Usmena knjievnost: najstariji, najdugotrajniji oblik, stvarana je jezinim medijem; usmenost je neto to nije fiksirano tekstom, poetika (naini

sastavljanja knj. djela) usmene i pismene knjievnosti je razliita; usmena knjievnost pripada verbalnom folkloru, ivi dok vri neku funkciju. Nazivi: Usmena knjievnost osip !ekez, govori o poetici knjievnosti, daje inform.o nainu stvaranja i prenoenja, ne daje nikakvu vrijednosnu ocjenu Narodna knjievnost taj termin prvi upotrijebio ". de "ontein, #$. st. %narodna poezija& , 'erder ga u #(. st. preuzima, koristi i termin %narodna pjesma&; termin narodna daje knji. krivu poruku da je autor kolektiv (narod), a ne pojedinac Folklor taj termin vee se uz )illiama *+omasa, #,. st.; problem ideja da je autor kolektiv, pod folklor podrazumjeva se i usmena i du+ovno blago Utonulo kulturno blago -rnold 'ausler, knjievnost nastala u viim, obrazovnim slojevima, po tome narod nije reproduktivan, nije tvorac ve. samo reproducira; govori o visokoj (nefolklornoj, pisanoj) i niskoj ( folklorna, usmena) knjievnosti Seljaka, tradicionalna, puka knjievnost neto staro manje vrijedno, anonimna, nije usmena

!njievnost je umjetnost rijei (sposobnost nekoga da rijeima neto uini, uradi). "oe se izraziti na / naina0 pismom1pisana; govorom1usmena. 2espismenost (agrafija) faza kad nema pisma i informacije se njime preteito ne prenose. -li sve su pisane vrednote ostale sauvane za+valjuju.i bespismenoj agrafiskoj ili predajnoj kulturi. 3smenost, odnosno predaja (lat. traditio, 1a) autentino i pouzdano uva odre4ena informacije; moe i+ uvati dugovjeno.

Odnos usmene i pisane knjievnosti: 5 obiljeja usmene i pisane knjievnosti0 knjievnost 6 prostor, lokaliet 6 razliita poetika veze mogu biti dvojake0 a) prikupljanje i komentiranje b) citiranost intertekstni dijalog0 citatno u0 iluminativnom 1 (renesansa) citat ima vaniji status od samoga teksta; tu4i citirani tekstovi kao riznica7gradi se knji. kanon

ilustrativnom 1 (avangarda), kult. tradicija nije kao riznica vrijedna ponaanja; citat je ravnopravan tekstu ili vaniji od predloka, autor eli tekst predstaviti vrjednijim od citata7rui se knji. kanon) a) inkorporiranim primjerima (uvrtavanje knjievnog djela u tekst) b) 8pisanjem na narodnu9 (stil i tema usmene knjievnosti) !ekez uoio ! "aze povijesnog suodnosa u# i p# knj.; / razdoblja0 agrafijsko i grafijsko #) agrafijsko do poetka pismenosti postoji samo usmena knjievnost /) grafijsko razdoblje do /.svijet. rata0 supostoje usmena i pisana knj., prevladava usmena 5) od / svjetskog rata do ovamo preteno pisana Funkcije u knjievnosti: a) estetska ponekad je varijanta bolja od ar+etipa b) odgojna c) spoznajna d) zabavljaka :primarna pojavnost izvo4enje, izvedba, performanca; djelo ivi dok vri funkciju $erbalni "olklor: %# &akobson i '# (ogativjov (#,/,.)0 uspore4uju folklorno djelo s pojmovima0 langue )jezik* +parole )govor* (;. de <aussure) u djelu Folklor kao naroit oblik stvaralatva0 parole, pisano djelo; nije unaprijed dano, podrazumijeva individualnu kreaciju; da bi se spasilo mora se zapisati langue, "olklorno djelo, izvanpersonalno, dano nezavisno od izvo4aa; postoji kao potencija, mogu.nost usmenoknjievne komunikacije Usmena knjievnost kao dio verbalnog "olklora: =aokret amerike kole )-an (en,.mos*: Folklor treba istraivati onako kako on postoji kao komunikacijski proces ne bi trebalo, smatra on, teorijski razdvajati procese i stvari (pripovijedanje i priu0 prianje > pria) djelo (folklor) ne smijemo promatrati drugaije od onoga kako postoji .merika /nova "olkloristika0 (neofolkloristika)0 istie gotovo iskljuivo folklor u procesu izvedbe (performacije, komunikacije), pitanja tradicije je manje zanimaju (geneza teksta) !rajnji doseg vidljiv u djelu ?oberta -. @eorgesa0 Od studija narodnih pripovjedaka do studija pripovijedanja (1976.): pripovijedanje, prema njemu, fiktivna predodba

osnovana na pretpostavci kao da se u asu pripovijedanja priop.uje neki fenomen koji postoji ve. otprije.

.lan -undes /1ekstura, tekst i kontekst0 #,$A., sama usmenost nije dovoljna za razlikovanje folklornog od nefolklornog teksta; 5 razine folklora0 a) *ekstura jezino izraajna sredstva teksta (inonacija, rima, stil), bitni elementi neverbalne komunikacije (didaskalije) b) *ekst ono to se kazuje, struktura kompozicije (sie) c) !ontekst moe se oitati iz teksta, unutar njega se ostvaruju narodni obiaji i ivot, presudan je li neto knjievno djelo ili nije 1ekstura )jezino izraavanje*: intonacija, naglasci, onomatopeja, visina glasa, stilske figure, rima (Bundes). 2en1-mos teksturu smatra nainom intepretiranja (ritmiki govor, recitativ, napjev, glazbena pratnja), a 'eda ason0 teksturu vidi kao gramtiku strukturu uz prozodisjke crte i sitl na razini reenice ili sti+a te to dopunjuju dramatizacijom teksture0 intepretiranje glasom, glazbom, mimikom 1ekst )kazivanje ili pjevanje*: pojedine verzije prie, poslovice, pjesme i dr.)0 struktura kompozicije, siea, sadraja 2ontekst: drutvena situacija u kojoj se ostvaruje folklorni tekst (utjee na uobliavanje teksta0 sastav publike, situacija, obred, obiaj i sl. te teksture) analizom teksta dobiva se folklorna struktura (struktura kompozicije, siea, sadraja), a analizom teksture dobiva se jezina struktura (jezinostilska) -naliza na razini konteksta nije mogu.a bez promatranja izvedbe (odnosno sudjelovanja u njoj), kao ni dijela teksture (mimka, geste i sl.) 1

2arakteristike usmenoknjievne komunikacije:

a) 2aziva, interpretator (onaj tko daje informacije) (poiljatelj) on nije autor, tekst moe mijenjati, ne smije iznevjeriti oekivanja publike, svaka interpretacija ujedno i nova reprodukcija, djelomino nova kreacija (!. C. Distov)

b) 1ekst, djelo )poruka* nije fiksiran pismom, nema materijalnu fiksiranost c) 'ublika )primatelj* zajednica, recipijent; komunik. se odvija neposredno, spontano * sudionici: pjeva, kaziva, interpretator ---publika, recipijent, zajednica

.utor, recipijent, kaziva:

.utor talentirani stvaralac, stvara knjievno djelo koje je polazite, struktura i cilj. do njega ne moemo do.i u usmenoj knjievnosti, anonimna knjievnost, mora se podrediti masi i sluati ono to oni ele, nadaren ovjek koji je stvorio djelo tj. daroviti pojedinac za rijei koji pripada nekoj kulturi, knjievnost se nazivala i narodnom, ali narod nije svaralac. 'rimatelj 1 recipijent, trae autora, skupina ljudi koja pripada istom kulturolokom krugu, ele da djelo zadovolji nji+ove esencijalne potrebe, prima djelo kako ona eli, ima vrst stav, trai ono to izraava nji+ov pogled na svijet. ?oman akobson navodi pojam %preventivna cenzura& 1 za+tjev recipijenata (da bi sluali moraju biti zadovoljene nji+ove potrebe) to je preutni dogovor izme4u primatelja i autora (cenzuriraju ono to za nji+ nema funkciju i djelo pada u zaborav ), to gui stvaralaku kreativnost i originalnost. 2aziva nije autor, stvara varijante ili inaice nekog teksta u usmenoj knjievnosti, moe dodavati ili oduzimati onoliko koliko mu publika dozvoljava, osje.aj zajednice i kazivaa se podudara, publika je uvijek aktivna, aktivno sudjeluje, moe u svakom trenutku postati novi stvaralac tj. kaziva ako dobro poznaje tekst, stil i ritam, ne smije iznevjeriti oekivanja publike, svaka interpretacija je ujedno i nova reprodukcija.

3zvedba i zapis:
3zvedba )per"ormansa* primarna pojavnost usmene knjievnosti u odre4enim ivotnim prilikama, u ivoj komunikaciji, verbalni folklor izraen rijeima, sudionici su precizirani, izvedba je dinamina kategorija, vremenom se troi i postaje neuporabljiva (spaava je zapis), djelo u izvedbama traje dok ima neku funkciju. Ezvedbe pokazuju pravu vrijednost ive komunikacije i djela koja se ostvaruju na dobroj vezi izme4u autora i njegova primaoca. Ezvedba izotruje vrijednost djela. <ve dok djelo ivi u izvo4enju,odnosno dok traje u izvedbama, vri funkciju. !ad je vie ne vri, nastaje zaborav. Ba ne do4e do zaborava, nastaje zapis1verbalni folklor izraen rijeima (narodna umjetnost).

4apis spaava izvedbu od propasti i zaborava, %pismo lijek za pam.enje&, njime uvamo ono to bi kao usmeno moglo nestati. =apisom spaavamo, oblikujemo neto ako je nestalo usmene komunikacije. Fpr. za vrijeme romantizma najvie se zapisivala usmena knjievnost 1uoila se vrijednost narodne kulture i ogledalo se u stvaralaki du+ naroda. !ad se zapie, postane zapisana knjievnost; tada se moe struno obraditi. !ad je zapisana ve.ina, moe se vriti i tipologizacija (2otica0 lirika, epika1u sti+u i u prozi, narodne drame, retoriki oblici, mali sitni oblici) i klasifikacija. 3 zapisima pojedinana duevnost postaje poop.ena.

