You are on page 1of 35

Običaji

(Katunska nahija u Crnoj Gori)

M i ć u n M. P a v i ć e v i ć Božić Već početkom, decembra počinju pripreme, da se dočeka sto svečanije Božić. Zaklata je svinja, a sa njom bar dva »sitna brova« (koza ili ovca), i stavljene da se suše, »da se imadu sa čim omrsiti na taj dan« i da im ko koga njihova ne mogne prekoriti: »Ti se ni na Božić ne omrse.« Isto tako se vodi velika briga i da se imade pića, a naročito vina. U Dobrskom Selu nema kuće, koja nema loza, i svak se čuva od domaćega vina, da se njim prelije badnjak — to je birićet za loze. Kada se je obezbijeđilo sa jelom i pićem, vodi se briga i za ogrev, jer je grehota tih blagih dana ikakov posao raditi. Zbog toga se donese puno hrastovih drva, koja se ostavljaju za Božić. Ova se drva zovu »badnjarice«. Svejedno je baš, koji će se dan donijeti badnjarice u mjesecu decembru, ali se pazi, da budu što prije donesene, da se prosuše. Njihov blroj nije ograničen: što ih je više, to bolje, ali ih ne smije biti manje nego je muških glava u kući, obično ih je 7 ili 9, a rede 11. Pazi se, da budu mlada i vitka hrastova stabla težine 25—30 kila. One se ne sijeku kao obično drvo, nego se »žabadnjače«. Da bi se zabadnjačilo, treba drvo sjeći koso i siječe se do srca (sredine) drveta. Onda se tu prestane sa sječom pa se prijeđe na protivnu stranu, da se i sa druge strane zasiječe, ali taj zasjek ne smije biti na istome mjestu, nego oko 10 cm niže. Kad se i sa te strane zasiječe do srca, drvo samo pada i rascijepi se za onih 10 cm, koliko i u sredini ostaje ravne površine. Badnjarice ne donose žene, nego samo muškarci, a u onoj kući, gdje nema muškarca nego udovica ili su djeca još maloljetna, donesu ih komšije ili neko od rodbine. Ko se računa za dobrotvora te kuće, taj i donese, to ne mora biti jedan, nego i više njih. Kod donošenja badnjarica kod kuće ne vrši se nikakav naročiti obred.

Običaji

±Л7_

Badn jarice se ne postavljaju gdje i ostala drva, nego se prislanjaju uz kuću, i to uz stranu, gdje su vrata. Badnjarice se mogu donijeti i na sam Badnji dan, ali se ti ljudi računaju za nemarne. Badnjak se bere na Badnji dan u zoru i donese se kući, kada .sunce graniva. I badnjak je od hrastova drva i zabadnjači se kao i badnjarice samo dva puta, t. j . kada padne na zemlju, opet se presiječe na sredinu na zabadnjačeni način. Krajevi onog presjeka na sredim ostaju jedan kod drugoga, a vrh se okrene ka korijenu. T a k o se poveže vrh uz badnjak. Nosi se tanjim krajem badnjaka naprijed, t. j . onim presjekom na sredini, a deblji kraj badnjaka i vrh ostaju ostrag. Kad se donese kući, ovaj se presjek u sredini osloni na zemlju, a badnjak se prisloni uz vrata, tako da dođe na više deblji kraj badnjaka i njegov vrh. Badnjak donosi samo domaćin kuće, a ako je on iznemogao, to radi njegov zamjenik. Kad ga je prislonio uz kuću, okitio ga je lovorikom, kostrinom, bršljanom, a kite ga nerandžama i jabukama. Domaćina srijeta domaćica na pragu od kuće sa pšeničnim kolačem i bocom vina. Ona stoji na pragu i prije nego je on stupio nogom na prag, naziva joj: »Dobro jutro i čestit ti Badnji dan.« "Ona mu odgovara: »Dobra ti sreća, is tobom zajedno i ovi i drugi i svaki blagi dan.« Zatim mu daje da grižne kolač sa jednog kraja i kaže mu: »Vo imja oca«, zatim okrene protivnu stranu i kaže »i sina«, onda na trećem kraju: » i sjatago duha« i na četvrtu: »amin«. Tako je učinjen krst od ugrizanja. Kad je rekla »amin«, predaje mu kolač u rake i dade ш bocu vina, da okusi i od njega. Ovaj je kolač načinjen na Tucin dan. Toga dana se prave i kolači za djecu, koji su u obliku krsta, srca i kopnja, da budu dobri hrišćani, dobra srca i junaci. N a Badnji se dan užurbano radi, tako da bude sve u pripremi, da se za sva tri dana Božića nema što raditi. .Badnji dan se sve do uveče ne razlikuje od ostalih dana osim ito'se post pojača još više. N e stavlja se u jelo čak ni zejtin. Kada počne da se spušta mrak, onda i počinju obredi. Naročita se pažnja poklanja stoci, da se sa njom izvrše svi obredi, jer se je i Hristos među stokom rodio. Kada se dogone s paše, na vratima stoje sa unutarnje strane dvoje čeljadi sa zapaljenim svijećama, da između voštanih svijeća prolazi stoka. N a prag jstaje se popriječi kosijer, pa preko njega mora proći sva stoka.

148

Mićun M. Pavićević:

Kosijer se stavlja zbog toga, jer je to glavni alat čobana, a i što je od gvožđa, pa od gvožđa bježe zli duhovi. Kada se je smirila stoka, onda se pristupa loženju badnjakaPrije nego je izašao domaćin kuće, da ga unese, zapale se voštane svijeće i unese se vreća pšenične slame. Svijeće moraju držati dvoje čeljadi sa obadvije strane vrata, a od slame uzme iz vreće i postavi dvije hrpice na dva suprotna kraja od ognjišta, tako da kada unese badnjak, da ne počine na zemlji nego na slami. Kad je izašao iz kuće domaćin, sva čeljad moraju biti na nogama, a muškarci poredani po starješinstvu, bliže vratima onaj, koji je stariji. Domaćin presiječe vezu, koja je vezala vrh i badnjak, pa pnese samo badnjak, a vrh ostavi. Badnjak uzme na ruke i unosi ga tanjim krajem- naprijed. Pri ulazu na vrata treba da uđe prvo desnom nogom i kaže: »Dobro veče i čestito vi Badnje veče.« Svi mu odgovaraju: »Dobra ti sreća i s tobom zajedno i ova i druga i svakoga blagoga dana.« Zatim polaže badnjak prekosred vatre,, koja je jako podložena suhim drvima, da bi se mogle brzo zapaliti badnjarice. Kad je domaćin položio badnjak na vatru, izlazi njegov nasljednik i on na isti način unosi vrh od badnjaka. Isto onako pozdravlja pri ulazu i isto mu onako odgovaraju. Vrh od badnjaka ne polaže se na vatru uz badnjak, nego unakrst preko badnjaka. Isto se to radi i sa badnjaricama, koje unose po redu muškarci sa. istim pozdravima kao i badnjak. One se kao i vrh polažu unakrst preko badnjaka a jedna uz drugu. Badnjarica se lomi na paran broj, obično 7 ili 5?. Jedna se ostavi za »Mali Božić« (Novu godinu), kada se loži uz slične obrede. Kada su sve badnjarice unesene i naložene, domaćin prosipa slamu pored vatre. Zatim uzima pogaču, na koju je pri miješanju udaren proskurnjak. Preko te pogače prelije vino na jednom kraju badnjaka i kaže: »Badnjače veseljače, ja ti dajem vina i pogače, a ti nama i vina i pogače i svake dobre i plemenite sreće.« Ovo ponovi i na drugoj strani ognjišta i badnjaka, zatim prelijeva badnjarice pa preko ognjišta učini krst sa vinom u četiri njegova ćoška. Kad je svršeno sa prelijevanjem, sam srkne vina sa riječima: »Zdravi mi i svi bili i dao Bog i njegovo Roždestvo, da ga dočekivamo za dugo i za mnogo u časti i poštenju, u zdravlju 1 veselju, u slozi i ljubavi sa svom braćom i družinom i sa svakim,.

Radost je. Kad je badnjak pregorio. dodirne je čelom. Kome badnjak prvo pregori. šljive i drugo. Domaćica postavi naćve (u kojima se mijesi hljeb) na slamu pored vatre. dok ne prijeđe muškarac. između kojih je unesen badnjak. koje stalno liže plamen. jer bi se ubuduće u toj kući rađala samo ženska djeca. rodice se muška djeca. gdje i stalno ostaje. razlomi se. jer je Bog čuva. a pospe se medom. Onu. koje je veća polovica. zbog toga stalno vatraljem džarkaju badnjak. a jednu drži domaćica. Zatim sjede da se večera. nego je sada lomi preko. Kad su svršili sa vinom. navuče rukama ravnomjerno. Vjeruje se: kome jače vatra gori. t. Preko badnjaka nije slobodno da prijeđe žena. orasi. izađe domaćin kuće na prag kućni i puca iz revolvera. a u njima sud za jelo. Tako se u neko . onda će biti bolja iduća godina nego je bila prošla. a ako ne pucaju. da i on srkne. prelijepe se za vratnice. One svijeće. da je ta kuća i srećnija. Za večeru se priredi pirinač. Ta vatra ne zaipaljuje. Još dođu razna voća kao jabuke. očita se molitva »Oče naš«. Zatim poljubi presjek i zagrize zalogaj. Ona pogača. kada vatra jako plamsa i kada puckara. ne zgriju. onda ženske. To isto urade sve ukućani. da tamo dogore. preko koje se je prelijevao badnjak. a svak bi htio da je srećniji od drugoga. Nema bojazni. kakav će porod imati: ako pucaju kestenji. uzima domaćin.« Svi mu odgovaraju: »Da Bog da. da se ni verige nad ognjem. nego ostanu hladne. Jedna je zabodena u pogaču. da li ona u 'desnoj ili lijevoj1 ruci. Ovako poljube i založe svi ukućani. Djeci se daje da bacaju kestenje u vatru. pa svima redom. taj je srećniji. biće gora. sto je držala domaćica. a ako manji.« Onda predaje vina najstarijemu muškarcu. pa gataju.sredinu. pa onda predade nasljedniku. j . Za to vrijeme gore voštane svijeće. domaćin još nije ispuštao onu pogaču Iz •ruke. u toga je i vatra bolja. glave: pravo namjesti glavu na . Kad je prelomio. Prije nego su sjeli za večeru. čak se vjeruje. poljubi je u sredinu i na to mjesto. da će se od tolike silne vatre i kuća zapaliti. nego prekrštenih nogu na slami. N a Badnje veče se ne sijeda na stolice. gleda. Ako je komad ostao veći u desnoj ruci.Običaji 149 k o od nas imao ikakve ilake. •da se pojede za večeru. gdje je poljubio.

