie Winnetou i voa Komana. Jedan od Komana se bio due od ostalih zadrao sa svojim konjem. Sad i on prie i prije nego to je sjeo, on pogleda unaokolo. Kad mu je pogled pao na .brau Pellejo preko njegova mrgodnog lica sinu munja 420 i on viknu: - Uf! Husihakar ari ordieca ihkart - koji psi sjede ovdje! Poto su u krugu meusobno razgovarali, mnogi ove rijeci nisu uli. Meutim voa Komana ga je dobro razumio. On se brzo uspravi i upita svoga suplemenika: - Unoso mahuni husihakard - koga vidi tu? - Ojet, pienovit, vuapo-u-sap - njih, leinare Llano Estacada... - Ordieca hak - gdje su? - Eh, ojet jutaivo - tamo sjede oni. - S tim rijeima on pokaza rukom na dvojicu Meksikanaca. Budui da su ova pitanja i odgovori bili izgovoreni glasno i Ijutito, oni su privukli na sebe panju svih prisutnih. Kod rijei ,pienovit vuapo-u-sap" - ,leinari Llano Estacada" Komani skoie na noge. Oni se prijetei maie svojih noeva. Poloaj nije izgledao nimalo miroljubiv kao prije toga. Bijelci nisu razumjeli ove rijei, jer nisu poznavali narjeje Komana. Ali kad vidjee prijetee izraze na licima Indijanaca, i oni se podigoe i latie svog oruja. Samo je Winnetou i dalje mirno sjedio i rekao , zapovjednikim tonom: - Neka se moja braa ne uzru-i Javaju! Ako crveni ljudi vide meu nama dva njihova j neprijatelja, onda ih ja uvjeravam da mi s tom dvoji-com nemamo nikakva posla. Zbog njih nee ni jedna 1 jedina kap meu nama potei. to ratnik Komana ima da iznese protiv njih? Govorio je u tom kraju uobiajenom mjeavinom panjolskog, engleskog i indijanskog jezika. Koman odgovori istim narjejem koji su svi razumjeli: - Lovio sam tamo prijeko po Apakim planinama i opazih Pri tom tragove dvojice jahaa za kojima sam poao. Kasnije sam ih vidio gdje sjede ispod stabala te sam in se priuljao da im ujem rijei. Govorili su o Llano Estacadu preko kojeg za nekoliko dana treba da proe velika povorka bijelih ljudi. Leinari Llana se ele sakupiti kako bi tu povorku napali. Opazio sam po rijeima te dvojice da pripadaju leinarima i upitao svoju 42 duu da li da ih ubijem. Razbor mi je zapovijedao da ih pustim da ive, jer je samo tako bilo mogue da. On htjede neto rei to Winnetou nije htio da Meksikanci znaju. Stoga on govorniku brzo upade u rije-Winnetou zna to e njegov crveni brat dalje rei, a uo je dosta. Jesi li te ljude sada dobro prepoznao da je iskljuena svaka zabluda? - Oni su bili tamo! - to kau dvojica bljedolikih na ovu optubu? - Da je glupa la - branio se Carlos Pellejo. - Mi nismo uope bili u Apakim planinama. - Oni su - uporno je tvrdio voa Komana - jer mi smo... - Neka me moj brat pusti da govorim - prekide ga brzo Winnetou kako bi sprijeio njegovo istravanje. Koman se meutim naljuti ovim prekidom koji je smatrao za prijestup protiv indijanske utivosti. On nije bio dovoljno mudar da shvati razlog te vikne Ijuti-to: - Zato da ne govorim? Tko ubice uz sebe trpi, taj je i sam sumnjiv! Da li nas je poglavica Apaa moda namamio ovamo da nas izda?

Tada Winnetou odloi sve svoje oruje podie se i ree: - Je li moj brat ikada uo da je Winnetou izdajnik? Rije Apaa je kao stijena na kojoj se sigurno stoji. Neka moj brat poe za mnom i neka sa sobom ponese svoje oruje. Howgh! On izae iz kruga i poe lagano kroz bunje na ist prostor. Koman se malo predomisli a onda poe za njim. Tamo vani Winnetou ga uze za ruku, povede jo malo u stranu, zaustavi se i ree: - Moj brat me nije razumio. Winnetou je ve lo-gorovao ovdje kad su ti bijelci doli. On ih je osmotrio i saznao da su ta dvojica pustinjski leinari te se prema tome slae s ratnicima Komana. Ali zato bi te otrovne zmije znale da smo ih raskrinkali? Onda bismo ih morali ubiti, a kudikamo je pametnije ako ih pustimo da jo neko vrijeme ive. Trebalo bi da oni povjeruju kako Komani ele navratiti grobu svoga 422 poglavice. Ali meni moj brat moe rei zato ih je slijedio. Koman se osjeao postienim. - Vatrena Zvijezda, poglavica Komana - zapoe on - odjahao je sa eljeznim Srcem, svojim sinom, na istok do kua bijelaca. Oni se vraaju preko Llana i sada se nalaze negdje nasred pustinje. Pri tom e sigurno udariti na povorku bijelih i onda e ih leinari napasti. Stoga smo odmah krenuli njima u susret da ih zatitimo. Ovu dvojicu bljedolikih smo pustili da ive kako bi nas svojim tragom doveli do leinara. Na Toyah Creeku njihov trag se sjedinio s tragom druga etiri bijelca za koje smo smatrali da su im slini. Sada smo naili na Winne-toua. to kani poglavica Apaa uiniti? - Ja u pojahati s vama, jer i ja oekujem prijatelje koji treba da dou preko Llana i koji ne slute za pothvat to ga pripremaju leinari. Zloinci imaju logor u murdering poolu. Budui da ne znam gdje je to mjesto, htio sam pustiti oba Meksikanca da pobjegnu kako bi mi, a da za to ne znaju, bili vodii. - Tko su ti ljudi koje oekuje? - Old Shatterhand i jo nekoliko bljedolikih. Old Shatterhand, uveni ratnik bijelaca? Ako doputa mi bismo pojahali s tobom. - Winnetou te tavie moli za to. Izgleda da se uvijek ratrkana eta leinara ovog puta okupila za ovaj veliki poduhvat. To se mora iskoristiti kako bi jednim jedinim udarcem bili uniteni. Ja mislim... On se prekide, jer se iz bunja razlijee buna vika i galama. Nekoliko pucnjeva se prolomi, a s druge se strane logora zaue brzi udarci kopita. Winnetou i Koman odmah pohrlie k ostalima. Probijajui se kroz bunje, oni spazie kako se skupina uskomea. Komani su htjeli odmah da odjau. Meksikanci se nisu mogli vie vidjeti. New-Moon, Por-ter, Blount i Falser su stajali tu kao da nisu znali to da poduzmu. Meutim, Lovac na medvjede je sa svojim sinom mirno sjedio i dalje kraj vatre i doviknuo Wiunetouu: - Meksikanci su pobjegli! 423- Kako je to bilo mogue? - zapita Apac. - Oni su tako nenano skoili na svoje konje da su se izgubili iza bunja prije nego to je itko od nas stigao da uzme puku i da ih ubije. Vjerojatno su ve i prije dolaska Romanca nanjuili da su u opasnosti, jer su im konji bili odvezani. Pustite ih neka idu! Oni su krenuli u svoju propast a s njima i svi njihovi drugovi. Neka ratnici Ko-mana sjau s konja i ovdje ostanu! U osvit dana oni e napustiti Raspjevanu dolinu i poi u lov na ljudske zvijeri Llano Estacada!

9. OBRAZINA PADA
"My darling, my darling My love child much dear, My joy and my smile, My pain and my tear!" tako se razlijegala stara omiljena uspavanka iz Tennes-seea po tihom jutarnjem zraku. Grane oblinjih badema i lovora kao da su se svijale po taktu a stotine kolibrija skakutalo je kao arene iskrice oko stare Crnkinje koja je sama sjedila kraj voe! Sunce se upravo dizalo iznad niskog nebeskog ruba i prosipalo svoje zrake poput blistavih niti preko bistre vode. Visoko gore u zraku carski orao je povlaio svoje krugove. Dolje kraj obale nekoliko konja su poput zasienih sladokusaca birali naroito sonu travu, a na vrhu movarnog empresa stajao je ameriki rozd i s koso poloenom glavicom oslukivao pjesmu Crnkinje i oponaao, kad se pjesma svrila, posljednje rijei strofe s jednim ,mitir-mitir-mitir koje se unaokolo razlijegalo.

