Damir Barbaric Filozofijska Terminologija Kao Problem Prilozi 1989

D., Filozofijska terminologija ... J Prilozi 29-30 (1989), str.
61-97
61
FILOZOFIJSKA TERMINOLOGIJA
KAO PROBLEM
DAMIR
(Zagreb)
UDK 1(091:80)
Izvorni znanstveni
primljen: 18. 10. 1989
Brst in der Muttersprache ausgesprochen ist
etwas mein Bigentum.
G. W. F. HEGEL
Problem filozofijske ter,minologije daleko je nego to
se mnogima - pa i - to
Ovom V. godine 1957. svoj
O naoj filozofskoj terminologiji, objavljen ill prvom broju
skog za filozofiju i sociologiju; ,redovnog organa godinu dana
ranije osnovanog Jugoslavenskog filozofskog drutva.
1

kako !mi jo niSlmo imali svoga Cicerona, Ikoji bi fiksirao nau filozof
sku terminologiju, pa je sve to je .do sada na tom
nedostatno i tek prigodno izvedeno, a ne sistematski, pregledno i sve
strano2, dalje: Nae novoosnovano Filozofsko
drutvo je na svom sastanku urgentnost oi ir1nu
toga pitanja, pa je odmah i stvorilo jednu posebnu .komisiju, koja
se pozabaviti tim problemom. ta komisija, odnosno taj od
bor, po mom miljenju, nita bez opsenih preHmi-
narnih radova na tom Prvi takav prethodni rad i.mao ibi obu
hvatiti rad oko do!kumentacije. Trebalo ibi sabrati sve nae filo
zofske termine, koji se nalaze u upotrebi danas ili ISU ih nai 'filozofski
pisci upotrebljavali u prolosti. Tek se na toj sabranoj
provesti jedna dokumentarna i kritiaka rasprava. Mi moramo znati to
imamo, da bismo se .mogli za ono to ostaviti ili i1m:ije
niti, te za ono to dogovorno Na tome se radu
l V. O naoj fiilozof.skoj terminolowij.i, Jugoslavenski za
filozofiju i sociologiju, god. I, hr. il (1957), ,str. 155-462.
3 V. op. cit., Istr. 155.
62
D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
kod nas otpr-ilike 'Prije Organizirala je taj rad Srpsika
akademija nauka. I moj je tamo, ali ne znam da
li je jo Taj rad morati obaviti svaka'ko nae Filozofsko
drutvO.3
zatim kako se uz taj rad morati nadove-
zati rasprave4, upravo svojim pr-
vu takvu raspravu oko nekoliko i to posve osnovnih j, rasprostranjenih
filozofskih te:rnnina, koji su usvaJkodnevnoj upotrebi5.
prema daljnji.m brojevima spomenuta 'komisija
nije daleko odmakla III radovima na zacrtanom zadatku. Naime, brojevi
1 i 2 godita donijet jo iscrpan, precizno i teme-
ljito i vrloi!nstruktivan rad G. Bitak i bi-
da hi nalkon toga izostali kaJko prilozi takve naravi tako li sama nji-
ma rubrika.
Dvadeset godina nalkon gore og V.
biti dale'ko od svake pomisli na smislenost i svrsishodnost nekog nor-
miranja, propisivanja iH dogovovnog filozof.ijslke ter-
minologije: Filozofska ne nastaje nego u filo-
zofiranju samom, pa tako oni ikoji se bave samo pitanjem filozofsike
terminologije ne :mogu vie nego tek registrirati rezultate samog filo-
zofiranja. Ni jedan forum ni terminolo'kakomisija se kod
na's pokuavaju organizirati!) ne moe propisati filozofsku terminologi-
ju, jer se terminologija ne nego stvara.7.
S obzirom \Ila tu, ovdje tek ovllano ocrtanu situaciju, moe se onda
potpuno opravdanom prihvatiti ishodina tvrdnja knjige kojom je ne-
davno iznova, no ovaj put znatno ambicioznije i, to je va-
nije, sustavnije i dokumentiranije, preuzeta ista problemaHka:
U naoj filozofiji, rijetki,m a vrijednim pokuajima, jo uy,i-
jek nije u cjelini i znanstveno istraeno i filozofij'sko naziv-
lje. Ova tVIdnja vrijedi i za znanost. Nai filozofijski
su vrijedan pokuaj popisa, opisa i ustaljivanja naega filozofij-
skoga nazivlja. Ikoliko su god ti i predstavljali
svojevremeno !pomake na fi1ozofijsikoga nazivlja, toliko je
danas potrebniji sustavan, dublji i obuhvatniji znanstveni pristup pi
tanju nazivlja.8 .
3 V. op. cit., str. 155f.
4 V. op. cit., str. 156.
5 Ibidem
6 G. }>Bitak i Jugoslavenski za filozofiju i so
ciologiju, God. III, Br. 1, (1959), str. 127-:147; Br. 2, str. 98-115. Pretisak u G.
P., Filozofija i marksizam, Zagreb 1976, str. 202-238.
7 V. Uz tematiku hrvatske filozoDske batine, Dvije biljeke,
Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, Br. 5-6 (1977), str. 259-
-273; cit. str. 270.
8 A. Filozofija i slavenski jezici, Zagreb 1988, str. 37.
D., Filozofijska terminologija .. , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
63
Knjiga A. Filozofija i slavenski jezici moe se doista, bez
pretJe,rivanja, pravim jednog obuhvatnog, sustavnog
.i promiljenog istraivanja problematike filozofijske termi-
nologije u nas. Upravo stoga, zbog njena neporecivog i va-
nosti, biti potrebno to stroe i preciznije kritiaki prodiskutirati njene
vazda implicirane filozofij's'ke pretpostavke te prosuditi njihovu uteme-
ljenost. Jer, prema staroj valjan talk je pola posla. To
tim preputaima jednom zasebnom osvrtu.
OVdje kaim'O samo to da Iknjigu Ikaralkterizira, kako nam se
izvjesna samorazumljivost i berupitnost samog poj/ma filozofijske ter-
minologije, odnosno nazivlja, kako se uglavnom izraava.
To je pak uvjetovano nedovoljnom te stoga bitnom ne-
same naravi jezika, a onda i njegove uloge pri miljenju
i filozofiranju Naime, u podlozi razumijevanja jeziJka koje pre-
vladava knjigom stoji s jedne strane i1skustvo srednjovjekovnog slaven-
skog, ,preciznije staroruskog, zasnovanog, simbo-
i unekoliko govorenja, do\k iSe s druge s.irane tome
pridruuje, bez posredovanja, modeIini i eminentno znanstveni, Ilingvis-
pojam. jezika :kao sustava.
Sama palk filozofija biva u svom odnosu spram jezika ,implicitno
poimana uglavnom i II prvom redu s obzirom na ovo drugo, znanstveno
njegovo razumijevanje. Tako filozofija fungi-ra preteno jedino (kao fi-
lozofijski jezioc, odnosno sustav nazivlja. I premda s pravom opeto-
vano upozorava na bitnu i potpune i def,initivne
terminoloke i u filozofiji,
ipak samim 'Svojim predrazumijevanjem jezika ikao sustava i filozofije
kojoj je, po njemu, osnov 'logi!ka biva naveden na to da rpravim ci-
ljem vlastitih istraivanja vidi gradlbu filozofijskog jezi:ka. Program
razmatranja i usustavljanja nazivlja zadobi t tako jedan
i k.arakter, svalka1ko u projektu
filozofijskog nazivlja, .koja bi se imala sastojati u tome
da se tvorbeni segmenti filozofijskih naziva obiljee
i znacima te da se toga program za
obradu filozofijskog nazivlja.
No, u svakom se vrijedna i zanimljiva istrai-
vanja odlikuju prvenstveno time to tematiku geneze i povijesti hrvat-
ske filozofijske terminologije izvode iz re.duciranog historijskog vido-
kruga u kojem je ona bila dosada gotovo bez izuzetaka Isagledavana te
je stavljaju u neizmjerno obuhvatniji i ibogatiji prostor slavenskog fi-
lozofijskog nazivlja. Jer, dosada razmatranju prvih poku-
aja tvorbe navlastito filozofijskih termina u hrvatskome !Stva-
ranih u pravilu s latinskog i imanji'm dijelom
talijanskog jeziika, sve to u stalnom oslonu na bogate i poticajne rezul-
tate ulekova leksikografiskog rada, ,moralo bi - kako je to nedavno
ispravno i formulirano - prethoditi istraivanje ranih srednjo-
glagoljskih i zatim osobito djela Maruli-
64
i pisaca od XVI. naova-
nlO, II kojima nerijetlko nalazimo 'Di1os.o.fske izraze u sklopu -razmatrane
moralne, religijske ili problematike9.
Tako koncipiranom bivamo plodotvorno p-rive-
deni upravo onome na to je stavio naglasak svojih ispitivanja,
naime iskonu i ishoditu samQg slavenskog filozofijs'kog jezika, kojeg
bitni i padaju ujedno sa samim slaven-
ske pismenosti i prvim susretom tek !pokrtene paganske slavenske du-
e s vi'im oblicima bizantske duhovne :kulture. Tu su rado-
vi II nas doista pionirski i njihovo bi se moglo za nae fi-
lozofiranje pokazati osobito dragocjenim. Jedno od svje-
toga dade se napdmjer u svojev,rsnom mo-
filozofijskoga kazivanja pripadnim izvornim slavenskim rije-
skriveni'm pod onill11 to nemisaonost suwemene li\Ilgvlisti-
ke sudbonosno difamira i otklanja Ikao puke takozvane arhaizIme i noologiz-
me, kakvo nalazimo danas u novijem miIljenju V. tovi-e, upra-
'Se odvaiti na tVl!dnju koja, prihvati li se i uzme ozbiljno,
otvara naem dananjem filozof.iranju nov, posve negaen !put:
nae je miljenje da su, po rangu 'koji u sebi skrivaju, slavenski jezici
(a onda i na jezi!k) podobniji 'Za filozofiju i za miljenje ikoje bi se ne-
ikako htjelo odrediti (ali ostaje 'miljenje) od skupine roman-
skih, pa i germansikih jezika. Ako je jezik par excellence
jezik filozofije, onda bi slavenski jezici imali u sebi da to
budu u jo smislu to vai i za na jezilk - da smo imaH
miljenje! Sam kvalitet jezika je to dozvoljavao. Prema tome, mi se
nemamo to tuiti na jezik, nego na .misao koja je nedostajala.lO
* * *
Prije nego se IU!p'Ustimo II pokuaj vlastitog doprinosa istom nasto-
janju, nam se potrebnim, tovi'e nunim, preliminarno tematizirati
filozofijske pretpostavke problema fHozofijske teIlminologije. Umjesto
-rada na njenQm tvorenju i gradibi, nama
se dakle sama filozofij'sika terminologija nadaje kao prvotni i izvoran
problem. S tim u Skladu, pri.marni,m nam se zadatkom .prqpitati
to je to terminologija i ikako zapravo biva i iskuavano
samo nlozofiranje pri zahtjevu za njenim zasnivanjem i izgradnjom.
odgovor na ta pitanja bit nuno upustiti se do ne-
ke mjere i II ono dublje i vanije: koji je i'stinsiki odnos jezi'ka-
-govora spram filozofiranja, ili, kazano formulom: to i ko-
liko za miljenje?
9 M. Brida, Naa filosofijska term,inologrija na prrijelomu ii Ba-
zalin udio, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, Br. 27-28
(1988), ist.r. 159--'164; cit. str. 160.
10 V. Kako Heideggera, Zagreb, str. 177. Usp. 'Osobito bilj e-
ike 33, 44, 46, 52, 56, 75, 76, 88, 'l03.
65
Ispitajmo prije svega poblie to terminologija.
Osnovu te sloenice latinska terminus, primarno, sta-
rolatins!kD bijae otprili'ke granica, znak, cilj, !konac,
ponajprije i nepromjenljive, i nepovredive
bDanski prarazdijeljene Zemlje. Terminus bijae Dn da i ime bD-
anstva kDje tu nepO'vredivost va21da
U srednjDvjekovnom latinskom tO' se primarno
najprikladnijim da u sebe prihvati i apstraktniji smisaO'
odredbe, sadrajno i pojma.
Time terminus 'll susretu Rimljana s filozofijski'm
preuzima na sebe 01110' 'tO' ga je u jeziku pDstupnD bila
zadobila o pr.cr(.L6 C;;, u prvo v,rijeme gDtovD
s finis idefinitio.
Zanimljivo je da srodna nije u filDzofijskom ka-
zivanju odigrala nikakvu ulO'gu. Njena je upDtreba ostala
gotDvO na gDvDr pjesnitva, gdje O'tpriliike
granicu, prestanak, kO'nac, ali i mjeru i vrhunac. Njena duboka
ostala je u filDzofiranju sabrana i
mDda ponajvie ill izraru 't'eAoc;;, Dsobito kako on bijae dO'miljen i iz-
lDen unutar miljenja Aristotelova.
terminus dalje pDstepenD biti na oblast 10'-
gike kaD primarnog okruja svoje uporabe i tamo sve vie zadobivati
pretenO' puke izvanjske oglaenDsti, da bi na koncu u meta-
lO'gici IskolasHke, visDke skDlastiike i neDskO'lastike jednD-
bila i ikao terminus oralis, u smislu vanj-
skog za pDjam (externa conceptus expressio). Trag pak izvornog
i svakDj razlici 'llnutranjeg i vanJsikog onDstranog starO'g
terminus ostat ipak i tu dDnekle ill pDtrebi da se pDjam
(conceptus) naziva jo i terminus mentalis.ll
U 16. terminus biva preuzeta kao II
jezik, sad u vanjskog izraza za pojam
Ta visoka mjera apstraktnosti je zatim osobito prikladnO'm da
preuzme koje je snanO' zahtijevalO' tada progre-
sivnO' razlaganje cjeline znanja i osamostaljivanje njegDvih zasebnih ob-
lasti ill liku takozvanih posebnih znanosti. Termin biva sad
izrazom pojedinog zasebnog znanja, odlikovanDg zasebnim
poJmovljem i vlastitim jeziikom.
Shodno tome, !kasna hibridna sloenica term.inologija
onda cjelinu izraza za poj-
move unutar nekog zasebnog i u tom se upravo
pDstepeno isprazniti dD posve neprozirne samorazumljivosti,
11 Usp. Josephus Gredt, Elementa philosophiae aristotelico-thomisticae,
Fil'iburgi Brisg. MCMLVI, Vol. I, str. 19. P,rema Gredtu, terminus oralis po-
kriva ono to je u Aristotela naime kao
A6ro" "au", 6qoi i 8"'01'" (str. 21),
66
naoko paradoksalno, ujedno nezadriv,im nastupom u epohu
modeme internaoionaln()-lplanetarne univerzalne vladavine.
