Husnija Kamberovic - Hod Po Trnju

Husnija Kamberovi
Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea
HOD PO TRNJU
HOD PO TRNJU_novo.indd 1
6/29/11 6:56 AM
POSEBNA IZDANJA Knjiga 6 Izdava: Institut za istoriju, Sarajevo Glavni i odgovorni urednik: Dr. Vera Katz
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.6)"19" KAMBEROVI, Husnija Hod po trnju : iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea / Husnija Kamberovi. Sarajevo : Institut za istoriju, 2011. - 283 str. : graf. prikazi ; 24 cm. (Posebna izdanja / Institut za istoriju, Sarajevo ; knj. 6) Bibliografija i biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-649-07-3 COBISS.BH-ID 18917126
6/29/11 6:56 AM
Husnija Kamberovi
IZ BOSANSKOHERCEGOVAKE HISTORIJE 20. STOLJEA
HOD PO TRNJU
INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2011.
6/29/11 6:56 AM
6/29/11 6:56 AM
Sadraj
Predgovor...........................................................................................7
Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine. ................................... 9 Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine. ............................................................... 23 O nekim inicijativama za reviziju agrarne reforme u Bosni i Hercegovini 1941-1942.......................................................72 Najnoviji pogledi na Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini................. 84 Upotreba historijskih mitova: Drugi svjetski rat i balkanski ratovi koncem 20. stoljea. ..................... 95 Osnovna obiljeja razvoja drutva u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine................................ 99 Stavovi rukovodstva komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini o sukobu sa Informbiroom 1948. godine.......... 124 Mostarsko savjetovanje 1966. godine ............................................ 150 Stav politike elite o nacionalnom identitetu Muslimana u Bosni i Hercegovini sredinom 1960-ih godina................................ 180 Josip Broz Tito i nacionalni identitet Muslimana u Bosni i Hercegovini dva vienja.................................................. 209 Konstruiranje disidentske slike u komunistikom pokretu u Bosni i Hercegovini: Sluaj Avde Hume. ..........................................219 5
6/29/11 6:56 AM
Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea
Izbor Demala Bijedia za predsjednika SIV-a 1971. godine. ...............238 Suvremena bonjaka elita: izmeu elite i marginalnih skupina. ...................................................252 Krize pregovori rat u Bosni i Hercegovini.......................................................................266 Neke napomene o prethistoriji rata u Bosni i Hercegovini i graenju sjeanja na rat.................................273
O tekstovima u ovoj knjizi. ................................................................281
6/29/11 6:56 AM
PREDGOVOR
Ova knjiga predstavlja izbor lanaka koje sam objavio o historiji Bosne i Hercegovine 20. stoljea. Za pravljenje ovog izbora odluio sam se zbog toga to sam pretpostavio da bi ovakva knjiga, u nedostatku jedne historije Bosne i Hercegovine 20. stoljea, mogla biti korisna za sve koji ele stei sliku o trnovitom hodu Bosne i Hercegovine tokom povijesti. Osobito je taj hod bio trnovit tokom 20. stoljea, kada je Bosna i Hercegovina izala iz austrougarskog, i ula u jugoslavenski dravni okvir, te kasnije kratko ukljuila u Nezavisnu Dravu Hrvatsku, da bi nakon viedecenijskog razvoja u socijalistikoj Jugoslaviji, koncem 20. stoljea konano stekla dravnu samostalnost. Ova knjiga nije historija Bosne i Hercegovine 20. stoljea, nego vie pregled onoga to sam ja pisao o toj historiji. Odluio sam izabrati dio mojih radova o svakom od tri kljuna razdoblja bosanskohercegovake povijesti (razdoblje izmeu dva svjetska rata, Drugi svjetski rat, te socijalistiko razdoblje). U radovima nisam mijenjao svoje prvobitne teze, mada mi se ini da bih sada mnoge teze mogao bolje argumentirati nego u vrijeme kada sam ih prvi put iznosio pred naunu javnost. Ako sam smatrao nunim dodati neka pojanjenja, to sam uinio u napomenama ispod crte, ali nita u osnovnom tekstu nisam mijenjao. Ove naknadno dodate napomene pisane su u uglastim zagradama. Nadam se da e ova knjiga biti korisna historiarima, novinarima, studentima, ali i iroj itateljskoj publici. Sarajevo, april 2011.
6/29/11 6:56 AM
6/29/11 6:56 AM
Projugoslavenska struja Meu MusliManskiM politiariMa 1918. godine

U nauci se ve dugo raspravljalo o znaaju jugoslavenskog ujedinjenja i ulozi koju su u tom procesu igrale pojedine nacionalne zajednice, ali je jo uvijek ostalo nedovoljno objanjeno kakva je razlika postojala u stavovima politikih elita i raspoloenja obinih ljudi u odnosu prema jugoslavenskom ujedinjenju. Taj nedostatak u istraivanjima posebno je primjetan u prouavanju odnosa Bonjaka u Bosni i Hercegovini u tom procesu. Najrairenije uvjerenje bilo je da je veina bonjake zajednice odobrila i pozdravila ulazak Bosne i Hercegovine u jugoslavensku dravu, ali je meu politikom elitom dugo bilo lutanja i nesnalaenja. Stare muslimanske stranke su se bile raspale i nisu pripremile narod za ujedinjenje 1918. godine. Ono to se politiki dri su veleposednici, ideoloki samoobmanuti mitologijom o samobitnosti Bosne od bogumilskog srednjeg veka. Agoniju vodee klase su preneli na celu versku zajednicu. Jedino oni jo ispovedaju misao o bosanskoj autonomiji u ugarskoj kraljevini. (...) U trenutku ulaska srpske vojske u bosanske gradove 1918. muslimansko stanovnitvo je doekuje sa olakanjem, a negde i dobrodolicama. Narod se plaio osvete. Imaju respekta samo od srpske vojske i srpskih vlasti i imaju vere u njih.1 Vana injenica koju moramo uvoditi u analizu prilikom traganja za odgovorom na pitanje o odnosu Bonjaka prema procesu stvaranja jugoslavenske drave 1918. jeste njihova pozicija poetkom Prvoga svjetskog rata,
* Prikazani rezultati proizali su iz znanstvenog projekta Katolicizam, islam i pravoslavlje u identitetskim procesima u B i H (019-0190612-0599), provedenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske. 1 Milorad Ekmei, Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, 2, Beograd: Prosveta,1990, 802-803.
6/29/11 6:56 AM
koga su oni prihvatili kao svoj rat i u koji su uli kao odani podanici Habsburke Monarhije. ak su proglasili dihad i mobilizirali brojno ljudstvo u austrougarsku vojsku.2 Kada ih ta vojska nije dovoljno zatitila, zbog ega su doivjeli brojna stradanja, osobito u istonoj Bosni, poela se polahko gasiti njihova privrenost Monarhiji, ali ih je strah od mogunosti pripajanja Bosne Srbiji inio jo uvijek lojalnim Habsburkom Carstvu. Meutim, pojava planova o poslijeratnoj podjeli Bosne izmeu Austrije i Ugarske, bez obzira to se o njima nije puno znalo i nije javno govorilo u vrijeme kada su se pojavljivali, ali su se pojavljivali kao izraz stava prema Bosni, znaajno je utjecala na ponaanje bonjake politike elite. Radi se, prije svega, o jednom projektu generala Potioreka izraenom poetkom rata, koji je predviao diobu Bosne izmeu Austrije i Ugarske tako da bi Bosna istono od linije Banjaluka - Jajce pripala Ugarskoj, a Austrija bi uzela bihaki kraj i itavu Hercegovinu. Ako detaljnije zavirimo u ovaj Potiorekov plan, kojega je on koncem 1915. izloio dr. Lajou Thalloczyu, onda se vidi da on predvia da Austriji pripadnu kotarevi Petrovac, Klju, Sanski Most, Varcar Vakuf i jugozapadni dio Jajakoga kotara, zatim kotarevi uz rub Dinarskih planina: Glamo, Livno, Bugojno (bez D. Vakufa), upanjac, Prozor, kao i itava Hercegovina s kotarevima Konjic, Ljubuki, Mostar, Stolac, Ljubinje, Bilea, Trebinje, Gacko, Nevesinje, zatim u istonoj Bosni kotarevi Foa i ajnie, juni dio Viegradskoga kotara i trnovski predio Sarajevskoga kotara3. Planovi o podjeli Bosne pravljeni su odmah nakon okupacije 1878. godine. Jedan takav projekt je poetkom 1883. napravio Istvan Tisza. Po tom bi projektu Ugarskoj pripali okruzi Banja Luka i Biha, a okruzi Travnik, Donja Tuzla, Sarajevo i Mostar pripali bi Austriji4. Ali, austrijski planovi nastali poetkom Prvog svjetskog rata o podjeli Bosne, doveli su meu Maarima do pojave ideja o prikljuenju itave Bosne
Zijad ehi, U smrt za cara i domovinu! Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878-1918. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2007, 109. Ferdo Hauptmann, Kombinacije oko dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine na poetku Prvog svjetskog rata. Godinjak. Godina XI, Sarajevo: Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine.1961. 93-99. Jaki G. i Vukovi V. J. 1954, Pokuaj aneksije Bosne i Hercegovine (1882-1883). Glas SAN, CCXIV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 3, Beograd: Srpska akademija nauka,1954, 92.
4 3 2
10
6/29/11 6:56 AM
Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine
i Hercegovine Ugarskoj5. Ova je ideja nala pristaa i meu Bonjacima i njihovom politikom elitom. Ve 1916. postoje neki izvjetaji koji govore o preovlaujuem bonjakom raspoloenju za suradnju sa Maarima. Okruni predstojnik iz Tuzle je javljao kako je raspoloenje muslimanskog stanovnitva za Maare povoljno, a s tim tendencijama su saglasni inae rezervisani Srbi, dok Hrvati ele prikljuenje Austriji. Slino je javljano i iz Travnika, gdje su na toj suradnji osobito aktivno radili pojedini begovi6. Osnovni motiv za ovakvo djelovanje bonjake politike elite jeste iroko rasprostranjeno autonomistiko uvjerenje unutar bonjakoga drutva, mada su neki vjerovali kako to raspoloenje ipak nije prelazilo pragove begovskih ardaka. Kada je sredinom 1917, na preporuku penzioniranoga sekcionefa Adalberta eka, pokrenuta akcija za odravanje jedne konferencije u Beu na kojoj su jugoslavenski politiari trebali donijeti rezoluciju u kojoj bi istaknuli mogunost Junih Slavena da pod skiptrom Habsburga osiguraju svoje nacionalne tenje, Bonjaci su odbili prisustvovati i time, zapravo, razbili itavu tu ideju. Safvet-beg Baagi, jedan od pozvanih koji je odbio otii u Be, dostavio je efu Zemaljske vlade, generalu Sarkotiu, pismenu izjavu svoje lojalnosti i privrenosti dinastiji i Monarhiji, te precizirao bonjako politiko stanovite koji ele samostalno autonomno upravno podruje u kome oni ine treinu stanovnitva, a morali bi pretpostaviti da bi u svakoj zajednici jugoslovenskih zemalja inili samo jednu dvanaestinu7. Zbog toga su i ostali utjecajni bonjaki politiari odbijali stupiti u kontakt s predstavnicima Jugoslavenskog kluba. Strah od majorizacije u buduoj jugoslavenskoj dravnoj kombinaciji bio je u osnovi i jednoga Memoranduma to ga je erif Arnautovi predao caru Karlu prilikom audijencije 17. augusta 1917. godine.8
Luka akovi, Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeenja jugoslavenskog pitanja 1914-1918, Tuzla: Univerzal, 1980, 59-74 Hamdija Kapidi, Austrougarska politika u Bosni i Hercegovini i jugoslovensko pitanje za vrijeme Prvog svjetskog rata. u: Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine. Sarajevo: Svjetlost, 1968, 214.
7 8 6
H. Kapidi, Austrougarska politika, 220
L. akovi Poloaj Bosne i Hercegovine, 163-176. Njegovi citati, meutim, nisu uvijek pouzdani, pa se stjee dojam da je neke dijelove namjerno pogreno prevodio sa njemakoga jezika.
11
6/29/11 6:56 AM
Memorandum je nastao kao reakcija na aktivnosti Jugoslavenskoga kluba i voa hrvatskoga, srpskog i slovenakog naroda, posebno u austrijskom parlamentu, austrijskoj vladi i hrvatskome saboru, a iji je cilj bio stvaranje jedne junoslavenske drave u iji bi sastav ula i Bosna i Hercegovina.9 Suprotstavljajui se takvoj ideji, Arnautovi je napravio Memorandum koji je izraavao njegov stav i stav njegove Ujedinjene muslimanske organizacije, premda on Memorandum pie kao direktor Vakufa, o dravnopravnom poloaju Bosne i Hercegovine nakon zavretka Prvog svjetskog rata, a ija je osnovna poruka zahtjev za autonomnim poloajem Bosne i Hercegovine u sastavu Austro-Ugarske Monarhije kao cjeline. U Memorandumu se stoji na stanovitu kako se nakon rata Monarhija nee raspasti nego e, naprotiv, stati na snaniju i zdraviju osnovu, a zahtjev za autonomnim poloajem temelji se na historijskom razvoju Bosne koja je do osmanskoga osvajanja sredinom 15. stoljea bila samostalnom dravom, a i u sastavu Osmanskoga Carstva njezin autonoman i samostalan karakter je ostao gotovo netaknut. Bosna i Hercegovina su od davnina inile autonomnu oblast i one nikada nisu tedile rtava da se kao takve odre. U sadanje vrijeme imamo jo manje razloga da odustanemo od naih starih tradicija, stoji u Memorandumu. Zbog toga Arnautovi odbija ideju o stvaranju junoslavenske drave unutar Habsburke Monarhije jer nam ovo ujedinjenje, prema naem najdubljem uvjerenju, ne bi donijelo nikakvu korist, nego bi, kako se plaimo, samo tetilo.10 Jasno je, dakle, da se u Memorandumu ne trai autonomija Bosne u sastavu Ugarske, budui da bi se u takvoj varijanti naruila dualistika struktura Monarhije ime bi se sruile osnove na kojima je Monarhija poivala. Trai se autonomija u sastavu Monarhije kao cjeline. U uskoj vezi sa ovom akcijom erifa Arnautovia jeste i jedna aktivnost sandakih Bonjaka koji su sredinom avgusta 1917. sa konferencije u Sjenici uputili zahtjev austro-ugarskim vlastima u kojem su traili da se Sandak pripoji Bosni poto i historijom i jezikom pripadamo istoj a ne Crnoj Gori, te u krajnjem sluaju ako to ne bi uslijedilo, onda je zamoljeno
9
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABiH), Privat - Registratur, Nr. 426/1917; Isto, Nr. 444/1917
10
H. Kapidi Austrougarska politika, 224.
12
6/29/11 6:56 AM
za autonomiju Sandaka11. Vremenska koincidencija ovih zahtjeva upuuje na mogunost postojanja odreenoga koordiniranog djelovanja bonjakih politikih struktura, mada se ono ne moe arhivskim dokumentima temeljitije dokazati. Nakon to je erif Arnautovi predao Memorandum caru Karlu, u Sarajevo je stigao predsjednik Jugoslavenskog kluba dr. Anton Koroec i susreo se s reisul-ulemom Demaludin ef. aueviem. Sudei prema izvjetaju sarajevske policije, reisul-ulema auevi se tom prilikom izjasnio u prilog Koroevih nastojanja na stvaranju junoslavenske dravne zajednice. Reisul-ulema je tom prilikom izjavio: Radite ta znate, ja u pomoi svaki rad koji naem narodu donosi slobodu. Dosta mi je nae, turske i njemake vlade. auevi je ovakav svoj stav pravdao tekim ivotnim prilikama muslimana, posebno njihovim stradanjima za vrijeme rata. Vano je da se auevi zalagao da se sazove Bosanski Sabor koji bi o tome trebao raspraviti, ali se svakako izjasnio protiv akcije erifa Arnautovia, to je, prema ovom policijskom izvjetaju, na Koroca ostavilo veliki utisak.12 Treba, dakako, imati u vidu da ovo Koroevo jugoslavenstvo 1917. nije identino s jugoslavenstvom realiziranim koncem 1918. godine.13 Tokom 1918. jo uvijek je stanje unutar bonjake zajednice obiljeeno postojanjem raznih grupa, ali je bilo posve izvjesno da eventualna nadmo jedne od tih grupa nee ovisiti o njihovoj snazi i utjecaju meu Bonjacima, nego o razvoju meunarodnih odnosa i sudbini Habsburke Monarhije. U septembru 1918. grof Istvan Tisza je boravio u Bosni i Hercegovini. Tu se najprije u Mostaru susreo sa gradonaelnikom Mujagom Komadinom, koji se izjasnio za autonomiju Bosne i Hercegovine,14 a potom u Sarajevu sa erifom Arnautoviem, koji je bio za pripajanje Bosne i Hercegovine
11
Adnan Jahi, Bonjaci i nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Zbornik radova, 7, Tuzla: Filozofski fakultet, 2006, 98.
13 14
12
Mustafa Memi, Bonjaci-muslimani Sandaka i Crne Gore, Sarajevo: Muslimansko nacionalno vijee Sandaka,1996, 246
O ovoj posjeti Koroeca Sarajevu vidjeti: Skladna Herceg-Bosna (osvrt na boravak dra Koroca). Hrvatski dnevnik, br. 202, Sarajevo, 8. rujna 1917.
Bogdan Krizman, Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje u 1918. godini. Prilozi, godina IV, br. 4, Sarajevo: Institut za historiju, 1968, 100.
13
6/29/11 6:56 AM
kao autonomne jedinice Ugarskoj, dok je dr Safvet-beg Baagi zagovarao da se ujedine sve hrvatske zemlje, a ako to nije mogue onda da Bosna i Hercegovina dobiju autonomiju.15 Trei dio bonjake politike strukture, koju su personificirali dr Halid-beg Hrasnica i Mehmed Spaho, izjasnio se za rjeenje bosanskoga pitanja na temelju jugoslavenskog ujedinjenja.16 Prilikom tumaenja ovih alternativa u bonjakoj politici valja imati na umu injenicu da je tada ve bilo oito da se Austro-Ugarska Monarhija raspada, ali i to da je sam Tisza bio Maar. Ipak, veina Bonjaka nije eljela da im domovinu u svojoj poratnoj ekspanziji proguta Srbija. Njihovi su prvaci vrlo rado sklapali taktike saveze s bosanskim Srbima u posljednjih petnaestak godina prije rata nebi li izborili neke posebne ustupke od vlasti, ali to je bilo neta sasvim drugo od pripajanja Bosne Srbiji.17 Meutim, budui da je opcija stvaranja jugoslavenske drave podrana od sila pobjednica u Prvome svjetskom ratu, Bosna i Hercegovina je 1918. ula u sastav te drave. Pitanje je sada - kako se razvijala ta jugoslavenska struja unutar bonjake politike elite. Prevladavanje jugoslavistike ideje meu muslimanskim politikim liderima postalo je oito tek 1918, to je bilo izraz uvjerenja da je to u datom historijskom kontekstu najbolje rjeenje. Poetkom 1918. iz Sarajeva su dolazile razliite informacije o opredjeljenju Bonjaka. List Hrvatski dnevSafvet-beg Baagi je tokom Prvoga svjetskog rata lutao u pogledu statusa Bosne i Hercegovine i rjeavanja jugoslavenskog pitanja od stava o nunosti ujedinjenja junoslavenskih naroda, izuzimajui Srbiju i Crnu Goru, u okviru Monarhije, preko zahtjeva do ujedinjenja svih hrvatskih zemalja uz eventualnu autonomiju Bosne do priklanjanja rjeenju do koga je dolo stvranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Moda on na najbolji nain reprezentira svu konfuziju meu muslimanskih politiarima o statusu Bosne i Hercegovine. Vojislav Bogievi, Misija grofa Tise u Bosni 1918. godine (Iz povjerljivih spisa Zemaljske vlade u Sarajevu, koji se uvaju u Dravnom arhivu NR BiH u Sarajevu), Pregled, br. 1-2, Sarajevo: Univerzitet, 1956, 12; L. akovi, Poloaj Bosne i Hercegovine, 191; Bogdan Krizman, Hrvatska u prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politiki odnosi, Zagreb: Globus. 1989, 255-257. Noel Malcolm, Povijest Bosne. Kratki pregled, Zagreb: Erasmus Sarajevo: Dani, 1995, 216.
17 16 15
14
6/29/11 6:56 AM
nik poetkom aprila 1918. u jednom lanku je ustao protiv ideje o stvaranju jugoslavenske drave i nagovarao Bonjake da podre ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom i stvaranje samostalne Velike Hrvatske.18 List je pisao:
ta je uope Jugoslavija? Pod tim imenom razumijevaj velika Srbija i nikada to ino! Pa, boe moj, evo posljednje godine su nam jasno pokazale, otkuda prijeti najvea opasnost Hrvatima! Ako se ne vraamo dalje, sjetimo se dogaaja od 1908. godine naprijed i svakom e biti jasno, da su svi planovi srpski bili krojeni na tetu Hrvatske i brae Hrvata. Zar nije dovoljno jasno da su Srbi uklonili s puta prijestolonasljednika, blagopokojnog Franju Ferdinanda, samo zato, poto su vidjeli u njemu osnovatelja velike Hrvatske i glavnu zaprjeku ostvarenja Duanova carstva.
U drugoj polovici 1918. situacija se polako poela bistriti i u pogledu orijentacije Bonjaka. Hrvatski dnevnik u broju od 15. avgusta 1918. u lanku Iz Bosne o Bosni pisao kako je pozicija Muslimana o buduem poloaju Bosne i Hercegovine jo uvijek nejasna, jer oni nisu dovoljno nacionalno orijentirani.
Ustavni ivot zatekao ih je jo nepripravne za narodnosno-politiku orijentaciju, koja se je ukazala nunom sa nastupom toga ivota, pa ni ove trzavice, kojim su morali proi u kratkom vijeku bosanskog sabora, nijesu mogli doprinijeti toj orijentaciji. Narodnosna konsolidacija Muslimana jest ivotni uslov za buduu politiku orijentaciju njihovu u razvitku politikog ivota ovih zemalja, a za takovu konsolidaciju bilo je takovo dosadanje vrijeme prekratko a po tome i po svojim prilikama, izmeu dvije nacionalne ideje i nepodesno. Pa zato su Muslimani sada glavni objekti agitacije za ovo ili ono rjeenje bosanskog pitanja. Ta se agitacija po glasovima listova iz Monarhije - jer ovdje je i to tajna - razvija imenito s jugoslavenske i maarske strane. Obje se strane hvale s uspjesima, pa i iznaaju voe pojedinih muslimanskih frakcija, koji imaju da zagarantuju te uspjehe. Mi bismo pozdravili i to jugoslovenstvo Muslimana rae, nego li njihovo maaronstvo, kad bi tu ujedno nali i junctim o pripojenju Bosne i Hercegovine Hrvatskoj.
18
Jugoslavija i Hrvati, Hrvatski dnevnik, br. 78, Sarajevo, 5. travnja 1918.
15
6/29/11 6:56 AM
Dok toga ne saznamo ostavlja nas ovo navijeteno jugoslavenstvo Muslimana hladnim, mada ga moramo priznati mnogo razumljivijim i prirodnijim u njih nego li u nacionalnih ve tisugodinjom tradicijom Hrvata.19
Ubrzo je objavljen jo jedan lanak znakovita naslova: Bosanski muslimani za pripojenje Bosne Maarskoj.20 Tu se prenosi pismo koje je iz Mostara Salih-beg Smailagi uputio maarskom politikom tjedniku Novo vrijeme. U tom se lanku najprije konstatira kako je trenutni poloaj Bosne neodriv, te bi prikljuenje Ugarskoj bilo najbolje rjeenje, jer bi i prikljuenjem Hrvatskoj i Jugoslaviji Bosna izgubila svoju autonomiju. Maarski kraljevi u prolosti nisu nikada dirali u nae unutarnje organizacije i maarska politika spram nas ne moe se niti danas zamisliti drugaijom nego u potivanju nae autonomije. U pismu se dalje naglaava kako Muslimane uz Maarsku tjera i maarsko-tursko prijateljstvo. Ne moemo biti prijatelji onima koji nogom gaze nae najsvetije osjeaje. Mi elimo u prijateljstvu ivjeti sa naom braom Hrvatima, ali nam je teko zaboraviti ono, to su od okupacije amo uradili protiv nas biskup Stadler i preteno hrvatski inovnici i teko nam je progutati, da nas je na primjer i ovih dana u hrvatskom Saboru zastupnik Pazman, sveuilini profesor nazvao poganima! I kad bi nedaj Boe jednom bili prisiljenu u onu maglenu Jugoslaviju, gdje bi Srbi upravljali, to bi iz nas postalo? Da na primjer ne ponovim crnogorski sluaj, gdje su godine 1702. roenje Krista proslavili sa ubijanjem sveukupnih Muslimana (...) Mi neemo da se skrhani selimo u Malu Aziju! Mi hoemo da ivimo u vlastitoj naoj domovini po naim svetim tradicijama. Mi smo nae obiaje obranili i protiv prohvata padiahovih i ovamo neka se ne prokrijumari nikakav tui duh. Mi dobro znademo da maarski narod nee dirati u nau vjeru, da e razumjeti da, dok smo mi u politikom smislu najpokorniji podanici velikog budimskog kralja, dotle emo kao vjernici s najveom pokornou kleknuti pred prestoljem silnog padiaha.
19 20
Iz Bosne o Bosni, Hrvatski dnevnik, br. 192, Sarajevo 15. kolovoza 1918,.
Bosanski muslimani za pripojenje Bosne Maarskoj, Hrvatski dnevnik, br. 192, Sarajevo, 15. kolovoza 1918.
16
6/29/11 6:56 AM
U nastavku se naglaava kako su i gospodarski interesi Bonjaka da se Bosna i Hercegovina prikljuli Ugarskoj, jer su Srbi i Hrvati i sami siromani i od njih se ne mogu oekivati velika ulaganja u gospodarski razvoj Bosne i Hercegovine. Ipak, uprkos ovim razliitim grupacijama ubrzo je razvoj historijskih dogaaja odbacio ideje i o autonomiji Bosne i Hercegovine unutar Habsurke Monarhije, i o autonomiju unutar Ugarske ili prikljuenje Hrvatskoj, a kao pobjednik je izala struja koja je zastupala jugoslavensko ujedinjenje. Nositelj ove jugoslavenske ideje bio je dr. Mehmed Spaho, koji u to doba jo uvijek nije predstavljao posebno znaajnu politiku linost, mada nije posve jasno kada je Spaho prihvatio jugoslavistiku ideju. Atif Purivatra, koji je najstudioznije pisao o Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, pa time i o Mehmedu Spahi, navodio je kako je on tu ideju prihvatio najkasnije poetkom 1918. godine. Purivatra navodi da je Spaho, kao sekretar Trgovake komore, za list Novosti 15. februara 1918. izjavio kako muslimanska inteligencija, a veim dijelom i iroke narodne mase, uviaju da im je spas u slozi i jedinstvu svih Srba, Hrvata i Slovenaca.21 Ipak, mogue je kako Spaho u to doba jo nije bio posve projugoslavistiki orijentiran, na to ukazuje i injenica da je on poetkom marta 1918. bio u sastavu jednog izaslanstva Vijea za prehranu naroda u Bosni i Hercegovini, koje je predvodio zemaljski poglavar Stjepan Sarkoti, koja je u Beu i Budimpeti iznijela molbe stanovnitva Bosne i Hercegovine za pomo u hrani.22 Izaslanstvo je 4. marta 1918. primio ugarski predsjednik Vlade dr. Alexander Wekerle, kome je Spaho opisivao teko stanje u vezi s prehranom stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Izaslanstvo je 7. marta primio i ratni ministar Stger-Steiner, kome je Spaho opirno obrazlagao Memorandum naroda Bosne i Hercegovine, u kojemu se ukazuje na pretjerane zahtjeve vojne uprave u Bosni i Hercegovini oko rekvizicije stoke, sijena, slame, vune, koe i tako dalje. Sutradan je izaslanstvo u Beu primio
Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sarajevo:Svjetlost, 1977, 19.
22 21
O ovom izaslanstvu opirno piu Crnovranin Harun i Sadikovi Nuro, Dr. Mehmed Spaho. Dravnik i borac za BiH. Frankfurt na Majni: Sandaka rije, 2007, 148-152.
17
6/29/11 6:56 AM
i austrijski ministar predsjednik dr. Seidler, kome je Spaho podnio molbu naroda iz Bosne i Hercegovine da se omogui vie krompira za sadnju. Delegaciju je primio i car Karlo 10. marta 1918. godine, koga je Spaho takoer molio da se pomogne narodu u Bosni i Hercegovini kako bi se poboljale prehrambene prilike. Svoju molbu Spaho je zavrio uvjeravajui cara kako vojnici iz Bosne i Hercegovine na raznim frontovima junaki ratuju za odbranu monarhije. Oito zbog lojalnog stava prema Habsburkoj Monarhiji, Spaho je 2. maja 1918. u Sarajevu dobio i orden cara Franje Josipa sa vitekim krstom, to je jedan od pokazatelja kako u to doba on sigurno jo uvijek dvoji oko budunosti Bosne i Hercegovine i Bonjaka.23 Tek u Sarkotievom telegramu caru i kralju povodom boravka grofa Tisze u Sarajevu od 20. do 23. IX. 1918. dr. Mehmed Spaho i dr. Halid-beg Hrasnica navedeni su kao bonjaki prvaci jugoslavenske orijentacije. Naime, Tisza je za vrijeme svoje misije, koju mu je povjerio car, doao u Sarajevo 20. septembra i istu veer se sastao sa bivim predsjednikom Sabora dr. Safvet-begom Baagiem, sekretarom Trgovake komore dr. Mehmedom Spahom i advokatom dr. Halid-begom Hrasnicom. U tom razgovoru Baagi je zagovarao ideju da se sve hrvatske zemlje ujedine u jedno tijelo, a ako to nije mogue, da Bosna i Hercegovina dobiju autonomiju, dok su se ostala dvojica izjasnila za rjeenje u jugoslavenskom smislu: da se bosansko pitanje rijei na temelju jugoslavenskog ujedinjenja. Spaho se alio na postupak prema Muslimanima za vrijeme rata, jer su vojne vlasti uzimale i starce i djecu u vojsku. alio se na ekonomske prilike i postupak pri rekviziciji; rekao je da su opreke izmeu Muslimana i stanovnika drugih vjera u Bosni, kakve su postojale prije rata, u nevolji postale mnogo blae, a da je jugoslavenskom stanovitu sklon najvei dio naroda. Nakon razgovora sa Spahom, Tisza je primio i delegaciju Srba, koji su mu uruili poseban Memorandum, kojega su potpisali Srbi, Hrvati i Slovenci, i u kojemu se zagovara ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca na temelju samoodreenja naroda. Tri godine
23
Crnovranin H. i Sadikovi N. (str. 152) vjeruju kako je Spaho bio lojalan bekom dvoru sve do 1917 godine kada se opredjeljuje za jugoslovenski pokret. Meutim, oito da ovaj boravak u Beu u martu i odlikovanje koje je dobio u maju 1918. ukazuju kako i sredinom 1918. Spaho jo uvijek nije napustio svoju lojalnost prema Monarhiji.
18
6/29/11 6:56 AM
kasnije, na sjednici Narodne skuptine u Beogradu, dr. Mehmed Spaho je prigovorio autorima i potpisnicima Memoranduma da su ga bezrazlono mimoili prilikom njegove izrade i potpisivanja, jer se on, kako kae, pred grofom Tiszom izjasnio za iste stvari koje su stajale u Memorandumu. Spaho se pozivao i na pisanje tadanje tampe, koja je vjerno prenijela Spahine stavove u razgovoru sa Tiszom. Dodao je da je bio pozvan da potpie Memorandum naknadno, nakon to je isti ve bio dostavljen grofu Tiszi, to on nije mogao prihvatiti, smatrajui za uvredu potpisivanje neega to je bilo i prolo.24 Ipak, Spaho je poetkom oktobra 1918. uvidio potrebu da se i dio muslimanskih politikih lidera oglasi i iskae podrku Momorandumu to su ga Srbi i Hrvati predali Tiszi. U tom smislu je Spaho, skupa sa Sakibom Korkutom, 13. oktobra 1918, odluio sazvati jedan iri skup muslimanskih intelektualaca, na kojem bi se raspravljalo o trenutnoj politikoj situaciji, a krajnji cilj je bio iskazati podrku jugoslavenskoj ideji. No, umjesto nekog skupa intelektualaca, dolo je 19. oktobra 1918. do objavljivanja jedne Izjave, koju su potpisala esterica muslimanskih manje poznatih i utjecajnih politiara, meu kojima je bio i Mehmed Spaho, u kojoj izjavljuju da ni kao pojedinci nit kao ma kakva skupina (nee) istupati u javnom ivotu i kakve izjave davati bez prethodnog odobrenja Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca. Ubrzo je Sakib Korkut ocijenio kako ta izjava predstavlja nepromiljeni akt, jer se njome veu ruke Bonjacima, koji se time dovode u neravnopravan poloaj u Narodnom vijeu. Korkut je objavljivanje Izjave tumaio kao Spahin zagonetan postupak, koji je izraz njegove kratkovidosti i pretjerane ambicije.25 Ipak, ta je Izjava sigurno doprinijela da je Mehmed Spaho uao u Plenum Narodnog vijea Drave SHS (od Bonjaka u Plenumu je osim Spahe bio jo i Hamid Svrzo). Krajem oktobra oglasili su se muslimanski vjer24
25
B. Krizman, Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje, 102; Husein Ali, koji je u to doba bio student filozofije u Zagrebu, tvrdio je nakon Spahine smrti kako je nakon Tiszina boravka u Sarajevu on sazvao sve muslimanske akademiare Zagrebakog sveuilita koji su donijeli rezoluciju kojom pozdravljaju stav Spahe i Hrasnice. Zbog toga je od njih dvojice, veli Ali, dobio zahvalnice. A. Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija, 1977, 24.
19
6/29/11 6:56 AM
ski i politiki predstavnici (reisul-ulema auevi, bivi predsjednik Sabora Baagi, zatim Rifat-beg Sulejmanpai i Dervi-beg Miralem), koji su izrazili svoju privrenost programu Narodnog vijea SHS. No, Spaho je ipak zadobio prednost nad moguim politikim takmacima. Kada je 3. novembra 1918. formirana prva Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu, dr. Mehmed Spaho je postao povjerenik u Vladi za obrt, trgovinu, potu i brzojav.26 Sudei prema sauvanim zapisnicima sa zasjedanja Glavnog odbora Narodnog vijea SHS za Bosnu i Hercegovinu tokom novembra i decembra 1918, Spaho je bio vrlo aktivan. Kada se na sjednici 4. novembra 1918. raspravljalo o sigurnosnoj situaciji u zemlji i kada se pojavila ideja o zavoenju prijekih sudova u itavoj Bosni i Hercegovini, Spaho se priklonio onoj grupi koja je smatrala kako ne bi bilo najbolje uvesti prijeke sudove u itavoj Bosni i Hercegovini, ali bi trebalo prepustiti povjereniku za pravosue neka odmah proglasi prijeki sud u onim kotarevima gdje je potrebno.27 U daljoj diskusiji on je predlagao da se u krajevima gdje ima nasilja ljudima dade ovakav prijedlog: organizirajte narodnu odbranu na svoju ruku i branite se sami! im nam bude stajala na raspolaganju sila, poslaemo bezodvlano. Kao povjerenik (ministar) dr. Mehmed Spaho je bio veoma aktivan, posebno se zalaui za pomo bonjakim porodicama koje su bile rtve nasilja koje je nastupilo u Bosni i Hercegovini krajem 1918. godine, u vrijeme prije ujedinjenja Drave SHS sa Kraljevinom Srbijom. Kada je Narodna vlada pokuala pomoi tako nastradalim krajevima, neki lanovi Vlade, ukljuujui Vojislava olu, dr. Uroa Krulja i Savu Jelia, insistirali su da se ta pomo dijeli i onim krajevima koji su stradali poetkom rata
26
27
ABiH, Zemaljska Vlada, br. 13157/20. Zemaljska je Vlada 18. 12. 1920. izdala zvanino Uvjerenje da je dr. Mehmed Spaho tokom novembra i decembra 1918. obavljao dunost povjerenika za obrt, trgovinu, potu i brzojave u Narodnoj Vladi u Sarajevu, te potvruje da je poloaj tadanjih povjerenika ravan poloaju naelnika odjeljenja (odnosno ministara) pokrajinskih Vlada, jer su se pokrajinske Vlade sastojala od pojedinih odjeljenja. Hamdija Kapidi, Rad Narodnog vijea SHS Bosne i Hercegovine u novembru i decembru 1918. Glasnik. Godina III Knjiga III, Sarajevo: Drutvo arhivista Bosne i Hercegovine, 1963, 162.
20
6/29/11 6:56 AM
(dakle 1914), ali je Spaho insistirao da su prioritet one porodice koje su ostale bez elementarne opskrbe zbog pljakanja i nasilja koje je nastupilo nakon 1. novembra 1918, posebno se fokusirajui na potrebu hitne pomoi krajevima u istonoj Bosni (Zvornik, Vlasenica, Viegrad i Srebrenica). Formiranjem prve Vlade Kraljevine SHS, kojoj je na elu bio Stojan Proti, dr. Mehmed Spaho je postao ministar uma i ruda. Spaho je u Vladu uao kao predstavnik vjerske zajednice muslimana, ije se prisustvo u zemlji nije moglo ignorirati. Na ovom je poloaju Spaho ostao do 23. februara 1919, kada je podnio ostavku. Ovo Spahino pristajanje uz jugoslavenski pokret nije bilo usamljeno meu Bonjacima. Moglo bi se zakljuiti kako je, posebno od kraja oktobra i poetka novembra, jugoslavensko raspoloenje bilo prilino rasprostranjeno meu bonjakom politikom i vjerskom elitom, mada je bio prisutan i strah zbog neizvjesnosti koja slijedi nakon sloma Habsurke Monarhije i neminovnog dolaska srpske vojske, koju se neki smatrali tuinskom i okupatorskom vojskom. Ipak politika i vjerska elita, koja je podrala jugolavensko rjeenje, potrudila se da kod Bonjaka razbija strah od neizvjesnosti. Vidljivo je to iz ponaanja vodeeg ovjeka Islamske zajednice, reisul-uleme Demaludina auevia, koji je nakon ulaska srpske vojske u Sarajevo poetkom novembra 1918. priredio veliki banket u oficiskom domu. Banketu su prisustvovali oficiri srpske vojske i istaknuti predstavnici nove vlasti u Sarajevu. Jela su bila iz bosansko-muslimanske kuhinje, vrlo dobro zgotovljena i posluivana.28 aueviev govor, kojim je pozdravio srpske oficire i vojnike bio je prava oda toj vojsci izreena u ime bonjakog naroda. auevi je srpske vojnike i oficire nazvao pionirima i zatitnicima nae mlade slobode, junakom vojskom neumrlih zasluga za slobodu naroda, naroito za slobodu svoje brae po krvi i jeziku na Slavenskom Jugu. auevi je svoj govor zavrio sljedeim rijeima:
Draga brao junaci! Ja Vas uvjeravam, da e Muslimani Bosne i Hercegovine znati uvijek dostojno cijeniti te bratske zasluge i ouvati u uspomeni ovaj prvi susretaj nakon burnih stoljea.
28
A. Jahi, Bonjaci i nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, 110.
21
6/29/11 6:56 AM
Mislim, da emo u ovako sveanom i radosnom raspoloenju, svojoj dubokoj zahvalnosti dati naj jaeg izraaja, kada svi jednoduno kliknemo: ivio vrhovni gospodar srpske vojske Njeg. Vel. Kralj Petar! ivio vrhovni komandant srpske vojske, Njegovo Visoanstvo prijestolonaljednik Aleksandar! ivila srpska vojska!
Ovaj je govor i doek koji je prireen srpskoj vojsci u Sarajevu definitivno uveo Bosnu i Hercegovinu u jugoslavensku dravu i dokazao pobjedu jugoslavenske struje meu bonjakom politikom zajednicom. Pjevanje Nurage Dabije na sazu prilikom velikog banketa srpskoj vojsci, to ga je priredio reisul-ulema auevi u oficirskom domu u Sarajevu u novembru 1918, oznailo je ulazak Bosne i Hercegovine u jugoslavenske dravne okvire s pjesmom. Izlazak iz tih okvira koncem 20. stoljea nije bio niti priblino tako veseo.
22
6/29/11 6:56 AM
Politika djelatnost MehMeda Spahe od 1929. do 1939. godine
Metodoloki pristup stradalnitvo politikih lidera U opoj politikoj historiji smrt obino ne znai kraj, nego vrlo esto poetak. Pogotovo ako se radi o iznenadnoj smrti. Uz to, u Bonjaka je tokom 20. stoljea u politikoj historiji ostalo u memoriji da su njihovi politiki lideri, ivot zavravali brzo, i pod prilino nejasnim okolnostima. esto se tu ostavljalo prostora za razliita graenja predstava o ubojstvima, zavjerama i slino. Smrt Mehmeda Spahe je prva u tom nizu. Kasnije e Bonjaci izgraditi nekoliko predstava o zavjerama protiv njihovih lidera. Spahu je slijedio Demal Bijedi, koji je 1977. poginuo u avionskoj nesrei, a rairena je teorija o zavjeri protiv njega. Nakon toga je i smrt Hamdije Pozderca 1988. okarakterizirana kao zavjera ija je on bio rtva. U ovoj prii ima mogunosti za odreene paralele. Pred odlazak u Beograd, uoi svoje smrti, Mehmed Spaho je bio jako zabrinut zbog najavljene mogunosti da pregovori izmeu Vladka Maeka i krune mogu rezultirati podjelom Bosne i Hercegovine. Prije smrti 29. juna 1939. on je u Sarajevu sazvao jedan sastanak bonjakih prvaka na kojem je govorio o pregovorima Cvetkovia i Maeka koji bi se, prema njegovim informacijama, mogli zavriti podjelom Bosne. Bio je mnogo zabrinut. Nije nita dobro predviao. Izloio nam je da je skrenuo panju Kraljevskom namesnitvu na teinu situacije i motivisao na stav u ovome: Muslimani Bosne i Hercegovine ele iskreni sporazum Srba i Hrvata radi okonanja hrvatskog pitanja. Ali ni u kom sluaju ne bi mogli da dozvole da se Bosna i Hercegovina cepaju i dele bez pristanka naroda i njegovih predstavnika, ne samo Muslimana
23
6/29/11 6:56 AM
nego i Srba. Poslije duge diskusije Spaho je kazao kako e i dalje nastaviti svoju borbu i ni u kom sluaju nee dozvoliti da Kraljevsko namesnitvo donese jednu odluku koja nije po volji nama Muslimanima i naim interesima, poto cepa pokrajine u kojima ive Muslimani i tako nas dovodi u teku situaciju. Nakon ovoga sastanka Spaho je vozom otiao za Beograd i u hotelu Srpski kralj poruio kahvu, koju je odmah popio i za sekundu bio mrtav. Njegova je smrt strahovito djelovala na Muslimane koji su bili zabrinuti informacijama kako se sprema podjela Bosne, a da se Bonjaci o tome uope ne konzultiraju. Zbog toga je jedna delegacija Bonjaka, koju je vodio Uzeir-aga Hadihasanovi, koncem jula posjetila i srpskoga patrijarha Gavrila kojom je prilikom izloila bonjake stavove o pitanju Bosne i Hercegovine. Njihov je stav bio da ne ele ni u kom sluaju da se Bosna i Hercegovina cepaju. U tome su naili na podrku patrijarha Gavrila koji je, prema pisanju u svojim Memoarima, kazao: Slaem se sa vama da Kraljevsko namjesnitvo nije uzelo ispravan nain u reavanju hrvatskog pitanja. (...) Muslimani imaju pravo da se plae za svoju budunost, to je razumljivo i na svome mestu. Postavljanje granica izmeu jedne iste pokrajine, smatram da je tetno, jer razbija sve ono to je dobro u toj pokrajini.1 Prema istom izvoru, patrijarh je te elje Bonjaka poetkom augusta prenio namjesniku dr Stankoviu kazavi kako Bonjaci ele celinu drave i ne dozvoljavaju ni u kom sluaju da se vri cepanje Bosne i Hercegovine izmeu Srba i Hrvata. Ideja patrijarha Gavrila je bila ne cijepanje Bosne, nego njezino cjelovito ostajanje uz Srbiju. Namjesnik Stankovi je ovaj razgovor sa patrijarhom prenio i ostaloj dvojici namjesnika i sredinom avgusta obavijestio patrijarha kako namjesnici nisu imali nita da kau protiv miljenja Muslimana iz Bosne i Hercegovine. Sve e biti u redu. Naravno da nita nije bilo u redu, budui da je potpisan Sporazum kojim je Bosna i Hercegovina podijeljena izmeu Srba i Hrvata. Kasnija je literatura izgradila teoriju o ubojstvu Mehmeda Spahe zbog njegovog protivljenja podjeli Bosne i Hercegovine, koja se pripremala tokom pregovora izmeu dr. Dragie Cvetkovia i dr. Vladka Maeka, koji su zavreni potpisivanjem Sporazuma i Uredbom o Banovini Hrvatskoj.
