ć D., Filozofijska terminologija ... J Prilozi 29-30 (1989), str.

61-97
61
FILOZOFIJSKA TERMINOLOGIJA
KAO PROBLEM
DAMIR ć
(Zagreb)
UDK 1(091:80)
Izvorni znanstveni č
primljen: 18. 10. 1989
Brst in der Muttersprache ausgesprochen ist
etwas mein Bigentum.
G. W. F. HEGEL
»Problem filozofijs·ke ter,minologije daleko je č nego što
se mnogima - pa i č   - to č
Ovom č č V. ć godine 1957. svoj č
O našoj filozofskoj terminologiji, objavljen ill prvom broju
skog č za filozofiju i sociologiju; ,redovnog organa godinu dana
ranije osnovanog Jugoslavenskog filozofskog društva.
1
ć
kako »!mi još niSlmo imali svoga Cicerona, Ikoji bi fiksirao našu filozof·
sku terminologiju, pa je sve što je .do sada na tom č č
nedostatno i tek prigodno izvedeno, a ne sistematski, pregledno i sve·
strano«2, š ć ć dalje: »Naše novoosnovano Filozofsko
društvo je ć na svom Č sastanku č urgentnost oi šir1nu
toga pitanja, pa je odmah i stvorilo jednu posebnu .komisiju, koja ć
se pozabaviti tim problemom. đ ta komisija, odnosno taj od·
bor, ć ć po mom mišljenju, ništa č bez opsežnih preHmi-
narnih radova na tom č Prvi takav prethodni rad i.mao ibi obu·
hvatiti rad oko do!kumentacije. Trebalo ibi sabrati sve naše č filo·
zofske termine, koji se nalaze u upotrebi danas ili ISU ih naši 'filozofski
pisci upotrebljavali u ·prošlosti. Tek ć se na toj sabranoj đ ć
provesti jedna dokumentarna i kritiaka rasprava. Mi moramo znati što
imamo, da bismo se .mogli č za ono što ć ostaviti ili i1m:ije·
niti, te za ono što ć dogovorno č Na tome se radu č
l V. ć O našoj fiilozof.skoj terminolowij.i, Jugoslavenski č za
filozofiju i sociologiju, god. I, hr. il (1957), ,str. 155-462.
3 V. ć op. cit., Istr. 155.
62
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
kod nas otpr-ilike 'Prije č ć Organizirala je taj rad Srpsika
akademija nauka. I moj je tamo, ali ne znam da
li je još č Taj rad ć morati obaviti svaka'ko naše Filozofsko
društvO.«3
č ć zatim »kako ć se uz taj č rad morati nadove-
zati č rasprave«4, ć upravo svojim č č »pr-
vu takvu raspravu oko nekoliko i to posve osnovnih j, rasprostranjenih
filozofskih te:rnnina, koji su usvaJkodnevnoj upotrebi«5.
ć prema daljnji.m brojevima č spomenuta 'komisija
nije daleko odmakla III radovima na zacrtanom zadatku. Naime, brojevi
1 i 2 ć godišta č donijet ć još iscrpan, precizno i teme-
ljito i   vrloi!nstruktivan rad G. ć »Bitak« i »bi-
ć da hi nalkon toga izostali kaJko prilozi takve naravi tako li sama nji-
ma ć rubrika.
Dvadeset godina nalkon gore đ og č V. ć ć ć
biti dale'ko od svake pomisli na smislenost i svrsishodnost nekog nor-
miranja, propisivanja iH »dogovovnog č filozof.ijslke ter-
minologije: »Filozofska ne nastaje   č nego u filo-
zofiranju samom, pa tako oni ikoji se bave samo pitanjem filozofsike
terminologije ne :mogu više nego tek registrirati rezultate samog filo-
zofiranja. Ni jedan forum ni »terminološ'kakomisija« se kod
na's pokušavaju organizirati!) ne može propisati filozofsku terminologi-
ju, jer se terminologija ne đ nego stvara.«7.
S obzirom \Ila tu, ovdje tek ovllašno ocrtanu situaciju, može se onda
potpuno opravdanom prihvatiti ishodišna tvrdnja knjige kojom je ne-
davno iznova, no ovaj put znatno č ambicioznije i, što je važ-
nije, sustavnije i dokumentiranije, preuzeta ista problemaHka:
»U našoj filozofiji, č rijetki,m a vrijednim pokušajima, još uy,i-
jek nije u cjelini i znanstveno istraženo i filozofij'sko naziv-
lje. Ova tVIdnja vrijedi i za č znanost. Naši filozofijski č
đ su vrijedan pokušaj popisa, opisa i ustaljivanja našega filozofij-
skoga nazivlja. đ Ikoliko su god ti č i č predstavljali
svojevremeno !pomake na č fi1ozofijsikoga nazivlja, toliko je
danas potrebniji sustavan, dublji i obuhvatniji znanstveni pristup pi·
tanju nazivlja.«8 .
3 V. ć op. cit., str. 155f.
4 V. ć op. cit., str. 156.
5 Ibidem
6 G. ć }>Bitak« i ć Jugoslavenski č za filozofiju i so·
ciologiju, God. III, Br. 1, (1959), str. 127-:147; Br. 2, str. 98-115. Pretisak u G.
P., Filozofija i marksizam, Zagreb 1976, str. 202-238.
7 V. ć Uz tematiku hrvatske filozoDske baštine, Dvije bilješke,
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Br. 5-6 (1977), str. 259-
-273; cit. str. 270.
8 A. ž ć Filozofija i slavenski jezici, Zagreb 1988, str. 37.
ć D., Filozofijska terminologija .•. , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
63
Knjiga A. ž ć Filozofija i slavenski jezici može se doista, bez
pretJe,rivanja, č pravim č jednog obuhvatnog, sustavnog
.i č promišljenog istraživanja problematike filozofijske termi-
nologije u nas. Upravo ć stoga, zbog njena neporecivog č i važ-
nosti, biti potrebno što strože i preciznije kritiaki prodiskutirati njene
vazda implicirane filozofij's'ke pretpostavke te prosuditi njihovu uteme-
ljenost. Jer, prema staroj č valjan č talk je pola posla. To đ
tim prepuštaima jednom zasebnom osvrtu.
OVdje kažim'O samo to da Iknjigu Ikaralkterizira, kako nam se č
izvjesna samorazumljivost i berupitnost samog poj/ma filozofijske ter-
minologije, odnosno »nazivlja«, kako se ž ć uglavnom izražava.
To je pak uvjetovano nedovoljnom š š ć te stoga bitnom ne-
đ š ć same naravi jezika, a onda i njegove uloge pri mišljenju
i filozofiranju ć Naime, u podlozi razumijevanja jeziJka koje pre-
vladava knjigom stoji s jedne strane i1skustvo srednjovjekovnog slaven-
skog, ,preciznije staroruskog, č zasnovanog, simbo-
č i unekoliko č govorenja, do\k iSe s druge s.irane tome
pridružuje, bez posredovanja, modeIini i eminentno znanstveni, Ilingvis-
č pojam. jezika :kao »sustava«.
Sama palk filozofija biva u svom odnosu spram jezika ,implicitno
poimana uglavnom i II prvom redu s obzirom na ovo drugo, znanstveno
njegovo razumijevanje. Tako filozofija fungi-ra pretežno jedino (kao »fi-
lozofijski jezioc«, odnosno »sustav nazivlja«. I premda s pravom opeto-
vano upozorava na bitnu i č ć potpune i def,initivne
»terminološke č i č ć u filozofiji, ž ć
ipak samim 'Svojim predrazumijevanjem jezika ikao sustava i filozofije
kojoj je, po njemu, »osnov 'logi!ka« biva naveden na to da rpravim ci-
ljem vlastitih istraživanja vidi »gradlbu« filozofijskog jezi:ka. Program
»razmatranja i usustavljanja nazivlja« zadobi t ć tako jedan č
ć č i   č k.arakter, svalka1ko č u projektu
filozofijskog nazivlja«, .koja bi se imala sastojati u tome
da se »tvorbeni segmenti« filozofijskih naziva »obilježe č
i č znacima« te da se ć toga č program za
obradu filozofijskog nazivlja«.
No, u svakom č ž ć se vrijedna i zanimljiva istraži-
vanja odlikuju prvenstveno time što tematiku geneze i povijesti hrvat-
ske filozofijske terminologije izvode iz re.duciranog historijskog vido-
kruga u kojem je ona bila dosada gotovo bez izuzetaka Isagledavana te
je stavljaju u neizmjerno obuhvatniji i ibogatiji prostor slavenskog fi-
lozofijskog nazivlja. Jer, dosada č razmatranju prvih poku-
šaja tvorbe navlastito filozofijskih termina u hrvatskome !Stva-
ranih u pravilu đ s latinskog i č imanji'm dijelom
talijanskog jeziika, sve to u stalnom oslonu na bogate i poticajne rezul-
tate šulekova leksikografiskog rada, ,moralo bi - kako je to nedavno
ispravno č i formulirano - prethoditi istraživanje »ranih srednjo-
glagoljskih i ć   zatim osobito djela Maruli-
64
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
ć ć ć i č pisaca od XVI. ć naova-
nlO, II kojima nerijetlko nalazimo 'Di1os.o.fske izraze u sklopu -razmatrane
moralne, religijske ili č problematike«9.
Tako koncipiranom ć đ bivamo plodotvorno p-rive-
deni upravo onome na što je ž ć stavio naglasak svojih ispitivanja,
naime iskonu i ishodištu samQg slavenskog filozofijs'kog jezika, kojeg
bitni i đ ć č padaju ujedno sa samim č slaven-
ske pismenosti i prvim susretom tek !pokrštene paganske slavenske du-
še s vi'šim oblicima bizantske duhovne :kulture. Tu su ž ć rado-
vi II nas doista pionirski i njihovo bi se đ moglo za naše fi-
lozofiranje pokazati osobito dragocjenim. Jedno od ć svje-
č toga dade se napdmjer ć u svojev,rsnom ć mo-
ć filozofijskoga kazivanja pripadnim izvornim slavenskim rije-
č č š ć skriveni'm pod onill11 što nemisaonost suwemene li\Ilgvlisti-
ke sudbonosno difamira i otklanja Ikao puke takozvane arhaizIme i noologiz-
me, kakvo nalazimo danas u novijem miŠIljenju V. ć štovi-še, upra-
ć 'Se ć odvažiti na tVl!dnju koja, prihvati li se i uzme ozbiljno,
otvara našem današnjem filozof.iranju nov, posve negažen !put: ć
naše je mišljenje da su, po rangu 'koji u sebi skrivaju, slavenski jezici
(a onda i naš jezi!k) podobniji 'Za filozofiju i za mišljenje ikoje bi se ne-
ikako č htjelo odrediti (ali ostaje 'mišljenje) od skupine roman-
skih, pa č i germansikih jezika. Ako je č jezik par excellence
jezik filozofije, onda bi slavenski jezici imali u sebi ć da to
budu u još ć smislu č što važi i za naš jezilk - da smo imaH
mišljenje! Sam kvalitet jezika je to dozvoljavao. Prema tome, mi se
nemamo što tužiti na jezik, nego na .misao koja je nedostajala.«lO
* * *
Prije nego se IU!p'Ustimo II pokušaj vlastitog doprinosa istom nasto-
janju, č nam se potrebnim, štovi'še nužnim, preliminarno tematizirati
filozofijske pretpostavke problema fHozofijske teIlminologije. Umjesto
  ć -rada na njenQm tvorenju i »gradibi«, nama
se dakle sama »filozofij'sika terminologija« nadaje kao prvotni i izvoran
problem. S tim u Skladu, pri.marni,m nam se zadatkom č .prqpitati
što je to ć terminologija i ikako zapravo biva ć i iskušavano
samo nlozofiranje pri zahtjevu za njenim zasnivanjem i izgradnjom.
č ž ć odgovor na ta pitanja bit ć nužno upustiti se do ne-
ke mjere i II ono dublje i važnije: koji je ć i'stinsiki odnos jezi'ka-
-govora spram filozofiranja, ili, kazano č formulom: što i ko-
liko č č za mišljenje?
9 M. Brida, Naša filosofijska term,inologrija na prrijelomu ć ii Ba-
zalin udio, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Br. 27-28
(1988), ist.r. 159--'164; cit. str. 160.
10 V. ć Kako č Heideggera, Zagreb, str. 177. Usp. 'Osobito bilj e-
šike 33, 44, 46, 52, 56, 75, 76, 88, 'l03.
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
65
Ispitajmo prije svega pobliže što ć č »terminologija«.
Osnovu te složenice č latinska č terminus, č primarno, sta-
rolatins!kD č bijaše otprili'ke »granica, č znak, cilj, !konac«,
č ć ponajprije č i nepromjenljive, č i nepovredive
đ bDžanski prarazdijeljene Zemlje. Terminus bijaše Dn da i ime bD-
žanstva kDje tu nepO'vredivost va21da ć č
U srednjDvjekovnom latinskom tO' se primarno č č
najprikladnijim da u sebe prihvati i ć »apstraktniji« smisaO'
»odredbe, đ sadržajno č i č đ pojma«.
Time terminus 'll susretu Rimljana s č filozofijski'm đ
preuzima na sebe 01110' č 'štO' ga je u č jeziku pDstupnD bila
zadobila č č o pr.cr(.L6 C;;, ć u prvo v,rijeme gDtovD č
s č finis idefinitio.
Zanimljivo je da srodna č č nije u filDzofijskom ka-
zivanju odigrala nikakvu č ulO'gu. Njena je upDtreba ostala
č gotDvO č na gDvDr pjesništva, gdje č O'tpriliike
»granicu, prestanak, kO'nac«, ali i »mjeru« i »vrhunac«. Njena duboka
č ostala je đ u filDzofiranju sabrana i č
mDžda ponajviše ill izraru 't'eAoc;;, Dsobito kako on bijaše dO'mišljen i iz-
lDžen unutar mišljenja Aristotelova.
č terminus dalje ć pDstepenD biti č na oblast 10'-
gike kaD primarnog okružja svoje uporabe i tamo sve više zadobivati
pretežnO' č puke izvanjske oglašenDsti, da bi na koncu u meta-
č lO'gici IskolasHke, visDke skDlastiike i neDskO'lastike ć jednD-
č bila ć i č ikao terminus oralis, u smislu vanj-
skog za pDjam (externa conceptus expressio). Trag pak izvornog
i svakDj razlici »'llnutrašnjeg« i »vanJsikog« onDstranog č starO'g
terminus ostat ć ipak i tu dDnekle č ill pDtrebi da se pDjam
(conceptus) naziva još i terminus mentalis.ll
U 16. ć č terminus biva preuzeta kao đ II č
jezik, sad ć u č č »vanjskog izraza za pojam ć
Ta visoka mjera apstraktnosti č ć je zatim osobito prikladnO'm da
preuzme č koje je snažnO' zahtijevalO' tada ć progre-
sivnO' razlaganje cjeline znanja i osamostaljivanje njegDvih zasebnih ob-
lasti ill liku takozvanih posebnih znanosti. Termin biva sad č
izrazom« pojedinog zasebnog č znanja, odlikovanDg zasebnim
č poJmovljem i vlastitim jeziikom.
Shodno tome, !kasna hibridna složenica term.inologija č
ć onda cjelinu đ š č č izraza za č poj-
move unutar nekog zasebnog č č i u tom ć se upravo
č pDstepeno isprazniti dD posve neprozirne samorazumljivosti,
11 Usp. Josephus Gredt, Elementa philosophiae aristotelico-thomisticae,
Fil'iburgi Brisg. MCMLVI, Vol. I, str. 19. P,rema Gredtu, terminus oralis po-
kriva ono što je u Aristotela č č naime kao    
A6ro" "au", 6qoi i č 8"'01'" (str. 21),
66
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
ć naoko paradoksalno, ujedno nezadrživ,im nastupom u epohu
modeme internaoionaln()-lplanetarne univerzalne vladavine.
