KARAMAN- RANI SREDNJI VIJEK UVOD Avari su oko 615. godine osvojili Salonu, glavni gard provincije Dalmacije.

Ona je najprije bila rimska, a potom bizantska. Provalom Avara i dolaskom Slavena poetkom 7. stoljea, poinje za Dalmaciju razdoblje srednjeg vijeka. Jo su prilino nerazjanjena prva dva stoljea ivota poganskih Slavena na istonim obalama Jadrana. Tada se romansko stanovnitvo razbjealo po oblinjim otocima i planinama. Dalmaciju moemo pratiti od 2. polovine 8. stoljea kroz povijest. Nakon to je 751. godine izgubio egzarhat u Raveni na zapadnoj obali Jadrana, Bizant je postavio carskog namjesnika u Zadru kako bi odrao svoju poziciju na ovom moru. Zato su i eti nalazi bizantskog zlatnog novca cara Konstantina V. (741.-775.). Stvorene su prilike za restauraciju crkvenog ivota. Ivan Ravenjanin je prenio u Split sijelo nekadanje salonitanske metropole. On je pokopan u mramornom sarkofagu u splitskoj krstionici. On je maknuo poganske kipove iz Dioklecijanove grobnice u Splitu i posvetio je kao katedralu Bl. Djevice i crkvi poklonio srebrni tabernakul za sv. Euharistiju. U arhivu te crkve uva se i Evaneljar iz 2. polovice 8. stoljea. Karlo Veliki je doveo Hrvate poetkom 9. stoljea do prvog okupljanja u vee politike organizacije i do naputanja poganstva. Prvi sauvani povijesno- umjetniki spomenik je Vieslavova krstionica (800. ) koja je ukraena pleterima stajala u Ninu, a od 18 st. se uva u Italiji. 1. GRADITELJSTVO: MALE CRKVICE SLOBODNIH OBLIKA Tu se radi o crkvicama iz vremena hrv. narodnih vladara. One veinom imaju slobodan tlorisni oblik i sasvim su presvoene raznim svodovima i kupolicama kad u Europi prevladavaju uzdune bazilike na 3 broda sa presvoenim drvenim stropom. Graene su primitivnom zidarskom tehnikom od sitnog i nepravilnog kra sa obilnom bukom. Uglavnom imaju jedan brod, a apsida im moe biti obla ili pravokutna. esto se javlja tendencija k centralnoj shemi. Primjeri ovih crkvica mjeanog karaktera su: sv. Barbara u Trogiru, Sv. Petar u Zadru, sv. Luka na Uzdolju, sv. Petar u Riinicama, sv. Luka i sv. Marija u Kotoru... Crkvice centralnog tipa u obliku 6 oblih nia poredanih uokolo u krug su: sv. Trojica u Splitu, sv. Marija u Trogiru i sv. Urula u Zadru. etverolisne su sv. Nikola u Ninu, sv. Kri u Ninu te sv. Vid u Zadru. Longitudinalne graevine na 3 broda su npr. sv. Marta u Biaima, crkva u Koljanima kod Vrlike te sv. Marija od Otoka u Solinu, a brodovi su im podjeljeni etvrtastim zidanim pilonima, a ne stupovima. A sv. Marija u Trogiru i sv. Nedjelja u Zadru imaju krstaste svodove u vrijeme kad to nije bilo poznato u Europi. Crkve na grki kri su sv. Nikola i sv. Eufemija u Splitu. Starohrvatsko se graditeljstvo dijelilo u dvije grupe: 1. malene presvoene crkvice slobodnih i originalnih nacrta 2. monumentalne graevine poput onih u zapadnoj Europi

Najstarijom sauvanom poveljom iz 852. godine knez Trpimir dariva zemlju splitskom nadbiskupu kao zahvalu za posueno srebro kojim je trebalo opremiti crkvu samostana za prve monahe. Prema kamenom fragmentu natpisa, on ih je smjestio u Riinicama izmeu Klisa i Solina. Tu su 1895. i 1908. god. pronaeni ostaci jednobrodne crkve i kameni fragmenti ukraeni starohrvatskim pleterom. Trpimir je za potrebe samostana preuredio i prenamjenio kompleks rimskih zgrada. Druga povelja potjee iz 892. god. od kneza Mutimira u kojoj presuuje spor izmeu ninskog biskupa i splitskog nadbiskupa u Biaima ispred crkve sv. Marte. Sv. Marta je trobrodna bazilika sa mnotvom arhitektonskih dijelova i fragmenata starohrvatskog namjetaja. On smjeta crkvu u 9. stoljee. Naeno je i 6 kamenih nadvratnika s natpisima koji su stajali na ulazima raznih zgrada kneeve rezidencije u Biaima. Splitski kroniar, Toma Arhiakon, svjedoi nam da je hrv. kraljica Jelena dala podii crkve sv. Marije i sv. Stjepana u Solinu s grobnicama hrv. kraljeva. Sv. Marija se nalazi na Gospinom otoku, blizu rjeke Jadro. Oko crkve su otkriveni razni zidovi. U Gradini je otkopana bazilika sv. Petra u kojoj je papinski legat Gebizon 1076. god. okrunio kralja Zvonimira. U toj je crkvi 8 stupova pridravalo sredinju kupolu. Na Muu i kod Benkovca oko iskopina starohrvatskih crkvica naeni su natpisi kneza Branimira. Kod nas postoje i crkvene zgrade koje se veu uz povijesne osobe ili dogaaje iz starohrv. vremena. To je crkva sv. Kria u Ninu upana Godeslava. Podigli su je hrv. majstori nakon pokrtenja Hrvata oko 800- te god. Naalost, namjetaj iz nje je nestao. U crkvi sv. Petra kod Omia je kralj Slavac ( 1074.-1075.) je presudio spor o zemlji izmeu Tugarana i splitskog odlinika Petra Crnog. U stonskom je polju naena crkva sv. Mihajla(1077.-1150.) koja je vana jer je kralj- utemeljitelj crkve prikazan na fresci s krunom na glavi koja je potpuno identina kruni hrv. kralja na reljefu u splitskoj krstionici. Radi: Nae crkvice su rezultat hrvatsko- bizantskiog graditeljskog spoja u Dalmaciji. Monneret de Villad: Namjetaj su u nae crkvice donijeli italski putujui zidarski majstori (magistri comacini). Ivekovi: Razni tlorisni oblici su nastali oponaanjem rimskih spomenika. Sada misli da su rezultat utjecaja Zapada i Bizanta Jeli: Crkve su rezultat hrvatsko-perzijske graditeljske kole koju su po. 6. stoljea na istonu obalu Jadrana donijeli alanski Hrvati. Strzygowski: Podrijetlo starohrv. umjetnosti je u drvenom graditeljstvu pradomovine Hrvata na sjeveru Europe.

Bizantski tipovi crkava su: 1. bazilike na kupolu (sv. Sofija u Solonu) 2.crkve na upisani kri (Nea cara Bazilija I) 3. crkve s kupolom nad oktogonom (Dafni) 4. crkve sa svetitem na trihonos (Atos) No tono takvih nema kod nas.

SV. KRI U NINU Vanjski zid ima oblik jednakokrakog ili grkog kria. On je etverolist, tj. 4 polukupole su se poredale oko sredinje kupole. Te su polukupole izvana zatvorene pravokutnim zidom pa ona dobiva oblik kria makar to nije. Sv. Nikola u Splitu podsjea na snimkama na grki kri, no snimke su netone. Njegova primitivna zidarska tehnika odaje hrv. majstore. Azijski krajevi nisu ostavili trag u duevnom ivotu Dalmacije u Hrvatske ak ni u dekoraciji namjetaja ni u slikarstvu. Ipak je Jeli izradio orjentalnu tezu o podrijetlu starohrv. umjetnosti. Svoju je tezu izgradio na samo jednom spomeniku- sv. Kriu u Ninu. Jeli: Na istonom Jadranu postojala kola kojoj su oznake ugaone trompe i konine kupole, a njih su Alani- Hrvati u 6. stoljeu prenijeli od Perzijanaca iz svoje orjentalne pradomovine. No u to je vrijeme Dalmacija zatrpana Ostrogotima i Bizantom, a ne Perzijom. A i tipina perzijska kupola je konina na trompama koja nije uobiajena za nae crkvice. Poto kod veine crkava kupola nije ni sauvana, i da je koja od njih bila konina mogla je biti samo rezultat razliitih radova naih majstora koji se nisu striktno drali jednog tipa kupole. Iz ostog su razloga kod nas lukovi iskrivljeni i nepravilni. Monumentalne nadsvoene crkve poznaju 2 konstrukcije. Jedna je pandantiv (savrenija, tonija) i trompe (jednostavnija, laka izvedba). Dalmatinski majstori su koristili veinom trompe. Monneret de Villad: Trompe se javljaju u Dalmaciji u 11. stoljeu jer ih prije toga nisu poznavali ni nau uitelji Talijani. Ipak, problem je u tome to se trompe nalaze u hodnicima sv. Donata u Zadru koji se stavlja u 805. godinu. Frey: Pojava trompa je nuna pojava kamenog graevnog materijala u krnoj Dalmaciji. No i Armenija je gradila u kamenu pa ima podjednako i trompe i pandantive.

