KNJI@EVNI VREMEPLOV

Antika
(grka knjievnost)
Sofoklo
Knjievnopovijesno razdoblje
od 8. st. pr. Kr. (Homer) do 476. g. (pad Zapadnoga Rimskog Carstva)

(496. 406. g. pr. Krista) )

Sofoklo prikazuje ljude kakvi bi trebali biti.

ANTIGONA
AUTOR uvodi treega glumca, a time omoguuje sloeniju radnju lik je idealiziran, ali ima i ljudske mane neodlunost, patnju KONTEKST antika grka knjievnost tragedija dionizijske sveanosti KNJIEVNOTEORIJSKI POJMOVI tragedija likovi dramski sukob kompozicija dijalog monolog katarza

Klasino razdoblje
(oko 450. g. pr. Krista 323. g. pr. Krista)

Atena je kulturno i politiko sredite. U sreditu je knjievnoga stvaralatva ovjek, a djela se bave aktualnim i opeljudskim problemima. Dominiraju dramske vrste (tragedija i komedija).

Grka tragedija Teme su uglavnom iz mitova. Likovi su mitoloki junaci visokih moralnih naela koji slijede svoje uzviene ideale, ali upravo to ih vodi u propast. Dakle, tragedija ima tragian zavretak ne zato to je tragiki junak neto skrivio, nego zato to je djelovao u skladu sa svojim naelima. U tom je njegova tragika krivnja. Tema se obrauje uzvienim stilom. Cilj izvoenja tragedije jest katarza, tj. proienje osjeaja kod gledatelja. Do katarze dolazi jer gledatelj proivljava s likovima sve to se zbiva na sceni te tako postaje bolji i plemenitiji.

LIKOVI Antigona Kreont Izmena Tiresija Hemon Euridika zbor/kor staraca tebanskih

DRAMSKA RADNJA (kompozicija) Uvod: U dijalogu Antigone i Izmene vidljiva je Antigonina odlunost da prekri Kreontovu naredbu i pokopa brata Polinika. Zaplet: Straari dovode Antigonu pred Kreonta. Kulminacija: Antigona se ne boji Kreonta i smatra da je ispravno postupila. Kreont nareuje da ju ivu zazidaju. Hemon moli oca da odustane od kazne, ali Kreont to ne eli. Peripetija: Tiresija upozorava Kreonta da se bogovi ljute zbog njegovih odluka (nepokopan Polinik, zatvorena Antigona) i Kreont ga odluuje posluati. Rasplet: Glasnik objanjava to se dogodilo u grobnici: Antigona se objesila, Hemon se ubio. Nakon te vijesti ubija se Euridika. Kreont ostaje sam.

DRAMSKI SUKOB boanski zakoni (Antigona) i ljudski zakoni (Kreont) Antigona kao tragina junakinja: njezina tragika krivnja vodi ju u smrt Kreont kao vladar koji se postavio iznad boanskih zakona i zato mora biti kanjen.

AKTUALNOST DJELA altruizam rtvovanje za blinje pojedinci koji se postavljaju iznad (nepisanih, ali moralnih) zakona

tragiki junak

Znaajke tragedije

tragika krivnja tragian zavretak uzvien stil

Eshil
(525. 456. g. pr. Krista)

Sofoklo
(496. 406. g. pr. Krista)

Euripid
(485./4. 406. g. pr. Krista)

Uvodi drugoga glumca.

Uvodi tre}ega glumca.

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Renesansa
Knjievnopovijesno razdoblje
renesansa (15. i 16. st.) preporod europske kulture

Marin Dri
(1508. 1567.)

najvei hrvatski komediograf

Kontekst
izumi i otkria: kompas, tiskarski stroj, otkrie Amerike razvitak gradova (trgovina, obrt) obnova antike kulture

DUNDO MAROJE
Komedija prikazana u vijenici od kompanjije Pomet-druina

ERUDITNA KOMEDIJA

5 inova stalni likovi (krtac, zaljubljeni mladi, lukavi sluga) renesansne antiteze Prolog negromanta Dugoga Nosa (podjela ljudi na ljude nazbilj i ljude nahvao) Prolog (sadraj komedije) stalni likovi: krti starac (Dundo Maroje), zaljubljeni mladi (Maro Marojev),
lukavi sluga (Pomet)
MARO

DVA PROLOGA

LIKOVI
U sredi{tu su slike Atenska {kola gr~ki filozofi Platon i Aristotel. Platon upire prstom prema gore (svijet ideja), a Aristotel dr`i ruku u ravnini sa zemljom (isti~e va`nost fizi~koga svijeta). Platon i Aristotel zajedno simboliziraju anti~ki ideal jedinstva duha i tijela, koji renesansa nastoji obnoviti.

,m

oponaanje antikih uzora svjetovne teme ovjek u sreditu zanimanja (renesansni humanizam) psiholoka karakterizacija lika pregledna kompozicija odmjerenost, jasnoa

Ne djeci u ruke dinare. Dinar u mladu djetetu bijesni kao zli duh, da zna, u inspiritanu ovjeku.

lj u d i n a

zb

ilj i lj u di

Knjievne vrste
renesansni ep renesansni roman (viteki, pastoralni, pikarski) renesansna drama: eruditna (uena) komedija (commedia erudita) komedija umijea (commedia dell arte)

Dubrovnik, 16. st.

renesansne aniteze mladost starost selo grad razum ludost

Pomet Trpeza
esej lirske vrste (petrarkizam) sluga bogatoga njemakog plemia Uga Tudeka glavni lik (utjecaj N. Machiavellija) njegov je pogled na svijet zasnovan na vrlini i fortuni ivotna filozofija: hedonizam samo sposoban ovjek poput njega moe vladati drugim ljudima
POMET: Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoe renjat na svijetu. Kralj je ovjek od ljudi, kad se umije vladat. (...) Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uiva. (...)

Spoznaj sama sebe, o boanski rode u ovjejem duhu!

(M. Ficino)

Renesansni stil

sin

gospodari Dundo Maroje Maro Marojev Laura Ugo Tude{ak

sluge Bok~ilo Popiva Petrunjela Pomet

l a d o s t , r a sip

os

ot a

DUNDO MAROJE

,s
ta ro

gospodari

st, {kr
tos

ljudi nahvao

nah
vao

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Romantizam
Knjievnopovijesno razdoblje
javlja se krajem 18. stoljea, a punu afirmaciju doivljava od 1800. do 1840. g. prva moderna knjievna epoha

glavni predstavnik pokreta Sturm und Drang

tvorac weimarske klasike

Johann Wolfgang Goethe

(1749. 1832.)

