SLUĈAJ MILOVANA ĐILASA: Đilas tvrdi da su potrebne još radikalnije promjene u demokratskom smislu – oštra kritika reţima – traţi

višestranaĉje – u ĉasopisima Borba i Nova misao kritizira reţim, govori o degeneriranom moralu partijskog vrha koji je postao glavna koĉnica razvoju društva – izazvao polarizaciju oko pitanja treba li nastaviti sa reformom! – sazvan izvanredni plenum CK SKJ 1954: razmatranje Đilasovih istupaka Tito: odluĉio prekinuti reformu i saĉuvati vlast komunistiĉke partije – diktature. Udaljio Đilasa iz SKJ i sa svih funkcija Izbor: strogo kontrolirano samoupravljanje

UVOĐENJE KOMUNA: Oblik samoupravljanja (više društveni nego drţavni organ), alipod kontrolom Partije – osnova društvenog samoupravljanja Lokalni organi vlasti dobili veći utjecaj na privredu svog kraja – lokalni organi dobivali nešto više od raspodjele dohodaka nego prije ali preteţni dio sredstava je ipak još uvijek bio izvan komune Negativne posljedice: nejednakost u mogućnostima razvitka komuna; investicijska politika i lokalni interesi;

OBNOVA ODNOSA SA SSSR-om Staljin je umro – slabi ekonomska blokada – promjene u vanjskoj politici prema Y – normalizacija odnosa – nova vlada: Nikita Hrušĉov Hrušĉov dolazi u Beograd gdje potpisuje Beogradsku deklaraciju u kojoj su istaknuta dva naĉela na kojima će se zasnivati novi odnosi: poštovanje suverenosti, nezavisnosti i ravnopravnosti u meĊusobnim odnosima + niz odrednica za budućnost: unaprjeĊivanje gosp. suradnje, uklanjanje neg. promidţbe... Tito vraća posjet, odlazi u SSSR gdje potpisuje Moskovsku deklaraciju – naglašena mogućnost razliĉitih putova u socijalizam Nastavljena je odreĊena sumnjiĉavost prema Sovjetskom Savezu – utiranje puta ideji o politici nesvrstanosti

-

TRŠĆANSKA KRIZA Pitanje STT (Slobodnog Teritorija Trsta) *Podsjetnik: Privremeno je jedan dio (Zona B) bio pod Y vlašću, a drugi dio (Zona A) pod anglo vlašću. Vlade Britanije i SAD-a: politika svršenog ĉina – dodjeljuju Zonu A Italiji! – kriza u odnosima s Yugom – pregovori – sporazum: 1954 u Londonu – Memorandum o suglasnosti (potpisale: Yuga, SAD, UK i Italija) Kaţe: Zona B i dio Zone A – Yugi, a ostatak zone A i Trst otišli Italiji. Granice konaĉno utvrĊene 1975. Osimskim sporazmima – samo je potvrĊena granica ustanovljena Memorandumom. -.-

NOVO ZAHLAĐENJE SA SSSR-om Y ĉelnici su odbacivali postojanje središta u komunistiĉkom pokretu, tj. monolitno nastupanje svih komunistiĉkih partija prema nalozima Moskve. Staljinova smrt i raspuštanje Informbiroa baš i nisu promijenili situaciju – još uvijek je uvrijeţena ideja o postojanju jedne zajedniĉke crte djelovanja i jednog središta svih komunistiĉkih zemalja

U MaĊarskoj u to vrijeme dolazi do pobune protiv staljinistiĉkog reţima – sovjeti oruţano interveniraju – Yuga to ne odobrava – yuga daje azil maĊarskom predsjedniku Imri Nagyju u Y ambasadi u Budimpešti – zatezanje Y-S odnosa – Nagy napušta ambasadu zbog obećanja da mu ovi neće ništa ali ipak su ga ubili, a tome je krivca proglašena Yuga (od strane SSSR-a) Napetosti je trebao riješiti novi susret Hrušĉova i Tita 1957. – potvrdili su naĉela iskazana prethodnim dogovorima (M i B deklaracija) NOVE NAPETOSTI: Povodom obiljeţavanja obljetnice Listopadske revolucije potpisana je posebna deklaracija (Manifest mira) - text je sroĉen na temeljima monolitnosti pa je Y odbila to potpisati – optuţena da ne vode klasnu politiku nego da manevriraju meĊu blokovima – SSSR otkazuje ekonomsku pomoć.