Strzygowski: Hrvati su nastavili graditi u oblicima na koje su bili navikli u drvetu. Tek je od crkvenog sabora u Splitu godina 925 i 928. god. rimska crkva nametnula uniformne oblike crkvene bazilikalne arhitekture. Karaman misli da su trompe mogle doi iz italskih uzora jer ih u 5. stoljeu ipak ima u krstionici S. Giovanni in Fronte u Napulju, a u 6. u u crkvi San Vitale u Raveni. Ali ipak smatra da se takve primarne konstrukcije mogu spontano javljati u razliitim mjestima i vremenima i da nemoraju nuno biti povezane. U Dalmaciji imamo iz starohrv. vremena imamo 2 tipa arhitekture prema pojavi i podrijetlu svojih oblika. To su: 1. crkvene graevine trobrodnog- bazilikalnog tipa, one su vee i dotjeranije i javljaju se u Dalmaciji tek u 2. pol. 11. stoljea 2. presvoene crkvice slobodnih oblika Glavni problem je kod Strzygowskom u tome to on voli graditi teze na temelju onoga ega vie nema (drvenig crkvica). Najvei dio danas sauvanih potjee iz vremena 16.-19. stoljea i to su seoske crkvice koje su nastale ovisno o kamenim zdanjima, a ne obratno. Strzygowski: Crkva u Gradini u Solinu nastala je na osnovi drvenih crkava u Norvekoj i taj tip naziva tip na 12 jarbola. No tamonji strunjaci tvrde da je taj tip crkve nastao u kasnijem srednjem vijeku pod utjecajem bazilikalnih tipova crkava graenih u kamenu. Osim toga, Hrvati nemaju ouvane ni jedne drvene crkve iz tog razdoblja, za razliku od nekih drugih naroda za koje smo sigurni da su ih gradili. Hrvati su pokrteni oko 800.-te god. i od samog poetka oni su svoje crkve gradili u kamenu. Od kamena su takoer radili i crkveni namjetaj. Iz tog su najranijeg vremena poznate krstionica kneza Vieslava i crkva sv. Kria u Ninu upana Godeslava. Od kamena je graena i crkva sv. Jurja na Putalju koju je 839. god. podigao hrv. knez Mislav, ostaci u Riinicama ispod Klisa, prve naseobine monaha koje je 852. god. pozvao knez Trpimir te ostaci sv. Marte u Bijaima koju spominje povelja kneza Mutimira iz 892. god. Na temelju njih moemo zakljuiti da stari Hrvati nisu crkve gradili od drveta. A s obzirom da su se juni Slaveni odjelili od ostalih oko 600. god., a oko 800.-te su ve bili pokrteni, mogue je da nikad nisu ni gradili poganske hramove. Obrede i rtve su najvjerojatnije obavljali na vrhovima brjegova. Ipak, domovi su im bili izgraeni od drva. Strzygowski: Hrvati su morali napustiti drvenu gradnju u Dalmaciji jer je ona oskudjevala drvom. Ni to nije tono. Vilim Tirski je zapisao da je Dalmacija u to vrijeme obilovala umama, a osim toga, tu je bilo razvijeno gusarenje, to nebi bilo da nije bilo drva za izgradnju brodovlja.

Hrvati su svakako bili pod utjecajem mnogih naroda, no oito ne dovoljno prisno. Jer ipak su samostalno gradili svoje crkve, u razliitim oblicima kako su znali i mogli. Strzygowski smatra da su na sjeveru Europe u prvih 1000 godina nakon Krista postojala 3 podruja drvene gradnje: 1. podruje istone Europe- svi Slaveni, gradnja s vodoravno poloenim brvnima 2. podruje zapadne Europe s gradnjom na kanate (okosnica od drva, sredina ispunjena ilovaom) 3. podruje oko sjevernog mora s gradnjom uspravnih drvenih stupaca tj. gradnjom na jarbole. (Finska i Norveka) Ova su 3 naina uvjetovana klimom, vegetacijom i vrstom stabala. Sv. Donat u Zadru je graen oko 805. god. kada je Zadar bio romanski grad. Skupine graevina sv. Donata, krstionice i katedrale u Zadru podsjeaju Strzygowskog na skupinu graevina na Kristovu grobu u Jeruzalemu i to objanjava tradicijom junih Slavena da hodoaste u Svetu zemlju. Ali s obzirom da su Hrvati pokrteni tek 800. te god, a sv. Donat je izgraen samo 5 god. kasnije, takvo neto nema smisla. On tako postavlja i crkvu sa kupolom nad etvorinom s trompama kao glavni oblik starohrvatskog graditeljstva, iako je jedini takav primjer u Hrvatskoj sv. Kri u Ninu. Starohrvatski su nam majstori ostavili povelik broj kamenih zabata s vrhom na trokut i bazom na polukrug, a jedan imamo jo i danas in situ. To je onaj iz crkve sv. Martina iz 9. st. iznad Porta Aurea Dioklecijanove palae. I dok Strzygowski vezu nalazi u brahmanskom hramu u Aziji, zaboravlja da je isti zabat naen samo 100 metara dalje u peristilu Dioklecijanove palae. Kod nas su uobiajene i kamene pregrade koje su djelile prostor rtvenika od ostalog prostora namjenjenog vjernicima. Strzygowski crkvene graevine na esterolist (sv. Trojica u Splitu, sv. Urula u Zadru, sv. Marija u Trogiru) stavlja u vezu sa slavenskim poganskim hramom iako zna da su oni bili u obliku etvorina s 4 unutarnja potpornja. Karaman je uvjeren da su osobine starohrv. crkvica posljedice umjea i mogunosti lokalnih graditelja i sitnih dimenzija te pomanjkanja jaih utjecaja izvana. Ipak, te malene dimenzije im omoguuju prekriti te crkvice svodom. One su posebna grupa, neovisna o graditeljstvu veih dimenzija na istoku i zapadu i djelo su malo vjetih domaih majstora. Sredita kranskog ivota, Rim, Ravena i Carigrad, pokazuju mali broj crkvenih tipova.

Katalonija ima crkvice manjih dimenzija koje su vrlo rano presvoene, a pokazuju razne tlorisne osnove. U ekoj su u ovo vrijeme popularne crkve sa tlorisom na krug, kri ili pravokutnik. U Engleskoj pak dominira tzv. saksonski period podie male, jednobrodne crkve. KARAMAN O STAROHRVATSKIM CRKVAMA Dakle, male dimenzije, svodovi i neobini tlorisni oblici obiljeje su strarohrv. crkvi. Nadalje, Karaman smatra da razlog njihovu tako ranom presvoenju lei upravo u njihovim malim dimenzijama. Presvoenje crkvi velikih dimenzija realizirano je u Europi tek oko 1100. god. Crkvice o kojima govorimo su one iz ranog srednjeg vijeka, dakle iz razdoblja od 9. do 11. stoljea. Podigli su ih nai hrv. upani, knezovi, kraljevi, biskupi i velikai o emu nam svjedoe natpisi i dokumenti. Gradili su ih domai majstori to je vidljivo u tlorisima i u konstrukciji tih crkvi. Ali ta obiljeja Hrvati nisu donijeli iz svoje pradomovine, nego su ona rezultat pomanjkanja jaeg i odreenijeg utjecaja izvana. Dalmacija je tek sredinom 11. st. prihvatila bazilikalne graevine veih dimenzija. No tek od 15. st. imamo monumentalne crkve presvoene i u najirem brodu. MONUMENTALNO GRADITELJSTVO STAROHRVATSKOG PERIODA U DALMACIJI PO UZORU NA ZAPADNU EUROPU KAROLINKA ROTUNDA SV. DONAT U ZADRU Ova je crkva ranije bila posveena sv. Trojstvu u Zadru. Ime je dobila od zadarskog biskupa Donata koji ju je dao podignuti oko 805. god. da u nju smjesti moi sv. Stoije. To je kruna graevina, iji je sredinji dio bio presvoen kupolom, a okrugli svodovi su presvoeni polucilindrinim svodom. Kupolu je nosilo 6 masivnih zidanih pilona i dva monolitna stupa kroz koje se je pristupalo k svetitu s tri oble apside. Ova crkva pripada karolinkim rotundama. Biskup Donat je naime boravio na dvoru cara Karla Velikog. Poto su je gradili manje vjeti domai majstori, vidljiva je neugledna zidarska tehnika, nepravilnost i netonost mjera i linija te pomanjkanje ukrasa. Upotrebljavane su male ugaone trompice,a lukovi apsida i arkada preli su u oblik konjske potkove. U temelje crkve su ubaeni komadi rimskog stupovlja. Car Konstantin Porfirogenet opisuje ovu crkvu kao stolnu crkvu sv. Stoije u Zadru, te navodi da obiluje starinskim slikarijama na drvetu i mozaicima. Obnovitelj splitsko- solinske metropole, biskup Ivan iz Ravene, u katedralu je pretvorio sauvani mauzolej cara Dioklecijana (oko 780.god.) TROBRODNE BAZILIKALNE GRAEVINE 11. STOLJEA Ranoromaniku trobrodnu baziliku Dalmacija je upoznala zahvaljujui benediktincima iz june Italije. Geslo ovog reda je Ora et labora. Oni su upoznali dalmatinske majstore sa boljom tehnikom gradnje- pravilno klesano kamenje. K nama su donijeli i beneventansko pismo koje se do 13. st. zadralo u naim samostanima i njime je pisala kancelarija hrv. vladara. Njihov su rad i