Kontekst
Francuska revolucija, Napoleonova osvajanja, nacionalni pokreti opa drutvena melankolija kao posljedica razoaranja u suvremene drutvene vrijednosti razoarani pojedinac osjea nesklad izmeu sebe i svijeta, izdvaja se od drutva i trai mir u prirodi romantiar je proet svjetskom boli (osjeaj tuge i malodunosti zbog nesklada ideala i stvarnosti) koja raa kult patnje

PATNJE MLADOGA WERTHERA

KOMPOZICIJA
Obraanje izdavaa itatelju (pripovjeda u 3. licu): izvjeuje itatelja o autentinosti pisama i trai od njega suosjeanje za Werthera. Prvi dio: svibanj 1771. rujan 1771. (pripovjeda u 1. licu) Vrijeme radnje: proljee, ljeto. Sadraj: Werther je doputovao u provincijski gradi kako bi sredio neke obiteljske poslove. U idilinoj prirodi provodi sretne trenutke. Na seoskom plesu upoznaje Lottu i fatalno se zaljubljuje. Lottin je zarunik Albert na putu, a Werther nastoji to vie vremena provoditi u njezinu drutvu. Nakon Albertova povratka i zajednikih druenja Werther je odluio otputovati kako bi zaboravio Lottu. Drugi dio: listopad 1771. prosinac 1772. (pripovjeda u 1. licu) Vrijeme radnje: uglavnom jesen i zima. Sadraj: Werther se nakon odlaska zaposlio, ali i u novoj je sredini nezadovoljan . Na poslu doivljava neugodnost zbog pripadnosti niem, tj. graanskom staleu te odluuje napustiti slubu. ezne za Lottom i vraa se u Wahlheim iako zna da se ona u meuvremenu udala za Alberta. Pokuava to vie vremena provoditi s njom, ali uvia da je Lotta podvojena izmeu odanosti muu i svojih osjeaja prema Wertheru. Nesretan zbog nemogunosti ostvarenja svoje ljubavi, Werther je poinio samoubojstvo.

Romantiarske teme
osobne preokupacije (intima, ljubav) buntovnitvo i odmetnitvo priroda (egzotini pejsa) mistine i okultne teme nacionalne teme (povijest i folklor)

Romantiarska poetika
umjetnik kao genijalni nadahnuti pojedinac kult osjeaja subjektivizam sloboda knjievnoga izraza: prodor lirskoga u epiku i dramu (epistolarni roman, roman u stihu)

WERTHER ROMANTIARSKI LIK

osjeajan mladi intelektualac (predimenzionirana osjeajnost) umjetnik idealist plemenit neprilagoen drutvu: kada naie na prepreke (problem), povlai se u svoj svijet esto patetian u izjavama i djelovanju pesimistian, autodestruktivan Verterizam je pojava koja oznauje svjetonazor i ivotni stil po uzoru na lik mladoga Werthera.

VRSTA

epistolarni roman (roman u obliku pisama)

STIL

emocionalan, proet lirizmom, patetian, retorian

LJUBAV Patnje mladoga Werthera UMJETNOST

PRIRODA

U Patnjama mladoga Werthera u liku glavnoga junaka ispreple}u se tri romanti~arske teme: LJUBAV , PRIRODA i UMJETNOST.

Ljubav Za romanti~are je ona najsvetije duhovno stanje, stapanje du{a, o~itovanje bo`anskoga u du{ama ljudi. Jedino ljubav ~ini ~ovjeka potrebnim na ovom svijetu, izjavljuje Werther. Ipak, ona je ~esto fatalna i ne dopu{ta kompromis. Romanti~arska je vizija ljubavi tragi~na.

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Romantizam
Knjievnopovijesno razdoblje
javlja se krajem 18. stoljea, a punu afirmaciju doivljava od 1800. do 1840. g. prva moderna knjievna epoha

Edgar Allan Poe

(1809. 1849.)

ameriki knjievnik

Kontekst
Francuska revolucija, Napoleonova osvajanja, nacionalni pokreti opa drutvena melankolija kao posljedica razoaranja u suvremene drutvene vrijednosti razoarani pojedinac osjea nesklad izmeu sebe i svijeta, izdvaja se od drutva i trai mir u prirodi romantiar je proet svjetskom boli (osjeaj tuge i malodunosti zbog nesklada ideala i stvarnosti) koja raa kult patnje

CRNI MAAK
) i u ovjeka
e

ug

Romantiarske teme
osobne preokupacije (intima, ljubav) buntovnitvo i odmetnitvo priroda (egzotini pejsa) mistine i okultne teme nacionalne teme (povijest i folklor)

Racionalno vienje neke iracionalne sile to je najvea koncentracija strave.

(E. A. Poe)

UVODNI DIO (ispovijest ovjeka koji eka izvrenje smrtne kazne): (...) Ali sutra mi je umrijeti, i danas elim olakati sebi duu. Neposredna mi je namjera podastrijeti svijetu, jednostavno, saeto i bez popratnih primjedbi, niz obinih svakidanjih zbivanja. Svojim su me posljedicama ta zbivanja uasavala ta su me zbivanja muila ta su me zbivanja unitila. SREDINJI DIO (retrospekcija) psiholoka analiza glavnoga lika:

Romantiarska poetika
umjetnik kao genijalni nadahnuti pojedinac kult osjeaja subjektivizam sloboda knjievnoga izraza: prodor lirskoga u epiku i dramu (epistolarni roman, roman u stihu)

F.Goya: Spavanje razuma stvara nemani

zloduh neumjerenosti (alkohol) duh nastranosti (ini ono to zna da ne smije) privrenost drugoga maka u pripovjedau izaziva ljutnju, a potom i mrnju: Da mi jedna nerazumna zvijer ijeg sam sudruga s prezirom umorio da mi jedna nerazumna zvijer nanese meni, ovjeku, stvorenom na sliku i priliku Svevinjeg Boga toliko nepodnoljiva jada! zloin (silazak u podrum) reakcija zloinca: hladnokrvno planiranje kako se rijeiti enina tijela otkrivanje zloina: pripovjeda se ne moe oteti pobjednikom raspoloenju i kuca po zidu u kojem je zazidao suprugu. Pripovjeda se od dobra ovjeka i ljubitelja ivotinja pod utjecajem alkohola i duha nastranosti pretvorio u drugaiju osobu. Promjena u pripovjedaevu karakteru kljuni je trenutak u noveli.
ZAVRNI DIO (obrat): Nakon kucanja po zidu iznutra se uje pla pa krik: jezovit, ali pobjedniki (kao iz pakla od prokletih dua ili od zlih duhova koji se raduju muci tih dua). Policajci rue zid: vide le, a na njegovoj glavi crvenih, razjapljenih usta i s jednim jedinim, rasplamsanim okom, sjedila je ona gnusna zvijer ija me prepredenost namamila na umorstvo, i iji me izdajniki glas izruio krvniku.

KOMPOZICIJA

enja za neim dalekim i nedostinim tipina je za romantiare. eznuli su tako za prolim vremenima za srednjim vijekom, na primjer, koji su vrlo cijenili, za razliku od prosvjetiteljstva. Romantiari su, osim toga, eznuli za dalekim kulturama Orijentom i njegovom mistikom, primjerice. Inae, privlaila ih je no, sumrak, stare ruevine, natprirodni elementi. Zaokupljala ih je takozvana mrana strana ivota, to jest ono nejasno, neugodno, zagonetno.
(Jostein Gaarder, Sojin svijet)

Iracionalni motivi: ugriz maka (demon koji ulazi u pripovjedaa) poar u noi divovski lik maka s omom oko vrata na zidu koji nije sruen u poaru pojava drugoga crnog maka bijela mrlja koja sve vie slii vjealima zazidani maak koji otkriva ubojstvo

Pjesnik strave i uasa, raspaljene mate i bolesnih ivaca, stvorio je fantastian i morbidan svijet koji je u Charlesu Baudaleireu naao oduevljenog poklonika i genijalnog prevodioca. Poe je i u hrvatskoj knjievnosti imao velikoga oboavatelja Antuna Gustava Matoa.
(Nikola Milievi)

ul

vi

z pra ih t a m r v ji riz o (demon k

ovj

Tema ovjekova svijest i podsvijest

crni maak

erj

jet

az

Pl
Ton novele stalno smjenjivanje racionalnoga i iracionalnoga

ut

on

(vlada
r

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Realizam
Knjievnopovijesno razdoblje
realizam (1830. 1870.) vodee nacionalne knjievnosti: francuska, ruska, engleska knjievnost

zaetnik psiholokoga realizma

najvei francuski majstor stila

Gustave Flaubert
(1821. 1880.)