Iznad kronja niskih palmi koje su se ogledale u vodi, uzdizale su se kronje visokih tamjan-borova i topola ispod kojih su velike, arene libele letjele za muhama i drugim malim insektima, a iza kuice koja
Dijete moje, dijete moje Sine moj najdrai Radosti moja, osihijehu moj Jade moj, suzo moja. primj. prev..

425

je stajala kraj vode svaala se meusobno skupina patuljastih papiga oko zlatnih kukuruznih zrnaca. Izvana se nije moglo vidjeti od ega je kua bila napravljena jer je sa sve etiri strane i preko krova bila potpuno prekrivena gustim vreama bijelih, arenih mukokaza iji su uti, slatki, kokojem jajetu nalik plodovi, ivahno svjetlucali ispod bujnog lia. Sve je ovo ostavljalo dojam tropskog kraja. ovjek bi mogao pomisliti da se nalazi u nekoj dolini Junog Mexika ili srednje Bolivije, pa ipak je ovo malo jezero sa kuicom obraslom mukokazom i bujnim rastinjem juga lealo usred zloglasne pustinje Llano Estacado. Bila je to ona tajanstvena voda o kojoj su toliki govorili a da je nikad nisu vidjeli. "My heart-leaf my heart-leaf, My lite and my star, My hope and my delight, My sorrow, my care!" pjevala je Crnkinja dalje. ,Miker-miker-miker", oponaao je podrugljivi droz dvije posljednje rijei. Ali pjevaica nije obraala panju na njega. Ona Je bila uprla pogled u dvije stare fotografije koje je drala u rukama i izmeu pojedinih stihova ljubila svojim uvelim usnama. Mnogo je suza palo na sliku, a isto toliko i poljubaca, tako da je gotovo bila izbrisana te je samo otro oko moglo prepoznati koga ili to je slika predstavljala, naime Crnkinju s crnim djeakom u naruju. Glava maliana se bila posve izgubila. Poljupci i suze izbrisali su je. - Ti biti moj dobar, dragi Bob! - govorila je ona njeno. - Moj little-Bob, moj small-Bob. Ja tvoja majka. Missus bila dobra i ljubazna naruila napraSrc" moje, sre" moje. ivotu mo, zvijezdo moja, Nado moja. radosti moja TURO ir.oja, brigo moji. primj. prev.. " gazdarica 426

joj slika i kad fotograf doi, ona dala napraviti .slika od Sanna i mali Bob. Kada missus umrla, massa prodati Bob. Oh, massa biti rav massa! Sanna mnogo plakati, kad massa rei, massa hoe prodati my darling - Sanna mnogo moliti za dragi mali Bob, ali massa fcazati: - emu ti je bedasta Crnkinjo potreban tvoj mali Bob? - Rav massa dojahati na konj i ponijeti sa sobom my darling! Majka Sanna imati jo samo slika od Bob. Ona nju sauvala kad i Sannu prodali; ona nju sauvala i kad nju massa Bloody-Fox ovamo dovesti i ona nju sauvati i dalje dok stara Sanna ne umrijeti i ne vidjeti ponovo Bob koji sigurno u meuvremenu postati krupan snaan Crnac i ne zaboraviti svoj dobar, drag, mama Sanna. Oh my darling, my darling my joy and my... - ona stade i podie .glavu ija je snjeno bijela vunasta kosa neobino odudarala od tamne boje lica. Oslukivala je um koraka koji su se pribliavali. Ona skoi na noge, stavi fotografiju u dep svoga kaliko-kaputa i viknu: - O Boe, Boe kako se Sanna radovati! Fox najzad vratio. Bloody-Fox opet ovdje. Ja njemu odmah dati meso i ispei kolae od kukuruz! Ona pohita iza kuice i jedva da je stigla dotamo, kada se spomenuti pojavi ispod drvea. Izgledao je ilijed i malaksao. Konj mu se preznojavao, posustao i spoticao u hodu. Obojica mora da su bili veoma iscrpljeni. - Welcome, massa! - doeka ga stara. - Sanna odmah donijeti jelo. Sanna biti brza! - Ne Sanna - odbi on, sjahavi s konja. - Napuni sve mjeine vodom! To je najpotrebnije to se sada mora uiniti. - Zato mjeine? Za koga. Zato massa Fox ne jesti? On imati vrlo velik glad! - Bogme, gladan jesam. Ali ja u uzeti sam ono to mi je potrebno. Ti nema vremena za to. Mora napuniti mjeine s kojima u onda istog asa -ponovo krenuti. - Boe, Boe i Opet na put? Zato stara Sanna uvijek biti sama usred velika prostrana Estacado? 427- Jer e inae itava povorka stranih useljenika skapati od ei. Njih su .leinari" zaveli.

- Zato massa Fox njih bolje ne voditi? - Nisam mogao do njih, jer ih je toliko leinara opkolilo da se nisam usudio da im se pribliim. - Onda leinari ubiti jadni dobri useljenici! - Ne. Sa sjevera dolaze hrabri i snani lovci na iju pomo sa sigurnou raunam. Ali emu koristi ta pomo kad vode nema! Ljudi e poskapati od ei i ako se budu oslobodili klopke leinara. Dakle vode, vode, vode, Sanna, i to odmah! Ja u sve konje natovariti s mjeinama. Samo ovog vranca moram ostaviti, on je premoren. Fox poe prema kuici i ue kroz vrata uokvirena mukokazom. Unutranjost kue sastojala se samo od jedne prostorije. etiri zida su bila podignuta od trske i oblijepljena finim muljem iz malog jezera i pokrivena dugom, osuenom trskom. Iznad pei podignute na zemlji dizao se isto takav dimnjak od trske i mulja, ispod koga je visio eljezni kotao. Na svakom od tri preostala zida bio je po jedan mali prozor uokviren puzavicama. Ispod krova visili su komadi suhog mesa a na zidovima svakojako oruje koje se moglo vidjeti na Zapadu. Pod je bio prekriven krznima. Dva leaja su bila napravljena od kolja privrenog remenima preko kojih su bila rairena medvea krzna. Najljepi ukras u sobi predstavljalo je gusto rutavo krzno bijelog bivola s lubanjom. Naspram vrata, s obje strane od njih, stajalo je preko dvadeset noeva zabodenih u zidu s urezanim svakojakim znacima po ronatim i drvenim drkama. itavo pokustvo ove cvijeem obrasle kuice predstavljali su jedan sto, dvije stolice i ljestvice koje su dosezale do krova. Bloody-Fox prie krznu, pogladi ga rukom i promrmlja: - Obrazina duha Llano Estacada, pokraj nje noevi ubica koje je ,duh" svojim kuglama ubio - dvadeset i estoricu ve. Ali kada u otkriti onoga koji zasluuje smrt vie od svih ostalih? Moda nikad! Pshaw. Jo se nadam, jer zlikovca obino goni 428 njegova neista savjest da se vrati na mjesto zloina. Sad moram pojesti neki zalogaj i malo se odmoriti. On skide sa krova komad suhog mesa, pojede ga na brzinu, baci se na leaj i sklopi oi, naravno ne da spava. Kakve su se slike redale pred oima log jo mladog ovjeka? Nakon nekih pola sata ue Crnkinja sama i javi mu da su mjeine pune. Fox skoi s leaja i -podie jedno krzno koje je lealo na podu. Ispod njega je bilo neko malo skriveno udubljenje iz kojeg on izvadi sanduk optoen limom. U njemu se nalazila municija kojom je napunio kesu to mu je visila za pojasom. Onda se jo jednom popne ljestvicama do stropa kako bi se snabdjeo mesom. Nakon toga izae do jezera na ijoj je obali lealo osam velikih, vodom napunjenih konih mjeina od kojih su dvije po dvije bile privezane irokim konim remenima. Vodom tih mjeina Bloody-Fox je ve mnogom zalutalom putniku spasio ivot. Kraj malog jezera se nalazilo pet konja. Na jednog od njih Fox stavi sedlo koje je skinuo s posustalog vranca. Ostali su morali nositi mjeine i to tako da im iroki remeni legnu preko lea i da s lijeve i desne strane visi po jedna mjeina koju je onda pomou drugih remena privrstio za konja. Konii su bili poredani u takozvanu karavanu, to jest pove-eani vodicama jedan za rep drugopa tako da je konj na kojem se jai bio na elu. Onda Bloody-Fox skoi u sedlo. Crnkinja mu je vinom rukom pomogla. Nije joj to bio prvi put. Zatim je rekla: - Massa Fox jedva biti tu i ve ii odmah u opasnost. to biti sa stara Jadna Sanna kad massa Fox biti ubijen i ne doi vie? - Doi u opet, Sanna - umirivao ju je on. - Moj ivot stoji pod monom zatitom. Kad to ne bi bio sluaj, onda ve odavno ne bih ivio, vjeruj mi! - Ali Sanna uvijek biti sama! Nemati nikoga s kojim ona govoriti, osim konj i papagaja i slika od little-Bob. 429- Moda u ovog puta, kad se budem vratio,, doi sa drutvom ovamo. Sastat u se s ljudima kojima bih volio pokazati svoju kuu, premda san, ovo dosada tajio. Medu njima je i jedan Crnac Icog" zovu Bob, isti je kao tvoj darling-boy! - Crnac Bob? O Boe, Boe! Imati on moda maj-ku koja se zvati Susanna, ali je zovu Sanna? - To ti ne bih znao rei. - Biti on prodan iz Tennessee za Kentucky? - Nisam ga pitao. - To sigurno biti moj little-boy? - Kako moe pomisliti da bi ba on mogao biti tvoj Bob! Ne mui se takvim mislima! Ali kao to sam ve rekao, moda u ga dovesti sa sobom i onda moe sa njim sama govoriti. Zbogom, Sanna. Pazi mi dobro vranca! - Zbogom, massa! O Boe! Boe! Sada Sanna opet sama! Dovedi Crnac Bob, dovedi sa sobom! On joj veselo kimne glavom i krene s konjskim lancom te se uskoro izgubi ispod stabala. Movarni empresi, borovi i topole kraj vode su bili staro rastinje. Bademe i lovore je meutim Blo-ody-Fox posadio, kao i umicu kestenova, limuna l narandi kroz koju je sada jahao. Onda je naiao pojas gustih bunova kojima je sigurno bilo namijenjeno da malu oazu zatite od vjetra i pijeska. Mladi je od jezera iskopao uzane jarke kako bi navodnjavao bu-nje to je na mjestu gdje je vlanost tla prestajala brzo prelazilo u neke vrste kaktusa za kojima je onda uslijedila gola, pjeana povrina Llana. Tu gdje je mogao razviti potrebnu brzinu, Fox potjera svoju karavanu u galopu, i uskoro se izgubi poput tamne take u daljini.