1
Memoari patrijarha srpskog Gavrila, Beograd: SFAIROS,. 1990, 144-165.
24
6/29/11 6:56 AM
Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine
Slina teorija o ubitstvu stvorila se i nakon smrti Demala Bijedia. On je poginuo poetkom 1977. u vrijeme prilino otrih kriza u politikom vrhu zemlje. On je na elu savezne Vlade funkcionirao kao glavni Titov favorit iju je podrku imao, pa e upravo to i biti jedan od razloga da su neki uvjereni da je Bijedieva smrt dio zavjere. Prenosi se kako je Bijedi pred smrt u povjerenju govorio da e ga ubiti zato to puno znam.2 U slinu priu se uklapa i smrt Hamdije Pozderca. Njega su neki ve prozvali ehidom, mada bi to bilo jako teko dokazati. Meutim, nesporno je da je Afera Agrokomerc dovela do Pozdereva politikog pada, a zatim i do iznenadne smrti poetkom aprila 1988. u jednoj sarajevskoj bolnici. 3 Ovaj uvod se inio potrebnim kako bismo progovorili o problemu liderskog stradalnitva, emu su Bonjaci u 20. stoljeu prilino skloni. U ovom lanku elim istraiti Spahinu politiku djelatnost u posljednjoj deceniji njegova ivota kako bih otvorio novi ugao gledanja i na njegovu smrt 1939. godine. *** Doba nakon 1929. godine u ivotu dr. Mehmeda Spahe moemo promatrati u dva posve odvojena razdoblja. Prvo razdoblje, koje traje od zavoenja diktature 1929. do 1935. moemo podijeliti u dva kraa razdoblja: 1929-1932, koje karakterizira politiko mirovanje Mehmeda Spahe; drugo razdoblje poinje 1933. i traje do 1935. godine, obiljeeno je Spahinim opozicionim nastupom prema reimu. Vrijeme nakon 1935. je doba Spahina neprekidna sudjelovanja u vlasti. To je najznaajnije doba u Spahinoj politikoj aktivnosti, koje je dosad, uglavnom, bilo manje istraeno.
2 3
Bahrudin Bijedi, Ubite me jer puno znam, Dani, 12.4.1999.
Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi. Dr. Mehmed Spaho. Dravnik i borac za BiH. Frankfurt na Majni: Sandaka rije, 2007, 279. Oni i pogibiju Nurije Pozderca na Sutjesci 12. juna 1943. karakteriziraju kao smrt koja je do danas ostala nerasvijetljena. Slino je i sa smru Rifata Burdovia i jo mnogih drugih Bonjaka. Analizu politikog konteksta Afere Agrokomerc i smrti Hamdije Pozderca vidjeti u: Admir Mulaosmanovi, O politikom kontekstu Afere Agrokomerc (utjecaji na razvoj tvornice u svjetlu odbrambenog koncepata u SFRJ). Historijska traganja, br. 1, Sarajevo: Institut za istoriju, 2008, 181-211.
25
6/29/11 6:56 AM
Mehmed Spaho 1929-1932. godine Zavoenje estojanuarske diktature i sudbina dr. Mehmeda Spahe Zavoenjem estojanuarske diktature 1929. godine politiki je ivot u Jugoslaviji ugaen, a sve politike partije koje imaju vjersko ili lokalno obiljeje zabranjene su. Ipak, u zemlji su stvorena dva kruga opozicije: jedan je beogradski krug, koji je iz Srbije okupljao dio radikala vezanih za Glavni odbor Radikalne stranke, demokrate oko Ljube Davidovia i Zemljoradniku stranku oko Joce Jovanovia, dok je izvan Srbije ovom krugu pripadalo i vodstvo JMO sa Mehmedom Spahon, te SLS sa Antonom Koroecom nakon njegova izlaska iz Vlade Pere ivkovia u septembru 1930. godine. Zagrebaki opozicioni krug su inili HSS i Samostalna demokratska stranka. Za nas je od kljune vanosti u ovo doba vezanost Spahe za beogradski opozicioni krug, ali treba istaknuti kako se tu ne radi o nekoj vrstoj organizaciji, kao to je to bilo u pitanju kod zagrebakog opozicionog kruga.4 Zbog toga je sam dr. Mehmed Spaho prestao politiki aktivno djelovati, odnosno postao je ministar u penziji. Za Spahin odnos prema estojanuarskom reimu vano je spomenuti nekoliko injenica. Prvo, nakon to je Kraljevim ukazom 6. januara 1929. uspostavljena nova Vlada, kojoj je na elu bio komandant kraljeve garde divizijski general Petar ivkovi, kao jedan od moguih ministara u toj Vladi spominjalo se i ime dr. Mehmeda Spahe. Iz konteksta dogaanja moe se zakljuiti da je doista bilo pokuaja da se Spaho uvue u Vladu. On sm je 9. januara, dakle svega tri dana nakon zavoenje diktature, prisustvovao sveanostima obiljeavanja roendana kraljice Marije, te 10. januara posjetio kralja i razgovarao s njim, ali nije tano poznato o emu su razgovarali. Ovdje je vano napomenuti da je obiljeavanje kraljiina roendana preraslo u pravu politiku manifestaciju, te da je to bio prvi veliki dogaaj u doba estojanuarske diktature. Moda ne bi bilo sporno to je Spaho prisustvovao tom prijemu, na kojemu je inae bilo oko 1200 gostiju, da ak 600 pozvanih nije odbilo prisustvovati tom dogaaju upravo zbog zavoenja diktature. Uz to je Spaho dan nakon toga
4
Todor Stojkov, Opozicija u vrijeme estojanuarske diktature 1929-1935, Beograd: Prosveta, 1969, 89.
26
6/29/11 6:56 AM
posjetio Kralja! Iz jednog Spahinog razgovora sa njemakim konzulom u Sarajevu Driefelom saznajemo da je Spahi doista nuena pozicija ministra u ivkovievoj Vladi, ali je on to odbacio zato to je od njega bilo zatraeno da d svoj pristanak na podjelu Bosne.5 Njemaki konzul nije zabiljeio da li je Spaho precizirao ko je to od njega i kada traio, ali bi bilo teko zamisliti da kralj, ba u trenutku kada zavodi diktaturu kako bi ouvao jedinstvo zemlje, strateki bira Vladu kojoj bi u zadatak stavljao podjelu Bosne! Podjela zemlje na banovine uslijedila je devet mjeseci nakon toga! Prije bi se moglo zakljuiti kako je ovakva Spahina izjava njemakom konzulu bio njegov odgovor na Maekovu izjavu datu novinarima, u kojoj je Maek optuio JMO i njezina potpredsjednika dr. Halid-bega Hrasnicu to su odbacili Maekov prijedlog za preureenje drave, koga je on iznio uoi samog proglaenja diktature. Maek je, naime, 4. i 5. januara 1929. bio u audijenciji kod kralja i iznio gledite da se kriza moe rijeiti samo temeljnim preureenjem drave, na bazi dravnohistorijskih i kulturno-historijskih teritorija (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Vojvodina, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija), sa zakonodavnom i izvrnom vlau. Radi izvrenja tog programa imala bi se formirati nepolitika vlada, koja bi imala kraljevo povjerenje i pruala garancije da e se takvo dravno ureenje izvriti. Kad je kralj s Maekovim prijedlozima upoznao efove stranaka bive vladine koalicije (a to bi znailo i lidera JMO dr. Mehmeda Spahu, op. H. K.) svi su bili saglasni u odbijanju preureenja drave i nainu kako je to izloio Maek.6 Sutina je bila u tome da je Maek traio temeljito preureenje drave, ali bez saradnje sa strankama vladine koalicije nego se oslanjajui iskljuivo na kralja. Zbog toga su stranke vladine koalicije i njihovi lideri odbacili taj prijedlog, a sve je to dobro dolo kralju da ukine Ustav i uvede diktaturu.
Nedim arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo: Svjetlost, 1975, 192. Ljubo Boban, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 1929-1941. Iz povijesti hrvatskog pitanja. Zagreb: Liber, knjiga I, 1974, 41-42.
6
27
6/29/11 6:56 AM
Kada su stranke vladine koalicije odbacile Maekove prijedloge, a kralj uveo diktaturu, Maek je odrao jednu konferenciju za novinare u Zagrebu, te je na toj konferenciji, izmeu ostalog, kazao:
Upozoren sam, da je dr. Hrasnica, da opravda to to je odbio moj prijedlog za preureenje drave, izjavio da je prijedlog odbio zato to on ide za diobom Bosne. Izjavljujem ovime, to je uostalom svakom ovjeku jasno, da moj prijedlog ide za uspostavom Bosne i Hercegovine onako, kako je bila prije podjele na oblasti. Da je zato Hrasnica moj prijedlog, za koji da je i u dui i on, odbio iz jednostavne kukavtine. Ako kada doe do diobe Bosne, imat e to bosanski muslimani da samo zahvale kukavikoj politici dr. Hrasnice i drugova.7
Maek ovdje ne spominje Spahu, nego Hrasnicu, ali je jasno da je Hrasnica razgovarao sa Maekom sa Spahinim znanjem i u skladu sa Spahinim uputama. Za razumijevanja Spahina poloaja neposredno nakon proglaenja diktature i pitanja da li je bio u kombinacijama za ministra u ivkovievoj Vladi, te objanjenja zbog ega nije uao u Vladu, vano je napomenuti da se JMO uzdrala od bilo kakvog komentara na vijest o proglaenju diktaure, ak je i list Pravda jednostavno prestao izlaziti. S obzirom na svoju tradicionalnu politiku i nastalu situaciju, vodstvo JMO se opredijelilo za liniju respektovanja reima ali s vidnom namjerom da prati rad drugih stranaka i ne dozvoli zaostajanje za njima, koje bi mogle ugroziti politiku perspektivu vlastite organizacije.8 Veliki upan sarajevske oblasti je 19. januara 1929. o dranju dr. Mehmeda Spahe pisao predsjedniku Vlade Petru ivkoviu slijedee:
Dosadanji voa biv. Jugoslovenske Muslimanske Organizacije, g. dr. Mehmed Spaho, u razgovoru koji je imao sa mnom, izraavao je nadu da e novo politiko stanje doneti dobra narodu i dravi. Smatrajui da je politika stranka, iji je bio ef, samim zakonom prestala da postoji, - on mi je izjavio, da nema potrebe, da naroito vlasti provode rasturanje Jugoslovenske Muslimanske Or-
N. arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima, 263. (poziva se na Jugoslavenski list od 9. januara 1929).
8
Isto, 248.
28
6/29/11 6:56 AM
ganizacije. Rekao mi je i to, da su se odbori te stranke odmah sami rasturili i da su sa partijskih lokala skinuli partijska obiljeja. I preko svojih organa proveravajui, uverio sam se u tanost ovoga posljednjeg. G. Spaho mi je rekao i to, da po njegovom shvatanju, danas ne moe i ne treba ni jedna politika stranka da postoji i radi, jer bi, kako on misli, postojanje jedne stranke logino izazivalo postojanje, stvarno i ako ne i formalno, i drugih stranaka, moda istih onakvih, kakve su do sada postojale. Za sebe lino gospodin Spaho mi je rekao, da e se on odmarati, poto mu je odmor, sa pogledom i na stanje zdravlja, potreban. Od jednog lica, kome se moe pokloniti vera, saznao sam, da je g. Spaho svojim dosadanjim partijskim prijateljima u istom smislu govorio, savetujui ih da sluaju naredbe vlasti, ali je istovremeno svakom rekao i to, da svaki motri dobro na postupanje vlasti i da svaki sluaj nezakonitosti i nekorektnosti postupanja vlasti, dostavlja neposredno Njegovom Velianstvu Kralju, u vidu albe.9
Upravo jednu takvu albu Spaho je poetkom februara 1929. uputio kralju Aleksandru. alba je bila u formi pisma u kojemu Spaho obavjetava kralja o smjenama opinskih vlasti po Bosni i Hercegovini. Ovo pismo bi se moglo protumaiti na dva naina: prvo, ono je dokaz osjeaja vlastite politike odgovornosti za dogaaje koji se odvijaju u zemlji, pa se eli skrenuti panja kralju o potrebi da se takva politika odbaci, jer je tetna po interese drave; s druge strane, ovo pismo sadri i odreenu dozu servilnosti i ukazuje kako je Spaho i u to vrijeme nastojao zadrati komunikaciju sa kljunim politikim centrom moi u dravi kraljem.10 Sasvim je sigurno da Spaho u ovo vrijeme neposredno nakon zavoenja diktature politiki nije aktivan i da se izravno ne suprotstavlja novouspostavljenoj diktaturi. Policija, koja je Spahu dobro pratila, u jednom izvjetaju konstatira kako on ni u vrijeme privatnog posjeta Istanbulu, gdje je boravio od 18. aprila do 11. maja 1929, nije nita radio protiv dananjeg reima i poretka u dravi.11 U izvjetaju od 20. marta 1929. Policijska je direkcija izvijestila velikog upana sarajevske oblasti Milana Nikolia
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje ABiH), Veliki upan Sarajevske oblasti (VSO), Pov. Br. 71/1929; Usporedi: N. arac Uspostavljanje estojanuarskog reima , 263.
10 11 9
Usporedi: Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo: Preporod, 1997, 507. N. arac N. Uspostavljanje estojanuarskog reima, 248.
29
6/29/11 6:56 AM
da Spaho zalazi u prostorije El Kamera i tamo sa svojim prijateljima igra domina i karata. Zatim zalazi u duan trgovca i lana biveg vodstva ove stranke Uzeir-age Hadihasanovia, gde se sigurno razgovara o politici i daju upute za dranje bivim partijskim pristaama. Za vrijeme postavljanja novog optinskog vijea koncem januara ove godine Uzeir-aga Hadihasanovi dolazio je u duan optinskog vijenika Ahmed-age Kumaina i govorio mu, sigurno se nee primiti dunosti optinskog vijenika, a isto tako vrlo nezgodnim rijeima se je izrazio za Nezir-agu Ahmetaevia, to se je primio ove dunosti. A 16. maja 1929. Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu je javljala velikom upanu sarajevske oblasti da Spaho odrava stalne kontakte sa svojim ranijim partijskim prijateljima i da se stalno via u drutvu sa dr. efkijom Behmenom, dr. Mahmudom Behmenom, dr. Halid-begom Hrasnicom i drugim, da stalno zalazi u prostorije muslimanskog drutva El Kamer i prima svoje prijatelje u svom stanu.12 Spaho je, meutim, uporno odbijao sve zahtjeve novinara za intervjuima, ali je u razgovoru sa S. Watsonom u etiri oka izrazio nezadovoljstvo postojeim reimom.13 Inae, ovaj se razgovor obavio u stanu dr. Mehmeda Spahe. Dijelu ovoga razgovora je prisustvovao i Obren Vukmanovi, profesor sarajevske gimnazije. Prema izvjetaju Policijske direkcije od 27. juna, Spaho i Watson su se susreli 26. juna u 15:00 sati. Dr. Vatson pokuao je odmah da uje miljenje dr. Spahe o naim politikim prilikama, ali dr. Spaho u svojim odgovorima bio je vie nego zakopan. Vukmanovi je mislio, da je on smetnja slobodnom razgovoru, radi ega se povukao u susjednu sobu, ostavivi dr. Vatsona nasamo sa dr. Spahom. Dijalog izmeu ove dvojice trajao je do 16 as nakon ega je dr. Vatson, u pratnji Vukmanovia, napustio stan dr. Spahe. Ostavi sam sa dr. Vatsonom, upitao ga je Vukmanovi o impresiji, koju je dobio iz razgovora sa dr. Spahom, a dr. Vatson je odgovorio, da je dr. Spaho izbegavao politike razgovore, uputajui se samo u objanjavanje kulturnog i ekonomskog stanja bos. her. Muslimana. Ali, u izvjetaju od 30. juna veliki upan je zapisao da je naknadno, i to posrednim putem, saznao kako je tekao razgovor Spahe i
12 13
ABiH, VSO, 2486/29.
Nedim arac, Razgovori Roberta V. Sitona-Votsona u Sarajevu 1929. godine. U: Bosna i svijet, Sarajevo: Institut za istoriju, 1996, 181.
30
6/29/11 6:56 AM
Watsona. Na osnovu jedne izjave, koju je o razgovoru g. Vatsona i g. Spahe dao u razgovoru sa jednim prijateljem g. ahinovi Meho, lini sekretar g. Spahe i njegov bliski roak, g. Spaho se pred Vatsonom izjanjavao protivu dananjeg reima u naoj Dravi, a uzgred je napadao i Ministra Pravde g. Srkia, predstavljajui ga kao neprijatelja Muslimana.14 Zbog toga ne bi trebalo iskljuiti mogunost da je u okolnostima estojanuarske diktature, u kojoj je Srki od poetka imao veliki utjecaj, neprijateljstvo Srkia i Spahe moglo utjecati na Spahin izostanak iz vlasti.15 Mada mnogi ukazuju kako je u ovo doba diktature Spaho najvei dio vremena posveivao filateliji,16 neki podaci ukazuju kako ipak njegov interes za politiku nije posve prestao. Policijski izvjetaji svjedoe kako je Spaho primao posjete prvaka JMO, ali dugo nije javno istupao. Ban Vrbaske banovine, Svetislav Tisa Milosavljevi, u svojim je Memoarima zabiljeio da je Spaho, ministar u penziji, posjetivi sa porodicom Banju Luku, 4. maja 1930. posjetio i bana, a ban, koji je, inae, 1927. i 1928. bio skupa u Vladi sa Spahom, o tome je referirao kralju Aleksandru u audijenciji 15. juna 1930. godine. U tom razgovoru Spaho je, prema Milosavljevievoj interpretaciji, sadanju podelu drave na banovine smatra(o) jednom velikom dravnom
14 15
ABiH, VSO, pov. br. 1607/1929.
Ivan Ribar, Politiki zapisi, II, Beograd: Prosveta, 1949, 28. Ribar pie kako je zavoenje diktature zastrailo vodstvo JMO, a da je Milan Srki, koji je bio veliki protivnik uope postojanja neke posebne muslimanske politike organizacije, bio kljuna osoba u potiskivanju Spahe iz vlasti. Srki je jedva doekao as da se na svakom koraku moe osvetiti muslimanima za, kako se govorilo, zloine koje su izvrili protiv srpstva. On je vostvo i prvake kadikad dijelio od samog muslimanskog stanovnitva, tvrdei da je vostvo to koje muslimanima eli da nametne separatizam i turski mentalitet, i koje zahvaljujui tome zadobija pri izborima masovno muslimansko povjerenje. Srki je pojedine u vostvu, a naroito Spahu, zvao Turcima koji iskoriavaju islam u svoje partijske separatistike ciljeve. Zna se da je tokom 1930. neke serije markica Spaho kupovao iz Istanbula (Bonaki institutu, Sarajevo, Mehmed Spaho, Privatna korespondencija). Neke markice Spaho je kasnije prodavao. Tako je, na primjer, Lujo J. Mohr iz Beograda 13. 3. 1935. pisao Spahi da pristaje od njega kupiti jednu englesku markicu ostatke Vae nekadanje zbirke po cijeni od 550 dinara (BIS, MS, Ministar, dok. 3/1935). Meutim, on je i dalje prikupljao markice i fotografije. Fadil Zairagi iz Jajca je 15. 7. 1935. poslao Spahi jedan album fotografija koje je sa putovanja po junoj Americi, Kini i Japanu nainio mornar Dervi Krlak i poklonio Spahi.
16
31
6/29/11 6:56 AM
potrebom, sa kojom se muslimani, iako su razbijeni i pocepani, moraju miriti. Jako mu je samo ao, to je njihov verski zakon osakaen i to bez ikakve potrebe. Dalje (Spaho, H. K) veli da su sve konfesije u zemlji, sem muslimana, dobile to je trebalo, a muslimani su izgubili prava koja su pod okupatorima (tj. u doba austro-ugarske vladavine, H. K.) imali. Dr. Spaho nalazi da je svemu ovome kriv ministar pravde dr. Srki, koji tu osvetu nad muslimanima izvodi iz linih razloga i po jednom planu. Ban Milosavljevi kae da je taj dio njegova ekspozea kralj (je) paljivo sasluao, ali nije nita primetio.17 No, vrijedilo bi se malo zadrati na ovom podatku koga donosi ban Milosavljevi, jer on predstavlja dodatni argument tezi da je Mehmed Spaho izmeu dva svjetska rata uvijek bio blizak vrhu jugoslavenske politike.18 Mustafa Imamovi kao argument toj tezi navodi i pisanje Dragoljuba Jovanovia koji je tvrdio kako je kralj Aleksandar Mehmeda Spahu pazio skoro isto koliko Koroca, jer je muslimansku Bosnu, dakle Bosnu uope, mogao imati u vlasti samo preko Spaha ili nekog od Kulenovia, s obzirom da su se sa muslimanima vie nego sa Slovencima mogli ucjenjivati Hrvati. Ovaj bi Spahin susret sa banom Milosavljeviem mogao ukazivati i na Spahine namjere da u vrijeme diktature, premda je bio sklon saradnji sa beogradskim opozicionim partijama, ne prekine sve veze sa vladajuim vrhom jugoslavenske politike, s obzirom da je znao da e ban Milosavljevi njegovo miljenje prenijeti kralju Aleksandru. No, u to je vrijeme kralj pokuavao politiku krizu rijeiti na drugaiji nain, te uope nije komentirao banove interpretacije razgovora sa Mehmedom Spahom, vie vjerujui Srkievim nego Spahinim konceptima rjeavanja jugoslavenske krize. Suoen s takvim ignoriranjem Spaho je ostao izvan vladajuih struktura u doba estojanuarskog reima, ali je sve do 27. septembra 1931. uporno izbjegavao javno istupati. Tek e se tada on oglasiti, potpisujui zajedniki proglas s ostalim opozicionim liderima (A. Stanojevi Lj. Davidovi,
17
Mustafa Imamovi, Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2008, 135. biljeka 4.
18
Svetozar Tisa Milosavljevi, Memoari. Banovanje. Banja Luka: Udruenja arhivskih radnika Republike Srpske, 2005, 55.
32
6/29/11 6:56 AM
J. Jovanovi, A. Koroec, M. Spaho), koje u formi saoptenja politikim prijateljima, poziva na apstinenciju od izbora za Narodnu skuptinu, jer novi Ustav i politiki zakoni koji su slijedili posle njega ne omoguuju da na izborima za Narodnu skuptinu dou do izraaja prave elje i pravo raspoloenje naroda.19 Ipak, policijski su izvjetaji ukazivali kako je Spaho pred novembarske izbore 1931. jednim pismom preporuio svojim pristaama da izau na izbore. Uprava policije u Sarajevu je 6. novembra 1931. obavijestila Kraljevsku bansku upravu da je dola u posjed jednog pisma koje je Mehemed Spaho uputio Uzeir-agi Krei, trgovcu u Sarajevu. U tom pismu Spaho, izmeu ostalog kae: Sad u nedelju su izbori za taj beogradski kooja parlament. Glasali mi muslimani ili ne glasali, isti e poslanici biti izabrani. Ako diktatorska lista ne bude imala dosta glasova, Beograd i diktatorska tampa svalie svu krivnju na nas muslimane, koji neemo da spasavamo dravu, da nismo uz kralja, da se zbog nas ne moe nai zajam u inostranstvu itd. Zbog toga svega okrivie nas muslimane, i Srbi e poeti sa svojim starim metodama, sa progonima protiv nas. Da se tome svemu izbjegne i da pokaemo naim neprijateljima, da smo i mi na kraju krajeva za ovu Dravu i za Kralja, iako smo protiv Diktature, to Te molim porui naim prijateljima da u to veem broju izau svi u nedelju na izbore i da glasaju makar i preko srca za ovu jednu jedinu listu, koja je postavljena. To ih ne kota nita, a otkloniemo od sebe svaku odgovornost. Dananji reim tako i tako ne moe dugo trajati i mi emo priekati jo nekoliko mjeseci, pa emo opet uzeti vostvo u svoje ruke20 Mehmed Spaho je 7. 12. 1931. na poziv velikog muftije Emin el-Huseinija, skupa s Uzeir-agom Hadihasanoviem i H. Hasan-agom Nezirhodiem prisustvovao Sveislamskom kongresu u Jerusalimu. Cilj kongresa je bilo skretanje panje islamskog svijeta na veliku zaostalost u kojoj se
19
ABiH, KBUDB, pov. br. 4045/1931; Mada je teko posvjedoiti da li je ovo pismo vjerodostojno, jer na kraju je samo navedeno ime Mehmeda Spahe, ali nedostaje vlastoruni potpis. Ipak, s obzirom da su se ovakva pisma irila ona su mogla imati odreenog utjecaja na muslimane prilikom izbora. Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941), Sarajevo: Veselin Maslea, 1986. 206. ne sumnja u vjerodostojnost ovoga pisma.
20
Todor Stojkov, Opozicija u vrijeme estojanuarske diktature 1929-1935, Beograd: Prosveta, 1969, 121.
33
6/29/11 6:56 AM
nalaze muslimani, u moralnom, socijalnom i politikom pogledu, iznalaenje puteva za izlazak iz posvemanje letargije i depresije, ali i stvaranje pritiska na kolonijalne vlasti da respektuju prava i slobode raznih naroda u svojim kolonijama i dominionima.Vlasti su odobrile uee jugoslavenskih muslimana na planiranom jerusalimskom skupu, a odlukom Vrhovnog starjeinstva od 21. XI. 1931. na Sveislamski kongres u Jerusalimu kao zvanini predstavnici Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, opskrbljeni potrebnim uputstvima i instrukcijama, upueni su predsjednici Ulema-medlisa u Skoplju i Sarajevu Vejsil ef. Alian i Salim ef. Mufti. Osim te zvanine delegacije Islamske vjerske zajednice na Kongres su krenuli i pojedini politiari i trgovci, poput dr. Mehmeda Spahe, Uzeir-age Hadihasanovia i Hasan-age Nezirhodia. Uprava policije u Sarajevu izvijestila je Kraljevsku bansku upravu Drinske banovine (22. XI. 1931) da su pomenuta trojica jutarnjim vozom u 6:50 zajedno otputovala preko Uica i Caribroda za Carigrad, odakle putuju na muslimanski kongres u Jerusalim. U izvjetaju je konstatirano da sve trojica imaju uredne putne isprave, Nezirhodi i Hadihasanovi pasoe uprave, a Spaho diplomatski paso kojeg je dobio prilikom svog zadnjeg boravka u Beogradu. Bez ikakve dramatizacije, banska uprava je tek upoznata da je o njihovom odlasku za Jerusalim ifriranom depeom obavijeteno Odjeljenje za dravnu zatitu Ministarstva unutranjih poslova u Beogradu.21 U Jerusalimu su jugoslavenski predstavnici uzeli aktivno uee u radu kongresa, koji je trajao od 7. do 17. XII 1931. Vie muslimana iz Bosne i Hercegovine je imenovano u kongresne odbore, poput epakog muderisa hafiza Hamida ef. Muftia, koji je uzeo uea u radu Odbora za poziv i upute, odnosno dr. Mehmeda Spahe, koji je radio u Odboru za kulturu i islamsku zajednicu. Kako je kongres bio zamiljen kao poetak ire akcije na sreivanju vjerskih, ekonomskih i drutvenih prilika muslimana, formiran je i Izvrni komitet kongresa, u koji je uao predsjednik Ulema-medlisa u Sarajevu Salim ef. Mufti. No, nema obavijesti o konkretnom ueu jugoslavenskih predstavnika u postkongresnim aktivnostima.22
21
22
Adnan Jahi, Organizacija i rad Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata. Doktorska disertacija. Tuzla: Filozofski fakultet, 2007. Isto.
34
6/29/11 6:56 AM
Mehmed Spaho 1932-1935. godine Oivljavanje politike djelatnosti 1932-1933. godine Nakon otopljavanja politike situacije u zemlji uvoenjem kakvog takvog ustavnog stanja 1931. godine i Mehmed Spaho se znaajnije aktivira. Njegova je pozicija u ovo doba prilino ambivalentna: on se nalazio u procjepu izmeu saradnje sa dijelom radikala ili saradnje sa Seljako-demokratskom koalicijom, koju su sainjavali HSS i Samostalna demokratska stranka. Izgleda da je Spaho na vee koncesije ipak mogao raunati od strane radikala, jer radikali njega nisu doivljavali kao kljunog konkurenta (za radikale su kljuni konkurenti bili demokrati). Nakon donoenja Septembarskog ustava beogradski opozicioni krug je nastojao sklopiti neki dogovor kako bi mogao eventualno doi na vlast i to bez SDK, odnosno bez dr. Vladka Maeka.23 No, Maek je ak pokuavao u koaliciju privui i srpske radikale Ace Stanojevia, koji su bili opoziciono pozicionirani spram vlada koje su funkcionirale u vrijeme estojanuarske diktature. Seljako-demokratska koalicija je nastojala okupiti opozicioni front nudei saradnju, uz Demokratskoj stranci, prije svih Spahi i Koroecu. Sm Spaho je poetkom 1932. godine nekoliko puta boravio u Beogradu, a Uprava policije u Sarajevu je iz krugova bliskih dr. Spahi doznala kako je on svojim prijateljima govorio da je pozivat na saradnju u Vladi, ali da taj poziv nije mogao prihvatiti smatrajui, da je njegov ulazak u Vladu preran i da su uslovi za ulaz u Vladu bili teki.24 U maju 1932. pojavile su se informacije da su najblii kraljevi krugovi spremni inicirati formiranje jedne politike organizacije, ije bi jezgro inila Radikalna stranka, a obuhvatila bi jo i demokrate, zemljoradnike, JMO i SLS.25 Tokom aprila i maja bili su prilino intenzivni kontakti predstav23 24 25
T. Stojkov, Opozicija, 189.
BIS, MS, Uprava policije u Sarajevu Kr. banskoj upravi Drinske banovine, pov. br. 643/32, 1. aprila 1932. Lj. Boban, Maek, I, 82.
35
6/29/11 6:56 AM
nika tih pet stranaka, s tim da treba naglasiti kako je u ime dr. Spahe sve aktivnosti u Beogradu vodio dr. efkija Behmen, koji je ak poduzimao i zajednika putovanja po zemlji, Srbiji prije svega, sa predstavnicima rukovodstava ostalih partija beogradske politike opozicije.26 U isto je vrijeme (maj 1932.) kod Maeka doao dr. efkija Behmen i s njim razgovarao o idejama koje se uju, a vezane su za podjelu Bosne i Hercegovine. Na te Behmenove strahove Maek je odgovorio da e samo Muslimani biti krivi ako do podjele Bosne i Hercegovine doe. Vi se uvijek drite sa Beogradom, a daleko od Zagreba, samo ovako skrovito dolazite opipavati bilo. im vas zovu u vladu idete kao ovce na sol i ne obazirete se na Hrvate, a kad vas izbace iz vlade onda idete s opozicijom beogradskom da moete se prikriti platem srpske opozicije (...) Pa ta traite od nas; ne moemo ii za vama, koji se nas uvate kao kuge i pomaete Beogradu protiv nas direktno i indirektno, a da odbijemo tamonje Hrvate, koji do posljednjeg ovjeka dre s nama do kraja. Ukratko, na je program ovaj: Mi traimo BosnuHercegovinu za Hrvatsku na temelju hrvatske veine Katolici i Muslimani ako se to ne bi moglo postii mogli (bismo) putem kompromisa pristati na to da B-H u cjelini ostane i dobije autonomiju.27 Mogue da su i takvi Maekovi stavovi mogli utjecati na Spahinu izjavu, datu prilikom razgovora sa poznatim britanskim arheologom Arthurom John Evansom, koji je u junu 1932. posjetio Jugoslaviju. Navodno je Spaho, razgovarajui s Evansom o nainu ureenja jugoslavenske drave, kazao: Federacija ili separacija.28 Druga polovica 1932. obiljeena je velikom politikom aktivnou opozicije, to je rezultiralo nizom tzv. punktacija (od Slovenije do Crne Gore), to je znatno utjecalo i na politiko buenje u Bosni i Hercegovini,
26 27
28
Lj. Boban, Maek, I, 84. Ante Trumbi je tada zabiljeio kako je zanimlljivo da Mehmed Spaho nikako ne dolazi u Zagreb, nego tamo alje dr. Halid-bega Hrasnicu ili dr. efkiju Behmena kao svoje emisare koji prikupljaju informacije za njega. (Lj. Boban, Lj, Maek, I, 138. nap. 89). Uporedi i: Tomislav Iek, Hrvatska seljaka stranka u Bosni i Hercegovini 1929-1941. Sarajevo: Institut za istoriju, 1991, 101. Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije. Dokumentima i polemikom o temama iz novije povijesti Jugoslavije, Zagreb: kolska knjiga i Stvarnost, 1987, 135. biljeka 112.
36
6/29/11 6:56 AM
ali je ovdje sve ilo dosta sporo, a Mehmed Spaho je jako dugo kalkulirao u vezi s tim. Zapravo su se i Koroec i Spaho u ovo vrijeme odbijali izjasniti o Zagrebakim punktacijama, to je Maek shvatio kao odobravanje. Koroec i Spaho ute, ali svakako ne daju nikakva glasa protiv. To moe znaiti, da odobravaju u sebi, samo to u ovoj uzbuenosti u Beogradu, nee iz taktike da se izlau. Ante Trumbi je zabiljeio da Koroec i Spaho po tome to ne prigovaraju Punktacijama, zapravo ih podravaju.29 Prema svjedoenju jednog savremenika, u Zagrebu su hrvatski lideri jako zamjerali Spahi zbog tog kalkuliranja, zbog ega je jedna grupa mladih aktivista, koju su sainjavali Muhamed Pilav, Muhamed auevi i Mesud ohadi krenula u Sarajevo o tome razgovarati sa Spahom. Pilav u svojim sjeanjima pie:
Spaho nas je primio u kancelariji Mahmuda Behmena, koji je bio narodni zastupnik. Doao je tu i gradonaelnik Biaki. Rekosmo Spahi kako se i mi prikljuujemo kritikama na reim. Ja kaem: U Zagrebu se pitaju, i mi se pitamo, zato Vi utite. Doli smo Vas zamoliti da i Vi stavite svoj potpis na Punktacije.
Spaho e na to: E, moj sinko, lako je onima u Zagrebu, oni to piu i potpisuju zajedno sa svojim prijateljima Srbima; lako je onima u Sloveniji, oni su jedinstveni; u Beogradu to potpisuju Davidovi, Trifunovi i kompanija oni su Srbi. A mi smo u Sarajevu pomijeani s onima koji su kumovali u stvaranju estojanuarske diktature, to su nosioci ovoga reima. Eno Milana Srkia kraljev najvei prijatelj, ulazi kralju bez najave. Ovi Srbi ovdje jedva ekaju da nas uhvate na nianu. Mi treba da utimo i ekamo da se ovo stanje promijeni. Pa se okrene meni: A kako ti to zamilja? Ja kaem: Treba se odvojiti od Bizanta jednom zauvijek. Granica je Drina, i toga se valja drati. Nikad mi s njima u zajednitvu sree neemo imati. Spaho me pogleda iskosa: Moj sinko, vidim ja, pun si energije i idealizma. Ali kad ti bude tvoja Foa na granici, onda e ona biti na klaonici! Tebe e i tvoga druga zaklati, i prije e za to saznati i to slaviti oni u Beogradu i Crnoj Gori nego mi u Sarajevu. Moramo trpjeti i ekati promjenu koju e vrijeme donijeti.30
29
30
Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, Zagreb: kolska knjiga i Stvarnost, 1989, 76.
Muhamed Pilav, U ustakoj emigraciji s Paveliem. Sjeanja vjeitog pobunjenika, zatvorenika, bjegunca. Zrich : Bonjaki institut, 1996, 12-13.
37
6/29/11 6:56 AM
U to je vrijeme u Sarajevo stigao i Juraj utej s ciljem da nagovori Spahu da podri Zagrebake punktacije Seljako-demokratske koalicije, u kojima su istaknuti zahtjevi za preureenjem drave. utej je najprije uspio nagovoriti brau efkiju i Mahmuda Behmena, nakon ega su njih sva trojica uvjeravali Spahu u nunost takvog poteza, ali je to Spaho u poetku odbijao.31 Konano, u januaru 1933. Mehmed Spaho je obznanio posebnu rezoluciju JMO, koja se u literaturi ponekad naziva i Spahine punktacije. Punktacije su po Bosni i Hercegovini rasturane 26, 27. i 28. januara 1933. godine. U njima je Spaho izrazio svoj stav i stav JMO, a u ime svih Muslimana Bosne i Hercegovine, o ureenju jugoslavenske drave i poziciji Bosne i Hercegovine. U tim punktacijama se kritizira centralistiko ureenje drave, te zastupa decentralizirana drava ravnopravnih politiko-historijskih jedinica, u kojoj bi Bosna i Hercegovina kao najstarija historiko-politika jedinica (...) bila jedna od tih ravnopravnih jedinica.32 Zbog ovih Punktacija Uprava policije je 31. januara 1933. izrekla Spahi 20 dana zatvora i 20 dinara takse na presudu. No, Spaho se 7. februara 1933. alio Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine na tu presudu. Spaho je u svojoj albi navodio da tekst Punktacija nije bio namijenjen za javnost, te da je u javnost dospio bez njegovog znanja. No, Banska je uprava zakljuila kako su te Punktacije (odnosno Deklaracija, kako ju je Spaho zvao) politiki akt nastao na politikom sastanku, mada je Spaho tvrdio kako to nije bio nikakav politiki sastanak, nego samo njegovo savjetovanje sa istomiljenicima. Zakljuivi da se radi o politikom sastanku, na koji Spaho nije imao pravo, Uprava je zakljuila da je presuda Policije nezakonita, te mu je odredila kaznu po drugom zakonu 20 dana zatvora i 5000 dinara novane kazne. Spaho je kaznu izdravao od konca februara, te je 18. marta puten nakon odsluene kazne. Prilikom putanja dr. Spahe
31 32
Prijepis ovih Punktacija iz zbirke Hinke Krizmana, koristio Ljubo Boban u svom radu Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija (SP, 1/1971), a kasnije su objavljene i u njegovoj knjizi Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, str. 49. Jedan prijepis sainila je i Kraljevska banska uprava Drinske banovine i 6. februara 1933. dostavila Ministarstvu unutranjih poslova u Beograd (ABiH, KBUDB, pov. br. 444/33).
38
6/29/11 6:56 AM
i dr. Hrasnice iz policijskog zatvora nije ih niko do kue ispratio, a sutradan na 19. marta posjetilo ih je nekoliko njihovih prijatelja i gotovo itava rodbina. Prema tvrdnjama Uprave sarajevske policije, Spaho i Hrasnica su za vrijeme izdravanja kazne imali posebne zrane elije sa vlastitom posteljinom i hranom. Posjeivala ih je u manjoj mjeri i njihova rodbina, a druga lica nisu se gotovo ni prijavljivala za posjetu. Policija je posebno naglaavala kako je 13. marta Spaho svoj 50-i roendan proveo u zatvoru, te je dobio 57 estitki, to je policija navodila kao dokaz da on nema veliki utjecaj meu Muslimanima.33 Ono to je vano primijetiti vezano uz nau temu jeste to da je Spahin politiki utjecaj sve vie jaao u muslimanskim masama, mada treba imati u vidu da je i tada muslimanska zajednica jo uvijek politiki pocijepana. Prema tromjesenom izvjetaju od 3. jula 1932. o stanju u Tenju, kako srezu tako i gradu, formirana su dva tabora: s jedne strane Srbi-pravoslavci sa malim i to veoma malim brojem muslimana, a jo manjim brojem katolika. S druge strane muslimani i katolici, s zavidnim naznaivanjem Hrvata kojima i preutno Muslimani, iako veina, ustupaju vodstvo ovog pokreta i sluaju ih. Konstatira se kako Muslimani i Hrvati kritiziraju aktuelno stanje, pa se ak svako druenje sa iskrenim pristalicama sadanjosti, sa Srbima, izbjegava. Tako se ponaa i svetenstvo. Muslimansko ivlje, kao veina, tromo i luta. Sreski naelnik istie kako je stanje meu seljacima mirno, oni su zaokupljeni svojim problemima, i u toj zaokupljenosti vlastitim problemima spontano ulaze u novu Jugoslavensku radikalno-seljaku demokratiju, koja e ubrzo promijeniti ime u Jugoslavenska nacionalna stranka, ali je problem u opinskoj upravi u Tenju. Naelnik ima samo rijei kritike za predsjednika opine, koga naziva ivim mrtvacem i neobino lijenim ovjekom bez ikakvog ugleda, ali vjernog slugu Adem-age Meia. U izvjetaju o politikoj situaciji u srezu Doboj od 3. januara 1933. naelnik sreske ispostave veli da je evidentirao 12 isto antidravnih lica, meu kojima je i Adem-aga Mei. Za njega kae da je zloglasni krvolok srpskog naroda, ne samo u Bosni, gde je ivio i radio kao habsburki poBIS, MS, Policijski izvjetaji od 1. februara 1933 i 19. marta 1933; vidjeti i ABiH KBUDB, pov. br. 618/33.
33
39
6/29/11 6:56 AM
verenik i poasni dvorski savetnik, nego i naroda u Srbiji, u kojoj je prolio mnogo krvi, ne samo na bojnim poljima, nego i u pozadini, u selu Kalesiji blizu Cera, gde je zapalio jednu srpsku kuu, u kojoj se je nalazilo 12 ena i dece, te su svi u toj kui izgoreli. Prema ovoj interpretaciji, Adem-aga je 1914., uoi rata, podnio molbu Potjoreku da mu dodijeli in rezervnog oficira i odobrenje, da o svom troku skupi 1000 dobrovoljaca. ak se navodi kako je, navodno, Potjorek izdao naredbu jednom oficiru da obui Ademagu vojnoj vjetini. Navodno je Adem-aga proao jednomjesenu vojniku obuku u Doboju. Nakon toga je od Potjoreka dobio in rezervnog porunika i doputeno mu je da okuplja dobrovoljce. Okupio je 1000 dobrovoljaca, snabdio ih o svom troku odijelom, hranom i mjesenom platom i poveo ih peko Drine u Srbiju, ali je u prvom okraju sa srpskom vojskom gotovo polovica njegovih dobrovoljaca poginula. Nakon toga je, prema ovom miljenju, Mei vratio svoje dobrovoljce, ponovo mobilizirao nove dobrovoljce kako bi dostigao broj od 1000 dobrovoljaca i s njima sudjelovao u bitci na Ceru protiv srpske vojske. Na Ceru je poginula veina njegovih dobrovoljaca pa je pri odstupanju kroz selo Kalesiju zapalio ovu srpsku kuu i nevine ene i decu u njoj. Jo ima ivih oevidaca u Doboju, koji su ova nedjela Meia gledali, i koji su to meni, geometru Simiu i umskom referentu Ceriu letos priali u selu Barama. Uz Meia, kao vanog antidravnog aktivistu u Tenju u izvjetaju se spominje Beir-beg onlagi, koji se deklarirao kao Hrvat islamske vjeroispovijesti. Njih dvojica su, prilikom posjete nadbiskupa aria srezu Teanj, doli u Sivu i pozdravili se sa ariem alei mu se na zlu sudbinu zbog podinjenosti Srbima u Beogradu. Nakon toga je ari, na Meiev poziv, doao u grad Teanj, mada je to bilo izvan prvobitnog programa, i pozdravio Meia, pred velikim brojem graanstva, rijeima: Dragi i plemeniti Adem-aga, doao sam kao Bonjak iz Travnika i tvoj lini i idejni prijatelj, da te pred cijelim ovim svijetom poljubim i time pokaem nae duhovno jedinstvo, da ti pomognem u tvojim plemenitim stremljenjima.34
ARS, Vrbaska banovina, Izvjetaji o optoj politikoj situaciji sreskih referenata 19291941. godine, II-10.
34
40
6/29/11 6:56 AM
Poetkom januara 1933. objavljene tzv. Spahine ili Sarajevske punktacije, u kojima se trai ureenje jugoslavenske drave na principu politikohistorijskih jedinica, to je podrazumijevalo i cjelovitost Bosne i Hercegovine i njenu ravnopravnost sa ostalim jedinicama jugoslavenske drave. Zbog ovih punktacija Spaho je 1. 2. 1933. osuen na 20 dana zatvora, a i novano je kanjen sa 5000 dinara. Skupa s njim u sarajevskom zatvoru je bio i dr. Halid-beg Hrasnica. Te je godine predsjednik Vlade bio dr. Milan Srki, a ban Drinske banovine je bio Velja Popovi.35 Dr. Mehmed Spaho 1935-1939. godine Stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice i politiko stanje Bonjaka Poetak stvaranja Jugoslavenske radikalne zajednice kao politike formacije putem koje e Mehmed Spaho izai iz opozicije i ponovo ui u Vladu pada prije petomajskih izbora 1935. godine. Ve u proljee 1934. kralj Aleksandar je shvatio da rjeenja koja je nudio od 1931. nisu dovoljna za rjeenje jugoslavenske krize, i zbog toga je nastojao pronai pogodnu politiku linost preko koje bi okupio dio radikala i jo nekih nesrpskih stranaka radi stvaranja nove politike stranke koja bi preuzela na sebe zadau stabiliziranja stanja u zemlji. Ta je linost bio Milan Stojadinovi, koji je trebao okupiti razliite frakcije Radikalne stranke i povezati ih sa slovenakom grupom dr. Antona Koroeca, kako bi ta nova grupa dobila neki jugoslavenski karakter. Stojadinovi u svojim memoarima svjedoi kako je on iz istih razloga u tu politiku kombinaciju nastojao ukljuiti i politiku grupu oko Mehmeda Spahe, ali kralj Aleksandar, veli Stojadinovi, nikako nije hteo da uje za muslimane iz razloga koji mi ni onda, a ni danas, nisu jasni.36 Ipak, u februaru i martu 1934. bilo je intenzivnih razgovora
35 36
Tri kraljevska ministra u zatvoru. Pravda, br. 12, 26. marta 1937.
