K.MARX- F.

Karl Marx Friedrich Engels

Karl Marx Friedrich Engels Dela

Devetnaesti tom

Urednik G ajo Petrovi Prevodioci B ran ka P etro v i M o a Pijade G ajo Petrovi

Institut za meunarodni radniki pokret

Prosveta izdavaka radna organizacija

KARL MARX FRIEDRICH ENGELS

DELA
TOM 19

BEOGRAD 1979

V II

Predgovor
U devetnaestom i dvadesetom tomu Marxovih i Engelsovih sabranih djela objavljuje se Marxov rukopis Osnovi kritike politike ekonomije napisan izmeu avgusta 1857. i juna 1858. godine. Dvadeseti tom donosi takoer prvobitni i definitivni tekst Marxovog djela Prilog kritici politike ekonomije (iz avgusta 1858-januara 1859), kao i vie Marxovih pripremnih radova povezanih s ovim temeljnim djelima: Izvatke iz sveski o Ricardu (iz 1850- 1853), odlomak Bastiat i Carey (iz jula 1857), indekse i autoreferate uz Osnove (iz 1858- 1859) i projekt poglavlja o kapitalu u Prilogu kritike (iz februara - marta 1859). Nije rijedak sluaj u historiji ljudske misli da su djela do kojih je nekom misliocu bilo naroito stalo ostala nedovrena i neobjavljena, dok su druga, koja sam autor nije smatrao najznaajnijim zavrena i objavljena. Jedan je od primjera za to i Karl Marx. Za ivota on je zavrio i objavio veliki broj znaajnih radova, ali od onog najzna ajnijeg pod naslovom Kapital sam je zavrio i objavio samo prvi dio. Pripremanje za tampu i objavljivanje drugog i treeg dijela ovog kapitalnog rada palo je na plea njegovog suborca i prijatelja Friedricha Engelsa. No nije Kapital jedino Marxovo djelo koje je veim dijelom objavljeno tek posthumno. Sa jo mnogo veim zakanjenjem objav ljena su dva druga Marxova rada koja predstavljaju svojevrsne prethodne varijante Kapitala i koja, premda su ostala nedovrena, takoer pripadaju njegovim najznaajnijim radovima. Rije je o rukopisima kojima sam Marx nije dao definitivan naslov, a koji su i danas poznati pod naknad no nadjenutim imenima Ekonomsko-filozofski rukopisi i Osnovi kritike politike ekonomije. Osnovi kritike politike ekonomije nastali su izmeu avgusta 1857. i juna 1858, dakle gotovo deceniju i po nakon Ekonomsko-filozofskih rukopisa. Poput Rukopisa i Osnovi su ostali nedovreni te ih je priredio za tampu moskovski Institut Marxa-Engelsa-Lenjina gotovo est decenija poslije Marxove smrti, a gotovo deceniju nakon objavljivanja Ekonomsko-filozofskih rukopisa. Zajedno s pripremnim radovima i kazalima imaju oko hiljadu strana, pa ih je moskovsko poduzee za literaturu na stranim jezicima Verlag ftir fremdsprachige Literatur

V I I I Predgovor

objavilo u dva dijela 1939. i 1941. godine. Kako je uskoro zatim izbio rat, vei dio naklade je propao, pa je djelo postalo ire pristupano tek kad je ponovo objavljeno u Berlinu 1953. godine. Ovo djelo Marx nije dovrio i objavio, jer napisanim nije bio zadovoljan. Meutim, on nije bio nezadovoljan sadrajem, ve oblikom, koji je po njegovom miljenju bio prouzrokovan boleu jetre koja ga je u to vrijeme muila. O tome ivo svjedoe Marxova pisma iz tog vremena. Tako on pie Lassalle-u 12. novembra 1858: U svemu... to sam pisao, osjeao sam u stilu okus jetrenih bolova. A imao sam dvojaki razlog da ne dopustim da taj spis bude upropaten iz medi cinskih razloga: 1) On je rezultat petnaestogodinjeg istraivanja, dakle najboljeg doba moga ivota. 2) On po prvi put nauno zastupa vaan vid drutvenih odnosa. Ja sam, dakle, prema partiji obavezan da stvar ne bude unakaena takvom potmulom, krutom manirom pisa nja kakva je svojstvena bolesnim od jetre.1 U njegovim pismima nalazimo takoer, bar djelomino, odgovor na pitanje o uzrocima njegove tadanje bolesti. Bolest jetre objanjava se u velikoj mjeri in tenzivnim nonim radom, a ovaj je bio stimuliran ekonomskom krizom 1857. godine. Ta kriza, etvrta u seriji velikih ekonomskih kriza 19. vijeka i ujedno prva koja je doista poprimila svjetski karakter obuhva ajui Evropu i Ameriku i sve grane privrede, pobudila je u Marxu velike nade. Optimistiki oekujui da e kriza nanijeti smrtonosan udarac kapitalistikom drutvenom poretku, Marx je prionuo svom snagom na posao da to prije, bar u grubim crtama, zaokrui svoje osnovne koncepcije. Radim kao lud po itave noi na rezimiranju svojih ekonomskih studija pie on Engelsu u decembru 1857. godine da bih bar imao gotove osnove prije potopa.2 Ako je Marx u Osnovima kritike politike ekonomije rezimirao svoje ekonomske studije,, to nipoto ne znai da su Osnovi obino ekonomsko djelo. Poput Ekonomsko-filozofskih rukopisa i Kapitala i Osnovi predstavljaju kritiku politike ekonomije i ekonomske zbilje kapitalistikog (i uope klasnog) drutva s gledita koje nije isto eko nomsko, ali nije ni samo filozofsko. Bitna je odlika ovog djela to predstavlja misaono zasnivanje mogunosti i poziv na ostvarenje doista ljudskog drutva u kojem ovjek vie nee biti otuen od sama sebe, nee biti ekonomska ivotinja, nego e se realizirati kao slobodno stva ralako bie prakse. Vanjsku potvrdu za kritiki transekonomski karakter Osnova moemo nai i u eksplicitnim izjavama Marxovim. Tako on u pismu Lassalle-u od 22.februara 1858. kae: Rad o kojemu je prvenstveno rije, jest kritika ekonomskih kategorija ili, if you like, sistem graanske ekonomije kritiki prikazan. To je u isti mah i prikaz sistema i njegova kritika uz pomo prikaza.3 Ali jo odluniju potvrdu za to prua itav sadraj samog djela.
1 Vidi u 36. to m u ovog izdanja, str. 517. 2 Isto , str. 2 1 0 .3 Isto , str. 502.

Predgovor

IX

Ako se izuzmu Marxovi eksceipti iz Ricarda (iz 1850- 1851), najstariji dio Marxovih rukopisa 1857- 1859, koji se objavljuju u 19. i 20. tomu, predstavlja onaj o Bastiatu Careyu (str. 393) pisan u julu 1857. Rukopis zasluuje da ga spomenemo ne samo zato to je naj stariji, ni zato to je neposredno iza njega napisan slavni Uvod u kri tiku politike ekonomije, ve i zato to on u mnogome baca svjetlo na ove kasnije rukopise. Zato se prihvatio Bastiata i Careya objanjava Marx ve u prvim recima ovog rukopisa. Historija moderne politike ekonomije, tvrdi on, zavrava s Englezom Ricardom i Francuzom Sismondijem, isto tako kao to je krajem 17. stoljea poela s Pettyjem i Boisguillebert-om. Kasnija politiko-ekonomska literatura svodi se, ili na eklektike kompendije, ili na dublju razradu pojedinih grana, ili na reproduciranje starih spornih ekonomskih pitanja za iru publiku ili na praktino rjeavanje dnevnih pitanja ili, najzad, na tendenciozna zaotravanja klasinih pravaca. Tako je to posve epigonska literatura bez vee vrijednosti. Prividni izuzetak ine radovi Amerikanca Careya i Francuza Bastiat-a, i to je razlog to se Marx prihvaa analize njihovih pogleda. Razmatrajui na njihovu primjeru moe li nam graanska politika ekonomija jo ita rei o ekonomskoj zbilji suvremenog drutva, Marx daje negativan odgovor. Obojica dodue tano vide da socijalizam i komunizam imaju svoju teorijsku pretpostavku u djelima klasine politike ekonomije (napose u Ricardu), no upravo zbog toga obojica napadaju kao nesporazum teorijski izraz to ga je graan sko drutvo historijski dobilo u modernoj ekonomiji i dokazuju harmoninost odnosa proizvodnje tamo gdje su klasini ekonomisti prikazivali njihovu antagonistinost. Marx pokazuje kako zajednike nedostatke njihova stanovita, tako i znatne razlike koje potjeu otud to Carey polazi od razvijenih, amerikih graanskih odnosa, a Bastiat od nerazvijenijih, francuskih. Analizirajui napose kontradikcije u Bastiatovim pogledima Marx u jednom trenutku naglo prekida izlaganje rijeima Nemogue je dalje pratiti tu besmislicu. Zato ostavljamo Mr. Bastiata. (20. tom, str. 227). Umjesto da se dalje bavi kritikom apologeta kapitalistikog po retka, Marx se ve u avgustu poduhvatio da u pozitivnom obliku rezimira svoja vlastita ekonomska shvaanja. Tako je izmeu 23. avgusta i sredine septembra 1857, nastao Marxov slavni tekst poznat pod naslovom Uvod u kritiku politike ekonomije. Objavljujui 1859. godine Prilog kritici politike ekonomije, Marx se bavio miljenjem da ga zapone ovim Uvodom, ali je od toga odustao zato to mu se, kako kae u pred govoru Prilogu kritici, kad je bolje razmislio, uinilo da bi svako anticipiranje rezultata koje tek treba dokazati bilo itaocu na smetnji, i to se italac koji uope eli da me prati mora odluiti da se od poje dinanog penje ka opem (vidi u 20. tomu, str. 331). Uvod u Kritiku politike ekonomije, nakon to ga je 1902 - 1903. objavio K. Kautsky (u asopisu Die Neue Zeit), esto je pretampavan i mnogo itan. To nije udno, jer rijetko koje ak i od Marxovih

Predgovor

djela na tako malom prostoru saima toliko bogatstvo sadraja. Marxove misli o proizvodnji i o njenom odnosu prema raspodjeli, ra n je n i i potronji, kao i one o metodi politike ekonomije s pravom su zapaene i esto navoene. Ali zasluuje panju i struktura i priroda ovog uvodnog dijela. Tekst poinje raspravljanjem o odredbama koje su zajednike svim stupnjevima proizvodnje i o opem odnosu proizvodnje prema raspodjeli, razmjeni i potronji. Suprotstavljajui se onima koji od vajaju proizvodnju od raspodjele, razmjene i potronje, ali i onima koji ele da ih meusobno identificiraju, Marx obrazlae tezu da proizvodnja, raspodjela i potronja sainjavaju lanove jednog totali teta, razlike unutar jednog jedinstva. U tom jedinstvu odreujua uloga pripada proizvodnji, ali ovo odreivanje nije jednostrano, ve se tu zbiva meusobno djelovanje izmeu razliitih momenata, kako je to sluaj kod svake organske cjeline (u 19. tomu ovog izdanja, str. 17). Tek nakon to je u prva dva odjeljka Uvoda jednom odreenom metodom analizirao bit i meusobni odnos proizvodnje, raspodjele, razmjene i potronje, Marx u treem odjeljku raspravlja o metodi politike ekonomije, da bi se u etvrtom odjeljku (koji je ostao samo u obliku kratkih fragmentarnih zabiljeki) vratio analizi strukture i vrsta proizvodnje, kao i odnosa proizvodnje prema dravi, ratu, pravnim i porodinim odnosima. Poinjui da pie Uvod, Marx je oito mislio da nisu potrebna nikakva prethodna metodoloka razmatranja, te je odmah pristupio sadrajnom izlaganju svojih ekonomsko-filozofskih koncepcija. No nakon to je napisao prva dva odjeljka, on je osjetio potrebu da eksplicite formulira metodoloke pretpostavke od kojih je preutno poao, djelomino zato da bi unaprijed odbio neke mogue metodoloki nezasnovane prigovore, ali sigurno i zato da bi sam sebi poneto ra zjasnio, da bi svoje preutne metodoloke pretpostavke, eksplicitno ih formulirajui, domislio i precizirao. Marxove misli razvijene u ovom metodolokom ekskursu, napose one o odnosu apstraktnog i konkretnog, miljenja i zbilje, izlaganja i istraivanja, logikog i histo rijskog, od izuzetnog su znaenja i zasluuju posebnu analizu (u koju ovdje ne moemo ulaziti). Ovdje, meutim, elimo takoer istai znaenje ovog uvoda kao teksta u kojem Marxovu misao vidimo na djelu, nepripremljenu za objavljivanje, u njenom ivom toku, koji se od sadrajnih analiza uvijek iznova vraa preispitivanju i preciznijem formuliranju .osnovnih metodolokih pretpostavki, ne zato da bi pri njima ostao, ve da bi odmah zatim uronio u jo dublje i preciznije sadrajne analize. Ovu karakteristiku Uvoda posebno istiemo, jer je ona indikativna za cijeli daljnji tekst Osnova kritike politike ekonomije. Piui ovo djelo odreenom metodom, polazei od odreenih osnovnih filozofskih pretpostavki i gradei ga po unaprijed zamiljenom planu, Marx se

Predgovor

XI

uvijek iznova vraa kako eksplicitnom formuliranju svojih osnovnih fiilozofskih preokupacija i intencija, tako i ponovnom promiljanju i formuliranju plana po kojem djelo pie. Tako se u toku pisanja, kao rezultat stalnog ponovnog promiljanja strukture djela i njegovih pojedinosti, Marxova misao stalno iznova korigira, precizira, mijenja, dopunjuje i obogauje. Tako se postepeno modificira plan djela kao cjeline, ali se javljaju i mnoge posebne nove spoznaje. Ako nam dakle konani tekst Kapitala otkriva Marxovu misao u njenom zavrenom obliku, oienu od sumnji i vrsto osiguranu protiv moguih prigovora, bez gotovo ikakvih pukotina i rupa, Osnovi nam pokazuju Kapital u raanju, Marxovu misao u procesu, u vrenju, u rvanju s ogromnim materijalom koji treba obraditi i s tekim problemima koje treba rijeiti. Pa ako je u zavrenom tekstu Marx mogao sebi dopustiti da, s malim izuzecima, ostavi neekspliciranim svoje osnovne misaone pretpostavke i intencije, smatrajui da su one i bez toga vidljive, u Osnovima je on upravo te osnovne filozofske intencije uvijek iznova isticao. Da je Marxova misao u Osnovima u nezavrenom stanju, da se tu interpretacija i kritika tuih shvaanja stalno isprepleu s izlaganjem vlastitih stanovita, da izlaganje ne tee pravocrtno po unaprijed zamiljenom planu, ve se esto prekida skokovima u stranu, ekskursima, asocijacijama, da se pri tome mijenjaju neke teze, formulacije i termi ni te e karakteristike ovog rukopisa italac vjerovatno lako uoiti. No postoji opasnost da italac, pratei Marxovu misao u svim njenim zavijucima, previdi da to ipak nisu samo nepovezane zabiljeke i neoba vezna razmatranja, ve cjelovito, iako nedovreno djelo, pisano plan ski, s odreenim konceptom. Struktura ovog djela nije tano onakva kakvu je Marx zamislio zapoinjui da ga pie, ali ona je iz te prvotne zamisli prirodno izrasla. Struktura ovog djela nije identina ni sa strukturom Marxovog ivotnog djela Kapitala, ali se struktura Kapitala logino razvila iz strukture Osnova. Uz Uvod tekst Osnova kritike politike ekonomije sadri samo dvije glave nejednake veliine: II. Glava o novcu i III. Glava o kapitalu. Vea glava podijeljena je na tri odjeljka (Abschnitte): Prvi odjeljak. Proces proizvodnje kapitala, Drugi odjeljak. Prometni proces kapitala i Trei odjeljak. Kapital kao ono to donosi plod (kamata, profit itd). Nije teko vidjeti da postoji opi paralelizam izmeu strukture ove glave o kapitalu i Marxovog glavnog djela Kapital. Podjeli ove glave na tri odjeljka odgovara podjela Kapitala na tri knjige, od kojih svaka po svojoj tematici priblino odgovara jednom odjeljku glave o kapitalu u Osnovima. Dokle see taj paralilizam, moemo zasad ostaviti po strani. U svakom sluaju ve je unaprijed jasno da tri mnogo opse nije knjige Kapitala nadmauju odgovarajue odjeljke Osnova ne samo po koliini obuhvaenog materijala, nego i po stupnju njegove ralanjenosti i sreenosti.

X II

Predgovor

Meutim, moglo bi se uiniti da izmeu prvih zamisli Osnova i realizacije tih zamisli u Osnovima i Kapitalu postoji velik raskorak. Prvu skicu Osnova Marx naime daje u Uvodu, na kraju odjeljka o Metodi politike ekonomije, gdje kae: Jasno je da raspored treba nainiti tako da budu izloeni: 1) opa apstraktna odreenja, koja uslijed toga vie ili manje pripadaju svima drutvenim oblicima, ali u gore objanjenom smislu, 2) kategorije koje sainjavaju unutranju strukturu graanskog drutva i na kojima poivaju osnovne klase. Kapital, najamni rad, zemljino vlasnitvo. Njihov meusobni odnos. Grad i selo. Tri velike drutvene klase. Razmjena meu njima. Promet. Kredit (privatni). 3) Obuhvatanje graanskog drutva u obliku drave. Promatrano u odnosu prema samom sebi. ,Neproizvodne4klase. Porezi. Dravni dug. Javni kredit. Stanovnitvo. Kolonije. Iseljavanje. 4) Meunarodni odnos proizvodnje. Meunarodna podjela rada. Meu narodna razmjena. Izvoz i uvoz. Mjenini kurs. 5) Svjetsko trite i krize (19. tom, str. 24). Ovaj u septembru 1857. formulirani projekt djela odlikuje se velikom irinom nagovijetenih tema. Nije teko uoiti da je od pet naznaenih tematskih podruja u Osnovima i kasnije u Kapitalu ire obraen samo dio onog drugog. Kako je i zbog ega dolo do takvog tematskog suavanja? Odluku da posebno ne razrauje ono prvo tematsko podruje (o opim odredbama koje vie ili manje pripadaju svima drutvenim oblicima) Marx je obrazloio u naprijed citiranom predgovoru Prilogu kritici datiranom januara 1859. No da je ta odluka pala jo poetkom 1858. jasno pokazuje Marxovo pismo Lassalle-u od 22. februara 18$8, u kojem najavljuje da e djelo na kojem radi biti podijeljeno u est knjiga: 1) O kapitalu (Sadri nekoliko pretpoglavlja). 2) O zemljinom vlasnitvu. 3) O najamnom radu. 4) O dravi. 5) Meunarodna trgovina. 6) Svjetsko trite. 4 Izostavljajui prvo od pet tematskih podruja prvobitnog plana, Marx je drugo od tih podruja ralanio u tri knjige, te je tako prvobitni plan, umjesto da bude sveden na etiri dijela, proiren na est dijelova. Nepunih dvadeset dana nakon to je Lassalle-a upoznao s ovim svojim velikim projektom, Marx ga je, u svom pismu od 11. marta 1858, obavijestio da ne namjerava odmah ravnomjerno razraditi svih est najavljenih knjiga, nego da e tri prve razraditi detaljno, a tri preostale samo skicirati. Meutim, uviajui da se za poetak mora ograniiti na detaljnu razradu prva tri dijela, Marx se jo dugo nadao da e moi napisati svih est predvienih knjiga. To se, meu ostalim, vidi iz njegovog pisma Engelsu od 2. aprila 1858, iz predgovora Prilogu kritici politike ekonomije (januara 1859), iz pisma J. Weydemeyeru od 1. februara 1859, kao i iz nekih drugih pisama i rukopisa. U svom pismu Engelsu od 2. aprila 1858. godine, nakon to ga je upoznao s podjelom na est knjiga, Marx skicira i podjelu prve knjige
4 V idi u 36. to m u ovog izdanja, str. 503.

Predgovor X I I I

(O kapitalu) na etiri odjeljka: a. Kapital en general, b. Konkurencija ili dejstvo mnogih kapitala jedan na drugoga, c. Kredit gdje se kapital naspram pojedinih kapitala pojavljuje kao opti element, d. Akcijski kapital kao najsavreniji oblik (prelaz u komunizam) zajedno sa svim svojim protivrenostima.5 Prvi odjeljak (Kapital uope) on dalje dijeli na tri pododjeljka: 1. Vrijednost... 2. Novac.. . 3. Kapital.. .6 Ako se upitamo koji je dio svog iroko zamiljenog rada u est knjiga Marx uspio realizirati u Osnovima, lako emo se uvjeriti da Marx tu nije razradio ni prve tri knjige, pa ak ni samu prvu knjigu, nego samo drugi i trei pododjeljak prvog odjeljka (pododjeljke 2. Novac i 3. Kapital iz odjeljka a. Kapital uope). Ograniavanje na ove pododjeljke ne moe se objasniti nekim principijelnim razlozima, jer u isto vrijeme kad je radio na tim pododjeljcima, Marx je obavje tavao Lassalle-a i Engelsa o svom velikom projektu u est knjiga. Ograniavanje se dakle jednostavno objanjava time to je temeljiti rad na navedenim odjeljcima u navedeno vrijeme zaokupio sve Marxove snage, pa za rad na ostalim odjeljcima i knjigama nije ostalo ni vremena ni snage. To, naravno, ne iskljuuje mogunost da su se ve u to vrijeme kod Marxa poele javljati prve sumnje u pogledu adekvatnosti njegove monumentalne zamisli. U svakom sluaju, nastojei da problem novca i kapitala razmatra iskljuivo u aspektu kapitala uope i odvojeno od problema najamnog rada i zemljine rente, Marx je mjestimino morao uzimati u obzir i ove po strani ostavljene aspekte. Nema sumnje da je ovo iskustvo potaklo Marxa na razmiljanja koja su ga, vjerovatno 1863 - 1864. navela da odustane kako od zasebnog istraivanja kapitala uope, tako i od zasebnih knjiga o najamnom radu i zemljinom vlasnitvu.7
5 Isto, str. 290. 6 Isto , 290-293. 7 D a li je ba u to vrijeme M arx odustao od pisanja zasebne druge i tree knjige, ne m oe se sigurno rei. U svakom sluaju b itn e tem e zamiljenih posebnih knjiga o najam nom rad u i zemljinom vlasnitvu ukljuene su u rukopise prvog i treeg tom a Kapitala , nastale 18 6 4 - 1866, to pokazuje da su prvobitno zamiljene tri p rv e knjige u to vrijem e definitivno reducirane n a jednu. U vezi s prvobitnim dijeljenjem uenja o kapitalu, zemljinoj renti i najamnom radu u tri razne knjige moglo bi se m eutim postaviti pitanje, nije li se tu M arx poveo za graanskom ekonomijom i njen im povrnim razlikovanjima? N ije li on tu nekritiki prihvatio poznatu trinitarnu form ulu graanske vulgarne ekonomije, njeno uenje (koje je sam uspjeno razotkrio kao mistifikaciju) o kapitalu, zemlji i radu kao tri faktora proizvodnje koji harm onino surauju p ri stvaranju vrijednosti? Po m iljenju R. Rosdolskog, M arx nije bio ni u najmanjoj mjeri pod utjecajem trinitame formule kako je shvaa vulgarna ekonomija. Ali u trinitarnoj formuli ima zrno istine zato to se radom stvorena vrijednost zahvaljujui odvajanju stvarnih proizvoaa od sredstava za proizvodnju raspada u tri dijela, koji popri m aju tri razliita oblika dohotka i ine godinji prihod triju drutvenih klasa-ka-

X IV Predgovor

Druga glava Osnova kritike politike ekonomije,, Glava o novcu, poinje na izgled kao recenzija. Marx detaljno izlae i kritizira shvaa nja izloena u knjizi prudonista Alfreda Darimona De la Reforme des Banquesy Paris 1856. No ako ne izgubimo strpljenje itajui prve strane, vidjet emo da ova recenzija prerasta u sistematsku raspravu o problematici novca, a ova se razmatra polazei od Marxove teorije radne vrijednosti, kao i od njegove ope humanistike teorije otuenja i razotuenja. Kritici prudonistike verzije teorije radnog novca Marx je u Osnovima posvetio preko etrdeset strana, detaljno pokazujui protivurjenosti i iluzije sadrane u prudonistikim koncepcijama. Na pose Marx kritizira shvaanje da sve nedae nae drutvene organizaci je imaju glavni izvor u privilegiji novca, u dominaciji plemenitih metala u prometu roba i u cijelom privrednom ivotu, te da bi se glavni zadatak sastojao u tome da se ta vladavina ukloni, da se srebro i zlato izjednae s ostalom robom i da se mjesto zlatnog i srebrnog novca uvede papirni radni novac. Nasuprot prudonistima, Marx je uvjerljivo pokazao da promet roba mora voditi obrazovanju novca i da je nemogue ukinuti novac sve dok razmjenska vrijednost ostaje drutveni oblik proizvoda (19. tom, str. 53). Ova kritika prudonistikih koncepcija o novcu, posebno je zanimljiva zato to je ovdje izvedena vrlo detaljno, dok je u Prilogu kritici politike ekonomije rezimirana na nekoliko strana, a u Kapitalu reducirana na nekoliko biljeaka ispod teksta.
pitatalista-zem ljop osed nik a i radnika (R. Rosdolsky Z u r Entstehungsgeschichte des M arxschen Kapital, B and I, E uropSische V erlagsanstalt F ran k fu rt, E uropa Verlag W ien, 1968, B and I, S. 47). Predviajui tri posebne knjige o kapitalu, zemljinom vlasnitvu i najam nom rad u , M a rx je, po R osdolskom , polazio upravo od tog z rna istine, o d realnosti postojanja triju osnovnih klasa. K o d njega se, dakle, nije radillo o tom e da se posebno isp itaju tri navodna faktora stvaranja vrijednosti vulgarne ekonom ije, nego ekonom ski u v jeti ivota triju osnovnih klasa. U prilog ovog objanjenja R osdolskog govore i vlastite M arxove rijei u Predgovoru Prilogu kritici politike ekonomije: Sistem buroaske ekonomije je posm atran ovim re d o m : kapital , zemljino vlasnitvo , najamni rad , drava , spoljna trgovina , svjetsko trite. P o d p rv im trim a rubrikam a istraujem o ekonomske i votne uslove triju velikih klasa n a koje se dijeli savrem eno buroasko d ru tv o ; povezanost ostalih triju ru b rik a bije u oi. N o ako se i p rih v a ti to objanjenje, p riro d n o se javlja p itan je: da li je m ogue i opravdano zasebno istraivati ivotne uslove o snovnih klasa suvrem enog dru tv a? Ako se radn ik odrava na ivotu prodajui svoju rad n u snagu kapitalistu i ustupajui m u svoj viak vrijednosti i ako je kap italist onaj koji ivi prisvajajui viak vrijednosti radnika, kako je m ogue zasebno, u posebnim knjigam a, istrai vati njihove uslove ivota ako to n e treb a da b u d e isto spolianja deskripcija koja ne ulazi u b it kapitalistike eksploatacije? N ije li razm iljanje o ovom p ita n ju navelo M arx a da od u stan e od svog p rv o b itn o g p lan a o tri posebne knjige, o kapitalu, zem ljinom vlasnitvu i najam nom rad u ?

Predgovor

XV

Pozitivna teorija novca koju Marx u Osnovima suprotstavlja prudonistima nije potpuno identina s onom koja je dana u Prilogu kritici i u Kapitalu. Tako ve u Prilogu kritici (i kasnije u Kapitalu) Marx kritizira i odbacuje shvaanje o novcu kao simbolu koje je sam zastupao u Osnovima. Neke druge aspekte Marxovog razvijenog uenja o novcu nalazimo u Osnovima tek u nastajanju. No ako pojedini aspekti Marxova uenja o novcu, kako su izraeni u Osnovima, imaju vee znaenje za razumijevanje razvoja Marxovih shvaanja nego u siste matskom aspektu, osnovne ideje vodilje te analize imaju nezastarivu vrijednost. Problematiku novca i robe promatra Marx polazei od svoje teorije otuenja i postvarenja koju je razvio u Ekonomsko-filozofskim rukopisima, a koju ve u Osnovima tako konkretizira da ve ovdje imamo gotovo sve elemente teorije robnog fetiizma izloene u Kapitalu. Kritizirajui s pozicija teorije otuenja i postvarenja suvremeno drutvo ope korupcije i ope prostitucije, gdje se svi proizvodi, djelatnosti i odnosi mogu razmijeniti za novac, koji se sa svoje strane, moe razmijeniti za sve bez razlike, Marx, meutim, ni u jednom trenutku ne ostaje u granicama puke kritike, ve je u svakom trenutku vidljiv i horizont s kojeg on tom drutvu kritiki pristupa: slobodna individualnost, zasnovana na univerzalnom razvitku individua i pod reivanju njihove zajednike, drutvene produktivnosti, kao njihove drutvene moi (19. tom, str. 63), odnosno: univerzalno razvijeni individui, iji su drutveni odnosi kao njihovi vlastiti zajedniki odnosi takoer podvrgnuti njihovoj zajednikoj kontroli (isto, str. 66). U tampanom tekstu Osnova Glava o kapitalu poinje kratkim ali veoma zanimljivim tekstom (19. tom, str. 127 136), koji je po nekima doista i zamiljen kao poetni dio ove glave, dok drugi tvrde da je zamiljen kao posebna prelazna glava.8 Bez obzira na ovo sporno
8 L. A. Leontjev tvrdi da navedene stranice treba prom atrati kao posebnu kratku glavu pod naslovom Glava o novcu kao kapitalu. On dodue priznaje da se na prvi pogled moe uiniti da sadraj ovdje ne odgovara naslovu koji je dao Marx, ali insistira da je neslaganje izm eu naslova i sadraja tog dijela M arxovog rukopisa ipak samo prividno (L. A. Leontjev, O predvariteljnom variante tKapitala M arxa , Izdateljstvo Akademii nauk SSSR. M oskva, Leningrad 1946, str. 27). Polemizirajui s Leontjevom , R. Rosdolsky tvrdi da M arx nije dao naslov Glava o novcu kao kapitalu samo navedenom odlom ku, nego da je to bio prvobitni naslov cijele Glave o kapitalu, te upuuje na to da je tom spornom odlomku sam M arx u svom Popisu uz 7 svezaka dao poseban naslov Zakon aproprijacije kako se pojavljuje u jednostavnom prometu (u 20. tom u, str. 307). T o je tano, a tano, je i to da navedeni M arxov tekst po svom sadraju odgovara tom naslovu. M eutim , u spom enutom M arxovom popisu taj odjeljak nije oznaen ni kao posebna glava (kako ga shvaa Leontjev) ni kao uvodni dio glave o kapitalu (kako bi to htio Rosdol sky) nego kao peti (pretposljednji) od est dijelova na koje je podijeljena glava o novcu.

X V I Predgovor

pitanje, neosporno je da je ovaj dio jedan od najznaajnijih i najzanim ljivijih u Osnovima. Glavna je tema ovog odlomka razraunavanje s iluzijom graanskih demokrata i nekih socijalista da u jednostavnoj robnoj proizvodnji i razmjeni nisu prisutne imanentne protivurjenosti graanskog drutva, s iluzijom da se u razmjeni roba realiziraju jedna kost i sloboda, da razmjena razmjenskih vrijednosti tovie pred stavlja produktivnu, realnu bazu svake jednakosti i slobode, te da se ona ne mora razviti u kapital. Napose on kritizira ludost socijalista koji misle da je razmjenska vrijednost po svom pojmu sistem jedna kosti i slobode sviju, koji je samo pokvaren novcem i kapitalom. Njima treba odgovoriti: da je razmjenska vrijednost ili, tanije, novani sistem u stvari sistem jednakosti i slobode i da su smetnje koje im kod blieg izlaganja sistema stoje na putu njemu imanentne smetnje, upravo ostvarenje jednakosti i slobode, koji se pokazuju kao nejedna kost i nesloboda. Isto je tako pobona kao i glupa elja da se razmjenska vrijednost ne razvije u kapital ili da se rad koji proizvodi razmjensku vrijednost ne razvije u najamni rad. (19. tom, str. 134) Prvi odjeljak glave o kapitalu Proces proizvodnje kapitala odgo vara po sadraju priblino prvom tomu Kapitala. Analiza zapoinje razmatranjem pretvaranja novca u kapital (to je, kako je poznato, tematika i etvrte glave Kapitala), da bi se zatim koncentrirala na analizu biti kapitala i vika vrijednosti, usput dodirujui i niz drugih pitanja. Pri tome su u Osnovima jo gotovo potpuno odsutni mnogi problemi koji su u prvom tomu Kapitala razraeni vrlo opirno, kao npr. radni dan (Osma glava prve knjige Kapitala), manufaktura i krup na industrija (Dvanaesta i Trinaesta glava), neki aspekti proizvodnje vika vrijednosti (Petnaesta i esnaesta glava), najamnina (Sedamnaesta Dvadeseta glava), historijski prikaz procesa akumulacije kapitala (vei dio Dvadeset drugeDvadeset pete glave). No ako je prvi tom Kapitala po obilju materijala i po dovrenosti razrade daleko premaio ovu svoju prethodnu varijantu, distancija meu njima nije tako velika kako bi se to moglo u prvi mah uiniti. Ako Osnovi nisu uli u sve one detalje u koje je uao Kapital, u njima su obuhvaeni i u principu rijeeni upravo oni najtei teorij ski problemi koji ine najhitniji sadraj prvog toma Kapitala. A kad je rije o misaonoj razini na kojoj se tretiraju problemi koji su zajedniki Osnovima i Kapitalu, ni u kom sluaju se ne bi moglo rei da postoji neka principijelna razlika u nivou na tetu Osnova. Neki dijelovi Osnova ak i nadmauju Kapital temeljitou i iscrpnou, a i oni nepotpunije obraeni nisu nezanimljivi. Tako je analizirajui pretvaranje novca u kapital Marx u Osnovima doao do onog istog rjeenja koje e kasnije ponoviti u Kapitalu, pa u Osnovima bolje vi dimo ivi tok Marxove misli. Ako naprotiv uporedimo petu glavu Kapitala (Proces rada i oploivanja vrijednosti) s odgovarajuim dijelovima Osnova, vidjet emo da u Osnovima jo nisu provedene neke distinkcije koje se sadre u Kapitalu. Osnovna distinkcija kojoj

Predgovor X V II

je posveena esta glava Kapitala, distinkcija izmeu postojanog i promjenljivog kapitala, jedna je od distinkcija koje je Marx sam sebi definitivno razjasnio upravo u toku pisanja Osnova. itajui Osnove primjeujemo kako se ta, u poetku ne sasvim jasno provedena (i ter minoloki nefiksirana) distinkcija postepeno sve vie razjanjava i terminoloki fiksira. Poinjui s izrazima unveranderter, unveranderlicher i invariabler Wert, s jedne strane, a veranderten, veranderlicher i reproduzierter Wert, s druge strane, Marx se najzad opredijelio za termine konstantes i variables Ka pital. U Osnovima Marx je takoer tano analizirao bit vika vrijed nosti i njegove dvije glavne forme (apsolutni i relativni viak vrijed nosti), ali metode proizvoenja relativnog vika vrijednosti, koje su u Kapitalu detaljno istraene, u Osnovima su samo skicirane. Drugi odjeljak: Proces prometa kapitala odgovara priblino prvom i drugom odjeljku (tanije petoj i sedmoj petnaestoj glavi) drugog toma Kapitala. Tu potpuno nedostaje tematika obraena u treem odjeljku drugog toma Kapitala (Reprodukcija i promet cjelo kupnog drutvenog kapitala). Pa ipak mnogi problemi i rjeenja koji su kasnije potpunije razvijeni u Kapitalu tu su ve jasno uoeni i na znaeni, a mnogi dijelovi nisu ni najmanje izgubili na interesu ni nakon objavljivanja Kapitala. Dovoljno je samo spomenuti da se u ovom odjeljku nalazi meu ostalim i poznati, esto zasebno izdavani i veoma znaajni tekst o epohama drutveno-ekonomskih formacija. Jo je vea razlika izmeu treeg odjeljka glave o kapitalu i treeg toma Kapitala. U tom treem odjeljku (Kapital kao ono to donosi plod. Pretvaranje vika vrijednosti u profit) razmatra se pitanje o profitu kao pretvorenom obliku vika vrijednosti, kao i pitanje pro sjenog profita i tendencijskog padanja profitne stope. Time se nazna uje problematika prva tri odjeljka treeg toma Kapitala. Trgovaki i kamatonosni kapital i zemljina renta (problematika etvrtog, petog i estog odjeljka treeg toma Kapitala ostali su gotovo nedirnuti. Pa ipak i u ovoj kratkoj skici ima mnogo zanimljivog i znaajnog. No ako su s gledita detaljne razraenosti i strune preciznosti analize u Osnovima samo nesavrena skica za one u Kapitalu, Osnovi zadravaju trajnu vrijednost kako filozofskom prodomou kritike suvremenog postvarenog svijeta, tako i smionou vizija budueg slobodnog drutva. U maju 1858. Marx je prekinuo pisanje teksta to ovdje skraeno nazivamo Osnovima, te se krajem maja i poetkom juna poduhvatio da sastavi Popis za sedam sveski (prvi dio), svojevrsnu skicu djela u kojem bi iskoristio materijal tog rukopisa (u kojem je, kako kae u jednom pismu Engelsu, sve ispremijetano) i bolje izloio njegov glavni sadraj. U Popisu on se koncentrirao na materijal koji je trebalo da ue u prvi dio njegovog zamiljenog velikog ekonomskog rada, a pod prvim dijelom on je tada mislio ono to je uskoro poeo ozna avati kao prvi odjeljak knjige O kapitalu. Taj je odjeljak trebalo

X V III

Predgovor

da obuhvati tri glave: I. Vrijednost. II. Novac i III. Kapital uope. U prvoj varijanti svog Popisa Marx je pokuao grupirati materijal svog rukopisa u tri navedene glave zamiljenog prvog dijela, pri emu je stigao do odjeljka o cirkulaciji kapitala (u treoj glavi), ali je taj odjeljak kao i neki raniji pododjeljci ostao bez naznaka odgovara juih strana u rukopisu. Druga varijanta popisa obuhvaa samo materijal glave o novcu, ali je ta glava ovdje mnogo detaljnije struk turirana, a evidentirani materijal za nju puno je obilniji. Premda ti Marxovi Popisi nisu zamiljeni kao samostalno djelo i imaju pomonu ulogu, oni mogu biti zanimljivi i korisni za prouavanje revolucije Marxovih ekonomskih pogleda u procesu nastajanja Kapitala, a napose za prouavanje prijelaza od Osnova preko Priloga do Kapitala. Sluei se tekstom Osnova i navedenim Popisom za sedam sveski, Marx je od avgusta do priblino kraja oktobra 1858. izradio prvobitni tekst prvog sveska Priloga kritici politike ekonomije. Pored glava o vrijednosti i o novcu, u taj je svezak, prema Marxovim tadanjim planovima, trebalo da ue i glava o kapitalu. Meutim, od prvobitnog teksta do nas je doao samo dio koji obuhvaa posljednje tri etvrtine druge glave i poetak tree glave. Stoga se i objavljuje pod naslovom: Prilog kritici politike ekonomije. Fragment prvobitnog teksta. Zbog svoje fragmentamosti taj tekst dosad nije mnogo prouavan. Ali kako u njemu ima zanimljivih dijelova koji nisu doslovno preuzeti iz Osnova, niti su uli u definitivni tekst Priloga, trebalo bi i ovaj Fragment prvo bitnog teksta paljivije prouiti. Od sredine novembra 1858. do 21. januara 1859. Marx je jo jednom preradio prvobitni tekst Priloga kritici. Napisao je novu glavu pod naslovom Roba (kojoj je prvobitno bio namijenjen naslov Vri jednost), temeljito je preradio glavu o novcu i jo jednom pregledao cijeli rukopis. Dvadeset prvog januara 1859. on je konano zavrio redi giranje svog teksta i dao mu naslov Prilog kritici politike ekonomije. Prva knjiga. O kapitalu. Prvi odjeljak. Kapital uope. Dobivi od Engelsa novac za potarinu, rukopis je 25. januara poslao u Berlin izdavau Dunckeru, kojeg mu je bio pronaao Lassalle. Umjesto predvienih 5 -6 tamparskih araka, sveska je imala 12 tamparskih araka, i nije se sastojala, kako je bilo planirano, od tri, nego samo od dvije glave: Roba i Novac ili jednostavna cirkulacija. U februaru 1859. Marx je poslao izdavau i predgovor, a u junu 1859. djelo je objavljeno. Citirani podnaslov (Prva sveska...Pm odjeljak...) jasno je pokazivao da tu nije rije o zavrenom djelu, nego tek o poetku jednog obinrnijeg rada. I doista, Marx je elio da uskoro poslije prve sveske objavi i drugu, koja bi bila posveena problematici kapitala. Meutim, daljnja istraivanja potakla su ga da izmijeni svoj prvobitni plan. Umjesto serije knjiica koje bi neposredno slijedile jedna za drugom pojavio se nakon osam godina pozamani prvi tom Kapitala (1867). Prilog kritici politike ekonomije zapoinje kratkim Predgovorom, koji pripada meu najznaajnije i najpoznatije Marxove tekstove.

Predgovor X IX

Nakon kratkih informacija o sadraju Priloga kritici i o svojim pla novima da ga nastavi, Marx ovdje iznosi svoje slavne napomene o toku svojih politiko - ekonomskih studija, dajui saet prikaz svog mi saonog razvoja od studentskih dana do pisanja Priloga kritici i kratko karakterizirajui vlastite objavljene i neobjavljene radove, kao i Engelsove radove iz tog razdoblja. No jo je znaajniji Marxov slavni i iroko citirani prikaz opeg rezultata do kojeg je u svojim istraivanjima doao i koji mu je posluio kao putokaz u njegovim daljnjim studi jama. Ovaj saeti tekst u kojem Marx govori o korijenu pravnih i dravnih oblika u materijalnim ivotnim odnosima, o odnosu baze i nadgradnje, o drutvenom biu i drutvenoj svijesti, o protivurjenostima izmeu proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje i o njihovom revolucionarnom razrjeavanju, o progresivnim epohama drutvene ekonomske formacije i o predstojeem kraju ljudske prethistorije, nabijen je sadrajem i pregnantno formuliran, pa nije udo to se uvijek iznova citira. U glavnom tekstu Priloga kritici politike ekonomije Marx razmatra prvenstveno problematiku robe i novca. U prvoj glavi posveenoj robi on detaljno anlizira dvostruku prirodu robe kao upotrebne vrijed nosti i kao razmjenske vrijednosti i pokazuje da u osnovi dvostrukog karaktera robe lei dvostrukost rada koji stvara robe, protivurjenost izmeu privatnog i drutvenog, odnosno konkretnog i apstraktnog ljudskog rada. Polazei od ovih analiza robe i rada on izlae svoju, teoriju vrijednosti, a djelimino i teoriju postvarenja. Sistematsko - teorijskom raspravljanju on dodaje opiran historijski osvrt na do tadanje teorije o robi i vrijednosti, pri emu prikazuje napose istra ivanja engleskih i francuskih ekonomista u toku jednog i po stoljea. Na slian nain on u glavi o novcu istrauje i odreuje odnos izmeu vrijednosti i novca, utvruje prirodu novca i detaljno analizira razli ite funkcije to ih novac vri. Ujedno analizira i kritizira razliite buroaske i sitnoburoaske teorije novca, a napose nerealne ideje o poboljanju kapitalizma putem ukidanja novca. U preraenom obliku Marx je u Kapital unio glavne dijelove svog Priloga, kritici politike ekonomije. No to ne znai da je Prilog kritici poslije obljavljivanja Kapitala izgubio vrijednost i postao sa drajno nezanimljiv. U predgovoru prvom uzdanju prvog sveska Ka pitala Marx je o odnosu izmeu Priloga kritici i Kapitala Djelo iji prvi svezak predajem javnosti nastavak je moga spisa Prilog kritici poli tike ekonomije, koji sam objavio 1859. Za dugi razmak izmeu po etka i nastavka krivo je moje dugogodinje bolovanje, koje me je u radu esto prekidalo. Sadrinu svog ranijeg spisa saeto sam dao u prvoj glavi ovog toma. Nisam to uinio jedino radi povezanosti i potpunosti, nego sam i nain izlaganja dotjerao. Ukoliko je priroda predmeta iole doputala, ja sam ovdje razradio mnoge momente koji su ranije bili samo nagovijeteni, dok naprotiv, poneto to sam tamo opirno izloio, ovdje samo nagovjetavam. Naravno, odjeljci o histo-

XX

Predgovor

rij i teorije vrijednosti i novca sad su sasvim izostali. Ipak e primjed be ispod teksta uz prvu glavu otkriti itaocu ranijeg spisa nove izvore za tu historiju. Marxovo upuivanje na ono to je u Prilogu kritici opirno iz loio, a to u Kapitalu samo nagovjetava, odnosi se prije svega na glavu o novcu. Zajedno s odjeljkom o povijesti teorija o novcu ova je glava najopirnije izlaganje Marxove teorije novca. Marx tu ras pravlja i o pitanjima novanog opticaja i teorije valute potpuno raz vijene kapitalistike proizvodnje, koja je u Kapitalu nabaena tek u treem svesku nakon to je dana analiza procesa proizvodnje i procesa prometa kapitala, analiza prosjene profitne stope i kamatonosnog kapitala. Ako je Prilog kritici stoga formalno samo poetak, a Kapital njegov nastavak, on ipak obuhvaa mnogo vie od jednostavnog pro meta robe. Na podruju teorije novca on ve daje obrise cjelokupnog djela. O tome kroz kakve je sve sloene faze prolazio Marxov rad na pisanju Kapitala svjedoe i rukopisi to ih objavljujemo pod zajed nikim nadnaslovom Marxovi popisi uz rukopise iz 1857 - 1858. (1859), a pod naslovima Referati uz moje vlastite sveske i Nacrt plana tree glave. Referati daju detaljan pregled materijala koji se sadri u Marxovim sveskama iz 1857- 1858, a nije iskorien u prvom svesku Priloga kritici politike ekonomije. Marx je taj pregled mate rijala napravio kako bi sebi olakao pisanje onog dijela svog ekonomskog rada koji se trebao pojaviti kao nastavak prvog sveska Priloga kritici politike ekonomije. U Nacrtu plana tree glave pitanja o kojima se raspravlja u sveskama II - VII velikog ekonomskog rukopisa iz 1857-1858. grupirana su u tri glavna odjeljka: 1) Proces proizvodnje kapitala, 2) Proces opticaja kapitala i 3) Kapital i profit. Tu se budua struktura Kapitala nazire jo jasnije nego u prijanjim skicama. Kao Dodatak u 20. tomu objavljuju se dva Engelsova lanka o Prilogu kritici politike ekonomije i Marxovi Izvaci iz sveski o Ricardu (1850-1853). Blii podaci o sadraju i o nainu nastanka tih ekscerpata nalaze se u odgovarajuim napomenama u 20. tomu. Ovdje treba spomenuti da su ti izvaci unijeti u ovaj tom, iako su nastali ranije, jer su tijesno povezani sa svim Marxovim radovima objavljenim u 19. i 20. tomu i mogu olakati njihovo razumijevanje. Takoer treba istai da ti Izvaci nisu samo izvaci, nego sadre i brojne Marxove komentare i ocjene. Za svakog tko eli da se na izvoru upozna s Marxovim osnovnim misaonim preokupacijama i s razvojem njegove misli radovi koji se objavljuju u 19. i 20. tomu izuzetno su znaajni.
G a jo P e t r o v i

KARL MARX

Osnovi kritike politike ekonomije

(Ekonomski rukopisi 1857-1859)
PRVI DEO

Uvod

Sadraj1 1 1
A. UV OD 1. P roizvodnja uope 2. O p i od no s p roizvodnje raspodjele, razm jene i p otronje 3. M e to d a politike ekonom ije 4. S re d stv a za proizv o d n ju (proizvodne snage) odnosi proizvodnje i odnosi p ro m e ta itd .

A. U V O D '2 1

I. Proizvodnja, potronja, raspodjela, razmjena (promet) 1 3 1

1. Proizvodnja a) Predmet o kome raspravljamo jest, prije svega, materijalna proizvodnja. Naravno, polaznu taku ine individue koje proizvode u drutvu dakle, drutveno odreena proizvodnja individua. Pojedinani i osamljeni lovac i ribar, s kojima poinju Smith i Ricardo^, spadaju meu uobraenja 18. vijeka, liena fantazije. To su robinzonade, koje nikako ne znae samo reakciju na prefinjenost i vraanje pogreno shvaenom prirodnom ivotu, kako to uobraavaju historiari kulture. Kao to na ovakvom naturalizmu ne poiva ni Rousseauov contrat social1, koji subjekte, po prirodi nezavisne, dovodi u odnos i vezu pomou u g o v o ra .O v o je privid, i to samo estetski privid malih i velikih robinzonada. One, naprotiv, znae anticipaciju graanskog drutva, koje se pripremalo od 16. vijeka, a u 18. je divovskim kora cima hitalo svojoj zrelosti. U tome drutvu slobodne konkurencije pojedinac se pojavljuje razrijeen prirodnih veza itd., koje su ga za raznijih historijskih epoha inile pripadnikom odreenog, ogranienog ljudskog konglomerata. Pred oima proroka 18. vijeka, na ijim ple ima jo potpuno stoje Smith i Ricardo, lebdi ovaj individuum 18. vijeka proizvod, s jedne strane, raspadanja feudalnih oblika drutva, a, s druge strane, novih proizvodnih snaga koje su se razvile od 16. vijeka naovamo kao ideal ija egzistencija pripada prolosti. Ne kao historijski rezultat, ve kao polazna taka historije. Jer lebdi kao pri rodni individuum, primjereno njihovoj predstavi o ljudskoj prirodi, ne kao historijski nastao, ve kao od prirode dat. Ovakva zabluda bila je dosad svojstvena svakoj novoj epohi. Steuart, koji u mnogo emu stoji u suprotnosti prema 18. vijeku i, kao aristokrat, vie na histo rijskom tlu, izbjegao je tu ogranienost.
1 drutveni ugovor

6 Osnovi kritike politike ekonomije

to se dublje vraamo u historijsku prolost, to vie se individuum pa dakle i proizvodni individuum pojavljuje kao nesamostalan, kao pripadnik vee cjeline: prvo jo na sasvim prirodan nain u poro^ dii i u porodici proirenoj u pleme; kasnije u zajednici proiziloj iz suprotnosti i stapanja plemena, u njenim razliitim oblicima. Tek u 18. vijeku, u graanskom drutvu, istupaju razliiti oblici drutvene veze prema pojedincu kao puko sredstvo za njegove privatne svrhe, kao vanjska nunost. Ali epoha koja raa ovo stanovite, stanovite osamlje nog pojedinca, upravo je epoha dosad najrazvijenijih drutvenih (opih s ovoga stanovita) odnosa. ovjek je u najdoslovnijem smislu rijei zoon politikon1, ne samo drutvena ivotinja, nego ivotinja koja se samo u drutvu moe o sam iti.P ro iz v o d n ja osamljenog pojedinca izvan drutva rijetkost koja se civiliziranom ovjeku, koji je dina mino ve imao u sebi drutvene snage, doista moe dogoditi kad sluajno zabasa u divljinu isto je takva besmislica kao i razvijanje jezika bez individua koje zajedno ive i izmeu sebe govore. Na ovome se nemamo zato dalje zadravati. Mi se te take ne bismo ni doticali da tu glupost, koja je imala smisla i mogla se razumjeti kod ljudi 18. vijeka, nisu Bastiat, Carey, Proudhon^7! itd. ozbiljno ponovo uvukli usred najnovije ekonomije. Za Proudhona i druge naravno da je ugodno da porijeklo jednog ekonomskog odnosa, iji historijski postanak on ne poznaje, objasni historijsko-filozofski time to mitologizira da je Adam, ili Prometej, doao na gotovu misao, da je ova onda bila uve dena itd. Nita suhoparni je i dosadnije nego kad locus communis2 stane matati. Prema tome, kad je rije o proizvodnji, uvijek je rije o proiz vodnji na nekom odreenom stupnju drutvenog razvitka o proiz vodnji drutvenih individua. Zato bi moglo izgledati da, ako uope hoemo da govorimo o proizvodnji, moramo ili da pratimo proces historijskog razvitka u njegovim razliitim fazama, ili da unaprijed izjavimo da se bavimo jednom odreenom historijskom epohom, na primjer, modernom graanskom proizvodnjom, koja, u stvari, i jest naa prava tema. No, sve epohe proizvodnje imaju izvjesna zajednika obiljeja, zajednika odreenja. Proizvodnja uope jest apstrakcija, ali razumna apstrakcija ukoliko stvarno istie, fiksira ono zajedniko i time nam uteuje ponavljanje. Meutim, ovo ope, ili uporeivanjem izdvoje no zajedniko, i samo je neto mnogostruko ralanjeno, neto to se rastavlja na razliita odreenja. Poneto od toga pripada svima epo hama ; poneto je nekolikima zajedniko. (Neka) odreenja bit e zajednika najnovijoj i najstarijoj epohi. Bez njih se nee moi zamisliti nikakva proizvodnja; meutim, ako i najrazvijeniji jezici imaju zakone i odreenja zajednika s najnerazvijenijima, onda je ba razlika od tog zajednikog opeg ono to sainjava njihov razvitak. Odreenja
1 politika (drutvena) ivotinja 2 ope m jesto, banalnost

Uvod 7

koja vae za proizvodnju uope ba se moraju izdvojiti, da se zbog jedinstva koje proizlazi ve iz toga to su subjekt, ovjeanstvo, i objekt, priroda, isti ne bi zaboravila bitna razlinost. U tome zabo ravljanju je, na primjer, sva mudrost modernih ekonomista koji doka zuju vjenost i harmoniju postojeih socijalnih odnosa. Na primjer. Nikakva proizvodnja nije mogua bez nekog orua za proizvodnju, pa ma to orue bila samo ruka. Nikakva proizvodnja nije mogua bez minulog, nagomilanog rada, pa ma taj rad bio samo ona umjenost koja se ponavljanim vjebanjem skupila i koncentrirala u ruci divljaka. Kapital je, izmeu ostalog, takoer orue za proizvodnju, takoer minuli, objektivirani rad. Prema tome, kapital je opi, vjeni prirodni odnos; tj. kad izostavim ba ono specifino to orue za proizvodnju, nagomilani rad, tek ini kapitalom. Zbog toga se itava historija odnosa proizvodnje, na primjer kod Careya, pojavljuje kao falsifikat koji su zlonamjerno udesile vlade. Ako nema proizvodnje uope, nema ni ope proizvodnje. Proiz vodnja je uvijek posebna grana proizvodnje na primjer, zemljoradnja, stoarstvo, manufaktura itd. ili je totalitet. Samo to politika eko nomija nije tehnologija. Odnos opih odreenja proizvodnje na datom stupnju drutva prema posebnim oblicima proizvodnje treba izloiti na drugom mjestu (kasnije). Naposljetku, proizvodnja nije ni samo posebna. tovie, uvijek je to izvjesno drutveno tijelo, izvjestan drut veni subjekt taj koji djeluje u veem ili oskudnijem totalitetu grana proizvodnje. Odnos koji nauno prikazivanje ima prema realnom kretanju takoer jo ne spada ovamo. Proizvodnja uope. Posebne grane proizvodnje. Totalitet proizvodnje. U ekonomiji vlada moda da se naprijed stavi opi dio, a to je upravo dio koji figurira pod naslovom Proizvodnja (vidi, na primjer, J. St. Milla)!!, u' kome se pretresaju opi uslovi svake proizvodnje. Taj opi dio sastoji se ili toboe treba da se sastoji: 1) iz uslova bez kojih proizvodnja nije mogua. To, u stvari, znai da se navedu samo bitni momenti svake proizvodnje. A ovo se, kao to emo vidjeti, svodi na nekoliko vrlo jednostavnih odreenja koja se nairoko raspredaju u povrne tautologije; 2) iz uslova koji vie ili manje unapreuju proizvodnju, kao na primjer progresivno ili stagnantno drutveno stanje Adama Smitha!9!. Da bi se to to kod njega ima svoju vrijednost kao aper?u1 podiglo do naunog znaaja, bila bi potrebna istraivanja o periodima stepena proizvodnosti u razvitku pojedinih naroda istraivanje koje lei izvan pravih granica teme, a ukoliko spada u nju, treba ga unijeti pri izlaganju konkurencije, akumulacije itd. U opoj formulaciji odgovor se svodi na ono ope: da se neki industrijski narod nalazi na vrhuncu svoje proizvodnje u asu kad se uope nalazi na svom historijskom vrhuncu.
1 kratak pregled

8 Osnovi kritike politike ekonomije

Doista. Industrijski vrhunac nekog naroda (postoji) dok mu glavna stvar jo nije dobit nego dobijanje. Utoliko su Jenkiji iznad Engleza. Ili pak: da su, na primjer, izvjesne rasne sklonosti, klime, prirodni uslovi kao pomorski poloaj, plodnost tla itd. povoljniji za proizvodnju od drugih. Pa i to opet izlazi na tautologiju da se bogatstvo stvara utoliko lake ukoliko u veem stepenu ima njegovih elemenata, subjek tivnih i objektivnih. Ali sve ovo nije ono do ega je ekonomistima doista stalo u tom opem dijelu. Naprotiv, proizvodnja vidi, na primjer, Millalll treba da bude prikazana, za razliku od raspodjele itd., kao obuhvaena vjenim, od historije nezavisnim prirodnim zakonima, kojom prilikom se onda sasvim ispod ita poturaju graanski odnosi kao neoborivi prirodni zakoni drutva in abstracto1. Ovo je vie ili manje svjesna svrha itavog postupka. Kod raspodjele, naprotiv, kao da su ljudi sebi dozvolili svakojaku samovolju. Da nikako i ne uzmemo u obzir grubo raskidanje proizvodnje i raspodjele i njihov stvarni odnos, mora una prijed biti toliko jasno da, ma koliko raspodjela i mogla biti razlina na razlinim stupnjima drutva, ipak mora da bude moguno da se, isto onako kao i u proizvodnji, izvuku zajednika odreenja, a isto tako da bude moguno da se sve historijske razlike smijeaju i zbriu u opeljudskim zakonima. Na primjer, rob, kmet, najamni radnik, svi oni dobijaju izvjesnu koliinu hrane koja im omoguuje da ive kao rob, kao kmet, kao najamni radnik. Osvaja koji ivi od danka, ili inovnik koji ivi od poreza, ili zemljovlasnik koji ivi od rente, ili monah koji ivi od milostinje, ili levit koji ivi od desetka, svi oni dobijaju neki dio drutvene proizvodnje, koji se odreuje po drukijim zakonima nego dio roba itd. Dvije glavne take, koje svi ekonomisti stavljaju pod tu rubriku, jesu: 1) vlasnitvo; 2) njegovo osiguranje pomou pravosua, policije itd. Na ovo se ima dati vrlo kratak odgovor: ad 1) Svaka proizvodnja jest prisvajanje prirode od strane indi viduuma u okviru i posredstvom nekog odreenog drutvenog oblika. U ovom je smislu tautologija kazati da je vlasnitvo (prisvajanje) uslov proizvodnje. A smijeno je odatle napraviti skok na neki odreeni oblik vlasnitva, na primjer privatno vlasnitvo. (to povrh toga pret postavlja kao uslov takoer i suprotni oblik, nevlasnitvo). Naprotiv, historija pokazuje da je zajedniko vlasnitvo (na primjer kod Indijaca, Slavena, starih Kelta itd.) bilo prvobitniji oblik, oblik koji pod vidom opinskog vlasnitva jo dugo igra znaajnu ulogu. Ovdje jo nikako nije rije o pitanju da li se bogatstvo razvija bolje pod ovim ili pod onim oblikom vlasnitva. Ali da ne moe biti govora o proizvodnji, pa, dakle, ni o drutvu gdje ne postoji neki oblik vlasnitva, jest tau tologija. Prisvajanje koje nita ne prisvaja jest contradictio in subjecto2. ad 2) Osiguranje steenoga itd. Kad se ove trivijalnosti svedu na svoj pravi sadraj, onda one kau vie nego to znaju njihovi propov
1 u o p e 2 pro tiv u rje n o st u sebi

Uvod 9

jednici. Naime, kau da svaki oblik proizvodnje stvara svoje vlastite pravne odnose, oblik vladavine itd. Sirovost i neshvaanje sastoji se upravo u tome to se ono to je organski povezano dovodi sluajno u uzajamni odnos, u puku mislenu vezu. Graanskim ekonomistima lebdi pred oima samo to da se s modernom policijom daje bolje proiz voditi nego, na primjer, pod pravom pesnice. Samo to zaboravljaju da je i pravo pesnice pravo i da pravo jaega produuje da ivi pod drugim oblikom i u njihovoj pravnoj dravi. Kad drutveni odnosi koji odgovaraju nekom odreenom stupnju proizvodnje tek nastaju, ili kad ve iezavaju, prirodno je da nastupaju poremeaji proizvodnje, mada u razliitom stepenu i s razliitim dje lovanjem. Da rezimiramo: postoje odreenja koja su zajednika svima stup njevima proizvodnje i koja miljenje fiksira kao opa; ali takozvani opi uslovi svake proizvodnje nisu nita drugo do ovi apstraktni mo menti, pomou kojih se ne shvaa nikakav stvarni historijski stupanj proizvodnje. 2. Opi odnos proizvodnje prema raspodjeli, razmjeni, potroSnji Prije no to zaemo dalje u analizu proizvodnje, potrebno je da zaustavimo pogled na razliitim rubrikama koje ekonomisti stavljaju pored nje. Evo predstave koja je jasna kao dan: u proizvodnji lanovi drutva prilagoavaju (izrauju, oblikuju) proizvode prirode ljudskim potre bama; raspodjela odreuje u kajem, razmjeru pojedinac ima udjela u tim_proizvodima; razmjena mu dostavlja, posebne proizvode za koje onim avolju Trazmijeni dib koji mu je pripao raspodjelom; najzad, u potronii^^iatu proizvodi predmeti uitka, individualnog prisva janja. Prq^yadnja_Jzrauje predmete koji^ odgovaraju potrebama; mspocljela ih razdj eljuj e premaTlfutvehim zako nuna,' razmjena ponovo razdjeljuje prema pojedinanoj potrebi ono tp je ve Tazljeljeno; naia, u potronji. proizvoTizigai. iz ovog drutvenog kretanja, on postaje neposredno predmet i sluga pojedinane potrebe j zadovoljava je_u uitku. Tako se proizvodnja pojavljuje kao polazna taka, po tronja kao zavrna taka, a raspodjela i razmjena kao sredina, koja je sama opet dvostruka, ier-ie-raspodiela odreena kao moment koii po lazi od drutva, a razmjena kao moment koji polazi od individua. U proizvodnji se objektivira linost, u potronji se subjektivna stvar; u ra y odjeli drutvo preuzima posrednitvo izmeu proizvodnje i potronje u obliku opih, vladajuih odreenja; u razmjeni ovo posrednitvo vri sluajna odreenost individuu m a. Raspodjela odreuje razmjer (koliinu) u kojem proizvodi dolaze na individuuma; razmjena odreuje proizvodnju u kojoj individuum zahtijeva udio koji mu je dodijeljen raspodjelom.

10 Osnovi kritike politike ekonomije

Na taj nain proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja sai njavaju pravi pravcati zakljuak; proizvodnja openitost, raspodjela i razmjena posebnost, potronja pojedinanost u kojoj je obuhvaena cjelina. Ovo je svakako neka veza, ali povrna. Proizvodnju odreuju opi prirodni zakoni; raspodjelu drutvena sluajnost, pa ona stoga moe da utjee na proizvodnju manje ili vie povoljno; razmjena stoji izmeu jedne i druge kao formalno drutveno kretanje, a zavrni in potronje, koji se ne shvaa samo kao krajnja meta, nego i kao krajnja svrha, lei, u stvari, izvan ekonomije, osim ukoliko ne djeluje natrag na polaznu taku i ponovo otvara itav proces. Protivnici politikih ekonomista bili to protivnici iz njihove oblasti ili izvan nje koji im prebacuju da barbarski raskidaju ono to spada zajedno, stoje ili na istom tlu kao oni, ili ispod njih. Naj obiniji je prijekor da su politiki ekonomisti razmatrali proizvodnju suvie iskljuivo kao samosvrhu. Raspodjela je isto toliko vana. Osno vicu ovog prijekora sainjava upravo predstava ekonomista da raspodjela postoji pored proizvodnje kao samostalna, nezavisna sfera. Ili (im se prebacuje da se) svi momenti ne obuhvaaju u njihovom jedinstvu. Kao da ovo raskidanje nije iz zbilje prodrlo u udbenike, nego, obrnuto, iz udbenika u zbilju, i kao da se ovdje radi o nekom dijalektikom izmirenju pojmova, a ne o shvaanju realnih odnosa!
a) [ P o tr o n ja i p ro iz v o d n ja ]

^Proizvodnja ie neposredno i potronja. Dvostruka potronja, sub jektivna i objektivna: individuum kop u proizvoenju razvija svoje sposobnosti takoer ih i izdaje, troi u mu proizvodnje, sasvim onako kao to je prirodnojjfldenfe izvjesna potronja ivotnih snaga. Drugo: potronja sredstava za profzvodnjiTToja se upotrebljavaju i rabate, a djelimino (kao, na primjer, pri sagorijevanju) ponovo rastavljaju na ope elemente. Takoer i potronja sirovine koja ne zadrava svoj prirodni oblik i svojstva, nego ovi, naprotiv, bivaju razoreni. Zbog toga je in same proizvodnje u svima svojim momentima i in pot ronje. Ali ovo ekonomisti priznaju. Proizvodnju kao neposredno identinu s potronjom, potronju kao neposredno podudarnu s proiz vodnjom, nazivaju oni proizvodna potronja. Ova identinost proiz vodnje i potronje izlazi na Spinozinu postavku: Determinatio est negatio1. Ali ovo odreenje proizvodne potronje postavlja se upravo samo zato da^ bi se potronja identina s. proizvodnjom rastavila od prave potronje, koja se, naprotiv, shvaa kao unitavajua suprotnost proiz vodnje! Pogledajmo, dakle, pravu potronju.
1 D eterm in acija je negacija^11]

Uvod 11

Potronja je neposredno i proizvodnja, kao to je i u prirodi pot ronja elemenata i kemijskih materijala proizvodnja biljke. Dg, na, primjer^ V branjenju, koie je jedan oblik potronje, ovjek proizvodi svoj** vlastito tiielo. iasno ie. Ali ovo vai i za svaku drugu vrstu pot-~~ ronje koja na ovaj ili onaj nain s izvjesne strane proizvodi ovjeka. Potronja proizvodnje. Ali, kae ekonomija, ova s potronjom iden tina proizvodnja jest druga proizvodnja, koja proizlazi iz unitenja prvog proizvoda. U prvoj se^proizvoda postvario, u drugoj se stvar koju je on napravio personificira. Prema tome, ova potrona proiz vodnja iako~lainjava neposredno jedinstvo izmeu proizvodnje i potronje bitno se razlikuje od prave proizvodnje. Neposredno jedinstvo u kome se proizvodnja poklapa s potronjom, a potronja s proizvodnjom, ne ukida njihovo neposredno dvojstvo. Proizvodnja je. prema tome, neposredno potronja, potronja je neposredno proizvodnja^ Svaka je neposredno svoja suprotnost. Ali se u isti mah meu njima vri jedno -posredniko-kretanie. proizvodnja, posreduje potronju, kojoj stvara materijal, koioi bi bez njejiedostajao predmet. Ali potronja posreduje proizvodnju, jer tek ona proizvodima tvgra-subjektza koji oni i jesu proizvodi. Proizvod dobija posljednji finish1 tek u potronji. eljeznica na kojoj se ne vri vonja, koja se, aklerne rabatiT ne "troi, jest eljeznica samo dynamei2, ne i zbiljski. Bez proizvodnje nema potronje; ali i bez potronje nema proizvodnje, jer bi proizvodnja tada bila bez svrhe. Potronja proizvodi proizvodnju dvostruko: (^rpTime to proizvod tek u potronji postaje zbiljski proizvod. Na primjer, neka haljina postaje doista haljina tek inom noenja; kua koja nije nastanjena nije doista stvarna kua; dakle, kao proizvod, za razliku od pukog prirodnog predmeta, potvruje se, postaje proizvod tek u potronji. Tek potronja, unitavajui proizvod, d a je o v o m efinishing stroke3; jer proizvod ie proizvodnja ne samo kao postvarena djelatnost, nego samo kao p re d m e t za d je latn i subjekt. Time sto potronja stvara potrebu nove proizvodnje, dakle onai idealni, unutranji motiv proizvodnje koji je njena pretpostavka. Pot ronja stv ara pobudu proizvodnji; ona stvara i predmet koji je u proiz vodnji djelatan kao onaj element koji odreuje svrhu. Ako je jasno da proizvodnja prua potronji predmet spolja, onda je otuda isto toliko jasno da potronja postavlja predmet proizvodnji idealno, kao unut ranju slik u, kao pntrphiij k a n p n h u d n j kao svrhu. Ona stvara predmete potronje u jo subjektivnoj formi. Be^potrebe nema proizvodnje. Ali potrosnia reproducira potrebu. Ovome od strane proizvodnje odgovara da proizvodnja 1) prua potronji materijal, predmet. Potronja bez predmeta nije potronja; dakle, u ovom pogledu proizvodnja stvara, proizvodi potronju.
1 dovrenost 2 u m ogunosti, potencijalno 3 zavrni udarac

12 Osnovi kritike politike ekonomije

2) Ali proizvodnja ne stvara potronji samo predmet. Ona pot ronji dafe i njemTodreenost, njen karakter, njen finish. Isto onako kao to je potronja dala proizvodu njegov finish kao proizvodu, proiz vodnja daje potronji njen finish. Stvar stoji tako da predmet nije neki predmet uope, ve je odreeni predmet koji se mora potroiti na odreeni nain, a i ovaj nain posreduje opet sama proizvodnja. Glad je glad, ali glad koja se utoljava kuhanim mesom pomou noa i yjljuke'drukija je od glMi koja^oinoO^ukeT nokata i zuba guta sirovo meso. Stoga proizvodnja-ne proizvodi samo predmet potronje, nego i nain potronje, ne^proizvodi j^jdalde,_samo^bjektiyno_negD._i_subjektivno.,Proizvodnja, dakle, stvara potroaa. 3) ProizvonjaTrerdOtavlja samo materijal potrebi, nego i potrebu materijalu. Kad potronja izie iz svoje prve prirodne sirovosti i ne posrednosti a i samo ostajanje u njoj jo bi bilo rezultat proizvodnje koja ne moe da se makne iz prirodne sirovosti onda je ona ak i kao pobuda posredovana predmetom; potreba koju ona za njim osjea i. Umjetniki predmet a tako i svaki proizvod stvara publiku koja ima smisla za umjetnost i koja umije da uiva u lijepom. Stoga proizvodnja ne proizvodi samo predmet za subjekt, ve i subjekt za predmet, proizvodnja, dakle, proizvodi potronju L / tTtvaraiui materijal za njuzj)odreuiui nain potronje; 3) ^stvarajui u potroau kao potrebu one proizvode koje je tek ona stvorila kao predmet. Ona, dakle, proizvodi predmet potronje, nain potronje, pobudu potronje. Isto tako, potronja proizvodi sklonost proizvoaa, podstiui u njemu potrebu koja odreuje svrhu. Identinosti izmeu ootronie i oroizvodnie pojavljuju se, prema itronja; potronja je proizvodnja. Fotrosna proizvodnja, proizvodna potronja. Ekonomisti nazivaju jedno i drugo proizvodnom potronjom. Ali prave jo jednu razliku. Prva figurira kao reprodukcija; druga kao proizvodna pot ronja. Sva istraivanja o prvoj jesu istraivanja o proizvodnom i ne proizvodnom jradu; o drugoj su to istraivanja o proizvodnoj i neproiz vodna potronji. ( 2)jT>2 i se svaka pojavljuje kao sredstvo one druge; da je posredo vana njome, to se izraava kao njihova uzajamna zavisnost; kretanje kojim se dovode u uzajamni odnos i pojavljuju kao neophodne jedna za drugu, a ipak jo ostaju spoljanje jedna drugoj. Proizvodnja stvara materijal kap spoljanjLpredmejLza potronju; potroma stvara poirehu kao unutranji predmet, kao svrhu za proizvodnju. Bez proizvodnje nema potronje; bez potronje nemaprbizvbnje. Ovo figurira u eko nomiji u mnogo oblika. (f j) Proizvodnja nije samo neposredno potronja, a potronja neposredno proizvodnja; niti je proizvodnja samo sredstvo za potronju, a potronja svrha za proizvodnju, tj. da jedna drugoj prua njen pred met, proizvodnja potronji vanjski, a potronja proizvodnji zamiljeni;

Uvod 13

nego svaka od njih nije samo neposredno ona druga, niti samo posre duje drugu, nego svaka od njih, izvrujui sebe, stvara drugu, sebe kao drugu. Potronja izvruje in proizvodnje tek time to dovrava proizvod kao proizvod, to ga razara, to mu unitava samostalni oblik stvari, time to potrebom ponavljanja podie na stepen umjenosti onu sklonost koja se razvila u prvom inu proizvodnje; ona, dakle, nije samo zavrni in koiim proizvod postaje proizvod, nego i in^ kojim proizvoa postaje proizvoa. $ druge strane, proizvodnja proizvodi potronju stvarajui odreeni nain potronje. a^zatim nrnF to stvara dra potronje, samu sposobnost potronje kao potrebu. OVa posljednja identinost, odreena pod 3), u ekonomiji se mnogo struko razjanjava u odnosu potranje i ponude, predmeta i potreba, potreba koje je stvorilo drutvo i prirodnih potreba. Prema tome, za nekog hegelovca nije nita jednostavnije nego da proizvodnju i potronju stavi kao identine. A to su i uradili ne samo socijalistiki beletristici, nego i sami prozaini ekonomisti, na primjer Say u ovom obliku: ako se promatra neki narod, njegova proizvodnja je njegova potronja. Ili takoer ovjeanstvo in abstracto. Storch je dokazao Sayu da nije u pravu, jer neki narod, na primjer, ne troi isto svoj proizvod, ve stvara i sredstva za proizvodnju itd., stalni kapital itd. Osim toga, promatrati drutvo kao jedan jedini subjekt, znai promatrati ga pogreno spekulativno. Kod jednog subjekta proizvodnja i potronja pojavljuju se kao momenti jednog ina. Ovdje je samo vano istai da se proizvodnja i potronja, ako se promatraju kao-djelatnosti jednog subjekta ili mnogih individua, svakako pojav ljuju kao momenti procesa u kome je proizVodnjazbiljska polazna taka, pa zato i domihantni rhhtnent-. Sama potronja kao nuda, kao poTreba, jest unutranji moment proizvodne djelatnosti: ali ova poslied^ riju je polazna taka realizacije; a stoga i moment koji dominira tom realizacijom, in u kome itav proces"ponoyo poinje da tee. Indivi duum proizvodi neki predmet i^potronjom tog predmeta vraa se opet u sebe, ali kao proizvodan individuum i kao individuum koji sam sebe reproducira. T ako se potronja pojavljuje kao moment prolzvodnie. U drutvu, meutim, proizvoaev odnos prema proizvodu, im je ovaj gotov, jest vanjski odnos, a vraanje proizvoda subjektu zavisi od njegovih odnosa prema drugim individuima. On ne postaje gospodar proizvoda neposredno. Njemu neposredno prisvajanje ovoga i nije svrha kad proizvodi u drutvu. Izmeu proizvoaa i proizvoda stupa raspodjela, koja pomou drutvenih zakona odreuje njegov udio u svijetu proizvoda, dakle stupa izmeu proizvodnje i potronje. Pa da li raspodjela stoji kao samostalna sfera pored i izvan pro izvodnje?

14 Osnovi kritike politike ekonomije

b) [ R a s p o d je la i p ro iz v o d n ja ]

Ako razmatramo obine ekonomije, mora nam prvo pasti u oi da se u njima sve postavlja dvostruko. Na primjer, u raspodjeli f i p a riraju zemljina^renta, najamnina, kamata i profit, dok u proizvodnji figuriraju ernljaprad i kapital kao agenti proizvodnje. TJ pogledu kapitala jash(Tje~velmaprijed da je postavljen dvostruko: 1) kao agent proizvodnje; 2) kao izvor prihoda; kao onaj koji odreuje odreene oblike raspodjele. Stoga kamata i profit figuriraju takoer kao takvi u proizvodnji, ukoliko su oblici u kojima se kapital poveava, raste, ukoliko su momenti proizvodnje samog kapitala. Kamata i profit kao oblici raspodjele pretpostavljaju kapital kao agenta proizvodnje. Oni su naini raspodjele koji imaju za pretpostavku kapital kao agenta proizvodnje. Oni su isto tako naini reprodukcije kapitala. Isto tako najamnina je najamni rad promatran pod drugom rub rikom: odreenost koju rad ima ovdje kao agent proizvodnje pojav ljuje se kao odreenje raspodjele. Kada rad ne bi bio odreen kao najamni rad, ne bi se nain na koji on uestvuje u proizvodima pojav ljivao kao najamnina, kao, na primjer, u sistemu ropstva. Najzad, zemljina renta, da odmah uzmemo najrazvijeniji oblik raspodjele u kome zemljino vlasnitvo uestvuje u proizvodima, ima za pretpos tavku krupno zemljino vlasnitvo (u stvari krupnu zemljoradnju) kao agenta proizvodnje, a ne prosto zemlju, kao to ni najamnina nema za pretpostavku prosto rad. Zbog toga se odnosi i naini raspodjele pojavljuju samo kao nalija agenata proizvodnje. Neki individuum koji u obliku najamnog rada uestvuje u proizvodnji, uestvuje u obliku najamnine u proizvodima, rezultatima proizvodnje. Struktura raspo djele potpuno je odreena strukturom proizvodnje. Sama raspodjela je proizvod proizvodnje, ne samo po predmetu, zato to se samo rezul tati proizvodnje mogu raspodjeljivati, nego i po obliku, zato to odre eni nain uea u proizvodnji odreuje naroite oblike raspodjele, oblik u kome se uestvuje u raspodjeli. ista je iluzija stavljati zemlju u proizvodnju, zemljinu rentu u raspodjelu itd. Zbog toga su ekonomisti kao Ricardo, kojima je najvie predbacivano da imaju u vidu samo proizvodnju, odredili iskljuivo raspodjelu kao predmet ekonomije, jer su oblike raspodjele instinktivno uzimali kao najodreeniji izraz u kome se u datom drutvu fiksiraju agenti proizvodnje. Prema pojedinanom individuumu raspodjela se, naravno, pojav ljuje kao drutveni zakon koji uvjetuje njegovo mjesto u proizvodnji unutar koje on proizvodi, dakle tako da prethodi proizvodnji. Od samog poetka individuum nema kapitala, nema zemljinog vlasnitva. On je od roenja upuen na najamni rad drutvenom raspodjelom. Ali sama ova upuenost jest rezultat (toga) to kapital i zemljino vlasnitvo postoje kao samostalni agenti proizvodnje. Promatrajui cijela drutva, ini se da raspodjela jo s jedne strane

Uvod 15

prethodi proizvodnji i nju odreuje; takorei kao predekonomska injenica. Neki osvajaki narod podijeli zemlju meu osvajae i nametne na taj nain odreenu raspodjelu i oblik zemljinog vlasnitva; uslijed toga on odreuje proizvodnju. Ili on pretvori osvojeni narod u roblje i na taj nain uini robovski rad osnovicom proizvodnje. Ili neki narod razbije revolucijom krupno zemljino vlasnitvo u parcele; dakle, ovom novom raspodjelom daje proizvodnji nov karakter. Ili zakonodavstvo ov jekovjei zemljino vlasnitvo u izvjesnim porodicama, ili podijeli rad kao nasljednu privilegiju pa ga na taj nain fiksira kastinski. U svima tim sluajevima, a svi su oni historijski, ini se da raspodjela ne dobija svoju strukturu i odreenost od proizvodnje, ve proizvodnja od raspodjele. U najpovrnijem shvaanju raspodjela se pojavljuje kao raspodjela proizvoda, pa je tako jo vie udaljena i quasi1 samostalna prema proiz vodnji. Ali prije no to je raspodjela proizvoda, ona je: 1) raspodjela orua za proizvodnju i 2) to je samo daljnje odreenje istog od nosa raspodjela lanova drutva meu razline vrste proizvodnje. (Podreivanje individua pod odreene odnose proizvodnje.) Raspod jela proizvoda oevidno je samo rezultat ove raspodjele koja je uldjuena u samom procesu proizvodnje i koja odreuje strukturu proiz vodnje. Promatrati proizvodnju ne uzimajui u obzir ovu raspodjelu koja je u njoj ukljuena predstavlja, oigledno, uplju apstrakciju, dok je, obrnuto, raspodjela proizvoda sama po sebi data ovom raspodjelom koja od samog poetka sainjava jedan moment proizvodnje. Ricardo, kome je bilo stalo do toga da modernu proizvodnju shvati u njenoj odreenoj drutvenoj strukturi i koji je par excellence2 ekonomist proizvodnje, upravo zbog toga ne proglaava proizvodnju ve raspo djelu glavnom temom moderne ekonomije. A otud opet potjee besmi slica ekonomista koji proizvodnju izlau kao vjenu istinu, dok histo riju progone u oblast raspodjele. Kakav odnos zauzima prema proizvodnji ova raspodjela koja odreuje samu proizvodnju, jest, oigledno, pitanje koje spada u okvir same proizvodnje. Ako bi neko rekao da bar tada, kako je proizvodnja zavisna od izvjesne raspodjele orua za proizvodnju, raspodjela u ovom znaenju prethodi proizvodnji, sainjava njenu pretpostavim, onda na to treba odgovoriti da proizvodnja ima doista takve uslove i pretpostavke koji su momenti raspodjele. U samom poetku ovi momenti mogu izgledati samonikli. Sam proces proizvodnje pretvara ih iz samoniklih u historijske, pa ako se za neki period pokazuju kao prirodna pretpo stavka proizvodnje, za neki drugi period bili su njen historijski rezultat. Oni se stalno mijenjaju u okviru same proizvodnje. Na primjer, prim jena maina mijenja raspodjelu kako orua za proizvodnju, tako i proizvoda. Samo moderno krupno zemljino vlasnitvo jest rezultat
1 toboe 2 u punom smislu

16 Osnovi kritike politike ekonomije

kako modeme trgovine i moderne industrije, tako i primjene ove posljednje na zemljoradnju. Sva gore nabaena pitanja svode se u posljednjoj instanci na to kako opehistorijski uslovi interveniraju u proizvodnji i kakav je njen odnos prema historijskom kretanju uope. Ovo pitanje oevidno spada u raspravljanje i izlaganje same proizvodnje. Meutim, u onom trivijalnom obliku u kome su gore nabaena, moe se s njima raistiti po isto tako kratkom postupku. Pri svima osvajanjima mogue su tri stvari. Osvajaki narod podvrgne osvojeni narod svome nainu proizvodnje (na primjer u ovom vijeku Englezi u Irskoj, djelimino u Indiji); ili ostavi stari nain proizvodnje i zado volji se dankom (na primjer Turci i Rimljani); ili nastupi uzajamno djelovanje kojim nastane neto novo, neka sinteza (djelimino u osvojenjima Germana). U svima ovim sluajevima nain proizvodnje, bilo osvajaa, bilo osvojenog naroda, bilo onaj koji proizie iz stapanja oba naina, odreuju novu raspodjelu koja nastupa. Tako je ova, mada se pojavljuje kao pretpostavka za nov period proizvodnje, i sama opet proizvod proizvodnje, ne samo uope historijske proizvodnje, ve odre ene historijske proizvodnje. Pustoei Rusiju, Mongoli su, na primjer, radili saobrazno svojoj proizvodnji, gajenju stoke, za koju su velike, nenastanjene povrine glavni uslov. Germanski barbari, za koje je tradicionalna proizvodnja bila zemljoradnja s neslobodnim ljudima i izoliran ivot na selu, mogli su utoliko lake da podvrgnu rimske provincije tim uslovima to je koncentracija zemljinog vlasnitva, koja je u ovima bila izvrena, ve sasvim bila sruila starije odnose u zemljoradnji. Tradicionalno je shvaanje da se u izvjesnim periodima ivjelo samo od pljake. Ali da bi se moglo pljakati, mora da postoji neto za pljakanje, dakle proizvodnja. A i sama vrsta pljake opet je odre ena vrstom proizvodnje. Neka stockjobbing nation1 npr. ne moe se pljakati (na isti nain) kao neka nacija govedara. Kad se pljaka rob, neposredno se pljaka orue za proizvodnju. Ali tada proizvodnja zemlje za koju je on opljakan mora da bude tako strukturirana da doputa robovski rad ili se (kao u Junoj Americi itd.) mora stvoriti nain proizvodnje koji odgovara robovskom radu. Zakoni mogu neko sredstvo za proizvodnju, na primjer zemlju, ovjekovjeiti u izvjesnim porodicama. Ovi zakoni dobijaju ekonomski znaaj samo ako je krupno zemljino vlasnitvo u skladu s drutvenom proizvodnjom, kao, na primjer, u Engleskoj. U Francuskoj je voena sitna zemljoradnja uprkos krupnom zemljinom vlasnitvu, zbog ega je revolucija ovu i razbila. Ali ovjekovjeenje parcelnog vlasnitva, na primjer putem zakona? Uprkos tim zakonima vlasnitvo se opet koncentrira. Utjecaj zakona u pravcu odravanja odnosa raspodjele, a time i njihovo djelovanje na proizvodnju, treba posebno odrediti.
1 n a d ja bu rzansk ih pekulanata

Uvod 17
c) N a j z a d r a z m je n a i p r o m e t

Razmjena i proizvodnja Sam promet je samo odreeni moment razmjene ili i razmjena promatrana u svom totalitetu. Ukoliko je razmjena samo moment koji posreduje izmeu proizvo dnje i njome odreene raspodjele, s jedne strane, i potronje, s druge strane; ali ukoliko se potronja i sama pojavljuje kao moment proizvo dnje, oigledno je i razmjena obuhvaena u proizvodnji kao moment. Jasno je, prvo, da razmjena djelatnosti i sposobnosti koja se vri u samoj proizvodnji neposredno pripada njoj i nju u biti sainjava. Drugo, to isto vai za razmjenu proizvoda, ukoliko je ona sredstvo za izradu gotovog proizvoda namijenjenog neposrednoj potronji. Utoliko je sama razmjena in obuhvaen u proizvodnji. Tree, takozvana exchange1 izmeu dealers2 i dealers!13! isto je tako po svojoj organizaciji potpuno odreena proizvodnjom kao i sama proizvodna djelatnost. Kao nezavisna pored proizvodnje, indiferentna prema njoj, razmjena se pojavljuje samo u posljednjem stadiju, kad se proizvod razmjenjuje neposredno za potronju. Ali: 1) nema razmjene bez podjele rada, pa bila ova samonikla ili ve i sama historijski rezultat; 2) privatna razmjena ima za pretpostavku privatnu proizvodnju; 3) intenzivnost razmjene, kao i njena ekspanzija, kao i njena vrsta, odreene su raz vitkom i strukturom proizvodnje. Na primjer, razmjena izmeu grada i sela; razmjena na selu, u gradu itd. Tako se razmjena pojavljuje u svim svojim momentima ili kao direktno obuhvaena u proizvodnji ili odreena njome. Rezultat do kojega dolazimo nije da su proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja identine, ve da sve one sainjavaju lanove jednog totaliteta, razlike u okviru jednog jedinstva. Proizvodnja do minira kako nad samom sobom u suprotnom odreenju proizvodnje, tako i nad ostalim momentima. Od nje proces poinje stalno iznova. Da razmjena i potronja ne mogu da budu dominantne, jasno je samo po sebi. Isto vai i za raspodjelu kao raspodjelu proizvoda. A kao raspodjela agenata proizvodnje ona je sama moment proizvodnje. Prema tome, odreena proizvodnja odreuje odreenu potronju, raspodjelu, razmjenu i odreene meusobne odnose ovih razliitih mo menata. Na svaki nain, i proizvodnju u njenom jednostranom obliku odreuju, sa svoje strane, drugi momenti. Na primjer, kad se proiri trite, tj. sfera razmjene, proizvodnja raste u obimu i dublje se difere ncira. S promjenom raspodjele mijenja se proizvodnja; na primjer, s koncentracijom kapitala, razliitom raspodjelom stanovnitva na grad i selo, itd. Najzad, potrebe potronje odreuju proizvodnju. Vri se meusobno djelovanje izmeu razliitih momenata. To se dogaa kod svake organske cjeline.
1 razm jena 2 trgovaca i M an - Engels (19)

18 Osnovi kritike politike ekonomije

3. Metoda politike ekonomije Kada datu zemlju promatramo sa stanovita politike ekonomije, poinjemo s njenim stanovnitvom, njegovom podjelom na klase, gradom, selom, morem, razlinim granama proizvodnje, izvozom i uvozom, godinjom proizvodnjom i potronjom, robnim cijenama itd. Izgleda da je ispravno poeti s realnim i konkretnim, sa zbiljskom pretpostavkom, dakle, na primjer, u ekonomiji sa stanovnitvom, koje je osnova i subjekat itavog drutvenog ina proizvodnje. Meutim, pri bliem promatranju, to se pokazuje kao pogreno. Stanovnitvo je apstrakcija ako izostavim, na primjer, klase od kojih se sastoji. Ove klase su, opet, prazna rije ako ne poznajem elemente na kojima one poivaju, na primjer najamni rad, kapital itd. Ovi, opet, pretpostavljaju razmjenu, podjelu rada, cijene itd. Kapital, na primjer, nije nita bez najamnog rada, bez vrijednosti, novca, cijene itd. Ponem li, dakle, sa stanovnitvom, bila bi to haotina predstava cjeline i ja bih bliim odreivanjem dolazio analitikim putem na sve jednostavnije pojmove; od zamiljenog konkretnog na sve mravije apstrakcije, dok ne bih dospio do najjednostavnijih odreenja. Odatle bih morao krenuti natrag, dok ponovo ne bih stigao do stanovnitva, ali ovaj put ne kao haotine predstave cjeline, ve kao bogatog totaliteta mnogih odreenja i odnosa. Onaj prvi put jest put kojim je ekonomija historijski pola u svom postanku. Ekonomisti 17. vijeka, na primjer, uvijek poinju od ive cjeline, stanovnitva, nacije, drave, vie drava itd., ali uvijek svravaju time to putem analize iznau neke odreujue apstraktne, ope odnose, kao podjelu rada, novac, vrijednost itd. im su ovi pojedinani momenti bili vie ili manje fiksirani i apstrahirani, poeli su nicati ekonomski sistemi koji se od jednostavnog, kao rad, podjela rada, potreba, ra zmjenska vrijednost, penju do drave, razmjene meu nacijama i svjetskog trita. Oito je da je ova druga metoda nauno ispravna. Konkretno je konkretno zato to je ono sjedinjenje mnogih odreenja, dakle je dinstvo mnogostrukog. Zbog toga se ono u miljenju pojavljuje kao proces sjedinjenja, kao rezultat, ne kao polazna taka, mada ono jest zbiljska polazna taka, pa stoga i polazna taka opaaja i predstave. Onim prvim putem bila je puna predstava rasplinuta u apstraktno odreenje; ovim drugim apstraktna odreenja dovode do reprodukcije konkretnog putem miljenja. Zbog toga je Hegel pao u iluziju da realno treba shvatiti kao re zultat miljenja koje se u sebi sjedinjuje, u sebe udubljuje i iz samog sebe kree, dok je metoda penjanja od apstraktnog ka konkretnom samo nain pomou kojega miljenje prisvaja konkretno, reproducira ga kao duhovno konkretno. Ali ni u kom sluaju proces postanja samog konkretnog. Na primjer, najjednostavnija ekonomska kategorija, recimo razmjenska vrijednost, pretpostavlja stanovnitvo, stanovnitvo koje

Uvod 19

proizvodi u odreenim odnosima; takoer i izvjesnu vrstu porodice ili opine ili drave itd. Razmjenska vrijednost nikad ne moe postojati osim kao apstraktni, jednostrani odnos ve date konkretne, ive cjeline. Naprotiv, kao kategorija, razmjenska vrijednost ivi pretpotopnim ivotom. Zbog toga se za svijest a filozofska svijest je tako odreena za koju je pojmovno miljenje zbiljski ovjek, a stoga i pojmljeni svijet tek kao takav zbiljski svijet, kretanje kategorija pojavljuje kao zbiljski in proizvodnje (koji, na alost, dobija podstrek samo izvana) iji je rezultat svijest; a ovo je to je opet tautologija utoliko tano to je konkretni totalitet, kao misleni totalitet, kao misleni konkretum, doista proizvod miljenja, poimanja; ali nikako proizvod pojma koji misli izvan ili iznad opaanja i predstave i koji sam sebe raa, ve proizvod prerade opaanja i predstave u pojmove. Cjelina, kako se pojavljuje u glavi kao mislena cjelina, jest proizvod glave koja misli, koja prisvaja svijet na jedini nain koji joj je mogu, na nain koji je druk iji od umjetnikog, religioznog, praktinoduhovnog prisvajanja toga svijeta. Realni subjekt produuje da postoji sve vrijeme izvan glave u svojoj samostalnosti; dokle god se glava naime odnosi prema njemu sa mo spekulativno, samo teorijski. Stoga i pri teorijskoj metodi pred stava mora stalno imati u vidu subjekt, drutvo, kao pretpostavku. Ali zar ove jednostavne kategorije nemaju i neku nezavisnu his torijsku ili prirodnu egzistenciju prije onih konkretnijih? a dpend.1 Hegel, na primjer, ispravno poinje filozofiju prava s posjedom kao s najjednostavnijim pravnim odnosom subjekta. Ali ne postoji nikakav posjed prije porodice ili prije odnosa gospodstva i potinjenosti, koji su mnogo konkretniji odnosi. Naprotiv, bilo bi pravilno kazati da posto je porodice, plemenske cjeline, koje jo samo posjeduju, a nemaju vlasnitvo. Jednostavnija kategorija pojavljuje se, dakle, kao odnos jednostavnih porodinih ili plemenskih zajednica prema vlasnitvu. U viem drutvu ona se pojavljuje kao jednostavniji odnos razvijenije organizacije. Meutim, uvijek je pretpostavljen konkretniji supstrat, iji je odnos posjed. Mogue je predstaviti sebi pojedinog divljaka koji posjeduje. Ali tada posjed nije pravni odnos. Netano je da se posjed historijski razvija u porodicu. Naprotiv, on uvijek pretpostavlja ovu konkretniju pravnu kategoriju. Ipak bi tada jo uvijek ostalo toliko da su jednostavne kategorije izrazi prilika u kojima se nerazvijena kon kretnost moe realizirati a da jo nije postavila mnogostraniji odnos ili mnogostraniju vezu koja je duhovno izraena u konkretnoj kate goriji, dok razvijenija konkretnost zadrava istu kategoriju kao podreen odnos. Novac moe postojati i postojao je historijski prije no to je posto jao kapital, prije no to su postojale banke, prije no to je postojao najam ni rad itd. S te strane moe se, dakle, kazati da jednostavnija kategorija moe izraavati odnose koji vladaju u nerazvijenijoj cjelini ili podreene
1 Ve prem a tome
2*

2 0 Osnovi kritike politike ekonomije

odnose neke razvijenije cjeline, (odnose) koji su historijski ve imali egzistenciju prije no to se cjelina razvijala u pravcu koji je izraen u konkretnijoj kategoriji. Utoliko bi tok apstraktnog miljenja, koje se od najjednostavnijeg penje ka sloenom, odgovarao zbiljskom his torijskom procesu. S druge strane, moe se kazati da ima veoma razvijenih ali histo rijski nezrelijih drutvenih oblika u kojima imamo najvie oblike eko nomije, na primjer kooperaciju, razvijenu podjelu rada itd., a da ne postoji nikakav novac, na primjer Peru C l . I kod slavenskih opina novac i razmjena koja ga uslovljava ne pokazuju se ili se malo pokazuju u okviru pojedine opine, nego na njenoj granici, u saobraaju s drugima, kao to je i uope pogreno stavljati razmjenu usred opine kao primamo konstitutivni element. Naprotiv, ona se na poetku vie pokazuje u od nosu jednih opina prema drugima negoli za lanove u okviru jedne iste opine. Dalje : mada novac vrlo rano i svestrano igra izvjesnu ulogu, ipak se on u antikom svijetu nalazi kao dominantan element samo kod jednostrano odreenih nacija, trgovakih nacija. A ak i u naj razvijenijih naroda antikog svijeta, kod Grka i Rimljana, njegov puni razvitak, koji je u modernom graanskom drutvu pretpostavka, pojavljuje se samo u periodu njihovog propadanja. Prema tome, ova sasvim jednostavna kategorija pojavljuje se historijski u svojoj inten zivnosti tek U najrazvijenijim drutvenim prilikama. Nikako ne pro imajui sve ekonomske odnose. Na primjer, u Rimskoj Imperiji, u vrijeme njenog najvieg razvitka, naturalni porez i naturalna davanja ostadoe osnovice. Novani sistem bio je tamo potpuno razvijen u stvari samo u vojsci. On nije nikad obuhvatio cjelinu rada. I tako, mada je jednostavnija kategorija historijski mogla da postoji prije konkretnije kategorije, ona moe u svom punom intenzivnom i eksten zivnom razvitku da pripada upravo samo sloenijim oblicima drutva, dok je konkretnija bila potpunije razvijena u nekom manje razvijenom obliku drutva. Rad izgleda kao sasvim jednostavna kategorija. I predstava o njemu u toj openitosti kao o radu uope prastara je. Pa ipak, shvaen ekonomski u ovoj jednostavnosti, rad je kategorija isto toliko moderna koliko i odnosi koji raaju tu jednostavnu apstrakciju. Monetarni sistem, na primjer, postavlja bogatstvo jo sasvim objektivno, kao stvar izvan sebe u novcu. Bio je veliki napredak prema ovakvom gleditu kada je manufakturni ili komercijalni sistem stavio izvor bo gatstva iz predmeta u subjektivnu djelatnost u trgovaki ili manu fakturni rad a ipak jo uvijek shvaao tu djelatnost samo u njenoj ogranienosti, kao djelatnost koja pravi novac. Prema ovom sistemu (napredak je) fiziokratski sistem, koji postavlja odreeni oblik rada zemljoradnjukao rad koji stvara bogatstvo, a sam objekt ne vie preruen u novac,, ve kao proizvod uope, kao opi rezultat rada. Ipak ovaj proizvod, saobrazno ogranienom karakteru djelatnosti,

Uvod 21

jo uvijek je proizvod odreen prirodom, proizvod zemljoradnje, proizvod zemlje par excellence. Ogroman napredak nainio je Adam Smith to je odbacio svaku odreenost djelatnosti koja stvara bogatstvo (stavivi na to mjesto prosto - naprosto rad, ni manufakturni, ni trgovaki, ni poljoprivredni rad, nego i ovaj i onaj. A s apstraktnom openitosti ove djelatnosti koja stvara bogatstvo (pojavljuje se) i openitost predmeta odreenog kao bogatstvo, proizvod uope, ili opet rad uope, ali kao minuli, opredmeen rad. Koliko je ovaj prijelaz bio teak i velik vidi se iz toga to i sam Adam Smith s vremena na vrijeme ponovo pada u fiziokratski sistem. Moglo bi izgledati da je time naen samo apstraktan izraz za najjednostavniji i prastari odnos u kome ljudi bilo u kom obliku drutva istupaju kao proizvoai. To je, s jedne strane, tano. S druge strane, nije. Ravnodunost prema odreenoj vrsti rada pretpostavlja veoma razvijen totalitet zbiljskih vrsta rada, od kojih vie ni jedna ne gospo dari nad svima. Najopije apstrakcije uope i postaju samo pri najbo gatijem konkretnom razvitku, u kome se jedno pojavljuje kao zajedniko mnogima, kao svima ope. Tada prestaje mogunost da se ono zamilja jedino u posebnom obliku. S druge strane, ova apstrakcija rada uope nije samo duhovni rezultat nekog konkretnog totaliteta radova. Ravno dunost prema odreenom radu odgovara obliku drutva u kome individue s lakoom prelaze s jednog rada na drugi, pa im je odreena vrsta rada sluajna i zato indiferentna. Tu je rad ne samo u kategoriji, nego i u zbilji postao sredstvo za stvaranje bogatstva uope i prestao je da kao odreenje bude spojen s individuama u nekoj posebnosti. Takvo je stanje najrazvijenije u najmodernijem obliku postojanja graanskih drutava u Sjedinjenim Dravama. Tek tu apstrakcija kategorije rad, rad uope, rad sans phrase1, polazna taka moderne ekonomije, postaje praktino istinita. Prema tome, najjednostavnija apstrakcija, koju moderna ekonomi ja stavlja na elo i koja izraava prastari odnos koji vai za sve drutvene oblike, pojavljuje se kao praktino istinita u toj apstrakciji ipak samo kao kategorija najmodernijeg drutva. Moglo bi se kazati da se ono to se u Sjedinjenim Dravama javlja kao historijski proizvod ova ravnodunost prema odreenom radu kod Rusa, na primjer, po javljuje kao uroena sklonost. Ali je vraka razlika da li barbari imaju sklonost da budu upotrebljeni za sve, ili civilizirani ljudi sami sebe upotrebljavaju za sve. A onda, ovoj ravnodunosti prema odreenosti rada kod Rusa odgovara tradicionalna prikovanost za neki odreeni rad, iz kojega ih izbacuju samo uticaji izvana. Ovaj primjer rada uvjerljivo pokazuje kako su ak i najapstraktnije kategorije, uprkos tome to ba zbog svoje apstraktnosti vae za sve epohe, u samoj odreenosti ove apstraktnosti isto toliko proizvod
1 bez okolienja

2 2 Osnovi kritike politike ekonomije

historijskih prilika i kako u punoj mjeri vae samo za te prilike i unutar njih. Graansko drutvo je najrazvijenija i naj raznolikija historijska organizacija proizvodnje. Stoga kategorije koje izraavaju njegove odnose, razumijevanje njegove strukture, daju u isto vrijeme uvid u strukturu i odnose proizvodnje svih onih preivjelih drutvenih oblika ijim se ruevinama i elementima ono izgradilo, od kojih se u njemu djelimice jo povlae nesavladani ostaci, dok su se djelimice puki nago vjetaji razvili u izraena znaenja itd. U anatomiji ovjeka klju je za anatomiju majmuna. Nasuprot tome, u niim ivotinjskim vrstama mogu se nagovjetaji ka neem viem razumjeti samo ako je to vie ve poznato. Tako graanska ekonomija daje klju za antiku itd. Ali nikako na nain ekonomista koji briu sve historijske razlike i u svima drutvenim oblicima vide graanski oblik. Danak, desetak itd. mogu se razumjeti kad se poznaje zemljina renta. Ali se oni ne smiju identifi cirati. Kako je, dalje, graansko drutvo samo antagonistiki oblik raz vitka, to e s;e u njemu odnosi ranijih oblika esto moi da nau samo sasvim zakrljali ili ak travestirani. Na primjer, opinsko vlasnitvo. Stoga, ako je istina da kategorije graanske ekonomije sadre istinu za sve druge drutvene oblike, treba to uzeti samo cum grano salis.1 One mogu da ih sadre razvijene, zakrljale, karikirane itd., uvijek s bitnom razlikom. Takozvani historijski razvitak poiva uope na tome to posljednji oblik smatra prole oblike kao stepenice ka samom sebi, pa kako je on rijetko, i to pod sasvim odreenim uslovima, sposoban da kritizira samog sebe ovdje naravno nije rije o takvim historijskim periodima koji sami sebi izgledaju kao doba propadanja to ih on uvijek shvaa jednostrano. Kranska religija bila je sposobna da pri donese objektivnom razumijevanju ranijih mitologija im je njena sa mokritika bila do izvjesnog stepena, takorei dynamei2 gotova. Tako je graanska ekonomija dola do razumijevanja feudalnog, antikog i orijentalnog drutva im je zapoela samokritika graanskog drutva. Ukoliko se graanska ekonomija, mitologizirajui, nije isto identifi cirala s prolou, njena kritika ranijeg (drutva), osobito feudalnog s kojim je jo imala direktno da se bori, liila je na kritiku koju je kran stvo vrilo nad paganstvom ili protestantizam nad katolicizmom. Kao uope u svakoj historijskoj, socijalnoj nauci, tako i pri izlaga nju ekonomskih kategorija treba uvijek imati na umu da je subjekt, u naem sluaju moderno graansko drutvo, dat i u zbilji i u glavi, te da zbog toga kategorije izraavaju oblike postojanja, odreenja eg zistencije, esto samo pojedine strane ovog odreenog drutva, ovog subjekta, i da ono stoga ni u naunom pogledu nipoto ne poinje tek tamo gdje se o njemu govori kao o takvome. Ovo treba imati na umu, jer to odmah prua odluujue uputstvo za raspored.
1 sa zrncem soli, s izvjesnom rezervom 2 u m ogunosti, potencijalno

Uvod 23

Na primjer, nita ne izgleda prirodnije nego poeti sa zemljinom rentom, sa zemljinim vlasnitvom, jer je ovo vezano za zemlju, izvor svake proizvodnje i svake egzistencije i za prvi oblik proizvodnje svih donekle uvrenih drutava zemljoradnju. Ali nita ne bi bilo pogrenije od toga. U svima drutvenim oblicima postoji odreena pro izvodnja koja odreuje rang i utjecaj svima ostalim i iji odnosi zbog toga odreuju rang i utjecaj svima ostalim. Ovo je ope osvjetljenje, u koje se utapaju sve ostale boje i koje ih modificira u njihovoj poseb nosti. To je naroiti etar koji odreuje specifinu teinu svakoj eg zistenciji koja se u njemu istakne. Na primjer, kod pastirskih naroda. (Narodi koji su samo lovci i ribari lee izvan take od koje poinje pravi razvitak.) Kod njih dolazi do izvjesnog, sporadikog, oblika zemljorad nje. Time je odreeno i zemljino vlasnitvo. Ono je zajedniko i zadr ava taj oblik vie ili manje, ve prema tome da li se ti narodi vie ili manje jo dre svojih tradicija, na primjer opinsko vlasnitvo kod Slavena. Kod naroda sa sjedilakom zemljoradnjom ve samo to sjedilatvo je veliki napredak gdje zemljoradnja prevlauje, kao to je u antikom i u feudalnom drutvu, imaju ak i industrija i njena organizacija, kao i oblici vlasnitva koji joj odgovaraju, vie ili manje zemljovlasniki karakter; ili (drutvo) potpuno zavisi od nje, kao kod starih Rimljana, ili u gradu i u njegovim odnosima podraava seosku organizaciju, kao u srednjem vijeku. Sam kapital u srednjem vijeku ukoliko nije isto novani kapital kao tradicionalni zanatski alat itd., itd., ima taj zemljovlasniki karakter. U graanskom drutvu stvar je obrnuta. Zemljoradnja postaje sve vie samo jedna grana industrije i potpuno je pod vlau kapitala. Isto tako i zemljina renta. U svima oblicima u kojima vlada zemljino vlasnitvo preovlauje jo prirodni odnos. U onima u kojima vlada kapital prevlauje element stvoren drutveno, historijski. Zemljina renta ne moe se razumjeti bez kapitala. Ali kapital moe bez zemljine rente. Kapital je ekonomska sila graanskog drutva koja svim vlada. On mora sainjavati i polaznu i zavrnu taku, i mora se izloiti prije zemljinog vlasnitva. Poto se jedno i drugo odvojeno razmotri, mora se razmotriti njihov uzajamni odnos. Bilo bi, dakle, nedoputeno i pogreno iznositi ekonomske ka tegorije onim redom u kome su historijski bile odreujue. Naprotiv, njihov redoslijed odreen je odnosom koji one imaju, jedna prema drugoj, u modernom graanskom drutvu i koji je upravo obrnut od onoga to se pojavljuje kao njihov prirodni odnos ili to odgovara redu historijskog razvitka. Ne radi se o mjestu koje ekonomski odnosi his torijski zauzimaju u uzastopnom sljedovanju razliitih drutvenih ob lika. Jo manje o njihovom redoslijedu u ideji (Proudhont15] (jednoj nejasnoj predstavi historijskog kretanja). Radi se o njihovoj strukturi u modernom graanskom drutvu. istota (apstraktna odreenost) u kojoj se trgovaki narodi Fe niani, Kartaani pojavljuju u starom svijetu data je upravo preovla-

2 4 Osnovi kritike politike ekonomije

ivanjem samih zemljoradnikih naroda. Kapital kao trgovinski ili novani kapital pojavljuje se u toj apstraktnosti upravo tamo gdje ka pital jo nije vladajui element drutva. Lombarani i Jevreji zauzimaju isto mjesto prema srednjovjekovnim drutvima koja se bave zemljo radnjom. Kao jo jedan primjer razliitog poloaja koji na razliitim stup njevima drutva zauzimaju iste kategorije: jedan od posljednjih oblika graanskog drutva: joint - stock- companies.1 Ali ona se pojavljuju i u njegovom poetku u vidu velikih privilegiranih i monopolom snab djevenih trgovakih kompanija. I sam pojam nacionalnog bogatstva uvlai se kod ekonomista 17. vijeka tako a ova predstava produuje da ivi djelimino i kod eko nomista 18. vijeka da se bogatstvo stvara samo za dravu, a da njena mo stoji u razmjeru prema tom bogatstvu. Bio je to jo nesvjesno li cemjerni oblik u kome su se samo bogatstvo i njegovo proizvoenje oglaavali kao svrha modernih drava, a ove samo jo smatrale kao sred stvo za proizvoenje bogatstva. Jasno je da raspored treba nainiti tako da budu izloeni: 1) opa apstraktna odreenja, koja uslijed toga vie ili manje pripadaju svima drutvenim oblicima, ali u gore objanjenom smislu, 2) kategorije koje sainjavaju unutranju strukturu graanskog drutva i na kojima poivaju osnovne klase. Kapital, najamni rad, zemljino vlasnitvo. Njihov meusobni odnos. Grad i selo. Tri velike drutvene klase. Razmjena meu njima. Promet. Kredit (privatni). 3) Obuhvatanje graanskog drutva u obliku drave. Promatrano u odnosu prema samom sebi. Neproizvodne klase. Porezi. Dravni dug. Javni kredit. Sta novnitvo. Kolonije. Iseljavanje. 4) Meunarodni odnos proizvodnje. Meunarodna podjela rada. Meunarodna razmjena. Izvoz i uvoz. Mjenini kurs. 5) Svjetsko trite i krize. 4. Proizvodnja. Sredstva za proizvodnju i odnosi proizvodnje. Odnosi proizvodnje i odnosi prometa. Oblici drave i oblici svijesti u odnosu prema odnosima proizvodnje i prometa. Pravni odnosi. Porodini odnosi Nota bene2 u pogledu taaka koje ovdje treba spomenuti i koje se ne smije zaboraviti: 1) Rat je usavren ranije nego mir; nain kako su se ratom i u armijama itd. razvili izvjesni ekonomski odnosi, kao najam ni rad, maine itd., ranije nego u unutranjosti graanskog drutva. I od nos izmeu proizvodne snage i prometnih odnosa osobito je oigle dan u armiji.

1 akcionarska d ru tv a 8 Im aj n a u m u

Uvod 25

2) Odnos dosadanje idealne historiografije prema realnoj. Osobito takozvane kulturne historije, historije starih religija i drava. (Tom prilikom moe se neto rei i o razliitim vrstama dosadanje historio grafije. Takozvana objektivna. Subjektivna (moralna i druge). Filo zofska.) 3) Drugostepeno i treestepeno. Uope izvedeni, preneseni, ne iz vorni odnosi proizvodnje. Ovdje utjecaj meunarodnih odnosa. 4) Prigovori materijalizmu ovog shvaanja. Odnos prema naturalistikom materijalizmu. 5) Dijalektika pojmova proizvodna snaga (sredstvo za proizvodnju) i odnos proizvodnje, dijalektika ije granice treba odrediti i koja ne ukida realnu razliku. 6) Nejednak odnos razvitka materijalne proizvodnjey na primjer prema umjetnikoj. Uope pojam napretka ne treba uzimati u obinoj apstrakciji. Kod umjetnosti itd. ova disproporcija jo nije toliko vana ni teka za razumijevanje kao u samim praktino-socijalnim odnosima. Na primjer, odnos obrazovanosti. Odnos Sjedinjenih Drava prema Evropi. Ali stvarno teka taka, koju ovdje treba raspraviti, jest kako odnosi proizvodnje stupaju kao pravni odnosi u nejednak razvitak. Dakle, na primjer, odnos rimskog privatnog prava (u krivinom i javnom pravu to je manje sluaj) prema modernoj proizvodnji. 7) Ovo shvaanje pojavljuje se kao nuan razvitak. Ali, opravdanost sluajnosti. Kako. (Izmeu ostalog i slobode.) (Utjecaj saobraajnih sredstava. Svjetska historija nije uvijek postojala; historija kao svjetska historija je rezultat.) 8) Polazna taka, naravno, od prirodne odreenosti; subjektivno i objektivno. Plemena, rase itd. 1. Kod umjetnosti je poznato da odreena doba njenog procvata nikako ne stoje u razmjeru prema opem razvitku drutva, pa, dakle, ni prema materijalnoj osnovici, tako rei kosturu njegove organizacije^16!. Na primjer, Grci u poreenju s modernima ili takoer Shakespeare. O izvjesnim oblicima umjetnosti, na primjer o epu, ak je priznato da se oni nikad ne mogu proizvoditi u njihovom svjetsko-epohalnom, klasinom vidu im nastane umjetnika proizvodnja kao takva; dakle, da su u oblasti same umjetnosti izvjesni njeni vani oblici moguni samo na nekom nerazvijenom stupnju razvitka umjetnosti. Ako je to sluaj u odnosu razliitih rodova umjetnosti u okviru oblasti same umjet nosti, ve je manje neobino to je to sluaj u odnosu cijele oblasti umjetnosti prema opem razvitku drutva. Tekoa se sastoji samo u opoj formulaciji tih protivurjenosti. im se one specificiraju, ve su i objanjene. Uzmimo, na primjer, odnos grke umjetnosti i zatim Shakespearea prema sadanjici. Poznato je da grka mitologija nije samo arsenal grke umjetnosti, nego i njeno tlo. Da li je predstava prirode i drutvenih odnosa, koja lei u osnovici grke fantazije, pa otud i grke umjetnosti,

26 Osnovi kritike politike ekonomije

moguna uz selfactors1, eljeznice, lokomotive i elektrine telegrafe? Gdje ostaje Vulkan prema Roberts & CoJ17! Jupiter U ! prema gromo branu i Hermes prema Crdit mobilierK10! Svaka mitologija savlauje prirodne sile, ovladava njima i oblikuje ih u uobrazilji i pomou uo brazilje: dakle, iezava kad se njima zbiljski ovlada. Kud e Fama kraj Printinghouse Square?2 Grka umjetnost pretpostavlja grku mi tologiju, tj. prirodu i drutvene oblike koje je ve narodna fantazija preradila na nesvjesno umjetniki nain. To je njen materijal. Ne svaka bilo koja mitologija, tj. ne svaka bilo koja nesvjesno umjetnika prerada prirode (ukljuujui u ovo sve predmetno, dakle i drutvo). Egipatska mitologija nije nikad mogla biti tlo ili materinsko krilo grke umjetnosti. Ali u svakom sluaju jedna mitologija. Dakle, ni u kom sluaju neki drutveni razvitak koji iskljuuje svaki mitoloki odnos prema prirodi, svaki mitologizirajui odnos prema njoj; koji, dakle, od umjetnika trai fantaziju nezavisnu od mitologije. S jedne druge strane: je li Ahil mogu s prahom i olovom? Ili uope Ilijada sa tamparskom presom ili ak sa tamparskom mainom? Zar pjevanje, predanja i muze ne prestaju nuno sa tamparskim valj kom, zar, dakle, ne iezavaju nuni uslovi epske poezije? Ali tekoa nije u tome da se razumije da su grka umjetnost i i ep vezani za izvjesne oblike drutvenog razvitka. Tekoa je u tome da se razumije to nam oni jo pruaju umjetniko uivanje i to u izvjesnom pogledu vae kao norma i nedostini uzor. ovjek ne moe da ponovo postane dijete, osim da podjetinji. Ali, zar se on ne raduje naivnosti djeteta i zar on sam ne mora opet na nekom viem stupnju teiti za tim da reproducira svoju istinu? Zar u djetinjoj prirodi ne oivi u svakoj epohi njen vlastiti karakter u svojoj prirodnoj istinitosti? Zbog ega historijsko djetinjstvo ovje anstva, gdje se ono najljepe rascvjetalo, ne bi znailo vjeitu dra kao stupanj koji se vie nikad nee vratiti? Ima djece neodgojene i djece starmale. Mnogi od starih naroda spadaju u tu kategoriju. Normalna djeca bili su Grci. Dra njihove umjetnosti za nas nije u protivurjenosti prema nerazvijenom stupnju drutva na kome je izrasla. Ona je, na protiv, njegov rezultat i, naprotiv, nerazdvojno je vezana za to to se nezreli drutveni uvjeti pod kojima je nastala i pod kojima je jedino mogla nastati nikad ne mogu vratiti.
N apisano krajem avgusta 1857. P rv i p u t o bjavljeno u asopisu Die N eu e Zeit, B d . 1, N o. 2 3 - 2 5 , 1 9 0 2 - 1903. G ru n d risse , S. 5 - 3 1 .

1 autom atske predilice 2 Skver, trg u L o n d o n u oko kojeg su velike tam parije.(2J

Kritika politike ekonomije1 2 1 1

(Nacrt iz 1857-1858 godine)

N apisano o d oktobra 1857. do m aja 1858. P rv i p u t objavljeno 1939. p o d naslovom iG ru n d risse d er K ritik d e r politischen O ekonom ie (R o h en tw u rf) 1857 - 1858

29

II. Glava o novcul2 2 ]

A. Kritika prudonistikih koncepcija o novcu
1. [Darimonove iluzije o prirodi novanog prometa i o ulozi banaka] Alfred Darimon: De la Reforme des Banques.1 Paris 1856. Sve zlo dolazi od prevlasti koja se uporno i dalje daje dragocjenim metalima u prometu i razmjeni. (str. 1-2) Poinje s mjerama to ih je Francuska banka poduzela u oktobru 1855. kako bi zaustavila progresivno smanjivanje svojih rezervi (str. 2). eli nam dati statistiki pregled stanja te banke u toku posljednjih est mjeseci koji su prethodili njenim oktobarskim mjerama. U tu svrhu uporeuje njenu zalihu metalnih ipki u toku svakog od tih 6 mjeseci i fluktuacije portfelja, tj. masu izvrenih diskontiranja (trgovakih papira, mjenica u njenom portfelju). Broj koji izraava vrijednost tih vrijednosnih papira to se nalaze u posjedu Banke predstavlja, prema Darimonu, veu ili manju potrebu to ju je publika osjeala za njenim uslugama, ili, to izlazi na isto, potrebe prometa (str. 2). to izlazi na isto? Nipoto. Kad bi masa mjenica predoenih na diskontiranje bila identina s potrebama prometa, opticaja novca u pravom smislu, morao bi opticaj novanica biti odreen masom dis kontiranih mjenica. A to kretanje u prosjeku ne samo da nije paralelno, ve je esto obrnuto. Masa diskontiranih mjenica i kolebanja u njoj izraavaju potrebe kredita, dok masu novca u prometu odreuju posve razliiti utjecaji. Da bi se bilo kako dolo do zakljuaka o prometu, Darimon bi, prije svega, morao da pored rubrike o zalihi dragocjenih metala i rubrike o diskontiranim mjenicama postavi i rubriku o iz nosu novanica u prometu. Kad se eli govoriti o potrebama prometa, doista nije teko shvatlji vo da treba najprije konstatirati fluktuacije u zbiljskom prometu. Izostavljanje ove nune karike uporeenja odaje odmah diletantsko eprtljanstvo i namjerno brkanje potreba kredita s potrebama novanog opticaja brkanje na kojem u stvari poiva sva tajna Proudhonove mudrosti. (Tablica smrtnosti u kojoj bi na jednoj strani figurirale bolesti, a na drugoj smrtni sluajevi, dok bi se na roenja zaboravilo.)
1 O reformi banaka

3 0 Osnovi kritike politike ekonomije

Dvije rubrike (vidi str. 3), to ih daje Darimon, rubrika metalne zalihe banke od aprila do septembra na jednoj, a kretanje njenog port felja na drugoj strani, izraavajusamo tautoloku injenicu, zakoju ne treba troiti statistike ilustracije,da se u istoj mjeri u kojojsus banci donosile mjenice da bi joj se oduzeo metal, njen portfelj punio mjenicama a njen podrum praznio od metala. No ak ni ta tautologija, koju Darimon hoe da dokae svojom tabelom, nije u njoj izraena isto. Ta tabela, naprotiv, pokazuje da je od 12. aprila do 13. septembra 1855. metalna zaliha banke pala za oko 144 miliona, dok su papiri u njenom portfelju porasli za oko 101 milion.t23! Opadanje metalne za lihe prekorailo je dakle porast diskontiranih trgovakih papira za 43 miliona. Identinost ovih dvaju kretanja razbija se o taj ukupni rezultat estomjesenog kretanja. Tanije uporeenje brojeva pokazuje nam i druge inkongruencije.
M etaln a zaliha u banci 12. april 10. m aj 432 614 799 fr 4 2 0 9 1 4 028 Papiri koje je banka diskontirala 12. april 10. m aj 322 904 313 310 744 925

Drugim rijeima: Od 12. aprila do 10. maja pada metalna zaliha za 11 700 769, dok broj vrijednosnih papira raste za 12 159 388, tj. porast vrijednosnih papira nadmauje opadanje metalne zalihe za oko 1/2 miliona (458 619 franaka). Obrnuta injenica, ali u puno neoekivanijem opsegu, pokazuje se kad uporedimo mjesece maj i juni:
M etaln a zaliha u banci 10. m aj 14. ju n i 4 2 0 9 1 4 028 407 769 813 Papiri koje je banka diskontirala 10. m aj 14. ju n i 310 744 925 310 369 439

Prema tome, od 10. maja do 14. juna metalna zaliha smanjila se za 13 144 225 franaka. Da li su njeni vrijednosni papiri porasli u istoj mjeri? Ba obratno, oni su se u istom razdoblju smanjili za 375 486 franaka. Zato ovdje nemamo vie samo kvantitativan nesrazmjer iz meu pada na jednoj i porasta na drugoj strani. Sam obrnuti odnos ta dva kretanja je nestao. Ogroman pad na jednoj strani praen je re lativno slabim padom na drugoj strani.
M etaln a zaliha u banci 14. ju n i 12. ju li 407 769 813 314 629 614 Papiri koje je banka diskontirala 14. ju n i 12. ju li 310369 439 381 699 256

Uporeenje mjeseca juna i jula pokazuje smanjenje metalne zalihe za 93 140 199 i porast vrijednosnih papira za 71 329 817, tj. smanje nje metalne zalihe vee je za 21 810 382 franka nego poveanje portfelja.
M etaln a zaliha u banci 12. ju li 9. august 314 629 614 338 784 444 Papiri koje je banka diskontirala 12. ju li 9. august 381 699 256 458 689 605

II. Glava o novcu 31

Na obje strane vidimo poveanje, na strani metalne zalihe za 24 154 830, a na strani portfelja mnogo znaajnije, za 76 990 349 franaka.
M etalna zaliha u banci 9. august 338 784 444 13. septembar 288 645 333 Papiri koje je banka diskontirala 9. august - 458 689 605 13. septembar 431 390 562

Smanjenje metalne zalihe za 50 139 111 franaka ovdje je praeno smanjenjem vrijednosnih papira za 27 299 043 franka. (U decembru 1855, usprkos restriktivnim mjerama Francuske banke, njena rezerva ponovo je smanjena za 24 miliona.) Sos koji je dobar za gusana, dobar je i za gusku. Istine koje pro izlaze iz sukcesivnog uporeivanja est mjeseci imaju isto pravo na pouzdanost kao i istine koje proizlaze iz gospodin Darimonova upo reivanja dviju krajnjih taaka niza. A ta pokazuje to uporeivanje? Istine koje se uzajamno ponitavaju. Dvaput porast portfelja uz pad metalne zalihe, ali tako da pad ove posljednje ne dostie porast portfelja (mjeseci april-maj i juni-juli). Dvaput je pad metalne zalihe praen padom portfelja, ali tako da pad ovog posljednjeg ne pokriva pad zalihe (mjeseci maj-juni i avgust-septembar), i najzad jedanput poveanje metalne zalihe uz poveanje portfelja, ali tako da prvo ne pokriva drugo. Pad na jednoj strani, poveanje na drugoj; pad na obje strane; poveanje na obje strane, dakle sve, samo nikako ne postojan zakon, a prije svega ne obrnut odnos, ak ni uzajamno djelovanje, jer pad port felja ne moe biti uzrok pada metalne zalihe, ni poveanje portfelja uzrok poveanja metalne zalihe. Obrnut odnos i uzajamno djelovanje nisu konstatirani ak ni izoliranim uporeenjem koje Darimon vri izmeu prvog i posljednjeg mjeseca. Ako poveanje portfelja od 101 miliona ne pokriva smanjenje metalne zalihe za 144 miliona, tada ostaje mogunost da poveanje na jednoj strani i smanjenje na drugoj ne stoje uope ni u kakvoj meusobnoj uzronoj vezi. Statistika ilu stracija, umjesto da dade odgovor, nabacila je, naprotiv, masu izukrtanih pitanja, umjesto jedne zagonetke cijelu hrpu. Zagonetke bi u stvari nestale kad bi gospodin Darimon pored svojih rubrika metalne zalihe i portfelja (diskontiranih papira) stavio rubrike opticaja novanica i depozita. Manji pad metalne zalihe u odno su na poveanje portfelja objasnio bi se time to je istovremeno pora stao depozit metala ili time to se dio novanica izdanih u diskontu nije razmijenio za metal, ve je ostao u prometu ili, konano, time to su se izdane novanice, ne poveavajui promet, odmah vraale u obliku depozita ili uplatama dospjelih mjenica. Pad metalne zalihe praen manjim padom portfelja objasnio bi se time to su iz banke povueni depoziti ili su joj podnijete novanice u zamjenu za metal, pa je tako njen vlastiti diskont oteen od posjednika povuenih depo zita ili unovenih novanica. Najzad, manji pad metalne zalihe praen

3 2 Osnovi kritike politike ekonomije

manjim padom portfelja objasnio bi se istim razlozima (odliv za zamjenu srebrnog novca unutar zemlje posve zanemarujemo, jer ga Darimon ne unosi u podruje svog razmatranja). Ali rubrike koje bi se tako uzajamno razjasnile, takoer bi dokazale neto to nije trebalo dokazati, naime da zadovoljavanje rastuih po treba trgovine ne uslovljava nuno na strani banke poveanje njenog opticaja novanica, da smanjenje ili poveanje tog opticaja ne odgovara smanjenju ili poveanju njene metalne zalihe, da banka ne kontrolira masu opticajnih sredstava itd. sve rezultati koji nisu konvenirali gospodinu Darimonu. urei se da na sav glas proglasi svoju predra sudu, suprotnost izmeu metalne podloge banke predstavljene u njenoj metalnoj zalihi, i potreba prometa koje su, prema njegovom miljenju, predstavljene u portfelju, on istre iz njihovog nunog konteksta dvije rubrike, koje u toj izoliranosti gube svaki smisao ili jedino svjedoe protiv njega. Zadrali smo se kod te injenice da bismo na jednom primjeru do kraja razbistrili vrijednost statistikih i pozitivnih ilustra cija prudonista. Umjesto da ekonomske injenice prue potvrdu za njihove teorije, oni pruaju dokaz da nisu savladali injenice, kako bi se s njima mogli igrati. Njihov nain igranja s injenicama pokazuje upravo genezu njihove teorijske apstrakcije. Slijedimo dalje Darimona. Kad je Francuska banka vidjela da se njena metalna zaliha smanjila za 144 miliona a njen portfelj porastao za 101 milion, poduzela je 4. i 18. oktobra 1855. odreene mjere za zatitu svog trezora protiv svog portfelja. Ona je sukcesivno podizala diskont sa 4 na 5 i sa 5 na 6%, a smanjila je vrijeme dospijevanja mjenica predoenih na diskont sa 90 na 75 dana. Drugim rijeima, ona je oteala uvjete uz koje je stavljala svoj metal na raspolaganje trgovini. ta to dokazuje?
Da banka, kae D a rim o n , koja je organizirana p o sadanjim principim a, tj. osnovana n a dom inaciji zlata i sreb ra, uskrauje svoje usluge publici upravo u tre n u tk u kad su ovoj te usluge najpotrebnije.

Da li su g. Darimonu bile potrebne njegove brojke kako bi dokazao da ponuda u onoj istoj mjeri poskupljuje svoje usluge u kojoj joj po tranja postavlja zahtjeve (i premauje je)? I zar moda gospoda koja u odnosu prema banci predstavljaju publiku ne slijede istu ugodnu naviku ivota^4!? A filantropski trgovci itom, koji su banci predoili svoje mjenice da bi dobili novanice, da bi te novanice zamijenili za banino zlato, da bi banino zlato zamijenili za inozemno ito, da bi inozemno ito razmijenili za novac francuske publike jesu li oni moda polazili od ideje da je sada, budui da publika sada najvie treba ito, njihova dunost da joj ito ustupe uz jeftinije cijene ili su, napro tiv, navalili na banku kako bi iskoristili porast cijena ita, nevolju pu blike, nesrazmjer njene potranje prema ponudi? I banka treba da bude izuzeta od tog opeg ekonomskog zakona? Quelle id e I1
1 K akva ideja!

II. Glava o novcu 33

Ali sadanja organizacija banaka moda dovodi do toga da se zlato mora nagomilati u tako velikoj koliini da se kupovno sredstvo, koje bi se u sluaju nestaice ita moglo upotrijebiti najkorisnije za naciju, osuuje na mirovanje, i uope da se kapital koji bi trebalo da prolazi kroz plodne preobraaje u proizvodnji uini neproduktivnim i trulim temeljem prometa. U tom sluaju radilo bi se, dakle, o tome da pri sadanjoj organizaciji banaka neproduktivna metalna zaliha jo premau je svoj potrebni minimum, jer uteda zlata i srebra unutar prometa jo nije potisnuta do svoje ekonomske granice. Radilo bi se o neem veem ili manjem na istoj osnovi. Ali pitanje bi splasnulo sa socijalistike vi sine na graanski praktinu povrinu, na kojoj ga nalazimo kako eta kod najveeg dijela engleskih graanskih protivnika Engleske banke. Quelle chute!1 Ili moda nije rije o veoj ili manjoj utedi metala pomou nov anica i drugih bankovnih mehanizama, ve o potpunom naputanju metalne podloge? Ali tada opet ne vrijedi ni statistika bajka, ni njen moral. Ako banka, pod bilo kakvim uslovima treba da u sluaju potrebe alje plemenite metale u inozemstvo, mora ih prije toga nagomilati, a ako inozemstvo treba da ih primi u razmjenu za svoje robe, oni su ve morali da osiguraju svoju prevlast. Uzroci koji su banci odnijeli njen plemeniti metal bili su, prema Darimonu, loa etva i, stoga, potreba uvoza ita iz inozemstva. On zaboravlja manjak u berbi svile i potrebu da se ona masovno kupuje u Kini. Darimon dalje navodi velike i brojne pothvate koji su se vremenski poklopili s posljednjim mjesecima parike industrijske izlobe. t25l On opet zaboravlja velike pekulacije i pothvate u inozemstvu to su ih poduzeli Crdit mobilier i njezini rivali, da bi, kako kae Isaac Preire, pokazali da se francuski kapital svojom kosmopolitskom prirodom istie pred drugim kapitalima jednako kao francuski jezik pred drugim jezicima. Tome treba dodati neproduktivne izdatke to ih je prouzro kovao istoni ratt2 ]: zajam od 750 miliona. Dakle, s jedne strane, velik i nagao gubitak u dvije od najznaaj nijih grana francuske proizvodnje! S druge strane, neobina upotreba francuskog kapitala na inozemnim tritima u pothvatima koji nipoto nisu stvorili neposredni ekvivalent, a djelomino moda nikad ni nee pokriti svoje trokove proizvodnje! Da bi se uvozom pokrilo, s jedne strane, smanjenje domae proizvodnje a, s druge strane, poveanje u inozemnim industrijskim pothyatima, za to se nisu traili prometni znaci koji slue za razmjenu ekvivalenata, ve sami ekvivalenti, ne novac, ve kapital. Gubici u francuskoj domaoj proizvodnji svakako nisu bili ekvivalent za ulaganje francuskog kapitala u inozemstvu. Pretpostavimo sada da Francuska banka nije poivala na metalnoj podlozi i da je inozemstvo bilo voljno da primi francuski ekvivalent ili kapital u svakom obliku, a ne samo u specifinom obliku plemenitih
1 Kakav pad! 3 M an - Engels (19)

34 Osnovi kritike politike ekonomije

metala. Ne bi li banka bila isto tako prisiljena da povisi uvjete svog diskonta upravo u trenutku kad je njena publika najvie traila njene usluge? Novanice kojima ona diskontira mjenice te publike sada su samo uputnice za zlato i srebro. One bi po naoj pretpostavci bile uput nice za nacionalnu zalihu proizvoda i za njenu neposredno upotrebljivu radnu snagu: prva je ograniena, a druga se moe poveati samo unutar vrlo odreenih granica i u odreenim vremenskim razdobljima. S druge strane, stroj za tampanje papira je neiscrpan i djeluje kao pod arob nim tapiem. Istovremeno dok su nerodice ita i svile strahovito sma njile direktno razmjenljivo bogatstvo nacije, inozemna eleznika i rudarska poduzea itd. fiksiraju to direktno razmjenljivo bogatstvo u obliku koji ne stvara neposredan ekvivalent, i zato trenutno guta bo gatstvo bez zamjene! Bezuvjetno je smanjeno, dakle, direktno razmjen ljivo bogatstvo nacije, koje je za promet sposobno i moe se slati u ino zemstvo! S druge strane, neogranien porast bankovnih ekova. Ne posredna posljedica: porast cijena proizvoda, sirovina i rada. Na dru goj strani padanje cijene ekova. Banka ne bi arobnim tapiem po veala nacionalno bogatstvo, ve bi samo jednom vrlo jednostavnom operacijom obezvrijedila svoj vlastiti papir. S tim obezvreenjem iznenadno paraliziranje proizvodnje! Ali ne, vie prudonist. Naa nova bankovna organizacija ne bi se zadovoljila negativnom zaslugom da odstrani metalnu podlogu, a da sve drugo ostavi na starom. Ona bi stvorila posve nove uslove proiz vodnje i prometa, dakle intervenirala bi pod posve novim pretpostav kama. Nije li u svoje vrijeme i uvoenje sadanjih banaka revolucioniralo uslove proizvodnje? Da li bi bez koncentracije kredita to ju je ono izazvalo, bez dravne rente koju je ono stvorilo nasuprot zemljinoj renti, a time i bez financija nasuprot zemljinom vlasnitvu, bez mone yed interest1 nasuprot landed interest2, da li bi bez te nove prometne institucije postali mogui velika moderna industrija, dionika poduze a itd., hiljadostruki oblici papira u prometu, koji su isto toliko proiz vodi koliko i uvjeti djelovanja moderne trgovine i modeme industrije? Ovdje smo stigli do osnovnog pitanja, koje vie nije povezano s polaznom takom. Pitanje bi bilo openito: Mogu li se promjenom ins trumenta prometa (organizacije prometa) revolucionirati postojei od nosi proizvodnje i njima odgovarajui odnosi raspodjele? Daljnje je pitanje: Moe li se prii jednoj takvoj transformaciji prometa, a da se ne dirne u postojee odnose proizvodnje i u drutvene odnose koji na njima poivaju? Ako bi svaka takva transformacija prometa sa svoje strane pretpostavljala promjenu drugih uslova proizvodnje i drutvene prevrate, tada bi, prirodno, ve unaprijed palo uenje koje predlae svoje prometne trikove, s jedne strane, kako bi se izbjegao nasilan karak ter promjena, a s druge strane, kako bi se same te promjene uinile ne
1 novani interes, financijski svijet, kapitalisti 2 zemljini interes, zemljoposjed, zem ljoposjednici

II. Glava o novcu 35

pretpostavkom, ve naprotiv postepenim rezultatom preobraaja u pro metu. Pogrenost te osnovne pretpostavke bila bi dovoljna da dokae jednako neshvaanje unutranje povezanosti odnosa proizvodnje, raspodjele i prometa. Gore spomenuti historijski primjer, naravno, ne moe biti presudan, jer su moderne kreditne institucije bile isto toliko posljedica koliko i uzrok koncentracije kapitala, jer one ine samo jedan moment te koncentracije, a koncentraciju imetka ubrzava isto toliko nedovoljan promet (kao u starom Rimu), kao i olakan pro met. Dalje bi trebalo istraiti, ili, tanije, pripadalo bi u ope pitanje, da li razliiti civilizirani oblici novca metalni novac, papirni novac, kreditni novac, radni novac (posljednji kao socijalistiki oblik) mogu postii ono to se od njih trai, ne ukidajui sam odnos proizvodnje koji je izraen u kategoriji novca, i nije li to, s druge strane, ponovo zahtjev koji ukida sam sebe, kad se eli formalnom promjenom nekog odnosa uzdii iznad njegovih bitnih uslova? Razliiti oblici novca moda bolje odgovaraju drutvenoj proizvodnji na razliitim stupnje vima, jedan oblik uklanja neprilike kojima neki drugi oblik nije dora stao; ali nijedan od njih, sve dok oni ostaju oblici novca i dok novac ostaje bitni odnos proizvodnje, ne moe ukinuti odnosu novca inhe rentne protivurjenosti, ve ih samo moe u ovom ili onom obliku predstavljati. Nijedan oblik najamnog rada, iako jedan od njih moe ispraviti mane drugoga, ne moe ispraviti mane najamnog rada kao takvog. Jedna poluga moda bolje savladava otpor mirujue materije nego neka druga. Ali svaka poluga zasniva se na tome da otpor ostaje. To ope pitanje o odnosu prometa prema ostalim odnosima pro izvodnje moe se, naravno, postaviti tek na kraju. Sumnjivo je od samog poetka to ga Proudhon i druina u njegovom istom obliku ak i ne postavljaju, ve samo uzgred o njemu deklamiraju. Gdje ga dodiruju, trebat e svaki put tano pripaziti. Ve iz Darimonovog uvoda odmah proizlazi da se potpuno iden tificiraju opticaj novca i kredit, to je ekonomski pogreno. (Credit gratuit1, uzgred reeno, samo je licemjerno-malograanski i plaljiv oblik za: La proprit cest le vol2. Umjesto da radnici oduzmu kapital kapitalistima, trebalo bi kapitaliste prisiliti da im ga dadu.) I na to se treba vratiti. U samoj razmatranoj temi Darimon je dospio samo dotle da banke koje trguju kreditima, kao i trgovci koji trguju robom ili radnici koji trguju radom, prodaju skuplje kad potranja poraste u odnosu na po nudu, tj. oteavaju publici svoje usluge u onom istom trenutku kada ih ona najvie treba. Vidjeli smo da banka mora postupati tako, izdavala ona konvertibilne ili nekonvertibilne novanice. Postupak Francuske banke u oktobru 1855. bio je povod za stra nu buku (str. 4) i za veliku debatu izmeu nje i predstavnika javne
1 Besplatan kredit 8 Vlasnitvo je kraat27!.
3*

36

Osnovi kritike politike ekonomije

rijei. Darimon rezimira ili pretendira da rezimira tu debatu. Mi ga ovdje pratimo samo povremeno, jer njegov rezime pokazuje slabost obaju protivnika, njihovo neprestano dezultorino udaljavanje od pred meta. Tapkanje meu spoljanjim razlozima. Svaki od dvojice boraca svakog trenutka naputa svoje oruje da bi potraio neko drugo. Nijedan od njih dvojice ne dolazi do udarca, ne samo zato to oni neprestano mijenjaju oruje s kojim bi trebalo da se bore, ve isto toliko zato to oni, im se sretnu na jednom terenu, odmah bjee na drugi. (Od 1806. do 1855. diskont u Francuskoj nije bio povien na 6%; ve 50 godina fiksiran je na 90 dana maksimalni rok plaanja trgovakih papira.) Slabost s kojom se kod Darimona brani banka i njegova vlastita pogrena predstava proizlaze npr. iz slijedeeg mjesta njegovog fiktiv nog dijaloga: Protivnik banke kae:
Zahvaljujui vaem m o nopolu vi dijelite i regulirate kredit. K ad se pokaete strogi, ne sam o da vas diskonteri im itiraju ve i p retjeru ju u vaim strogostim a . . . V aim m jeram a doveli ste do zastoja u poslovima. (str. 5)

Banka kae, i to skromno:

ta biste h tjeli da rad im ? kae skrom no banka . . . D a b i se sauvala od inostranstva treb a da se uvam od zem ljaka . . . P rije svega m oram sprijeiti izvoz gotovog novca, bez kojega nisam nita i ne m ogu nita. (str. 5)

Banci se podmee glupost. Prisiljavaju je da se udalji od pitanja, da se izgubi u opoj frazi, kako bi joj se moglo i odgovoriti opom fra zom. U tom dijalogu banka dijeli Darimonovu iluziju da ona svojim monopolom zaista regulira kredit. U stvari mo banke poinje tek tamo gdje prestaje mo privatnih diskontera, dakle u trenutku kada je njena mo sama ve izvanredno ograniena. Recimo da u jednom trenutku easy state-a1 na novanom tritu, kad svatko diskontira uz 2 J/2 %> banka ostane pri 5%; diskonteri e joj tada umjesto da je imitiraju, odnijeti sve diskontne poslove ispred nosa. Nikad se to nije pokazalo oevidnije nego u historiji Engleske banke poslije zakona od 1844128!, koji ju je u poslovima diskontiranja itd. uinio istinskim rivalom pri vatnih bankara. Da bi sebi u periodima zastoja novanog trita osigu rala udio, i to rastui udio, u diskontnom poslu Engleska banka bila je neprestano prisiljena da smanjuje diskont ne samo na nivo, ve esto ispod nivoa privatnih bankara. Njeno regulisanje kredita treba, dakle, uzeti cum grano salis2, dok Darimon uzima kao ishodite svoje prazno vjerno vjerovanje u njenu bezuvjetnu kontrolu nad novanim tritem i kreditom. Umjesto da kritiki istrauje uvjete njene prave moi nad novanim tritem, on se odmah hvata fraze da je cash8 za banku sve i da ona mora
1 labavog stanja, stanja u kojem im a obilje kapitala i gdje je kam am a stopa niska 2 sa z rno m soli, s rezervom 3 gotov novac

II. Glava O'novcu

37

sprijeiti njegovo otjecanje u inozemstvo. Jedan profesor na. College de France^291 (Chevalier) odgovara:
oZlato i srebro su robe kao i sve druge . . . N aa m etalna rezerva je dobra samo za to da se u kritinim trenucim a poalje za kupovine u inozemstvo.

Banka odgovara:
Metalni novac nije roba kao i d ru g e; on je instrum ent razm jene i na osnovu toga on uiva privilegiju da propisuje zakone svim drugim robama.

Ovdje meu borce uskae Darimon:

Toj privilegiji koju uivaju zlato i srebro, da b udu jedino autentini in stru m enti prom eta i razm jene, treb a, dakle, pripisati ne samo sadanju k rizu ve i peri-, odine trgovinske krize.

Da bi se stalo na put svim neugodnostima od kriza,

bilo bi dovoljno kad bi zlato i srebro postali robe kao i druge, ili, govorei egzaktno, kad bi sve robe postale instrum enti razm jene istog ranga (au m em e titre, s istim pravom ) kao zlato i srebro, kad bi se proizvodi doista razmjenjivali za p ro izvode. (str. 5 - 7 )

Kako je plitko ovdje prikazano sporno pitanje! Ako banka izdaje uputnice za novac (novanice) i obveznice za kapital koje su isplative u zlatu ili srebru (depozite), razumije se samo po sebi da ona moe samo do odreene mjere ne reagirajui na to gledati i podnositi smanjenje svoje metalne zalihe. To nema nikakve veze s teorijom metalnog novca. Na Darimonovo uenje o krizama jo emo se vratiti. U odeljku spisa Petite Histoire des crises de circulation< 4 gospodin Darimon izostavlja englesku krizu od 1809. do 1811.. i ograniava se na to da pod 1810. zabiljei imenovanje komiteta za metalnu podlogu, a pod 1811. on opet izostavlja stvarnu krizu (koja je poela 1809) i ogra niava se na rezoluciju usvojenu u Donjem domu, prema kojoj
deprecijacija novanica prem a m etalnoj podlozi ne potjee od deprecijacije papirnog novca, ve od poskupljenja m etalne podloge,

i na Ricardovu brouru1 3 0 1 , koja postavlja suprotnu tvrdnju, a iji bi zakljuak bio:

Novac u svom najsavrenijem stanju je papirni novac. (str. 22, 23)

Krize iz 1809. i 1811. bile su ovdje vane, jer je banka tada izda vala nekonvertibilne novanice, dakle krize nisu nipoto proizile iz konvertibilnosti novanica u zlato (metal), pa se, dakle, nisu nipoto dale sprijeiti ukidanjem te konvertibilnosti. Darimon prelazi vjeto i brzo preko tih injenica koje obaraju njegovo uenje o krizama. On se grevito hvata za Ricardov aforizam, koji s pravim predmetom spora i broure deprecijacijom novanica nema nikakve veze. On ne zna da je potpuno oboreno Ricardovo uenje o novcu sa svojim pogre nim pretpostavkama da banka kontrolira koliinu novanica u opti1 M ala historija kriza prometa

38

Osnovi kritike politike ekonomije

aju i da koliina sredstava u opticaju odreuje cijene, dok obrnuto cijene odreuju koliinu sredstava u opticaju itd. U Ricardovo vrijeme jo su nedostajala bilo kakva detaljna istraivanja o pojavama novanog opticaja. Ovo uzgred. 2 .[Darimonove zablude o ulozi zlata i srebra] Zlato i srebro su robe kao i druge. Zlato i srebro nisu robe kao i druge: kao opi instrument razmjene one su privilegirane robe i upravo zahvaljujui toj privilegiji one degradiraju druge robe. To je posljednja analiza na koju Darimon reducira taj antagonizam. Ukinite privile giju zlata i srebra, degradirajte ih na rang svih drugih roba, odluuje Darimon u posljednjoj instanciji. Tada neete imati specifina zla zlatnog i srebrnog novca ili novanica konvertibilnih u zlato i srebro. Ukinut ete sve zlo. Ili, bolje, uzdignite sve robe do monopola to ga sada uivaju iskljuivo zlato i srebro. Ostavite papu da postoji, ali napravite svakog papom. Ukinite novac tako da svaku robu pretvorite u novac i date joj specifina svojstva novca. Upravo ovdje nastaje pitanje ne izraava li problem svoju vlastitu besmislenost i ne lei li stoga nemogunost rjeenja ve u uslovima postavljenim tim zadatkom. Odgovor se esto moe sastojati samo u kritici pitanja i esto je rjeenje samo u tome da se negira samo pitanje. Pravo je pitanje: Ne ini li sam graanski sistem razmjene potreb nim specifian instrument razmjene? Ne stvara li on nuno poseban ekvivalent za sve vrijednosti? Jedan oblik tog instrumenta razmjene ili tog ekvivalenta moda je zgodniji, prikladniji, donosi sa sobom manje tekoa nego drugi. Ali tekoe koje proizlaze iz postojanja jednog posebnog instrumenta razmjene, jednog posebnog a ipak opeg ekvi valenta, morale bi se ponovo raati u svakom obliku, iako razliito. Preko samog tog pitanja Darimon,. naravno, prelazi s entuzijazmom. Ukinite novac i nemojte ga ukinuti! Ukinite ekskluzivnu privilegiju to je posjeduju zlato i srebro svojom ekskluzivnou kao novac, ali uinite sve robe novcem, tj. dajte svima zajedniki jedno svojstvo koje, kad se odvoji od te ekskluzivnosti, vie ne egzistira. U odlivima dragocjenog metala u stvari dolazi do izraaja jedna protivurjenost koju Darimon podjednako povrno i shvaa i prevla dava. Pokazuje se da zlato i srebro nisu robe kao i druge, a modema ekonomija povremeno iznenada i sa strahom uvijek iznova vidi da je stigla do predrasuda merkantilnog sistema. Engleski ekonomisti po kuavaju da savladaju tu tekou pomou jedne distinkcije. U trenu cima takvih monetarnih kriza, kau oni, ne trae se zlato i srebro kao novac, ni zlato i srebro kao moneta, ve zlato i srebro kao kapital. Oni zaboravljaju dodati: kao kapital, ali kapital u odreenom obliku zlata i srebra. Odakle inae odliv upravo tih roba, dok veina drugih zbog nedostatka odliva gubi na cijeni, kad bi se kapital mogao izvoziti u svakom obliku?

II. Glava o novcu

39

Uzmimo odreene primjere: odliv dragocjenih metala uslijed domae nerodice u nekoj glavnoj namirnici (npr. itu), uslijed inoze mne nerodice i stoga poskupljenja u nekom od glavnih uvoznih pred meta potronje (npr. aju); odliv uslijed loe etve u odluujuim indu strijskim sirovinama (pamuk, vuna, svila, lan); odliv prouzrokovan prevelikim uvozom (uslijed pekulacije, rata itd.). U sluaju loe etve u zemlji naknada jednog iznenadnog ili trajnog manjka (u itu, aju, pamuku, lanu itd.) oteuje naciju dvostruko. Dio njenog uloenog kapitala ili rada ne reproducira se zbiljski gubitak u proizvodnji. Dio reproduciranog kapitala mora se ostaviti da se popuni ta rupa, i to dio koji ne stoji u jednostavnom aritmetikom omjeru prema manjku, jer cijena proizvoda koji nedostaje uslijed smanjene ponude i pove ane potranje na svjetskom tritu raste i mora rasti. Potrebno je tano istraiti kako bi izgledale takve krize bez obzira na novac i kakvu odreenost unosi novac unutar danih odnosa. (Nerodica ita i pretjeran uvoz glavni su sluajevi. Rat se razumije sam po sebi, jer je on ekonomski neposredno isto kao kad bi nacija bacila dio svog kapitala u vodu.) Sluaj nerodice ita: Ako se neka nacija promatra u odnosu prema drugoj naciji, jasno je da se njen kapital (ne samo njeno zbiljsko bogat stvo) smanjio, kao to je jasno da je seljak kojem je pregorjelo kruno tijesto, pa sad mora kupiti kruh kod pekara, osiromaio za iznos svoje kupovine. Unutar zemlje izgleda da je porast cijene ita, ukoliko je rije o vrijednosti, ostavio sve po starom. Ostavljajui sada po strani da smanjena koliina ita pomnoena s povienom cijenom kod pravih neroica nije nikada = normalnoj koliini ita pomnoenoj s manjom cijenom. Uzmimo da se u Engleskoj proizvede samo 1 kvarter i da taj 1 kvarter postigne istu cijenu kao prije 30 miliona kvartera penice. Na cija bi tada (apstrahirajui od toga da bi joj nedostajala sredstva za re produkciju ivota i ita), ako pretpostavimo da treba a radnih dana za reproduciranje 1 kvartera ita, razmijenila a X 30 miliona radnih dana (trokovi proizvodnje!31])za 1 x a radni dan (proizvod); proizvodna sna ga njenog kapitala smanjila bi se vie miliona puta i suma svih vrijed nosti u zemlji smanjila bi se, jer bi svaki radni dan bio depreciran 30 miliona puta. Svaki dio kapitala sada bi predstavljao samo 1/30 000 000 svoje ranije vrijednosti, svog ekvivalenta u trokovima proizvodnje, iako se u navedenom sluaju nominalna vrijednost nacionalnog kapi tala ne bi nita smanjila (ne raunajui deprecijaciju zemljita), jer bi smanjena vrijednost preostalih proizvoda bila tano kompenzirana poveanom vrijednou jednog kvartera penice. Poveanje cijene pe nice 30 miliona puta bilo bi izraz jednake deprecijacije svih ostalih proizvoda. Uostalom, to razlikovanje vlastite zemlje i inozemstva posve je iluzorno. Onako kako se nacija koja je stradala od nerodice ita odnosi prema tuoj naciji od koje kupuje, tako se i svaki individuum nacije

40

Osnovi kritike politike ekonomije

odnosi prema zakupniku ili trgovcu itom. Viak sume koju on treba da utroi za kupovanje ita direktno je smanjenje njegovog kapitala, sredstava koja mu stoje na raspolaganju. Da se pitanje ne zamuti nebitnim utjecajima mora se pretpostaviti nacija kod koje postoji free trade1 itom. ak kad bi uvezeno ito bilo jednako jeftino kao ono iz vlastite proizvodnje, nacija bi postala siro manija za kapital koji zakupnici nisu reproducirali. Ali uz uinjenu pretpostavku nacija uvijek uvozi toliko stranog ita koliko se moe uve sti uz normalnu cijenu. Porast uvoza pretpostavlja, dakle, porast cijene. Porast cijene ita je = padu cijene svih ostalih roba. Poveani tro kovi proizvodnje (predstavljeni u cijeni) uz koje se dobija kvarter ita jesu = smanjenoj produktivnosti kapitala koji postoji u svim drugim oblicima. Viku koji se upotrebljava za kupovanje ita mora odgovarati minus u kupovanju svih ostalih proizvoda, a ve zato i pad njihovih cijena. S metalnim ili bilo kakvim drugim novcem ili bez njih nacija bi se nalazila u krizi, koja ne bi zahvatila samo ito, ve i sve druge grane proizvodnje, i to ne samo zato to bi bila pozitivno smanjena njihova produktivnost, deprecirana cijena njihove proizvodnje u odnosu prema vrijednosti odreenoj normalnim trokovima proizvodnje, ve i zato to svi ugovori, obveznice itd. poivaju na prosjenim ci jenama proizvoda. Npr. za dravni dug treba isporuiti x buala ita, ali trokovi proizvodnje tih x buala poveali su se u odreenom omjeru. Dakle, sasvim bez obzira na novac, nacija bi se nalazila u opoj krizi. Dok se svi ekonomski odnosi nacije temelje na prosjenoj produktiv nosti njenog rada, proizvodi bi se ne samo bez obzira na novac, nego ak i na razmjensku vrijednost proizvoda, deprecirali, a produktivnost nacije smanjila. Dakle kriza prouzrokovana nerodicom ita nije nipoto nastala usljed odliva dragocjenog metala, iako se ona moe poveati uslijed smetnji koje se postavljaju tom odlivu. Nipoto se ne moe kazati ni s Proudhonom da kriza potjee otud to samo plemeniti metali posjeduju autentinu vrijednost nasuprot drugim robama, jer porast cijene ita u direktnoj liniji znai samo to da se u razmjeni mora davati vie zlata i srebra za neku koliinu ita, tj. da je cijena zlata i srebra pala u odnosu na cijenu ita. Zlato i srebro dijele, dakle, deprecijaciju u odnosu na ito sa svim ostalim robama, i od toga ih ne titi nikakva privilegija. Deprecijacija zlata i srebra u odnosu prema itu identina je s porastom cijena ita. (To nije posve tano. Kvarter ita poraste sa 50 na 100 ilinga, dakle za 100%, ali pamuna roba padne za 80. Srebro je u odnosu prema itu palo samo za 50, a pamuna roba, uslijed zastoja potranje itd., za 80%. To znai da cijene drugih roba padaju vie nego to rastu cijene ita. Ali dogaa se i suprotno. Na primjer u posljednjim godinama, kad je ito povre meno raslo za 100%, industrijskim proizvodima nije bilo ni na kraj
1 slobodna trgovina

II. Glava o novcu

41

pameti da padnu u istom omjeru u kojem je zlato tako palo prema itu. Ta okolnost neposredno ne utjee na opu postavku.) Ne moe se rei ni to da zlato ima privilegiju zato to je njegova koliina u obliku mo nete odreena tano i autentino. Jedan talir (srebra) ostaje pod svim okolnostima jedan talir. Ali isto tako .jedan buel penice ostaje jedan buel, a jedan arin platna jedan arin. Deprecijacija veine roba (ukljuujui rad) i kriza koja otud pro izlazi u sluaju vrlo loe itne godine ne moe se, dakle, prvobitno pri pisati izvozu zlata, jer bi deprecijacija i kriza nastupile i kad se uope ne bi izvozilo domae zlato ni uvozilo tue ito. Kriza se svodi jednosta vno na zakon potranje i ponude, koji, kao to je poznato, na podruju prvih potreba promatrano u nacionalnom mjerilu djeluje neuporedivo otrije i energinije nego na svim drugim podrujima. Izvoz zlata nije uzrok itne krize, nego je itna kriza uzrok izvoza zlata. Za zlato i srebro promatrane za sebe moe se tvrditi da oni sa svoje strane samo u dva pravca utjeu na krizu i pogoravaju njene simptome: 1) Utoliko to je izvoz zlata otean zbog uslova o metalnoj rezervi kojima su vezane banke; utoliko to mjere koje banka zbog toga po duzima protiv tog izvoza zlata djeluju tetno na promet unutar zemlje. 2) Utoliko to izvoz zlata postaje potreban, zato to strane nacije hoe da prime kapital samo u obliku zlata i ni u kojem drugom obliku. Tekoa br. 2 moe potrajati i dalje, ak ako je tekoa br. 1 uklo njena. Engleska banka iskusila ju je upravo u periodu u kojem je za konski bila ovlaena da izdaje nekonvertibilne novanice. Novanice su pale u odnosu prema zlatnim ipkama, ali isto tako je pala mint price 'of gold1 u odnosu prema njegovoj cijeni u ipkama. Zlato je prema novanici postalo posebna vrsta robe. Moe se rei da je novanica jo utoliko ostala zavisna od zlata to je nominalno predstavljala odre enu koliinu zlata, koja se faktiki nije mogla dobiti za nju. Zlato je ostalo njen nazivnik, iako se ona vie kod banke nije dala zakonski za mijeniti za tu koliinu zlata. Nema nikakve sumnje (?) (to treba istraiti kasnije i ne pripada direktno u pitanje o kojem je rije) da dotle dok papirni novac dobiva svoj naziv po zlatu (tako da je npr. novanica od 5 funti papirni pred stavnik 5 sovrina), konvertibilnost novanice u zlato ostaje za nju eko nomski zakon, postojao on politiki ili ne postojao. Novanice Engleske banke nastavile su i u periodu 1799 - 1819.C32] iskazivati da one pred stavljaju vrijednost odreene koliine zlata. Kako drukije provjeriti tu tvrdnju, ako ne pomou injenice da novanica u stvari raspolae s toliko i toliko zlatnih ipki? Od trenutka kad se za jednu novanicu od 5 funti vie nije mogla dobiti vrijednost ipki = 5 sovrina novanica je bila deprecirana, iako je bila nekonvertibilna. Jednakost vrijednosti novanice s odreenom vrijednou zlata, koju izraava njen naziv,

1 kovnika djena zlata

42

Osnovi kritike politike ekonomije

dola je odmah u protivurjenost s faktinom nejednakou izmeu novanice i zlata. Sporno pitanje meu Englezima, koji zadravaju zlato kao naziv nik novanice, ne vrti se dakle u stvari oko konvertibilnosti novanice u zlato (to je samo praktina jednakost koju teorijski izraava naziv novanice), ve oko toga kako tu konvertibilnost osigurati, da li tu kon vertibilnost treba osigurati ogranienjima zakonski nametnutim banci ili je treba prepustiti samu sebi. Pristalice posljednjeg tvrde da je ta konvertibilnost kod emisione banke koja pozajmljuje na mjenice, ije novanice dakle imaju osiguran odliv, u prosjeku zajamena i da ni njihovi protivnici nikad ne postiu vie od te prosjene sigurnosti. Posljednje je a fact1. Prosjek, uzgred reeno, ne treba prezirati i pro rauni prosjeka moraju sainjavati osnovu banaka jednako kao i svih osiguranja itd. S te se strane s pravom navode kao uzor prije svega kot ske banke. Strogi bulionisti, sa svoje strane, kau da oni tu konvertibilnost shvaaju ozbiljno, da obaveza banke da konvertira odrava novanicu konvertibilnom, da je nunost te konvertibilnosti dana samim nazivom novanice i predstavlja prepreku za preveliku emisiju, da su njihovi protivnici samo pseudopristalice nekonveritibilnosti. Izmeu tih dvaju pravaca ima raznih nijansi, masa malih grupica. Najzad branioci nekonvertibilnosti, odluni antibulionisti jesu, a da to i ne znaju, isto tako pseudopristalice konvertibilnosti kao to su njihovi protivnici pseudopristalice nekonvertibilnosti, jer oni za dravaju naziv novanice, dakle praktino izjednaavanje novanice odreenog naziva i odreene koliine zlata ine mjerom pune vrijed nosti svojih novanica. U Pruskoj postoji papirni novac s prisilnim teajem. (Vraanje mu je osigurano utoliko to se odreena kvota poreza mora platiti u papiru.) Ti papirni taliri nisu doznake na srebro, ni kod jedne banke nisu le galno razmjenljivi za srebro itd. Njih nijedna trgovaka banka ne po zajmljuje na mjenice, ve ih isplauje vlada pri podmirivanju svojih izdataka. Ali njihov naziv je naziv srebra. Jedan papirni talir tvrdi da predstavlja istu vrijednost kao i jedan srebrni talir. Kad bi povjerenje u vladu bilo temeljito uzdrmano ili kad bi taj papirni novac bio izdan u veim proporcijama nego to to zahtijevaju potrebe opticaja, papirni bi talir u praksi prestao biti jednak srebrnom taliru i bio bi depreciran, jer bi pao ispod vrijednosti koju iskazuje njegov naziv. On bi bio de preciran ak i kad ne bi nastupila nijedna od gore navedenih okolnosti, ve bi posebna potreba za srebrom pribavila npr. srebru za izvoz pri vilegiju u odnosu na papirni talir. Konvertibilnost u zlato i srebro je dakle praktina mjera vrijed nosti svakog papirnog novca koji svoj naziv prima od zlata ili srebra, bio papir legalno konvertibilan ili ne. Nominalna vrijednost prati nje
1 injenica

II. Glava o novcu

43

govo tijelo samo kao sjenka; da li se oboje pokriva mora dokazati nji hova zbiljska konvertibilnost (razmjenljivost). Pad realne vrijednosti ispod nominalne vrijednosti je deprecijacija. Zbiljski paralelni tok, uzajamno zamjenjivanje je konvertibilnost. Kod novanica koje nisu konvertibilne ne pokazuje se konvertibilnost u blagajni banke ve u svakodnevnoj razmjeni izmeu papira i metalnog novca iji naziv on nosi. U stvari je konvertibilnost konvertibilnih novanica ve ugroena, ako ona treba da se potvrdi ne vie svakodnevnim prometom u svim dije lovima zemlje, ve posebnim velikim eksperimentima na blagajni banke. U kotskoj se na selu papirnom novcu ak daje prednost pred metalnim novcem. kotska je prije 1845, kad joj je bio naturen engleski zakon od 1844,t33l sudjelovala prirodno u svim engleskim socijalnim krizama, a neke su krize u njoj bile intenzivnije, jer se ovdje clearing of the land1 vrilo bezobzirnije. Uza sve to kotska nije upoznala prave novane krize (ovamo ne spada to to su neke banke iznimno bankro tirale, jer su lakomisleno davale kredit), ni deprecijaciju novanica, ni jadikovke, ni istraivanja da li je koliina novca u opticaju dovoljna ili nedovoljna itd. kotska je ovdje vana, jer ona, s jedne strane, po kazuje kako se novani sistem moe potpuno regulirati na sadanjoj osnovi tako da se odstrane sva zla zbog kojih jadikuje Darimon a da se ne napusti sadanja drutvena osnova, ak dok istovremeno njene protivurjenosti, antagonizmi, klasna suprotnost itd. dostiu jo vii stupanj nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta. Karakteristino je da ni Darimon, ni pokrovitelj koji je napisao uvod za njegovu knjigu Emile Girardin koji njegovo praktino arlatanstvo nadopunjuje teorijskim utopizmom ne nalaze u kot skoj suprotnost monopolskim bankama kao to su Engleska banka i Francuska banka, nego je trae u Sjedinjenim Dravama, gdje je ban kovni sistem uslijed obavezne dravne povelje slobodan samo nomi nalno, gdje ne postoji slobodna konkurencija banaka nego federativni sistem monopolskih banaka. Svakako da je kotski bankovni i novani sistem bio najopasniji greben za iluzije virtuoza prometa. Za zlatan ili srebrn novac (gdje kovani novac nema dvostruki legalni standard) ne kae se da deprecira, koliko god se esto mijenjala njihova relativna vrijednost prema svim drugim.robama. Zato ne? Zato to oni ine svoj vlastiti nazivnik, jer njihov naziv nije naziv neke vrijednosti, tj. zato to se oni ne procjenjuju prema nekoj treoj robi nego samo izraavaju alikvotne dijelove svoje vlastite materije; 1 soveren = tolikoj koliini zlata te i te teine. Zlato, dakle, nominalno ne moe deprecirati, ne zato to samo ono izraava autentinu vrijednost, ve zato to ono kao novac uope ne izraava vrijednosty nego izraava, nosi na elu odreenu koliinu svoje vlastite materije, svoju vlastitu kvantitativnu odreenost. (Kasnije poblie
1 iSenje zemlje !341

44

Osnovi kritike politike ekonomije

istraiti da li je to karakteristino obiljeje zlatnog i srebrnog novca imanentno svojstvo svakog novca u posljednjoj instanciji.) Obmanuti tom nominalnom neobezvredljivou metalnog novca, Darimon i kompanija vide samo jednu stranu, onu koja izbija u kri zama: aprecijaciju zlata i srebra prema gotovo svim ostalim robama; oni ne vide drugu stranu, deprecijaciju zlata i srebra ili novca prema svim ostalim robama (izuzev, moda, ne uvijek, rad) u periodima takozvanog prosperitetay periodima privremenog opeg porasta cijena Budui da ta deprecijacija metalnog novca (i svih vrsta novca koje poivaju na nje mu) uvijek prethodi njegovoj aprecijaciji, oni su trebali postaviti svoj problem obrnuto: sprijeiti periodino vraanje deprecijacije novca (njihovim jezikom: ukinuti privilegije roba u odnosu prema novcu). U ovoj posljednjoj formulaciji odmah bi se rijeio zadatak: ukinuti porast i pad cijena. Taj je zadatak: ukinuti cijene. A ovaj: ukinuti raz mjensku vrijednost. Taj je problem: ukinuti razmjenu kakva odgovara graanskoj organizaciji drutva. A ovaj poslednji problem: ekonomski revolucionirati graansko drutvo. Tada bi se od samog poetka po kazalo da se zlu graanskog drutva ne moe pomoi promjenama u banci ni osnivanjem racionalnog novanog sistema. 3. [Prudonistika ideja radnog novca] Konvertibilnost legalna ili ne zahtijeva se dakle i dalje od svakog novca, iji ga naziv ini znakom vrijednosti, tj. izjednauje ga kao koliinu s nekom treom robom. Izjednaavanje ve ukljuuje suprotstavljanje, moguu nejednakost; konvertibilnost ukljuuje svoju suprotnost, nekonvertibilnost; aprecijacija ukljuuje deprecijaciju, dynamei1, kao to bi rekao Aristotel. Uzmimo npr. da se soveren ne zove samo soveren, to je puko poasno ime za x-ti alikvotni dio jedne unce zlata (raunsko ime) kao to je metar za odreenu duinu, ve da se on zove, recimo, x sati radnog vremena. unce zlata u stvari je samo materijalizirani opredx m eeniisata radnog vremena. Ali zlato je prolo radno vrijeme, odx reeno radno vrijeme. Njegov naziv uinio bi odreenu koliinu rada uope njegovim mjerilom. Funta zlata morala bi biti konvertibilna za x sati radnog vremena, tako da ih moe kupiti svakog trenutka: im bi ona mogla kupiti vie ili manje, bila bi aprecirana ili deprecirana; u posljednjem sluaju prestala bi njena konvertibilnost. Vrijednost se ne odreuje radnim vremenom utjelovljenim u pro izvodima, nego u danom trenutku potrebnim radnim vremenom.
1 potencijalno, u mogunosti

II. Glava o novcu

45

Uzmimo funtu samog zlata: neka je to proizvod od 20 sati radnog vre mena. Pretpostavimo da uslijed bilo kakvih okolnosti kasnije treba 10 sati za proizvodnju jedne funte zlata. Funta zlata, iji naziv kae da je ona = 20 sati radnog vremena, bila bi sada jo samo = 10 sati radnog vremena, jer 20 sati radnog vremena = 2 fiinte zlata. Deset sati rada razmjenjuje se faktino za 1 funtu zlata; dakle se 1 funta zlata ne moe vie razmijeniti za 20 radnih sati. Zlatni novac s plebejskim nazivom: x radnih satu bio bi izloen veim kolebanjima nego bilo koji drugi novac, a napose veim nego sadanji zlatni novac, jer zlato u odnosu na zlato ne moe rasti ni pa dati (jednako je samo sebi), ali u odreenoj koliini zlata sadrano prolo radno vrijeme mora dakako neprestano rasti ili padati u odnosu na sadanje, ivo radno vrijeme. Da bi se ono odralo konvertibilnim, morala bi se produktivnost radnog sata odravati stacionarnom. to vie, prema opem ekonomskom zakonu da trokovi proizvodnje stalno padaju, da ivi rad postaje sve produktivniji, da, dakle, u proizvodima opredmeeno radno vrijeme stalno deprecira, stalna bi deprecijacija bila neizbjena sudbina tog zlatnog radnog novca. Da bi se sprijeila ta neprilika, moglo bi se rei da ne treba zlato dobiti naziv radnog sata, nego da taj naziv treba dobiti papirni novac, puki znak vrijednosti, kao to je to predloio Weitlingt35!, i prije njega Englezi, a poslije nje ga Francuzi, meu njima i Proudhon i kompanija. Radno vrijeme koje je utjelovljeno u samom papiru dolazilo bi pri tom isto toliko malo u obzir kao i vrijednost papira novanica. Taj bi papir bio puki predstav nik radnih sati, kao to su novanice predstavnik zlata ili srebra. Kad bi radni sat postao produktivniji, porasla bi kupovna mo priznanice koja ga predstavlja i obrnuto, upravo kao to sada jedna novanica od 5 funti kupuje vie ili manje, ve prema tome da li relativna vrijednost zlata raste ili pada u poreenju s drugim robama. Prema istom zakonu prema kojem bi zlatni radni novac bio podlo an neprestanoj deprecijaciji, papirni radni novac doivljavao bi ne prestanu aprecijaciju. No to je upravo ono to hoemo; radnik bi se radovao rastuoj produktivnosti svog rada a ne bi, kao sada, srazmjerno njoj stvarao tue bogatstvo, vlastito obezvreenje. Tako kau so cijalisti. Ali, na alost, javljaju se neke male sumnje. Prije svega, ako ve pretpostavimo novac, makar to bili i samo bonovi na sate, tada moramo pretpostaviti i akumulaciju tog novca i ugovore, obveznice, stalne dabi ne itd., koji se podmiruju u obliku tog novca. Akumulirani bonovi ne prestano bi aprecirali jednako kao i novoizdani, i tako bi, s jedne strane, rastua produktivnost rada koristila neradnicima, a s druge strane, ranije ugovorene dabine ile bi u korak s veom plodnou rada. Padanje i rastenje vrijednosti zlata i srebra bili bi posve irelevantni kad bi svijet svakog trenutka mogao da pone iznova i kad preuzete obaveze za plaanje odreene koliine zlata ne bi nadivljavale kole banja vrijednosti zlata. Toliko ovdje o bonovima na sate i o produktiv nosti sata.

46

Osnovi kritike politike ekonomije

Pitanje koje ovdje treba istraiti je konvertibilnost bonova na sate. Doi emo do istog cilja ako krenemo zaobilaznim putem. Iako je jo prerano, moe se poneto spomenuti o zabludama koje lee u osnovi bonova na sate i omoguuju nam da pogledamo u najdublju tajnu koja povezuje Proudhonovu teoriju prometa s njegovom opom teorijom s njegovom teorijom o odreivanju vrijednosti. Tu istu povezanost nalazimo npr. kod Braya i Gray a. ta je tu moda u osnovi istinito ispitat e se kasnije (prije toga jo uzgred: ako se promatraju samo kao uputnice na zlato, novanice ne bi nikad smjele biti izdane iznad ko liine zlatnog novca koju navodno zamjenjuju a da ne depreciraju. Tri doznake, svaka na 15 funti, koje izdajem trojici raznih vjerovnika na istih 15 funti u zlatu u stvari su svaka samo doznaka na 15js = 5 funti. Svaka od tih novanica bila bi dakle od samog poetka deprecirana na 33 i/8%). Vrijednost (realna razmjenska vrijednost) svih roba (ukljuujui rad) odreena je njihovim trokovima proizvodnje, drugim rijeima, radnim vremenom koje iziskuje njihova proizvodnja. Cijena je ta nji hova razmjenska vrijednost izraena u novcu. Zamjena metalnog nov ca (i papirnog ili kreditnog novca koji od njega dobiva svoj naziv) rad nim novcem koji bi svoj naziv dobio od samog radnog vremena izjed naila bi dakle realnu vrijednost (razmjensku vrijednost) roba i njihovu nominalnu vrijednost, cijenu, novanu vrijednost. Izjednaavanje realne vrijednosti i nominalne vrijednosti, vrijednosti i cijene. Ali to bi se postiglo samo uz pretpostavku da su vrijednost i cijena samo nominalno razliiti. Meutim, to nipoto nije sluaj. Vrijednost roba koja je odreena rad nim vremenom samo je njihova prosjena vrijednost. Prosjek koji se pojavljuje kao spoljana apstrakcija ukoliko je dobijen zbrajanjem kao prosjean broj nekog razdoblja, npr. 1 funta kave 1 iling kad se naini prosjek, recimo, cijena kave za 25 godina, ali koji je vrlo realan ako se u isti mah prizna kao pokretna sila i pokretako naelo oscilacija kroz koje prolaze cijene roba za vrijeme odreenog razdoblja. Ta realnost nije samo od teorijske vanosti: ona ini osnovu trgo vake pekulacije, iji raun vjerojatnosti polazi kako od srednjih pro sjenih cijena, koje joj vrijede kao sredite oscilacija, tako i od prosje nih visina i prosjenih dubina oscilacija iznad i ispod tog sredita. Od te prosjene vrijednosti robe njena se trina vrijednost uvijek ra zlikuje i uvijek stoji ili ispod ili iznad nje. Trina vrijednost ujednaava se u realnu vrijednost svojim ne prestanim oscilacijama, nikad izjednaavanjem s realnom vrijednou kao s neim treim, nego stalnim unejednaavanjem same sebe (ne, kao to bi kazao Hegel, apstraktnom identinou ve neprestanom negacijom negacije, tj. negacijom same sebe kao negacije realne vrijed nosti). Da sama realna vrijednost, sa svoje strane nezavisno od nje nog gospodstva nad oscilacijama trine cijene (bez obzira na nju kao zakon tih oscilacija) negira samu sebe i realnu vrijednost roba stalno stavlja u protivurjenost sa svojim vlastitim odreenjem, deprecira ili

II. Glava o novcu

47

aprecira realnu vrijednost raspoloivih roba pokazao sam u svom pamfletu protiv Proudhonal36] i u to na ovom mjestu ne treba blie ula ziti. ijem se, dakle, razlikuju od vrijednosti ne samo kao nominalne od realnog, ne samo po nazivu u zlatu i srebru, ve po tome to se vrijed nost pojavljuje kao zakon kretanja kroz koji prolazi cijena. Ali one su neprestano razliite i ne pokrivaju se nikada ili samo posve sluajno i izuzetno. Cijena robe stoji neprestano iznad ili ispod vrijednosti robe, a sama vrijednost robe postoji samo u up and down1 cijena roba. Pot ranja i ponuda neprestano odreuju cijene roba, ne pokrivaju se nikada ili samo sluajno, ali trokovi proizvodnje odreuju sa svoje strane osci lacije potranje i ponude. Zlato ili srebro u kojima se izraava cijena neke robe, njena trina vrijednost, sami su odreena koliina nagomilanog rada, odreena mje ra materijaliziranog radnog vremena. Uz pretpostavku da trokovi proizvodnje robe i trokovi proizvodnje zlata i srebra ostaju isti, porast ili pad njihove trine cijene znai samo to da neka roba (= x radnog vremena) neprestano na tritu raspolae sa > ili < nego x radnog vremena, stoji iznad ili ispod svoje prosjene vrijednosti odreene rad nim vremenom. Prva osnovna iluzija pristalica bonova na sate sastoji se u tome to oni, time to ukidaju nominalnu razliitost izmeu realne vrijednosti i trine vrijednosti, izmeu razmjenske vrijednosti i cijene (dakle time to vrijednost umjesto u odreenom opredmeenju radnog vremena, recimo u zlatu i srebru, izraavaju u samom radnom vremenu) ukla njaju takoe stvarnu razliku i protivurjenost izmeu cijene i vrijed nosti. Tako se razumije samo po sebi kako puko uvoenje bonova na sate uklanja sve krize, sve nevolje graanske proizvodnje. Novana cijena roba = njihovoj realnoj vrijednosti; potranja = ponudi; pro izvodnja = potronji; novac je ujedno ukinut i sauvan; trebalo je samo da se utvrdi radno vijeme, iji je proizvod roba i koje se materijalizira u robi, da bi se stvorio njoj odgovarajui pandan u novanici, novcu, u bonovima na sate. Svaka roba bila bi tako pretvorena direktno u no vac, a zlato i srebro sa svoje strane oboreni na rang svih ostalih roba. Ne treba dokazivati da se protivurjenost izmeu razmjenske vri jednosti i cijene (izmeu prosjene cijene i cijena iji je ona prosjek) razlika izmeu veliina i njihove prosjene veliine ne ukida lime to se ukida puka razlika u imenu izmeu njih, to se, dakle, umjesto 1 funta kruha stoji 8 penija, kae: 1 funta kruha = radnog sata. Obrnuto, ako 8 penija = radnog sata i ako je radno vrijeme koje je materijali zirano u jednoj funti kruha vee ili manje od ^ radnog sata, tada bi
1 porastu i padu

48

Osnovi kritike politike ekonomije

razlika izmeu vrijednosti i cijene, uslijed toga to bi mjera vrijednosti ujedno bila i element u kojem se izraava cijena, samo pomogla da se otro ispolji njihova razlika koja je u cijeni zlata ili srebra sakrivena. Proizala bi jedna beskonana jednadba. radnog sata (to se sadri u 8 penija ili izraava jednim bonom) ^ od ^ radnog sata (to se sadri u funti kruha). Bon na sate koji predstavlja prosjeno radno vrijeme ne bi nikad odgovarao zbiljskom radnom vremenu niti bi ikad bio konvertibilan za njega; tj. radno vrijeme opredmeeno u nekoj robi ne bi nikad raspo lagalo sa sebi jednakom koliinom radnog novca i obratno, ve sa vie ili manje, kao to se sada svaka oscilacija trinih vrijednosti izraava u porastu ili padu njihovih cijena u zlatu i srebru. Neprestana deprecijacija roba u duim periodima u odnosu prema bonovima na sat, o kojoj smo govorili ranije, proizlazila je iz zakona rastue produktivnosti radnog vremena, iz smetnji u samoj relativnoj vrijednosti koje stvara njen vlastiti inertni princip, radno vrijeme. Nekonvertibilnost bonova na sate, o kojoj govorimo sada, samo je drugi izraz za nekonvertibilnost izmeu realne vrijednosti i trine vrijednosti, razmjenske vrijednosti i cijene. Bon na sate pred stavljao bi nasuprot svim robama neko idealno radno vrijeme, koje bi se razmjenjivalo sad za vie, sad za manje zbiljskog radnog vremena, a u bonu bi dobivalo izdvojenu, vlastitu egsistenciju, koja bi odgovarala toj zbiljskoj nejednakosti. Taj opi ekvivalent, opticajno sredstvo i mjera roba, opet bi prema robama nastupao individualiziram), slije dei vlastite zakone, otuen, tj. sa svim svojstvima sadanjeg novca, a da ne bi vrio njegove usluge. Ali zbrka bi dostigla puno vii stupanj usljed toga to medij u kojem se uporeuju robe, te opredmeene ko liine radnog vremena, ne bi bila neka trea roba, ve njihova vlastita mjera vrijednosti, samo radno vrijeme. Roba a, opredmeenje 3 sata radnog vremena, jest = 2 bona na radne sate; roba by takoer opredmeenje 3 radna sata, jest = 4 bona na radne sate. T a protivurjenost je u stvari, samo zavijeno, izraena u novanim cijenama. Razlike izmeu cijene i vrijednosti, izmeu robe mjerene radnim vremenom iji je ona proizvod i proizvoda radnog vre mena za koje se ona razmjenjuje, ta razlika zahtijeva treu robu kao mjeru u kojoj se izraava zbiljska razmjenska vrijednost robe. Kako cijena nije jednaka vrijednosti, to element koji odreuje vrijednost radno vrijeme ne moe biti onaj element u kojem se izraavaju cijene, jer bi se radno vrijeme moralo izraziti u isti mah kao ono odreujue i ono neodreujue, kao jednako i nejednako samo sebi. Budui da radno vri jeme kao mjera vrijednosti postoji samo idealno, ono ne moe sluiti kao materija za uporeivanje cijena. (Ovdje u isti mah postaje jasno kako i zato odnos vrijednosti dobija u novcu materijalnu i izdvojenu egzistenciju. Ovo razviti dalje.) Razlika izmeu cijene i vrijednosti

II. Glava o novcu

49

zahtijeva da se vrijednosti kao cijene mjere nekim drugim mjerilom, a ne svojim vlastitim. Cijena za razliku od vrijednosti je nuno novana cijena. Ovdje se pojavljuje da je nominalna razlika izmeu cijene i vri jednosti uslovljena njihovom realnom razlikom. Roba\z =1 iling (tj. = srebra); roba b = 2 ilinga (tj. srebra). Otud roba b = dvostrukoj vrijednosti robe a. Odnos vrijednosti izmeu a i b izraen je onom proporcijom u kojoj se obje razmjenjuju za odre enu koliinu neke tree robe, za srebro, a ne za neki odnos vrijednosti.

B. Novac kao rezultat razvitka robne proizvodnje

1. [Roba, vrijednost i novac] Svaka roba (proizvod ili orue za proizvodnju) jest=opredmeenju odreenog radnog vremena. Njena vrijednost, odnos u kojem se ona razmjenjuje za druge robe ili se druge robe zamjenjuju za nju, jest = koliini radnog vremena koje je realizirano u njoj. Ako je npr. roba = 1 satu radnog vremena, tada se ona razmjenjuje sa svim drugim robama koje su proizvod 1 sata radnog vremena. (Cijelo ovo umovanje pretpostavlja da je razmjenska vrijednost = trinoj vrijednosti, a realna vrijednost = cijeni.) Vrijednost robe razliita je od same robe. Vrijednost (razmjenska vrijednost) je roba samo u razmjeni (zbiljskoj ili zamiljenoj); vrijed nost nije samo sposobnost robe za razmjenu openito, ve njena spe cifina razmjenljivost. Ona je u isti mah eksponent omjera u kojem se roba razmjenjuje s drugim robama i eksponent omjera u kojem se roba ve u proizvodnji razmijenila s drugim robama (materijaliziranim rad nim vremenom); ona je kvantitativno odreena razmjenljivost robe. Robe, npr. arin pamuka i litra ulja, promatrane kao pamuk i ulje, naravno se razlikuju, posjeduju razliita svojstva, mjere se razliitim mjerama, nesumjerljive su. Kao vrijednosti, sve robe su kvalitativno jednake i samo kvantitativno razliite, sve se dakle uzajamno mjere i zamjenjuju (razmjenjuju se, konvertibilne su jedna za drugu) u odre enim kvantitativnim omjerima. Vrijednost je drutveni odnos roba, njihov ekonomski kvalitet. Knjiga koja posjeduje neku odreenu vrijednost i glava kruha koja posjeduje istu vrijednost uzajamno se razmjenjuju, ista su vrijednost, samo u razliitom materijalu. Kao vrijednost roba je u isti mah ekvi valent svih drugih roba u nekom odreenom omjeru. Kao vrijednost roba je ekvivalent; kao u ekvivalentu u njoj su izbrisana sva njena pri rodna svojstva, ona vie ne stoji ni u kakvom posebnom kvalitativnom odnosu prema drugim robama, ve je isto tako opa mjera kao i opi
4 Marx - Engels (19)

50

Osnovi kritike politike ekonomije

predstavnik, ope sredstvo razmjene svih ostalih roba. Kao vrijednost, ona je novac. Ali kako je roba (ili, bolje, proizvod ili orue proizvodnje) razli ita od sebe kao vrijednosti, ona je kao vrijednost razliita od sebe kao proizvoda. Njeno svojstvo kao vrijednosti ne samo da moe ve i mora u isti mah dobiti egzistenciju koja je razliita od njene prirodne egzi stencije. Zato? Kako se robe kao vrijednosti razlikuju izmeu sebe samo kvantitativno, svaka roba mora biti kvalitativno razliita od svoje vlastite vrijednosti. Zato njena vrijednost mora posjedovati i egzisten ciju koja se moe kvalitativno razlikovati od nje, a kod zbiljske razmjene mora ta razdvojivost postati zbiljsko razdvajanje, jer prirodna razli itost roba mora dospjeti u protivurjenost s njihovom ekonomskom ekvivalentnou i obje mogu postojati jedna kraj druge samo tako da roba dobije dvostruku egzistenciju, pored svoje prirodne egzistencije jednu isto ekonomsku, u kojoj je ona samo znak, slovo za jedan odnos proizvodnje, puki znak za svoju vlastitu vrijednost. Kao vrijednost svaka je roba ravnomjerno djeljiva; u svom pri rodnom postojanju ona to nije. Kao vrijednost, ona ostaje ista, ma kroz kolike metamorfoze i oblike egzistencije prolazila; u zbilji se robe razmjenjuju samo zato to su nejednake i odgovaraju razliitim sistemima potreba. Kao vrijednost, roba je opa, kao zbiljska roba ona je poseb nost. Kao vrijednost ona je uvijek razmjenljiva; u zbiljskoj razmjeni ona je takva samo ako ispunjava posebne uslove. Kao vrijednosti, odreena joj je mjera njene razmjenljivosti njom samom; razmjenska vrijednost izraava upravo odnos u kojem ona zamjenjuje druge robe; u zbiljskoj razmjeni ona je razmjenljiva samo u koliinama koje su po vezane s njenim prirodnim svojstvima i odgovaraju potrebama onih koji vre razmjenu. (Ukratko, sva svojstva koja se nabrajaju kao posebna svojstva novca svojstva su robe kao razmjenske vrijednosti, proizvoda kao vri jednosti, za razliku od vrijednosti kao proizvoda.) (Razmjenska vrijed nost robe, kao posebna egzistencija pored same robe, jest novac; oblik u kojem se sve robe izjednauju, uporeuju, mjere; ono na to se svode sve robe, ono to se svodi na sve robe; opi ekvivalent.) Svakog trenutka u raunanju, knjigovodstvu itd. pretvaramo robe u znakove vrijednosti, fiksiramo ih kao puke razmjenske vrijednosti, apstrahirajui od njihove materije i od svih njihovih prirodnih svojstava. Na papiru, u glavi, vri se ta metamorfoza pukom apstrakcijom, ali u zbiljskoj razmjeni je potrebno zbiljsko posredovanje, sredstvo da bi se ta apstrakcija realizirala. Roba u svojim prirodnim svojstvima nije ni neprestano razmjenljiva, ni razmjenljiva za svaku drugu robu, nije razmjenljiva u svojoj prirodnoj jednakosti sa sobom; nego ukoliko je postavljenat37! kao samoj sebi nejednaka, kao neto sebi nejednako, kao razmjenska vrijednost. Moramo je najprije pretvoriti u nju samu kao razmjensku vrijednost da bismo zatim tu razmjensku vrijednost usporeivali i razmjenjivali za druge.

II. Glava o novcu

51

U najprimitivnijoj trampi, kad se dvije robe razmjenjuju jedna za drugu, svaka se najprije izjednauje s jednim znakom koji izraava njenu razmjensku vrijednost, npr. kod izvjesnih Crnaca na zapadnoafrikim obalama = x eljeznih ipki. Jedna roba je = 1 ipka, druga 2 ipke. U tom omjeru one se i razmjenjuju. Robe se najprije, prije nego to se razmijene jedna za drugu, u glavi i u govoru pretvore u ipke. One se procjenjuju prije nego se razmjenjuju, a da bi se procijenile, moraju se dovesti u odreene brojane omjere jedna prema drugoj. Da bi se do vele u takve brojane omjere i uinile sumjerljivim, moraju dobiti isto ime (jedinicu). (ipka ima samo imaginarnu egzistenciju, kao to uope neki odnos moe samo apstrakcijom dobiti posebno utjelovljenje, biti i sam individualiziran.) Da bi se pri razmjeni pokrio viak jedne vrijednosti nad drugom, za likvidiranje bilance, i u najprimitivnijoj trampi, kao i sad u meunarodnoj trgovini, potrebno je plaanje u nov cu. Proizvodi (ili djelatnosti) razmjenjuju se samo kao robe; robe u razmjeni egzistiraju samo kao vrijednosti; one se usporeuju samo kao takve. Da bih odredio teinu kruha koju mogu razmijeniti za arin platna, najprije stavljam arin platna = njegovoj razmjenskoj vrijednosti, tj. = radnog vremena. Isto tako stavljam funtu kruha = njenoj razmjenskoj vrijednosti = ~ ili ~ itd. radnog vremena. Stavljam svaku od roba = neem treem, tj. sebi nejednakom. To tree, razli ito od obje robe, jer izraava odnos, egzistira ponajprije u glavi, u predstavi, kao to se odnosi uope, ako ih treba fiksirati, mogu samo misliti, za razliku od predmeta subjekata!38! koji se odnose. Kada neki proizvod (ili djelatnost) postaje razmjenska vrijednost, on ne samo da se pretvara u odreen kvantitativan odnos, omjerni broj (naime u broj koji izraava kolika mu je koliina drugih roba jednaka, predstavlja njegov ekvivalent, ili u kojem omjeru je on ekvivalent dru gih roba), ve se mora i kvalitativno pretvoriti, preobratiti u neki dru gi element, kako bi obje robe postale imenovane veliine mjerljive istom jedinicom, dakle, postale sumjerljive. Roba se mora najprije pretvoriti u radno vrijeme, dakle u neto kvalitativno razliito od nje (kvalitativno razliito: 1) zato to ona nije radno vrijeme kao radno vrijeme, ve materijalizirano radno vrijeme, ne radno vrijeme u obliku kretanja ve u obliku mirovanja, ne u obliku procesa ve rezultata; 2) zato to ona nije opredmeenje radnog vre mena uope, koje postoji samo u predstavi i koje je samo od svog kva liteta odvojeni, samo kvantitativno razliiti rad, nego je odreeni rezul tat jednog odreenog, prirodno odreenog, od drugih vrsta rada kva litativno razliitog rada), da bi se tada kao odreena koliina radnog vremena, odreena veliina rada mogla uporediti s drugim koliinama radnog vremena, drugim veliinama rada.
4*

l .. 2

52

Osnovi kritike politike ekonomije

Za puko uporeivanje, procjene proizvoda, za idealno odreiva nje njihove vrijednosti, dovoljno je da se ta transformacija izvri u gla vi (transformacija u kojoj proizvod egzistira samo kao izraz kvanti tativnih odnosa proizvodnje). Pri uporeivanju roba ta je apstrakcija dovoljna, ali pri zbiljskoj razmjeni mora se apstrakcija ponovo opred metiti, simbolizirati, realizirati pomou nekog znaka. Ta nunost na stupa: 1) Kao to smo ve rekli, obje robe koje se razmjenjuju pretva raju se u glavi u zajednike odnose veliina, razmjenske vrijednosti i tako procjenjuju jedna prema drugoj. Ali ako sad one treba zbiljski da se razmijene, tada njihova prirodna svojstva dolaze u protivurjenost s njihovim odreenjem kao razmjenskih vrijednosti i samo ime novanih brojeva. One nisu proizvoljno djeljive itd. 2) U zbiljskoj razmjeni uvijek se razmjenjuju posebne robe za posebne robe i razmjenljivost svake robe, kao i omjer u kojem je ona razmjenljiva, zavisi od lokalnih i vremenskih uvjeta itd. Ali pretvaranje robe u razmjensku vrijednost ne izjednaava je s drugom odreenom robom, ve je izraava kao ekvivalent, izraava njen odnos razmjenljivosti prema svim drugim robama. To uporeivanje, koje se u glavi vri ujedanput, u zbilji se realizira samo u odreenom, potreb nom odreenom opsegu i samo sukcesivno. (Na primjer, ja razmjenju jem dohodak od 100 talira redom, kako to zahtijevaju moje potrebe, za cijeli niz roba, ija suma = razmjenskoj vrijednosti od 100 talira.) Da bi se, dakle, roba ujedanput realizirala kao razmjenska vrijed nost i da bi joj se dalo ope djelovanje razmjenske vrijednosti, nije dovoljna razmjena s nekom posebnom robom. Ona se mora razmijeniti za neku treu stvar, koja sama nije opet posebna roba, nego simbol robe kao robe, same razmjenske vrijednosti robe; koja, dakle, pred stavlja, recimo, radno vrijeme kao takvo, npr. komad papira ili koe koji predstavlja alikvotni dio radnog vremena. (Takav simbol pretpostavlja ope priznanje; on moe biti samo drutveni simbol, on u stvari izra ava samo neki drutveni odnos.) Taj simbol predstavlja alikvotne dijelove radnog vremena, raz mjensku vrijednost u takvim alikvotnim dijelovima koji su sposobni da jednostavnom aritmetikom kombinacijom izraze sve meusobne odnose razmjenskih vrijednosti; taj simbol, taj materijalni znak raz mjenske vrijednosti proizvod je same razmjene, a ne realizacija neke a priori zamiljene ideje. (U stvari se roba koja se upotrebljava kao po srednik razmjene tek malo po malo pretvara u novac, u simbol; kad se to dogodilo, jedan njen simbol moe ponovno zamijeniti nju samu. Sad ona postaje svjestan znak razmjenske vrijednosti.) Proces je dakle jednostavno ovaj: Proizvod postaje roba, tj. puki moment razmjene. Roba se pretvara u razmjensku vrijednost. Da bi se izjednaila sa samom sobom kao razmjenskom vrijednou, ona se raz mjenjuje za znak koji je predstavlja kao razmjensku vrijednost kao tak vu. Kao takva simbolizirana razmjenska vrijednost ona se moe tada ponovo razmijeniti u odreenim omjerima za svaku drugu robu. T i

II. Glava o novcu

53

me to proizvod postaje roba, a roba razmjenska vrijednost, on najprije u misli dobija dvostruku egzistenciju. To idealno udvostruavanje vodi (i mora dovesti) dotle da se roba u zbiljskoj razmjeni javlja dvostru ko: kao prirodni proizvod, s jedne strane, a kao razmjenska vrijednost, s druge. To jest njena razmjenska vrijednost dobija egzistenciju koja je materijalno odvojena od nje. Odreenje proizvoda kao razmjenske vrijednosti, donosi, dakle, nuno sa sobom da razmjenska vrijednost dobija od proizvoda odvo jenu, odijeljenu egzistenciju. Od sami roba odvojena razmjenska vrijed nost, koja i sama egzistira pored njih kao roba, jest novac. Sva svoj stva robe kao razmjenske vrijednosti pojavljuju se u novcu kao jedan od robe razliit predmet, jedan od njenog prirodnog oblika egzistencije odvojeni drutveni oblik egzistencije. (Ovo dalje dokazati tako da se nabroje obina svojstva novca.) (Nipoto nije svejedno u kojem je ma terijalu izraen taj simbol, ma koliko se razliito on historijski pojavlji vao. Razvoj drutva izrauje sa simbolom i materijal koji mu sve vie odgovara, a od kojega kasnije ponovo nastoji da se oslobodi; simbol, ako nije proizvoljan, postavlja izvjesne uvjete materijalu u kome se prikazuje. Tako npr. svoju historiju imaju znaci za rijei) slovo pismo itd.) Razmjenska vrijednost proizvoda raa, dakle, pored proizvoda i novac. No, kako je nemogue da se zapletenosti i protivurjenosti koje proizlaze iz egzistencije novca pored posebnih roba ukinu time da se promijeni oblik novca (iako bi se moda tekoe koje pripadaju jednom njegovom niem obliku mogle izbjei pomou nekog vieg oblika), isto tako je nemogue ukinuti sam novac dok razmjenska vrijednost ostaje drutveni oblik proizvoda. Potrebno je da se ovo jasno uvidi kako se ne bi stavljali nemogui zadaci i kako bi- se znale granice unutar kojih bi novane reforme i promjene u prometu mogle da dadu nov oblik odnosima proizvodnje i drutvenim odnosima koji na njima poivaju. Svojstva novca kao 1) mjere za razmjenu roba, 2) kao sredstva za razmjenu, 3) kao predstavnika roba (zbog toga kao'predmeta ugo vori), 4) kao ope robe pored posebnih roba sva ona slijede jedno stavno iz njegovog odreenja kao od samih roba odvojene i opredmeene razmjenske vrijednosti. (Svojstvo novca kao ope robe nasuprot svim drugim robama, kao utjelovljenja njihove razmjenske vrijednosti, ini ga u isti mah realiziranim i za realizaciju uvijek sposobnim oblikom kapitala, uvijek vaeim pojavnim oblikom kapitala, svojstvo koje se ispoljava kod odliva zlatnih i srebrnih ipki, svojstvo koje ini da se kapital historijski najprije pojavljuje samo u obliku novca i koje, naj zad, objanjava povezanost novca s kamatnom stopom i njegov utje caj na nju.) to se vie proizvodnja oblikuje tako da svaki proizvoa postaje zavisan od razmjenske vrijednosti svoje robe, tj. io vie proizvod zbiljski postaje razmjenska; vrijednost, a razmjenska vrijednost nepo

54

Osnovi kritike politike ekonomije

sredan objekt proizvodnje, to vie se moraju razviti novani odnosi i protivurjenosti koje su imanentne novanom odnosu, odnosu proizvo da prema sebi kao novcu. Potreba razmjene i pretvaranje proizvoda u istu razmjensku vrijednost napreduju u istoj mjeri kao i podjela rada, tj. zajedno s drutvenim karakterom proizvodnje. Ali u istoj mjeri kako ovaj raste, raste i mo novca, tj. uvruje se odnos razmjene kao mo koja je prema proizvoaima vanjska i od njih nezavisna. Ono to se prvobitno pojavljivalo kao sredstvo za unapreenje proizvodnje, po staje odnos koji je proizvoaima tu. U istoj mjeri u kojoj proizvoai postaju zavisni od razmjene ini se da razmjena postaje nezavisna od njih i da raste provalija izmeu proizvoda kao proizvoda i proizvoda kao razmjenske vrijednosti. Te suprotnosti i protivurijenosti ne raa novac, nego razvitak tih suprotnosti i protivurjenosti raa prividno transcendentalnu mo novca. (Izvesti utjecaj pretvaranja svih odnosa u novane odnose: poreza u naturi u porez u novcu, naturalne rente u novanu rentu, vojne oba veze u najamnike trupe, openito svih linih davanja u novana da vanja, patrijarhalnog, robovskog, kmetskog, cehovskog rada u isti najamni rad.) Proizvod postaje roba, roba postaje razmjenska vrijednost; raz mjenska vrijednost robe je njeno imanentno novano svojstvo; to njeno novano svojstvo odvaja se od nje kao novac, dobija opu, od svih posebnih roba i njihovog prirodnog naina egzistiranja izdvojenu dru tvenu egzistenciju; odnos proizvoda prema sebi kao razmjenskoj vrijednosti postaje njegov odnos prema novcu koji egzistira pored njega, ili odnos svih proizvoda prema novcu koji egzistira izvan svih njih. Kao to zbiljska razmjena proizvoda raa njihovu razmjensku vrijednost, tako i njihova razmjenska vrijednost raa novac. Prvo pitanje koje nam se sad postavlja jest ovo: Ne skriva li egzi stencija novca pored roba ve od poetka protivurjenosti koje su dane sa samim tim odnosom? Prvo: Jednostavna injenica da roba egzistira dvostruko, prvo kao odreeni proizvod koji svoju Razmjensku vrijednost idealno sadr ava (latentno sadrava) u svom prirodnom obliku postojanja, a za tim i kao manifestirana razmjenska vrijednost (novac) koja je, sa svoje strane, izgubila svaku vezu s prirodnim oblikom postojanja proizvoda, ta dvostruka razliita egzistencija mora da se nastavi do razlike, a raz lika do suprotnosti i protivurjenosti. Ona ista protivurjenost izmeu posebne prirodne robe kao proizvoda i njene ope prirode kao raz mjenske vrijednosti, koja je rodila nunost da se roba postavi dvostruko, jednom kao ta odreena roba, a drugi put kao novac, protivurjenost izmeu njenih posebnih prirodnih svojstava i njenih opih drutvenih svojstava, sadri od poetka mogunost da ta dva odvojena oblika egzi stencije robe ne budu uzajamno konvertibilna. Razmjenljivost robe egzistira u novcu pored nje, kao neka stvar, kao neto od nje razliito, ne vie neposredno identino. im je novac neka vanjska stvar pored

II. Glava o novcu

55

robe, razmjenljivost robe za novac odmah je vezana za vanjske uvjete koji mogu da nastupe ili ne nastupe; preputena je vanjskim uvjetima. U razmjeni, roba se trai zbog svojih prirodnih svojstava, zbog potreba iji je ona objekt. Novac se, naprotiv, trai samo zbog svoje razmjenske vrijednosti, kao razmjenska vrijednost. Stoga, da li je roba zamjenljiva za novac, moe li se ona razmijeniti za novac, moe li se za nju dobiti njena razmjenska vrijednost, zavisi od okolnosti koje u prvi mah s njom kao razmjenskom vrijednou nemaju nikakve veze i nezavisne su od nje. Razmjenljivost robe zavisi od prirodnih svojstava proizvoda, razmjenljivost novca se poklapa s njegovom egzistencijom kao simboliziranom razmjenskom vrijednou. Postaje, dakle, mogue da se roba u svom odreenom obliku kao proizvod vie ne moe raz mijeniti, da se ne moe izjednaiti sa svojim opim oblikom kao novac. Time to razmjenljivost robe egzistira izvan nje kao novac, raz mjenljivost je postala neto od robe razliito, njoj tue, neto sa ime ona tek treba da se izjednai, emu je ona dakle dabord1 nejednaka, dok samo izjednaavanje postaje zavisno od vanjskih uslova, dakle sluajno. Drugo: Kao to razmjenska vrijednost robe egzistira dvostruko, kao odreena roba i kao novac, tako se i in razmjene robe raspada na dva uzajamno nezavisna ina: na razmjenu roba za novac i razmjenu novca za robe; kupovanje i prodavanje. Kako su ovi sad dobili prostor no i vremenski uzajamno razdvojen, uzajamno ravnoduan oblik po stojanja, prestaje njihova neposredna identinost. Oni mogu da odgo varaju jedan drugom i da ne odgovaraju; oni mogu da se pokrivaju ili ne pokrivaju; oni mogu doi u meusobni nesklad. Oni e, dodue, neprestano pokuavati da se izjednae, ali na mjesto ranije neposredne jednakosti sada je stupilo neprestano kretanje izjednaavanja, koje upravo pretpostavlja neprestano razjednaavanje. Lako je mogue da se sklad sada moe postii samo prolaenjem kroz krajnji nesklad. Tree: S razdvajanjem kupovanja i prodavanja, s cijepanjem raz mjene na dva, prostorno i vremenski meusobno nezavisna ina ispoljava se, nadalje, jedan drugi nov odnos. Kao to se razmjena cijepa u dva meusobno nezavisna ina, tako se i cjelokupno kretanje razmjene odvaja od razmjenjivaa, od proizvoaa roba. Razmjena radi razmjene odvaja se od razmjene radi roba. Meu proizvoae stupa trgovaki stale, stale koji kupuje samo zato da bi prodavao i prodaje samo zato da bi ponovo kupovao, i u toj operaciji ne nastoji da doe u posjed roba kao proizvoda, ve samo do razmjenskih vrijednosti kao takvih, do novca. (I kod puke trampe moe nastati trgovaki stale. Ali kako on ima na raspolaganju samo suviak proizvodnje na objema stranama, njegov utjecaj na samu proizvodnju ostaje posve sekundaran, kao i cijela njegova vanost.)
1 isprva, najprije

56

Osnovi kritike politike ekonomije

Osamostaljenju razmjenske vrijednosti u novcu, otrgnute od pro izvoda, odgovara osamostaljenje razmjene (trgovine) kao funkcije otrg nute od onih koji razmjenjuju. Razmjenska vrijednost bila je mjera razmjene roba, ali svrha te razmjene bilo je direktno posjedovanje razmijenjene robe, njena potronja (bilo da se ta potronja sastoji u to me da roba slui direktno za podmirenje potreba kao proizvod, ili da ona, sa svoje strane, sama slui kao orue za proizvodnju). Svrha trgovine nije direktno potronja, ve stjecanje novca, raz mjenskih vrijednosti. Tim udvajanjem razmjene na razmjenu radi potronje i razmjenu radi razmjene nastaje nov nesklad. Trgovac se u svojoj razmjeni rukovodi samo razlikom izmeu kupovine i prodaje roba, ali potroa mora definitivno nadoknaditi razmjensku vrijednost robe koju kupuje. Promet, razmjena unutar trgovakog stalea i za vretak prometa, razmjena izmeu trgovakog stalea i potroaa, ma koliko se najzad morali uzajamno uslovljavati, odreeni su posve drugim zakonima i motivima i mogu dospjeti u najveu meusobnu protivurjenost. Ve u tom razdvajanju lei mogunost trgovakih kriza. Ali kako proizvodnja radi neposredno za trgovinu, a samo po sredno za potronju, ona mora isto tako biti pogoena tom inkongruencijom izmeu trgovine i potroake razmjene, kao to je, sa svoje strane, mora i stvarati. (Odnosi izmeu potranje i ponude postaju potpuno naopaki.) (Od prave trgovine tada se ponovo odvaja novani posao.) Aforizmi. (Sve robe su prolazan novac, novac je neprolazna roba. to se vie razvija podjela rada, to vie neposredan proizvod prestaje da bude sredstvo razmjene. Nastupa potreba jednog opeg sredstva razmjene, tj. sredstva razmjene koje je nezavisno od specifine proizvod nje svakog pojedinca. U novcu je vrijednost stvari odvojena od nji hove supstancije. Novac je prvobitno predstavnik svih vrijednosti; u praksi se stvar okree i svi realni proizvodi i radovi postaju predstav nici novca. U neposrednoj trampi ne moe se razmijeniti svaki artikal za svaki drugi artikal, i odreena djelatnost moe se razmijeniti samo za odreene proizvode. Tekoe koje su sadrane u trampi novac moe ukinuti samo tako da ih uopi, da ih uini univerzalnim. Apsolutno je potrebno da se nasilno odvojeni elementi, koji bitno pripadaju zajedno, pokau kroz nasilnu erupciju kao odvajanje neeg to bitno pripada za jedno. Jedinstvo se uspostavlja nasilno. im neprijateljsko cijepanje dovede do erupcija, ekonomisti ukazuju na bitno jedinstvo i apstrahiraju od otuenja. Njihova apologetska mudrost sastoji se u tome da u svim odluujuim trenucima zaborave svoja vlastita odreenja. Proizvod kao neposredno sredstvo razmjene jo je neposredno povezan: 1) sa svojim prirodnim kvalitetom (dakle je na svaki nain njime ogranien; moe se npr. pokvariti itd.), 2) s neposrednom potrebom koju drugi ima ili nema upravo za tim proizvodom, ili je moda ima za svojim vlastitim proizvodom. Nakon to se proizvod rada i sam rad pod vrgnu razmjeni, dolazi trenutak kad se oni odvajaju od svog posjednika.