Usmeno 5 komunikacijski lanac:

kaziva 5 djelo 5 recipijent )narod, zajednica* ne smije postojati buka recipijent moe postati i kaziva ako dobro poznaje tekst, stil, ritam i stvaraoci i primaoci moraju dobro vladati terminima

.r6etip i varijanta )inaica*:

.r6etip praoblik s obzrom na dijakroniju, prvi put dovreno djelo (oikotip srodan tip s obzirom na sinkroniju) .r6etip je lijepo sroeno djelo, prvi put dovreno djelo (praoblik). !ad ono do4e me4u recipijente, oni ga mogu nepromijenjeno izvoditi dalje, ali onda nastaju promjene pa se takvo djelo zove inaica6varijanta (za jedan i+ motiv ili djelo moe biti bezbroj). 3smena knji. ivi u varijantama. 2ez obzira na to je li ar+etip ili varijanta, djelo ivi, ali samo dok vri neku funkciju. E na estetskoj razini varijanta nekad moe biti bolja od ar+etipa. 3 primarnoj je pojavnosti usmena knjievnost izvedba6performacija. 3zvedbe pokazuju pravu vrijednost ive komunikacije i djela koja se ostvaruju na dobroj vezi izme4u autora i njegova primaoca. Ezvedba izotruje vrijednost djela. <ve dok djelo ivi u izvo4enju,odnosno dok traje u izvedbama, vri funkciju. !ad je vie ne vri, nastaje zaborav. Ba ne do4e do zaborava, nastaje zapis1verbalni folklor izraen rijeima (narodna umjetnost). 4apisom spaavamo, oblikujemo neto ako je nestalo usmene komunikacije. Fpr. za vrijeme romantizma mnogo se zapisivalo1uoila se vrijednost narodne kulture i ogledalo se u stvaralaki du+ naroda. !ad se zapie, postane zapisana knjievnost; tada se moe struno obraditi. !ad je zapisana ve.ina, moe se vriti i tipologizacija (2otica0 lirika, epika1u sti+u i u prozi, narodne drame, retoriki oblici, mali sitni oblici) i klasifikacija. 3 zapisima pojedinana duevnost postaje poop.ena. $arijanta bezbroj varijanti (inaica) istog djela, nastaju uslijed izvedbe ve. nastali+ djela, kada ar+etip do4e do primaoca tada ga

on prenosi dalje i nastaju promjene; estetski gledano, ponekad je varijanta bolja od ar+etipa

Formula,

posjedovati stanovit broj vrsti+ leksiki+ jedinica, rijei. ;ormula je grupa rijei koja se redovito uporabljuje u istim okolnostima, standardizirana frazeoloka formulacija. <tvaraoc i primaoc raspolae formulom, postoje situacije koje se uvijek opisuju preko formule, mogu se me+aniki koristiti, formulativnost osigurava stabilnost; najmanja jedinica koja se ponavlja jest stalni epitet (npr. sinje more). ;ormule>zajedniko mjesto, topos, stereotip, klie. <tanoviti se motivi oblikuju rijeima (npr. u bajci Bilo jednom...). -li mora postojati i doza originalnosti kako bi se privukli recipijenti. ;ormulativno se danas najvie izraava u nar. poslovicama i izrekama. Sc6mas0 uzastopno i viekratno ponavljanje isti+ rijei u odre4enoj situaciji; 'arr70 skupina rijei koja se redovito rabi u danim uvjetima. 8# 9avelock kae da je to pamtljivi jezik koji po+ranjuje motive, uvar je drutvenoga pam.enja, standardizirana je frazeoloka formulacija (>izriaj)>topos, kliej :anrovi usmene knjievnosti: #. /. 5. A. #. /. 5. A. J. ;aja 5 (okovi Stulli Goezija0 lirske i epske pjesme Groza0 pripovijetke, predaje i legende 3smeno knjievna drama <itni oblici0 poslovica fraza, basna, kletva, vic &osip 2ekez

"ormulativan0 da bi se djelo zapamtilo, moramo

Hirske pjesme0 balade, romance, tualice Ipske pjesme0 junake i nejunake (mitoloke, religiozne, narativne) Gripovijetke0 bajke, basne, legende, predaje, anegdote Brame ?etorika0 zdravice, basne (zaklinjanja, egzorcizmi), brojalice, brzalice, rugalice, +vale $. <itni oblici (mikrostrukture)0 poslovica i zagonetka Stipe (otica, podjela lirske pjesme:

#. Cezane uz ovjeka i ljudski ivot (djeije p., uspavanke, balade, romance, ljubavne, refleksivne)

/. Kdnos ovjeka prema svijetu oko njega (religiozne, prigodne, mitoloke, zaviajne, o domovini (vile0 nebeske, umske, vodene)

<irika
lirska pjesma je govorna tvorevina ostvarena bilo kojim jezikom, kojim ovjek izraava razliita stanja, osje.aje i poticaje narodna lirska pjesma dravnoga je postanka lirika je fiksirana sti+om0 predvladava osmerac i deseterac motivski raspon lirski+ pjesama protee se od koljevke do groba ( od uspavanki do tubalica) <. 2otica i+ dijeli na pjesme koje se tiu ovjeka (djeije, aljive, uspavanke,ljubavne, romance, balade) i na pjesme koje govore o odnosu ovjeka prema svijetu oko sebe (religiozne, mitoloke, zaviajne...) obu+va.ala je sva podruja ljudskog ivota, pjesme u izvo4enju nemaju naslova, a u zapisima je to obino prvi sti+ ili sintagma iz pjesme jezik je biran, probran, narodni jezik, naje.e izvodile ene 5 vrste lirski+ narodni+ pjesama0 balada, romanca i bugar.ica0

%omanca:

manja pjesnika pripovijest, ponekad minijaturna, a ponekad s razvijenom naracijom, pa tako moe postati od lirske pjesme lirsko 1 epski oblik. ?omanca je cijelim svojim narativnim tijekom vedra, iva i razdragana. 2atinjena iz srednjeg vijeka kad se poelo pisati na romanskim jezicima pjevale o slutnjama, enjama, ovjekovim preokupacijama imaju malu fabulu koja je unaprijed lirski odre4ena, iskazuju us+i.eno stanje fabularnost daje lirski senzibilitet, priica je naje.e dijaloka(lirsko pulsiranje) teme0 igra kola, ljepote, brina djevojka motivi0 ljubav i ljepota (tjelesna, duevna, pejzana) sve je metaforizirano, figurativno, +iperbolizirano otkriva sadraje socijalne naravi, ljepota krajolika, pejsaa... pojedinano postaje poop.eno, osje.a se kao vlastita du+ovna svera

(alade:

manja pjesnika pripovijest, ponekad minijaturna, a ponekad s razvijenom naracijom, pa tako moe postati od lirske pjesme lirsko 1 epski oblik. 2alada privodi naraciju traginu zavretku. - sve pjesme elegijskog, tunog, sjetnog, melankoninog raspoloenja u svim situacijama - naje.a tema0 smrt zbog neostvarene ljubavi (socijalno uvjetovano), stradanja u obitelji, majka, ma.e+a, prisilna vjenanja, okamenjeni svatovi - ne mora se radit o fizikom nestanku, moe i o psi+ikom npr. vojniki ivot (vojnik u gori) (ugar ice: nema i+ nijedan drugi slavenski narod, osim 'rvata

pjesme dugoga sti+a to su nam i+ u zapisima od #J. do #L. stolje.a sauvali nai stariji pjesnici zovemo bugar.icama (bugariti 1 melankolino pjevati). =a nji+ je karakteristian dugi sti+, naje.e petnaesterac i esnaesterac, ali raspon ide od trinaesterca do devetnaesterca, pa ak i duljeg sti+a. 3 pravilu nakon svakog drugog sti+a slijedi pripjev, e.e u estercu negoli u sedmercu. Gredmet obradbe su unutranji sadraji koji uvjetuju organizaciju teksta i privode ga estetici traginog. !ad eventualno i uslijede odstupanja od traginog poantiranja, bugar.ica ne naputa psi+oloke podatke, niti iznevjerava ugo4aj otunoga. Fjena kompozicija je usmjerena isticanju pojedinani+, duboko unutarnji+ ljudski+, obino priro4eni+ i iracionalni+ stanja i postupaka. <ti+, ritam, pripjev, melankolija izvo4enja osnovna su svojstva bugar.ice kojaje odre4uju kao izrazito lirsku pjesmu. Kna se, dodue zna posluiti i fabulom, ali jedino zato da bi izabrane motive psi+oloki to vjetije iznijansirala i istaknula. Grve bugartice zabiljeili su0 Getar 'ektorovi. u svom ?ibanju i ribarskom prigovaranju #JJJ (!raljevi. "arko i brat mu -ndrija, ?adosav <iverinac i vojvoda Clasko), . 2arakovi. u Cili <lovinki #$#A ("ajka "argarita), ban G. =rinski... glagol bugariti tuno pjevati pjesme dugog sti+a (#J erac i #$ erac) zapisano i+ #M( ((L i+ objavio 2altazar 2ogii.) motivi0 sredinji ljudski sadraji osnovna se svojstva bugar.ice oituju izrazito lirskima nakon svakog dugog sti+a slijedi pripjev ($ erac ili L erac) linosti i teme bugartice potiu iz povijesne narodne predaje ("arko !raljevi.)

;ajka ;argarita; =adar, zapisana u Cili <lovinki pisana #J ercem s cenzurom nakon sedmog sloga jedinstvena zbog ponavljanja osnovnog sti+a epiteti u sintagmama0 stara majka, arko sunce, rni gavran

dijalog vile (svedena na ljudsku razinu) i "ajke "argarite (dinaminost) kontrast0 crno bijelo, vila gavran

(ugar ice0 *amnovanje vojvode auka "ajka "argarita Gopijevka ?adi.a Cukojevi.a 'rimjeri lirski6 pjesama0 Gaji, buji u zla.anoj bei @rem jo spati !ralj -lbus !olo igra, kolo igra Bivojka je pokraj gore stala

uraj Nigori. je #AL(. na latinskom jeziku naveo J vani+ tipova, odnos no motiva lirike0 tualjke6naricaljke, svatovske pjesme, ljubavne pjesme mladei, pjesme uz rad1poslenike pjesme, pjesme u kolu. Kn je napisao i prvu otisnutu knjigu (inkunabulu) u 'rvata (#A((.)0 *ri knjige elegija i rimski+ pjesama *emeljni poticaji za nastanak lirike su0 iz imanentnog antropolokog obzora; du+ovno i materijalno naslje4e; potpuni priklon kr.anskoj i europskoj tradiciji Farodna lirska pjesma ima najvaniju temu ljubavi, a zatim ljepote kao takve; bazira se na jakim osje.ajima. Faje.i je deseterac, ali nar. se pjesnik najbolje koristi osmercem. Esti se sti+ovi lake pamte. 3 zapisima ima najvie lirski+ pjesama. Far. lirska pjesma drevnog je postanka; pojavila se u =a sti+ je potrebno umije.e, to je norma koja se morala svladati da bi se moglo oitovati. Gra+rvatska6poganska du+ovnost u +rv. usmenoj knji najranijoj fazi ljudske du+ovnosti kada je rijeima trebalo kazati neko snano duevno stanje Gostoje / segmenta0 vile i bogovi6boice Ksobne preokupacije naje.a su tema lirski+ pjesma, zatim prigodne pjesme (npr. godinji+ doba) prirodnog (kalendar, blagdani) ili ljudskog ivota. / su znaajne teme narodnog pjesnitva0 primjerena romancama i baladama (to su najvanije skupine). / su is+odita pjesnitva0 ovjek i njegov ivot (djeje, uspavanke, aljive,svadbene, ljubavne, obiteljske pj., balade, romance) te odnos ovjeka prema svemu oko sebe (vjerske, mitoloke, prigodne, zaviajne, domoljubne, povijesne pj.). Gostoji i sklonost prema figurativnosti1to je sav onaj ukrasni sklop figura i tropa te svega ukrasnoga. Cana je i slikovitost1 u slici se nar. pjesnik izraava ikoniki. !ao i u cjelokupnoj usmenoj knji., nema privilegirana6nadre4enog jezika; svaki na lokalni, mjesni govor i govor pojednica u odre4enoj sredini pretendiraju biti pjesnikim govorom. Go tematici mogu biti sakralne pjesme, vezane uz Evanjske krijesove, o krajoliku6pejzau, domoljublju, rodoljublju, kolendice1o kolendanjima iz Grimorja, vesele pjesme, dvosti+ovane1be.arci, gange. Klinko Belorko najve.i je poznavatelj +rv. nar. poezije.