Poslije večere pjevaju se pjesme. a domaćin • ostaje da čuva badnjak. j . ide se u crkvu. se rodio«. gdje se peče hljeb. T a d a se i svrate u kuću. kao da je zapretala hljeb da se peče. znači. ako gori onaj gar na pinjati.. rod će biti dobar.. kao da će da pečehljeb. potrlja se onaj spoljni gar na njoj. a i vesele. . da toga i više zasije. da se ne ugasi. dok pop sa crkvenih dveri ne kaže: »Hristos se rodio. jer treba ujutro rano ustati. a ako je crn. i kad je već pregorio. Kada je badnjak pripravan da pregori. i to svi odrasli. Za. N a Badnje veče ne sjedi se tako dugo. ali mora biti i crne kobasice (napunjene svinjskim mesom). kad zazvone na crkvi prva zvona. Svi ukućani pjevaju. Kada ih je postavio na crijepku. onda izlaze iz crkve i mirobožaju se. pa se treba javiti i mirobožati i sa neprijateljem. onda se dozivaju domaćini kuće. Pavićević: doba noći čuju puške na svaku stranu. j . jer se »ne valja«.« Kad zazvone druga zvona. i čestita im se Božić. da se ide u crkvu. Badnjarice ne spotiče. Kad je sveštenik završio leturđiju i rekao: »Hristos. a domaćin odvoji ugljeve od badnjaka i namjenjuje ih zašto će koji: ovaj će biti pšenica.« Grehota je toga dana ma sa kim biti u omrazi. Svi polijegaju na svoja mjesta. domaćica ih pokrije sačem i nagrne vatrom. biće rđav. d. Kada se vraćaju kući.i5o Mićun M. sve dok se na Božić izjutra ne vrate iz crkve. ovaj drogi rumetm. sve pomene usjeve. domaćica stavi crijepku na vatru. Treće zvono oglašuje. ako se toga dana ne pomiriše. treći pasulj i t. koje će čuvati vatru. biće i para te godine. a najviše pobožne. da . a to je u zoru. da neće nikada. Uveče se navjesi pinjata napunjena kastradine i pršute. ne čestitaju Božić jedno drugome. Ako je ugljev pretvoren u pepeo. stavlja je u upretnjak. N a Božić se ujutro ustaje. pored čijih se kuća prolazi. nego ih samo bolje pribija jednu uz drugu. On za svo vrijeme sjedi na slami pored vatre. samo ostane jedno. i to tako ostaje do ujutro. t. t. svi se među sobom po tri puta poljube uz riječi: »Hristos se rodio« i odgovor: »Voistinu se rodio. a to je oko г sata poslije pola noći. a naročito djeca. pa ako se pojavi po njoj puno onih sitnih iskrica. da je počela leturđija i crkva je uvijek dupke puna. Kad se je navjesila pinjata i počela da vri. »da mu se spotakne badnjak«. ali badnjak ne dira nikako.ga 'domaćin p o ugljevima gleda. kako će mu što iduće godine ponijeti. Kad su ustala čeljad.

a zatim im se daje crne kobasice. Nije obavezno. da budu zdrava kao ribe. spotiče se badnjak i ljubi se sa ukućanima. pa ni u šali. ide se u komšikzk i kod rodbine da se čestita. kako ćemo biti ove godine sa zdravljem i srećom?« Dijete odgovara onako. Dijete izađe iz kuće. tako je) iza vrata kaže: »Dobro jutro vi i čestit vi Božić. da je stavi na vatru. Kad se je čestitao Božić kod kuće. a ako tih nema odijeljenih. kako je naučeno. da mu se šta dade da se počasti.« Ukućani mu odgovaraju: »I s tobom zajedno i ovi i drugi. Tada govori: »Svaka vi sreća naprijed išla kao list i trava u Đurdevu danu. Samo se pazi. da i ono unese grančicu. čitava familija prijeđe na prvi dan Božića u bratovljevu kuću. a naročito to pazi rodbina. a skošene na jednu gomilu pored vrata. a dijete je anđeo Gospodnji. uzme tu grančicu. šta treba da odgovara ma Božić na pitanja. razumije se. kaži mi. N a Božić se dijete. j . da neće biti kažnjena. koje su odsječene od badnjarice. jer znadu. pa što ono kaže.« — »A kad si ti anđeo. Kada se je došlo kući. da kad ulazi neko u kuću. Tu . Dijete odgovara.« Domaćica odgovori: »Dobra ti sreća i s tobom zajedno. Domaćica je već ranije objasnila nekojemu od djece. prije nego je ušlo u kuću. Kad je završeno došaptavanje kroz zatvorena vrata. Ovo svraćanje po kućama pri povratku iz crkve daje naročitu živost. a ni odrasli ne smije udariti. onda se kao i u ostalim kućama unosi grančica. a pita ga sve ono. i to je najživlje doba Božića. a dijete (a ne starije i odraslo čeljade. gdje ga udare.Običaji 151 Pri ulazu u kuću unese se grančica dubova. jer će mu na to mjesto izaći čir. puste ga unutra. a ko si ti?« — »Ja sam anđeo Gospodnji pa vam nosim mir Božji i svaki birićet. onda dohvati badnjak i malo ga gurne naprijed u vatru. Zbog toga se »polaze« redovno podijeljena braća. Djeca su toga dana najslobodnija. N a Božić ujutro djeci se dade da okuse najprije ribe. da se kod kuće ne ugasi vatra pod badnjakom. samo povoljno. Božice se želi (provesti u prijatnom raspoloženju i u što većem krugu. onda bliži rođaci. svak ima dosta kod kuće. jer je starije grešno. čestita se Božić.« Zatim se poljubi sa ukućanima uz pozdrav »Hristos se rodio« i »Voistinu se rodio«. kaže: »Dobro jutro i čestit vi požić. Kad ulazi u kuću. što bi željeli da im se desi u toku te godine. t. a domaćica zatvori vrata pa stane za vratima.« Kad je stavio> grančicu na vatru.

Rod je pri povratku tako isto dariva. 2 a sva tri dana Božića kuća se ne mete. To se parče badnjaka skloni obično u uipretnjak. N a ovim se gozbama jede i pije bez mjere i ne smije se ni pomisliti na neku štednju. Slama se odnese na njivu. a sutradan prijeđu kod drugoga brata. voće i tome slično. kao plećku. a ne vraća se kući. a ako je mlada i to joj je prvi put. drugog kod drugoga. I ako su tri brata familije. Toga dana uveče domaćin vadi zaostali dio od badnjaka iz ognjišta i gasi ga vinom. . Odiva ostaje najmanje jednu noć u rodu. piju. onda se »začne oro« i igra se na nekom guvnu za to podesinom. Ova je slama zato. da ga vještice i drugi zli dusi ne odnesu na tuđu njivu. pa to bile da su mlađe ili starije. sva tri su prvoga dana kod prvoga. a to za sva tri dana Božića. a drugi kod mlađega. nego samo u rođake i komšije. opet se ugasi vinom i odnese među loze. »da ne ide u rod praznih ruku«. Čoban na Božić ujutro pođe medu stoku i njoj čestita Božić. zabavljaju se. do godine će biti obratno. i sa sobom povedu mlađu djecu. da je što bolje ugoste i da se prijatno osjeća. Ovaj krst čuva plod. opet noći kod roditelja. Ponese u rukama jedan šipak i zakopa ga pod prag od staje. pršutu. gdje je pšenica. da bi dobro rodilo. Ako je lijepo vrijeme. I na Novu godinu se ne pusti da cio dogori. Drugi dan Božića dolaze odive u rod. Pavićević: čitavi dan jedu. Taj zaostali dio pazi se da bude ni manje ni više nego ono zabadnjačeno parče od oko 10 cm. što je u pšeničnoj slami Hristos rođen. tek trećega dana uveče domaćica pokupi slamu u vreću i počisti kuću. Sa sobom iz doma u rod ponese neke darove. Treći dan Božića opada važnost svetkovanja.152 Mićun M. da se opet zapali na Novu godinu sa onom badnjaricom. Odiva se osobito rado dočeka i pazi se. koja ne mogu bez majke. onda do Nove godine. da bi stoka bila puna torina košto je šipak zrna. nego se izvadi jedno parče. gdje se hljeb peče. Ako je ove godine prvi dan slavljen kod starijega brata. da zna. da se vještice ne pokupe u buništu. koja je za Novu godinu ostavljena. Pa i ako je odiva udata u istom selu. i tamo se od nje načini krst. Prvoga se dana obično ne udaljavaju od kuće. N i na prvi dan Božića ne smije se ni stoka zaboraviti. a to zovu »polaženje«. trećega dana kod trećega brata. da ima gdje doći i da se sa tim ponosi.

Poslije počinju okretne igre. pije se — igra do mraka. ili koja poskočica: »Bijela vila klikovala« — dok se ne zagusti — hvatajući se u kolu i muško i žensko. Mladež do dan-dva prije oglasi. inače sakupe se na »guvnu«. iz jednog domaćina u drugoga. iznese se vino. kada svi odlaze zahvaljajući domaćinu i pjevajući do svojih kuća. sjedi i pjeva u selu. ako nema korote Odmah poslije Bogojavljenja počinju sijela. Domaćin ih rado prima. zv. pa vodični post (5 januara. Post U novije doba. Najviše se hora. Iza kola počinje »horo«: igraju dva i dva momak i djevojka — sve tako. Jovana. dok bude dosta.Običaji 153 Mesojede i poklade Od Božića do početka velikog posta uz t. a osobito nakon ratova. Tako se provodi do poslije pola noći. dok prije onaj. Usjek. post je bez razlike veoma popustio. Sv. T u igru prate pjevači pjesmom. Krstitelja) i još neke dane u godini. a o večeri gdje se odredi horo — do zore. ko nije redovno postio posti.sir (bijeli smok). Mesojede skoro se ništa i ne radi do jede. gdje će u subotu ili nedjelju veee biti horo. kad dolaze odive. božični (bar tri nedjelje dana). Kolo počinje sa pjesmom: »U planine naše svete«. skorup i riba. a Bijelu nedjelju ostavi se najbolje. ali im prethodno sve objasni i odredi se reditelj. glave Jov. kada pjevačguslar pjeva uz gusle. Tako ti prođu Mesojede i pojede se ljepše i ljepše uz pjesmu. Obično se te nedjelje (siropusna) jede . srijedu i petak. Krstov dan. birajući u onoga. i tek se večera. a na Poklade bijele — najbogatije. koja redovno posti petak i srijedu. Dok kola igraju. Znak su dva pucnja puške. . četvoro posta: veliki post. koji ima prostraniju kuću za horo. i tamo se prave maškare. Ako je selo veće. zetovi i prijatelji — kada je u selu prava gozba. koliko prostor kuće dopušta. Danas rijetko ko posti četvorogodini post. prvijenci horovode već su tamo. prinesu se drva za ogrev. ili odmor. P o varošima ima maskarada i uz najveću svečanost spali se »karnoval«. dok kolo samo pjeva i okreće se. taj nije bio Božiji— poglavito starije žene. ili »Pod Ostrovom u planini Knjaz Nikola sabor čini«. dotle stariji oko vatre uz »crveniku vina« pričaju o bojevima i pjevaju uz gusle. Danas se rijetko nađe po koja starica. Za čas je puna kuća.

pa ma u najvećoj bolesti — u. porodila se svađa. Ima starijih. da je ma što bolje učiniti. dok se ne vidi. pa i ostariji igraju se na jaja. ali manje nego o Božiću. Ne žalim ga. koga se dana i ne jede skoro ništa. negose omrsiti. žena. Uskrs Najvećma se djeca raduju otuda i pjeva: uskrsnim crvenim jajima. farbaju te šaraju uz neopisanu dječiju radost. pitao . Pavićević: velje-gospođinski i nekoliko dana Petrova posta. T o je dan za . ljube se tri puta. ili pleme. danas je toga rijetko. koji je u tome mjestu. koje se ne bi omrsile. Kad se doznalo. dan crkvene slave (hrama). U staro doba stariji ljudi nakon sedmonedjeljnog posta običnosu se na Uskrs pričestili. kuvaju se. jer se je mrsio. Krstonoše Svaka crkvena opština ili poveće selo. Pričaju. a ja se mrsim u posti. jer je trefila srijeda. U prilog postu pričaju: da je neki zločinac ubio čovjeka i kad su ga uhvatili. prijatan je i jedva dočekan. i od toga doba zabranjeno je tucati se.154 Mićun M. pa postariji i izvade crveno jaje i tucaju se. te se drugome učini. a domaćin je nabavio i jagnje za pecanje. i mlađi kažu: nije grijeh. te se Đurđev danak i zelena trava.« — Mnogi su mislili. Ljudi se polaze. valjajući ih na »struku« — naročita igra. nego ono. e si ga ubio?« — »Sir sam bacio. što se pojede. a djeca. Vaskrsenje i šarena jaja! Nakon sedam nedjelja velikog i strogog posta omrs na Uskrs. ali se ipak nađe — osobito zadušni petak. zapreštana dana u toku godine. da li je prirodno jaje. Ali. odgovorio ubica. danas se u mnogome popustilo. a hljeb pojeo. »dižu krste« jednom u godini počevši od Đurđeva dana do Male Gospođe — na. post vjeruje i lako joj je postiti. Domaćica sprema uz jaja slatkiša.ga je kapetan: »Šta si na ubijenoga našao?« — »U torbi hljeba i sira«. N a Veliki petak spremaju se jaja. Pred crkvom ljudi se pozdravljaju sa »Hristos voskrese«. da je pred nekom crkvom neki nestaško i mladić bioofarbao od drveta izrađeno jaje te i potucao svakome jaje i odnio ga. Rijetko je. te je krv prolivena. kao i ona nekolika. — »Pa šta si uradio i žališ li. U crkvu je obavezno poći.