prvi spomenici slikarstva, tj. najstariji kodeksi u Dalmaciji koji su ukraeni minijaturama. Prva povelja iz 852. god. spominje benediktince i samostan sv. Petra u Riinicama koji je utemeljio knez Trpimir. U 10. st. ovaj red je izgubio na znaajnosti, no ve u 11. st. red je obnovljen strogom reformacijom i radom opata Desiderija (1058.- 1086.). Ureene su crkveno- politike prilike i ustanovljen je vei broj benediktinskih samostana. Strzygowski ovaj pokret stavlja 100 god. prerano i vee ga uz crkvene sabore 925. i 928. god. u Splitu. No to je krivo. Na tim se saborima raspravljalo o eljama romanskih gradia u Dalmaciji da preuzmu vlast nad hrv. narodom i crkvom, to su i uspjeli. U 11. st. hrv. dvor stupa u ue veze sa kulturom i politikom Rima i zapada. U doba kralja Petra Kreimira (1058.-1074.) Split i ostali dalmatinski gradovi postali su integralni dio hrvatske drave, a biskupi podanici hrv. kralja. Osnovane su nove biskupije kao npr. Knin (1040.), Biograd (1060.) i Nin (1075.). SAMOSTANI 1060. god. je kler, plemstvo i puk grada Raba osnovao samostan sv. Petra u Supetarskoj drazi. Iste je godine samostan sv. Ivana Evaneliste u Biogradu na moru dobio od kralja Petra Kreimira kraljevsku slobodu. 1066. god. istu je privilegiju dobio samostan sv. Marije u Zadru. Kraljevski samostan je bio samostan sv. Bartola kod Knina, a kralj Zvonimir je 1076. samostan sv. Grgura na Vrani darovao papinskoj stolici.U 2. polovini 11.st. utemeljen je samostan sv. Petra u Selu u Krilu kao zadubina odlinika iz Splita, Petra Crnog. Samostan sv. Lucije kod Bake na Krku osnovan je u istom razdoblju kao sijelo glagoljaa. enski samostani su sv. Duje u Trogiru, sv. Toma u Biogradu, sv. Andrija u Rabu i sv, Benedikt u Splitu. Jedini do danas u potpunosti ouvan samostan i crkva je onaj sv. Petra u Drazi koji je osnovan 1060. god.

CRKVA SV. PETRA U DRAZI To je jednostavna trobrodna bazilika na stupove s tri polukrune apside i s prostim drvenim krovom. Unutranjost je podjeljena na brodove od po 5 pari stupova. Srednji je brod uzdignut iznaad bonih . To je tip starokranske bazilike (benediktinske). U unutranjosti imamo 3 tipa glavica stupova. Dva tipa oponaaju antikne akantusove glavice, a trei ima niz od 8 uspravnih paomoih listova. Te glavice na slue za datiranjeovih spomenika u ranu romaniku (1050.-1150.).

Odlika benediktinskih samostana je drveni strop. Tu spadaju i crkva Ivana Evaneliste u Rabu te katedrala sv. Marije na Krku (vjerojatno). Ve su i prije, u 9. i 10. st. poznate kod nas trobrodne bazilike. Tako imamo sv. Martu u Bijaima(9.st.), sv. Mariju od Otoka (10. st.) i ruevne crkve u Koljanima kod Vrlike. Ali tek u 2. pol. 11. st. u Hrvatskoj se javljaju trobrodne bazilike sa drvenim stropom u veem broju. CRKVINA Nalazi se kod Biskupije juno od Knina. To je trobrodna crkva, vjerojatno katedrala kninskog biskupa koja je 1078. god. u prisutnosti kralja Zvonimira bila posveena sv. Mariji Djevici. Tu je otkriveno i starohrv. groblje iz poganskog vremena i mnotvo bogatog crkvenog namjetaja i temelji profanih graevina do katedrale. Nin je 1080. god. kao prvo hrv. mjesto okupio crkveni sabor hrvatsko- dalmatinske crkve. Mi imamo dva tipa crkvi: 1. benediktinske trobrodne bazilike sa drvenim krovom 2. male presvoene crkvice slobodnih tlorisnih oblika Starohrv. bazilike u Kninu, Biogradu i Ninu razlikuju se meusobno po broju apsida i smjetaja zvonika. Benediktinske crkve i katedrale u dalmatinskim gradovima uzimaju u ovo vrijeme samo stupove kao potpornje srednjeg broda. Hrvati pak vole zidane pilone. U ranoromanikim crkvama zvonik je kod nas prema italskom uzoru uvijek postavljen odvojeno od same crkve dok je u starohrvatskim bazilikama zvonik bio na proelju crkve i dio crkvene graevine. Zvonici se kod Hrvata javljaju rano. Crkve sv. Marije od Otoka je imala par zvonika u uglovima proelja. To je dosad najstariji poznati primjer para zvonika na crkvenom proelju u srednjevjekovnom graditeljstvu cijele Europe. Zvonik sv. Marije u Zadru je, prema natpisu upisanom u sam zvonik, dao izgraditi hrv.- ugarski kralj Koloman na poetku 12. st.. PLETERNE SKULPTURE STAROHRVATSKOG NAMJETAJA Nae crkve prati karakteristina pleterna plastina dekoracija. To su plosnate skulpture plitkog reljefa koje prekrivaju ravne i neprofilirane povrine crkvenog namjetaja. Motivi nisu prikazi iz Biblije nego lozice, krievi, palmete, rozete, ljiljani, grozdovi, zvijezde, ptice, zvijeri te pletenice koje ponekad prekrivaju cijelu povrinu. Ponekad su motivi bolje izraeni bojanjem. Ovakve dekoracije prekrivaju arkade, ciborije, pilastre, pluteje i pregrade, ali i oltar, krstionicu, sarkofage, pa ak i vrata. Crkveni namjetaj nije previe sauvan pa tako nemamo ni jednu crkvu sa izvornim starohrv. namjetajem. Dosta je dijelova namjetaja kasnije bivalo upotrebljeno za gradnju drugih objekata.

Za izgled ciborija kod nas uglavnom vrijedi pravilo da ga nose 4 arkade koje stoje na 4 stupa i nadviene su etverokutnom ili osmerokutnom piramidom. Ikonostas tj. kamena pregrada je pregrada koja je dijelila svetite namjenjeno oltaru, bogosluju i sveenstvu od ostalog crkvenog prostora namjenjenog vjernicima. U crkvi sv. Marte u Bijaima je stajao ikonostas s trostrukim zabatom i trostrukim pristupom u svetite crkve. U kasno doba starohrv. perioda javljaju se ubli lukovi umjesto trokutnog zabata. Takav je poznat iz crkve sv. Trojice u Splitu i u pregraenoj crkvi sv. Marte u Bijaima iz kraja 12. st.. Uobiajena forma za oltare bila je ona u obliku stola, tj. mense. Amboni su se nalazili samo u veim crkvama. Krstionice su u to doba imale oblik kade za kupanje jer su se ljudi pri krtenju cijelim tijelom uranjali u vodu. U protezisu, tj. u odjeljenom dijelu lijevo od glavnog oltara bio je stol na kojeg su vjernici polagali svoje darove. On je sauvan u sv. Marti u Bijaima. Starokranski zdenac koji je stajao u atrijumu, sada se pretvara u malu kropionicu. Hrvati su jedini od svih Slavena koji su u ranom srednjem vijeku od koristili ukope u sarkofazima to su preuzeli od rimskog svijeta. Nekad su i starije rimske sarkofage koristili za svoj ukop. Poznat nam je ukop odlinika iz 2. pol. 9. st. ija je grobnica izdubljena u rimskim arhitravima. Otkopana je u prostoru predvorja katedrale u Biskupiji. Sarkofag kraljice Jelene je stajao u predvorju crkve na Gospinom otoku u Solinu. NATPISI Poznata nam je krstionica s natpisnim spomenom kneza Vieslava. Ona je u Italiju dospjela u 18. st. iz Nina. Vjerojatno je svjedoila prvim krtenjima hrv. narodnih poglavica oko 800.-te god. Dugi natpis oko kamenice je dao urezati sveenik Ivan, a on velia blagoslov krsta. Natpis kae: Ovo je pobono djelo nainio sveenik Ivan u vrijeme kneza Vieslava, u ast Ivanu Krstitelju da zagovara njega i njegova tienika. Hrvatski upan imenom Godeslav podigao je crkvicu sv. Kria u Ninu i dao postaviti natpis u donjem dijelu nadvratnika na ulazu. Natpis je nespretan, a slova nepravilna. Glasi: upan Godeslav sagradi ovaj dom.. Natpis hrv. upana Pritine u drapnju kod Bribira. Natpis glasi: Knezu Hrvata ....upan Pritina dao je podii crkvicu. Kod samostanske crkve u Riinicama gdje je knez Trpimir 852. god. smjestio prve benediktince naen je ulomak crkvenog ikonostasa na kojem pie: Molite se za kneza Trpimira.