Milan Stojadinovi, Ni rat ni pakt. Jugoslavija izmeu dva rata, Rijeka: Otokar Kerovani, 1970, 273.
41
6/29/11 6:56 AM
izmeu predstavnika Radikalne stranke oko Glavnog odbora, SLS i JMO o stvaranju nove politike partije, a predvialo se da i dio Hrvata iz tzv. Narodnog kluba postanu dio te nove politike kombinacije. Uprava policije u Sarajevu je 28. februara 1934. obavjetavala Kraljevsku bansku upravu Drinske banovine da je dr. Mahmud Behmen 24- 25. februara boravio na Hvaru, gdje se susreo sa dr. Antonom Koroecom i prenio mu poruku dr. Mehmeda Spahe vezano za politiku suradnju dijela Radikalne stranke, Spahe i Koroeca.37 S obzirom da je Koroec u to doba bio konfiniran na Hvaru i pod policijskom pratnjom, policijski izvjetaji o ovome su kontradiktorni i mogli su biti posljedica Koroecovog namjernog skretanja panje policiji u krivom pravcu. Naime, dok je 28. februara Uprava sarajevske policije jasno naglaavala da je dr. Mahmud Behmen na Hvar doao sa Spahinom porukom i namjerom da se sa Koroecom i dijelom radikala formira nova politika stranka, u izvjetaju od 1. marta policija, uz detaljan pregled kretanja Behmena i Koroeca, zakljuuje kako ovaj njihov susret nije stvarao temelje za organizaciju te nove politike stranke. Policija je od pouzdanih osoba doznala kako se Koroec iznenadio tom dolasku, te kako je on smatrao da su braa Behmen vie naklonjeni saradnji sa Demokratskom strankom Ljube Davidovia, a ne dijelu radikala. Za Spahu je, prema ovom policijskom izvjetaju, Koroec kazao kako je jedna sfinga i da ne pokazuje uopte nikakve aktivnosti.38 Prema drugim informacijama, Koroeca je posjetio i dr. Spaho lino, kao i neki radikalski politiar iz Beograda koji su dr. Koroecu saoptili, da su se dva zavaena krila bive Radikalne stranke izmirili i da danas zajedno sarauju.39 Izgleda da je u vrijeme tih pregovora sm dr. Mehmed Spaho u nekoliko navrata putovao u Beograd na razgovore, te da je i u Sarajevu nekoliko puta radi razgovora sa Spahom iz Beograda dolazio Laza Markovi. Meutim, kralj je 9. maja 1934. odbacio ovaj plan stvaranja nove politike organizacije, te je i dalje ostao vezan za Jugoslavensku nacionalnu stranku
37 38 39
ABiH, KBUDB, pov. br. DZ 479/1934.
BIS, MS, Uprava policije u Sarajevu Kraljevskoj banskoj upravi, br. 424/34, 1. marta 1934. ABiH, KBUDB, pov. br. DZ 578/1934.
42
6/29/11 6:56 AM
( JNS se prvobitno nazivala Jugoslavenska radikalno-seljaka demokratija, a na kongresu krajem jula 1933. promijenila je naziv u JNS).40 Nakon ubistva kralja Aleksandra u Marseju, Namjesnitvo, koga su inili princ Pavle Karaorevi, dr. Radenko Stankovi, senator i ministar prosvjete, te Ivo Perovi, ban Savske banovine, nastavilo je posao na stvaranju nove politike grupacije koja bi bila u stanju stabilizirati stanje u zemlji. Aca Stanojevi, predsjednik Narodne radikalne stranke i dr. Anton Koroec, kao predsjednik Slovenske ljudske stranke, sastali su se 15. novembra 1934. u stanu dr. Laze Markovia, a bili su prisutni dr. Anton Koroec, dr. Laza Markovi; dr. Milan M. Stojadinovi, Dragia Cvetkovi, dr. Milutin Jovanovi i Vlada Teokarevi i utvrdili da su saglasni u glavnim politikim pitanjima, te su se sporazumjeli o slijedeem: 1. da njihove partije obrazuju jednu politiku zajednicu, koja e nastupiti kao cjelina prema drugim politikim partijama, te im se stvore uvjeti te e dvije partije pretvoriti se i formalno u jednu partiju; 2. upuuju poziv dr. Spahi da i Jugoslavenska muslimanska organizacija pristupi ovoj zajednici; 3. voa ove zajednice je Aca Stanojevi; 4. pitanje formiranja vodstva nove stranke uredit e se naknadno sporazumom Stanojevia, Koroeca i Spahe.41 Dok su trajali razgovori lidera ovih stranaka (Radikalna, SLS, JMO) mandatar za sastav Vlade Bogoljub Jefti im je u decembru 1934. ponudio ulazak u Vladu kojoj bi on bio na elu. Jefti je ponudio Radikalima tri ministarske pozicije (saobraaj, finansije i graevine), a Koroecu i Spahi je nudio po jedno ministarsko mjesto. No, svi su to odbacili, pa i Mehmed Spaho, nakon ega je Jefti formirao Vladu u koju je uspio uvui samo jednog radikala Milana Stojadinovia, dok je Spaho i dalje ostao u opoziciji prema reimu, ali u uskim kontaktima sa Radikalnom strankom i Slovenskom ljudskom strankom.42 Jeftieva je Vlada poetkom februara 1935. raspisala nove izbore za 5. maja 1935. godine. Sada se postavilo pitanje novih predizbornih koalicija, s
40 41
42
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 3.; Vidjeti i: Lj. Boban, Maek, I, 164, te str. 182183, biljeka 48. T. Stojkov, Opozicija, 287.
43
6/29/11 6:56 AM
obzirom da su svi pravili nove kombinacije. Seljako-demokratska koalicija (HSS i Samostalna demokratska stranka) nastojala je okupiti to iri opozicioni blok, pa su se fokusirali na uspostavljanje koalicije sa Demokratskom strankom i Zemljoradnikom strankom iz Srbije. Ovo ukazuje na to da su i zagrebaki opozicioni krug i beogradski opozicioni krug (dio koga su sainjavali Demokratska stranka i Zemljoradnika stranka) sutinu svoje politike i odnosa u Jugoslaviji vidjeli u srpsko-hrvatskim odnosima. I jedni i drugi su u ovom stvaranju srpsko-hrvatskog opozicionog bloka vidjeli ansu za izborni uspjeh i dolazak na vlast. Maek je sugerirao Davidoviu i Joci Jovanoviu da u tu koaliciju pridobiju i SLS i JMO, pa ako je mogue ak i dio radikala. U tom je smislu tokom februara i marta 1935. bilo i vie razgovora, pri emu je u Spahino ime uvijek pregovarao dr. efkija Behmen, a ne Spaho lino. Koroec, a naroito JMO pokazivali su sklonost da se postigne sporazum o obrazovanju izborne liste svih preestojanuarskih stranaka, s tim to je Koroec svoj pristanak da se prikljui spomenutoj listi uslovljavao pristankom radikalskog Glavnog odbora. Tokom ovih pregovora Radikalna stranka i SLS nisu pristali ui u tu koaliciju, pa se Spaho od njih odvojio i odluio na izbore ii na listi Udruene opozicije, o emu je 12. marta 1935. obavijestio Jocu Jovanovia, koji je u ime Udruene opozicije pregovarao sa drugim politikim grupama. Vostvo JMO se odluilo da se prikljui opozicionoj izbornoj listi, onda kada je u Glavnom odboru radikala i SLS, posle raznih kombinacija, preovladalo konano opredeljenje za izbornu apstinenciju. Bojei se da e muslimanski ivalj u Bosni i Hercegovini ukoliko se vostvo JMO opredeli za apstinenciju glasati za poslanike kandidate Udruene opozicije, vodei politiari JMO su posle izvesnog kolebanja stali na stanovite da je u takvoj situaciji najbolji izlaz da se JMO prikljui Udruenoj opoziciji i istakne svoje kandidate.43 efovi NRS, SLS i JMO su se nakon izbora 5. maja 1935. sastali i analizirajui rezultate izbora zakljuili kako ti izbori nisu doveli do konsolidacije unutranjih politikih prilika u zemlji s obzirom na broj glasova koje su dobile opozicione liste, na apstinenciju pristaa SLS i jednog dijela NRS. S obzirom na izborne metode vladine liste, efovi NRS, SLS i JMO su se saglasili da Vlada B. Jeftia nema autoritet da dalje upravlja zemljom,
43
44
6/29/11 6:56 AM
te iskazuju elju za stvaranjem jedne nove Vlade koja bi imala podrku veeg dijela glasaa. Stoga oni iskazuju spremnost staviti se na raspolaganje Namjesnicima radi stvaranja takve Vlade, te naglaavaju potrebu da se u takvu Vladu pozove i dr. Maek. Oni istiu da predsjednik Vlade svakako ne moe biti B. Jefti, ali bi bilo poeljno da Ministarstvo vojske i mornarice i dalje zadri general Petar ivkovi. efovi ovih stranaka najavljuju da bi nova Vlada trebala pripremiti nove izbore, ali i obrazovati novu politiku stranku, u koju bi uli svi oni politiki krugovi na koje bi se ta Vlada oslanjala. Najavljuje se da bi naziv te stranke glasio Jugoslavenska radikalna zajednica, na ijem bi elu bio Izvrni odbor u koji bi uli Aca Stanojevi, Milan Stojadinovi, Anton Koroec, Mehmed Spaho. Izvrni odbor bi rukovodio poslovima oko organizacije stranke i davao politike direktive za stranaku djelatnost, dok se stranka definitivno ne konstituira na svojoj skuptini i dok ne izabere svoje stalno predsjednitvo. Potpisnici izjave odluuju, da tekst ovog sporazuma sastavljenog u etiri primjerka smatraju kao povjerljiv, ali da se jedan originalni primjerak uputi prema Nj. K. Visoanstvu Knezu Namjesniku.44 Na toj osnovi e doi do formiranja Stojadinovieve Vlade, u koju e ui dr. Mehmed Spaho kao ministar saobraaja. Ovaj in e utjecati na stvaranje nove politike organizacije, Jugoslovenske radikalne zajednice, kao parlamentarne podrke novoj vladi. Za razliku od Jugoslavenske nacionalne stranke ( JNS) koja je stvorena sa ciljem da svojim razvitkom uniti preestojanuarske stranke, JRZ se formira objedinjavanjem tih starih preestojanuarskih stranaka.45 Stojadinovi je 20. juna 1935. od svojih, opozicionih radikala, zatim SLS i JMO formirao Vladu koja je bila jaka u narodu, ali slaba u Skuptini, kako se kasnije sm prisjeao, u kojoj je Spaho dobio mjesto ministra saobraaja, a efkija Behmen poziciju ministra za socijalnu politiku. Zbog ovoga prelaska na stranu Milana Stojadinovia Spahu su posebno otro kritizirali radievci, a Spaho je svoj ulazak u Vladu pravdao iscrpljenou i ekonomskom krizom Bonjaka i Bosne i Hercegovine. Pria se da je Spahi
44 45
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 3. T. Stojkov, Opozicija, 320.
45
6/29/11 6:56 AM
bilo ponueno da bira da li eli mjesto ministra finansija ili saobraaja. On je o tome razgovarao sa Uzeir-agom Hadihasanoviem, koji mu je rekao: Ako ti nude ministarstvo finansija, onda je ili hazna prazna ili Srbi kljueve dre. Spaho je razumio savjet i odluio se za ministarstvo saobraaja.46 Meutim, Stojadinovi je u svojim memoarima dodjeljivanje resora saobraaja dr. Mehmedu Spahi objasnio injenicom potpisivanja Konkordata Kraljevine Jugoslavije s Vatikanom, koje je bilo predvieno za 25. juli 1935. godine. Pripremajui imena ministara, Stojadinovi svjedoi da je Spahi prvobitno bio namijenio ministarstvo pravde, a onda se prisjetio da bi ministar pravde trebao u Vatikanu u ime Jugoslavije potpisati Konkordat. Kad je to preneseno Spahi, on je, veli Stojadinovi, polu ozbiljno, polu u ali, uzviknuo: Gde u ja u Rim kod Pape! Pa jo da ga poljubim u papuu. I tako je, veli Stojadinovi, Spaho dobio ministarstvo saobraaja samo da ne bi potpisao Konkordat sa Vatikanom.47 Iako se Stojadinovieva Vlada oslanjala na Jugoslavensku radikalnu zajednicu, ne moe se kazati da je ta stranka u cijelosti bila formirana na terenu. Naprotiv, Jugoslavenska radikalna zajednica je u poetku bila, zapravo, samo podrka toj Vladi u Skuptini, a paralelno sa uvrivanjem te Vlade trajalo je i formiranje i organiziranje stranke na terenu. Stojadinovi je u svojim memoarima pisao kako je njegova Vlada u Skuptini bila slaba, ali je zato imala podrku u narodu. Zbog toga se ubrzavao posao oko organizacije stranke na terenu, ali to nije ilo tako glatko. U septembru 1935. kolalo je jedno pismo kao proglas o stvaranju nove stranke. Taj je proglas naslovljen Prijateljima, i u njemu se konstatira kako su se Narodna radikalna stranka, Slovenska ljudska stranka i Jugoslavenska muslimanska organizacija odluile ujediniti u jednu politiku stranku pod nazivom Jugoslavenska radikalna zajednica. Program i statut stranke ve su objavljeni i prihvaeni od nadlenih dravnih organa, pa sada predstoji organizacija stranke na terenu. Kae se kako je nuno stvarati zajednike mjesne (optinske) odbore, te se posebno naglaava da u opinama moe postojati samo jedan odbor
46 47
Crnovranin H. i Sadikovi N, Dr. Mehmed Spaho, 364 M. Stojadinovi, Ni rat ni pakt, 471.
46
6/29/11 6:56 AM
Jugoslavenske radikalne zajednice, a s obzirom da bi moglo biti i odreenih problema u vezi s tim odlueno je da se stvori poseban Sekretarijat Jugoslavenske radikalne zajednice, kao pomoni organ Izvrnog komiteta stranke. Sjedite Sekretarijata je u hotelu Paris u Beogradu, i sva korespondencija sa Izvrnim odborom treba se obavljati preko tog Sekretarijata. U februaru 1936. tvrdilo se kako je do tada kompletna organizacija provedena tek u dvije banovine (Dravskoj i Moravskoj), a da e se po ostalim banovinama to zavriti do sredine marta 1936. godine. Najavljuje se da e nakon formiranja banovinskih odbora Izvrni odbor JRZ sazvati Kongres Stranke na kojem e se izvriti izbor vodstva stranke. U Travnikom kraju veliku aktivnost na organiziranju Jugoslavenske radikalna zajednice vodio je Hamid Kurbegovi, u Sanskom Mostu je 10. 2. 1936. formiran sreski odbor na ijem je elu bio dr. Branko Milju, potpredsjednik je Fehim Muji, blagajnik Beir Hromali, a sekretar Jovo Deli. lanovi sreskog odbora su bili jo Jovan Jevti, Mustafa Budimli, Agan Badnjevi, Ilija Boremovi, Sulejman Bilajbegovi i Miloje Marjanovi. Vidimo da se u tim etniki mjeovitim krajevima vodilo rauna da i rukovodstvo bude mjeovitog sastava. Na zboru JRZ u Bijeljini 15. aprila 1936. Spaho je govorio skupa sa ministrom pota i telegrafa dr. Brankom Kalueriem.48 Spaho kae da je u JRZ stupio kada je uvidio da ta stranka omoguava da doe do sporazuma izmeu jednokrvne brae, da se zavede jednakopravnost i zakonitost u naoj zemlji, za to se on uvijek zalagao u svojoj politikoj djelatnosti. Spaho je izrazio alost to u toj vladi ne sudjeluju i Hrvati. No, na ovom skupu on je govorio i o disidentima iz JMO, odnosno odvajanju nekih ranijih struja JMO koje nisu prihvatile ulazak u JRZ, te i odvajanju dijela radikala koji su nastojali stupiti u kontakt sa HSS, odnosno SDK pokuavajui na taj nain rijeiti hrvatsko pitanje. Spaho je tada kazao: Ja im na tome putu elim pun uspjeh i radovau se ako i njima pa makar i bez nas, poe za rukom da to teko i vano pitanje skinu s dnevnog reda. No, on ne vjeruje u uspjeh opozicije.
48
Velianstvena manifestacija narodne sloge, Pravda, br. 9, 17. aprila 1936, 1.
47
6/29/11 6:56 AM
Poetkom 1936. zapoele su pripreme za opinske izbore. Iz jednog izvjetaja od 13. 10. 1936. o situaciji u Bratuncu moemo vidjeti kako lideri JRZ naglaavaju podrku i muslimana i pravoslavnih u JRZ. Istie se kako je u Bratuncu jo od vremena austrougarske uprave uzgajan duhan, ak su podignute i velike zgrade za otkup duhana, ali je 1928. saenje duhana u Bratuncu i okolini zabranjeno. Tek je 1936, zauzimanjem dr. Mehmeda Spahe, opet doputeno gajenje duhana u Bratuncu i okolici. Problem je, meutim, bio u tome da u Bratuncu nije uspostavljen otkupni ured, pa su seljaci duhan morali voziti u Ljuboviju i tamo predavati u otkupni ured. Slina je situacija bila i u Srebrenici. U jednom izvjetaju itamo kako u Srebrenici i okolici djeluju dvojica istaknutih ljudi: jedan je Velimir Jockovi, a drugi Ismet Begtaevi. Njih su dvojica ugledni ljudi, ali se meusobno nisu najbolje slagali. No, pod pritiskom JRZ oni su se pomirili, ali je rjeenje naeno tako da je Jockovi djelovao u sredinama nastanjenim preteno pravoslavcima, a Begtaevi u sredinama koje su naseljavali uglavnom muslimani.49 Do konca maja 1936. uglavnom je zavreno formiranje JRZ po banovinama, a za 1. i 2. juna 1936. zakazan kongres JRZ u Beogradu. Konferencija za Drinsku banovinu je odrana u nedjelju, 17. maja 1936. godine. Ova je konferencija bila vrlo vana za politiki uspjeh ne samo Spahin, nego i JRZ u cijelosti na prostoru Drinske banovine. Prema novinskom izvjetaju, Mehmed Spaho je na konferenciju doao neto iza 9 sati, te se, burno pozdravljen od delegata, sa svima pozdravio interesirajui se o stanju u njihovim krajevima, o njihovim eljama i narodnim potrebama. Demokratski nastup dra Spahe, kojeg su mnogi delegati po prvi put vidjeli, uinio je na sve prisutne najljepi utisak. Konferenciju je otvorio poslanik za bijeljinski srez Ljubomir Panti, apotekar, koji je predloio sastav banovinskog odbora. Dr. Spaho je aklamacijom izabran za predsjednika banovinskog odbora JRZ, a dr. Branko Kalueri, za potpredsjednika. Spaho je u svom govoru uglavnom opravdavao stvaranje JRZ, te istakao kako je to stvaranje bilo lake u redovima bive JMO i SLS, nego meu bivim radikalima, koji su bili prilino pocijepani. On kae da je elja JRZ
49
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1.
48
6/29/11 6:56 AM
da se stvara jedan jugoslavenski nacionalizam, ali se on ne moe izgraivati nametanjem odozgo, nego jedino izrastanjem iz naroda, odozdo, i to upravo ini JRZ.
Ja kaem da u ovoj zemlji ima vrlo malo ljudi koji ele neto drugo nego jedino monu i jaku Jugoslaviju. (...) Mi u Drinskoj banovini, u cijeloj Bosni i Hercegovini, imali smo da rijeimo jo jedan krupan problem, koji moda prelazi znaenje jednog obinog stvaranja nove stranke. Mi smo ovdje podijeljeni u tri vjere, a ako hoete i u tri plemena, jer ovdje ima i dosta Slovenaca. Imali smo da provedemo izmirenje, koje ima veliko politiko znaenje za umirivanje politikih prilika u naoj zemlji. Veli da su u tome uspjeli. Zavodei svugdje punu vjersku, a naravno i plemensku ravnopravnost, potujui svakog bez razlike kojoj vjeri ili plemenu pripadao, mi emo stvoriti meusobno povjerenje, stvoriemo jednu politiku atmosferu, koja e pomoi konanom sreivanju prilika u cijeloj zemlji. (...) JRZ znai u dananjim prilikama oslonac, na koji e se drava moi slobodno i bez brige osloniti (...) Mi hoemo veliku i snanu Jugoslaviju, u kojoj e se svaki graanin osjeati pravim njenim sinom. Takva Jugoslavija e se moi oduprijeti svim napadima, ma s koje strane oni doli.50
Kongres JRZ je odran u Beogradu 1. i 2. juna 1936. godine. Na kongresu je za predsjednika stranke izabran Milan Stojadinovi, a Spaho i Koroec su izabrani za potpredsjednike. Ban Primorske banovine 7. marta 1936. obajvetava ministra unutranjih poslova o politikoj situaciji u toj banovini tokom februara 1936. godine. O razvoju JRZ on kae da se njezin razvoj osjea samo u redovima Srba i Muslimana, a kod Hrvata vrlo slabo. Veli kako jo uvijek postoje odreene prepreke koje su i od ranije postojale izmeu bive Radikalne stranke i bive JMO. Kao primjer on navodi Gornji Vakuf gdje funkcioniraju dva odbora JRZ: jedan koga vode bivi radikali, a drugi koga vode bivi pripadnici JMO, i oba djeluju neovisno i bez meusobnih kontakata. Spahinovci znaju samo za dr Spahu i kao da ih se drugo nita ne tie. Bivi radikali idu uz Vladu, ali su i oni pometeni, naroito usled nesreenih odnosa u tim mesnim partijskim organizacijama. Primeuje se da su i jedni i drugi ohladnili i da ne pokazuju nikakvu aktivnost. Ban dalje ponavlja svoje
50
Manifestacija Drinske banovine za JRZ, Pravda, br. 14, 22. maja 1936, 1-3.
49
6/29/11 6:56 AM
ranije iskazano uvjerenje kako pristae bive JMO ne doivljavaju JRZ kao novu stranku, nego kao koaliciju sa bivim radikalima. Sredinom septembra 1936. Spaho je odrao niz konferencija u Bosanskoj krajini. Sredinji govor je odrao u Prijedoru. On je govorio o uspjesima Stojadinovieve Vlade, opem napretku demokracije, o brizi za seljake, a vanjsku politiku je ocijenio odlinom. Oko nas svuda u svijetu nadvili su se dosta mutni oblaci. Naa spoljna situacija je odlina. Mi se oslanjamo na nae saveznike i na one koji upravljaju demokratski. U prvom redu uvajmo veliku Jugoslaviju i pomognimo one koji rade na tome. Svi napori nai upueni su na dobro i napredak naroda i Jugoslavije, na privrednu obnovu zemlje i dobro naeg mladog Kralja.51 Spaho je drao i govore u Krupi, Cazinu, Bihau te pregledao radove na Unskoj pruzi.52 Ipak, stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice otkrivalo je i dalje duboke nacionalne lomove unutar jugoslavenskog drutva, jer se moglo uoiti kako su na stvaranje JRZ podjednako negativno reagirali kako Srbi tako i Muslimani. Krajem 1935. dolo je do razlaza u Radikalnoj stranci, iji se Glavni odbor ogradio od line vlasti Milana Stojadinovia. ef Radikalne stranke Aca Stanojevi je 18. decembra 1935. objavio izjavu u kojoj je naglasio da se vie ne slae sa politikom koju vodi Milan Stojadinovi. Stanojevi je pismo o tome uputio liderima SLS i JMO u Ljubljanu i Sarajevo. Radikalna stranka, koju je vodio Aca Stanojevi, smatra da Stojadinovi ne sprovodi dogovorenu politiku, on eli da se organizacija JRZ sprovodi odozgo, preko policije i narodnih poslanika, a radikali su isticali da se stranka treba sprovoditi odozdo, da bude po volji naroda. Meutim, Spaho i Koroec uope nisu odgovorili Stanojeviu i ostali su uz Stojadinovia. ak su list Samouprava, koji je pokrenut 1881. s osnivanjem Radikalne stranke, pretvorili u glasilo JRZ. U Proglasu radikalima i radi51 52
Pravda, br. 31, 18. septembra 1936, 1, 5.
Unska pruga, koja je vodila od Bihaa prema Kninu, nije zapoeta niti zavrena za Spahina ivota, ali je Spaho znatno popravio projekt, a djelomino je i izmijenio trasu, no nije stigao zavriti taj projekt. Jo sredinom 1940. novine su pisale kako zapinju radovi na Unskoj pruzi (Pravda, br. 14, 24. maja 1940).
50
6/29/11 6:56 AM
kalskim prijateljima od 23. februara 1936. Aca Stanojevi veli kako su tim preuzimanjem Samouprave Spaho i Koroec pokazali da im je cilj da rade na moralnom razgraivanju Radikalne stranke, te su time postali otvoreni protivnici Radikalne stranke. Stanojevi kae da su Stojadinovi i njegovi pomagai (Dragia Cvetkovi, uro Jankovi i drugi) napustili naela i program Radikalne stranke i samim time sami sebe iskljuili iz stranke, te ih se ne moe vie smatrati da rade i govore i u ime Radikalne stranke. Prema informacijama Centralnog presbiroa Predsjednitva Ministarskog savjeta od 13. aprila 1936, u Sarajevu je toga dana Milan Srki odrao svoj politiki zbor. Kae se da su tom zboru prisustvovali gotovo svi najugledniji ljudi sarajevske arije, oko 80 Muslimana i vei broj Jevreja, Srkievih pristalica. Srkiev govor je trajao preko dva i pol sata. U samom govoru on je hvalio estojanuarski reim kralja Aleksandra, a kritizirao trenutno politiko stanje. Srki kae kako je politika baza estojanuarskog reima proirivana (dio radikala, dio demokrata, potom zemljoradnika i samostalaca). Srki hvali estojanuarski reim, a napada reim uspostavljen 22. decembra 1934. godine. On taj reim od 22. 12. 1934, odnosno Vladu Bogoljuba Jeftia, naziva jugo-faizmom, koga personificira mali i vrlo beznaajni Due. Srki se izjanjava protiv stvaranja JRZ, jer je to politika formacija bez jasnog politikog stava. On kae da su se oni dodue izjasnili za narodno jedinstvo, ali se to u praksi ne vidi. On veli kako je jedan od ministara (misli na Spahu) izjavio da su tim sporazumom doli (ti ministri) na vlast, a narodu kau da, ako mu se to ne svia, on moe tu vezu odmah prekinuti. Veli kako je taj ministar (Spaho) izjavio da su oni napravili sporazum sa jednom politikom strankom u Srbiji, a za radikalski olo u Bosni i Hercegovini ne ele ni da uju. Srki veli da je teko napraviti uspjenu politiku organizaciju okupljanjem malog broja radikala dok ogromne mase radikala stoje po strani, te dvije klerikalne organizacije, jer su suvie slabi ti radikali da zatite i odbrane ostale nacionalne elemente i u Sloveniji i u Bosni i Hercegovini. Srki veli da JRZ proturjei narodnom jedinstvu, jer dvije klerikalne organizacije (SLS i JMO) eksploatiraju vjeru u politici i time unose dalju
51
6/29/11 6:56 AM
zabunu. To, veli on, lii na onog hodu koga je sultan doveo u Istanbul da od pia izlijei bekri-Mustafu, a hoda je drugujui itave mjesece sa bekri-Mustafom i sam postao dvorska pijanica. Tako e, veli Srki, i u JRZ ono malo radikala izgubiti mogunost graditi narodno jedinstvo. Nepametno je praviti jednu partijsku zajednicu sa slovenakim klerikalima i Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom bez Hrvata i sa takvom kombinacijom uzimati vlast, jer se time stvara utisak da se eli brojno manjom organizacijom u naoj zajednikoj dravi krojiti sudbinu Hrvata bez Hrvata. Time se stvara jo vee nepovjerenje meu nama i produbljuje kao po nekoj fatalnosti jaz izmeu Beograda i Zagreba. Srki u svom govoru istie kako on nije protivnik Muslimana, ali on njih ne smatra posebnim narodom. Veli da su oni samo vjerska skupina, te da je zbog toga i bio protiv njihovog posebnog politikog djelovanja, ali ako oni tako ele neka tako i bude, ali se odnosi izmeu muslimana i Srba moraju regulisati. On kae kako kolaboriranje sa JMO nije nikakva novina, jer je takvih kolaboracija bilo i ranije preputajui nas na milost i nemilost voama Jugoslovenske muslimanske zajednice. Sluao sam esto i od radikala i od demokrata u Beogradu tu pesmu: to se tie Bosne i Hercegovine, tu eto vam Spaha i Behmena. Srki veli da stvaranje JRZ sa Muslimanima a bez Hrvata unosi dalje nejasnu situaciju u rjeavanju hrvatskog pitanja. S obzirom da su Muslimani, veli Srki, Srbi ili Hrvati, najbolje bi bilo da se oni izjasne ko su (ako hoe da budu svi Srbi ili Hrvati za Srkia je to nebitno) pa bi se sporazumom sa Hrvatima time rijeilo i pitanje Muslimana.53 Ban Drinske banovine pie 29. maja 1936. Stojadinoviu o tome kako veina bosanskohercegovakih Srba pristupa u JRZ, ali veli da je loe ukoliko se ide na stvaranje nekih lokalnih voa Srba u Bosni i Hercegovini. On smatra da je bosanskim Srbima mnogo blia i simpatinija ideja o jednom srpskom voi. Bosanski Srbi nisu autonomisti, i vjerujem da to nee nikada ni biti, jer bi bili preputeni na milost i nemilost ostalim dvema politikim grupama Muslimanima i Hrvatima koji su danas kompaktni. Ta misao o jednom voi postoji kod ovdanjih Srba duboko usaena te ne
53
52
6/29/11 6:56 AM
bi trebalo, po banovom miljenju, dopustiti nikakvo stvaranje novih voa Srba u Bosni i Hercegovini. Na kraju ovoga pisma ban pie da je saznao kako je Salih Safet Bai iz Mostara, koji je poslije 6. januara 1929. priao JNS, uputio pismo Spahi traei izmirenje s njim, ali je Spaho odgovorio da na to jo treba saekati.54 Jovo D. Nikolinovi, starjeina sreskog suda u penziji i lan radnog mjesnog odbora JRZ u Sarajevu, bivi aktivista Radikalne stranke, 24. septembra 1936. uputio je pismo Stojadinoviu analizirajui politiku situaciju u Bosni i Hercegovini i predlaui naine da se bivi radikali privole za stupanje u JRZ. On kae da je u poetku organiziranja JRZ nainjeno nekoliko greaka, jer je organizacija JRZ bila povjerena dr. Milanu Jojkiu, a on je bio blizak Srkiu. Stoga je organizacija stranke kasnila kada je dolo do raskida Glavnog odbora NRS i JRZ. Nikolinovi kae da je Jojki bio jako popustljiv prema muslimanima, koji su to iskoristili i ponamjetali svoje ljude u brojna dravna nadletva, to je utjecalo na pad ugleda JRZ meu pravoslavcima. Kae da su lanove Odbora ljudi poeli nazivati muslimanskim ulizicama. Nikolinovi navodi da Srki, plaei se podjele vlasti, ranije nije znao privui k sebi intelektualce i kolovane industrijalce i trgovce, nego se kako u Sarajevu tako i u unutranjosti, veinom oslanjao na nekoliko materijalno propalih demokrata koji su ga sa gubitkom vlasti odmah i napustili, a sam Srki se kompromitirao u narodu naputanjem JNS, koju je svojedobno sam osnivao, tako da on vie nema pristaa u Bosni, smatra Nikolinovi. Dalje kae da je Stojadinovieva vlada na dobrom putu (poduzeto niz privrednih poteza, stavljena u izled gradnja novih eljeznikih pravaca, poela izgradnja luke u Ploama...), te naglaava da bi bilo korisno za privlaenje pravoslavnih u JRZ ako bi se neko od Srba iz bive BiH imenovao za ministra bez portfelja, kako bi mogao parirati ministru dr. Behmenu, koji stalno intervenira za neke muslimane, jer bi se time anulirala propaganda kako je Stojadinovi prepustio bosanske Srbe na milost i nemilost dr. Spahi. Nikolinovi pie da meu samim muslimanima postoje dvije struje: jedna srbofilska sa ministrom dr. Spahom i Uzeir-agom Hadihasanovi54
53
6/29/11 6:56 AM
em, a druga hrvatofilska ili srbofobska sa senatorom dr. Hrasnicom, dr. efkijom Behmenom i dr. Mahmudom Behmenom, urednikom partijskog lista u Sarajevu.
Ova struja je malobrojna, jer osim njih ne imade uza sebe samo nekoliko kolovanih ljudi u Zagrebu i ona je omrznuta kod veine muslimana. A sama braa Behmeni ne imadu za sobom nikoga ni u rodnom mjestu Stocu, a to kod izbora dobijaju u svojim izbornim srezovima veliki broju glasova, za to imadu da zahvale disciplini bive JMO, koja se bezuvjetno pokorava volji i zapovijedima svoga voe dr. Spahe. Uloge ovih dviju grupa su podijeljene, te dok vea grupa sa dr. Spahom radi sporazumno sa Srbima u JRZ, dotle grupa Behmenova uva mostove, koje je spajaju sa Hrvatima i od vremena na vrijeme te veze pojaava i mostove pritvruje proteiranjem i avanzovanjem pojedinih Hrvata u dravnim nadletvima, kao to je to bio sluaj sa starjeinom sreskog suda u Zenici, koga su doveli na tetu jednog Srbina u Sarajevo. Tako je bilo sa sudijom Asimom Ugljenom, Hrvatom frankovcem, koga su preskoivi tolike sudije nagradili predsjednitvom okrunog suda u Sarajevu, a kao nagradu to je kao predsjedatelj u velikom procesu zenikih Hrvata oslobodio sve optuene od optube.
Nikolinovi kae da je u tom imenovanju odlunu rije imao dr. efkija Behmen, pod utjecajem dra Juraja uteja. On zakljuuje da se iz svega vidi kako Srbi loije prolaze od Muslimana i Hrvata. Ovo dvolino dranje muslimana i ovakovi protusrpski rad brae Behmena u samoj zajednici glavni je razlog slabog pristupa pravoslavnih masa u JRZ. Stoga on predlae da se muslimani pozovu da se iskreno deklariraju za zajedniki rad i da se neko od Srba iz Bosne i Hercegovine (npr. dr. Duan Davidovi), imenuje za ministra bez portfelja kako bi mogao u Beogradu parirati dr. efkiji Behmenu. Time e se stvoriti uvjeti da pravoslavci ulaze u JRZ, a u protivnom svi napori da se pravoslavci okupe u JRZ bit e uzaludni i umjesto JRZ postojae u stvari samo uvijek JMO, a nas e nekolicinu, koji se oko zajednice danas iskreno okupljamo, narod jednog dana moda baciti pod gomilu, kao krivce, da se je uz nae uee srpskom narodu ovih krajeva poinilo toliko nepravdi.55
55
54
6/29/11 6:56 AM
O slabom pristupu Srba Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici Stojadinoviu je 1937. pisao i Kosta Panti. On kae kako se od stvaranja JRZ mnogo oekivalo, jer je ona bila neka vrsta nastavka saradnje Srba i Muslimana iz vremena prije Prvog svjetskog rata, ali su JRZ iskoristili samo Muslimani zato to su pravoslavni bili politiki pocijepani. Tu pocijepanost su, prema ovom miljenju, Muslimani iskoristili i nametnuli svoju premo u JRZ, a zbog toga stradalo je i strada inovnitvo pravoslavne vjere a i oni muslimani koji se osjeaju Srbima a koji su bili u radikalnoj stranci. Kao argument za tu tvrdnju on navodi srez Stolac, odakle su od osnivanja JRZ premjetena 24 inovnika Srbina pravoslavca i Srbina muslimana, a da nije premjeten niti jedan Hrvat. Ovakvo stanje slino Stocu vlada skoro po celoj Bosni i gree svi oni koji Vam govore o nekoj srpsko-muslimanskoj slozi. Srbi u Bosni i Hercegovini nisu protiv bratstva i iskrene saradnje, ali se nedaju zapostavljati. Da se povela druga politika, danas bi BiH bila najtvra kula JRZ. On veli da ja razgovarao sa brojnim istaknutim muslimanima gajretovcima, koji su izjavljivali da su oni spremni doprinijeti saradnji Srba pravoslavaca i muslimana, ali pristae bive JMO smatraju dananju zajednicu nastavkom njihove stranke, a poto su kompaktni, a mi Srbi kao razbijena vojska, iskoritavaju ovo stanje za svoje pristae. Niko od nas Srba nema nita protiv ministra gospodina dr. Spahe. Svi ga smatramo patriotom i konstruktivnim politiarem, ali je naalost okruen u veini ljudima odgojenim u Zagrebu, a doepali se uplijevnih mjesta po srezovima, gdje are i pale, pa samo zbog njih, a ne zbog dr Spahe, Srbi ne stupaju u Zajednicu.56 S druge strane, niti meu muslimanima nije postojao apsolutni pristanak na ulazak u okvire Jugoslavenske radikalne zajednice. Jedna grupa muslimanskih politikih aktivista je na Bajram 27. decembra 1935. usvojila zakljuak kojim se osuuje Spahin ulazak u JRZ. Taj je zakljuak potpisalo 70 potpisnika, uz odobrenje i hair-dovu biveg reisa Demaludina ef. auevia. U ovom se zakljuku naglaava kako je Spaho izdao narodnu volju, svoje drugove Vladka Maeka, Ljubu Davidovia i Jocu Jovanovia, s kojima je zajedno nastupio na izborima 5. maja 1935. godine. Takav postupak koji nas muslimane ovih krajeva prikazuje odmetnicima i verolomcima osuuju listom svi muslimani Bosne i Hercegovine, kao to osuuju i
56
55
6/29/11 6:56 AM
naroito ukidanje Jugoslovenske muslimanske organizacije i njeno stapanje sa Radikalnom strankom u Jugoslovensku radikalnu zajednicu. U ovom se proglasu pozivaju poslanici JMO izabrani na izborima 5. maja 1935, da ne naputaju svoje predizborne politike partnere (Maek, Davidovi, Jovanovi), jer to muslimanski birai ne podravaju. Takoer se naglaava kako Muslimani Bosne i Hercegovine ne priznaju ukidanje JMO i njeno stapanje u JRZ. e: U ovom se zakljuku pozivaju Muslimani na politiko jedinstvo te istiMi muslimani kao starosedeoci u ovim krajevima elimo doprineti to temeljitijem i to boljem sreenju bratskih odnosa izmeu Hrvata i Srba, te zadovoljenje naih optih interesa vidimo u zadovoljenju optih narodnih tenji ostalih Hrvata i Srba pod optim narodnim vodstvom g. dr. Vladimira Maeka. Posebnim se pak svojim bosanskohercegovakim muslimanskim interesima mi muslimani elimo na izloenoj podlozi brinuti u svojoj posebnoj muslimanskoj organizaciji i celovitoj autonomiji Herceg-Bosne, pravedno preureenoj dravi.57
Ban Drinske banovine je 24. juna 1937. obavijestio Stojadinovia kako Muslimani vie nisu kompaktna masa ni idejno, ni politiki, ni nacionalno, nego podijeljeni u vie grupa: Spahinovci, Gajretovci, Muslimani bivi radikali i Muslimani frankovci. Najbrojniji su Spahinovci (80% muslimana, i to su pristae bive JMO). U toj grupi su Spaho i Behmen. Do pre godinu dana u redovima ove grupe vladala je nesumnjivo partijska disciplina, na njenu kompaktnost moglo se uvek osloniti, tim pre to je to masa gotovo samih zemljoradnika, zanatlija i malih trgovaca. Intelektualaca je srazmerno pema celokupnom broju vrlo malo. Doavi na vlast posle tako dugo vremena, u kome su lanovi bive JMO bili van svakog uticaja, prirodno dolo je do potrebe zadovoljenja zahteva mnogih njenih lanova, naroito u pogledu personalnog uposlenja i pomoi. Svi se zahtevi nisu mogli zadovoljiti i to je prvi pravi uzrok sumnjienja i nezado57
56
6/29/11 6:56 AM
voljstva. Ban naglaava da se ministru dr. Spahi zamjera da je prvo uposlio svu svoju najbliu rodbinu. Istiu da je postavio: 1. Svoga brata Fehima Spahu za lana Upravnog odbora Gradske tedionice, lana Odbora za izmjenu Zakona o IVZ, potom za naiba, a vjerovatno e ga postaviti i za reis-ul-ulemu, 2. Roenog ujaka svoje supruge, dr. Halid-bega Hrasnicu postavio je za senatora, 3. Brata Halid-bega Hrasnice postavio je za lana Upravnog odbora Gradske tedionice, 4. Zet Fehim ef. Spahe Sulejman Denili postavljen je takoer pri Gradskoj tedionici, 5. Muhamed Hrasnica, sin Abduselam-bega Hrasnice, ujaka Spahine supruge, postavljen je u Gradskoj tedionici, 6. Edhem Biaki, predsjednik opine, zet je dr. Halid-bega Hrasnice (oenio se s njegovom bratinom), 7. Roeni brat Edhema Biakia, Asim Biaki, postavljen je za vieg inovnika Gradske tedionice, 8. Ethem ejvanija, zet dr. Spahe, postavljen je za vijenika opine i lana Gradske tedionice, 9. Dr. Ahmed Abadi, Biakiev zet, postao je vijenik i lan Gradske tedionice, 10. Mehmed-Meho ahinagi, roeni brat supruge Mehmeda Spahe, postavljen je za vijenika opine i lana Upravnog odbora Gradske tedionice, ali je kasnije podnio ostavku, 11. Zet dr. Spahe Raid Raidkadi je u opinskoj slubi, 12. Stric dr. Spahe, Seid Spaho, takoer je u opini, 13. Sestri dr. Spahe, Muhamed Raidkadi, inovnik je u opini, 14. Zet Seida Spahe, Nani, takoer je inovnik u opini,
57
6/29/11 6:56 AM
15. Hamdija Afgan, zet dr. Spahe, postavljen ja za predsjednika opine Banja Luka, 16. Uzeir-aga Hadihasanovi, najblii prijatelj i saradnik dr. Spahe, i Uzeir-agin zet Mustafa Softi, vijenici su u opini i lanovi Upravnog odbora Gradske tedionice, 17. Muhamed Softi, brat zeta Uzeir-age Hadihasanovia Mustafe Softia, postavljen je za inovnika u opini grada Sarajevo. Ban naglaava da mnogi uvereni da je ministar dr. Mehmed Spaho svemoan navalili su na njega sa mnogobrojnim zahtevima i kad nisu mogli biti zadovoljni, poeli su protestvovati. Ban navodi da je tako dolo do sukoba Uzeri-age Hadihasanovia, glavnog Spahinog partijskog eksponenta, i dr. Mahmuda Behmena, advokata i brata ministra dr. efkije Behmena zbog postavljanja Mustafe Softia za inovnika u gradskoj opini Sarajevo. Taj se sukob prenio i na rad Gradskog vijea, pa se ak Behmenova grupa povukla iz Vijea. Taj se raskol prenio i na ire muslimanske mase u unutranjosti Bosne i Hercegovine, a dolo je i do raskola meu samim spahinovcima nakon izbora Vakufskih sabora. Tu je dolo do razmimoilaenja izmeu dr. Spahe i dr. efkije Behmena. Ban veli da su gajretovci, koje vodi dr. Avdo Hasanbegovi, u odnosu na spahinovce, neznatni, mada okupljaju intelektualce, ranije Gajretove stipendiste. Svi su nacionalistiki deklarirani i javno orijentirani prema Beogradu. Ban spahinovce naziva vjerskim konzervativcima, a gajretovce vjerskim i drutvenim modernistima. Veina spahinovaca neostupno pridrava se svih starih obiaja, koje je dananja Turska Republika davno ve i Zakonom ukinula, dok gajretovci i njihove porodice u veliko od tih obiaja kao zastarelih i esto kodljivih odstupaju. Njihove ene ee se viaju otkrivena lica i uopte osea se pokret za saobraavanjem kulturnoj sadanjici. Stoga ban predlae da se gajretovci ne smatraju opozicionarima, nego da im se izlazi u susret naroito u personalnim pitanjima.