II. Glava o novcu

57

Da li e se iz tog odvajanja ponovo vratiti k njemu u nekom drugom liku, stvar je sluaja. Time to u razmjenu ulazi novac, kad sam prisi ljen da razmijenim moj proizvod za opu razmjensku vrijednost ili opu sposobnost za razmjenu, moj proizvod postaje zavisan od opeg prometa i istrgnut je iz svojih lokalnih, prirodnih i individualnih gra nica. Upravo time on moe prestati da bude proizvod.) etvrto: Kao to razmjenska vrijednost u novcu nastupa kao opa roba pored svih posebnih roba, tako ona time u isti mah nastupa u novcu kao posebna roba (jer ima posebnu egzistenciju) pored svih drugih roba. Ne samo to time nastaje inkongruencija da novac (bu dui da egzistira samo u razmjeni), kao opa sposobnost za razmjenu istupa nasuprot posebnoj sposobnosti za razmjenu roba i neposredno je gasi (premda roba i novac ipak treba da ostanu neprestano uzajamno konvertibilni), nego novac time odlazi u protivurjenost sa samim so bom i sa svojim odreenjem da je on sam pdsebna roba (ak i ako je samo znak), te se stoga u svojoj razmjeni za druge robe opet podvrgava posebnim uvjetima razmjene koji protivurjee njegovoj opoj bezu vjetnoj razmjenljivosti. (Ovdje se jo uope ne govori o novcu kao fi ksiranom u supstanciji nekog odreenog proizvoda itd.) Razmjenska vrijednost dobila je pored svoje egzistencije u robi vlastitu egzistenciju u novcu, ona se odvojila od svoje supstancije ba zato to je prirodna odreenost te supstancije protivurjeila njenom opem odreenju kao razmjenske vrijednosti. Svaka roba je jednaka drugoj (i uporedljiva s njom) kao razmjenska vrijednost (kvalitativno svaka predstavlja jo samo jedan kvantitativan plus ili minus razmjenske vrijednosti). Zato se ta jednakost roba, to njihovo jedinstvo, razlikuje od njihove prirodne razliitosti i stoga se pojavljuje u novcu kako kao njihov zajedniki element, tako i kao neto tree prema njima. Ali, s jedne strane, razmjenska vrijednost ostaje, naravno, inherentan kvalitet roba, dok u isti mah egzistira izvan njih; s druge strane novac sad vie ne egzistira kao svojstvo roba, kao neka njihova openitost, nego je pored njih individualiziran, postaje i sam jedna posebna roba pored drugih roba. (Moe se odrediti potranjom i ponudom; raspada se u posebne vrste novca itd.) Novac postaje roba kao i druge robe, a u isti mah nije roba kao dru ge robe. Uprkos svom opem odreenju on je [samo] jedna razmjenljiva stvar pored drugih razmjenljivih stvari. On nije samo opa raz mjenska vrijednost, ve je u isti mah i posebna razmjenska vrijednost pored drugih posebnih razmjenskih vrijednosti. Ovdje je nov izvor protivurjenosti koje se izraavaju u praksi. (U odvajanju novanog posla od prave trgovine ponovno se ispoljava posebna priroda novca.) Vidimo, dakle, kako je novcu imanentno da ispunjava svoje ci ljeve istovremeno ih negirajui; da se osamostaljuje u odnosu na robe; da od sredstva postaje cilj; da realizira razmjensku vrijednost roba time to ih od nje odvaja; da olakava razmjenu time to je cijepa; da pre vladava tekoe neposredne razmjene roba time to ih uopava; da

58

Osnovi kritike politike ekonomije

osamostaljuje razmjenu u odnosu na proizvoae u istoj mjeri u kojoj proizvoai postaju zavisni od razmjene. (Kasnije, prije nego zavrimo s ovim pitanjem, bit e potrebno da se ispravi idealistiki nain prikazivanja koji izaziva privid kao da se radi samo o pojmovnim odreenjima i o dijalektici tih pojmova. Dakle, prije svega, fraza: proizvod (ili djelatnost) postaje roba; roba postaje razmjenska vrijednost; razmjenska vrijednost novac.) (Economist,"] 24. januar 1857. Kad se ukae prilika kod pitanja 0 bankama uzeti u obzir ovu reenicu:
Ukoliko trgovake klase sudjeluju, a one to sada ine vrlo iroko, u p rofitim a banaka i m oda e sudjelovati u jo veoj m jeri zahvaljujui poveanju broja dionikih banaka, uk id anju svih korporacijskih privilegija i p roirenju p o tpune slobode n a bankovni posao one su se obogatile zahvaljujui poveanim stopam a novca. U istin u trgovake klase su p rem a opsegu svojih depozita praktiki same svoji ban k a ri; i ukoliko je to sluaj, stopa diskonta m ora da im je od m ale vanosti. Sve bankovne i d ru ge rezerve m oraju, naravno, b iti rezu ltat neprekidne proizvodnje 1u ted a stavljenih na s tra n u iz profita, i prem a tom e, uzim ajui trgovake i industrijske klase kao cjelinu, one m oraju biti svoji vlastiti b an k ari, a u tu je sv rh u potrebno sam o da se naela slobodne trgovine proire na sve poslove, da se za sve njih izjednae i n e u traliziraju p red no sti i nedostaci svih kolebanja n a novanom tritu.)

Sve protivurjenosti novanog sistema i razmjene proizvoda pri novanom sistemu jesu razvijanje odnosa proizvoda kao razmjenskih vrijednosti, njihovog odreenja kao razmjenske vrijednosti ili jednostav no vrijednosti. (Morning Srart4l, 12. februar 1857:
Nestaica novca u to k u prole godine i visoka diskontna stopa koja je uslijed toga usvojena bili su vrlo korisni za rau n profita Francuske banke. N jena dividenda se stalno poveavala: 118 fr 1852, 154 fr 1853, 195 fr 1854, 200 fr 1855, 272 fr 1856.)

Treba zabiljeiti i ovo mjesto: Engleski srebrni kovani novac emitiran je uz viu cijenu nego to je vrijednost srebra koje sadri. Funta srebra po unutranjoj vrijednosti bila je od 60 - 62 ilinga (u prosjeku 3 funte u zlatu) iskovana u 66 ilinga . . . Kovnica novca plaa ,
dnevnu tr in u cijenu od 5 ilinga do 5 ilinga 2 penija po u n ci, a em itira novac po stopi od 5 ilinga 6 penija p o unci. Postoje dvije okolnosti koje spreavaju da proizie m a kakva prak tin a nezgoda iz tog aranm ana

(iz emitiranja srebrne monete bez odgovarajue unutranje vrijednosti)

prvo, kovani novac m oe se nab av iti sam o u kovnici i u z tu cijenu; dakle, u dom aem p ro m e tu n e m oe b iti dep reciran , a u inozem stvo se n e m oe slati,

II. Glava o novcu

59

jer ovdje cirkulira po cijeni vifioj od svoje unutraSnje vrijednosti, i drugo, kako je taj srebrni novac zakonito sredstvo plaanja samo do 40 ilinga, on nikada ne dolazi u sukob sa zlatnim kovanim novcem niti utjee na njegovu vrijednost.

Autor lanka savjetuje Francuskoj da

emitira pomoni srebrni novac bez adekvatne unutraSnje vrijednosti, i ogranii iznos do kojeg bi on bio zakonito sredstvo plaanja.

Ali ujedno da
kod odreivanja kvaliteta kovanog novca uzm e Siri raspon izm eu unutraSnje i nom inalne vrijednosti nego Sto ga imam o mi u Engleskoj, jer rastua vrijednost srebra u odnosu na zlato moe vrlo vjerovatno uskoro dostii nau sadaSnju kovniku cijenu, pa emo m oda biti prisiljeni da je ponovo promijenimo. Na srebrni novac sada je neto vie od 5% ispod unutraSnje vrijednosti; nedavno je bio 10%. (Eco nomist, 24. januar 1857.)

2.[Radni novac i roba] j Moglo bi se sad pomisliti da izdavanje bonova na sate savladava sve te tekoe. Postojanje bona na sate, naravno, ve pretpostavlja uslove koji pri istraivanju odnosa razmjenske vrijednosti i novca nisu neposredno dani i bez kojih razmjenska vrijednost i novac mogu po stojati i postoje: javni kredit, banka itd.; ipak sve to ovdje ne treba dalje doticati, jer zastupnici bona na sate, naravno, dre da je on posljednji proizvod u seriji, koji se, premda najvie odgovara istom pojmu novca, u realnosti pojavljuje na kraju. t41l Ali ponajprije, ako se pret postavi da su ispunjene pretpostavke uz koje cijena roba = njihovoj razmjenskoj vrijednosti, pokrivanje potranje i ponude, proizvodnje i potronje, u krajnjoj liniji proporcionalna proizvodnja (takozvani odnosi raspodjele i sami su odnosi proizvodnje), tada novano pitanje postaje sasvim sekundarno, a napose pitanje da li se izdaju plave ili zelene, li mene ili papirne karte ili se drutveno knjigovodstvo vri u nekom dru gom obliku. Tada je krajnje apsurdno praviti se i dalje kao da bi trebalo vriti istraivanja o zbiljskim novanim odnosima. Banka (any bank1) izdaje, recimo, bonove na sate. Roba a = raz mjenskoj vrijednosti x, tj. = x radnog vremena, razmjenjuje se za no vac koji predstavlja x radnog vremena. Banka bi isto tako morala ku povati robu, tj. razmjenjivati je za svog novanog predstavnika, kao to npr. sada Engleska banka mora davati novanice za zlato. Roba, supstancijalno i zato sluajno postojanje razmjenske vrijednosti, raz mjenjuje se za simbolino postojanje razmjenske vrijednosti kao raz mjenske vrijednosti. Tako nema tekoa da se ona iz oblika robe pretvori u oblik novca. Radno vrijeme koje je sadrano u njoj treba samo da se
1 bilo koja banka

60

Osnovi kritike politike ekonomije

autentino verificira (to usput reeno nije tako lako kao ispitati finou i teinu zlata i srebra) pa da time odmah rodi svoju contrevaleur1, svo je novano postojanje. Ma kako mi stvar okretali i obrtali u krajnjoj liniji ona izlazi na ovo: banka koja izdaje bonove na sate kupuje robu po njenim trokovi ma proizvodnje, kupuje sve robe, i pri tom je kupovina ne stoji nita, osim proizvodnje odrezaka papira, a umjesto razmjenske vrijednosti koju prodavalac posjeduje u odreenom supstancijalnom obliku banka mu daje simbolinu razmjensku vrijednost robe, drugim rijeima uput nicu na sve druge robe do iznosa te razmjenske vrijednosti. Razmjen ska vrijednost kao takva moe, naravno, postojati samo simbolino, iako taj simbol, da bi se mogao upotrijebiti kao predmet ne samo kao oblik predstavljanja posjeduje predmetno postojanje, nije samo ide alna predstava, nego je zbiljski predstavljen na predmetan nain. (Mje ra se moe zadrati u ruci; razmjenska vrijednost mjeri, ali ona raz mjenjuje samo tako da mjera prelazi iz jedne ruke u drugu. t42l) Dakle, banka daje za robu novac, novac koji je tano uputnica na razmjensku vrijednost robe, tj. na sve robe iste vrijednosti; banka kupu je. Banka je opi kupac, kupac ne samo ove ili one robe, nego svih roba. Jer upravo ona treba da izvri pretvaranje svake robe u njeno simboli no postojanje kao razmjenske vrijednosti. Ali ako je banka opi kupac, ona mora biti i opi prodavalac, ne samo skladite u koje se deponiraju sve robe, ne samo opa robna kua, nego posjednik roba, u istom smi slu kao to je to i svaki drugi trgovac. Ja sam svoju robu a razmijenio za bon na sate b koji predstavlja njenu razmjensku vrijednost, ali samo zato da bih sad to b mogao po novo po volji metamorfozirati u sve zbiljske robe c3 d3 e itd. Moe li sad taj novac cirkulirati izvan banke? I da li drukije, a ne samo izmeu vlasnika bona i banke? ime je osigurana konvertibilnost tog bona? Mogua su samo dva sluaja. Ili svi vlasnici roba (proizvoda ili rada) hoe da prodaju svoju robu po njenoj razmjenskoj vrijednosti ili jedni hoe, a drugi nee. Ako svi oni hoe da je prodaju po njenoj razmjen skoj vrijednosti, oni nee ekati na sluaj da li e se nai kupac ili ne, nego odmah otii u banku, odstupiti joj robu i dobiti za nju njen znak razmjenske vrijednosti, novac, razmjenit e robu za banin vlastiti no vac. U tom sluaju je banka u isti mah opi kupac i prodavalac u jed noj osobi. Ili se dogaa suprotno. U tom sluaju je banin bon puki papir, samo tvrdi za sebe da je opepriznati simbol razmjenske vrijed nosti, ali nema nikakve vrijednosti. Jer tom simbolu je svojstveno to da on ne samo predstavlja razmjensku vrijednost, ve u zbiljskoj raz mjeni jest razmjenska vrijednost. U poslednjem sluaju banin bon ne bi bio novac ili bi bio samo konvencionalan novac izmeu banke i nje nih muterija, a ne na opem tritu. To bi bilo isto to i tuce kupona na hranu koje dobijam u abonmanu kod nekog gostioniara ili tuce
1 protuvrijednost

II. Glava o novcu

61

kazalinih karata; i jedno i drugo predstavlja novac, ali jedno novac samo u tom odreenom restoranu, a drugo u tom odreenom kazalitu. Banin bon prestao bi odgovarati zahtjevima novca, jer ne bi cirkuli rao u general public1, ve samo izmeu banke i njenih muterija. Po sljednju pretpostavku moramo, dakle, odbaciti. Banka bi dakle bila opi kupac i prodavalac. Umjesto novanica mogla bi izdavati i ekove, a umjesto njih voditi jednostavne bankov ne raune. Ve prema sumi robnih vrijednosti to ih joj je x prepustio, ovaj bi istu sumu vrijednosti potraivao od nje u drugim robama. Jedan drugi atribut banke bio bi potreban da se autentino fiksira razmjen ska vrijednost svih roba, tj. u njima materijalizirano radno vrijeme. Ali tu ne bi mogle prestati njene funkcije. Ona bi morala odrediti radno vri jeme u kojem se s prosjenim sredstvima industrije mogu proizvoditi robe, vrijeme u kojem se one moraju proizvesti. Ali ni to ne bi bilo dovoljno. Ona ne bi imala samo da odredi vrijeme u kojem se izvjesna koliina proizvoda mora proizvesti i da proizvoae stavi u takve uslove da njihov rad bude jednako produkti van (dakle takoer da izjednai i sredi raspodjelu sredstava za rad), nego bi morala da odredi i koliine radnog vremena koje treba upotri jebiti u razliitim granama proizvodnje. Posljednje bi bilo potrebno, jer da bi se realizirala razmjenska vrijednost, da bi se njen novac ui nio doista konvertibilnim, morala bi se osigurati opa proizvodnja, i to u takvim razmjerima da budu zadovoljene potrebe onih koji vre razmjenu. Ni to jo nije sve. Najvea razmjena nije razmjena robe, nego raz mjena rada za robe. (O tom odmah poblie.) Radnici ne bi svoj rad prodavali banci, nego bi primali razmjensku vrijednost za pun proizvod svog rada itd. Kad se bolje pogleda, banka tada ne bi bila samo opi kupac i prodavalac, nego takoer opi proizvoa. U stvari ona bi bila ili despotska vlada proizvodnje i upraviteljica raspodjele ili bi u stvari bila samo jedan board2, koji bi za drutvo to zajedniki radi vodio knjige i raune. Pretpostavlja se da su sredstva za proizvodnju zajedni ka itd. itd. Saint-Simonisti su od svoje banke nainili papinstvo pro izvodnje. 3. [Postvarenje u kapitalizmu i mogunost besklasnog drutva] Rastvaranje svih proizvoda i djelatnosti u razmjenske vrijednosti pretpostavlja kako rastvaranje svih vrstih linih (historijskih) odnosa zavisnosti u proizvodnji, tako i svestranu uzajamnu zavisnost proizvo aa. Proizvodnja svakog pojedinca zavisi od proizvodnje svih drugih, isto tako kao to je pretvaranje njegovog proizvoda u ivotna sredstva za njega samog postalo zavisno od potronje svih drugih. Cijene po
1 javnosti openito * odbor

62

Osnovi kritike politike ekonomije

stoje od starine; isto tako i razmjena; ali kako sve vee odreivanje cijena trokovima proizvodnje, tako i presezanje razmjene u sve odnose proizvodnje, potpuno su razvijeni i razvijaju se sve potpunije tek u graanskom drutvu, u drutvu slobodne konkurencije. Ono to Adam Smith, na pravi nain 18. vijeka, stavlja u prethistorijski period, daje da prethodi povijesti!43! zapravo je njen proizvod. Ta meusobna zavisnost izraena je u neprestanoj nunosti raz mjene i u razmjenskoj vrijednosti kao svestranom posredniku. Eko nomisti to izraavaju ovako: Svako ide za svojim privatnim interesom, i samo za svojim privatnim interesom, a time slui, sam to ne elei i ne znajui, privatnim interesima svih, opim interesima. Stvar nije u tome da se kad svako ide za svojim privatnim interesom postie uku pnost privatnih interesa, dakle opi interes. Iz te bi se apstraktne faze moglo prije izvesti da svako uzajamno spreava afirmaciju interesa drugih, i da iz tog bellum omnium contra omnes1 umjesto ope afir macije rezultira, naprotiv, opa negacija. Poenta je upravo u tome da je sam privatni interes ve drutveno odreeni interes i da se moe postii samo unutar uslova koje je postavilo drutvo i sa sredstvima koja ono daje, dakle da je on vezan za reprodukciju tih uslova i sredstava. To je interes privatnika, ali njegov sadraj, kao i oblik i sredstvo ostva renja daju od svih nezavisni drutveni uslovi. Uzajamna i svestrana zavisnost meusobno ravnodunih indi vidua sainjava njihovu drutvenu povezanost. Ta drutvena poveza nost izraena je u razmjenskoj vrijednosti, u kojoj za svakog individuuma njegova vlastita djelatnost ili njegov proizvod tek postaje djelatnost i proizvod za njega; on mora proizvoditi opi proizvod razmjensku vrijednost, ili za sebe izoliranu i individualiziranu razmjensku vrijed nost, novac. S druge strane, mo koju svaki individuum vri nad dje latnou drugih ili nad drutvenim bogatstvima postoji u njemu kao vlasnik razmjenskih vrijednosti, novca. Svoju drutvenu mo, kao i svoju povezanost s drutvom, on nosi sa sobom u depu. Djelatnost, ma kakav da je njen individualni pojavni oblik, i pro izvod djelatnosti, ma kakva da su njegova posebna svojstva, jest raz mjenska vrijednost, tj. neto ope u emu je svaka individualnost, vla stitost, negirana i ugaena. Ovo je u stvari stanje vrlo razliito od onog u kojem se individuum (ili u porodicu i pleme, a kasnije u zajednicu, samoniklo ili historijski proireni individuum) reproducira direktno iz prirode, odnosno u kojem su njegova proizvodna djelatnost i njegov udio u proizvodnji upueni na neki odreeni oblik rada i proizvoda te je upravo tako odreen i njegov odnos prema drugima. Drutveni karakter djelatnosti, kao i drutveni oblik proizvoda, kao i udio individuuma u proizvodnji pojavljuje se ovdje kao neto individuama tue2, stvarno3; ne kao njihovo odnoenje jednog prema drugom, ve kao njihovo potinjavanje odnosima koji postoje nezavisno
1 rata svih protiv svih[44J 2 fremdes 3 sachliches

II. Glava o novcu

63

od njih, a nastaju iz meusobnih sudara ravnodunih individua. Opa razmjena djelatnosti i proizvoda, koja je postala uslov ivota za svakog pojedinog individuuma, njihova uzajamna povezanost izgleda njima samima tua, nezavisna, kao neka stvar. U razmjenskoj vrijednosti drutveni odnos osoba pretvoren je u drutveno ponaanje stvari, a osobna mo u stvarnu1. Sto manju drutvenu snagu posjeduje sredstvo razmjene, to je vie ono jo povezano s prirodom neposrednog proiz voda rada i s neposrednim potrebama onih koji razmjenjuju, to vea mora biti snaga zajednice koja povezuje individue, patrijarhalni odnos, antika zajednica, feudalizam i cehovstvo. (Vidi moju svesku XII, 34 b.)2 Svaki individuum posjeduje drutvenu mo u obliku neke stvari. Oduzmite stvari tu drutvenu mo, pa ete je morati dati osobama nad osobama. Lini odnosi zavisnosti (isprva posve samonikli) prvi su dru tveni oblici u kojima se ovjekova produktivnost razvija samo u malom opsegu i na izoliranim takama. Lina nezavisnost zasnovana na stvarnoj zavisnosti3 drugi je veliki oblik, u kojem se tek izgrauje si stem ope drutvene razmjene materije, univerzalnih odnosa, svestranih potreba i univerzalnih moi. Slobodna individualnost, zasnovana na univerzalnom razvoju individua i na potinjavanju njihove zajednike, drutvene produktivnosti kao njihove drutvene moi, trei je stupanj. Drugi stvara uslove za trei. Stoga patrijarhalni poredak, kao i antiki (takoer i feudalni), isto toliko propada s razvojem trgovine, luksuza, novca, razmjenske vrijednosti, koliko u korak s njima izrasta suvremeno drutvo. Razmjena i podjela rada uzajamno se uslovljavaju. Kako svaki radi za sebe, a njegov proizvod nije nita za sebe, on, naravno, mora da raz mjenjuje, ne samo da bi sudjelovao u opoj moi proizvodnje, ve da bi svoj vlastiti proizvod pretvorio u ivotno sredstvo za sebe. (Vidi moje Napomene o ekonomiji p. V, 13, 14.)4 Razmjena kao posredovana razmjenskom vrijednou i novcem pretpostavlja svakako svestranu meusobnu zavisnost proizvoaa, ali u isti mah i potpuno izoliranje njihovih privatnih interesa i podjelu drutvenog rada, ije jedinstvo i uzajamno dopunjavanje dijelova egzistira tako rei kao kakav prirodni odnos izvan individua, nezavisno od njih. Meusobni pritisak ope potranje i ponude posreduje povezanost meu proizvoaima koji su uzajamno ravnoduni. Sama nunost da se proizvod ili djelatnost individua najprije pretvori u oblik razmjenske vrijednosti, u novac, i da oni tek u tom stvar nom obliku5 dobiju i dokau svoju drutvenu mo, pokazuje dvoje: 1) da individue proizvode jo samo za drutvo i u drutvu; 2) da nji hova proizvodnja nije neposredno drutvena, nije proizvod udruenja
1 in ein sachliches 3 T a M arxova sveska nije sauvana. 3 au f sachlicher AbhAngigheit 4 N i ovaj M arxov rukopis nije sauvan. 6 in dieser sachlichen Form

64

Osnovi kritike politike ekonomije

koje dijeli rad meu svoje lanove. Individue su potinjene drutvenoj proizvodnji, koja kao kakva kob egzistira izvan njih; ali drutvena proizvodnja nije potinjena individuama koje bi je upotrebljavale kao svoju zajedniku snagu. Ne moe, dakle, biti nita pogrenije i besmi slenije nego na temelju razmjenske vrijednosti, novca, pretpostavljati kontrolu udruenih individua nad njihovom cjelokupnom proizvod njom, kao to se to dogodilo gore s bankom koja izdaje bonove na sate. Privatna razmjena svih proizvoda rada, snaga i djelatnosti u su protnosti je kako s raspodjelom zasnovanom na meusobnoj (samonik loj ili politikoj) nadreenosti i podreenosti individua (pri emu se prava razmjena vri samo usput ili uglavnom manje obuhvaa ivot cijelih zajednica, nego to se, naprotiv, razvija meu raznim zajednica ma, openito nipoto ne podvrgava sve odnose proizvodnje i prometa) (ma kakav karakter dobila ta nadreenost i podreenost: patrijarhalni, antiki ili feudalni), tako i sa slobodnom razmjenom individua udru enih na osnovu zajednikog prisvajanja i kontroliranja sredstava pro izvodnje. (Ovo posljednje udruenje nije nita proizvoljno: ono pret postavlja razvoj materijalnih i duhovnih uslova, o kojima na ovom mje stu ne treba dalje raspravljati.) Kao to podjela rada raa aglomeraciju, kombinaciju, kooperaciju, suprotnost privatnih interesa, klasnih interesa, konkurenciju, koncen traciju kapitala, monopol, akcionarska drutva (sve same antagonistike oblike jedinstva, koje izaziva suprotnost), tako i privatna razmjena raa svjetsku trgovinu, privatna nezavisnost potpunu zavisnost od tako zvanog svjetskog trita, a rascjepkani akti razmjene bankovni i kreditni sistem, ije knjigovodstvo konstatira bar izravnanja privatne razmjene. Ma koliko da privatni interesi svake nacije nju dijele na ono liko nacija koliko ona ima odraslih pojedinaca i ma koliko da se interesi izvoznika i uvoznika iste nacije ovdje razilaze u mjeninom teaju, nacionalna trgovina dobija privid egzistencije itd., itd. Zbog toga nitko nee povjerovati da se reformom burze mogu ukinuti temelji unutranje i vanjske privatne trgovine. Ali unutar graanskog drutva, koje po iva na razmjenskoj vrijednosti, raaju se kako odnosi prometa tako i odnosi proizvodnje koji su ujedno i mine za njegovo dizanje u zrak. (Ima masa antagonistikih oblika drutvenog jedinstva, iji se anta gonistiki karakter ipak ne moe nikad minirati tihom metamorfozom. S druge strane, kad u drutvu kakvo ono jest ne bismo zatekli, prikri vene, materijalne uslove proizvodnje i njima odgovarajue odnose prometa za besklasno drutvo, svi pokuaji miniranja bili bi donkihoterija.) 4. [Robna proizvodnja i univerzalno razvijeni individuum] Vidjeli smo da se, iako je razmjenska vrijednost = relativnom rad nom vremenu koje je materijalizirano u proizvodima, a novac, sa svoje strane = razmjenskoj vrijednosti roba odvojenoj od njihove supstan-

II. Glava o novcu

65

cije, u toj razmjenskoj vrijednosti ili novanom odnosu sadre protiv urjenosti izmeu roba i njihove razmjenske vrijednosti, izmeu roba kao razmjenskih vrijednosti i novca. Vidjeli smo da je banka koja nepo sredno proizvodi pandan robi u radnom novcu utopija. Iako je, dakle, novac samo od supstancije roba odvojena razmjenska vrijednost, i svoje porijeklo zahvaljuje samo tendenciji te razmjenske vrijednosti da se postavi isto, roba se ne moe pretvoriti neposredno u novac, tj. autentian podatak o koliini radnog vremena realiziranog u njoj ne moe u svijetu razmjenskih vrijednosti sluiti kao njena cijena. How is this?1 Za jedan oblik novca ukoliko je on sredstvo razmjene, a ne mjera razmjenske vrijednosti ekonomistima je jasno da egzistencija novca pretpostavlja postvarenje drutvene povezanosti; naime, kad se novac pojavljuje kao zalog, ono to jedan mora da ostavi u ruci drugog da bi od njega dobio robu. Ovdje i sami ekonomisti kau da ljudi stvari (novcu) daju povjerenje koje ne daju sebi kao osobama. Ali zato oni poklanjaju povjerenje stvari? Poklanjaju joj ga oevidno samo kao postvarenom meusobnom odnosu osoba, kao postvarenoj razmjenskoj vri jednosti, a razmjenska vrijedost nije nita drugo do meusobni odnos proizvodne djelatnosti osoba. Svaki drugi zalog moda bi direktno koristio vlasniku zaloga kao takav: novac mu koristi samo jamstvo drutva!4 !, ali on je takvo jamstvo samo zbog svog drutvenog, sim bolikog, svojstva; drutveno svojstvo on moe posjedovati samo zato to su individue otuile od sebe svoj vlastiti drutveni odnos kao pred met.) U cjenovnicima, u kojima se sve vrijednosti mjere novcem, ini se da u isti mah nezavisnost drutvenog karaktera stvari od osoba, kao i djelatnost trgovine na toj osnovi otuenosti, u kojoj se ukupni odnosi proizvodnje i prometa pojavljuju prema pojedincima, prema svim po jedincima, njih ponovo podvrgavaju pojedincu. Budui da osamosta ljenje svjetskog trita, if you please2 (u koje je ukljuena djelatnost svakog pojedinca) raste s razvitkom novanih odnosa (razmjenske vrijednosti), i vice versa3, a opa povezanost i svestrana zavisnost u proizvodnji i potranji zajedno s nezavisnou i ravnodunou onih koji troe i onih koji proizvode jednih prema drugima; budui da ta protivurjenost vodi krizama itd., to se istovremeno s razvitkom ovog otuenja na njegovom vlastitom tlu pokuava da se ono ukine; cjenovnici, mjenini teajevi, meusobne veze poslovnih ljudi pismima, te legrafom itd. (istovremeno, naravno, rastu i saobraajna sredstva), pomou ega svaki pojedinac pribavlja obavjetenja o djelatnosti svih drugih i nastoji da prema njima podesi svoju vlastitu djelatnost. (To znai, iako se potranja i ponuda svih zbivaju nezavisno od svih, svaki
1 Kako to? a ako dopustite, ako hoete (ako se smijem tako izraziti) a obrnuto 5 M an - Engels (19)

66

03novi kritike politike ekonomije

nastoji da se obavijesti o stanju ope potranje i ponude; i to znanje zatim ponovo praktiki utjee na njih. Iako sve to na danom stanovitu ne ukida otuenost, ipak dovodi do odnosa i veza koji u sebi sadre mogunost da se staro stanovite ukine.) (Mogunost ope statistike itd.) (Uostalom, to treba izloiti pod kategorijama cijene, potranja i ponuda. Inae ovdje treba samo primjetiti da pregled o cjelokupnoj trgovini i cjelokupnoj proizvodnji, ukoliko se faktino nalazi u cjenovnicima, prua u stvari najbolji dokaz kako prema pojedincima njihova vlastita razmjena i njihova vlastita proizvodnja istupaju kao stvaran\ od njih nezavisan odnos. Na svjetskom tritu razvila se povezanost poje dinca sa svima, ali u isti mah i nezavisnost te povezanosti od samih po jedinaca do te mjere da stvaranje svjetskog trita istovremeno ve sadri i uslov za izlaz iz njega samog.) Uporeivanje umjesto zbiljskog zajednitva i openitosti. (Bilo je reeno i moe se rei da ljepota i veliina poiva upravo u toj samonikloj, od znanja i htijenja individua nezavisnoj povezanosti koja upravo pretpostavlja njihovu uzajamnu nezavisnost i ravnodu nost jednog prema drugom u materijalnoj i duhovnoj razmjeni stvari. I sigurno treba dati prednost toj stvarnoj povezanosti pred njihovom nepovezanou ili pred samo lokalnom povezanou koja je zasnovana na prirodi krvnog srodstva i na odnosima gospodstva i podlonitva. Isto tako je sigurno da individue ne mogu sebi podrediti svoje vlastite drutvene veze prije nego to su ih stvorile. Ali je besmisleno shvaati onu samo stvarnu povezanost1 kao prirodnu, od prirode individualnosti (nasuprot reflektiranom znanju i htijenju) nedjeljivu i njoj imanentnu. Ta je povezanost njihov proizvod. Ona je historijski proizvod. Ona pripada odreenoj fazi njihovog razvitka. Otuenost i samostalnost, u kojima ona jo egzistira prema individuama dokazuje samo da su one jo u stva ranju uslova svog drutvenog ivota, umjesto da su ga zapoele od tih uslova. To je samonikla povezanost individua unutar odreenih, ogra nienih odnosa proizvodnje. Univerzalno razvijanje individue, iji su drutveni odnosi kao njihovi vlastiti, zajedniki odnosi podvrgnuti takoer njihovoj vlastitoj zajednikoj kontroli nisu proizvod prirode, nego povijesti. Stupanj i univerzalnost razvoja snaga pri kojima ta individualnost postaje m ogu pretpostavlja upravo proizvodnju na bazi razmjenskih vrijednosti, koja tek s openitou otuenja individuuma od sebe i od drugih pro izvodi i openitost i svestranost njegovih odnosa i sposobnosti. Na ranijim stupnjevima razvoja pojavljuje se pojedini individuum pumje upravo zato to jo nije razvio puninu svojih odnosa i suprotstavio je sebi kao od sebe nezavisne drutvene snage i odnose. Kao to je smi jeno eznuti za onom prvobitnom puninom, isto tako je smijeno vje
1 sachliches 2 jenen nur sachlichen Zusammenhang

II. Glava o novcu

67

rovati da se mora ostati pri ovom potpunom ispranjen ju. Graansko shvaanje nije nikad otilo dalje od suprotnosti prema onom romanti arskom pa e ga stoga to romantiarsko shvaanje kao legitimna su protnost pratiti sve do njegovog blaenog kraja.) (Kao primjer ovdje se moe uzeti odnos pojedinca prema nauci.) (Uporeivanje novca i krvi za to je dala povod rije cirkulacija po prilici je isto toliko ispravno kao i uporeivanje patricija i eluca kod Menenija Agripe.t4!) (Uporeivanje novca s jezikom jednako je pogreno. Ideje se ne preobraavaju u jezik tako da bi se njihova osobitost gubila i da bi nji hov drutveni karakter egzistirao pored njih u jeziku, kao cijene pored roba. Ideje ne egzistiraju odvojeno od jezika. Ideje koje se tek moraju prevesti s njihovog matemjeg jezika na neki strani jezik da bi dole u opticaj, da bi postale razmjenljive, pruaju ve vie analogije, ali ana logija tada nije u jeziku, nego u njegovoj tuosti.) (Razmjenljivost svih proizvoda, djelatnosti, odnosa za neto tree, stvarno1, to se moe ponovo razmjenjivati za sve bez razlike dakle razvoj razmjenskih vrijednosti (i novanih odnosa) identian je s opom podmitljivou, korupcijom. Opa prostitucija pojavljuje se kao nuna faza razvoja drutvenog karaktera osobnih sklonosti, moi, sposobnosti, djelatnosti. Utivije izraeno: opi odnos korisnosti i upotrebljivosti. Izjednaavanje raznorodnog, kako Shakespeare lijepo shvaa novac. t47l Strast za bogaenjem kao takva nemogua je bez novca i svaka druga akumulacija i strast za akumulacijom pojavljuje se stihijski, ograniena, uslovljena, s jedne strane, potrebama, a s druge strane, ogranienom prirodom proizvoda; sacra auri fames.2) (Novani sistem u svom razvoju oigledno pretpostavlja ve i druge ope razvoje.) Kad se razmatraju drutveni odnosi koji raaju neki nerazvijen sistem razmjene, razmjenskih vrijednosti i novca ili kojima odgovara njihov nerazvijen stepen, tada je unaprijed jasno da individue, premda njihovi odnosi izgledaju liniji, stupaju u meusobni odnos samo kao individue u nekoj odreenosti, kao feudalni gospodar i vazal, zemljovlasnik i kmet itd., ili kao lanovi kasta itd., ili kao pripadnici stalea itd. U novanom odnosu, u razvijenom sistemu razmjene (i taj privid zavodi demokraciju) u stvari su razbijeni, pokidani okovi line zavis nosti, razlike u krvi, razlike u obrazovanju itd. (lini okovi bar izgledaju svi kao lini odnosi) i ine se da se individue nezavisno (ta nezavisnost je uope samo iluzija i tanije bi trebalo da se zove ravnodunost u smislu indiferentnosti), slobodno sukobljavaju i u toj slobodi raz mjenjuju; ali tako se to ini samo onome koji apstrahira od uslova, od uslova egzistencije (a ovi su opet nezavisni od individua i javljaju se, iako ih raa drutvo, tako rei kao prirodni uslovi, tj. kao uslovi koje individue ne mogu kontrolirati) pod kojima te individue dolaze u dodir.
1 sachliches 2 prokleta pohlepa za zlatom (Vergilije) 5*

68

Osnovi kritike politike ekonomije

Odreenost koja se u prvom sluaju pojavljuje kao lino ograni enje jednog individuuma od strane drugog, u posljednjem se pojav ljuje izgraena kao stvarno1 ogranienje individuuma odnosima koji su od njega nezavisni i poivaju na sebi samima. (Kako se pojedini individuum ne moe rijeiti svoje line odreenosti, ali moe nadvla dati vanjske odnose i potiniti ih sebi, to njegova sloboda u drugom slu aju izgleda vea. Ali blie istraivanje tih vanjskih odnosa, tih uvjeta pokazuje nemogunost da ih individue jedne klase itd. prevladaju en masse2, a da ih ne ukinu. Pojedinac moe sluajno izii na kraj s njima; ali masa onih kojima ovi odnosi vladaju ne moe, jer njihovo puko postojanje izraava podreenost, i to nunu podreenost, individua njima.) Ti vanjski odnosi toliko su malo uklanjanje odnosa zavisnosti, da su oni samo njihovo prelaenje u jedan opi oblik, tovie razvi janje ope osnove linih odnosa zavisnosti. Individue i ovdje dolaze u meusobni odnos samo kao odreene individue. T i stvarni1 odnosi zavisnosti javljaju se nasuprot linim takoer i tako (stvarni odnosi zavisnosti nisu nita drugo do drutveni odnosi, koji prema prividno nezavisnim individuama istupaju samostalno, tj. njihovi u odnosu na njih same osamostaljeni uzajamni odnosi proizvodnje) da individuama sad vladaju apstrakcije, dok su ranije oni zavisili jedan od drugoga. Ali apstrakcija ili ideja samo je teorijski izraz onih materijalnih odnosa koji nad njima gospodare. Odnosi se, naravno, mogu izraziti samo u idejama, pa su tako fi lozofi kao osobitost novog vremena shvatili da njime vladaju ideje i s obaranjem te vladavine ideja identificirali su raanje slobodne indi vidualnosti. Ta se pogreka s ideolokog stanovita mogla poiniti tim lake to se ona vladavina odnosa (ona stvarna1 zavisnost, koja se, uostalom, ponovo pretvara u odreene, samo svih iluzija liene, line odnose zavisnosti) u svijesti samih individua pojavljuje kao vladavina ideja, a vjeru u vjenost tih ideja, tj. onih stvarnih1 odnosa zavisnosti, vladajue klase, naravno, na svaki nain uvruju, njeguju, utuvljuju u glavu. (Naravno, nasuprot iluziji isto linih odnosa feudalnih vremena itd. ne treba ni za trenutak zaboraviti: 1) da su ti odnosi unutar svoje oblasti u odreenoj fazi poprimili stvarni1 karakter, kao to to pokazuje npr. razvitak odnosa zemljinog vlasnitva iz isto vojnih odnosa pod reenosti; ali: 2) stvarni3 odnos sam u koji oni prelaze ima i sam ogra nien, prirodom odreen karakter pa se stoga pojavljuje kao lian, dok u modemom svijetu lini odnosi istupaju kao ista emanacija odnosa proizvodnje i razmjene.)

1 sachliche 8 u cjelini 8 sachlich

II. Glava o novcu

69

5. [Novac kao u isti mah posebna i opa roba] Proizvod postaje roba. Roba postaje razmjenska vrijednost. Raz mjenska vrijednost robe dobiva posebnu egzistenciju pored robe, tj. roba u obliku u kojem je 1) razmjenljiva sa svim drugim robama, 2) u kojem je ona stoga opa roba, a njena prirodna posebnost ugaena, 3) u kojem je postavljena mjera njene razmjenljivosti, odreeni omjer u kojem ona sve druge robe izjednauje sa sobom, jest roba kao novac, i to ne kao novac uope, ve kao odreena suma novca, jer da bi pred stavljao razmjensku vrijednost u svim njenim razlikama, novac mora biti prebrojiv, kvantitativno djeljiv. Novac, taj zajedniki oblik u koji se pretvaraju sve robe kao raz mjenske vrijednost,i ta opa roba, mora sam postojati kao jedna posebna roba pored drugih, jer se robe moraju ne samo u glavi mjeriti njime, nego i u zbiljskoj razmjeni razmjenjivati za njega i unovavati. Protivurjenost koja time nastaje izloiti na drugom mjestu. Novac ne nastaje putem konvencije, kao ni drava. On nastaje spontano iz razmjene i u razmjeni, njen je proizvod. Prvobitno e sluiti kao novac (tj. razmjenjivati se ne kao predmet potrebe i potronje, ve radi ponovne razmjene za druge robe) ona roba koja se kao predmet potrebe najvie uzima u razmjeni, koja najvie kola; ona za koju je, dakle, najsigurnije da e se moi ponovo razmjeniti za druge posebne robe; ona koja, dakle, pri danoj drutvenoj organi zaciji predstavlja bogatstvo kat egzohn1, ini predmet najopenitije potranje i ponude i posjeduje posebnu upotrebnu vrijednost. Tako npr. so, koe, stoka, robovi. Takva roba u svom posebnom liku kao roba faktino odgovara vie samoj sebi kao razmjenskoj vrijednosti nego druge robe (teta to se na njemakom ne moe prikladno izraziti razlika izmeu denre2 i marchandise8). Posebna korisnost robe, bilo kao posebnog predmeta potronje (koa), bilo kao neposrednog orua proizvodnje (rob), obiljeava je ovdje kao novac. U toku razvitka nastupit e upravo obrnuto, tj. roba koja je neposredno najmanje predmet potronje ili orue proizvodnje najbolje e predstavljati upravo tu stranu da ona slui potrebi razmjene kao takve. U prvom sluaju roba postaje novac zbog svoje posebne upotrebne vrijednosti, u drugom sluaju ona dobiva svoju posebnu upotrebnu vrijednost od toga to slui kao novac. Trajnost, nepromjenljivost, djeljivost i ponovna sastavljivost, relativno laka prenosivost, jer oni sadre veliku razmjensku vrijednost u malom prostoru, sve to ini plemenite metale naroito prikladnim za novac na ovom posljed njem stupnju. Ujedno oni sainjavaju prirodan prijelaz iz prvog oblika novca. Na neto viem stupnju proizvodnje i razmjene stupa orue za proizvodnju iznad proizvoda, a metali su (najprije kamenje) prvo i naj neophodnije orue za proizvodnju. U bakru, koji u novcu starih
1 u pravom smislu, kao takvo * roba za potronju 8 trgovaka roba

70

Osnovi kritike politike ekonomije

igra tako veliku ulogu, nalazi se jo oboje zajedno, posebna upotrebna vrijednost kao orue za proizvodnju i ostala svojstva koja ne proistje u iz upotrebne vrijednosti robe, nego odgovaraju njenom odreenju kao razmjenske vrijednosti (u to je ukljueno i sredstvo razmjene). Od drugih metala izdvajaju se zatim opet plemeniti metali, jer oni ne oksidiraju itd., ravnomjernog su kvaliteta itd., a zatim i bolje odgo varaju viem stupnju, jer njihova neposredna korisnost za potronju i proizvodnju stupa u pozadinu, a oni ve zbog svoje rijetkosti bolje predstavljaju vrijednost koja je zasnovana samo na razmjeni. Oni od samog poetka predstavljaju obilje, oblik u kojem se prvobitno pojav ljuje bogatstvo. Metali se takoer radije razmjenjuju za metale nego za druge robe. Prvi oblik novca odgovara niem stupnju razmjene i trampe, gdje novac jo istupa vie u svom odreenju kao mjera, nego kao pravi instrument razmjene. Na tom stupnju mjera moe biti jo isto imagi narna (ipak ipka kod crnaca ukljuuje eljezo; ali koljke itd. odgovaraju vie nizu iji su posljednji vrhunac zlato i srebro.) Iz toga to je roba postala opom razmjenskom vrijednou pro izlazi da razmjenska vrijednost postaje jednom posebnom robom: ona to moe samo tako da neka posebna roba nasuprot svima drugima dobije povlasticu da predstavlja, da simbolizira njihovu razmjensku vrijednost, tj. da postane novac. To to se, uprkos novanom svojstvu svih roba, jedna posebna roba pojavljuje kao subjekt novca proiz lazi iz same biti razmjenske vrijednosti. U daljnjem razvoju razmjenska vrijednost novca moe ponovo dobiti egzistenciju odvojenu od svoje materije, svoje supstancije, kao u papirnom novcu, a da meutim ne ukine povlasticu te posebne robe, jer izdvojena egzistencija mora i dalje dobijati svoje ime od posebne robe. Kako je roba razmjenska vrijednost, ona je razmjenljiva za novac, postavljena je = novcu. Omjer u kojem se ona izjednauje s novcem, tj. odreenost njene razmjenske vrijednosti pretpostavka je njenog pretvaranja u novac. Omjer u kojem se posebna roba razmjenjuje za novac, tj. koliina novca u koju se odreena koliina robe moe promi jeniti, odreena je radnim vremenom opredmeenim u robi. Kao ostvarenje odreenog radnog vremena roba je razmjenska vrijednost; u novcu je dio radnog vremena koji roba predstavlja ne samo izmjeren nego i sadran u svom opem, adekvatnom pojmu, razmjenljivom obli ku. Novac je stvarni (sachliche) medij u kojem razmjenske vrijednosti, kad se zagnjure u njega, dobivaju oblik koji odgovara njihovom opem odreenju. Adam Smith kae da je rad (radno vrijeme) prvobitni no vac kojim se kupuju sve robe.[481 Ako se promatra akt proizvodnje, to ostaje uvijek tano (takoer u pogledu odreenja relativnih vrijed nosti). Svaka roba se u proizvodnji neprestano razmjenjuje za radno vrijeme. Potreba za novcem koji se razlikuje od radnog vremena javlja se upravo usljijed toga to odreenu koliinu radnog vremena treba

II. Glava o novcu

71

izraziti ne u njenom neposrednom i posebnom proizvodu, ve u jednom posredovanom i opem proizvodu, u njegovom posebnom proizvodu kao jednakom i konvertibilnom za sve druge proizvode istog radnog vremena; ne radnog vremena u jednoj robi, ve u isti mah u svim ro bama, i zato u jednoj posebnoj robi koja predstavlja sve druge. Radno vrijeme ne moe neposredno samo biti novac (zahtjev koji se drugim rijeima poklapa s tim da svaka roba treba da bude neposred no svoj vlastiti novac), upravo zato to ono faktino uvijek postoji samo u posebnim proizvodima (kao predmet): kao opi predmet ono moe postojati samo simbolino, upravo opet u jednoj posebnoj robi, koja se postavlja kao novac. Radno vrijeme ne postoji kao opi, od prirodnih posebnosti roba nezavisan i osamljen (odvojen) predmet razmjene. Ono bi moralo postojati kao takav, da bi neposredno ispunilo uslove za novac. Opredmeenje opeg, drutvenog karaktera rada (i zato radno g vremena koje je sadrano u razmjenskoj vrijednosti) upravo i ini njegov proizvod razmjenskom vrijednou, daje robi svojstvo novca, koje, meutim, sa svoje strane, pretpostavlja novani subjekt koji egzistira samostalno izvan robe. Odreeno radno vrijeme je opredmeeno u odreenoj, posebnoj robi posebnih svojstava i posebnih odnosa prema potrebama; ali kao razmjenska vrijednost ono treba da se opredmeti u robi koja izraava samo svoju kvotnost ili kvantitet, koja je ravnoduna prema svojim prirodnim svojstvima i stoga se moe metamorfozirad u (tj. razmije niti za) svaku drugu robu koja opredmeuje isto radno vrijeme. Kao predmet ona mora posjedovati taj opi karakter, koji protivurjei nje noj prirodnoj posebnosti. Ta protivurjenost se moe rijeiti samo tako da se ona sama opredmeti, tj. da se roba postavi dvostruko, prvo u svom prirodnom neposrednom obliku, a zatim u svom posredovanom obliku, kao novac. Posljednje je mogue samo tako da jedna posebna roba postane tako rei opa supstancija razmjenskih vrijednosti, ili tako da se razmjenska vrijednost roba identificira s jednom posebnom supstan cijom, jednom posebnom robom za razliku od svih ostalih. To znai tako da se roba najprije mora razmijeniti za tu opu robu, za simboliki opi proizvod ili opredmeenje radnog vremena, kako bi zatim kao razmjenska vrijednost, ravnoduna prema svim ostalim robama, bila po volji razmjenljiva, mogla se u njih metamorfozirati. Novac je radno vrijeme kao opi predmet ili odredmeenje opeg radnog vremena, radno vrijeme kao opa roba. Stoga, ako izgleda vrlo jednostavno da je radno vrijeme, zato to regulira razmjenske vrijed nosti, u stvari ne samo njihova inherentna mjera, nego i sama njihova supstancija (jer kao razmjenske vrijednosti robe nemaju nikakvu drugu supstanciju, nikakvu prirodnu osobinu) i da im takoer moe posluiti neposredno kao novac, tj. pruiti element u kojem se realiziraju raz mjenske vrijednosti kao takve, tada taj priin jednostavnosti vara. Naprotiv, odnos razmjenskih vrijednosti roba kao meusobno jed nakih i izjednaivih opredmeenja radnog vremena ukljuuje protiv-

72

Osnovi kritike politike ekonomije

urjenosti koje svoj stvarni1 izraz dobijaju u jednom od radnog vremena razliitom novcu. Kod Adama Smitha ta se protivurjenost pojavljuje jo kao po stavljanje j ednog pored drugog. Pored posebnog proizvoda rada (rad nog vremena kao posebnog predmeta) radnik mora proizvesti jo neku koliinu ope robe (radno vrijeme kao opi predmet). Oba odreenja razmjenske vrijednosti kod njega se pojavljuju spoljanje jedno pored drugog, Unutranjost cijele robe jo se ne pojavljuje obuzeta i pro eta protivurjenou. To odgovara stupnju proizvodnje to ga je on imao pred sobom, na kojem je radnik jo neposredno posjedovao jedan dio svojih ivotnih sredstava u svom proizvodu, na kojem ni sva nje gova djelatnost, ni sav njegov proizvod jo nisu bili zavisni od razmjene, tj. jo je u velikoj mjeri vladala subzistencijska poljoprivreda (ili slino, kako je zove Steuartt50!), a isto tako patrijarhalna industrija (runo tkanje, predenje kod kue i povezano s poljoprivredom). U velikom dijelu naroda razmjenjuje se jo samo viak. Razmjenska vrijednost i odreivanje radnim vremenom jo nisu potpuno razvijeni u nacional nom mjerilu. (Uzgredno: Za zlato i srebro manje je tano nego za bilo koju dru gu robu da njihova potronja moe rasti samo razmjerno njihovim sma njenim trokovima proizvodnje. Ona naprotiv raste razmjerno porastu opeg bogatstva, j er njihova upotreba specifino predstavlja bogatstvo, izobilje, luksuz, je r oni sami predstavljaju ope bogatstvo. Ostavljajui po strani njihovu upotrebu kao novca, potronja zlata i srebra raste razmjerno porastu opeg bogatstva. Zato ako njihova ponuda naglo poraste, a da se ak trokovi proizvodnje ili njihova vrijednost razmjerno ne smanje, oni e nai trite koje se brzo proiruje i koje zadrava njihovu deprecijaciju. Time se objanjava mnogota to je ekonomisti ma koji potronju zlata i srebra openito ine zavisnom samo od pada njihovih trokova proizvodnje u australsko-kalifomijskom sluaju^511 neobjanjivo i gdje se oni vrte u krugu. Ovo stoji u vezi upravo s tim to oni predstavljaju bogatstvo, dakle s njihovim svojstvima kao novca.) (Suprotnost zlata i srebra kao vjene robe nasuprot drugim, koju nalazimo kod Pettya, nalazimo ve kod Ksenofonta, de Vectigalibus, c.l. u odnosu na mramor i srebro:
Ta se zem lja (Atika) odlikuje n e sam o on im to svake godine cvjeta i otcvjetav a nego ona im a i tra jn a blaga. U njoj im a obilje kamena (naim e m ram ora) etc . . . A postoji i takva zem lja koja kad se zasije, n e donosi ploda, a kad je kopaju, p reh ra n ju je vie lju d i nego to bi m ogla kad b i rodila itom .[52l

razmjena izmeu raznih plemena ili naroda a to je, a ne privatna razmjena, njen prvi oblik poinje tek time to se od nekog necivi liziranog plemena otkupi, izvara, suviak koji nije proizvod njegovog rada ve prirodni proizvod tla i prirode koje ono okupira.)
1 sachlichen

II. Glava o novcu

73

(Iz toga to novac mora biti simobiliziran u nekoj odreenoj robi, treba zatim izvesti i samu tu tobu (zlato itd.), i obine ekonomske pro tivurjenosti koje odatle proizlaze. To je broj II. Dalje, kako se sve robe moraju razmijeniti za novac da bi bile odreene kao cijene, bez obzira na to zbiva li se ta razmjena zbiljski ili samo u glavi, treba odre diti odnos koliine zlata ili srebra prema cijenama roba. To je broj III. Jasno je da samim tim to se mjeri u zlatu ili srebru, njihova koliina ne vri nikakav uticaj na cijenu roba; do tekoa dolazi kod zbiljske razmjene ukoliko zlato i srebro doista slue kao instrument prometa; odnosi potranje i ponude itd. Ali ono to utjee na njegovu vrijedynost kao instrumenta prometa utjee oevidno i na njega kao mjeru.) 6. [Radno vrijeme i ekonomija vremena] Samo radno vrijeme egzistira kao takvo samo subjektivno, samo u obliku djelatnosti. Ukoliko je ono kao takvo razmjenljivo (i samo roba), ono je ne samo kvantitativno ve i kvalitativno odreeno i razliito, nije nipoto ope, sebi jednako radno vrijeme, nego kao subjekt nimalo ne odgovara opem radnom vremenu koje odreuje razmjenske vrijed nosti, kao to ni posebne robe i proizvodi ne odgovaraju njemu kao objekt. Postavka A. Smitha da radnik pored svoje posebne robe mora proizvoditi opu robu, drugim reijima, da on jednom dijelu svojih proizvoda, uope svojoj robi ukoliko ona ne treba da mu slui kao upotxebna vrijednost ve kao razmjenska vrijednost, mora dati oblik novca znai, subjektivno izraeno, samo to da se posebno radno vrijeme radnika ne moe neposredno razmijeniti za svako drugo po sebno radno vrijeme, nego da ta njegova opa razmjenljivost tek treba da bude posredovana, da to posebno radno vrijeme mora uzeti pred metni, od sebe samog razliiti oblik da bi postiglo tu opu razmjenlji vost. Rad pojedinaca promatran u samom aktu proizvodnje jest novac kojim on neposredno kupuje proizvod, predmet svoje posebne djelat nosti; ali to je jedan poseban novac kojim se kupuje ba samo taj odreeni proizvod. Da bi on neposredno bio opi novac, taj bi rad mo rao od samog poetka biti ne poseban ve opi, tj. morao bi od poetka biti postavljen kao karika ope proizvodnje. Ali pod tom pretpostavkom ne bi mu opi karakter dala tek razmjena, ve bi njegov pretpostavljeni zajedniki karakter odreivao uee u proizvodima. Zajedniki karakter proizvodnje od samog bi poetka uinio proizvod zajednikim, opim. Razmjena koja se prvobitno zbivala u proizvodnji (razmjena koja ne bi bila razmjena razmjenskih vrijednosti ve razmjena djelatnosti koje bi bile odreene zajednikim potrebama, zajednikim ciljevima) uklju ivala bi od samog poetka uee pojedinca u zajednikom svijetu proizvoda. Na osnovu razmjenskih vrijednosti rad se tek razmjenom

74

Osnovi kritike politike ekonomije

postavlja kao opi. Na toj osnovi bio bi on kao takav postavljen prije razmjene, tj. razmjena proizvoda ne bi uope bila medij kojim bi se posredovalo uee pojedinaca u opoj proizvodnji. Do posredovanja, naravno, mora doi. U prvom sluaju, koji polazi od samostalne proizvodnje pojedinaca, ma koliko da se te samostalne proizvodnje kroz svoje meusobne odnose post festum odreuju, modificiraju posredovanje se vri razmjenom roba, razmjenskom vrijednou, novcem, to su sve izrazi jednog istog odnosa. U drugom sluaju posredovana je sama pretpostavka, tj. kao osnova proizvodnje pretpostavljena je zajednika proizvodnja, zajednitvo. Rad pojedinca je od samog poetka postavljen kao drut veni rad. Stoga, ma kakav bio poseban materijalni oblik proizvoda koji on stvara ili pomae stvarati ono to je on kupio svojim radom nije odreeni posebni proizvod, nego odreeni udio u zajednikoj proizvodnji. On zato i ne mora razmjenjivati nikakav poseban proizvod. Njegov proizvod nije razmijenska vrijednost. Taj se proizvod ne mora tek pretvoriti u neki poseban oblik da bi Mrimio opi karakter za poje dinca. Umjesto podjele rada, koja se nuno raa kod razmjene razmjen skih vrijednosti, postojala bi organizacija rada koja bi imala za poslje dicu uee pojedinca u zajednikoj potronji. U prvom sluaju drutveni karakter proizvodnje postavlja se post festum 1 tek uzdizanjem proizvoda u razmjenske vrijednosti i razmjenom tih razmjenskih vrijednosti. U drugom sluaju drutveni je karakter proizvodnje pretpostavljen, a uee u svijetu proizvoda, u potronji, nije posredovano razmjenom meusobno nezavisnih radova ili pro izvoda rada. Ona je posredovana drutvenim uslovima proizvodnje unutar kojih djeluje individuum. Htjeti, dakle, da se rad pojedinca (tj. takoer njegov proizvod) uini neposredno novcem, realiziranom razmjenskom vrijednou, znai odrediti ga neposredno kao opi rad, tj. negirtati upravo one uslove pod kojima on mora postati novcem i razmjenskim vrijednostima i pod ko jima zavisi od privatne razmjene. Spomenuti zahtjev moe se zadovoljiti samo pod uslovima pod kojima se vie ne moe ni postaviti. Rad na osnovu razmjenskih vrijednosti upravo pretpostavlja da ni rad pojedin ca ni njegov proizvod nisu neposredno opi, da proizvod stjee taj oblik tek predmetnim posredovanjem, putem novca koji je od njega razliit. Kad se pretpostavi zajednika proizvodnja, naravno da odrei vanje vremena ostaje bitno. to manje vremena drutvo treba da bi proizvelo penicu, stoku itd., to vie vremena ono dobija za drugu proizvodnju, materijalnu ili duhovnu. Kao kod pojedinog individuma, tako i kod drutva svestranost razvoja, uivanja i djelatnosti zavisi od tednje vremena. Ekonomiziranje vremenom, na to se naposljetku svodi sva ekonomija. Kao to pojedinac mora ispravno rasporediti svoje vrijeme da bi u primjerenim proporcijama stekao znanja ili da bi za1 naknadno

II. Glava o novcu

75

dovoljio razliite zahtjeve za svoju djelatnost, tako i drutvo mora svrsi shodno rasporediti svoje vrijeme da bi postiglo proizvodnju primjerenu svojim sveukupnim potrebama. Ekonomiziranje vremenom kao i plan ska raspodjela radnog vremena na razliite grane proizvodnje ostaje, dakle, prvi ekonomski zakon na osnovuzajednikeproizvodnje. On tovie postaje zakon u mnogo viem stupnju. Alito je ipak bitno raz liito od mjerenja razmjenskih vrijednosti (rada ili proizvoda rada) radnim vremenom. Radovi pojedinaca u istoj grani rada i razliite vrste rada nisu razliiti samo kvantitativno nego i kvalitativno. ta pret postavlja samo kvantitativan razlika stvari? Istovjetnost njihovog kva liteta. Dakle, kvantitativno mjerenje radova pretpostavlja jednorodnost, istovjetnost njihovog kvaliteta. (Strabon, knjiga XI. O Albancima na Kavkazu:
Ljudi se istiu ljepotom i visinom. Jednostavni su i nisu trgovci. Uope se ne slue novcem i ne znaju broj vei od stotine, nego razm jenu vre robom.

Na istom mjestu se dalje kae:

Ne poznaju ni tane m jere i utege.t53)

Novac se pojavljuje kao mjera (kod Homera npr. tome slue volovi) prije nego kao sredstvo razmjene, jer je u trampi svaka roba sama jo svoje sredstvo razmjene. Ali roba ne moe biti svoja mjera ni vlastito mjerilo za uporeivanje. 7. [Plemeniti metali kao nosioci novanog odnosa] Iz dosad izloenog proizlazi slijedee: Jedan posebni proizvod (roba) (materijal) mora postati subjekt novca, koji postoji kao svojstvo svake razmjenske vrijednosti. Subjekt u kojem se predstavlja taj simbol nije irelevantan, jer su zahtjevi na ono to predstavlja sadrani u uslovima pojmovnim odreenjima, odreenim odnosima onoga to treba predstaviti. Istraivanje o plemenitim metalima kao subjektima novanog odnosa, njegovim inkarnacijama, ne lei dakle nipoto, kako to misli Proudhon, izvan podruja politike ekonomije, isto tako kao to ni fiziko svojstvo boja i mramora ne lei izvan podruja slikarstva i ki parstva. Svojstva koja ima roba kao razmjenska vrijednost i kojima njeni prirodni kvaliteti nisu adekvatni izraavaju zahtjeve to ih treba po staviti robama koje su kat egrohen1 materijal novca. Na stupnju sa kojeg mi dosad jedino moemo govoriti ti su zahtjevi najpotpunije rea lizirani u plemenitim metalima. Metali sami po sebi kao orua za pro izvodnju imaju prednost pred ostalim robama, a od metala onaj koji je u svojoj fizikoj potpunosti i istoi najprije naen zlato, zatim bakar, zatim srebro i eljezo. Plemeniti metali, opet, savrenije nego drugi realiziraju metal, kao to bi to rekao HegeU6 41
1 u pravom smislu

76

Osnovi kritike politike ekonomije

Dragocjeni metali jednolini su u svojim fizikim svojstvima, tako da bi njihove jednake koliine trebalo da budu tolkio identine da ne bude nikakvog razloga da se jednoj dade prednost pred drugom. To ne vrijedi npr. za jednaki broj stoke ni za jednake koliine ita.i55!
a) Z la to i sre b ro u odnosu p rem a d r u g im m e ta lim a

Neplemeniti metali oksidiraju na zraku; plemeniti (iva, srebro, zlato, platina) nepromenljivi su na zraku. Aurum (Au). Gustoa = 1 9 ,5 talite 1200C. Bljetavo zlato je najsjajnije od svih metala i zato su ga ve stari nazivali suncem ili kraljem metala. Prilino raireno, nikad u velikim masama, i zato je takoer skupocjenije od ostalih metala. U pravilu nalazi se isto, dijelom u veim komadima, dijelom u malim zrncima uprskanim u drugo kamenje. Raspadanjem tog kamenja nastaje zlatonosni pijesak, koji nose mnoge rijeke i iz kojega se zlato zbog svoje velike gustoe moe ispirati. Izvanredna rastezljivost zlata; jedan gram moe se izvui u icu dugu do 500 stopa i iskovati u listie ija je debljina jedva 1/2ooooo palaca. Zlato ne napada nijedna kiselina, otapa ga jedino slobodni klor {kraljevska vodica, smjesa duine kiseline i solne kiseline). Pozlaivanje.^56^ Argentum 1 (Ag). Gustoa = 10. Talite 1000C. Svjetao izgled, najugodniji od svih metala, vrlo bijel i rastezljiv, dade se preraivati u ukrasne predmete i izvlaiti u tanke ice. Srebro se nalazi isto, vrlo esto legirano s olovom u srebrnim olovnim rudama. Dosad kemijska svojstva zlata i srebra. (Djeljivost i ponovna sastavljivost, jenolikost istog zlata i srebra itd. poznati.) Minera loka: Zlato. Sigurno je vrijedno panje da se metali to su plemenitiji to vie pojavljuju zasebno i odvojeni od tijela koja obino susreemo, kao vie prirode udaljene od prostih. Tako zlato u pravilu nalazimo isto, kristalinino u razliitim oblicima kocke ili u najraznovrsnijim oblicima: nepravilnim komadima i zrncima, pijesku i praini; poslje-d njem je obliku uprskano u mnoge vrste stijenja, npr. u granit, pri ijem se razaranju susree u pijesku rijeka i u ljunku naplavljenog tla. Kako u tom stanju gustoa zlata ide do 19,4, mogu se dobiti ak i one fine estice zlata ako se zlatonosni pijesak uzmuti s vodom. Iz toga se najprije taloi specifino tei metal i tako se, kako se kae, ispire. Jo je najee zlatu pridrueno srebro i nalaze se prirodne legure obih metala koje sadre 0,16 do 38,7 postotaka srebra, to prirodno ima za posljedicu razlike u boji i gustoi. Srebro. Uz prilinu raznolikost svojih minerla javlja se kao jedan od eih metala, kako isto tako i legirano s drugim metaima ili spo1 srebro

II. Glava o novcu

77

jeno s arsenom i sumporom. (Klorid srebra, bromid srelra, ugljini oksid srebra, bizmutsko-srebrna ruda, stembergit, polibzit itd.) Glavna su kemijska svojstva svih plemenitih metala da ne ok sidiraju na zraku; a zlata (i platine) da se ne otapaju u kiselinama, nego prvo samo u kloru. Neoksidiranje na zraku odrava ih istim, slobodnim od re, oni se predstavljaju kao ono to jsu. Rezistentnost prema kisiku neprolaznost (koju toliko mnogo hvale stari oboavaoc zlata i srebra.) Fizikalna svojstva: Specifina teina, tj. mnogo teine u malom prostoru, to je posebno vano za opticajno sredstvo. Zlato 19,5 srebro 10. Blistavost boja. Sjaj zlata, bjelina srebra, rasko, rastezljivost; stoga toliko korisni za nakit i za ukraavanje ostalih predmeta. Bijela boja srebra (koja sve svjetlosne zrake reflektira u njiqovoj prvobitnoj smje si), crvenouta zlata (koja unitava sve obojene svjetlosne zrake mjeo vitog svjetla koje na nj pada i reflektira samo crveno). Teka topljivost. Geognostika svojstva: javljanje (osobito zlata) u istom stanju, odvojeno od ostalih tijela, izolirano, individualizirano. Individualno pojavljivanje, samostalno u odnosu prema elementarnom. Dva druga plemenita metala: 1) Platina nema boje, jednolino siva (ohar meu metalima); suvie rijetka, nepoznata starima, postala poznata tek poslije otkria Amerike, u devetnaestom vijeku otkrivena i na Uralu; napada je samo klor; uvijek ista; specifina teina = 21, netopljiva na najviim stupnjevima vatre; ima vie naunu vrijednost. 2) iva: tekua je, isparuje se; pare su otrovne; ulazi u tekue smjese (amalgame). Gustoa = 13,5, vrelite = 360C.) Dakle ni platina, ni jo manje iva nije prikladna za novac. Jedno od geognostikih svojstava zajedniko* je svim plemenitim metalima: rijetkost. A rijetkost je utoliko element vrijednosti (ne uzi majui u obzir potranju i ponudu), to ono to je po sebi i za sebe ne-rijetko, negacija rijetkosti, elementarno, nema vrijednosti, jer se ne javlja kao rezultat proizvodnje. U prvobitnom odreenju vrijdnosti ono to je od svjesne i eljene proizvodnje najvie nezavisno jest naj vrednije, uz pretpostavku potranje, ljunak, govorei relativno, nema vrijednosti jer se nalazi i bez proizvodnje (makar se ona sastojala samo u traenju). Da bi neto bilo predmet razmjene, imalo razmjensku vri jednost, ne smije svatko moi da ga dobije bez posredovanja razmjene, ne smije se pojaviti u takvom elementarnom obliku kao da je ope dobro. Utoliko je rijetkost element Razmjenske vrijednosti, i zbog toga je to svojstvo plemenitih metala vano ak i bez obzira na poblii odnos potranje i ponude. Ako se uope razmatra prednost metala kao sredstava za proizvod nju, zlatu ide u prilog da je ono au fond1 prvi otkriveni metal qua2 metal. I to iz dva razloga. Prvo, zato to se ono najvie od svih pojav ljuje u prirodi metalski, kao odvojen i lako raspoznatljiv metal; drugo,
1 u stvari 8 kao

78

Osnovi kritike politike ekonomije

zato to je u njegovoj pripremi priroda preuzela posao umijea i za njegovo prvo pronalaenje nisu bili potrebni ni nauka ni razvijena orua za proizvodnju, nego samo grubi rad.
Zlato, sigurno, m ora zauzeti svoje m jesto kao najranije poznati m etal, i u prvim zapisim a o ovjekovom n ap re tk u ono se oznaava kao m jerilo ovjekovog stanja

(kao izobilje, u kojem se obliku bogatstvo najprije pojavljuje. Prvi oblik vrijednosti je upotrebna vrijednost, ono svakidanje, to izraava odnos individuuma prema prirodi, drugi razmjenska vri jednost pored upotrebne vrijednosti, njena vlast nad upotrebnim vri jednostima drugih, njen drutveni odnos: prvobitno ona je i sama vri jednost upotrebe, one praznine koja nadilazi neposrednu nudu). ovjekovo vrlo rano otkrie zlata:
Zlato se zn atn o razlikuje o d d ru g ih m etala, s vrlo m alo izuzetaka, po tom e to se nalazi u p riro d i u svom m etalnom stanju. eljezo i bakar, kalaj, olovo i srebro redovno se nalaze u kem ijskim spojevim a s kisikom , su m porom , arsenom ili uglji kom , a ono m alo izuzetn ih javljanja tih m etala u istom ili, kako se to ra n ije zvalo, djevianskom stan ju tre b a navesti p rije kao m ineraloke kuriozitet nego kao obine sirovine. M e u tim , zlato se uvijek nalazi u elem en tarn o m ili m etalnom obliku . . . Z lato, kao m etaln a m asa zanim ljiva zbog svoje u te boje, privlailo je pogled najneprosvjeenijeg ovjeka, dok d ru g e supstancije s kojim a se susretao n isu n i po em u bile privlane za njegove jedva p ro b u en e m oi zapaanja. N adalje, zlato, zbog okolnosti da se form iralo u onim stijenam a koje su najvie izloene atm osferskom djelovanju, nalazi se u k rh o tin am a b rd a. U slijed rastvarajuih utjecaja atm osfere, te m p e ra tu rn ih prom jen a, djelovanja vode i napose djelovanja leda neprekidno se odlam aju kom adi stijene. Bujice ih n ose u d oline, a stalno djelovanje tekue vode valjanjem ih p retvara u o blutke. M e u tim oblucim a pronalaze se estice zlata. L je tn e vruine, isuujui vode, pretv arale su o na korita koja su sainjavala m atice rijeka i tokove zim skih bujica u staze za pu to v an je nom ada, i tu m oem o p retpostaviti rano otkrie zlata. Zlato se najee nalazi isto ili b a r toliko prib lin o takvo d a se njegova m etalna p riro d a m oe od m ah p rep o zn ati, kako u nanosim a rijeka tako i u ilama kvarca. Specifina teina kvarca i veine ostalih tekih k om paktnih stijena iznosi oko 272, dok je specifina tein a zlata 18 ili 19. Z lato je, dakle, negdje oko sedam p u ta tee nego bilo koja stijena ili kam en s kojim je obino pom ijeano. Prem a to m e, vodena stru ja koja im a dovoljno snage da sa sobom nosi pijesak ili oblutke kvarca ili bilo koje d ru g e stijene m o d a n ee b iti u stan ju d a pokree kom adie zlata koji su s njim a pom ijeani. T e k u a je voda, dakle, ranije inila sa zlatonosnim stijenam a up rav o ono to b i sada radio ru d a r ; on a ih je, n aim e, lomila n a kom adie, odnosila lake estice i ostavljala za sobom zlato. Rijeke su u stvari velika p ri ro d n a korita z a ispiranje , jer one o d m ah odnose sve lake i finije estice, dok se tee ili zaustavljaju n a p rirod n im p rep rek am a ili zaostaju gdje god oslabi snaga ili brzina toka. (Vidi Lectures on Gold1, L o n d o n 1862, p. 12 i 13.) 1 Predavanja o zlatu

II. Glava o novcu

79

Vrlo je vjerovatno, sudei prem a tradiciji i ranoj historiji, da je otkrie zlata u pijesku i ljunku vodenih tokova bilo prvi korak u upoznavanju metala i da su se u gotovo svima, m oda i u svima zemljama Evrope, Afrike i Azije od vrlo ranih vremena vee ili m anje koliine zlata ispirale pom ou jednostavnih naprava iz zlatonosnih taloga . . . Ponekad je uspjeh zlatnih ispiraliSta bio dovoljno velik da u nekom kraju izazove pulsiranje uzbuenja, koje bi potrajalo neko vrijeme, ali bi ponovo zamiralo. G odine 760. izaao je velik broj sirom anih ljudi da ispire zlato iz rijenog pijeska juno od Praga i tri ovjeka su mogla izvaditi jednu m arku (Va funte zlata na d an ; uslijedila je tolika navala na zlatne rudnike da je idue godine zemlju zadesila glad. itam o da su se u iduih nekoliko vjekova nekoliko puta ponovili slini dogaaji, iako je ovdje, kao i drugdje, opa opsjednutost po vrinskim bogatstvima popustila u prilog redovnog i sistematskog rudarenja. Dvije su vrste naslaga u kojima se nalazi zlato, ice ili ile, koje presijecaju vrstu stijenu u pravcu vie ili m anje okom itom na slojeve, i nanosi u rijenim koritima ili *ispiraliSta, u koje se zlato pomijeano sa ljunkom, pijeskom ili ilovaom nataloilo uslijed m ehanikog djelovanja vode na povrinu onih stijena kroz koje do nepoznatih dubina prolaze zlatne ile. Prvoj vrsti specijalnije pripada rudarsko umijee, drugoj jednostavne operacije kopanja. Rudarsko dobijanje zlata u pravom smislu predstavlja, kao i drugo rudarstvo, umijee koje zahtijeva u p otrebu kapitala i vjetine koja se stjee samo viegodinjim iskustvom. M edu um ijeima kojima se bave civilizirani ljudi nijedno ne trai za svoj p un razvoj prim jenu toliko raznih nauka i pom onih um ijea. Ali, iako su te nauke i umijea vani za rudare, jedva da je ita od toga potrebno ispirau zlata ili potoaru koji se m ora osloniti uglavnom na snagu svojih ruku ili na bodrost svog zdravlja. O rue koje upotrebljava m ora nuno biti jednostavno, tako d a se moe prenosio s m jesta na m jesto, da se moe lako popraviti ako se oteti i da ne trai nijednu od onih finesa u rukovanju koje bi ga prisiljavale da gubi mnogo vrem ena za dobivanje m alih koliina. (Isto, str. 9 5 -9 7 ) Postoji razlika izm eu naplavina zlata, iji su najbolji prim jer danas one u Sibiru, Kalifom iji, Australiji, i finog pijeska to ga svake godine donose rijeke, a ponekad sadri zlato u koliinama koje se dadu iskoristiti. Posljednji se, naravno, nalazi doslovno na povrini, a prve se m ogu sresti pod pokrovom debljine od 1 do 70 stopa koji se sastoji od zemlje, treseta, pijeska, ljunka itd. N ain rada mora biti u naelu identian u oba sluaja. Za ispiraliSta priroda je sruila najvie, najjae i najbogatije dijelove ica i tako zdrobila i naplavila m aterijale da je za ispiraa najtei dio posla ve izvren, dok rudar, koji udara na siromanije ali trajnije, dublje ice, m ora potraiti pomo u svim sredstvim a najfinijeg umijea. Zlato se opravdano smatralo najplem enitijim m eu m etalima zbog raznih fizikih i kemijskih svojstava. Ono se ne m ijenja na zraku i ne ra. (Neprozlanost je upravo otpor prem a kisiku u atm osferi.) Svjetle crvenkasto ute boje kad je u koherentnom stanju i vrlo gusto. Visoke kovkosti. Zahtijeva veliku vruinu da bi se rastopilo. Specifina teina.

Dakle, tri naina proizvodnje zlata: 1) U rijenom pijesku. Jedno stavno se nalazi na povrini. Pranje. 2) U naplavljenim koritima.

80

Osnovi kritike politike ekonomije

Kopanje. 3) Rudarstvo. Njegova proizvodnja, dakle, ne trai razvitak proizvodnih snaga. Najvei dio posla vri priroda. {Korijeni rijei za zlato, srebro itd. prema Grimmu;W! ovdje se sami nameu opi pojmovi sjaja, boje, koji e se uskoro prenijeti na rijei. Silber weiss, Gold gelb1; mjed i zlato, mjed i eljezo mijenjaju svoja imena. Kod Nijemaca ranije u upotrebi bronza nego eljezo. Neposredno srodstvo izmeu aes2 i aurum3. Bakar ( mjed, bronza: kalaj i bakar) i zlato u upotrebi prije srebra i eljeza.
Zlato se upotrebljavalo d ugo prije sreb ra, jer se nalazi isto i sam o malo pom ijeano sa sre b ro m ; dobija se jednostavnim ispiranjem . Sreb ro openito egzistira u icam a u raslim u n ajtv r e stijene p rv o b itn ih form acija: njegovo vaenje zah ti jeva kom plicirane strojeve i radove. U Junoj A m erici n e eksploatira se zlato u icam a, nego zlato rasijano u p ra h u i u zrncim a u aluvijalnim zem ljitim a. Isto tako u vrijem e H ero do ta. N ajstariji spom enici G rke, Azije, Sjeverne Evrope i N ovog Svijeta dok azuju d a je u p o tre b a zlata kao po su a i nakita m ogua u polub arbarskom sta n ju i d a u p o tre b a sreb ra za istu sv rh u oznaava sam o po sebi dosta razvijeno d rutven o stanje. U sp . D u re a u d e la M alle, svezak [I, str. 63 64].

Bakar kao glavno orue rata i mira (ibid. 2); kao novac u Italiji (ibid.)
b) K o le b a n je o d n o s a v r ij e d n o s t i r a z l i i ti h m e ta la

Ako emo uope razmatrati upotrebu metala kao tijela novca, njihovu relativnu upotrebu jednog prema drugom, ranije ili kasnije javljanje, treba ujedno razmotriti i kolebanja njihove relativne vrijed nosti. (Letronne, Bockh. Jacob.!58!) (Ukoliko je to pitanje u vezi s ukup nom masom metala u prometu i njenim odnosom prema cijenama, treba ga razmatrati kasnije kao historijski dodatak glavi o odnosu novca prema cijenama.)
Sukcesivna izm jena v rijednosnog odnosa izm e u zlata, srebra i bakra u razn im epoham a m orala je p rije svega zavisiti od p riro d e leita ta tri m etala i od vie ili m anje istog stanja u kojem se oni nalaze. Z atim su tu utjecale politike prom jene, kao invazija Azije i dijela Afrike od stran e Perzijanaca i M akedonaca, a kasnije osvajanje dijela triju k o n tin en ata o d stran e R im ljana (rim sko carstvo itd.)

Dakle zavisna od relativnog znanja iltoe u kojem se pojavlju ju i od njihovih nalazita. Odnos vrijednosti izmeu razliitih metala moe se utvrditi bez obzira na cijene jednostavnim kvantitativnim odnosom u kojem se oni razmjenjuju jedan za drugi. U tom obliku moemo openito postupati kad uzajamno usporeujemo samo malo roba koje imaju istoimenu mjeru,
1 Srebro bijelo, zlato uto 8 bakra 3 zlata

II. Glava o novcu

81

npr. toliko kvartera rai, jema, zobi za toliko kvartera penice. U tram pi, gdje se jo openito malo razmjenjuje i jo malo roba ulazi u promet, primjenjuje se ta metoda, i zato jo nije potreban novac. Kod Arapa koji su bili susjedi. Sabejaca elementarno zlato bilo je, prema Strabonu, toliko obilno da se davalo 10 funti zlata za 1 funtu eljeza a 2 funte zlata za 1 funtu srebra. Bogatstvo zlatom baktrijskog podruja (Bactare itd., ukratko Turkestana) i dijela Azije smjetenog izmeu Paropamiza (Hindukua) i Imausa (brdfi Mustang), dakle Desertum arenosum auro abondans1 (pustinja Gobi). Stoga je prema Dureauu de la Malle
vjerojatno da je od 15 - 16. vijeka prije naSe ere odnos zlata prem a srebru bio = 6:1 ili 8 :1, odnos koji je postojao u K ini i u Japanu do poetka 19. vijeka; H erodot ga za Perziju pod D an jem H istaspom , fiksira na 13:1. Prema zakonu M a n u '6*] pisanom izm eu 1300. i 600. prije nae ere zlato prem a srebru = 2 1/ a : 1. Rudnici srebra se u stvari nalaze samo u starim formacijama, napose u slojevitim zemljitima i ponegdje u ilama srednjih formacija. Zem ljani ovoj srebra nije aluvijalni pijesak nego obino najkom paktnije i najtvre stijene, kao kvare itd. T aj m etal je obiniji u hladnim krajevima, bilo uslijed njeihov geo grafske irine, bilo uslijed njihove apsolutne visine, za razliku od zlata koje openito voli tople zemlje. Suprotno zlatu srebro se nalazi samo vrlo rijetko u istom stanju itd. (veinom spojeno sa arsenom ili sum porom ; solna kiselina, salitrena kiselina). Sto se tie opsega proirenosti obih m etala (prije oktria Australije i K alifom ije): H um boldt cijeni 1811. odnos zlata prem a srebru u Americi = 1:46, u Evropi (ukljuujui azijsku Rusiju) = 1:40. Miniralogistes de VAcadimie des Sciences danas. (1840) = 1:5 2 ; ipak funta zlata vrijedi samo 15 funti srebra, dakle odnos vrijednosti = 15:1.

Bakar. Gustoa = 8,9. Lijepe rumenkaste boje; priline tvrdoe; njegovo taljenje zahtijeva vrlo visoku temperaturu. Nerijetko se nalazi u istom stanju; esto je spojen s kisikom ili sumporom.
Njegova leita nalaze se u prim ordijalnim starim terenim a. Ali esto, ee nego drugi m inerali, nalazi se takoer n a povrini zemlje, odnosno na m alim d u binam a, nagomilan u iste mase, ponekad znatne teine. U potrebljavao se prije eljeza u ratu i miru.

(U historijskom razvoju zlato se kao materijal za novac odnosi prema srebru jednako kao bakar kao orue za rad prema eljezu.)
U velikoj masi je u prom etu u Italiji pod Rimljanim a o d 1. do 5. vijeka. M oe se a priori odrediti stupanj civilizacije nekog naroda samo ako se zna vrsta metala, zlato, bakar, srebro ili eljezo, koju upotrebljava za svoje oruje, svoje orue ili svoje ukrase. Hesiod u svojoj pjesmi o poljoprivredi.!*0) Radili su m jeu, jer crno eljezo jo nije postojalo. Lukrecije:[*u Et prior aeris erat quean ferri cogmtus usus.* Jacob navodi prastare bakarne rudnike u N ubiji i Sibiru (vidi Dureau I, 58). 1 Pjeana pustinja koja obiluje zlatom 6 M an - Engels (19)

82

Osnovi kritike politike ekonomije

H erodot kae d a su M asageani imali sam o b ronzu, a n isu im a li eljezo. eljezo, prem a oksfordskim ploam a, nije bilo poznato p rije 1431. prije n. e. K od Homera je eljezo rijetko, n ap ro tiv , vrlo iroka u p o treb a bronze, te legure bakra, cinka i kalaj a, kojim a se grko i rim sko d ru tv o sluilo tako dugo, ak i za izradu sjekira i britvi. Italija je bila d osta bogata u elem entarnom b akru, tako je bakreni novac bio do 247. prije n. e. ako ne jedini gotov novac, a ono b ar norm alni novac, novana jedinica u srednjoj Italiji. G rke kolonije u junoj Italiji prim ile su iz G rke i Azije, direktno ili preko T ira i K artag e, srebro iz kojega su od 5. i 6. vijeka izraivali novac. R im ljani su, ini se, im ali sre b rn novac prije protjerivanja kraljeva, ali kae Plinije, nnterdictum id vetere- consulto p atrum , Italiae parci (tj. n jenih sreb rn ih ru dnika) jubentium 2. O ni su se plaili posljedica jednog zgodnog sredstva razm jene luksuza, p o rasta robova, akum ulacije, koncentracije zem ljinog vlasnitva. T a k o e r kod E truan a bakar prije nego zlato za novac.

Pogreno je kad Garnier kae (vidi svezak III, p. 28): U mineralnom carstvu, prirodno, traena je i odabrana materija namijenjena'akumulaciji. Obrnuto, akumulacija je poela nakon to je bio pronaen metalni novac (bilo kao pravi novac ili jo samo kao najomiljenije sredstvo razmjene po teini). O toj taki u pogledu zlata govoriti posebno. Reitemeier kae tano (vidi svezak III, p. 34):
Uprkos njihovoj relativnoj mekoi zlato, sreb ro i bakar najranije su se kod sta rih n a ro d a upotrebljav ali kao o ru e za sjeenje i lom ljenje, p rije nego eljezo i prije nego to su u po tre b lje n i za novac. (Usavravanje o ru a, kad su ljudi nauili kaljenjem davati b a k ru tv rd o u koja je prkosila vrstom kam enu. Iz vrlo otvrdnutog b akra izraivala su se dlijeta i ekii koji su sluili za o b rad u kam ena. N ajzad je otkriveno eljezo.) Jacob kae: U pa trija rh aln o m stanju (vidi svesku IV , p. 3), kad su m etali iz kojih se izrauje oruje kao 1) bronza i 2) eljezo rijetki i strano skupi upo re en i sa tada uobiajenom hranom i odjeom , i ako nije bio p o znat kovani novac od dragocjenih m etala, ipak su zlato i srebro ve bili stekli m o d a se lake i povoljnije m ogu razm i jeniti za druge m etale nego ito i stoka. Uostalom , da bi se dobilo isto ili gotovo isto zlato s nepreglednih aluvijalnih podruja sm jetenih izm e u lanaca H in d u k u a i H im alaja bilo je dovoljno jednostavno ispiranje. T a d a je stanovnitvo u tim azijskim zem ljam a bilo vrlo brojno, a uslijed toga je rad n a snaga bila vrlo jeftina. S reb ro zbog tekoa [tehnikih] njegove eksplo atacije bilo je relativno skuplje. U su p ro tn o m p ravcu razvijale su se stvari u Aziji i u G rkoj poslije sm rti A leksandra. Z latonosni pijesak se iscrpio, cijena robova i rad n e snage je p orasla; kako su m ehanika i geom etrija postigli ogrom an n apredak od E uklida do A rhim eda, m ogle s u se s uspjehom iskoriavati bogate ile sreb rn ih ru dnika u Aziji, T ra k iji i paniji, i kako je srebro bilo 52 p u ta obilnije o d zlata,

1 I prije je bila p ozn ata u p o tre b a bakra nego eljeza 2 rudarstvo je zabra njeno starom odlukom Senata o potedi Italije

II. Glava o novcu

83

7rem ena

odnos vrijednosti izm eu oba m etala m orao se izm ijeniti, i funta zlata, koja se od Ksenofona, 350. prije n. e., razmjenjivala za 10 fiinti srebra, vrijedila je 422. godine poslije n. e. 18 funti tog posljednjeg m etala.

Dakle od 10:1 porasla na 18:1. Krajem 5. vijeka n. e. neobino smanjena masa gotovog novca, zastoj rudarstva. U srednjem vijeku do kraja 15. vijeka razmjerno znatan dio novca je u zlatnicima. (Smanjenje je napose pogodilo srebro, kojeg je ranije bilo u prometu najvie.) Odnos u 15. vijeku = 10:1, u 18. vijeku = 14:1 na kontinentu, u Engleskoj = 15:1. U novijoj Aziji srebro je u trgovini vie kao roba, naroito u Kini gdje je bakreni novac (tehe, legura bakra, cinka i olova) zakonski novac; u Kini zlato (i srebro) prema teini kao roba za izravnanje bilance vanjske trgovine. ifl2l Velika kolebanja u Rimu izmeu vrijednosti bakra i srebra (u kovanom novcu).
D o Servija za razm jenu slui m etal u ipkam a: aes ru d e1. Novana jedinica bakreni as = 1 funta bakra. U doba Servija srebro prem a bakru = 2 7 9 :1 ; do p o etka rata = 40 0 :1 ; u vrijeme prvog punskog rata = 140:1, u vrijeme drugog punskog ratat8] = 112:1. Zlato je upoetku u R im u vrlo skupo, dok je srebro iz K artage (i Spanije); zlato se do 547. upotrebljava samo u ipkama. Zlato prem a srebru u trgovini = = 13,71:1, u kovanom novcu = 17,4:1, pod Cezarom = 12:1 (pri izbijanju g ra anskog rata, nakon to je Cezar opljakao aerarium 2, samo 8 :1 ); pod H onorijem i Arkadijem (397) utvren je odnos = 1 4,4:1; pod H onorijem i Teodozijem m la dim (422) = 18:1. Srebro prem a bakru = 1 0 0 : 1 ; zlato prem a srebru = 1 8 : 1 . Prvi srebrn novac iskovan u R im u 485. pr. n. e .; prvi zlatni novac 547. im je as, poslije drugog punskog rata reduciran na 1 u n cu, on je jo samo sitan novac; sesterac (od srebra) je novana jedinica i sva velika plaanja vre se u srebru. (U dnevnom je saobraaju bakar, kasnije eljezo, ostao glavni m etal. Pod carevima Istoka i Zapada m jerodavan novac je solidus (aureus)8 dakle zlato.)

U starom svijetu, dakle, ako se uzme prosjek: Prvo: Srazmjemo via vrijednost srebra nego zlata. Ne uzimajui u obzir pojedine pojave (Arapi), gdje je zlato jeftinije nego srebro i jo jeftinije nego eljezo, u Aziji od 15. do 6. vijeka prije n.e. zlato prema srebru = 6:1 ili 8:1 (posljednji odnos u Kini i Japanu do poetka 19. vijeka). U zakonu Manu ak = 2V8:1. Taj nii omjer potekao je iz istih razloga zbog kojih je zlato naeno prvo kao metal. Zlato tada uglavnom iz Azije i Egipta. Tome periodu odgovara u talijanskom raz voju bakar kao novac. Kao to uope bakar kao glavno orue mira i rata odgovara zlatu kao dominantnom plemenitom memlu. Jo u doba Ksenofonta odnsos zlata prema srebru = 10:1. Drugo: Nakon Aleksandrove smrti razmjeran porast vrijednosti zlata prema srebru s iscrpljenjem zlatonosnog pijeska, napretkom
1 sirov bakar 8 dravnu kasu 8 solid, zlatni

84

Osnovi kritike politike ekonomije

u tehnici i civilizaciji; otud otvaranje srebrnih rudnika; sad i utjecaj toga to u zemlji ima kvantitativno vie srebra nego zlata. Ali napose Kartaani, eksploatacija panije, koja je odnos izmeu zlata i srebra morala revolucionirati slino kao otkrie amerikog srebra krajem 15. vijeka. Odnos prije Cezara = 17:1, kasnije 14:1, najzad od 422. n.e. 18:1. (Pad zlata pod Cezarom zbog sluajnih uzroka.) Padu srebra u odnosu na zlato odgovara eljezo kao glavno sredstvo za proizvodnju u ratu i miru. Ako je u prvom periodu dovoz zlata s Istoka, u drugom je dovoz srebra s hladnijeg Zapada. Tree, u srednjem vijeku: Opet odnos kao u Ksenofontovo vrijeme 10:1. (Na mnogim mjestima = 12:1 ?) etvrto, nakon otkria Amerike: Opet otprilike odnos kao u doba Honorija i Arkadija (397) 14 do 15:1. Iako od oko 1815- 1844. proizvodnja zlata raste, zlato je donosilo premije (npr. u Francuskoj). Vjerojatno je, petoy da e otkrie Kalifornije i Australije ponovo dovesti do odnosa iz rimskog carskog vremena 18:1, ako ne i do jo veeg. 1 641 Relativno pojeftinjavanje srebra s napretkom proizvodnje plemenitih metala kako u staro tako i u novo doba od istoka prema zapadu, dok Kalifornija i Australija to ne obrnu. Pojedinano su velika kolebanja, ali kad se promatraju glavne razlike, one se upadljivo ponav ljaju. Kod starih je bakar tri ili etiri puta skuplji nego danas. (Gamiert65!.)
*

c) Sad treba razmotriti dobavna vrela zlata i srebra i njihovu povezanost s historijskim razvojem. d) Novac kao moneta. Kratak historijski pregled o monetama. Sniavanje i povisivanje itd.

C. Robno-novani promet
1. [ Odnos prometa robe i prometa novca] Promet ili opticaj novca odgovara prometu ili opticaju roba u su protnom smjeru. Roba od A prelazi u ruke B, dok novac od B prelazi u ruke A itd. Promet novca, kao robe, polazi od beskonano mnogo razliitih taaka i vraa se na beskonano mnogo razliitih taaka. Polazak od jednog centra prema razliitim takama periferije i povratak sa svih taaka periferije u jedan centar ne dogaa se kod opticaja novca na stupnju (na kojem ga ovdje razmatramo) njegovog neposrednog prometa, nego tek u bankarstvom posredovanom prometu. Ali svakako se taj prvi samonikli promet sastoji od mnotva opticaja. Ali pravi

II. Glava o novcu

85

opticaj poinje tek tamo gdje zlato i srebro prestaju da budu roba; izmeu zemalja koje izvoze plemenite metale i onih koje ih uvoze ne vri se u tom smislu promet ve jednostavna razmjena, jer zlato i srebro ovdje ne figuriraju kao novac, nego kao roba. Ukoliko novac posreduje razmjenu roba, tj. ovdje njihov promet, dakle, predstavlja sredstvo razmjene, on je instrument prometa, toak prometa,tfl6l ali ukoliko je u tom procesu on sam u prometu, u opticaju, slijedi vlastito kretanje, on i sam ima promet, novani promet, novani opticaj. Treba ustanoviti koliko je taj promet odreen posebnim zako nima. Ve je unaprijed jasno, ako je novac toak prometa za robu, da je roba isto toliko toak prometa za novac. Ako novac vri promet roba, robe vre promet novca. Dakle, promet roba i promet novca uzajamno se uslovljavaju. Kod opticaja novca treba razmotriti troje: 1) sam oblik kretanja, liniju koju ono opisuje (njegov pojam); 2) kvantitet novca u prometu; 3) stupanj brzine s kojom se on kree, cirkulira. Ovo se moe uiniti samo u vezi s prometom robe. Unaprijed je jasno da promet roba ima momente koji su posve nezavisni od prometa novca i koji ga, naprotiv, odreuju ili direktno ili tako da iste okolnosti koje npr. odreuju brzinu prometa roba, odreuju i brzinu prometa novca. Opi karakter naina proizvodnje odreivat e oboje, a direktnije e odrediti promet roba. Masa razmjenjivaa (broj stanovnika) i njihova podjela na grad i selo; apsolutna koliina roba, proizvoda i agenata proizvodnje; relativna masa roba stavljenih u promet; razvoj saobraajnih i transportnih sred stava u dvostrukom smislu, da on odreuje kako krug onih koji vre razmjenu izmeu sebe, onih koji stupaju u dodir, tako i brzinu kojom sirovine stiu proizvoau i proizvod potroau; najzad razvoj industri je koja koncentrira razliite grane proizvodnje, npr. predenje, tkanje, bojadisanje itd. i tako ini suvinim niz posrednikih inova razmjene. Promet roba je prvobitna pretpostavka prometa novca. Treba pogle dati ukoliko ovaj opet sa svoje strane odreuje promet roba. Prije svega treba utvrditi opi pojam prometa ili opticaja. Jo treba spomenuti da ono to novac stavlja u promet jesu razmjen ske vrijednosti i zato cijene. Stoga kod prometa roba treba uzeti u obzir ne samo njihovu masu, nego isto tako njihove cijene. Veliko mnotvo roba s niskom razmjenskom vrijednou, cijenom, iziskuje za svoj promet oevidno manje novca nego mala masa uz dvostruku cijenu. Dakle, pojam cijene treba zapravo izloiti prije nego pojam prometa. Promet je postavljanje cijena, kretanje u kojem se robe pretvaraju u cijene: njihova realizacija kao cijena. Dvostruko odreenje novca kao 1) mjere ili elementa u kojem se roba realizira kao razmjenska vrijednost i njegovo odreenje kao 2) sredstva razmjene, instrumenta prometa djeluju u posve razliitom smjeru. Novac stavlja u promet samo robe koje su idealno, ne samo u glavi pojedinca, nego i u predstavi drutva (neposredno-stranaka u procesu kupovine i prodaje) ve pretvorene

86

Osnovi kritike politike ekonomije

u novac. To idealno pretvaranje u novac i ono realno nisu nipoto odreeni istim zakonima. Treba istraiti njihov meusobni odnos. 2. [Tri funkcije novca u robno - novanom prometu]
a) N o v a c k a o m je r a v ije d n o s ti

a) Bitno je odreenje prometa da on promee razmjenske vrijed nosti (proizvode ili rad), i to razmjenske vrijednosti odreene kao cijene. Zato svaka vrsta razmjene roba, npr. trampa, podavanja u naturi feudalno vrenje usluga itd. jo ne ini promet. Za promet je potrebno prije svega dvoje: Prvo, pretpostavka roba kao cijena; drugo, ne po jedini akti razmjene, ve niz razmjena, njihov totalitet, u neprestanom toku, to se vie ili manje dogaa na cijeloj povrini drutva; sistem akata zamjene. Roba je odreena kao razmjenska vrijednost. Kao razmjenska vrijednost ona je u odreenom omjeru (u omjeru prema u njoj sadranom radnom vremenu) ekvivalent za sve druge vrijednosti (robe); ali ona neposredno ne odgovara toj svojoj odreenosti. Kao razmjenska vri jednost ona je razliita od same sebe u svom prirodnom postojanju. Potrebno je posredovanje da bi se ona postavila kao razmjenska vri jednost. Stoga u novcu razmjenska vrijednost stoji nasuprot robi kao kao neto drugo. Tek roba koja je postavljena kao novac jest roba kao ista razmjenska vrijednost ili, drugim rijeima, roba kao ista raz mjenska vrijednost jest novac. Ali u isti mah novac sad postoji izvan i pored robe; njena razmjenska vrijednost, razmjenska vrijednost svih roba, dobila je od nje nezavisnu egzistenciju, koja je osamostaljena u posebnom materijalu, u specifinoj robi. Razmjenska vrijednost robe izraava ukupnost kvantitativnih odnosa u kojima se sve druge robe mogu razmijeniti za nju, ukupnost odreenu njihovim nejednakim kvantitetima koji se mogu proizvesti u istom radnom vremenu. Novac sad postoji kao razmjenska vrijednost svih roba pored i izvan njih. On je prije svega opa materija u koju se one moraju umo iti, u kojoj se moraju pozlatiti i posrebriti, da bi dobile slobodnu egzistenciju kao razmjenske vrijednosti. Robe se moraju prevesti u novac, biti izraene u njemu. Novac postaje zajedniki nazivnik raz mjenskih vrijednosti, roba kao razmjenskih vrijednosti. Razmjenska vrijednost izraena u novcu, tj. izjednaena s novcem, jest cijena. Na kon to je novac postavljen kao samostalan u odnosu prema razmjenskim vrijednostima, sad se razmjenske vrijednosti postavljaju u odre enosti novca, koji prema njima stoji kao subjekt. Ali svaka razmjenska vrijednost je odreena koliina, kvantitativno odreena razmjenska vrijednost. Kao takva ona je = odreenoj koliini novca. Ta odreenost je prema opem zakonu dana radnim vremenom realiziranim u razmjenskoj vrijednosti. Dakle, neka razmjenska vrijednost koja je proizvod,

II. Glava o novcu

87

recimo, jednog dana izraava se u nekoj koliini zlata ili srebra koja je = jednom danu radnog vremena, koja je proizvod jednog radnog dana. Opa mjera razmjenskih vrijednosti postaje sad mjera izmeu svake razmjenske vrijednosti i novca s kojim se ona izjednauje. (Zlato i srebro su prije svega odreeni svojim trokovima proiz vodnje u zemljama gdje se proizvode.
U rudarskim zemljama sve cijene zavise konano od trokova proizvodnje plem enith m e ta la ;. . . plaa koju prim a ru d ar . . . prua ljestvicu po kojoj se rauna plaa svih ostalih proizvoaa . . . U zemlji koja nem a rudnika zlatna i srebrna vijednost svih roba koje ne podlijeu m onopolu zavisi od zlata i srebra koji se m ogu dobiti izvoenjem rezultata dane koliine rada, od tekue profitne stope i, u svakom pojedinom sluaju, od iznosa najam nina koje su bile plaene i od vrem ena za koje su bile predujmljene. (Senior).

Drugim rijeima, od koliine zlata i srebra to je direktno ili indi rektno dobijaju zemlje koje posjeduju rudnike za neku odreenu kosinu rada (proizvoda koji se mogu izvesti. Novac je prije svega ono io izraava odnos jednakosti svih razmjenskih vrijednosti: u njemu tlve one imaju isto ime.) Razmjenska vrijednost postavljena u odreenosti novca jest cijena. U cijeni je razmjenska vrijednost izraena kao odreena koliina novca. U cijeni se novac pojavljuje, prvo, kao jedinstvo svih razmjenskih vri jednosti, a drugo, kao jedinica od koje one sadre neki odreeni broj, tako da se uporeivanjem s njom izraava njihova kvantitativna odre enost, njihov meusobni kvantitativan odnos. Novac je ovdje, dakle, postavljen kao mjera razmjenskih vrijednosti, a cijene kao novcem mje rene razmjenske vrijednosti. To to je novac mjera cijena, dakle, to se njim meusobno uporeuju razmjenske vrijednosti, to je odreenje koje slijedi samo od sebe. Ali za izlaganje je vanije da se po cijeni razmjenska vrijednost uporeuje s novcem. Nakon to je novac postav ljen kao u odnosu na robe samostalna, odvojena razmjenska vrijednost, sad se pojedina roba, posebna razmjenska vrijednost, ponovo izjednauje s novcem, tj. postavlja se jednakom odreenoj koliini novca, izraava se kao novac, prevodi se na novac. Time to su izjednaene s novcem, robe su ponovo dovedene u meusobni odnos, kao to su to prema poj mu bile i kao razmjenske vrijednosti, tako da se u odreenim omje rima pokrivaju i usporeuju. Posebna razmjenska vrijednost, roba, izraava se, supsumira, postavlja pod odreenost osamostaljene razmjenske vrijednosti, novca. Kako se to dogaa (tj. kako se nalazi kvantitativan omjer izmeu kvan titativno odreene razmjenske vrijednosti i neke odreene koliine novca) vidi gore. Ali time to novac ima samostalnu egzistenciju izvan robe, cijena robe pojavljuje se kao spoljanji odnos razmjenskih vrijednosti ili roba prema novcu; roba nije cijena, kako je to prema svojoj drutvenoj supstanciji bila razmjenska vrijednost; ta odreenost se ne poklapa s njom neposredno, ve je posredovana njenim uporeenjem

88

Osnovi kritike politike ekonomije

s novcem; roba jest razmjenska vrijednost, ali ona ima cijenu. Razmjen ska vrijednost bila je u neposrednom jedinstvu s robom, njena nepeosredna odreenost s kojom se ona isto tako neposredno razila, tako da se na jednoj strani nala roba, a na drugoj (u novcu) njena razmjenska vrijednost, dok se sada u cijeni roba odnosi, s jedne strane, prema nov cu kao neemu izvan nje bivstvujuem, a drugo, ona sama idealno je postavljena kao novac, jer novac ima jednu od nje razliitu realnost. Cijena je svojstvo robe, odreenje u kojem se ona predstavlja kao novac. Ona vie nije njena neposredna nego reflektirana odreenost. Pored realnog novca sad egzistira roba kao idealno postavljen novac. To najblie odreenje kako novca kao mjere tako i robe kao ci jene najjednostavnije se moe ilustrirati razlikom izmeu realnog nov ca i raunskog novca. Kao mjera, novac uvijek slui kao raunski novac, a kao cijena, roba je uvijek pretvorena u novac samo idealno.
Procjena rob e koju v ri prodavalac, p o n u d a koju stavlja kupac, rauni, obve znice, ren te, inv en tar itd ., ukratko sve to dovodi do m aterijalnog ina plaanja i n jem u p reth o d i, m o ra se izraziti u raunskom novcu. R ealni novac intervenira sam o da bi realizirao plaanje i saldiro (likvidirao) raune . . . Ako ja im am da p latim 24 lib re 12 sau, o nda raunski novac predstavlja 24 jedinice jedne vrste i 12 d ruge, dok u ja doista p latiti p om ou dva m aterijalna kom ada: jednim zlatnikom od 24 libre i jed nim srebrnjakom o d 12 sua. U k u p n a m asa realnog novca im a nune granice u potre b a m a prom eta. R aunski novac je idealna m jera koja nem a d rugih granica osim p redstav e. Prim jen ju je se da izr a z i svaku vrstu bogatstva samo ako se ono prom atra sa stanovita njegove razmjenske vrijednosti . . . T ak o nacionalno bogatstvo, p rih o d drave i pojedinaca, raunske vrijednosti m a u kom obliku one postojale, sreene n a isti n a in ; tako da nem a ni jednog jedinog artikla u m asi p o tro n ih d obara koji nije bio vie p u ta u m islim a p retv o ren u novac, dok, uporeena s tom m asom u k u p n a sum a efektivnog novca jest najvie = 1:10. ( G am ier )

Poslednji omjer je lo. Tanije je 1: mnogo miliona. Ali to je posve nemjerljivo. Ako, dakle, prvobitno novac izraava razmjensku vrijednost, sada roba kao cijena, kao idealno postavljena, u glavi realizirana raz mjenska vrijednost izraava neku sumu novca: novac u odreenom razmjeru. Kao cijene sve su robe u raznim oblicima predstavnici nov ca, dok je ranije novac, kao osamostaljena razmjenska vrijednost, bio predstavnik svih roba. Nakon to se novac postavio realno kao roba, postavlja se roba idealno kao novac. Sad je, prije svega, jasno da je pri tom idealnom pretvaranju roba u nevac ili pri postavljanju roba kao cijena koliina realno raspoloivog novca posve irelaventna u dva pogleda. Prvo: Idealno pretvaranje oba u novac je prima facie1 nezavisno od mase realnog novca i nije njom ogranieno. Nijedan jedini komad novca nije potreban za taj proces, kao to ne treba realno primjeniti ni mjeru za duine (recimo
1 na prvi pogled

II. Glava o novcu

89

arin) da bi se zemljin ekvator izrazio u arinima. Ako se npr. cijelo nacionalno bogatstvo Engleske procijeni u novcu, tj. izrazi kao cijena, tada, kako svatko zna, nee biti dosta novca na svijetu da bi se ta cijena realizirala. Novac je za to potreban samo kao kategorija, kao zamiljeni odnos. Drugo: Kako novac vrijedi kao jedinica, kako se roba, dakle, izraava tako da sadri odreenu sumu alikvotnih dijelova novca, da se njime mjeri, to je mjera izmeu robe i novca opa mjera razmjenskih vrijednosti trokovi proizvodnje ili radno vrijeme. Ako je, dakle, Vs unce zlata proizvod 1 radnog dana, a roba x proizvod 3 radna dana, onda je roba x = 1 unci ili 3 funte 17 ilinga 4 penija. Pri mjerenju novca i robe vraa se prvobitna mjera razmjenskih vrijednosti. Umje sto u 3 radna dana, roba se izraava u koliini zlata ili srebra koja je proizvod 3 radna dana. Koliina realno raspoloivog novca oevidno nema nikakve veze s tom proporcijom. (.Pogreka Jamesa Milla: on predvia da trokovi proizvodnje, a ne koliina plemenitih metala, odreuju njihovu vrijednost i cijene roba mjerene u metalnoj vrijednosti:l71)
(Robe u razm jeni uzajam no se m jere . . . Ali taj postupak bi zahtijevao toliko taaka za poreenje koliko ima roba u prom etu. Kad bi se neka roba razmjenjivala samo za jednu, a ne za dvije robe, tada ona ne bi mogla posluiti kao lan za uporeenje . . . O tud nunost jednog zajednikog lana za uporeenje . . . T aj lan moe bid isto idealan . . . O dreenje novca kao mjere njegovo je prvobitno odre enje, vanije nego ono kao zaloga . . . U trgovini izm eu Rusije i K ine srebro slui za procjenu svih roba, a ipak se ta trgovina vrfi putem trampe. (Storch) Ope racija mjerenja novcem slina je upotrebi tegova pri uporeivanju m aterijalnih koliina. l9to ime ovih jedinica koje su bile odreene za brojanje teine i vrijednosti svake stvari. Mjere teiine i mjere vrijednosti imale su ista imena. Lako se naSao italon1 koji bi uvijek imao identinu teinu. K od novca se opet radilo o vrijednosti funte srebra = njenim troSkovima proizvodnje. ( Sismondi)

Ne samo ista imena. Zlato i srebro su se prvobitno vagali. Tako kod Rimljana as = 1 funta bakra.)
Ovce i volovi, a ne zlato i srebro, novac su kod H om era i Hesioda, kao mjera vrijednosti. U trojanskom ratu trampa. (Jacob) (Isto tako robovi u srednjem vijeku. Ibid.)

Novac se moe postaviti u odreenju mjere i opeg elementa raz mjenskih vrijednosti, a da se u svojim daljnjim odredjenjima ne realizira; dakle i prije nego to je primio oblik metalnog novca. Tako je kod je dnostavne trampe. Tada se, meutim, pretpostavlja da se openito razmjena vri samo u malom opsegu, da se robe nisu razvile kao raz mjenske vrijednosti i zato ni kao cijene.
(Zajedniko mjerilo u cijeni bilo ega pretpostavlja njegovo esto i uobiajeno otuivanje. T o nije sluaj u jednostavnim druStvenim stanjima. U neindustrijskim

1 pramjera

90

Osnovi kritike politike ekonomije

zem ljam a m noge stvari nem aju o d re e n u cijenu . . . Sam o prodaja m oe odrediti cijene i sam o esta prodaja m oe u tv rd iti m jerilo. esta prodaja artikala prve potrebe zavisi od odnosa grada i sela. itd.)

Razvijeno odreivanje cijena pretpostavlja da pojedinac ne pro izvodi neposredno sredstva za svoje izdravanje, nego da je njegov neposredni proizvod razmjenska vrijednost, dakle da tek drutveni proces mora posredovati da on postane za njega sredstvo za ivot. Izmeu potpunog razvitka te osnove industrijskog drutva i patrijarhal nog stanja ima mnogo prelaznih stupnjeva, bezbrojne nijanse. Iz take a) proizlazi: ako rastu trokovi proizvodnje plemenitih metala, onda padaju sve cijene roba; ako padaju trokovi proizvodnje plemenitih metala, onda rastu sve cijene roba. To je opi zakon koji se, kako emo vidjeti u pojedinostima modificira.
b) N o v a c kao p ro m e tn o s re d s tv o

Ako se razmjenske vrijednosti u cijenama idealno pretvaraju u novac, one se u razmejeni, kod kupovanja i prodaje, realno pretvaraj u novac, razmjenjuju s za novac, dse za b iatim kao navac ponovo raz mijenile za robu. Posebna razmjenska vrijednost mora se najprije raz mijeniti za opu, da bi se zatim ponovo razmijenila za posebnu. Roba se ostvaruje kao razmjenska vrijedost samo putem tog posredujueg kretanja u kojem novac igra ulogu posrednika. Novac optjee, dakle, u suprotnom smjeru od roba. On se pojavljuje kao posrednik razmjene roba, kao sredstvo razmjene. On je za opticaj roba toak prometa, instrument prometa, ali kao takav on u isti mah ima svoj vlastiti promet novani opticaj, novani promet. Cijena robe ostvaruje se tek u nje noj razmjeni za zbiljski novac ili u njenoj zbiljskoj razmjeni za novac Iz prethodnog, dakle, proizlazi slijedee: Robe se razmjenjuju realno za novac, pretvaraju se u zbiljski novac, tek nakon to su se prije toga idealno pretvorile u novac (tj. dobile odreene cijene), kao cijene. Cijene su, dakle, pretpostavka prometa novca, ma koliko njihova reali zacija izgledala kao njegov rezultat. Okolnosti koje djeluju da razmjenske vrijednosti roba, a stoga i njihove cijene rastu ili padaju iznad ili ispod njihove prosjene vrijednosti treba izloiti u odjeljku o razmjenskoj vrijednosti, a one prethode procesu njihovog stvarnog realiziranja u novcu, pojavljuju se, dakle, najprije potpuno nezavisno od njega. Meusobni omjeri brojeva, time to ih predstavljam u decimalnim razlomcima, ostaju prirodno isti. To je samo davanje drugog imena. Da bi se robe doista stavile u promet, za to su potrebna transportna sredstva, a to ne moe izvriti novac. Ako sam kupio 1000 funti eljeza za iznos od x f. st., vlasnitvo je eljeza prelo u moje ruke. Mojih x f. st. izvrili su svoju dunost kao sredstvo razmjene i cirkulirali su isto kao osnov vlasnitva. Obrnuto, prodavalac je realizirao cijenu eljeza, eljezo kao razmjensku vrijednost. Ali sad, da bi se eljezo donijelo od

II. Glava o novcu

91

njega k meni, za to nije dovoljan novac, za to su potrebna kola, konji, putevi itd. Stvarni promet roba u mjestu i vremenu novac ne ostvaruje. On samo realizira njihovu cijenu i time prenosi pravo na robu na kupca, na onog koji je dao sredstva razmjene. Ono to novac stavlja u promet nisu robe, ve osnovi prava vlasnitva nad njima, a ono to se za njega u tom prometu realizira, bilo u kupovini ili prodaji, opet nisu robe, ve njihove cijene. Koliina novca, dakle, koja je potrebna za promet odreena je, prije svega, visokim ili niskim cijemana roba koje su baene u promet. Ali ukupna suma tih cijena odreena jt prvo: cijenama pojedinih roba; drugo: masom roba koje ulaze u promet uz odreene cijene. Na primjer, da bi se stavio u promte jedan kvarter penice po 60 ilinga, treba dvaput vie ilinga nego za njegov promet uz cijenu od 30 ilinga. I ako treba staviti u promet 500 tih kvartera po 60 ilinga, potrebno je 30 000 ilinga, dok je za promet 200 takvih kvartera potrebno samo 12 000 ilinga. Dakle, (potrebna koliina novca) zavisi od viih ili niih cijena roba i od koliina roba odreene cijene. Tree: meutim, koliina novca koji je potreban za promet ne za visi od ukupne sume cijena koje se imaju realizirati nego i od brzine kojom novac optjee, izvrava posao te realizacije. Ako 1 talir u jednom satu naini 10 kupovina, svaki put uz cijenu od jednog talira, i ako se razmijeni deset puta, on e izvriti sasvim isti posao to bi ga nainilo 10 talira koji bi ostvarili samo po 1 kupovinu u jednom satu. Brzina je negativan moment; ona zamjenjuje koliinu; njome se umnoava jedan komad novca. Okolnosti koje odreuju, s jedne strane, masu cijena roba to ih treba realizirati, a s druge strane, brzinu opticaja navoda, treba istraiti kasnije. Ali je jasno da cijene nisu visoke ili niske zato to cirkulira mnogo ili malo novca, nego da mnogo ili malo novca cirkulira zato to su cijene visoke ili niske; dalje da brzina novca u prometu ne zavisi od njegove koliine, ali da svakako koliina medija u opticaju zavisi od njegove brzine (velika plaanja se ne broje ve vau; time se skrauje vrijeme). Meutim, kao to je ve spomenuto, opticaj novca ne polazim iz jednog centra niti se sa svih taaka periferije vraa u jedan centar (kao kod emisionih banaka i dijelom kod dravnog novca), ve polazi iz beskonano mnogo taaka i vraa se na beskonano mnogo natrag (sam taj povratak i vrijeme u kojem se izvrava sluajni su). Brzina opticajnog sredstva moe dakle nadomjestiti koliinu medija u opticaju samo do izvjesne take. (Tvomiari i zakupci plaaju npr. radniku, ovaj trgovcu itd.; od ovog se novac vraa tvorniarima i zakupcima.) Bez obzira na brzinu opticaja, ista koliina novca noe izvriti niz pla anja samo sukcesivno. Ali odreenu masu plaanja treba izvriti istovre meno. Promet polazi istovremeno s velikog broja taaka. Za promet je, dakle, potrebna odreena koliina novca, koja e stalno biti u prometu i koja je odreena ukupnom sumom to polazi sa istovremenih polaznih taaka prometa i brzinom kojom ona prelazi (prevaljuje) svoj put.

92

Osnovi kritike politike ekonomije

Ma koliko sad ta koliina medija u prometu i bila podlona plimi i osjeki, postoji jedan prosjean nivo, jer su trajne promjene samo vrlo postepene, dogaaju se samo u dugim periodima i uvijek ih, kao to emo vidjeti, paralizira masa sporednih okolnosti.
(U z a. Mjera, upo trijeb ljen a kao a trib u t novca znai pokazatelj vrijednosti . . . Sm ijeno je da cijene m o raju padati zato to je procijenjeno da robe vrijede toliko unci zlata, a iznos zlata u ovoj zem lji je sm anjen . . . N a efikasnost zlata kao pokazatelje vrijednosti ne utjee da li je njegova koliina u bilo kojoj posebnoj zemlji vea ili m anja. K ad bi uspjelo da se prim jen o m bankovnih operacija cijeli papirni i m etalni p ro m e t u ovoj zem lji svede na polovinu, relativna vrijednost novca i roba ostala bi ista. P rim jer Peru a u 16. vijeku i prijenos zlata iz Francuske u Englesku Hubbard, V I I I , 45.) (Na afrikoj obali m jera vijednosti nije n i zlato ni sreb ro ; um jesto toga slui idealno m jerilo, im aginarna ipka. Jacobs V, 15.)

U svom odreenju kao mjere novac je ravnoduan prema svojoj koliini ili postojea koliina novca je irelevantna. U njegovoj odre enosti kao sredstva razmjene, kao instrumenta prometa, njegova se koliina mjeri. Da li ta dva odreenja novca mogu doi u protivurjenost jedno s drugom vidjeti kasnije. (Pojam prisilnog, nedobrovoljnog prometa vidi S teu a rta ^ jo ne spada ovamo.) Za promet je bitno da se razmjena pojavljuje kao proces, tekua cjelina kupovina i prodaja. Njegova prva pretpostavka je sam promet roba, njihov promet koji stalno polazi s mnogo strana. Uslov prometa roba jest da se one proizvode kao razmjenske vrijednosti, ne kao nepo sredne upotrebne vrijednosti, nego kao upotrebne vrijednosti posredo vane razmjenskom vrijednou. Osnovna je pretpostavka prisvajanje putem i posredstvom odricanja i otuenja. U prometu kao realiziranju razmjenskih vrijednosti sadri se: 1) da je moj proizvod proizvod samo ukoliko je to za druge; dakle ukoliko je ukinuto pojedinano, ope; 2) da je on za mene proizvod samo ukoliko je otuen, ukoliko je po stao proizvod za druge; 3) da je on proizvod za drugoga samo ukoliko sam taj drugi otui svoj proizvod; u emu ve lei 4) da se proizvodnja za mene ne pojavljuje kao samosvrha nego kao sredstvo. Promet je kretanje u kojem se ope otuenje pojavljuje kao ope prisvajanje, a ope prisvajanje kao ope otuenje. Ma koliko da se sad cjelina tog kretanja pojavljuje kao drutveni proces i ma koliko da pojedini momenti tog kretanja polaze od svjesne volje i posebnih ci ljeva individua, isto toliko se totalitet procesa javlja kao objektivna povezanost koja nastaje spontano; ono dodue proizlazi iz uzajamnog djelovanja svjesnih individua jednog na drugog, ali niti lei u njihovoj svijesti niti je kao cjelina njima podreen. Njihovo vlastito sukoblja vanje stvara im jednu drutvenu mo koja stoji iznad njih; njihovo uzajamno djelovanje kao od njih nezavisan proces i silu. Kao totalitet drutvenog procesa, promet je takoe prvi oblik u kojem se kao neto od individua nezavisno pojavljuje ne samo drutveni odnos (kao reci

II. Glava o novcu

93

mo u jednom komadu novca ili u razmjenskoj vrijednosti), ve sama cjelina drutvenog kretanja. Drutvena povezanost individua izmeu sebe kao osamostaljena mo nad individuima, bilo da se predstavlja kao prirodna sila, sluaj ili u ma kojem drugom obliku, nuan je rezul tat toga to polazna taka nije slobodan drutveni individuum. Promet, kao prvi totalitet meu ekonomskim kategorijama, dobar je da se pvo oigledno prikae. Na prvi pogled, promet se pojavljuje kao loe beskonaan procesJ 6 ! Roba se razmjenjuje za novac; novac se razmjenjuje za robu i to se ponavlja u beskonanost. To neprestano obnavljanje istog procesa sainjava u stvari bitan moment prometa. Ali kad se bolje razmotri, on prua jo i druge pojave; pojave zatvaranja ili povratka polazne take u sebe. Roba se razmenjuje za novac; novac se razmjenjuje za robu. Tako se roba razmjenjuje za robu, samo to je ta razmjena po sredovana. Kupac postaje ponovo prodavalac, a prodavalac postaje ponovo kupac. Tako je svaki postavljen u dvostrukom i suprotnom odreenju i tako je ivo jedinstvo obih odreenja. Meutim, posve je pogreno kad se, kako to ine ekonomisti, odmah im se pojave protivurjenosti novanog sistema naglo fiksiraju samo konani rezultati bez procesa koji je posredovao meu njima, samo jedinstvo bez razlike, samo afirmacija bez negacije. Roba se u prometu razmjenjuje za robu; ona se isto tako ne razmjenjuje za robu ukoliko se razmjenjuje za novac. Drugim rijeima, akti kupovanja i prodaje pojavljuju se kao dva meusobno ravnoduna, prostorno i vremenski razdvojena akta. Kad se kae da onaj koji prodaje ipak i kupuje, utoliko to kupuje novac, a da onaj koji kupuje ipak i prodaje, utoliko to prodaje novac, tada se upravo apstrahira od razlike, od spe cifine razlike izmeu robe i novca. Nakon to su nam ekonomisti naj ljepe pokazali da trampa, u kojoj se ta dva akta poklapaju, ne zadovo ljava razvijeniji oblik drutva i nain proizvodnje, oni odjednom pro matraju razmjenu posredovanu novcem kao neposrednu, ignorirajui specifian karakter te transakcije. Nakon to su nam pokazali da je za razliku od robe potreban novac, oni odjednom tvrde da nema nikakve razlike izmeu novca i robe. Toj apstrakciji se pribjegava zato to se u zbiljskom razvitku novca javljaju protivurjenosti koje su neugodne apologetici graanskog cummon sense1 pa se stoga moraju zabauriii. Ukoliko su kupovanje i prodavanje, dva bitna momenta prometa, uzajamno indiferentni, prostorno i vremenski odijeljeni, oni se nipoto ne moraju poklapati. Njihova indiferentnost moe ii do uvrenja i prividne samostalnosti jednog prema drugom. Ali ukoliko oboje sai njavaju u biti momente jedne cjeline, mora nastupiti moment kad se nasilno lomi samostalan lik i snanom eksplozijom izvanjski uspostav lja unutranje jedinstvo. Tako ve u odreenju novca kao posrednika, u raspadanju razmjene u dva akta, lei klica kriza, bar njihova mogu
1 zdravog razum a

94

Osnovi kritike politike ekonomije

nost, koja se moe realizirati samo tamo gdje postoje osnovni uslovi klasino razvijenog, svome pojmu odgovarajueg prometa. Pokazalo se nadalje da u prometu novac samo realizira cijene. Cijena se pojavljuje prije svega kao idealno odreenje robe, ali za robu razmijenjeni novac je njena realizirana cijena, njena prava cijena. Zato se cijena javlja kako izvan i nezavisno pored robe, tako i idealno posto jei u njoj. Ako se ne moe ralizirati u novcu, roba prestaje da bude spo sobna za promet i njena cijena postaje samo imaginarnom; kao to prvobitno u razmjensku vrijednost pretvoreni proizvod, ako se doista ne razmijeni, prestaje biti proizvod. (Ovdje nije rije o porastu i padu cijena.) Pod takom a) pojavila se cijena kao odreenje u robama, ali pod takom b) pojavljuje se novac kao cijena izvan robe. Za robu je potrebna ne samo potranja, ve novcem poduprta potranja. Ako se, dakle, cijena robe ne moe realizirati, ako se roba ne moe pretvoriti u novac, ona se pojavljuje kao obezvrijedenja, obescijenjena. im je potrebno to specifino pretvaranje u novac, mora se rtvovati razmjenska vrijed nost izraena u njenoj cijeni. Otud jadikovke, npr. kod Boisguilleberta, da je novac krvnik svih stvari, moloh kojem se mora sve rtvovati, despot roba.l70! U vrijeme nastajanja apsolutne monarhije, s njenim pretvaranjem svih poreza u novane poreze, pojavljuje se novac u stva ri kao moloh kojem se rtvuje realno bogatstvo. Tako se on javlja i u svakoj monetarnoj panici. Od sluge trgovine, kae Boisguillebert, no vac je postao njenim despotom. Ali, u stvari, ve u odreenju cijena sadri se po sebi ono to se postavlja u razmjeni za novac, da novac vie ne predstavlja robu, ve roba novac. Jadikovke o trgovini pomou novca kao nelegitimnoj trgovini kod mnogih pisaca koji predstavljaju prijelaz iz feudalnog vremena u moderno vrijeme; kao i kasnije kod socijalista a) to se ire razvija podjela rada, to vie proizvod prestaje da bu de sredstvo razmjene. Nastupa potreba jednog opeg sredstva razmje ne, nezavisno od specifine proizvodnje svakog pojedinog. Kod pro izvodnje usmjerene na neposredno izdravanje ne moe se razmije niti svaki artikal za svaki drugi, i neka odreena djelatnost moe se raz mijeniti samo za odreene proizvode. to posebniji, raznovrsniji, nesamostalniji postaju proizvodi, to potrebnijim postaje jedno ope sred stvo razmjene. U poetku je proizvod rada ili sam rad ope sredstvo razmjene. Ali proizvod sve vie prestaje da bude ope sredstvo razmje ne, to se vie specijalizira. Donekle razvijena podjela rada pretpo stavlja da su potrebe svakog postale vrlo mnogostrane, a njegov pro izvod vrlo jednostran. Potreba za razmjenom i neposredno sredstvo razmjene razvijaju se u obrnutom odnosu. Dakle, nunost jednog opeg sredstva razmjene pri kojem se odreeni proizvod i odreeni rad moraju razmijeniti za sposobnost za razmjenu. Razmjenska vrijednost jedne stvari nije nita drugo do kvantitativno specificirani izraz njene spo sobnosti da poslui kao sredstvo razmjene. U novcu samo sredstvo raz

II. Glava o novcu

95

mjene postaje stvar, odnosno razmjenska vrijednost stvari dobija sa mostalnu egzistenciju izvan stvari. Kako je roba u poredenju s novcem sredstvo razmjene samo ograniene moi, ona moe prestati da bude sredstvo razmjene u odnosu prema novcu. p) Razdvajanje razmjene na kupovanje i prodavanje omoguuje da ja samo kupujem ne prodajui (gomilanja robnih zaliha) ili da samo prodajem ne kupujui (akumuliranje novca). Ono omoguuje peku laciju. Ono pretvara razmjenjivanje u poseban posao, tj. ono stvara trgovaki stale. To razdvajanje omoguilo je masu transakcija izmeu definitivne razmjene roba i ono osposobljava masu osoba da eksploati raju to odvajanje. Ono je omoguilo masu prividnih transakcija. as se pokazuje da ono to je izgledalo kao bitno odvojen akt bitno pripada zajedno; as da je ono za to se mislilo da je akt koji bitno pripada za jedno u zbilji bitno odvojeno. U trenucima kad se kupovanje i proda vanje afirmiraju kao bitno razliiti akti dolazi do ope deprecijacije svih roba. U trenucima kad se ispoljava da je novac samo sredstvo razmje ne, zbiva se deprecijacija novca. Opi pad ili porast cijena. 5 novcem je dana mogunost apsolutne podjele rada, jer je dana ne zavisnost rada od svog specifinog proizvoda, od neposredne upotrebne vrijednosti svog proizvoda za sebe. Opi porast cijena u vremenima pekulacije ne moe se pripisati opem povienju razmjenske vrijednosti ili trokova proizvodnje roba, jer kad bi razmjenska vrijednost ili tro kovi proizvodnje zlata rasli jednako kao kod svih ostalih roba njihove razmjenske vrijednosti izraene u novcu, tj. njihove cijene ostale bi iste. Isto tako se to ne moe pripisati ni padu cijene proizvodnje!71! zlata. (O kreditu ovdje jo nije rije.) Ali kako novac nije samo opa roba nego takoer posebna, a kao posebna potpada pod zakone potranje i ponude, opa potranja posebnih roba nasuprot novcu mora dovesti do nje govog pada. Kako vidimo, u prirodi novca lei da on protivrjenosti kako ne posredne trampe i razmjenske vrijednosti rjeava samo tako da ih ge neralizira. Zavisilo je od sluaja da li e se posebno sredstvo razmjene razmijeniti za drugo posebno ili nee, ali sada se roba mora razmi jeniti za ope sredstvo razmjene prema kojem njezina posebnost stoji u jo veoj protivurjenosti. Da bi se osigurala sposobnost robe za raz mjenu, suprotstavlja joj se sama sposobnost za razmjenu kao neka sa mostalna roba. (Od sredstva postaje svrha.) Pri neposrednoj trampi postavljalo se pitanje da li e se posebna roba sresti s posebnom. Ali novac ukida sam akt razmjene u dva uzajamno indiferentna akta. (Prije daljnjeg izlaganja pitanja o prometu, jakom, slabom itd. i napose sporne take o koliini novca u prometu i cijenama treba ra zmotriti novac u njegovom treem odreenju.) Jedan je moment .prometa da se roba pomou novca razmjenjuje za robu. Ali isto tako ima i drugi moment, da se ne samo roba razmje njuje za novac i novac za robu, nego da se isto tako novac razmjenjuje za robu i roba za novac; da se, dakle, pomou robe novac posreduje sa

96

Osnovi kritike politike ekonomije

samim sobom i da se pojavljuje kao jedinstvo koje se u svom opticaju spaja sa samim sobom. Tako se on vie ne pojavljuje kao sredstvo, nego kao svrha prometa (kao npr. u trgovakom staleu; uope u trgovini). Ako se promet ne promatra samo kao neprestano razmjenjivanje, nego u krunim tokovima koje on opisuje u samom sebi, tada se taj kruni tok javlja dvojako: roba novac novac roba; s druge strane novac roba roba novac; tj. ako ja prodajem da bih ku pio, onda isto tako mogu kupiti da bih prodao. U prvom sluaju je novac samo sredstvo da bi se dobila roba, a roba je svrha; u drugom sluaju je roba samo sredstvo da bi se dobio novac, a novac je svrha. To proizlazi jednostavno kada se zajedno obuhvate momenti prometa. Ako je promet promatran kao puki promet, mora biti svejedno na ko joj u taki intervenirati da bih je fiksirao kao polaznu taku. Dodue postoji specifina razlika izmeu robe koja se nalazi u prometu i novca koji se nalazi u prometu. Roba se izbacije iz prometa na jednoj odreenoj taki i ispunjava svoje definitivno odreenje tek kada definitivno izie iz prometa, kada se potroi bilo u inu proizvod nje, bilo u pravoj potronji. Naprotiv, odreenje je novca da ostaje u prometu kao njegov toak; da kao perpetuum mobile uvijek iznova za poinje svoj opticaj. Pa ipak ono drugo odreenje nalazi se u prometu isto tako kao i prvo. Sad se moe kazati: razmjenjivati robu za robu ima smisla, jer su robe, iako su kao cijene ekvivalenti, kvalitativno razliite i njihova razmjena tako konano zadovoljava kvalitativno razliite potrebe. Naprotiv, nema smisla razmjenjivati novac za novac, osim ako postoji kvantitativna razlika, ako se razmjenjuje manje novca za vie, ako se skuplje prodaje nego kupuje, a sa kategorijom profita tu jo nemamo posla. Zakljuak novac roba roba novac, koji izvodimo iz ana lize prometa, javio bi se tako samo kao proizvoljna i besmislena asptrakcija, po prilici kao kad bi netko htio opisati kruni tok ivota: smrt ivot smrt; iako se jo u posljednjem sluaju ne bi dalo poricati da je neprestano rastvaranje individualiziranog u elementarno isto toliko moment prirodnog procesa kao i neprestano individualiziranje ele mentarnog. Isto tako u aktu prometa neprestano unovavanje roba kao i neprestano pretvaranje novca u robe1. U realnom procesu kupovanja
1 Precrtano: N a ovo tre b a p rim ijetiti, p rvo, da oba ova m om enta prom eta raa trei m o m en t, k o ji's m o ranije nazvali njihovim beskonanim procesom , i da njegovim posredovanjem , bez obzira n a to hoem o li m i m ijeajui se obadrati novac ili ro b u kao po lazn u tak u , krajnja taka m oe i m ora uvijek ponovo voditi preko kruno g toka napolje. D akle roba novac novac roba novac, ali isto tako novac roba roba novac ro b a; ako dakle nijedan o d oba m om enta sam og sebe n e zakljuuje, ipak ga tre b a p ro m atrati u njegovoj o d re en o sti; u tom sklopu n e izgleda ve tako u d n o d a se jed an m o m en t kretanja sastoji u tom e da se novac posredstvom ro b e razm jenjuje sam za sebe, pojavljuje kao tren u tan konani cilj.

II. Glava o novcu

97

radi ponovne prodaje motiv je svakako profit koji se pri tom postie, a konani je cilj da se posredstvom robe razmijeni manje novca za vie novca, jer ne postoji nikakva kvalitativna razlika izmeu novca i novca (ovdje nije rije ni o posebnom metalnom novcu ni o posebnim vrstama monete). Meutim, ne moe se porei da ta operacija moe doivjeti neuspjeh i da se tako razmjena novca za novac bez kvantitativne razli ke ak i u realnosti esto dogaa, pa prema tome i moe da se dogodi. Ali da bi taj proces na kojem poiva trgovina, i koji zbog toga i prema irini sainjava glavnu pojavu prometa, bio uope mogu, kruni tok novac roba roba novac mora se priznati kao poseban oblik prometa. Taj oblik razlikuje se specifino od onog u kojem se novac pojavljuje kao puko sredstvo za razmjenu robi; kao sredina; kao druga premisa zakljuka. Pored kvantitativne odreenosti koju taj kruni tok ima u trgovini, on treba da se izlui u svom isto kvalitativnom obliku, svom specifinom kretanju. Drugo: taj kruni tok ve sadri da novac ne vrijedi ni samo kao mjera, ni samo kao sredstvo razmjene, ni samo kao to dvoje zajedno, ve ima jo jedno tree odreenje. Novac se ovdje pojavljuje, prvo, kao samosvrha ijoj pukoj realizaciji slui trgovina robom i razmjena. Drugo, kako kruno kretanje ovdje zavrava s novcem, on izlazi izvan tog kretanja, kao to se iz prometa izbacuje i roba koja je novcem razmi jenjena za svoj ekvivalent. Posve je tano da novac ukoliko je odreen samo kao agent prometa ostaje neprestano zatvoren u krunom toku prometa. Ali ovdje se pokazuje da je on jo neto drugo osim tog instru menta prometa, da posjeduje i samostalnu egzistenciju izvan prometa i da u tom novom odreenju isto tako moe biti uklonjen iz prometa, kao to roba mora uvijek definitivno biti uklonjena iz njega. Zato treba da razmotrimo novac u njegovom treem odreenju u kojem on uklju uje u sebe oba prva odreenja, dakle i ono da slui kao mjera, i ono da bude i ope sredstvo razmjene, a time i realizacija cijena roba.

c) N o v a c k a o m a t e r i j a l n i p r e d s t a v n i k b o g a t s t v a ( g o m i la n j e n o v c a ; p r i j e t o g a joS n o v a c k a o o p a m a t e r i j a u g o v o r a itd .) a ) [ Protivurjenost

izmeu prve dvije funkcije novca]

U prirodi je krunog toka da se svaka taka pojavljuje u isti mah kao poetna i zavrna taka, i to da se pojavljuje kao pryo ukoliko se pojavljuje kao drugo. Odreenje oblika N-R-R-N je dakle isto tako ta no kao i ono drugo, koje se pojavljuje kao prvobitno, R-N-N-R. Tekoa je to je druga roba kvalitativno razliita; a drugi novac nije. On moe biti razliit samo kvantitativno. Ako se novac promatra kao mjera, bitna je njegova materijalna sup stancija, iako su njegovo postojanje i napose njegov kvantitet, broj u kojem je on dio zlata ili srebra to slui kao jedinica, u ovom odree7 M i n - Bnfeli (19)

98

Osnovi kritike politike ekonomije

nju za njega posve indiferentni i on se upotrebljava uope samo kao predstavljena, a ne kao postojea jedinica. On u tom odreenju mora postojati kao jedinica, a ne kao broj. Kad kaem da funta pamuka vri jedi 8 penija, tad kaem da 1 funta pamuka = 1/iie unce zlata (unca je po 3 funte 17 ilinga 7 penija ili 931 penija). Tada to ujedno izraava njegovu odreenost kao razmjenske vrijednosti, kao ekvivalenita svih drugih roba koje sadravaju uncu zlata toliko i toliko puta, jer se i sve one uporeuju s uncom zlata. Ovaj prvobitni omjer funte pamuka pre ma zlatu, kojim je odreena koliina zlata sadrana u jednoj funti pamuka, odreen je koliinom radnog vremena realiziranog u jednom i u drugom, koliinom te zbiljske zajednike supstancije razmjenskih vrijednosti. Ovo treba pretpostaviti iz glave koja govori o razmjenskoj vrijednosti kao takvoj. Tekoa da se pronae ta jednadba nije tako velika kako se ini. Na primjer, u radu koji neposredno proizvodi zlato pojavljuje se ne posredno odreena koliina zlata kao proizvod npr. jednog radnog da na. Konkurencija izjednauje druge radne dane s ovim, modificandis modificatis1. Direktno ili indirektno. Jednom rijeju u neposrednoj proizvodnji zlata neposredno se pojavljuje odreena koliina zlata kao proizvod i zato kao vrijednost, kao ekvivalent odreenog radnog vre mena. Dakle, treba samo odrediti radno vrijeme koje je realizirano u razliitim robama i izjednaiti ga s radnim vremenom koje neposredno proizvodi zlato da bi se reklo koliko je zlata sadrano u odreenoj robi. Odreivanje svih roba kao cijena kao izmjerenih razmjenskih vrijednosti jest proces koji se vri samo postepeno, pretpostavlja estu razmjenu i zato esto uporeivanje roba kao razmjenskih vrijed nosti; ali im je jednom egzistencija roba kao cijena postala pretpostav kom (pretpostavkom koja je sama proizvod drutvenog procesa, rezul tat drutvenog procesa proizvodnje), odreivanje novih cijena pokazuje se jednostavno, jer se tada elementi trokova proizvodnje sami nalaze ve tu u obliku cijena, treba ih dakle jednostavno zbrojiti. (esto otuenje, prodaja, esta prodaja, Steuart. Bolje reeno, da bi cijene do bile izvjesnu pravilnost, sve to mora imati kontinuitet.) Meutim, taka na koju smo ovdje htjeli doi je ova: ukoliko zlato treba da se utvrdi kao jedinica mjere, njegov odnos prema robama odreuje se barter-om, neposrednom trampom, kao i odnos svih dru gih roba jedne prema drugoj. Meutim, u trampi je proizvod razmjen ska vrijednost samo po sebi; to je njen prvi pojavni oblik, ali proizvod jo nije postavljen kao razmjenska vrijednost. Prvo, to odreenje ne zahvaa itavu proizvodnju, nego se odnosi samo na njen suviak i stoga je vie ili manje samo suvino (kao i sama razmjena); jedno slu ajno proirenje kruga zadovoljavanja, uivanja (odnos prema novim predmetima). Stoga se trampa vri samo na malo taaka (prvobitno ta mo gdje su prestale samonilde zajednice, u njihovom dodiru sa stran1 uz odgovarajue (potrebne) m odifikacije

II. Glava o novcu

99

cima), ograniena je na uzak krug i sainjava neto prolazno, uzgredno u proizvodnji; gasi se isto tako sluajno kao to nastaje. Trampa u kojoj se suviak vlastite proizvodnje sluajno razmjenjuje za suviak tue samo je prva pojava proizvoda kao razmjenske vrijednosti uope i odreena je sluajnim potrebama, prohtjevima itd. AJi ako se ona nastavi i postane kontinuiran in, koji u sebi samom sadri sredstva za svoje stalno obnavljanje, tada isto tako naizgled sluajno postepeno dolazi do reguliranja uzajamne razmjene putem reguliranja uzajamne proizvodnje, i tako bi trokovi proizvodnje, koji se konano svi svode na radno vrijeme, postali mjera razmjene. Ovo nam pokazuje kako postaje razmjena i razmjenska vrijednost robe. Ali okolnosti pod kojima se prvi put javlja neki odnos nipoto nam ne pokazuje taj odnos u njegovoj istoi ni u njegovom totalitetu. Proizvod postavljen kao razmjenska vrijednost u biti nije vie odreen kao jednostavan, on je postavljen u kvalitetu koji je razliit od njegovog prirodnog kvaliteta, on je postavljen kao odnos to kao taj odnos ope nito, ne prema jednoj robi, nego prema svakoj robi, prema svakom mo guem proizvodu. On, dakle, izraava jedan opi odnos; proizvod koji se prema sebi odnosi kao prema realizaciji odreene koliine opeg radadrutvenog radnog vremena i utoliko je ekvivalent za svaki drugi pro izvod, u odnosu koji je izraen u njegovoj razmjenskoj vrijednosti. Razmjenska vrijednost pretpostavlja drutveni rad kao supstanciju svih proizvoda, bez ikakva obzira na njihovu prirodu. Nita ne moe izra avati neki odnos ne odnosei se prema neemu; niti moe izraavati neki opi odnos ne odnosei se prema neemu opem. Kako je rad kretanje, vrijeme je njegova prirodna mjera. Trampa u svom najsiro vijem obliku pretpostavlja rad kao supstanciju, a radno vrijeme kao mjeru roba; to se zatim i ispoljava im ona postane regulirana, konti nuirana, im ona treba da u sebi sadri uzajamne uslove svog obnavlja nja. Roba je razmjenska vrijednost samo ukoliko je izraena u nekoj drugoj razmjenskoj vrijednosti, dakle kao odnos. Buel penice vrijedi toliko buela rai; u tom sluaju je penica razmjenska vrijednost ukoliko je izraena u rai, a ra je razmjenska vrijednost ukoliko je izra ena u penici. Ukoliko je svaka od njih u odnosu samo prema sebi, ona nije razmjenska vrijednost. Meutim, u odnosu u kojem se novac pojavljuje kao mjera, on ni sam nije izraen kao odnos, kao razmjenska vrijednost, nego kao prirodna koliina izvjesne materije, prirodan te inski dio zlata ili srebra. Uope roba u kojoj je izraena razmjenska vrijednost neke druge robe nije nikad izraena kao razmjenska vrijed nost, kao odnos, nego kao odreena koliina u svom prirodnom svoj stvu. Ako buel penice vrijedi 3 buela rai, tada je kao vrijednost izraen samo buel penice, a ne i buel rai. Po sebi je dodue postav ljen i drugi, jer je tada 1 buel rai = 1/a buela penice, ali to nije postavljeno, nego je postavljen samo jedan drugi odnos koji je, dodue, neposredno sadran u prvome. Ako je jedna roba izraena u nekoj dru7*

100 Osnovi kritike politike ekonomije

goj, tada je ona postavljena kao odnos, a ta druga roba kao jednostavna koliina neke odreene materije. Tri buela rai nisu po sebi vrijednost, ve ra kao ona koja ispunjava odreenu prostornu veliinu, kao mje rena prostornom mjerom. Jednako stoji stvar s novcem kao mjerom, kao jedinicom u kojoj se mjere razmjenske vrijednosti drugih roba. To je odreena teina pri rodne supstancije u kojoj je ona predstavljen (zlata, srebra itd.). Ako 1 buel penice ima cijenu od 77 ilinga i 7 penija, onda je on izraen kao neto drugo emu je jednak, kao 1 unca zlata, kao odnos, kao razmjenska vrijednost. Ali 1 unca zlata sama po sebi nije razmjenska vrijednost; nije izraena kao razmjenska vrijednost, nego kao odreena koliina samog sebe, svoje prirodne supstancije, zlata. Ako 1 buel penice ima cijenu 77 ilinga 7 penija ili 1 unce zlata, to moe biti vea ili manja vrijednost, jer e 1 unca zlata porasti ili pasti u vrijednosti razmjerno koliini rada koju iziskuje njena proizvodnja. Ali to je za odreivanje njene cijene kao takve irelevantno, jer njena cijena od 77 ilinga 7 pe nija izraava tano odnos u kojem je ona ekvivalent za sve druge robe, odnos u kejem ona moe da ih kupi. Odreenost odreenja cijene, pitanje da li e kvarter biti 77 ili 1780 ilinga, pada izvan odreenja cijena uope, tj. izvan postavljanja penice kao cijene. Ona ima cijenu bez obzira na to stoji li 100 ili 1 iling. Cijena izraava njenu razmjen sku vrijednost samo u jednoj svim robama zajednikoj jedinici, pret postavlja dakle da je ta razmjenska vrijednost ve regulirana drugim odnosima. Da 1 kvarter penice ima cijenu od 1 unce zlata jer zlato i pe nica kao prirodni predmeti nemaju nikakve veze jedno s drugim, kao takvi nisu mjere jedno drugom, ravnoduni su jedno prema drugom naeno je dodue na taj nain to je sama unca zlata sa svoje strane stavljena u odnos prema radnom vremenu potrebnom za njenu proiz vodnju, pa su tako oboje, penica i zlato, stavljeni u odnos prema neem treem, prema radu, i u tom su odnosu izjednaeni; penica i zlato su, dakle, meusobno uporeeni kao razmjenske vrijednosti. Ali to nam sa mo pokazuje kako se nalazi cijena penice, koliina zlata s kojom se ona izjednauje. U samom tom odnosu u kojem se novac pojavljuje kao cijena penice on sam nije postavljen opet kao odnos, kao razmjenska vrijednost, nego kao odreena koliina neke prirodne materije. U razmjenskoj vrijednosti su robe (proizvodi) postavljene kao odnosi prema svojoj drutvenoj supstanciji, prema radu; ali kao cijene, one su izraene u koliinama drugih proizvoda prema njihovom pri rodnom svojstvu. Moglo bi se, razumije se, rei da je i cijena novca postavljena kao 1 kvarter penice, 3 kvartera rai i sve druge koliine razliitih roba ija je cijena 1 unca zlata. Ali da bi se tada izrazila ci jena zlata, morao bi se nabrajati cijeli niz roba, svaka u koliini u kojoj je ona jednaka 1 unci zlata. Novac bi, dakle, imao toliko cijena, koliko postoji roba iju cijenu on sam izraava. Otpalo bi glavno odreenje cijene, jedinica. Nijedna roba ne bi izraavala cijenu novca, jer nijedna

II. Glava o novcu 101

ne bi izraavala njegov odnos prema svim drugim robama, njegovu opu, razmjensku vrijednost. Ali specifinost cijene je u tome da razmjen ska vrijednost treba da bude izraena u svojoj openitosti, a ipak u nekoj odreenoj robi. Ali ak i to je irelevantno. Ukoliko se novac pojavljuje kao materija u kojoj se izraava, mjeri cijena svih roba, sam je novac postavljen kao odreena koliina zlata, srebra itd., ukratko svoje prirodne materije; kao jednostavna koliina odreene materije, a ne kao razmjenska vrijednost, ne kao odnos. Tako nijedna roba u kojoj se izraava neka druga kao cijena nije sama postavljena kao raz mjenska vrijednost, nego kao jednostavna koliina same sebe. U odreenju novca kao jedinice razmjenskih vrijednosti, kao nji hove mjere, njihove ope take uporeenja, pokazuje se bitnom nje gova prirodna materija, zlato, srebro, jer on kao cijena robe nije raz mjenska vrijednost, nije odnos, nego odreena teina zlata, srebra; npr. jedna fimta sa svojom podjelom na manje dijelove; tako se prvo bitno novac i pojavljuje kao funta, aes grave1. Upravo se po tome raz likuje cijena od razmjenske vrijednosti, a vidjeli smo da razmjenska vrijednost nuno trai odreivanje cijene. Zato je besmisleno kad neki hoe da radno vrijeme kao takvo uine novcem, tj. da razliku izmeu cijene i razmjenske vrijednosti postave i ne postave. Novac kao mjera, kao element odreivanja cijena, kao mjerna je dinica razmjenskih vrijednosti prua, dakle, fenomen da je on 1) kad se ve odredi razmjenska vrijednost unce zlata prema bilo kojoj robi potreban samo kao zamiljena jedinica, da je suvino njegovo zbiljsko postojanje, a stoga tim vie i koliina u kojoj je on prisutan; ukoliko je novac pokazatelj (indicator2 vrijednosti), njegov je iznos u kojem po stoji u nekoj zemlji irelevantan; on je potreban samo kao raunska je dinica; 2) da [novac], dok ga tako treba postaviti samo idealno, a doista i jest kao cijena robe postavljen samo idealno u robi, on istovre meno kao jednostavna koliina prirodne supstancije u kojoj se pred stavlja kao odreena za jedinicu usvojena teina zlata, srebra itd., slui kao taka uporeenja, jedinica, mjera. Razmjenske vrijednosti (robe) u predstavi su pretvorene u izvjesne teinske dijelove zlata ili srebra i idealno postavljene kao = toj predstavljenoj koliini zlata itd.; kao njen izraz. Ali ako sad preemo na drugo odreenje novca, kao sredstva raz mjene i realizatora cijena, nai emo da on tu mora postojati u nekoj odreenoj koliini; da je ona teina zlata ili srebra koja je utvrena kao jedinica potrebna u odreenom broju kako bi bila adekvatna tom odre enju. Ako je na jednoj strani dana suma cijene to ih treba realizirati, suma koja zavisi od cijene odreene robe pomnoene s njenom koli inom, a na drugoj strani brzina cirkulacije novca, tada je potrebna izvjesna koliina opticajnog sredstva. Ali ako sad poblie razmotrimo prvobitni oblik, neposredni oblik u kojem se predstavlja promet,
1 teak bakar * pokazatelj

102 Osnovi kritike politike ekonomije

R-N-N-R, u njemu se novac pojavljuje kao isto sredstvo za razmjenu. Roba se razmjenjuje za robu, a novac se pojavljuje samo kao sredstvo razmjene. Cijena prve robe realizira se u novcu, kako bi tim novcem realizirala cijenu druge robe i kako bi se tako ova dobila za prvu. Kad je realizirana cijena prve robe, cilj onoga koji je sada dobio svoju ci jenu u novcu nije da dobije cijenu druge robe, nego on plaa njenu ci jenu da bi dobio robu. Stoga mu je novac u osnovi posluio za to, da razmijeni prvu robu za drugu. Kao puko opticajno sredstvo novac ne ma nikakvu drugu svrhu. ovjek koji je svoju robu prodao za novac hoe ponovo da kupi robu, a onaj od koga je on kupuje treba opet novac da bi kupio robu itd. U tom odreenju novca kao istog opticajnog sredstva svrha sa mog novca sastoji se samo u tom opticaju, koji on ostvaruje zahvalju jui tome to je unaprijed odreena njegova koliina, njegov broj. Koliko puta je on sam kao jedinica sadran u robama utvreno je pret hodno u njihovim cijenama, a kao instrument prometa on se pojavljuje samo kao koliina te pretpostavljene jedinice. Ukoliko novac realizira cijenu roba, roba se razmjenjuje za svoj realni ekvivalent u zlatu i sre bru; njena razmjenska vrijednost se zbiljski razmjenjuje za novac kao za jednu drugu robu, ali ukoliko se taj proces zbiva samo kako bi se novac ponovo pretvorio u robu, kako bi se, dakle, prva roba razmije nila za drugu, novac se pojavljuje samo prolazno, odnosno njegova sup stancija sastoji se samo u tome da se on neprestano pojavljuje kao to nestajanje, kao taj nosilac posredovanja. Novac kao opticajno sredstvo je samo opticajno sredstvo. Jedina za njega bitna odreenost da bi mo gao da slui u tom svojstvu jest odreenost kvantiteta, koliine u ko joj je on u opticaju. (Kako je koliina odreena i brzinom, brzinu ovdje ne treba posebno spominjati.) Ukoliko novac realizira cijenu, bitna je njegova materijalna egzistencija kao zlata i srebra; ali ukoliko je to re aliziranje samo prolazno i treba da ukine samo sebe, ona je irelevantna Samo se priinja kao da se radi o tome da se roba razmijeni za zlato ili srebro kao posebnu robu, a taj priin nestaje kad se proces dovri, im se zlato i srebro ponovo razmijene za robu i time roba za robu. Stoga su zlato i srebro kao puko opticajno sredstvo ili opticajno sred stvo kao zlato i srebro indiferentni prema svom svojstvu kao posebne prirodne robe. Pretpostavimo ukupnu cijenu roba koje cirkuliraju = 10 000 ta lira. Njihova mjera je tada 1 talir = x teine srebra. Neka je sad po trebno 100 talira da bi te robe izvrile opticaj za 6 sati, tj. neka svaki talir plati cijenu od 100 talira za 6 sati. Sad je bitno da postoji 100 ta lira, koliina 100 metalne jedinice kojom se mjeri ukupna svota cijena roba; 100 takvih jedinica. to se te jedinice sastoje iz srebra, irelevantno je za sam proces. To se ispoljava ve u tome, to u krunom toku pro meta jedan talir predstavlja 100 puta veu masu srebra nego to je u njemu realno sadran, iako on u svakoj odreenoj razmjeni predstavlja samo teinu srebra od 1 talira. Dakle, u cijeni prometa 1 talir predstav

II. Glava o novcu 103

lja 100 talira, 100 puta veu teinu srebra nego to je doista sadri. On je u stvari samo znak za teinu srebra koja je sadrana u 100 talira. On realizira 100 puta veu cijenu nego to je realizira u zbilji, ako se promatra kao koliina srebra. Uzmimo npr. da je funta sterlinga = 1/a unce zlata (nije toliko). Ukoliko se plati cijena neke robe od 1 funte sterlinga, tj. ukoliko se realizira njena cijena od 1 funte, ukoliko se ona razmijeni za 1 funtu, odluujue je da 1 funta sterlinga doista sadri 1/s unce zlata. Kad bi to bila lana funta sterlinga, napravljena od nekog neplemenitog me tala, funta samr prividno, tada u stvari cijena robe ne bi bila realizirana; da bi se ona realizirala, morala bi biti plaena u toliko neplemenitog metala koliko =Vs unce zlata. Ako se stvar promatra prema tom izdvo jenom momentu prometa, bitno je, dakle, da novana jedinica doista predstavlja odreenu koliinu zlata i srebra. Ali ako uzmemo cjelinu prometa, promet kao proces koji se u sebi zatvara, R-N-N-R, stvar stoji drukije. U prvom sluaju realiziranje cijrne bilo bi samo prividno: bio bi realiziran samo dio cijene robe. Cijena idealno postavljena u njoj ne bi bila realno postavljena. Roba koja je idealno izjednaena s toliko teinskih dijelova zlata ne bi u zbiljskoj razmjeni donijela za sebe to liko teinskih cijelova zlata. Ali ako bi lana funta sterlinga cirkulirala umjesto prave, ona bi u cjelini prometa vrila apsolutno istu uslugu kao da je prava. Ako se neka roba a razmijeni po cijeni od 1 f. st. za 1 lanu funtu sterlinga, a ta se lana funta sterlinga sa svoje strane razmijeni za robu b od 1 f. st., tada je lana funta sterlinga uinila aspolutno istu uslugu kao da je prava. Prava funta sterlinga stoga je u tom procesu u stvari samo znak, ukoliko se ne razmatra onaj moment po kojem ona realizira cijene, nego cjelina procesa u kojem ona slui samo kao opticaj no sredstvo i u kojem je realizacija cijena samo privid, prolazno posredovanje. Tu zlatna funta sterlinga slui samo tome, da se roba a razmijeni za robu b iste cijene. Zbiljska realizacija cijene robe a ovdje je roba b a zbiljska realizacija cijene robe b je roba a ili c ili d, to je isto za oblik onog odnosa za koji je posebni sadraj robe posve irelevantan. Razmjenju ju se robe jednakih cijena. Umjesto da se roba a razmijeni direktno s robom b, razmjenjuje se cijena robe a s robom b, a cijena robe b s ro bom a. Tako novac predstavlja u odnosu prema robi samo njenu cije nu. Robe se razmjenjuju jedna za drugu po svojoj cjeni. Cijena robe izraava idealno u njoj, da je ona neka koliina izvjesne prirodne jedinice (teinskog dijela) zlata ili srebra, materije u kojoj je novac utjelovljen. U novcu ili u njenoj realiziranoj cijeni nasuprot robi stoji neka zbilj ska koliina tih jedinica. Meutim, ukoliko realiziranje cijene nije posljednje i ne radi se o tome da se cijena robe ima kao cijena, nego kao cijena neke druge robe, materija novca je irelevantna (npr. zlato i srebro). Novac postaje subjekt kao instrument prometa, kao sredstvo razmjene, a prirodna ma terija u kojoj se on javlja pokazuje se kao sluajnost ije znaenje nestaje

104 Osnovi kritike politike ekonomije

u samom aktu razmjene; jer za novac razmijenjena roba ne mora se na kraju realizirati u toj materiji nego u materiji druge robe. Naime, po red momenata da u prometu 1) novac ralizira cijene, 2) stavlja u pro met osnov vlasnitva sada imamo jo 3) da se uz njegovo posredovanje dogaa ono to se direktno ne bi moglo dogoditi, tj da se razmjenska vrijednost robe izraava u svakoj drugoj robi. Ako 1 arin platna stoji 2 ilinga, a 1 funta eera 1 iling, onda se arin platna posredstvom 2 ilinga realizira u 2 funte eera, dakle eer se pretvara u materiju razmjenske vrijednosti platna, u materiju u kojoj se realizira razmjen ska vrijednost ovoga. Kao puko opticajno sredstvo, u svojoj ulozi u procesu prometa kao neprestanom toku, novac nije ni mjera cijena (jer kao takav on je ve postavljen u samim cijenama) ni sredstvo za realiziranje cijena (jer kao takvo on postoji u jednom momentu prometa ali nestaje u to talitetu njegovih momenata), nego je puki predstavnik cijene prema svim robama i slui samo kao sredstvo za razmjenu roba po jednakim cijenama. Novac se razmjenjuje za neku robu, jer je opi predstavnik njene razmjenske vrijednosti, a kao takav i predstavnik svake druge robe jednake razmjenske vrijednosti, jer je opi predstavnik i kao ta kav sudjeluje u samom prometu. On predstavlja cijenu jedne robe u odnosu prema svim drugim robama ili cijenu svih roba u odnosu prema jednoj robi. On je u tom pogledu ne samo predstavnik cijena roba, nego i znak samog sebe; tj. u samom aktu prometa njegova je materija, zlato ili srebro, irelevantna. On jest cijena, on je odreena koliina zlata ili srebra, ali ukoliko je ta realnost cijene ovdje samo prolazna, predodreena da neprestano nestaje, da bude ukidana, da ne vrijedi kao definitivna realizacija, nego neprestano samo kao posredna, posredujua; ukoliko se ovdje uope ne radi o realizaciji cijene, ve o realiza ciji razmjenske vrijednosti jedne posebne robe u materijalu neke dru ge robe, utoliko je njegov vlastiti materijal irelevantan, on je iezava jui kao realizacija cijene, jer i ona sama iezava; zato novac, ukoliko je u tom neprestanom kretanju, bivstvuje samo kao predstavnik raz mjenske vrijednosti, koji postaje zbiljski samo tako da zbiljska razmjen ska vrijednost neprestano zauzima mjesto svog predstavnika, nepre stano mijenja mjesto s njim, neprestano se s njim razmjenjuje. Prema tome, u tom procesu nije njegova realnost u tome to je on cijena, nego u tome to je predstavlja, to je njen predstavnik, predmetno prisutan predstavnik cijene, dakle samog sebe i, kao takav, razmjenske vrijednosti roba. Kao sredstvo razmjene novac realizira cijene roba sa mo zato da bi razmjensku vrijednost jedne robe postavio u drugoj kao njenoj jedinici, da bi realizirao njenu razmjensku vrijednost u drugoj robi, tj. da bi drugu robu postavio kao materijal njene razmjenske vrijednosti. Kao takav predmetni znak novac je, dakle, samo u prometu; izvaen iz ovoga on je opet realizirana cijena; ali unutar procesa, kako smo vidjeli, koliina, broj, tih predmetnih znakova monetarne

II. Glava o novcu 105

jedinice bitno je odreen. Dok je, dakle, u prometu, gdje se novac pojavljuje kao neto postojee nasuprot robama, njegova materijalna supstancija, njegov supstrat kao odreena koliina zlata i srebra ire levantan, a njegova koliina, naprotiv, bitno odreena (jer je on tu samo znak za odreenu koliinu te jednice), u njegovom odreenju kao mje re, u koje je bio stavljen samo idealno, njegov materijalni supstrat bio je bitan, a njegova koliina i njegova egzistencija uope irelevantni. Iz toga slijedi da se novac kao zlato i srebro, ukoliko postoji santo kao opticajno sredstvo, sredstvo razmjene, moe zamijeniti svakim drugima znakom koji izraava odreenu koliinu njegove jedinice, pa tako sim bolini novac moe zamijeniti realni, jer je materijalni novac kao puko sredstvo razmjene i sam simbolian. Iz tih protivurjenih odreenja novca kao mjere, kao ostvarenja cijena i kao pukog sredstva razmjene objanjava se inae neobjanjiv fenomen da novac gubi vrijednost, a cijene rastu kad se metalni novac (zlato, srebro) krivotvori dodavanjem manje vrijednog metala, jer u tom sluaju mjera cijena nisu vie trokovi proizvodnje, recimo, unce zlata, nego unce pomijeane sa 2/a bakra itd. (ukoliko se krivotvorenja kovanog novca sastoje samo u tome da se krivotvore ili mijenjaju ime na alikvotnih teniskih dijelova plemenitog metala kao npr. da se osmi dio jedne unce nazove 1 soveren, to ostavlja mjeru apsolutno istom i mijenja samo njeno ime. Ako se ranije unce nazivala soverenom i ako je on sada 1/g, onda cijena soverena izraava jo samo 1/s unce zlata; dakle potrebna su oko 2 suverena da bi se izrazila ista cijena koju je ranije izraavao 1 soveren); ili je kod pukog krivotvorenja imena alikvotnih dijelova plemenitog metala mjera ostala ista, ali je alikvotni dio izraen u dvaput vie franaka itd. nego prije; s druge strane, ako se supstrat novca (zlato, srebro), posve ukida i u koliini koju trai pro met zamjenjuje papirom sa znakom odreenih koliina realnog novca, papir kumira uz punu vrijednost zlata i srebra. U prvom sluaju, zato to je opticajno sredstvo ujedno materijal novca kao mjere i materijal u kojem se cijena realizira kao definitivna; u drugom sluaju, zato to je novac samo u svom odreenju kao opticajno sredstvo. Primjer nespretnog brkanja protivurjenih odreenja novca:
Cijena je tano odreena koliinom novca koji je na raspolaganju za kupovinu. Sve robe na svijetu ne m ogu donijeti vie od sveg novca n a svijetu.

Prvo, odreivanje cijena nema nikakve veze sa stvarnom prodajom; u njemu je novac samo kao mjera. Drugo, sve robe (koje se nalaze u prometu) mogle bi donijeti hiljadu puta vie novca nego to ga ima na svijetu, kad bi svaki komad novca cirkulirao hiljadu puta. (Gornji citat iz London Weekly Dispatcht7*!, 8. nov. 1857.) Kako se ukupna suma cijena koje treba realizirati u prometu mi jenja s cijenama roba i njihovom masom baenom u opticaj, kako je, s druge strane, brzina opticajnog sredstva koje se nalazi u opticaju ta koer odreena okolnostima koje su nezavisne od njega samog, koliina

106 Osnovi kritike politike ekonomije

opticajnog sredstva mora moi da se mijenja, proiruje i smanjuje kontrakcija i ekspanzija prometa. O novcu kao o pukom opticajnom sredstvu moe se rei da prestaje biti roba (posebna roba), jer je njegov materijal irelevantan, a on sam zadovoljava jo samo potrebu samog prometa, vie nikakvu drugu ne posrednu potrebu: zlato i srebro prestaju biti roba im cirkuliraju kao novac. S druge strane, o novcu se moe rei da je on jo samo roba (iopa roba), roba u svom istom obliku, indiferentna prema svojoj pri rodnoj posebnosti, a stoga i prema svim neposrednim potrebam a., bez prirodne veze s nekom odreenom potrebom kao takvom. Pristalice monetarnog sistema, dijelom ak i pristalice zatitnih carina (vidi npr. Ferrier!74!, p. 2) drali su se prvog, moderni ekonomisti drugog; npr. Say, koji kae da novac tretira kao jednu posebnu robu, kao jednu robu poput svake druge.!75! Kao sredstvo razmjene novac se pojavljuje kao neophodan posred nik izmeu proizvodnje i potronje. U sistemu razvijenog novca pro izvodi se samo zato da bi se razmijenjivalo ili se proizvodi samo time to se razmjenjuje. Kad bi se novac ukinuo, bili bismo, dakle, ili baeni natrag na nii stupanj proizvodnje (kojem odgovara popratna trampa) ili bismo zakoraknuli na vii stupanj, na kojem razmjenska vrijednost nije vie prvo odreenje robe, jer se opi rad, iji je ona predstavnik, ne bi vie pojavljivao samo kao do zajednitva posredovani privatni rad. Pitanje da li je novac kao opticajno sredstvo produktivan ili ne produktivan rjeava se isto tako jednostavno. Prema Adamu Smithu novac je neproduktivan. I7fl! A Ferrier npr. kae:
On stvara vrijed no sti jer one bez njega n e bi postojale. T re b a prouavati ne sam o njegovu vrijednost kao m etala, ve isto tako i njegovo svojstvo kao novca.

A. Smith je u pravu utoliko to novac nije orue neke posebne grane proizvodnje; Ferrier je u pravu, jer je jedan moment ope proizvodnje koja poiva na razmjenskoj vrijednosti i taj da se proizvod i agent pro izvodnje postavljaju u odreenju novca, a to odreenje pretpostavlja novac razliit od proizvoda; jer i sam odnos novca je odnos proizvod nje, ako se proizvodnja promatra u njenom totalitetu. Ukoliko se R-N-N-R moe rastaviti na svoja dva momenta, iako su cijene roba pretpostavljene (a to sainjava glavnu razliku), promet se raspada na dva akta neposredne trampe. R -N : razmjenska vrijednost robe izraava se u jednoj drugoj, posebnoj robi, materijalu novca, kao i ona novca u robi; isto imamo u N-R. Utoliko je A. Smith u pravu kad kae da je novac kao sredstvo razmjene samo kompliciranija vrsta bartera (trampe)!77!. Ali ukoliko se promatra cjelina procesa, a ne samo (i to kao dva indiferentna akta) realiziranje robe u novcu i realiziranje novca u robi, u pravu su protivnici A. Smitha koji kau da on nije shvatio prirodu novca i da novani promet potiskuje trampu, jer novac slui samo za saldiranje aritmetike podjele koja nastaje iz podjele

II. Glava o novcu 107

rada. Te aritmetike brojke isto toliko malo treba da budu od zlata i srebra kao i mjere za duinu. (Vidi Solly, p. 20.) Robe se iz marchandises1 pretvaraju u denres2, ulaze u potronju; novac kao opticajno sredstvo ne ulazi; sve dok ostaje u odreenju opticajnog sredstva, on ni na jednoj taki ne prestaje da bude roba. P) [ Novac kao materijalni predstavnik bogatstva; vladar i bog u svijetu robaJ Sada prelazimo na tree odreenje novca, koje prije svega rezul tira iz drugog oblika prometa: N-R-R-N, u kojem se novac ne pojav ljuje samo kao sredstvo ni samo kao mjera, nego kao samosvrha i stoga istupa iz prometa jednako kao i odreena roba, koja je dovrila svoje kruno kretanje i od marchandise postala denre. Prethodno jo treba spomenuti da se, kad se pretpostavi odree nje novca kao imanentnog odnosa proizvodnje openito zasnovane na razmjenskoj vrijednosti, mogu pokazati i pojedine strane njegove slu be kao instrumenta proizvodnje.
Korist zlata i srebra poiva na tom e to oni zam jenjuju rad .* (Lauderdale, str. 11.) Bez novca bilo bi potrebno m notvo tram pi prije nego to se u razm jeni dobije eljeni predm et. M oralo bi se nadalje kod svake posebne razm jene izvriti istraivanje o relativnoj vrijednosti roba. Od prvog nas poteuje novac kao instrum ent razmjene (instrum ent trgovine); od drugog novac kao m jera vrijednosti i p red stavnik svih roba. (Idem, 1. c.)

Suprotna tvrdnja, da novac nije produktivan, kae samo to da je on neproduktivan izvan one odreenosti u kojoj je produktivan, kao mjera, instrument prometa i predstavnik vrijednosti, da je njegova koliina produktivna samo ukoliko je potrebna da se ispune ta odree nja. Da on postaje ne samo neproduktivan, nego i faux frais de producti oni* im ga upotrijebimo vie nego to je potrebno za tu njegovu pro duktivnu namjenu, istina je koja vrijedi i za svaki drugi instrument proizvodnje ili razmjene; za stroj kao i za transportno sredstvo. Ali ako se time misli da novac razmjenjuje samo postojee realno bogatstvo, to je pogreno, jer se isto tako za novac razmjenjuje i njime kupuje i rad, sama proizvodna djelatnost, potencijalno bogatstvo. Tree odreenje novca u svom potpunom razvitku pretpostavlja ba prva i njihovo je jedinstvo. Dakle, novac ima samostalnu egzisten ciju izvan prometa; on je istupio iz prometa. Kao posebna roba on se moe pretvoriti iz svog oblika novca u oblik luksuznih predmeta, zlat nog i srebrnog nakita (dok je umjetniki rad bio vrlo jednostavan, kao npr. u starijem engleskom periodu, pretvaranje iz srebrnog novca u posue i vice versa4 ne prestaje. Vidi Taylort?8l); ili se on moe
1 trgovakih roba 8 robe za potronju 8 sporedni (neproduktivni) trokovi proizvodnje 4 obrnuto

108 Osnovi kritike politike ekonomije

gomilati kao novac i tako stvarati blago. Ukoliko novac u svojoj samo stalnoj egzistenciji proistjee iz prometa, on se u tom obliku pojavljuje kao rezultat prometa; on se povezuje sa samim sobom putem prometa. U toj odreenosti ve je latentno sadrano njegovo odreenje kao kapitala. On je negiran kao puko sredstvo razmjene. Meutim, kako on historijski moe biti postavljen kao mjera prije nego to se pojavi kao sredstvo razmjene, a kao sredstvo razmjene moe se pojaviti prije nego to je postavljen kao mjera u posljednjem sluaju on bi posto jao samo kao preferirana roba to se on historijski moe pojaviti i u treem odreenju prije nego to je postavljen u prva dva. Ali kao novac mogu se zlato i srebro gomilati samo ako ve postoje u jednom od dva odreenja, a u treem odreenju moe se pojaviti u razvijenom obliku samo ako je razvijen u prva dva. Inae je njegovo gomilanje samo gomilanje zlata i srebra, a ne novca. Kao osobito zanimljiv primjer treba obraditi gomilanje bakrenog novca u starijim periodima rimske republike.) Ukoliko novac kao univerzalni materijalni predstavnik bogatstva potjee iz prometa, te je kao takav i sam proizvod prometa koji je u isti mah kao razmjena u vioj potenciji i poseban oblik razmjene, on je i u tom treem odreenju u odnosu prema prometu; on stoji nasuprot prometu samostalno, ali ta njegova samostalnost samo je vlastiti pro ces prometa. On isto tako izlazi iz njega, kao to ponovo u njega ulazi. Bez svake veze s prometom on ne bi bio novac, nego jednostavan pri rodni predmet, zlato i srebro. On je u tom odreenju isto toliko pretpo stavka prometa kao i njegov rezultat. Sama njegova samostalnost nije prestanak odnosa s prometom, ve negativan odnos prema njemu. To je sadrano u toj samostalnosti kao rezultatu od N-R-R-N. U novcu kao kapitalu postavljeno je u samom njemu 1) da je on isto toliko pretpostavka prometa koliko i njegov rezultat; 2) da je stoga sama njegova samostalnost samo negativan odnos, ali uvijek odnos prema prometu; 3) da je on sam postavljen kao orue proizvodnje, jer se promet vie ne pojavljuje u svojoj prvoj jednostavnosti, kao kvan titativna razmjena, nego kao proces proizvodnje, kao realna razmjena materije. I tako je, dakle, sam novac odreen kao poseban moment tog procesa proizvodnje. U proizvodnji se ne radi samo o jednostavnom odreivanju cijena, tj. o prevoenju razmjenskih vrijednosti roba na neku zajedniku jedinicu, nego o stvaranju razmjenskih vrijednosti, dakle i o stvaranju odreenosti cijena. Ne samo o pukom postavljanju oblika, nego i sadraja. Ako se, dakle, u jednostavnom prometu novac openito pojavljuje kao produktivan utoliko, ukoliko je i sam promet openito moment sistema proizvodnje, onda je to odreenje jo samo za nas, jo nije postavljeno u novcu. 4) Zato se novac kao kapital po javljuje takoer i kao odnos prema samom sebi posredstvom prometa u odnosu kamate i kapitala. Ali ovdje jo nemamo posla s tim odree njima, nego treba da razmotrimo novac jednostavno, kako je u svom

II. Glava o novcu 109

treem odnosu kao samostalan proiziao iz prometa, zapravo iz svoja prva dva odreenja.
(Poveanje koliine novca je samo poveanje koliine sredstava za brojanje . (Sismondi)

Ovo je tano samo ukoliko je novac odreen kao puko sredstvo razmje ne. U drugom svojstvu on je i poveanje koliine sredstava za plaanje.)
Trgovina je odvojila sjenu od tijela i uvela m ogunost da ih posjeduje odvojeno. ( Sismondi)

Novac je, dakle, sada osamostaljena razmjenska vrijednost (kao takva on se kao sredstvo razmjene pojavljuje uvijek samo prolazno) u svom opem obliku. On, dodue, posjeduje posebnu tjelesnost ili supstan ciju, zlato i srebro, i to mu upravo daje njegovu samostalnost, jer ono to egzistira samo u neem drugom, kao odreenje ili odnos drugih, nije samostalno. S druge strane, u toj tjelesnoj samostalnosti kao zlato i srebro novac ne predstavlja samo razmjensku vrijednost jedne robe prema drugoj, nego razmjensku vrijednost prema svim robama, i dok sam posjeduje neku supstanciju, u isti se mah u svakoj posebnoj egzi stenciji kao zlato i srebro pojavljuje i kao opa razmjenska vrijednost drugih roba. S jedne strane, posjeduju ga kao njihovu razmjensku vri jednost; s druge strane, one stoje kao isto toliko posebnih supstancija razmjenske vrijednosti, tako da se ova moe razmjenom isto tako pret voriti u svaku od tih supstancija kao to je indiferentna prema i superi orna u odnosu na njihovu odreenost i zasebnost. Robe su stoga samo sluajne egzistencije. Novac je upricis de toutes les choses[1^ u kojem je izbrisan njihov poseban karakter; ope bogatstvo kao saet kompendij nasuprot njegovoj rairenosti i rascjepkanosti u svijetu roba. Dok se u posebnoj robi pojavljuje bogatstvo kao jedan njen moment ili ona kao jedan poseban moment bogatstva, u zlatu i srebru pojavljuje se samo ope bogatstvo koncentrirano u posebnoj materiji. Svaka posebna roba, ukoliko je razmjenska vrijednost, ukoliko ima cijenu, izraava sama odreenu koliinu novca samo u nepotpunom obliku, jer roba tek treba da bude baena u promet da bi se realizirala, a zbog njene posebnosti ostaje stvar sluaja da li e se ona realizirati ili nee. Ali ukoliko se roba ne promatra kao cijena nego u svojoj prirod noj odreenosti, ona je moment bogatstva samo zahvaljujui svom odnosu prema odreenoj potrebi koju zadovoljava, i u tom odnosu izraava 1) samo upotrebno bogatstvo, 2) samo jednu sasvim posebnu stranu toga bogatstva. Naprotiv novac, bez obzira na svoju posebnu upotrebljivost kao vrijedne robe, jest 1) realizirana cijena; 2) zado voljava svaku potrebu utoliko to se moe razmijeniti za predmet svake potrebe, jer je potpuno indiferentan prema svakoj posebnosti. Roba posjeduje to svojstvo samo posredstvom novca. Novac ga posje duje direktno u odnosu prema svim robama, dakle i prema cijelom svijetu bogatstva, prema bogatstvu kao takvom.

110 Osnovi kritike politike ekonomije

U novcu je ope bogatstvo ne samo oblik, nego u isti mah i sam sadraj. Pojam bogatstva je tako rei realiziran, individualiziran u jed nom posebnom predmetu. U posebnoj robi, ukoliko je ona cijena, bogatstvo je sadrano samo kao idealan oblik koji jo nije realiziran; ukoliko roba ima odreenu upotrebnu vrijednost, bogatstvo predstav lja samo jednu njenu sasvim izoliranu stranu. Naprotiv, u novcu ci jena je realizirana i njegova je supstancija sdmo bogatstvo, kako u sva koj apstrakciji od svojih posebnih naina egzistencije, tako i u svom totalitetu. Razmjenska vrijednost sainjava supstanciju novca, a razmjen ska vrijednost je bogatstvo. Stoga je novac, s druge strane, takoer utjelovljeni oblik bogatstva nasuprot svim posebnim supstancijama od kojih se ono sastoji. Ako su stoga, s jedne strane, u novcu ukoliko se on promatra za sebe, oblik i sadraj bogatstva identini, novac je, s druge strane, nasuprot svim ostalim robama u odnosu na njih opi oblik bogatstva, dok totalitet tih posebnosti ini supstanciju bogatstva. Ako je novac prema prvom odreenju samo bogatstvo, on je prema dru gom njegov opi materijalni predstavnik. U samom novcu taj totalitet egzistira kao zamiljena ukupnost roba. Bogatstvo (razmjenska vrijed nost kao totalitet i kao apstrakcija) egzistira, dakle, po iskljuenju svih drugih roba, individualizirano kao takvo, tek u zlatu i srebru, kao pojedi naan opipljiv predmet. Novac je stoga bog meu robama. Zato se novac, kao izoliran opipljiv predmet, moe sluajno tra iti, nai, ukrasti, otkriti, pa ope bogatstvo moe opipljivo prei u posjed pojedinog individuuma. Iz svog sluganskog lika, u kojem se javlja kao puko prometno sredstvo, on iznenada postaje gospodar i bog u svijetu roba. On predstavlja nebesku egzistenciju roba, dok one predstavljaju njegovu zemaljsku egzistenciju. Svaki oblik prirodnog bogatstva, prije no to se zamijeni razmjenskom vrijednou, pretpo stavlja bitni odnos individuuma prema predmetu, tako da se on sam jednom od svojih strana opredmeuje u stvari, a njegovo posjedovanje stvari pojavljuje se u isti mah kao odreeni razvitak njegove indivi dualnosti; tako je bogatstvo u ovcama razvitak individuuma kao pasti ra, bogatstvo u itu njegov razvitak kao ratara itd. Naprotiv, novac kao individuum opeg bogatstva koji sam potjee iz prometa i predstav lja samo ono ope, kao iskljuivo drutveni rezultat, ne pretpostavlja ba nikakav individualni odnos prema svom vlasniku; posjedovanje novca nije razvitak bilo koje od bitnih strana individualnosti njegovog vlasnika, nego prije posjedovanje neeg neindividualnog, jer taj dru tveni odnos u isti mah egzistira kao osjetni, vanjski prePmet kojeg se moemo domai mehaniki i koji se isto tako moe izgubiti. Odnos novca prema individuumu pojavljuje se, dakle, kao isto sluajan; dok istovremeno taj odnos prema jednoj stvari koja uope nema veze s njegovom individualnou, zahvaljujui karakteru te stva ri daje individuumu ope gospodstvo nad drutvom, nad cijelim svi jetom uivanja, radova itd. To bi bilo isto kao kad bih npr. naao kamen

II. Glava o novcu 11 1

koji bi mi posve nezavisno od moje individualnosti pruio posjed svih nauka. Posjed novca stavlja me u odnosu na bogatstvo (drutveno) posve u isti odnos u koji bi me stavio kamen mudraca u odnosu na nauke. Zbog toga novac nije samo jedan od predmeta strasti za bogae njem, ve je on pravi predmet te strasti. Ona je bitno auri sacra fames1. Strast za bogaenjem kao takva, kao poseban oblik nagona, tj. kao ra zliita od strasti za posebnim bogatstvom, dakle npr. od strasti za odje om, orujem, nakitom, enama, vinom itd., mogua je samo kad je oie bogatstvo, bogatstvo kao takvo, individualizirano u nekoj posebnoj stvari, tj. kad je novac dan u svom treem odreenju. Novac, dakle, nije samo predmet, ve u isti mah i izvor strasti za bogaenjem. Lako most je mogua i bez novca; strast za bogaenjem i sama je proizvod odreenog drutvenog razvoja, nije neto prirodno nasuprot povijesnom. Otud jadikovke starih o novcu kao izvoru svega zla. Strast za uitkom u svom opem obliku i krtost dva su posebna oblika gramzivosti. Apstraktna strast za uitkom pretpostavlja predmet koji bi sadra vao mogunost svih uitaka. Apstraktnu strast za uitkom novac ostva ruje u odreenju u kojem je on materijalni predstavnik bogatstva; krtost ukolko je on samo opi oblik bogatstva nasuprot robama kao njegovim posebnim supstancijama. Da bi ga zadrala kao takvog, kr tost mora rtvovati, napustiti svaku vezu s predmetima posebnih po treba, da bi zadovoljila potrebu gramzivosti kao takvu. Gramzivost ili strast za bogaenjem nuno je propast starih zajednica. Otud suprot nost prema njima. Sam novac je zajednica i ne moe trpjeti nikakvu drugu koja bi stajala iznad njega. Ali to pretpostavlja potpun razvitak razmjenskih vrijednosti, dakle i razvitak odgovarajue organizacije drutva. Kod starih razmjenska vrijednost nije bila nexus rerum2; kao tak va se pojavljuje samo kod trgovakih naroda, koji su se, meutim, bavili samo carrying trade-om3, a sami nisu bili proizvoai. Bar je kod Feniana, Kartaana itd. proizvodnja bila sporedna stvar. Oni su mogli isto tako dobro da ive u meuprostorima starog vijeka, kao Jevreji u Poljskoj ili u srednjem vijeku. Bolje reeno, sam taj svijet bio je pretpostavka za takve trgovake narode. Oni i propadaju svaki put im dou u ozbiljan sukob s antikim zajednicama. Kod Rimljana, Grka itd. novac se pojavljuje najprije bezazleno u svoja prva dva odreenja kao mjera i prometno sredstvo, ni u jednom od njih jako razvijen. Ali im se ili razvije njihova trgovina itd. ili im, kao kod Rimljana, iz osvajanja stane masovno pritjecati novac ukratko, naglo na izvjesnom stupnju njihovog ekonomskog razvoja novac se nuno pojavljuje u svojem treem odreenju, i to vie se on u ovom razvija, pokazuje se kao propast njihove zajednike zajednice. Da bi
1 prokleta pohlepa za zlatom (Vergilije) 8 veza stvari^0) 8 posredni kom (prekomorskom) trgovinom

112 Osnovi kritike politike ekonomije

djelovao produktivno, novac u treem odreenju mora biti, kako smo vidjeli, ne samo pretpostavka, nego isto tako i rezultat prometa, a kao njegova pretpostavka i sam mora biti jedan moment prometa, postav ljen prometom. Kod Rimljana npr., gdje je on bio pokraden i sakupljen iz cijelog svijeta, to nije bio sluaj. U jednostavnom odreenju samog novca sadri se da on kao raz vijeni moment proizvodnje moe postojati samo tamo gdje postoji najamni rad; da je on tako, dakle, i tu, daleko od toga da bi razlagao oblik drutva, naprotiv, uslov njegovog razvitka i pokretaa snaga za razvoj svih proizvodnih snaga, materijalnih i duhovnih. Pojedini individuum moe jo i danas doi sluajno do novca, a posjedovanje novca moe stoga djelovati na njega isto tako razorno kao to je djelo valo na zajednice starih. Ali razlaganje tog individuuma u modernom drutvu samo je obogaenje proizvodnog dijela drutva. Posjednika novca u antikom smislu razlae industrijski proces kojem on slui protiv svog znanja i htijenja. Razlaganje se tie samo njegove osobe. Kao materijalni predstavnik opeg bogatstva, kao individualizirana razmjenska vrijednosti novac mora neposredno biti predmet, svrha i proizvod opeg rada, rada svih pojedinaca. Rad mora neposredno proizvoditi razmjensku vrijednost, tj. novac. Zato on mora biti najamni rad. Samo strast za bogaenjem kao nagon svih, kad svako hoe da proizvodi novac, stvara ope bogatstvo. Samo tako opa strast za bo gaenjem moe postati izvor opeg bogatstva koje se stalno iznova proizvodi. Time to je rad najamni rad, a njegova svrha neposredno novac, ope bogatstvo je postavljeno kao njegova svrha i predmet. U vezi s ovim dati analizu antike vojske, kad postane najamnikoma Novac kao svrha ovdje sredstvo ope radinosti. Ljudi proizvode ope bogatstvo da bi se domogli njegovog predstavnika. Tako se otvaraju zbiljski izvori bogatstva. Kako svrha rada nije neki poseban proizvod koji stoji u nekom po sebnom odnosu prema posebnim potrebama individuuma, nego novac, bogatstvo u njegovom opem obliku, to, prvo, radinost individuuma nema granice; ona je indiferentna prema svojoj posebnosti i poprima svaki oblik koji slui svrsi; ona je domiljata u stvaranju novih predmeta za drutvenu potrebu itd. Jasno je, dakle, da novac s najamnim radom kao osnovom ne djeluje razorno nego proizvodno; dok antika zajed nica ve sama po sebi stoji u protivurjenosti s najamnim radom kao opom osnovom. Opa radinost je mogua samo tamo gdje svaki rad proizvodi ope bogatstvo, a ne jedan odreeni oblik bogatstva, gdje je dakle i nagrada individuuma novac. Inae su mogui samo posebni oblici radinosti. Razmjenska vrijednost kao neposredan proizvod rada jest novac kao njegov neposredni proizvod. Zato je rad koji neposredno proizvodi razmjensku vrijednost kao takvu najamni rad. Tamo gdje sam novac nije zajedniki, on mora razloiti zajednicu.

II. Glava o novcu 113

U antici su mogli neposredno kupiti rad, roba; ali rob sa svojim radom nije mogao kupiti novac. Poveanje novca moglo je uiniti ro bove skupljim, ali nije moglo uiniti njihov rad produktivnijom. Rop stvo crnaca isto industrijsko ropstvo koje ionako s razvojem gra anskog drutva nestaje i nespojivo je s njim, pretpostavlja to drutvo, pa kad pored crnakih drava ne bi postojale i druge slobodne drave s najamnim radom, ve samo one izolirane, odmah bi se svi drutveni odnosi u crnakim dravama pretvorili u pretcivilizirane oblike. Novac kao individualiziram! razmjensku vrijednost, a time i utje lovljeno bogatstvo, traili su u alkemiji; u tom odreenju on figurira u monetarnom (merkantilnom) sistemu. Predepoha razvoja modernog industrijskog drutva otvara se s opom gramzivou za novcem, kako individua tako i drava. Zbiljski razvoj izvora bogatstva vri se tako rei iza njihovih lea, kao sredstvo da se doe do predstavnika bogat stva. Tamo gdje novac ne proizlazi iz prometa kao u paniji nego se nalazi tjelesno, nacija osiromauje, dok nacije koje moraju raditi da bi ga oduzele panjolcima razvijaju izvore bogatstva i doista se obo gauju. Stoga pronalaenje, otkrivanje zlata u novim dijelovima svi jeta i zemljama igra tako veliku ulogu u povijesti revolucije, jer se tu kolonizacija improvizira, zbiva se kao u klijalitu.t81! Jurnjava za zlatom u svim zemljama vodi do njihovog otkria, do stvaranja novih drava, prije svega do proirenja roba koje ulaze u pro met i vode do novih potreba te u proces razmjene i izmjene materije uvlae udaljene dijelove svijeta. Zato je s te strane novac kao opi pred stavnik bogatstva, kao individualizirana razmjenska vrijednost, i bio dvostruko sredstvo da se bogatstvo proiri do univerzalnosti, a dimen zije razmjene protegnu na cijelu Zemlju: da se tek stvori prava ope nitost razmjenske vrijednosti po materiji i po prostoru. Ali u odreenju u kojem je novac ovdje izloen sadri se da mu iluzija o njegovoj pri rodi, tj. pridravanje jednog od njegovih odreenja u njegovoj apstrak ciji i neobaziranje na protivurjenosti sadrane u njemu daje to zbiljski magino znaenje iza lea individua. U stvari, zahvaljujui unutranje protivurjenom i stoga iluzornom odreenju, zahvaljujui toj svojoj apstrakciji, on postaje tako golem instrument u zbiljskom razvoju dru tvenih proizvodnih snaga. Elementarna je pretpostavka graanskog drutva da rad neposred no proizvodi razmjensku vrijednost, dakle novac; i da, zatim, isto tako novac neposredno kupuje rad, dakle radnika, samo ukoliko on sam otuuje svoju djelatnost u razmjeni. Najamni rad na jednoj strani, kapital na drugoj to su dakle samo drugi oblici razvijene razmjen ske vrijednosti i novca kao njene inkarnacije. Tako je novac neposredno u isti mah realna zajednica ukoliko je opa supstancija postojanja za sve i u isti mah zajedniki proizvod svih. Ali u novcu je, kao to smo vid jeli, zajednica u isti mah puka apstrakcija, isto vanjska, sluajna stvar za pojedinca i u isti mah s&mo sredstvo njegovog zadovoljenja kao izo liranog pojedinca. Antika zajednica pretpostavlja posve drugi odnos
8 M iri - Engels (19)

114 Osnovi kritike politike ekonomije

individuuma za sebe. Razvoj novca u njegovom treem odreenju dakle je lomi. Svaka proizvodnja je opredmeenje individuuma. Ali u novcu (razmjenskoj vrijednosti) opredmeenje individuuma nije opredmeenje njega u njegovoj prirodnoj odreenosti, nego njega kao postavljenog u jednom drutvenom odreenju (odnosu) koji mu je u isti mah izvanj ski.
*

Novac postavljen u obliku prometnog sredstva jest moneta. Kao moneta on je izgubio samu svoju upotrebnu vrijednost; njegova upot rebna vrijednost poklapa se s njegovim odreenjem kao prometnog sredstva. On se npr. mora najprije pretopiti da bi mogao sluiti kao novac kao takav. On mora biti demonetiziran. Zato on i jest u moneti samo znak i ravnoduan je prema svom materijalu. Ali kao moneta on takoer gubi svoj univerzalni karakter, poprima nacionalni, lokalni karakter. On se raspada na monete raznih vrsta, ve prema materijalu iz kojega se sastoji, zlatu, bakru, srebru itd. On dobija politiki naziv i govori, tako rei, razliitim jezikom u raznim zemljama. Stoga novac u svom treem odreenju, kao onaj koji samostalno istupa iz prometa i suprotstavlja mu se, negira i svoj karakter kao monete. On se pojavljuje ponovo kao zlato i srebro, bilo da se pretapa u njih ili da se samo pro cjenjuje prema svom teinskom dijelu zlata i srebra. On ponovo gubi i svoj nacionalni karakter i slui kao sredstvo razmjene izmeu naroda, kao univerzalno sredstvo razmjene, ali ne vie kao znak, nego kao odre ena koliina zlata i srebra. Stoga se u najrazvijenijem meunarodnom sistemu razmjene zlato i srebro ponovo pojavljuje u onom istom obliku u kojem igraju ulogu ve u prvobitnoj trampi. Zlato i srebro, kao i sama razmjena, prvobitno se pojavljuju, kako je ve spomenuto, ne unutar kruga jedne drutvene zajednice, nego tamo gdje ona prestaje, na njenoj granici, na malobrojnim takama njenog kontakta s tuim zajednicama. Tako se oni sada pojavljuju postavljeni kao roba kao tak va, kao univerzalna roba, koja na svim mjestima zadrava svoj karakter kao roba. Prema tom odreenju oblika zlato i srebro vrijede podjednako na svim mjestima. Samo tako oni su materijalni predstavnik opeg bogatstva. Zato u merkantilnom sistemu zlato i srebro vrijede kao mjera moi raznih zajednica.
im dragocjeni m etali p o stan u p red m e t trgovine, univerzalni ekvivalent za sve, oni postaju tako er m jera m oi m e u narodim a. O tu d m erkantilni sistem.

( Steuart)

Ma koliko sad moderni ekonomisti zamiljali da su nadili merkan tilni sistem, u periodima opih kriza zlato i srebro nastupaju ba u tom odreenju, kako 1857823, tako i 1600, godine. U tom svojstvu zlato i srebro igraju vanu ulogu u stvaranju svjetskog trita. Isto tako i cirkulacija amerikog srebra od zapada prema istoku; metalna veza izmeu Amerike i Evrope, s jedne strane, i Azije, s druge strane, od

II. Glava o novcu 115

poetka suvremene epohe. Kod prvobitnih zajednica ta trgovina sa zlatom i srebrom igra samo sporednu ulogu, odnosi se na suviak kao i cijela razmjena. Ali u razvijenoj trgovini postavljena je kao moment koji je bitno povezan s cijelom proizvodnjom itd. Zlato i srebro vie se ne pojavljuju za razmjenu suvika, nego kao saldiranje ostatka u cije lom procesu meunarodne razmjene robe. Oni su sada moneta jo samo kao svjetska moneta. Ali kao takva oni su u biti indiferentni prema svom odreenju oblika kao prometno sredstvo, dok je njihov materi jal sve. Kao oblik, zlato i srebro u tom odreenju ostaju kao svuda pristupana roba, roba kao takva. * * (U ovom prvom odjeljkul831, gdje se razmatraju razmjenske vrijed nosti, novac, cijene, pojavljuju se robe uvijek kao dane. Odreenje oblika je jednostavno. Znamo da one izraavaju odreenja drutvene proizvodnje, ali ova je i sama pretpostavka. Ali one nisu postavljene u tom odreenju. I tako se u stvari prva razmjena pojavljuje samo kao razmjena suvika koja ne obuhvaa i ne odreuje cjelinu proizvodnje. To je postojei suviak jedne ukupne proizvodnje koja lei izvan svijeta razmjenskih vrijednosti. Tako se to jo i u razvijenom drutvu ispoljava na povrini kao neposredno postojei svijet roba. Ali preko samog sebe upuuje taj svijet roba dalje od sebe, na ekonomske odnose koji su po stavljeni kao odnosi proizvodnje. Stoga unutranja ralanjenost proiz vodnje sainjava drugi odjeljak, saimanje u dravi trei, meuna rodni odnosi etvrti, svjetsko trite zakljuak, u kojem je proiz vodnja (a isto tako i svaki od njenih momenata) postavljena kao totali tet; ali u kojem u isti mah dolaze do izraza sve protivurjenosti. Svjet sko trite tada opet sainjava kako pretpostavku cjeline, tako i njenog nosioca. Krize su tada ope upuivanje preko pretpostavke i podsticanje na prihvaanje jednog novog povijesnog oblika.)
Koliina dobara i koliina novca m ogu ostati iste, a cijene ipak m ogu rasti ili padati (naime uslijed veeg troenja, n p r. novanih kapitalista, zemljinih rentijera, dravnih inovnika itd. M althus. X , 43tM>).