Najviše se slavi: Nikolj dan. . Pred crkvom. pobrinu se za ručak. da ništa ne manjka. Mnogi nose i teško oboljele bolesnike. T o nasljedstvo od starih i najstarijih vremena — još od doba prijelaza u hrišćanstvo. pošto se otsluži Božije slovo. sira. zaobiđu ga i najzad se i vrate istim redom pred crkvu. da im se i kroz njivu pšenice prođe ili kroz vinograde. gdje se ima vodica zakrstiti. Često puta. najviše momci i djevojke pjevaju: »Krste nose. U nekim mjestima (na pr. za koji se dan svečari od ranije spremaju. pozove narod i digne se litija. poglavito. vjerujući na bolji birićet! Opštinari. Stariji ljudi uzmu stare ikone. Crkveni barjak nose brastva po redu. ako ima gosti iz drugih sela — te ih počaste. kada na trpezi ima svega u izobilju i ne žali se ništa. Arandelov dan. sveštenik izađe. zavjetina unovčila.Običaji 155 opštinu kao krsno ime za domaćina. a da toga dana ne počasti i ne napi je u slavu JBožiju. Mitrov dan i drugi sveci. kako ko hoće. — ne bi niko zabatalio. a poslije u određenom pravcu — kako je to uobičajeno. Urede se dva i dva. I muškarci i ženske. Krsna slava Krsno ime . kojeg se dana stranci (iz. samo da gosti budu počašćeni. Ko je zavjetan. odakle su i krenuli. u Zeti) čobani natjeraju stoku. pjeva sveštenik. iz druge opštine. rijetko' ko jagnje. ako je ljeto sušno. što se javno proda i ide kao prihod crkvi. poslije čega nastaje narodno veselje do kasno. p r v o muški pa žene.slavu imaju i slave samo Srbi — i to je najveći dan u porodici. zadržavajući se obavezno* na određenim mjestima i čitajući evanđelja. mjesta. Narod dođe u svečanom ruvu. Kad se narod prikupio i služba se otslužila.. Gospodi pomiluj!« Pjeva. Boga mole. i litija se krene. da krstonoše prijeđu preko njih — tvrdo vjerujući na ozdravljenje. drugih opština) i počaste. Ako nema seoske stare crkve. pred kojom se krstonoše duže zadrže. nastavi se narodno veselje: mladež povede kolo. pjevaju đaci. opština diže krste-bogomolstvo za kišu. taj donese: vune. skoro uvijek sa dobrim rezultatom. prvo oko crkve. da je krstonoše rastjeraju. naročito mladež. Služba Božija obavlja se ranije. i tako se ide do određena. onda prođu kroz selo.. ako je mjesto zakršćanja vodice udaljeno ili crkva slavljenica. neki seljaci pak mole. a često puta počaste i po kojeg gosta. Đurđev dan.

čestita krsno ime i prisutnima dava da poljube krst i po komad nafore. praćen zdravicama u slavu sveca a za zdravlje domaćina. odzdravi. Sva čeljad kućna prisutna su. što' se samo naći može. koji će biti na ručku. kafom. koji otpjeva prigodnu junačku pjesmu. d. dok domaćica ne donese supu — počinje se jesti. koje se odredi. Poslije prvog jela (obično supe) ustaje najstariji u čelu trpeze i napije u slavu Bozi ju i sveca — domaćinova krsnog imena. koji dolaze na čestitanje. sestre i dr. ne zadržavaju se dugo i odlaze u drugog svečara. već idu bez razlike na »piće« (čestitku). svijeća i vino. vinom. Ako sveštenik nije ranije došao uoči sveca da prekadi. blagoslovi. počaste ih rakijom. Ručak se završi sa crnom kafom. sveštenik počne da čita.I56 Mićun M. po cio dan. Domaćin i domaćica rado primaju goste. a tu se odmah. N a večeri uvijek je manje ljudi — obično . Već oko з i 4 sata po podne prijatelji se razilaze (nekad se tri dana slavilo) i samo mogu ostati odive (kći. osim onaj. kojima je daleko poći. N a slavu se ne poziva niko. Sveštenik pjeva tropar i kondak svecu. Napijanje u slavu Božiju obavezno je i to je početak piće i razgovora. idu kod vatre (zimi). nastave piće. d. koji se polaze. — ne zaboravljajući i domaćicu. N a trpezi čeka ga hljeb — krsni kolac. Svojta i odive dođu dan ranije. prelije vinom. Oni pak. — i najzad prelome kolač. poslije službe. a za mezu svake đakonije. a zatim ga uzme i sa domaćinom okreće ga i pjeva: »Svjati mučenici« i t. Rano ujutru čeljade. Sveštenik završi prekadu. prijatelji posijedaju po starešinsku i ponovo počnu piti rakiju. da pop pri prosnoimidiji spomene i članove pokojnika toga doma. Pavićević: Uoči sveca zapali se kandjelo pred ikonom — svijeća. nasiječe krsni kolač sa jednog kraja. i zapali se tamnjan. a uzme i čitulu. na konaku. Pošto se zapali tamnjan. poljube i postave na trpezu. naročito p o varošima. i ponovo se pije. uzme punje (vino) i proskuru (prasforu) i svijeću te odnose u crkvu. koja se odmah javi. Domaćin toga dana služi gologlav i cio je dan na nogama. Kad dođe doba ručka. gdje se čeljad pomole Bogu. kada gosti ustaju. Rtičak teče u najljepšem redu. koji ga prati.). očekiva se odmah. a crkvenjak. nađe i guslar. da odgovara. poslije čega se otpočne i piti vino. pa »Žanje likuj i rodi sina« i t. i ostaju na ručku. pa i po kojom šalom — zdravicom. kao poručeno. zahvali. Do podne dolaze prijatelji — oni. Noć prođe u pripremanju za sjutra.

ako je zdravo. pa i sedam dana — opet je lakše bilonego danas. i vjenčano. da se njihov porod orodi. kad se kršćava. to i riješe. a ako< ne — odmah se pozove sveštenik i kum te ga i krste. »potarice« — da vidi. t. čak se: zovu »kume« i daljna svojta. te se i okume krštenjem. Dok su slavili po tri. a ako pak žensko. ako budu muško i žensko. Posljednje je »od. a to je kumstvo »od umira« — kad su kuće u zavadi. rukama. Krsno ime slavi se najbogatije i niko ništa ne žali. Čestitke se primaju do kasno u noć. zv. a po neki navrate se i sjutridam na t. kad je došao Kenjo da uglave . Sveštenik čita molitve. Kum dariva kumče i ženu. počasti. ne kršćava se odmah. dijete se krsti u t. Krštenje se obavlja ili u kući ili se dijete nosi u crkvu. kome je daleko bilo doći. Ima još jedno važno kumstvo. nevolje« — kad se iz ma kakvih obzira zove prijatelj. da šiša dijete. Ženidba Prije 90 godina Filip Nikolin Filipović iz Dobrskoga Sela i Kenjo Stankov Janković sa Ceklina imali su žene bređe. oba željeli da se oprijatelje. zv. jer se onda bogato iz »vagana« (drvene zdjele) jelo i meso (peciva) po trpezi sjeklo. »koja nije za drugi dom osim za moj«.Običaji 47 onaj. uzme ga i da ga kumi. da su posestrine. blizini sveštenika. koja ga je nosila. da se vjenčaju. Krštenje Nigdje se tako ne cijeni kumstvo kao u Crnoj Gori. je li što ostalo. i sveštenik i kum umivaju se te čestitaju roditeljima. ili se zakrviće. Kad nema u. »mali krst«. Danas je luksus i svaki hoće da ima. samo da. drži na. Kad se krštenje obavi i čedo okupa vodom te sv. Ima t. svega — a to košta — i domaćin se utroši više nego je kadar. razvije čedo. mirom pomaže i povije. blagoslovi vodu u kupjeli. kako je rekao Filip. Kako su. koja ga. ili nije imao koga poslati od. pa i »šišano«. da budu pobratimi. j . domaćih. pa hoće da ih pomire. a ako budu obojemuško.. Kenju se rodio sin. zaduhne. i poslije ručka gosti se: razilaze. zv. dok se obred svrši. a Filipu kći Krste. Ime novorođenomu daje obično majka — i to se prima. Kad se dijete rodi. »mokro« kumstvo — pravo.

pa i da je misli prositi za sebe. nego je sve to bilo očeva briga. nego da su došle nekijem drugim poslom radi kupovine. Kad ne može majka da izađe. Pavićević: . a on odgovorio: »Ne mogu je ove godine dati nikome. U to je doba žena imala vrlo malo prava za određivanje sudbine svoga djeteta.« Momak se vrati kući i ne ulazeći kod Sava. Krste je bila luda. Ovaj »slučajni« sastanak treba da je vrlo kratak. ipak je majka izvodi »na ogled« uz Mesvijeđe pa i prije pa. koja je u društvu sa djevojkom. ali sada se to izmijenilo. ima pola nade. a o sinu otac. pa ako je baš voljan. Nikad neće priznati ni majka ni kći. ne samo oca i majke nego i djece. Kad je već poslao rođaku. da je bila prošena. Ako se stvar povoljno razvija. Prije nego je djevojka »stasala za udaju«. T o provođenje ljubavi može biti samo u tome slučaju. odakle je i čija je. Iako djevojka nije potpuno spremna sa prćijom za udaju. Momak ga izazvao na strugu od obora i po običaju ga pripita za djevojku. — Ovo je slučaj vjeridbe »u kolijevku« ili čak »u trbuh«. da se porazgovaraju i tako ukratko dozna štogod o njoj. N a ovim ogledima nikad ne pristupa ni jedan momak djevojci. On se raspita preko drugih.zarnijem 4anom na Cetinje ili na Rijeku. da i ona zna za njega. onda je pušta sa nekim od rodbine. umjeće neko mjesto tebe razgovarati«. uputi joj neku njegovu rođaku. otkako počne »ići po pazara«. Ovaj je slučaj bio prije trideset godina. a u ime sviju njih odgovara otac kao kućni starješina. majka joj počinje pribirati prćiju i uvijek po nešto odvaja na stranu »za djevojku«. onda i on pri povratku kući »slučajno« pristigne usput rođaku. da je bolje vidi i čuje. ali nikad samu bar za prve tri godine. Pri polasku na pazar majka je savjetuje. da su zbog toga izašle. Savu Perovu Jablanu sedamnaest momaka je prosilo kćer mu Bulu. Provođenja ljubavi nema ili bar se ne smije znati da je ima. »a ako bude preše (potrebe). ali nemaju mogućnosti da se vjenčaju bilo . a djevojka je doznala tek drugi ili treći dan. i za te ženske potrebe ne treba da se raspituju muškarci.svadbu. da ce doći da je prosi. pa se sve radi u dogovoru. da se •drži stidljivo i ponosno i da se ni s kim upušta u razgovor. O kćeri se više brine majka.:i 5 8 Mićun M. da se djevojka ne zastiđuje. jer bi sa računom sitničarili. ako su se jedno drugome dopali.