58
6/29/11 6:56 AM
Ban veli da muslimane bive radikale vodi Hafizadi iz Travnika.58 To je mala, ali veoma agilna grupa. I oni, kao i gajretovci, nastojali su se pomiriti sa spahinovcima, ali je Spaho to odbijao. Na elu Muslimana frankovaca bio je Hakija Hadi. Ovo je takoer malobrojna grupa, ali vrlo aktivna u borbi protiv dr. Spahe i dr. Behmena. Ban veli da se s ovom grupom ni pod kojim uslovima ne moe oekivati kakva iskrena saradnja, pa i u sluaju sporazuma sa HSS.59 Sukob razliitih politikih grupa doao je do izraaja i u Gradskom vijeu u Sarajevu. Ban Drinske banovine je 25. januara 1937. obavijestio Stojadinovia da je sukob dviju struja u sarajevskom Gradskom vijeu (Uzeir-age Hadihasanovia i dr. Mahmuda Behmena) kulminirao na sjednici Gradskog vijea, te je svih pet vijenika Behmenove grupe (dr. Ahmed Abadi, Asim Arslanagi, Seid Husedinovi, Edhem ejvanija i dr. Mahmud Behmen) 24. novembra 1936. gradonaelniku Biakiu podnijelo ostavke obrazlaui to slijedeim: 1. Uprava se ne pridrava programa rada, 2. Vijenici ne sudjeluju u radu Vijea, nego se uvijek stavljaju pred svren in, 3. Rad je bio lo, jer to nije bio rad nego nerad, 4. Opina ivi od zajmova u svojoj tedionici; osim toga, opina uzima zajmove, ali ih ne vraa,
Sulejman-beg Hafizadi je roen 1887. u Travniku. Studij medicine zavrio 1913. na Medicinskom fakultetu u Istanbulu, a koncem te godine, ne mogavi dobiti posao u Bosni, odlazi na beku kliniku gdje ga zatie Prvi svjetski rat. Od 2. 9. 1914. do 10. 9. 1916. kao asistentarzt bio je na ratitu pri bekom Crvenom kriu grupa Be II, a od 11. 9. 1916. do 7. 12. 1918. Upravnik je ljeilita u Brezopolju u Maarskoj. Njegova istanbulska diploma nije nostrificirana u Austro-Ugarskoj nego je samo vaila dok traje rat. Poslije Prvoga svjetskog rata vratio se u Travnik i zaposlio kao gradski ljekar (fizikata). Bio je politiki aktivan u okviru Radikalne stranke. Jo u vrijeme studija u Istanbulu jedan je od osnivaa srpsko-muslimanskog drutva Nada istoka, iji je predsjednik bio vie godina. Sa erifom Arnautoviem, Sariem i Avdom Sumbulom aktivno je sudjelovao u prosvjedima povodom aneksije BiH 1908, a i kasnije je bio aktivan u drutvu Gajret. Umro je 29. novembra 1941. u Travniku.
59 58
59
6/29/11 6:56 AM
5. Gradsko vijee nije u prilici kontrolirati rad Upravnog odbora Gradske tedionice, zbog sastava Upravnog odbora, a Nadzorni odbor ne samo da se ne saziva, nego nije uope konstituiran. Ban veli da pokuaji gradonaelnika Biakia da doe do pomirenja nisu uspjeli, te su svi vijenici ostali pri svojim ostavkama. Kako su svi vijenici lanovi JRZ to je predsjednik banovinskog odbora ministar g. dr. Mehmed Spaho pozvao vijenike i na njih uticao da ostavke povuku, ali i pored svega toga oni su ostali pri svome, traei, da se cijelo optinsko vijee smijeni i drugo u sporazumu sa njima postavi. Nakon toga je Uzeir-aga Hadihasanovi traio da se iz vijea odstrane svi prijatelji dr. Behmena, tvrdei da je Behmenova politika frankovaka hrvatska politika. Ban veli da su nakon mjesec i pol dana pregovaranja, te ostavke preko Gradskog poglavarstva predate i njemu, banu. Ban naglaava da je i sam lino nastojao pomiriti dvije struje, ali bez uspjeha. U ovom izvjetaju ban javlja o svojim aktivnostima u vezi s tim ostavkama. On je, naime, sazvao Mjesni odbor JRZ, a na sjednici su mu Uzeiraga Hadihasanovi, dr. Duan Davidovi i gradonaelnik Biaki savjetovali da se ostavke uvae, a upranjena mjesta popune novim vijenicima. Oni su bili protiv smjene itavog Gradskog vijea jer to bi znailo da su g. dr. Behmen i drugovi u pravu te se vijee kanjava razrjeenjem. Ban navodi da su mu oni predali i spisak ljudi koje bi trebalo imenovati za vijenike. Ban je molio i dr. Spahu, kao efa JRZ Drinske banovine, za miljenje, ali je Spaho odbio sudjelovati u tome izjavivi: Kad me nisu htjeli posluati neu o toj stvari da ujem. Iako Vijee nije usvojilo budet, banovo je miljenje da je smjena itavog Vijea nemogua, te je rjeenje jedino u imenovanju novih lanova, umjesto onih koji su podnijeli ostavke. Ban veli da mu je Mjesni odbor JRZ za nove vijenike predloio: Husejina Alia, dr. Hivziju Gavrankapetanovia, Muhameda Zlatara, Nezir-agu Kruu, Rasima Kuria, Fehima Festu limara, Fehima Aguevia, Salih-agu Nania i Sead-bega Fadilpaia, zeta dr. Hrasnice. Tako u ovom Vijeu ne bi bilo prijatelja dr. Behmena, to je dobro, jer je jaz izmeu tih dviju grupa nepremostiv, a i sam Behmen
60
6/29/11 6:56 AM
je meu muslimana bez velikog uticaja, a meu Srbima napoeljan. Svako drugo rjeenje dovelo bi do velikih trzavica ne samo u graanstvu nego i u samoj JRZ. Na kraju ban moli za miljenje Stojadinovia o toj stvari, pogotovo to je, veli, dr. Spaho uporno odbijao izjasniti se o ovoj stvari. Ban je 18. februara 1937. povodom iste stvari ponovo pisao Stojadinoviu obavjetavajui ga o toku dogaaja i injenici da ministar unutranjih poslova jo nije donio odluku o ponuenoj ostavci pojedinih vijenika Opine Sarajevo. Naime, ministar unutranjih poslova je ponovo savjetovao banu da se radi na izmirenju dviju grupa, jer je u pitanju samo lini moment, te insistirao da ban o tome ponovo razgovara sa dr. Mehmedom Spahom. Ban je odgovorio ministru unutranjih poslova da ne moe postupiti po tim sugestijama, jer je ve ranije uporno pokuavao dobiti miljenje dr. Spahe o tome, ali je Spaho to uporno odbijao. U meuvremenu je ban dobio odluku Mjesnog odbora JRZ Sarajevo da se uvae ostavke, jer je to miljenje veine gradskih vijenika. Ban na kraju ponovo naglaava kako su odnosi izmeu ovih dviju grupa vijenika veoma zaotreni, i stalno se zaotravaju, pa bi u interesu JRZ bilo da se to pitanje okona, pogoto to su Uzeir-aga Hadihasanovi i dr. Duan Davidovi ve nekoliko puta dolazili banu i izjavljivali da e i sami podnijeti ostavke ako se ne prihvate ostavke koje su podnijeli vijenici lanovi protivnike grupe dr. Mahmuda Behmena, a svi vijenici Jevreji i Srbi saglasili su se s njima. I gradonaelnik Biaki je najavio ostavku, ukoliko se ne usvoje ostavke Behmenove grupe, jer se u toj situaciji ne moe izglasati budet. Konano je ministar unutranjih poslova 19. februara 1937. uvaio te ostavke i upranjena mjesta popunio licima koje je predloio Mjesni odbor JRZ Sarajevo. Time je pitanje ostavke pet vijenika konano rijeeno, a ban je 23. februara 1937. javljao Stojadinoviu da je to dobro primljeno kod veine naroda.60 Ova dogaanja u Gradskom vijeu bila su odraz, ali i jasan pokazatelj rascjepkanosti muslimanske politike zajednice, odnosno njezine sarajev60
61
6/29/11 6:56 AM
ske elite. Pozicija dr. Mehmeda Spahe bila je odreena injenicom da je on u to vrijeme bio koalicioni partner dr. Milana Stojadinovia, mada nije mogue uspostaviti jednak proporcionalni odnos izmeu podrke dr. Spahi i otpora dr. Stojadinoviu. Dr. efkija Behmen je 3. avgusta 1937. pisao dr. Milanu Stojadinoviu o situaciji u Bosni i veli kako je u Sarajevu bilo demonstracija protiv Stojadinovia, u kojima je sudjelovalo oko 200-300 ljudi najgorih tipova, sve sami olo, koji su protestirali protiv Stojadinovia, a manifestirali za Peru ivkovia i bana Lukia. Demonstracije u Sarajevu je organizirao i predvodio narodni poslanik Jovo Zagorac, koji je, kako izvjetava Behmen, nakon demonstracija u bonim ulicama dijelio novac sudionicima demonstracija. Behmen kae da je razgovarao sa vojnim krugovima u Bosni i Hercegovini i objanjavao im zato je Stojadinovi forsirao sklapanje konkordata sa Vatikanom, te izraava uvjerenje da su vojni krugovi shvatili te razloge. Na ovo Behmenovo pismo Stojadinovi je odgovorio 5. avgusta izjavivi kako je iznenaen da je do demonstracija dolo samo u Sarajevu, dok u Crnoj Gori nema nikakvih demonstracija protiv Vlade.61 Dr. efkija Behmen se u pismu od 11. februara 1938. alio Stojadinoviu kako je u Sarajevu Uzeir-aga Hadihasanovi prilikom senatskih izbora u jednom razgovoru sa svojim prijateljima kritizirao efkiju Behmena da nita ne radi, te da e zbog toga biti odstranjen iz Vlade prilikom prve rekonstrukcije. O tome su Behmena obavijestili Emin-beg Muratbegovi i Murat-beg Pai (naelnik Bijeljine), koji su prisustvovali tom razgovoru. Behmen negoduje zbog takvog nastupa Hadihasanovia, pogotovo zbog toga to Hadihasanovi nikada nije imao dobro miljenje o JRZ, koju je smatrao kao brak po erijatu koji se moe lako svaki as razrijeiti. efkija kae da su on i njegov pokojni brat zbog lojalnog dranja prema dravi bili esto napadani od Hadihasanovia, pa moli Stojadinovia da utie da se potuje disciplina u stranci i da se ne otvara debata o tome, jer je Hadihasanovi lan Ueg Glavnog odbora JRZ, pa bi se javni sukob Behmena i Hadihasanovia negativno odrazio na stranku. 62
61 62
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1. ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1.
62
6/29/11 6:56 AM
Ovaj sukob Behmena i Hadihasanovia bio je samo odraz raskola Spahe i Behmena, koji je poetkom 1938. bio posve evidentan. efkija Behmen je dobio 18. februara 1938. jedno pismo iz Rogatice u kojemu mu se javlja kako je dr. Mehmed Spaho pozvao svoga roaka Osman-agu Akamiju preko Bajrama u Sarajevo i tom mu prilikom kazao kako se ubudue nee dozvoliti kandidiranje Ragib-age apljia na izborima na listi JRZ, te da e u skoroj rekonstrukciji Vlade i efkija Behmen biti odstranjen iz Vlade. Kao razlog navodi se to da aplji i Behmen, navodno, rade u saradnji sa Hrvatima, a protiv interesa JRZ.63 Behmen se u obraun sa Hadihasanoviem odluno upustio i ve 2. marta 1938. obavjetava Stojadinovia kako u Sarajevu izlazi list Muslimanska svijest, ije je urednik Munir ahinovi Ekremov, te kako je taj list opozicioni prema JRZ. List, veli Behmen, pie u strogo frankovakom duhu, a na neizravan nain finansiraju ga i Uzeir-aga Hadihasanovi i Edhem Biaki, elnici gradske opine u Sarajevu, koji oglasima u tom listu pomau njezino finansiranje.64 Vidjet emo kasnije da se razlog ovog razlaza Spahe i Behmena nalazio u Spahinoj politici u Islamskoj zajednici i njegova odluka da se za novoga reis-ul-ulemu imenuje Fehim ef. Spaho, dok je Behmen imao svog kandidata, te e na tom pitanju doi do njihova politikog razlaza. U vrijeme kada se odvija ovaj raskol meu muslimanskom politikom elitom dolazi do potpisivanja sporazuma Hrvatske seljake stranke i srbijanske opozicije, odnosno do sporazuma Seljako-demokratske koalicije i drugih opozicionih stranaka o zajednikom radu protiv Vlade Milana Stojadinovia, to je utanaen 8. oktobra 1937. godine.65 Radikali su sa panjom pratili reagiranja Bonjaka i Mehmeda Spahe na taj sporazum, jer je sporazum otvarao beskrajno mnogo mogunosti za stvaranje politikih kombinacija za rjeavanje jugoslavenske krize. Ban Drinske banovine je 15. oktobra 1937. pisao Stojadinoviu kako Muslimani u Bosni i Hercegovini izbjegavaju da javno osude sporazum do kojega je dolo izmeu SDK i
63 64 65
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1. ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1. Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, II, Zagreb: JAZU, 1961, II, 122-130.
63
6/29/11 6:56 AM
Udruene opozicije. On misli da Muslimani to ine, jer Spaho to sugerira, a krajnji cilj je to to bi tom osudom dolo do homogenizacije Srba, a time bi muslimani, po banovom miljenju, izgubili primat u JRZ. Ban veli da zbog te utnje JRZ akciju protiv sporazuma vodi JNS. Kod Muslimana primeuje se izvesno komeanje. Nekoliko gradskih venika u Sarajevu lanova JRZ, kao dr Hivzija Gavran Kapetanovi, Rasim Kuri, Husejin Ali profesor, i dr Pinto, advokat i hadi Nezir Hadi, bogati trgovac ovdanji agituju meu ostalim venicima, da se nita ne zakljuuje po ovom predmetu u gradskom veu. Govori se da se sprema i nekakav apel dr Mehmedu Spahi da se sa obzirom na sve eventualije ne izjanjava. Oni sada najvie operiu sa izjavom: Zato da se mi pre Slovenaca izjanjavamo i ovo se prima, jer i Slovenaka uti. Nejednodunou JRZ koriste se nai protivnici. Povodom tog sporazuma u Sarajevu je 9. oktobra 1937. odran sastanak patriota raznih krajeva Bosne i Hercegovine, bez obzira na stranaku pripadnost, i tom prilikom je u bratskom i brinom razgovoru pretresan razvoj politikih prilika od stvaranja jugoslavenske drave, a naroito temeljito je diskutiran Zagrebaki sporazum koji je toga dana predat jugoslavenskoj javnosti. Na ovom se sastanku znakovitim ukazuje to da je Sporazum objavljen na dan i sat, kad je poginuo kralj Aleksandar, te konstatira kako taj sporazum ne predstavlja nikakav sporazum o sutini hrvatskog pitanja, nego samo objavljuje proceduru za rjeavanje hrvatskog pitanja na kojoj su se sloili predstavnici HSS i beogradske UO. Sporazum treba da donese tek Konstituanta koja je predviena u ovom Sporazumu. Konstatira se kako su ovim sporazumom i HSS i Demokratska stranka napustile ideju narodnog jedinstva i usvojile koncepciju od tri naroda kao osnovu itavog dravnog ivota u budunosti. Navodi se kako ovaj Sporazum oznaava potpuno drukiji pravac razvoja jugoslavenske drave od onog kako ga je zacrtao kralj Aleksandar, te on oznaava i likvidaciju Aleksandrovske Jugoslavije, to se iskazuje i kvalificiranjem Kraljevog Ustava od 1931. kao nemoralnog, i sve to na dan i as Kraljeve smrti. U ovom se sporazumu trai ukidanje Ustava iz 1931, to je, istaknuto je na ovom sarajevskom sastanku, praktiki nemogue, jer ukinuti taj Ustav znai ruiti Aleksandrovsku Jugoslaviju i praktiki izvoenje drav64
6/29/11 6:56 AM
nog udara. Sporazum trai ukidanje Ustava 1931. jer je oktroiran, a ve u drugom lanu trae oktroisanje Privremenog ustava (Vrhovnih zakon). Ovaj sarajevski sastanak je, izgleda, okupio uglavnom srpske politike predstavnike, premda se ne navodi ko je tano bio prisutan (navodi se da su prisutni patriote iz Bosne i Hercegovine). U zakljucima se traga za razlozima zato sporazum ne moe biti prihvaen u srpskim masama, dok se ostali ne spominju. Na ovom je sastanku zakljueno da bi trebalo povesti akciju odravanja konferencija irom Bosne i Hercegovine kako bi narod na tim mitinzima osudio ovaj Sporazum. Ban Drinske banovine je 30. oktobra 1937. uputio Stojadinoviu izvjetaj o stavu Bosanskih Muslimana prema Sporazumu HSS i Udruene opozicije. U tom se izvjetaju navodi kako je UO odmah nakon objavljivanja Sporazuma povela akciju odravanja konferencija i drugih sastanaka kako bi se narod pridobio za Sporazum. Kae se kako su konferencije odrane u nizu mjesta, kako po Srbiji tako i po Bosni i Hercegovini, a i krajnji ljeviari podravaju tu akciju. ak i JNS, mada je u poetku najodlunije ustala protiv sporazuma UO, oekujui da e i JRZ zajedno sa njom preduzeti u narodu istu akciju, odjednom poela je da se smiruje i kao rezervie. Sastanci njihovih voa su esti, ali javno sve manje djeluju. U njihovim redovima pronosi se verzija o tome da bosanski muslimani lako mogu izmijeniti svoju politiku prema JRZ, jer im se Sporazumom prua ostavarenje njihovih davnanjih elja o zdruenosti Bosni i Hercegovini kao etvrtoj pokrajini, u kojoj bi oni bili brojno najjai i najorganizovaniji i pravi gospodari. U tom sluaju Beograd bi hteo-ne hteo morao se na njih osloniti, te bi oni - JNS u Bosni dobili onaj znaaj i vanost koji su Srbi u Bosni imali po Ujedinjenju i posle 6. januara 1929. godine. Govori se da je g. dr. Mehmed Spaho imao i sastanak sa g. M. Trifunoviem u Koutnjaku, te da zato ne doputa Muslimanima da se izjanjavaju o Sporazumu, a da je zbog toga ljut na g. ministra dr Behmena i zeta Afgana u B. Luci, koji protivno rade. Svima pada u oi da im g. dr. Spaho ode iz Sarajeva, u Sarajevo doe g. dr. Behmen, a ako i budu oba u Sarajevu, oni se ne sastaju. Ova verzija o muslimanima njihovim voama isto tako protura se od strane HSS. Ban se na kraju ali da
65
6/29/11 6:56 AM
nasuprot ovakvoj jakoj politikoj aktivnosti opozicije, u JRZ je zavladala krajnja inertnost, nema nikakvih sastanaka i konferencija na kojima bi se osuivao Sporazum, te ban moli da se u tom smislu stvari promijene, a da inicijativa mora krenuti iz Beograda.66 U izvjetaju advokata i senatora Duana eria iz Tuzle od 9. novembra 1937. dostavljenog Milanu Stojadinoviu, Muslimani u Tuzli razliito tumae sporazum UO i SDK. eri kae da su miljenja Muslimana o tome podijeljena.
Najvei dio Spahinih Muslimana dosta je rezervisan. Ako se s njima zapodjene razgovor o Sporazumu, ute i ne izjanjuju se nita. Izgleda da je kod njih jo i sada vrlo velika elja za autonomijom Bosne. Tako je kod najveeg dijela Muslimana, koji su uz dr Spahu, dok oni drugi imaju sasvim drugo miljenje. Njihovo se miljenje prilino podudara sa naim. To su sve oni Muslimani, koji su od ranije bili u redovima radikalne stranke, koji su Sokolski i Gajretovski radnici itd. Ba sam o tome, po ovoj istoj temi, razgovarao sa senatorom Viloviem pa je i njegovo opaanje kao i moje.
eri konstatira kao vanu injenicu to da na partijski list u Sarajevu Pravda takorei i ne spominje ovaj Sporazum. On kae kako je u etiri broja lista koja su izala od potpisivanja Sporazuma samo u jednom broju objavljena i to vrlo blagonaklona kritika Sporazuma i vie ni jedne rei. Dok Samouprava kao dnevnik vodi iz dana u dan borbu protiv Sporazuma eto taj na partijski list u Sarajevu uti kao zaliven. eri veli da je on pokuao da se i u Tuzli osudi Sporazum, ali je na sjednici mjesnog odbora stranke Hasan-aga Pai (Hadija), koji je istodobno i predsjednik sreskog odbora stranke i predsjednik opine, izjavio kako je razgovarao sa dr. Spahom, koji mu je prenio instrukciju da nije potrebno osuivati taj Sporazum a ako bude trebalo to-god (initi) da e on ve javiti. eri veli da je uo kako je Hamdija Afgan, predsjednik opine u Banjoj Luci, ukoren zbog iskazanog protesta zbog Sporazuma. Na kraju zakljuuje kako se na terenu ve osjea odreena jurnjava zbog izbora za senatore, koji se imaju obaviti u januaru naredne godine.
66
66
6/29/11 6:56 AM
Na ovo pismo Stojadinovi je 15. novembra 1937. odgovorio da je razgovarao sa Spahom, koji se saglasio sa osudom Sporazuma, samo je naglasio kako je nezgodno da je ta osuda dola prvo iz srpskih redova. Spaho je smatrao kako bi tu politiku trebala voditi itava JRZ. Na kraju ovoga pisma Stojadinovi je traio od eria konkretna imena kao prijedloge za senat. U pismu od 25. novembra 1937. eri sugerira Stojadinoviu da bi prilikom izbora za senat trebalo voditi rauna o Kosti Gnjatiu i Osmanu Viloviu iz Drinske banovine, te Mihajlu H. Steviu iz Graanice za Vrbasku banovinu.67 Uoi izbora 1938. godine situacija e se i meu Bonjacima malo zaotriti. Tada e se pojaviti i naputanje, dodue ne tako masovno, redova JRZ. Tako je, na primjer, mjesni odbor JRZ u apljini 9. oktobra 1938. u formi proglasa obavijestio javnost o naputanju JRZ, jer su procijenili da politika aktivnost JRZ nije u interesu Muslimana. Odbornici JRZ iz apljine, predvoeni sekretarom Erefom Zuhriem, izjavljuju da ale to su ikada podravali JRZ i dr. Mehmeda Spahu. Ovaj odbor je pristupio Muslimanskoj organizaciji Hakije Hadia, i podravaju njegovo djelovanje izloeno u pismu naslovljenom Temeljne tenje muslimanske organizacije.68 Smrt (u sobi ili kupatilu?) Nakon izbora 1938, dolo je do obaranja Stojadinovieve Vlade. Novu je Vladu sastavio Dragie Cvetkovi, a Spaho je zadrao poziciju ministra saobraaja. Uz njega je i Dafer-beg Kulenovi zauzeo mjesto ministra uma i rudnika. Spaho je sredinom juna 1939. boravio u Njemakoj. U Berlinu se susreo sa ministrom saobraaja Treeg Rajha dr. Dorpmllerom. Iz Berlina je otputovao u Hamburg gdje je razgledao luka postrojenja, a obiao je i niz drugih gradova (Frankufrt, Heidelberg, Duisburg itd.).69 Bio je to njegov
67 68
ABiH. Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1
ABiH. Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 2. 69 Pravda, br. 15, 23. juni 1939.
67
6/29/11 6:56 AM
posljednji boravak u inostranstvu. List Pravda je 29. juna na naslovnici donio vijest kako je Mehmed Spaho umro 29. juna 1939. u 9:30 sati. Vijest o nagloj smrti dr. Mehmeda Spahe proirila se po Beogradu munjevitom brzinom, a ubrzo se za tragini sluaj saznalo u cijeloj zemlji. Pored mrtvog tijela velikog rahmetlije nalaze se stalno narodni poslanici gg. Asim eremet i Beir-beg onlagi, te lini sekretar g. Meho H. Hasanovi. Novine dalje konstatiraju kako su dr. Spahu sa stanice u Sarajevu put Beograda ispratli sin Zijad, koji je tih dana poloio maturu na gimnaziji, sin Avdo, te kerka Emina. Bili su takoer senator Uzeir-aga H. Hasanovi, v. d. gradonaelnika Muhamed Zlatar, direktor erijatske gimnazije Husejn Ali, ura Ibrahim ahinagi i drugi. Vijest o smrti u Sarajevo je stigla nekoliko minuta prije deset sati. U Kraljevskoj banskoj upravi je odlueno da pomonik bana Ejub Ademovi tu vijest saopi Fehimu Spahi. Ademovi je u drutvu sa direktorom Vakufa Hazimom Muftiem krenuo u Faletie, gdje se odmarao Fehim Spaho. Kada je uo vijest, Fehim se sa svojom suprugom uputio u grad u kuu svoje obudovjele snahe, gdje se zadrao. Tu se iskupila i ostala rodbina velikog merhuma. Navodi se da je u to vrijeme u Sarajevu bilo malo saradnika dr. Mehmeda Spahe, ali su se svi na vijest o smrti vratili u grad. U ariji, gdje se bilo iskupilo veliko mnotvo svijeta, naroito su se traili detalji o tekom dogaaju u radnji senatora Uzeir-age H. Hasanovia, koji je bio obavijeten o detaljima po svom sinu g. Mehi H. Hasanoviu.70 Nekoliko verzija o smrti Na veer, 28. juna, Spaho je iz Sarajeva krenuo u Beograd, gdje je stigao 29. juna u 7:25 i odmah krenuo u svoj apartman u hotelu Srpski kralj na Kalemegdanu. Postoje razliite verzije ta se desilo to jutro. Prema zvaninoj verziji, Spaho je umro u sobi i zateen je na krevetu gdje je pao na putu prema kupatilu, a prema verziji koju je kasnije ispriao Sakib ulabi,
70
Pravda, br. 16, 29. juna 1939, 1.
68
6/29/11 6:56 AM
Spaho je umro u kupatilu sa priljubljenom rukom i tijelom uz vodovodnu cijev. ulabi, koji je bio sekretar u Spahinom kabinetu, pie:
Knez Pavle uputio je dr. Spahi poziv na audijenciju kad se nalazio u Sarajevu. Stigao je i odsjeo rano izjutra u svom apartmanu hotela Srpski kralj na Kalemegdanu u Beogradu. Sa njim je bio lini sekretar koji ga je pratio na putu, Mehmed (Meak) Hadihasanovi, sin uglednog sarajevskog trgovca i tadanjeg senatora Uzeir-age Hadihasanovia. Spremajui odijelo za audijenciju, Meak je uo vrisak iz kupatila apartmana, jurnuo u kupatilo, naao mrtvog dr. Spahu priljubljenog rukom i tijelom uz vodovodnu slavinu. Istrao je na hodnik u kome je zatekao efa beogradske policije Dragog Jovanovia. Meak je vriskao viui: Ubie ga, j(...) im srpsku majku. ef policije je iz Spahinog apartmana nazvao Mekovog oca Uzeir-agu, saopio mu da je dr Spaho umro i obavijestio o Mekovim ispadima. Uzeir-aga je istovremeno nazvao sina i rekao mu da do susreta s njim nikome ne govori ni rijei o uzrocima Spahine smrti. Dr. Dafer Kulenovi je odmah zasjeo u Spahinu fotelju. Tako je izgubio ivot ovjek kome su gotovo svi Muslimani nepokolebljivo vjerovali. (...) Dr. Mehmed Spaho je umro kao gazija.71
List Pravda je 29. juna na naslovnici objavio da je toga dana umro Mehmed Spaho:
Jutros u 7:30 sati doputovao je viegradskim vozom na beogradsku stanicu (...) dr. Mehmed Spaho, ministar saobraaja. Na stanici doekali su ga ministar bez portfelja dr Dafer Kulenovi, generalni direktor eljeznica g. Nikola uri, ef kabineta g. Vlasta Kosti, narodni poslanik g. Mia Atanasijevi i jo neke linosti. Poto se srdano pozdravio sa svim prisutnim (...) dr. Spaho, u pratnji svog linog sekretara Mehe H. Hasanovia, sjeo je u auto i odvezao se u hotel Srpski Kralj, u kojem stanuje ve etiri godine. Kada je doao u hotel i malo se raskomotio, sjeo je za pisai sto da pregleda neka pisma, koja su stigla za vrijeme njegove odsutnosti, a koja mu je predoio lini sekretar g. H. Hasanovi. U to se telefonom javio ef kabineta g. Vlasta Kosti da saopi da je (...) pozvan na policijsku proslavu. (...) Dr. Spaho odgovorio je da je preoptereen poslom i da na proslavu ne moe ii, ali da e odmah doi u kabinet. Uzeo je neto da pie. U to se odjednom uhvatio za srce i klonuo sa
Sakib ulabi, Korijeni i budunost savremenih Muslimana (od Spahe do Alije). Sarajevo: Sakib ulabi, 1994, 64-65.
71
69
6/29/11 6:56 AM
stolice. Lini sekretar H. Hasanovi odmah je priskoio da ga pridri, ali je ve bilo prekasno. Odmah su obavijeteni ljekari, ali oni nisu mogli (nita drugo uiniti) nego da konstatuju smrt.
Kasnije je nastalo uvjerenje da je ubijen. Oni koji vjeruju u ubistvo, navode da je glavni naruitelj bio knez Pavle, koji je smatrao da je Spaho prepreka za sporazum Cvetkovi-Maek o podjeli Bosne i Hercegovine. Dopisnik istanbulskog lista Dumhurijet, Mehmed Sulejmanpai, objavio je 5. jula 1939. sumnju da je Spaho otrovan, argumentirajui to i stavom efa beogradske policije Dragog Jovanovia, koji je itavo vrijeme bio u sobi sa Spahinim tijelom, istjerujui svakog koji se zadravao vie od pola minute. Krajem 20. stoljea ova teza o ubojstvu dr. Mehmeda Spahe dostigla je svoju kulminaciju, to je bilo posebno medijski promovirano. List Osloboenje 1997. je objavio dugi feljton Mustafe Resulovia o ubojstvu.72 Resulovi je glavni razlog za Spahino ubistvo vidio u njegovom odbijanju da se dopusti podjela Bosne i Hercegovine, to je bilo oito u to doba kada su se zavravali pregovori Cvetkovia i Maeka. Zbog toga su (se) odmah nakon smrti u Sarajevu, u krugovima JMO poeli pronositi glasovi da je dr Spaho umoren. Najprije je kolala verzija da su ga ubili strujom u kupatilu, ali je odmah tu verziju zamijenila druga da je otrovan crnom kafom. Tu verziju, odnosno sumnju, iznio je jedan od najbliih saradnika dr Spahe u JRZ Uzeir-aga Hadihasanovi, iji sin je bio sekretar kabineta dr. Spahe i jedini je bio prisutan u neposrednoj blizini kada je nastupila iznenadna smrt. Autopsija nije izvrena i zvanini nalaz ljekara je bio da je rije o sranom udaru. Resulovi se pozivao na jedno saopenje koje je dao Mehmedalija Boji na jednom okruglom stolu, i koji je tvrdio da je Spaho otrovan, kao i na miljenje Muhameda Filipovia, koji je u svojoj knjizi Bonjaka politika takoer zastupao tu tezu.73 No, kljuni Resuloviev dokaz je jedno pismo koje je za vrijeme rata u Sarajevu 1994. dobio Avdo Spaho, sin Mehmeda Spahe. To je pismo upu72 73
Osloboenje, 2. 3. 1997 14.3.1997.
Zanimljivo je da Mehmedalija Boji to ne kae izriito u svojoj knjizi Historija Bosne i Bonjaka.
70
6/29/11 6:56 AM
tio sarajevski advokat Nusret Gluhi, i u njemu prenio izjavu svog prijatelja Safera Ahmia, koji je tvrdio da je 1947, kao oficir Jugoslavenske vojske, bio na intendantskom kursu u Snetvidu kod Ljubljane i tamo upoznao izvjesnog Tomislava Duvnjaka, roenog u Imotskom ili okolini, koji je priao kako je imao druga zvanog Spaho, koji se hvalio kako je taj naziv dobio zbog toga to je lino otrovao Mehmeda Spahu. Taj Spaho je radio kao konobar u hotelu gdje je Mehmed Spaho imao apartman, te da mu je on lino sasuo otrov u kafu. Ovaj Spaho je tokom Drugom svjetskog rata bio partizan u 13. proleterskoj brigadi Rade Konar, skupa sa Tomislavom Duvnjakom i esto se hvalio svojim podvigom. Safer Ahmi je u toj izjavi tvrdio kako je to svojedobno ispriao Nusretu Gluhiu, ali ovaj to nije smio prenijeti porodici Spaho zbog poznatih postupaka UDBE i tadanjih vlasti.
Konobar iz hotela Srpski kralj zvao se Dragan Vuji. Sa potpisom Kapetan Dragan Vuji Spaho, on se kao autor jednog priloga pojavio u knjizi Tri godine borbe 13. proleterske izdanje 1945, izdava Klub 13. proleterske brigade Rade Konar, tamparija Vjesnik. Dragan Vuji Spaho ivio je kasnije u Beogradu kao pukovnik JNA i u susretima sa tadanjim kolegama, meu kojima je bio i Mehmedalija Boji, ispriao o trovanju dr. Mehmeda Spahe u hotelu Srpski kralj, gdje je 1939. radio kao konobar. Nije priao po ijem je nalogu to uradio.
Resulovi je nakon toga utvrdio i slijedee:
Tako je, u doba totalnog uruavanja komunizma, i operairene identifikacije vojske koja je od 1992. do 1995. razarala Sarajevo sa komunistikom Jugoslavenskom vojskom, odjedanput ponueno i rjeenje zagonetke oko Spahine smrti 1939. godine. Rjeenje koje je bilo posve u skladu sa vremenom u kojem je izreeno. injenica da je dr. Mehmed Spaho poetkom 1930-ih godina svoje povlaenje iz politikog ivota pravdao, izmeu ostalog, i zdravstvenim razlozima, nikoga nije zanimala
71
6/29/11 6:56 AM
O nekiM inicijativaMa za reviziju agrarne reforMe u Bosni i Hercegovini 1941-1942.

Nain rjeavanja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini poslije 1918, po kojem je od begova i aga oduzeta zemlja od koje su ivjeli, a pravina naknada im nije isplaena1, bio je jedan od razloga to je dio bosanskih begova, oekujui reviziju agrarne reforme, podrao osnutak Nezavisne drave Hrvatske 1941. godine. Ta su oekivanja podsticana i od strane samih vlasti, iji je interes bio da preko begovata pridobije Muslimane za novu dravu, pa je ideja za reviziju agrarne reforme i plasirana iz najviega politikog vrha. Adem-aga Mei je pisao da je tu ideju iznio Ante Paveli osobno. Premda revizija nije provedena, o njoj se tijekom 1941. i 1942. puno raspravljalo, u emu je posebno vrijedan bio Adem-aga Mei koji je tijekom 1941. organizirao niz skuptina bivih zemljoposjednika na kojima su usvajane rezolucije u kojima se trailo bezuvjetno vraanje begluka, kao slobodnog i privatnog posjeda, te isplata pravedne odtete za oduzeta kmetska selita.2 Kruna tih skuptina je bila ona, koja je po nainu rada vie liila jednom savjetovanju, to ju je od 26. do 29. jula 1941. u Sarajevu organizirao Adem-aga Mei.3 Iako arhivska graa kojom raspolaemo
Milivoje Eri, Agrarna reforma u Jugoslaviji 1918-1941. godine. Sarajevo, 1958; Samija Sari, Prilog pregledu provoenja agrarne reforme u Bosni i Hercegovini 1918-1941, G1asnik arhiva i Drutva arhivskih radnika BiH, XVIII-XIX, Sarajevo 1978/79, 213-223; Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima, Sarajevo, (s.a.) Jednu takvu rezoluciju Vladi NDH su 20. jula 1941. uputili begovi kotareva Teanj i Tesli. Vidi: Enver Redic, Muslimansko autonomatvo i 13. SS divizija. Autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Trei Rajh, Sarajevo, 1987, 13.
3 2 1
Prije ove skuptine Adem-aga je diljem BiH organizirao preko 30 skuptina i sastanaka
72
6/29/11 6:56 AM
O nekim inicijativama za reviziju agrarne reforme u Bosni i Hercegovini 1941-1942.
ne doputa da se sva pitanja i poduzeti poslovi u vezi s inicijativom za reviziju agrarne reforme potanko analiziraju, graa iz Arhiva Hrvatske u Zagrebu omoguava da se makar jedan dio aktivnosti oko te inicijative sagleda, ime se, po naem sudu, unosi i vie svjetla u zbivanja i odnose na bosanskohercegovakom prostoru tijekom Drugog svjetskog rata. I Agrarni savjetnik dr Branko anti je 24. maja 1941. u referatu o stanju agrarne reforme u Bosni i Hercegovini analizirao historijat razvoja agrarnih odnosa i iznio nekoliko prijedloga u vezi s agrarnim pitanjem.4 Meutim, njegovi prijedlozi nisu bili usmjereni ka reviziji agrarne reforme, nego su vie na tragu njezina zavretka na principima na kojima je provoena poslije 1918. godine. anti konstatira da su sa stanovita odnosa zemljoradnika i zemljovlasnika agrarnom reformom poslije 1918. zahvaena kmetska, begluka i erarna zemljita. Kmetska zemljista u Bosni i Hercegovini su feudalnog porijekla. Na ova su zemljita bivi zemljovlasnici naseljavali zemljoradnike, koji su bili samo obraivai te zemlje, a zvali su se kmetovi, priorci ili pridrnici. Ovi su obraivai bili vezani za zemlju s koje bez valjana razloga nisu mogli biti odstranjeni. Njihova je dunost bila da zemlju obrauju, te prema pogodbi ili u mjesnim obiajima daju zemljovlasniku stanoviti dio prihoda. Ova je zemlja nasljednim putem ostajala u rukama lanova kmetske porodice. Prilikom sastavljanja gruntovnice u vrijeme Austro-Ugarske kmetski odnos pojedine kmetske porodice ubiljeen je u zemljinim
na kojima se raspravljalo o agrarnom pitanju. Na sarajevskoj skuptini, kojoj je prisustvovalo oko 300 delegata iz svih krajeva BiH i Sandaka, usvojen je prijedlog zakonske odredbe o povratku i isplati zemljita bivim zemljoposjednicima. Po ovom prijedlogu jedna treina kmetskih zemljita trebalo se vratiti begovima, a preostale dvije treine platili po trenutanoj prometnoj vrijednosti. Traeno je i vraanje beglukih zemljita. (Sarajevski novi list, br. 66, 27. srpnja 1941, str. 3; isto, br. 67, 29. srpnja 1941, 3. Zahvaljujem kolegi M. Pelesiu na ustupljenoj fotokopiji pisanja ovog lista.) Arhiv Hrvatske (AH), Zavod za kolonizaciju (ZZK), k. III, Referat o stanju agrarne reforme u Bosni i Hercegovini, 24. 5. 1941.
4
73
6/29/11 6:56 AM
knjigama. Gruntovno je povjerenstvo u zapisniku o sastavljanju pojedinog gruntovnog uloka tu kmetsku oznaku evidentiralo nakon zapisnikog presluanja starjeine kmetske porodice i dotinog zemljovlasnika. Isprava na temelju koje je ta kmetska oznaka u gruntovnici evidentirana bio je pismeni bilateralni ugovor izmedu starjeina kmetskog selita i zemljovlasnika ili zapisniko priznanje gornje dvojice pred grutnovnim povjerenstvom o opstojnosti toga ugovora, ako je taj ugovor bio izgubljen. Begluka su zemljita puno privatno vlasnitvo koje obrauju zemljoradnici (begluari) sa dunostima da zemlju obrauju i godinje daju zemljovlasnicima ugovoreni dio prihoda, na slian nain kao i kmetovi, ali bez prava stalnosti na toj zemlji, koja, prema tome, nasljednim putem nije prelazila na lanove begluke porodice. Sva zemljita u Bosni i Hercegovini koja nisu bila kmetska i begluka bila su u vrijeme osmanske vladavine erarna zemljita. Ova su zemljita bila predmet estih uzurpacija, a poslije 1918, kao i prije toga, uglavnom su koritena za kolonizaciju. Agrarnom reformom poslije 1918. oduzeta su sva kmetska selita od begova, ali i veina begluka. Za oduzeta kmetska selita bilo je predvieno da se svim zemljovlasnicima plati ukupno 255.000.000 dinara. Meutim, svim vlasnicima ta odteta nije isplaena, zbog ega je antic predlagao da se zavri posao zapoet koncem 1938. a odnosi se na prikupljanje podataka koliko je kojem zemljovlasniku isplaeno i koliko se jo ima platiti. Uz ovo, anti je predlagao da se zavri i posao oko individualnog upisa na vlasnitvo biveg kmetskog selita. Ni u pogledu beglukih zemljita dr Branko anti nije predlagao nikakve radikalnije zaokrete. On je, zapravo, predlagao da se poslovi oko likvidacije agrarne reforme samo dovre na taj nain to e se zemljovlasnicima isplatiti dosuena odteta, te da se osigura tampanje pete emisije 6% obveznica.5
Prema Referatu o stanju obveznica bosansko-hercegovakog agrara za isplatu odteta vlasnicima beglukih zemalja i bivih kmetskih selita, to su ga 1. jula 1941. sainili Branko anti i Miljenko Tudor, u BiH je za isplatu odteta vlasnicima za begluka zemljita u 4 emisije 6% obveznica isplaeno 600.000.000 dinara. Meutim, kurs tih obveznica je bio snien na 30% nakon izdavanja, kasnije je naglo skoio na 96%, a pred rat je iznosio oko 80%. Za isplatu odteta za oduzeta kmetska selita izdata je jedna emisija 4% obveznica u
5
74
6/29/11 6:56 AM
Ibrahim-beg Dini je otprilike u isto vrijeme kada je dr Branko anti pisao svoj referat, meu prvima ponudio razraen prijedlog revizije agrarne reforme.6 U svom osvrtu na historijat agrarnih odnosa u BiH Dini veli kako nije istinita tvrdnja da su Osmanlije nakon osvajanja Bosne otimale zemlju od krana i davale je Muslimanima pretvarajui krane u raju. Da je ta tvrdnja tana, veli Dini, ne bi bilo muslimana kmetova i krana zemljoposjednika. Ta zemlja, koja se nala u posjedu muslimana, bila je njihova starina, pa kada su Turci doli, oni su preli na islam, i tako su dalje ostali na zemlji. Dini posebno istie injenicu da su kmetovi u Bosni bili slobodni zakupci begovske zemlje, koji su u svako doba mogli napustiti tu zemlju. Begovi su u vrijeme nerodice davali kmetovima ne samo sjeme za sjetvu, nego i hranu za izdravanje njihovih obitelji, pa ako je sjetva slijedee godine dobra bila, vratili su to seljaci, a ako nije, nita se nije dogodilo. U Bosni nije dolazilo do pobuna seljaka protiv posjednika kao takvih. Bilo je pobuna, ali te su voene pod formom kmetstva, a ustvari je to bila pobuna nahukana od strane srpskih popova i politiara iz politikih razloga, s krajnjim ciljem da se Bosna pripoji Srbiji, koja bi onda tamo zavela red. Kakav je bio poloaj kmetova Dini ilustrira izjavama samih srpskih seljaka poslije 1918. koji su izjavljivali da sada ive mnogo teim ivotom u slobodnoj svojoj dravi, nego za vrijeme kmetovanja. Jer sada su se na njihova lea stovarili svi porezi i druge dae, koje je trebalo plaati, kako bi gospoda u vladama mogla da ive reprezentativno. Cilj agrarne reforme poslije 1918. je bio, prema Dinievom miljenju, da se muslimani materijalno posve unite, pa e onda morati, kada budu gladni i goli, igrati onako kako bude Beograd svirao ( ... ) Uz muslimane posjednike ivjeli su i drugi muslimani, trgovci, obrtnici, druga gradska sirotinja i razni ljudi. Trebalo je posjednike potpuno upropastiti, pa e onda i
nominalnoj vrijednosti od 130.000.000 dinara. (AH, ZZK, k. 114. Uporedi: Kemal Hrelja, Proizvodni odnosi u poljoprivredi Bosne i Hercegovine 1918-1941. godine. Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima, Sarajevo, (s.a.), 59-66). AH, ZZK, k. III, I. Dini, Problem agrarne reforme u Bosni i Hereegovini. Korektura nepravde uinjene muslimanima.