Na pola dana jahanja prema sjeverozapadu od kuice u oazi kretala se oko podneva istoga dan poprilina skupina jahaa sjeveroistonim pravcem preko Llana Estacada. Na elu je jahao Winnetou s poglavicom Komana, iza njih Lovac na medvjede " Martinom, svojim sinom. Onda su slijedili jedan z" drugim New-Moon, Porter, Blounti, Falser, a na kraju povorke ratnici Komana. Jahali su posve utke. Oi bijelih lovaca i ratnika Komana lutale su unaokolo i pretraivale pogledima prostranu golu pustinju. Najee su meutim bile uprte u dvojicu voa, naroito u Winnetoua koji je sjedio u sedlu tako to je konju s boka bio duboko nagnut da je dobro mogao pratiti trag koji su slijedili. Bio je to trag brae Pellejo koji ih je trebao da dovede do murdering poola. Tada Winnetou iznenada zaustavi svog Ilija i skoi sa sedla. Na tlu koje se sastojalo od lakog pijeska bilo je daleko vie tragova nego dotle. Izgledalo je kao da se nekoliko konjanika nadmetalo u alkanju. Isto tako moglo se prepoznati ovjeje stope. Jahai koji su ovdje bili, sjahali su sa konja da dobro osmotre neiji trag. Dok su ostali stajali, Winnetou pretrai svaki pedalj iaranog tla. Onda lagano poe, nagnut naprijed, malo udesno. Kad se vratio, on ree poglavici Komana, da su ga svi mogli uti: - Ovdje su dvojica bljedolikih naili na neiji trag i sjahali da ga proitaju. Trag potjee od pet konja koji su bili povezani jedan za drugog. Da je bilo vie jahaa na konjima, onda oni ne bi bili tako povezani. Dakle, bila je to-karavana od pet konja s jednim jahaem na prvom konju. Taj jaha je s ovim karavanom proao ovuda prije tri sata. Dvojica Meksikanaca su naila na njegov trag i pola za njim. Moja braa e vidjeti da su ivice tragova dijelom jo otre a dijelom pomalo zbrisane. Poglavica Komana koji je isto tako bio sjahao s konja da pretrai trag, sloi se sa Winnetouom. Za njima sjaha i Baumann, Lovac na medvjee. Duboko nagnut naprijed, gotovo do zemlje, on je koraao polako unaokolo a onda se uputio nadesno, malo dalje nego Winnetou. Tamo je unuo kao da je ta mjesto htio bolje osmotriti. Zatim je mahnuo Winnetouu i pokazao mu rukom u pijesak: - Jaha je ovdje siao s konja. Zato li je to uinio? Winnetou pogleda u trag koji je vodio nadesno i ree poto je promislio: - Ovaj ovjek je neki bljedoliki, kako mu vidim po nogama, oito neki mlai. 431ovjek. Izgubio je vodu kako se vidi po tragu u zemlji Odavde mu voda vie ni:e curila. Dakle, on je ovdje sjahao da zatvori bure ili mjeinu koju je sa sobom nosio i koja je vodu proputala. - Misli li moj crveni brat da je bilo samo jedno bure ili mjeina? - Bilo je samo jedno koje je proputalo vodu, ali on ih je imao osam. etiri konja su bila natovarena .sa po dvije mjeine a na prvom je on jahao. - emu tolika voda? Za njega i za njegova konja nije mu bila potrebna tolika voda. - Ne. On mora da je po jahao prema nekom mjestu gdje se nalazi mnogo ednih. On je ili neki leinar koji treba da napoji ostale razbojnike i njihove konje u pustinji, ili je astan ovjek koji eli da utoli e potenim ljudima. Ovaj sigurno zna da u Llanu ima takvih ljudi. Tko li su ti ljudi? - Moda povorka bijelih koje e napasti? - Moj brat je sigurno ispravno pogodio. Mi emo ponovo uzjahati i brzo poi za tragovima koji su se ovdje spojili. Oni se ponovo popee na konje i ubrzanim hodom pooe za sjedinjenim tragovima koji nisu vie vodili prema sjeveroistoku ve ravno prema sjeveru. Nije bilo nieg drugog do pijeska i uvijek samo pijeska po kojem se trag otro ocrtavao. Samo tu i tamo stalo bi kopito konja na poneku stijenu. Llano Estacado je uglavnom ostavljao dojam dna jednog prije mnogo stoljea isuenog jezera. Povremeno bi opazili s lijeve i s desne strane u daljini sivosmee pojase. To su bila polja kaktusa kroz koja nije mogao nitko projahati. Tako su ili uvijek naprijed. Tragovi su postajali sve svjeiji - siguran znak da su se sve vie pribliavali jahaima ispred sebe. Kad je poelo da se smrkava, skupina stie do mjesta gdje su se tragovi ponovo razmnoili, ali ne zato to su im neki novi pridoli, ve zato to su se tu zaustavili. Winnetou sjaha da ponovo pretrai. On poe malo dalje prema sjeveru, a onda, kad se vratio, isto tako prema jugu i ree kad je sve osmotrio:
432

__ ovjek s vodom je odjahao prema sjeveroistoku. Dvojica Meksikanaca su se ovdje dvoumili da li da podu za njim, ali su poli prema sunevom izlasku. Kojim tragom da poemo? - Poglavica Apaa e to najbolje znati - odlui voa Komana. - Onda e Winnetou rei svoje miljenje. Oni kojima je poao bljedoliki s vodom nalaze se na sjeveroistoku. On je oito neki dobar ovjek koji ovdje eli samo pomoi. Mi bismo mogli poi za njim da ga opomenemo. Ali budui da su Meksikanci tako naglo skrenuli sa njegova traga, murdering pool se mora nalaziti ovdje u blizini. Oni su pojahali tamo da se nau s leinarima i da ih obavijeste kako su vidjeli trag ovjeka s vodom. Oni e sigurno pouriti za njim da ga u tome sprijee. Mi emo isto tako pojahati prema murdering poolu te emo stoga slijediti trag dvojice Meksikanaca. Da li je to mom crvenom bratu pravo?

