Promiljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje ivotnih zajednica meu homoseksualnim osobama, str.

Zbor za uenje vjere

Promiljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje ivotnih zajednica meu homoseksualnim osobama

UVOD 1. Raznim pitanjima homoseksualnosti u posljednje su se vrijeme viekratno pozabavili Sveti Otac Ivan Pavao II. i mjerodavni dikasteriji* Svete Stolice.1 Naime, homoseksualnost je uznemirujua moralna i drutvena pojava, ak i u zemljama u kojima ne predstavlja vaan pravni problem. No ipak, ona sve vie zabrinjava u zemljama koje su ve zakonski priznale ili namjeravaju udijeliti zakonsko priznanje homoseksualnim zajednicama, to u nekim sluajevima ukljuuje i mogunost posvajanja djece. Ova Promiljanja ne sadravaju nove doktrinarne elemente, nego im je namjera podsjetiti na bitne toke o navedenom problemu i podastrijeti neka razumska obrazloenja, korisna biskupima za sastavljanje posebnih intervenata, ve prema posebnim prilikama u raznim dijelovima svijeta, a kojima je cilj tititi i promicati dostojanstvo braka, temelja obitelji, te postojanost drutva, kojem je ta ustanova konstitutivni dio. Promiljanjima je takoer cilj osvijetliti djelovanje katolikih politiara kojima se pruaju smjernice sukladne s kranskom savjeu kada se nau pred nacrtima zakona koji se tiu ovoga problema.2 Budui da je rije o materiji koja se tie naravnoga moralnoga zakona, obrazlaganje koje slijedi nudi se ne samo vjernicima, nego i svima onima koji su zauzeti u promicanju i obrani zajednikoga dobra drutva. I. NARAV BRAKA I NJEGOVA NEODRECIVA OBILJEJA 2. Uenje Crkve o braku i o komplementarnosti spolova iznova iznosi istinu utvrenu ispravnim razumom, koju kao takvu priznaju sve velike svjetske kulture. Brak nije bilo kakvo sjedinjenje ljudskih osoba. Njega je Stvoritelj utemeljio s njegovom naravi, bitnim svojstvima i svrhom.3 Nikakva ideologija ne moe iz ljudskoga duha izbrisati sigurnost po kojoj brak postoji samo meu dvjema osobama razliita spola, koje njima vlastitim i iskljuivim uzajamnim osobnim darivanjem tee zajednitvu svojih osoba. Na taj se nain meusobno usavravaju za suradnju s Bogom u raanju i odgajanju novih ljudskih ivota.

[Prirediteljeva napomena: od dkaios, grki: pravedan, dikastrion je u antikoj Grkoj bio zbor sudaca, a po

2 3

tome je nazvan dikstrij vlada u hrvatsko-ugarskoj dravnoj zajednici od XVII. st. te openito via vlast, ured, resor, ministarstvo. Prema apostolskoj konstituciji Pastor Bonus iz 1988., Rimsku kuriju ine dikasteriji i zavodi koji pomau Rimskomu prvosveeniku u obavljanju njegove pastirske slube za dobro i u slubi cijele Crkve i pojedinih Crkvi. Pod dikasterijima se razumiju Dravno tajnitvo, zborovi (kongregacije, ima ih devet), sudita (tribunali, ima ih tri), vijea (ima ih 12), te Apostolska komora, Uprava batine Apostolske Stolice i Prefektura gospodarskih poslova Svete Stolice. Zavodi koji ine Rimsku kuriju jesu: Prefektura Papinskoga doma i Ured za bogosluna slavlja Vrhovnoga sveenika. Kardinal Joseph Ratzinger bio je od 1981. do izbora za Papu, 2005., predstojnik Zbora za uenje vjere, jednoga od 28 dikasterija Rimske kurije.] Usp. Ivan Pavao II., Govor uz Gospino pozdravljenje 20. veljae 1994. i 19. lipnja 1994.; Govor sudionicima plenarne skuptine Papinskoga vijea za obitelj 24. oujka 1999.; Katekizam Katolike Crkve, br. 2357-2359; 2396; Zbor za uenje vjere, Izjava Persona humana o nekim pitanjima spolne etike (29. prosinca 1975.), br. 8; Pismo Homosexualitatis problema o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe (1. listopada 1986.) [http://www.scribd.com/doc/190069432]; Neka razmiljanja o odgovoru na prijedloge zakona o nediskriminaciji homoseksualnih osoba (23. srpnja 1992.); Papinsko vijee za obitelj, Poslanica predsjednicima europskih biskupskih konferencija o rezoluciji Europskoga parlamenta o homoseksualnim parovima (25. oujka 1994.); Obitelj, brak i faktine zajednice (26. srpnja 2000.), br. 23. Usp. Zbor za uenje vjere, Doktrinalna biljeka o nekim pitanjima vezanima uz sudjelovanje katolika u politikom ivotu (24. studenoga 2002.), br. 4. Usp. Drugi vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu (7. prosinca 1965.), br. 48.

Promiljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje ivotnih zajednica meu homoseksualnim osobama, str. 2

3. Naravnu istinu o braku potvrdila je i Objava sadrana u biblijskom pripovijedanju o stvaranju, to je izraz i izvorne ljudske mudrosti u kojoj odjekuje glas same naravi. Tri su osnovne injenice Stvoriteljeva plana s brakom, o kojima govori Knjiga Postanka. Ponajprije ovjek, slika Boja, stvoren je kao muko i ensko (Postanak 1, 27). Mukarac i ena su jednaki kao osobe, a kao muko i ensko se nadopunjuju. Spolnost s jedne strane pripada biolokom podruju, a s druge u ljudskom je stvorenju uzdignuta na jednu novu, osobnu razinu, gdje se tijelo i duh sjedinjuju. Nadalje, Stvoritelj je ustanovio brak kao oblik ivota u kojem se ostvaruje ono zajednitvo osoba koje ukljuuje i uporabu spolne sposobnosti. Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu, i njih dvoje bit e jedno tijelo (Postanak 2, 24). Osim toga, Bog je sjedinjenju mukarca i ene htio darovati osobito udionitvo u svojem stvarateljskom djelu. Stoga je mukarca i enu blagoslovio rijeima: Plodite se i mnoite (Postanak 1, 28). U Stvoriteljevu nacrtu, dakle, komplementarnost spolova i plodnost pripadaju samoj naravi ustanove braka. Naposljetku, brano sjedinjenje izmeu mukarca i ene Krist je uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Crkva ui da je kranska enidba djelotvoran znak saveza Krista i Crkve (usp. Efeanima 5, 32). Ovo kransko znaenje braka nipoto ne umanjuje duboko ljudsku vrijednost branoga sjedinjenja izmeu mukarca i ene, nego ga potvruje i osnauje (usp. Matej 19, 312; Marko 10, 69). 4. Nema nikakve osnove za izjednaavanje ili utvrivanje ak ni dalekih slinosti izmeu zajednica homoseksualnih osoba i Boje zamisli o braku i obitelji. Brak je svet, dok su homoseksualni odnosi protivni naravnomu moralnomu zakonu. Naime, homoseksualni ini zatvaraju spolni in daru ivota. Ne proizlaze iz prave uvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem sluaju ne mogu biti odobreni.4 U Svetom Pismu homoseksualni su odnosi osueni kao teko izopaenje (usp. Rimljanima 1, 2427; Prva Korinanima 6, 10; Prva Timoteju 1, 10). Taj sud Pisma ne doputa zakljuak da su svi koji trpe od te anomalije za to osobno odgovorni, nego tvrdi da su homoseksualni ini svojstveno [bitno, iznutra] neuredni.5 Isti se moralni sud nalazi i kod mnogih crkvenih pisaca prvih stoljea6 i jednoduno je prihvaen u katolikoj Predaji. Uza sve to, prema uenju Crkve, mukarce i ene s homoseksualnim sklonostima treba prihvaati s potovanjem, suosjeanjem i obzirnou. Izbjegavat e se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije.7 Uostalom, takve su osobe, kao i drugi krani, pozvane ivjeti istou (pozitivnu integraciju spolnosti u osobi).8 No, homoseksualna je sklonost objektivno neuredna9 i homoseksualni su ini teki grijesi protiv istoe [neporonosti].10 II. STAJALITA O PROBLEMU ZAJEDNICA HOMOSEKSUALNIH OSOBA 5. Suoene s pojavom zajednica homoseksualnih osoba koje stvarno postoje, graanske vlasti zauzimaju razliita stajalita. Ponekad se ograniavaju na toleriranje te pojave; ponekad