6
75
6/29/11 6:56 AM
drugi biti upropaeni. S obzirom da je agrarna reforma bila zapravo pljaka i nepravda uinjena prema muslimanima, mora se ta nepravda ispraviti. Hoe li se nepravda potpuno ispraviti, mora se posegnuti za velikim novanim sredstvima, ili pak Drava Hrvatska mora ve sada u poetku svome stvoriti jedan dravni veliki dug milijardske vrijednosti, te po tim svojim eventualnim obligacijama vriti slubu kamata i amortizacije. Meutim, misli Dini, nijedno ni drugo nije odgovaralo stanju u kojem se Nezavisna drava Hrvatska nala 1941, kada je trebalo puno finansijskih sredstava za ostale dnevne potrebe. Ni posjednici ne bi najbolje proli, jer bi eventualne nove obligacije ponovo morali prodati, budui da su se ve puno zaduili, pa bi za dvije do tri godine doli u istu poziciju, a drava bi za te obligacije opteretila itav narod. Posjednici moraju shvatiti, veli Dini, da je danas vrijeme socijalnih previranja, da se danas cijelo drutvo na novo organizira, te shodno tim uvjetima i zauzeti svoje dranje i svoje zahtjeve. Za rjeenje begovskog poloaja i ispravak nepravdi nanesenih njima i muslimanima u cjelini agrarnom reformom Dini predlae da se begovima osigura stalan ivot dostojan ovjeka, to je bolje nego da im se dodijeli renta ili obligacije koje e vrlo brzo morati prodati, pa za kratko vrijeme ostati opet bez ieg. Da bi se posjednicima osigurao ivot dostojan ovjeka Dini predlae da se anuliraju sve obveznice izdate u svrhu odtete u agrarnoj reformi, ili, kao druga varijanta, da se proglase bezvrijednim samo one obligacije koje nisu u rukama onih koji su ih dobili za oduzetu zemlju, tj. u rukama begova i aga. U sluaju da se prihvati prva varijanta, oni koji su posjedovali obligacije i uivali na njih kamate, jer ih nisu prodali, smatrali bi te kamate kao odtetu za godinje hakove za oduzetu zemlju, a oni koji nisu uope dobili obligacije, jer je i takvih sluajeva bilo, bili bi obeteeni na drugi nain. U sluaju da se prihvati druga varijanta, posjednici obligacija bi morali dokazati da su oni te obligacije dobili za svoju zemlju, a ne da su ih kupovali. To bi se imalo dokazati presudama i odlukama o isplati. Originali odluka nalazili su se kod kotarskih poglavarstava, i iz tih odluka se tano vidjelo koliko je kojem posjedniku dosueno obligacija i koje su brojeve i serije nosile. Cilj ovih provjeravanja je bio da se spekulanti koji su te obveznice kupovali odstrane od naplate. ak i oni posjednici, koji bi donijeli svoje prave obli76
6/29/11 6:56 AM
gacije, sa serijama i brojevima identinim onima u odluci o isplati, moraju dokazati da su zaista njihove, jer mnogi su ih prodali, pa bi spekulanti sada mogli opet raditi. Ovdje, meutim, Dini predlae i odreena ogranienja. Naime, on predlae da maksimum obligacija moe iznositi dva milijuna, i to pod uvjetom ako posjednik obligacija ima do etvoro djece. To treba odrediti na cijelu porodicu, bez obzira da li mati i otac u porodici imadu svaki svoje obligacije. Pri tome treba voditi rauna i o tome da li posjednik uz obligacije posjeduje jo neke druge prihode (kue, osim onih u kojima stanuje, industrijsko ill trgovako poduzee, banku, ordinaciju, advokatsku kancelariju i slino) jer neko ko imade i obligacije i kue i industriju, ne moe dobiti istu kvotu obligacija kao i onaj, koji imade samo obligacije. U tom sluaju bi se moglo omoguiti da preostale obligacije posjednici mogu lombardirati kod dravnih novanih zavoda i to pod uvjetom da taj kredit moraju upotrijebiti u svrhu stvaranja privrednih preduzea. Treba taj kapital privesti radu, a ne da lei po kasama i bankama i da se ivi samo od kupona i rente. Treba zgodnim mjerama prinuditi one kojima ostanu te obligacije, da e samo onda biti renta isplaivana (koja e se upotrijebiti na armortizacijsku slubu), ako se te obveznice privedu u privredu. Bez obzira koja se varijanta prihvatila, Dini predlae da se zemljoposjednicima za uinjene nepravde dade odteta u zemlji. Zemlje e u nas ipak biti dovoljno kada se izvre melioracije i isuivanja. Treba uzeti u obzir nekadanju veliinu posjeda, sadanji broj lanova porodice, njeno zdravstveno stanje i njenu elju za obradom zemlje, te prema tome od dravne zemlje dati svakoj posjednikoj porodici odgovarajui joj dio u zemlji. Zatim treba im, kao i drugima, omoguiti da dou do jeftinog kredita, kod seljakog kreditnog zavoda, te im omoguiti da izgrade zgrade i urede posjed, a ako je potrebno treba im pomoi i savjetom, te upuivanjem u tehnike suvremene naine obrade tla i ureenje gospodarstva. Niko ne bi mogao stvoriti jedan veleposjed, ali bi svakako i onaj koji je imao malo kmetova, dobio posjed koji bi mu mogao osigurati pristojan ivot i izdravanje porodice. Oni posjednici koji su u meuvremenu promijenili profesiju (jer su neki nakon to im je oteta zemlja postali lijenici, advokati, inovnici, trgovci, obrtnici) takoer bi dobili odtetu u zemlji, a ako ne bi namjeravali
77
6/29/11 6:56 AM
baviti se poljoprivredom drava bi od njih otkupila tu zemlju za potrebe kolonizacije. U sluaju, pak, da je posjednik na ovaj ili onaj nain uspio sauvati veinu svoga posjeda, pa on ini veleposjed, a i takvih je sluajeva bilo, takvim posjednicima ne treba davati zemlju nego im omoguiti da taj posjed samo reorganiziraju. II Mnogo radikalniji u pogledu prijedloga za reviziju agrarne reforme od Dinia bio je Adem-aga Mei, koji je svoj prijedlog, datiran 30. jula 1941, dostavio ne samo ministru seljakog gospodarstva nego i Paveliu osobno.7 Mei polazi od injenice da zemljini odnosi koji su vladali u Bosni i Hercegovini nisu bili u pravom smislu feudalnog karaktera, s obzirom da kmetstvo nije javno-pravnog karaktera, nego kombinacija javno-pravnog i privatno-pravnog karaktera zemljita, dok je begluk bio isto privatno vlasnitvo. U tim je okvirima Mei temeljio svoje prijedloge za reviziju agrarne reforme. Adem-aga najprije navodi razloge za provedbu revizije agrarne reforme: prvo, zemljoradnja je temelj gospodarenja pa je i te kako vano da sa njome gospodari to je vie mogue narodni elemenat; drugo, revizijom agrarne reforme materijalni poloaj bivih posjednika bi se popravio i na taj nain bi ga se uinilo otpornim u borbi protiv komunizma iji su objekat u posljednje vrijeme poeli da bivaju; tree, veina tih posjednika ivi u gradu i, budui su bez sredstava za ivot, predstavljaju problem za dravu, pa bi se vraanjem zemlji oni uputili jednom i po sebe i po Dravu korisnome pozivu, a istovremeno bi se sa jednim dijelom svoga besposlenog svijeta rasteretili gradovi i varoi; etvrto, s obzirom da su begovi najistiji hrvatski elemenat oni bi, ako dobiju svoju zemlju natrag, postali uredne poreske platie, a drava bi u njima dobila tisue zdravih svojih uvara; peto, vraanjem zemlje begovima razbile bi se najjae srpske tvrave koje su
Original prijedloga Adem-age Meia nismo pronali, pa ovdje citiramo prijepis zabiljeen u Zapisniku sa 80. sjednice stalnog odbora za rizniarske poslove Hrvatskoga dravnog sabora odrane 22. augusta 1942. (AH, HDS, k. 24).
7
78
6/29/11 6:56 AM
nainjene poslije 1918. dodjeljivanjem begovske zemlje srpskim seljacima ime su stvorena kompaktna srpska naselja na kmetovskoj i erarnoj zemlji. Iz razloga to ih navodi vidljivo je da je za Meia revizija agrarne reforme prije svega politiko, a tek u drugom planu socijalno pitanje. U pogledu kmetskih zemalja Mei je predlagao da se begovima nadoknadi odteta do pune vrijednosti oduzetog posjeda. Ta odteta e se nadoknaditi u zemlji, ili dijelom u zemlji, a dijelom u novcu, ili samo u novcu. Nadoknada u zemlji bi se vrila iz ziratnog zemljita u istom kotaru, ili u kotaru sadanjeg obitavanja biveg zemljoposjednika, odnosno njegovog pravnog slijednika. Tek ako ne bi bilo dovoljno ove zemlje koja stoji na raspolaganju dravi moe se nadoknada izvriti djelimino ili u cijelosti u novcu. Kako bi pokazao da mu nije cilj stvaranje novih kmetskih odnosa nego sposobnih zemljoradnikih jedinica, Mei predlae ogranienje po kojem niko ne bi mogao dobiti vise od 200 ha zemlje, ak ako je njegov bivi kmetski posjed iznosio i mnogo vie, dok bi minimalni posjed iznosio 10 ha kao najmanje povrine na kojoj bi se, s obzirom na strukturu tla u BiH, moglo odrati jedno srednje vrijedno gospodarstvo. Izuzetak od ovoga minimuma bili bi jedino neki kotarevi u Hercegovini gdje bi iznosio 5-8 ha. Trebalo bi, u svakom sluaju, nastojati da ustupljena zemljita budu u jednom komadu. Mei, takoer, predlae da se vlasnicima kmetskih zemalja kojima nije isplaena odteta u 4% kmetskim i 6% umskim obveznicama, kao ni renta za hakove, to nadoknadi na isti nain kao to su ih primili i ostali, i to u gotovu novcu. Predlae i isplatu do punog iznosa vrijednosti za oduzete ume i ikare. U pogledu beglukih zemalja Mei predlae vraanje u posjed svih beglukih zemalja njihovim vlasnicima, ukoliko takve zemlje nisu na dan 10. aprila 1941. bile u vlasnitvu Hrvata ili Muslimana. Ukoliko su 10. aprila 1941. vlasnici bivih beglukih zemalja bili Hrvati ili Muslimani nastupa sasvim druga situacija, pa u tom sluaju Mei predlae da se nadoknada bivim zemljoposjednicima izvri u zemlji koja bude dravi na raspolaganju, ili u slobodnim zgradama po gradovima, ili u krajnjem sluaju u novcu, s tim da se u ovim sluajevima zemlja i zgrade ne mogu otuivati za vrijeme od 15 godina osim u izuzetnim sluajevima. Mei ovakav svoj prijedlog opravdava viim dravnim interesima. Naime, Muslimani i Hr79
6/29/11 6:56 AM
vati koji su dobili tu zemlju i obrauju je od 1918. ve su se na nju navikli i ljubomomo je uvaju, pa bi se prema njima, u sluaju da se otjeraju sa zemlje, uinila nepravda. Mei predlae da se primljene odtete za oduzete begluke zemlje raunaju kao hakovi sa tih zemalja od 1918. godine. S obzirom da je bilo sluajeva da su zemljoposjednici u toku agrarnih sporova, koji su se oko beglukih zemalja poslije 1918. esto vodili, besplatno ustupali jedan dio svoga posjeda kako bi sauvali drugi dio, ili sklapali nagodbu, odnosno kupoprodajni ugovor po kojem su ustupali seljacima, uglavnom Srbima, zemlje uz malu cijenu, predlae se anuliranje tih nagodbi, odnosno ugovora i vraanje zemlje njezinim pravim vlasnicima. Osim to predlae vraanje zemlje, Mei se zalae i za to da obveznike, koje su begovi i age primili za otetu zemlju, ostaju i dalje u vanosti, a da ih drava otkupi ili zamijeni po nominalnoj vrijednosti. Uzurpanti bi bili duni begovima platiti hak za cijelo vrijeme trajanja uzurpacije, a ako to nisu u stanju tu e obavezu izvriti drava. Meiev prijedlog sadri i stav da se zemljita koja su bila optereena kmetopravom, a na kojima vie nema izravnog mukog potomka umrlog kmeta, tretiraju kao begluka zemljita, to znai da se vraaju agama i begovima. Bilo je to u skladu s obiajnim pravom u Bosni i Hercegovini po kojem se nakon izumiranja kmetske obitelji vrilo pobegluenje kmetskog selita. III Dogaaji koji su uslijedili nakon konca jula 1941. stavili su agrarno pitanje u drugi plan, pa tako i sve prijedloge koji su pravljeni do tada u vezi s inicijativom za reviziju agrarne reforme. Meutim, u 1942. ovo je pitanje ponovo stavljeno na dnevni red. Na odboru za rizniarske poslove (finansijskom odboru) Hrvatskog dravnog sabora ovo je pitanje 4. maja 1942. pokrenuo Adem-aga Mei.8 On se na ovoj sjednici poziva na ono to je
8
AH, HDS, k, 20, Zapisnik sa sjednice Odbora za rizniarske poslove od 4. svibnja 1942.
80
6/29/11 6:56 AM
uinio tijekom 1941, te spominje svoj prijedlog nainjen 30. jula 1941, ali se ali da je ta njegova predstavka ostala nerijeena. Mei je, ipak, uspio isposlovati da se donese odluka o plaanju kupona za oduzetu zemlju, ali to nije realizirano jer su nastale u vezi s time potekoe, budui je dravna riznica dala nalog da se ima ispitati korijen obligacija, da se ne bi napravile kakove malverzacije, da ne bi na raun posjednika doli do novaca spekulanti. Mei veli da je dobro da se spekulanti onemogue da dou do novaca, ali o tome treba da odluuje organizacija posjednika koja je odrala kurs tih obligacija i sauvala ga i koja je od svojih lanova prikupljala te obligacije u cilju da se njima plate ti kuponi. S obzirom da je dravna riznica traila da se ispita korijen tih obligacija, a to su trebali uiniti kotarski sudovi i poreski uredi, taj bi posao, po Meievom miljenju, trajao dugo (koliko, sam Bog zna, veli Mei). Zato bih molio da se ova procedura putem dravnog rizniara skrati i da se to prije ponu kuponi isplaivati. Radilo se o tome da je na temelju zakonske odredbe o kamatnoj i iskupnoj slubi za bosansko-hercegovake agrarne obveznice bive Kraljevine Jugoslavije od 22. juna 1941. poetkom 1942. izdat Propisnik o nainu ustanovljavanja prvotnog vlasnika i o postupku oko prijave, predaje i ovjerovljavanja bosansko-hercegovakih agrarnih obveznica prema kojem su Propisniku kotarski sudovi pribavljali dokaze o prvotnom vlasnitvu tih obveznica. Mei je predlagao izmjenu tog lana traei da sudovi ne trebaju pribavljati dokaze o prvotnom vlasnitvu izuzimajui jamevine, koje se nalaze u blagajnama pojedinih dravnih ustanova i tome slino. Iz Zapisnika se ne vidi da li je u odboru prihvaen ovaj Meiev prijedlog. Moe se pretpostaviti, s obzirom na nain rada u ovome odboru uope, da je prijedlog prihvaen i proslijeen nadlenom ministarstvu, ali se u kasnijoj proceduri izgubio. Zbog toga je Mei u avgustu 1942. ponovo pokrenuo ovo pitanje revizije agrarne reforme. Na sjednici odbora za rizniarske poslove 21. 08. 1942. Mei je ponovio svoje stavove o potrebi revizije agrarne reforme, 9 ali taj njegov govor nije zabiljeen u Zapisniku
AH, HDS, k. 24, Zapisnik sa sjednice Odbora za rizniarske poslove od 21. kolovoza 1942.
9
81
6/29/11 6:56 AM
sa te sjednice, zbog ega je uslijedila i mala prepiska izmeu njega i predsjednika Sabora dr Marka Doena.10 Sjednica finansijskog odbora 22. avgusta 1942. bila je u cijelosti posveena agrarnom pitanju.11 Adem-aga Mei je govorio o tome to je sve uinio poslije 1941, i alio se da nije dobio nikakav odgovor na svoj prijedlog od 30. jula 1941, to ga je uputio ministru seljakog gospodarstva. Mei i Ismet-beg Gavrankapetanovi su se zalagali za to da se begluka zemlja vrati, a kmetovska pravedno plati, tj. podrali su Meiev prijedlog iz 1941. godine. Neki su lanovi odbora mislili da se taj Meiev prijedlog vie ne moe podravati zbog toga to se jedan dio Srba, koji su poslije 1918. dobili zemlju, vratio pa kako su preli na hrvatsku pravoslavnu vjeru, njima se ne moe oduzeti zemlja i dati muslimanima.!12 Doglavnik Ivan elan je smatrao da bi drava pri provedbi revizije agrarne reforme ipak imala znatne trokove, zbog ega bi trebalo oformiti jednu komisiju koja bi procijenila koliki bi ti trokovi bili. On misli da se sa tim prijedlozima za reviziju agrarne reforme preuranilo, iako se zalae za tu reviziju, ali ne zbog visokih begova, koji su odmah u poetku pristupili beogradskim reimima, i svaki reim podupirali mislei da e im ispraviti nepravdu, a ovi su im sve vie nepravdu nanosili nego zbog toga to je zemlja oduzimana i od sirotinje. Naravno, i elan se zalagao da se nepravde isprave, ali drava sada nema finansijskih mogunosti za to. On se zalae za vraanje i beglukih zemalja, ali je i to vezano za odreene finansijske izdatke, budui da se moraju napraviti izvidi na terenu, a ne ponaati se kao jugoslavenske vlasti koje su pri provedbi reforme sve stvari rjeavali uz pomo svjedoka. On se zalae za to da se itava stvar proslijedi ministarstvu seljakog gospodarstva, koje treba napraviti finansijski proraun i tek nakon toga sve to dostaviti rizniarskome odboru. Zakljuak na ovoj sjednici odbora je bio da se prihvata Meiev prijedlog i preporuuje se dravnoj riznici da prijedlog o vraanju beglukih
10 11
AH, HDS, k. 13, br. 2888/42.
12
AH, HDS, k. 24, Zapisnik sa sjednice Odbora za rizniarske poslove od 22. kolovoza 1942. To je miljenje iznio Ante Budimirovi.
82
6/29/11 6:56 AM
imanja i pravednoj oteti za kmetske zemlje proslijedi ministarstvu seljakog gospodarstva. Nije poznato kako su zavrili svi ovi zahtjevi za reviziju agrarne reforme, ali se ini da se nije neto osobito vano i korisno uinilo. Gospodarskoprometni odbor Hrvatskog sabora je 17. 10. 1942. dostavio Dravnoj riznici jedan akt u kojem stoji da je taj odbor toga dana raspravljao o plaanju kamata bivim zemljoposjednicima u Bosni i Hercegovini, i to kamata koje su dospjele za 1941. i 1942. godinu. Odbor moli Dravnu riznicu da pouri isplatu tih kamata bar u onim sluajevima gdje su bivi zemljoposjednici udovoljili svim naredbama dravne riznice, odnosei se na postupak sa tim obveznicama. Naime, ovaj se odbor poziva na proraun NDH za 1942, a u tom je proraunu bilo predvieno 30,000.000 KN za isplatu kamata za 1941. i 1942. na te obveznice. Uz predsjednika gospodarsko-prometnog odbora ovaj je akt potpisao i predsjednik Sabora dr Marko Doen. Odgovor je uslijedio mjesec dana kasnije. U pismu upuenom 18. novembra 1942. Ministarstvo dravne riznice je izvijestilo gospodarsko-prometni odbor da je ovaj odbor ve pristupio ovjeri bosansko-hercegovackih agrarnih obveznica, otvorio navjeru, te se kuponi ovjerovljenih obveznica ve unovuju kod poreznih ureda.13 Nije poznato koliko je Nezavisna Drava Hrvatska platila ovih kupona, ali je sasvim jasno da su svi prijedlozi za reviziju agrarne reforme, iji je cilj bio vraanje begluke zemlje i pravedna naknada za oduzeta kmetska selita, doivjeli neuspjeh. Ova je injenica, izmeu ostalog, bila uzrokom sve masovnijeg distanciranja bosanskih begova i aga od Nezavisne Drave Hrvatske
13
AH, HDS, k 13, br. 3200/42.
83
6/29/11 6:56 AM
Najnoviji pogledi na Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini

Za razliku od doba neposredno nakon 1945, danas se u historiografiji u Bosni i Hercegovini jako malo panje posveuje vremenu Drugog svjetskog rata. Ranije su radovi o Drugom svjetskom ratu, uglavnom, ispunjavali stranice naih asopisa, a sada u naim strunim asopisima jednostavno kao da to doba ne postoji. Niko ne moe sporiti injenicu da su pogledi na to razdoblje nae povijesti dugo vremena bili optereeni aktualnim politikim stanjem. Preovladavale su teme koje su iskljuivo afirmirale partizanski pokret, i svaki iole drukiji pogled bio je kritiziran kako iz kruga historiara tako od ire drutvene javnosti. Moglo bi se rei kako su historiari u Bosni i Hercegovini dugo vremena bili u nepovoljnom poloaju kada se radilo o objektivnom obraivanju dogaaja iz vremena Drugog svjetskog rata. Pokazala je to i studija dr. Rasima Hurema o krizi NOP-a, koja se pojavila 1972 godine1. Reakcije su bile estoke: na poticaj iz politikih krugova organizirani su okrugli stolovi, debatiralo se o sadraju i osuivale poruke te knjige. Ovu Huremovu knjigu objavila je sarajevska Svjetlost poetkom 1973. (a na knjizi kao godina izdanja stoji 1972). Kritiari Huremove knjige su posebno insistirali na ovome da se knjiga pojavila poetkom 1973, a ne 1972. kako bi skratili vrijeme koje je prolo od pojave knjige do napada na nju. U junu 1975. u Institutu za istoriju je organizirana diskusija o sta-
Dr. Rasim Hurem, Kriza Narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i poetkom 1942. godine. Sarajevo : Svjetlost, 1972.
84
6/29/11 6:56 AM
vovima sadranim u toj knjizi2. Iz objavljene diskusije nije posve jasno ko je organizirao tu diskusiju, ali je u to doba direktor Instituta bio dr. Nikola Babi, a Redakcijom Priloga, u kojima je diskusija objavljena, rukovodio je dr. Devad Juzbai. Redakcija je, meutim, samo napomenula da je u Institutu organizirana diskusija o navedenoj knjizi, te da je ona odluila da tu diskusiju objavi. Iako to ne navodi izriito, ali je oito Redakcija odluila ne ulaziti ni u kakve ocjene karaktera i znanstvenoga dometa diskusija, preputajui time samim sudionicima da i u pisanoj formi stave na raspolaganje javnosti svoje usmene diskusije. Time je, oigledno, Redakcija i asopis Prilozi samo posluila kao medij za prezentaciju stavova razliitih od stavova koje je zastupao dr. Rasim Hurem u svojoj knjizi. Zato je vano spomenuti ovu Huremovu knjigu i reakcije koje su uslijedile u kontekstu pogleda na Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini? Zato to je estina kritika kojoj su bili podvrgnuti ne samo stavovi izneseni u toj knjizi, nego i sam autor, uveliko odredila naa budua istraivanja toga razdoblja: i dalje se krenulo u afirmaciju NOP-a, svi ostali su bili loi momci, doputeno je jo jedino pisati o rtvama, ali opet nikako ne spominjati rtve koje su poinili partizani (jer oni nisu inili nikada nita loe). Sada ne elim ulaziti u analizu Huremove knjige, nego je samo spominjem kako bih istaknuo moju prvu tezu koja glasi: Bavljenje historijom Drugog svjetskog rata u naoj bosanskohercegovakoj historiografiji dugo je bilo optereeno dnevnopolitikim kontekstom. Drutveni i politiki kontekst u kojem se vodila diskusija Knjiga se pojavila poetkom 1973. godine. Jedno vrijeme nije bilo javnih napada, barem ne u strunim asopisima niti na naunim skupovima, a ogovaranja za kahvom je uvijek bilo, posebno meu nama historiarima. Takva ogovaranja sigurno nisu izostala kada je u pitanju i ta knjiga, ali
Diskusija je organizirana u junu 1975. u Institutu za istoriju, a objavljena je asopisu Prilozi, god. XI-XII, broj 11-12, Sarajevo 1975-1976, 341-411. U ovom radu dalje u ovu diskusija navoditi samo kao: Diskusija.
2
85
6/29/11 6:56 AM
ozbiljnijih naunih primjedbi, koje bi bile objavljene u strunim asopisama, nije bilo. Moda je i injenica da je knjiga prije toga odbranjena kao doktorska disertacija 12. maja 1970. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pred Komisijom koju su inili prof. dr. Hamdija Kapidi, prof. dr. Ferdo Hauptmann i prof. dr. Milorad Ekmei bila ta prepreka koja je ukazivala da se radi i profesionalno ipak dobro uraenom poslu. Osim toga, knjiga je nakon pojavljivanja dobila i nagradu Svjetlosti, pa je sve to davalo odreeni nauni znaaj knjizi. Jo je neto vano za kontekst u kojem se knjiga najprije pojavila, pa zatim se o njoj poelo otro debatirati. Naime, to je doba raznih politikih obrauna i u BiH. Poetkom 1971. poeo je politiki obraun sa Paagom Mandiem, izmeu ostaloga i zbog njegovih vienja situacije u istonoj Bosni krajem 1941. i 1942, i uloge koju su u stvaranju partizansko-etnikih tabova krajem 1941. imali Rodoljub olakovi i Svetozar Vukmanovi Tempo3. olakovi je pokrenuo partijski sistem u obraunu sa Paagom, posebno nakon to je 1973. Paaga stavio ozbiljne primjedbe na olakovievo predstavljanje dogaaja u istonoj Bosni 1941. i 1942. u scenariju jedne TV serije o ratnim dogaajima, koju je trebao snimati Dunav-film. U tom trenutku se pojavila Huremova knjiga, koja govori o krizi NOP-a u istonoj Bosni 1941-1942. U razgovoru kojega je 16. aprila 1973, vodio u Institutu za istoriju sa historiarem dr. Nusretom ehiem, koji je odmah napravio zabiljeku o tome, Paaga je opet govorio o olakovievoj ulozi u dogaajima 1941. u istonoj Bosni, usput kritizirajui i Huremovu knjigu4. U ehievoj biljeci stajalo je kako je Paaga svoje primjedbe na Huremovu knjigu spreman () iznijeti u diskusiji na naunom dijelu kolektiva Instituta. Meutim, na proirenoj sjednici Sekretarijata CK SKBiH 26. juna 1973. dolo je do sueljavanja stavova Paage Mandia, s jedne strane, i glavnine tadanjeg partijskog rukovodstva, s druge strane (posebno Mandi Rodoljub olakovi) u vezi sa dogaajima iz 1941. i poetka 1942. u istonoj Bosni. U ovoj raspravi Paaga e biti propisno slomljen. Mandi3 4
air Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu. Sarajevo : Sejtarija, 1998, 240-251. Fotokopija zabiljeke u posjedu autora ovoga teksta.
86
6/29/11 6:56 AM
ev pokuaj da se o stanju u istonoj Bosni 1941-1942. progovori otvorenije i iskrenije bio je osuen na neuspjeh. Drugi su se pokazali puno jaim5. U to vrijeme je organizirano nekoliko veih rasprava o Drugom svjetskom ratu. Najvei skup, posveen AVNOJ-u i NOB-u u Bosni i Hercegovini 1942-1943. godine, organizirao je Institut za istoriju 22. i 23. novembra 1973, dakle, barem godinu dana od pojavljivanja ove knjige i vie od tri godine nakon njene javne odbrane kao doktorske disertacije. Organizacijom ovoga skupa Institut je pokazao da u svojoj sredini ima dovoljno znanstvenoga kadra za rasprave o najvanijim pitanjima nae historije. Na tom skupu je Huremovu knjigu prvo napao dr Pero Moraa,6 a potom i dr. Zdravko Antoni, te dr. Petar Kaavenda, dr. Venceslav Glii, mr. Muharem Kreso, mr. Ranko Konar i konano Avdo Humo7. Poslije ovoga napada Pere Morae poelo se u Institutu raspravljati o Huremovoj knjizi. Jedan historiar koji je sudjelovao u tim napadima pisao je: Sjeam se da smo u to vrijeme (tj. nakon ovoga skupa 22. i 23. novembra, op. H. K.) imali u Institutu veoma napetu situaciju, bilo je miljenja da se zakae sastanak na kome bi se raspravljalo i o referatu (kojega je Hurem podnio na tom skupu, i koji je u dobroj mjeri sadravao stavove iznesene i u ovoj knjizi, op. H. K.) i o knjizi i o samom Huremu8. Meutim, to se nije tada desilo, nego tek nakon to je Rodoljub olakovi na skupu Semberija u 1941 godini (Bijeljina 27. i 28. juni 1974) otro napao Huremovu knjigu. Na ovom skupu u Bijeljini 27. i 28. juna 1974. Rodoljub olakovi je, nakon to je optuio Hurema kako se poduhvatio posla za koji nije dorastao izrazio nadu da e se neko od istoriara marksista, ili Institut za
Usporedi i rad dr. Tomislava Ieka u (...) Zborniku [60 godina od zavretka Drugog svjetskog rata. Kako se sjeati 1945. godine. Sarajevo: Institut za istoriju, 2006]. Dr. Pero Moraa je u partijskim krugovima slovio kao neupitni arbitar za dogaaje u razdoblju Drugog svjetskog rata. AVNOJ i narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini (1942-1943). Materijali sa naunog skupa odranog u Sarajevu 22. i 23. novembra 1973. godine. Beograd : Rad, 1974. Organizator skupa bio je Institut za istoriju u Sarajevu, glavni urednik bio je dr. Nikola Babi, a lanovi Redakcije Nevenka Baji, Drago Borovanin i dr. Rasim Hurem.
8 7 6 5
Diskusija, 344.
87
6/29/11 6:56 AM
istoriju u Sarajevu, detaljno pozabaviti njegovom knjigom. Bio je to trei poziv (prvi poziv je nakon pojave knjige, ali tada je to bilo samo ogovaranje uz kahve) za odstrjel Huremovih stavova i organizirana je diskusija u Institutu u junu 1975. godine. Kritiziralo se sve: kako se ta tema uope pojavila kao projekat u Institutu, ko ju je prihvatio kao doktorsku disertaciju, ko ju je recenzirao, a ko inio iri koji je knjizi dodijelio nagradu Svjetlosti. Ve tada je jako kritiziran i Huremov stav kako historiografija treba prevazii razinu iz koje se na NOR gledalo iskljuivo kao na epopeju. Jedan je historiar u polemici napisao da je ponosan ako je Hurem mislio na njega kada je to napisao, jer on na NOR doista eli gledati kao na epopeju. Glavna optuba iznesena od historiara u vezi s ovom knjigom sadrana je u tome kako se uope ne moe govoriti o krizi NOP-a. Drugovi, ak i oni koji su se na poetku svojih diskusija ogradili da nisu dovoljno struni da raspravljaju o ovoj knjizi, u toj su diskusiji otro napali sve ono to Hurem tvrdi. Hvalili su Partiju, njezine napore u organizaciji i voenju NOB-a, sugerirali kako je Hurem, nastojei prevazii dotadanje klieirane rasprave o NOP-u, prenebregao neke optepoznate i utvrene vrijednosti NOP-a, koje je trebao svakako () afirmisati. itava diskusija svela se na kraju na to kako se u historiografiji treba nastaviti sa afirmacijom NOP-a, a ne sa nepristrasnim prouavanjem toga razdoblja nae povijesti. Iz objavljene strune diskusije vidi se da je jedan kritiar napisao kako u ocjeni Huremove knjige treba imati u vidu to da se ona pojavila u jednoj drutveno-politikoj klimi, u kojoj se javila pored ostalog tendencija da se odreene vrijednosti NOP-a, a posebno uloga KPJ u njemu, devalviraju. Poruka je jasna: Nema devalviranja NOP-a! Tadanji direktor Instituta, koji e ubrzo ui i u CK, dr. Nikola Babi ovako je to poentirao: Sve ovo na to smo ukazali u ovoj diskusiji i ta je reeno u ranijim kritikama knjige druga Hurema, pokazuje da su njegova nastojanja da d jednu vanserijsku studiju, kako ta nastojanja naziva drug arac, i da govori samo u ime iste nauke, rezultirala krupnim metodolokim grekama i ozbiljnim naunim promaajima. Braniti sve to u ime iste na88
6/29/11 6:56 AM
uke, znailo bi nau kritiku okvalifikovati kao pragmatiki zahtjev dnevne politike. Meutim, veliki broj kritikih primjedbi, koje su ovdje iznesene, otklanjaju takvu pomisao i kod laika, i kod vrsnog strunjaka, pa i kod malicioznih naklapala. Uostalom, zar je mogue pisati o najsuptilnijim politikim pitanjima, kakvo je i ovo, a otklanjati politiku angaovanost i proglaavati se nekakvim naunim istuncem9. Nakon ovakvih stavova nije vie bilo mjesta za naune istunce! Taj stav je bio prisutan u historiografiji itavo naredno razdoblje. Sve do osamdesetih godina u naoj se historiografiji o Drugom svjetskom ratu pisalo sa pozicije pobjednika. Jednom je neko zapisao kako historiju piu pobjednici, ali nam tek pobijeeni omoguavaju da prolost doista razumijemo. Zbog toga smo mi imali prilino dobro istraenu povijest Drugog svjetskog rata sa aspekta pobjednika, vojne operacije su do u detalje analizirane (dodue, ponekada su te operacije bile pomalo dotjerivane u udbenicima, ali i to je bilo razumljivo u tom vremenu), pisalo se o rtvama, ali je nedostajalo uvoenje socijalne komponente u zbivanja i nedostajala su istraivanja svakodnevnoga ivota.10 Jo je poraznije da se i u tim djelima donosi veoma malo, gotovo nita, znaajnog za bolje razumijevanje rata. Najee su se ponavljale prie bez novih dokaza, a i u historiografiji su takva djela prolazila bez ozbiljnije kritike. Jedini je, moda, izuzetak loa knjiga Radomira Bulatovia o konclogoru Jasenovac, koja se u izdanju sarajevske Svjetlosti pojavila 1990. godine, o kojoj je napisan kritiki prikaz11, ali kako je taj kritiki prikaz objavljen u prilino nepovoljnom vremenu 1994. godine, on nije imao znaajnijega efekta.
9
Na jednom naunom skupu posveenom historiografskoj literaturi o BiH u Drugom svjetskom ratu pobrojano je blizu 400 naslova objavljenih u posljednjih dvadesetak godina, ali je katastrofalno to da je jako malo tu djela nastalih u naoj historiografiji. Na primjer, naa se historiografija posljednjih dvadestak godina od tema o Drugom svjetskom ratu ponajvie bavila pitanjem stradanja stanovnitva, ali je i tu od ukupno 50 nabrojanih naslova u tom pregledu svega 14 nastalo u Bosni i Hercegovini. Rasim Hurem i Seka Brkljaa, Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu objavljena nakon 1980. u zemlji i inostranstvu. Prilozi, 29, Sarajevo: Institut za istoriju, 2000, 141-161.
11
10
Diskusija, 395
Prikaz Senije Milii objavljen u: Prilozi, XXV, 27(1991), Sarajevo: Institut za istoriju, 1994, 230-234.
89
6/29/11 6:56 AM
Posljedice diskusije o knjizi dr. Rasima Hurema za razvoj historiografije o Drugom svjetskom ratu Moja druga teza glasi: Otrina napada na Huremovu knjigu i politiki kontekst koji je te napade potaknuo zapravo su cementirali svako drukije gledanje na Drugi svjetski rat, od gledanja kakvo je o tome imao jedan dio ratnih pobjednika. Poslije ovih napada (uglavnom na partijskim sastancima, zato i to ne istaknuti), nije vie bilo hrabrosti za kvalitetnije iskorake u modelima istraivanja rata i u izboru ratnih tema. Nakon otrih kritika Huremove knjige 1975. godine nije bilo lahko nai nekoga ko bi se usudio slobodnije i nauno nepristrasno pristupati problemima Drugog svjetskog rata. Bilo je nekoliko mladih historiara koji su kao radne zadatke dobivali da obrauju teme iz toga perioda, ali su svi oni itajui diskusije Huremovih partijskih drugova o njegovim stavovima, mogli znati kako treba pisati. Zbog toga smo mi imali teme o muslimanskom graanskom drutvu u Drugom svjetskom ratu, kao i temu o srpskim i hrvatskim graanskim strukturama u ratu; nijedna tema nije nikada zavrena, i svi su od toga odustali, ali smo zato dobili Parergon Dervia Suia i slina djela. Krajem 80-ih pojavila se i knjiga o 13. SS diviziji (i ona je izazvala odreena kritike reakcije kako u dnevnim listovima tako i u strunim asopisima), ali smo tek iza ovoga rata dobili knjigu akademika Envera Redia o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu, koja je, zapravo, dosad jedina cjelovita historija rata 1941-1945. u Bosni i Hercegovini. Rat koji smo nedavno proivjeli pokazao je koliko je vano i koliko smo izgubili zbog proputanja da meu istraivake teme o Drugom svjetskom ratu uvrstimo i teme iz povijesti svakodnevnice. No, moda i brojna sjeanja, koja su osobito nastajala osamdesetih godina, omoguavaju da se i sada vratimo na tu temu. Ogroman je broj publiciranih sjeanja iz rata (spomenimo samo sjeanja Avde Hume, Ugljee Danilovia, Ahmeda Dube, efketa Maglajlia, Osmana Karabegovia, Rodoljuba olakovia, Adil-bega Zulfikarpaia i drugih). Ono to je zanimljivo je da mnogi, koji su poslije 1945. otili u opoziciju ak i u emigraciju - poput Adil-bega Zulfikarpaia, u svojim sjeanjima na Drugi svjetski rat stalno podcrtavaju antifaistiki karakter rata koji se vodio u Bosni i Hercegovini.
90
6/29/11 6:56 AM
Dakako da su promjene do kojih je dolo na politikoj pozornici u Bosni i Hercegovini 80-ih godina znatno utjecale na promijenjena gledanja na Drugi svjeski rat u Bosni i Hercegovini: odjedanput su se ovim razdobljem nae povijesti poeli baviti oni koji su dotada imali druge znanstvene preokupacije (ili uope nisu bili u znanosti), a mnogi koji su dotada uglavnom svoju naunu reputaciju vezali za Drugi svjetski rat poinju da se bave nekim drugim temama. Kao da nisu imali hrabrosti suprotstavljati se revizionistikim pokuajima u historiografiji o ovome razdoblju, pa su izlaz jednostavno nalazili u usmjeravanju ka drugim temama. Tako je, na primjer, Institut za istoriju, koji je svojedobno zapoeo djelatnost kao Institut za istoriju radnikoga pokreta, a najvei dio projekata vezao za Drugi svjetski rat i NOB, sada odjedanput ostao bez historiara koji se bave tim razdobljem. Od tada pa sve dosad stanje je ostalo tako. Trenutno od ukupno 24 historiara u naem Institutu svega jedan ima projekat iz Drugog svjetskog rata. Slina je situacija i drugdje u Bosni i Hercegovini, a i tamo gdje postoje historiari koji obrauju teme iz Drugog svjetskog rata rade nacionalne teme, pod velikim uplivom suvremenih politikih kretanja i slino. Stanje nae historiografije o Drugom svjetskom ratu moda je najbolje okarakterizirala mr. Seka Brkljaa na jednom skupu kada je ukazala na taj zaokret:
Ima dosta osnova za miljenje da su politike ideje i politika zbivanja uticala na predmetnu orijentaciju, idejne i tematske odrednice historiografije o Bosni i Hercegovini 1941-1945. godine. Nedvojbeno je da je druga polovina osamdesetih u jugoslavenskoj historiografiji o Drugom svjetskom ratu, naravno i u Bosni i Hercegovini, mea koji oznaava prekretnicu, odnosno omoguava periodizaciju historije historiografije o periodu 1941-1945. kod nas. Do tada je analiziran i populariziran taj period, prije svega kao herojska epopeja koja je generalno promiljajui glorifikovala ulogu KPJ i J. B. Tita, s jedne strane, te esto nekritiki uveliavala znaaj odreenih dogaaja, broj boraca i rtava, monolitnost pokreta, jasnou i konzistentost narodnooslobodilake i antifaistike platforme, s druge strane. Reklo bi se da je promjena politike klime krajem osamdesetih stvorila jednu od pretpostavki, pored otvaranja arhiva kojima je prestala zabrana, objavljene ogromne koliine grae, brojnih historiografskih ve objavljenih djela itd, da se bez ideoloke pristrasnosti, partijske discipliniranosti i sl. propita, nauno kritiki osmisli bez straha i ponovo revalorizira ovaj
91
6/29/11 6:56 AM
period. Ali, dok tadanja nauka jo nije stigla da revidira i izmijeni stavove njegovane u javnom mnjenju socijalistike Jugoslavije puhnuli su neki novi politiki vjetrovi i mnogi historiari su dokazali da je historiar ipak samo dijete svoga vremena i pragmatino su punim jedrima krenuli naprijed. Njima su se pridruili i oni koji su se nazivali historiarima, naprosto se utrkujui u novom pristupu, tj. devalviranjem antifaizma i njegovih rezultata te, pseudo naunim pristupom, uzdizanjem njegove suprotnosti. Negacija antifaistikog karaktera rata i njegovo pretvaranje u eminentno graanski rat borbe za vlast, negacija i minoriziranje antifaistikih vijea i negacija avnojevskih granica, negiranje Bosne i Hercegovine kao vjetake tvorevine, odnosno Muslimana kao vjetaki, partijski promovirane nacije itd, samo su neke od karakteristika u poduem spisku sistematizacije novoga pravca, koji je itekako uticao na politiku i vojnu pripremu i bio u direktnoj korelaciji sa dogaanjima 1992-1995. godine u Bosni i Hercegovini. O tome svjedoe i mnogobrojna objavljena djela, knjige, lanci i silni feljtoni u poduim nastavcima.12
Nekoliko knjiga koje su se kod nas pojavile u posljednjih 10-15 godina najbolji su pokazatelj kako je historijska nauka sklona pokleknuti pred jakim politikim okruenjem. I mada mi u Bosni i Hercegovini, zapravo, na prvi pogled nismo napravili tako veliku reviziju Drugog svjetskog rata, kao to su to uradili nai susjedi u Hrvatskoj i Srbiji, mi smo dopustili da nas zatekne neto to je ak moda stranije od revizionistikoga pravca: mi smo dopustili da nam to razdoblje jednostvano klizi iz ruku. Kada smo mi profesionalni historiari ispustili to razdoblje spremno su uskoili drugi, manje kvalificirani, koji su radikalizirali ocjene o Drugom svjetskom ratu i plasirali ih u javnost. Dok je, na primjer, Adnan Jahi napisao knjigu o muslimanskim vojnim formacijama u tuzlanskom kraju, koja je u osnovi ak dobra knjiga, ali je tu partizanski ulazak u Tuzli okarakteriziran kao Pad Tuzle (pa dopustimo da je to za neke i bilo tako), pojavila se itava masa drugih ljudi koji su se latili pisanja o Drugom svjetskom ratu, koji su pisali duge novinske feljtone u kojima su o Drugom ratu pisali kao da se on vodi sada. Kada se itaju neki feljtoni o Drugom svjetskom ratu, koji su
Seka Brkljaa, Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu objavljena u posljednjih dvadesetak godina. Nauni skup Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2003. godine. Sarajevo : Friedrich Naumann Stiftung, 2003, 49-85.
12
92
6/29/11 6:56 AM
objavljivani tokom rata 1992-1995, stjee se dojam kao da se ita historija rata koji se tek vodi.13 Posebno se jako nametao problem rtava. I to ne samo rtava iz Drugog svjetskog rata, nego sve vie i sve ee pitanje rtava 1945. i nakon toga. Kako su Hrvati poeli stvarati mit Bleiburga (na ve raniji srpski mit Jasenovca), kod Bonjaka su se poele pojavljivati tendencije povezivanja ta dva mita i u oba ukljuiti bonjake rtve, emu je znatno doprinosila i injenica da se o stvarnim rtvama Bonjaka kako u logoru Jasenovac tako i o bonjakim rtvama 1945. dotad nije u znanosti dovoljno raspravljalo: Bonjacima su punili masovne grobnice, Ustae su i Bonjake spaljivale u Jasenovcu samo su neki od naslova. Posebno je zanimljivo gledanje na rtve 1945. godine. Kao kljuni dokazi navode se sjeanja emigranata koji se prisjeaju masovnih pogubljenja Bonjaka 1945, pronalaze se masovne grobnice po rijekama Sani i Uni (sve su to rtve Bonjaka koje su komunisti 1945. likvidirali bez suda i zakona i slino). Navode se podaci kako je 1945. izmeu 30.000 i 60.000 Bonjaka platilo glavom to na licu mjesta, to u marevima i logorima kroz novu Jugoslaviju. I bez neophodnih istraivanja, koja moraju uslijediti u vremenu koje je pred nama, broj umorenih Bonjaka je toliki da pojam Bleiburga predstavlja vjerovatno i najvee stratite bonjakog naroda u njegovoj historiji. To su one nae amide, daide, tetke, djedovi, kojima su se nai roditelji cijeloga ivota nadali da e se javiti nekada, odnekud iz June Amerike i Australije () Skoro da nejma bonjake familije, koja nije ivotarila s nadom o pojavljivanju najbliih14. Zapravo, ini mi se da bismo mi upravo sada trebali imati nekoliko historiara koji e se baviti ba ovih temama. Ima dovoljno objavljenih izvora,
13
14
Kao primjer moe posluiti serija feljtona objavljivana u listu Ljiljan, u kojima je radikalno mijenjana slika Drugog svjetskog rata. U tom su listu objavljivani tekstovi u kojima se, oito pod velikim utjecajem okolnosti u kojima su se Bonjaci nali za vrijeme rata 1992-1995. kada su se suoili sa novom vrstom faizma i opasnou istrebljenja, snano afirmirala antifaistika orijentacija Bonjaka u Drugom svjetskom ratu i isticala miroljubiva orijentacija jednog naroda, njegovo principijelno odbacivanje nasilja, diktature, diskriminacije, genocida, prozelitizma i terora, a zalaganje za uspostavljanje principa zajednikog ivljenja. U nekim drugim listovima sadrane su sline tendencije, samo sa drugim predznacima. Ljiljan, 24. maja 1995, 25.