Trpimir ili njegov predhodnik Mislav dao je podignuti u Bijaima crkvu do kneevskog dvora. Sauvao nam se dio ikonostasa na kojem pie da je podignuta kao ispunjenje zavjeta, ali se izlizalo ime kneza. Knez Branimir (879.-892.) je prvi hrv. vladar koji je zavladao Hrvatskom potpuno suvereno neovisan od Franaka i Bizanta. 3 natpisa spominju njegovo ime. 1. Natpis crkve sv. Petra na Gornjem Muu- u vrijeme kneza Branimira, a od upuenja Gospodinova 888. god., 6. indikcije 2. Natip crkve sv. Mihovila u Ninu: u vrijeme gosp. Branimira, kneza Slavena, ja opat Teodebert dao sam podii ovaj oltar na spas svoje due. Ko ovo ita nek se pomoli za mene. 3. Ulomak crkvene pregrade u opotu kod Benkovca- knez Branimir tu sam sebe naziva dux i comes. Ta dvojnost dolazi u 9. st. I na poznatom Evanelijaru s popisom hodoasnika u Akvileju nalaze se imena kneza Branimira i ene Marue. U crkvi sv. Luke na Uzolju se knez Mutimir na natpisu naziva princeps i kae da ju je podigao 895. god. Naziv dux koji u vrijeme 9. st. oznaava vladara ili kneza, u kasnije vrijeme oznaava lana dinastije koji je ve za ivota drugog vladara odreen za prijestolonasljednika ili pak vladara koji u vrijeme natpisa nije jo slubeno okrunjen. Toma Arhiakon nam takoer prenosi da su se krv. vladari tek od Drislava nadalje nazivali kraljevima. U crkvi na Gospinu otoku u Solinu naen je natip grobnice hrv. kraljice Jelene koja je umrla 975. god. Za vrijeme tatarskih provala i poara unitena je kraljiina grobna crkva, a sarkofag je razlomljen. Natpis glasi: Ovdje poiva Jelena, ena kralja Mihajla i majka Stjepana kralja, vladarica. Umrla je 8. 10. u miru. Ovdje je sahranjena 976. god., 4. indikcije....Ona je majka sirotih i zatitnica udovica. Boe, smiluj joj se dui. Dakle, ona je umrla 8.10.975. god, no pokopana je tek 10.3.976. god. To je vjerojatno zbog toga to grobnica nije bila gotova, a to se vidi i iz male veliine sarkofaga koja nam govori da se tijelo ve bilo stisnulo ako je stalo u tako mali sarkofag. Natpise i crkve su postavljali i velikai kao npr. Rastimir, Budimir, Pribimir...Natpisi su na latinskom jeziku to nam dokazuje da je prevladavala latinska liturgija. Do danas jedini sauvan starohrvatski glagoljaki natpis nalazi se na otoku Krku koji je bio sredite i arite glagoljatva. To je ploa u crkvi sv. Lucije u Bakoj na Krku. Ona biljei darivanje zemlje samostanu od strane kralja Zvonimira. To je ujedno i prvi i najstariji spomen hrv. jezika. Spominje opata Driha i Dobrovita i god 1100. Postoje dvije teze o starohrv. pleternim skulpturama:

1. one su produkt i posljedica dolaska Langobarda u Italiju 2. one su rad bizantskih majstora koji su se doselili u Italiju Radi: Skulpture su se pojavile kod Hrvata u vezi s utjecajom i radom bizantskih majstora. Strzygowski: Hrvati su donijeli na jug pleterne skulpture kao svoju davnu batinu i tradiciju ukraavanja praslavenske umjetnosti sjevera, s tim da su prije namjetaj rezbarili u drvu. No takvih motiva na sjeveru nema. Ni italske ni starohrv. pleterne skulpture se ne javljaju u drvetu. Karaman: On se ne priklanja ni langobardskoj ni bizantskoj tezi ve dri da su skulpture proizvod italskog tla koji je nastao u 8. st. u srednjoj i sjevernoj Italiji s regionalnom diferencijacijom opih uvjeta i prilika. On to smatra jer su pleterne skulpture starohrv. crkvica u Dalmaciji oko 800.-te god. identine u stilu i tehnici te izboru i rasporedu motiva onima u Italiji. Za vrijeme seobe naroda javlja se nazadovanje kultura. Prije 1000.-te god. zazire se od prikazivanja ljudskog lika, a reljef opada. Uobiajena je sklonost geometrijskoj stilizaciji plastine dekoracije, a tipini motiv je pleter. Umjetnost je rezultat mnogih faktora i utjecaja. Poetkom srednjeg vijeka Europa je bila pod razliitim utjecajima i kulturama. Glavne su bile struje antike i barbara. Plastina dekoracija Bizanta i Grke je puno oblija i plastinija od one u Dalmaciji i Italiji. Bizantska plastika najvie uzima vegetativne motive, a pleter tek u manjoj mjeri i to u dvoprutastom obliku sa irokim srednjim trakom. Pleteri imaju tu veu vanost tek u 9. i 10. stoljeu. Vizigotska plastina dekoracija podsjea na rovaenje u drvetu i tu nema vidljive pozadine dok je kod Hrvata ornament jasno postavljen kao reljef na plohu. Barbarski pak narodi donose zgusnute pletere koji krase metalne predmete, a karakteristian im je ivotinjski pleter. Lie na nerazrjeivo klupko. Italske i dalmatinske skulpture: pleterne kombinacije su proete smislom za red, mjeru i jasnou. Motiv se uvijek pregledno die iz pozadine, a horror vacui postoji samo donekle. Majstori tu upotrebljavaju tradicionalne motive koje podvrgavaju geometrijsko- linearnoj tendenciji. Ljudska figura nestaje tokom 8. st., a ivotinje poput lavova i pauna su rijetke i gube svoj simboliki smisao. ivotinje su prikazane odjeljeno od pletera, a lozice i vegetabilni motivi poprimaju lik trostrukih prutaka. Pleteri nam se sastoje od tri paralelna, jednako udaljena prutka. Ta trostrukost je ono to dijeli nau i italsku umjetnost od antikne i bizantske dekoracije. Pleteri se kod nas sastoje od dviju usporednih koso usjeenih brazda to ostavlja trostruke otre bridove. Imamo i stalne motive. To su lozice, rozete, palmete, krievi, ptice, zvijeri, zvijezde i ljiljani. Iz svega ovoga Karaman zakljuuje da starohrv. Dalmacija spada u krug italske pleterne plastike s obzirom da s njom ima najvie podudarnosti u 9. i 10. st.

Najstariji poznati spomenik pleterne dekoracije u Italiji je ulomak ciborija u San Giorgio di Valpolicella iz 712. god. , dakle itavo st. prije naih pa je vidljivo da je Italija utjecala na Dalmaciju, a ne obratno. A i u Italiji moemo pratiti razvoj troprutastih pletera korak po korak. U Dalmaciji je poznato vie trokutnih zabata nego u Italiji.