Dvije su dakle bitne pretpostavke nužno implicirane u 'samome poj-
mu fi1ozofijsrke ter.minologije.
Prvo, to da sve mišljenje i svaki oblik znanja, pa onda i filozofija,
č na č đ stalnim i bitno nepromjenljivilm pojmo-
vima, koji su opet po svojoj pravO'j naravi hitno nezavisni od govora i
jezika te u njemu imaju ·samo svoj više ili manje primjereni vanjski
izraz.
Drugo, da ć ima takvog č kao »jezilk fi1ozofije«, u smislu
jednog zasebnog, č i »specijalnog« jezika, č odnos spram
živog, taikozvanog svakodnevnog i »prirodnog« jezika !biva on·
da u pravilu đ predmnijevan na vodi1u nepropitane i vazda
nepromišljene navodne raz/Uke nekog »kOnikretnog« i »apstraktnog«
jezi!ka.
No, stoje ii ć te dvije pretpostavke?
»F.ilozofija ne treba ... ć nilkalkvu posebnu terminologiju«12,
đ Hegel !pri pokušaju da pred kraj života, u predgovoru za dru-
go izdanje svoje Znanosti logike, još jednom sebi položi č o odno-
su jezika spram »onog č Ikao njegove najdUJblje istine i prave
unutrašnje naravi.
I gotovo da se može !bez potvrditi 'kako isti stav dijeli u
bitnome i sva velika filozofija. OsolbitoPlaton nije propuštao ni jednu
priliku da se č i naglašeno distancira od pretjeranog »pridava-
nja važnosti 11menima« d }>lpretresanja č do u potankosti«, ć
to nedostojni'm i neplemeniti-m, a izvjesnu ć oi nemarnost u izra-
žavanju naprO'tiv »otmjenim i sldbodnim«.13»Brinuti se dko imena č
se njemu č dok!le god same stvari zadaju toHkO' posla, a što se
manje bude na č obazirao, to se ibogatiji mis'lima nada on bit.i u
starosti. Stoga se ne č sad istu č rabiti u č č
nju, sad 'Pak za oznalku istog poj.ma upotrebljavati č č Za
one !potonje, 'koji od strane filozofa svojega vremena, a osobito od stra-
ne stoika bijahu nav]knuti na strogu termindiogiju, bijaše razumijeva-
nje Platonovih spisa time otežano.«14
U č ć tradiciji, u :kasnijih   č a dijelom .i neo-
č ta sldboda u pogledu izraza i č ostati jednim od osnov-
nih stavova filozofiranja.
ls
12 G. W. F. Hegel, Wissenschaft der Logik J, Werke in zwanzig . Banden,
sv. 5, Fran:kfurt 'am Main 1969, str. 21.
13 Usp. Resp. 533d i Adamov komentar ad loc.; Polit. 261e; Theaet. 184c;
Legg. 644a, 693c, 864a.
14 R. Hirzel, Der Dialog, Leipzig 1'895, Vol. I, str. 264f. Usp. i str. 92
bilj. 2. .
15 K. Fr. Hermann, Geschichte und System der platonischen Philosophie,
Heidelberg 1839, \Str. 573 bilj. '106. Usp. i Cicerona, kod Augustina, adv. Acad.,
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
67
U č stvar stoji i kod Aristotela, u č je filozofira-
nju ,kasniji aristotelizam ta:kQ č bio 'Sklon nalaziti upravo č
strogo i precizno terminolQški fiksiran sistem PQjmova. Navlastito stu-
diranje samog Adstotelova originalnog teiksta ne može, đ ne
potvrditi mjerodavni uvid W. Wielanda: »AristQtel - u suprotnosti
spram tradicije koja se na njega poziva - ne poznaje č i jedin-
stvenu terminologiju: upravo svaka od njegovih osnovnih č
ta je od živog č govorenja i tamQ ima neki izvorni i l11i!kad pre-
cizni 'smisao, koji je č č ili s1ušatelju mogao jDš biti ne-
posredno prisutnim. č i stupanj, a pdje svega smjer u 'kojem
movnQ preciziranje biva u svaJkoj prilici đ   na Dsnovi svako-
dnevnoga jezika, 'mijenjaju se svaki put s obzirDm na svezu č
postavki problema.«16
Histodjski izvjesnom č mDže se smatrati to da tek s filo-
zofiranjem stDika č u mišljenju č pretezati 'Ona mjera
pojmovne fiksacije ;kDja ć dozvoljava gDvDr D postojanju filDzofij-
ske terminologije u punom smislIu č Da to presudnO' zbivanje u njih
pada zajednQ sa zasnivanjem filozofijske gramatike, koja onda kao mje-
rDdavna interpretacija tzv. formalne strane jeziJka 'Ostaje ill biti vlada-
ć sve dD danas, kaQ i č č odvDjenih i đ
sobno ć oblasti stvari, jezi'ka i !pDj1ma, ć
time pO' prvi put č   'mislenD dl :govorno fiksiranje DnDga što kasnija
povijest mišljenja poznaje pod imenom »subjekt-olbjekt relacije«17 -
to sve daje jednQj radikalnoj pDvijesno-filozofijskDj refleksiji dQsta za
promišljanje. GotDVO da se č kakO' ne samo u pDgledu takDzvane č
ke problematike, štO' znamO' Dd Diltheya naovamO', negO' i :mnogo dublje
i 'Obuhvatnije bitni filozDfijski đ geneze tzv. novDga vdjeka valja
razumijevati kao sVQjevrsnu restauraciju stoiciZIma.
Može li se onda sve 'Ovo dosada kazano razumjeti tako ikao da bi
mišljenju i fi1020fi,ra:nju ć č imala biti č spDrednim i II biti
ravnDdušnim? Nikako. Ta znamO' i predobrQ IkolilkO' pažnje, napDra i bri-
žljivosti DkD izraza nDsi sa sobom svako, osobito radilkalnQ i temeljito
mišljenje. Upravo obratnO', tvrdimO': doveden u svjetlO' »)lproblema filD-
zofijslke terminologije«, taj je prijepDrni i tako presudni odnDs misli i
č jednostranO' č č te prebrzO' i olakQ razrije-
šen, još i prije nego što je ć zapravo kao problem i postavljen.
* * *
II, 11: quae Sli Itu aHo nomine vis v:ocare nihil repugno ... non enim vocabu-
lorum opificem sed rerum inquisitorem decet esse sapientem.
16 W. Wieland, Die Aristotelische Physik, Gottingen 1962, str. 30.
17 R. EUCiken, Geschichte der philosophischen Terminologie, Leipzig 1879
(repr. Hi1desheim 1964), str. 31.
68
ć   D., Filozofijska terminologija .•. , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
Pokušaj'mo dakle, po strani od nametnutog imperativa ter.mlnologi-
je, otvoriti pitanje tog tako č odnosa. MjerO'davnu uputu i pra-
vu orijentaciju oko biti i prave nairavi jezika-govora ć pr.iitom tra-
žiti u modernoj znanosti o jeziku, s njenom ć nepreglednom razgranje-
š ć no ujedno li č ć strukturalno-antropolo-
gijskom dfunkdonalno-sociologijskom temeljnom š ć   ali ni
u bogatim i 'tajko poticajnim rezultatima onog doista i'm!p'resivnog, još uvi-
jek nesvjesno i protiv vlastitog hti,jenja 'ipak ć istraživanja
s .druge polovine 19. ć   utemeljenog s jedne strane na koncu
u logici, .prvenstveno u 'Oslonu na Kanta (Ber.nhardi, dijelom i Humboldt),
a s druge na psihologiji (Steinthai, Paul, dijelom i Delbriick), II prvenstve-
nom oslonu na Heroarta.
Umjesto toga, obratit ć se tamo gdje jezik-govor bijaše još is-
kušen, poj,mljen i č iz samog središta cjelovitog i sveobjedi-
ć sistema bitnoga znanja, naime Hegelovoj filozofiji. U Hegela
doduše nema nikakve »filozofije jezika«. No moglo bi biti da u njega,
kao i u cjelokupnoj Ipredaji bitnog filozofiranja do njega, jezIk-govor
nije nikada zapala ta ć da zadobije status zasebnog »predmeta is-
traživanja« upravo zato i samo zato što bijaše, sa svom svojom prije-
š ć i š ć   gotovo neprimjetno utkan u najdublja osnov-
na pitanja cjelokupnog filozofiranja. Stoji li to, onda se i danas, u doba
višestruko razlomljene cjeline i cjelovitosti življenja i mišljenja, istina
jezika-govora, kao i drugog bitnog, .može i mora tražiti ponajprije ta-
mo gdje je uzorito ill djelo rp rove dena i do punog ozbiljenja izvedena
spoznaja koju upravo sam Hegel bijaše tako č formulirao u
konceptu svog nastupnog pr.edavanja na berlinskom č š godine
1818: »Fi1ozofija je ikao i univerzum zaokružena u sebi; nema nikakvog
prvog i nikakvog zadnjeg, nego je sve nošenO' i držano - đ i
u jednome.«18
Svoju č tematizaciju dobiva jezik-govor u Hegela unutar tre-
ć dijela Enciklopedije filozofijskih znanosti, nai,me unutar filozofije
duha. Tu opet II okviru njenO'g prvog odjeljka, u kojem se izlaže sub-
jektivni duh. ć odsjek tog odjelj'ka razlaže Hegelovu psihologiju i
ovdje č   u prvom pododjeljku psihologije, koji izlaže nauk o
teorijsko.m duhu, nalazimo traženu raspravu ,biti i prave naravi jezika-
-govora.
On tu biva pokazan kao ono što uvjetuje i ć ć
prijelaz predstave, a to č drugog osnovnog smpnja duha (odnosno
inteligencije, kojom đ Hegel !Svjesno zadržava u svojevrsn'Oj ne-
đ ono lIlajdublješto ikao izvor, č i ujedno cilj cjelo-
kupnog procesa leži u njegovu dnu) 'll ć i č   naime u samo
mišljenje. Taj se prijelaz, kao uostalom i oijela filozofija duha, a onda
i cjelina sistema filozofije, k.roz niz đ i posredova-
18 G. W. F. Hegel, WW (izdanje navedeno II bilješci 12), 'Sv. 10, str. 405.
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
69
nja, koji tek u svojevrsnoj nužnosti uzajamnih odnosa otkrivaju vlasti-
tu istinu.
Prvi korak na tom č cjelokupnog puta č duha
jest č zora u sliku. Zor, koji u svojoj istini nije drugo do
jedno osjetilno, uz tvar vezano te na neki, 'Svaki put č nepo-
sredni objekt usmjereno znanje, gubi tim prijelazom u Hk slike svoju
izvanjSku đ biva podložen slobodndj samovolji duha te izoli-
ran od vanjskoga mjesta, vremena i cjelovitog 'sfk.lopa II kojem izvorno
stoji. S druge strane, tako ć za uzvrat, upravo tim č i izo-
liranjem od sve č č biva on otet od nužde š č ć
i prolaznosti, ikojoj je podvrgnuto sve ono č lkonkretno i os-
jetilno, te zadobiva trajanje, trajnosIt Li neprolaznost, što ć onda omogu-
ć ć da svojevoljno sebi ponovo i (ponovo priziva [stu sl4Jku,
bez obzira na njenu vezanost uz trenutno ov:dje i sada prisutni zor.
Drugi korak na istome putu sastoji se u prijelazu slike 'll lik znaka,
što je djelo uobrazilje. Bit je tog prijelaza u tome da se pažnja duha,
dotada kao vezana i prikovana uz sadržaj slike, od njega đ i od-
ć biva spram njega. ravnodušnom i ć se đ odno-
šenju slika i đ njihovih sadržaja jednih 1$ d1.1ugima. Tim se od-
ć onda ništi i uklanja i onaj posljednji preostatak osjetilno
konkretnog, ikoji u sadržaj s1i'ke bijaše ušao preuzet od zora. đ
sobni odnosi sUka đ sad predstavu onog č i ć ć
tj. apstraktnu predstavu.
Postavi li sada duh na mjesto izvornog sadržaja slike jedan novi,
njoj đ sadržaj, neki takav ikojega je sva funkcija u tome da predstav-
lja i izražava idealnu formu ć predstave, tad od slike biva znak.
»Znak valja proglasiti č velikim. Kad je inteligencija nešto ozna-
č tad je završila sa sadržajem zora i osjetilnoj tvari kao dušu dala
jedno njoj đ č
Iz biti ovako ć znaka razumije sad Hegel i č jezik-
-govor. č iz prolaznosti istrgnuta postojanost sadržaja zora za-
dobila je sHkom trajnost u prostoru. š č pak tog sadržaja
prelazi 'SliJka u znak te !biva stoga ujedno premještena u onaj medij
koji, za razliku od prostora, sam jest č š č postojanja uop-
ć naime u vrijeme. Č znak II vremenu jest zvu1k, odnosno ton, te
ć s tim u skladu, puna odredba jezika .. govora sad glasiti: sistem arti-
kulacije tona za   č predstava. U jezilku č pTedstavu
bez slike nazivat ć onda Hegel imenom ili č ne ć da-
lje na njihovoj strogoj distinkciji.
Shvati li se, đ č kao č i č ć znak, tad č II
njoj ostaje još nešto od onoga u sadržaju slike, odnosno II zoru kao
takvom sadržanog konkretno osjetilnog, one njegove uvijek   č ti
19 G. W. F. Hegel, Enzyklopiidie der philosophischen Wissenschaften III,
WW, sv. 10, str. 269.
70
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
izvanjski dane č je duh u dugom i postupnom pro-
cesu č š ć na putu od opažaja, zamjedbe i ć do č
stoga m,išljenja, upravo htio jednom zauvijek ukinuti. č Ikao znak
odnosi se naime još uvijek na nešto vanjsKo što njome biva č
kao što, s druge strane, č 'kao novi sadržaj položen u č slo-
bodnom postavkom duha, nije uistinu drugo do č živog, kon-
kretnog odnošenja duha II liku prirodnog te dakle još uvijek osjetilnoš-
ć prožetog subjekta spram onoga što biva č
ć li se, đ da proces đ duha od č
č onoga izvanjslki danog bude pDiveden 'Svom cilju, bit
ć nužno daljnje č č š ć č Ikao zna!ka II č svakog
č đ ,ime.