93
6/29/11 6:56 AM
pa gotovo da bi se na temelju tih poznatih izvora, ali samo uz novu i slobodniju interpretaciju, moglo puno toga novoga i vanoga napraviti. Ali, mi danas nemamo temeljitu studiju o sveobuhvatnim kretanjima u Bosni i Hercegovini u toku Drugog svjetskog rata. Tek e sa pojavom knjige Envera Redia 1996. naa historiografija dobiti prvu historiju Bosne i Hercegovine u vrijeme Drugog svjetskog rata. Kasnije je ta Redieva knjiga u neto kraoj verziji prevedena na engleski jezik, i ini mi se da bi sada bilo korisno, upravo zbog koncepta knjige na bosanskom jeziku, koji je nuno vodio estim ponavljanjima gradiva, ovu Redievu knjigu sa engleskoga prevesti na bosanski jezik i uvesti je kao redovni udbenik za studente historije na naim fakultetima. No, prije Redieve knjige o Drugom svjetskom ratu u bosankohercegovakoj historiografiji je bilo pokuaja da se razdoblje Drugog svjetskog rata temeljitije istrai i to u sklopu jednog irokog projekta na razini tadanje Jugoslavije: radi se o projektu Jugoslaveni u faistikim zatvorima, zarobljenikim i koncentracionim logorima i pokretu otpora evropskih zemalja u vrijeme Drugog svjetskog rata. Projekat se fokusirao na rtve, ali tim historiara koji je obraivao rtve u Bosni i Hercegovini nije publicirao rezultate svojih istraivanja (najee objanjenje sudionika toga projekta je kako su rukopisi bili zavreni, ali nisu publicirani jer su uniteni u nedavnom ratu). I tako, dok mi ne zavravamo zapoete naune projekte, a zavreni projekti nailaze na politike osude, nae sjeanje na Drugi svjetski rat i znaaj koji je on imao za nau povijest, dijeli sudbinu svakog drugog sjeanja: postepeno blijedi, i mi u ta sjeanja unosimo vlastita iskustva koja vrlo esto nemaju nikakve veze s onim to se doista dogodilo
94
6/29/11 6:56 AM
Upotreba historijskih Mitova: Drugi svjetski rat i balkanski ratovi konceM 20. stoljea
Dvije su glavne hipoteze od kojih polazimo u raspravi o odnosu historijskim mitova o Drugom svjetskom ratu i Balkanskim ratovima 1990-ih godina : Prva: pitanja koja su poslije zavretka Drugog svjetskog rata tretirana kao tabu teme stvarala su pogodne uvjete za izrastanje historijskih mitova koji su upotrijebljeni u ratovima na Balkanu koncem 20 stoljea. Druga: pitanja koja su tumaena sa ideolokih pozicija omoguila su stvaranje paralelnih povijesnih istina koje su u formi historijskih mitova imale svoje mjesto u stvaranju uvjeta za ratove na Balkanu koncem 20 stoljea. Na cilj je pokuati utvrditi modele i forme stvaranja tabu tema, kao i odnose tabu tema i paralelnih povijesnih istina. Taj odnos se moe pratiti na nekoliko razina, a mi emo se fokusirati na to koliko je izbjegavanje naune rasprave o totalitetu dogaanja u Drugom svjetskom ratu pogodovalo izrastanju razliitih povijesnih istina, koje su krajem 20 stoljea na povijesnu scenu na Balkanu vratile procese sline onima u Drugom svjetskom ratu? Kao primjere moemo promatrali pojedine povijesne pokrete koji su zbog necjelovite povijesne obrade, ili ideoloki obojenih ocjena, ostavljali mogunost za razliita tumaenja u izvannaunim krugovima i irenje u ire drutvene strukture. Kao na primjer pitanje rtava poslije zavretka rata i upotreba rtava u pripremanjima rata koncem 20 stoljea. Velibor Ostoji na jednom skupu ree: Mi, Srbi, samo zato to smo Srbi ve 50 godina moramo da se klanjamo mrtvima, da ih prebrojavamo i ispravljamo greke,
95
6/29/11 6:56 AM
jer smo ih bili gotovo zaboravili () Danas smo na putu da nam se dogodi ista sudbina, ali neka svi znaju, Srbi vie nee mirno ii na klanicu. Imamo previe grobova i svetinja. Tu su i pitanja koja su i danas veoma aktuelna, kao na primjer pitanje etnikoga pokreta, razliiti pogledi na taj pokret koji se danas susreu, ali nas je prevashodno interesiralo kako je taj pokret uskrsnuo poetkom 90-ih godina, i kako su se u literaturi i publicistici oivljavanjem i velianjem etnikoga pokreta mase pripremile za stvarno oivljavanje toga pokreta. S druge strane, krah komunizma i smjena vladajuih elita na irem prostoru jugoistone Evrope otvorio je proces negiranja svih pozitivnih vrijednosti komunizma. Moda pomalo i zbog komunistike zloupotrebe vojnike pobjede nad faizmom, nakon sloma komunizma, pobjednika iz Drugoga rata, na Balkanu su gubitnici u Drugom svjetskom ratu odjadanput postali pobjednici poetkom 90-ih godina. Vano je analizirati koji su to naini i sredstva oivljavanja i upotrebe historijskih mitova iz Drugog svjetskog rata u Balkanskim ratovima krajem 20 stoljea? Tu je nuno usredsrediti se na historiografsku produkciju (kako su u historiografskim djelima oivljavani ti mitovi) i medijsku propagandu (kako se putem sredstava informiranja ti mitovi upotrebljavaju u mobilizaciji masa radi ostvarenja politikih ciljeva na Balkanu krajem 20 stoljea)? Koliko su dogaaji iz Drugoga svjetskoga rata postali predmet mitizacije i (zlo)upotreba u ratovima na Balkanu koncem 20 stoljea pokazuje itav niz primjera. Ako bismo ak na trenutak ostavili po strani historiografsku produkciju (ili, barem, ono to bi, s obzirom na to ko su autori tih priloga, trebalo biti historiografska produkcija) i pogledali na masovnu popularizaciju mitskih predstava o Drugom svjetskom ratu kroz medije i politike istupe, onda bismo doli do zastraujuih spoznaja. Pogledajmo, na primjer, kako su pitanja iz Drugoga svjetskog rata pokretana u kljunim politikim trenucima 1990-ih godina. Na devetoj sjednici Skuptine BiH 24. januara 1992, koja je vana zbog toga to se na njoj uglavnom raspravljalo o dnevnom redu, a sporna taka koja je trebala biti uvrtena u dnevni red bila je donoenje odluke o raspisivanju referenduma o nezavisnosti BiH, poslanici SDS su odluno odbijali svako uvrtavanje u dnevni red odluke o raspisivanju referenduma o neovisnosti BiH, a argumenti koje su
96
6/29/11 6:56 AM
Upotreba historijskih mitova: Drugi svjetski rat i balkanski ratovi koncem 20. stoljea
iznosili bili su i pozivanja na Drugi svjetski rat. Naime, oni su vraanjem na dogaaje iz Drugog svjetskog rata izraavali strahove da e se u neovisnoj BiH ti dogaaji ponoviti. Prvi je o tome na ovoj skuptinskoj sjednici govorio Slobodan Bijeli iz Bosanske Dubice. On je, izmeu ostalog, kazao slijedee (str. 5/2-6/2):
Gospodo, moja Bosanska Dubica pored Varave zauzima neslavno mjesto u samom evropskom vrhu po broju (po)stradalih u Drugom svjetskom ratu. Ni na prologodinjem popisu nije postignut broj stanovnika iskazan na posljednjem predratnom popisu. Dosta je poratnih godina prolo dok je prvi regrut iz Optine dubike otpraen u vojsku. Morate priznati da mi ovo malo ali gorko podsjeanje daje moralno pravo upravo zbog zloina genocida koji je u II svjetskom ratu poinjen nad srpskim stanovnitvom moje optine, da govorim o tome zbog ega referendum nije mogu.
Istiui kako bi donoenje odluke o raspisivanju referenduma o neovisnosti BiH, i eventualno proglaenje bosanske neovisnosti bilo protivno meunarodnom pravu Bijeli to obrazlae na slijedei nain:
Jugoslavija je ratifikovala Konvenciju o sprjeavanju i kanjavanju genocida koje su donijele Ujedinjene nacije 9. decembra 1948. godine. Meutim, iz sada ve mnogima znanih razloga Jugoslavija nije izvrila obavezu kanjavanja zloina genocida, ta pomenuta Konvencija nije djelovala u cilju njihovog sprjeavanja na naim teritorijama. Ni na Nirnberkom procesu nije bilo rijei o genocidu izvrenom nad srpskim narodom na teritoriji takozvane NDH. Tako je pred svjetskom javnou genocid ostao skrivena istina, o njemu nije saopteno ni jednom narodu. O posljedicama tog skrivanja izlino je govoriti.
Ono to se danas dogaa moglo bi da se posmatra kao rezultat takve politike. Sadanji etniki sukobi i pretnje novim genocidom srpskom narodu direktna su posljedica proputanja Jugoslavije da izvri svoje obaveze iz pomenute Konvencije Ujedinjenih nacija. Poinioci genocida ostali su nekanjeni i tako ovi zloini ne zastarijevaju, a brigu o njihovom sprjeavanju i kanjavanju vodi Meunarodna zajednica.
Naglaavajui da meunarodne konvencije zabranjuju da promjene broja stanovnika na nekoj teritoriji nastale djelovanjem oruane okupatorske sile budu osnov za ureenje odnosa u miru, te podsjeajui kako je
97
6/29/11 6:56 AM
za utvrivanje granica izmeu Jugoslavije i Italije 1954. kljuni bio austrougarski popis stanovnitva iz 1911. (jer je od tada do 1943. demografska slika promijenjena ne spontano nego ratovima) Bijeli nastavlja:
Saglasno ovome, smatram da je za ureenje odnosa izmeu naroda Bosne i Hercegovine relevantan popis iz 1941. godine. Narodi iji su pripadnici izvrili genocid ne mogu nadglasavati, pa ni referendumom, narod nad kojim je genocid izvren, masovno uee Srba u oslobodilakim pokretima u Drugom svjetskom ratu omoguilo je drugim narodima Bosne i Hercegovine da poslije rata budu na strani pobednika i da ive u dravi Bosni i Hercegovini. Ali uz jedan vaan uslov: da to bude i drava srpskog naroda koji u njoj ivi. Dakle, AVNOJ-ske granice bosanskohercegovake drave rezultat su borbe srpskog naroda na strani saveznika u Drugom svjetskom ratu. Pomenute granice plaene su velikim srpskim gubicima bilo da su rtve pale u borbi ili stradale u genocidu. Rezultati referenduma stvorili bi preduslove da u novom republikom Ustavu srpski, pa i hrvatski narod budu izostavljeni kao konstitutivni narodi u toj bosansko-hercegovakoj dravi
Poslanik iz Ilijaa Trifko Radi (str. 8/3-9/3) takoer se osvre na Drugi svjetski rat istiui kako se ovim zahtjevima za nezavisnou BiH zapravo ide na stvaranje NDH, a to Srbi ne ele prihvatiti. Naim Kadi u diskusiji (str. 16/2-17/1) istie da ovo podjeanje na prolost i Drugi svjetski rat, o emu diskutiraju srpski poslanici, ima za cilj izbjegavanje prave rasprave u vezi sa referendumom o neovisnosti Bosne (srpske prie o svom stradanju i genocidu u Drugom svjetskom ratu imaju za cilj da o istim temama zaponu priu, ali samo o stradanju svoga naroda, i time bi se umjesto o referendumu trebalo raspravljati o tome). Osim toga, kada se nakon jako dugoga otezanja nakon Krajinikova odstupanja konano Skuptina trebala odluivati o raspisivanju referenduma postavio se i problem definiranja referendumskoga pitanja. I tu su se pojavile dileme, jer je nekima smetao izraz da se graani izjasne za nezavisnu dravu, i to ba zbog asocijacija na vrijeme Drugoga svjetskog rata (str. 36/4) pa su predlagali izraz neovisna (ovo je predlagao zastupnik Bonjak). Na kraju je ipak u referendumskom pitanju ostao izraz nezavisna
98
6/29/11 6:56 AM
Osnovna obiljeja razvoja drutva u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine
Karakteristike drutva u BiH neposredno nakon Drugog svjetskog rata Nakon zavretka Drugog svjetskog rata bosanskohercegovako drutvo je bilo seljako u pravom smislu te rijei, a to obiljeje ima ne samo zbog toga to je veina stanovnitva ivjela na selu, nego ponajprije zbog injenice da to stanovnitvo u socio-kulturnom smislu nije bilo prekorailo granice seljakog drutva. Na ovom je prostoru neposredno nakon Drugog svjetskog rata preko 70 posto stanovnitva bilo nepismeno, a skoro pola milijuna ljudi nosilo je opanke koje su najee sami radili od govee koe. Takvo stanje, koje nije bilo samo posljedica ratnih razaranja nego i dotadanjeg povijesnog razvoja Bosne i Hercegovine, bilo je i opa karakteristika drutva na jugoslavenskom prostoru. Inenjer Briner, pomomik ministra umarstva u saveznoj vladi, 23. listopada 1945. donio je jednu uputu o ponaanju slubenika radi ouvanja reda u zgradi ministarstva, u kojemu istie kako je zabranjeno skidati arulje, arati po zidovima i vratima, kroz prozor se ne smiju bacati otpaci hrane, voa, papira, cigareta, po hodnicima, stubitu i oko dizala je zabranjeno pljuvati, bacati ibice, pa je ak detaljno propisao kako se koristi toalet.1 Takvo ponaanje slubenika u ministarstvima ne kazuje samo o karakteru vlasti nego i o socio-kulturnoj strukturi
Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ), fond Ministarstva rudarstva Vlade FNRJ (dalje: 24), 6-21, Uputa pomonika ministra umarstva, 23. 10. 1945.
1
99
6/29/11 6:56 AM
drutva iz koje se regrutirao taj novi inovniki sloj. Na teritoriji Bosne i Hercegovine 1921. bilo je 85 posto poljoprivrednog stanovnitva, a 1939. udio poljoprivrednog stanovnitva je opao na 80, 2 posto. Ako se uzme da je gradsko stanovnitvo ono koje ivi u naseljima sa preko 5000 stanovnika, onda je taj dio populacije u BiH iznosio 1921. godine svega 8,8 posto, a 1931. godine 9 posto. Bosna i Hercegovina je po tom kriteriju 1921. imala 11 gradova, a deset godina kasnije samo dva vie.2 Neposredno nakon Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je 83 posto stanovnitva ivjelo na selu, a 17 posto u gradu. Industrija je upoljavala svega 2 posto ukupnog stanovnitva.3 Takva seljaka struktura zajednika je karakteristika drutva u Bosni i Hercegovini dugo vremena i nakon Drugog svjetskog rata. Meutim, to drutvo nije bilo homogeno nego proeto mnogobrojnim proturjenostima i razbijeno u najmanje dvije (muslimansku i kransku) manje ili vie zatvorene makrocjeline u kojima su se vjerske razlike izuzetno djelotvorno odravale na razini narodnih obiaja stanovnitva i bitno odreivale njegov drutveni, kulturni i politiki razvoj. Bila je to posljedica dotadanjeg povijesnog razvoja Bosne i Hercegovine u kojoj je, poevi od dolaska Osmanlija na ove prostore, otpoela izgradnja takve drutvene strukture. Raspored gospodarskih zgrada, vanjski izgled kua i unutarnji raspored prostorija u njima, nain ivota i meusobnog ophoenja, ve na prvi pogled su pokazivali svu razbijenost bosanskohercegovakog drutva koja e bitno odreivati stupanj modernizacijskih procesa u njemu. Sve je to uvjetovalo da je glavnu konstantu bosanskohercegovake povijesti poslije 1945. predstavljao sukob s osnovnim uporitem tradicionalizma, agrarnim drutvom. Zbog svog specifinog povijesnog razvoja, u Bosni i Hercegovini je izgraeno takvo drutvo koje se bitno razlikovalo od drutva u drugim dijelovima tadanje jugoslavenske drave. Po seljakoj strukturi ono je bilo znatno blie drutvima u Makedoniji i Srbiji, nego drutvima s duom industrijskom tradicijom, kakva su bila ona u Sloveniji i dijelu Hrvatske. Ta privredna tradicija bitno e utjecati kako na obim odlaska radne snage
Ilijas Bonjovi, Privreda i stanovnitvo Bosne i Hercegovine u meuratnom razdoblju, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, vol. 7, 148. i 149.
3 2
Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo, 1990., 13.
100
6/29/11 6:56 AM
iz agrara u industriju tako i na mentalitet novoga socijalnog sloja koji se stvarao tim procesom. Seljak u Bosni Hercegovini je nerado naputao svoj posjed, a ako bi i prelazio na rad u industriju ostajao je vrsto vezan za zemlju i inio jednu posebnu kategoriju seljaka-radnika. Takav socijalni sloj je postojao u svim drutvima, ali su u Bosni razlike izmeu seljaka-radnika i gradskog radnika bile goleme. Bosanski seljak-radnik je nosio sa sobom sve karakteristike seljaka-radnika tradicionalnih seljakih drutava. Prema nekim istraivanjima, veina bosanskih seljaka-radnika je na radnim mjestima radila u odijelima u kojima su doli od svojih kua, hranu su nosili u zaveljajima, maramama i slino. Ako bi netko nosio torbu i u njoj hranu ili odijelo dobivao bi podsmjeljiv nadimak gospodin ili seljak s tanom. Za razliku od takvih seljakih drutava, seljak-radnik u drutvima s veom industrijskom tradicijom, kao u Sloveniji, ne razlikuje se bitno od gradskog radnika. Oni imaju iste pokrete, seljak odlazei na posao nosi torbu i u njoj hranu i radniko odijelo, kao i niz drugih zajednikih karakteristika.4 Kategorija seljaka-radnika je dosta brojna u Bosni i Hercegovini dugo vremena nakon Drugog svjetskog rata. Poluseljak se teko odvajao od svoje zemlje, a ako bi to i htio sprjeavala ga je oskudica stambenog prostora u gradu, a i sustav opskrbljivanja je bio takav da seljaku nije jamio onakvu opskrbu kako je mogao imati kombiniranim radom na zemlji i u poduzeu.5 Zajednika seljaku-radniku i gradskom radniku bila je samo krma koja se javlja kao jedina institucija za stvaranje zajednikog naina miljenja, pri emu je bilo i takvih pojava da su pojedina preduzea bila prisiljena i po nekoliko puta dnevno davati svojim radnicima alkohol (rakiju ili pivo).6 Socio-ekonomski i psiholoki imbenici koji su vezivali seljaka za zemlju i selo, i oteavali njegovo ukljuivanje u industriju, bili su veoma snani, te se zbog toga poslije 1945., a osobito u godinama realizacije tzv. Petogodinjeg plana, pristupalo mnogobrojnim sredstvima prisile pri mobilizaciji radne
4 5 6
Cvetko Kosti, Seljaci industrijski radnici, Beograd, 1955., 5-6.
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), fond Ministarstvo rada (dalje: MRA), k. 215, br. 202 /47, Plan rada i kadrova. Analiza za 1947. godinu, 28. 1. 1948. AJ, fond Ministarstvo teke industrije Vlade FNRJ (dalje: 16), 3-3, Zapisnik sa konferencije direktora fabrika stakla odrane u Ministarstvu industrije FNRJ na dan 2. 11. 1946.
101
6/29/11 6:56 AM
snage sa sela u industriju, to je nuno vodilo k pojavi da su takvi radnici esto izostajali s posla radi obavljanja svojih poslova na selu. Bosna i Hercegovina je 1945. godine kraj izrazito agrarne drutvene strukture bila ekonomski dosta zaostala zemlja u kojoj je stanovnitvo, osobito seosko, ivjelo na prilino primitivan nain. Ogleda se to i u nainu graenja zgrada za stanovanje i gospodarskih zgrada na selu, ija je zajednika karakteristika to da su podignute s minimalnim utrokom novca, uz pomo nekvalificiranih ili slabo kvalificiranih radnika. Seljak je, uglavnom, sam sebi gradio potrebne zgrade uz pomo seoskih majstora (dunera), te su na taj nain nastajale male nehigijenske zgrade sa zemljanim podom, otvorenim ognjitem, esto s jednom ili najvie dvije prostorije i malim prozorima. Takvih naselja je bilo irom Bosne i Hercegovine. Uz to, sela su bila razbijenog tipa, to je predstavljalo veliku zapreku svakom kulturnom i ekonomskom napretku i modernizacijskom procesu uope. Tijekom Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je uniteno oko 33 posto stambenih i gospodarskih zgrada na selu. Ukupno je u Bosni i Hercegovini tijekom rata porueno 126.000 kua (od 417.000 stambenih zgrada ukupno).7 Ako se tome doda da, uz prevladavajui sitni posjed, u bosanskohercegovakoj poljoprivredi imamo proizvodnju sa snano prisutnim naturalnim ostacima, slino kao u Makedoniji, za razliku od Vojvodine u kojoj su bili zastupljeni mnogi elementi napredne kapitalistike proizvodnje, slika sela postaje jasnija. U tako siromanom selu je odmah nakon zavretka rata, ve u maju i junu 1945., zavladala glad, osobito u okruzima Sarajevo, Travnik, Biha i Banja Luka, dok su krajevi u junoj Hercegovini, koji su bili pristupaniji dovozu hrane s mora kao i podruja oko Tuzle, koji su imali izlaz na Drinu, relativno bolje stojali.8 U nekim krajevima se ak umiralo od gladi (Kupres, Prozor, okolica Sarajeva). Zemlja se obraivala na primitivan nain, kosilica je bila gotovo nepoznanica, a njive su se najveim dijelom obraivale drvenim ralom, dok je u istonoj Bosni bilo primjera da su ljudi sami vukli
7 8
Borba, 24. 8. 1946, 5.
AJ, fond Ministarstvo rada Vlade FNRJ (dalje: 25), 25-1, Ministarstvo za BiH - Statistikom uredu, 9. 6. 1945.
102
6/29/11 6:56 AM
plug.9 Pred Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini je na gospodarstva do 5 ha otpadalo 68 posto seljakih gospodarstava to znai da dvije teine nije moglo proizvoditi nikakvih trinih vikova, a znatan broj, s obzirom na brojnost porodice i bonitet zemljita, gotovo da nije moglo prehraniti niti vlastitu obitelj.10 Od svih domainstava u itavoj tadanjoj jugoslavenskoj dravi samo je 43,8 posto imalo eljezne plugove, 18,2 posto drvene plugove, a 38 posto nije imalo najnunijih poljoprivrednih alata.11 Tako nizak stupanj agrotehnike karakteristika je i bosanskohercegovake poljoprivrede neposredno nakon rata. U banjalukom okrugu je poetkom jula 1945., zbog nedostatka alata za obradu zemlje, Okruni narodni odbor podijelio seljacima kosa i bruseva 4091 komad, 1753 srpa, 4000 lopata, 500 motika. Tada je na prostoru toga okruga bio samo 51 ispravan traktor.12 Krajem septembra 1945. u itavoj Bosni i Hercegovini bilo je 177 dravnih i 40 privatnih traktora.13 U 1946. godini bila su 58.423 eljezna pluga, 51.799 drvena pluga i 1.817 ralica (u tom je pogledu najgore stanje bilo u Hercegovini). Nedostatak poljoprivrednog orua i maina vidi se i po tome to su na jedan plug otpadala tri gospodarstva, jedna sijaica na 2.500, a jedna kola na 5,5 gospodarstava, dok je upotreba umjetnih gnojiva bila gotovo nepoznata.14 Za razliku od sela, u gradovima je situacija bila neto bolja, osobito to se tie javnih zgrada. Najvei dio zgrada izgraen je jo krajem 19. stoljea
Arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije [danas Arhiv Jugoslavije] (dalje: ACKSKJ), fond Organizaciono-politiki sekretarijat (dalje: V), k. XXI/1. ACKSKJ, fond Komisija za privredu (dalje XI), 1/15, Analiza zaostalosti Bosne i Hercegovine, 1946. godina.
11 10 9
Arhiv Bosanske krajine u Banjoj Luci (dalje: ABK), fond Okrunog narodnog odbora Banja Luka (dalje: ONOBL), k. 134, br. 2595/45, Okruni narodni odbor Banja Luka Ministarstvu poljoprivrede i umarstva BiH, 9. 7. 1945.
13 14
12
ACKSKJ, XI-1/13, Izvjetaj Komisije za ekonomsku politiku, 1946. godina.
Branko Petranovi, Politika i ekonomska osnova narodne vlasti u Jugoslaviji u vreme obnove, Beograd, 1969., 333.
ACKSKJ, XI-1/13, Izvjetaj Komisije za ekonomsku politiku, 1946. godina; Budimir Milii, Pogled na drutvene prilike sela u Bosni i Hercegovini 1945-1953. godine, Prilozi Instituta za istoriju, br. 27, Sarajevo, 1994, 162.
103
6/29/11 6:56 AM
za vrijeme austrougarske vladavine. Austrougarska vlast nastojala je u bosanskim veim mjestima-gradovima podizati velike i vrijedne zgrade, ali je nedostatak veine gradova bio u tome to nisu imali regulacijske osnove.15 U Konjicu uope nije postojala kanalizacija, pa su, prema jednom izvjeu, otvoreni kanali irili neugodan miris po cijelom gradu, osobito ljeti i u vrijeme kada pue vjetar.16 Tuzla je jo krajem 1947. imala slabo razvijenu vodovodnu i elektrinu mreu, stambeno pitanje je bilo veoma akutno, lokalni promet gotovo da uope nije postojao, a kulturni ivot je bio slab zbog nedostataka kulturnih ustanova.17 U Jajcu, u sreditu grada, na praznoj poljani, seljaci su iz okoline krajem 1949. jo uvijek ostavljali konje18, a u Sarajevu, najveem gradu Bosne i Hercegovine, poetkom 1946. postoji 3000-4000 komada stoke.19 Loem ekonomskom stanju u Bosni i Hercegovini neposredno nakon Drugoga svjetskog rata doprinosio je i loe izgraen promet. U meuratnoj jugoslavenskoj dravi Bosna je u prometnom pogledu bila posve zapostavljena, to se vidi i iz podatka da je na njezinom teritoriju u razdoblju 19191941. izgraeno svega 176 km eljeznikih pruga (dok je u Srbiji u istom razdoblju izgraeno 886 km)20. U aprilu 1945. u Bosni i Hercegovini bilo je u upotrebi 481 km eljeznike pruge, a u maju 710 km. Od 395 lokomotiva, koliko ih je bilo neposredno nakon rata, svega 47 je bilo upotrebljivih, a od 531 putnika vagona svega 181 je bilo ispravno. Nakon rata je zateeno 6.012 teretnih vagona, a od toga je 3.202 bilo ispravno.21 Zbog oskudice
15 16 17
ACKSKJ, XI-1/13, Izvjetaj Komisije za ekonomsku politiku, 1946. godina.
ACKSKJ, XI-5-1/13, Izvjetaj o stanju trgovine i ugostiteljstva u poduzeu Igman u Konjicu. ABiH, MRA, k. 56, br. 2956/47, Zapisnik sa sjednice Izvrnog odbora Gradskog narodnog odbora u Tuzli, 9. 12. 1947.
18 19
ACKSKJ, V, k-I1I/3, Izvjetaj o obilasku partiske organizacije Banjaluke oblasti, 18. 10. 1949. ACKSKJ, V, k-XXI/2, Zapisnik sa sastanka Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH i lanova Oblasnih komiteta KPJ, travanj 1946.
20 21
Kemal Hrelja, Razvoj industrije u BiH do drugog svjetskog rata (dalje: K. Hrelja: Razvoj industrije), Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, vol. I, Zagreb 1974., 30. AJ, fond Privredni savjet Vlade FNRJ (dalje: 40), 138-325, Dravni statistiki ured
104
6/29/11 6:56 AM
eljeznikog prometa u Bosni i Hercegovini je u meuratnom razdoblju cestovni saobraaj igrao prvorazrednu ulogu, ali su tri etvrtine cesta bile neprohodne ili teko prohodne, a i to su bile, uglavnom dravne dok su opinski putevi, koji su najee bili bez kamene podloge, bili u najznaajnijoj mjeri u doba i najmanjih kia neprohodni.22 Stanje puteva u Bosni i Hercegovini 1945. pokazuju sljedei podaci: sa savremenim kolnikom bilo je svega 34 km, s kamenom podlogom 2.225 km, bez kamene podloge 3.382 km ili svega 5.641 km etvorni. Na 100 etvornih kilometara otpadalo je svega 10,9 km puta, dok je u Sloveniji, primjerice, na 100 etvornih kilometara dolazilo 129 km puta. Uz to, nedostatak prometa u Bosni i Hercegovini nije samo u slabo razvijenoj mrei i loim uskim putevima nego jo vie u nedostatku mree seoskih puteva koja slui za prilaz k javnim putevima i koja po svojoj ukupnoj duini mora iznositi viestruko od javnih puteva. Takve mree u Bosni 1945. gotovo da nije bilo. U veem dijelu zemlje, osobito u planinskim krajevima, glavno prometno sredstvo predstavljao je tovarni konj, ime je najvie izraeno slabo stanje privrede. Time se objanjava i injenica da su postojei putevi bili slabo frekventni i neiskoriteni.23 Idejna polazita i osnovna obiljeja privredne politike Opredjeljenje za industrijalizaciju zemlje, koja je preferirala izgradnju teke industrije, uz oslanjanje na agrarne izvore akumulacije, teorijski je inspirirano postavkama sovjetskih ekonomista i sovjetske privredne politike.24 Zbog velikog utjecaja koji je Sovjetski Savez imao na razvoj komunistikih zemalja nakon Drugog svjetskog rata, a imajui u vidu da jugoslavenski komunisti 1945. nisu imali vlastiti teorijski osmiljeni pravac privrednog
DFJ, Izvjetaj br. 5-7, Beograd, 1945.
22 23 24
K. Hrelja, Razvoj industrije, 31. ACKSKJ, XI-V15, Analiza o zaostalosti BiH, 1946. godina.
Nikola obeli, Politika i metodi privrednog razvoja Jugoslavije (1947-1956), Beograd, 1959., 128.; Ranko Konar, Prilog pitanju koncepcije KPJ prema drutveno-ekonomskom razvoju Jugoslavije u periodu revolucionarnog etatizma, Zbornik za istoriju, br. 21., Novi Sad, 1980., 75.
105
6/29/11 6:56 AM
razvoja, pa je sam Kardelj pisao kako je nakon rata bilo puno vanijih stvari od pitanja osmiljavanja privredne politike25, kopiranje sovjetskog privrednog iskustva bilo je jedino na to su se jugoslavenski komunisti mogli osloniti. S druge strane, Sovjetski Savez je bio veoma zainteresiran da se na junoslavenskom prostoru obave drutvene promjene po sovjetskim uzorima, pa su, zbog toga, i u Bosnu i Hercegovinu pristigli mnogobrojni sovjetski privredni strunjaci koji su prenosili sovjetski model privrednog razvoja. Meutim, u uskim privrednim pitanjima, osobito konkretne realizacije agrarne politike, vezano za nacionalizaciju i kolektivizaciju, jugoslavenska je praksa pokazala odstupanja, pa neki dre da osnovni uzrok sukoba sa Staljinom 1948. lei u Titovom odbijanju da prihvati kolektivizaciju sela prema sovjetskom modelu.26 U svakom sluaju, orijentacija k prisilnoj industrijalizaciji zemlje imala je ideoloki predznak budui da je Komunistikoj partiji, koja se ponajprije drala partijom radnike klase, takav put privrednog razvoja ideoloki bio veoma blizak. Stoga su 5. novembra 1946. godine Zakonom o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzea formalno, jer su i dotad bila pod sekvestrom, nacionalizirane 42 privredne grane, a u aprilu 1948. izvedena je nacionalizacija sitne industrije, zgrada, hotela i slino, ime je cjelokupna privredna akumulacija pripala dravi.27 U agraru je nakon Drugoga svjetskog rata izvedena agrarna reforma kojom su uniteni svi vei posjedi. Reforma je imala negativne ekonomske posljedice jer je poljoprivrednu proizvodnju vratila gotovo na naturalnu seljaku privredu. Na selu je, uz to, od januara 1949. otpoela i ubrzana kolektivizacija28, ija je ideoloka osnova duboko ukorijenjeno shvaanje
25
26
Vera Krinik-Buki: Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, Banja Luka 1988., 97.
27
Takvo miljenje je jo 1950. iznio Doreen Warriner, Revolution in Eastern Europe, London 1950.; vidi: Ivo Banac, Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunistikom pokretu, Zagreb, 1990.,. 41.; Ivo Vejvoda. Nastanak i nestanak Informbiroa, Danas, br. 336, Zagreb, 26. srpnja 1988., 63.; Leo Mates, Meunarodni odnosi socijalistike Jugoslavije, Beograd, 1976., 94, 96.; V. Krinik-Buki: Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, 88.-89. Branko Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, knjiga 3., Beograd, 1988., 90. Sjednice Centralnog komiteta KPJ (1948-1952), Beograd, 1985., 271-283.
28
106
6/29/11 6:56 AM
da se nezavisnim, individualnim poljoprivrednim gazdinstvima reproducira kapitalizam na selu. Iako je ovaj strah od kapitalizacije drutva koja bi dolazila sa sela bio velika zabluda, budui da je u itavoj modernoj povijesti ekonomski i drutveni razvoj uvijek potjecao iz gradova i industrije, a ne sela i poljoprivrede, on je, ipak, odredio osnovne smjerove privrednog razvoja Jugoslavije ija bi se ideoloka osnova mogla svesti na najjednostavniju formulu: strah od kapitalizacije drutva, koja bi prodirala sa sela i nastojanje socijalizacije drutva kroz industriju.29 Na ovakvim doktrinarnim osnovama izrasla je i bosanskohercegovaka privredna politika nakon Drugoga svjetskog rata. U njezinom koncipiranju polo se od postavke da sve dok u jednoj zemlji sa zaostalom privrednom strukturom seljak ivi bolje od radnika nije mogue uspjeno izvesti proces industrijalizacije, jer umjesto da smjer kretanja radne snage i ljudi bude iz sela u gradove, javlja se obrnuta tendencija da ljudi bjee sa sela. 30 Zbog toga je itava privredna politika, zasnovana na maksimalnoj dravnoj intervenciji, bila usmjerena k tomu da natjera seljaka da napusti agrar i ode na rad u industriju, to je podsticano poreznim sustavom, obavezatnim otkupom poljoprivrednih proizvoda i mehanizmom cijena.31 Bosanskohercegovaka privredna politika bila je integralni dio jugoslavenske privredne politike, a njezino osnovno obiljeje je bilo preuzimanje modela autarhinoga privrednog razvoja postrevolucionarne Sovjetske Rusije, to je primjetno i u prvom Petogodinjem planu usvojenom 1947., koji je na konceptu autarhinosti predviao razvoj bazinih grana industrije. Ta koncepcija samodovoljnosti je osobito aktualizirana nakon 1948, kada se u uvjetima ekonomske blokade s Istoka jugoslavenskom vrhu inila ne samo ideoloki najispravnijom nego i jedino moguom. U industrijskom razvoju, uz vojnu industriju, sve vie se podiu preduzea iji su proizvodi namijenjeni domaem tritu s ambicijom da se zadovolje sve potrebe domaeg
Mijalko Todorovi, Za likvidaciju staljinistiko-birokratskih metoda i shvatanja u pitanjima poljoprivrede i sela, Naa stvanost, br. 1/1953., 24.
30 31 29
AJ, 40-4-9, Zapisnik sa konferencije po pitanju poljoprivrede odrane 23. XI 1949.
Dr Vladimir Serdar, Promjene strukture stanovnitva FNRJ poslije drugog svjetskog rata, Ekonomski pregled, br. 1-2, Zagreb, 1951., 44.
107
6/29/11 6:56 AM
stanovnitva. Ovakva shvaanja e od poetka 1949. dovesti i do ubrzane kolektivizacije sela u ijoj osnovi lei doktrinarno nastojanje za postizanje prehrambene samodovoljnosti, to se temeljilo na koncepciji autarhizacije socijalistike privrede od kapitalistikoga svjetskog trita, ime bi se, ujedno, po tom shvaanju, eliminirala i mogunost kapitalizacije drutva.32 Razvoj bosanskohercegovakog agrara od 1945. do 1953. godine Osnovna karakteristika u bosanskohercegovakom agraru neposredno nakon Drugoga svjetskog rata jest agrarna prenaseljenost, koja se javlja kao posljedica izostanka industrijalizacije u ranijoj povijesti, s jedne, i oskudice u obradivom zemljitu pri postojeem stupnju modernizacije privrede, s druge strane. Agrarna prenaseljenost je istodobno i demografsko i ekonomsko obiljeje poljoprivrede, jer se pojavljuje i kao viak stanovnitva na jedinici povrine zemlje i kao prezasienost proizvodnih fondova radnom snagom i stanovnitvom.33 Ope je pravilo da zbog agrarne prenaseljenosti poinje odlazak radne snage u nepoljoprivredne djelatnosti, pri emu industrija apsorbira najvei broj radne snage iz poljoprivrede. U Bosni i Hercegovini je 1947. bilo 79 poljoprivrednih stanovnika na 100 ha poljoprivredne povrine, a 118 poljoprivrednih stanovnika na 100 ha obradive poljoprivredne povrine. Godine 1953. bilo je 69 poljoprivrednih stanovnika na 100 ha poljoprivredne povrine, odnosno 104 poljoprivredna stanovnika na 100 ha obradive poljoprivredne povrine. Jaa naseljenost na obradivim povrinama dolazi otuda to je Bosna i Hercegovina imala dosta planinskih panjaka koji ulaze u kategoriju poljoprivrednog, ali ne i obradivog zemljita.34
Darko Beki, Jugoslavija u hladnom ratu. Odnosi s velikim silama 1949-1955, Zagreb 1988., 34., 63., 343. Milo Macura, Stanovnitvo i radna snaga kao inioci privrednog razvoja Jugoslavije, Beograd, 1958., 148., 152. I. Bonjovi, Preobraaj ekonomske strukture radne snage i stanovnitva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966., 123.
34 33 32
108
6/29/11 6:56 AM
Agrarna prenaseljenost se istodobno javlja i kao uzrok i kao posljedica strukture poljoprivrednih gazdinstava. U Bosni i Hercegovini je prevladavalo sitno individualno poljoprivredno gazdinstvo sa slabim nainom obrade i bavljenjem pomalo svim granama poljoprivredne proizvodnje. Prema popisu od 31. marta 1931. u Bosni i Hercegovini je od ukupno 324.980 gazdinstava bilo 110.790 gazdinstava povrine do 2 ha, a 112.280 gazdinstava su spadala u kategoriju od 2 do 5 ha, to znai da je tada ukupno 68,7 posto gazdinstava spadalo u kategoriju sitnih seljakih gospodarstava. Posjeda preko 20 ha bilo je svega 7.087, odnosno 2,1 posto.35 Do rata taj je odnos neznatno izmijenjen. Prema slubenim statistikim podacima Ministarstva poljoprivrede iz 1937., u Bosni i Hercegovini je tada bilo 327.889 posjeda, pri emu je na gospodarstva do 2 ha otpadalo 111.577, dok je onih od 2 do 5 ha bilo 113.283 gospodarstava. Dakle, posjeda do 5 ha bilo je ukupno 224.860, dok je onih preko 20 ha bilo 7.350 ili 2,24 posto svih posjeda.36 Budui da je ukupna poljoprivredna povrina u Bosni i Hercegovini tada iznosila 1,649.717 ha, proizilazi da je prosjena povrina jednog gospodarstva iznosila 5,03 ha. Ali, ako uzmemo u obzir da je u ukupnoj poljoprivrednoj povrini na umska zemljita otpadalo 574.838 ha onda je prosjena povrina jednog gospodarstva iznosila neto oko 3,28 ha.37 U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata do 1953. godine agrarna je politika prola kroz dvije faze: prva, koju karakterizira postojanje individualnoga vlasnitva uz neznatan broj seljakih radnih zadruga, traje do 1948., a osnovno obiljeje drugoj fazi, koja poinje januarskim plenumom KPJ 1949., dat e ubrzana i prisilna kolektivizacija sela. Krajem razdoblja kojim se mi bavimo koncept zadrugarstva je definitivno naputen, iako je proces njegova raspadanja otpoeo ve u drugoj polovici 1951. godine. Zakonom o poljoprivrednom fondu i dodjeli zemlje poljoprivrednim organizacijama iz 1953. izveden je novi prodor u strukturu seljakih gospodarstava i dat im je takav oblik koji e obiljeavati stanje u agrarnim odnosima sljedeih
Milivoje Eri, Agrana reforma u Jugoslaviji 1918-1941. (dalje: M. Eri, Agrarna reforma), Sarajevo, 1958., 501.
36 37 35
Nikola L. Gaea, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945-1948 (dalje: N. Gaea, Agrarna reforma), Novi Sad, 1984., 231. N. Gaea, Agrarna reforma, 232.
109
6/29/11 6:56 AM
gotovo etiri desetljea. Od ovog Zakona iz 1953. otpoinje trea faza u agrarnoj politici Bosne i Hercegovine nakon Drugoga svjetskog rata, a nju karakterizira istodobno postojanje drutvenih i individualnih gazdinstava. Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini provoena je na temelju odredaba Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, kojega je 5. janaura 1946. donijela Narodna skuptina Bosne i Hercegovine. Kasnije je, 26. aprila 1946, donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona od 5. janaura, a 7. jula 1947. izglasan je Zakon o izmjenama i dopunama oba prethodna Zakona.38 U provedbi agrarne reforme stvoren je zemljini fond povrine 1,345.129 dunuma (134.513 ha), a od toga 1,063.769 dunuma (106.377 ha) obradivog i 281.360 dunuma (28.136 ha) umskog zemljita.39 Raspodjela ovog zemljinog fonda prikazana je u tablici 1.40
38
39
V. Krzinik-Buki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, 193.; ABH, fond Agrarne reforme i kolonizacije (dalje ARIK), br. 9198/48, Izvjee orda Krstia, naelnika za agrarnu reformu i kolonizaciju u penziji po rezultatima agrarne reforme u BiH, 28. XII. 1948. ABH, ARIK, br. 9198/48, Izvjetaj ora Krstia; N. Gaea, Agrarna reforma, 362. navodi brojke koje se malo razlikuju od ovih koje navodi ore Krsti u svom izvjeu. V. Krinik-Buki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, 218 i 370, takoer preuzima ove Krstieve podatke.
40
Tablica konstruirana na temelju podataka koje donosi orde Krsti u svom izvjeu od 28. XII. 1948.; N. Gaea, Agrarna reforma, 368 donosi neto drukije podatke. Usporedi: V. Krinik-Buki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, 223. Razlika koja se pojavljuje u Krstievom izvjeu od 10 ha izmeu podijeljenog zemljita i ukupnog zemljinog fonda nije toliko velika da bi se sumnjalo u vjerodostojnost podataka, pa vjerojatno zbog toga V. Krinik-Buki i ne skree panju na nju.
110
6/29/11 6:56 AM
Tablica 1- Raspodjela zemljinog fonda (podaci s kraja 1948.)

Korisnici agrarne reforme Agrarni interesenti Unutranji kolonisti Seljake radne zadruge Dravna poljoprivredna dobra i druge dravne ustanove umsko zemljite Nepodijeljeno zemljite Ukupno Broj obitelji 14.382 1.620 31 Dodijeljeno zemlje u ha 23.071 5.501 3.586 59.808 28.136 14.511 134.613 Postoci (%) 17,14 4,09 2,66 44,43 20,90 10,78 100,00
Podjela ovoga zemljinog fonda nije bitno izmijenila strukturu seoskih gospodarstava, jer je i nakon podjele ostao znatan broj onih obitelji koje su po zakonu, koji je predviao pravo da se naznaenim agrarnim interesentima dodijeli 4 do 8 ha zemlje, imale pravo da dobiju zemlju u svrhu proirenja svojih posjeda, ali zbog oskudice u zemljinom fondu to se nije moglo ostvariti. U Bosni i Hercegovini je bilo 70.000 agrarnih interesenata, to znai i da je itav zemljini fond bio razdijeljen tim obiteljima dobio bi se prosjean posjed od 1,92 ha, to je za 100 posto manje nego je bila zakonski predviena donja zemljino-posjedovna granica jednoga agrarnog interesenta. Kako je, meutim zadovoljeno svega 14.382 agrarnih interesenata s 23.071 ha zemlje, proizilazi da je prosjeno na jednog agrarnog interesenta dodijeljeno 1,60 ha zemlje, pa je i nakon toga Bosna i Hercegovina ostala sitnosopstvenika zemlja sa malo zdravih srednjih posjeda kako je to konstatirano u jednom izvjeu krajem 1948. godine.41 Veliki posjedi bosanskih begova su uniteni reformom koju su jugoslavenske vlasti provele u Bosni i Hercegovini u razdoblju izmeu dva svjetska rata. Prema popisu od 31. janaura 1949. struktura posjeda u Bosni i Hercegovini pokazuje da je i
41
ABH, ARIK, br. 9198/48, Izvjee ora Krstia, 28. XII. 1948.
111
6/29/11 6:56 AM
dalje prevladavao sitni posjed do 5 ha. Struktura gazdinstava po pojedinim godinama (1931., 1937. i 1949.) prikazana je u tablici 2.42 Tablica 2 - Struktura gazdinstava po godinama (1931., 1937., 1949.)