8pske pjesme (epos > govor, pripovijedanje o doga4aju, junaku,

vremenu i prostoru) *ip epskog pjevanja odre4en je povijesnim, nacionalnim, jezinim i drugim razlozima. Fajpoznatiji epovi su0 2abilonaca (oko #(MM. stare ere) Ip o @ilgameu, u Fijemaca Gjesma o Fibelungima, nastala oko #/MM. godine i mnogi drugi kod ostali+ naroda. =a nau se epsku pjesmu mislilo da nije starija od #J. stolje.a jer je tematski vezana za povijesnu prisutnost *uraka u naim krajevima. -li, tipino epske postupke poznaju ve. srednjovjekovni tekstovi. Ipska pjesma polazi od povijesne zbilje (nadir i prisutnost *uraka) i transformira je u umjetniku istinu. *u njezinu osobinu nazivamo epskom objektivno u. =a razliku od lirske, epsku pjesmu ne moemo zamisliti bez fabule ni bez likova. Ipskomu tekstu u pravilu ekspoziciju (uvodni dio) tvori ili invokacija, zazivanje nadnaravni+ sila, ili slavenska antiteza. *aj se stilski postupak sastoji u tomu to se upitnoj tezi ili 1 ili suprotstavlja antitetiki odgovor niti 1 niti, da bi zatim uslijedio afirmativni odgovor ve. (nego), ime je kaziva uvodno izazvao pozornost publike i odma+ preao na opis epskog zbivanja. Fakon to je kaziva gotovo izravno preao na sam doga4aj, epska zbivanja bivaju razvijana i razgranata brojnim digresijama, sporednim epskim scenama i epskim likovima, epskim epizodama, usporavanjem narativnog tijeka (epska retardacija) to sve skupa ini tzv. epsku opirnost. 'aralelizam kao postupak u oblikovanju epskog teksta tako4er je vrlo est. ?ije je o doslovnom ponavljanju pojedini+ dijelova teksta. Ipski je dijalog tako4er dio te+nike rijeima. Caan element u oblikovanju su epske "ormule koje su uestale. Kne mogu biti od jedne jedine rijei. *o je takozvani stalni epitet 1 pridjev, ponekad i imenica, koji se uvijek dodaje istomu pojmu kao njegovo nerazdvojno obiljeje0 grlo je stalno bijelo, sluga je stalno vjeran, oruje je stalno svijetlo. Faje.i je sti6 epske poezije tzv. epski deseterac, takture AO$, s iznimkom manjega broja pjesama ispjevani+ u osmercu. Ksmerac je pak tipian sti+ lirskoga pjesnitva. epska retardacija0

Gostupak kojim se usporava pripovijedanje i pozornost itatelja zadrava na opisima, dijalozima te sporednim i umetnutim radnjama s temeljnom pretpostavkom da je okosnica fabule uglavnom poznata. Faje.a su sredstva epske retardacije0 digresija, epizoda (umetci, dodaci), produeni dijalog, opirni opis i ponavljanje. usmene lirske pjesme prikazuju doga4aje i likove u vremenu i prostoru autor0 nadareni pojedinac iz naroda sti+ je asimetrini deseterac (AO$)

pjevaju o nekom doga4aju koji je znaajan za mjesnu ili nacionalnu povijest sudionici epske usmene komunikacije su stvaralac, izvo4a i sluatelj epska objekivnost, epska plastinost i epsko ponavljanje epska objektivnost0 inpersonalno promatranje (5.l.) lieno stava, neutralno promatranje epska plastinost0 ivo, 5B, kao da je pred vama epsko ponavljanje0 beskrajne formule, epsko granino s ponavljanjem traju sve dok imaju fukciju, te funkcije se kroz vremenski period izmjenjuju epska pjesma je govorila o onom to je narod +tio znati odisejski motiv u pjesmama najdua +rvatska epska narodna pjesma (#$5J si+ova) %Grimorac Elija i enini prosci& ( E. dio Elijada, EE. Kdiseja)

Slinosti epske pjesme i usmene prie0 likovi, radnja, opisi, junaci epski junak (povijesna linost) s naglaenim epskim osobinama, bori se za dobro itave zajednice, a u prii se junak bori za osobnu preokupaciju. Op a obiljeja epskog pjesnitva )'# 'avlii *: #. narativnost eli se prikazati cjelina zbivanja, epski tekst sadrava fabulu /. opirno izlaganje opirno se opisuju likovi, akcije, prepreke 5. tenja za izbjegavanjem napetosti ve. se na poetku najavljuje o emu .e se govoriti A. iscrpno pripovijedanje smatra se da je sve vano za junaka vano i za zajednicu -# -uki prema tematskom kriteriju razlikuje: &unake pjesme 1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111 Ne, junake pjesme tema borbe 1 ljubavne - +ajduko uskoke pjesme (doza funkcionalnosti) 1 obiteljske - povijesne pjesme s bitnim povijesnim doga4ajem 1 svakodnevni ivot - suvremeni povijesni doga4aj 1 stereotipan motiv0 otmice ena, bijeg, enidba 1 povij. doga4aj o kojem se pjeva mora biti prepoznat kao vaan za zajednicu kojoj se obra.a 1 unutar epske pjesme odraavaju se osobine zajednice kojoj se obra.a 1 vrednovanje i kriteriji0 duina, tematika, narativnost, funkcija u zajednici -

11

1 uvodni dio ekspozicija > invokacija (zazivanje nadnaravni+ sila ili slavenska antiteza0 upitna teza ili ili, antitetiki odgovor niti niti, afirmativni odgovor ve. (nego) 1 paralelizam0 ponavljanje pojedini+ segmenata u tekstu 1 epski dijalog0 tzv. borba rijeima ostvaruje se0 a) pismom b) uljiv razgovor 1 u svim epskim pjesmama imamo definirana mjesta radnje naje.e su im. lokaliteta istinita 1 epska te6nika0 podrazumjeva uvod (ekspozicija), in medias res, razgranata zbivanja, digresije, retardacije, opise, epizode > epska opirnost 1 tema koja predvladava u +rv. knjievnosti0 odnos prema Osmanlijama 'rimjeri epski6 pjesama0 <mrt "ijata *omi.a =emljani. <tipan 2itka na !rbavskom polju =rinjski i ;rankopan -sanaginica 'odjela epski6 pjesama: Fejunake narativne pjesme0 nije dominantna tema borbe to su0 religiozne, pustolovne, pjesme koje preuzimaju emu svakodnevnice (obiteljske, ljubavne)

Gjesme bajke0 fabule preuzete iz bajki Fovelistike pjesme0 # ili / lika (vrlo mali broj) radnja0 nadnaravna, fantastina, stravina u njima se ne odvija neto sudbonosno za zajednicu ogranieno pripovijedanje doga4aja

! poticaja za stvaranje poezije )lirike i epike*: #. /. 5. prirodna potreba ovjeka da svoje osje.aje pretoi u pjesmu du+ovna dobra prenose se s koljena na koljeno priklon kr.anskoj i europskoj tradiciji Getrisov zbornik uraj Nigori. donosi puno zapisa

12

3vo Senjanin: Govijesni lik, jedan od najve.i+ uskoki+ vo4a, u dokumentima zabiljeen kao Evan Clatkovi., a ivio je na prijelazu iz #$1og na #(1o st., bio je na dobrom glasu, vie puta utamnien, nekoliko puta mu je ucijenjena glava, posoje opisi njegovog bijega, bijeg vojnika iz tamnice stereotipni motiv u epskim pjesmama, #$#/. osu4en na smrt. ;ijat 1omi : 'rvatska povijesna linost poznat kao vo4a +ajduka, koji su se borili protiv turske vlasti za vrijeme Ksmanskog carstva, prvi je tiskani i objavljeni podatak o "ijatovu podrijetlu kod fra ;ilipa @rabovca, epska pjesma se prema povijesti ponaa selektivno, uzima samo neke detalje, "ijat *omi. ne postoji u povijesnim spisima. :!arakter junaka (<mrt "ijata *omi.a)0 "ijat *omi. +rv, je nacionalni junak (kult se razvijao tijekom /. svj. rata), nosilac je glavni+ uloga u pjesmama +rv. usmene poezije; mistini je pov. lik, vo4a +ajduka. ?ano je ostao bez roditelja (tragina sudbina) i ot+ranio ga je stric, pa je otiao begu !opi.u. <tereotipan motiv0 +rabra pogibija junaka. "urata je pukom pogodio u srce jer mu je +tio odsje.i glavu (<uzica kadija +tio mu je pokositi livadu abuka). "ijat se odmetnuo u +ajduke i poduzimao +arake po+ode po 2i' (zarobljavali su bogate turske trgovce ili neke dostojanstvenike te traili otkupninu ili zamjenu za svog zarobljenog druga; robu, novac i oruje djelili su sirotinji); titio je siromane i pomagao im. 'rabro je i zamijenio bega !opi.a i otiao k -rapu koji je provodio nasilje1 pogubio ga je sabljom. !opi. mu je tada i darovao livadu abuka. Fa "ijatovom grobu pie0 8Ga ja odo+ trait pravde u bogaze i tijesne klance97istie se +ajduki poziv i traenje pravde, ispravak nepravde; +rabrost, junatvo. Dasno se borio za ouvanje osobnog i narodnog dostojanstva. <tereotipni sie0 osveta kao ispunjenje junakove zada.e; uzak krug tema ("ijat se bori za pravdu i dostojanstvo). "ijat je simbol junatva i borbe za ouvanje dostojanstva, simbol je traenja pravde. *ragina smrt1izdao ga je kum Elija 2obovev, ubio ga je !lianin -rap i odsjekao glavu, ali osvetila im se "ijatova druina. "ijat0 odluan, +rabar, odvaan, milosrdan, pomae slabijima, borac za pravdu i ouvanje dostojanstva, dostojanstven, sklon riskiranju vlastita ivota to ga je na kraju i kotalo glave, junak.