Osobito u svojim jenskim, s mukom đ skicama sistema iz
godina 1803-1806. ibio je Hegel sklon beskompromisno ć dalje tim pu-
tem. Potiranje i ć č te time č znaka lU ime iz-
vedeno je ovdje u punoj analogiji s gore opisanom preinakom slike u
ć predstavu. Kao ,što je tamo pogled duha morao od č
nog 'Sadržaja slike ibiti ć k đ odnosima slika, tako i
ovdje treba da umjesto na neposredna č č pažnja duha bu-
dedkrenuta k njihovim đ odnošenjima. Ta paJk odnošenja
jesu, u razlici spram vazda prolaznog, č i uistinu na pukoj
samovolji subjekta č ć č po sebi stalni, ć č š
ć i Hme ć odnosi: »Ime je č š ć znak, ć odnos, sto-
ga neko ć Tako je č lU imenu ono izvanjsko, »njegov
empirijski bitak, to da ono jest neko konkretno, u sebi mnogostruko,
živo i ć ukinuto te je ono č nekim naprosto II sebi
jednostavnim. idealnilm«21. č izraženo: »U imenu je uništen za-
ć 'realitet znaka.«22
Ovaiko   ć ime č onda u svojoj egzistenciji cjelinu
jezika-govora, u \kojemu se da'kle zbiva Iko č prijelaz od predstave II
misao i Imišljenje. ć 'Smjer procesa č š ć duha zahti-
jevat ć đ daljnje uzdizanje jezika .. govora k razumu. To ć se
ć zbivati time da jezik-govor »ponovo ulazi u sebe, ukida poje-
č izgovorena imena«, odnosno postavlja ih »ne s obzirom na nji-
hov č bitalk, nego 'samo glede njihova odnošenja, to č kao
ć Hi kao pojam«23. Drugim č »U iimenu se realizira po-
stavljanje-idealnim empirijskog zrenja, no ime samo još joe neki poje-
č idealitet; negativno jedinstvo svijesti mora imena odnositi jed-
na na druge, onako kako ona II njenom ć elementu jesu mirno
20 G. W. F. Hegel, Jenaer Realphilosophie, Hamburg 1969, str. 187.
21 G. W. F. Hegel, Jenaer Systenzentwiirfe l. Das Systel11 der speklllativel1
Philosophie, Hamburg 1986, str. 201.
22 Ibidem.
23 Loe. cit., str. 206.
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
71
jedna pored drugih i jedna izvan drugih, te u tom odnošenju ukinuti
č njihova sadržaja i fiksirati ih, ,kao odnošene, do pojmova
razuma.«24
se dakle, u službi svog najvišeg đ tog naime da
č i objavljuje saJmo i jedino ono ć kao takvo, mora, stro-
go uzevši, osloboditi još i od samog imena: » ••• jezi)k"govor, kao djelo
razuma, č jedino ono ć osim u imenu jednog   č
predmeta; individualno ime je, đ nešto besmisleno, u tom smi-
slu da ono ne izražava neko ć te se poJavljuje kao neko puko
postavljeno, samovoljno, iz istog razloga; Ikao što onda i č
imena nlogu biti samovoljno ć dana, ili jednako takO' prO'mi-
jenjena.«25
Ovim je stavom č ,mjerodavno đ najdublji Hegelov
odnos spram Jezika-govora. Naime živi, ikonkretni, č ć jezik č
(ono »leksikalno«) ostat ć za nJega ono puko materijalno u govoru,
koje onda bitno 'pri'Pada nižim, 'Predsvjesnim, aIlJtropoldškJim [ psi-
č š pretpojavama duha. S druge ć strane ono istinsko
i pravo u jeziku-govoru biti jedino forma, ono formalno u njemu, č
vano prije svega u gramatici, koju on vidi proizvodom č ,instink-
ta skrivenog u najdubljoj naravi jezika 'samog, 'kao djela razuma koji
u nj đ 'Svoje kategorije.
26
S tim u skladu, sav zapravi posao lo-
č znanosti, za Hegela prve i osnovne filozofijske znanosti ć
prepoznat ć on u tome da ć đ i tako ć destilira
»ono č kategorije, fOf1me misli i mislena đ koja se bez
svijesti i instinktivno č 'kroz naš duh te č ostaju neopažena i
ć č i onda ako stupe u jezik-govor, u taj - ,kaiko ć
ga Hegel u OVOm Ikontekstu nazvati - instinktivni č prirodne lo-
giikeP
č li to onda da se č mišljenje, ,mišljenje u punom i pravom
smislu te č ipak odvija s onu stranu sValke č i svakog imena,
II nekoj nadgovornoj oblasti č odnosa, funkcija i struktura? Hegel
č nije bio spreman prihvatiti takvu radika'1nu konzekvenciju, u
smjeru koje ga je, po svemu č vlastito razumijevanje biti i na-
ravi jezi,ka-govora bilo uputilo. Kasnije, ti Enciklopediji filozofijskih
znanosti, odbit ć on u č ,polemici s Leibnizovom idejom jed-
nog univerzalnog meta-jezika, takozvane ć karakteristike, č
no takvu ć da mišljenje završi u č č i katkilu, ustvr-
:lA Loc. cit., str. 203.
lS G. W. F. Hegel, Wissellschaft der Logik I, WW, sv. 5, str. 126.
26 G. W. F. Hegel, Wissellschaft der Logik 1, Vorrede zur zweiten Ausga·
be, WW, sv. 5, str. 19-34, passim. Usp. i Enzyklopadie der philosophischen
Wissenschaften III, sv. 10, str. 271f.
27 G. W. F. Hegel, Wissenschaft der Logik I, Vorrede zur zweiten Ausgabe,
WW, sv. 5, passim, osobito str. 30 i 20.
72
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
đ ć kako se ipak »inte1igencija ospoljuje neposredno i bezuvjetno
putem govora«28, ž ć to dalje na ć č
»Tako č bivaju jednim od strane misli oživljenim postojanjem.
To postojanje našim je mislima apsolutno nužno. Mi samo onda znamo
za naše misli, samo onda imamo đ zbiljske misli, kad im da-
demo formu predmetnosti, razlikovanosti od naše unutrašnjosti, dakle
'Oblik izvanjskosti, i to jedne takve izvanjs'kosti koja ujedno nosi ustroj-
stvo najviše unutarnjosti. Neko na taj č unutarnje izvanjsko jest
jedinI) artikulirani ton, č Htjeti bez č misliti ... pokazuje se
stoga 'kao berumlje .,. No jednako je tako smiješno privezanost misli
na č smatrati nedostatkom prve i ć jer premda se č
mni da je ono neizgovorivo upravo osobito izvrsno, to ipak nema to
š ć njegovano mnijenje baš nikakva temelja, ć da je ono
neizgovorivo uistinu samo nešto Imutno, č ć koje ć za-
dObiva tek onda kad uzmogne do č ć Prema tome, č daje
mislima njihov najdostojniji i naj istinitiji opstana:k.«29
  Ovim svojevrsnim zaustavljanjem procesa posvemašnjeg ć
nja, univerzaliziranja i skrajnje apstrakcije - koje zaustavljanje bi se,
kažimo usput, dalje Imoglo i moralo č jedino iz Hegelova više no
prijepornog nauka o pojmu, ill što ovdje ne možemo ulaziti - ostat ć
jezik-govor neraskidivo povezan sa svojom »osnovnom potrebom«30, s
č i imenom: »To da mislimo, jest u imenima.«31
* * *
Da bismo ć uzmogli dostatno č i valjano procijeniti pravi
č dosada izloženih Hegelovih postavtki o jeziku-govoru i njegovoj
biti, bit ć sad neophodno uklopiti ih, skrajnje pojednostavljeno i u
ć crtama, u ž ć povijesnu predaju filozofijskog promišlja-
nja jezika-govora, s kojom svaki korak Hegelovih razlaganja stoji II pri-
snom, mada ne č .produktivn'Om ć razgovoru.
ć li se u jedinstvenu formulu sabrati presudna i đ ć
glavna misao te ,mjerodavne predaje u kojoj dakle stoji u svoje vrije-
me Hegel, baš jednako ta!ko 'kao i č š ć i mi sami još danas, znali
to i htjeli ili ne, može se kazati: jezik-govor tl svojoj biti jest znak,
ć u širokom i obuhvatnom smislu te č Povijesno đ ć
ishodište te postavke valja ć u Aristotela.
»Ona u glasu jesu znamenja stanja u duši, :kao i ona napisana onih
u glasu. I kaošto niti slova nisu svima ista, tako nisu isti niti glasovi.
28 G. W. F. Hegel, Enzyklopiidie der philosophischen Wissenschaften III,
WW, sv. 10, st'r.277.
29 Loc. cit., str. 280.
30 Loc. cit., str. 275.
31 Loc. cit., str. 278.
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
73
No ono č to tl prvome redu jesu znakovi, to su svima ista stanja
duše; kao što i ono č ta stanja jesu prilike-prispodobe, naime stvari,
jesu iste.«32
Ovom č s č Aristotelove rasprave O č za-
crtan je i strogo đ okvir u kojemu ć se ć ć dalje kretati
sva č razmatranja prave naravi jezika-govora. Tu biva on vi-
đ i č ikao jedan od momenata unutar slijeda đ
odslikavanja, simboliziranja, naUkovanja. Stvari(7tpocy(.L(X't'u), ć i
imenovane ovdje u potpunoj đ samo 'kao ono što nekako
jest izvan duše, svoju sliku, prispodobu i poredbu (O(.LO(uO'L<;) nalaze u
doživljaHma, trpnjama, stanjima   duše. Ta pak stanja duše
svoj biljeg, znamen i znak imaju tl glasom artikuliranim ime-
nima i č kojih opet daljnji znakovi jesu slova.
Unutar srednjovjekovnog aristotelizma, ali i ć svakog filozo-
fijskog ispitivanja problema jezika-govora, ova Aristotelova »stanja du-
še« - za daljnje razumijevanje kojih on, usput č ć na izu-
zetno teške i duboke izvode svog spisa O duši - bijahu .manje-više jed-
č ć i tome shodno đ ,kao pojmovi (conceptus),
a jezik-govor, opet na osnovi gornje Aristotelove postavke, bio je unu-
tar srednjovjekovnom logikom ć teorije supozicije - pri
č supozicija ne č ništa drugo do ,postavljanje č za nešto
drugo, odnosno umjesto č drugog (dicitur suppositio quasi pro
alio positio) - mjerodavno đ kao sustav znakova.
Spornim je tu, đ ostalo ponajprije č onoga što je
Aristotel bio nazvao »stvarima« i ostavio to u posvemašnjoj đ
nosti. Pa premda su duh i slovo ka:ko spisa O č tako i Kate-
gorija davali ponajviše povoda da se te »stvari« č prije svega u
smislu onoga što Aristotel tamo naziva prvim jestvima (7tpw't'1) O\)O'((X),
naime u smislu đ č konkretno ć »ovog
tu« ć ipak je đ ć č nauk te »stvari« č
razumio u smislu Aristotelova lika, oblika (d80<;, (.Lopq:rij), ć ih
onda supstancijalnim oblicima (formae substantiales).
Tome je osobito pridonijela uloga č i jezika-govora ć koju
je š ć filozofija kao ć zatekla u biblijskoj objavi o
stvaranju, u kojoj božanski )..6yor;, - đ onda dvojako, jednako
tako II smislu č (verbum) kao i u smislu razloga (ratio) - odjelju-
ć nebo od zemlje č proces stvaranja svijeta. č po-
sredovana š ć interpretacija tog biblijskog nauka o stvaranju,
izvršena od strane Filona i takozvanih aleksandrinaca, Klementa i Ori-
gena, te produbljena u Augustina, č je taj )..6yor;, č
kao sustav ili poredak predegzistencijalnih ideja odnosno likova budu-
ć svjetskih ć sabran i zadržan izvorno u božanskome umu. Time
č biva izuzeta od svojeg č smisla č ć i oglašene č te
31 Aristoteles, De interpretatione, 16a3-8.
74
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
zadobiva bitno vanosjetilni II predosjetHni smisao, ć ć se u
ik1rajnjoj liniji sa sa'mom mišlju.
Svojevrsnom sintezom č č nauka s jedne, te
č č š ć dogme o božjoj stva-
č č s druge strane, ostat ć onda u bitnome đ
službeno č izlaganje naravi i biti jezika-govora. Prvom i ap-
solutnom pretpostavkom tog izlaganja valja vidjeti č i bezupitno
uvjerenje o postojanju predegzistentnog inteligilbilnog reda, poretka
(ardo) svijeta. Sustavom supstancijalnih oblika đ esencijalna
struktura svijeta je, kao predegzisten1ma, zauvijek đ univerzal-
na i nepromjenljiva. Cisti esencijalni bitak tih obliJka u vanvre,menom
i svakog kretanja lišenom uzajalmnom đ š nije onda drugo
do jedan iskonski, svakom glasu i osjetilnom zvulku ć i nad
njim izdignuti unutrašnji jezik .. govor same č svijeta.
Za razliku od božanskoga mišljenja, koje nije drugo do jedno ne·
prekidno i č đ to č đ te dakle i bezglasno iz-
govaranje supstancijalnih oblika, č je, kao stvorenoj božjoj slici
i prilici, dano tek to da se istim tim supstancijalnim oblicima pr.ibliži
samo privremeno i naknadno, ć na dugotrajnom i
teškom putu spoznaje sve tvarno i osjetilno sa stvari !kojima je neuklo-
njivo okružen, da bi na koncu, uvijek tek č i priv,remeno,
dospio do spoznanja samog sU!pstancijalnog obUka, ikoji č II osnovi
svake stvari kao njena č i nepromjenljiva bit. U samome č u
aktu spoznanja ta bit nije drugo od same spoznaje, ć je s njom jedna
i istovjetna te ,kao takva jest uistinu najuflutarnjija č sama, č
srca«. Tako ć naprimjer Toma Akvinski u spisu O istinf.33 trostruko
razlikovati č na č srca, unutrašnju   č i č glasa (verbum
cordis, verbum interius, verbum vacis), pri č č srca »nije ništa
drugo do ono 'što aktualno biva promatrano od strane uma (id quod
actu consideratur per inf.ellectum)«, unutrašnja č je otprilike ono
što č biva nazivano fantazijom, dok č glasa »biva od nas ogla-
šena toga radi da bi unutrašnja č bila č
Jezrk-govor je tako, van SVa/kog č č od mišljenja
i spoznavanja, kroz č srednjovjekovlje ć primarno kao unu-
tarnji govor, bez i'ka1kve vezanosti na oglašavanje u vanjskoj č To-
me shodno, mnoštvenost č živih i pojavnih jezika,
im postojanje u sjeni latinskog, č i hebrejskog ć bijaše
ć v,rijednim spomena, moralo je biti is1kušavano kao nešto više
nego sporedno i akoidentalno, a njihova zbiljska pojavna č naj.,
boljim i dostatnim dokazom toga.
Radikalnu preina'ku doživjet ć ovako đ i ć u osnovi
jedinstveni sklop odredJbi mjesta i uloge jezi!ka-govora unutar cjeline
svega tek od strane !kasnosrednjovjekovnog nominalizma, osobito u ra-
33 Thornae Aquinatis De verita te (Taurini-Romae 1949), cap. IV, 1, resp.
ć D., Filozofijska terminologija . . " Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
75
dikainim postavkama Wi1ijema Okarnskog. I za njega stoji jezik-govor
pod ć đ ć svjetlom znaJka (signum), samo što je je-
zik, kao S'kU!p dogovornih i posve Ikonvencionalnih znakova, sad u pot-
punosti č od pojma, koji ć bez ikakve unutrašnje srodnosti ili
barem i analogije 's č i govorom, Wilijem nazvati naprosto
prirodnim znakom (signum naturale).
Kao što je dakle pojam radikalno odvojen od svake vezanosti uz
neki unutrašnji govor ili č srca«, tako je, s druge strane, i sam nje-
gov »proomet«, ono našto se odnosi, sad nešto posve drugo od supstan-
cijalnoga oblika, odnosno od biti stvari. ć naznake sadrža-
ne ć u nekim tekstovima samoga Aristotela, č ć sad Wili-
jem Okamski onu spor-nu »stvar« s č spisa O č upravo
doslovno Ikao neku č individualnu, konkretnu stvar. iPrirod-
ni znak za tu i takvu stvar ć ć onda u nekom izvornom teženju i
smjeranju duše (intentio animae) spram nje, prirodnost· kojeg teženja
biva najbolje dokazana time da ono za sva!ku stvar kod svih ,ljudi jest
isto, bez ikakva obzira na č jezika-govora, ikoji dakle i ne 'mo-
gu biti drugo do pUlke umjetne i dogovorne samih tih primarnih
duševnih intencija.