Dvije su dakle bitne pretpostavke nuno implicirane u 'samome poj-
mu fi1ozofijsrke ter.minologije.
Prvo, to da sve miljenje i svaki oblik znanja, pa onda i filozofija,
na stalnim i bitno nepromjenljivilm pojmo-
vima, koji su opet po svojoj pravO'j naravi hitno nezavisni od govora i
jezika te u njemu imaju samo svoj vie ili manje primjereni vanjski
izraz.
Drugo, da ima takvog kao jezilk fi1ozofije, u smislu
jednog zasebnog, i specijalnog jezika, odnos spram
ivog, taikozvanog svakodnevnog i prirodnog jezika !biva on
da u pravilu predmnijevan na vodi1u nepropitane i vazda
nepromiljene navodne raz/Uke nekog kOnikretnog i apstraktnog
jezi!ka.
No, stoje ii te dvije pretpostavke?
F.ilozofija ne treba ... nilkalkvu posebnu terminologiju12,
Hegel !pri pokuaju da pred kraj ivota, u predgovoru za dru-
go izdanje svoje Znanosti logike, jo jednom sebi poloi o odno-
su jezika spram onog Ikao njegove najdUJblje istine i prave
unutranje naravi.
I gotovo da se moe !bez potvrditi 'kako isti stav dijeli u
bitnome i sva velika filozofija. OsolbitoPlaton nije proputao ni jednu
priliku da se i naglaeno distancira od pretjeranog pridava-
nja vanosti 11menima d }>lpretresanja do u potankosti,
to nedostojni'm i neplemeniti-m, a izvjesnu oi nemarnost u izra-
avanju naprO'tiv otmjenim i sldbodnim.13Brinuti se dko imena
se njemu dok!le god same stvari zadaju toHkO' posla, a to se
manje bude na obazirao, to se ibogatiji mis'lima nada on bit.i u
starosti. Stoga se ne sad istu rabiti u
nju, sad 'Pak za oznalku istog poj.ma upotrebljavati Za
one !potonje, 'koji od strane filozofa svojega vremena, a osobito od stra-
ne stoika bijahu nav]knuti na strogu termindiogiju, bijae razumijeva-
nje Platonovih spisa time oteano.14
U tradiciji, u :kasnijih a dijelom .i neo-
ta sldboda u pogledu izraza i ostati jednim od osnov-
nih stavova filozofiranja.
ls
12 G. W. F. Hegel, Wissenschaft der Logik J, Werke in zwanzig . Banden,
sv. 5, Fran:kfurt 'am Main 1969, str. 21.
13 Usp. Resp. 533d i Adamov komentar ad loc.; Polit. 261e; Theaet. 184c;
Legg. 644a, 693c, 864a.
14 R. Hirzel, Der Dialog, Leipzig 1'895, Vol. I, str. 264f. Usp. i str. 92
bilj. 2. .
15 K. Fr. Hermann, Geschichte und System der platonischen Philosophie,
Heidelberg 1839, \Str. 573 bilj. '106. Usp. i Cicerona, kod Augustina, adv. Acad.,
67
U stvar stoji i kod Aristotela, u je filozofira-
nju ,kasniji aristotelizam ta:kQ bio 'Sklon nalaziti upravo
strogo i precizno terminolQki fiksiran sistem PQjmova. Navlastito stu-
diranje samog Adstotelova originalnog teiksta ne moe, ne
potvrditi mjerodavni uvid W. Wielanda: AristQtel - u suprotnosti
spram tradicije koja se na njega poziva - ne poznaje i jedin-
stvenu terminologiju: upravo svaka od njegovih osnovnih
ta je od ivog govorenja i tamQ ima neki izvorni i l11i!kad pre-
cizni 'smisao, koji je ili s1uatelju mogao jD biti ne-
posredno prisutnim. i stupanj, a pdje svega smjer u 'kojem
movnQ preciziranje biva u svaJkoj prilici na Dsnovi svako-
dnevnoga jezika, 'mijenjaju se svaki put s obzirDm na svezu
postavki problema.16
Histodjski izvjesnom mDe se smatrati to da tek s filo-
zofiranjem stDika u miljenju pretezati 'Ona mjera
pojmovne fiksacije ;kDja dozvoljava gDvDr D postojanju filDzofij-
ske terminologije u punom smislIu Da to presudnO' zbivanje u njih
pada zajednQ sa zasnivanjem filozofijske gramatike, koja onda kao mje-
rDdavna interpretacija tzv. formalne strane jeziJka 'Ostaje ill biti vlada-
sve dD danas, kaQ i odvDjenih i
sobno oblasti stvari, jezi'ka i !pDj1ma,
time pO' prvi put 'mislenD dl :govorno fiksiranje DnDga to kasnija
povijest miljenja poznaje pod imenom subjekt-olbjekt relacije17 -
to sve daje jednQj radikalnoj pDvijesno-filozofijskDj refleksiji dQsta za
promiljanje. GotDVO da se kakO' ne samo u pDgledu takDzvane
ke problematike, tO' znamO' Dd Diltheya naovamO', negO' i :mnogo dublje
i 'Obuhvatnije bitni filozDfijski geneze tzv. novDga vdjeka valja
razumijevati kao sVQjevrsnu restauraciju stoiciZIma.
Moe li se onda sve 'Ovo dosada kazano razumjeti tako ikao da bi
miljenju i fi1020fi,ra:nju imala biti spDrednim i II biti
ravnDdunim? Nikako. Ta znamO' i predobrQ IkolilkO' panje, napDra i bri-
ljivosti DkD izraza nDsi sa sobom svako, osobito radilkalnQ i temeljito
miljenje. Upravo obratnO', tvrdimO': doveden u svjetlO' )lproblema filD-
zofijslke terminologije, taj je prijepDrni i tako presudni odnDs misli i
jednostranO' te prebrzO' i olakQ razrije-
en, jo i prije nego to je zapravo kao problem i postavljen.
* * *
II, 11: quae Sli Itu aHo nomine vis v:ocare nihil repugno ... non enim vocabu-
lorum opificem sed rerum inquisitorem decet esse sapientem.
16 W. Wieland, Die Aristotelische Physik, Gottingen 1962, str. 30.
17 R. EUCiken, Geschichte der philosophischen Terminologie, Leipzig 1879
(repr. Hi1desheim 1964), str. 31.
68
Pokuaj'mo dakle, po strani od nametnutog imperativa ter.mlnologi-
je, otvoriti pitanje tog tako odnosa. MjerO'davnu uputu i pra-
vu orijentaciju oko biti i prave nairavi jezika-govora pr.iitom tra-
iti u modernoj znanosti o jeziku, s njenom nepreglednom razgranje-
no ujedno li strukturalno-antropolo-
gijskom dfunkdonalno-sociologijskom temeljnom ali ni
u bogatim i 'tajko poticajnim rezultatima onog doista i'm!p'resivnog, jo uvi-
jek nesvjesno i protiv vlastitog hti,jenja 'ipak istraivanja
s .druge polovine 19. utemeljenog s jedne strane na koncu
u logici, .prvenstveno u 'Oslonu na Kanta (Ber.nhardi, dijelom i Humboldt),
a s druge na psihologiji (Steinthai, Paul, dijelom i Delbriick), II prvenstve-
nom oslonu na Heroarta.
Umjesto toga, obratit se tamo gdje jezik-govor bijae jo is-
kuen, poj,mljen i iz samog sredita cjelovitog i sveobjedi-
sistema bitnoga znanja, naime Hegelovoj filozofiji. U Hegela
dodue nema nikakve filozofije jezika. No moglo bi biti da u njega,
kao i u cjelokupnoj Ipredaji bitnog filozofiranja do njega, jezIk-govor
nije nikada zapala ta da zadobije status zasebnog predmeta is-
traivanja upravo zato i samo zato to bijae, sa svom svojom prije-
i gotovo neprimjetno utkan u najdublja osnov-
na pitanja cjelokupnog filozofiranja. Stoji li to, onda se i danas, u doba
viestruko razlomljene cjeline i cjelovitosti ivljenja i miljenja, istina
jezika-govora, kao i drugog bitnog, .moe i mora traiti ponajprije ta-
mo gdje je uzorito ill djelo rp rove dena i do punog ozbiljenja izvedena
spoznaja koju upravo sam Hegel bijae tako formulirao u
konceptu svog nastupnog pr.edavanja na berlinskom godine
1818: Fi1ozofija je ikao i univerzum zaokruena u sebi; nema nikakvog
prvog i nikakvog zadnjeg, nego je sve noenO' i drano - i
u jednome.18
Svoju tematizaciju dobiva jezik-govor u Hegela unutar tre-
dijela Enciklopedije filozofijskih znanosti, nai,me unutar filozofije
duha. Tu opet II okviru njenO'g prvog odjeljka, u kojem se izlae sub-
jektivni duh. odsjek tog odjelj'ka razlae Hegelovu psihologiju i
ovdje u prvom pododjeljku psihologije, koji izlae nauk o
teorijsko.m duhu, nalazimo traenu raspravu ,biti i prave naravi jezika-
-govora.
On tu biva pokazan kao ono to uvjetuje i
prijelaz predstave, a to drugog osnovnog smpnja duha (odnosno
inteligencije, kojom Hegel !Svjesno zadrava u svojevrsn'Oj ne-
ono lIlajdubljeto ikao izvor, i ujedno cilj cjelo-
kupnog procesa lei u njegovu dnu) 'll i naime u samo
miljenje. Taj se prijelaz, kao uostalom i oijela filozofija duha, a onda
i cjelina sistema filozofije, k.roz niz i posredova-
18 G. W. F. Hegel, WW (izdanje navedeno II biljeci 12), 'Sv. 10, str. 405.
69
nja, koji tek u svojevrsnoj nunosti uzajamnih odnosa otkrivaju vlasti-
tu istinu.
Prvi korak na tom cjelokupnog puta duha
jest zora u sliku. Zor, koji u svojoj istini nije drugo do
jedno osjetilno, uz tvar vezano te na neki, 'Svaki put nepo-
sredni objekt usmjereno znanje, gubi tim prijelazom u Hk slike svoju
izvanjSku biva podloen slobodndj samovolji duha te izoli-
ran od vanjskoga mjesta, vremena i cjelovitog 'sfk.lopa II kojem izvorno
stoji. S druge strane, tako za uzvrat, upravo tim i izo-
liranjem od sve biva on otet od nude
i prolaznosti, ikojoj je podvrgnuto sve ono lkonkretno i os-
jetilno, te zadobiva trajanje, trajnosIt Li neprolaznost, to onda omogu-
da svojevoljno sebi ponovo i (ponovo priziva [stu sl4Jku,
bez obzira na njenu vezanost uz trenutno ov:dje i sada prisutni zor.
Drugi korak na istome putu sastoji se u prijelazu slike 'll lik znaka,
to je djelo uobrazilje. Bit je tog prijelaza u tome da se panja duha,
dotada kao vezana i prikovana uz sadraj slike, od njega i od-
biva spram njega. ravnodunom i se odno-
enju slika i njihovih sadraja jednih 1$ d1.1ugima. Tim se od-
onda niti i uklanja i onaj posljednji preostatak osjetilno
konkretnog, ikoji u sadraj s1i'ke bijae uao preuzet od zora.
sobni odnosi sUka sad predstavu onog i
tj. apstraktnu predstavu.
Postavi li sada duh na mjesto izvornog sadraja slike jedan novi,
njoj sadraj, neki takav ikojega je sva funkcija u tome da predstav-
lja i izraava idealnu formu predstave, tad od slike biva znak.
Znak valja proglasiti velikim. Kad je inteligencija neto ozna-
tad je zavrila sa sadrajem zora i osjetilnoj tvari kao duu dala
jedno njoj
Iz biti ovako znaka razumije sad Hegel i jezik-
-govor. iz prolaznosti istrgnuta postojanost sadraja zora za-
dobila je sHkom trajnost u prostoru. pak tog sadraja
prelazi 'SliJka u znak te !biva stoga ujedno premjetena u onaj medij
koji, za razliku od prostora, sam jest postojanja uop-
naime u vrijeme. znak II vremenu jest zvu1k, odnosno ton, te
s tim u skladu, puna odredba jezika .. govora sad glasiti: sistem arti-
kulacije tona za predstava. U jezilku pTedstavu
bez slike nazivat onda Hegel imenom ili ne da-
lje na njihovoj strogoj distinkciji.
Shvati li se, kao i znak, tad II
njoj ostaje jo neto od onoga u sadraju slike, odnosno II zoru kao
takvom sadranog konkretno osjetilnog, one njegove uvijek ti
19 G. W. F. Hegel, Enzyklopiidie der philosophischen Wissenschaften III,
WW, sv. 10, str. 269.
70
izvanjski dane je duh u dugom i postupnom pro-
cesu na putu od opaaja, zamjedbe i do
stoga m,iljenja, upravo htio jednom zauvijek ukinuti. Ikao znak
odnosi se naime jo uvijek na neto vanjsKo to njome biva
kao to, s druge strane, 'kao novi sadraj poloen u slo-
bodnom postavkom duha, nije uistinu drugo do ivog, kon-
kretnog odnoenja duha II liku prirodnog te dakle jo uvijek osjetilno-
proetog subjekta spram onoga to biva
li se, da proces duha od
onoga izvanjslki danog bude pDiveden 'Svom cilju, bit
nuno daljnje Ikao zna!ka II svakog
,ime.
Osobito u svojim jenskim, s mukom skicama sistema iz
godina 1803-1806. ibio je Hegel sklon beskompromisno dalje tim pu-
tem. Potiranje i te time znaka lU ime iz-
vedeno je ovdje u punoj analogiji s gore opisanom preinakom slike u
predstavu. Kao ,to je tamo pogled duha morao od
nog 'Sadraja slike ibiti k odnosima slika, tako i
ovdje treba da umjesto na neposredna panja duha bu-
dedkrenuta k njihovim odnoenjima. Ta paJk odnoenja
jesu, u razlici spram vazda prolaznog, i uistinu na pukoj
samovolji subjekta po sebi stalni,
i Hme odnosi: Ime je znak, odnos, sto-
ga neko Tako je lU imenu ono izvanjsko, njegov
empirijski bitak, to da ono jest neko konkretno, u sebi mnogostruko,
ivo i ukinuto te je ono nekim naprosto II sebi
jednostavnim. idealnilm21. izraeno: U imenu je uniten za-
'realitet znaka.22
Ovaiko ime onda u svojoj egzistenciji cjelinu
jezika-govora, u \kojemu se da'kle zbiva Iko prijelaz od predstave II
misao i Imiljenje. 'Smjer procesa duha zahti-
jevat daljnje uzdizanje jezika .. govora k razumu. To se
zbivati time da jezik-govor ponovo ulazi u sebe, ukida poje-
izgovorena imena, odnosno postavlja ih ne s obzirom na nji-
hov bitalk, nego 'samo glede njihova odnoenja, to kao
Hi kao pojam23. Drugim U iimenu se realizira po-
stavljanje-idealnim empirijskog zrenja, no ime samo jo joe neki poje-
idealitet; negativno jedinstvo svijesti mora imena odnositi jed-
na na druge, onako kako ona II njenom elementu jesu mirno
20 G. W. F. Hegel, Jenaer Realphilosophie, Hamburg 1969, str. 187.
21 G. W. F. Hegel, Jenaer Systenzentwiirfe l. Das Systel11 der speklllativel1
Philosophie, Hamburg 1986, str. 201.