Kategorija gazdinstva 1931. Do 2 ha Od 2 do 5 ha Od 5 do 10 ha Preko 10 ha Ukupno 110.790 112.280 68.373 33.537 324.980 Broj gazdinstava 1937. 111.577 113.283 68.949 34.080 327.889 1949. 116.728 139.951 78.719 31.685 367.083
Na ovom mjestu valja istaknuti da o strukturi posjeda 1949. postoje i neto drukiji podaci koje je objavio Avdo Humo.43 Budui da nismo uspjeli pronai rezultate originalnog popisa, a kako Gaea navodi samo privatna poljoprivredna gazdinstva, vrijedi navesti i ove Humine podatke koji su detaljniji od onih koje donosi Gaea. Prema Huminim podacima, ukupan broj poljoprivrednih gazdinstava je tada iznosio 430.931, a od toga je poljoprivrednih gazdinstava bez vlastite zemlje bilo 2.702, nepoljoprivrednih domainstava na selu 57.096, te gazdinstava ulanjenih u seljake radne zadruge 4.052. Struktura individualnih gazdinstava, prema ovim podacima, prikazana je u tablici 3.
Tablica konstruirana na temelju podataka koje donosi M. Eri, Agrarna reforma, 501.; N. Gaea, Agrarna reforma, 231 i 372.
43
42
Avdo Humo, O problemima poljoprivrede, Socijalistika izgradnja, br. 3/1950., 32.
112
6/29/11 6:56 AM
Tablica 3 - Struktura individualnih poljoprivrednih posjeda 1949. (prema podacima Avde Hume)
Kategorija gazdinstva Do 2ha Od 2 do 5 ha Od 5 do 8 ha Od 8 do 10 ha Od 10 do 15 ha Preko 15 ha Broj 116.684 140.011 59.164 19.520 20.006 11.696
Zakonom iz 1953. ustanovljen je zemljini maksimum na 100 dunuma (10 ha), to je pogodilo vie od 31.000 gospodarstava u Bosni i Hercegovini, ali nije bitno izmijenilo strukturu seljakih posjeda, budui da su od novostvorenoga zemljinog fonda uglavnom oblikovana vea drutvena poljoprivredna dobra. Od poetka 1949. otpoinje ubrzana kolektivizacija sela i znatno uveanje broja seljakih radnih zadruga. Stvaranje seljakih radnih zadruga u Bosni i Hercegovini je otpoelo ve krajem 1945., a prvu takvu radnu zadrugu osnovale su 127 muslimanskih obitelji u selu Tarevci u modrikom srezu.44 Meutim, velike kampanje za stvaranje seljakih radnih zadruga nije bilo sve do poetka 1949., iako je ve krajem 1945. i poetkom 1946. u nekim krajevima Bosne dolazilo do lijevih skretanja, koja su do najveeg izraaja dola u tri sela sreza Bosanske Dubice: Koturovima, Bjelajcima i Maglajcima, gdje se pojavio autohtoni seljaki pokret za organiziranjem zajednikog ivota i rada u selu. U tim su selima uglavnom najsiromanije obitelji objedinile sav svoj skromni imetak radi zajednike obrade, pa su
ACKSKJ, V, k-VIII3, Izvjee o seljakim radnim zadrugama i stoarskim zadrugama na podruju Bosne i Hercegovine, PK KP za BiH - CK KPJ, 17. 4. 1947.; isto, V, kVII/33, Radne zadruge u Bosni i Hercegovini, CK KPBiH - CKKPJ, 12. 2. 1949.; V. Krinik-Buki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, 252.
44
113
6/29/11 6:56 AM
ak i kue prenosili na zajedniko mjesto i uoravale ih, a bilo je prisutno i nasilno oduzimanje zemlje i stoke onima koji nisu htjeli ui u zajednicu. Ovaj kolektivistiki pokret u dubikom srezu je brzo prevladan, pa je 9. maja 1946. zajednica u Maglajcima prerasla u SRZ Kozara, a krajem juna i zajednica u Bjelajcima u SRZ pod nazivom Tito.45 Iako neposredno nakon rata nije bilo znatnijih kolektivistikih akcija, u Bosni i Hercegovini je, prema nekim podacima, krajem 1946. egzistiralo 26 seljakih radnih zadruga, od kojih su 21 bile sastavljene od unutarnjih kolonista i agrarnih interesenata, a ostalih 5 su sainjavali siromani seljaci koji su posjedovali od oko 1 do 3 ha obradive zemlje. U svim je zadrugama tada bilo 1.025 domainstava koja su raspolagala s 5.286 ha ukupne zemljine povrine, od ega je samo 60 posto bilo obradivo zemljite, to znai da je na jedno domainstvo prosjeno otpadalo samo 3 ha obradivog zemljita.46 Prema jednom izvjeu Odsjeka za zadrugarstvo Ministarstva poljoprivrede i umarstva BiH za 1946., ovdje je bilo 20 registriranih seljakih radnih zadruga, dok rad ostalih 6, koliko ih je jo bilo na terenu, eka na odobrenje. U tih 20 odobrenih SRZ bilo je ulanjeno 832 domainstva s 3.737 osoba i ukupnom zemljinom povrinom od 3.993 ha, od ega 1.889 ha unesene zemlje od zadrugara, a 2.104 dobivene iz zemljinog fonda. 47 U 1947. broj seljakih radnih zadruga se poveao na 77, to znai da je u toj godini osnovano novih 51 zadruga. Od ovih 51 zadruga njih 27 su izrasle iz bivih stoarskih u seljake radne zadruge.48 U svim je zadrugama tada bilo 2.417 domainstava na 12.047,5 ha ukupne zemljine povrine. Krajem 1948. u Bosni i Hercegovini je bilo ukupno registriranih 120 radnih zadruga u kojima je bilo 20.327 ha zemlje, a sainjavalo ih
45 46 47
V. Krinik-Buki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, 256.-259. ACKSKJ, V, k-VII/33, Radne zadruge u Bosni i Hercegovini.
AJ, fond Savet za poljoprivredu i umarstvo Vlade FNRJ (dalje: 4), 36-315, Izvjee Otsjeka za zadrugarstvo Ministarstva poljoprivrede i stoarstva NRBiH za 1946.
48
U razdoblju od septembra do decembra 1946. u Bosni i Hercegovini su na bazi stoke dobivene od drave osnovane 73 stoarske zadruge, ali zbog velike neorganiziranosti (pojedina zadruna domainstva bila su udaljena i do 10 km) otpoelo je masovno uginue stoke (do kraja marta 1947. uginulo je gotovo 4.000 ovaca). Zbog toga su od tih stoarskih zadruga formirane seljake radne zadruge. ACKSKJ, V, k-VII/33, Radne zadruge u BiH.
114
6/29/11 6:56 AM
je 4.232 domainstva s preko 21.000 lanova. Iako, dakle, sve do poetka 1949. kolektivizacija nije imala znaajnijih rezultata, budui da i nije striktno provoena, ipak je bilo i otpora stvaranju seljakih radnih zadruga, kao to pokazuje primjer iz Duvna gdje su u seljakoj radnoj zadruzi Vedai odmetnici uhvatili dvojicu dobrih zadrugara i osjekli im sjekirom glave na panju i napisali parolu: Ovo je put u komunizam.49 Krajem januara 1949. na Drugom plenumu CKKPJ donesena je odluka o ubrzanoj kolektivizaciji sela50, koja je, iako usvojena u vrijeme kritika Informbiroa, to je neke povjesniare nagnalo da zakljue kako je to bio jedini Titov poraz u tom irem i kompleksnom ratu sa Staljinom51, bila samo jedna karika u lancu napora komunista da se likvidira seljatvo kao ostatak komunizma. Dopisnik lista Neue Zricher Zeitung je krajem 1952. ovako opisao razgovor s jednim seljakom iz Slovenije koji je imao tri hektara zemlje: Ja zbilja ne znam zato nas mrze, s oajnim izrazom na licu uzviknuo je taj seljak na pitanje o agrarnoj politici vlade. 52 Masovna kolektivizacija provoena je jedino u 1949., dok se ve u sljedeoj godini ta kampanja znatno usporavala, pa se u Bosni i Hercegovini broj seljakih radnih zadruga u 1950. smanjio. Tendencija blagog smanjivanja nastavit e se i u 1951. godini. Manchester Guardian je u broju od 18. augusta 1951. pisao kako se seljaci povlae u velikom broju iz seljakih radnih zadruga. Ova kriza ( ... ) dostigla je svoj vrhunac odbijanjem seljaka da obnove ugovore po kojima su stupili u zadruge. Mnogim ugovorima sad istie trogodinji rok. ( ... ) Zbog toga, ako ne bude nastavljeno s prisiljavanjem, oekuje se da e doi do masovnog naputanja seljakih radnih zadruga.53 Doista, broj seljakih radnih zadruga u 1952. je pao na 4.225 na prostoru itave tadanje jugoslavenske drave, a 1953. na 1.165, a dio koji
49 50 51
ACKSKJ, V, k-VII/33, Radne zadruge u BiH.
Sednice CKKPJ (1948-1952), priredili Branko Petranovi, Ranko Konar i Radovan Radonji, Beograd, 1985., 271.-283.
52
V. Krinik-Buki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, 348.
53
ACKSKJ, fond Komisija za selo (dalje: XIII), 1417, Fiasko jugoslavenske agrarne politike, Neue Zricher Zeitung. ACSKJ, XI-14/3.
115
6/29/11 6:56 AM
je i nakon toga ostao uglavnom je prerastao u drutvena poljoprivredna dobra54. Razvoj seljakih radnih zadruga u Bosni i Hercegovini do sredine 1951., to je bitno s aspekta nae teme, iskazan je u tablici 4.55
Tablica 4 - Razvoj seljakih radnih zadruga u BiH

Datum 31. 12. 1946. 31. 12. 1947. 31. 12. 1948. 31. 12. 1949. 30. 06. 1950. 31. 12. 1950. 30. 06. 1951. Broj SRZ 26 77 120 1.518 1.514 1.511 1.505 Broj domainstava 1.025 2.417 4.232 56.751 71.150 70.070 69.821 Broj stanovnika domainstva 21.000 329.667 378.378 377.033 Povrina zemlje u ha 5.286 12.047 20.327 303.906 347.757 359.051 371.833
Iz gornjih podataka se vidi da smanjivanje broja seljakih radnih zadruga od poetka 1950. do sredine 1951. nije istodobno znailo i smanjenje fonda zemlje u tim zadrugama, nego se taj fond stalno uveavao, ali se zato smanjivao broj domainstava u njima, to ukazuje na injenicu da se to uveanje, najvjerojatnije, odvijalo zahvaljujui dravnom fondu stvaranom konfiskacijom. Vladajui dravno-partijski vrh jer raunao da e jedna od posljedica kolektivizacije biti i oslobaanje vikova seoske radne snage koje se pojavljuju ne samo u periodu stvaranja ve i u procesu konsolidacije i daljeg organizacionog uvrenja seljake radne zadruge56. Na vezu izmeu ko54 55
Duan Bilandi, Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Glavni procesi 1918-1985, Zagreb, 1985., (dalje: D. Bilandi, Historija), 131. Tablica konstruirana na temelju podataka iz: ACKSKJ, V, k-VII/33, Radne zadruge u BiH, i ACKSKJ, XV-l/127, Razvoj seljakih radnih zadruga. AJ, 40-28-65, Metoda izraunavanja vikova radne snage u poljoprivredi.
56
116
6/29/11 6:56 AM
lektivizacije i mobilizacije seoske radne snage, iako ne sudbinsku i, sasvim sigurno, ne presudnu, ukazuje i injenica da je proces raspadanja seljakih radnih zadruga otpoeo gotovo u isto vrijeme kada je smanjen intenzitet mobilizacije radne snage iz agrara. Obiljeje bosanskohercegovake poljoprivrede kroz itavo ovo razdoblje jest njezin nizak stupanj tehnikog razvoja. Poetkom 1949. u Bosni i Hercegovini je bilo ukupno 174.747 raznih plugova, od toga 649 traktorskih, 68.744 zaprenih, 60.329 polugvozdenih, te 45.025 drvenih plugova i ralica. Prosjeno je na 100 ha oranice dolazilo 14,2 pluga. Veina tih plugova (171.441) bila je u privatnim rukama, ali je njihova nestaica praena i neravnomjernom raspodjelom na domainstva. Koliko je domainstava dolazilo na 1 plug (bez obzira kakav je) po pojedinim kategorijama gazdinstava iskazano je u tablici 5.57
Tablica 5 - Broj domainstava na 1 plug (poetkom 1949.)

Kategorija gazdinstva Do 2 ha Od 2 do 5 ha Od 5 do 10 ha Od 10 do 15 ha Preko 15 ha Broj domainstava na 1 plug 5,40 2,20 1,45 1,10 0,92
Sitnoposjedovna struktura i nizak tehniki stupanj razvoja poljoprivrede usporavali su svaki modernizacijski proces unutar bosanskohercegovakog agrara, to je, uz pomo mnogobrojnih administrativnih mjera, nuno guralo odlazak seljaka sa sela i njihovo ukljuivanje u druge neagrarne djelatnosti.
57
Avdo Humo, O problemima poljoprivrede, Socijalistika izgradnja, br. 3/1950., 41.
117
6/29/11 6:56 AM
Razvoj industrije u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine Bosna i Hercegovina je sve do druge polovice XIX stoljea ivjela u letargiji osmanskoga drutvenog sistema, i tek s uspostavom austrougarske vladavine na ovim prostorima otpoinje znaajniji industrijski razvoj. Industrijska poduzea podignuta od 1878. do 1919. predstavljat e i u razdoblju izmeu dva rata bazu bosanskohercegovake industrije, a u znatnoj mjeri e odrediti i njezin razvoj nakon Drugoga svjetskog rata, budui da su sve do 1948. u Bosni i Hercegovini samo obnavljane one industrijske grane i ona industrijska poduzea koja je na ovim prostorima izgradila austrougarska vlast. U Bosni i Hercegovini je do Prvoga svjetskog rata podignuto 170, a u meuratnom razdoblju jo 129 industrijskih poduzea. Meutim, to uveanje broja industrijskih poduzea izmeu dva rata nije znailo i izmjenu strukture industrije na ovim prostorima. Ako se usporedi raspored industrijskih poduzea u BiH po granama iz 1938. sa stanjem 1918. dolazi se do zakljuka kako u tom razdoblju porast broja industrijskih poduzea nije uope promijenio strukturu industrije, budui da je zastupljenost industrijskih grana ostala gotovo nepromijenjena.58 Najvei dio tih industrijskih poduzea bio je koncentriran u sredinjim dijelovima Bosne, i to ponajprije uz prugu Sarajevo Doboj. Tu je, uglavnom, bila koncentrirana teka industrija koja se oslanjala na vareku rudu eljeza i rudnike uglja u Kaknju i Zenici, kao i drvna industrija u dolini rijeke Bosne sa sreditima oko Zavidovia i oko Sarajeva, zatim oko Drvara, Tuzle (ivinice i Kladanj), te gornjeg toka rijeke Drine (oko Foe). Takav teritorijalni raspored industrije u BiH izmeu dva svjetska rata je uglavnom naslijeen iz razdoblja austrougarske uprave. Godine 1918. u 18 srezova Bosne i Hercegovine bilo je koncentrirano oko 70 posto svih industrijskih poduzea. To su, uglavnom, srezovi srednje Bosne, a izvan
Kemal Hrelja, Razvoj industrije u Bosni i Hercegovini do drugog svjetskog rata, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, vol. I, Zagreb, 1974., 33 (dalje: K. Hrelja, Razvoj industrije); isti: Industrija i saobraaj Bosne i Hercegovine od 1929. do 1941. godine, Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo, 1966., 127-128 (dalje: K. Hrelja, Industrija i saobraaj).
58
118
6/29/11 6:56 AM
ovoga podruja samo nekoliko veih gradskih naselja privukla su neznatan broj industrijskih poduzea. Pred Drugi svjetski rat od ukupno 54 sreza ak 40 ih praktiki nije imalo industrijskih preduzea, jer su njihovu industriju inili po jedan mali motorni mlin, mala pilana, kamenolom, ciglana, peenjarnica rakije i slino, a 20 srezova (Trebinje, Stolac, Nevesinje, Ljubinje, Gacko, Bilea, Duvno, Prozor, Ljubuki, Kotor Varo, Maglaj, Graanica, Mrkonji Grad, Glamo, Sanski Most, Bosanski Petrovac, Cazin, Kladanj, Srebrenica, Vlasenica i Zvornik) nisu imali nijednog znaajnijeg industrijskog poduzea.59 Procesi industrijalizacije u Bosni i Hercegovini sve do Drugog svjetskog rata bili su vezani za eksploataciju ruda i primarnu preradu drveta. Godine 1939. u Bosni i Hercegovini su bila 43 rudarska poduzea60, a u drvnoj industriji je bilo 112 pilana koje se mogu ubrojati u industrijska poduzea. 61 Uz to, Bosna i Hercegovina je pred Drugi svjetski rat imala 11 metalopreraivakih poduzea, 13 poduzea kemijske industrije, 33 graevinska poduzea (uglavnom ciglane), 26 poduzea prehrambene industrije, 19 tekstilnih i 8 koarskih poduzea, te 46 elektrinih centrala. 62 U jednom elaboratu, kojega je 9. septembra 1946. jugoslavenska Savezna planska komisija dostavila Ministarstvu industrije FNRJ, istie se kako je Bosna i Hercegovina preteno planinska zemlja s velikim rudnim blagom i prilino uma, to je odredilo njezin privredni razvoj u smjeru industrijalizacije. Danas je jasno da samo industrija moe da zaposli vikove radne snage, koji se sve vie javljaju kako u selima tako i u gradovima. S druge strane, samo je industrija u stanju da nae kupce za mnoge vikove naih proizvoda agrarnog porijekla bilo da ih preradi u gotove fabrikate bilo da ih
59 60
K. Hrelja, Industrija i saobraaj, 132.
61
Luka akovi, Bosanskohercegovaka rudarska i metalurka preduzea u periodu obnove i socijalistike izgradnje zemlje (1945-1951), Zbornik radova, br. 7, Muzej revolucije BiH, Sarajevo, 1982., 231-232 (dalje: L. akovi, Bosanskoherceegovaka rudarska i metalurka preduzea).
ABiH, f. MIR, k. 11, Ekspoze Ministra industrije i rudarstva Narodne vlade Bosne i Hercegovine, bez datuma.
62
ABiH, f. MIR, k. 29/1946, Drvna industrija Narodne Republike Bosne i Herceegovine, 18. 8. 1946.
119
6/29/11 6:56 AM
potroi radnitvo koje e ona uposliti. Prije Drugoga svjetskog rata Bosna i Hercegovina je bila jedini prostor u tadanjoj jugoslavenskoj dravi, uz Sloveniju, u kojoj je postojala eljezara i valjaonica, dakle industrija koje izrauju sirovine za metalopreradivaku industriju. Svojim bogatstvom u uglju i eljeznoj rudai Bosna i Hercegovina je bila predodreena postati sredite metalurgijske industrije u poslijeratnoj Jugoslaviji, a u vezi s tim i metalopreraivake industrije. Pred Drugi svjetski rat Srbija, Hrvatska i Slovenija imale su daleko vie razvijeniju metalopreraivaku industriju, a bosanskohercegovake eljezare Vare i Zenica izlivale su poluproizvode, izvozile ih u druge krajeve tadanje Jugoslavije gdje su preraivani i ponovo vraani u Bosnu kao gotovi proizvod, tako da je Bosna prije Drugoga svjetskog rata najvei dio rudarsko-graevinskog i poljoprivrednog alata morala kupovati iz ostalih krajeva Jugoslavije.63 Nakon Drugoga svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je zateeno samo oko 45 posto industrije i rudarstva u pogonu.64 Prema jednom popisu, u Bosni i Hercegovini je 1945. bilo svega 115 industrijskih poduzea, i to 12 prehrambene industrije, koarsko-tekstilne 18, graevinske 32, kemijske 10, metalne 7 i drvne 36 poduzea.65 Medutim, pojam industrijsko preduzee u europskom smislu te rijei ne bi se moglo openito primijeniti na svako industrijsko poduzee u Bosni i Hercegovini. Mnoga od njih, koja se ovdje, kao i u drugim industrijski nerazvijenim zemljama, dre industrijskim, u industrijski razvijenim zemljama smatraju se veim obrtom. Bosna i Hercegovina je imala znatan broj industrijskih poduzea, ali njihov kapacitet bio je mali. Poetkom 1946. na ovom je prostoru u odnosu na cje-
63
64 65
AJ, fond Ministarstvo industrije Vlade FNRJ (dalje: 17) 174-175, Savezna planska komisija - Ministarstvu industrije FNRJ, 09. 9. 1946.
ABiH, f. MIR, k. 12/1945, Uloga Ministarstva industrije na podizanju proizvodnje i obnovi poduzea.
ABiH, f. MIR, k. 11/1945, Popis svih industrijskih preduzea koja se nalaze na podruju NRBiH. Od svih oteenih poduzea u BiH je 1945. potpuno obnovljeno 4 poduzea prehrambene industrije, 2 kemijske, 5 koarsko-tekstilne, nijedno metalne i 12 graevinske industrije (ABiH, f. MIR, k. 7/1946, Spisak industrijskih poduzea).
120
6/29/11 6:56 AM
lokupnu industriju tadanje Jugoslavije, bilo 1,19 posto metalnih poduzea, kemijskih 15, tekstilnih 5,6 i koarskih 5 posto.66 U razdoblju do 1953. u Bosni i Hercegovini mogu se razlikovati dvije faze u razvoju industrije: prva traje do 1948., kada se, uglavnom, obnavlja ona industrija koja je na ovim prostorima ve bila izgraena za vrijeme austrougarske vladavine i u razdoblju izmeu dva svjetska rata, a druga faza poinje 1948. kada se na bosanski prostor premjeta sredite vojne, a ubrzava i izgradnja druge industrije, koja e u veoj mjeri apsorbirati seosku radnu snagu. Tada u Bosni poinje pravi proces industrijalizacije, pod ime ne treba podrazumijevati izgradnju bilo kakve industrije, ve samo one koja u znaajnijoj mjeri apsorbira radnu snagu sa sela i time mijenja strukturu itavog drutva. Ovdje kapitalizam nije obavio svoju povijesnu misiju industrijalizacije, pa se komunistika vlada, kao i rukovodstva drugih socijalistikih zemalja, odluila na industrijalizaciju kao put ubrzanog razvoja. Nakon rata nije obnavljana sva industrija nego razumna obnova uz svrsishodnu korekturu bilo strukture industrije, bilo njenog razmjetaja. (To je bilo jasno da se ne moraju obnavljati u prvom redu na primjer sve fabrike koe, jer je njihov kapacitet znatno premaivao domau sirovinsku bazu)67. Uz to, pri obnavljanju i izgradnji novih industrijskih poduzea u ovo vrijeme znaajnu ulogu imali su politiki motivi. Tako je, primjerice, prijedlog za izgradnju jedne tvornice ulja u Bosni objanjavan injenicom da na ovim prostorima ivi znatan broj muslimanskog stanovnitva koje je najjai potroa ulja68. Istodobno je bilo predvieno da se u Bosnu presele jedna tvornica gipsa iz Srbije u okolicu Jajca, tvornica cementa iz Splita u okolicu Kaknja, tvornica ulja iz Slovenije u okolicu Brkog, tvornica keksa iz Zagreba u Sarajevo, suionica voa iz ida u Doboj, jedna pilana iz Obrenovca, tvornica boja i lakova iz Zagreba u Tesli, tvornica tutkala i e66
67
ABiH, f. MIR, k. 33/1946, Referat ing. Vranji Vjekoslava o najvanijim problemima za uspjeno funkcioniranje Ministarstva industrije i rudarstva, izvrenje obnove na podruju industrije i rudarstva i dalji razvoj naeg prirodnog blaga, podmirenja potreba naeg naroda i otvaranje puta k blagostanju, 15. 2. 1946. Ing. Milenko Filipovi, Naa industrija pred novim zadacima, Industrijski bilten, br. 1/1947, 1. ACKSKJ, XI-1/15, Analiza o zaostalosti BiH, 1946. godina.
68
121
6/29/11 6:56 AM
latina iz Siska u Visoko, tvornica tkanina iz Siska u Zavidovie ili Prijedor i tvornica stakla iz Paneva u okolicu Tuzle69. U 1947. najvee poduzee izgraeno u Bosni bila je tvornica konzervi u Mostaru, dok su u istoj godini izgraeni Litostroj u Ljubljani, tvornica seera u upanji, a najvee poduzee izgraeno u toj godini u tadanjoj Jugoslaviji bila je tvornica tekih strojeva i alata u elezniku, koja je 1. janaura 1948. poela raditi. 70 Nisu ekonomski nego politiki i vojni motivi uvjetovali da je od 1948. u srednjoj Bosni poela ubrzana izgradnja teke i vojne industrije. Tvornice su se poele graditi tamo gdje se mogu najbolje braniti. Takva atmosfera je stvorila od Bosne zemlju sa znatnim brojem poduzea vojne industrije. Najznaajnija poduzea vojne industrije bila su Igman u Konjicu, Bratstvo i Slobodan Princip Seljo u Travniku, Pobjeda i Istra u Goradu, te Slavko Rodi u Bugojnu. U jednom dokumentu se istie kako smo mi vojnu industriju podizali u srezovima koji su bili preteno seljaki71. Pred Drugi svjetski rat od vojnih preduzea u Bosni najznaajniji su bili Vojnotehniki zavod u Sarajevu, gdje su proizvodeni artiljerijska municija i nagazne mine, te Vistad (Viegradska industrija Stankovi a.d.), gdje je proizvoena streljaka municija, zrakoplovne i rune bombe.72 Ve sredinom 1949. u poduzeima vojne industrije u Bosni i Hercegovini je bilo zaposleno oko 11.000 radnika i slubenika, iako je veina tih poduzea (Igman i Pobjeda, na primjer) izgraena u razdoblju od 1950. do 1952. godine.73 Ovako visok broj radne snage u vojnoj industriji u 1949. moe se objasniti jedino injenicom da je tada znatan broj radnika radio na izgradnji tih objekata. Ono to je karakteristino za poduzea vojne industrije jest
69
70
ABiH, f. MIR, k. 28/1946, Spisak poduzea koja bi trebalo preseliti u Bosnu i Hercegovinu. Naa industrija - bilans 1947. - zadaci 1948, Industrijski bilten, br. 1/1948., 1. 71.
ACKSKJ, XI-5-1/13, Stanje trgovine i ugostiteljstva u industrijskim vojnim preduzeima, 16. 7. 1952. Dr. ivota orevi i dr. Boko Mijatovi, Preseljavanje industrije Srbije od 1948. do 1953. godine, rukopis, 83. ABiH. F. MRA, k. 117, br. 9407/49, Ministarstvo rada NRBiH - Ministarstvu trgovine i snabdijevanja NRBiH, Brojno stanje potroaa u vojnoj industriji i graevinama, 16. 9. 1949.
73 72
71
122
6/29/11 6:56 AM
to da su ona zapoljavala malo privremene radne snage koja dekonspirie preduzee74. Iako zbog nesreenosti arhivske grae nije mogue tano pratiti strukturalni i kvantitativni razvoj bosanskohercegovake industrije poslije 1945., iz jednog pregleda se ipak vidi da je na ovom prostoru 1946. bilo 50 poduzea republikog znaaja. Godine 1948. tih je poduzea bilo 188, a 1950. tono 279 poduzea republikog znaaja, s tim to se broj poduzea lokalnog znaaja od 34 u 1946. poveao na 1.159 u 1949. godini75. Teko je izraunati broj poduzea ope-drutvenog znaaja u Bosni i Hercegovini budui da su sva bila pod izravnom upravom saveznih jugoslavenskih, a ne bosanskih ministarstava, ali se ini da ih je najvie bilo upravo na ovim prostorima. Tih je poduzea u itavoj Jugoslaviji 1946. bilo 226, a 1947. godine 326, dok se u 1950. njihov broj poveao na 425 poduzea76. Ako se zna da je Bosna i Hercegovina u ukupnoj kljunoj kapitalnoj izgradnji industrije sudjelovala s 29,3 posto, te da je na investicije u industriju troila 35 posto nacionalnog dohotka (prema 17 posto u itavoj Jugoslaviji)77, onda je gotovo sigurno da se veina poduzea teke industrije u Jugoslaviji nakon 1948. gradila u Bosni, emu su pogodovale i meunarodne okolnosti i jugoslavenski strah od sovjetskog napada
AJ, 25-4-13, Poduzee Tito u Sarajevu Generalnoj direkciji industrije naoruanja, 22. 3. 1949.
75 76
74
AJ, fond Ministarstvo finansija (dalje: 12), 12-451, Podaci o broju dravnih privrednih preduzea, 11. 3. 1950. AJ. 12-12-451, Podaci o broju dravnih privrednih preduzea, 11. 3.1950.
ACKSKJ, XI-1/67, Rad partijske organizacije u vezi s diskusijom o drutvenom planu za 1952. godinu, Izvjee Komisije za privredna pitanja CKKPBiH.
77
123
6/29/11 6:56 AM
Stavovi rukovodstva koMunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini o sukobu sa InforMbirooM 1948. godine
Kontekstualizacija: da li je Staljin besmrtan? Prilikom analize stavova rukovodstva komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini o sukobu sa Informbiroom treba imati u vidu dvije injenice: prvo, u to doba nije postojala samostalna Komunistika partija Bosne i Hercegovine, nego samo Pokrajinski komitet Komunistike partije Jugoslavije koji je bio nadlean za komunistiki pokret u Bosni i Hercegovini. Pokrajinski komitet, koji je neposredno nakon Drugog svjetskog rata brojao 13 lanova, u julu mjesecu 1945. izabrao je Politiki biro, u kojemu je kljuna linost bio uro Pucar, koji je obavljao dunost sekretara Politikog biroa. Organizacioni sekretar Politikog biroa bio je Cvijetin Mijatovi, a lanovi su bili jo Hasan Brki, Rodoljub olakovi, Ugljea Danilovi, Avdo Humo i Rudi Kolak.1 Ovo rukovodstvo e, uz odreene promjene, doekati 1948. i sukob KPJ sa Informbiroom, te pripremiti i od 1. do 5. novembra 1948. odrati prvi, osnivaki kongres Komunistike partije Bosne i Hercegovine. Na ovom osnivakom kongresu izabrano je novo rukovodstvo, ali je uro Pucar ostao sekretar Centralnog komiteta Komunistike partije Bosne i Hercegovine, a u Politibiro su izabrani Hasan Brki, Ugljea Danilovi, Ilija Doen, Avdo Humo, Niko Jurini, Rudi Kolak, efket Maglajli, Paaga Mandi, Cvijetin Mijatovi i Radovan
1
Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo: Institut za istoriju, 1990, 23.
124
6/29/11 6:56 AM
Stavovi rukovodstva komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini o sukobu sa Informbiroom 1948. godine
Papi.2 Ovaj osnivaki kongres KPBiH je odran nakon izbijanja sukoba sa Informbiroom. Drugi moment kojeg treba imati u vidu prilikom analize stavova tog rukovodstva u Bosni i Hercegovini prema sukobu jeste iri politiki kontekst deavanja od 1945. do 1948, koji je obiljeen sovjetizacijom istone Evrope i stvaranjem tzv. periferne imperije, odnosno stvaranjem Sovjetskog saveza na ijoj su periferiji sve zemlje bile ovisne o Moskvi.3 U takvoj situaciji u svim tim zemljama, ukljuujui i Jugoslaviju, do vrhunca je izvedeno njegovanje kulta Staljinove linosti, koji je kao veliki ratni pobjednik, u tim zemljama sve vie predstavljan kao obogotvorena i besmrtna linost. Ilja Erenburg je u svojim sjeanjima zapisao: Odavno smo zaboravili da je i Staljin smrtnik kao i svaki drugi ovjek. On se u naim oima pretvorio u svemono i trajno boanstvo. Jedan drugi pjesnik o Staljinu pie: Jednostavno ga nisam mogao zamisliti mrtvog. Bio je dio mene i nisam mogao zamisliti da emo se ikad odvojiti. Neelnik saniteta Jugoslavenske armije je u svojim memoarima pisao kako je vjerovao da e sovjetska medicina nai nain da Staljin nikad ne umre. Za razumijevanje okolnosti u kojima se razvijao i jaao Staljinov kult valjalo bi citirati Isaka Deutschera koji u Staljinovoj biografiji pie: Mora se priznati da je Staljin zatekao Rusiju koja je orala drvenim plugom, a ostavio je opremljenu nuklearnim reaktorima, mada je i dalje bilo krajeva u Sovjetskom savezu u kojima se oralo drvenim plugom, ali se o tome nije pisalo.4 Ovaj Staljinov kult je veoma vaan za razumijevanje stava bosan2 3
Istorija, 43.
Nikola B. Popovi, Sukob Tito Staljin u svetlu sovjetizacije istone Evrope, u: Zbornik radova sa meunarodnog okruglog stola Tito Staljin, Beograd 25. oktobra 2006. Beograd: Arhiv Srbije i Crne Gore, 2007, 96. O ovakvoj kontekstualizaciji vidi: edomir trbac, Staljin Tito, odnos i sukob suvereniteta i harizmi, u: Zbornik radova sa meunarodnog okruglog stola Tito Staljin, Beograd 25. oktobra 2006. Beograd: Arhiv Srbije i Crne Gore, 2007, 11-22; O korijenima sukoba vidjeti: Leonid Gibianski, Sovjetsko-jugoslavenski sukob 1948: istoriografske verzije i novi arhivski izvori, u: Jugoslavija v hladni vojni. Ljubljana: Institut za novejo zgodovino i University of Toronto, 2004, 27-48. Takoer lanak pod nazivom : , u: Zbornik radova sa meunarodnog okruglog stola Tito Staljin , Beograd 25. oktobra 2006. Beograd: Arhiv Srbije i Crne Gore,
4
125
6/29/11 6:56 AM
skohercegovakog politikog rukovodstva prema sukoba vrha KPJ s Informbiroom. No, nije mogue razumjeti stav rukovodstva komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini o sukobu Tita i Staljina bez razumijevanja injenice da se u isto vrijeme u Jugoslaviji izgraivao kult Titove linosti.5 Ovo je vano imati u vidu, jer e se ba na primjeru bosanskohercegovake komunistike elite u to doba susresti dva kulta suprotstavljenih linosti, i to e biti razlog izvjesnoga kolebanja pojedinih partijskih lidera. Rukovodstvo komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini u vrijeme sukoba sa Informbiroom nekoliko je puta o tome raspravljalo. Prilikom prvih pisama koje su razmijenili vrh KPJ i CKSKP(b) voena je rasprava u vrhu jugoslavenskih komunista. Na tim se sjednicama vrha jugoslavenskih komunista pokazalo kako su samo Sreten ujovi i Andrija Hebrang imali stavove suprotne od Josipa Broza. Na sjednici CKKPJ 12. aprila Sreten ujovi se otvoreno usprotivio Titu rekavi: Ja se ne bojim zavisnosti od
2007, 23-39; Gibianski je na temelju sovjetskih izvora argumentirao tezu da korijeni sukoba ne potjeu iz predratnog i ratnog razdoblja, da u sovjetskim zvaninim analizama o KPJ ne samo da nije postojala kritika za vrijeme rata, nego sve do 1948. u sovjetskim dokumentima se o politici KPJ nalaze samo pohvalni tonovi. KPJ je, prema tom miljenju, uglavnom, hvaljena, a Jugoslavija je svrstavana u zemlju koja je na putu izgradnje socijalizma pretekla sve istonoevropske narodne demokracije. Smatralo se da Jugoslavija odluno slijedi politiku SSSR-a, te igra ulogu bedema u suprotstavljanju Zapadu. Dakle, do 1948. stav SSSR prema jugoslavenskom komunistikom rukovodstvu bio je u osnovi pozitivan. Najvea sovjetska kritika se, prema ovome miljenju, svodila na blage kritike aluzije koje su se sastojale u tome da KPJ poslije rata nije odrala svoj Kongres i da se malobrojan CK nije sastajao na redovna zasjedanja, pa su glavne odluke donosili Tito, Kardelj, Rankovi i ilas. Jugoslavensko-sovjetske nesuglasice su vezane vie za neke korake Beograda na meunarodnom planu. Gibianski tvrdi da su te nesuglasice prouzrokovane prekomjernim, kako je Moskva smatrala, i bez konsultacija sa Kremljom, jugoslavenskim koracima orijentiranim na teritorijalna osvajanja i uspostavljanje dominantne uloge meu balkanskim narodnim demokracijama. To se ispoljavalo prije svega u jugoslavenskom ponaanju u transkom pitanju i jugoslavenskim tenjama za postizanjem hegemonije u odnosima sa Albanijom i Bugarskom. Todor Kulji, Tito: Socioloko-istorijska studija. 2. dopunjeno izdanje, Zrenjanin: Gradska narodna biblioteka, 2005; Kosta Nikoli, Tito govori to narod misli. Kult Josipa Boza Tita 1944-1949. Beograd: Slubeni list SCG, 2006.
5
126
6/29/11 6:56 AM
Sovjet. Saveza. Ja mislim da je cilj da naa zemlja bude u sastavu SSSR-a.6 Vidjet emo kasnije kako su i neki lanovi bosanskohercegovakog Politibiroa slino izjavljivali. Osim rasprava u vrhu jugoslavenskih komunista, o sukobu sa Staljinom raspravljalo se i unutar partijskih rukovodstva po pojedinim jugoslavenskim republikama. Na alost, arhivska graa o tome nije dostupna, pa detaljna naliza svih tih sjednica nije mogua.7 No, iz sauvanog zapisnika sa sjednice Pokrajinskog komiteta, koja je odrana 1. i 2. jula 1948, dakle nekoliko dana nakon donoenja Rezolucije od 28. juna 1948. godine, moe se zakljuiti kako je o tom sukobu bilo diskusija na ranijim sjednicama Pokrajinskog komiteta, a te sjednice su se odravale uvijek uz prisustvo predstavnika iz CKKPJ. Na bosanskim sjednicama je prisustvovao Milovan ilas. To se moe zakljuiti iz diskusije Hasana Brkia, koji na sjednici 1-2. jula 1948. kae kako je prilikom rasprave o prvom, aprilskom pismu Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije, jo uvijek vjerovao u to da CKKPJ ne sumnja u dobronamjernost sovjetskog rukovodstva, ali da je nakon prepiske u maju zakljuio kako je to nepovjerenje prisutno u rukovodstvu jugoslavenskih komunista. Brki se u svojoj diskusiji izravno poziva na ilasove diskusije na ranijim sjednicama Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, ali emo vidjeti kako su ta podsjeanja bila proeta prilinim nejasnoama. Ii ili ne ii na sastanak Informbiroa pitanje je za sjednicu Pokrajinskog komiteta 1-2. jula 1948. Ako zbog nedostupnosti grae postoje odreene nepoznanice u vezi sa svim akcijama rukovodstva komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini u
6
U dostupnim arhivskim fondovima sauvan je zapisnik sjednice Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH od 11. februara 1948. godine. Od te sjednice vie nije dostupan niti jedan zapisnik sve do sjednice 1-2. jula 1948. godine. Sigurno su se sjednice odravale, ali zapisnici nisu dostupni.
Ivo Banac, Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunistikom pokretu, Zagreb: Globus, 1990, 120; O Andriji Hebrangu vidi knjigu Nada Kisi Kolanovi, Andrija Hebrang. Iluzije i otrenjenja, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 1996.
127
6/29/11 6:56 AM
vrijeme od aprila do konca juna 1948, sjednica Pokrajinskog komiteta, koja je poela 1. jula u 19:00 sati i trajala do 4:00 sata u jutro 2. jula, otkriva sva kolebanja koja su bila prisutna u tom rukovodstvu.8 Iz ovog zapisnika moemo vidjeti kako je funkcionirao politiki vrh. Kljuna linost je bio uro Pucar. On je otvorio sjednicu i naglasio da se treba raspravljati o Pismu CKSKP(b) od 4. maja upuenom CK-u KPJ i o odgovoru CKKPJ na to pismo od 17. maja 1948. godine. Vidimo, dakle, da Pucar namee raspravu o pismima, a ne o samoj Rezoluciji Informbiroa, koja je tri dana prije toga bila donesena. Pucar se nije elio odmah u poetku izjasniti o tim pismima, nego je otvorio diskusiju, elei uti miljenje ostalih lanova Pokrajinskog komiteta. Ovo nije bio tako uobiajeni nain voenja sjednica, jer bi obino Pucar iznio stav o kojemu se kasnije diskutiralo. Na ovoj sjednici uro Pucar je uvodnu rije prepustio Avdi Humi, koji je prvo proitao pisma, a potom je prvi i diskutirao. Kae kako je na njega pismo iz Moskve ostavilo dubok utisak, ali ne prihvata ocjene da rukovodstvo KPJ vodi antisovjetsku politiku i da partijski lideri daju antisovjetske izjave. Ako je bilo nekih izjava to je bilo vie iz nesmotrenosti, a ne kao svjesno antisovjetske. Ne slae se da je prema sovjetskim strunjacima bio stvoren poseban, neprijateljski reim, iako je moglo biti pogreaka od pojedinaca. Humo je odbacio i optube da se u Jugoslaviji razvija kapitalizam. Poznato je da smo mi likvidirali kapitalistike elemente u gradu; isto tako poznato je da smo ograniili kapitalistike elemente na selu (poreski sistem, otkup itd). Partijska organizacija orjentisana je na ogranienje kapitalistikih elemenata na selu, iako to nije bilo dovoljno teoretski objanjavano, ali je netano da nije bio razraen itav sistem ogranienja kapitalistikih elemenata na selu. Dalje je Humo branio stav KPJ u vezi s odnosom prema NF, te veli kako nije tano da je KPJ poluilegalna, a to se uvijek ne zna ko je lan Partije na selu, to su diktirali naroiti uslovi (banda). Humo kae kako je jasno da je namjera CKSKP(b) da smijeni rukovodstvo KPJ, ali argumenti za to nisu ubjedljivi, jer je to rukovodstvo od prije rata pokazalo
Arhiv Jugoslavije, fond Arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, k.1, III/19, Zapisnik sa sjednice PKKPJ za BiH 1. i 2. jula 1948.
8
128
6/29/11 6:56 AM
dobre rezultate i sa uspjehom vodi zemlju u socijalizmu. Pravilno je to nismo ili na Informbiro, jer smo unaprijed osueni, to dokazuju rezolucije rukovodstva pojedinih partija upuene naem CK-u prije zasjedanja INFORMBIRO-a. inilo se da je Humo dobro trasirao buduu diskusiju, ali je ve naredni diskutant, Hasan Brki, unio nove nejasne i zbunjujue elemente u raspravu. Brki veli da se u cijelosti slagao sa ranijim pismom CKKPJ jer je vjerovao da na CK ne sumnja u dobronamjernost i principijelnost VKP(b)9. Meutim, poslije drugog pisma,10 i naeg odgovora na njega,11 to se pitanje drukije postavlja: on misli da kod naeg CK ima nepovjerenja prema VKP(b). To se vidi iz stava naeg CK izraenog u odgovoru na zadnje pismo CKVKP(b), kada se odbija da se spor raspravi na Informbirou. Kada je pokrenuta ova diskusija mislilo se da CKVKP (b) hoe da uniti na CK, a ne da mu pomogne. Da nije bilo te sumnje s nae strane u motive CKVKP (b) stvari se ne bi ovako zaotrile. CKVKP(b) nije bio niim drugim rukovoen nego eljom da pomogne naoj partiji i nije trebalo svu njegovu kritiku svesti iskljuivo na pogrene i klevetnike informacije. U vezi sa ovim ja sam prinuen da se pozovem na izvjesne izjave koje je dao drug ilas na sjednici naeg PK. Nisam bio prisutan toj sjednici, ali sam o njegovom izlaganju obavijeten od lanova PK. To su ove izjave: prvo, u CKVKP(b) su veinom Rusi; drugo, u saveznim rupublikama sjede Rusi u partijskim rukovodstvima; tree, u VKP (b) centralizam je vei nego kod nas. Smatra da je smisao tih izjava druga ilasa, da se VKP(b) izroava. Dalje bi se moglo zakljuiti da se na osnovu takvih shvatanja o VKP (b) moe stvoriti i nepovjerenje prema njoj. S takvim se stavom ne moe sloiti i duboko je uvjeren da izjave druga ilasa, kako ih je on razumio, nisu stav naeg CK. Posljednje pismo CKVKP (b) uvjerilo ga je u iskrenost njegovih namjera, to je pomo naoj Partiji kao to nam je VKP(b), naroito drug Staljin, to inio i ranije, naroito u principijelnim i teoretskim pitanjima linije nae Partije.
9
10 11
VPB (b) Svezavezna komunistika partija (boljevika) Drugo pismo je CKSKP (b) uputio 4. maja 1948. Odgovor CKKPJ od 17. maja 1948.