Konzekvence su ovoga stava dakako dalekosežne. S jedne je strane,
naime, proces mišljenja i spoznavanja č odriješen od vezanosti
uz pretpostavljeni božanski, č i nepromjenljivi, Ipredegzistentni
s:klOlp misli božjih, odnosno biti ili supstancijalnih oblika stvari, te je
ii potpunosti ć u nešto puko subjektivno. S druge je opet strane
mišljenje odriješeno od sve i svake č i jeziku-govoru, kruko vanj-
skom tako i unutrašnjem, svojstvene smislenosti i č te ć upra-
vo time hiti ć ono za razvoj novovjekovne znanosti i filozofije
tako presudno postepeno ;matematiziranje mišljenja, koje - na zasada-
ma nominali21ma - č ć poticaj ddbiva ill Hobbesovoj teoriji zna-
ka, da bi svoju neusporedivo pretenciozniju verziju dobilo u Lei!bnizo-
vim višestrukim pokušajima oko ć ,matematike (mathesis univer-
salis) i ć znakovnosti (characteristica universalis). Osnovna ideja
ć matematike - filozofijski bitno đ svojevrsnom geome-
trizacijom duševne ć uobrazilje, izvedenom u dvanaestom pravilu
ranog Descartesova fragmenta Pravila za upravljanje duhom - u tome je
da se č i jasno č vanjskoga svijeta postiže tada
i time kad č sadržaj č hude bez ostatka č č
razriješen u neku 'kombinaciju č ć ideja, koje se umjesto
č sad mogu, štoviše moraju č nekom   č oznakom
(character}.34
A:ko u nominalizmu Wilijema Okamskog valja prepoznati radiikali-
zaciju i apsolutizaciju jedne č ć sadržane u cjelini
34 Usp. naprimjer Leibnizov kratki diijalog o vezi đ stvari i č
G. W. Leibniz, Die philosophischen Schriften. Herausgegeben von C. J. Ger-
hardt. 7 Bande, Berlin 1875-90, sv. VII, str. 190-93.
76
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
Aristotelove filozofije, onda se, s druge strane, ova ć karakteristi-
ka može i treba shvatiti kao, nominaliz;mom posredovana i ć
daljnja radikalizacija opet jedne od temeljnih postavki Aristotelova ra-
zumijevanja i izlaganja jezika-govora. Naime, pretpostavka same ideje
neke ć matematike ili karakteristike Jest potpuna i posvemašnja
konvencionalno s t, svojevoljnost i artificijelnost oznake i č
A upravo ta postavka !konvencionalnosti stoji ć sasvim č
u osnovi Aristotelova č jezika. »Ime je ... č ć glas shod-
no pogodbi·dogovoru (x<X't'oc   đ AristotePS, objašnja-
ć dalje da to »shodno pogodbi« č »da ništa od imena nije po
naravi (q>UO'€L) , nego tek onda ikad postane ZJnakom«36. S toviše, jednako
ć tako u samog Aristotela biti unaprijed ć poput neke klice ć
ć prikrivanog razvoja, zacrtana i sama ideja ć karakte-
ristike. U spisu O č pobijanjima .tako: ć da II ras-
pravljanje nije ć unijeti same stvari, nego se umjesto stvari slu-
žimo imenima Ikao znalkovima, to smatramo da se ono što se zbiva u
okružju imena Zbiva i u okružju stvari, kao što to oni Ikoji č
uz ć č ć za č
Apsolutizaciju pogod!bene, dogovorne, :konvencionalne naravi jezika·
-govora kao znaka, č ć povijesnim etabliranjem no-
minaliz;ma u :kasnoj slkolastici, valja dakle prepoznati kao ć ć
uvjet same ideje ć matematike, u kojoj smo pak, ne bez razloga,
sagledali jednu od ć ideja novije duhovne povijesti ć

Tom
je apsolutizacijom 'konvencionalne naravi znaka on č č š ć
do č relacije, do odnosa ;kao tatkvog, te je onda takav ć s
jedne strane izgradnju moderne matematike u njenoj č ver-
ziji, kao i tome đ ć proces ·matematskog formaliziranja prvo ta-
kozvanih prirodnih, a zatim sve više i takozvanih historijsko-društvenih
znanosti. S druge je pak strane nezadrživo usmjerio razvoj živih jezika-
.. govora progresivnoj tehnifikaciji, u smjeru !konstruktibilnosti takozva-
nih umjetnih jezika, od ,Pe anova »Interlingua« preko Ogdenova »Basic
English« sve do suvremenog esperanta i do - od svega .toga č
- danas tek ć binainog č kompjutorskog progra-
miranja. Dakako, č analiza jezika, semiotika, strukturalna i funk-
Č lingvistika pritom su samo momenti druge, naoko puko
»subjektivne«, strane istog temeljnog zbivanja. »Filozofijska terminologi-
ja«, ć u smislu sustava znakova specijalnog jezi!ka filozofije, kao
jednog od specijalnih jezika jedne od znanstvenih disciplina ć svo-
je legitimno povijesno č i Imjesto ima samo i jedino u sklopu
ovako i na ovim pretpostavkama č biti mišljenja, filozofiranja i
jezika-govora.
35 Aristoteles, De interpretatione, 16a19.
36 Loc. cit., 16a27f.
37 Aristoteles, Sophistici elel1chi, 165a6-10.
38 D. ć Preludiji, Zagreb 1988, str. 187.
ć   D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
77
Upravo ovoj snažnoj tendenciji denaturiranja živog povijesnog go-
vora i njegova progresivnog č č č
u smjeru č i apstraktnih odnosa, unaprijed se suprotstavio Hegel
svojom tezom o nerazrješivosti mišljenja od imena i č   premda u
bitnome ć i sam unutar granica mjerodavne Aristotelove odredbe
jezika-govora kao znaka, ć štoviše sasvim bjelodano i sam nje-
govu č logiciziranju. Ono što ga ipak č proslijediti
sve Ikrajnje :konzekvence takvoga bitnog stava jest s jedne strane ć
nito, na Kanta ć   č č č metode
u njenom dosegu i relevanciji za spoznaju i č spekulativnih
filozofijskih istina, a s druge strane njemu samome đ i duboko
svojstveno ć za snagu i ć živoga, govoreno g jezika. Osobito
ć tako Hegel iz svog č prisnog bavljenja č pjesništvom
i č tragedijom ć s č ć spoznajom:
»Jezik jest samo kao govor jednog naroda, jednako tako razum i
um. Samo kao djelo jednoga naroda jest jezik idealna egzistencija duha,
u kojoj ovaj sebi izgovara što on jest prema svojoj biti i u svome bitku;
Dn je neko ć   o sebi priznato, u svijesti svih :na isti č odzva-
ć svaka ć svijest biva neposredno u .tome jednom drugom
š ć On jednako tako biva prema svome sadržaju tek u jednom
narodu jezikom-govorom, izgovaranjem onoga što 'Svatko
mni.«39
Isti ć taj č uvid, đ   snažno odzvanjati i u poznim
predavanjima o 'pov.ijesti filozof.ije, gdje č naprimjer to»da neka
znanost samo onda pripada jednom narodu kad je on posjeduje u svo-
jem vlastitom jeziku«, što je »u č filozofije još naj nužnij e«40, ili
to da »tek u materinjem jeziku izgovoreno, nešto jest moje vlasništvo«41.
Da li je ovim i ovakvim uvidima Hegel doista, ,kako to smatra npr.
J. Derbolay42, dospio do na prag zagonetke onog vlastitog, individualnog,
ne ć ga ipak č   ć š ć uz svoju isho-
dišnu postavku jezi:ka-govora Ikao i na njoj zasnovano inzistiranje
jedino na ć   ć ć   svaku č i indivi-
dualnost š ć i ć ć naravi jezika samog?4
3
Pitanje može ostati otvoreno. Ovdje ć se zadovoljiti ć i time
da nam se u razgovoru s Hegelom ukazala jedna ć drugog i dru-
39 G. W. F. Hegel, Jenear Systementwurfe I. Das System der spe k ula-
tiven Philosophie, Hamburg 1986, str. 226.
40 G. W. F. Hegel, Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie III,
WW, sv. 20, str. 259.
41 Loc. cit., str. 16f.
42 J. Derbolav, Hegel und die Sprache. U: Sprache - SchlUssel zur Welt.
Festschrift ilir Leo Weisgerber, DUsseldorf 1959, :str. 56-86.
43 Usp. G. W. F. Hegel, Phanomenologie des Geistes, WW, sv. 3, str. 92.
85; Wissenschaft der Logik I, WW, sv. S, str. 126; Enzyklopadie der philoso.
phischen Wissenschaften I, WW, sv. 8, str. 74.
78
ć D., Filozofijska tenninologija .. " Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
gaC1Jeg iskustva i razumijevanja jezika-govora, ć ga onda iz tra-
dicijom ć odredbe, po ikojoj unaprijed ć ostaje zatvoren u
granice propisane sam'Om biti zna'ka i č
* * *
Razvijanje, osiguranje i daljnje svestrano đ upravo te,
ovdje tek ć ć ć ć đ u onog Hegelova
suvremenika od kojega zacijelo i danas mora ć sVaJko o2'1biljno i teš-
ć stvari doraslo promišljanje zagonetke jezika-govora, naime il Wil-
helma von Humboldta. Bitnu novost njegova doživljaja i jezika
č ć ovdje samo u ne-koliko osnovnih crta, ć se na
probrane č nav'Ode.
Prije svega, je za njega »neko samostalno, č jedna-
ko tako ć Ikao i od njega đ ć pri   č je »davno š č
zabluda da je on neka Ukupnost znalkova za stvari, ili i samo pojimove,
koji izvan njega.«44 Jezi.k-govor je dakle, daleko od toga da bi bio
puko naknadno iZIražavanje   ć ć misli li pojimova, ili pak ozna-
č ć ć stvari i predmeta, u svojoj zbilji zapravo jedan
svemu ć uvjet ć svakog odnosa spram svijeta ć
Stalno iznova ć stoga Humboldt ponavljati »da je razumijevanje svijeta,
prije svakog znanstvenog i filozofijskog zahvata, đ govorom«, da
je, štoviše, upravo on»u svem našem č i mišljenju č ć
i đ ć djelatan«.45
U otklonu 'Od ć tradicionalne odredbe, tvrdit ć Hunl-
boldt č »da jezik-govor nije ne-ko PlIko sredstvo ć u
svrhu đ razumijevanja, nego jest Jedan istinskii svijet«46, kao
i to da se »uzajamnom š ć misli i č jasno č to da jezi-
ci il istini nisu sredstva da se ć spoznati svijet predstavi, nego mnogo
više, naime da s.e dotad otkrije«47. č jezika nije dakle
neka puka č č i znakovlja, nego č samih svje-
tonazora (Weltansicht) «48. Ovaj ć središnji svjetonazor,
kao ono najdublje i najvlastitije individualno svakog č je-
zika razumjet ć Humboldt dalje ikao »unutrašnji, sebe u svojoj punini
slobodno ć životni princip«, odnosno kao »unutrašnju for:mu«
individualnoga jezika-govora, te ć II tome naposljetku ć ono krajnje
i posljednje, neku »tajnu«.
44 W. v. Humboldt, Werke in funf Banden. Herausgegeben von A. F1Hner
und K. Giel, Stuttgart-D3Jrmstadt 19iH, sv. 5, str. 129.
45 Op. cit., sv. 3, s'tr. 759.
46 W. v. Humboldt, Gesammelte Schriften (Akad.-Ausg.), Berlin 1903-
-1963, sv. 7, str. 177.
47 Op. cit., sv. 4, str. 28.
48Ibidem.
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
79
č svojstvu apriornog ć svijeta u njegovoj razum-
IjivDsti s jedne, lte radikalnoj i bitno nerazja'šnjivoj vlastitosti svakog :po-
č jezika s druge strane, pridružit ć se, kao. ć 'Osnovna ka-
rakteristika, njegova izvorna povijesnost. Jer, veli Humboldt, »jezik-go-
vor se ne smije shvatiti kao. neki tu ž ć u svojoj cjelini pregledni ...
materijal, nego mDra biti ć kao. neko. sebe č đ ć
Ili, drugim č »Jeztk-govor, ć u svojoj 1lbiljslkDj biti, jest
nešto 'što neprestano i u svakom trenutku prolazi. I samo njegovo Ddr-
žanje ć pisma uvijek je neko nepotpuno, mumiji č č
nje, kDje ipak iznova biva potrebno, ć da se živo iznošenje time
ć unijeti u osjetilnost. Sam jezik-govor nije nikakvo djelo (Ergon),
nego djelatnost (Energeia). Njegova istinska definicija može stoga biti
samo neka č   Govor se daikle, č Humboldt, »mDra uvi-
jek iznova u mišljenju đ
Tri navedene bitne ikaraikteristike jeziika-govora, naime to da on
nije drugo do cjelini svijeta transcendentalno ć otvaranje mo-
ć njegDva Dtkrivanja te artikuliranDg razumijevanja i izlaganja,
zatim to' da je on u svojoj zbilji i istini uvijek tek č jezik-go-
vor, utemeljen na Ikoncu Illa radikalno unutrašnjoj for-
mi, koja se otima 'svakom daljnjem razlaganju i obrazlaganju, osta-
ć bitno tajnom, te č to' da jezik-govDr prema svojoj 'pravoj
naravi može biti ć jedino Ikao. neprestani proces živDg nasta-
janja đ - te ć tri Ikarakteristilke zajedno izvesti defini-
tivno jezik-govor iz č ć odredbe znaka lj č TLme
č se, ou Humboldta, usprkos mnogih č neprevladanih mo-
menata kantovskog u bitnome 'ipak nad-
đ ć a'ristotelijans'ka predaja jednostrano č istuma-
č govora.
S2
S druge pak strane, u Humboldtovim je promišljanjima biti jezika
- osobito sagledaju li se ona zajedno sa srodnim naporima J. G. Haman-
na, J. G. Herdera i kasnDg Fr. Schlegela, lprije svih ostalih takozvanih
č - Iponovno č otvoren pogled na drugu jednu, ipak
prastaru ć doživljaja i č istine govora i govorenja,
onu u cjelDkupnoj tradiciji bijaše tako ć podzemno živa i pri-
sutna, ć tu i tamo ć 'Odredbom zacrtane okvire zna-
ka i č Mislimo tu na iskonsko. č č č
ko ć i prave naravi jezika-govora. Pojasnimo to !ll nekoliko
č
49 Op. cit., sv. 7, str. 55.
50 W. v. Humboldt, Werke in funf Biinden, s'v. 3, str. 418.
51 Usp. E. CaJssli:rer, Die :kaIl!t1i.lSchen Elemente in Wilhe1m von Humboldts
Sprachpbilosophie. U: Festschrift fur Paul Hensel, G["eiz 1923, str. 105-27.
sl Usp. K . ..Q. Apel, Die Idee der Sprache in der Tradition des Humanismus
von Dante bis Vico. 2. AufJage, Bonn 1975 (Archiv fUr Begr,iff,sgeschichte 8),
str. 53: »Qd kasnoga Platona preko Aristotela, stoika, slwlasti,ke i Leibniza
pa d.o ranog W,ittgens:teina i do Husserla iz   č istraživanja' velika je
filozofija problem č jezika ... poimala od logike naovamo«.