Koman kimne potvrdno glavom i Winnetou se upravi prema istoku. Da su on i njegovi suputnici bre potjerali konje, onda bi im sigurno polo za rukom da brzo sustignu Meksikance. Ali to Winnetouu nije bila namjera. Sto bi prije tu dvojicu sustigao, to bi se manje mogao nadati da e saznati gdje se nalazi murdering pool. Stoga se neprestano drao na istom rastojanju od zlikovaca. Neto vie od jednog itavog dana jahanja na sjeveroistoku od kuice u oazi kretala se neka duga kolona po dubokom pijesku Llana. Ona se sastojala od dvanaest volujskih kola koja su ila na izvjesnom rastojanju jedna od drugih, praena dobro naoruanim1 jahaima. Sva kola su bila dobro graena i u svakim je bilo upregnuto est do osam volova koji su svoj teki teret lagano vukli naprijed. ivotinje su bile umorne i iscrpljene. I po konjima se vidjelo da su jedva nosili svoje jahae. Jezici su im visili iz usta, bokovi su im se nadimali, a noge klecale. Koijai su ili sasvim malaksali pokraj volova koji su se spoticali. Glave su im bile oborene te je 28 Meu orlovima 433izgledalo kao da jedva imaju snage da svojim golemim bievima zamahnu kako bi iz goveda istjerali i posljednju trunku snage. Ljudi i marva su ostavljali dojam karavane koja je bila na putu da skapa od ei i gladi. Razmetljivi advokat Leader, koji se sa svojim pratiocima pridruio povorci, bio je sasvim pokunjen i skroman. Samo je konj vodia koji je jahao na elu pokazivao svjeinu pokreta po kojima se nije mogla primijetiti nikakva iscrpljenost. Jaha je meutim sjedio u sedlu isto onako tromo pognut naprijed, kao da je i on poput drugih patio od uasne ee. Kad bi neka od ena ili neko od djece glasno zakukao u kolima on bi se nehotice uspravio, a oko njegovih tankih usana poigrao bi osmijeh avolskog zadovoljstva. Ovaj zlikovac je nosio na sebi tamno kono odijelo i eir iroka oboda uz koje njegovo skrueno lice i naoari nisu osobito pristajali. To nije bio nitko drugi do Tobias Preissegott Burton, tobonji misionar mormona. On se karavani ponudio za vodia i sad se poteno trudio da ove ljude odvede u sigurnu propast. Upravo je najistureniji iz skupine dobro obo svog konja, da je ovaj uz oaian napor jedva stigao do Burtonova. Ovako se dalje ne moe - ree on. - Mi od orekiuer nismo okusili ni jedne kani vode, jer smo ostatak morali ostaviti za konje i volove. Ali juer ujutro je i nie nestalo, poto su se dva oosljednja bureta na neki neshvatljiv nain isoraznila. - To je od ege - ree mu Burton. - Duice na buretu su se od ege rasuile tako da je voa iscurila. - Ne, nije to. Ja sam burad pregledao. Doklego je vode u buretu, duice se ne mogu rasuiti. Njih je netko probuio tako da je voda za vrijeme noi tiho i neprimjetno istekla. Meu nama je neki ovjek koji nas eli upropastiti. - Nemogue! Tko potajno pusti vodu da istee taj je i sam osuen da u pustinji skapa od ei! - To sam i sam sebi rekao, pa ipak je tako. Ovo nisam nikom rekao kako ne bih poveao opu brigu.
434

ja sam, dalje, svakog pojedinano kriom promatrao, ali nisam otkrio nita po emu bi se moglo zakljuiti tko je to uinio. Stoka e nam uginuti od ei. Jedva se kree. 2ene kukaju, djeca plau za vodom - uzalud, jer vie nema niti jedne jedine kapi. Pogledajte uvis! Tamo gore lebde leinari kao da znaju da emo uskoro postati njihov plijen. Jeste li sigurni da se nalazimo na pravome putu? Burton je za vrijeme noi svojim rukama oba bureta probuio. Tada se napio i dao svome konju. Onda je napunio veliku limenku koju je briljivo uvio u krzno i objesio o svoje sedlo kako bi kad padne mrak sebe i konja potajno osvjeio. - Naravno! - odgovori on pokazujui na pritke koje su na razdaljini jedne od drugih bile pozabijene u pijesku. Pa vidite ovdje putokaz na koji se sasvim sigurno moe osloniti! - Sasvim sigurno? Svi smo mi uli da to kolje leinari pustinje ponekad iupaju iz pijeska i poza-biju ga u drugom pravcu koji putnike vodi u sigurnu smrt. - Da, to se deavalo ranije, ali sada se ne dogaa vie, jer su tim nitkovima stali na put. Uostalom, ja ovaj kraj poznajem dobro i znam da smo na pravom putu. - Vi ste jutros rekli kako se nalazimo na sredini pustinje, zato su te pritke pozabijali ba kroz ovaj kraj? Na drugom mjestu sigurno bismo naili na prostrana kaktusova polja u ijim plodovima ima toliko tenosti da bismo se i mi, a i nae ivotinje, mogli okrijepiti. - To bi bio znatan zaobilazak. Da vas umirim, elim vas uvjeriti da emo veeras, ako se budemo malo vie pourili, stii do jednog takvog polja. Sutra emo meutim naii na jedan izvor koji e svoj naoj nevolji uiniti kraj. - Ako se vie pourimo! Pa vidite da ivotinje ne mogu bre! - Onda da stanemo neka se odmore. - Ne, ne, to ne smijemo uiniti. Ako se jednom zaustavimo, nitko vie nee moi nau stoku pomaknuti
28

435s mjesta. Kad jednom budu polijegali, sigurno vie nee ustati. Moramo ih samo tjerati, neka se teturaju dok

ne stignemo do kaktusa koje ste spomenuli. - Sasvim kako vi elite, sir! Ja nita manje ne trpim od ei nego vi, ali na svoju utjehu ja vidim da su skoro pred nama i drugi projahali istim puteni. Pogledajte samo ove tragove na koje smo se jutros namjerili! Ovuda je

prola velika grupa jahaa koja bi se teko usudila ovim pravcem kad ljudi ne bi znali da nije dobar. Nemamo se ega plaiti. Sutra u ovo doba sve e nevolje biti iza nas. S ovim rijeima Burton je bio u pravu, jer je po njegovu miljenju jo prije naznaenog vremena trebalo da uslijedi planirani napad. Da se spomenuta skupina jahaa sastojala od njegovih drugova koji su pobili kolje u suprotnom pravcu, to on naravno nije rekao. On se potajno smijao u sebi, kad se drugi smirio tim dvosmislenim rijeima. Izmeu kuice u oazi i murdering poola prualo se nekoliko sati dugo i gotovo isto tako iroko neprohodno kaktusovo polje. Nikakav konj, nikakav jaha nije mogao proi preko njega. To je bio razlog to Blo-ody-Fox nije nikad udario tim smjerom i to nikad nije doao do murdering poola. On je jahao sada zapadnom ivicom tog polja prema sjeveru. Da je sada na sjevernom rubu skrenuo prema istoku, sigurno bi otkrio udubljenje tla koje je za mnoge ve znailo propast i kraj. Ali on je znao da se oni koje je htio spasiti nalaze na sjeveroistoku od njega te je stoga udario tim pravcem kad je za sobom ostavio kaktusovo polje. Sunce je arilo svog snagom. Fox je osjeao kako mu toplina probija kroz odijelo. Konji su mu se preznojavali, ali on im nije priutio odmora. Neprestano osmatrajui rub vidokruga, jahao je dalje. Tada se tamo gdje se na sjeveroistoku nebo kao spajalo sa zemljom pomolio izvjestan broj ratrkanih tamnih taaka. To su morali biti iseljenici! On potjera svog konja mamuzama, a ostale, koji su nosili vodu za njim, glasnim povicima da su poput oluje poletjeli ravnicom.
436