4 5

Katekizam Katolike Crkve, br. 2357. Zbor za uenje vjere, Izjava Persona humana (29. prosinca 1975.), br. 8. 6 Usp. primjerice sv. Polikarp, Poslanica Filipljanima, V, 3; sv. Justin, Prva apologija, 27,14; Atenagora, Zauzimanje za krane, 34. 7 Katekizam Katolike Crkve, br. 2358; usp. Zbor za uenje vjere, Pismo Homosexualitatis problema o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe (1. listopada 1986.), br. 10. 8 Usp. Katekizam Katolike Crkve, br. 2359; Zbor za uenje vjere, Pismo Homosexualitatis problema o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe (1. listopada 1986.), br. 12. 9 Katekizam Katolike Crkve, br. 2358. 10 Katekizam Katolike Crkve, br. 2396.

Promiljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje ivotnih zajednica meu homoseksualnim osobama, str. 3

promiu zakonsko priznanje takvih zajednica uz izgovor da se, s obzirom na neka prava, izbjegne diskriminacija onih koji ive s osobom istoga spola. U nekim sluajevima ak daju prednost zakonskoj istovrijednosti homoseksualnih zajednica s brakom u pravom smislu rijei, ne iskljuujui ni priznanje pravne mogunosti za posvajanje djece. U sluajevima kad drava provodi politiku stvarne snoljivosti koja ne ukljuuje postojanje zakona koji bi izriito davao zakonsko priznanje takvim oblicima ivota, valja dobro razluiti razliite vidove problema. Moralna svijest (savjest) zahtijeva da krani u svakoj prilici svjedoe o cjelovitoj moralnoj istini, a njoj se protive i odobravanje homoseksualnih odnosa i nepravedna diskriminacija prema homoseksualnim osobama. Stoga su korisni diskretni i razboriti zahvati iji bi sadraj mogao biti primjerice sljedei: raskrinkati instrumentalnu ili ideoloku uporabu te tolerancije kojoj se moe pribjei; jasno ustvrditi nemoralni karakter te vrste zajednice; upozoriti dravu na nunost da pojavu zadri u granicama koje ne dovode u opasnost javni moral i, poglavito, da se mlade narataje ne izlae iskrivljenu poimanju spolnosti i braka koje bi ih liilo nune obrane i uz to bi doprinijelo irenju same te pojave. One, koji polazei od ove tolerancije ele proslijediti prema ozakonjenju posebnih prava za homoseksualne osobe koje ive zajedno, treba podsjetiti da je toleriranje zla neto posve razliito od odobravanja ili od legaliziranja zla. Zakonskom priznanju zajednica homoseksualnih osoba ili njihovu zakonskom izjednaavanju s brakom uz pristup pravima koja su vlastita braku, dunost je suprotstaviti se jasno i odluno. Mora se uzdrati od svakoga oblika formalne suradnje u promulgiranju ili primjeni tako teko nepravednih zakona kao i, koliko je mogue, od materijalne suradnje na planu primjene. U toj materiji svatko se moe pozvati na pravo prigovora savjesti. III. RAZUMSKI RAZLOZI PROTIV ZAKONSKOGA PRIZNANJA HOMOSEKSUALNIH ZAJEDNICA 6. Da bi se razumjelo zato je nuno usprotiviti se prijedlozima kojima je cilj zakonsko priznanje homoseksualnih zajednica, potrebna su neka specifino etika promiljanja, a koja su razliitoga reda. Promiljanja ispravno-razumskoga reda Zadaa je graanskoga zakona svakako drukija i ogranienija u odnosu na udoredni zakon,11 ali graanski zakon ne moe proturjeiti ispravnom razumu, a da ne izgubi snagu obvezivanja savjesti.12 Svaki zakon to ga donesu ljudi ima snagu zakona onoliko koliko je u skladu s naravnim moralnim zakonom koji ispravan razum prepoznaje te osobito onoliko koliko potuje neotuiva prava svake osobe.13 Zakoni skloni zajednicama homoseksualnih osoba protivni su ispravnom razumu jer zajednici dviju homoseksualnih osoba daju pravne sigurnosti sline onima koje uiva ustanova braka. Razmiljajui o vrjednotama u igri, drava ne bi mogla ozakoniti te zajednice, a da ne iznevjeri dunost promicanja i zatite ustanove braka koja je bitna za zajedniko dobro. Ovdje se moe postaviti pitanje kako moe biti protiv zajednikoga dobra zakon koji ne namee nikakvo posebno ponaanje, nego se ograniava na to da ozakoni injeninu stvarnost koja naizgled nikomu ne nanosi nepravdu. S tim u svezi valja prije svega razmisliti o postojeoj razlici izmeu homoseksualnoga ponaanja kao privatne pojave i istoga ponaanja kao drutvenoga odnosa zakonski predvienoga i odobrenoga, do mjere da postaje jedna od ustanova pravnoga poretka. Druga pojava nije samo tea, nego poprima mnogo iri i dublji