Narodne prie:
umjesto termina pria pripovijetka (". 2okovi. <ulli), oba termina ukljuuju sve oblike narodnog pripovijedanja bajke, predaje, legende, basne, anegdote, prie iz ivota O prispodobe, uspomene (memorabile), sluajevi (kazusi) nae su se narodne prie poele kasno zapisivati, do #,.st. nema nita zapisano one su jedne od vaniji+ ljudski+ potreba, ona rjeava pojedine dru. Grobleme u prii se junak bavi vlastitim karakteristikama, a u epu se bori za zajednicu ako je fabula razgranata legendarna pripovijetka

13

Farodnu priu ine svi oblici usmenog pripovijedanja, na teorijskoj razini predstavljaju 8praforme pripovijedanja91 povijesni razvoj op.e kategorije prip. Griu ini jezik, kaziva, tradicija, kontekst u kojem se ostvaruje. *o su nar. bajke, predaje, legende, basne, anegdote, vicevi, prie iz ivota; prispidobe, uspomene6memorabilia, aluajevi6kazusi (kazmistika), suvremene +agiografije1 opisi i pripovijedanje sluajeva kojima se eli dati mo. nekome tko se beatificira. ". Iliade u djelu Sveto i profano (ajka: najdulji prozni narativni oblik ;# <ut6i0 & 2ajka je preteito jednostavna narodna pria koja izdiferencirano, sublimirano i sre4eno prikazuje bitne aspekte ljudske egzistencije.& ; %Iuropska bajka&, nema ni jednog knj.anra koji je toiko srodan kod svi+ naroda (osim poslovica), bajka pokriva temeljno ljudsko razmiljanje o svemu $# 'ropp0 % "orfologija bajke& 1 kae da je bajka najvanija i najsigurnija vrsta ljudskog pripovijedanja o ovjeku o za ovjeka, utemeljio je preko stotinu pria iz -fanasjev djela i pronaao 5# razliitu funkciju likova0 junak, lani junak, protivnik, pomo.nik, darivatelj, poiljatelj, kraljevna6i. struktuirane su oko junakove pustolovine (tema putovanja) trokratno ponavljanje neki+ situacija (gradacija), formulaini po. i zavreci svretak uvijek na strani pozitivnog, dobrog, ljudskog socijalna dimenzija u prvom planu, irok spektar motiva

<truktura bajke je sloena. Gripovijedanje je jednosmjerno, bez digresija, dodatni+ epizoda, retardacija i slinog. <ve je svedeno na akciju kojom likovi streme stanovitom cilju, svladavaju.i usput brojne prepreke. -pstra+iranost stvarnosti inae je poetiko svojstvo usmene knjievnosti, samo to je ono u bajci maksimalno provedeno. *akva apstra+iranost zbilje trai i likove prividno nestvarne0 zmajeve, vile,4avole, su4enice Ga to omogu.uje retrogradnu primjenu na mnotvo analogni+ ivotni+ predodaba. "aP Hut+i eur. je prouavatelj nar. prip. oblika, a posebno bajki (djelo Europska ajka). =amijetio je srodnost bajkoviti+ struktura eur. naroda1kategorije bajke su sline, nema nijednog knji. oblika koji je toliko srodan (osim poslovica u znaenjskom smislu), ali zadravaju neku mjesnu specifinost (mjesni govor). 2ajka nevjerojatno puno pokriva temeljno ljudsko razmiljanje o svemu; to je razmiljanje pretoeno u priu1pria je u kulturi antropologijski izrazita (potreba ovjeka da priom kae neto o ljudskoj potrebi). edna finska kola bajki pokuava bajke klasificirati na tematskoj razini, pokreta je -rne. <t. *+ompson je oblikovao indeks motiva (mali+ tematski+ jedinica) iz najve.eg broja bajki cijeloga svijeta, ima i+ preko AMMMM1pomau onima koji usporedno prouavaju bajke.

14

2ettel+eim0 dijete u odrastanju moe pomo.u bajki savladati edipovske komplekse. Hikovi sa ivotinjskim obiljejima upu.uju na mitologiju (skup mitova); neto je od nje sauvano u folkloru (on ne stvara mitologiju, ali je izvrsno uva). 2ajka je najstarija forma pripovijedanja, ali sa zamijenjenim ulogama1 ovjek, kao neto antropomorfno, postaje jedini akter doga4anja (umjesto bo. bi.a i nadnaravni+ sila). ?uski sakuplja nar. pria -sanasjev sredinom je #,. st. otisnuo oko #JM ruski+ nar. bajkoviti+ struktura, koje je kroatizirala E. 2rli.1"aurani., s lijepom literarizacijom. narodna bajka: (@rimm, #L#M.,njem.nar.bajke) najblia je mitu uva prastanje bolje no bilo ta drugo, dugovjena pokazuje se snaga ovjeka, ustrojena da odgovara ovjeku nema milosti, vaan lik je majka; antipod majke je ma.e+a nae bajke rjeavaju probleme svoga okruja (socijalna dimenzija), nisu izgubile mitsko is+odite, imaju irok spektar motiva, fantastini+ situacija kroz koje prolaze, zavravaju gozbom i svadbom, imaju puno nedostataka0 labava kompozicija, nemotivirana mjesta, preskakanje iz #.plana u /., slabe dijaloke dionice, nedovoljna motivacijska snaga razni+ epizoda Grimjeri0 Gopelju+a zavalju+a, Bivojka lubenica, Bevet bra.e vukova, !raljeva k.i vjetica, =mija mladoenja $ladimir 'ropp, /;or"ologija bajke0 Fajve.i doprinos na definiranju narativa dao je ruski znanstvenik i "olklorist $ladimir 'ropp, njegova knjiga =;or"ologija bajke> premda napisana davne #,/L. jo i danas slui kao temelj u razumijevanju i prouavanju narativa, tj. teorija povezani+ s njime (uloga junaka i junakinja, struktura radnje...). Eznimni doprinos je u tome to u toj knjizi Gropp navodi 5# funkciju likova u naraciji. Ksnova za stvaranje te s+eme bile su mu ruske narodne prie i bajke. -li ta podjela moe posluiti za analizu vecine narativni+ sadraja. ?edoslijed funkcija je bitan. Qanr bajki je izrazito raznolik potrebno i+ je klasificirati. Fo tu se javljaju problemi0 nedostaje materijala, tj. bajke ba i nisu prouavane te nepostojanje metode kojom bi se sve bajke mogle kvantitativno i kvalitativno razvrstati. Fajprije potrebno napraviti analizu da bi se neto uop.e moglo svrstati u grupe jer prouavanje je osnova svakog klasificiranja. <vrstati bajke na iste tipove nemogu.e je jer se one

15

me4usobno isprepli.u. "orfologija je opis prie prema njezinim dijelovima i odnosima dijelova me4usobno te dijelova prema cjelini. 'ropp istice da sve bajke povezuju: #. stalni, nepromjenjivi elementi bajke, tj. funkcije likova. Kni ine osnovu svake bajke /. broj funkcija likova u bajci koji je ogranien 5. redoslijed funkcija u bajci koji je uvijek isti A. sve bajke imaju strukturu istog tipa Gropp razlikuje dvije vrste +eroja0 oni koji trae neto i oni koji su rtve (moraju napustiti dom da bi se borili protiv zlikovaca). 3 niti jednoj bajci se ta dva tipa junaka ne pojavljuju se zajedno. 2itnu ulogu u bajkama imaju i pomo.nici (ljudi, ivotinje, magino oruje). Ksnova svake bajke je sukob dobra i zla, mi znamo da .e dobro pobijediti samo je pitanje na koji nain. Desta motivacija junaka u bajci je i romantina ljubav. unak spaava princezu u koju je zaljubljen. =likovci su vecinom prikazani kao stari i ogoreni likovi. 2ajci daje status kao teorijskog modela literarne literature, za njega je bajka najvanija i najsigurnija vrsta ljudskog prippovjedanja; pronaao je 5# funkciju likova1stereotipno. 3 +rv. bajkama najvanija je tema put, a usputno i ono to se doga4a (fantastine zgode) je najvanije, vani su i akteri, tj. junaci bajke (ljudi najnieg statusa), protivnik je popust nesavladive sile; svretak je uvijek na strani dobra, pozitivnog, ljudskog, a i svadba, vjenanje ili neka dobra gozba (na kraju autor progovara kako je i on sudjelovao). 3 prvom je planu socijalna dimenzija bajki. Hikovi nisu profilirani svojim znaajkama (ne znaju se imena likova, samo nji+ov izgled, npr. lijepa princeza); likovi ne pripadaju uvijek kraljevskom svijetu; bajka ne poiva na doivljaju nego na doga4aju. Fjezini nedostaci su0 labava kompozicija, mnogo nemotivirani+ mjesta, preskakivanje iz jednog plana u drugi, slabe dijaloke dionice, nedovoljna motivacijska snaga razni+ epizoda; ali imaju vrlo irok spektar motiva i fantastini+ situacija. Bobar dio bajki moe imati i mitsko is+odite6uporite7tematika pobjedila vrijeme (mitsko vrijeme i prostor). 2ajka kao narodna pria koja se predaje izrasta i mitsku predaju1bolje je sauvala drevno obiljeje, pojavljuju se kratki fabulati o neemu to se isplatilo priati. *o moe biti i oblik kronikata1o pov. doga4aju (o kojem se zna iz drugi+ sustava, npr. dokumenata), a ako prialac unosi i dio sebe1memorat (prepoznato mjesno oitovanje). Bakle, 5 su mogu.nosti prianja0 fabulat, kronulat i memorat. Stereotipni oblici klasini obrasci bajki0 strukturirane oko junakove pustolovine1dana kroz naje.i motiv6temu putovanja; trokratno ponavljanje neke situacije sve do razrjeenja1ide po gradaciji; poeci formulativni (2io6la jednom...), kao i zavreci (Qivjeli su sretno do kraja ivota.) u kojima su vjenanja ili gozba kao nagrada junaku; kaziva i sam sudjelovao i to doivio, iako je svjestan da to nije istinito. 3kratko o stalnim funkcijama likova0 odlazak junaka od ku.e na putovanje gdje nailazi na razliite prepreke (razliite epizode); na poetku mu se daje neka zabrana koju junak kri; nedostatak neega nekome od likova, a junak dobiva 16

zadatak prona.i taj nedostatak; na putu se javlja i jai protivnik, ali bajka ima pozitivan zavretak1pobje4uje slabiji junak, uz pomo.nika (darivatelj arobnog predmeta1vrsta materija, arobni i svakidanji predmet, ali moe ga imati i protivnik); svladavanje protivnika do izvrenja zadatka; junak dobiva vanu nagradu; esto vra.anje na poetak (dvosmjeran put)1 povratak ku.i (opet se mogu javiti protivnici). ( tipova likova0 junak, lani junak, junakov pomo.nik, protivnik, darivatelj, poiljatelj, kraljevna6kraljevi.. bajka i predaja: ( u velikom dijelu se podudaraju) kod bajke kaziva ne vjeruje u istinitost onoga to govori, a kod predaje vjeruje > formula vjerodostojnosti predaja je jednostavnija stilom i kompozicijom od bajke

?(ajka i predaja Kbiljeja narodne bajke su0 epizodnost1razvija usporedno prie; izostanak didaktinosti1cilj joj nije pouavati; jasna struktura; mijeanje fikcije i zbilje1 stvarni i nestvarni svijet nisu odvojeni; pripovjeda ne vjeruje u istinito kazivanje o neemu o emu govori (u predaji je obratno). 3 istinitosti postoje formule vjerodostojnosti (Duo sam... Gria se...). Gredaja je znatno jednostavnija od bajke (istinom i formom1kompozicijski); sudar svakodnevnog i neobinog tematizira se u njoj i dolazi do mijeanja fikcije i zbilje7doza fantastinosti. -li u bajci je to zajedniki svijet, a u predaji postoji granica0sablasno, fikcionalno (mitoloki, demonoloki likovi) vs. zbiljsko. :Gredaja je bliska legendi po motivima, ali razlika je u tome to se legende odnose na povijesne ili svetake linosti i rije je o biblijskoj tematici (sveci i nji+ova udesa)1fantastino, tj. udesno. 'redaja: narodna )povijesna*: prenosi neku informaciju, znanje, sadraj koji je utemeljen na stvarnim doga4ajima, govori o istini koja je lokalno, mjesno odre4ena mitska: opisuje neto mitsko demonoloko (4avao, vjetice, i sl.mitska bi.a) etioloka: objanjavaju na koji nain neto nastaje, npr. podrijetlo imena nekog mjesta predaja i legenda (predaja koja eli biti konkretna po neemu):