Dva su perioda pleternih skulptura: 1. prijelazni period formiranja pleterne dekoracije u 8. st. (majstori tu jo nisu proveli do kraja proces geometrizacije i linearizacije ukrasa i nisu jo napustili klasini ures astragala i klasine pletenice s kuglicama, glavni motivi su im kosti krievi s ljiljanima i dvostruki SS, imaju vegetabilne motive i pomanjkanje pravilnog rasporeda) 2. zrelost pleternih skulptura na kraju 8. i u drugim stoljeima (ovi motivi iezavaju, vegetabilni motivi idu u pozadinu pred otrobridnim pleterima, jaa osjeaj za pravilan raspored i simetriju, prekrivaju se sve plohe) Ovo je sve vidljivo u Italiji, tako da nam taj razvoj govori da se upravo tu u Italiji razvijala, da nije doneena iz Bizanta ili nekog drugog dijela svijeta. Takva se zrela pojavila kod Hrvata nakon pokrtavanja oko 800.-te god. Sauvana su nam takoer imena majstora (to su takoer ista italska imena, ni jedno bizantsko): Juvintinus, Juvianus, Julianus, Johannes, Stefanus, Martinus, Ursus.... Motiv pletera se razvijao od oponaanje pletenog dna koere, preko kuke kao obrubnog motiva pa do pletera. Pleter je nastao u vrijeme kad je od latinskih uroenika i barbarskih doseljenika nastao talijanski narod. Taj su preuzeti pleter u Hrvatskoj izraivali domai majstori to se vidi u velikom broju naenih pletera. Dvije su mogunosti dolaska italske pleterne plastike na nae podruje. Ili su hrv. velikai u poetku pozivali italske majstore na svoje dvorove ili su nai majstori samo odlazili u Italiju na kolovanje. Vjerojatno je dolazilo i do jednog i do drugog. Hrvati su zaslugom furlanskih margrafa (?) iz Cividalea oko 800.-te doli u dodir i u sklop franake kranske drave Karla Velikog. Od tada se kod nas redaju crkvene grraevine i pleterne skulpture. Misionari iz Akvileje su k nama donijeli kransku vjeru. Pod taj je patrijarhat potpala hrv. crkva i njen biskup koji je imao sijelo u Ninu. A i hrv. su knezovi u 9. st. odlazili na hodoaa u Italiju to je poznato iz Evanelistara. Najstariji hrv. spomenik, Vieslavova krstionica, pokazuje znakove prijelaznog perioda pleterne skulpture kao to su klasini astragal i kuglice u pletenici te profili vijenca. U poetku nema naih znaajnijih varijanata osim cik-cak (sv. Martin u Splitu) motiva ili pletenica (sv. Marija u Kninu) te vee upotrebe trokutno zailjenih zabata te motiva dviju ptica i

lavova u uglovima zabata. Sredinom 11. st. s uvoenjem romanikog graditeljstva u nae krajeve, javljaju se mijeani oblici. Gubi se strogi linearni i plosnati karakter, lagano se vraaju zabaeni ljudski likovi i ikonografski sadraji. Troprutaste pletere zamjenjuju pleteri u dva traka ili pleteri u vie od 3 traka. Javlja se i vea tenja k reljefu, profilirani rubovi i proupljene ogradne ploe. Vie se koriste palmete i ponovno se javljaju kuglice u pletenicama. Motiv ptica koje piju iz kalea kao aluzija na svetu Euharistiju, vraa nam ikonografske i simbolike sadraje. Javljaju se i kapiteli s plastiki izraenim orlom, oni s prikazom poprsja svetaca, i oni s pleternim ukrasom. Crkva sv. Marije u Biskupiji ima mnoge skulpture koje nam pokazuju sve ove navedene motive. Tu je i religiozna narativna plastika s ljudskim likovima. Iz ovog je vremena najvanija starohrv. skulpturna ploa s prikazom hrv. kralja u splitskoj krstionici. Odjeven je u iroki plat i ima krunu na glavi, a sjedi na niskom prijestolju. U lijevoj ruci dri kuglu, a u desnoj kri. Do njega stoji mukarac obuen u tunika, a ispred njega klei bradati ovjek. Radi: To je hrv. kralj Zvonimir na duvanjskom polju, do njega je visoki crkveni dostojanstvenik, a ispod je podanik. Jeli: To je Krist, do njega prvak apostola, a ispred donator spomenika. Karaman: To je vladar, a ne Krist. To je zakljuio prema slici peata kralja Petra Kreimira gdje je na isti nain to prikazano, ioako je peat iz starijeg vremena. Da je to hrvatski vladar vidimo po odjei i po kruni s 3 uhobrana i 3 kriia na vrhu te obui na remenje. Reljef se stavlja u 2. pol. 11. st. Dakle, imamo Tvonimira ili Petra Kreimira koji je ovoj crkvi darovao namjetaj pa je iz tog razloga tu prikazan. Nita ne govori da bi se tu moglo raditi o krunidbi. Pleterne skulpture pomalo prelaze u romaniku umjetnost u 12. st. One se pak uporno odravaju u Dubrovniku i junoj Dalmaciji. 13. st. je doba cvata romanike u dalmatinskim gradovima. Pleterne se skulpture sada javljaju samo u zabaenim selima. Kasni prikaz takvim skulptura imamo u crkvi sv. Marte u Stombatama koju je seljako naselje u Bijaima 1192. god. popravilo i obnovilo. METALNI PREDMETI OTKOPANI U STAROHRVATSKIM GROBOVIMA Metalni i zlatni predmeti su dodavani pokojniku u grob. Kod Hrvata nisu naeni paljevinski grobovi. Oni su ve u pogansko vrijeme prakticirali kosturni nain ukopa. Ukapali su se u obinu zemljanu raku ili u jednostavnu grobnicu obloenu kamenim ploama. Rijetki su nalazi lijepo presvoenih grobnica dostojanstvenika, kao npr. onaj na groblju u Biskupiji kod Knina. Iz kasnijeg perioda neeni su grobovi gdje su pokojnici ukapani jedan povie drugoga. Iz Posavske Hrvatske imamo samo nekoliko starohrv. pleternih skulptura iz Siska. To je vjerojatno u vezi sa sijelom Ljudevita Posavskog u tom mjestu. ini se da su krajevi izvan Dalmacije u ovo vrijeme dizali svoje crkve od drveta.

STAROHRVATSKA GROBLJA U POSAVSKOJ HRVATSKOJ: VELIKA GORICA- niz pravilno poredanih grobova za ratniku generaciju pogana. -eljezni noevi, strelice, bojne sjekire, zemljani lonci i bronani krajevi remena ne mlai od 8. st. -groblja ratarsko- seljakih zajednica iz 11. st.- Bijelo Brdo kod Osijeka, Klotar, Veliki Bukovac i Svinjarevci- pored nakita naeni i srpovi Kameni grobni sarkofazi nisu poznati ni jednom drugom Slavenskom plemenu osim Hrvata. To je kod nas dolo kao posljedica druenja sa italskim stanovnitvom s naih prostora, a ogranieni su samo na dostojanstvenike. Mrtvaci se stavljaju prvo u drveni lijes ili na dasku pa onda u etverokutni grob. Glava je mrtvacu u veini sluajeva bila u zapadnom dijelu groba, tako da je gledao na istok. To je prastari obiaj Slavena. Ruke su bile ispruene uz tijelo ili poloene na trbuh. Sahranjivali su se odjeveni. Tkanina je bila protkana zlatom ili ipkom. Onaj dostojanstvenik iz Biskupije je na sebi jo imao ostatke svilene haljine no ona se raspala u trenutku otvaranja groba. Uz sebe je imao i pozlaene srebrne ostruge.U pogansko doba se mrtvacu pridodavalo orje i orue, lonci i kremen za vatru te hrana i pie kao popudbina. Posude su trbuasta oblika, raene rukom sa valovitim ukrasom i cik-cak motivima. U ustima mrtvaca zna se pronai koji neprobueni novi (znai da nije bio privjesak na vratu pa nekim sluajem doao u usta). Karlo Veliki je 785. god. zabranio sve pogrebne obiaje. Od 800.-te god. se kod Hrvata vie ne nalazi oruje u grobovima. GROBLJE SV. MARIJE U BISKUPIJI Otkopano je 6 grobova juno od bazilike. U grobovima su naeni starohrv. maevvi, noii i ostruge karolinkog tipa, kremeni, tave, posude i zlatni novac Konstantina V. Kopronima (741.775.) u ustima mrtvaca. To su terminus ante quem non. Onaj je dostojanstvenik ukopan kameni sarkofag, u sveanoj haljini, ali bez oruja i posuda, a uz noge su mu bile ostruge s kranskim kriem. Imao je novac cara Vasilija (867.-886.). Iz poganskog je vremena i bogati nalaz u Trilju. Ima zlatni novac cara Konstantina V. (741.775.) te bogati nakit koji se satoji od zlatnog erdana, dva zlatna puceta, 3 para zlatnih naunica razliite veliine, te zlatni prsten sa crvenim zlatnim zrnom. Vjerojatno se radi o eni ili keri hrv. upana iz 2. pol. 8. st. Muarikije iz Trakije, Joradan i Konstantin VII. Porfirogenet pisali su da Slaveni nisu ratniki narod i da zato nemaju oruja. To nije istina jer danas znamo da su Slaveni pljakali, ratovali i prisvajali oruja od drugih naroda. Juni Slaveni su bili naoruani kratkim sulicama i titovima i imali su drvene lukove i male strelice umoene u otrov.