22 Ibidem.
23 Loe. cit., str. 206.
71
jedna pored drugih i jedna izvan drugih, te u tom odnoenju ukinuti
njihova sadraja i fiksirati ih, ,kao odnoene, do pojmova
razuma.24
se dakle, u slubi svog najvieg tog naime da
i objavljuje saJmo i jedino ono kao takvo, mora, stro-
go uzevi, osloboditi jo i od samog imena: jezi)k"govor, kao djelo
razuma, jedino ono osim u imenu jednog
predmeta; individualno ime je, neto besmisleno, u tom smi-
slu da ono ne izraava neko te se poJavljuje kao neko puko
postavljeno, samovoljno, iz istog razloga; Ikao to onda i
imena nlogu biti samovoljno dana, ili jednako takO' prO'mi-
jenjena.25
Ovim je stavom ,mjerodavno najdublji Hegelov
odnos spram Jezika-govora. Naime ivi, ikonkretni, jezik
(ono leksikalno) ostat za nJega ono puko materijalno u govoru,
koje onda bitno 'pri'Pada niim, 'Predsvjesnim, aIlJtropoldkJim [ psi-
pretpojavama duha. S druge strane ono istinsko
i pravo u jeziku-govoru biti jedino forma, ono formalno u njemu,
vano prije svega u gramatici, koju on vidi proizvodom ,instink-
ta skrivenog u najdubljoj naravi jezika 'samog, 'kao djela razuma koji
u nj 'Svoje kategorije.
26
S tim u skladu, sav zapravi posao lo-
znanosti, za Hegela prve i osnovne filozofijske znanosti
prepoznat on u tome da i tako destilira
ono kategorije, fOf1me misli i mislena koja se bez
svijesti i instinktivno 'kroz na duh te ostaju neopaena i
i onda ako stupe u jezik-govor, u taj - ,kaiko
ga Hegel u OVOm Ikontekstu nazvati - instinktivni prirodne lo-
giikeP
li to onda da se miljenje, ,miljenje u punom i pravom
smislu te ipak odvija s onu stranu sValke i svakog imena,
II nekoj nadgovornoj oblasti odnosa, funkcija i struktura? Hegel
nije bio spreman prihvatiti takvu radika'1nu konzekvenciju, u
smjeru koje ga je, po svemu vlastito razumijevanje biti i na-
ravi jezi,ka-govora bilo uputilo. Kasnije, ti Enciklopediji filozofijskih
znanosti, odbit on u ,polemici s Leibnizovom idejom jed-
nog univerzalnog meta-jezika, takozvane karakteristike,
no takvu da miljenje zavri u i katkilu, ustvr-
:lA Loc. cit., str. 203.
lS G. W. F. Hegel, Wissellschaft der Logik I, WW, sv. 5, str. 126.
26 G. W. F. Hegel, Wissellschaft der Logik 1, Vorrede zur zweiten Ausga
be, WW, sv. 5, str. 19-34, passim. Usp. i Enzyklopadie der philosophischen
Wissenschaften III, sv. 10, str. 271f.
27 G. W. F. Hegel, Wissenschaft der Logik I, Vorrede zur zweiten Ausgabe,
WW, sv. 5, passim, osobito str. 30 i 20.
72
kako se ipak inte1igencija ospoljuje neposredno i bezuvjetno
putem govora28, to dalje na
Tako bivaju jednim od strane misli oivljenim postojanjem.
To postojanje naim je mislima apsolutno nuno. Mi samo onda znamo
za nae misli, samo onda imamo zbiljske misli, kad im da-
demo formu predmetnosti, razlikovanosti od nae unutranjosti, dakle
'Oblik izvanjskosti, i to jedne takve izvanjs'kosti koja ujedno nosi ustroj-
stvo najvie unutarnjosti. Neko na taj unutarnje izvanjsko jest
jedinI) artikulirani ton, Htjeti bez misliti ... pokazuje se
stoga 'kao berumlje .,. No jednako je tako smijeno privezanost misli
na smatrati nedostatkom prve i jer premda se
mni da je ono neizgovorivo upravo osobito izvrsno, to ipak nema to
njegovano mnijenje ba nikakva temelja, da je ono
neizgovorivo uistinu samo neto Imutno, koje za-
dObiva tek onda kad uzmogne do Prema tome, daje
mislima njihov najdostojniji i naj istinitiji opstana:k.29
Ovim svojevrsnim zaustavljanjem procesa posvemanjeg
nja, univerzaliziranja i skrajnje apstrakcije - koje zaustavljanje bi se,
kaimo usput, dalje Imoglo i moralo jedino iz Hegelova vie no
prijepornog nauka o pojmu, ill to ovdje ne moemo ulaziti - ostat
jezik-govor neraskidivo povezan sa svojom osnovnom potrebom30, s
i imenom: To da mislimo, jest u imenima.31
* * *
Da bismo uzmogli dostatno i valjano procijeniti pravi
dosada izloenih Hegelovih postavtki o jeziku-govoru i njegovoj
biti, bit sad neophodno uklopiti ih, skrajnje pojednostavljeno i u
crtama, u povijesnu predaju filozofijskog promilja-
nja jezika-govora, s kojom svaki korak Hegelovih razlaganja stoji II pri-
snom, mada ne .produktivn'Om razgovoru.
li se u jedinstvenu formulu sabrati presudna i
glavna misao te ,mjerodavne predaje u kojoj dakle stoji u svoje vrije-
me Hegel, ba jednako ta!ko 'kao i i mi sami jo danas, znali
to i htjeli ili ne, moe se kazati: jezik-govor tl svojoj biti jest znak,
u irokom i obuhvatnom smislu te Povijesno
ishodite te postavke valja u Aristotela.
Ona u glasu jesu znamenja stanja u dui, :kao i ona napisana onih
u glasu. I kaoto niti slova nisu svima ista, tako nisu isti niti glasovi.
28 G. W. F. Hegel, Enzyklopiidie der philosophischen Wissenschaften III,
WW, sv. 10, st'r.277.
29 Loc. cit., str. 280.
30 Loc. cit., str. 275.
31 Loc. cit., str. 278.
73
No ono to tl prvome redu jesu znakovi, to su svima ista stanja
due; kao to i ono ta stanja jesu prilike-prispodobe, naime stvari,
jesu iste.32
Ovom s Aristotelove rasprave O za-
crtan je i strogo okvir u kojemu se dalje kretati
sva razmatranja prave naravi jezika-govora. Tu biva on vi-
i ikao jedan od momenata unutar slijeda
odslikavanja, simboliziranja, naUkovanja. Stvari(7tpocy(.L(X't'u), i
imenovane ovdje u potpunoj samo 'kao ono to nekako
jest izvan due, svoju sliku, prispodobu i poredbu (O(.LO(uO'L<;) nalaze u
doivljaHma, trpnjama, stanjima due. Ta pak stanja due
svoj biljeg, znamen i znak imaju tl glasom artikuliranim ime-
nima i kojih opet daljnji znakovi jesu slova.
Unutar srednjovjekovnog aristotelizma, ali i svakog filozo-
fijskog ispitivanja problema jezika-govora, ova Aristotelova stanja du-
e - za daljnje razumijevanje kojih on, usput na izu-
zetno teke i duboke izvode svog spisa O dui - bijahu .manje-vie jed-
i tome shodno ,kao pojmovi (conceptus),
a jezik-govor, opet na osnovi gornje Aristotelove postavke, bio je unu-
tar srednjovjekovnom logikom teorije supozicije - pri
supozicija ne nita drugo do ,postavljanje za neto
drugo, odnosno umjesto drugog (dicitur suppositio quasi pro
alio positio) - mjerodavno kao sustav znakova.
Spornim je tu, ostalo ponajprije onoga to je
Aristotel bio nazvao stvarima i ostavio to u posvemanjoj
nosti. Pa premda su duh i slovo ka:ko spisa O tako i Kate-
gorija davali ponajvie povoda da se te stvari prije svega u
smislu onoga to Aristotel tamo naziva prvim jestvima (7tpw't'1) O\)O'((X),
naime u smislu konkretno ovog
tu ipak je nauk te stvari
razumio u smislu Aristotelova lika, oblika (d80<;, (.Lopq:rij), ih
onda supstancijalnim oblicima (formae substantiales).
Tome je osobito pridonijela uloga i jezika-govora koju
je filozofija kao zatekla u biblijskoj objavi o
stvaranju, u kojoj boanski )..6yor;, - onda dvojako, jednako
tako II smislu (verbum) kao i u smislu razloga (ratio) - odjelju-
nebo od zemlje proces stvaranja svijeta. po-
sredovana interpretacija tog biblijskog nauka o stvaranju,
izvrena od strane Filona i takozvanih aleksandrinaca, Klementa i Ori-
gena, te produbljena u Augustina, je taj )..6yor;,
kao sustav ili poredak predegzistencijalnih ideja odnosno likova budu-
svjetskih sabran i zadran izvorno u boanskome umu. Time
biva izuzeta od svojeg smisla i oglaene te
31 Aristoteles, De interpretatione, 16a3-8.
74
zadobiva bitno vanosjetilni II predosjetHni smisao, se u
ik1rajnjoj liniji sa sa'mom milju.
Svojevrsnom sintezom nauka s jedne, te
dogme o bojoj stva-
s druge strane, ostat onda u bitnome
slubeno izlaganje naravi i biti jezika-govora. Prvom i ap-
solutnom pretpostavkom tog izlaganja valja vidjeti i bezupitno
uvjerenje o postojanju predegzistentnog inteligilbilnog reda, poretka
(ardo) svijeta. Sustavom supstancijalnih oblika esencijalna
struktura svijeta je, kao predegzisten1ma, zauvijek univerzal-
na i nepromjenljiva. Cisti esencijalni bitak tih obliJka u vanvre,menom
i svakog kretanja lienom uzajalmnom nije onda drugo
do jedan iskonski, svakom glasu i osjetilnom zvulku i nad
njim izdignuti unutranji jezik .. govor same svijeta.
Za razliku od boanskoga miljenja, koje nije drugo do jedno ne
prekidno i to te dakle i bezglasno iz-
govaranje supstancijalnih oblika, je, kao stvorenoj bojoj slici
i prilici, dano tek to da se istim tim supstancijalnim oblicima pr.iblii
samo privremeno i naknadno, na dugotrajnom i
tekom putu spoznaje sve tvarno i osjetilno sa stvari !kojima je neuklo-
njivo okruen, da bi na koncu, uvijek tek i priv,remeno,
dospio do spoznanja samog sU!pstancijalnog obUka, ikoji II osnovi
svake stvari kao njena i nepromjenljiva bit. U samome u
aktu spoznanja ta bit nije drugo od same spoznaje, je s njom jedna
i istovjetna te ,kao takva jest uistinu najuflutarnjija sama,
srca. Tako naprimjer Toma Akvinski u spisu O istinf.33 trostruko
razlikovati na srca, unutranju i glasa (verbum
cordis, verbum interius, verbum vacis), pri srca nije nita
drugo do ono 'to aktualno biva promatrano od strane uma (id quod
actu consideratur per inf.ellectum), unutranja je otprilike ono
to biva nazivano fantazijom, dok glasa biva od nas ogla-
ena toga radi da bi unutranja bila
Jezrk-govor je tako, van SVa/kog od miljenja
i spoznavanja, kroz srednjovjekovlje primarno kao unu-
tarnji govor, bez i'ka1kve vezanosti na oglaavanje u vanjskoj To-
me shodno, mnotvenost ivih i pojavnih jezika,
im postojanje u sjeni latinskog, i hebrejskog bijae
v,rijednim spomena, moralo je biti is1kuavano kao neto vie
nego sporedno i akoidentalno, a njihova zbiljska pojavna naj.,
boljim i dostatnim dokazom toga.
Radikalnu preina'ku doivjet ovako i u osnovi
jedinstveni sklop odredJbi mjesta i uloge jezi!ka-govora unutar cjeline
svega tek od strane !kasnosrednjovjekovnog nominalizma, osobito u ra-
33 Thornae Aquinatis De verita te (Taurini-Romae 1949), cap. IV, 1, resp.
D., Filozofijska terminologija . . " Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
75
dikainim postavkama Wi1ijema Okarnskog. I za njega stoji jezik-govor
pod svjetlom znaJka (signum), samo to je je-
zik, kao S'kU!p dogovornih i posve Ikonvencionalnih znakova, sad u pot-
punosti od pojma, koji bez ikakve unutranje srodnosti ili
barem i analogije 's i govorom, Wilijem nazvati naprosto
prirodnim znakom (signum naturale).
Kao to je dakle pojam radikalno odvojen od svake vezanosti uz
neki unutranji govor ili srca, tako je, s druge strane, i sam nje-
gov proomet, ono nato se odnosi, sad neto posve drugo od supstan-
cijalnoga oblika, odnosno od biti stvari. naznake sadra-
ne u nekim tekstovima samoga Aristotela, sad Wili-
jem Okamski onu spor-nu stvar s spisa O upravo
doslovno Ikao neku individualnu, konkretnu stvar. iPrirod-
ni znak za tu i takvu stvar onda u nekom izvornom teenju i
smjeranju due (intentio animae) spram nje, prirodnost kojeg teenja
biva najbolje dokazana time da ono za sva!ku stvar kod svih ,ljudi jest
isto, bez ikakva obzira na jezika-govora, ikoji dakle i ne 'mo-
gu biti drugo do pUlke umjetne i dogovorne samih tih primarnih
duevnih intencija.