Kontekst (duhovna podloga)

doba razvoja industrije, stjecanja kapitala, razvijanja gradova procvat znanosti (osobito prirodnih) ideja o svemoi znanosti koja moe rijeiti nagomilane drutvene probleme materijalistika filozofija (pozitivizam prouavanje injenine stvarnosti)

GOSPOA BOVARY
naelo istinitosti predmet prikazivanja malograansko drutvo u francuskoj provinciji poticaj: novinski lanak iz crne kronike naelo tipinosti tip nezadovoljne provincijalke tip malograanina, provincijalca tip lihvara

detaljno opisivanje detalji opisane zbilje esto dobivaju metaforika znaenja sceninost opisa, slikarski opisi, filmska tehnika montae u masovnim scenama

Gospoa Bovary (francuski realistiki roman)

kompozicija kronoloka, trodijelna bez izraenih kompozicijskih faza (po uzoru na jednolino protjecanje ivota)

pripovjeda sveznajui i potpuno neutralan nikad se ne vidi u tekstu i ne komunicira s itateljem

Realistika poetika
knjievnici polaze od promatranja i prouavanja drutva tenja za objektivnim prikazivanjem vanjskoga svijeta (vidljive stvarnosti) umjetnost je oponaanje prirode knjievnik je znanstvenik koji analizom dolazi do spoznaje analitika metoda (analitiko-spoznajna uloga knjievnosti) naela: istinitost, tipinost, objektivnost

Psiholoki realizam
tip realizma u kojem se istie psiholoka karakterizacija, tj. unutarnja proivljavanja glavnoga junaka ili nekoliko vanijih likova

Knjievne vrste
prevladavaju novela, pripovijetka i roman roman preuzima ulogu epa i postaje zrcalo stvarnosti (Stendhal)
Da, gospodine, roman je kao ogledalo koje ovjek prenosi cestom. U njemu ete vidjeti kako se odraava tren nebesko plavetnilo, a tren blato drumskih kaljua. Zar ete ovjeka koji u svom kou nosi ogledalo optuiti da je nemoralan? Njegovo ogledalo odraava blato, a vi optuujete ogledalo! Bilo bi mnogo bolje da optuite cestu na kojoj je ta kaljua, a jo vie nadglednika cesta koji doputa da se voda ustoji i da se stvaraju kaljue.
(Stendhal, Crveno i crno)

Emma Bovary mlada je, lijepa i romantina ena, ki imunoga seoskog gazde, odgojena u samostanu. Svoje zamisli o ivotu i ljubavi gradi na temelju romantiarske literature koju je itala za vrijeme kolovanja.

Udaje se za Charlesa, estitoga, ali nezanimljivog lijenika koji ju oboava te oni zapoinju zajedniki ivot u francuskoj provinciji. Nakon nekog vremena Emma poinje propitivati svoj brak i ivot.

Razoarana monotonijom branoga ivota, Emma sreu o kakvoj je itala u literaturi pokuava pronai u ljubavnicima (Lone, Rodolphe). U poetku je sretna, ali ljubavnici ne opravdavaju njezina oekivanja. Prezaduena i ostavljena, Emma sve vie tone. ivot zavrava samoubojstvom.

Bovarizam oznauje nemonu enju osrednjih duhova prema visinama, odnosno ovjekovu sklonost da, poput Emme, smatra kako je roen za neto bolje od onoga to mu ivot donosi.

Roman Gospoa Bovary poeo se objavljivati u nastavcima, ali prije nego to je tiskan u cijelosti, optuen je zbog nemorala, raskalaenosti i poetiziranja brakolomstva. Na sudskom procesu odranom u Parizu 1857. godine vjeti je odvjetnik uspio obraniti Flaubertovo djelo koje je dobilo doputenje za tiskanje.

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Fjodor Mihajlovi Dostojevski
(1821. 1881.) najznaajniji prethodnik moderne proze
Mene nazivaju psihologom: to nije tono, ja sam samo realist u viem smislu rijei, tj. ja slikam svu dubinu ovjekove due.
(Dostojevski o sebi)

ZLOIN I KAZNA
KOMPOZICIJA, FABULA
fabula je oblikovana oko ubojstva (slinost s fabulom kriminalistikoga romana) pregledna radnja (preteito kronoloka, uz povremene retrospekcije) fabularni tijek: priprema za ubojstvo ubojstvo psiholoko slamanje Raskoljnikova koji je stalno na rubu priznavanja zloina

TEMA
elja za drutvenom afirmacijom pitanje ovjekova identiteta pitanje ovjekove odgovornosti

sredinja tema etiko pitanje: Ima li ovjek pravo u ime viih ciljeva ubiti drugoga ovjeka? Raskoljnikovljeva teorija po kojoj se ljudi dijele na niu i viu vrstu, a iznimnim pojedincima sve je doputeno (Jedna smrt za stotinu ivota) jer su oni pokretaka snaga ovjeanstva

Jedna smrt za stotinu ivota! Samo sam jednu obinu gnjidu ubio, Sonja, beskorisnu, odvratnu, tetnu gnjidu.

VRSTA ROMANA
psiholoki roman socijalni (drutveni) roman roman ideja

LIKOVI
likovi su tipovi (nositelji zajednikih osobina): Rodion Romanovi Raskoljnikov siromani student eljan drutvene afirmacije Sonja prostitutka, ena s dna drutvene ljestvice; ena patnica psiholoko-socijalna motivacija lika likovi su zastupnici odreene ideje: filozofsko-etika karakterizacija lika

Realizam
STILSKA OBILJEJA (realistika, modernistika)
detaljno opisivanje prostora i likova pripovjedaki postupci: unutranji monolog, dijalog, pripovijedanje, opisivanje opis prostora oblikuje lik: naglaava njegove osobine (socijalna uvjetovanost lika) modernistika obiljeja: literarno oblikovan ivot samih ideja, esejistiki elementi (filozofske ideje), subjektivno vrijeme, nepouzdani pripovjeda (uz pripovijedanje u 3. licu), unutranji monolog elementi simbolizma (san, halucinacije, groteska)

Knjievnopovijesno razdoblje
realizam (1830. 1870.) vodee nacionalne knjievnosti: francuska, ruska, engleska knjievnost

Knjievne vrste
prevladavaju novela, pripovijetka i roman

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Modernistika proza

Milutin Cihlar Nehajev

javlja se kao odgovor na realistiku poetiku objektivnoga pristupa temi i knjievnika kao analitiara drutvenih zbivanja u knjievnost se uvodi subjektivizam pisci se bave psihologijom junaka junak nije vie samo drutveno ve i duhovno, intelektualno bie teite se prebacuje s vanjskoga svijeta na unutranje proivljavanje lika

(1880. 1931.)

BIJEG
Bijeg je roman lika. U njegovu je sreditu sudbina ure Andrijaevia, intelektualca koji zavrava tragino u sukobu sa sredinom, ali i sa samim sobom.

U sreditu su uglavnom likovi intelektualaca kakve je u knjievnost uveo Janko Leskovar. To su pasivni pojedinci koji se ne uklapaju u drutvenu sredinu, zaokupljeni su svojim unutranjim ivotom, a uglavnom zavravaju tragino.