računa se da je »ostaležnica«. da se ženi. Provođenje ljubavi može biti samo u plemenu. đa djevojka provodi ljubav i sa njim se ne uzme. zatim ide na pazar »na ogled«. a djevojci dao prsten ili »golu riječ«. nerado uzimaju druge djevojke. kada je vidio svijet i postao sposoban »da rani famelju«. prvo pita. a kad ima 30 godina. da joj ko u familiji ne bude hrom. Ako je zadružna familija pa ima puno čeljadi i muških i ženskih za rad i ne osjeća se potreba nekoga novoga člana. Preko dvadesetipete je starija djevojka. ali ne i izvan plemena sa nekim. da se preko poroda ne uvuče boli jest u potomstvo. Kad je već »pristao«. Udaja počinje sa šesnaestom godinom. Momka. a još se nije oženio. da vidi. tamo ostajali po sedam godina. Ako se dozna. koji iznevjeri djevojku. Prvo je pitanje: je li poštena i da se za njom ne »povuku ju rđa vi . Ne zavisi od djevojke. a ako nije. nego kada za nju dođu da je prose. koga ne poznaje od rođenja. Ako je zbog siromaštine. da se i sam okuci. kada će se udati.Običaji 159 zbog siromaštine ili zbog toga. da su bili vjereni. onda se može gledati djevojka. Tek kad je familija u redu. tuberkulozan ili lud. Kada momak treba da izvadi prsten. pa ga ona čeka i nikome pa ni majci ne kaže. dok se vrati i dok je od roditelja po običaju isprosi. da su išli u Ameriku na zaradu. koja mu odgovara. onda ga djevojka vadi iz škrinje i tek se tada zna. onda se je sramota momku istaći. Osobito se pazi. je li časna i poštena i da li su bili dobri (junaci). sto ona ima stariju neudatu sestru pa neče »da je preskače« i da joj gubi narok. Ovakvi slučajevi nijesu povoljni za roditelje — kako to da njihova djeca nešto uglavljuju bez njihova znanja! Zbog toga se radije »daje riječ« nego prsten. Ako joj ne zna familiju. je li od familije. čija je. Neko treba da ga »nagoni« na ženidbu. pitaju ga. nego ga on sam nudi. Bivalo je slučajeva. kakva je. Momci se ne žene prije 25 godina. Kad mu se je neka dopala. onda mu oni preporučuju djevojke. onda je ostala »bez naroka«. onda se on žrtvuje i preduzima put u inozemstvo da zaradi. Kad je momak sazrio. a najviše od 30—35 godina. jer bi to bila uvreda za momka i time bi mu se iskazalo nepovjerenje. Nikad djevojka ne traži prsten kao garanciju. raspituje se prvo za familiju. je li mu se koja dopala. ili da on ima starijega brata. kažu: »Niko ga ne nagoni«. i jesu li svi zdravi.

a što ne. kad su svi kod kuće. koje ženska djeca opet nose sobom. P r o s i d b a se vrši na dva načina: ili se pripita za djevojku. O svima ovim osobinama je otac raspitivao i mjerio im vrijednost pa je odlučivao. jer je otac iskusan i gleda u budućnost. Grijeh je ostati neoženjeno. da djevojci umru roditelji. Kad je djevojka iz istog plemena. odmah pošto je nazvao »dobro veče« a prije nego je sjednuo. jer se obično kaže: »Odiva donijela. pa tek onda ulazi. Pavićević: glasovi«. a ja sina (sinovca) za ženidbu. njena »očevina« očigledno bi propadala. jer je t o Božja volja.« (Obično se miraz ostavlja ženskoj djeci. onda se za djevojku »pripita« i ide sam otac. jer prilika provrijedne čeljade. T o se zove »domoženstvo«. ne želim se njom koristiti. onda stric bliži ili daljnji — ide da pita za djevojku. a to je »iskopština«. odiva će ga i odnijeti. to je »materinstvo«.« . i tad se ona uda pod ustavom: da njen muž dođe k njoj. Obično se polazi pred veče. da je grehota trčati na »iskopštinu«. jer je momak suvišan — znadu ga. pa momka znadu i djevojka i njeni. i tu nema prijatelja. na njeno imanje. da tu u zajednici žive. nego ga i izbjegavaju. Takva »sirota« da se uda i pođe u tuđu kuću. Miraz ne samo se ne traži pa tako i ne daje. a naknadno se uglavi svadba. kad se udadnu. ili se odmah prosi i prstenuje. Tek onda dođe njeno zdravlje i ljepota. što se može zanemariti. Kada su skupljeni svi povoljni glasovi za djevojku. koja nema nikoga od muške linije. Otac — a ako nije otac živ.i6o Mićun M. jer će se i sam iskapati. a i da mu ima ko za na taj svijet svijeću pripaliti. Taj novac niko ne želi da mu ude u kuću. je li domaćin kod kuće. pa se kasnije vrši prstenovanje i uglava (svadbe). Prvo se raspita. a čovjek se ženi za porod. Sin se nerado ženi preko volje očeve. N a ovakvog zeta — mladoženju ne gleda se lijepo. pa je čovjek dužan tu volju ispuniti.) Miraz dobije djevojka. kaže: »Vi imate djevojku za udaju. pa ako htjedne Bog.« ili: »To je nečija pustinja. ma da on ništa ružno nije učinio. onda polaze da je prose. a ne samo da ima ženu. Vrednoća se računa kao dobra osobina. »da mu se trag ne iskopa«. a ostane imanje njoj — pravom nasljedniku. da budemo prijatelji. Dešava se. Kad je ušao u kuću. a vjerovanje je. ali nije presudna.

I u ovom se slučaju ponovi sve kao i ranije. a kada se spoznamo. Sramota ga je. što smo razgovarali. Tu ugovore. a grehota je djevojci stati »na narok« — zbog toga prvo pitaju pa sijedaju. onda po vjerovanju ne bi više nikad ni jedan došao. pa se zna i debljina prsta. Ako su dobro poznati.« Onda onaj rođak izađe na prag kućni i puca iz revolvera dva puta. pa da razgovaramo. neka nam bude srećno i birićetno!« Onda se tu časte. pa se najposlije riješe. ali iz okola kao slučajno ispriča sve. onda se je ponio prsten zlatan ili srebrni. u koji će dan biti prsten i uglava. znaČi povoljan odgovor. onda se odmah p r s t e n u j e . jer kad bi prosac sio. I prije nego su odgovorili. zna se. što imaju. Djevojčin otac kaže: »E prijatelju. što sam dolazio?« Oni mu kažu: »Poručićemo ti u prvu subotu na Rijeku« (ili u petak na Cetinje). da je ne dadu nikako. Sa njima može poći i neki daljnji (rođak. kako »nije djevojka spremna« ili »ne možemo je ove godine dati nikome« i tome slično. a i prisutne časte. onda otac djevojčin kaže: »Od onoga.« Ako ne poznaju momka. Domaćin rijetko kad dade odmah odlučan odgovor.Običaji IĆI Ne sijeda se zbog djevojke. Poslije ovakvih odgovora obično se ponavlja prosidba po još jedan ili dva puta. a pored toga nešto i od njegove strane. i to je znak »dadoše mu je«.« N a t o otac sijeda i stalno razgovor okreće na ш stranu. N a taj znak navale u kuću komšije. Tada se i rodbina momka prikuplja na jedno pa čekaju. Najprije se dozove djevojka i u ime sina budući svekar joj da »prsten«. da je dadu i kažu: »Pa neka bude srećno za obi je strane. kome je zadaća da hvali i ističe dobre strane momka. a ako se ne zna. a naročito djevojčine drugarice. kakav će biit odgovor. Ako je nepovoljan odgovor. Pri ponovnom prošenju djevojke obećanja i hvale se povećaju. Ako je od djevojačke familije došao na pazar više nego jedno. onda ćemo se dogovoriti. nego kaže: »Sjedi. onda joj se da ZBORNIK ZA NAROD. da i oni ostali sa njima pođu u kavanu. da se sam hvali. Pri polasku pita otac: »Hoćete li mi odgovoriti što za ovo. onda on ide sa ocem ili stricem da pita za djevojku. ŽIVOT XXIX . da joj čestitaju i da joj vide vjerenika. a one je silom uvode u kuću. onda se izgovaraju. Kad se po drugi puta prosi djevojka. nema ništa. Ako su pak riješeni. Ona se stidi i obično bježi iz kuće. kada će se sastati očevi.

a taštu dariva zet. t. da je vjeren. tetke i daljnje svojte iz brastva razne poklone. Prije 1910 godine nije bilo predbračnog ispita. nego što drugo. Tako se djevojka do na dan vjenčanja nije više vidjela sa vjerenikom. djevojka nije kadra da da poklone. onda je tada zvanično i posjeti i donese joj darove. ali nešto mora biti i svileno. Ako ne poznaje djevojku. obično svileni rubac. da prikupi sto joj nedostaje za darove. Pri polasku kući opet poljubi svekra u ruku. da učini predbračni ispit. pa se i njima nešto pokloni. a za vjenčanje posudi prsten. da joj se nađe. a bez njih neće da se udaje. nego momak javi popu. da se je baš zbog tih darova razbijala vjeridbä. a za momka samo »vjeren«. da snaha bude meka i vrijedna kao svila. kad dođe pop u kuću kod djevojke. Obično dolazi na 8 ili 15 dana poslije prstenovanja. da bude što opremnija. t. Poslije prstenovanja javi i svekrva. j . Kad je prstenovata djevojka. Pavićević: »prsten u pare« — obično se da napoleon u zlatu. Tada njene drugarice pjevaju svatovske pjesme. i on učini proglas dva puta u crkvi. da bude poslušna i rodna.i6z Mićun M. a neće ni da od vjerenika primi za njih novac. a u više slučajeva i ne kupi prsten. j . To rade iz vjerovanja. to je i veća čast za djevojčinu familiju. Ako je siromašna pa nije mogla prikupiti darove. Otkad djevojka primi prsten. za nju se kaže da je »pod prstenom« ili »pod vjerom«. da će doći »na svilu«. nego se stidi. Oboje se zovu »vjerenici«. a za svo vrijeme se ne zdravi sa momkom niti ga gleda. da se ne zastidi. a i sada t o n e može. U toj je pripremi pomažu i drugarice. Ako ponese više poklona. Od dana prstenovanja djevojka se stalno sprema za vjenčanje i na Cetinje ili na Rijeku pođe jedan ili dva puta. a tako i sestre. pa djevojka kupi sama prsten. i ona sama prilazi svekru i primajući prsten poljubi ga u ruku. Obavezno je darivati i majku joj ili maćehu. onda joj poklanjaju strine. Sad djevojka dariva svekra i daje mu čarape i košulju. a tako i onome rođaku. koje će dati muževtjevoj rodbini. Od prije 20 godina uobičajeno je. Nikakav se poklon ne čini muškarcima djevojčine rodbine. Bivalo je puno slučajeva. da se djevojka prstenuje i uglavi svadba onoga dana. Svekrva dolazi obično u nedjelju iz .