80
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
Aristotelovo povijesno tako presudno đ jezika kao pogodbe-
nog znaka pripada u njega zajedno sa č suženjem i reducira-
njem istinosnosti cjelovite pojave govorenja na tek jedan njegov vid,
naime na iskaz, odnosno iskazani   Iskaz pak ni-
je drugo do onakav govor ill kojemu pribiva istinitost ili lažnost, tako
da naprimjer molitva ne ,može dospjeti unutar granica tako đ
istinskog jezika, izvan kojih jednako taJko 'Ostaje i svaki č i re-
č govor.53
U ikasnijem aristotelizmu bit ć onda sav onaj govor :koji nije is.kaz-
ne naravi č prepušten samo nekim nižim i uistinu nepravim vido-
vima znanja, naime pUkom e mnijenju i uvjerenju. Tako naprimjer u
Aristotelova komentatora Amonija nalazimo ć na Teofrastovu
č zasnovanu podjelu cjelokupnoga govora: ć da govoJ:'
ima dvojako odnošenje, jedno spram slušatelja, kojima on ne-
što č i č (CJY)!J.<X(VEr. 'tt) a drugo spram stvari, Q kojima onaj
koji govori ć da slušateljima nametne uvjerenja (itE!:cr<XL itpo't'W·€'t'<XL),
to nastaju s obzirom na slušatelje poetika i retorika ... dok s obzirom
na odnos govora spram stvari fil'Ozof brine prvenstveno oko toga da po-
bije lažno i dokaže istinito.«54 Poetici i retorici, razlaže dalje Amonije,
stoga pri1?ada ć »da izabiru ć č a ne one ć uo-
č te da ih č spletu, tako da ono što iz toga đ ...
slušatelju donosi užitak, oduševljava ga u smislu uvjeravanja i nagovora
1tEL-&W)«55.
Pod ovim č gotovo prdkletstvom, drugorazredne ineprave
istine ostao je onda nadalje sav č i č govor, č mno-
gostrukim pokušajima humanista osobito ranoga novog vijeka da u bor-
bi protiv č č log1ke, nazivane dijalektikO'm, ukažu na du-
blju životnu i povijesnu istinitost one u ć mjestima« živog, mit-
skog i č govora sadržane mudrO'sti (sapientia), odnosno gra-
đ bolje ć bitno č znanja (scientia civilis), kao zna-
nja o božanskilm i ;ljudskim stvarima. I tek je G. B. Vicu u jednO'j povije-
sno č mjeri za rukom pošlo č prevladavanje pukO' re-
č poimanja lpjesništva i s time vezani ukaz na primat istine sadr-
žane u povijesnim 'svjetovima otvorenim snagom velikih }ezika u mitu
i pjesništvu, č onda bijahu rprema samoj stvari ć bitno priprem-
ljeni kasniji č ć uvidi Humboldtovi, što smo ih ranije bili na-
č
No, Aristotelova redukcija istine govorenja na is:kaz, 1?ra-
ć onda nužno đ govora kao znaka, i sama još č na
jednoj dubljoj i dalekosežnijoj filozofijskoj odluci, nai.me na iskustvu i
S3 Acistoteles, De interpretatione. 17al-6.
s4 Ammonius, In Aristotelis De Interpretatione Commentarius (ed. A. Bus-
se), Berlin 1887, 'str. 65.
s
5
Ibidem.
ć D., FUozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
81
č istine u smislu p odudal1nos ti i odgovaranja
adaequatio) te onda, iz toga izvedeno, i ispravnosti (op&o'IT)C;, rectitudo).
Jer, i sa'ma dilema, č još u doba rane č sofistike, oko toga da
li su imena i č takvi znakovi koji svoju osnovu imaju ill onome što
njima biva č o te stoga tome ,po naravi odgovaraju, ili
je pak njihova č ć upotreba nešto posve samovoljno, č
ć na golom č postavci i dogovoru (vo[J.oC;, pre1lpostavlja
- bez obzira na dati odgovor - razumijevanje i izlaganje istine kao po-
dudaranja.
S druge bi strane, izgleda po svemu, đ jezika-govora iz
one sužene i u krajnjim konzekvencama nužno č  
č odredbe znaJka, kao i tome ć otvaranje iSlkustva govora
za sveukupnost njegova pojavljivanja, č ć dakle č
stvenom iskazu i svu šir1nu takvih vidova govora kao što je naprimjer
pitanje, mol1?a, hvala i slavlJenje, pjesma i naredba, moglo do jednog
doista č ć povijesnog prevrata dovesti samo i jedino pod pret-
postavkom ik!rajnjeg đ od ć ć
đ istine kao podudaranja i ispravnosti. Da li su onda npr. oni
na W. Diltheya i G. Mischa oslonjeni pdkušaji izgradnje neke »hermene-
č :logike« (Th. Lipps), ili restauracija hermeneuti,ke s univerzalnom
pretenzijom Gadarner) i razrada č genealogije svijesti (B.
Liebrucks, E. Rothacker), Hi pak danas sve popularnija nastojanja oko
svojevrsne, .po intenciji č topike (H. Boeder, O. 'Pogge-
ler), u tom smislu zaista dovoljno duJbok filozofijski zahvat? Ili bi svi
ti !pakušaji u svoje pravo :i doista plodotvorno svjetlo bili dostatno pri-
vedeni tek jednim dubljim i radikalnijim korakom č biti
istine II smjeru njena iskušavanja i .izlaganja kao svemu ć
otvaranja slobodne dimenzije, č i neskrivenosti, koja onda ć
ć sav i svaki ć odnos, pa onda dakako i odnos stvari
i mišljenja, kako je to na tragu č č za istinu u nmogo-
struko opetovanim pdkušajima bio ,mislio, a možda i domislio Martin
Heidegger? Ne bi li titme onda i samo iskustvo »stvari« i »mišljenja«
imalo biti iz temelja č Ova pitanja, na Ikoja danas, smatramo
s pravom, č ukazivati lprije svih K.-O. ApeIs6, možemo ovdje osta-
viti otvorenima. U tom smjeru ostajemo dužni daljnjih temeljitijih pro-
mišljanja.
* * *
56 K . ..o. Apel, Der plillosophische Wahrheitsbegriff einer linhalt1dch <wien-
tierten SpI1achwissenschaft. U: Sprache - SchlUssel zur Welt. FestschI1ift fUr
Leo Weisgerber, Diisse1dorf 1959, str. 11-38. č ti. E. Gmssi. Usp. njegovo
na :Siimpoziju povodom 450..godišnjice đ Fil"anje ć II
Cresu: Ak,tualnost č tradicije i Heideggerova teza o filo-
zofiije, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 9-10 (1979), str.
67-83.
82
ć D., Filozofijska terminologija . . " Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
Ono, đ što za sadašnju temu može dostajati, jest ukaz na to
da su č HU!mb9ldtovi uvidi ipak plodonosno preuzeti u osnove
jednoga dijela suvremene znanosti o jeziku, č se više nego poticajni
rezultati zacijelo ne bi smjeli ć u pripremi eventualnog Ipremišlja-
nja ibiti istine te time i jezi'ka-govora. Mislimo tu na takozvanu sadržaj-
no orijentiranu gramatIku, bolje č sadržajno orijentiranu znanost
o jeziku, č č u nas i č đ za č nametljivih
i ,modernoj č svijesti neusporedivo č strukturalisti-
č iIi bihevioristilokih orijentacija ,pri znanstvenom istraživanju jezika-
-govora.
S7
Svi \gore ukratko ocrtani osnovni uvidi W. 'V. HumboLdta u bit i
praVlU narav jezika-govora preuzeti su u ž č posao ove škole
jezikoslovlja. Tako ć ona prije svega inzistirati na tome da u jeziku-
-govoru treba prepoznati ništa drugo do sam svijet koji je dospio do
č (L. Weisgerber), iU .kako ć to jednom, dakako i sam ć glav-
ne ishode ovog na sadržaj usmjerenog istraživanja jezi'ka, formulirati
H.-G. Gadamer: Jezik-govor je »sveoibuhvatna prethodna, unapredna iz-
ž č (Vorausgelegtheit) svijeta«58.
Sve ove bitne prethodnosti jezika-govora, na koju je
svojedobno i Humboldt ,tako naglašeno ukazivao, jedva da ć
proslijediti. SValki misaoni, djelatni, voljni zahvat č u svijet, pa
i sValko propuštanje toga leži, naime, uvijek ć na podlozi jednog odre-
đ izlaganja i č cjeline svega, koje je uvijek ć unaprijed
đ u ono što nazivamo č jezika .. govora. č pjesni-
ka:» ... ne stoje č u vlasti č nego č u vlasti č ( ... )
Kad god mi otvorimo usta, tad govore deseci ć 'mrtvih s nama za-
jedno.«59 Iskustvo ove č izvornosti, ove tako ć prapovijes-
nosti jezika-govora prvo je od č bi moralo ć sva:ko doraslo pro-
mišljanje njegove zagonetne naravi. Pa .kad ,sadržajno orijentirana zna-
nost o jeziku autoritativno ć na to da jezici-govori ć
'zbilju' u raznovrsne pojmovne mreže, !kategorijalno je š   č te
ć i ć č u njoj đ ipogledišta«60, onda filo-
zofijska refleksija ć tu može ć uporište za daljnja promišljanja. Ni-
je li u ovim '»poj.m()VInim mrežama« i >>ikategorijalnom š č is-
kazano upravo isto ono našto je neprestano upozoravao Hegel, ć
u jeziku-govoru zapravo samo jednu da tako lkažemo »slabu logilku«?
Nije li to upravo njegova osnovna teza iz predgovora drugom izdanju
57 L. Weisgerber, Muttersprache und Geistesbildung, Gottingen 1929; Vom
Weltbild der deutschen Sprache, Dtisseldorf 1949; E. Leisi, Der Wortinhalt.
Seine Struktur im Deutschen und Englischen, He!idelbeI1g '1953; H. Gipper,
Bausteine zur Sprachinhaltsforschung, Diissel.dorl ,1963; W. Luther, Weltan-
sicht und Geistesleben, Gottingen 1954.
ss H.-G. Gadamer, Begriffsgeschichte als Philosophie. U: Kleine Schriften
III, Til:bingen 1972, str. 239.
S9 Hugo v. Hofmannstahl, Prosa I, Frankfurt a. M. 1950, str. 267.
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
83
Znanosti logike, naime da je jezik II cjelini prožet i đ jednim uro-
đ č instinktom, samo što je »ono č u njemu zauvijek
i !l1eUklonjivo uronjeno u osjetilnost, vrijeme i bivanje, u »lmnogostru-
kost i č pojave«, te time onda i bitno č š ć i neslobod-
no? đ li se onda, č nego što smo č upravo u
sadržajno orijentiranoj znanosti o jeziku ipak na koncu ono prastaro
č č jezika-govora?
Svaka!ko, ne smije se ć č da i unutar ovog usmjere-
nja jezikoslovnog istraživanja rezultati mnogostruko osna'žuju Hegelovo,
a ;time onda i ć tradicionalno aristotelijansko stajalište. Tako ono
naprimjer nalazi da su   Č pojmovni odnosi kao rod i vrsta (genus
proximum i differentia specifica) položeni gJrije sv.ake č analize 'll
mislenoj zgradi č č blaga jezika«, kao i to da su u njemu una-
prijed polO'žene č mreže -mislenih odnosa, u 'koje su suutkane lo-
č oznake kao identitet i razlika, razlog i posljedak, č itd.«61
Ono, đ č č dbvezatnost ovih i ovakvih uvida
biva do neke -mjere relativizirana, jest upravo svijest - kod Hegela
i u ć ifilozofijskoj tradiciji tako malo prisutna - o bezuvjet-
noj li posvemašnjoj povijesnosIti 'svega govorenja. TeIk. su zamašna pored-
bena istraživanja jezika svijeta u cjelini, u velebnom č Ikojih po-
novo uz nekolicinu veHkih stoji W. v. Humboldt, iznijela na vidjelo to
do koje mjere je »ono č bitna i č ć karakteristika ne je-
zika-govora naprosto i 'kao takvog, negO' tek jednog u sebi zaokruženog
i zatvorenog vida njegova pojavljivanja, naime kruga takozvanih indo-
evropskih jezika. Jer upravo je njihova č karakteristika onaj
ć č č ,tip sklopa subjekta i predikata, odnosno onoga
koji djeluje i samQg djelovanja, III se -može sagledati č
vorni uvjet zasnivanja kako logike tako i ontologije, č onda č
ć doprinosi i uloga takozvanog glagola )>ibiti«, U svO'jstvu sredstva za
egzistencijalne iskaze i za predikaciju u takozvanim kopulativnim re-
č

Dalekosežni č jezikoslovne znanosti, na Hm uvidima zasno-
vani, naprimjer taj da se č ž odnosa naših indoevrO'pskih
jezika smije u tom đ shvatiti Ikao neki skelet č odnosa, koji
se onda mogu refleksijom izolirati i upotrijebiti za izgradnju č
60 H. Gipper, Muttevspr,aclili.che W:ivkungen auf die wissenschaftliche Be.
griffsbHdung und ihre Folgen. U: H. Gipiper, Denken ohne Sprache?, Diissel·
dorf str. 37f.
61 H. Gipper, Der Beitrag der inhalt1ich orientierten Sprachwissenschaf:t
mr Kritik der hilStm'1ischen Vern'UJIlft. U: H. Gipper, op. cit., str. 61f.
62 H. Gipper, op. cit., str. 63. Usp. dalje B. SneH, Die Entdeckung des Geis-
tes. StuidJien zur Entstehung des eU[1opruschen Denkens bei den Griechen,
Hamburg 31955, osobito pogl. XII: Die naturwissenschaftliche Begriffsbi1dung
im Griechischen; B. SneH, Der AUfbau der Sprache, Hambuvg 19'52; B. Snell,
Der Weg zum Denken und zur Wahrheit, Gotrbingen 1978; J. Lohmann, Philo-
sophie und Sprachwissenschaft, Berlin 1965.
84
ć Do, Filozofijska termi1lologija o o o, Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
sistema«63, ili taj da »naši zapadni jezici-govori navode mišljenje :koje
reflektira na č str.ukturu brže i lakše na č pogledišta i time
ispostavljaju bolja polazišta za đ č sistema«, s č su
onda nužno )}povezane povoljnije za č i pri-
rodoznanstveno omiš'ljenje, koje doista na zapadu i jest zadobilo svoj
č ć prodor i polet«64, dovode nas - č dragocjenoj širini ti-
me otvorenih vidika - ipak samo pred nova i još dublja pitanja.
Jer, ne č Ii i sam naš uvid u primarno č strukturu indo-
evropskih jezika još uvijek na takvom našem pristupu govor.u Ikoji lU
njemu traži i nalazi 'Prije svega ostalog upravo ono č »skelet lo-
č odnosa«? Ne bi .Ji tek đ č znanosti od vla-
stitih ishodišnih pretpostav.ki, zasnovanih na jednostrano č istu-
č živoga govora od strane č i č gramati-
č llljoj podarilo dostatnu slobodu i otvorenost i za ono u jeziku-go-
voru što, premda č ć nije nikada ušlo, a č i ne može ć
II taj č ·skelet«? I č uvjetuje li doista apriorno č
ustrojstvo tog jezika njegov pre.težno metodiaki-znanstveni duh ili je,
naprotiv, i samo to ustrojstvo uvjetovano onim što bi ,se zasad u potpu-
noj đ .moglo uvjetno nazvati njegovim najvlastitijim duhom?