POKRET NESVRSTANOSTI Tito je iskoristio proces dekolonizacije na afriĉkom i azijskom kontinentu Sastanak na Brijunima: Tito, Nehru (Indija) i Naser (Egipat) – deklaracija kojom se osuĊuje podjela svijeta na blokove U pokret su se mogle ukljuĉiti sve zemlje koje nisu pripadale nikakvom vojnom savezu Beogradska konferencija – prva konferencija izvanblokovskih zemalja – izjava o opasnostima od rata i apel za mir – upućena pisma ruskom i ameriĉkim predsjednicima da djeluju u korist mira. Stvaranjem trećeg bloka Yuga je samo htjela ojaĉati svoj poloţaj prema velikim silama.

PREKID DEETATIZACIJE *Federacija upravlja većinom sredstava za investicije, a ostali investitori - republike, kmune itd su se najĉešće morali natjecati za dobivanje sredstava od federacije – federacija na taj naĉin utjeĉe na politiku drugih investicija *U drţavnom vlasništu jako velik broj društveno-ek odnosa – drţali su kljuĉne pozocije u upravljanju gospodarstvom pa je proces deetatizacije gotovo zaustavljen *Jedno podruĉje izvan kontrole drţavnog vrha bila je UDBA – sluţba drţavne sigurnosti;tajna policija -> za njeno djelovanje bio zaduţen Aleksandar Ranković (jedan od ĉlanova najuţeg vodstva Partije) – UDBA je namještala svoje ljude u provredna poduzeća itd i PREKO NJIH nadzirala njihov rad! GOSPODARSTVO Forsiranje teške industrije – proizvodnja strojeva – veliki rast te grane Spor rast proizvodnje za osnovne potrebe – stanovništvo u siromaštvu – problem – kako ga riješiti? – napuštanje teške industrije i orijentacija na laku i srednju – poĉetak privredne živosti – porast zaposlenosti – masovni prijelaz stan iz sela u gradove Provredni rast pogodovala i novĉana pomoć iz SAD-a i otvoreno trţište izmeĊu SSSR-a i Yuge – izvoz jugoslavenskih proizvoda Komunalni sustavi su drţavnu vlast poticali na ulaganje u manje ind pogone – tvornice obuće, odjeće, pokućstva itd. -> podizanje standarda Ništa od ovoga nije imalo trajan uĉinak: nastupilo krizno stanje! Postojeći privredni sustav je u suprotnosti s naĉelima samoupravljanja – potrebno je poduzeti mjere za spas zamišljenog sustava – uvoĊenje PRIVREDNE REFORME 1961. Kako bi se riješilo pitanje raspodjele novaca između gospodarskih subjekata i države (jer je većinu zadrţavala drţava što OĈITO nije bilo dobro) – poticanje samoupravljanja i decentralizacije

-

PROBLEM nastao kod realizacije dogovorenih mjera jer se odreĊeni dio vrha bojao zakona slobodnog trţišta i akumilacije izvan drţavne kontrole – taj dio ţeli zaustaviti nastale procese – došlo do podjele iliti dvije koncepcije: 1. oni koji su htjeli saĉuvati birokratki centralizam (Srbi - unitarsitiĉko-centralistiĉka struja + JNA) 2. oni koji su htjeli provesti stvarnu decentralizaciju (Slovenci i Hrvati i njihova teţnja federalizmu) Dakle, ovi prvi (Srbi – unit-centr) se bore protiv deetatizacije jer teţe srpskom hegemonizmu, a boje se da će, ako bi došlo do decentralizacije, izgubiti sva steĉena mjesta u drţavnom vrhu i da neće moći ostvariti svoj hegemonistiĉki plan. *Tito je jako dobro informiran o svim gospodarskim nevoljama i sukobima u drţavnom vrhu (ovaj na nacionalnoj osnovi) pa saziva zajedniĉku sjednicu saveznog i republiĉkog rukovodstva 1962. – procjenjuje da dolazi do političke krize koja prijeti raspadu zemlje – traţi izlaz iz tih sukoba kako ne bi došlo do nekakvog samootcjepljenja nekih zemalja (tipa Srbija) *Predstavnici Hrvatske i Slovenije tvrde da problem nije u republikama nego u federaciji jer ona raspolaţe s 80% svih Y investicija koja ona plasira po republikama, stoga svi poremećaji padaju na njenu stranu, a ne na republike. Dakle uzroci stanja ne mogu biti u republikama jer njihovi fondovi nisu odluĉujući. *Gospodarsko iskorištavanje Hrvatske, a Hrvatska u raspodjeli kapitala prolazi najlošije *Kardelj: ili obnova staljinizma ili put u demokraciju – obrana republika --- veliki sukobi u drţavnom vrhu --- odluĉujuća Titova uloga i stav: on je zakljuĉio da je većina za centralistiĉko-birokratski sustav, a centralistima ga je priklanjala i teţnja da sprijeĉi jaĉanje nacionalizma ALI centralizam je omogućavao prodor jedne nacije što je onemogućavalo samoupravljanje, a on je htio odrţati samoupravljanje -> neodluĉan: odgodio rješenje Osnovni smjer bio je ipak zadrţavanje i jaĉanje samoupravljanja, a ništa o samoupravljanju nije pisalo u ustavu iz 1946, bilo je potrebno napisati novi ustav NOVI USTAV Izglasan na zasjedanju savezne skupštine 1963. Socijalistiĉki sistem u Y zasniva se na slobodi i ravnopravnosti graĊana-proizvoĊaĉa Raspodjela prema radu – rad kao jedino mjerilo ĉovjekova materijalnog i društvenog poloţaja ALI ustav nije osigurao naĉine realizacije gore navedenih stavki SFRJ – Socijalistiĉka Federativna Republika Jugoslavija + socijalistiĉke republike U skupštinu mogu ulaziti radni slojevi koji su grupirani u vijeća Predsjednik (Tito) i premijer (Petar Stambolić) Vlada je bila Savezno izvršno vijeće