t. ja ne mogu zauvijek na ovo ognjište ostati.mrak u subotu uveče. da se pokaže pred svekrvom. Ako je zadružna kuća i ima puno prijatelja. onda zajednički kupe neki poklon. Sramota bi bilo. a sa strane vise dvije torbice sa šarenim resama. da je došlo na svadbu 25 familija. Sa pecivom se pozivaju rođaci i brastva do istog pasa (pokoljenja). može se vidjeti. što se udaje. i uvijek tvrdi. da tada doznadu i veličinu cipela. da budem na smetnju braći i . iz njih viri pogača i boca vina. Svi rođaci i prijatelji. Isto se radi kako kod momka tako i kod djevojke. A kada je pripita ju: »Pa zašto se udaješ?!« ona će: »E. Ako na svadbu dođe samo jedan muškarac. Obično kaže: »Ja se u nad Božji ženim. Ako poznaje djevojku i ako su se ranije posjećivali. Ostali se pozivaju na svadbu. koje će joj kupiti djever i donijeti ih na dan "vjenčanja. Zaove odnosno sestre vjerenikove se sa budućom »snahom« upoznadu na Cetinju ili Rijeci. odviše su oni. Ako se na svadbu poziva neka daljnja udata tetka ili rođaka ili neka samohranica iz brastva. da joj ih obuje. nego samo pokloni •. da vise oko 25 peciva. da ga zove samoga bez familije. to znači. . da se donese neko :mrzivo pecivo. Za 'konjem idu svi oni. Tada je djevojka vrlo vrijedna. osobito djevojka. zakolje .« Ako nije rekao sa »pecivom«. a da zvanično ne posjeti snahu. što voli djevojka. dolaze najkasnije do mraka u subotu uveČe. koji će na svadbu. pa te zovem na svadbu sa pecivom. a tako i otac djevojčin idu kod rođaka 1 prijatelja i pozivaju ih na s v a d b u .njihovoj fameli.« Zbog toga mladoženja ili mu otac.« Ima narodna izreka: »Nezvano se ne ide ni u svatove. Za svo vrijeme vjeridbe stide se i momak i djevojka od svijeta. da joj nije milo. on ne donosi ništa od jela ili pića. natovari se na konja onako odrt. Za pecivo se kupi dobro ugojen ovan. a pecivo se dotjera na 2 sata pred .mladoj novaca pri povratku kući. koji su pozvati na svadbu. onda ona donosi pšeničnu pogaču i bocu (3 litre) vina.Običaji 1*3 jutra i ostane na ručku.se i odere. koji su došli samo sa pogačom i bocom •vina. Njihova je dužnost. j . a po majci samo braća od ujaka ili tetaka.

Svakome se svatu zna ime p a tako i mjesto. Veliki prostor. pa ma i svi svati . a tek u treću djeca. da je ostalo još iz doba krvnih osveta. U prvu partiju pazi se da sjednu starije odive. »uglave« i to. }. a zatim mlađi i žene. koliko će svatova biti. pažnja. Dok kod momka neće više biti gostiju nego što je. a tek se puštaju u ponedjeljak poslije ručka. U subotu veČe čuje se pjesma kod djevojke. a najmanji je poklon sapun i čarape. Mladoženja unaprijed zna.. goste poslije večere na konak pozivaju njegovi rođaci iz brastva. a nikako žene.smjestiti toliko svijeta. prije nedjelje u podne. a kod momka se ne igra prije nego se dovede nevjesta. kad se raspoređuju svatovi.. pa taj broj i traži da mu prime. jer se kod djevojke brinu. kada je trebalo po cijenu života dovesti djevojku. pa se po tome i upravljaju. Svi stariji gosti sijedaju za večeru »u prvu partiju«. jer u jednome ili najviše dva odjeljenja ne može se tako lako. jedino što će dovesti nevjestu. pa i ako se izvrši napad. Djevojka se mora dovesti.164 Mićun M. da se ne zastiđuje. zauzimaju vatre. Za sve ovo vrijeme. pa su zato u poslu i gosti. će nedjelju biti (jer je vjenčanje samo u nedjelju). Pavićević: Svi ovi gosti ostaju'stalno tu kako na hrani tako i na spavanju za to veče čitavi dan u nedjelji. Za vrijeme donošenja i pri stovari van ju peciva čestita se svadba mladoženji (djevojci). koliko ih najviše mogu dočekati. pošto su već dočekati gosti. Ovo se vjeruje. Ako zbog siromastine ne mogu taj broj dočekati kod djevojke. A za doček i stimu međusobnu ne pazi se mnogo. Onoga dana. gdje se u punim kotlovima kuha meso. da im se »ukaže stima«. Za svo vrijeme svadbe prava je gužva u kući. onda oni odrede. koliko će otprilike biti svatova. kada su se sastali otac momka i djevojke »na uglavu«. u koju. Tada gore po dvije pa i tri vatre jedna pored druge. da utvrde svadbu. za koju se je pošlo. a i sređuje darove. pa se »začne oro«. Da bi se olakšalo domaćinu. koje su došle na svadbu. djevojka se skloni u neko zasebno odjeljenje. gdje dolazi. i to odrasli muškarci. kako će dočikati »izvanske ljude«. t. koje su joj donijele ženske. košulju i dr. jer su one lako uvredljive i sa pravom traže. kojima se ukazuje svaka. Uz te se vatre na ražnju okreću ovnovi »peciva«. U svatove idu samo muškarci. Viša je žurba na svadbi kod djevojke negoli kod momka.

Najvažnije je odrediti: prvijenca. jer su putovi bili samo postopice.Običaji 165 uginuli. Zbog takvog izbora dešava se. pa to bilo ponuđeno i od krvnoga neprijatelja. pustosvata i vojvodu. Idu i stariji. dešavalo se je puno slučajeva. ručnoga djevera. da što prije ude »medu ljude«. Jovana«. Svi svatovi idu jedan za drugim. pusti u svatove^ ako nema oca i jedinac je. Za kuma se obično uzme stariji čovjek. pa da bi se oslobodio kumstva: »Učinili to za Boga i zlatnoga sv. Dijete se. koji je dao. ali je vjerovanje.zavisi od nekoga drugoga. barjaktara. Ostali su svatovi bez imena. Zbog toga se i pazi pri određivanju svatova i mladoženja ih i ne određuje sam. čak dc? 60 godina. pa je i napuste. Jovan!« Razumije se. kada su svi na okupu. da je smrtni grijeh ne primiti kumstvo. Tome se dogovoru pristupi poslije večere u subotu uveče. ako dobije nepovoljno mjesto. da li su njegovi stari »dužni kumstvo«. staroga svata. Zbog toga su svatovi obično ljudi od 20 do 40 godina. koji je prvi. U ovom je slučaju mladoženja dužan da se prvo raspita. to se mora ispuniti. onda on sam može da bira kuma. tako i za njegov porod. kada tim hoće da ukazu naročitu ljubav mladoženji. to nije sporedna stvar. pa mu se kasnije baš tako rado ne ide. pa je i danas tako ostalo u običaju. Prekršenje ovoga »vijetanja kumstva« mora iskapati onaj. Ovakva se kumstva »obećana«. uoči svadbe. da je već protivnik zamahnuo nožem da ga probode ili otsiječe glavu. Dok je vladala krvna osveta. ali ne i takva. koja je visokim položajem odmakao »pa mu nije parta«. od toga se vrlo često pravi pitanje i učestvovanja na svadbi. i tada prestaje i neprijateljstvo. a to. kada je neko na nuždi novčanoj ili gdje je u pitanju čast ili tome slično. ali je ipak važniji onaj. Ponos je za momka. nego tek onda. . I pri izboru kuma kao i pri izboru prijatelja pazi se da bude ugledna ličnost. ako ima zorne svatove. Gdje će dobiti mjesto u svatovima. koji ga nije primio. da se na kumstvo poziva jedna ličnost vrlo često. Kumstvo se obećava i u drugim prilikama. ali ne mlade od 9 godina. drugog djevera. koje se pretvori u prijateljstvo'. a ovaj mu »vijeta kumstvo« riječima: »Ha ne Bog ti i Sv. pa ako nijesu. kada u običnom razgovoru kažu »ti ćeš mi biti kum«. da mora i u toj prilici primiti kumstvo. nego i mladići. Sa obećanjem kumstva nema šale. p a se tako iščekuje. Ova obaveza kumstva je važna kako za onoga. Za svo vrijeme puta ne mijenjaju mjesta.

to se i njemu ukaže čast. Ko će biti prvijenac po rodbini. ali je starješinstvo staroga svata. koja je dostojna. Stari svat je uvijek iz brastva mladoženjina. Njegova je dužnost najteža. Ako pak ne želi ići u svatove. Vjenčanom kumu kažu. Najzadnji ide vojvoda.. Njegova je dužnost da ponosno nosi barjak. onda bratu od tetke (očeve sestre).166 Mićun M. I ako prvijenac vodi svatove. On ide u svatovima odmah iza prvijenca. Iza staroga svata dolazi po redu barjaktar. ali i ako u brastvu ima takvih. nego se ta počast daje zetu.. koji će nasmijati svo društvo a i znati odgovarati na dosjetke. Drugi djever je daljnji rođak takođe iz brastva. Kada svatovi hoće nekoga da počaste jelom ili pićem. a pred njim pustosvat.. Ako je kum mlađi čovjek i želi.. za razliku šta kumče kaže kumu »nuko«. dok se popuni određeni broj. bilo iz brastva ili od ostale rodbine. onda dolazi brat od tetke ili ujaka. a nikako neki od prijatelja.govori sam stari svat. što se govori u ime svatova. nije utvrđeno. samo se želi da bude iz istog brastva i to najuglednija ličnost. da ide u svatove. a tek ako nikoga nema od brastva. obično »zlatni kume« mjesto onog »dragi kume«. Vojvoda je iz brastva ili od ostalih svatova. Ručni djever više paradira uz mladu. T o poštovanje kuma je svuda u svakome doba i prilici. »ručni«. ili ako njega nema ili nije dorastao. Stari svat treba da je ugledniji stariji i ozbiljniji čovjek. dok drugi djever se mora starati u putu. da vodi. da bude šaljiv i duhovit čovjek. onda on vodi na vjenčanje do crkve mladoženju. a drugi djever u drugoj polovini. onda sestriću. koje bi pale na račun svatova sa neke druge strane» . Iza barjaktara se redaju po ugledu svatovi jedan iza drugoga. a ako njega nema. Pri njegovu izboru pazi se. koji nije i njegov brastvenik. i sve ozbiljno. onda je on »prvijenac«. Pavićević: pa bilo prije vjenčano ili kršteno kumstvo. a ako> nije zet živ. da to bude mlad i zoran momak. to u ime svatova radi drugi djever. ali ipak u prvoj polovini prvi djever. Pazi se. najbliži rođak iz brastva. to. Prvi djever je rođeni brat. Nasred svatova treba da dođe nevjesta. On nije nikad iz brastva. Zbog toga mu se i na svadbi ukazuje svaka čast. Najmanju cijenu u svatovima ima pustosvat i to se mjesto napunja najmlađim svatom. da ugosti sve svatove i mladu. a želi se ukazati čast nekome od uglednih prijatelja.