11

Usp. Ivan Pavao II., Okrunica Evangelium vitae o nepovrjedivoj vrijednosti ljudskoga ivota (25. oujka 1995.), br. 71. 12 Usp. Ivan Pavao II., Okrunica Evangelium vitae, br. 72. 13 Usp. sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, I-II, 95. pitanje, 2. lanak.

Promiljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje ivotnih zajednica meu homoseksualnim osobama, str. 4

domet i na koncu bi dovela do promjen cjelokupne drutvene organizacije, koje bi bile protivne zajednikomu dobru. Graanski su zakoni strukturirajua naela ovjekova ivota u okviru drutva, prema dobru i prema zlu. Oni imaju vrlo vanu i katkad odluujuu ulogu u promicanju mentaliteta i obiaja.14 Oblici ivota i u njima izraeni modeli ne samo da na vani uobliavaju drutveni ivot, nego tee u novim naratajima promijeniti shvaanje i vrjednovanje ponaanja. Ozakonjenje zajednica homoseksualnih osoba bilo bi stoga uzrokom pomuenju percepcije nekih temeljnih moralnih vrjednota te obezvrjeivanju ustanove braka. Promiljanja biolokoga i antropolokoga reda 7. U zajednici homoseksualnih osoba potpuno su iskljueni bioloki i antropoloki elementi braka i obitelji, na kojima bi se moglo razumno temeljiti zakonsko priznanje takvih zajednica. One nisu u stanju primjereno osigurati raanje i produetak ljudske vrste. Eventualno pribjegavanje sredstvima, koja su im na raspolaganje stavila nedavna otkria na podruju umjetne oplodnje, osim to ukljuuju teke nedostatke potovanja ljudskoga dostojanstva,15 uope ne bi promijenilo tu neprikladnost. U zajednicama homoseksualnih osoba takoer je posve odsutna suprunika dimenzija koja predstavlja ljudski i ureeni oblik spolnih odnosa. Oni su, naime, ljudski kad i ukoliko izraavaju i promiu uzajamnu pomo spolova u braku te ostaju otvoreni prenoenju ivota. Kao to iskustvo pokazuje, odsutnost spolne bipolarnosti stvara zapreke normalnom razvoju djece koju se eventualno ukljui u te zajednice. Njima nedostaje iskustvo majinstva ili oinstva. Ukljuiti djecu u zajednice homoseksualnih osoba putem posvojenja znai zapravo initi nasilje nad tom djecom u smislu iskoritavanja njihova stanja slabosti da bi ih se ukljuilo u okruje koje ne pogoduje njihovu punom ljudskom razvoju. Takva bi praksa zasigurno bila teko nemoralna i u otvorenom proturjeju s naelom to ga je priznala i meunarodna Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, prema kojoj je najvii interes koji u svakom sluaju treba ouvati upravo interes djeteta, najslabije i najranjivije strane. Promiljanja drutvenoga reda 8. Svoj opstanak drutvo duguje obitelji zasnovanoj na braku. Neizbjena posljedica zakonskoga priznanja homoseksualnih zajednica spola jest redefiniranje braka, koji time postaje ustanova koja, u svojoj zakonski priznatoj biti, gubi bitno uporite s obzirom na imbenike vezane uz heteroseksualnost, kao primjerice raalaku [prokreativnu] i odgojnu [edukativnu] zadau. Ako bi se s pravnoga gledita brak izmeu dviju osoba razliita spola shvaao kao jedan od moguih brakova, pojam braka bi doivio korjenitu promjenu, s golemom tetom za zajedniko dobro. Stavljajui zajednicu homoseksualnih osoba na pravnu razinu slinu onoj na kojoj je brak ili obitelj, drava djeluje samovoljno i zapada u proturjeje s vlastitim dunostima. U prilog ozakonjenju homoseksualnih zajednica ne moe se prizivati naelo potovanja i nediskriminacije bilo koje osobe. Razlikovanje osoba, odnosno uskraivanje drutvenoga priznanja ili blagodati posve su neprihvatljivi samo ako se protive pravednosti.16 Uskraivanje drutvenoga i pravnoga statusa braka oblicima ivota koji niti jesu niti mogu biti brani ne protivi se pravednosti, nego, naprotiv, pravednost to uskraivanje zahtijeva. Ne moe se razborito pozivati ni na naelo pravine osobne samostalnosti [autonomije]. Jedno je da pojedini graani mogu slobodno obavljati djelatnosti koje ih zanimaju i da te djelatnosti openito ulaze u opa graanska prava na slobodu, a posve je drugo da djelovanja koja ne predstavljaju znaajan i pozitivan doprinos za razvoj osobe i drutva mogu od drave