Osnovni se sukob smjeta unutar lika; napetost je u samom karakteru, u njegovoj unutranjoj slojevitosti. Svekoliki svijet promatra se iznutra, kroz optiku samo jednog lika.

Dezintegracija realistike proze

fabula vie nije primarna prevladavaju opisi stanja likova (psihologizacija) impresionistiki pejsa psiholoko stanje lika predstavljeno je slikom pejsaa

Sadraj romana predstavlja unutarnju analizu ure Andrijaevia, traenje odgovora na pitanje to je dovelo do njegova sloma.

U trenucima kada treba donijeti vane ivotne odluke, kada se od njega oekuje akcija, Andrijaeviu nedostaje volje i energije i on se preputa snatrenju i kontemplaciji.

Budui da je Andrijaevi poraen i prije nego to je poela radnja, preostaje jo samo odmatanje filma: autoanaliza, traenje uzroka propadanja, prekapanje po prolosti, misaona aktivnost.

Kao literarni tip Andrijaevi i nije neka novost: on je samo modernizirana varijanta suvinog ovjeka, lika koji je tematiziran u brojnim ruskim romanima 19. stoljea. Rije je o talentiranim sanjarima, ljudima znaajna intelektualnog potencijala, ali koji zbog imanentnih slabosti nisu dorasli problemima praktinog ivota i zahtjevima sredine u kojoj djeluju. Njihova je osnovna znaajka pasivnost, preosjetljivost, egoizam, neurotinost, nesposobnost konformistike socijalizacije, predisponiranost za poraz.
(Kreimir Nemec, Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine)

stilska obiljeja:

defabularizacija psiholoka analiza unutranji monolog Autorsko pripovijedanje na mnogim se mjestima prekida monolozima glavnoga lika, pismima, ulomcima dnevnika.

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Franz Kafka
klasik modernizma

Avangarda
Knjievnopovijesno razdoblje
avangarda (1910. 1930.)

(1883. 1924.)

PREOBRAZBA
Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirna sna, ustanovio je da se u svom krevetu pretvorio u golema kukca.

Avangardni smjerovi
futurizam (Italija, Rusija) ekspresionizam (Austrija, Njemaka) nadrealizam (Francuska)

Pobuna protiv tradicije (poetika osporavanja)

Najznaajnija djela
pripovijetke: Preobrazba Seoski lijenik Umjetnik u gladovanju romani: Proces Dvorac Amerika

TEMATIKA
Probuditi spavae i ukazati im na istinski ivot. (temeljna poruka Kafkina djela)

doivljaj dehumaniziranoga svijeta kao mjesta tjeskobe i okrutnosti odnosi unutar obiteji (nerazumijevanje, nemogunost komunikacije)

GLAVNI LIK

trgovaki putnik Gregor Samsa

KOMPOZICIJA

tri dijela u kojima se prati postupnost preobrazbe 1. fizika preobrazba 2. promjena glasa (nemogunost komunikacije) 3. suavanje vida i odnosa prema prostoru

STILSKA OBILJEJA
(magijski realizam)

hladno, neutralno pripovijedanje: sve se biljei vrlo precizno i objektivno, opisi su detaljizirani i slikoviti stvaralaki postupak utemeljen na paradoksu: spaja se nespojivo (realistino i fantastino), ali to nikoga ne zauuje elementi ekspresionizma (strah, tjeskoba) i nadrealizma (san, halucinacije) tjeskobna, kafkijanska atmosfera

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Knjievnopovijesno razdoblje
AVANGARDA hrvatski ekspresionizam (1914. 1928.)

pjesnik, esejist, kritiar

Antun Branko imi

(1898. 1925.)

Kontekst
Prvi svjetski rat, poratno razdoblje ekspresionizam kao umjetniki odgovor na postojee stanje

Poetika ekspresionizma
pobuna protiv kulta ljepote antimimetiko naelo: Umjetnost nije preslika iskustvenog svijeta umjetnik u djelu daje unutranju (duhovnu) stvarnost, ekspresiju autonomija boje njome se izraava duhovna stvarnost, ovisna samo o umjetniku

Pjesnici
Pjesnici su uenje u svijetu Oni idu zemljom i njihove oi velike i nijeme rastu pored stvari Naslonivi uho na utanje to ih okruuje i mui pjesnici su vjeno treptanje u svijetu
e (okru`uje tanj , }u
Pjesnici su ~u|enje u svijetu

ic i

su

v je ~no t r ept a

u nj e

Iskazati i oglasiti sve krikove ovoga svijeta!

Dua stvari govori dui ovjeka. Ako svaki ovjek ne uje ono to govore stvari, zar to znai da stvari ne govore ovjeku?
(Vijavica, 1918.)

PREOBRAENJA (1920.)
Tematika
pjesniki svijet otvara programatskim pjesmama Pjesnici i Moja preobraenja sredinji dio zbirke ine pjesme koje obrauju razliite teme ljubav, smrt, tijelo, pjesnitvo, odnos prema Bogu ... zbirka zavrava pjesmama Opomena i Budui, svevremenskim porukama upuenim imaginarnom itatelju

Moja preobraenja
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i pogledima plivam preko polja livada i voda Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta i bezbroj puta uskrsnem O boe daj me umorna od mijna preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenljivu i vjenu zvijezdu to s dalekog e neba nou sja u crne muke nonih oajnika

Stilska obiljeja
krtost izraza racionalizacija rijei, eliptian izraz boja kao simbol (jake boje, kontrasti) dojam krika (saetost, glagoli) slobodni stih uglavnom nema interpunkcije grafiki izgled pjesme (ukazuje na sadraj)

Pjesnik je isto i osjetljivo ogledalo u kojem se prelama mrano lice stvarnosti. On ne protestira, on suosjea, izjednauje se, preuzima sudionitvo u oajanju, u krugovima koji se zatvaraju.
(Jure Katelan)

initelji pjesnikoga ritma

duljina stihova zvune figure: asonanca, aliteracija, onomatopeja ponavljanja opkoraenje, prebacivanje, prijenos grafiki raspored stihova

sv

i je

aktivni

nij

po

red

s tv ar i

metafore

uh o,

motivi

PJESNICI
^U\ENJE TREPTANJE

SVIJET
]UTANJE ([UTNJA)
tu

motivi metafore

~i) mu

o~ i ( v e l i ke ,

eme ) r a s t u

pasivan i tajanstven

pj e

sn

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Antun Branko imi
(1898. 1925.) pjesnik, esejist, kritiar

PREOBRAENJA (1920.)
Kljuni pojmovi
pjesnikova ekspresija duhovna stvarnost simbolika boje krtost izraza grafiki raspored stihova odsutnost interpunkcije slobodni stih pjesniki ritam

Hercegovina
Ja koraam livadama plav od sutona Na rubu livada je kua parnog mlina Iz daljine to je krvlju namrljana uglasta i gruba slikarija na nebu I to god blie sem, sve glasnije viu nebrojene uarene opeke Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu Ispod breuljaka crni vlak se vue odmjereno udara i vri svoj dolaz jo dalekoj nevidljivoj stanici

Vizualna slika (osjetilna stvarnost) preobraava se u pjesnikovoj svijesti u ekspresiju (duhovnu stvarnost).