pored koje prođu. ako nema tu neka mala sporedna sobica. da kada se svatovi vraćaju sa nevjestom. gdje sjede svatovi. i dade čeljadima da piju. ali se kašet mora donijeti u djevojčinu kuću. to kasnije. ali joj prvo treba kapu skinuti. vojvodina je dužnost da to pretvori u šalu. onda se i ranije pođe. a ako će uz put jesti i svatovi. pa ako je duhovit vojvoda. Mjesto. Ovo mjesto. da mu nije dato mjesto. zv. Taj se krevet ogradi čaršavama. da je gotova da joj se skine kapa. nije omalovažavajuće. Zatim nosi vino u čuturi. ' Dok svatovi stignu kod djevojčine kuće. nego njen brat. od kojih se načini »španski zid«. a što je bliže. onda se počaste vinom za srećnu pogodbu. On je sušta protivnost staroga svata. onda i za njih koliko je potrebno. Još nosi i bocu rakije. da im se iznese zdravica. Iz kuće izlaze po utanačenom redu. Zbog toga ako je dalje kuća djevojčina. nego da stoji komotno. gdje se sprema. Ovo treba odvratiti svatovima tako. koja mora biti drvena t. Kad su se uredili svatovi. sav se njegov govor uzima neozbiljno. da vrijeme utrošeno na polazak. Ovu rakiju svraća u svaku kuću. Polazak svatova od kuće podešava se tako. koje mu pripada. i taj se red ne smije kvariti ni pri polasku ni pri povratku. t. onda treba da se očešlja na nevjestačku. tamo treba da je već sve pripremno za njihov doček. Zato ona ne treba da zakopčaje gornju košulju niti da je opaše suknjom. Pred polazak svatovi sijedaju po starješinstvu za stolom i jedu. Kapu sama djevojka ne skine. Brat uzme kapu sa sestrine glave i metne joj je u njedra govoreći: »Otsad više nijesi . Njene drugarice jave mix. i ako ima neozbiljnu ulogu. Drugi djever nosi torbu i u njoj mora biti »djevojačka pogača« vrlo lijepo išarana a tanka. ako nije znao odgovoriti. Oko njenoga udešavanja vode brigu žene drugarice. što neko misli. bavljanje kod djevojke i povratak ne prijeđe nedjelju u podne. Zatim plećka (kašet) od brova. Najvažnije je. pa tako je potcijenjen. to je ponos sviju svatova. jer se cijeni duhovitost. treba da je u neposrednoj blizini do onoga.Običaji 167 Svi njegovi govori uzimaju se sa te šaljive strane. Ako dođe do zaoštrenih razgovora između svatova. Zbog toga se ona smjesti na neki od kreveta u uglu. Kad je već gotova sa oblačenjem. »svatovska cica«. Sramota pada na vojvodu a i na svatove. da djevojka bude spremna. to se kaže »svratio je zdravicu«. Ponekad dođe vrlo teško do te pogodbe. j .

da im pokaže put do kuće. kojim su dosii. Trpeza je duga. koja izgleda kao šahovsko polje. da za njom mogu da sjednu svi svatovi i domaći i izvanski. dotle su »domaći« posijedali za trpezu i ne ustaju. Dok su se »izvanski« svatovi umivali. i to u čelu trpeze stari svatovi (»domaći« i »izvanski«) jedan do drugoga. . i to domaći svatovi sa desne strane trpeze posmatrane od ulaza u kuću. U potonje vrijeme i za taj se dan ne puta. koji sjede nasuprot momačkima. da ga počaste. N a taj ih znak srijeta neko od mlađih ljudi. ulazi u kuću ručni djever. iznese im rakiju i ide pred njima. Dok se svatovi izmivaju. a izvanski sa lijeve strane. pucaju iz revolvera: »oglasili su se. bocom vina i djevojačkom obućom.i68 Mićun M. kad dođu izvanski. Ostali svatovi sjede na klupama. iz koje zahvati neka od djevojaka vode i poliva svatove. tu ih čeka kaca sa vodom. Pavićević: djevojka. vide djevojčinu kuću. u kojoj je svadba. samo nije obučena. Svatovska se trpeza stavlja na dužinu od ulaza. j . Najinteresantnija je svilena marama bijela i plava. plećkom mesa. da idu«. Samo stari svatovi sjede na posebnim stolicama. ali je glavna uloga samo starih svatova i vojvoda. tako i ulaze za svatovsku trpezu. ali im ne da da čiste ruke. a u začelju vojvoda domaći i izvanski. Istim redom i istovremeno ulaze i domaći svatovi. tako da kada ulaze redom. a kapa joj padne na zemlju. Kako umiju ruke. I domaći imaju iste nazive kao i izvanski. a domaći.« Ona se ispravi na noge. Izvanski su oni. Zatim je očešljaju i zabrade »na nevjestačku«. Prije dolaska svatova nevjesta treba da je potpuno spremna. Kad su došli pred kuću. a da nije i jednu riječ rekao za svo vrijeme. da što progovori. nego je zamjenjuje svileni crni veo. to stavi na sto i izađe iz kuće. Kada se svatovi približuju kući i kada su na pomolu. Ta se marama samo taj dan nosi i nikad više. 2 a trpezom se ulazi počevši od začelja. nego nevjesta i neka ti bude sa srećom da Bog da. unosi torbu sa »djevojačkom pogačom«. nego ih dočekuju sjedeći. da umiju ruke. t. To znadu ukućani pa ga zadirkuju. koje je poslao mladoženja. i nude ga. da prvijenac dođe na čelo (vrh) trpeze. jer joj obuću (prije opanke a sada cipele) donosi djever. a vojvoda na začelje.

Trpeza je vrlo duga. Ranije su bile naročite »svečane trpeze«. koje su od kuće donijeli. Kad je uzvratio stari svat. izvanski stari svat stavlja tu zdravicu (šipak ili narandžu) na bocu rakije domaćega staroga svata — tako mu je darovao zdravicu. a ovaj redom dalje. dok dođe do izvanskog starog svata. a on dalje redom svojima svatovima. Kad su sjeli. a ivice su njene bile za 1 ili 2 cm uzdignute. kako su oni dobili svu rakiju. a drugo vojvodi. domaći »diže zdravicu« i pije bocom. Tako su boce starih svatova došle pred vojvode. za to izrađene sa 'naročitom izradom čela i začelja. U čelu i začelju ima po. Pri ulazu svatova u kuću ne smije se kvariti red zbog zdrav1jenja sa ukućanima ili prijateljima. dokle dođe zdravica do izvanskog vojvode. a on dalje svojima. sastavljena od nekoliko stolova. koje su donijeli sa sobom u džepovima. gospodo svatovi. stavljaju ih na boce rakije pa kada su došle boce do vojvode i pili svi svatovi. razmijene ono voće. dok dođe do domaćega vojvode.« Onda svi svatovi sijedaju. prvijenac je ustupio čelo trpeze starome svatu i stao mu s desne strane. t. vade iz džepova stari svatovi zdravice. onda vojvode počinju šalu sa tim. Odmah poslije nazdravljanja domaćeg starog svata odzdravljava mu izvanski stari svat i predaje rakiju domaćemu starome svatu. ovaj dalje. Dok svatovi redom piju rakiju prve zdravice. Prije negoli su sjeli. priđe mu iza leđa za trpezom i tu se pozdravi. Jedno je pecivo okrenuto glavom starome svatu. N a trpezi čekaju svatove dva ovna ispečena na ražnju — »pecivo«. Zbog toga se i ne »rukuju«. da ne bi sa njih opadalo meso nabacano u gomilama na trpezi. a vojvode pred stare svate. Tako se dese pred vojvodama ne dvije nego četiri boce rakije. dotle stari svatovi darivaju jedan drugoga zdravicama. Odmah mu odgovara domaći vojvoda. ali više puta narandžu. j .Običaji 169 Kad su ušli za trpezu. tako da svaki stari svatovi i vojvoda ima po 'bocu rakije. dok dođe do domaćega staroga svata. Ko hoće da se pozdravi sa nekim od svatova. Ovo je bila prva zdravica u čast dobrodošlice. . ali svat ne ustaje. predaje je izvanskome. tek onda će domaćin stari svat: »E da sijedamo.dvije boce »prvijenca« (najbolja lozova rakija). Tada nazdravlja izvanski vojvoda i predaje je domaćemu. Peciva u zubima imaju jabuku. nego samo »pitaju za zdravlje«. pa je predaje izvanskom starome svatu.

Uz jelo se dižu zdravice. to on zapovjedi. svakome p o jedna. bilo da je nasjekao trpezu. Brat se poljubi sa sestrom i sa njom se oprosti i čestita joj budući dan. traže od brata. Ovo je druga zdravica. koji stoji zaboden pored vrata. ali ga djevojke zadržavaju i traže. da se otkupi. da zasijeku peciva momci. Na trpezi još nema nikakvog pribora za jelo kao tanjiri. a njih je svega sedam. Sramota je za njega bilo. nešto joj poklonio u novcu ili nakitu.IJO Mićun. pa su jeli komade mesa rukama i tako im se zamastile ruke. da se uskoro udadu i one. Pavićević: I vojvode se daruju kao i stari svatovi. zato djever mora . Zatim je izvadio iz nje obuću (ranije opanke. N a sedmu zdravicu ustaju svatovi i idu sa nevjestom. koji su trebali doći u svatove. da im preda nevjestu. da dovedu nevjestu. pravdajući se.. a sada cipele). a ona ga poljubila u ruku. Prije 70 godina ova je peciva jataganom sasijecao izvanski stari svat i vojvoda. Djeveri ustaju.« Da bi im ruke sasvim čiste bile. Na vrhu katarišta nabije se pri izlazu iz kuće i jabuka.. Nekada nije bilo viljuške i noža. on im nešto dariva. da ga ne presiječe. Kad se ispila peta zdravica. njene je drugarice ne daju bez otkupa. Jedna marama se zaveže i za katarište barjaka. Ove se marame i danas daju svatovima. Zatim se vraća medu svatove. brzo se postavi pribor za jelo i služi se po redu jelo. da bude srećna. Nevjesta se »izvodi« poslije pete zdravice. Kad su digli peciva. ali i da se ne pokvari. noževi. dok svatovi ručaju. a one pjevaju svatovske pjesme. Zatim joj je obuo desnu nogu. M. što se reci stari svatovi. a dao joj da sama obuje lijevu. A kako svak nije mogao biti toliko spreman. a uzima se za one. da su zaboravili jatagane i tome slično. nego se čeka. predaje je djeveru uz prigodan pozdrav. a i da bi mu se olakšalo.. javio joj se. ali nijesu imali mjesta. viljuške i dr. davate su im marame — »svatovski faculeti«. Kada su završavali jelo. Dok su svatovi sijedali za trpezu. pošao kod nevjeste. izvadio iz nje djevojčinu pogaču i razdijelio je djevojkama.govorili: »Sve vi puno i ravno bilo. očistili su ruke o donjoj ivici trpeze i . Od jednog zamaha trebalo je da bude prekinuto pecivo. svatovi opominju djevere. dotle je ručni djever postavio torbicu na trpezu. koji služe svatove. Izvanski stari svat i vojvoda uzmu iz ustiju peciva narandže i kažu. Kad hoće brat da je preda ručnom djeveru. da se to sasiječe. Kad se je sa sestrom oprostio.