14 15

Usp. Ivan Pavao II., Okrunica Evangelium vitae, 25. oujka 1995., br. 90. Usp. Zbor za uenje vjere, Naputak Donum vitae o potovanju ljudskoga ivota u njegovu poetku i o dostojanstvu raanja (22. veljae 1987.), II. A. 1-3. 16 Usp. sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, II-II, 63. pitanje, 1. lanak, odgovaram.

Promiljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje ivotnih zajednica meu homoseksualnim osobama, str. 5

dobiti posebno i valjano zakonsko priznanje. Zajednice homoseksualnih osoba ak ni priblino ne vre uloge za koje brak i obitelj zasluuju posebno i pravo priznanje. Naprotiv, postoje valjani razlozi za tvrdnju kako su takve zajednice tetne za ispravan razvoj ljudskoga drutva, poglavito ako bi se poveao njihov stvaran utjecaj na drutveno tkivo. Promiljanja pravnoga reda 9. Budui da su brani parovi jamci slijeda narataja pa su, dakle, od iznimnoga javnoga interesa, graansko im pravo udjeljuje institucionalno priznanje. Zajednice homoseksualnih osoba, naprotiv, ne zavrjeuju posebnu pozornost pravnoga poretka jer ne obnaaju naprijed reenu ulogu za zajedniko dobro. Krivo je obrazloenje po kojem bi bilo nuno zakonsko priznanje zajednica homoseksualnih osoba kako bi se izbjeglo da homoseksualci koji ive zajedno, zbog jednostavne injenice njihova suivota, izgube stvarno priznanje opih prava to ih imaju kao osobe i kao graani. Zapravo, oni kao i svi graani s gledita njihove privatne samostalnosti uvijek mogu pribjei zajednikomu pravu za zatitu pravnih stanja od uzajamnoga interesa. Naprotiv, teka je nepravda rtvovanje zajednikoga dobra i pravinoga prava obitelji u svrhu postizanja dobara koja mogu i moraju biti zajamena na naine nekodljive veem dijelu drutvenoga bia.17 IV. PONAANJA POLITIARA KATOLIKA PREMA ZAKONIMA SKLONIMA ZAJEDNICAMA HOMOSEKSUALNIH OSOBA 10. Ako su svi vjernici duni suprotstaviti se zakonskom priznanju zajednica homoseksualnih osoba, to su osobito duni katoliki politiari na temelju njima vlastite odgovornosti. Pred nacrtima zakona koji su skloni zajednicama homoseksualnih osoba moraju voditi rauna o sljedeim etikim naznakama. U sluaju kad se zakonodavnoj skuptini po prvi put predlae nacrt zakona sklona zakonskom priznanju zajednica homoseksualnih osoba, katoliki parlamentarac ima moralnu obvezu jasno i javno izraziti svoje neslaganje i glasovati protiv nacrta zakona. Dati svoj glas za zakonski tekst tako tetan za zajedniko dobro drutva teak je nemoralan in. U sluaju kad se katoliki parlamentarac nae pred zakonom sklonim zajednicama homoseksualnih osoba koji je ve na snazi, on mu se mora na njemu mogue naine usprotiviti i svoje protivljenje obznaniti: radi se o dunom inu svjedoenja istine. Ako zakon te vrste ne bi bilo mogue posve dokinuti, pozivajui se na upute izraene u okrunici Evangelium vitae, mogao bi doputeno ponuditi vlastitu potporu prijedlozima koji smjeraju umanjenju tete nekoga zakona te smanjenju negativnih uinaka na razini kulture i javne udorednosti, pod uvjetom da je jasno i svima poznato njegovo osobno posvemanje protivljenje takvim zakonima te da se izbjegne opasnost sablazni.18 To ne znai da bi se u toj materiji restriktivniji zakon moglo smatrati pravednim ili barem prihvatljivim zakonom; naprotiv, vie je rije o legitimnom i dunom pokuaju da se doe do barem djelominoga ukidanja nepravedna zakona kad u danom trenutku potpuno dokidanje nije mogue.

17

Osim toga, ne treba zaboraviti uvijek prisutnu opasnost da bi neko zakonodavstvo, koje bi od homoseksualnosti tvorilo osnovu za stjecanje prava, neku osobu s homoseksualnom sklonou zapravo moglo poticati da se proglasi homoseksualcem ili ak da trai partnera u svrhu iskoritavanja zakonskih odredaba (Zbor za uenje vjere, Neka razmiljanja o odgovoru na prijedloge zakona o nediskriminaciji homoseksualnih osoba (23. srpnja 1992.), br. 14). 18 Ivan Pavao II., Okrunica Evangelium vitae, 25. oujka 1995., br. 73.

Promiljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje ivotnih zajednica meu homoseksualnim osobama, str. 6

ZAKLJUAK 11. Crkva nauava da potovanje prema homoseksualnim osobama ni na koji nain ne moe ukljuivati odobrenje homoseksualnoga ponaanja ili zakonsko priznanje zajednica homoseksualnih osoba. Zajedniko dobro zahtijeva da zakoni priznaju, promiu i tite branu zajednicu kao temelj obitelji, osnovne stanice drutva. Zakonski priznati zajednice homoseksualnih osoba ili ih izjednaiti s brakom znailo bi ne samo odobriti nastrano [devijantno] ponaanje, s posljedicom da ga se uini uzorom u sadanjem drutvu, nego i zamraiti temeljne vrijednosti koje su zajednika batina ovjeanstva. Takve vrijednosti Crkva ne moe ne braniti poradi dobra ljudi i itavoga drutva. Vrhovni Prvosveenik Ivan Pavao II., na audijenciji udijeljenoj nie potpisanom kardinalu predstojniku 28. oujka 2003., odobrio je ova Promiljanja, prihvaena na redovitoj sjednici ovoga Zbora, i naloio je da se objave. U Rimu, u sjeditu Zbora za uenje vjere, 3. lipnja 2003., na spomendan svetih muenika Karla Lwange i drugova. + Joseph kard. Ratzinger, predstojnik + Angelo Amato, S. D. B., naslovni nadbiskup Sile, tajnik
engleski: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_en.html njemaki: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_ge.html talijanski: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_it.html francuski: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_fr.html poljski: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_pl.html slovaki: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_sk.html kastilski: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_sp.html portugalski: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_po.html maarski: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20030731_homosexualunions_hu.html