Dekonstrukcija prostora

Afrim A. Rexhepi

U ogledalu vidim se tamo gdje nisam, u jedom virtualnom prostoru koji se otvara iza povrine, ja sam tu gdje nisam, vrsta sjene koja mi daje svoju vidljivost, to mi omoguuje da vidim gdje sam odsutan utopija ogledala. Ali, to je takoe heterotopija, jedan vid povratne veze: tek pred ogledalom otkrivam se kao odsutan, na mestu gdje sam ja, jer ja ne vidim ja tu. Michel Foucault

no to intrigira danas, u vrijeme interdisciplinarnih iskuenja jest pozicija estetskog razbiranja svijeta, pozicija dekonstrukcije znanja i estetike. Kritika, izgleda jo nedovoljno povezuje pesnike s pesnicima, nedovoljno poeziju objanjava poezijom.2 Logika dekonstrukcije prepozicionira stvari, distinkcija teorijsko estetsko iz interpretativne strategije, tako zadaje cilj: dekonstrukcija estetike kao dekonstrukcije estetskog uma u odnosu na estetski hipnogenini objekt. Ili kako funkcionalna odredba naglaava: umetnost je konstrukcija, zapravo kompozija - mig vjenosti. Vjenost je centralna kategorija umjetnosti.3

1 2 3

Teorijsko- pragmatini pristup romanu Balkanski rtveni jarac Luana Starove. Uhlig, Klaus: Teorija knjievne istorije, Slubeni glasnik, Zagreb, 2010; 23. Gilles Deleuze, sht filozofia? Zenit, Tiran, 2008; 334.

44

Zenike sveske

Umjetnici tipa Gauguina ili Cezannea prijatno uznemiruju, no i prikazuju bezdanost istinskog ivota. Dekonstruktivno funkcionie logika one take univerzuma u kojoj su stvari takve same po sebi, jednostavno jesu. Istinska stvarnost dekonstruira, otvara se, prepozicionira se, za nas i u nas. Preko estetske funkcije pozicionira se Dasein - otvorenost bia oznauje kao umjetnost i to umjetnost percepcije i ubjeivanja. Dokaz je suvian kako je umjetnosta potraga za nevidljivim. U njoj se sve zbiva po prvi put na u jedan vjean / vanvremenski nain. Da bi se percepirala crvena boja Cezannea ili uta Van Gogha valja se pretvoriti u to to je Proust oznaio kao bie za bjegstvo, a to izdaleka potsjea na Heideggerov Dasein. Mislioci kao Platon, Augustin ili Kierkegaard alili su se jer su se u doivljaju muzike osjetili ispunjeni, cjeloviti, gdje mogunost filozofskog spekuliranja nemogua. Dekonstrukcija estetike opravdava cilj: umjetnost objanjava ti jedino preko umjetnosti. Trebalo bi uzeti u obzir injenicu da je estetski doivljaj dekonstruktivno relativan. Kao to utvruje Geertz: Uvjeren sam da veina Europljana afrike skulpture percipiraju kao runog Picassa.4 Dekonstruktivni praksis je funkcionalan pa umjetnost treba dekonstruirati, dovesti u pitanje objektivnu stvarnost. Nesumnjivo je da je umjetnost starija od misli, povijesno prethodi miljenju. Prije nego to je stvorio pojmove, ovjek je stvorio mitove i oslikao razne prizore.5 Sukus Lacana u iskazu mi smo tamo gdje nismo podrazumijeva fenomen ogledala, neku vrst povratnog efekta: odsutne prisutnosti ili rekonstrukcije. Prostor koji se nalazi s druge strane stakla, Foucault odreuje kao heterotopiju: U ogledalu sam otkrio odsutnost na mjestu gdje sam ja, jer ja ne vidim ja tu. Iz dna ovog virtualnog prostora koji se nalazi iza stakla, vraam se sebi i poinjem ponovo usmjeravati svoje oi prema sebi i rekonstruirati se. Mnotvo je razliitih prostora, te drugih mjesta, istovremeno mitskih i stvarnih, uskrsavanja prostora u kojem ivimo.6
4

Caj Strandberg, A Structural Disanalogy between Aesthetic and Ethical Value Judgements, British journal of Aesthetics, London, 1. 2011
5 6

Michael Dufrenne, , Esthetique et philosophie, Paris,1981. Michel Foucault, Dit set ecrits, Des espaces autres, in Architecture, Mouvement, Continuite, 1984. 45