da niko ne smije dirnuti nevjestu. sestre i roditelje. koje su na svadbi prisutne. Počaste naročitom čašom. i nalio ga njegovim domaćim vinom u torbu ili je stavio pogaču i plećku mesa. udale te godine. Dužnost im je da paze. puca iz revolvera. obično ih baca po djevojkama. Izlaz svatova biva istim redom kao i ulazak. Kad brat zove sestru. djeveri je uzmu među sobom: ručni djever sa desne strane. jer bi se djeca bacala na zjake. Zatim oni ispiju sami po čašu vina. a ne bi je ponijela u dom. Ovu čašu nevjesta nosi na vjenčanje. Kad su svatovi izašli iz kuće i djever izveo mladu. što ona i uradi. da joj čestita put. (ime) bio ti srećni put« i puca iz revolvera.Običaji iyi dati novaca. Ovo iznosi iz kuće. postane veselje među svatovima. i ona je stavi u njedra. Kad se je izvela nevjesta. više ne sijeda ju djeveri. da bi joj se drugarice. žao joj ostaviti braću. a za njim i ostali svatovi. stare svatove. ne dadu joj djeveri ni da se odazove ni da se okrene. da bude srećno prijateljstvo za oba doma. a vrlo često i plače. onda je onako praznu predaje nevjesti. Ta šala nikada ne smije da izađe iz najuljudnijega tona. pa ma kako bili dobri i prijatelji. da se ne uvrijede osjetljivi svatovi. Nevjesta se stidi. Ozdravlja mu domaćin i želi im srećan put. obično pjevaju i šale se. Pucaju i domaći i izvanski . traži se od majke. da se one grabe. kad im je ponovo čestitao put i sestri poželio sreću u braku. Djevojke pjevaju. jer bi svu sreću ostavila u rodu. da se iz nje sa mladoženjom pričesti. a svak hoće da bude očuvan porod. koju su sa sobom donijeli. ne diže očiju. Kad su je drugarice pustile i brat je predao djeverima. a na njih svatovi bacaju novac. Sedmu zdravicu podiže izvanski stari svat i zahvaljuje se na dočeku. a već su ranije nekoliko puta izlili želje. Brat je već preručio vino iz cice (čuture). Kad hoće da se vrati kući. koje su svatovi donijeli. Kad je izvedena djevojka. Prvijenac ide prvi. zove sestru po imenu: »N. a drugi sa lijeve i stanu na sredinu svatova zajedno sa nevjestom. a ne na »domovinu«. Pri izlazu preko kućnoga praga nevjesta treba da »povuče nogom«. a za njim stari svat. i kada je djever počastio i sam najposlije iskapio čašu. i oni tu čašu treba da iskape. Šestu zdravicu daju djeveri. otprati nekoliko svatova i predaje torbu drugome djeveru i puca iz revolvera i vraća se kući.

da dolaze sa nevjestom. da je prisutan samo kum. što nosi djever u torbici. Kad su došli svatovi pred crkvu. Svatovi nikako ne svraćaju prvo kod kuće mladoženjine.1/2 Mićun M. potrebno je. narandža ili šipak. pa onda redom piju ostali. dade usput najradije nekome čobančetu ili ako nađu nekoga siromašnijega. Njih troje stoji pored crkvenih vrata 1 »dvore«. Ono jelo. Niko od djevojčinih ne ide sa svatovima. ko se zateče. ili sa ocem ili stricem pred crkvu i tamo dočekaju svatove. a svi mu odgovaraju: »Hvala ti i zdravo bio. a one im uzvraćaju. dok se kod momka pojavom svatova stalno . Pavićević: svatovi i odgovaraju jedan drugome. evo.« Prolazeći napored svakoga svatovi nude da pije vina iz njihove cice. osim djevera i nevjeste. Kad ih je sveštenik pozvao pred oltar. gdje je djever pri polasku za djevojku »svratio zdravicu«. Zdravica je boca (3 litre) vina i na njoj jabuka. Kad se odmiču od kuće. j . Nevjesta treba da je stidna i da gleda samo preda se. Mlađi svatovi. i samo se kum. Svatove svuda uz put čašćaju. Pri ispraćaju djevojke i svatova izlaze svi iz djevojčine kuće i zadugo ih gledaju. Ovako rade i ostali svatovi. zove •domaći stari svat izvanskoga: »O stare svate!« — »Evo me. a uvijek prvi nazdravlja prvijenac. iznose im »zdravicu« iz onih kuća. kada su ispratili svatove. Kad su se svatovi »oglasili« pucnjavom. sijedaju posebno i ručaju. Kad su ispratili svatove. Zdravicu pored puta drži neki muškarac i predajući je kaže: »Srećna vi nevjesta«. prvo idu na vjenčanje pa tek onda kod mladoženje. a i daju da jede. a samci većinom idu kućama. svi posijedaju. Ipak su kod djevojčine kuće ostali i na večeri oni. koji su došli na pecivo. t. onda ostali.« — »Bio ti srećni put!« i puca iz revolvera. Kod kuće djevojčine postane pravo mrtvilo i opadanje veselja. a ako ne nađu nikoga. a izvanski mu odgovara: »I tebe ostanak« i on puca. kako izgleda »mlada nevjesta među svatovima«. ako nije on već u svatovima. obično neženjeni momci. a mlada ga poljubila u ruku. onda ide mladoženja sa kumom. Tad djeveri opet uzimaju mladu među sobom . dok odmaknu. to podijele pred crkvom -onome. koji nisu sjedjeli »u trpezu sa svatovima«.povećava. a ne i stari svat. Ovo voće sa zdravice uzimaju redom svi svatovi. bacaju se pri odmicanju narandžama na djevojke. okreće sa mladencima. a i da vide. Poslije vjenčanja kum se je poljubio sa mladoženjom. da se odmore.

T o veče nevjesta spava sa zaovom ili jetrvom. Ovu prebačenu jabuku iza kuće treba da ugrabe dječaci. nevjesta se svakome pokloni.i prije. Ujutru urani nevjesta sa djeverom i donese kacu svježe vode. ali ne: sijedaju djeveri. a.Običaji 173 kao. Pri ustajanju. Ranije se je na prag kućni postavljala pustina od vomate vune. se približavaju svatovi kući. Sada samo pristupi svekrva i poljubi se sa snahom. Kad je dovedena nevjesta. ako se jabuka neprebačena povrati. vide mladu. a nikako djevojčice. Mladoženja sa onim istim. snahom ni u jednom slučaju i nikad nije bilo ničega neuljudnoga. nego sa nevjestom stoje iznad kuma i starog svata i »dvore« ih. Nevjesta kada se je primakla pred kuću. Ako se ne povrati. koji su bili izvan Crne Gore. u kojoj je zaboden novac. Ako igra oro. pa se upute kući mladoženjinoj. poljubi ga i dade mu jabuku. svi su u iščekivanju. Kad je ulazila u kuću. da bi se rađali muškarci i ženske ne uzimale maha.. tek onda je postalo pravo veselje i igranje.. da. pa im se zbog toga ismijavali ne vjerujući u njihovo potpuno poštenje. nego samo jedan ili dva puta poigra sa djeverom. pa se i ne polaže velika pažnja i na obrede svatova pri ulazu u kuću koliko na nevjestu. Ranije je spavala sa djeverom. ručak. mužem. iza ručka poljubi svatove u ruku. Kad su svi svatovi ručali i kad su uz piće nazdravljivali. vadi iz njedara jabuku i prebaci je preko kuće. Zatim i ona sijeda sa djeverima da ruča. koji su. ali se je to napustilo. onda će kuću odmah prisvojiti. ne gone nevjestu. ali treba da dođe prije od nevjeste sa svatovima. da igra. kojim su i došli. Ova je voda potrebna. a i da joj rad u kući bude lak. Nevjesta ovo dijete uzme u ruke i sa njim uđe u kuću. da mlada ppliva vodom sve one. i ako u tome spavanju sa. sa kim je došao. ali se je taj običaj ispustio od onih. Isto ovo ponovi se i uz večeru. da preko nje meko uđe nevjesta. vraća se kući. da bude meka kao vuna (poslušna). ostaće joj uvijek kao tuda. .. On ne ide skupa sa svatovima. posipala je svekrva pšenicom iz rešeta. a nikako sa. sa njim obično dođe i sveštenik na. i svatovi se urede ranijim redom. Kad. pjevanje. nego je potpuno prebaci. ko joj je nazdravio. Pored vrata od kuće sjedi neka ženska i na krilu drži muško* dijete od 1 do 5 godina. u kući. a iza nje ostale ženske^ Svatovi odmah sijedaju za trpezom po starješinstvu.

Taj nevjestački osobak ponekad je narastao na nekoliko goveđi. Pavićević: spavali i bili na svadbi. kada su svatovi već spremni da idu kućama. koliko ko može i hoće. to je njena svojina i ona za to kupi nešto od stoke za priplod kao kravu i drugo i taj priplod je samo njen. Već u ponedjeljak pred noć svi su se gosti razišli. Otkako je izašao papirni novac. koje je ona utrošila tek na kćerinu prćiju. SI. Kako je ko ustava. Onda iznese nevjesta rakije na sluzavniku i redom ih sve čašćava. mlada ga poliva. a oni joj daju novaca. i. Mladoženja i mlada poslije vjenčanja Tsoji skupi nevjesta »u vodu«. nego nevjesta »skupi u vodu« u ponedjeljak poslije ručka. da se umije. . Ovaj novac. više se ne baca novac u vodu.174 Mićun M. Pri razlazu svatova svakoga nevjesta sa djeverom malo isprati i pri rastanku poljubi u ruku. a on joj baca novac u kacu vode. a ostale su •samo udate sestre ili tetke mladoženjine.

Smrt Kad je bolesnik teško bolestan. da je jedno na planini kod stoke. Nevjesta nikako ne smije sama prvi put da pođe u rod. a sa njom i ostale domaće . noće i sjutridan u nedjelju ručaju. One su dotjerale sve djevojačke haljine. Ovo radi zbog toga. kojima će nevjesta da dariva svojtu. U ono vrijeme. Za to ne smije niko da zna i sa tim se svađenjem ne žuri. Mladoženja nikad sam ne ide prije nego ga pozovu. j . Sa mladoženjom u tazbinu ide njegov otac ili stric. da ne bi bilo riječi (svađe) između prijatelja. prekriju pokrovom. Tašta tu noć ostaje kod kćeri i sa njom spava. tamo večeraju. dođe svojta. Kad su došle tašte. da su bili u »prvičnike«. u kojima su darovi. kakva joj je prćija. to je i veća čast kako za taštu tako i za nevjestu. Za ovaj njihov prvi put kaže se. polože na poduži astal na sredini sobe. a i djevojčina rodbina za djevere kaže: »došli su im prviČnici«.žene. što ih je imala nevjesta. nego ide sa djeverima. a drugo kod kuće. sreta ih nevjesta sa djeverima. pa je »svađenje« bilo tek poslije godinu pa i više dana. a taj poziv biva obično poslije mjesec dana od svadbe. Tek ide u utorak poslije podne kući. t. Polaze u subotu uveče. da svi vide. da ih raspodijeli kome su namijenjeni. skrste fnu ruke i metnu . Kad je to svršila. izlazi iz kuće napolje pa se vraća unutra i tek tada kaže »dobro veče«. zbog toga da bi se stekli prijatelji — onda se je mlada čuvala. kada su se vjenčavali vrlo mladi — upravo djeca od 16 godina. Sa taštom djevojčinom majkom dođe još neka žena kao tetka joj ili strina. Odmah tašta razveže bremena. da očita molitvu. a tako i darove. Sve što je viša prćija. Tašta rastvori konje i unese bremena sa haljinama u kuću i stavi ih nasred kuće. Kao u drugim krajevima nema kod nas »svađenja« ili »nalijeganja« mladenaca. Kad bolesnik umre. pa se poslije ručka vraćaju kući. da se ne vraća prazna kući. Takođe razveže i čitavu robu nevjestinu. na jednim ili dvojim kolima. a da nije ni riječi progovorila. zovu sveštenika. Zet je darovao u novcu taštu a i pratio joj je na konja brava mesa i pogaču. okupaju ga i obuku mu naljepše odijelo. Kćer je isprati. ispovjedi bolesnika i pričesti ga.Običaji 175 Pred noć dolazi i tašta i donosi djevojačku »prćiju«. razdvojali su ih tako.