. 3 njima i dalje prevladavaju elementi nadrealnog, ali je ve. prisutna i konkretnija gra4a s povijesnim i zemljopisnim podacima, istaknutim 17

pojedincima, svecima, neobinim ivotinjama, imenima gradova, naselja i sl. Hegende i predaje tumae uzroke kulturnim i +istorijskim pojavama. *o pak uvjetuje plono nizanje gradiva, pa izostaju narativni zaplet,kulminacija i rasplet. 1 u predaji sudar svakodnevnog i neuobiajenog, moe imati legendarni+ motiva, ali legende se uglavnom odnose na biblijsku tematiku i tako4er sadravaju dio fantastinog 1 legenda bi trebala biti kra.a od predaje0 svetake teme, ve.i stupanj fantastinog i udesnog, vezane uz gradnju crkava <egenda: lat. prie koje se moraju priati, odnosno sluati predaja koja eli biti konkretna po neemu, udesno u predajama dovodi do legendi jer su pune uda, mora postojati isprofiliran tip udotvorca motivirana 2iblijom, napajaju se udima (nad bole.u, prirodom) i +agiografijom vano je kako je obra4eno i stilizirano udo zanimljive su vjerske legende (udesa 2B", Evana !apistranskoga)

(asne: prie o ivotinjama, biljkama, mit. bi.ima koja djeluju kao ljudi, ponaaju se kao ljudi 2asne su usmenoknjievne pripovijetke o ivotinjama, rje4e o stvarima. Fjezina je specifinost u tomu to su nosioci radnje ivotinjski likovi, preko koji+ se,posredno dakle, prikazuju ljudski karakteri. !ompozicijsko joj je sredstvo iskljuivo dijalog. !onkretizacija je naje.e didaktina, ali i parabolina. 3pravo parabolinost ini basnu atipodom bajci. Izop rob koji je izvrsno priao ali nije i+ zapisivao ezopovski govor govori se o tabularnim temama ukraeni jezik (metaforizirani)0 netko drugi u ime ovjeka govori kao ovjek u +rv. knjievnosti nema puno basni, najbolje ima kajkavska sredina svaka basna je globalna alegorija, nosi neku poruku izvorno su basne pisane za odrasle

.negdota: aljiva mjesna zgoda male crtice iz ivota o mjesnim doga4ajima

18

+umoristine su, granine s pojmom vica (malom redukcijom nastaje vic) puno i+ je u izvedbama, ima lokalno obiljeje (svako mjesto ima anegdote)

mali, kratki sadraj s dominiranjem lokalni+ tipova; male crtice iz ivota o mjesnim doga4ajima. @ranine su s pojmom vica, +umoristine su i puno i+ je u izvedbama. Emaju lokalno obiljeje (svako mjesto ima svoje anegdote). "alom redukcijom anegdote nastaje vic, a i jednom i drugom temeljna je proizvodnja +umora. u pravilu aljiva usmenoknjievna pripovijetka. 2udu.i da ne postoje samo aljive anegdote, ve. vankom mogu biti i svi ostali prozni oblici,postoje oni koji govore o vank 1 predaji, vank 1 legendi, vank 1 bajci. $ic: reducirana anegdota kojom se postie smijeno, +umoristino, komino; cilj mu je nasmijati, ali sve to ovisi o dobrom pripovjedau, ali i o strukturi1vana je za dobar izriaj. Crlo je aktivan oblik verbalnog folklora. bitan je dobar kaziva struktura vica bitna je za dobar izriaj

?Od anegdote do vica -negdotom se zove kra.a narativna forma koncentrirana na kakav doga4aj ili lik i o njemu daje kratku, du+ovitu informaciju; to je verbalna, narativna struktura o doga4aju i liku (koncentracija na to) s du+ovitim, aljivim sadrajem (anegdotos>ono to treba zapamtiti6izre.i). ?educiranjem vremena i okolnosti dovodi do vica. Faracija6pria u vicu maksimalno je reducirana i svedena tako da se to prije do4e do +umornog udarnog dijela. 3 anegdotama ne mora biti koncentracija na +umor, ali literarnu obradu zavre4uje koncentracija na neki doga4aj ili lik; u pravilu je mjesno i lokalno obiljeena, ima odre4enu du+ovnu klimu koju to mjesto razumije. 8@enius loci91 na razini lika, doga4aja lokalni senzibilitet, du+ odre4enog mjesta. 3 vicevima nije obiljeeno mjesti i lice, ali postoje tipovi nositelji vica. Cic voli tabuirane teme i u pravilu se proizvodio ondje gdje je bila zabrana; njime su se one ukinule (npr. seksualne teme, politiki govor). Cic kao knji. struktura ima odabranu temu, relevantne aktere, autor bira rjenik i formulacije i stvara knji. relevantnu strukturu. 3 njima je u svakoj sredini zanimljivo motriti izbor aktera doga4anja (profiliraju se likovi, npr. plavua, =agoraca, Balmatinaca). Cic je performacijski ustrojen jer prvenstveno ovisi o dobro priaocu; i on je knji. komunikacija. E anegdota i vic imaju realno uporite u ivotu, likovi sintetiziraju du+ovnost odre4enog mjesta, akteri u neemu odstupaju. 'arabole: tj. prispodobe bliske su anegdotama, ali su iz 2iblije (uzorne !ristove parabole). !ristove parabole su uzorne.

19

'rie o svakodnevici: (tra1prie) tvrdnje > konstativ, pria se puni raznim sadrajima (traevima) i moe nabujati *ra prie o raznim doga4ajima prie su iz svakodnevnog ivota; tra iz odre4ene sredine, vano je znati kakve on donosi informacije, odnosno tvrdnje1to je polazite mnogi+ narodni+ pria. *vrdnja je na teorijskoj razini opisana kao konstativ. Fadopunjava se raznim sadrajima (u traevima negativne naravi) i moe jednostavno nabujati. Gerformativ je istovrstan kategoriji izvo4enja i ovisan je o vrsnom izvo4enju (prezentacija u javnosti, iva prezentacija). @ala ili poalica je nar. pria s namjerom neto aljivo obraditi (njem. <c+Rank); problematino je je li ona samostalna vrsta ili obiljeje neke druge vrste. 'rilike Grilika bi dakle kao knjievni oblik bila kra.a pripovijest, naje.e fantastinoga, a uvijek pounoga (prisutnost basne) sadraja radi usporedbe interpolirana u crkvenu propovijed. Kd najstaraiji+ razdoblja prilika biva sastavnim dijelom propovijedi. ;unkcija joj je trojaka0 a) 2iva pomo.nim sredstvom oblikovanja i interpretiranja propovijedi b) =aokuplja pozornost sluatelja c) Kdluan je retoriki prilog uvjeravanju u ono o emu se pripovijeda. =bog estote izvedbe i zbog dugovijeka i redovita percipiranja itavim pukom,odnosno zbog izravne komunikacije s narodom, prilika je poluila najve.i uinaku oblikovanju svijesti i mentaliteta nacionalnog bi.a. E upravo se njoj mogu pripisati zasluge za najbolja svojstva mnogi+ europski+ naroda.

?Hirsko funkcionira u tzv. vaenju za duu (izraavanje rezervirano za

pjesnike) Ipsko pripovijedanje i opisivanje (izraavanje primjereno iskazivanju op.i+ stanja) Bramsko iskazivanje rezervirano za lica oituje se u dijalogu (retorika, retor. oblici, prirodan rod); oituje se u povlatenom mjestu govora u tradicijskoj kulturi. <itne ili elementarne forme (poslovice, zagonetke, fraze), akumulirano narodno znanje i iskustvo.

?Opreka izme4u pravi+ narodni6 bajki (najdue struktura) i tipova

pria iz predaja, legendi, 2

anegdota (kra.e strukture)0 #. odnos prema stvarnosti /. vjerovanje6nevjerovanje u istinitost 5. stilska izgradnja6 nepostojanost stila A. razvijenost fabule ili prie J. kompozicijska struktura # ili vie pria $. fantastika6nepostojanje fantastike (. psi+omentalna funkcija L. polifunkcionalnost1vie funkcija;ima li estetski+ naznaka me4u njima ,. uloga autorske mate (uloga zadnjeg redaktora1priaoca) #M. na koji nain vidjeti kriterije za literarno

;it: AA veza izme4u bajke i mita je u tome to oba dotiu pravrijeme,

najstariji su oblici pripovijedanja, ali u mitu je naglaen bog, a u bajci ovjek. 1

;# 8liade0 poznati mitolog %<veto i profano& %"it je povijest neega to se desilo in mile temporo, pria o neemu to su bogovi i boanska bi.a radili na poetku vremena.&, uska veza izme4u bogova i ljudi, bogovi su glavni akteri, teko je otkriti mitsko vrijeme i prostor jer su oni s vremenom postali stereotipi ;# Solar: %Kd ideje do prie& +rvatske mitologije nema, ima puno mitski+ fragmenata ali nema jednog sustava, +rv. je mitologija dio nepotpune slavenske mitologije, narodno blago tu nalazi svoje is+odite

1 u mitologiji postoji puno likova sa ivotinjskim obiljeima 1 mitemi (minimalna jedinica mita); svaki pojedinani oblik nekog mitskog oblika jest mitem 1 u folkloru se uva mitologija mitologija i religija: mitologija i religija nisu isto mitologija je sustav pria koji ne obvezuje, kod religije postoji vrst dogovor najstarije religijske knjievnosti na poetku su imale mitske elemente

-ramski oblici
folklorno kazalite dio je usmene knjievnosti 21

folklorne predstave izvodile su se u manjoj drutvenoj zajednici dijalozi se ne zapisuju; improviziraju se i pamte; kratki su i jednostavni glume mukarci O mukarci preodjeveni u ene uprizoruje situacije kljune za ivot pojedinca i njegove zajednice

Brama je vana sastavnica tradicijske knjievnosti; smatralo se da je narodu teko stvoriti dramu. Bramsko je stanovito vezano uz ritualno (obredno), a da bi funkcionirao, obred se mora potovati. ?itualno je vezano uz sakralno (vezano i uz pogrebne obiaje), a suprotno od njega je profano (u njemu se ne mora strogo potivati red, moe se naruiti). U 6rvatskoj dramskoj proizvodnji vidljiva su ! izvorita: iz tijeka prirodnoga ciklusa0 godinja doba ( proljetni, ljetni, jesenski i zimski ciklus) naje.e oprotaj od zime i dolazak prolje.a jesen je bila u znaku plodova prirode, prolje.e je alegoriziralo mladost u naim krajevima0 poklade, urjevo, Evanje...

tijek ljudskoga ivota0 niz doga4aja iz ljudskog ivota je teatribilan (krstitke, vjenanja..) najvie teatribilni+ doga4aja vezano uz svadbe (trajale ( dana); u tom su se vremenu izvodile razne igre posmrtni obiaji tako4er teatribilni0 sprovod teatribilna scena

razliite drutvene manifestacije0 proslave mjesnog karaktera (slavonska svinjokolja, krtenje mota) mijeanje stilova