*svejedno je sustav samoupravljanja još uvijek bio pod strogom kontrolom Partije PROMJENE U GOSPODARSTVU: industrijalizacija je stala, poljoprivreda nazadovala, seosko stan smanjivalo, zabrana politiĉkog mišljenja RASCJEP u Partijskom vrhu – dolazila do izraţaja višenacionalna struktura zemlje – federalisti vs centralisti Jedini prostor za postupne promjene je pruţala privreda jer se jedino na taj naĉin mogao poboljšati poloţaj federalnih jedinica. NOVA PRIVREDNA REFORMA – ciljevi:

-

Intenzivnije privreĊivanje Brţe povećanje produktivnosti Razvijanje samoupravljanja Porast osobnih dohodaka u odnosu na investicije Poskupljenje uvoza; poticanje izvoza

*Gospodarski ţivot imalo je regulirati trţište, a ne drţava. Trţište treba regulirati cijene. *privreda se mora ravnati po zakonima trţišta, a ne uţeg kruga Partije. – uvoĊenje kapitalistiĉkog naĉina poslovanja, ali bez privatnog vlasništva. ----- pad zaposlenosti, brain-drain... Privreda reforma nailazi na OTPOR (najviše u uni-cen krugovima) Bilo je jako puno kadrova koji su radili suprotno od zacrtanog plana privrede Glavni nositelj otpora: Aleksandar Ranković (tadašnji potpredsjenik) – upravljao je unutarnjim poslovima i bio je vodeći ĉelnik UDBE (a UDBA je praktiĉki kontrolirala cijelo društvo, Partija nad njom nije imala nadzor) Ranković i Tito se poĉinju razilaziti jer R poĉinje provoditi uni-cen politiku – Tito stoga saziva sjednicu Izvršnog komiteta CK SKJ na kojoj je formirano povjerenstvo da provjeri rad UDBE. Nakon što je izvještaj napravljen, odrţan je Brijunski plenum 1966 na kojem je povjerenstvo pročitalo izvještaj: sluţba se potpuno postavila iznad društva od poĉetka samoupravljanja, postala je monopol pojedinca. Nakon toga, plenum je iskljuĉio Rankovića i bagru iz CK i podnijeli su ostavke. Nakon toga ojaĉana republiĉka središta i dolazi do promjene rukovodećih kadrova u Hrvatskoj (Miko Tripalo, Savka, Pero Pirker) – teţe demokratizaciji društva.

-

Problem privredne reforme: ostvarivanje jako teško. Kapital se gomilao u rukama banaka, a poduzeća su ostajala bez sredstava potrebnih da ozdrave. Stagnacija. Velika nezaposlenost – zabrinute mlade generacije – prosvjedi i demonstracije 1968. Predsjeništvo SKJ je mislilo da iza studenstkih demonstracije stoje poraţene snage na Brijunskom plenumu koje tim ĉinom kreću u borbu protiv reforme. Obraćanje Tita studentima – gotovo.