Novac, kako smo vidjeli, kao onaj koji samostalno iz prometa istu pa i nasuprot njemu nastupa, jest negacija (negativno jedinstvo) svoga odreenja kao prometnog sredstva i mjere.* Ve smo izloili:
* Ukoliko je novac prom etno sredstvo, njegova koliina koja cirkulira ne moe se nikad upotrijebiti individualno; ona uvijek m ora cirkulirati ( S torch) Indivi duum moe upotrijebiti novac samo tako da ga se lii,1 da ga postavi kao bivstvovanje z a drugo, u njegovom drutvenom odreivanju. Ovo je, kao to Storch tano p ri m jeuje, razlog to m aterija novca ne smije biti neophodna za egzistenciju ovjeka,

1 indem es sich seiner entflufiert

8*

116 Osnovi kritike; pblitike ekonomije

Prvo: Novao je negacija prometnog sredstva kao takvog, monete. Ali on je ujedno sadrava kao svoje odreenje, negativno, jer se moe neprestano pretvarati u monetu, pozitivno, kao svjetska moneta; ali kao takva on je ravnoduan prema odreenju oblika i u biti je roba kao takva, sveprisutna' roba, ne roba odreena mjestom. Ta ravnodu nost izraava se dvostruko: Prvo u tome to je on sada novac samo kao zlato i srebro, a ne kao znak , ne s oblikom monete. Stoga lik koji dra va daje novcu u moneti nema vrijednosti, nego je ima samo njegova metalna sadrina. ak i u Unutranjoj trgovini ima on samo privremenu, lokalnu vrijednost,
jer nije korisniji onom koji ga posjeduje nego o nom koji posjeduje robe to tre b a da se kupe.

im svestranije unutranja trgovina postaje uslovljena vanjskom, tim vie nestaje i vrijednost toga lika: on ne postoji u privatnoj razmje ni, ve se javlja samo kao porez. Zatim: Zlatu i srebru kao takvoj opoj robi, kao svjetskoj moneti, nije potreban povratak na polaznu taku, ni uope promet kao takav. Primjer: Azija i Evropa. Otud jadikovke pristalica monetarnog sistema da novac nestaje kod pagana, da ne tee natrag. (Vidi M isselden,^ oko 1600.) im vie vanjski promet postaje uslovljen i obuhvaen unutranjim, tim vie svjetska moneta kao takva ulazi u promet (rotaciju). Taj vii stupanj nas se ovdje jo ne tie i jo se ne sadri u ovom jednostavnom odnosu, koji mi ovdje razmatramo. D r u g o Novac je negacija sebe kao puke realizacije cijena roba pri kojoj posebna roba uvijek ostaje ono bitno. On, naprotiv, postaje u sebi samom realizirana cijena, a kao takav postaje materijalni predstav nik bogatstva jednako kao i opi oblik bogatstva nasuprot svim robama kao njegovim samo posebnim supstancijama; ali tree: Novac je negiran i u odreenju u kojem je on samo mjera razmjenskih vrijednosti. Kao opi oblik bogatstva i kao njegov mate rijalni predstavnik on vie nije idealna mjera neeg drugog, razmjen skih vrijednosti. Jer on je sam adekvatna zbilja razmjenske vrijednosti i on je ta zbilja u njenom metalnom postojanju. Odreenje mjere mora se ovdje postaviti u njemu samom. On je svoja vlastita jedinica, pa mje ru njegove vrijednosti, mjeru njega kao bogatstva, kao razmjenske vri
kao n p r. koe^ so itd ., koje kod m nogih n a ro d a slue kao novac. J e r njegova koliina koja se nalazi u p ro m e tu izgubljena je za p o tronju. Stoga, prv o , m etali openito im aju p red n o st kap novac, p red ostalim robam a, a d ru g o , o p et, plem eniti m etali im aju p red n o st p red onim a koji su korisni kao o ru e za proizvodnju. K arak teri stino je za ekonom iste d a S to rch to izraava ovako: m aterija novca m orala b i imati d ire k tn u vrijed no st, ali zasnovanu n a kakvoj u m jetnoj potrebi. U m jetn o m potreb o m ekonom ist naziva, p rv o, p o tre b e koje proizlaze iz drutvenog postojanja in dividuum a, a d ru g o one koje ne p roistjeu iz njegove gole egzistencije kao p riro d n o g predm eta. Ovo pokazuje oajno u n u tra n je sirom atvo, koje sainjava osnovu graanskog bogatstva i njegove nauke.

II. Glava o novcu 117

jednosti, ini ona koliina njega samog to je on predstavlja. Koliina njegovog kvantuma koji slui kao jedinica. Za novac kao mjeru bila je irelevantna njegova koliina; za novac kao opticajno sredstvo bila je irelevantna njegova materijalnost, materija jedinice; za novac u ovom treem odreenju bitna je brojnost njega samog kao odreene mate rijalne koliine. Kad se njegov kvalitet pretpostavi kao ope bogatstvo, u njemu vie nema nikakve razlike osim kvantitativne. On predstavlja vie ili manje opeg bogatstva, ve prema tome da li se kao njegova odreena koliina posjeduje u veem ili manjem broju. Ako je novac ope bogatstvo, tad je netko to bogatiji, to ga vie posjeduje, i jedini vaan proces kako za pojedinog individuuma tako i za nacije predstavlja gomilanje novca. Prema svom odreenju novac je ovdje nastupao kao onaj koji istupa iz prometa. Sad se to njegovo izvla enje iz prometa i njegovo gomilanje pojavljuju kao bitan predmet na gona za bogaenjem i kao bitan proces bogaenja. U zlatu i srebru ja posjedujem ope bogatstvo u njegovom istom obliku, i to ga vie gomilam, to vie opeg bogatstva prisvajam. Ako zlato i srebro pred stavljaju ope bogatstvo, oni ga kao odreene koliine predstavljaju sa mo u odreenoj mjeri, koja moe da se proiri do neodreenosti. Ta akumulacija zlata i srebra, koja se predstavlja kao njihovo ponavljanjo izvlaenje iz prometa, ujedno je sklanjanje u sigurnost opeg bogatstva pred prometom, u kojem se ono uvijek gubi u razmjeni za jedno poseb no bogatstvo koje najzad nestaje u potronji. Kod svih starih naroda gomilanje zlata i srebra prvobitno se po javljuje kao sveenika i kraljevska privilegija, jer bog i kralj roba prilii samo bogovima i kraljevima. Samo oni zasluuju da posjeduju bogatstvo kao takvo. To gomilanje, dakle, slui, s jedne strane, samo za izlaganje obilja, tj. bogatstva kao jedne izvanredne praznine stvari; za dar hramovima i njihovim bogovima; za javne umjetnine; najzad, kao sigurno sredstvo za sluaj izvanredne nude, za kupovanje oruja itd. Gomilanje postaje kasnije kod starih politika. Dravna riznica kao rezervni fond i hram su prvobitne banke u kojima se uva ta najvea svetinja. Gomilanje i zgrtanje postie svoj posljednji razvoj u modernim bankama, ali ovdje s dalje razvijenim odreenjem. S druge strane, kod privatnika gomilanje kao sklanjanje na sigurno mjesto bogatstva u nje govom pravom obliku pred neizvjesnostima vanjskog svijeta, u obliku u kojem se ono moe zakopati itd., ukratko u obliku u kojem ono stupa u posve tajni odnos prema individuumu. Ovo jo postoji u velikim hi storijskim razmjerima u Aziji. Ponavlja se kod svih panika, ratova itd. u graanskom drutvu, koje tada pada natrag u barbarsko stanje. Isto tako gomilanje zlata itd. kao ukrasa i raskoi kod polubarbara. Ali vrlo je velik i stalno sve vei dio zlata izvan prometa kao predmet luksuza u najrazvijenijem graanskom drutvu. (Vidi Jacobs^88! itd.) Upravo to to se on kao predstavnik opeg bogatstva uva, a ne preputa se prometu i ne upotrebljava se za posebne potrebe, dokaz je bogatstva individuuma, pa u istoj mjeri u kojoj se novac razvija u svo-

118 Osnovi kritike politike ekonomije

jim razliitim odreenjima, tj. u mjeri u kojoj bogatstvo kao takvo po staje opim mjerilom vrijednosti individuuma, raste nagon za njegovim pokazivanjem, dakle izlaganje zlata i srebra kao predstavnika bogatstva, kao to je g. von Rothschild izvjesio kao sebe dostojan grb, mislim, dvije novanice po 100 000 funti, uokvirene svaku za sebe. Barbarsko izlaganje zlata itd. samo je naivniji oblik toga modernog izlaganja, jer se ono vri manje u odnosu na zlato nego na novac. Ovdje [kod barbara] jo jednostavno njegov sjaj. Tamo [kod Rothschilda]-reflektirana poenta. Poenta je u tome da se zlato ne upotrebljava kao novac; tu je va an oblik suprotan prometu. Akumulacija svih drugih roba manje je prvobitna nego akumulaci ja zlata i srebra: 1) zbog njihove prolaznosti. Metali predstavljaju po sebi neto trajno nasuprot drugim robama; rado se gomilaju ve i zbog njihove vee rijetkosti i izuzetnog karaktera kao orua za proizvodnju par excellence1. Plemeniti metali, sa svoje strane, kako ne oksidiraju na zraku itd., manje su prolazni nego neplemeniti metali. Na drugim ro bama je prolazan upravo njihov oblik; ali taj oblik im daje i razmjen sku vrijednost, dok se njihova upotrebna vrijednost sastoji u ukidanju tog oblika, potronji. Naprotiv kod novca je njegova supstancija, nje gova materijalnost sam taj oblik u kojem on predstavlja bogatstvo. Ako se novac pojavljuje kao posvudanja, prema prostornom odree nju oia roba, sad se pojavljuje kao oia roba i prema vremenskoma odreenju. On se odrava kao bogatstvo u svim vremenima. Njegova specifina trajnost. On je blago koje ne jedu ni moljci ni ra.t87! Sve robe su samo prolazan novac; novac je neprolazna roba. Novac je sve prisutna roba; roba je samo lokalni novac. Ali akumulacija je u biti proces koji se odvija u vremenu. O toj strani kae Petty:
Velik i krajnji efekt trgovine nije bogatstvo u o pe, nego prvenstveno obilje srebra, zlata i dragog kam enja, koji n isu prolazni niti tako promjenljivi kao druge ro be, nego su bogatstvo u svako vrijem e i n a svakom m jestu. O bilje vina, ita, ivadii m esa itd . jest bogatstvo, ali h ie et n u n c 2 . . . T ak o su proizvodnja takvih roba , rezultati takve trgovine koja snabdijeva n ek u zem lju zlatom i sreb ro m probitaniji od drugih. (p. 3) Ako se p u te m p oreza o duzm e novac nekom e tk o bi ga pojeo i popio i dade n ekom tko e ga u p o trije b iti za m elioraciju zem lje, za ribarstvo, za radove u rudn icim a, u m an u fak tu ri ili ak za odjeu, tad je to uvijek od koristi za zajednicu, jer ak ni odjea nije tako prolazna kao jelo ; ako za oprem anje kua, korist je neto vea; za gra en je kua jo v ea; za m elioraciju zem ljita, rad u ru dnicim a, ribarstv o jo vea; najvea o d svih je ako se novac uloi da se u zem lju unese zlato i sreb ro , jer jedino te stvari nisu prolazne , ve se u svim vrem enim a i n a svim m jestim a cijene kao bogatstvo. (p. 5)

Tako pisac iz 17. vijeka. Vidi se kako je gomilanje zlata i srebra dobilo pravi poticaj sa shvaanjem da su oni materijalni predstavnici i opi oblik bogatstva. Kult novca ima svoj asketizam, svoje odricanje,
1 u pravom smislu 2 ovdje i sada

II. Glava o novcu 119

svoje samortvovanje tedljivost i umjerenost, preziranje svjetskih, vremenitih i prolaznih uivanja; trka za vjenim blagom. Otud pove zanost engleskog puritanizma ili takoer holandskog protestantizma s trkom za novcem. Jedan pisac iz poetka 17. vijeka (Misselden) pred stavlja stvar sasvim bezazleno ovako:
Prirodna materija trgovine je roba, um jetna je novac. Iako novac po prirodi i vremenski dolazi poslije robe, on je, ovako kako je sada u upotrebi, postao glavna stvar. O n uporeuje ovo s oba sina starog Jakova, koji je svoju desnu ruku poloio na m laeg, a ljevicu na starijeg.[08) (p. 24) Kod nas troSimo prevelike koliine vina iz Spanije, Francuske, s Rajne, Levanta i otoka, suhog groa sa sjemenom iz Spanije, suhog groa bez sjemena s Levanta, finog platna iz Henaulta i N izo zemske, svile iz Italije, eera i duhana iz Zapadne Indije, zaina iz Istone Italije; sve nam to nije nuno, a ipak se kupuje za zveiei novac . . . D a se prodaje manje stranih, a vie dom aih proizvoda, m orao bi nam suviak doi u obliku zlata i srebra, kao blago. (1. c)

Moderni ekonomisti izruguju se, prirodno, takvim shvaanjima u opem dijelu ekonomije. Ali ako se razmotri bojaljivost, napose u uenju o novcu, i grozniava strepnja s kojim se u praksi straari nad prilivom i odlivom zlata i srebra u vremenima kriza, tada se pokazuje da novac u odreenju u kojem su ga s naivnom jednostavnou shvaali prista lice monetarnog i merkantilnog sistema svakako jo ima svoje pravo, ne samo u predstavi, ve i kao realna ekonomska kategorija. Suprotnost koja zastupa zbiljske potrebe proizvodnje protiv te supremacije novca najupadljivija je kod Boisguilleberta. (Vidi frapantna mjesta u mojoj svesci l8l.) 2) Gomilanje drugih roba, spstrahirajui od njihove prolaznosti, u dva pogleda je bitno razliito od gomilanja zlata i srebra, koji su ovdje identini s novcem. Prvo, gomilanje drugih roba nema karakter gomi lanja bogatstva uope, ve gomilanja posebnog bogatstva, pa je stoga samo poseban akt proizvodnje; tu jednostavno gomilanje jo nije do voljno. Da bi se uskladitilo ito, potrebni su posebni ureaji itd. Go milanje ovaca jo ne stvara pastire, za gomilanje robova ili zemlje po trebni su odnosi gospodstva i potinjenosti itd. Sve to dakle zahtijeva ine razliite od jednostavnog akumuliranja i poveanja bogatstva kao takvog i odreene odnose. S druge strane, da bih nagomilanu robu re alizirao kao ope bogatstvo, da bih prisvojio bogatstvo u svim njegovim posebnim oblicima, moram trgovati posebnom robom koju sam nago milao, biti trgovac itom, trgovac stokom itd. Toga me oslobaa novac kao opi predstavnik bogatstva. Akumuliranje zlata i srebra, novca, prva je historijska pojava pri kupljanja kapitala i prvo njegovo veliko sredstvo; ali kao takvo ono jo nije akumulacija kapitala. Za to bi trebalo da ponovan ulazak onog to je akumulirano u sam promet postane moment i sredstvo gomilanja.

120 Osnovi kritike politike ekonomije

Y - [ Prijelaz k novcu kao kapitalu ] Novac u svom posljednjem, dovrenom odreenju javlja se sada u svakom pogledu kao protivurjenost koja ukida sama sebe, vodi svom razrjeenju. Kao opem obliku bogatstva njemu stoji nasuprot cijeli svi jet zbiljskih bogatstava. On je njihova ista apstrakcija stoga je, kad se tako fiksira, puko uobraenje. Tarrio gdje se ini da bogatstvo postoji u posve materijalnom, opipljivom obliku kao takvom, ono ima svoju egzistenciju samo u mojoj glavi, ono je isto privienje. M id a s ^ S druge strane, kao materijalni predstavnik opeg bogatstva novac se ostvaruje samo time to se ponovo baca u promet i nestaje u pojedinim posebnim nainima bogatstva. U prometu on ostaje kao prometno sredstvo, ali za individuuma koji ga gomila on je izgubljen, i to nesta janje je jedini mogui nain da se ono osigura kao bogatstvo. Rastvaranje zgrnutog u pojedinim aktima potronje predstavlja njegovo ostva renje. Sad ga mogu ponovo zgrtati drugi pojedinci, ali tada isti proces poinje iznova. Njegovo bivstvovanje za mene mogu zbiljski posta viti samo tako da ga rtvujem kao puko bivstvovanje za druge. Ako ga elim zadrati, on u ruci ishlapljuje kao puka sablast zbiljskog bogatstva. Dalje: Uveanje novca njegovim gomilanjem, tako da njegova vlastita koliina bude mjera njegove vrijednosti, pokazuje se opet kao pogreno. Ako se ne gomilaju druga bogatstva, tada sam novac gubi svoju vrijed nost u onoj mjeri u kojoj se gomila. Ono to izgleda kao njegovo uve anje u stvari je njegovo smanjenje. Njegova samostalnost je samo pri vid; njegova nezavisnost od prometa postoji samo s obzirom na promet, kao zavisnost od njega. Novac se izdaje za opu robu, ali zbog svoje prirodne posebnosti on je opet posebna roba, ija vrijednost zavisi od ponude i potranje i mijenja se s njegovim specifinim trokovima proizvodnje. I kako se on sam inkarnira u zlatu i srebru, on postaje u svakom zbiljskom obli ku jednostran; tako da kad se jedno od ovoga dvoga pojavljuje kao no vac drugo se pojavljuje kao posebna roba i vice versa1, i tako se svako pojavljuje u oba odreenja. Kao apsolutno sigurno, od moje individualnosti posve nezavisno bogatstvo, novac je ujedno kao neto meni posve izvanjsko, apsolutno nesigurno, to svaki sluaj moe odvojiti od mene. Isto tako su posve protivurjena njegova odreenja kao mjere, prometnog sredstva i novca kao takvog. Najzad, u posljednjem odreenju on sebi protivurjei jo i time, to treba da predstavlja vrijednost kao takvu; ali u stvari pred stavlja samo identinu koliinu promjenljive vrijednosti. Kao dovrena razmjenska vrijednost on se, dakle, ukida. Kao puka mjera novac je ve negiran u sebi kao prometnom sred stvu ; a kao prometno sredstvo i mjera u sebi kao novcu. Negacija njega u posljednjem odreenju jest, dakle, u isti mah negacija njega u oba
1 obrnuto

II. Glava o novcu 121

ranija. Negiran kao puki opi oblik bogatstva, on se, dakle, mora ostva riti u posebnim supstancijama zbiljskog bogastva; ali time to se on tako zbiljski potvruje kao materijalni predstavnik totaliteta bogatstva, on se mora ujedno odrati kao opi oblik. Njegovo ulaenje u promet mora i samo biti jedan moment njegovog ostajanja pri sebi, a njegovo ostajanje pri sebi mora biti ulaenje u promet. To znai da kao reali zirana razmjenska vrijednost on u isti mah mora biti postavljen kao pro ces u kojem se razmjenska vrijednost realizira. On je u isti mah nega cija sebe kao isto stvarnog1 oblika, u odnosu prema individuima vanj skog i sluajnog oblika bogatstva. Naprotiv, on se mora pojaviti kao proizvodnja bogatstva, a ovo kao rezultat odnosa individua izmeu sebe u proizvodnji. Razmjenska vrijednost sada je, dakle, odreena kao proces, ne vie kao jednostavna stvar za koju je promet samo izvanjsko kretanje ili koja postoji kao individuum u nekoj posebnoj materiji, ve kao odnoe nje prema samom sebi putem procesa prometa. S druge strane, sam promet nije vie samo jednostavan proces razmjene robe za novac i novca za robe, nije vie samo posredniko kretanje da bi se realizirale cijene razliitih roba, da bi se izjednaile izmeu sebe kao razmjenske vrijednosti, pri emu se oboje pojavljuje izvan prometa, nego imamo slijedee: pretpostavljena razmjenska vrijednost, zavrno izvlaenje robe u potronju, dakle, s jedne strane, unitenje razmjenske vrijednosti, a s druge strane, izvlaenje novca, njegovo osamostaljenje prema nje govoj supstanciji, to je opet drugi oblik njenog unitenja. Sama razmjenska vrijednost, ali sada ne vie razmjenska vrijednost openito, ve izmjerena razmjenska vrijednost, mora se kao pretpostav ka i sama pojaviti kao postavljena prometom i kao njim postavljena njemu pretpostavljena. Proces prometa mora se isto tako pojaviti kao proces proizvodnje razmjenskih vrijednosti. To je, dakle, s jedne stra ne, vraanje razmjenske vrijednosti u rad, a s druge strane, vraanje novca u razmjensku vrijednost, koja je sada, meutim, postavljena u produbljenom odreenju. Kod prometa je pretpostavljena odreena cijena, i on je kao novac postavlja samo formalno. Odreenost same raz mjenske vrijednosti, ili mjera cijena, mora se sad pojaviti kao in pro meta. Tako postavljena, razmjenska vrijednost je kapital, a promet je u isti mah postavljen kao in proizvodnje. Dopuniti: U prometu, kako se pojavljivao kao promet novca, uvijek je pretpostavljena istovremenost oba pola razmjene. Ali moe nastupiti vremenska razlika izmeu postojanja roba koje se razmje njuju. Moe leati u samoj prirodi uzajamnih usluga, da se usluga do godi, danas, ali se protuusluga moe zbiti tek za godinu itd.
Kod veine ugovora, kae Senior, samo jedna od ugovornih stranaka ima stvar raspoloivu i posuuje je; i ako treba da doe do razm jene, ona se m ora ustupiti

1 dinglicben

122 Osnovi kritike politike ekonomije

odm ah p o d uslovom da se ekvivalent p rim i tek u nekom kasnijem razdoblju. Kako se sad vrijedn ost svih stvari u odre en o m razdoblju m ijenja, to se kao plateno sredstvo uzim a stvar ija se vrijed n o st najm anje m ijenja, koja najdue uva d anu p rosjenu sposobnost d a k u p u je stvari. T ak o novac postaje izra z ili predstavnik vrijednosti.

Prema ovome, posljednje odreenje novca ne bi uope bilo pove zano s njegovim ranijim odreenjem. Ali ovo je pogreno. Tek kad je novac postavljen kao samostalan predstavnik vrijednosti, ugovori se vie ne procjenjuju npr. u koliinama ita ili u uslugama koje treba izvrtiti. (Posljednje je uobiajeno npr. u feudalnom sistemu.) Misao je g. Seniora da novac posjeduje duu prosjenu sposobnost da odri svoju vrijednost. injenica je da je on kao opi materijal ugovora (opa roba ugovora, kae Baileyt91!) uzet kao opa roba, predstavnik opeg bogatstva (kae Storcht92!), osamostaljena razmjenska vrijednost. Novac mora biti ve vrlo razvijen u svoja dva prva odreenja da bi u toj ulozi openito nastupio u treem. Sad se, u stvari, pokazuje da se, iako ko liina novca ostaje nepromjenljivo ista, njegova vrijednost mijenja: uope da je novac kao odreena koliina podvrgnut promjenljivosti svih vrijednosti. Ovdje dolazi do izraaja njegova priroda kao posebne robe nasuprot njegovom opem odreenju. Novcu kao mjeri ta je pro mjena ravnoduna, jer
dva razliita odnosa prem a jednom te istom m ogu se uvijek izraziti u m e diju koji se m ijenja isto tako do b ro kao i u stalnom.t93J

Novcu kao prometnom sredstvu ona je takoer ravnoduna, jer je nje gova koliina kao takvog postavljena mjerom. Ali novcu kao novcu, kako se on pojavljuje u ugovorima, ta je promjena bitna, kao to se uope u tom odreenju ispoljavaju njegove protivurjenosti. U posebnim odjeljcima treba dopuniti: 1) Novac kao moneta. Ovo vrlo saeto o novanom sistemu. 2) Historijski o izvorima za nabavku zlata i srebra. Otkria zlata i srebra itd. Historija njihove proizvodnje. 3) Uzroci promjena u vrijednosti plemenitih metala, a stoga i metalnog novca; djelovanje te promjene na industriju i na razliite klase. 4) Prije svega: Kvantitet prometa s obzirom na porast i pad cijena. (16. vijek, 19. vijek.) Ali pri tom vidjeti i to, kako na novac kao mjeru utjee rastua koliina itd. 5) O pro metu: brzina, potrebna koliina, djelovanje prometa; vie razvijen manje razvijen itd. 6) Razlaue djelovanje novca. ( Ovo dopuniti.) (Ovamo specifino ekonomska istraivanja.) (Specifina teina zlata i srebra; to to sadre mnogo teine u re lativno maloj zapremini, u poreenju s drugim metalima, ponavlja se u svijetu vrijednosti tako da oni sadre veliku vrijednost (radno vrijeme) u razmjerno maloj zapremini. U njima realizirano radno vrijeme, razmjenska vrijednost, jest specifina teina roba. To plemenite me tale ini osobito prikladnim za slubu prometa (jer se velika vrijednost moe nositi sa sobom u depu) i za akumulaciju, jer se velika vrijednost

II. Glava o novcu 123

moe sigurno smjestiti i nagomilati u malom prostoru. Pri tom se zlato u toku gomilanja ne mijenja, kao eljezo, olovo itd. Ostaje ono to jest.)
Da Spanija nije nikad posjedovala rudnike Meksika i Perua ne bi nikad trebala ito iz Poljske. (Ravenstone) Ovi jednu volju im aju, i silu i vlast svoju dat e zvijeri. D a niko ne moe kupiti ni prodati, osim ko ima ig, ili ime zvijeri, ili broj imena njezina. (Otkrivenje. Vulgata'94^.) Korel&tivne koliine robe, koje se daju jedna za drugu, konstatiraju cijenu robe. (Storch) Cijena je odreeni stupanj razjmenske vrijednosti. (I. c.)

Kao to smo vidjeli, ako je u jednostavnom prometu kao takvom (u razmjenskoj vrijednosti u njenom kretanju) djelovanje individua jednih na druge po sadraju samo uzajamno egoistino zadovoljavanje vlastitih potreba, a prema obliku razmjenjivanje, izjednaavanje (ekvivalenata), to je i ovdje vlasnitvo postavljeno jo samo kao pri svajanje proizvoda rada radom i proizvoda tueg rada vlastitim radom, ukoliko se proizvod vlastitog rada kupuje tuim radom. Vlasnitvo nad tuim radom posredovano je ekvivalentom vlastitog rada. Taj oblik vlas nitvajednako kao sloboda i jednakost postavljen je u tom jedno stavnom odnosu. U daljnjem izlaganju razmjenske vrijednosti to e se izmijeniti i najzad e se pokazati da je privatno vlasnitvo nad proiz vodom vlastitog rada identino s razdvajanjem rada i vlasnitva, tako da e rad stvarati tue vlasnitvo, a vlasnitvo raspolagati tuim radom.

III. Glava o kapitalu1 9 5 1

127

Prvi odjeljak PROCES PROIZVODNJE KAPITALA

A) Pretvaranje novca u kapital

1. [Sloboda i jednakost u razmjeni] Ono to shvaanje novca u njegovoj punoj odreenosti kao novca ini naroito tekim (tekoa koju politika ekonomija pokuava izbjei tako da zaboravi jedno od njegovih odreenja zbog dnigog, te kad joj se predoi jedno, da se poziva na drugo) jest to, to se tu jedan drutve ni odnos, odreeni meusobni odnos individua pojavljuje kao neki me tal, kamen, isto tjelesna stvar izvan njih, koja se kao takva ve nalazi u prirodi i kod koje se vie ne moe razlikovati odreenje oblika od njene prirodne egzistencije. Zlato i srebro nisu novac po sebi ni za sebe. Priroda ne proizvodi novac, kao to ne proizvodi ni mjenini teaj ni bankare. t96l U Peruu i Meksiku zlato i srebro nisu sluili kao novac, premda su se javljali kao nakit, i premda je tamo postojao izgraeni sistem proizvodnje. Biti novac nije prirodno svojstvo zlata i srebra, i zato je to svojstvo fiziaru, kemiaru itd. kao takvom posve nepoznato. Ali novac jest neposredno zlato i srebro. Promatran kao mjera novac jo preovlauje kao odreenje oblika; jo vie promatran kao moneta, gdje se to pojavljuje i izvanjski u njegovom igu; ali u treem odree nju, tj. u njegovom dovrenju, gdje se bivstvovanje mjere i monete pojavljuju samo kao funkcija novca, nestalo je svako odreenje oblika ili se ono neposredno poklapa s njegovom metalnou. Na zlatu i srebru uope se ne ispoljava da je odreenje da budu novac iskljuivo rezultat drutvenog procesa; oni jesu novac. To je utoliko tee, to neposredna upotrebna vrijednost zlata i srebra za ivog individuuma ne stoji ni u kakvom odnosu prema toj ulozi i to je u njima kao inkarnaciji iste razmjenske vrijednosti uope posve izbrisano sjeanje na upotrebnu vrijednost za razliku od razmjen ske. Zato ovdje u punoj istoi istupa osnovna protivurjenost koja je sadrana u razmjenskoj vrijednosti i njoj odgovarajuem nainu dru tvene proizvodnje. Pokuaji da se ta protivurjenost ukine tako da se novcu oduzme njegov metalni oblik i da se on i vanjski postavi kao

128 Osnovi kritike politike ekonomije

neto postavljeno od drutva, kao izraz drutvenog odnosa iji bi pos ljednji oblik bio onaj radnog novca, kritizirani su ve gore. Sad je valj da postalo posve jasno da je to samo eprtljanje sve dok se zadrava razmjenska vrijednost kao osnova, i da iluzija kao da metalni novac kvari razmjenu proizlazi iz posvemanjeg nepoznavanja njegove priro de. S druge strane, isto tako je jasno da se u istoj mjeri u kojoj raste suprotnost prema vladajuim odnosima proizvodnje, a ovi sami snanije guraju da se promijeni dlaka, polemika upravlja protiv metalnog novca ili protiv novca uope, kao najfrapantnije, najprotivurjenije i najsurovije pojave u kojoj sistem opipljivo istupa. Svakojakim dovijanjima s novcem trebalo bi tada da se ukinu suprotnosti ija je on puka osjetna pojava. Isto tako je jasno da se s njim mogu vriti mnoge revolucionarne operacije ukoliko se ini da napad na novac ostavlja sve drugo po sta rom i samo ga rektificira. Tada se udara po vrei, a misli se na magarca. Meutim, sve dok magarac ne osjea udaranje po vrei, pogaa se u stvari samo vrea, a ne i magarac. A im on osjeti, tada tuku magarca a ne vreu. Dok su operacije upravljene protiv novca kao takvog, to je samo napad na posljedice iji uzroci i dalje ostaju; to je, dakle, tak vo ometanje proizvodnog procesa da ga solidan temelj moe vie ili manje nasilnom reakcijom pretvoriti u puke prolazne smetnje i obuz dati. S druge strane, u odreenju novanog odnosa, ukoliko je dosad razmatran u svojoj istoi i bez veze s razvijenijim odnosima proizvod nje, lei da u jednostavno shvaenim novanim odnosima sve imanent ne suprotnosti graanskog drutva izgledaju izbrisane, i stoga za apologetiku postojeih ekonomskih odnosa opet pribjegavaju novanim odnosima, i to graanska demokracija jo vie nego graanski eko nomisti (ovi su bar toliko dosljedni da se vraaju na jo jednostavnije odreenje razmjenske vrijednosti i razmjene). U stvari, ukoliko su roba ili rad odreeni jo samo kao razmjen ska vrijednost, a odnos u kojem se razliite robe odnose jedna prema drugoj kao razmjena tih razmjenskih vrijednosti izmeu sebe, kao njihovo izjednaavanje, individue, subjekti izmeu kojih se taj proces zbiva odreeni su jednostavno samo kao razmjenjivai. Meu njima ne ma apsolutno nikakve razlike ukoliko je rije o odreenju oblika, a to je ekonomsko odreenje, odreenje u kojem oni stoje jedan prema drugom u odnosu prometa; indikator njihove drutvene funkcije ili meusobne drutvene povezanosti. Svaki od subjekata je razmjenjiva, tj. svaki ima prema drugom isti drutveni odnos kao i drugi prema njemu. Zato je njihov odnos kao subjekata razmjene odnos jednakosti. Nemogue je meu njima pronai bilo kakvu razliku ili ak suprotnost, tovie ni razliitost. Nadalje, robe koje oni razmjenjuju kao razmjen ske vrijednosti ekvivalenti su ili bar vrijede kao takvi (mogla bi se de siti samo subjektivna pogreka u uzajamnoj procjeni, i ukoliko bi je dan individuum moda podvalio drugom, to se ne bi dogodilo po prirodi drutvene funkcije u kojoj oni stoje jedan prema drugom, jer ova je

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 129

istay u njoj su oni jednaki, nego samo uslijed prirodne lukavosti, vjetine u uvjeravanju itd., ukratko samo uslijed isto individualne nadmonosti jednog individuuma nad drugim. Razlika bi bila prirodna, a ta se prirode odnosa kao takvog nita ne tie, pa ak kao to se s obzirom na daljnje izlaganje moe rei konkurencijom itd. jo slabi i liava se svoje prvobitne moi). Ako se promatra ist oblik, ekonomska strana odnosa (sadraj izvan tog oblika pada ovdje zapravo jo posve izvan ekonomije ili je postavljen kao prirodni sadraj razliit od ekonomskog, sadraj o kojem se moe rei da je jo posve odvojen od ekonomskog odnosa, jer se jo neposredno poklapa s njim[97J), tada se izdvajaju samo tri momenta koja su formalno razliita: subjekti odnosa, razmjenjivai postavljeni u istom odreenju; predmeti njihove razmjene, razmjenske vrijednosti, ekvivalenti, koji su ne samo jednaki, nego izriito treba da budu jednaki i postavljeni su kao jednaki; najzad sam akt razmjene, posredovanje kojim se upravo subjekti i objekti postavljaju kao jednaki: subjekti kao razmjenjivai, a njihovi objekti kao ekvivalenti. Ekvivalenti su opredmeenje jednog subjekta za druge, tj. oni su sami jednako vrijedni i potvruju se u aktu razmjene kao jednako vrijedni i u isti mah kao me usobno ravnoduni. Subjekti su u razmjeni jedan za drugog samo preko ekvivalenta, kao jednako vrijedni i potvruju se kao takvi izmjenom predmetnosti u kojoj jesu jedan za drugog. Budui da su oni jedan za drugog jednako vrijedni samo tako, kao posjednici ekvivalenata i re alizatori te ekvivalentnosti u razmjeni oni su kao jednako vrijedni u isti mah ravnoduni jedan prema drugom; njihova ostala individualna razlika hjih se ne tie; oni su ravnoduni prema svim svojim ostalim individualnim osobitostima. to se pak tie sadraja izvan akta razmjene, koja je isto tako po stavljanje kao i potvrivanje razmjenskih vrijednosti, kao i subjekata kao razmjenjivaa, taj sadraj koji pada izvan ekonomskog odreenja obli ka, moe biti samo: 1) prirodna posebnost robe koja se razmjenjuje, 2) posebna prirodna potreba razmjenjivaa ili, ako se oboje same zajedno, razliita upotrebna vrijednost roba koje se razmjenjuju. Tako ovaj sadraj razmjene, koji lei posve izvan svog ekonomskog odree nja, daleko od toga da bi ugrozio drutvenu jednakost individua, na protiv ini njihovu prirodnu razliitost temeljem njihove drutvene jednakosti. Kad bi individuum A imao istu potrebu kao individuum B i realizirao svoj rad u istom predmetu kao individuum B, onda meu njima ne bi bilo nikakvog odnosa; promatrani s obzirom na njihovu proizvodnju, oni uope ne bi bili razliite individue. Oba imaju potrebu da diu; za oba egzistira zrak kao atmosfera; to ih ne dovodi u dru tveni dodir; kao individue koje diu oni stoje u meusobnom odnosu samo kao prirodna tijela, a ne kao linosti. Samo razliitost njihovih potreba i njihove proizvodnje daje povod za razmjenu i za njihovo dru tveno izjednaavanje u njoj; ta prirodna razliitost zato je pretpo stavka njihove drutvene jednakosti u aktu razmjene i uope tog odnosa
9 M a rs - Engela ( 19)

130 Osnovi kritike politike ekonomije

u kojem oni jedan prema drugom nastupaju kao produktivni. Proma tran prema toj prirodnoj razliitosti individuum A postoji kao posjednik jedne upotrebne vrijednosti za B, a B kao posjednik jedne upotrebne vrijednosti za A. S te strane prirodna ih razliitost opet postavlja uza jamno u odnos jednakosti. Ali, prema tome, oni nisu ravnoduni jedan prema drugom, nego se integriraju, trebaju jedan drugog tako da je individuum B kao objektiviran u robi potreba za individuuma A i vice versa; tako da oni jedan prema drugom stoje ne samo u jednakom, nego i u drutvenom odnosu. To nije sve. To to se ta potreba jednog moe zadovoljiti proizvo dom drugog i vice versa i to je jedan sposoban da proizvede predmet potrebe drugoga pa svaki stoji prema drugom kao vlasnik objekta po trebe drugoga, dokazuje da svaki kao ovjek prekorauje svoju vlastitu posebnu potrebu itd. i da se oni meusobno odnose kao ljudi; da je svima znana njihova zajednika rodna bit. Inae se ne dogaa da slo novi proizvode za tigrove, ni uope ivotinje za druge ivotinje. Na primjer, jedan roj pela sainjava au fond1 samo jednu pelu i one sve proizvode isto. Dalje. Ukoliko sad ta prirodna razliitost individua i njihovih roba* ini motiv za integriranje tih individua, za njihovo drutveno povezivanje kao razmjenjivaa, za odnos u kojem su oni pretpostavljeni kao meusobno jednaki i kao takvi se potvruju, odreenju jednakosti pridruuje se jo i odreenje slobode. Iako individuum A osjea potrebu za robom individuuma B, on je ne prisvaja silom, niti vice versa, nego se oni uzajamno priznaju kao vlasnici, kao osobe ija volja proima njihove robe. Prema tome, ovdje dolazi prije svega pravni moment linosti, kao i moment slobode, ukoliko je sloboda u ovome sadrana. Nijedan ne prisvaja vlasnitvo drugog silom. Svaki ga se odrie2 do brovoljno. Ali to nije sve: Individuum A slui potrebi individuuma B posred stvom robe a samo utoliko i samo zato to individuum B slui potrebi individuuma A posredstvom robe b i vice versa. Svaki slui drugom da bi sluio samom sebi; svaki se uzajamno slui drugim kao svojim sredstvom. Meutim, u svijesti oba individuuma prisutno je: 1) da svaki postie svoju svrhu samo ukoliko slui kao sredstvo drugom; 2) da svaki postaje sredstvo za drugog (bivstvovanje za drugog) samo
* Proizvodi, rad itd . ovdje jo u ope nisu razliiti'98), nego postoje samo u obliku roba ili, kao to hoe gospodin B astiat p rem a Sayu, usluga ; B astiat u o b raava da je tim e to ekonom sko o d reenje razm jenske vrijednosti reducira na njen p riro d n i sadraj, ro b u ili u slu g u , to je dakle nesposoban d a fiksira ekonomski odnos razm jenske v rijed n osti kao takve, uinio velik nap red ak u o dnosu n a klasine ekonom iste engleske kole, koji su sposobni d a fiksiraju odnose proizvodnje kao takve, u njihovoj od reen o sti, u njihovom istom o b lik u .'" ) 1 u osnovi, u b iti 8 Jede entSufiert sich desselben

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 131

kao samosvrha (bivstvovanje za sebe); 3) da je uzajamnost prema ko joj je svaki ujedno sredstvo i svrha, te svoju svrhu postie samo ukoliko postaje sredstvo, a sredstvo postaje slmo ukoliko sebe postavlja kao samosvrhu, dakle, da svaki postavlja sebe kao bivstvovanje za drugog ukoliko je on sam bivstvovanje za sebe i da ovaj drugi postavlja sebe kao bivstvovanje za njega ukoliko je sam bivstvovanje za sebe da je ta uzajamnost nuna injenica, pretpostavljena kao prirodan uslov razmje ne, ali da je ona kao takva svakom od oba subjekta razmjene ravnoduna, i da je za svakog od njih ta uzajamnost od interesa samo ukoliko zado voljava njegov interes kao interes koji iskljuuje interes onog drugog, ne uzima ga u obzir. To znai da zajedniki interes, koji se pojavljuje kao motiv ukup nog ina, obje stranke, dodue, priznaju kao injenicu, ali kao takav on nije motiv, nego se dogaa tako rei samo iza lea u sebe same reflek tiranih posebnih interesa, pojedinanog interesa suprotnog interesu drugoga. S te posljednje strane individuum jo u najboljem sluaju moe da ima utjenu svijest da je zadovoljenje njegovog antagonisti kog pojedinanog interesa upravo ostvarenje ukinute suprotnosti, ostvarenje opeg drutvenog interesa. Iz samog akta razmjene reflek tira se individuum, svaki od njih, u sebi t100^ kao njen iskljuiv i domi nantan (odreujui) subjekt. Time je dakle postavljena potpuna slobo da individuuma: Dobrovoljna transakcija; ni s koje strane nasilje; postavljanje aebe kao sredstva ili kao neeg to slui samo kao sredstvo da bi sebe postavilo kao samosvrhu, kao ono to gospoduje i dominira; najzad sebian interes koji ne ostvaruje nikakav interes koji stoji iznad njega; drugi je takoer priznat i znan kao onaj koji isto tako ostvaruje svoj sebini interes, tako da oba znaju da je zajednki interes upravo samo u dvostranosti, mnogostranosti i osamostaljenju razliitih strana, u razmjeni sebinog interesa. Opi interes je upravo openitost sebi nih interesa. Ako, dakle, ekonomski oblik, razmjena, postavlja svestranu jedna kost subjekata, to sadraj, graa, kako individualna tako i predmetna, koja tjera na razmjenu postavlja slobodu. Jednakost i sloboda se, dakle, u razmjeni koja poiva na razmjenskim vrijednostima ne samo potuje, nego je razmjena razmjenskih vrijednosti produktivna, realna osnova svake jednakosti i slobode. Kao iste ideje ove su samo idealizirani izrazi te razmjene; kao razvijene u pravnim, politikim, drutvenim odnosima one su samo ta osnova u nekoj drugoj potenciji. To se potvrdilo i histo rijski. Jednakost i sloboda u tom opsegu upravo su suprotnost antike slobode i jednakosti, koje upravo nemaju za temelj razvijenu razmjen sku vrijednost, nego, naprotiv, s njenim razvojem propadaju. One pretpostavljaju odnose proizvodnje koji u starom svijetu jo nisu bili ostvareni, kao ni u srednjem vijeku. Direktan prisilni rad ini temelj antikog svijeta; na njemu kao na postojeoj osnovi poiva zajednica; sam rad kao privilegij, kao onaj koji jo proizvodi u svojoj posebnosti, a ne kao onaj koji openito proizvodi razmjenske vrijednosti, predstav9*

132 Osnovi kritike politike ekonomije

lja temelj srednjeg vijeka. Rad (u kapitalistikom drutvu) niti je pri silan rad; niti se, kao u srednjem vijeku, vri s obzirom na neto zajed niko kao neto vie (korporacije). Sad, dodue, tano je i to da odnos razmjenjivaa to se tie mo tiva, tj. prirodnih motiva koji lee izvan ekonomskog procesa, takoer poiva na izvjesnoj prinudi; ali taj je odnos, s jedne strane, samo ravno dunost drugog prema mojoj potrebi kao takvoj, prema mojoj prirod noj individualnosti, dakle njegova jednakost sa mnom i njegova slo boda (koja je, meutim, isto toliko pretpostavka moje slobode); s druge strane, ukoliko me moje vlastite potrebe odreuju, prisiljavaju, nasilje nada mnom ne vri nita strano ve samo moja vlastita priroda, koja je cjelina potreba i nagona (ili moj interes postavljen u opem, reflektiranom obliku). Ali to je upravo ona moja strana kojom prisiljavam dru gog, tjeram ga u sistem razmjene. U rimskom pravu je stoga servus1 tano odreen kao netko tko ne moe da stjee za sebe razmjenom (vidi Institutiones2). Stoga je isto tako jasno da je to pravo, premda ono odgovara drutvenom stanju u kojem uope nije bila razvijena razmjena, ipak, ukoliko je ona bila razvijena u odreenom krugu, moglo razvijati odreenja pravne osobe, upravo individuuma razmjene i tako anticipirati pravo (to se tie osnov nih odreenja) za industrijsko drutvo, ali se, prije svega, moralo afir mirati nasuprot srednjem vijeku kao pravo nastajueg graanskog dru tva. Ali sam razvitak rimskog prava poklapa se u potpunosti s razla ganjem rimskog drutva. Kako je tek novac realiziranje razmjenske vrijednosti i kako se sistem razmjenskih vrijednosti realizirao tek pri razvijenom novanom sistemu i obrnuto, novani sistem moe u stvari biti samo realizacija tog sistema slobode i jednakosti. Samo novac kao mjera daje ekvivalen tu odreeni izraz, ini ga i po obliku ekvivalentom. U prometu se do due ispoljava jo jedna razlika u obliku: Oba razmjenjivaa pojavljuju se u razliitim odreenjima kao kupci i prodavai, razmjenska vrijed nost se pojavljuje jednom kao opa u obliku novca, drugi put kao po sebna u prirodnoj robi, koja sad ima cijenu; ali, prvo, ta odreenja se mijenjaju; sam promet nije postavljanje nejednakosti, ve samo izjed naavanje, ukidanje samo zamiljene razlike. Nejednakost je samo isto formalna. Najzad u novcu, kao onom koji i sam cirkulira tako da se pojavljuje sad u jednoj, a sad u drugoj ruci i ravnoduan je prema tom pojavljivanju, jednakost se postavlja ak i stvarno3. Kad se promatra proces razmjene, svaki se pojavljuje nasuprot drugom kao posjednik novca, kao sam novac. Zato ravnodunost i izjednaivost izriito po stoje u obliku stvari. Posebna prirodna razliitost koja se nalazila u robi ugaena je i neprestano se gasi prometom. Radnik koji kupuje ro be za 3 ilinga pojavljuje se prodavau u istoj funkciji, u istoj jednakosti
1 rob 2 Institucije (dio Ju stinijanovog kodeksa u kojem je sakupljeno rim sko pravo)*1011 sachlih

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 133

(u obliku 3 ilinga) kao i kralj koji kupuje za istu sumu. Svaka razlika meu njima je izbrisana. Prodava kao takav pojavljuje se samo kao posjednik robe uz cijenu od 3 ilinga tako da su obojica posve jednaki; samo to 3 ilinga jednom egzistiraju u srebru, a drugi put u eeru itd. Moglo bi izgledati da u treem obliku novca subjekti procesa dobijaju razliito odreenje. Ali ukoliko se ovdje novac pojavljuje kao materijal, kao opa roba ugovori, sva je razlika izmeu ugovaraa i ugovaraa, naprotiv, izbrisana. Ukoliko novac postaje predmet aku mulacije, ini se da subjekt ovdje oduzima prometu novac, opi oblik bo gatstva, samo ukoliko mu ne oduzima za istu cijenu robe. Ako, dakle, jedan individuum akumulira, a drugi ne, nijedan to ne ini na utrb drugoga. Jedan uiva realno bogatstvo, drugi dolazi u posjed opeg oblika bogatstva. Ako jedan siromai, a drugi se bogati, to je njihova slobodna volja, a nipoto ne proizlazi iz ekonomskih odnosa, iz same ekonomske povezanosti u koju su oni postavljeni jedan prema drugom. ak nasljedstvo i slini pravni odnosi koji ovjekovjeuju tako nastale nejednakosti ne nanose tetu toj prirodnoj slobodi i jednakosti. Ako prvobitni poloaj individuuma A ne stoji u protivurjenosti s tim si stemom, onda se sigurno ta protivurjenost ne moe izazvati time to individuum B stupa na mjesto individuuma A, ovjekovjeu jui taj poloaj. To je prije pribavljanje vanosti drutvenom odreen ju i preko prirodne granice ivota: njihovo uvrivanje nasuprot sluajnom dje lovanju prirode, iji bi utjecaj kao takav zapravo bio ukidanje slo bode individuuma. K tome, kako je individuum u tom odnosu samo individualizacija novca, on je kao takav isto tako besmrtan kao i novac, i to to ga predstavljaju nasljednici zapravo je provoenje tog odre enja. Ako se taj nain shvaanja ne istakne u njegovom historijskom zna enju, nego se upotrijebi kao pobijanje protiv razvijenijih ekonomskih odnosa u kojima individue vie ne istupaju jedna prema drugoj samo kao razmjenjivai ili kao kupci i prodavaoci, ve u odreenim odnosima, dakle nisu vie postavljene sve u istoj odreenosti, onda je to isto kao kad bi se htjelo tvrditi da meu prirodnim tijelima ne postoji nikakva razlika, ni pogotovu suprotnost i protivurjenost, zato to su ona npr. uzeta u odreenju teine sva teka i prema tome jednaka, ili su jednaka zato to sva zauzimaju tri prostome dimenzije. Sama razmjenska vri jednost ovdje se isto tako misli u svojoj jednostavnoj odreenosti na suprot njenim razvijenijim antagonistikim oblicima. Promatrana u razvoju nauke, ta se apstraktna odreenja pojavljuju upravo kao prva i najoskudnija, kako se ona dijelom javljaju i historijski; ono razvije nije kao kasnije. U cjelini sadanjeg graanskog drutva javlja se to svoenje na cijene i njihov promet itd. kao povrinski proces, pod kojim se, meutim, u dubini zbivaju posve drugi procesi, u kojima nestaje ta prividna jednakost i sloboda individua.

134 Osnovi kritike politike ekonomije

S jedne strane, zaboravlja se da od samog poetka pretpostavljanje razmjenske vrijednosti kao objektivne osnove cjeline sistema proizvod nje u sebi ve ukljuuje prinudu za individuuma, da njegov neposredni proizvod nije proizvod za njega, nego tek postaje takav u drutvenom procesu i da mora dobiti taj opi a ipak vanjski oblik; da individuum ima egzistenciju jo samo kao proizvoa razmjenske vrijednosti, dakle je ve ukljuena cijela negacija njegove prirodne egzistencije; da je on, dakle, posve odreen drutvom; nadalje da to pretpostavlja podjelu rada itd. u kojoj je individuum ve postavljen u drugim odno sima, a ne u onim pukih razmjenjivaa itd. Zaboravlja se, dakle, da pretpostavka ne samo nipoto ne proizlazi niti iz volje niti iz neposred ne prirode individuuma, nego da je povijesna i da individuuma postav lja kao ve odreenog drutvom. S druge, strane, zaboravlja se da vii oblici koje sad dobivaju raz mjena i odnosi proizvodnje koji se u njoj realiziraju nipoto ne zastaju kod te jednostavne odreenosti, gdje je najvia razlika do koje se dolazi formalna i zato irelevantna. Najzad, ne vidi se da je ve u jednostavnom odreenju razmjen ske vrijednosti i novca latentno sadrana suprotnost najamnine i ka pitala itd. Cijela ta mudrost izlazi, dakle, na to da se ostane kod najjed nostavnijih ekonomskih odnosa, koji su samostalno shvaeni iste apstrakcije, ali koji su u zbilji naprotiv posredovani najdubljim suprot nostima i predstavljaju samo jednu stranu, u kojoj je njihov izraz izbrisan. S druge strane, pokazuje se isto tako glupost onih socijalista (napose francuskih, koji hoe da prikau socijalizam kao realizaciju ideja graanskog drutva to ih je proklamirala francuska revolucija) koji dokazuju da su razmjena, razmjenska vrijednost itd. prvobitno (u vremenu) ili po svom pojmu (u svom adekvatnom obliku) sistem slobode i jednakosti svih, ali da ih je pokvario novac, kapital itd. Ili takoer, da je historija dosad vrila samo promaene pokuaje da ih provede na nain koji odgovara njihovoj istini, a da su sad oni, kao npr. Proudhon, otkrili pravu istinu, na osnovu ega treba da se prui prava historija tih odnosa mjesto njihove lane historije. Njima treba odgovo riti: da je razmjenska vrijednost ili, tanije, novani sistem u stvari sistem jednakosti i slobode i da su smetnje koje im kod blieg izlaganja sistema stoje na putu njemu imanentne smetnje, upravo ostvarenje jednakosti i slobode^ koji se pokazuju kao nejednakost i nesloboda. Isto je tako pobona kao i glupa elja da se razmjenska vrijednost ne razvije u kapital ili da se rad koji proizvodi razmjensku vrijednost ne razvije u najamni rad. Ono to tu gospodu razlikuje od graanskih apologeta jest, s jedne strane, osjeaj protivurjenosti koje sistem ukljuuje; a s druge strane, utopizam, neshvaanje nune razlike izmeu realnog i idealnog lika graanskog drutva i stoga htijenje da se poduzme suvian posao, htijenje da se opet realizira sam idealni izraz, koji je u stvari samo fotografija te realnosti.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 135

Meutim, glupo dokazivanje kojim se nasuprot tim socijalistima slui najnovija dekadentna ekonomija*, koja dokazuje da ekonomski odnosi izraavaju svuda ista jednostavna odreenja pa stoga izraavaju i jednakost i slobodu jednostavno odreene razmjene razmjenskih vri jednosti svodi se potpuno na djetinjastu apstrakciju. Na primjer, odnos kapitala i kamate svodi se na razmjenu razmjenskih vrijednosti. Nakon to se, dakle, najprije iz empirije preuzelo da razmjenska vrijed nost egzistira ne samo u toj jednostavnoj odreenosti, ve i u bitno raz liitoj odreenosti kapitala, kapital se, sa svoje strane, reducira na jednostavni pojam razmjenske vrijednosti, a kamata, koja sada izraava i odreeni odnos kapitala kao takvog, isto tako upa iz odreenosti, izjednaava s razmjenskom vrijednou; apstrahira se od itavog odnosa u njegovoj specifinoj odreenosti i vraa na nerazvijen odnos razmjene robe za robu. Ako apstrahiram od onog po emu se neka konkretnost razlikuje od svoje apstrakcije, onda ona, naravno, postaje apstrakcija i uope se ne razlikuje od nje. Prema tome, sve su ekonomske kategorije samo uvijek nova imena za uvijek isti odnos, i ta gruba nesposobnost da se shvate realne razlike treba tada da predstavlja isti common sense1 kao ta kav. *Ekonomske harmonije g. Bastiata svode se au fond 2 na to da egzi stira jedan jedini ekonomski odnos koji poprima razna imena ili na to da razliitost postoji samo po imenu. Redukcija nije ak ni toliko bar formalno nauna da bi se sve svodilo na zbiljski ekonomski odnos, time to bi se napustila razlika koja sainjava izlaganje, nego se naputa sad ova sad ona strana kako bi se pronala identinost sad na ovoj sad na onoj strani. Na primjer (prema Bastiatu) najamnina je plaanje za usluge koje jedan individuum ini drugom. (Ekonomski oblik kao takav ovdje se, kao to je napomenuto ve gore, naputa. Profit je takoer plaanje za usluge koje jedan individuum ini drugom. Najamnina i profit su, dakle, identini, i to to se jedno plaanje naziva najamninom, a drugo profitom, prvenstveno je pogreka jezika. Ali sad profit i kamata. U profitu je (po Bastiatu) plaanje usluga izloeno riziku; u kamati je ono fiksirano. Kako je, dakle, relativement parlant3 u najamnini plaanje fiksirano, dok je ono u profitu u suprotnosti prema radu izloeno slu aju, to je odnos kamate i profita isti kao odnos najamnine i profita, a to je, kao to smo vidjeli, meusobna razmjena ekvivalenata. Protiv n ici102! tada hvataju za rije tu glupost (koja nastaje vraanjem od eko nomskih odnosa u kojima je izraena suprotnost k onim odnosima gdje
* Njenim klasinim predstavnikom , Sto se tie banalnosti, afektirane dija lektike, naivne napuhanosti, budalasto samozadovoljne otrcanosti i potpune n e sposobnosti da shvati historijske procese moe se sm atrati Fridtric Bastiat, jer Am erikanac Carey b ar istie razliku izm eu odreenih amerikih odnosa i onih evropskih. 1 zdrav razum * u osnovi 8 govorei relativno

136 Osnovi kritike politike ekonomije

se ona nalazi jo samo latentno i gdje je prikrivena) i zatim dokazuju da se npr. u kapitalu i kamatama ne vri jednostavno razmjena, jer se kapital ne nadomjeta ekvivalentom, nego ga posjednik, nakon to je ekvivalent u obliku kamata pojeo 20 puta, jo uvijek dobiva u obliku kapitala i moe ga ponovo razmijeniti za 20 novih ekvivalenata. I otud muna debata u kojoj jedan tvrdi da nema nikakve razlike izmeu raz vijene i nerazvijene razmjenske vrijednosti, a ostali da ona na alost postoji, ali po pravdi tu ne bi trebalo da postoji. 2. [Raanje i razvoj kapitala] Novac kao kapital je odreenje novca koje nadilazi njegovo jedno stavno odreenje kao novca. Moe se promatrati kao via realizacija novca, kao to se moe rei da je u ovjeku razvijen majmun. Tada je, meutim, nii oblik postavljen kao dominantni subjekt iznad vieg. U svakom sluaju novac kao kapital razliit je od novca kao novca. Treba razviti to novo odreenje. S druge strane, kapital kao novac izgleda kao povratak kapitala na nii oblik. Ali to je samo njegovo pos tavljenje u jednu posebnost koja kao ne-kapital postoji ve prije njega i sainjava jednu od njegovih pretpostavki. Novac se ponovo pojavljuje u svim kasnijim odnosima, ali tada on vie ne fungira kao puki novac. Ako se, kao ovdje, prije svega radi o tome da se on slijedi do njegova totaliteta kao trita novca, tada se ostali razvoj pretpostavlja i mora se povremeno ukljuiti u razmatranje. Tako ovdje treba razmotriti ope odreenje kapitala prije nego to preemo na njegovu posebnost kao novca. Ako kaem, kao npr. Say t1031, da je kapital suma vrijednosti tada kaem samo to da je kapital = razmjenskoj vrijednosti. Svaka suma vrijednosti je jedna razmjenska vrijednost, a svaka razmjenska vrijed nost je suma vrijednosti. Jednostavnim zbrajanjem ne mogu doi od razmjenske vrijednosti do kapitala. U pukoj akumulaciji novca, kako smo vidjeli, jo nije postavljen odnos kapitaliziranja. Samo u takozvanoj trgovini na malo, u dnevnom prometu gra anskog ivota kako se zbiva neposredno izmeu proizvoaa i potro aa, u trgovini na malo u kojoj je na jednoj strani svrha razmjena robe za novac, a na drugoj razmjena novca za robu, radi zadovoljenja indi vidualnih potreba samo u tom kretanju koje se zbiva na povrini graanskog svijeta vri se kretanje razmjenskih vrijednosti, njihov promet u istom obliku. Radnik koji kupuje komad kruha i milioner koji kupuje isto pojavljuju se u tom inu samo kao jednostavni kupci, kao to se trgovac na malo pojavljuje prema njima samo kao prodava. Sva druga odreenja ovdje su izbrisana. Sadraj njihovih kupovina kao i njihov opseg sasvim su ravnoduni prema tom odreenju oblika. Ako u teoriji pojam vrijednosti prethodi pojmu kapitala, ali on, s druge strane, za svoj isti razvitak ponovo pretpostavlja nain proiz

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 137

vodnje zasnovan na kapitalu, to isto se zbiva i u praksi. Zato ekonomisti nuno promatraju kapital sad kao stvaraoca vrijednosti, njihov izvor, kao to, s druge strane, pretpostavljaju vrijednosti za stvaranje kapitala i njega samog predstavljaju samo kao sumu vrijednosti u odreenoj funkciji. Postojanje vrijednosti u njenoj istoi i openitosti pretpostav lja nain proizvodnje u kojem je pojedinani proizvod prestao da bude takav za proizvoaa uope, a jo vie za pojedinanog radnika i bez realizacije putem prometa nije nita. Za onog koji stvara neizmjerno malen dio jednog arina pamunog plama nije formalno odreenje da je tajarin platna vrijednost, razmjenska vrijednost. Da radnik nije stvorio razmjensku vrijednost, novac, ne bi stvorio uope nita. Prema tome, to odreenje vrijednosti ima za svoju pretpostavku dani historijski stupanj drutvenog naina proizvodnje i samo je odnos koji je s njim dan, dakle historijski odnos. S druge strane, pojedini momenti odreivanja vrijednosti razvijaju se na ranijim stupnjevima historijskog procesa drutvene proizvodnje i pojavljuju se kao njegov rezultat. Zato u sistemu graanskog drutva neposredno iza vrijednosti slijedi kapital. U povijesti ima ranije drugih sistema koji sainjavaju ma terijalnu osnovu nepotpunijeg razvitka vrijednosti. Kako tu razmjenska vrijednost igra samo sporednu ulogu pored upotrebne vrijednsoti, kao njena realna osnovica ne pojavljuje se kapital, nego odnos zemlji nog vlasnitva. Naprotiv, moderno zemljino vlasnitvo ne moe se uope shvatiti, jer ne moe postojati bez pretpostavke kapitala, i ono se odista historijski javlja kao kapitalom uslovljeni i kapitalu prilagoeni oblik prethodnog historijskog lika zemljinog vlasnitva. Zato se upravo na razvitku zemljinog vlasnitva moe studirati postepena pobjeda i izgradnja kapitala, zbog ega je Ricardo, ekonomist modernog vremena, razmatrao s velikim historijskim razumijevanjem odnose kapitala, na jamnog rada i zemljine rente unutar granica zemljinog vlasnitva, da bi ih fiksirao u njihovom specifinom obliku. Odnos industrijskog kapitalista prema vlasniku zemlje pojavljuje se kao odnos koji se nalazi izvan zemljinog vlasnitva. Ali kao odnos modernog farmera prema zemljinom rentijeru on se pojavljuje kao odnos imanentan samom zem ljinom vlasnitvu, a ovo sa svoje strane postoji jo samo u svom odnosu prema kapitalu. Historija zemljinog vlasnitva koja bi dokazala poste peno pretvaranje feudalnog vlasnika zemlje u zemljinog rentijera, nasljednog poluvazalnog i esto neslobodnog kmeta-zakupnika u mo dernog farmera, a uz zemlju vezanih kmetova i kuluara u poljoprivredne najamne radnike bila bi u stvari historija stvaranja modernog kapitala. Ona bi ukljuivala u sebe odnos prema gradskom kapitalu, trgovini itd. Ali mi ovdje imamo posla sa ve nastalim graanskim drutvom koje se kree na svojoj vlastitoj osnovi. Kapital potjee ponajprije iz prometa i to od novca kao svoje po lazne take. Vidjeli smo da je novac koji ulazi u promet i istovremeno se iz njega vraa u sebe posljednji oblik u kojem se novac ukida. To je

1 38 Osnovi kritike politike ekonomije

u isti mah prvi pojam kapitala i njegov prvi pojavni oblik. Novac je negirao sebe kao onog koji samo nestaje u prometu, ali on se isto tako negirao kao onaj koji se samostalno suprotstavlja prometu. Ako se ta negacija same u svojim pozitivnim odreenjima, ona sadri prve ele mente kapitala. Novac je prvi oblik u kojem se pojavljuje kapital kao takav. NRRN, kretanje kojim se novac razmjenjuje za robu, a roba za novac; to kretanje kupovanja da bi se prodalo, koje sainjava odreenje oblika trgovine^ kapital kao trgovaki kapital, nalazi se u naj ranijim stanjima ekonomskog razvoja; to je prvo kretanje u kojem raz mjenska vrijednost kao takva sainjava sadraj, nije samo oblik, ve svoj vlastiti sadraj. Kretanje se moe vriti unutar naroda i izmeu narodi za iju proizvodnju razmjenska vrijednost jo uope nije postala pret postavkom. Kretanje zahvaa samo viak njihove na neposrednu upot rebu sraunate proizvodnje i vri se samo na njihovoj granici. Kao Jevreji unutar starog poljskog ili uope srednjovjekovnog drutva, tako mogu cijeli trgovaki narodi (kao oni u staro doba i kasnije Lombardi) zauzeti to mjesto meu narodima iji nain proizvodnje jo nije uslovljen razmjenskom vrijednou kao osnovnom pretpostavkom. Trgovaki kapital je samo prometni kapital, a prometni kapital je prvi oblik kapi tala; u njemu kapital jo nipoto nije postao osnovom proizvodnje. Dalje razvijeni oblik je novani kapital i novana kamata} lihva, ije samostalno nastupanje isto tako pripada jednom ranijem stupnju. Konano, oblik RNNR u kojem se novac i promet uope pojavljuju kao puko sredstvo za robu u prometu, koja opet sa svoje strane istupa iz prometa i neposredno zadovoljava potrebe, sam je pretpostavka one prvobitne pojave trgovinskog kapitala. Pretpostavke se pojavljuju podijeljene na razliite narode ili je unutar drutva trgovaki kapital kao takav uslov ljen samo tim iskljuivo na potronju usmjerenim prometom. S druge strane, roba u prometu, roba koja se realizira samo poprimajui i oblik neke druge robe, roba koja istupa iz prometa i slui neposrednim pot rebama, javlja se takoer kao prva forma kapitala, koji je bitno robni kapital. S druge strane, isto tako je jasno da jednostavno kretanje razmjenskih vrijednosti, kakvo nalazimo u istom prometu, ne moe nikad rea lizirati kapital. Ono moe dovesti do povlaenja i gomilanja novca, ali im novac ponovo stupi u promet, on se razlae u niz procesa raz mjene s robama koje se troe, pa se zato gubi im se njegova kupovna snaga iscrpi. Isto tako roba koja se posredstvom novca razmijenila za robu istupa iz prometa da bi bila potroena, unitena. Ali ako se roba u novau osamostali prema prometu, tad ona predstavlja jo samo nesupstancijalni, opi oblik bogatstva. Kako se meusobno razmjenjuju ekvivalenti, oblik bogatstva fiksiran kao novac nestaje im se razmijeni za robu, a u robi sadrana upotrebna vrijednost nestaje im se razmi jeni za novac. Jednostavnim inom razmjene moe jedno od ovo dvoje [roba ili novac] izgubiti svoje odreenje u prilog onog drugog samo ako se u njemu realizira. Nijedno se ne moe sauvati u svom odreenju

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 139

prelazei u ono drugo. Stoga je protiv sofisterije graanskih ekonomista koji uljepavaju kapital nastojei da ga svedu na istu razmjenu iznijet obrnut, isto tako sofistiki, ali nasuprot njima opravdan zahtjev da se kapital doista svede na istu razmjenu, ime bi on nestao kao mo i bio uniten bilo u obliku robe bilo u obliku novca.* Ponavljanje procesa s obiju taaka, novca ili robe, nije postavljeno u uslovima same razmjene. in se moe ponavljati samo dok se ne dovri, tj. dok se ne izvri razmjena do iznosa razmjenske vrijednosti. On se ne moe rasplamsati iznova sam po sebi. Stoga promet ne nosi u samom sebi princip samoobnavljanja. Momenti prometa su njemu pret postavljeni, nisu njim samim postavljeni. Robe se moraju uvijek iznova i izvana bacati u promet kao gorivo u vatru. Inae e se on ugasiti u indiferentnosti. On bi se ugasio u novcu kao u indiferentnom rezultatu koji bi, ukoliko vie ne bi stajao u odnosu prema robama, cijenama, prometu, prestao da bude novac, da izraava odnos proizvodnje, od njega bi preostalo jo samo njegovo metalno postojanje, ali bi nje govo ekonomsko postojanje bilo uniteno. Promet, koji se, dakle1 pojavljuje na povrini graanskog drutva kao ono neposredno postojee postoji samo ukoliko je neprestano posredovan. Promatran sam po sebi, on je posredovanje pretpostavljenih ekstrema. Ali on ne postavlja te ekstreme. Dakle, mora ipak biti posredovan ne samo u svakom od svo jih momenata, ve kao cjelina posredovanja, kao totalni proces sam. Njegovo neposredno bivstvovanje stoga je ist privid. On je pojava jednog procesa koji se zbiva iza njega. On je sad negiran u svakom od svojih momenata kao roba kao novac i kao odnos obojeg, kao jednostavna razmjena i promet obojeg. Ako se prvobitno in drut vene proizvodnje pojavljivao kao stvaranje razmjenskih vrijednosti a ovo u svom daljnjem razvoju kao promet kao potpuno razvijeno kretanje razmjenskih vrijednosti izmeu sebe to se sad sam promet vraa u djelatnost koja stvara ili proizvodi razmjensku vrijednost. On se vraa u nju kao u svoju osnovu. Njegova pretpostavka su robe (bilo u posebnom obliku, bilo u opem obliku novca), koje su ostvarenje odreenog radnog vremena i kao takve vrijednosti; pretpostavka je prometa, dakle, isto tako proizvodnja roba radom kao i njihova proiz vodnja kao razmjenskih vrijednosti. To je njegova polazna taka, a svojim vlastitim kretanjem on se vraa u proizvodnju koja stvara raz mjenske vrijednosti kao svoj rezultat. Prema tome, ponovo smo stigli do polazne take, do proizvodnje koja postavlja, stvara, razmjenske vrijednosti, ali ovaj put tako da ona pretpostavlja promet kao razvijen moment i pojavljuje se kao neprestan proces koji postavlja promet i iz njega se neprestano vraa u sebe da bi ga postavio iznova. Kretanje koje postavlja razmjensku vrijednost
* Kao Sto 6e razmjenska vrijednost, tj. svi odnosi roba kao razmjenskih vri jednosti, pojavljuju kao stvar u novcu, tako se sva odreenja djelatnosti koja stvara razmjenske vrijednosti, rada, javljaju kao stvar u kapitalu.

1 40 Osnovi kritike politike ekonomije

ovdje se sad, dakle, javlja u mnogo sloenijem obliku, jer ono vie nije smo kretanje pretpostavljenih razmjenskih vrijednosti, niti ih formalno postavlja kao cijene, ve ih u isti mah stvara, proizvodi kao pretpostavke. Sama proizvodnja ovdje vie nije dana prije svojih rezultata, tj. nije pretpostavljena, ve se pojavljuje kao proizvodnja koja u isti mah sama te rezultate raa; ali ona ih vie ne raa, kao na prvom stupnju, samo kao neto to vodi do prometa, ve u isti mah pretpostavljajui promet, razvijeni promet u svom procesu. (Promet se au fond sastoji samo u formalnom procesu kojim se razmjenska vrijednost postavlja jednom u odreenju robe, a drugi put u odreenju novca.) To kretanje pojavljuje se u razliitim likovima, kako historijski kao kretanje koje vodi do rada to proizvodi vrijednosti, tako i s druge strane, unutar samog sistema graanske proizvodnje, tj. proizvodnje koja stvara razmjensku vrijednost. Kod polubarbarskih ili barbarskih naroda najprije posreduju trgovaki narodi, ili plemena ija je proiz vodnja po prirodi razliita stupaju u kontakt i razmjenjuju svoj suviak. Prvi sluaj je klasiniji oblik. Ostanimo, dakle, kod njega. Razmjenji vanje suvika je promet koji postavlja razmjenu i razmjensku vrijednost. Ali on se protee samo na suviak i zbiva se naporedo sa samom proiz vodnjom. Ali ako se ponavlja pojavljivanje trgovaca koji podstiu raz mjenu (Lombardi, Normani itd. igraju tu ulogu prema gotovo svim evropskim narodima) i razvija se trajna trgovina u kojoj se narod koji proizvodi bavi jo samo takozvanom pasivnom trgovinom, jer podstrek za djelatnost koja stvara razmjensku vrijednost dolazi izvana, a ne iz unutarnjeg lika njegove proizvodnje, tada viak proizvodnje ne mora biti samo sluajan, povremeno prisutan, ve se mora neprestano ponav ljati i tako sama domaa proizvodnja dobija tendenciju usmjerenu na promet, na stvaranje razmjenskih Vrijednosti. Isprva je djelovanje vie materijalno. Krug potreba je proiren; svrha je zadovoljenje novih potreba, a stoga i vea redovnost i poveanje proizvodnje. Sama organizacija domae proizvodnje ve je modifi cirana prometom i razmjenskom vrijednou, ali prometom jo nije zahvaena ni cijela njena povrina niti ona u svoj svojoj dubini. To je ono to se naziva civilizirajuim djelovanjem vanjske trgovine. Tada e dijelom od intenzivnosti tog djelovanja izvana, a dijelom od stupnja u kojem su elementi domae proizvodnje (podjela rada itd.) ve razvijeni, zavisiti koliko e kretanje koje stvara razmjensku vrijednost obuhvatiti cjelinu proizvodnje. Na primjer, u Engleskoj u 16. vijeku i poetkom 17. vijeka, uslijed uvoza nizozemskih roba dobio je odluujue znaenje viak vune to ga Engleska moe dati u razmjeni. Da bi se proizvelo vie vune, oranice su pretvorene u panjake, sistem malih zakupa je razbijen itd., izvreno je clearing of estates1 itd. Poljoprivreda je, dakle, izgubila karakter rada za upotrebnu vrijednost, a razmjena nje nog suvika karakter ravnodunosti prema poljoprivredi u njenom
1 iSenje imanja

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 141

unutranjem sastavu. Poljoprivreda je na izvjesnim takama ak postala iskljuivo odreena prometom, pretvorena u proizvodnju koja stvara razmjensku vrijednost. Time se ne samo izmijenio nain proizvodnje, ve su se raspali i svi stari odnosi stanovnitva i odnosi proizvodnje, svi ekonomski odnosi koji su mu odgovarali. Tako je ovdje pretpostav kom prometa bila proizvodnja koja je razmjenske vrijednosti stvarala samo kao suviak; ali ona se pretvorila u proizvodnju koja se vrila jo samo u vezi s prometom, na proizvodnju iji je iskljuiv sadraj stvaranje razmjenskih vrijednosti. Meutim, u modernoj proizvodnji, gdje su pretpostavljeni raz mjenska vrijednost i razvijen promet, tu, s jedne strane, cijene odreuju proizvodnju, a s druge strane, proizvodnja odreuje cijene. Ako se kae da je kapital nagomilani (realizirani) rad (zapravo opredmeeni rad) koji slui kao sredstvo za nov rad (proizvodnju)1, tada se promatra jednostavna materija kapitala apstrahirajui od odre enja oblika, bez kojeg on nije kapital. To znai samo to da je kapital sredstvo za proizvodnju, jer u najirem smislu svaki predmet, pa i onaj koji priroda naprosto daje (kao npr. kamen), mora se najprije prisvojiti nekom djelatnou prije nego to moe da poslui kao orue, kao sred stvo za proizvodnju. Prema tome bi kapital postojao u svim oblicima drutva, to je posve nehistorijski. Svaki dio tijela je prema tome kapi tal, jer svaki mora djelatnou, radom ne samo da se razvije, ve i da se hrani, reproducira kako bi mogao funkcionirati kao organ. Ruka, napose aka, tako je kapital. Kapital bi bio samo novo ime za stvar staru kao i ljudskj rod, jer svaka vrsta rada, pa i najnerazvijenija, kao lov, ribolov, itd. pretpostavlja da se proizvod prethodnog rada upotrebljava kao sredstvo za neposredni, ivi rad. Daljnje odreenje koje je sadrano u gornjoj definiciji, da se posve apstrahira od materijalne grae proizvoda i proli rad promatra kao njihov jedini sadraj (graa), kao to se apstrahira i od odreene, po sebne svrhe za iju izradu opet taj proizvod treba da poslui kao sredstvo, i da se kao svrha postavi, naprotiv, samo proizvodnja openito sve to izgleda da je bilo samo djelo apstrakcije koja je podjednako istinita u svim drutvenim ureenjima, te samo nastavlja analizu i for mulira stvari apstraktnije (openitije) nego to se to inae obino inilo. Ako se tako apstrahira od odreenog oblika kapitala i naglasi samo sadraj po kojem je on nuan moment svakog rada, tada naravno nije nita lake dokazati nego da je kapital nuan uvjet svake ljudske proizvodnje. Dokaz se upravo vri apstrahiranjem od onih specifinih odreenja koja ga ine momentom jednog osobito razvijenog historijskog stupnja ovjekove proizvodnje. Stvar je u ovom: ako je svaki kapital opredmeeni rad koji slui kao sredstvo za novu proizvodnju, sav opredmeeni rad
1 Ricardo[104J

142 Osnovi kritike politike ekonomije

koji slui kao sredstvo za novu proizvodnju nije kapital. Kapital se shvaa kao stvar, a ne kao odnos. Kae li se, s druge strane, da je kapital suma vrijednosti upotrijeb ljena za proizvodnju vrijednosti, to znai: kapital je razmjenska vrijed nost koja reproducira samu sebe. Ali formalno se razmjenska vrijednost reproducira i u jednostavnom prometu. U tom objanjenju je dodue zadran oblik po kojem je razmjenska vrijednost polazna taka, ali je naputen odnos prema sadraju (koji kod kapitala nije indiferentan kao kod jednostavne razmjenske vrijednosti). Kae li se da je kapital razmjenska vrijednost koja proizvodi profit ili se bar upotrebljava s namjerom da proizvede profit, tada je kapital ve pretpostavljen za svoje vlastito objanjenje, jer je profit odreeni odnos kapitala prema samom sebi. Kapital nije jednostavan odnos, ve proces u ijim je razliitim momentima on uvijek kapital. Zato treba analizirati taj proces. Ve i u nagomilanom radu ima neeg to se potkralo, jer kapital po definiciji treba da bude samo opredmeeni rad, u kojem je dakako nagomilana odreena koliina rada. Ali nagomilani rad obuhvaa ve neku koliinu takvih predmeta u kojima je realiziran rad.
Na p o etk u je svako sam zadovoljavao svoje p o treb e i razm jena se odnosila sam o n a p red m e te bez vrijednosti za svakog razm jenjivaa; pridavala se vanost sam o p red m e tim a bez vrijednosti za svakog razm jenjivaa; nije joj se pridavala vanost i svako je bio zadovoljan d a p rim i n eku k o risn u stv ar u razm jeni za neku nekorisnu stvar. A li kad je p odjela rad a uinila svakog trgovcem , a drutvo trgovakim d ru tv o m , svatko je h tio d a daje svoje proizvode sam o za njihov ekvivalent; da bi se odredio taj ekvivalent, treb alo je, dakle, znati vrijednost onog to se davalo onog to se prim alo. ( Ganilh , 12, 1)

Drugim rijeima, to znai da razmjena nije ostala pri formalnom postavljanju razmjenskih vrijednosti, ve je nuno dovela dotle da je samu proizvodnju podvrgla razmjenskoj vrijednosti. 3. [Prijelaz od jednostavnog prometa robe na kapitalistiku proizvodnju]
a) P r o m e t i r a z m j e n s k a v r i j e d n o s t k o j a p o t j e e iz p r o m e t a k a o p r e tp o s ta v k a k a p ita la

Da bi se razvio pojam kapitala, potrebno je poi ne od rada, nego od vrijednosti i to od razmjenske vrijednosti koja je ve razvijena u kre tanju prometa. Jednako je nemogue prei direktno sa rada na kapital, kao i od razliitih ljudskih rasa direktno na bankara ili od prirode na papirni stroj. Vidjeli smo da je u novcu kao takvom razmjenska vrijed nost ve dobila u odnosu na promet samostalan oblik, ali samo negati van, prolazan i iluzoran, ako se fiksira. Novac postoji samo u vezi s prometom i kao mogunost da ue u promet; ali im se realizira on gubi

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 143

to odreenje i vraa se natrag u ona dva ranija odreenja: mjere razmjensfcih vrijednosti i sredstva razmjene. im se novac postavi kao raz mjenska vrijednost, koja se ne samo osamostaljuje u odnosu prema prometu, nego se u njemu i odrava, onda on vie nije novac, jer kao novac on ne ide dalje od negativnog odreenja, nego je kapital. Da je novac prvi oblik u kojem se razmjenska vrijednost razvija do odreenja kapitala i da se stoga prvi pojavni oblik kapitala brka sa samim kapitalom ili se promatra kao jedino adekvatan oblik kapitala, to je historijska injenica koja tako, daleko od toga da bi protivurjeila naem izlaganju, naprotiv, to izlaganje potvruje. Prvo je odreenje kapitala, dakle, da se razmjenska vrijednost, koja potjee iz prometa i stoga ga pretpostavlja odrava u prometu i zahvaljujui prometu; da se ulazei u promet ne gubi; da promet nije kao kretanje njenog nestajanja, ve, naprotiv, kao kretanje njenog zbiljskog samopostavljanja kao razmjenske vrijednosti, realiziranje nje kao razmjenske vrijednosti. Ne moe se rei da se u jednostavnom prometu realizira razmjenska vrijednost kao takva. Ona se uvijek realizira samo u trenutku svog nestajanja. Ako se roba posredstvom novca razmjenjuje za robu, njeno vrijednosno odreenje nestaje u istom trenutku u kojem se ona realizira, a ona istupa iz odnosa, postaje indiferentna prema njemu i ostaje jo samo direktan objekt potrebe. Razmjenjuje li se novac za robu, tada je ak postavljeno nestajanje oblika razmjene kao pukog formalnog posre dovanja, kako bi se dolo do prirodnog materijala robe. Razmjenjuje li se roba za novac, tada se oblik razmjenske vrijednosti, razmjenska vrijednost postavljena kao razmjenska vrijednost, novac, samo dotle dok ostaje izvan razmjene, dok izbjegava razmjenu, dok je dakle isto iluzorno ostvarenje, odrava isto idealno u onom obliku u kojem samostalnost razmjenske vrijednosti postoji opipljivo. Razmjenjuje li se, najzad, novac za novac etvrti oblik u kojem se promet moe analizirati, ali au fond1 samo trei oblik izraen u obliku razmjene tada se vie ne pojavljuje ni formalna razlika meu razlikovanim mo mentima; distinction without a difference2; ne samo da nestaje raz mjenska vrijednost, ve nestaje i formalno kretanje njenog nestajanja. Au fond se ta etiri odreenja oblika jednostavnog prometa dadu svesti na dva, koja se uostalom po sebi poklapaju; razlika je u tome na koje se od ta dva odreenja stavlja naglasak, akcent, koji od dvaju momenata novac ili roba ini polaznu taku. Naime, novac za robu, tj. razmjenska vrijednost robe nestaje u zamjeni za njen materijalni sadraj (supstanciju); ili roba za novac, tj. njen sadraj (supstancija) nestaje u zamjeni za njen oblik kao razmjenske vrijednosti. U prvom sluaju gasi se oblik razmjenske vrijednosti, u drugom njegova supstancija; u oba je, dakle, njegova realizacija prolazna. Tek u kapitalu razmjenska vrijednost postavljena je kao raz mjenska vrijednost, jer se odrava u prometu, tj. dakle niti postaje
1 u biti 2 razlikovanje bez razlike

144 Osnovi kritike politike ekonomije

nesupstancijalna (nego se ostvaruje u uvijek drugim supstancijama, u njihovom totalitetu), niti gubi svoje odreenje oblika (nego u svakoj od razliitih supstancija odrava svoju identinost sa sobom samom). Ona, dakle, ostaje uvijek novac i uvijek roba. Ona je u svakom momentu i jedan i drugi od momenata koji u prometu nestaju jedan u drugi. Ali ona je takva samo zato to je sama kruno kretanje razmjena koje se stalno obnavlja. I u tom pogledu njen je promet razliit od prometa jednostavnih razmjenskih vrijednosti kao takvih. Jednostavan promet je u stvari promet samo sa stanovita promatraa, ili po sebi (an sich), nije postavljen kao takav. To nije ista razmjenska vrijednost (ba zato to je njena supstancija neka odreena roba) koja postaje najprije novac a zatim ponovo roba, nego su to uvijek druge razmjenske vrijednosti, druge robe koje se pojavljuju nasuprot novcu. Promet, kruni tok, sastoji se samo u jednostavnom ponavljanju ili smenjivanju odreenja robe i novca, ne u tome da je zbiljska polazna taka takoer taka pov ratka. Zbog toga, ukoliko se promatra jednostavni promet kao takav, gdje je samo novac postojani moment, on se oznaava kao puki promet novca, kao puki opticaj novca.
K apitalistike vrijednosti se ovjekovjeuju. (S a y , 21) K apital je trajna (umnoavajua se jo n e spada ovam o) vrijednost, koja vie ne p ro p a d a ; ta se vrijed n o st otcjepljuje od ro b e koja ju je stvorila; ona kao takav m etafiziki, nesu pstan cijaln i kvalitet ostaje uvijek u po sjed u istog cuhivateur1* (ovdje ire le v a n tn o : recim o posjednika ) za kojega p o p rim a razne oblike. (Sismondi V I)

Neprolaznost za kojom je teio novac postavljajui se negativno prema prometu, izvlaei se iz njega, kapital postie tako to se odrava upravo preputajui se prometu. Kapital kao razmjenska vrijednost koja je prometu pretpostavljena ili koja promet pretpostavlja i u njemu se odrava nije samo u svakom momentu idealiter2 svaki od oba momenta sadrana u jednostavnom prometu, ve on naizmjence poprima oblik jednog i drugog, ali ne vie tako ,da kao u jednostavnom prometu samo prelazi iz jednog u drugi, ve je u svakom od odreenja ujedno odnos prema suprotnom odreenju, tj. idealno ga u sebi sadri. Kapital naizmjence postaje roba i novac, ali 1) on je sam smjena tih dvaju odreenja', 2) on postaje roba, ali ne ova ili ona roba, ve totalitet roba. On nije ravnoduan prema supstanciji, ali jest prema odreenom obliku; s te strane pojavljuje se kao neprestana metamorfoza te supstancije; ukoliko je on dakle postavljen kao poseban sadraj raz mjenske vrijednosti, ta sama posebnost je totalitet posebnosti; stoga je kapital ravnoduan ne prema posebnosti kao takvoj, ve prema pojedi noj ili izoliranoj posebnosti. Identinost, oblik openitosti koji on do bija, sastoji se u tome da bude razmjenska vrijednost i kao takva novac. Zato se on postavlja i kao novac, on se in fact? kao roba razmjenjuje za
1 obraivaa 2 idealno 3 u stvari

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 145

novac. Ali kad je kapital postavljen kao novac, tj. kao taj robi suprotan oblik openitosti razmjenske vrijednosti, u isti mah je u njemu postav ljeno da on ne treba da izgubi openitost kao u obinom prometu, ve njoj suprotno odreenje ili da to openitosti suprotno odreenje primi samo privremeno, dakle da se ponovo razmijeni za robu, ali kao roba koja u svojoj posebnosti izraava openitost razmjenske vrijednosti i zato neprestano mijenja svoj odreeni oblik. Kad ovdje govorimo o kapitalu, on je ovdje jo samo ime. Jedina odreenost u kojoj je kapital postavljen za razliku od neposredne raz mjenske vrijednosti i novca jest odreenost razmjenske vrijednosti koja se odrava i ovjekovjeuje u prometu i putem prometa. Dosad smo promatrali samo jednu stranu, samoodranje razmjenske vrijednosti u prometu i putem prometa. Druga isto tako vana strana sastoji se u tome da raz mjenska vrijednost vie nije pretpostavljena ni kao jednostavna raz mjenska vrijednost kako ona postoji kao puko idealno odreenje u robi prije nego to ova ue u promet (ili bolje reeno, kao samo zami ljeno odreenje, jer roba tek nestajui u prometu postaje razmjenska vrijednost), ni kao razmjenska vrijednost kako ona postoji kao jedan moment u prometu, kao novac; razmjenska vrijednost postoji ovdje kao novac, kao opredmeena razmjenska vrijednost, ali tako da je u njoj postavljen upravo opisani odnos. Ono po emu se drugo odre enje razlikuje od prvog jest to da razmjenska vrijednost postoji 1) u obliku predmetnosti; 2) potjee iz prometa, dakle ga pretpostavlja, ali u isti mah nasuprot njemu polazi od sebe kao pretpostavke. Dvije su strane s kojih se moe izraziti rezultat jednostavnog pro meta: Jednostavno negativna: U promet baene robe postigle su svoju svrhu; one su se uzajamno razmijenile; svaka postaje objekt potrebe i biva potroena. Time je, dakle, promet dovren. Preostao je samo no vac kao jednostavan reziduum. Ali kao takav reziduum on je prestao da bude novac, izgubio svoje odreenje oblika. On se vraa u svoju materiju, koja preostaje kao neorganski pepeo cijelog procesa. Pozitivno-negativna: Novac nije negiran kao opredmeena, za sebe bivstvujua (ne samo u prometu nestajua) razmjenska vrijednost, nego je negirana antitetika samostalnost, gola apstraktna openitost u kojoj se novac uvrstio; ali tree: razmjenska vrijednost kao pretpostavka i ujedno rezultat prometa, kako je pretpostavljena kao proizila iz prometa, mora isto tako ponovo istupiti iz njega. Dogodi li se to samo na formalan nain, ona bi ponovo postala jednostavno novac; istupi li ona iz prometa i kao zbiljska roba, kao u jednostavnom prometu, ona bi postala jednostavan predmet potrebe, bila bi kao takva potroena i isto tako izgubila svoje odreenje oblika. Da bi istupanje iz prometa postalo zbiljsko, razmjenska vrijednost mora isto tako postati predmet potrebe i kao takav mora biti potroena, ali ona mora biti potroena radom i tako se iznova reprodu cirati.
10 M arx- Bngel (19)

146 Osnovi kritike politike ekonomije

Drukije reeno: Razmjenska vrijednost bila je prvobitno prema svom sadraju opredmeena koliina rada ili radnog vremena; kao takva ona je putem prometa dola u svom objektiviranju do postojanja kao novac, opipljiv novac. Sad ona mora sama ponovo postaviti rad, tu polaznu taku prometa koja je leala izvan prometa, koja je bila prometu pretpostavljena i za koju se sam promet pojavljivao kao kretanje koje je izvana obuhvaa i unutar sebe preobraava; ali sada to razmjenska vrijednost ne ini, vie kao jednostavan ekvivalent ili jednostavno opredmeenje rada, ve kao opredmeena i osamostaljena razmjenska vrijed nost koja se predaje radu, postaje njegovim materijalom samo zato da bi obnovila samu sebe i da bi od same sebe ponovo otpoela promet. Time to i nije vie jednostavno izjednaavanje, uvanje svoje identi nosti, kao u prometu; ve umnoavanje samog sebe. Razmjenska vri jednost postavlja se kao razmjenska vrijednost samo time to se oplo uje, dakle uveava svoju vrijednost. Novac (kao onaj koji se vratio iz prometa k sebi) izgubio je kao kapital svoju ukoenost i iz opipljive stvari postao je proces. Ali, s druge strane, rad je izmijenio svoj odnos prema svojoj predmetnosti: on se takoer vratio k sebi. No povratak je takav da u razmjenskoj vrijednosti opredmeeni rad postavlja ivi rad kao sredstvo svoje reprodukcije, dok se prvobitno razmjenska vrijednost pojavljivala samo kao proizvod rada.
b) R a z m j e n s k a v r i j e d n o s t k o j a p o t j e e iz p r o m e t a , p o s t a j e n j e g o v a p r e t p o s t a v k a , o d r a v a s e u n j e m u i u v e a v a se p o s re d s tv o m ra d a

a) [Tri umetka: plan djela; drutvo; Proudhon] I. 1) Opi pojam kapitala. 2) Posebnost kapitala: capital circu lant, capital fixe1. (Kapital kao ivotno sredstvo, kao sirovine, kao orue rada.) 3) Kapital kao novac. II. 1) Koliina kapitala. Akumula cija. 2) Kapital mjeren samim sobom. Profit. Kamata3 Vrijednost kapitala, tj. kapital za razliku od sebe kao kamate i profita. 3) Promet kapitala, a) Razmjena kapitala za kapital. Razmjena kapitala za dohodak Kapital i cijene. (3) Konkurencija kapitald. y) Koncentracija kapital. III. Kapital kao kredit. IV. Kapital kao dioniki kapital V. Kapital kao novano trite. VI. Kapital kao izvor bogatstva. Kapitalist. Poslije ka pitala trebalo bi obraditi zemljino vlasnitvo. Nakon toga najamni rad. Kad se razmotre sva tri, kretanje cijena, kao promet odreen sada u svom unutranjem totalitetu. S druge strane, tri klase kao proizvodnja postavljena u tri svoja osnovna oblika i pretpostavke prometa. Zatim drava. (Drava i graansko drutvo. Porez ili egzistencija nepro duktivnih klasa. Dravni dug. Stanovnitvo. Drava prema vani: kolonije. Vanjska trgovina. Mjenini teaj. Novac kao meu1 opticajni kapital, stalni kapital

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 147

narodna moneta. Na kraju svjetsko trite. Presezanje graanskog drutva u dravu. Krize. Razlaganje naina proizvodnje i drutvenog oblika koji su zasnovani na razmjenskoj vrijednosti. Realno postavljanje individualnog rada kao drutvenog i vice versa.) (Nita nije pogrenije od naina kako na drutvo u vezi s ekonom skim uslovima gledaju i ekonomisti i socijalisti. Na primjer, Proudhon kae nasuprot Bastiatu (XVI, 29):
*Za druStvo ne postoji razlika izm eu kapitala i proizvoda. T a razlika je posve subjektivna , individualna.

Dakle upravo ono drutveno on naziva subjektivnim, a subjektivnu apstrakciju naziva drutvom. Razlika izmeu proizvoda i kapitala up ravo je u tome to proizvod kao kapital izraava odredeni odnos koji pripada jednom historijskom obliku drutva. Takozvano promatranje sa stanovita drutva znai samo to da se previaju one razlike koje upravo izraavaju drutveni odnos (odnos graanskog drutva). Drutvo se ne sastoji od individua, ve izraava sumu onih povezanosti, odnosa u kojima se te individue meusobno nalaze. Kao kad bi neko rekao: Sa stanovita drutva ne postoje robovi i graani: i jedni i drugi su ljudi. Naprotiv, oni su to izvan drutva. Biti rob i biti graanin drut vena su odreenja, odnosi ljudi A i B. ovjek A kao takav nije rob. On je rob u drutvu i putem drutva. Ono to g. Proudhon ovdje kae o kapitalu i proizvodu znai kod njega da sa stanovita drutva ne postoji razlika izmeu kapitalista i radnika, razlika koja postoji upravo samo sa stanovita drutva.) (U svom polemikom spisu protiv astiata Gratuite du Credit Proudhon sve navlai na to da razmjenu izmeu kapitala i rada svede na jednostavnu razmjenu roba kao razmjenskih vrijednosti, na momente jednostavnog prometa, tj. on apstrahira upravo od specifine razlike od koje sve zavisi. On kae:
Svaki proizvod postaje u danom trenutku kapital, jer sve to se troi, u izvje snom trenutku troi se reproduktivno.

To je jako pogreno, ali nita za to.

Zbog ega se pojam proizvoda odjednom pretvara u pojam kapitala? Za hvaljujui ideji vrijednosti. T o znai da proizvod da bi postao kapital treba proi autentinu procjenu, biti kupljen ili prodan, a njegova cijena raspravljena i u tv r ena nekom vrstom zakonskog ugovora. N p r. koa izlazei iz mesnice proizvod je mesara. Sta se zbiva, ako tu kou kupi tavilac? Ovaj odm ah unosi nju ili njenu vrijednost u svoj pogonski fond. Radom Stavioca taj kapital ponovo postaje proiz vod itd.

Svaki kapital ovdje je konstituirana vrijednost. Novac je najsavrenija vrijednost, konstituirana vrijednost na najvioj potenciji. To dakle znai: 1) Proizvod postaje kapital time to postaje vrijednost. Ili kapital nije nita drugo nego jednostavna vrijednost. Meu njima
10*

148 Osnovi kritike politike ekonomije

nema razlike. Zato on kae naizmjence jednom roba (njena prirodna strana izraena kao proizvod), a drugi put vrijednost, ili bolje, kako vrijednost pretpostavlja akt kupovine i prodaje, cijena. 2) Kako se novac javlja kao dovreni oblik vrijednosti, kakva je ona u jednostavnom prometu, to je i novac prava konstituirana vrijednost.) P) [Od jednostavne razmjenske vrijednosti do kapitala] Prelaz iz jednostavne razmjenske vrijednosti i njenog prometa u kapital moe se izraziti i ovako: U prometu se razmjenska vrijednost pojavljuje dvojako, jednom kao roba, drugi put kao novac. Ako je ona u jednom odreenju, nije u drugom. To vrijedi za svaku posebnu robu. Ali cjelina prometa promatrana po sebi sastoji se u tome da se ista razmjenska vrijednost, razmjenska vrijednost kao subjekt, jednom postavlja kao roba, a drugi put kao novac, i promet je upravo kretanje kojim se razmjenska vrijednost postavlja u tom dvostrukom odreenju i kojim se u svakom od njih odrava kao njegova suprotnost, u robi kao novac, a u novcu kao roba. Ali iako je to po sebi dano u jednostav nom prometu, to u njemu nije postavljeno. Razmjenska vrijednost postavljena kao jedinstvo robe i novca jest kapital, i samo to postavlja nje pojavljuje se kao promet kapitala. (Ali kao promet koji je spiralna linija, krivulja koja se proiruje, a ne jednostavan krug.) Analizirajmo najprije jednostavna odreenja koja su sadrana u odnosu kapitala i rada, da bismo tako nali unutranju povezanost kako tih odreenja, tako: i njihovih razvijenijih oblika prema onom ranijem. Prva je pretpostavka da na jednoj strani stoji kapital, a na drugoj rad, oba kao samostalni likovi jedan prema drugom, oba, dakle, i tui jedan drugome. Rad koji stoji nasuprot kapitalu je tui rad, a kapital koji stoji nasuprot radu je tui kapital. Ekstremi koji stoje jedan prema drugom specifino su razliiti. U prvom postavljanju jednostavne razmjenske vrijednosti rad je bio odreen tako da proizvod nije bio neposredna upotrebna vrijednost za radnika, nije bio neposredno sred stvo za izdravanje. To je bio opi uslov stvaranja razmjenske vrijed nosti i prometa uope. Inae bi radnik proizvodio samo proizvod neposrednu upotrebnu vrijednost za sebe ali ne razmjensku vrijed nost. Ipak je ta razmjenska vrijednost bila materijalizirana u nekom proizvodu, koji je kao takav imao upotrebnu vrijednost za druge i kao takav bio predmet njihovih potreba. Upotrebna vrijednost koju radnik moe ponuditi kapitalu, koju on dakle uope moe ponuditi drugima, nije materijalizirana u proizvodu, uope ne postoji izvan njega, dakle ne postoji zbiljski, ve samo u mogunosti, kao njegova sposobnost. Ona postaje zbilja tek kad se potaknuta od kapitala stavi u kretanje, jer djelatnost bez predmeta nije nita ili je samo misaona djelatnost, o kojoj ovdje nije rije. im ju je kapital stavio u kretanje, ta upotrebna vrijednost bivstvuje kao odreena, proizvodna djelatnost radnika;

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 149

to je sama njegova ivotnost koja je usmjerena na odreenu svrhu i zato se ispoljava u odreenom obliku. U odnosu kapitala i rada razmjenska vrijednost i upotrebna vri jednost postavljene su u meusobni odnos; jedna strana (kapital) najprije stoji nasuprot drugoj strani kao razmjenska vrijednost*, a druga (rad) nasuprot kapitalu kao upotrebna vrijednost. U jednostavnom prometu moe se svaka od roba promatrati naizmjence u jednom ili drugom odreenju. U oba sluaja, ako ona vrijedi kao roba kao takva, ona istupa iz prometa kao predmet potrebe i pada sasvim izvan ekonom* N e treba li vrijednost shvatiti kao jedinstvo upotrebne vrijednosti i razmjenske vrijednosti? D a li je po sebi i za sebe vrijednost kao takva neto openito prem a upotrebnoj vrijednosti i razmjenskoj vrijednosti kao njenim posebnim oblicima? Im a li to neko znaenje u ekonomiji? U potrebna vrijednost pretpostavljena je takoer u jednostavnoj razm jeni ili istoj razmjeni. Ali ovdje, gdje se tram pa vri upravo samo radi uzajam ne upotrebe robe, tu upotrebna vrijednost, tj. sadraj, prirodna posebnost robe kao takva ne postoji kao ekonomsko odreenje oblika. Njeno odreenje oblika je upravo razm jenska vrijednost. Sadraj izvan tog oblika je irelevantan; nije sadraj odnosa kao drutvenog odnosa. Ali ne razvija li se taj sadraj kao takav u sistem u potreba i proizvodnje? N e ulazi li upotrebna vrijednost kao takva u sam oblik kao ona koja odreuje sam ekonomski oblik, npr. u odnosu izm eu kapitala i rada? u razliitim oblicima rada (poljoprivredi, industriji itd .)? u zemljinoj renti? Utjecaj godinjih doba na cijene sirovina? itd. K ad bi samo razmjenska vrijednost kao takva igrala ulogu u ekonomiji, kako bi kasnije mogli ui u nju takvi elem enti koji se odnose samo na upo treb n u vrijednost, kao npr. odm ah u kapitalu kao sirovina itd. Odakle se kod Ricarda odjednom stvorilo fiziko svojstvo zemlje? itd. Rije roba (njemaki m oda Giiter1 kao denree2 za razliku od m archandise8?) sadri odnos. Cijena se pojavljuje kao njeno isto form alno odreenje. T o nipoto ne protivurjei tom e da je razmjenska vrijednost preteno odreenje. Ali upotreba prirodno ne prestaje tim e to je ona odreena samo raz m jenom, iako ona tim e prirodno dobija svoj smjer. Svakako to treba pri istraivanju vrijednosti tano ispitati, a ne, kao to radi R icardo, od toga prosto apstrahirati, niti se kao plitki Say s pukim pretpostavljanjem rijei korisnost praviti vaan, Prije svega e se p ri izlaganju pojedinih odeljaka pokazati, i m ora se pokazati, u kojoj m jeri upotrebna vrijednost, ne samo kao pretpostavljena m aterija, ostaje izvan ekonomije i njenih odreenja oblika, a u kojoj mjeri ulazi u nju. Proudhonovu glupost pokazuje Misire**. Jedno je sigurno: u razm jeni imamo (u prom etu) ro bu upotrebnu vrijednost kao cijenu; da je ona uz svoju cijenu i roba, predm et potrebe, razumije se samo po sebi. T a dva odreenja nipoto ne ulaze u m eusobni odnos, osim to se posebna upotrebna vrijednost pojavljuje kao prirodna granica robe i stoga novac, tj. razm jensku vrijednost robe postavlja (ali samo formalno) ujedno kao egzistenciju izvan same robe u novcu. Sam novac je roba, za supstanciju ima neku upotrebnu vrijednost.

1 dobra * potrona roba 8 trgovaka roba 4 Bijeda

150 Osnovi kritike politike ekonomije

skog odnosa. Ukoliko se roba fiksira kao razmjenska vrijednost novac ona tendira istoj bezoblinosti, ali ostajui unutar ekonomskog od nosa. Svakako robe su od interesa u odnosu razmjene Oednostavnom prometu) samo ukoliko imaju razmjenske vrijednosti; s druge strane, njihova razmjenska vrijednost samo je od prolaznog interesa, jer ukida samo jednostranost (upotrebljivost, upotrebnu vrijednost koja se odnosi samo na odreenog individuuma i stoga neposredno postoji za njega) ali ne i samu tu upotrebnu vrijednost; naprotiv, postavlja je i posreduje, kao upotrebnu vrijednost za druge itd. Ali ukoliko se razmjenska vri jednost kao takva fiksira u novcu, upotrebna vrijednost stoji joj nasuprot jo samo kao apstraktni kaos; i upravo odvajanjem od svoje supstancije ona se vraa u sebe samu i odlazi iz sfere jednostavne razmjenske vri jednosti, ije je najvie kretanje jednostavan promet i ije je najvie dovrenje novac. Ali unutar same te sfere razlika [izmeu robe i novca] postoji in fact samo kao povrna razlinost, isto formalno razlikovanje. Sam novac u svojoj najvioj fiksiranosti opet je roba i razlikuje se kao takav od drugih roba samo time to potpunije izraava razmjensku vrijednost, ali upravo zato kao moneta gubi svoju razmjensku vrijednost kao imanentno odreenje i postaje puka upotrebna vrijednost, premda upotrebna vrijednost za postavljanje cijene itd. roba. Ova odreenja jo se neposredno poklapaju i isto tako neposredno razilaze. Tamo gdje se ona odnose samostalno jedno prema drugom, pozitivno, kao u robi koja postaje predmet potronje, ona prestaje da bude moment ekonomskog procesa; tamo gdje se odnose negativno, kao u novcu, ona postaje ludost, dodue ludost kao moment ekonomije i determinanta praktinog ivota naroda. Kako smo vidjeli ranije, ne moe se rei da se razmjenska vrijed nost realizira u jednostavnom prometu. Ali to je zbog toga to prema njoj ne istupa upotrebna vrijednost kao takva, kao njom samom odreena upotrebna vrijednost; dok obrnuto upotrebna vrijednost kao takva ne stoji u odnosu prema razmjenskoj vrijednosti, ve postaje odreena razmjenska vrijednost samo time to se zajedninost upotrebnih vri jednosti da su radno vrijeme primjenjuje na njih kao vanjsko mjerilo. Njihovo jedinstvo jo se neposredno raspada, a njihova razlika jo je neposredno jedinstvena. Sad treba postaviti da upotrebna vrijed nost kao takva postaje pomou razmjenske vrijednosti, a da razmjenska vrijednost sama sebe posreduje pomou upotrebne vrijednosti. U nov anom prometu imali smo samo razliite oblike razmjenske vrijednosti (cijena robe novac) ili samo razliite upotrebne vrijednosti (RR) za koje je novac, razmjenska vrijednost, puko prolazno posredovanje. Zbiljskog odnosa izmeu razmjenske vrijednosti i upotrebne vrijednosti nije bilo. Stoga je i roba kao takva njena posebnost ravnoduan, samo sluajan i en gneral zamiljen sadraj, koji se nalazi izvan eko nomskog odnosa oblika; ili ekonomski odnos oblika je samo povran oblik, formalno odreenje izvan ijeg dosega lei zbiljska supstancija i koje se uope ne odnosi prema toj supstanciji kao takvo; treba li zato

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 151

da se to odreenje oblika kao takvo zadri u novcu, to se ono neprim jetno pretvara u ravnoduan prirodni proizvod, metal, u kojem je utrnula i posljednja veza bilo s individuom, bilo s prometom individua. Metal kao takav ne izraava, naravno, nikakve drutvene odnose; u njemu je utrnuo i oblik monete, posljednji znak ivota njegovog drutvenog znaenja. y. Priroda kapitala Razmjenska vrijednost koja istupa prema samoj upotrebnoj vri jednosti kao jedna od strana toga odnosa istupa prema njoj kao novac, ali taj novac koji tako prema njoj istupa nije vie novac u svom odre enju kao takav, ve kao kapital. Upotrebna vrijednost ili roba koja istupa prema kapitalu ili prema postavljenoj razmjenskoj vrijednosti nije vie roba kakva se pojavljivala prema novcu, roba ija je odreenost oblika bila isto tako irelevantna kao i njen sadraj i pojavljivala se samo kao bilo kakva supstancija uope. Prvo [roba sad istupa] kao upotrebna vrijednost za kapital, tj. kao takav predmet da kapital u razmjeni s njim ne gubi svoje odreenje vrijednosti, kao to ga gubi npr. novac razmjenjujui se za neku odre enu robu. Jedina korisnost koju uope neki predmet moe imati za kapital moe biti samo ta da ga odrava ili poveava. Vidjeli smo ve kod novca kako vrijednost osamostaljena kao takva ili opi oblik bogatstva nije sposobna ni za kakvo drugo kretanje osim za kvanti tativno, za poveavanje. Prema svom pojmu bogatstvo je cjelokupnost svih upotrebnih vrijednosti, ali kako je ono uvijek samo jedna odreena koliina novca (ovdje kapitala), njegova kvantitativna granica je u protivurjenosti s njegovim kvalitetom. Stoga je u njegovoj prirodi da neprestano tei preko svoje vlastite granice. (Zato se ono kao bogatstvo za uivanje, npr. u rimsko carsko doba, pojavljuje kao bezgranino rasipanje koje pokuava da i uivanje uzdigne u uobraenu bezgraninost gutanjem salate od bisera itd.) Za vrijednost koja se vrsto dri sebe kao vrijednosti ve se zbog toga poveanje poklapa sa samoodra njem, i ona se odrava upravo samo time to neprestano tei preko svoje kvantitativne granice, koja protivurjei njenom odreenju oblika, njenoj unutranjoj openitosti. Obogaivanje je tako samosvrha. Svrhovita djelatnost kapitala moe biti samo djelatnost obogaivanja, tj. poveavanja, umnoavanja samog sebe. Odreena svota novca (a novac egzistira za svog posjed nika uvijek samo u odreenoj koliini, uvijek je tu kao odreena svota novca) (ovo izloiti ve u glavi o novcu) moe potpuno zadovoljiti odreenu potronju, u kojoj novac upravo prestaje da bude novac. Ali kao predstavnik opeg bogatstva on to ne moe. Kao kvantitativno odreena svota, ograniena svota, on je takoer samo ogranieni pred stavnik opeg bogatstva ili predstavnik ogranienog bogatstva, koje see jednako daleko kao i njegova razmjenska vrijednost, tano je iz

1 52 Osnovi kritike politike ekonomije

mjereno njome. On, dakle, nipoto nema sposobnost koju prema svom opem pojmu treba da ima, da kupuje sva uivanja, sve robe, totalitet materijalnih supstancija bogatstva; on nije prcis de toutes les choses1 itd. Fiksiran kao bogatstvo, kao opi oblik bogatstva, kao vrijednost koja vai kao vrijednost, novac je, dakle, neprestani nagon da se ide dalje preko svoje kvantitativne granice, beskrajni proces. Njegov vlas titi ivot sastoji se iskljuivo u tome; on se odrava kao od upotrebne vrijednosti razliita, za sebe vaea razmjenska vrijednost samo time to se neprestano umnoava. (Gospodi ekonomistima vraki je teko da teorijski prijeu od sa moodranja vrijednosti u kapitalu k njenom umnoavanju; naime k umnoavanju kao osnovnom odreenju kapitala, ne samo kao sluaj nosti ili samo kao rezultatu. Vidi npr. kako Storch to osnovno odreenje unosi prilogom zapravot105l. Razumije se da ekonomisti pokuavaju da to unesu u odnos kapitala kao bitno, ali ako se to ne ini u brutal nom obliku tako da se kapital odreuje kao ono to donosi profit, pri emu je poveanje kapitala samo ve postavljeno kao poseban ekonomski oblik u profitu, tada se to dogaa samo kradimice i vrlo slabo, kao to emo pokazati kasnije kratkim prikazom svega onog to su ekonomisti pridonijeli pojmovnom odreenju kapitala. Brbljanje da nitko ne bi upotrebljavao svoj kapital kad iz toga ne bi izvlaio dobit, svodi se ili na glupost da bi valjani kapitalisti ostali kapitalisti ak i ne upotreblja vajui svoj kapital, ili na to da je u jednom vrlo priprostom obliku re eno da je upotreba koja donosi dobit sadrana u pojmu kapitala. Well.2 Tada bi to upravo trebalo dokazati.) Novac kao svota novca mjeri se svojom koliinom. To mjerenje protivurjei njegovom odreenju, koje mora biti usmjereno na bezmjerno. Sve to je ovdje reeno o novcu vrijedi jo vie o kapitalu, u kojem se novac u svom zavrenom odreenju u stvari tek razvija. Kao upotrebna vrijednost, tj. kao neto korisno moe prema kapitalu kao takvom stajati samo neto to ga poveava, umnoava i stoga odrava kao kapital. 8) Proizvodni i neproizvodni rad Drugo. Kapital je prema svom pojmu novac, ali novac koji ne eg zistira vie u jednostavnom obliku zlata i srebra, a vie ne ni kao novac u suprotnosti prema prometu, ve u obliku svih supstancija u obliku roba. Utoliko on, stoga, kao kapital ne stoji u suprotnosti prema upot rebnoj vrijednosti, ve egzistira osim u novcu upravo samo u upotreb nim vrijednostima. Same te njegove supstancije sada su, dakle, prolazne supstancije koje, s jedne strane, ne bi imale razmjensku vrijednost,
1 saeti sadraj svih stvari (aluzija n a P. Boisguilleberta, koji, m e u tim , kae m alo dru k ije: prcds d e to u tes les denrees, saeti sadraj svih roba) a D o b ro (L ijepo. U red u.)

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 153

kad ne bi imale upotrebnu vrijednost, ali koje kao upotrebne vrijed nosti gube svoju vrijednost, propadaju jednostavnom prirodnom iz mjenom tvari, ako se zbiljski ne upotrebljavaju; i koje ako se zbiljski upotrebljavaju, pogotovu nestaju. S te strane suprotnost kapitala ne moe sama biti opet posebna roba; jer posebna roba ne sainjava suprotnost prema kapitalu, budui da je supstancija kapitala i sama upotrebna vrijednost; kapital nije ova ili ona roba, ve svaka roba. Zajednika supstancija svih roba, tj. opet ne njihova supstancija kao njihova materijalna graa, dakle, ne kao fiziko odreenje, ve njihova zajednika supstancija kao robd} zato i kao razmjenskih vrijednosti jest da su one opredmeeni rad. [Ali o toj ekonomskoj (drutvenoj) supstanciji upotrebnih vrijed nosti, tj. o njihovom ekonomskom odreenju kao sadraju za razliku od njihovog oblika (a taj oblik je vrijednost, jer je ona odreena koliina opredmeenog rada) moe biti govora jedino ako joj se potrai suprot nost. to se tie njihovih prirodnih razlika, to nijedna od ovih ne one moguuje kapitalu da zauzme mjesto u nekoj upotrebnoj vrijednosti, da je naini svojim vlastitim tijelom, ukoliko nijedna od tih razlika ne iskljuuje odreenje razmjenske vrijednosti i robe.] Jedina razlika od opredmeenog rada je neopredmeem rad, tj. onaj koji se jo opredmeuje, rad kao subjektivnost. Odnosno opredmeeni radt tj. prostorno prisutni rad moe se suprotstaviti vremenski prisutnom radu i kao proli rad. Ukoliko on treba da postoji kao vremenit, kao iv, on moe postojati samo kao iv subjekt, u kojem on egzistira kao spo sobnost, kao mogunost, dakle kao radnik. Zato jedina upotrebna vri jednost koja moe sainjavati suprotnost kapitalu jest rad (i to rad koji stvara vrijednost, tj. produktivan rad). Ta uzgredna napomena je anticipacija; mora se tek obrazloiti; by and by.1 Rad kao puko vrenje usluga za zadovoljenje neposrednih potreba nema nikakve veze s kapitalom, jer ga ovaj posljednji ne trai. Ako neki kapitalist dade sebi nacijepati drva da bi ispekao svoju ovetinu, tad stoji ne samo cjepa drva prema njemu, ve i on prema cjepau u odnosu jednostavne razmjene. Cjepa mu prua svoju uslugu, upot rebnu vrijednost koja ne poveava kapital, ve u kojoj se on troi, a kapitalist mu daje za to drugu robu u obliku novca. Tako je to sa sva kim vrenjem usluga koje radnici razmjenjuju direktno za novac drugih osoba i koje te osobe troe. To je troenje dohotka, koje kao takvo uvijek pripada u jednostavan promet, a ne troenje kapitala. Kako jedan od ugovaraa ne stoji prema drugom kao kapitalist, taj posao posluge ne moe pasti u kategoriju produktivnog rada. Od bludnice do pape ima masa takvog oloa. Ali tu pripada i poteni i radni lumpenproletarijat, npr. velika druina pomonih nosaa itd. u lukim gradovima itd. Predstavnik novca zahtijeva uslugu samo zbog njene upotrebne vri jednosti, koja za njega neposredno iezava; ali nosa zahtijeva novac,
1 kasnije

154 Osnovi kritike politike ekonomije

i kako je tako onom koji daje novac stalo do robe, a onom koji daje robu do novca, oni uzajamno zastupaju samo dvije strane jednostavnog prometa; uvijek je jasno da nosa, kao onaj kojem je stalo do novca, dakle do neposredno opeg oblika bogatstva, nastoji da se obogati na raun svog improviziranog prijatelja, to ovog, koji je hard calculator1, vrijea tim dublje to se ova usluga koju on sad treba ima pripisati samo njegovoj opeljudskoj slabosti, a nipoto je ne trai kao kapitalist. A. Smith je u biti imao pravo sa svojim produktivnim i neproduk tivnim radom, pravo sa stanovita graanske ekonomije, t106! Ono to drugi ekonomisti iznose protiv toga ili je obino blebetanje (npr. Storch, Senior jo gnjidastije itd.t107!), naime da svaka djelatnost ipak neto djeluje, dakle zamjenjivanje proizvoda u njegovom prirodnom i u ekonomskom smislu; na taj nain i lopov je produktivan radnik, jer on posredno proizvodi knjige o krivinom pravu (to je rezoniranje bar toliko tano koliko i nazivanje suca produktivnim radnikom, zato to on titi od krae). Ili su moderni ekonomisti postali takvi sikofanti buruja da mu ele prodati da je produktivan rad i to kad mu netko trijebi ui ili mu gladi kitu, jer e mu moda ovo poslednje uiniti njegovu tupu glavu blockhead2 idueg dana raspoloenijom za poslovnicu. Zato je posve tano ali ujedno i karakteristino da su konsekventnim ekonomistima npr. radnici u radionicama za izradu luksuznih predmeta produktivni radnici, iako se kicoi koji takve pred mete troe izriito osuuju kao neproduktivni rasipnici. injenica je da su ti radnici, indeed3, produktivni ukoliko uveavaju kapital svoga gospodara, ali da su neproduktivni s obzirom na materijalni rezultat svog rada. In fact4 taj produktivni radnik je upravo toliko zainteresi ran za govnariju koju mora izraivati, koliko i sam kapitalist koji ga upotrebljava i kojem se takoer fuka na te trice. Ali tanije uzeto, u stvari se pokazuje da se prava definicija produktivnog radnika sastoji u ovom : to je ovjek kome je potrebno i koji trai samo onoliko koliko je neophodno da se osposobi da svom kapitalistu donosi najveu moguu korist. All this nonsense!5 Udaljavanje od predmeta. Ali treba se vratiti potanje na distinkciju produktivnog i neproduktivnog, t108^ 4. [ Dva razliita procesa u razmjeni izmeu kapitala i rada]
a) U vodne napom ene

Upotrebna vrijednost koja istupa nasuprot kapitalu kao postavlje noj razmjenskoj vrijednosti jest rad. Kapital se razmjenjuje ili postoji u toj odreenosti samo u odnosu na ne-kapital, negaciju kapitala, u odnosu na koju je on jedino kapital; zbiljski ne-kapital je rad.
1 teki (strogi) raundija 2 d rv en a glava, g lupan 3 doista 4 U stva ri 6 Sve su to gluposti!

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 155

Ako promatramo razmjenu izmeu kapitala i rad, nalazimo da se ona raspada na dva ne samo formalno nego i kvalitativno razliita i ak suprotna procesa: 1) Radnik razmjenjuje svoju robu, rad, upotrebnu vrijednost, koja kao roba ima takoer cijenu, kao i sve druge robe, za odreenu sumu razmjenskih vrijednosti, odreenu svotu novca koju mu ustupa kapital. 2) Kapitalist dobija u razmjeni sam rad, rad kao djelatnost koja stvara vrijednost, kao produktivan rad, tj. on dobija u razmjeni proiz vodnu snagu koja kapital odrava i umnoava i koja time postaje proiz vodnom snagom i reproducirajuom snagom kapitala, snagom koja pripada samom kapitalu. Odvajanje ta dva procesa toliko je upadljivo da se oni u vremenu mogu razii i nipoto se ne moraju poklapati. Prvi proces moe se dovriti i u izvjesnoj mjeri veinom je dovren prije nego to drugi i pone. Dovrenje drugog ina pretpostavlja dovrenje proizvoda. Plaanje najamnine ne moe ekati na to. Vidjet emo da je to ak i bitno odreenje tog odnosa da plaanje najamnine ne eka na dovrenje proizvoda. Kod jednostavne razmjene, prometa, nema tog udvostruenog procesa. Ako se roba a razmijeni za novac b, a ovaj zatim za robu na mijenjenu potronji c prvobitni objekt razmjene za a tada upotreba robe c, njena potronja, pada sasvim izvan prometa; ne tie se oblika odnosa; lei s onu stranu samog prometa i isto je materijalan interes koji izraava jo samo odnos individuuma A u njegovoj prirodnosti prema predmetu njegove pojedinane potrebe. ta e on poeti s robom c, pitanje je koje lei izvan ekonomskog odnosa. Ovdje se, obrnuto, upotrebna vrijednost onoga to je dobijeno u razmjeni za novac pojavljuje kao poseban ekonomski odnos, a odreena upotreba onoga to je razmijenjeno za novac sainjava krajnju svrhu oba procesa. Po tome se, dakle, ve i formalno razlikuje razmjena izmeu kapitala i rada od jednostavne razmjene dva razliita procesa. Razmotrimo li sad, nadalje, kako se razmjena izmeu kapitala i rada po sadraju razlikuje od jednostavne razmjene (prometa), nai emo da ta razlika ne proizlazi iz nekog vanjskog odnosa ili uporeenja, ve da se u totalitetu ovog poslednjeg procesa drugi oblik sam razli kuje od prvog, da je samo to uporeenje ve ukljueno. Razlika drugog akta od prvog naime poseban proces prisvajanja rada od strane kapitala predstavlja drugi akt upravo i jest razlika razmjene izmeu kapitala i rada od razmjene to je posreduje novac izmeu roba. U raz mjeni izmeu kapitala i rada prvi akt je razmjena, pada potpuno u obian promet; drugi akt je proces koji je kvalitativno razliit od razmjene i samo bi se zloupotrebom mogao uope nazvati razmjenom bilo koje vrste. On stoji direktno nasuprot razmjeni; bitno drukija kategorija.

156 Osnovi kritike politike ekonomije

b) K a p ita l i z e m lji n o v la s n i tv o (i jo j e d a n p U n d j e l a )

Kapital I. Openitost: 1. a) Postajanje kapitala od novca, b) Kapital i rad (posredovanje kapitala tuim radom), c) Elementi kapitala ralanjeni po njihovom odnosu prema radu (proizvod, sirovina, orue rada). 2. Uposebljivanje1 kapitala: a) Capital circulant, capital fixe.2 Opticaj kapitala. 3. Pojedinanost kapitala: Kapital i profit. Kapital i kamata. Kapital kao vrijednost, razliit od sebe kao kamate i profita. II. Posebnost : 3 1. Akumulacija kapitala. 2. Konkurencija kapi tala. 3. Koncentracija kapitala (kvantitativna razlika kapitala kao u isti mah kvalitativna, kao mjera njegove veliine i djelovanja)4. III. Pojedinanost: 1) Kapital kao kredit. 2) Kapital kao dioniki kapital. 3) Kapital kao novano trite. Na novanom tritu kapital je postavljen u svom totalitetu; na njemu on odreuje cijene, daje rad, regulira proizvodnju, jednom rijeju izvor je proizvodnje; ali kapital ne samo kao onaj koji proizvodi sam sebe (materijalno industrijom itd., postavljajui cijene, razvijajui proiz vodne snage), ve u isti mah kao stvaralac vrijednosti mora postaviti jednu od kapitala specifino razliitu vrijednost ili oblik bogatstva. To je zemljina renta. To je jedina vrijednost koju kapital stvara kao od sebe samog, od svoje vlastite proizvodnje razliitu vrijednost. Kako po svojoj prirodi tako i historijski kapital je tvorac modernog zemlji nog vlasnitva, zemljine rente; stoga se njegovo djelovanje pojavljuje takoer kao razlaganje starog oblika zemljinog vlasnitva. Novi oblik nastaje djelovanjem kapitala na stari oblik. Kapital je tvorac tog novog oblika promatrano s jedne strane kao tvorac moderne poljo privrede. Zbog toga je u ekonomskim odnosima modernog zemljinog vlasnitva, koje se pojavljuje kao proces: zemljina renta kapital najamni rad (oblik tog zakljuka moe se shvatiti i drukije, kao: na jamni rad kapital zemljina renta; ali kapital se uvijek mora pojaviti kao aktivna sredina), postavljena unutranja konstrukcija mo dernog drutva ili kapital u totalitetu svojih odnosa. Sad se pita kako dolazi do prijelaza iz zemljinog vlasnitva u najamni rad? (Prijelaz iz najamnog rada u kapital proizlazi sam od sebe; jer se kapital u najamnom radu vratio u svoju aktivnu osnovu.) Histo rijski je prijelaz nesporan. On je ve u tome to je zemljino vlasnitvo proizvod kapitala. Zato nalazimo da tamo gdje se reagiranjem kapitala na starije oblike zemljinog vlasnitva ovo pretvara u novanu rentu (isto biva na drugi nain tamo gdje se stvara suvremeni seljak) i gdje se uslijed toga istovremeno poljoprivreda kako se njom bavi kapital pret vara u industrijsku agronomiju, svuda iz cottiers5, kmetova, kuluara,
1 B esond ru ng 2 O pticajni kapital, stalni kapital 8 B esonderheit 4 Pre crtano: b) K a p ital kao k red it, c) D ioniki kapital, d) N ovano trite, e) K apital kao onaj koji o dre uje cijene. 5 sitn ih ^.seljaka

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 157

nasljednih zakupaca, seoskih bezemljaa itd. nuno postaju nadniari, najamni radnici. Dakle se najamni rad u svom totalitetu stvara tek djelovanjem kapitala na zemljino vlasnitvo i zatim, kad je ovo jednom izraeno kao oblik, samim zemljovlasnikom. Tada sam zemljovlasnik, kako to kae Steuart[109J, isti zemlju od njenih suvinih vrsta, rastav lja djecu zemlje od grudi na kojima su rasla i pretvara tako ak i obra ivanje zemlje, koje se po svojoj prirodi javlja kao neposredno vrelo izdravanja, u posredovano vrelo izdravanja, sasvim zavisno od dru tvenih odnosa. (Uzajamna zavisnost mora biti najprije razvijena u istom obliku prije no to se moe misliti na zbiljsko drutveno zajed nitvo. Svi odnosi moraju se razviti kao postavljeni od drutva, ne kao odreeni od prirode.) Tek time je omoguena primjena nauke i razvi jena puna proizvodna snaga. Dakle, nema sumnje da tek moderno zemljino vlasnitvo, tj. zemljino vlasnitvo kao vrijednost koju je stvorio sam kapital, stvara najamni rad u njegovom klasinom obliku, kao onaj koji poplavljuje drutvo u cijeloj irini i umjesto zemlje postaje tlom na kojem drutvo stoji. Zato, dakle, zemljino vlasnitvo vodi natrag najamnom radu. Razmatrano s jedne strane, to je samo prenoenje najamnog rada iz gradova na selo, dakle, proirenje najamnog rada na cijelu povrinu drutva. Stari zemljovlasnik, ako je bogat, ne treba kapitalista da bi postao moderni zemljovlasnik. On samo treba da pretvori svoje radnike u najamne radnike i da proizvodi za profit umjesto za dohodak. Tada je u njegovoj osobi sjedinjen moderni zakupac i moderni zemljovlasnik. Ali to to se mijenja oblik u kome on dobiva svoj dohodak ili oblik u kome se plaa radnik nije samo formalna razlika, ve ta promjena pret postavlja totalan preobraaj samog naina (poljoprivredne) proizvodnje; ona, dakle, ima pretpostavke koje poivaju na odreenom razvoju indu strije, trgovine i nauke, ukratko proizvodnih snaga. Isto tako openito proizvodnja koja poiva na kapitalu i na najam nom radu nije samo formalno razliita od ostalih naina proizvodnje, ve isto toliko pretpostavlja totalnu revoluciju u razvitku materijalne proizvodnje. Iako se kapital kao trgovinski kapital moe potpuno raz viti (samo ne toliko kvantitativno) bez tog preobraaja zemljinog vlasnitva, kao industrijski kapital on to ne moe. Sam razvitak manu fakture pretpostavlja poetno razlaganje starih ekonomskih zemljinih odnosa. S druge strane, iz toga punktualnog razlaganja postaje nov oblik u svom totalitetu i irini tek kad se moderna industrija uzdigla do visokog stupnja razvitka, ali sam taj razvitak ide uvijek to bre naprijed to vie su se razvili moderna proizvodnja, njoj odgovarajui oblik vla snitva i njoj odgovarajui ekonomski odnosi. Stoga je Engleska u tom pogledu uzor za druge, kontinentalne zemlje. Isto tako: Ako ve prvi oblik industrije, velika manufaktura, pretpostavlja razlaganje zemljinog vlasnitva, to je razlaganje opet uvjetovano zbivanjem u gradovima, podreenim razvojem kapitala u njegovim jo nerazvijenim (srednjovjekovnim) oblicima, i u isti mah

158 Osnovi kritike politike ekonomije

djelovanjem manufakture, koja je u drugim zemljama cvjetala zajedno s trgovinom (tako djeluje Holandija na Englesku u 16. i u prvoj polo vini 17. vijeka). U samim tim zemljama proces je ve dovren, ratarstvo rtvovano stoarstvu, a ito nabavljeno iz zaostalih zemalja kao Poljske itd. uvozom (ponovo Holandija). Treba imati u vidu da se nove proizvodne snage i odnosi proizvod nje ne razvijaju iz niega, niti iz zraka, niti iz krila ideje koja samu sebe postavlja, ve u okviru i u suprotnosti prema ve postignutom razvitku proizvodnje i naslijeenim, tradicionalnim odnosima vlasnitva. Ako u zavrenom graanskom sistemu svaki ekonomski odnos pretpostavlja drugi u graansko-ekonomskom obliku, i tako je sve to je postavljeno ujedno pretpostavljeno, isti je taj sluaj sa svakim organskim sistemom. Sam taj organski sistem kao totalitet ima svoje pretpostavke, i njegov razvoj u totalitet sastoji se upravo u tome da sebi podreuje sve elemen te drutva ili da iz njega stvara organe koji mu jo nedostaju. Tako on historijski postaje totalitet. Postajanje sistema tim totalitetom sainjava jedan moment njegovog procesa, njegovog razvitka. S druge strane, ako su unutar nekog drutva moderni odnosi pro izvodnje, tj. kapital razvijeni do svoje cjelokupnosti, i to drutvo sad osvaja novo podruje, kao npr, u kolonijama, tada ono, i napose njegov predstavnik, kapitalist, nalazi da njegov kapital bez najamnog rada prestaje biti kapital i da je jedna od njegovih pretpostavki ne samo zem ljino vlasnitvo uope, ve moderno zemljino vlasnitvo, zemljino vlasnitvo koje je kao kapitalizirana renta skupo i kao takvo iskljuuje neposrednu upotrebu zemlje od strane individua. Otud Wakefieldova kolonijalna teorijau l, koju engleska vlada sprovodi u praksi u Austra liji. Zemljino vlasnitvo tamo se umjetno poskupljuje da bi se radnici pretvorili u najamne radnike, da bi kapital poeo djelovati kao kapital, i da bi tako nova kolonija postala produktivnom, da bi se u njoj razvilo bogatstvo umjesto da se ona kao u Americi upotrebljava za trenutno nabavljanje radnika. Wakefieldova teorija je neizmjerno vana za isprav no shvaanje modernog zemljinog vlasnitva. Kapital kao onaj koji stvara zemljinu rentu vraa se, dakle, pro izvodnji najamnog rada kao svog opeg stvaralakog temelja. Kapital proizlazi iz prometa i postavlja rad kao najamni rad, tako se izgrauje i razvijen kao cjelina postavlja zemljino vlasnitvo kako kao svoj uslov, tako i kao svoju suprotnost. Ali se pokazuje da je on time samo stvorio najamni rad kao svoju opu pretpostavku. Nju treba sad dakle razmat rati za sebe. S druge strane samo moderno zemljino vlasnitvo pojav ljuje se najsnanije u procesu clearing of estates1 i u pretvaranju po ljoprivrednih radnika u najamne radnike. Tako imamo dvostruk prijelaz u najamni rad. To je s pozitivne strane. Negativno, nakon to je kapital postavio zemljino vlasnitvo (i time postigao svoju dvostruku svrhu: 1 . industrijsku poljoprivredu
1 ienje imanja

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 159

i time razvoj proizvodne snage zemlje, 2 . najamni rad, dakle gospodstvo kapitala openito na selu), on promatra egzistenciju zemljinog vlasni tva samo kao prolazan razvitak, koji je potreban kao akcija kapitala na stare odnose zemljinog vlasnitva i proizvod njihovog raspadanja, ali koji je kad se taj cilj jednom postigne puko ogranienje profita, a ne nunost za proizvodnju. Kapital, dakle, nastoji ukinuti zemljino vlasnitvo kao privatno vlasnitvo i prenijeti ga na dravu. To je negativ na strana. Tako cijelo unutranje drutvo pretvoriti u kapitaliste i najamne radnike. Ako je kapital otiao tako daleko, i najamni rad je otiao tako dale ko da, s jedne strane, nastoji odstraniti zemljovlasnika kao superfetaciju, radi pojednostavljenja odnosa, ublaenja poreza itd. u istom obliku kao buruj; s druge strane, da bi izbjegao najamni rad i postao samosta lan proizvoa za neposrednu upotrebu zahtijeva rasparavanje velikih zemljinih posjeda. Zemljino vlasnitvo tako se negira s dvije strane; negacija od strane kapitala je samo promjena oblika, s ciljem samo vlada kapitala. (S ciljem da zemljina renta bude opa dravna renta, porez, tako da graansko drutvo na drugi nain reproducira srednjovjekovni sistem, ali kao njegovu potpunu negaciju.) Negacija zemljinog vlasnitva od strane najamnog rada samo je prikrivena ne gacija kapitala, dakle i samog sebe. Zato sada treba razmotriti najamni rad kao samostalan u odnosu na kapital. Tako je prijelaz dvostruk: 1) pozitivan prijelaz iz modernog zemljinog vlasnitva ili kapitala posredstvom modernog zemljinog vlasnitva u opi najamni rad; 2 ) negativan prijelaz: negiranje zemlji nog vlasnitva kapitalom, tj. negiranje samostalne vrijednosti kapita lom, tj. upravo negiranje kapitala samim sobom. Ali njegova negacija je najamni rad. Zatim negiranje zemljinog vlasnitva i posredstvom njega negiranje kapitala od strane najamnog rada, tj. najamnog rada koji hoe da se postavi kao samostalan.] [ Trite, koje se u poetku u politikoj ekonomiji pojavljuje kao apstraktno odreenje, poprima totalne oblike. Prvo novano trite. Ono obuhvaa trite mjenica, uope trite zajmova; dakle novani zavodi, trite dragocjenih metala. Kao trite novanih zajmova po javljuje se ono ne samo u bankama, na primjer u diskontu uz koji one diskontiraju: kreditno trite, mjenini posrednici itd., ve i kao tri te svih kamatonosnih papira: trite dravnih obveznica i trite di onica. Posljednja se dijele u vee grupe (prvo dionice samih novanih zavoda; bankovne dionice; dionice dionikih banaka; dionice saobra ajnih sredstava (eljeznike dionice najznaajnije; dionice kanala; parobrodarske dionice, dionice telegrafa, dionice cestovnog sao braaja); dionice opih industrijskih poduzea (dionice rudnika naj vanije). Zatim za opskrbu opim elementima (dionice plinova, vodo vodne dionice). Miscellaneous se penje na hiljade. Za uskladitenje roba (dionice luka etc.). Miscellaneous ide do beskonanosti, kao na dioni-

1 60 Osnovi kritike politike ekonomije

ama osnovanih poduzea, industrijskih ili trgovakih drutava. Najzad, kao osiguranje svega dionice osiguravajuih drutava svih vrsta. Jednako kao to se trite u cjelini raspada na home market1 i foreign market2, tako se samo unutranje trite opet raspada na tri te domaih dionica, dravnih papira itd. i na trite stranih dravnih papira, inozemnih dionica itd. Ali zapravo to izlaganje spada u svjetsko trite, koje nije samo unutranje trite u odnosu prema svim izvan njega postojeim inozemnim tritima, ve je ujedno unutranje tri te svih inozemnih trita koja su sa svoje strane sastavni dijelovi do maeg trita. Koncentracija novanog trita na nekom glavnom mjestu unutar neke zemlje, dok se ostala trita vie raspodjeljuju prema podjeli rada; iako je i ovdje velika koncentracija u glavnom gradu, ako je ovaj ujedno izvozna luka. Trita, razliita od novanog, prije svega su tako razliita kao to su razliiti i proizvodi i proizvodne grane i sainjavaju isto tako razli ita trita. Glavna trita tih razliitih proizvoda stvaraju se u centrima, koji su takvi ili s obzirom na uvoz ili izvoz, ili zato to su bilo sami cen tri neke odreene proizvodnje, bilo neposredna mjesta snabdijevanja takvih centara. Ali takvi centri idu dalje od puke razlinosti na jedno vie-manje organsko dijeljenje u velike grupe, koje se prema osnovnim elementima kapitala nuno raspadaju na: trite proizvoda i trite sirovina. Orue za proizvodnju kao takvo ne ini posebno trite; ono je kao takvo uglavnom prisutno prvo u samim sirovinama koje se pro daju kao sredstvo za proizvodnju; ali zatim napose u metalima, jer oni iskljuuju svaku misao na neposrednu potronju, i zatim u proizvodima kao ugalj, ulje, kemijske materije, koji su odreeni da nestanu kao spo redna sredstva proizvodnje. Isto tako boje, drvo, lijekovi, droge itd. Prema tome: I. Proizvodi. 1. Trite ita sa svojim razliitim pododjeljcima. Npr. trite sjemena: ria, sago, krompir itd. Ono je ekonomski vrlo vano; u isti mah je trite za proizvodnju i za neposrednu potronju. 2. Trite kolonijalne robe. Kava, aj, kakao, eer, zaini (papar, du han, pimento, cimet, cimetova kora, umbir, cvijet mukatnog oraha, mukatni orah itd.): 3. Voe. Badem, suho groe, smokve, ljive, suhe ljive, narande, limuni itd. Melase (za proizvodnju itd.). 4. i vene namirnice. Maslac, sir, slanina, unka, svinjska mast, svinjetina, govedina (suena), ribe itd. 5. Alkoholna pia. Vino, rum, pivo, itd. II. Sirovine. 1. Sirovine mehanike industrije. Lan, kudjelja, pa muk, svila, vuna, koe, obraena koa, gutaperka itd. 2. Sirovine ke mijske industrije. Potaa, salitra, terpentin, soda itd. III. Sirovine koje su ujedno orua proizvodnje. Metali (bakar, eljezo, kalaj, cink, olovo, elik itd.) Drvo. umsko drvo, graevno drvo. Drvo za bojenje. Drvo za gradnju brodova itd. Sporedna sredstva pro1 dom ae (u nu tran je) trite a strano (vanjsko) trite

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 161

izvodnje i sirovine. Lijekovi i droge, boje (Crviina, indigo. Katran. Loj. Ulje. Ugalj itd.) Svaki proizvod, naravno, mora na trite; ali doista velika trita, za razliku od trgovine na malo, obrazuju samo proizvodi iroke potro nje (ekonomski je vano samo trite ita, aja, eera, kave, donekle i trite vina te trite alkohola openito, ili onih proizvoda koji ine si rovine za industriju: trite vune, svile, drveta, metala itd.). Na kojem mjestu treba unijeti apstraktnu kategoriju trita, vidjet emo kasnije.]
c) R a d n ik i k a p i t a l i s t

Razmjena izmeu radnika i kapitalista je jednostavna razmjena; svaki prima ekvivalent, jedan novac, a drugi robu ija je cijena tano jednaka novcu plaenom za nju; ono to kapitalist dobija u toj jedno stavnoj razmjeni jest upotrebna vrijednost: raspolaganje tuim radom. Sa strane radnika (koji se u ovoj razmjeni pojavljuje kao prodavalac), oigledno je da se njega, kao ni prodavaoca bilo koje druge robe, upo trebne vrijednosti, nimalo ne tie kupeva upotreba prodate mu robe, odreenje oblika tog odnosa. Radnik prodaje raspolaganje svojim ra dom, koji je odreen rad, odreena umjenost itd. Sasvim je irelevantno ta kapitalist ini s njegovim radom, iako ga on prirodno moe upotrijebiti samo prema njegovoj odreenosti, a s&mo njegovo raspolaganje ograniava se samo na odreeni rad i na vremenski odreeno raspolaganje njime (odreenom koliinom radnog vremena). Sistem plaanja rada po komadu stvara, dodue, privid da radnik prima odreeni udio u proizvodu. Ali to je samo drugi oblik mjerenja vremena (mjesto da se kae: radit e 12 sati, kae se: primat e toliko po komadu, tj. vrijeme koje si radio mjerit emo brojem pro izvoda); ovdje pri razmatranju opeg odnosa to nas se uope ne tie. Kad bi se kapitalist zadovoljavao pukom sposobnou raspolaga nja, ne prisiljavajui radnika da doista radi, npr. da bi imao njegov rad kao rezervu itd., ili da bi svom konkurentu oduzeo tu mo raspo laganja (kao to npr. direktori kazalita kupuju pjevaice za jednu se zonu ne da bi im dali pjevati, ve da ne pjevaju u nekom konkurent skom kazalitu), razmjena bi bila u potpunosti izvrena. U novcu rad nik, dodue, dobija razmjensku vrijednost, opi oblik bogatstva u odre enoj koliini, i ta vea ili manja koliina koju dobija pribavlja mu vei ili manji udio u opem bogatstvu. Kako se ta vea ili manja koliina odreuje, kako se mjeri kvantitet novca koji on prima, to se opeg odnosa tie tako malo da se ne moe izvesti iz njega kao takvog. Ope nito uzevi, razmjenska vrijednost njegove robe ne moe se odrediti nainom kako kupac upotrebljava tu robu, ve samo koliinom opred meenog rada koja se sadri u njoj; dakle, ovdje koliinom rada koja je potrebna da bi se proizveo sam radnik. Jer, upotrebna vrijednost koju on nudi egzistira samo kao sposobnost, mo njegove tjelesnosti; nema nikakvo postojanje izvan ove posljednje. Opredmeeni rad koji je po11 M arx - Bngela (19)

1 62 Osnovi kritike politike ekonomije

treban da bi se ne samo tjelesno odrala opa supstancija u kojoj egzi stira njegova radna snaga, tm l dakle on sam, ve i da bi se ta opa sup stancija modificirala radi razvitka posebne sposobnosti, jest rad koji je opredmeen u toj supstanciji. Taj rad je openito mjera koliine vrijed nosti, sume novca koju radnik prima u razmjeni. Daljnje izlaganje o tome kako se najamnina, poput svih drugih roba, mjeri radnim vre menom koje je potrebno da se proizvede radnik kao takav, jo ne pri pada ovamo. U prometu, kad neku robu razmijenim za novac, a za novac kupim robu i podmirim svoju potrebu, in je zavren. Tako je to kod radnika. Ali on ima mogunost da taj in zapone iznova, jer je njegova ivot nost izvor u kojem se njegova vlastita upotrebna vrijednost do izvje snog vremena, dok se ne istroi, neprestano obnavlja i stalno stoji nasuprot kapitalu da bi istu razmjenu otpoela iznova. Kao i svaki drugi individuum koji se nalazi u prometu kao subjekt, radnik je posjednik jedne upotrebne vrijednosti; on je pretvara u novac, opi oblik bogat stva, ali samo zato da bi taj oblik ponovo pretvorio u robe kao pred mete svoje neposredne potronje, kao sredstva za zadovoljenje svojih potreba. Budui da radnik svoju upotrebnu vrijednost razmjenjuje za opi oblik bogatstva, on postaje suivalac opeg bogatstva u granicama dobij enog ekvivalenta kvantitativne granice koja se dakako pretvara u kvalitativnu, kao kod svake razmjene. Radnik, meutim, nije vezan za posebne predmete, ni za neki poseban nain zadovoljavanja potreba. Krug njegovih uitaka nije kvalitativno ogranien, ve samo kvanti tativno. Po tome se on razlikuje od roba, kmeta itd. Potronja svakako djeluje povratno na samu proizvodnju, ali to povratno djelovanje ne tie se radnika pri njegovoj razmjeni kao ni bilo kojeg drugog prodavaoca neke robe; sa stanovita samog prometa a mi jo nemamo pred sobom nikakav drugi razvijeni odnos potro nja zapravo ispada iz ekonomskog odnosa. Meutim, ve sada se moe uzgred napomenuti da relativno, samo kvantitativno, a ne kvalitativno, i samo koliinom postavljeno kvalitativno ogranienje kruga uitaka radnika daje njima i kao potroaima (pri daljnjem izlaganju kapitala openito se mora blie razmotriti odnos izmeu potronje i proizvodnje) posve drugu vanost kao iniocima proizvodnje nego to je imaju ili su je imali npr. u antiko doba ili u srednjem vijeku ili u Aziji. Ali ovo, kako je reeno, jo ne pripada ovamo. Isto tako, primajui ekvivalent u obliku novca, u obliku opeg bogatstva, radnik u toj razmjeni stoji kao jednak nasuprot kapitalistu, kao svaki drugi razmjenjiva, bar prividno. U stvari, ta jednakost po remeena je ve samim tim to ta prividno jednostavna razmjena ve pretpostavlja njegov odnos prema kapitalistu kao radniku, kao upotreb ne vrijednosti u obliku specifino razliitom od razmjenske vrijednosti, u suprotnosti prema vrijednosti koja je postavljena kao vrijednost. Poremeena je, dakle, time to radnik ve stoji u jednom drukije eko nomski odreenom odnosu pored odnosa razmjene u kojem je

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 163

priroda upotrebne vrijednosti, posebna upotrebna vrijednost robe kao takva irelevantna. Taj privid jednakosti egzistira, meutim, kao iluzija s njegove strane, a u izvjesnoj mjeri i na drugoj strani, i stoga bitno modificira i njegov odnos za razliku od odnosa radnika u drugim drutvenim na inima proizvodnje. Ali ono to je bitno, to je da je za radnika svrha razmjene zadovoljenje njegove potrebe. Predmet njegove razmjene je neposredni predmet potrebe, a ne razmjenska vrijednost kao takva. On, dodue, dobija novac, ali samo u njegovom odreenju kao monete, tj. samo kao samoukidajue i nestajue posredovanje. Zbog toga ono to on razmjenjuje nije razmjenska vrijednost, nije bogatstvo, ve ivotna sredstva, predmeti za odranje njegovog ivota, za podmirenje njegovih potreba openito, fizikih, drutvenih itd. To je odreeni ekvivalent u ivotnim sredstvima, u opredmeenom radu, mjeren tro kovima proizvodnje radnikova rada. Radnik prodaje raspolaganje svojim radom. S druge strane, isti na je i to da ak unutar jednostavnog prometa moneta prelazi u novac te da, dakle, ukoliko radnik u razmjeni dobije monetu moe da je pretvori u novac gomilajui je itd., oduzimajui je prometu, fiksirajui je kao opi oblik bogatstva, a ne kao prolazno sredstvo za razmjenu. S te strane moglo bi se, dakle, rei da u razmjeni radnika s kapitalom njegov cilj (a prema tome i proizvod razmjene za njega) nisu ivotna sredstva, ve bogatstvo, nije neka posebna upotrebna vrijednost, ve razmjenska vrijednost kao takva. Prema tome, radnik bi mogao raz mjensku vrijednost uiniti svojim vlastitim proizvodom samo onako kako se i bogatstvo openito moe jedino pojaviti kao proizvod jednostavnog prometa u kojem se razmjenjuju ekvivalenti, naime tako da supstancijalno zadovoljenje rtvuje obliku bogatstva, dakle da odricanjem, tednjom, zakidanjem na svojoj potronji uzima iz prometa manje dobara nego to mu ih daje. To je jedini mogui oblik obogaivanja koji je postavljen samim prometom. Odricanje bi se, zatim, moglo pojaviti i u jo aktivnijem obliku (koji nije postavljen u jednostavnom prometu) tako da se radnik u ve oj mjeri odrekne odmora, da se uope odrekne svog bivstvovanja kao odvojenog od svog bivstvovanja kao radnika i da bivstvuje po mogu nosti samo kao radnik; dakle da in razmjene obnavlja ee ili da ga kvantitativno proiruje, dakle da bude marljiv. Zato se i u dananjem drutvu marljivost, a napose i tednja, odricanje ne trai od kapitalista ve od radnika, i to napose trae kapitalisti. Dananje drutvo postav lja upravo paradoksalan zahtjev da treba da se odrie onaj kod koga predmet razmjene ine ivotna sredstva, a ne onaj za kojeg je predmet razmjene bogaenje. Iluziju da su se kapitalisti toboe faktino odri cali i tako postali kapitalisti (zahtjev i predstava koji su uope imali smisla samo u pretkapitalistiko vrijeme, kada se kapital razvijao iz feudalnih itd. odnosa) napustili su svi razumni moderni ekonomisti. Radnik treba da tedi, i mnogo se buke diglo oko tedionica itd.

11

164 Osnovi kritike politike ekonomije

(Za tedionice, meutim, priznaju ak i ekonomisti da njihov pravi cilj i nije bogatstvo, ve samo svrsishodnija raspodjela izdataka tako da radnici u starosti, ili u sluaju bolesti, kriza itd., ne padnu na teret sirotinjskih domova, drave, prosjaenja (jednom rijeju same radnike klase), a napose ne na teret kapitalista, i da ne vegetiraju na njihovom depu, dakle da tede za kapitaliste, smanjuju svoje trokove proizvod nje za njih.) Ali nijedan ekonomist nee porei da, kad bi radnici openito, dakle kao radnici (ono to ini ili moe initi, pojedini radnik za razliku od svog genusa1 moe egzistirati samo kao iznimka, a ne kao pravilo, jer ne ulazi u odreenje samog odnosa), dakle u pravilu ispunjavali te zahtjeve (ostavljajui po strani tetu koju bi oni nanosili opoj potro nji njeno smanjenje bilo bi ogromno dakle i proizvodnji, dakle i broju i masi razmjena koje bi mogli izvriti s kapitalom, dakle i samima sebi kao radnicima), da bi radnik tada apsolutno upotrebljavao sred stva koja bi ukidala svoju vlastitu svrhu i morala bi ga degradirati na Irca, na nivo najamnog radnika, na kojem se ivotinjski minimum po treba i ivotnih sredstava pojavljuje kao jedini predmet i svrha njegove razmjene s kapitalom. Zato kad bi radnik, umjesto da svojim ciljem uini upotrebnu vri jednost, kao cilj odabrao bogatstvo, on ne samo da ne bi doao do bo gatstva ve bi povrh toga izgubio i upotrebnu vrijednost. Jer, u pravilu, maksimum marljivosti, rada i minimum potronje (a to je maksimum njegovog odricanja i njegovog zaraivanja novca) mogli bi dovesti sa mo dotle da bi za maksimum rada primio minimum najamnine. On bi naprezanjem smanjio samo opi nivo trokova proizvodnje svoga vla stitog rada, a zato i njegovu opu cijenu. Samo izuzetno radnik moe snagom volje, fizikom snagom i istrajnou, krtou itd. pretvoriti svoju monetu u novac, kao iznimka u odnosu na svoju klasu i na ope uvjete svog postojanja. Ako su svi radnici ili veina njih previe marljivi (ukoliko je mar ljivost u modernoj industriji uope preputena njihovom nahoenju, to u najvanijim i najrazvijenijim granama proizvodnje nije sluaj), onda oni ne poveavaju vrijednost svoje robe, ve samo njenu koliinu, dakle poveavaju zahtjeve koji se mogu postavljati njima kao upotreb noj vrijednosti. Ako svi radnici tede, ope smanjenje najamnina ve e ih vratiti na pravi nain ivota; jer opa tednja pokazala bi kapi talistu da je njihova najamnina openito previsoka, da oni za svoju robu, za pravo raspolaganje njihovim radom dobijaju vie od ekviva lenta, jer je bit jednostavne razmjene (a ba u tom odnosu oni stoje prema kapitalistu) upravo u tome da nitko ne unosi u promet vie nego to iz njega uzima, ali takoer da iz njega moe uzeti samo ono to je u njega unio. Pojedini radnik moe biti marljiv iznad prosjeka, marljiviji nego
1 roda

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 165

to mora biti da bi mogao ivjeti kao radnik, samo zato to neki drugi stoji ispod prosjeka, to je ljenji; on moe tedjeti samo zato to neki drugi rasipa i samo ako ovaj rasipa. Najvie to radnik u prosjeku moe postii svojom tedljivou jest to da moe bolje podnositi izravnavanje cijena (visoke i niske cijene, njihovo kruno kretanje), dakle samo svrsishodnije raspodijeliti svoju potronju, a ne stei bogatstvo. A to je upravo ono to trae kapitalisti. Dok poslovi idu dobro, radnici treba da utede toliko da bi kad podu loe mogli vie ili manje ivjeti, podno siti short time1 ili sniavanje najamnina itd. (Najamnina bi tada pala jo nie.) Trai se dakle da se radnici uvijek pridravaju minimuma uivanja ivota i da kapitalistima olakavaju krize itd.; da budu pla eni kao obini radni strojevi i po mogunosti da sami plate i svoje tear and wear2 Asketska tednja dovela bi radnika do istog poivinenja, a takvo poivinenje uinilo bi nemoguim i samu tenju za bo gatstvom u opem obliku, u obliku novca, nagomilanog novca. I udio radnika u viim, pa i duhovnim uicima, agitacija za njegove vlastite interese, dranje novina, sluanje predavanja, odgajanje djece, razvi janje ukusa itd., njegov jedini udio u civilizaciji koji ga izdvaja od roba, ekonomski je mogu samo tako da on proiruje krug svojih uitaka u dobrim poslovnim vremenima, dakle u vremenima kad je tednja u izvjesnoj mjeri mogua. Ostavljajui po strani sve to, kad bi radnik tedio na doista asket ski nain i tako gomilao sredstva za lumpenproletarijat, lupee itd., koji bi rasli proporcionalno potranji; kad bi, dalje, njegove utee vine premaivale utede u slubenim tedionicama (koje mu plaaju minimalnu kamatu kako bi kapitalisti iz njihovih uteevina izbijali visoke kamate, ili kako bi ih progutala drava, ime on samo poveava mo svojih protivnika i svoju vlastitu zavisnost), on bi te svoje ute evine mogao sauvati i uiniti plodonosnim samo ulaui ih u banke itd. tako da bi kasnije u vremenima krize izgubio svoje depozite, dok bi se u vremenima prosperiteta odricao svakog ivotnog uivanja da bi poveao mo kapitala; dakle, u svakom sluaju radnik bi tedio za kapital, a ne za sebe. Uostalom koliko sve to nije licemjerna fraza graanske filan tropije, koja se openito sastoji u tome da se radniku zamau oi pobonim eljama svaki kapitalist zahtijeva, dodue, da njegovi radnici tede, ali samo njegovi jer stoje prema njemu kao radnici; ni za ivu glavu ne ostali svijet radnika, jer oni stoje prema njemu kao po troai. Zato uprkos svim pobonim frazama kapitalist ne bira sred stva da bi ih podstakao na potronju, da bi dao nove drai svojim ro bama, da bi naveo radnike na nove potrebe itd. To je upravo ona strana odnosa izmeu kapitala i rada koja je bitan moment civilizacije i na kojoj poiva historijsko opravdanje, ali i sadanja mo kapitala. (Taj odnos izmeu proizvodnje i potronje treba izloiti tek pod: ka1 poluzaposlenost, skraeno radno vrijeme 2 habanje, troenje upotrebom

166 Osnovi kritike politike ekonomije

pital i profit itd.; ili moda pod akumulacijom i konkurencijom kapi tala.) Meutim, sve su to egzoterina razmatranja, koja su utoliko umje sna to pokazuju da se zahtjevi licemjerne graanske filantropije razlau sami u sebi, dakle potvruju upravo ono to bi trebalo da pobiju, naime to da se u razmjeni izmeu radnika i kapitala radnik nalazi u odnosu jednostavnog prometa, dakle ne dobija bogatstvo, ve samo ivotna sredstva, upotrebne vrijednosti za neposrednu potronju. Da ti zahtjevi protivurjee samom ovom odnosu, proizlazi iz jednostavnog razmiljanja (o zahtjevu koji se u posljednje vrijeme iznosio ponekad sa samodopadnou da se radniku dade izvjestan udio u profitu, treba govoriti u odjeljku o najamnini; osim o zahtjevu za posebnom nagradom, koja moe postii svoj cilj samo kao iznimka od pravila i in facta se i ograniava u spomena vrijednoj praksi na potkupljivanje pojedinih nadglednika itd. u interesu poslodavaca protiv interesa njegove klase, ili na trgovake pomonike i si., ukratko ne vie na jednostavne radnikey dakle takoer ne vie na opi odnos; ili je to poseban nain da se rad nicima podvali i da im se u nesigurnom obliku profita koji je zavisan od stanja poslova uskrati dio njihove najamnine). Naime, ako uteevina radnika ne treba da ostane puki proizvod prometa, uteeni novac (koji se moe realizirati samo tako da se prije ili kasnije pretvori u supstancijalni sadraj bogatstva, potrona dobra), sam nagomilani novac morao bi postati kapital, tj. kupovati rad, odnositi se prema radu kao prema upotrebnoj vrijednosti. Dakle, uteevina pretpostavlja sa svoje strane rad koji nije kapital, i pretpostavlja da je rad postao svoja sup rotnost nerad, Da bi postala kapital, radnikova uteevina pret postavlja rad kao ne-kapital nasuprot kapitalu; dakle pretpostavlja da se suprotnost koja treba da se ukine na jednoj taki uspostavlja na nekoj drugoj taki. Kad dakle u samom prvobitnom odnosu predmet i proizvod radnikove razmjene (kao proizvod puke razmjene ne moe on biti nikakav drugi proizvod) ne bi bila upotrebna vrijednost, ivot na sredstva, zadovoljenje neposredne potrebe, izvlaenje iz prometa ekvivalenta koji je u promet uloen, kako bi se unitio potronjom tada rad ne bi prema kapitalu stajao kao rad, kao ne-kapital, ve kao kapital. Ali ni kapital ne moe stajati nasuprot kapitalu, ako nasuprot kapitalu ne stoji rad, jer kapital je kapital samo kao ne-rad, samo u tom antagonistikom odnosu. Bio bi dakle uniten sam pojam i odnos kapitala. Ne porie se, naravno, da ima poredaka u kojima vlasnici koji sami rade vre razmjenu izmeu sebe. Ali takva stanja nisu stanja drutva u kojem kapital kao takav postoji u razvijenom obliku; stoga njegov razvoj unitava takva stanja na svim takama. Kapital moe postaviti sebe kao kapital samo postavljajui rad kao ne-kapital, kao isto upo trebnu vrijednost. (Kao rob radnik ima razmjensku vrijednost, neku vrijednost; kao slobodan radnik ona nema nikakvu vrijednost, nego vrijednost ima samo

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 167

raspolaganje njegovim radom koje se ostvaruje putem razmjene s njim. Ne stoji radnik prema kapitalistu kao razmjenska vrijednost, ve ka pitalist prema njemu. Njegova bezvrijednost i obezvredenje pretpostavka su kapitala i uvjet slobodnog rada uope. Linguet smatra slobodni rad nazatkom,t1121 on zaboravlja da je radnik time formalno postavljen kao osoba koja je neto i sama po sebi izvan1 svog rada i koja otuuje2 svoje ispoljavanje ivota3 samo kao sredstvo za svoj vlastiti ivot. Dok radnik kao takav ima razmjensku vrijednost, ne moe postojati industrij ski kapital kao takav, dakle uope nikakav razvijeni kapital. Nasuprot kapitalu mora stajati rad kao ista upotrebna vrijednost, koju sam njen vlasnik nudi kao robu za kapital, za njegovu razmjensku vrijednost, koja dodue u ruci radnika postaje zbiljskom samo u svom odreenju kao ope sredstvo razmjene inae nestaje.) Dobro. Radnik se, dakle, nalazi samo u odnosu jednostavnog pro meta, jednostavne razmjene i za svoju upotrebnu vrijednost dobija sa mo monetu, ivotna sredstva; ali posredovano. Taj je oblik posredova nja kao to smo vidjeli, bitan i karakteristian za taj odnos. To to rad nik moe prijei na pretvaranje monete u novac na tednju do kazuje upravo samo to da je njegov odnos odnos jednostavnog prometa; on moe tedjeti vie ili manje, ali dalje od toga nee doi; ono to je utedio on moe ostvariti samo ako na trenutak proiri krug svoje potronje. Vano je (i to utjee na odreenje samog odnosa) da ga, budui da je novac proizvod njegove razmjene, ope bogatstvo kao iluzija tjera naprijed, ini marljivim. U isti mah time se, i to ne samo formalno, samovolji otvara mogunost za ostvare .. .4 .. .flu l procesi istog subjekta, tako npr. supstancija oka je kapi tal gledanja itd. Takve beletristike fraze, koje prema bilo kakvoj ana logiji svrstavaju bilo ta pod bilo to, mogu izgledati ak i duhovite kad se kau prvi put, i to tim vie to vie identificiraju ono to je najdisparatnije. Kad se ponavljaju, i to ak sa samodopadnou, kao izreke od naune vrijednosti, one su tout bonnement5 glupave. Dobre su samo za beletristike apologete i brbljavce koji sve nauke premazuju svojim sladunjavim govnom. To da je rad stalno nov izvor razmjene za radnika dok je sposoban za rad (i to ne razmjene openito, ve razmjene s kapitalom) sadri se u samom pojmovnom odreenju prema kojem on prodaje samo vre mensko raspolaganje, svojom radnom sposobnou, dakle moe uvijek iznova otpoinjati razmjenu im je uzeo odgovarajuu mjeru materjie
1 aufler 2 verflufiert (otuuje, prodaje) 3 Lebensiufierung 4 Ovdje u M arxovom rukopisu nedostaje jedna stranica. O njenom sadraju moe se suditi prem a slijedeem odlomku iz Referata uz rukopis iz 1857 - 1858, koje je sastavio sam M aix. Kapital nasuprot radniku samo vlast stvari. Bez osobne vrijednosti. Razlika od vrenja usluga. Cilj radnika u razmjeni s kapitalom potronja. Radnik m ora uvijek otpoinjati iznova: rad kao kapital radnika . 6 naprosto

168 Osnovi kritike politike ekonomije

kako bi mogao ponovo reproducirati svoje ispoljavanje ivota. Umje sto da se tome dive i da upisuju u veliku zaslugu kapitalu to radnik uope ivi, to, dakle, kad se naspavao i dosita najeo, moe svakodnevno ponavljati odreene ivotne procese ti uljepavaki sikofant buroaske ekonomije, trebali bi radije obratiti panju na to da poslije stalno ponavljanog rada radnik uvijek ima za razmjenu samo svoj ivi, nepo sredni rad. Samo ponavljanje je in fact1 samo prividno. On razmjenjuje za kapital cijelu svoju radnu sposobnost, koju e istroiti recimo za 20 godina. Umjesto da mu je plati najedanput, kapital mu je plaa na rate, kako mu je radnik stavlja na raspolaganje, recimo sedmino. To ne mijenja apsolutno nita na prirodi stvari i ni najmanje ne oprav dava zakljuak da zato to radnik mora odspavati 1 0 - 1 2 sati prije nego to postane sposoban da ponovi svoj rad i svoju razmjenu s ka pitalom taj rad sainjava njegov kapital. Prema tome, kao kapital je ovdje in fact shvaena granica, prekid njegovog rada, to to radnik nije perpetuum mobile. Borba oko zakona o desetsatnom radnom vremenu l1141 itd. dokazuju da kapitalist vie nego ita drugo eli da radnik obroke svoje ivotne snage troi to je vie mogue bez prekidanja. Sad dolazimo do drugog procesa, koji poslije te razmjene sai njava odnos izmeu rada i kapitala. Dodajmo jo samo da sami eko nomisti gornju postavku izraavaju ovako: najamnina nije produktivna. Biti produktivan kod njih, naravno, znai biti produktivan za bogatstvo. A kako je najamnina proizvod razmjene izmeu radnika i kapitala (i jedini proizvod koji je postavljen u samom tom inu), oni priznaju da radnik u toj razmjeni ne proizvodi bogatstvo niti za kapitalista, jer za ovoga je plaanje novca za upotrebnu vrijednost (a to plaanje sainjava jedinu funkciju kapitala u tom odnosu) odricanje od bogatstva, a ne njegovo stvaranje (zbog ega on nastoji da plati to manje); a niti za radnika, jer mu to pribavlja samo ivotna sredstva, zadovoljenje indi vidualnih potreba, u veoj ili manjoj mjeri a nikada ne opi oblik bogatstva, nikad bogatstvo. To mu i ne moe pribaviti bogatstvo, jer sadraj robe koju on pro daje nikako je ne stavlja iznad opih zakona prometa: da pomou vri jednosti koju baca u promet, a posredstvom monete dobije ekvivalent u drugoj upotrebnoj vrijednosti koju e potroiti. Takva operacija, naravno, ne moe nikad obogatiti, ve svog izvrioca mora na kraju procesa vratiti upravo na taku na kojoj se nalazio u poetku. Kako smo vidjeli, to ne iskljuuje, ve prije ukljuuje, da je krug njegovih nepo srednih zadovoljenja sposoban za izvjesno suenje ili proirenje. S druge strane, kad bi kapitalist koji u toj razmjeni jo uope nije po stavljen kao kapitalist, ve samo kao novac taj in uvijek iznova ponavljao, njegov bi novac uskoro pojeo radnik i on bi ga spiskao na niz drugih potreba, na krpljenje hlaa, na ienje cipela ukratko na pruene mu usluge. U svakom sluaju ponavljanje te operacije bilo
1 u stvari

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 169

bi tano odmjereno granicom njegovog novanika. Ono kapitalista ne bi obogatilo vie nego troenje novca za druge upotrebne vrijednosti za njegovu dragu osobu, a te mu upotrebne vrijednosti, kako je poznato, ne donose nita, ve ga samo kotaju.
d) K a p ita l i rad

Budui da u odnosu rada i kapitala, kao i u tom prvom odnosu razmjene izmeu radnika i kapitalista, radnik kupuje razmjensku vri jednost, a kapitalist upotrebnu vrijednost, pri emu rad stoji nasuprot kapitalu ne kao jedna upotrebna vrijednost, ve kao upotrebna vrijed nost kao takva openito, moe se uiniti udnim da kapitalist treba da primi bogatstvo, a radnik samo upotrebnu vrijedost koja u potronji nestaje. (Ukoliko se to tie kapitalista, to treba razmotriti tek kod dru gog procesa.) To izgleda kao neka dijalektika koja se pretvara upravo u suprotno od onoga to bi trebalo oekivati. Ali kad se to razmotri tanije, pokazuje se da radnik koji razmjenjuje svoju robu prolazi u procesu razmjene kroz oblik R - N - N - R. Ako u prometu robe po lazimo od upotrebne vrijednosti kao od principa razmjene, nuno stiemo ponovo do robe, jer se novac pojavljuje samo kao moneta, a kao sredstvo razmjene samo je prolazno posredovanje; dok se roba kao takva, kad je opisala svoje knino kretanje, troi kao direktan objekt potrebe. S druge strane, kapital N - R - R - N predstavlja suprotan moment. Odvajanje vlasnitva od rada pojavljuje se kao nuan zakon te raz mjene izmeu kapitala i rada. Rad postavljen kao ne-kapital kao takav jest: 1) Ne-opredmeeni rad, shvaen negativno (sam jo predmetan; smo nepredmetno u objektivnom obliku). Kao takav on je ne-sirovina, ne-orue za rad, ne-polupreraevina: rad odvojen od svih sredstava za rad i predmeta rada, od cijele svoje objektivnosti. ivi rad koji egzi stira kao apstrakcija od tih momenata svoje realne zbilje (isto tako ne-vrijednost); to potpuno ogoljenje, isto subjektivna egzistencija rada liena svake objektivnosti. Rad kao apsolutno siromatvo: siromatvo ne u smislu oskudice, ve kao potpuno iskljuenje predmetnog bogat stva. Ili pak kao egzistiraja ne-vrijednost koja je stoga isto predmetna upotrebna vrijednost i egzistira bez posredovanja, ta predmetnost moe biti samo predmetnost koja nije odvojena od osobe, samo pred metnost koja se poklapa s neposrednom tjelesnou osobe. Kako je predmetnost posve neposredna, ona je isto tako neposredno ne-predmetnost. Drugim rijeima, ona nije predmetnost koja pada izvan ne posrednog postojanja samog individuuma. 2) Ne-opredmeeni rad (ne-vrijednost) shvaen pozitivno ili negativnost koja se odnosi prema sebi, ne-opredmeena, dakle nepredmetna, tj. subjektivna egzistencija samog rada. Rad ne kao predmet, ve

1 70 Osnovi kritike politike ekonomije

kao djelatnost, ne kao sama vrijednost, ve kao ivi izvor vrijednosti. Ope bogatstvo, nasuprot kapitalu u kojem ono egzistira predmetno, kao zbilja, kao njegova opa mogunost koja se u akciji potvruje kao takva. Tu, dakle, nema nikakve protivurjenosti ili, bolje, oba dijela stava koji je protivurjean u svakom pogledu, da je rad, s jedne strane, kao objekt apsolutno siromatvo, a s druge strane, kao subjekt i kao dje latnost opa mogunost bogatstva, uzajamno se uslovljavaju i slijede iz biti rada, onog rada koji je pretpostavljen od strane kapitala kao nje gova suprotnost, kao egzistencija suprotna kapitalu i koji, sa svoje stra ne, pretpostavlja kapital. Posljednja taka na koju jo treba upozoriti kad je rije o radu kako on stoji nasuprot kapitalu jest ta da je rad kao upotrebna vrijednost koja stoji prema novcu postavljenom kao kapital ne ovaj ili onaj rad, ve rad openito, apstraktni rad; apsolutno indiferentan prema svojoj posebnoj odreenosti, ali sposoban za svaku odreenost. Posebnoj supstanciji od koje se sastoji neki odreeni kapital prirodno mora odgo varati rad kao poseban; ali kako je kapital kao takav indiferentan prema svakoj posebnosti svoje supstancije i bivstvuje ne samo kao totalitet te supstancije nego i kao apstrahiranje od svih njenih posebnosti, tako rad koji stoji nasuprot njemu ima subjektivno isti totalitet i istu apstrak ciju po sebi. U cehovskom, obrtnikom radu npr., gdje sam kapital ima jo ogranien oblik, jo je posve utonuo u odreenu supstanciju, dakle jo nije kapital kao takav, pojavljuje se i rad jo kao utonuo u svoju posebnu odreenost: ne u totalitetu i apstrakciji, kao rad kao takav, kako stoji nasuprot kapitalu. To znai da je rad, dodue, u sva kom pojedinom sluaju odreen, ali kapital se moe staviti nasuprot svakom odreenom radu; totalitet svih vrsta rada stoji mu dynamei1 nasuprot i stvar je sluaj koji mu rad upravo stoji nasuprot. S druge strane, sam je radnik apsolutno ravnoduan prema odre enosti svog rada; rad kao odreeni rad nije od interesa za njega, ve samo ukoliko je on uope rad i kao takav upotrebna vrijednost za ka pital. Stoga se ekonomski karakter radnika sastoji u tome to je nosialc rada kao takvog, tj. rada kao upotrebne vrijednosti za kapital; on je rad nik u suprotnosti prema kapitalistu. To nije svojstvo obrtnika, lanova ceha itd., iji je ekonomski karakter upravo u odreenosti njihovog rada i u odnosu prema nekom odreenom majstoru itd. Zato e taj ekonomski odnos karakter koji nose kapitalist i rad nik kao ekstremi jednog odnosa proizvodnje biti razvijen to istije i adekvatnije, to vie rad gubi svaki karakter umjetnosti, to vie nje gova posebna umjenost postaje neto apstraktno, indiferentno, to vie rad postaje isto apstraktna djelatnost, isto mehanika, dakle ravnoduna, u odnosu prema svom posebnom obliku indiferentna dje latnost; samo formalna djelatnost ili, to je isto, samo materijalna dje latnost, djelatnost uope, ravnoduna prema obliku. Ovdje se ponovo
1 potencijalno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 171

pokazuje kako posebna odreenost odnosa proizvodnje, kategorije u ovom sluaju kapitala i rada postaje istinitom tek s razvitkom po sebnog materijalnog naina proizvodnje i posebnog stupnja razvitka industrijskih proizvodnih snaga. (Ovu taku treba uope izloiti kod tog odnosa, kasnije; jer ona je tu ve postavljena u samom odnosu, dok kod apstraktnih odreenja, razmjenske vrijednosti, prometa, novca pripada jo vie u nau subjektivnu refleksiju.) 3) Sad dolazimo do druge strane procesa. Razmjena izmeu ka pitala ili kapitalista i radnika sada je gotova ukoliko je uope rije o procesu razmjene. Sada se prelazi na odnos kapitala prema radu kao njegovoj upotrebnoj vrijednosti. Rad nije samo upotrebna vrijednost koja stoji nasuprot kapitalu, ve je on upotrebna vrijednost samoga ka pitala. Kao nebivstvovanje vrijednosti kao opredmeenih vrijednosti rad je njihovo bivstvovanje kao neopredmeenih, njihovo idealno biv stvovanje, mogunost vrijednosti, a kao djelatnost on je stvaranje vrijednosti. Nasuprot kapitalu rad je puki apstraktni oblik, puka mo gunost djelatnosti koja stvara vrijednost, koja egzistira samo kao spo sobnost, mo u tjelesnosti radnika. Ali kad je kontaktom s kapitalom do veden do zbiljske djelatnosti (sam po sebi rad ne moe doi do toga, jer nema predmeta), on postaje zbiljska produktivna djelatnost koja stvara vrijednost. U odnosu na kapital djelatnost se uope moe sa stojati samo u reprodukciji samog kapitala u njegovom odranju i poveanju kao zbiljske i djelotvorne vrijednosti, ne samo zamiljene, kao u novcu kao takvom. Razmjenom s radnikom kapital je prisvojio sam rad; rad je postao jedan od njegovih momenata, koji sad djeluje kao oploujua ivotnost na njegovu samo postojeu i stoga mrtvu predmetnost. Kapital je novac (za sebe postavljen razmjenska vrijednost), ali ne vie novac koji postoji u nekoj posebnoj supstanciji pored drugih supstancija razmjenskih vrijednosti i stoga je iz njih iskljuen, nego novac koji odrava svoje idealno odreenje u svim supstancijama, razmjenskim vrijednostima svakog oblika i naina postojanja opredme enog rada. Ukoliko sad kapital, kao novac koji egzistira u svim poseb nim oblicima opredmeenog rada, ne stupa u proces s opredmeenim, ve sa ivim radom koji egzistira kao proces i kao in, on je prije svega ta kvalitativna razlika izmeu supstancije u kojoj postoji i oblika u kojem sad postoji takoer i kao rad. Upravo u procesu postavljanja i ukidanja te razlike kapital i sam postaje proces. Rad je ferment koji se ubacuje u kapital i dovodi ga do vrenja. S jedne strane, predmetnost u kojoj on postoji mora se preraditi, tj. rad je mora potroiti, a s druge strane, mora se ukinuti ista subjektiv nost rada kao pukog oblika i rad se mora opredmetiti u materijalu ka pitala. Odnos kapitala po svom sadraju prema radu, opredmeenog rada prema ivom radu (u tom odnosu u kojem kapital istupa pasivno prema radu, upravo njegovo pasivno postojanje kao posebne supstan cije nastupa u odnosu na rad kao oblikujua djelatnost) moe uope

172 Osnovi kritike politike ekonomije

biti samo odnos rada prema svojoj predmetnosti, prema svojoj mate riji (to treba obrazloiti ve u prvoj glavi, koja mora prethoditi glavi o razmjenskoj vrijednosti i raspravljati o proizvodnji openito) a prema radu kao djelatnosti materija, odredmeeni rad ima samo dva odnosa, odnos sirovine, tj. bezobline materije, pukog materijala za oblikujuu svrsishodnu djelatnost rada, i odnos orua rada, koje je i samo predmetno sredstvo pomou kojeg subjektivna djelatnost sama umee izmeu sebe i predmeta neki drugi predmet kao svoj sprovod ni^ 1151 Odreenje opredmeenog rada kao proizvoda, koje ovamo unose ekonomisti, kao odreenje razliito od sirovina i orua za rad, jo uope ne pripada ovamo. Proizvod se pojavljuje kao rezultat, a ne kao pretpostavka procesa izmeu pasivnog sadraja kapitala i rada kao dje latnosti. Kao pretpostavka proizvod nije odnos predmeta prema radu, koji bi bio razliit od sirovine i orua za rad, jer su sirovine i orua za rad, budui da su kao supstancija vrijednosti, ve i sami opredmeeni rad, proizvodi. Supstancija vrijednosti uope nije posebna prirodna supstancija, ve opredmeeni rad. Taj se opredmeeni rad sa svoje stra ne pojavljuje u odnosu na ivi rad kao sirovina i orue za rad. Ako se promatra sam in proizvodnje po sebi, orue za rad i sirovina mogli bi izgledati kao zateeni u prirodi, tako da ih treba samo prisvojiti, tj. nainiti predmetom i sredstvom rada, to samo jo nije proces rada. Nasuprot njima proizvod se, dakle, pojavljuje kao neto kvalitativno drukije, i on je proizvod ne samo kao rezultat djelovanja rada pomou orua na materiju, ve i kao prvo opredmeenje rada pored njih. Ali kao sastavni dijelovi kapitala sirovina i orue za rad ve su i sami opreddmeeni rad, dakle proizvod. Ovim se jo ne iscrpljuje taj odnos. Jer npr. i u proizvodnji u ko joj nema nikakvih razmjenskih vrijednosti, dakle ni kapitala, proizvod rada moe postati sredstvo i predmet novog rada. Na primjer, u po ljoprivredi koja proizvodi samo za upotrebnu vrijednost. Luk lovca, mrea ribara, ukratko, najjednostavnija stanja ve pretpostavljaju pro izvod koji prestaje da vai kao proizvod i postaje sirovina ili napose orue za proizvodnju, jer to je zapravo prvi specifian oblik u kojem se proizvod pojavljuje kao sredstvo reprodukcije. Taj odnos, dakle, nipoto ne iscrpljuje odnos u kojem sirovina i orue za rad nastupaju kao momenti samog kapitala. Uostalom, ekonomisti navode jo i u posve drugoj vezi proizvod kao trei element supstancije kapitala. To je proizvod ukoliko mu je namjena da istupi kako iz procesa proizvodnje, tako i iz prometa i bude neposredan predmet individualne potronje, approvisionnement1, kako ga naziva Cherbuliezt1161. Naime, to su proizvodi koji su pretpostav ljeni da bi radnik ivio kao radnik i da bi mogao ivjeti za vrijeme pro izvodnje, dok se ne napravi novi proizvod. Da kapitalist posjeduje tu
1 zaliha ivotnih sredstava

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 173

mogunost ivota, izlazi ve iz toga to je svaki element kapitala novac i to se kao takav moe pretvarati iz sebe kao opeg oblika bogatstva u materiju bogatstva, u predmet potronje. Zato se approvisionnement ekonomisti odnosi samo na radnike, tj. to je novac izraen u obliku predmeta potronje, u obliku upotrebne vrijednosti, koji oni primaju od kapitalista u inu razmjene izmeu njih i sebe. Ali to pripada u prvi in (razmjenu izmeu kapitala i rada). Koliko je taj prvi in povezan s drugim, o tome ovdje jo nije rije. Jedino razdvajanje koje je postav ljeno samim procesom proizvodnje jest prvobitno razdvajanje, koje je postavljeno razlikom izmeu opredmeenog rada i ivog rada, tj. raz dvajanje sirovine i orua za rad. to ekonomisti brkaju ta odreenja posve je u redu, jer oni moraju brkati ta dva momenta odnosa izmeu kapitala i rada i ne smiju zadrati njihovu specifinu razliku. Dakle: Sirovina se troi time to se mijenja, oblikuje radom, a orue za rad se troi time to se u tom procesu koristi, haba. S druge strane, rad se isto tako troi time to se upotrebljava, stavlja u kretanje i to se tako gubi odreena koliina snage miia itd. radnika, ime se on iscrpljuje. Ali rad se ne samo troi, ve se u isti mah iz oblika dje latnosti fiksira, materijalizira u obliku predmeta, mirovanja; mijenja jui predmet on mijenja svoj vlastiti lik i pretvara se iz djelatnosti u bivstvovanje. Kraj procesa je proizvod, u kojem se sirovina pojavljuje kao povezana s radom, a orue za rad je isto tako iz puke mogunosti prelo u zbilju, postavi zbi.jskim sprovodnikom rada, ali se time uslijed svog mehanikog ili kemijskog odnosa prema materijalu rada i samo utroilo u svom mirujuem obliku. Sva tri momenta procesa, materijal, orue i rad, stapaju se u neu tralan rezultat proizvod. U proizvodu su u isti mah reproduciran momenti procesa proizvodnje koji su u njemu bili utroeni. Zato se cijeli proces pojavljuje kao produktivna potronja, tj. kao potronja koja ne svrava ni u nekom niemu, ni u pukom subjektiviranju predmetno ve je sama sa svoje strane postavljena kao predmet. Ta potronja nije jednostavna potronja materijal noga, ve potronja same pot ronje; u ukidanju materijalnog ukidanje tog ukidanja, dakle postavljanje materijalnog. Oblikujua djelatnost troi predmet i troi samu sebe, ali ona troi dani oblik predmeta samo zato da bi ga po stavila u novom predmetnom obliku, a troi samu sebe samo u svom subjektivnom obliku, u obliku djelatnosti. Ona troi ono predmetno predmeta (ravnodunost prema obliku) i ono subjektivno djelatnosti; oblikuje predmet, a materijalizira djelatnost. Ali kao proizvod rezultat procesa proizvodnje je upotrebna vrijednost. Razmotrimo li sad dosad dobijeni rezultat, vidjet emo: Prvo: Prisvajanjem, ukljuenjem rada u kapital (novac, tj. in kupovanja sposobnosti raspolaganja radnikom javlja se ovdje samo kao sredstvo da bi se taj proces izazvao, a ne kao moment samog tog procesa) kapital dospijeva u vrenje i postaje proces, proces proizvodnje, u kojem se on kao totalitet, kao ivi rad ne odnosi prema samom sebi samo kao

174 Osnovi kritike politike ekonomije

prema opredmeenom radu, nego zato to je opredmeen kao prema pukom predmetu rada. Drugo: U jednostavnom prometu, tj. dok su roba i novac jo bili momenti prometa, supstancija robe i novca bila je indiferentna za odreenje oblika. Roba, ukoliko je bila u pitanju njena supstancija, padala je kao predmet potronje (potrebe) izvan ekonomskog odnosa; novac, ukoliko se njegov oblik osamostaljivao, odnosio se jo na promet, ali samo negativno, i bio je samo taj negativan odnos. Fiksiran za sebe novac se isto tako gasio u mrtvoj materijalnosti, prestajao je da bude novac. I roba i novac bili su izrazi razmjenske vrijednosti i razlikovali se samo kao opa i posebna razmjenska vrijednost. Sama ta razlika bila je opet samo miljena, kako zato to su se u zbiljskom prometu ova dva odreenja razmjenjivala, tako i zato to je, ako se promatraju svako za sebe, sam novac bio posebna roba, a sama roba kao cijena opi novac. Razlika je bila samo formalna. Novac i roba bili su postavljeni samo u jednom odreenju samo zato to i ukoliko nisu bili postavljeni u drugom. Ipak sada, u procesu proizvodnje, sam kapital kao oblik razlikuje se od sebe kao supstancije. On je u isti mah i jedno i drugo odreenje i u isti mah njihov meusobni odnos. Ali: Tree: Kapital se pojavljivao kao taj odnos jo samo po sebi. Taj odnos jo nije postavljen ili je postavljen tek samo u okviru odreenja jednog od momenata, materijalnog momenta koji se u samom sebi raz likuje kao materija (sirovina i orue) i oblik (rad) pa kao odnos ovih dvaju, kao zbiljski proces sam sa svoje strane predstavlja samo mate rijalni odnos odnos tih dvaju materijalnih elemenata koji sainjavaju sadraj kapitala za razliku od njegovog odnosa oblika kao kapitala. Promatramo li kapital s one strane u kojoj se on prvobitno pojav ljuje za razliku od rada, on je u procesu proizvodnje samo pasivno, samo predmetno postojanje, u kojem je potpuno ugaeno odreenje oblika prema kojem je on kapital dakle jedan za-sebe-bivstvujui drutveni odnos. Kapital ulazi u proces proizvodnje samo sa strane svoga sadr aja, kao opredmeeni rad uope; ali to to je on opredmeeni rad, tom je radu (a njegov odnos prema kapitalu i sainjava taj proces) posve irelevantno; tovie, kapital stupa u proces proizvodnje, pre rauje se samo kao predmet, a ne kao opredmeeni rad. Pamuk koji postaje pamuno predivo, ili predivo koje postaje tkanina, ili tkanina koja postaje materijal tampanja i bojadisanja, egzistiraju za rad samo kao postojei pamuk, predivo, tkanina. Oni uope ne ulaze u proces kao proizvodi rada, opredmeeni rad, ve samo kao materijalne egzis tencije s odreenim prirodnim svojstvima. Kako su oni ta svojstva do bili, nimalo se ne tie odnosa ivog rada prema njima; za njega oni egzistiraju samo ukoliko egzistiraju kao razliiti od njega, tj. kao mate rijal rada. Ovo vrijedi ukoliko se polazi od kapitala u njegovom predmetnom obliku pretpostavljenom radu. S druge strane, ukoliko je i sam rad razmjenom kapitala s radnikom postao jedan od predmetnih elementata

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 175

kapitala, razlika je rada od predmetnih elemenata kapitala samo pred metna; predmetni elementi kapitala postoje u obliku mirovanja, rad u obliku djelatnosti. Taj odnos je materijalni odnos jednog od elemenata kapitala prema drugom, ali nije njegov vlastiti odnos prema oba ta elementa. Kapital se dakle, s jedne strane, pojavljuje samo kao pasivan pred met, u kojem je utrnuo svaki odnos oblika; a s druge strane, on se po javljuje samo kao jednostavan proces proizvodnje u koji kapital kao takav, kao razliit od svoje supstancije, ne ulazi. Kapital se ak i ne pojavljuje u svojoj supstanciji koja mu pripada, kao opredmeeni rad (jer ovaj je supstancija razmjenske vrijednosti), ve samo u prirodnom obliku postojanja te supstancije, u kojem je utrnula svaka veza s razmjenskom vrijednou, s opredmeenim radom, sa samim radom kao s upotrebnom vrijednou kapitala i zato je utrnula i svaka veza sa samim kapitalom. Promatran s te strane, proces kapitala poklapa se s jednostavnim procesom proizvodnje kao takvim, u kojem je njegovo odreenje kao kapitala utrnulo u obliku procesa, isto onako kao to je novac kao novac utrnuo u obliku vrijednosti. Koliko smo dosad razmatrali taj proces, u njega uope ne ulazi za sebe bivstvujui kapital, tj. kapitalist. Nije kapitalist onaj kojeg rad troi kao sirovinu i orue za rad. Nije kapita list ni onaj koji tu troi, nego je to rad. Tako se proces proizvodnje kapitala ne pojavljuje kao proces proizvodnje kapitala, ve prosto kao proces proizvodnje, a kapital se za razliku od rada pojavljuje samo u materijalnoj odreenosti sirovine i orua za rad. Upravo tu stranu koja nije samo proizvoljna apstrakcija, ve apstrakcija koja se zbiva u samom procesu ekonomisti fiksiraju kako bi kapital prikazali kao nuan element svakog procesa proizvodnje. Naravno, oni to ine samo zato to zaboravljaju da treba pripaziti na njegovo ponaanje kao kapi tala za vrijeme tog procesa. Ovdje je na mjestu da se upozori na jedan moment koji se tu ne ispoljava samo sa stanovita promatranja, ve je postavljen u samom ekonomskom odnosu. U prvom inu, u razmjeni izmeu kapitala i rada, rad kao takav, za sebe egzistirajui rad, nuno se pojavljivao kao radnik. Isto tako ovdje u drugom procesu: kapital openito postavljen je kao za sebe bivstvujua, tako rei samosvojna vrijednost (emu se u novcu samo teilo). Ali za sebe bivstvujui kapital je kapitalist. Do due, socijalisti kau: mi trebamo kapital, ali ne i kapitaliste.l1171 Tada se kapital pojavljuje kao ista stvar, ne kao odnos proizvodnje, koji, reflektiran u sebe, i jest kapitalist. Ja, dakako, mogu odvojiti kapital od jednog kapitalista i on moe prijei drugome. Ali gubei kapital on gubi svojstvo po kojem je kapitalist. Zato se kapital i moe odvojiti od pojedinog kapitalista, ali ne od kapitalista uope koji kao takav stoji nasuprot radniku uope. Tako i pojedini radnik moe prestati da bude bivstvovanje rada za sebe, on moe naslijediti novac, ukrasti ga itd.

176 Osnovi kritike politike ekonomije

Ali tada on prestaje da bude radnik. Kao radnik on je samo za sebe bivstvujui rad. (Ovo kasnije razviti dalje.)

B) Proces rada i proces uveavanja vrijednosti

1. [Pretvaranje rada u kapital] Na kraju procesa ne moe proizii nita to se nije pojavilo na nje govom poetku kao njegova pretpostavka i uslov. Ali, s druge strane, mora takoer izii sve. Ako se, dakle, na kraju procesa proizvodnje koji je bio zapoeo pod pretpostavkom kapitala uini da je kapital na kraju kao odnos oblika iezao, to moe biti samo zato to su previeni nevidljivi konci kojima kapital proima taj proces. Razmotrimo dakle tu stranu. Prvi je rezultat, dakle: a) Ukljuenjem rada u kapital kapital postaje proces proizvodnje; ali najprije materijalan proces proizvodnje; proces proizvodnje uope tako da se proces proizvodnje kapitala ne razlikuje od materijalnog procesa proizvodnje uope. Njegovo odreenje oblika potpuno je utr nulo. Time to je kapital razmijenio dio svog predmetnog bivstvovanja za rad, samo njegovo predmetno postojanje podijeljeno je u sebi na predmet i rad; odnos meu njima sainjava proces proizvodnje ili jo tanije proces rada. Time se proces rada koji je postavljen prije vrijed nosti kao polazna taka (i koji je zbog svoje apstraktnosti, iste materijalnosti, jednako svojstven svim oblicima proizvodnje) ponovo pojav ljuje unutar kapitala, kao proces koji se zbiva unutar njegove materije i sainjava njegov sadraj. (Da je i unutar samog procesa proizvodnje to gaenje odreenja oblika samo privid, pokazat e se kasnije.) Ukoliko je kapital vrijednost, ali se kao proces najprije pojavljuje u obliku jednostavnog procesa proizvodnje, procesa proizvodnje koji nije postavljen u nekoj posebnoj ekonomskoj odreenosti, ve kao pro ces proizvodnje uope, moe se rei ve prema tome da li se fiksira bilo koja posebna strana jednostavnog procesa proizvodnje (koji kao takav, kao to smo vidjeli, nipoto ne pretpostavlja kapital, ve je svoj stven svim nainima proizvodnje) da kapital postaje proizvod ili da je on orue za rad ili pak sirovina rada. Ako se nadalje kapital shvati kao jedna od strana, koja nasuprot radu stoji kao materijal ili puko sredstvo, onda se s pravom kae da kapital nije produktivanIU 1, jer se upravo tada on promatra samo kao predmet koji stoji nasuprot radu kao materija, kao neto samo pasivno. Tano je, meutim, da se kapital ne pojavljuje kao jedna od strana ni kao odlika jedne strane same po

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 177

sebi, niti kao puki rezultat (proizvod), nego kao sam jednostavan pro ces proizvodnje; da se sada taj proces pojavljuje kao samopokretaki sadraj kapitala. Sta je produktivan rad, a ta nije, pitanje o kojem su voene velike diskusije otkako je Adam Smith uveo to razlikovanje^110!, mora proizii iz analize razliitih strana samog kapitala. Produktivan rad je samo onaj koji proizvodi kapital. Nije li apsurdno, pita npr. (bar slino) gospodin Senior, da proizvoa klavira treba da bude produktivan radnik, a pijanist ne, iako bez pijanista klavir ne bi imao smisla?^120! Ali to je tano tako. Proizvoa klavira reproducira kapital, pijanist razmjenjuje svoj rad samo za dohodak, t1211 Ali pijanist proizvodi muziku i zadovo ljava nae muziko osjeanje, u neku ruku ga i proizvodi? In fact on to ini: njegov rad proizvodi neto; ali zato on nije produktivan rad u ekonomskom smislu, kao to nije produktivan rad luaka koji proiz vodi privienja. Rad je produktivan samo onda kad proizvodi svoju vlas titu suprotnost. Zato drugi ekonomisti ine takozvanog neproduktivnog radnika indirektno produktivnim. Na primjer, pijanist daje podstrek za proizvodnju; dijelom time to nau individualnost ini raspoloivom za djelotvorniji, puniji ivot ili pak u opem smislu da budi jednu novu potrebu za ije se zadovoljenje upotrebljava vie truda u neposrednoj materijalnoj proizvodnji. Time se ve priznaje da je samo rad koji pro izvodi kapital produktivan, dakle da rad koji to ne ini, ma koliko inae bio koristan (on moe isto tako biti i tetan) za kapitaliziranje nije produktivan, da je dakle neproduktivan rad. Drugi ekonomisti kau da se razlika izmeu produktivnog i neproduktivnog ne bi smjela povezivati s proizvodnjom nego s potronjom. Quite the contrary1. Proizvoa duhana je produktivan, iako je potronja duhana nepro duktivna. Proizvodnja za neproduktivnu potronju je jednako pro duktivan kao i ona za produktivnu potronju, uvijek uz pretpostavku da ona proizvodi ili reproducira kapital.
Produktivan radnik je onaj koji direktno poveava bogatstvo svog gospodara,

kae stoga vrlo tono Malthus (X, 40),1 1 2 2 1 bar s jedne strane tano. Izraz je suvie apstraktan, jer u tom obliku vrijedii za robove. Bogat stvo gospodara u odnosu prema radniku oblik je samog bogatstva u njegovom odnosu prema radu, kapital. Produktivan radnik je onaj koji direktno poveava kapital. (3) Sada treba razmotriti onaj aspekt odreenja oblika u kojem se ono odrava i modificira u procesu proizvodnje. Kao upotrebna vrijednost rad bivstvuje samo za kapital i pred stavlja njegovu upotrebnu vrijednost, tj. posredujuu djelatnost kojom se kapital oplouje. Kapital kao onaj koji reproducira i umnoava svoju vrijednost samostalna je razmjenska vrijednost (novac) kao proces, kao proces oploivanja. Stoga rad ne bivstvuje kao upotrebna vrijednost
1 U pravo obrnuto. 12 M an - Engel* (19)

178 Osnovi kritike politike ekonomije

za radnika; stoga on ne bivstvuje za njega kao proizvodna snaga bo gatstva, kao sredstvo ili kao djelatnost obogaivanja. Radnik unosi svoj rad kao upotrebnu vrijednost u razmjenu s kapitalom, koji mu tako stoji nasuprot ne kao kapital ve kao novac. On je kapital kao takav u odnosu prema radniku tek zahvaljujui potronji rada, koja najprije pada izvan te razmjene i nezavisna je od nje. Rad je upotrebna vri jednost za kapital, ali za radnika on je puka razmjenska vrijednost; ras poloiva razmjenska vrijednost. Kao takva vrijednost rad se postavlja u inu razmjene s kapitalom, svojom prodajom za novac. Upotrebna vrijednost neke stvari nita se ne tie njenog pro davaoca kao takvog, ve samo njenog kupca. Svojstvo salitre da se moe utroiti za barut ne odreuje cijenu salitre, ve je ta cijena odreena trokovima proizvodnje salitre, koliinom rada opredmeenog u njoj. U prometu u koji ulaze upotrebne vrijednosti kao cijene, njihova vri jednost nije rezultat prometa, iako se ona realizira samo u njemu; ona je pretpostavka prometa i ostvaruje se samo razmjenom za novac. Tako je i rad koji radnik prodaje kapitalu kao upotrebnu vrijednost za radnika njegova razmjenska vrijednost, koju on hoe da realizira, ali koja je odreena ve prije ina razmjene, njoj pretpostavljena kao uvjet, odreena, kao i vrijednost svake druge robe, potranjom i po nudom ili openito (s im mi ovdje jedino imamo posla) trokovima proizvodnje, koliinom opredmeenog rada koja je potrebna da se proizvede sposobnost radnika za rad i koju on zato prima kao ekvi valent. Zato je razmjenska vrijednost rada, ija se realizacija vri u procesu razmjene s kapitalistom, pretpostavljena, unaprijed odreena i trpi samo formalnu modifikaciju, koju svojom realizacijom dobija svaka cijena koja je postavljena samo idealno. Razmjenska vrijednost nije odreena upotrebnom vrijednou rada. Za samog radnika rad ima upotrebnu vrijednost samo ukoliko on jest razmjenska vrijednost, a ne ukoliko proizvodi razmjenske vrijednosti. Za kapital rad ima razmjensku vrijednost samo ukoliko je upotrebna vrijednost. Rad nije upotrebna vrijednost, za razliku od njegove razmjenske vrijednosti, za samog rad nika, ve samo za kapital. Radnik, dakle, razmjenjuje rad kao jedno stavnu, unaprijed odreenu, jednim proteklim procesom odreenu razmjensku vrijednost on razmjenjuje sam rad kao opredmeen rad; samo ukoliko taj rad ve opredmeuje odreenu koliinu rada, dakle ukoliko je njegov ekvivalent ve izmjeren, dan. Kapital dobija taj rad u razmjeni kao ivi rad, kao opu proiz vodnu snagu bogatstva, kao djelatnost koja poveava bogatstvo. Jasno je, dakle, da se radnik tom razmjenom ne moe obogatiti time to e slino Ezavu (koji je za zdjelu lee odstupio svoje prvorodstvo) za svoju radnu sposobnost kao danu veliinu dati njenu stvaralaku snagu. Naprotiv, kao to emo vidjeti dalje, on mora osiromaiti, jer se stva ralaka snaga njegovog rada etablira nasuprot njemu kao snaga kapi-

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 179

tala, kao tua mo. On se odrie rada1 kao produktivne snage bogatstva, a kapital je kao takvu prisvaja. Stoga je razdvajanje rada i vlasnitva nad proizvodom rada, razdvajanje rada i bogatstva postavljeno u sa mom tom inu razmjene. Ono to izgleda paradoksalno kao rezultat sadri se ve u samoj pretpostavci. Ekonomisti su to vie ili manje iz razili empirijski. U odnosu na radnika, dakle, produktivnost njegovog rada uope njegov rad, ukoliko nije sposobnost ve kretanje, zbiljski rad postaje tuda mo; kapital se naprotiv oplouje prisvajanjem tueg rada. (Time je postavljena bar mogunost oploivanja vrijednosti, i to kao rezultat razmjene izmeu rada i kapitala. No odnos se realizira tek u samom inu proizvodnje, gdje kapital zbiljski troi tui rad.) Kao to on rad kao pretpostavljenu razmjensku vrijednost razmje njuje za ekvivalent u novcu, tako se ovaj opet razmjenjuje za ekvivalent u robi koja se utroi. U tom procesu razmjene rad nije produktivan; on to postaje tek za kapital; iz prometa rad moe izvui samo ono to je u njega ubacio, predodreenu koliinu robe koja nije njegov vlastiti proizvod kao to to nije ni njegova vlastita vrijednost.
Radnici, kae Sismondi, razm jenjuju svoj rad za ito i troe ga, dok je njihov rad za njihovog gospodara postao kapital (Sism ondi, VI). Razmjenjujui svoj rad radnici ga pretvaraju u kapital. (Id. V III) Prodajui svoj rad kapitalistima, radnik dobija pravo samo na cijenu radat ne na proizvod toga rada , niti na vrijednost koju mu je on dodao. (Cherbuliez, X X V III). Prodavanje rada odricanje od svih plodova rada. (1. c.)

Stoga sav napredak civilizacije ili, drugim rijeima, sve poveanje drutvenih proizvodnih snaga, ako hoete, proizvodnih snaga samog rada (kako one rezultiraju iz nauke, pronalazaka, podjele i organizacije rada, poboljanih saobraajnih sredstava, stvaranja svjetskog trita, mai nerije itd.) ne obogauje radnika, ve kapital; dakle poveava opet samo mo koja gospodari radom, poveava samo proizvodnu snagu kapitala. Kako je kapital suprotnost radnika, taj napredak civilizacije poveava samo objektivnu mo nad radom. Pretvaranje rada (kao ive svrsishodne djelatnosti) u kapital jest po sebi rezultat razmjene izmeu kapitala i rada, ukoliko ta razmjena daje kapitalistu pravo vlasnitva na proizvod rada (i komandu nad radom). To pretvaranje postavlja se tek u samom procesu proizvodnje. Pitanje da U kapital jest ili nije produktivan dakle je apsurdno. Tamo gdje kapital sainjava temelj proizvodnje i gdje je kapitalist, dakle, komandant proizvodnje, sam rad produktivan je samo onda kada je ukljuen u kapital. Produktivnost rada postaje isto tako proizvodnom snagom kapitala kao to se opa razmjenska vrijednost roba fiksira u novcu. Rad kako on u suprotnosti prema kapitalu egzistira za sebe u radniku, dakle rad u svom neposrednom postojanju, odvojen od kapi1 E r entufiert sich d er A rbeit
12 *

180 Osnovi kritike politike ekonomije

tala, nije produktivan. Kao djelatnost radnika on nee nikad ni biti produktivan, jer ulazi samo u jednostavan proces prometa koji izaziva samo formalne promjene. Zato oni koji dokazuju da je sva proizvodna snaga koja se pripisuje kapitalu pomjeranje, transpozicija proizvodne snage rada zaboravlja da je upravo sam kapital u svojoj biti to pomje ranje, ta transpozicija i da najamni rad kao takav pretpostavlja kapital, da je dakle promatran i sa strane rada transsupstancisacija; proces pot reban da bi vlastite snage rada postavio kao radniku tue. Zato zahtjev da se u isti mah najamni rad zadri, a kapital ukine protivurjei sam sebi i sam sebe ukida. Drugi, koji su i sami ekonomisti, npr. Ricardo, Sismondi itd., kau da je produktivan samo rad, a ne kapital.! 1231 Ali zatim ne ostav ljaju kapital u njegovoj specifinoj odreenosti oblika, kao u sebe reflek tirani odnos proizvodnje, ve misle samo na njegovu materijalnu supstan ciju, sirovinu itd. Ali ti materijalni elementi ne ine kapital kapitalom. S druge strane, tada im opet pada na pamet da je kapital u jednom aspektu vrijednost, dakle neto nematerijalno, ravnoduno prema svom materijalnom postojanju. Tako Say pie:
K apital im a uvijek n em aterijalnu b it, jer n e ini m aterija kapital, nego vri jed n o st te m aterije, vrijednost u kojoj n em a niega tjelesnog. (Say, 21)

Ili Sismondi:
K apital je trgovaki pojam (S ism o n d i XV).