Konzekvence su ovoga stava dakako dalekosene. S jedne je strane,
naime, proces miljenja i spoznavanja odrijeen od vezanosti
uz pretpostavljeni boanski, i nepromjenljivi, Ipredegzistentni
s:klOlp misli bojih, odnosno biti ili supstancijalnih oblika stvari, te je
ii potpunosti u neto puko subjektivno. S druge je opet strane
miljenje odrijeeno od sve i svake i jeziku-govoru, kruko vanj-
skom tako i unutranjem, svojstvene smislenosti i te upra-
vo time hiti ono za razvoj novovjekovne znanosti i filozofije
tako presudno postepeno ;matematiziranje miljenja, koje - na zasada-
ma nominali21ma - poticaj ddbiva ill Hobbesovoj teoriji zna-
ka, da bi svoju neusporedivo pretenciozniju verziju dobilo u Lei!bnizo-
vim viestrukim pokuajima oko ,matematike (mathesis univer-
salis) i znakovnosti (characteristica universalis). Osnovna ideja
matematike - filozofijski bitno svojevrsnom geome-
trizacijom duevne uobrazilje, izvedenom u dvanaestom pravilu
ranog Descartesova fragmenta Pravila za upravljanje duhom - u tome je
da se i jasno vanjskoga svijeta postie tada
i time kad sadraj hude bez ostatka
razrijeen u neku 'kombinaciju ideja, koje se umjesto
sad mogu, tovie moraju nekom oznakom
(character}.34
A:ko u nominalizmu Wilijema Okamskog valja prepoznati radiikali-
zaciju i apsolutizaciju jedne sadrane u cjelini
34 Usp. naprimjer Leibnizov kratki diijalog o vezi stvari i
G. W. Leibniz, Die philosophischen Schriften. Herausgegeben von C. J. Ger-
hardt. 7 Bande, Berlin 1875-90, sv. VII, str. 190-93.
76
Aristotelove filozofije, onda se, s druge strane, ova karakteristi-
ka moe i treba shvatiti kao, nominaliz;mom posredovana i
daljnja radikalizacija opet jedne od temeljnih postavki Aristotelova ra-
zumijevanja i izlaganja jezika-govora. Naime, pretpostavka same ideje
neke matematike ili karakteristike Jest potpuna i posvemanja
konvencionalno s t, svojevoljnost i artificijelnost oznake i
A upravo ta postavka !konvencionalnosti stoji sasvim
u osnovi Aristotelova jezika. Ime je ... glas shod-
no pogodbidogovoru (x<X't'oc AristotePS, objanja-
dalje da to shodno pogodbi da nita od imena nije po
naravi (q>UO'L) , nego tek onda ikad postane ZJnakom36. S tovie, jednako
tako u samog Aristotela biti unaprijed poput neke klice
prikrivanog razvoja, zacrtana i sama ideja karakte-
ristike. U spisu O pobijanjima .tako: da II ras-
pravljanje nije unijeti same stvari, nego se umjesto stvari slu-
imo imenima Ikao znalkovima, to smatramo da se ono to se zbiva u
okruju imena Zbiva i u okruju stvari, kao to to oni Ikoji
uz za
Apsolutizaciju pogod!bene, dogovorne, :konvencionalne naravi jezika
-govora kao znaka, povijesnim etabliranjem no-
minaliz;ma u :kasnoj slkolastici, valja dakle prepoznati kao
uvjet same ideje matematike, u kojoj smo pak, ne bez razloga,
sagledali jednu od ideja novije duhovne povijesti

Tom
je apsolutizacijom 'konvencionalne naravi znaka on
do relacije, do odnosa ;kao tatkvog, te je onda takav s
jedne strane izgradnju moderne matematike u njenoj ver-
ziji, kao i tome proces matematskog formaliziranja prvo ta-
kozvanih prirodnih, a zatim sve vie i takozvanih historijsko-drutvenih
znanosti. S druge je pak strane nezadrivo usmjerio razvoj ivih jezika-
.. govora progresivnoj tehnifikaciji, u smjeru !konstruktibilnosti takozva-
nih umjetnih jezika, od ,Pe anova Interlingua preko Ogdenova Basic
English sve do suvremenog esperanta i do - od svega .toga
- danas tek binainog kompjutorskog progra-
miranja. Dakako, analiza jezika, semiotika, strukturalna i funk-
lingvistika pritom su samo momenti druge, naoko puko
subjektivne, strane istog temeljnog zbivanja. Filozofijska terminologi-
ja, u smislu sustava znakova specijalnog jezi!ka filozofije, kao
jednog od specijalnih jezika jedne od znanstvenih disciplina svo-
je legitimno povijesno i Imjesto ima samo i jedino u sklopu
ovako i na ovim pretpostavkama biti miljenja, filozofiranja i
jezika-govora.
35 Aristoteles, De interpretatione, 16a19.
36 Loc. cit., 16a27f.
37 Aristoteles, Sophistici elel1chi, 165a6-10.
38 D. Preludiji, Zagreb 1988, str. 187.
77
Upravo ovoj snanoj tendenciji denaturiranja ivog povijesnog go-
vora i njegova progresivnog
u smjeru i apstraktnih odnosa, unaprijed se suprotstavio Hegel
svojom tezom o nerazrjeivosti miljenja od imena i premda u
bitnome i sam unutar granica mjerodavne Aristotelove odredbe
jezika-govora kao znaka, tovie sasvim bjelodano i sam nje-
govu logiciziranju. Ono to ga ipak proslijediti
sve Ikrajnje :konzekvence takvoga bitnog stava jest s jedne strane
nito, na Kanta metode
u njenom dosegu i relevanciji za spoznaju i spekulativnih
filozofijskih istina, a s druge strane njemu samome i duboko
svojstveno za snagu i ivoga, govoreno g jezika. Osobito
tako Hegel iz svog prisnog bavljenja pjesnitvom
i tragedijom s spoznajom:
Jezik jest samo kao govor jednog naroda, jednako tako razum i
um. Samo kao djelo jednoga naroda jest jezik idealna egzistencija duha,
u kojoj ovaj sebi izgovara to on jest prema svojoj biti i u svome bitku;
Dn je neko o sebi priznato, u svijesti svih :na isti odzva-
svaka svijest biva neposredno u .tome jednom drugom
On jednako tako biva prema svome sadraju tek u jednom
narodu jezikom-govorom, izgovaranjem onoga to 'Svatko
mni.39
Isti taj uvid, snano odzvanjati i u poznim
predavanjima o 'pov.ijesti filozof.ije, gdje naprimjer toda neka
znanost samo onda pripada jednom narodu kad je on posjeduje u svo-
jem vlastitom jeziku, to je u filozofije jo naj nunij e40, ili
to da tek u materinjem jeziku izgovoreno, neto jest moje vlasnitvo41.
Da li je ovim i ovakvim uvidima Hegel doista, ,kako to smatra npr.
J. Derbolay42, dospio do na prag zagonetke onog vlastitog, individualnog,
ne ga ipak uz svoju isho-
dinu postavku jezi:ka-govora Ikao i na njoj zasnovano inzistiranje
jedino na svaku i indivi-
dualnost i naravi jezika samog?4
3
Pitanje moe ostati otvoreno. Ovdje se zadovoljiti i time
da nam se u razgovoru s Hegelom ukazala jedna drugog i dru-
39 G. W. F. Hegel, Jenear Systementwurfe I. Das System der spe k ula-
tiven Philosophie, Hamburg 1986, str. 226.
40 G. W. F. Hegel, Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie III,
WW, sv. 20, str. 259.
41 Loc. cit., str. 16f.
42 J. Derbolav, Hegel und die Sprache. U: Sprache - SchlUssel zur Welt.
Festschrift ilir Leo Weisgerber, DUsseldorf 1959, :str. 56-86.
43 Usp. G. W. F. Hegel, Phanomenologie des Geistes, WW, sv. 3, str. 92.
85; Wissenschaft der Logik I, WW, sv. S, str. 126; Enzyklopadie der philoso.
phischen Wissenschaften I, WW, sv. 8, str. 74.
78
D., Filozofijska tenninologija .. " Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
gaC1Jeg iskustva i razumijevanja jezika-govora, ga onda iz tra-
dicijom odredbe, po ikojoj unaprijed ostaje zatvoren u
granice propisane sam'Om biti zna'ka i
* * *
Razvijanje, osiguranje i daljnje svestrano upravo te,
ovdje tek u onog Hegelova
suvremenika od kojega zacijelo i danas mora sVaJko o2'1biljno i te-
stvari doraslo promiljanje zagonetke jezika-govora, naime il Wil-
helma von Humboldta. Bitnu novost njegova doivljaja i jezika
ovdje samo u ne-koliko osnovnih crta, se na
probrane nav'Ode.
Prije svega, je za njega neko samostalno, jedna-
ko tako Ikao i od njega pri je davno
zabluda da je on neka Ukupnost znalkova za stvari, ili i samo pojimove,
koji izvan njega.44 Jezi.k-govor je dakle, daleko od toga da bi bio
puko naknadno iZIraavanje misli li pojimova, ili pak ozna-
stvari i predmeta, u svojoj zbilji zapravo jedan
svemu uvjet svakog odnosa spram svijeta
Stalno iznova stoga Humboldt ponavljati da je razumijevanje svijeta,
prije svakog znanstvenog i filozofijskog zahvata, govorom, da
je, tovie, upravo onu svem naem i miljenju
i djelatan.45
U otklonu 'Od tradicionalne odredbe, tvrdit Hunl-
boldt da jezik-govor nije ne-ko PlIko sredstvo u
svrhu razumijevanja, nego jest Jedan istinskii svijet46, kao
i to da se uzajamnom misli i jasno to da jezi-
ci il istini nisu sredstva da se spoznati svijet predstavi, nego mnogo
vie, naime da s.e dotad otkrije47. jezika nije dakle
neka puka i znakovlja, nego samih svje-
tonazora (Weltansicht) 48. Ovaj sredinji svjetonazor,
kao ono najdublje i najvlastitije individualno svakog je-
zika razumjet Humboldt dalje ikao unutranji, sebe u svojoj punini
slobodno ivotni princip, odnosno kao unutranju for:mu
individualnoga jezika-govora, te II tome naposljetku ono krajnje
i posljednje, neku tajnu.
44 W. v. Humboldt, Werke in funf Banden. Herausgegeben von A. F1Hner
und K. Giel, Stuttgart-D3Jrmstadt 19iH, sv. 5, str. 129.
45 Op. cit., sv. 3, s'tr. 759.
46 W. v. Humboldt, Gesammelte Schriften (Akad.-Ausg.), Berlin 1903-
-1963, sv. 7, str. 177.
47 Op. cit., sv. 4, str. 28.
48Ibidem.
79
svojstvu apriornog svijeta u njegovoj razum-
IjivDsti s jedne, lte radikalnoj i bitno nerazja'njivoj vlastitosti svakog :po-
jezika s druge strane, pridruit se, kao. 'Osnovna ka-
rakteristika, njegova izvorna povijesnost. Jer, veli Humboldt, jezik-go-
vor se ne smije shvatiti kao. neki tu u svojoj cjelini pregledni ...
materijal, nego mDra biti kao. neko. sebe
Ili, drugim Jeztk-govor, u svojoj 1lbiljslkDj biti, jest
neto 'to neprestano i u svakom trenutku prolazi. I samo njegovo Ddr-
anje pisma uvijek je neko nepotpuno, mumiji
nje, kDje ipak iznova biva potrebno, da se ivo iznoenje time
unijeti u osjetilnost. Sam jezik-govor nije nikakvo djelo (Ergon),
nego djelatnost (Energeia). Njegova istinska definicija moe stoga biti
samo neka Govor se daikle, Humboldt, mDra uvi-
jek iznova u miljenju
Tri navedene bitne ikaraikteristike jeziika-govora, naime to da on
nije drugo do cjelini svijeta transcendentalno otvaranje mo-
njegDva Dtkrivanja te artikuliranDg razumijevanja i izlaganja,
zatim to' da je on u svojoj zbilji i istini uvijek tek jezik-go-
vor, utemeljen na Ikoncu Illa radikalno unutranjoj for-
mi, koja se otima 'svakom daljnjem razlaganju i obrazlaganju, osta-
bitno tajnom, te to' da jezik-govDr prema svojoj 'pravoj
naravi moe biti jedino Ikao. neprestani proces ivDg nasta-
janja - te tri Ikarakteristilke zajedno izvesti defini-
tivno jezik-govor iz odredbe znaka lj TLme
se, ou Humboldta, usprkos mnogih neprevladanih mo-
menata kantovskog u bitnome 'ipak nad-
a'ristotelijans'ka predaja jednostrano istuma-
govora.
S2
S druge pak strane, u Humboldtovim je promiljanjima biti jezika
- osobito sagledaju li se ona zajedno sa srodnim naporima J. G. Haman-
na, J. G. Herdera i kasnDg Fr. Schlegela, lprije svih ostalih takozvanih
- Iponovno otvoren pogled na drugu jednu, ipak
prastaru doivljaja i istine govora i govorenja,
onu u cjelDkupnoj tradiciji bijae tako podzemno iva i pri-
sutna, tu i tamo 'Odredbom zacrtane okvire zna-
ka i Mislimo tu na iskonsko.
ko i prave naravi jezika-govora. Pojasnimo to !ll nekoliko

49 Op. cit., sv. 7, str. 55.
50 W. v. Humboldt, Werke in funf Biinden, s'v. 3, str. 418.
51 Usp. E. CaJssli:rer, Die :kaIl!t1i.lSchen Elemente in Wilhe1m von Humboldts
Sprachpbilosophie. U: Festschrift fur Paul Hensel, G["eiz 1923, str. 105-27.
sl Usp. K . ..Q. Apel, Die Idee der Sprache in der Tradition des Humanismus
von Dante bis Vico. 2. AufJage, Bonn 1975 (Archiv fUr Begr,iff,sgeschichte 8),
str. 53: Qd kasnoga Platona preko Aristotela, stoika, slwlasti,ke i Leibniza
pa d.o ranog W,ittgens:teina i do Husserla iz istraivanja' velika je
filozofija problem jezika ... poimala od logike naovamo.