Struktura dramskog teksta: tekst nepotpuni su glumci daju vrijednost performativu, dobri improvizatori, o njima ovisi ljepota izvedbe, predstavljaju izvorno, autentino scena pozornica se napravi za tu prigodu, trgovi, crkva u sreditu... kostimi predstavlja treba imati primjerene kostime i minku redatelj narodna drama ipak ima redatelja, osobu koja dirigira svime 22

-ramska graBa rasporeBena u ! grupe )N# (oni"ai ,%oina*: #. narodne glume tekstovi su dramski izra4eni; izrazit je dijalog glumaca i motiv dramske radnje; maska je vrlo esta /. narodne igre tekst ima dijalog to ga s jednim glumcem vodi cijeli zbor (kolo) kao sugovornik; radnja je slabija, a predstava je isprepletena pjesmom i plesom; slabo maskiranje 5. narodni obiaji i obredi dramski elementi se tek formiraju, negdje nema rijei pa glavno lice nastupa mimiki; nekad izgleda kao da glumaki kolektiv na sceni izvodi jednu ulogu nasuprot drugom glumcu, nevidljivoj tajanstvenoj sili koja se ponekad simboliki pojavi s maskom i nastupa u pantomimi. FO<2<O%NO 2.4.<3@18 Farodno kazalite moemo prona.i u drevnim obredima 1 to ritualno ostalo je prepoznatljivo i danas. ?ituali su esto vezani tijek prirodnog ciklusa i ovjekova uloga u njemu. 3 predstavljanju bitna je uloga ovjeka. 3 nj su ukljueni obiaji, simbolika, verbalizacija, prezentacija 1 ukratko sve ono to folklor ini folklorom. 182S1 1 verbalizacija onoga to se izvodi; nestalna i nesigurna kategorija jer se folklorno kazalite oituje prije svega izvedbama 1 a one ne odgovaraju uvijek tekstualnom predloku. 34$8-(. 1 ono jedino pravo i izvorno, a tekst je tek tura slika izvedbe. Ezvedba ovisi o improviziacijskim sposobnostima izvo4aa (govorne, gestikularne, ritmike osobine). !roz povijest glumci su bili samo mukarci. SC8N. 1 mjesto gdje se izvodi drama. 3 narodnim dramama obino je scena postavljena -B 'KS 1 improvizirana ba za tu prigodu. Faje.e se izvodilo na gradskim trgovima gdje je esto bila i crkva. -ko je scena i bila u zatvorenom prostoru, opet je bila na brzinu organizirana. 2OS13;OD%.F3&. 1 vrlo je vana. <vaki glumac mora znati da predstavlja nekog drugog. Fetko - predstavlja FI 1 -. 'U(<32. 1 tvori je gledateljstvo i sluateljstvo. Fema stroge odijeljenosti glumaca i publike. 3 folklornom teatru publika je aktivni sudionik u onome to se doga4a (o+rabrivanje, poticanje). Fetko od publike uvijek moe zamijeniti aktera na pozornici (glumca) 1 to je za+valjuju.i stalnom repertoaru. %8-.18<& 1 njegova uloga bila je dugo osporavana u narodnim dramama, ali on ipak postoji. *o je osoba koja ravna svime to se doga4a u odre4enoj izvedbi. *o moe biti i zajednika volja svi+ sudionika. ?ed kojeg potuju jest redateljsko djelo, a preputanje sluaju ne dolazi u obzir. %8'8%1O.% se sastoji od 5 skupine0 a) godinje doba b) doba ivota c) maske (lutke) i sjene a* DO-3@N&8 -O(. 1 najve.i broj +rvatski+ narodni+ drama pripada prvoj 23

skupini. *o su igre koje se doga4aju u odre4eno doba (naela prirodnog ciklusa). 'rvati su preuzeli mnoge elemente iz kristijanizirane faze ?imljana. *ako prirodni ciklus zapoinje ranim prolje.em (predprolje.em). ?imska je godina poinjala u oujku ("-?*KC<!I E@?I.) Kd A. st. nadalje ciklus je zapoinjao u predkorizmeno (pokladno) vrijeme, koje je rezervirano za igre i ludorije. *o je vrijeme maski, mesopusta. Kni su pomini zbog 3skrsa, alli ujedno i stalni 1 javljaju se uvijek u odre4enom vremenu. <vaka sredina ima svoja obiljeja u vrijeme karnevala. "aske su specifine u svakoj sredini. <redinji doga4aj karnevala je spaljivanje lutke u kojoj je sadrano svo zlo sredine. Gosebno su zadovoljstvo itanja predsmrtni+ govora. G?KH I*FK i 3<!?<FK C?E I"I 1 dominira slika sv. urja. Kn simbolizira bujnu prirodu, mladost, snagu, bujnu i strastveni ivot. <vibanjske i prvosvibanjske sveanosti vezane su za sv. ;ilipa i akova. !ult plodnosti, tijela, prirodne snage i mladosti see sve do kraja lipnja ( Evandan). Kd lipnja do prosinakog Evana sve je slabije. Evanjski krijesovi 1 zadnji trag proljetnog vazmenog doga4anja (razulareno ponaanje mladi.a i djevojaka). 3 ljetnom ciklusu ne doga4a se nita, a u jesen se za+valjuje prirodi na plodnosti i obilju (vo.e). "artinje je posebno vano doga4anje. 2oi.no vrijeme je kr.anski ali i poganski predznak (naroito 2adnjak). Egra -dama i Ive, igra zvijezdica i triju mudraca. 2etle+emska talica sama je posebi teatralna. b* -O(. :3$O1. 1 ro4enje, odrastanje, svadbe, poslovi, smrt. 3 'rvatskoj suposebno vani svadbeni obiaji. <udionici svatova svojevrsni su glumci. <vatovi su neko. trajali danima. c* ;.S28 , lutke i sjene# "aske govore umjesto ljudi, to bi bila stanovita basna u narodnom kazalitu. <jene su nastale igrom prstiju da bi se oponaali neki likovi ili ivotinje. 1eatarska komunikacija proces je prenoenja gotovog, napisanog teksta publici predstavom. "e4utim, struktura je toga procesa sve samo ne toliko pojednostavljena. Kna se sastoji od kreativnoga ina predstave, od domiljate manipulacije spleta verbalni+, vizualni+, zvukovni+ i drugi+ znakovni+ sustava koji su poznati pod jednim nazivom ka!ali"ni je!ik. 2<.S3F32.C3&. -%.;8 < obzirom na povode i okolnosti pod kojima se drame izvode, one se dijele na svadbene dramske igre, pokladne drame, karnevalske drame, momake drame, inicijacijsko1obredne, dramske igre koje su u tematskoj vezi s pojedinim zvanjima i drutvenopovijesne dramske igre. -avor -uki : /Usmene epske pjesme 3#0, 4agreb, edicija S92, EFFG#

24

1 autor predgovora i bibliografije koja ukljuuje vanija izdanja usmeni+ epski+ pjesama te vaniju literaturu o usmenim epskim pjesmama 1 pjesme uglavnom zastupljene u zapisima iz #,.st. *erminom %usmena epika& oznauje se usmeno prenoenje, odnosno izvedba i narativnost. *ematski kriteriji podjele0 junaka (+ajduke i uskoke) i povijesne (junake) pjesme. unake epske pjesme1 osnovna tema borbe dvoboj dvojice junaka ili bitka dvaju suprotstavljeni+ tabora (mi6vi). Ezraen je motiv izdaje; plastinost, naturalistiki prikaz likova; stereotipne teme; motiv smrti, ranjenog junaka, motiv danka u krvi (djeake odvodili u vojsku). Feke se od junaki+ epski+ pjesama temelje na poznatom povijesnom doga4aju, a neke na fikcionalnosti. -ko se temelje na povijesnom doga4aju, sadre stereotipnu siejnu strukturu (izvjetaj sudionika bitke), kao i stereotipan motiv kao vaan dio (pogibija junaka)7stvarni doga4aj i stvarni junaci; odraava ili stvara vrijednost u zajednici. Farodne +ajduko1uskoke pjesme imaju stereotipni sie (osveta kao ispunjenje junakove zada.e) i uzak krug tema (junaka otmica djevojke, junaka enidba i sl.). 3 tim se pjesmama moe vidjeti tipian oblik +rvatske narodne epike, oslonjene na doga4aje iz +rvatske povijesti i +rvatske narodne junake0 Evana <enjanina i "ijata *omi.a. unake usmene epske pjesme karakterizira epska obrada prie, odnosno postupno razvijanje siea bez skokoviti+ prijelaza u pripovjednom vremenu i prostoru, opirni opisi i esto ponavljanje skupina sti+ova ili narativni+ sekvenci. Farativne pjesme koje ne pripadaju izrazitoj junakoj epici0 usmene epske pjesme religiozne, odnosno nabone tematike, pjesme1 bajke, novelistike pjesme pustolovne, mitoloke, s temama iz svakodnevice (ljubavni i obiteljski odnosi), tj. romance i balade. Ipsku strukturu odre4uje obra4ivanje epskom te+nikom, fabula, narativnost i likovi, razra4eni osje.aji; opisi, digresije, epizode... 3smena epska pjesma ima dominantnu zabavnu funkciju, ali sadri ideje i drutvene norme sredine u kojoj ivi. npr. =emljani. <tipan0 stereotipni motiv ropstva1zarobljenosti tipian za usmenu epsku pjesmu, kao i pokuaj bjega iz ropstva; motiv obra.enja sivom sokolu (stalni epitet)>glasnik1tipian topos; bijeli dvori, polji ravni, vjerna ljuba1stalni epiteti; u usmenoj se knji. uvijek pita za majku i ljubu (ostarjela majka, ljuba <tipanova1nemaju imena); 5 bijela dana1simbolika broja 5 (stalno mjesto); paralelizmi (razvlaenje radnje) i dijalog dominiraju, tu su jo i ponavljanja, personifikacija, stalni epiteti, anafore, gomilanja veznika, apostrofiranje, detaljni opisi...; glas pripovjedaa i glasnika najpouzdaniji; molitvena forma1obra.anje 2ogu, kr.. ideologemi; odisejski motiv jako vaan; ki.eni svatovi1vaan motiv; motiv preruavanja i prepoznavanja idu zajedno i tipini su, kao i motiv osvete; formulativan epski deseterac. Grikaz antologije0 Stipe (otica, (iserno uresje. Ezbor iz +rvatske usmene poezije6'rvatska usmena poezija