Ali onda im pada na pamet da je kapital ipak i neko drugo eko nomsko odreenje, a ne samo vrijednost, jer se inae uope ne bi moglo govoriti o kapitalu za razliku od vrijednosti, pa ako su svi kapitali vri jednosti, vrijednosti kao takve jo nisu kapital. Zatim opet pribjega vaju njegovom materijalnom liku unutar procesa proizvodnje, kao npr. kad Ricardo proglaava kapital za akumuliran rad upotrijebljen u pro izvodnji novog rada, tj. za puko orue za rad ili materijal rada^124\ U tom smislu Say govori ak o proizvodnoj usluzi kapitala^125], na kojoj bi trebalo a se temelji njegovo nagraivanje, kao da bi orue za rad kao takvo moglo pretendirati na zahvalnost radnika i kao da ga nije upravo radnik postavio kao orue za rad, kao neto proizvodno. Samo stalnost orua a rad, tj. njegovo drutveno odreenje, tj. njegovo odre enje kao kapitala, pretpostavlja se tako da bi se deducirali zahtjevi kapitala. Proudhonovo: . . . le capital vaut, le travail produit1 ne znai apsolutno nita drugo nego kapital je vrijednost, i kako se tu ne kae vie nita o kapitalu nego to da je on vrijednost, to znai: vrijednost je vrijednost (subjekt suda ovdje je samo drugi naziv za predikat), a rad proizvodi, rad je produktivna djelatnost, znai rad je rad, jer izvan toga produire2 rad nije nita.
1 kapital vrijedi, radJproizvodi[12 2 proizvoditi

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 181

Oigledno je da ti identini sudovi ne sadravaju nikakve posebne mudrosti i napose da oni ne mogu izraziti odnos u koji stupaju vrijed nost i rad, odnos u kojem su oni uzajamno povezani i u kojem se meusobno razlikuju, a ne lee nezainteresirano i indiferentno jedno pored drugog. Ve to to se rad prema kapitalu pojavljuje kao subjekt, tj. to se radnik pojavljuje samo u odreenju rada, a rad nije radnik ve bi to moralo otvoriti oi. Apstrahirajui od kapitala, ve u tome je sadrana takva veza, takav odnos radnika prema svojoj vlastitoj dje latnosti, koji nipoto nije prirodom, nego sam ve sadri specifino ekonomsko odreenje. Kapital ukoliko ga ovdje promatramo kao odnos koji treba razli kovati od vrijednosti i novca jest kapital uope, tj. cjelokupnost odre enja po kojima se vrijednost kao kapital razlikuje od vrijednosti kao puke vrijednosti ili novca. Vrijednost, novac, promet itd., cijene itd. su pretpostavljeni, isto tako rad itd. Ali mi ovdje nemamo posla ni s posebnim oblikom kapitala, ni s pojedinim kapitalom koji se razlikuje od drugih pojedinih kapitala itd. Mi prisustvujemo njegovom procesu nastajanja. Taj dijalektiki proces nastajanja je samo idealan izraz zbiljskog kretanja u kojem postaje kapital. Kasnije odnose treba pro matrati kao razvitak iz te klice. Ali potrebno je da se fiksira odreeni oblik u kojem je kapital na izvjesnoj taki postavljen. Inae nastaje zbrka.
2.

[ Samooplodnja vrijednosti kao uslov kapitalistike proizvodnje]

Kapital je dosad razmatran sa svoje materijalne strane kao jedno stavni proces proizvodnje. Ali taj je proces sa strane odreenosti oblika proces samooplodnje vrijednosti. Samooplodnja vrijednosti ukljuuje kako odranje pretpostavljene vrijednosti tako i njeno umnoavanje. Vrijednost nastupa kao subjekt. Rad je svrsishodna djelatnost, pa se tako s materijalne strane pretpostavlja da je u procesu proiz vodnje orue za rad zaista upotrijebljeno kao sredstvo za neku svrhu i da je sirovina kao proizvod dobila bilo kemijskom izmjenom materije ili mehanikom promjenom viu upotrebnu vrijednost nego to ju je imala ranije. Ali sama ta strana, budui da se tie samo upotrebne vrijednosti, pripada jo jednostavnom procesu proizvodnje. Ovdje se ne radi o tome to je tovie ukljueno, pretpostavljeno da je proizvedena via upotrebna vrijednost (to je samo vrlo relativno; ako se ito pretvara u rakiju tada je samo via upotrebna vrijednost ve postavljena s obzirom na promet); jo nije proizvedena via upot rebna vrijednost za individuuma, proizvoaa (ili je to bar sluajno i nita se ne tie odnosa kao takvog), nego via upotrebna vrijednost za druge. Radi se o tome da je proizvedena via razmjenska vrijednost. Kod jednostavnog prometa proces je za pojedinu robu zavravao time to je ona kao upotrebna vrijednost nalazila kupca i bila potroena.

182 Osnovi kritike politike ekonomije

Ona je time istupala iz prometa i gubila svoju razmjensku vrijednost, uope svoje ekonomsko odreenje oblika. Kapital je potroio svoj materijal radom, a rad svojim materijalom; on se potroio kao upotrebna vrijednost, ali samo kao upotrebna vrijednost za sebe samog, kao kapital. Prema tome, njegova potronja kao upotrebne vrijednosti pripada ovdje sama u promet ili, bolje reeno, on sam postavlja poetak prometa ili njegov kraj, kako se hoe. Sama potronja upotrebne vrijednosti ovdje spada u ekonomski proces, jer je upotrebna vrijednost ovdje odreena razmjenskom vrijednou. Ni u jednom momentu procesa proizvodnje kapital ne prestaje da bude kapital niti vrijednost da bude vrijed nost, a kao takva i razmjenska vrijednost. Nita nije gluplje nego kad netko, kao to to ini g. Proudhon, t127l kae da se kapital inom raz mjene, tj. time to ponovo ulazi u jednostavan promet, pretvara iz proizvoda u razmjensku vrijednost. Time bismo bili ponovo baeni natrag na poetak, ak do neposredne trampe, gdje se zapaa nastajanje razmjenske vrijednosti iz proizvoda. Da kapital nakon dovrenja procesa proizvodnje, nakon to je potroen kao upotrebna vrijednost, ponovo ulazi i moe da ue u pro met kao roba, sadrano je ve u tome to je on bio pretpostavljen kao razmjenska vrijednost koja se odrava. Ali ukoliko kapital sada samo kao proizvod postaje ponovo roba, a kao roba razmjenska vrijednost, uko liko on dobija cijenu i kao takva se realizira u novcu, on je jednostavna roba, razmjenska vrijednost uope, a kao takva on je u prometu pod jednako izloen sudbini da se realizira u novcu kao i da se u njemu ne realizira, tj. da njegova razmjenska vrijednost postane novac ili da ne postane. Zbog toga je njegova razmjenska vrijednost koja je ranije bila postavljena idealno prije postala problematinom, nego to je nastala. I tako ak da se kapital realno postavi u prometu kao via razmjenska vrijednost, on ne moe potjecati iz samog prometa, u kojem se prema njegovom jednostavnom odreenju razmjenjuju samo ekvivalenti. Ako on iz prometa izlazi kao via razmjenska vrijed nost, mora da je kao takva i uao u njega. Kapital se prema obliku ne sastoji od predmeta rada i rada, ve od vrijednosti i jo odreenije od cijena. To to njegovi elementi vri jednosti imaju za vrijeme procesa proizvodnje razliite supstancije ne tie se njihovog odreenja kao vrijednosti; oni se time ne mijenjaju. Ako se ti elementi iz oblika nemira procesa na kraju procesa u proizvodu ponovo spajaju u mirujui, objektivan lik, to je u odnosu na vrijednost takoer puka promjena materije koja je ne mijenja. Razo rene su, dodue, supstancije kao takve, ali ne u nita, ve u drukije oblikovanu supstanciju. Ranije su se one pojavljivale kao elementarni, ravnoduni uslovi proizvoda. Sada su one proizvod. Vrijednost proiz voda moe biti jednaka samo zbroju vrijednosti koje su bile materija lizirane u odreenim materijalnim elementima procesa kao sirovina, orue za rad (a u to spadaju i isto instrumentalne robe) i kao sam rad. Sirovina se sasvim utroila, rad se sasvim utroio, orue se utroilo

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 183

samo dijelom, pa dakle nastavlja da posjeduje dio vrijednosti kapitala u njegovom odreenom nainu postojanja koji mu je pripadao prije procesa. Taj dio, dakle, ovdje uope ne dolazi u obzir, jer nije pretrpio nikakvu promjenu. Razliiti naini postojanja vrijednosti bili su isti privid, a sama vrijednost inila je onu bit koja u njihovom nestajanju ostaje jednaka sebi. Proizvod promatran kao vrijednost s te strane nije proizvod, nego naprotiv ostao je identian, nepromijenjena vrijed nost, samo to ova bivstvuje u drugom nainu egzistencije, koji joj je, meutim, takoer ravnoduan i moe se razmijeniti za novac. Vrijednost proizvoda je = vrijednosti sirovine -f vrijednost uni tenog dijela orua za rad, dakle onog dijela koji je preao na proizvod i u svom je prvobitnom obliku ukinut + vrijednost rada. Ili cijena pro izvoda je jednaka tim trokovima proizvodnje, tj. = zbroju cijena roba koje su bile utroene u procesu proizvodnje. To drugim rijeima znai samo to da je proces proizvodnje sa svoje materijalne strane bio ravnoduan prema vrijednosti, da je zato ostao identian sa sobom i samo poprimio drugi materijalni nain egzistencije, da je materija liziran u drugoj supstanciji i u drugom obliku. (Oblik supstancije ne tie se ekonomskog oblika, vrijednosti kao takve.) Ako je kapital prvobitno bio = 100 talira, onda je on poslije, kao i prije, ostao jednak 1 0 0 talira, iako je 10 0 talira u procesu proizvodnje postojalo kao 50 talira pamuka, 40 talira najamnine + 10 talira stroja za predenje; a *ada postoji kao pamuna prea uz cijenu od 1 0 0 talira. Ta reprodukcija 100 talira je jednostavno ostajanje-sebi-jednakim, samo to je posredovano materijalnim procesom proizvodnje. Zato proces mora ii dalje sve do proizvoda, jer inae e pamuk izgubiti svoju vrijednost, orue za rad uzalud se troilo, a najamnina se badava plaala. Jedini uslov za samoodranje vrijednosti jest da proces pro izvodnje bude zbiljski totalan proces, dakle da se nastavi sve do proiz voda. Totalitet procesa proizvodnje, tj. da se on nastavlja sve do pro izvoda ovdje je u stvari uslov samoodranja vrijednosti, njenog ostajanja-jednakim-sebi, ali ve je u prvom uslovu sadrano da kapital zbiljski postaje upotrebna vrijednost, zbiljski proces proizvodnje; dakle, da je na toj taki pretpostavljen. S druge strane, proces proizvodnje je za kapital proces proizvodnje samo ukoliko se u tom procesu, dakle u proizvodu, kapital odrava kao vrijednost. Zato je postavka da je potrebna cijena = zbroju cijena tro kova proizvodnje isto analitika. To je upravo pretpostavka proizvod nje samog kapitala. Najprije je kapital postavljen kao 100 talira, kao jednostavna vrijednost; zatim je on u tom procesu postavljen kao zbroj cijena odreenih, samim procesom proizvodnje odreenih elemenata vrijednosti njega samog. Cijena kapitala, njegova vrijednost izraena u novcu = cijeni njegovog proizvoda. To znai da je vrijednost kapi tala kao rezultat procesa proizvodnje ona ista koja je bila kao pretpos tavka tog procesa. Samo to se u toku procesa vrijednost kapitala ne odrava ni u jednostavnosti koju je imala na poetku ni u onoj koju je

184 Osnovi kritike politike ekonomije

ponovo dobila na kraju kao rezultat, nego se razlae u ponajprije posve irelevantne kvantitativne sastavne dijelove kao vrijednost rada (najam nina), vrijednost orua za rad i vrijednost sirovina. Dalje nije postavljen jo nikakav odnos osim to se u procesu proizvodnje jednostavna vri jednost brojano rastavlja na niz vrijednosti koji se u proizvodu ponovo u svojoj jednostavnosti stapa, ali sada postoji kao zbroj. Ali zbroj je = prvobitnom jedinstvu. Inae ovdje, to se tie vrijednosti, osim kvanti tativne podjele, jo nije sadrana nikakva razlika u odnosu izmeu razliitih koliina vrijednosti. Prvobitni kapital bio je 100 talira; 100 talira je i proizvod, ali sada 100 talira kao zbroj od 50+40+10 talira. Sto talira mogao sam i prvobitno promatrati kao zb:oj od 50 + 4 0 + + 10 talira, ali isto tako i kao zbroj od 60+30+10 talira itd. to se oni sad pojavljuju kao zbroj odreenog broja cijena postavljeno je time, to su razliiti materijalni elementi u koje se kapital razloio u procesu proizvodnje predstavljali svaki po jedan dio, ali odreeni dio, njegove vrijednosti. Kasnije e se pokazati da i ti brojevi u koje se razlae prvobitno jedinstvo imaju odreene meusobne odnose, ali to nas se ovdje jo nita ne tie. Ukoliko se za vrijeme procesa proizvodnje zbiva neko kretanje u samoj vrijednosti, ono je isto formalno i sastoji se od sli jedeeg jednostavnog ina: da vrijednost prvo postoji kao jedinstvo: odreeni broj jedinica, koji se sam promatra kao jedinstvo, cjelina: kapital od 1 0 0 talira; drugo, da se u toku procesa proizvodnje to jedinstvo dijeli na 50 talira, 40 talira i 10 talira, podjela koja je bitna ukoliko se materijal rada, orue i rad upotrebljavaju u odreenim koliinama, ali ovdje, u odnosu na samih 1 0 0 talira, predstavlja samo irelevantno rastavljanje na razliite koliine iste jedinice; najzad, da se tih 1 0 0 ta lira ponovo pojavljuju u proizvodu kao zbroj. Jedini je proces u odnosu na vrijednost da se ona pojavljuje najprije kao cjelina, jedinstvo; zatim kao podjela tog jedinstva na odreeni broj; najzad kao zbroj. Onih 1 0 0 talira koji se pojavljuju na kraju kao zbroj isto su tako zbroj i upravo onaj isti zbroj koji se na poetku pojavljivao kao jedinstvo. Odreenje sume, zbrajanja proizilo je samo putem dijeljenja koje se zbivalo u inu proizvodnje; ali ono ne postoji u proizvodu kao takvom. Prema tome, postavka da je cijena proizvoda = cijeni trokova proizvodnje ili da je vrijednost kapitala = vrijednosti proizvoda kae samo to da se vrijednost kapitala u inu proizvodnje sauvala i sada se pojavljuje kao suma. S tom pukom identinou kapitala ili reprodukcijom njegove vrijednosti kroz cijeli proces proizvodnje jo se ne bismo maknuli dalje od poetka. Ono to je u poetku postojalo kao pretpostavka sada je tu kao rezultat, i to u nepromijenjenom obliku. Jasno je da ekono misti u stvari ne misle to kad govore o odreivanju cijene trokovima proizvodnje. Inae se nikad ne bi mogla stvoriti vea vrijednost nego to je bila dana prvobitno; nikakva vea razmjenska vrijednost, iako [bi se mogla stvoriti] vea upotrebna vrijednost, o kojoj ovdje uope

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 185

nije rije. Radi se o upotrebnoj vrijednosti kapitala kao takvog, a ne o upotrebnoj vrijednosti robe. Kad se kae da su trokovi proizvodnje ili potrebna cijena neke robe = 110 , tada se rauna ovako: prvobitni kapital = 1 00 (dakle npr. sirovine = 50, rad = 40, orue = 10)-f5% kamata +5% pro fit. Dakle trokovi proizvodnje = 110, a ne = 100; trokovi proiz vodnje su dakle vei nego trokovi proizvoenja.!1281 Tu ba nita ne pomae da, kako to neki ekonomisti vole, pred razmjenskom vrijed nou robe traimo utoite u njenoj upotrebnoj vrijednosti. Bila upotrebna vrijednost kao upotrebna vrijednost via ili nia, ona kao takva ne odreuje razmjensku vrijednost. Robe esto padaju ispod svo jih cijena proizvoda!1291, iako su nesporno dobile veu upotrebnu vrijednost nego to su je imale u razdoblju prije proizvodnje. Isto tako je beskorisno traiti utoite u prometu. Ja proizvodim za 100 , ali prodajem za 1 1 0 .
Profit se ne stvara razmjenjivanjem. D a nije postojao prije, ne bi mogao postojati ni poslije te transakcije. (.Ramsay IX , 88)

To bi znailo pokuati iz jednostavnog prometa objasniti povea nje vrijednosti, dok on naprotiv izriito postavlja vrijednost samo kao ekvivalent. I empirijski je jasno, da ako svi prodaju za 10% skuplje, to je isto kao kad bi svi prodavali po trokovima proizvodnje. Viak vrijednosti!1801 tada bi bio isto nominalan, umjetan, konvencionalan, puka fraza. A kako je i sam novac roba, proizvod, to bi se i on prodavao za 1 0 % skuplje, tj. prodavalac koji bi primio 1 10 talira primio bi in fact samo 100. (Pogledaj kod Ricarda o vanjskoj trgovini, koju on shvaa kao jednostavan promet i zato kae:
Vanjska trgovina ne moe nikada poveati razm jenske vrijednosti jedne zemlje.!181! (Ricardo 39, 40)

Razlozi koje on za to navodi apsolutno su oni isti koji dokazuju da razmjena kao takva, jednostavan promet, dakle trgovina uope, ukoliko se shvaa kao takva, ne moe nikad povisiti razmjenske vri jednosti, nikad proizvesti razmjensku vrijednost.) Postavka da cijena = trokovima proizvodnje morala bi inae glasiti takoer: cijena robe je uvijek vea nego njeni trokovi proizvodnje. Osim jednostavnog brojanog dijeljenja i zbrajanja, u procesu proizvodnje vrijednosti pridolazi jo i element oblika, da se onda njegovi elementi pojavljuju kao trokovi proizvodnje, tj. upravo da se elementi samog procesa proizvodnje ne odravaju u svojoj materijalnoj odreenosti, nego kao vrijednosti koje se troe u onom nainu postojanja u kojem su bile prije procesa proizvodnje. S druge strane, jasno je da bi se, ako je in proizvodnje samo reprodukcija vrijednosti kapitala, s njim zbivala samo materijalna, a ne i ekonomska promjena, i da takvo jednostavno odranje njegove vri jednosti protivurjei njegovom pojmu. Kapital, dodue, ne bi ostao

186 Osnovi kritike politike ekonomije

kao samostalan novac izvan prometa, ve bi poprimao lik razliitih roba, ali ni za ta; to bi bio besciljan proces, jer bi na kraju predstavljao samo identinu sumu novca i samo bi se bio izlagao riziku da izie oteen iz ina proizvodnje koji moe da ne uspije, u kojem novac naputa svoj neprolazan oblik. Well.1 Proces proizvodnje je sada zavren. Proizvod se takoer ponovo realizirao u novcu i ponovo je uzeo prvobitni oblik od 100 talira. Ali i kapitalist mora jesti i piti; on ne moe ivjeti od te promjene oblika novca. Jedan dio od 100 talira morao bi se, dakle, razmijeniti ne kao kapital, nego kao moneta za robe kao upotrebne vrijednosti i biti potroen u tom obliku. Iz 100 talira postalo bi 90 i kako kapitalist na kraju uvijek ponovo proizvodi kapital u obliku novca, i to iste koliine novca s kojom je proizvodnju zapoeo, na kraju bi tih 100 talira bilo pojedeno i kapital bi nestao. Ali kapitalist je plaen za rad, da tih 1 0 0 talira baci kao kapital u proces proizvodnje, a ne da ih pojede. Ali odakle ga treba platiti? I ne izgleda li njegov rad sasvim beskoristan, budui da kapital ukljuuje najamninu, dokle bi radnici mogli ivjeti pomou jednostavne reprodukcije trokova proizvodnje, to kapitalist ne moe? Kapitalist bi se, dakle, pojavio pod faux frais de production2. Ali ma kakva bila njegova zasluga, reproduk cija bi bila mogua bez njega, jer radnici u procesu proizvodnje ulau samo onu vrijednost koju izvlae, dakle uope ne trebaju odnos kapitala da bi proces otpoinjali uvijek iznova; i drugo, ne bi bilo nikakvog fonda za plaanje njegove zarade, jer cijena robe = trokovima proiz vodnje. Ali ako bi se njegov rad shvatio kao poseban rad pored i izvan rada radnika, recimo kao rad nadzora itd., tada bi kapitalist primao kao i radnici izvjesnu najamninu, pao bi dakle u njihovu kategoriju i ne bi se nipoto odnosio prema radu kao kapitalist; takoer se nikad ne bi obogatio, ve bi primao samo neku razmjensku vrijednost, koju bi putem prometa morao da potroi. Postojanje kapitala nasuprot radu zahtijeva da za sebe bivstvujui kapital, kapitalist moe postojati i ivjeti kao ne-radnik. S druge strane, isto je tako jasno, ak i ako se polazi od uobiajenih ekonomskih odre enja, da kapital koji bi mogao samo da odrava svoju vrijednost, ne bi mogao da je odri. Moraju se kompenzirati rizici proizvodnje. Kapital se mora odravati uz kolebanje cijena. Mora se kompenzirati obezvreenje kapitala, koje se neprestano zbiva uslijed poveanja proiz vodne snage itd. Stoga i kau ekonomisti prosto i otvoreno, da kad se ne bi izvlaila dobit, profit, svatko bi pojeo svoj novac umjesto da ga baca u proizvodnju, upotrebljava kao kapital. Ukratko, ako se pret postavi to neoplodivanje, tj. neumnoavanje vrijednosti kapitala, pret postavlja se da on nije zbiljska karika proizvodnje, da nije poseban odnos proizvodnje; pretpostavlja se stanje u kojem trokovi proizvodnje ne maju oblik kapitala, a kapital jo nije postao uslov proizvodnje.
1 Dobro. 8 spo red n im (neproizvodnim ) trokovim a proizvodnje

III. Glavao kapitalu Prvi odjeljak 187

Jednostavno je shvatiti kako rad moe poveati upotrebnu vrijed nost; tekoa lei u tome kako on moe stvoriti razmjenske vrijednosti vie od unaprijed danih. Uzmimo da je razmjenska vrijednost koju kapital plaa radniku taan ekvivalent za vrijednost koju rad stvara u procesu proizvodnje. U tom sluaju poveanje razmjenske vrijednosti proizvoda bilo bi nemogue. Ono to bi rad kao takav unio u proces proizvodnje iznad ve postojee vrijednosti sirovine i orua za rad bilo bi plaeno radniku. Vrijednost samog proizvoda, ukoliko je ona viak iznad vrijednosti sirovine i orua, pripala bi radniku; samo to mu kapitalist tu vrijednost plaa u najamnini i to je on vraa kapitalistu u proizvodu. [Da se pod trokovima proizvodnje ne misli zbroj vrijednosti koje ulaze u proizvodnju da tako ne misle ak ni oni ekonomisti koji to tvrde oevidno je na kamati za uzajmljeni kapital. Ona za industrij skog kapitalista spada direktno u njegove izdatke, u njegove zbiljske trokove proizvodnje. Ali ve sama kamata pretpostavlja da kapital izlazi iz proizvodnje kao viak vrijednosti, jer sama ona je samo jedan oblik tog vika vrijednosti. Kako, dakle, kamata sa stanovita uzajmljivaa ve ulazi u njegove neposredne trokove proizvodnje, vidi se da kapital kao takav ulazi u trokove proizvodnje, ali kapital kao takav nije puki zbroj svojih sastavnih dijelova vrijednosti. U kamati sam se kapital pojavljuje sa svoje strane u odreenju robe, ali kao robe koja je od svih drugih roba specifino razliita; kapital kao takav ne kao puka suma razmjenskih vrijednosti ulazi u promet i postaje roba. Ovdje je sam karakter robe prisutan kao ekonomsko, specifino odre enje; nije irelevantan kao u jednostavnom prometu, niti je direktno povezan s radom kao suprotnou, kao svojom upotrebnom vrijednou, kao kod industrijskog kapitala; kapitala kakav je u svojim najbliim odreenjima koja proizlaze iz proizvodnje i prometa. Zato se roba kao kapital ili kapital kao roba u prometu ne razmjenjuje za ekvivalent; stupajui u promet kapital zadrava svoje bivstvovanje-za-sebe; on, dakle, zadrava svoj prvobitni odnos prema svom vlasniku i kad dolazi u ruke tueg posjednika. On se, dakle, samo pozajmljuje. Nje gova upotrebna vrijednost kao takva za njegovog je vlasnika njegova oplodnja vrijednosti, novac kao novac, a ne kao prometno sredstvo; njegova upotrebna vrijednost kao kapitala. Zahtjev koji postavlja g. Proudhon da se kapital ne uzajmljuje i da ne nosi kamatu, nego da se kao roba prodaje za svoj ekvivalent kao svaka druga roba, uope je samo zahtjev da razmjenska vrijednost ni kad ne postane kapital, nego da ostane jednostavna razmjenska vri jednost, da kapital ne egzistira kao kapital.l132! Taj zahtjev zajedno s drugim, da najamni rad treba da ostane opa baza proizvodnje, pokazuje smijenu zbrku o najjednostavnijim ekonomskim pojmovima. Otud bijedna uloga koju Proudhon igra u polemici s Bastiatom, o

188 Osnovi kritike politike ekonomije

emu kasnije. Brbljanje o obzirima pravednosti i prava izlazi samo na to da se vlasniki odnos ili pravni odnos kako on odgovara jednostavnoj razmjeni eli primjeniti kao mjerilo na vlasniki ili pravni odnos vieg stupnja razmjenske vrijednosti. Zato Bastiat, nesvjesno, sam po novo istie momente u jednostavnom prometu koji guraju prema ka pitalu. Sam kapital kao roba je novac kao kapital, ili kapital kao novac.] * [Trei moment koji treba izloiti u oblikovanju pojma kapitala jest prvobitna akumulacija nasuprot radu, dakle i nepredmetni rad nasuprot akumulaciji. Prvi moment je polazio od vrijednosti kao one koja dolazi iz prometa i pretpostavlja ga. To je bio jednostavni pojam kapitala; novac kako je bio neposredno odreivan da bude kapital, drugi moment je polazio od kapitala kao pretpostavke i rezultata proiz vodnje; trei moment postavlja kapital kao odreeno jedinstvo prometa i proizvodnje. (Sam odnos kapitala i rada, kapitalista i radnika kao re zultat procesa proizvodnje.) Prvobitnu akumulaciju treba razlikovati od akumulacije kapitala [der Kapitalien]; ova pretpostavlja kapitale; pretpostavlja odnos kapi tala kao postojeeg, pa dakle i njegove odnose prema radu, cijenama (stalni i opticajni kapital), kamati i profitu. Ali kapital, da bi postao, pretpostavlja izvjesnu akumulaciju koja ve lei u samostalnoj suprot nosti izmeu opredmeenog i ivog rada, u samostalnom postojanju te suprotnosti. Tu akumulaciju koja je potrebna za postajanje kapitala, koja je dakle ve prihvaena kao pretpostavka kao jedan moment u njegov pojam, treba bitno razlikovati od akumulacije kapitala koji je ve postao kapital, gdje kapitali moraju ve postojati.] [Ve dosad smo vidjeli da kapital pretpostavlja: 1) proces proiz vodnje openito, kakav je svojstven svim drutvenim stanjima, dakle bez historijskog karaktera, ljudski, if you please1; 2 ) promet, koji je sam ve u svakom od svojih momenata, a jo vie u svom totalitetu odreeni historijski proizvod; 3) kapital kao odreeno jedinstvo oba. Koliko se sad sam opi proces proizvodnje historijski modificira, dok se jo pojavljuje samo kao element kapitala, mora se pokazati u njegovom razvijanju, kao to iz jednostavnog shvaanja specifinih razlika kapitala moraju rezultirati njegove historijske pretpostavke uope.] [Sve drugo je puko brbljanje. Koje odreenje treba unijeti u prvi odjeljak, o proizvodnji uopey i u prvi odjeljak drugog odjeljka, o razmjenskoj vrijednosti uopes moe proizii tek iz rezultata i kao rezultat cijelog izlaganja. Na primjer, ve smo vidjeli da razlikovanje upotrebne vrijednosti i razmjenske vrijednosti spada u samu ekonomiju a ne da, kao to to ini Ricardo, upotrebna vrijednost kao jednostavna pret postavka ostane po strani. Glava o proizvodnji zavrava objektivno s proizvodom kao rezultatom; glava o prometu poinje s robomy koja
1 ako do pu stite

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 189

je sama opet upotrebna vrijednost i razmjenska vrijednost (dakle takoer od obiju razliita vrijednost), promet kao jedinstvo obiju ali jedinstvo koje je samo formalno i zato se raspada u robu kao puki predmet pot ronje (neto izvanekonomsko) i u razmjensku vrijednost kao osamos taljeni novac.] 3. [Viak vrijednosti i povijesna misija kapitala] Viak vrijednosti to ga kapital ima na kraju procesa proizvodnje viak vrijednosti koji se kao via cijena proizvoda realizira tek u pro metu, ali onako kako se u njemu realiziraju sve cijene, naime tako da su mu idealno ve dane kao pretpostavka, da su odreene prije nego to u njega uu znai, izraeno u skladu s opim pojmom razmjenske vrijednosti, da je u proizvodu opredmeeno radno vrijeme ili koli ina rada (izraena statiki veliina rada se pojavljuje kao prostorna veliina, ali izraena dinamiki ona je mjerljiva samo vremenom) vee nego ono sadrano u prvobitnim sastavnim dijelovima kapitala. Ali to je mogue samo ako je u cijeni rada opredmeeni rad manji nego ivo radno vrijeme koje je njime bilo kupljeno. U kapitalu opredmeeno radno vrijeme pojavljuje se, kako smo vidjeli, kao suma koja se sastoji od tri dijela: a) radno vrijeme opred meeno u sirovini; b) radno vrijeme opredmeeno u oruu; c) radno vrijeme opredmeeno u cijeni rada. Dijelovi a) i b) ostaju i kao sastavni dijelovi kapitala nepromijenjeni; makar oni u procesu i mijenjaju svoj lik, svoje materijalne naine postojanja, kao vrijednosti oni ostaju nepro mijenjeni. Samo c) je ono to kapital razmjenjuje za neto kvalitativno drugo; danu koliinu opredmeenog rada za neku koliinu ivog rada. Kad bi ivo radno vrijeme reproduciralo samo ono radno vrijeme koje je opredmeeno u cijeni rada, bilo bi i to samo formalno i uope bi se, to se tie vrijednosti, bila dogodila samo zamjena za ivi rad kao drugi nain postojanja te iste vrijednosti, kao to se u pogledu vrijednosti materijala rada i orua dogodila samo promjena njihovog materijalnog naina postojanja. Da je kapitalist platio radniku cijenu jednaku jed nom radnom danu, a da je radnikov radni dan dodao sirovini i oruu samo jedan radni dan, tada bi kapitalist bio jednostavno razmijenio razmjensku vrijednost u jednom obliku za razmjensku vrijednost u nekom drugom obliku. On ne bi bio djelovao kao kapital. S druge strane, da radnik nije bio ostao u jednostavnom procesu razmjene, on bi u stvari bio primio kao plau proizvod svog rada, samo to bi mu kapitalist bio uinio uslugu da mu cijenu proizvoda isplati unapri jed, prije njegove realizacije. Kapitalist bi mu bio dao kredit, i to besplatan, pour le roi de Prusse. Voilk tout1. Razmjena izmeu kapitala i rada iji je rezultat cijena rada, ma koliko da je sa strane radnika jednostavna razmjena, mora sa strane kapitalista biti ne-razmjena. On mora primiti veu vrijednost nego
1 za babino zdravlje. T o je sve.

190 Osnovi kritike politike ekonomije

to ju je dao. Razmjena promatrana sa strane kapitala mora biti samo prividna, tj. pripadati nekom drugom ekonomskom odreenju oblika, a ne onom razmjene, jer bi inae kapital kao kapital i rad kao rad u suprotnosti prema kapitalu bili nemogui. Oni bi se razmjenjivali samo kao jednake razmjenske vrijednosti koje materijalno egzistiraju u raz liitim nainima postojanja. Zato ekonomisti da bi opravdali, obranili kapital trae utoite u tom jednostavnom procesu, objanjavaju kapital upravo procesom koji njegovo postojanje ini nemoguim. Da bi ga dokazali, oni ga dokazom uklanjaju. Ti mi plaa moj rad, uzima u razmjenu za njega njegov vlastiti proizvod i odbija mi vrijednost sirovine i materijala koje si mi dobavio. To znai da smo mi associs1, koji unose razliite elemente u proces proizvodnje i prema njihovoj vrijednosti razmjenjuju. Proizvod se dakle pretvara u novac, a novac se dijeli tako da ti, kapi talist, prima cijenu tvoje sirovine i orua, a ja, radnik, cijenu koju im je dodao rad. Korist je za tebe da sada sirovinu i orue posjeduje u potronom (za promet sposobnom) obliku, a za mene da se moj rad oplodio. T i bi, dakako, uskoro doao u poloaj da bi svoj kapital u obliku novca pojeo, dok bih ja kao radnik doao u posjed obojeg. Za kapital radnik razmjenjuje sam svoj rad (razmjenjuje sposob nost da se tim radom raspolae), on ga otuuje2. Kao cijenu on prima vrijednost tog otuenja3. On razmjenjuje djelatnost koja postavlja vrijednost za neku unaprijed odreenu vrijednost, bez obzira na rezul tat svoje djelatnosti.* Meutim, kako se odreuje vrijednost koju razmjenjuje radnik? Opredmeenim radom koji je sadran u njegovoj robi. Ta roba egzis tira u njegovoj ivotnoj djelatnosti. Da bi je odrao od danas na sutra (o radnikoj klasi, dakle ni o potrebnom nadomjestku za wear and tear4, da bi se ona odrala kao klasa, jo nije rije, jer radnik ovdje stoji
* N eviena je m u d ro st gospoina Bastiata d a je najamni odnos nebitan, samo form alan oblik, oblik u d ruiv an ja koji kao takav n em a veze s ekonom skim odnosom rada i kapitala. K a d bi, kae on, radnici bili tako bogati da m ogu priekati dovrenje i p ro d aju proizvoda, tad a im najam ni odnos, kao ni najam nina, n e bi sm etao d a s kapitalistom zakljue isto tako povoljan ugovor kao to ga zakljuuje jedan kapi talist s drugim . D akle, zlo n e lei u obliku najam nog odnosa, ve u uslovim a koji su nezavisni od njega. N jem u , naravno, n e p ad a n a p am et d a su sami ti uslovi uslovi najamnog odnosa. K a d bi radnici b ili u jedno kapitalisti, tad a se oni prem a kapitalu koji n e rad i doista ne bi odnosili kao radnici koji rad e, ve kao kapitalisti koji rade tj. n e u obliku najam n ih radnika. Zato su n jem u takoer najam nina i profit u biti isto to i p ro fit i kam ata. O n to naziva harmonijom ekonomskih odnosa, naim e to d a sam o prividno egzistiraju ekonom ski odnosi, ali u stvari, u biti, samo jedan odnos odnos jednostavne razm jene. Z ato n jem u bitni oblici izgledaju po sebi kao besadrajni , tj. kao oblici koji n isu zbiljski. 1 ortaci 8 er entaufiert sie 3 dieser Entauflerung 4 habanje

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 191

prema kapitalu kao radnik, dakle kao pretpostavljeni perenirajui subjekt, jo ne kao prolazan individuum iz roda radnika) on mora utro iti odreenu masu sredstava za ivot, nadomjestiti utroenu krv, itd. On prima samo ekvivalent. Dakle sutra, poslije izvrene razmjene (i ako je on razmjenu formalno dovrio, on je izvrava tek u procesu proizvodnje), njegova radna snaga egzistira na isti nain kao i prije: on je dobio taan ekvivalent, jer cijena koju je primio ostavlja ga u posjedu iste razmjenske vrijednosti koju je imao ranije. Koliinu opred meenog rada koja je sadrana u njegovoj ivotnoj djelatnosti platio mu je kapital. On ju je potroio, i kako ona nije egzistirala kao stvar ve kao sposobnost u jednom ivom biu, on moe zbog specifine prirode svoje robe specifine prirode ivotnog procesa ponovo ui u razmjenu. Da je osim radnog vremena opredmeenog u njego vom ivotu (tj. radnog vremena koje je bilo potrebno da se plate proiz vodi potrebni za odravanje njegovog ivota), u njegovom neposred nom postojanju opredmeen jo i daljnji rad, naime vrijednosti koje je on potroio da bi stvorio odreenu radnu sposobnost, posebnu umje nost (ija se vrijednost izraava u trokovima proizvodnje uz koje se moe proizvesti slina odreena radna vjetina) jo nas se ne tie ov dje, gdje nije rije o nekom posebno kvalificiranom radu, ve o radu uope, o jedinstvenom radu. Kad bi bio potreban jedan radni dan da bi se jedan radnik odrao na ivotu jedan radni dan, kapital ne bi postojao, jer bi se radni dan razmjenjivao za svoj vlastiti proizvod, dakle kapital kao kapital ne bi se mogao oploditi pa stoga ni odrati. Samoodranje kapitala je njegovo samooptoivanje. Kad bi kapital, da bi ivio, morao i raditi, on se ne bi odravao kao kapital, nego kao rad. Vlasnitvo nad sirovinama i oruima za rad bilo bi samo nominalno: oni bi ekonomski pripadali radniku upravo toliko koliko bi pripadali i kapitalistu, jer bi mu stva rali vrijednost samo ukoliko bi on sam bio radnik. Zato se on ne bi odnosio prema njima kao prema kapitalu, ve kao prema jednostavnoj grai i sredstvu za rad, kao to to u procesu proizvodnje ini sam radnik. Ako je, naprotiv, potrebno npr. samo pola radnog dana da se rad nik odri na ivotu cijeli radni dan, tada viak vrijednosti proizvoda proizlazi sam od sebe, jer je kapitalist u cijeni platio samo pola radnog dana, a u proizvodu primio opredmeen jedan cijeli radni dan, dakle za drugu polovinu radnog dana nije razmijenio nita. Ne razmjena ve jedino proces u kojem on bez razmjene dobija opredmeeno radno vri jeme, tj. vrijednost moe ga uiniti kapitalistom. Pola radnog dana ne stoji kapital nita; on dakle dobija vrijednost za koju nije dao ekviva lent. A poveanje vrijednosti moe nastati samo tako da se dobije, dakle, stvori vrijednost povrh ekvivalenta. Viak vrijednosti je openito vrijednost povrh ekvivalenta. Ekvi valent je prema svom odreenju samo identinost vrijednosti sa samom sobom. Zato viak vrijednosti ne moe nikad proizii iz ekvivalenta;

192 Osnovi kritike politike ekonomije

dakle ne moe ni prvobitno iz prometa; on mora proizii iz samog procesa proizvodnje kapitala. Stvar se moe izraziti i ovako: Ako rad nik treba samo pola radnog dana da bi ivio cijeli dan, onda on da bi ivotario kao radnik treba da radi samo pola dana. Druga polovina rad nog dana je prinudan rad, viak rada. Ono to se na strani kapitala pojavljuje kao viak vrijednosti, na strani radnika pojavljuje se tano kao viak rada povrh njegove potrebe kao radnika, dakle povrh njegove neposredne potrebe za odravanje ivota. Velika povijesna strana kapitala je stvaranje tog vika rada, suvi nog rada sa stanovita puke upotrebne vrijednosti, pukog izdravanja, i njegov historijski poziv ispunjen je kada su se, s jedne strane, potrebe razvile toliko da je viak rada povrh potrebnog rada postao opa pot reba, da proizlazi iz samih individualnih potreba, kada se, s druge strane, zahvaljujui strogoj disciplini kapitala kroz koju su prola uza stopna pokoljenja, opa radljivost razvila kao opi posjed novog po koljenja, i kada je, najzad, zahvaljujui razvitku proizvodnih snaga rada to ih kapital (u svojoj neogranienoj strasti za bogaenjem i u uslovima u kojima je jedino on i moe realizirati) neprestano goni naprijed, stvar dola dotle da posjedovanje i odravanje opeg bogat stva, s jedne strane, zahtijeva samo malo radnog vremena za cijelo dru tvo, a s druge strane, radno se drutvo prema procesu svoje napredujue reprodukcije, svoje reprodukcije u sve veem obilju, odnosi nau no. Ispunjen je, dakle, kad je prestao rad u kojem ovjek ini i ono to moe dati stvarima da ine za njega. Kapital i rad tu se, prema tome, odnose kao novac i roba; ako je prvi opi oblik bogatstva, drugi je samo supstancija iji je cilj neposred na potronja. Ali kao neumorno nastojanje za opim oblikom bogatstva kapital tjera rad preko granica njegove prirodne potrebitosti i tako stva ra materijalne elemente za razvitak bogate individualnosti, koja je jed nako svestrana u svojoj proizvodnji kao i u potronji, i iji se rad stoga vie i ne pojavljuje kao rad, ve kao pun razvoj djelatnosti u kojoj je nestala prirodna nunost u svom neposrednom obliku; jer na mjesto prirodne potrebe stupila je povijesno stvorena potreba. Zato je kapital produk tivan, tj. zato je on bitan odnos za razvijanje drutvenih proizvodnih snaga. On prestaje da bude takav tek kada razvitak tih samih proizvod nih snaga naie na granicu u samom kapitalu. U novinama The Times od novembra 1857. nalazi se divan krik bijesa jednog zapadnoindijskog plantaera.l1331 S velikim moralnim ne godovanjem taj advokat izlae kao pledoaje za ponovno uvoenje ropstva crnaca kako se quashees1 (slobodni nigger,s2 sa Jamajke) za dovoljavaju proizvodnjom onoga to je strogo neophodno za njihovu vlastitu potronju, a pravim luksuznim artiklom pored te upotrebne vrijednosti smatraju samo ljenarenje (indulgence and idleness3);
1 slobodnjaci 8 cmd. 8 uivanje i besposlienje

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 193

kako se njima fuka za eer i za capital fixe1 uloen u plantations2; kako se oni, naprotiv, s ironinom zluradou smiju plantaeru koji pro pada i ak kranstvo kojem su ih nauili iskoriavaju samo kao vanjsko uljepavanje tog zluradog raspoloenja i indolencije. Oni su prestali da budu robovi, ali nisu postali najamni radnici, ve self-sustaining peasants3 koji rade za vlastitu oskudnu potronju. Kapital kao kapital ne egzistira u odnosu na njih, jer osamostaljeno bo gatstvo uope egzistira samo ili pomou neposrednog prisilnog rada, ropstva ili pomou posredovanog prisilnog rada, najamnog rada. Nepo srednom prisilnom radu stoji nasuprot ne bogatstvo kao kapital, ve bogatstvo kao odnos gospodstva; stoga se na njegovoj osnovi reproducira takoer samo odnos gospodstva, za koji samo bogatstvo ima vrijednost jedino kao uivanje, ne kao s&mo bogatstvo, koje zbog toga takoer nikada ne moe stvoriti opu radljivost. (Na taj odnos ropstva i najamnog rada jo emo se vratiti.) 4. [ Pitanje o postanku vika vrijednosti kod ranijih ekonomista ] Tekoa da se shvati postanak vika vrijednosti ispoljava se: 1) kod modernih engleskih ekonomista, koji predbacuju Ricardu da nije shvatio viak, da nije shvatio viak vrijednosti^^ (vidi Malthus: On value*, koji bar pokuava da postupa nauno), iako ga je Ricardo je dini od svih ekonomista shvatio, kao to dokazuje njegova polemika protiv A. Smithovog brkanja odreivanja vrijednosti najamninom i njenog odreivanja radnim vremenom opredmeenim u robi I1361. Novi ekonomisti su prosto plitki bukvani. Dodue i sam Ricardo upada esto u konfuziju, jer on istina postojanje vika vrijednosti shva a kao pretpostavku kapitala, ali esto se zbunjuje ne znajui kako na toj osnovici da shvati poveanje vrijednosti osim tako da se u isti pro izvod ulae vie opredmeenog radnog vremena, drugim rijeima, da pro izvodnja postaje te a . I1371 Otud kod njega apsolutna suprotnost izmeu vrijednosti i bogatstva. Otud jednostranost njegove teorije o zemljinoj renti, njegova pogrena teorija o meunarodnoj trgovini, koja bi tre balo da proizvodi samo upotrebnu vrijednost (to on naziva bogatst vom), a ne razmjensku vrijednost, t1 3 ] Jedini izlaz za poveanje vrijed nosti kao takvih ostaje osim rastue tekoe proizvodnje (teorija rente) samo porast stanovnitva (prirodno poveanje broja radnika porastom kapitala), iako on ak ni taj odnos nije nigdje jednostavno izrazio. Osnovna je pogreka to on nigdje ne istrauje odakle zapravo potjee razlika izmeu odreivanja vrijednosti najamninom i odreivanja vri jednosti opredmeenim radom. Novac i sama razmjena (promet) zato
i stalni kapital 2 plantae 8 samostalni seljaci (seljaci koji se sami izdravaju) 4 O v rije d n o sti^^
13 M i n - Bngela (19)

194 Osnovi kritike politike ekonomije

se u njegovoj ekonomiji pojavljuju samo kao isto formalni element i premda se, prema njemu, u ekonomiji radi samo o razmjenskoj vrijed nosti, profit itd. pojavljuje se samo kao stopa udjela u proizvodu, koja nastaje i na osnovi ropstva. Oblik posredovanja Ricardo nije nigdje istraivao. 2) Fiziokrati. Ovdje se opipljivo ispoljava tekoa da se shvati kapital, samooplodnja vrijednosti, dakle i viak vrijednosti koji kapital stvara u inu proizvodnje, a ona se i morala ispoljiti kod otaca moderne ekonomije, kao i kod njenog posljednjeg klasinog zavretka u Ricardu stvaranjem vika vrijednosti, koje on shvaa u obliku rente. To je u osnovi pitanje o pojmu kapitala i najamnog rada i stoga osnovno pitanje koje se namee na pragu sistema modernog drutva. Monetarni sistem je bio shvatio samostalnost vrijednosti samo onakve kakva ona rezultira iz jednostavnog prometa kao novac; zato su oni uinili taj apstraktni oblik bogatstva iskljuivim ciljem nacija, koje su upravo ulazile u pe riod kad je bogaenje kao takvo izgledalo kao svrha drutva. Zatim je doao merkantilni sistem, koji je pao u razdoblje kad indu strijski kapital a stoga i najamni rad nastupa u manufakturi i razvija se u suprotnosti prema i na raun neindustrijskog bogatstva, feudalnog zemljinog vlasnitva. Njima ve lebdi pred oima novac kao kapital, ali zapravo opet samo u obliku novca, prometa merkantilnog kapitala, kapitala koji se pretvara u novac. Industrijski kapital ima za njih vrijed nost, i to najviu vrijednost kao sredstvo, a ne kao samo bogatstvo u svom proizvodnom procesu jer on stvara merkantilni kapital, a ovaj u prometu postaje novac. Manufakturni rad tj. au fond1 industrijski rad [prema merkantilistima donosi novac], ali poljoprivred ni rad izgledao im je, naprotiv, kao onaj koji uglavnom proizvodi upot rebnu vrijednost. Sirovina kad se obradi vrednija je, jer u jasnijem obli ku, koji je isto tako pogodniji za promet, za trgovinu, merkantilniji, donosi vie novca (pri tom historijska predstava o bogatstvu neratarskih naroda, kao napose Holandije, nasuprot ratarskim, feudalnim; ratarstvo se uope nije pojavljivalo u industrijskom ve u feudalnom obli ku, dakle kao izvor feudalnog bogatstva, a ne graanskog). ledan oblik najamnog rada, onaj industrijski, i jedan oblik kapitala, onaj industrij ski, bili su, dakle, priznati kao izvor bogatstva, ali samo ukoliko su stva rali novac. Stoga jo ni sama razmjenska vrijednost nije shvaena u obliku kapitala. Sada fiziokrati. Razlikuju kapital od novca i shvaaju ga u njego vom opem obliku kao osamostaljenu razmjensku vrijednost, koja se u proizvodnji odrava i pomou nje poveava. Zato oni i promatraju taj odnos za sebe, onakav kakav je on ne sam moment jednostavnog prometa, ve, naprotiv, njegova pretpostavka koja se i iz samog prometa neprestano ponovo uspostavlja kao njegova pretpostavka. Oni su, dakle, oevi moderne ekonomije. t139l Oni shvaaju i to da je stvaranje vika
1 u biti

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 195

vrijednosti najamnim radom samooplodnja vrijednosti, tj. ostvarenje kapitala. Ali kako se pomou kapitala, tj. postojeih vrijednosti stvara viak vrijednosti posredstvom rada? Ovdje oni potpuno odbacuju oblik i razmatraju samo jednostavni proces proizvodnje. Stoga moe biti produktivan samo onaj rad koji se vri na takvom polju gdje prirodna snaga orua za rad opipljivo doputa radniku da proizvede vie vrijed nosti no to ih potroi. Zbog toga viak rada ne proizlazi iz rada kao takvog, ve iz prirodne snage kojom se rad koristi i kojom on upravlja iz poljoprivrede. Ona je zato [za fiziokrate] jedini proizvodni rad, jer oni su doli dotle, da je proizvodan samo rad koji stvara viak vrijednosti (da se viak vrijednosti mora izraziti u materijalnom proizvodu sirovo je gledite, koje se javlja jo kod A. Smithat140!. Glumci su proizvodni radnici ne ukoliko oni proizvode kazalini komad, nego ukoliko pove avaju bogatstvo svog poslodavca. Ali koja se vrsta rada vri, dakle u kojem se obliku rad materijalizira, za taj je odnos apsolutno irelevantno. Opet i nije irelevantno s kasnijih gledita.) Meutim, taj viak vrijednosti pretvara se neopazice u jednu ko liinu upotrebne vrijednosti koja izlazi iz proizvodnje a koja je vea od one to je u proizvodnji potroena. Samo u odnosu prirodnog sjemena prema njegovom proizvodu pojavljuje se opipljivo to umnogostruenje upotrebnih vrijednosti, suviak proizvoda iznad onog njegovog sastav nog dijela koji mora posluiti za novu proizvodnju, suviak iji se dio, dakle, moe utroiti neproduktivno. Od etve mora se samo jedan dio direktno vratiti zemlji kao sjeme; zahvaljujui proizvodima, elementima, zraku, vodi, zemlji, svjetlosti, koji se zatjeu u prirodi, kao i supstanci jama koje se dodaju u ubrivu i drukije, sjeme reproducira taj dio u umnoenoj koliini kao ito itd. Ukratko, ljudski rad treba samo da upravlja kemijskom promjenom materije (u poljoprivredi), ili samom reprodukcijom ivota (odgajanje stoke), dijelom da ih i mehaniki pot pomogne da bi se dobio viak, tj. da bi se iste prirodne supstancije pret vorile iz jednog za upotrebu bezvrijednog oblika u jedan vrijedni. Zato je pravi oblik opeg bogatstva [prema iiziokratima] viak proizvoda zemlje (ito, stoka, sirovine). Zato, ekonomski posmatrano, samo je renta oblik bogatstva. Tako dolazi do toga da prvi proroci kapitala pred stavnikom graanskog bogatstva dre samo ne-kapitalista, feudalnog zemljovlasnika. Ali konzekvencija [koju oni povlae], prebacivanje svih poreza na rentu, ide sasvim u prilog graanskom kapitalu. Feuda lizam se graanski slavi u principu to je prevarilo neke feudalce, kao starog Mirabeaua da bi se on u primjeni razruio. Sve druge vrijednosti [stvorene izvan poljoprivrede] predstav ljaju [prema iiziokratima] samo sirovinu + rad; sam rad predstavlja ito ili druge poljoprivredne proizvode zemlje koje rad troi; dakle tvorniki radnik itd. ne dodaje sirovini vie nego to od sirovina troi. Njegov rad, isto tako kao ni njegov poslodavac, ne dodaje dakle bogat stvu nita bogatstvo je viak iznad roba potroenih u proizvodnji ve mu samo daju ugodne i korisne oblike potronje.
13*

196 Osnovi kritike politike ekonomije

Tada se primjena prirodnih sila u industriji jo nije bila razvila, kao ni podjela rada itd., koja poveava prirodnu snagu samog rada. Ali to je sluaj u doba A. Smitha. Zato je kod njega rad uope izvor vrijednosti, kao i bogatstva, ali i rad stvara viak vrijednosti zapravo samo ukoliko se pri podjeli rada viak pojavljuje isto tako kao dar pri rode, prirodna snaga drutva, kao [to se] kod fiziokrata [pojavljuje kao dar] zemlje. Otud vanost koju A. Smith polae na podjelu rada. S druge strane, prvobitno se kod Smitha kapital ne pojavljuje kao onaj koji sadri u sebi kao suprotnost moment najamnog rada*, ve onako kako dolazi iz prometa (kao novac) i kako stoga postaje iz prome ta (tednjom). Kapital se, dakle, prvobitno ne oplouje sam jer prisvajanje tueg rada nije ukljueno u sam njegov pojam. Tek nak nadno, nakon to je ve pretpostavljen kao kapital mauvais cercle1 on se pojavljuje kao komanda nad tuim radom. Zato bi, prema A. Smithu, rad zapravo trebalo da bude nagraen svojim vlastitim pro izvodom, najamnina bi trebala biti = proizvodu, dakle rad ne bi smio biti najamni rad ni kapital - kapital. Stoga da bi se profit i renta unijeli kao prvobitni elementi trokova proizvodnje, tj. da bi se iz procesa proizvodnje kapitala, dobio viak vrijednosti, Smith ih pretpostavlja u krajnje sirovom obliku. Kapitalist ne eli da se njegov kapital upotreb ljava badava; isto tako vlasnik zemljita ne eli da se njegova zemlja daje badava proizvodnji. Oni trae neto za uzvrat. Tako su oni kao hi storijske injenice zajedno sa svojim zahtjevima uzeti u obzir, ali nisu objanjeni. Zapravo je najamnina jedini ekonomski opravdani sastavni dio trokova proizvodnje, jer je ona njihov jedini nuni sastavni dio. Profit i renta samo su odbici od najamnine, proizvoljno iznueni u po vijesnom procesu od strane kapitala i zemljinog vlasnitva i opravdani zakonski, a ne ekonomski. Ali kako Smith, opet, s druge strane suprot stavlja radu sredstva i materijal proizvodnje u obliku zemljinog vla snitva i kapitala kao samostalne likove, on je rad bitno postavio kao najamni rad. Tako [iskrsavaju] protivurjenosti. Otud njegovo kole banje u odreivanju vrijednosti, stavljanje na isti nivo profita i zemlji ne rente i pogrena gledita o utjecaju najamnine na cijene itd. Sada Ricardo (vidi 1). Ali on opet shvaa najamni rad i kapital kao prirodan, a ne historijski odreen oblik drutva za stvaranje bogatstva kao upotrebne vrijednosti, tj. njihov oblik kao takav, upravo zato to je prirodan, jest irelevantan i ne shvaa se u svom odreenom odnosu prema obliku bogatstva, kao to se bogatstvo samo, u svom obliku
* J e r on do du e sm atra d a rad stvara vrijednosti, ali sam rad shvaa kao u p o tre b n u vrijed no st, za sebe b ivstvujuu pro d u k tiv n o st, ljudsku p n ro d n u snagu uope (to ga razlikuje o d fiziokrata), a n e kao najam ni rad , n e u njegovom speci finom od re e n ju oblika u su p ro tn o sti prem a kapitalu. 1 d rc u lu s vitiosus, p oroni k ru g

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 197

kao razmjenska vrijednost, pojavljuje kao puko formalno posredovanje svog materijalnog postojanja; zato nije shvaen odreeni karakter graanskog bogatstva upravo zato to se ono pojavljuje kao adekva tan oblik bogatstva uope i zbog toga ak ni ekonomski, iako se polazi od razmjenske vrijednosti, odreeni ekonomski oblici razmjene ne igraju ba nikakvu ulogu u njegovoj ekonomiji, ve se uvijek govori o raspo djeli opeg proizvoda rada i zemlje meu tri klase, kao da se kod bogat stva zasnovanog na razmjenskoj vrijednosti radi samo o upotrebnoj vrijednosti i kao da je razmjenska vrijednost samo ceremonijalni oblik, koji kod Ricarda nestaje sasvim isto kao to novac kao prometno sred stvo nestaje u razmjeni. Stoga da bi pribavio vaenje istinskim zakonima ekonomije, on takoer voli da taj odnos novca promatra kao samo for malan. Otud i njegova slabost u pravom uenju o samom novcu.

Potrebno je tano razvijanje pojma kapitala, jer je on temeljni pojam moderne ekonomije, kao to je i sam kapital iji je apstraktni pandan njegov pojam, temelj graanskog drutva. Iz otrog shvaanja temeljne pretpostavke tog odnosa moraju proizii sve protivurjenosti graanske proizvodnje, kao i granica na kojoj on prerasta samog sebe.

[Vano je spomenuti da je bogatstvo kao takvo, tj. graansko bo gatstvo uvijek u najvioj potenciji izraeno u razmjenskoj vrijednosti, gdje je ono postavljeno kao posrednik, kao posredovanje ekstrema razmjenske vrijednosti i upotrebne vrijednosti. Ta sredina pojavljuje se uvijek kao dovren ekonomski odnos, jer ovaj obuhvaa suprotnosti i najzad se uvijek pojavljuje kao jednostrana via potencija nasuprot samim ekstremima; jer kretanje ili odnos koji se prvobitno pojavljuje kao posrednik izmeu ekstrema dijalektiki nuno vodi dalje do toga da se pojavi kao posredovanje sa samim sobom, kao subjekt iji su mo menti samo ekstremi ije samostalno pretpostavljbnje On ukida, da bi se njihovim ukidanjem sam postavio kao ono jedino to je samostalno. Tako u religioznoj sferi Krist posrednik izmeu boga i ovjeka puko sredstvo prometa izmeu ove dvojice postaje njihovo jedinstvo, bogoovjek, i kao takav postaje vaniji nego bog; sveci vaniji nego Krist; popovi vaniji nego sveci. Totalni ekonomski izraz, sam jednostran prema ekstremima, uvijek je razmjenska vrijednost kad je postavljen kao srednji lan; npr. novac u jednostavnom prometu; sam kapital kao posrednik izme u proizvodnje i prometa. Unutar samog kapitala jedan njegov oblik ponovo uzima mjesto upotrebne vrijednosti prema drtigom kao raz mjenskoj vrijednosti. Tako npr; industrijski kapital pojavljuje se kao proizvoa prema trgovcu, koji se pojavljuje kao promet; Tako prvi predstavlja materijalnu, a drugi formalnu stranu, dakle bogatstvo kao

198 Osnovi kritike politike ekonomije

bogatstvo. Ujedno je trgovaki kapital sam opet posrednik izmeu proizvodnje (industrijskog kapitala) i prometa (potroake publike) ili izmeu razmjenske vrijednosti i upotrebne vrijednosti, gdje su obje strane postavljene naizmjence, proizvodnja kao novac, a promet kao upotrebna vrijednost (potroaka publika) ili prva kao upotrebna vri jednost (proizvod), a druga kao razmjenska vrijednost (novac). Isto tako unutar same trgovine: trgovac na veliko kao posrednik izmeu tvorniara i trgovca na malo ili izmeu tvorniara i poljoprivrednika ili izmeu razliitih tvorniara, predstavlja tu istu viu sredinu. Tako opet meetar prema trgovcu na veliko. Zatim bankar prema tvorniarima i trgovcima; dioniko drutvo prema jednostavnoj proizvodnji; finan cijer kao posrednik izmeu drave i graanskog drutva na najviem stupnju. Bogatstvo kao takvo predstavlja se to jasnije i ire to je vie uda ljeno od neposredne proizvodnje i to vie samo opet posreduje izmeu strana koje su, ako se promatraju svaka za sebe, ve postavljene kao ekonomska odreenja oblika. [Tako vidimo] da novac iz sredstava po staje svrha i da vii oblik posredovanja posvuda postavlja kao kapital nii oblik ponovo kao rad, kao puki izvor vika vrijednosti. Npr. burzov ni posrednik, bankar itd. prema tvorniarima i farmerima, koji su re lativno prema njemu postavljeni u odreenju rada (upotrebne vrijed nosti), dok se on nasuprot njima postavlja kao kapital, stvaranje vika vrijednosti; u najluem obliku u financijeru.] Kapital je neposredno jedinstvo proizvoda i novca ili, bolje, pro izvodnje i prometa. Tako je on sam opet neto neposredno, i njegov razvitak se sastoji u tome, da kao to jedinstvo koje je postavljeno kao odreen i stoga jednostavan odnos samog sebe postavi i ukine. Jedinstvo se u kapitalu pojavljuje ponajprije kao neto jednostavno. + [Ricardov tok misli jednostavno je ovaj: proizvodi se razmjenjuju dakle kapital za kapital prema koliinama opredmeenog rada koje su sadrane u njima. Radni dan se uvijek razmjenjuje za radni dan. To je pretpostavka. Sama razmjena moe se, dakle, ostaviti sasvim po strani. Proizvod kapital postavljen kao proizvod po sebi je razmjen ska vrijednost, emu razmjena dodaje samo oblik, kod njega [Ricarda] formalan oblik. Sada je pitanje samo na kakve se obroke taj proizvod dijeli. Isto je da li se ti obroci promatraju kao odreene kvote pretpostav ljene razmjenske vrijednosti ili njenog sadraja, materijalnog bogat stva. tovie, kako je razmjena kao takva puki promet : novac kao promet bolje je da se od nje posve apstrahira i da se promatraju samo kvote materijalnog bogatstva koje se unutar procesa proizvodnje ili kao njegov rezultat dijele na razliite agente. U obliku razmjene sva je vrijednost itd. samo nominalnoj ona je realna u obliku obroka. Cijela je razmjena, ukoliko ne stvara veu materijalnu razlinost, nominalna.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 199

Kako se uvijek razmjenjuje cijeli radni dan za cijeli radni dan, suma vrijednosti ostaje ista porast proizvodnih snaga djeluje samo na sadr aj bogatstva, ne na njegov oblik. Zato poveanje vrijednosti moe nastati samo uslijed poveane tekoe u proizvodnji a do nje moe doi samo tamo gdje prirodna snaga ne prua vie jednaku uslugu jednakim koliinama ovjekovog rada, dakle plodnost prirodnih ele menata opada u poljoprivredi. Stoga padanje profita prouzrokuje renta. Prvo, pogrena je pretpostavka da se u svim stanjima drutva uvijek radi cijeli radni dan itd. itd. (vidi gore).]

5. [Viak vrijednosti i proizvodna snaga rada] Vidjeli smo: radnik treba da radi npr. samo pola radnog dana da bi ivio cijeli dan, dakle da bi drugi dan mogao ponovo zapoeti isti proces. U njegovoj radnoj sposobnosti ukoliko ona egzistira u njemu kao ivom biu ili u njemu kao ivom oruu za rad opredmeeno je samo pola radnog dana. Cijeli ivi dan (dan ivota) radnika je mirujui rezultat, opredmeenje pola dana rada. Prisvajajui razmjenom za rad opredmeen u radniku tj. za pola dana rada cijeli radni dan i zatim ga u procesu proizvodnje troei za obradu materije iz koje se sastoji njegov kapital, kapitalist tako stvara viak vrijednosti svog ka pitala u pretpostavljenom sluaju pola dana opredmeenog rada. Uzmimo sad da se proizvodne snage rada udvostrue, tj. da u istom vremenu isti rad daje dvostruku upotrebnu vrijednost. (Kao upot rebna vrijedost u razmatranom je aspektu zasad odreeno samo ono to radnik troi da bi se odrao na ivotu kao radnik; koliina sredstava za ivot za koje on posredovanjem novca razmjenjuje rad opredmeen u njegovoj ivoj radnoj sposobnosti.) Radnik bi tada trebalo da radi samo 1Ia dana da bi ivio cijeli dan; kapitalist treba tada da radniku u raz mjeni dade jo samo x/4 dana opredmeenog rada da bi posredstvom procesa proizvodnje poveao svoj viak vrijednosti od 1k na 3/4, dobijajui umjesto 1/2 dana opredmeenog rada 8/4 dana opredmeenog rada. Vrijednost kapitala kako on izlazi iz procesa proizvodnje porasla bi za 3/4 umjesto za 21 a. Kapitalistu bi, dakle, sad trebalo da radnik radi jo samo 9Ia dana, da bi se kapitalu dodao isti viak vrijednosti viak vrijednosti od 1/a ili 2/a opredmeenog rada. Ali, kao predstavnik opeg oblika bogatstva novca kapital je neogranien i beskrajan nagon sa prekoraenjem ogranienja. Za njega svaka granica jest i mora biti ogranienje. Inae bi on prestao biti kapital novac koji proizvodi sam sebe. im on neku odreenu granicu ne bi vie osjeao kao ogranienje, ve bi se u njoj kao granici osjeao dobro, on bi sam pao od razmjen ske vrijednosti na upotrebnu vrijednost, od opeg oblika bogatstva na njegovo odreeno supstancijalno postojanje. Kapital kao takav stvara

2 0 0 Osnovi kritike politike ekonomije

neki odreeni viak vrijednosti, jer ne moe da at once1 stvori neizmjer ni viak vrijednosti; ali on je neprestano kretanje kako bi ga se stvorilo to vie. Kvantitativna granica vika vrijednosti ini mu se samo kao prirodno ogranienje, kao nunost koju on mora neprestano savla davati i preko koje on neprestano pokuava da pree*. Kapitalist e dakle (ako posve apstrahiramo od odreenja koja pridolaze kasnije, od konkurencije, cijena itd.) dati radniku da radi ne samo 3/4 dana, jer bi te 3/4 dana njemu pribavile isti viak vrijednosti kao ranije cijeli dan, ve e mu dati da radi cijeli dan; i poveanje proizvodne snage, koje osposobljava radnika da sa radnog dana ivi cijeli dan izraava se sada jednostavno u tome to on sada mora raditi za kapital 3/4 dana, dok je ranije radio za njega samo 2/4 dana. Poveana proizvodna snaga njegovog rada, ukoliko je ona skraenje vremena za nadoknadu rada opredmeenog u njemu (za upotrebnu vrijednost, izdravanje) pojav ljuje se kao produenje njegovog radnog vremena za oplodnju kapitala (za razmjensku vrijednost). Ako se stvar promatra sa stanovita radnika, on sad mora obraditi viak rada od 3/4 dana da bi ivio jedan dan, dok je ranije morao uraditi samo viak rada od 2/4 dana. Poveanjem proizvodne snage, njenim udvostruenjem, poveao se njegov viak rada za V4 [dana]. Ovdje treba napomenuti jedno: Proizvodna snaga se udvostruila, viak rada za radnika se nije udvostruio, ve je porastao samo za [dana]; isto tako se ni viak vrijednosti kapitala nije udvostruio, ve je takoer porastao samo za V4 dana. Vidi se dakle da viak rada (sa stanovita radnika) ili viak vrijednosti (sa stanovita kapitala) ne raste u istom brojanom omjeru u kojem raste proizvodna snaga. Odakle to? Udvostruenje proizvodne snage je smanjenje potrebnog rada (za radnika) za 1/a dana, dakle je i proizvodnja vika vrijednosti vea za 1/4, jer je prvobitni omjer bio postavljen kao 1/2 . Da je radnik prvobitno morao raditi 2/3 dana kako bi ivio jedan dan, tada bi viak vrijednosti bio 1/3 , jednako kao i viak rada. Udvostruenje proizvodne snage rada osposobilo bi, dakle, radnika da svoj rad za ono to je potrebno ogra2

nii na polovinu od 2/3 ili 2/6 ili */3 dana i kapitalist bi dobio 1[z dana vrijednosti. Ali ukupan viak rada postao bi 2/3 dana. Udvostru enje proizvodne snage, koje je u prvom sluaju rezultiralo u lIa dana vika vrijednosti i vika rada, rezultiralo bi sada u Vs dana vika vrijed
* O granienje se pojavljuje kao sluaj, koji tre b a savladati. T o se ispoljava ak i p ri najp ov rnijem p ro m atran ju . A ko kapital poraste od 100 n a 1000, sada je 1000 polazna taka od koje se m o ra vriti poveanje; udesetostruenje za 1000% n a znai n i ta ; p ro fit i kam ata p o staju i sam i o pet kapital. O no Sto se pojavljivalo kao viak vrijednosti, sada se pojavljiqe kao jednostavna pretpostavka itd ., kao neto to je ukljueno u samo jednostavno postojanje kapitala.

1 odjednom

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 201

nosti ili vika rada. Multiplikator proizvodne snage broj kojim se ona mnoi nije dakle multiplikator vika rada ili vika vrijednosti, ve je, ako je prvobitni odnos rada opredmeenog u cijeni rada bio V2 rada opredmeenog u 1 radnom danu, koji se uvijek pojavljuje kao granica,* tada je udvostruenje jednako dijeljenju V2 (prvobitni omjer) sa 2 ili V4. Ako je prvobitni omjer bio 2/a, tada je on jednak udvostru enju, diobi 2/8 sa 2 = 2/s ili 1/aMultiplikator proizvodne snage je, dakle, uvijek ne multiplikator ve divizor prvobitnog omjera, ne multiplikator njegovog brojnika ve njegovog nazivnika. Kad bi on bio ono prvo, tada bi mnoenju proi zvodne snage odgovaralo mnoenje vika vrijednosti. Ali porast vika vrijednosti je uvijek jednak dijeljenju prvobitnog omjera multiplika torom proizvodne snage. Ako je prvobitni odnos bio 8/9, tj. ako je rad nik trebao 8/g radnog dana da bi ivio, dakle ako je kapital u razmjeni za ivi rad dobijao samo 1/9, a viak rada bio jednak 1/g, radnik e sad moi da ivi sa polovinom od % radnog dana, tj. sa 8/i8 = 4/b (isto je da li emo podijeliti brojnik ili pomnoiti nazivnik) i kapitalist, koji sad daje da se radi cijeli dan imao bi cijeli viak vrijednosti od 5/g rad nog dana; ako se od toga odbije prvobitni viak vrijednosti 2/g ostaju 4/g. Udvostruenje proizvodne snage je dakle ovdje = porastu vika vrijednosti ili vika vremena za 4/g. To se zbiva jednostavno zato to je viak vrijednosti uvijek jednak omjeru cijelog radnog dana prema dijelu radnog dana koji je potreban da bi odrao radnika u ivotu. Jedinica u kojoj se izraunava viak vri jednosti uvijek je razlomak, tj. odreeni dio jednog dana, koji tano predstavlja cijenu rada. Ako je on = 1/2, tada je dvostruko poveanje proizvodne snage = smanjenju potrebnog rada na V4 ; ako je on = 1/s, tada imamo smanjenje potrebnog rada na 1/o; dakle u prvom je sluaju ukupan viak vrijednosti = 8/4, a u drugom = 5/; relativni viak vrijed nosti, tj. u odnosu na onaj koji je bio ranije, u prvom sluaju = V-i, a u drugom = VeVrijednost kapitala, dakle, ne raste u istom omjeru u kojem se poveava proizvodna snaga, ve u onom omjeru u kojem poveanje proizvodne snage, multiplikator proizvodne snage, dijeli onaj fragment radnog dana to izraava njegov dio koji pripada radniku. Za koliko proizvodna snaga rada poveava vrijednost kapitala, to zavisi, dakle, od prvobitnog omjera u kojem udio rada opredmeenog u radniku stoji prema njegovom ivom radu. Taj udio izraava se uvijek kao dio cijelog rad nog dana, 1/s, 2/s itd. Poveanje proizvodne snage, tj. njeno mnoenje izvjesnim brojem, jednako je dijeljenju brojnika ili mnoenju nazivnika tog razlomka tim istim brojem. Koliko je, dakle, veliko ili maleno pove* Gospoda tvom iari produili su radni dan dakako i u no; prijedlog zakona o desetsatnom radu. Vidi izvjetaj L eonharda H om era. Sam radni dan nem a granice u prirodnom danu, on se moe produiti duboko u no ; ovo spada u glavu o na-

2 0 2 Osnovi kritike politike ekonomije

anje vrijednosti, to ne zavisi samo od broja koji izraava umnogostruenje proizvodne snage, ve isto toliko od ranije danog omjera to ga sainjava onaj dio radnog dana koji pripada cijeni rada. Ako je taj omjer Vs, onda je udvostruenje proizvodne snage radnog dana = njegovom smanjenju na 1/e, ako je on 2/3, onda njegovom smanjenju na 2/6. Opredmeeni rad koji je sadran u cijeni rada uvijek je jednak jednom dijelu cijelog dana; aritmetiki je uvijek izraen razlomkom; uvijek je omjer brojeva, nikad jednostavan broj. Ako se proizvodna snaga udvostrui, pomnoi sa 2, tada radnik treba da radi jo samo J/2 ranijeg vremena da bi nadoknadio cijenu rada; ali od prvog danog omjera naime od vremena to ga je on tako trebao prije poveanja proizvodne snage, zavisi koliko e radnog vremena trebati jo sada za istu svrhu. Multiplikator proizvodne snage je divizor tog prvobitnog razlomka. Viak vrijednosti ili viak rada ne raste, dakle, u istom brojanom omje ru kao proizvodna snaga. Ako je prvobitni omjer 1/2, a proizvodna snaga se udvostrui, tada se (za radnika) potrebno radno vrijeme smanjuje na 1/4, a viak vrijednosti raste samo za 1/4 . Ako se proizvodna snaga uet verostrui, tada prvobitni odnos postaje 1/s, a viak vrijednosti raste samo za 3 /s. Viak vrijednosti ne moe nikad biti jednak cijelom radnom danu, tj. odreeni dio radnog dana mora se uvijek razmijeniti za rad opredmeen u radniku. Viak vrijednosti je openito samo odnos ivog rada prema radu opredmeenom u radniku; jedan lan odnosa mora zato uvijek ostati. Ve time to je odnos kao odnos stalan, iako se nje govi faktori mijenjaju, dan je odreeni odnos izmeu poveanja pro izvodne snage i poveanja vika vrijednosti. S jedne strane, zato vidi mo da je relativan viak vrijednosti tano jednak relativnom viku rada; ako je radni dan V2 i ako se proizvodna snaga udvostrui, reducira se udio koji pripada radniku, potrebni rad, na 1/4, a novopridola vrijed nost je takoer tano 1/4, ali ukupni viak vrijednosti je sad 3/4 . Dok je viak vrijednosti porastao za 1/4, dakle u omjeru 1:4, ukupan viak vrijednosti je = 3/4 = 3 :4. Ako sad pretpostavimo da je prvobitni potrebni radni dan bio x/4 i da se zbilo udvostruenje proizvodne snage, tada se potreban rad reducira na 1/% i viak rada ili vrijednosti tano = 1/s= 1:8. Naprotiv, ukupan viak vrijednosti = 7 :8 . U prvom primjeru prvobitni ukupan viak vrijednosti bio je = 1 :2 (V2), a sada je porastao na % u drugom sluaju prvobitni ukupan viak vrijednosti bio je 3/4, a sada je porastao na 7:8 (7/s). U prvom sluaju on je porastao od V2 ili 2A na 3/4>u dru gom od 3/4 ili 6/s na 7/g; u prvom sluaju za 1/4, u drugom za 2/8, tj. u prvom sluaju je porastao dvaput vie nego u drugom; ali u prvom slu aju je ukupan viak vrijedosti samo s /4 ili 6/s> dok je u drugom 7/s, dakle za 1/s vie.1
1 Precrtano: Pretp ostav im o da se proizvodna snaga uvea za hiljadu p u ta i da je prv o b itn i potrebni rad = 1Ia', tako bi o n sada bio 114000 jednog radnog dana i viak vrijednosti porastao bi tano za 1/ 4 0 oo. Prv o b itn i u k u p an viak vrijednosti bio

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 203

Pretpostavimo li da je potrebni rad llie, tada je ukupan viak vri jednosti = 16/ie, dok je u ranijem odnosu bio 5ls= l0lis >dakle ukupan viak vrijednosti koji je pretpostavljen vii je za 5/i nego u ranijem slu aju. Pretpostavimo sad da se proizvodna snaga udvostruila tako da je potrebni rad = V32, dok je ranije bio = 21 32 (Vifl)i dakle je viak vre mena porastao za V32, pa dakle i viak vrijednosti. Promatramo li uku pan viak vrijednosti, koji je bio 15/ie ili 30/s2>on je sada 31/s2 . Uporeeno s ranijim odnosom (gdje je potrebni rad bio 1/a ili 8/32), ukupan viak vrijednosti je sada 31/a2, dok je ranije bio samo 3% 2, dakle je po rastao za V32. Ali relativno promatrano, on se poveao u prvom slu aju udvostruenjem proizvodnje za Vs ili 4/s2, dok se sada poveao sa mo za 1/s2, dakle za 3/s2 manje.1 Kad bi potrebni rad bio ve reduciran na 1/iooo, tada bi ukupan viak vrijednosti bio = 999/iooo. Kad bi sad proizvodna snaga bila hi ljadu puta vea, potrebni rad pao bi 1/i 000000 radnog dana i ukupan viak vrijednosti bi iznosio999 999/i 000000 jednog radnog dana, dok je prije tog poveanja proizvodne snage iznosio samo 999/iooo ili 999 000/i 000000 ; on bi dakle porastao za 999/i 000000 = Viooi^k tome jo 1001 + 1/9 99)> tiukupan viak ne bi jo ni sa hiljadu puta veom proizvodnom snagom porastao za 1/n, tj. jo ne za 3/3s, dok je u prijanjem sluaju pukim udvostruenjem proizvodne snage porastao za 1/s2 - Ako potreban rad padne od 1/iooo na Vi 000 000 tada on padne tano za 999/i 000000 (jer 1/iooo=1000/ioooooo), tj. za viak vrijednosti. Ako to rezimiramo, nalazimo: Prvo: Poveanje proizvodne snage ivog rada poveava vrijednost kapitala (ili smanjuje vrijednost radnika) ne time to poveava koliinu istim radom stvorenih proizvoda ili upotrebnih vrijednosti proizvod na snaga rada je njegova prirodna snaga ve zato to smanjuje pot rebni rad, dakle u istom omjeru u kojem taj rad smanjuje stvara viak rada ili, to je isto, viak vrijednosti; jer viak vrijednosti kapitala koji on postie procesom proizvodnje sastoji se uope samo u suviku vika rada iznad potrebnog rada. Poveanje proizvodne snage moe poveati viak rada tj. suviak rada opredmeenog u kapitalu kao proizvodu iznad rada opredmeenog u razmjenskoj vrijednosti radnog dana samo ukoliko ono smanji omjer potrebnog rada prema viku rada i samo u onom omjeru u kojem taj omjer smanji. Viak vrijednosti je tano jednak viku rada; njegovo poveanje mjeri se tano smanjenjem pot rebnog rada.
jc

3/4 ili 900014/m- Zato je sad ukupan viSak vrijednosti /4oooj tj. samo l/ 4 ooo doSla bi na potrebni rad. N o, prvobitno je dofila l U na potrebni rad, a 9/4 na ukupan viak vrijednosti. 1 U ovom pasusu M arx pravi vie omaaka u raunu (ispravljene brojke: 1/ia , 1#/ is , #/s 13/ is , a/ is , l/ss, a/aa, Vi> l /aa> 15/ie> 30/as, 31/aa, 1 / 3/aa, 31/aa>

8 0 0 0

38/asj 3/aa, '/a, 4/a, Vaa, 3/aa).

2 0 4 Osnovi kritike politike ekonomije

Drugo: Viak vrijednosti kapitala ne poveava se kao multipli kator proizvodne snage, tj. broj u kojem se poveava proizvodna snaga (pretpostavljena kao jedinica, kao multiplikand), ve za viak onog di jela ivog radnog dana koji prvobitno predstavlja potrebni rad iznad tog istog dijela podijeljenog multiplikatorom proizvodne snage. Ako je dakle potrebni rad = lU ivog radnog dana, a proizvodna snaga se udvo strui, vrijednost kapitala ne poraste dvostruko, ve za 1/a, to je jed nako V4 ili 2/s (prvobitni dio radnog dana koji predstavlja potreban dan) x/4 dijeljeno sa 2 ili = 2/s1/8 = 1/8. (Vrijednost se udvostruuje, moe se takoer izraziti tako da se ona poveava 4/2 puta ili lfl/8 puta. Da je dakle u gornjem primjerni142] proizvodna snaga porasla za 16/8, tada bi profit porastao samo za 1/8. Njegov porast odnosio bi se prema porastu proizvodne snage =1:16. That is i'r!1 Ako je onaj dio2 bio Viooo i ako proizvodna snaga poraste hiljadostruko, tad vrijednost kapitala nee porasti hiljadu puta, ak jo ni za Viooo; ona e porasti za Viooo Viooooooj tj- za 1000/i 000000 1/ioooooo=999/ioooooo) Apsolutna suma u kojoj kapital poveava svoju vrijednost odre enim poveanjem proizvodne snage zavisi, dakle, od onog danog di jela radnog dana, od onog alikvotnog dijela radnog dana koji predstav lja potrebni rad i koji, dakle, izraava prvobitan omjer potrebnog rada prema ivom radnom danu. Poveanje proizvodne snage u odreenom omjeru moe, dakle, razliito poveati vrijednost kapitala npr. u razli itim zemljama. Ope poveanje proizvodne snage u istom omjeru moe razliito poveati vrijednost kapitala u raznim industrijskim granama, i to e uiniti ve prema razliitom omjeru potrebnog rada prema i vom radnom danu u tim granama. Taj omjer bi u sistemu slobodne konkurencije prirodno bio isti u svim poslovnim granama, kad bi rad posvuda bio jednostavan rad, a dakle i potrebni rad isti. (Kad bi pred stavljao istu koliinu opredmeenog rada.) Tree: to je vei viak vrijednosti kapitala prije poveanja pro izvodne snage, to je vea koliina pretpostavljenog vika rada ili vika vrijednosti kapitala ili to je manji dio radnog dana koji sainjava ekvi valent radnika, izraava potrebni rad, to je manji porast vika vrijed nosti to ga kapital dobija od poveanja proizvodne snage. Njegov viak vrijednosti raste, ali u sve manjem omjeru prema razvitku pro izvodne snage. to je, dakle, kapital ve razvijeniji, to je vie vika rada stvorio, to strahovitije mora on razvijati proizvodnu snagu da bi se oplodio, tj. dodao viak vrijednosti samo u neznatnom omjeru jer njegovo ogranienje uvijek ostaje omjer izmeu onog dijela dana koji izraava potrebni rad i cijelog radnog dana. On se moe kretati samo unutar tih granica. to je ve manji dio koji otpada na potrebm rad, to je vei viak rada, to manje moe bilo kakvo poveanje proizvod ne snage sensibly3 smanjiti potrebni rad, jer je nazivnik ogromno po
1 T a k o je to! 2 M isli se: dio ivog radnog dana koji prv o b itn o predstavlja p o tre b n i rad. 8 osjetno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 205

rastao. Samooplodnja kapitala postaje teom u onoj mjeri u kojoj se on ve oplodio. Poveanje proizvodnih snaga postalo bi kapitalu ravno duno; ak i sama oplodnja, jer su njene proporcije postale minimalne; i on bi prestao biti kapital. Kad bi potreban rad bio 1/iooo i kad bi se proizvodna snaga utrostruila, onda bi potreban rad pao samo na 1/sooo ili bi viak rada porastao samo za 2/sooo- Ali to se ne zbiva stoga to je porasla najamnina ili udio rada u proizvodu, ve stoga to je taj udio ve pao tako nisko, ako se promatra u odnosu prema proizvodu rada ili prema ivom radnom danu.* (Sve te postavke su tane u toj apstrakciji samo za odnose na sa danjem stanovitu. Pridoi e jo daljnji odnosi, koji ih znatno modi ficiraju. Uope cjelina, ukoliko se razmatra posve openito, spada ve u uenje o profitu.) Zasad samo openito: Razvitak proizvodne snage rada najprije postavljanje vika rada nuan je uvjet za porast vrijednosti ili za oplodnju kapitala. Kao beskrajan nagon za bogaenjem on dakle tei za beskrajnim poveanjem proizvodnih snaga rada i daje im ivot. Ali, s druge strane, svako poveanje proizvodne snage rada bez obzi ra na to to ono poveava upotrebne vrijednosti za kapitalista pove anje je proizvodne snage kapitala i sa sadanjeg stanovita predstav lja proizvodnu snagu rada samo ukoliko je proizvodna snaga kapitala.1

C. Apsolutni i relativni viak vrijednosti

1.

[ O poveanju vrijednosti kapitala ]

Ve sada je jasno ili se bar moe unaprijed nagovijestiti: Poveanje proizvodne snage ne poveava po sebi i za sebe cijene.2 Na primjer, buel penice. Kad bi se pola radnog dana opredmeivalo u jednom buelu penice i kad bi to bila cijena radnika, onda bi viak rada mogao
* R ad koji je opredm een u radniku pokazuje se ovdje sam kao dio njegovog vlastitog ivog radnog dana , jer to je isti odnos kao onaj u kojem opredm eeni rad to ga on prim a od kapitala kao najam ninu stoji prem a cijelom radnom danu. Precrtano: K ad bi kapital im se udvostrui proizvodna snaga, a potrebni rad prepolovi, dakle padne na 1U (dakle raspoloiv viSak rada poraste od 2/4 na 31i), dao da se radi jo samo s/ dana, tada doista, kako to misli Ricardo, poveanje p ro izvodne snage ne bi uveavalo vrijednosti, [odnosno] vrijednost kapitala. Ona bi ostala ista; ako je ona ranije predstavljala suvifiak od 2U radnih dana opredm eenih u kapitalu povrh onog dijela radnog dana koji pripada radniku, ona bi to inila i dalje. Stvoren je isti viak opredm eenog rada. Ali mi smo vidjeli da u prirodi kapitala lei da o n potroi d jeli raspoloiv viak rada, jer je upravo stvaranje vika rada njegov pojam. * Precrtano: jer jedan dio proizvoda uzim amo uvijek kao jedinicu

2 0 6 Osnovi kritike politike ekonomije

proizvoditi samo 2 buela penice. Dakle 2 buela penice [bila bi] vrijednost jednog radnog dana i, ako je to [vrijednost jednog radnog dana] u novcu =26 ilinga, [onda i 2 buela penice] =26 ilinga. Buel = 13 ilinga. Ako se sad proizvodna snaga udvostrui, tada je buel penice jo samo = i /4 radnog dana = 6 V2 ilinga. Cijena te mje rne jedinice robe opala je uslijed [porasta] proizvodne snage. Ali ukup na cijena je ostala, samo to je sad viak 3/4 radnog dana. Svaka etvr tina [radnog dana] = 1 buelu penice = 6 7 2 ilinga. Dakle ukupan proizvod = 26 ilinga = 4 buela. Jednako kao ranije. Vrijednost ka pitala poveava se od 13 na I 8 7 2 1 ilinga. Vrijednost rada smanji se od 13 na 6 7 2 ; materijalna proizvodnja porasla je od 2 buela na 4; dakle = 183/2. Kad bi se udvostruila i proizvodna snaga u proizvodnji zlata, tako da ako je ranije proizvod pola radnog dana bio 13 ilinga i pola radnog dana bio potreban rad, dok je to sada od 7 radnog dana, to se proizvodi 52 ilinga ili za 52 - 13 ili 39 ilinga vie. Sada 1 buel penice = 13 ilinga; sada kao i ranije ista cijena jedinice proizvoda, ali ukupan proizvod = 52 ilinga, ranije samo = 26 ilinga. S druge strane, 52 ilinga sad bi kupila 4 buela, dok je ranije 26 ilinga kupilo samo 2 buela. Well. D abord2 je jasno ako je kapital ve toliko povisio viak rada da se u procesu proizvodnje potroi cijeli ivi radni dan (a ovdje uzimamo radni dan kao prirodnu koliinu radnog vremena koju radnik moe staviti na raspolaganje; on stavlja na raspolaganje svoju radnu spo sobnost uvijek samo za neko odreeno vrijeme, tj. odreeno radno vrije me), tada poveanje proizvodne snage ne moe poveati radno vrijeme, dakle ni opredmeeno* radno vrijeme. U proizvodu je opredmeen je dan radni dan bez obzira na to da li je potrebno radno vrijeme predstav ljeno sa 6 ili 3 sata, sa 7 2 ili 1U radnog dana. Viak vrijednosti kapitala je porastao, tj. njegova vrijednost u odnosu na radnika jer ako je ranije bio samo = 2/4, sada je = 3/4 opredmeenog radnog vremena; ali njegova vrijednost je porasla ne zato to je porasla apsolutna, ve [zato to je porasla] relativna koliina rada; tj. nije porasla ukupna ko liina rada; i dalje se radi jedan dan, dakle nema apsolutnog porasta vika vremena (vika radnog vremena), ve se koliina potrebnog rada smanjila i stoga se poveao relativan viak rada. Radnik je ranije in fact radio cijeli dan, ali samo 7 2 dana vika vre mena; on i dalje radi cijeli dan, ali 3/4 radnog dana vika vremena. Utoliko se dakle cijena (ako se vrijednost zlata i srebra pretpostavi kao ista) ili razmjenska vrijednost kapitala nije poveala udvostruenjem proizvodne snage. To dakle utjee na profitnu stopu, a ne na cijenu pro izvoda ili na vrijednost kapitala koji je u proizvodu ponovo postao roba. Ali in fact na taj nain se poveavaju i apsolutne vrijednosti, jer se po

1 T r e b a : 19 y

(isto u slijedeoj reenici)

2 D o b ro . Prije svega

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 207

veava onaj dio bogatstva koji je postavljen kao kapital kao samooploujua se vrijednost. (Akumulacija kapitald.) Uzmimo na prijanji primjer. Neka kapital bude =100 talira i to neka se u procesu proizvodnje rastavlja na ove dijelove: 50 talira pamuk, 40 talira najamnina, 10 talira orue. Uzmimo u isti mah, da bismo pojednostavili raun, da se djelo orue za rad potroi u jednom inu proizvodnje (a to je ovdje jo posve irelevantno), neka se dakle cijela njegova vrijednost ponovo pojavi u obliku proizvoda. U tom slu aju uzmimo da bi rad u razmjeni za 40 talira koji izraavaju radno vri jeme opredmeeno u njegovoj ivoj radnoj sposobnosti, recimo radno vrijeme od 4 sata, dao kapitalu 8 sati. Ako se pretpostave orua i si rovine, ukupan proizvod iznosio bi 10 0 talira kad bi radnik radio samo 4 sata, tj. kad bi mu pripadali sirovina i orue, a on radio samo 4 sata. On bi 60 talira poveao za 40, koje bi mogao da utroi, jer on najprije nadoknauje 60 talira sirovine i orua potrebne za proizvodnju i dodaje im viak vrijednosti od 40 talira kao reprodukciju svoje vlastite ive radne sposobnosti ili vremena opredmeenog u njoj. Radnik bi mogao da zapoinje rad uvijek iznova, jer bi u procesu proizvodnje reproducirao kako vrijednost sirovine, tako i orua i radne sposobnosti, i to vrijednost posljednjeg time to bi vrijednost prvih neprestano po veavao za 4 sata opredmeenog rada. Ali sada bi on i dalje dobijao 40 talira najamnine samo radei 8 sati, dakle dodajui viak vrijednosti od 80 talira materijalu rada i oruu koji mu sad stoje nasuprot kao kapital; dok je prvi viak vrijednosti od 40 talira to im ga je davao bio tano jednak samo vrijednosti njegovog rada. On bi tako dodavao viak vri jednosti tano = viku rada ili viku vremena.* Vrijednost kapitala poveala bi se, dakle, od 100 talira na 140.** Kapital promatran sad kao jednostavna razmjenska vrijednost bio bi apsolutno vei, 140 talira umjesto 100; ali in fact bila bi samo stvo rena nova vrijednost, tj. vrijednost koja nije potrebna da se nadoknadi 60 talira za materijal rada i orue i 40 talira za rad, dakle nova vrijed
* N a taki na kojoj se sad nalazimo jo nipoto nije potrebno da se pretpostavi da se s vikom rada ili s vikom vrem ena m ora poveati i m aterijal i orue. Kako puki viak rada poveava sirovine vidi Babbage, npr. rad sa zlatnim icama itd. *143 1 ** Uzm im o jo da se sirovine udvostrue i da orue poraste (radi jednostavnog rauna) za polovinu. T ako bi izdaci kapitala sada iznosili 100 talira pam uka, 20 talira orua, dakle 120 talira i za rad kao i prije 40 talira; ukupno 160 talira. Povea li viak rada od 4 sata 100 talira za 40% , tada on povea 160 talira za 64 talira. Dakle ukupan proizvod = 224 talira. Ovdje se jo pretpostavlja da profitna stopa ostaje ista uz [razliitu] veliinu kapitala i da se m aterijal rada i orue jo ne prom atraju kao realizacije vika rada, kao kapitalizadja vika rad a; kao to smo vidjeli to je vei ve realizirani viak vrem ena, tj. veliina kapitala kao takvog, to se vie p ret postavlja da je apsolutno poveanje radnog vremena nemogue, a da relativno s pove anjem proizvodne snage opada u geometrijskoj proporciji.

2 0 8 Osnovi kritike politike ekonomije

nost od 40 talira. Za 80 talira poveale bi se vrijednosti koje se nalaze u prometu, a za 40 talira opredmeeno radno vrijeme. Poimo sad od iste pretpostavke. Sto talira kapital, naime 50 za pamuk, 40 talira za rad, 10 za orue proizvodnje; viak radnog vremena neka ostane isti kao u prethodnom sluaju, naime 4 sata, a ukupno radno vrijeme 8 sati. Tako je proizvod u svim sluajevima samo = 8 sati radnog vremena = 1 4 0 talira. Uzmimo sad da se proizvodna sna ga rada udvostrui, tj. da 2 sata budu dovoljna radniku da pomou sirovina i orua stvori toliku vrijednost kolika mu je potrebna za odra vanje njegove radne sposobnosti. Ako je 40 talira opredmeeno radno vrijeme od sva 4 sata, tada bi 20 talira bilo opredmeeno radno vrije me od 2 sata. Tih 20 talira izraava sada istu upotrebnu vrijednost kao ranije 40 talira. Razmjenska vrijednost radne sposobnosti smanjila se za polovinu, jer polovina prvobitnog radnog vremena stvara istu upot rebnu vrijednost, ali razmjenska vrijednost upotrebne vrijednosti mjeri se prosto radnim vremenom opredmeenim u njoj. Ali kapitalist daje i dalje da radnik radi 8 sati i njegov proizvod predstavlja dakle i dalje radno vrijeme od 8 sati = 80 talira radnog vremena, dok je vrijed nost sirovina i materijala ostala ista, naime 60 talira; altogether1 kao i prije 140 talira. Samom radniku sad bi trebalo, kako bi ivio, da na 60 talira si rovina i orua doda jo samo vrijednost od 2 0 talira, on bi dakle sad stvarao jo samo vrijednost od 80 talira. Ukupna vrijednost njegovog proizvoda smanjila bi se udvostruenjem proizvodnje od 1 00 na 80, za 2 0 talira, tj. za Vs od 1 0 0 = 2 0 %. Ali viak vremena ili viak vrijednosti kapitala sada je 6 sati umje sto 4, ili 60 talira umjesto 40. Njegovo poveanje je 2 sata, 20 talira. Raun kapitalista izgledao bi ovako: za sirovine 50, za rad 20, za oru e 10, izdaci = 80 talira. Dobit = 60 talira. On bi proizvod i dalje pro davao za 140 talira, ali bi postizao dobit od 60 umjesto ranijih 40 talira. S jedne strane, dakle, on baca u promet samo istu razmjensku vrijed nost kao i prije, 140 talira. Ali viak vrijednosti njegovog kapitala pora stao je za 20 talira. Prema tome, dakle, [porastao je] samo udio koji on ima u 140 talira, stopa njegovog profita. Radnik je in fact radio 2 sata due besplatno za kapitalistu, naime 6 sati umjesto 4, a to je za njega isto kao da je uz raniji odnos radio 10 sati umjesto 8 , kao da je poveao svoje apsolutno radno vrijeme. Meutim, u stvari je nastala i jedna nova vrijednost; naime 20 dodatnih talira postavljeno je kao samostalna vrijednost, kao opredmeen rad koji je postao slobodan, koji je osloboen toga da slui samo za razmjenu za raniju radnu snagu. To se moe predstaviti dvojako. Ili se sa tih 2 0 talira stavlja u kretanje toliko vie rada koliko oni postaju kapital i stvaraju poveanu razmjensku vrijednost; vie opredmeenog

1 ukupno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 2 0 9

rada ine polaznom takom novog procesa proizvodnje; ili kapitalist razmjenjuje tih 2 0 talira kao novac za sebe osim onih to ih on upotreb ljava u svojoj proizvodnji kao industrijski kapital; dakle, sve robe osim rada i novca razmjenjuju se za 2 0 dodatnih talira vie, za 2 sata dodatnog opredmeenog radnog vremena. Njihova razmjenska vrijednost je dakle porasla za upravo tu osloboenu sumu. In fact, 140 talira su 140 talira, kako to vrlo 'otroumni francuski izdava fiziokrata primjeuje ^ . Ali je pogreno da tih 140 talira predstav protiv Boisguillebertal1 ljaju samo vie upotrebne vrijednosti; oni predstavljaju vei dio sa mostalne razmjenske vrijednosti, novca, latentnog kapitala; dakle bogat stva koje je postavljeno kao bogatstvo. To priznaju i sami ekonomisti, kada kasnije pripisuju akumulaciji kapitala da akumulira ne samo masu upotrebnih vrijednosti, nego i razmjenskih vrijednosti; jer je element akumulacije kapital prema samom Ricardul145! putem relativnog vika rada isto tako potpuno postavljen a drukije ne moe ni biti kao i putem apsolutnog. S druge strane, ve u postavci koju je najbolje razvio sam Ritardot14fll sadri se da tih 2 0 talira vika koji su nastali samo poveanjem proizvodne snage mogu ponovo postati kapital. Od 140 talira moglo je ranije (ako se privremeno zanemari potronja kapitala) samo 40 postati nov kapital; 10 0 ne postaju, ve ostaju kapital; sada [mogu postati nov kapital] 60[talira], dakle postoji kapital koji je vei za razmjensku Vrijednost od 20 talira. Poveale su se, dakle, razmjenske vrijednosti, bogatstvo kao takvo, iako i ukupna suma ovoga nije neposredno pora sla. Zato se ono povealo? Zato to se poveao onaj dio ukupne sume koji nijfe puko prometno sredstvo ve novac, odnosno dio koji nije puki ekvivalenat ve za sebe bivstvujua razmjenska vrijednost. Ili su 20 osloboenih talira bili akumulirani kao novac, tj. u opem (apstraktnom) obliku razmjenske vrijednosti dodani ve postojeim razmjenskim vrijednostima ili oni svi cirkuliraju i tada rastu cijene roba koje su njima kupljene; oni sad svi predstavljaju vie novca i kako tro ak proizvodnje zlata nije opao (naprotiv je porastao u odnosu na robe proizvedene kapitalom koji je postao produktivniji), vie opredmeenog rada (to vodi do toga da se suviak koji se ispoetka pojavio na strani jednog proizvodnog kapitala sada pojavljuje na strani drugih, koji proizvode robe to su poskupile); ili tih 2 0 talira utroi kao kapital direktno sam prvobitno opticajni kapital. Tako je stvoren nov kapital od 20 talira suma bogatstva koje samo sebe odrava i oplouje. Ka pital je porastao za razmjensku vrijednost od 2 0 talira. (Promet nas se ovdje zapravo jo ne tie, jer ovdje imamo posla s kapitalom openito, a promet moe posredovati samo izmeu oblika kapitala kao novca i njegovog oblika kao kapitala; prvi kapital moe re alizirati novac kao takav, tj. razmijeniti ga za robe koje vie troi nego to ih je troio ranije; ali u ruci proizvoaa tih roba taj novac postaje kapital. Dakle on postaje kapital, ili direktno u ruci prvog kapitala ili zaobilazno, u ruci nekog drugog kapitala. Ali drugi kapital je uvijek

2 1 0 Osnovi kritike politike ekonomije

opet kapital kao takav; a mi se ovdje bavimo kapitalom kao takvim, recimo kapitalom cijelog drutva. Razlinost itd. kapitala jo nas se ne tie.) Tih 20 talira mogu se uope pojaviti samo u dvostrukom obliku. Kao novac, tako da sam kapital egzistira opet u odreenju svoje pola zne take, u odreenju novca koji jo nije postao kapital, u odreenju apstraktno samostalnog oblika razmjenske vrijednosti ili opeg bogat stva; ili opet sam kao kapital, kao novo gospodstvo opredmeenog rada nad ivim.* Kao ope bogatstvo materijalizirano u obliku novca (stva ri, kako je ona samo apstraktno) ili novog ivog rada. (Svako poveanje mase upotrijebljenog kapitala moe poveati proizvodnu snagu ne samo u aritmetikom ve i u geometrijskom omje ru, dok kapital upravo tada kao onaj koji poveava proizvodnu sna gu moe poveati profit samo u mnogo manjem omjeru. Djelovanje poveanja kapitala na poveanje proizvodne snage jest dakle neizmjer no vee nego djelovanje poveanja proizvodne snage na porast kapi tala.) Recimo da od 140 talira kapitalist utroi za sebe posredstvom novca kao prometnog sredstva 2Q[talira] kao upotrebne vrijedosti. Tako bi on uz prvu pretpostavku mogao otpoeti proces samooplodnje samo s veim kapitalom, s veom razmjenskom vrijednou od 1 2 0 talira (prema 100). Poslije udvostruenja proizvodnih snaga on to moe sa 140 talira, ne ograniavajui svoju potronju. Vei dio razmjenskih vrijednosti uvruje se kao razmjenska vrijednost, umjesto da nestane u upotrebnoj vrijednosti (bilo da se tako uvrsti direktno ili posred stvom proizvodnje). Stvoriti vei kapital znai stvoriti veu razmjen sku vrijednost, iako razmjenska vrijednost u svom neposrednom obliku kao jednostavna razmjenska vrijednost nije bila poveana porastom produktivnosti, ona je to u svom potenciranom obliku kao kapital. Taj vei kapital od 140 talira predstavlja u apsolutnom iznosu vie opredmeenog rada nego ranije kapital od 120 talira. Zato on takoer pokree, bar relativno, vie ivog rada, i zato takoer najzad reproducira veu jednostavnu razmjensku vrijednost. Kapital od 120 talira uz 40% proizveo je proizvod ili jednostavnu razmjensku vrijednost od 60 ta lira uz 40%; kapital od 140 talira jednostavnu razmjensku vrijednost od 64 talira. Ovdje je, dakle, poveanje razmjenske vrijednosti u obliku kapitala jo neposredno postavljeno kao poveanje razmjenske vrijed nosti u njenom jednostavnom obliku .1

* U nav edeno m p rim je ru proizvodna snaga se udvostruila, porasla je za 100% , a v rijed no st kapitala je porasla za 20% . 1 I u ovom o dlom ku im a brojanih om aaka (trebalo bi b iti: 160, 100, 100, 4 0 % , 40, 4 0% , 160, 64)

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 21 1

Od najvee je vanosti da se ovo dri na umu. Nije dosta rei, kao Ricardo[147], da se ne poveava razmjenska vrijednost, tj. apstrak tni oblik bogatstva, ve samo razmjenska vrijednost kao kapital. On pri tom ima pred oima samo prvobitni proces proizvodnje. Ali ako se povea relativni viak rada i stoga se kapital apsolutno povea tad se nuno unutar prometa poveava i relativna razmjenska vrijednost koja postoji kao razmjenska vrijednost, novac kao takav, i zato, posred stvom procesa proizvodnje, apsolutna razmjenska vrijednost. Drugim rijeima, od iste koliine razmjenske vrijednosti ili novca, a u tom jednostavnom obliku pojavljuje se proizvod procesa oplodnje (viak vrijednosti je proizvod samo u odnosu na kapital, vrijednost kako je postojala prije procesa proizvodnje; promatran sam za sebe, kao samo stalna egzistencija, on je samo kvantitativno odreena razmjenska vrijednost) oslobodio se dio koji ne postoji kao ekvivalent za dane raz mjenske vrijednosti ni za dano radno vrijeme. Razmijeni li se taj oslo boeni dio za dane radne vrijednosti, tada im ne daje ekvivalent, ve vie od ekvivalenta i tako na njihovoj strani oslobaa dio razmjenske vrijednosti. U mirovanju ta osloboena razmjenska vrijednost, za koju se drutvo obogatilo, moe biti samo novac, i tada je povean samo ap straktni oblik bogatstva; u kretanju moe se realizirati samo u novom ivom radu (bilo da se pokrene rad koji je ranije spavao ili da se stvore novi radnici, ubrza porast stanovnitva, ili pak da se proiri nov krug razmjenskih vrijednosti, krug razmjenskih vrijednosti koje se nalaze u prometu, to se moe izvriti proizvodnjom tako da osloboena razmjenska vrijednost otvori neku novu granu proizvodnje, dakle nov objekt razmjene, opredmeeni rad u obliku nove upotrebne vrijednosti; ili da se isto postigne tako da se proirenjem trgovine u krug prometa uvede opredmeeni rad u nekoj novoj zemlji). Taj se [novi ivi rad], dakle, mora stvoriti. Oblik u kojem Ricardo pokuava da stvar sebi objasni (a on je vrlo nejasan u tom pogledu) govori au fond1 samo to da on odmah uvodi neki odreeni odnos umjesto da jednostavno kae da se od iste sume jednostavnih razmjenskih vrijednosti manji dio postavlja u obliku jednostavne razmjenske vrijednosti (ekvivalenta), a vei dio u obliku novca; (novca, kao prvobitnog, pretpotopnog oblika, iz kojeg uvijek iznova nastaje kapital; novca u njegovom odreenju kao novca, ne kao monete itd.); da se dakle poveava dio postavljen kao razmjenska vrijednost za sebe, tj. kao vrijednost, bogatstvo u svom obliku kao bogat stvo (dok on dolazi upravo do pogrenog zakljuka da se ono poveava samo u obliku materijalnog, stvarnog bogatstva kao upotrebna vrijednost). Nastajanje bogatstva kao takvog, ukoliko ono ne proizlazi iz rente, tj. prema Ricardu ne iz poveanja proizvodne snage, ve obratno iz njenog smanjenja, njemu je zbog toga posve neshvatljivo, i on se zaplie u najlue protivurjenosti.
1 u biti
14*

2 1 2 Osnovi kritike politike ekonomije

Uzmimo zasad stvar u njegovom obliku. Neka kapital od 1000 pokree 50 radnika, ili 50 ivih radnih dana; udvostruenjem proizvo dne snage on bi mogao stavljati u kretanje 100 radnih dana. Ali ovi ne postoje prema toj pretpostavci i uvode se proizvoljno, jer inae ako ne pridoe vie zbiljskih radnih dana on ne shvaa poveanje razmjenske vrijednosti uslijed poveane produktivnosti. S druge strane, kod njega porast stanovnitva nije nigdje razvijen kao element poveanja razmjenskih vrijednostt, ak nije nigdje ni jasno i odreeno iskazan. Neka je pretpostavljen kapital 1000, a radnika 50. Ispravna konsekvencija koju on i izvlai (vidi svesku^14!): kapital 500 sa 25 radnika moe proizvesti istu upotrebnu vrijednost kao i prije; drugih 500 s drugih 25 radnika osnivaju nov posao i takoer proizvode razmjensku vrijednost od 500. Profit ostaje isti, jer ne proizlazi iz razmjene 500 za 500, ve iz stopa u kojima profit i najamnina prvobitno uestvuju u 500, a razmjena je upravo razmjena ekvivalenata, koja isto tako ne moe poveati vrijednost kao ni vanjska trgovina, na ijem primjeru Ricardo ovo izriito izlae.t149l Jer razmjena ekvivalenata znai upravo samo to da vrijednost koja je postojala u ruci A prije razmjene sa B postoji u njegovoj ruci i poslije razmjene sa B. Ukupna vrijednost ili bogatstvo ostala je ista. Ali upotrebna vri jednost ili materija bogatstva se udvostruila. Meutim, nema apso lutno nikakvog razloga zato bi uope trebalo da raste bogatstvo kao bogatstvo, razmjenska vrijednost kao takva ukoliko se razmatra poveanje proizvodnih snaga. Ako se proizvodne snage ponovo udvostru e u obje grane*, sada kapital A moe ponovo da se razdvoji u 250 sa Yllh radnih dana i 250 sa 1 2 ^ 2 radnih dana, a isto tako i kapital B. Sad postoje etiri kapitala s istom razmjenskom vrijednou od 1000 f. st., a troe kao i prije zajedno 50 ivih radnih dana** i proizvode etvorostruku upotrebnu vrijednost, vrijednu [jednako kao i ona] prije udvostruenja potronje. Ricardo je previe klasian da bi poi njao gluposti kao njegovi popravljai, prema kojima vea vrijednost uslijed poveanja proizvodnih snaga nastaje time to jedan [uesnik] u prometu prodaje skuplje. Umjesto da kapital od 500 im je postao roba, jednostavna razmjenska vrijednost, razmijeni za 500, on ga raz mjenjuje za 550 (uz 1 0 %), ali tada oigledno drugi prima u razmjenskoj vrijednosti samo 450 umjesto 500 i cijela suma ostaje i dalje 1000. Ovo se dosta esto dogaa u trgovini, ali objanjava samo profit jednog kapitala uslijed gubitka drugog kapitala; dakle ne i profit kapitala uop e, a bez te pretpostavke ne postoji profit ni na jednoj ni na drugoj strani.
* ( N a gornjem rubu rukopisa na str. 36. bez zn a ka um etanja:) N ovac za sebe ne sm ije se oznaiti ni kao u p o tre b n a vrijednost, n i kao razm jenska vrijednost, ve kao vrijednost. ** I z osnova je pogreno k a za ti d a ivi rad troi k ap ital; kapital (opredm eeni rad) troi ivi rad u procesu proizvodnje.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 213

Ricardov proces, dakle, moe da se nastavlja, a da ne postoji druga granica nego poveanje proizvodne snage (a ovo sa svoje strane mate rijalno lei neposredno izvan samog ekonomskog odnosa), koje je mogue s kapitalom od 1000 i s 50 radnika. Vidi slijedee mjesto:
Kapital je dio bogatstva neke zemlje koji se upotrebljava za svrhu budue proizvodnje, a moe se poveati na isti nain kao i bogatstvo.

(Naime, bogatstvo je kod njega obilje upotrebnih vrijednosti, a pro matrano sa stanovita jednostavne razmjene isti opredmeeni rad moe se izraziti u neogranienim upotrebnim vrijednostima i ostaje uvijek ista razmjenska vrijednost, dok ostaje ista koliina opredmeenog rada, jer se njegov ekvivalent ne mjeri masom upotrebnih vrijednosti u kojoj postoji, ve njegovom vlastitom koliinom.)
Dodatni kapital bit e jednako efikasan u stvaranju budueg bogatstva bez obzira na to da li e biti dobijen usavravanjem radne vjetine ili usavravanjem m ainerije ili produktivnijom upotrebom dohotka; jer bogatstvo (upotrebna vri jednost) uvijek zavisi od koliine proizvodnih roba (poneto, ini se, i od njihove raznovrsnosti) bez obzira n a lakou s kojom su orua to se upotrebljavaju u proiz vodnji m oda bila proizvedena (tj. bez obzira na radno vrijeme koje je opredm eeno u njima). Izvjesna koliina odjee i ivenih nam irnica izdravat e i zapoljavati isti broj ljudi; ali oni e im ati dvostruku vrijednost (razmjensku vrijednost) ako je u njihovoj proizvodnji bilo zaposleno 200.

Akp posredstvom poveanja proizvodne snage 100 [radnika] proizvede isto toliko upotrebnih vrijednosti kao ranije 2 0 0 , onda:
ako se polovina od 200 otpusti, preostalih 100 proizvest e isto toliko kao ranije 200. Polovina kapitala moe se povui iz te poslovne grane; osloboeno je isto toliko kapitala koliko i rada. A kako jedna polovina kapitala vri posve istu uslugu kao ranije cijeli, sad su stvorena dva kapitala itd.[14) (cf. 39, 40. ibi<L o nacionalnoj trgovini,f1B1J na to emo se m orati vratiti).

Ricardo ovdje ne govori o radnom danu; to to kapitalist, ako je ranije razmjenjivao pola opredmeenog radnog dana za cijeli ivi radni dan radnika, dakle au fond dobijao samo poja ivog radnog dana, time to drugu polovinu daje radniku u obliku predmetnosti, a od njega pri ma u obliku ivotnosti, tj. polovinu radnog dana radniku plati, sad to vri u obliku istovremenih radnih dana, tj. dakle raznih radnika, sve to ne mijenja nita na stvari, ve samo u izraavanju. Svaki od tih radnih dana daje toliko vei viak vremena. Ako je kapitalist ranije imao kao granicu radni dan kao takav, sad on ima 50 radnih dana itd. Kao to je ve reeno, u tom obliku s poveanjem kapitala uslijed produktiv nosti nije dano nikakvo poveanje razmjenskih vrijednosti i stoga bi, prema Ricardu, stanovnitvo moglo i pasti, recimo sa 10 000 000 na 10 0 0 0 , a da se razmjenska vrijednost ili koliina upotrebnih vrijednosti ne smanji (vidi zavretak njegove knjige^162!).

2 1 4 Osnovi kritike politike ekonomije

Mi smo posljednji koji e poricati da su u kapitalu sadrane protivurjenosti. Na je cilj, naprotiv, da ih potpuno prikaemo. Ali Ri cardo ih ne prikazuje, nego ih odbacuje, smatrajui da je razmjenska vrijednost indiferentna za stvaranje bogatstva. Drugim rijeima, on tvrdi da u drutvu zasnovanom na razmjenskoj vrijednosti i na bogat stvu koje proistjee iz takve vrijednosti protivurjenosti do kojih je taj oblik bogatstva doveden razvitkom proizvodnih snaga itd. ne po stoje i da poveanje vrijednosti u takvom drutvu nije nuno da se osi gura poveanje bogatstva, prema tome da vrijednost kao oblik bogatstva uope ne utjee na samo to bogatstvo ni na njegov razvoj, tj. on raz mjensku vrijednost smatra isto formalnom. Meutim, ponovo mu pada na pamet 1) da je kapitalistima stalo do vrijednosti, 2 ) da historijski s napretkom proizvodnih snaga (tre balo je da se sjeti, isto tako i meunarodne trgovine) bogatstvo kao takvo, tj. suma vrijednosti raste. Kako da se to sad objasni? Kapitali se aku muliraju bre nego stanovnitvo, uslijed toga rastu najamnine, time i stanovnitvo, time i cijene ita, time i tekoa proizvodnje, a time i razmjenske vrijednosti. Do njih se, dakle, najzad stie obilaznim putem. Moment s rentom jo emo ovdje, gdje se ne radi o veim teko ama proizvodnje, ve obrnuto o porastu proizvodnih snaga, ostaviti posve po strani. S akumulacijom kapitala [prema Ricardu] najamnina raste ako istovremeno ne raste stanovnitvo; radnik se eni, podstie se proizvodnja ili njegova djeca ive bolje, ne umiru prijevremeno itd. Ukratko stanovnitvo raste. Ali njegov porast izaziva konkuren ciju meu radnicima i tako prisiljava radnika da svoju radnu sposobnost ponovo prodaje kapitalistu po njenoj vrijednosti ili trenutno jo i ispod nje. Sad dakle akumulirani kapital, koji je u meuvremenu rastao sporije, raspolae vikom (koji je ranije izdavao u obliku najamnine, dakle kao monetu za kupovanje upotrebne vrijednosti rada) ponovo kao novcem, da bi ga kao kapital oplodio u ivom radu i, kako sada ras polae i veom mnoinom radnih dana, njegova razmjenska vrijednost ponovo raste. (ak ni to nije kako treba izloeno kod Ricarda, ve je pomijeano s teorijom rente; jer porast stanovnitva sada oduzima kapitalu u obliku rente onaj viak koji je ranije nestajao kapitalu u obli ku najamnine.) Meutim, ak ni porast stanovnitva nije pravo shvatljiv u njegovoj teoriji. On nije nigdje izloio da postoji imanentan odnos izmeu ci jelog rada opredmeenog u kapitalu i ivog radnog dana (da li se ovaj predstavlja kao radni dan od 50x12 sati ili kao dvanaestsatni rad 50 radnika za odnos je svejedno) i da je taj imanentni odnos upravo odnos dijela ivog radnog dana, odnosno ekvivalenta za opredmeeni rad kojim se plaa radnik, i ivog radnog dana; gdje je cjelina sam dan, a imanen tni odnos promjenljivi odnos (sam dan je stalna veliina) izmeu dijela potrebnih radnih sati i vika radnih sati. Isto tako, upravo zato to nije izloio taj odnos, on nije izloio (to nas se dosad jo nije ticalo, jer nas je zanimao kapital kao takom, a razvoj proizvodnih snaga bio je

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 215

uzet u obzir kao vanjski odnos) da sam razvitak proizvodne snage pret postavlja poveanje kapitala kao i istovremene radne dane, ali je unutar dane granice kapitala, koji stavlja u kretanje jedan radni dan (pa bio to i jedan od 50 X12 sati, 600 sati), sam granica za razvitak njegove pro izvodne snage. Najamnina ne ukljuuje samo radnika, nego i njegovu reproduk ciju; pa ako taj primjerak radnike klase umre, zamjenjuje ga neki dru gi; ako umre 50 radnika, tu je 50 novih da ih zamijene. Samih 50 radnika kao iva radna sposobnost ne predstavljaju samo trokove svoje vlastite proizvodnje, ve i trokove koji su se morali platiti nji hovim roditeljima povrh njihove najamnine kao individua, da bi se nadomjestili sa 50 novih individua. Dakle, stanovnitvo napreduje i bez povienja najamnina. No zato ono ne napreduje dovoljno brzo? I mora li ono dobiti poseban poticaj? Razlog je samo to to kapitalu nije dovoljno da dobije samo vie wealth1 u Ricardovom smislu, to on hoe da raspolae s vie value2, s vie opredmeenog rada. Ali, prema Ricardu, kapital moe raspolagati tim radom samo tada ako na jamnina pada, tj. ako se vie ivih radnih dana razmjenjuje za isti ka pital s opredmeenim radom i stoga se stvara vea valne. Da bi smirio najamninu, on pretpostavlja poveanje stanovnitva. A da bi ovdje dokazao poveanje stanovnitva, on pretpostavlja da potranja za radnim danima raste, drugim rijeima, da kapital moe kupiti vie opredmeenog rada (opredmeenog u radnoj sposobnosti), da je dakle njegova value porasla. Ali on je prvobitno poao upravo od suprotne pretpostavke i odabrao je zaobilazni put samo zato to je poao od nje. Ako 1000 funti sterlinga mogu kupiti 500 radnih dana, a proizvodna snaga raste, tada kapital moe ili nastaviti da u istoj grani rada upotrebljava svih 500 ili se moe pocijepati i u jednoj grani rada upotrijebiti 250, a u drugoj 250, tako da se i kapital pocijepa na 2 kapitala po 500. Ali on nikad ne moe raspolagati s vie od 500 radnih dana, jer bi se inae, prema Ri cardu, morale umnoiti ne samo upotrebne vrijedosti koje proizvodi, ve i njihova razmjenska vrijednost, opredmeeno radno vrijeme kojim raspolae. Polazei od njegove pretpostavke, dakle, ne moe doi do vee potranje rada. Ali ako doe, tada je porasla razmjenska vrijednost kapitala. Usporedi Malthus: On value?, koji osjea protivurjenosti, ali pada u nezgrapnosti kada sam pokuava da ih izlae.! 1531 2. Postojani i promjenljivi kapital
a) O d r a n je v r i j e d n o s t i p o s to j a n o g k a p it a la u p r o c e s u p r o iz v o d n j e

Mi smo uvijek govorili samo o dva elementa kapitala, o dva dijela ivog radnog dana, od kojih jedan predstavlja najamninu, a drugi pro fit, jedan potreban rad, a drugi viak rada. A gdje su tada dva druga dijela kapitala koji su realizirani u materijalu rada i u oruu za rad?
i bogatstva 2 vrijednosti * O vrijednosti

2 1 6 Osnovi kritike politike ekonomije

to se tie jednostavnog procesa proizvodnje, to rad pretpostavlja postojanje orua, koje olakava rad, i materijala, u kojem se on mani festira, kojem on daje oblik. Taj oblik daje mu upotrebnu vrijednost. U razmjeni ta upotrebna vrijednost postaje utoliko razmjenska vrijed nost to sadri opredmeeni rad. Ali jesu li oni [materijal rada i orue za rad] kao sastavni dijelovi kapitala one vrijednosti koje rad mora nado knaditi? Dakle, u gornjem primjeru (a takvi su prigovori iznoeni masovno protiv Ricarda; da on smatra samo profit i najamninu kao sastavne dijelove trokova proizvodnje, a ne stroj i materijal) izgleda da ako je kapital 100, pri emu se dijeli na 50 za pamuk, 40 za najamnine, a 10 za orue, i ako je najamnina od 40 talira = 4 sata opredmeenog rada, a kapital prisiljava da se radi 8 sati, onda radnik koji mora reproducirati 40 talira za najmanine, 40 talira vika vremena (profit), 10 talira orue, 50 talira pamuka =140 talira, reproducira samo 80 talira. Jer 40 talira su proizvod polovine radnog dana, a 40 druga polovina koja ini viak. Ali 60 talira je vrijednost drugih dvaju sastavnih dijelova kapitala. Kako je stvarni proizvod radnika 80 talira, on moe reproducirati samo 80, a ne 140. On bi prije smanjio vrijednost onih 60; jer od 80 je 40 naknada za njegovu najamninu, a ostalih 40 vika rada za 20 su manji od 60. Umjesto profita 40 kapitalist bi imao gubitak 20 na prvobitni dio svog kapitala, koji se sastoji od orua i materijala. Kako da radnik osim 80 stvori jo 60 talira vrijednosti, kad jedna polovina njegovog radnog dana, kako to pokazuje njegova najamnina, s oruem i materijalom stvara samo 40 talira; druga polovina isto toliko; a on raspolae samo jednim radnim danom, ne moe u jednom radnom danu raditi dva. Uzmimo 50 talira materijala = x funti pamuka, 10 talira orua = vreteno. Ponajprije, to se tie upotrebne vrijednosti, jasno je da rad nik, kad pamuk ne bi ve imao oblik pree, a drvo i eljezo oblik vre tena, ne bi mogao proizvesti tkaninu, nikakvu viu upotrebnu vrijednost. Za njega su u procesu proizvodnje 50 talira i 10 talira samo prea i vreteno, a ne razmjenske vrijednosti. Njegov rad im je dao viu upotreb nu vrijednost i dodao im je koliinu opredmeenog rada od 8 0 talira, naime 40 talira u kojima on reproducira svoju najamninu, a 40 [talira] viak vremena. Upotrebna vrijednost tkanina sadri jedan radni dan vie, ali polovina ovoga samo nadoknauje onaj dio kapitala za koji je razmijenjeno raspolaganje radnom sposobnou. Opredmeeno radno Vrijeme, koje je sadrano u prei i vretenu i sainjava dio vrijed nosti proizvoda, nije stvorio radnik; za njega su oni bili i ostaju mate rijal kojem je on dao drugi oblik i u koji je on uloio novi rad. Jedini je uslov da ih on nije istroio, a to on nije uinio ukoliko je njegov proizvod imao upotrebnu vrijednost, viu upotrebnu vrijednost nego ranije. Proizvod sada sadri dva dijela opredmeenog rada njegov radni dan i rad koji je ve sadran u njegovom materijalu, prei i vre tenu nezavisno od njega i od njegovog rada.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 2 17

Rad koji je opredmeen ranije bio je uslov njegovog [sadanjeg] rada, tek onaj [ranije opredmeeni rad] uinio je ovaj [sadanji rad] radom, ne stoji ga nikakvog [rada]. Uzmimo da oni [prea i vreteno] nisu ve pretpostavljani kao sastavni dijelovi kapitala, kao vrijednosti i da njega nisu stajali nita. Tada bi vrijednost proizvoda, kad bi on radio cijeli dan, bila 80, a kad bi [radio] polovinu, 40 talira. Ona bi bila upravo = jednom opredmeenom radnom danu. Oni [prea i vreteno] ga u stvari u proizvodnji ne stoje nita, ali to ne ukida u njima opred meeno radno vrijeme, ono ostaje i samo prima drugi oblik. Da je rad nik u istom radnom danu morao osim tkiva stvoriti jo i preu i vre teno, proces bi bio in fact nemogu. To to ovi [prea i vreteno], dakle, ni kao upotrebne vrijednosti u svom prvobitnom obliku, ni kao razmje nske vrijednosti ne trae njegov [radnikov] rad, nego su dani, upravo omoguuje da dodavanje jednog njegovog radnog dana stvara proizvod vee vrijednosti od jednog radnog dana. Ali njemu [radniku] to polazi za rukom, ukoliko on ono vie povrh radnog dana ne mora stvarati, nego ga kao materijal, kao pretpostavku za tie. Prema tome, moe se rei da on reproducira te vrijednosti, ali samo utoliko to bi one bez rada istrunule, ostale beskorisne, ali isto tako i rad bi bez njih bio beskoristan. Ukoliko radnik reproducira te vrijednosti, to se ne dogaa uslijed toga to im on daje viu razmjen sku vrijednost ili ulazi u bilo kakav proces s njihovom razmjenskom vrijednou, ve stoga to ih uope podvrgava jednostavnom procesu proizvodnje, to uope radi. Ali to ga ne stoji nikakvog vieg radnog vremena pored onog koje mu je potrebno za njihovu preradu i viu oplodnju vrijednosti. To je uslov uz koji ga je kapital unajmio da radi. On ih reproducira samo time to im daje viu vrijednost i to davanje-vie-vrijednosti jest = njegovom radnom danu. Inae ih on ostavlja kakvi su. To to njihova stara vrijednost ostaje sauvana dogaa se uslijed toga to im on dodaje novu vrijednost, a ne zato to se repro ducira, stvara ona stara. Ukoliko su oni [materijal i orue] proizvod ranijeg rada, utoliko jedan proizvod ranijeg rada, jedna suma ranije opredmeenog rada, ostaje element njegovog [radnikovog] proizvoda, proizvod osim svoje nove vrijednosti sadri jo i staru. Radnik, dakle, proizvodi u stvari u tom proizvodu samo onaj radni dan to mu ga dodaje, i odranje stare vrijednosti ne stoji ga apsolutno nita povrh onoga to ga stoji da doda novu. Za njega je to samo materijal i ostaje materijal ma kako promijenio oblik; dakle neto to postoji nezavisno od njegovog rada. Da taj materijal koji ostaje, jer samo dobija drugi oblik, ve sam sadri radno vrijeme, stvar je ka pitala, a ne radnika; takoer je nezavisan od njegovog rada i postoji poslije njega, kao to je postojao i prije njega. Ta takozvana reprodukci ja ne stoji radnika radnog vremena, nego je uslov njegovog radnog vre mena, jer ona nije nita drugo do postavljanje ve postojee materije kao materijala njegovog rada, odnoenje prema njoj kao materijalu. Staro radno vrijeme on, dakle, nadoknauje samim inom rada, a

2 1 8 Osnovi kritike politike ekonomije

ne dodavanjem posebnog radnog vremena u tu svrhu. On ga nadokna uje jednostavno dodavanjem novog [radnog vremena] kojim ono staro ostaje sauvano u proizvodu i postaje element novog proizvoda. Svojim radnim danom radnik, dakle, ne nadoknauje sirovine i orue ukoliko su oni vrijednosti. To odranje stare vrijednosti kapitalist do bija, dakle, isto tako besplatno kao i viak rada. Ali on ga ne dobija besplatno zato to ono ne stoji nita radnika, nego je rezultat toga to se materijal i orue za rad nalaze u rukama kapitalista ve prema pret postavci pa zato radnik ne moe raditi ne pretvarajui rad koji se ve nalazi u opredmeenom obliku u rukama kapitala u materijal svog rada, a stoga takoer [ne moe raditi] ne konzervirajui rad koji je u tom materijalu opredmeen. Kapitalist, dakle, ne plaa radniku nita za to to se prea i vreteno njihova vrijednost po vrijednosti ponovo javljaju u tkanini, dakle odravaju. To odravanje zbiva se jednostav no dodavanjem novog rada, koji dodaje viu vrijednost. Iz prvobitnog odnosa izmeu kapitala i rada proizlazi, dakle, da ista usluga to je ivi rad svojom primjenom kao ivi rad prua opred meenom ne stoji kapital nita, kao to ona ne stoji nita ni radnika, ve samo izraava tu injenicu da su materijal i orue rada u odnosu prema radniku kapital, pretpostavke nezavisne od njega. Odravanje stare vrijednosti nije akt odvojen od dodavanja nove vrijednosti, ve se vri samo od sebe, pojavljuje se kao prirodan rezultat ovoga [doda vanja]. Ali to to odravanje ne stoji kapital nita, i to radnika takoer ne stoji nita, postavljeno je ve u odnosu izmeu kapitala i rada, koji je ve po sebi profit jednog i najamnina drugog. Pojedini kapitalist moe sebi zamisliti (i za njegov raun to jednako slui) da ako ima kapital od 100 talira (50 talira pamuka, 40 talira sred stava za ivot da bi dobio rad, 10 talira orua) i ako prirauna profit od 1 0 % svojim trokovima proizvodnje, onda mu rad mora nadokna diti 50 talira za pamuk, 40 talira sredstava za ivot, 10 talira za orue i 1 0 % na 50, na 40 i na 1 0 , tako da mu u njegovoj predstavi rad stvara 55 talira sirovine, 44 talira sredstava za ivot, 11 talira orua, ukupno = 110. Ali za ekonomista to je udna ideja1, iako je s velikim pretenzi jama iznoena kao novina protiv Ricarda. Ako je radni dan radnika = 10 sati, a on moe za 8 sati stvoriti 40 talira, tj. moe stvoriti svoju najamninu ili, to je isto, odrati i nadoknaditi svoju radnu sposobnost, tada on treba 4/s dana da bi ka pitalu nadoknadio najamninu i daje mu 1/s kao viak rada, ili 10 talira. U razmjeni za 40 talira najamnine, za 8 sati opredmeenog rada kapital, dakle, prima 10 [sati] ivog [rada] i taj suviak sainjava cijeli njegov profit. Dakle, cijeli opredmeeni rad koji je radnik stvorio iznosi 50
1 Precrtano: ako 40 ta lira od kojih rad n ik m oe d a ivi jedan dan , za koje, dakle, m oe d a razm ijeni svoju ra d n u sposobnost, predstavljaju proizvod pola rad n o g dana, tad a cijeli rad n i dan m oe tv o rn iaru stvoriti sam o 4 0 + 4 0 = 80.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 219

talira i, ma kakvi bili trokovi orua i sirovina, on im ne moe dodati vie, jer se njegov dan ne moe opredmetiti u vie rada; a to to je rad nik, time to je onim 60 talira sirovina i orua dodao 50 talira, odnosno 10 sati rada (od ega je 8 samo nadoknada najamnine) ujedno odrao materijal i orue (koji se upravo time i odravaju to ponovo dolaze u dodir sa ivim radom i upotrebljavaju se kao instrument i materijal) ne stoji radnika nikakva rada (on ne bi ni imao suvinog vremena za taj rad), niti mu to kapitalist plaa. Ta oivljavajua prirodna snaga rada (da on, upotrebljavajui materijal i orue, njih u ovom ili onom obliku odrava, pa dakle odrava i rad opredmeen u njima, njihovu razmjen sku vrijednost), jednako kao i svaka prirodna ili drutvena snaga rada koja nije proizvod ranijeg rada ili nije proizvod takvog ranijeg rada koji se mora ponavljati (npr. historijski razvoj radnika itd.), postaje snagom kapitala, a ne rada. Stoga je kapital i ne plaa. Kao to se radniku ne plaa ni to to moe misliti itd. Vidjeli smo kako prvobitno vrijednost osamostaljena nasuprot prometu (tj. roba za koju odreenje razmjenske vrijednosti nije samo formalno, prolazno odreenje, da bi se razmijenila za drugu upotrebnu vrijednost i najzad nestala kao predmet potronje) novac kao novac, novac koji je izdvojen iz prometa i prema njemu se negativno afirmira, ini pretpostavku iz koje postaje kapital S druge strane, proizvod kapitala, ukoliko nije sam svoja puka reprodukcija (ali ta reprodukcija je samo formalna, jer se od tri dijela njenih vrijednosti doista konzu mira, dakle reproducira, samo jedan, onaj koji nadoknauje najamninu; dok profit nije reprodukcija ve dodatak vrijednosti, viak vrijednosti), ponovo ima za rezultat vrijednost, koja vie ne ulazi kao ekvivalent u promet, a s druge strane jo nije ponovo potencirana do kapitala, dakle vrijednost koja je negativno osamostaljena prema prometu novac (u svom treem, adekvatnom obliku). Kako se novac najprije pojavio kao pretpostavka kapitala, kao njegov uzrok, tako se on sada pojavlju je kao njegova posljedica. U prvom kretanju novac je proizlazio iz jednostavnog prometa, u drugom on proizlazi iz procesa proizvodnje kapitala. U prvom on prelazi u kapital, u drugom on se pojavljuje kao samim kapitalom postavljena pretpostavka kapitala, pa je ve zbog toga postavljen po sebi kao kapital; ve u sebi ima idealni odnos prema ka pitalu. On vie ne prelazi jednostavno u kapital, nego je u njemu kao novcu ve postavljeno da se moe pretvoriti u kapital.
b) O d r a n je u p o t r e b n e v r i j e d n o s t i p o s to j a n o g k a p i t a l a i ra d kao tv o ra c i u v a r u p o tre b n e v r ije d n o s ti i v r ije d n o s ti

Poveanje vrijednosti je, dakle, rezultat samooplodnje kapitala; bez obzira na to da li je ta samooplodnja rezultat apsolutnog ili rela tivnog vika vremena, tj. zbiljskog poveanja apsolutnog radnog vre

2 2 0 Osnovi kritike politike ekonomije

mena ili poveanje relativnog vika vremena, tj. smanjenja alikvotnog dijela radnog dana koji je odreen kao radno vrijeme potrebno za odr anje radne snage, kao potrebni rad uope. ivo radno vrijeme reproducira samo onaj dio opredmeenog rad nog vremena (kapitala) koji se pojavljuje kao ekvivalent za raspolaganje ivom radnom snagom i koji, stoga, kao ekvivalent mora nadoknaditi radno vrijeme opredmeeno u toj radnoj snazi, tj. nadoknaditi trokove proizvodnje ivih radnih snaga, drugim rijeima, mora odrati na i votu radnike kao radnike. Ono to ivi rad proizvodi povrh toga nije reprodukcija ve novo stvaranje, i to novo stvaranje Vrijednosti, jer je opredmeen je novog radnog vremena u nekoj upotrebnoj vrijednosti: to se u isti mah odrava radno vrijeme sadrano u sirovini i u oruu, nije rezultat koliine rada ve njegovog kvaliteta kao rada uope; i njegov opi kvalitet, koji nije njegova posebna kvalifikacija (nije spe cifino odreeni rad), nego se sastoji u tome da rad kao rad jest rad, ne plaa se posebno, jer je taj kvalitet kapital u razmjeni s radnikom kupio. Ali ekvivalent za taj kvalitet (za tu specifinu upotrebnu vrijed nost rada) mjeri se jednostavno koliinom radnog vremena koja ga je proizvela. Radnik, prije svega, primjenom orua kao orua i obliko vanjem materijala dodaje vrijednosti sirovine i orua toliko novog rada koliko iznosi radno vrijeme sadrano u njegovoj vlastitoj najamnini; ono to doda vie predstavlja viak radnog vremena, viak vrijednosti. Ali uslijed jednostavnog odnosa kojim se orue upotrebljava kao oru e, a sirovina postavlja kao sirovina rada, putem jednostavnog procesa kojim oni dolaze u dodir s radom, kojim su postavljeni kao njegovo sredstvo i predmet, a time i kao opredmeen je ivog rada, momenti samog rada, oni se odravaju ne po obliku nego po supstanciji. Meu tim, ekonomski promatrano, njihova je supstancija opredmeeno radno vrijeme. Opredmeeno radno vrijeme prestaje postojati u jedno stranom predmetnom obliku (i, prema tome, preputeno rastvaranju kemijskim itd. procesom kao puka stvar) postavljajui se kao materi jalni nain postojanja, sredstvo i cilj ivog rada. Iz pukog opredmeenog radnog vremena, u ijem stvarnom pos tojanju1 rad postoji jo samo kao nestali, kao vanjski oblik svoje pri rodne supstancije, koji je samoj toj supstanciji vanjski (kao npr. drvu oblik stola ili eljezu oblik valjka), kao rad koji egzistira samo u vanj skom obliku materijalnog, razvija se ravnodunost materije prema obliku; taj rad ne odrava svoj oblik ivim, imanentnim zakonom reprodukcije, kao to npr. stablo odrava svoj oblik kao stablo (kao stablo drvo se odrava u odreenom obliku, jer je taj oblik jedan oblik drva; dok je oblik stola sluajan drvu, nije imanentan oblik njegove supstancije), on postoji samo kao vanjski oblik materijalnog, odnosno on sam postoji samo materijalno. Zbog toga rastvaranje kojem je izlo
1 in d e re n dinglichem D asein

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 221

ena njegova materija rastvara i njega. Ali postavljeni kao uslovi ivog rada oni ponovo dobi jaju duu. Opredmeeni rad prestaje postojati u materiji kao mrtav vanjski, ravnoduan oblik, jer je sam ponovo pos tavljen kao moment ivog rada; kao odnos ivog rada prema samom sebi u predmetnom materijalu, kao predmetnost ivog rada, kao sredstvo i objekt (predmetni uslovi ivog rada). Dok, tako, ivi rad svojim ostvarivanjem u materijalu mijenja sam materijal, jedna promjena koja odreuje rad svrhom pa je njegova svrsishodna djelatnost (promjena koja nije kao u mrtvom predmetu postavljanje oblika kao neeg vanjskog materiji, puki prolazan privid njenog postojanja), materijal se tako odrava u odreenom obliku, promjena oblika materije podvrgava se svrsi rada. Rad je iva, oblikujua vatra; prolaznost stvari, njihova vremenitost, kao njihovo ob likovanje ivim vremenom. U jednostavnom procesu proizvodnje apstrahirajui od procesa oplodnje prolaznost oblika stvari koristi se da bi se postavila njihova upotrebljivost. Kad od pamuka postaje prea, od pree tkanina, od tkanine tam pana ili bojadisana tkanina itd.,* a od ove recimo haljina, onda se 1) supstancija pamuka odrala u svim tim oblicima. U kemijskom procesu, u razmjeni materije koju je regulirao rad, svuda su se razmijenili ekvi valenti (prirodni) itd. 2) U svim tim uzastopnim procesima materija je primala sve korisniji oblik, jer ju je ovaj sve vie prilagoavao potro nji; dok najzad nije dobila oblik u kojem moe direktno postati njenim predmetom, gdje dakle troenje materije i ukidanje njenog oblika postaje ljudskim uivanjem, gdje je njena promjena neposredno njena upotreba. Materija pamuka odrava se u svim tim procesima; ona propada u jed nom obliku upotrebne vrijednosti da bi ustupila mjesto nekom viem obliku, sve dok ne nastane predmet kao predmet neposredne potronje. Ali time to je pamuk postavljen kao prea, on je postavljen u odreeni odnos prema jednoj daljnjoj vrsti rada. Ako do tog rada ne doe, tada ne samo to mu je taj oblik dan uzaludno, tj. novi rad nee potvrditi raniji, ve je takoer upropaena materija, jer ona ima upot rebnu vrijednost u obliku pree samo ukoliko se dalje prerauje, jer je ona upotrebna vrijednost jo samo s obzirom na upotrebu za koju e je koristiti daljnji rad; jer je ona upotrebna vrijednost sanioakose njen oblik pree ukida zamjenjujui se oblikom tkanine, dok je pamuk u svom postojanju kao pamuk sposoban za beskrajne korisne primjene. Tako bi bez daljnjeg rada bila upropaena upotrebna vrijednost pamuka i pree, materijala i oblika; ona bi bila unitena umjesto da bude proizvedena. I graa i oblik, i materija i forma odravaju se dalj njim radom odravaju se kao upotrebna vrijednost dok ne prime oblik upotrebne vrijednosti kao takve, ija je upotreba potronja. U jednostavnom procesu proizvodnje sadrano je, dakle, da se raniji stu panj proizvodnje odrava kasnijim i da se proizvodnjom vie upotrebne vrijednosti stara upotrebna vrijednost odrava ili da se mijenja samo toliko koliko se povisuje kao upotrebna vrijednost. Upotrebnu vrijed

2 2 2 Osnovi kritike politike ekonomije

nost nezavrenog proizvoda rada odrava ivi rad, i to tako da ga ini materijalom za daljnji rad. Ali on odrava taj nezavreni proizvod, tj. uva ga od neupotrebljivosti i od propadanja samo time to ga obra uje prema svojoj svrsi, uope time to ga ini predmetom novog ivog rada. To odravanje stare upotrebne vrijednosti nije proces koji protjee naporedo s njenim poveavanjem ili s njenim dovravanjem novim radom, ve se zbiva zahvaljujui samom tom novom radu kojim se povisuje upotrebna vrijednost. Time to tkalaki rad pretvara preu u tkaninu, to je, dakle, tretira kao sirovinu za tkanje, jednu posebnu vrstu ivog rada (a prea i ima upotrebnu vrijednost samo ako se upotrebljava za tkanje) taj rad odrava upotrebnu vrijednost koju je imao pamuk kao takav i koju je on specifino odrao u prei. Taj rad odrava proizvod rada time to ga ini sirovinom novog rada; ali on: 1 ) ne dodaje tome nikakav nov rad, a 2 ) upotrebnu vrijednost sirovine ne odrava pored toga nekim drugim radom. Korisnost pamuka kao pre e on odrava tkanjem pree. (Sve ovo pripada ve u 1 . glavu o proiz vodnji openito.) Odrava je tkanjem. To odranje rada kao proizvoda ili odranje upotrebne vrijednosti proizvoda rada time to on postaje sirovinom novog rada, to se ponovo postavlja kao materijalna predmetnost svrsishodnog ivog rada, dano je u jednostavnom procesu proizvodnje. U odnosu na upotrebnu vrijednost rad posjeduje to svoj stvo da odrava postojeu upotrebnu vrijednost povisujui je, a povi suje je time to je ini predmetom novog rada odreenog konanim ciljem, time to je iz oblika ravnodunog postojanja ponovo pretvara u oblik predmetnog materijala, tijela rada. ( Isto vrijedi i za orue. Jedno vreteno odrava se kao upotrebna vrijednost samo time to se troi za predenje. Inae bi odreeni oblik koji se ovdje daje eljezu i drvu upropastio za upotrebu kako rad koji im ga je dao, tako i materijal kojem ga je dao. Samo time to se vreteno postavlja kao sredstvo ivog rada, kao predmetni moment postojanja nje govog ivota, odrava se upotrebna vrijednost drva i eljeza, jednako kao i njihov oblik. Njegova namjena kao orua za rad jest da bude utroeno, ali utroeno u procesu predenja. Vea produktivnost koju vreteno'daje radu stvara vie upotrebnih vrijednosti i tako nadomjeta upotrebnu vrijednost utroenu u potronji orua. Najjasnije se to po kazuje u poljoprivredi, gdje se orue najlake pojavljuje neposredno kao sredstvo za ivot i upotrebna vrijednost, jer se tu najprvotnije pojavljuje kao upotrebna vrijednost za razliku od razmjenske vrijed nosti. Ako motika pribavlja seljaku dvaput vie ita nego to bi ga inae mogao dobiti, tada on treba da upotrijebi manje vremena na proiz vodnju same motike; on ima dosta provijanta da bi napravio novu motiku.) U procesu oplodnje sastavni dijelovi vrijednosti kapitala od kojih jedan postoji u obliku materijala, a drugi u obliku orua jav ljaju se prema radniku, tj. ivom radu (jer u tom procesu radnik postoji

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 223

samo kao takav rad) ne kao vrijednosti nego kao jednostavni momenti procesa proizvodnje; kao upotrebne vrijednosti za rad, kao predmetni uslovi njegove djelotvornosti ili kao njegovi predmetni momenti. To to ih on odrava upotrebljayajui orue kao orue i dajui sirovini vii oblik upotrebne vrijednosti, lei u prirodi samog rada. Ali tako sauvane upotrebne vrijednosti rada jesu kao sastavni dijelovi kapitala razmjenske vrijednosti; kao takve odreene su trokovima proizvodnje koji se u njima sadre, koliinom rada koji je u njima opredmeen. (Kod upotrebne vrijednosti radi se samo o kvalitetu ve opredmeenog rada.) Koliina opredmeenog rada odrava se time to se njegov kvalitet kao upotrebne vrijednosti za daljnji rad odrava dodirom sa ivim radom. Upotrebna vrijednost pamuka, jednako kao i njegova upotrebna vrijednost kao pree, odrava se time to se on kao prea upotrebljava za tkanje; time to on egzistira u tkanju kao jedan od predmetnih momenata (pored kolovrata). Time se, dakle, odrava takoer koliina radnog vremena koja je bila sauvana u pamuku i pamunoj prei. Ono to se u jednostavnom procesu proizvodnje pojavljuje kao odranje kvali teta prethodnog rada a time i materijala u kojem je on postavljen pojavljuje se u procesu oplodnje kao odranje koliine ve opredmee nog rada. Za kapital je to odranje koliine opredmeenog rada pomou procesa proizvodnje; za sam ivi rad to je samo odranje ve postojee, za rad postojee upotrebne vrijednosti. ivi rad dodaje novu koliinu rada, ali ve opredmeenu koliinu rada ne odrava kvantitativnim dodavanjem ve svojim kvalitetom kao ivi rad, dakle time to se kao rad odnosi prema upotrebnim vrijed nostima u kojima egzistira proli rad. Ali ivi se rad i ne plaa za taj kvalitet koji on posjeduje kao ivi rad on se uope ne bi kupovao kad ne bi bio ivi rad ve za koliinu rada koja je sadrana u njemu sa mom. Kao i kod svih drugih roba plaa se samo cijena njegove upotrebne vrijednosti. Specifini kvalitet to ga posjeduje ivi rad, da dodajui novu koliinu rada ve opredmeenoj koliini rada ujedno odrava op redmeeni rad u njegovom kvalitetu kao opredmeeni rad, nije mu plaen, a ni radnika ne stoji nita, jer je on prirodno svojstvo njegove radne snage. U procesu proizvodnje ukinuto je odvajanje rada od njegovih pred metnih momenata postojanja orua i materijala. Na tom odvajanju poiva postojanje kapitala i najamnog rada. Ukidanje tog odvajanja koje se u procesu proizvodnje doista zbiva jer se inae uope ne bi moglo raditi kapital ne plaa. (Ukidanje se ne zbiva ni putem razmjene s radnikom ve putem samog rada u procesu proizvodnje. Ali kao takav sadanji rad, sam rad je ve ukljuen u kapital, predstavlja jedan nje gov moment. Ta odravajua snaga rada pokazuje se dakle kao snaga samoodranja kapitala. Radnik je dodao samo novi rad; proli rad dok egzistira kapital ima vjenu egzistenciju kao vrijednost, posve nezavisno od njegovog materijalnog postojanja. Tako se to ini kapitalu

2 2 4 Osnovi kritike politike ekonomije

i radniku.) Kad bi kapital morao jo i platiti to ukidanje prestao bi da bude kapital. To potpuno pripada u materijalnu ulogu koju rad prema svojoj prirodi igra u procesu proizvodnje; u njegovu upotrebnu vrijednost. Ali kao upotrebna vrijednost rad pripada kapitalistu; kao puka razmjenska vrijednost radniku. Njegov ivi kvalitet u samom pro cesu proizvodnje, njegovo svojstvo da odrava opredmeeno radno vrijeme time to ga ini predmetnim nainom postojanja ivog rada, nimalo se ne tie radnika. To prisvajanje kojim ivi rad u samom pro cesu proizvodnje ini orue i materijal tijelom svoje due i time ih budi iz mrtvih, u stvari je u suprotnosti s tim to je rad bespredmetan ili to je samo u neposrednom ivotu zbilja u radniku i to materijal rada i orue egzistiraju kao za sebe bivstvujui u kapitalu. (Vratiti se na to.) Proces oplodnje kapitala zbiva se putem jednostavnog procesa proizvodnje i u njemu time to se ivi rad postavlja u svoj prirodni odnos prema svojim materijalnim momentima postojanja. Ali ukoliko on stupa u taj odnos, ovaj odnos ne egzistira za sam rad nego za kapital; ve je i sam moment kapitala. Pokazuje se, dakle, da kapitalist posredstvom procesa razmjene s radnikom time to radniku u stvari plaa ekvivalent za trokove proizvodnje sadrane u njegovoj radnoj sposobnosti tj. time to mu daje sredstva da odri svoju radnu sposobnost, ali sebi prisvaja ivi rad dobija besplatno dvoje, prvo, viak rada koji poveava vrijed nost njegovog kapitala, i ujedno, drugo, kvalitet ivog rada koji odrava proli rad materijaliziran u sastavnim dijelovima kapitala i tako odrava otprije postojeu vrijednost kapitala. Ali to odravanje ne zbiva se uslijed toga to ivi rad poveava koliinu opredmeenog rada, stvara vrijednost, ve jednostavno uslijed toga to on pri dodavanju nove koliine rada postoji kao ivi rad, u procesom proizvodnje postavljenom imanentnom odnosu prema materijalu i oruu za rad, dakle zahvaljujui njegovom kvalitetu kao ivog rada. Ali kao takav kvalitet on sam je jedan moment jednostavnog procesa proizvodnje i ne stoji kapitalista isto tako nita kao to ga ni predivo i vreteno ne stoje nita povrh njihove cijene, zato to su i oni momenti procesa proizvodnje. Ako se npr. u vremenima stagnacija u poslovima itd. obustave tvornice, tada se na djelu vidi da stroj ra i da je predivo beskoristan balast, a osim toga da propadaju im prestane njihov odnos prema ivom radu. Ako kapitalist daje raditi samo da bi se stvarao viak vrijednosti da bi se stvarala vrijednost koja jo nije tu vidi se im on prestane da daje raditi, da se obezvreuje i njegov ve postojei kapital; [vidi se] da ivi rad, dakle, ne samo dodaje novu vrijednost, nego samim inom dodavanja nove vrijednosti staroj ovu odrava, ovjekovjeuje. (Tako se jasno pokazuje glupost prigovora koji se stavlja Ricardu, da on samo profit i najamninu dri za potrebne sastavne dijelove tro

III. Glava o kapitalu Prvf odjeljak 225

kova proizvodnje, a ne i onaj dio kapitala koji je sadran u sirovini i oruu. Ukoliko se vrijednost sadrana u njima samo odrava, to ne prouzrokuje nove trokove proizvodnje. Ali to se tie samih tih ve postojeih vrijednosti, one se sve sa svoje strane svode na opredmeeni rad na potreban rad i viak rada na najamninu i profit. Puki prirodni materijal ukoliko u njemu nije opredmeen nikakav ljudski rad, ukoliko je dakle puka materija i postoji nezavisno od ljudskog ra da, nema vrijednosti, jer je vrijednost samo opredmeeni rad; [taj materijal] jednako je malo vrijednost kao i opi elementi uope.) Zato odravanje postojeeg kapitala radom koji ga oploava ne stoji kapital nita i stoga ne spada u trokove proizvodnje; iako su po stojee vrijednosti sadrane u proizvodu i za njih se, dakle, u razmjeni moraju dati ekvivalenti. Ali odravanje tih vrijednosti u proizvodu ne stoji kapital nita i zato ga on i ne moe uvrstiti u trokove proizvodnje. One se takoer ne nadoknauju radom, jer se ne troe, osim ukoliko se troe u svom nainu postojanja koji je u odnosu na rad ravnoduan, izvan njega postojei, tj. upravo ukoliko rad troi u njima njihovu prolaznost (ukida je). Stvarno se troi samo najamnina. 3. [ Odnos izmeu postojanog i promjenljivog kapitala ]
a) P r i s v a j a n j e b u d u e g r a d a p r is v a ja n j e m s a d a n j e g

Vratimo se jo jednom naem primjeru. Kapital od 100 talira, naime 50 talira sirovina, 40 talira rada, 10 talira orua za proizvodnju. Neka radnik treba 4 sata da bi stvorio 40 talira, sredstva koja su mu potrebna za ivot ili dio proizvodnje koji mu je potreban za izdravanje; njegov radni dan neka bude 8 sati. Kapitalist time dobija viak od 4 sata besplatno; njegov viak vrijednosti je jednak 4 opredmeena sata, 40 talira; dakle je njegov proizvod = 50+10 (odrane vrijednosti, a ne reproducirane; kao vrijednosti ostale su konstantne, nepromijenjene) +40 talira (najamnina, reproducirana, jer je utroena u obliku naja mnine)+40 talira viak vrijednosti. Suma: 140 talira. Od tih 140 talira 40 su suviak. Kapitalist je za vrijeme proizvodnje i prije nego to je poeo proizvoditi morao ivjeti, recimo 2 0 talira. Tih 20 talira morao je posjedovati osim svog kapitala od 100 talira; u prometu su, dakle, morali postojati ekvivalenti za njih. (Kako su oni nastali, ovdje nas se ne tie.) Kapital pretpostavlja promet kao stalnu veliinu. Ti ekvivalenti su uvijek iznova raspoloivi. Kapitalist, dakle, potroi 20 talira od svoje dobiti. Oni ulaze u jednostavan promet. U jednostavan promet ulazi i onih 100 talira, ali da bi se ponovo pret vorili u uslove nove proizvodnje, 50 talira sirovina, 40 sredstava za i vot za radnike, 10 orua. Ostaje viak vrijednosti dodan kao takav, novostvoren, od 20 talira. On je novac, vrijednost koja je negativno samostalno postavljena prema prometu. Taj novac ne moe ui u pro

2 2 6 Osnovi kritike politike ekonomije

met kao puki ekvivalent, da bi razmijenio predmete puke potronje, jer se promet pretpostavlja kao stalan. Ali samostalna, iluzorna egzi stencija novca je ukinuta; on egzistira jo samo da bi se oploivao, tj. postojao kapital. Ali da bi to postao, morao bi se iznova razmijeniti za momente procesa proizvodnje, ivotna sredstva radnika, sirovine i orue; svi se ovi svode na opredmeeni rad, a moe ih postaviti samo ivi. Stoga je novac, ukoliko sada po sebi (an sich) ve postoji kao ka pital, jednostavno uputnica na budui (novi) rad. Predmetno on postoji samo kao novac. Viak vrijednosti, prirast opredmeenog rada, ukoliko postoji za sebe (fur sich), jest novacy ali novac je sada po sebi (au sich) ve kapital i kao takav uputnica na novi rad. Ovdje kapital ve vie ne ulazi samo u odnos prema postojeem radu, ve i prema onom budu em. On se takoer vie ne pojavljuje rastvoren u svoje jednostavne elemente u procesu proizvodnje, ve kao novac; ali ne vie kao novac koji je samo apstraktni oblik opeg bogatstva, ve kao uputnica na realnu mogunost opeg bogatstva na radnu sposobnost, i to nastajuu radnu sposobnost. Za njega kao takvu uputnicu njegova je mate rijalna egzistencija kao novca irelevantna i moe biti zamijenjena svakim vrijednosnim papirom. Kao i vjerovnik drave, svaki kapitalist posjeduje u svojoj novosteenoj vrijednosti uputnicu na budui rad, i prisvajanjem sadanjeg rada u isti mah je ve prisvojio i budui. (Ovu stranu kapitala izloiti dotle. Ve ovdje se pokazuje njegovo svojstvo da kao vrijednost postoji odvojeno od svoje supstancije. Temelj kredita je u tom ve poloen.) Zato njegovo gomilanje u obliku novca nije nipoto materijalno gomilanje materijalnih uslova rada, ve gomilanje vlasnikih prava na rad, postavljanje budueg rada kao najamnog rada, kao upotrebne vrijednosti kapitala. Za novostvorenu vrijednost nema ekvivalenta; njena mogunost je samo u novom radu. U tom je primjeru, dakle, apsolutnim vikom radnog vremena radom od 8 sati umjesto 4 stvorena nova vrijednost od 2 0 talira, no vac, i to novac ve u vezi s njegovim oblikom kao kapitala (kao ve postavljena mogunost kapitala, a ne kao ranije kao ona koja to postaje time to je novac prestao da bude novac kao takav); [ta je nova vrijed nost] dodana starim vrijednostima, postojeem svijetu bogatstva. Ako se sad proizvodna snaga udvostrui, tako da radnik umjesto 4 sata treba da prui samo 2 sata potrebnog rada, a kapitalist mu i dalje daje da radi kao i prije 8 sati, tada raun izgleda ovako: 50 talira ma terijal, 2 0 najamnina, 1 0 orue za rad, 60 viak vrijednosti ( 6 sati, ranije 4). Prirast apsolutnog vika vrijednosti: 2 sata ili 20 talira. Suma: 140 talira (u proizvodu). Suma je 140 talira kao i ranije; ali od toga je viak vrijednosti 60, od ega kao i prije 40 za apsolutno poveanje vika vremena, a 2 0 za relativno. Ali je sada kao i prije u jednostavnoj razmjenskoj vrijednosti sadrano samo 140 talira. Jesu li sada poveane samo upotrebne vrijed nosti ili je stvorena nova vrijednost? Ranije je kapital morao ponovo poeti sa 100, da bi se iznova poveao za 40%. ta e biti s vikom vri-

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 227

jednosti 20? Ranije bi kapital pojeo 20; ostala bi mu vrijednost 20. Sada on pojede 20; ostaje mu 40. S druge strane, ranije je kapital koji ulazi u proizvodnju ostajao 100; sada je on postao 80. ta je na jednoj strani dobijeno na vrijednosti u jednom njenom odreenju, izgubljeno je na dnigoj strani kao vrijednost u drugom. Prvi kapital ponovo ulazi u proces proizvodnje; ponovo proizvodi viak vrijednosti 20 (po odbitku svoje potronje). Na kraju te druge operacije postoji novostvorena vrijednost za koju nema ekvivalenta. Dvadeset talira zajedno s prvima 40. Uzmimo sad drugi kapital. Materijal 50, najamnina 20 ( = 2 sata) orue za rad 10. Ali sa 2 sata on proizvodi vrijednost od 8, naime 80 talira (od ega 20 za trokove proizvodnje). Ostaje 60, jer 20 reprodu ciraju najamninu (dakle su nestali kao najamnina). ezdeset + 6 0 = 120. Na kraju te druge operacije potronja 20 talira, ostaje viak vrijednosti 20; zajedno s prvom operacijom 60. Kod tree operacije kod prvog kapitala 60, kod drugog 80; kod etvrte kod prvog 80, kod drugog 1001. Za koliko se razmjenska vrijednost prvog kapitala kao produktivnog kapitala smanjila, on se kao vrijednost poveao.2 Pretpostavimo da su oba kapitala zajedno sa svojim vikom u sta nju da se upotrijebe kao kapital, tj. da se viak moe razmijeniti za novi ivi rad. Tada dobijamo ovaj raun (ostavljajui potronju po strani): prvi kapital proizvodi 40% , drugi 60% . etrdeset odsto od 140 je 56; 60% od 140 (naime 80 kapital, 60 viak vrijednosti) jest 84. Ukupan proizvod u prvom sluaju 1 4 0 + 5 6 = 1 9 6 , a u drugom 1 4 0 + 8 4 = 2 2 4 . U drugom sluaju, dakle, apsolutna razmjenska vrijednost je via za 28. Prvi kapital ima 40 talira da bi kupio novo radno vrijeme; vrijednost radnog sata bila je pretpostavljena 10 talira; dakle sa 40 talira on ku puje 4 nova radna sata, koja mu proizvode 80 (od ega 40 daju naknadu najamnine, naim e 8 radnih sati)[154J. Na kraju je bilo 1 4 0 + 80 (naime reprodukcija kapitala od 100; viak vrijednosti 40 ili reprodukcija od 140; ili u prvom sluaju 100 talira reproduciraju se kao 140; drugih 40, budui da se mogu izdati samo za kupovanje novog rada, dakle ne nadoknauju jednostavno vrijednost uostalom nemogua pretpostav ka proizvode 80). 1 4 0 + 8 0 = 2 2 0 . Drugi kapital od 140; 80 proizvede
1 Brojke u posljednje dvije reenice trebalo bi da glase: 20, 40, 80, 120, 80, 160. 2 Precrtano: Proizvedena upotrebna vrijednost ostala je u oba sluaja ista. D rugi kapital upravlja s isto toliko ivog rada kao i ranije i troSi isto toliko materijala i orua. U prvom sluaju egzistira vrijednost od 20 talira za koju joS nem a ekvi valenta, u drugom od 40. Pretpostavim o sad da su oba kapitala dovoljno sposobna da upravljaju novim radom (bio to rad koji stvara m aterijal i sirovinu ili rad koji ih samo prerauje, irelevantno je), d a bi oba stupila u proizvodnju sa svojim viSkom vrijednosti. T ad a izlazi kod prvog kapitala: 100 (prvobitni kapital) + 20 (viSak vrijednosti) = 120; tih 120 proizvode najprije 40t kao i ranije, + 20 = 60; ukupno 160; drugi 80 (prvobitni kapital) + 4 0 = 1 2 0 ; proizvode najprije 40 kao ranije i drugo 4 0 =
15 *

2 2 8 Osnovi kritike politike ekonomije

40 odnosno 80 talira se reproducira kao 120; ali preostalih 60 se repro ducira (jer se izdaju samo za kupovanje rada i, dakle, ne nadoknauju jednostavno vrijednost, ve je sami iz sebe reproduciraju i stvaraju viak) kao 120; dakle 120+120 240. (Proizvodi 40 talira vie nego prvi kapital, tano viak vremena od 2 sata, jer viak vremena od 2 sata je pretpostavljen jo u prvom kapitalu). Dakle vea razmjenska vrijed nost kao rezultat, jer je opredmeeno vie rada; 2 sata vie vika rada.1 Ovdje treba spomenuti jo neto drugo: 140 talira uz 40% donose 56; kapital i kamataO55] zajedno =140+56= 196; ali mi smo dobili 220, prema emu kamata na 140 ne bi bila 56 ve 84, to bi bilo 60% od 140 (140 :84100 :x; x = 8400/i4o=60). Isto tako u drugom sluaju: 140 uz 60% =84, kapital i kamata =140+84= 224; ali mi dobijamo 240; prema emu kamata od 140 nije 84, ve 100, tj. 713/?% (140:100=100 :x; x = 10000/i4o). Odakle sad to? (U prvom sluaju 60% umjesto 40%, u drugom 70l/7% umjesto 60%). U prvom sluaju, gdje je izilo 60 umjesto 40, dakle 20% previe; u drugom sluaju 701/7% umjesto 60%, dakle 10l/?% previe. Otkuda, dakle, prvo, razlinost izmeu ta dva sluaja i drugo, razlika u svakom sluaju?2 U prvom sluaju prvobitni kapital 100= 60 (materijal i orue za rad) i 40 rad; % rad, 3/s materijal. Prve 3/s uope ne donose kamate; posljednje 2/s donose 100%. Ali kad se rauna na cijeli kapital, on se uveao samo za 40%; 2/s od 100 =40. Ali 100% na njih daju samo 40% 5. Da su se sad od novopridona cijelih 100, tj. poveanje cjeline za 21 log kapitala od 40 poveale jo samo 2/s za 100%, to bi dalo poveanje cjeline za 16. etrdeset + 16=56. Ovo zajedno sa onih 140=196, to je tada zaista 40% na 140, kad se zbroje kapital i kamate. etrdeset poveano za 100%, udvostrueno, jest 80; 2/s od 40 uveano za 100% je 16. Od tih 80 nadoknauje 40 kapital, a 40 dobit. Dakle raun: 100 kapitala + 40 kamata + 40 kapital + 40 kamata =220 ili kapital od 140 s kamatom od 80; ali da smo raunali: Sto kap. + 40 kam. + 40 kap. + 16 kam. =196 ili kapital od 140 s kamatom od 56. Zaraunato je previe kamata, na 40 kapitala 24; ali 2 4= 3/s od 40 (3 X 8=24), tj. pored kapitala samo 2/s od kapitala je poraslo za 100%, dakle cijeli kapital samo za 2/s, tj. 16. Raun kamata za 24 pre velik na 40 (za 100% na 3/5 kapitala); 24 na 24 je 100% na 3 x 8 (3/s od 40). Ali na cijelu sumu od 140 dolazi 60% od 40, tj. na 40 suvie raunato 24 (3/5), 24 na 40 je 60%. Dakle je na kapital 40 raunato 60%
1 Brojke u ovom p asu su treb alo b i d a glase: 4 0 % , 7 5 % , 4 0 % , 140, 56, 75% , 140, 80, 6C, 105* 140, 56, 196, 140, 105, 245, 49, 40, 10, 40, 10, 40, 4, 80, 40, 8, 140, 80, 100, 40, 140, 100, 140, 40, 140, 80, 220, 140, 80, 60, 80, 140, 60, 240, 120, 240, 380, 20, 4, 8, 16. 2 Brojke u ovom p asu su treb alo b i d a glase: 140, 4 0 % , 56, 1 4 0 + 5 6 , 196, 220, 140, 56, 80, 5 7 1/ 7, 140, 140, 80, 100, 8 000, 140, 57 V?, 140, 75% , 105, 140, 105, 245, 380, 140, 105, 240, 171 8/? , 140, 240, 100, mooo/mo, 5 7 V 7 , 4 0 % , 71, 3 7% , 7 5 % , 5 7 1 /7 , 40, 17 7 ? % , 171 7 ? , 7 5 % , 96 8/?% -

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 2 29

previe (60=8/s od 100). Ali na 140 je raunato previe 24 (a to je raz lika izmeu 220 i 196), najprije je raunata a/s od 100 i V12 od 100 pre vie; a/s od 100=20%, A/ia od 1 0 0 = 8 A /3 %, dakle ukupno 28a/3 pre vie. (1661 Dakle, na cjelinu ne 60%, kao na kapital 40, ve samo 28l/s previe, to ini razliku od 31a/a%> prema tome da li se rauna 24 previe na 40 ili 140 kapitala.1 Isto tako u drugom primjeru. t157l U prvih 80, koji proizvode 120, bilo je 50+10 jednostavno nado knaeno, ali 2 0 je reproduciralo sebe trostniko, tj. 602 (2 0 reprodukcija, 403 viak). Ako 20 radnih sati postavlja 60, to daje njihovu trostruku vrijed nost, tada 60 radnih sati postavlja 180.
b) V i a k v r i j e d n o s t i i p r o f i t

Ne treba se due zadravati pri ovom vrlo dosadnom raunanju. Stvar je jednostavno u ovom: iznose li, kao u naem prvom primjeru, materijal i orue 3/s (60 od 100), najamnine 2/5 (40) i ako je kapital do nio 40% dobiti, tada je on na kraju jednak 140 (tih 40% dobiti jednako je tome da je kapitalist uz 6 potrebnih sati rada dao da se radi 12 , dakle je dobijao 100% na potrebno radno vrijeme). Kad bi sad dobijenih 40 talira radilo ponovo kao kapital uz iste pretpostavke a na taki na kojoj se nalazimo pretpostavke se jo nisu izmijenile moralo bi se od 40 talira upotrijebiti opet 3/s, tj. 24 talira za materijal i orue i 2Is za rad; tako da se i tada udvostruuje samo najamnina 16, koja postaje 32, od ega 16 za reprodukciju, a 16 viak rada, dakle na kraju proi zvodnje imamo ukupno 40+16=56 ili 40%. Ukupan kapital od 140 uz iste bi okolnosti, dakle, proizveo 196. Ne smije se prihvatiti, kao to to ini veina ekonomista, da je 40 talira izdano samo za najamninu, za kupnju ivog rada, i da zato oni na svretku proizvodnje daju 80 talira. [Kae li se da kapital od 100 donosi u izvjesnom periodu 10%, a u drugom 5%, tad nije nita pogrenije nego zakljuiti, kako to ine Careyt1581 i njemu slini, da je u prvom sluaju udio kapitala u pro izvodnji bioA/io, pa dakle udio rada samo /io; da je u drugom sluaju udio kapitala bio samo a/2o, pa dakle udio rada 10/2o; dakle da zato to profitna stopa pada, stopa rada raste. Profit od 10% na kapital od 100 prirodno se sa stanovita kapitala (koji nije nimalo svjestan prirode svog procesa oplodnje i samo u vrijeme kriza ima interesa da toga bude svjestan), shvaa tako da su se sastavni dijelovi vrijednosti njegovog kapitala materijal, orue, najamnina indiferentno poveali za 10 %, dakle da se kapital kao suma od 100 talira vrijednosti, kao odre1 Brojke u ovoj reenici trebalo bi da glase: 60% , 40, 1 7 1/ i , 42 4/ 7 , 24, 40, treba: 80 - treba: 60

140 -

2 3 0 Osnovi kritike politike ekonomije

ena koliina neke jedinice vrijednosti poveao za 10%. Meutim, u stvari se pita: 1) kako su se odnosili sastavni dijelovi kapitala jedan pre ma drugom i 2 ) koliko je on vika rada kupio s najamninom sa satima opredmeenim u najamnini. Poznajem li ukupnu sumu kapita la, odnos njegovih sastavnih dijelova vrijednosti jednog prema drugom (praktiki ja bih morao takoer znati koliki se dio orua za proizvodnju istroi u procesu, dakle doista ue u njega) i znam li profit, tada znam koliki je stvoreni viak rada. Ako se 3/s kapitala sastojalo od materijala (za koji se ovdje radi jednostavnosti pretpostavlja da je cijeli bio materi jal proizvodnje, da se sav troi produktivno), dakle 60 talira i, najamni na 40, i ako je profit na 100 talira 10, tada je rad koji je kupljen sa 40 talira opredmeenog radnog vremena u procesu proizvodnje stvorio 50 talira opredmeenog rada, dakle radio viak vremena odnosno stvo rio viak vrijednosti od 25% = 1 /4 potrebnog radnog vremena. Radi li radnik, dakle, jedan dan od 12 sati, tada je radio 3 sata vika vremena, a njegovo potrebno radno vrijeme, da bi se odrao jedan dan na ivotu, bilo je 9 radnih sati. Nova vrijednost stvorena u proizvodnji iznosi, dodue, samo 10 talira, ali prema stvarnoj stopi tih 10 talira ima se raunati na 40, a ne na 100. Vrijednost od 60 talira nije stvorila nikak vu novu vrijednost, ve ju je stvorio radni dan. Radnik je, dakle, za radnu sposobnost razmijenjeni kapital poveao za 25%, a ne za 10%. Ukupan kapital je porastao za 10%. Deset je 25% od 40, ali samo 10% od 100. Profitna stopa kapitala ne izraava dakle nipoto stopu s kojom je ivi rad poveao opredmeeni; jer to je poveanje jednako samo vi ku s kojim radnik reproducira svoju najamninu, tj. = vremenu za koje on vie radi nego to bi morao raditi da bi proizveo svoju najamni nu. Kad u gornjem sluaju radnik ne bi bio kapitalistov radnik i kad se prema upotrebnim vrijednostima sadranim u 1 0 0 talira ne bi od nosio kao prema kapitalu, ve jednostavno kao prema predmetnim uslovima svog rada, on bi, prije nego to iznova zapone proces pro izvodnje, posjedovao 40 talira sredstava za ivot, koje bi utroio tokom radnog dana, i 60 talira orua i materijala. On bi radio samo 3/a dana, 9 sati, i njegov proizvod na kraju dana ne bi bio 1 1 0 talira, ve 1 0 0 , koje bi on ponovo razmijenio u gornjim proporcijama i zapoinjao bi taj proces stalno iznova. Ali on bi takoer radio tri sata manje, tj. utedio bi 25% vika rada =25% vika vrijednosti na razmjeni koju bi izvrio izmeu 40 talira sredstava za ivot i svog radnog vremena, a ako bi kada radio 3 sata vie, jer bi imao pri ruci materijal i isto tako orue, tada mu ne bi palo na pamet da kae da je stvorio novu vrijed nost od 1 0 %, ve vrijednost od 25%, jer bi mogao kupiti za jednu e tvrtinu vie sredstava za ivot; umjesto za 40 talira, za 50, a samo sred stva za ivot imala bi vrijednost za njega, kome je stalo do upotrebne vrijednosti. Na iluziji da se nova dobit ne stvara razmjenom 9 radnih sati opredmeenih u 40 talira za 12 ivih, da se dakle ne stvara viak vrijednosti od 25% na taj dio, ve da se ukupan kapital ravnomjerno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 231

poveao za 10% 10% na 60 je 6 i na 40 je 4 na toj iluziji poiva sloeni kamatni raun famoznog doktora Pricea, koji je boanskog Pitta naveo na blesavost njegovog sinking fund1. Identinou vika dobiti s vikom radnog vremena apsolutnog i relativnog postavljena je kvalitativna granica za akumulaciju kapitala, radni dan, vrijeme u toku kojeg radna sposobnost radnika moe biti djelatna unutar 24 sata stupanj razvitka proizvodne snage i stanovnitvo, koje izraava broj istovremenih radnih dana itd. Naprotiv, ako se viak dobiti shvati samo kao kamata, tj. kao odnos u kojem se kapital poveava, pomou nekakve imaginarne sleight-of-hand2, onda je granica samo kvantita tivna i tada je apsolutno neshvatljivo zato kapital svako drugo jutro iznova ne dodaje sebi kamate kao kapital, stvarajui tako kamatu na svoju kamatu u beskonanoj geometrijskoj progresiji. Nemogunost Priceovog poveanja kamata vidjeli su ekonomisti iz prakse; u njemu sadranu grubu pogreku nisu nikad otkrili. Od 110 talira koji proizlaze na kraju proizvodnje ostalo je 60 ta lira (materijal i orue), ukoliko su oni vrijednost, apsolutno nepro mijenjeno. Radnik im nije nita oduzeo ni dodao. To to on kapitalu, samom injenicom to je njegov rad ivi rad, besplatno odrava opred meeni rad, pojavljuje se sa stanovita kapitalista dodue tako, da bi jo radnik njemu morao platiti zato to on, kapitalist, doputa njemu kao radu da stupi u adekvatan odnos prema opredmeenim momentima, predmetnim uslovima. to se tie ostalih 50 talira, to 40 talira od toga ne predstavlja puko odravanje ve zbiljsku reprodukciju, jer ih je ka pital u obliku najamnine otuio od sebe, a radnik ih potroio; 10 ta lira predstavljaju proizvodnju iznad reprodukcije, naime 1U vika rada (3 sata). Proizvod procesa proizvodnje jesu samo tih 50 talira. Zato, kad bi radnik, kao to se pogreno tvrdi, dijelio proizvod s kapitalistom tako da on dobija 9/io, on ne bi smio dobiti 40 talira (a on ih je dobio unaprijed, zato ih je reproducirao; dakle ih je u stvari kapitalu pot puno vratio i uz to mu ve postojeu vrijednost besplatno odrao), to je samo 8/io, ve bi morao dobiti 45, to bi kapitalu ostavilo samo 5. Kapitalist bi, dakle, imao na kraju samo 65 talira kao proizvod procesa proizvodnje koji je otpoeo sa 100 talira. Ali od reproduciranih 40 ta lira radnik ne dobija nita, isto tako ni od 10 talira vika vrijednosti. Ako bi 40 reproduciranih talira trebalo shvatiti tako da su oni odre eni da iznova poslue kao najamnina, dakle da iznova poslue i kapi talu za kupnju ivog rada, tada se, ako treba govoriti o odnosu, moe samo rei da opredmeeni rad od 9 sati (40 talira) kupuje ivi od 12 sati (50 talira) i tako stvara viak vrijednosti od 25% na ono to je doista proizvedeno (dijelom reproducirano kao fond za najamninu, a dijelom novoproizvedeno kao viak vrijednosti) u pro cesu oplodnje vrijednosti.
1 fonda za otplatu dugova - 8 opsjenarije

2 3 2 Osnovi kritike politike ekonomije

Prvobitni kapital od 100 sastojao se upravo od:

[uslovi rad a] 50 [orue]

10

[najam nina] Proizveo je viak dobiti od 10 talira 40. (25% viak vrem ena). Ukupno 110 talira.

Sad pretpostavimo da je bilo: 60-20-20. Rezultat neka bude talira; tada prosjean ekonomist i jo prosjeniji kapitalist kae da je 10% proizvedeno ravnomjerno iz svih dijelova kapitala. Opet bi bilo sauvano samo 80 talira kapitala, ne bi bilo nikakve promjene u njegovoj vrijednosti. Samo bi se 20 talira razmijenilo za 30; dakle bi se viak rada poveao za 50%, a ne kao ranije za 25%. Uzmimo trei sluaj: 100:70 - 20 - 10. Rezultat 1 10. Nepromijenjena vrijednost je 90. Novi proizvod 20, dakle viak vrijednosti ili viak vremena 100%. Ovdje imamo tri sluaja u kojima je profit cijelog kapitala uvijek 10 , ali u prvom sluaju stvorena nova vrijednost iznosi 25% u odnosu na opredmeeni rad izdan za kupnju ivog rada, u drugom 50%, a u treem 100% . 1 Neka avo nosi te proklete pogrene raune. Ali never mind. Commen9 ons de nouveau2 U prvom sluaju smo imali:
110 neprom jenljiva najam nina viak rad a sum a v rijednost 60 40 10 110

Neprestano pretpostavljamo da je radni dan = 12 sati. (Mogli bismo uzeti i da radni dan raste, npr. da je ranije bio samo x sati, ali sad x + b sati, a proizvodna snaga da je ostala ista; ili da se mijenjaju oba faktora.)
Proizvodi li rad n ik za ond a za. on d a za. on da za. Sati 12 1 93/5 T alira 50 4V e

27s Potrebni rad radnika iznosi dakle 9 3/s sati (40 talira); zato je vi ak rada 22/ 5 sata (vrijednost 10 talira). Dva i 2/s sata je peti dio radnog dana. Viak rada radnika iznosi Vs dana, dakle = vrijednosti od 10 talira. Promatramo li sad ta 22/s sata kao postotak koji je kapital dobio na radno vrijeme opredmeeno u 9 3/s sati za ivi rad, onda je 2 2/s : 93/5=i2/5 : 48/5j tj. = 12:48 = 1: 4. Dakle ] /4 kapitala = 25% na kapi tal. Isto tako je 10 talira : 40 talira= 1 : 4=25% . Ponovimo sada ukratko cijeli rezultat.
1 P recrtano: U prv o m sluaju rad n ik je dao jedan d je li rad n i d an od 12 sati za 3/4 radnog dan a o predm eenog rad a (9 sati) i tako je radio viak vrem ena od 3 sata. U dru g o m sluaju je njegovo p o tre b n o rad n o vrijem e = 20 talira, a njegov viak rad a = 10 talira. 2 n ita zato. Ponim o iznova

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 233

Br. I
Prvobitni kapital N eprom Ijeniena vrijednost R eproducirana ViSak vrijednost vrijednosti za najam ninu proizvodnje U kupna sum a ViSak % na razmjevrem ena i vilak njen opredvrijednosti meeni rad

100 tal.

60 tal.

40 tal.

10 tal.

110 tal.

2 a/# sati ili 10 tal. (2 V a rada)

25%

(Moglo bi se rei da se orue za rad, njegova vrijednost, mora reprodu cirati, ne samo nadoknaditi, jer se ono u stvari istroi, potroi u pro izvodnji. To razmotriti kod stalnog kapitala. U stvari, vrijednost oru a prenosi se u vrijednost materijala; ukoliko je ona opredmeeni rad, ona mijenja samo oblik. Ako je u gornjem primjeru vrijednost materi jala bila 50, a vrijednost orua za rad 10, to je sada, kad je orue istro eno za 5, vrijednost materijala 55, a vrijednost orua 5; ako ono posve nestane, tada je vrijednost materijala dostigla 60. To je element jedno stavnog procesa proizvodnje. Orue nije kao najamnina utroeno izvan procesa proizvodnje.) Preimo sad na drugu pretpostavku:
Prvobitni k a p iu l N eprom ijenjena v rijednost R eproducirana vrijednost za najam ninu ViSak vrijednosti proizvodnje U kupna suma

100

80

20

10 tal.

110 tal.

Proizvodi li radnik za 12 sati 30 talira, onda za-1 sat 2% talira, za 8 sati 20 talira, za 4 sata 10 talira. Deset talira je 50% od 20 talira; isto kao 4 sata na 8 sati; viak vrijednosti = 4 sata, Vs dana ili 10 talira. Dakle: Br. II
Prvobitni kapital N eprom ijenjena R eproducirana vrijednost vrijednost za najam ninu V ilak v rije d n o sti proizvodnje U kupna sum a ViSak vrem ena i viSak vrijednosti % na kapital

100

80

20 8 sati

10 talira

110

4 sata 10 talira 2 radna dana

50%

I u prvom i u drugom sluaju profit na ukupan kapital od 100 jest = 10 %, ali u prvom sluaju je stvarni viak vrijednosti koji kapital dobija u procesu proizvodnje 25, a u drugom 50%. Pretpostavke u br. II su po sebi isto tako mogue kao i pretpostav ke u br. I. Ali ako se uporede, one u br. II izgledaju besmislene. Ma terijal i orue su povieni od 60 na 80 talira, proizvodnost rada je pala od 41/ talira po satu na 28/4 talira, a viak vrijednosti se poveao za 100%. (Ali ako pretpostavimo da vei izdatak za najamninu u prvom sluaju izraava vie radnih dana, a u drugom manje, onda je pretpo stavka tana.) to je potrebna najamnina, dakle vrijednost rada izraena u talirima pala, bilo bi po sebi irelevantno. Da li je vrijednost jednog sata izraena u 2 ili 4 talira, u prvom kao i u drugom sluaju raz-

2 3 4 Osnovi kritike politike ekonomije

mjenjuje se proizvod od 12 radnih sati (u prometu) za 12 radnih sati i u oba sluaja viak rada pojavljuje se kao viak vrijednosti. Besmi slenost pretpostavke proizlazi odatle 1 ) to smo kao maksimum rada pretpostavili 12 sati, dakle ne moemo uvesti vie ili manje radnih dana; 2 ) to vie dajemo da kapital raste na jednoj strani, to vie ne samo sma njujemo potreban rad, ve moramo smanjiti i njegovu vrijednost, dok je vrijednost ista. U drugom sluaju cijena bi naprotiv morala rasti. Da radnik moe ivjeti s manje rada, tj. da za iste sate vie proizvodi, moralo bi se pokazati ne u opadanju talira za potreban radni sat, ve u broju potrebnih radnih sati. Ako radnik, kao npr. u prvom sluaju, dobija 4l/e talira, ali se upo trebna vijednost te vrijednosti, koja da bi izrazila vrijednost (ne cijenu) mora biti stalna, toliko umnogostruila za proizvodnju njegove ive radne sposobnosti, da vie nije potrebno kao u prvom sluaju 9 3/s ve samo 4 sata, tad bi se to moralo izraziti u viku vrijednosti. Ali ovdje, prema uslovima koje smo postavili, imamo varijabilnu nepro mijenjenu vrijednost, nepromijenjenih 1 0 %, koji su ovdje postojani kao dodatak reproduktivnom radu, iako izraavaju njegove razliite postotne dijelove. U prvom sluaju nepromijenjena vrijednost manja je nego u dru gom sluaju, a ukupan proizvod rada je vei; jer ako je jedan sastavni dio od 1 0 0 manji, drugi mora biti vei; a kako je u isti mah fiksnost apsolutnog radnog vremena ista, kako se, nadalje, ukupan proizvod rada smanjuje kad se nepromijenjena vrijednost poveava, a pove ava kad se ona smanjuje, to za isto radno vrijeme dobijamo manje (apsolutnog) proizvoda rada u istom razmjeru u kojem se upotrebljava vie kapitala. To bi bilo posve u redu, jer ako se od neke dane sume kao 1 0 0 vie izda za nepromijenju vrijednost, manje se moe izdati za rad no vrijeme i zato se, relativno prema izdanom kapitalu, moe uope stvoriti manje nove vrijednosti; ali tada, da bi bio mogu profit za ka pital, radno vrijeme ne smije kao ovdje biti fiksirano, ili ako je fiksirano, vrijednost radnog sata ne smije se kao ovdje smanjiti, to je nemogue ako se nepromijenjena vrijednost i viak vrijednosti poveavaju; broj radnih sati morao bi se smanjiti. Ali to je u naem primjeru pretpo stavljeno. U prvom sluaju mi pretpostavljamo da se za 12 sati rada proizvede 50 talira, a u drugom samo 30 talira. U prvom dajemo rad niku da radi 9 3/s sati, a u drugom samo 6 , iako on u satu proizvodi ma nje. Cest absurde .1 Ali nema li u tim brojkama ipak neto tano, kad se drukije shva te? Ne smanjuje li se apsolutna nova vrijednost, iako relativna raste, im u sastavne dijelove kapitala ue relativno vie materijala i orua nego rada? U odnosu na neki dani kapital upotrebljava se manje ivog rada; dakle ak ako je suviak tog ivog rada povrh njegovih trokova

1 T o je ap surd no .

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 235

vei i stoga se postotna stopa upravo u odnosu na najamninu, tj. po stotna stopa u odnosu na doista utroeni kapital poveava, ne postaje li apsolutna nova vrijednost nuno relativno manja nego kod kapitala koji upotrebljava manje materijala rada i orua (ovo je napose glavna taka u promjeni nepromijenjene, tj. procesom proizvodnje kao vrijed nost nepromijenjene vrijednosti) a vie ivog rada, upravo zato to se upotrebljava relativno vie ivog rada? Poveanju orua za rad tada odgovara porast proizvodne snage, jer njegov viak vrijednosti, kao ni u ranijem nainu proizvodnje, ne stoji ni u kakvom odnosu prema nje govoj upotrebnoj vrijednosti, njegovoj proizvodnoj snazi, i puko pove anje proizvodne snage stvara viak vrijednosti, iako nipoto ne u istom brojanom omjeru. Poveanje proizvodne snage, koje se mora odraziti u poveanju vrijednosti orua mjesta koje ono zauzima u izdacima kapitala povlai nuno za sobom poveanje materijala, jer se mora preraditi vie materijala da bi se moglo proizvesti vie proizvoda. (Ali poveanje proizvodne snage odnosi se takoer na kvalitet; ipak samo na kvantitet za neki dani proizvod odreenog kvaliteta; na kvalitet za neki odre eno dani kvantitet; moe se odnositi i na oboje.) Premda sad tu ima manje rada (potrebnog) u odnosu na viak rada nego to je openito potrebno, uope manje ivog rada prema kapitalu, ne moe li njegov viak vrijednosti rasti, premda on u odnosu na cijeli kapital pada, dakle premda pada takozvana profitna stopa? Uzmimo na primjer kapital od 100. Neka materijal bude prvobit no 30. Orue 30. (Ukupno nepromjenljiva vrijednost 60.) Najamnina 40 (4 radna dana). Profit 10. Ovdje je profit 25% nove vrijednosti na rad opredmeen u najamnini i 10% u odnosu na kapital. Neka sad ma terijal bude 40, a orue 40. Neka se produktivnost udvostrui, tako da su sad potrebna samo 2 radna dana = 20. Pretpostavimo sad da je apso lutni profit, tj. profit na ukupan kapital, manji od 10. Ne moe li on na zaposleni rad iznositi vie od 24%, tj. u danom sluaju vie nego etvrti dio od 20? U stvari, trei dio od 20 je 6 2/s;dakle manje nego deset, ali ipak 331ls% na upotrijebljeni kapital, dok je u ranijem sluaju bio samo 25%. Ovdje bismo na kraju imali samo 106 2/s, dok bismo ra nije imali 110 , a ipak bi s istom sumom ( 100 ) viak rada, poveana dobit bila u odnosu na upotrijebljeni rad vea nego u prvom; ali kako je apsolutno bilo upotrijebljeno manje rada od 50%, dok vei profit na upotrijebljeni rad iznosi samo 8 ^ 8 vie nego u prvom sluaju, apsolutni rezultat mora biti manji, dakle i profit na ukupan kapital. Jer 20 x 33Va manje je nego 40 X 25. Taj cijeli sluaj je nevjerojatan i ne moe vrijediti kao opi primjer u ekonomiji; jer ovdje je pretpostavljeno poveanje orua za rad, poveanje obraenog materijala, iako se smanjio ne samo relativni ve i apsolutni broj radnika. (Prirodno, ako su dva faktora = jednom treem, jedan se mora smanjiti kad se drugi povea.) Ali poveanje orua za rad s obzirom na vrijednost to je to orue zauzima u kapitalu

2 3 6 Osnovi kritike politike ekonomije

i poveanje materijala rada s obzirom na vrijednost, uz relativno sma njenje rada, pretpostavlja u cjelini podjelu rada, dakle poveanje rad nika bar apsolutno, iako ne u omjeru prema veliini upotrijebljenog kapitala. Pretpostavimo, meutim, npr. kod litografskog stroja, koji svaki sam moe upotrijebiti za tisak litografije, da je vrijednost prvog pro naenog instrumenta bila vea od vrijednosti koju su primjenjivala 4 radnika prije nego to su bile pronaene te zgodne stvarice; recimo da stroj treba jo samo 2 radnika (ovdje, kao i kod mnogih drugih strojeva koji su vrsta orua, ne govori se ni o kakvoj daljnjoj podjeli rada, ve naprotiv kvalitativna podjela nestaje); uzmimo da je prvobit na vrijednost strojeva bila smo 30, a potrebni rad (tj. rad potreban za kapitalista da bi dobio profit) 4 radna dana. (Ima strojeva, npr. cijevi za zrano grijanje, gdje rad kao takav sasvim nestaje osim na jednoj taki; cijev se otvara na jednoj taki; da bi se [grijanje] prenijelo na ostale [take] ne treba nikakvih radnika. To je uope sluaj, vidi Babbageat159!, kod prenosnika energije, gdje je ranije energiju u mate rijalnom obliku s jednog mjesta na drugo prenosio odreeni broj rad nika, prije loaa, gdje se prenoenje iz jednog prostora u drugi, koje je sad postalo fiziki proces, javljalo kao rad toliko i toliko radnika). Upotrijebi li kapitalist taj stroj za litografiranje kao izvor zarade, kao kapital, a ne kao upotrebnu vrijednost, to se nuno poveava ma terijal, jer on za isto vrijeme moe otisnuti vie litografija, i upravo otud dolazi njegov profit. Neka dakle taj litograf upotrijebi orue od 40, materijal od 40, radna dana 2 (20), koji mu donose 3 3 7 3 %, tj. 6 2/3 na 2 0 opredmeenog radnog vremena, onda se njegov kapital sastoji kao i kapital drugog [kapitalista] od 1 0 0 , donosi mu samo 6 2/3%, ali on dobija na upotrijebljeni rad 331/3; drugi [kapitalist] dobija na kapital 1 0 , na upotrijebljeni rad samo 25%. Vrijednost dobijena na upotrijebljeni rad moe biti i manja, ali profiti cijelog kapitala su vei ako su ostali sastavni dijelovi kapitala razmjerno manji. Ipak bi posao sa 6 2/3% na ukupan kapital i 331/3% na upotrijebljeni rad mogao biti unosniji nego raniji baziran na 25% od rada i 1 0 % profita od ukupnog kapitala. Pretpostavimo npr. da ito itd. poskupljuje tako da izdravanje ivota radnika poraste u vrijednosti za 25%. Sad bi 4 radna dana sta jala prvog litografa 50 mjesto 40. Njegovo orue i materijal ostali bi isti: 60 talira. On bi, dakle, morao uloiti kapital od 1 1 0 . Njegov profit s kapitalom od 110 bio bi na 50 talira za 4 radna dana 12(25%). Dakle 12 talira na 110 (tj. 976% na ukupan kapital od 110). Drugi litograf: stroj 40; materijal 40; ali 2 radna dana stajala bi ga mjesto 2 0 [talira] 25% vie, tj. 25 [talira]. On bi, dakle, morao uloiti 105; njegov viak vrijednosti na rad [iznosio bi] 331/3%, tj. 1/3, dakle 8 1/3. On bi, dakle, na 105 zaradio 87s ili 131/8% t1601Ako uzmemo da u ciklusu od 10 godina ima 5 loih i 5 dobrih et vi uz gornje prosjene proporcije, onda bi prvi litograf dobio nasuprot

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 237

drugom za prvih 5 godina 50 talira kamata1, a za drugih 455/e> svega 956/e talira; prosjena kamata kroz 10 godina [bila bi] 9 7/i2 talira. Drugi kapitalist dobio bi za prvih 5 godina 3 U/a, za drugih 5 godina 655/g, sve ga 96M/24 talira; prosjek za 10 godina [bio bi] 9 84/i2o. Kako br. II pre rauje vie materijala uz istu cijenu, on ga prua jeftinije. Moglo bi se protiv toga rei da ga on prua skuplje, jer vie haba orue; naroito zato to je omjer u kojem on upotrebljava vie vrijednosti u strojevima isti u kojem on troi vie materijala; ali praktiki je netano da se stro jevi u istoj mjeri vie habaju, tj. da se moraju zamijeniti u kraem vre menu kad prerauju vie materijala. Ali sve to ne spada ovamo. Neka se u oba sluaja pretpostavi stalan odnos izmeu vrijednosti stroja i [vrijednosti] materijala. Navedeni primjer dobija vanost tek ako pretpostavimo jedan manji kapital koji upotrebljava vie rada i manje materijala i strojeva, ali dobija vii postotak na cijeli kapital; i jedan vei kapital koji upot rebljava vie mainerije, vie materijala, razmjerno manje (ali apsolutno isto toliko) radnih dana a [dobija] manji postotak na cjelinu, jer manje na rad, koji je produktivniji, primijenjena je podjela rada itd. Pri tom se mora pretpostaviti da je upotrebna vrijednost stroja (to gore nije bilo pretpostavljeno) znatno vea nego njegova vrijednost, tj. da nje govo obezvreenje u slubi proizvodnje nije proporcionalno, njegovom poveanju proizvodnje. Dakle, [uzmimo] kao gore tamparski stroj (najprije runi tam parski stroj; zatim automatski tamparski stroj). Kapital I od 100 neka upotrijebi za materijal 30, za runu presu 30, za rad 4 radna dana = 40 talira; dobit 10%, dakle 25% za ivi rad (V4 vika vremena). Kapital II od 200 neka upotrijebi za materijal 100, presu 60, 4 radna dana (40 talira); dobit na 4 radna dana 13Vs talira = U/a radnog dana, dok u prvom sluaju samo 1 radni dan; ukupna suma 213Vs. Tj. 62/a%> dok u prvom sluaju 10%. Ipak u tom drugom sluaju vi ak vrijednosti na upotrijebljeni rad iznosi 13V8> a u prvom samo 1 0 ; u prvom 4 dana stvore za 4 dana 1 viak dana, a u drugom 4 [dana stvo re] U/8 vika dana. Ali profitna stopa na ukupan kapital u drugom slu aju je za jednu treinu ili 331/ manja nego u prvom sluaju; ukupna suma dobiti je za 1/a vea. Uzmimo sad da su materijali 30 i 100 [upotrebljeni u gornja dva sluaja] tamparski arci, a da se orue utroi u istom vremenu, za 10 godina [cijelo] ili 1/io u jednoj godini. Tada br. I. ima da nadoknadi Vio od 30 u oruu, tj. 3, br. II Vio od 60 tj. 6 . Nadalje, orue ni u jed nom od ta dva sluaja ne ide u godinju proizvodnju (4 radna dana mo gu vrijediti kao dani od 3 mjeseca) koja je gore razmatrana.2
1 U kasnijoj Marxovoj terminologiji to nisu kamate nego profit* 8 Pre crtano: K apital I proda, dakle, 200 tamparskih araka za 30 m aterijal + 3 orue + 50 sastavni dijelovi proizvodnje (opredm eeno radno vrijeme, u emu profit 3) = 83

2 3 8 Osnovi kritike politike ekonomije

Kapital I proda 30 tamparskih araka za 30 [talira] materijala + 3 [talira] orua + 50 [talira za] opredmeeno radno vijeme (vijeme proizvodnje) =83. Kapital II proda 100 tamparskih araka za 100 materijal + 6 orue + 531/3=1591/s. Kapital I proda 30 tamparskih araka za 83 talira ili 1 tampar ski arak po 83/so tal. = 2 talira 23 srebrna groa1. Kapital II proda 100 tamparskih araka za 159 talira 10 srebrnih groa ili 1 tamparski arak po 159 talira 10 srebrnih groa, podijeljeno sa 100, dakle po 1 tal. 17 srebrnih groa 8 pfeniga. Jasno je, dakle, da je kapital I nadrljao, jer on prodaje neizmjerno skuplje. Premda je, dakle, u prvom sluaju profit na ukupan kapital bio 1 0 % a u drugom samo 6 2/s%, to je ipak prvi kapital dobio samo 25% na radno vrijeme, dok drugi dobija 3 3 1/ z % . Kod kapitala I je omjer potrebnog rada prema upotrijebljenom ukupnom kapitalu vei, i zato se viak rada, iako apsolutno manji nego kod kapitala II, pojav ljuje kao vea profitna stopa na manji ukupan kapital. etiri radna dana prema 60 vie je nego 4 prema 160; u prvom sluaju 1 radni dan na kapital od 15, u drugom 1 radni dan na 40. Ali kod drugog kapitala rad je produktivniji (to je uslovljeno isto tako v e o m koliinom mainerije; stoga i veim mjestom to ga ona zauzimaju meu vrijednostima ka pitala; takoer i veim materijalom u kojem se izraava radni dan koji radi vie vika vremena i zato u istom vremenu potroi vie materija la). On stvara vei viak vremena (relativan viak vremena, dakle uslovljen razvitkom proizvodne snage). U prvom sluaju je viak vremena 1/4, a u drugom 1/s. Ovaj [drugi] stvara, dakle, za isto vrijeme vie upot rebnih vrijednosti i veu razmjensku vrijednost; ali ovu posljednju ne u istom omjeru kao one prve [tj. upotrebne vrijednosti], jer, kao to smo vidjeli, razmjenska vrijednost ne raste u istom brojanom omjeru kao produktivnost rada. Parcijalna cijena je otud manja nego ukupna cijena proizvodnje, tj. parcijalna cijena pomnoena s koliinom pro izvedenih parcijalnih cijena je vea.

K a p ita l I I [proda] 200 [tam parskih araka] za 100 + 6 + 53 V a 159 V s K a p ita l I p ro d a stoga 1 tam parski arak p o ^ 9 pfeniga. K a p ita l I I p ro d a stoga 1 tam parski arak p o talira + sreb rn ih g ro talira, tj. po 2 sreb rn a groa

a = 39 sre b rn ih groa 10 pfeniga. P rim je r je, dakle, pog ren o o d ab ran i cijene n isu tane. Z a to uzm im o materijal 90, presu 60, 5 radnih dana po 50. R elativno m o ra b iti ili vie radnika ili vie m a terijala (tj. vea p ro du ktivn o st). 1 Saksonski talir dijelio se n a 30 sre b rn ih groa, a jedan sre b rn i gro na 10 pfeniga.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 239

Meutim, da smo mi, premda je ukupna suma radnih dana rela tivno manja nego u br. I, pretpostavili da je apsolutno vea, stvar bi bila jo frapantnija. Profit veeg kapitala, koji radi s veom maineri jom, pojavljuje se, dakle, manji nego profit manjeg kapitala koji radi s relativno ili apsolutno vie ivog rada, i to zato to vei profit na ivi rad izgleda manji razdijeljen na ukupan kapital u kojem upotrijebljeni ivi rad stoji u manjem omjeru prema ukupnom kapitalu nego manji profit na ivi rad, koji stoji u veem omjeru prema manjem ukupnom kapitalu. Ali to to je omjer u br. II takav da se moe preraditi vie ma terijala i da je vei dio vrijednosti uloen u orue za rad samo je izraz za produktivnost rada. To je dakle ta slavna dosjetka nesretnog Bastiata, koji je vrsto uobrazio na to mu g. Proudhon nije znao odgovoritit10^ da je udio radnika postao vei, jer profitna stopa na vei i produktivniji ukupan kapital izgleda manja, dok je upravo obrnuto vei postao njegov viak rada. ini se da ni Ricardo nije shvatio stvar, jer inae ne bi sebi obja njavao periodino padanje profita samo porastom najamnina prouzro kovanim porastom cijena ita (a time i rente). Ali viak vrijednosti ukoliko je on dodue temelj profita, ali se jo razlikuje od onog to je obino naziva profitom nije u biti nikad analiziran. Nesretni Bastiat u navedenom bi sluaju rekao da zato to je u prvom primjeru profit 10% (tj. Vio), a u drugom samo 31/s%> tj. V33 (bez dijela postotka), radnik u prvom sluaju dobija 9/io, a u drugom 32/s31. Odnos ni u jed nom od ova dva sluaja nije taan, kao ni njihov meusobni odnos. Meutim, to se tie daljnjeg odnosa nove vrijednosti kapitala pre ma kapitalu kao indiferentnoj ukupnoj vrijednosti (tako-nam je uope izgledao kapital prije nego to smo preli na proces proizvodnje, a tako nam on ponovo mora izgledati i na kraju ovoga), to treba razviti dije lom pod rubrikom profita, gdje nova vrijednost dobija nova odreenja, a dijelom pod rubrikom akumulacije. Ovdje nam je neposredno zadatak samo da pokaemo prirodu vika vrijednosti kao ekvivalenta apsolutnog ili relativnog radnog vremena to ga je kapital stavio u pokret povrh potrebnog radnog vremena. Da potronja, u inu proizvodnje, ovog sastavnog dijela vrijedno sti koji se sastoji iz orua nipoto ne moe da razlikuje orue za proiz vodnju od materijala to ovdje, gde se objanjava jo samo stvaranje vika vrijednosti, samooplodnja vrijednosti, proizlazi jedostavno iz toga to ta potronja pripada jednostavnom procesu proizvodnje, to se dakle ve u njemu (da bi on imao sposobnost da pone iznova od sebe) vrijednost utroenog orua (bilo same jednostavne upotrebne, vri jednosti ili razmjenske vrijednosti ako je proizvodnja ve stigla do po1 Brojke u ovoj reenici trebalo bi da glase: 10% , Vio, 6*/s% > Vas* Vio,
14/ u .

