KLIPER USTANOVA ZA OBRAZOVANJE KADROVA U POMORSTVU

SKRIPTA IZ PREDMETA TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA 4. razred

IZRADIO: Ivica upe, prof SPLIT, 2012. Godine

1. nastavno pismo: ATLETIKA

SADRAJ:
1.1. SKOK U DALJ.... str. 3.

1.1.1. FAZE SKOKA U DALJ...str.3.

1.1.2. SKAKALITE..str.4.

1.2. TRANJE NA KRATKE DIONICE .. str.4.

1.1.

ATLETSKI STADION

Atletski stadion u Atlanti za vrijeme OI 1996.

Standardno borilite za atletska natjecanja je atletski stadion. esto integriran s nogometnim stadionom, ovo se borilite sastoji od tipino 8 krunih eliptinih staza, od kojih je duljina unutarnje staze, koja se oznaava kao staza 1, 400 metara. Na objema duljim stazama elipse nalazi se ravan dio od 100 m. Staze su oznaane crtama koje odvajaju staze 1 do 8. Uz samu stazu tipino se nalaze i zaletite i doskoite za skok u dalj, skok u vis te skok s motkom, bazen s preponom za trkaku utrku na 3,000 m s preponama, te bacalita. kugle, koplja i kladiva. Atletski stadion je opremljen i brojnom pomonom opremom koja se koristi ovisno o disciplini: preponama za preponske utrke, zatitne mree za bacake discipline, nosai i letvice za skok u vis i skok s motkom, itd. Atletski stadion je poprite svih atletskih natjecanja osim maratona, za koji se zbog duine staze ne koristi kruna staza na stadionu, osim kao poetno i zavrno mjesto utrke. Skakalite za skok u dalj sastoji se od zaletita od 50 m i bazena sa pijeskom duljine 10 m.

1.2.SKOK U DALJ

Skok u dalj je atletska disciplina, na programu ve na prvim modernim Olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine. Najslavniji skakai u dalj su Jesse Owens (8,13 m iz 1936.), Bob Beamon (8,90 m iz 1968.), Carl Lewis (8,87 m iz 1991.) i Mike Powell (8,95 m WR). Skok u dalj je relativno jednostavna disciplina koju mnoga djeca isprobaju ve u vrtiu.U mehanikom smislu ona se sastoji od ciklike (zalet) i aciklike kretnje (odraz), nakon ega slijede let i doskok. U svakom pokuaju skakanja potrebno je postii horizontalnu brzinu da bi se nadila sila gravitacije.

1.2.1.FAZE SKOKA U DALJ Skok udalj dijelimo u etiri faze: zalet odraz let doskok

Vrste leta:

Obian skok S uvinuem

1. nastavno pismo: ODBOJKA

SADRAJ:

ODBOJKA......... str. 3. POVIJEST ODBOJKE .. str.3. PRAVILA IGRE.....str.4. .

2.1. ODBOJKA

Odbojka je sport s loptom u kojem se dvije suparnike momadi natjeu na terenu s razapetom mreom na sredini. Cilj igre je prebaciti loptu preko mree u protivniko polje na nain da je protivnik ne uspije odrati u zraku i vratiti natrag preko mree na dozvoljen nain prije nego li padne na teren.