Dodue Fox je opazio ve nakon kraeg vremena da se pred njim nalaze samo jahai a ne i kola, ali je vjerovao da je to prethodnica iseljenika te je stoga poao prema njima. Tek kad im se prilino pribliio, pade mu u oi ne samo znatan broj tih jahaa ve i njihovo ponaanje. I oni su ga bili primijetili. Umjesto da ga mirno saekaju, oni se podijelie u tri skupine. Jedna se skupina zaustavi, a druge dvije pojahae nalijevo i nadesno u susret Bloody-Foxu, kao da su ga htjeli zaokruiti i presjei mu odstupnicu. On se uspravi na sedlu i osvrte unaokolo. - Heavens! - uzviknu on. - Ima ih preko trideset. Ovako jaka ne moe nipoto biti prethodnica iseljenika! Sa sobom vode nekoliko konja natovarenih koljem. The devil! Ovo su leinari Llano i ja sam im uletio pravo u klopku! Hoe da me zarobe. Sa toliko ljudi se ne mogu uhvatiti u kotac. Moram pobjei. Bloody-Fox se okrene i pojaha unatrag, ali sa tako privezanim konjima nije mogao postii eljenu brzinu, pogotovo to su oni bili prilino iscrpljeni. Progonitelji su mu se vidno pribliavali. On je dodue tjerao svoga konja to je vie mogao ali su ga ostali konji otpozadi zadravali. Oni poee da se jogune, da trzaju uzde i remene i da se ivtaju. Zbog toga se morao zaustaviti, a to je moglo biti kobno, jer su se najistureniji progonitelji nalazili gotovo na pukomet daleko. Tada pue kaji na repu konja na kojem je jahao i za koji je bio privezan prvi konj s mje-inama te se etiri ostala konja stutie s mjeinama u stranu. - Oni su izgubljeni, a s njima i voda! - zakripa zubima Fox. - Ali za ovo u se odmah naplatiti. On smiri svog konja i zaustavi ga. Nanizani vocijevkom i opali. Jedan metak, joS jednom i dvojica najisturenijih progonitelja sunovratie se sa svojih konja. - Tako samo naprijed! Sad mi se sigurno nee vie pribliiti. Za oednjele iseljenike ne mogu nita drugo uiniti do da potraim Old Shatterhanda te da im s njim pomognem. 437Dok je Fox ove rijei srdito pred sobom mrmljao jurio je u galopu prema sjeveru. Leinari su ga slijedili jo neko vrijeme uz bijesnu dreku. Kad su uvidjeli da je njegov konj izdrljiviji od njihovih, oni se vratie na mjesto gdje su leala dvojica ubijenih. I ponovo otprilike na jedan dan jahanja od kuice u oazi ali na sjeverozapadu od nje, nalazila se najzad jo jedna skupina jahaa koja se kretala prema jugu. Ona je slijedila neki duboko ugaeni trag u pijesku, i to trag pustinjskih lesinara koji su jahali ispred karavane da bi iupali kolje i pozabijali ga u smjeru koji je vodio prema murdering poolu. Naprijed je jahao Old Shatterhand. Pored njega je bio eljezno Srce, mladi Koman. Za njima su ili HobbleFrank i Debeljko Jemmy. Na zaelju su jahali Davy, Fred i Bob. Prva dvojica su utjeli itavo vrijeme i jedva da su isputali iz oka trag i onu daleku taku na koju je on ukazivao. Utoliko su govorljiviji bili ostali, a Frank je bio od svih najbuniji. Razgovor se vrtio oko nekog predmeta o kojem je njegov susjed, ini se, izrazio drugo miljenje, jer je mali Sas dao slijedeu pouku: - U naunim stvarima ti ide esto stranputicama ili jo ee bogazima. Miljenje kao to je tvoje jeste naprosto neuveno! Svijetla kugla koju smo vidjeli, zar ona sa firmamenta da doe! Kao da nebeski svod nema nikakva druga posla nego da tvoja mrana duevna stanja obasjava uarenim kuglama i raketama! - Pa reci nam onda svoje miljenje! - pozva ga na odgovor Jemmy smijeei se. - To mi ne pada na pamet. - Zato ne? - Jer bih te time ponovo uinio pametnijim za nekoliko Celziusovih stepeni, a da mi to ne prizna sa zahvalnou. - Ili, moda zato to o tome ne zna nita rei!

- Oho! Ako tako o meni misli, onda u te prosvijetliti. Ovakva jedna svijetla kugla zahvaljuje svoj nastanak sumporastom spoju izmeu fosfora i truda, koji se povremeno ...
438

Njega prekide glasan uzvik Old Shatterhanda. Lovac pokaza ispruenom rukom prema jugu i ree: - Otuda dolazi jedan usamljen ovjek! Potrebna je velika smjelost, a i osobito poznavanje Llano Estacada da se ovjek posve sam ovuda uputi. - Tko li to moe biti? - zapita Fred. - Izgleda da je usmjerio prema nama. Old Shattterhand zaustavi svoga konja, izvadi dalekozor iz bisaga, uperi ga u jahaa koji se u briu-em galopu pribliavao, onda ga ponovo spusti i ree: - Mogao bi to biti Bloody-Fox o kome ste mi priali. Saekajmo ga ovdje! Nakon kraeg vremena Fox prepozna pojedine ljude iz skupine. Maui rukom on ih pozdravi izdaleka: - Kakva srea to vas vidim, metri! Moram vas zamoliti za brzu pomo. - Za koga? - upita Old Shatterhand. - Za povorku iseljenika, uglavnom Evropljana, koje e vrlo vjerojatno jo noas napasti leinari. - Kod ovih rijei on im je ve bio priao, zaustavio svog konja i pruio ruku, najprije Old -Shatterhandu. - Sigurno ne grijeim - nastavi on - mislim da pred sobom imam Old Shatterhanda. Drago mi je, sir, to imam priliku da vas upoznam. Ja sam Bloody-Fox. - Najzad se i meni pruila prilika da se s vama rukujem - uzvrati lovac na Foxov pozdrav. - O vama sam ve mnogo puta sluao. A to se tie povorke Iseljenika, mi je isto tako traimo. Gdje su? - Na jugoistoku odavde. ini se da su se uputili pravo prema velikom kaktusovom polju. - Njega ne poznajem. - Ono je najvee polje pustinje Llano, Ja sam izbrojao preko trideset lesinara, a dvojicu sam ve ubio. Oni su izvadili kolje i poboli ga u pravcu prema kaktusima. Tamo nema prolaza. Otuda se moe sa sigurnou zakljuiti da e iseljenike tu poubijati. - Koliko imamo jahati da stignemo do tih ljudi? - U galopu preko tri sata. - Well, onda naprijed! - Nemojmo gubiti vrijeme. Moemo i za vrijeme jahanja govoriti. 439Mala eta pojuri zatim poput bure preko ravnice Bloody-Fox se drao uz Old Shatterhanda i ispriao mu o svom susretu s leinarima i o tome kako je izgubio svoja etiri konja. Lovac ga je pogledao sa strane i rekao mu zatim onim znaajnim osmijehom: - Pet konja imate Fox? Hm. Ovdje usred Llana? Da li je meu njima moda i onaj na kojem je nedavno projahao pokraj nas Avenging-ghost? - To je esti, sir - kimne glavom Fox. - Mislio sam u sebi! - Ja imam povjerenja u vas, mister Shatterhand. Tu tajnu neu vie skrivati, jer ete sigurno vidjeti moje gnijezdo odakle sam kao ,duh" izlazio u pustinju. Isto tako vjerojatno mi vie nee biti potrebno da igram murke poto e nam, nadam se, uspjeti da tu itavu bandu do posljednjeg ovjeka istrijebimo. Jo mi nedostaje samo jedan: njihov voa koji je bio tada kad sam od svih svojih samo ja ostao iv! - Tko zna gdje su mu kosti! Fox, vi ste uprkos svojoj mladosti pravi heroj. Ja vam se naprosto divim. Kasnije ete nam jednom o svemu opirnije ispriati. Ja znam, meutim, ve sada kakav ste vi ovjek i s kakvim ste se opasnostima uspjeno borili. Budui da imate toliko konja moete se kad vam je volja pojaviti i izgubiti, vi mora da ivite negdje u sredini Llano Estacada gdje ima vode, drvea, trave i plodova. - Naravno, tako je. Ja stanujem pokraj jednog malog jezera s one strane velikog kaktusovog polja. - Ah, pokraj jezera? Dakle predanje nije kazivalo neistinu! Molim vas opiite mi to mjesto malo podrobnije! Bloody-Fox mu ispria o svojoj farmi, i Old Shatterhand zakljui da tu tajnu za jo neko vrijeme sauva. Upravo u asu kad je sunce zalazilo, oni stigoe do tragova od kola i slijedei ih okrenuli prema jugu. To nije bilo teko, jer se uskoro pojavio tanki srp mjeseca koji je bacao dovoljno svjetla. Onda, poto su otprilike jahali jo jedan sat, Old Shatterhand iznenada zaustavi svog vrapca i pokaza rukom ispred
440

sebe. - Eno tamo iseljenika - ree on. - Vidim utvrdu koju su napravili od kola. Ostanite ovdje, jau se priuljati do njih da vidim to se dogaa. On sjaha s konja i brzo se izgubi. Prolo je nekih pola sata kad se vratio. Onda im javi: - Dvanaest velikih volujskih kola je rasporeeno u etverokutu u ijoj sredini sjede ljudi. Oni nemaju nita za jelo i pie, niti goriva za vatru. Njihov ih je vodi izdao, inae im toga ne bi bilo ponestalo. Volovi lee zadihani na zemlji. Oni e brzo pocrkati, a sutra ujutro Sigurno nee ustati. Ovo malo vode to imamo sa sobom jedva da e biti dovoljno za ljude. Da bismo pomogli ivotinjama, moramo bezuvjetno stvoriti kiu. - Kiu? - zapita Hobble-Frank. - Mislite li moda da ete ovdje usred pustinje uiniti da padne-kia? - Da! - Kako? Sto? E brate, to je mnogo, mnogo je. Vi ste dodue sjajan ovjek, ali tek tako da po volji stvarate oblake, to. zaista od vas nisam oekivao. A tko e vam dogurati oblake?