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

esti princip heterotopije, to je znaajka u odnosu na ostatak prostora, ini naknadnu funkciju: stvaranje savrenog i skladnog prostora. Prostor je bio prazan. Sve je bio pustoU krater nije mogao da ulazi i izlazi ovjek. Sunce kao da nije postojalo, potpuno je iezlo mitsko svjetlo iz otvorene kraterske pustoiovdje su ljudi dijelili supstanciju s ivotinjama.7 Heterotopijski krater je ogledalo odsutne prisutnosti, stvaran prostor koji se virtuelno otvara iza povrine. Jedan tip sjena koji daje vlastitu vidljivost, podsjetnik njihove odsutnosti, dodir s anksioznou i biti naih odnosa sa slikama prije je kognitivan, iji smisao nalazimo kroz geste ili u dodiru s fizikim - prostorna percepcija. Taj dodir / kontakt otkrivamo u liku Maria Dugainija s kratera / drugog prostora heterotopije, znai sopstvo razaranja ontologije strukture. Mladi Mario Dugaini e, obuzet snom koji djeli s profesorom Mariom Arbrinijem, otkriti u Balkanu zaboravljeni ljudski arhipelag, toliko vaan za kulturnu antropologiju. Prema njegovoj ideji, i prema istraivanjima u skladu s tezom njegovog profesora Claude Lvi- Straussa, ako bi otkrio prapleme Balkanaca, Balkanci koji su doli mnogo kasnije bi mogli skinuti sa sebe mentalnu hipoteku koju im je pridala Evropa da se nikada ne mogu osloboditi tribalistikog sindroma rtve samounitenja.8 Krater prostor ogledalo je nekodificiranost, istinska stvarnost, svaki mogui izvor informacije, koja kao teorija probabiliteta i igre (mogue kombinacije), ne moe se definirati bez potrebe i kontakta. U sluaju kratera prostora ogledala, nemamo kontrolu nad stvarima, jer smo u prostoru u kojem se stvari ne dogaaju, one jesu kao analogije ogledala, prisutni nedostaci. Estetska percepcija umjetnikih djela povezana je s dvije tendencije: Fehnerovom eksperimentalnom estetikom koja se ogleda kroz i preko osnovnih pravila estetske sklonosti i eksperimentalne opservacije stimulansima geometrijskih oblika te analitikim pragmatizmom kao analizom percepcije vrijednih umjetnikih radova u razumijevanju fenomenalnog estetskog iskustva.
7 8

Luan Starova, Kurbani ballkanik, Shkup, 2006. Ibid

46

Zenike sveske

Estetski objekt ostvaruje se preko efekta koji ima na osobu, ostvaruje se preko funkcije. Postoji objekt prostor ogledalo, ne samo za sebe , za nas i u nama. Krater prostor ogledalo odreuje se preko kategorija regularnosti (precizno, jasno, pravilno i sreeno); pobuenosti (neobino, matovito, upeatljivo, inspirativno); atraktivnosti (lijepo, prijatno, zdravo, isto) i smirenosti (nenametljivo, blago, oputeno, smirujue). Perceptivna sinteza, u jednoj mjeri estetske percepcija kratera heterotoponosti, odreje se kroz svemir glazbe harmonica mundi. Kao to objanjava Heidegger: Grki pantenon posjeduje inherentni otvoreni prostor. Neko se moe postaviti pod svjetlom ljepote i uzvienosti9 i otkriti u sebi esencijalno, jer ovjek je dekonstruktivno bie, kao Dasein koji luta kroz svoje postojanje, jer je prazan i necjelovit. Mi smo razlika, na um, na razum je razlika. Ona to intrigira percepciju kratera heterotopije u romanu je elokventna mo ironije, situacijske ironije, koja se pozicionira kao razlika izmeu norme i oekivanja ili ambicija s jedne strane i stvarnost, s druge strane. Zanima me sledea mogunost: dostupnost izazvana reakcijom na situaciju, to ini situaciju ironinom.10 Slika / dekonstrukcija slike ili ironija projicira se u dekonstruktivnoj svijesti primatelja, dekonstruktivna ironija spaja dvije slike: Evropu Balkan. Roman Balkanski rtven jarac, kroz parabole i ironiju pokazuje da objektivna stvarnost, duboko u sebi sadri ideju dekonstruktivne estetske percepcije kontradikcije: svijetlo / tamno, lijepo / runo, i da se uz male stvari mijenjaju velike, mikrouniverzum mijenja makrouniverzum. Na osnovu raspadanja ontolokih struktura / ethos dekonstrukcije, posebno dekonstrukcija estetike kao percepcije / ukusa, ljepota vie nije singularna, ali omoguuje mnoinu relativni uinak, redefiniranje recepcijske dekonstruktivne pragme u odredbi dekonstrukcije estetike kao rezultata interpretacije. I to je tako, jer u estetici sve je tumaenje, u smislu prihvaenog ukusa, paradigma hipnogenikog estetskog objekta, a ne istine koja je zadatak teorije. U stvari, mi se povezujemo sa slikama unutra, uestvujemo u njima, tvorei empatiju s njima, to pokazuje da je naa interakcija sa slikama daleko prije kognitivne prirode. Na fonu fenomenologije Artaudaova kazalita koje govori o primatelju koji percipira
9

Martin Heidegger, O biti umjetnosti, Zagreb, 1959. Gregory CurrieThe Irony in Pictures, Brit J Aesthetics51(2), 2011. 47