2.1.1. POVIJEST ODBOJKE

William G. Morgan (1870 - 1942), roen u dravi New York ostao je zapisan u povijesti kao stvoritelj odbojke, koju je originalno nazvao "Mintonette". Morgan je diplomirao na Springfield Collegeu gdje je upoznao James Naismitha, koji je 1891. godine izmislio koarku. Godinu dana nakon to je diplomirao, Morgan odlazi na Holyoke (Massachusetts), gdje dobiva mjesto direktora fizikog odgoja. To mjesto mu je omoguilo direktan utjecaj na vjebe za rekreaciju, te razvoj sporta. Njegovo vodstvo je odlino prihvaeno i njegovi razredi su se svakodnevno poveavali. Shvatio je da bi bilo dobro da izmisli neku rekreacijsku natjecateljsku igru kako bi svoj program uinio raznovrsnijim. Koarka mu se uinila kao dobar izbor, ali samo za mlae lanove, za one malo starije mu je trebala neka manje nasilna. U to vrijeme Morgan nije nigdje mogao pronai igru koja je sliila odbojci, pa ju je on stvorio iz svojih osobnih metoda treniranja i rekreacije. Opisujui svoje prve eksperimente, Morgan je rekao: "U potrazi za odgovarajuom igrom, prvo mi je tenis pao na pamet, ali za njega su nam bile potrebne loptice, reketi, mrea i ostala oprema pa sam od njega odustao, no ideja mree mi se uinila zgodnom. Podigli smo mreu na visinu od 1,98 metar, iznad glave prosjenog mukarca. Uz to nam je trebala i lopta. Prvo mi je pala na pamet koarkaka, ali ta je bila prevelika i preteka." Na kraju, Morgan je zamolio da u tvrtci A.G. Spalding i Bros. naprave odgovarajuu loptu, to su ovi i uinili. Napravili su konu loptu, iji je opseg bio oko 65 cm, a teina oko 300 grama. Nakon toga, Morgan, s jo dva prijatelja, pie prva pravila odbojke. Poetkom 1896. godine u Springfieldu na YMCA Collegu organizirana je konferencija gdje su se okupili svi direktori fizikog odgoja YMCAa. Na toj konferenciji je Morgan prvi puta demonstrirao novo stvorenu igru. Sloio je dvije ekipe od po pet igraa koji su prije same konferencije odigrali "Mintonette". Morgan je prisutnima objasnio da se je ova igra predviena za dvoranu, ali da se moe igrati i na otvorenome. U igri je mogao sudjelovati neogranien broj igraa, a glavni cilj je bio odravati loptu u zraku, iznad mree, s jedne strane na drugu. Igra je na konferenciji vrlo dobro prihvaena samo je promijenjeno ime u "Volley ball". Zanimljivo je spomenuti da se tijekom godina

ime nije mijenjalo, osim to je 1952. godine odlueno da e se pisati kao jedna rije (Volleyball). Morgan je jo poradio na pravilima igre i 1897. godine je izaao prvi prirunik s glavnim podacima o igri i kao dodatak su izala i prva pravila odbojke.

2.1.2.PRAVILA IGRE

Odbojka je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igraa oekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalaljivost. Glavna obiljeja dananjih nacionalnih selekcija su snaga i visina, ali sposobnost ekipe i trenera da razvije nove taktike i strategije igre je ono to donosi uspjeh na utakmicama.

2.1.3. Karakteristike igre

Odbojka je timska (grupna) igra u kojoj se dvije ekipe od po est igraa bore na terenu dimenzija 18x9 metara. Po sredini igralita razapeta je mrea iroka 1 metar i duga 9,5 metara. Razmak izmeu gornjeg ruba mree i tla je razliit: 243 cm za seniore i 224 cm za seniorke.

Igralite je sredinjom linijom podijeljeno na dva polja; na 3 metra od nje teku sa strane paralelne linije koje oznaavaju zonu napada, a iza njih zonu obrane. Prostor za serviranje je iza zadnje linije i moe se slobodno servirati s bilo kojeg mjesta du linije. Poetni udarac (servis) izvodi desni igra stranje linije, nastojei da prebaci loptu u protivniko polje. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik u toku nadigravanja bio uspjeniji, protivnik stjee pravo serviranja. Ekipa smije loptu taknuti tri puta u jednom poenu, a isti igra ne smije odigrati loptu dvaput uzastopce (blok se ne vrijedi kao dodir, tako da kad igra odigra blok, moe igrati jo jednom). Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren, zid ili neki predmet, odnosno dok netko od igraa ne uini pogreku. 2.5. .Pravila bodovanja 2000.godine doneena su nova pravila bodovanja u odbojci. Prema novim pravilima poeni se osvajaju poslije svake zavrene akcije, bez obzira na to koja ekipa je servirala. Prema prijanjim pravilima samo ona ekipa koja je servirala je mogla osvojiti poen. Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najvie se moe odigrati pet setova. Za razliku od prva etiri seta, peti (koji se jo zove i tie-break) se igra do 15 poena. U sluaju izjednaenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi zavrio susret u svoju korist.