2 4 0 Osnovi kritike politike ekonomije

djele rada i razmjenjuje se bar viak) mora ponovo nai u vrijednosti (razmjenskoj vrijednosti ili upotrebnoj vrijednosti) proizvoda. Orue gubi svoju upotrebnu vrijednost u istoj mjeri u kojoj ono pomae po vienju razmjenske vrijednosti sirovine i slui kao sredstvo za rad. Ta se taka doista mora istraiti, jer je od bitne vanosti razlikovanje izmeu nepromijenjene vrijednosti kao jednog dijela kapitala, koji ostaje sauvan, drugog dijela koji se reproducira (reproducira za kapital; a producira sa stanovita zbiljske proizvodnje rada) i onog dijela koji se proizvodi iznova.

c)

P o r a s t p o s to ja n o g k a p ita la u o d n o s u n a p r o m je n ljiv i

Sad je vrijeme da se svri s pitanjem vrijednosti koja je rezultat poveanja proizvodnih snaga. Vidjeli smo: stvara se viak vrijednosti (a ne samo vea upotrebna vrijednost), kao i kod apsolutnog prirasta vika rada. Ako je dana neka odreena granica (recimo npr. da je rad niku potrebno samo pola dana da bi sebi proizveo ivotna sredstva za cijeli dan), i ako je dostignuta prirodna granica vika rada to ga rad nik daje s danom koliinom rada, tada je poveanje apsolutnog radnog vremena mogue samo tako da se istovremeno upotrijebi vie radnika, da se zbiljski radni dan istovremeno umnogostrui umjesto da se samo produi (pojedini radnik moe prema pretpostavci raditi samo 12 sa ti ; ako treba dobiti viak vremena od 24 sata, tada se moraju latiti po sla 2 radnika). U tom sluaju kapital, prije nego to ue u proces samooplodnje vrijednosti, mora u inu razmjene s radnikom kupiti 6 radnih sati vie, dakle dati vei dio od sebe; s druge strane, on mora u prosjeku izdati vie za materijal koji treba obraditi (ne uzimajui u obzir da mora postojati prekobrojni radnik, tj. da je radno stanovnitvo moralo pora sti). Ovdje, dakle, mogunost daljnjeg procesa oplodnje vrijednosti zavisi od prethodne akumulacije kapitala (gledano sa strane njegovog materijalnog postojanja). Raste li, naprotiv, proizvodna snaga, a stoga i relativan viak vremena, to je (na sadanjem stanovitu moe se jo uvijek smatrati da kapital direktno proizvodi sredstva za ivot, sirovine itd.) potreban manji izdatak za najamnine, a porast u materijalu stvo ren je samim procesom oplodnje vrijednosti. Meutim, ovo pitanje odnosi se prije na akumulaciju kapitala. Vratimo se sad taki kod koje smo posljednji put stali. Rastua produktivnost poveava viak vrijednosti, iako ona ne poveava apso lutnu sumu razmjenskih vrijednosti. Ona poveava vrijednosti, jer stvara novu vrijednost kao vrijednost, tj. vrijednost koja treba ne samo da se razmijeni kao ekvivalent, ve i da se odri [kao vrijednost]; jednom rijeju [rastua produktivnost stvara] vie novca. Pitanje je: poveava li [rastua produktivnost] najzad i sumu razmjenskih vrijednosti? U osnovi to je priznato, jer se i Ricardo slae s tim da s akumulacijom

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 241

kapitalft rastu uteevine, pa dakle i razmjenske vrijednosti koje se proizvode. Porast uteevina ne znai nita do porast samostalnih vri jednosti, novca. Ali Ricardovo dokazivanje protivurjei toj njegovoj vlastitoj tvrdnji. Uzmimo ponovo na stari primjer. Sto talira kapital, 60 talira ne promijenjena vrijednost, 40 najamnine, proizvodim 80, dakle proizvod = 140.* Tih 40 vika vrijednosti neka bude apsolutno radno vrijeme. Uzmimo sad da se proizvodna snaga udvostrui, dakle da radnik, ako najamnina od 40 daje 8 potrebnih sati rada, sada moe za 4 sata proizvesti cijeli dan ivog rada. Tada bi viak vremena porastao za l{z (ranije 2/s dana da bi se proizveo jedan cijeli dan, sada 1/z dana). Od proizvoda radnog dana bio bi viak vrijednosti 2/s, pa ako je potreban radni sat = 5 talira (5x8=40), sada bi on trebao jo samo 5x4= 20 talira. Kapital, dakle, dobija viak dobiti 20, naime 60 umjesto 40. Na kraju [vrijednost iznosi] 140, od ega 60 = postojanoj vrijednosti, 20 = najamnini i 60 = poveanoj dobiti, zajedno 140. Sa 80 talira ka pitala kapitalist sad moe iznova zapoeti s proizvodnjom.1 Neka kapitalist A na istom stupnju stare proizvodnje upotrijebi svoj kapital od 140 za novu proizvodnju. Prema prvobitnom omjeru on treba s /5 za nepromjenljiv dio kapitala, dakle 3 x 14% = 3 x28=84, za potreban rad ostaje 56. Ranije je on upotrijebio za rad 40, sada 56; a/5 od 40 vie. Dakle, na kraju njegov kapital = 84+56+56=196. Kapitalist B na stupnju porasle proizvodrfje takoer bi upotrije bio 140 talira za novu proizvodnju. Ako on treba kapital od 80, od ega 60 kao nepromjenljivu vrijednost i samo 20 za rad, onda on od
* Ovdje se ponovo pokazuje da je viak vrijednosti na cjelinu kapitala = polovini novoproizvedene vrijednosti, jer je druga polovina = potrebnom radu. Kakav je odnos tog vika vrijednosti, koji je uvijek jednak viku vrem ena, dakle = ukupnom proizvodu radnika m inus onaj dio koji sainjava njegova najamnina, to zavisi 1) od odnosa neprom ijenjenog dijela kapitala prem a produktivnom [dijelu], 2) od odnosa potrebnog radnog vrem ena prem a viku vremena. U gornjem sluaju odnos vika vrem ena prem a potrebnom [iznosi] 100% , to ini 40% na kapital od 100; dakle 3) zavisi ne samo od odnosa pod 2) nego i od apsolutne veliine potrebnog radnog vremena. K ad bi neprom ijenjeni dio kapitala od 100 bio 80, onda bi dio razm ijenjen za potrebni rad bio = 20, i ako bi taj stvarao viak vre m ena 100% , profit kapitala bio bi 20% . Ali kad bi kapital bio = 200 s istim odnosom postojanog i promjenljivog dijela (naime 8/s prem a a/s) tada bi sum a bila 280, to ini 40 na 100. U tom sluaju porasla bi apsolutna koliina profita od 40 na 80, ali bi odnos ostao 40% . K ad bi, naprotiv, u onih 200 postojani elem ent bio ponovo recimo 120, a koliina potrebnog rada 80, ali bi se on poveavao samo za 10% , dakle za 8, tada bi ukupna sum a bila = 208, dakle profit 4 % ; kad bi se pove avao samo za 5, tada bi ukupna sum a bila 205, dakle 2 7 s % 1 Ispravljene brojke u ovom pasusu: 40, 4, 2, 10, 2, 20, 20, 60, 40, 140, 60, 20, 60, 140, 80.
V a> V s>

l/*y */*> 10, 10, 4, 40,

2 4 2 Osnovi kritike politike ekonomije

60 treba 45 za nepromjenljivu vrijednost, a 15 za rad; dakle1 suma bi bila = prvo 60+20+20=100 i drugo 45+15+15=75. Dakle, njegov je ukupan rezultat 175, dok je rezultat prvog = 196. Poveanje produkti vnosti rada znai samo to da isti kapital stvara istu vrijednost s manje rada ili da manje rada stvara isti proizvod s vie kapitala. Manje potreb nog rada proizvodi vie vika rada. Potrebni rad je manji u odnosu na kapital, za njegov proces oplodnje to je oevidno isto kao: kapital je razmjerno vei prema potrebnom radu koji stavlja u kretanje, jer isti kapital stavlja u kretanje vie vika-rada, dakle manje potrebnog rada.* Zato se i kae za strojeve da oni tede rad; ali puka tednja, kao to je Lauderdale tano primijetio, nije ono karakteristino, jer ljudski rad uz pomo strojeva ini i stvara stvari koje bez njih apsolutno ne bi mo gao da stvori. I1621 Posljednje se odnosi na upotrebnu vrijednost stro jeva. tednja potrebnog rada i stvaranje vika rada to je ono karakte ristino [za upotrebu strojeva]. Vea produktivnost rada izraava se u tome to kapital treba da kupi manje potrebnog rada da bi stvorio istu vrijednost i vee koliine upotrebnih vrijednosti ili u tome to manje potrebnog rada stvara istu razmjensku vrijednost, upotrebljava vie materijala i daje veu masu upotrebnih vrijednosti. Porast proizvodne snage pretpostavlja, dakle, ako ukupna vrijed nost kapitala ostaje ista, da njegov postojani dio (koji se sastoji iz ma* A ko se p retpo stav i, kao u n aem sluaju, d a kapital ostane isti, tj. da oba ponovo zapoinju sa 140 talira, o n d a kod p ro duktivnijeg kapitala vei dio m ora otpasti na sam kapital (naim e n a njegov neprom jenljivi dio), a kod neproduktivnijeg vei dio na rad . Zato p rv i kapital o d 140 stavlja u kretanje potreb an rad od 56, a taj p o tre b a n rad p retp ostav lja za svoj proces neprom jenljivi dio kapitala u visini 84. D ru g i kapital stavlja u kretan je rad od 20 + 15 = 35 i neprom jenljivi kapital 60*4^45 = 105 (a iz ranije izloenog slijedi A o ~ d a poveanje proizvodne snage ne poveava v rijed no st u istoj m jeri u kojoj se poveava ona sama). U prvom sluaju, kako je pokazano ve ran ije, a p so lu tn a nova v rijednost je vea nego u drugom , jer*je^m asa u p o tn jebijeriog ^ rad a"v ea u " o d n o su prem a neprom jenljivom ; dok je u drugom sluaju m anja, u p rav o zato to je ra d produktivniji. Ali 1) razlika da je nova vrijedn ost u p rv om sluaju bila sam o 40, a u d ru g o m 60, iskljuuje m ogu nost da p rvi [kapitalist] s istim kapitalom iznova zapone proizvodnju, kao i d ru g i; jer na obje stran e dio nove v rijednosti m ora ui u p ro m e t kao ekvivalent, da bi kapitalist m ogao ivjeti, i to od kapitala. T ro e li obojica 20 talira, tada prvi poinje nov rad sa 120 kapitala, a d ru g i tak o er sa 120 itd . V idi gore. N a sve ovo vratiti se jo jed n o m ; ali p itan je kako se nova vrijed n o st stvorena veom produktivnou rada odnosi p rem a novoj vrijednosti stvorenoj apsolutnim poveanjem rad a, spada u glavu o akum ulaciji i profitu. 1 Ispravljene brojke u zavrnom dijelu ove reenice i u slijedeoj reenici: 60, 20, 60, 140, 45, 15, 45, 105, 245, 196.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 243

terijala i strojeva) raste u odnosu prema promjenljivom, tj. prema nje govom dijelu koji se razmjenjuje za ivi rad, sainjava fond najamnina. Ovo se pojavljuje u isti mah tako da manja koliina rada stavlja u kre tanje veu koliinu kapitala. Raste li ukupna vrijednost kapitala koji ulazi u proces proizvodnje, tada fond rada (taj promjenljivi dio kapi tala) mora relativno opadati u poreenju sa situacijom kad bi produk tivnost rada, pa dakle i odnos potrebnog rada prema viku rada ostao isti. Uzmimo u gornjem sluaju da je kapital 100 bio kapital u poljo privredi. Sjeme, ubrivo itd. 40 talira, orue za rad 20 talira i najamni na pod starim uslovima proizvodnje 40 talira. (Pretpostavimo da je tih 40 talira = 4 potrebna radna dana.) Oni sainjavaju sumu od 140 pod starim uslovima proizvodnje. Neka se plodnost povea dvostruko bilo usavravanjem orua ili pomou boljih ubriva itd. U tom sluaju pro izvod mora biti = 140 talira (uz pretpostavku da e se orue posve utroiti). Neka se plodnost udvostrui, tako da cijena potrebnog rad nog dana padne upola ili da budu potrebne samo 4 polovine potrebnog radnog dana (tj. 2 cijela) da bi se proizvelo 8 , a 2 radna dana da bi se proizvelo 8 je isto to i to da od pojedinog radnog dana otpada V4 (3 sata) na potrebni rad. Umjesto 40 talira zakupac sad treba da utro i za rad samo 2 0 . Na kraju procesa, dakle, sastavni dijelovi kapitala su se promijeni li; od prvobitnih 40 za sjeme itd., koji sada imaju dvostruku upotrebnu vrijednost; 20 orue za rad i 20 rad (2 cijela radna dana). Ranije odnos postojanog dijela kapitala prema promjenljivom = 60:40 = 3:2 ; sada = 80:20 ili = 4: H Ako promatramo cijeli kapital, potrebni rad odnosio se kao 2/o, a sada kao 1/& . Ako bi sad zakupac htio nastaviti da upotrebljava rad u ranijem omjeru, za koliko bi tada morao porasti njegov kapital? Ili da bismo izbjegli zlokobnu pretpostavku da je on nastavio raditi sa 60 postojanog kapitala i 40 fonda rada nakon to je nastupilo udvostru enje proizvodne snage, uslijed ega je dolo do pogrenih odnosa*; time se, naime, pretpostavlja da je uprkos udvostruenoj proizvodnoj snazi kapital nastavio raditi s istim sastavnim dijelovima, da upotreb ljava istu koliinu potrebnog rada, a da ne izdaje vie za sirovinu i oru e za rad**; dakle, udvostruuje se proizvodna snaga, pa ako je on ra nije morao izdati za rad 40 talira, sada mu je potrebno samo 20 talira.
* Prem da je to npr. kod zakupca posve u red u ako su etve udvostruene po plodnosti ili prem da je za svakog tvom iara u red u ako se ne u njegovoj grani, ve u onoj koju on upotrebljava udvostrui proizvodna snaga; dakle npr. sirova vuna stojala bi za 50% manje, kao i, nadalje, ito (dakle i najam nina) i konano o ru e ; tada bi on i dalje nastavio da ulae prvo 40 talira u sirovu vunu, ali za dvo struko veu koliinu, 20 u strojeve, 40 u rad. ** Uzm im o da se samo pam uk udvostruio u proizvodnoj snazi, a stroj ostao isti, onda ovo treba istraiti dalje. 1 Ispravljene brojke u ovoj reenici: 60, 40, 3, 2, 60, 20, 3, 1.
16 *

2 4 4 Osnovi kritike politike ekonomije

(Ako se pretpostavlja da su bila potrebna 4 cijela radna dana, svaki = 10 talira, da bi se za. kapitalista stvorio viak od 4 cijela radna dana i da mu se taj viak pribavlja time to se 40 talira pamuka pretvara u preu, to su mu sada potrebna samo 2 cijela radna dana da bi se stvo rila ista vrijednost, naime 8 radnih dana; vrijednost pree je ranije izraavala viak vremena od 4 radna dana, sada od 6 . Ili svakom od rad nika je ranije bilo potrebno 6 sati potrebnog radnog vremena da bi stvo rio 1 2 ; sada 3 [sata]. Potrebno'radno vrijeme iznosilo je 12x4=48 [sati] ili 4 dana. U svakom od tih dana viak vremena = * / 2 dana ili 6 sati. Ono [potrebno radno vrijeme] iznosi sada jo samo 12x2=24 [sata] ili 2 dana; 3 sata [na danj. Da bi proizveo viak vrijednosti svaki od 4 radnika morao je ra diti 6 x 2 sata, tj. 1 dan; sada on treba da radi samo 3 x2, tj.^ d a n a . Meutim, da li rade 4 po V2 dana ili 2 po jedan (1 cijeli), dan, isto je. Kapitalist bi mogao otpustiti 2 radnika. On bi ih ak morao otpustiti, jer on od odreene koliine pamuka moe nainiti samo odreenu ko liinu pree; dakle, ne moe dati da se radi 4 cijela dana, ve jo samo 4 polovine. Ali ako radnik mora raditi 12 sati da bi dobio 3 sata, tj. svoju potrebna najamninu, on e, ako radi 6 sati, dobiti samo U/2 sat razmjen ske vrijednosti. Ali ako on sa 3 potrebna radna sata moe ivjeti 12, sa U/2 moe samo 6 . Svaki od 4 radnika mogao bi dakle, ako bi bila zaposlena sva 4, ivjeti samo pola dana, tj. uz isti kapital ne bi se mogla odrati na ivotu kao radnici sva 4, ve samo 2. Kapitalist bi mogao da sa starim fondom plati 4 za 4 polovine radnog dana; tada bi on plaao 2 suvie i davao bi radnicima dar iz proizvodne snage, jer on moe upotrijebiti samo 4 polovine ivih radnih dana; takve mogunosti ne javljaju se u praksi;, a jo manje moe biti o njima govora ovdje gdje je rije o odnosu kapitala kao takvog.) Dvadeset talira od kapitala od 100 sada nisu upotrijebljeni direk tno u proizvodnji. Kapitalist kao i prije upotrebljava 40 talira za siro vine i 2 0 za orue; dakle 60, ali jo samo 2 0 talira za rad (2 radna dana). Od cijelog kapitala od 80 on upotrebljava 3/4 (60) za postojani dio i samo 1Ia za rad. Upotrijebi li on, dakle, preostalih 20 na isti nain, bit e 3/4 za postojani kapital, za rad, tj. 15 za prvo, 5 za drugo. Kako je sad jedan radni dan pretpostavljen = 1 0 talira, 5 bi bilo = 6 sati = ljz radnog dana. S novom vrijednou od 20, dobivenom produktivnou kapital bi mogao kupiti samo V2 radnog dana vie da bi se oplodio u istom omjeru. On bi morao porasti za trostruko, naime za 60 (zajedno sa 2 0 = 80), da bi mogao potpuno upotrijebiti 2 otputena radnika ili ranije upotrijebljena 2 radna dana. Po novom omjeru kapital upotre bljava 3/4 kao postojani kapital da bi upotrijebio V4 fonda rada. Dakle, ako je cijeli kapital 20, s/4, tj. 15 [ini] postojani [kapital], a V4 tj. 5 rad [to je zajedno] = V2 radnog dana. Dakle, ako je cijeli kapital 4 x 20, 4x15 =60 postojani i 4 x 5 na jamnina = 4/2 radnog dana = 2 radna dana.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 245

Ako se, dakle, proizvodna snaga rada udvostrui, tako da kapital od 60 talira vune i orua sada treba za svoju oplodnju samo 2 0 talira rada (2 radna dana), dok je ranije trebao 100 , tada bi ukupan kapital morao porasti od 100 na 160 ili bi se kapital od 80, s kojim se sad rauna, morao udvostruiti, da bi se zadrao sav rad koji je ostao bez posla. Ali udvostruenjem proizvodne snage stvara se nov kapital od samo 2 0 talira = 1/a ranije upotrijebljenog radnog vremena; a to dostaje da se upotrijebi samo za x/2 radnog dana vie. Kapital koji je prije udvo struenja proizvodne snage bio 100 i upotrebljavao 4 radna dana (uz pretpostavku da je fond rada bio 2/5 =40) morao bi sada, kad je fond rada pao na 1/s od 1 0 0 = 2 0 = 2 radna dana (ali na V4 od 80, kapitala koji nanovo ulazi u proces oplodnje vrijednosti), porasti na 160, za 60%, da bi jo mogao upotrijebiti stara 4 radna dana. On moe sa 20 talira oduzetih od fonda rada uslijed poveanja proizvodne snage sada iznova upotrijebiti samo V2 radnog dana, ako treba nastaviti da se radi sa cijelim starim kapitalom. On je ranije uz 100 [talira] upotrijebio 10/4 radnog dana (4 dana)1; sada bi mogao upotrijebiti jo samo 5/4. Dakle, ako se proizvodna snaga udvostrui, kapital se ne mora udvo struiti da bi pokrenuo isti potreban rad, 4 radna dana, dakle ne mora porasti za 2 0 0 , ve treba da poraste samo za cjelinu minus dio oduzet fondu rada. (10020= 80) x 2 = 160. (Naprotiv, prvi kapital, prije poveanja proizvodne snage, koji je od 100 izdao 60 za postojani dio, 40 za najamnine (4 radna dana), trebalo bi, da bi upotrijebio 2 dana vie, da poraste od 10 0 samo na 150; naime 3/s [su] postojan kapital (30) i 2/5 fond rada (20). Dok bi, uz pretpostavku da se u oba sluaja radni dan udvostrui, drugi na kraju iznosio 250, a prvi samo 1602.) Od dijela kapitala oduzetog fondu rada uslijed porasta proizvodne sna ge jedan dio mora se ponovo pretvoriti u sirovinu i orue, a drugi se mora razmijeniti za ivi rad; ovo se moe dogoditi samo u proporci jama izmeu razliitih dijelova koji su postavljeni novom produktivnou. To se vie ne moe dogoditi u starom omjeru, jer je omjer fon da rada prema postojanom fondu pao. Kad bi kapital od 100 upotri jebio 2/s za fond rada (40) i uslijed udvostruenja proizvodne snage jo samo 1/6 (2 0 ), tada bi se oslobodila Vs kapitala (2 0 talira); zaposleni dio od 80 upotrebljava jo samo kao fond rada. Dakle, isto tako onih 20 jo samo 5 talira (V2 radnog dana). Cijeli kapital od 100 upotreb ljava, dakle, sada 2 x/a radna dana, ili da bi ponovo mogao upotrijebiti 4 [radna dana], on bi morao porasti na 160. Da je prvobitni kapital bio 1000 i [da je bio] podijeljen na isti nain: 8 /b postojani kapital, 2/6 fond rada, bilo bi dakle 600+400 (400 neka bude jednako 40 radnih dana; radni dan = 10 talira). Udvostrui li se proizvodna snaga rada, trai li se, dakle, za isti proizvod 2 0 radnih dana ( = 2 0 0 talira), tada bi kapital potreban za obnavljanje proizvodnje
1 Ispravljene brojke u ovoj reenici: 100,10/ 4 * 2 1/% * Ispravljene brojke u ovoj reenici: 160, 150.

2 4 6 Osnovi kritike politike ekonomije

bio = 800, naime 600+200; oslobodilo bi se 200 talira. Ako bi se oni upotrijebili u istom omjeru, tada bi 3/4 postojanog kapitala bilo=150 i */4 fond rada =50. Zato, ako se upotrijebi svih 1000 talira, tada je 750 postojanog [kapitala] +250 fonda rada = 1000 talira. Ali radni fond 250 bio bi = 25 radnih dana (tj. novi fond moe se upotrijebiti samo u novom omjeru, tj. */4 radno vrijeme; da bi se upotrijebilo cijelo staro radno vrijeme, fond bi se morao uetvorostruiti) . Osloboeni kapital od 200 upotrijebio je fond rada 50=5 radnih dana ( A/ 4 osloboenog radnog vremena). (Od kapitala odvojeni dio fonda rada je sam kao kapital upotrijebljen sada samo s L/4 za fond rada, tj. upravo u omjeru u kojem dio novog kapitala, koji je fond rada, stoji prema ukupnoj sumi kapitala.) Da bi se, dakle, upotrijebilo 20 radnih dana ( 4x 5 radna dana), taj bi fond morao porasti od 50 na 4 x 50= 200; osloboeni dio morao bi se, dakle, poveati od 2 0 0 na 600, tj. utrostruiti; tako da bi cijeli novi kapital iznosio 800. Onda bi ukupan kapital bio 1600, od ega 1200 postojani dio, a 400 fond rada. Ako je, dakle, prvobitno kapital od 1000 sadravao fond rada od 400 (40 radnih dana) i udvostruenjem proizvodne snage sad treba da upotrijebi samo fond rada od 2 0 0 da bi kupio potrebni rad, tj. sad samo V2 ranijeg rada, kapital bi morao porasti za 600 da bi upotrijebio ukupan raniji rad (da bi dobio isti viak vremena). On bi morao biti u stanju da upotrijebi dvostruki fond rada, naime 2 x 200 =400; ali kako je odnos fonda rada prema ukupnom kapitalu sada = 1/4, to zahtijeva ukupan kapital od 4 X 400=1600. * Ili, taj [ukupan kapital] je, to je isto, = 2 x onaj novi kapital, koji je uslijed nove proizvodne snage zauzeo u proizvodnji mjesto starog

* U k u p a n kapital koji bi bio p o tre b a n da se up o trijeb i staro radno vrijeme je dakle = starom fo n d u rada pomnoenom s nazivnikom razlom ka koji sad izraava odnos fonda rad a p rem a novom u k u p n o m kapitalu. Ako ga je udvostruenje p ro izvodne snage red uciralo n a 1/ 4, tad a p o m n oenom sa 4 ; ako na 1/$, tada pom noenom sa 3. Ako je pro izvo dn a snaga ud v o stru en a, tad a se p o tre b a n rad , a tim e i fond rada red u cira na V 2 svoje ranije v rijednosti, ali sainjava V 4 u odnosu na novi u k u p a n kapital od 800 ili 1/ b u od n o su n a stari u k u p an kapital od 1000. Ili now ukupan kapital je = 2 X stari kapital minus osloboeni dio fo n d a rada ; (1000 200) x 2 = 800 x 2 = 1 600. N ovi u k u p a n kapital izraava u p rav o on u u k u p n u sum u postojanog i prom jenljivo g kapitala koja je p o tre b n a d a bi se u potrijebila polovina starog radnog v rem ena (V a, V itd . x/jc, ve p rem a tom e d a li se proizvodna snaga poveala 3 x , 4 x , x x itd .); dakle 2 x k apital d a bi se ono upotrijebilo cijelo (ili 3 x , 4 x , x x itd ., ve p rem a o m jeru u kojem je porasla proizvodna snaga). Ovdje m ora uvijek b iti ( tehnoloki) d a n odnos u kojem su dijelovi kapitala stajali p rvobitno jedan p rem a d ru g o m ; od toga n p r. zavisi u kojim se dijelovim a um nogostruenje proizvodne snage izraava kao dijeljenje potrebnog rada.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 2 47

[kapitala] (800x2) (dakle da se proizvodna snaga uetverostruila, upeterostruila itd. = 4 x , 5 x novi kapital itd. Ako se proizvodna sna ga udvostruila, onda je potrebni rad reduciran na 1/2; isto tako i fond rada. Ako je on [potrebni rad], dakle, kao u gornjem sluaju starog ka pitala od 1000, iznosio 400 tj. 2/s od ukupnog kapitala, sada iznosi 1/5 ili 200. Taj omjer u kojem je on [potrebni rad] reduciran osloboeni je dio fonda rada = Vs starog kapitala = 200. Jedna petina starog = */4 novog. Novi kapital je = starom + njegove 3/s. Blie o tim finesama kasnije itd.) Ako se pretpostave isti prvobitni odnosi izmeu dijelova kapitala i isto poveanje proizvodne snage, za ope postavke potpuno je irele vantno da li je kapital velik ili malen. Sasvim je drugo pitanje da li e ti odnosi ostati isti ako se kapital povea (ali to spada u akumulaciju). Ali kad se to pretpostavi, vidimo kako poveanje proizvodne snage mijenja odnose sastavnih dijelova kapitala. Kako za 100, tako i za 1000 udvostruenje proizvodne snage djeluje na isti nain, ako je u oba slu aja postojani [kapital] prvobitno bio 3/s a fond rada 2/s. (Izraz fond rada upotrebljava se ovdje samo zbog prikladnosti; mi jo nismo izlo ili kapital u toj odreenosti. Dosad dva dijela; jedan se razmjenjuje za robe (materijal i orue), a drugi za radnu sposobnost.) (Novi kapital tj. onaj dio starog kapitala koji preuzima njegovu funkciju, jest = sta rom kapitalu minus osloboeni dio fonda rada; ali taj osloboeni dio = onom dijelu [kapitala] koji je izraavao potreban rad ili, to je isto, fond rada dijeljenom multiplikatorom proizvodne snage. Da kle, ako je stari kapital 1 0 0 0 , a dio koji izraava potrebni rad ili fond ra d a = 2/5, i ako se proizvodna snaga udvostrui, tada je novi kapital koji preuzima funkciju staroga = 800, naime % starog kapitala = 400; to podijeljeno sa 2 , multiplikatorom proizvodne snage,= 2/io = Vs = 2 0 0 . Dakle novi kapital = 800, a osloboeni dio fonda rada = 200.) Vidjeli smo da pod tim uvjetima kapital od 100 talira mora narasti na 160, a onaj od 1 0 0 0 na 1600, da bi se sauvalo isto radno vrijeme (4 ili 40 radnih dana) itd.; oba moraju porasti za 60%, tj. 3/s njih samih (starog kapitala), da bi se osloboena Vs (u prvom sluaju 2 0 talira, u drugom 2 0 0 ) osloboeni fond rada mogao ponovo upotrijebiti kao takav. 4. [Razvoj proizvodnih snaga kao osnov bogatstva i rada] [Notabene. Ranije smo vidjeli, kako isti postotak na ukupan ka pital moe izraziti vrlo razliite omjere u kojima kapital stvara svoj viak vrijednosti, tj. postavlja viak rada, relativni ili apsolutni. Kad bi odnos izmeu nepromijenjenog dijela vrijednosti kapitala i onog pro mjenljivog (razmijenjenog za rad) bio takav da je drugi dio =Vs ukup nog kapitala (dakle kapital 100= 50 postojanih +50 promjenljivih), tada bi trebalo da se onaj dio koji je razmijenjen za rad povea samo za

2 4 8 Osnovi kritike politike ekonomije

50% da bi donio 25% na kapital; naime 50+50+25=125, dok je u gornjem primjeru bilo 75+25 (+ 2 5 )= 125; dakle dio razmijenjen za ivi rad poveava se za 100% da bi kapitalu dodao 25. Ovdje vidimo kako, ako proporcije ostanu iste, tj. ako proporcija fonda rada prema ukupnom kapitalu ostaje ista, onda i postotak na ukupan kapital, bio on velik ili malen, ostaje isti, dakle, kao gore V4 . Naime: 100 daje 125, 80 daje 100, 1000 daje 1250, 800 daje 1000, 1600 daje 2000 itd., uvijek =25% . Ako kapitali u kojima sastavni dijelovi stoje u razliitim odno sima, dakle i proizvodna snaga, daju iste postotke na ukupan kapital, tada stvarni viak vrijednosti mora biti vrlo razliit u razliitim gra nama.] [Tako je primjer taan ako se proizvodna snaga uporeuje uz iste odnose s istim kapitalom prije porasta proizvodne snage. Neka kapital od 100 upotrijebi postojanu vrijednost 50, fond rada = 50. Neka se fond povea za 50%> tj. za V2, tada je ukupan proizvod = 125. Fond rada od 50 talira neka upotrijebi 10 radnih dana, neka plati za dan 5 talira. Kako je nova vrijednost V2, viak vremena mora biti = 5 radnih dana; tj. radnik koji je morao raditi samo 10 radnih dana da bi ivio 15, mora za kapitalista raditi 15 da bi ivio 15 i njegov viak rada od 5 dana sainjava viak vrijednosti kapitala.1 Izraeno u satima, ako je radni dan = 12 sati, tada je viak rada = 6 na dan. Tako [radnik] u 10 dana ili 120 sati radi previe 60=5 dana2. Meutim, pri udvostruenju produk tivnosti odnos [unutar] onih 100 talira bio bi 75 i 25, tj. isti kapital sad treba da upotrijebi samo 5 radnika, da bi stvorio istu vrijednost 125; dakle 5 radnih dana =10; udvostruava se, tj. plaa se 5 radnih dana, a proizvodi 10. Radnik bi morao raditi samo 5 dana da bi ivio 10 (prije poveanja proizvodne snage morao je raditi 10 da bi ivio 15; mogao je, dakle, ako je radio 5 dana,ivjeti samo ali da bi ivio 10, on mora raditi 10 dana za kapitalista; ovaj dakle profitira 5 dana; 1 dan na dan; ili, izraeno u danima, on je ranije morao raditi V2 da bi ivio 1 (tj. 6 sati da bi ivio 12 ); sada bi trebalo da radi samo da bi ivio 1 (tj. 3 sata)3. Kad bi radio jedan cijeli dan, mogao bi ivjeti 2; kad bi radio 12 sati, 24 sata; kad bi radio 6 sati, 12 sati. Ali sada on mora raditi 12 sati da bi ivio 124. Njemu bi bilo dovoljno da radi samo V2 dana da bi ivio 1; ali on mora raditi 2 x 1/2 = l da bi ivio 1 dan. Pri starom stanju proizvodne snage radnik je morao raditi 1 0 dana da bi ivio 15, ili 12 sati da bi ivio 18, ili 1 sat da bi ivio F / 2, ili 8 sati da bi ivio 12, tj. 2/s dana da bi ivio 3/s- Ali [sada] on mora raditi 3/a da bi ivio 3/3, tj. [mora raditi] 1js previe. Udvostruenje proizvodne snage povisuje omjer vika vremena od 1 :1V2 (tj. 50%) na 1 :2 (tj. 100%). U poreenju s ranijim radnim vre
1 Isprav ljen e brojke u ovoj reenici: 1/i 3l/3> 62/ s 10, 10, 10, 3V s 2 Isp ra vljene brojke u ovoj reen ici: 10, 120, 40, 3Va 3 Ispravljene brojke u ovoj ree nici: 2/ s , 1, 8, 12, V a, 1> 6 l 1/* , 12, 18, 6, 9, 6, 12. 4 Ispravljene brojke u posljednje dvije reenice:

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 249

menom: on je morao raditi 8 da bi ivio 12 , tj. potrebno vrijeme bilo je 2Is cijelog radnog dana; sada on mora raditi jo samo 1/2, tj. 6 da bi ivio 12. Zato kapital upotrebljava samo 5 radnika umjesto 10. Ako su ranije njih 10 stajali 50 i proizvodili 75, sada njih 5 stoji 25 i proizvodi 50, tj. prvi [su stvarali] samo 50% [vika vrijednosti] a drugi 100%. Radnici rade i dalje 12 sati, ali u prvom sluaju kapital je kupovao 10 radnih dana, a sada samo 5; kako se proizvodna snaga udvostruila, 5 [radnih dana] proizvede 5 radnih dana vika; jer u prvom sluaju 10 radnih dana dalo je samo 5 radnih dana vika; sada, kad se proizvodna snaga udvostruila, dakle porasla od 50% na 100% 5 [radnih dana proizvode] 5 [radnih dana vika]. U prvom sluaju 120 radnih sati ( = 1 0 radnih dana) proizvodi 180; u drugom 60 radnih sati 60; tj. u prvom sluaju viak vremena iznosi na cijeli dan 1/s (a na potrebno radno vrijeme 50%); (tj. na 12 sati 4; potrebno vrijeme 8 ); u drugom sluaju viak vremena iznosi na cijeli dan 1/z (na potrebno radno vri jeme 100%) (tj. na 12 sati 6 ; potrebno vrijeme 6 ). Zato 10 dana u prvom sluaju daju 5 dana vika vremena (odn. vika rada), a u drugom 5 daje 5. Relativan viak vremena se dakle udvostruio; u poreenju s prvim omjerom on je porastao samo za V2 prema 1/s; tj. za 1/e, tj. za I 6 W / 0 ).
P oitojaoi Prom jenljivi (P rvobitni omjer)

100

60 +

40

100 160

75 + 120 +

25 40

( + 25) = 125(25%) (+40) = 200 (25%)

Kako je viak rada ili viak vremena pretpostavka kapitala, to kapital, dakle, poiva na osnovnoj pretpostavci da postoji viak povrh radnog vremena potrebnog za odravanje i mnoenje pojedinca; da npr. individuum treba da radi samo 6 sati da bi ivio jedan dan ili 1 dan da bi ivio 2 itd. S razvitkom proizvodnih snaga opada potrebno radno vrijeme, a time viak vremena raste. Ili na pretpostavci da jedan individuum moe raditi za dva itd.
Bogatstvo je raspoloivo vrijeme i niSta viSe [p. 6] . . . K ad bi cijeli rad jedne zemlje bio dovoljan samo za proizvodnju sredstava potrebnih za izdravanje cijelog Stanovnitva, ne bi bilo vika rada, prem a tom e niega Sto bi se moglo akumulirati kao kapital, [p. 4 . ] . . . Istinski je bogata nacija, ako nema kamate, odnosno ako radni dan iznosi 6 sati, a ne 12 [p. 6.] . . . M a Sta se dugovalo kapitalistu, on moe dobiti samo viiah rada radnika, jer radnik m ora ivjeti. (The source and remedy 0f the national difficulties) (p. 27, 28.) Vlasnitvo. Porijeklo iz produktivnosti rada. Ako jedan moe da proizvodi samo za jednog, svaki je radnik; tu ne moe bid vlasniBtva. Ako rad jednog ovjeka moe izdravati pet, b it e etiri besposlena ovjeka na jednog uposlenog u pro izvodnji: vlasnitvo izrasta iz usavrSavanja naina proizvodnje . . . Porast vlasnitva, ta vea m ogunost za izdravanje besposliara i neproduktivne radinosti = kapital . . . Sami strojevi rijetko se m ogu prim ijeniti s uspjehom za skraivanje rada jednog individuum a: vie bi se vremena izgubilo na njihovu izradu nego !to bi se moglo uSiedjeti

2 5 0 Osnovi kritike politike ekonomije

njihovom primjenom. O ni su doista korisni samo kada djeluju na velike mase, kad sam jedan stroj moe pomori radu hiljada. Stoga ih im a najvie u najnaseljenijim zemljam a, gdje im a najvie nezaposlenih. N jih o v u p rim jen u nije izazvala nestaica ljudi, ve lakoa s kojom se oni okupljaju. M anje od etvrtine engleskog stanovnitva proizvodi sve to troe svi. P od W illiam om O svajaem n p r. broj direk tn ih uesnika u p ro izvodnji u odn osu n a n erad n ik e bio je m nogo vei. (Ravenstone, IX , 32.)tie3i

Ako, s jedne strane, kapital stvara viak rada, i viak rada je, s druge strane, pretpostavka za postojanje kapitala. Na stvaranju raspolo ivog vremena poiva cijeli razvoj bogatstva. Omjer potrebnog radnog vremena prema suvinom (takvo je ovo prije svega sa stanovita potreb nog rada) mijenja se na razliitim stupnjevima razvitka proizvodnih snaga. Na primitivnijim stupnjevima razmjene ljudi razmjenjuju samo svoje suvino radno vrijeme; ono je mjera njihove razmjene, koja se zato i protee samo na suviak proizvoda. U proizvodnji koja poiva na ka pitalu postojanje potrebnog radnog vremena uvjetovano je stvaranjem suvinog radnog vremena. Na najniim stupnjevima proizvodnje, prvo, ima jo malo ljudskih potreba, dakle ih malo treba i zadovoljiti. Stoga je potrebno radno vrijeme ogranieno ne zato to je rad produktivan, ve zato to je malo potrebno; a drugo, na svim stupnjevima proizvod nje postoji izvjesna zajedninost rada, njegov drutveni karakter itd. Kasnije se razvija drutvena proizvodna snaga itd. (Na ovo se vratiti.)

5. [ Kapital, viak rada i potreban rad] Viak vremena postoji kao suviak radnog dana iznad onog nje govog dijela koji nazivamo potrebnim radnim vremenom; drugo, kao poveanje istovremenih radnih dana, tj. radnog stanovnitva. [On se takoer moe proizvoditi ali to ovdje treba spomenuti samo kao nagovjetaj, jer to pripada u poglavlje o najamnom radu prisilnim produavanjem radnog dana preko njegovih prirodnih gra nica, ukljuivanjem ena i djece u radno stanovnitvo.) Navedeni odnos vika vremena u danu prema njegovom potreb nom vremenu moe se modificirati i modificira se razvitkom proiz vodnih snaga tako da se potreban rad ograniava na sve manji alikvotni dio. Isto to tada vrijedi relativno i za stanovnitvo. Radno stanovnitvo, recimo od 6 miliona, moe se promatrati kao jedan radni dan od 6 X 12, tj. 72 miliona sati tako da se i tu mogu primijeniti isti zakoni. Zakon je kapitala, kao to smo vidjeli, da stvara viak radnog vre mena, raspoloivo vrijeme; on to moe samo tako da pokree potrebni rad tj. ulazi u razmjenu s radnikom. Stoga je njegova tendencija da stvori to je mogue vie rada; kao to je, isto tako, njegova ten dencija da potrebni rad smanji na minimum. Zato je tendencija kapitala isto tako da poveava radno stanovnitvo, kao i da jedan njegov dio stalno pretvara u viak stanovnitva stanovnitvo koje je beskorisno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 251

sve dok ga kapital ne uzmogne korisno upotrijebiti. (Otud tanost teorije o viku stanovnitva i viku kapitala.) Tendencija je kapitala isto tako da ljudski rad uini (relativno) suvinim, kao i da ljudski rad neizmjerno povea. Vrijednost je samo opredmeen rad, a viak vrijednosti (oplodnja kapitala) samo je suvi ak iznad dijela opredmeenog rada koji je potreban za reprodukciju radne snage. Ali rad uope jest i ostaje pretpostavka, a viak rada postoji samo u odnosu prema potrebnom radu, dakle samo ukoliko ovaj postoji. Zato kapital, da bi stvarao viak rada, mora neprestano pokretati potrebni rad; on mora poveavati potrebni rad (naime isto vremene radne dane) da bi mogao poveavati viak rada; ali on ga mora isto tako ukidati kao potreban rad da bi ga mogao postavljati kao viak rada. Ako se promatra pojedini radni dan, proces je, naravno, jedno stavan: 1) produava se radni dan do granica prirodne mogunosti; 2) njegov potrebni dio se sve vie skrauje (dakle, neizmjerno se po veavaju proizvodne snage). Ali ako se radni dan promatra prostorno ako se samo vrijeme promatra prostorno to je naporedno postojanje mnogo radnih dana. to je vie radnih dana s kojima kapital moe odjednom ui u razmjenu, u kojoj on opredmeeni rad razmjenjuje za ivi, to je vee njegovo oploenje odjednom. Na nekom danom stupnju razvoja proizvodnih snaga (a nita se ne mijenja time to je taj stupanj promjenljiv) kapital moe preskoiti prirodnu granicu koja sainjava ivi radni dan jednog individuuma samo tako da pored jed nog radnog dana istovremeno postavi drugi prostornim dodavanjem vie istovremenih radnih dana. Na npr. mogu da natjeram viak rada od A samo na 3 sata, ali ako dodam dane od B, C, D bit e to 12 sati. Umjesto vika vremena od 3 sata stvorio sam viak od 12 sati. Zato kapital podstie povea vanje stanovnitva, i upravo taj proces, kojim se smanjuje potrebno vrijeme, ini moguim da se pokrene novi potrebni rad (i dakle viak rada). (To jest proizvodnja radmk postaje jeftinija, za isto se vrijeme moe proizvesti vie radnika u onoj istoj mjeri u kojoj se smanjuje potrebno radno vrijeme ili se relativno smanjuje vrijeme koje je potrebno za proizvodnju ive radne snage. To su identine postavke.) (Ovo jo ne uzimajui u obzir da poveavanje stanovnitva po veava proizvodnu snagu rada time to omoguuje veu podjelu i bolje grupiranje rada itd. Poveanje stanovnitva je prirodna snaga rada koja se ne plaa. Prirodnom snagom nazivamo s ovog stanovita dru tvenu snagu. Sve prirodne snage drutvenog rada i same su historijski proizvod.) S druge strane, tendencija je kapitala isto kao ranije kod poje dinog radnog dana u odnosu na mnoge istovremene potrebne radne dane (koji se, ukoliko je rije samo o vrijednosti, mogu promatrati kao jedan radni dan) da ih smanji na minimum, tj. da to vie njih postavi kao ne-potrebne te da kao to je prije smanjio potrebne radne sate kod

2 5 2 Osnovi kritike politike ekonomije

pojedinog radnog dana, sada tako smanji i potrebne radne dane u odnosu na ukupno opredmeeno radno vrijeme. (Ako je potrebno 6 radnih dana da bi se proizvelo 12 suvinih radnih sati, onda kapital radi na tome da bi za to bila potrebna samo 4. Ili se 6 radnih dana mogu promatrati kao jedan radni dan od 72 sata; uspije li potrebno radno vrijeme smanjiti za 24 sata, tada otpadaju 2 potrebna radna dana, tj. 2 radnika.) S druge strane, novi viak kapitala, koji biva stvoren, moe se kao takav oploivati opet samo razmjenom za ivi rad. Zato je isto tako tendencija kapitala da poveava radno stanovnitvo kao i da stalno smanjuje njegov potrebni dio (da jedan dio stalno iznova postavlja kao rezervu). I zato je samo poveanje stanovnitva glavno sredstvo za smanjenje njegovog potrebnog dijela. U osnovi to je samo primjena tog odnosa prema pojedinom radnom danu. Ovdje se, dakle, nalaze ve sve protivurjenosti koje su kao takve izreene u modernoj teoriji o stanovnitvu, iako u njoj nisu shvaene. Kapital kao postavljanje vika rada jednako je i u istom trenutku postavljanje i nepostavljanje potreb nog rada; kapital jest samo ukoliko potreban rad jest i u isti mah nije. [Jo ne pripada ovamo, ali se ve ovdje moe spomenuti, kako stvaranju vika rada na jednoj strani odgovara stvaranje minus-rada, relativne idleness1 (ili u najboljem sluaju neproduktivnog rada) na drugoj. To se razumije po sebi u prvom redu za kapital; ali zatim takoer za klase s kojima on dijeli, dakle za paupers, flunkeys, Jenkinses2 itd., koji ive od vika proizvoda, ukratko za cijeli train of retainers3, dakle za onaj dio klase slugu koji ne ivi od kapitala, ve od dohotka. Bitna razlika izmeu te klase slugu i radnike klase. U odnosu na cijelo drutvo stvaranje raspoloivog vremena, takoer i kao stvaranje vremena za proizvodnju nauke, umjetnosti itd. Razvojni put drutva nipoto ne ide tako da jedan individuum, budui da je zadovoljio svoje prijeke potrebe, sada stvara svoje izobilje; nego zato to je jedan indi viduum ili klasa individua prisiljena da radi vie nego to je potrebno za zadovoljenje svojih prijekih potreba, zato to se na jednoj strani postavlja viak rada, na drugoj se strani postavlja nerad i viak bo gatstva. U zbilji razvitak bogatstva egzistira samo u tim suprotnostima: u mogunosti je upravo njegov razvitak mogunost ukidanja tih sup rotnosti. Ili zato to jedan individuum moe zadovoljiti samo svoju vlastitu prijeku potrebu samo zadovoljavajui u isti mah prijeku potrebu i jedan viak povrh nje za drugog individuuma. Kod ropstva je to bru talno. Tek u uvjetima najamnog rada to vodi do industrije, indu strijskog rada. Malthus je stoga posve konsekventan kad pored vika rada i vika kapitala zahtijeva i viak besposliara koji troe ne proizvodei, od nosno tvrdi nunost rasipanja, luksuza, darivanja itd.]
1 bssposlen osd 8 sirom ahe, lake je, poslu g u 3 niz zavisnih

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 253

Ako je odnos potrebnih radnih dana prema ukupnosti opredmeenih radnih dana bio=9:12 (dakle viak rada=l/4), nastojanje je kapitala da se ovaj smanji na 6:9 (dakle 2/a, dakle viak ra d a ^ / 3). (Ovo treba kasnije izloiti potanje; meutim glavne crte ovdje gdje se radi 0 opem pojmu kapitala.)

254

Drugi odjeljak PROM ETNI PROCES KAPITALA

A. Reprodukcija i akumulacija kapitala

1. [Prijelaz u promet ili nrea strana kapitala] Vidjeli smo, dakle, kako je procesom oplodnje vrijednosti kapital 1) odrao svoju vrijednost pomou same razmjene (naime razmjene sa ivim radom); 2) kako se poveao, stvorio viak vrijednosti. Kao rezultat toga jedinstva procesa proizvodnje i procesa oplodnje vri jednosti pojavljuje se sad proizvod tog procesa, tj. sam kapital kako on proizlazi iz procesa ija je on bio pretpostavka kao proizvod koji je vrijednost; ili [drugim rijeima] kao proizvod tog procesa javlja se sama vrijednost i to via vrijednost, [via] zato to sadri vie opred meenog rada od one od koje se prvobitno polo. Ta vrijednost kao takva je novac. Meutim, ona je to samo po sebi; novac nije postavljen kao takav; ono to je prije svega postavljeno, to je ovdje dano, to je roba odreene (idealne) cijene, tj. roba koja kao odreena suma novca postoji samo idealno i koja kao takva treba da se realizira tek u pro metu, dakle, najprije mora ponovo ui u proces jednostavnog prometa da bi bila postavljena kao novac. Sada, dakle, dolazimo do tree strane procesa u kojem se kapital postavlja kao takav. 3) Ako se tano promatra, proces oplodnje vrijednosti kapitala a novac postaje kapital samo procesom oplodnje vrijednosti po javljuje se, naime, u isti mah kao proces obezvreenja kapitala, its de monetisation1. I to u dva pravca. Prvo, ukoliko kapital ne poveava apsolutno radno vrijeme ve poveanjem proizvodne snage smanjuje relativno potrebno radno vrijeme, on reducira trokove proizvodnje samog sebe, a ukoliko je bio pretpostavljen kao odreena suma roba svoju razmjensku vrijednost. Jedan dio postojeeg kapitala ne prestano se obezvreuje smanjenjem trokova proizvodnje uz koje se moe reproducirati; ne smanjenjem rada koji je u njemu opred-

1 njegova dem onetizacija (obezvreenje, povlaenje iz p ro m eta)

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 55

meen, ve ivog rada koji je sad potreban da bi se opredmetio u tom odreenom proizvodu. To neprestano obezvreivanje postojeeg ka pitala ne spada ovamo, jer ono pretpostavlja ve gotov kapital. Njega ovdje treba samo spomenuti, da bi se naznailo kako je ono to dolazi kasnije ve sadrano u opem pojmu kapitala. Spada u uenje o kon centraciji i konkurenciji kapitala. Obezvreenje o kojem je ovdje rije jest u tome to je kapital preao iz oblika novca u oblik robe, proizvoda koji ima odreenu cijenu, koju treba realizirati. Kao novac on je postojao kao vrijednost. Sada on postoji kao proizvod, a samo idealno kao cijena; ali ne kao vrijednost kao takva. Da bi se oplodio, tj. odrao i umnoio kao vrijednost, morao bi najprije iz oblika novca prei u oblik upotrebnih vrijednosti (siro vina orue najamnina), ali bi time izgubio oblik kao vrijednost; i zato sad mora iznova stupiti u promet da bi iznova postavio taj oblik opeg bogatstva. Sada vie kapitalist ne ulazi u prometni proces jedno stavno kao razmjenjiva, ve kao proizvoa nasuprot ostalim razmjenjivaima kao potroaima. Oni treba da razmijene novac da bi dobili njegovu robu za svoju potronju, dok on razmjenjuje svoj proiz vod da bi dobio njihov novac. Uzmimo da taj proces ne uspije a mogunost toga neuspjeha u pojedinom sluaju dana je ve samim razdvajanjem tad se novac kapitalista pretvorio u bezvrijedan proiz vod i ne samo da nije dobio nikakvu novu vrijednost, ve je izgubio i onu prvobitnu. Meutim, bilo da se to dogodi ili ne dogodi, u svakom sluaju obezvreenje sainjava jedan moment procesa oplodnje vrijednosti, to jednostavno proizlazi ve iz toga to proizvod tog procesa u svom neposrednom obliku nije vrijednost, nego mora tek iznova stupiti u promet da bi se realizirao kao vrijednost. Ako se, dakle, procesom proizvodnje kapital reproducira kao vrijednost i nova vrijednost, on je u isti mah postavljen i kao nevrijednost, kao neto to tek razmjenom treba da dobije vrijednost. Tri procesa ije jedinstvo sainjava kapital izvanjski su [jedan prema drugom], vremenski i prostorno razdvojeni jedan od drugog. Kao takav je prelaz iz jednog u drugi, tj. njihovo jedinstvo, ako se promatra u odnosu na pojedine kapitaliste, sluajno. Uprkos svom unutranjem jedinstvu oni postoje nezavisno jedan pored drugog i svaki kao pretpostavka onog drugog. Sve u svemu to se jedinstvo mora obistiniti ukoliko cjelina proizvodnje poiva na kapitalu, uko liko on, dakle, mora realizirati sve potrebne momente svog samooblikovanja i sadravati uslove za njihovo ostvarenje. Na taki do koje smo zasad doli, kapital se jo ne pojavljuje kao onaj koji uslovljava sam promet (samu razmjenu), ve samo kao njegov moment i upravo kao onaj koji prestaje biti kapital u trenutku u kojem ulazi u njega. Kao roba uope kapital sad dijeli sudbinu robe; zavisi od sluaja da li e ona biti razmijenjena za novac ili nee, da li e se njena cijena realizirati ili nee.

2 5 6 Osnovi kritike politike ekonomije

U samom procesu proizvodnje gdje je kapital neprestano ostajao pretpostavljen kao vrijednost njegova se oplodnja inila posve zavisnom samo od odnosa njega kao opredmeenog rada prema ivom radu, tj. od odnosa kapitala prema najamnom radu. Ali sada kao proizvod, kao roba, on se pojavljuje zavisan od prometa, koji lei izvan tog procesa. (U stvari, kao to smo vidjeli, vraa se u njega kao svoj temelj, ali isto tako iz njega izlazi.) Kao roba kapital 1) mora biti upotrebna vrijednost i kao takva predmet potrebe, objekt potronje; 2) mora biti razmijenjen za svoj ekvivalent u novac. Nova vrijed nost se moe realizirati tek u prodaji. Ako je kapital ranije sadravao opredmeeni rad u cijeni od 100 talira a sada u cijeni od 110 (cijena izraava samo mjeru opredme enog rada u novcu), to se mora ispoljiti tako da se sad taj rad [sa dran] u proizvedenoj robi razmijeni za 110 talira. Proizvod je prije svega obezvrijeen utoliko to se uope mora razmijeniti za novac da bi ponovo dobio svoju vrijednost. Unutar procesa proizvodnje oploenja vrijednosti inila se posve identinom s proizvodnjom vika rada (s opredmeenjem vika vre mena) i stoga bez drugih granica osim onih koje su u samom tom pro cesu bile dijelom pretpostavljene, a dijelom postavljene, ali koje su uvijek tako postavljene kao ogranienja u njemu koja treba savladati. Sada se pojavljuju ogranienja tog procesa koja lee izvan njega. Prije svega, promatrano sasvim povrno, roba je razmjenska vrijednost samo ako je u isti mah upotrebna vrijednost, tj. predmet potronje (ovdje je jo irelevantno koje vrste potronje); ona prestaje biti raz mjenska vrijednost ako prestane biti upotrebna vrijednost (jer jo ne egzistira ponovo kao novac, ve na odreeni nain postojanja), koji se poklapa s njenim prirodnim kvalitetom. Dakle, njeno prvo ogranienje je samo potronja potreba za njom. (Prema dosadanjim pretpostavkama ne moe jo nikako biti govora o nekoj potrebi nesposobnoj za plaanje, tj. o potrebi za robom koja sama ne bi mogla dati u razmjeni neku robu ili novac.) Ali drugo, mora postojati neki ekvivalent za nju [proizvedenu robu], a kako je prvobitno promet bio pretpostavljen kao vrsta veliina kao veli ina odreenog opsega a s druge strane je kapital u procesu proiz vodnje stvorio jednu novu vrijednost, izgleda da za ovu u stvari ne moe postojati nikakav ekvivalent. Time, dakle, to kapital izlazi iz procesa proizvodnje i ponovo ulazi u promet izgleda da on: a) kao proizvodnja nailazi na ogranienje u danoj veliini potronje ili sposobnosti za potronju. Njegova koliina je kao odreena upot rebna vrijednost do izvjesne take irelevantna; ali na odreenom stupnju kako on zadovoljava samo neku odreenu potrebu - < on prestaje biti potreban za potronju. Kao odreena, jednostrana, kva litativna upotrebna vrijednost, npr. ito, sama njegova koliina je irelevantna samo do izvjesnog stupnja; trai se samo u odreenoj koliini, tj. u odreenoj mjeri. Ali ta mjera je dana dijelom njegovim

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 57

kvalitetom kao upotrebne vrijednosti njegovom specifinom korisnou, upotrebljivou a dijelom brojem razmjenjivaa koji imaju potrebu za tom odreenom potronjom. Brojem potroaa pomno enim veliinom njihove potrebe za tim specifinim proizvodom. Upo trebna vrijednost po sebi nema bezmjernost vrijednosti kao takve. Izvjesni predmeti mogu se troiti i predmeti su potrebe samo do iz vjesne mjere. Na primjer: samo se odreena koliina ita pojede itd. Stoga proizvod kao upotrebna vrijednost ima u samom sebi ograni enje upravo ogranienu potrebu za njim ali koja se sad ne mjeri potrebom proizvoaa, ve ukupnom potrebom razmjenjivaa. Kad prestane potreba za nekom odreenom upotrebnom vrijednou, proizvod prestaje da bude upotrebna vrijednost. Kao upotrebna vri jednost on se mjeri potrebom za njom. Ali im prestane da bude upotrebna vrijednost, on prestaje da bude i predmet prometa (uko liko nije novac). b) Ali kao nova vrijednost i vrijednost uope proizvod izgleda da ima ogranienje u veliini danih efwivalenatas prije svega novca, ne kao prometnog sredstva, ve kao novca. Viak vrijednosti (razumije se samo po sebi, iznad prvobitne vrijednosti) trai viak ekvivalenta. To se sada pojavljuje kao drugo ogranienje. c) Prvobitno je izgledalo da novac tj. bogatstvo kao takvo, tj. bogatstvo koje egzistira u razmjeni i putem razmjene za tui opredmeeni rad propada sam od sebe ukoliko nije otiao na razmjenu za tui ivi rad, tj. u proces proizvodnje. Promet je bio nesposoban da se obnavlja sam iz sebe. S druge strane, sad proces proizvodnje dolazi u orsokak ako nije sposoban da pree u prometni proces. Ka pital kao proizvodnja koja poiva na najamnom radu pretpostavlja promet kao nuan uslov i moment cijelog kretanja. Taj odreeni oblik proizvodnje pretpostavlja taj odreeni oblik razmjene koja nalazi svoj izraz u novanom prometu. Da bi se obnovio, cijeli proizvod mora biti pretvoren u novac, ali ne kao na ranijim stupnjevima proizvodnje gdje razmjena obuhvaa samo suvike proizvodnje i suvike proiz voda, a ne nipoto proizvodnju u njenom totalitetu. To su dakle protivurjenosti kako se same od sebe pokazuju jednostavnom, objektivnom, nepristrasnom shvaanju. Kako se one u proizvodnji koja poiva na kapitalu neprestano ukidaju ali i ne prestano ponovo raaju i ukidaju samo nasilno (iako se to ukidanje do izvjesne take pojavljuje samo kao mirno izravnanje), drugo je pitanje. Vano je prije svega da se konstatira egzistencija tih pro tivurjenosti. Sve protivurjenosti prometa oivljuju ponovo u novom obliku. Proizvod kao upotrebna vrijednost stoji u protivurjenosti sa sobom kao vrijednou; tj. ukoliko on postoji u nekom odreenom kvalitetu, kao specifina stvar, proizvod odreenih prirodnih svojstava, kao supstancija potrebe u protivurjenosti sa svojom supstancijom, koju on kao vrijednost posjeduje iskljuivo u opredmeenom radu. Ali ovaj put ta protivurjenost nije vie postavljena, kao u prometu,
17 M arx - Engels (19)

2 5 8 Osnovi kritike politike ekonomije

samo tako da je ona samo formalna razlika, ve je izmjerenost upotreb nom vrijednou ovdje vrsto odreena kao izmjerenost ukupnom potrebom razmjenjivaa za taj proizvod tj. koliinom ukupne po tronje. Ukupna potronja se tu pojavljuje kao mjera za proizvod kao upotrebnu vrijednost i stoga takoer za njega kao razmjensku vrijed nost. U jednostavnom prometu bilo je jednostavno prevesti proizvod iz oblika posebne upotrebne vrijednosti u oblik razmjenske vrijed nosti. Njegovo ogranienje pojavljivalo se samo u tome to je on [do lazei] iz prometa zahvaljujui svojim prirodnim svojstvima egzistirao u jednom posebnom obliku, a ne u obliku vrijednosti, u kome je bio direktno razmjenljiv za sve druge robe. Ali sada je postavljeno da je u samim njegovim prirodnim svojstvima dana mjera njegova posto janja. Da bi se mogla prevesti u opi oblik, upotrebna vrijednost smije postojati samo u odreenoj koliini; u koliini ija mjera nije rad opredmeen u njoj, ve proizlazi iz njene prirode kao upotrebne vrijed nosti i to kao upotrebne vrijednosti za druge. S druge strane, ranija protivurjenost da je za sebe bivstvujui novac morao da se razmjenjuje za ivi rad, pokazuje se sad jo veom, jer se viak novca odnosno viak vrijednosti da bi opstao kao takav mora razmjenjivati za viak vrijednosti. Kao vrijednost [proizvod], dakle, ima isto tako svoju granicu u tuoj proizvodnji kao to je upotrebna vri jednost ima u tuoj potronji; ovdje [u potronji on imaj svoju mjeru u koliini potrebe za specifinim proizvodom, tamo [u proizvodnji on ima mjeru] u koliini opredmeenog rada koji egzistira u prometu. Ravnodunost vrijednosti kao takve prema upotrebnoj vrijednosti time je dovedena isto tako u laan poloaj, kao i, s druge strane, opredmeeni rad uope kao supstancija i mjera vrijednosti*. Ovdje gdje se razmatra opi pojam kapitala vano je da kapital nije to jedinstvo proizvodnje i oplodnje vrijednosti neposredno, ve samo kao proces koji je vezan za uslove i to, kako se pokazalo, za vanjske uslove.**

* Jo se ne m oe p rei n a odnos p o tran je, p o n u d e, c ije n i, koji u svom p rav o m razvitku pretp o stav ljaju kapital. U koliko su potran ja i p o n u d a apstraktne kategorije, jo ne izraavaju nikakve o d re en e ekonom ske odnose, ne treb a li ih m oda raz m a tra ti ve ko d jednostavnog p ro m e ta ili proizvodnje? ** M i sm o ran ije ko d procesa oplo d n je vrijednosti kapitala vidjeli kako on pretpostavlja jednostavni proces proizvodnje kao ranije razvijen. T ak o e to b iti i sa potranjom i ponudom , ukoliko se u jednostavnoj razm jeni pretpostavlja potreba za proizvodom . V lastita p o tre b a proizvoaa (neposrednog) kao p o treb a potra nje drugih. P ri to m izlaganju m ora proizi M sam o o d sebe ono to m u se m ora p ret postaviti, a zatim sve to kasnije tre b a p re a d ti u p rv e odjeljke.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 259

2. [Univerzalna tendencija i ogranienost kapitalistike proizvodnje] Stvaranje apsolutnog vika vrijednosti od strane kapitala po veanje opredmeenog rada ima za uslov da se krug prometa pro iruje, i to stalno proiruje. Viak vrijednosti koji je stvoren na nekoj taki zahtijeva stvaranje vika vrijednosti na nekoj drugoj taki, s ko jim bi se on razmjenjivao; za poetak makar i samo proizvodnju vie zlata i srebra, vie novca, tako da viak vrijednosti, ako ne moe neposredno ponovo postati kapital, egzistira u obliku novca kao mo gunost novog kapitala. Stoga je jedan od uslova proizvodnje bazirane na kapitalu proizvodnja sve ireg kruga prometa, bilo da se taj krug proiruje direktno, bilo da se unutar njega stvara vie punktova proiz vodnje. Ako se promet najprije pojavio kao dana veliina, on se ovdje pojavljuje kao veliina koja je pokretna i koja se proiruje zahvaljujui samoj proizvodnji. Prema tome ve se i on sam pojavljuje kao moment proizvodnje. Stoga kapital kao to, s jedne strane, ima tendenciju da stalno stvara sve vie vika rada, tako ima i dodatnu tendenciju da stvara sve vie punktova za razmjenu; tj. ovdje sa stanovita apso lutnog vika vrijednosti ili vika rada da izaziva vie vika rada kao dopunu samom sebi; u osnovi, da propagira proizvodnju baziranu na kapitalu ili njemu odgovarajui nain proizvodnje. Tendencija za stvaranjem svjetskog trita neposredno je dana u samom pojmu kapi tala. Svaka granica pojavljuje se kao ogranienje koje treba savladati. Prije svega, svaki moment same proizvodnje treba podvri razmjeni i treba ukinuti proizvoenje neposrednih upotrebnih vrijednosti koje ne ulaze u razmjenu, tj. prijanje, sa stanovita kapitala samonikle naine proizvodnje treba zamijeniti proizvodnjom baziranom na ka pitalu. Trgovina se ovdje vie ne pojavljuje kao funkcija razmjene suvika koja se vri meu samostalnim proizvodnjama, ve kao bitno sveobuhvatna pretpostavka i moment same proizvodnje. [Naravno, svaka proizvodnja koja je usmjerena na neposrednu upotrebnu vrijednost smanjuje kako broj razmjenjivaa, tako i uope sumu razmjenskih vrijednosti koje se bacaju u promet, a prije svega proizvodnju vikova vrijednosti. Otuda tendencija kapitala: 1) da neprestano poveava opseg prometa; 2) da ga na svim takama pretvara u proizvodnju koju vri kapital.] S druge strane, proizvodnja relativnog vika vrijednosti, tj. proiz vodnja vika vrijednosti koja se temelji na poveanju i razvitku proiz vodnih snaga, zahtijeva proizvodnju nove potronje; zahtijeva da se potrebni krug unutar prometa proiruje jednako kao ranije krug proiz vodnje. Dakle, prvo, kvantitativno proirenje postojee potronje; drugo, stvaranje novih potreba irenjem postojeih u veem krugu; tree, proizvodnju novih potreba i otkrivanje i stvaranje novih upotreb nih vrijednosti. To drugim rijeima znai da dobijeni viak rada ne ostane samo kvantitativan viak, ve da se u isti mah krug kvalitativnih
17*

2 6 0 Osnovi, kritike politike ekonomije

razlika rada (a time i vika rada) stalno poveava, ini raznolikijim, postaje u sebi samom sve diferenciraniji. Na primjer, ako je uslijed udvostruenja proizvodne snage sada dovoljno da se upotrijebi samo kapital od 50 tamo gdje je prije bio potreban kapital od 100, tako da se oslobaaju kapital od 50 i njemu odgovarajui potrebni rad, onda se za osloboeni kapital i rad mora stvoriti neka nova, kvalitativno razliita grana proizvodnje, koja zado voljava i raa novu potrebu. Vrijednost stare industrije odrava se time to se stvara fond za jednu novu u kojoj se odnos izmeu kapitala i rada postavlja u novom obliku. Dakle (razvija se) istraivanje cijele prirode da bi se otkrila nova korisna svojstva stvari; univerzalna razmjena proizvoda svih tuih klima i zemalja, novi (umjetni) naini prerade prirodnih predmeta, ime im se daju nove upotrebne vrijednosti.* Istraivanje zemlje u svim pravcima da bi se otkrili kako novi upotrebljivi predmeti, tako i nova upotrebna svojstva starih, kao npr. njihova nova svojstva kao sirovina itd.; dakle, razvoj prirodnih nauka do njihove najvie take; isto tako otkrivanje, stvaranje i zadovoljavanje novih potreba koje proizlaze iz samog drutva; kultiviranje svih svojstava drutvenog ovjeka i njegova proizvodnja kao to bogatijeg svojstvima i odnosima, a stoga i potrebama proizvodnja ovjeka kao to totalnijeg i univerzalnijeg drutvenog proizvoda (jer da bi mogao svestrano ui vati, on mora biti sposoban za uitak, dakle, u visokom stupnju kul tiviran) takoer je uslov proizvodnje zasnovane na kapitalu. Ovo stvaranje novih grana proizvodnje, tj. kvalitativno novog vika vremena, nije samo podjela rada, ve i odbijanje odreene proizvodnje od same sebe kao rada koji ima novu upotrebnu vrijednost, razvijanje sve ireg i sve obuhvatnijeg sistema vrsta rada, vrsta proizvodnje kojima odgovara sve iri i sve bogatiji sistem potreba. Na kapitalu zasnovana proizvodnja, dakle, s jedne strane, stvara univerzalnu industriju (tj. viak rada, rad koji stvara vrijednost), a s druge strane, sistem ope eksploatacije prirodnih i ljudskih svojstava, sistem ope korisnosti, pri emu se kao nosilac tog sistema pojavljuje isto tako sama nauka kao i sva fizika i duhovna svojstva, a izvan toga kruga drutvene proizvodnje i razmjene nema niega to bi se pojavilo kao neto po-sebi-vie, samo-za-sebe-opravdano. Tako tek kapital stvara graansko drutvo i ope prisvajanje prirode, kao i prisvajanje same drutvene povezanosti od strane lanova drutva. Otuda veliki civilizirajui utjecaj kapitala, njegova proizvodnja drutvenog stupnja prema kojem svi raniji izgledaju samo kao lokalni razvoji ovjeanstva i kao idolatrija prirode. Priroda tek sad postaje puki predmet za ovjeka, puka stvar korisnosti; ona prestaje da bude priznavana kao mo za sebe; a sama teorijska spoznaja njenih samostalnih zakona pojavljuje se
* U logu to je luksuz igra kod starih za razliku od m o d ern ih spom enuti kasnije.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 261

samo kao lukavstvo da bi se ona potinila ljudskim potrebama, bilo kao predmet potronje, bilo kao sredstvo za proizvodnju. Po toj svojoj tendenciji kapital prelazi kako preko svih nacionalnih grartia i pred rasuda, tako i preko oboavanja prirode i naslijeenog, u odreene granice samodovoljno ograenog zadovoljavanja postojeih potreba i reprodukcije starog naina ivota. On je prema svemu tome destruk tivan, on neprestano sve revolucionira, ruei sVe prepreke koje ome taju razvitak proizvodnih snaga, proirenje potreba, raznolikost proiz vodnje i iskoriavanje i razmjenu prirodnih i duhovnih snaga. Meutim, iz toga to kapital svaku takvu granicu postavlja kao ogranienje i stoga je idealno prelazi, nipoto ne slijedi da je ona realno prevladana, a kako svako takvo ogranienje protivurjei njegovom odreenju, njegova proizvodnja kree se u protivurjenostima koje se neprestano prevladavaju, ali isto tako neprestano postavljaju. Ne samo to. Univerzalnost kojoj kapital nezadrivo tei nalazi u njegovoj vlastitoj prirodi one granice koje e na odreenom stupnju rijegovog razvitka dovesti do spoznaje da je on sam najvee ogranienje te ten dencije i stoga ga prisiliti na samoukidanje. Stoga su ekonomisti koji, kao Ricardo, shvaaju proizvodnju kao neposredno identinu sa samooplodnjom kapitala (dakle koji, ne bri nui se ni za granice potronje ni za postojee granice samog prometa, ukoliko on na svim takama mora pruati protuvrijednost, imaju u vidu samo razvitak proizvodnih snaga i porast industrijskog stanov nitva ponudu bez obzira na potranju) shvatili pozitivnu bit ka pitala ispravnije i dublje nego oni koji, kao Sismondi, naglaavaju granice potronje i postojeeg kruga protivrjenosti, iako je Sismondi dublje shvatio ogranienost proizvodnje zasnovane na kapitalu, rtjenu negativnu jednostranost. Ricardo je bolje shvatio njgovu univer zalnu tendenciju, Sismondi njegovu posebnu ogranienost. 3. [Nunost hiperprodukcije pri ^vladavini kapitala] Cijeli spor o tome da li je hiperprodukcija mogua i nuna sa sta novita kapitala vrti se oko pitanja da li proces oplodnje kapitala u proizvodnji neposredno postavlja njegovu oplodnju u prometu; da li je njegova oplodnja u procesu proizvodnje njegova realna oplodnja? I Ricardo, naravno, ima suspicion1 da razmjenska vrijednost izvan prometa nije vrijednost i da se ona kao vrijednost potvruje samo u prometu; ali prepreke na koje proizvodnja tako nailazi on promatra kao sluajne, kao prepreke koje se prevladavaju. Samo' prevladavanje takvih prepreka on ukljuuje u bit kapitala, iako u izvoenju esto postaje apsurdan; dok Sismondi obrnuto naglaava ne samo nailaenje na prepreke, ve i njihovo stvaranje od strane samog kapitala,
1 sumnju

2 6 2 Osnovi kritike politike ekonomije

koji tako upada u protivurjenosti, slutei da one moraju dovesti do njegovog downbreak-a1. Zato bi on htio da granice proizvodnje postavi izvana, pomou obiaja, zakona itd., a njih e upravo zato to su samo vanjske i umjetne granice, kapital nuno sruiti. S druge strane, Ri cardo i cijela njegova kola nisu nikad shvatili prave modeme krize, u kojima se ta protivurjenost kapitala ispranjuje u velikim bura ma to sve vie ugroavaju sam kapital kao temelj drutva i proiz vodnje. Pokuaji koji su injeni s ortodoksno ekonomskog stanovita da se porekne opa hiperprodukcija u nekom danom momentu doista su djetinjasti. Ili se, vidi npr. Mac Cullochat104!, da bi se spasila proiz vodnja zasnovana na kapitalu apstrahira od svih njenih specifinih svojstava, od njenih pojmovnih odreenja, a ona se, obrnuto, shvaa kao jednostavna proizvodnja za neposrednu upotrebnu vrijednost. Pot puno se apstrahira od bitnih odnosa. U stvari, da bi se [kapitalistika proizvodnja] oistila od protivurjenosti, ona se direktno odbacuje i negira. Ili otroumnije, kao npr. MilU1653 (kojega imitira dosadni Say): ponuda i potranja po njemu su identine, stoga bi morale odgo varati jedna drugoj. Ponuda je, naime, potranja mjerena svojom vlastitom koliinom. T u je velika zbrka: 1) ta identinost ponude [s potranjom) tako da je ona potranja mjerena svojom vlastitom koliinom istinita je samo ukoliko je ona razmjenska vrijednost = odreenoj koliini opredme enog rada. Utoliko je ponuda mjera svoje vlastite potranje to se tie vrijednosti. Ali kao takva vrijednost ponuda se realizira tek putem razmjene za novac, a kao predmet razmjene za novac ona zavisi 2) od svoje upotrebne vrijednosti; a kao upotrebna vrijednost od mase postojeih potreba za njom, od njene potrebnosti. Ali kao upotrebna vrijednost ona se apsolutno ne mjeri radnim vremenom opredmeenim u njoj, ve se na nju primjenjuje mjerilo koje lei izvan njene prirode kao razmjenske vrijednosti. Ili kae se dalje: sama ponuda je potranja za odreenim proiz vodom neke vrijednosti (koja se izraava u traenoj koliini proizvoda). Ako se, dakle, ponueni proizvod ne moe prodati, to je dokaz da je proizvedeno previe ponuene robe a premalo robe koju trai nabavlja. Dakle, ne postoji opa hiperprodukcija, ve hiperprodukcija u jednom ili u nekoliko artikala, ali nedovoljna produkcija u drugima. Pri tom se tad ponovo zaboravlja da ono to proizvodni kapital trai nije odreena upotrebna vrijednost, ve vrijednost za sebe, dakle novac ne novac u odreenju prometnog sredstva, ve kao opi oblik bo gatstva ili kao oblik realizacije kapitala na jednoj strani, povratak u njegovo prvobitno mirujue stanje na drugoj. Ali tvrdnja da se proizvodi premalo novca u stvari znai samo ono to se tvrdi, naime, da se proizvodnja ne poklapa s oplodnjom
1 sloma

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 263

vrijednosti, dakle da je [proizvodnja] hiperprodukcija ili, to je isto, proizvodnja koja se ne moe pretvoriti u novac, u vrijednosti koja se ne potvruje u prometu. Otud iluzija majstora novca (takoer Proudhona itd.) da postoji nedostatak prometnih sredstava zbog skupoe novca i da se mora umjetno stvoriti vie novca (vidi ta koer Birminghamce, npr. Gemini^**}). Ili se kae da su s drutvenog stanovita proizvodnja i potronja isto, i da stoga nikad ne moe biti suvika ili nerazmjera meu njima. Pod drutvenim stanovitem ovdje se misli apstrakcija koja apstra hira upravo od odreene drutvene strukture i odnosa, a stoga i od protivurjenosti koje proizlaze iz njih. Vrlo tano je primjetio npr. ve Storch protiv Saya da velik dio potronje nije potronja za ne posrednu upotrebu, nego potronja u procesu proizvodnje, npr. potro nja u strojevima, ugljenu, ulju, potrebnim zgradama itd. Ta po tronja nije nipoto identina s potronjom o kojoj je ovdje rije. Isto tako su Malthus i Sismondi tano primjetili da npr. potronja radnika nije nipoto po sebi zadovoljavajua potronja za kapitalista, t167J Ovdje se posve izbacuje moment oplodnje vrijednosti i jednostavno se suprotstavljaju proizvodnja i potronja, tj. pretpostavlja se proiz vodnja bazirana direktno na upotrebnoj vrijednosti, dakle ne na kapitalu. Ili reeno socijalistiki: neka su rad i razmjena rada, tj. proiz vodnja i njena razmjena (promet) cijeli proces; kako drukije moe iz toga proizii nerazmjer nego omakom, krivim raunom? Rad se tu ne promatra kao najamni rad, niti kapital kao kapital. S jedne strane se prihvaaju rezultati proizvodnje koja je zasnovana na kapitalu; s druge strane porie se pretpostavka i uslov tih rezultata potrebni rad kao rad postavljen od vika rada i za viak rada. Ili npr. Ricardot1 9*! kako se sama proizvodnja upravlja prema trokovima proizvodnje, ona regulira sama sebe, pa ako se neka grana proizvodnje ne oplouje kapital se u izvjesnom stupnju povlai iz nje i baca na drugu taku gdje je potreban. Ali bez obzira na to to sama ta nunost izjednaenja pretpostavlja nejednakost, disharmoniju, a stoga i protivurjenost u opoj krizi hiperpro dukcije nije protivurjenost izmeu raznih vrsta proizvodnog kapitala, ve izmeu industrijskog i zajmovnog kapitala izmeu kapitala kako je direktno ukljuen u proces proizvodnje i kako se pojavljuje izvan njega (relativno) samostalno kao novac. Najzad: proporcionalna proizvodnja (to se nalazi ve kod Ricarda itd.); samo ako je tendencija kapitala da se raspodijeli u pravim proporcijama, onda je isto tako njegova nuna tendencija budui da on beskrajno tei za vikom rada, veom produktivnou, dodatnom potronjom itd. da po raste preko proporcije. (U konkurenciji se ta unutranja tendencija kapitala pojavljuje kao prinuda, kojoj ga izlae tui kapital i koja ga goni naprijed preko prave

2 6 4 Osnovi kritike politike ekonomije

proporcije neprestanim Marche, marche!1 Slobodnu konkurenciju, kao to je to tano nanjuio g. Wakefield u svom komentaru Smithat160l, ekonomisti nisu jo nikad analizirali ma koliko da se o njoj brblja i ma koliko da je ona temelj cijele graanske proizvodnje koja poiva na kapitalu. Nju su shvaali samo negativno, tj. kao negaciju mono pola, korporacija, zakonskih propisa itd. Kao negaciju feudalne proiz vodnje. Ali ona ipak mora biti i neto za sebe, jer je puko 0 prazna nega cija, apstrahiranje od jednog ogranienja koje uskrsava odmah ponovo, npr. u obliku monopola, prirodnih monopola itd. Pojmovno konkurencija nije nita do unutranja priroda kapitala, njegovo bitno odreenje, koje se javlja i realizira kao uzajamno djelovanje mnogih kapitala jed nog na drugi, unutranja tendencija kao vanjska nunost.) (Kapital postoji i moe postojati samo kao mnotvo kapitala, i stoga se njegovo samoodreenje pojavljuje kao njihovo uzajamno djelovanje jednog na drugi.) Kapital je isto toliko neprestano postavljanje kao i ukidanje pro porcionalne proizvodnje. Postojea proporcija mora se uvijek ukinuti stvaranjem vikova vrijednosti i poveanjem proizvodnih snaga. Ali taj zahtjev da proizvodnju treba proiriti istovremeno i simultano u istoj proporciji namee kapitalu vanjske zahtjeve, koji nipoto ne pro izlaze iz njega samog; u isti mah izlaenje iz dane proporcije u jednoj grani proizvodnje izbacuje iz proporcije i sve ostale, i to u nejednakim proporcijama. Dosada (jer jo nismo stigli do odreenja kapitala kao capital circulant2 i jo imamo na jednoj strani promet, a na drugoj kapital, ili proizvodnju kao pretpostavku prometa ili temelj iz kojega on proizlazi) ve sa stanovita proizvodnje promet ima odnos prema potronji i proizvodnji drugim rijeima viak rada kao protuvri jednost i specificiranje rada u sve bogatijem obliku. U jednostavnom pojmu kapitala moraju biti sadrane po sebi njegove civilizatorske tendencije itd., [te tendencije] ne smiju se kao u dosadanjim ekonomijama pojavljivati samo kao vanjske konzekvencije. Isto tako za protivurjenosti, koje se kasnije oslobaaju, mora se pokazati da su ve latentne u kapitalu. Dosad smo u procesu oplodnje vrijednosti imali samo ravno dunost pojedinih momenata jednog prema drugom; da se oni unu tranje uslovljavaju i vanjski trae, ali da se mogu sresti ili ne sresti, poklopiti ili ne poklopiti, uzajamno odgovarati ili ne odgovarati. Unu tranja nunost momenata koji pripadaju zajedno i njihova ravno duna samostalna egzistencija jednog prema drugom ve je osnova protivurjenosti. Meutim, mi jo nipoto nismo gotovi. Protivurjenost izmeu proizvodnje i oplodnje vrijednosti ije je jedinstvo prema svom pojmu kapital mora se shvatiti jo imanentni je nego samo kao ravno1 N a p rije d , n ap rijed ! 2 opticajnog kapitala

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 65

duno, prividno uzajamno nezavisno pojavljivanje pojedinih mome nata procesa ili, tanije, totaliteta procesi. Da bismo se pribliili stvari: Prije svega postoji jedna granica, inherentna ne proizvodnji uope, ve proizvodnji baziranoj na kapitalu. Ta granica je dvostruka ili, bolje, ista, samo se promatra u dva prav ca. Dovoljno je da se ovdje dokae da kapital sadri jedno posebno ogranienje proizvodnje koje protivurjei njegovoj opoj tendenciji da prekorauje sve prepreke proizvodnje da bi se otkrila osnova hiperprodukcije, temeljna protivurjenost razvijenog kapitala; uope da bi se otkrilo da kapital nije, kako to misle ekonomisti, apsolutni ob lik za razvitak proizvodnih snaga apsolutni oblik za to kao oblik bogatstva koji bi se apsolutno poklapao s razvojem proizvodnih snaga. Stupnjevi proizvodnje koji prethode kapitalu pojavljuju se ako se promatraju s njegovog gledita, kao sve sami okovi proizvodnih snaga. Ali on sam, tano shvaen, pojavljuje se kao uslov za razvoj proizvodnih snaga sve dotle dok one trebaju vanjski poticaj koji se u isti mah pojavljuje kao njihova uzda. Njihova disciplina, koja na izvjesnoj visini njihovog razvitka postaje suvina i teka; jednako kao i korporacije itd. Te imanentne granice moraju se poklopiti s priro dom kapitala, s njegovim bitnim pojmovnim odreenjima. Te su po trebne granice: 1) Potrebni rad kao granica razmjenske vrijednosti ive radne spo sobnosti ili najamnine industrijskog stanovnitva; 2) Viak vrijednosti kao granica vika radnog vremena; i u od nosu na relativan viak radnog vremena kao ogranienje za razvoj proizvodnih snaga; 3) Sto je isto, pretvaranje u novac, razmjenska vrijednost uope kao granica proizvodnje; ili na vrijednosti zasnovana razmjena, ili na razmjeni zasnovana vrijednost kao granica proizvodnje. To je: 4) ponovo isto kao ogranienje proizvodnje upotrebnih vrijednosti razmjenskom vrijednou; ili da realno bogatstvo, da bi uope po stalo objekt proizvodnje, mora poprimiti odreeni oblik koji je od nje ga samog razliit, dakle nije apsolutno identian s njim. S druge strane, iz ope tendencije kapitala proizlazi (isto to se pojavilo u jednostavnom prometu tako, da se novac kao prometno sredstvo pojavio samo kao prolazan, bez samostalne nunosti, i zato ne kao granica i ogranienje) da on zaboravlja i apstrahira: 1) od potrebnog rada kao granice razmjenske vrijednosti ive rad ne sposobnosti; 2) od vika vrijednosti kao granice vika rada i ra zvitka proizvodnih snaga; 3) od novca kao granice proizvodnje; 4) od ogranienja proizvodnje upotrebnih vrijednosti razmjenskom vri jednou. Hine1 hiperprodukcija, tj. iznenadno podsjeanje na sve te nu ne momente proizvodnje koja se zasniva na kapitalu; otud ope obez1 Otud

2 6 6 Osnovi kritike politike ekonomije

vreenje kad se zaboravi na njih. U isti mah je time kapitalu po stavljen zadatak da s jednog vieg stepena razvoja proizvodnih snaga itd. iznova zapone svoj pokuaj, svaki put sa sve veim slomom kao kapital Stoga je jasno da to se vie razvija kapitala, to se vie on po javljuje kao ogranienje proizvodnje a stoga i potronje bez ob zira na ostale protivurjenosti uslijed kojih se on pojavljuje kao neu godno ogranienje proizvodnje i prometa. [Cijeli kreditni sistem, kao i s njim povezano overtrading, overspeculation etc.1 poiva na nunosti da se proiri i preskoi ograni enje prometa i sfere razmjene. Kolosalnije, klasinije to se pojav ljuje u odnosu izmeu naroda nego u odnosu izmeu individua. Ta ko su npr. Englezi prisiljeni da pozajmljuju tuim narodima, da bi ih dobili za svoje muterije. Uglavnom engleski kapitalist vri raz mjenu s proizvodnim engleskim kapitalom dvojako 1) kao on sam, 2) kao Yankee2 itd. ili u nekom drugom obliku u kojem je plasirao svoj novac.] [Kapital kao ogranienje proizvodnje nagovijeten je npr. kod Hodgskina:
U sadan jem s ta n ju svaka akum ulacija kapitala poveava p ro fit koji se trai od rad n ik a i gui svaki onaj ra d koji b i rad n ik u sam o prib av io u d o b a n iv o t . . . Profit je ogranienje proizvodnje.!170! (H odgskin. Sveska, p. 46).

Zahvaljujui vanjskoj trgovini proiruje se granica sfere razmjene i kapitalistima se omoguuje da troe vie vika rada:
U n izu go dina svijet n e m oe uzeti vie o d nas nego to m i m oem o uzeti od svijeta. ak i p ro fite koje p rav e nai trg o v c i u svojoj vanjskoj trgovini plaaju potroai za u z v ra t u v e zen ih d o b a ra ovdje. In o stran a trgovina je ista tram p a i kao takva razm jen a u k o rist i n a zadovoljstvo kapitalista. Ali ona m oe da utroi robe sam o do izvjesne m jere. O n razm jen ju je p a m u n u ro b u itd . za vino i svilu iz s tra n ih zem alja. A li ove predstavljaju samo viak rada naeg vlastitog stanovnitva jednako kao i odjea i p am u n a ro b a, te je n a taj n ain razorna snaga kapitalista porasla preko svih granica. T a k o je p riro d a nadmudrena . (Source and Remedy itd ., p. 27, 28).

O tome koliko je prezasienost u vezi s granicom potrebnog rada:

Pravo znaenje pojaane p o tran je o d stran e radnikS je sklonost da sami u z m u m anje a d a vei dio ostave svojim p o slodavcim a; i ako se kae da to smanjujui potronju poveava prezasienost trita , ja m o g u sam o rei d a je tad a prezasienost sinonim za visoke profite. (Isp itiva n je etc. L o n d o n 1821, p. 12.)

T u je jedna strana protivurjenosti izraena potpuno.

Praksa d a se rad ob ustavi n a taki n a kojoj m oe d a proizvodi p o red izdravanja rad nika i p rofit za k apitalista u opreci je s p riro d n im zakonom koji regulira p ro

1
2 Jenki

pretjera n o trg ov anje, p retjeran o spekuliranje (iznad m ogunosti) itd.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 6 7

izvodnju (Hodgskin, Sveska, 41, IX). Sto vie kapital akum ulira, to vie raste cijeli iznos traenog profita ; tako nastaje umjetna smetnja za porast proizvodnje stanovnitva. (Hodgskin, Sveska, 46).

Protivurjenosti izmeu kapitala kao orua za proizvodnju uope i orua za proizvodnju vrijednosti izlae Malthus (X, 40 i si.) ovako:
Profiti se uvijek m jere vrijednou a nikad koliinom . . . Bogatstvo neke zemlje zavisi dijelom od koliine proizvoda dobijenog njenim radom , a dijelom od takvog prilagoavanja te koliine potrebama i mogunostima postojeeg stanovnitva kakvo je prikladno da m u da vrijednost. N ita nije sigurnije od toga da bogatstvo nije odreeno samo jednim od ovih [faktora]. Ali bogatstvo i vrijednost m oda su najue povezani u nunosti posljednje z a proizvodnju prvog. Pri sadanjem stanju stvari moe se rei da je vrijednost dana robam a, to jest rtva rada koju su ljudi voljni da podnesu kako bi se izdravali, gotovo jedini uzrok postojanja b o g a tstv a . . . Potrona potranja koju prouzrokuju samo radnici zaposleni u produktivnom rad u ne moe nikad sama biti m otiv za akum ulaciju i upo treb u kapitala . . . same snage proizvodnje ne osiguravaju stvaranje proporcionalnog stupnja bogatstva, kao ni porast stanovnitva. Z a to je potrebna takva raspodjela proizvoda i takvo prilagoavanje tog proizvoda eljama onih koji treba da ga troe, da bi se stalno poveavala razmjenska vrijednost cijele mase, tj. snage proizvodnje stavljaju se potpuno u pokret samo nesm etanom potranjom za sve to se proizvodi . . .

To se, s jedne strane, dodue postie neprestano novim grana ma industrije (i uzajamnim proirenjem starih), ime stare dobijaju nova trita itd. U stvari proizvodnja sama stvara potronju time to zapoljava vie radnika u istoj poslovnoj grani i stvara nove poslovne grane, gdje novi kapitalisti sa svoje strane zapoljavaju nove radnike i u isti mah uzajamno postaju trite za stare
ali potranja koju stvara sam proizvodni radnik ne m oe nikad biti adekvatna potranja, jer se ona ne penje do punog opsega onog to on proizvodi. K ad bi to bio sluaj, ne bi bilo profita, dakle ni m otiva da se on zaposli. Samo postojanje profita na bilo koju robu pretpostavlja potranju izvan potranje radnika koji ju je stvorio . . . I radnici i kapital su m oda preobilni u odnosu na sredstva da se korisno zaposle.

[Uz 3), na to emo uskoro prijei, treba primijetiti da prethodna akumulacija, u ijem se obliku pojavljuje kapital nasuprot radu i za hvaljujui kojoj on predstavlja komandu nad radom, nije ponajprije nita drugo do sam viak rada u obliku vika proizvoda, a s druge strane uputnica na tui koegzistirajui rad.t171] 4. [ Odnos kapitala prema radniku kao proizvoau i potroau] Ovdje se, naravno, jo ne radi o tome da se izloi hiperproduk cija u njenoj odreenosti, ve samo njeni zaeci kako su prvobitno postavljeni u samom odnosu kapitala. Stoga ovdje takoer jo ne tre

2 6 8 Osnovi kritike politike ekonomije

ba da se obaziremo na druge posjednike i potroake itd. klase, koje ne proizvode nego ive od svog dohotka, dakle razmjenjuju s kapi talom, ine centre razmjene za njega. Mi ih moemo samo utoliko djelomino uzeti u obzir (ali bolje kod akumulacije), to su one jako znaajne za historijsko stvaranje kapitala. Kod proizvodnje bazirane na ropstvu, kao i kod patrijarhalne seosko-industrijske proizvodnje, gdje najvei dio stanovnitva svojim radom neposredno zadovoljava najvei dio svojih potreba, krug je pro meta i razmjene vrlo suen, a napose kod prve rob uope ne dolazi u obzir kao razmjenjiva. Ali kod proizvodnje koja se temelji na ka pitalu potronja je na svim takama posredovana razmjenom, a rad nema nikad neposrednu upotrebnu vrijednost za one koji rade. Cijela je osnova te proizvodnje rad kao razmjenska vrijednost i kao stvara lac razmjenske vrijednosti. Well. Prije svega, najamni radnik je za razliku od roba i sam sa mostalan centar prometa, razmjenjiva, onaj koji stvara razmjensku vrijednost i prima je putem razmjene. Prvo: razmjenom izmeu di jela kapitala koji je odreen kao najamnina i ive radne snage raz mjenska vrijednost tog dijela kapitala postavljena je neposredno, prije nego kapital ponovo izie iz procesa proizvodnje i ue u promet, dakle to se i samo moe shvatiti jo kao in prometa. Drugo: s izu zetkom njegovih vlastitih radnika prema svakom kapitalistu istupaju svi drugi radnici, njihova ukupna masa, ne kao radnici ve kao po troai; kao posjednici razmjenskih vrijednosti (najamnine), novca koji razmjenjuju za njegovu robu. Svi su oni centri prometa od kojih po lazi in razmjene i koji odravaju razmjensku vrijednost kapitala. Oni sainjavaju razmjerno vrlo velik dio potroaa iako ne ba tako ve lik kako se to openito zamilja, ako se ima u vidu pravi industrijski radnik. to je vei njihov broj (broj industrijskog stanovnitva) i ma sa novca kojim oni raspolau, to je vea sfera razmjene za kapital. Vidjeli smo da je tendencija kapitala da to vie povea masu indu strijskog stanovnitva. Zapravo nas se ovdje jo nimalo ne tie odnos jednog kapitalista prema radnicima drugih kapitalista. Taj odnos pokazuje samo iluziju svakog kapitalista, ali ne mijenja nita u odnosu kapitala uope pre ma radu. Svaki kapitalist zna da prema svom radniku ne stoji kao proizvoa prema potroau, pa eli da njegovu potronju, tj. njegovu sposobnost za razmjenu, njegovu najamninu ogranii to vie. On pri rodno eli da radnici drugih kapitalista budu po mogunosti to vei potroai njegove robe. Ali odnos svakog kapitalista prema svojim rad nicima jest odnos kapitala i rada uope, bitan odnos. Ali iluzija (isti nita za pojedinog kapitalista, za razliku od svih drugih) da osim nje govih radnika sva ostala radnika klasa stoji prema njemu kao po troa i razmjenjiva, ne kao radnik, ve kao onaj koji troi novac, nastaje upravo uslijed toga. Zaboravlja se da, kako kae Malthus,

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 269

sama egzistencija profita kod bilo koje robe pretpostavlja potranju izvan pot ranje radnika koji je robu proizveo, te zato potranja samog radnika ne moe nikad biti dovoljna potranja.

Kako jedna proizvodnja pokree drugu i tako u radnicima tueg kapitala stvara sebi potroae, to se za svaki pojedini kapital potra nja radnike klase koja je postavljena samom proizvodnjom pojav ljuje kao dovoljna potranja. S jedne strane, ta samom proizvod njom postavljena potranja tjera proizvodnju naprijed iznad propor cije u kojoj bi ona s obzirom na radnike morala proizvoditi; mora je natjerati iznad nje; s druge strane, ako nestane ili se smanji po tranja izvan potranje samog radnika, tada nastupa slom. Potranju od strane radnika tj. plaanje najamnine na kojoj poiva ta potra nja tada ni sam kapital ne promatra kao dobit, ve kao gubitak. To jest pokazuje se imanentni odnos izmeu kapitala i rada. I ovdje opet konkurencija kapital, njihova uzajamna ravnodunost i meusobna samostalnost dovodi do toga da se pojedini kapital ne odnosi prema radnicima cjelokupnog ostalog kapitala kao prema rad nicima: hine1 izrasta preko prave proporcije. Upravo se po tome i razlikuje kapital od odnosa vladavine, to radnik prema kapitalu na stupa kao potroa i kao onaj koji postavlja razmjensku vrijednost, to on u obliku posjednika novca, u obliku novca, postaje jednostavan centar prometa, jedan od beskonano mnogo takvih centara, u emu je nestala njegova odreenost kao radnika. [Posve je isto s potranjom to je stvara sama proizvodnja, po tranjom za sirovinama, polufabrikatima, strojevima, saobraajnim sred stvima i u proizvodnji utroenim pomonim materijalom, bojama, ug ljenom, lojem, sapunom itd. Ta potranja kao ona koja plaa, koja postavlja razmjensku vrijednost, adekvatna je i dovoljna sve dok proi zvoai razmjenjuju izmeu sebe. Njena neadekvatnost izlazi na vi djelo im zavrni proizvod naie na granicu u neposrednoj i kona noj potronji. I taj privid, koji tjera proizvodnju preko prave pro porcije, zasnovan je na biti kapitala, koji, kako to treba potanje izlo iti kod konkurencije, jest neto to se odbija samo od sebe, mno tvo uzajamno posve ravnodunih kapitala. Ukoliko jedan kapitalist kupuje od drugih, kupuje ili prodaje robu, oni stoje u jednostavnom odnosu razmjene, ne odnose se jedan prema drugom kao kapital. Ona ispravna (zamiljena) proporcija u kojoj oni moraju meusobno ra zmjenjivati da bi se konano mogli oploditi kao kapital lei izvan nji hovog uzajamnog odnosa.] Prije svega: kapital prisiljava radnike na viak rada povrh po trebnog rada. Samo tako on se oplouje i stvara viak vrijednosti. Ali, s druge strane, on postavlja potrebni rad samo ako je i ukoliko je rad viak rada i moe se realizirati kao viak vrijednosti. Kapital, dakle, postavlja viak rada kao uslov za potrebni rad, a viak vrijed
1 otud

2 7 0 Osnovi kritike politike ekonomije

nosti kao granicu za opredmeeni rad, vrijednost uope. Ako kapital ne moe da postavi viak vrijednosti, ne postavlja ni vrijednost, a na vlastitoj osnovi moe je postaviti samo on. Kapital, dakle, ogra niava (kako to kau Englezi, through artificial check1) rad i stvaranje vrijednosti, i to iz istog razloga iz kojeg (i u istoj mjeri u kojoj) on postavlja viak rada i viak vrijednosti. Po svojoj prirodi on, dakle, postavlja granicu za rad i stvaranje vrijednosti, granicu koja je u protivurjenosti s njegovom tendencijom da ih do neizmjernosti proiruje. I time to isto tako postavlja jednu njemu specifinu granicu, kao to, s druge strane, tjera preko svake granice, on je iva protivrjenost. [Kako vrijednost ini temelj kapitala, te on nuno egzistira samo pomou razmjene za protuvrijednost, kapital se nuno odbija sam od sebe. Univerzalan kapital, bez tuih kapitala nasuprot sebi, s koji ma bi razmjenjivao (a on sa sadanjeg stanovita ima nasuprot sebi samo najamni rad ili samog sebe) stoga je nemogunost. Meusobno odbijanje kapitala lei ve u kapitalu kao realiziranoj razmjenskoj vri jednosti.] Ako kapital tako, s jedne strane, ini viak rada i njegovu ra zmjenu za viak rada uslovom za potrebni rad i dakle za postavlja nje radne snage kao centra za razmjenu (po tome, dakle, ve suava i uslovljava sferu razmjene), s druge strane za njega je isto tako bitno da ogranii potronju radnika na ono to je nuno za reprodukciju njegove radne snage, da vrijednost koja izraava potrebni rad uini granicom oplodnje vrijednosti radne snage, a stoga i razmjenske spo sobnosti radnika, te da pokua svesti na minimum odnos tog potreb nog rada prema viku rada. To je novo ogranienje sfere razmjene, koje je, meutim, sasvim isto kao i prvo identino s tendencijom ka pitala da se prema svakoj granici svoje samooplodnje odnosi kao pre ma ogranienju. Neizmjerno poveavanje vrijednosti kapitala nei zmjerno postavljanje vrijednosti ovdje je, dakle, apsolutno iden tino s ograniavanjem sfere razmjene, tj. s ograniavanjem mogu nosti oplodnje, realizacije vrijednosti postavljene u procesu proizvodnje. Isto je tako s proizvodnom snagom. S jedne strane, tendencija je kapitala da je nuno povea do krajnosti, kako bi poveao relativan viak vremena. S druge strane, time se smanjuje potrebno radno vri jeme, dakle sposobnost radnika za razmjenu. Nadalje, kako smo vidjeli, relativni viak vrijednosti raste u mnogo manjoj mjeri nego proizvodna snaga, pri emu taj omjer opada to vie to je vie proizvodna snaga ve porasla. A li u slinom omjeru raste masa proizvoda kad ne bi rasla, bio bi osloboen nov kapital, kao i rad koji ne bi uli u P" met. Ali u istoj mjeri u kojoj raste masa proizvoda, raste i tekoa da se oplodi radno vrijeme sadrano u njima, jer rastu zahtjevi na potronju.
1 umjetnom kontrolom

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 271

(Ovdje jo imamo posla samo s tim kako je proces oplodnje ka pitala1 u isti mah i njegov proces obezvreenja2. Ovamo ne spada pi tanje koliko kapital, dok ima tendenciju da beskrajno poveava proi zvodne snage, isto tako ini jednostranim, ograniava itd. glavnu proi zvodnu snagu, samog ovjeka; uope ima tendenciju da ogranii proi zvodne snage.) Kapital, dakle, postavlja potrebno radno vrijeme kao granicu za razmjensku vrijednost ive radne snage, viak radnog vremena kao gra nicu za potrebno radno vrijeme, a viak vrijednosti kao granicu za viak radnog vremena; dok u isti mah prelazi preko svih tih granica ukoliko nasuprot sebi postavlja radnu snagu kao onu koja vri jedno stavnu razmjenu, kao novac, a viak radnog vremena postavlja kao jedinu granicu, zato to on3 stvara viak vrijednosti. (Ili, s obzirom na prvu stranu, kapital postavlja razmjenu vikova vrijednosti kao granicu za razmjenu potrebnih vrijednosti.) U isti mah kapital postavlja vrijednosti koje se ve nalaze u pro metu (ili, to je isto, proporciju od njega postavljene vrijednosti prema u njemu samom i u prometu pretpostavljenim vrijednostima) kao gra nicu, nunu granicu svom stvaranju vrijednosti; s druge strane, on postavlja svoju produktivnost kao jedinu granicu i tvorca vrijednosti. On, dakle, neprestano tei, s jedne strane, svom vlastitom obezvreenju, a s druge strane, koenju proizvodnih snaga i rada koji se opredmeuje u vrijednostima.

5.

[Teorije o nemogunosti hiperprodukcije i odnos izmeu potrebne najamnine i profita]

[Glupost o nemogunosti hiperprodukcije (drugim rijeima tvrd nju o neposrednoj identinosti procesa proizvodnje i procesa oplodnje kapitala) izrazio je, kao to je gore spomenuto, James Mill bar sofistiki, tj. s duhom, tako da je ponuda = svojoj vlastitoj potranji, da se dakle potranja i ponuda poklapaju, to drugim rijeima znai isto kao da je vrijednost odreena radnim vremenom, da razmjena dakle njoj nita ne dodaje, pri emu se samo zaboravlja da se razmjena mora izvriti, a da to zavisi (u krajnjoj liniji) od upotrebne vrijednosti. Dakle, kao to kae Mili, ako se potranja i ponuda ne poklapaju, to dolazi otud to se jednog odreenog proizvoda (koji se nudi) proi zvelo previe, a drugog (koji se trai) premalo. Ovo previe i premalo ne odnosi se na razmjensku vrijednost ve na upotrebnu vrijednost. Cijela stvar izlazi na to da ponuenog proizvoda ima vie nego to 1 der Vertoertungsprozefi des Kapitals 2 sein Entzoertungsprozefi radnog vrem ena 3 viak

2 7 2 Osnovi kritike politike ekonomije

ga treba. Izlazi, dakle, da hiperprodukcija potjee od upotrebne vri jednosti i stoga od same razmjene. Kod Saya je to jo apsurdnije, proizvodi se razmjenjuju samo za proizvode ;t172] dakle je u krajnjem sluaju proizvedeno jednih pre vie, a drugih premalo. Pri tom je zaboravljeno 1) da se vrijednosti razmjenjuju za vrijednosti i da se jedan proizvod razmjenjuje za drugi samo ukoliko je on vrijednost, tj. ukoliko je on novac ili e biti no vac; 2) da se razmjenjuje za rad. Dobri ovjek staje na stanovite je dnostavne razmjene, na kojem zaista hiperprodukcija nije mogua, jer se u stvari ne radi o razmjenskoj vrijednosti nego o upotrebnoj vri jednosti. Hiperprodukcija se zbiva u vezi s oplodnjom, inae ne.] Proudhon, koji osjea problem ali ga ne shvaa, izvodi hiper produkciju otud to radnik ne moe otkupiti svoj proizvod. t173l On pod tim misli da se na taj proizvod dodaju kamata i profit, odnosno da je cijena proizvoda podignuta iznad svoje prave vrijednosti. To dokazuje dabord1 da on nita ne razumije o odreivanju vrijednosti, koje generally spoken2 ne moe sadrati nita od te podignute cijene. U praktinoj trgovini kapitalist A moe prevariti kapitalista B. Ko liko jedan stavi u dep previe, toliko drugi premalo. Zbrojimo li oba, tada je suma njihove razmjene = sumi u njoj opredmeenog radnog vremena, samo to je od toga kapitalist A stavio vie u dep nego to mu je pripadalo u odnosu na B. Od svih profita koje napravi kapital, tj. ukupna masa kapitalista, odbija se 1) postojani dio kapitala; 2) najamnina ili opredmeeno radno vrijeme koje je potrebno da se re producira iva radna sposobnost. Oni dakle mogu da izmeu sebe dijele samo viak vrijednosti. Proporcije pravedne ili nepravedne u kojima oni taj viak vrijednosti dijele izmeu sebe ne mijenjaju apsolutno nita u razmjeni ni u odnosu razmjene izmeu kapitala i rada. Moglo bi se rei da je potrebno radno vrijeme (tj. najamnina), koje dakle ne ukljuuje profit, nego naprotiv treba da se odbije od njega, samo opet odreeno cijenama proizvoda, koje ve ukljuuju pro fit. Odakle bi inae mogao dolaziti profit to ga kapitalist koji ne upo trebljava direktno tog radnika dobija u razmjeni s njim? Na primjer: radnik prelca razmijeni svoju najamninu za toliko buela ita. Ali u cijenu svakog buela ve je ukljuen profit zakupca, tj. kapitala. Tako da cijena sredstava za ivot koja kupuje potrebno radno vrijeme vec ukljuuje viak radnog vremena. Prije svega, jasno je da najamnina koju prelac plaa svojim radnicima mora biti dosta velika da bi ku pila potreban buel penice ma kakav profit za zakupca ulazio u ci jenu buela penice; ali da isto tako, s druge strane, najamnina koju zakupac plaa svojim radnicima mora biti dosta velika da im pri

1 prije svega 2 openito reeno

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 73

bavi potrebnu koliinu odjee ma kakav profit prelca i tkalca ulazio u cijenu te odjee.1 Stvar je jednostavno u tome 1) to se brka cijena i vrijednost; 2) to ulaze odnosi koji se odreenja vrijednosti kao takvog ne tiu. Pretpostavimo najprije to je pojmovni odnos da kapitalist A sam proizvodi sva sredstva za ivot koja su potrebna radniku ili koja pred stavljaju sumu upotrebnih vrijednosti u kojima se opredmeuje nje1 Precrtano: Ako je opa profitna stopa n p r. 10% , tada prelac m ora platiti svojim radnicim a 10% iznad potrebne najam nine, a zakupac svojima. Ovdje gdje jo imamo posla samo s opim ili prosjenim odnosim a detalji nas se jo ne tiu. Prelac dobija 10% ne na svoj kapital, ve na njegov alikvotni dio koji je p red sta vljen u odjeljku njegovog kapitala pretvorenog u robu, na dio koji kupuje radnika. Isto tako zakupac na radnicim a kapitaliste. Ali svaki od njih gubi isto toliko na onih 10% to ih isplauje iznad potrebne najam nine. (M oe doi do razlike ukoliko proizvodi jednog, n pr. zakupca, ulaze u potrebnu potronju radnika, a proizvodi drugog n e ; to jo ne spada ovamo.) Uzm im o da zakupac i suknar upotrebljavaju kapital od 100 talira i da su om jeri izm eu postojane i prom jenljive vrijednosti kod obojice isti, p a dakle i viak vrijednosti. Dakle, npr. 60 sirovina, 20 strojevi, 20 rad , 20 viak rada = 1 2 0 talira. ezdeset
arina ili buela = 120, ako je 1 arin ili buel = = 2 na rad iznosi
120 60

talira. Viak vrijednosti jer je najam nina samo

100% ;

na predujm ljeni kapital samo

100

20% ,

Vs predujm ljenog kapitala, a = 20. R adnik dobija u oba sluaja kao potreb n u najam ninu 10 arina ili 10 buela = 20 talira. Cijena svakog arina ili buela sadri 20% profita; kad kupuje arin ili buel, radnik, dakle, na svojih 10 arina ili buela plaa, prem a Proudhonu, previe 1 0 x 2 0 % . D vadeset odsto na 2 talira ili 60 sre brnih groa = 1 2 srebrnih groa ( 5 x 1 2 = 60). Dakle na onih 10 = 60 srebrnih groa = 2 talira. Ali on takoer dobija samo po treb n u najam ninu 10 arina ili 10 buela. T j. ako pretpostavim o m aineriju kao konstantnu. D a je radnik imao kapital od 100 i da se ograniio na svoj potrebni rad, ali tako da bi taj rad bio stavljen u poloaj da iznova zapone s proizvodom svog rada, on b i bio m orao da proizvede samo 10 arina ili buela, ali k tom e sirov . . . Jedan buel ili arin 6 srebrnih groa previe; na 10 = 60 ili 2 talira. Dvadeset odsto na 2 talira ili 60 srebrnih groa je = 12. Profit na jedan arin ili buel iznosi 12 srebrnih groa. Ali radnik prim a 20 talira = 1 0 buela ili arina. On s jedne strane plaa previe 1 0 x 1 2 ili 120 srebrnih groa = 4 talira (4 x 3 0 = 120); s druge strane on dobija vie 4 talira (na arin 12 srebrnih groa, 10 x 12), tj. 20 um jesto 16, tj. peti dio, tj. 20% od 20 previe. S druge strane, on ipak dobija samo potreb nu najam ninu od 10 arina ili 10 buela. D a je cijena odreena potrebnim radom , tada bi on dobio za 1 arin 6 0 12 srebrnih groa = 48 srebrnih groa = 1 talir 18 srebrnih groa, a za 10 arina 48 x 10 = 480 srebrnih groa = 16

u to . g_,j

18 M ar* - Engels (19)

2 7 4 Osnovi kritike politike ekonomije

gov potrebni rad. Radnik bi dakle s novcem koji dobija od kapitalista novac se ovdje u ovoj transakciji pojavljuje samo kao prometno sredstvo s novcem koji je dobio od kapitalista kupio natrag alikvotni dio proizvoda, koji predstavlja njegov potrebni rad. Cijena alikvotnog dijela proizvoda kapitalista A je, naravno, ista za radnika kao i za svakog drugog razmjenjivaa. Od trenutka kad [radnik] stane da kupuje od kapitalista ugasio se njegov specifini kvalitet kao radnika; u njegovom novcu nestao je svaki trag odnosa i operacija pomou kojih je dobijen; on u prometu stoji prema kapitalistu jednostavno kao N, a ovaj prema njemu kao R; kao realizator cijene od R, koja je stoga za njega isto tako pretpostavljena kao i za svakog drugog pred stavnika od N, tj. kupca. Well. Ali u cijeni alikvotnih dijelova robe koju on kupuje ukljuen je profit u kome se pojavljuje viak vrijed nosti koji pripada kapitalu. Stoga ako radnikovo potrebno radno vri jeme predstavlja 20 talira = odreenom alikvotnom dijelu proizvoda, tada mu kapitalist prodaje, ako je profit 10%, robu za 22 talira. Tako misli Proudhon i odatle zakljuuje da radnik ne moe ot kupiti svoj proizvod, tj. alikvotni dio ukupnog proizvoda koji opredmeuje njegov potrebni rad. (Na njegov drugi zakljuak da kapital zbog toga ne moe adekvatno razmjenjivati i da zbog toga dolazi do hiperprodukcije vratit emo se odmah.) Recimo, da bi stvar bila oiglednija, da je radnikovih 20 talira= 4 buela ita. Prema tome, ako je 20 talira u novcu izraena vrijednost 4 buela, a kapitalist ih prodaje za 22, radnik ne bi mogao otkupiti 4 buela, odnosno mogao bi kupiti samo 3 7/n buela. Drugim rijeima, on uobraava da nov ana transakcija iskrivljava taj odnos. Dvadeset talira je cijena potre bnog rada= 4 buela i nju kapitalist daje radniku; ali im on sad hoe da za svojih 20 talira dobije 4 buela, on dobija samo 3 7/n. Kako radnik ovim ne bi dobio potrebnu najamninu, on uope ne bi mogao ivjeti i tako g. Proudhon dokazuje previe.* Ali pretpostavka je, s oprotenjem, pogrena. Ako 5 talira izra ava vrijednost jednog buela, tj. u njemu opredmeeno radno vrijeme, a 4 buela potrebnu najamninu, tada kapitalist A ne prodaje ta 4 bu ela, kako misli Proudhon, za 22, ve za 20 talira. Ali stvar stoji ovako: ukupan proizvod (ukljuujui potrebno radno vrijeme i viak radnog vremena) neka bude 110 talira=22 buela; od toga 16 buela=80 talira predstavlja kapital uloen u sjeme, strojeve itd., 4 buela=20
* D a u praksi kako p o opoj tendenciji, tako i d irektno preko cijene, kao npr. u sistem u plaa u n a tu ri, kapital pokuava da p rev ari potrebm rad i d a ga snizi ispod njegovog m jerila, kako p riro d n o g tako i d anog u odre en o m stan ju d ru tv a, ne spada ovam o. M i ovdje svu d a tre b a d a pretp o stav im o da se plaa ekonomski pravedna, tj. p rem a opim zakonim a ekonom ije o d re en a najam n in a. Protivur)enosti m oraju ovdje proizlaziti iz sam ih opih odnosa, a n e iz prev ara pojedinih kapitalista. Kako se to u stvarno sti dalje razvija, spada u uenje o najam nim .

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 275

talira potrebno radno vrijeme, 2 buela=10 talira viak radnog vre mena. Kapitalist prodaje svaki buel po 5 talira, po potrebnoj vrijed nosti buela, a ipak on dobija na svakom buelu 10% ili 5/io talira = lk talira=15 srebrnih groa. Odakle to? Otud to on prodaje 22 x 5 um jesto 20x5. Dodatni kapital, koji on mora izdati da bi proizveo 2 buela vie, moemo ovdje staviti=0, jer se ova dva buela mogu sve sti na ist viak rada, temeljitije oranje, plijevljenje korova, nabavku mineralnog ubriva, koje ga moda ne stoji nita itd. Vrijednost sadrana u dva buela vika nije ga stajala nita, zato sainjava viak povrh njegovih izdataka. Da kapitalist od ova 22 bu ela proda 20 po cijeni po kojoj su ga stajali, za 100 talira, a 2 koji ga nisu nita stajali (ali ija je vrijednost=u njima sadranom radu) za 10 talira, za njega je isto kao da sve buele, kao da svaki buel proda za 15 srebrnih groa vie nego to su ga stajali. (Za 1/2 talira ili 10% na 5 talira=5/io.) Iako on, dakle, na 4 buela prodana radniku zaradi 2 talira, radnik dobija buel uz njegovu potrebnu vrijednost. On za radi na njima samo 2 talira, jer pored ta 4 buela on proda jo 18 po istoj cijeni. Da proda samo 16, ne bi zaradio nita, jer bi tada prodao u svemu 5x20=100, svoj uloeni kapital. U manufakturi je u stvari takoer mogue da izdaci kapitala ne moraju rasti da bi kapitalist prodao viak vrijednosti; tj. nije potre bno da izdatak za sirovine i strojeve raste. Uzmimo da isti proizvod pukim runim radom (ako se masa potrebnog materijala i orua uzme kao stalna) dobije vii konani oblik, viu upotrebnu vrijednost, da dakle upotrebna vrijednost proizvoda raste ne time to se poveava njegova koliina, ve time to se primjenom vie runog rada pobolj ava njegov kvalitet. Njegova razmjenska vrijednost rad opredmeen u njemu raste jednostavno proporcionalno tom radu. Ako ka pitalist zatim proda za 10% skuplje, onda se alikvotni, u novcu iz raeni dio proizvoda koji predstavlja potrebni rad radniku plati, a kad bi se proizvod dao dijeliti, radnik bi taj alikvotni dio mogao ku piti. Profit kapitalista ne bi dolazio otuda to je taj alikvotni dio nje mu precijenio, ve otuda to on u cjelini prodaje jedan alikvotni dio koji nije platio i koji upravo predstavlja viak radnog vremena. Kao vrijednost proizvod je uvijek djeljiv; u svom prirodnom ob liku ne mora biti takav. Ovdje profit uvijek dolazi to cijela vrijednost sadri jedan alikvotni dio koji nije plaen, i zbog toga se u svakom alikvotnom dijelu cjeline plaa alikvotni dio vika rada. Tako u gor njem primjeru. To to kapitalist proda 22 buela, dakle i ona 2 koja predstavljaju viak rada, isto je kao kad bi na svaki buel prodao 1/io buela vie, tj. 1/io vika vrijednosti. Ako se pri istom omjeru rada, kapitala i vika vrijednosti proizvodilo npr. samo 1 sat, tada je kva litet sata pomou 1/io radnog vremena povien za 1/io vrijednosti, koja kapitalista ne stoji nita. Trei sluaj, da je kapitalistu, kao veinom u manufakturi (ali ne u ekstrakdvnoj industriji), potrebno vie sirovina (orue neka os18*

2 7 6 Osnovi kritike politike ekonomije

tane isto; meutim, nita ne mijenja ni ako se pretpostavi promjen ljivim) u kojima se opredmeuje viak radnog vremena. (Ovo zapravo jo ne spada ovamo, jer se ovdje isto tako moe ili mora pretpostaviti da kapital takoer proizvodi sirovine, npr. pa muk, a viak proizvodnje mora se na bilo kojoj taki svesti na puki viak rada ili, to je blie zbilji, pretpostavlja istovremen viak rada na svim takama prometa.) Pretpostavimo da kapitalist isprede 25 funti pamuka, koji ga stoje 50 talira i da mu je za to potrebno 30 talira strojeva (za koje emo uzeti da se potpuno utroi u procesu proizvodnje) i 20 talira najam nine, te da dobije 25 funti pree koju proda za 110. Zatim on funtu pree proda po 42/5 talira ili 4 talira i 12 srebrnih groa. Ako hoe da ponovo kupi, radnik dobija dakle 46/n funte konca. Kad bi rad nik radio za sebe, on bi isto tako funtu pree prodavao po 4 talira i 12 srebrnih groa i ne bi imao profita uz pretpostavku da bi radio samo potrebno radno vrijeme; ali on e ispresti manje pamuka.1 Kako znamo, vrijednost jedne funte pree sastoji se iskljuivo od koliine radnog vremena opredmeenog u njoj. Pretpostavimo sad da je vrijednost funte pree= 5 talira. Ako 4/s, tj. 4 talira predstav ljaju pamuk, orue itd.), tada 1 talir predstavlja rad realiziran u pa 1 P recrtano: Ako kapitalist m ora da isp red e 25 fu n ti p am uka (koji stoji 2 talira po fu n ti) uz 4 talira i 12 s re b rn ih groa p o fu n ti d a bi d obio 110 talira, radnik bi ispreo samo 25 22V 2 fu n te (10% m anje ili ^ = 5/ 2 nianje iii 21/a m anje) po 4 talira i 12 sreb rn ih
groa da bi d o b io svoj p o tre b n i proizvod (razm jensku vrijednost) od 20 talira. R aun bi tada izgledao ovako: 45 talira (za 22l / i fu n te p am u k a), 30 talira (orue), 20 talira (najam nina) = 95 talira. A ko se fu n ta p red iv a rau n a po 42/s talira d o b it je kapitalista 10 talira = 23/ n fu n te p re e ' na 25 fu n ti pam u k a, o d n osno V io na 50 talira koliko ga stoji taj pam uk. R a d n ik b i ispreo sam o 228/ n fu n ti p am uka i p rodao ih po 42/s talira. K apitalist je ispreo 23/ u fu n ti vie. R ad n ik bi u z cijenu od 42/s talira naplatio sam o potrebni ra d = 20 talira, naim e P a m uk

22 - p am u k a

po

2talira

fu n ta =

4 4 talira. rad

16

orue 30 talira

44

talira

20 talira

(ra d n ik dobija 4 /n fu n ti p red e 20 talira ili 4 2/s talira po funti). 455/ n + 3 0 + 2 0 = = 95 5/ n , dakle 228/ n fu n ti p re e za 94 /n talira ili jedna fu n ta = 4 2/s talira (naim e 226/ n prem a 94 /u jesu 250/ n prem a 1040/ u ili 250 p rem a 1040; * / p rem a ^ 1040 40 . . = 250 fu n ti p re m a 1040 talira ; 1 fu n ta p o ------= 4 4 / s talira;. 250 250 K a pitalist m ora p latiti vie za 23/ n fu n te p am uka = 4 /11 talira. =

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 7 7

muku pomou orua. Ako je radniku, da bi ivio od predenja, po trebno recimo 20 talira mjeseno, on bi morao budui da za pre denje jedne funte pree zaradi 1 talir, a mora zaraditi 20 ispresti 20 funti pree. Kad bi on sam posjedovao pamuk, orue itd. i radio sam za sebe, kad bi, dakle, bio svoj vlastiti majstor, morao bi prodati 20 funti pree, jer bi od svake funte zaradio samo 1/5, jedan talir, a 1x20=20. Ako mu kapitalist daje posao, tada rad koji isprede 20 funti pamuka predstavlja samo potrebni rad; jer prema pretpostavci od 20 funti pree ili 20 x 5=100 talira samo 80 talira predstavlja kup ljeni pamuk i orue, a novoproizvedena vrijednost nije nita drugo do potrebni rad. Od 20 funti pree 4 funte=20 talira predstavljalo bi potrebni rad, a 16 samo postojani dio kapitala. 16x5=80 talira. U svakoj dalj njoj funti koju kapitalist daje izraditi preko tih 20 jedna petina je viak rada, za njega viak vrijednosti. (Opredmeeni rad koji prodaje a da ga nije platio.) Dade li on ispresti 1 funtu vie; tada dobija 1 ta lir, ako 10 fhnti [dobija] 10 vie. Na 10 funti ili 50 talira kapitalist bi imao u zamjenu za svoje izdatke 40 talira i viak rada 10 talira; ili 8 funte pree da za 10 kupi materijal (strojeve i pamuk) i 2 funte pree ili njihovu vrijednost koji ga ne stoje nita. Napravimo li sad ukupan raun kapitalista, vidjet emo da je on izdao
Sirovina, orue itd . talira N ajam nina talira ViSak vrijednosti talira U kupno talira

80+40=120

20

10

150

Kapitalist je u svemu proizveo 30 funti pree (30 X 5=150); funtu po 5 talira, po tanoj vrijednosti funte, tj. odreenoj iskljuivo radom opredmeenim u njoj i izvodei vrijednost samo od njega. Od tih 30 funti 24 predstavljaju postojani kapital, 4 funte idu na najamnine, a 2 ine viak vrijednosti. Taj viak vrijednosti raunat, kao to to i ni kapitalist, na njegov ukupan izdatak, koji iznosi 140 talira (ili 28 funti), ini 1/14= 7 1/7% (iako u danom primjeru viak vrijednosti u odnosu na rad iznosi 50%). Pretpostavimo da produktivnost rada poraste tako da je kapita list u stanju da uz isti izdatak za rad isprede 40 funti. Prema naoj pretpostavci on bi tih 40 funti prodao po njihovoj stvarnoj cijeni, naime funtu po 5 talira, od ega 4 talira predstavljaju rad opredme en u pamuku itd., a 1 talir novododati rad. On bi, dakle, prodavao:
40 funti uz cijenu 5 tal. po funti = 40 x 5 od tih 40 funti otilo bi 20 funti na potrebni rad = 200 talira; = 100

N a prvih 20 funti ne bi zasluio ni jednu p a ru ; od preostale stotine talira otile bi 4/s = 4 x 20 = 80 za m aterijal itd. = 80 Ostaje 20 talira

Na izdatku od 200 talira kapitalist bi zaradio 20 ili 10%. Na uku pan izdatak 10%, ali u stvari 20 na drugih stotinu talira ili drugih 20

2 7 8 Osnovi kritike politike ekonomije

funti u kojima on nije platio opredmeeni rad.1 Uzmimo sad da on moe uraditi dvostruko, recimo
80 fu n ti = O d toga se o db ija za p o tre b n i ra d itd . 20 fu n ti = O staje O d toga se o db ija za m aterijal itd . 4/ s ili 240 P rofit od 60 n a 400 je = O staje 40 = 1 5 % .2 60 talira.

400 talira.
100 300

6 na

In fact u gornjem primjeru je izdatak kapitalista samo 180, a na njih on dobija 20 ili 111/%. to je manji dio izdatka koji predstavlja potrebni rad, to je vea dobit, iako ona ne stoji ni u kakvom oevidnom odnosu prema stvar nom viku vrijednosti, tj. viku rada. Na primjer. Da bi kapitalist dobio 10%3, on mora ispresti 40 funti pree; radnik treba da isprede samo 20=potrebni rad. Viak rada= potrebnom, 100% viak vrijed nosti. To je na stari zakon. Ali to nije stvar o kojoj je ovdje rije. U gornjem primjeru od 40 funti stvarna je vrijednost funte 5 ta lira i radnik bi, kao i kapitalist, kad bi vodio svoj vlastiti posao kao radnik koji bi sam sebi mogao davati predujmove kako bi sirovinu itd. mogao toliko oploditi da moe ivjeti kao radnik, prodavao funtu po 5 talira. Ali on bi proizveo samo 20 funti i od njihove prodaje upotrebio bi 4/s za nove sirovine, a l{ * >za ivot. Od 100 talira on bi na doknadio samo svoju najamninu. Dobit kapitalista ne dolazi otuda to on funtu prodaje preskupo on je prodaje po njenoj tacnoj vri jednosti ve to je prodaje iznad onih trokova proizvodnje koliko ona stoji njega (ne koliko ona stoji; jer 1/s stoji radnika viak rada). Da je prodaje ispod 5 talira, prodavao bi je ispod vrijednosti i kupac bi imao besplatno Vs rada, koja se nalazi u svakoj funti pree povrh izdataka itd. Ali kapitalist rauna ovako: Vrijednost 1 funte = 5 talira 40 funti = 200 talira; od toga odlazi na trokove 180 Ostaje 20 talira. On ne rauna da na dru gih 100 talira dobija 20, ve da na cijeli svoj izdatak od 180 dobija 20. Ovo mu daje profit od l l 1/9 % umjesto 20%. Nadalje on rauna kako on, da bi ostvario taj profit, mora prodati 40 funti. Tih 40 funti po 5 talira ne daju mu 1/s ili 20%, ve 20 talira podijeljenih na 40 funti ili 1I I2 talira po funti. Uz cijenu po kojoj on prodaje funtu kapitalist 1 M a rx tu p onovo p rav i bro jan e pogreke. Brojke u ovoj re e n id trebalo b i d a glase: 180, 20, 117b, 117e, 20, 20. - a T re b alo b i b iti: 60, 340, 6, 40, 17n /i7.
-

2 T re b a : 117#%

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 79

dobija na 5 talira l /2 talira; ili na 10 talira 1 talir; 10 na prodajnu ci jenu. Cijena je odreena cijenom alikvotne jedinice (1 funte) pomno ene koliinom u kojoj se prodaje; ovdje 1 funta [pree] po 5 tali ra X 40. Koliko je to odreivanje cijena tano za kesu kapitalista, to liko je u stanju da teorijski navede na krivi put, jer sad izgleda kao da se podizanje cijene iznad stvarne vrijednosti zbiva u svakoj pojedinoj funti, pa je nastajanje vika vrijednosti pojedine funte postalo nevid ljivo. To odreivanje cijena mnoenjem vrijednosti jedinice (mjere) upo trebne vrijednosti (funta, arin, centa itd.) s koliinom tih jedinica koja je proizvedena vano je kasnije u teoriji cijena. Iz toga, meu ostalim, slijedi da padanje cijene jedinice [proizvoda] i porast koliine tih je dinica to nastupa s porastom proizvodnih snaga pokazuje da pro fit u odnosu na rad raste ili da omjer potrebnog rada u odnosu na vi ak rada pada a ne obratno, kako misli g. Bastiat itdJ174! Kad bi npr. zahvaljujui produktivnosti rad porastao tako da bi radnik za isto vrijeme proizvodio dvostruko vie funti nego ranije pri emu se pretpostavlja da mu npr. 1 funta pree slui sasvim isto ma koliko stajala i da mu je za ivot potrebna samo prea, odjea tada u 20 funti pree vrijednost dodana radom ne bi vie iznosila 1/s, ve samo jo 1/io, jer bi radnik za vremena pretvorio 20 funti pamuka u konac. K onih 80 talira koliko stoji sirovina pridolo bi dakle ne vie 20 talira, ve jo samo 10. Onih 20 funti [pree] sta jalo bi 90 talira a funta 90/2o ili talira.I175! Ali kad bi ukupno radno vrijeme ostalo isto, tada bi rad umjesto 40 funti pamuka pretvorio u preu 80 funti. Osamdeset funti pree po 49/2o2 talira=3 563 talira. Raun za kapitalista bi bio: 356 talira; 90 266 Od toga neka se odbije za izdatke itd. 23917/& 9 2672/s9 talira4. Dobit kapita lista je dakle 2672/s95 umjesto 20. Recimo 27 (to je za 17/s9 previe)6. Njegov ukupan izdatak 330; preko 12%7, iako bi on na pojedinoj funti imao manju dobit. Dobit kapitalista na vrijednost mjere (jedinice) upotrebne vrijed nosti funtu, arin, kvarter itd. pada proporcionalno padu omjera ivog, novopridolog rada prema sirovini itd., tj. to je manje radnog vremena potrebno da bi se .sirovini dao oblik koji izraava ta jedini ca. Arin sukna itd. Ali, s druge strane, kako je to identino s veom 1
T re b a: 4 -

Ukupan primitak po odbitku za rad

30 6 T re b a: 30 8 K ad se isprave brojane pogreke u prethodne dvije re enice, ova reenica gubi smisao 7 T re b a: 9 1/ n %

2 T re b a:

4 -

3T re b a:

360 -

4T re b a:

360, 90, 270, 240,

2 8 0 Osnovi kritike politike ekonomije

produktivnou rada ili s porastom vika radnog vremena, raste broj tih jedinica u kojima je sadran viak radnog vremena, tj. radno vri jeme za koje kapitalist ne plaaJ176! Iz gornjeg, nadalje, proizlazi da cijena moe pasti ispod vrijed nosti, a da kapital jo uvijek moe imati dobit; samo mora prodati koliinu koja je pomnoena jedinicom vea od koliine pomnoene s jedinicom koja sainjava potrebnu cijenu rada. Ako je odnos rada prema sirovini itd. 1/5, tada on moe da prodaje npr. uz samo Vio iz nad postojane vrijednosti, jer ga viak rada ne stoji nita. On tada po klanja potroau Vio vika rada a za sebe realizira samo Vio. Ovo je vrlo vano kod konkurencije; napose je to previdio Ricardo. Odreivanje vrijednosti je osnova za odreivanje cijena, ali k to me pridolaze novi elementi. Cijena, koja se prvobitno pojavljuje samo kao vrijednost izraena u novcu, odreuje se zatim i sama kao spe cifina veliina. Ako je 5 talira vrijednost funte pree, tj. isto radno vrijeme koje je sadrano u 5 talira, u funti pree, tada se u tom odre enju vrijednosti nita ne mijenja bez obzira na to da li se procjenjuju 4 funte ili 4 miliona funti pree. Moment koliine funti , koji u dru gom obliku izraava odnos vika rada prema potrebnom radu, po staje kod odreivanja cijene odluujue vaan. Ova stvar je postala po pularno oigledna u pitanju o zakonu o desetsatnom radnom danut177! itd.

6. [Proces akumulacije kapitala]

a) P re tv a r a n je v ik a rad a u k a p ita l

Iz gornjeg nadalje slijedi: Radnik bi ispreo samo 20 funti pree, mjeseno bi iskoristio si rovinu, orue itd. u vrijednosti od samo 80 talira kad bi se ogra niio na potrebni rad. Kapitalist mora osim sirovine, mainerije itd. koji su potrebni za reprodukciju, samoodranje radnika, nuno ulo iti kapital u sirovinu (i maineriju, iako ne u istom omjeru) za opredmeenje vika rada. (U poljoprivredi, ribarstvu, ukratko u ekstraktivnim industrijama to nije apsolutno potrebno; ali jest im se oni obavljaju na veliko, dakle industrijski, tada se pojavljuje kao vei iz datak ne izdatak za samu sirovinu ve za orue kojim se ona dobijaO T i poveani izdaci tj. pruanje materijala za viak rada, predmetnih elemenata njegovog ostvarenja zapravo su ono to sainjava speci finu tzv. prethodnu akumulaciju kapitala; akumuliran je zalihe (recimo jo zasad) specifino za kapital. Jer besmisleno je, kao to emo jo poblie vidjeti, smatrati specifinim za kapital, da predmetni uvjeti ivog rada uope moraju postojati, bilo da ih je dala priroda ili da su proizvedeni historijski. T i specifini predujmovi koje vri kapital znae samo to da on opredmeeni viak rada viak proizvoda

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 281

oplouje u novom ivom viku rada, umjesto da ga kao recimo egipat ski kraljevi ili etrurska sveenika aristokracija ulae (troi) u pirami de itd. Pri odreivanju cijene (kako emo to vidjeti i za profit) tome tre ba dodati jo i varanje, uzajamno podvaljivanje. Jedan moe u ra zmjeni dobijati ono to drugi izgubi; oni, kapital kao klasa, mogu meu se podijeliti samo viak vrijednosti. Ali proporcije otvaraju po lje individualnom nadmudrivanju itd. (bez obzira na potranju i po nudu), koje sa odreivanjem vrijednosti kao takvim nema nikakve veze. Dakle nema nita od otkria g. Proudhona da radnik ne moe otkupiti svoj proizvod. To poiva na tome da on (Proudhon) ne zna nita ni o odreivanju vrijednosti ni o odreivanju cijena. Ali ako se i od toga apstrahira, njegov zakljuak da otud [nastaje] hiperpro dukcija, u toj je apstrakciji pogrean. U robovskom odnosu ne na stupa nikakva neprilika za gospodare zbog toga to im radnici ne kon kuriraju kao potroai. (Meutim proizvodnja luksuza., kako se ona ja vlja kod starih, nuan je rezultat robovskog odnosa. Ne prevelika proizvodnja, ve prevelika i bezumna potronja, koja prelazi u udo vino i bizarno, obiljeava propast starog dravnog ureenja.)
* *

Kapital kad izie iz procesa proizvodnje kao proizvod, mora se ponovo pretvoriti u novac. Novac, koji se ranije pojavljivao samo kao realizirana roba itd., sad se pojavljuje kao realizirani kapital, ili rea lizirani kapital kao novac. To je novo odreenje novca (kao i kapi tala). Da masa novca kao prometnog sredstva nema nikakve veze s tekoom da se kapital realizira, tj. oplodi, proizlazi ve iz ranijeg iz laganja.
b) O p a p r o f i t n a s to p a i n a ja m n in a

Pretpostavimo u gornjem primjeru, gdje kapitalist prodajui fun tu pree po 5 talira (naime 40 funti po 5 talira), dakle prodajui funtu pree po njenoj stvarnoj vrijednosti time dobija 1/2 talira na 5 (pro dajnu cijenu), 10% na prodajnu cijenu ili 1/2 talira na 4l/2 tj. 11V /o na svoje izdatke pretpostavimo da on tu prodaje uz samo 10%, da na 4x/2 talira dobija profit od samo 9/2o talira (to je V20 razlike od 1k na 41J2 talira; upravo razlika od lV /o). Neka on, dakle, prodaje funtu po 41/2 talira+9/2o talira ili 419/2o talira ili 40 funti za 198 ta lira. Sad su mogui razliiti sluajevi. Uzmimo da je kapitalist s ko jim on razmjenjuje, kojem prodaje svojih 40 funti, vlasnik srebrnih rudnika, dakle proizvoa srebra, i da mu plaa samo 198 talira, daje mu dakle 2 talira premalo opredmeenog rada u srebru za rad opredmeen u 40 funti pamuka. Uzmimo da su kod tog kapitalista B odnosi izdataka posve isti itd. Ako i kapitalist B uzme samo 10% umjesto 111/%, tada bi smio za 200 talira zahtijevati ne 40 funti pre

2 8 2 Osnovi kritike politike ekonomije

e, ve samo 393/5. Nemogue je dakle da oba kapitalista u isto vri jeme uzajamno prodaju uz U/% premalo ili da jedan nudi 40 funti za 198 talira a drugi 200 talira za 393/5 funti, sluaj koji se ne moe desiti. U pretpostavljenom sluaju kapitalist B bi pri kupovini 40 funti pree platio V-^% premalo; tj. on bi osim profita, koji ne do bija u razmjeni, ve koji se samo potvruje u razmjeni, osim profita od 1lVo% dobio uslijed gubitka koji ima drugi kapitalist jo za \lh 0 /0 vie ili 122/g%. Na svojim vlastitim radnicima na radu koji je po krenut njegovim vlastitim kapitalom on bi dobio l i 1/ 0 /,; onih \lh% vie su viak rada radnika kapitalista A koji on prisvaja. Opa profitna stopa moe, dakle, pasti u jednoj ili drugoj po slovnoj grani uslijed toga to konkurencija itd. prisiljava kapitalista da prodaje ispod vrijednosti, tj. da dio vika rada ne realizira za se be ve za svoje kupce. AJi opa stopa ne moe tako pasti; ona moe pasti samo uslijed toga to odnos vika rada prema potrebnom radu padne relativno, i to, kao to smo ranije vidjeli, nastupa ako je od nos ve vrlo visok ili, drukije reeno, ako je proporcija ivog rada koju kapital stavlja u kretanje vrlo malena ako je dio kapitala koji se razmjenjuje za ivi rad vrlo malen prema onom koji se razmje njuje za strojeve i sirovine. Opa profitna stopa moe tada padati, iako apsolutni viak rada raste. Ovim dolazimo i na jednu drugu taku. Opa profitna stopa uope je mogua samo zahvaljujui tome to je profitna stopa u jednoj po slovnoj grani prevelika a u drugoj premala; tj. to se jedan dio vika vrijednosti, koji odgovara viku rada, prenosi s jednog kapitalista na drugog. Ako je, na primjer, u 5 poslovnih grana odnosna profitna stopa 15* % > j 2%, io%. 8%, 5%, onda ie prosjena stopa 10%; ali da bi ona postojala u realnosti, moraju kapitalist A i B 7% odstupiti D-u i E-u, naime, D-u 2 a E-u 5, dok kod C-a stvar ostaje po starom. Jednakost profitne stope na isti kapital od 100 je nemogua, jer su omjeri vika rada posve razliiti, ve prema produktivnosti rada i od nosu izmeu sirovine, strojeva i najamnine i prema opsegu u kojem se uope mora proizvoditi. AJi ako se pretpostavi da je poslovna gra na E nuna, npr. grana pekara, tada se njoj mora platiti onih prosje nih 10%. Ali to se moe dogoditi samo ako a i b jedan dio svog vi ka rada rasporede u korist e-a. Kapitalistika klasa raspodjeljuje do izvjesne mjere ukupan viak vrijednosti tako da ona do izvjesne mjere sudjeluje u njemu ravnomjerno, prema odnosu veliine svog kapitala umjesto prema vikovima vrijednosti koje kapitali u pojedinim po slovnim granama doista stvaraju. Vei profit koji proizlazi iz stvar nog vika rada unutar jedne poslovne grane, iz doista stvorenog vika vrijednosti obara se na odreeni nivo putem konkurencije, a mi nus vika vrijednosti u drugoj poslovnoj granici podie se na taj nivo povlaenjem kapitala iz nje, dakle uspostavljanjem povoljnog odnosa izmeu potranje i ponude. Konkurencija ne moe sniziti sam taj ni

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 283

vo, ona samo ima tendenciju da stvori takav nivo. Nastavak spada u odjeljak o konkurenciji. Ovo [izjednaavanje profitne stope] se ostva ruje uslijed odnosa cijena u razliitim poslovnim granama, koje u je dnima padaju ispod svoje vrijednosti, a u drugima rastu iznad nje. Tako dolazi do privida kao da jednaka svota kapitala u nejednakim poslovnim granama stvara jednak viak rada ili viak vrijednosti. Pretpostavimo u gornjem primjeru da kapitalist A, recimo pri siljen konkurencijom, prodaje uz profit od 10%, umjesto od l l 1/e%, i zato funtu pree prodaje za 1/2o talira jeftinije, tada bi radnik prema pretpostavci dobijao i dalje svoju potrebnu najamninu u novcu, 20 talira; ali u prei on bi umjesto 4 funte dobio 44/go funte. Uporeeno s koncem, radnik bi povrh svoje potrebne najamnine dobio 4/2o= = 1/5 talira ili 6 srebrnih groa, tj. 1% na svoju najamninu.t178l Radi li radnik u poslovnoj grani iji proizvod lei sasvim izvan sfere njegove potronje, on tom operacijom ne dobija ni pare, ve za njega stvar stoji tako da on dio svog vika rada obavlja umjesto za kapitalista A direktno, za kapitalista B indirektno, tj. posredova njem kapitalista A. Od toga to kapitalist A jedan dio rada opredmeenog u svom proizvodu ustupa besplatno, radnik moe dobiti samo ako je sam potroa tog proizvoda i samo u onoj mjeri u kojoj je ta kav potroa. Ako, dakle, njegova potronja pree iznosi Vio njegovog izdatka, on tom operacijom dobija tano 1/so talira (2/ioo talira na 2 talira je tano 1% na 2 talira), tj. 1/io% na svoju ukupnu najamninu od 20 talira, ili l 1^ pfeniga. Ovih l 1^ pfeniga bila bi proporcija, u kojoj bi on sudjelovao u svom vlastitom viku rada od 20 talira. I na takve proporcije se reducira dodatna najamnina koju radnik u naj boljem sluaju dobija zahvaljujui padanju cijene ispod potrebne vri jednosti u poslovnoj grani u kojoj je sam zaposlen. U najboljem slu aju, a taj je nemogu, granica je (u navedenom primjeru) 6 srebrnih groa ili 1% (kad bi mogao da ivi iskljuivo od konca); tj. u najboljem sluaju je njegova dodatna najamnina odreena odnosom potrebnog radnog vremena prema viku radnog vremena. U pravim luksuznim industrijama, iz ije je potronje on sam iskljuen, ona je uvijek=0. Uzmimo sad da kapitalisti A, B, C razmjenjuju izmeu sebe; kod svih je ukupan proizvod=200 talira. Neka A proizvodi preu, B ito, a C srebro; omjeri vika rada i potrebnog rada i izdataka i pro fita neka budu posve isti. A proda 40 funti pree umjesto za 200 ta lira za 198 i izgubi l1/g% dobiti; isto tako B [proda] recimo 40 buela ita za 198 umjesto za 200; ali C razmijeni sasvim svoj rad op redmeen u 200 talira. Izmeu A i B je odnos takav da nijedan ne gubi ako jedan sve razmijeni s drugim. Neka A dobije 40 buela i ta, a B 40 funti pree, aU svaki samo vrijednost od 198. C dobije za 198 talira 40 funti pree ili 40 buela ita i plati u oba sluaja 2 ta lira manje ili dobije previe 2/s funte konca odnosno 2/s buela ita. Ali uzmimo da se stvore takvi odnosi da A prodaje za 200 talira svojih 40 funti proizvoau srebra C, ali da taj mora platiti 202 proi

2 8 4 Osnovi kritike politike ekonomije

zvoau ita B, tako da B dobija 2 talira iznad svoje vrijednosti. Iz meu pree A i srebra C sve je all right1; te dvije [robe] uzajamno razmjenjuju vrijednost; ali uslijed toga to je B-u porasla cijena preko njegove vrijednosti, 40 funti pree i 200 talira srebra izraeni u itu pali su za 1V9%, odnosno oni vie u stvari ne bi mogli sa 200 talira kupiti 40 buela ita ve jo samo 392/52. Tih 392/52 buela penice stajalo bi 200 talira ili buel penice [stajao bi] 5l/2o talira (5 talira i l l /4 srebrnih groa) umjesto 5 talira. Uzmimo sad u posljednjem sluaju da se V2 potronje radnika sastoji od penice; njegova potronja pree bila bi Vio od njegovog primanja, njegova potronja penice 5/io- Na onoj Vio on je dobio Vio% na svoju ukupnu najamninu; na penicu on gubi 5/io; dakle u svemu on gubi 4/io% umjesto da dobija. Iako bi mu kapitalist platio njegov potrebni rad, njegova bi najamnina pala ispod potrebne na jamnine uslijed nabijanja cijene od strane itara B. Kad bi to po trajalo, njegova potrebna najamnina morala bi porasti. Ako, dakle, pro daja pree od strane kapitalista A potjee od porasta cijena ita ili drugih upotrebnih vrijednosti koje sainjavaju najhitniji dio potronje radnika iznad njihove vrijednosti, onda radnik kapitalista A gubi u istom omjeru u kojem je njegova potronja poskupljenog proizvoda vea od onog jeftinijeg koji sam proizvodi. Ali da je A prodao preu za 1V9% iznad njene vrijednosti a B ito za \l h% ispod vrijednosti, radnik u najboljem sluaju, kad bi troio samo ito, ne bi mogao do biti vie od 6 srebrnih groa ili, kako smo pretpostavili [da troi] po lovinu u itu, samo 3 srebrna groa ili V2% od svoje najamnine od 20 talira. Za radnika mogu, dakle, nastupiti sva tri sluaja: da njegova do bit ili gubitak pri ovoj operaciji b udu= 0; da ta operacija snizi nje govu potrebnu najamninu tako da ona vie ne dostaje, dakle da je obori ispod potrebnog minimuma; tree, da mu pribavi viak najam nine koji se svodi na jedan krajnje mali udio u njegovom vlastitom viku rada. Vidjeli smo gore da ako je odnos potrebnog rada prema drugim uvjetima proizvodnje=2/s3 (20 od ukupnog izdatka 100) ili=40% 4 od ukupne vrijednosti (4 funte pree u 20 funti pree; ili od 100 talira 80 sirovina i orue, 20 rad), a odnos vika rada prema potrebnom 100% (naime ista koliina), da kapitalist zarauje l l 1/9 % na svoje izdatke. Kad bi on uzimao samo 10%, a onih l1/% ili 2 talira pokjanjao potroaima (ustupao im viak vrijednosti), dobijao bi i radnik, ukoliko je potroa, a u najboljem (nemoguem) sluaju (da ivi sa mo od proizvoda svoga gospodara) bilo bi kao to smo vidjeh:

u red u -

2 T r e b a : 39

101

3 T re b a : V4- - 4 T re b a

20% .

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 285

1 */% ( " 2 talira) gubitak na strani kapitalista: = 1 % = 6 srebrnih groSa na 20 talira C - 1/* talira na 20) dobit na najam nini za radnika:

Uzm im o da kapitalist prodaje fu n tu pree um jesto po 5 talira po 415/ 2 o (43/ 4), tada bi radnik dobio na funti V2 0 , a na 4 funte 2% o = l Ali 1 na 20= 720= 5% ili 1 talir na 20. K apitalist bi prodao 40 funti po 416/so talira = 0 5/20 talira, pom no eno sa 4 0 = 1 9 0 talira. Njegovi izdaci 180, njegova d o b it= 1 0 = 5 e/o % 2i nje gov g u b ita k = 5 6 /o 1 56 /o % 1 ( = K ada b i kapitalist prodavao [funtu pree] po 4*720, tada bi radnik dobio V2 0 talira na funti, 8 2/ 2o ili l 3/s talira na 4 funte, tj. na svojoj ukupnoj najam nini 84 V u o % 2, ali bi kapitalist izgubio na svom viku dobiti 16 talira, odnosno dobio bi jo svega 184 talira ili 4 talira dobiti na 1 8 0 = 7 4 5 d 1 8 0 = 2 7 ,% ; izgubio b i 8 /.

(1

talir)

10 talira)

5%

(1 talir na 20)

8% (=16

talira)

Najzad, uzmim o da kapitalist proda fu n tu pree po 472 talira, 40 funti za 180; njegov p ro fit= 0 . O n bi p otro au poklonio iz vika vrijednosti ili radnog vrem ena radnika, tako da je dobit radnika =72 talira po funti ili V a= 2* talira ili 2* talira na M - , 0 % . D o b i, - 0 (gubitak =

,0 % (2

Naprotiv da je kapitalist povisio najamninu za 10%, sa 20 na 22 talira, recimo zato to je u njegovoj poslovnoj grani porasla po tranja za radom iznad ponude, dok on i dalje prodaje funtu pree po njenoj vrijednosti, tj. po 5 talira, tada bi njegov profit pao samo za 2 talira, sa 20 na 18, tj. za 1 7 9 % i jo uvijek bi ostao 10%.11 7 9 1 Iz toga slijedi da kad bi kapitalist, recimo iz obzira prema g. Proudhonu, prodavao svoje robe po trokovima proizvodnje to su

1 T re b a: 58/o 2 Srednji dio reenice trebalo bi da glasi: tada bi radnik dobio /2 o talira na funti, tj. 4 0 /23 talira na 47 s3 funte [to b i u tom sluaju bila njegova najam nina], prem a tom e l 17/as% talira ili 8 ie/ 2 a% od svoje ukupne na jam nine 3 treba: 20/ o 4 treb a: 2Ve 5 treba: 117b

2 8 6 Osnovi kritike politike ekonomije

ih one njemu priinile, a kad bi ukupan profit bio=0, da bi to bio samo transfer vika vrijednosti ili vika radnog vremena sa kapitali sta A na B, C, D, itd., a u pogledu njegovog radnika dobit, tj. nje gov udio u njegovom vlastitom viku rada, u najboljem bi se sluaju ograniila na onaj dio najamnine koji on troi za pojeftinjenu robu i koja, kad bi on ak i cijelu svoju najamninu troio u njoj, ne bi mo gla biti vea nego u omjeru u kojem potrebni rad stoji prema ukup nom proizvodu (u gornjem primjeru 20 : 200= 1/io, Vio na 20=2 ta lira). * to se tie stranih radnika sluaj je sasvim isti; oni dobijaju na pojeftinjenoj robi samo u razmjeru 1) u kojem je oni troe; 2) raz mjerno veliini svoje najamnine, koja je odreena potrebnim radom. Kad bi pojeftinjena roba bila npr. ito jedna od glavnih namirnica tada bi najprije njegov proizvoa, zakupac, a zatim i svi ostali kapitalisti otkrili da potrebna najamnina radnika nije vie potrebna najamnina, ve da stoji iznad svog nivoa, dakle bi je smanjili; naj zad bi, dakle, bio povean samo viak vrijednosti kapitala a, b, c itd. i viak rada zaposlenih u njima. Pretpostavimo 5 kapitalista A, B, C, D i E. Neka E proizvodi robu koju troe sami radnici. Tada bi E realizirao svoj profit iskljuivo razmjenom svoje robe za najamninu; ali on ne bi potjecao, kao inae, od razmjene njegove robe za novac radnika, nego od razmjene njegovog kapitala za ivi rad. Uzmimo da se potreban rad u svih 5 poslovnih grana odnosi kao 4/s; u svim neka bude Vs viak rada; postojani kapital u svim a=3/5 . Kapitalist E razmijeni svoj proizvod za 1Js kapitala a, 1ls kapitala b, 1/ 5 kapitala c, 1j 5 kapitala d i 1/s sainjava njegovu vlastitu najamninu. Na toj posljednjoj Vs on, kao to smo vidjeli, ne bi profi tirao nita, ili, bolje, njegov profit ne bi potjecao otud to on daje rad nicima 1/5 svog kapitala u novcu, a oni istu Vs ponovo kupuju od njega kao proizvod ne bi potjecao od razmjene s njima kao potroaima ili centrima prometa. Kao s potroaima njegovog proizvoda cijela njegova transakcija s njima poiva na tome da im on daje svoj proizvod u obliku novca i da mu oni taj isti novac vraaju za tano isti alikvotni dio proizvoda. S radnicima [kapitalista] A, B, C, D on ne stoji u odnosu kapitalista prema radniku, ve u odnosu R prema N, prodavaoca prema kupcu. Prema pretpostavci, radnici od A, B, C, D ne troe nita od svo jih vlastitih proizvoda. Dodue, D razmjenjuje x/s proizvoda od A, B, C i D, dakle 4/s njihovog proizvoda; ali ta razmjena je zaobilaznim putem samo najamnina koju A, B, C i D plaaju svojim vlastitim radnicima. Oni daju radnicima novac svaki u vrijednosti Vs njihovog proizvoda ili l /s njihovog proizvoda kao plau za potrebni rad, a rad nici kupuju time, sa 4/s vrijednosti njihovog proizvoda ili kapitala, robu E-a. Ta razmjena sa E je dakle samo indirektan oblik u kojem oni [kapitalisti A, B, C i D] predujmljuju onaj dio kapitala koji pred stavlja potrebni rad dakle odbitak od njihovog kapitala. Time oni,

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 8 7

dakle, ne mogu dobiti. Dobit ovdje potjee od oplodnje ostalih 4/5 kapitala a, b, c, d i ta se oplodnja sastoji upravo u tome to razmjenom svaki od njih dobija natrag u drugom obliku rad koji je u njegovom proizvodu opredmeen. Kako meu njima postoji podjela rada, 3/5 nadoknauju svakom njegov postojani kapital, sirovine i orue za rad. U uzajamnoj oplodnji vrijednosti te posljednje 1/s sastoji se nji hova dobit, oplodnja vrijednosti vika vremena; njeno postavljanje kao vika vrijednosti. Nije potrebno da kapitali a, b, c, d razmijene posve izmeu sebe te 4/s. Kako su oni kao kapitalisti u isti mah jaki potroai, i nikako ne mogu ivjeti od zraka, ali kako oni isto tako kao kapitalisti ne ive od svog rada, oni nemaju ta da razmijene ili da potroe, osim proizvoda tueg rada. To znai da za svoju potronju razmjenjuju upravo tu Vs koja predstavlja viak radnog vremena, rad stvoren putem kapitala. Pretpostavimo da svaki [kapitalist] po troi Vs te 1/5, tj. 1/25 u obliku svog vlastitog proizvoda. Tada ostaju jo 4/25 da se razmjenom bilo oplode, bilo pretvore u upotrebnu vri jednost za vlastitu potronju. Neka A razmijeni 2/25 sa B, V25 sa C, V25 sa D i slino neka urade B, C, D.1 Sluaj koji smo pretpostavili, gdje kapital E cijeli svoj profit realizira u razmjeni za najamninu, najpovoljniji je, odnosno tanije izraava jedino ispravan odnos u kojem je mogue da kapital svoj u proizvodnji stvoreni viak vrijednosti realizira u razmjeni putem po tronje radnika. Ali u tom sluaju kapitali a, b, c, d mogu realizirati svoju vrijednost samo meusobnom razmjenom, dakle razmjenom kapitalista izmeu sebe samih. Kapitalist E ne troi svoju vlastitu robu, jer je L /s od toga isplatio svojim vlastitim radnicima, 1/5 razmi jenio za V5 kapitala a, Vs za 1/s kapitala b, 1/s za Vs kapitala c, 1js za 1k kapitala d. Ta razmjena ne donosi [kapitalistima] A, B, C, D ni kakav profit, jer je to ona 1/s kojom su platili svoje vlastite radnike. Prema odnosu koji smo pretpostavili (2/s sirovina, x/s strojevi, lk radnikova sredstva za ivot, Vs viak proizvoda, od kojega gospoda kapitalisti u isti mah ive i realiziraju svoj viak vrijednosti), ako je ukupan proizvod svakog [od kapitalista] A, B, C, D, E=100, potrebni su nam jedan proizvoa E za ivotna sredstva radnika, dva kapita lista A i B koji proizvode sirovine za sve druge, jedan C koji proizvodi strojeve i jedan D koji izrauje viak proizvoda. Raun bi bio ovaj (strojar itd. mora svaki dio svoje robe proizvoditi sam za sebe): 1 Precrtano: Neka A bude prelac i tkalac vune, B sadilac pam uka, C proiz voa strojeva, D proizvoa eljeza. Prem a pretpostavci, E proizvodi samo ivotna sredstva za radnike, D neka proizvodi svu potronu robu za kapitaliste A, B, C, D , E, a C svu odjeu za njih, B s a v .. . Ako su prem a pretpostavci odnosi u n u tar svakog kapitala takvi da je 1/e za ivotna sredstva radnikS, 2/5 za sirovine, 1/s za strojeve, 1/s za viak rada, dio koji stoji na raspolaganju kapitalista . . .

2 8 8 Osnovi kritike politike ekonomije

za rad A ) proizvoa sirovina 40 40 40 strojevi 20 20 20 . viiak proizvoda 20 20 20 vrijednost proizvoda

sirovina
B ) isto C ) strojar E ) proizvoa

20 20 20

= =
=

100 100 100

2V 2 21/2 2V 2

sredstava z a iv o t radnika D ) proizvoa vik a

20 20 10

40 40 20

20 20 10

20 20 10

100 100 50

21/2

= =

E, dakle, razmjenjuje cijeli svoj proizvod od 100 [talira] ovako: 20 za najamninu za svoje vlastite radnike, 20 za radnike proizvoaa sirovina A, 20 za radnike strojara C, 20 za radnike proizvoaa vika D ; za to on dobija u razmjeni 40 za sirovine, 20 za strojeve, 20 dobija sa svoje strane za ivotna sredstva radnika, a 20 mu ostaje za kupnju vika proizvoda od kojega ivi on sam. Razmjerno jednako [razmje njuju] i drugi [kapitalisti]. Njihov viak vrijednosti sainjava ona 1k ili 20 [talira], koju svi oni mogu razmijeniti za viak proizvoda. Kad bi utroili sav viak, oni bi na kraju bili tamo gdje su bili i na poetku, a viak vrijednosti njihovog kapitala ne bi rastao. Uzmimo da oni potroe samo polovinu vika vrijednosti, tj. 10 ili Vio; tada bi proizvoa vika D sam troio 10 manje; i svaki od drugih [troio bi] 10 manje. U svemu bi D, dakle, prodao samo polo vinu svoje robe=50 i ne bi mogao da iznova zapone svoj posao. Uz mimo, dakle, da on proizvodi samo 50 u potronoj robi.1 Na onih 400 talira koji postoje u sirovinama, strojevima, radnikim sredstvima za ivot dolazi, dakle, samo 50 na potronu robu za kapitaliste. Ali svaki od kapitalista posjeduje sad viak od 10, od ega 42 u sirovini, 23 u strojevima, 23 u radnikim sredstvima za ivot, na to on treba da dobije 23 (kao to je ranije za 80 dobio 100). Kapitalist D je na svojih 40 dobio 10 pa moe, dakle, u istom razmjeru poveati svoju proizvodnju, naime za 5. Idue godine on e proizvesti V-Jz* vie=571/25. Ovaj primjer kasnije se moe ali ne mora razraditi. Zapravo ne spada ovamo. Meutim, jasno je da se ovdje oplodnja vrijednosti zbiva u razmjeni kapitalista izmeu sebe, jer iako E proizvodi samo

1 Precrtano: U n o v cu isto tako 5 0 i tak o b i svaki od kapitalista A , B, C, D , E aku m u liran u n o v cu 10 talira. O n i p red stav ljaju n eu tro en i viak vrijednosti. A li tih 10 talira ili u k u p n o 50 m o g u se op lo d iti sam o ako se uloe u novi rad. A i B , da b i proizveli vie sirovina tre b a ju za 4 talira vie ivog rad a i, kako nem aju nove strojeve za to , [treb aju ] za 6 talira vie ru n o g rada. a tre b a : 4 3 tre b a : 2Va
-

4 tre b a : 6V<

6 tre b a :

567

III.

Glava o kapitalu Drugi odjeljak 289

za radniku potronju, on razmjenjuje u obliku najamnine Vs od A, lk od B, 1/s od C, lk od D itd. Isto tako razmjenjuju A, B, C, D sa E, ne direktno ve indirektno, jer svaki od njih treba od nje ga 1/s kao ivotna sredstva za svoje radnike. Oplodnja vrijednosti sastoji se u tome to svaki razmjenjuje svoj vlastiti proizvod za alikvotne dijelove proizvoda etvorice drugih, i to tako da je od vika proizvoda jedan dio namijenjen za potronju kapitalista, jedan dio pretvara se u viak kapitala da bi se imao ime pokrenuti novi rad. Oplodnja vrijednosti sastoji se u realnoj mogunosti vee oplodnje u proizvodnji novih i veih vrijednosti. Ovdje je jasno da kad bi D i E (od kojih E predstavlja sve robe to ih troi radnik, a D sve robe to ih troi kapitalist) proizvodili previe naime previe s obzirom na proporciju radnicima namijenjenog dijela kapitala ili previe s obzirom na dio kapitala koji treba da utroi kapitalist (previe s obzirom na proporciju u kojoj oni mo raju poveati kapital; a ta proporcija kasnije dobija donju granicu u kamati) do ope hiperprodukcije ne bi dolo zato to je relativno premalo roba koje troe radnici ili premalo roba koje troe kapitalisti, ve zato to bi se i jedne i druge [robe] proizvodilo previe ne pre vie za potronju ve za odranje ispravnog odnosa izmeu potronje i oplodnje vrijednosti; previe za oplodnju vrijednosti.
c) P r o p o r c i j e a k u m u l a c ij e i o b e z v r e d e n je k a p i t a l a u k r iz a m a

Drugim rijeima: na danoj taki razvoja proizvodnih snaga (jer taj e razvoj odrediti odnos potrebnog rada prema viku rada) odrava se vrst omjer u kojem se proizvod dijeli na dijelove koji odgovaraju sirovinama, strojevima, potrebnom radu i viku rada, a sam viak rada, najzad, na dio koji pripada potronji i na drugi koji ponovo po staje kapital. Ta unutranja, pojmovna podjela kapitala pojavljuje se kod razmjene tako, da se u razmjeni kapitala izmeu sebe dre od reene i ograniene, iako u toku proizvodnje stalno promjenljive pro porcije. Ako su npr. odnosi takvi da su 2/s sirovine, x/s strojevi, Vs najamnina, Vs viak proizvoda, a od posljednjeg je opet 1/io namije njena potronji a 1/io novoj proizvodnji, ta podjela unutar kapitala pojavljuje se u razmjeni kao raspodjela, recimo, izmeu 5 kapitala. U svakom sluaju time su dani kako suma razmjene, koja se moe izvriti, tako i proporcije u kojima svaki od tih kapitala mora kako razmjenjivati tako i proizvoditi. Ako je odnos potrebnog rada prema postojanom dijelu kapitala kao npr. u gornjem sluaju=1/5 '.3/5j vidjeli smo da kapital koji radi za potronju i kapitalista i radnika ne bi smio biti vei od 1/s+ 1/io tih 5 kapitala, od kojih svaki predstavlja 1, dakle = l x/2 kapitala. Isto tako je dan odnos u kojem se svaki kapital mora razmjenji vati s drugim, koji predstavlja jedan odreeni moment njega samog.
19 Marx - Engels (19)

2 9 0 Osnovi kritike politike ekonomije

Najzad, [dan je i odnos] u kojem se svaki [kapital] openito mora razmijenjivati. Ako je odnos npr. sirovina = 2/5, tada kapitali koji proizvode sirovine mogu razmijeniti na bilo kojoj krajnjoj taki uvijek samo 3/5, dok se 2/5 moraju promatrati kao stalne. (Npr. kao sjeme itd. u poljoprivredi.) Razmjena sama po sebi daje tim pojmovno uza jamno odreenim momentima indiferentno postojanje; oni postoje nezavisno jedan od drugog; njihova unutranja nunost pojavljuje se u krizi, koja nasilno dokrajuje njihovu prividnu uzajamnu indiferentnost. Revolucija u proizvodnim snagama dalje mijenja te odnose, preinauje te odnose ija osnova sa stanovita kapitala, a stoga i sa stanovita oplodnje vrijednosti razmjenom uvijek ostaje odnos potreb nog rada prema viku rada, ili if you please1, odnos razliitih momenata opredmeenog rada prema ivom radu. Mogue je, kako smo nago vijestili ve prije, da i poveanjem proizvodnih snaga osloboeni kapital i osloboena iva radna sposobnost moraju oboje ostati neiskorieni, jer ne postoje u proporcijama u kojima se mora vriti proizvodnja na osnovu novorazvijenih proizvodnih snaga. Nastavi li se proizvodnja bez obzira na to, to se najzad kod razmjene na jednoj ili na drugoj strani mora ispostaviti minus, negativna veliina. Uvijek ostaje to ogranienje da se razmjena (dakle i proizvodnja) vri tako da odnos vika rada prema potrebnom radu ostaje isti, jer taj odnos je = postojanosti2 oplodnje kapitala. Drugi odnos pro porcija izmeu dijela vika proizvoda koji troi kapital i dijela koji se iznova pretvara u kapital odreen je prvim odnosom. Prvo, veli ina sume koju treba podijeliti na ta dva dijela zavisi od tog prvobitnog odnosa; drugo, ako stvaranje vika vrijednosti kapitala poiva na stva ranju vika rada, poveanje je kapitala kao kapitala (akumulacija, a bez nje kapital ne moe sainjavati osnovu proizvodnje, jer bi ostao stagnantan i ne bi bio element napretka, koji je potreban ve uslijed pukog porasta stanovnitva itd.) zavisno od pretvaranja jednog dijela tog vika proizvoda u novi kapital. Kad bi se viak vrijednosti jedno stavno potroio, tada se kapital ne bi oplodio i ne bi proizvodio kao kapital, tj. kao vrijednost koja proizvodi vrijednost. Vidjeli smo, ako se 40 funti pree koje imaju vrijednost od 200 talira jer one sadravaju u 200 talira opredmeeno radno vrijeme razmijene za 198, ne samo da proizvoa pree gubi dobit od W2% > ve je njegov proizvod obezvrijeen, prodan ispod svoje realne vrijed nosti, iako je prodan po cijeni koja mu jo uvijek ostavlja profit od 10%. S druge strane, proizvoa srebra dobija 2 talira. Zadrava 2 talira kao osloboeni kapital. Ipak je dolo do obezvreenja, ako se promatra ukupna suma. Jer suma je 398 talira umjesto 400. Jer 1
ako hoete, s d o p u ten jem

2 d em

G le ich b leib en ostajanja jednakim,

neizm jenjivosti 3 tre b a : P / o

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 291

i u ruci proizvoaa srebra 200 talira pree vrijedi sad samo 198; za njega je to isto kao da se proizvodna snaga njegovog rada toliko poveala, da je i dalje u 200 talira sadran isti opredmeeni rad, ali da su od njega 2 talira prela s rauna potrebnih izdataka na raun vika vrijednosti, da je on platio 2 talira manje za potrebni rad. Obrnuto bi moglo biti sluaj samo kad bi proizvoa srebra bio u stanju da 40 funti pree, koje je kupio za 198 talira, ponovo proda za 200 talira. Tada bi on imao 202 talira, pa recimo da ih je prodao tvorniaru svile, koji mu je u svili dao vrijednost od 200 talira za 40 funti pree. Tada bi 40 funti pree bilo prodano po svojoj pravoj vrijednosti, ako ne iz prve ruke, od svog proizvoaa, a ono iz druge, od svog kupca, i cijeli bi raun bio ovaj: Razmijenila su se 3 proizvoda, od kojih svaki sadri opredmeeni rad u vrijednosti od 200; dakle, suma vrijednosti kapitala [iznosi] 600. A je tvorniar pree, B tvorniar srebr^, C tvorniar svile: A 198, B 202 (naime 2 suviak od prve razmjene i 200 u svili), C 200. Suma 600. U tom sluaju ukupna vri jednost kapitala ostala je ista i dolo je samo do pomjeranja, jer je B dobio jedan dodatni dio vrijednosti koji je A izgubio. Kad bi A, tvorniar pree, mogao prodati samo za 180 (koliko stvar stoji njega), a 20 u prei apsolutno ne bi mogao da proda, tada bi opredmeeni rad od 20 talira postao bezvrijedan. Isto bi se do godilo kad bi on vrijednost od 200 dao za 180 talira; tvorniar srebra B, ukoliko je ta nunost za A nastala hiperprodukcijom pree, tako da se ni B ne bi mogao rijeiti vrijednosti sadrane u 40 funti pree za vie od 180, oslobodio bi od svog kapitala 20 talira. On bi imao u ruci relativni viak vrijednosti od 20 talira, ali u sumi apsolutne vri jednosti, opredmeenom radnom vremenu ukoliko je ono razmjenljivo imao bi i dalje samo 200, naime 40 funti pree za 180 i 20 talira oslo boenog kapitala. Za [kapitalista] B to bi bilo isto kao da su se trokovi proizvodnje pree smanjili, tj. kao da je uslijed porasta proizvodne snage rada u 40 funti pree sadrano za 20 talira manje radnog vre mena ili, ako je radni dan = 4 talira, kao da je bilo potrebno 5 radnih dana manje da bi se x funti pamuka pretvorilo u 40 funti pree; da bi on dakle za u koncu opredmeeno radno vrijeme imao da razmijeni manje u srebru opredmeenog radnog vremena. Ali ukupna suma postojeih vrijednosti bila bi 380 umjesto 400. Dolo bi, dakle, do opeg obezvreenja 20 talira ili do unitenja kapitala za iznos od 20 talira. Prema tome, dolazi do opeg obezvreenja, iako se deprecijacija [koja je u tome] to tvorniar pree prodaje 40 funti za 180 umjesto za 200, nuno pojavljuje kao povienje cijena na strani srebra i sni enje cijena pree prema srebru, a ope snienje cijena openito uvijek ukljuuje poveanje cijena novca, naime robe u kojoj se procjenjuju sve ostale. U krizi opem padu cijena dogaa se dakle u isti mah do izvjesnog momenta ope obezvreenje ili unitenje kapitala. Obezvreenje moe biti ope, apsolutno, a ne samo relativno, kao
19*

2 9 2 Osnovi kritike politike ekonomije

deprecijacija, jer vrijednost ne izraava, kao cijena, samo odnos jedne robe prema drugoj, ve omjer cijene robe prema radu opredmeenom u njoj ili jedne koliine opredmeenog rada iste kvalitete prema dru goj. Ako te koliine nisu jednake, dolazi do obezvreenja, koje se ne izbalansira povienjem cijena na drugoj strani, jer druga strana izra ava stalnu koliinu opredmeenog rada koja se razmjenom ne mijenja. To obezvreenje protee se u opim krizama do same ive radne spo sobnosti. Prema onome to je naznaeno gore, unitenje vrijednosti i kapitala do kojeg dolazi u krizi poklapa se ili je istog znaenja s opim porastom proizvodnih snaga, do kojeg, meutim, ne dolazi uslijed stvarnog poveanja proizvodne snage rada (ukoliko do njega uslijed kriza i dolazi, to ne spada ovamo), ve uslijed smanjenja posto jeih vrijednosti sirovina, strojeva, radne sposobnosti. Na primjer Tvorniar pamune robe gubi kapital na svojim proizvodima (prei npr.), ali kupuje po niim cijenama istu vrijednost u pamuku, radu itd. Za njega je to isto kao da se smanjila zbiljska vrijednost rada, pa muka itd. tj. kao da su oni uslijed poveane proizvodne snage rada bili proizvedeni jeftinije. Isto bi tako, s druge strane, iznenadan opi porast proizvodnih snaga relativno obezvrijedio sve postojee vrijednosti, sav rad opred meen na niem stupnju proizvodnih snaga i stoga unitio postojei kapital kao i postojeu radnu sposobnost. Druga strana krize svodi se na zbiljsko smanjenje proizvodnje, ivog rada da bi se ponovo uspostavio pravi omjer izmeu potrebnog rada i vika rada, na kojem u krajnjoj liniji poiva sve. (Dakle nipoto nije tako, kako to misli lord Overstone kao pravi lihvar da se krize jednostavno svode na ogromne profite za jedne i uasne gubitke za druge.)

d)

R e a liz ira n i k a p ita l k ao n o v a c i p rim je d b a o p e n ito

o k a p ita lu

Razmjena ne mijenja unutranje uslove oplodnje vrijednosti, ali ona ih izbacuje napolje, daje im samostalan oblik jednog prenm dru gom i tako ini da jedinstvo postoji samo kao unutranja nunost, koja se zbog toga nasilno ispoljava u krizama. Zato je u biti kapitala postavljeno oboje; kako obezvreenje kapitala procesom proizvodnje, tako i ukidanje obezvreenja i stvaranje uslova za oplodnju kapitala. Kretanje u kojem se to doista zbiva moe se razmatrati tek onda kad se razmatra realni kapital, tj. konkurencija itd., zbiljski realm uslovi. To jo ne spada ovamo. S druge strane, bez razmjene ne bi postojala proizvodnja kapitala kao takvog, jer oplodnja vrijednosti kao takva ne postoji bez razmjene. Bez razmjene bila bi rije samo o mjerenju itd. proizvedene upotrebne vrijednosti, uope samo o upotrebnoj vrijed nosti.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 93

Nakon to se kapital 1) procesom proizvodnje oplodio, tj. stvorio novu vrijednost, 2) obezvrijedio se, tj. iz oblika novca preao u oblik odreene robe, 3) on se oplouje zajedno sa svojom novom vrijed nou time to se proizvod ponovo baca u promet i kao R razmjenjuje za N. Prave tekoe tog treeg procesa na taki do koje smo doli, gdje se kapital razmatra samo openito, postoje samo kao mogunosti i stoga se isto tako ukidaju kao mogunosti. Proizvod je sad, dakle, postavljen kao ponovo pretvoren u novac. Kapital je sada, dakle, ponovo postavljen kao novac, a stoga [je] i novac [postavljen] u novom odreenju realiziranog kapitala, a ne samo kao realizirana cijena robe. Ili, roba realizirana u cijeni sada je realizirani kapital. To novo odreenje novca ili bolje kapitala kao novca razmatrat emo kasnije. Prema prirodi novca, u kapitalu se kada je pretvoren u novac u prvi mah ini izmjerena samo nova vrijed nost koju je on stvorio, tj. ponavlja se prvo odreenje novca kao ope mjere roba; sada kao mjera vika vrijednosti, oplodnje kapitala. U obliku novca pojavljuje se ta oplodnja vrijednosti kao mjerena samom sobom; ima svoju mjeru u samoj sebi. Kapital je prvobitno bio 100 talira; time to je sada 110, postavljena je mjera njegove oplodnje vrijednosti u njegovom vlastitom obliku kao proporcija kapitala koji se vratio iz procesa proizvodnje i razmjene (vratio se u svoj nov ani oblik) prema prvobitnom kapitalu; ne vie kao odnos dva kvali tativno nejednaka rada opredmeenog i ivog ili potrebnog rada i stvorenog vika rada. Kad je kapital postavljen kao novac, on je tako postavljen u prvom odreenju novca, kao mjera vrijednosti. Ali ta je vrijednost ovdje njegova vlastita vrijednost ili mjera njegove samooplodnje. Na ovo emo se vratiti (kod profita). Drugi oblik novca bio je oblik prometnog sredstva, a s te strane pojavljuje se novani oblik kapitala samo kao prolazan moment da bi se kapital ponovo razmijenio, ali ne kao kod novca kao prometnog sredstva uope da bi se razmijenio za robe, za upotrebne vrijednosti, za potronju, ve da bi se razmijenio za posebne upotrebne vrijednosti (s jedne strane, za sirovine i orue, a s druge strane, za ivu radnu sposobnost) u kojima moe iznova zapoeti svoj opticaj kao kapital. U tom odreenju on je capital circulant1, o emu kasnije. Ali njegov rezultat kao novca u odreenju prometnog sredstva poetak je ina proizvodnje koji polazi od postavljenog kapitala, i to je taka koju emo prije svega razmotriti ovdje prije nego poemo dalje. (U tom prvom odreenju, mjeriy pojavljuje se nova vrijednost dodue kao mjerena; ali razlika je samo formalna; umjesto vika rada [tu imamo] novac viak rada opredmeen u odreenoj robi. Ali kvalitativna priroda te nove vrijednosti, tj. sama veliina mjere, takoer se mijenja, to treba razmotriti tek kasnije. Drugo, [u odreenju novca] kao prometnog 1
opticajni kapital

2 9 4 Osnovi kritike politike ekonomije

sredstva nestajanje novanog oblika takoer je jo samo formalno. Taj oblik postaje bitan tek kad se dovri ne samo prvo kruno kretanje ve i drugo. Rezultira dakle u prvi mah samo u tome da smo ponovo na poetku procesa oplodnje vrijednosti. Zato sada prije svega s te take nastavljamo izlaganja.) Trei oblik novca kao samostalne vrijednosti koja se negativno odnosi prema prometu nije kapital koji kao roba izlazi iz procesa proiz vodnje i ponovo ulazi u promet da bi postao novac, nego kapital koji postaje roba i ulazi u promet u obliku vrijednosti koja se odnosi samo prema sebi. (Kapital i kamata.) Taj trei oblik pretpostavlja kapital u ranijim oblicima i u isti mah sainjava prijelaz iz kapitala u posebne kapitale, realne kapitale, jer se sada u tom posljednjem obliku, kapital prema svom pojmu ve dijeli na dva kapitala samostalnog postojanja. Sa dvojstvom je tada dano mnotvo uope. Such is the march of this development.1 [Prije nego to sad produimo jo ova napomena. Kapital ope nito, za razliku od pojedinih kapitala, pojavljuje se dodue 1) samo kao apstrakcija; ali ne kao proizvoljna apstrakcija, ve kao apstrakcija koja shvaa differentia specifica2 kapitala za razliku od svih ostalih oblika bogatstva ili naina na koje se razvija proizvodnja (drutvena). To su odreenja koja su zajednika svakom kapitalu kao takvom, odnosno svaku odreenu sumu vrijednosti ine kapitalom. I razlike unutar te apstrakcije isto su tako apstraktne posebnosti koje karakte riziraju svaku vrstu kapitala, jer je on njihova pozicija ili negacija (npr. capital fixe3 ili capital circulant4) ; 2) ali kapital openito za razliku od posebnih realnih kapitala sam je realna egzistencija. To je priznala obina ekonomija, iako to nije razumjela, i sainjava vrlo vaan mo ment za njena uenje o izjednaivanjima itd. Na primjer, kapital u tom opem obliku, iako pripada pojedinim kapitalistima, u svom ele mentarnom obliku kao kapital sainjava kapital Jcoji se akumulira u bankama ili ga one raspodjeljuju i koji se, kao to kae Ricardo,!1801 tako zadivljujue raspodjeljuje razmjerno potrebama proizvodnje. On isto tako zajmovima itd. stvara neki nivo meu razliitim zemljama. Ako je, dakle, npr. jedan zakon kapitala openito da se on, da bi se oplodio, mora postaviti dvostruko i da se u tom dvostrukom obliku mora dvostruko oploditi, onda e se npr. kapital jedne posebne na cije, koja u suprotnosti prema nekoj drugoj predstavlja kapital par excel lence, morati pozajmiti nekoj treoj naciji da bi se mogao oploditi. Dvostruko postavljanje, odnoenje prema sebi samom kao tuem, postaje u ovom sluaju vraki realno. Dok je stoga ono openito, s jedne strane, samo zamiljena differentia specifica, ono je u isti mah poseban realan oblik pored oblika onog posebnog i onog pojedinanog. 1 4
T a k a v je tok ovog razvoja.

2 specifinu

razliku

stalni kapital

opticajni kapital

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 295

(Kasnije emo se vratiti na tu taku koja e, premda je vie logikog nego ekonomskog karaktera, ipak biti vrlo znaajna u toku naeg istra ivanja. Tako je to i u algebri. Na primjer, a, b, c su brojevi uope, openito, ali oni su i cijeli brojevi prema a/b, b/c, c/b, c/a, b/a itd., koji ih meutim pretpostavljaju kao ope elemente.)
e) O d v i k a r a d a d o v i k a k a p i t a l a i li o p r e d m e e n j e i o tu e n je

Nova vrijednost postavlja se, dakle, sama ponovo kao kapital, kao opredmeeni rad koji ulazi u proces razmjene sa ivim radom i zato se dijeli na postojani dio objektivne uvjete rada, materijal i orue i na uvjete za subjektivni uvjet rada, egzistenciju ive radne snage, necessaries1, ivotna sredstva za radnika. Kod tog drugog na stupa kapitala u tom obliku postaju jasne take koje su kod prve nje gove pojave u novcu koji iz svog odreenja kao vrijednosti prelazi u svoje odreenje kao kapitala bile posve nejasne. Sada ih je ra svijetlio sam proces oplodnje vrijednosti i proizvodnje. Kod prve pojave kapitala inilo se da same pretpostavke dolaze izvana iz pro meta; kao vanjske pretpostavke za nastajanje kapitala, koje zato ne proizlaze iz njegove unutranje biti i nisu objanjene iz nje. Sad e se te vanjske pretpostavke pojaviti kao momenti kretanja samog kapi t a l tako da ih je on sam ma kako one historijski nastale pret postavio kao svoje vlastite momente. Unutar samog procesa proizvodnje pojavljivao se viak vrijednosti, silom kapitala pokrenuti viak vrijednosti, kao viak rada, ak i u obliku ivog rada koji, meutim, kako ne moe stvarati ni iz ega, zatjee svoje objektivne uvjete. Sada se taj viak rada pojavljuje opredmeen kao viak proizvoda, a taj viak proizvoda, da bi se oplodio kao kapital, dijeli se na dva oblika: na objektivni uslov rada materijal i orue i na subjektivni uvjet rada ivotna sredstva za ivi rad koji sada treba staviti u kretanje. Opi oblik kao vrijednost opredmeeni rad (napose opredme eni rad koji dolazi iz prometa), to je, naravno, opa pretpostavka koja se razumije sama po sebi. Dalje: viak proizvoda u svom totali tetu (koji objektivira viak rada u njegovom totalitetu) pojavljuje se sada kao viak kapitala (u odnosu na poetni kapital, prije nego to je ovaj zapoeo taj opticaj), tj. kao osamostaljena razmjenska vrijed nost, koja prema ivoj radnoj snazi nastupa kao prema svojoj speci finoj upotrebnoj vrijednosti. Svi momenti koji su prema ivoj radnoj snazi istupali kao tue vanjske moi koje je pod izvjesnim, od nje same nezavisnim uslovima troe, upotrebljavaju, sada su postavljeni kao njen vlastiti proizvod i rezultat.
1 potreptine

2 9 6 Osnovi kritike politike ekonomije

Prvo: Viak vrijednosti ili viak proizvoda nije nita drugo nego odreena suma opredmeenog ivog rada suma vika rada. Ta nova vrijednost, koja prema ivom radu istupa kao samostalna vrijed nost koja se s njim razmjenjuje, kao kapital, proizvod je rada. Ona sama nije nita drugo nego viak rada uope iznad potrebnog rada _ u objektivnom obliku, i zato kao vrijednost. Drugo: Posebni likovi to ih ta vrijednost mora poprimiti da bi se iznova oplodila, tj. postavila kao kapital s jedne strane kao siro vina i orue, a s druge strane kao ivotna sredstva za rad za vrijeme ina proizvodnje stoga su isto tako samo posebni oblici samog vika rada. Sam viak rada proizvodi sirovine i orue u takvim proporci jama, odnosno on je sam objektivno postavljen kao sirovina i orue u takvoj proporciji koja doputa ne samo da se odreena suma potrebnog rada, tj. ivog rada koji reproducira sredstva za ivot (njihovu vrijed nost) moe opredmeivati u toj proporciji, i to neprestano se opredmeivati (dakle da uvijek iznova moe poinjati rastavljanje na objektivne i na subjektivne uslove samoodravanja i samoreprodukcije ivog rada), ve da je ivi rad, vrei taj proces reprodukcije svojih pred metnih uslova, u isti mah postavio sirovinu i orue u takvim propor cijama da se on kao viak rada, kao rad iznad potrebnog moe ostvari vati u njima i zato ih initi materijalom novog stvaranja vrijednosti. Objektivni uvjeti vika rada ograniavaju se na odreenu proporciju sirovine i orua iznad zahtjeva potrebnog rada, dok se objektivni uslovi potrebnog rada raspadaju unutar svoje objektivnosti na objek tivne i subjektivne, na stvarne momente rada1 i na subjektivne (sredstva za ivot ivog rada). Ti objektivni uvjeti vika rada sada se, dakle, pojavljuju, sada su postavljeni kao proizvod, rezultat, objektivni oblik, vanjska egzistencija samog vika rada. Prvobitno, naprotiv, samom se ivom radu inilo tuim kao djelo kapitala to orua i sred stva za ivot postoje u opsegu koji omoguuje ivom raduda se ostvari ne samo kao potrebni rad ve i kao viak rada. Tree: Samostalno bivstvo van je-za-sebe vrijednosti nasuprot ivoj radnoj snazi, dakle njeno postojanje kao kapitala objektivna, uzdrana ravnodunost i tuost objektivnih uvjeta rada prema ivoj radnoj snazi, koje idu tako daleko da ti uvjeti istupaju prema osobi radnika u osobi kapitalista (kao personifikacije s vlastitom voljom i interesom), to apsolutno rastavljanje, odvajanje vlasnitva, tj. stvarnih2 uslova rada od ive radne snage to to ti uslovi istupaju prema ivoj radnoj snazi kao tue vlasnitvo, kao realnost druge pravne osobe, apsolutno podruje njene volje (i to se stoga, s druge strane, prema vrijednosti personificiranoj u kapitalistu ili prema uslovima rada, rad pojavljuje kao tui rad), to apsolutno razdvajanje vlasnitva i rada, ive radne snage i uslova njenog realiziranja, opredmeenog i ivog rada, vrijednosti i djelatnosti koja je stvara (stoga i tuost sadraja
1 in sachliche Momente der Arbeit 2 sachlichen

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 97

rada prema samom radniku), to rastavljanje pojavljuje se sada isto tako kao proizvod samog rada, kao opredmeenje, objektiviranje nje govih vlastitih momenata. Jer samim novim inom proizvodnje koji je samo potvrdio prethodnu razmjenu izmeu kapitala i ivog rada viak je rada, pa dakle i viak vrijednosti, viak proizvoda, uope ukupan rezultat rada (kako vika rada tako i potrebnog rada) postavljen kao kapital, kao razmjenska vrijednost koja se odnosi samo stalno i ravnoduno prema ivoj radnoj snazi ili istupa prema njoj kao prema svojoj pukoj upotrebnoj vrijednosti. Radna snaga prisvojila je samo subjektivne uslove potrebnog rada ivotna sredstva za radnu snagu koja proizvodi, tj. za njenu re produkciju kao puke radne snage odvojene od uslova njenog ostva renja a ona je te uslove sama postavila kao stvari, vrijednosti, koje prema njoj istupaju u tuoj zapovjednikoj personifikaciji. Radna snaga ne samo to ne izlazi bogatija iz tog procesa, ve izlazi siromanija nego to je u njega ula. Jer ne samo to je stvorila uslove potrebnog rada kao uslove koji pripadaju kapitalu, ve i oplodnja koja je u njemu sadrana kao mogunost, mogunost stvaranja vrijednosti, egzistira sad isto tako kao viak vrijednosti, viak proizvoda, jednom rijeju kao kapital, kao gospodstvo nad ivom radnom snagom, kao vlasti tom moi i voljom obdarena vrijednost nasuprot radnoj snazi u njenom apstraktnom, bezobjektnom, isto subjektivnom siromatvu. Radna snaga je proizvela ne samo tue bogatstvo i vlastito siromatvo, ve takoer i odnos tog bogatstva kao bogatstva koje se oslanja na sama sebe prema njoj kao siromatvu, ijom potronjom bogatstvo upija u sebe nove ivotne sokove i iznova se oplouje. Sve je to proizilo iz razmjene u kojoj je radnik za neku koliinu opredmeenog rada razmijenio svoju ivu radnu mo, samo to se sada taj opredmeeni rad ti izvan njega egzistirajui uslovi njego vog postojanja i samostalno bivstvovanje-izvan-njega tih stvarnih1 uslova pojavljuju kao njegov vlastiti proizvod, kao postavljeni njim samim podjednako i kao njegovo vlastito objektiviranje, i kao objekti viranje njega kao jedne od njega samog nezavisne moi koja tovie njim vlada, i to vlada pomou njegovog vlastitog djela. U viku kapitala svi su momenti proizvod tueg rada, u kapital pretvoreni tui viak rada, ivotna sredstva za potrebni rad, objektivni uslovi (materijal i orue) da bi potrebni rad mogao reproducirati vrijednost koja je razmijenjena za njega u ivotnim sredstvima; naj zad potrebna koliina materijala i orua da bi se u njemu mogao ostva riti nov viak rada ili stvoriti nov viak vrijednosti. Ovdje je otpao privid koji je jo postojao kod prvog razmatranja procesa proizvodnje kao da kapital sa svoje strane donosi neku vri jednost iz prometa. Objektivni uslovi rada pojavljuju se sad, naprotiv, kao njegov proizvod ne samo ukoliko su oni vrijednost uope, ve
1 sachlichen

2 9 8 Osnovi kritike politike ekonomije

i kao upotrebne vrijednosti za proizvodnju. Ali ako se tako kapital pojavljuje kao proizvod rada, isto se tako proizvod rada pojavljuje kao kapital ne vie kao jednostavan proizvod, niti kao razmjenljiva roba, ve kao kapital; opredmeeni rad kao gospodstvo, komanda nad ivim. Kao proizvod rada pokazuje se i to to se proizvod rada pojavljuje kao tue vlasnitvo, kao nain egzistencije koji istupa samo stalno nasuprot ivom radu, a takoer i kao za sebe bivstvujua vri jednost; to je proizvod rada, opredmeeni rad, obdaren od samog ivog rada vlastitom duom i to se nasuprot njemu fiksira kao tua mo. Ako se stvar promatra sa stanovita rada pokazuje se, dakle, da rad u procesu proizvodnje djeluje tako da on svoje ostvarenje u objek tivnim uslovima u isti mah odbija od sebe kao tuu realnost i zato nasuprot toj njemu otuenoj realnosti, koja ne pripada njemu ve drugima, postavlja samog sebe kao bezsupstancijalnu, samo siromanu radnu sposobnost; da rad svoju vlastitu zbilju ne postavlja kao biystvovanje za sebe, ve kao puko bivstvovanje za drugo i zato takoer kao puko drugobivstvovanje ili kao bivstvovanje drugog nasuprot samom sebi. Taj proces ostvarenja1 je isto tako proces onestvarenja2 rada. Rad se postavlja objektivno, ali tu svoju objektivnost postavlja kao svoje vlastito nebivstvovanje ili kao bivstvovanje svog nebivstvovanja kapitala. On se vraa u sebe kao puka mogunost postavljanja vrijed nosti ili oplodnje vrijednosti; jer cijelo zbiljsko bogatstvo, svijet zbiljske vrijednosti kao i realni uslovi njegovog vlastitog ostvarenja postavljeni su nasuprot njemu kao samostalne egzistencije. Upravo te mogunosti koje poivaju u vlastitom krilu ivog rada, a koje uslijed procesa proiz vodnje egzistiraju kao zbilje izvan njega, ali kao njemu tue zbilje, sainjavaju bogatstvo u suprotnosti prema radu. Ukoliko se viak proizvoda iznova oplouje kao viak kapitala, iznova ulazi u proces proizvodnje i proces samooplodnje vrijednosti, on se dijeli: 1) na ivotna sredstva za radnike, radi razmjene za ivu radnu snagu; taj dio kapitala moemo oznaiti kao fond rada; taj fond rada, dio namijenjen za odravanje radne snage (i to za njeno progresivno odravanje, jer viak kapitala stalno raste) pojavljuje se sada isto tako kao proizvod tueg rada, kapitalu tueg rada, kao i 2) na njegove druge sastavne dijelove stvarne3 uslove za reprodukciju vrijednosti = tim ivotnim sredstvima + viak vrijednosti. Nadalje, ako se razmatra taj viak kapitala, onda podjela kapitala na postojani dio koji egzistira prije rada, pretpotopno, sirovine i orua za rad i na promjenljivi dio, naime ivotna sredstva razmjenIjiva za ivu radnu snagu, ispada isto formalna, jer je oba dijela jed nako postavio rad, koji ih je uz to jednako postavio kao svoje vlastite 1 D ieser 8 sachlichen
V erw irklichungsprozefi . . .

d e r Entwirklichungsprozefl

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 299

pretpostavke. Ta podjela kapitala unutar sebe sada se pojavljuje, meu tim, tako da se vlastiti proizvod rada, objektivirani viak rada, dijeli na dva sastavna dijela: (1) na objektivne uslove za novu oplodnju rada i (2) na radni fond za odravanje mogunosti tog ivog rada, tj. ive radne snage kao ive. Ali dijeli- se tako da radna snaga moe po novo prisvojiti onaj dio svog vlastitog rezultata (svog vlastitog posto janja u objektivnom obliku) koji je namijenjen za radni fond, iupati ga iz oblika tueg bogatstva koje mu stoji nasuprot, samo tako da ne samo reproducira svoju vrijednost, ve i oplodi dio novog kapitala koji predstavlja objektivne uslove za ostvarenje novog vika rada i vika proizvodnje ili za proizvodnju vika vrijednosti. Sam je rad stvorio jedan nov fond za upotrebu novog potrebnog rada ili, to je isto, fond za odravanje nove ive radne snage, novih radnika, ali ujedno*i uslove da se taj fond moe prisvajati samo upotrebljavajui nov viak rada za dodatni dio vika kapitala. U radom proizvedenom viku kapitala, u viku vrijednosti, ujedno je, dakle, stvorena realna nunost novog vika rada, pa je tako sam viak kapitala realna mogu nost kako novog vika rada, tako i novog vika kapitala. Ovdje se pokazuje kako se objektivni svijet bogatstva zahvalju jui samom radu progresivno iri nasuprot radu kao njemu tua mo, dobijajui sve iru i puniju egzistenciju, tako da relativno, u odnosu na stvorene vrijednosti ili realne uslove stvaranja vrijednosti, oskudna subjektivnost ive radne snage sainjava sve otriji kontrast. to se vie on, rad, objektivira, to vei postaje objektivni svijet vri jednosti koji mu stoji nasuprot kao tui svijet kao tue vlasnitvo. Stvarajui viak kapitala, rad prisiljava sam sebe da ponovo stvori novi viak kapitala itd., itd. U odnosu na prvobitni ne-vikovni kapital situacija se za radnu snagu promijenila utoliko: 1) to se onaj dio tog kapitala koji se raz mjenjuje za potrebni rad reproducira samim tim radom, dakle vie mu ne pridolazi iz prometa, ve je njegov vlastiti proizvod i 2) to je onaj dio vrijednosti koji u sirovini i oruu predstavlja realne uslove za oplodnju ivog rada odrao on sam u procesu proizvodnje, pa kako se svaka upotrebna vrijednost po svojoj prirodi sastoji od prolaznog materijala, a razmjenska vrijednost postoji, egzistira, samo u upotreb noj vrijednosti, to je odranje = tienju pred propau ili negaciji prolazne prirode vrijednosti to ih posjeduje kapitalist; stoga i nji hovom postavljanju kao za sebe bivstvujue vrijednosti, kao nepro laznog bogatstva. Stoga je takoer ta prvobitna suma vrijednosti po stavljena kao kapital tek u procesu proizvodnje ivim radom.
f) D ija le k ti k i o d n o s k a p ita la i ra d a

Sada sa stanovita kapitala: Ako se razmatra viak kapitala, kapi talist predstavlja za sebe bivstvujuu vrijednost, novac u njegovom treem momentu, bogatstvo putem jednostavnog prisvajanja tueg rada,

3 0 0 Osnovi kritike politike ekonomije

jer se svaki moment vika kapitala, materijal, orue, ivotna sredstva, svodi na tui rad koji kapitalist ne prisvaja razmjenom za postojee vrijednosti, nego ga je prisvojio bez razmjene. Naravno, kao prvobitan uvjet za taj viak kapitala pojavljuje se razmjena jednog dijela vrijed nosti koje mu pripadaju ili opredmeenog rada koji on posjeduje za tuu ivu radnu snagu. Za stvaranje vika kapitala /, ako tako nazovemo viak kapitala kako proizlazi iz prvobitnog procesa proizvodnje, tj. za prisvajanje tueg rada, opredmeenog tueg rada, na strani se kapitalista pojavljuje kao uslov posjedovanje vrijednosti, iji jedan dio on formalno raz mjenjuje za ivu radnu snagu. Kaemo formalno, jer mu ivi rad treba vratiti, nadoknaditi i razmijenjene vrijednosti. Ali bilo kako bilo, svakako se kao uslov za formiranje vika kapitala /, tj. za pri svajanje tueg rada ili onih vrijednosti u kojima se on opredmetio, javlja razmjena vrijednosti koje pripadaju kapitalistu, koje je on bacio u promet i priveo ivoj radnoj snazi vrijednosti koje ne potjeu iz njegove razmjene sa ivim radom, dakle iz njegovog odnosa kao kapitala prema radu. Ali sad zamislimo da je viak kapitala ponovo baen u proces proizvodnje, da ponovo u razmjeni realizira svoj viak vrijednosti i da se kao novi viak kapitala iznova pojavljuje na poetku treeg pro cesa proizvodnje. Taj viak kapitala I I ima drukije pretpostavke nego viak kapitala I. Pretpostavka za viak kapitala I bile su vrijed nosti koje pripadaju kapitalistu i koje je on ubacio u promet, tanije u razmjenu sa ivom radnom snagom. Pretpostavka vika kapitala II nije nita drugo nego egzistencija vika kapitala I, tj. drugim rije ima pretpostavka da je kapitalist ve prisvojio tui rad bez razmjene. To kapitalistu i omoguuje da proces zapoinje uvijek iznova. Na ravno, da bi stvorio viak kapitala II, morao je razmijeniti dio vri jednosti vika kapitala I u obliku ivotnih sredstava za ivu radnu snagu, ali ono to je tako razmijenio bile su prvobitno vrijednosti koje on nije unio u promet iz vlastitog fonda. Tui opredmeeni rad, koji kapitalist prisvaja bez ikakvog ekvivalenta i koji zatim ponovo raz mjenjuje za tui ivi rad, jednako kao i materijal itd. u kojem se ostva ruje taj novi rad i stvara viak vrijednosti, doli su u njegove ruke bez razmjene, pukim prisvajanjem. Prolo prisvajanje tueg rada pojavljuje se sada kao jednostavan uslov za novo prisvajanje tueg rada; odnosno to to se tui rad na lazi u vlasnitvu kapitalista u objektivnom (stvarnom1) obliku, u obliku egzistirajuih vrijednosti, pokazuje se kao uslov za to da bi on mogao iznova prisvojiti tuu ivu radnu snagu, dakle viak rada, rad bez ekvivalenta. To to je kapitalist ve stajao kao kapital nasuprot i vom radu pokazuje se kao jedini uslov da se on ne samo odri kao kapital, nego da kao rastui kapital prisvaja u rastuoj mjeri tui rad
1 sachlicher

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 301

bez ekvivalenta, drugim rijeima da svoju mo, svoju egzistenciju kao kapital nasuprot ivoj radnoj snazi proiruje, a da, s druge strane, ivu radnu snagu u njenoj subjektivnoj, besupstancijalnoj oskudnosti uvijek iznova postavlja kao ivu radnu snagu. Vlasnitvo proli ili objektivirani tui rad pokazuje se kao jedini uslov za daljnje prisvajanje sadanjeg ili ivog tueg rada. Ukoliko je viak kapitala I bio stvoren jednostavnom razmjenom iz meu opredmeenog rada i ive radne snage (razmjenom koja je posve zasnovana na zakonima razmjene ekvivalenata u skladu s koliinom rada ili radnog vremena sadranog u njima) i ukoliko je ta razmjena pravno izraeno, pretpostavljala samo pravo vlasnitvo svakog nad svojim vlastitim proizvodima i slobodno raspolaganje njima ali ukoliko je stoga odnos vika kapitala II prema viku kapitala I po sljedica tog prvog odnosa vidimo da se jednom udnom dosljednou pravo vlasnitva na strani kapitala dijalektiki pretvara u pravo na tui proizvod ili u pravo vlasnitva na tui rad, pravo da se tui rad prisvaja bez ekvivalenta, a na strani radne snage u dunost da se prema svom vlastitom radu ili prema svom vlastitom proizvodu odnosi kao prema tuem vlasnitvu. Pravo vlasnitva pretvara se na jednoj strani u pravo prisvajanja tueg rada, a na drugoj u dunost da se proizvod vlastitog rada i sam vlastiti rad respektiraju kao vri jednosti koje pripadaju drugima. Ali razmjena ekvivalenata, koja se pojavila kao prvobitna operacija, koja je pravno izrazila pravo vlasnitva, toliko se okrenula da se na jednoj strani razmjenjuje samo prividno, jer je za ivu radnu snagu razmijenjeni dio kapitala, prvo, i sam tui rad, prisvojen bez ekvivalenta i, drugo, mora biti nadoknaen vikom radne snage, dakle se in fact1 ne puta iz ruke ve se samo pretvara iz jednog oblika u drugi. Odnos razmjene je, dakle, posve otpao, ili je puki privid. Nadalje, prvobitno se pravo vlasnitva inilo zasnovanim na vlastitom radu. Vlasnitvo se sada pokazuje kao pravo na tui rad i kao nemogunost rada da prisvoji svoj vlastiti proizvod. Potpuno razdvajanje vlasnitva i jo vie bogatstva od rada pokazuje se sada kao konsekvencija zakona koji je poao od njihove identinosti. Najzad, kao rezultat procesa proizvodnje i oplodnje vrijednosti, pokazuje se prije svega reprodukcija i nova proizvodnja samog odnosa kapitala i rada, kapitalista i radnika. Taj drutveni odnos, odnos proiz vodnje, pokazuje se in fact kao jo vaniji rezultat procesa nego njegovi materijalni rezultati. Naime, unutar toga procesa radnik proizvodi i samog sebe kao radnu snagu i kapital koji joj stoji nasuprot, kao to s druge strane kapitalist proizvodi sebe kao kapital i ivu radnu snagu koja mu stoji nasuprot. Svaki reproducira samog sebe time to re producira svog drugog, svoju negaciju. Kapitalist proizvodi rad kao

1 u stvari

3 0 2 Osnovi kritike politike ekonomije

tui rad; rad proizvodi proizvod kao tui proizvod. Kapitalist proiz vodi radnika, a radnik kapitalista itd.

7.