80
Aristotelovo povijesno tako presudno jezika kao pogodbe-
nog znaka pripada u njega zajedno sa suenjem i reducira-
njem istinosnosti cjelovite pojave govorenja na tek jedan njegov vid,
naime na iskaz, odnosno iskazani Iskaz pak ni-
je drugo do onakav govor ill kojemu pribiva istinitost ili lanost, tako
da naprimjer molitva ne ,moe dospjeti unutar granica tako
istinskog jezika, izvan kojih jednako taJko 'Ostaje i svaki i re-
govor.53
U ikasnijem aristotelizmu bit onda sav onaj govor :koji nije is.kaz-
ne naravi preputen samo nekim niim i uistinu nepravim vido-
vima znanja, naime pUkom e mnijenju i uvjerenju. Tako naprimjer u
Aristotelova komentatora Amonija nalazimo na Teofrastovu
zasnovanu podjelu cjelokupnoga govora: da govoJ:'
ima dvojako odnoenje, jedno spram sluatelja, kojima on ne-
to i (CJY)!J.<X(VEr. 'tt) a drugo spram stvari, Q kojima onaj
koji govori da sluateljima nametne uvjerenja (itE!:cr<XL itpo't'W't'<XL),
to nastaju s obzirom na sluatelje poetika i retorika ... dok s obzirom
na odnos govora spram stvari fil'Ozof brine prvenstveno oko toga da po-
bije lano i dokae istinito.54 Poetici i retorici, razlae dalje Amonije,
stoga pri1?ada da izabiru a ne one uo-
te da ih spletu, tako da ono to iz toga ...
sluatelju donosi uitak, oduevljava ga u smislu uvjeravanja i nagovora
1tEL-&W)55.
Pod ovim gotovo prdkletstvom, drugorazredne ineprave
istine ostao je onda nadalje sav i govor, mno-
gostrukim pokuajima humanista osobito ranoga novog vijeka da u bor-
bi protiv log1ke, nazivane dijalektikO'm, ukau na du-
blju ivotnu i povijesnu istinitost one u mjestima ivog, mit-
skog i govora sadrane mudrO'sti (sapientia), odnosno gra-
bolje bitno znanja (scientia civilis), kao zna-
nja o boanskilm i ;ljudskim stvarima. I tek je G. B. Vicu u jednO'j povije-
sno mjeri za rukom polo prevladavanje pukO' re-
poimanja lpjesnitva i s time vezani ukaz na primat istine sadr-
ane u povijesnim 'svjetovima otvorenim snagom velikih }ezika u mitu
i pjesnitvu, onda bijahu rprema samoj stvari bitno priprem-
ljeni kasniji uvidi Humboldtovi, to smo ih ranije bili na-

No, Aristotelova redukcija istine govorenja na is:kaz, 1?ra-
onda nuno govora kao znaka, i sama jo na
jednoj dubljoj i dalekosenijoj filozofijskoj odluci, nai.me na iskustvu i
S3 Acistoteles, De interpretatione. 17al-6.
s4 Ammonius, In Aristotelis De Interpretatione Commentarius (ed. A. Bus-
se), Berlin 1887, 'str. 65.
s
5
Ibidem.
D., FUozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
81
istine u smislu p odudal1nos ti i odgovaranja
adaequatio) te onda, iz toga izvedeno, i ispravnosti (op&o'IT)C;, rectitudo).
Jer, i sa'ma dilema, jo u doba rane sofistike, oko toga da
li su imena i takvi znakovi koji svoju osnovu imaju ill onome to
njima biva o te stoga tome ,po naravi odgovaraju, ili
je pak njihova upotreba neto posve samovoljno,
na golom postavci i dogovoru (vo[J.oC;, pre1lpostavlja
- bez obzira na dati odgovor - razumijevanje i izlaganje istine kao po-
dudaranja.
S druge bi strane, izgleda po svemu, jezika-govora iz
one suene i u krajnjim konzekvencama nuno
odredbe znaJka, kao i tome otvaranje iSlkustva govora
za sveukupnost njegova pojavljivanja, dakle
stvenom iskazu i svu ir1nu takvih vidova govora kao to je naprimjer
pitanje, mol1?a, hvala i slavlJenje, pjesma i naredba, moglo do jednog
doista povijesnog prevrata dovesti samo i jedino pod pret-
postavkom ik!rajnjeg od
istine kao podudaranja i ispravnosti. Da li su onda npr. oni
na W. Diltheya i G. Mischa oslonjeni pdkuaji izgradnje neke hermene-
:logike (Th. Lipps), ili restauracija hermeneuti,ke s univerzalnom
pretenzijom Gadarner) i razrada genealogije svijesti (B.
Liebrucks, E. Rothacker), Hi pak danas sve popularnija nastojanja oko
svojevrsne, .po intenciji topike (H. Boeder, O. 'Pogge-
ler), u tom smislu zaista dovoljno duJbok filozofijski zahvat? Ili bi svi
ti !pakuaji u svoje pravo :i doista plodotvorno svjetlo bili dostatno pri-
vedeni tek jednim dubljim i radikalnijim korakom biti
istine II smjeru njena iskuavanja i .izlaganja kao svemu
otvaranja slobodne dimenzije, i neskrivenosti, koja onda
sav i svaki odnos, pa onda dakako i odnos stvari
i miljenja, kako je to na tragu za istinu u nmogo-
struko opetovanim pdkuajima bio ,mislio, a moda i domislio Martin
Heidegger? Ne bi li titme onda i samo iskustvo stvari i miljenja
imalo biti iz temelja Ova pitanja, na Ikoja danas, smatramo
s pravom, ukazivati lprije svih K.-O. ApeIs6, moemo ovdje osta-
viti otvorenima. U tom smjeru ostajemo duni daljnjih temeljitijih pro-
miljanja.
* * *
56 K . ..o. Apel, Der plillosophische Wahrheitsbegriff einer linhalt1dch <wien-
tierten SpI1achwissenschaft. U: Sprache - SchlUssel zur Welt. FestschI1ift fUr
Leo Weisgerber, Diisse1dorf 1959, str. 11-38. ti. E. Gmssi. Usp. njegovo
na :Siimpoziju povodom 450..godinjice Fil"anje II
Cresu: Ak,tualnost tradicije i Heideggerova teza o filo-
zofiije, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 9-10 (1979), str.
67-83.
82
D., Filozofijska terminologija . . " Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
Ono, to za sadanju temu moe dostajati, jest ukaz na to
da su HU!mb9ldtovi uvidi ipak plodonosno preuzeti u osnove
jednoga dijela suvremene znanosti o jeziku, se vie nego poticajni
rezultati zacijelo ne bi smjeli u pripremi eventualnog Ipremilja-
nja ibiti istine te time i jezi'ka-govora. Mislimo tu na takozvanu sadraj-
no orijentiranu gramatIku, bolje sadrajno orijentiranu znanost
o jeziku, u nas i za nametljivih
i ,modernoj svijesti neusporedivo strukturalisti-
iIi bihevioristilokih orijentacija ,pri znanstvenom istraivanju jezika-
-govora.
S7
Svi \gore ukratko ocrtani osnovni uvidi W. 'V. HumboLdta u bit i
praVlU narav jezika-govora preuzeti su u posao ove kole
jezikoslovlja. Tako ona prije svega inzistirati na tome da u jeziku-
-govoru treba prepoznati nita drugo do sam svijet koji je dospio do
(L. Weisgerber), iU .kako to jednom, dakako i sam glav-
ne ishode ovog na sadraj usmjerenog istraivanja jezi'ka, formulirati
H.-G. Gadamer: Jezik-govor je sveoibuhvatna prethodna, unapredna iz-
(Vorausgelegtheit) svijeta58.
Sve ove bitne prethodnosti jezika-govora, na koju je
svojedobno i Humboldt ,tako naglaeno ukazivao, jedva da
proslijediti. SValki misaoni, djelatni, voljni zahvat u svijet, pa
i sValko proputanje toga lei, naime, uvijek na podlozi jednog odre-
izlaganja i cjeline svega, koje je uvijek unaprijed
u ono to nazivamo jezika .. govora. pjesni-
ka: ... ne stoje u vlasti nego u vlasti ( ... )
Kad god mi otvorimo usta, tad govore deseci 'mrtvih s nama za-
jedno.59 Iskustvo ove izvornosti, ove tako prapovijes-
nosti jezika-govora prvo je od bi moralo sva:ko doraslo pro-
miljanje njegove zagonetne naravi. Pa .kad ,sadrajno orijentirana zna-
nost o jeziku autoritativno na to da jezici-govori
'zbilju' u raznovrsne pojmovne mree, !kategorijalno je te
i u njoj ipogledita60, onda filo-
zofijska refleksija tu moe uporite za daljnja promiljanja. Ni-
je li u ovim 'poj.m()VInim mreama i >>ikategorijalnom is-
kazano upravo isto ono nato je neprestano upozoravao Hegel,
u jeziku-govoru zapravo samo jednu da tako lkaemo slabu logilku?
Nije li to upravo njegova osnovna teza iz predgovora drugom izdanju
57 L. Weisgerber, Muttersprache und Geistesbildung, Gottingen 1929; Vom
Weltbild der deutschen Sprache, Dtisseldorf 1949; E. Leisi, Der Wortinhalt.
Seine Struktur im Deutschen und Englischen, He!idelbeI1g '1953; H. Gipper,
Bausteine zur Sprachinhaltsforschung, Diissel.dorl ,1963; W. Luther, Weltan-
sicht und Geistesleben, Gottingen 1954.
ss H.-G. Gadamer, Begriffsgeschichte als Philosophie. U: Kleine Schriften
III, Til:bingen 1972, str. 239.
S9 Hugo v. Hofmannstahl, Prosa I, Frankfurt a. M. 1950, str. 267.
83
Znanosti logike, naime da je jezik II cjelini proet i jednim uro-
instinktom, samo to je ono u njemu zauvijek
i !l1eUklonjivo uronjeno u osjetilnost, vrijeme i bivanje, u lmnogostru-
kost i pojave, te time onda i bitno i neslobod-
no? li se onda, nego to smo upravo u
sadrajno orijentiranoj znanosti o jeziku ipak na koncu ono prastaro
jezika-govora?
Svaka!ko, ne smije se da i unutar ovog usmjere-
nja jezikoslovnog istraivanja rezultati mnogostruko osna'uju Hegelovo,
a ;time onda i tradicionalno aristotelijansko stajalite. Tako ono
naprimjer nalazi da su pojmovni odnosi kao rod i vrsta (genus
proximum i differentia specifica) poloeni gJrije sv.ake analize 'll
mislenoj zgradi blaga jezika, kao i to da su u njemu una-
prijed polO'ene mree -mislenih odnosa, u 'koje su suutkane lo-
oznake kao identitet i razlika, razlog i posljedak, itd.61
Ono, dbvezatnost ovih i ovakvih uvida
biva do neke -mjere relativizirana, jest upravo svijest - kod Hegela
i u ifilozofijskoj tradiciji tako malo prisutna - o bezuvjet-
noj li posvemanjoj povijesnosIti 'svega govorenja. TeIk. su zamana pored-
bena istraivanja jezika svijeta u cjelini, u velebnom Ikojih po-
novo uz nekolicinu veHkih stoji W. v. Humboldt, iznijela na vidjelo to
do koje mjere je ono bitna i karakteristika ne je-
zika-govora naprosto i 'kao takvog, negO' tek jednog u sebi zaokruenog
i zatvorenog vida njegova pojavljivanja, naime kruga takozvanih indo-
evropskih jezika. Jer upravo je njihova karakteristika onaj
,tip sklopa subjekta i predikata, odnosno onoga
koji djeluje i samQg djelovanja, III se -moe sagledati
vorni uvjet zasnivanja kako logike tako i ontologije, onda
doprinosi i uloga takozvanog glagola )>ibiti, U svO'jstvu sredstva za
egzistencijalne iskaze i za predikaciju u takozvanim kopulativnim re-

Dalekoseni jezikoslovne znanosti, na Hm uvidima zasno-
vani, naprimjer taj da se odnosa naih indoevrO'pskih
jezika smije u tom shvatiti Ikao neki skelet odnosa, koji
se onda mogu refleksijom izolirati i upotrijebiti za izgradnju
60 H. Gipper, Muttevspr,aclili.che W:ivkungen auf die wissenschaftliche Be.
griffsbHdung und ihre Folgen. U: H. Gipiper, Denken ohne Sprache?, Diissel
dorf str. 37f.
61 H. Gipper, Der Beitrag der inhalt1ich orientierten Sprachwissenschaf:t
mr Kritik der hilStm'1ischen Vern'UJIlft. U: H. Gipper, op. cit., str. 61f.
62 H. Gipper, op. cit., str. 63. Usp. dalje B. SneH, Die Entdeckung des Geis-
tes. StuidJien zur Entstehung des eU[1opruschen Denkens bei den Griechen,
Hamburg 31955, osobito pogl. XII: Die naturwissenschaftliche Begriffsbi1dung
im Griechischen; B. SneH, Der AUfbau der Sprache, Hambuvg 19'52; B. Snell,
Der Weg zum Denken und zur Wahrheit, Gotrbingen 1978; J. Lohmann, Philo-
sophie und Sprachwissenschaft, Berlin 1965.
84
Do, Filozofijska termi1lologija o o o, Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
sistema63, ili taj da nai zapadni jezici-govori navode miljenje :koje
reflektira na str.ukturu bre i lake na pogledita i time
ispostavljaju bolja polazita za sistema, s su
onda nuno )}povezane povoljnije za i pri-
rodoznanstveno omi'ljenje, koje doista na zapadu i jest zadobilo svoj
prodor i polet64, dovode nas - dragocjenoj irini ti-
me otvorenih vidika - ipak samo pred nova i jo dublja pitanja.
Jer, ne Ii i sam na uvid u primarno strukturu indo-
evropskih jezika jo uvijek na takvom naem pristupu govor.u Ikoji lU
njemu trai i nalazi 'Prije svega ostalog upravo ono skelet lo-
odnosa? Ne bi .Ji tek znanosti od vla-
stitih ishodinih pretpostav.ki, zasnovanih na jednostrano istu-
ivoga govora od strane i gramati-
llljoj podarilo dostatnu slobodu i otvorenost i za ono u jeziku-go-
voru to, premda nije nikada ulo, a i ne moe
II taj skelet? I uvjetuje li doista apriorno
ustrojstvo tog jezika njegov pre.teno metodiaki-znanstveni duh ili je,
naprotiv, i samo to ustrojstvo uvjetovano onim to bi ,se zasad u potpu-
noj .moglo uvjetno nazvati njegovim najvlastitijim duhom?
Otvara Ii se ovdje jedan hemmeneuti6ki 'krug ikojem znanost
teko da je, Ikao znanost, dorasla?