- Elektricitet. Nemam vremana da vam to sada objanjavam. Da bih dobio vodu potrebna mi je vatra, po mogunosti prostrana zapaljena povrina. Blooy Fox mi je spomenuo prostrano kaktusovo polje koje lei ovdje u blizini na jugu. Stoga se mogu nadati da u vam za kratko vrijeme priutiti pravi pljusak. Ali sad naprijed! Old Shatterhand ponovo uzjaha i poe prema kolskoj utvrdi. Ostali pooe za njim, znatieljni. Kola su bila tako sastavljena da nitko stran nije mogao unutra ui. Ipak su opazili da se netko pribliava. Old Shatterhand i njegovi sjahae pred utvrdom sa svojih konja. Oni ue kako unutra netko povika: - Osluhnite! Dolaze ljudi, gospode, da li e nam donijeti pomo? Ili su razbojnici? - Mi nismo razbojnici. Mi vam prije svega donosimo vodu - uzvrati glasno Old Shatterhand. - Doite i pustite nas da uemo! - Zounds! - viknu neki glas posve mrko. - Da nije to moda... priekajte ljudi, ja u pogledati! 441Ovaj prie, nasloni se preko rude i upita: - Tko ste vi, stranci? - Zovu me Old Shatterhand, a ovo su moji suputnici, sami estiti ljudi. - Old Shat... neka vas avo nosi! - ovjek koji je ovom psovkom doekao spasioce umjesto da ih pristojno pozdravi bio je onaj uvaeni vodi. - Ah, vi ste to, mister Tobias Preisegott Burton! - ree Juggie-Fred podrugljivo. - Neobino mi je drago to vas ovdje vidim! Ali Burton se ve izgubio. On shvati da ni jednog trenutka ne smije due ostati te stoga poleti na suprotnu stranu gdje je stajao njegov konj, izvadi brzo iz kola rudu napravivi tako izlaz iz etverokuta, baci se u sedlo i pojuri u galopu. Iza sebe on u klicanje ljudi koje je bio osudio na propast. - ekajte samo! - kripao je on zubima. - Vratit u se uskoro a onda ete vi i vai spasitelji doivjeti kraj. Burton nije imao potrebe daleko da jae. Nakon nepunih etvrt sata on naleti na svoje drugove, ,ko-Ijae". Oni ne pokazae nikakvo razoaranje zbog toga to se Old Shatterhand naao meu iseljenicima. Naprotiv bili su time veoma obradovani, jer bi se tako oekivan plijen znatno uveao. Smatrali su za posve mogue, mada svoje rtve sigurno nisu mogli savladati bez borbe, da im pothvat nee uspjeti. Dvojica Meksikanaca su se nalazila ve s ovom skupinom. U murdering poolu nali su samo jednog straara koji ih je ovamo doveo. Marno su ispriali svoj doivljaj u Raspjevanoj dolini ne slutei da su im se Winnetou i Komani prilijepili za pete. Apa je sa svojom etom stigao do murdering poola, ali tamo nije naao nikoga. Ta ubilaka rupa sastojala se od prilino okomitog i dubokog udubi jenja u zemljitu, na ijem se dnu nalazila prljava bara. Moda je ta voda potjecala od jezera kraj gnijezda duha Estacada, koje nije bilo suvie daleko. U svakom sluaju ta voda, premda je bila mutna, predstavljala je u pustinji Llano veliku dragocjenost te su je stoga 442 leinari koristili za mjesto sastanka. Kadgod bi se ra-trkali preko Plains, uvijek bi se vraali ovamo, gdje je netko od njih stalno bio i davao obavjetenja. Danas je taj ovjek pojahao s Meksikancima te zato Winnetou nije nikog naao u murdering poolu. Njegovo otro oko reklo mu je meutim uskoro kamo se mora uputiti. On poe za tragom te trojice zlikovaca i otkri u sumrak mjesto gdje su se pustinjski leinari ulogorili. Winnetou naredi svojim ljudima da stanu a on lee na zemlju i neujno poe da puzi prema skupini razbojnika. Zlikovci su se najveim dijelom preruili u Indsmene. On vidje Burtona, preruenog kao vodia, gdje dolazi da im se pridrui. Na alost nije se smio toliko pribliiti da im uje rijei. Ali mu je bar uspjelo da ih prebroji. Onda se vrati. - Pet i trideset leinara - ree on svojima. - Sutra u ovo doba njihovo e meso derati pravi le-Sinari. - Sto namjeravaju? - zapita New-Moon. - ekaju plijen, a taj plijen se nalazi sjeverno odavde jer su Meksikanci odjahali u tom pravcu, upravo je sada otuda doao vjesnik koji je po kretnjama koje sam mogao opaziti oito javljao da se moe poeti s pokoljem. Moja braa e sada poi sa mnom na sjever gdje emo sigurno naii na ljude koje ele pobiti i opljakati. On ponovo uzjaha i poe najprije u prilino velikom luku kako njega i njegove ne bi primijetili. Onda ekrenu ponovo u narnjeravanom pravcu. Nakon kraeg vremena oni ugledae u tami kolsku utvrdu pred sobom. Sad su pred njom stajale strae. Old Shatlerhand je bio poduzeo mjere predostronosti. Kad su pribliavajue jahae oslovili, Winnetou odgovori: Neka se bijeli ljudi ne plae. Ovdje je Win-netou, poglavica Apaa, koji im donosi pomo. Jasno se mogao raspoznati njegov snaan glas. Tek to je utihla posljednja rije, iz unutranjosti utvrde se zau veseo glas Hobble-Franka: - Winnetou? Nek Viktorija udari u talambase i bubnjeve, jer gdje 443je Apa, tu mora biti i Lovac na medvjede s Mar -tinom! Pustite me da iziem i da ih zagrlim! On se uzvera preko kola i spusti na drugu stranu, ali se zaustavi zauen kad pred sobom ugleda etu Komana. - Do avola, to li je ovo? - zapita on. - Ovo mi je posve sumnjivo. Izaite malo van, gospodine Shatterhand, i pogledajte ove duhove to lutaju na konjima?

Ali ve mu se objesio oko vrata Martin Baumann, a onda ga zagrlio i Lovac na medvjede. Isto tako Win -netou pozdravi starog poznanika i ree sav radostan: - Onda, moj brat Old Shatterhand mora da je ovdje. Zar nije uo moj glas? - O, kako da ne! Evo me! - vikne Old Shatterhand koji uz pomo nekoliko drugova brzo razmae dvoja kola i izae da pozdravi svog crvenog prijatelja. Ostali pooe za njim: Jemmy Davy i Juggle-Fred. Bilo je tu svakojakih pitanja i odgovora, stisaka i drmanja ruku, ali bez ikakve galame koju sam poloaj nije dozvoljavao. Ozbiljan i tuan stajao je mladi Indijanac, eljezno Srce, kod svojih Komana koji su se zaudili kad su ga tu nali. On im je ispriao o umorstvu njihova poglavice, svoga oca. Oni su ga utke sasluali, ali su se u svom srcu zakleli da e smru kazniti le-inare. Poto su zavrili s pozdravljanjem, u utvrdi i okolo nje nasta tiho ali vrlo ivo komeanje. Oni razmakoe kola kako bi i Komani nali u utvrdi mjesta. ,Koljai" nisu trebali ve izdaleka vidjeti da imaju posla s ovako velikim brojem protivnika. Uveli su i konje. Komani su podijelili iseljenicima meso i vodu koju su nosili sa sobom u izdubljenim bundevama, jer je Old Shatterhand obeao da e uskoro doi do vee zalihe. Ipak vode nije bilo dovoljno da posve utoli e jadnih ljudi. Bilo je kod ovog susreta jo i tako neoekivanih prizora, kao na primjer trenutak kad je New-Moon prepoznao Juggle-Freda koji ga je nekada spasio od ubilake ruke Stealing-Foxa. Uskoro meutim u kolskoj
444