Glavno oruje starohrvatskog vojnika bio je ma. Bio je oblika koji je openito bio proiren u zapadnoj Euuropi u karolinko vrijeme. To je ma s dvosjeklom otricom, kratkom nakrsnicom na balaku i s vrhom drke u oblikuspljotene ili naroskane glavice. Takvi su maevi naeni u Biskupiji kod Knina i Koljana kod Vrlike. Iza 1000.-te god. nakrsnica se produljuje, a u 13. st. drka poprima jajolik oblik. Grobovi u kojima su naeni maevi i sulice pripadali su viem rangu vojnika, dok su oni obini vojnici i dalje bili naoruani sulicama, sjekirama, titovima i strelicama. Luk i sulice su prvotno oruje Slavena. Naeni su ak i buzdovani. ljemovi u rano doba nisu bili poznati Slavenima, ali su ih Hrvati u 8. i 9. st. prihvatili od svojih susjeda. Kod nas su poznata dva ljema naena u Vidu kod Metkovia. To su ljemovi konine forme na provjesla (Spangelhelm). Od bronce su i djelomino pozlaeni. Provjesla su ukraena puniciranjem geometrijskog karaktera, a eoni dijelovi su ukraeni lozicama i zodijskim motivima. Nosile su ih poglavice germanskih plemena i pripadaju ranom srednjem vijeku. Pripadaju 7. st. i radionicama na jugu Europe. S njima su naeni i vrhovi koplja te kariasti oklop. Karaman misli da su ti ljemovi pripadali poglavicama neretljanskih Slavena. Tu su dospjeli pljakom Neretljana u Italiji. Srebrne i bronane ostruge su otkopane u Biskupiji. Datiraju se u 8. ili 9. st. Posebne su zbog rijetkosti takvog nalaza, ne samo kod nas nego i u Europi. Ostruge doseljenih plemena imale su oblik luka s kratkim i otrim iljkom za podbaadanje konja. U ranom srednjem vijeku i u merovinko doba ostruga se privrivala za nogu remenom. Postoje i srebrne pozlaene ostruge djeaka pronaenog u presvoenom grobu ispod kasnije crkve sv. Marije u Biskupiji. Ukraene su rozetama. Samo su Hrvati nosili ostruge na obje noge dok su ostali Slaveni nosili samo na jednoj. Kod ena su u grobu najei nalaz naunice. Imamo naunice u obliku jednostavne kariice, kariice sa 1 ili 3 jagode, kariice s raznim privjescima ili u obliku polumjeseca. Jagode su iskiene, a privjesci esto napravljeni od filigranske ice i zrnaca. Od njih se rade trokuti i grozdoliki privjesci. Naeni su i prsteni od tankog lima, ali i oni masivnije izrade. U okvir se umetalo stakleno zrno. ene su oko vrata nosile erdan napravljen od zrnja dragocjenog metala ili staklene paste. Staklo se dobavljalo trgovinom s Istoka. Metalne su pak ogrlice raene od viestruko pletene metalne ice, slinog oblika kao narukvice. Ogrlice i narukvice su puno rjee u Dalmaciji od ostatka Hrvatske. U Biskupiji kod Knina su pronaene dijademe za glavu. Naeni su i razni privjesci i ploice koje su bile sastavni dio odjee i remenja. Zlatarski predmeti pokazuju nazadak tenike. Taku su npr. naunice u ranije vrijeme jednostavnije i masivnije dok se kasnije javlja sklonost iikavanju i proupljivanju, a lijevanjem se imitiraju raniji oblici izraeni filigranom.

Hrvati su svoje haljine na trupu stezali remenom, dok su fibule veoma rijetke to znai da nisu nosili plat. Plat je bio rezerviran za vie slojeve. Prema naenim reljefima vidljivo je da su mukarci nosili dugu bradu. U Dalmaciji ve prije dolaska Slavena imamo tehniku filigranskih zrnaca i grozdolike privjeske naunica. Samo to je kod Slavena sve to poprimilo jednostavniji i masivniji oblik i izgled. Slaveni su sami izraivali nakit prema stranim uzorcima. Usvojili su i nekoliko tipova antiknih naunica. U popisu zemalja samostana sv. Petra iz 1080. god. spominju se dva hrv. zlatara- Grubiza aurificus i Zura aurificus. to se tie krajeva remenja, tu se radi o metalnim predmetima s ornamentikom keszteljske kulture ( zapad Blatnog jezera). To su bronani lijevani krajevi remenja, jezici i saponi sa uresima masivne lozice i grifa sa borbama zvijeri. Ima i geometrijskog ukrasa. Neki te predmete pripisuju Avarima i Hunima, tj. srednjoazijskoj umjetnosti nomadskih plemena, no to nije tono. Ta umjetnost je periferijska pojava umjetnike grane kojoj je sredite Ugarska. Nositelji kaszteljske kulture su pored Avara svakako Slaveni.

SPOMENICI SLIKARSTVA I UMJETNIKOG OBRTA U STAROHRVATSKO DOBA Spomenici slikarstva su u Dalmaciji jako rijetki. Postoje ostaci bojom dekorirane buke u bazilici sv. Marije u Biskupiji. Jedini sauvani afreski iz vremena hrv. dinastije su oni iz sv. Mihajla u Stonu. Ona je sva freskirana svetakim likovima od poda do stropa. To je djelo domaeg majstora. Za nas je vaan lik kralja , utemeljitelja crkvice koji na glavi ima krunu jednaku kruni hrv. kralja na reljefu splitske krstionice. Sauvano nam je vie crkvenih kodeksa ispisanih na pergameni i ukraenih minijaturama. Najstariji sredovjeni rukopis u Dalmaciji je splitski Evanelistar s kraja 8. st. Napisan je posebnom vrstom poluuncijalnog pisma. Proizvod je lokalne splitske pisarske kole koja se razvila s obnovom crkvenog ivota po 1. nadbiskupu Ivanu Ravenjaninu. Mislilo se da je napisan rukom sv. Dujma i da je sluio kod sveane krunidbe i zakletve kralja Zvonimira 1076. god. u Solinu kad je nadbiskup Lovro bio crkveni primas Dalmacije i Hrvatske. Sloj iluminiranih spomenika predstavlja skup dalmatinskih crkvenih knjiga pisanih beneventanskim pismom i ukraenih iluminiranim inicijalima i slikama u stolu junoitalske benediktinske minijaturske kole. To su kod nas donijeli i rairili benediktunci. U slikama se zamjeuju utjecaji Bizanta. Datiraju se od 7. st. nadalje. Neki od njih su doneseni iz Italije.

Samostan sv. Petra u Selu kojeg je 1064. god. dao podii Splianin Petar Crni imao je u 11. st. 47 takvih kodeksa. U Zagrebu se uva kodeks kojeg je napisao splitski akon Majon. U rimu se uva evanelistar ukraen montekasinskim inicijalima, a pisao ga je monah sv. Nikole na otoku Osoru 1081.-1082. god. On sadri molitvu koja se na Veliku Subotu molila za Papu, bizantskog cara, opata, hrv. kralja....Taj rex noster bio je kralj Zvonimir. Postoje i kodeksi karolinkog pisma. Iliminirani ukras tu odgovara ukrasima sjeverne Italije. Tu spadaju dva kodeksa u franjevakom samostanu konventualaca u ibeniku i jedan u dominikanskom samostanu u Dubrovniku te Passionale martyrum iz 10. st. u metropolitaskoj knjinici u Zagrebu. Veina crkvenog ornata i posua je propalo. U riznici upne crkve u Ninu se uva srebrni kovezi s lopaticom sv. Asela i jo jedan nepoznatog sveca. Oba se datiraju oko 800.-te god. kad su u Nin donesene moi kranskih svetaca iz Franake. DVOROVI U BIJAIMA U TRADICIJI I LITERATURI U Bijaima je knez Trpimir u pratnji svojih dvorjanika i upana 852. god. izdao najstariju hrv. sauvanu povelju. Bijaki su dvorovi naputeni s izumiranjem hrv. narodne dinastije pa su ih ugarski kraljevi darovali Trogiru. Zadnji su dijelovi sravnjeni sa zemljom za turske provale. Isusovac Ferlati koji je napisao Illyricum Sacrum velia Bijae i naziva ih sijelom hrv. knezova i kraljeva. Navodno je i portal katedrale u Trogiru prenesen iz Bijaa. To je remek djelo romanikog stila koje nosi potpis majstora Radovana. ISKOPINE U STOMBRATAMA U BIJAIMA 1902.-1905. U Bijaima je podignuta crkva sv. Marte u 9. st. Pred njenim je vratima knez Mutimir 892. god. izdao svoju povelju. To je trobrodna bazilika izgraena na ruevinama rimskog zaselka. Naeni su brojni zidovi okolnih zgrada (gospodarske zgrade i zgrade samostana sv. Petra od Klobuka), pilastri i pregrade i crkveni namjetaj. Jeli, Ivekovi: To je bio vladalaki dvor 9. st., a ova crkva uope nije crkva sv. Marte. Frey: Ovo je gospodarsko imanje, a ne utvrena rezidencija. Barada: u Bijaima nije nikada bio kneevski dvorac. Danas znamo da to jest crkva sv. Marte jer je na arkadi oltarnog ciborija ispisano :Podignuto u ast sv. Marte. DVOROVI HRVATSKIH VLADARA To nisu kod nas velianstvene palae ni utvreni gradovi. To su sredita veeg i ureenijeg vladareva imanja u kojima su vladari due ili krae vrijeme boravili pri rjeavanju dravnih poslova. U svakom je kraju vladar imao vlastito krunsko imanje. Darovnice nam svjedoe o koliini zemlje kod hrv. vladara. Hrvati su ivot i asti na dvoru uredili prema i uzoru na franaki dvor. Pomanjkanje dravnog inovnikog aparata sililo je vladare da obilaze zemlju. Novca je