Prvobitna akumulacija, podjela rada i otuenje

a) H is to rijs k e p r e tp o s ta v k e k a p ita la

Kad je proizvodnja zasnovana na kapitalu ve pretpostavljena (novac se zapravo pretvorio u kapital tek na kraju prvog procesa proiz vodnja iz ije je reprodukcije i nove produkcije proiziao viak kapi tala j- ali viak kapitala I sam je postavljen, realiziran kao viak kapi tala tek kad je proizveo viak kapitala II, kad su, dakle, nestale u odnosu na kretanje zbiljskog kapitala izvanjske pretpostavke za pretvaranje novca u kapital, kad je, dakle, kapital in fact prema svojoj imanen tnoj biti postavio uslove od kojih polazi u proizvodnji), onda uslov da kapitalist, kako bi se postavio kao kapital, mora unijeti u promet vrijednosti stvorene vlastitim radom ili na neki drugi nain (samo ne ve datim prolim najamnim radom) pripada meu pretpotopne uslove kapitala, meu njegove historijske pretpostavke, koje su upravo kao takve historijske pretpostavke, stvar prolosti i stoga pripadaju u povijest njegovog stvaranja, a nipoto ne u njegovu suvremenu po vijest, tj. ne pripadaju u zbiljski sistem naina proizvodnje kojim on vlada. Ako je npr. bjeanje kmetova u gradove jedan od historijskih uslova i pretpostavki urbanizacije, to nije uslov, nije moment zbilje iz graenog gradskog sistema, ve pripada meu njegove prole pretpo stavke, pretpostavke njegovog nastajanja, koje su u njegovom posto janju ukinute. Uslovi i pretpostavke postojanja, nastajanja kapitala pret postavljaju upravo to da on jo nije, nego tek nastaje; oni, dakle, ne staju sa zbiljskim kapitalom, s kapitalom koji, polazei od svoje zbilje, sam postavlja uslove svog ostvarenja. Tako npr., ako je kod prvo bitnog postojanja novca ili za sebe bivstvujue vrijednosti kapitalom na strani kapitalista pretpostavljena neka akumulacjia (npr. utedama u vlastitim radom stvorenim proizvodima i vrijednostima itd.) koju je izvrio kao nekapitalist, ako se dakle pretpostavke postajanja novca kapitalom pojavljuju kao dane vanjske pretpostavke za nastanak ka pitala, onda kapital, im je postao kao takav, stvara svoje vlastite pret postavke, naime posjedovanje realnih us lova za stvaranje novih vri jednosti bez razmjene, putem svog vlastitog procesa proizvodnje. Te pretpostavke koje su se prvobitno pojavljivale kao uslovi nje govog postajanja (i stoga jo nisu mogle potjecati od njegovog djelo vanja kao kapitala) sada se pokazuju kao rezultati njegovog vlastitog ostvarenja, kao zbilja koju je on postavio, ne kao uslovi njegovog na stajanja, nego kao rezultati njegovog postojanja. On vie ne polazi od pretpostavki da bi postao, nego je sam pretpostavljen, i polazei od

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 303

sebe stvara pretpostavke svog odravanja i rasta. Zato uslovi koji su prethodili stvaranju vika kapitala I, ili koji izraavaju postajanje ka pitala, ne pripadaju u sferu naina proizvodnje kojem kapital slui kao pretpostavka; oni kao historijski predstupnjevi njegovog postajanja lee iza njega, kao to procesi putem kojih je Zemlja iz tekueg mora vatre i pare prela u svoj sadanji oblik lee s onu stranu nje nog ivota kao gotove Zemlje. To znai da pojedini kapitali mogu jo uvijek nastajati npr. zgrtanjem bogatstva. Ali se hoard1 pretvara u kapital tek eksploatacijom rada. Graanski ekonomisti, koji na kapital gledaju kao na vjeit i pri rodan (a ne povijesni) oblik proizvodnje, pokuavaju zatim da ga po novo opravdaju iskazujui uslove njegovog postajanja kao uslove nje govog sadanjeg ostvarivanja, tj. izdajui momente u kojima kapita list prisvaja jo kao ne-kapitalist, jer tek postaje, za one uslove u ko jima on prisvaja kao kapitalist. Ti pokuaji apologetike dokazuju lou savjest i nemo da se nain prisvajanja kapitala kao kapitala dovede u harmoniju s opim zakonima vlasnitva, koje je proglasilo samo dru tvo kapitala. S druge strane, to je za nas mnogo vanije, naa metoda poka zuje take gdje mora nastupiti historijsko razmatranje ili gdje gra anska ekonomija kao samo historijski oblik procesa proizvodnje upu uje preko sebe na ranije historijske naine proizvodnje. Zbog toga, da bi se izloili zakoni graanske ekonomije, nije potrebno pisati zbi ljsku povijest odnos proizvodnje. Ali njihovo ispravno promatranje i izvoenje kao historijski postalih odnosa uvijek vodi do prvih jednad bi koje kao npr. empirijski brojevi u prirodnim naukama uka zuju na prolost koja lei iza ovog sistema. Ti nagovjetaji, zajedno s ispravnim shvaanjem sadanjice pruaju onda i klju za razumije vanje prolosti jedan posao za sebe, na koji emo, nadamo se, ta koer jo doi. Isto tako to ispravno promatranje vodi, s druge strane, do taaka na kojima se nagovjetava ukidanje sadanjeg oblika odnosa proizvodnje a tako i nasluivanje budunosti, kretanje u nastajanju. Pokazuju li se, s jedne strane, predgraanske faze kao samo historij ske, tj. ukinute pretpostavke, to se sadanji uslovi proizvodnje poka zuju kao uslovi koji ukidaju sami sebe i stoga kao uslovi koji postav ljaju historijske pretpostavke za jedno novo drutveno stanje. Razmotrimo li sad prije svega nastali odnos, vrijednost koja je postala kapital i ivi rad kao samo kapitalu nasuprotnu upotrebnu vrijednost, tako da se ivi rad pokazuje samo kao puko sredstvo koje slui da se oplodi opredmeeni, mrtvi rad, da mu se udahne oivljavajua dua i da se u njemu izgubi svoja vlastita dua (i da se kao rezultat proizvede, na jednoj strani, stvoreno bogatstvo kao tue, a samo nematina ive radne sposobnosti kao vlastita), tada se stvar po kazuje jednostavno takvom da su u samom procesu i putem procesa
1 zgrnuto blago

3 0 4 Osnovi kritike politike ekonomije

postavljeni realni stvarni1 uslovi ivog rada (naime materijal u kojem se oplouje, orue za oplodnju i ivotna sredstva za potpirivanje pla mena ive radne snage za rad i njegovo uvanje od gaenja, za dovo enje potrebne grae njegovom ivotnom procesu), da su postavljeni kao tue samostalne egzistencije ili kao nain egzistencije jedne tu e osobe, kao neto to je po sebi nasuprot ivoj radnoj snazi (koja takoer postoji izolirano od njih, subjektivno), kao vrijednosti koje se vrsto dre po sebi i bivstvuju za sebe, a stoga i vrijednosti koje sa injavaju bogatstvo tue radnoj snazi, bogatstvo kapitalista. Objektivni uslovi ivog rada pojavljuju se kao odvojene, osamo staljene vrijednosti nasuprot ivoj radnoj snazi kao subjektivnom po stojanju, koje se stoga prema njima i pojavljuje samo kao vrijednost druge vrste (koja se od njih ne razlikuje kao vrijednost, ve kao upo trebna vrijednost). Kad je to odvajanje jednom pretpostavljeno, pro ces proizvodnje moe ga samo iznova producirati, reproducirati i re producirati u veem razmjeru. Kako on to ini, vidjeli smo. Objek tivni uslovi ive radne snage pretpostavljeni su kao u odnosu na nju samostalna egzistencija, kao objektivnost jednog subjekta koji je od ive radne snage razliit i samostalno joj stoji nasuprot; zato je re produkcija i oplodnja vrijednosti, tj. proirenje tih objektivnih uslova u isti mah reprodukcija i nova proizvodnja tih uslova kao bogatstva je dnog tueg subjekta, koji prema radnoj snazi stoji ravnoduno i samo stalno. Ono to se reproducira i nanovo proizvodi nije samo posto janje tih objektivnih uslova ivog rada, ve njihovo postojanje kao sa mostalnih vrijednosti, tj. takvih koje pripadaju jednom tuem subjektu nasuprot toj ivoj radnoj snazi. Objektivni uslovi rada dobivaju subjektivnu egzistenciju nasuprot ivoj radnoj snazi iz kapitala postaje kapitalist; s druge strane, puko subjektivno postojanje radne snage u odnosu na njene vlastite uslove daje joj samo ravnoduan objektivan oblik u odnosu na njih ona je samo vrijednost koja ima posebnu upotrebnu vrijednost naporedo s vlastitim uslovima svoje oplodnje kao vrijednostima koje imaju drugu upotrebnu vrijednost. Stoga, umjesto da se ti uslovi u procesu proi zvodnje realiziraju kao uslovi ostvarenja radne snage, ona, naprotiv, izlazi iz procesa proizvodnje kao puki uslov za njihovu oplodnju i za njihovo odranje kao za sebe bivstvujue vrijednosti nasuprot rad noj snazi. Materijal koji radna snaga obrauje je tui materijal; isto tako orue je tue orue; njen rad pojavljuje se samo kao dodatak njima (materijalu i oruu) kao supstanciji i stoga se opredmeuje u neem to njoj ne pripada. ak i sam ivi rad pojavljuje se kao tui prema ivoj radnoj snazi, iji je on rad, ije je on vlastito ispoljavanje ivota, jer je ustupljen kapitalu za opredmeeni rad, za proizvod samog ra da. Radna snaga odnosi se prema radu kao prema neem tuem, pa
1 sachlichen

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 305

kad bi kapital htio da je plaa a da joj ne daje raditi, ona bi sa zado voljstvom ula u tu pogodbu. Njen vlastiti rad joj je dakle podjed nako tud (a on joj je tu i prema upravljanju njime itd.) kao i ma terijal i orue. Zato joj se takoer i proizvod pojavljuje kao kombi nacija tueg materijala, tueg orua i tueg rada, kao tue vlasnitvo, i ona je poslije proizvodnje postala samo siromanija za izdanu i votnu snagu, ali inae iznova zapoinje drudgery1 kao samo subjek tivna radna sposobnost koja egzistira odvojeno od svojih ivotnih uvjeta. Spoznavanje proizvoda kao svojih vlastitih i prosuivanje odvaja nja od uslova svog ostvarenja kao neeg neprilinog, prisilnog go lema je svijest, koja je i sama proizvod naina proizvodnje zasnovanog na kapitalu, i u istoj mjeri predstavlja knell to its doom2, kao to i probuenom svijeu roba da on ne moe biti vlasnitvo nekog treeg, s njegovom svijeu kao linosti, ropstvo nastavlja vegetirati jo samo umjetnim ivotom, a izgubilo je mogunost da i dalje bude osnova proizvodnje. Ako, naprotiv, promatramo prvobitni odnos, prije ulaska novca u proces samooplodnje, pojavljuju se razliiti uslovi, koji moraju biti historijski nastali ili dani da bi novac postao kapital a rad najamni rad, rad koji postavlja, stvara kapital. (Najamni rad je ovdje, u stro gom ekonomskom smislu u kojem ga mi ovdje jedino upotrebljavamo a mi emo ga kasnije morati razlikovati od drugih oblika rada za nadnicu itd. rad koji postavlja kapital, rad koji proizvodi kapital, tj. ivi rad koji kako predmetne uslove svog ostvarivanja kao djelat nosti, tako i objektivne momente svog postojanja kao radne sposob nosti proizvodi kao tue moi nasuprot samom sebi, kao za sebe bivstvujue, od njega nezavisne vrijednosti.) Bitni uslovi su postavljeni u samom odnosu kako se on prvobitno javlja: 1) na jednoj strani to je postojanje ive radne snage kao samo subjektivne egzistencije, odvojene od momenata njene objektivne zbi lje; dakle odvojene podjednako od uslova ivog rada kao i od sred stava za egzistenciju, sredstava za ivot, sredstava za samoodranje ive radne snage; na jednoj strani iva mogunost rada u toj potpu noj apstrakciji; 2) vrijednost ili opredmeeni rad koji se nalazi na drugoj strani mora biti akumulacija upotrebnih vrijednosti, dovoljno velika da bi pruila predmetne uslove ne samo za proizvodnju proi zvoda ili vrijednosti koji su potrebni za reproduciranje ili odravanje ive radne snage, ve i za apsorbiranje vika rada, kao objektivni ma terijal za taj rad; 3) mora postojati slobodan odnos razmjene, pro met novca izmeu obje strane; odnos izmeu ekstrema zasnovan na razmjenskim vrijednostima, a ne zasnovan na odnosu gospodstva ili podlonosti, dakle proizvodnja koja ne prua ivotna sredstva nepo sredno proizvoau, ve je posredovana razmjenom, pa se isto tako ne moe neposredno domoi tueg rada ve ga mora kupiti od samog
1 kuluenje 2 zvonjavu koja navijeta njegovu propast 20 Marx - Engels (19)

3 0 6 Osnovi kritike politike ekonomije

radnika, razmijeniti; najzad 4) jedna strana ona koja predstavlja predmetne uslove rada u obliku samostalnih, za sebe bivstvujuih vri jednosti mora nastupiti kao vrijednost i krajnjim ciljem smatrati po stavljanje vrijednosti, samooplodnju, stvaranje novca, a ne neposred nu potronju ili stvaranje upotrebne vrijednosti. Dok obje strane razmjenjuju svoj rad izmeu sebe samo u obliku opredmeenog rada odnos je nemogu; isto tako je nemogu ako se sama iva radna snaga pojavljuje kao vlasnitvo druge strane, dakle ne kao ona koja vri razmjenu. (Ovo ne protivurjei tome da je na pojedinim takama unutar graanskog sistema proizvodnje mogue ropstvo. Ali ono je tada mogue samo zato to na drugim takama ne egzistira i pojavljuje se kao anomalija prema samom graanskom si stemu.) Uslovi pod kojima se taj odnos prvobitno pojavljuje ili koji se pojavljuju kao historijske pretpostavke njegovog postajanja pokazuju na prvi pogled dvojak karakter: na jednoj strani raspadanje niih ob lika ivog rada, a na drugoj raspadanje njegovih Sretnijih odnosa. Prije svega, prva je pretpostavka da je ukinut odnos ropstva ili kmetstva. iva radna snaga pripada sama sebi i putem razmjene ra spolae svojim ispoljavanjem snage. Obje strane stoje jedna prema drugoj kao linosti. Formalno je njihov odnos jednak i slobodan od nos razmjenjivaa uope. Da je taj oblik privid , i to varljiv privid pokazuje se, ako se pro matra pravni odnos, kao neto to pada izvan tog odnosa. Slobodan radnik uvijek prodaje samo odreenu, posebnu mjeru ispoljavanja sna ge; iznad svakog posebnog ispoljavanja stoji radna snaga kao totali tet. On prodaje posebno ispoljavanje snage jednom posebnom kapi talistu, prema kojem kao pojedincu on stoji nezavisno. Jasno je da to nije njegov odnos prema egzistenciji kapitala kao kapitala, tj. prema klasi kapitalista. Ali to se tie pojedinane, zbiljske linosti, radniku je ostavljeno iroko polje izbora, samovolje i, dakle, formalne slobode. U robovskom odnosu on pripada pojedinom, posebnom vlasniku, iji je on radni stroj. Kao totalitet ispoljavanja snage, kao radna snaga on je stvar koja pripada drugom i zato se ne odnosi kao subjekt prema svom posebnom ispoljavanju snage ili prema svom ivom radnom i nu. U kmetskom odnosu on se pojavljuje kao moment samog zem ljinog vlasnitva, predstavlja dodatak zemlji, isto kao radna stoka. U robovskom odnosu radnik je samo ivi radni stroj, koji stoga ima vri jednost za druge ili, bolje, jest vrijednost. Prema slobodnom radniku radna snaga se pojavljuje u svom totalitetu kao njegovo vlasnitvo, jedan od njegovih momenata to ga on kao s u b j e k t obuhvaa i odr ava ga time to ga prodajom otuuje1. Ovo razraditi kasnije kod na jamnog rada.
1 es verfiuflert

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 307 b) U slu n a z a n im a n ja i n a ja m n i ta d

Razmjena opredmeenog rada za ivi rad jo ne konstituira ni kapital na jednoj strani, ni najamni rad na drugoj strani. U tu ka tegoriju pripada cijela klasa takozvanih uslunih zanimanja od i staa cipela do kralja. Isto tako slobodni nadniar, kojega sporadino nalazimo svuda gdje se ili orijentalne zajednice ili zapadne opine ko je se sastoje od slobodnih vlasnika zemljita raspadaju u pojedine ele mente uslijed poveanja stanovnitva, otputanja ratnih zarobljeni ka, sluajeva kad pojedinac osiromai i izgubi objektivne uslove svog selfsustaining labour1, kao posljedica podjele rada itd. Ako A razmjenjuje neku vrijednost ili novac, dakle opredmeeni rad, da bi primio neku uslugu od B, dakle ivi rad, to moe pripadati: 1) u odnos jednostavnog prometa. Obojica u stvari razmjenjuju iz meu sebe samo upotrebne vrijednosti; jedan sredstva za ivot, a drugi rad, uslugu, koju prvi eli da potroi bilo direktno (lino vr enje usluga), bilo tako da mu dobavi materijal itd., u kojem mu ovaj svojim radom, opredmeenjem svog rada pribavlja neku upotrebnu vrijednost, njegovoj 'potronji namijenjenu upotrebnu vrijednost. Na primjer, kad seljak uzme sebi u kuu putujueg krojaa, kakvih je prije bilo, i dade mu tkaninu da mu naini odijelo. Ili kad dajem li jeniku novac da mi pokrpa zdravlje. U tim sluajevima je vana us luga koju njih dvojica vre jedan drugom. Do ut facias2 pojavljuje se ovdje sasvim na istom nivou kao facio ut des3 ili do ut des<^. ovjek koji mi iz tkanine pravi odijelo za koje sam mu dobavio materijal daje mi upotrebnu vrijednost. Ali umjesto da mi je odmah dade u predmetnom obliku, daje mi je u obliku djelatnosti. Ja mu dajem jednu gotovu upotrebnu vrijednost, a on meni izrauje drugu. Razlika izmeu prolog, opredmeenog i ivog, sadanjeg rada po javljuje se ovdje samo kao formalna razlika raznih tempora5 rada, koji je jednom u perfektu a drugi put u prezentu. I doista, pokazuje se kao samo formalna razlika posredovana podjelom rada i razmjenom da li B sam proizvodi ivotna sredstva s kojima se mora izdravati ili ih prima od A, pa umjesto da ivotna sredstva proizvodi direktno, on proizvodi odijelo, za koje ta sredstva dobija u razmjeni od A. U oba sluaja on se moe domoi upotrebne vrijednosti koju posjeduje A samo dajui za nju ekvivalent, koji se u krajnjoj liniji uvijek svodi na njegov vlastiti ivi rad, ma kakav on predmetni oblik primio, bilo prije nego to je bila zakljuena razmjena, bilo uslijed nje. Meutim, odijelo sadri ne samo odreeni oblikujui rad, odreeni oblik ko risnosti koji je procesom rada dan tkanini, ve i odreenu koliinu rada, dakle ne samo upotrebnu vrijednost ve i vrijednost uope, vri
1 rada'koji 8e sam izdrava 2 Dajem da uini 3 inim da da 4 dajem da da (formule dogovornih odnosa prema rimskom pravu) 5 vremena
2o*

3 0 8 Osnovi kritike politike ekonomije

jednost kao takvu. Ali ta vrijednost ne postoji za A, jer on odijelo troi a nije trgovac odijelima. On je, dakle, razmjenom dobio rad ne kao djelatnost koja postavlja vrijednost, ve kao djelatnost koja stvara ko rist, upotrebnu Vrijednost. Pri vrenju linih usluga ta upotrebna vrijednost se troi kao takva, ne prelazei iz oblika kretanja u oblik stvari. Ako onaj koji vr i uslugu, to je esto u primitivnim uslovima, ne prima novac ve same neposredne upotrebne vrijednosti, tada otpada i privid kao da se ovdje na jednoj ili na drugoj strani radi o vrijednostima za razliku od upotrebnih vrijednosti. Ali ak ako se pretpostavi da A plaa za uslugu, to nije pretvaranje njegovog novca u kapital, ve naprotiv postavljanje novca kao pukog opticajnog sredstva da bi se dobio je dan predmet potronje, odreena upotrebna vrijednost. Taj in stoga nije in koji proizvodi bogatstvo, ve obrnuto in koji bogatstvo troi. Za A se nipoto ne radi o tome da se rad kao takav, izvjesno radno vrijeme, dakle vrijednost, objektivira u suknu, nego o tome da se za dovolji neka potreba. A zna da svoj novac ne oplouje nego obezvre uje kad ga prevodi iz oblika vrijednosti u oblik upotrebne vrijednosti. Rad se ovdje ne razmjenjuje kao upotrebna vrijednost za vrijednost, nego kao posebna upotrebna vrijednost, kao vrijednost za upotrebu. to ee A ponavlja razmjenu, to vie osiromauje. Ta razmjena nije za njega in bogaenja, nije in stvaranja vrijednosti nego je in obez vreivanja postojeih vrijednosti koje se nalaze u njegovom posjedu. Novac koji A ovdje razmjenjuje za ivi rad za uslugu u naturi ili uslugu koja se objektivizira ii nekoj stvari nije kapital nego do hodak, nova kao protnetno sredstvo potrebno za dobijanje upotrebne vrijednosti, novac kojem je oblik vrijednosti dan samo kao prolazan, a ne novac koji se kupovanjem rada eli kao takav odrati i oploditi. Razmjena novca kao dohotka, kao pukog prometnog sredstva, za ivi rad ne moe nikad postaviti novac kao kapital, pa dakle ni rad kao najamni rad u ekonomskom smislu. Ne treba opirno obrazlagati da troiti (izdavati) novac nije isto to i proizvoditi novac. U uslovima u kojima se najvei dio vika rada pojavljuje kao zemljoradniki rad, a stoga i zemljovlasnik jednako kao vlasnik vika rada i kao vlasnik vika proizvoda, dohodak zemljovlasnika sainjava fond rada za slobodnog radnika, za manufakturnog (ovdje obrtnikog) radnika u suprotnosti prema poljoprivrednim ra dnicima. .. Razmjena s njima je jedan oblik potronje zemljovlasnika (koji jedan drugi dio svog dohotka direktno dijeli) za osobno vrenje us luga, esto samo privid vrenja usluga, s gomilom sluga. U azijatskim drutvima, gdje se vladar pojavljuje kao iskljuivi posjednik poljo privrednog vika proizvoda, razmjenom njegovog dohotka sa free hands , kako ih zove Steuartf181J, nastaju cijeli gradovi, koji su u osnovi samo
1 slobodnim rukama

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 09

pokretni logori. U tom odnosu, iako on moe, ali ne mora da bude u suprotnosti prema ropstvu i kmetstvu, nema ni traga najamnom ra du, jer se taj odnos uvijek ponavlja pod razliitim oblicima cjelokupne organizacije rada. Ukoliko tu razmjenu posreduje novac, odreenje ci jene postat e vano za obje strane, ali za A samo utoliko to ne eli da upotrebnu vrijednost rada plati preskupo; ne zato to mu je stalo do vrijednosti rada. To to ta cijena, prvobitno vie konvencionalna i tradicionalna, malo po malo postaje ekonomski odreena, ponajprije od nosom izmeu potranje i ponude, a najzad trokovima proizvodnje uz koje takvi prodavaoci ivih usluga mogu biti proizvedeni, ne mi jenja nita na biti odnosa, jer i dalje odreenje cijene ostaje samo for malan moment za razmjenu pukih upotrebnih vrijednosti. Ali samo to odreenje raaju drugi odnosi, opi zakoni (koji se zbivaju tako rei iza leda tog posebnog ina razmjene) i samoodreenje vladajueg naina proizvodnje. Jedan od oblika u kojima se u starim zajednicama taj nain pla anja najprije pojavljuje jest vojska. Plaa obinog vojnika takoer se snizuje na minimum, odreena je samo trokovima proizvodnje uz koje se on moe pribaviti. Ali ono za to on razmjenjuje svoje vr enje usluga predstavlja dohodak drave, a ne kapital. U samom graanskom drutvu u ovu rubriku, odnosno katego riju pripada sva razmjena vrenja linih usluga za dohodak (takoer i rad za linu potronju, kuhanje, ivanje itd., rad u vrtu itd., pa na vie do svih redom neproduktivnih klasa, dravnih slubenika, lije nika, advokata, naunika itd.). Sva menial servants1 itd. Svi ti radnici, od najnieg do najvieg, svojim vrenjem usluga esto nametnutim pribavljaju sebi udio u viku proizvoda, u dohotku kapitalista. Ali nikom ne pada ni na pamet pomisao da se kapitalist razmjenom svog dohotka za takve usluge, tj. svojom privatnom potronjom postavlja kao kapital. Time on, naprotiv, troi plodove svog kapitala. Priroda tog odnosa nimalo se ne mijenja uslijed toga to su proporcije u ko jima se dohodak razmjenjuje za takav ivi rad i same odreene op im zakonima proizvodnje. Naprotiv, kao to smo ve spomenuli u odjeljku o novcu, vrijednost ovdje postavlja zapravo onaj koji vri uslugu; on zamjenjuje je dnu upotrebnu vrijednost izvjesnu vrstu rada, usluge itd. za vri jednost, novac. Stoga u srednjem vijeku, dijelom s te strane u sup rotnosti prema potroakom seoskom plemstvu, oni koji su usmjereni na proizvodnju i akumulaciju novca dolaze sa strane ivog rada; oni akumuliraju i tako potencijalno postaju kapitalisti za neki kasniji pe riod. Od emancipiranih kmetova dijelom postaje kapitalist. Zato takoer ne zavisi od odnosa uope nego od prirodnog, po sebnog kvaliteta usluge da li onaj koji je plaen prima nadnicu ili ho1 kuna posluga

3 1 0 Osnovi kritike, politike ekonomije

norar ili. civilnu listu i da li on izgleda otmjenije ili neuglednije nego onaj koji uslugu plaa. Uz pretpostavku kapitala kao vladajue moi dakako da se svi ti odnosi vie ili manje obeauju. Ipak to dediviniziranje linih us luga, ma kakav da im je uzvien karakter pripisivala tradicija itd., jo ne pripada ovamo. Kapital, a stoga i najamninu, ne konstituira dakle jednostavno razmjena opredmeenog rada za ivi rad (oni se s ovog stanovita jav ljaju kao dva razliita odreenja, dvije upotrebne vrijednosti razlii tog oblika, jedan rad kao odreenje u objektivnom obliku, drugi u subjektivnom obliku), nego razmjena opredmeenog rada kao vrijed nosti> prikrivene vrijednosti, za ivi rad kao njegovu upotrebnu vri jednost, kao upotrebnu vrijednost ne za odreenu, posebnu upotrebu ili potronju ve kao upotrebnu vrijednost za vrijednost. Pri razmjeni novca za rad ili uslugu za neposrednu potronju uvijek se vri zbiljska razmjena; to to se na obje strane razmjenjuju koliine rada samo je od formalnog interesa da bi se posebni oblici ko risnosti rada mjerili jedan pomou drugog. To se tie samo oblika razmjene; ali ne sainjava njen sadraj. Kod razmjene kapitala za rad vrijednost nije mjerilo za razmjenu dviju upotrebnih vrijednosti, nego sam sadraj razmjene. 2) U vremenima raspadanja predgraanskih odnosa sporadino se javljaju slobodni radnici ije se usluge kupuju ne u svrhu potronje ve radi proizvodnje; ili, prvo, ak i u velikom razmjeru samo za proi zvodnju neposrednih upotrebnih vrijednosti, a ne vrijednosti; a drugo, ako npr. plemi prikljui slobodnog radnika k svojim kmetovima i dio njegovog proizvoda ponovo proda pa mu slobodni radnik tako stvori vrijednost, ta se razmjena zbiva samo za suviak i dogaa se samo u interesu suvika, luksuzne potronje; dakle je u biti samo pri kriveno kupovanje tueg rada za neposrednu potronju ili njegovo ku povanje kao upotrebne vrijednosti. Uostalom, tamo gdje se ti slo bodni radnici poveavaju, a taj odnos raste, stari se nain proizvodnje (zajednica, patrijarhalni, feudalni nain proizvodnje itd.) ve nalazi u raspadanju i pripremaju se elementi za pravi najamni rad. Ali ti slo bodni kmetovi mogu se takoer pojaviti, kao npr. u Poljskoj itd., i ponovo nestati, a da se nain proizvodnje ne promijeni.

c)

R ad i v la s n i tv o

[Da bismo odnose u. koje stupaju kapital i najamni rad izrazili kao odnose ili zakone vlasnitva, treba samo da izrazimo ponaanje obiju strana u procesu oplodnje vrijednosti kao procesu prisvajanja. Na primjer, to to se viak rada postavlja kao viak vrijednosti kapitala,

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 311

znai da radnik ne prisvaja proizvod svog vlastitog rada, da mu se on pokazuje kao tue vlasnitvo; i obratno, da se tui rad pojavljuje kao vlasnitvo kapitala. Taj drugi zakon graanskog vlasnitva, u koji se pretvara onaj prvi a koji putem prava naslijea itd. dobiva eg zistenciju nezavisnu od sluajne prolaznosti pojedinih kapitalista postavlja se kao zakon jednako kao i onaj prvi. Prvi je identinost ra da s vlasnitvom, drugi rad kao negirano vlasnitvo ili vlasnitvo kao negacija tuosti tueg rada. U stvari, u procesu proizvodnje kapitala, kao to e se jo vie pokazati pri njegovom daljnjem razmatranju, rad je totalitet (kom binacija radova) iji su pojedini dijelovi meusobno tui tako da uku pan rad kao totalitet nije djelo pojedinog radnika, a i zajedniko je djelo razliitih radnika samo ukoliko su kombinirani, a ne ukoliko se jedan prema drugom odnose kao oni koji kombiniraju. U svojoj kom binaciji taj rad ne samo to slui tuoj volji i tuoj inteligenciji, i to njom voen ima svoje duevno jedinstvo izvan sebe, ve je u svom ma terijalnom jedinstvu podreen predmetnom jedinstvu mainerije, onog stalnog kapitala, koji kao oduhovljeno udovite objektivira naunu mi sao i faktino sve objedinjuje, nipoto se prema pojedinom radniku ne odnosi kao orue, ve radnik, naprotiv, egzistira uz njega kao oduhovljena pojedinana punktualnost, kao ivi izolirani dodatak. Kombinirani rad je tako u dva pravca kombinacija po sebi; on nije kombinacija ni kao meusobna povezanost individua koji zajedno rade, ni kao njihova mo, bilo njihovim posebnim ili pojedinanim funkcijama, bilo oruima rada. Zbog toga, ako se radnik prema proi zvodu svog rada odnosi kao prema tuem, to je u istoj mjeri njegov odnos prema kombiniranom radu kao tuem i njegov odnos prema svom vlastitom radu kao prema ispoljavanju ivota koje mu dodue pripada, ali mu je tue, iznueno, koje stoga A. Smith itd. shvaaju kao tereti rtvu t182l itd. Rad sam kao i njegov proizvod negiran je kao rad posebnog pojedinanog radnika. Negirani pojedinani rad u stvari je postavljeni zajedniki ili kombinirani rad. Ali tako postavljeni za jedniki ili kombinirani rad (i kao djelatnost i kao rad koji je preao u mirujui oblik objekta) u isti mah je postavljen neposredno kao neto drugo od zbiljski postojeeg pojedinanog rada ujedno kao tua objektivnost (tue vlasnitvo) i kao tua subjektivnost (subjektiv nost kapitala). Kapital predstavlja dakle kako rad tako i njegov proi zvod kao negirani pojedinani rad, a dakle i negirano vlasnitvo po jedinanog radnika. Zato je on egzistencija drutvenog rada, njegovo udruivanje kao subjekta i kao objekta, ali ta egzistencija kao ona koja sama egzistira samostalno nasuprot svojim zbiljskim momentima, dakle i sama kao posebna egzistencija pored njih. Zato se kapital sa svoje strane pojavljuje kao nadmoan subjekt i vlasnik tueg rada, a sam je njegov odnos isto tako odnos potpune protivurjenosti kao i odnos najamnog rada.

3 1 2 Osnovi kritike politike ekonomije

B. Oblici koji prethode kapitalistikoj proizvodnji1 3 8 3 3

1. [Opa karakteristika] Ako slobodan rad i razmjena tog slobodnog rada za novac (radi reprodukcije i oplodnje tog novca, kako se slobodni rad ne bi od strane novca troio kao upotrebna vrijednost za uivanje nego kao upotrebna vrijednost za novac), predstavlja pretpostavku najamnog rada i jedan od historijskih uslova kapitala, to je razdvajanje slobodnog rada od objektivnih uslova njegovog ostvarenja (od sredstva za rad i od ma terijala rada) druga pretpostavka najamnog rada. Dakle, prije svega, odvajanje radnika od zemlje kao njegove prirodne laboratorije oda tle raspadanje kako malog slobodnog zemljinog vlasnitva, tako i za jednikog zemljinog vlasnitva koje poiva na orijentalnoj komuni. U oba oblika radnik se prema objektivnim uslovima svoga rada odnosi kao prema svom vlasnitvu; upravo je to prirodno jedinstvo rada sa svojim stvarnim1 pretpostavkama. Zato radnik i nezavisno od rada ima predmetnu egzistenciju. Individuum se odnosi prema sa mom sebi kao vlasnik, kao gospodar uslova svoje zbilje. On se isto tako odnosi prema drugima a prema tome da li je ta pretpostavka postavljena kao pretpostavka koja polazi od zajednice ili kao pretpo stavka koja polazi od pojedinanih porodica, koje ine opinu in dividuum se prema drugima odnosi kao prema suvlasnicima, inkarna cijama zajednikog vlasnitva, ili kao prema samostalnim vlasnicima pored njega, samostalnim privatnim vlasnicima, pored kojih je zaje dniko vlasnitvo, to je prije sve apsorbiralo i sve obuhvaalo, i samo postavljeno kao poseban ager piiblicus2 naporedo s mnogim privatnim zemljovlasnicima. U oba oblika individue se ne odnose kao radnici nego kao vla snici i lanovi jedne zajednice koji ujedno rade. Svrha tog rada nije stvaranje vrijednosti (premda oni i mogu izvravati viak rada, kako bi razmjenom dobivali tue proizvode, tj. vikove proizvoda), nego je njegova svrha izdravanje pojedinanog vlasnika i njegove po rodice, kao i cijele opine. Postavljanje individuuma kao radnika, u toj golotinji, i samo je historijski proizvod. 2. Azijatski oblik vlasnitva U prvom obliku tog zemljinog vlasnitva, kao njegova prva pret postavka pojavljuje se najprije prirodno nastala zajednica, porodica i porodica proirena u pleme3 ili meusobnim enidbama povezane po1 sachlichen 8 opinska, javna zemlja 8 Stamm

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 313

rodice ili kombinacija plemena. Kako moemo pretpostaviti da je pastirstvo, kao i uope nomadstvo, prvi oblik ljudskog naina ivota, da se pleme ne nastanjuje na odreenom mjestu, nego da koristi pa njake koje nalazi (ljudi nisu od prirode sjedioci; samo u posebno plod noj prirodnoj sredini oni bi mogli kao majmuni sjediti na nekom drvetu; inae moraju lunjati, kao divlje ivotinje), to se plemenska za jednica, prirodna zajednica, ne pojavljuje kao rezultat nego kao pret postavka zajednikog prisvajanja (privremenog) i korienja zemlje. Ako se ljudi konano negdje nastane, onda e od raznih vanj skih, klimatskih, geografskih, fizikih itd. uslova, kao i od njihove po sebne prirodne sklonosti (od njihovog plemenskog karaktera) itd. za visiti da li e ta prvobitna zajednica biti vie ili manje modificirana. Prirodno nastala plemenska zajednica ili, ako hoete, opor (zajedni tvo krvi, jezika, obiaja itd.) prva je pretpostavka prisvajanja objek tivnih uslova njihovog ivota i ivotne djelatnosti koja se reproducira i opredmeuje (njihove djelatnosti kao pastira, lovca, ratara itd.). Zemlja je velika laboratorija, arsenal koji prua kako sredstva ra da i materijal za rad, tako i boravite, bazu zajednice. Ljudi se odnose naivno prema njoj kao prema vlasnitvu zajednice, i to zajednice koja se u ivom radu producira i reproducira. Svaki pojedinac moe samo kao lan, kao member1 te zajednice biti vlasnik ili posjednik. Zbiljsko prisvajanje procesom rada zbiva se pod pretpostavkama koje same nisu proizvod rada, nego se pokazuju kao njegove prirodne ili boanske pretpostavke. Taj oblik, u ijoj osnovi lei taj isti osnovni odnos, moe se sam realizirati vrlo razliito. Njemu npr., nimalo ne protivurijei to se, kao u veini osnovnih azijatskih oblika, obuhvatno jedinstvo, koje stoji iznad svih tih malih zajednica, pojavljuje kao vii vlasnik ili kao jedini vlasnik, a zajednice stoga samo kao nasljedni po sjednici. Budui da je to jedinstvo zbiljski vlasnik i zbiljska pretpo stavka zajednikog vlasnitva to se ono samo moe pojaviti kao ne to posebno nad mnogim zbiljskim posebnim zajednicama, u kojima je pojedinac tada u stvari lien vlasnitva ili se vlasnitvo (tj. odnos pojedinca prema prirodnim uslovima rada i reprodukcije kao prema njemu pripadajuim, kao prema objektivnim uslovima, kao prema ti jelu njegove subjektivnosti naenom u obliku anorganske prirode) po kazuje kao posredovano ustupanjem ukupnog jedinstva (koje je reali zirano u despotu kao ocu mnogih zajednica) pojedincu posredstvom posebne opine. Viak proizvoda koji se, uostalom, legalno odre uje kao posljedica zbiljskog prisvajanja putem rada time sam po sebi pripada tom najviem jedinstvu. To plemensko ili opinsko vlasnitvo, nastalo veinom kombina cijom manufakture i agrikulture unutar male opine (koja tako po staje posve self-sustaining2 i u sebi sadri sve uvjete reprodukcije i
1 lan 8 sposobna da se
m im

izdrava

3 1 4 Osnovi kritike politike ekonomije

proirene produkcije), stoga postoji u stvari kao temelj posred ori jentalnog despotizma i bezvlasnikog stanja koje, kako izgleda, juristiki postoji u njemu. Dio vika rada opine pripada vioj zajednici, koja konano postoji kao osoba, a taj viak rada postaje opipljiv kako u tributu itd., tako i u zajednikim radovima za velianje jedinstva, djelomino zbiljskog despota, a djelomino imaginarnog plemenskog bia, boga. Opinsko vlasnitvo te vrste, ukoliko se sad doista realizira u ra du, moe se ispoljavati tako da male opine vegetiraju nezavisno je dna pored druge, a da pojedinac sa svojom porodicom radi nezavisno sam za sebe na dodijeljenoj parceli (odreeni rad za zajedniku za lihu, tako rei insurance1, s jedne strane, a za pokrivanje trokova za jednice kao takve, dakle za rat, bogosluuje itd. s druge; zemljini dominium2 u najprvobitnijem smislu nalazi se prvi put ovdje, npr. u slavenskim opinama, u rumunjskim itd. U tome je sadran pri jelaz na kuluk itd.); ili se jedinstvo moe protezati i na zajednitvo u samom radu, koje moe postati formalan sistem, kao u -Meksiku, naroito u Peruu, zatim kod starih Kelta, kod nekih plemena u Indiji. Zajednitvo unutar plemenske zajednice moe se, nadalje, ispoljiti i tako da jedinstvo bude reprezentirano glavom najstarije poro dice ili kao meusobna povezanost otaca porodica. Prema ovome e oblik te zajednice biti ili vie despotski ili vie demokratski. Zajedniki uslovi zbiljskog prisvajanja radom, vodovodi, koji su jako vani kod azijskih naroda, sredstva saobraaja itd. pokazuju se tada kao djelo vieg jedinstva despotske vlade koja lebdi iznad malih opina. Pravi gradovi ovdje se obrazuju pored tih sela samo tamo gdje je posebno povoljan poloaj za vanjsku trgovinu; ili tamo gdje poglavar drave i njegovi satrapi razmjenjuju svoj dohodak (viak proizvoda) za rad, troe ga kao radni fond. 3. [Antiki oblik vlasnitva] Drugi oblik vlasnitva (a on je kao i prvi proizveo bitne modi fikacije, lokalne, historijske itd.), kao proizvod pokretljivijeg, historij skog ivota, sudbina i modifikacija prvobitnih plemena, pretpostavlja takoer zajednicu kao prvu pretpostavku, ali ne kao u prvom sluaju kao supstanciju kojoj su individue samo akcidendje, ili kojoj su one samo prirodni sastavni dijelovi; on ne pretpostavlja kao bazu selo, nego grad kao ve stvoreno sjedite (centar) zemljoradnika (zemljovlasnika). Njiva se pokazuje kao teritorij grada; a ne selo kao puki dodatak zemlji. Zemlja sama po sebi ma koliko ona pruala zapreke da bi se obradila, da bi se doista prisvojila ne predstavlja nikakvu zapreku
1 osiguranje * posjed

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 315

za odnoenje prema njoj kao prema anorganskoj prirodi ivog indivi duuma, njegovoj radionici, kao prema sredstvu rada, objektu rada i ivotnom sredstvu subjekta. Tekoe s kojima se susree jedna opina mogu potjecati samo od drugih opina, koje su ili ve zaposjele zem lju, ili opinu u njenom posjedu uznemiravaju. Rat je stoga onaj ve liki opi zadatak, onaj veliki zajedniki rad koji je potreban bilo da se osvoje objektivni uslovi ivog postojanja, bilo da se osvajanje ovih zatiti i ovjekovjei. Opina koja se sastoji od porodica stoga je naj prije organizirana ratniki, kao ratna ili vojna zajednica, i to je jedan od uslova njenog postojanja kao vlasnice. Koncentracija stanita u gradu osnova je te ratnike organizacije. Plemenski poredak sam po sebi vodi podjeli na vie i nie ro dove, jedna razlika koja se jo vie razvija mijeanjem s podjarmlje nim plemenima itd. Opinsko vlasnitvo kao javno vlasnitvo, ager publicus ov dje je odvojeno od privatnog vlasnitva. Vlasnitvo pojedinca ovdje samo nije, kao u prvom sluaju, neposredno opinsko vlasnitvo, gdje ovo, dakle, nije vlasnitvo pojedinca odvojenog od opine, nego je on, naprotiv, samo njen posjednik. to se manje vlasnitvo pojedinca moe faktiki oploditi samo zajednikim radom (dakle npr. kao vodovodi na Orijentu), to je vie isto prirodni karakter plemena naruen historijskim kretanjem, se ljenjem; to se vie, nadalje, pleme udaljuje od svog prvobitnog bo ravita i zauzima tue tlo, dakle dolazi u bitno nove uslove rada i vie se razvija energija pojedinca, to se vie njegov zajedniki karakter prema vani pojavljuje i mora pojaviti kao negativno jedinstvo, to su vie dani uslovi da pojedinac postane privatni vlasnik zemlje po sebne parcele ija posebna obrada dopada njemu i njegovoj po rodici. Opina kao drava s jedne je strane meusobni odnos tih slobodnih i jednakih privatnih vlasnika, njihova povezanost prema va ni, a ujedno je njihova garancija. Opinski poredak ovdje poiva isto tako na tome to se njegovi lanovi sastoje od zemljovlasnika, parcelnih seljaka koji rade, kao i na tome to samostalnost ovih posljed njih postoji zahvaljujui njihovom meusobnom odnosu kao lanova opine i korienju javne zemlje za zajednike potrebe i zajedniku slavu itd. Pretpostavka za prisvajanje zemlje ovdje je i dalje da se bude lan opine, ali kao lan opine pojedinac je privatni vlasnik. On se prema svom privatnom vlasnitvu odnosi kao prema zem lji, ali ujedno kao prema svom bivstvovanju kao lana opine, a nje govo odranje kao lana opine ujedno je odranje opine, kao i obr nuto itd. Budui da je opina (premda je ovdje ve historijski proi zvod, i stoga je nastala ne samo faktiki, nego je i osvijetena kao tak va) ovdje pretpostavka vlasnitva nad zemljom, tj. odnosa subjekta koji radi prema prirodnim pretpostavkama rada kao onima koje mu pri padaju, da je ta pripadnost posredovana njegovim bivstvovanjem kao

3 1 6 Osnovi kritike politike ekonomije

lana drave, kao i bivstvovanjem drave stoga je ova pripadnost posredovana i jednom pretpostavkom, koja se smatra boanskom itd Koncentracija u gradu sa selima kao teritorijom: mala poljopriv reda koja radi za neposrednu potronju; manufaktura kao kuno do datno zanimanje ena i keri (predenje i tkanje) ili kao osamostaljeno samo u pojedinim granama (fabri1 itd.). Pretpostavka je odravanja zajednice ouvanje jednakosti meu njenim slobodnim seljacima koji se sami izdravaju i vlastiti rad kao uslov odravanja njihovog vlasnitva. Oni se odnose kao vlasnici pre ma prirodnim uslovima rada; ali ti uslovi moraju se jo stalno zbilj ski postavljati linim radom kao uslovi i objektivni elementi linosti individuuma, njegovog linog rada. S druge strane, usmjerenost te male ratnike zajednice tjera je dalje preko tih granica itd. (Rim, Grka, Jevreji itd.).
Kad su znamenja augura, kae Niebuhr, bila uvjerila Numu da bogovi odobravaju njegov izbor, prva briga pobonog kralja nije bila sluba u hramu, nego neto ljudsko. On je podijelio zemlju koju je Romul bio dobio u ratu i pre pustio naseljavanju: on je osnovao kult Terminusa2. Svi stari zakonodavci, a prije svega Mojsije, zasnivali su uspjeh svojih zapovijesti za vrlinu, pravednost i dobre obiaje na zemljinom vlasnitvu ili bar osiguranom nasljednom zemljinom po sjedu za maksimalan broj graana. (Bd. I, 245, 2. Ausgabe Rdmische Geschichte.)5

Individuum je stavljen u takve uslove zaraivanja^ za ivot u ko jima njegov cilj nije stjecanje bogatstva, nego samoodranje, njegova autoreprodukcija kao lana zajednice; reprodukcija njega kao vlasnika dijela zemlje i, kao takvog, kao lana komune. Odravanje komune je reprodukcija svih njenih lanova kao se ljaka koji se sami izdravaju, iji viak vremena pripada upravo ko muni, ratnom poslu itd. Vlasnitvo nad vlastitim radom posredovano je vlasnitvom nad uslovima rada nad komadom zemlje, koji je sa svoje strane garantiran postojanjem opine, a ova opet vikom ra da lanova opine u obliku vojne slube itd. lan opine ne repro ducira se kooperacijom u radu koji stvara bogatstvo, nego koopera cijom u radu za zajednike interese (imaginarne i zbiljske) radi odr avanja saveza prema vani i unutra. Vlasnitvo je quiritorium4, ne to rimsko; privatni zemljovlasnik je takav samo kao Rimljanin, ali kao Rimljanin on je nuno privatni zemljovlasnik. 4. [ Germanski oblik i njegov odnos prema azijatskom i antikom] Jedan drugi oblik vlasnitva individua koje rade, lanova zajed nice koji se sami izdravaju nad prirodnim uslovima njihovog rada predstavlja germansko vlasnitvo. Ovdje niti je, kao u spedfino-ori1 obrtnici (u starom Rimu) 8 rimski bog mea 8 Sv. 1 ,245,2. izdanje.

Rimska povijest (Niebuhr) 4 ono to pripada kviritima, graanima (starog) Rima

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 317

jentalnom obliku, lan opine kao takav su-posjednik zajednikog vla snitva*, niti je, kao u rimskom, grkom obliku (ukratko klasino-antikom) zemljite zaposjednuto od opine rimsko zemljite; je dan dio ostaje opini kao takvoj za razliku od lanova opine, ager publtcus u razliitim oblicima; drugi se dio dijeli i svaka parcela zem ljita je rimska zahvaljujui tome to je ona privatno vlasnitvo, do mena jednog Rimljanina, njemu pripadajui udio u laboratoriju; ali i on je Rimljanin samo ukoliko posjeduje to suvereno pravo nad jed nim dijelom rimske zemlje.
[*U antici su se gradski obrt i trgovina cijenili malo, a poljoprivreda mnogo; u srednjem vijeku prosuuje se suprotno.1] [Pravo koritenja opinskom zemljom putem posjeda prvobitno je pripadalo patricijima, koji su je zatim davali u leno svojim klijentima; pravo na dodjeljivanje vlasnitva iz ager publicus-a pripadalo je iskljuivo plebejcima; sve asignacije bile su u prilog plebejca i predstavljale su namirenje za udio u opinskoj zemlji. Pravo zemljino vlasnitvo, ako se izuzme podruje oko gradskih zidova, prvobitno je bilo samo u rukama plebejaca (kasnije primljene seoske opine).] [Bitno odreenje rimskog plebsa kao cjelokupnosti seljaka, kako je to ozna eno u njihovom kviritarnom vlasnitvu. Stari su jednoglasno cijenili zemljoradnju kao pravi posao za slobodnog ovjeka, kao kolu vojnika. U zemljoradnji se odr ava staro pleme nacije; ono se mijenja u gradovima, gdje se nastanjuju strani tr govci i obrtnici, kao to i domai sele tamo kamo ih mami zarada. Svuda gdje po stoji ropstvo osloboenik nastoji da se izdrava takvim poslovima kojima on zatim esto skuplja bogatstva: tako su te radinosti i bile u antici veinom uTnjihovim rukama, i zato nisu dolikovale graaninu; odatle miljenje da je priputanje obrt nika punom graanskom pravu dubiozno (u pravilu oni su kod starih Grka bili iskljueni). Nikom od Rimljana nije se doputalo da vodi nain ivota trgovca ili obrtnika.!1841 Stari nisu imali ni pojma o asnom cehovstvu, kakvo postoji u srednjovjekovnoj povijesti gradova; pa ak i tu je ratniki duh padao kako su cehovi odnosili pobjedu nad rodovima i najzad se sasvim ugasio; dakle se ugasilo i vanjsko potivanje i sloboda gradova.] * Tamo gdje vlasnitvo postoji samo kao opinsko vlasnitvo, pojedini je lan kao takav samo nasljedni ili nenasljedni posjednik jednog posebnog dijela, jer nijedan dio vlasnitva ne pripada nekom lanu za sebe, nego mu pripada kao neposrednom lanu opine, dakle kao nekom tko je direktno u jedinstvu s njom, a ne u razlici prema njoj. Taj pojedinac je, dakle, samo posjednik. Postoji samo zajedniko vlasnitvo i samo privatan posjed. Nain toga posjeda u odnosu prema zajednikom vlasnitvu moe historijski, lokalno itd. biti sasvim razliito modificiran, ve prema tome da li sam rad obavlja izolirano privatni posjednik ili je on, naprotiv, odreen od opine ili od jedinstva koje lebdi iznad posebne opine. 1 Ovaj i naredni pasusi (u kojima je rije o antikim odnosima) predstavljaju izvode iz Niebuhra.

3 1 8 Osnovi kritike politike ekonomije [Plemena starih drava bila su zasnovana na dva naina, ili prema rodovima ili prema mjestima . . . Rodovska plemena po starosti prethode mjesnim plemenima i ova ih gotovo svuda potiskuju. Njihov krajnji, najstroi oblik jest kastinsko ustroj stvo, gdje je jedna kasta odvojena od druge, bez uzajamnog branog prava, jer su sasvim razliite po dostojanstvu; svaka s iskljuivim, nepromjenljivim pozivom Mjesna plemena odgovarala su prvobitno podjeli zemlje na upe i sela; tako da onaj tko je u vrijeme kad je ova podjela bila izvrena (u Atici pod Klistenom) bio nastanjen u jednom selu, bio upisan kao demotes1 tog sela u fili2 u iju je regiju to selo pripadalo. M eutim , njegovi potomci, bez obzira na njihovo mjesto stano vanja, ostajali su u pravilu u istoj fili i u istom demosu, uslijed ega je i ta podjela dobijala privid podjele po porijeklu . . . T i rimski rodovi nisu bili krvni roaci; Ciceron dodaje zajednikim imenima, kao obiljeje, porijeklo od slobodnih, lanovi rimskih rodova imali su zajednika sacra3, to je kasnije nestalo (ve u Ciceronovo vrijeme). Najdue se odralo na sljeivanje pripadnika istog roda koji su um rli bez roaka i testamenta. Obaveza je lanova roda, u najstarije vrijeme, da se lanovima svog roda koji su u nevolji pomogne da podnesu izuzetne terete. (Kod Nijemaca prvobitno svuda, najdue meu D itm arenim a)4. Gensovi (su bili svojevrsni) cehovi. Openitijeg poretka od rodova u starom svijetu nije bilo. Tako kod Gaela5 plemeniti Campbelli i nji hovi vazali ine isti klan.]

Kako patricij u veem stupnju reprezentira zajednicu, on je po sjednik ager publicus-a i koristi se njime preko svojih klijenata itd. (i pomalo ga sve vie prisvaja). Germanska opina ne koncentrira se u gradu; uslijed takve puke koncentracije (s gradom kao centrom seoskog ivota, mjestom sta novanja seoskih radnika, kao i centrom voenja rata) opina kao ta kva sad posjeduje vanjsku egzistenciju, razliitu od egzistencije po jedinca. Klasina stara povijest je gradska povijest, ali povijest gradova zasnovanih na zemljinom vlasnitvu i na poljoprivredi; azijska po vijest je svojevrsno indiferentno jedinstvo grada i sela; (doista veliki gradovi ovdje se mogu promatrati samo kao kneevski logori, kao superfetacija6 nad doista ekonomskom konstrukcijom); srednji vijek (germansko vrijeme) polazi od sela kao sjedita povijesti, iji daljnji razvoj zatim protjee u suprotnosti izmeu grada i sela; moderna povijest je urbanizacija sela, a ne kao u antici ruralizacija grada. Kod ujedinjavanja u grad opina kao takva posjeduje ekonomsku egzistenciju; samo postojanje grada kao takvog razliito je od pukog mnotva nezavisnih kua. Cjelina se ovdje ne sastoji od svojih dijelova.
1 Atenski graanin, pripadnik demosa (naroda), jedne od teritorijalnih jedinica na koje se dijelila Atena 2 plemenu, jednoj od irih teritorijalnih jedi nica u koju je ulazilo vie demosa (po Klistenovoj reformi, u V II v. prije n. e., Atena je podijeljena na 10 teritorijalnih fila) 3 svetinje 4 stanovnici isto imene pokrajine, dijela Holsteina 3 stanovnici brdskih krajeva sjeverne i za padne kotske, potomci starih Kelta 6 izraslina (nadoplodnja, druga oplodnja)

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 319

To je svojevrstan samostalan organizam. Kod Germana, gdje se po jedine glave porodica nastanjuju u umama, odvojeni velikim uda ljenostima, opina, ve vanjski promatrano, postoji samo putem tih povremenih skuptina lanova opine, premda je njeno po sebi bivstvujue jedinstvo postavljeno porijeklom, jezikom, zajednikom pro lou i povijeu itd. Opina se, dakle, pokazuje kao udruivanje, a ne kao udruenje, kao sjedinjavanje iji su samostalni subjekti zemljovlasnici, a ne kao jedinstvo. Opina stoga i ne postoji u stvari kao drava, kao dravnost, kao u antici, zato to ne postoji kao grad. Da bi opina dobila zbilj sku egzistenciju, slobodni zemljovlasnici moraju odrati skuptinu, dok ona, npr. u Rimu, egzistira izvan tih skuptina, u postojanju samog grada i inovnika koji su mu na elu itd. Dodue i kod Germana javlja se ager publicus1, opinska zemlja ili narodna zemlja, za razliku od vlasnitva pojedinca. Ta je zemlja lovite, panjak, uma za sjeu drva itd., onaj dio zemlje, koji se ne moe dijeliti, ako u tom odreenom obliku treba da slui kao sredstvo proizvodnje. Meutim, taj ager publicus kod Germana ne javlja se, kao npr. kod Rimljana, kao posebno ekonomsko postojanje drave naporedo s privatnim vlasnicima, tako da su ovi posljednji zapravo privatni vlasnici kao takvi, ukoliko su bili iskljueni, ukoliko su bili privirani2 poput plebejaca, korienja ager publicus-a. Kod Germana ager publicus pojavljuje se, naprotiv, samo kao do puna individualnog vlasnitva, a kao vlasnitvo figurira samo ukoliko se brani od neprijateljskih plemena kao zajedniko vlasnitvo jednog plemena. Vlasnitvo pojedinca ne pojavljuje se posredovano opinom, nego se postojanje opine i opinskog vlasnitva pojavljuje kao po sredovano, tj. kao meusobni odnos samostalnih subjekata. Ekonom ska cjelina je u osnovi sadrana u svakoj pojedinoj kui, koja ini za sebe samostalan centar proizvodnje (manufaktura samo kao sporedni kuni rad ena itd.). U antikom svijetu ekonomska je cjelina grad sa svojom seoskom okolicom; u germanskom svijetu to je pojedinano boravite, koje predstavlja samo taku na zemlji koja mu pripada, koja vie nije kon centracija mnogih vlasnika, nego porodica kao samostalna jedinica. U azijskom (u najmanju ruku prevladajuem) obliku ne postoji vla snitvo, nego samo posjed pojedinca; pravi, zbiljski vlasnik je opina vlasnitvo, dakle, postoji samo kao zajedniko vlasnitvo nad zemljom. U antici (Rimljani kao najklasiniji primjer, ta stvar u najistijem, najizrazitijem obliku) postoji suprotnost izmeu dravnog zemljinog vlasnitva i privatnog zemljinog vlasnitva, tako da posljednje po stoji samo posredovano onim prvim ili ono prvo (dravno) postoji u tom dvostrukom obliku. Privatni zemljovlasnik stoga je ujedno grad ski stanovnik, graanin. S ekonomskog stanovita dravljanstvo, od1 javna zemlja 2 lieni

3 2 0 Osnovi kritike politike ekonomije

nosno graanstvo svodi se na jednostavnu formu da je ratar stanovnik jednog grada. U germanskom obliku ratar nije graanin drave, tj. nije stanov nik grada, nego temelj ini izoliran, samostalan porodini stan, ga rantiran savezom s drugim takvim porodinim stanovima istog ple mena i njihovim povremenim sastajanjem radi takvog meusobnog garantiranja, kad je rije o ratu, religiji, rjeavanju sporova itd. In dividualno zemljino vlasnitvo ovdje se ne pojavljuje kao oblik su protan zemljinom vlasnitvu opine, niti kao njom posredovan, nego obrnuto. Opina postoji samo u meusobnom odnosu tih individual nih zemljovlasnika kao takvih. Opinsko vlasnitvo kao takvo poka zuje se samo kao zajedniki dodatak individualnim postojbinama i prisvajanjima zemljita. Niti je ta opina supstancija prema kojoj se pojedinac pojavljuje samo kao akcidencija; niti je ona ono openito, koje je kako takvo (kakvo u predstavi pojedinca, tako i u egzistenciji grada i njegovih gradskih potreba za razliku od potreba pojedinca ili u opinskom gradskom zemljitu kao posebnom postojanju opine za razliku od posebnog ekonomskog postojanja lana opine) jedno bivstvujue je dinstvo; nego je, s jedne strane, opina po sebi, kao ono zajedniko u jeziku, krvi itd., pretpostavka za individualnog vlasnika; ali kao po stojanje ona, s druge strane, egzistira samo u njenom zbiljskom skup ljanju za zajednike svrhe, a ukoliko ima posebnu ekonomsku egzi stenciju, u zajedniki korienu lovitu, pasitu itd., njom se tako ko risti svaki individualni vlasnik kao takav, ne kao reprezentant drave (kao u Rimu). To je doista zajedniko vlasnitvo individualnih vla snika, ne saveza tih vlasnika, koji u samom gradu posjeduju egzi stenciju odvojenu od sebe kao pojedinaca. 5. [ Ogranienost opinskog poretka. Bogatstvo u starom svijetu, u graanskom drutvu i u komunizmu] Zapravo se tu radi o ovom: U svim tim oblicima u kojima zem ljino vlasnitvo i poljoprivreda ine bazu ekonomskog poretka, i gdje, dakle, ekonomsku svrhu ini proizvodnja upotrebnih vrijednosti, re produkcija individuuma u onim odreenim odnosima prema svojoj op ini u kojima on predstavlja njenu bazu postoji: 1) Prisvajanje (ne pomou rada, nego kao pretpostavka rada) pri rodnog uslova rada, zemlje kao prvobitnog radnog insmimenta, la boratorije i spremita sirovina. Individuum se prema objektivnim us lovima rada odnosi jednostavno kao prema svojima; odnosi se prema njima kao prema anorganskoj prirodi svoje subjektivnosti, u kojoj ova sama sebe realizira; glavni objektivni uslov rada sam nije proizvod rada, nego se zatjee kao priroda; s jedne strane ivi individuum, a s druge strane zemlja kao objektivni uslov njegove reprodukcije.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 321

2) Meutim, to odnoenje prema zemljitu i tlu, prema zemlji, kao prema vlasnitvu individuuma koji radi (i koji se stoga unaprijed ne pojavljuje samo kao individuum koji radi, u toj apstrakciji, nego u vlasnitvu nad zemljom ima objektivan nain egzistencije koji je pret postavka njegove djelatnosti, i ne pojavljuje se kao njen puki rezul tat; nego je isto tako pretpostavka njegove djelatnosti kao i njegova koa, njegovi osjetilni organi, koje on, dodue, takoer reproducira, razvija itd. u ivotnom procesu, ali koji su sa svoje strane pretpo stavka tog procesa) odmah je posredovano prirodno nastalim, vie ili manje historijski razvijenim i modificiranim postojanjem individuuma kao lana jedne opine njegovim prirodnim postojanjem kao lana jednog plemena itd. Jedan izolirani individuum ne bi mogao imati vlasnitvo nad zem ljom, kao to ne bi mogao ni govoriti. On bi, svakako, mogao troiti zemlju kao supstanciju, kao to to ine ivotinje. Odnos prema zemlji kao vlasnitvu uvijek je posredovan zaposjedanjem (mirnim ili nasil nim) zemlje od strane plemena, opine u bilo kojem vie ili manje prirodnom ili ve historijski razvijenom obliku. Individuum ovdje ne moe nikad nastupiti u onoj punktualnosti u kojoj se pojavljuje kao puki slobodni radnik. Ako su objektivni uslovi njegova rada pretpo stavljeni kao uslovi koji pripadaju individuumu, to je on sam sub jektivno pretpostavljen kao lan jedne opine kojom je posredovan njegov odnos prema zemlji. Njegov odnos prema objektivnim uslovima rada posredovan je njegovim postojanjem kao lana opine; s druge strane zbiljsko postojanje zajednice odreeno je odreenim ob likom njegovog vlasnitva nad objektivnim uslovima rada. Da li e se to vlasnitvo posredovano postojanjem u opini pojaviti kao za jedniko vlasnitvo, gdje je pojedinac samo posjednik i nema privatnog vlasnitva na zemlju, ili e se to vlasnitvo pojaviti u dvostrukom ob liku dravnog i privatnog vlasnitva naporedo (ali tako da se posljed nje pojavljuje kao postavljeno prvim, zbog ega samo graanin dr ave jest i mora biti privatni vlasnik, dok, s druge strane, njegovo vlasnitvo kao graanina drave ujedno ima i posebnu egzistenciju) ili e, najzad, opinsko vlasnitvo imati egzistenciju samo kao dopu na individualnog vlasnitva, a ovo kao baza, dok opina uope nee imati- egzistenciju za sebe osim u skuptini lanova opine i njihovom ujedinjavanju za zajednike ciljeve ti razliiti oblici odnoenja la nova opine i plemena prema zemlji plemena (zemlji na kojoj se ple me nastanilo) zavise djelomino od prirodnih sklonosti plemena, a djelomino od onih ekonomskih uslova pod kojima se ono zbilj ski odnosi kao vlasnik prema zemlji, tj. radom prisvaja svoje plodove (ovo posljednje i samo e zavisiti od klime, fizikog sastava zemlje, fiziki uslovljenog naina njene eksploatacije, ponaanja prema nepri jateljskim ili susjednim plemenima i od promjena koje donose luta nja, historijski doivljaji itd.). Kako bi opina kao takva i dalje postojala na stari nain, po
21 M arx - Engels (19)

3 2 2 Osnovi kritike politike ekonomije

trebna je reprodukcija njenih lanova pod naprijed danim objektiv nim uslovima. Sama proizvodnja, napredak stanovnitva (i ovaj pri pada u proizvodnju), nuno pomalo ukida te uslove; razara ih umje sto da ih reproducira itd., i time opina propada zajedno s odnosima vlasnitva na kojima je bila zasnovana. Najtvrdokornije i najdue dri se nuno azijski oblik. To je sa drano u njegovoj pretpostavci, tj. u tome to pojedinac ne postaje samostalan u odnosu na opinu, to je autarhian krug proizvodnje, to su stopljeni agrikultura i runa manufaktura itd. * Ako pojedinac promijeni svoj odnos prema opini, on time mi jenja opinu i djeluje razorno na nju kao i na njenu ekonomsku pret postavku; s druge strane, vri se promjena te ekonomske pretpostav ke, izazvana svojom vlastitom dijalektikom, osiromaenjem itd. Na pose utjecaj ratovanja i osvajanja (to npr. u Rimu bitno pripada u same ekonomske uslove opine) ukida realnu vezu na kojoj ona poiva. U svim tim oblicima reprodukcija unaprijed danih (vie ili manje prirodnih ili pak historijski nastalih, ali takvih koji su postali tradi cionalni) odnosa pojedinca prema svojoj opini, i odreeno, njemu una prijed odreeno objektivno postojanje, kako u odnosu prema uslovima rada, tako i u odnosu prema njegovim suradnicima, plemenskim dru govima itd. ini osnovu razvoja koji je stoga unaprijed ogranien, ali s ukidanjem ogranienja predstavlja propadanje i slom: Razvoj ropstva, koncentracija zemljinog vlasnitva, razmjena, novarstvo, os vajanja itd. djeluju ba tako kod Rimljana, premda su svi elementi do izvjesne take izgledali spojivi s osnovom i inilo se da je samo neduno proiruju, a djelomino izrastaju iz nje kao puke zloupotre be. Ovdje se mogu dogoditi veliki razvoji unutar jednog odreenog kruga. Individue se mogu pokazati velike. Ali na slobodan i pun ra zvoj bilo individuuma, bilo drutva ovdje se ne moe ni misliti, jer takav razvoj stoji u protivurjenosti s prvobitnim odnosom. Kod starih nikad ne nalazimo istraivanje koji je oblik zemlji nog vlasnitva itd. najproduktivniji, stvara najvee bogatstvo. Bogat stvo se ne pojavljuje kao svrha proizvodnje, premda, naravno, Katon moe istraivati koja je obrada polja najunosnija, ili pak Brut moe pozajmiti svoj novac uz najbolje kamate. Istrauje se uvijek koji oblik vlasnitva stvara najbolje graane drave. Kao samosvrha bogatstvo se pojavljuje samo kod malog broja trgovakih naroda monopolista carrying tradea1 koji ive u porama starog svijeta kao Jevreji u sred njovjekovnom drutvu. Meutim, bogatstvo je, s jedne strane, stvar, ono je realizirano u stvarima, materijalnim proizvodima, nasuprot ko jima stoji ovjek kao subjekt; s druge strane, kao vrijednost ono je ista komanda nad tuim radom ne u svrhu vladavine nego privatnog

1 posrednike trgovine

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 23

uitka itd. U svim oblicima ono se pojavljuje u stvarnom liku1, bilo kao stvar2, bilo kao odnos posredstvom stvari koja lei izvan i slu ajno pored individuuma.. Tako se ini da je staro shvaanje, gdje se ovjek, makar i u ne kom ogranienom nacionalnom, religioznom, politikom odreenju, uvijek pojavljuje kao svrha proizvodnje, vrlo uzvieno u odnosu na moderni svijet, gdje se proizvodnja pojavljuje kao svrha ovjeka, a bogatstvo kao svrha proizvodnje. Ali in fact , ako se dere ogranieni graanski oblik, ta je drugo bogatstvo do u univerzalnoj razmjeni proizvedena univerzalnost potreba, sposobnosti, uitaka, proizvodnih snaga itd. individua? Puni razvoj ljudske vladavine nad prirodnim snagama, onima takozvane prirode kao i svoje vlastite prirode? Ap solutno razvijanje3 svojih stvaralakih predispozicija, bez druge pret postavke osim prethodnog historijskog razvoja, koji taj totalitet ra zvoja, tj. razvoja svih ljudskih snaga kao takvih, ne mjereno nekim unaprijed datim mjerilom, ini samosvrhom? gde se on ne reproducira u svojoj odreenosti, nego producira svoj totalitet? Ne nastoji da os tane bilo ta postalo, nego je u apsolutnom kretanju postajanja? U graanskoj ekonomiji i u epohi proizvodnje kojoj ona odgo vara javlja se to puko razvijanje ljudske unutranjosti kao potpuno ispranjenje, to univerzalno opredmeenje kao totalno otuenje, a ruenje svih odreenih jednostranih svrha kao rtvovanje samosvrhe jednoj posve vanjskoj svrsi. Stoga se djetinjasti stari svijet pojavljuje, s jedne strane, kao vii. S druge strane, on to i jest u svemu gdje se trai zatvoren lik, oblik i odreeno ogranienje. On je zadovoljenje na ogranienom stanovitu; dok moderno ostavlja ovjeka nezadovoljenim, ili je, kad se pojavljuje u sebi zadovoljeno banalno. 6. [Pretpostavke nastanka vlasnitva. Ropstvo i kmetstvo] Ono to gospodin Proudhon naziva izoanekonomskim nastankom vlasnitva, pod im on misli upravo zemljino vlasnitvo, jest predgraanski odnos individuuma prema objektivnim uslovima rada, i to prije svega prirodnim, objektivnim uslovima rada, jer, kako je subjekt koji radi prirodni individuum, prirodno postojanje prvi objektivni uslov njegovog rada predstavlja priroda, zemlja kao njegovo anorgansko tijelo; on sam nije samo organsko tijelo, nego ta anorganska priroda kao subjekt. Taj uslov nije njegov proizvod, nego je zateen, kao pri rodno postojanje izvan njega ini njegovu pretpostavku. Prije nego to to dalje analiziramo, dodajmo ovo: valjani Prou dhon ne samo to bi mogao, nego bi i morao pozvati na odgovornost kako kapital, tako i najamni rad (kao oblike vlasnitva) zbog izvan ekonomskog postanka. Jer to to radnik zatjee objektivne uslove rada
1 in dinglicher Gestalt 8 Sache 8 Herausarbeiten
21*

3 2 4 Osnovi kritike politike ekonomije

kao odvojene od njega, kao kapital, i io kapitalist zatjee radnika kao lienog vlasnitva, kao apstraktnog radnika (razmjena kakva se zbiva izmeu vrijednosti i ivog rada) pretpostavlja historijski proces makoliko da kapital i najamni rad taj odnos reproduciraju i razvi jaju, kako u njegovom objektivnom opsegu, tako i u dubinu histo rijski proces koji, kako smo vidjeli, ini povijest nastanka kapitala i najamnog rada. Drugim rijeima: izvanekonomski nastanak vlasnitva ne znai nit:a drugo nego historijski nastanak graanske ekonomije, onih oblika proizvodnje koji se teorijski ili idealno izraavaju pomou ka tegorija politike ekonomije. Meutim, misao da predgraanska po vijest, i svaka njena faza, ima takoer svoju ekonomiju i ekonomsku osnovu kretanja, u osnovi je puka tautologija da je ovjekov ivot odu vijek poivao na proizvodnji, na ovom ili onom nainu drutvene proizvodnje, ije odnose i nazivamo ekonomskim odnosima. Prvobitni uslovi proizvodnje (ili, to je isto, reprodukcije ljudi iji se broj poveava prirodnim procesom dvaju spolova; jer ta re produkcija, ako se ona, s jedne strane, pojavljuje kao prisvajanje obje kata od strane subjekata, s druge se strane pojavljuje isto tako kao obli kovanje, podvrgavanje objekata subjektivnoj svrsi; preobraavanje ovih u rezultate i spremita subjektivne djeltanosti) prvobitno ne mogu i sami biti proizvedeni, biti rezultati proizvodnje. Ono emu je potrebno objanjenje (ili to predstavlja rezultat historijskog procesa), to nijt jedinstvo ivih i djelatnih ljudi s prirodnim, anorganskim uslo vima njihove izmjene materije s prirodom, i stoga njihovo prisvajanje prirode, nego rascjep izmeu tih anorganskih uslova ljudskog posto janja i tog djelatnog postojanja, rascjep kakav je prvi put potpuno postavljen tek u odnosu najamnog rada i kapitala. U robovskom i kmetskom odnosu ne dolazi do tog rascjepa, nego tu jedan dio drutva postupa s drugim dijelom kao s pukim anorganskim i prirodnim uslovom svoje vlastite reprodukcije. Rob nije ni u kakvom odnosu prema objektivnim uslovima svog rada; nego sam rad, kako u obliku roba, tako i u obliku kmeta, stavlja se kao anorganski uslov proizvodnje u isti red s drugim prirodnim biima, naporedo sa sto kom ili kao dodatak zemlji. Drugim rijeima: prvobitni uslovi proizvodnje pokazuju se kao prirodne pretpostavke, prirodni uslovi egzistencije proizvoaa, isto tako kao to njegovo ivo tijelo, makoliko ga on reproducirao i razvijao, prvobitno nije stvorio on sam, nego je pretpostavka njega samog; njegovo vlastito postojanje (tjelesno) prirodna je pretpostavka koju on nije postavio. Ti prirodni uslovi egzistencije, prema kojima se on odnosi kao prema svom vlastitom anorganskom tijelu, koje mu pripada, sami su dvostruki: 1) subjektivne i 2) objektivne prirode. On zatjee sebe kao lana porodice, plemena, roda itd. (koji za} ^ mijeanjem i suprotnou s drugima poprimaju historijski razliiti oblik); a kao takav lan on se odnosi prema odreenoj prirodi (ovdje

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 325

se jo moe rei prema zemlji, tlu i zemljitu) kao anorgansko posto janje sama sebe, kao uslov svoje produkcije .i reprodukcije. Kao pri rodni lan zajednice on sudjeluje u zajednikom vlasnitvu i uiva dio ovog kao posjed; isto tako kao to on, kao roeni rimski graanin, polae idealno pravo (bar) na ager publicus, a realno na toliko i toliko jugera zemlje itd. Njegovo vlasnitvo, tj. odnos prema prirodnim pretpostavkama njegove proizvodnje kao njemu pripadajuim, kao njegovim, posre dovan je time to je on sam prirodan lan zajednice. (Apstrakcija jedne zajednice u kojoj lanovi nemaju nita zajedniko, osim recimo jezik itd., a jedva i ovaj, oito je proizvod mnogo kasnijih historijskih uvjeta). U odnosu na pojedinca jasno je npr. da se on ak i prema jeziku odnosi kao prema svom vlastitom samo kao prirodni lan neke ljudske zajed nice. Jezik kao proizvod pojedinca jest apsurd: Ali to vrijedi i za vlas nitvo. Sam je jezik isto tako proizvod jedne zajednice, kao to je, s dru ge strane, sam postojanje zajednice, i to njeno samo po sebi razum ljivo postojanje. Zajednika proizvodnja i zajedniko vlasnitvo, kako se npr. javlja u Peruu, oito je sekundaran oblik: uveden i prenijet od osvajakih plemena koja su kod samih sebe poznavala zajedniko vlasnitvo i zajedniku proizvodnju u starom, jednostavnijem obliku, kakav se javlja u Indiji i kod Slavena. ini se da je oblik to ga nalazimo npr. kod Kelta u Walesu isto tako prenesen ovima, sekundaran, uveden od strane osvajaa kod nie stojeih osvojenih plemena. Savrenost i sistematska razrada ovih sistema iz jednog najvieg centra pokazuje njihov kasniji nastanak. Isto tako kao to je u Engleskoj uvedeni feu dalizam bio savreniji po obliku nego onaj koji je samoniklo nastao u Francuskoj. Kod nomadskih pastirskih plemana a svi lovaki narodi su prvobitno nomadi pojavljuje se zemlja poput drugih prirodnih uslova u elementarnoj neogranienosti, npr. u azijskim stepama i na azijskoj visoravni. Ona slui za ispau itd., konzumiraju je stada, od kojih opet ive stoarski narodi. Oni se odnose prema njoj kao prema svom vlasnitvu, premda oni to vlasnitvo nikad ne fiksiraju. To vrijedi i za lovite kod divljih indijanskih plemena u Americi; pleme promatra neko podruje kao svoje lovite i silom ga brani od drugih plemena ili nastoji da druga plemena protjera iz podruja koje dre. Kod nomadskih pastirskih plemena opina je doista uvijek na okupu, putujue drutvo, karavana, horda, i oblici nadreenosti i podreenosti razvijaju se iz uslova tog naina ivota. Ovdje se, u stvari, prisvaja i reproducira samo stado, a ne zemlja; meutim, ona se uvijek privremeno koristi zajedniki na svakom od prebivalita. Jedina prepreka na koju moe naii zajednica u svom odnosu prema prirodnim uslovima proizvodnje prema zemlji (ako odmah preskoimo sjedilakim narodima) kao prema svojima, jest

3 2 6 Osnovi kritike politike ekonomije

neka druga zajednica, koja ve polae pravo na te uslove kao na svoje anorgansko tijelo. Rat je zato jedna od najprvobitnijih djelatnosti svake od ovih samoniklih zajednica, kako radi zadravanja vlasnitva tako i radi njegovog stjecanja. * (Ovdje se u stvari moemo zadovoljiti time da govorimo o prvo bitnom vlasnitvu na zemlju, jer kod pastirskih naroda vlasnitvo na prirodno zateene proizvode zemlje npr. na ovce ujedno je vla snitvo na livade gdje ove pasu. Uope je kod vlasnitva na zemlju ukljueno i vlasnitvo na njene organske proizvode.) [Ako se i sam ovjek osvoji zajedno sa zemljom kao njen organski dodatak, on biva suosvojen kao jedan od uslova proizvodnje, pa tako nastaju ropstvo i kmetstvo, koji uskoro iskrivljuju i modificiraju prvo bitne oblike svih zajednica i sami postaju njihovom osnovom. Jedno stavna konstrukcija time se negativno odreuje.] Vlasnitvo, dakle, prvobitno ne znai nita drugo nego ovjekovo odnoenje prema svojim prirodnim uslovima proizvodnje kao prema uslovima koji mu pripadaju, kao prema svojim vlastitim, kao prem a uslovima pretpostavljenim s njegovim vlastitim postojanjem; odnoe njem prema ovima kao prema prirodnim pretpostavkama sebe samoga koje, tako rei, ine samo njegovo produeno tijelo. On se zapravo ne odnosi prema svojim uslovima proizvodnje; nego on postoji dvo struko, kako subjektivno kao on sam, tako i objektivno u tim priordnim anorganskim uslovima svoje egzistencije. Oblici tih prirodnih uslova proizvodnje su dvostruki: 1) njegovo postojanje kao lana jedne zajednice; dakle postojanje te zajednice, koja je u svom prvobitnom obliku plemenska zajednica; 2) odnoenje prema zemlji posredstvom zajednice kao prema svojoj; zajedniko zemljino vlasnitvo i ujedno pojedinaan posjed za pojedinca, ili je tako da se dijele samo plodovi; ali sama zemlja i njena obrada ostaju zajedniki. (Meutim, stanovi itd., bila to makar i kola Skita, ipak su tada uvijek u posjedu pojedinca). Jedan od prirodnih uslova proiz vodnje za ivog individuuma jest njegovo pripadanje nekom prirodno nastalom drutvu, plemenu itd. To je npr. ve uslov za njegov jezik itd. Njegovo vlastito produktivno postojanje mogue je samo pod tim uslovima. Njegovo subjektivno postojanje uslovljeno je time kao takvo, jednako kao to je uslovljeno odnoenjem prema zemlji kao prema svojoj laboratoriji. ... (Vlasnitvo je, dodue, prvobitno pokretno, jer ovjek se najprije domae gotovih plodova zemlje, meu koje, meu ostalim, pripadaju i ivotinje, i to napose one pripitomljive. Meutim, ak i to stanje lov, ribolov, pastirstvo, ivot od plodova drvea itd. uvijek pret postavlja prisvajanje zemlje bilo za vrsto boravite, bilo za skitanje, bilo za napasanje ivotinja itd.) . . Vlasnitvo, dakle, znai pripadanje nekom plemenu (zajednici; (znai imati u njemu subjektivno-objektivnu egzistenciju) i posred stvom odnoenja te zajednice prema zemljitu (prema zemlji kao prema

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 2 7

svom anorganskom tijelu) odnoenje individuuma prema zemlfi, prema vanjskom prauslovu proizvodnje (budui da je zemlja u isti mah ma terijal, instrument i plod) kao prema pretpostavkama koje pripadaju njegovoj individualnosti, njenim nainima postojanja. M i reduciramo to vlasnitvo na odnos prema uslovima proizvodnje. Zato ne prema uslovima potronje kad se prvobitno produciranje individuuma ogra niava na reproduciranje njegovog vlastitog tijela prisvajanjem gotovih predmeta koje je sama priroda pripremila za potronju? ak i tamo gdje treba jo samo nai i otkriti, to uskoro trai naprezanje, rad (kao u lovu, ribolovu, pastirstvu) i proizvodnju (tj. razvoj) odreenih spo sobnosti na strani subjekta. A zatim, stanje u kojem se ovjek moe jednostavno maiti za onim to je ve tu, bez ikakvih instrumenata (dakle bez proizvoda rada koji su ve sami namijenjeni za proizvodnju), bez promjene oblika (koja se zbiva ak ve i kod pastirstva) itd. pro lazi vrlo brzo i nigdje se ne moe smatrati normalnim stanjem, pa ni normalnim prastanjem. Uostalom, prvobitni uslovi proizvodnje sami po sebi ukljuuju materije koje se mogu konzumirati bez rada (kao plodove, ivotinje itd.); dakle, fond potronje i sam je sastavni dio prvobitnog fonda proizvodnje. Osnovni uslov vlasnitva koje poiva na plemenskom poretku (na koji se zajednica prvobitno svodi) da se bude lan plemena ima za posljedicu da od plemena osvojeno, tue pleme, ono po koreno, ostaje bez vlasnitva i samo postaje jednim od anorganskih uslova reprodukcije osvajakog plemena prema kojima se ovo odnosi kao prema svojim vlastitim. Ropstvo i kmetstvo stoga su samo daljnji razvoji vlasnitva koje poiva na plemenskoj zajednici. Oni nuno modificiraju sve oblike ovoga. U tome najmanje postiu u azijatskom obliku. U autarhinom jedinstvu manufakture i agrikulture, na kojem poiva taj oblik, osvajanje nije tako nuan uslov kao tamo gdje isklju ivo dominira zemljino vlasnitvo, agrikultura. S druge strane, bu dui da pojedinac u tom obliku nikad ne postaje vlasnik, nego samo posjednik, on je u biti sam vlasnitvo, rob onoga u kojem postoji je dinstvo opine, a ropstvo ovdje ne ukida uslove rada niti modificira bit odnosa. 7. [Raspadanje opine i opinskog vlasnitva] Nadalje je jasno: Ukoliko je vlasnitvo samo svjestan (s obzirom na pojedinca od zajednice postavljen i kao zakon proklamiran i garantiran) odnos prema uslovima proizvodnje kao prema svojim vlastitim, i ukoliko se, dakle, postojanje proizvoaa pokazuje kao postojanje u njemu pripadajuim objektivnim uslovima ono (vlasnitvo) ostvaruje se tek samom proizvodnjom. Zbiljsko prisvajanje ne zbiva se najprije u zamiljenom, nego u djelatnom, realnom odnosu prema tim uslovima ono je zbiljsko postavljanje ovih kao uslova svoje subjektivne djelatnosti.

3 2 8 Osnovi kritike politike ekonomije

Ali time je ujedno jasno da se ti uslovi mijenjaju. Samo zahvalju jui tome to plemena love na nekom podruju, ono postaje lovitem; samo zemljoradnjom postavlja se zemlja (tlo i zemljite) kao pro dueno tijelo individuuma. Nakon to je bio sagraen grad, Rim , a okolna polja obraena od njegovih graana uslovi zajednice postali su drukiji nego ranije. Svrha svih ovih zajednica jest odranje, tj. reprodukcija individua koje ine zajednicu kao vlasnika, tj. u onom istom objektivnom nainu egzistencije koji ujedno ini meusobni odnos lanova, a stoga i samu opinu. A li ova reprodukcija je nuno u isti mah repro dukcija i destrukcija starog oblika. Na primjer, tamo gdje svaki indi viduum treba da posjeduje toliko i toliko akera zemlje ve je i porast stanovnitva smetnja. Ako tome treba nai lijek, pribjegava se kolo nizaciji, a ova ini potrebnim osvajaki rat. Time i robove itd. Ta koer npr. poveanje ager publicus-a, a time i patricija koji predstavljaju zajednicu itd. Tako ouvanje stare zajednice zahtijeva destrukciju uslova na kojima ona poiva, pretvara se u svoju suprotnost. Ako bi se npr. mislilo da se proizvodnost moe na istom prostoru poveati razvitkom proizvodnih snaga itd. (taj je razvoj pri starinskom ratarstvu upravo najsporiji), to bi ukljuivalo nove naine, kombinacije rada, troenje velikog dijela dana na agrikulturu itd., i time bi opet ukidalo stare ekonomske uslove zajednice. U samom inu reprodukcije ne mije njaju se samo objektivni uslovi, tako da npr. od sela postaje grad, od divljine raskrena njiva itd., nego se mijenjaju i proizvoai stva rajui u sebi nove kvalitete, razvijajui i preobraavajui sami sebe proizvodnjom, obrazujui nove snage i nove predstave, nove naine saobraaja, nove potrebe i nov jezik. to je starinskiji sam nain proizvodnje (a on traje dugo u agri kulturi; jo due u orijentalnoj kombinaciji agrikulture i manufakture), tj. to due ostaje napromijenjen zbiljski proces prisvajanja, to su konstantniji stari oblici vlasnitva, a time i zajednice uope. Tamo gdje ve postoji odvajanje lanova opine kao privatnih vlasnika od samih sebe kao gradske opine i kao vlasnika gradske teritorije, tamo ve nastaju i uslovi u kojima pojedinac moe izgubtti svoje vlasnitvo, tj. taj dvostruki odnos koji ga ini ravnopravnim graaninom, lanom zajednice, kao to ga ini i vlasnikom. U orijen talnom obliku ovo gubljenje jedva da je mogue, osim uslijed sasvim vanjskih utjecaja, jer pojedinani lan opine nikada ne dolazi u tako slobodan odnos prema njoj da bi uslijed toga mogao izgubiti i svoju (objektivnu, ekonomsku) vezu. s njom. On je vrsto srastao s njom. Razlog tome je takoer i spajanje manufakture i agrikulture, grada (sela) i zemlje. Kod starih manufaktura se ve promatra kao propadanje (posao libertina, klijenata, stranaca) etc. Ovaj razvoj proizvodnog rada (oslo boenog od iskljuive podreenosti agrikulturi, kao kuni rad slo bodnih ljudi, koji je usmjeren samo na agrikulturu i rat, ili kao manu

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 329

faktura koja je usmjerena na potrebe bogosluja i zajednice kao na graenje kua, puteva, hramova), koji se nuno razvija zahvalju jui saobraaju sa strancima, zahvaljujui robovima, elji za razmjenom vika proizvoda itd., razlae nain proizvodnje na kojem poiva za jednica, a prema tome i objektivni pojedinac, tj. pojedinac odreen kao Rimljanin, Grk itd. Razmjena djeluje isto tako; zaduivanje itd. Prvobitno jedinstvo izmeu jednog posebnog oblika zajednice (plemena) i s njim povezanog vlasnitva na prirodu ili odnosa prema objektivnim uslovima proizvodnje kao prema prirodnom postojanju, kao prema objektivnom postojanju pojedinca posredovanom opinom (jedinstvo koje se, s jedne strane, pojavljuje kao posebni oblik vlas nitva) ima svoju ivu zbilju u jednom odreenom nainu same proiz vodnje, nainu koji je u istoj mjeri meusobni odnos individua kao i njihov odreeni djelatni odnos prema neorganskoj prirodi, odreeni nain rada (koji je uvijek porodini rad, a esto i opinski rad). Kao prva velika proizvodna snaga pokazuje se sama zajednica; za posebnu vrstu uslova proizvodnje (npr. stoarstvo, zemljoradnja) razvijaju se posebni naini proizvodnje i posebne proizvodne snage, kako sub jektivne, koje se ispoljavaju kao svojstva individua, tako i objektivne. Odreeni stupanj razvoja proizvodnih snaga subjekata koji rade kojem odgovaraju njihovi meusobni odnosi i njihovi odnosi prema prirodi na to se u krajnjoj liniji svodi kako njihova zajednica tako i vlasnitvo koje se na njoj zasniva. Do izvjesne take vri se repro dukcija. Zatim ona prelazi u raspadanje. Vlasnitvo, dakle, prvobitno znai (i to u njegovom azijskom, slavenskom, antikom, germanskom obliku) odnos subjekta koji radi (proizvodi ili se reproducira) prema uslovima svoje produkcije ili reprodukcije kao prema svojim vlastitim. Prema uslovima te proiz vodnje ono e stoga poprimati i razliite oblike. Sama proizvodnja ima za cilj reprodukciju proizvoaa u i sa ovim njegovim objektiv nim uslovima postojanja. Ovo ponaanje individuuma kao vlasnika (ne kao razultata rada, nego kao preduslova rada, tj. proizvodnje) pretpostavlja odreeno postojanje individuuma kao lana plemena ili zajednice (ije vlasnitvo je u izvjesnoj mjeri i ona sama). Ropstvo, kmetstvo itd., gdje sam radnik pripada meu prirodne uslove proizvodnje za neki trei individuum ili zajednicu (to npr. nije sluaj kod opeg ropstva na Orijentu, nego samo s evropskog gledita), gdje, dakle, vlasnitvo nije vie odnos individuuma koji sam radi prema objektivnim uslovima rada, uvijek je sekundarno, nikada prvobitno, premda je nuan i konsekventan rezultat vlasnitva zasnovanog na zajednici i radu u zajednici. Dodue, vrlo je jednostavno zamisliti da neki silnik, fiziki nadmo an, nakon to je najprije uhvatio ivotinju, zatim uhvati ovjeka da bi pomou njega lovio ivotinje; jednom rijeju da se poslui ovje kom kao jednim od prirodno zateenih uslova svoje reprodukcije (pri emu se njegov vlastiti rad svodi na vladanje itd.) kao i bilo kojim

3 3 0 Osnovi kritike politike ekonomije

drugim prirodnim biem. Ali takvo je shvaanje glupo (ma koliko da je tano sa stanovita datog plemena ili zajednice) jer polazi od razvitka izdvojenih pojedinanih ljudi. ovjek se izdvaja kao pojedinac tek historijskim procesom. On se prvobitno pojavljuje kao rodovsko bie, plemensko bie, oporska ivotinja iako ne nipoto kao zoon politikon1 u politikom smislu. Sama razmjena je glavno sredstvo tog izdvajanja. Ona ini suvinim ivot u oporu i rastae ga. Stvar se okrenula tako da se ovjek kao izdvojeni pojedinac odnosi jo samo prema samom sebi, meutim sredstva da bi se postavio kao izdvojeni pojedinac sada su*u tome da se on uini opim i zajednikim. U takvoj je zajednici pretpostavljeno objektivno postojanje pojedinca kao vlasnika, recimo npr. zemljovlasnika, i to pod nekim uslovima koji ga veu za zajednicu, ili, tanije, ine kariku u tom lancu. U graanskom drutvu radnik je npr. pot puno lien objekta, postoji subjektivno; ali stvar koja stoji nasuprot njemu sad je postala prava zajednika stvar, koju on nastoji da pro guta, i od koje biva progutan. Svi oblici (svi su oni nastali vie ili manje prirodno, ali ujedno su svi takoer rezultat historijskog procesa), u kojima zajednica pretpostavlja subjekte u odreenom objektivnom jedinstvu s njihovim uslovima proizvodnje, ili u kojima odreeno subjektivno postojanje pretpostavlja zajednice kao uslove proizvodnje, nuno odgovaraju samo ogranienom, i to principijelno ogranienom razvitku proiz vodnih snaga. Razvitak proizvodnih snaga rastae ih i samo njihovo rastakanje predstavlja razvitak ljudskih proizvodnih snaga. Ljudi po inju raditi polazei od neke osnove najprije od prirodno nastale zatim od historijske pretpostavke. A zatim se sama ta osnova ili pretpostavka ukida ili se postavlja kao prolazna pretpostavka koja je postala pretijesna za razvijanje rastue ljudske mase. Ukoliko se antiko zemljino vlasnitvo ponovo pojavljuje u mo dernom parcelnom vlasnitvu, ono samo pripada u politiku ekono miju i mi emo se vratiti na to u odjeljku o zemljinom vlasnitvu. [Na sve ovo treba se vratiti dublje i opirnije.] 8. [Raspadanje pretkapitalistikih oblika odnosa radnika prema uslovima rada] Ovdje se radi prije svega o slijedeem: Odnos rada prema kapitalu, ili odnos rada prema objektivnim uslovima rada kao prema kapitalu, pretpostavlja historijski proces koji rastvara razne oblike u kojima je radnik vlasnik ili u kojima vlasnik radi. Dakle, prije svega: # ^ 1) Razlaganje odnosa radnika prema zemlji (tlu i zemljitu) kao prema prirodnom uslovu proizvodnje, prema kojem se on odnosi,
1 politika (drutvena) ivotinja

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 331

kao prema svom vlastitom anorganskom postojanju; kao prema labo ratoriju svojih snaga i podruju svoje volje. Svi ti oblici u kojima se javlja to vlasnitvo pretpostavljaju zajednicu iji su lanovi, premda medu njima moe biti formalnih razlika, kao lanovi zajednice vlas nici. Prvobitni oblik ovog vlasnitva stoga je neposredno zajedniko vlasnitvo (iorijentalni oblik, modificiran kod Slavena; razvijen do suprotnosti, ali ipak jo kao tajna, makar i antagonistika, osnova anti kog i germanskog vlasnitva). 2) Razlaganje onih odnosa u kojima je radnik vlasnik orua. Kao to je gornji oblik zemljinog vlasnitva pretpostavlja realnu zajednicu, tako ovo vlasnitvo radnika na orue pretpostavlja poseban oblik razvitka manufakturnog rada kao obrtnikog rada; s ovim je povezan cehovsko-korporativni poredak itd. (Stara orijentalna manufaktura moe se razmotriti ve pod 1.) Ovdje je sam rad jo napola umjetniki, napola samosvrha itd. Majstorstvo. Sam kapitalist je jo majstor. S posebnom radnom vjetinom osigurano je i posjedovanje instru menta itd. Tada je u izvjesnoj mjeri nasljedan nain rada zajedno s organizacijom rada i oruem za rad. Srednjovjekovni gradovi. Rad jo kao svoj vlastiti; odreeni autarhini razvitak jednostranih spo sobnosti itd. 3) U oba sluaja je ukljueno da radnik prije proizvodnje posje duje sredstva potronje potrebna da bi mogao ivjeti kao proizvoa dakle za vrijeme svoje proizvodnje, prije njenog dovrenja. Kao vlasnik zemlje on je neposredno opskrbljen potrebnim fondom po tronje. Kao obrtniki majstor, on ga je naslijedio, zaradio, utedio, a kao obrtniki pomonik, on je najprije naunik koji se jo uope ne pojavljuje kao pravi, samostalni radnik, nego patrijarhalno dijeli hranu s majstorom. Kao pravi pomonik on se u izvjesnoj mjeri koristi fon dom potronje koji pripada majstoru. Ako taj fond i nije pomonikovo vlasnitvo, ipak po cehovskim zakonima, po obiajnom pravu itd., on je bar njegov suposjednik itd. Ovo treba razmotriti detaljnije. 4) S druge strane, isto tako i razlaganje odnosa u kojima sami radniciy sama iva radna snaga, jo neposredno pripadaju u objektivne uslove proizvodnje, i prisvajaju se kao takvi dakle su robovi ili kme tovi. Za kapital uslov proizvodnje nije radnik, nego samo rad. Ako kapital moe postii da rad izvre strojevi ili pak voda, zrak tim bolje. I on ne prisvaja radnika, nego njegov rad ne neposredno, nego posredstvom razmjene. To su eto, s jedne strane, historijske pretpostavke da bi se radnik naao kao slobodan radnik, kao isto subjektivna radna snaga bez objekta, nasuprot objektivnim uslovima proizvodnje kao njegovom nevlasnitvu, kao tuem vlasnitvu, kao za sebe bivstvujuoj vrijed nosti, kao kapitalu. Ali s druge strane, pita se koji su uslovi potrebni da bi on nasuprot sebi naao kapital? [U formuli kapitala, gdje se ivi rad kako prema sirovini, tako i prema oruu, i prema ivotnim sredstvima potrebnim u toku rada,

3 3 2 Osnovi kritike politike ekonomije

odnosi i negativno, kao prema nevlasnitvu, otpoetka je sadrano nevlasnitvo, ili je negirano stanje u kojem se individuum koji radi odnosi prema zemljitu, prema zemlji kao prema svojoj vlastitoj, tj. radi, proizvodi kao vlasnik zemlje. U najboljem sluaju on se ne odnosi prema zemlji samo kao radnik, nego i kao vlasnik zemlje prema samom sebi kao subjektu koji radi. Zemljino vlasnitvo ukljuuje potenci jalno kako vlasnitvo na sirovine tako i na praorue, na samu zemlju, kao i na njene spontane plodove. Odnositi se prema zemlji kao vlasnik u najprvobitnijem obliku znai: u njoj nalaziti sirovinu, orue i i votna sredstva koji nisu stvoreni radom, nego samom zemljom. Kad je ovaj odnos ve reproduciran, onda se sekundarna orua i plodovi zemlje stvoreni samim radom pokazuju samo kao ukljueni u zemljino vlasnitvo u njegovim primitivnim oblicima. Dakle, ovo je historijsko stanje kao puniji odnos vlasnitva ponajprije negirano u odnosu radnika prema uslovima rada kao kapitala. To je historijsko stanje broj I, koje je u tom odnosu negirano ili za koje se pretpostavlja da se historijski razloilo. Ali, drugo, tamo gdje ve postoji vlasnitvo na orue ili odnos radnika prema oruu kao vlastitom, tamo gdje on radi kao vlasnik orua (to ujedno pretpostavlja podreivanje orua njegovom vlasti tom individualnom radu, tj. pretpostavlja poseban ogranieni stupanj razvitka proizvodne snage rada), tamo gdje je ovaj oblik radnika kao vlasnika ili oblik vlasnika koji radi ve postavljen kao samostalan oblik pored i izvan zemljinog vlasnitva (obrtniki i gradski razvitak rada nije, kao u prvom sluaju, akcidencija zemljinog vlasnitva niti mu je podreen, dakle i sirovina i ivotna sredstva posredovani su kao vlasnitvo obrtnika samo njegovim obrtom, njegovim vlasnitvom na orue) tamo je ve pretpostavljen i drugi historijski stupanj pored i izvan prvoga, koji se sam mora pojaviti ve znatno modificiran zahva ljujui osamostaljenju ove druge vrste vlasnitva ili druge vrste vlasmka koji radi. Kako je i samo orue proizvod rada, kako je, dakle, element koji konstituira vlasnitvo ve postavljen radom, to se zajednica (zajednica na kojoj je zasnovana ova vrsta vlasnitva) ovdje vie ne moe poja viti u prirodno nastalom obliku, kao u prvom sluaju, nego kao zajed nica koja je sama ve proizvedena, nastala, sekundarna, proizvedena od samog radnika. Jasno je da se tamo gdje je vlasnitvo na orue odnos prema uslovima proizvodnje rada kao prema vlasnitvu, u zbilj skom radu, orue pojavljuje samo kao sredstvo individualnog rada; umijee da se orue zbiljski prisvoji, da se njime rukuje kao sredstvom rada, pokazuje se kao posebna vjetina radnika koja ga postavlja kao vlasnika orua. Ukratko, bitni karakter cehovsko-korporativnog ure enja (i obrtnikog rada kao onog koji konstituira subjekt rada u vlas nika) treba svesti na odnos prema oruu za proizvodnju (oruu za rad kao vlasnitvu) za razliku od odnosa prema zemlji (sirovini kao takvoj) kao prema vlastitoj. To to odnos prema tome jednom momentu

III. Glava o kapitalu Dragi odjeljak 333

uslova proizvodnje konstituira subjekt koji radi kao vlasnika, ini ga vlasnikom koji radi, ovo historijsko stanje broj II, koje prema svo joj prirodi moe postojati samo kao suprotnost ili, ako se hoe, ujedno kao dopuna modificiranog prvog stanja takoer je negirano u prvoj formuli kapitala. Trei mogui oblik da se subjekt koji radi odnosi kao vlasnik samo prema ivotnim sredstvima, da ih nalazi kao svoj prirodni uslo/, ne odnosei se ni prema zemlji, ni prema oruu, dakle ni prema samom radu kao prema vlastitom, jest u biti formula ropstva i kmetstva, koja je u odnosu radnika prema uslovima proizvodnje kao prema kapitalu takoer negirana, postavljena kao historijski ukinuto stanje. Prvobitni oblici vlasnitva nuno se svode na odnos prema raz nim objektivnim momentima koji uslovljavaju proizvodnju kao prema svojima; oni isto tako ine ekonomsku osnovu razliitih oblika za jednice kao to, sa svoje strane, imaju odreene oblike zajednice za pretpostavku. Ovi oblici bitno se modificiraju pomjeranjem samog rada meu objektivne uslove proizvodnje (kmetstvo i ropstvo), uslijed ega se gubi i modificira jednostavno afirmativni karakter svih oblika vlas nitva navedenih pod broj I. Svi oni sadre u sebi ropstvo kao mogu nost, a stoga i kao svoje vlastito ukidanje. to se tie broja II, gdje je posebna vrsta rada majstorstvo u njemu i, prema tome, vlasnitvo na orua za rad jednako vlasnitvu na uslove proizvodnje tu je, dodue, iskljueno ropstvo i kmetstvo; ali moe u obliku kastinskog ureenja dobiti analogan negativan razvoj. [Trei oblik vlasnitva na ivotna sredstva ako se ne svodi na ropstvo i kmetstvo ne moe sadravati odnos individuuma koji radi prema uslovima proizvodnje i, dakle, postojanja. Zato taj oblik moe biti samo odnos onog lana prvobitne, na zemljinom vlasnitvu zasno vane zajednice, koji je izgubio svoje zemljino vlasnitvo, a jo nije stigao do oblika vlasnitva broj II, kao npr. rimski plebs u vrijeme panes et circenses1.] [Odnos lanova pratnjje prema njihovom vlastelinu ili odnos line slube bitno je razliit. Jer ta feudalna sluba ini u osnovi samo nain egzistencije zemljovlasnika koji vie ne radi, ali ije vlasnitvo uklju uje u uslove proizvodnje radnike kao kmetove itd. Odnos gospodstva ovdje je bitan odnos prisvajanja. Prema ivotinji, zemlji itd. ne moe u biti doi ni do kakvog odnosa gospodstva prisvajanjem, premda ivotinja slui. Prisvajanje tue volje pretpostavka je odnosa gospod stva. Dakle, ono to nema volje, kao npr. ivotinja, moe dodue, sluiti, ali ne ini vlasnika gospodarem. Meutim, ovdje vidimo kako odnos gospodstva i odnos ropstva takoer pripadaju u ovu formulu prisvajanja orua proizvodnje; i oni ine nuan ferment razvitka propasti svih prvobitnih odnosa vlasnitva i odnosa proizvodnje, kao to takoer izraavaju njihovu ogranienost. Dakako, oni se u kapitalu 1 k raha
i igara (kod M arxa u nom inativu)

3 3 4 Osnovi kritike politike ekonomije

u posredovanom obliku reproduciraju, i tako ine takoer fer ment njegovog razlaganja i simbol su njegove ogranienosti.)
[Pravo d a ovjek u nevolji p ro d a sebe vailo je kako n a S jeveru tako i k o d G rk a i u koji n ije p latio d u g u z m e za svoga ro b a i d a se vim rad o m ili p ro d ajo m njegove lin o sti bilo e b u h r I, str. 600.)] i svoje bilo je nem ilo ope p rav o ; A ziji: p rav o vjerovnika d a d unika koliko je to m ogue naplati njego je gotovo jednako proireno. (N i

[Na jednom mjestu Niebuhr kae da su grki pisci iz Augustovog doba teko i pogreno shvaali odnos izmeu patricija i plebejaca, i da su te odnose mijeali s odnosima izmeu patrona i klijenata i to stoga to su oni
pisali u v rijem e k a d s u bogati i siromani bili jedine prave klase graana; kada je siro m ah , m a kako p lem e n ito bilo njegovo porijeklo, treb ao do b ro tv o ra, a m ilio n a r, b io o n m ak a r i oslob o en ik , b io tra e n za d o b ro tv o ra. O nasljed n im odnosim a zavisnosti jed v a d a s u jo ita znali. (I. 620)] [U o b je klase u metecima i osloboenicima i u njihovim potomcima bilo je o b rtn ik a , a g ra a n sk o p rav o u kojem s u on i b ili o granieni dobijao bi plebejac koji b i n a p u stio ze m ljo ra d n ju . N i on i n isu bili lieni asti zakonskih stalekih udru enja; i njih o v i cehovi bili s u tak o visoko cijenjeni d a s u N u m u navodili kao nji hovog o snivaa; bilo ih je d e v e t: svirai, zlatari, tesari, b o jadisari, rem en ari, koari, k o tlari, lo n a ri i d e v e ti ceh sv ih o stalih o b r t a . . . N e k i o d n jih bili su sam ostalni p rig ra d sk i sta n o v n ic i; izo p o lid (slo b o d n i g ra an i) koji se n isu stavili p o d zatitu nije d n o g p a tro n a ako je po sto jalo takvo p ra v o ; i p o to m ci km etova, ija je za v isnost p resta la izu m ira n jem ro d a n jih o v ih p a tro n a ; ovi su n em a su m n je bili jed nako daleko o d p re p irk i p a tricija i o p in e kao i firen tin sk i cehovi o d razm irica ro dova G u e lfa i G h ib e llin a: k m eto v i su , m o d a, jo svi stajali n a raspolaganju p a tricijama. (I. 623)

9. [ Odvajanje objektivnih uslova rada od rada i nastanak kapitala] Na jednoj strani pretpostavljaju se historijski procesi koji su masu individua jedne nacije itd. doveli u poloaj, ako i ne odmah zbiljski slobodnih radnika, a ono takvih koji su to dyndmei1, ije je jedino vlas nitvo njihova radna snaga i mogunost da je razmjene za postojee vrijednosti; masu individua nasuprot kojima stoje svi objektivni uslovi proizvodnje kao tue vlasnitvo, kao njihovo nevlasnitvo, ali ujedno kao vrijednosti koje su razmjenljive, dakle u izvjesnoj mjeri prisvojive ivim radom. Takvi historijski procesi raspadanja znae kako raspa danje kmetskih odnosa, koji radnika prikivaju za zemlju i za gospodara zemlje, ali faktino pretpostavljaju njegovo vlasnitvo na ivotna sred stva (to je u stvari proces njegovog odvajanja od zemlje), tako i raspa danje odnosa zemljinog vlasnitva koji su ga konstituirali kao yeo1 po te n d jalno

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 335

mana1, slobodnog radnog malog zemljovlasnika koji radi ili zakupca (colonusa), slobodnog seljaka*, raspadanje cehovskih odnosa, koji pretpostavljaju njegovo vlasnitvo na orue za rad i sam rad kao odre eno obrtniko umijee, kao vlasnitvo (a ne samo kao izvor vlas nitva); isto tako raspadanje klijentelskih odnosa u razliitim obli cima, gdje se ne-vlasnici pojavljuju kao supotroai vika proizvoda u pratnji svojih gospodara, i kao ekvivalent nose livreju svoga gospo dara, sudjeluju u njegovim rasprama, vre line usluge, uobraene ili realne, itd. U svim tim procesima raspadanja pokazat e se pri tanijem ispitivanju da se raspadaju oni odnosi proizvodnje u kojima preovladava: upotrebna vrijednost, proizvodnja za neposrednu upotrebu; razmjenska vrijednost i njena proizvodnja ima za pretpostavku preovladavanje drugog oblika; stoga u svim tim odnosima usluge i davanja u naturi preovladavaju nad plaanjem i davanjima u novcu. Ali to je samo usput. Pri bliem promatranju takoer e se pokazati da su svi ti odnosi koji su se raspali bili mogui samo na odreenom stupnju razvitka materijalnih (a stoga i duhovnih) proizvodnih snaga. Nas ovdje, prije svega, zanima ovo: proces raspadanja koji masu individua jedne nacije itd. pretvara u dyndmei slobodne najamne rad nike (individue koje su samo zato to su liene vlasnitva prisiljene da rade i da prodaju svoj rad) ne pretpostavlja na drugoj strani da su dotadanji izvori dohotka i dijelom uslovi vlasnitva onih indi vidua nestali, nego, naprotiv, da je samo njihova upotreba postala drukija, da se promijenio nain njihovog postojanja, da je kao slo bodan fond preao u druge ruke ili je pak dijelom ostao u istim rukama. Ali jedno je jasno: isti proces koji je mnotvo individua odijelio od njihovih sadanjih na ovaj ili na onaj nain afirmativnih odnosa prema objektivnim uslovima rada, negirao te odnose i time pretvorio te individue u slobodne radnike, taj isti proces oslobodio je te objek tivne uslove rada (zemlju, sirovine, ivotna sredstva, orua rada, novac ili sve to) dyndmei njihove dosadanje vezanosti za individue koje su se sad odijelile od njih. Ovi objektivni uslovi rada jo uvijek postoje, ali postoje u drugom obliku, kao slobodan fond, s kojeg su izbrisani svi stari politiki itd. odnosi i koji sada jo samo u obliku vrijednosti, po sebi postojeih osamostaljenih vrijednosti, stoje nasuprot ovim osloboenim individuama lienim vlasnitva. Onaj isti proces koji masu kao slobodne radnike suprotstavlja objektivnim uslovima rada suprostavio je i te uslove kao kapital slo bodnim radnicima. Historijski proces bio je razdvajanje dosad po vezanih elemenata; njegov rezultat stoga nije u tome da jedan od
* Raspadanje jo starijih oblika zajednikog vlasnitva i realne zajednice razum ije se samo po sebi.

1 sitnog zemljovlasnika

3 3 6 Osnovi kritike politike ekonomije

elemenata nestaje, nego da se svaki od njih pojavljuje u negativnom odnosu prema drugome s jedne strane slobodan radnik (potenci jalno), a s druge strane kapital (potencijalno). Dijeljenje objektivnih uslova od klasa koje su se pretvorile u slobodne radnike na suprotnom se polu mora isto tako pokazati kao osamostaljenje tih istih uslova. Ako se odnos kapitala i najamnog rada ne promatra kao odnos koji je ve sam mjerodavan i koji obuhvaa proizvodnju u cjelini* nego kao odnos historijski nastaje (tj. ako se promatra prvobitno pretva ranje novca u kapital, proces razmjene izmeu kapitala koji postoji samo dyndmei, s jedne strane, i slobodnih radnika koji postoje dynamei, s druge strane, onda se prirodno namee jednostavna primjed ba, oko koje ekonomisti prave veliku buku da strana koja nastupa kao kapital mora posjedovati sirovine, orua rada i ivotna sredstva kako bi radnik mogao ivjeti za vrijeme proizvodnje, dok se proizvod nja ne zavri. To, dalje, izgleda tako da je na strani kapitalista morala pret hoditi akumulacija (akumulacija koja je prethodila radu, i nije proizila iz njega), koja omoguuje kapitalistu da dade radniku posla i odrava ga djelatnim, da ga odrava kao ivu radnu snagu.** Ovo djelo kapitala koje je nezavisno od rada, koje nije postavljeno radom, zatim se iz ove historije njegovog nastajanja pomjera u suvremenost, pretvara se u jedan moment njegove zbilje i njegove djelotvornosti, njegovog samooblikovanja. Iz toga se, zatim, najzad, izvodi vjeno pravo kapi tala na plodove tueg rada ili, bolje, njegov se nain zaraivanja raz vija iz jednostavnih i pravednih zakona razmjene ekvivalenata. Bogatstvo koje postoji u obliku novca moe se pretovriti u objek tivne uslove rada samo zato i samo onda kada su ovi odvojeni od samog rada. Vidljeli smo da se novac moe djelomino gomilati jednostavno putem razmjene ekvivalenata; meutim, to je tako beznaajan izvor
* J e r u to m sluaju k ap ital koji je p retp o stav ljen kao uslov najam nog rad a bio bi p ro iz v o d n ajam n o g rad a i kao u slo v n ajam nog rad a bio bi vlastita p re t postavka, a kao p retp o sta v k a za n ajam n i ra d bio b i n jim sam im stvoren. ** K a d s u jed n o m k ap ital i n ajam n i ra d postavljeni kao svoja vlastita p ret postavka, kao sam oj p roizv o d n ji p retp o stav ljen a baza, stv ar najprije izgleda tako d a k a pitalist osim ono g fo n d a sirovina i sredstava za ra d koji su p o treb n i da bi ra d n ik re p ro d u c ira o sam seb e, stvarao p o tre b n a ivotna sredstva, tj. realizirao potreban rad, p o sjeduje i jed an fo n d sirovina i sredstava za ra d u kojem rad n ik ostvaruje svoj viak rad a , tj. p ro fit kapitalista. P ri daljnjoj analizi ispostavlja se d a radnik stalno stvara d vo stru k i fo n d za k ap italista, ili dv o stru k i fo n d u obliku kapitala, p ri em u jed a n dio to g fo n d a n e p re stan o ispunjava uslove njegove vlastite egzisten cije, a d ru g i uslove egzistencije k apitala. K ako sm o vidjeli, u viku kapitala u viku kapitala s obziro m n a njegov p retp o to p n i odnos p rem a ra d u sav realm, sadanji kapital, svaki njegov e lem en t p red stav lja o predm eeni i od kapitala p ri svojeni tui rad, te je kao takav jednako p risvojen bez razm jene, bez uzvraenog ekvivalenta.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 37

da historijski ne zasluuje da se spomene ako se pretpostavlja da se novac dobija razmjenom vlastitog rada. U kapital u pravom smislu, u industrijski kapital pretvara se, naprotiv, ona mobilna, novana imovina se nagomilala lihvarenjem (napose u odnosu na zemljino vlasnitvo) i trgovakim dobicima. Dalje emo imati prilike da vie govorimo o oba oblika ukoliko se oni ne javljaju kao oblici kapitala, nego kao raniji oblici imovine, kao pretpostavke kapitala. Kako smo vidjeli, iz pojma kapitala, iz njegovog nastanka pro izlazi da polazi od novca i stoga od imovine koja postoji u obliku novca. Iz pojma kapitala takoer slijedi da on, potjeui iz prometa, izgleda kao proizvod prometa. Obrazovanje kapitala stoga ne polazi od zemljinog vlasnitva (ovdje u najboljem sluaju od zakupca} ukoliko je on trgovac poljoprivrednim proizvodima), niti od ceha (premda u ovoj taki ima jedna mogunost); nego od trgovakog i lihvarskog bogatstva. Ali ovo nalazi uslove za kupovanje slobodnog rada tek kad je rad histo rijskim procesom odvojen od svojih objektivnih uslova egzistencije. To bogatstvo tek tada nalazi i mogunost da kupi i same ove uslove. Pod cehovskim uslovima, na primjer, puki novac, koji sam nije ce hovski, majstorski, ne moe kupiti razboje da bi na njima dao nekom raditi; propisano je na koliko razboja smije raditi jedan itd. Ukratko, samo orue jo je toliko sraslo sa samim ivim radom u ije podruje pripada da istinski ne cirkulira. Da bi novano bogatstvo moglo postati kapital, potrebno je, s jedne strane, da ono nalazi slobodne radnike, a s druge strane, da nalazi ivotna sredstva i materijale itd., koji su isto tako slobodni i mogu se prodavati (a koji su inae na ovaj ili onaj nain bili vlasnitvo masa koje su sad ostale bez vlasnitva). Drugi uslov rada izvjesnu spretnost, orue kao sredstvo rada itd. novano bogatstvo u ovom pretperiodu ili prvom periodu ka pitala zatjee dijelom kao rezultat gradskog cehovstva, a dijelom kao rezultat kune industrije ili industrije koja se kao akcesorij dri poljo privrede. Historijski proces nije rezultat kapitala, nego njegova pret postavka. Tim procesom zatim se umee i kapitalist kao posrednik (historijski) izmeu zemljinog vlasnitva ili vlasnitva uope i rada. O idilinim matanjima, prema kojima se kapitalist i radnik udruuju itd. ne zna nita ni povijest, niti se o tome nalazi neki trag u razvoju pojma kapitala. Sporadino se manufaktura moe razvijati lokalno posred jednog okvira koji jo pripada sasvim drugom periodu, kao npr. u talijanskim gradovima naporedo s cehovima. Ali uslovi za ka pital kao opi vladajui oblik jedne epohe moraju biti razvijeni ne samo lokalno, nego i u irokom opsegu. (Tome ne smeta to se pri raspadanju cehova pojedini cehovski majstori pretvaraju u industrijske kapitaliste; ali taj je sluaj rijedak, i to po samoj prirodi stvari.) U cjelini uzeto, tamo gdje se pojavljuju kapitalist i radnik cehovi pro padaju ( i majstor i pomonik). Samo je po sebi razumljivo i to se pokazuje ako se blie raz22 M arx- Engels (19)

3 3 8 Osnovi kritike politike ekonomije

motri povijesna epoha o kojoj je rije da je vrijeme raspadanja ra nijih naina proizvodnje i naina odnoenja radnika prema objektiv nim uslovima rada u svakom sluaju ujedno i vrijeme kada se novano bogatstvo, s jedne strane, ve razvilo do izvjesne irine, a s druge strane, brzo raste i iri se zahvaljujui onim istim okolnostima koje to ras padanje ubrzavaju. Ono samo (novano bogatstvo) ujedno je jedan od agenata tog raspadanja, kao to je to raspadanje uslov njegovog pretvaranja u kapital. Ali puko postojanje novanog bogatstva, pa ak ni postizanje njegove svojevrsne nadmoi, nipoto nije dovoljno da bi dolo do tog pretvaranja u kapital. Inae bi stari Rim, Bizarnija itd. sa slobodnim radom i kapitalom bili zavrili svoju povijest ili bi, naprotiv, zapoeli jednu novu povijest. I tamo je raspadanje starih odnosa vlasnitva bilo povezano s razvitkom novanog bogatstva trgovine itd. Ali umjesto da dovede do razvitka industrije, ovo je raspa danje in fact dovelo do vladavine sela nad gradom. Prvobitno obrazovanje kapitala ne zbiva se tako da kapital gomila, kako se to zamilja, ivotna sredstva, orua rada i sirovine, ukratko objektivne uslove rada odvojeno od zemlje i same ve stopljene s ljud skim radom.* Stvar ne stoji tako da kapital stvara objektivne uslove rada. Prvobitno obrazovanje kapitala vri se, naprotiv, jednostavno tako da vrijednost koja postoji kao novano bogatstvo zahvaljujui histo rijskom procesu raspadanja starih naina proizvodnje dolazi u mogu nost da, s jedne strane, kupuje objektivne uslove rada, a s druge strane, da za novac razmjenjuje sam ivi rad radnika koji su postali slobodni. Svi ovi momenti ve postoje; samo nijhovo razdvajanje je histo rijski proces, proces raspadanja i upravo taj proces omoguuje novcu da se pretvori u kapital. Ukoliko je i sam novac djelatan u tom zbi vanju, on djeluje samo utoliko to on kao neobino energino sredstvo razdvajanja potpomae taj proces, i utoliko to sudjeluje u stvaranju operuanih slobodnih radnika bez iega; ali sigurno ne sudjeluje stva rajui za njih objektivne uslove njihove egzistencije, nego pomaui da se ubrza odvajanje radnika od ovih uslova njihova lienost vla snitva.

* N a p rv i po gled je jasno kakav b i to p o ro n i k ru g bio kad b i, s jedne strane,

radnici koje kap ital m o ra p o k ren u ti n a rad d a b i postavio sebe kao kapital, m orali tek b iti stvoreni, dozvani u iv o t njegovim gom ilanjem , ekali n a njegovo Postani/, dok b i, s d ru g e stra n e , on sam bio nesp o so b an d a akumulira bez tu eg rada, ili bi u najboljem sluaju m ogao a k u m u lirati svoj vlastiti rad , tj. dakle sam postojati u o b liku ne-kapitala i tie-novca, je r se ra d , p rije egzistencije kapitala, m oe sam
oploivati sam o u oblicim a p o p u t in ih ob rtn ik o g rad a, sitn e poljoprivrede itd ., ukratko m ahom u oblicim a koji ne m o g u nagomilavati ili m ogu sam o nezn atn o , u oblicim a koji d o p u ta ju sam o m ali viak proizvoda, a i taj velikim dijelom troe. U o pe, ovu id eju a k um u liran ja m o ra t em o jo blie istraivati.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 339

Kad su npr. engleski veleposjednici raspustili svoju svitu, koja je s njima troila viak proizvoda zemlje; i kad su, dalje, njihovi zakupci otjerali sitne seljake bezemljae itd. time je, prvo, na trite rada baena masa ive radne snage, masa koja je u dvostrukom smislu bila slobodna, slobodna od starih klijentelskih i kmetskih odnosa i od odnosa line slube, a drugo, slobodna od svake imovine i svakog objektivnog, stvarnog1 oblika postojanja, slobodna od svakog vlasnitva; upuena na prodaju svoje radne snage ili na prosjaenje, skitnju pljaku kao na jedini izvor zarade. Da su oni najprije pokuali ovo drugo, ali da su s toga puta vjealima, sramnim stupovima i biem stjerani na uski put k tritu rada (pri emu su se npr. vlade Henryja VII, VIII itd. pojavile kao uslovi historijskog procesa raspadanja i stvaraoci uslova za egzistenciju kapitala) povijesno je utvreno. S druge strane, ivotna sredstva itd. koja bi prije zemljovlasnici sa svojom svitom sva pojeli, sada su stajala na raspolaganju novcu koji ih je htio kupiti, kako bi pomou njih kupio rad. Ova ivotna sredstva novac nije ni stvorio, ni nagomilao; ona su bila tu, bila su troena i re producirana prije nego to su se poela troiti i reproducirati po sredstvom novca. Izmijenilo se samo to da su sada ta ivotna sredstva bila baena na trite razmjene da su bila odvojena od svoje ne posredne veze s ustima svite itd. i da su iz upotrebnih vrijednosti pret vorena u razmjenske vrijednosti, te su na taj nain dopala u podruje i pod vrhovnu vlast novanog bogatstva. Isto je bilo i s oruima rada. Novano bogatstvo nije ni izumilo ni proizvelo kolovrat i razboj. Ali odvojeni od svoje zemlje predioci i tkalci sa svojim razbojima i kolovratima doli su pod komandu nov anog bogatstva itd. Posao je kapitala samo taj da povezuje mase ruku i orua koje nalazi. On ih aglomerira pod svojom komandom. To je njegovo zbiljsko gomilanje, gomilanje radnika na mjestima pored njihovih orua. O tome e trebati poblie raspraviti kod tzv. gomi lanja kapitala. Novano bogatstvo u obliku trgovakog bogatstva svakako je pomoglo da se ubrza razlaganje starih odnosa proizvodnje i omogu ilo je npr. zemljovlasniku, kako je to lijepo pokazao jo Adam Smith, t185l da svoje ito, stoku itd. razmijeni za upotrebne vrijed nosti uvezene iz drugih zemalja, umjesto da upotrebne vrijednosti koje je sam proizveo spiska sa svojom svitom i da svoje bogatstvo velikim dijelom mjeri veliinom svoje svite koja zajedno s njim kon zumira. Novano bogatstvo za njega je povealo znaenje razmjenske vrijednosti njegovog dohotka. Isto se dogodilo i s njegovim zakupcima, koji su ve bili napola kapitalisti, ali ipak jo jako prikriveni. Razvitak razmjenske vrijednosti (kojem pogoduje novac to po stoji u obliku trgovakog stalea) razlae proizvodnju koja je usmje rena vie na neposrednu upotrebnu vrijednost i njoj odgovarajue
1 sachlichen
22*

3 4 0 Osnovi kritike politike ekonomije

oblike vlasnitva (odnose rada prema njegovim objektivnim uslovima) i tako pomae stvaranje trita rada (koje svakako treba razlikovati od trita robova). Meutim, i ovo djelovanje novca mogue je samo uz pretpostavku gradskog obrta koji ne poiva na kapitalu i najamnom radu, nego na organizaciji rada u cehove itd. Gradski rad sam je bio stvorio sredstva proizvodnje za koja su cehovi postali jednaka smetnja kao i stari odnosi zemljinog vlasnitva za poboljanu poljoprivredu, koja je sama sa svoje strane dijelom posljedica vee prodaje poljo privrednih proizvoda gradovima itd. Druge okolnosti koje su npr. u 16. vijeku poveale masu cirkulirajuih roba kao i masu novca, stvo rile nove potrebe i stoga povisile razmjensku vrijednost domaih proiz voda itd., povisile cijene itd.; sve je to, s jedne strane, pospjeivalo raspadanje starih odnosa proizvodnje, ubrzavalo razdvajanje radnika ili za rad sposobnog neradnika od objektivnih uslova njegove repro dukcije i tako pospjeivalo pretvaranje novca u kapital. Zato nita ne moe biti gluplje nego da se to prvobitno obrazo vanje kapitala shvati tako da je kapital nagomilao i stvorio objektivne uslove proizvodnje (ivotna sredstva, sirovine, orua) i ponudio ih radniku koji je ostao bez njih. Naprotiv, novano bogatstvo dijelom je pomoglo da se radne snage individua sposobnih za rad lie ovih uslova; a dijelom je taj proces razdvajanja napredovao bez njega. Kad je novano bogatstvo bilo dostiglo odreenu visinu, ono je moglo da se postavi kao posrednik izmeu tako osloboenih objektivnih uslova ivota i osloboenih, ali i potpuno ogoljenih ivih radnih snaga, te da pomou jednih kupuje druge. No to se tie obrazovanja samog novanog bogatstva, prije njegovog pretvaranja u kapital, ono pripada u pretpovijest graanske ekonomije. Lihvarstvo, trgovina, gradovi, kao i fiskus koji s njima nastaje igraju pri tome glavnu ulogu. Odre enu ulogu, premda u manjoj mjeri, igra i zgrtanje bogatstva od strane zakupaca, seljaka itd. Ovdje se ujedno pokazuje kako razvitak razmjene i razmjenske vrijednosti, koja je svuda posredovana trgovinom, ili ije se posre dovanje moe nazvati trgovinom (u trgovakom staleu novac dobija samostalnu egzistenciju, jednako kao i promet u trgovini) donosi sa sobom kako raspadanje odnosa vlasnitva rada na njegove uslove egzi stencije, s jedne strane, tako i sam rad koji je ukljuen u objektivne uslove proizvodnje; sve sami odnosi koji izraavaju prevagu upotrebne vrijednosti i proizvodnje usmjerene na neposrednu potronju, kao i jedne realne zajednice koja jo sama neposredno postoji kao preduslov proizvodnje. . . Proizvodnja zasnovana na razmjenskoj vrijednosti i zajednica zasnovana na razmjeni tih razmjenskih vrijednosti (ma koliko izgledalo da one, kako smo to vidjeli u prethodnoj glavi o novcu, postavljaju vlasnitvo samo kao emanaciju rada, privatno vlasnitvo na proizvod vlastitog rada kao uslov rada i rad kao opi uslov bogatstva) pret postavljaju i proizvode razdvajanje rada od njegovih objektivnih uslova.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 341

Ta razmjena ekvivalenata ini odnosno jest samo povrinski sloj proiz vodnje koja poiva na prisvajanju tueg rada bez razmjene, ali pod prividom razmjene. Ovaj sistem razmjene poiva,na kapitalu kao na svojoj osnovi, i ako se promatra razdvojeno od njega, kako se pokazuje na samoj povrini, kao samostalan sistem, onda je to puki privid, ali nuan privid. Zato se sad vie ne treba uditi to se sistem razmjenskih vrijed nosti razmjena ekvivalenata mjerenih radom preobraava ili, bolje, to kao svoju skrivenu pozadinu pokazuje prisvajane tueg rada bez razmjene, potpuno razdvajanje rada i vlasnitva. Vladavina same razmjenske vrijednosti i proizvodnje koja proizvodi razmjenske vrijednosti pretpostavlja naime i samu tuu radnu snagu kao razmjensku vrijednost, tj. pretpostavlja razdvajanje ive radne snage od njenih objektivnih uslova; odnos prema njima (ili prema svojoj vlastitoj objektivnosti) kao prema tuem vlasnitvu; jednom rijei odnos prema njima kao prema kapitalu. Samo u vremenima propadanja feudalizma, ali dok se borba vodi jo unutar njega (npr. u Engleskoj u 14. i u prvoj polovini 15. vijeka) cvjeta zlatno doba za rad koji se emancipira. Da bi se rad poeo ponovo odnositi prema svojim objektivnim uslovima kao prema svom vlasnitvu, na mjesto sistema privatne razmjene mora doi drugi sistem koji, kako smo vidjeli, postavlja razmjenu opredmeenog rada za radnu snagu, a stoga i prisvajanje ivog rada bez razmjene. Nain kako se novac pretvara u kapital pokazuje se esto histo rijski sasvim oito tako da npr. trgovac uzima na rad vie tkalaca i predilaca koji su se dotad bavili tkanjem i predenjem kao sporednim seoskim zanimanjem, te njihovo sporedno zanimanje ini za njih glav nim zanimanjem; ali tada je siguran za njih i stavlja ih pod svoju ko mandu kao najamne radnike. Daljnji je korak da ih zatim odvue od njihovih domova i okupi u jednoj radionici. Pri tome jednostavnom procesu jasno je da trgovac nije proizveo ni sirovinu, ni orue, ni ivotna sredstva za tkalce i predioce. On je uinio samo to da ih je postepeno ograniio na neku vrstu rada u kojoj oni postaju zavisni od prodaje, od kupca, od trgovca, pa najzad proizvode samo za njega i posredstvom njega. On je prvobitno kupio njihov rad samo kupovi nom njihovog proizvoda; im se ogranie na proizvodnju te raz mjenske vrijednosti te, dakle, moraju neposredno proizvoditi raz mjenske vrijednosti, razmjenjivati cijeli svoj rad za novac, kako bi mogli dalje postojati, oni dolaze pod njegovu komandu, pa najzad nestaje i privid da proizvode prodaju. On kupuje njihov rad i oduzima im najprije vlasnitvo nad proizvodima, a uskoro i nad oruem, ali im ga ostavlja kao prividno vlasnitvo kako bi smanjio svoje vlastite trokove proizvodnje. Kad je rije o prvobitnim historijskim oblicima u kojima se ka pital najprije pojavljuje sporadino ili lokalno naporedo sa starim nainima proizvodnje, ali pomalo ih svuda razarajui, to je, s jedne

3 4 2 Osnovi kritike politike ekonomije

strane, prava manufaktura (jo ne tvornica); ona nastaje tamo gdje se masovno proizvodi za izvoz, za vanjsko trite dakle na bazi velike pomorske i kopnene trgovine, u njenim emporijima1, kao i tali janskim gradovima, Carigradu, flandrijskim, holandskim gradovima, nekim panjolskim, kao Barcelona itd. Manufaktura u poetku ne zahvata takozvani gradski obrt nego seosku sporednu radinost, tkanje i predenje, rad koji najmanje zahtijeva cehovsku vjetinu, umjet niko obrazovanje. Osim u velikim trgovakim centrima, gdje manu faktura nalazi bazu vanjskog trita, gdje je proizvodnja, dakle, tako rei prirodno usmjerena na razmjensku vrijednost (dakle manu fakture koje su direktno vezane uz brodarstvo, brodogradnju itd.), manufaktura svoje prve naseobine ne podie u gradovima, nego na selu, u necehovskim selima itd. Seoska kuna radinost ini iroku bazu manufakture, dok gradski obrt zahtijeva visok napredak proiz vodnje kako bi se mogla obavljati na tvorniki nain. Isto tako takve grane proizvodnje kao tvornice stakla, metalurgijske tvornice, pilane itd., koje od samog poetka zahtijevaju veu koncentraciju radne snage, od samog poetka vie koriste prirodne snage, zahtijevaju ma sovnu proizvodnju, kao i koncentraciju sredstava rada itd. Isto tako tvornice papira itd. S druge strane, pojavljivanje zakupaca i pretvaranje zemljorad nikog stanovnitva u slobodne nadniare. Iako se ovo pretvaranje u njegovim posljednjim konsekvencijama i u najistijem obliku naj kasnije probija na selu, ono i na selu poinje ve najranije. Stari koji nisu nikad otili dalje od zapravo gradske obrtnike radinosti, zbog toga nisu nikad mogli doi ni do velike industrije. Njena je prva pretpostavka uvlaenje cijele zemlje u proizvodnju ne upotrebnih, nego razmjenskih vrijednosti. Tvornice stakla, tvornice papira, eljezare itd. ne mogu raditi na cehovski nain. One zahtijevaju masovnu proizvodnju; prodaju na zajednikom tritu; novano bo gatstvo na strani poduzetnika (to ne znai da ono stvara uslove, bilo subjektivne, bilo objektivne; ali pri ranijim odnosima vlasnitva i odnosima proizvodnje ovi se uslovi ne mogu okupiti). Raspadanje kmetskih odnosa, kao i nastanak manufakture, pretva raju zatim postepeno sve grane rada u takve kojima upravlja kapital. Svakako i sami gradovi, u necehovskom nadniarstvu, u pomonim radnicima itd. sadre element za stvaranje pravog najamnog rada. Ako smo tako vidjeli da pretvaranje novca u kapital pretpostavlja takav historijski proces koji je objektivne uslove rada izdvojio, osamo stalio u odnosu na radnika to je, s druge strane, efekt jednog nastalog kapitala i njegovog procesa da podvrgava svu proizvodnju i da svuda razvija i proizvodi razdvajanje izmeu rada i vlasnitva, izmeu rada i objektivnih uslova rada. U daljnjem izlaganju vidjet e se kako ka pital unitava obrtniki rad, malo radno zemljino vlasnitvo itd. pa
1 trgovakim sreditima

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 343

i samog sebe u oblicima u kojima se ne pojavljuje u suprotnosti prema radu u malom kapitalu i u srednjim, polovinim oblicima izmeu starih naina proizvodnje (ili takvih koji su se obnovili na osnovi ka pitala) i klasinog, adekvatnog naina proizvodnje samog kapitala. Jedino gomilanje koje prethodi postanku kapitala jest gomilanje novanog bogatstva, koje je samo po sebi potpuno neproduktivno u onom obliku u kojem proizlazi samo iz prometa i samo njemu pri pada. Kapital sebi brzo stvara unutranje trite unitavajui seoske sporedne radinosti, dakle time to za sve prede, tka, sve oblai itd., ukratko robe koje su prije stvorene kao neposredne upotrebne vrijednosti prevodi u oblik razmjenske vrijednosti, proces koji nastaje sam po sebi razdvajanjem radnika od zemlje i vlasnitva (makar i u kmetskom obliku) na uslove proizvodnje. Kod gradskog obrta, iako on bitno poiva na razmjeni i stvaranju razmjenskih vrijednosti, neposredna, glavna svrha ove proizvodnje jeste izdravanje obrtnika kao obrtnika, kao obrtnikog majstora, dakle upotrebna vrijednost; ne obogaivanje, ne razmjenska vrijednost kao razmjenska vrijednost. Proizvodnja je stoga svuda podreena unaprijed danoj potronji, a ponuda potranji, pa se proiruje samo sporo.
*

Proizvoenje kapitalista i najamnih radnika predstavlja, dakle, glavni proizvod procesa oploivanja kapitala. Obina ekonomija, koja misli samo na proizvedene stvari, to potpuno zaboravlja. Budui da je u ovom procesu opredmeeni rad ujedno postavljen kao nepredmetnost radnika, kao predmetnost jedne subjektivnosti suprotstavljene radniku, kao vlasnitvo'jt&no. njemu tue volje, kapital je nuno ujedno kapitalist i misao nekih socijalista da trebamo kapital, ali ne i kapita liste, potpuno je pogrena. U pojmu kapitala postavljeno je da se ob jektivni uslovi rada (a ovi su vlastiti proizvod rada) nasuprot radu personificiraju ili, to je isto, da su postavljeni kao vlasnitvo jedne linosti tue radniku. U pojmu kapitala sadri se i kapitalist. Meutim, ova zabluda nije nipoto vea od zablude svih filo loga koji govore o kapitalu u antici i o rimskim i grkim kapitalistima. To je samo drugi izraz za to da je rad u Rimu i Grkoj bio slobodan, to ta gospoda teko da bi eljela tvrditi. Ako mi sada posjednike plan taa u Americi ne samo nazivamo kapitalistima nego oni to doista i jesu, to se zasniva na tome to oni postoje kao anomalije unutar jednog svjetskog trita koje poiva na slobodnom radu. Kad se radi o rijei kapital, koje kod starih nema*, to su jo nomadske horde sa svojim stadima u stepama azijske visoravni naj vei kapitalisti, jer kapital prvobitno znai stoku, zbog ega se na* Prem da arheia (glavnica) kod G rka odgovara latinskom principalis summa rei creditae (glavna sum a pozajm ice)J18]

3 4 4 Osnovi kritike politike ekonomije

poliarski ugovor koji se zbog nedostatka kapitala jo uvijek esto za kljuuje u junoj Francuskoj izuzetno naziva Bail de bestes a Chaptel1. Ako bismo se htjeli upustiti u lo latinski, onda bi nai kapitalisti ili capitales homines2 bili oni qui debent censum de capite*. Pri definiranju kapitala nastaju tekoe kojih nema kod novca; kapital je u biti kapitalist; ali istovremeno, s druge strane, kao od kapitalista razliit element njegovog postojanja ili kao proizvodnja uope on je kapital. Tako emo dalje nai da se pod kapital podvodi mnogo ta to prema njegovom pojmu izgleda da mu ne pripada. Kapital se npr. pozamljuje. On se gomila itd. U svima ovim ozna kama ini se da je on puka stvar i da se potpuno poklapa s materijom u kojoj postoji. Ali i ovo i poneto drugo razjasnit e se u toku izla ganja. Da jo usput spomenem kao alu: vrijedni Adam Miiller, koji sve figurativne izraze shvaa vrlo mistino, uo je u obinom ivotu da se govori o ivom kapitalu nasuprot mrtvome pa to sada teozofski obraduje.t18?l Kralj Aethelstan mogao bi ga o tome pouiti: Reddam de meo proprio decimas Deo tarn in Vivente Capitali (ivoj stoci), quam in mortuis fructibus terraeA (mrtvim plodovima zemlje). Novac ostaje uvijek isti oblik u istom supstratu; stoga se moe lake shvatiti kao puka stvar. Ali jedna ista roba, novac itd. moe pred stavljati kapital ili dohodak itd. Na taj nain, ak je i ekonomistima jasno da novac nije neto opipljivo; nego da ista stvar moe biti po vedena sad pod odreenje kapitala, a sad pod neko drugo i suprotno odreenje, i da prema tome ona jest ili nije kapital. Oito je da je ka pital tako odnos i da moe biti samo odnos proizvodnje. Vidjeli smo kako se tek na kraju drugog krunog kretanja po kazuje prava priroda kapitala. Sada treba da razmotrimo samo kruno kretanje ili opticaj kapitala. Prvobitno se inilo da proizvodnja lei s onu stranu prometa, a promet s onu stranu proizvodnje. Kruno kretanje kapitala promet postavljen kao promet kapitala - obu hvata oba momenta. U njemu se proizvodnja pokazuje kao cilj i isho dite prometa i vice versa. Samostalnost prometa sada je svedena na puki privid, jednako kao i onostranost proizvodnje. 10. [Dodatna napomena o radnikovoj lienosti vlasnitva kao osnovi razmjene rada za rad] [Uz naprijed reeno treba jo napomenuti: Razmjena ekvivalenata koja, kako se ini, pretpostavlja vlasnitvo na proizvod vlastitog rada i stoga identificira prisvajanje radom, tj. zbiljski ekonomski proces 1 U govor o z a k up u stoke u nap o licu * glavni ljudi 3 koji su obavezni n a p orez p o glavi 4 D e se tin u svoje im ovine dav at u kao d u g bogu, kako u ivom k a p ita lu (ivoj s to d ) , tako i u m rtv im plodovim a zemlje.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 345

prisvajanja s vlasnitvom na objektiviram rad (ono to se prije pokazalo kao realan proces ovdje se priznaje kao pravni odnos, tj. kao opi uslov proizvodnje, to znai da se priznaje kao zakon, da se postavlja kao izraz ope volje), naglo se preokree, pokazuje se nunom dijalekti kom, kao apsolutno razdvajanje rada i vlasnitva i kao prisvajanje tueg rada bez razmjene, bez ekvivalenta. Na razmjenskoj vrijednosti zasnovana proizvodnja, na ijoj se povrini zbiva ona slobodna i jed naka razmjena ekvivalenata u osnovi je razmjena opredmeenog rada kao razmjenske vrijednosti za ivi rad kao upotrebnu vrijednost ili, drugim rijeima, odnos rada prema njegovim objektivnim uslovima (a stoga i prema objektivnosti koju je sam stvorio) kao prema tuem vlasnitvu: otuenje1 rada. S druge strane, uslov je razmjenske vri jednosti njeno mjerenje radnim vremenom i, dakle, ivi rad (a ne njegova vrijednost) kao mjera vrijednosti. Zabluda je da u svim obli cima proizvodnje sama proizvodnja, a stoga i drutvo poiva na raz mjeni istog rada za rad. U onim razliitim oblicima u kojima se rad prema svojim uslovima proizvodnje odnosi kao prema svim vlasnitvu reprodukcija radnika nije nipoto postavljena samo radom, jer njegov od nos vlasnitva nije rezultat, nego pretpostavka njegovog rada. U zem ljinom vlasnitvu to je jasno: i u cehovima mora biti jasno da posebna vrsta vlasnitva koju konstituira rad ne poiva na samom radu niti na razmjeni rada, nego na objektivnoj povezanosti radnika s nekom zajednicom i s uslovima koje on zatjee, od kojih on kao od svoje osnove polazi. I ti su uslovi proizvod rada, svjetsko-povijesnog rada; rada zajednice njenog historijskog razvitka, koji ne polazi od rada po jedinca niti od razmjene njihovih radova. Zato rad nije jedina pret postavka stvaranja vrijednosti. Stanje u kojem se razmjenjuje samo rad za rad (bilo to u neposrednom ivom obliku, bilo u obliku proiz voda) pretpostavlja odvajanje rada od njegove prvobitne sraslosti s njegovim objektivnim uslovima, zbog ega se on, s jedne strane, po javljuje kao puki rad, a s druge strane, njegov proizvod kao opredmeeni rad dobija nasuprot njemu potpuno samostalno postojanje kao vrijednost. Razmjena rada za rad prividno uslov radnikovog vla snitva zasniva se na radnikovoj lienosti vlasnitva kao na svojoj osnovi. Da je onaj krajnji oblik otuenja u kojem se (unutar odnosa kapi tala prema najamnom radu) javlja rad, proizvodna djelatnost (u odnosu prema svojim vlastitim uslovima i prema svom vlastitom proiz vodu) nuno prolazna faza i stoga po sebi, samo jo u izvrnutom, na glavu postavljenom obliku, ve sadri razlaganje svih ogranienih pretpostavki proizvodnje, pa ak stvara i proizvodi bezuslovne pret postavke proizvodnje, dakle pune materijalne uslove za totalan, uni verzalan razvoj proizvodnih snaga individua razmotrit e se kasnije.] 1
Entfiufierung

3 4 6 Osnovi kritike politike ekonomije

C. Kruno kretanje i obrt kapitala

1. [Promet kapitala i promet novca] Promet novca polazio je s beskonano mnogo taaka i vraao se na beskonano mnogo taaka. Taka povratka nije nipoto bila po stavljena kao polazna taka. U opticaju kapitala polazna taka je po stavljena kao taka povratka, a taka povratka kao polazna taka. Kapitalist sam je taka polaska i povratka. On razmjenjuje novac za uslove proizvodnje, proizvodi, realizira vrijednost proizvoda, tj. pretvara ga u novac i zatim poinje proces iznova. Promet novca, promatran za sebe, nuno se gasi u novcu kao nepokretnoj stvari. Promet kapitala raspaljuje se sam od sebe uvijek iznova, cijepa se na svoje razliite momente, on je perpetuum mobile. Postavljanje cijena na strani pro meta novca bilo je isto formalno ukoliko je vrijednost pretpostavljena nezavisno od novanog prometa. Promet kapitala je onaj koji postavlja cijenu, ne samo formalno, nego realno, jer postavlja vrijednost. Tamo gdje se vrijednost sama pojavljuje unutar prometa kapitala kao pret postavka, to moe biti samo kao vrijednost postavljena od drugog ka pitala. Cirkulaciji novca odmjerena je duina njenog puta, a okolnosti koje je ubrzavaju ili usporavaju spoljanji su poticaji. Kapital u svom opticaju proiruje sam sebe i svoju putanju, a i brzina ili sporost op ticaja sainjavaju i sami njegov imanentni moment. U opticaju kapital se kvalitativno mijenja, a svi momenti njegovog opticaja sami su mo menti njegove proizvodnje kako njegove reprodukcije tako i njegove nove proizvodnje. [Vidjeli smo kako na kraju drugog krunog toka, tj. [krunog toka] vika vrijednosti koji je upotrijebljen kao viak kapitala, otpada iluzija kao da kapitalist bilo to razmjenjuje s radnikom osim jednog dijela njegovog vlastitog, opredmeenog rada. Meutim, unutar naina proizvodnje koji je ve zasnovan na kapitalu onaj dio kapitala koji predstavlja sirovine i orue pojavljuje se pojedinom kapitalu kao njemu pretpostavljena vrijednost, a isto tako pretpostavljen je i ivi rad koji kapital kupuje. Te dvije stavke pokazuju se kao postavljene od strane tueg kapitala, dakle opet od kapitala, samo od jednog drugog. Ono to je za jednog kapitalista sirovina, drugome je proizvod. Ono to je za jednog proizvod, za drugog je sirovina. Orue jednog predstavlja proizvod drugog i moe ak posluiti kao sirovina za proizvodnju drugog orua. To to se tako u pojedinom kapitalu pojavljuje kao pretpostavka, ono to smo nazvali postojanom vrijednou, samo je pretpostavka kapitala kapitalom, [izraz injenice] da se kapitali u raz liitim industrijskim granama uzajamno postavljaju kao pretpostavka i uslov. Razmatran za sebe svaki kapital svodi se na mrtvi rad osamo staljen kao vrijednost prema ivom radu. U krajnjoj liniji nijedan ne sadri bilo ta osim rada osim bezvrijedne prirodne materije. Uno enje mnogih kapitala ne smije ovdje omesti razmatranje. Naprotiv

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 347

odnos mnogih objasnit e se kad se razmotri ono to im je svima za jedniko, naime da su kapital.] Opticaj kapitala u isti mah je njegovo postojanje, njegov rast, njegov ivotni proces. Ako je ita trebalo uporediti s cirkulacijom krvi to nije ona formalna cirkulacija novca, ve sadrajna cirkulacija kapitala. Ako promet na svim takama pretpostavlja proizvodnju, i promet je proizvoda, bilo novca bilo robe, ali ovi posvuda proizlaze iz procesa proizvodnje koji je sam proces kapitala, to se sada sam promet novca pojavljuje kao odreen prometom kapitala, dok se prije inilo da on lei pored procesa proizvodnje. Na ovu emo se taku vratiti. 2. [ Proces proizvodnje i proces prometa] Ako sad razmotrimo promet ili opticaj kapitala kao cjelinu, onda se unutar njega kao dva velika razlikovanja pojavljuju dva momenta, proces proizvodnje i sam promet, oba kao momenti prometa kapitala. Koliko e se kapital zadrati unutar sfere procesa proizvodnje, zavisi od tehnolokih uslova tog procesa i ostajanja [kapitala] u toj fazi ma koliko trajanje [procesa proizvodnje] moralo biti razliito ve prema vrsti proizvodnje, predmetu proizvodnje itd. neposredno se poklapa s razvitkom proizvodnih snaga. Trajanje [procesa proizvodnje] ovdje nije nita drugo nego radno vrijeme potrebno za izradu pro izvoda (pogreno !).t188l to je manje to radno vrijeme, to je vei, kako smo vidjeli, relativni viak vrijednosti. Isto je kad se za danu koliinu proizvoda trai manje radnog vremena ili kad se za neko dano radno vrijeme moe pruiti vie gotovih proizvoda. Za odre enu koliinu kapitala skraenje trajanja njegova zadravanja u pro cesu proizvodnje, njegova povlaenja iz pravog prometa, njegovog angamana, poklapa se sa skraenjem radnog vremena potrebnog za izradu nekog proizvoda s razvitkom proizvodnih snaga, [s razvit kom] kako primjene prirodnih snaga, mainerije, tako i prirodnih snaga drutvenog rada aglomeracije radnika, udruivanja i po djele rada. ini se, dakle, da s te strane ne pridolazi nikakav nov mo ment. Meutim, ako se uoi da je u odnosu na pojedini kapital onaj njegov dio koji sainjava sirovinu i orue (sredstva za rad), proizvod tueg kapitala, pokazuje se da je brzina s kojom on moe obnoviti proces proizvodnje istovremeno odreena razvitkom proizvodnih snaga u svim drugim industrijskim granama. Ovo postaje sasvim jasno, ako zamislimo da isti kapital proizvodi svoje sirovine, svoje orue i svoje finalne proizvode. Ako se pretpostave razliiti kapitali, trajanje za dravanja kapitala u fazi procesa proizvodnje postaje i samo momentom prometa. Meutim, mi ovdje jo nemamo posla s mnogo raznih kapi tali. Dakle taj moment ne spada ovamo. Drugi moment je razdoblje koje protekne od pretvaranja kapi tala u proizvod do njegovog pretvaranja u novac. Od brzine kojom

3 4 8 Osnovi kritike politike ekonomije

se prolazi kroz to razdoblje ili od njegovog trajanja oigledno zavisi koliko puta u danom vremenu kapital moe iznova poeti proces proizvodnje, samooplodnju vrijednosti. Ako kapital recimo prvo bitno od 100 talira izvri 4 obrta u jednoj godini, i dobit je svaki put 5% od njega samog, a nova se vrijednost ne kapitalizira ponovo, isto je kao kad bi neki kapital 4 puta vee mase, recimo 400, uz isti kamatnjak izvrio jedan obrt godinje, svaki put 20. Brzina opticaja ako su ostali uslovi proizvodnje jednaki nadoknauje, dakle, masu kapitala. Ili, ako se jedna 4 puta manja vrijednost realizira 4 puta kao kapital u istom periodu u kojem se jedna 4 puta vea reali zirala kao kapital samo jednom, dobit proizvodnja vika vrijed nosti na strani manjeg kapitala bit e jednako velika, bar jednako velika kao na strani veeg. Kaemo bar. Ona moe biti vea, jer se sam viak vrijednosti moe ponovo upotrijebiti kao viak kapitala. Uzmimo na primjer, da je pri kapitalu od 100 profit (ovdje je radi lakeg raunanja anticipiran taj oblik vika vrijednosti) svaki put 10% ma kako esto se on obrtao. Onda bi on na kraju prva 3 mjeseca bio 110, [na kraju] druga [3 mjeseca] 121, trea 135 Vio1, a [na kraju] posljednjeg obrta 148 6 1 / i o o 2 j dok bi pri kapitalu od 400 s jednim obrtom u godini bio samo 440. U prvom sluaju dobit = 48 81/ioo3, a u drugom samo = 40. (to je pretpostavka utoliko pogrena to kapital pri sva kom poveanju ne donosi istu prometnu stopu, ne tie se primjera jer ovdje nije rije o tome koliko je poveanje, ve samo uope o tome da li je dobit a to jest u prvom sluaju vea od 40.) Zakon o nadoknaivanju brzine masom i mase brzinom ve smo jednom sveli kod opticaja novca. On vrijedi jednako u proizvodnji kao i u mehanici. To je okolnost na koju se treba vratiti kod izravnanja profitne stope, cijene itd. Ovdje nas zanima pitanje: Ne ulazi li ovamo jedan moment odreenja vrijednosti koji je nezavisan od rada, ne polazi direktno od njega, ve potjee iz samog prometa? [Da kredit izravnava razlike u opticaju kapitala, to jo ne spada ovamo. Ali samo pitanje spada ovamo, jer proizlazi iz jednostavnog pojma kapitala ako se promatra openito.] ei obrt kapitala u danom razdoblju jednak je eem ponav ljanju etve tokom prirodne godine u junijim zemljama, ako se us poredi sa sjevernima. Kao to je gore ve reeno, ovdje sasvim ap strahiramo od razliitog vremena koje kapital mora provesti u fazi proizvodnje u samom proizvodnom procesu oplodnje vrijednosti. Kao to ita kao sjeme poloeno u zemlju gubi svoju neposrednu upotrebnu vrijednost, biva obezvrijeeno kao neposredna upotrebna vrijednost, tako je kapital obezvrijeen od zavretka procesa proiz vodnje do svog ponovnog pretvaranja u novac i odatle ponovo u ka pital. [Ta brzina kojom se on moe preobratiti iz oblika novca po 1
tre b a : 13 3 l / i o 2 tre b a : 14641/io o 3 tre b a : 4 8 41/io o

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 349

novo u uslove proizvodnje pod tim uslovima proizvodnje ne pojav ljuje se kao u robovskom sistemu sam radnik nego razmjena s njim zavisi od brzine proizvodnje i kontinuiteta ostalih kapitala koji mu dobavljaju sirovinu i orue, kao i od raspoloivih radnika, a rela tivan viak stanovnitva u posljednjem je pogledu najbolji uslov za kapital.] [Sasvim bez obzira na proces proizvodnje kapitala a brzina i kontinuitet procesa proizvodnje b pojavljuju se kao moment koji uslovljava pretvaranje kapitala a iz oblika novca natrag u oblik industrijskog kapitala. Trajanje procesa proizvodnje kapitala b pojavljuje se tako kao jedan moment brzine prometnog procesa kapitala a. Trajanje proiz vodne faze jednog odreuje brzinu faze prometa drugog. Istovremenost tih faza predstavlja uslov da se ne koi promet od a da se istovremeno bacaju u proizvodnju i u promet njegovi vlastiti elementi za koje on treba da se razmijeni. Na primjer. U posljednjoj treini 18. vijeka bile su rune predionice nesposobne da isporue sirovinu za tkanje u traenim koliinama ili to je isto, predionica nije mogla u traenoj istovremenosti, istovremenom brzinom preraditi lan ili pamuk procesom proizvodnje, pretvoriti ih u preu. Posljedica je bila pronalazak stroja za predenje, koji je u jednakom radnom vre menu davao neuporedivo vei proizvod ili, to je isto, za isti proizvod trebao neuporedivo manje radnog vremena neuporedivo manje zadravanja u procesu predenja. Svi momenti kapitala koji se pojav ljuju involvirani u njemu kad se promatra prema svom opem pojmu dojbijaju samostalnu realnost i pokazuju se takoer tek kad se on pojavi realno kao mnogo [raznih] kapitala. Unutranja iva organizacija koja se tako ostvaruje unutar konkurencije i pomou nje, tek tada se razvija ire.] Ako razmotrimo cijeli opticaj kapitala, pojavljuju se etiri mo menta, ili dva velika momenta procesa proizvodnje i prometnog pro cesa promatrana kao dva momenta, svaki od njih ponovo u dvojstvu. Pri tom moemo poi od prometa ili od proizvodnje. Toliko je sad ve reeno da je i sam promet jedan moment proizvodnje, jer tek putem njega postaje kapital kao kapital; proizvodnja je moment prometa samo ukoliko se sam promet promatra kao cjelina procesa proizvodnje. Ti su momenti: I) Zbiljski proces proizvodnje i njegovo trajanje. II) Pretvaranje proizvoda u novac. Trajanje te operacije. III) Pretva ranje novca u prikladnim proporcijama u sirovinu, sredstvo za rad i rad, ukratko u elemente proizvodnog kapitala. IV) Razmjena jednog dijela kapitala za ivu radnu sposobnosti180! moe se promatrati kao poseban moment, a i mora se promatrati tako, jer tritem rada uprav ljaju drugi zakoni nego tritem proizvoda itd. Ovdje je glavno sta novnitvo, ne apsolutno, nego relativno. Moment I) ovdje, kao to je reeno, ne dolazi u obzir, jer se on poklapa s uslovima oplodnje vrijednosti uope. Moment III) moe doi u obzir tek ako je rije ne o kapitalu uope nego o mnogim kapitalima. Moment IV) spada u odjeljak o najamnini itd.

3 5 0 Osnovi kritike politike ekonomije

3. [ Pretvaranje proizvoda u novac ] Ovdje imamo posla samo s momentom II. U prometu novca imali smo samo formalno smjenjivanje razmjenske vrijednosti kao novca i kao robe. Ovdje imamo novac, robu kao uslov proizvodnje i najzad proces proizvodnje. Ovdje su momenti drukije sadrajni. Razlika u obrtu kapitala, kako je postavljena u II) kako ne zavisi ni od vee tekoe u razmjeni za rad, ni od zadravanja uslijed neistovremenog postojanja u prometu sirovine i neobraenog materijala, ni od razliitog trajanja procesa proizvodnje, mogla bi, dakle, potjecati samo od velikih tekoa u oplodnji. Ovo oevidno nije imanentan sluaj koji izvire iz samog odnosa, ve se ovdje, gdje razmatramo ka pital openito, poklapa s onim to smo rekli o obezvreenju koje u isti mah rezultira kao oplodnja vrijednosti. Nijedan posao nee biti sraunat tako da svoje proizvode moe plasirati tee nego neki drugi. Kad bi to potjecalo od manjeg trita, tad se ne bi upotrijebio vei kapital kao to je pretpostavljeno ve manji nego u poslu s ve im tritem. Ali to bi se moglo odnositi na veu prostornu udaljenost trita i stoga sporije vraanje. Due vrijeme koje bi bilo potrebno kapitalu za oplodnju vrijednosti potjecalo bi ovdje od vee prostorne udaljenosti, koju on poslije procesa proizvodnje mora prevaliti da bi se kao R razmijenio za N. Ali zar se npr. na proizvod koji se proiz vodi za Kinu gleda tako da je proizvod, njegov proces proizvodnje, dovren tek kada je dopremljen na kinesko trite? Trokovi oplodnje njegove vrijednosti porasli bi uslijed transportnih trokova od En gleske do Kine. (O naknadi zbog dueg mirovanja kapitala ovdje jo ne moe biti govora, jer bi za to ve morali biti pretpostavljeni sekun darni i izvedeni oblici vika vrijednosti kamata.) Trokovi proizvod nje svodili bi se na radno vrijeme opredmeeno u neposrednom pro cesu proizvodnje + radno vrijeme koje je sadrano u transportu. Pitanje je sad prije svega ovo: Moe li se prema naelima koja smo dosad postavili na osnovu transportnih trokova dobiti viak vrijednosti? Odbijmo postojani dio kapitala koji se troi pri transportu, brod, vagon itd. i sve to spada u njihovu upotrebu, jer taj element ne doprinosi nita pitanju i irelevantno je da li se stavi = 0 ili = x. Da li je mogue da se u transportnim trokovima sadri viak rada, te da kapital moe na osnovu njih dobiti viak rada? Na to se moze jednostavno odgovoriti pitanjem: koliki je potrebni rad ili vrijednost u kojoj se on opredmeuje? Proizvod mora platiti 1) svoju vlastitu razmjensku vrijednost, rad opredmeen u njemu samom; 2) viak vremena koji brodar, prevoznik itd. upotrijebi za njegov prijevoz. Da li prevoznik moe te transportne trokove dobiti, ne zavisi od bogatstva zemlje u koju on proizvod nosi ni od njene potrebe itd., od upotrebne vrijednosti pro izvoda za tu zemlju. U neposrednoj proizvodnji je jasno da sav viak

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 351

rada to ga tvomiar daje raditi radniku predstavlja za njega viak vrijednosti, jer je to rad opredmeen u novim upotrebnim vrijednostima koji ga nita ne stoji. Ali kapitalist za vrijeme transporta oigledno ne moe upotrebljavati radnika due vremena nego to to zahtijeva transport. Time bi on radno vrijeme bacao, a ne oploivao, tj. ob jektivirao u upotrebnoj vrijednosti. Brodar, prevoznik itd. treba samo pola godine radnog vremana (ako je to openito odnos za ivot potreb nog rada [prema ukupnom radu]), da bi ivio jednu godinu, zato ih kapitalist upotrebljava cijelu godinu, a plaa im pola. Time to vri jednosti prevezenih proizvoda dodaje jednu cijelu godinu radnog vremena, a plaa samo 1/2, on dobija viak vrijednosti od 100% na potrebni rad. Sluaj je posve isti kao u neposrednoj proizvodnji, i prvobitni viak vrijednosti prevezenog proizvoda moe potjecati samo otud to se dio vremena transporta radnicima ne plaa, jer je iznad njihovog rada potrebnog za ivot, jer ini viak vremena. To to neki pojedini proizvod uslijed transportnih trokova toliko poskupi da se ne bi mogao razmijeniti zbog nerazmjera vrijednosti proizvoda prema njegovom viku vrijednosti kao transportiranom proizvodu, svojstvo koje se u njemu gasi im stigne na lice mjesta ne mijenja nita na stvari. Kad bi neki tvomiar morao pokrenuti cijelu svoju maineriju da bi ispreo 1 funtu pree, vrijednost te funte pree takoer bi porasla toliko da bi teko nala prou. Poskupljenje inozemnih proizvoda, kao i njihova uska potronja u srednjem vijeku itd.. potjeu upravo iz toga razloga. Podjednako je prostorno kretanje da li ja dopremam metale iz rudnika ili otpremam robe u mjesta njihove potronje. Poboljanje transportnih i saobraajnih sredstava spada takoer u kategoriju razvitka proizvodnih snaga uope. Da moe zavisiti od vrijednosti proizvoda kolike transportne trokove oni mogu da podnesu, nadalje da je potreban masovni saobraaj da bi se smanjili transportni trokovi (jedan brod od 100 tona zapremine moe uz iste trokove proizvodnje donositi 2 ili 100 tona itd.) i saobra ajna sredstva rentirala itd., sve to ne spada ovamo. (Meutim, bit e potrebno da se poseban odjeljak posveti saobraajnim sred stvima, jer ona sainjavaju jedan oblik stalnog kapitala koji ima vlastite zakone oplodnje vrijednosti.) Ako se zamisli da isti kapital proizvodi i vri transport, tada oba ina spadaju u neposrednu proizvodnju, a promet kako smo ga dosad razmatrali, tj. pretvaranje u novac im je proizvod dobio svoj posljednji oblik za upotrebu, oblik sposoban za promet, poeo bi tek kad bi proizvod bio dopremljen na svoje od redite. Kasniji prihod tog kapitalista za razliku od nekog drugog, koji svoj proizvod prodaje na licu mjesta, sveo bi se na drugi oblik vee upotrebe stalnog kapitala, o emu ovdje jo ne govorimo. Da li [kapitalist] A treba orua za 100 talira vie nego [kapitalist] B ili on treba 100 talira vie da bi svoju robu donio na odredite, na trite, to je isto. U oba sluaja potreban je vei stalni kapital; vie sredstava za proizvodnju koja se troe u neposrednoj proizvodnji. U tom pogledu,

3 5 2 Osnovi kritike politike ekonomije

dakle, ovdje ne bi bio postavljen nikakav imanentni sluaj, on bi spa dao u razmatranje razlike izmeu stalnog i opticajnog kapitala. 4. [Trokovi prometa, promet i proizvodnja. Opi i posebni uslovi proizvodnje] Ovdje meutim pridolazi jo jedan moment: trokovi prometa, koji nisu sadrani u jednostavnom pojmu prometa i koji nas se ovdje jo ne tiu. O trokovima prometa koji proizlaze iz prometa kao eko nomskog ina (kao odnosa proizvodnje, a ne kao neposrednog mo menta proizvodnje, kao kod transportnih i saobraajnih sredstava) moe biti govora tek kod kamata i napose kod kredita. Promet kako ga mi promatramo jest proces pretvaranja, kvalitativni proces vri jednosti, kako se pojavljuje u razliitim oblicima, u oblicima novca, procesa proizvodnje (oplodnje), proizvoda, obratnog pretvaranja u novac i vika kapitala. Utoliko se unutar toga procesa pretvaranja kao takvog u tom prijelazu iz jednog odreenja u drugo raaju nova odreenja. Trokovi prometa nisu nuno ukljueni npr. u prijelaz od proizvoda u novac. Oni mogu biti = 0. Ukoliko, meutim, sam promet stvara trokove, sam zahtijeva viak rada, pojavljuje se on sam kao ukljuen u proces proizvodnje. S te strane pojavljuje se promet kao moment neposrednog procesa proizvodnje. U proizvodnji koja je neposredno usmjerena na upotrebu i koja razmjenjuje samo suviak pojavljuju se trokovi prometa samo za suviak, ne za glavni proizvod. to vie proizvodnja poiva na razmjenskoj vrijednosti, dakle na razmjeni, to vanijim za nju postaju fiziki uslovi razmjene saobraajna i transportna sredstva. Kapital prema svojoj prirodi tei preko svake prostome granice. Stvaranje fizikih uslova razmjene (saobraajnih i transportnih sredstava) za njega, dakle, postaje nunost u posve drugoj mjeri unitavanje prostora vremenom. Ukoliko se neposredni proizvod moe masovno oploditi na dalekim tritima samo u onoj mjeri u kojoj se transportni trokovi smanjuju i ukoliko, s druge strane, sama saobraajna sredstva i transport mogu biti sfera oplodnje za rad to ga pokree kapital samo ukoliko se vri masovni saobraaj (kojim se nadomjetava vie nego potrebni rad), proizvodnja je jeftinih transportnih i saobraajnih sredstava uslov za proizvodnju zasnovanu na kapitalu i zato ih kapital proizvodi, Svaki rad koji je potreban da se gotov proizvod baci u pro met (u ekonomskom prometu on se nalazi tek kad se nalazi na tritu) sa stanovita kapitala predstavlja prepreku koju treba savladati kao i svaki rad koji je potreban kao uslov za proces groizvodnje (npr. tro kovi za sigurnost razmjene itd.) Vodeni put kao put koji sam putuje, sam se kree, put je trgo vakih naroda kat egzohn'. S druge strane, suhozemni putevi
1 u punom smislu, par excellence

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 353

pripadaju najprije zajednicama, a kasnije dugo vremena vladama kao isti odbici od proizvodnje, koji se odvajaju iz zajednikog vika proizvoda zemlje, ali ne sainjavaju izvor njenog bogatstva, tj. ne pokrivaju svoje trokove proizvodnje. U prvobitnim azijskim, autarhinim zajednicama, s jedne strane, nema potrebe za putevima, a s druge strane, nestaica puteva dri ih vrsto u njihovoj zatvo renosti i zato sainjava bitan moment njihovog nepromijenjenog trajanja (kao u Indiji). Graenje puteva kulukom ili, to je drugi oblik, porezima, prisilno je pretvaranje dijela vika rada ili vika proizvoda zemlje u puteve. Da bi pojedini kapital to preuzeo, tj. da bi stvarao uslove proizvodnje koji lee izvan neposrednog procesa proizvodne, taj se rad mora oploivati. Ako se pretpostavi odreeni put izmeu A i B (neka zemljite ne stoji nita), tada on sadri samo odreenu koliinu rada, dakle vrijednost. Svejedno je da li ga daje graditi kapitalist ili drava. Da li kapitalist ovdje, dakle, dobija stvarajui viak rada i zato viak vri jednosti?1 Najprije uklonimo s puta ono to je puzzling2 i to pot jee od njegove prirode kao stalnog kapitala. Zamislimo da bi se put mogao odmah prodati, kao kaput ili tona eljeza. Ako izrada puta stoji, recimo, 12 mjeseci, njegova je vrijednost 12 mjeseci. Ako je opi nivo rada takav da radnik moe ivjeti od recimo 6 mjeseci ob jektiviranog rada, on bi dakle, kad bi gradio cijeli put, stvorio 6 mje seci rada vika vrijednosti za sebe; ili bi se, ako bi opina gradila put, a radnik htio raditi samo potrebno vrijeme, morao pozvati jo jedan radnik koji bi radio 6 mjeseci. Meutim, kapitalist, naprotiv, prisi ljava jednog radnika da radi 12 mjeseci, a plaa mu 6. Onaj dio vri jednosti puta koji sadri njegov viak rada sainjava profit kapitalista. Realan oblik u kojem se pojavljuje proizvod apsolutno ne moe sme tati zasnivanju teorije vrijednosti pomou objektiviranog radnog vremena. Ali pitanje je upravo da li bi kapitalist mogao realizirati vrijed nost puta, da li bi mogao realizirati njegovu vrijednost razmjenom? To pitanje javlja se prirodno kod svakog proizvoda, ali kad je rije o opim uslovima proizvodnje, ono dobija poseban oblik. Pretposta vimo da se vrijednost puta nee oploditi. Ali on se gradi, jer je on potrebna upotrebna vrijednost. Kako tada stoji stvar? Put mora biti izgraen i mora biti plaen utoliko to se njegovi trokovi proi zvodnje moraju razmijeniti za njega. On nastaje samo zahvaljujui izvjesnoj potronji rada, sredstava za rad, sirovina itd. Da li se put gradi kulukom ili porezom to je isto. Ali on se gradi samo zato to je potrebna upotrebna vrijednost za opinu, to ga ona treba tout prix. 1 Precrtano: Sigurno ne! Odakle, dakle, dolazi njegov profit? Publika m u plaa kamate i profit. Ukoliko p u t olakava razm jenu proizvodnji, on je proizvodna snaga, a ne vrijednost, on je upotrebna vrijednost za in proizvodnje. 2 zbunjujue 2 pod svaku cijenu
23 M ira - Bngcls (19)

3 5 4 Osnovi kritike politike ekonomije

To je, svakako, viak rada, koji mora izvriti pojedinac, bilo u obliku kuluka, bilo u posredovanom obliku poreza, povrh neposred nog rada koji je potreban za njegovo izdravanje. Ali ukoliko je taj rad potreban za opinu i za svakog pojedinca kao njenog lana, to nije viak rada koji pojedinac vri ve dio njegovog potrebnog rada, rada koji je potreban da bi reproducirao sebe kao lana opine, a ti me i zajednicu, to je samo opi uslov njegove proizvodne djelatnosti. Kad bi se u neposrednoj proizvodnji radno vrijeme posve utro ilo (ili, posredno izraeno, kad bi bilo nemogue da se uberu do punski porezi na taj odreeni cilj), put bi morao ostati neizgraen. Ako se cijelo drutvo promatra kao jedan individuum, tada bi se po trebni rad sastojao od sume svih posebnih funkcija rada koje su se osamostalile podjelom rada. Taj jedan individuum morao bi npr. upo trijebiti toliko vremena za ratarstvo, toliko za industriju, toliko za tr govinu, toliko za izradu orua, toliko, da se vratimo naem primjeru, za gradnju puteva i saobraajna sredstva. Sve te nunosti svode se na odreenu koliinu radnog vremena koje mora biti usmjereno na razliite ciljeve i utroeno na specifine djelatnosti. Koliko se takvog radnog vremena moe upotrijebiti, zavisilo bi od koliine radne snage ( = mase za rad sposobnih individua koje sainjavaju drutvo) i od razvitka proizvodne snage rada (mase produkata, upotrebnih vrijed nosti koje rad moe stvoriti u danom vremenu). Razmjenska vrijednost, koja pretpostavlja podjelu rada, vie ili manje razvijenu, prema stupnju samih razmjena, pretpostavlja da se umjesto da jedan individuum (drutvo) vri razne radove, da svoje radno vrijeme upotrebljava u razliitim oblicima radno vrijeme sva kog individuuma posveuje samo potrebnim posebnim funkcijama. Kad govorimo o potrebnom radnom vremenu, onda se kao potrebne pojavljuju posebne odvojene grane rada. Ta uzajamna potrebnost po sredovana je razmjenom na temelju razmjenske vrijednosti i poka zuje se upravo u tome to se svaki posebni objektivirani rad, svako posebice specificirano i materijalizirano radno vrijeme razmjenjuje za proizvod i simbol opeg radnog vremena, objektiviranog radnog vre mena uope, za novac, i to se tako moe opet razmijeniti za svaki poseban rad. Ta potrebnost i sama je promjenljiva, jer se potrebe proizvode isto tako kao i proizvodi i razliite radne vjetine. Unutar tih potreba i potrebnih radova zbivaju se poveanja i smanjenja. to vie su same povijesne, samom proizvodnjom stvorene po trebe, drutvene potrebe, potrebe koje su same rezultat drutvene proizvodnje i razmjene postavljene kao potrebne, to vie je razvijeno zbiljsko bogatstvo. Materijalno promatrano, bogatstvo se sastoji sa mo u raznovrsnosti potreba. Sam obrtniki rad nije potreban pored autarkine poljoprivrede koja se bavi predenjem, tkanjem itd. kao uz grednom kunom djelatnou. Ali ako npr. i sama poljoprivreda po iva na naunom pogonu, ako ona upotrebljava strojeve, kemijska gnojiva dobavljena trgovinom, sjeme iz dalekih zemalja itd., i ako je

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 355

pri tom (to je ve sadrano u toj pretpostavci) seoska patrijarhalna manufaktura nestala, tada se tvornica strojeva, vanjska trgovina, obrt itd. pojavljuju kao potreba za poljoprivredu. Guano se za poljopriv redu moe nabaviti moda samo izvozom svilene robe. Tako manu faktura svile nije vie luksuzna industrija, ve industrija potrebna za poljoprivredu. Dakle uglavnom i u biti uslijed toga to (u ovom slu aju) poljoprivreda vie ne zatjee uslove svoje vlastite proizvodnje u sebi, samoniklo, to ovi uslovi naprotiv, postoje izvan nje kao sa mostalna radinost (s njenim postojanjem-izvan-poljoprivrede u krug proizvodnih uslova zemljoradnje uli su i svi zamreni odnosi u ko jima postoji ta tua radinost), ono to je ranije izgledalo kao luksuz sada je postalo potrebno i takozvane luksuzne potrebe pokazuju se npr. kao nunost za najsamonikliju i u najistijoj prirodnoj nunosti nastalu radinost. To izmicanje prirodnog tla ispod temelja svake radinosti i pre mjetanje njenih uslova proizvodnje izvan nje u opu povezanost a zato i pretvaranje onog to je bilo suvino i nuno u historijski proi zvedenu nunost tendencija je kapitala. Opom osnovom svih ra dinosti postaje sama opa razmjena, svjetsko trite i dakle cjelina djelatnosti, saobraaja, potreba itd., iz kojih se razmjena sastoji. Luk suz je suprotnost prema prirodno nunom. Nune potrebe su potrebe individuuma koji je sam reduciran na prirodni subjekt. Razvitak in dustrije ukida tu prirodnu nunost, kao i onaj luksuz u graan skom drutvu svakako samo na antagonistiki nain3 jer ono samo po stavlja sa svoje strane samo odreeno drutveno mjerilo kao nuno nasuprot luksuzu. Na kojem mjestu treba obraditi ta pitanja o sistemu potreba i o sistemu radova? To e se pokazati u daljnjem toku. Vratimo se sad k naem putu. Ako se on uopemoe graditi, to dokazuje da drutvo posjeduje radno vrijeme (ivi rad i objektivi rani rad) za njegovo graenje. [Naravno, ovdje se pretpostavlja da drutvo slijedi pravi instinkt. Ono bi moglo pojesti sjeme i ostaviti njive neobraene, a graditi puteve. Time ono ne bi izvrilo potreban rad, jer se ne bi reproduciralo, ne bi se odralo tim radom kao iva radna snaga. Ili se iva radna snaga moe pomoriti i direktno, kao to je npr. radio Petar I da bi sagradio Petrograd. To ne spada ovamo.] A zato onda, kad nastanu proizvodnja zasnovana narazmjenskoj vrijednosti i podjela rada, graenje puteva ne postane privatan posao pojedinaca? Tamo gdje ga vri drava pomou poreza ono to i nije. Dabord:1 Drutvo, udrueni pojedinci moda i posjeduju viak vremena da grade put, ali samo ujedinjeni. Ujedinjavanje je uvijek zbrajanje dijela radne snage, koju svaki pojedinac moe pored svog posebnog rada upotrijebiti na gradnju puteva; ali to nije samo zbra1 Prije svega
23*

3 5 6 Osnovi kritike politike ekonomije

janje. Ukoliko ujedinjavanje njihovih snaga poveava njihovu proizvod nu snagu, nije nipoto reeno da bi oni uzeti svi zajedno posjedovali brojano tu radnu sposobnost kad ne bi radili zajedno, kad dakle k sumi njihovih radnih sposobnosti ne bi pridoao viak, koji postoji samo zahvaljujui njihovom ujedinjenom, udruenom radu i u njemu. Otud nasilno stjerivanje naroda u Egiptu, Etruriji, Indiji itd. na pri nudno izvoenje graevina i javnih radova. Kapital ostvaruje isto uje dinjavanje na drugi nain, svojim manirom razmjene sa slobodnim radom. [Da kapital ovdje nema posla s pojedinanim, ve s kombinira nim radom, kao to je ve i on sam po sebi i za sebe drutvena, kom binirana snaga to je taka koju bi, moda, trebalo razmotriti ve ovdje u opoj povijesti nastajanja kapitala. Drugo: Stanovnitvo, s jedne strane, moe biti dosta razvijeno, a s druge strane, pomo koju ono nalazi u primjeni strojeva itd. moe biti tako iroka da je snaga koja proizlazi iz pukog materijalnog, ma sovnog ujedinjavanja (a u starom vijeku to je uvijek bilo takvo ma sovno djelovanje prisilnog satjeranog rada) suvina i da je potrebna razmjerno manja iva radna masa. [to vie proizvodnja jo poiva na golom runom radu, na pri mjeni snage miia itd., ukratko tjelesnom naprezanju i radu pojedi naca, to se vie poveanje proizvodne snage sastoji u njihovoj masov noj suradnji. Kod poluumjetnikog obrta pojavljuje se suprotnost spe cijalizacije i separacije, vjetina pojedinog, ali neudruenog rada. Ka pital u svom pravom razvitku kombinira masovni rad s vjetinom, ali tako da prvi gubi svoju fiziku snagu, a vjetina ne postoji u rad niku, nego u stroju i u tvornici koja naunim kombiniranjem sa stro jem djeluje kao cjelina. Drutveni duh rada dobija objektivno posto janje izvan pojedinog radnika.] Moe se stvoriti posebna klasa graditelja puteva, koju upotreb ljava drava* ili se za to moe upotrijebiti dio privremeno nezapo slenog stanovnitva uz neki broj graevinskih majstora itd., koji me utim ne rade kao kapitalisti, ve kao obrazovanije sluge. (O polo aju tog kvalificiranog rada itd. kasnije.) Radnici su tada najamni rad* K o d R im lja na je u arm iji postojala masa disciplinirana za ra d ali ve odvojena o d cijelog n a ro d a iji je viak v rem en a u jed n o prip ad ao d rav i; ona je svoje cijelo ra d n o v rijem e isto tako p rodavala dravi za najam n in u , svoju cijelu ra d n u spo so b n o st sasvim isto razm jenjivala za n a ja m n in u p o tre b n u za odravanje svog ivota, kao to to rad n ik ini s kapitalistom . O vo vrijedi za vrijem e kad rim ska vojska vie n ije b ila vojska g ra an a, nego vojska plaenika. T u je isto tako slobodna p ro d aja ra d a o d stra n e vojnika. A li drav a ga n e k u p u je rad i proizvodnje vrijednosti. I tako, iako m oe izgledati d a se o blik najam n in e p rv o b itn o pojavio u arm ijam a ta plaenika slub a je ipak b itn o razliita o d najam nog rad a. N eka slinost je u to m e to drava ko risti a rm iju d a b i postigla veu snagu i bogatstvo.

III. Glava o kapitalu - Drugi odjeljak 3 5 7

nici, ili drava ih ne upotrebljava kao takve, ve kao menial servants1. Da bi pak kapitalist poduzeo graenje puteva kao posao, na svoj troak*, potrebni su razliiti uslovi, koji se svi slau u tome da se na in proizvodnje zasnovan na kapitalu ve razvio do najvieg stupnja. Prvo: Pretpostavlja se odreena veliina samog kapitala, kapitala skoncentriranog u ruci kapitalista kako bi se mogli preuzimati radovi takvih dimenzija i tako sporog obrta, oplodnje. Dakle, veinom di oniki kapital u kojem se kapital uzdigao do svog najvieg oblika, u kojem bivstvuje ne samo po sebi, u skladu sa svojom supstancijom, ve je postavljen i u svom obliku kao drutvena snaga i proizvod. Drugo: Od tog kapitala trai se da donosi kamate, a ne profit (on moe donositi i vie od kamata, ali to nije potrebno). Ovu taku ovdje jo ne treba dalje istraivati. Tree: Pretpostavka je takav saobraaj prije svega poslovni da se put rentira, tj. da cijena koja se trai za korienje puta vrijedi proi zvoaima toliko razmjenske vrijednosti ili da im prua proizvodnu snagu koju oni mogu platiti tako skupo. etvrto: Potrebno je da se dio potronog bogatstva i njegovog dohotka ulae u taj ardkal saobraaja. Ali glavne ostaju dvije pretpostavke: 1) Kapital koji je upotreb ljiv za taj predmet u traenoj masi i koji je zadovoljan s kamatom. 2) Produktivnim kapitalima, industrijskom kapitalu mora biti unosno da plate cijenu za put. Tako je npr. prva eljeznica izmeu Liverpoola i Manchestera bila postala proizvodna nunost za liverpulske trgov ce pamukom i jo vie za manesterske tvorniare. [.Konkurencija moe stvoriti potrebu npr. za eljeznicom i u ne koj zemlji gdje dosadanji razvoj njenih proizvodnih snaga jo ne bi prisiljavao na to. Djelovanje konkurencije meu narodima pripada u odjeljak o meunarodnom saobraaju. Tu se naroito pokazuje civilizirajue djelovanje kapitala.] Kapital kao takav ako se pretpostavi njegovo postojanje u po trebnom opsegu proizvodit e puteve tek kada proizvodnja puteva postane nunost za proizvoae, a napose za sam proizvodni kapital; kad postane uslov da bi kapitalist dobijao profit. Tada e se isplatiti i put. Ali u tim sluajevima ve je pretpostavljen velik saobraaj. To je ista pretpostavka dvostruko: Na jednoj strani bogatstvo zemlje je dovoljno koncentrirano i pretvoreno u oblik kapitala da bi poduzelo takve radove kao procese oplodnje kapitala; na drugoj strani masa saobraaja je dovoljna, a prepreka koju sainjava nedostatak saobra ajnih sredstava osjea se dovoljno kao takva da bi kapitalist mogao
* Ako drava daje da se takve stvari obavljaju pom ou dravnih zakupaca , to se ipak uvijek vrfii posredstvom kuluka ili porezd.

1 kunu poslugu

3 5 8 Osnovi kritike politike ekonomije

realizirati vrijednost puta (po dionicama i postepeno), kao puta (ti njegovu upotrebu). Svi opi uslovi proizvodnje, kao putevi, kanali itd., bilo da olak avaju saobraaj ili ga tek ine uope moguim, bilo da takoer po veavaju proizvodnu snagu (kao to su navodnjavanje itd. to ih u Aziji, a uostalom jo i u Evropi, grade vlade), pretpostavljaju da bi ih kapital poduzeo umjesto vlade (koja predstavlja zajednicu kao takvu) najvii razvoj proizvodnje zasnovane na kapitalu. Odvajanje javnih ra dova od drave i njihov prijelaz u domenu radova koje poduzima sam kapital pokazuje stupanj u kojemu se konstituirala realna zajednica u obliku kapitala. Neka zemlja, npr. United States, moe ak i u proi zvodnom pogledu osjeati potrebu za eljeznicama; pa ipak neposred na korist koja od eljeznica proizlazi za proizvodnju moe biti suvie malena da bi se izdatak mogao pojaviti drukije nego kao izdatak a fonds perdu1. Tada ga kapital svaljuje na lea drave ili tamo gdje drava jo po tradiciji zauzima nadmoan poloaj u odnosu na ka pital, ona posjeduje jo i privilegij i volju da prisili cjelinu da dio svog dohotka, ne svog kapitala, uloi u takve ope korisne radove koji se ujedno pokazuju kao opi uslovi proizvodnje, a stoga ne kao pose ban uslov za bilo kojeg kapitalista. I tako sve dok kapital ne poprimi oblik dionikog drutva, on trai uvijek samo posebne uslove svoje oplodnje, prevaljujui one zajednike kao potrebe zemlje na cijelu zem lju. Kapital poduzima samo probitane, s njegovog gledita probitane pothvate. Razumije se da on pekulira takoer i pogreno i, kao to emo vidjeti, mora pekulirati. On tada poduzima ulaganja koja se ne rentiraju ili se rentiraju tek kad su u izvjesnoj mjeri obezvrijeena. Stoga ima mnogo poduzea u kojima se prvo ulaganje kapitala vri uz gubitak, gdje prvi poduzetnici propadaju i tek u drugim ili treim rukama, kad je uloeni kapital obezvreenjem postao manji, donose pro fit. Uostalom, i sama drava zajedno sa svim svojim privjescima pri pada meu te odbitke od dohotka, tako rei trokove potronje za po jedinca, a trokove proizvodnje za drutvo. Jedan put moe sam toliko poveati proizvodne snage da nastaje saobraaj kojim se on sad rentira. Mogu biti potrebni radovi i izdaci koji nisu produktivni s gledita kapitala, tj. takvi da se viak rada sadran u njima putem prometa, razmjene ne realizira kao viak vrijednosti. Ako neki radnik radi u toku godine npr. 12 sati dnevno na ne kom putu, a openito potrebno radno vrijeme iznosi u prosjeku 6 sati, tada je on radio viak vremena od 6 sati. Ali ako se put ne moe prodati za 12 sati, ve moda samo za 6 sati, tada izgradnja puta nije pothvat za kapital, a graenje puta nije za njega produktivan rad. Kapital mora biti u stanju da put proda (rokovi i nain prodaje ovdje nas se ne tiu), tako da se oplodi i potreban rad i viak rada, ili tako
1 u nepovrat, bespovratan

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 359

da mu iz opeg fonda profita, vikova vrijednosti, pripadne toliki dio kao da je stvorio viak vrijednosti. Taj odnos treba istraiti kasnije kod profita i potrebnog rada. Najvii je razvoj kapitala kad se opi uslovi drutvenog procesa proizvodnje stvaraju ne iz odbitka drutvenog dohotka, dravnih po reza (gdje se dohodak, a ne kapital, pojavljuje kao radni fond i gdje se radnik, premda je, kao i svaki drugi, slobodan najamni radnik, ipak ekonomski nalazi u jednom drugom poloaju), nego iz kapitala kao kapitala. To pokazuje, s jedne strane, stupanj u kojem je kapital potinio sebi sve uslove drutvene proizvodnje, a stoga i, s druge stra ne, koliko je drutveno reproduktivno bogatstvo kapitalizirano i ko liko se sve potrebe podmiruju u obliku razmjene; pokazuje takoer koliko se i one potrebe individuuma koje su postavljene kao drutvene, tj. one koje on troi i treba ne kao pojedinani individuum u drutvu ve zajedniki s drugima (iji je nain potronje prema prirodi stvari drutven) takoer ne samo troe ve i proizvode razmjenom, indivi dualnom razmjenom. Kod gore navedenog puta mora graenje puta biti toliko pro bitano da odreeno radno vrijeme pretvoreno u put reproducira rad niku njegovu radnu snagu isto tako kao da ju je pretvorio u zemljo radnju. Vrijednost je odreena objektiviranim radnim vremenom, u bilo kojem obliku. Ali zavisi od upotrebne vrijednosti u kojoj je ona realizirana da li se ta vrijednost moe realizirati. Ovdje je pretpostav ljeno da je put potreba za zajednicu, dakle je upotrebna vrijednost pretpostavljena. S druge strane, da bi kapital poduzeo izgradnju puta, pretpostavljeno je da se plaa ne samo potrebno radno vrijeme nego i viak radnog vremena koje radnik radi dakle profit kapitala. (Za titnim carinama, monopolima, dravnom prinudom kapitalist esto iz nuuje to plaanje, tamo gdje bi pojedini razmjenjivai, uz slobodnu razmjenu, platili najvie tek potrebni rad.) Lako je mogue da viak radnog vremena postoji, ali se ne plaa (to se uostalom moe dogoditi i svakom pojedinom kapitalistu). Ta mo gdje vlada kapital (jednako kao i tamo gdje je ropstvo i kmetstvo ili kuluk bilo koje vrste) apsolutno radno vrijeme radnika predstavlja za njega uslov da smije raditi potrebno radno vrijeme, tj. da moe u upotrebnim vrijednostima realizirati za sebe radno vrijeme potrebno za odranje svoje radne snage. Tada u svakoj vrsti rada konkurencija do nosi sa sobom da radnik mora raditi puno vrijeme dakle viak rad nog vremena. Ali moe se dogoditi da taj viak radnog vremena, iako je sadran u proizvodu, nije razmjenljiv. Za samog radnika ako se usporedi s drugim najamnim radnicima to je viak rada. Za ko risnika rada to je rad koji, dodue, ima za njega upotrebnu vrijednost, kao npr. njegov kuhar, ali nema razmjenske vrijednosti, dakle ne postoji cijelo razlikovanje izmeu potrebnog radnog vremena i vika radnog vremena. Rad moe biti potreban, a da ne bude produktivan. Zato se svi

3 6 0 Osnovi kritike politike ekonomije

opi, zajedniki uslovi proizvodnje (dok ih kapital kao takav pod svo jim uslovima jo ne moe stvarati) podmiruju iz jednog dijela nacio nalnog dohotka, iz vladine kase, a radnici se ne pojavljuju kao pro duktivni radnici, iako poveavaju proizvodnu snagu kapitala. Rezultat je naeg udaljavanja od predmeta, uostalom, da se proi zvodnja saobraajnih sredstava, fizikih uslova prometa, svrstava u kategoriju proizvodnje stalnog kapitala, dakle ne predstavlja nikakav poseban sluaj. Samo to nam se usput otvorio pogled, koji se ovdje jo ne moe tano ocrtati, na jedan specifian odnos kapitala prema za jednikim, opim uslovima drutvene proizvodnje, za razliku od odnosa prema uslovima posebnog kapitala i njegovog posebnog procesa proizvodnje. 5. [ Promet kao bitni uslov kapitalistike proizvodnje] Promet se vri u prostoru i u vremenu. Prostorni uslov, doprema proizvoda na trite, spada, ekonomski promatrano, u sam proces proizvodnje. Proizvod je doista gotov tek onda kada je na tritu. Kretanje kojim on tamo stie spada jo u njegove trokove izrade. Ono ne sainjava nuan moment prometa promatranog kao poseban proces vrijednosti, jer se proizvod moe kupiti i ak utroiti na samom mjestu svoje proizvodnje. Ali taj prostorni moment je vaan ukoliko je s njim povezana irina trita, mogunost razmjene proizvoda. Sma njenje trokova tog realnog prometa (u prostoru) spada u razvitak proizvodnih snaga kapitalom, smanjenje trokova njegove oplodnje. Ali u izvjesnom smislu, kao vanjski uslov egzistencije za ekonomski proces prometa, taj se moment moe takoer uraunati u proizvodne trokove prometa, tako da se sam promet prema tom momentu po javljuje kao moment ne samo procesa proizvodnje openito, ve i neposrednog procesa proizvodnje. U svakom sluaju ovdje se pojav ljuje odreivanje tog momenta opim stepenom razvijenosti proizvod nih snaga i openito proizvodnje zasnovane na kapitalu. Taj mjesni moment doprema proizvoda na trite, to je nuan uslov za nje gov promet izuzev u sluaju kad je mjesto proizvodnje ujedno i tr ite mogao bi se tanije promatrati kao pretvaranje proizvoda u robu. Proizvod je tek na tritu roba. (Da li e ovo initi posebni mo ment ili nee zavisi od sluaja. Ako kapital radi po narudbi, tada za njega ne postoji ni taj moment, ni pretvaranje u novac kao po seban moment. Rad po narudbi, tj. ponuda koja odgovara prethodnoj potranji kao ope ili preteno stanje ne odgovara velikoj industriji i ne proizlazi nipoto kao uslov iz prirode kapitala.) Drugo, vremenski moment. On bitno spada u pojam prometa. Ako je in prijelaza iz robe u novac utvren ugovorom, tada to stoji vre m ena raunanja, vaganja, mjerenja. Skraivanje tog momenta ta koer je razvijanje proizvodne snage. To je i vrijeme shvaeno samo kao vanjski uslov za prijelaz iz stanja novca u robu; prijelaz je pre -

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 361

postavljen; radi se o vremenu koje protekne u toku tog pretpostav ljenog ina. Ono spada u trokove prometa. Neto drugo je vrijeme koje uope protekne prije nego to roba pree u novac, ali vrijeme u toku kojega ona ostaje roba, samo potencijalna vrijednost, ne zbilj ska. To vrijeme je isti gubitak. Iz svega to je reeno proizlazi da se promet pojavljuje kao bitni proces kapitala. Proces proizvodnje ne moe poeti iznova prije nego to se roba pretvori u novac. Neprestani kontinuitet procesa, nesmetan i tean prijelaz vrijednosti iz jednog oblika u drugi, odnosno jedne faze procesa u drugu, pojavljuje se kao osnovni uslov za proizvodnju zasnovanu na kapitalu u jednom posve drugom stupnju nego kod svih ranijih oblika proizvodnje. S druge strane, dok je ta nunost tog kontinuiteta danai faze u vremenu i prostoru razdvojene su kao posebni, uzajamno ravnoduni procesi. Tako za proizvodnju zasno vanu na kapitalu zavisi od sluaja da li se uspostavlja ili ne uspostav lja njen bitni uslov, kontinuitet razliitih procesa koji sainjavaju njen cjelokupan proces. Ukidanje te sluajnosti pomou samog kapitala jest kredit. (On ima jo i druge strane, ali ova strana izlazi iz neposredne prirode procesa proizvodnje i stoga je temelj neophodnosti kredita.) Zato se kredit ne pojavljuje u iole razvijenom obliku ni u jednom ra nijem nainu proizvodnje. Uzajmljivalo se i pozajmljivalo i u ranijim stanjima, a lihva je ak najstarija od antediluvijalnih oblika kapitala. Ali uzajmljivanje i pozajmljivanje ne sainjava kredit kao to ni vr enje rada ne sainjava industrijski rad ili slobodni najamni rad. Kao bitan, razvijen odnos proizvodnje, kredit se i historijski pojavljuje sa mo u prometu zasnovanom na kapitalu ili na najamnom radu. (Sam novac predstavlja oblik ukidanja nejednakosti vremena koje je potreb no u razliitim granama proizvodnje, ukoliko ona smeta razmjeni.) Lihva, iako u svom graanskom kapitalu prilagoenom obliku i sama jedan oblik kredita, u svom predgraanskom obliku prije je izraz os kudice u kreditu. (Ponovo pretvaranje novca u objektivne momente ili uslove proi zvodnje pretpostavlja da oni ve postoje. Ono konstituira razliita tr ita, na kojima ih proizvoa zatjee kao robu u ruci trgovca trita, koja su (pored trita rada) bitno razliita od trita za nepo srednu individualnu, konanu potronju.) Novac se pretvarao u svom prometu u robu i u razmjeni N-R potronja je dovravala proces; ili se roba razmjenjivala za novac i u razmjeni R-N ili je N nestajao da bi se ponovo razmijenio za R, gdje je proces ponovo zavravao u potronji, ili se novac povlaio iz prometa i pretvarao u mrtvo blago i samo zamiljeno bogatstvo. Proces se nije nigdje raspaljivao sam od sebe, ve su pretpostavke novanog prometa leale izvan njega i on je stalno traio nov poticaj izvana. Dok su se ta dva momenta [N i R] razmjenjivala, promjena oblika bila je, unutar prometa, samo formalna. Ali ukoliko je ona po stajala sadrajna, ispadala je iz ekonomskog procesa; sadraj nije spa

3 6 2 Osnovi kritike politike ekonomije

dao u taj proces. Nije se odravala ni roba kao novac, ni novac kao roba; svako je bilo ili jedno ili drugo. Vrijednost kao takva nije se odravala u prometu i putem prometa kao neto to nadilazi svoj pro ces pretvaranja, svoju promjenu oblika, niti je razmjenska vrijednost proizvodila samu upotrebnu vrijednost (to se dogaa u procesu proi zvodnje kapitala). Kod kapitala sama potronja robe nije konaan; ona pada u proces proizvodnje, sama se pojavljuje kao moment proi zvodnje, tj. postavljanja vrijednosti. Ali kapital je sada u svakom od momenata, u kojima se pojav ljuje sad kao novac, sad kao roba, sad kao razmjenska vrijednost, sad kao upotrebna vrijednost, postavljen kao vrijednost koja se u toj prom jeni oblika ne samo formalno odrava, nego se i oplouje, kao vrijed nost koja se odnosi prema sebi samoj kao vrijednosti. Prijelaz iz jed nog momenta u drugi pojavljuje se kao poseban proces, ali svaki od tih procesa je prijelaz u drugi. Kapital je tako postavljen kao vrijed nost u procesu, koja je u svakom momentu kapital. On je tako po stavljen kao Capital Circulant1y u svakom momentu [on je] kapital i kree se u krugu iz jednog odreenja u drugo. Taka povratka je u isti mah polazna taka i vice versa2 naime kapitalist. Sav kapital je prvobitno capital circulant, proizvod prometa i onaj koji proizvodi promet, opisujui tako svoju vlastitu stazu. Novani promet, sa svog sadanjeg stanovita, sam se sada pojavljuje samo kao jedan moment prometa kapitala i njegova samostalnost postavljena je kao puki privid. On se pojavljuje u svakom pogledu odreen prometom kapitala, na to emo se vratiti. Ukoliko promet novca predstavlja samostalno kre tanje pored kretanja kapitala, ta samostalnost je postavljena samo kon tinuitetom prometa kapitala, tako da se taj moment moe fiksirati i razmatrati sam za sebe.
[K apital je po stojan a vrijednost koja se umnoava i vie n e p ropada. T a vri jednost oslobaa se ro b e koja ju je stvorila, ostaje jednaka jednom metafizikom , nesupstancijalnom kvalitetu uvijek u p o sjed u istog poljoprivrednika n p r., za kojega o n a p rim a razliite oblike. (Sism . V I.) U razm jeni rad a za k ap ital rad n ik zahtijeva izd rav an je d a bi ivio , a kapita list rad da bi zaraivao . (Sism . I.e.) ef rad ion ice dobij a, p ro fitira o d svakog poveanja proizvodnih snaga koje je p o stig n u to podjelom rada. (I.e.) Prodavanje rad a = o d ric a n ju o d svih plodova rada. ( Cherbuliez, ch. X X V III.) Tri sastavna dijela kapitala n e ra s tu razm jerno (naim e sirovina, orue, sredstva za ivot),% niti su u istom razmjeru n a razliitim stupnjevim a drutva. Sred stva za ivot ostaju izvjesno vrijem e ista, m a kako naglo rasla brzina proizvodnje a p rem a to m e i koliina proizvod. D akle poveanje proizvodnog kapitala ne po vlai n u n o za^sobom poveanje iv o tn ih sredstava nam ijenjenih form iranju cijene ra d a ; m oe biti p raen o i njih o v im sm anjenjem . (I.e.)

i opticajni k apital 2 o b ratn o J

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 363

6. [Vrijeme prometa kao smetnja samooplodnje kapitala] [Ukoliko obnavljanje proizvodnje zavisi od prodaje gotovih proi zvoda, od pretvaranja robe u novac i obratnog pretvaranja novca u uslove proizvodnje (sirovinu, orue, najamnine), ukoliko se put to ga prevaljuje kapital da bi preao iz jednog od tih odreenja u drugo sastoji od odsjeaka prometa, a ti se odsjeci prevaljuju u odreenim vremenskim razdobljima (ak i mjesna udaljenost svodi se na vrije me; nije vana npr. prostorna udaljenost trita, nego brzina, koli ina vremena, s kojom se do trita stie), utoliko, dakle, zavisi od brzine prometa, od vremena u kojem se on izvri, koliko se proizvoda moe proizvesti u nekom danom razdoblju, koliko se puta u nekom danom razdoblju kapital moe oploditi, odnosno reproducirati i po veati svoju vrijednost. Ovdje dakle u stvari pridolazi jedan moment odreenja vrijednosti, koji ne potjee iz direktnog odnosa rada prema kapitalu. Odnos u kojem isti kapital moe u nekom danom razdoblju ponoviti proces proizvodnje (stvaranje nove vrijednosti) oigledno je uslov koji nije postavljen direktno od samog procesa proizvodnje. Stoga, ako pro met ne stvara ni jedan moment odreenja vrijednosti koji bi leao is kljuivo u radu, onda od brzine prometa zavisi brzina s kojom se po navlja proces proizvodnje, s kojom se stvaraju vrijednosti od br zine prometa zavise, dakle, ako ne vrijednosti, a ono u izvjesnoj mjeri masa vrijednosti. Naime, vrijednost i vikovi vrijednosti to ih po stavlja proces proizvodnje mnoe se s brojem u kojem se proces proi zvodnje moe ponoviti u danom razdoblju. Kad govorimo o brzini opticaja kapitala, pretpostavljamo da pri jelaz iz jedne faze u drugu zadravaju samo vanjske prepreke, a ne one koje proizlaze iz samog procesa proizvodnje i iz prometa (kao kod kriza, hiperprodukcije, itd.). Osim radnog vremena realiziranog u proizvodu kao moment stva ranja vrijednosti (samog produktivnog radnog vremena) ulazi i vri jeme prometa kapitala. Ako se radno vrijeme pokazuje kao oplodujua djelatnost, ovo vrijeme prometa kapitala pokazuje se kao vrijeme obe zvreivanja. Razlika je jednostavno u ovom: Ako se cjelokupnost rad nog vremena s kojim upravlja kapital postavi na maksimum, recimo beskonanooo, tako da potrebno radno vrijeme sainjava beskonano malen, a viak radnog vremena beskonano velik dio togaoo, tada bi to bio maksimum oplodnje kapitala, i to je tendencija kojoj on tei. S druge strane, kad bi se vrijeme prometa kapitala pretpostavilo = 0, kad bi se razni stupnjevi njegovog pretvaranja dogaali isto tako brzo u realnosti kao i u misli, to bi isto tako bio maksimum faktora u ko jem bi se mogao ponavljati proces proizvodnje, dakle i broj proce sa oplodnje kapitala u odreenom razdoblju. Ponavljanje procesa proizvodnje bilo bi ogranieno samo vreme nom njegovog vlastitog trajanja, vremenom koje je potrebno da se

3 6 4 Osnovi kritike politike ekonomije

sirovina pretvori u proizvod. Vrijeme prometa, dakle, nije pozitivan element koji stvara vrijednost; kad bi ono bilo = 0, tada bi stvaranje vrijednosti bilo najvee. Kad bi ili viak radnog vremena ili potrebno radno vrijeme bilo = 0, tj. kad bi potrebno radno vrijeme apsorbi ralo sve vrijeme ili kad bi proizvodnja mogla da se vri bez ikakva rada, tada ne bi bilo ni vrijednosti, ni kapitala, ni stvaranja vrijedno sti. Zato vrijeme prometa odreuje vrijednost samo ukoliko se ono po javljuje kao prirodna granica za oplodnju radnog vremena. Vrijeme prometa je, dakle, u stvari odbitak od vika radnog vremena, tj. po veanje potrebnog radnog vremena. Jasno je da se potrebno radno vri jeme mora platiti, bez obzira na to da li proces prometa tee pola gano ili brzo. Na primjer, u granama proizvodnje u kojima se trae specifini radnici, koji se, meutim, mogu zaposliti samo za vrijeme jednog di jela godine, jer se, recimo, ti proizvodi mogu prodavati samo u jed nom godinjem dobu, radnici bi morali biti plaeni za cijelu godinu, tj. viak radnog vremena bio bi smanjen u istom omjeru u kojem se oni tokom danog razdoblja mogu manje zaposliti, ali ipak na ovaj ili na onaj nain moraju biti plaeni. (Na primjer, na taj nain da nji hova najamnina za 4 mjeseca mora biti dovoljna da ih izdrava u toku godine.) Kad bi kapital mogao da ih upotrijebi u toku 12 mjeseci, on ne bi platio vie najamnine i dobio bi toliko vika rada. Vrijeme prometa pokazuje se dakle kao granica proizvodnosti rada = poveanje potrebnog radnog vremena = smanjenje vika vrijed nosti = smetnja, ogranienje procesa samooplodnje kapitala. Dok ka pital, dakle, s jedne strane, mora teiti za tim da porui svaku lokalnu granicu prometa, tj. razmjene, da kao svoje trite osvoji cijelu Zem lju, on, s druge strane, tei za tim da pomou vremena uniti prostor, tj. da reducira na minimum vrijeme koje je potrebno za kretanje od jednog mjesta do drugog. to je razvijeniji kapital, to je dakle pro stranije trite na kojem on cirkulira, koje sainjava prostornu pu tanju njegovog prometa, to vie on u isti mah tei za veim prostor nim irenjem trita i za veim unitavanjem prostora pomou vre mena. (Ako se radno vrijeme ne promatra kao radni dan pojedinog rad nika nego kao neodreeni radni dan neodreenog broja radnika, ova mo ulaze svi odnosi stanovnitva; zato su u ovoj prvoj glavi kapitala sadrani osnovi uenja o stanovnitvu, kao i osnovi uenja o profitu, cijeni, kreditu itd.) 7. [ Univerzalna tendencija kapitala, univerzalni razvoj proizvodnih snaga i univerzalni razvoj individuuma] Ovdje se pokazuje univerzalna tendencija kapitala, koja ga ini razliitim od svih ranijih stupnjeva proizvodnje. Iako je prema samoj svojoj prirodi ogranien, on tei za univerzalnim razvitkom proizvod

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 365

nih snaga i tako postaje pretpostavka novog naina proizvodnje, koji se ne temelji na razvitku proizvodnih snaga s ciljem da se neko odre eno stanje reproducira i u najboljem sluaju proiri, nego u kojem slobodan, nesmetan, progresivan i univerzalan razvitak proizvodnih snaga ini pretpostavku drutva i, dakle, njegove reprodukcije; naina proizvodnje ija je jedina pretpostavka prelaenje preko polazne take. Ta tendencija (koju kapital ima, ali koja ujedno protivurjei njemu samom kao ogranienom obliku proizvodnje i stoga ga tjera njegovom slomu) razlikuje kapital od svih ranijih naina proizvodnje i ujedno sadri u sebi to da je kapital postavljen kao puka prelazna faza. Svi dosadanji oblici drutva propali su uslijed razvitka bogatstva ili, to je isto, drutvenih proizvodnih snaga. Zato se kod starih koji su bili svjesni toga, bogatstvo direktno razgoliuje kao razlaganje zajednice. Feudalno ureenje, sa svoje strane, propalo je zbog gradske indu strije, trgovine, moderne poljoprivrede (ak i zbog pojedinih pronala zaka, kao to su barut i stroj za tampanje). S razvitkom bogatstva a stoga i novih snaga i proirenog sao braaja individua raspali su se ekonomski uslovi na kojima su po ivale zajednice, politiki odnosi razliitih sastavnih dijelova zajednica koji su tome odgovarali: religija u kojoj su ih promatrali idealizirano (a oboje je poivalo ponovo na danom odnosu prema prirodi, na koju se svodi sva proizvodna snaga); karakter, pogledi itd. individua. Ra zvitak nauke tj. onog najsolidnijeg oblika bogatstva, koji je i proi zvod i proizvoa bogatstva bio je sam dovoljan da razloi te za jednice. Ali razvitak nauke, toga idealnog i u isti mah praktinog bo gatstva, samo je jedna strana, jedan oblik u kojem se pojavljuje ra zvitak ljudskih proizvodnih snaga, tj. razvitak bogatstva. Idealno promatrano bilo je dovoljno raspadanje jednog odree nog oblika svijesti da se ubije cijela jedna epoha. Ta granica svi jesti realno odgovara odreenom stupnju razvoja materijalnih proizvod nih snaga i dakle bogatstva. Svakako da se razvoj nije zbivao samo na staroj osnovi, ve i kao razvoj same te osnove. Najvii razvoj te same osnove (cvat u koji se ona pretvara; ali to je ipak uvijek ta osnova, ta biljka kao cvijet; otud i uvenue poslije cvjetanja i kao posljedica cvjetanja) predstavlja taka u kojoj je ona sama razvijena do oblika u kojem je spojiva s najviim razvojem proizvodnih snaga, dakle takoer i s najbogatijim razvitkom individua. im je ta taka dosti gnuta, daljnji se razvoj pokazuje kao propadanje i novi razvoj poinje s nove osnove. Vidjeli smo ranije da je vlasnitvo nad uslovima proizvodnje bilo postavljeno kao identino s ogranienim, odreenim oblikom zajed nice; dakle i individuuma s takvim svojstvima ogranienim svojstvi ma i ogranienim razvojem njegovih proizvodnih snaga potrebnim da bi se stvorile takve zajednice. Ali sama ta pretpostavka bila je, sa svoje strane, rezultat jednog ogranienog historijskog stupnja razvoja proizvodnih snaga, kako bogatstva tako i naina njegova stvaranja.