HRVATSKI OTPOR JEZIĈNOJ AGRESIJI Dominacija srpskog jezika Novosadski dogovor – jezik Hrvata i Srba je srpskohrvatski, tj hrvatskosrpski koji ima dva izgovora: ije i e. Hrvatski jezikoslovci se odupiru jeziĉnoj agresiji – Matica hrvatska i Društvo knjiţevnika Hrvatske objavili Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – utvrĊuje se da je hrvatski jezik doveden u neravnopravan poloţaj Miloš Ţanko, potpredsjednik vlade, objavljuje niz ĉlanaka protiv Deklaracije. I sam Tito je rekao da je to noţ u leĊa drţavi. Uhićenja potpisnika Deklaracije (Krleţa primoran dati ostavku, Holjevac udaljen iz CK SKH...)

-

Nacionalni pokret u Hrvatskoj s dva središta: Matica i CK SKH Nacionalni pokret urušava srpski hegemonistiĉki plan pa su odluĉili napasti hrvatsko vodstvo za nacionalizam i separatizam. Istaknut Miloš Ţanko. Ţankovi ĉlanci su bili povod da se hrvatsko vodstvo obraĉuna sa srpskim na desetoj sjednici CK SKH. Polazište za raspravu nije bilo nacionalno pitanje nego društvena reforma gdje se postavila teza da glavni otpor toj reformi pruţa srpsko vodstvo. Ţanko nije prihvatio te zakljuĉke pa je opozvan s funkcije. Matica hrvatska je podrţala te zakljuĉke.

KOSOVSKO PITANJE Kosovo se jako sporo razvijalo od ostalih zemalja, zastupljenost Albanaca u vlasti je bila puno manja od normalne, izloţenost pritisku i diskriminaciji centralistiĉko-uni snaga... Traţe ravnopravnost i autonomiju – otpori sa srpske strane! Vodile su se rasprave o tome jesu li Albanci u Y nacija ili nacionalna manjina. U Prištini dolazi do demonstracija uĉenika i studenata. Neki su traţili punu samostalnost, a neki (pod vodstvom Fadila Hodţe) samo punu ravnopravnost u odnosu na ostale zemlje. REFORMA FEDERACIJE Tito najavio reformu 1970. Sastavio komisiju kojoj je dao zadatak da predloţi reformu. Na ĉelu komisije je stajao Edvard Kardelj. Komisija je predloţila da: Federacija zadrţi samo 3 funkcije: vanjske poslove, obranu i jedinstvenost društvenog ureĊenja Pokrajine trebaju dobiti autonomnost Naznake konfederalizma: paritet ĉlanica federacije u federalnim organima i koncenzus u donošenju federalnih organa 1971. ovi amandmani prihvaćeni i time ozakonili ovu reformu federacije Kriza je svejedno još uvijek tu Unitaristiĉko-centralistiĉke snage, naravno, protiv svega gore navedenog

NATRAG NA HRVATSKI JEZIĈNI POKRET Svi oni gore navedeni amandmani su pruţili dodatnu snagu hrvatskom nacionalnom pokretu – sve je više pripadnika pokreta te se on naziva Hrvatsko proljeće, a glavne vodeće snage pokreta bili su CK SKH, Matica i nova snaga – studentski pokret. CK SKH se razdijelio na dvije struje: 1. Krug oko Vladimira Bakarića koji tvrdi da se masovna euforija treba zaustaviti i onemogućiti joj djelovanje 2. Krug oko Mike Tripala i Savke – zalaţu se za širu demokratizaciju i prijenos saveznog kapitala u ruke proizvoĊaĉa. Njima su se pridruţili i Vjesnik, Školska knjiga, radio i TV. - njihov glavni cilj, dakle – CILJ HRVATSKOG PROLJEĆA bio je konstituiranje države Hrvatske u postojećev jugoslavenskom okviru. - takav cilj izazvao zabrinutost u Srbiji, CG, Vojvodini i BiH. Nerazvijene drţave (Makedonija, CG, BiH), iako su htjele smanjiti velikosrpski pritisak, protivile su se hrvatskoj drţavnosti zbog toga što su strahovale od ukidanja fonda za nerazvijene *Tito je zaustavio nacionalni pokret (pod pritiskom Kardelja i Bakarića). *Pozvao je hrvatsko vodstvo u KaraĊorĊevo i tamo otkazao svoju podršku i osudio njihovu politiku. I ostala vodstva ostalih republika su otkazali podršku i okrivili hrvatsku za jaĉanje nacionalnog pokreta. *smjenjivanje svih onih koji su sudjelovali u pokretu. Matica je zabranjena. Na ĉelo SKH došlo poslušno vodstvo. *Srbi uviĊaju priliku za REVIZIJU programa Partije i nametanje vlastite osnovice. Ţele slomiti samoupravljanje – politika ĉvrste ruke