Otvara Ii se ovdje jedan »hemmeneuti6ki 'krug« ikojem č znanost
teško da je, Ikao znanost, dorasla?
Neki 'Putokaz k razrješenju leži .možda u drugom dijelu stava kojim
smo bili navedeni na ova sadašnja razmatranja. Naime, tamo je bilo
kazano da jezici-govori ne samo »ikategorijalno š č 'zbilju'« u
»pojmovne mreže«, nego ;i ć i ć č u njoj odre-
đ pogledišta«. Nismo li ipak ć samim ovim č navedeni na
uvid u jedan dublji sloj bitne naravi jezika-govora no što je to onaj
č   što je to u govoru 'što Illa koncu vrši
upravo č izabiranje, vrednovanje, č odre-
đ 1P0gledišta? Odgovor, bolje č :klicu ć odgovora, nudi
i opet sama znanost o jeziku:
»Nije ... oblast razuma, uvida, nego je oblast volje ona izjaš-
njavanja opsi].HbljuJe č Volja da se rzahvati u zbilju stvara
č njegovo č Volja da se nekom stvari ovlada poda-
ruje joj njeno ime. Ono što dijete svojim prvim č č i ć
č jest to da zadobije ć nad stvarima svijeta ć oblikovane
tGebarde) č Doživljaj č proizlazi, jednom č
ju, iz č č koje je jedan č pradoživljaj.«6s
Razriješi li se, u ovam doista dubokom i dalekosežno đ
ć uvidu, jednostrano i još uvijek č č an-
63 H. Gipper, op. cit., str. 63.
64 H. Gipper, op. cit., str. 68.
6s W. Porzi.g, Das Wunder der Sprache, Tiibingen 11986, str. 210f.
ć   D., Filozofijska terminologija ..• , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
85
č

usredištenje na volju lU smjeru jednog du-
bljeg i obuhvatnijeg otvaranja pogleda na ulogu cjeline duševnosti pri
svem i svakom govorenju, tada se i tek tada možda č iz odavno
ć iskustva i razumijevanja jezika-govora, koje nam se ovdje
od samog č pokazalo nedostatnim. To bi onda imalo otprilike
č »stvari« jesu ć samo tako da jesu u č   i to na je-
dan uvijek č č u č i kao č zadobivaju one
tek neku svoju vrijednost, mjesto i rang, boju i naglasak, ljepotu, od-
bojnost ... , jednom č - č ć li se onda ć još upra-
vo č držati »subjektom« govora i govorenja
67
, onim :koji rijeeima
»postavlja« č u stvani - što bi sve, na putu kojim je ovo ispiti-
vanje Ikrenulo, trebalo polako i 'postepeno ostajati bez temelja - onda i
to »stavljanje« nije ni u kojem č plod samo uma iIi razuma, ali
niti primarno volje i htijenja, nego su i želja, poriv i požuda, ć i
đ ono što je uvijek ć iskonski uneseno i đ u samu osnovu
svake č i svakog njenog č
* * *
Ali, nismo li mi ipak ovim sve č jezi'oko-znanstvenim ii
č razmatranji:ma ustvani odlutali sve dalje i dalje od
onoga što bijaše naša prvenstvena i jedina tema, naime od nekog su-
vislog odgovora na problem filozofijske terminologije? Vjerujemo da
ne. štoviše,   č se da smo tek sada dospjeli dotle da uzmognemo poku-
šati dati neki dostatno utemeljen odgovor. Jer tek pred ovom unutraš-
njom dubinom i tako ć intenzivnom č š ć svake č kao
č   pred ,koju bivamo na ovom iputu kao u slutnji dovedeni, morali
bi sad u svojoj istini i povijesno-životnom č biti odmjereni svi
specijalni jezici i njima pripadne »terminologije«.
Naime, ona »unaprijedna ž č svijeta« u jeziku-
-govoru ne leži tek i samo u njegovoj strukturi, ustrojstvu i formi, nego
prvotno i izvornije ć u svakoj č pojedinoga jezika.
68
S pravom je
stoga Gadamer jednom prilikom živo govorenje č ne više nesvjes-
nom logiIkom, nego »nesvjesnom filozofijom«69. č primarno nije neki
prazni i IPO sebi neutraLni dio iskazne č   iz koje i u kojoj bi tek
imala zadobiti svoju č i jednosmislenost, nego ona sama
u sebi ć u jednom, naoko paradoksalnom, »ukinutom« vidu sadrži
mnoštvo, štoviše č ć č U logici uo-
66 Ista temeljna nedost'aJtnost može se, po našem mišljenju, č 1 u
K.-O. Apela. Usp. njegov Tad TechnQgnomie, eine erkenntnisanthropologische
Kategorie. U: Konkrete Vernunft. Festtschrift E. Rothacker, Bonn 1958.
67 NovaJis, Werke und Briefe, Mlinchen 1968, sltr. 482: č ne govori
jedini - i univerzum govori - sve govori - č .jeZlici-govori«.
68 K.-O. Apel, djelo navedeno u bilješci 56, str. 30.
69 H.-G. Gadamer, djelo navedeno u bilješci 5'8, str. 249.
86
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
č i samorazumljiva »analiza pojmova« tek je daleka uspomena
na tu izvornu š č č za koju od davnine pDsjedujemo ime
č ou č k,ojega ovdje dalje ć   ulaziti, premda
se upravo u njemu, -kaJko nam se č objaVljuje iskonska ć vo-
ć ć i ć ć bit č po kojoj ona nije više puki znak
u svrhu ć posredovanja nelkih, ć ć »stvari« i
»mislie<, nego je Isad, upravo suprotno, ona jedno izvorno ć ć
ć Dtvaranje, iz kojeg i u .kDjem tek dospijevaju u svjetlo prisutno-
sti kako onaj koji bi mogao č tako i ono 'što bi moglo biti
  č
Bitno je tu za' nas ovo: princip svakog »specijalnog jezika« leži u
izoliranju jednog đ aspekta iz iskonske š č i višeas-
pektnosti svake č i svakog živog govora, u njegovu fiksiranju i apso-
lutiziranju. đ č te time i pouzdana upotrebljivost
u ć i ć postignuta je tu uvijek pod cijenu sVDjeVTs-
nog um1rtvljerrja one ć Imetaforike jezika-govora«7o Ikoja i č pra-
vu životnost svakog lJivog govora . .Tednom ć se, unutar jezikDslovlja,ali
i izvan njega, morati pod ovim naokO' negativnim pogledištem ponovo
odmjeriti ,istina č vrednovanja Ddnosa đ pisanog i govor-
nog jeziika, takozvanog visokog i svakDdnevnog, :književnog i č
đ nazvanDg »dijalektDm«, te na :kDncu đ sveg i svakog
specijalnog jeziika i živog govorenja naprosto. U tom bi odmjeravanju
poticajem možda mogao biti i onaj č spDminjani a rijetko ć
dictum Jeana Paula da je svaki jezik »u pogledu dU!hovnih odnosa za-
pravo te:k č metafora«71.
Nismo li; sad ipak, po drugi -put i č dovedeni do toga da
»terminologiji« č svaku istinu i vrijednost !pri fHozofiranju?
Vrijeme je da se odgovori sasvim đ ukoliko se pod terminologi-
jom razumije specijalno nazivlje specijalnoga jezika filozofije, tad je dr-
žimo zam-kom i š ć za filozofiranje. Tada je, naime, pod termino-
logijom ć sustav č izraza, u biti odriješenih od one
vazda se đ ć č živoga govora i spram nje rav-
nodušnih, taJkvih koji povrh nje grade jedan postojani, samostalni, na-
oko vanvremeni svijet č đ š Nije onda nimalo č
recimo usput, da su upravO' takvi skroz-naskroz nepovijesni vidovi filo-
zofiranja Ikao štO' je naprimjer č školska filozofija prosvjetitelj-
stva ili moderna neoskolastika više od svih inzistirali na č i ne-
ophodnosti strogo fiksirane terminologije u filozofiji.
S druge strane, ć li se pod terminologijom - što prema gore iz-
loženoj genealogiji izraza i pojma nika-ko nije primjereno - I>0drazu-
mijevati ono II svakom mišljenju i govorenju nužno i neizbježno privre-
meno, a to č svaki put   č zaustavljanje pogleda duha
70 H.-G. Gadamer, Beg:niffsgeschichte und Sprache der Philosophie. U:
H.-G. Gadamer, Gesammelte Werke, sv. 4, Tiibingen 1983, str. 84.
71 Jean Paul, Werke, sv. 5, Miinchen 1963, str. 184.
ć D., Filozofijska termillologija .. " Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
87
na jednom pogledištu, te ć i ć orijentiranje odnosno
artikuliranje iz njega dostupnog i rasvijet1jenog okružja ć onda time
nismo izrazili uistinu ništa drugo do zbiljski karaikter samoga gDvore-
njao Jer, vidjeli smo, njegova sva narav jest upravo u tome da uvijek ,i
nužno izaJbire i vrednuje, č đ pogledišta, iz njih onda ć
ć smislenu ·mrežu č
SvojeVIrsni paradoks kako mišljenja tako govorenja, njih'0va duboko
ambivalentna narav i jest u tome da iS jedne strane moraju, da bi ć
č đ bilo, uvijek na jedan od ć naDina, taiko ć u
jednom od ć Horisa na tren okameniti č igru š č
ja, u kojoj nema baš č pDstojanog i č ,te onda na tome đ
nom graditi svijet nekDg pouzdanijeg orijentiranja. No jednako tako,
s druge strane, upravo tim   đ i gradnjom orijentirane oblasti
izvjesnosti dospijevaju sad u opasnDst da zauvijek izgube dodir s onim
praiskonskim živim svepreplitanjem č igre š č i da se
utvrde u bitno ć samo JDŠ umjetnim putem do u lošu beskD-
č takozvane infoI'lmacije p:riV!id.illo inoviranu aparaturu. Bit istins-
kogfi1ozofiranja, ikao i svakog jednostavnog i sabranog govora, u tom
je pogledu ništa drugo do č sredine i prave mjere đ tih
dv.iju krajnos.ti, štO' dakako podrazumijeva zrelost odvažnosti za isku-
stvo svake od njih u punoj njenoj ć i cjelini pripadnih ·momenata.
Ono pak što tom č dakako ne kao jedino, može ć jest
jednostavna, ,iako danas pod naletom č metodi,ke moder-
nih znanosti sve brže š č ć da je »tvorba pojmova ...
neprestano suuvjetovana ć govorenim jezikom«72. č drugim ć
i č onu vidovitu opomenu Platonovu '0 potrebi sVDjev,rsne ć
i nemarnosti, ikao i otmjene sldbodnosti, pri svakom imenovanju?
č se da ista ,ta spoznaja nije bila strana ni Rudolphu Euckenu,
č nam izuzetno vrijedna Povijest filozofijske terminologije
73
, jedina
·knjiga takve vrste, pruža dragocjenu ć da upoznamo glavne pu-
tanje geneze takDzvanog filDzofijskog jezika, njegove ,mijene, postaje
i preinake. Premda nai,me, u skladu sa svojom neokantovskom hegelija-
ć filozofijskom orijentacijom, pravim Hkom filozofiranja vi-
di samo »cjelinu jednDg sistema« (str. 11), »pojmovni sistem« (str. 192)
i »obuhvatno poimanje svijeta« (str. 28), č ć onda da;kako nužno pri-
padati »gradnja terminologije« (str. 29), »graditeljskD oblikovanje« (str.
11) i č izgradnja jednog pravog pojmovn'0g sistema« (str. 42),
to ipak Eucken đ i dobro zna da ta gradnja terminologije č i
lako »biva nekom pretežno ć š č razmrvljenom«
(str. 29). Dovoljno ć biti č štO' kaže naprimjer o srednjovjekovnom
aristotelizmu:
đ svim velikim sistemima č filozofije nijednome manje ne
pri;pada svojstvo da u neposrednom prenQšenju na strano tlo djeluje
72 H.-G. Gadamer, djelo navedeno u bilješci 58, str. 240.
73 R. Eucken, djelo navedeno u bilješci 17.
88
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
poticajno i život ć nego onom Aristotelovom. Njegova č
i pojmovi posvuda proizlaze iz jednog potpuno đ duhovnog us-
mjerenja i stoga zastupaju jedno č poimanje svijeta; u tom je
poimanju svijeta, đ u punom smislu ono č dospjelo do
svog savršenog izraza, a đ i ono ć i ljudsko do te ·mjere s
tim povezano da ne može od toga biti odriješeno a da ne potone do
apstraktnosti i ispraznog formalizma. Ostali sistemi dopuštaju, pri ma-
njem pozitivitetu i manjoj š č mnogo prije č vla-
stite plodne 'mislene djelatnosti; gdje god se Aristotela htjelo jednostav-
no prenijeti u vlastita temeljna č tu se lako izgradila neka slu-
ganska vrsta š č pogona, koji je ubrzo progutao samostalno is-
traživanje.
U srednjem vijeku bila je č ć sila kao ,i dublji spekulativni sa-
držaj Aristotelova sistema za svijest prikriven; a a:ko su usprkos tome
misli i pojmovi bili č zadržani, morali su ostati lišeni živog duhov-
nog zrenja i poprimiti više nego izblijedjeli lik. Ono što je u svezi č
ga života pronašlo svoje puno utemeljenje i tamo č svoju ć
to !postade sad kao umjetnim č đ za neko postojanje
sjeni nalik. O daljnjoj sudbini nije dalkle više č toliko ona iz
krajnje dubine ljudskoga ć č ć nužda koliko ć
premišljanje, a uskoro i interes školskoga rada.«74
To što Eucken u ovoj više nego č dijagnozi naziva »nuždom
č ć iz krajnje dubine ljudskoga ć i »živim duhovnim zre-
njem« .moglo je možda i njemu samome poslužiti da u pitanje postavi i
time eventualno relativizira vlastitu osnovnu oi cjelinu knjige ipak uteme-
ć pretpostavrku, naime tu da »termin«, kao filozofijski pojam u
svom najprikladnijem li savršenom izrazu, jest po svojoj pravoj naravi
č i slobodan od 'Svalke »sl:ike« i >>!predstave tpripadne ć životu«
(str. 192). Tada bi mu možda više pažnje privukla i pitanja dostojnijom
postala vlastita ispravna, premda u hiru nerazumljena i neprikladno iska-
zana Konstatacija ć Platonu: »Ne kao da se mišljenje protiv
osjetilne predstave ne bi .moglo odhrvati - u mnogim č dokazu-
je se Platon u ć   Č poJmovne :spekulativne dijalektike kao maj-
stor svih č filozofa, č ć Aristotela - ali ono svijetu nad-
đ kamo ga 'mišljenje vodi, ć on da uzdigne do nekog konkret-
nog, živog, da tD približi ljudskoj osobnosti; filozofija stoga stremi da
postane š ć ono misleno htjelo bi se preobratiti u zrenje i tu
se dakako više ne može č da se slika primiješa pojmu.«75
* * *
Vratimo se, đ još jednom na onu tezu sadržajno orijentira-
ne znanosti o jeziku koja nam ć duže vremena služi ,kao oslonac i
74 Loc. cit., str. 7lf.
76 Loc. cit., sta-o 19.
ć D., Filozofijska terminologija . .. , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
89
okosnica raz,matranja. Bilo je č jezik-govor ć »zbi1ju«, raš-
č je, te ć i ć č na njoj đ pogledišta.