No i ja na brdu Poda mnom naas izrone iz mraka kue stabla dvorita i njive I opet utonu u mraku ko u svijes Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora: ko nekoliko bijelih sveanih asova iz crnog ivota ljudi

Naslikana ptica nije ptica nego: slika. Realno tlo (pjesnikov ivot, biograja) i pjesniko tlo (stvaralatvo) to su dvije razliite stvarnosti.
(Jure Katelan)

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Drame
Simbolistiko-ekspresionistika faza (ciklus legendi) Legenda Maskerata Kraljevo Kristofor Kolumbo Michelangelo Buonarroti Adam i Eva Ekspresionistiko-realistika faza (ratni ciklus) Galicija (kasnije U logoru) Vujak Golgota Psiholoka faza (analitiko-realistike drame) ciklus o Glembajevima U agoniji Gospoda Glembajevi Leda Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, rajskoj ptici (posljednja Krleina drama)

Miroslav Krlea
(1893. 1981.)

GOSPODA GLEMBAJEVI
MJESTO RADNJE, VRIJEME RADNJE
Dramska se radnja odvija na jednom mjestu (palaa imune bankarske obitelji Glembay) u svega nekoliko sati (izmeu 1 i 5 sati ujutro). Suavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose meu likovima, na njihova psiholoka proivljavanja.

TEMATIKA

Prikazujui uspon i pad Glembayevih, koji su potekli od meimurskih seljaka, a zloinima, prijevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice i postali zagrebaka gospoda, Krlea ukazuje na slom Austro-Ugarske Monarhije: slom u glembajevskom salonu odraz je sloma koji zahvaa Monarhiju u cjelini.

U prvom se planu nalaze psiholoki produbljeni likovi, lanovi obitelji Glembay:

LIKOVI

Naci (Ignjat Jacques) Glembay bankar, tajni savjetnik Barunica Castelli-Glembay njegova druga supruga Leone Glembay Ignjatov sin iz prvoga braka sestra Angelika udovica starijega Glembayeva sina Ivana.

U sreditu je dramske radnje lik Leonea Glembaya. Temom povratka sina u zaviaj otvara se prostor za psiholoki sukob (izmeu likova i unutar lika), a istovremeno se pokree radnja otkrivanjem tajni iz prolosti. Leoneov je lik poveznica svih elemenata drame.

vanjski sukob 1. in: Leone Silberbrandt 2. in: Leone otac 3. in: Leone barunica Castelli nagon tjelesno animalno Leone glembajevska priroda daniellijevska priroda glembajevska priroda daniellijevska priroda Leone razum duhovno ljudsko

unutarnji sukob

Ostali su likovi odreeni socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva licemjernost i nemoral drutvenoga kruga kojemu Glembayevi pripadaju.

KOMPOZICIJA

U odnosu prema itavoj trilogiji, drama Gospoda Glembajevi ekspozicija je u kojoj ne upoznajemo samo mnoga lica koja su se te jubilarne noi nala u domu Glembaya nego i itavu historiju Glembajevih. U prvom inu to je upoznavanje jo u punom sjaju, a muti ga samo Leonov sarkazam pred obiteljskim portretima: tek u drugom, kada izmeu oca i sina zapoinje dugo odgaani obraun, die se potpuno zavjesa u glembajevsku prljavtinu, otkrivaju se detalji nekih smrti, bankrotstva, histerija, koji su bili pod obiteljskim dekorom sakriveni za profane oi, kao obiteljske tajne. Trei in ve je poetak brodoloma.
(Marijan Matkovi)

STILSKA OBILJEJA

klasina dramska struktura (tri ina, potivanje pravila trojnoga jedinstva) dramska napetost rezultat je dramskoga sukoba (odnosa meu likovima, sukoba unutar lika) govorna karakterizacija likova (agramerski obojen njemaki jezik) naturalistika obiljeja (bioloka motivacija glavnih likova) vrsta: psiholoka drama

Dramska radnja na sceni nije kvantitativna. () Ne moe dakle biti dobre drame bez unutarnjeg psiholokog volumena kao glazbala i dobrog glumca kao sviraa koji na tom glazbalu svira.
(Miroslav Krlea)

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Miroslav Krlea
(1893. 1981.)

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Roman Povratak Filipa Latnovicza (1932.) prvi je moderni hrvatski roman. U njegovu je sreditu lik slikara Filipa Latinovicza koji se nakon mnogo vremena vraa u rodni grad u potrazi za vlastitim identitetom.

majka Karolina bordel djetinjstvo

stari oslikani paravan

povratak rodni grad Kostanjevec Panonija zaviaj umjetnost

Otuenje, ivana rastrojenost, kriza identiteta, raspad svih vrijednosti, razoaranje europskom kulturom i civilizacijom, umjetniko klonue to je duhovni prtljag s kojim se Latinovicz vraa iz svijeta ne bi li, u ponovnom kontaktu sa zaviajnom podlogom i oivljenim uspomenama iz djetinjstva, akumulirao novu ivotnu i umjetniku snagu. Zato se i moe rei da je slikarev dolazak u rodni kraj povratak ziki i povratak psihiki: bijeg od civilizacije velikih sivih gradova i sentimentalna potraga za izgubljenim uporitem, ivotnom neposrednou i svjeinom prvih emocija.
(Kreimir Nemec)

egzistencijalna tema (traganje za vlastitim identitetom)

Promatrajui svijet oima slikara, Filip naglaava vanost boje u doivljavanju svijeta: eli na slikarskom platnu izraziti slikarski doivljaj svijeta kao simultanitet ovjekove svijesti (sliku, zvuk). U romanu se nalaze brojne digresije o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika. Stoga se Povratak Filipa Latinovicza moe odrediti kao roman o umjetniku i umjetnosti, ime se uklapa u tradiciju europskoga romana 1. polovice 20. stoljea.

Povratak Filipa Latinovicza

U sreditu je romana Filipova svijest: on je hipersenzibilan intelektualac, umjetnik, ovjek kojega mui tenja za samospoznajom. Osjeaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu mo umjetnikoga izraavanja. Sav je u suprotnostima: u njemu se sukobljavaju tjelesno i duhovno, umjetniko i racionalno, primitivno i civilizacijsko.

likovi Filip Filip p godine povratak nakon 23 g p do`ivljaj d o`ivljaj zavi~aja prema odnos d pr p rema tjelesnom tjel j les snom majka j jk

Postupci Baloanskoga motivirani su bioloki: on rtvuje svoju graansku egzistenciju i odrie se svega zbog otkria tjelesnoga. Njime vladaju animalni nagoni koji kulminiraju u zavrnici romana.

Majka, Boboka slini likovi naglaena tjelesnost psihoanalitiki pristup

Kiryales (Filipov alter ego, njegova podsvijest): Svaku Filipovu misao utemeljenu na umjetnikom doivljaju svijeta Kiryales rui logikom racionalne svijesti.

kompozicija Pripovjedna proza Miroslava Krlee Novele Hrvatski bog Mars Novele Romani Tri kavalira gospoice Melanije Povratak Filipa Latinovicza Na rubu pameti Banket u Blitvi Zastave
Roman se sadrajno moe podijeliti na dva dijela: u prvom dijelu dominira retrospekcija (povratak u prolost), a u drugom dijelu prikazuje se kostanjevaka sredina i pripovijedanje tee uglavnom linearno. Osnovno je obiljeje kompozicije njezina dramska struktura: nakon ekspozicije (Filipov povratak) niu se prizori puni dramatike (Filip majka, Boboka Filip Baloanski, Filip Kiryjales), a roman zavrava dramatinim krvavim raspletom.