10

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

kazalini dogaaj na nain na koji zmija prima glazbu kontekstualno se definira presimboliki i prekulturni karakter umjetnosti. U pogledu redefiniranja ontologijskog statusa dekonstruktivistike slike (krater heterotopija / odsutna prisutnost) u savremenoj vizuelnoj kulturi, a koja se realizuje kroz komunikativnu interakciju slika nije vie platonska odslika, ali jeste vizuelna projekcija to se u romanu oituje kao ironija dvije slike, a ova opet funkcionira kroz dekonstruktivni interpretant - znakovni primat slike, naslikanu sliku. Sliku definiemo kao hipnogenian objekt, u smislu koji prethodi samoprepoznavanju sopstva, uoljivu kroz objekte koji dekonstruiraju nas. 11 Po fundamentalnim pojmovima Heideggera, a koji definiu teoriju estetike u parovima materija - forma, tehnika - priroda, predmet Descartesova cogita kao i tendencija Wagnera da ostvari cjelovito umjetniko djelo u vrijeme kada je umjetnost izgubila apsolutnu vlast, kad je lijepo svodeno samo na ono to uzbuuje subjektivnu ulnost, nekako estetiki pragmatizam Nietzschea estetike kao primjenjene fiziologije, prevedeno na dananju paradigmu glasi somaesthetics ili living beauty , sutinski je uspjena realizacija stimulacije vjetine ivljenja, ili kao jedna temeljna tendencija dekonstrukcije estetike danas, osobito njena odreenja da filozofija tumai tjela kao nevidljive / bestjelesne objekte - instrumente. Tradicionalna teorija percepcije prema kojoj su emocije konstituenti vizualnog iskustva pokazuje da je estetska percepcija u srcu nae interakcije sa svijetom i da je kontradikcija realnost nasprot fikciji u stvari nefunkcionalna. Krater ogledalo / heterotopija, tj. dekonstruktivna slika ili ontologijsko raspadanje strukture kroz mateaforu otvara novi obzor svijeta. Iconic turn, metafora za pokuaj jedinstvenog uvida u razlike o nainu promiljanja slike bez svijeta, se raspao u krhotine i sve nas pogodio svojim nestankom kao smislene cjeline govora, pisma i slike. Metafora o povratku i zaokretu slika govori zapravo o preokretu u ontologijsko fenomenologijskome znaenju slike uope.12

11 12

Jon Baldwin, White Magic: Baudrillard and Cinema, Film Philosophy journal, London, 2010, vol. 14. arko Pai, Dekonstrukcija slike, google / online pdf.

48

Zenike sveske

Citat podrazumjeva da su nai odnosi sa slikom prije svega kognitivni. Opaaj Paula Kleea objekti me zamjeuju ili Baudrillarda objekti nas ne dekonstruiraju, u romanu su funkcionalni u asu kada se Mario Dugaini nalazi u fizikoj percepciji s dekonstruktivnim objektom kraterom koji je prvi uvjet za sopstvo rekonceptualizacije. On dodiruje prostor u savrenoj formi, prostor koji nije naopako okrenut (na prostor), ali prostor u kojem se istinski ivi. Objekt krater ogledalo / heterotopija, po analogiji je odstupanje od stvarnosti (iek), metafora nebia koje djeluje kroz dubine tijela do ispunjene i konane konstrukcije bia. Foucaultovo predvianje nastanka prostornog doba danas dobija na intenzitetu. U savremenoj teorijskoj misli istoricizam koji favorizuje vrijeme povlai se pred naletom kritikog promatranja prostora. To potvruje i nova teorijska rapsrava o interpretativnoj pragmi prostora i vremena s pojaanim akcentom na prostoru u bivanju svijeta. Interpretativne pragme kratera - ogledala u romanu u kome je vrijeme ciklino, a ne linearno, (kojoj zemlji pripadate, zemlji u kojoj ivimo, mi smo uvijek ovdje, mi ne dolazimo niotkuda, mi ne idemo nigdje kako odgovaraju domorodci), demonstriraju Foucaultovo razmiljanje: Moda moemo rei da su odreeni ideoloki sukobi kojima se bavi dananja rasprava suprostavljenih strana poboni potomci vremena i odluni stanovnici prostora.13 Desupstancializacija / dekonstrukcija (tekst kao metonimijski / metaforiki proces objekt / slika, dekonstrukcija tijela) demonstriraju da percepcija objekta (otvoreni objekt, razotkrivanje sutine) nije pravolinijska, nego iskrivljena, treba da se okree oko objekta. 14 Dekonstruktivistika otvorenost objekta, razotkrivanje sutine kroz percepciju sublimnog postavlja iznova Ecovu dilemu: Moda jo uvijek ne znamo da mislimo.

13 14

Michel Foucault, Dit set ecrits, Des espaces autres, in Architecture, Mouvement, Continuite, 1984. Slavoj iek, Interrogating the Real, London and New York, 2006. 49