Neki 'Putokaz k razrjeenju lei .moda u drugom dijelu stava kojim
smo bili navedeni na ova sadanja razmatranja. Naime, tamo je bilo
kazano da jezici-govori ne samo ikategorijalno 'zbilju' u
pojmovne mree, nego ;i i u njoj odre-
pogledita. Nismo li ipak samim ovim navedeni na
uvid u jedan dublji sloj bitne naravi jezika-govora no to je to onaj
to je to u govoru 'to Illa koncu vri
upravo izabiranje, vrednovanje, odre-
1P0gledita? Odgovor, bolje :klicu odgovora, nudi
i opet sama znanost o jeziku:
Nije ... oblast razuma, uvida, nego je oblast volje ona izja-
njavanja opsi].HbljuJe Volja da se rzahvati u zbilju stvara
njegovo Volja da se nekom stvari ovlada poda-
ruje joj njeno ime. Ono to dijete svojim prvim i
jest to da zadobije nad stvarima svijeta oblikovane
tGebarde) Doivljaj proizlazi, jednom
ju, iz koje je jedan pradoivljaj.6s
Razrijei li se, u ovam doista dubokom i dalekoseno
uvidu, jednostrano i jo uvijek an-
63 H. Gipper, op. cit., str. 63.
64 H. Gipper, op. cit., str. 68.
6s W. Porzi.g, Das Wunder der Sprache, Tiibingen 11986, str. 210f.
85

usreditenje na volju lU smjeru jednog du-
bljeg i obuhvatnijeg otvaranja pogleda na ulogu cjeline duevnosti pri
svem i svakom govorenju, tada se i tek tada moda iz odavno
iskustva i razumijevanja jezika-govora, koje nam se ovdje
od samog pokazalo nedostatnim. To bi onda imalo otprilike
stvari jesu samo tako da jesu u i to na je-
dan uvijek u i kao zadobivaju one
tek neku svoju vrijednost, mjesto i rang, boju i naglasak, ljepotu, od-
bojnost ... , jednom - li se onda jo upra-
vo drati subjektom govora i govorenja
67
, onim :koji rijeeima
postavlja u stvani - to bi sve, na putu kojim je ovo ispiti-
vanje Ikrenulo, trebalo polako i 'postepeno ostajati bez temelja - onda i
to stavljanje nije ni u kojem plod samo uma iIi razuma, ali
niti primarno volje i htijenja, nego su i elja, poriv i pouda, i
ono to je uvijek iskonski uneseno i u samu osnovu
svake i svakog njenog
* * *
Ali, nismo li mi ipak ovim sve jezi'oko-znanstvenim ii
razmatranji:ma ustvani odlutali sve dalje i dalje od
onoga to bijae naa prvenstvena i jedina tema, naime od nekog su-
vislog odgovora na problem filozofijske terminologije? Vjerujemo da
ne. tovie, se da smo tek sada dospjeli dotle da uzmognemo poku-
ati dati neki dostatno utemeljen odgovor. Jer tek pred ovom unutra-
njom dubinom i tako intenzivnom svake kao
pred ,koju bivamo na ovom iputu kao u slutnji dovedeni, morali
bi sad u svojoj istini i povijesno-ivotnom biti odmjereni svi
specijalni jezici i njima pripadne terminologije.
Naime, ona unaprijedna svijeta u jeziku-
-govoru ne lei tek i samo u njegovoj strukturi, ustrojstvu i formi, nego
prvotno i izvornije u svakoj pojedinoga jezika.
68
S pravom je
stoga Gadamer jednom prilikom ivo govorenje ne vie nesvjes-
nom logiIkom, nego nesvjesnom filozofijom69. primarno nije neki
prazni i IPO sebi neutraLni dio iskazne iz koje i u kojoj bi tek
imala zadobiti svoju i jednosmislenost, nego ona sama
u sebi u jednom, naoko paradoksalnom, ukinutom vidu sadri
mnotvo, tovie U logici uo-
66 Ista temeljna nedost'aJtnost moe se, po naem miljenju, 1 u
K.-O. Apela. Usp. njegov Tad TechnQgnomie, eine erkenntnisanthropologische
Kategorie. U: Konkrete Vernunft. Festtschrift E. Rothacker, Bonn 1958.
67 NovaJis, Werke und Briefe, Mlinchen 1968, sltr. 482: ne govori
jedini - i univerzum govori - sve govori - .jeZlici-govori.
68 K.-O. Apel, djelo navedeno u biljeci 56, str. 30.
69 H.-G. Gadamer, djelo navedeno u biljeci 5'8, str. 249.
86
i samorazumljiva analiza pojmova tek je daleka uspomena
na tu izvornu za koju od davnine pDsjedujemo ime
ou k,ojega ovdje dalje ulaziti, premda
se upravo u njemu, -kaJko nam se objaVljuje iskonska vo-
i bit po kojoj ona nije vie puki znak
u svrhu posredovanja nelkih, stvari i
mislie<, nego je Isad, upravo suprotno, ona jedno izvorno
Dtvaranje, iz kojeg i u .kDjem tek dospijevaju u svjetlo prisutno-
sti kako onaj koji bi mogao tako i ono 'to bi moglo biti

Bitno je tu za' nas ovo: princip svakog specijalnog jezika lei u
izoliranju jednog aspekta iz iskonske i vieas-
pektnosti svake i svakog ivog govora, u njegovu fiksiranju i apso-
lutiziranju. te time i pouzdana upotrebljivost
u i postignuta je tu uvijek pod cijenu sVDjeVTs-
nog um1rtvljerrja one Imetaforike jezika-govora7o Ikoja i pra-
vu ivotnost svakog lJivog govora . .Tednom se, unutar jezikDslovlja,ali
i izvan njega, morati pod ovim naokO' negativnim pogleditem ponovo
odmjeriti ,istina vrednovanja Ddnosa pisanog i govor-
nog jeziika, takozvanog visokog i svakDdnevnog, :knjievnog i
nazvanDg dijalektDm, te na :kDncu sveg i svakog
specijalnog jeziika i ivog govorenja naprosto. U tom bi odmjeravanju
poticajem moda mogao biti i onaj spDminjani a rijetko
dictum Jeana Paula da je svaki jezik u pogledu dU!hovnih odnosa za-
pravo te:k metafora71.
Nismo li; sad ipak, po drugi -put i dovedeni do toga da
terminologiji svaku istinu i vrijednost !pri fHozofiranju?
Vrijeme je da se odgovori sasvim ukoliko se pod terminologi-
jom razumije specijalno nazivlje specijalnoga jezika filozofije, tad je dr-
imo zam-kom i za filozofiranje. Tada je, naime, pod termino-
logijom sustav izraza, u biti odrijeenih od one
vazda se ivoga govora i spram nje rav-
nodunih, taJkvih koji povrh nje grade jedan postojani, samostalni, na-
oko vanvremeni svijet Nije onda nimalo
recimo usput, da su upravO' takvi skroz-naskroz nepovijesni vidovi filo-
zofiranja Ikao tO' je naprimjer kolska filozofija prosvjetitelj-
stva ili moderna neoskolastika vie od svih inzistirali na i ne-
ophodnosti strogo fiksirane terminologije u filozofiji.
S druge strane, li se pod terminologijom - to prema gore iz-
loenoj genealogiji izraza i pojma nika-ko nije primjereno - I>0drazu-
mijevati ono II svakom miljenju i govorenju nuno i neizbjeno privre-
meno, a to svaki put zaustavljanje pogleda duha
70 H.-G. Gadamer, Beg:niffsgeschichte und Sprache der Philosophie. U:
H.-G. Gadamer, Gesammelte Werke, sv. 4, Tiibingen 1983, str. 84.
71 Jean Paul, Werke, sv. 5, Miinchen 1963, str. 184.
D., Filozofijska termillologija .. " Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
87
na jednom pogleditu, te i orijentiranje odnosno
artikuliranje iz njega dostupnog i rasvijet1jenog okruja onda time
nismo izrazili uistinu nita drugo do zbiljski karaikter samoga gDvore-
njao Jer, vidjeli smo, njegova sva narav jest upravo u tome da uvijek ,i
nuno izaJbire i vrednuje, pogledita, iz njih onda
smislenu mreu
SvojeVIrsni paradoks kako miljenja tako govorenja, njih'0va duboko
ambivalentna narav i jest u tome da iS jedne strane moraju, da bi
bilo, uvijek na jedan od naDina, taiko u
jednom od Horisa na tren okameniti igru
ja, u kojoj nema ba pDstojanog i ,te onda na tome
nom graditi svijet nekDg pouzdanijeg orijentiranja. No jednako tako,
s druge strane, upravo tim i gradnjom orijentirane oblasti
izvjesnosti dospijevaju sad u opasnDst da zauvijek izgube dodir s onim
praiskonskim ivim svepreplitanjem igre i da se
utvrde u bitno samo JD umjetnim putem do u lou beskD-
takozvane infoI'lmacije p:riV!id.illo inoviranu aparaturu. Bit istins-
kogfi1ozofiranja, ikao i svakog jednostavnog i sabranog govora, u tom
je pogledu nita drugo do sredine i prave mjere tih
dv.iju krajnos.ti, tO' dakako podrazumijeva zrelost odvanosti za isku-
stvo svake od njih u punoj njenoj i cjelini pripadnih momenata.
Ono pak to tom dakako ne kao jedino, moe jest
jednostavna, ,iako danas pod naletom metodi,ke moder-
nih znanosti sve bre da je tvorba pojmova ...
neprestano suuvjetovana govorenim jezikom72. drugim
i onu vidovitu opomenu Platonovu '0 potrebi sVDjev,rsne
i nemarnosti, ikao i otmjene sldbodnosti, pri svakom imenovanju?
se da ista ,ta spoznaja nije bila strana ni Rudolphu Euckenu,
nam izuzetno vrijedna Povijest filozofijske terminologije
73
, jedina
knjiga takve vrste, prua dragocjenu da upoznamo glavne pu-
tanje geneze takDzvanog filDzofijskog jezika, njegove ,mijene, postaje
i preinake. Premda nai,me, u skladu sa svojom neokantovskom hegelija-
filozofijskom orijentacijom, pravim Hkom filozofiranja vi-
di samo cjelinu jednDg sistema (str. 11), pojmovni sistem (str. 192)
i obuhvatno poimanje svijeta (str. 28), onda da;kako nuno pri-
padati gradnja terminologije (str. 29), graditeljskD oblikovanje (str.
11) i izgradnja jednog pravog pojmovn'0g sistema (str. 42),
to ipak Eucken i dobro zna da ta gradnja terminologije i
lako biva nekom preteno razmrvljenom
(str. 29). Dovoljno biti tO' kae naprimjer o srednjovjekovnom
aristotelizmu:
svim velikim sistemima filozofije nijednome manje ne
pri;pada svojstvo da u neposrednom prenQenju na strano tlo djeluje
72 H.-G. Gadamer, djelo navedeno u biljeci 58, str. 240.
73 R. Eucken, djelo navedeno u biljeci 17.
88
poticajno i ivot nego onom Aristotelovom. Njegova
i pojmovi posvuda proizlaze iz jednog potpuno duhovnog us-
mjerenja i stoga zastupaju jedno poimanje svijeta; u tom je
poimanju svijeta, u punom smislu ono dospjelo do
svog savrenog izraza, a i ono i ljudsko do te mjere s
tim povezano da ne moe od toga biti odrijeeno a da ne potone do
apstraktnosti i ispraznog formalizma. Ostali sistemi doputaju, pri ma-
njem pozitivitetu i manjoj mnogo prije vla-
stite plodne 'mislene djelatnosti; gdje god se Aristotela htjelo jednostav-
no prenijeti u vlastita temeljna tu se lako izgradila neka slu-
ganska vrsta pogona, koji je ubrzo progutao samostalno is-
traivanje.
U srednjem vijeku bila je sila kao ,i dublji spekulativni sa-
draj Aristotelova sistema za svijest prikriven; a a:ko su usprkos tome
misli i pojmovi bili zadrani, morali su ostati lieni ivog duhov-
nog zrenja i poprimiti vie nego izblijedjeli lik. Ono to je u svezi
ga ivota pronalo svoje puno utemeljenje i tamo svoju
to !postade sad kao umjetnim za neko postojanje
sjeni nalik. O daljnjoj sudbini nije dalkle vie toliko ona iz
krajnje dubine ljudskoga nuda koliko
premiljanje, a uskoro i interes kolskoga rada.74
To to Eucken u ovoj vie nego dijagnozi naziva nudom
iz krajnje dubine ljudskoga i ivim duhovnim zre-
njem .moglo je moda i njemu samome posluiti da u pitanje postavi i
time eventualno relativizira vlastitu osnovnu oi cjelinu knjige ipak uteme-
pretpostavrku, naime tu da termin, kao filozofijski pojam u
svom najprikladnijem li savrenom izrazu, jest po svojoj pravoj naravi
i slobodan od 'Svalke sl:ike i >>!predstave tpripadne ivotu
(str. 192). Tada bi mu moda vie panje privukla i pitanja dostojnijom
postala vlastita ispravna, premda u hiru nerazumljena i neprikladno iska-
zana Konstatacija Platonu: Ne kao da se miljenje protiv
osjetilne predstave ne bi .moglo odhrvati - u mnogim dokazu-
je se Platon u poJmovne :spekulativne dijalektike kao maj-
stor svih filozofa, Aristotela - ali ono svijetu nad-
kamo ga 'miljenje vodi, on da uzdigne do nekog konkret-
nog, ivog, da tD priblii ljudskoj osobnosti; filozofija stoga stremi da
postane ono misleno htjelo bi se preobratiti u zrenje i tu
se dakako vie ne moe da se slika primijea pojmu.75
* * *
Vratimo se, jo jednom na onu tezu sadrajno orijentira-
ne znanosti o jeziku koja nam due vremena slui ,kao oslonac i
74 Loc. cit., str. 7lf.
76 Loc. cit., sta-o 19.
D., Filozofijska terminologija . .. , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
89
okosnica raz,matranja. Bilo je jezik-govor zbi1ju, ra-
je, te i na njoj pogledita.
U ovoj je tvrdnji, razabiremo, sadrana i ona druga bitna karakteristi-
ka jezika-govora k:oju smo bili iznali u W. v. Humboldta. ivi govor
jest naime uvijek samo kao i jezik. Jer, da bi uop-
mogao i vrednuj arti!kulkati te time splesti iz-
vornumreu orijentacije, on se mora svaki put zaustaviti na nekom
krajnjem, sredinjem i pogleditu. To pogledite, jedna-
ko tako, mora bi;ti neko Ali to onda znaoi da ujedno nije
i ne moe biti neko drugo. Sam je Humboldt to jednom !bio izrazio ovim
Svaki jezik-govor postavlja duhu onih koji ga govore izvjesne
granice te, ukoliko daje neki smjer, druge.76.