U romanu se oituje Krleina elja za tematiziranjem kljunih europskih intelektualnih ideja i etikih dilema, a na razini oblikovnog postupka oita je snana veza s Proustom (duga reenica zasiena detaljnim opisima boja, zvukova i mirisa, neprekidne reevokacije prolih zbivanja).
(Velimir Viskovi)

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Kasni modernizam
Knjievnopovijesno razdoblje
traje od etrdesetih do sedamdesetih godina 20. stoljea

Albert Camus
(1913. 1960.)

Albert Camus dobitnik je Nobelove nagrada za knjievnost 1957. godine.

Obiljeja
obnavlja se dijalog s tradicijom: knjievnici se vraaju velikim knjievnim temama (odnos pojedinca i drutva pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjievnosti, smisao ljudske povijesti) knjievnost se ispreplee s filozofijom knjievna tehnika: prodor esejizma u roman

STRANAC
TEMA
prikaz ivota kao besmislenog i apsurdnog ovjekova otuenost ovjek kao stranac u svijetu

KOMPOZICIJA

Roman je podijeljen u dva dijela: u prvom se dijelu prikazuje Mersaultov ivot kao ivot slobodnoga ovjeka, a u drugom njegov ivot u zatvoru te osuda.

KARAKTERIZACIJA LIKA (tehnika redukcije)

Camus unosi promjene u karakterizaciju lika: itatelj oekuje psiholoku razradu lika, ali ona izostaje. Prikazujui Mersaultov psihiki ivot, Camus se koristi tehnikom redukcije svodi njegov psihiki ivot na elementarno, tj. na osjetilne dojmove. Tako se lik kree samo u jednoj vremenskoj dimenziji u sadanjosti.

Mersault je predstavnik otuenoga ovjeka: doivljavajui ivot kao besmisleno postojanje, on je otuen od drutva, ravnoduan je prema svim njegovim institucijama.

VRSTA
Knjievnost je za njega napor da se izrazi besmislenost ivota i svijeta. Ona je ovjekovo povlateno iskustvo lucidnosti, pokuaj oblikovanja stvari i dosezanje ljepote.
(Jere Tarle)

roman lika egzistencijalistiki roman

Stvaralatvo Alberta Camusa (Od apsurda do pobune)

Camusovo se stvaralatvo moe podijeliti na ciklus apsurda (djela kojima se naglaava nihilizam u vremenu kada djela nastaju) i na ciklus pobune. Ciklus apsurda Stranac (roman) Mit o Sizifu (esej) Kaligula (drama) Ciklus pobune Kuga (roman) Pobunjeni ovjek (esej) Opsadno stanje, Pravednici (drame)
Filozofija apsurda Mit o Sizifu Zato ivjeti? to ovjeku ostaje nakon raspada kranskih i graanskih vrijednosti? Ta se pitanja javljaju kada ovjek osjea da mu je priroda strana, a svijet neprijateljski. Tada se javlja nepremostiv jaz izmeu ovjeka i svijeta: ovjek se u svijetu osjea strancem, svoje postojanje doivljava besmislenim i u njemu se javlja osjeaj apsurda svijeta i vlastitoga postojanja. Polazei od apsurda kao jedine izvjesnosti, ovjek na sebe (poput Sizifa) preuzima patnju ivljenja u svijetu bez boga i smisla. Takav je junak apsurda Sizif. Meutim, kada se (u trenutku svijesti) Sizif iznova vraa kamenu i ponovno ga gura, on prihvaa ivot i jai je od svoje sudbine: Nema sudbine koja se ne bi mogla nadmaiti prezirom. Dakle, temeljni je ljudski stav upravo otpor protiv apsurda jer ovjek mora svome ivotu dati smisao.

SIZIFOV POSAO = @IVOT

APSURD Rje{enje? PRIHVA]ANJE SVOJE STIJENE, TJ. SVOJE SUDBINE

Prije mnogo godina rezimirao sam Stranca reenicom za koju znam da je paradoksalna: U naem drutvu svaki ovjek koji ne plae na pogrebu svoje majke izvrgava se opasnosti da bude osuen na smrt. Htio sam samo rei da je junak te knjige osuen zato to ne pristaje sudjelovati u igri. U tom je smislu on stranac u drutvu u kojem ivi, on lunja po strani, po periferiji svog privatnog ivota, osamljenikog i senzualnog. I zato su itatelji u napasti da ga smatraju izgubljenim bijednikom. Meutim, predodba o tom liku bila bi tonija, odnosno bila bi blia onome to je autor elio, kad bi se itatelj upitao u kakvoj to igri Mersault ne eli sudjelovati. (...) On govori ono to jest, on odbija prikrivati svoje osjeaje, a drutvo se zbog toga odmah osjea ugroeno. Trae, na primjer, od njega da kae kako ali zbog poinjenog zloina, prema ve posveenoj formuli. On im odgovara da, to se toga tie, osjea vie nezadovoljstvo nego pravo aljenje. I ta ga nijansa stoji glave.
(iz Camusova predgovora amerikom izdanju Stranca)

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Jerome David Salinger
ameriki knjievnik

(roen u New Yorku)

sudjelovao u Drugom svjetskom ratu Lovac u itu (1951.) zaetnik proze u trapericama

Jerome David Salinger

(1919. 2010.)

Proza u trapericama
Mislim time rei da su traperice stav, a ne hlae.
(U. Plenzdorf: Nove patnje mladoga W.)

LOVAC U ITU
Holden Caulfield srednjokolac iz New Yorka inteligentan, ali emocionalno nezreo izbaen iz privatne kole (kritika autoriteta, licemjerja, naina ponaanja u koli, snobizma) odluuje napustiti internat prije vremena pa odlazi u grad luta gradom i susree se sa svijetom odraslih

Proza u trapericama naziv je za popularnu prozu koja nastaje ezdesetih godina prologa stoljea kao opreka intelektualistikoj prozi. Naziv je dobila po trapericama odjevnom predmetu tipinom za mladu generaciju koju ta proza opisuje.

Kompozicija Haulden Caulfield, sedamnaestogodinjak, na poetku romana nalazi se na lijeenju i pria o dogaajima, odnosno krizi koju je proivio prole godine (uoi Boia) kada je (ponovno) izbaen iz privatne kole jer nije poloio zavrni ispit iz veine predmeta.

Svijet odraslih (New York) licemjerje lane vrijednosti lani autoriteti svijet zabave: hoteli, barovi, prostitucija, opijanje

Pripovjeda pripovijedanje u 1. licu (ispovijest glavnoga lika) nepouzdani pripovjeda: odraava nain na koji Holden vidi i doivljava svijet

Nain izraavanja (jezik) primjeren pripadnicima njegove generacije blizak usmenom izraavanju (govoru) urbani sleng

Naslov romana Sad svejedno, stalno zamiljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom itnom polju. Na tisue male djece, a nikoga u blizini... nikog odraslog, mislim... osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. to mi je dunost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji... hou rei, ako netko tri ne gledajui kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve to bih radio itavog dana. Da budem takav neki lovac u itu. Znam da je to ludo, ali je to jedino to bih doista elio biti. (Lovac u itu)

KNJI@EVNI VREMEPLOV
RUKE
ANEO
Naglasak je u noveli na unutranjem majstorovu proivljavanju. Iako pokuava sam sebe zavarati, bolesni majstor sve jasnije uvia da je Lojz neiskren, da samo eka njegovu smrt. Upravo zbog toga majstor ne moe zavriti svoj nadgrobni spomenik kojim bi izrazio sebe kao umjetnika umjesto izraza lica koji je elio dobiti (tuga, snaga anela), aneo na spomeniku imao je glupavo, prijetvorno Lojzekovo lice.