25

5 izdanja0 =agreb, "ladost, #,,M; =agreb, Nkolske novine, #,,A; =agreb, -lfa, #,,$. prvo i drugo izdanje sadre po /A5 pjesme, ali se razlikuju u #J pjesama koje je prire4iva u /. izdanju zamijenio uspjelijima0 5. izdanje obu+va.a #// pjesme sva tri izdanja sadre kratak rjenik, abecedni popis pjesama po prvom sti+u i popis pjesama s izvorom iz kojeg su preuzete uz svaku pjesmu navode se mjesto i vrijeme zapisivanja, a u tre.em izdanju, koje je namijenjeno mladei, i kratki komentari i tumaenja pjesme Ez predgovora0 O usmenoj knjievnosti 1 drevnog postanja 1 poetski iskaz > naroita leksika organizacija tj. semantizacija naroito odabranog predmeta tvorac usmenog poetskog izraza je bezimen daroviti pojedinac, nastaje usmenim priop.ajem i namijenjen je slunoj recepciji 1 u. k. mora sadravati poruke znaajne za sluatelje da bi naila na odjek u kolektivu, bit .e to prijemljivija to vie odgovora kolektivnim pregnu.ima tj. onome to se iekuje, mora osjetiti snagu vani+ imbenika ljudskog ivota i to primjereno priop.iti, za to je potrebna snana i mo.na stvaralaka aktivnost 1 u. k. nastaje u svom prirodnom okruju, taj izvedbeni kontekst jae istie poruku i njenu aplikaciju na pojedinani ivot 1 manifestacije privatnog lako postaju op.e i manifestacije op.eg privatne T tvorevina u. k. reciprona je svim aktantima i zato se trajanjem ne troi novi 8korisnici9 je oboga.uju i pojaavaju njenu prijemljivost 1 poruka je obavezno mnogoznana 1 ima i istaknutu estetsku funkciju O usmenoj lirici 1 ona je iskazivanje6oitovanje duevni+ stanja 1 doivljavanja i osje.anja iz podruja intime pojedinca, njegovi+ intimni+ pregnu.a, burnog doga4anja u izvoritu emotivnog ima u prvom redu emotivnu funkciju 1 poruka u. l. e je istinska i neposredna 1 nastaje iz unutranje potrebe pojedinca i prolazi put od subjektivnosti do intersubjektivnosti 1 izvodi se za potrebe svi+ oni+ koji o tome slino misle, zajednica u tome prepoznaje znak svoje duevnosti i tvorevina postaje zajednikom svojinom, znai uspje+ usmene lirike temelji se na zajednikom doivljavanju 1 izriaj tj. umjetnika realizacija moraju biti odgovaraju.i, preduvjet za to je kakvo.a doivljaja, tj. on mora biti jak, zato se usmena lirika bavi vanim konstantama ljudskog ivota tj. intimne povijesti povijesti pojedinanog ivota, najsnanija poetska ostvarenja vezana su za najpresudnije i bezuvjetne konstante0 trenutke ra4anja i umiranja 26

O usmenoj ljubavnoj lirici 1 ne toliko neprikosnovena konstanta, ali ipak vjena inspiracija 1 svaka pjesma je ljubavno oitovanje, glas, pjev ili krik srca, pjesme odraavaju svaki pobu4eni treptaj i uzda+ srca0 enju, nadu, elju, slast, strepnju, bojazan, nevjericu, bol 1 ljubav najvaniji poticaj +rvatskim usmenim lirskim pjesmama O zapisivanju 1 usmena ljubavna lirika je obino kratkog vijeka, ali je njena proizvodnja vrlo bujna kao i sva usmena knjievnost zapisuje se od #J. stolje.a 1 Nibenanin, +umanist s kraja #J. st., naalost nije zapisao niti jednu pjesmu, ali je ostavio jedan od najstariji+ zapisa o izvo4enju usmene lirike0 8na dan vjenanja pjevaju (se) u kolu... svadbene pjesme kakve se nisu ule ni od !atula ili !laudijana. =atim obijesna i strastvena mlade pjeva krepkim glasom no.u takvu ljubavnu pjesmu kakvu bi jedva spjevao ugla4eni *ibul ili udvorni Gropercije ili lascivni Hikoridin ili lezbijka <apfa.9 O pjesmama u antologiji: 1 pjesme su preuzete iz razliiti+ tiskani+ i rukopisni+ zbirki, a dio i iz zapisa studenata ;ilozofskog fakulteta, dosta je pjesama iz Irlangenskog rukopisa koji je prona4en i danas se uva u Irlangenu u Fjemakoj, a pronaao ga je i objavio njemaki slavist @er+ard @esemann #,/J. godine, to je zbirka od /#( usmeni+ pjesama koje je oko #(/M. zapisao nepoznati njemaki vojni inovnik u vojnom logoru u Goegi, a kazivai su mu bili vojnici iz svi+ junoslavenski+ zemalja, posebno se istiu pjesme iz <lavonije 1 jedna pjesma potjee iz 8?anjinina zbornika9, #J1#$. st., 8Ezrasla je vita jela na brijeg Bunaja; 5 pjesme iz Bubrovnika i jedna iz okolice =adra su iz #$. stolje.a, sve te pjesme po du+u, stilu i dikciji odgovaraju pisanoj renesansnoj lirici; #( pjesama zapisano je u #(., a /( u #L. stolje.u, one uglavnom zadravaju prvotnu strukturu i organizaciju; sve ostale tj. najve.i broj pjesama sakupljene su u #,. stolje.u, neke od nji+ ive i danas 1 nastale su na svima trima dijalektalnim podrujima, od Bubrovnika do <rijema0 !onavli, Qupa, Nipan (posebno bogato zastupljen), !orula, "akarska, <plit, 2ra, 'var, Nolta, Nibenik, =larin, Gaman, ?avni kotari, =adar, !rk, Fovi Cinodolski, Estra, <everin na !upi, @lina, okolica !arlovca, *uropolje, okolica =agreba, 'lebine, "arija 2istrica, "e4imurje, Caradin, Godravina, <lavonija, <rijem T najvie je pjesama iz Bubrovnika, Estre i <lavonije 1 ima i pjesama ueg zaviaja, ali prevladava sve+rvatska du+ovna batina0 po motivima, temama, du+ovnom ozraju, jezinim i stilskim obiljejima, vrstama sti+a (od $1erca do #$1erca) 1 tekstovi ove knjige obu+va.aju dio ljubavnog motiva +rvatske usmene knjievnosti od #$. do /M. stolje.a, znatno su brojniji u izvedbenom 27

kontekstu nego u zapisima, a uvrteni su u G<'! 1 pjesme su bez naslova, navedene su po brojevima, a u sadraju se navode prema prvom sti+u 2arakteristike: 1 oituje se stanje napregnute pojedinane intime koja postaje paradigma kolektivni+ stremljenja 1 pjesme su vezane us stvarni doga4aj koji je apstrakcijom i knjievnom preradbom oblikovan u knjievnu strukturu 1 motivi su raznoliki i mnogostruki 1 pjesme su raspore4ene u cikluse prema logici tekstovne organizacije iznutra0 iz aspekta predmetne funkcije oituje se da u djelu tekstova zri fenomen ljepote same po sebi (#. ciklus) ili preko manifestacijski+ oznaka ljubavnog pregnu.a (/. ciklus) i samoga fenomenolokog sloja ljubavnoga (5. ciklus) 1 ljubav se oituje kao istoznanica punine ivota (A. ciklus) ili se name.e kao najvrjedniji dar ljudskoga ivota (J. ciklus) 1 usmeni pjesnik poetizira razne zgode iz ljubavnog ivota slijede.i zakone tijela ($. ciklus) to ga ponekad stavlja pred raznolike zamke ljubavi ((. ciklus) ili pred tea ljubavna iskustva (L. ciklus) 1 neki motivi su op.eljudski poetizirani portreti ljepotica, uresja mladosti i ljepote te prirodna uresja, obu+va.ena su raznolika matanja, nadanja, enje, strepnje, us+it i stra+ 1 naje.i portreti0 "ara i Evo 1 ideal djevojke0 crne oi, vitak struk, rumeno lice, njedra poput narani, itd. 1 suprotnosti0 ljubav1neljubav, vjernost1nevjernost, prisnost1+ladno.a 7 ine tipian model +rvatski+ usmenoknjievni+ romanci 1 brojne senzualne slike, floristike poredbe i metafore, slikovit govor, simboli i personifikacije 1 jezik0 slobodan prodor govorenoga jezika, to nije narodni jezik ve. izbor iz narodnog jezika 1 on pretpostavlja leksiki probir primjeren odre4enoj knjievnoj vrsti i namjeni odre4ene strukture, ima vanu ulogu kod prenoenja usmene knjievnosti vano da ga usvoji recipijent 'regled po ciklusima0 Ez obraza sitne rue cvatu - gora je od lica zasjala Besnom rukom lice zaklanjala "ilo mi je, milo divojku zbu4ati Fisu lica na licu ostala 3 34 O(%.4. S31N8 %U:8 C$.1U 1 tema0 fenomen ljepote sam po sebi 1 govori se o ljepoti, ona je ne samo estetski nego i vrijednosni kriterij i osnovno mjerilo pri izboru djevojke odnosno momka 1 djevojaka ljepota obino se uspore4uje s motivima iz prirode, naje.e s cvije.em, ruama, kao u 8Ktkada su "leci sagra4eni9 ili drugim biljem, kao 28

u 8 a usadi+ vitu jelu90 vita jela, bUjela loza, bUjela rua, struk bosilja, ustaljen simbol ljepote je i narana; zatim s nebeskim tijelima0 suncem, mjesecom, zvijezdama, te s dragocjenim materijalima zlatom, srebrom, biserima; jako esta metafora za neto vrijedno, rijetko i poeljno je zlatna jabuka; ljepota u usmenim pjesmama esto je +iperbolina 1 u opisima djevojake ljepote nekad se posebno istie snaga istinske neukro.ene prirode u odnosu na ljudski okoli0 8Kj, divojko, a si tako lipa9 iz Estre i 8Getar se knee +valio9 iz Balmacije; 1 u ovoj drugoj pjesmi ljuba Getrova i vila natjeu se koja je ljepa; oklada vile i djevojke koja .e neto bre i bolje uiniti esta je tema, pobje4uje ona koja se bolje sna4e i ima bolje saveznike; vila je est lirski subjekt, ima sve osobine ljudi i moe im biti i pomo.nica i muiteljica, a ljudi joj se esto uspjeno suprotstavljaju 1 esto se opisuje i muka tj. momaka ljepota0 najpoznatiji su sti+ovi o lijepom Evi na konju koji se javljaju u mnogo varijanata, pr. 8Eve jae kroz oraje9 iz Hike i 8Hip se Evo k brdu e.e9 iz <kopja u 2osni, Evo i konj uspore4uju se sa suncem, srebrom, zvizdom i vilom, na kraju pjesme 8<milje brala lipa "are9 iz ?avni+ kotara momak je poput mjeseca 1 u ovom ciklusu ima i slavonski+ be.araca i aranaca, be.arci su deseteraki distisi koje naje.e pjevaju momci (be.ar>momak), a aranci su be.arci ili kratke pjesme uz kolo0 8Cisok, tanak, rumen kao rua6taj se meni oko srca prua9; tako4er slavonske pjesme od kola, pr. 8!olo igra, kolo igra9 FO<2<O%NO 2.4.<3@18 )3van <ozica, S92, 4agreb, HIIJ#* Kd davnina je scensko stvaralatvo u narodu bivalo zanemarivano i nezapaeno, a drama je zaostajala za ostalim usmenoknjievnim oblicima koji+ je bivalo sve znatnije. =a narod se dralo da se u svojoj neukosti ne moe scenski izraziti te da se dramski primjeri ne mogu ostvarivati u usmenoknjievnom gradivu. "e4utim, ezdeseti+ godina dvadesetoga stolje.a folklorno kazalite i drama konano uspijevju prona.i svoje mjesto u usmenoj knjievnosti. *ako se temelji folklornoga kazalita pronalaze u religijskim i magijskim obredima prolosti, a evolucija kazalita prikazuje se kao dugotrajno i mukotrpno ra4anje dramske rijei iz obreda drevni+ kultura i obiaja. Ksim obreda, i igra je vano is+odite kazalita. 3istinu, kazalite nastaje kao spoj obreda i igre, kao kultna igra u kojoj dramski sukob, oponaanje i preruavanje postupno nadvladavaju religijsku svr+u i tvore predstavu kao izmiljenu zbilju. Ezvo4ai stvaraju iluziju kojoj se publika predaje i time omogu.uje postojanje izmiljene zbilje unutar prave zbilje svakodnevnoga ivota. 2it kazalinoga umije.a jest predstavljanje, a ono se moe definirati kao pokazivanje izmiljene zbilje, ponekad s umjetnikom tendencijom. Gotreba za obnavljanjem izgubljenoga i prologa stvara na pozornici glumljeni folklor kao folklornu glumu. *akvo predstavljanje proima obiaje i obrede, igre i predstave u kontekstu svakidanjega ivota tradicijske, ali i suvremene urbane kulture. *akvo se predstavljanje naziva folklornim. 3smena, iva rije glumca najvanije je obiljeje folklornoga kazalinoga oblika i ini osnovnu razliku izme4u folklornoga i institucionaliziranoga kazalita. Bakle, sama usmenost folklorni+ predstava razlikuje se od usmenosti profesionalni+ kazalita. 29