- U Srbiji zapravo postoji još jedna struja – VEĆINSKA liberalistiĉko-tehnikratske orijentacije – na ĉelu s Markom Nikezićem – uni-cen metode smatraju krajnje konzervativnima – ne prihvaćaju zakljuĉke iz KaraĊorĊeva; zbog toga su njihovi stavovi suprotni onom smjeru utvrĊenom u KaraĊorĊevu – naposljetku podnose ostavke NOVI USTAV 1974. Nametnula se potreba uklanjanja onih odredaba ustava iz 1963 koje nisu bile u skladu s donesenim amandmanima iz 1971. Izmijenjena je struktura Skupštine SFRJ: Sastojala se od 2 vijeća: Vijeće republika i porajina i Saveznog vijeća Uvedeno je kolektivno Predsjedništvo SFRJ, no i dalje ostaje funkcija Predsjednika (Tita) Ojaĉan je suverenitet republika i autonomnih pokrajina ukljuĉujući pravo na samoodreĊenje i samootjepljenje – paradox zbog ugušenog nac.pokreta u HR Ustavom su republike tretirane kao posebne drţave – konfederativna nota ustava NOVA PRAKSA je jaĉala republiĉka središta a slabila moć organa federacije, no Tito je gušio svaku slobodnu rijeĉ.

Tito, Kardelj i Bakarić umiru (1980, 1979, 1982) Kriza postaje sve gora, Yuga se zaduţila za ĉak 20 milijardi dolara u samo 4 godine. (Da sam Tito i ja bih urmla) – privredni slom, inflacija, nezaposlenost Ostaje osmoĉlano predsjeništvo – svake godine drugi ĉlan bio Predsjednik

NEMIRI NA KOSOVU Zapoĉeli studentskim demonstracijama (Priština) – prikljuĉili se i ostali. Zalagali se za Kosovo kao republiku. Nemire ugušila vojska. Kao glavni inicijator nemira proglašena je tajna organizacija pod nazivom Marksističko-lenjinistička partija Albanaca u Jugoslaviji – ţele etniĉki ĉistu albansku republiku u okviru Y federacije, ali s ciljem sjedinjenja s Albanijom na osnovi prava na samootcjepljenje (1974.) Uslijedile su ĉistke proalbanskog pokreta. Dakle, bila je kriza. Donesene su Polazne osnove - program za svladavanje ekonomske krize. Ne treba dirati u temelje postojećeg sustava, već traţiti puteve i sredstva za njihovu realizaciju. Tržište kao uvjet razvoja socijalistiĉkog samoupravljanja. Traţi se da osnovni subjekt u razvoju bude radnik, a ne vladajuće snage. Program se zasniva na društvenom vlasništvu, bez privatnog. NEUSPJELO.

Drţavna politika se našla u procjepu: ili teţiti konfederalizmu ili obnoviti centralizam. S obzirom da Tita više nije bilo, velikosrpske snage su imale veću mogućnost prodora. Sustavno su prodirali u sve partijske i drţavne strukture do najvišeg vrha. Cilj im je razbiti Titovu Y i vratiti unitarsitiĉko-centralistiĉko ureĊenje

pod velikosrpskom dominacijom. Zapoĉeli su sa zahtjevom za reviziju ustava iz 1974. Objavili su Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti u kojemu piše da je srpski narod u teškom poloţaju, opisana je kriza Y, odbijaju se optuţbe da je srpski narod centralistiĉki, iskazuju opasnost za opstanak srpske nacije... Apelira se na ujedinjavanje svih Srba. Podiţu ratniĉku svijest srpskog naroda. Optuţuju HR i SLO za politiĉku i ekonomsku dominaciju, ustaje se protiv ustava iz 1974. Teţište je na stvaranju pokreta koji će onemogućiti HR i SLO dominaciju. Ţele da republike vrate saveznim organima neke nadleţnosti koje su ustavom prenesene na njih (1974) – republike se tome suprotstavile. Praktiĉki nastaje velikosrpski pokret koji je neprijatelje vidio u komunizmu, katolicizmu, islamu... Pokretu se prikljuĉila Pravoslavna crkva i poĉeo se veliĉati Draţa Mihailović. Sve jaĉi utjecaj dobiva Slobodan Milošević koji je na funkciji predsjednika CK SKS. On je zaĉetnik nove, agresivne strategije. Novu politiku poĉeo je provoditi organiziranjem masovnih mitinga ili dogaĊanja naroda. Ţeli ukinuti autonomiju Kosova i Vojvodine. Zapoĉeo je s time. Imao je podršku JNA. Srušio je vladu Vojvodine i postavio novu, sebi potpuno podloţnu.