Ranko Marinkovi
(1913. 2001.)

viki Voltaire

RUKE
U noveli su dijelovi tijela antropomorfizirani (ruke, noge, obraz), a sve je uklopljeno u stvaran kontekst (Drugi svjetski rat).

Aneo je pria o klesaru Albertu Knezu, knezu meu klesarskim obrtnicima, majstoru kojega su i neki kipari smatrali umjetnikom. Istovremeno, to je novela koja se bavi temom ivota kao ironije: majstor smatra da je pomogao malome Lojzu, a Lojz ga se, kao odrastao ovjek, samo elio to prije rijeiti.

s m i j e h n a d a p s u r d o m

KOMPOZICIJA

Uvodni dio: pripovjeda gleda ispred sebe (ovjeka ije su) ruke prebaene na lea, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj. Lijeva se mazi u naruju desne, spretnije, snanije, pametnije, ozbiljnije. Sredinji dio: pripovjeda prati razgovor, a kasnije i svau Lijeve i Desne Desne.

Lijeva
raspjevana, raspje ras pj j van va a, ,e emo moti tiv ivna emotivna ne zna pisati p sa pi ati i ita at ita ati at i, , ali l zna li itati, dr dr dr rati a kn ati k jig j i ig g gu drati knjigu ne v je eruje ruj uer ije ij eim i ima: one vjeruje rijeima: p var pre are ar re ovj ovj jeka ek ka a, ovjek eprevare ovjeka, o kae kae e ono ono t to ne misli sto to Rijei su u ma aska k .) ) (Rijei maska nije izgu i zgubil b av bil ezu s prirod dom m nije izgubila vezu prirodom

Desna
ozbiljna, ozb ozb zbilj ilj jna, a, razumna a, razu raz ra zumna zum u na a zna pisati (iako on e zna z itati), zn na n a li l ne zna listati knjigu ... vjeruje rijeima rijeim ma vodi konverzaci ciju, ju na n stupa, iri i ho orii konverzaciju, nastupa, horizo zon onte e zonte postavila po pos postav os stav tav tavila a ila ila a se se iz i izme zme meu ovj meu ovjeka ov ovj jeka eka i pri pr rod rode od de izmeu ovjeka prirode pazi paz p pa zi da da netk n etko o ne ne uvri u vrijed jedi i ast netko uvrijedi potpisuje pot po ot tpis pisuje pisuje pi je smrtne smrtn sm rtne e pres p resude u presude

Time majstorov ivot postaje bezvrijedan, a Lojzek postaje osoba koja mu to daje na znanje, osoba koja nasljeuje njegov posjed, ali i njegov ivot (majstorova supruga Frida).

Ironian smisao novele Lojz je pravo lice anela (nadgrobnoga spomenika majstoru) sve je privid, stvarna je samo sebinost.

eva v ide va ide za za intuicijom, intuicijom, p oLijeva pokre ret tom to t o om m, , nasluenim, nas asl sluenim, a ne iziziz kretom, gov go vo ore re enim nim nim. im. govorenim.

Des D es esna na a je je racionalna: racional ra na na: on ona radi, ini i Desna dje eluj lu uje. djeluje

prolazak Djevojice i Djeaka, Djeakova

drskost (pljuvanje), okrutnost Desne (udara Djeaka), dolazak Oca

ruke se ujedinjuju tijekom

fizikoga sukoba s Ocem

Pad: Dvije okrvavljene ruke n na a

Zavrni dio incident na ulici asfaltu. Pomirenje i zajedniki odlazak: odlaza A Obraz tada pljune u njih, njih da b bi ih oprao od blata i krvi.

Tematska rije: ast (Kada joj je povrijeena ast, Desna djeluje potpisuje
smrtnu presudu, udara ...)

Jo jedno zvonce s groblja; ovo je danas valjda posljednje, ve pada sumrak. A onaj kome zvoni ve je u kutiji kao lutka, kao da ga alju na dar nekom luaku to pravi kolekcije tih stranih igraaka.
(Ranko (Ran nko Marinkovi)

Metaforaokrvavljene ruke ovdje dobiva doslovno znaenje.

No koliko god duh bio dominantan i inventivan u svojim dovijanjima, ipak se obraa ruci da za njega radi radi. (Ranko Marinkovi, Traktat o ruci)

Pripovjedna proza
Novele
Pod balkonima Ruke (1953.) Ponienje Sokrata

Samotni ivot tvoj Suknja Prah

...

Romani
Kiklop Zajednika kupka Never more

Ruke
novelistika zbirka

Aneo Kotane zvijezde Benito Floda von Reltih Ruke Zagrljaj

Drame
Albatros Glorija Politeia ili Inspektorove spletke Pustinja

Kazaline kritike i eseji

Geste i grimase Nevesele oi klauna

U prvom izdanju objavljene su jo tri novele (Mrtve due i U znaku vage kasnije uklopljene u roman Kiklop te Karneval prebaena u zbirku Ponienje Sokrata), a u konanu autorsku redakciju zbirke uklopljena je uvodna novela Samotni ivot tvoj.

S doputenjem lijeve rijei nie desna i mrlja se iri a sparno je ljeto: fratri hoda Issom a mladost obijesna u prainu baca sve to nam je sveto, a i to bi drugo: podsmjeljiva usta (kad nam glas ostari i snaga kad susta) upravljat e svijetom ko posljednjom slamkom: to smo mi ivotu to nismo, jor Ranko? ...
(Jaka Fiamengo, Zaviajna pjesma (Ranku Marinkoviu, Melkioru vikom))

KNJI@EVNI VREMEPLOV
viki Voltaire

Ranko Marinkovi
(1913. 2001.)

RUKE
Drugi je sloj novele odnos staroga i novoga vremena: staro je vrijeme predstavljeno likovima Tonka i starice (na brodu), a novo vrijeme likom geometra, Anina mua. j vremena: ona j Ana j je p poveznica tih dvaju je istovremeno idealizacija staroga vremena i obinost novoga vremena.

PRAH
Poetak novele neobino predstavljanje lika jezinom igrom: Ah, pozna ga, pozna ga! To je ono oblo, pravilno n kao krila galeba. Na n ju je upozoravao neka ga ne pie u njegovoj adresi kao u. On nije Touko, nije Jaukiu, Japanac. On je Jankin, Tonko plemeniti Jankin, a ne neki tamo Touko Jau-Kiu, Kiu-iu, iu-Micu (...). U sreditu je novele lik staroga udaka Tonka pl. Jankina koji nije mogao ni nakon jedanaest godina preboljeti svoju veliku ljubav Anu. Sadraj je novele usmjeren na pokazivanje njegova unutranjeg svijeta.

Zavretak novele simbolino pokazauje kako Tonko pripada nekom drugom vremenu vremenu, a sada se naao u zagrljaju novoga doba koje je promijenilo sve ono do ega mu je nekada bilo stalo. Marinkovi uvodi pirandelovski potez lika koji se eli izboriti za igranje svoje uloge do kraja.
Novela bi moga imati i drugi naslov, zapravo citat iz djela koji najbolje opisuje Tonkovo psihiko stanje: ... na munoj stazi jedne prolosti (s koje je vrijeme ispralo svu bjelinu).