!omunikacija je slobodnija, gledatelji postaju dio predstave; publika su i izvedba me4usobno povezane. Gretpostavlja se da tekst folklorne predstave ne postoji u pisanome obliku, iako didaskalije jesu prisutne u zabiljeenu gradivu i formalno se ne razlikuju od oni+ u pisanoj dramskoj knjievnosti. Ce.inu narodni+ dramski+ tekstova ine naknadni zapisi nastali na temelju kazivanja. Feki su tekstovi stalni i ponavljaju se desetlje.ima ili stolje.ima u izvedbama, a neki su tekstovi podloniji mijenama i aktualizacijama. Bijalog nastaje improvizacijom usmenim putem i blizak je svakodnevnom govoru. <cena je vrlo jednostavna, manjka joj raskoi, a scenski se rekviziti i scenski se prostor vie pretpostavlja nego doivljava. Gozornica nije fiksna, postavlja se ad ho# s ve. pripremljenim stalnim ambijentima. Fajsnanije predstavljako sredstvo koje povezuje magiju i kazalite jest maska. "aska, koja zastrauje i nasmijava, pojavljuje se iz davnina kao dio animistikoga kulta. Foenje maske esto se povezuje s povije.u karnevala i sa slavljenjem povratka mrtvi+. < obzirom na povode i okolnosti pod kojima se drame izvode, one se dijele na svadbene dramske igre, pokladne drame, karnevalske drame, momake drame, inicijacijsko1obredne, dramske igre koje su u tematskoj vezi s pojedinim zvanjima i drutvenopovijesne dramske igre. Fajrasprostranjenija svadbena dramska igra jest $ra%enje ov#e, poznata jo pod nazivom $ra%enje prepeli#e, jare i#e. Kstale poznate svadbene komedije jesu &tef i Bara, O uvanje ma'ar#a, (enad i! Brinja, Snu oki. US;8N8 '%3'O$3&8128 3 '%8-.&8 )S92*, 4agreb HIIK#, (okovi 5 Stulli ;aja

Gripovijetke , predaje , legende i ostale usmene narativne vrste mogu se zajedniki obu+vatiti imenom prie. 'rvatske se usmene prie razlikuju od susjedni+, kao i ostali+ europski+, onoliko koliko je uop.e u nji+ovoj naravi da se, uvaju.i trajnije strukture, mijenjaju i prilago4avaju od kraja do kraja, od jedne sredine do druge. ;olklor, pa tako i prie, vezane su ( prema danskom istraivau 2engtu 'olbeku ) za svoju lokalnu sredinu, splone i generacijske skupine, za zanimanja, za obitelj, a ne za iroko podruje nacije. -ko je +rvatski pripovijeda kazivao priu svojim jezikom, a sluao ju je usmeno u svojoj uoj ili iroj sredini, onda je to +rvatska pria. < bra.om @rimm poinju teorijska tumaenja pripovijedaka0 teorije o nji+ovu mitskom podrijetlu, o migracijskom irenju ili o poligenetskom postanku na temelju nji+ove zbirke priredili su . 2olte i @. Golivka petosveani poredbeni prirunik gdje su prikazane

i +rvatske pripiovijetke 1 (apomene u! dje)je i ku*ne +rimm

ajke

ra*e

3 /M st. je poraslo zanimanje za smisao bajki, nji+ovu simboliku, znaenja, a me4u njima su i psi6olike interpretacije <. ;reud, S.@. ung, 2. 2ettel+eim i drugi ) Fajznamenitija su prozna vrsta bajke udesne, arobne pripovijetke udo u bajci je element radnje, one su izmiljeneV 3z nji+ su povlatena vrsta usmene proze jo i predaje koje se temelje na vjerovanju u istinitost onoga to se kazuje. Gredajama su bliske legende; vani su i vicevi, basne, anegdote... 2onstantin 'or"irogenet nam je vaan jer je u svojem djelu O upravljanju #arstvom, naveo znamenitu predaju o dolasku 'rvata u dananju postrojbinu ( predvo4eni+ petoricom bra.e i dvjema sestrama ); to je model rodovski+ predaja o podrijetlu i o naseljavanju zemalja <rednjovjekovni su gradovi poznavali predaje o svojim osnivaima i legende o mjesnim svecima, o emu svjedoe dalmatinski ljetopisi i naboni spisi na latinskom, talijanskom i +rvatskom jeziku "noge svetake legende poznate su od najstarije knjievnsoti sve do novi+ usmeni+ prianja < poetkom prosvijetiteljstva i predromantizma, prvi koji su se izrazitije poeli zanimati za narod i njegove obiaje, pa tako i prie bili su 0 .lberto Fortis ( ,ut po -alma#iji ) uz blagu ironiju, pripovijeda o dvjema vjeticama to su pekle ljudska srca, te o lopovu CrgoraninuV 3van lovri ( Bilje"ke po ,utu po -alma#iji ) uklapa usm. predaje u kontekst kazivanja o povijesti, prirodi, obiajima, is+rani, nonji <judevit Daj 1 kao djeak biljeio i sluao prie tako je uo priu o slavenskoj bra.i De+u, "e+u i He+u, vezanu za postanak !rapine; to je rodovska predaja preuzeta iz kronika i povijesni+ spisa @aj je zapisao i prvu kajkavsku bajku o ma.e+i i pastorci 3# S# 2ukuljevi objavio opsenu mitoloku raspravu o vilama ( velika pozornost se obra.ala vjerovanjima i nadnaravnim bi.ima ) 1trai i dobiva odgovore o usmenoim vjerovanju, pjesmama, obiajima... prianjima,

31

;atija $aljevec prva +rvatska zbirka narodni+ pripovijetki na kajkavskom narjeju; #LJL. ( u i oko Caradina ) ". 2. <. objanjava unoenje osobni+ kreacija pripovjedaa u tekst u oblikovanju prie0 pripovjedai katkada se igraju uporabom rijei iz drugog diskurza moderniziraju bajku izrazima iz suvremenog
administrativnog ili te+nikog svijeta ne zaziru od ukljuivanja u priu aluzija na vlastitu osobu ili okolicu

AAA N.%O-N8 <3%S28 '&8S;8 ) '81 S1O<&8L. 9%$.1S28 2N&3:8$NOS13 *, knjiga E!M priredio Olinko -elorkoM 4g HIJ!# 3 rukopisnom zborniku u kojemu se nalaze zapisane pjesme neki+ od najstariji+ lirika +rvatske umjetne knjievnosti, me4u kojima se istiu Niko "eneti. i Bore Bri., nalaze se i zapisi nai+ folklorni+ pjesama *i pjesnici su bili pod utjecajem petrarkista Feki su folklornu poeziju uklapali u svoja djela ( Getar 'ektorovi. u .i anju i ri arskom pri'ovaranju , uraj 2arakovi. u /ili Slovinki, Getar =orani. u ,laninama on se pozvao na poetne sti+ove pjesama ... ) Faa tradicionalna poezija postigla je najve.i ugled u prvoj polovici #,. <t. u doba romantizma ( "aurani.ev ep <mrt <ail age Wengiji.a ) /M st. 1 Faa se tradicionalna poezija nalazi objavljena i na strana monogi+ asopisa npr Fevena, Cijenca..., kalendara, godinjaka, mjesenika, tjednika pa i dnevni+ novina 3 to doba vrlo je oskudna knjievna kritikaV najvredniji nai knjievni kritici0 -. @. "ato i -. 20 Nimi. ezik u narodnim pjesmama u svojim osnovnim oblicima je bio vie 1 manje u svim naim krajevima pri+va.enV =a razliku od jezika pisane knjievnosti bio je uvijek na zamjernoj umjetnikoj visini 3 prilozima +rv. ;olk. Goezije neprstano se mijeaju ikavski, ekavski i ijekavski oblici Emena i prezimena 8glavni+ uloga9 imaju vrlo promijenljiv poloaj u naoj trad. poeziji ( junak moe biti i njean i surov, ba+at i ponizan, dareljiv i krt, postojan i nevjeran, +uman i neovjean ) npr. Evo 32

<enjanin koji kao nosilac pozitivni+ karakteristika moe postati odvratan i nasilanV Faje.i nosioci 8glavni+ uloga9 su 0 Evo !arlovi., kralj "atija pa "arko !raljevi. i Evo <enjanin Evo je naje.e spominjano ime u narodnim lirskim pjesmama Cane karakteristike *G0 deformiranje imena i prezimena, razni+ gradova i naselja ( !lin umjesto !nin ), stanovita +iperbolinost, pjesme vezane uz more ( na narod poznat po pomorskim tradicijama ), realizam kao jedna od najpozitivniji+ osobina, pjesme koje odiu antimilitaristikim du+om pokazuju.i na uzbudljiv i posebno dramatian nain svu besmislicu ratni+ pokolja, pjesme u kojima se slavi i junatvo i naglaava vitetvo u borbi i proete su tugom ( to su vojnike pjesme ) Ksamostaljivanje fragmenata sa neoekivanim zavrecima ima osobito mnogo pjesama na akavskom i kajkavskom narjeju ( uz to jo i jezgrovito izraavanje ) Gjesme koje su se u narodu nazivale0 pismice, kan.olice, gange, alajke, nadmetaljke, poskoice, be.arac imaju manje ozbiljniji i taginiji sadraj od ovi+ pret+odni+ Gjesme koje su povezane uz svatovske obiaje i etvu, obredne pjesme, mitoloke... Ema etveraki+, petnaesteraki+ i esnaesteraki+ pjesama, ali najvie zastupljene deseterake i osmerake0 Beseterake s+ema A O$, Ksmerake s+ema AO A 2alade zavravaju tragino i alosna je, a romance ne zavravaju tragino i vedre su 3 samom narodu pjesme nemaju naslove, kod neki+ pjesama ritam je leprav, zavodljiv i plesan

33