U ovoj je tvrdnji, razabiremo, sadržana i ona druga bitna karakteristi-
ka jezika-govora k:oju smo bili iznašli u W. v. Humboldta. živi govor
jest naime uvijek samo kao   č i č jezik. Jer, da bi uop-
ć mogao ć i vrednuj ć arti!kulkati č te time splesti iz-
vornumrežu orijentacije, on se mora svaki put zaustaviti na nekom
krajnjem, središnjem i đ ć pogledištu. To pogledište, jedna-
ko tako, mora bi;ti neko đ Ali to onda znaoi da ujedno nije
i ne može biti neko drugo. Sam je Humboldt to jednom !bio izrazio ovim
č »Svaki jezik-govor postavlja duhu onih koji ga govore izvjesne
granice te, ukoliko daje neki đ smjer, č druge.«76.
Ova nužna usudna č ili, što je isto, nužna upojedinjenost
li individualnost 'Svakog živog je1Jika-govora, njegova !praiskonska 'mnoštve-
nost, da tako kažemo, ono je - ustvrdimo samo, ne ć u klupko
problema koji se tu filozofiranju, nenaviklom da misli č i upo-
jedinjenost, otvaraju - na č se temelji ć postojanja razli-
č naroda, od kojih svaki dospijeva u zgodu povijesti ć iz zago-
netnog temelja vlastite 'sudbine, sabrane prije svega uprakretnji, \pra-
gesti onoga što, uglavnom ne ć 'mnogo \piri tome, zovemo materi.
njim jezikom. Jezik jest samo kao jezik jednog naroda, kako je to od-
č i tvrdo bio izrazio Hegel. Daleko od toga da ibi narod, ili duh na-
roda u njegovu govoru-jeziku utjelovljen, bili samo jedna od č
kih hipostaza nekog sad ć davno p:r.ošlog vremena; ta i sama znanost
o jeziku, dakako onda ,kad je velika, a to č dubinom utemeljenja,
oštrinom uvida i širinom zahvata dostojna tog imena, nalazi potrebnim
upozoriti: »Jezik-govor ne samo da č predaju, on sam jest .predaja
jednoga naroda kroz sve promjenljive zgode povijesti, on je jedna od
najsnažnijih sila koje ljudske zajednice sabiru u na'rod.«77
Sve je sad na tome da se, u skladu sa svim dosada kazanim, ,taj ko-
č nužno upojedinjeni jezik-govor jednoga naroda ne pomi-
šlja u nekoj gotovosti i č završenosti. Svakodnevnoj svijesti
II pravilu ostaje skrivenom duboka nestalnost, č povijesnost
jezika, u kojem se ona u svojim dnevnim potrebama upravo zahvalju-
ć toj skrivenosti tako sigurno, lako i pouzdano ć Ne samo što
u svakome jeziku ima danas nebrojeno č kojih prije recimo stoti-
nu ili nekoHko stotina godina u njemu ć nije !bHo, Ikao što su, obrat-
no, iz jeziika š č iLi jz njega potisnute mnoge davne i stare č nego
- što je mnogo č - 'mnoge, .gotovo sve važne i nosive č
imaju sad drugo i č više ili manje izmijenjeno č i opet
ć ga dmati. Dovoljno je ć i upustiti se u č originalne verzije ne-
kog starijeg dje[a u vlastitome jeziku da se bude spasonosno otet iz uo-
76 W. v. Humboldt, Werke in tilnt Bi:inden, sv. 5, str. 129.
77 W. Porzig, op. cit., str. 297.
90
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
č dnevne samozaboravljenosti govora, u kojoj uporno zastrtom
ostaje jednostavna spoznaja da»nema ni jedne strane Jezika-govora ko-
ja bi ostala miJenom netruknU!ta.« 78
Kao što se daJkle pojedini jezik-govor nemože u njegovoj pravoj
zbilji ć dohvatiti pod vidom neke imaginarne č i č
takovo s ti, tako ga se, s druge strane, ne može sagledati niti samo pod
pretpostaVlkom posvemašnje individualiziranosti i Osobito je-
zici takozvanog evropskog kulturnog i povijesnog kruga do .te su mje-
re ć na đ susretanje, prepli:tanje i č srasta-
nje da bi imperativ neke izolirane upojedinjenosti zatvorio pogled upra-
vo na ono bitno, naime na č da »postoji neko unutrašnje ujed-
č đ č jezicima-govorima Evrope.«79 Ona i č nuž-
na i neuklonjiva unutarnja 'mijena jezika-govora potencirana je u povi-
jesnom :krugu evropskih jezika intenzitetom njihoviih đ su-
sretanja. To pak ».susretanje« nije dakako niika\kvomirno, ravnodušno
izvanjsko i uzajamno ravnopravno odnošenje. Susret dvaju jezika-go-
vora je, shodno svemu do sada č ustvari susret dvaju svjetova,
dvaju individuaLno u sebi razloženih i razvijenih pralikova ć
mišljenja i izlaganja cjeline zbilje.
Prastaro iskustvo bitne i č nedostatnosti svakog đ
iz jednoga jezika-govora u drugi, dabro poznato sva,kome tko se jed-
nom zaista u tome okušao, č upravo na tome da   đ zajednica
nema samo druge č znakove, nego posjeduje jedan drugi č
mišljenja i zrenja, da ona č ć i ra'šlanjuje svijet, damu
pristupa s drugim ć i drugom voljom.«80
Svu š ć i oporu istinu bitne ć đ rijetko
je tko ,taJko duboko iskusio i taiko vjerno do izraza doveo kao W. v.
Humboldt. U izuzetno č i poticajnom uvodu u vlastiti, dvije
decenije đ ,prijevod :Eshilova »Agamemnona«, koji ć nje-
govim ·suvremenicima bijaše te'ško č izlaže on svojevrsnu teoriju
đ j kaže uz ostalo: »Kako bi ikad ... jedna č č č
nje nije neposredno dano putem osjetila, :mogla biti potpuno jednaka
jednoj č nekog drugog jezika? Ona mora nužno iznositi č
pa ako se najbolje, najbrižljivije, najvjernije prijevode potaniko uspo-
redi, ostaje .se đ kolika je č tu gdje se htjelo zadržati
samo jednakost i istovjetnost. Može se č tvrditi da prijevod upravo
toliko postaje ć Ikolilko se trudi ()Iko vjernosti. Jer on tada
ć da oponaša i one fine svojstvenosti-posebnosti, izbjegava ono puko
ć a ipaik mOŽe samo jednoj svojstvenosti-posebnosti suprotsta-
viti neku od nje č
78 Loe. cit., str. 282.
79 W. Betz, Deutsch und Lateinisch. Die Lehnbildungen der Althochde-
utschen Benediktinerregel, Bonn 1949, str. 11.
80 W. Porzig, op. cit., str. 214.
II W. v. Humboldt, Werke in funf Biinden, sv. 5, str. 138.
ć   D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
91
Dvadeset godina ranije, dakle upravo č ć dug i 'mukotl'1pan
posao đ Eshila, Humboldt piše A. W. Schlegelu u povodu
njegova prvog prijevoda Shakespearea: »Sve đ č 'mi se na-
prosto pokušajem razrješenja jedne ć ć J er svaki se
prevoditelj mora spotaknuti na jednu od dviju zapreka, nai,me iHtu
da se pod cijenu ukusa i govora svoje nacije odviše č drži svog
originala, ili tu da se pod cijenu originala suviše drži svojstvenosti .. po-
sebnosti svoje nacije. Sredina đ toga dvoga nije samo teška nego.
upravo ć Premda dakle prijevodi svoju zapravu krajnju svrhu
promašuju, ispunjaju oni ipak jednu dr.ugu, vrlo važnu. Oni su za je:z;i-
ke ono što je đ za ijude, dovode ih u dodir i č ih spretnima
i mnogostranima.«82
Jezici-govori, dakako, u svom povijesno.m susretanju nisu ravna-
pravni. U jedne je đ i u njima č dugotrajni intenzivan
rad duha, drugi su u tom pogledu pripTosti i ć nevini. Indo-
je ukazala na 'to :kako su, osim naroda č i slaven-
skog jezika, koji se na jug i zapad šire tek dugo nakon Kristova đ
nja, S\7!i jezici i narodi staroevropskog č ustrajno pokušavali
da drugi i novi život ostvare u južnijim krajevima, onima oko Sredo-
zemlja. No svi su oni - Hilri, Kelti i Germani - l'0ktlekil1uH pod sna-
gom, kako. politiCiko.m tako još više !kulturnom, č i č
kog jezika i vatre duha u njima pohranjene, ne mogavši u njiho.vu ozra-
č na duže vrijeme uhvatiti vlastitog korijena. Od ilirs)koga se nije
održao niti preostatak, dok su germanski li keltski č vlastiti život
i obnovili ga samo izvan dohvata č južnog podneblja.
Sl
đ odnos č jezika-govora II svojoj je povijes-
noj zbilji odnos borbe, nadvladavanja i pod1ijeganja, oplodnje i !prepo-
đ Upravo jasan uvid u taj bitno č karakter susreta dva-
ju jezika podario je i Euokenovoj povijesti filozofijs:ke terminologije
onu č i onaj dojmljivi ton prev,ratnoga života, kojim je ć
u osnOVi prevladano ono jednostrano sistematsko-pojmovno č
č filozofijskog mišljenja i govora, na ikojem je knjiga č
zasnovana. Taiko on, ć naprimjer pokušaje ranog č
duha da ustanovi vlastito filozofiranje u materinjem jeziku ć
seza sraz i susret s latinskim jezikom, veli: >>'Prema pojmovnom sadr-
žaju u č se jest potpuno zavisan od đ   zatim se iZIraduje
vlastito a da se ipak ne dospijeva do Ipune zrelosti; tad u izmijenjeno
stanje ponovo prodire ono đ   dok   č č filozofija ne
dostigne svoju punu samostalnost i ne stupi na vrhunac duhovnoga
života.«84
82 A. Klette, Verzeichnis der von A. W. v. Schlegel nachgelassenen Brief-
sammlung, Bonn 1868, str. VI.
83 H. Krahe, Sprache und Vorzeit. Europiiische Vorgeschichte nach dem
Zeugnis der Sprache, Heidelberg 1954, str. 172.
84 R. EUdken, op. cit., str. 1:15.
92
ć   D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
Ili drugdje, ć »prelazak pojmovnoga sisten1a u novi jezik«:
»Tada termini nadiru Ikao ć u strano č i moraju stoga
č lb OI1b u. Cak i ako pritom ne bi bilo nikakvoga otpora i ako bi
ono ć bilo naprosto ć   moralo bi se ć iz nužnosti
obrazlaganja i razjašnjavanja zibiti izvjesno osvježavanje termina. Ali
prirodno je da se uvijek đ neko protudjelovanje i razliku č
samo to da li se ono đ više !instinktivno iz cjeline života ili se
uzdiže do svojevrsnog naprezanja da se ono đ prebaci u vlastito.
Sto je to protudjelovanje življe, to više mora predana terminologija
u borbi pokazati đ prednosti, to više biva ona tim protudjelo-
vanjem i sama č
Daleko 'Od toga da je zagonetka :pravog odnosa onog svojeg i vlas-
titog naspram onog đ unutar živog jeZJika-govora ovim dovedena
do razrješenja. No ono i tako ne bi niti moglo ležati samo II nekom
uvidu, staVlll i iskazu, ć jedino u djelu, jedino u sabranom i produb-
ljenom ,mišljenju-govoru samom, kojega je duboko dijaloški i agonisti-
č karakter u navedenom Euckenovu uvidu ć i vjerno odslikan.
č stupnjevi đ odnošenja dvaju jezika pri njiho-
vu povijesnom susretu đ su unutar jezilkaslovne znanosti 'rangi-
ranim .slijedom takozvane đ   zatim đ   preko prevedenice
do nado.mjesne č Ne ć u potanje razglabanje tih razlika
86
,
recimo ovdje !pojednostavnjeno da su đ u nekom jeziku-govoru
plod potpunog podlijeganja pri dodiru s drugim, povijesno č i nad-
ć jezikom. U biti tog i takvog dodira leži upravo izostanak sva-
kog slobodnog susreta. Nadvladani jezik preuzima gotove č
ve onog drugog, ali ostaje u bitnome spram njih ravnodušan i njima
netaknut te 'Ono svoje i vlastito   č u skriveniju unutrašnjost i č
vava ga pod cijenu sve dublje potisnutos.ti II neartikuliranu đ
nost nekog fluidnog đ S tim zajedno onda .ide zatvorenost i
bitno sljepilo za pravu snagu i puni smisaoni domašaj preuzete č  
njena ć ć ostaje nespoznata i zapravo nijema. Jed-
nako tako, s druge strane, sama đ ostaje unutar osvojenog jezika-
-govora 'll svojevrsnoj č izolaciji, ne ulazi u živo odnošenje
s drugim č i ne č u onom živom sveprenošenju č
nja, Ikoje smo kao ć č prirodnoga govora i izvoriš-
te njegove č nove žirvotnosti bili ralIlije upoznali. Ta!ko ostaje đ
ca na neki č mrtvo tijelo II živome tkivu jezika-govora i nije onda
nikakvo č što i najvitalniji, to č duhom najviše prožeti jezici
ipak s toliko .malo otpora u sebe ć đ č koje to zapravo
više i nisu, ć da se u njima ne otvara nikakvo polje č
č povijesno živog. Iz raspalih dijelova »mrtvih« jezika, č i
latinskog, konstruirani č internacionalizmi za jednako tako u
mrtvi mehanizam sklopljene »stvari«, kao što je naprimjer »automobi1«,
Loc. cit., str. 192.
l!6 Usp. E. Back, Wesen und Wert der Lehnubersetzung, GieS'sen 1935.
ć   D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
93
»fotografija«, »telefon« i bezbroj č   po svoJoJ naravi ne dopušta-
ju smisleni prijevod u materinji jezik-govor, jer njihova ishodišna arti-
ficijelnost ne može ni silom zaddbiti neki prirodan odnos sa živim
š č živoga govora.
No u č imena za nešto živo, a to č prije svega za neki
ć duhovni odnos i tek drugotno za cjelinu osjetilnih i »)lkonkret-
no« ć stvari, đ je udarac u živu smislenu cjelovitost sva-
kog jezika-govora. Stoga je ovdje, ako igdje, govoru jednoga naroda
upravo životno nužno otvoriti se za istinski susret i upustiti se u borbu
i neizvjesnost ć sebegubljenja ili pak đ Tek
u materinjem jeziku izgovoreno, jest nešto mojim vlasništvom, kako
č Hegel.
Iz .takvog slobodnog susreta đ se tek ono ,što zovemo prevede-
nicom. Prevedenica je č kojom je smisao i č   a to č
zapravo sama »stvar«, iz jednoga đ jezika prenesena u vlastiti, i to
ili novim, dotad nepoznatim složajem vlastitih č   koje time otvara-:
ju jedno novo polje č   ili pak proširenjem,   č i pre-
nošenjem č jedne od vlastitih č u novo, tek sad otvoreno
smisleno č Upravo se II prevedenicama sadrži prije svega ono
č duhovno-povijesno đ Evrope u č njenim jezi-
cima, i upravo se rtl njima ponajprije i ponajviše nalaze č ć trije-
č filozofiranja. Samom se jezikosloviju pravi č prevedenica, -kao
i sva duboka č njihove geneze, njihova opsega i domašaja,
pokazuje tek u novije vrijeme: »'Kako se č prevedenice, pri-
jevodne č i prijevodno proširena č odnose spram pravo
ć č blaga u nekom jeziku-govoru, to nije još ni II jednom
č č ustanovljeno. Niti je lako ć i prepoznati posudbena
đ i prijevodna proširenja č Ali istraživanje č č
nog stanja za jezike jednog -kulturnog kvuga kao onog č
dalo bi č ,razjašnjenja o njihovoj isprepletenosti i njihovoj za-
č duhovnosti.«87
* * *
Eventualna istraživanja oko nastanka, [mijena, fi1ksiranja i preina-
ka takozvanog filozofijskog jezika unutar slavenskog, ili pak samo hr-
vatskog jezikaolgovora, svoju dostatnu utemeljenost, obuhvatnost i cje-
lovitost mogu imati samo unutar oVaJko povijesno široko zaortanih okvi-
ra.Pritom ona više ć biti đ i đ fikcijom neke go.tove
univerzalne i vanpovijesne terminologije, nego ć se polako i postupno
i ospos-abljavati za to da č   prate i filozofijski kara'k-
teliiziraju mnogostruko zapletena posredovanja >ll sudbonosnom povi-
jesnom procesu đ i predavanja onoga izvornim č filo-
rT W. ,Porzig, op. cit., str. 269.
