UVOD

Iako slabo istraivan, prostor dananje Virovitiko-podravske upanije, odnosno podravski prostor Slavonije, predmetom je sustavnog viegodinjega znanstvenog interesa arheologije. Zasad registrirani arheoloki nalazi ukazuju na tisuljetno naseljavanje ovoga prostora podravske Slavonije. Ova hrvatska upanije smjetena je izmeu Drave na sjeveru i sredinjega panonskog gorja , Bilogore i Papuka na jugu. Potvreno je da je ovaj nizinski prostor naseljen od Neolitika, sto nam govori nalazite starevake kulture, Plepelane, nedaleko od Virovitice. Zatim se pojavljuju nositelji kulture polja sa arama ( Virovitika grupa). Potom tijekom antike, kada u zahvatu prirodne prometnice uz rijeku Dravu, Rimljani grade cestu Poetovio-Mursa , odnosno uz magistralu prema Spianae, odgovarajue aglomeracije Serotis ( Virovitica) i Bolentio (Oreac). Prva svjedoanstva o ranom naseljavanju Slavena na ovom podruju otkrivena su okolici sela aavica. O trajnoj uspostavi jasnih oblika oraganizacije prostora svjedoi bogata toponimija, povijesna pisana vrela, nizinska gradita, selita, prometnice, ostave novca, crkvita, nekropole sjedite arhiakonata u Vakoj, te posjedi vitekih redova i velikih crkvenih redova. U onom dijelu tog podruja koji je u srednjem vijeku pripao Zagrebakoj biskupiji javljaju se u pisanim izvorima dvije prostrane vlastelinske cjeline, Vaka i Novak. Obje su u doba Arpadovia imale vlastite upane. Postoje zapisi koji govore o postojanju templarskog samostana u blizini Novaka. Potom, imamo zemljane gradine na sjevernim obrancima Bilogore ( Turski grad kraj pii Bukovice), kao i tvrdi kamenom zidani plemiki gradovi- burgovi, poput Voin grada i grada Ruice u nepristupanim umovitim refugijalnim zonama sjevernog dijela Slavonije. Na tom je bogatom naslijeu opravdano utemeljen interes arheologa, mada jo uvijek ne dovoljan. Takoer neke pothvate poduzimaju gradski muzej Virovitica te Zaviajni muzej grada Slatine. U okviru osmiljenoga znanstvenog programa koji se ostvaruje potporom Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Virovitiko podravske upanije, Gradskog poglavarstva grada Slatine, kao i, posebice, velikim razumijevanjem Poglavarstva opine Suhopolje, odnosno brojnih pokrovitelja i dragovoljaca, u razdoblju od godine 1988. do danas, provode se sustavna arheoloka istraivanja. Istraivanja bjelobrdskih nalazita poela su godine 1988. i 1989. Pokusnim arheolokim iskopavanjem rodovskoga groblja na redove, nedaleko od sela Josipovo u opini Sopje. Godine 1989. Uslijedilo je istraivanje poloaja rljena Klisa juno od Pitomae, kao i terenski obilazak bjelobrdskih nalazita Klikovac u opini Suhopolje. Tijekom 1993.1

1995. Obavljena su uspjena arheoloka istraivanja kosturnog rodovskog groblja na redove na poloaju Veliko polje kraj Zvonimirova u opini Suhopolje . Tijekom 1995. ponovno su objavljena sondana istraivanja groblja kraj Josipova. 1

eljko Tomii, ZVONIMIROVO i JOSIPOVO groblja starohrvatskoga doba u Virovitikopodravskoj upaniji, str.13.

RANOSREDNJOVJEKOVNO GROBLJE JOSIPOVO (CIGANKA), OPINA SOPJE Godine 1939., oko 500 metara sjeverno od sela Josipovo u opini Sopje, sjeverozapadno od grada Slatine, otkrivene su nakitne tvorevine koje su upuivale na postojanje ranosrednjovjekovnog groblja bjelobrdske kulture. Pokusna istraivanja vodila je ekipa Instituta za arheologiju, u suradnji s djelatnicima Zaviajnog muzeja grada Slatine i Gradskoga muzeja Virovitice, te su otkrili dijelove rodovskoga kosturnog groblja na redove. Za vrijeme pokusnih iskopavanja 1989., 1990. i 1995. Godine, na koninom breuljku nadmorske visine 119 m, poznatom pod nazivom Mesarna , otkriven je segment veeg bjelobrdskog groblja. Otkriveno je sveukupno 15 grobnih cjelina. Pokojnici su bili ukopani na prosjenoj dubini od 0,35-0,45 metara, bez grobnih jama, u sloj eolskog laporskog pijeska.(slika 1.) Poto se na nekadanjoj nekropoli nalazi ratarska povrina, poneke su grobne cjeline bile unitene tijekom poljoprivrednih radova, posebice djeji ukopi koji su bili jako plitki. Za vrijeme iskopavanja otkriveno je pet mukih grobova, sedam enskih te tri groba djece. Orijentacija grobova varirala je izmeu 68 stupnjeva do 86 stupnjeva. Trup pokojnika bio je u pravilu poloen u smjeru istok zapad, s glavom pokojnika na zapadu. Podlaktice su bile poloene u tri inaice. Najee su bile uz trup pokojnika, potom na trbuhu. Razmak izmeu redova grobova iznosio je 2 metra, dok se meusobni razmak grobnih cjelina mjenjao 1-1,5 metara.2