utvrdi zavlada duboka tiina. Dodue nitko nije spavao, ali su ljudi koji su jedan drugom imali toliko stvari da ispriaju, govorili samo apatom tako da se izvan utvrde nije mogao uti nikakav glas. Old Shatterhand je preuzeo zapovjednitvo. On je sjedio pokraj Bloody-Foxa koji mu je podrobno opisao kraj u kojem su se sada nalazili. Trebalo je uiniti sve kako im leinari ne bi umakli i kako bi se njihovom poslu jednom za svagda uinio kraj. Old Shatterhanda je naroito zanimalo uvi da se pored velikog kaktusovog polja na jugu s istone strane prua jo jedno polje, dodue daleko ue, ali mnogo due od prvog. Fox ree da izmeu ta dva polja vodi prema jugu prilino uzana pjeskovita staza kojom se moe doi do njegova gnijezda. Na poetku, ta staza je ila cikcaklinijom tako da je svatko tko nije poznavao ovaj kraj morao pomisliti da tu nema prolaza. Zbog toga se jo nitko dosada nije usudio da dalje prodre. - Dobro! - ree Old Shatterhand. - Onda nam ni jedan od ovih zlikovaca nee umai. Ukoliko nau brojnu premo ranije opaze, ili se nakon prvog napadaja razbjegnu, mi emo ih potjerati izmeu kaktu-sovih polja i onda emo zapaliti kaktuse. Time emo doi istovremeno do vode za konje i volove. - Ali onda e leinari doi do moga jezera i odatle e umai! - Ne, Fox, jer vi ete odmah poi tamo s deset Komana da te momke, koje emo mi potjerati, tamo saekate. Vi ete komotno stii na vrijeme, jer ja se kladim da e n jihov napad uslijediti tek pred zoru! Ovaj plan je bio odmah izvren. Jo jednom su pomjerili kola da propuste Foxa i Komane. Onda zavlada dubok mir. Sa spoljne strane kolske utvrde stajali su unaokolo straari s naredbom da se, kad primijete da se neprijatelj pribliava, brzo i tiho uvuku izmeu to-kova u unutranjost utvrde. Tu su stajali osedlani konji, spremni da odmah polete u potjeru za bjeguncima, a i svaki jaha je dobio odreeno uputstvo. 445Tako je minula no. Na istoku se ukazao tihi traak svjetla te se jasnije pomolie obrisi kola i ostalih predmeta. Nigdje nikakva traga jutarnjoj magli. Sva-njivalo je polako te su tako na jugu vidjeli .koljae na konjima, udaljene nekih hiljadu koraaja. Vjerovali su da im je dolo vrijeme te su potjerali svoje konje u galopu da na juri osvoje kolsku utvrdu. Straari su se povukli, te su svi ljudi stajali s one strane utvrde odakle je trebalo da uslijedi napad. Sad su leinari bili udaljeni jo samo stotinu, jo osamdeset, jo pedeset koraaja. - Pali! - viknu Old Shatterhand. Preko trideset pucnjeva se prolomi, eta napadaa se odmah bezglavo raspri. Mrtvi i ranjeni popadae sa konja, a konji bez gospodara se daoe u bijeg. Jahai koji nisu bili ranjeni ili su bili samo lake povrijeeni zaustavie svoje konje. Jedva da ih je bilo vie od deset. - Ura, ura! Old Shatterhand i Winnetou! - vikao je Hobble-Frank. Kad su leinari uli ime Winnetou i vidjeli koliko su ljudi izgubili, oni se brzo okrenue i daoe u bijeg prema jugu. - Izlazite! I svatko na svoje mjesto! - zapovijedi Old Shatterhand. Brzo su uklonili dvoja kola tako da su svi mogli odmah izai. Iseljenici pojurie shodno prije toga dobivenom uputstvu prema mrtvima i ranjenima. Svi ostali krenue u potjeru za bjeguncima pri emu se meutim nisu suvie urili. Samo su Davy i Jemmy razvili punu brzinu na mazgi i konju poiurivi prema jugozapadu gdje je trebalo da zapale kaktusova polja. Jedan dio potjere, s Winnetouom na elu pojaha na istok, a onda zaokrene na jug da tamo presijee put bjeguncima te da ih tako primora da skrenu izmeu kaktusovih polja. Old Shatterhand i ostali pohitae kasom na jug, za pustinjskim razbojnicima.

Zloinci su bili bijesni to im je prepad ovako propao. Jahali su utke ne progovorivi ni jedne rijei meu sobom. Samo su psovke padale. Tek kad su. stigli do murdering poola, oni se zaustavie. 446 - to sada? - zapita Burton koji je sav zadihan sjedio na konju. - Ovdje ne moemo ostati, jer su psi navalili za nama. - Naravno! - Sloi se Carlos Pellejo koji je, kao i njegov brat ostao nepovrijeen. - Ravno preko kak-tusovog polja ne moemo. Dakle, nadesno! Naprijed! Oni udarie u naznaenom pravcu, ali uskoro vidjee izdaleka gdje se die gusti dim. Hell and damna-tion! opsova Burton. - Tamo su stigli prije nai zapalili kaktuse. Natrag! Leinari odmah pojahae natrag, pokraj murdering poola, prema istoku. Nakon nepunih deset minuta oni opazie s lijeve strane Old Shatterhanda koji je s boka jahao prema njima. On im utjera golem strah u kosti. Oni su podbadali svoje konje do krajnjih granica ne bi li mimoili potjeru, to im se uini da e im i uspjeti. Stoga banditi udarie bono, ali uskoro ugledae da im je i tamo put zatvoren, jer su pred sobom ugledali drugu polovicu potjere koja je stajala daleko vani i tamo ih ekala. - Danas se sam vrag urotio protiv nas! - vikne Emilio. - Moramo se probiti izmeu kaktusa! - Postoji li moda tamo kakav izlaz ili je to samo neki orsokak? - zapita Carlos. - To ne znam. itava svog ivota nisam tamo iao, ali nam nita drugo ne preostaje. - Onda samo brzo da vatra ne bude hitrija od nas! Tako su naposljetku pojurili prema jugu, upravo prema mjestu gdje ih je Old Shatterhand htio namamiti. Sad i on podboe svoga konja. Njemu s lijeve strane dolazio je Winnetou sa svoiom etom, s desne strane Davy i Jemmy koji su rijeili svoj zadatak; tako su poletieli svi za leinarima, izmeu kaktusovih polja, prema dalekom ,gnijezdu" duha Llano Estacada. Carlos Pellejo bio je u pravu kad ih je upozorio na vatru. Ona se irila, najprije lagano, a onda sve bre i bre. Godinama su se po pustinji slagali kao papir suhi ostaci kaktusa odakle su tu i tamo izbijale nove biljke.
Grom i pakao primj. prevocl..
447Bio

je to kao slama zapaljiv materijal. Plameni su u poetku sasvim tiho lizali a onda su poeli da bukte i da se munjevitom brzinom ire, do neba visoko. Uskoro se itava prostrana povrina nala pod svijetlom, neprobojnom vatrom ije je praskanje zvualo kao udaljena grmljavina. Sve vea temperatura stvarala je vazdunu struju koja se pretvarala u vjetar. to se vatra vie irila, to je dalje napredovala prema jugu prekrivajui povrinu od nekoliko etvornih milja, to je bivalo uoljivije ono to je Old Shatterhand predvidio. Nebo izgubi svoje plavetnilo; najprije ono posta sivouto, onda sivo, pa sve tamnije dok se naposljetku ne sku-pie gusti oblaci koji vie nisu bili samo dim. Brzi vjetar koji se sada podie valjao je pred sobom tmaste oblake koji malopomalo prekrie itavo nebo. Zrak je bio zaareno vreo; inilo se da pijesak gori. Gore izmeu oblaka poe sijevanje munja. Padoe pojedinane kapi, a onda poe da pljuti prava kia, sve jae i jae, dok naposljetku nije doslovno lilo kao u tropskim krajevima. Iseljenici su teko ranjene ubojice jednostavno likvidirali, njihove stvari pokupili i zaplijenjene konje poveli. Onda su trebali priekati dok im se ne vrate prijatelji, ali - bez vode! Tada kapi kie. Najzad njih zapljusnu prava provala oblaka, te iznesoe sve posude koje su imali sa sobom da ih napune. Gotovo skapali volovi ponovo oivjee i zarikae od radosti valjajui se po kii; oni im dadoe da se siti napiju. Volovi su bili spaeni, a sa njima i imovina njihovih gospodara koji bez njih nisu mogli sa kolima dalje. Ve je u osvit dana Blooy-Fox stigao sa svojih deset Komana do kuice kraj jezera. Sanna se nije uplaila Indijanaca. Obradovala se to ponovo vidi ljude, ali je odmah upitala svog mladog gospodara za Crnca Boba. On joj ree da prieka za kasnije, i poe u kuicu. Kad je iziao preko sebe je imao bijelo bivolje krzno. - Pienovit nao - duh Llano Estacada! - viknu eljezno Srce koji se nalazio s ovim odjeljenjem Komana.
448