nesstajalo zbog obiaja ljudi da izmjenjuju dobara. Hrvatska je tek sredinom 11. st. dola u ui politiki, crkveni i civilizacijski dodir sa europskim zapadom. Male crkvice nepravilnih oblika su nam dokaz da u ranije vrijeme nije bilo jaih utjecaja. No sredinom 11. st. su kod nas utemeljeni brojni benediktinski samostani. Hrvati su poeli dizati trobrodne bazilike bez presvoenog krova. Takav je tip tada bio uobiajen u samostanima u junoj Italiji. 11. st.- katedrala u Biskupiji kod Knina, bazilika u Ninu, katedrala u Biogradu i sv. Petar u Selu ii nabraja hrv. dvorove u Ninu, Klisu, Bijaima, ibeniku i Omiu, a Knin i sv. Martina spominje kao dvorce. Meutiuma, za neko od njih ne postoje dokazi. Klis je bio sredite primorske upe i upni grad. Uvijek se ubrajao u dvorca zbog Trpimirove povelje iz 853. god. Solin je Takoer bio vano sredite. Tu je kraljica Jelena sebi podigla grobnicu, a kraljevskoj dinastiji mauzolej. Tu je bila i crkvica sv. Petra u kojoj je okrunjen Zvonimir. Karaman: u 11. st. dvorovi su bili u Ninu, Biogradu i Kninu. Nin- tu je kralj Petar Kreimir izdao povelju 1069. god. u kojoj pie da tu stoluje. Biograd- kraljevskim gradom ga naziva povelja hrv.- ugarskog kralja Kolomana iz 1102. god. Knin- to je sijelo i prijestolnica kralja Petra. Bijai se u povelji kralja Andrije II. iz 1207. god. spominju kao kraljevsko imanje. Tu su i izdane povelje kneza Trpimira iz 852. (potvruje i daruje zemlju splitskom nadbiskupu) i Mutimira iz 892. god. (dosuuje u sporu izmeu ninskog i splitskog nadbiskupa oko sv. Jurja u Putalju). Crkva sv. Marte imala je prizemni proelni trijem na stupove. Oko nje su se nastavljale druge zgrade i objekti. Neki od zidova pripadali su srednjovjekovnom samostanu. Crkvene zgrade katedrale i krstionice, neko mauzolej i hram palae, sauvale su se do danas, dok su carev dom na jugu i zgrade u sjevernom dijelu propale. U Mirima je na temeljima rimske vile rustike sagraen samostan sv. Petra od Klobuka. U Riinicama je knez Trpimir raniji skup zgrada upotrijebio za samostan. Oko sv. Marte su otkriveni nadvratnici sa 6 raznih zgrada. Oni su dokaz da su zaista oko crkve sv. Marte postojale razne graevine i da je to bila rezidencija hrv. knezova. Oni su za sada jedini pravi ostaci rezidencija hrv. narodnih vladara. Na nekoliko se nadvratnika spominje ime sveenika Gumpertusa i Gratianusa. Oni su vjerojatno ujedno bili i upravitelji imanja. Oblici slova nam daju naslutiti o kojim se razdobljima radi. Te okolne zgrade su vjerojano podignute u 9. st. Sve zajedno je dokaz da su Hrvati koristili kamen u svom graditeljstvu. Dvor se sastoji od skupine zgrada koje su namjenjene obitavanju i potrebama gospodarstva. to se tie povelja, moemo vidjeti da je Trpimir u svojoj pratnji imao puno vie sveenika od Mutimira. Oito je da je u Trpimirovo vrijeme sveenstvo imalo puno znaajniju ulogu.

Kralj Petar Kreimir darovao je 1059. god. samostanu sv. Ivana Evaneliste u Biogradu svoj zemljini posjed u Rogovu. Problematian nam je grad Nin. On je sigurno u 11. st. bio rezidencija hrv. vladara no do sada ostaci nisu naeni. ZADNJA ISKOPAVANJA U OKOLICI SPLITA I SOLINA POD DRUTVOM BIHA ISKOPINE U GRADINI U SOLINU (VJEROJATNA KRUNIDBENA CRKVICA KRALJA ZVONIMIRA Iskapanja su se vodila od 1909. do 1911. god. Osam stupova unutar crkve ini oktogon, dok su 4 stupa postavljena u uglove prostorije. Nije bilo jasno da li se radi os svetitu ili sredinjem dijelu bazilike. Buli:To je bazilika sv. Petra u kojoj je papinski legat Gebizon u listopadu 1076. god. okrunio kralja Zvonimira. Zidine crkvice stoje tik do zidina stare rimske Salone. Naeni su rimski natpisi i arhitektonski elementi od koji su neki bili upotrebljeni i pri gradnji crkve. Apsida lei na dubokim temeljima koji su vjerojatno ostaci neke starije rimske zgrade. Naena je profilirana ploa uzidana u temelj apside, fragmenat pilona i korintski nadglavak pilastra vjerojatno iz 2. st. poslije Krista. Sada kad je crkva otkopana cijela, zna se da se ne radi o bazilici nego o crkvi etvrtastog oblika. Ispred crkve je otkriven plonik od kamenih ploa. Stupovi su izraeni od sivog granita, a svi potjeu od starih rimskih zgrada. Ispred crkve je otkopana zgrada u obliku pravokutnika koja je bila prislonjena na starohrv. crkvu. Taj je prostor sluzio i za pokapanje mrtvaca. Grobovi su bili i oko crkvice. Uglavnom su to jednostavno zazidani grobovi dok jejedan nainjen od velikih kamenih ploa i s kamenim ravnim poklopcem. Postavljen je ravno do ulaznih vrata. Naeni su samo kosturi, nema predmeta. Ova je crkva iz 2. pol. 11. st. Prostor povezan s njom nije iz istog vremena. Zgrada je podignuta u vrijeme kad je crkvica jo uvijek bila u upotrebi. Crkvica je sigurno propala prije 1349. god. kada je splitski nadbiskup na istom mjestu podigao Gradinu. Najvjerojatnije je ona unitena za vrijeme prodora Tatara koji su s osobitim bijesom unitavali kranska groblja, a u Solinu su bili 1242 god. kad su se eljeli doepati hrv.- ugarskog kralja Bele IV. Suvremenik i oevidac tog mongolskog haranja bio je kroniar Toma Arhiakon. Tada je propala i starohrv. crkva na Gospinom Otoku sa grobom kraljice Jelene. Utvrdu Gradinu podie 1349. god. splitski nadbiskup Ugolino de Malabranca tik do rijeke Jadro. To je utvrda trapezoidnog oblika sa ugaonim kulama i prozorima, tipina fortifikacijska gradnja tog vremena. Kasnije je ta utvrda sluila Mleanima u borbi protiv Turaka. Na njoj stoji natpis koji glasi: Kula unitena od Turaka. U vrijeme Napoleona je u njoj bio smjeten odred francuske konjice. U solinskom polju su nam poznate crkve: sv. Petar u Riinicama (spominje je Trpimir u svojoj darovnici iz 852. god.), sv. Marija od Otoka (natpis Jelene koja ju je podigla), sv. Stjepana i Mojsija (grobnice hrv. vladara- Petar Kreimir i drugi), sv. Juraj u Putalju (podignuta 839. god.),