eljko Tomii, ZVONIMIROVO i JOSIPOVO , groblja starohrvatskoga doba u Virovitikopodravskoj upaniji,str.18

Slika 1.

Od petnaest iztraenih grobnih cjelina, u njih devet su otkriveni arheoloki nalazi u funkciji grobnog inventara. Meu inventarom razlikujemo: lijevane srebrne rustikalne grozdolike naunice tzv. volinjskog tipa , srebrne i bronane kariice s petljom u obliku slova S, ogrlice erdane s perlama od puhanog stakla, gline, roine i perforiranog facetiranog ametista i flourita, uplje bronane praporce i puceta, potom srebrne prstene raznih inaica oblika i perforirane srebrne novie ugarskoga kralja Andrije I. (1046.-1061.). (slika 2.)

Slika 2. Groblje govori da je u blizini postajalo ranosrednjovjekovno selo, kojeg valja oekivati i traiti u njegovoj okolici. Kartiranjem grobnih nalaza dobiveni su pouzdani temeljni podaci za analizu stratigrafije groblja. Zasad su definirane dvije faze pokapanja. Na temelju otkrivenih nalaza groblje se moe datirati u posljednju treinu XI. stoljea. Prema bogatstvu grobnog inventara moe se zakljuiti da je ovo bilo mjesto pokapanja jedne imunije ruralne zajednice koja se nalazila blizu sela Sopje koje je smjetena na prelazu preko Drave te na prometnici koja je povezivala podravinu s Karpatskom kotlinom. U trenutku uspostavljanja trajnog crkvenog groblja, vjerojatno u selu Sopje, pokapanje u rodovskom groblju pokraj Josipova je prestalo na prijelazu iz XI. u XII. Stoljee.3

eljko Tomii, ZVONIMIROVO i JOSIPOVO, groblja starohrvatskog doba u Virovitiko podravskoj upaniji, Zagreb-Virovitica 1997., str. 21-22

KATALOG GROBNIH CJELINA S POKRETNIM NALAZIMA

GROBNA CJELINA 1 est srebrnih masivnih kariica raskucane narebrene S petlje (tip II), ogrlica od perli od puhanog stakla (tip 41), dva bronana puceta s uicom ( tip 11). ( slika 3)

Slika 3

GROBNA CJELINA 3 Ogrlica od perlica iz puhanog stakla i perforiranih facetiranih ametista i flourita (tip 40-41). (slika 4)

Slika 4

GROBNA CJELINA 5. Prsten upleten iz dvije srebrne ice (tip 29), prsten rastavljenih krajeva upleten od tri srebrne ice (tip 30), bronano bikonino puces uicom (tip 11). (Slika 5)

Slika 5

GROBNA CJELINA 7. Srebrni lijevani prsten rastavljenih krajeva rombikoga presjeka (tip 27) (Slika 6)

Slika 6

GROBNA CJELINA 8. Sedam srebrnih maloformatnih kariica raskucane i narebrene S-petlje (tip 1), ogrlica od sitnih glinenih perli i perli od puhanog stakla (tip 40) (Slika 7)

Slika 7

10

GROBNA CJELINA 9. Maloformatna srebrna kariica sa Spetljom (tip 1), etiri perforirana srebrna denara ugarskoga kralja Andrije I. ( 1046-1061) (tip 44b), ogrlica od perlica iz puhanog stakla i kauri puia (tip 40), i oteeni bronani uplji praporac. (tip 10). (slika 8)

Slika 8

11

GROBNA CJELINA 11. Tri lijevane masivne rustikalne srebrne grozdolike naunice tzv. volinjskog tipa (tip 17b). (Slika 9)