I ostali pogledae ukoenim oima u duha o kome se tako esto govorilo, ali ne rekoe nita. Bloody-Fox ponovo uzjaha i poe s njima, ostavljajui za sobom oazu, da bi tamo vani na jugoistonom kutu kaktusovog bunja zauzeli poloaj. Njegovo budno oko gledalo je ispitivaki prema sjeveru. Sada se na nebu ukaza mrani zid do koga su dosezali svijetli plamenovi. - Vatra e leinare dotjerati ovamo ree on eljeznom Srcu. - Moda e moj crveni brat nai meu njima ubojice svoga oca. Obojica su drala svoje puke na gotovs. Zid od oblaka se pribliavao, a pred njim se irila zaarenost. Zrak je iz minute u minutu postajao tei. Vatra nije mogla dalje od kaktusovog polja. - Uf! - viknu Indijanac pokazujui rukom prema sjeveru. - Eno ih, dolaze! Da, Ijeinari su dolazili. Ali bilo ih je samo jo trojica. Ostale su njihovi progonitelji usput pobili. S konja im se cijedio znoj. Jedva su se drali u sedlu. Na izvjesnoj razdaljini iza njih vidio se Old Shatterhand i Winnetou, za kojima su jahali ostali. Tako se pribliavala pomamna povorka. Winnetou i Old Shatterhand nisu vie tjerali svoje konje, jer su trojicu posljednjih leinara htjeli prepustiti BIoody-Foxu i njegovim Ko-manima. Prvi je bio Burton koji je jahao daleko naprijed ispred dvojice ostalih. On vidje stabla, udo u Llanu, i uputi se pravo k njima. Fox poe prema njemu. Kad ga mormon ugleda, on viknu sav uasnut i osinu svog konja kako bi posljednjim snagama stigao do drvea.

Za njim su se pribliavala ostala dvojica. Morali su proi blizu eljeznog Srca. On ih prepozna, jer su sudjelovali u umorstvu njegova oca i odmah uperi puku. Dva metka i oni padoe s konja. On pojaha prema njima "da im skine skalpove. U meuvremenu Bloody-Fox je jurio za predvodnikom ove bande Burtonom, najgorim od svih, prema stablima i izmeu njih do pred kuu. Jahali su tako bjesomuno da je Fox pri tom izgubio svoje bijelo bivolje krzno. Pred kuicom razbojnikov konj se skljo29 AW" "29 Meu orlovima

449

ka i Burton poleti iz sedla. U slijedeem trenutku stajao je Fox pokraj njega s isukanim noem iz pojasa, i zamahnuo da mu zada smrtni udarac. Ali se tre i krikne od uasa. Pri padu s Burtonove lubanje je odletjela dugaka crna kosa. Nosio je periku te mu se sada ukaza prirodna, kratko podiana crvenoplava kosa. Lice mu je bilo od napornog jahanja ispijeno i una-kaeno, dok su staklaste oi ukoeno gledale u mladia - slomio je vrat. Bloody-Fox je, prepoznao u mrtvacu ubojicu svojih roditelja, Stealing-Foxa. Za vrijeme onog napada on je uo njegovo ime i to je bilo sve to mu je ostalo u pamenju. Sad su u galopu pristizali i ostali; Fox se ponovo pope na svog konja i poe da potrai bivolje krzno kako bi ga ponovo prebacio preko glave i ramena. Svi su, osim Ol Shatterhanda, bili neobino zaueni kad su zatim ugledali Bloody-Foxa u bijelom krznu. - Duh - duh Llana - Bloody-Fox je dakle, on je to bio! - razlijegali su se uzvici. Fox nije na to obraao panju. On pokaza rukom na Burtonov les i ree: - Evo, njega, ubojice! Zato mi je izgledao onako sumnjiv kod Helmers" homea! On lei ovdje mrtav i ja nikad neu saznati tko su mi bili roditelji! I Nevv-Moon pogleda mrtvaca i ree glasno: - Stealing-Fox! Najzad je dolijao! teta,to je hulja slomio vrat. Sad u mu zauvijek morati da ostanem duan jednu kuglu! - Blago njemu to je mrtav! - ree ozbiljno Old Shatterhand. - S njima su skonali i svi leinari te e zato sada u pustinji Llano zavladati davno eljeni mir. Ukoliko se bude pojavio jo netko ili nekolicina, onda e odavde biti lako poi u lov na njih. Nitko iv ne bi naslutio da se ovdje nalazi ovakva oaza. Naravno da se i Bob tu naao. On meutim nije obraao panju ni na mrtvaca ni na otkrivenog ,duha" Estacada. Pogled mu je pao na Crnkinju, koja ga je odmah opazila. Ona pohita prema njernu i upita ga urno: - Biti ti moda Crnac Bob? - I kad on kim-nu glavom, ona nastavi: - Zvati se tvoja majka San450 na? Ti ve jednom vidio ova slika sa Sannom i njen mali smilling-Bob? Ona mu prui staru fotografiju. On baci pogled na nju i skoi kliui od radosti s konja. Drali su se zagrljeni ne mogavi svome oduevljenju da artikuliranim glasovima dadu Izraza. Ostalo je samo jo malo da se doda. Leinari su bili pobijeeni, a jedno je odjeljenje Komana odjahalo da dovede iseljenike. Valjalo je da se odmore ovdje kraj jezera i da onda nastave put kroz Llano. Vatra se polagano gasila, jer vie nije imalo to da gori, te je prostrana povrina kaktusa leala zamrla u pepelu. Utoliko je bilo ivlje u gnijezdu duha Estacada i okolo njega. Bloody-Fox je bio junak dana. On je morao opirno ispriati svoj neobian ivotopis. Govorio je gotovo samo o sumornim dogaajima. Ipak je spomenuo vrstu odluku da ovdje zauvjek ostane i da ne dopusti da Llanom ponovo zavladaju leinari. Sanna i Bob rekoe da ga nee nikada napustiti. Foxova pria bila je Zapadnjacima toliko zanimljiva da ga ak ni inae veoma govorljivi Hobble-Frank nije ni jednom prekinuo. Kad je zatim mali Sas poao s Jemmyjem, Davyjem i Fredom u malu etnju oko jezera, zapita ga Juggle-Fred: - No, Frank, sada smo stigli u zemlju duhova. Tvrdi li jo uvijek da je duh Llano Estacada zaista avet? - uti tu! - branio se upitani. - Ako sam se ovdje prevario, onda ipak na drugom mjestu ima dovoljno duhova i to ne vidi razum nijednog razumnog bia, to vidi svaki Sas im se dogodi. - Da, aka, a osobito Moritzburg, uvijek su ti na srcu - nasmija se Fred. - Skloni mi se samo u pozadinu sa tvojim srcem, opsjenaru stari! Ti me jo ni izdaleka ne poznaje. Moja linost e svakog ponijeti na kraju do visokog uvae-nja, zar ne, Jemmy? - Svakako! - kimnu Debeljko glavom, tiho se nasmijavi.
29

451- Eto, sad uje! A zapravo za sve ovo trebalo bi da meni zahvalite, jer da se ja nisam sreo tamo gore kod

Helmers" homea s Bloody-Foxom, vi nikada ne biste otkrili duh Llana. To priznanje moram vam apsolutno ve sada traiti. Kasnijim pokoljenjima ostavljam u amanet da mene i duha izliju u eljezo ili iskleu u mramoru, kako bi se moje ime i ovdje isto onako sjalo zlatnim slovima kao i tamo prijeko u Nacionalnom parku, gdje e se vjerojatno uskoro svijet diviti mome spomeniku!