Ova nuna usudna ili, to je isto, nuna upojedinjenost
li individualnost 'Svakog ivog je1Jika-govora, njegova !praiskonska 'mnotve-
nost, da tako kaemo, ono je - ustvrdimo samo, ne u klupko
problema koji se tu filozofiranju, nenaviklom da misli i upo-
jedinjenost, otvaraju - na se temelji postojanja razli-
naroda, od kojih svaki dospijeva u zgodu povijesti iz zago-
netnog temelja vlastite 'sudbine, sabrane prije svega uprakretnji, \pra-
gesti onoga to, uglavnom ne 'mnogo \piri tome, zovemo materi.
njim jezikom. Jezik jest samo kao jezik jednog naroda, kako je to od-
i tvrdo bio izrazio Hegel. Daleko od toga da ibi narod, ili duh na-
roda u njegovu govoru-jeziku utjelovljen, bili samo jedna od
kih hipostaza nekog sad davno p:r.olog vremena; ta i sama znanost
o jeziku, dakako onda ,kad je velika, a to dubinom utemeljenja,
otrinom uvida i irinom zahvata dostojna tog imena, nalazi potrebnim
upozoriti: Jezik-govor ne samo da predaju, on sam jest .predaja
jednoga naroda kroz sve promjenljive zgode povijesti, on je jedna od
najsnanijih sila koje ljudske zajednice sabiru u na'rod.77
Sve je sad na tome da se, u skladu sa svim dosada kazanim, ,taj ko-
nuno upojedinjeni jezik-govor jednoga naroda ne pomi-
lja u nekoj gotovosti i zavrenosti. Svakodnevnoj svijesti
II pravilu ostaje skrivenom duboka nestalnost, povijesnost
jezika, u kojem se ona u svojim dnevnim potrebama upravo zahvalju-
toj skrivenosti tako sigurno, lako i pouzdano Ne samo to
u svakome jeziku ima danas nebrojeno kojih prije recimo stoti-
nu ili nekoHko stotina godina u njemu nije !bHo, Ikao to su, obrat-
no, iz jeziika iLi jz njega potisnute mnoge davne i stare nego
- to je mnogo - 'mnoge, .gotovo sve vane i nosive
imaju sad drugo i vie ili manje izmijenjeno i opet
ga dmati. Dovoljno je i upustiti se u originalne verzije ne-
kog starijeg dje[a u vlastitome jeziku da se bude spasonosno otet iz uo-
76 W. v. Humboldt, Werke in tilnt Bi:inden, sv. 5, str. 129.
77 W. Porzig, op. cit., str. 297.
90
dnevne samozaboravljenosti govora, u kojoj uporno zastrtom
ostaje jednostavna spoznaja danema ni jedne strane Jezika-govora ko-
ja bi ostala miJenom netruknU!ta. 78
Kao to se daJkle pojedini jezik-govor nemoe u njegovoj pravoj
zbilji dohvatiti pod vidom neke imaginarne i
takovo s ti, tako ga se, s druge strane, ne moe sagledati niti samo pod
pretpostaVlkom posvemanje individualiziranosti i Osobito je-
zici takozvanog evropskog kulturnog i povijesnog kruga do .te su mje-
re na susretanje, prepli:tanje i srasta-
nje da bi imperativ neke izolirane upojedinjenosti zatvorio pogled upra-
vo na ono bitno, naime na da postoji neko unutranje ujed-
jezicima-govorima Evrope.79 Ona i nu-
na i neuklonjiva unutarnja 'mijena jezika-govora potencirana je u povi-
jesnom :krugu evropskih jezika intenzitetom njihoviih su-
sretanja. To pak .susretanje nije dakako niika\kvomirno, ravnoduno
izvanjsko i uzajamno ravnopravno odnoenje. Susret dvaju jezika-go-
vora je, shodno svemu do sada ustvari susret dvaju svjetova,
dvaju individuaLno u sebi razloenih i razvijenih pralikova
miljenja i izlaganja cjeline zbilje.
Prastaro iskustvo bitne i nedostatnosti svakog
iz jednoga jezika-govora u drugi, dabro poznato sva,kome tko se jed-
nom zaista u tome okuao, upravo na tome da zajednica
nema samo druge znakove, nego posjeduje jedan drugi
miljenja i zrenja, da ona i ra'lanjuje svijet, damu
pristupa s drugim i drugom voljom.80
Svu i oporu istinu bitne rijetko
je tko ,taJko duboko iskusio i taiko vjerno do izraza doveo kao W. v.
Humboldt. U izuzetno i poticajnom uvodu u vlastiti, dvije
decenije ,prijevod :Eshilova Agamemnona, koji nje-
govim suvremenicima bijae te'ko izlae on svojevrsnu teoriju
j kae uz ostalo: Kako bi ikad ... jedna
nje nije neposredno dano putem osjetila, :mogla biti potpuno jednaka
jednoj nekog drugog jezika? Ona mora nuno iznositi
pa ako se najbolje, najbriljivije, najvjernije prijevode potaniko uspo-
redi, ostaje .se kolika je tu gdje se htjelo zadrati
samo jednakost i istovjetnost. Moe se tvrditi da prijevod upravo
toliko postaje Ikolilko se trudi ()Iko vjernosti. Jer on tada
da oponaa i one fine svojstvenosti-posebnosti, izbjegava ono puko
a ipaik mOe samo jednoj svojstvenosti-posebnosti suprotsta-
viti neku od nje
78 Loe. cit., str. 282.
79 W. Betz, Deutsch und Lateinisch. Die Lehnbildungen der Althochde-
utschen Benediktinerregel, Bonn 1949, str. 11.
80 W. Porzig, op. cit., str. 214.
II W. v. Humboldt, Werke in funf Biinden, sv. 5, str. 138.
91
Dvadeset godina ranije, dakle upravo dug i 'mukotl'1pan
posao Eshila, Humboldt pie A. W. Schlegelu u povodu
njegova prvog prijevoda Shakespearea: Sve 'mi se na-
prosto pokuajem razrjeenja jedne J er svaki se
prevoditelj mora spotaknuti na jednu od dviju zapreka, nai,me iHtu
da se pod cijenu ukusa i govora svoje nacije odvie dri svog
originala, ili tu da se pod cijenu originala suvie dri svojstvenosti .. po-
sebnosti svoje nacije. Sredina toga dvoga nije samo teka nego.
upravo Premda dakle prijevodi svoju zapravu krajnju svrhu
promauju, ispunjaju oni ipak jednu dr.ugu, vrlo vanu. Oni su za je:z;i-
ke ono to je za ijude, dovode ih u dodir i ih spretnima
i mnogostranima.82
Jezici-govori, dakako, u svom povijesno.m susretanju nisu ravna-
pravni. U jedne je i u njima dugotrajni intenzivan
rad duha, drugi su u tom pogledu pripTosti i nevini. Indo-
je ukazala na 'to :kako su, osim naroda i slaven-
skog jezika, koji se na jug i zapad ire tek dugo nakon Kristova
nja, S\7!i jezici i narodi staroevropskog ustrajno pokuavali
da drugi i novi ivot ostvare u junijim krajevima, onima oko Sredo-
zemlja. No svi su oni - Hilri, Kelti i Germani - l'0ktlekil1uH pod sna-
gom, kako. politiCiko.m tako jo vie !kulturnom, i
kog jezika i vatre duha u njima pohranjene, ne mogavi u njiho.vu ozra-
na due vrijeme uhvatiti vlastitog korijena. Od ilirs)koga se nije
odrao niti preostatak, dok su germanski li keltski vlastiti ivot
i obnovili ga samo izvan dohvata junog podneblja.
Sl
odnos jezika-govora II svojoj je povijes-
noj zbilji odnos borbe, nadvladavanja i pod1ijeganja, oplodnje i !prepo-
Upravo jasan uvid u taj bitno karakter susreta dva-
ju jezika podario je i Euokenovoj povijesti filozofijs:ke terminologije
onu i onaj dojmljivi ton prev,ratnoga ivota, kojim je
u osnOVi prevladano ono jednostrano sistematsko-pojmovno
filozofijskog miljenja i govora, na ikojem je knjiga
zasnovana. Taiko on, naprimjer pokuaje ranog
duha da ustanovi vlastito filozofiranje u materinjem jeziku
seza sraz i susret s latinskim jezikom, veli: >>'Prema pojmovnom sadr-
aju u se jest potpuno zavisan od zatim se iZIraduje
vlastito a da se ipak ne dospijeva do Ipune zrelosti; tad u izmijenjeno
stanje ponovo prodire ono dok filozofija ne
dostigne svoju punu samostalnost i ne stupi na vrhunac duhovnoga
ivota.84
82 A. Klette, Verzeichnis der von A. W. v. Schlegel nachgelassenen Brief-
sammlung, Bonn 1868, str. VI.
83 H. Krahe, Sprache und Vorzeit. Europiiische Vorgeschichte nach dem
Zeugnis der Sprache, Heidelberg 1954, str. 172.
84 R. EUdken, op. cit., str. 1:15.
92
Ili drugdje, prelazak pojmovnoga sisten1a u novi jezik:
Tada termini nadiru Ikao u strano i moraju stoga
lb OI1b u. Cak i ako pritom ne bi bilo nikakvoga otpora i ako bi
ono bilo naprosto moralo bi se iz nunosti
obrazlaganja i razjanjavanja zibiti izvjesno osvjeavanje termina. Ali
prirodno je da se uvijek neko protudjelovanje i razliku
samo to da li se ono vie !instinktivno iz cjeline ivota ili se
uzdie do svojevrsnog naprezanja da se ono prebaci u vlastito.
Sto je to protudjelovanje ivlje, to vie mora predana terminologija
u borbi pokazati prednosti, to vie biva ona tim protudjelo-
vanjem i sama
Daleko 'Od toga da je zagonetka :pravog odnosa onog svojeg i vlas-
titog naspram onog unutar ivog jeZJika-govora ovim dovedena
do razrjeenja. No ono i tako ne bi niti moglo leati samo II nekom
uvidu, staVlll i iskazu, jedino u djelu, jedino u sabranom i produb-
ljenom ,miljenju-govoru samom, kojega je duboko dijaloki i agonisti-
karakter u navedenom Euckenovu uvidu i vjerno odslikan.
stupnjevi odnoenja dvaju jezika pri njiho-
vu povijesnom susretu su unutar jezilkaslovne znanosti 'rangi-
ranim .slijedom takozvane zatim preko prevedenice
do nado.mjesne Ne u potanje razglabanje tih razlika
86
,
recimo ovdje !pojednostavnjeno da su u nekom jeziku-govoru
plod potpunog podlijeganja pri dodiru s drugim, povijesno i nad-
jezikom. U biti tog i takvog dodira lei upravo izostanak sva-
kog slobodnog susreta. Nadvladani jezik preuzima gotove
ve onog drugog, ali ostaje u bitnome spram njih ravnoduan i njima
netaknut te 'Ono svoje i vlastito u skriveniju unutranjost i
vava ga pod cijenu sve dublje potisnutos.ti II neartikuliranu
nost nekog fluidnog S tim zajedno onda .ide zatvorenost i
bitno sljepilo za pravu snagu i puni smisaoni domaaj preuzete
njena ostaje nespoznata i zapravo nijema. Jed-
nako tako, s druge strane, sama ostaje unutar osvojenog jezika-
-govora 'll svojevrsnoj izolaciji, ne ulazi u ivo odnoenje
s drugim i ne u onom ivom sveprenoenju
nja, Ikoje smo kao prirodnoga govora i izvori-
te njegove nove irvotnosti bili ralIlije upoznali. Ta!ko ostaje
ca na neki mrtvo tijelo II ivome tkivu jezika-govora i nije onda
nikakvo to i najvitalniji, to duhom najvie proeti jezici
ipak s toliko .malo otpora u sebe koje to zapravo
vie i nisu, da se u njima ne otvara nikakvo polje
povijesno ivog. Iz raspalih dijelova mrtvih jezika, i
latinskog, konstruirani internacionalizmi za jednako tako u
mrtvi mehanizam sklopljene stvari, kao to je naprimjer automobi1,
Loc. cit., str. 192.
l!6 Usp. E. Back, Wesen und Wert der Lehnubersetzung, GieS'sen 1935.
93
fotografija, telefon i bezbroj po svoJoJ naravi ne doputa-
ju smisleni prijevod u materinji jezik-govor, jer njihova ishodina arti-
ficijelnost ne moe ni silom zaddbiti neki prirodan odnos sa ivim
ivoga govora.
No u imena za neto ivo, a to prije svega za neki
duhovni odnos i tek drugotno za cjelinu osjetilnih i )lkonkret-
no stvari, je udarac u ivu smislenu cjelovitost sva-
kog jezika-govora. Stoga je ovdje, ako igdje, govoru jednoga naroda
upravo ivotno nuno otvoriti se za istinski susret i upustiti se u borbu
i neizvjesnost sebegubljenja ili pak Tek
u materinjem jeziku izgovoreno, jest neto mojim vlasnitvom, kako
Hegel.
Iz .takvog slobodnog susreta se tek ono ,to zovemo prevede-
nicom. Prevedenica je kojom je smisao i a to
zapravo sama stvar, iz jednoga jezika prenesena u vlastiti, i to
ili novim, dotad nepoznatim sloajem vlastitih koje time otvara-:
ju jedno novo polje ili pak proirenjem, i pre-
noenjem jedne od vlastitih u novo, tek sad otvoreno
smisleno Upravo se II prevedenicama sadri prije svega ono
duhovno-povijesno Evrope u njenim jezi-
cima, i upravo se rtl njima ponajprije i ponajvie nalaze trije-
filozofiranja. Samom se jezikosloviju pravi prevedenica, -kao
i sva duboka njihove geneze, njihova opsega i domaaja,
pokazuje tek u novije vrijeme: 'Kako se prevedenice, pri-
jevodne i prijevodno proirena odnose spram pravo
blaga u nekom jeziku-govoru, to nije jo ni II jednom
ustanovljeno. Niti je lako i prepoznati posudbena
i prijevodna proirenja Ali istraivanje
nog stanja za jezike jednog -kulturnog kvuga kao onog
dalo bi ,razjanjenja o njihovoj isprepletenosti i njihovoj za-
duhovnosti.87
* * *
Eventualna istraivanja oko nastanka, [mijena, fi1ksiranja i preina-
ka takozvanog filozofijskog jezika unutar slavenskog, ili pak samo hr-
vatskog jezikaolgovora, svoju dostatnu utemeljenost, obuhvatnost i cje-
lovitost mogu imati samo unutar oVaJko povijesno iroko zaortanih okvi-
ra.Pritom ona vie biti i fikcijom neke go.tove
univerzalne i vanpovijesne terminologije, nego se polako i postupno
i ospos-abljavati za to da prate i filozofijski kara'k-
teliiziraju mnogostruko zapletena posredovanja >ll sudbonosnom povi-
jesnom procesu i predavanja onoga izvornim filo-
rT W. ,Porzig, op. cit., str. 269.