Slika 9

12

GROBNA CJELINA 12. Srebrni raskucani i narebreni prsten rastavljenih krajeva (tip 35.). (slika 10)

Slika 10

13

ANTROPOLOKA ANALIZA RANOSREDNJOVJEKOVNOG GROBLJA JOSIPOVO

Proueni su ostaci iz ukupno pet grobnih cjelina( 4., 7., 8., 13. i grobne cjeline A). Nakon iskopavanja u 1989. Godini provedena su jo dva ciklusa iskopavanja- 1990. godine ( tada su izolirane dvije grobne cjeline, (14. i 15.) i 1995 kada je izdvojena samo jedna grobna cjelina (16.) Jednike iz grobova 7., 8., bile su enskog spola. Kosturni ostaci iz grobne cjeline 4. Pripadali su mukoj jedinki, dok se u sluaju grobne cjeline 13. Spol nije mogao odrediti. Raspored starosnih skupina iz ovih grobnih cjelina je : juventus-adultus, adultus i maturus. Antropoloka analiza osobe iz grobne cjeline 4., pokazala je nazonost fenotipa klasinog mediteranca.(Tabla 1.) U ostalim grobnim cjelinama bilo je nemogue odrediti fenotip zbog nedostatka kostiju za ovakvu ralambu.4

eljko Tomii, ZVONIMIROVO i JOSIPOVO, groblja starohrvatskog doba u Virovitikopodravskoj upaniji, Zagreb-Virovitica, 1997., str.27.-29.

14

Tabla 1. Spol, starost u trenutku smrti i tjelesna visina bjelobrdske populacije ljudi iz Josipova

15

ZAKLJUAK
Na temelju dosad prikupljenih podataka moze se konstruirati slika o groblju Josipovo. To je jedno od tipinih groblja nastalo u blizini sela bjelobrdske populacije koja se javljaju na desnoj obali rijeke Drave u slavonskoj Podravini. Selo jo uvijek nije otkriveno, ali pretpostavlja se da se nalazi istono od ukopita. Moze se zakljuiti da je ova zajednica bila prilino bogata, prema kvaliteti materijala tamo pronaenog, isto tako moemo pretpostaviti da je agrarna orijentacija te zajednice bila vrlo znaajan initelj. Prema tome moemo zakljuiti da je ova populacija imala razvijen kontakt s ostalim prostorima a posebice s Ugarskim kraljevstvom u blizini. Te veze i inventar u grobnim cjelinama pomau da pouzdano smjestimo ovu nekropolu u vremenski okvir druge polovice 11. Stoljea. Dio nalaza moe se smjestiti u kasnu fazu II. stupnja bjelobrdske kulture, a manji broj predmeta u I. Stupanj te kulture. Ukopavanje na ovom groblju vjerojatno je potrajalo do pojave obaveznog pokapanja na odgovarajuem crkvenom groblju, koje se pretpostavlja u susjednom selu Sopje. Zahvaljujui rijenim prelazima na Dravi pokraj sela Sopje, ali i vanoj prometnici koja ovdje postoji od pradavnih vremena, bili su stvoreni uvjeti za trajnije oblike organizacije ivota. Tragove ivota na ovim prostorima susreemo jo od Neolitika (Pepelane), zatim u vrijeme antike (Oreac), zatim vrijeme seobe naroda (aavica), gdje nalazimo bogati ukop avarskog konjanika, vjerojatno plemia. U uvodu sam ve napomenula veliku razvijenost ovog podruja u srednjem vijeku. Prema tome, na podruju opine Sopje, a i cijele Virovitiko-podravske upanije, valja oekivati jo znaajnih i bogatih nalaza. Danas postoji nekoliko zatienih arheolokih lokaliteta u okolici opine Sopje, ali zbog manjka financija, istraivanja je zasad nemogue realizirati.

16

LITERATURA:

1. eljko Tomii, ZVONIMIROVO i JOSIPOVO groblja starohrvatskoga doba u Virovitiko-podravskoj upaniji, Zagreb- Virovitica, 1997.

17

SADRAJ:
UVOD.........................................................................................................................................1.-2. RANOSREDNJOVJEKOVNO GROBLJE JOSIPOVO (CIGANKA)OPINA SOPJE.......3.-5. KATALOG GROBNIH CJELINA S POKRETNIM NALAZIMA.........................................6.13.
ANTROPOLOKA ANALIZA RANOSREDNJOVJEKOVNOG GROBLJA JOSIPOVO........................14.-15.

ZAKLJUAK...............................................................................................................................16. LITERATURA.............................................................................................................................17.

18