3 6 6 Osnovi kritike politike ekonomije

Cilj je zajednice, individuuma kao i uslov proizvodnje reproduk cija tih odreenih uslova proizvodnje i reprodukcija individua, kako po jedinano, tako i u njihovim drutvenim izdvojenostima i povezanosti ma kao ivih nosilaca tih uslova. Kao pretpostavku svoje reprodukcije kapital postavlja proizvodnju samog bogatstva, a stoga i univerzalan razvoj proizvodnih snaga, stalno revolucioniranje svojih postojeih pretpostavki. Vrijednost ne isklju uje nikakvu upotrebnu vrijednost; dakle ne ukljuuje kao apsolutni uslov nikakvu posebnu vrstu potronje itd., saobraaja itd.; a isto tako kapitalu se svaki stupanj razvoja drutvenih proizvodnih snaga, saobraaja, znanja itd. pojavljuje samo kao prepreka koju on nastoji da savlada. Sama njegova pretpostavka vrijednost postavljena je kao proizvod, a ne kao via pretpostavka koja lebdi iznad proizvodnje. Granica je kapitala to se cijeli taj razvoj zbiva u suprotnostima i to se izgraivanje proizvodnih snaga, opeg bogatstva itd., znanja itd., pojavljuje tako da se sam radni individuum otuuje1, da se prema us lovima koje je s mukom izradio ne odnosi kao prema uslovima svog vlastitog bogatstva nego kao prema uslovima tueg bogatstva, a svog vlastitog siromatva. Ali sam taj antagonistiki oblik nestaje i stvara realne uslove svog vlastitog ukidanja. Rezultat je po svojoj tendenciji i dinmei opi razvitak proi zvodnih snaga (bogatstva uope) kao osnove, isto tako univerzalnost saobraaja, dakle svjetsko trite kao osnova. Osnova kao mogunost univerzalnog razvitka individuuma i zbiljski razvoj individua s te os nove kao stalno ukidanje njihovog ogranienja, koje je poznato kao ogranienje, a ne vai kao neka sveta granica. Univerzalnost individu uma ne kao zamiljena ili uobraena, nego kao univerzalnost njegovih realnih i idealnih odnosa. Otud i shvaanje svoje vlastite povijesti kao procesa i spoznaja prirode (koja postoji i kao praktina mo nad pri rodom) kao svog realnog tijela. Sam proces razvoja postavljen je i osvijeten kao pretpostavka individuuma. Ali radi toga je prije svega potrebno da pun razvoj proizvodnih snaga postane uslov proizvodnje, da odreeni uslovi proizvodnje ne budu postavljeni kao granica za ra zvoj proizvodnih snaga. 8. [Jo o vremenu prometa, produktivnosti i oplodnji vrijednosti J Ako se sad vratimo na vrijeme prometa kapitala, njegovo skra enje (ukoliko ono nije razvoj saobraajnih i transportnih sredstava, koja su potrebna da se proizvod dopremi na trite) dijelom je stvara nje kontinuiranog, i stoga sve prostranijeg trita; dijelom razvoj eko nomskih odnosa, razvijanje oblika kapitala pomou kojih on umjetno
1 sich entiufiert

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 67

skrauje vrijeme prometa. (Svi oblici kredita.) [Na ovom mjestu moe se jo spomenuti da je, kako jedino kapital ima uslove za proizvodnju kapitala, pa ih dakle zadovoljava i nastoji realizirati, opa tendencija kapitala da na svim takama koje predstavljaju pretpostavke prometa, njegove proizvodne centre, asimilira te take, tj. da ih pretvori u kapitalizirajuu proizvodnju ili proizvodnju kapitala. Ta propagandistika (civilizirajua) tendencija svojstvena je za razliku od ranijih uvjeta proizvodnje samo kapitalu.] Naini proizvodnje u kojima promet nije imanentni, vladajui uslov proizvodnje, prirodno nisu specifine prometne potrebe kapi tala pa stoga ni izgraivanje ekonomskih oblika kao ni realnih proi zvodnih snaga koje im odgovaraju. Prvobitno je na kapitalu za snovana proizvodnja polazila od prometa; sad vidimo kako ona po stavlja promet kao svoj vlastiti uslov, a isto tako proces proizvodnje u njegovoj neposrednosti kao moment prometnog procesa, i prometni proces kao jednu fazu procesa proizvodnje u njegovom totalitetu. [Ukoliko razliiti kapitali imaju razliita vremena prometa (npr. jedan udaljenije trite, a drugi blisko; jedan osigurano pretvaranje u novac, a drugi hazardno; jedan vie capital fixe1, a drugi vie ca pital circulant2), to dovodi kod njih do razlika u oplodnji. Ali to se dogaa tek u sekundarnom procesu oplodnje vrijednosti. Vrijeme pro meta po sebi je ogranienje oplodnje (potrebno radno vrijeme je sva kako takoer ogranienje, ali ujedno i element, jer bez njega bi nestali i vrijednost i kapital), odbitak od vika radnog vremena ili po veanje potrebnog radnog vremena u odnosu prema viku radnog vre mena. Promet kapitala realizira vrijednost, dok ivi rad stvara vrijed nost. Vrijeme prometa samo je ogranienje tog realiziranja vrijednosti a utoliko i stvaranja vrijednosti; ogranienje koje ne proizlazi iz proi zvodnje uope nego je specifino za proizvodnju kapitala, ogranienje ije ukidanje ili borba protiv kojega stoga takoer pripada u spe cifino ekonomski razvitak kapitala i daje poticaj za razvitak njegovih oblika u kreditu itd. [Kapital sam je protivrjenost, jer on nepre stano tei da ukine potrebno radno vrijeme (a to je ujedno redukcija radnika na minimum tj. njegova egzistencija kao puke ive radne spo sobnosti), ali viak radnog vremena postoji samo antagonistiki, samo u suprotnosti prema potrebnom radnom vremenu, dakle kapital po stavlja potrebno radno vrijeme kao potrebno za uslov svoje reproduk cije i oplodnje. Razvoj materijalnih proizvodnih snaga koji je u isti mah razvoj snaga radnike klase na izvjesnoj taki ukida sam ka pital.]
[Poduzetnik moe ponovo poeti proizvodnju samo kad je ve prodao do vreni proizvod a cijenu upotrijebio za kupovanje novih sirovina i novih najam nina; prem a tom e, to je prom et bri da izvri ova dva efekta, to je vie poduzet-

i stalni kapital 2 opticajni kapital

3 6 8 Osnovi kritike politike ekonomije

nik u sta n ju d a zapone svoju p ro iz v o d n ju iznova i to e vie kapital u danom ra z d o b lju p ru iti proizvoda. ( Storch , 34.)] [Specifini predujmovi kapitalista n e sastoje se od tk an in e itd ., ve od ra da. (M althus I X , 26)] [A kum ulacija opeg k a p itala zajednice u ru k am a koje n isu ru k e zaposlenih rad n ik a n u n o u sp o ra v a n a p re d a k sve in d u strije osim n a p retk a uobiajene n a g rade za kapital to je v rijem e i okolnosti p ru a ju vlasnicim a kapitala. U dosada n jim sistem im a proizvodna snaga promatrala se kao odgovarajua i potinjena stvarnoj akum ulaciji i ovjekovjeenju posto jeih nain a raspodjele. S tv arn u aku m u laciju i rasp o d je lu tre b a p o d red iti proizvodnoj snazi. (Thompson), 3)]ueo]

Iz odnosa vremena prometa prema procesu proizvodnje slijedi da suma vrijednosti koje se proizvedu ili ukupna oplodnja kapitala u danoj epohi nije odreena jednostavno novom vrijednou koju on stvara u procesu proizvodnje, odnosno vikom vremena koji se reali zira u procesu proizvodnje, ve vikom vremena (vikom vrijednosti) pomnoenim brojem koji izraava koliko puta se proces proizvodnje kapitala moe ponoviti u odreenom razdoblju. Broj koji izraava to ponavljanje moe se promatrati kao koeficijent procesa proizvodnje ili njime stvorenog vika vrijednosti. Meutim, taj koeficijent nije brzinom prometa odreen pozitivno ve negativno. To jest, kad bi brzina prometa bila apsolutna, tj. kad ne bi dolazilo do prekida procesa proizvodnje prometom, tada bi taj koeficijent bio najvei. Ako npr. realni uslovi proizvodnje penice u danoj zemlji doputaju samo jednu etvu, tada nikakva brzina pro meta ne moe iz toga nainiti dvije etve. Ali ako bi dolo do smet nji u prometu, ako zakupac ne bi mogao prodati svoju penicu do voljno rano, npr. da iznova unajmi radnike, i proizvodnja bi zastala. Maksimum koeficijenta procesa proizvodnje ili procesa oplodnje vri jednosti u danom razdoblju odreen je apsolutnim vremenom traja nja same faze proizvodnje. Kad se promet dovri, kapital je sposoban da svoj proces proizvodnje otpone iznova. Dakle, kad promet ne bi prouzrokovao nikakvo zadravanje, kad bi njegova brzina bila apso lutna a njegovo trajanje = 0, tj. kad bi se izvrio in no time1 , to bi samo bilo isto kao da je kapital mogao iznova zapoeti svoj proces proizvodnje neposredno im je bio dovren, tj. promet ne bi postojao kao ogranienje koje uslovljava proizvodnju, pa bi ponavljanje pro cesa proizvodnje u odreenom razdoblju bilo apsolutno zavisno, po klapalo bi se s trajanjem procesa proizvodnje. Kad bi dakle, razvoj industrije doputao da se s kapitalom od 100 f. st. proizvede za 4 mjeseca x funti pree, tada bi se s istim ka pitalom proces proizvodnje mogao ponoviti samo 3 puta godinje, moglo bi se proizvesti samo 3 x funti pree. Nikakva brzina prometa ne bi mogla poveati reprodukciju kapitala ili bolje ponavljanje nje1
tre n u tn o (u tre n u , za n ita vrem ena)

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 369

govog procesa oplodnje dalje od te take. To bi se moglo dogoditi samo uslijed poveanja proizvodnih snaga. Vrijeme prometa po sebi nije proizvodna snaga kapitala, ve ogranienje njegove proizvodne snage, koje proizlazi iz njegove prirode kao razmjenske vrijednosti. Prela enje kroz razliite faze prometa pojavljuje se ovdje kao ogranienje proizvodnje, ogranienje postavljeno specifinom prirodom samog ka pitala. Sve to se moe dogoditi ubrzanjem i skraenjem vremena pro meta, prometnog procesa, jest da se ogranienje postavljeno prirodom kapitala smanji. Prirodna ogranienja za ponavljanje procesa proizvod nje npr. u poljoprivredi poklapaju se s trajanjem jednog ciklusa proi zvodne faze. Ogranienje koje postavlja kapital jest vrijeme koje pro e ne izmeu sjetve i etve, ve izmeu etve i pretvaranja etve u novac i ponovnog pretvaranja novca recimo, npr. u kupovanje rada. Na pogrenom su putu oni majstori prometa koji uobraavaju da mo gu brzinom prometa uiniti neto drugo nego smanjiti smetnje to ih sam kapital postavlja svojoj reprodukciji. (Jo su lui, naravno, oni majstori prometa koji uobraavaju da e putem kreditnih zavoda i pronalazaka koji ukidaju trajanje vre mena prometa ukinuti ne samo zadravanje, prekid u proizvodnji to ih trai pretvaranje gotovog proizvoda u kapital, ve i uiniti suvi nim sam kapital za koji se proizvodni kapital razmjenjuje; tj. oni koji bi htjeli u isti mah proizvoditi na osnovi razmjenske vrijednosti, a ujedno nune uslove proizvodnje na toj osnovi odstraniti, ukloniti arolijama.) Najvie to kredit moe uiniti u tom pravcu u pogledu pu kog prometa jest da odri kontinuitet procesa proizvodnje, ako za taj kontinuitet postoje svi ostali uslovi, tj. ako doista postoji kapital za koji treba da se razmjenjuje itd. U prometnom procesu je postavljeno da uslov za oplodnju ka pitala proizvodnjom i za eksploataciju rada kapitalom predstavlja pre tvaranje kapitala u novac, ili razmjena kapitala za kapital* kao ograni enje za razmjenu kapitala za rad i vice versa. Kapital postoji kao kapital samo ukoliko prolazi kroz faze pro meta, razliite momente svoga pretvaranja, kako bi mogao iznova za poeti proces proizvodnje, a te faze same su faze njegove oplodnje ali ujedno, kako smo vidjeli, faze njegovog obezvreenja. Dok kapital ostaje fiksiran u liku gotovog proizvoda, on ne moe biti djelatan kao kapital, on je negirani kapital. Njegov proces oplodnje u istoj je mjeri zaustavljen, a njegova vrijednost u procesu negirana. To se dakle po javljuje kao gubitak za kapital, kao relativan gubitak njegove vrijed nosti, jer njegova je vrijednost upravo u procesu oplodnje. Taj gu bitak kapitala znai drugim rijeima samo to da mu neiskorieno
* Jer sa sadanjeg stanovita m i na svim takama prom eta imamo jo samo rad ili kapital.
24 M a rx - Engels (1$)

3 7 0 Osnovi kritike politike ekonomije

prolazi vrijeme u toku kojeg bi on razmjenom sa ivim radom mogao prisvojiti viak radnog vremena, tui rad, da nije nastupio dead lock1 Zamislimo sada mnogo [raznih] kapitala u posebnim poslovnim granama, koje su sve potrebne (to bi se pokazalo u tome da bi, kada bi kapital u masama napustio jednu poslovnu granu, ponuda proi zvoda u toj grani pala ispod potranje, a stoga bi trina cijena po rasla iznad prirodne) i neka jedna poslovna grana trai npr. da ka pital a ostane due u obliku obezvreenja, tj. da vrijeme u kojem on prevaljuje razliite faze prometa bude due nego u svim drugim po slovnim granama. Tada bi taj kapital a manju novu vrijednost koju bi mogao stvoriti promatrao kao pozitivni gubitak, kao kad bi u od govarajuoj mjeri imao vie izdataka za proizvodnju iste vrijednosti. On bi, dakle, da bi dijelio istu stopu dobiti za svoje proizvode zara unavao razmjerno viu razmjensku vrijednost nego drugi kapital. Ali in fact2 do tog bi moglo doi samo tako da se gubitak podijeli na druge kapitale. Ako a trai vie razmjenske vrijednosti za proizvod nego to je u njemu objektivirano rada, on taj viak moe dobiti samo ako drugi prime manje od realne vrijednosti svojih proizvoda. To znai da bi nepovoljnije uslove pod kojima je proizvodio a, snosili u alikvotnim dijelovima svi kapitalisti koji s njim vre razmjenu i tako bi proizila jednaka prosjena dobit. Ali ako se promatra suma svih vi kova vrijednosti to su ih stvorili kapitali zajedno, ona bi bila sma njena tano za manju oplodnju kapitala a u poreenju s drugim ka pitalima; samo to bi to smanjenje umjesto da padne iskljuivo na kapital a snosili svi kapitali kao opi gubitak, kao gubitak u alikvotnim dijelovima. Zato ne moe biti nita smjenije od uobraavanja (vidi npr. Ramsaya)191l, da pored eksploatacije rada i kapital predstavlja jedan ori ginalan, od rada odvojen izvor stvaranja vrijednosti, jer se podjela vika rada meu kapitalima ne vri razmjerno viku radnog vremena koji je stvorio pojedini kapital, ve srazmjerno cjelokupnom viku rada koji je stvorila ukupnost kapitala, pa dakle na pojedini kapital moe doi snanije stvaranje vrijednosti nego to se moe objasniti direktno iz njegove posebne eksploatacije radne snage. Ali to vie na jednoj strani mora se kompenzirati jednim manje na drugoj. Inae prosjek ne znai ba nita. Pitanje kako odnos jednog kapitala prema drugom, tj. konkurencija kapitala dijeli viak vrijednosti meu njima oito ne ma nikakve veze s apsolutnom koliinom tog vika vrijednosti. Stoga nita nije apsurdnije od zakljuka da su sad, zato to kapital napla uje svoje izuzetno vrijeme prometa, tj. to svoju relativno manju oplodnju unosi u raun kao pozitivnu veu oplodnju, kapitali uzeti svi zajedno, dakle da je kapital, sposoban da iz niega napravi neto, iz minusa plus, iz minus-vika radnog vremena ili minus-vika vri

1zastoj 2 u

stvari

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 371

jednosti plus-viak vrijednosti, da on dakle posjeduje jedan mistini, od prisvajanja tueg rada nezavisni izvor stvaranja vrijednosti. Nain na koji kapitali meu ostalim raunaju svoj alikvotni udio u viku vrijednosti ne samo pomou vika radnog vremena koje su pokrenuli, ve i prema vremenu u toku kojeg je njihov kapital kao takav radio, tj. leao neiskorien, nalazio se u fazi obezvreenja, ne mi jenja naravno ni najmanje na sumi vika vrijednosti koju oni treba da razdijele izmeu sebe. Ta suma ne moe rasti uslijed toga to je manja nego to bi bila da je kapital a, umjesto da lei neiskorien stvarao viak vrijednosti; tj. uslijed toga to je on za isto vrijeme stvorio manje vika vrijednosti nego drugi kapitali. Ta neiskorienost kom penzira se kapitalu a samo ako ona nuno proizlazi iz uslova pojedine grane proizvodnje, stoga se u odnosu na kapital uope pojavljuje kao oteanje oplodnje, kao nuno ogranienje njegove oplodnje uope. Podjela rada ini da se to ogranienje promatra kao ogranienje procesa proizvodnje samo tog zasebnog kapitala. Ako se proces proizvodnje promatra kao voen od kapitala uope, tada je ovo jedno ope ograni enje njegove oplodnje. Ako zamislimo da samo rad sam proizvodi, tada se svi vei predujmovi koje on treba za vrijeme svoje oplodnje javljaju kao ono to jesu odbici od vika vrijednosti. Promet moe stvarati vrijednost samo ukoliko zahtijeva svjeu upotrebu tueg rada osim onog utroenog neposredno u procesu proiz vodnje. Tada je to isto kao da se u procesu proizvodnje, neposredno upotrebljava vie potrebnog rada. Samo stvarni trokovi prometa povisuju vrijednost proizvoda, ali smanjuju viak vrijednosti. Ukoliko promet kapitala (proizvod itd.) ne izraava samo nune faze kako bi se obnovio proces proizvodnje, taj promet (vidi primjer Storchat192!) ne ini moment proizvodnje u njenom totalitetu stoga nije promet postavljen proizvodnjom i ukoliko prouzrokuje trokove to su faux frais de production.1 Trokove prometa uope, tj. proizvodne trokove prometa, ukoliko su samo ekonomski momenti koji se tiu pravog prometa (dovoz proizvoda na trite daje mu novu upotrebnu vrijednost) treba promatrati kao odbitke od vika vrijednosti, tj. kao poveanje potrebnog rada u odnosu na viak rada. Kontinuitet proizvodnje pretpostavlja da je vrijeme prometa ukinuto. Ako ono nije ukinuto, mora protei vrijeme izmeu razli itih metamorfoza kroz koje kapital mora proi; njegovo vrijeme pro meta mora se pojaviti kao odbitak od njegovog vremena proizvodnje. S druge strane, priroda kapitala pretpostavlja da on prolazi kroz razli ite faze prometa, i to ne u predstavi, gdje se jedan pojam preobraa u drugi brzinom misli, u trenu, ve kao stanja koja se vremenski ne podudaraju. On mora neko vrijeme biti uahuren prije nego to moe poletjeti kao leptir. Uslovi proizvodnje kapitala koji proizlaze iz same njegove prirode protivurijee, dakle jedan drugom* Protivurjenost 1
24*

sporedni (neproizvodni) trokovi proizvodnje

3 7 2 Osnovi kritike politike ekonomije

se moe ukinuti i savladati samo* na dva naina: Prvo, kredit: Tobonji kupac B tj. onaj koji doista plaa, ali doista ne kupuje omoguuje kapitalistu A pretvaranje njegovog proizvoda u novac. Ali samom B bit e plaeno tek onda kad kapita list C kupi proizvod od A. Da li taj kreditor B daje A-u novac da bi kupio rad ili sirovinu i orue za rad prije nego to je A mogao nado mjestiti oboje iz prodaje svog proizvoda, tu nita ne mijenja. Au fond uz nau pretpostavku kreditor mu mora dati oboje tj. sve uslove proizvodnje (ali oni predstavljaju vrijednost veu od prvobitne, s kojom je A otpoeo proces proizvodnje). U tom sluaju kapital b raz mjenjuje kapital a, ali oba se ne upotrebljavaju istovremeno. B sada stupa na mjesto A, tj. njegov kapital lei neiskorien dok ga ne raz mijeni s kapitalom c. On je fiksiran u proizvodu A-a, koji je svoj proiz vod napravio likvidnim u kapitalu b.

D . Graanske teorije o viku vrijednosti i profitu

1. [Ricardo i njegovi komentatori o viSku vrijednosti] Apsolutna zbrka ekonomista u pogledu Ricardovog odreivanja vrijednosti radnim vremenom zasnovana uglavnom na jednom od osnovnih nedostataka njegovog vlastitog izlaganja ispoljava se vrlo jasno kod g. Ramsaya* Nakon to je prethodno iz utjecaja koji vrijeme prometa kapitala ima na njihovu relativnu oplodnju, tj. njihovo relativno uee u opem viku vrijednosti, izvukao besmislen zakljuak:
Ovo p o k azuje kako k ap ita l m oe reg u lira ti v rijed n o st nezavisno od rada, (IX , 84. R , 43)

ili
kapital je izv or vrijed n o sti nezavisno od rada, 55. 1. c. o n kae doslovno: O pticajni k ap ital (sn ab d ijev an je h ran o m ) uvijek e izdravati vie rad a n e go to je ran ije uloen o u njega. J e r ako o n n e bi m ogao zaposliti vie nego to je ran ije bilo ulo eno u n jeg a, kakva bi korist m ogla n a stati za vlasnika o d njegove u p o tre b e kao takvog}s (l. c. 49) U zm im o d v a kap itala iste v rijed n o sti, svaki proizveden rad o m 100 ljudi koji rad e neko d a n o vrijem e, p ri em u jed an k ap ital cijeli cirkulira, a dru g i je ci jeli fiksiran i sastoji se, recim o , o d v in a koje se uva rad i poboljanja. Sad, taj cir kulirajui k ap ital, dobijen radom 100 ljudi stavit e u kretanje 150 ljudi. U to m slu aju e zato p roizv od na k raju id u e g o dine b iti rez u lta t rad a 150 ljudi. P a ip on nee im a ti v eu v rije d n o st o d v in a n a k raju isto g p erio d a, iako je sam o 100 lju * O sim ako n e zam islim o d a svi kap itali ra d e p o uzajam noj n a ru d b in i i d a je stoga proizv od u vijek n ep o sred n o novac, pred stav a koja protivurjei p riro d i ka p ita la a stoga i p raksi velike in d u strije.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 373

di radilo na ovom poslednjem. (50) Ili hoe li netko tvrditi da koliina rada koju eli zaposliti svaki opticajni kapital nije nita vea od one koja je prethodno u tro ena na njega? T o bi znailo da je vrijednost utroenog kapitala = vrijednosti proi zvoda. (52)

Velika zbrka izmeu rada utroenog na kapital i rada koji e ka pital zaposliti. Kapital koji se razmjenjuje za radnu sposobnost, ivotna sredstva a to on ovdje naziva capital circulant1 ne moe nikad zaposliti vie rada nego to je bilo utroeno na njega. (Povratno djelo vanje razvoja proizvodnih snaga na postojei kapital ovdje nas se ne tie.) Ali na kapital je bilo utroeno vie rada nego to je on za njega platio viak rada, koji je pretvoren u viak vrijednosti i viak proiz voda, omoguavajui kapitalu da u poveanom mjerilu obnovi taj koristan posao, gdje je uzajamnost sva na jednoj strani. Njemu je omogueno da zaposli vie novog ivog rada, jer je tokom procesa proizvodnje u njega uloen dio svjeeg rada povrh akumuliranog rada od kojeg se on sastojao prije nego to je uao u taj proces. Kako se ini, g. Ramsay uobraava da ako je kapital proizvod 20 radnih dana, (potrebno radno vrijeme i viak radnog vremena zajedno), onda taj proizvod od 20 radnih dana moe zaposliti 30 radnih dana. Ali to nije nipoto sluaj. Neka je na proizvod bilo upotrijebljeno, recimo, 10 potrebnih radnih dana i 10 dana vika. Tada je viak vri jednost = 10 dana vika. Razmjenjujui ove ponovo za sirovinu, orue i rad, kapitalist moe s vikom proizvoda ponovo pokrenuti novi potrebni rad. Nije stvar u tome to je on upotrijebio vie radnog vre mena nego ga ima u proizvodu, ve to on iznova razmjenjuje viak radnog vremena koji ga ne stoji nita za potrebno radno vrijeme dakle upravo u tome to on upotrebljava cijelo radno vrijeme ulo eno u proizvod, dok je platio samo dio toga rada. Zakljuak g. Ramsaya da ako bi koliina rada koju e uposliti svaki opticajni kapital bila tek jednaka onoj koja je ranije utroena na njega, da bi vrijednost utroenog kapitala bila jednaka vrijednosti proizvoda, tj. ne bi pre ostao nikakav viak vrijednosti, bio bi taan samo kad bi bila sasvim plaena koliina rada utroena na kapital, tj. kada kapital ne bi pri svajao dio rada bez ekvivalenta. To nerazumijevanje Ricarda pro izlazi oito iz toga to on sam nije bio naisto s tim procesom, a kao buruj nije ni mogao biti. Pravilno shvatanje ovog procesa je = tvrdnji da je kapital ne samo, kao to misli A. Smith, komanda nad tuim radom u smislu u kojem je to svaka razmjenska vrijednost, jer ona svom posjedniku daje kupovnu mo, ve to je on mo koja prisvaja tui rad bez razmjene, bez ekvivalenta, ali s prividom razmjene. Ri cardo, nasuprot A. Smithu i drugima koji su pali u istu zabludu o vrijednosti odreenoj radom i o vrijednosti odreenoj cijenom rada (najamninom), ne zna nikad da odgovori drukije nego tako da kae da se s proizvodom iste koliine rada moe staviti u kretanje sad vie 1
opticajni kapital

3 7 4 Osnovi kritike politike ekonomije

sad manje ivog rada, tj. on promatra proizvod rada u odnosu na radnika samo kao upotrebnu vrijednost promatra samo onaj dio proizvoda koji radnik treba da bi mogao ivjeti kao radnik. Ali otkud dolazi to da radnik u razmjeni odjednom predstavlja samo upotrebnu vrijednost ili iz razmjene izvlai samo upotrebnu vrijednost, nije mu nipoto jasno, kao to to dokazuje ve njegova argumentacija protiv A. Smitha, koja nije nikad opa, nego se uvijek slui pojedinim primjerima. Odakle onda dolazi da udio radnika u vrijednosti proizvoda nije odreen vrijednou, ve upotrebnom vrijednou proizvoda, dakle ne na njega upotrijebljenim radnim vremenom, ve njegovim kvali tetom da odrava ivu radnu sposobnost? Ako on to moda objanjava konkurencijom radnika izmeu sebe, na to bi se moglo odgovoriti isto ono to on odgovara A. Smithu o konkurenciji kapitalista, da ta konkurencija, dodue, moe izravnati, izjednaiti nivo profita, ali nikako ne prua mjeru tog nivoa. Tako bi konkurencija radnika mogla jae oboriti vie najamnine itd., ali ope mjerilo najamnine, ili kako Ricardo kae, prirodna cijena najamnine, ne bi se mogla objasniti iz konkurencije izmeu radnika i radnika, nego samo iz prvobitnog odnosa izmeu kapitala i rada. Uope konkurencija, taj bitni pokreta graanske ekonomije, ne utvruje njene zakone, ve je njihov izvrilac. Zato illimited competition1 nije pretpostavka za istinitost ekonomskih zakona, ve posljedica pojavni oblik u kojem se realizira njihova nunost. Za ekonomiste, kako to ini Ricardo, pretpostaviti da postoji illimited competition znai pretpostaviti punu realnost i realizaciju graanskih odnosa proizvodnje u njihovoj differentia specifica.2 Zato konkurencija ne objanjava te zakone; ona omoguuje da se vide, ali ih ne proizvodi. Ili Ricardo kae takoer: Trokovi proizvodnje ivog rada zavise od trokova proizvodnje da bi se proizvele vrijednosti koje su potrebne da ga reproduciraju. Dok je malo prije promatrao proizvod u odnosu na radnika samo kao upotrebnu vrijednost, ovdje on promatra radnika u odnosu na proizvod samo kao razmjensku vrijednost. Njega se nita ne tie istorijski proces kojim proizvod i ivi rad dolaze u taj odnos jedan prema drugom. Ali isto tako mu nije potpuno jasan ni nain kako se taj odnos ovjekovjeuje. Za njega je kapital rezultat tednje; ve to pokazuje da on ne razumije njegov proces nastajanja i reprodukcije. Zato on takoer misli da je proizvodnja nemogua bez kapitala, dok posve dobro moe zamisliti da je kapital mogu bez zemljine rente. Za njega ne postoji razlika izmeu profita i vika vrijednosti, to je dokaz da mu nije jasna priroda ni jednog ni drugog. To pokazuje ve njegov postupak odmah na poetku. Najprije on daje da se razmjenjuje radnik s radnikom i njihova je razmjena tada odreena ekvivalentom, radnim vremenom koje je na obje strane utroeno u proizvodnju. Zatim dolazi pravi problem njegove ekonomije dokazati da se to 1
neogran iena konk u ren cija

2 specifinoj

razlici

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 375

odreivanje vrijednosti ne mijenja akumulacijom kapitala, tj. posto janjem kapitala. Prvo, Ricardu ne pada na um da je njegov prvi samonikli odnos i sam samo jedan odnos apstrahiran od proizvodnje koja poiva na kapitalu. Drugo, kod njega postoji odreena koliina objektiviranog radnog vremena (koja dodue moe rasti), i on se pita kako se ona dijeli. Pitanje je naprotiv kako se ona stvara, a upravo to objanjava speci fina priroda odnosa kapitala i rada ili differentia specified1 kapitala. U stvari, kako to kae Quincey (X, 5), u modernoj ekonomiji (Ricardo) radi se samo o dividendama, dok se ukupan proizvod promatra kao stalan, odreen koliinom rada upotrijebljenog na njega po tome se pro cjenjuje njegova vrijednost. Stoga se Ricardu s pravom prigovaralo da on ne razumije viak vrijednosti, iako ga njegovi protivnici razumiju jo manje. Kapital se prikazuje kao onaj koji prisvaja odreeni dio od postojee vrijednosti rada (proizvoda); stvaranje te vrijednosti koju on prisvaja iznad reproduciranog kapitala nije prikazano kao izvor vika vrijednosti. To stvaranje poklapa se s prisvajanjem tueg rada bez razmjene i zato ga graanski ekonomisti ne smiju nikad jasno razumijeti. Ramsay predbacuje Ricardu da zaboravlja da se stalni kapital (od kojeg se pored sredstava za ivot sastoji kapital, kod Ramsaya sirovina u isti mah pored orua) odbija od svote koju treba da podijele kapitalist i radnik.
Ricardo zaboravlja da se cijeli proizvod dijeli ne samo izm eu najam nina jprofita, ve da je jedan dio takoer potreban za nadom jetanje stalnog kapitala (IX , p. 88. R. 174, biljeka).

U stvari, kako odnos opredmeenog rada prema ivom radu koji se ne moe izvesti iz udjela neke dane koliine rada, ve iz postav ljanja vika rada Ricardo nije shvatio u njegovom ivom kretanju, pa dakle takoer [nije shvatio] ni uzajamni odnos razliitih sastavnih dijelova kapitala, to kod njega dobija privid kao da se cijeli proizvod dijeli na najamnine i profite tako da se i sama reprodukcija kapitala ubraja u profit. Quincey (1. c. Sveska X, 5) ovako razlae Ricardovu teoriju:
Ako je cijena 10 ilinga, tada najam nine i profit kao cjelina ne m ogu p ri jei 10 ilinga. Ali zar, naprotiv, najam nine i profiti kao cjelina, sami ne predodreuju cijenu? N e , to je stara prevaziena doktrina. p. 204). Nova ekonomija je p o kazala da svaku cijenu odreuje razmjerna koliina proizvodnog rada, i to samo ona. K ad se sama cijena jednom utvrdi, tada ona samim tim utvruje fond iz ko jega i najam nine i profiti m oraju izvesti svoje zasebne udjele, (1. c. 204).

Kapital se ovdje ne pojavljuje kao onaj koji postavlja viak vri jednosti, tj. viak rada, ve samo kao onaj koji vri odbitke od dane
1 specifina razlika

3 7 6 Osnovi kritike politike ekonomije

koliine rada. To to orue i sirovina prisvajaju taj udio mora se zatim objasniti iz njihove upotrebne vrijednosti u proizvodnji, gdje se tad pret postavlja glupost kao da sirovina i orue stvaraju upotrebnu vrijednost svojim odvajanjem od rada. Jer odvajanje ih ini kapitalom. Za sebe promatrani oni su i sami rad, proli rad. Pored toga ovo tad s pravom vrijea common-sense,1 jer kapitalist zna vrlo dobro da on najamninu i profit rauna u trokove proizvodnje i prema tome regulira potrebnu cijenu. Ta protivurijenost u odreivanju proizvoda relativnim radnim vremenom i ograniavanje sume profita i najamnina sumom tog radnog vremena i realnim postavljanjem cijena u praksi potjee samo odatle to sam profit nije shvaen kao izveden, sekundaran oblik vika vri jednosti; isto tako ni ono to kapitalist s pravom promatra kao svoje trokove proizvodnje. Njegov profit potjee jednostavno otud, to ga dio trokova proizvodnje ne stoji nita, dakle ne ulazi u njegove izdatke, u njegove trokove proizvodnje.
Svaka p ro m je n a koja m oe p o rem etiti postojee odnose izm e u najam nina i pro fita m o ra p o eti o d najam nina. ( Quincey , I . e . X , 5, p . 205).

Ovo je istinito samo utoliko to sve promjene u masi vika rada mo raju biti izvedene iz promjene u odnosu izmeu potrebnog rada i vika rada. Ali ova moe isto tako uslijediti ako potreban rad postane neproduk tivni ji pa stoga vei dio ukupnog rada pree na njega, ili ako ukupan rad postane produktivniji pa se dakle potrebno radno vrijeme smanji. Nonsense2 je rei da ta proizvodna snaga rada potjee od najamnine. Naprotiv smanjenje relativne najamnine njen je rezultat. Meutim ona potjee 1) od prisvajanja porasta proizvodnih snaga (uslijed po djele rada, trgovine, koja nabavlja jeftinije sirovine, nauke itd.) od strane kapitala; 2) ali to poveanje proizvodnih snaga, ukoliko se rea lizira primjenom veeg kapitala itd., mora se promatrati kao da proiz lazi od kapitala. Nadalje: profit i najamnina, iako odreeni odnos izmeu potrebnog rada i vika rada, ne poklapaju se s njima, samo su njihovi sekundarni oblici. Meutim, stvar je u ovom: rikardovci pretpostavljaju odreenu koliinu rada; ova odreuje cijenu proizvoda, iz ega sad dobijaju svoje udjele rad u najamnini, a kapital u profitu; udio radnika = cijeni potrebnih sredstava za ivot. Stoga je u postojeim odnosima izmeu najamnine i profita stopa profita na svom maksimumu, a stopa najamnine na svom minimumu. Konkurencija meu kapitalistima moe izmijeniti samo onaj odnos u kojem oni sudjeluju u ukupnom profitu, ali ne moe izmijeniti odnos izmeu ukupnog profita i ukupnih najamnina. Ope mjerilo profita je taj odnos ukupnog profita prema ukupnim najamninama i to se ne mijenja konkurencijom. Odakle onda promjena? Sigurno ne odatle to profitna stopa dobrovoljno pada, a ona bi to morala initi dobrovoljno, jer konkurencija ne daje taj 1
zdrav razum

2 besm islica

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 377

rezultat. Dakle, [ta promjena potjee] iz promjene u najamnini, iji potrebni trokovi moda rastu (teorija o progresivnom pogoranju zemljita koje se podvrgava poljoprivrednoj obradi; teorija rente) uslijed opadanja proizvodne snage rada koje potjee od prirodnih uz roka. Na to sad Carey[1931 itd. s pravom uzvraaju (ali, po tome kako on to objanjava, opet s nepravom), da stopa profita ne pada uslijed pada, ve uslijed porasta proizvodne snage. Sve se to objanjava jednostavno time to profitna stopa nema u vidu apsolutni viak vrijednosti ve viak vrijednosti u odnosu na upotrijebljeni kapital i to je porast proizvodne snage praen padom onog dijela kapitala koji predstavlja sredstva za ivot u odnosu na onaj dio koji predstavlja nepromjenljivi kapital; zato je nuno da kako pada omjer ukupnog upotrijebljenog rada prema kapitalu koji ga pokree tako pada i dio rada koji se pojavljuje kao viak rada ili viak vrijednosti. Iz te nesposobnosti da objasni jednu od najpresudnijih pojava moderne proizvodnje proizlazi da Ricardo nije razumio svoj vlastiti princip. Ali u kakve tekoe on zaplie svoje uenike vidi se, meu ostalim, iz ovog mjesta iz Quinceya:
Obian je paralogizam , ako ste n a istoj farm i uvijek drali 5 ljudi te je 1800. njihov proizvod bio 25 kvartera, a 1840. god. 50 kvartera, d a ete biti skloni da prom atrate samo~pr6izvod~kdo promjenljiv,~a rad kao postojan', dok su se u stvari oba izmijenila. 1800. god. svaki kvarter m orao je da stoji x/s jednog ovjeka, a 1840. svaki je stajao samo 1/io jednog ovjeka.

U oba sluaja apsolutno radno vrijeme bilo je isto, 2 dana; ali 1840. se proizvodna snaga rada u odnosu na 1800. udvostruila i stoga je troak proizvodnje potrebnog rada bio manji. Rad utroen na 1 kvarter bio je manji, ali ukupan rad bio je isti. Ali g. Quincey bi tre balo da zna iz Ricarda da vrijednost proizvoda ne odreuje proizvodna snaga rada iako ona odreuje viak vrijednosti, premda ne srazmjerno poveanju proizvodne snage. [Trebalo bi da poznaje] pri govore protiv Ricarda, kao i oajnike sofisterije njegovih uenika (npr. g. Mac Cullocha,t194l koji viak vrijednosti starog vina u odnosu na novo objanjava vikom rada). Vrijednost se takoer ne moe od rediti radom to ga je zahtijevala jedinica, tj. cijenom jednog kvartera. Nego cijena pomnoena brojem [kvartera] sainjava vrijednost. Onih 50 kvartera 1840. godine imali su istu vrijednost kao i 25 kvartera 1800, jer su objektivirali istu koliinu rada. Cijena za pojedini kvarter, za jedinicu, morala je biti razliita, a ukupna cijena (izraena u novcu) mogla je biti razliita iz razliitih razloga. (Ono to Quincey kae o stroju, vrijedi i za radnika:
Stroj im se upozna njegova tajna nee se prodavati za proizvedeni rad, ve za rad koji pro iz v o d i.. . na njega se vie nee gledati kao na uzrok jednak iz vjesnim posljedicama, ve kao na posljedicu koja se sigurno moe reproducirati po znatim uzrokom uz poznati troSak. (84).

De Quincey kae o Malthusu:

3 7 8 Osnovi kritike politike ekonomije

M althus u svojoj Politikoj ekonom iji nee d a vidi, tavie o n izriito n e gira, da ako dva ovjeka p ro izv ed u razliite rezu ltate, deset i p e t, d a je u jednom sluaju svaka jedinica p ro izv o d a stajala d v a p u t vie rad a nego Sto je stajala u d ru gom . N a p ro tiv , kako su tu uvijek dva ovjeka, g. M a lth u s u p o rn o tv rd i da je u t roak rada postojan. (1. c. 215, biljeka)

U stvari: utroak rada je postojan, jer je prema pretpostavci jed naka koliina rada sadrana u deset kao i u pet. Ali troak za rad nije postojan, jer u prvom sluaju, kako je proizvodna snaga rada dvostruka, vrijeme koje pripada potrebnom radu u odreenom je omjeru manje. Odmah iza ovoga pozabavit emo se Malthusovim miljenjem. Ovdje, prije nego to poemo dalje u izlaganju vremena prometa kapitala i njegova odnosa prema radnom vremenu, na mjestu je da se prije razmotri cijelo Ricardovo uenje o tom predmetu, da bismo otrije fiksirali razliku izmeu naeg vlastitog shvaanja i njegovog. (Citati iz Ricarda u svesci V III.)t195l Prva pretpostavka kod Ricarda je konkurencija bez ogranienja i nesputano poveavanje proizvoda industrijom. (19. R. 5.) Ovo sad drugim rijeima znai samo to da se zakoni kapitala potpuno realizi raju samo unutar neograniene konkurencije i industrijske proizvodnje. Na toj proizvodnoj bazi i takvom odnosu proizvodnje kapital se raz vija adekvatno, dakle se njegovi imanentni zakoni .u potpunosti ostva ruju. Kad je to tako, trebalo bi pokazati kako su neograniena konku rencija i industrijska proizvodnja uslovi ostvarenja kapitala, koje on sam mora proizvoditi sve vie (umjesto da se ovdje ta hipoteza pojavi kao hipoteza pukog teoretiara, koji u odnosu kapitala prema sebi kao kapitalu slobodnu konkurenciju i proizvodni nain egzistencije kapitala postavlja vanjski i proizvoljno, ne tako da su oni sami razvi janje kapitala, ve kao zamiljene pretpostavke itavog pojavljivanja kapitala). Uostalom ovo je jedino mjesto kod Ricarda gdje se nasluuje historijska priroda graanskih ekonomskih zakona. Pod tom pretpostavkom relativna vrijednost roba (ta rije je besmislena, jer apsolutna vrijednost je nonsense1) odreena je razlii tom koliinom koja se moe proizvesti u istom radnom vremenu ili koliinom rada koja je razmjerno realizirana u robama, (p. 4.) (Sveska 19.) (Odsad prva brojka za stranicu u svesci [196], druga za stranicu u Ricardu.). Kako se sad od vrijednosti kao ekvivalenta odre enog radom dolazi do neekvivalenta ili do vrijednosti koja u raz mjeni postavlja viak vrijednosti, tj. kako se dolazi od vrijednosti do kapitala, od jednog odreenja do prividno suprotnog, to Ricarda ne zanima. On se samo pita: kako odnos vrijednosti roba moe i mora ostati isti i odreivati se relativnom koliinom rada, iako vlasnici aku muliranog rada [i vlasnici] ivog rada ne razmjenjuju ekvivalente u radu, tj. uprkos odnosu kapitala i rada. Tada je vrlo jednostavna raunica da se roba a i roba b mogu razmijeniti razmjerno radu reah1 besmislica

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 379

ziranom u njima, iako proizvoai robe a ili robe b izmeu sebe razli ito dijele proizvod a ili za njega razmijenjeni proizvod b. Ali kako se ovdje svako dijeljenje vri na osnovu razmjene, to u stvari izgleda posve neobjanjivo zato se jedna razmjenska vrijednost (ivi rad) razmje njuje prema radnom vremenu realiziranom u njoj, dok se druga raz mjenska vrijednost (nagomilani rad, kapital) ne razmjenjuje prema mjerilu radnog vremena realiziranog u njoj. U tom sluaju posjednik nagomilanog rada ne bi mogao da razmjenjuje kao kapitalist. Zato npr. Bray vjeruje da tek sa svojom jednakom razmjenom izmeu ivog i mrtvog rada povlai pravu konsekvenciju iz Ricarda t107]. Da bi sa stanovita puke razmjene najamnina radnika morala biti = vrijednosti proizvoda, tj. da bi koliina rada u objektivnom obliku koju radnik dobija u najamnini morala biti = koliini rada u subjektivnom obliku koju on u radu troi, to je toliko nuna konsekvencija, da A. Smith u nju i upada.1 1 9 8 1 Ricardo, naprotiv, ostaje pri tanom, ali kako?
Vrijednost rada i koliina roba koju moe kupiti odreena koliina rada nisu identini. W hy n o t ?1 *Zato Sto proizvod radnika ili ekvivalent tog proizvoda nije = nagradi ra dnika. T j. identinost ne postoji za to Sto postoji razlika. *Dakle (zato to to nije tako) vrijednost rada nije m jera vrijednosti, kao to je to rad upotrebljen za o dreenu koliinu roba. (19, 3)

Vrijednost rada nije identina s nagraivanjem rada. Jer oni su razliiti. Dakle nisu identini. To je udan zakljuak. Au fond2 on se ne temelji samo na tome to u praksi nije tako. Ali prema teo riji moralo bi biti tako. Jer razmjena vrijednosti odreena je radnim vremenom koje je u njima realizirano. Stoga se razmjenjuju ekvi valenti. Morala bi se dakle razmijeniti odreena koliina radnog vre mena u ivom obliku za istu koliinu radnog vremena u prolom obliku. Da se zakon razmjene pretvara upravo u svoju suprotnost, upravo bi to trebalo dokazati. Ovdje nije ak ni nagovijeteno da on to ini. Ili je nagovjetaj moda u esto ponavljanom odbacivanju tog brkanja, pri emu se odmah priznaje da to ne moe uiniti ni razlika izmeu prolog i ivog rada:
Relativna koliina roba to ih m oe pribaviti dana koliina rada odreuje njihovu prolu i sadanju vrijednost (19, 9), gdje, dakle, ivi rad ak povratno odreuje vrijednost prolog rada.

Zato se dakle i kapital ne razmjenjuje za ivi rad razmjerno radu koji je realiziran u kapitalu? Zato samo koliina samog ivog rada nije = koliini rada u kojoj se on objektivirao?
1 Zato ne? * U biti

3 8 0 Osnovi kritike politike ekonomije

Rad je p riro d n o razliito g k valiteta i teko je u p o re iv ati razliite sate rada u razliitim p riv re d n im g ranam a. A li ta se ljestvica u praksi vrlo brzo uvruje. (19, 13) Za kratk e p e rio d e b a r iz go d in e u g o d in u pro m jen a je u toj nejednakosti n e znatna, zbog toga n e ulazi u raun. (19, 15)

Ovo nije nita. Da je Ricardo primijenio svoj vlastiti princip, koliine rada (jednostavnog) na koje se mogu svesti razliite radne sposobnosti, stvar bi bila jednostavna. Uope on odmah poinje s rad nim satima. Kapitalist putem razmjene dobija radnu sposobnost: to je ona razmjenska vrijednost koju on plaa. ivi rad je upotrebna vrijednost to je za njega ima ta razmjenska vrijednost i iz te upotrebne vrijednosti proistijee viak vrijednosti i ukidanje razmjene uope. Uslijed toga to Ricardo doputa da se vri razmjena za ivi rad dakle odmah upada u proces proizvodnje u njegovom sistemu ostaje nerjeiva antinomija to to odreena koliina ivog rada nije = robi koju on stvara, u kojoj se objektivira, iako je vrijednost robe = koliini rada koji je u njoj sadran. U vrijednost robe
uraunat je i ra d za do p rem a n je ro b e n a trite. (19, 18)

Vidjet emo da je vrijeme prometa, ukoliko se ono kod Ricarda pojavljuje kao neto to odreuje vrijednost, samo onaj rad koji je potreban da se robe dopreme na trite.
Princip o d re iv a n ja v rijed n o sti relativ n im koliinam a rad a sadranim u ro bam a zn a tn o se m odificira p rim je n o m m ain erije i d ru g o g staln o g i trajnog ka pitala. P o ra st ili p a d n a ja m n in e razliito po g a a d va kapitala od kojih je jedan go tovo p o tp u n o o pticajan , a d ru g i gotovo p o tp u n o sta la n ; isto tako i nejednako tra janje upotrije b lje n o g staln o g kapitala. N a im e to m e prid o lazi p ro fit na stalni k a pita l (kam ata), kao i n akn ad a za d u e tra jan je vrem en a koje m o ra protei dok se v rednija o d d v iju ro b a u z m o g n e d o p rem iti n a trite. (19, 29, 30)

Posljednji moment tie se samo tranjanja procesa proizvodnje, dakle neposredno upotrijebljenog radnog vremena, bar u Ricardovom primjeru o zakupcu i pekaru. U"! (Ako penica jednoga postaje kasnije sposobna za dopremu na trite nego penica drugoga, tada ta tako zvana kompenzacija, kao kod stalnog kapitala, ve pretpostavlja ka matu; dakle je ve neto izvedeno, nije prvobitno odreenje.)
Profit i najam nin a sam o su udjeli u kojim a te dvije klase, kapitalisti i ra dnici, u estvu ju u p rv ob itn o j ro b i, p a dakle i u robi za koju se ova razmijenila. (p. 21, 22)

Koliko je proizvodnja prvobitne robe, sam njen postanak odreen tim udjelima, kao to ona kao temelj odreivanja t a k o e r prethodi udjelima, dokazuje to to se prvobitna roba uope ne bi proizvela da ne sadri viak rada za kapital.
Robe n a koje je u p o trijeb ljen a ista koliina rad a im aju razliitu relativnu vrijednost, ako se n e m og u istovrem eno d o p rem iti n a trite. I kod veeg stalnog kapitala via v rijed no st neke ro b e d u g u je se veoj duini vrem ena koje m ora p ro -

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 381

tei dok se ona doprem i na tr i te .. . Razlika u oba sluaja potjee o tu d to se profiti akum uliraju kao kapital, i ovo je samo naknada za vrijeme z a koje su profiti bili neupotrijebljeni.(20, 35)

Ovo ne znai apsolutno nita osim toga da se kapital koji lei neiskorien rauna i zaraunava kao da nije neiskorien, nego se razmjenjuje za viak radnog vremena. Ovo nema nikakve veze s odre ivanjem vrijednosti. Spada u cijenu. (Kod stalnog kapitala spada u odreivanje vrijednosti samo kao druga metoda plaanja opredmeenog rada, apstrahirana od profita.)
* * *

Ima jo jedan princip rada koji ni po em u ne upada u oi ekonomskom istraivau u starim zemljama, ali koji je svaki kapitalist u kolonijam a osjetio na vlastitoj koi. Daleko najvei dio industrijskih operacija, a napose one iji je proi zvod velik u odnosu prema upotrijebljenom kapitalu i radu zahtijeva znatno vrijeme z a svoje dovrenje. Veinu njih n e isplati se n i zapoeti, ako nem a sigurnosti da e biti m ogue da se nastavljaju nekoliko godina. Velik dio kapitala koji je uloen u njih predstavlja stalan , nezamjenljiv , trajan kapital. Ako neto sluajno zaustavi takvu operaciju, sav taj kapital je izgubljen. A k o se ljetina ne moe pobrati, cijeli izdatak z a njeno uzgajanje uzalud je baen. Ovo pokazuje d a je konstantnost ne manje vaan princip, nego udruivanje rada. Vanost naela konstantnosti ovdje se ne vidi, jer se zaista rijetko dogaa da se rad kojim se vri neki posao obustavi protiv volje k a p ita lis ti. . . Ali u kolonijama upravo je obratno. T u se kapitalisti toliko boje toga da izbjegavaju~takve sluajeve koliko god m ogu, klonei se, ko liko je god to m ogue, operacija koje trae m nogo vrem ena za svoje dovrenje (W akefield, 169, XTV, 71). Ima m notvo operacija koje su tako jednostavne da ne doputaju podjelu na dijelove i koje se ne m ogu izvriti bez suradnje m nogo pari ruku. N a prim jer, podizanje velikog drveta n a kola, plijevljenje korova na velikom polju rastue ljetine, istovrem eno strienje velikog stada ovaca, njevenje ita u trenutku kada je ono sazrelo a jo nije prezrelo, pom icanje nekog velikog tereta; ukratko sve ono to se ne m oe napraviti ako vrlo m nogo pari ru k u ne sudjeluju zajedniki u istom nedjeljivom poslu i u isto vrijeme. (168 1. c.) Udruivanje i konstantnost rada postiu se u starim zemljama bez napora ili brige od strane ka pitalista, prosto zahvaljujui obilju najam nih radnika. N estaica najam nih radnika opa je alopojka u kolonijama. (170 1. c.) Samo najjeftinija zemlja u jednoj ko loniji utjee svojom cijenom na trite rada. Cijena te zemlje , kao i svake neobra ene zemlje i svega drugog ija proizvodnja ne stoji nita , zavisi naravno od odnosa izmeu potranje i ponude. (p. 332). Da bi cijena puste zemlje mogla postii svoj cilj (naime pretvoriti radnika u ne-vlasnika zemlje) ona m ora b iti dovoljna za tu svrhu. D osad je cijena bila svagdje nedovoljna. (338 1. c.)

Evo ta je dovoljna cijena:

Kod osnivanja neke kolonije cijena moe b iti tako niska da povrinu zem lje koju prisvajaju naseljenici ostavlja praktiki neogranienom ; ona moe biti dosta visoka da izaziva proporciju izm eu zemlje i stanovnitva slinu onoj u sta rim zemljama, u kojem sluaju, ako ta vrlo visoka cijena ne sprijei emigraciju,

3 8 2 Osnovi kritike politike ekonomije

najjeftinija zem lja u koloniji m oe p o sta ti jednako skupa a preobilje radnika jed nako alosno kao u E ng lesk o j; ili on a m oe b iti prav ed n a sredina izm eu dvije krajnosti, n e izazivajui n i p reo b ilje n aro d a n i preobilje zem lje, nego ogrania vajui koliinu zem lje tako d a n ajjeftinija zem lja d obija tr in u cijenu koja b i p ri siljavala rad n ik e d a rad e d o sta v rem en a za n a jam n in u prije nego to bi m ogli p o stati zem ljovlasnid. (339 1. c.) (H . X IV , 71.)

(To ovdje citirano mjesto iz Wakefieldove Art of Colonisation1 pripada zajedno s onim naprijed navedenim o nunom odvajanju radnika od uslova vlasnitva.)

. 2. [Malthusova identifikacija koliine rada i vrijednosti radan] (Raunanje profita za razliku od raunanja stvarnog vika vri jednosti to ga kapital postavlja u razmjeni sa ivim radom postaje jasno npr. na slijedeem primjeru. To su podaci u First Report of the Factory Commissioners.t200] (Malthus, Principles of Political Economy.2 1836. 2 izd. Sveska X, p. 42.)
K a p ita l u loen u z g rad e i stro jev e 10 000 f. st. O pticajni kapital 7 000 f. st. 500 f. st. k am ata n a 10 000 f. st. stalnog kapitala 350 k am ata n a o p ticajn i k apital 150 ren te , po rezi, d ab in e 650 am ortizacioni fo n d 61/ 2% za h ab an je stalnog kapitala 1650 f. st. 1100 f. st., n ep re d v i e n i trokovi, prijevoz, ugalj, ulje 2750 2600 n ajam n ine i plae 5350 10 000 za oko 400 000 fu n ti sirovog p am u k a po

6 penija

15 350 16 000 za 363 000 fu n ti p red e. V rijednost 16 000 f. st.

Kapital uloen u rad iznosi 2600; viak vrijednosti je = 1650 (850 kamata + 150 rente itd. ini 1000 + 650 profita). Ali 2600:1650=100 :63 6/i 3 . Dakle, stopa vika vrijednosti je 63 /i3 %. Prema raunu profita, ona bi morala biti 850 kamata, 150 renta i 650 profit ili 1650:15350; preko 10,7%. . U gornjem primjeru opticajni kapital obrne se 167/?o puta u stalni kapital obrne se jednom u 15 5/i3 godina, jednom u 200/i3 godina. 1
V jetina koloniziranja 8 P rvom Izvjetaju tvornikih kom esara; M alth-

u s: P rincipi politike ekonom ije.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 83

Profit: 650 ili oko 4,2. Najamnina radnika Ve- Profit je ovdje naveden sa 4,2; recimo da je samo 4%. Ta 4% izraunata su na iz datak od 15 350. Ali imamo jo 5% kamata na 10 000 f. st. i 5% na 7000 f. st.; 850 f. st. = 5% od 17 000. Od stvarnih godinjih pred ujmova moramo odbiti 1) dio stalnog kapitala koji se ne pojavljuje u amortizacionom fondu; 2) ono to je zaraunato kao kamata. (Mo gue je da kamate ne stavlja u dep kapitalist A, ve kapitalist B. U svakom sluaju one su dohodak a ne kapital; viak vrijednosti.) Od 15 350 f. st. izdataka treba, dakle, odbiti 850, ostaje 14 500. U onih 2600 za najamnine i plae nalazilo se 2091 f. st. u obliku plae, jer 1/e od 15 350 nije 2600 nego 23912, a 14 500 podijeljeno s time je 6 l54/239i3> recimo 6 1/ie, a tu 1/ie moemo zanemariti, t202^ Tih 14 500 on prodaje dakle za 16 000 ili uz profit od 1500, to ini 10 2/s%; ali zanemarimo te a/3 i recimo 10%; 1/e od 100 je 16 2/s. To dakle na 100 daje 83 x/s za predujmove, 16 2/a za najamnine, a profit je 10. Naime: Predujmovi Najamnine Suma Reproducirano Profit F. st. 83 i/s 16 2/3 100 110 10 10 na 16 2/a ili na 5% iznosi tano 60%. Dakle, da bi se prema raunu kapitalista na kapital od 17 000 f. st. dobio godinji profit od 10% (bilo je neto vie), pri emu rad iznosi samo 1/e godinjih predujmova od 14 500 f. st., radnik (ili kapital, kako hoete) mora stvoriti viak vrijednosti od 60%. Ili od cijelog radnog vremena je 40% potrebno radno vrijeme, a 60% viak rada; oni se odnose =4:6 ili 2:3 ili l : 3/2 Naprotiv, da su predujmovi kapitala bili 50, a dio pred ujmova na najamnine takoer 50, trebalo bi se stvoriti samo 20% vika vrijednosti da bi kapitalist dobio 10%; 50+50+10=110, a 10 prema 50=20:100 ili 20%. Kad bi potrebni rad u drugom sluaju stvorio toliki viak rada kao u prvom, profit kapitalista iznosio bi 30 f. st.; s druge strane, kad bi stopa zbiljskog stvaranja vrijednosti, po stavljanje vika rada u prvom sluaju bilo samo onoliko kao u drugom, profit bi iznosio samo 31/s f. st. i ako bi kapitalist morao platiti nekom drugom kapitalistu kamate 5%, bio bi efektivno na gubitku. Iz for mule proizlazi jednostavno ovo: 1) da bi se odredilo koliko je stvarni viak vrijednosti, treba izraunati profit na predujmljenu najamninu, postotak u kojem se takozvani profit odnosi prema najamnini; 2) relativno manji postotak izdatka u ivom radu u odnosu na ukupan izdatak pretpostavlja vei izdatak za stalni kapital, strojeve itd., veu podjelu rada. Iako je zbog toga postotak rada manji nego kod kapitala koji radi s vie rada, stvarno pokrenuta masa rada mora biti znatno vea, tj. uope se mora raditi s veim kapitalom. Alikvotni dio rada koji dolazi na ukupan predujam je manji, ali apsolutna suma pokre nutog rada za pojedini kapital je vea, tj. on sam mora biti vei; 3) ako se ne radi o veoj maineriji itd., ve o oruu koje ne pokree
1 Treba: 412/a a Treba: 25581/a 8 Treba: manje od 6

3 8 4 Osnovi kritike politike ekonomije

vie rada i samo ne predstavlja veliki stalni kapital (npr. runa litografija), ve samo zamjenjuje rad, tada je profit onoga koji radi sa strojem apsolutno manji od profita onog koji radi sa ivim radom. (Ali posljednji moe ostvariti profit uz postotak uz koji to drugi ne moe te ga dakle potisnuti s trita itd.) Razmatranje toga koliko moe padati profitna stopa uz porast kapitala uz uslov da ukupni profit raste, spada u uenje o profitu (konkurenciji). Malthus u svojim Principles of Political Economy\ 2. izd. 1836. nasluuje da se profit, tj. ne profit ve stvarni viak vrijednosti, mora raunati ne u odnosu na predujmljeni kapital, ve na avansirani ivi rad, ija je vrijednst objektivno izraena u najamnini; ali on pri tom pada u istu igrariju, koja postaje apsurdnom kad treba da poslui kao baza bilo za odreivanje vrijednosti bilo za rezoniranje o odnosu rada prema odreivanju vrijednosti. Naime, uzmem li ukupnu vrijednost gotovog proizvoda, tad mogu svaki dio avansiranog proizvoda uporediti s njemu odgovaraju im dijelom izdatka, a postotak koji ini profit prema cijelom proiz vodu prirodno je isto tako postotak za alikvotni dio proizvoda. Re cimo npr. da 1 0 0 talira donesu 1 1 0 , dakle 1 0 % na cijeli proizvod; neka bude 75 talira za nepromjenljivi dio kapitala, 25 za rad, dakle 3/4 za prvo, V4 za ivi rad. Uzmem li sad lU od ukupnog proizvoda, tj. od 110, dobit u 272/4 ili 271/2- Na izdatak za rad 25 kapitalist ima dobit 2Va ili 10%. Isto tako je Malthus mogao rei: uzmem li 3U od ukupnog proizvoda, naime 75, te s /4 su u ukupnom proizvodu predstav ljene sa 821/2, dakle 7 1/2 na 75 iznosi tano 10%. To oevidno znai sam oto da ako na 1 0 0 dobijam 1 0 %, onda dobit na svaki dio od 1 0 0 iznosi toliko da na ukupnu svotu izlazi 10%. Ako sam na 100dobio 10, tada sam na 2 x 5 0 svaki put dobio 5 itd. Ni korak nas dalje ne vodi to ja, ako zaraujem 1 0 na 1 0 0 , zaraujem na 1/i od 1 0 0 i 7 x/2 na 8/4 od 100. Ako sam dobio 10 na 100, koliko sam tada dobio na lU ili na s /4 od 100? Malthusova ideja svodi se na tu djetinjariju. Pre dujam na rad iznosio je */4 na 1 0 0 , dakle je dobit na njega iznosila 10%. Jer 10% na 25 daje l 1!*. Ili, ako e kapitalist na 100 dobio 10, onda je na svaki dio svoga kapitala dobio 1/io, tj. 1 0 %. To ne daje dijelovima kapitala jednom prema drugom nimalo kvalitati. van karakter i zato vrijedi podjednako za stalni kapital itd. kao i za kapital predujmljen za rad. U tome je zapravo samo izraena iluzija da u novostvorenoj vrijednosti svaki dio kapitala uestvuje ravnomjerno Viak vrijednost nije stvorila ni najamnina predujmljena na racj ve ju je stvorio neplaeni ivi rad. Ali iz odnosa ukupne vrijednosti ovdje 10 talira prema najamnini moemo vidjeti koliko posto taka rada nije bilo plaeno, ili koliki je bio viak rada. U gornjem omjeru je potrebni rad objektiviran u 25 talira, viak rada u 10; odnose se dakle kao 25:10=100:40; 40% rada je bilo viak rada ili, to je isto,
1 Naelima politike ekonomije

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 385

viak vrijednosti to ga je rad proizveo. Posve je tano da kapitalist moe raunati: ako na 100 zaradim 10, tada sam na najamninu, koja je = 25, zaradio Ne vidi se kakvu bi korist trebalo da donese taj raun. Ali odmah emo vidjeti ta Malthus s tim hoe, ako po gledamo njegovo odreivanje vrijednosti. Ali da on vjeruje da njegov jednostavni raunski primjer sadri zbiljsko odreenje proizlazi iz slijedeeg:
Pretpostavimo da se kapital troi samo za najam ninu; 100 f. st. utroeno u neposredan rad Prihodi na kraju godine 110, 120 ili 130; oevidno je da e u svakom sluaju profiti b iti odreeni razm jerno onom dijelu vrijednosti cijelog proizvoda koji je potreban da bi se platio upotrijebljeni rad. Ako je vrijednost proi zvoda na tritu = 110, udio potreban za plaanje radnika = 10/ n vrijednosti proi zvoda ili profita = 10%.

(Ovdje g. Malthus samo izraava prvobitni predujam od 100 st. kao odnos prema ukupnom proizvodu. 100 je 10/ n od 110. Isto je da li kaem da dobijam 10 na 100, tj. 1/io od 100 ili kaem 1/ n od 110 je dobit.)
f. Ako je vrijednost proizvoda 120, proporcija za rad = 10/ia , dobit 2 0 % ; ako je 130, udio potreban za plaanje rada = 10/ia , a dobit 30%.

(Umjesto da kaem: dobijam 10 od 100, mogu takoer rei da predujmovi od 110 iznose 10/n ; ili uz 20 od 100 predujmova iznose samo 10/i2 od 120 itd. Karakter tih predujmova, bez obzira da li se troe za rad ili drukije, nema apsolutno nikakve veze s tim drugim aritmetikim oblikom izraavanja stvari. Ako je kapital od 100 donio samo 110, tada mogu ili poi od kapitala i rei da sam na njega dobio 10 ili mogu poi od proizvoda, od 110, i rei da sam unaprijed pre dujmio samo 10/ n od toga. Odnos je, naravno, isti.)
Sada pretpostavimo da se predujmovi kapitalista ne sastoje samo od rada. Kapitalist oekuje jednaku korist od svih dijelova kapitala koje predujmljuje.t

(Tj. on samo dijeli profit koji je dobio, a ije mu je porijeklo moda vrlo nejasno, ravnomjerno na sve dijelove svojih izdataka, posve apstrahirajui od njihove kvalitativne razlike).
Pretpostavimo da je J/4 predujmljena za rad (neposredan), a da se 3/4 sa stoje od akumuliranog rada i profita, sa svim dodacima koji mogu nastati od rente, poreza i drugih izdataka. Tada je posve tano da e se profiti kapitalista mijenjati s promjenom vrijednosti te x/4 proizvoda u poredenju s koliinom upotrijebljenog rada.

(Ne s koliinom kao kod g. Malthusa, ve u poredenju s plaenom najamninom.) (Dakle je potpuno tano da e se njegovi profiti mije njati s promjenom vrijednosti a/4 njegovih profita u poredenju s pred ujmovima u akumulirani rad, tj. dobit se odnosi prema ukupno predujmljenom kapitalu (10:100) jednako kao svaki dio ukupnog proizvoda (110) prema njemu odgovarajuem dijelu predujma.)
25 Marx - Engel* (19)

3 8 6 Osnovi kritike politike ekonomije

Na prim jer, nastavlja M a lth u s, neka farm er u p o trijeb i za o b rad u zemlje 2000 f. s t o d toga 1500 za sjem e, d ran je konja, h ab an je svog stalnog kapitala itd . a 500 f. st. n e p o sred ni rad i neka p rih o d i n a k raju b u d u 2400. N jegov profit b it e 400 na 2000 = 2 0% . I jednako je oigledno d a b i, ako bism o uzeli 1j4 vri jed nosti proizvo da, naim e 600 f. st. i u p o red ili je s iznosom plaenim za najam nin e nep o sred n o g rad a , rez u lta t pokazao tano istu sto p u profita. (1. c. 267, 268. Sveska X , 41, 42)

(Isto tako je oigledno, da ako bismo uzeli 3/4 vrijednosti proiz voda, naime 1800 i uporedili ih s iznosom plaenim za predujmove akumuliranog rada, naime sa 1500, rezultat bi pokazao tano istu stopu profita. 1800:1500=18:15=6:5, a 6 na 5 je */s ili 20%.) (Malthus ovdje ima u glavi dva razliita aritmetika oblika, koja brka: prvo, ako na 100 dobijem 10, ja nisam na svaki dio od 100 do bio 10, ve 10%, dakle na 50 [sam dobio] 5, na 25 [sam dobio] 2^2 itd.; na 100 dobiti 10 znai na svaki dio od 100 dobiti Vio i tako se profit mora izvui kao Vio profita na najamninu pa ako je profit na sve dijelove kapitala ravnomjerno razdijeljen, mogu rei da se pro fitna stopa na ukupan kapital mijenja s profitnom stopom na svaki njegov dio, dakle npr. i na onaj predujmljen za najamnine. Drugo, ako sam dobio 10% na 100, onda je ukupan proizvod 110. Ako bi sad najamnina inila V4 predujmova = 25, ona bi bila jo samo 42/s (etiri i dvopetinski dio od 110, tj. bila bi za 2/s manji alikvotni dio, a u istom omjeru ona e initi manji dio ukupnog proizvoda kad on poraste u odnosu prema prvobitnom. To je opet samo drugi nain raunanja. 10 ini Vio d 100, ali samo V11 od 110. Mogu, dakle, rei da u istom omjeru u kojem se ukupan proizvod poveava, svaki od alikvotnih dijelova prvobitnog kapitala ini relativno manji dio tog ukupnog proizvoda. Tautologija.) U svom spisu: The Measure of Value stated and illustrated.1 London 1823 (Svezak IX) Malthus tvrdi da je
vrijednost rada postojana i stoga je ona prava m jera vrijednosti uope. Svaka d an a koliina rad a m ora im ati istu vrijednost kao n ajam nina koja njom raspolae ili za koju se ona stvarn o razm jenjuje. (p. 5 I . e . ) (IX , 29);

Ovdje je, naravno, rije o najamnom radu. Istina je naprotiv: svaka dana koliina rada = istoj koliini rada izraenoj u nekom proiz vodu; ili svaki proizvod je samo odreena koliina rada opredmeena u vrijednosti proizvoda koja je u odnosu na druge proizvode mjerena tom koliinom. Najamnina u stvari izraava vrijednost ive radne sposobnosti, a nipoto ne vrijednost ivog rada, koja se naprotiv izra ava u najamnini + profit. Najamnina je cijena potrebnog rada. Kad bi radnik morao raditi 6 sati da bi ivio i kad bi proizvodio za sebe, kao puki radnik, tada bi on dnevno dobivao robu od 6 sati rada, re cimo 6 penija. Ali njemu kapitalist daje da radi 12 sati, a plaa mu
1 M jera vrijednost izloena i ilustrirana

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 387

6 penija. On mu plaa za sat x/2 penija tj. dana koliina od 12 sati rada ima vrijednost od 12 penija, a 12 penija je u stvari vrijednost za koju se proizvod razmjenjuje kad se proda. S druge strane, kapitalist raspo lae pomou te vrijednosti, ako moe da je ponovo uloi u sam rad, sa 24 sata. Zbog toga najamnine raspolau koliinom rada daleko ve om od one od koje se sastoje, i dana koliina ivog rada stvarno se razmjenjuje za mnogo manju koliinu akumuliranog rada. Jedino je sigurno da cijena rada, najamnina, mora uvijek izraavati koliinu rada koja je radnicima potrebna da se odre na ivotu. Najamnina za bilo koju koliinu rada mora biti jednaka koliini rada koju radnik mora utroiti na svoju vlastitu reprodukciju. U gornjem primjeru kapitalist bi pokrenuo na rad dva radnika po 12 sati svakog ukupno 24 sata s koliinom rada koju je pruio jedan radnik. U gornjem sluaju proizvod bi se razmijenio za drugi proizvod u vrijednosti od 12 penija ili za 12 radnih sati i otud bi dolazio njegov profit od 6 penija (njegov viak vrijednosti za kapitalista). Vrijednost proizvoda je od reena radom koji je u njima sadran, a ne onim dijelom rada u njima koji je platio poslodavac. Izvreni neplaeni rad sainjava vrijednost proizvoda; ali najamnina izraava samo plaeni rad, a nikad izvreni. Mjera samog tog plaanja zavisi od produktivnosti rada, jer ona odre uje koliinu potrebnog radnog vremena. A kako te najamnine konsti tuiraju vrijednost rada (sam rad postavljen kao roba), ta vrijednost se neprestano mijenja i sve je prije nego stalna. Koliina rada koju radnik radi vrlo je razliita od koliine rada koja je odreena u njegovoj rad noj sposobnosti ili koja je potrebna za reprodukciju njegove radne sposobnosti. Ali kao robu on ne prodaje upotrebu koja se s njim ini, on ne prodaje sebe kao uzrok ve kao posljedicu. ujmo kako se g. Malthus trudi da stvar izvede na istac:
Uslovi ponude roba ve da svaka zadri svoju predm ete koji e nastaviti cije. . . profiti se raunaju ne trae da one uvijek sadre iste relativne vrijednosti, vlastitu prirodnu vrijednost ili sredstvo da dobija takve da proizvoau daju istu snagu proizvodnje i akum ula n a predujm ove potrebne za proizvodnju . . . specifini,

predujmovi kapitalistd ne sastoje se od tkanina ve od rada; i kako nijedan drugi pre dmet ne moSe predstavljati danu koliinu rada jasno je da je to koliina rada ko jom e raspolagati neka roba a ne koliina bilo kakve druge robe koja moe pred stavljati uslov njene ponude ili njenu prirodnu vrijednost.* (17, 18) (IX , 29)

Ve iz toga to postoje predujmovi kapitalista za rad, Malthus je mogao vidjeti da stvar nije ista. Uzmimo da je 6 sati potrebno radno vrijeme: A, B, dva momka koja rade svaki za sebe, ali uzajamno razmje njuju. Neka A radi 6 sati, a B 12 sati. Ako sad A hoe da pojede onih 6 sati koje je B radio vie, ako hoe da pojede onih 6 sati vika B-a, on mu moe dati samo 6 sati ivog rada, recimo idui dan. B sada posjeduje povrh onog to ima A proizvod od 6 radnih sati. Uzmimo sad da je on u tim okolnostima uobrazio da je kapitalist i da posve prestane raditi. Tada bi on trei dan za A-ovih 6 sati mogao dati samo svoj
25*

3 8 8 Osnovi kritike politike ekonomije

akumulirani proizvod od 6 sati i im bi se dovrila razmjena, morao bi ponovo poeti da sam radi ili bi morao umrijeti od gladi. Ali ako B nastavi raditi 12 sati za A, a A nastavi raditi 6 sati za sebe i 6 za B, tada e svaki od njih razmjenjivati s drugim tano 12 sati. Prirodna vrijednost robe, kae Malthus, sastoji se u tome to ona svom vlasniku putem razmjene daje ponovo istu sposobnost proizvodnje i akumulacije. Njegova roba se sastoji od 2 koliine rada, jedne koliine akumuliranog rada + jedna koliina neposrednog rada. Ako on dakle svoju robu razmijeni za drugu koja sadri tano istu ukupnu koliinu rada, tada je njegova sposobnost proizvodnje i akumulacije ostala bar ista, jedna ka. Ali ona je porasla, jer ga dio neposrednog rada nije stajao nita, a on ga ipak prodaje. Ali Malthus dolazi do zakljuka da je koliina rada od koje se sastoji roba samo plaeni rad, dakle = zbroju najamnina ili da najamnine predstavljaju mjerilo vrijednosti robe. Kad bi svaka u robi sadrana koliina rada bila plaena, doktrina g. Malthusa bila bi tana, ali isto tako bilo bi tano da njegov kapitalist ne bi morao predujmljivati za rad i da bi posve izgubio svoje sposobnosti za akumulaciju. Odakle potjee profit, ako se ne vri nikakav besplatan rad? Pa, misli g. Malthus, [profit je] najamnina za akumulirani rad. Ali kako je izvreni rad prestao raditi, on takoer prestaje dobijati najamninu. Proizvod u kojem on postoji mogao bi se sad, razumije se, ponovo razmijeniti za ivi rad, ali ako uzmemo da je taj proizvod = 6 radnih sati, tada bi radnik dao 6 ivih radnih sati, a primio bi u zamjenu pred ujam, 6 izvrenih radnih sati kapitalista, koji se time ne bi ni za korak pomakao s mjesta. ivi rad bio bi uskoro u posjedu njegovog mrtvog rada. Ali razlog koji navodi Malthus da se zato to nikakav drugi predmet ne moe predstavljati danu koliinu rada, prirodna vrijed nost neke robe sastoji od koliine rada kojom e neka roba raspola gati, a ne od koliine neke druge robe. To znai da dana koliina rada moe biti predstavljena samo nekom koliinom ivog (neposred nog) rada. Ne samo nijedan drugi, ve svaki, bilo koji predmet moe predstavljati danu koliinu rada, naime svaki predmet u kojem je sadrana ista koliina rada. Ali Malthus hoe da se mjeri u robi sadrana koliina rada; da bude jednaka ne koliini Sivog rada koju ona moe pokrenuti, ve koliini plaenog rada koju ona pokree. Uzmimo da roba sadri 24 radna sata; Malthus misli da kapitalist moe njom kupiti 2 radna dana; a kad bi kapitalist potpuno platio rad ili kad bi koliina izvrenog rada = koliini plaenog ivog rada, sa 24 radna sata u izvrenom radu on bi mogao kupiti samo 24 radna sata ivog rada i njegova sposobnost akumulacija potpuno bi nestala. Ali kapitalist ne plaa radniku radno vrijeme, koliinu rada, ve mu plaa samo potrebno radno vrijeme, dok ga za ostatak prisiljava da radi badava. Zato e on sa 24 sata izvrenog radnog vremena moda pokrenuti 48 ivih. On stoga u stvari s 1 satom izvrenog rada plaa 2 sata ivog rada pa dakle pri razmjeni dobija 100%. Vrijednost nje

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 89

gove robe sada je = 48 sati, ali nipoto nije jednaka najamninama za koje se razmjenila niti je jednaka najamninama za koje se ponovo razmjenjuje. Ako kapitalist produi u tom omjeru, on e za 48 sati izvrenog rada kupiti 96 ivog. Uzmimo da nikakav kapitalist ne postoji nego da neposredni rad nici koji meusobno razmjenjuju rade vie nego to je potrebno za ivot, jer bi htjeli i akumulirati itd. Nazovimo najamninom dio rada koji radnik vri da bi ivio, a profitom viak vremena koje radi da bi akumulirao. Tada bi vrijednost njegove robe bila = ukupnoj koliini u njoj sadranog rada = ukupnom zbroju ivog radnog vremena, ali nipoto ne bi bila = najamnini koju je platio sam sebi ni dijelu robe koji bi on morao reproducirati da bi iveo. Zato to je vrijednost jedne robe = odreenoj koliini rada, kae Malthus, ona je = koliini u njoj sadranog potrebnog rada (tj. na jamnini), a nije = ukupnoj sumi rada koji je u njoj sadran; njena cjelina je = jednom njenom dijelu. Ali sposobnost akumuliranja na strani radnika proizlazile bi oevidno samo otuda to je on radio vie nego to je potrebno da plati sebi svoju najamninu. Kad bi odreena koliina radnog vremena bila = vremenu koje je potrebno radniku da bi ivio, tada bi odreena koliina ivog rada bila = najamninama koje on proizvodi ili bi najamnine bile tano jednake ivom radu to ga one pokreu. Kad bi to bio sluaj, kapital bi, -naravno, bio nemogu. Ako neki radnik za cijelo svoje radno vrijeme ne moe proizvesti vie nego svoju najamninu, on ne moe ni uz najbolju volju iscijediti ni paru za kapitalista. Vlasnitvo je plod proizvodnosti rada.
Ako jedan moe proizvoditi samo za jednog, onda je svatko radnik i ne m o e biti vlasnitva. Ako rad jednog ovjeka moe izdravati p et ljudi, tada e na 1 zaposlenog u proizvodnji biti 4 besposlena. (Ravenstcme)

Gore smo vidjeli kako se Malthusovo dubokoumno mudrovanje izrazilo u isto djetinjastom nainu raunanja. Uostalom iza toga je leala doktrina da je vrijednost rada postojana i da najamnine kon stituiraju cijenu. Kako se profitna stopa na jedan cijeli kapital moe izraziti kao ista stopa na alikvotni dio kapitala koji predstavlja na jamnine, Malthus tvrdi da taj alikvotni dio konstituira i odreuje ci jenu. Upravo kao ovdje slina dubokoumnost. Ako je roba a = koli ini x druge robe, to po njegovom miljenju, moe znaiti samo da je ona = x ivog rada, jer samo rad moe predstavljati rad. Iz toga on zakljuuje da je roba a = koliini najamnog rada kojim ona moe raspolagati i da je zato vrijednost rada postojana, jer je uvijek = ro bi koja ga pokree. Stvar je jednostavno u tome to se kod njega ko liina ivog rada i koliina najamnog rada poklapaju i to on vjeruje da je svaki alikvotni dio najamnog rada doista plaen. Ali x ivog ra da moe biti (a kao najamni rad samo i jest)= x y potrebnog rada (najamnine) + y viak rada. Stoga x mrtvog rada moe pokrenuti x y potrebnog rada (najam nine)-^ viak radnog vremena, tj/uvi

3 9 0 Osnovi kritike politike ekonomije

jek pokree toliko vie ivog radnog vremena koliko je u r radnih sati sadrano vika radnih sati povrh potrebnih radnih sati. Najamni rad sastoji se uvijek iz plaenog i neplaenog rada. Da je vrijednost rada postojana to dakle znai samo to da je cijelo radno vrijeme potrebno vrijeme, tj. radno vrijeme koje proi zvodi najamninu. Nema vika radnog vremena, a ipak postoje spo sobnost za akumulaciju i kapital. Kako je najamnina uvijek jednaka danoj koliini rada, naime koliini ivog rada to ga ona pokree, a to je ista koliina rada koja je sadrana u najamnini, vrijednost rada je postojana, jer je uvijek = koliini opredmeenog rada. Pad i po rast najamnina zato potjee od pada i porasta cijene roba, a ne vri jednosti rada. Da li neki radnik dobija sedmino 8 ili 16 ilinga u sre bru, to potjee samo otud to je cijena ilinga porasla ili pala, dok je vrijednost rada ostala ista. U oba sluaja radnik dobija jednu sed micu izvrenog rada za jednu sedmicu ivog. Gospodin M. [Malthus] dokazuje to ovako:
Kad bi se za p rib av ljan je plodova zem lje upotreb ljav ao sam o rad , bez ka p ita la, vea lakoa pribav ljan ja jed n e vrste tih plodova u p o red en ju s dru g o m si g u rn o ne bi izm ijenila vrijed n o st rad a ni razm jen sk u v rijed n o st cijelog proizvoda koji je do b ije n d a n o m koliinom napora.

Ovo znai samo to da je svaka roba, bez obzira na svoju koliinu, odreena radom koji je sadran u njoj, iako e se ovaj, prema stup nju svoje produktivnosti u jednom sluaju izraziti u vie, a u dru gima u manje upotrebnih vrijednosti.
Mi bismo se bez provjeravanja sloili da je razlika u jeftinoi ili skupoi proi zvoda, a ne rada a

Mi bismo rekli da je rad u jednoj grani produktivniji nego u dru goj ili pak da proizvod stoji vie ili manje rada. O jeftinoi ili skupoi rada ne bismo mogli govoriti kad ne bi postojao najamni rad, te stoga jedan sat neposrednog rada uvijek raspolagao jednim satom opred meenog rada, to prirodno ne bi smetalo da jedan sat bude produk tivniji od drugog. Ali ipak, ukoliko razlikujemo dio rada koji je po treban za izdravanje [radnika] od vika rada neposrednih radnika (a ako uope odreeni sati dana ine viak radnog vremena, to je isto kao da se svaki alikvotni dio radnog vremena sastoji od jednog dijela potrebnog rada i vika rada), to se ne bi moglo rei da je vrijednost rada, tj. najamnina onaj dio proizvoda koji se razmjenjuje za potrebni rad ili onaj dio ukupnog rada koji se upotrebljava za potreban pro izvod, neto postojano. S produktivnou rada mijenjao bi se alikvotni dio radnog vremena koji reproducira najamninu, dakle bi se vrijed nost rada, tj. najamnina, neposredno mijenjala s produktivnou rada. Najamnina bi se i dalje mjerila odreenom upotrebnom vrijednou, a kako se razmjenska vrijednost upotrebne vrijednosti s razliitom pro duktivnou rada neprestano mijenja, mijenjala bi se i najamnina ili

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 391

vrijednost rada. Uope vrijednost rada pretpostavlja da ivi rad nije jednak svom proizvodu, ili, to je isto, da se ne prodaje kao djelatni uzrok ve kao proizvedena posljedica. Vrijednost rada je stalna [ta tvrdnja] znai samo to da se ta vrijednost uvijek mjeri koliinom rada koja se nalazi u njoj.1 U jednom proizvodu moe biti vie ili manje rada. Zato se za proizvod b moe razmijeniti sad vei a sad manji dio proizvoda. Ali koliina ivog rada koju proizvod kupuje ne moe biti nikad ni vea ni manja nego izvreni rad to ga on predstavlja, jer odreena koli ina rada uvijek je odreena koliina rada, bez obzira na to postoji li ona u obliku opredmeenog ili ivog rada. Stoga, ako se za odre enu koliinu ivog rada daje vie ili manje proizvoda, tj. ako najam nine rastu ili padaju, to ne dolazi otud to je vrijednost rada porasla ili pala, jer je vrijednost odreene koliine rada uvijek jednaka istoj odreenoj koliini rada, ve otud to su proizvodi stajali vie ili ma nje rada, dakle njihova vea ili manja koliina predstavlja istu koli inu rada. Vrijednost rada ostaje dakle postojana. Mijenja se samo vrijednost proizvodd, tj. mijenja se proizvodna snaga rada, a ne njegova vrijed nost. Ovo je sr Malthusove teorije ako se takva plitka logika po greka moe nazvati teorijom. Prije svega, neki proizvod koji stoji samo pola dana radnog vremena moe biti dovoljan da ja ivim pa dakle i radim cijeli dan. Da li proizvod to svojstvo posjeduje ili ne posjeduje, to ne zavisi od njegove vrijednosti, tj. od radnog vremena koje je upotrijebljeno na njega, ve od njegove upotrebne vrijednosti, pa razmjena koja se na taj nain vri izmeu ivog rada i proizvoda rada nije njihova razmjena kao razmjenskih vrijednosti, ve njihova povezanost lei, s jedne strane, u upotrebnoj vrijednosti proizvoda, a s druge strane, u uslovima egzistencije ive radne sposobnosti. Kad bi se opredmeeni rad razmjenjivao za ivi rad, onda bi po zakonima razmjenske vrijednosti proizvod koji = polovini radnog da na mogao i kupiti samo pola dana ivog rada, iako bi radnik mogao ivjeti od njega cijeli radni dan; a ako bi trebalo kupiti njegov cijeli radni dan, radnik bi morao u proizvodu dobiti cijeli radni dan, s i me bi prema pretpostavci, mogao proivjeti dva radna dana. Ali na temelju kapitala ne razmjenjuju se ivi rad i izvreni rad izmeu sebe kao razmjenske vrijednosti tako da bi ta dva rada bila identina, [da bi] ista koliina rada u opredmeenom obliku [bila] vrijednost, ekvi valent za istu koliinu rada u ivom obliku. Nego ono to se razmje njuje jest proizvod i radna sposobnost, koja je i sama proizvod. Radna
1 Precrtano: Utoliko je vrijednost svakog proizvoda postojana. Ali, kae M althus, razlika je u ovome: Ono ime se m jeri vrijednost proizvoda naim e ivi rad upotrebljen na njega u svim je sluajevima razliito od samog proizvoda, jer on ima jo i druga svojstva. Proizvod se m jeri neim to on nije , ivim radom .

3 9 2 Osnovi kritike politike ekonomije

sposobnost nije = ivom radu koji ona moe izvriti = koliini rada to ga ona moe izvriti to je njena upotrebna vrijednost. Ona je jednaka koliini rada kojom se ona sama mora producirati i moe re producirati. Proizvod se dakle, in fact ne razmjenjuje za ivi, nego za opredmeeni rad, za rad opredmeen u radnoj sposobnosti. ivi rad sam je upotrebna vrijednost to je posjeduje razmjenska vrijed nost koju je kupio posjednik proizvoda, a da li je on pri toj trgovini dobio malo ili puno vie tog ivog rada nego to ga je u obliku pro izvoda izdao za radnu sposobnost, to zavisi od koliine ivog rada koja je u proizvodu plaena radniku. Kad bi se razmjenjivala jedna koliina rada za drugu, bilo u ob liku opredmeenog ili ivog rada, tada bi, naravno, svaka koliina ra da bila jednaka sebi a njena bi vrijednost bila jednaka njenoj koliini. Proizvod od pola radnog dana mogao bi stoga kupiti samo pola rad nog dana. Ali tada faktiki ne bi postojala najamnina ni vrijednost rada. Rad ne bi imao nikakvu vrijednost razliitu od svog proizvoda ili ekvivalenta svog proizvoda, nikakvu specifinu vrijednost, a ta up ravo i konstituira vrijednost rada, najamninu. Iz toga, dakle, to je odreena koliina rada = odreenoj koli ini rada, ili pak to je odreena koliina = samoj sebi, iz velikog otkria da je neka odreena koliina neka odreena koliina, g. Malt hus zakljuuje da je najamnina postojana, da je vrijednost rada po stojana, naime = istoj koliini opredmeenog rada. To W bilo tano kad bi se ivi rad i nagomilani rad uzajamno razmjenjivali kao razmjenske vrijednosti. Ali tada ne bi postojala ni vrijednost rada, ni na jamnina, ni kapital, ni najamni rad, ni Malthusova istraivanja. Sve ovo poiva na tome, to se nasuprot radu nagomilanom u kapitalu ivi rad pojavljuje kao upotrebna vrijednost a iva radna sposobnost kao razmjenska vrijednost. Malthus mimo nastavlja:
tls to vrijedi ako k a p ita l i p ro fit uu u raunanje vrijednosti, a potranja z a radom se m ijenja .

U tome je cijela mudrost! im dou kapital i profit, dolazi i to da se iva radna sposobnost kupuje, i zato se manji obrok nagomila nog rada razmjenjuje za vei obrok ivoga. Uope je karakteristino za tu mudrost da kapital koji postavlja najamni rad upravo pretvara jui rad u najamni rad, a radnu sposobnost u robu, svojom pojavom ne unosi ba nikakvu promjenu u iskoriavanje rada, kao ni u iskoriavanje nagomilanog rada. Kapital, koji je jedan specifian oblik od noenja rada prema svom proizvodu i prema njegovoj vrijednosti, prema Malthusu ulazi ne mijenjajui nita. Upravo kao kad ne bi dopustio da se u ustrojstvu rimske republike bilo ta izmijeni dolaskom, en tering of Emperors.1
1 ulaskom careva

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 393

Malthus nastavlja:
Ako dolazi do poveanja nagrade radnika bez poveanja koliine proizvoda, to je m ogue samo pri padu p r o fit! . . . D a bi se dobila neka dana koliina pro izvoda, potrebna je ista koliina rada kao i prije, ali kako je profit smanjen, vrijed nost proizvoda je pala; dok je to smanjenje profita u odnosu na vrijednost najam nine upravo uravnoteeno poveanom koliinom rada potrebnog da prui pove ani proizvod koji se dodjeljuje radniku, te ostavlja vrijednost rada istom kao i prije. (p. 33, 34, 1. c, Sveska IX , 29)

Prema pretpostavci proizvod sadri istu koliinu rada. Ali nje gova vrijednost mora da se smanjila, jer su profiti pali. Ali ako je u proizvodu sadrano radno vrijeme ostalo isto, kako e profiti pasti? Poraste li najamnina, dok ukupno radno vrijeme ostaje isto ne iz privremenih uzroka, kao npr. zato to konkurencija stoji povoljno za radnike2 to znai samo to da je produktivnost rada pala, da je po trebna vea koliina vremena za reproduciranje radne sposobnosti; dakle da od ivog rada to ga je kapital pokrenuo vei dio otpada na potrebni rad a manji dio na viak radnog vremena. Sitniarenje os tavimo za kasnije. Radi potpunosti [navedimo] jo samo slijedee za vrno mjesto:
U suprotnom sluaju obrnuto. R adniku bi se dodijelila m anja koliina p ro izvoda i profiti bi porasli. D ana koliina proizvoda koja se dobila istom koliinom rada kao i prije porasla bi u vrijednosti na raun porasta profita; dok bi taj porast profita u odnosu na najam ninu radnika bio uravnoteen m anjom koliinom rada potrebnom da bi se dobio smanjeni proizvod dodijeljen radniku. (M . p. 35) (1. c. IX , 29)

Kasnije razmotriti ta Malthus ovom prilikom kae o cijenama novca u raznim zemljama kao o neemu to proistjee iz njegovog principa. 3. [ Careyeva teorija o pojeftinjenju kapitala za radnika] [Roba a moe npr. kupiti jedan radni dan; ona plaa samo pola dana (potrebni rad), ali razmjenjuje se za cijeli. Koliina cijelog rada kupljenog robom tada je jednaka potrebnom vremenu + viak vre mena. Znam li, dakle, cijenu potrebnog rada = xy cijena cijelog rada je = 2 xf pa bih tako mogao novostvorenu robu procijeniti u najam nini i tako cijene svih roba svesti na najamninu. Ali to bi prije bilo sve dugo nego postojana vrijednost. Uslijed zbrke to se u stvari, ma kakva bila plaa, u civiliziranim zemljama za nju mora raditi neko prosjeno vrijeme, recimo 12 sati, ma koliko da od tih 12 sati iznosi
3 Precrtano: a ne zato to je ukupna vrijednost proizvoda porasla.

3 9 4 Osnovi kritike politike ekonomije

potrebni rad ili viak rada, i gospodin Carey, koji koliinu rada svodi na radne dane (a svakako da se ovi svode na ive radne dane) dolazi do toga da e (jer isti kapital stoji sve manje radnog vremena za svoju reprodukciju) npr. stroj od 100 f. st. uslijed napretka proizvodnih sna ga s vremenom stajati jo samo 50 f. st., dakle biti rezultat upola ma njeg radnog vremena, radnih dana ili radnih sati, as you like.1 Iz toga zakljuuje g. Carey da radnik moe taj stroj kupiti, stei za upola ma nje radnih dana nego ranije, f203! On tu malo grijei promatrajui po rast vika radnog vremena kao da je on dobijen za radnika, dok cije la stvar naprotiv izlazi na to da radnik jo manji dio cijelog radnog dana radi za sebe samog a jo vei za kapital, dakle objektivna snaga kapitala nasuprot njemu brzo raste, u odreenom odnosu prema po veanju proizvodnih snaga. Gospodin Carey daje radniku da kupuje ili posuuje stroj, ukrat ko pretvara ga u kapitalista. Napose bi radnik trebalo da doe do te vee vlasti nad kapitalom zato to reprodukcija odreene koliine ka pitala zahtijeva manje potrebnog rada, tj. manje plaenog rada, dakle najamnina u odnosu na profit pada. t j Americi, dok radnik tamo jo sam prisvaja dio svog vika rada, on eventualno jo moe akumulirati toliko da bi npr. postao zakupac itd. (iako i to sada ve prestaje). Ako negdje u Americi najamni rad jo moe brzo doi do neeg, to se do gaa uslijed reprodukcije ranijih oblika proizvodnje i vlasnitva na osnovi kapitala (npr. nezavisnog seljatva). Ukratko, Carey promatra radne dane kao radne dane koji pripadaju radniku, pa umjesto da za kljui da radnik mora proizvoditi vie kapitala da bi bio zaposlen isto radno vrijeme, on zakljuuje da radnik mora raditi manje da bi stekao kapital (prisvojio uslove proizvodnje). Ako je radnik proizvodio 20 strojeva, a sada ih uslijed rastue proizvodne snage moe proizvesti 40, onda pojedini stroj zaista po staje jeftiniji, ali iz toga to je manji dio radnog dana potreban za pro izvodnju neke odreene koliine strojeva ne slijedi da je proizvod rad nog dana porastao za radnika, ve obrnuto da se manje ivog rada upotrebljava za proizvodnju odreene koliine strojeva. Uostalom g. Carey, kojem je stalo do harmonije, nalazi i sam da ako stopa profita opada ukupan profit raste, jer je potreban sve vei kapital u odnosu na upotrijebljeni ivi rad, dakle za radnika postaje sve vie nemogue da prisvoji onu potrebnu svotu kapitala, onaj minimum kapitala koji je potreban za produktivno zaposlenje rada na novom stupnju pro izvodnje. Za reprodukciju alikvotnog dijela kapitala treba manje rad nog vremena, ali za oplodnju manjeg radnog vremena potrebna je vea masa kapitala. Porast proizvodne snage izraava se u tome to dio kapitala koji se sastoji od ivog rada neprestano pada u odnosu prema dijelu uloenom u predujmove, strojeve itd.
1 kako vam drago

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 395

Cijela Careyeva loa ala, koja je Bastiatu, naravno, kao pala s neba, poiva na tom da on radno vrijeme ili radne dane koji su po trebni za proizvodnju pretvara u radne dane koji pripadaju radniku, dok naprotiv to vrijeme pripada kapitalu te u poreenju s rastuom proizvodnom snagom rada radniku ostaje sve manji dio njegovog rad nog vremena. to manje neki dani kapital treka da kupi ivog radnog vremena ili to vie raste ukupna suma kapitala, a razmjerno nje govoj veliini pada ivi rad to ga on upotrebljava to su vei prema g. Careyu izgledi za radnika da postane posjednik kapitala, zato to se kapital reproducira s manje ivog rada. to je vei kapital i to je razmjerno manji broj radnika koje on upotrebljava, tim su vei za te radnike izgledi da postanu kapitalisti, jer ne reproducira li se sada kapital s manje radnih dana? Ne moe li se on zbog toga takoer ku piti, dobiti, s manje radnih dana? Uzmimo jedan kapital od 100 f. st., koji upotrebljava 50 za pre dujmove i 50 za rad, a donosi profit od 50%, jer je smanjenje profitne stope Careyev najomiljeniji predmet razgovora i takoe pripada u [njegovu] teoriju. Neka svaka funta sterlinga najamnine bude jedna ka jednom radnom danu = 1 radniku. Uzmimo sad drugi kapital od 16 000 f. st., koji upotrebljava 14 500 za predujmove i 1500 za na jamnine (neka bude takoer = 1500 radnika), a donosi samo 20% profita. U prvom sluaju proizvod = 150, a u drugom (neka se radi lakeg rauna stalni kapital obrne u jednoj godini) = 19 000 (pro fit 3200). Ovdje imamo najpovoljniji slaaj za g. Careya. Profitna stopa se smanjila s 50% na 20%, dakle za 3/5 ili za 60%. Tamo je proizvod od 50 rezultat 50 ivih radnih dana. U drugom sluaju proizvod 3200 na 1500 radnika. U prvom sluaju proizvod od 1 predstavlja rezultat 1 radnog dana; u drugom proizvod od 22/is predstavlja proizvod 1 radnog dana. U drugom sluaju potrebno je manje od polovine rad nog vremena potrebnog u prvom sluaju da bi se proizvela vrijednost 1. Da li to sad znai da radnik u drugom sluaju sa pola radnog dana proizvodi l1/ za sebe, dok onaj prvi u dvostrukom vremenu pro izvodi samo 1, da je dakle [u drugom sluaju] na najboljem putu da postane kapitalist? Da bi mu to smanjenje potrebnog radnog vreme na i najmanje pomoglo, on bi najprije morao zaraditi 16 000f. st. kapitala i umjesto da sam radi kupiti tui rad. Ovako je ono samo stvorilo neizmjernu provaliju izmeu njegovog rada i uslova upotrebe tog rada te smanjilo stopu potrebnog rada, dakle u odnosu na prvi om jer izbacilo na ulicu 6 puta vie radnika. Ti izbaeni radnici sad bi trebalo da se utjee time, to bi oni sami kad bi imali uslova da samo stalno rade, ili tanije da rade kao kapitalisti, trebali manje radnika. U prvom sluaju cijeli potrebni kapital iznosi 100 f. st. i tu ima vie izgleda za pojedinog radnika da izuzetno toliko utedi i zahvaljujui posebno sretnoj kombinaciji sad sam postane kapitalist poput kapi talista A. Radno vrijeme koje radnik radi isto je kod A i B, iako je

3 9 6 Osnovi kritike politike ekonomije

ukupna suma radnih dana koje upotrebljavaju kapitalisti bitno razli ita. Na 6 radnika koje treba prvi kapitalist drugi treba manje od je dnog [cijelog radnika]. Zato oni koji su preostali [kod drugog ka pitalista] moraju odraditi isto toliki i vei viak vremena [kao oni kod prvog]. To to kapital na jednom odreenom stupnju proizvodnje, na kojem je on sam narastao jednako kao i proizvodne snage, treba manje ivih radnih dana, to prema Careyu znai isto kao da radnik treba manje radnih dana da bi prisvojio kapital; vjerojatno s radnim da nima radnika koji nisu zaposleni. Kako kapitalist treba manje ra dnika da bi oplodio svoj golemi kapital, radnik kojega je on zaposlio moe s manje rada prisvojiti vei kapital. Such is the logic of Mr. Ca rey, the harmoniser.1]

U pogledu Ricardove teorije Wakefield kae (sveska VII, p. 74) 1. c. str. 231, biljeka:
Ako se ra d p ro m a tra kao jed n a ro b a, a kap ital, proizvod rad a, kao druga roba, i ako b i se v rije d n o st tih d v iju ro b a regulirala jednakim koliinam a rada, tad a bi se d an a koliina rad a p o d svim okolnostim a razm jenjivala za o n u koliinu kapitala koja je bila p ro izv ed en a s isto m koliinom ra d a ; prethodni rad uvijek bi se razm jenjivao za istu ko liin u sadanjeg r a d a . . . Ali v rijednost rada u odnosu na dru g e ro b e, b a r ukoliko n ajam n in a zavisi o d podjele, od re en a je ne jednakim koliinam a ra d a ve pro p o rc ijo m izm e u p o n u d e i p o tra n je .^ 204]

4. Bailey o neiskorienom kapitalu [Bailey: Money and its Vicissitudes in Value etc.,2 London 1837. (sveska V, p. 26 sqq.) ima primjedbe na dormant capital,3 koji se ubr zanim prometom moe staviti u opticaj (prema njemu veom masom opticajnog sredstva; trebalo je da kae novca) i pokuava da objasni kako, kad bi uope u nekoj zemlji kapital bio uvijek potpuno zapo slen, nikakav porast potranje ne bi mogao izazvati porast proizvodnje. Pojam dormant capital1 spada u promet, jer kapital koji se ne nalazi u prometu spava. Odgovarajua mjesta [kod Baileya] glase:
M nogo kapitala i pro izv o d n e vjetine m oe postojati u in ertn o m stanju. Pogreno je kad ekonom isti m isle, d a su broj rad n ik a i koliina kapitala strogo o d re en e sile, koje bi neizbjeno m o rale davati o d re en i rez u lta t u svakoj zemlji gdje postoje, (p. 54) Daleko o d toga d a b i koliina ro b a to ih postojei proizvoai

1 T ak v a je logika g. C areya, h arm onizatora. 2 N ovac i njegova nestalna vrijednost itd . 3 N eiskorieni (spavajui) kapital.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 397

i postojei kapital donose na trite bila fiksna i odreena, ona je podlona iro kom skupu promjena, (p. 55) Dakle nije bitno za porast proizvodnje da se po javi novi kapital ili novi radnici (npr. u nekoj zemlji gdje je nestaica dragocjenih m eta la ). . . Neke robe ili, to je isto, mo njihove proizvodnje m ogu na jednom m je stu biti u izobilju, a isto tako druge robe na drugom m jestu, a draoci svake mogu eljeti da razmjene svoje artikle za artikle koje d ie drugi, ali oni m ogu ostati u stanju ne-saobraanja zbog nepostojanja zajednikog sredstva za razm jenu i u sta nju neaktivnosti, jer nem aju nikakav m otiv za proizvodnju. (55, 56)

U prometu kapitala novac se pojavljuje dvojako, [prvo] kao pre tvaranje kapitala u novac i kao realiziranje cijene robe; ali ovdje to postavljanje cijene nije formalno. Pretvaranje proizvoda u novac ovdje je povratno pretvaranje kapitala u vrijednost kao takvu, samostalno postojeu vrijednost; u kapital kao novac ili u novac kao realizirani kapital. Drugo, [u prometu kapitala novac se takoer pojavljuje] u odreenju pukog opticajnog sredstva; ovo je sluaj tamo gdje novac samo slui da se kapital pretvori natrag u uslove proizvodnje. U ovom drugom momentu u obliku najamnine, mora istovremeno postojati odreena masa novca kao opticajno sredstvo, plateno sredstvo. To to novac u prometu kapitala igra tu dvostruku ulogu izaziva u svim krizama privid kao da nedostaje novac kao opticajno sredstvo, dok kapitalu nedostaje vrijednost i on se zbog toga ne moe montiser1. Masa novca u opticaju moe se pri tom ak i poveavati. O novim odreenjima novca, kako je on postavljen kao moment prometa ka pitala, dijelom kao njegovo opticajno sredstvo, a dijelom kao reali zirana vrijednost kapitala, kao sam kapital, treba napraviti zasjeban odjeljak kad budemo govorili o kamati itd.] [Bailey nastavlja:
Aktivirani rad nipoto ne zavisi samo od raspoloivog kapitala jedne zem lje. O n zavisi od toga da li se hrana, orua i sirovine dijele sporo ili brzo na one dijelove gdje su po trebn i; da li cirkulira 8 tekoom ili ne, da li postoji u dugim intervalima u inertnim masama i tako u rezultatu ne p ru a dovoljno zaposlenja stanovnitvu. (56, 57)

(Primjer Gallatina, 1. c. 68. o zapadnim oblastima Pennsylvanije)[205i Politiki ekonomisti previe su skloni da odreenu koliinu kapitala i od reeni broj radnika prom atraju kao instrum ente proizvodnje koji posjeduju jedno liku snagu ili djeluju s nekim jednolikim in te n z ite to m . . . Producent koji up o trebljava odreeni kapital moe svoje proizvode imati na zalihi dugo ili kratko vrijeme, a dok on eka na priliku da ih razm ijeni, njegova proizvodna snaga stoji ili kasni, tako da u danom periodu, kao npr. u jednoj godini, on moe proizvesti samo polovinu onoga Sto bi proizveo da je postojala neposredna potronja. T a prim jedba pristaje isto tako i radniku, koji je orue producenta. Uzajam no pri-

1 pretvoriti u monetu

3 9 8 Osnovi kritike politike ekonomije

lagodavanje raz n ih zanim anja lju d i u d ru tv u m o ra se postii b a r nesavreno. Ali je velika u d a ljen ost izm e u stu p n jev a u kojim a se ostvaruje svako sredstvo koje olakava p ro m e t jed an je k orak p rem a to m prilagodavanju. to neom etanija i la n ? po staje razm jen a ro b a, to e krai b iti on i n ep ro d u k tiv n i intervali u kojim a su ljudi eljni rad a , kako se in i, n e p ro b o jn o m b arijero m odvojeni od k a p ita la . . . koji je, p rem d a n a d o h v a t ru k e, o su e n n a n e p lo d n u inertnost. (p. 58 - 60) Opi je p rin cip d a e nov a p o tra n ja b iti zadovoljena no v im n ap o rim a, aktivnim zaposlenjem kapitala i rad a koji s u ran ije bili neiskorieni, a n e odvraanjem proizvodne snage od d ru g ih p red m e ta . Po sljed n je je m o g u e sam o kad zaposlenost kapitala i rada u jednoj zem lji vie n e b i m ogla p o rasti. Izv o z ro b a m o d a d irektno n e pokree novi ra d , ali o n zato a p so rb ira ro b e koje lee n a zalihi kao m rtv i kapital i osloba a kap ital koji je sp u ta n u n ep ro d u k tiv n o m stanju. (p. 65) Oni koji tv rd e d a p ri liv novca n e m oe u n a p rijed iti p ro iz v o d n ju d ru g ih ro b a, jer su te ro b e jedini fa k to ri proizv o d n je, d o k azuju d a se pro izv o d n ja uo p e n e m oe poveati, jer je za takvo poveanje p o tre b n o d a se p reth o d n o poveaju h ra n a , sirovine i o ru a, to u stvari znai tv rd iti d a ne moe doi do porasta proizvodnje bez prethodnog porasta (ali nije li to eko nom sko uen je o akum ulaciji?) ili d ru g im rijeim a, da je porast nem ogu, (p. 70) Sad, d o d u e, kae se: Id e li k u p ac s poveanom koliinom novca n a tr ite i n e die li cijene ro b e k oju tam o n a e , o n n e daje nikakav dodatni poticaj p ro iz v o d n je; a d ie li cijene, ta d , ako se cijene razm jern o povisuju, kupci n e m a ju veu sn ag u p o tra n je nego ranije. (73) N egirati kao opi p rin cip da je d a n k u p a c n e m oe p ru iti d o p u n sk i poticaj p ro izv o d n ji osim ako njegova potranja die cijene. P o re d okolnosti d a izrad a vee koliine d o p u ta efikasniju podjelu ra d a i u p o tre b u savrenije m ain erije, tu se ra d i i o onoj irini prim jen e to proiz lazi iz koliine rad a i k apitala koji lee n ezaposleni i spremni da prue daljnje robe u z istu cijenu. T a k o se do g a a d a esto dolazi d o z n atn o g p o rasta p o tran je bez p o rasta cijena. (73, 74)

5. Wadeova koncepcija kapitala i pretvaranje svih drutvenih potencija u proizvodnu snagu kapitala John Wade u djelu History of the Middle and Working Classes etc. 3. ed.1 London 1835 (sveska p. 10) kae:
Rad je d jelatn o st po m o u koje kapital proizvodi najamnine, profit ili dohodak. (str. 161) K apital je nagom ilana rad in o st sp rem n a da se razvije u nove i ekviva len tn e o b like; o n je kolektivna sttaga. (str. 162) Kapital je sam o d rugo im e za

civilizaciju.* (164)

Udruivanje radnika kooperacija i podjela rada kao temeljni uslovi produktivnosti rada javljaju se, jednako kao i sve proizvodne snage rada, tj. one koje odreuju stupanj njegove intenzivnosti i dakle njegove ekstenzivne realizacije, kao proizvodna snaga kapitala. Ko lektivna snaga rada, njegov karakter kao drutvenog rada zato je ko
1 Historija srednje i radnike klase itd., 3 izd.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 399

lektivna snaga kapitala. Isto tako i nauka. Isto tako i podjela rada kako se ona javlja kao podjela zvanja i njima odgovarajua razmjena. Sve drutvene potencije proizvodnje jesu proizvodne snage kapitala i zato se on sam pojavljuje kao njihov subjekt. Zato ni udruivanje radnika kako se ono pojavljuje u tvornici nisu postavili radnici nego kapital. Njihovo udruivanje nije njihovo postojanje, nego postojanje kapitala. U odnosu na pojedinog radnika ono se pokazuje kao sluajno. On se odnosi prema svom vlastitom udruivanju s drugim radnicima i kooperaciji s njima kao prema ne em tuem, kao prema nainima djelovanja kapitala. Kapital, tamo gdje se ne pojavljuje u neadekvatnom obliku dakle, recimo, u ob liku malog kapitala koji sam radi pretpostavlja ve u odreenoj, veoj illi manjoj, mjeri koncentraciju kako u objektivnom obliku, tj. kao koncentraciju u jednoj ruci, to se ovdje jo poklapa s akumula cijom sredstava za ivot, sirovina i orua ili, jednom rijei, novca kao opeg oblika bogatstva; a s druge strane, u subjektivnom obliku, akumulaciju radnih snaga i njihovu koncentraciju na jednoj taki pod komandom kapitala. Ne moe doi jedan kapitalist na jednog rad nika, nego mora doi izvjesna koliina radnika na jednog kapitalista, ne onako kao jedan ili dva pomonika na jednog majstora. Proizvodni kapital ili kapitalu odgovarajui nain proizvodnje moe biti samo dvojak: manufaktura ili velika industrija. U prvoj pretee podjela rada, a u drugoj kombinacija radnih snaga (uz ravnomjeran nain rada) i primjena naune moi, gdje su kombiniranje i tako rei zajedniki duh rada premjeteni u stroj itd. U prvom stanju mora masa radnika (akumuliranih) biti velika u odnosu na koliinu kapi tala; u drugom stalni kapital mora biti velik prema broju mnogih radnika koji surauju. Ali koncentracija mnogih radnika i njihova po djela meu maineriju kao isto toliko tokia (zato je u zemljoradnji drukije, ne pripada ovamo) ovdje je ve pretpostavljena. Sluaj II, dakle, ne treba razmatrati zasebno, ve samo sluaj I. Manufakturi svojstven razvitak jest podjela rada. Ali ona pret postavlja okupljanje (prethodno) brojnih radnika pod jednu komandu, jednako kao to postojanje novca kapitalom pretpostavlja oslobodenost izvjesnog iznosa sredstava za ivot, sirovina, orua za rad. Zato ovdje treba apstrahirati i od podjele rada kao od kasnijeg momenta. Neke industrijske grane, kao npr. rudarstvo, pretpostavljaju kooperaciju od samog poetka. Zbog toga dok ne postoji kapital kooperacija se vri kao prisilan rad (kuluk ili robovski rad) pod nadzornikom. Isto tako graenje puteva itd. Da bi preuzeo te radove, kapital ne stvara aku mulaciju i koncentraciju radnika, nego ih preuzima. Dakle ni to nije in question.1

1 u pitanju

4 0 0 Osnovi kritike politike ekonomije

Najjednostavniji je i od podjele rada najnezavisniji oblik da ka pital zaposli razliite rune tkalce, predioce itd. koji stanuju samo stalno i ratrkano. (Taj oblik postoji jo uvijek pored industrije.) Ov dje, dakle, sam nain proizvodnje jo nije odreen kapitalom, nego ga je kapital ve zatekao. Zajednika crta tih ratrkanih radnika lei samo u njihovom uzajamnom odnosu prema kapitalu, u tome to se u nje govoj ruci akumulira proizvod njihove proizvodnje, a time i vikovi vrijednosti koje su oni stvorili povrh svog vlastitog dohotka. Kao su raujui rad radnici egzistiraju samo po sebi, ukoliko svaki od njih radi za kapital dakle u njemu posjeduje centar a da oni sami ne surauju. Njihovo ujedinjenje putem kapitala stoga je samo for malno i tie se samo proizvoda rada, ne i samog rada. Umjesto da razmjenjuju s mnogima, oni razmjenjuju s jednim kapitalistom. Zato je to koncentracija razmjena pomou kapitala. Kapital ne razmjenjuje kao pojedinac, ve kao predstavnik po tronje i potreba mnogih. On ne razmjenjuje vie kao pojedini razmjenjiva, ve u inu razmjene predstavlja drutvo. Kolektivna razrnjena i koncentrirajua razmjena od strane kapitala s tkalcima koji rade ra trkano itd., iji se proizvodi rada tom razmjenom sabiru, ujedinjuju, jednako kao i sami njihovi radovi, iako ti radnici rade nazavisno je dan od drugoga. Ujedinjavanje njihovih radova pojavljuje se kao po seban in pored kojega dalje traje samostalna rascjepkanost njihovih radova. To jeprvi uslov da se novac kao kapital razmijeni za slobodan rad. Drugi je uslov ukidanje samostalne rascjepkanosti tog mnotva radnika, gdje se prema njima jedan kapital ne pojavljuje vie kao drutvena kolektivna snaga samo u inu razmjene tako da je u ovome spojeno mnogo razmjena, nego on sakuplja radnike na jednom mjestu pod svoju komandu, u jednu manufakturu, ne ostavlja ih vie u za teenom nainu proizvodnje uspostavljajui na toj bazi svoju mo, nego stvara sebi kao bazu nain proizvodnje koji mu odgovara. Kapital postavlja ujedinjenje radnika u proizvodnji, ujedinjenje koje e naj prije postojati samo u zajednikom mjestu, pod nadzornicima, jedin stvenoj upravi, veoj disciplini, neprekidnosti i u postavljenoj zavisnosti od kapitala u samoj proizvodnji. Pri tom se ve unaprijed uteuju izvjesni faux frais de production.1 (O cijelom tom procesu uporedi Gaskella, gdje se specijalno razmatra razvoj velike industrije u En gleskoj.)^] Sada se kapital pojavljuje kako kao kolektivna snaga radnika, nji hova drutvena snaga, tako i kao jedinstvo koje ih povezuje, pa dakle tu snagu stvara. Sve to ostaje i dalje, i na svakom stupnju razvoja kapitala, posredovano time to mnogi razmjenjuju s njim kao s jed nim, tako da je razmjena koncentrirana u njemu; postoji drutveni karakter razmjene; kapital se s radnicima razmjenjuje drutveno, a oni s njim pojedinano.
1 nepro izv od ni trokovi proizvodnje

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 401

Kod obrtnike proizvodnje rije je o kvalitetu proizvoda, o po sebnoj umjenosti pojedinog radnika, a za majstora se pretpostavlja da je kao majstor u toj umjenosti dotjerao do majstorstva. Njegov poloaj kao majstora ne poiva samo na tome to posjeduje uslove proizvodnje, nego i na njegovoj vlastitoj umjenosti u posebnom radu. Kod proizvodnje kapitala od samog poetka nije rije o tom poluumjetnikom odnosu koji uope odgovara razvitku upotrebne vri jednosti rada, razvitku posebne sposobnosti neposrednog runog ra da, usavrenju ljudske ruke itd. za rad. Radi se od samog poetka o masi, jer se radi o razmjenskoj vrijednosti i o viku vrijednosti. Ra zvijeni princip kapitala jest upravo u tome da se uini suvinom po sebna umjenost i da se naini suvinim runi rad, ne posredno tjelesni rad uope, kako kao umjean rad tako i kao naprezanje mi ia; naprotiv, da se umjenost poloi u mrtve prirodne snage. Meutim, kad se pretpostavlja da je nastajanje manufakture uje dno nastajanje kapitalistikog naina proizvodnje (robovi su kombi nirani po sebi, jer su pod jednim majstorom), pretpostavlja se da jo ne postoji proizvodna snaga rada koju sam kapital tek treba da iza zove. Pretpostavka je, dakle, da potrebni rad u manufakturi oduzima jo velik dio cijelog raspoloivog radnog vremena, da je, dakle, vi ak rada po pojedinom radniku jo relativno malen. To se, s jedne strane, nadoknauje time (i tako se ubrzava napredak manufakture) to je profitna stopa vea, pa se kapital aku mulira bre u odnosu na svoj ve postojei iznos nego u velikoj in dustriji. Ako od 100 talira na rad ide 50, a viak vremena ini 1/s, ta da stvorena vrijednost iznosi 110 ili 10%. Kad bi od 100 talira ot padalo na rad samo 20, a viak vremena bio stvorena bi vrijednost iznosila 105 ili 5%. S druge strane, ta vea profitna stopa kod manufakture nastaje samo zahvaljujui istovremenoj upotrebi vie radnika. Vei viak vre mena moe se dobiti samo tako da se sakupi viak vremena mnogih radnika u odnosu prema kapitalu. U manufakturi prevladava apso lutni viak vremena, a ne relativni. Jo vie je to sluaj prvobitno, gdje ratrkani, nezavisni radnici jo sami koriste jedan dio svog vika vremena za sebe. Da bi kapital postojao kao kapital, da bi mogao i vjeti od profita i akumulirati, njegova dobit mora biti jednaka zbroju vika vremena mnogo istovremenih ivih radnih dana. U poljopriv redi je zemlja u svom kemijskom itd. djelovanju ve i sama stroj koji neposredni rad ini produktivnijim i zato prije daje viak, jer se tu prije radi sa strojem, naime s prirodnim. To je jedina ispravna os nova uenja fiziokrata, koje s te strane razmatra samo poljoprivredu nasuprot jo posve nerazvijenoj manufakturi. Kad bi kapitalist upo trebljavao jednog radnika da bi ivio od njegovog vika vremena, on bi oevidno dobio dvostruko kad bi radio sam, kad bi radio s vla stitim novanim sredstvima, jer bi osim vika vremena dobio i na jamninu koju je platio radniku. On bi gubio u tom procesu, tj. on
2 6 M >rx - Bngeia (1 9 )

4 0 2 Osnovi kritike politike ekonomije

jo ne bi bio u stanju da radi kao kapitalist, ili bi radnik bio samo nje gov pomonik, pa se tako jo ne bi odnosio prema njemu kao kapitalu. Da bi se novac pretvorio u kapital potrebno je dakle da on moe staviti u kretanje ne samo viak rada, nego odreenu koliinu vika rada, viak rada odreene mase potrebnog rada, tj. mnogo radnika odjednom tako da njihova ujedinjena suma bude dovoljna da on moe kao kapital ne samo ivjeti, tj. predstavljati u potronji bogatstvo na suprot ivotu radnika, ve i stavljati na stranu viak rada za akumu laciju. Kapital od samog poetka ne proizvodi za upotrebnu vrijednost, za neposredno izdravanje. Viak rada mora, dakle, od samog poetka biti dovoljno velik da bi se jedan njegov dio ponovo upotrijebio kao kapital. Dakle uvijek na onom stupnju na kojem je odreena masa drutvenog bogatstva objektivno ve skoncentrirana u jednoj ruci pa se, dakle, kao kapital ispoljava odmah kao razmjena s mnogo radnika, a kasnije kao proizvodnja s mnogo radnika, kao kombiniranje radnika na stupnju na kojem je ta masa sposobna da izvjesnu koliinu ive radne sposobnosti pokrene istovremeno na rad, na tom stupnju po inje proizvodnja pomou kapitala, koji se tako od samog poetka pojavljuje kao kolektivna snaga, kao drutvena snaga i ukidanje ra scjepkanosti, najprije razmjene s radnicima, a zatim i samih radnika. Rascjepkanost radnika pretpostavlja jo njihovu relativnu nezavisnost. Stoga puna zavisnost od kapitala, puno odvajanje radnika od uslova proizvodnje pretpostavlja njihovo grupiranje oko pojedinog kapitala kao iskljuive osnove njihovog opstanka. Izii e na isto (ili to je to isto u drugom obliku) ako se poe od posebnog oblika razmjene koji se pretpostavlja da bi se kapital raz mjenjivao kao kapital, gdje novac ve predstavlja mnoge razmjenjivae ili mora posjedovati mo razmjene koja nadilazi pojedinca i njegovo pojedinano izobilje, gdje novac ve vie nije pojedinana funkcija, nego takva koja pripada pojedincu, ali mu pripada kao drutvena funk cija, kao predstavnik drutvenog bogatstva onom koji razmjenjuje. S druge strane, sve to proizlazi iz uslova slobodnog rada. Odvajanje po jedinca od uslova proizvodnje rada = grupiranje mnogih oko jednog kapitala. Trgovaki kapital takoer je od samog poetka koncentracija mno go razmjena u jednoj ruci. On ve zastupa masu razmjenjivaa, kako kao N., tako i kao R.
To neprestano napredovanje zn a n ja i iskustva , kae B abbage, naa je veli ka snaga.t206al

To napredovanje, taj drutveni napredak pripada kapitalu i on ga iskoriava. Svi raniji oblici vlasnitva osuuju najvei dio ovje anstva, robove, da budu ista orua za rad. Povijesni razvoj, poli tiki razvoj, umjetnost, nauka itd. odigravaju se u viim krugovima iznad njih. Ali tek kapital je zarobio povijesni progres u slubu bo gatstva.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 0 3

[Prije akumulacije putem kapitala pretpostavljena je jedna aku mulacija koja konstituira kapital, koja pripada njegovom pojmovnom odreenju; jedva da bismo je jo mogli nazvati koncentracijom, jer se koncentracija zbiva u suprotstavljenosti prema mnogim kapitalima; ako se govori jo samo o kapitalu u jednini, onda se koncentracija jo poklapa s akumulacijom ili s pojmom kapitala, tj. ona jo ne sa injava nikakvo posebno odreenje. Ali svakako kapital od samog po etka stoji kao jedan ili kao jedinstvo nasuprot radnicima kao mnogima. I tako se on pojavljuje kao koncentracija radnika nasuprot radu, kao jedinstvo koje pada izvan radnika. S te strane je koncentracija sadr ana u pojmu kapitala koncentracija mnogo ivih radnih snaga za jednu svrhu, koncentracija koja prvobitno nipoto nije trebalo da se provede ve u nainu proizvodnje, da ga proima. Centralizirajue djelovanje kapitala na radne snage ili postavljanje njega kao njihovog jedinstva koje postoji samostalno izvan njih mnogih.] [Rossi u svojim predavanjima iz politike ekonomije l207! kae (sveska, p. 26):
Drutveni napredak ne m oe se sastojati u rasputanju svakog udruivanja, ve u zamjeni prisilnog, ugnjetakog udruivanja iz prolih vrem ena dobrovolj nim i pravednim udruivanjim a. Izoliranost u svom najviem stupnju to je divljatvo; prisilno, ugnjetako udruivanje na najviem stu p n ju to je barbarstvo. Osim tih ekstrema historija nam je pokazala vrlo raz li6 te odlike, nijanse. Savr enstvo se sastoji u dobrovoljnim udruivanjim a koja um nogostruuju snage uje dinjavanjem , a ne oduzim aju individualnoj snazi ni njenu energiju, ni njenu m o ralnost, ni njenu odgovornost. (str. 354)

U kapitalu udruivanje radnika nije iznueno direktnom fizikom silom, prisilnim, kmetskim, robovskim radom; ono je iznueno time to su uslovi proizvodnje tue vlasnitvo i sami su prisutni kao ob jektivno udruivanje koje je isto to i akumulacija i koncentracija uslova proizvodnje.] 6. [ Rossijeve tekoe s pojmom kapitala J [Shvaanje kapitala samo s njegove materijalne strane, kao orua za proizvodnju, potpuno apstrahirajui od ekonomskog oblika koji oru e za proizvodnju pretvara u kapital, zapetljava ekonomiste u sva kakve tekoe. Tako Rossi 1. c. (sveska 27) pita:
Je li sirovina zaista orue za proizvodnju? nije li ona prije predm et na koji orua za proizvodnju m oraju djelovati? (p. 367)

Ovdje mu se, dakle, kapital sasvim poklapa s oruem za pro izvodnju u tehnolokom smislu, a prema tome je svaki divljak ka pitalist. (to g. Torrens u stvari i tvrdi za divljaka koji baca kamen za pticom!208!.) Uostalom ak sa stanovita isto materijalne apstrak
26*

4 0 4 Osnovi kritike politike ekonomije

cije tj. apstrahiranja od same ekonomske kategorije Rossijeva na pomena je plitka i pokazuje samo da nije shvatio svog engleskog ui telja. Akumulirani rad upotrebljava se kao orue za novu proizvodnju ili se jednostavno proizvod upotrebljava za proizvodnju; sirovina se upotrebljava za proizvodnju, tj. podvrgava promjeni oblika jednako kao i orue, koje je takoe proizvod. Gotov rezultat proizvodnje ponovo postaje momentom procesa proizvodnje. Navedena reenica znai samo to. Unutar procesa proizvodnje moe ovaj rezultat proizvodnje figu rirati kao sirovina ili kao orue. Ali orue za proizvodnju on je ne zato to u neposrednom procesu proizvodnje slui kao orue, ve zato to je sredstvo obnove samog procesa proizvodnje jedna od njegovih pretpostavki. Vanija je i umjerenija nedoumica da li snabdijevanje namirni cama, tj. najamnina sainjava dio kapitala i tu se pokazuje sva kon fuzija ekonomista.
Kae se d a je nagra iv an je rad n ik a k apital, jer m u ga kapitalist pred u jm ljuje. K a d bi sam o postojale radnike po ro d ice koje im aju dovoljno da ive go d in u d ah a, n e bi bilo najam n in e. R a d n ik bi m ogao rei kap italistu : T i p red u jm ljuje za zajedniko djelo k apital, a ja p rid o n o sim ra d : proizvod e se podijeliti izm e u nas u tom i to m o m jeru . im se o n realizira svaki e uzeti svoj dio. (p. 369.) T ada n e bi bilo nikakvog p red u jm a za radnike. O ni bi, m e u tim , troili ak i kad bi ra d stao. T o to bi oni p o tro ili p rip ad a fo n d u potronje, nipoto ne kap italu . D a k le : p red u jm o v i za rad n ik e n isu p o treb n i. Dakle najamnina nije kon

stitutivni element proizvodnje. Ona je neto sluajno, jedan oblik naeg drutvenog stanja. N a p ro tiv k ap ital, rad , zem lja n e o p h o d n o su p o tre b n i za proizvodnju. Dru go: na ja m n in a se u p o treb ljav a dvojako, kae se da je n ajam nina kapital, ali ta ona
pred stav lja? R ad . Q u i d it salaire d it tra v a il1 i vice versa. Ako je, dakle, p red u jm ljena n ajam n in a dio kap itala, tad a bi treb alo govoriti sam o o dva sredstva za p ro izv odnju, o k a p italu i o zemlji. (p. 370)

I dalje:
U biti radnik ne troi imovinu kapitalista, ve svoju vlastitu; ono to mu se daje kao naknada za rad , njegov je alikvotni dio proizvoda . (p. 370) Ugovor kapitalista s radnikom nije fenomen proizvodnje . . . P o d u zetn ik pristaje na taj arrangement koji m oe olakati proizvo d n ju . Ali taj arrangement je sam o jedna sekundama ope racija, operacija sasvim d ru g e v rste, nakalam ljena na p ro izvodnu operaciju. P n nekoj drugoj organizaciji rada on moe i nestati. Postoje ak i danas proizvodnje gdje
ga nem a. N ajam n in a je, dakle, jed an o d oblika raspodjele bogatstva, a ne elem ent pro izvodnje. O naj dio fondova koji po d u zetn ik nam jenjuje plaanju najam nina ne ini dio kapitala . . . T o je zasebna operacija, koja nesum njivo m oe u naprijediti hod proizvodnje, ali koju ne m oem o nazvati direktnim oru em za proizvodnju. (370) Zam isliti snagu rad a ap strah iraju i od sredstava za izdravanje radnika za vrijem e rada u proizvodnji, znai zam isliti bie um a. T k o kae rad, tko kae m o

1 Tko kae najamnina, kae rad.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 0 5 rada, kae u isti mah radnik i sredstva za izdravanje, radnik i najamnina. . . Isti
se element ponovo javlja pod imenom kapitala; kao da bi ista stvar mogla istovremeno biti dio dvaju razliitih orua za proizvodnju.* (370, 371)

Ovdje ima mnogo zbrke, koja se opravdava time to Rossi hvata ekonomiste za rije i orue za proizvodnju kao takvo identificira s ka pitalom. Prije svega, on je potpuno u pravu da najamni rad nije ap solutni oblik rada, samo pri tom zaboravlja da ni kapital nije apso lutni oblik sredstava za rad i materija rada i da su ta dva oblika [na jamni rad i kapital] isti oblik u raznim momentima, pa stoga zajedno stoje i padaju; zato je glupo kada on govori o kapitalistima bez na jamnog rada. [Razmotrimo] njegov primjer o radnikim porodicama koje mo gu iveti godinu dana bez kapitalista, dakle su vlasnici svojih uslova proizvodnje, koji svoj potrebni rad obavljaju bez dozvole g. kapita lista. Zato kapitalist, kojeg Rossi alje k radnicima sa svojim prijed logom, znai samo producenta orua za proizvodnju a njegov do lazak k radnicima znai samo podjelu rada posredovanu spolja ra zmjenom. ak i bez ikakvog aranmana putem jednostavne razmje ne oni tada dijele meusobno zajedniki proizvod. Ta razmjena je dioba. Za to vie nije potreban aranman. Tada bi te radnike po rodice razmjenjivale viak rada, apsolutni ili relativni, to bi im omo guilo orue ili novi dodatni rad povrh njihovog starog rada, od kojega su prije pojave kapitalista mogli ivjeti iz godine u godinu, ili [viak rada dobijen] primjenom orua u svojoj staroj grani rada. Ovdje g. Rossi pretvara radnika u posjednika i razmjenjivaa svog vika rada, i tako je sretno izbrisao u njemu posljednji trag koji bi ga obiljeio kao najamnog radnika, ali je time takoer izbrisao s oru a za proizvodnju posljednji trag koji ga ini kapitalom. Istina je da radnik u osnovi ne troi imovinu kapitalista, ve svoju vlastitu, ali ne ba tako, kako to misli g. Rossi, zato to je ova samo alikootni dio proizvoda, nego zato to je ona alikvotni &\o nje govog proizvoda i plaa se, ako se odbaci privid razmjene, sastoji u tome to on jedan dio dana radi za sebe a drugi za kapitalista, ali on samo dotle uope dobija dozvolu da radi dok njegov rad doputa tu podjelu. Sam in razmjene, kako smo vidjeli, nije moment neposred nog procesa proizvodnje, ve njegov uslov. Ali unutar ukupnog pro cesa proizvodnje kapitala koji u sebe ukljuuje razliite momente svojih razmjena, promet, ta razmjena je postavljena kao jedan mo ment ukupnog procesa. Ali, kae Rossi: Najamnina se pojavljuje u raunu dvaput: je dnom kao kapital, a drugi put kao rad; ona tako predstavlja dva ra zliita sredstva za proizvodnju. Ako najamnina predstavlja sredstvo za proizvodnju rad, ona ne moe predstavljati sredstvo za proizvodnju kapital. To je zbrka koja potjee i otuda to Rossi uzima ozbiljno or todoksne ekonomske distrinkcije. U proizvodnji najamnina figurira sa mo jednom, kao fond predvien za pretvaranje u najamnine, kao vir

4 0 6 Osnovi kritike politike ekonomije

tualna najamnina. im je ona postala zbiljska najamnina, ona je is plaena i figurira jo samo u potronji kao dohodak radnika. Ali ra zmjenom je dobivena radna sposobnost, a ona uope ne figurira u proizvodnji, ve figurira samo njena upotreba rad. Rad se pojav ljuje kao sredstvo za proizvodnju vrijednosti, zato to se on ne plaa, dakle nije predstavljen najamninom. Ni kao djelatnost koja stvara upo trebnu vrijednost rad takoer nema nikakve veze sa sobom kao pla enim radom. Najamnina u ruci radnika nije vie najamnina, ve fond za potronju. Samo u rukama kapitalista ona je najamnina, tj. dio kapitala ija je namjena da se razmijeni za radnu sposobnost. Za ka pitalista najamnina je reproducirala jednu radnu sposobnost koja se moe prodati, tako da se ak i s te strane potronja radnika vri u in teresu kapitalista. On uope ne plaa sam rad, ve samo radnu spo sobnost. Razumije se da on to moe initi samo zahvaljujui djelo vanju same te sposobnosti. Ako se najamnina pojavljuje dvojako, to nije zbog toga to ona dvaput predstavlja dva razliita sredstva za proizvodnju, ve zbog to ga to se ona jednom pojavljuje u aspektu proizvodnje, a drugi put u aspektu raspodjele. Ali taj odreeni oblik raspodjele nije proizvo ljni aranman, koji bi mogao biti i drugaiji, ve je on odreen samim oblikom proizvodnje; predstavlja samo jedan od njenih vlastitih mo menata promatran u jednom drugom odreenju. Vrijednost stroja si gurno sainjava jedan dio kapitala koji je u stroj uloen; ali stroj ne proizvodi kao vrijednost, iako on tvorniaru donosi korist. Najamni na ne predstavlja rad kao orue za proizvodnju, kao to ni vrijednost ne predstavlja stroj kao orue za proizvodnju. Najamnina predstavlja samo radnu sposobnost, a kako vrijednost, radne sposobnosti postoji odvojeno od nje kao kapital, [najamnina predstavlja] dio kapitala. Ukoliko kapitalist prisvaja tui rad i s tim prisvojenim radom ponovo kupuje rad, najamnina tj. predstavnik rada pojavljuje se ako g. Rossi hoe, dvojako, 1) kao vlasnitvo kapitala, 2) kao pred stavnik rada. Rossija zapravo uznemirava to se najamnina pojavljuje kao predstavnik dvaju sredstava za proizvodnju, kapitala i rada; on zaboravlja da je rad kao proizvodna snaga ukljuen u kapital, i da kao rad in esse,1 a ne in posse2 nije nipoto sredstvo za proizvodnju razli ito od kapitala, ve da tek pretvara kapital u sredstvo za proizvod nju. Na to u emu je razlika izmeu najamnine kao dijela kapitala i kao, u isti mah, dohotka radnika, doi emo u odjeljku o profitu i kamati, kojim emo zavriti ovu prvu glavu o kapitalu.I2091

1 u zbilji 2 u mogunosti

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 07

7. [Jo jednom Malthus i Ricardo] [Pozivajui se na svoje gore spomenuto djelo: The Measure oj Value1 etc. Malthus se vraa istoj temi i u svom spisu Definitions in Political Economy etc.2 London 1827. On tu napominje:
Nijedan pisac s kojim sam se susreo prije g. R icarda nije nikad upotrijebio izraz najamnina ili realna najam nina tako da ovaj podrazum ijeva proporcije. Pro fit doista ukljuuje proporcije; i profitna stopa uvijek se s pravom izraavala po stotkom u odnosu na vrijednost predujma. Ali za najam ninu se uvijek sm atralo da ona raste ili pada ne prema nekoj proporciji u kojoj ona m oda stoji prem a cijelom proizvodu dobijenom izvjesnom koliinom rada, ve u skladu s veom ili m anjom koliinom nekog posebnog proizvoda to ga prim a radnik ili s veom ili manjom moi koju ima takav proizvod pri raspolaganju ivotnim potreptinam a i p red m etim a konfora. (M . 29, 30) (Sveska X, p. 49)

Jedina vrijednost koju u nekoj danoj proizvodnji proizvodi ka pital jest vrijednost koju je dodala nova koliina rada. Ali ta vrijednost se sastoji od potrebnog rada koji reproducira najamninu od preduj ma to ga je kapital dao u obliku najamnine i od vika rada, dakle vika vrijednosti, iznad toga potrebnog rada. Predujmovi koji su dani u materijalu i u strojevima samo se prevode iz jednog oblika u drugi. Orue prelazi u proizvod jednako kao i sirovina, a njegovo habanje ujedno je davanje oblika proizvodu. Ako sirovine i orua ne stoje nita, a kod nekih ekstraktivnih industrija oni se jo uvijek mogu pro cijeniti gotovo = 0 (sirovine uvijek gotovo = 0 kod svake ekstraktivne industrije, vaenja metala, kopanja ugljena, ribarstva, lova, obaran ja stabala u praumama itd.), onda oni ne dodaju apsolutno nita ni vri jednosti proizvodnje. Njihova vrijednost predstavlja rezultat ranije pro izvodnje, a ne one neposredne proizvodnje u kojoj oni slue kao orue i materijal. Viak vrijednosti zato se moe procenjivati samo u odnosu na potrebni rad. Profit je samo sekundaran, izveden i transformiran oblik vika vrijednosti, graanski oblik u kojem su ugueni tragovi njegovog nastanka. Sam Ricardo nije to nikad shvatio, 1) zato to on uvijek govori samo o diobi gotove koliine, a ne o prvobitnom postavljanju te raz like; 2) zato to bi ga razumijevanje toga bilo prisililo da vidi kako izmeu kapitala i rada nastaje jedan odnos sasvim drukiji od odnosa razmjene; a on nije smio uvidjeti da se graanski sistem ekvivalenata preobre u prisvajanje bez ekvivalenta i da se na ovome zasniva; 3) zato to se njegova postavka o proporcionalnim profitima i najamni nama odnosi samo na to da kad se odreena ukupna vrijednost dijeli na dva dijela, uope kad se neka koliina dijeli na dvije, veliina oba dijela nuno stoji u obrnutom odnosu. A upravo na tu je banalnost njegova kola cijelu stvar i svela.
1 Mjera vrijednosti itd. * Definicije u politikoj ekonomiji itd.

4 0 8 Osnovi kritike politike ekonomije

Interes koji ga je podstakao na uvoenje proporcionalnih profita i najamnina nije bio interes da otkrije osnovu stvaranja vika vrijed nosti (jer on polazi od pretpostavke da se dana vrijednost mora dije liti izmeu najamnine i profita, izmeu rada i kapitala, on dakle pret postavlja tu diobu kao samu po sebi razumljivu), ve interes, prvo, da nasuprot obinom odreenju cijene afirmira ono ispravno koje je on postavio o vrijednosti pokazavi da na granicu vrijednosti ne utjee njena raspodjela, razliita raspodjela na profit i najamninu; drugo da objasni ne samo prolazno ve i stalno padanje profitne stope, koje mu je bilo neobjanjivo uz pretpostavku da na rad otpada vrsti dio vrijednosti; tree, da objanjavajui to padanje profita porastom najamnine, a sam taj porast porastom vrijednosti poljoprivrednih proizvoda, tj. rastuom tekoom njihove proizvodnje, ujedno objasni da se zemljina renta ne protivi njegovom principu vrijednosti. U isti mah to je sluilo kao polemino oruje za industrijski ka pital protiv zemljinog vlasnitva koje eksploatira napredak industrije. Ali istovremeno, voen jednostavnom logikom, Ricardo je tako pro klamirao antagonistiku prirodu profita, rada i kapitala, ma koliko se on kasnije trudio da radniku dokae kako taj antagonistiki karakter profita i najamnine ne zadire u njegov realan dohodak i kako je, na protiv, proporcionalan (ne apsolutni) porast najamnina tetan, jer spreava akumulaciju, a razvoj industrije koristi samo lijenom zemljovlasniku. Pa ipak je antagonistiki oblik proklamiran, i Carey, koji ne razumije Ricarda, mogao ga je zato grditi kao oca komunista itd.,[21l pri emu je opet u pravu u izvjesnom smislu, koji on sam ne razumije. Meutim, drugi ekonomisti koji, kao Malthus, apsolutno nee ni da uju za proporcionalnu (i stoga antagonistiku) prirodu najam nine ele, s jedne strane, da zabaure tu suprotnost; a s druge strane uporno tvrde da radnik jednostavno razmjenjuje odreenu upotrebnu vrijednost, svoju radnu sposobnost, za kapital i stoga se odrie proiz vodne snage, snage rada koja stvara novu vrijednost, i nema nikakve veze s proizvodom, pa se zato kod razmjene izmeu kapitalista i rad nika, kod najamnine, kao kod svake jednostavne razmjene gdje su ekonomski pretpostavljeni ekvivalenti, radi samo o kvantitetu, o koliini upotrebne vrijednosti. Ma koliko da je to, s jedne strane, tano, prividni oblik trampe, razmjene, donosi sa sobom da radnik, ako mu konkurencija ve do pusti da se cjenjka i prepire s kapitalistom, svoje zahtjeve mjeri prema profitu kapitalista i trai odreen udio u viku vrijednosti to ga je stvorio, tako da proporcija postaje realan moment samog ekonomskog ivota. Nadalje, u borbi tih dviju klasa koja se pri razvoju radnike klase nuno javlja mjerenje uzajamne distancije, koja je kao pro porcija izraena upravo putem najamnine, postaje odluujue vano. Privid razmjene nestaje u procesu naina proizvodnje zasnovanog na kapitalu. Samim procesom i njegovim ponavljanjem postavlja se ono to po sebi jest, [naime] da radnik kao najamninu dobija od kapita

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 0 9

lista samo jedan dio svog vlastitog rada. Ovo tada ulazi i u svijest kako radnika, tako i kapitalista. Kod Ricarda je zapravo smo pitanje, koju proporciju u toku razvoja ini potrebna najamnina prema ukupnoj vrijednosti. Uvijek je rije samo o potrebnoj najamnini; njena proporcionalna priroda ne tie se, dakle, radnika, koji i dalje, kao i prije dobija isti minimum, ve samo kapi talista, iji se odbici od istog prihoda mijenjaju, a da radnici, izra eno u upotrebnoj vrijednosti, ne dobijaju vie. Ali ve i samo to to je Ricardo, premda u vezi s posve drugim problemima, formulirao antagonistiku prirodu profita i najamnine, pokazuje da je u njegovo doba na kapitalu zasnovani nain proizvodnje poprimao oblik sve adekvatniji svojoj prirodi. U vezi s Ricardovom teorijom vrijednosti Malthus u navedenom spisu Definitions (sveska IX, str. 49, 40) primjeuje:
Ricardova tvrdnja da kako vrijednost najam nine raste, profit proporcional no pada, i vice versa istinita je 9amo pod pretpostavkom da su robe u koje je uloena ista koliina rada uvijek iste vrijednosti, a ovo je istinito u 1 od 500 sluaje va, i to je nuno tako, jer s napredovanjem civilizacije i tehnike uvijek raste koli ina upotrijebljenog stalnog kapitala i ini sve raznolikim i nejednakim vrem ena obrta opticajnog kapitala. ( I . e . 31, 32)

(Ovo se odnosi na cijene, a ne na vrijednost.) U vezi sa svojim vlastitim otkriem prave mjere vrijednosti Malt hus napominje:
Prvo: Nigdje nisam vidio tvrd n ju da obina koliina rada s kojom e raspo lagati neka roba m ora predstavljati i m jeriti koliinu rada utroSenu u nju, s dodatkom profita. T im e Sto predstavlja rad utroen u n ek u robu, s dodatkom profita, rad
predstavlja prirodne i potrebne uslove za n jenu p o n u d u ili elem entarne trokove njene p roizv od nje.. . . Drugo: N igdje nisam vidio tvrd n ju da m a koliko se plod nost tla mijenjala, osnovni trokovi proizvodnje najam nine dane koliine rada m o raju nuno biti uvijek isti. (196, 197)

To znai s&mo: najamnina je uvijek jednaka radnom vremenu potrebnom za njenu proizvodnju, a to se vrijeme mijenja s produktivnou rada. Koliina roba ostaje ista.
Prom atra li se vrijednost kao opa kupovna mo neke robe, tada se to od nosi na kupovanje svih roba, na opu m asu roba. Ali ova je posve neu h v atljiv a. . . . . . N o ne moe se ni na trenutak negirati da, ako ita, a ono rad najbolje p red stavlja prosjek ope mase roba. (205.) Jedna velika grupa roba, kao npr. sirovine raste s napretkom drutva, u poreenju s radom , dok industrijski proizvodi pa daju. Tako nije daleko od istine kad se kae, da se prosjena masa roba, s kojima e dana koliina rada raspolagati u istoj zemlji u toku nekog stoljea ne moe jako bitno mijenjati. (206) Vrijednost m ora uvijek biti vrijednost u razmjeni za rad. (224, napom ena, 1. c.)

Drugim rijeima [Malthusova] doktrina glasi: vrijednost neke robe, rad koji je utroen za njenu izradu, predstavljen je ivim rad-

4 1 0 Osnovi kritike politike ekonomije

nim danima kojima ta roba moe raspolagati, za koje se moe raz mijeniti i zato najamninom. ivi radni dani sadre kako [potrebno] vrijeme tako i viak vremena. Uinimo Malthusu najveu uslugu koju mu moemo uiniti. Pretpostavimo, naime, da odnos vika rada i potrebnog rada, dakle odnos najamnine i profita ostaje uvijek postojan. Prije svega, ve to to g. Malthus govori o radu utroenom u robi s dodatkom profita dokazuje njegovu konfuziju, jer profit moe initi upravo samo dio utroenog rada. On pri tom ima na umu profit iznad utroenog rada, koji treba da rezultira iz stalnog kapitala itd. To se moe ticati samo raspodjele ukupnog profita meu razliite sudionike u njemu, a ne njegove ukupne koliine, jer kad bi svi dobijali za svoju robu rad utroen u nju + profit, odakle bi taj profit dolazio, g. Malt hus? Ako jedan dobije rad utroen u svojoj robi plus profit, drugi mora dobiti utroeni rad minus profit, pri emu se profit ovdje pro matra kao viak nad realnim vikom vrijednosti. To, dakle, otpada. Uzmimo sad da je utroeni rad = 3 radna dana, pa ako je odnos vika radnog vremena [prema ukupnom radnom vremenu] 1:2, tada su ova 3 [radna dana] dobijena plaanjem IV2 radnog dana. Radnici su doista radili 3 dana, ali je svakom [od trojice] plaeno samo pola dana rada. Drugim rijeima, roba koju oni dobijaju za svoja 3 dana rada sadri u sebi samo U /2 dan rada. Za tri radna dana koja su sa drana u njegovoj robi kapitalist bi, uz jednake uslove, dobio 6 radnih dana. (Stvar je tana samo zato to je viak radnog vremena stavljen = potrebnom, dakle se u drugom sluaju samo ponavlja prvi.) (Viak vrijednosti, onaj relativni, oevidno je ogranien ne samo ranije navedenim odnosom, ve i odnosom u kojem proizvod ulazi u pot ronju radnika. Kad bi kapitalist mogao porastom proizvodnih snaga dobiti dvostruk broj kamirskih alova i kad bi se oni prodavali po svojoj vrijednosti, on ne bi stvarao nikakav relativni viak vrijednosti, jer radnici takve alove ne troe, pa bi dakle vrijeme potrebno za repro dukciju njihove radne sposobnosti ostalo uvijek isto. U praksi se to ne dogaa, jer u takvim sluajevima cijena raste iznad vrijednosti. Ovdje u teoriji to nas se jo ne tie, jer se kapital razmatra po sebi, a ne u jednoj posebnoj grani.) To znai da e kapitalist platiti radniku najamninu za 3 dana, a dati mu da radi 6; sa svakom polovinom dana on kupuje jedan dan, dakle sa 6/2 dana = 3 dana, [kupuje] 6 dana. Tvrditi dakle da radni dani kojima raspolae neka roba ili najamnine koje ona plaa lzr 7 avaju njenu vrijednost, to znai ne shvaati apsolutno nita o prirodi kapitala i najamnog rada. Da opredmeeni radni dani raspolau sa vie ivih, to je the pith1 svakog stvaranja vrijednosti i stvaranja kapi tala. Ali bilo bi tano da je g. Malthus rekao da ivo radno vrijeme s kojim raspolae neka roba izraava mjeru njene oplodnje, mjeru
1 sr

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 411

vika rada to je ona postavlja. Ali to bi bila samo tautologija da u onoj mjeri u kojoj roba postavlja vie rada, ona ga vie postavlja, odnosno to bi izraavalo neto suprotno onome to Malthus hoe, [naime to] da viak vrijednosti proistjee otud to ivo radno vrijeme kojim raspo lae neka roba nikad ne predstavlja ono [radno vrijeme] koje je u njoj sadrano. (Sada smo konano svrili s Malthusom.) 8. [ Chalmers o svrhi proizvodnje i Hodgskin o fondovima proizvodnje J [Gore, razlaui pojam kapitala, objasnili smo da je on vrijednost kao takva, novac koji se u prometu kako odrava tako i razmjenom sa ivim radom poveava. Da stoga svrha proizvodnog kapitala nije nikad upotrebna vrijednost, ve opi oblik bogatstva kao bogatstva. Pop Th. Chalmers u svom inae u mnogo emu glupom i odvratnom spisu: On Political Economy in connection with the Moral State and Moral Prospects of Society. 2 ed.1 London 1832, tano je pogodio ovu taku pri emu, s druge strane, nije upao u magaree gluposti takvih klipana kao to su Ferrierl211* itd., koji brkaju novac kao vrijednost kapitala s realno postojeim metalnim novcem. U krizama se kapital (kao roba) ne moe razmijeniti, ali ne zato to ima premalo opticajnog sredstva; nego on ne optjee zato to nije razmjenljiv. Znaenje koje u krizama dobija gotov novac potjee samo odatle to za vrijeme dok kapital nije razmjenljiv za svoju vrijednost a samo zbog toga ona se nasuprot njemu i pojavljuje fiksirana u obliku novca treba plaati obaveze; to se pored prekinutog prometa zbiva prisilan promet. Chalmers kae (sveska IX, p. 57):
Kad potroa odbija robe, to nije uvijek, kao to to sm atraju novi ekono m isti, zato to on vie voli kupiti druge robe, ve zato to on eli da sauva ita vom opu kupovnu mo. I kad trgovac iznosi robe na trite, to u pravilu nije u potrazi za drugim robam a koje bi trebalo dati u razm jenu za njih . . . O n hoe da proiri svoju opu kupovnu mo u odnosu na sve robe. Nikakva korist od tvrdnje da je i novac roba. Realni m etalni novac koji trgovac moe upotrijebiti iznosi samo mali dio njegovog kapitala, ak [mali dio] njegovog novanog kapitala; a ovaj ci jeli, prem da procijenjen u novcu, moe na osnovu pism enih ugovora biti potak n u t da opie svoju putanju i da efikasno ispuni sve svoje svrhe uz pomo kovanog novca koji ini neznatan dio cijelog kapitala. Veliki cilj novanog kapitalista u stvari je da povea nominalni iznos svoje imovine. Ako ona ove godine izraena u novcu iznosi 20 000 f. st. ona bi idue godine trebalo da izraena u novcu iznosi 24 000. D a poveava svoj kapital, procijenjen u novcu, jedini je nain na koji on moe unaprijeivati svoj interes kao trgovac. N a vanost tih ciljeva za njega ne utjeu m o-

1 O politikoj ekonomiji u vezi s moralnim stanjem i s moralnim izgledima druStva. 2. izd.

4 1 2 Osnovi kritike politike ekonomije

m entalne fluktuacije n i izm jena realne vrijed n o sti novca. N a p rim jer, neka on je dn e godine doe sa 20 000 n a 24 000 f. s t . ; p ad o m vrijednosti novca on m oda nije poveao svoju vlast n a d p red m e tim a konfora itd . Ip ak je [poveanje kapitala izraenog u no vcu] isto tako njegov in teres kao d a novac nije pao, jer bi inae nje govo novano bogatstvo ostalo stacio n iran o , a njegovo realno bogatstvo smanjilo bi se u o d nosu 24 p rem a 2 0 . . . Robe (tj. u p o tre b n e v rijednosti, realno bogatstvo) dakle n isu konani cilj trgovakog kapitalista

(samo je iluzija monetarnog sistema to je on u realnom metalnom novcu ili u papiru, ime se nita ne mijenja ukratko u obliku vrijednosti kao realnog novca vidio opi oblik bogatstva i obogaivanja, dok upravo kako se novac kao akumulacija ope kupovne moi po veava, on se u svom odreenom obliku kao opticajno sredstvo ili pak kao realizirano blago razmjerno smanjuje. Kao uputnica na realno bogatstvo ili na proizvodnu snagu on dobija hiljadu oblika)
osim u troenju njegovog dohotka na kupovine radi potronje. P ri ulaganju svog kapitala i kad k u p u je rad i p ro izv o d n je, novac je njegov konani cilj (pazi, n e kovani novac) (164 166). Profit, kae isti Chalmers, ima za p o sljedicu d a usluge slobodnog stanov nitva daje u dio i d ru g im go sp o d arim a, p o red sam o zem ljovlasnika . . . ukoliko njihovi rash o d i p rem a u ju njihove osnovne ivotne potrebe. (78, sveska IX )

Cijeli prometni proces Chalmers u navedenoj knjizi naziva ekonom skim ciklusom:
Moe se zam isliti d a se poslovni svijet trgovine okree u o n o m to emo nazvati ekonom skim ciklusom , a koji izvrava jed an o b rtaj tim e to se posao nao kolo, p u te m svojih u z a sto p n ih transakcija, pono v o vraa n a taku s koje je p o ao. M oe se rei da ciklus poinje od take na kojoj je kapitalist prim io prihode s kojim a m u je vraen njegov k a p ita l; tad a o n iznova p ristu p a angairanju svojih rad n ik a, kako bi m e u n jih , u ob lik u n ajam n in e, podijelio sredstva za njihovo iz d ravanje ili bolje m o da ih poveaju. K ako bi o d n jih dobio u dovrenom obliku p red m e te s kojim a specijalno trg u je ; kako bi te p red m e te doprem io na trite i tam o zavrio p u ta n ju jed n o g niza k retan ja ostvarujui p ro d aju i dobijajui u nje n om u tro k u nak n a d u za sve izdatke u to m p erio d u . Intervencija novca nim alo ne m ijenja realni karak ter ove o p e ra c ije . .. (85. 1. c.) (Sveska, str. 54, 55)
*

Razlika u obrtu, ukoliko zavisi od one faze prometnog procesa koja se poklapa s neposrednim procesom proizvodnje, ne zavisi samo od dueg ili kraeg radnog vremena koje je potrebno da bi se dovrio predmet (npr. graenje kanala itd.), ve u izvjesnim granama proiz vodnje u zemljoradnji i od prekida rada koji su odreeni samom prirodom rada, tako da, s jedne strane, kapital lei neiskorien, a s druge strane rad staje. Takav je primjer A. Smitha^212! da je penica usjev koji traje jednu godinu, a vo takav koji traje 5 godina. Zato se na jedno upotrijebi 5 godina rada, a na drugo samo 1 godina.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 413

Neznatan je rad koji se upotrebljava npr. na stoku koja raste na livadi. S druge strane, u samoj poljoprivredi neznatan je rad koji se obavlja npr. za vrijeme zime. U poljoprivredi (a u veoj ili manjoj mjeri i u nekim drugim granama proizvodnje) zbivaju se samim uslovima procesa proizvodnje odreeni prekidi, pauze u radnom vremenu, koje u danom trenutku mora ponovo poeti, kako bi se proces na stavio ili dovrio; neprekidnost procesa proizvodnje ovdje se ne po klapa s kontinuitetom procesa rada. To je jedan moment razlike. Drugo: Proizvod [u nekoj grani] openito treba vie vremena [nego u drugoj] da se dovri, da se dovede u svoje dovreno stanje; tu je rije o ukup nom trajanju procesa proizvodnje, bez obzira na to da li u operacijama rada dolazi do prekida ili ne; o razliitom trajanju faze proizvodnje uope. Tree: nakon to je proizvod dovren, moe biti potrebno da on due vremena lei neiskorien, dok treba razmjerno malo rada da bi se on prepustio prirodnim procesima, npr. vino. (To e poj movno biti otprilike isti sluaj kao I.) etvrto: [moe biti potrebno] due vrijeme da se proizvod dopremi na trite, jer je namjenjen uda ljenijem tritu. (Ovo se pojmovno poklapa sa sluajem II.) Peto: Krae ili due vrijeme u ukupnom obrtu kapitala (njegovoj ukupnoj proizvodnji), ukoliko je ono odreeno odnosom izmeu stalnog i opticajnog kapitala, oito se ne odnosi na neposredni proces proizvodnje, na njegovo trajanje, ve dobiva svoje odreenje iz prometa. Vrijeme reprodukcije ukupnog kapitala odreeno je ukupnim procesom, uklju ujui promet.
Nejednakost perioda potrebnih za proizvodnju. Razlika u vremenu koje je potrebno za dovrenje poljoprivrednih proizvoda i drugih vrsta rada predstavlja glavni razlog velike zavisnosti poljoprivrednika. O ni ne m ogu doprem iti svoje robe na trite za vrijeme manje od jedne godine* U toku tog cijelog perioda oni m oraju uzajmljivati od cipelara, krojaa, kovaa, kolara i raznih drugih radnika iji su im proizvodi potrebni, a ti se proizvodi iz rauju za nekoliko dana ili tjedana. Uslijed te prirodne okolnosti i uslijed breg porasta bogatstva koje proizvodi drugi rad a ne poljoprivredni, monopolisti svega zemljita iako su m onopolizirali i zakonodavstvo nesposobni su da spasu sebe i svoje sluge, farm ere, da ne bud u najzavisnija klasa u zajednici. (Thomas Hodgskin, Popular Polit. Econ. Four lectures etc.1 London 1827, p. 147, napomena.) (Sveska IX , p. 44.) Prirodna je okolnost da se sve robe proizvode u nejednakim periodima, dok se potrebe radnika m oraju podm irivati svakodnevno. . . T a n e jednakost u vrem enu potrebnom da se izrade razne robe prouzrokovala bi u stanju divljatva da bi lovac itd. imao viak divljai itd. prije nego to bi proizvoa lu kova i strelica itd. izradio bilo kakvu robu koju bi mogao dati za viak divljai. Razmjena se ne bi mogla izvriti; proizvoa lukova m orao bi bid takoer lovac i podjela rada bila bi nemogua. T a tekoa pridonijela je pronalasku novca. (179, 180) (1. c.)

1 Popularna politika ekonomija, etiri predavanja itd.

4 1 4 Osnovi kritike politike ekonomije

9. [ Slobodan radnik kao pauper Kritika Malthusove teorije prenaseljenosti] [Ve u pojmu slobodnog radnika sadri se da je on pauper: virtualni pauper. Prema svojim ekonomskim uslovima on je puka iva radna snaga pa je, dakle, obdaren i ivotnim potrebama. On je svestrana potrebitost, bez objektivnih pretpostavki za realizaciju svoje radne snage. Ako kapitalist ne treba njegov viak rada, radnik ne moe obav ljati svoj potrebni rad, proizvoditi svoja ivotna sredstva. Tada ih ne moe dobiti razmjenom, nego, ako ih dobije, to samo kao milostinju, otpadak od dohotka. Kao radnik on moe ivjeti samo ukoliko razmje njuje svoju radnu snagu za dio kapitala koji sainjava fond rada. Sama ta razmjena vezana je uz uslove koji su za njega sluajni, u odnosu na njegovo organsko bivstvovanje indiferentni. On je, dakle, virtualno pauper. Kako jer, nadalje, uslov proizvodnje zasnovane na kapitalu da radnik proizvodi sve vie vika rada, oslobaa se sve vie potrebnog rada. Izgledi za njegov pauperizam se, dakle, poveavaju. Razvoju vika rada odgovara razvoj vika stanovnitva. U razliitim drutvenim nainima proizvodnje postoje razliiti zakoni poveanja stanovnitva i prenaseljenosti; ovo posljednje je identino s pauperizmom. T i razliiti zakoni mogu se jednostavno svesti na razliite naine odnoenja prema uslovima proizvodnje ili, kad je rije o ivom individuumu, prema uslovima njegove repro dukcije kao lana drutva, jer on radi i prisvaja samo u drutvu. Rastvaranje tih odnosa, kad je rije o pojedinom individuumu ili o dijelu stanovnitva, postavlja ih izvan reproduktivnih uslova te odreene baze, dakle kao prekobrojno stanovnitvo koje ne samo to je bez sred stava, ve je i nesposobno da radom prisvaja ivotna sredstva, dakle kao paupere. Samo u nainu proizvodnje koji je zasnovan na kapitalu pojav ljuje se pauperizam kao rezultat samog rada, razvoja proizvodne snage rada. Stoga se na jednom stupnju drutvene proizvodnje moe smatrati prekobrojnim stanovnitvom neto to na nekom drugom stupnju to nije, i posljedice prekobrojnog stanovnitva mogu biti razliite. Na primjer, otposlani kolonisti kod starih bili su prekobrojno stanovnitvo, tj. oni na materijalnoj bazi vlasnitva, tj. u tadanjim uslovima proizvodnje nisu mogli dalje ivjeti na istom prostoru.!2131 Broj moe izgledati vrlo malen ako se uporedi s modernim uslovima proizvodnje. Meutim, oni su bili daleko od toga da bi bili pauperi. Ali svakako je pauperski bio plebs u Rimu sa svojim panem et circenses.1 Prenaseljenost koja vodi do velikih seoba naroda pretpostavlja opet druge uslove.
1 kruha i igara

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 415

Kako kod svih ranijih oblika proizvodnje razvoj proizvodnih snaga nije baza prisvajanja, nego se odreeni odnos prema uslovima proizvodnje (oblici vlasnitva) pojavljuje kao unaprijed dana granica proizvodnih snaga, koja treba samo da se reproducira, tako i razvoj stanovnitva, u kojem se rezimira razvoj svih proizvodnih snaga, mora u jo veoj mjeri zatei vanjsku granicu i tako se pojaviti kao ono to treba ograniiti. Uslovi zajednice spojivi su samo s odreenim brojem stanovnitva. Ali, s druge strane, ako se granice stanovnitva koje su postavljene elastinou odreenog oblika uslova proizvodnje prema tom obliku mijenjaju, suavaju ili proiruju dakle, ako je prenaseljenost bila drukija kod lovakih naroda nego kod Atenjana, a kod ovih drukija nego kod Germana tada se mijenja i apsolutna stopa po kojoj se poveava stanovnitvo, a dakle i stopa prenaseljenosti i stanovnitva. Zato je i prekobrojno stanovnitvo koje se pretpostavlja na odreenoj bazi proizvodnje odreeno isto tako kao i adekvatno stanovnitvo. Prekobrojno stanovnitvo i stanovnitvo uzeti zajedno ine cjelokupno stanovnitvo koje moe proizvesti odreena baza proizvodnje. Koliko ono moe prekoraiti svoju granicu dano je samom granicom ili, bolje, onim istim razlogom koji tu granicu postavlja. Kao to potrebni rad i viak rada uzeti zajedno ine cjelinu rada na danoj bazi. Maltkusova teorija, koja ustalom i nije njegov pronalazak (nego je on slavu njenog pronalaska prisvojio popovskom revnou s kojom ju je propovijedao, zapravo samo naglaskom koji je na nju stavljao), znaajna je s dva razloga: 1) zato to je on brutalnom gleditu kapitala dao brutalan izraz; 2) zato to je tvrdio da prenaseljenost postoji u svim drutvenim oblicima. On to nije dokazao, jer nema nita nekritinije od njegovih s brda s dola sakupljenih kompilacija iz histo riara i putopisa. Njegovo shvaanje, posve je pogreno i djetinjasto iz ovih razloga: 1) Prenaseljenost u razliitim historijskim fazama ekonomskog razvoja on smatra istovrsnom; ne razumije njihovu specifinu razliku, pa zato te vrlo komplicirane i promjenljive odnose glupo svodi na jedan odnos, na dvije jednadbe gdje, s jedne strane, prirodno rasplo ivanje ovjeka, a s druge strane, prirodno rasploivanje biljaka (ili ivotnih sredstava) stoje jedno nasuprot drugom kao dva prirodna niza, od kojih jedan raste geometrijski, a drugi aritmetiki. Tako on historijski razliite odnose pretvara u apstraktan odnos brojeva, koji je isisan iz prsta i koji ne poiva ni na prirodnim, ni na historijskim zakonima. Treba da postoji prirodna razlika u razmnoavanju npr. ovjeka i ita. Taj majmun pri tome pretpostavlja da je mnoenje o vjeka isti prirodni proces kojem su potrebna vanjska ogranienja, kontrola da ne bi napredovao po geometrijskoj progresiji. To geometrijsko rasploivanje (za Malthusa) je prirodni proces rasploivanja ovjeka. U povijesti on moe nai da se stanovnitvo razvija u vrlo razliitim omjerima i da je prekobrojno stanovnitvo

4 1 6 Osnovi kritike politike ekonomije

isto tako povijesno odreen odnos, koji nije nipoto odreen broje vima ni apsolutnom granicom to je ini produktivnost sredstava za ivot, nego granicama koje su postavili odreeni uslovi proizvodnje. Isto tako brojano ogranieno. Kako nam maleni izgledaju brojevi koji su Atenjanima znaili prenaseljenost! Drugo, prema karakteru. Prenaseljenost slobodnih Atenjana koji se pretvaraju u koloniste vrlo je razliita od prenaseljenosti radnika koji se pretvaraju u workhouse inmates.1 Isto tako prosjako suvino stanovnitvo koje u nekom samo stanu troi svoj viak proizvoda bitno je razliito od onog koje se stvara u nekoj tvornici. Malthus apstrahira od tih odreenih historijskih zakona kretanja stanovnitva, koji su, budui da je historija ovjekova priroda, prirodni zakoni, ali samo prirodni zakoni ovjeka na odre enom stupnju historijskog razvoja, s odreenim razvojem proiz vodnih snaga koji je uvjetovan ovjekovim vlastitim povijesnim proce som. Malthusov ovjek, apstrahiran od historijski odreenog ovjeka, postoji samo u njegovom mozgu, jednako kao i geometrijska metoda rasploivanja koja odgovara tom Malthusovom prirodnom ovjeku. Zbiljska povijest zato mu izgleda takva kao da rasploivanje njegovog prirodnog ovjeka nije apstrakcija od povijesnog procesa, od zbiljskog rasploivanja, nego obratno, da je zbiljsko rasploivanje primjena Malthusove teorije. Zato se ono to su u povijesti, na svakom stupnju, uslovi, imanentni uslovi kako stanovnitva tako i suvinog stanovnitva, kod njega pojavljuje kao niz vanjskih smetnji koje su sprijeile stanov nitvo da se razvije u Malthusovom obliku. Uslovi u kojima se ljudi historijski proizvode i reproduciraju pojavljuju se kao granice re produkcije Malthusovog prirodnog ovjeka koji je Malthusova krea tura. S druge strane proizvodnja ivotnih sredstava kako je ona kontro lirana, odreena ljudskim djelovanjem pojavljuje se kao zapreka koju ona stavlja sama sebi. Paprat je prekrivala cijelu Zemlju. Njena reprodukcija prestajala je samo tamo gdje joj je prestajao prostor. Ona se nije drala nikakve aritmetike proporcije. Teko je rei gdje je Malthus pronaao da iz unutranjeg nagona, bez vanjskih zapreka prestaje reprodukcija spontanih prirodnih proizvoda. Imanentne, historijski promjenljive granice ljudskog procesa rasploivanja on pretvara u vanjske prepreke: a vanjske zapreke prirodne reprodukcije, u imanentne granice ili prirodne zakone rasploivanja. 2) Malthus glupavo dovodi u odnos odreenu koliinu ljudi s odreenom koliinom ivotnih sredstava. Ricardo[2141 mu je odmah tano prigovorio da je koliina raspoloivog ivota radniku posve indiferentna ako on nema zaposlenja; da njega, dakle, u kategoriju prekobrojnog stanovnitva stavljaju means of employment,2 a ne of subsistence.3
1 stanare ubonica 3 sredstva zaposlenja 3 ivota

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 1 7

Ali to treba shvatiti ire i odnosi se openito na drutveno posre dovanje putem kojeg se individuum odnosi prema sredstvima za svoju reprodukciju i stvara ih; odnosi se, dakle, na uslove proizvodnje i nje gov odnos prema njima. Za roba u Ateni nije bilo druge prepreke za njegovo razmnoavanje osim mogunosti proizvodnje nunih pred meta. I nikad nismo uli da bi u starom vijeku postojao viak robova. Naprotiv, rasla je potreba za njima. Ali svakako je postojao viak sta novnitva sastavljen od neradnika (u neposrednom smislu), kojih nije bilo previe u odnosu na raspoloiva ivotna sredstva, ali koji su bili izgubili uslove pod kojima bi ih mogli prisvajati. Pronalazak suvinih radnika, tj. ljudi bez vlasnitva koji rade, pripada vremenu kapitala. Prosjaci koji su se drali samostana i pomagali im da pojedu svoj viak proizvoda pripadaju u istu klasu kao svita feudalaca, a to pokazuje da viak proizvoda nisu mogli sami pojesti njegovi malo brojni vlasnici. To je samo drugi oblik retainers of old1 ili menial servants of today.2 Viak stanovnitva npr. kod lovakih naroda, koji se pokazuje u meusobnoj borbi pojedinih plemena, ne dokazuje da Zemlja ne bi mogla podnijeti taj mali broj, nego da uslovi njihove reprodukcije trae veliku koliinu, veliku teritoriju za malo glava. Nigdje (nije bio vaan) odnos prema nepostojeoj apsolutnoj masi ivotnih sredstava, nego odnos prema uslovima reprodukcije tih sred stava, u koje su, meutim, ukljueni isto tako uslovi reprodukcije ljudi, ukupnog stanovnitva, relativnog vika stanovnitva. Taj viak je isto relativan: nije ni u kakvom odnosu prema ivotnim sredstvima openito, nego prema nainu njihove proizvodnje. Stoga je i viak samo na tom stupnju razvoja. 3. Ono to zapravo uope nije Malthusovo, unoenje teorije rente u biti samo formala za to da je na onom stupnju industrije koji poznaju Ricardo i dr. poljoprivreda zaostajala za manufakturom, to je uostalom, iako u promjenljivim proporcijama imanentno graan skoj proizvodnji ne pripada ovamo.] 10. [Potrebni rad i viak rada] [Ako promatramo proizvodnju zasnovanu na kapitalu, tada se, gledano apsolutno, kao njen uslov pokazuje najvea apsolutna masa potrebnog rada s najveom relativnom masom vika rada. Osnovni je uslov, dakle, maksimalni porast stanovnitva ivih radnih snaga. Razmotrimo li, nadalje, uslove razvitka proizvodne snage kao i raz mjene, vidimo opet: podjelu rada, kooperaciju, svestrano promatranje koje moe proizii samo iz mnogo glava, nauku, to je mogue vie centara razmjene a sve je to identino s porastom stanovnitva.
1 stare svite 2 danaSnje kune posluge 27 M ux - Bngela (19)

4 1 8 Osnovi kritike politike ekonomije

S druge strane, u uslovu prisvajanja tueg vika rada sadri se da na potrebno stanovnitvo (tj. stanovnitvo koje predstavlja pot rebni rad, za proizvodnju potrebni rad) dolazi neki viak stanovnitva koji ne radi. Kapital u svom daljnjem razvoju pokazuje da se pored industrijskog dijela toga vika stanovnitva (industrijskih kapitalista) izdvaja jedan isto potroaki dio. To su dokoliari iji je posao da troe tue proizvode i koji, budui da gruba potronja ima svoje gra nice, moraju dobiti te proizvode dijelom u profinjenom obliku, pa kirane kao luksuzne proizvode. Kad ekonomisti govore o viku stanovnitva, nije rije o tom dokonom viku stanovnitva. Fanatici teorije o stanovnitvu dre, naprotiv, i to s pravom (potpuno konsekventno) da je taj dokoni viak stanovnitva (s njegovim poslom troenja) upravo potrebno stanovnitvo. Izraz viak stanovnitva odnosi se iskljuivo na radnu snagu, tj. na potrebno stanovnitvo; viak radne snage. Ali ovo pro izlazi jednostavno iz prirode kapitala. Radna snaga moe vriti svoj potrebni rad samo ako njen viak rada ima vrijednost za kapital, ako je iskoristljiv za kapital. Ako je, dakle, ta iskoristljivost ometana ovom. ili onom preprekom, onda se sama radna snaga pojavljuje: 1) izvan uslova reprodukcije svoje egzistencije; ona egzistira bez svojih uslova egzistencije i zato je a mere encumbrance1; skup potreba bez sredstava da se zadovolje; 2) potrebni rad se pojavljuje kao suvian, jer suvini nije potreban. On je potreban samo ukoliko je uslov za oplodnju kapitala. Odnos potrebnog rada i vika rada kako je postavljen od kapitala transformira se, dakle, tako da je jedan dio potrebnog rada (tj. rada koji reproducira radnu snagu) suvian i zato je sama ta radna snaga upotrijebljena kao viak potrebnog radnog stanovnitva, tj. dijela radnog stanovnitva iji potrebni rad nije suvian nego potreban za kapital. Kako se razvoj proizvodne snage to ga kapital nuno postavlja sastoji u poveavanju omjera vika rada prema potrebnom radu ili u smanji vanju onog dijela potrebnog rada koji iziskuje neka koliina vika rada, mora se nuno, ako je dana neka odreena koliina radne snage neprestano smanjivati opseg od kapitala upotrijebljenog potrebnog rada, tj. dio te radne snage mora postajati suvian zato to je jedan njen dio dovoljan da izvri onu koliinu vika rada za koju je ranije bila potrebna cijela njena koliina. Postavljanje odreenog dijela radne snage kao suvinog (tj. po stavljanje rada to ga iziskuje njegova reprodukcija kao suvinog) stoga je nuna posljedica porasta vika rada u odnosu prema potreb nom. Opadanje relativno potrebnog rada pojavljuje se kao porast relativno suvine radne snage tj. kao postavljanje vika stanovnitva. Ako se taj viak stanovnitva izdrava, to se ne dogaa iz radnog fonda, nego iz dohotka svih klasa. To se ne dogaa radom same radne snage
1 puka smetnja

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 1 9

radnik se vie ne odrava normalnom reprodukcijom kao radnik, nego ga kao ivo bie izdravaju iz milosti drugi; on dakle, postaje odrpanac i pauper; time to se vie ne izdrava svojim potrebnim radom, dakle ne vie razmjenom s jednim dijelom kapitala, on je ispao iz uslova prividnog odnosa razmjene i nezavisnosti. Drugo: drutvo preuzima u alikvotnim dijelovima za gospodina kapitalista posao da mu njegovo virtualno orue za rad njegovo wear and tear1 odrava u ispravnom stanju kao rezervu za kasniju upotrebu. Kapitalist djelomino skida sa sebe trokove reprodukcije radnike klase i tako pauperizira u svoju korist dio drugog stanovnitva. S druge strane kapital, kako se neprestano reproducira kao viak ka pitala, ima isto tako tendenciju da taj pauperizam kako postavi, tako i ukine. On djeluje u dva suprotna smjera, pa u toku vremena prevaguje sad jedno, a sad drugo. Najzad, u postavljanju vika kapitala lei dvoje: 1) kapitalu je potrebno rastue stanovnitvo da bi bio stavljen u kretanje; ako je relativno stanovnitvo koje mu je potrebno postalo manje, on sam je postao isto toliko vei; 2) kapital treba jedan (bar relativno) nezaposlen dio stanovnitva, tj. relativan viak stanovnitva da bi za porast vika kapitala odmah naao rezervno stanovnitvo; 3) viak vrijednosti moe na danom stupnju proizvodnih snaga postojati, ali jo ne u toj mjeri, u tim proporcijama da bi se upotrijebio kao kapital. Postavljen je ne samo minimum stupnja proizvodnje, nego i njegovog proi renja. U tom sluaju i viak kapitala i viak stanovnitva. Isto tako moe postojati viak stanovnitva, ali ne dovoljan, ne u proporcijama potrebnim za poveanu proizvodnju. U svim ovim razmatranjima jo se namjerno potpuno apstrahiralo od promjena u proi, od suavanja trita itd., ukratko od svega to pretpostavlja proces mnogih kapitala.] 11. Rad i sloboda Kritika Smithove teorije rtve [A Smith je miljenja da rad nikad ne mijenja svoju vrijednost, u tom smislu da je odreena koliina rada za radnika uvijek odreena koliina rada, tj. prema A. Smithu kvantitativno jednako velika rtva. Dobio ja mnogo ili malo za jedan sat rada to zavisi od njegove produktivnosti i od drugih okolnosti ja sam radio jedan sat. Ono to sam morao da platim za rezultat svog rada, za svoju najamninu, uvijek je isti sat rada, mijenjao se rezultat ne znam kako.
Iste kolifiine rada m oraju u svako vrijem e i na svim m jestim a imati istu vri jednost za onog koji radi. U norm alnom stanju svog zdravlja, snage i djelatnosti i uz obian stepen um jesnosti i spretnosti koje moe posjedovati, on m ora uvijek dati isti obrok svog mira , slobode i svoje sree. M a kolika bila koliina roba koje on prim a kao nagradu za svoj rad, cijena koju plaa uvijek je ista. Za tu cijenu, istina,

1 trofienje upotrebom, habanje

27*

4 2 0 Osnovi kritike politike ekonomije

m oe se k u p iti sad m an ja a nja njihova v rijed n o st, a n e m ijenja nikad svoju v lastitu je sam o njihov a n o m in aln a ska, str. 7) sad vea koliina tih ro b a, ali sam o zato Sto se m ije v rijed n o st ra d a koji ih k u p u je. Jed in o rad , dakle, ne v rijed n o st. O n je, dakle, realna cijena ro b a, a novac vrijednost. (Iz d a n je G a m ie ra , t. I , p . 6 4 - 6 6 ) (Sve

Radit e u znoju lica svojega! to je bilo prokletstvo kojim je Jehova ispratio Adama. I tako A. Smith uzima rad kao prokletstvo. Mirovanje se pojavljuje kao adekvatno stanje, kao identino sa slo bodom i sreom. Da individuum u normalnom stanju svog zdravlja, snage, djelatnosti, umjenosti, spretnosti ima i potrebu za normalnim obrokom rada i prestankom mirovanja ini se da A. Smithu nije ni na kraj pameti. Dakako, mjera samog rada javlja se kao vanjski dana, svrhom koju treba postii i zaprekama koje radi postizanja te svrhe treba radom savladati. Ali A. Smith takoer ni ne sluti da je to savla davanje zapreka samo po sebi djelatno potvrivanje slobode i da su se, nadalje, vanjske svrhe otresle privida puke vanjske prirodne nunosti i da se postavljaju kao svrhe koje postavlja tek sam indi viduum dakle kao samoostvarenje, opredmeenje subjekta, dakle realna sloboda, ije je djelovanje upravo rad. On, dodue, ima pravo da se rad u svojim historijskim oblicima robovskog, kmetskog, najamnog rada javlja uvijek repulzivno, uvijek kao vanjski prisilan rad, a nasuprot njemu nerad kao sloboda i srea. To vrijedi dvojako: za taj antagonistiki rad; i s tim u vezi za rad koji sebi jo nije stvorio subjektivne i objektivne uslove (ili pak nasuprot pastirskom itd. zanimanju onaj koji ih je izgubio) da bi rad bio travail attractif1, samoostvarenje individuuma, to nipoto ne znai da je on puka ala, puka amusement,2 kako to naivno, poput kakve grizete, zamilja Fourier, t2151 Doista slobodan rad, npr. komponiranje, u isti mah je upravo avolski ozbiljna stvar, najintenzivniji napor. Rad u materijalnoj proizvodnji moe dobiti taj karakter samo time: 1) da se postavi njegov drutveni karakter, 2) da bude naunog karaktera, u isti mah opi rad, ne napor ovjeka kao na odreeni nain dresirane prirodne sile, nego kao subjekta koji se u procesu proizvodnje ne javlja samo u prirodnom, samoniklom obliku, ve kao djelatnost koja upravlja svim prirodnim snagama. . . Uostalom, A. Smith misli samo na robove kapitala. Na primjer, ak ni poluumjetniki radnik srednjeg vijeka ne moe se svrstati pod njegovu definiciju. Ali ono to mi prije svega ovdje elimo nije ulaenje u njegovo gledite o radu, njegovo filozofsko gledite, ve ekonomski moment. Rad promatran samo kao rtva i zato kao onaj koji stvara vrijednost, kao cijena koja se plaa za stvari i stoga im daje cijenu, ve prema tome da li one stoje vie ili manje rada, isto je negativno odreenje. I zato je g. Senior 216J mogao npr. da kapital uini izvorom
1 privlaan rad 1 zabava, razonoda

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 421

proizvodnje (sui generis)1 u istom smislu kao i rad, izvorom proiz vodnje vrijednosti, jer navodno i kapitalist prinosi rtvu , rtvu apsti nencije time to se obogauje umjesto da svoj proizvod direktno pojede. Neto samo negativno ne stvara nita. Ako npr. rad ini zadovoljstvo radniku kao to ga sigurno ini Seniorovom krcu apstinencija proizvod ne gubi nita na svojoj vrijednosti. Samo rad proizvodi; on je jedina supstancija proizvoda kao vrijednosti. Kako je malo Proudhon razumio tu stvar, proizlazi iz njegovog aksioma da svaki rad daje viak.!217! Ono to kod kapitala negira, on pretvara u prirodno svojstvo rada. Stvar je naprotiv u tome da radno vrijeme koje je potrebno za podmirenje apsolutnih potreba ostavlja slobodno vrijeme (razliito na raznim stupnjevima razvoja proizvodnih snaga) i da se stoga viak proizvoda moe stvoriti ako se radi viak rada. Cilj je da se ukine sam odnos, tako da se viak proizvoda pojavi kao nuan.121811 da, najzad, materijalna proizvodnja ostavi svakom ovjeku viak vremena za drugu djelatnost. U tome sad nema vie nieg mi stinog. Isprva su dobrovoljni darovi prirode bili bogati ili ih je trebalo samo prisvojiti. Od samog poetka samoniklo je udruivanje (poro dica) i njemu odgovarajua podjela rada i kooperacija. Jer isto tako su i potrebe prvobitno bile siromane. One se razvijaju tek s proiz vodnim snagama.) Stoga je mjera rada, radno vrijeme uz pretpostavku jednake intenzivnosti mjera vrijednosti. Kvalitativna razlika medu radnicima, ukoliko nije prirodna, odreena spolom, starou, tjelesnom snagom itd. ukoliko, dakle, au fond ne izraava kvalitativnu vrijednost rada ve podjelu rada, njegovo diferenciranje sama je tek historijski rezultat i kod velike mase rada opet nestaje, jer je ovaj jednostavan; a kvalitativno vii rad dobiva ekonomski svoju mjeru u jednostavnom. Radno vrijeme ili koliina rada jest mjera vrijednosti to znai samo to da je mjera rada mjera vrijednosti. Dvije stvari mogu se mje riti istom mjerom samo ako su iste prirode. Proizvodi se mogu mjeriti mjerom rada radnim vremenom samo zato to su po svojoj pri rodi rad. Oni su objektivirani rad. Kao objekti oni primaju oblike u kojima njihovo postojanje kao rada moe dodue da se pojavi u ob liku (kao njima izvanjski dodana svrsishodnost; ali to se ne opaa npr. na volu, uope ne na reproduciranim prirodnim proizvodima), ali izmeu sebe nemaju vie niega zajednikog. Kao neto jednako oni postoje dok postoje kao djelatnost. Ona se mjeri vremenom, koje zato postaje i mjerom objektiviranog rada. Na drugom emo mjestu istraivati koliko je to mjerenje u vezi s razmjenom, s jo neorganizi ranim drutvenim radom s odreenim stupnjem drutvenog pro cesa proizvodnje. Upotrebna vrijednost ne odnosi se na ljudsku djelatnost kao na izvor proizvoda, na proizvedenost proizvoda ljudskom djelatnou
1 svoje vrste

4 2 2 Osnovi kritike politike ekonomije

ve na njegovo bivstvovanje za ovjeka. Ukoliko proizvod ima mjeru za sebe, to je prirodna mjera njega kao prirodnog predmeta, teina, duina, zapremina itd. Mjera korisnosti itd. Ali kao posljedica ili kao mirujue postojanje snage koja ga je stvorila mjeri se samo mjerom te same snage. Mjera rada je vrijeme. Samo zato to proizvodi jesu rad, oni se mogu mjeriti mjerom rada, radnim vremenom ili koliinom u njima utroenog rada. Negacija mirovanja, kao puka negacija, kao asketska rtva ne stvara nita. Moe netko, kao monasi itd., cijeli dan sebe kanjavati, muiti itd., a da ta koliina rtve koju on podnosi ne znai nita. Prirodna cijena stvari nije rtva koja im se podnosi. To prije podsjea na neproizvodno gledanje, koje hoe da stekne bogatstvo putem rtvi bogovima. Osim rtve tu treba jo neega. Ono to se naziva rtvom mirovanja moe se nazvati i rtvom lijenosti, neslobode, nesree, tj. negacijom nekog negativnog stanja. A. Smith promatra rad psiholoki, u odnosu na veselje ili neveselje koje on prua individuumu. Ali osim toga osjeajnog odnosa radnika prema svojoj djelatnosti ona je ipak i neto drugo prvo za druge, jer puka rtva A-a ne bi nita koristila B-u; drugo, odreeno dranje njega samog prema stvari koju obrauje i prema svojim vlasti tim radnim sklonostima. Ona je pozitivna, stvaralaka djelatnost. Mjera rada vrijeme ne zavisi, naravno, od njegove produktiv nosti; njegova mjera je u stvari samo jedinica, od koje njegovi alikvotni dijelovi izraavaju odreen broj. Iz toga sigurno ne slijedi da je vri jednost rada stalna; odnosno slijedi samo utoliko to su jednake koli ine rada iste mjerne veliine. Kod daljnjeg odreivanja tada se jo nalazi da se vrijednosti proiz voda ne mjere radom koji je za njih upotrijebljen, ve onim koji je za njihovu proizvodnju potreban. Dakle ne rtva, ve rad kao uslov proizvodnje. Ekvivalent izraava uslov njihove reprodukcije kako im je dan iz razmjene, tj. mogunost obnove proizvodne djelatnosti kao postavljenu njenim vlastitim proizvodom.] [Iz A. Smithovog gledita o rtvi , koje uostalom pravilno izraava subjektivan odnos najamnog radnika prema svojoj vlastitoj djelatnosti, ne vidi se ipak ta Smith eli postii naime odreivanje vrijednosti radnim vremenom. Za radnika je jedan sat rada moda uvijek jednako velika rtva. Meutim, vrijednost roba ne zavisi nipoto od radnikovih feelings,1 jednako kao ni vrijednost njegovog radnog sata. Kako A. Smith priznaje da se ta rtva moe kupiti as jeftinije as skuplje, jako je udno da se ona mora uvijek prodati uz istu cijenu. On je usto jo i nekonsekventan. Kasnije on ini mjerom vrijednosti najamninu a ne koliinu rada. Za vola je uvijek ista rtva kad ga kolju. Ah zbog toga govedina nema stalnu vrijednost.]
M eutim , iako jednake koliine rad a im aju uvijek jednaku vrijednost u o d no su na radnika, one im a ju as m an ju a as veu vrijed n o st za onog tko radnika

1 osjeaja

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 423

zapoljava. O n ih kupuje sad s m anjom , a sad s veom koliinom robe. Za njega se, dakle, mijenja cijena rada, kao i cijena svake druge stvari, iako su u zbilji samo robe sad skupe, a sad jeftine. (A. Sm ith, 1. c., t. I, p. 66; Sveska, str. 8)

12. [ mith i ostali o profitu] [Nain na koji A. Smith objanjava nastanak profita vrlo je naivan:
U prvobitnom stanju proizvod rada pripada cijeli radniku. Koliina (ta koer i vea teina itd.) rada upotrijebljena da bi se dobio ili proizveo predm et koji se moe razm ijeniti, jedina je okolnost, koja regulira koliinu rada to je taj predm et u prosjeku moe kupiti, potiniti ili dobiti raz m je n o m . . . Ali im se u rukama privatnika nagomila zaliha, vrijednost koju radnici dodaju predmetu cijepa se na dva dijela, od kojih jedan plaa njihovu najam ninu, a drugi profit to ga po duzetnik ostvaruje na sum u kapitala koja m u je posluila da predujm i tu najam ninu i materijal za rad. O n ne bi imao nikakva interesa da zaposli te radnike, kad od prodaje njihovog djela ne bi oekivao neto vie nego to m u je potrebno da nadoknadi kapital i on ne bi imao nikakva interesa da upotrijebi veliku a ne malu svotu kapitala, kad njegovi profiti ne bi stajali u nekom razm jeru s opsegom upotrijebljenog kapitala. (L. c., p. 96, 97; Sv., str. 9)

Vidi udno miljenje A. Smitha da prije podjele rada,

kad je svatko sam proizvodio za sebe sve potrebno, nije trebalo nikakve zalihe. Kao da ovjek u tom stanju, ako ne nade nikakve zalihe u prirodi, ne bi morao nai objektivne uslove ivota da bi radio. ak i divljak, ak i ivotinje stvaraju zalihe. Sm ith moe govoriti najvie o onom stanju u kojem jo samo neposredan, trenutan instinkt potie na neposredan rad, no ipak se i tada m ora u prirodi na ovaj ili na onaj nain nalaziti zaliha bez rada. (Sveska, str. 19.) (Smith brka. T ada nije nuna koncentracija zalihe u jednoj ruci.)

[U III svesku svog izdanja A. Smitha Wakefield napominje:

Kako je rad robova udruen, on je produktivniji od vrlo racjepkanog rada slobodnih ljudi. Rad slobodnih ljudi je produktivniji od rada robova samo kad je udruen uslijed vee skupoe zemljiSta i sistema upoSljavanja uz najamninu. (Bi ljeka uz str. 18) (Sveska V III, str. 1) U zemljama gdje zemljite ostaje vrlo je ftino ili su svi ljudi u stanju barbarstva ili su neki od njih u stanju ropstva. (1. c.) [^Profit je izraz koji oznaava porast kapitala ili bogatstva; zato ne uspjeti pronai zakone koji upravljaju profitnom stopom znai ne uspjeti pronai zakone form iranja kapitala (Aktinson W ., Principles of Political Economy, L ondon 1840, p. 55.) (Sveska, str. 2)] [ovjek je isto toliko proizvod rada kao i bilo koji od strojeva sagraenih njegovom djelatnou; i ini nam se da ga u svim ekonomskim istraivanjima tre ba razm atrati s tano istog stanovita. Svaki pojedinac koji je postigao z re lo s t. . . moe se, posve um jesno, prom atrati kao stroj ija je izrada stajala 20 godina uporne

4 2 4 Osnovi kritike politike ekonomije

brige i utro a k zn atn o g kapitala. I ako se izda daljnja svota za njegov odgoj ili kva lificiranje za v ren je n ekog posla itd ., tad a e se njegova vrijednost razm jerno po veati, u p rav o kao to neki stroj postaje v redniji uslijed utro k a dodatnog kapi tala ili rad a za njego vu izra d u kako b i m u se dale nove snage. (M c Culloch The Principles of Pol. Econ.,1 L o n d o n 1825, p. 115.) (Sveska, str. 8.)] [*U stvari roba e se uvijek razm ijeniti za vie rad a (do onog kojim je proizvedena): i upravo taj viak ini profit. (M c C u llo ch , 1. c., p. 221; Sveska, str. 13.)]

Taj isti brave2 Mc Culloch, za kojega Malthust210] s pravom kae da specifinost nauke vidi u tome da se sve sa svaim identificira, kae:
profit od kapitala sam o je d ru g o im e za n a ja m n in u akumuliranog rada (1.
c. p . 291; Sveska, 14)

i zato je svakako i najamnina za rad samo drugo ime za profit od ivog kapitala.
N ajam nina se . . . stv arn o sastoji od dijela proizvoda radnikove djelatnosti; p re m a to m e o na im a v isoku rea ln u v rijed n o st ako rad n ik dobije razm jerno visok dio pro iz v o d a svog rad a i obrnuto. (1. c. 2 95; Sveska, p . 15.)]