2.1.4. Elementi tehnike igre a) Servis To je poetni udarac kojime poinje svaki poen, izvodi se na poetku seta i poslije svake pogreke. Igra mora udariti loptu tako da lopta prijee mreu i pogodi unutar terena protivnika. Postoje dvije vrste servisa - gornji i donji, ali danas u vrhunskoj odbojci vie nitko ne servira donji servis. Najpopularniji servis je servis u skoku koji moe biti iznimno teak za prijem ako ima veliku brzinu i rotaciju. b) Odbijanje podlakticama (prijem servisa, obrana polja) Primjenjuje se kod primanja protivnikog servisa, obrane polja i prijema odbijenih lopti od bloka. Ruke se spajaju u tzv. eki, podlaktice su paralelne i unutarnji dio podlaktica je okrenut prema gore. Ovaj nain odbijanja se koristi za prvi dodir s loptom kod prijema servisa i za efiksanu obranu polja kod smeiranja protivnikih napadaa. U dananje vrijeme kada je uveden libero kao igra specijaliziran za ovu tehniku, libero preuzima glavni dio obrane terena kako u prijemu servisa tako i u obrani od protivnikog smea. c) Dizanje

Dizanje je vrno odbijanje lopte iznad glave koje se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog servisa i to bolje pozicioniralo loptu napadau. Tehniar najee odigrava drugu loptu u akciji. Dizanje je glavni taktiki dio odbojke jer tehniar mora biti toliko dobar da svojim napadaima omogui napad na mjestima gdje je blok protivnika najslabiji. Zato mora uz svoje igrae stalno pratiti i protivnike, pogotovo njihovo kretanje na mrei. U pravilu danas u postavi igra jedan diza, no postoje jo i ekipe koje igraju s dva dizaa.

d) Pucanje (sme, sme, smash) Ovo je najefikasniji i najatraktivniji oblik upuivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja poena. Lopta dignuta iznad razine mree hvata se u skoku u najvioj moguoj toki i to veom brzinom i to strmije upuuje u protivniko polje.Jako ga je teko zaustaviti pogotovo ako je brz,no najee se zaustavlja ekiem. e) Blok

Blok je prva linija obrane u odbojci i najefikasnija obrana od smea. Za blokiranje su zaduena tri igraa koja se nalaze na mrei. Oni mogu postaviti blok tako da prate protivnikog tehniara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same akcije protivnika odlue da li e pokuati blokirati brzi napad sa sredine mree. Glavna znaajka dobrog bloka je prelazak rukama na drugu stranu mree u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku dobar smeer e to znati iskoristiti tako da e bloker na kraju izblokirati sme, ali na svoju stranu, najee sam sebi pod noge.

1. nastavno pismo: PLIVANJE

SADRAJ:

3.1.

PLIVAKE TEHNIKE........ str. 3.

3.2.

PLIVANJE KAO OLIMPIJSKI SPORT .. .......str.4

3.3. PLIVAKE DIONICE .str.4 .

3.1.PLIVAKE TEHNIKE

Pod tehnikama plivanja podrazumijevamo kretanje u vodi sa definiranim ciljem i strukturom kretanja.Nain plivanja u odnosu na izvrenu kretnu strukturu moe se dijeliti na natjecateljske tehnike koje se plivaju na slubenim natjecanjima:

Kraul Leno Prsno Leptir

Svaka tehnika sastoji se od aktivnosti lokomotornog aparata, a ovisno o strukturi kretnje, angairanost pojedinih lokomotornih regija (ruke,noge, trup,glava) veeg je ili manjeg inteziteta.