ZAGRLJAJ
Pripovjeda Marinkovi polazi od Pirandellove teze da je ovjekovo ja rascijepljeno na bezbroj linosti. U svojoj je noveli uveo tri uloge: autorsko ja, pripovjedako ja i tree ja. autorsko ja (lik, knjievnik koji pokuava pisati) tree ja sam knjievnik Ranko Marinovi koji pie novelu

(posljednja novela u zbirci)

pripovjedako ja (pripovjeda koji vodi dijalog s likom, tj. autorskim ja) Tema pisanje opservacija, promatranje, analiza postupka

Crna mrlja (Knjievnost i drutvo) Kapljica tinte (METONIMIJA KNJIEVNOSTI) razlijeva se po papiru (IVOT).

Kompozicija novele Uvodni dio: pisac pokuava neto napisati, a pripovjeda ga promatra. Nakon neuspjelog pokuaja pisanja (samo prva reenica) pisac izlazi na ulicu Sredinji dio: pisac izlazi, gleda ljude na ulici i razmilja o tome kako odabrati temu za djelo. jor Bepo i jor Bernardo Stvarnost (ulica, obala) financ andar andar (sam hoda obalom), a pisac ga prati pisac zagrli andara izabrao je TEMU

Zavrni dio: Posljednje stranice novele propituju odnos umjetnosti i ivota. Temeljno je pitanje simbolike zagrljaja na kraju novele.
Plaio si mi matu, razgonio i prodirao reenice jo dok su se raale u glavi, trovao mi sve izvore misli ... Mata mi se uljala podvijena repa dok si se ti epurio po svijetu, bjeala od tebe, od onoga to ti doista jesi i to se deava zbog tebe i sklanjala se po brijanicama, po trakama, motala se oko nogu smijenim starcima, udacima, prosjacima, prosjaila i krala komadie ivota na rubu stvarnosti, ali ovo tu, ovo ovako ... u posljednjem zagrljaju nije mogla smisliti. A sad se, gle, to i dogodilo, ali napisati vie ne mogu! Moram te drati i umrijeti ... (Zagrljaj) Umjetnost otvara vie mogunosti nego stvarnost, ali stvarnost sugerira da se izmiljeni likovi doivljavaju kao zbiljski, granice su krhke i jedva uoljive, postoji samo trajni dijalog izmeu zbilje i umjetnosti, odnosno pripovjedaa i Crne Mrlje s poetka prie. (Julijana Matanovi)

) ka ti ma e : d m (t mo pre j ? te ti i vara eta sa t i a p st rast pro viu ! mu po e ; e e T se peza svi men ti O o m OS o , , e t e o l e e Sv VARN kao okol men a, j na l ST bom om u ta a tebe ov o to gled dali e t U bira I. j) ja po gle da j iti. i: S T Zagrl O k N n ( z i sle ui ars JET s Mi ni me k UM ka gled veni po rt za

Pripovjedna proza
Novele
Pod balkonima Ruke (1953.) Ponienje Sokrata

Samotni ivot tvoj Suknja Prah

...

Romani
Kiklop Zajednika kupka Never more

Ruke
novelistika zbirka

Aneo Kotane zvijezde Benito Floda von Reltih Ruke Zagrljaj

Drame
Albatros Glorija Politeia ili Inspektorove spletke Pustinja

Kazaline kritike i eseji

Geste i grimase Nevesele oi klauna

Zagrljaj je narativna slika kljunog literarno-humanistikog problema i metode Marinkovieve umjetnosti uope. (Bruno Popovi)

Uz limenu glazbu, bubnjeve, fanfare pod krabuljom smijeha iskri nujna sjeta: to e od nas biti kad se posve spare samotni na ivot, sjena vrueg ljeta? Ironijom treba branit dah ivota kad ivot iscuri i usud nas smota i iznova pitat, ustro i potanko: to smo mi ivotu to nismo, jor Ranko? ...
(Jaka Fiamengo, Zaviajna pjesma (Ranku Marinkoviu, Melkioru vikom))

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Druga moderna
Knjievnopovijesno razdoblje
1952. g. 1969. g. Proza u trapericama
Mislim time rei da su traperice stav, a ne hlae.
(U. Plenzdorf: Nove patnje mladoga W.)

Antun oljan
(1932. 1993.)

naslov romana

Za druge, znao sam, nema vie pravog povratka. Nisu se imali kamo vratiti, ostavljeni u bespuu, izgubljeni. Za njih vie nita nije moglo poeti iz poetka, kao ni za ovog fratra ovdje, na kraju puta, ostaje da umre. Ovo to je za Roka bio samo kratak izlet, za njih je bilo konano putovanje nakon kojeg se ne putuje vie. tri tematska plana romana roman s egzistencijalistikom temom roman o izgubljenoj generaciji (model proze u trapericama) politika alegorija

... ovdje kretanje, osvajanje prostora, postaje samo sebi svrhom, upravo poput besmislena ali upornoga kotrljanja kamenja uz brijeg Camusovu Sizifu.
(Kreimir Nemec)

likovi pripovjeda: mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti Roko ostali lanovi ekspedicije stari fratar

Proza u trapericama naziv je za popularnu prozu koja nastaje ezdesetih godina prologa stoljea kao opreka intelektualistikoj prozi.

egzistencijalistika simbolika putovanje potraga za identitetom, traenje smisla ivota prepreke na putu ivotni problemi, odluke i izbori kruno gibanje uzaludnost ivota kratki izlet ivot

KRATKI IZLET

kompozicija uokvirena pripovjedaevim razmiljanjima o Roku kronoloki prati tijek ekspedicije i slijedi model pikarskoga romana

vrsta egzistencijalistiki roman (s elementima drugih proznih modela)

Obiljeja: prikazivanje generacije mladih, inteligentnih ljudi bez ciljeva, planova i sigurne budunosti nezadovoljni su svijetom, ne priznaju drutvene vrijednosti ograuju se od malograanske kulture koju doivljavaju kao kulturu odraslih sveznajui pripovjeda zamjenjuje se nepouzdanim pripovjedaem koji pripovijeda u 1. licu u jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt

Lutanje alegorijsko traganje za identitetom i osobnom slobodom

() i vidio sam jasno, sve jasnije, da je svijet u koji sam stigao isti onaj svijet iz kojeg sam krenuo, vidio sam da stojim na rotoru krajolika, u samom sreditu kruga, i shvatio sam da nisam nigdje drugdje nego na svome mjestu. I to sam drugo mogao nego da ga prihvatim? to mi je, nakon svega, preostalo? Pognuo sam glavu i zakoraivi u krajolik prihvatio sam kamenu stazu pod nogama (...), prihvatio sam cijeli taj dobro poznati, banalni i jalovi krajolik koji mi je bio pred oima sve otkako smo krenuli na ovaj pohod.

Sve je u izletnikoj pustolovini oljanove male skupine od poetka bilo promaeno i apsurdno, ali kao da je bilo neizbjeno, sudbinski predodreeno. To vijugavo traganje za neim neodreenim djeluje poput sna i zapravo je projekcija egzistencijalne strepnje i neuhvatljivosti ljudske egzistencije. (...) Krajnji ishod pustolovine nije nimalo ohrabrujui: kretanje se zapravo odvija u zaaranom krugu, pitanja o smislu ostaju bez odgovora, a na kraju puta/ivota eka nas nitavilo.
(Kreimir Nemec)

Panika i apatija su Prokrustova postelja na kojoj se raspinje duh moje generacije kae prvoosobni pripovjeda na jednome mjestu u romanu i tako ulazi u bit problema umorne mladosti koja nije sposobna nijednog trena ivjeti u emocionalnoj stabilnosti i duhovnoj ravnotei. Njoj je eskapizam imanentan, pa zato ni ovdje kao u Izdajicama, nije vaan cilj nego sam proces kretanja.
(Kreimir Nemec)