Viak rada. Profit. Najamnina. Ekonomisti. Ramsay. Wade. Ekonomisti openito tako slabo shvaaju postavljanje vika rada od strane kapitala, da pojedine upadljive fenomene u kojima se ono javlja navode kao neto naroito, kao kuriozitet. Tako Ramsay [navodi] noni rad. Tako npr. John Wade u History of the Midle and Working Classes, 3 ed.p London 1835 (p. 240; Sveska, str. 21) kae:
Visina na ja m n in e im a takoer veze s rad n im satim a i periodim a odm ora. U p o sljed n jim godinam a (p rije 1835) politika gospodara bila je u tom pogledu da zakidaju rad n ik e u k idaju i ili skraujui prazn ik e i prek id e za jelo i postepeno p ro d u u ju i rad n e s a te ; zn aju i d a je poveanje rad n o g vrem ena za x/ ekviva len tn o sm anjenja n ajam n in e za isti iznos.
*

John St. Mill: Essays on some unsettled Questions of Political Eco nomy ,4 London 1844. (Ono neto malo originalnih misli Milla juniora sadrano je u toj tankoj knjiici, a ne u njegovu debelom i pedantnom magnum opusu.y 2201
Sve to je nam ijenjen o za rep ro d u k tiv n u u p o tre b u , bilo u svom postoje em obliku bilo in d irek tn o p u te m p reth o d n e (ili ak naknadne) razm jene, jest ka pital. P retpostav im o d a sam sav novac koji posjedujem uloio u najam n in u i stro jeve i da je artikal koji pro izv o d im u p rav o izra en : hoe li se u m euvrem enu, prije nego to u spijem p ro d ati taj artikal, realizirati prih o d i ponovo ga uloiti u n a jam ninu i o ru a, rei d a ja uop e nemam kapitala ? Sigurno n e: ja im am isti ka 1 N aela politike ekonom ije 2 Valjani, hvalevrijedni 3 H istorija srednje i radnike klase , 3. izd. 4 Ogledi o nekim nerijeenim pitanjim a politike ekonomije

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 2 5

pital kao i prije, m oda i vei, ali on je vezan i nije slobodan, (p. 55; Sveska, str. 36.) U svako doba velik dio kapitala jedne zemlje lei neiskoriSen. GodiSnji p ro i zvod jedne zemlje ne dostie nikad veliinu koju bi mogao kad bi sva sredstva bila posveena reprodukciji, kad bi, ukratko, sav kapital zemlje bio potpuno zaposlen. K a d bi svaka roba ostala u prosjeku neprodana onoliko vrem ena koliko je potrebno za njenu proizvodnju, jasno je da bi u svako vrijeme ne vie od polovine produktiv nog kapitala zemlje stvarno vrilo funkciju kapitala. Zaposlena polovina je flu k tu i rajui dio, sastavljen od prom jenljivih sastojaka; ali rezultat bi bio da bi svaki proi zvoa bio sposoban da svake godine proizvede samo polovinu roba koje bi m o gao proizvesti kada bi bio siguran da e ih u trenutku njihovog dovrenja prodati. (1. c. p. 55, 56) M eutim, takvo ili priblino slino i jest obino stanje vrlo ve likog dijela svih kapitalista na svijetu. (p. 56) Broj proizvoaa ili prodavaa koji svoj kapital obru u najkraem vrem enu vrlo je malen. M alo ih je koji nalaze tako brzu prodaju za svoje robe da se sva ona dobra za iju ih isporuku osposobljuje njihov vlastiti kapital ili kapital koji bi m o gli uzajmiti mogu tako brzo raspariati kao i isporuiti. Veina njih nem a opseg poslova ni priblino odgovarajui iznosu kapitala kojem raspolau. Istina je da u zajednicama gdje se industrija i trgovina vre s najveim uspjehom bankovne ope racije osposobljuju vlasnika kapitala veeg nego to ga on sam m oe upotrijebiti u svom vlastitom poslu da ga upotrijebi produktivno i odatle dobije prihod. Ipak, ak i tada velika koliina kapitala ostaje fiksirana u obliku inventara, strojeva, zgra da itd. bio taj kapital samo napola upotrijebljen ili u punoj upotrebi, i svaki tr govac dri jednu robnu zalihu da bi bio sprem an za m oguu iznenadnu potranju, iako m oda nee biti u stanju da je rasproda u toku nekog neodreenog perioda. (p. 56) *To neprestano neupotrebljaoanje jednog velikog dijela kapitala jest cijena koju plaamo za podjelu rada. Kupovina je vrijedna te cijene, ali cijena je znatna.* Cp. 56)

Ako u duanu imam 1500 talira i dobijam za njih 10%, dok 500 lei bez posla, da uresi duan itd., isto je kao da sam uloio 2000 talira uz 71/2 % . . .
U m nogim granam a postoje trgovci koji artikle iste kvalitete p rodaju uz niu ci jenu nego drugi trgovci.T o nije dobrovoljno rtvovanje profita; oni oekuju da e doi do navale m uterija i breg obrta njihovog kapitala te da e izvui korist drei cijeli svoj kapital u stalnijoj upotrebi, iako njihove dobiti kod jedne dane operacije postaju manje. (p. 56, 57) Pitanje je da li postoje ikakvi trgovci za koje je dodatni kupac beskoristan; a za veliku veinu ta hipoteza nije prim jenljiva. Svaka dodatna m uterija za veinu trgovaca akvivalentna je p rirastu njihovog produktivnog ka pitala. Ona im omoguuje da jedan dio svog kapitala koji je leao neiskorien (i m oda u njihovim rukam a ne bi nikad postao produktivan dok se ne bi nala m u terija) pretvore u najam ninu i orua p ro izv o d n je. . . U kupan proizvod zemlje za narednu godinu stoga je povean; ne istom razm jenom , ve aktiviranjem jednog dijela nacionalnog kapitala koji bi, da nije bilo razm jene, neko vrijeme bio due ostao neupotrijebljen. (57, 58) Prednosti koje se m ogu stei od nove muterije jesu za proizvoaa ili trgovca: 1) recimo da dio njegovog kapitala lei u obliku neprodane robe, ne proizvodei (due ili krae vrijeme) ba nita; tada se jedan

4 2 6 Osnovi kritike politike ekonomije

dio tog kapitala dovodi u veu aktivnost i postaje stalnije p ro duktivan ; 2) prekora uje li d o d a tn a p o tra n ja on o to se m oe p o n u d iti zahvaljujui oslobaanju ka pitala koji postoji u oblik u n e p ro d a n e ro b e, i ako trgovac im a d o d atna sredstva koja su bila pro d u k tiv n o in v estiran a (n p r. u javnim d rav n im papirim a), ali ne u njegovoj vlastitoj g ran i, o n n a dio ovih m oe d o b iti n e vie k am atu, ve profit, te tako m o ra prisvo jiti razlik u izm e u k am atn e i pro fitn e sto p e ; 3) ako je sav nje gov kapital u p o trije b lje n u njegovom v lastito m p o slu i ako nijedan dio [njegovog kapitala] nije nag om ilan kao n e p ro d a n a ro b a, tad a on m oe s po su enim kapita lom voditi p ro iren posao i z a rad iti razlik u izm e u kam ate i profita. (59)

Na po me n e i registri

429

Napomene
1 Ovaj *Sadraj* M arx je napisao na koricama sveske M u kojoj se nalazi tekst Uvoda. Naslovi odeljaka u Sadraju u nekim se detaljim a razlikuju od odgo varajuih naslova u tekstu Uvoda. A kako Sadraj adekvatnije prikazuje opu strukturu Uvoda nego naslovi odjeljaka u tekstu Uvoda, moe se p ret postaviti da je Sadraj napisan poslije samog teksta Uvoda. 4 2 Ovaj Uvod M arx je napisao krajem avgusta 1857. godine u svesci oznaenoj slovom M i na koricama datiranoj: 23. avgusta 1857. godine. T aj datum oigledno oznaava poetak M arxovog rada na Uvodu. M arx je m eutim uskoro prekinuo taj rad, vjerovatno u posljednjim danim a avgusta, ostavivi Uvod nezavrenim. U predgovoru I svesci Priloga kritici politike ekonomije, u januaru 1859. godine, M arx je o Uvodu pisao: Opi uvod, koji sam bio skicirao, izostavljam, jer m i se bolje razm islivi ini da bi svako antidpiranje rezultata koje tek treba dokazati bilo na sm etnji, pa se italac koji uope eli da me prati m ora odluiti da se od pojedinanog penje k opem. (U p. u 20. tom u ovog izdanja, str. 331.) 1902. godine Uvod je pronaen m edu M arxovim papirim a i objavljen je u asopisu Die neue Zeit (1903). 5 8 Naslov I. Proizvodnja, potronja, raspodjela, razm jena (promet), kojega nema u sadraju to ga je Miarx napisao na koricama sveske M, odnosi se zapravo samo na prva dva odjeljka Uvoda: na odjeljak Proizvodnja (koji je na ko ricama sveske M tanije oznaen kao Proizvodnja uope) i na odjeljak Opi odnos proizvodnje prem a raspodjeli, razm jeni, potronji. Inae, u daljnjem tekstu Uvoda nem a nikakve druge rim ske brojke koja bi odgovarala brojki I, kojom je oznaen odjeljak Proizvodnja, potronja, raspodjela, razmjena (promet). 5 4 Vidi Uvod u knjigu Adam a Sm itha A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations (London, 1776) i I I I odjeljak prve glave knjige Davida R icarda On the Principles o f Political Economy, and Taxation (T h ird Edition, L ondon, 1821). 5 5 Svoju teoriju drutvenog ugovora Rousseau je detaljno razvio u knjizi Du Contract social; ou, Principes du droit politique, A m sterdam , 1762 (U p. DruStvem ugovor, Beograd 1949). 5 6 Aristotelovo odreenje po kojem je ovjek politika odnosno drutvena i votinja M arx u 13. prim jedbi uz 11. glavu I sveska K apitala kom entira slije deim rijeim a: Aristotelova definicija u stvari je u tom e da je svaki ovjek po prirodi graanin. O na je za klasini stari vijek isto toliko karakteristina ko liko je za Am erikanca karakteristina Frenklinova definicija da je ovjek od prirode izraiva alata. 6 7 Rije je o Proudhonovom djelu SysUme des contradictions iconomiques, ou Phi losophic de la unske (Paris, 1846), to ga je M a rs podvrgao kritici u svojoj Bijedi

4 3 0 Napomene i registri
filozofije (1847). O P ro u d h o n o v im koncepcijam a na koje M arx m isli u ovoj i u slijedeoj reenici, v id i M arx o v u k ritik u na k raju prve glave Bijede filozofije. 8 J. St. M ill, Principles o f Political Economy with some o f their Applications to Social Philosophy. In tw o volum es. Vol. I. L o n d o n , 1848. Book I : Pro d u ctio n , C h a p te r I : O f th e R equisites o f P ro d u ctio n . 7 9 O progresivn om i stag n an tn o m d ru tv en o m stan ju A dam S m ith govori u V III glavi i u zakljuku X I glave p rv e knjige svog rad a A n Inquiry into the Nature and Causes o f the W ealth o f N ations (L o n d o n , 1776). 7 10 J. St. M ill, Principles o f Political Economy w ith some o f their Applications to Social Philosophy. In tw o volum es. Vol. I, L o n d o n , 1848, p. 25 - 26. 8 11 K ako se vidi iz k onteksta, M a rx shvaa S p in o z in u determinaciju onako kako ju je in te rp re tira o H egel, tj. kao od re en je ili definiciju. Spinoza, kako se to napose v id i iz njegovog p ism a Jellesu od 2. ju n a 1674, pod determinacijom m isli ogranienje. N jegova je teza, p rem a tom e, d a je ogranienje-negacija. 10 12 P o d socijalistikim beletristima M arx m isli knjike socijaliste kao to su nje m aki istinski socijalisti (K arl G ru n i d r.) ili P ro u d h o n . 13 13 G ovorei o takozvanoj razm jen i izm e u trgovaca i trgovaca (zwischen dealers a n d dealers) M a rx im a u v id u A. S m ith o v u p o d jelu sfere p ro m eta na dva razna p o d ru ja : p ro m e t m ed u sam im trg o v cim a i p ro m e t izm e u trgovaca i in d iv id u a ln ih potroaa. 17 14 Podatke o P e ru u kakav je bio p rije panjolskog osvajanja M arx je uzeo iz knjige am erikog histo ri a ra P resco tta H istory o f the Conquest o f Peru , w ith a Preli minary View o f the Civilisation o f the Incas. F o u rth ed itio n . In th ree volum es, L o n d o n , 1850. E k scerpti iz p rv o g to m a te knjige sadre se u M arxovoj X IV svesci, koja je .zapoeta u L o n d o n u 1851. g odine. O tom e da Inke nisu poznavale novac govori se na 147. str. prv o g tom a. 20 16 M a rx m isli na P ro u d h o n o v o d v o to m n o djelo Sy stim e des contradictions econotmques, ou Philosophie de la misire. T o m e s I - I I , P aris 1846, a napose na str. 145 - 146 prvog tom a, koje on c itira i k riti k i analizira u I I glavi svog polem ikog djela B ijeda filo zo fije. 23 16 O va prva taka ostala je ne sam o jedina nego i nezavrena, jer M arx nije ostvario n i svoju na m je ru da kae neto o od n o su Shakespearea p rem a suvrem enosti. N akon prim je d b i o grkoj u m jetn o sti M arx je p rek in u o daljnji rad na Uvodu. 25 17 M anchestersk a firm a Roberts & Co* izraivala je razna o ru a, strojeve i lo kom otive. N a n jenom je elu b io R ich ard R o b erts, jedan od najistak n u tijih pronalazaa 19. vijeka n a p o d ru ju m eh an ik e, koji je m e u ostalim pronaao i self-actor. R im sk i bo g Vulkan , koji odgovara grkom b o g u H efestu , a ovdje se up o re u je s R o berts & Co., bio je bog vatre, kovanja i m eh an ik ih vjetina. 26 18 Jupiter , vrhovni rim sk i bog, odgovara grkom Z eu su . Jed an od glavnih epiteta bio m u je Gromovnik, jer je upravljao neb esk im pojavam a, a napose grom om i m unjom . 26 19 C rid it Mobilier (p u n i naziv S ocit gnrale d u C r d it M o b ilier) velika francuska akcionarska banka (osnovana 1852), koja se proslavila svojim finan cijskim spekulacijam a i najzad b an k ro tirala (1867). U toku 1 8 5 6 - 1857. M arx

Napomene 431
je napisao 6 novinskih lanaka o spekulacijama te banke za londonske artistike novine The Peoples Paper i za amerike novine New-York Daily Tribune. Grki bog Hermes , koji se ovdje uporeuje s C rdit M obilier, sm atrao se ne samo glasnikom drugih bogova, nego m eu ostalim i zatitnikom trgovine i trgovaca, velikim lukavcem i m ajstorom prevare. 26 20 Printing House Square mali trg u Londonu, sjedite redakcije i tam parije najuglednijih engleskih novina The Times, u prenesenom sm islu i sama re dakcija i tam parija tih novina. Fama , koja se ovdje uporeuje s Times*-om rim ski naziv grke boice glasina i pria Osse. 26 21 Ovaj M arxov rukopis sadran je u sedam velikih sveski, koje je M arx oznaio rim skim brojkama od I do V II. N a koricama posljednje, sedm e sveske M arx je rukom napisao: Political Econom y C riticism o f (Fortsetzung), dakle: Kri tika politike ekonomije (nastavak) (doslovnije: Politike ekonomije, Kritika ili Politika ekonomija, N jena kritika). Rije nastavak sugerira da je u V II svesci nastavljeno izlaganje zapoeto u prethodnih 6 sveski, a rijei Kritika politike ekonomije m ogu se prom atrati kao naznaka tem atike ili kao radni naslov cijelog rukopisa (bar onako kako se taj naslov inio najpogodnijim M arxu u to vrijeme). Rije nastavak (a ne zavretak) koju je upotrebio M arx takoer pokazuje da M arx tu sedm u svesku nije sm atrao posljednjom . Inae, rukopis u prvoj svesci zapoinje odm ah od druge glave, Glave o novcu, iza koje slijedi opirna trea glava, Glava o kapitalu. N a posljednjoj stranici rukopisa M arx je skicirao poetak preskoene prve glave koja je trebalo da raspravlja o robi, ali je najprije dobila naslov Vrijednost. O pirnije o nastanku, stru k tu ri i zna enju ovog rukopisa (koji je danas najpoznatiji pod im enom Grundrisse) vidi u Predgovoru ovom tom u. 27 22 Glavom o novcu ispunjena je cijela prva sveska (od sedam M arxovih sveski spom enutih u prethodnoj napom eni) i p rvih sedam strana druge sveske. Zna se da je prva sveska nastala u oktobru 1857, al: na njoj nije oznaen nikakav datum . 29 23 Ruski redaktori otkrili su da je tu M arx preuzeo od D arim ona pogrenu brojku 101 (umjesto 108). Stoga su oni ovdje, kao i na nekim daljnjim m jestim a, ispravili M arxove raune. M i nism o m ijenjali M arxov tekst, a tako emo postupati i kasnije, upozoravajui na eventualne brojane omake (veinom teorijski irele vantne) u biljekama ispod crte ili u napom enam a. 30 24 Ironina aluzija na Egmontove rijei u istoim enoj Goetheovoj tragediji (peti in, zatvor, razgovor s Ferdinandom ). 32 26 M isli se parika svjetska industrijska izloba u m aju-novem bru 1855. 26 M isli se krim ski rat 1853 - 1856. godine. 33 27 T vrdnja vlasnitvo je kraa glavna je teza Proudhonove knjige Qu'est-ce que la p ro p riitil (Paris, 1840). T eo riju besplatnog kredita* razvio je Proudhon u radu G ratuiti du cr&dit. Discussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon (Paris, 1850). 35 28 M isli se zakon o reformi Engleske banke donijet 1844. godine. 36 29 Collige de France najvia francuska obrazovna ustanova, nezavisna od u n i verziteta, osnovana u Parizu 1530. Prireuje predavanja, ali ne vri ispite i ne daje diplom e ni stupnjeve. 37 30 M isli se rad D . Ricarda The High Price o f Bullion a Proof o f the Depreciation o f Bank-Notes. T h e fourth edition, corrected. L ondon, 1811. Prvo izdanje te broure izilo je u L ondonu 1810. godine. 37 33

4 3 2 N apomene i registri
31 O vdje kao i na n ek im d ru g im m jestim a, M arx nroSkovima proizvodnje naziva im anentne trokove pro izv o d n je ro b e koji su jednaki njenoj vrijednosti, o d n osno realne trokove pro izv o d n je za sam u robu, a n e za kapitalista, koji plaa sam o d io rad n o g vrem en a sad ran o g u robi. 39 32 Im a se u v id u p e rio d djelovanja akta o bankovnoj restrik ciji (Bank R estriction A ct) koji je uveo p rin u d n i k u rs novanica i u k in u o n jih o v u razm jenu za zlato. G o d in e 1819. do n esen je zakon koji je ponovo u sp o stav io razm jen u novanica za zlato. F a k ti k i razm jen a je p o tp u n o obnovljena tek 1821. godine. 41 33 V idi n a p o m e n u 28. 43 34 O ienju zem lje v id i d ru g i odjeljak 24. glave I sveska K apitala. 43 35 T e o riju rad n o g n ovca W ilh elm W e itlin g je izloio u svojoj knjizi Garantien der Harm onie und Freiheit , V iv is, 1842. (vidi odjeljak I , gl. 8 i odjeljak I I glava 10). 45 36 M a rx m isli n a svoj ra d B ijeda filo zo fije. Odgovor n a F ilozofiju bijede* g. Proudhona. 47 37 Postavljen (gesetzt) H egelov te rm in koji oznaava ono uslovljeno, p o sre dovano, za raz lik u o d n e p o sred n o g , p o sebi bivstvujueg. Bivstvovanje-po-se b i je obin o a p stra k ta n n ain da se pokua izraziti p o jam ; postavljanje p rip ad a z ap rav o u sfe ru b iti, objek tiv n e refleksije; razlog (osnov) postavlja ono to se n jim e obrazlae (zasniva). (H egel, IV , 138) U p . M a rx a : Kao u p o tre b n a v ri jed n o st ro b a je n eto sam ostalno. K ao v rijed n o st, n ap ro tiv , ona je neto sam o postavljenoj to se od re u je sam o n jen im o d nosom p rem a d ru tv en o po treb n o m , jednakom jedn ostav no m rad n o m vrem enu. 50 38 O vdje, kao i n a n e k im d ru g im m jestim a, M a rx u p o treb ljav a term in subjekt* u sm islu no sioca p red ik a ta , svojstava, oznaka ili odnosa. 51 39 The Economist (Ekonomist) engleske nedjeljne novine za p ita n ja eko no m ije i p o litik e, izlaze u L o n d o n u o d 1843. godine. 58 40 The M orning S ta r (Jutarnja zvijezda) engleske d nevne novine, organ m an e ste rsk ih free tra d e ra C o b d en a i B rig h ta ; izlazile u L o n d o n u od 1856. do 1869. go dine. 58 41 M a rx ovdje a lu d ira na pseudohegelovska um o v an ja P ro u d h o n a u njegovoj F ilozofiji bijede, koju je o n p odvrgao k ritic i i ism ijao u svojoj Bijedi filozofije. 59 48 M a rx ovdje u k ratk o re z im ira u m ovanja J. L ockea (iz njegove 1695. godine n ap isan e rasprav e F urther Considerations concerning Raising the Value o f M oney) o p rincipijeln oj razlici izm e u sre b ra kao m jere vrijednosti i takvih m jera kao to su yard (za d u in u ) ili q u a rt (za zap re m in e ): dok yard ili q u a rt m ogu stalno ostajati u ruk am a k up ca ili prodavaoca, sre b rn i novac n e sam o to slui kao m jera vrijed n o sti stv ari koja se k u p u je, nego i obavezno prelazi iz ruke kupca u ra k e prodavaoca ( The W orks o f Jo h n Locke. I n fo u r volum es. T h e seventh ed itio n . V olum e I I , L o n d o n , 1768, p. 92). T o m jesto M a rx kasnije citira u cjelini (sveska V II, str. 34). 60 43 M a rx ovdje m isli n a um ovanja A dam a S m ith a (na p oetku 6. glave I knjige Bogatstva naroda, p rem a kojim a se u p rv o b itn o m , nerazvijenom drutvenom sta n ju , koje je p reth o d ilo akum ulaciji kapitala i nastan k u p rivatnog vlasnitva n a zem lju, razm jenska v rijed n o st ro b a odreivala rad n im vrem enom p o treb n im za p roizvo dn ju tih roba. to se tie term in a trokovi proizvodnje, M arx ga ovdje upotrebljava u sm islu im a n en tn ih trokova proizvodnje robe, koji su jednaki njenoj v rije d n o sti, tj. jed n ak i opoj su m i rad n o g vrem ena koja je po treb n a za pro iz v o d n ju te robe. 62

Napomene 4 3 3

4 4 Bellum

omnium contra omnes (rat svih protiv svih) izraz engleskog filozofa T hom asa Hobbesa (15 8 8 - 1679) sadran u njegovim djelim a De cive (1642) i Leviathan (1651). R at svih protiv svih po H obbesu je karakteristika ovjekovog prirodnog stanja, u kojem jo nema drave ni privatnog vlasnitva. Ovo stanje nastaje zato to je ovjek po prirodi egoist, ija je osnovna teza samoodranje, a ujedno su od p rirode svi ljudi jednaki po tjelesnim i po duhovnim sposobnostim a, pa im aju jednako pravo na sve stvari. 62

45 K arakterizirajui novac kao zalog ili jamstvo drutva M arx je imao u vidu, s jedne strane, jedno m jesto iz Aristotelove Nikomahove etike (knj. V, glava 8, pasus 14), a s druge strane definiciju novca koju je dao engleski ekonom ist Bellers u svojim Essays about the Poor, M anufactures, Trade, Plantations, and Immorality , London, 1699, p. 13. N a Aristotela M arx se poziva u svom Indeksu za sedam sveski u 20. tom u svog izdanja; na Bellersa u 3. odjeljku 3. glave I sveska Kapitala. 65 46 Prem a predaji rim ski patricij M enenije A gripa nagovorio je plebejce, koji su se 494. godine pre n. e. u znak protesta protiv ugnjetavanja od strane patricija iselili na Svetu goru, da se vrate u R im , ispriavi im p riu o dijelovim a ljudskog tijela koji su se pobunili protiv eluca. N jem u suvrem eno drutvo M enenije Agripa uporedio je sa ivim organizm om ije su ruke plebejci, a eludac patriciji. Kao to odvajanje ru k u od eluca povlai za sobom sm rt ivog orga nizm a, to bi po toj analogiji i odricanje plebejaca od izvravanja svojih d u nosti znailo propast Rim a. 67 47 Vidi W. Shakespeare, Timon Atenjanin, IV in, trea scena. U p. K. M arx, Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844, fragm ent Novac. 67 48 Vidi A. Sm ith, A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations, Book I, C hapter V: Labour was the price, the original purchase-m oney that was paid for all things (Rad je bio cijena, p rvobitni kupovni novac koji se plaao za sve stvari.) 70

4 9O

Sm ithovom dvostrukom odreenju razm jenske vrijednosti koliinom po sebnog proizvoda rada i koliinom ope robe, vidi A. S m ith , A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations, Book I, C h ap ter IV , na samom poetku te glave. 72

50 U svom radu A n Inquiry into the Principles o f Political Oeconomy (Vol. I, D ublin, 1770, p. 88), James Steuart razlikuje agriculture exercised as a trade (poljo privredu koja se vri kao posao*, kao grana robne proizvodnje) i agriculture excercised as a direct means o f subsisting* (poljoprivredu koja se vri kao n e posredno sredstvo subzistencije, kao sredstvo za prehranjivanje poljoprivrednika i njegove porodice). 72 61 M isli se na otkrie bogatih nalazita zlata u K alifom iji 1848. i u A ustraliji 1851. godine. 72 82 Xenophon, De reditibus, sive vectigalibus civitatis Athemensis augendis, caput I, 8 4 et 5. U izdanju: Xenophontis quae extant. Recensuit Jo. G ottlob Schneider. T om us V I. L ipsiae, 1815, p. 143. 72 m Strabonis rerum geographicarum libri X V I I . Editio stereotypa. Tom us II. Lipsiae, 1829. L iber X I, caput IV, p. 415 - 416. Albanci na Kavkazu o kojim a govori Strabon stanovnici stare Albanije, zemlje na jugozapadnoj obali Kaspijskog m ora, na rijekam a K ura i Araks. 75 24 G . W . F. Hegel, Philosophie der N a tu r, 330. 75
28 M arx - E ngeli (19)

434

Napomene i registri

55 Izv o r ovog c itata to ga M a rx n avodi n a engleskom n ije u tv r e n . M a rx ga inae navodi i u p rv o b itn o m tek stu Priloga kritici politike ekonomije. 76 56 Izv o r ovog cita ta n a njem akom jeziku n ije u tv r e n . D aljn ji tekst, iako nije p o d na v o d n im zn acim a oito je tak o er skraeni ekscerpt iz nekog njem akog (m oda i istog) p riru n ik a . 76 57 J. G rim m , Geschichte der deutschen Sprache. E rste r B and, L eip zig , 1848, S 12 - 14. 80 58 M a rx a lu d ira na slijedee knjige to ih c itira D u re a u de L a M alle: J. A. L etro n n e, Considerations genirales sur Vvalution des M onnaies grecques et romaines, et sur la valeur de Vor et de Vargent a vant la dicouverte de VAm erique, P a ris, 1817; A. B ockh, D ie Staatshaushaltung der A thener , B erlin , 1817; W . Jaco b , A n histo rical Inquiry into the Production and Consumption o f the Precious M etahy L o n d o n , 1831. 80 59 Z a k o n i M a n u (M anavadharm aastra) staro in ijsk i zb o rn ik p rav n ih propisa, predstavlja pokuaj kodifikacije obiajnog p rav a u skladu s p o treb am a ro b o vlasnike drave i s do g m am a b rah m an izm a. Sastavljanje zb ornika pripisivalo se m itsk o m p ra o c u lju d i M a n n u (sanskrtski ovjek). U stv ari m aterijali zbornika akum u lira li su se stoljeim a, a vie ili m an je konano oblikovali poetkom nae ere. 81 60 M is li se n a H e sio d o v u p o e m u Poslovi i dani, stih 151. 81 61 L u k re cije, O prirodi stva ri. K n jig a V, stih 1287. 81 62 P odaci o k inesko m n o v cu u z e ti su iz k n jig e: G u lich , Geschichtliche Derstellung des Handels, der Gewerbe und des Ackerbaus der bedeutendsten handeltreibenden Sta a ten unserer Z eit. B an d V. Je n a, 1845, S. 131. 83 63 P unski ratovi tr i rata izm e u R im a i K artag e, koji su zavrili razaranjem K artage. P rv i p u n sk i ra t v o d en je 264 - 241 p re n. e., d ru g i 218 - 201, a trei 149 - 146. 83 64 V jerojatno je tu p o srijed i neka om aka, jer M a rx d ru g d je , to je shvatljivije, p retp o sta v lja d a e o tk riv an je a u stralijsk ih i k alifo m ijsk ih nalazita zlata dovesti do daljnjeg p a d an ja njegove v rije d n o sti. 84 65 G a rn ie r, Histoire de la M onnaie, depuis les temps de la p lu s haute antiquit i , jusqu'au rkgne de Charlemagne. T o m e I , P a ris 1819, p . 253. 84 60 Tokom prom eta (the g rea t w heel o f circulation) naziva novac A dam Sm ith. V idi A. S m ith , A n Inquiry into the N a tu re and Causes o f the W ealth o f Nations. Book I I , c h a p te r I I . 85 67 M a rx ovdje m isli na teo riju novca koju je Jam es M ili izloio u V I I i V I I I odeljku tree glave svoje knjige Elements o f Political Economy (L o n d o n , 1821). T e je odjeljke M a rx detaljno citira o i analizirao u Prilogu kritici politike ekonormje. O vdje se o n govorei o M illovoj pogreci oslanja n a kn jig u T h o m asa Tookea A n Inquiry into the Currency Principle. Second ed itio n , L o n d o n , 1844, p. 136. 89 68 J . S teu art. A n Inquiry into the Principles o f Political Oeconomy. Vol. I I , D u b lin , 1770, p. 389. N edobrovoljnim prom etom S te u art naziva obavezno plaanje, kao n p r. redo vn o otplaivanje novanog du g a u od re en im rokovim a. D obro v oljnim prom etom on sm atra troenje novca za kupo v in u raz n ih predm eta. 92

Napomene 4 3 5
69 Lola beskonanost Hegelov term in koji oznaava beskonano ponavljanje istog po form uli: Postavlja se neka granica, ona se prekorauje, zatim ponovo neka granica, i tako dalje do beskonanosti. 93 70 M arx misli na Boisguillebertov rad Dissertation sur la nature des richesses, de I'argent et des tributs, koji je objavljen izm eu 1697. i 1707, a pretam pan u zborniku Economistes financiers du X V l I I - e siicle. Precds de notices historiques sur chaque auteur, et accompagns de com m entaires et de notes explicatives, par E. D aire, Paris 1843. O novcu kao krvniku, tiran in u i idolu govori se na str. 395, 413 i 417 tog zbornika. 94 71 Pod cijenom proizvodnje (P roduktionspreis) M arx ovdje m isli isto to u p ret hodnoj reenici naziva razmjenskom vrijednou ili trokovima proizvodnje. T erm in trokovi proizvodnje ovdje se shvaa u sm islu im anentnih trokova proizvodnje robe, koji su jednaki njenoj vrijednosti, tj. jednaki opoj sum i radnog vremena koja je potrebna za proizvodnju robe. Inae, rije Produktionspreis susree se u M arxovim sveskama ve u etrdesetim godinam a. T ako u jednoj od briselskih sveski iz 1845. godine, pravei ekscerpte iz knjige Louisa Saya Principals causes de la richesse ou de la misire des peuples et des particuliers (P a ris, 1818), M arx prevodi njem akom rijeju Produktionspreis form ulaciju Louisa Saya cout de production, cest-ik-dire, le tem ps et la paine consacres & les [sc. lor et 1argent] extraire et & les affiner (str. 32 u knjizi L. Saya): tro kovi proizvodnje, tj. vrijem e i rad utroeni na to da se oni (zlato i srebro) izvade iz utrobe zemlje i oiste. 95 72 Glava o razmjenskoj vrijednosti u to vrijeme jo nije bila napisana, jer je M arx zapoeo svoj rad od druge glave od glave o novcu. Poetak glave o vrijednosti M arx je skicirao na samom kraju svog rukopisa iz 1857 - 1858. godine. Uskoro iza toga on je doao do zakljuka da ta prva glava treba da se zove glavom o robi, a ne glavom o vrijednosti. 98 73 Weekly Dispatch (Nedeljni izvjetaj) engleske nedjeljne novine; izlazile pod tim naslovom u Londonu 1801 - 1928; u pedesetim godinam a 19. vijeka radikalno orijentirane. 105 74 M arx ovdje upuuje na 2. str. svoje briselske sveske iz m arta-aprila 1845. godine, gdje se nalaze ekscerpti sa strane 3 1 - 7 3 Ferrierove knjige D u gouvemement considtri dans ses rapports avec le commerce. Paris, 1805. F errier tu m edu ostalim kae da srebro moe b iti, i u odreenim sluajevim a jest, roba, ali da ono p re staje biti roba kada postane novac i pone sluiti samo za potrebe prom eta. 106 76 J. B. Say, Trait i tTiconomie politique. Troisim e dition. T om e second, Paris 1817, p. 4 3 2 -4 3 3 , 461. 106 76 Adam Sm ith, A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations. Book I I, chapter I I ; book IV , chapter I. 106 77 Rijeima novac je samo kom pliciraniji oblik trampe saima stanovite Adama Sm itha Edw ard Solly u svojoj knjizi The Present Distress, in relation to the The ory o f M oney (London, 1830, p. 3). T o je shvaanje Adama Sm itha izloeno u 4. glavi I knjige njegovog rada A n Inquiry into the Nature and Cattses o f the W ealth o f Nations. 106 78 J. Taylor, A Wietv o f the M oney System o f England , from the Conquest; with proposals fo r establishing a secure and equable Credit Currency, London, 1828. 107 70 P. Boisguillebert, Dissertation sur la Nature des Richesses, de TArgent et des Tributs. U zborniku Economistes financiers du X V I I I - e siicle. Ed. E. D aire, Paris, 1843, p. 399. Boisguillebert u stvari kae: prcis de toutes les denres (saeti izraz svih roba, a ne stvari). 109
28 *

4 3 6 Napomene i registri
80 U jednoj o d svojih sveski iz 1851. p o d naslovom Zavreni novani sistem M a rx (na str. 41) k a rak terizira novac kao nexus reru m e t hom inum (vezu stvari i ljudi), p ri em u se u jed n o poziva n a str. 34. M e u tim , ta 34. strana nije sauvana. 111 81 M a rx a lu d ira na o tk rie no v ih leita zlata u K alifo rn iji (1848) i u Australiji (1851). O zn aen ju tih otkria za ekonom ski razvoj k ap italizm a i za kolonizaciju novih zem alja p isali su M a rx i Engels ve poetkom 1850. godine. 113 82 Glavu o novcu M a rx je p isao u o k to b ru -n o v e m b ru 1857. godine, kada se ve poela razvijati prv a svjetska ekonom ska kriza, koja je zapoela u SA D i obuhva tila sve razvijene evropske zem lje. 114 83 M a rx se t u oito poziva n a ono ralanjivanje p red m e ta svog istraivanja koje je skicirao n a k raju treeg dijela Uvoda, gdje je sadraj prv o g dijela njegovog b u d u e g ekonom skog rad a fo rm u liran rijeim a: opa ap strak tn a odreenja, koja u slijed toga vie ili m anje p rip a d a ju sv im d ru tv e n im oblicim a, ali u gore o bjanjenom sm islu (u ovom to m u , str. 24. ) 1 15 84 B rojkam a X, 43 M a rx u p u u je na 43. s tra n u svoje X sveske ekscerpata, gdje je n av ed en taj c ita t iz M a lth u so v e knjige Principles o f Political Economy, second e d itio n , L o n d o n , 1836, p. 391. M e u tim , to n isu M alth u so v e rijei, nego rijei u re d n ik a d ru g o g (p osm rtn o g ) izdanja njegove knjige, koji je h tio d a precizira M a lth u so v a shvaanja. 115 85 E. M isse ld e n , Free Trade, or, The M eans to M a k e Trade Florish. L o n d o n , 1622, p . 1 9 - 24. M isse ld e n govori o trg o v in i kranske E v ro p e s nekranskim azij sk im zem ljam a kao to su T u rs k a , P erzija i In d ija . 116 86 W . Jacob, A n Historical In q u iry into the Production and Consumption o f the Precious M etals. Vol. I I , L o n d o n , 1831, p. 2 7 0 - 323. 117 87 B iblija, Evanelje po M a tiji. G lava 6, s tih 19. 118 88 M a rx a lu d ira n a bib lijsk u p ri u p o kojoj je leg en d arn i p a trija rh Jevreja Jakov, dostigavi d u b o k u sta ro st i predosjeajui sk o ru s m rt blagoslovio dva sina svoga sin a Josipa. S u p ro tn o ob iaju sta rih Jevreja, o n je svoj glavni blagoslov (desnom ru k o m ) dao n e starijem nego m laem s in u Josip o v o m , obrazlaui to tim to m la e m p redsto ji slavnija b u d u n o st. (B iblija, P rv a knjiga M ojsijeva ili K njiga postanja. G lava 4 8 , stihovi 13 - 2 1 ). 119 89 M a rx m isli na svoju b riselsk u svesku iz ljeta 1845. godine, u kojoj im a p u n o ekscerpata iz B oisgu illeb erto v ih radova u izd an ju E. D a ire Econormstes fin a n ciers du X V I I I - e sikcle (P a ris, 1843), p ri em u su neki od tih ekscerpata p o p raeni i M arxo vim kom en tarim a. Svi s u ti ekscerpti objavljeni na originalnom jeziku u kn jizi: M arx-E ngels Gesamtausgabe, E rste A b teilu n g , Band 3 (B erhn, 1932, S. 563 - 583), a neke o d n jih M a rx navodi u Prilogu kritici politike eko nomije i u I svesku K a p ita la . 119 90 F rigijski car koji je p rem a starogrkom m itu posjedovao ogrom no bogatstvo. P re m a tom m itu M id a su je bog D io n is, n a njegovu m o lb u , bio dao udotvornu m o d a p retv a ra u zlato sve ega se d o d irn e. U skoro je M id as shvatio da m u p rije ti s m rt od gladi, jer se h ran a u njegovim ru k am a pretvarala u zlatne ipke. G uei se u vlastitom zlatu , o n je od D io n isa izm olio da m u oduzm e opasnu u d o tv o rn u m o. 120 91 S. Bailey, M oney and its Vicissitudes in Value. L o n d o n 1837, p . 3. 122 92 H . S to rch , Cours d Economic Politique. T o m e I I , P a ris, 1823, p. 135. 122

Napomene 4 37
99 M arx tu skraeno izlae um ovanje Samuela Baileya u njegovoj knjizi M oney and its Vicissitudes in Value (London, 1837, p. 9 - 10). 122 M Biblija. Otkrivenje Ivanovo. Glava 17, stih 13; glava 13, stih 17. M arx citira po Vulgati, latinskom prijevodu Biblije koji se openito upotrebljavao u kato likoj crkvi. 123 06 *Glava o kapitalu predstavlja glavni sadraj svezaka I I - V II rukopisa iz 1857 - 1858. godine. Prvobitno u drugoj svesci ta je glava dobila naslov Glava 0 novcu kao kapitalu (Das K apitel vom G eld als Kapital), ali u daljnjim sveskama ona figurira kao Glava o kapitalu. 127 98 Up. analogna m jesta u Prilogu kritici politike ekonomije i u Kapitalu. 127 97 Ovu misao M arx je detaljnije razvio u Prilogu kritici politike ekonomije. 129 98 Ovo je mjesto dosta nejasno. Prem a sovjetskim interpretim a M arx tu eli rei da se u uslovima jednostavne robne proizvodnje poklapaju razmjenska v ri jednost rada i vrijednost proizvoda rada. 130 99 Kategorija usluge igra znaajnu ulogu kod Saya, Bastiata i d ru g ih vulgarnih ekonomista. Svu robnu razm jenu Bastiat svodi na m eusobnu razm jenu usluga. Vidi F. Bastiat, Harmonies iconondques, 2-m e edition, Paris, 1851, p. 87 - 169. 130 100 Refleksija u sebi Hegelov term in , oznaava povratno odraavanje nekog pojmovnog odreenja u n u tar sam og sebe. 131 101 Vidi D . Justiniani, Sacratissimi principis, In stitu tio n s, Accessenmt ex Digestis tituli de verborum signification et regulis juris. E ditio stereotype H erhan. Parisiis, 1815, p. 342. 132 108 M arx tu m isli na protivnike Bastiata kao to su Proudhon i njegov pristalica Chev, koji su 1849- 1850. vodili polem iku s B asdatom u obliku otvorenih pisama. N jihovih sedam pisam a zajedno sa sedam uzvratnih pisam a Bastiata objavljeno je u obliku knjige pod naslovom G ra tm ti du cridit. Discussion entre M . Pr. Bastiat et M . Proudhon , P aris, 1850. 135 108 J. B. Say, T ra iti (Teconomie politique. T roisim e dition. T om e second, Paris 1817, p. 428 - 430, 478 - 480. 136 104 D . Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation. T h ird E ditio n , London, 1821, p. 327, 499. 141 108 M arx aludira na str. 164. Storchovog djela Corns d'conomie politique, tom I (Paris 1823), gdje Storch najprije tv rd i da je ljudski rad produktivan samo onda kad proizvodi vrijednost koja je dovoljna za nadoknaivanje trokova proizvodnje, ali odm ah dodaje: zapravo ta reprodukcija nije dovoljna: ona bi morala producirati neku dodatnu vrijednost. 152 104 D etaljnu analizu A. Sm ithovih pogleda o proizvodnom i neproizvodnom radu M arx je dao u Teorijama o viku vrijednosti, I dio, Odjeljak B. Adam Sm ith 1 pojam proizvodnog rada. 154 107 O vulgarnim koncepcijam a Storcha, Seniora i drugih o proizvodnom i neproiz vodnom radu vidi Teorije o viku vrijednosti, I dio. D odatak. 154 108 N a tu distinkciju M arx se vratio i detaljno je razm otrio u Teorijama o viku vrijednosti, I dio, Odjeljak B i D odatak. 154 109 J. Steuart, A n Inquiry into the Principles o f Political Oeconomy. Vol. I, D ublin, 1770. F irst book, C h. X V I. Vidi napose str. 103, 105. 157

438

Napomene i registri

no W akefieldovu kolonijalnu teo riju M arx je razm o trio u X X V glavi prvog sveska K apitala. 158 111 U o riginalu Albeitsverm dgen. U ru k o p isim a 1857 - 1859. godine M arx um jesto term in a Arbeitskraft koji se jed n o m susree ve u Najam nom radu i kapitalu i nekoliko p u ta u ru k o p isu iz 1861 - 1863. g odine u potrebljava u prav ilu term in A rbeitsverm ogen. U I svesku K a p ita la M a rx ova dva term in a upotrebljava kao sinon im e. Pod rad n o m snagom ili rad n o m sposobnou (U n ter A rbeitskraft od e r A rb eitsv erm o g en ) p ie M a rx shvaamo cjelokupnost fizikih i d u h o v n ih sp oso bn osti koje postoje u tjelesnosti, u ivoj linosti jednog ov jeka i koje on stavlja u p o k ret u vijek kad p roizvodi u p o tre b n e vrijednosti bilo koje vrste. 162 112 L in g u e to v e pog lede M a rx analizira u Teorijama o viku vrijednosti , I dio, odje ljak A , 13. L in g u e t. 167 113 N a osm oj stran ici M arx o v e I I I sveske poinje tek st koji je nastavak njegove I I sveske. Poetak reenice kojom po in je 8. stran a nalazi se n a nesauvanoj 29. stra n i I I sveske. P rv ih sedam stran ica I I I sveske sad re nekoliko m jeseci ran ije n a p isa n u n ezav ren u skicu o v u lg arn im ekon o m istim a B astiatu i Careyu (vidi u 20. to m u ovog izdanja, str. 219-227). 167 114 B orba za zak on od av no o g ranienje rad n o g vrem ena n a d eset sati voena je u Engleskoj o d kraja 18. vijeka, a poetkom trid e se tih go d in a 19. vijeka dobila je p u n zam ah. Z akon o d eseto satn o m rad n o m v rem en u , ali sam o za m aloljetnike i za eDe izglasan je u p a rla m e n tu 8. ju n a 1847. godine. B o rb u engleske radnike klase za n o rm a ln i ra d n i d a n M a rx je detaljno prikazao u V I I I glavi I sveska K a p ita la . 168 115 U p . sli n u definiciju sred stv a za rad u V glavi I sveska K apitala. 172 110 N a 16. str. svog rad a Richesse ou pauvretd , P a ris, 1841, C h erb u liez kae: Ka p ita l to je siro v in a, o ru e, fo n d iv o tn ih sredstava (approvisionnem ent). 172 117 U I I I dije lu Teorija o viku vrijednosti , u odjeljku o T h o m a su H od g sk in u M arx daje o p u k ara k te ristik u tog shvaanja engleskih socijalista, a u nezavrenom o djeljku o Jo h n u B rayu o n , m e u o stalim , navodi Brayove rijei iz djela Labour's W rongs and Labour's Rem edy (L eed s, 1839, str. 95): Z a operacije proizvoaa b ita n je k ap ital, a ne k a p ita lis t; izm e u ove dvojice postoji tako velika razlika kao izm e u brod sko g tere ta i tovarnog lista. 175 118 M a rx tu a lu d ira najvie n a a n o n im n o objavljenu b ro u ru T h o m asa H odgskina Labour Defended against the Claims o f C a p ita l; o f the Unproductiveness o f Ca p ita l proved (L o n d o n , 1825), u kojoj se dokazuje neproduktivnost kapitala. D e ta ljn u analizu te bro u re M a rx je dao u Teorijama o viku vrijednosti , I I I dio, odjeljak I I I , 3. T h . H o d gskin. 176 119 V idi I I I glavu d ru ge knjige djela A dam a S m ith a A n Inquiry into the N ature and Causes o f the W ealth o f N ations. 177 120 M a rx ovdje m isli n a rad S en io ra Principes fondam entaux de Viconorme politique , P a ris, 1836, p . 1 9 7 - 2 0 6 . K ritic i Seniorove vulgarne koncepcije o p ro d u k tiv nom i n e p ro d uk tiv no m ra d u M a rx je posvetio p oseban odjeljak u I dijelu svojih Teorija o viku vrijednosti (vidi u 24. to m u ovog izdanja, str. 2 0 9 -2 1 2 ). 177 181 K a sn ije u Teorijama o viku vrijednosti M arx je detaljnije razm otrio taj prim jer. P re m a njegovoj analizi rad n ik tv o m iara klavira jest proizvodni radnik, dok je, napro tiv , m ajsto r za klavire koji u mojoj kui p o mojoj n aru d b i p ravi klavir neproizv od ni rad n ik , jer se njegov rad razm jenjuje n eposredno za moj do hodak (24. tom str. 104). Isto tako, p o M a rx u pjevaica koja prodaje svoje

Napomene 4 3 9
pjevanje na svoj strah i rizik jest neproizvodni radnik. Ali ta ista pjevaica, koja je pozvana od strane poduzetnika koji, da bi se domogao para, pri9iljuje nju da pjeva jest proizvodni radnik , jer m u ona proizvodi kapital. Pouka: Jedan te isti oblik rada moe biti kako proizvodan , tako i neproizvodan (24. tom , str. 306) 177 122 M arx se ovdje poziva na 40. str. svoje X sveske ekscerpata, gdje se nalazi n a vedeni citat iz M althusove knjige Principles o f Political Economy , second ed i tion, London, 1836, p. 47. U stvari to nisu M althusove rijei, nego rijei redak tora drugog (posm rtnog) izdanja njegove knjige, koji je htio da precizira M althusovo miljenje. 177 123 v id i D. Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation. T h ird edition, London, 1821, p. 3 3 4 - 337. O R icardovim pogledim a o neproizvodnom karakteru kapitala vidi I I i I I I dio Teorija o viku vrijednosti. U p. takoer J. C. L. Sim onde de Sism ondi. Etudes sur Viconomie politique. T o m e I, Bruxelles, 1837, p. 22. 180 i* Vidi prim jedbu 104. 180 125 Vidi J. B. Say. T ra iti cTiconomie politique. Troisim e edition. T o m e second, Paris, 1817, p. 425, 429. 180 126 Proudhonove rijei le travail pro d u it, le capital vaut (rad proizvodi, kapital vrijedi) iz I tom a njegovog rada Systdme des contradictions iconomiques, ou Pkilosopkie de la misre (Paris 1846. p. 188). M arx navodi i u Bijedi filozofije. 180 127 U p. G ratuiti du Credit. Discussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon. Paris, 1850, p. 1 7 7 -1 8 1 . U p. napom enu 102. 182 128 T erm in trokovi proizvodnje ovdje i u prethodnoj reenici M arx upotrebljava u sm islu imanentnih trokova proizvodnje robe koji su jednaki njenoj vrijed nosti, tj. jednaki opoj sum i radnog vrem ena koja je potrebna za proizvodnju robe. U rukopisim a iz 1857 - 1859. godine M arx jo nije provodio jasnu razliku izm eu vrijednosti ( c + v + m ) i cijene proizvodnje ( c + v + p r o s e n i profit). 185 129 Pod cijenama proizvodnje (Produktionspreise) M arx ovdje m isli ono isto to naprijed naziva trokovima proizvodnje ili potrebnom cijenom robe (vidi napomene 71 i 128). 185 13 M arx ovdje prvi p u t upotrebljava izraz viak vrijednosti (Mehnvert) za oz naavanje vika nad prvobitno avansiranom vrijednou, to ga kapitalist prisvaja bez naknade. U knjizi engleskog socijalista-rikardovca W illiam a Thom psona A n Inquiry into the Principles o f the Distribution o f W ealth M ost Conducive to Human Happiness (London, 1824, p. 167, 169) takoer se upotrebljava term in surplus value (viak vrijednosti). M eutim , kako je to pokazao F. Engels, tim term inom T hom pson je oznaavao superprofit to ga dobija kapitalist koji upotrebljava m aine u odnosu na zanatliju koji radi runo. N aporedo s term inom surplus value T hom pson je upotrebljavao i term in additional value (do datna vrijednost) kao naziv za cijelu novostvorenu vrijednost (v + m ). Osim toga, kako je istakao Engels, u svakodnevnom ivotu u Francuskoj od davnina je opeprihvaen izraz plus-value za oznaavanje svakog uveanja vrijednosti koje nita ne stoji vlasnika roba. U jednom od svojih ranih lanaka (u oktobru 1842. godine) M arx je takoer nekoliko p uta upotrijebio izraz Mehrvvert za oznaavanje dodatne vrijednosti, utjeranih novanih kazni to ih kao odtetu dobijaju vlasnici uma za krau drveta iz njihovih um a (vidi lanak Debate povodom zakona o krai drva, u 1. tom u ovog izdanja, napose str. 293 - 298).

185

440

Napomene i registri

131 132

M a rx tu d jelom ino skraeno c itira reen icu iz V I I glave (O vanjskoj trgovini) iz R icardove knjige O n the Principles o f Political Economy, and Taxation T h ird e d itio n , L o n d o n 1821, p. 131. 185 P roudhono ve poglede o kam ati kako su izraeni u djelu G ra tu iti du Crddit. Discussion entre M . F r. D astiat et M . Proudhon , P a ris, 1850. M a rx je razm otrio u I I I dije lu Teorija o viku vrijednosti , u o djeljku: P rilo z i, 6. Proudhonova polem ika p ro tiv kam ate. 187 m isli n a a n o n im n i lanak Negroes and the Slave Trade (C rnci i trgovina robovim a) objavljen u lo n d o n sk im no v in am a The T im es 21. novem bra 1857. u o b liku p ism a red ak ciji p o d p o tp iso m Expertus. 192

133 M a rx 134 U

svom k o n sp e k tu R ic a rd o v ih Principles o f Political Economy (iz aprila 1851) M a rx u po v o d u k ritik e R icard a o d stran e engleskih ekonom ista p ie : Veina R ic a rd o v ih p ro tiv n ik a , kao n a p rim je r W akefield, tv rd e da o n n e m oe objasniti viak. T a k o , na p rim je r, tv o rn i ar ulae 30 f. st. u siro v in e, 20 u strojeve, 50 u n a ja m n in u . U k u p n o 10 f. st. O n pro d aje svoju ro b u za 110 f. st. O tk u d a tih 10. f. st? (K . M a rx , Grundrisse der K r itik der politischen Oekonomie , A n h an g , M o sk au 1941, S. 828). O to m e d a kod R icard a n em a analize porijekla vika v rije d n o sti M a rx govori i u I I d ijelu Teorija o viku vrijednosti. 193

135 M a rx

m isli na M a lth u so v u k n jig u The M easure o f Value S ta te d and Illustrated, L o n d o n , 1823. D e ta ljn a analiza M alth u so v e teo rije v rijed n o sti i napose M althusove k ritik e R ic ard o v o g uen ja nalazi se u I I d ijelu Teorija o viku vrijednosti. 193

136 V idi

D . R ic a rd o , O n the Principles o f Political Economy, and Taxation. T h ird e d itio n , L o n d o n , 1821, p. 1 - 1 2 . 193

137 V idi op. c it., p . 6 0 - 6 1 . 193 138 V idi op. c it., p . 131 - 132. 193 139 O fiziokratim a kao o oevima su v rem en e 14 0 M a rx

po litik e ekonomije M arx govori i u I d ije lu Teorija o viku vrijednosti (glava d ru g a: Fiziokrati). 194 m isli n a I I I glavu d ru g e kn jig e djela A. S m ith a A n Inquiry into the N a ture and Causes o f the W ealth o f N ations u kojoj S m ith razm atra p ita n je o p ro iz vodnom i n e p roizv od no m rad u . O S m ithovom shvaanju proizv o d n o g rada kao rad a koji se op red m eu je u ro b i M a rx govori d etaljno u Teorijama o viku vrijednosti, glava tre a : A dam S m ith . 195

141

U I to m u K a p ita la M a rx je detaljno analizirao ten d en ciju kap italista da bez g ranino p ro d u e ra d n i d a n , kao i h isto riju engleskog tvornikog zakonodavstva i napose b o rb u oko desetsatn o g rad n o g dana. G ovorei o poloaju radnike klase u E ngleskoj, M a rx je iroko k o ristio izvjetaje tvornikog inspektora L eo n ha rd a H o rn e ra, koji se ovdje sp o m in je sam o u s p u t. 201 p rim je r m oe se izraziti i ovako: P rije u dvostruenja proizvodne snage rad a jedan rad n i d an , recim o od osam sa ti, dijelio se na 2 sata potreb n o g rada i 6 sati vika rad a (2 v + 6 m ). Poslije udv o stru en ja pro izv o d n e snage rada toj isti rad n i d a n dijeli se n a 1 sat p o tre b n o g rad a i 7 sati vika rad a ( lv + 7 m ) . 204 svom ra d u On the Economy o f M achinery and M anufactures, (L o n do n , 1832, p. 160 - 162) B abbage razm atra odnos izm e u vrijed n o sti sirovina i vrijednosti rad a u proizvodnji filigranskih izraevina od zlato u V eneciji. 207

14 2 Ovaj

14 8U

14 4 M arx

m isli n a p rim je d b e Eugenea D airea n a B oisguillebertov rad Dissertation sur la N atu re des Richesses, de T A rgent et des Tributs (vidi Econormstes Financiers

Napomene 441
du X V I I I - e siicle. Prcds de N otices historiques su r chaque auteur, et accompagns de Com m entaires et de Notes Explicatives, p ar M . Eugne D aire. Paris, 1843, p. 419 - 420, Notes 1 et 2). 209

14 4 Vidi

D . Ricardo, On the Principles o f Political Economy , and Taxation. T h ird edition, London, 1821, p. 8 9 - 9 0 . 209

14 4 D etaljnu 14 7 Vidi

analizu Ricardovih pogleda o akumulaciji kapitala M arx je dao u glavi sedamnaestoj I I dijela Teorija o vilku vrijednosti. 209

D . Ricardo, On the Principles o f Political Economy , and Taxation. T h ird edition, London, 1821, p. 325 - 328. 211

14 8 M arx

ovdje upuuje na svoju V III svesku ekscerpata iz politike ekonomije, iz 1851. godine. U toj svesci sadri se, m eu ostalim , i detaljni konspekt treeg izdanja Ricardove knjige On the Principles o f Political Economy , and Taxation , popraen M arxovim kom entarim a (vidi u 20. tom u ovog izdanja, str. 485-529). 212

14 8 M arx 150 M arx 151

ovdje m isli na V II glavu Ricardove knjige On the Principles o f Political Economy, and Taxation. 212 ovdje izlae Ricardove m isli sadrane u poetku X X glave njegove knjige On the Principles o f Political Economy and Taxation. 213

M arx se ovdje poziva na 39. i 40. str. svoje V III sveske ekscerpata iz politike ekonomije, gdje se nalazi konspekt poetka V II glave Ricardove knjige O vanj skoj trgovini. 213 D. Ricardo, On the Principles o f Political Economy , and Taxation , T h ird edition, L ondon 1821, p. 4 1 6 -4 1 7 . 213 m isli na M ai thus ovu knjigu The Measure o f Value Sta ted and Illustrated , L ondon, 1823. D etaljnu kritiku analizu M althusovih pogleda na vrijednost i viak vrijednosti Mane je dao u Teorijama o vilku vrijednosti , I I I dio, glava devetnaesta: T h . R. M althus. 215 u ovom prim jeru polazi od pretpostavke da se viak vrijednosti koji se kapitalizira u cijelini troi na kupovanje nove radne snage, to je uostalom nemogua pretpostavka, kako to on sam kae nekoliko redaka nie. 227 kamatama (Zins) M arx ovdje m isli cijeli profit koji se dobija na predujmljeni kapital. 228 ova reenica u rukopisu glasi: Auf 140 aber 24 zuviel gereehnet (und dies ist der U nterschied von 220 zu 196), sin d erst Vb vom 100 u n d n /is vom 100 zuviel gereehnet; j /b vom 100= 20% ; 11/12 vom 100 8 4 /ia% oder 8 xh % y also zusam m en 28 1la% zuviel (vidi K . M arx, Grundrisse der K ritik der politischen Oekonomie, M oskau 1939, S. 275 - 276). U prijevodu je sredina te reenice zbog nejasnosti isputena, a u ostalom dijelu reenice ispravljene su aritm etike pogreke. 229 rukopisu tu je ostavljeno prazno m jesto, oito za izraunavanje tog drugog prim jera. U rednici ruskog izdanja M arxovih djela, izveli su u detalje kako bi to raunanje po njihovom m iljenju moralo izgledati, pa itaoca kojega to za nim a upuujem o na K . M arks i F. Engels, Sotinemja , Izdanie vtoroe, T o m 46, ast. I, M oskva 1968, str. 5 3 2 - 533. 229

152 Vidi

158 M arx

18 4 M arx 18 8 Pod

158 Cijela

18 7U

18 8O

tom e kako Carey i drugi vulgarni ekonomisti brkaju stopu vika vrijednosti sa stopom profita vidi I svezak K apitala , T rei odjeljak, glava sedma. 229

4 4 2 Napomene i registri
iso V idi C h. B abbage, O n the Economy o f M achinery and M anufactures , London 1832, p . 16. 236 * ieo M a rx ovdje p retp o stav lja da sto p a vika v rijednosti ostaje poslije poskupljenja rad n e snage ista kakva je b ila p rije p oskupljenja (25% za kapital I i 33 i / 3% za kap ital I I). T o je m ogue sam o u sluaju ako je dolo do odgovarajueg p ro d u e n ja rad n o g dana. 236 161 U p . G ra tu iti du Crtd.it. Discussion entre M . F r. B a stia t et Proudhon , Paris 1850, p. 1 2 7 - 132, 1 3 5 - 157, 288. U p . tak o er p rim je d b u 102. 239 162 M isli se na francuski p rijev o d knjige L au d erd alea A n Inquiry into the Nature and Origin o f Public W ealth. E d in b u rg h a n d L o n d o n , 1804 (L auderdale, J., Recherches sur la nature et Vorigine de la richesse publiques, P a ris, 1807, p . 119 - 120). U p . I d io Teorija o viku vrijednosti, glava etv rta, p arag rafi I I i 12. 242 163 M a rx ovdje svojim rije im a izlae um ovanje R avenstonea u knjizi Thoughts on the F unding System , and its E ffects , L o n d o n 1824, p . 46, koje je kod Ravenstona izraeno slijed eim rije im a Tam o gdje je za izdravanje d eset lju di potreban rad d ev eto rice, sam o Vio u k u p n o g p roizvoda m oe o tp ad ati n a u d io rente. T am o gdje je rad jed no g ovjeka dovoljan za izdravanje peto rice, tam o e na u d io re n te ili d ru g ih zahtjeva d rave, koji se m ogu zadovoljiti sam o iz vika proizvoda rad a , o tp asti 4/s pro izv o d a. P rv o se oito dogaalo u Engleskoj u p erio d u osva janja, a po sljed n je se zbiva sada, kada se sam o x/s stanovnitva bavi zem ljorad njom . 250 164 M a rx m isli n a k n jig u M a c C ullocha The Principles o f Political Economy. E d in b u rg h , 1925, p. 165 - 192. O tenji v u lg arn ih ekonom ista, i napose M ac Cullocha d a zatakaju protiv rje n o sti kap italistik e pro izv o d n je M a rx govori detaljno u I I i I I I dije lu Teorija o viku vrijednosti. 262 165 M a rx m isli n a izvoenja Jam esa M illa o stalnoj i nunoj jednakosti izm eu p ro izv o d n je i po tro n je, izm e u p o n u d e i potran je, izm e u sum e kupovina i su m e p ro d aja , koja se sad re u njegovoj knjizi Elements o f Political Economy, L o n d o n , 1821. p. 1 8 6 - 195. T o shvaanje Jam esa M illa (prvi p u t iskazano u njegovoj b ro u ri Commerce Defended , L o n d o n , 1808) kojem u se prikljuio i Say, M a rx je d etaljn ije analizirao u Prilogu kritici politike ekonomije i u Teori ja m a o v iku vrijednosti ( I I i I I I d io). 262

18 8 M a rx

m isli n a tak ozvanu b irm in g h a m sk u kolu little shillin g men (pristalica m alog ilinga) koju je osnovao b irm in g h am sk i b an k ar T h o m as A ttw ood. Pogledi te kole izloeni su u knjizi The Currency Question. T h e G em in i L etters (L o n d on, 1844), iji su se a u to ri (T h o m a s W rig h t i Jo h n H arrlow ), nazvali blizan cima (Gemini). 263

107 M a rx m isli na M alth u so v e radove Principles o f Political Economy Considered w ith a View to their Practical Application, 2 nd ed itio n , L o n d o n , 1836, p. 405 (p rim je d b a izdavaa) i D efinitions tn Political Economy , L o n d o n , 1827, p. 258 - 259, te n a I tom S ism ondijeva rad a Etudes sur Teconomie politique, Bruxelles 1837, p. 61. 263

16 8 D.

R icardo, O n the Principles o f Political Economy , and Taxation, T h ird edition, L o n d o n 1821, p . 8 0 - 85. D e ta ljn u k riti k u analizu R icardovih pogleda o h ip e r pro d u k ciji k apitala M arx je dao u I I dijelu Teorija o viku vrijednosti 263

169 A. S m ith , A n Inquiry into the N a tu re and Causes o f the W ealth o f Nations. W ith a C o m m e n ta ry , by the A u th o r o f England a n d America [E. G . W akefield]. V olum e I , L o n d o n , 1835, p . 244 - 246. 264

Napomene 443

170 U p. Hodgskin, Popular Political Economy, p. 245 - 246. 266 171 O Hodgskinovoj koncepciji koegzistirajueg rada vidi I I I dio
vrijednosti (glava dvadeset prva, 3. b). 267

Teorija o viku

173 J.

B. Say, T ra iti d'icononde politique, Troisim e dition. T o m I I, Paris, 1817, p. 441. 272

173 Vidi

P. J. Proudhon, Qu'est-ce que la propritd? P aris, 1840, chapitre IV, 5 i G ratuiti du Credit. Discussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon , Paris 1850, p. 207 - 208. 212

174 Vidi prim jedbu 161. 279 175 U stvari uz navedene pretpostavke

vrijednost to bi je pridodao ivi rad (10 talira), inila bi ne Vio cjelokupne vrijednosti proizvoda, nego Vo, jer vrijed nost funte prede pala bi s 5 talira na 4 Vs talira i, prem a tom e, ukupna vrijednost 20 funti prede sm anjila bi se sa 100 na 90 talira. 279

176 M arxova

um ovanja na str. 458 - 463 redaktori niskog izdanja saeto su prika zali pom ou dviju tablica, p ri em u prva tablica prikazuje uveavanje koliine proizvoda pom ou produavanja radnog dana, a druga poveanje koliine p ro izvoda putem porasta produktivnosti rada uz neprom ijenjenu veliinu radnog dana. (Vidi K . M arks, F. Engels, Soinertija, Izdanie vtoroe, T o m 46, ast I, Moskva 1968, p. 535 - 536.) 280

177 Vidi prim jedbu 114. 280 178 T aan raun izgledao bi ovako: svaku fu n tu prede radnik bi dobi jao uz popust od V2 0 talira u odnosu na njenu vrijednost; a kako bi on sada dobijao ukupno 1x400 4 4/ b # funti prede ili 400/ 0 0 fu n ti prede, to bi njegov dobitak iznosio 2 0 x 9 0 ~ t a lira, tj. 2 0 /0 9 talira, a ne 20/ioo talira, kako to radi jednostavnijeg raunanja p ret
postavlja M arx. 283

179 T aan

raun glasio bi ovako: Prije povienja najam nine vrijednost 40 funti prede dijelila bi se na 160c + 22v 4-18m. Sada se ona dijeli na 1 6 0 c + 2 2 u ^ 18/n. Ako je ranije stopa profita bila 2 0 /ibo, tj. 11 */9 % , ona je sada jednaka 18 / m , tj. 9 81/ 9 i % . 285 Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation, T h ird edition, L ondon 1921, p. 139. 294 Steuart,.y4n Inquiry into the Principles o f Political Oeconomy, Vol. I, D ublin, 1770, p. 40, 396. 308

18 0 D. 18 1 J.

18 2 A.

Sm ith, A n Inquiry into the N a tu re and Causes o f the Wealth o f Nations, Book I, C hapter V. 311

18 3 Ovaj

dio rukopisa iz 1857 - 1858. godine, kojem je M arx u svojim Referatima uz moje vlastite sveske dao naslov Oblici koji prethode kapitalistikoj proiz vodnji sadri se u svesci IV, str. 50 - 53. i u svesci V, str. 1 - 1 5 . Str. 1 - 1 5 sveske V M arx je u svojim Referatima nazvao: Nastavak o procesu koji p ret hodi obrazovanju kapitalistikog odnosa ili prvobitnoj akumulaciji. 312 reenicu N iebuhr navodi iz X I knjige Rimske arheologije (Stare rim ske historije) Dionizija Halikarnaskog, starog grkog historiara koji je to svoje glavno djelo napisao oko 30 - 7. godine pre n. e. 317 Sm ith, A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations , Book I I, C hapter IV. 339

18 4 O vu 18 8 A.

4 4 4 Napomene i registri
iso O vu i slijedee p rim je d b e o p rv o b itn im znaenjim a rijei kapital kao i tekstove koji ih ilu strira ju M a rx je p reu zeo iz 2. to m a D ucangeova rjenika Glossarium mediae et infimae latim tatis, T o m u s I I . P a risiis, 1842, p. 1 3 9 - 141. 343

187 A dam 18 8 R ije

H . M iiller, Die Elemente der Staatskunst. E rste r T e il, B erlin, 1809 2 2 6 - 2 4 1 .3 4 4

pogreno (falsch!) u zagradi M arx je naknadno u m etn u o u tek st ru k o pisa. O na se o d no si na reen icu koja joj n e p o sred n o p reth o d i (Trajanje [pro cesa proizvodnje] ovdje nije n ita d ru g o nego rad n o vrijem e p o treb n o za izradu proizvoda.) U to k u daljnjeg rad a n a to m ru k o p isu i kasnije u I I to m u K apitala M a rx je pokazao d a n ije svako vrijem e u toku kojeg se k apital nalazi u procesu p roizvodnje ve sa m im tim p o tre b n o rad n o vrijem e. 347 o riginalu A rbeitsverm ogen. U vezi s tim term in o m u p o red i nap o m en u br. 111. 349

18 9U

190 M a rx 191

ovdje slo bo dn o p rep ria v a T h o m p so n a, oslanjajui se n a svoju svesku iz 1845. go dine. 368 G . R am say, A n Essay on the Distribution o f W ealth , E d in b u rg h , 1836, p . 55. D alje, n a str. 372 - 373 ovog to m a M a rx navodi odgovarajua m jesta iz R am sayeve knjige. 370

192 M a rx

m isli n a S to rch o v rad Cours d'economie politique (P a ris, 1823, to m I, str. 409 - 411), gdje se navodi p rim je r sp ek u lativ n ih k u povina i p reprodaja takvih ro b a kao to s u eer, kava, konoplja i eljezo u P e tro g ra d u poetkom 19. vijeka. O dgovarajue m jesto iz S torchove knjige M arx c itira na str. 19/20 u 20. to m u ovog izdanja. 371 C . C arey, Principles o f Political Economy , P a rt I, P h ilad elp h ia, 1837, p. 99, 129. 377

193 H . 19 4U

I I I d ijelu Teorija o viku vrijednosti M a rx je detaljno analizirao i k ritizirao M ac C ullochovo p ro iren je po jm a rad a n a p riro d n e procese. 377

195 K o m p leta n 19 6 R ije

tek st o vih ekscerpata iz R icard a sad ran ih u M arxovoj svesci V III v id i u 20. to m u ovog izd an ja, str. 485 - 529. 378 je o M arxovoj svesci ekscerpata iz R icard a spom enutoj u napom eni b r. 195. 378

197 N ajvanija

B rayova izjanjavanja kao p ro tiv n ik a buroaske politike ekonom ije i autora u to pijsko g uen ja o jednakoj razm jeni iz njegove knjige Labour's Wrongs and Labour's Rem edy (L eed s, 1839), M a rx je naveo u I I I dijelu Teorija o viku vrijednosti. 379 S m ith , A n Inquiry into the N a tu re an d Causes o f the W ealth o f Nations, Vol. I , L o n d o n 1835, p. 1 0 0 - 102, 1 3 0 - 131. 379

19 8 A.

19 9 T aj 2 0 0U

p rim je r nalazi se n a str. 26 - 27. R icardovog rad a On the Principles o f Poli tical Economy, and Taxation, L o n d o n 1821. 380

p ism u E ngelsu od 5. m arta 1858 (n apisanom p rib lin o m jesec dana poslije ove stranice ru kopisa) M a rx navodi taj isti p rim je r raunanja profita. A taj je p rim je r M alth u s (u 2. izd an ju svojih Principles o f Political Economy) preuzeo iz slubenog izdanja iji je p u n i naslov g lasio: Factories Inquiry Commission. First Report o f the Central B o a rd o f H is M ajesty's Commissioners. O rd ered by th e H ouse o f C om m on s, to b e p rin te d , 28 Ju n e 1833, p. 34 (Komisija z a istra ivanje tvornica. P rv i izvjeta j centralnog savjeta komisije njegovog O bjavljeno p o n a re enju donjeg dom a od 28. ju n a 1833. godine, str. 34). 382

Napomene 4 45

2 9 1

Brzinu obrtanja stalnog i opticajnog kapitala M arx rauna na slijedei nain: Za stalni kapital njegova veliina (10 000 f. st.) dijeli se veliinom am ortizacionog fonda (650 f. st.); za opticajm kapital sum a nepredvienih rashoda (1 100 f. st.), najam nine (2 600 f. st.) i vrijednosti sirovina (10 000 f. st.), ukupno 13 700 f. st., dijeli se veliinom opticajnog kapitala (7 000 f. s t) . 382 pism u Engelsu od 5. m arta 1858, gdje M arx navodi isti prim jer izrauna vanja profita, on prim euje: Jako mi je ao to m eu naprijeid navedenim po dacima nije naveden broj radnika; nem a ni odnosa izm eu onog to figurira pod nazivom plaa i najamnina u pravom sm islu te rijei. M eutim, na ovom m jestu rukopisa M arx uslovno pretpostavlja da je u dio najam nine u godinjim trokovima jednak tano ll, a da ostali dio od 2600 f. st. otpada n a plau. 383

2 0 2u

2 0 3 H.

C. Carey, Principles o f Political Economy, Part I, Philadelphia, 1837, p. 73 - 80, 83 - 92, 99, 337, 339 - 340. 394

2 0 4 N avedena 2 0 3 M isli 2 0 6 P.

Wakefieldova shvaanja M arx kom entira u I I i I I I dijelu Teorija o viSku vrijednosti. 396 se na m jesto iz knjige A lbert G allatin, Considerations on the Currency and Banking System o f the United States, Philadelphia, 1831, p. 68. 397

Gaskell, Artisans and M achinery: The M oral and Physical Condition o f the Manufacturing Population considered with Reference to Mechanical Substitutes fo r Human Labour, London, 1836, p. 11 - 114, 293 - 362. 400 Babbage, Trait 6 sur VEconomie des Machines et des Manufactures. T ra d u it de langlais su r la troisim e dition, par Ed. Biot. P aris, 1833, p. 485. 402 Rossi, Cours d iconomie politique. Annee 1 836- 1837 (C ontenant les deux volumes de ldition de Paris). In : Cours d'iconomie politique , Bruxelles, 1843. 403 T orrens, A n Essay on the Production o f Wealth. L o ndon, 1821, p. 70 - 71. 403 o kapitalu u rukopisu K ritika politike ekonomije pokazala se u biti kao Glava o kapitalu uope, tj. kao prva glava knjige O kapitalu prve od est knjiga to ih je bio zamislio M arx. V idi pism a M arxa Lassalleu od 22. februara i od 11. m arta 1858. godine. 406 C. Carey, The Past, the Present, and the Future , Philadelphia, 1846, p. 7 4 - 75. O dgovarajuu Careyevu izjavu M arx navodi u II dijelu Teorija o viSku vrijednosti. 408 Kratku karakteristiku Ferriera kao suvremenog poklonika m erkantilista M arx daje u I tom u Kapitala. Vidi takoer str. 1 0 6 - 107 ovog toma. 411 Srni th , A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations. Book I, C hapter X I, P art I. 412

2 0 4 4C h. 2 0 7 P. 2os

3 9 0 Glava

210 H . 211

212 A. 213 O

antikim kolonijama v. lanak K . M arxa u New-York D aily Tribune na pisan 4. m arta 1853. godine. T am o se govori i o velikim seobama barbarskih plem ena u vrijeme propadanja antikog svijeta. 414 R icardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation, 3d edition, L ondon 1821, p. 493, 495. 416 F ourier, Le nouveau Monde industriel et sociitaire (*Oeuvres Complltes de Ch. Fourier. T om e six iim e, troisim e dition, Paris 1848, p. 245 - 252). 420

8 14 D .

216 C h.

4 4 6 Napomene i registri

210 N . 217

W . S en ior, Principes Fondamentaux de VEconomie Politique. P aris, 1836, p 309 - 335. 420

P. J. P ro u d h o n , Systime des contradictions iconomiques, ou Philosophie de la mishre. T o m e I, P a ris, 1846, p. 73 ; F . B astiat et P. J. P ro u d h o n , Gratuiti du Credit. Discussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon, P a ris, 1850, p. 200. A nalizu te P ro u d h o n o v e teze vidi i u Bijedi filozofije. 421 tom e da se u k o m u n iz m u viak rad a p retv ara u p o treb an rad M arx govori i u I to m u Kapitala. 421

218 O

2,9 M a lth u s, 2 2 0 M illovim

Definitions in Political Economy, L o n d o n , 1827, p. 6 9 - 70. 424

glavnim djelom (m ag n u m o pus) M arx sm atra Principles o f Political Economy with some of their Applications to Social Philosophy. In tw o volum es. L o n d o n , 1848. 424

447

Literatura
Aristoteles, Ethica Nicomachea. In : A ristotelis O pera ex recensione Im m anuel is Bekkeri. T om us IX . O xonii, 1837 [Nikomahova etika. U : Aristotelova Djela u izdanju Im anuela Beckera. T o m IX , Oxford 1837]. 65 De Republica libri V III. In : A ristotelis O pera etc. T om us X , Oxonii 1837 [O dravi, knjiga V III i ekonomika. U : Aristotelova itd. T o m X, Oxford 1837] 6 330 Aktinson, W illiam, Principles o f political economy; or, the laws o f the form ation of national wealth. [Principi politike ekonom ije; ili, zakoni obrazovanja n a cionalnog bogatstva]. Babbage, Charles, Trait sttr Viconomie des machines et des manufactures. T ra d u it de langlais sur la troisim e dition p ar Ed. Boit [Rasprava o ekonomiji maina i industrije. Preveo Ed. Boit s treeg engleskog izdanja]. Paris 1833. 207 236 402 [Bailey, S.], M oney and its vicissitudes in value; as they affect national industry arid pecuniary contracts; with a postscript on joint-stock banks [Novac i prom jene njegove vrijednosti; njihov utjecaj na nacionalnu industriju i na novane ugo vore; s dodatkom o akcionarskim bankama]. L ondon 1837. 122 3 9 6 -3 9 3 Bastiat, Frdric et Proudhon, P ierre-Joseph, G ratuiti du cridit. D iscussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon [Beskamatni kredit. Diskusija izm eu g. Fr. Bastiat-a i g. Proudhona], Paris 1850. 35 135 147 182 187 188 239 272 279 Bastiat, Frdric, Harmonies iconomigues. D rugo izdanje], Paris 1851. 130 135

2me

dition

[Ekonomske harm onije.

ellers, John, Essays about the poor , manufactures, trade , plantations and immorality [Ogledi o sirom asima, industriji, trgovini, plantaam a i nem oralu], London 1699. 65 Boisguillbert, Pierre le Pesant de, Dissertation sur lanature des richesses, de I'argent et des tributs. In : Econom istes financiers d u X V IIIe siele etc. [Rasprava o prirodi bogatstva, novca i poreza.] U : Finansijski ekonomisti X V III vijeka itd. Paris 1843. 94 109 119 152 209 Bray, J. F ., Labour's wrongs and labour's remedy; or, the age o f might and the age o f right [Nepravde prem a radnicim a i sredstva za njihovo uklanjanje; ili, doba moi i doba pravde], L eeds-M anchester 1839. 175 379 Carey, H . C ., The past , the present, and the future [Prolost, sadanjost i b udu nost]. Philadelphia 1848. 408.

4 4 8 Napomene i registri
Principles o f political economy. P a rt th e first, o f th e laws o f th e p ro d u ctio n and d istrib u tio n o f W ealth [P rin c ip i politike ekonom ije. P rv i dio, o zakonim a proizvodn je i raspo djeli bogatstva]. P h ila d e lp h ia 1837. 377 3 9 3 .3 9 4

C h alm ers, T h o m a s, O n political economy in cennexion w ith the moral state and moral prospect o f society. S econd ed itio n . [O politikoj ekonom iji u vezi s m oralnim stanjem i s m o ra ln im p e rsp ek tiv am a drutva. D ru g o izdanje]. Glasgow E d in b u rg h D u b lin L o n d o n 1832. 411 -4 1 2 . C h e rb u lie z , A ., Richesse ou pauvret. Exposition des causes et des effets de la distri bution actuelle des richesses sociales [Bogatstvo ili sirom atvo. Prikaz uzroka i posljedica d ananje rasp o d jele bogatstva]. P aris 1841. 172 179 362 D a ire , E ugne, Economistes financiers du X V l i l e stid e etc. Precedes de notices histo riq u e s s u r ch a q u e a u te u r, et accom pagnes de co m m en taires e t de notes explicatives p a r . . . [F in an sijsk i ekonom isti X V I II vijeka itd . S h istorijskim biljekam a o svakom a u to ru i s k o m en tarim a i n ap o m en am a o d . . . ] Paris 1843. 209 D e Q uincey, T h o m a s: The logic o f political economy [L ogika politike ekonom ije]. E d in b u rg h i L o n d o n 1844. 3 7 5 - 3 7 7 D a rim o n , A lfred , De la rifo rm e des Banques. A vec u n e in tro d u c tio n p a r M . Em ile d e G ir a r d in [O refo rm i banaka. S uv o d o m g. E m ile-a de G irard in -a ] Paris 1856. 29 30 32 33 3 5 - 3 8 43 D u c a n g e , C harles D u fre sn e , Glossarium M ediae et Infim ae Latinatis , conditum a Carolo D ufresne Dom ino D u Cange , Cum supplementis integris Monachorum Ordinis S . Benedicti. D . P . Carpenterii , Adelungii , A liorum , Suisque digessit G. A . L . Henschel. T o m u s S ecu n d u s. P a risiis 1842 [Rjenik srednjovjekovnog i najnovijeg latin iteta , sastavio C h arles D u fre sn e gospodin D u C ange. Sa svim dodacim a m o nah a red a sv. B en ed ik ta, g o spodina p atera C a rp en tier-a, Adelunga i d ru g ih , kao i sa svojim v lastitim d o d acim a izdao G . A . L . H enschel. D ru g i tom . P a ris 1842]. P rv o izdanje D ucan g e-o v o g rjenika izilo je 1678. godine. 343 344 D u re a u de la M alle, A. J ., Economie politique des Rom ains [Politika ekonom ija R im ljan a ], T o m e s I - I I . P a ris 1840. 8 0 - 8 4 F e rrie r, F ra n so is -L o u is - A u g u ste, D u gouvem em ent consider e dans ses raports avec le commerce [O v ladi, s gled ita n jen ih odnosa s trgovinom ]. P aris 1805. 106 F o u rie r, C harles, L e nouveau monde industriel et societaire. I n : Oevres com pletes de C h. F o u rie r. T o m e siitm e. T ro isi m e dition. [Novi ind u strijsk i i socijeta rn i svijet. U : C jelokupna djela C h . Fo u riera. esti tom . T re e izdanje] Paris 1848. 420 G a llatin, A lb ert, Considerations on the currency and banking system o f the United States [R azm atranja o novanom o p ticaju i bankovnom sistem u Sjedinjenih D rava], P h ila d e lp h ia 1831. 3 9 7 - 3 9 8 G anilh, C harles, Des systimes d economie politique , de leurs inconvmens, de leurs avantages , et de la doctrine la plus favorable a ux progris de la richesse des nations [O sistem im a politike ekonom ije, o n jihovim nedostacim a, o njihovim p red n o stim a, i o u e n ju koje najvie pogoduje n a p re tk u nacionalnog bogatstva.] P aris 1809. 51 142

Literatura

449

G am ier, G erm ain, Histoire de la monnaie, depuis les temps de la plus haute anti quit 4, jusqu'au rigne de Charlemagne [H istorija novca, od najstarijih vremena do vladavine Karla Velikog). Paris 1819. 82 84 88 Gaskell, P. (Surgeon), Artisans and machinery : the moral and physical condition o f the manufacturing population considered with reference to mechanical substitutes fo r human labour (Zanatlije i m aine: m oralni i fiziki poloaj fabrikog stanov nitva s obzirom na zam jenu ljudskog rada m ainama). L on d o n 1836. 400 Goethe, Johann Wolfgang, Egmont. 32 G rim m , Jacob, Geschichte der deutschen Sprache. Erster Band [H istorija njemakog jezika. Prvi svezak). L eipzig 1848. 80 Gulich G ., Geschichtliche Darstellung des Handels, der Gewerbe und des Ackerbaus der bedeutendsten handeltreibenden Staaten unserer ZeiL Band V. [Historijski prikaz trgovine, industrije i zemljoradnje najvanijih trgovakih drava naeg vremena. Svezak V). Je na 1845. 83 Hesiodi Carolina. Recensuit et com m entariis instruxit Carolus G oettlingins [Hesiodove pjesme. Uredio i propratio kom entarim a Carolus G oettlingins). Lothae 1843. 81 Hobbes, T hom as, Elementa philosophica. De Cive. In : O pera philosophica. T om us I. Am stelodami 1668 [Elem enti filozofije, o dravi. U : Filozofska dela. T o m I. Am sterdam 1668). 62 Leviathan, sive de materia, form a, et potestate civitatis acclesiasticae et dvilis. In : Opera etc. Tom us II. Am stelodami, 1668. [Levijatan ili o m ateriji, obliku i vlasti crkvene i graanske drave. U : Djela itd. T o m II. A m sterdam 1668.) 62 [Hodgskin, Thom as), Labour defended against the chaims o f capital; or the U n p ro ductioeness of capital proved. W ith reference to the present com binations am ongst journeym en. By a labourer. [U o branu rada protiv pretenzija kapitala; ili dokaz neproduktivnosti kapitala. S prim jedbam a o sadanjim udruenjim a m edu najam nim radnicim a. N apisao jedan radnik). L ondon 1825. 176 H odgskin, Thom as, Popular political economy. F our lectures delivered at the L o n don M echanics Institution [Popularna politika ekonomija. etiri predavanja odrana na Londonskoj koli za m ehaniare). London 1827. 266 267 413 H ubbard, John Gellibrand, The currency and the country [Novani opticaj i zemlja). London 1843. 92 A n Inquiry into those principles respecting the nature o f demand and the necessity o f consumption, lately advocated by M r. M althus [Istraivanje principa o prirodi potranje i neophodnosti potronje, koje je nedavno branio g. M althus). L ondon 1821. 266 Jacob. W illiam F. R. S., A n historical inquiry into the production and consumption of the precious metals. In two volumes. Vol. I II. [Historijsko istraivanje o proizvodnji i potronji plem enitih m etala. U dva toma. T o m I II.) L ondon 1850. 80 82 89 92 117 Jusdniani, D ., sacratissim i principis, Institutiones. Accesserunt ex Digestis titu li de verborum significatione et regulis juris. Editio sterotypa H erhan. Parisiis, 1815 [Institucije blaenopoiveg Justiniana, najsvetijeg vladara. S dodatkom
29 M a n - Engels (19)

4 5 0 Napomene i registri
titu la o zn aenju rijei i o p rav n im prav ilim a iz D igesta (izvoda iz rim skog ci vilnog prava). S te rotipsk o izdanje H erh a n a , P aris 1815]. 132 L a u d e rd a le (Jam es M a itla n d ), le co m p te de, Recherches sur la nature et Vorigine

de la richesse publique, et sur les moyens et les causes qui concourent d son accroissement. T r a d u it de langlais p a r E. L ag en tie d e L avaisse [Istraivanja o p riro d i
i izvoru nacio naln og bogatstva i o sred stv im a i uzrocim a koji doprinose n je govom uveavanju. P reveo s engleskog E. L ag en tie de L avaisse]. Paris 1808 107 242

Lectures on gold for the instruction of emigrants about to proceed to Australia. D e li

vered a t th e M u seu m o f p ractical geology [Predavanja o zlatu za o buku em ig ran ata koji se s p re m a ju u A u straliju . O d rana u M u z eju praktike geologije]. L o n d o n 1852. 77 78 L o cke, Jo h n , F urther considerations concerning raising the value o f money (1695). I n : T h e w orks o f J o h n Locke in fo u r volum es. T h e sev en th ed itio n . Volum e I I . [D aljnja raz m a tra n ja o p o v ien ju v rijed n o sti novca (1695). U : D jela Johna L ockea u e tiri knjige. Sed m o izdanje. I I tom ]. L o n d o n 1768. 60 L u c re tiu s C arus T ., D e rerum natura. L atein isch Bd. I : T . L u c re ti a ri: D e reru m n a tu ra H e rm a n n u s D iels [O p riro d i stvari. L a tin sk i T o m I : T . L u c re tiu s C a ri: O p riro d i stv ari, B erlin 1923. 81 u n d d eu tsch von H e rm a n n Diels. recen su it em m en d av it, supplevit i njem aki izdao H erm an n D iels. k ritik i o b rad io H e rm a n n D iels].

M acC ulloch, J. R ., The principles o f political economy: w ith a sketch o f the rise and progress o f the science [P rin c ip i p olitike ekonom ije: sa skicom nastanka i razvitka te nauke]. E d in b u rg h i L o n d o n 1825. 262 424 M a lth u s, T h o m a s R o b e rt, Definitions in political economy, preceded by A n inquiry into the rules which ought to guide political economists in the definition and use o f their term s; w ith remarks on the deviation fro m these rules in their writings [D efinicije u politikoj ek o n o m iji, em u p reth o d i istraivanje o pravilim a koja tre b a da vode po litik e ekonom iste u d efin iran ju i u p o tre b i svojih term in a ; s p rim je d b a m a o o d stu p a n ju od ovih p ravila u n jihovim spisim a). L o n d o n 1827. 263 407 409 424 The measure o f value stated and illustrated, w ith an application o f it to the alte rations in the value o f the English currency since 1790 [M jera v rijed n o sti, form ulirano i ilu strira n o , s njeno m p rim jen o m n a p ro m jen e v rijed n o sti engleskog novca od 1790]. L o n d o n 1823. 193 215 368 386 387 390 392 393 407 Principles o f political economy considered w ith a view to their practical application. Second ed itio n w ith considerable ad d itio n s from th e a u th o u rs ow n m anuscript a nd an original m em o ir [P rin c ip i politike ekonom ije s obzirom n a njihovu p rak tin u p rim je n u . D ru g o izdanje s bro jn im dodacim a iz autorovog rukopisa i s njegovom biografijom ]. L o n d o n 1836. 115 177 263 267 269 378 382 384 385 386 M arx, K a rl, M isbre de la Philosophic. Reponse d la pfdlosophie de la m isre d M . P ro u d h o n [Bijeda filozofije. O dgovor na filozofiju bijede g. P ro u d h o n a]. Paris B ruxelles 1847. 59 149 Bemerkungen tiber Okonomie [N apom ene o ekonom iji]. (R ukopis koji nije sa uvan.) 63

Literatura 451
M ein H eft X I I [Moja sveska X II]. (Rukopis koji nije sauvan.) 63 M ili, James, Elements o f political economy. London, 1821. [Elem enti politike eko nomije]. London 1821. 89 262 424 M ill, John Stuart, Essays on some unsettled questions o f political economy (Ogledi 0 nekim otvorenim pitanjim a politike ekonomije). London, 1844. 424 - 427 Principles o f political economy with some o f their applications to social philosophy. In two volumes. Vol. I [Principi politike ekonomije s nekim od njihovih p rim jena na socijalnu filozofiju. U dva toma. T o m I]. L ondon 1848. 7 8 424 [Misselden, E .], Free trade, or the means to make trade flourish [Slobodna trgovina ili sredstvo za postizanje procvata trgovine]. London 1622. 116 119 M uller, Adam H ., Die Elemente der Staatskunst. Offentliche Vorlesungen vor Sr. D urchlaucht dem Prinzen B ernhard von Sachsen W eim ar u n d einer Versamm lung von Staatsm annem und D iplom aten, im W inter von 1808 a u f 1809, zu D resden, gehalten. Zw eiter T h e il [Elementi politike. Javna predavanja drana pred Njegovom visosti princom Bernhardom von Sachsen- W eim ar i skupom dravnika i diplom ata, u zim u 1808 - 1809. U D rezdenu. D ru g i dio]. Berlin 1809. 344 Niebuhr, Barthold Georg, Romische Geschichte. Erster T h eil. Zw eite, vollig u m gearbeitete, Ausgabe [Rimska historija. Prvi dio. D rugo, potp u n o preraeno izdanje]. Berlin 1827. 3 1 6 - 318 334 Petty, W illiam, Several essays in political arithmetick [Razliiti ogledi o politikoj aritm etici]. London 1699. 72 118 Plinius, Historia naturalis [Plinije: Prirodna historija]. Izdanje nije utvreno. 82 Prescott, W illiam H ., History o f the conquest o f Peru. Fo u rth edition. In th ree vo lumes [H istorija osvajanja Perua. etvrto izdanje. U tri tom a]. L ondon 1850. 20 Proudhon, P ierre-Joseph, G ratuit du C rd it vidi Bastiat , Fridbric et Proudhon, Pierre-Joseph. Proudhon, Pierre-Joseph, Qu'est ce que la propriiU ? ou Recherches su r le principe du droit et du gouvem em ent [ ta je vlasniStvo? ili Istraivanje o p rin cip u prava 1 vlasti]. Paris 1840. 35 272 Systbne des contradictions Iconondques, ou Philosophie de la m isre. Tom es I II. [Sistem ekonomskih protivurjenosti ili Filozofija bijede. T o m I II] . Paris 1846. 23 59 180 421 Ramsay, George B. M ., A n essay on the distribution o f wealth [Ogled o raspodjeli bogatstva]. Edinburgh 1836. 185 370 3 7 2 - 373 375 Ravenstone, Piercy M . A., Thoughts on the funding system, and its effects [M isli o zajmovnom sistem u i o njegovim posljedicam a]. L ondon 1824. 123 250 389 Reitem eier, Johann F rid rich , Geschichte des Bergbaues und Hiittentoesens bey den alten Vdlkem. [H istorija rudarstva i topioniarstva kod starih naroda]. G o ttin gen 1785. 82 Ricardo, David, The high price o f bullion a proof o f the depreciation o f bank notes. The founsth edition, conected. [Visoka cijena zlatnih Sipki dokaz obezvreenja novanica, e tv rto , ispravljeno izdanje]. London 1811. 37
29*

452

Napomene i registri

On the principles o f political economy and taxation. T h ird ed itio n [O principim a politike ekonom ije i p o rezu. T re e izdanje]. L o n d o n 1821. 141 180 185 193 209 211 - 214 263 294 378 3 7 9 - 3 8 1 416 R ossij P e lle g rin o : Cours d Sconome politique. A ne 1 8 3 6 - 1837. (C o nten an t les deu x volum es de l d itio n de P aris). I n : C o u rs d conom ie po litiq u e, Ed. Ad. W ahlen [K u rs politike ekonom ije. G o d in e 1 8 3 6 - 1837. (S ad ri dva tom a pa rikog izdanja). U : K u rs politike ekonom ije, Izd. A d. W ahlen]. Bruxelles 1843 403 404 R ousseau, D u Contract S o cia l; ou Principes du droit Politique [D rutveni ugovor; ili p rin c ip i politik og prava]. A m sterd am 1762. 5 Say, Je an -B a p tiste , Traite d conomie politique , ou simple exposition de la mamre dont se fo rm e n t, se distribuent et se consomment les richesses. T ro isi m m e edition. T o m e p re m ie r [R asprava o politikoj ekonom iji ili jednostavno izlaganje naina n a koji se fo rm ira ju , rasp o d jelju ju i tro e bogatstva. T re e izdanje. T o m prvi], P a ris 1817. 106 136 144 180 272 S e n io r, N a ssa u W illiam , Principes fondam entaux de l conomie politique , tires de lemons e dites et in ed ites. Par. le com te J. A rriv ab en e [O snovni p rin c ip i politike ekonom ije, n a osno vu objavljenih i neobjavljenih predavanja. P rired io kont J. A rriv a b e n e ]. P a ris 1836. 121 - 122 177 420 Three lectures on the cost o f obtaining money, and on some effects o f private and governm ent paper m oney; d elivered before th e U n iv e rsity o f O xford, in T rin ity te rm , 1829. [T ri predav an ja o trokovim a izrad e novca i o nekim posljedicam a p riv a tn o g i dravn og p a p irn o g novca, o drana na O ksfordskom univerzitetu, u Ijetnjem trim e s tru , 1829]. L o n d o n 1830. 87 S ism o n d i, J .-C .-L . S im o n d e de, Etudes sur l Bconorme Politique. T o m e P rem ier [O gledi iz po liti k e ekonom ije. T o m p rv i]. Bruxelles 1837. T o m e Second [Tom d ru g i]. B ruxelles 1838. 89 109 180 263 N o u vea u x Principes d Economie Politique, ou de la richesse dans ses rapports avec la population. S econde d itio n . T o m e s 144 179 362 I I I [N ovi p rin c ip i politike ekonom ije, ili o bog atstv u u njegovom odnosu prem a s ta n ovnitvu . D ru g o izdanje. T o m I I I.] P aris 1827. S m ith , A dam , A n inquiry into the nature and causes o f the wealth o f m tions. W ith a com m en tary, by th e a u th o r o f England a n d America* [Edw ard G ib b o n W a kefield]. Vol. I IV . [Istraiv an je o p riro d i i uzrocim a bogatstva naroda. S k o m en taro m au to ra Engleske i Am erike [E dw arda G ib b o n a W akefielda]. Sv. I - I V ) . L o n d o n 1 8 3 5 - 1839. 7 62 70 72 73 85 106 177 195 311 339 379 396 412 423 S olly, E d w ard , The present distress, in relation to the theory o f money [Sadanja l i i z a i njen odnos p rem a teoriji novca]. L o n d o n 1830. 107 The source an d remedy o f the national difficulties, deduced fro m principles o f political economy, in a letter to L o rd J o h n Russell [Izvor i lijek n acionalnih tekoa, na osnovu p rin c ip a politike ekonom ije, u p ism u lo rd u Jo h n u Russellu]. L ondon 1821. 249 266 S p in o z a, B en ed ict de, Epistolae doctorum Guorundam virorum a d B . de Spinoza et auctoris responsiones. E p isto la L . d. 2 J u n ii 1674. In : Benedicti de Spinoza opera

Literatura

453

quae supersunt onuua. Vol. I [Pism a nekih uenih ljudi B. Spinozi i autorovi odgovori. Pism o br. 50 od 2. juna 1674. U : B. Spinoza, Cjelokupna sauvana djela. T om I], Jenae 1802. 10 Steuart, Sir Jam es, Bart, A n inquiry into the principles o f political oeconomy; being an essay on the science o f domestic policy in free nations. In three volumes. [Istra ivanje o principim a politike ekonom ije; ogled o nauci o unutranjoj politici kod slobodnih naroda. U tri toma]. D ublin 1770. 72 89 - 90 92 98 113 114 157 308 Storch, H enri, Cours d'iconomie politique, ou exposition des principes qui diterminent la prospiriti des nations. Avec des notes explicatives et critiques p ar J.-B . Say. 4 vol. [K urs politike ekonomije, ili izlaganje principa koji odreuju prosperitet naroda. S objanjenjima i kritikim prim jedbam a J.-B . Say-a. 4 tom a]. Paris 1823. 89 115 - 116 122 123 152 3 6 7 - 368 371 Strabo Rerum Geographicarum libri X V I I . E d id o stereotypa. T om us II. L ip siae 1829 [Strabou, Geografija u 17 knjiga. Stereodpsko izdanje. T o m II]. L e ip zig 1829. 75 Taylor, James, A view o f the money system o f England, from the Conquest: with p ro posals fo r establishing a secure and equable credit currency [Pogled na novani sistem Engleske od Osvajanja: s predlozim a za uspostavljanje pouzdanog i pravednog kreditnog novca]. London 1828. 107 T hom pson, W illiam, A n inquiry into the principles o f the distribution o f wealth most conducive to human happiness: applied to the newly proposed system o f voluntary equality of wealth. [Istraivanje o principim a raspodjele bogatstva koji najvie doprinose ljudskoj srei: prim jenjeni na nedavno predloeni sistem dobrovoljne jednakosti bogatstva]. London 1824. 368 Tooke, Thom as, A n Inquiry into the currency principle; the connection o f the cu r rency with prices, and the expediency o f a separation of issue from banking. Second edition [Istraivanje o p rin cip u novanog opticaja; veza novanog opticaja s cijenama i u p utnost razdvajanja em itiranja novanica od bankarstva. D rugo izdanje]. London 1844. 89 Torrens, R obert, A n essay on the production o f wealth [Ogled o stvaranju bogatstva] London 1821. 403 W ade, John, History o f the middle and working classes; with a popular exposition o f the economical and political principles which have influenced the past and present condition o f the indutrious orders. T h ird edition [H istorija srednje i radnike klase; s popularnim izlaganjem ekonomskih politikih principa koji su utjecali na raniji i sadanji poloaj zaposlenih u industriji. Tree izdanje]. London, D ublin, Edinburgh 1835. 398 424 Wakefield, Edw ard G ibbon kom entari u knjizi, A n inquiry into the nature and causes of the wealth o f nations, by Adam Sm ith, W ith a com m entary, by the author of England and America [E. G . Wakefield]. Volumes I - IV [Istraivanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda, od Adama Sm itha. S kom entarom au tora knjige Engleska i Amerika [E. G. W ekefield]. T o m I - IV]. L ondon 1 835- 1839. 264 396 423 A view o f the art o f colonization , with present reference to the Britisc empire; in letters between a statesmen and a colonist. E dited by (one o f the w riters)

4 5 4 Napomene i registri
[G ledite o u m ije u kolonizacije s osv rto m na sadanju B ritansku im p eriju ; u p rep isc i izm e u jednog d ravnika i jednog koloniste. Izdao (jedan od p isa c a )/ L o n d o n 1848. 381 382 W eitling, W ilh elm , Garantien der Harm onie und Freiheit [G arancije harm onije i slobode]. V ivis, 1842. 45 [W rig h t, T , B. a n d H arlo w , J .], The Currency Question. T h e G e m in i letters. [P ro b lem novan og opticaja. P ism a Blizanaca]. L o n d o n 1844. 263 X eno p h o n , D e reditibus , sive vectigalibus civitatis Athemensis augendis. In :X e n o p h o n tis q u ae extan t. R e c e n su it Jo. G o ttlo b Sch n eid er. T o m u s V I. L ip siae, 1815 [O poveavanju p rih o d a ili p o reza A tenske drave. U : K sonofont. Sauvana djela. Izd a n je J. G o ttlo b a Sch n eid era, T o m V I, L e ip zig , 1815] 72

II. Periodika
The Economist , W eekly com m ercial tim e s, B ankers gazette, a n d Railw ay m onitor. A p o litic a l, lite ra ry , a n d general n ew sp ap er [E konom ist, N ed jeljn i trgovaki p reg le d , B an karska gazeta, eljezniki glasnik. P o litik e, knjievne i ope n o v in e]. o d 24. jan u a ra 1857, b r. 700. 58 T h e M orning S ta r [Ju ta rn ja zvijezda], br. 286, 12. feb ru a r 1857. T h e Times [V rem ena]. S u b o ta 21. n o v em b ar 1857. b r. 22844. L o n d o n 192 W eekly D ispatch. P rin te d a n d P u b lish e d a t N o. 135 F leet Street. [N edjeljni izvjeta. ta m p a n i objavljen u F lit-s tritu 135]. L o n d o n od

8.

no v e m b ra 1857, br. 2925. 105

455

Registar imena
Aethelstan (Etelsten; 895 - 940)unuk anglosaksonski kralj (925 - 940); Alfreda Velikog. 344 Aleksandar Veliki (356 - 323. p re n. e.) antiki vojskovoa i d r avnik ; od 336. pre n. e. Kralj M akedonije. 82 83 Arhimed (oko 2 8 7 -2 1 2 pre n. e.) grki m atem atiar i fiziar. 82 Aristotel (384 - 322. pre grki filozof. 44 n. e.) klasnih interesa u kapitalistikom drutvu. 6 130 135 147 188 190 239 279 395 Bdckh, August (A ugust Bek; 1785 - 1867) njemaki klasini filolog i historiar, profesor na Berlinskom univerzitetu i prvi sekretar Pruske akadem ije nauka. 80 Boisguillebert, Pierre Le Pesant (Pjer L e Boagijber; 16 4 6 - 1714) fran cuski ekonom ist, pretea fiziokrata, osniva klasine buroaske po liti ke ekonomije u Francuskoj. 94 119 152 209 B ray, John Francis (D on Frensis Brej; 1 8 0 9 - 1895) - engleski eko nom ist; socijalist-utopist, pristalica O w ena; artist; po profesiji slovoslaga; poslije 1842. farm er, slovoslaga i u m alist u SA D. 46 379 B ru t, M arko Jurdje (oko 85 - 42. pre n. e.) rim ski politiar i vojsko voa, najistaknutiji uesnik zavjere protiv Cezara. 322

Arhadije (377 - 408) car Istonog Rimskog Carstva (395 - 408). 83 84 Atkinson, William (Viljem Etkinson) engleski ekonomist 30 - 50-ih godina 19. vijeka, protivnik klasine kole buroaske politike ekonomije, protekcionisL 423 August, Gaj Oktavije (Julije Cezar Oktavijan; 63-pre n. e.-14 n. e. rimski car (27 pre-n. e.-14. n. e.) 334 Babbage, Charles (a rlz B ebid; 1792 - 1871) engleski m atem atiar, m ehaniar i ekonomist, osniva Londonskog statistikog drutva. 207 236 Bailey, Samuel (Semjuel B eili; 1791 - 1870) engleski krupni kapi talist, bankar i ekonom ist; s pozi cija vulgarne politike ekonomije napadao Ricardovu rad n u teoriju vrijednosti. 122 396 397 Bastiat, F ridiric (Frederik Bastija; 1801 - 1850) francuski vulgarni ekonomist, apologet kapitalizma, propovjednik teorije o harm oniji

Carey, Henry Charles (H enri a rlz K eri; 1793 - 1879) ameriki vulgarni ekonom ist, autor teorije o harm oniji klasnih interesa u kapi talistikom drutvu. 6 7 135 229 377 393 - 396 408 Cezar, Gaj Jtdije (oko 100 - 44. pre n. e.) rim ski vojskovoa i d r avnik. 84

4 5 6 Napomene i registri
Chalmers, Thomas (T om as alm ers; 1780 - 1847) kotski teolog i ekonom ist fanatin i m altuzijanac. 411 412 Cherbuliez, A n to in e-E lisie (A n to an -E lize e rb ilije ; 1 7 9 7 - 1869) vicarski ek on om ist, pristalica Sism o n d ija ; spajao je Sism o n d ijev u teo riju s e lem en tim a R icardovog uenja. 172 179 362 Chevalier, M ichel (M ie l e v alije ; 1806 - 1879) fran cu sk i in en jer i eko n o m ist, p ro fe so r n a Collge d e r F ra n c e ; trid e se tih g o d in a sensim o n ist, k asn ije p ristalica slobodne trg o v in e ; pod rav ao eko n o m sk u p o litik u N a p o le o n a I I I . 37 Ciceron, M a rk o Tulije (106 - 43. p re n . e.) rim sk i g ov ornik , dravnik i filozof. 318 E u klid (oko 3. vijeka p re n. e.) grki m atem atiar. 82

Ferrier, Franfois-Louis-Auguste (F ra n so a -L u j-O g ist F e rie ; 1 7 7 7 - 1861) francuski carinski inspektor i ek o n o m ist; ep igon m erkantilista. 106 411 Fourier, Charles Francois-M arie (ari F ra n so a -M a ri F u rje ; 1 7 7 2 - 1837) francuski socijalist-utopist. 420 Gallatin, A lb ert (A lb ert G a la tin ; 1761 1849) am eriki dravnik i ek o n o m ist vicarskog porijekla; p ro fesor, sen ato r, m in ista r i am basador; au to r radova o financijam a i b a n karstv u . 397

Daire, L ouis-F r anfois-Eug&ne (L u jF ra n so a -E e n D e r ; 1 7 9 8 - 1847) francuski k n jiev n ik i e k o n o m ist; u red io vie svezaka u seriji djela iz p olitike ekonom ije Collection des p rin c ip a u x econom istes. 209 D arim on, L o u is-A lfre d (L u j-A lfre d D a rim o n ; 1 8 1 9 - 1902) francuski po liti a r, p u b lic ist i h isto ri a r; p ro pagirao P ro u d h o n o v e ideje, u re iv ao pru d o n isti k e n ov in e i u P ro u d h o novom d u h u na p isa o djelo o re form i banaka, sre d in o m ezdesetih god in a postao (i do s m rti ostao) b o n a p a rtist. 29 30 31 32 35 36 37 38 43 44 D arije I (550 - 486. p re n . e.) perzijski car (521 - 486. p re n. e.). 81 D e Quincey, Thomas (T o m a s D e K v in s i; 1785 - 1859) engleski p i sac i ekono m ist, sljed b en ik i ko m en ta to r R icarda. 375 376 Dureau de la M alle, Adolph-Jules-C isar-A uguste (A d olf-Z il-S ezar-O g ist D iro d e la M a l; 1777 - 1857) francuski pjesnik i h isto riar starog vijeka. 80 81

G anilh, Charles (S ari G a n il; 1758 1836) francuski po litiar i ekonom ist, epigon m erkantilizm a. 142 G am ier, Germain, comte de (Zerm en G a rn ije , g ro f; 1 7 5 4 - 1821) fra n cuski ekonom ist i p o litiar; m o n ar h ist; ep ig o n fiziokrata; prevodilac i k o m en tato r A dam a S m ith a. 82 84 88 420 Gaskell, Peter (P e te r G askel) engleski lijenik i p u b lic ist; liberal. 400 Gemini (Blizanci, C asto r i Pollux) v id i H arlow , Jo h n i W rig h t, T h o m a s B arber. 263 Girardin, Emile de (E m il de ira rd e n ; 1 8 0 6 - 1881) - francuski p u b licist i p o liti a r; dugogodinji u red n ik n o vina La Presse; u politici ne prin cip ijelan . 43 Goethe, Johann W olfgang von (Johan V olfgang fon G e te ; 1749 - 1832) njem aki knjievnik i filozof. 32 G ray, Jo h n (D on G re j; 1798 - 1850) engleski ek o n o m ist; utopijski socijalist, sljedbenik R o b erta O w ena; p red stav n ik teorije radnog novca. 46

Registar imena 4 5 7
Grimm, Jakob (17 8 5 - 1863) nje maki filolog i knjievnik. 80 Hubbard, John Gellibrand (D on Gelibrend H ab ed ; 18 0 5 - 1889) en gleski bankar i ekonom ist, neko vrijem e jedan od direktora Engleske banke; kasnije aktivniji kao politiar konzervativne orijentacije. 92 Humboldt , Alexander von (Friedrich Wilhelm Heinrich Alexander) (Aleksander fon H um bolt) F rid rih Vilhelm H ajn rih A leksander; 1 769- 1859) njemaki prirodnjak, svjetski p utnik i diplom at. 81

Harlow , John (Don H arlou) engle ski ekonomist, predstavnik birm inghamske kole, zajedno s Thom asom Barber W rightom pisao pod pseu donimom Gemini (Blizanci, Cas tor i Pollux); njihova pism a listu Midland Counties Herald izila su u obliku knjige pod naslovom The C urrencu Question. T h e G em ini Letters. 263 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich (G e org Vilhelm F rid rih H egel; 1770 - 1831) njemaki filozof. 18 46 75 Henry V I I (H enri V I I ; 1 4 5 7 - 1509) - engleski kralj (1485 - 1509). 339 Henry V I I I (H enri V I I I; 1491 - 1547) - engleski kralj (1 5 0 9 - 1547). 339 Herodot (oko 484 - 425. pre n. e.) grki historiar, otac historije. 80 81 82 Hesiod iz A kre (oko 770. p re n. e.) - grki pjesnik. 81 Hodgskin, Thomas (Tom as H odskin; 1 787- 1869) engleski ekonomist i publicist; zastupa proletersko sta novite; polazi od Ricardove teorije vrijednosti, koristi se njome za kritiku kapitalizma i zasnivanje so cijalizma. 266 267 411 413 Homer ( 8. vijek p re n. e.) legendarni grki pjesnik kojem se pripisuju Ilijada i Odiseja , 75 82 Honorije Flavije (384 - 423) sin Teodosija I i m lai brat Arkadijev; car Zapadnog Rimskog Carstva (3 9 5 -4 2 3 ). 83 84 H om er , Leonard (Lioned H o m e r; 1785- 1864) engleski geolog; fabriki inspektor i lan za isp iti vanje fabrikog rada, branio interese radnika. 201

Jacob, W illiam (Viljem D eikob; oko 1 7 6 2 - 1851) engleski trgovac i pisac; autor niza ekonom skih ra dova o poljoprivredi i novcu kao i opsenog prikaza historije dobijanja i prim jene plem enitih metala. 80 81 82 92 117 Justinijan (482 - 565) bizantijski car (527 - 565); po njegovom nare enju sastavljen je zbornik zakona (Justinijanov kodeks), iji dio ine In stitucije. 132

Katon, M arko Porcije (K aton Stariji) (234 -1 4 9 . p re n. e.) rim ski dravnik, govornik i pisac, autor djela De re rustica (O zem ljo radnji). 322 Klisten (5 - 6. vijek p re n. e.) atenski dravnik i zakonodavac. 318 Ksenofont (oko -430 oko 354. p re n. e.) grki historiar i filozof; branilac naturalne privrede. 72 83 84

Lauderdale , James M aitland, Earl of (Dem s M eitlend Loderdeil, eri; 17 5 9 - 1839) engleski politiar i ekonom ist, kritiar Adam a Sm itha s pozicija vulgarne ekonomije. 107 242 Letronne, Antoine-Jean (A ntuan-Zan L e tro n ; 1 7 8 7 - 1848) francuski arheolog i filolog. 80

4 5 8 Napomene i registri
Linguet, Sim on-N ikolas-H enri (S im o n -N ik o la-A n ri L e n g e ; 1 7 3 6 - 1794) francuski advokat, p u b licist, h isto ri a r i ek on om ist, k ritizirao je fiziokrate i p rosvjetiteljstvo s k o n zerv a tiv n ih p ozicija; p og u b ljen 1794. 167 L o y d , Sam uel Jones, B aron Overstone (L o jd , S am uel D o n s, b a ro n O v erston) v id i O versto n e, Sam uel Jones. Lukrecije K a r T it (oko 96 - 55. p re n. e.) rim sk i p jesn ik i filozof. 81 n a rn o g politiara H o n o r-G ab riel-V ictora M irab eau -a. 195 Misselden , E d w ard (E dvard M iseld en ; 1608 - 1654) engleski trgovac i e k o n o m ist; m erkantilist. 116 119 M uller, A d a m Heinrich, R itter von N itte rd o rf (A dam H a jn rih M iler, vitez od N iterd o rfa ; 1779- 1829) njem aki ekonom ist, prirodnjak i a stro lo g ; p red stav n ik rom antine kole u politikoj ekonom iji, za stu p n ik in teresa feudalnog plem stva, p ro tiv n ik A dam a Sm itha. 344 N iebuhr, B arthold Georg (Bartold G eo rg N ib u r ; 1771 - 1831) - n je m aki h isto ri a r i politiar, autor slavne Rimske povijesti. 316 317 334 N u m a Pompilije (V I II - V II vijek pre n . e.) leg en d arn i d ru g i kralj R im a, nasljed n ik R om ulov (vladao n a vo d n o 7 1 5 - 6 7 3 p re n. e.). 316 334

M a c Culloch (M e Culloch) , J o h n R a m say (D o n R em z M ek K elek ; 1789 - 1864) engleski ek o n o m ist, v u lgarizator R ic a rd a , ap o lo g et k a p italizm a. 262 377 424 M a itla n d , Jam es (D em s vidi L au d erd ale. M e itle n d )

M a lth u s, Thom as Robert (T o m a s R o b e rt M a ltu s ; 1 7 6 6 - 1834) - e n gleski sveenik i ek o n o m ist; napose po z n a t po svojoj teo riji stan o v n itv a. 115 177 193 215 263 267 268 368 377 378 3 8 2 - 3 9 3 4 0 7 - 4 1 7 424 M enenije A grip a (u m ro 493. p re n. e.) rim sk i p a tricij, p o z n a t po p ri i o harm on in oj su ra d n ji m e u dijelovim a ljudskog organ izm a (koja b i treb alo da poslui kao m odel za odnose izm e u patricija i p lebejaca u dru tv u ). 67 M ili, Jam es (D em s M il; 1773 - 1836) engleski eko no m ist i filozof; u ekonom iji nastavlja i p o p u lariz a to r R icarda. 89 271 M ill, John Stu a rt (D on S tju a rt M il ; 1806 - 1873) engleski ekonom ist i filozof; s in Jam esa M illa ; u eko nom iji epigo n klasine graanske politike ekonom ije. 7 8 262 424 M irabeau, Victor Riqueti, marquis de (V iktor R iketi M ira b o , m ark iz; 1715 - 1789) francuski ekonom ist fiziokrat; otac poznatog revolucio

Overstone, Sam uel Jones ( L o y d ), Lord, od 1860. Baron (Sem juel D ons (L o jd ) O verston, lord, od 1860. b a ro n ; 1 7 9 6 - 1883) engleski bankar i ek o n o m ist; zastupao carren cy principle; vrio velik utjecaj n a financijsko zakonodavstvo i fi nan cijsk u p o litik u vlade R oberta Peela. 292 Pireire, Isaac (Isak P e rer; 1 8 0 6 - 1880) francuski no v in ar i ban k a r; financijski strunjak i eko n o m ist; evoluirao od sensim onizm a do b o n ap artizm a; zajedno sa svojim brato m Jacq u es-E m ile-o m osnovao je 1852. akcionarsku b anku C red it m obilier. 33 P etar I (1 6 7 2 - 1725) (1 6 8 2 - 1725). 355 ruski car

P e tty , S ir WilHam (ser V iljem P e ti; 1 6 2 3 - 1687) - engleski ekonom ist i statistiar, zaetnik klasine Sf3" danske politike ekonom ije u * n gleskoj. 72 118

Registar imena
P itt, William, mladi (Viljem Pit, m lai; 1759- 1806) engleski dravnik; od 1783. do 1801 i od 1804. do 1806. predsjednik vlade; glavni organizator evropske koali cije protiv N apoleona; sproveo niz mjera protiv radnikog pokreta. 231 Plinije ( Gaj Plinije) Stariji (23 - 79) rim ski prirodnjak i pisac, kom pilirao Prirodnu historiju (Historia naturalis) u 37 knjiga. 82 Price, Richard (Riard P ra js; 1723 - 1791) engleski publicist, eko nom ist i filozof-moralist; graanski radikal, oduevljeno pozdravio fran cusku revoluciju. 231 Proudhon, Pierre-Joseph (P jer-2 o zef P rudon; 1809- 1865) francuski publicist, ekonomist i sociolog; sitnoburoaski socijalist; jedan od teoretiara anarhizm a. 6 23 29 35 40 45 47 75 146 147 149 180 182 187 239 263 272 274 281 323 421 Ramsay, Sir George (S er D ord Rem zi; 1800- 1871) engleski ekonom ist; jedan od posljednjih predstavnika klasine graanske p o litike ekonomije. 185 370 372 373 375 424 Ravenstone, Piercy (P irsi R eivnston; um ro 1830) engleski ekonom ist, pripada m edu socijaliste-rikardovce; kritiar kapitalizm a i vulgarne buroaske politike ekonomije, a na pose M althusa. 123 250 389 Reitemeier, Johann Friedrich (Johan Fredrih R ajtem ajer; 1755 - 1839) njemaki pravnik, historiar i politiki pisac; progonjen zbog p ro gresivnih pfigleda. 82 Ricardo, David (Dejvid R ik ard o ; 1772 - 1823) najznaajniji predstavnik engleske klasine politike ekono mije. 5 14 15 37 137 141 149 180 180 185 188 193 194 196 197 198 209 211 212 213 214 215 218 224 239 240 241 261 262 263 280 294 3 7 2 -3 8 0 396 4 0 7 -4 0 9 416 417

459

Roberts, Richard (R iard Roberts; 1789- 1864) pronalaza m ehani ke predilice i nekih drugih m aina; suosniva fabrike alata i lokomotiva Sharp, R oberts & Co. (kasnije Ro berts & Co.). 26 Rossi, Pelegrino Luigi Edoardo comte (Pelegrino L u id i Edoardo Rosi, g ro f; 1787 - 1848) talijansko-francuski ekonom ist, pravnik i politiar; ro en, studirao i zapoeo nastavnu djelatnost u Italiji; kasnije najvie ivio u Francuskoj, napose kao profesor politike ekonomije u Pa rizu ; Sm ithov i M althusov uenik. 403 - 406 Rotschild, Lionel N athan, Baron de (Lajonel N atan Rotild, baron; 1808- 1879) glava engleskog ogranka bankarske kue Rotschild 118 Rousseau, Jean-Jacques (2 an -2 a k R u so ; 1 712- 1778) francuski filozof i knjievnik. 5 S a y, Jean Baptiste (2 an Batist Sej; 1767 - 1832) francuski ekonomist, otac graanske vulgarne ekonomije, za izgradnju svojih koncepcija ko risti se teorijam a Adam a Sm itha. 13 106 130 136 144 149 180 262 263 272 Senior, Nassau W illiam (Nasau Viljem Senior; 1 7 9 0 - 1864) engleski vulgarni ekonom ist; apologet kapi talizm a. 87 121 154 420 Servije Tulije (578 - 534 pre n. e.) esti legendarni kralj Rim a. 83 Shakespeare, William (Viljam ek sp ir; 1564- 1616) engleski dram atiar i pjesnik. 25 67 Sismondi , Jean-Charles-Leonard S imonde de (Zan-Sarl-L eonar-Sm ond de Sism ondi; 1773 - 1842) vi carski ekonomist i historiar; po lazi od Adama Sm itha, kritizira kapitalizam sa stanovita sitne b ur oazije i idealizira sitn u proizvodnju. 89 109 144 179 180 261 263

4 6 0 Napomene i registri
Sm ith, A d a m (A dam S m it; 1723 - 1790) engleski filozof i eko nom ist, u z R icarda najznaajniji p redstavnik engleske klasine p o litike ekonom ije. 5 7 21 62 70 72 73 106 154 177 193 195 196 264 311 399 373 374 379 412 419 420 422 423 Solly, E dw ard (E d v a rd Soli, p rv a pol. 19. vijeka) engleski ekonom ist. 107 Spinoza, Baruch (Benedicttis de) (Bar u h (B ened ikt de) S p in o z a; 1632 - 1677) h o lan dski filozof. 10 Steuart, S ir Jam es (S e r D em s S tju a r t; 1 7 1 2 - 1780) engleski eko n o m ist, jed a n o d po slje d n jih p re d stavnika m erk a n tiliz m a . 5 92 98 157 308 Storch, Heinrich Friedrich (A n d rej K arlovi) (H a jn rih F rid r ih to rh ) (A ndrej K a rlo v i ; 1 7 6 6 - 1835) ru sk i ekonom ist, s ta tisti a r i h isto ri a r njem akog p o rijek la; epigon klasine bu roaske po litik e eko n o m ije ; p rofesor, dv orsk i odgojitelj i p o tp re d sje d n ik P e trog rad sk e aka d em ije nauka. 13 115 116 122 123 152 154 263 368 371 Strabon (oko 63. p re n. e.) grki g eograf i histo ri a r. 75 orije izvodi socijalistike zakljuke; sljed b en ik R . O w ena. 368 Torrens, Robert (R o b e rt T o r e n s ; 1780 - 1864) engleski oficir i e konom ist; p ristalica slobodne trgovine i cur rency principle-a 403 Vergilije (P u b lije Vergilije M aro n , 7 0 - 1 9 . p re n . e.) rim sk i pjesnik. 67 111 W ade, Jo h n (D o n V ejd ; 1788 - 1875) engleski p u b licist, ekonom ist, h isto ri a r i po litiar. 398 424 W ekefield, E dw ard Gibbon (E dvard G ib o n V ejkfild; 1 7 9 6 - 1862) engleski d ip lo m at, kolonijalni p o liti a r i e k o n o m ist; poznat napose p o svojoj teo riji sistematske kolo nizacije. 158 264 381 382 3 9 6 -4 23 W eitling, Christian W ilhelm (K ristijan V ilhelm V ajtlin g ; 1 8 0 8 - 1871) u to p ijsk i k o m u n ist; po zanim anju k ro ja ; lan Saveza pravednih. 45 W illiam I Osvaja (V iljem I Osvaja; oko 1027 - 1087) - vojvoda n o r m an d ijsk i (1 0 3 5 - 1087) i kralj E n gleske (1087). 250 W irth , Johann Georg August (Johan G eo rg A u g u st V irt; 1798 - 1858) njem aki pravnik i historiar. W right, Thomas Barber (T om as B arber R ajt, sred in o m 19. vijeka) e n gleski ekonom ist, p redstavnik b irm ingam ske kole, zajedno s Johnom H arlow om pisao po d pseudonim om Gemini (Blizanci, C astor i Pol lu x ); njihova p ism a listu M idland C o u n ties Herald izala su i u ob lik u knjige po d naslovom The C u rren cy Q uestion. T h e G em in i Letter?. 263

T aylor, Jam es (D em s T e jlo r; 1788 - 1863) engleski b an k ar, b im e talist; napisao je vie radova o novcu. 107 Teodosije I I M la i (401 - 450) d ru g i car Istonog R im skog C arstv a (408 - 4 5 0 ), sin A rkadijev. 83 Thompson, W illiatn (V iljem T o m p s o n ; oko 1785 - 1833) irsk i veleposje dn ik i e k o n om ist; iz R icardove te

461

Registar pojmova
Akumulacija i drutveni odnosi 119 i proizvodnja 290 i razvitak proizvodnih snaga 211 kapitala 119 156 188 207 209 211 226 231 240 2 4 5 -2 4 7 267 280 290 295 338 339 358 401 - 403 prvobitna akumulacija kapitala 188 302 336 novca 45 67 82 95 108 1 1 7 - 120 133 136 138 163 302 337 340 343 roba 119 vika vrijednosti 287 - 290 zlata (i srebra) 108 1 1 7 -1 1 9 Am erika 16 77 84 114 158 325 Anatomija ovjeka 22 kao klju za anatom iju m ajm una 22 Antika antike um jetnosti 25 26 75 117 i mitologija 25 26 antike vojske 112 drutveni odnosi 62 63 67 113 114 132 dravno ureenje 281 i proizvodnja luksuza 281 klasni antagonizm i 334 oblici vlasnitva 3 1 4 -3 1 6 i bogatstvo 322 365 odnos izm eu grada i sela 314 315 3 1 7 - 319 328 prinudni rad 132 356 stav prem a ovjeku 323 kao svrsi proizvodnje 323 i stav m odernog drutva 323 Apstrakcija apstraktna kategorija 22 170 258 apstraktna m ogunost kriza 56 93 94 apstraktni oblik bogatstva 109 - 111 120 177 194 apstraktno i konkretno 18 19 ekonomske kategorije kao apstrak cija realnih odnosa 1 8 - 2 4 119 133 134 197 274 324 kao elem ent procesa proizvodnje kapitala 175 u odreenju rada 52 73 74 169 - 171 176 220 m etod penjanja od apstraktnog ka konkretnom 1 8 - 23 135 274 mrave apstrakcije 18 kapital uope 181 210 258 294 348 350 proizvodnja uope 6 7 9 172 188 193 324 358 - 361 u odreenju odnosa proizvodnje 51 52 68 u odreenju vrijednosti 46 47 50 51 133 274 281 u odreenju novca 113 114 u odreenju plae 274 u odreenju trita 159 161 A rm ija - 24 54 80 81 83 84 antike vojske 112 356 plaanje vojske novcem 309 vidi i R a t A zija 81 83 114 116 117 162 319 325 358 azijski nain proizvodnje 313 314 317 327 328 i odnos individuum a prem a priro dnim uslovima rada 313 azijsko opinsko vlasnitvo 313 314 317 319 327 328 prisvajanje sam im procesom rada 313 Banke bankovni sistem 64

462

Napomene i registri
ro b a kao bogatstvo 1 0 9 -1 1 1 119 159 shvatanje bogatstva u buroaskoj politikoj ekonom iji 193 196 197 - 199 211 213 - 2 1 5 stra st za bogaenjem 111 112 117 119 150 151 192 193 194 205 i p risiln i rad 193 kao sv rh a d ru tv a 194 trgovako 339 340 u feu d alizm u 194 195 322 323 339 365 u o b lik u zem ljine ren te 195

bankovne transakcije 2 9 - 34 35 - 3 7 41 42 159 em isione banke 42 92 i gom ilanje novca 117 118 i kapitalistiki n a in p ro izv o d n je 34 i raspodela k a p ita la 294 kao p o sre d n ik p ro m e ta 84 198 m onopolsk e b ank e 43 organizacija b an aka 33 i gom ilanje zlata 33 radnike tedion ice 165 trgovake b an ke 42 B a z a i nadgradnja 24 - 26 304 305 365 vidi i D ra v a , Pravo, Odnosi proizvodnje, R eligija Bogatstvo bogatstvo kao sv rh a p ro izv o d n je 323 d ru tv e n i o blik b o g atstv a: njegova m aterijaln a sa d r in a 70 110 211 322 323 354 i drava 24 i k a p ita l 170 193 195 196 197 207 210 257 265 293 299 323 336 - 338 357 359 366 402 izvori b ogatstva 113 i m e u n a ro d n a trg o v in a 214 i oblici sv ijesti 365 i odnosi p ro iz v o d n je 121 i osirom aen je rad n i k e klase 297 i p o tre b e d ru tv a 354 i razvitak n au ke 365 i razvitak pro iz v o d n ih snaga 212 214 365 366 i slobodno v rijem e 249 i u k idanje p rin u d n o g rad a 192 i viak rad a 252 253 kao p roizv od jedin stv en o g pro m eta 163 kao odnos gospo dstva 192 193 kao zlato i sre b ro 72 73 78 117 - 119 361 kao posred n ik izm e u razm jenske i u p o tre b n e v rijed no sti 197 198 212 koncentracija i akum ulacija b o gatstva 117 120 357 402 novano 94 97 100 - 103107 - 122 127 133 138 142 143 151 152 163 173 194 199 209 211 214 226 3 3 6 - 3 4 0 342 343 399 402 411 p o tronja bogatstva 162 308 357 pretvoreno u objektivne uslove rada 336 rad kao opa m ogu no st bogatstva 170 178 2 9 7 - 2 9 9 301 304 340

Cijena
jed in ice proizvoda 279 i odnos izm e u p o n u d e i potranje 32 39 40 47 178 309 370 i p ro fit 273 - 275 i p ro m e t 85 90 103 - 105 121 346 i p ro izv o d n ja 108 141 189 i razm jenska v rijed n o st 46 - 49 62 8 6 - 9 0 98 100 101 184 209 273 274 280 282 283 292 309 377 i razv itak p ro izv o d n ih snaga 206 279 i u p o tre b n a vrijed n o st 280 n o vana 80 109 122 o d re iv an je cijene 46 105 108 p ro sjen a cijena 40 46 47 tr in a 46 47 ovjek a u to n o m ija ovjeka 22 ovjek kao glavna proizvodna snaga 271 365 historijski razvoj ovjeka 26 416 i jezik 325 i p riro d a 324 kao dru tv en o bie 56 330 kao su b jek t proizvodnje 7 kao un iv erzaln o razvijeni in d i vid u u m 6 3 - 6 8 192 323 345 366 p o d rije en o st ovjeka odnosim a p ro izv o d n je 15 rep ro d u k cija ovjeka 324 326 414 416 417 ro d n a b it ovjeka 130 330 i p o tre b a za radom 420 D ijalektika 10 dijalektiko posredovanje 197 198 dijalektika razdvajanja rada od vlasnitva 301 345

Registar pojmova 463

m etod zakljuivanja od apstrakt nog ka konkretnom 1 8 - 2 2 24 135 274 proizvodnih snaga i odnosa p ro izvodnje 25 Dioniki kapital 24 34 64 156 159 160 357 358 Dohodak drutveni i nacionalni dohodak 359 360 i drutveni rad 358 kapitalista 309 310 potronja dohotka 153 154 308 -3 1 0 i produktivan rad 153 154 razm ena dohotka 154 308 -3 1 0 u obliku novca 308 344 DruStvo oblici drutva 8 1 9 - 2 4 141 147 365 366 63 93 Ekonomske krize

Drava antike drave 319 i antiki oblik vlasnitva 314 315 319 dravni dug 231 dravne finansije 113 116 226 242 359 i arm ija 356 i geneza kapitalizma 339 i graansko drutvo 24 115 146 198 358 i nacionalno bogatstvo 24 i pravo 9 i p rofit 359 i proizvodnja 3 5 8 -3 6 0 i saobraajna sredstva 352 353 355 - 358 i trokovi potronje 358 i ukidanje privatnog zemljinog vlasnitva 159 istonjaki despotizam 313 314 kao opina 315 318 - 321 330 stvaranje novih drava 113 i nalazita zlata 113 zemljina renta kao dravna renta 159 Dvostruki karakter rada 51 169 170 176 220 Egipat, stari 83 356 Ekonomske kategorije 1 8 - 2 4 119 133 134 197 274 324 73 74

graanska ekonomija o krizama i hiperprodukciji 38 119 261 - 264 266 271 272 292 i cijene 95 i odnos izmeu ponude i potranje 56 i porast proizvodnih snaga 292 i razmjena medu kapitalima 290 i smanjenje proizvodnje 292 i tednja radnika 164 165 kao ope obezvredenje 291 292 i obezvredenje kapitala 224 291 292 i obezvredenje radne snage 292 kao rezultat protivurjenosti gra anskog drutva 65 262 kao prepreka u opticaju kapitala 363 manifestovanje krize u hiper produkciji 261 - 264 mogunost kriza 56 93 94 novane 37 - 41 43 95 uloga novca u krizama 114 119 397 411
Ekonomski odnosi 6 20 23 24 25 115 Ekonomski zakoni 42 45 46 48 74 75

274 303 310 311 374 378

Eksploatacija radnika u kapitalizmu

168 303

369 370 373 394

Engleska 83 107

ienje imanja u 16. i 17. vijeku 140 Engleska banka 33 36 41 42 43 59 kao monopolska banka 43 feudalizam u Engleskoj 325 341 industrija i eljeznike pruge 357 400 nacionalno bogatstvo Engleske 89 vladavina na svetskom tritu 141 350 zemljoradnja i zemljino vlasnitvo 16 157
Evropa 116 358

i Sjedinjene Amerike 25 114

Drave

Feudalizam cehovske organizacije rada i proizvodnja uope 335

337

464

Napomene i registri monetarni sistem 20 106 113 115 116 119 194 412 nauna kritika graanske ekono mije 38 154 odraz antagonizama buroaskog drutva u Ricardovom uenju 15 378 408 409 o akumulaciji kapitala 209 211 213 - 215 229 231 336 o hiperprodukciji i krizama 38 119 261 -2 6 4 266 271 272 292 o konkurenciji 263 264 374 378 o najamnini 135 196 215 4 0 7 -4 0 9 o odnosu izmeu rada i kapitala 362 363 375 393 - 396 405 407 - 409 o padanju profitne stope 239 376 377 408 o postanku vika vrijednosti 193 - 196 378 - 380 o potrebi tedljivosti radnika 1 6 3 -1 6 6 o podeli rada 196 o proizvodnji i raspodjeli 119 261 - 263 373 374 378 o razvitku proizvodnih snaga 265 o vanjskoj trgovini 185 212 0 zalihi ivotnih sredstava 172173 protekcionizam 106 radna teorija vrijednosti 70 72 73 193 194 196 198 199 211 -2 1 5 372 373 375-381 407 408 shvatanja o kapitalu 136 137 139 141 142 152 180 196 197 261 264 265 343 344 370 372 - 375 403 405 420 shvatanja o profitu 185 194 196 199 232 239 407 - 409 423 shvatanje bogatstva 193 196- 199 211 213 -2 1 5 shvatanja o trokovima proizvod nje 184 186 Smithovo shvatanje rada kao pro kletstva 311 420 422 specifini nain izlaganja u gradj. ekon. 7 - 1 1 1 2 -1 5 uenje o izjednaavanjima profita 294 teorija o produktivnom radu 21 154 177 179 180 196 teorija kolonizacije 158 381 382 teorija o zemljinoj renti 193 194 196 199 374 377 408

g rad i selo u feu dalizm u 157 318 338 i o pina 326 kulu k 357 420 novani k ap ita l 23 o d nosi proizvo dn je 6 2 - 6 4 324 333 rasp a d a n je i p ro p a s t feu d alizm u 63 335 340 342 rasp a d feud alizm a kao osnov g raanskog d ru tv a 5 trgo v in a 158 z e m ljino vlasnitvo 331 333 334 335 F inalni p ro izv o d 20 21 269 347 401

F izio k ra ti

1 9 4 -1 9 6

Francuska 36 59 84 F ra n c u sk a b a n k a 29 31 32 33 35 43 F ra n cu sk a bu ro ask a rev o lu cija 134 n ap o liarsk a re n ta 344 sam onikli feu dalizam u Fran cu sk o j 325 z e m ljino v lasnitv o u Fran cu sk o j 59 G rad i selo o dnos izm e u 85 1 5 7 - 159 328 329 341 - u feu d alizm u

g rad a i sela 18 23 3 1 4 - 316 318 - 3 2 0 343 157 318 338

Graanska politika ekonomija a n tih isto riz a m graan sk e ekono m ije 8 9 22 133 - 135 141 147

173 190 403 424

196 197 199 261 303

apologetski karak ter gra an sk e ekonom ije 7 56 93 128 134 135

154 167 168 190 196 303 336 394 396 408 fiz io k ra ti 20 211 9 4 -196 401 h isto rija po litike ekonom ije 5 6 18 21 72 118 119 193 -1 9 8
id entifikacija pro izvodnje i p o tro n je 263 identifikacija p o n u d e i p o tran je

262 271
identifikacija vika vrijed n o sti i p ro fita 229 231 374 - 376 klasina kola graanske ekonom ije

15 130 194 215 216 408 409

kva n titativ n a teorija o no v cu 37

38 89 105 116 1 9 4 -197 m erkantilizam 38 113 114 119 194

Registar pojmova teorije o porastu stanovnitva 214 215 252 vulgarna ekonomija 6 7 130 135
Hernija i fiz ik a

4 65

fiziki procesi 236 hemijski procesi 181 221 primena u poljoprivredi 354
Hiperprodukcija .

Graansko drutvo
drutvene potrebe 63 112 260 354 355 359 i drutveni dohodak 359 ekonomske teorije o graanskom drutvu 15 24 119 378 408 409 i drava 24 115 146 198 358 i javni radovi 358 i najam ni rad 113 157 i pravo 132 i pretkapitalistiki drutveni odno si 5 22 113 303 306 i radna snaga kao roba 354 - 356 kao drutvo slobodne konkurencije 5 62 64 98 204 264 292 kapital kao ekonomska sila graan skog drutva 23 197 260 290 342 358 400 403 klase graanskog drutva 24 68 408 odnosi proizvodnje u graanskom drutvu 5 6 61 - 6 3 6 5 - 68 127 128 132 134 135 148 149 155 157 165 166 1 6 9 - 176 180 186 187 188 1 9 0 -1 9 2 194 197 218 244 260 263 268 3 0 0 -3 0 3 305 306 310 311 324 331 333 335 336 339 344 345 363 365 366 374 378 394 400 407 privid demokracije 67 68 i sloboda individuum a 5 6 68 protivurjenosti graanskog drutva 22 35 43 47 53 - 5 8 6 4 - 66 69 71 -7 3 93 95 105 113 115 117 1 1 9 - 122 127 1 33 - 135 166 179 188 190 196 197 204 214 252 257 258 261 2 6 3 -2 6 6 268 -271 274 298 312 333 355 361 3 6 4 -3 6 9 371 408 razlaganje graanskog drutva 147 razmjenska vrijednost kao osnovni drutveni odnos 62 - 64 140 147 214 341 345 352 369 razvitak proizvodnih snaga 5 157 192 204 205 260 261 265 266 270 271 356 365 366 398 struktura graanskog drutva 23 24 134 147 156 158 263

i proces oplodnje kapitala 261 - 264 289 363 kao protivurjenost kapitalistike proizvodnje 265 - 268 Proudhon i Say o hiperproduk ciji 272
Historija 22 134 303

historizam 5 6 15 2 0 -2 2 25 137 odnos izmeu historijskog i logi kog 18- 23 107 108 111 133 137 295 302 303
Ideja

kao teorijski odnosa 68 idealizam 25

Industrija

izraz

materijalnih

i odnosi proizvodnje 342 i zemljoradnja 23 354 355 417 industrijska proizvodnja 113 193 378 kao oblik proizvodnog kapitala 399 koncentracija, kooperacija i kombinovani rad 399 400 patrijarhalna 355 primena nauke u industriji 399 primena prirodnih sila 196
Interesi klasni 64 166

odnos izmeu privatnog i drutve nih interesa 62 63 64

Istok (O rijent)

i ropstvo 329 orijentalni despotizam 313 314 spajanje manufakture i agrikulture 328' i odnos pojedinaca prema zajednici vodovodni sistem kod azijskih na roda 314 315
Izv o z kapitala 33 34 J ezik

(Grka, stara) 316 343 Hegelovstvo 13 18 19

30 M e n - Engela (19)

kao element zajednitva 313 325 326 328

466

Napomene i registri i viak rada 206 209 218 224 2 4 9 -2 5 2 256 260 263 267 269 270 280 281 296 297 259 402 424 i viak vrijednosti 200 208 -211 2 2 7 -2 2 9 254 259 270 287 -290 295 296 347 i vrijednost 113 121 134- 136 138 142 143 145 147 - 149 152 156 171 175 177 178 181 - 183 185 - 187 191 195 198 203 - 206 210 215 219 224 226 239 240 242 -2 4 7 251 2 5 4 - 256 258 259 270 271 292 343 358 360 362 - 364 366 367 369 -371 418 i zemljina renta 156 158 i zemljoradnja 16 23 156 - 159 i zemljino vlasnitvo 137 156 - 159 194 312 kapital kao pretpostavka modernog zemljinog vlasnitva 137 156 kao uslov i suprotnost kapitala 158 i potrebe 153 154 industrijski kapital 157 187 194 197 337 349 357 istorijsko opravdanje kapitala 165 192 193 261 264 357 366 kapital uope 181 210 258 294 348 350 kao realna egzistencija 294 koncentracija kapitala 35 64 156 357 399 402 kao ekonomska sila graanskog drutva 23 187 290 342 358 400 402 403 kao odnos proizvodnje 141 147 156 174 - 176 180 186 333 339 344 378 kao roba 138 144 255 - 257 kao osnova proizvodnje 179 182- 184 187 188 198 359-361 369 378 kao vlasnitvo nad tuim radom 123 139 196 299 - 302 304 305 312 402 materijalni sadraj kapitala i njegov ekonomski oblik 21 180 181 189 226 403 404 najamnina kao dio kapitala 404 -4 0 6 na novanom tritu 156 kao totalitet 156 i kredit 156 novac kao kapital 53 108 109 136 138 143- 146 151 152 170 171 178188 210 211 219 226 281 293

kao in stru m e n t m iljen ja 67 razvitak jezika 6 K a m a ta i g raenje p u tev a 356 357 i kapital 108 135 >56 187 20 0 289 294 i novac 53 138 i trokovi p ro m e ta 352 i trokovi p ro izv o d n je 187 k a m atonosn i p a p iri 159 kao o b lik vika vrije d n o sti 187 350 K a p ita l akum ulacija k a p ita la 119 156 188 207 209 211 226 231 240 245 - 247 267 280 290 295 338 339 358 401 -4 0 3 dio n ik i k ap ital 24 34 64 156 159 160 198 357 358 graanske teo rije o k a p ita lu 136 137 139 141 142 152 180 195 - 197 261 262 264 265 343 344 370 372 373 - 376 403 405 420 h isto rija ka p ita la 137 181 188 302 305 306 310 312 324 331 335 - 343 345 356 400 i drava 358 i kam ata 108 135 156 187 200 289 294 ko n k u ren c ija 156 263 264 269 349 370 i k a p ita list 175 186 189 190 225 305 343 344 362 i p o tre b a n ra d 250 - 252 352 i p r o fit 142 156 260 212 219 359 i ra d 142 148 149 1 5 3 - 156 158 159 161 - 172 173 - 182 1 8 6 - 188 190 192 212 219 223 224 226 256 257 268 270 2 9 8 - 3 0 0 305 310 311 323 3 3 0 - 332 336 337 341 342 345 346 349 356 359 369 373 392 394 395 398 4 0 0 - 4 0 3 405 406 i razvitak pro iz v o d n ih snaga 154 155 1 79 180 192 204 205 210 243 - 247 251 260 261 265 270 271 3 6 4 - 3 6 6 398 i zem ljorad nja 16 23 1 5 6 - 159 i rad n i d a n 251 stvaranje rezervne in d u strijsk e a r m ije 251 i trokovi p ro izv od nje 187 - 254 i u p o tre b n a v rije d n o st 151 152 182 185 187 2 1 9 - 2 2 4 226

Registar pojmova 295 302 337 338 340 341 343 344 349 369 397 399 411 obezvredenje kapitala 187 254 255 266 271 291 292 348 358 369 -371 odnos izmeu kapitala i rada (radne snage) 161 - 163 226 271 296 297 299 - 301 349 417 ope tendencije kapitala 265 355 364 i tendencija ka poveanju 200 270 352 pojam kapitala 136 170 344 349 proizvodni kapital 349 357 399 razlaganje kapitala 334366 - 368 reprodukcija kapitala 184 - 186 207 217- 219 254 299 363 366 367 394 413 419 sastavni dijelovi kapitala 216 240- 242 245 287 - 290 293 298 299 346 347 uloga kapitala u pretkapitalistikim drutvima 24 166 167 170 192 259 343 365 viak kapitala 295 - 297 299 - 302 336 346 419
Klase

467

drutveni odnosi u kom unizm u 63 64 66 i revolucionarno ukidanje graan skog drutva 35 44 64 68 115 261 i ukidanje novanih odnosa 59 74 75 106 karakter i organizacija rada 74 75 106 192 341 420 karakter proizvodnje 59 61 63 73 - 75 421 i zakon ekonom iziranja vrem enom 74 75 potreban rad i viak rada 421 potronja 74 pretpostavke kom unizm a u kapita listikim drutvenim odnosim a 63 - 66 192 193 261 303 305 345 365 366 prim jena nauke 192 proces reprodukcije 192 230 razvoj proizvodnih snaga u kom u nizm u 345 365 366 razvitak individualnosti 92 192 323 366 razm jena djelatnosti u kom unizm u 64 73 slobodno vrijem e 421 Koncentracija bogastvo 357 402 kapitala 35 64 156 357 399 402 kredita 34 novanog trita 160 radne snage 342 347 399 403 razm jene 400 Konkurencija i cijena 280 izm eu radnika 374 kao bitni pokreta graanske ekono m ije 374 378 kao pretpostavka vika rada 359 i najam nina 393 kao regulator profitne stope 282 283 374 376 384 kapitala 269 349 370 m eunarodna konkurencija 357 i m eunarodni saobraaj 357 u graanskom drutvu 5 62 64 98 204 263 264 292 374 u um jetnosti 161 Kooperacija 64 i podjela rada 3 9 8 -4 0 0 417 K redit i opticaj kapitala 348

graanskog drutva 24 68 408 i klase suprotnosti 43 klasa kapitalista 281 klasni interesi i klasna borba 64 166 408 409 odnos klasa u antici 334 proizvodne i neproizvodne 146 252 268 309 uslovi egzistencije radnike klase 190 191 i razvitak proizvodnih snaga 267 268
Klasina graanska politika ekonomija

15 130 1<?4 215 408 409 -- protivurjenosti graanskog dru tva u Ricardovoj teoriji 15 378 408 409 radna teorija vrijednosti 70 72 73 193 194 196 198 199 211 -215 372 373 375-381407 408
Kolonizacija 113 158 414

Wakefildova teorija 158 281 282

kolonizacije

Kombinovani rad 64 347 356 399 Kom unizam (besklasno drutvo)

bogatstvo u komunizmu 192 323

30*

468

Napomene i registri
M a h n e (strojevi) h a b an je strojeva 237 i o ru a 383 384 i p o d jela rad a 235 236 i p o tre b a n rad 242 i razv itak p ro izv o d n ih snaga 238

i prom et kapitala 352 361 367 369 i proizvodnja 361 369 372 i protivurjenosti graanskog dru tva 266 kao razvijen odnos proizvodnje 361 koncentracija kredita 34 35 36 i moderna industrija 34 i koncentracija kapitala 35 kreditni sistem 64 266 i trgovina 266 temelj kredita 226
K ru n o kretanje kapitala

349
i viak rad a 242 rep ro d u k c ija strojeva 394 u p o ljo p riv red i 355 u p o tre b n a v rijed n o st i vrijednost m ain a 237 242 243 406

i opticaj kapitala 346 kaouslov proizvodnje 346 i viak vrijednosti 346

K u p o v in a i prodaja 55 86 90 - 95 97

M a terija liza m 24 m aterijalistik o

shvatanje

istorije

24 25
M erk a n tiliza m 38 113 114 119 194 M etode politike ekonomije analiza i sin teza 18 h isto riz a m kao m eto d 5 6 15 2 0 - 22 303 a p stra k tn e k ategorije kao rezu ltat h isto rije 17 18 24 m eto d a pen jan ja od ap strak tn o g ka k o n k retn o m 18 - 2 2 24 135 274 p en ja n je od kon k retn o g ka ap strak tn o m 18 ra u n sk i dokazi 234 235 237 248 382 - 384 M jen ice 29 31 32 34 36 42 m je n in i k u rs 24 64 65 127 M iSljenje 18 19 51 M o n eta rn i sistem 20 106 113 116 119 194 412 M on o p o l i p r o fit 359 kao re z u lta t podjele rada 64 trg o v ak ih k om panija 24 N a ja m n in a . . g raanske teo rije o n ajam n im 135 196 215 4 0 7 - 4 0 9 i cijena 272 - 274 i k ap ital 404 - 406 i p ro fit 272 - 274 376 377 394 408 409 i p ro fitn a sto p a 283 - 286 i p ro izv o d n e snage 377 387 391 393 409 i pro izv o d n ja 363 406

113 115 136 137 286 363

K v a n tite t i kv a lite t

opredmeenog rada u robi 220 223 224 259 292 proizvoda 275 u odreenoj upotrebnoj vrijedno sti 256 258 u procesu koncentracije kapitala 156 u potronji radnika 162 u razmjeni izmeu rada i kapitala 155 u razmjeni roba 96 - 98 vrijednosti robe 4957 75 151
L ih v a 138 337 340

i akumulacija kapitala 337 340 kao oblik kredita 361

M altuzijanstvo

kao apologija neproizvodnih klasa 253 M althusova teorija prenaseljenosti 4 1 5 -4 1 7 o kapitalu 384 o profitu kod najamni kapitaliste 388 o protivurjenostima kapitalistike proizvodnje 267 - 269 o protivurjenostima Ricardove teorije 215 teorija vrijednosti i vika vrijednosti 384 - 393 409 - 411
M anufaktura kao industrijski rad 194 399

razvitak manufakture 157 158 337 342 400 401 u gradovima 342

Registar pojmova
i radnici 164 165 274 potronja radnika 225 406 i radni dan 214 kao odnos izm eu opredm eenog i ivog rada 214 i razm jena izm eu kapitala i rada 168 169 274 386 i reprodukcija radne snage 215 272 386 387 392 406 i vrijednost proizvoda 187 276 387 kao cijena potrebnog rada 265 272 376 384 386 387 390 391 po kom adu 161 reprodukcija najam nine 218 219 226 231 232 stvarna i potrebna najam nina 286 u vojsci 24 54 309 356 visina najam nine 162 164 165 205 i sniavanje najam nine 164 165 m inim um najam nine 164 Napredak pojam napretka 25 kao apstrakcija 25 Nauka i preobraaji naina proizvodnje 157 192 252 399 i zadovoljenje potreba 252 kao oblik bogastva 365 kao proizvodna snaga 157 260 365 376 417 prim ena u industriji 399 u poljoprivredi 354 Novac akumulacija novca 45 67 82 95 108 11 7 - 120 133 136 138 163 302 337 340 343 i cijene 80 109 122 i najam ni rad 112 113 i odnos izm eu ponude i potranje 57 69 120 i protivurjenosti graanskog d ru tva 53 54 57 58 64 69 9 3 - 9 5 113 120 121 127 128 266 i podjela rada 56 94 95 106 i potrebe 109 i razvitak proizvodnih snaga 112 113 i vrijednost 53 57 59 62 65 68 70 8 6 - 8 8 94 104 1 0 7 - 109 111 132 138 145 148 150 174 198 211 293 295 kao historijska kategorija 20 21 114 340

469

kao kapital 53 108 136 - 138 143 -146 151 152 170 171 178 188 210 211 219 226 255 281 293 - 295 302 337 338 340 341 343 344 349 369 397 399 400 402 411 kao materijalni predstavnik bogat stva 94 97 99 102 103 107- 122 127 133 138 142 143 151 152 163 173 194 209 211 214 226 336 - 340 342 343 399 402 411 kao mjera vrijednosti 48 75 85 8 7 -9 0 92 97 101 105 107 108 111 127 132 143 293 kao moneta 41 58 84 97 114 116 122 127 150 163 207 208 211 215 216 224 258 261 262 277 280 - 284 286 287 291 293 294 306 314 - 325 335 336 kao odnos proizvodnje 35 52 65 107 110- 112 114 127 128 136 139 kao orue za proizvodnju 107 108 112 113 349 kao plateno sredstvo 91 92 109 122 397 kao pretpostavka graanskog dru tva 20 38 4 9 -5 3 56 57 7 0 - 72 74 266 kao prometno sredstvo 48 75 85 90 - 96 101 -109 111 114-116 120- 122 138 143 155 163 167 - 169 293 308 397 412 kao roba 57 6 9 -7 3 75 80 102 106 107 109 110 114 116 120 122 150 350 354 361 363 kao opa roba 48 50 53 89 kvantitativna teorija novca 37 89 105 116 194 197 masa novca u prometu 29 38 42 91 92 95 102 105 122 396 397 novani odnosi 54 60 63 65 67 94 106 132 134 135 i individuum 67 68 75 133 i sistem novanih odnosa 58 132 oblici novca 35 53 65 70 88 89 papirni novac 37 41 42 46 70 105 deprecijacija novca 37 42 44 46 95 105 njegova konvertibilnost za zlato 41 42 44 Froudhonov radni novac* 4 4 -4 8 59 - 61 64 65 74 101 128 radno vrijeme kao mjera radnog novca 48 razmjena 69 70 85 108 109 110 u funkciji blaga 108 118 119 361 412

470

Napomene i registri postvarenje odnosa proizvodnje 62 63 65 - 68 127 i otuenje 65 66 pretkapitalistikih drutava 22 63 64 66 - 68 132 323 324 333-335 339 - 341 u besklasnom drutvu 63 64 66 vrijednost kao odnos proizvodnje 49 62 63
Opina

u obliku zlata (i sreb ra) 37 38 4 0 - 4 6 69 70 73 81 - 83 8 5 - 87 97 98 1 0 0 - 106 1 0 7 - 111 114 116 118 120 122 127 152 u p e rio d u ekonom skih k riza 37 - 41 43 95 119 N ovanice 29 31 - 34 37 38 41 - 4 3 45 46 59 61 118 deprecijacija novanica 41 i rad n o v rijem e 45 kon v e rtib iln o st novanica 42 43 opticaj novanica 31 32 i m eta ln i d ep o zit 31 32

proizvodnje 34 35 n astan ak i razvitak p ro izv o d n ih odnosa 158 303 323 324 novac kao p ostvaren je odnosa p roizvodnje 35 5 2 - 54 65 106 1 1 0 - 113 114 127 128 136 139 i novane reform e 53 opredm een i u rob am a 50 - 52 osam ostaljenje odnosa p u tem m i ljenja 51 68 ideje kao od raz d ru tv e n ih odnosa 68 p o d reivan je in d iv id u a o d nosim a p roizvodnje 15 92

antika 314 319 320 328 azijska (orijentalna) 307 312 313 320 322 327 328 germanska 318 - 320 nain proizvodnje i razvitak proiz N u n o st i sluajnost 25 vodnih snaga 329 330 i rad i podjela rada 317 328 oblici odnosa lanova opine 321 Odnosi proizvodnje 322 324 - 326 328 - 330 g raanski e k on om isti o o dnosu odnosi proizvodnje 340 izm e u rad a i k a p itala 362 363 opinski poredak 315 318 - 320 375 393 - 396 405 407 - 409 321 330 graansko g d ru tv a 5 6 61 - 63 opinsko (zajedniko) vlasnitvo 6 5 - 6 8 127 128 132 134 135 148 8 22 23 312 - 315 316 -3 2 2 324149 155 157 165 168 169 - 176 - 330 332 333 335 180 1 8 6 - 188 1 9 0 - 192 194 197 i uslovi proizvodnje i reprodukcije 218 244 260 263 268 300 - 303 305 313 314 3 2 0 -3 2 2 325 -329 306 310 311 324 331 333 335 336 raspadanje i propast opina 307 339 344 345 363 - 365 366 374 322 327 - 330 333 335 340 378 394 400 407 ratna i vojna zajednica 3 1 4 -3 1 6 i k onkuren cija 374 317 320 322 325 326 328 i akum ulacija 119 razmjena meu opinama 20 64 72 kao ob lik gom ilanja bogatstva 121 98 99 114 115 138 140 250 257 i in d u strija 342 rumunjska 314 i p ro m e t 35 128 - 131 133 134 352 slavenska 314 i pro iz v o d n e snage 24 170 335 365 svrha opine 328 366 reprodukcija lanova zajednice i raspodjela 35 328 329 i s tru k tu ra proizvo dn je 115 u gradovima 318 320 kao p rav n i odnosi 16 25 42 u ropstvu i feudalizmu 326 327 328 m e u n a ro d n i 115 viak rada u opini 314 316 m o g u n o st revolucionisanja odnosa zapadna 307
O pticajni kapital

kao novac 293 kao proizvod prometa 362 kao vrijednost 362 njegovo kruno kretanje 362 razlika izmeu stalnog i opticajnog kapitala 351 352

Organski sastav kapitala i akumulacija kapitala 245 - 247

i poloaj radnika 395 - 396 i podjela rada 383 i profitna stopa 247 248

Registar pojmova i razmjena meu kapitalima 290 i razvitak proizvodnih snaga 242 243 245 - 248 282 289 377 394
Orua za proizvodnju kao kapital 180 189 191

471

i strojevi 235 236 i stvaranje novih grana proizvodnje 260 i usluge 307 u m anufakturi 399 Politika ekonomija ekonomske kategorije kao apstrak cije zbiljskih odnosa 19 - 24 119

kao momenat procesa proizvodnje 69 70 107 108 112 181 - 184 207 223 230 233 239 363 404 kao orua rada 172- 175 191 332 kao rezultat rada 332 metali kao orua za proizvodnju 75 77 79 80 83 84 116 118 na tritu 160 novac kao orue za proizvodnju 107 108 112 113 349 u poljoprivredi 222
Osvajanja

133 134 197 274 324

ekonomski zakoni 42 44 - 46 48 74

75 274 303 310 311 374 378

historija i kritika graanske eko nom ije 38 154 340 istraivanje protivurjenosti graan skog drutva 257 274 i povjest odnosa proizvodnje 303

306 znaaj osvajanja u historiji 8 15 16

Otuenje 63 65 66 113 114 178 179 kategorija rada 21 268 m etode politike ekonomije 5 6 18-

- 22 24 274 303
plan ekonomskih istraivanja 7 22 -

180 190 296-299 304 305 323 345 366 i fetiizam novca 113 i individuuma 66 366 proizvoda od radnika 297 - 299 305 rada 113 178- 180 190 296 298 304 305 345 totalno otuenje 323
Pauperizam i slobodan radnik 414 419

-2 4 160 222 293 357 422

58 98 115 136 146 156 158 159 165 166 172 188 189 197 205 226 239 253 255 258 274 283 294 330 331 347 349 352 355 359 364 384 397 407 410 419

predm et istraivanja 5 75 137 188

189 303
u p otrebna vrijednost kao eko nom sko odreenje robe 149 150

153 188 189 kao rezultat razvoja proizvodnih snaga 414 415 419
Pleme plemensko ureenje 6 20 62 312 Ponuda i potranja i cijene 32 39 40 47 178 309 370 i najam nina 286 i novac 57 69 120 i proizvodnja 267 - 269 u uslovim a obrtnike proizvodnje 343 i vrijednost 47 kao apstraktne kategorije 258 novcem pod u p rta potranja 94 odnos izm eu p onude i potranje 32 35 39 40 60 63 73 77 potranja radnika 269 u trgovakim krizam a 56 zakoni ponude i potranje 41 95 Porezi 42 354 355 357 359 Porodica i odnos ovjeka prem a prirodi 62 421

- 315 317 318 319 321 324- 327

Podjela rada

A. Smith o podjeli rada 196 i antagonizmi graanskog drutva 64 i monopol 64 i novac 56 94 95 106 i organski sastav kapitala 383 i potrebe 94 354 i predujmljeni kapital 236 i raspad opinskih zajednica 307 i radno vrijeme 347 354 i proizvodnja 54 140 355 356 i razmjena 17 54 63 74 354 i razvitak proizvodnih snaga 196 237 251 376 398 417

472

Napomene i registri
i u p o tre b n a v rijed n o st 182 221 2 5 6 -2 5 8 i viak vrijed n o sti 259 287 - 290 kao ekonom ski odnos 10 162 k a p italista 186 225 286 - 290 402 pro izv o d n a 1 0 - 13 17 56 65 74 96 106 162 165 173 174 177 221 - 223 239 263 362 rad n ik a 162 1 6 4 - 1 6 6 167 263 268 269 270 272 283 284 286 290 402 406 410 ro b a kao p red m e t po tro n je 155 - 189 sp o so b n o st za p o tro n ju 256 iroka 161 tro k o v i p o tro n je 358 u besklasnom d ru tv u 74 kao uee pojed in ca u zajedni koj p o tro n ji 74 P ravo i p ro izv o d n ja 9 naslije a 133 311 n a ta i rad 301 302 i o dnos izm e u kapitala i rad a 306 u gra an sk o m d ru tv u 132 v lasnitva 90 91 104 301 344 u raz n im epo h am a 9 i ekonom ski o d n o si 16 25 42 P redstava 18 19 i opaaj 18 19 Predujm ljeni ka p ita l i podjela rada 236

i posjed 19 kao konkretna pravna kategorija 19 opinski 312

Posjed individualni 321 326 327

kao ekonomska kategorija 19 opinski 317 319 321 u azijskoj zajednici 319 325 u Hegelovoj filozofiji prava 19 340 341 417

Posredovanje 9 11 12 134 139 169 198

Potreban rad istorijski karakter potrebnog rada

355 i kapital 250 - 252 359 i najamnina 265 272 376 383 386 387 390 i podjela rada 354 i potrebe 354 355 i radna snaga 220 251 265 270 i razvitak proizvodnih snaga 200 - 2 0 6 249 250 254 270 418 i strojevi 242 i viak rada 214 250 251 253 359 414
Potrebe drutvene 63 112 260 354 355

359 istorijski karakter potreba 354 355 i podjela rada 94 354 i potronja 11 - 13 256 i proizvodnja 9 11 12 260 354 355 359 i razmjena 50 52 54 55 129 130 132 354 355 359 i razvoj nauka 260 261 i upotrebna vrijednost 106 149 radnika 16 3 - 166 168 192 kao neposrednog proizvoaa 258 viak rada kao potreba 192 i potreban rad 354 355 bogatstva 162 308 357 dohotka i kapitala 153 3 0 8 - 310 duhovna 165 finalnog proizvoda 269 individualna 10 56 96 361 i dokoliarski dio stanovnitva 418 i potrebe 11 - 13 256 i razmjena 77 361 na tritu 361

i vrijednost proizvoda 275 276 obezvrijeenje predujmljenog ka pitala 358 struktura predujmljenog kapitala
234 - 236 240 241 243 246 Priroda

i razvitak proizvodnih snaga 377 kao objekt proizvodnje 7 kao uslov ovekove egzistencije
324

Potronja

privredne sile 196 347 u industriji 196 prirodni uslovi proizvodnje 326 prirodna svojstva zlata (i srebra)
7 5 -7 7 355 L

prisvajanje prirode 260 320 kao prisvajanje drutvene poveza nosti 260 i istraivanje prirode 260 i rad 320

Registar pojmova
zemlja kao prirodna laboratorija 312 313 315 317 321 323 -3 2 6 401 Prirodne nauke m etode p rirodnih nauka 303 razvoj priro dn ih nauka 260 261 i razvitak proizvodnih snaga 260 261 Produktivan 180 195 teorije o 154 177 rad 153 - 155 177 179 252 309 328 358 359 produktivnom rad u 21 179 180 196 Proizvodne snage drutveni karakter

473

Profit graanska ekonomija o p ro fitu 185 194 196 199 232 239 407 - 409 423 i cijene 273 - 275 i kapital 142 156 199 212 219 359 i potrebe drave 360 i viak vrijednosti 239 348 376 382 383 407 i vrijednost 278 kao m otiv prom eta 97 m asa i stopa profita 233 235 - 239 241 383 384 394 m ogunost realizacije profita 282 287 nastanak i uslovi obrazovanja p ro fita 185 2 7 2 -2 7 5 278 280 286 336 357 358 odnos izm eu potrebnog rada i profita 359 i viak rada 376 uee radnika u profitu 166 i najam nina 2 7 2 -2 7 5 376 377 394 408 409 Profitna stopa i ob rt kapitala 348 i konkurencija 282 376 i organski sastav kapitala 247 248 i razvitak proizvodnih snaga 206 277 2^8 279 290 377 i stopa vika vrijednosti 230 277 278 284 285 kao m jera oplodnje vrijednosti kapitala 293 opa (prosjena) profitna stopa 348 i organski sastav kapitala 282 - 284 i konkurencija 282 374 376 i upotrebna vrijednost 282 370 i najam nina 281 - 282 u m anufakturi 401 visina profitne stope 384

proizvodnih snaga 250 355 356 graanskog drutva 5 157 192 204 205 260 261 265 266 270 271 356 365 366 398 i kretanje cijena 205 206 i najamnina 377 387 390 391 393 410 i novac 111 113 i odnosi proizvodnje 24 170 335 365 366 i revolucionisanje proizvodnih snaga 290 i organski sastav kapitala 242 243 245 - 248 282 289 377 394 i podjela rada 196 237 251 376 398 417 i potreban rad 200-2 0 6 249 250 254 270 418 i primjena strojeva 238 349 i profitna stopa 206 277 278 279 290 377 i promet 211 361 364 369 i proizvodnja 347 366 i radnika klasa 367 368 radni dan i slobodno vrijeme 200 206 421 i razvitak individua 271 365 366 i razvitak nauke i religija 365 nauka kao proizvodna snaga 157 260 365 376 417 i razmjenska vrijednost 48 211 212 238 239 292 i reprodukcija 394 395 i upotrebna vrijednost 199 206 210 211 279 280 354 390 i viak rada 200-206 211 250 270 280 i viak vrijednosti 199-210 240 241 259 260 265 266 270 377 stopa vika vrijednosti 248 249 279 289 290 i vlasnitvo 157 389 414 materijalne i duhovne 112 335 poveanje stanovnitva kao pro izvodna snaga 251 414 415 i pauperizam 414 415 predkapitalistikih drutava 63 265 332 365 366 u opinskom ureenju 329 330 produktivnost rada 40 45 48 196 238 239 242 364 387 razvitak proizvodnih snaga 158 417 granice razvitka u kapitalizmu 214 215

474

Napomene i registri
180 251 398 366 402

u k a p italizm u 154 155 179 192 204 205 210 243 - 247 260 261 265 270 271 364 - 366 u besklasnom d ru tv u 345 365 u po ljo p riv red i 328 401

Proizvodnja dom inacija p ro izvo dn je u d ru tvenim o dn osim a 17 d ru tv e n i k arak ter pro izv o d n je 5 6 54 324 g ran e p ro izv od nje 7 260 349 354 355 362 370 g raanska eko no m ija o od n o su p ro izv o d n je i raspo djele 119 261 -263 373 374 378 histo rijsk i k ara k te r pro izv o d n je 188 324 in d u strijsk a 113 193 378 izolovanog in d iv id u u m a 5 6 i c ije n e 108 141 i drava 8 9 146 i klase 146 i na ja m n in a 363 405 406 i p o tro n ja 9 - 13 17 65 74 106 162 165 173 174 222 239 327 335 343 i p ravo 9 i podjela rad a 54 140 355 356 i p ro m e t 108 121 1 3 9 - 141 256 257 259 264 295 305 346 347 349 350 352 360 361 367 369 - 371 i raspodjela 8 9 1 4 - 17 59 406 i razm jena 9 17 77 191 352 355 362 i razm jenska v rije d n o st 1 3 9 - 1 4 1 182 - 185 295 341 352 355 i razvitak pro iz v o d n ih snaga 347 366 i u p o tre b n a v rije d n o sti 149 173 182 216 222 i zadovoljenje p o tre b a 11 12 260 354 355 359 kao tem elj k red ita 361 369 372 kao tvorac p o tra n je 267 269 kapitalistika 6 15 16 63 74 140 157 171173 - 177 179 181 - 183 185 186 188 192 197 256 259 261263 - 2 6 6 268 269 270 294 302 305 306 311 323 324 340 342 343 346 358 360 367 370 371 395 398 399 417 m asovna 342 m aterijaln a- 5 177 420 nain proizv od nje 16 17 141 328 329 n a tu ra ln a 355

obnavljanje proizvodnje 363 369 371 372 orua i sredstva za proizvodnju 69 107 108 112 181 182 207 223 230 233 240 351 363 404 poljoprivredna 172 194 195 328 412 413 po narudbi 360 prim jena prirodnih snaga 196 347 priroda kao objekt proizvodnje 7 struktura proizvodnje 115 svrha proizvodnje 56 305 306 411 supstancijalni sadraj proizvodnje i drutveni oblik 9 182 u komunizmu 59 60 61 63 73 - 75 421 u pretkapitalistikim epohama 162 281 324 325 343 uslovi proizvodnje 8 9 324 326 327 349 352 360 361 422 prirodni uslovi proizvodnje 326 355 utjecaj opehistorijskih uslova na proizvodnju 8 15 16 vrijeme proizvodnje i radno vrije me 347 371 412 413
Promet

brzina prometa 363 prometa novca 91 92 102 105 i cijene 85 90 103 - 105 121 346 i kredit 352 361 367 369 kreditni promet 29 i novane reforme 53 i razmjena 17 108 257 i razvitak proizvodnih snaga 211 361 364 369 i saobraajna sredstva 90 91 357 kao in proizvodnje 108 109 121 139 - 141 256 257 259 264 295 305 346 347 349 352 360 361 367 369 370 371 405 kao ekonomska kategorija 92 352 360 361 kao historijski proizvod 188 kao odnosi proizvodnje 34 35 128 - 131 132- 134 352 kao proces proizvodnje vrijedno sti 121 139 140 146 148 178 185 346 348 362 - 364 370 371 kapitala 108 119 121 123 138 143 - 145 148 182 187 188 225 2 5 4 -2 5 7 261 337 346 347 349 362 363 364 366-371 397 413

Registar pojmova
m jenica 29 32 34 pretpostavke prom eta 86 360 robno-novani prom et (jednosta van prom et) 29 32 35 38 42 8 4 - 8 6 9 0 - 9 3 9 5 - 9 7 102 1 0 6 - 110 111 113 116 117 1 2 0 -1 2 3 128 129 132 133 137 139 143 - 145 148 149 150 154 155 162 163 174 180 182 185 187 189 225 254 255 257 258 307 - 309 346 347 350 362 vrijeme prom eta i radno vrijeme 363 364 3 6 6 - 369 371 378 Prometni proces kapitala brzina prom etnog procesa 347 - 349 363 364 412 413 faze prom etnog procesa 349 350 i koliina kapitala 347 348 i kredit 348 i obrt kapitala 347 350 413 i odnos izm eu stalnog i opticajnog kapitala 413 i profit 347 348 i proizvodnja 346 350 i viak vrijednosti 347 Pro tivurjenosti graanskog drutva 22 35 43 47 53 - 58 64 - 66 69 71 - 73 93 95 105 113 115 117 1 1 9 - 122 127 133 - 135 166 179 188 190 196 197 204 214 252 257 258 261 263 266 268 -2 71 274 298 312 333 355 361 364 - 369 371 408 pretkapitalistikih drutava 333 Ricardove teorije 215 216 380 Prudonizam antihistorinost ove koncepcije 6 Rad

475

134- 136 146- 148 187 272

identifikacija p rirodnih i drutve nih svojstava rada 421 identifikovanje vrijednosti i cijene

4 6 -4 8 187

272-274 281

koncepcija besklasnog kredita 35 koncepcija radnog novca 32 33 o hiperprodukciji

35 4 4 -4 6 47 48 59-61 64 65 74 101 128 263 272 274 281

o izvanekonomskom nastanku vlas nitva 323 324 o krizam a 37 38 40 44 47 tum aenje kapitala 180 182

cijena rada 189 191 201 dvostruki karakter rada 51 73 74 169 170 176 220 fiziki 356 i bogatstvo 170 178 297-299 301 304 340 i proizvodne snage 154 155 i proizvodnja 422 i priroda 320 i radna snaga 304 305 406 i vlasnitvo 169 191 226 296 298 299 301 335 340 343 - 345 industrijski i poljoprivredni rad 194 253 361 jednostavan i kvalificiran 191 204 421 kao ekonomska kategorija 20 21 kao mjera vrijednosti 40 44 46 - 49 71 72 75 139 421 kao samoostvarenje ovjeka 420 najamni 35 54 112 113 134 156 - 159 190 191 193 195 196 226 253 256 257 305 307- 311 323 331 335 336 338 339 341 342 343 345 356 359 361 390 392 403 405 420 nauni 309 otuenje rada u kapitalizmu 113 179 180 190 296 298 304 345 potreban rad i viak rada 214 250 251 253 259 414 pretpostavke i uslovi rada 217 218 221 224 295 -297 299 304 305 312 321 330 331 336- 341 343 345 prisilni 131 193 420 kao temelj antikog svijeta 131 privatni i drutveni 99 106 147 250 311 345 347 420 proizvodni (produktivan) 153-155 177 179 180 195 252 309 328 258 359 rad kao upotrebna vrijednost 149 150 154 155 171 177 178 182 226 391 393 slobodan 420 organizacija slobodnog rada 74 75 106 192 420 usluge 153 154 168 307- 310 ivi i opredmeeni 142 146 153 169 170171173 - 175 178 179 188 189202 205 711 212 214 216 - 218 220 221 223 224 231 251 255257 258 282 290 292 293295 -298 300 301 304 305 307 310335 338 341 345 346

476

Napomene i registri
lien v lasnitva nad sredstvim a za p ro izv o d n ju 324 330 nezaposlenost 395 396 416 419 odnos p rem a vlastitom ra d u 170 173 1 7 8 - 181 186 191 276 278 280 311 o tu en je djelatnosti radnika 113 179 180 190 296 298 304 345 p o tre b e rad n ik a 163 - 166 168 192 i ted n ja 1 6 4 - 1 6 7 p o tro n ja rad n ik a 162 1 6 4 - 1 6 7 263 268 269 270 272 283 284 286 402 406 410 p ro d u k tiv n i i n e p ro d u k tiv n i 359 360 rad n a snaga rad n ik a 148 155 334 335 340 367 414 rad n i k a klasa 190 367 368 408 422 i eksploatacija rad n ik a 168 303 369 370 373 394 u d io u p ro fitu 166 R adno vrijeme d ru tv e n o 99 i p o d jela rad a 347 i p ro izv o d n ja 347 i v rijem e p ro izvodnje 347 348 371 412 413 i ra d 189 i slo b o d n o v rijem e 421 i v rije m e p ro m e ta 363 364 366 - 369 371 378 kao m jera v rijed n o sti 40 44 46 - 49 71 72 75 139 421 o p e i sub jek tiv n o 73 o p red m een o u novcu 70 - 72 planska raspodjela rad n o g vrem ena u k o m u n iz m u 74 75 p o rast p ro d u k tiv n o sti rad n o g vre m en a 43 p o tre b n o i viak rad n o g vrem ena 226 250 254 ivo i op red m een o 45 70 - 72 Raspodjela celokupnog p roizvoda 289 graanska ekonom ija o raspodjeli i pro izv o d n ji 119 261 - 2 6 3 273 274 278 i p ro izv o d n ja 8 9 14 - 1 7 59 406 i o ru a za p ro izv o d n ju 15 i odnosi p ro izvodnje 35 k a p itala 294 n a razliitim stupnjevim a dru tv a 8

350 355 356 373 375 379 380 384 3 8 6 - 3 8 8 3 9 0 - 392 404 422 R a d n a snaga

fond rada 247 298 299 i bogatstvo 297 299 i kapital 161 162 163 226 271 2 9 5 -2 9 7 2 9 9 -3 0 1 349 417 i najamnina 215 272 386 392 405 406 i rad 303 - 305 406 i radnici 148 155 - 334 335 340 367 414 kao osnova realizacije radne snage 414 i suvino stanovnitvo 417 418 i viak vrijednosti 380 i vlasnitvo 296 - 298 kao roba 148 155 161 - 164 167 168 171 178 190 191 199 203 206 208 223 224 295 - 297 299 304 306 307 310 340 341 379 380 391 392 koncentracija radne snage 342 347 399 402 403 reprodukcija radne snage 168 207 215 270 277 278 280 296 305 336 359 387 392 393 410 418 419 u periodim a kriza 291 292 uvjeti egzistencije radne snage 295 359
R a d n i dan

i kapital 2 1 6 -2 1 8 251 i najamnina 214 i porast proizvodnih snaga 199 200 206 i radna snaga 230 i viak vrijednosti 201 202 203 podjela na potrebne radne sate i viak radnih sati 199 200 202 - 205 214 216 220 251 252 produavanje radnog dana 201 207 230 231 251
R a dnik historijski posmatran razvoj rad

nika 219 312 331 3 3 4 -3 3 6 337 - 342 i civilizacija 165 i kapitalist 162 164 176 189- 192 231 268 296 401 402 i razvitak proizvodnih snaga 367 368 konkurencija meu radnicim a 374 kao pauper 414 419 kao uesnik razmjene 268 269 270 272 274 286 287

Registar pojmova
vika vrijednosti i vika rada 272 281 282 286 370 371

477

ekonomski znaaj rata 39 117 vojna organizacija drutva i rat 314 315 316 317 320 322 325 326 328
Razmjena

bez ekvivalenta 299 - 301 336 340 341 345 373 375 378 379 407 djelatnosti 17 51 63 64 73 355 ekvivalenata 123 128 - 134 139 163 164 182 212 221 301 336 341 379 i jednakost i sloboda individuuma 123 129- 134 272 izmeu kapitala i rada 154 155 161 - 166 167- 175 178 - 180 189-192 199 201 207 208 223 224 240 251 254 257 268 272 293 295 297 299-302 305 306 310 324 331 336 341 346 349 356 369 373 375 379 380 391 - 393 400 402 405 407 - 409 411 419 izmeu plemenskih zajednica i optina 20 64 72 99 114 115 - 138 140 141 250 257 i podjela rada 17 54 63 i potrebe 50 52 54 132 354 355 359 i potronja 78 361 i promet 17 108 257 i proizvodnja 9 17 355 361 362 i saobraajna sredstva 352 357 jednostavna razmjena (robe i nov ca) 50- 54 59 60 71 -73 148 155 164 kao osnova svake jednakosti i slobode 131-134 kao suprotnost slobodnoj razmjeni udruenih individua 64 koncentracija razmjene 400 meu kapitalistima 281 283 286 -291 293 369 nunost razjmene 62 73 74 129 odnos razmjene i trgovine 64 115 osamostaljenje razmjene 55 56 9 3 -9 6 razmjenska vrijednost proizvoda 99 212 271 292 354 razvitak razmjene 99 113 417 trampa kao prvi oblik razmjene 99 u graanskom drutvu 54 5 6 -5 8 63 64 67 134 268 292 uloga novca u razmjeni 69 70 85 108 109 110

Religija 19 22 25 117 197 365 krianska 22 197 Reprodukcija bogatstva kapitalista 304 359 ovjeka kao drutvanog individu um a 324 326 414 416 417 i razvitak proizvodnih snaga 394 i viak stanovnitva 418 kapitala 1 8 4 - 186 207 217 219 254 299 363 366 367 394 413 419 najam nine 218 219 225 231 oblika vlasnitva 415 odnosa izm eu kapitala i rada 301 304 324 p ro sta 186 proirena 304 radna snaga 165 207 215 270 276 278 280 281 296 297 305 336 359 387 392 393 410 418 419 radnike klase 419 u kom unizm u 192 230 u opinskim zajednicam a 313 316 320 - 322 325 327 - 329 u prirodi 220 416 uslovi reprodukcije 66 72 vrijednosti 146 ivi rad kao sredstvo reprodukcije 146 74354

55129130

Revolucija 15 113 u proizvodnim snagama 290 i prom ena odnosa proizvodnje 290 R im (antiki) dravno i drutveno ustrojstvo 132 392 karakter rada 343 koncentracija im etka 35 najam niki odnosi u rimskoj vojsci 356 novani odnosi 20 83 108 111 112 338 opinska zajednica u Rim u 316 317 319 322 328 i zemljino vlasnitvo 16 pauperizam u Rim u 414 rim sko pravo 132 Roba i akumulacija novca 119 i novac 57 69 - 73 75 80 102 106 107 109 110 114 116 120 122 J5 0 350 354361 363 i potrebe 109 113 138 kao elem ent bogatstva 109 110 kao odnos proizvodnje 50 52 kao opredm eeno radno vrijeme 70 71 153

77191352

478

Napomene i registri
n a razn im stu p n jev im a razvoja p ro iz v o d n ih snaga 421 odnos p rem a p o treb n o m vrem enu i v iku rad a 421 stvaranje i prisvajanje slobodnog v rem en a 252 Socijalizam m alograanski 45 46 94 134 175

kao p re d m e t p o tro n je 155 198 prisvajanje ro b a o p im o tu en jem 92 razm ena ro b a 4 9 - 5 4 59 71 72 75 144 149 realizacija vrijed n o sti ro b e 52 55 57 65 68 69 - 71 94 95 98 101 102 132 178 255 256 258 271 282 287 288 350 357 359 397 u p o tre b n a i razm en ska v rije d n o st ro b e 49 - 52 54 57 75 109 118 149 150 153 174 188 189 256 257 351 Ropstvo 16 113 131 281 305 324 326 - 329 349 401 402 417 S a d ra j i oblik 108 110 123 127 129

180 263 343

Spekulacija 19 95 S ta ln i ka p ita l saobraajna sredstva kao oblik stal n o g k a p itala 351 360 sastav stalnog kapitala 383 Stanovnitvo in d u strijsk o 268 i p ro izv o d n ja 322 k apitalistik a 251 252 414 i v rije d n o st 211 212 kao osnova i su b jek t d rutvene p ro izvodnje 18 p o ra st stanovnitva 215 328 415

131 138 141 - 143 153 174 176 177 180 181 183 199 220 221 354 362
Saobraajna sredstva

graenje puteva 353 - 360 i konkurencija 357 i prom et 90 91 357 i proizvodnja 65 85 i razmjena 352 357 i razvitak proizvodnih snaga 91 351 357 358 i stalni kapital 351 360 i viak vrijednosti 350 351 potreban rad i viak rada 350 351 transportni trokovi 350 - 352 vodena i suhozemna 352 353

418 419
zakoni poveanja stanovnitva 414

416
p o tre b n o stanovnitvo 418 p ren aseljen o st 414 - 419 rad n o stanovnitvo i viak stanov n itv a 250 -2 5 2 349 414 -4 1 9 rep ro d u k cija stanovnitva 417 S ta tistik a o pa 66 S to p a vika vrijednosti i akum ulacija kapitala 290 i p ro fitn a stopa 230 277 278 284 i razvitak proizv o d n ih snaga 248

Silogizam klasina forma silogizma 10

openitost, posebnost, pojedinanost 6 7 9 10 21 146 156

Sirovine

285

i viak rada 207 kao predm et rada 172- 175 181 -1 8 4 191 222 223 kao sastavni dio kapitala 189 191 kao uslovi proizvodnje 363 vrijednost sirovina 276
Sloboda 25 68 130- 135 166 419 420

249 279 289 290

tedionice 164 165 Tehnoloki sastav kapitala 246 i razvitak p ro izv o d n ih snaga 246 T otalitet 6
7 17 - 21 25 92 106 110 115 121 144 155 -1 5 7 158 170 183 295

422 novani sistem kao realizacija siste ma slobode i jednakosti 132 134 razmjena kao osnova slobode 131 134
Slobodno vrijeme

i kapital 251 421

Trgovina i h isto rija kapitalizm a 340 - 342 i k re d it 266 i p roizvodnja 140 141 259

Registar pojmova
i protivurjenosti graanskog d ru tva 56 65 i razvitak proizvodnih snaga 376 i razvitak razm jene 64 114 kao samostalna djelatnost 56 m eunarodna 51 64 114 116 140 212 214 266 354 novcem 56 57 159 svrha trgovine 55 56 96 97 tram pa 51 56 70 75 81 89 93 95 98 99 106 113 114 182 trgovina na malo 136 161 198 trgovaki narodi 20 23 24 111 112 138 140 322 353 trgovake kom panije 24 trgovaki kapital 138 unutranja 64 116 Trokom proizvodnje

479

proizvoda 160 161 prostorna udaljenost trita 350 rada 339 340 razmjene 339 sirovina 160 161 svjetsko 39 40 64 65 114 115 160
259 343 355 366

i unutranje trite 40 160 vanjsko 342

Tvornica 342 Umjetnost i ovjekove potrebe 177 i konkurencija 161 i m aterijalna proizvodnja 25 67 74 75 177 i razvitak drutva 25 26 252 u antici 25 26 75 i opi razvitak drutva 25 26 i m itologija 26 Upotrebna vrijednost i kultiviranje ovjekovih potreba 260 i odreivanje cijena 280 i potronja 182 221 222 2 5 6 -2 5 8 i proizvodnja 148 173 182 216 222 i razvitak proizvodnih snaga 199 205 212 279 280 254 390 kao drutveni odnos 149 178 181 258 353 kao ekonomska kategorja 149 150 153 188 189 kao kapital 151 152 182 185 187 2 1 9 - 2 2 4 226 kao p red m et potrebe 106 149 obezvrijeenje upotrebne vrijed n osti 348 odnos izm eu upotrebne i razm jenske vrijednosti 150 151 182 185 256 258 265 271 292 359 362 366 Usluge 153 154 168 307 - 310 Viak rada apsolutni i relativni viak rada 219 220 226 231 238 239 247 270 cjelokupni i individualni 370 i kapital 206 209 218 224 2 4 9 -2 5 2 256 260 263 267 269 270 280 281 296 297 359 402 424 i pauperizacija radnika 414 i potreban rad 214 250 251 253 359 414 i slobodno vrijeme 421

faux frais de production 107 186 371 400 i drava 358 i transportni trokovi 360 kao cijena 98 185 kao kamata 187 kapital 186 187 254 odreivanje trokova proizvodnje 183 i vrijednost proizvoda 278 reprodukcija trokova proizvodnje 186
Trokom potronje 358 Trokom prometa

i kamate i kredit 352 i pretvaranje robe u novac 361 i viak vrijednosti 371 i vrijednost proizvoda 371 na raznim stupnjevima prometa 352 smanjenje trokova prometa 360 i razvitak proizvodnih snaga 360
Trite

i individualna potronja 361 i promet 366 i promene uslova proizvodnje 361 i upotrebna vrijednost 371 industrijsko 342 kao dio procesa proizvodnje 360 kao ekonomska kategorja 159 160 kao sfera ekonomskog prometa 352 novano 36 136 156 159 koncentracija novanog trita 160

480

Napomene i registri
Vlasnitvo dravno 315 319 321

i viak v rijed no sti 202 203 239 265 269 290 295 310 351 358 359 373 384 n e ra d i viak bo gastva kao re z u lta t vika rad a 252 oblici vika rad a 250 296 298 i razvitak pro iz v o d n ih snaga 200 - 2 0 6 211 250 270 280 op red m e en u viku p ro izv o d a 295 373 podjela vika rad a 272 280 - 282 287 370 stvaranje vika ra d a 192 u p retk ap italistik im oblicim a d rutva 281 313 314 316 339 u vijeti za stv aranje vika rada 296 299 Viak vrijednosti a k um ulacija vika v rije d n o sti 287 -2 9 0 a p so lu tn i i re la tiv n i 227 259 270 347 401 410 gra an sk a ekonom ija o p o sta n k u vika v rije d n o sti 1 9 3 - 1 9 7 i id en tifik ov an je vika v rijed n o sti s p ro fito m 229 231 374 376 i k a pital 199 200 2 0 8 - 2 1 1 2 2 7 - 229 254 259 270 287 - 290 295 - 2 9 7 347 i kapitalistiki nain proizv o d n je 207 211 224 254 i n e p ro d u k tiv n e klase 252 i p o tre b e 259 260 i p ro iren je p o tro n je 259 287 - 290 i p roirenje p ro m e ta 189 259 364 368 369 - 371 i razvitak pro izv o d n ih snaga 199 - 2 1 0 240 241 259 260 265 266 270 277 i v rije d n o st 189 191 251 2 7 5 - 277 378 kao rez u lta t odn osa izm e u p o tre b nog rad a i vika rad a 201 - 203 239 265 269 290 295 310 351 358 359 373 384 novac kao m jera vika vrijednosti 225 226 293 p ro fit kao sek un daran o blik vika v rije d n o sti 239 248 376 382 383 407 i opa p ro fitn a sto p a 282 370 rad kao izvor vika v rijed n o sti 185 189 193 196 198 225 231 277 279 297 299 384 raspodjela vika vrijedn o sti 272 281 282 286 370 371 u obliku kam ate 1 8 7 - 3 5 0

i krupna industrija 342 i oblici drutva 365 366 kao stupnjevi razvoja proizvodnih snaga 157 389 414 i rad 169 191 226 296 298 299 301 335 340 343 - 345 odvajanje vlasnitva od rada 169 191 296 -298 299 301 304 312 331 - 333 335 341 343 - 345 kao ekonomska kategorija 188 kao pravni odnos 188 kao prisvajanje 303 312 - 314 321 326 - 328 333 334 341 344 345 kao prisvajanje prirodnih uslova proizvodnje 8 9 kapitalistiko 123 178 179 310 331 414 nastavak vlasnitva 323 324 326 oblici vlasnitva 8 23 opinsko (zajedniko) 8 22 23 312 -315 316- 322 324-331 333 335 antiki oblik zajednikog vlasnitva 3 1 4 -319 329 330 azijski 313 314 317 319 327 - 329 germanski 316 - 320 329 - 331 slavenski 329 331 osiguranje vlasnitva 8 osnove prava vlasnitva 90 91 104 301 privatno 8 123 130 312 315 317 321 340 posredovano privatno vlasnitvo 19 317 319 321 325-327 radnika 330 na orua za rad 330- 333 335 na uslove rada 341 344 345 365 na ivotna sredstva 333 334 na proizvod rada 344 345 u predgraanskim oblicima drutva 327 331 340 345 394 414 zakoni vlasnitva 303 310 311 326 -328
Vrijednost ( razmjenska)

i bogatstvo 212 214 i cijena 46 - 49 62 86 - 90 98 100 101 184 209 273 274 280 282 283 292 309 377 i kapital 113 121 134 - 136 138 142 143 145 147- 149 152 156 171 175 177 178 179 181 - 183 185- 187 191 195 198 203-2 0 6 210 215 219 224 226 239 240 242 - 247 251 254 - 256 258

Registar pojmova 259 270 271 292 343 358 360 362- 364 366 367 369- 371 418 i kapitalistika proizvodnja 139- 141 182- 185 292 341 352 355 i novac 53 57 59 62 65 68 - 70 86- 88 94 104 107- 109 111 132 138 145 148 150 174 198 211 293 295 i podjela rada 134 354 371 i potronja 72 i promet kao proces proizvodnje vrijednosti 121 139 140 146 148 178 185 346 348 362-364 370 371 i trokovi prometa 371 i razmjena 99 212 271 292 354 i razvitak proizvodnih snaga 48 211 212 238 239 292 i reprodukcija 146 i transport proizvoda 350 351 i trokovi proizvodnje 47 278 zakon padanja trokova proizvo dnje 45 i oscilacija ponude i potronje 47 i upotreba vrijednosti 150 151 182 185 256 258 265 271 292 359 362 366 i viak vrijednosti 189 191 251 275-277 378 kao drutveni odnos 49 62 kao ekonomska kategorija 20 57 59 138 281 kao historijski odnos 99 133 339 - 341 kao koliina opredmeenog radnog vremena 40 44 46 - 49 71 72 75 77 88 99 100 108 113 139 140 146 149 153 172 175 178 187 208 292 345 353 359 363 371 377 387 390 421 422 kao osnova graanskog drutva 6 2 -6 4 140 147 214 341 345 352 369 i njegove piotivurjenosti 58 65 127 133 nominalna i realna 42 43 46 - 49 obezvredjenje razmjenske vrijed nosti 292 350 odnosi medju vrijednostima 62 63 90 99 porast stanovnitva kao element poveanja razmjenske vrijedno sti 211 212 prosjena 46 47 radna teorija vrijednosti u gra anskoj ekonomiji 70 72 73 193
31 M a rx -E n g e ls (19)

481

194 196 198 199 211 -2 1 5 372 373 375 - 381 407 408 relativna 378 sastavni dijelovi vrijednosti 407 zakon vrijednosti 47 Vulgarna politika ekonomija 6 7 130 135 Vidi Graanska politika ekononomija Zemljina renta 22 dravna 159 i kapital 156 158 i zemljino vlasnitvo 158 kao oblik bogatstva 195 Zemljino vlasnitvo lanova opine 315 316 319 dravno 319 graanske teorije o zemljinoj ren ti 193 194 196 199 375 377 403 historija zemljinog vlasnitva 137 312 313 i najam ni rad 156 157 i novana ren ta 157 i razvitak proizvodnih snaga 157 i zemljina ren ta 158 i zem ljoradnja 23 340 kao baza ekonomskog poretka 320 potreba za nacionalizacijom zemlje 158 159 radnika 332 333 sitno 312 raspad malog zemljinog vlasnitva 312 u kapitalizm u 15 16 23 156 -159 194 312 kao rezu ltat m oderne industrije i trgovine 15 16 157 u pretkapitalistikim drutvenim odnosim a 68 137 312 322 325 - 328 3 3 0 - 333 335 340 345 Zemljoradnja i domaa radinost 354 355 i industrija 23 354 355 417 i kapital 156 - 159 i prom etni proces 140 141 368 369 i zemljino vlasnitvo 23 340 ponavljanje etvi 348 prim ena orua za proizvodnju i maina 222 354 355 i nauna dostignua 354

482

Napomene i registri
107-111 114 116 118 120 122 127 152 kao o b lik bogatstva 72 78 1 1 6 - 119 361 kao ro b a 44 45 47 60 72 73 75 - 7 8 8 0 - 8 5 89 90 95 98 100 114 1 1 5 - 1 2 2 206 209 281 -2 8 4 287 m etaln a zaliha 29 - 34 37 39 41 53 nalazita zlata i proizvodnja 72 84 113 122 206 259 291 o dnos v rijed n o sti zlata i srebra 8 0 -8 4 p riro d n a svojstva 75 - 77 sirovo i kovano 58 59 u o b lik u raskonih p red m e ta 107 117 127 207 260 281 355 zlatn a po d lo g a novca 41 42 44 45

proces proizvodnje 172 194 195 328 412 413 razvitak proizvodnih snaga 328 401 402 ukidanje starih ekonomskih uslova rada 328 u pretkapitalisdkim epohama 23 24 72 194 zemlja kao prirodna laboratorija 312 313 315 317 321 323 -3 2 6 401
Z la to (i srebro)

akumulacija zlata (i srebra) 108 1 1 7 -1 1 9 i ekonomske krize 114 119 i svjetsko trite 114 115 kao novac 37 38 4 0 - 4 6 70 73 81 - 83 85 - 87 97 98 100 - 106

483

Sadraj
Strana

Predgovor .....................................................................................

IX

A. UVOD
I. P R O IZ V O D N J A , P O T R O N J A , R A S P O D J E L A , R A Z M J E N A (P R O M E T )

1. Proizvodnja .......................................................................... 2. Opi odnos proizvodnje prema raspodjeli,razmjeni,potronji a) [Potronja i proizvodnja] ............................................... b) [Raspodjela i proizvodnja] ................................................ c) Najzad razmjena i promet ............................................ Razmjena i proizvodnja ................................................ 18 3. Metoda politike ekonomije........................................... 4. Proizvodnja. Sredstva za proizvodnju i odnosi proizvodnje. Odnosi proizvodnje i odnosi prometa. Oblici drave i oblici svijesti u odnosu prema odnosima proizvodnje i prometa. Pravni odnosi. Porodini odnosi ...................

5 9 10 14 17 17

24

I I.

GLAVA O N O V C U

A. Kritika prudonistikih koncepcija o novcu 1. Darimanove iluzije o prirodi novanog prometa i o ulozi banaka ............................................................................. 2 . Darimanove zablude o ulozi zlatai srebra.................... 3. Prudonistika ideja radnog novca................................ B. Novac kao rezultat razvitka robne proizvodnje 1. [Roba, vrijednost i novac]................................................ 2. [Radni novac i roba] ................................................... 49 59 29 38 44

4 8 4 Sadraj

3. [Postvarenje u kapitalizmu i mogunost besklasnog dru tva] ..................................................................................... 4. [Robna proizvodnja i univerzalno razvijeni individuum] 5. [Novac kao u isti mah posebna i opa roba]................. 6 . [Radno vrijeme i ekonomija vremena].............................. 7. [Plemeniti metali kao nosioci novanog odnosa]............. a) Zlato i srebro u odnosu prema drugim metalima b) Kolebanje odnosa vrijednosti razliitih metala

61

64 69
73 75

76 80

C. Robno-novani promet 1. [Odnos prometa robe i prometa n ovca].......................... 84 2. [Tri funkcije novca u robno-novanom prometu] 86 a) Novac kao mjera vrijednosti ...................................... 86 b) Novac kao prometno sredstvo ................................. 90 c) Novac kao materijalni predstavnik bogatstva (gomi lanje novca; prije toga jo novac kao opa materija ugovora itd.) .................................................................. 97 a) [Protivurjenost izmeu prve dvije funkcije novca] 97 (3) [Novac kao materijalni predstavnik bogatstva vla 107 dar i bog u svijetu roba] ...................................... Y) [Prijelaz k novcu kao kapitalu] .............................. 120

III.

G L A V A O K A P IT A L U
PR V I O D JE L JA K

Proces proizvodnje kapitala

Pretvaranje novca u kapitl ...................................................... 127 1. [Sloboda i jednakost u razmjeni] .............................. 127 2. [Raanje i razvoj kapitala] ........................................ 136 3. [Prijelaz od jednostavnog prometa robe na kapitalistiku proizvodnju] ..................................................................... 142 a) Promet i razmjenska vrijednost koja potjee iz prome ta kao pretpostavka kapitala ..................................... 142 b) Razmjenska vrijednost koja potjee iz prometa kao pretpostavka kapitala ................................................. 146 a) [Tri umetka: plan djela; drutvo;Proudhon] --146 P) [Od jednostavne razmjenske vrijednosti dokapitala] 148 Y) Priroda kapitala ..................................................... 131 8) Proizvodni i neproizvodni rad ................. .......... 132 4. Dva razliita procesa u razmjeni izmeu kapitalai rada 154 a) Uvodne napomene ............................................. 134 b) Kapital i zemljino vlasnitvo (i jo jedan plan djela) 156 c) Radnik i kapitalista ..................................................... 1^1 d) Kapital i rad .......... 169

Sadraj 4 85
Sirana

B. Proces rada i proces uveavanja vrijednosti 1. [Pretvaranje rada u kapital] ............................................... 2. [Samooplodnja vrijednosti kao uslov kapitalistike proiz vodnje ................................................................................. 3. [Viak vrijednosti i povijesna misija kapitala]................. 4. [Pitanje o postanku vika vrijednosti kod ranijih eko nomista] .......................................................................... 5. [Viak vrijedosti i proizvodna snaga rada] ..................... C. Apsolutni i relativni viak vrijednosti 1. [O poveanju vrijednosti kapitala] .................................... 2. Postojani i promjenljivi kapital ........................................ a) Odranje vrijednosti postojanog kapitala u procesu proizvodnje .................................................................. b) Odranje upotrebne vrijednosti postojanog kapitala i rad kao tvorac i uvar upotrebne vrijednosti i vrijednosti 3. [Odnos izmeu postojanog i promenljivog kapitala. . . . a) Prisvajanje budueg rada prisvajanjem sadanjeg . . . . b) Viak vrijednosti i profit ............................................ c) Porast postojanog kapitala u odnosu na promenljivi 4. [Razvoj proizvodnih snaga kao osnov bogatstva i rada . . . . b. [Kapital, viak rada i potreban rad] ..

176 181 189 193 199

205 215 215 219 225 225 229 240 247 250

D R U G I O D JE L JA K

Prometni proces kapitala

A. Reprodukcija i akumulacija kapitala 1. [Prijelaz u promet ili trea strana kapitala......................... 2. [Univerzalna tendencija i ogranienost kapitalistike pro izvodnje ...................................................... 3. [Nunost hiperprodukcije pri vladavini kapitala] ............. 4. [Odnos kapitala prema radniku kao proizvoau i potroa u] ........................................................ 5. [Teorije o mogunosti hiperprodukcije i odnos izmeu potrebne najamnine i profita] ........................................... 6. [Proces akumulacije kapitala] ........................................... a) Pretvaranje vika rada u kapital ................................ b) Opa prof ima stopa i najamnina ................................ c) Proporcije akumulacije i obezvreenje kapitala u kri zama ............................................................................. d) Realizirani kapital kao novac i primjedba o kapitalu openito ..................................................................... 254 259 261 267 271 280 280 281 289 292

4 8 6 Sadraj

e) Od vika rada do vika kapitala ili opredmeenje i otuenje ......................................................................... f) Dijalektiki odnos kapitala i rada ................................. 7. Prvobitna akumulacija, podjela rada otuenje .................. a) Historijske pretpostavke kapitala ................................. Usluna zanimanja i najamni rad ..................................... Rad i vlasnitvo...................................................................... B. Oblici koji prethode kapitalistikoj proizvodnji 1. 2. 3. 4. [Opa karakteristika] ........................................................ Azijatski oblik vlasnitva .................................................... [Antiki oblik vlasnitva] .................................................... [Germanski oblik i njegov odnos prema azijatskom i antikom] ......................................................................... 5. [Ogranienost opinskog poretka. Bogatstvo u starom svijetu, u graanskom drutvu i u kom unizm u].................. 6 . [Pretpostavke nastanka vlasnitva. Ropstvo i kmetstvo] 7. [Raspadanje opine i opinskog vlasnitva] .................... 8 . [Raspadanje pretkapitalistikih oblika odnosa radnika prema uslovima rada] ......................................................... 9. [Odvajanje objektivnih uslova rada od rada i nastanak kapitala].................................................................................. 10.[Dodatna napomena o radnikovoj lienosti vlasnitva kao osnovi razmijene rada za rad] ..................................

295 299 302 302 307 310

312 312 314 316 320 323 327 330 334 344

C. Kruno kretanje i obrt kapitala 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

8.

[Promet kapitala i promet novca] .................................... [Proces proizvodnje i proces prometa]................................ [Pretvaranje proizvoda u novac] ........................................ [Trokovi prometa, promet i proizvodnja. Opi i posebni uslovi proizvodnje] ............................................................. [Promet kao bitni uslov kapitalistike proizvodnje] ........ [Vrijeme prometa kao smetnja samooplodnje kapitala] [Univerzalna tendencija kapitala, univerzalni razvoj pro izvodnih snaga i univerzalni razvoj individuum a].............. [Jo o vremenu prometa, produktivnosti i oplodnji vrijed nosti] .............................................................

346 347 350 352 360 363 364 366

D . Graanska teorije o viku vrijednosti i profitu 1. [Ricardo i njegovi komentatori o viku vrijednosti] .......... 2. [Malthusova identifikacija koliine rada i vrijednosti rada] ..................................................................................... 372
382

Sadraj 4 8 7
Strana

3. [Careyeva teorija o pojeftinjenju kapitala za radnika] 4. Bailey o neiskorienom kapitalu........................................ 5. Wadeova koncepcija kapitala i pretvaranje svih drutvenih potencija u proizvodnu snagu kapitala................................ 6. [Rossijeve tekoe s pojmom kapitala] ................................ 7. [Jo jednom Malthus i Ricardo] ........................................ 8. Chalmes o svrhi proizvodnje i Hodgskin o fondovima pro izvodnje .............................................................................. 9. [Slobodan radnik kao pauper. Kritika Malthusove teorije prenaseljenosti].................................................................. 10.[Potrebni rad i viak rada] ............................................... 11.Rad i sloboda-Kritika Smithove teorije rtve ................. 12.[Smith i ostali o profitu] ...................................................

393 396 398 403 407 411 414 417 419 423

N A P O M E N E I R E G IS T R I

N apom ene ......................................................................................... L ite r a tu r a ......................................................................................... Registar im ena ................................................................................... R egistar pojmova ............................................................................

429 447 455 461

K. M A R X -F . EN G ELS

DELA tom 19
P rip re m ili za tam pu sarad n ici In s titu ta za m e u n a ro d n i rad n ik i p o k re t Gligorije Emjakovi i Slobodanka Kovaievi

R e g ista r p ojm ova izra d ila

Slobodanka Kovaevi

N a c rt za ko ric e Eduard Stepani G ra fi k a o p re m a Borivoje Miladinovi T e h n i k i u r e d n ik Milena Mijailovi K o re k to ri Divna Klannik, Vera Grli i

eUija

Mirjana

Izdav a Izd avak a ra d n a o rganizacija O O U R Izdavaka delatnost B eo g rad , D o b ra in a 30

Prosveta

Institut sa meunarodni i radniki pokret

B e o g rad , T r g M a rk sa i E n g e lsa 11

ta m p a

Birografika
S u b o tic a , P u t M oSe P ijade 72

T ira : 3 000 p rim eraka