94
zofiranjem izlborenog, U kojem je predavanju nuno i neuklonjivo vaz-
da sadrana i nuno SIt gubljenja, propadanja, obnavljanja, prepora-
i bitnog Na .koje se bitne vlastita jezika-
-govora oslonio Rimljanin u pokuaju da prisvoji, a to ujedno
i promijeni, filozofiJski sadraj poloen u jeziku? Koli-
je slobodnog odvaenja sabrano u Notkerovim mukotrpnim pokua-
jima oko Boetija? Kojim se vlastitim Irije-
povjerio tek krJstijanizirani slavenski duh u naporima I vana Eg-
zarha oko visoko stilizirane i sofisticirane bizantske teolo-
ke misli, na aristotelovskom
Cjeloviti kompleks odgovora na ova i njima srodna pitanja moe
uslijediti jedino na osnovi i os-
v.rjetenih ispitivanja, kojima upravo ovi,m radom poloiti neku
vrstu prvog metodskog utemeljenja. Njegovo bi dovoljno opravdanje
bilo u tom ako je uspjelo upozoriti prije svega na to kako takvo
jedno ispitivanje ne moe ibiti preputeno znanost,i o jeziku i njenoj
metodologiji, mora i samo postupati .filozofijski, to pri sva-
kom koraku ispitivanja ujedno ponovo reflektirati na osnovna pitanja
oko mjesta li uloge i govora rusvom i svakom 'miljenju. Iz toga
onda slijedi, 'kako s,mo Ikroz rad nastojali pokazati, i nuno pret-
hodno nadilaenje onog ru znanosti i u dosad filozofiji
jeziika uvijek pretpostavljenog strogog od poj'ma.
U svakoj lei jedno pojmovno Ikoje se zacijelo
mora pripisati anonilmnim ljuds'kim stvaraocima. Stoga se u pogledu na
njeno svaka moe ... izgovoriti i kao
pojam. Ali to ipak nije za savjetovati, jer pojmovna strana jedva
da u normalnoj upotrebi jezika biva potpuno aktivirana i iscrpljena.
Normalni govorni sudrug ne zna o tome nita: on vjeruje bez daljnje-
ga da je jezikom-govorom neposredno pri stvarima, pri zbilji Ikoja ga
tjera i .. " da, on to mora vjerovati da bi mogao govo-
riti, to jest smisleno upotrebljavati govor.88
Pojam i nisu dakle dvoje i nego sama postaje
i biva pojmom jednim izuzetnim i posve odnoenjem
spram nje i onoga u njoj kazanoga. Tajna sveg na tkoju
smo gore zajedno s HumJboldtom Ibi1i te'k ovlano ukazali, tajna geneze
takozvanih prevedenica, tog ivog sredita sus'retanja dvaju povijesnih
jeziJka, a onda i tajna sveg miljenja i govorenja - jer to su oni
ako ne neko stalno i nuno j.o i unutar jednog i is:tog jezi-
- lei u nunosti toga da se uvijek
tek na trenutak, iz .obuhvatne cjeline vlastiHm jeiikom i
time tek smisleno .otv.orenog svijeta. Jezik-govor je samozaboravljen i
samo jedno 'protuprirodno' ,koje slama tijek govo-
88 H. Gipper, djelo navedeno II biljeci 60, ,str. 43.
95
renja i najednom zaustavlja neto iz tog tijeka, moe svjesnost
i tematsko razjanjenje jedne i njenog pojrmovnog
Posvemanje od samozaboravne prisnosti u 'kojoj je svi-
jet uvijek nekaIko u jezi'ku-govoru izloen i prisutan, iznenadno,
blijesku u ono to, dublje od svake utnje Ikao puke
lienosti i liz'Ostanka govora, uvijek. neiskusni naprosto limenujemo mu-
kom - to je govorna neprilika i nevolja u kojoj naprimjer Gada-
mer razabrati bitnu karakteristilku filozofiranja
90
i koju mora da je
zaista upoznao sva1Jko tko stvarno ima neto s ml'ljenjem i s filozofi-
jom. Pustimo ovdje, na kraju, da nam jedan pjesnik i mislilac ikojemu
je upravo to iskustvo prije svega drugog bilo sudbinom,
nas i prenese neto od svojeg udjela u tajni 'mu-
ka Ikoji vrtlono prethodi svakom miljenju i svakom govorenju. Hugo
von Hofmannsthal u fiktivnom pismu lorda Chandosa Francisu Baconu
pie:
Moj je, ukratko, ovaj: potpuno me je napustila sposobnost
bilo o smisleno-sabrano 'misliti iIi govoriti.
Najprije mi je postepeno postalo govoriti o nekoj vioj
ili temi i pritom u usta uzimati one kojima se ipak
svi ljudi bez krzmanja 'lako i okretno sluiti. sam
neku neobjanjivu nelagodu samo i 'duh', 'dua' i'Ii 'tijelo'.
Naao sam unutranje o prilikama na dvoru, zbivanjima u
paTiamentu, ili to god drugo iznijeti neki sud. I to ne moda
iz ObziTa !bilo koje vrste, jer Vi poznajete .moju odvanost koja ide i do
lakomislenosti: nego apstraktne kojima se ipak .. govor po
prirodi mora sluiti da ibi bilo kakav sud .iznio na danje svjetlo, raspa-
dahu mi se u ustima poput istrunulih gljiva ...
Moj me duh prisiljavao da sve stvari ... gledam u nekoj
blizini: onako kao 'to sam jednom u nekom bio vidio .koma-
koe mojega malog prsta, Ikoji je oranici s brazdama i udu-
binama, tako mi bijae s 'ljudima i njIhovim djelima. Nije mi /Vie uspi-
jevalo zahvatiti ih pogleda navike. Ras ..
padalo mi se sve u dijelove, dijelovi opet u dijelove i nita se vie nije
dalo jednim pojmom obujmiti. plutale su oko mene;
zgruale su se do lika koje su u mene !p.iljile i u ,koje SaIn opet
ja morao piljiti: one su vrtlozi, u ikoje nagnuvi se zagledati me
vrtoglavica, ,koje se bez prestanka i ikroz koje se dospijeva u
prazninu ... 91
Samo iskustvo poput ovoga moe, vjerujem, :neophodnoj irini i
temeljitosti eventualnog pozitivnog istraivanja problema fHozofijske
terminologije osigurati to da, izbjegavi zamke zasnovane
89 H.-G. Gadamer, djelo navedeno u biljeci 58, str. 244.
90 Loc. cit., st.r. 243.
91 H. v. Hofmannsthal, Prosa II. Frankfurt a. M. 1951, str. 12ff.
96
znanosti o jeziku ili pak 'metafizikom znaka i podudaranja
filozofije jezika, ne promai ono za ide.
Filozofijska terminologija, doista, ne nastaje nego u filo-
zafiranju.
FILOZOFIJSKA TERMINOLOGIJA KAO PROBLEM
Saetak
elanak predstavlJa pokuaj promiljanja filozofijskih pretpostav1ti pro-
blema filozofijske terminologije te ujedno metodskog utemeljenja
rada na .tematici hrvatske filozofijske teI1minologije.
Diskusija samog izraza a pojma terminologija pokazuje da on !pdpada
u viddk!rug moderne verzije novovjekovne interpretacije
biti jezika u smislu ,konvencionalnog maka. Upravo se ta linterpretacija pro-
blematizira dislkusijom Hegelova mjesta i uloge jerika
II cjelini njegova filozofijskog sistema, da bi se zatim U1kazalo na !mjerodav-
no povijesno pOI1ijeklo te inter:pretacije u Aristotelovoj filozofiji, pI1ije svega
u njegovu spisu De interpretatione i kasnijim !komentarima i izlaganjima
tog spisa.
Tom u tilozofijs!koj predaji
jezika !kao sustava konvenoionalnih znakova suprotstavlja se u onaj
nazor [la bit i narav jezika ikoji naiazimo u Wilhelma von Humboldta. Kao
karakteristike tog nazora .ispostavljaju se transcen-
dentalna .a:priornoS't jeMa obzirom na cjelinu sv<ijeta, zatim DlUna individui-
ranost prirodnog i ivog jezitka i s Hm povezani takozvanog materi-
njeg jezika, te na koncu njegova bitno i !povijesna zbilja.
Ise na nasljedovatelje ovili bitnih Humboldtovih u'V'ida, naime
na crezultate sadrajno orijenHrane (inhaltbezogene) manosti o (L.
Weisgerber, H. Gipper), na Gadamerovu povijest pojmova
(Begriffsgeschichte), te na K.-O. Apelovu rehabiLitaciju
ke trad!icije razumijevanja jez,ika, autor zatim ulazi u dis:kusiju
temeljnih pretpostavki Povijesti filozofijske tepminologije R. Euckena.
Nakon u:mzIvanjana aporije problemat1ke i uloge fenomena
prevedenica pri povijesnih je:cika, rad se za-
upozorenjem !Ila ,to da bi dananje pozitivno 'istraivanje problema-
tike filozofijSke terminologije, !kako .tako napose u hrvatskom jeziku,
filozofijski naj:produktivnije bilo onda !kad bi istovremeno nastojalo na ra-
dikalnoj mijeni :modernom Ungvistd.kom potenciranog tradicionalnog
nja jezika kao maka, a ujedno i biti istine kao podudaranja i odgovaranja
(adaequatio), koja tom stoj!i u osnovi. znanstveni pojam
teI1minologije \kao sustava fiksiranih i oznaka odnosno
nazivlja unutar nekog speoijalnog jezika specijalnog znanja li. zna-
nosH pokazuje se, to,me shodno, u filozofije bitno nedostatnim.
Rad na teI1IDinologiji je dakle, uz sav respekt prema va-
noj i neophodnoj kako filologije tako znanosti o jeziku, prije svega
jedan nuni konstitutivni momenat 'samog filozofiranja.
Barbari6, D., Filozofijska terminologija ... , Prilozi 29-30 (1989), str. 61-97
97
PHILOSOPHISCHE TERMINOLOGlE ALS PROBLEM
Zusammen/assung
Die vorliegende Arbeit stellt einen Ve:rsuch dar,die philosophischen Vor-
ausset2mngen des Problems der philosophischen Terminologie :ml durchden-
ken, 2lugleich ist es aber ,auch ein Versuch, die Fo:rschungsaJ:1bei.t
an der Thematik der kroatischen philosophischen Terminologie .methodi:sch
zu hegriinden.
Die Dislkussion des Ausdruoks und Begriffs Terminologie ze.igt, daE er
in den GeSlichtslkreis der modernen Fassung der
neuzeit1ichen Interpretation des Wesens der Sprache im Sinne des ikonven-
tioneHen Zeichens gehort. Gerade diese Interpretation wird durch die kriti-
sche Diskussion von Hegels Besti.mmung des Ortes und der RoHe der Sprache
im Ganzen seines phlilosopbischen Systems problematisiert, um auf den maE-
gebenden geschichtlichen U:rsprung dieser Interpretation in der AristoteH-
schen Philosophie, vor allem in semer Schrift De interpretatione und den
spateren Kommentaren und Auslegungen dieser Schl'1ift, h:inzuweisen.
Dieser in der ganzen philosophisehen T!I'adition vorherirschenden Elik1a-
rung der Sprache als eine s Systems von k:onventionel1en Zeichen wird diejeni-
ge Ansicht uber das Wesen und die Natur der Spraohe, die wir bei Wilhelm von
Humboldt fi.nden, entgegengesetzt. Als philosophisch entscheidende Charakte-
r.iJst1!k dieser .A!nsichtergibt sich die .transzendentale Apr:ior:itat der Sprache
gegenuber der Ganzheit der Welt, sodann die notwendige Ind:ivlduiertheit
der nattirlichen und lebendigen Sprache UiIld da:mit verbunden die Bedeut-
samkeit der 'Sogenannten Muttersprache, und Z!uletzt ihre wesentlich dyna-
mische und geschicht1iche Wirklichkeit.
Der Verfasser lehnt sich an die Fori'setzer dieser wesent1ichen Bins:ichten
Humboldts an, namlichan die Ergebnisse der linhal tbezogenen Sp rachwis sen-
schaft (L. Weisgerber, H. Gipper), an Gadamers heI1meneU!tische Begriffs-
geschichte und an :K.-O. Ape1s RehabiHtierung der humamstisch-rhetoci-
sehen Tradition .des Sprachvers tandni:s ses , und geht dann auf eine kUI"Ze,
gr:undsatzliche Diskussion der grundsawlichen Voraussetzungen von R. Euk-
kens Geschichte der philosophischen Terminologie ein.
Nach dem Hinweisauf die Aporien der Vbe:rsetzungsproblematilk und
der RoUe, die das iPhanomen der Lelm.iibersetzungen i,m SprachveIikehr ver-
sohiedener geschichtlicher Sprachen :spielt, wird die Al:ibeit mit der Mahnung
abgesehlossen, daE die heutige !positive Erfo:rschung der ProhlemaNk der
phi1osophischen Terminologie !im aUgemeinen Isowie in der kroatischen Spra-
che im. besonderen philosophisch dann am prod.iUktivsten ware, wenn sie
gleichzeitig an der radikalen Xnderung der durch die moderne SpTachwissen-
schaft !potenzierten trad.itionellen Bestimmung der Sprache als Zeichen :und
zugleich des Wesens der Wahrheit als VbereinstilInmung UlIld Entsp:rechung
(adaequatio), das dieser Bes:timmung zugrunde Uegt, bestehen wurde. Der
gewohnliche wi:ssenschaftHche Begriff der Terminologlie als Geruge von fest-
gelegten IUIld grundsatzlichen perenierenden Zeichen bzw. Termini innerhalb
einer speziellen iSprache 'SIPeziellen Wissens-Wissenschaftsgebietes zeigt sich,
demgemaE, ,im Falle der Philosophie als wesentJ1ich unzureichend.
Die Arbeit an der philosoph:i.schen TeI1IIl'inologie ist aliso, neben aUer
Respektierung der wichtigen und unumganglichen Hilfe sowohl der Philo-
logie als auch der Sprachwissenschaft, vor allem ein notwendiges ikonstitu-
tives Moment des .Phllosophierens selbst.

Damir Barbaric Filozofijska Terminologija Kao Problem Prilozi 1989

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Damir Barbaric Filozofijska Terminologija Kao Problem Prilozi 1989

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

D., Filozofijska terminologija ... J Prilozi 29-30 (1989), str.

You might also like