sv. Marta u Bijaima, sv. Petar od Klobuka (samostan iz 12. st.) i sv. Petar u Selu (zadubina Petra Crnog). Da je crkva sv. Petra u kojoj je okrunjen Zvonimir ba u solinskom polju, znamo iz darovnice kralja Petra Kreimira samostanu sv. Stjepana iz 1060. god. On u toj darovnici daje manastiru sv Benedikta prostor za mlin, a to je navodno blizu sv Petra. A da to nije onaj sv. Petar u Riinicama znamo jer tamo nisu naeni mlinovi. U srednjem vijeku su se rijei basilica i ecclesia upotrebljavale bez obzira na veliinu i oblik crkve. Skulpture i kapiteli iz crkve sv. Petra u Gradini nam ukazuju da je crkva iz 2. polovice 11. st. i time je ona ta koja se spominjue u darovnici Petra Kreimira iz 1069. god. i ona u prisezi kralja Zvonimira iz 1076. god. Kapiteli pronaeni u unutranjosti pripadaju tipovima kapitela koji se kod nas javljaju u doba rane romanike. Ona je u Dalmaciju dola sredinom 11. st. Donijeli su ju benediktinski monasi i prenesli je naim majstorima koji su do tada radili u okviru tzv. umjetnosti seobe naroda. Dva kapitela imaju nizove listova akantusa i geometrijske likove, a jedan ima dvostruki red debelih listova. Oni pripadaju vremenu kasne antike. Naime, karakteristika nae rane romanike je da katkad oponaa umjetnost kasne antike. Dakle, neki su stupovi preuzeti iz kasne antike, a neki su iz srednjeg vijeka, no oponaaju kasnu antiku. S druge nam strane skulpturni elementi potvruje vrijeme 2. pol. 11. st. To je vrijeme kasnog stadija pleterne plastike kad su u upotrebi troprutaste pletenice s kuglicama nalik na oko. Takve oi su nam poznate jo iz 8 st., a kod nas je poznat primjer Vieslavove krstionice gdje su one u stanju formiranja. Dakle, crkva sv. Petra u Gradini najvjerojatnije jest crkvica u kojoj je okrunjen kralj Zvonimir, jer se po darovnici i elementima uklapa u to razdoblje, no nemoemo 100% biti sigurni, tako dugo dok ne pronaemo neki natpis na kojem se spominje njegovo ime. KONSTRUKCIJA CRKVE U GRADINI I MILJENJE STRZYGOWSKOG Ova crkva u Gradini spadapo osnovi i konstrukciji u male crkve slobodnih oblika iz vremena hrv. narodne dinastije. U to vrijeme Europom vladaju bazilike- uzdune graevine na tri broda sa drvenim stropovima. Crkva u Gradini ima centralnu tlorisnu osnovu, a raspored stupova ukazuje na postojanje svodova. Vjerojatno je imala i sredinju kupolu. Oble nie su se nalazile u apsidi i uzdunim zidovima crkve. Ta je crkva otkad je podignuta namjenjena sveanim dvorskim i carskim ceremonijama. Strzygowski: Ova ga crkva podsjea na norveke drvene crkve na 12 jarbola. Te crkve imaju oblik pravokutnika kojemu se krov podrava na jednom ili vie supova koji su poput jarbola nasaeni na drvene podnice.I krov je bio graen po naelima brodogradnje, a zabati krova se dovravaju zmajskim glavicama. Takve graevine, sauvane u Norvekoj potjeu nam iz 12 st., ali on misli da je takav oblik postojao i ranije kod poganskih hramova. Takvo je miljenje u protivnosti sa miljenjima norvekih arheologa. Oni smatraju da su crkve na jarbole nastale pod utjecajem kranskih bazilika. Druga stvar je da nama nisu poznate nikakve norveke crkve u podruju slavenske gradnje sa drvima. Osim toga, crkve na jarbole unutra imaju oblik pravokutnika i drveni strop, dok crkva u Gradini ima oktogon i kupolu.

ISKOPAVANJA SV. KUZME I DAMJANA U GOMILICI U Katel- Gomilici su naeni ostaci starih zidova i ranijih rimskih nalaza pa se mislilo da se radi o dijelu rimske vile rustike. Okoli sv. Kuzme i Damjana je zemljite koje se zove Pustica i koje je kralj Zvonimir prema povelji iz 1078. god. darovao duvnama sv. Benedikta u Splitu. Duvne su sredinom 12. st. podigle crkvicu sv. Kuzme i Damjana i uz nju gospodarske zgrade to im je dopustio nadbiskup Gaudije. U crkvi se nalaze 2 osmerokutna stupa s kapitelima u obliku kocke dok su donji dijelovi oblo sklesani. Takvi su kapiteli karakteristini za ranu romaniku. Ta se crkva 1. put spominje u povelji iz 1172. god. Odmah do gospodarskih zgrada oko crkve, naeni su ostaci stare vile rustike i to turnjanica za ulje. To se zna jer su pronaene i kotice maslina. Iz tog su vremena pronaeni i komadi opeka (neki sa igom Solonatis) te komadii mozainog poda. IMANJE DUVNA KOD SV. KUZME I DAMJANA I PITANJE FALSIFIKATA DAROVNICA KRALJA ZVONIMIRA I STJEPANA Tu se javlja pitanje da li su povelje izdane od kralja Zvonimira 1078. i kralja Stjepana iz 1089. kojima darivaju zemljite Pustice splitskim duvnama falsifikati. To je pitanje pokrenuo Viktor Novak lankom u Strena Bulicana 1924. god. Na temelju paleografskih i diplomatikih analiza tih darovnica on je doao do spoznaje da su to falsifikati koje je napravio splitski notar Sabacije po nalogu duvna sv. Benedikta u drugoj polovici 12. st. Tome nalazi potvrdu i u popisu zemalja duvna iz 1119. god. gdje se ovo zeljite ne spominje. No ufflay i Nagy smatraju da su povelje prilino oteene te da se ne spominju ni neka zemljita koja su u to vrijeme sigurna bila pod vlau duvna. Novak je takoer paleografskom analizom doao do zakljuka da je vrijeme nastanka povelje svakako iza 1119. god. Karaman se tome miljenju priklanja i jo dodaje da je na popisu svjedoka popisa zemalja naveden Sabacije Tiveri koji se na drugim mjestima spominje u 1144. i 1145. god., a u to su vrijeme duvne ve gradile crkvu sv. Kuzme i Damjana. GROBNICE HRV. KRALJEVA- PITANJE UBIKACIJE SV. STJEPANA U SOLINU O toj nam crkvi pie Toma Arhiakon. Navodno je kralj Zvonimir na crkvenom saboru u Ninu 1080. god. na molbu splitskog nadbiskupa vratio splitskoj crkvi crkvice sv. Stjepana i sv. Marije u Solinu koje je hrv. kraljica Jelena u svoje vrijeme podigla i navodno dala za sva vremena splitsskoj crkvi. One su prvobitno povjerene monasima koji su tamo vrili bogosluje u ast kraljevima. Spominje se da je kralj Petar Kreimir u atriju crkve sv. Stjepana uz mnoge druge nae kraljeve i kraljice. Potvrda tim rijeima Tome Arhiakona bilo je otkrie sarkofaga kraljice Jelene u crkvi sv. Marije od Otoka (1898.). esto se ovaj sv. Stjepan mijeao sa splitskim samostanom sv. Stjepana u kojem je pokopan sinovac Petra Kreimira, kralj Stjepan III (1089.1090.). SV. MOJSIJE U SOLINU

Ova se crkva nalazi na vrhu iznad vrela Jadra. To je ipak jo uvijek nedokazana ubikacija Jelia. Karaman misli da je isprva zaista postojala samo jedna crkva sv. Stjepana i Mojsija no i on se slae da se kasnije u dokumentima spominju dvije, sv. Stjepana i ona sv. Mojsija. Vjerojatno je za kralja Zvonimira crkva sv. Stjepana sa svojim posjedom prela kao benificij u posjed splitske crkve. Kapelica sv. Mojsiju je sagraena u 12. st. To se sve vidi po tome to Toma Arhiakon njih u 13. st. prepoznaje kao dvije odvojene crkve. UPLJA CRKVA U SOLINU Ta crkva lei u blizini Jadna na SI Gospina Otoka. Dobila je taj naziv jer Dalmatinci tako nazivaju stare zidine koje stre iz zemlje. Karta splitske okolice od Camuccija iz 1571. god. govori nam da je tu zaista bila crkva, no ne spominje joj ime. SV. STJEPAN U SOLINU NA GOSPINOM OTOKU Dugo se tragalo za ovim hrv. kraljevskim mauzolejom. On se spominje u dokumentu iz 1397. god. kao susjedna crkva crkvi sv. Marije. Crkva sv. Marije imala je 2 zvonika na uglovima zapadnog proelja. To je zasad najstariji poznati primjer takvog tipa proelja. Uoeno je i postojanje kapelice, ispod dananje crkve sv. Marije.Iskapanje je vodio Dyggve. No to nije bila kapelica, nego ostaci ranije crkve posveene Bl. Dj. Mariji. Naene su i grobnice, ali iz mnogo kasnijeg vremena. Karaman smatra da je vjerojatno da je sv. Marija upravo ta starija crkva iskopana ispod dananje crkve sv. Marije, a da je crkva sv. Stjepana ustvari ta u kojoj se nalazi jelenin sarkofag. No tako neto e moi razjasniti samo fragmenat nekog natpisa.