Propulzivni dio zaveslaja zahtijeva optimalni aktivni tonus muskulature koja vri kretnju. Retropulzivni pripremni dio zaveslaja vri se u naelu relaksiranom muskulaturom s minimalnim ueem energije. Glavni inioci kretnje su ruke. Noge odravaju ravnoteni poloaj tijela i djelomino, ovisno o tehnici, doprinose propulziji. Trup je veza u radu nogu i ruku zajedno s glavom i vratom vri kretanja koja osiguravaju bolji rad ruku-nogu, te pomau kod disanja. Uz ove vidljive inioce, na uspjenost realiziranja tehnike znaajno utjeu funkcionalne sposobnosti koje su aktivirane zahtjevima tehnike i duinom dionice.

3.1.1.LEPTIR TEHNIKA

Leptirovim nainom poelo se plivati oko 1935.g u Americi modificirajui prsni nain plivanja. Tijelo vri sinusoidno kretanje a noge istovremeno, kao rep dupina, vre udarac. U poetku razvoja te tehnike plivalo se troudranom, dvoudarnom i jednoudarnom nevezanom varijantom uz karikirano naglaen rad trupa. Akcent rada je bio na radu nogu. Sadanji nain plivanja je vezani leptir u kome su ruke nosilac kretnje a noge ih prate i rade dva udarca na jedan rad ruku. Ruke su u leptir tehnici primarne i na njihov rad se uklapa rad trupa i nogu. Zaveslaj se vri simetrino s obje ruke opisujui S krivulju.

3.2. PLIVANJE KAO OLIMPIJSKI SPORT

Plivanje je standardni olimpijski sport od poetka modernih Olimpijskih igara. Osnovna podjela plivakih natjecanja je pojedinano plivanje te tafete. Dalje je podjela prema stilu plivanja, gdje imamo slobodni stil, leno, prsno, delfin te mjeovito, kod kojeg plava pojedine dionice pliva unaprijed zadanim stilom na nain da koristi sva etiri stila redom u pojedinoj etapi utrke. Dionice na kojima se odravaju olimpijska natjecanja uvijek se mjere u metrima, iako se u SAD, koja je jedna od plivakih velesila, dosta natjecanja odvija i na dionicama mjerenim u jardima. Ipak, standardnim olimpijskim bazenom se smatra onaj od 8 staza, duljine 50 metara. esto se natjecanja izvode i u manjim bazenima, kojih ima vie i dostupniji su irem broju plivaa. Tako bazen od 25 metara u argonu esto zovemo malim bazenom.

3.3. PLIVAKE DIONICE

Pregled standardnih dionica za natjecanja, po stilovima: slobodni stil: 50 m, 100 m, 200 m, 400 m, 800 m, 1500 m prsni stil: 50 m, 100 m, 200 m leni stil: 50 m, 100 m, 200 m leptir: 50 m, 100 m, 200 m

mjeovito: 200 m, 400 m Pregled standardnih dionica za tafete i mjeovite discipline: tafete: 4x50 m slobodno, 4x100 m slobodno, 4x200 m slobodno pojedinano mjeovito: pliva pliva redom delfin, leno, prsno, kraul na dionicama od 100 m (samo u malim bazenima!), 200 i 400 m tafeta mjeovito: etiri plivaa pliva redom leno, prsno, delfin i kraul, na dionicama 4x50 i 4x100 m (leno start iz vode

Koritena literatura 1. Povijest sporta- Radan Z. 2. Internetske stranice HOO 3. Enciklopedija kineziologije 2007,2008,2009. g.