Pavićević: krst na prsima. U zoru opet se oglasi lelekom. braćo moja! Neću s vama. Ponekad čita sveštenik 12 jevanđelja. Đe junaci popadoše. nego s jadom. htio ne htio. rodska diko. počne da nariče: Ja bik s vama govorila. Ako je mladić. Tužbalice se poštuju i svaki ih sluša. sestra je strigla (šišala) kosu — znak najveće žalosti. stoji oko mrtvaca. nabraja mu sve podvige i zasluge. kad rodbina dolazi na žalovanje. Đe se sablje polomiše. a u nekim mjestima u grudi. lele!« To je tako dirljivo. kod Kuca). Kad je sve uređeno. da čovjek. žalost je veća. ljudi udaraju pesnicama u glavu. celivaju krst i izjavljuju saučešće: »Zdravo glave. jadi moji! 0 moj striko. I kamenja studenoga. rodbina. k u k u mene! Ma i još bik govorila I braće bik pobrojila.. nabrajaju slavna djela pokojnika. uzdanico. Najbliži. (Arnauti nasjeckaju nokte i grebu se tako i po sljepočnicama. kada se. naročito kad mu nabrajaju njegove vrline (na pr. Mrtvac se čuva cijelu noć. kukaj sestro! Na rijeci Bregalici. dođe cijelo selo. kao i prije. d. onda se majka. sokole jutros i zavijeka.) Ako je mladić — jedinac umro. ostatku naprijedak!« Tu se jedino priča o dobrim stranama pokojnika i pije se rakija. jer one opjevaju i slapčinu. sestra ogrebe i u prvašnje doba. a žene tužbalice tuže i nariču. Počnu dolaziti prijatelji. . Đe se obraz svijetlio. prijatelju. prolije suzu. N a selu dolaze sa lelekom: »Lele brate. O k o borja zelenoga. vino i kava. koja znade. Ženska. šezdesetih godina. naravno.I76 Mićun M. smrt oglase lelekom. ubojnici! Sve junaci pod barjakom. i tu se prepričava do zore. dobre i otmene. da im krv curi — u znak velike žalosti. i t. svojta i poznanici. ko mu može platiti. što nestaše Na bojnijem poljanama o junaci! Đe se megdan dijelio. U nekim mjestima leleču i žene. 1 premudri Solomune.

Sa groblja ide svojta kući. rodbina njegovu smrt oglasi lelekom — i svak hita na izjavu saučešća. Pogreb Pokajanje je toliko uobičajeno. ne može se uspjeti — čak ni u varošima. samo ako se pošalje poziv (poklisar). Ni najveći siromašak neće propustiti. Ljepšeg običaja nema nego u Crnoj Gori. Pokojnika polože u grob najbliža svojta. ali. sveštenici. Zvanice — pokojnice iz okolnih sela isprate se. a neki još i koljivo (panahiju). dođu sveštenici. U petak se naprave voštane svijeće. svak dođe na saučešće i iz najdaljeg sela. koljivo. badava. pijevci. Za boljitak duše pokojnika starija čeljad (babe) u petak i ne jedu (jednoniče). samo da čistija u subotu pode u crkvu i upali ZBORNIK ZA NAROD. pa kovčeg i narod. 2. a da Zadušne nedjelje (nedjelja bludnog sina) ne upali svijeću i ne iprekadi grobove svojih milih pokojnika. sveštenik očita molitvu i zakrsti vodicu. da.Običaji Л7 Kad već dođe vrijeme sprovoda. da se lelekanje izbaci. opet oglase polazak lelekom — i sprovod se krene: prvo krst. U potonje doba nastajava se. bez razlike. Opijelo se vrši u crkvi. mrtvaca polože u sanduk. ako neko umre i u dalekom svijetu. ŽIVOT XXIX 12 . oproste se lelekom — i zatrpava se grob. a često se i ugoste. Si. jer. ma da je to zabranjeno. kao da je kod kuće umro.

te. koji žive u ljubavi.178 Mićun M. kojima se pale svijeće za zdravlje. kažu. izađe sveštenik i prekađuje grobove. Pošto se otsluži služba. gdje se i služi služba za upokoj mrtvih. u kojoj su upisati pokojnici. Zadušnice Pobratimstvo U potonje. mora biti svijeća živih članova. pale se naročito svijeće. riješe da se pobratime. gdje se pozove svojta i svećenik radi blagoslova. Pavićević: svijeće. da potječe krv. : Dva mladića. Turčine. T o se učini u kući jednoga. koje se upale u kući. te i uhvati tri. dok u prvašnje doba u vrijeme krvavih okršaja to je bilo na prvom mjestu. ne samo među sobom. prosforu sa čitulom. pa to isto učini i sa drugim mladićem. 3. U subotu ujutro starije žene rano su u crkvi. Svaka kuća nosi pun je (vino). spominju se duše po redu. ali svakako mora se i u crkvi. kapi krvi u čašu sa vinom i ostavi na stranu. za koji trud i darivaju ga starije žene. gdje se i čitula odnese obavezno. Među svijećama. Uz molitvu . da bi tu ljubav trajno zapečatili.оуако . Otuda je postao onaj pripjev: »O. jer je. a posebno i živi članovi porodice. doba rijetko se dvoje pobratime. Sveštenik uzme iglu i ubode u. taj upali svijeće prije sunca u kući. mali prst desne ruke jednoga mladića. Si. koji se spomenu. Bogom pobratime!« Pobratimstvo se izvodi . i moli se Bog za njihov dug život. van običaja. Ko ne može poći u crkvu. nego čak i sa Turcima.

bratom i rođakom. Ujutru doručak. koji je obred isti — i međusobna ljubav i ophođenje. Naravno. dobar ručak i bogata . Domaćin. koji je uvrijedio komšiju. kao ono na svadbi. neprijatno i čisto nemoguće biti u »ratü« sa komšijom. kad im se stoka miješa. kako se samo željiti može. dok večera kod kuće. drugi drugoga.pr. mobu. poglavito po selima. i uvedu u kući. žive kao prije u ljubavi. vesele se i pjevaju. brata. polaze se. Onaj domaćin. Hrana je bogata. dotle su bile i mobe — seljak seljaku. izljubi se sa domaćinom i starijima — i time je sve svršeno. koji je umir primio. Umir Dešava se često puta. koji poziva . pa i starija čeljad i kućne strješine razminuju se i ni »pomoz Bog!« Uviđavniji ljudi zauzmu se i nastoje. čestita fiožić. to je. stakne badnjak. ne opće i ne polaze se.9 i blagoslov sveštenik dade čaše sa vinom i krvlju mladićima. ide se u pomoć dragome. Ništa se ne žali. poslije koje se pomalo i pjeva. koji do kapi iskape vino. na njivi. i obično izbere se koji blagi dan — a najčešće Božić. Kad se dovrši na.Običaji J 7. jedan drugom idu u djeverstvo kao braća — ukratko nema razlike više nego među braćom. zavađaju. Doručak i ručak obično je . . išao je u pornoĆ u odradu i sređivanju poljskih radova. Ovaj uzme bocu vina te u društvu sa zdravicom ulazi u kuću. .spremi se dobro hranom i pićem. piju. Rakije ima dovoljno. Pobratimi žive kao braća. Danas je to rijetkost. to bi bila sramota. i sa time je obred svršen.večera. Kad se komšije polaze. Pa i kod ženskih se dešava posestrinstvo.. izljubi se sa ukućanima — i od zavade nema ni pomena. tako da ne smije ništa faliti. Ljudi iz drugog brastva uzmu onoga. okopavanje kukuruza jednome. jedan krv jednoga. i tako uz pjesmu poslovi se neosjetno'svršavaju. ljudi •pođu kod zavađenih te i jednu i drugu stranu sklone na umir. kad im se djeca zajedno igraju. Domaći iz obiju kuća dvojice pobratima kao i zvanice bogato se časte. gdje pođu besplatno da pomognu susjedu. da ljudi (komšije) . rođaka. da se izmire. samo da se pomagači ugoste. ma da se viđa po nekoliko njih. pa se tri puta poljube. da se zavađeni na svaki način pomire. vrati mu posjetu sa bocom vina. Mobe Dok su bile velike kućne zadruge.•zbog' kakve sitnice mjesecima pa i godinu dana ne govore.

a katkada i polovicu. nastaje veselje. i kad dođe pred njega. Ako je više krvi bilo sa jedne i druge strane. prime kumstvo — i umir je svršen. onda izađe onoliko ljudi iz brastva poginuloga. da je para prekinuta i mir utvrđen i krv plaćena. ono pola pare presijeku i jednu polovinu dadu krvniku. jedan gram i po i jednu paru i po. Za višu sigurnost na istom se mjestu sa potpisima stranaka i ovjerom — napiše i »setencija« (pismo) utvrđenog umira. kao i cio novac. Kad je i druga strana pristala. rođak ubijenoga zove krvnika te mu vrati nešto para. smakne mu pušku sa vrata i poljubi se sa njim. a glavari ustanu. koja zastupa krvnika. vijećaju (kmetuju). spremi i označi dan izmirenja. onda se sijeda za bogatu trpezu. Radosna i jedna i druga strana. koju spremi übivalac i njegova (rodbina. da zalogu. »vražde«. inače se izramna i pomijeri i napiše setencija. dok on donese cio novac. koliko ubica ima platiti za krv. Glavari. koje on primi (krvnik). obično najbližemu (ocu ili bratu). Stranka (glavari). klekne i čeka. Pavićević Drukčije biva. Jovana!« Ako rodbina primi kumstvo. jer posreduju glavari i viđeniji ljudi iz drugih brastava u plemenu. govoreći: »Kume. Po starom običaju cijena je bila: stotinu trideset i tri talira i po. ali opet dariva kume i ne nosi ih kući. T o su t. kad uzmu novac. ako je posrijedi ubistvo — pala krv. onda ubivalac uzme pušku (krvnicu) o vratu i pognute glave ide rodbini poginuloga. a potonja ucijeni — ako je odviše. na kojoj svi iglavari metnu mohure (pečate). Prvo izađu žene sa djecom na rukama od brastva (roda) ubice i ponizno idu kod rodbine poginuloga. onda se prebiva glava za glavu. pa i iz okolnih plemena pozovu se viđeniji ljudi na sastanak. zv. za koje se brastvo. na koji dođu obi je strane: ubica i rodbina ubijenoga. Glavari plemenski. jer niko nema da traži ništa od krvnika. onda se i pristupa samom aktu umira. Kad su se izljubili. pa i sve. a drugu najbližemu poginuloga. . primi Boga i sv. Ovaj ga podigne. koliko je djece izneseno.i8o Mićun M. Tu je umir daleko teži i skopčan sa velikim troškovima. počnu se razgovarati i ljubiti. Pošto se setencija potpiše. Kad je sve ovo svršeno. koje je krv dužilo (krvnik).