94
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
zofiranjem izlborenog, U kojem je predavanju nužno i neuklonjivo vaz-
da sadržana i nužno SIt gubljenja, propadanja, obnavljanja, prepora-
đ i bitnog č Na .koje se bitne č vlastita jezika-
-govora oslonio Rimljanin u pokušaju da prisvoji, a to č ujedno
č i promijeni, filozofiJski sadržaj položen u č jeziku? Koli-
je slobodnog odvaženja sabrano u Notkerovim mukotrpnim pokuša-
jima oko ć đ Boetija? Kojim se vlastitim Irije-
č povjerio tek krJstijanizirani slavenski duh u naporima I vana Eg-
zarha oko đ visoko stilizirane i sofisticirane bizantske teološ-
ke misli, đ na aristotelovskom đ
Cjeloviti kompleks odgovora na ova i njima srodna pitanja može
uslijediti jedino na osnovi i č os-
v.rještenih ispitivanja, kojima upravo ovi,m radom ć položiti neku
vrstu prvog metodskog utemeljenja. Njegovo bi dovoljno opravdanje
bilo ć u tom ako je uspjelo upozoriti prije svega na to kako takvo
jedno ispitivanje ne može ibiti prepušteno znanost,i o jeziku i njenoj
metodologiji, ć mora i samo postupati .filozofijski, to č pri sva-
kom koraku ispitivanja ujedno ponovo reflektirati na osnovna pitanja
oko mjesta li uloge č i govora rusvom i svakom 'mišljenju. Iz toga
onda slijedi, 'kako s,mo Ikroz č rad nastojali pokazati, i nužno pret-
hodno nadilaženje onog ru znanosti i u dosad ć filozofiji
jeziika uvijek pretpostavljenog strogog č č od poj'ma.
»U svakoj č leži jedno pojmovno ć Ikoje se zacijelo
mora pripisati anonilmnim ljuds'kim stvaraocima. Stoga se u pogledu na
njeno ć č svaka č može ... izgovoriti i kao
pojam. Ali to ipak nije za savjetovati, jer pojmovna strana č jedva
da u normalnoj upotrebi jezika biva potpuno aktivirana i iscrpljena.
Normalni govorni sudrug ne zna o tome ništa: on vjeruje bez daljnje-
ga da je jezikom-govorom neposredno pri stvarima, pri zbilji Ikoja ga
tjera i š č .. " da, on to mora vjerovati da bi ć mogao govo-
riti, to jest smisleno upotrebljavati govor.«88
Pojam i č nisu dakle dvoje i č nego   č sama postaje
i biva pojmom jednim izuzetnim i posve č odnošenjem
spram nje i onoga u njoj kazanoga. Tajna sveg đ na tkoju
smo gore zajedno s HumJboldtom Ibi1i te'k ovlašno ukazali, tajna geneze
takozvanih prevedenica, tog živog središta sus'retanja dvaju povijesnih
jeziJka, a onda i tajna sveg mišljenja i govorenja - jer što su oni ć
ako ne neko stalno i nužno đ j.oš i unutar jednog i is:tog jezi-
- leži u č nužnosti toga da se č uvijek
tek na trenutak, iz .obuhvatne cjeline vlastiHm jeiikom š č i
time tek smisleno .otv.orenog svijeta. »Jezik-govor je samozaboravljen i
samo jedno 'protuprirodno' č ć ,koje slama tijek govo-
88 H. Gipper, djelo navedeno II bilješci 60, ,str. 43.
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
95
renja i najednom zaustavlja nešto iz tog tijeka, može č svjesnost
i tematsko razjašnjenje jedne č i njenog pojrmovnog č
Posvemašnje ć od samozaboravne prisnosti u 'kojoj je svi-
jet uvijek ć nekaIko u jezi'ku-govoru izložen i prisutan, iznenadno,
blijesku č ć u ono što, dublje ·od svake ·šutnje Ikao puke
lišenosti i liz'Ostanka govora, uvijek. neiskusni naprosto limenujemo mu-
kom - to je »govorna neprilika i nevolja« u kojoj ć naprimjer Gada-
mer razabrati bitnu karakteristilku filozofiranja
90
i koju mora da je
zaista upoznao sva1Jko tko stvarno ima nešto s ml'šljenjem i s filozofi-
jom. Pustimo ovdje, na kraju, da nam jedan pjesnik i mislilac ikojemu
je upravo to iskustvo prije svega drugog bilo sudbinom, ć
nas i Ž ć prenese nešto od svojeg udjela u č   š tajni 'mu-
ka Ikoji vrtložno prethodi svakom mišljenju i svakom govorenju. Hugo
von Hofmannsthal u fiktivnom pismu lorda Chandosa Francisu Baconu
piše:
»Moj č je, ukratko, ovaj: potpuno me je napustila sposobnost
bilo o č smisleno-sabrano 'misliti iIi govoriti.
Najprije mi je postepeno postalo ć govoriti o nekoj višoj
ili ć temi i pritom u usta uzimati one č kojima se ipak
svi ljudi bez krzmanja 'lako i okretno č služiti. ć sam
neku neobjašnjivu nelagodu samo i ć č 'duh', 'duša' i'Ii 'tijelo'.
Našao sam unutrašnje ć o prilikama na dvoru, zbivanjima u
paTiamentu, ili što god drugo ć iznijeti neki sud. I to ne možda
iz ObziTa !bilo koje vrste, jer Vi poznajete .moju odvažnost koja ide i do
lakomislenosti: nego apstraktne č kojima se ipak .. govor po
prirodi mora služiti da ibi bilo kakav sud .iznio na danje svjetlo, raspa-
dahu mi se u ustima poput istrunulih gljiva ...
Moj me duh prisiljavao da sve stvari ... gledam u nekoj č
blizini: onako kao 'što sam jednom u nekom ć bio vidio .koma-
ć kože mojega malog prsta, Ikoji je č oranici s brazdama i udu-
binama, tako mi bijaše s 'ljudima i njIhovim djelima. Nije mi /Više uspi-
jevalo zahvatiti ih ć ć pogleda navike. Ras ..
padalo mi se sve u dijelove, dijelovi opet u dijelove i ništa se više nije
dalo jednim pojmom obujmiti. č č plutale su oko mene;
zgrušale su se do lika č koje su u mene !p.iljile i u ,koje SaIn opet
ja ·morao piljiti: one su vrtlozi, u ikoje nagnuvši se zagledati č me
vrtoglavica, ,koje se bez prestanka ć i ikroz koje se dospijeva u
prazninu ... «91
Samo iskustvo poput ovoga može, vjerujem, :neophodnoj širini i
temeljitosti eventualnog pozitivnog istraživanja »problema fHozofijske
terminologije« osigurati to da, izbjegavši zamke ć č zasnovane
89 H.-G. Gadamer, djelo navedeno u bilješci 58, str. 244.
90 Loc. cit., st.r. 243.
91 H. v. Hofmannsthal, Prosa II. Frankfurt a. M. 1951, str. 12ff.
96
ć D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
znanosti o jeziku ili pak 'metafizikom znaka i podudaranja đ
filozofije jezika, ne promaši ono za č ide.
Filozofijska terminologija, doista, ne nastaje č nego u filo-
zafiranju.
FILOZOFIJSKA TERMINOLOGIJA KAO PROBLEM
Sažetak
elanak predstavlJa pokušaj promišljanja filozofijskih pretpostav1ti pro-
blema filozofijske terminologije te ujedno metodskog utemeljenja ć
ž č rada na .tematici hrvatske filozofijske teI1minologije.
Diskusija samog izraza a pojma »terminologija« pokazuje da on !pdpada
u viddk!rug moderne č verzije novovjekovne interp·retacije
biti jezika u smislu ,konvencionalnog maka. Upravo se ta linterpretacija pro-
blematizira č dislkusijom Hegelova đ mjesta i uloge jerika
II cjelini njegova filozofijskog sistema, da bi se zatim U1kazalo na !mjerodav-
no povijesno pOI1ijeklo te inter:pretacije u Aristotelovoj filozofiji, pI1ije svega
u njegovu spisu De interpretatione i kasnijim !komentarima i izlaganjima
tog spisa.
Tom u tilozofijs!koj predaji ć č
jezika !kao sustava konvenoionalnih znakova suprotstavlja se u č   onaj
nazor [la bit i narav jezika ikoji naiazimo u Wilhelma von Humboldta. Kao
č ć karakteristike tog nazora .ispostavljaju se transcen-
dentalna .a:priornoS't jeMa obzirom na cjelinu sv<ijeta, zatim DlUŽna individui-
ranost prirodnog i živog jezitka i s Hm povezani č takozvanog materi-
njeg jezika, te na koncu njegova bitno č i !povijesna zbilja.
ć Ise na nasljedovatelje ovili bitnih Humboldtovih u'V'ida, naime
na crezultate »sadržajno orijenHrane (inhaltbezogene) manosti o (L.
Weisgerber, H. Gipper), na Gadamerovu č »povijest pojmova
(Begriffsgeschichte)«, te na K.-O. Apelovu rehabiLitaciju č č
ke trad!icije razumijevanja jez,ika, autor zatim ulazi u ć č dis:kusiju
temeljnih pretpostavki »Povijesti filozofijske tepminologije« R. Euckena.
Nakon u:mzIvanjana aporije problemat1ke đ i uloge fenomena
prevedenica pri č ć č povijesnih je:cika, rad se za-
č upozorenjem !Ila ,to da bi današnje pozitivno 'istraživanje problema-
tike filozofijSke terminologije, !kako ć .tako napose u hrvatskom jeziku,
filozofijski naj:produktivnije bilo onda !kad bi istovremeno nastojalo na ra-
dikalnoj mijeni :modernom Ungvistd.kom potenciranog tradicionalnog đ
nja jezika kao maka, a ujedno i biti istine kao podudaranja i odgovaranja
(adaequatio), koja tom đ stoj!i u osnovi. č znanstveni pojam
teI1minologije \kao sustava fiksiranih i č ć oznaka odnosno
nazivlja unutar nekog speoijalnog jezika specijalnog č znanja li. zna-
nosH pokazuje se, to,me shodno, u č filozofije bitno nedostatnim.
Rad na   teI1IDinologiji« je dakle, uz sav respekt prema važ-
noj i neophodnoj ć kako filologije tako znanosti o jeziku, prije svega
jedan nužni konstitutivni momenat 'samog filozofiranja.
Barbari6, D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
97
PHILOSOPHISCHE TERMINOLOGlE ALS PROBLEM
Zusammen/assung
Die vorliegende Arbeit stellt einen Ve:rsuch dar,die philosophischen Vor-
ausset2mngen des Problems der ·philosophischen Terminologie :ml durchden-
ken, 2lugleich ist es aber ,auch ein Versuch, die   Fo:rschungsaJ:1bei.t
an der Thematik der kroatischen philosophischen Terminologie .methodi:sch
zu hegriinden.
Die Dislkussion des Ausdruoks und Begriffs »Terminologie« ze.igt, daE er
in den GeSlichtslkreis der modernen Fassung der
neuzeit1ichen Interpretation des Wesens der Sprache im Sinne des ikonven-
tioneHen Zeichens gehort. Gerade diese Interpretation wird durch die kriti-
sche Diskussion von Hegels Besti.mmung des Ortes und der RoHe der Sprache
im Ganzen seines phlilosopbischen Systems problematisiert, um auf den maE-
gebenden geschichtlichen U:rsprung dieser Interpretation in der AristoteH-
schen Philosophie, vor allem in ·semer Schrift De interpretatione und den
spateren Kommentaren und Auslegungen dieser Schl'1ift, h:inzuweisen.
Dieser in der ganzen philosophisehen T!I'adition vorherirschenden Elik1a-
rung der Sprache als eine s Systems von k:onventionel1en Zeichen wird diejeni-
ge Ansicht uber das Wesen und die Natur der Spraohe, die wir bei Wilhelm von
Humboldt fi.nden, entgegengesetzt. Als philosophisch entscheidende Charakte-
r.iJst1!k dieser .A!nsichtergibt sich die .transzendentale Apr:ior:itat der Sprache
gegenuber der Ganzheit der Welt, sodann die notwendige Ind:ivlduiertheit
der nattirlichen und lebendigen Sprache UiIld da:mit verbunden die Bedeut-
samkeit der 'Sogenannten Muttersprache, und Z!uletzt ihre wesentlich dyna-
mische und geschicht1iche Wirklichkeit.
Der Verfasser ·lehnt sich an die Fori'setzer dieser wesent1ichen Bins:ichten
Humboldts an, namlichan die Ergebnisse der »linhal tbezogenen Sp rachwis sen-
schaft« (L. Weisgerber, H. Gipper), an Gadamers heI1meneU!tische »Begriffs-
geschichte« und an :K.-O. Ape1s RehabiHtierung der humamstisch-rhetoci-
sehen Tradition .des Sprachvers tandni:s ses , und geht dann auf eine kUI"Ze,
gr:undsatzliche Diskussion der grundsawlichen Voraussetzungen von R. Euk-
kens »Geschichte der philosophischen Term·inologie« ein.
Nach dem Hinweisauf die Aporien der Vbe:rsetzungsproblematilk und
der RoUe, die das iPhanomen der Lelm.iibersetzungen i,m SprachveIikehr ver-
sohiedener geschichtlicher Sprachen :spielt, wird die Al:ibeit mit der Mahnung
abgesehlossen, daE die heutige !positive Erfo:rschung de·r ProhlemaNk der
phi1osophischen Terminologie !im aUgemeinen Isowie in der kroatischen Spra-
che im. besonderen philosophisch dann am prod.iUktivsten ware, wenn ·sie
gleichzeitig an der radikalen Xnderung der durch die moderne SpTachwissen-
schaft !potenzierten trad.itionellen Bestimmung der Sprache als Zeichen :und
zugleich des Wesens der Wahrheit als VbereinstilInmung UlIld Entsp:rechung
(adaequatio), das dieser Bes:timmung zugrunde Uegt, bestehen wurde. Der
gewohnliche wi:ssenschaftHche Begriff der Terminologlie als Geruge von fest-
gelegten IUIld grundsatzlichen perenierenden Zeichen bzw. Termini innerhalb
einer speziellen iSprache 'SIPeziellen Wissens-Wissenschaftsgebietes zeigt sich,
demgemaE, ,im Falle der Philosophie als wesentJ1ich unzureichend.
Die Arbeit an der »philosoph:i.schen TeI1IIl'inologie« ist aliso, neben aUer
Respektierung der wichtigen und unumganglichen Hilfe sowohl der Philo-
logie als auch der Sprachwissenschaft, vor allem ein notwendiges ikonstitu-
tives Moment des .Phllosophierens selbst.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful