UNIVERZITET CRNE GORE FILOZOFSKI FAKULTET U NIKIU Odsjek za crnogorski jezik i junoslovenske knjievnosti

Usta puna zemlje Branimira depanovida Zavrna kritika

Student: Milica Jovidevid

Profesor: doc. dr Vesna Vukidevid-Jankovid Asistent: mr Maja Sekulovid

U Nikidu, decembra 2013. godine

Ovo djelo anrovski se odreuje kao roman-novela iz razloga to ga je sam autor tako odredio, inae se moe smatrati i romanom. Razliite take gledita jasno su izdefinisane u ovom djelu to nam, osim dinamike, daje priliku da lake uemo u psiholo giju likova, odnosno da bolje sagledamo njihov psiholoki model. Na samom poetku romana uoavamo dva razliita tipa kucanja, to nas upuduje na dvije take gledita prva je neimenovanog protagoniste koga progone, a druga njegovih gonia. Jasno nam se daje do znanja da izmeu njih postoji nit u pripovijedanju koja ih u isto vrijeme spaja i razdvaja. Oni su dio istog svijeta, ali su potpuno razliiti. Izostanak imena glavnog lika stvara kod itaoca sliku avremenog junaka koji je u romanu pojedinac, ali u knjievnosti predstavlja prototip izoptenog ovjeka. U ovoj alegorinoj prii rije je o progonu i ugroenosti pojedinca u drutvu koje njeguje kult kolektivnog i u tijesnoj je vezi sa komunistikom idejom. Gonii nemaju sloen psiholoki profil, a sve to u cilju da njihovu svijes autor eli da prikae kao jedinstvenu cjelinu. Broj gonia progresivno se povedava kako se fabula u djelu razvija, to moemo dovesti u vezu sa ivotom ovjeka i nedadama koje se sa njegovim razvojem i sazrijevanjem povedavaju. Tako likovi postaju simboli, statini su, a take gledita gonia i progonjenog naglo se smjenjuju. Deskripcije prostora takoe su date kao osvjetljenje psiholoke take gledita likova, pa se prostor povezuje i stapa sa njihovim unutranjim, emotivnim stanjem.Polje na kome su postavljeni likovi u ovom djelu je jednolino. Likovi su podijeljeni u dvije grupe to se lako moe uoiti prilikom iitavanja djela. Jedni su naznaeni kao gonii, dok je na drugoj strani progonjeni neimenovan i sam. Gonii nemaju detaljnu karakterizaciju od strane pripovjedaa, izostavljene su precizne deskripcije fizikog izgleda, ved je data samo gruba skica. Oni su predstavljeni kao obini ljudi, otueni od drugih i od samih sebe. Ta otuenost predstavlja glavnu sponu izmeu gonia i progonjenog. Karakterizaciju imena jedino posjeduje Jakov. Narator i progonjeni nemaju vlastito ime, dok su ostali uesnici hajke naznaeni samo prema zanimanju pa se pojavljuju: umar, pastir, izletnici, ene u crnini i drugi. Oigledno je da izostavljanje imena ili bilo kakvih iscrpnijih naznaka nije greka netalentovanog poetnika ved unaprijed isplaniran i namjeran postupak koji ima za cilj stvaranje avremenog lika. On je skrhan bolom zbog saznanja da boluje od neizljeive bolesti koja mu

dozvoljava da proivi jo samo devedeset dana, dvije hiljade i sto ezdeset sati ili sto dvadeset i devet hiljada i est stotina minuta1. U momentima kada vie ivot nije ono to je bio, progonjeni itav svoj ivot dovodi u pitanje. On je izgubljen i sam, bez ikakvog daljeg cilja. Ne eli nikakvu utjehu niti pomod. U uvodnom dijelu romana ukratko saznajemo o ivotu progonjenog. Iznenadno saznanje motivisalo ga je da se vrati u rodnu Crnu Goru da umre. Prelaskom glavnog junaka iz semantikog polja naruavanjem kulta kulture poinje njegova psiholoka borba sa goniima i sa samim sobom. U tamnim planinama on jedino trai drvo koje je izraslo samo za njega. Gonie posmatra kao prepreku u izvravanju samoubistva. Nakon uvodnog dijela romana uvodi se motiv hajke koji de do kraja posluiti za psiholoko ogoljavanje, kako glavnog junaka tako i gonia. U bjeanju progonjeni se konstantno bori sa samim sobom, razapet je izmeu onoga to su elje i onoga to je moranje. On vie puta u toku naracije iznenadno zastaje pr ed goniima i isto tako ponovo poinje da bjei. Prema Frojdovim uvjerenjima kod ovjeka razlikujemo eros, odnosno instinkt za ivljenje i tanatos, instinkt za razaranje. Jedini nain da se kroz ivot prolazi jeste ravnotea izmeu ova dva nagona. U ovom djelu progonjeni nema ravnoteu izmeu ova dva nagona, ved se oni konstantno smjenjuju i nadvladavaju jedan drugog, dok na kraju ne pobijedi instinkt za razaranje, kada konano umire progonjeni. On ostavlja svoje gonie u potpunom neznanju i znatielji i njih na taj nain mui i razara. Na drugoj strani Jungovo uvjerenje vri karakterizaciju na otvoreni i zatvoreni tip ljudi. Prema postupcima i nainom na koji rasuuje progonjeni moemo rei da on pripada zatvorenom tipu ljudi, to se najbolje dokazuje u trenucima kada kri kult culture i prelazi u semantiko anti polje. Ton glavnog junaka kroz itav roman je pesimistian kao i kod njegovih gonia. Ipak trebalo bi naglasiti koliko je leksika koja karakterie progonitelje paljivo odabrana, a sve to u cilju bolje izgradnje njihove psiholoke strane. Sa fizikog izgleda, tezite za karakterizaciju gonia, premjeteno je na njihovu leksiku i gestikulaciju. Naglaeni su razliiti pokreti rukama, grimace i izrazi lica. Progresivno povedavanje broja gonia u djelu odlino je motivisano. Svi oni koji se prikljuuju Jakovu i naratoru gone protagonist jer ih mui nepravda koju im je nanio ovjek. Ne onaj koga de oni kasnije goniti, ved nekog sasvim drugof, ali sutina nije u kanjavaju pravog, ved puka
1

elja

za

osvetom

ma

kom

ovjeku,

bitno

je

samo

to

da

je

ovjek.

depanovid, Branimir: Usta puna zemlje, Vijesti, Podgorica, 2006. godine

Ono to je jo karakteristino kod karakterizacije gonia jeste njihova homogenost. Oni funkcioniu kao cjelina i svaki novi lan se vrlo dobro utapa u masu, meutim interesantan je moment kada umar trai ulogu voe. ak i u toj homogenosti ono ljudsko, prizemno je nadvladalo i nadrailo njega da se bori za vodedu ulogu.

Naspram cjeline nalazi se pojedinac. On je otuen, progonjen i sam. Ljudi su mu u trenucima labilnosti potpuno strani i nedokuivi, a priroda je ta u kojoj trai sklonite. Vrhovi Prekornice jedina su njegova sigurnost i uzdanica. Sva ta njegova nesigurnost dovodi do haotinosti i isprekidanosti u pripovijedanju. Prostor i vrijeme ivopisno su opisani i stopljeni sa emotivnim stanjem junaka. Prostorno samo na poetku radnja se odvija u zatvorenom, sve ostalo vrijeme likovi se kredu po kupama, planinskim predjelima, visoravnima i umi. Upravo zatvorenost u kupeu voza, glavnog junaka je natjerala da ga napusti. Ovaj postupak moemo dovesti u direktnu vezu sa emotivnim stanjem lika koji se bori protiv svoje zatvoremosti. Pripovijedanje obiluje velikim brojem deskripcijama i retrospektivnim elementima. Vradanjem u prolost progonjeni pokuava da pronae motivaciju za ivotom , jer je u sadanjos ti ne pronalazi U djelu je zastupljen veliki broj motiva kao to su: hajke, religije, svjetlosti, otuenosti, smrti. Sve ovo su lajt motive koji su zastupljeni u velikom broju djela svjetske knjievnosti. Motiv hajke vrlo je karakteristian za pisce crnogorske knjievnosti. Svjetlost ima nobinu ulogu u ovom djelu. Umjesto pozitivne konotacije, na koju obino upuduje, ovdje ona predstavlja prepreku za progonjenog, ne dozvoljava mu da vidi jasno. Jo jedna zanimljiva injenica jeste da je svjetlost u romanu ili prejaka ili je uopte nema. Ova svjetlost moe se simboliki dovesti u vezu sa ivotom.

Primarna literatura
depanovid, Branimir: Usta puna zemlje, Vijesti, Podgorica, 2006. godine

Sekundarna literatura ivkovid, Dragia: Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti, Izdavaka kuda Draganid, Beograd, 2001. godine