129
6/29/11 6:56 AM
Izvjesne principijelne zamjerke u pismu CKVKP(b) imaju osnove. I po njegovom miljenju, ta principijelna kritika nije ila na likvidaciju naeg CK. Iako je ta kritika, naroito u izvjesnim pitanjima gruba i netana, ali se nije smjelo svesti ocjenu rada nae Partije od strane CKVKP(b) samo na netane i klevetnike informacije. CKVKP(b) pogrijeio je u nainu kritike prema rukovodstvu koje je pokazalo svoju odanost stvari revolucije. Slae se sa VKP(b) da naa Partija nije sprovodila jasno svoje odluke kroz masovne organizacije kao odluke partije. Komunisti su znali da su to odluke Partije, ali mase nisu uvijek bile svjesne toga. Zbog takvog odnosa nae Partije prema masovnim organizacijama, Partija je u izvjesnom smislu polulegalna. Partija se pomalo krije od masa, naroito na selu. Na partijski aktiv na selu pojavljivao se, u sprovoenju linije partije, u funkciji vlasti, fronta itd. Brki, dakle, kritizira politiku Komunistike partije Jugoslavije pribliavajui se kritikama koje je o KPJ ve iznio Informbiro. Na CK nije ni po jednom krupnom pitanju (plan, zadrugarstvo, poreska politika, sindikati itd) objavljivao svoje odluke. Vano pitanje koje je Brki u svojoj diskusiji postavio ticalo se legitimiteta Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije, jer dugo vremena nije dran izborni Kongres, a takvu je kritiku takoer uputio i Staljin. Slabosti u partiji otklonile bi se ranije da je prije dolo do Kongresa, izbornosti naih partijskih organa. To bi pojaalo monolitnost u redovima Partije, pojaalo osjeanje odgovornosti, disciplinu. Ne tvrdi da nije bilo kritike i samokritike u partijskoj organizaciji, ali je trebalo vie s obzirom da je naa Partija vladajua partija i da njen rad i odluke ocjenjuje ne samo partijsko lanstvo, nego i mase. Trebalo je sazvati ranije Kongres i pretresti mnoga pitanja linije i partijske izgradnje. To je propust naeg CK. Meutim, Brki je nalazio i neke dobre strane rada jugoslavenskog komunistikog vrha. Ne slae se s tvrdnjom CKVKP(b) da naa Partija nije preduzimala mjere na ograniavanju kapitalistikih elemenata na selu, da se uljuljkivala teorijom o mirnom urastanju kapitalistikih elemenata u socijalizam. O tome svjedoi niz mjera koje je preduzimala naa Partija na selu. Ali nije bilo razraene partijske linije po pitanju sela ni dovoljno jasnog stava koji bi vaspitavao partijsko lanstvo u duhu nepomirljive klasne borbe i otvaralo im jasnu perspektivu likvidacije
130
6/29/11 6:56 AM
kapitalistikih elemenata na selu. I o tome se moglo diskutovati sa VKP(b). Smatra da je nepravilno to je VKP(b) upoznao ostale lanove Informbiroa o naem sporu prije zasjedanja. Ali se bez obzira na to ne slae to smo odbili da idemo na Informbiro. To je komunistiki forum i mi nismo smjeli sumnjati u naelnost VKP(b). Mi smo morali diskutirati o zamjerkama na rad Partije. Nae uee olakalo bi na poloaj prema masama, pa makar CKVKP(b) ne odustao od svojih stavova. Na nedolazak i donoenje odluke bez nas dovelo nas je objektivno u neprijateljski odnos prema VKP(b). Mi smo time izrazili sumnju u to, da e nas drugovi sasluati, a kada se radi o komunistikom forumu, o VKP(b) misli da takav stav nije od koristi za nau Partiju. Nakon ovakvog istupa Hasana Brkia bile su otvorene sve mogunosti, jer je njegova diskusija, za razliku od Humine, nagovijestila postojanje kritikih stavova u odnosu na ponaanje Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije. Ali je sljedei diskutant, Radovan Papi, pokuao diskusiju usmjeriti u drukijem pravcu. No, Papi nije otiao dalje od ocjene kako se ovaj razlaz sa Staljinom i Informbiroom temeljio na razlikama od ranije. On je, dodue, naglasio da ne vidi antisovjetsko djelovanje CK KPJ, te je odbacio sve optube sadrane u pismu CKSKP(b). Ipak, Papi je smatrao da je trebalo ii na sastanak Informbiroa, to je za uru Pucara ve bio opasan signal kako se mora ukljuiti u diskusiju i ne dopustiti mogunost da naredni diskutanti slijede takve kritike stavove. Zbog toga je Pucar u svojoj diskusiji nastojao objasniti dubinu sukoba, pokazujui kako se tu ne radi o tome to je rekao koji jugoslavenski rukovodilac nego o tome ko e biti na elu Jugoslavije. Veli da je namjera CKSKP(b) da se smijeni jugoslavensko rukovodstvo. Odbacuje stav Hasana Brkia kao nepravilan. Po njegovoj ocjeni, do sukoba dolazi zbog Titovog odbacivanja da bude poslunik i elje da vodi samostalnu politiku u Jugoslaviji. Pucar je ovom intervencijom nastojao usmjeriti diskusiju u sigurno od ranije dobivenim instrukcijama iz Beograda, ali u tome nije uspio, jer je Paaga Mandi, koji je potom govorio, takoer izrazio stanovite sumnje u ispravnost stavova jugoslavenskog komunistikog vrha okupljenog u Centralnom komitetu oko Josipa Broza Tita. Paaga je u svojoj diskusiji kazao da je nakon prvog pisma bio siguran da je u pitanju zakulisna igra
131
6/29/11 6:56 AM
ujevia i Hebranga. Zbog toga je on kazao kako je Centralni komitet KPJ pogrijeio konfrontirajui se sa Staljinom. Misli da na CK nije trebao poi ovim putem. Trebalo je diskutovati o ovim pitanjima koja su za diskusiju. Ako nisu u pitanju problemi koji su navedeni u pismu, onda bi bila poljuljana njegova vjera u Staljina i boljeviku partiju, a on vjeruje u dobronamjernost VKP(b). Trebalo je ii na Informbiro i priznati one greke koje postoje. Osim uvjerenja kako je trebalo ii na sastanak Informbiroa i diskutirati o pokrenutim pitanjima, Paaga je podrao stav Informbiroa o poloaju KPJ u jugoslavenskom drutvu. Smatra da je naa Partija polulegalna. Istina, zna se za nau Partiju, za CK, PK itd, ali su partijske osnovne organizacije polulegalne. Sastanci se odravaju tajno, a odluke se ne objavljuju. Odluke Partije su u interesu naroda, ali se kroz njih Partija ne afirmie kao rukovodea snaga. Obino se ne zna ko su lanovi Partije. Misli da bi naa Partija bila jaa kad bi bila potpuno legalna. Vidimo, dakle, kako su Paagini stavovi bili bliski stavovima koje je iznio Hasan Brki. Paaga se s Brkiem suglasio i u pitanju politike KPJ prema selu i agraru. U pogledu nae politike prema selu slae se sa izlaganjem druga Brkia. Smatra da je ranije trebalo sazvati kongres i da dobijemo razraene odluke po pojedinim pitanjima. Smatra da je trebalo ii na Informbiro i priznati greke koje postoje, a boriti se protiv optubi koje nisu tane. Ovako smo se izolovali od meunarodnog proletarijata. Oekivao je da e u ovoj situaciji drug Tito rei svoju odlunu rije kao to je to uvijek inio. I sada eli da on to uini kao i da se ova njegova elja saopti CK-u i da se to uini do kongresa. Ne moe zamisliti nau Partiju bez Tita, Kardelja i Rankovia, ali nije uvjeren u pravilnost ovakve odluke. Nakon Mandia diskutirao je Niko Jurini, koji se odmah stavio na strani CKKPJ. Ne sumnja u iskrenost odnosa naeg CK prema Sovjetskom savezu. Ne moe da zamisli kako bi izgledala naa zemlja bez Tita. Kako mogu lanovi Informbiroa braniti ujovia i Hebranga, izdajnike nae Partije? Oni ne mogu govoriti o naim prilikama jer ih dovoljno ne poznaju. Ta injenica svjedoi da su se stvari na Informbirou rjeavale ablonski i da su lanovi Informbiroa samo sluali. Ne bi htio da bude lan Partije, kada bi ujovi i Hebrang bili ti koji bi trebali da spasu nau Partiju. Jurini odbacuje sovjetske optube da se KPJ srozala na pozicije
132
6/29/11 6:56 AM
imperijalistikog bloka. On kae kako se za to sumnjie Velebit, Leonti i druga trojica (...) Zato vie vjerovati Satikovu nego Titu i Kardelju? Odbija ocjenu situacije u pismu CKP (b) prilikom napada njemakih padobranaca na Drvar. Zato vie vjerovati Rusima nego Titu? O Frontu i legalnosti Partije slae se sa drugom Avdom. Ima tu jo nebitnih stvari, ali naglaava da se naa Partija ne moe uporeivati sa albanskim i drugima.... Diskusija efketa Maglajlia je bila dosta umjerena, ali posve odreena u korist Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije. Kada smo davali svoje miljenje o prvom pismu, mi smo se saglasili sa naim CK po svim pitanjima koja su bila postavljena: porast kulakih elemenata, legalnost Partije itd. CKVKP (b) nije se ubijedio ni po jednom pitanju. On je nepravilno ocijenio situaciju u naoj zemlji. Nemogue je donijeti zakljuke o naoj Partiji da je ona nemarksistika i da na CK gaji antisovjetski stav. Ne moe da prihvati miljenje da na CK gaji antisovjetski stav. Maglajli je odluno branio Titovu odluku da se ne odlazi na sastanak Informbiroa, jer se pokazalo kako su navodi u Rezoluciji identini sa stavovima ranije sadranim u pismima CK Sovjetske partije. Ali ima nova stvar: to je pitanje ujovia i Hebranga. Od nas se trailo s jedne strane da priznamo greke kojih nema, a s druge strane da dovedemo na rukovodstvo ujovia i Hebranga, a Tita i Kardelja da stavimo u njihov poloaj. Informbiro kae da su oni smijenjeni zato to su prijatelji Sovjetskog saveza. Ima greaka kod nas, jer radimo. Ali govoriti da naa Partija nije marksistika, da smo mi protiv Sovjetskog saveza nepravilno je. Najvee iznenaenje je bila diskusija Ugljee Danilovia, koji je najprije konstatirao da se slagao i da se i dalje slae sa prvim pismom CKKPJ, ali je u drugom dijelu diskusije iznio miljenje kako je, ipak, trebalo ii na sastanak Informbiroa. Kada je dolo drugo pismo CKVKP (b) poeo se pitati kuda emo. Smatra da je i u drugom pismu bilo stvari koje je trebalo u cijelosti odbiti, ali i pitanja o kojima je trebalo diskutovati. Smatra da je politika nae Partije pravilna. U vezi sa posljednjim pismo CKVKP (b) i odgovorom naim pred njega se postavlja teko pitanje sloiti se sa naim CK ili o tome diskutovati. Hoe da kae svoje miljenje iskreno. Misli da je trebalo ii na Informbiro, iako je put VKP (b) bio nepravilan, jer je trebalo da oni to pitanje najpre s nama rasprave. Trebalo je ii na Informbi133
6/29/11 6:56 AM
ro da bi nae stvari branili. Nedolazak na Informbiro je argument protiv nas. Javna diskusija koja se sada vodi izmeu nas i ostalih partija nanosi ogromnu tetu meunarodnom radnikom pokretu. Ko je kriv za to? Po njegovom miljenju i VKP (b) i mi. Treba to prije likvidirati ovaj sukob, iako ne zna kako. Moda da mi damo inicijativu, da obezbjedimo kontakt sa drugim partijama i da im ukaemo emu ovo vodi. Teko ga se dojmila itava stvar. Ako bi se ovo produbljavalo, onda ne vodi dobru ni po nau zemlju ni po meunarodni radniki pokret. Konkretne optube u pismu CKVKP(b), kao antisovjetski stav naih rukovodilaca, neograniavanje kapitalistikih elemenata, kulaka partija itd, odbie itavo nae partijsko lanstvo, ali zamjerke o metodama rada nae Partije mogle bi se primiti. Ne moe pretpostaviti da iza ovih optubi na na CK stoji neto to se ne kae otvoreno. Ako bi tako bilo, onda taj metod nije komunistiki. Ne moe u to da vjeruje. Ako bi posumnjao u boljeviku Partiju, onda bi se u njemu sve slomilo. Treba i dalje nastojati da se ovaj jaz likvidira ili bar da se ne proiruje i neprodubljuje. U slinom tonu, samo jo otvorenije kritizirajui neke poteze jugoslavenskog politikog vrha, govorio je Rodoljub olakovi, koji je na poetku svoje diskusije najprije pitao Avdu Humu da li se tano sjea ilasovih izjava na sjednici PK, na kojoj nije bio prisutan, ali ga je o tome Humo obavijestio da u Sovjetskom savezu Rusi dre sve u svojim rukama, da ostale nacije nemaju rijei kao kod nas, da je u pitanju nezavisnost nae zemlje, da mi imamo sve elemente da sami izgradimo socijalizam, da tamo nema demokratije kao kod nas. Ovakva diskusija je bila posve neuobiajena, jer se odmah moglo uoiti da olakovi za svoje stavove poinje traiti argumente oslanjajui se na stavove najviih partijskih lidera (ilas), ali istodobno dobiti potvrdu za te stavove meu prisutnim lanovima Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH, i to Avde Hume, koji se na ovoj sjednici, uz uru Pucara, najsnanije angairao u kritici stava Staljina i Informbiroa. Oito je olakovieva namjera bila da iskreno iznese svoj stav, ali da, uvlaei u itavu priu ilasa i Humu, ne bude odmah diskreditiran na ovoj sjednici rukovodstva bosanskohercegovakih komunista. Meutim, drug Avdo odgovara da se olakovi tano ne sjea onoga to mu je on saoptio. Drug ilas je rekao da su u CKVKP (b) sve Rusi osim nekoliko
134
6/29/11 6:56 AM
drugih, i da je tamo u partiji vie centralizma nego kod nas. Govorio je o elementima koji su potrebni za nau ekonomsku nezavisnost. Nakon to od Hume nije dobio potvrdu za svoj stav, olakovi je nastavio. Kada sam proitao posljednje pismo VKP (b) i na odgovor rekao sam drugu Pucaru da je trebalo ii na Informbiro, iako VKP (b) u sporu s nama nije pravilno postupio, to je obavijestio ostale partije koje su zauzele stav i bez poznavanja stvari. Trebalo je ii na Informbiro i pokazati da vjerujemo u naelnost i dobronamjernost boljevike partije. Mi smo uvrijedili druge partije, lanove Informbiroa, time to smo rekli da emo biti u neravnopravnom poloaju. Mi smo time kazali da oni nee sasluati nae argumente. Mi nemamo pravo da pljujemo druge nacije i njihov cvijet - komunistike partije, naroito kada se radi o tako velikim nacijama kao to je francuska i talijanska, koje imaju velike zasluge za proletersku revoluciju. To utoliko vie to talijanska i francuska revolucija nisu htjele da se izjasne u naem sporu sa VKP (b) prije zasjedanja Informbiroa. Naa dananja diskusija pokazuje da smo mi malo diskutovali o krupnim naelnim pitanjima nae partije. Govorili smo uzgred, ali nije bilo temeljite diskusije. Partija ima svoju politiku liniju, ali ta linija nije bila dovoljno teoretski razraena i obrazloena. Da bi argumentirao tu svoju tezu olakovi je naveo jedan lanak koji je objavio Moa Pijade u kome on potcjenjuje ulogu radnike klase u naoj revoluciji. Taj lanak vidio je i drug ilas, pa ga je ipak propustio. olakovi je na taj nain postavljao dosta iroko svoju diskusiju, usmjeravajui kritiku na stanje u samoj Partiji, u kojoj nismo diskutovali o osnovnim naelima, kako da se afirmie naa partija. Niko od nas ne moe se sloiti sa postavkama u pismu VKP (b) da se naa Partija izroava u kulaku partiju, kao i o nizu drugih optuaba, ali ima stvari koje su u pismu VKP(b) tane. Izvjesne izjave druga ilasa koje je inio u naem PK-u mogu se protumaiti kao antisovjetske. Isto tako izjava druga Kidria koju je pred njim rekao da Rusi hoe da nam podvale. Dalje misli da je naa partija u masovnim organizacijama polulegalna. U naem odgovoru CKVKP(b) ima neloginosti: kae se vjerujemo Sovjetskom savezu, ali ne idemo na zasjedanje Informbiroa, jer smo neravnopravni. Trebalo je ii na zasjedanje, braniti svoj stav i priznati ono to je u naoj Partiji bilo pogreno. Cijela naa zemlja stoji za Titom, Kardeljom, Rankoviem i nemogue je zamisliti da se oni smijene. Bolje rei stajala je, dok su narodne mase znale da su uz Sovjetski
135
6/29/11 6:56 AM
savez, a da li e stajati sada, kada se digla ova kampanja protiv nae partije, ne znam. Zabrinut sam zbog ovakve situacije, jer ja u izgradnju socijalizma u naoj zemlji ne vjerujem bez pomoi SSSR-a i zemalja narodne demokratije, bar ne onako kako smo je mi formulisali, tj. izgraivati socijalizam ne sniavajui ivotni standard. U ovakvoj situaciji mi emo morati jo u veoj mjeri izvoziti ivotne namirnice, da bi uvozili maine, bez kojih nema socijalizma. On postavlja pitanje, ta emo ako izbije rat, a nae je naoruanje slabo za moderni rat. Ba zbog toga nae partijsko rukovodstvo treba da uini sve da se poprave odnosi sa SSSR-om. U vezi sa izjavom druga ure da Moskva hoe da je mi sluamo, on kae da se ne boji diktiranja iz Moskve, jer je svaki postupak Moskve u interesu proleterske revolucije, iji je ona centar. Smatra da je moglo biti u postupcima neag CK stvari o kojima se nismo savjetovali s Moskvom, a on misli da to treba uvijek initi. Cijelog ivota u Partiji elio je da naa zemlja postane sastavni dio SSSR-a. Ima utisak da to na CK sada ne eli, to to on nikako ne moe razumjeti. Na kraju misli da treba jo sve uiniti, da se nai odnosi sa SSSR-om srede i po njegovom miljenju jedini ovjek koji to moe uiniti jeste drug Tito. S obzirom da je olakovi u diskusiji i kritici stanja u Komunistikoj partiji Jugoslavije ipak otiao suvie daleko, uro Puca se ukljuio u diskusiju i govorio o pogrenim stavovima Mandia i olakovia. Nismo mi oni koji su uvrijedili ostale bratske partije, kako to kae Roko, nego su one uvrijedile nau partiju. Uostalom, mi smo to konstatovali u proloj naoj rezoluciji koju smo donijeli u vezi sa odgovorom naeg CK-a CK-u VKP(b)-u. Ne znam u emu je pljuvanje na ostale nacije, to smo odbili (ii, H.K.) na Informbiro. Smatram da je pravilna odluka naeg CK-a kada je odbio da ide na Informbiro, jer tu ne bi postigli nita nego samo tamo doli da nam izreknu presudu koja je ve ranije bila doneena i nama preko CK VKP(b) dostavljena. Utoliko prije nismo trebali ii da nas kritikuju ljudi za koje smo nedelju dve dana (prije, op. H.K.) rezolucijom konstatovali da nemaju moralnog prava da nas kritikuju i klevetaju (npr. Maarska KP). Pucar je odbacio kao netanu olakovievu tvrdnju da se u naoj zemlji skrivalo lice nae Partije. Zar mi nismo, i svaki od nas, i hiljade naih partijskih rukovodioca, skoro svakodnevno ovde onde istupali u ime Partije, govorili ispred Partije i iznosili njene zasluge u ratu i poslije
136
6/29/11 6:56 AM
osloboenja. to nisu doneene odluke CKKPJ skupa sa vladom po uzoru na Sovjetski savez to jo uvijek ne znai skrivanje lica Partije niti njezinu polulegalnost. Uostalom, zato bi morali da kopiramo ovdje CKVKP(b) i Sov. vladu? Postavlja se pitanje da li to ine partije drugih zemalja narodne demokratije, osim Sovjetskog saveza? Ne ine, i njima se to ne pripisuje u grijeh nego samo nama. Zato je taj stav prema naoj Partiji drukiji nego prema drugim partijama koje su na vlasti kao i naa? Ja bih takav stav Sovjetskog saveza razumio da smo mi ovakvim radom nae Partije pretrpili neke tete, no meni izgleda da to nije bio sluaj. Isto tako, mi ne moemo da ocjenjujemo polulegalnost nae Partije po tome to u nekim naim zabitim krajevima, u ovoj ili onoj partijskoj eliji ima ljudi, lanova Partije, za koje ne znaju u njegovoj iroj okolini da je lan Partije, ali Partija u cjelini ne moe se okvalifikovati kao polulegalna. To se moe tvrditi samo u tome sluaju ako se polazi sa stanovita CKVKP(b) da Vlada i CKKPJ nisu donosili zajednike odluke i prema tome Partija se skrivala pred masama i nije se afirmisala kao rukovodea snaga. Ja mislim da to ne moe niko od nas da tvrdi da je tano. Svako dijete u naoj zemlji zna za postojanje KPJ. Svaki na trudbenik zna da je naa partija rukovodea snaga u naoj zemlji i to ne moe niko porei. Drug olakovi vjeruje da smo mi imali teoretskih zastranjivanja, poziva se na Moin lanak, kojega je ilas propustio, a koji je pogrean. Svi smo mi vidili pogrenost Moinog stava, naravno da je to i ilasova greka, kada je taj lanak proputen. Ja to objanjavam povrnou drugova i njihovom prezauzetou, naroito sada pred Kongres. Nije mi jasno zato drug olakovi osporava pravo ilasu, da nam kae koliko Rusa ima u njihovom CK-u. On doslovce kae ovako: zato je nama ilas morao govoriti koliko Rusa ima u njihovom CK-u. Znai da je bilo stavova protiv Sovjetskog saveza. Drug olakovi iz toga izvodi zakljuak da samim tim to je ilas govorio o broju Rusa u njihovom CK-u da je to reeno tendenciozno i da je tu moralo biti i drugih pogrenih stavova protiv Sovjetskog saveza. Drug Brki se isto tako pozvao na druga ilasa i njegovo izlaganje na sjednici PK-a sa kojim je on bio upoznat preko lanova PK-a, a na kojoj sjednici on nije bio prisutan. On se nije potrudio da provjeri tanost ilasova izlaganja i tek tada da izgradi svoje miljenje nego je na neprovjerenoj interpretaciji optuio ilasa da je on samim tim to je rekao da je ruska partija centralistika manje demokratska, to znai
137
6/29/11 6:56 AM
izroavanje, to znai da drug ilas ima takav stav i teoretske zamjerke CKVKP(b) imaju izvjesnog osnova. Ovako reprodukovati rijei druga ilasa i posle izvoditi ovakve zakljuke koji se ne mogu izvui iz izlaganja druga ilasa na naoj sjednici, to je utoliko tea optuba, kada se hoe taj tobonji stav ilasa da uporedi sa optubama CKVKP(b). Pucar je dalje komentirao olakoviev stav kako nijedna partija lanica Informbiroa nema prava da ne ide na zasjedanje Informbiroa bez obzira kakav e stav biti zauzet. Postavlja se pitanje da li je Informbiro imao pravo da raspravlja o stvarima sa kojima se nisu saglasile sve lanice Informbiro-a? Meni izgleda po statutu kojeg je Informbiro usvojio na svojoj prvoj sjednici - da nema. Znai da (je) Informbiro izaao iz svoje kompetencije, da nije mogao da tretira pitanje nae Partije bez saglasnosti nae. Zbog toga to je Informbiro raspravljao o pitanjima o kojima se nisu suglasile sve lanice, Pucar je zakljuio da je to argument kako se Informbiro svrstao uz CKVK(b) protiv CKKPJ. Pucar je komentirao i olakovievu izjavu: Nelogina je izjava naeg CK-a zalupim vrata pred CKVKP(b) i onda kaem ostajem vjeran Sovjetskom savezu. Pucar se branio kako CKKPJ nije ni pred kim zalupio vrata nego se nastojalo da se na CK i naa zemlja izoluje. Da je to tano dokaz je sam postupak kako se cijela stvar odvijala, pritisak koji je vren nad naom partijom i koji se jo u pojaanoj formi vri i danas. Moe li neko od nas ili bilo koji lan nae Partije da povjeruje u to, da je na CK antisovjetski. Ja nikada u to ne mogu povjerovati, pa bez obzira to o naem CK piu i govore. Uostalom, to je na CK na djelu pokazao, a uvjeren sam da e on to pokazati i u budue. Sa tim u vezi sasma je na mjestu izjava naeg CK-a, kada kae da e ostati vjeran SSSR-u i marksizmu i lenjinizmu. Pucar je komentirao i olakovievu izjavu kako ne vjeruje u izgradnju socijalizma u Jugoslaviji bez Sovjetskog saveza i zemalja narodne demokratije, a da se ne uniti ivotni standard naroda. Pucar je kazao: Da emo mi u izgradnji socijalizma imati velikih potekoa, to je neosporno, ali nigdje ne stoji, da emo morati sniavati ivotni standard naeg naroda. Uostalom, mi ni dosada nismo imali neke naroite pomoi bilo od koje zemlje narodne demokratije, osim redovnih trgovakih veza i poslova. Ukoliko smo to uvozili iz tih zemalja, mi smo isto toliko morali da izvezemo. Mi smo
138
6/29/11 6:56 AM
prema tome i dosada izgraivali sve u naoj zemlji iskljuivo svojim snagama. Uostalom, i zemlje narodne demokratije trguju sa imperijalistikim dravama, a zato da ne trgujemo i mi. Ako je Sovjetskom savezu milije da trguje sa USA nego sa Jugoslavijom, onda bi to bilo na liniji borbe ne samo protiv CK-a i nae Partije, nego borba protiv naroda Jugoslavije, a ja sam uvjeren da takva tendenca ne moe biti Sovjetskog saveza, jer bi ona bila na liniji slabljenja demokratskih snaga u svijetu. Znajui da naa zemlja nee nikada poi putem imperijalistikog bloka, nego e ostati na pozicijama zatite mira i demokratije u svijetu skupa sa svim zemljama nove demokratije i Sovjetskim savezom. Pucar je kritizirao i olakoviev strah da Jugoslavija ima slabo naoruanje za moderno ratovanje u sluaju rata. Pucar je dobro razumio da olakovi nije mislio na eventualnu sovjetsku invaziju, nego na rat sa imperijalistikim taborom. Ovakav stav druga olakovia jo jedan je dokaz vie njegove demoralisanosti. Niti na CK niti iko od nas ne moe da zamisli da bi Jugoslavija ostala van bloka demokratskih snaga, naroito u sluaju rata sa imperijalistikim taborom. Ako je tano i ako vjerujemo da e se naa Armija boriti sa Crvenom Armijom, u ta ja ne sumnjam, onda kakvog rauna ima Sovjetski savez da ne naorua nau Armiju, koja e u sluaju rata biti dio Crvene Armije. S druge strane, mi sami svojim vlastitim sredstvima izgraujemo vojnu industriju koja e mnogo doprinijeti modernijem naoruanju nae Armije. Ja ne sumnjam da emo mi biti potueni u eventualnom ratu, to momentalno ne raspolaemo sa modernim orujem koje iziskuje savremeni rat. olakovievu izjavu kako je njegov ideal bio da Jugoslavija postane dio Sovjetskog saveza, ali da sada vidi da to nije i elja CKKPJ, Pucar je uzeo kao primjer kojim je nastojao pokazati kako ovaj sukob nije proizvod elja i interesa jugoslavenskih komunista, nego vrha sovjetskih komunista. On je to komentirao na slijedei nain: Jedno je elja koja postoji kod pojedinih ljudi, bez obzira na prilike u kojima ivimo, a drugo je momenat da se ta elja ostvari. Ja sam ubjeen da ni na CK i nitko od nas ne misli drukije. Uostalom, i u ovome pismu je citirana svojevremena izjava Kardeljova, data ruskom ambasadoru, koja je nazvata djetinjarijom ne znam radi ega, jer mi Kardeljova izjava, ukoliko je tano citirana, ne izgleda djetinjasta. To moe
139
6/29/11 6:56 AM
samo da se govori o tome kada e situacija biti zrela da se zamisao ostvari. Sjedinjenje Jugoslavije sa Sovjetskim savezom nije samo stvar naih elja nego niz raznih okolnosti koje to uslovljavaju. Pucareva osnovna namjera je bila pokazati kako je olakovi demoraliziran i za to je navodio slijedee: olakovi je dalje rekao: Sovjetski savez je centar revolucije i ne mogu biti dva centra revolucije - mislei pri tome na nau zemlju kao drugi centar i u vezi s tim kae: Ako je u interesu svetske revolucije, onda su Rusi u pravu, da se njihova rije slua. A istovremeno naglaava: Ako Rusi hoe da nam nature ovog ili onog, ovo ili ono bez naeg stava i pristanka, onda se ljulja moje politiko uvjerenje kao komuniste. Iz ovakvog stava druga olakovia, vidi se da je on demoralisan i da gubi perspektivu. Niko od nas pa ni CK-a nije mogao da suprotstavi Sovjetskom savezu kao centru revolucije neki drugi centar. U ovome njegovom stavu vidi se oigledna kontradiktornost. Dok na jednoj strani u interesu proleterske revolucije treba usvojiti sovjetski stav dotle se na drugoj strani u njemu ljulja ubjeenje kao komuniste, ako bi morao usvojiti stav Sovjeta sa kojim on nije saglasan. Tu se oito vidi da je drug olakovi demoralisan i da gubi perspektivu. Uostalom, to izvire iz niza njegovih stavova. U zapisniku stoji kako je nakon ove Pucareve diskusije voena je diskusija u kojoj su uestvovali svi drugovi, ali se nita vie ne konstatira kako se ta diskusija odvijala, tako da ostaje nepoznato kako se diskusija vodila i ko je dalje kakve stavove zastupao. Samo se konstatira kako je sjednica (je) zakljuena 2. jula u 4 asa u jutro, te da je, prilikom usvajanja zapisnika, Pucar rekao: Ovakav stav druga olakovia i slini stavovi ostalih drugova vode razjedinjavanju nae Partije i davanju podrke svim onim kolebljivim elementima kojih e biti ovdje ondje, ba u ovoj tekoj situaciji po nau Partiju i nau zemlju. Neslaganje sa stavom i linijom naeg CK-a je utoliko pogrenije ba danas, kada je naoj Partiji potrebno jedinstvo vie nego ikada ranije, poto u ovoj situaciji jedinstvo Partije je naa najvea snaga koju smo duni ouvati. Na kraju se konstatira kako su zapisnik vodili Ugljea Danilovi i Rodoljub olakovi.
140
6/29/11 6:56 AM
Sretan sam to sam doao na ovaj sastanak: Beogradsko uvjeravanje 7. jula 1948. godine Pucar je 3. jula 1948. ovaj Zapisnik proslijedio u Centralni komitet KPJ u Beograd, a 5. jula 1948. dostavio i Rezoluciju PK KPJ povodom Rezolucije IB i odgovora CKKPJ u vezi s tom rezolucijom. Rezolucija Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu je objavljena u listu Osloboenje tek 13. jula 1948, dakle osam dana nakon donoenje i est dana nakon to je odran zajedniki sastanak CKKPJ i PKKPJ za Bosnu i Hercegovinu u Beogradu.12 U ovoj se rezoluciji Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu podravaju stavovi CKKPJ te obeava da e se boriti za jedinstvo nae Partije, koje je naroito danas potrebno kad je ona izloena nepravednim napadima i klevetama. Pucar je u popratnom aktu samo konstatirao kako su u donoenju (ove) rezolucije uestvovali (su) drugovi: uro Pucar, Avdo Humo, Hasan Brki, Paaga Mandi, Ugljea Danilovi, efket Maglajli, Niko Jurini i Radovan Papi. Drug Rodoljub olakovi nije bio prisutan na ovoj konferenciji poto je na na predlog otputovao na Brdo. Sa rezolucijom se nisu sloila dvojica drugova: Hasan Brki i Paaga Mandi, njihove izjave emo poslati naknadno. Iz hronologije dogaaja mogue je zakljuiti kako je ta sjednica na kojoj je razgovarano o Rezoluciji Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH odrana 5. jula, da je olakovi od 3. do 7. jula bio izvan Sarajeva, te da je u meuvremenu jugoslavenski komunistiki vrh ozbiljno shvatio situaciju u partijskoj organizaciji u Bosni i Hercegovini, zbog ega je Tito sazvao zajedniku sjednicu CKKPJ i PKKPJ za Bosnu i Hercegovinu. Sjednica je odrana 7. jula 1948. u Beogradu. Iz sauvanih zabiljeki sa ovog sastanka, za koje se ne moe utvrditi ko ih je vodio, vidi se da je jedina taka dnevnog
Prijepis ove rezolucije vidjeti u Denis Beirovi, Informbiro i sjeveroistona Bosna. Odjeci i posljedice sukoba KPJ Informbiro (1948.-1953.). Tuzla: Feri, 2005, 198-201
12
141
6/29/11 6:56 AM
reda bila Razmimoilaenje izmeu lanova PK po pitanju linije CK u vezi odnosa nae partije prema CKKPSS i Informbirou.13 U ovim biljekama su sauvani samo dijelovi diskusija lanovi PK iz Bosne i Hercegovine (olakovi, Mandi, Danilovi, Brki, Papi, Pucar, te samo vrlo kratki nagovjetaji iz diskusija Tita, ilasa, Kardelja i Rankovia). Na poetku zabiljeke je navedeno da su sjednici prisustvovali: Tito, Moa Pijade, Blagoje Nekovi, Tempo, Gonjak, Vicko Krstulovi, Kardelj, Boris Kidri, ilas, Krsto Popivoda. Tempo u svojim Memoarima biljei kako je on u vrijeme ove sjednice bio u Kragujevcu, a kada se vratio u Beograd krenuo je u Beli dvor gdje se odravao taj sastanak. Tempo svjedoi da je doao na kraj sastanka kada je Tito davao zavrnu rije, ali veli da nije znao zato je sazvan taj sastanak. Nijesam znao o emu se radi i zato je sazvan sastanak. Stoga sam se obratio Daniloviu; on je sjedio pored mene, ali je samo odmahnuo rukom ... nije htio da govori. Kasnije sam doznao da je dolo do rascjepa u bosanskom rukovodstvu. Jedino su se Pucar i Humo izjasnili za nae stavove, dok su ostali bili na suprotnoj strani. Tito je ipak uspio da ih ubijedi u ispravnost naih stavova i oni su se vratili jedinstveni.14 Zabiljeke sa ovog sastanka svjedoe o velikim moralnim lomovima, posebno Rodoljuba olakovia. On je govorio o svojim moralnim dilemama sa kojima se susretao od kako je poeo sukob i prepiska. Priznaje da su ga pisma pokolebala, da je trebalo ii na zasijedanje Informbiroa i razjasniti pozicije, posebno kada je u pitanju djelovanje Partije u poluilegali i slino. olakovi kae da je doista bilo nekih izjava jugoslavenskih partijskih lidera, ali on ih sada tumai ne kao antisovjetske nego kao nepromiljene, te naglaava kako je ranije tvrdio da Jugoslavija ne moe izgraditi socijalizam bez podrke Sovjetskog saveza. Ostao sam uporan da su Rusi naelni. Doivio sam moralni slom. Htio sam da se ubijem. Rei e da ga je i ubio Tito. Napisao izjavu da hou da istupim iz Partije. Drugarska kritika dezerter kapitulanstvo ta e vam ovjek kome je sve pusto prazno kad bi se
13 14
Zahvaljujemo gospodinu Raifu Dizdareviu na ustupljenoj fotokopiji ove zabiljeke.
Svetozar Vukmanovi Tempo, Revolucija koja tee. Memoari, knj 2, Beograd: Komunist, 1971, 89.
142
6/29/11 6:56 AM
ovjek mogao da za neto bije, pa makar i protiv CK onda bi mogao da ivi. Poslije jo nekoliko dilema koje je iznio, olakovi zahvaljuje Titu i Kardelju koji su ga uvjerili u ispravnost stava KPJ i u postojanje smisla za nastavak ivota. Iz toga se moe zakljuiti da je prije toga ve bilo nekih razgovora Tita i Kardelja sa olakoviem, premda u ovoj biljeci nema nikakvoga traga o tim diskusijama. Slaem sa sa svim to je naa Partija preduzela po pitanju odnosa sa VKP(b). Nakon olakovieva priznanja svojih zabluda govorio je Paaga Mandi, ali se iz zabiljeki ne moe u cijelosti rekonstruirati njegov govor. Vidi se, ipak, da se Mandi saglasio sa stavom CKKPJ, ali je i dalje tvrdio kako mu nije jasno zato je dolo do tog napada iz CKVKP(b). Slino je diskutirao i Ugljea Danilovi, koji je najprije istakao kako je njegov stav bio da je bilo potrebno ii na zasjedanje Informbiroa. U meni su se lomile dvije stvari je li tano ono to je u pismu ili ima jo neto, ali sada ve smatra da su sve optube iznesene u Staljinovim pismima bile klevete i lai. Danilovi se pravda da je mislio kako su te optube bile rezultat krivih informacija koje je Staljin imao o dogaajima u Jugoslaviji i unutar Komunistike partije Jugoslavije. Sloio sam se da je put VKP (b) prema nama bio nepravilan. Zanimljiva je bila diskusija Hasana Brkia. On je takoer ponavljao kako je ranije mislio da je KPJ imala odreenih propusta, posebno kada su neki jugoslavenski funkcioneri davali izjave koje su u Moskvi mogle biti shvaene kao neprijateljske, da je trebalo o tim propustima razgovarati na zasjedanju Informbiroa i tako dalje. Na izravno pitanje Tita i Moe ta sada misli, Brki je rezolutno odgovorio: Ubijeen sam u pravilnost linije CK. U ispravnost stava CKKPJ bio je ubijeen i Radovan Papi, koji se na ovoj sjednici kod Tita pravdao kako on nikada i nije sumnjao u ispravnost stava jugoslavenskog komunistikog vrha, ali da je smatrao kako je trebalo ii na zasjedanje Informbiroa i o svemu razgovarati sa predstavnicima ostalih komunistikih partija. itavu ovu diskusiju u ime bosanskohercegovakih komunista zavrio je uro Pucar Stari, koji je spomenuo kako su bosanskohercegovaki
143
6/29/11 6:56 AM
komunisti donijeli Rezoluciju u kojoj su se jasno odredili na stranu Tita i CKKP Jugoslavije, ali da jo uvijek ima komunista koji nisu zauzeli dovoljno jasnu poziciju i da ima jo uvijek kolebanja. Izvjesne rijei prenose se. Rijeiemo ovu situaciju, na ta je Blako dodao: Udarati po elementima, to je ve bio nagovjetaj estokog obrauna sa onima koji ostanu pri svojim prosovjetskim opredjeljenjima. Nakon ovoga je Paaga Mandi kazao: Sretan sam to sam doao na ovaj sastanak, te kako je spreman ispraviti svoje greke. Slino su ponovili Ugljea Danilovi i Rodoljub olakovi, a Kardelj i Rankovi su, prema ovoj zabiljeci, govorili posljednji. Svi su izrazili podrku Titu i jugoslavenskom Centralnom komitetu. Udarati po elementima: sluaj ministarske trojke i stanje u sarajevskoj partijskoj organizaciji Vrativi se iz Beograda vrh bosanskohercegovakih komunista oko ure Pucara djelovao je jedinstveno na strani stavova Centralnog komiteta KP Jugoslavije, ali su se odreena neslaganja otkrila u Vladi, UDB-i i Mjesnom komiteta KPJ u Sarajevu. Ovaj raskol je takoer mogue pratiti kroz arhivsku dokumentaciju.15 Naime, nakon smirivanja stanja u Pokrajinskom komitetu krenulo se u obraun sa onima koji su imali drukija miljenja. Najprije je na sjednici Politbiroa KPJ za Bosnu i Hercegovinu 2. avgusta 1948. odlueno da se formira partijska komisija u sastavu efket Maglajli, Rudi Kolak i Svetozar Gospi sa zadatkom da ispita antipartijsko dranje nekih ministara, kao i viih oficira UDB-e i lanova Mjesnog komiteta Sarajevo. Ova je komisija djelovala dosta brzo i ve na sjednici Politbiroa od 7. avgusta 1948. razmatran je Izvjetaj partijske komisije o stavu i dranju Voje Ljujia, Slavka Mianovia, Obrena Starovia i pitanje njihovog smjenjivanja sa poloaja.16 uro Pucar je odmah na poetku kazao da se u vezi s partijskom
15 16
AJ, ACKSKJ, k.1/21, Zapisnik sa sjednice Politbiroa KPJ za BiH od 2. 8. 1948. godine AJ, ACKSKJ, k.1/21, Zapisnik sa sjednice Politbiroa KPJ za BiH od 7. 8. 1948. godine
144
6/29/11 6:56 AM
istragom moraju smijeniti Vojo Ljuji, Slavko Mianovi i Obren Starovi, te na njihova mjesta imenovati novi ministri. efket Maglajli, koji je rukovodio komisijom, saopio je da je Komisija zakljuila kako su oni imali antipartisjko dranje i predlae da se iskljue iz partije. Ipak, malo vie obzira iskazao je Ugljea Danilovi, koji je kazao kako je potrebno detaljno ispitati ovaj sluaj, jer smatra da su oni najodgovorniji za sve to se deavalo u partijskoj organizaciji u Sarajevu. Rodoljub olakovi, iji je stav o sukobu sa Staljinom najvie zabrinjavao jugoslavenski komunistiki vrh, nastupio je i ovom prilikom prilino samokritiki naglaavajui kako je moda i sam doprinio za takvo dranje Slavka Mianovia, zato to je jedanput pred njim rekao da je trebalo ii na sjednicu Informbiroa to smatra svojom velikom grekom. On je to pred njim izjavio na putu za Sarajevo, ali se s njim kasnije nije nikako sretao. Slae se sa prijedlogom Komisije. Najprincipijelniji je i ovom prilikom bio Avdo Humo, koji istie da izvjetaj komisije dovoljno osvjetljava rad ove grupe koja je i svojim stavom i dranjem ispoljila svoje neprijateljstvo prema Partiji i Centralnom komitetu. Smatra da je mogue da je na njeno dranje moglo uticati i kolebanje u Pokrajinskom komitetu, ali se time ne moe objasniti njihova prosto zavjerenika uloga. Oni su, iako predratni partijci, svesno izbegavali da se obrate na Pokrajinski komitet, vrsto vjerujui, da e njihov stav pobijediti. Sastajui se meusobno, oni su ili za tim da to ire rasprostru svoj stav. Vojo Ljuji je uticao na Mjesni komitet. Prema podacima, ova grupa je ila i za tim da se povee sa Beogradom. Jedna drugarica iz Partijske kole putovala je u Beograd i utvreno je da je ila za to da bi prikupila informacije o tome kako se dri partijska organizacija u Beogradu. Tek poslije otrog razgovora druga Rate Dugonjia s njom, ona se odmah vratila u Sarajevo. Na kraju ove diskusije Avdo Humo je predloio da se Ljuji, Mianovi i Starovi stave u kuni pritvor. Humo je kao karakteristian moment istakao da neki koji su se s njima sastajali izbjegavaju da dou pred partijsku komisiju (...), a neki uporno trae da idu na odmor (...). I o ovima bi trebalo povesti rauna. Nije iskljueno da neki od njih u strahu pred odgovornosti pobjegnu. Humo je predloio i da se smijeni Mjesni komitet KP
145
6/29/11 6:56 AM
za Sarajevo i imenuje novo rukovodstvo (Seka Stojakovi, Jovanka ovi i Mio Raki), a da se za rukovodioca agitpropa imenuje Braco Kosovac. Radovan Papi, koji nije puno diskutirao, ali je naveo nekoliko sluajeva na temelju kojih je namjeravao argumentirati neprijateljsko dranje Obrena Starovia, npr. na pitanje: kako si: odgovorio je da sada komunista ne moe biti dobro. Niko Jurini je takoer podrao stav komisije da su neki ministri i Mjesni komitet KPJ za Sarajevo neprijateljski djelovali, kao i prijedlog Avde Hume da se lanovi ove grupe stave u kuni zatvor. Hasan Brki se takoer saglasio sa miljenjem komisije. U vezi s radom partijske komisije obavijeten je od druga Starog da je prilikom sasluanja Mile Perkovi rekao da sam mu ja prilikom nekog razgovora rekao kako se po izvesnim pitanjima ne slaem sa odgovorom CK i s tim u vezi rekao je da sa Perkoviem nije uopte vodio razgovor o bilo kakvim stvarima. Perkovi je govorio o tome, kako mi malo znamo Ruse i njihovu bezobzirnost kada ele da sprovedu svoj stav. Samo mu je rekao da u ovom sluaju nije rije o bezobzirnosti nego ko je u pravu. O tome stavu Perkovia obavijestio je druga Danilovia. Paaga Mandi se takoer saglasio sa miljenjem komisije. Istie da je imao jedan susret sa Mianoviem, kojom prilikom je rekao da je njegov stav istovjetan sa stavom Centralnog komiteta, ali pretpostavlja da je iz razgovora mogao osjetiti, da moda nisam bio dovoljno odluan u obrazlaganju svoga miljenja. Na kraju sjednice diskutirao je uro Pucar. Rekao je da se slae da se ova grupa iskljui iz Partije. to se tie predloga druga Avde Hume o hapenju i zatvaranju u kuni pritvor osumnjienih, o tome bi, prema Pucarevom miljenju, trebalo razmisliti, jer iza toga trebala bi da uslijedi i krivina odgovornost. U svakom sluaju treba nadzirati kretanja u zgodnoj formi. Za nove ministre Pucar je predloio: za ministra umarstva - Iliju Materia; za ministra finansija - Iliju Doena i za ministra prosvjete M. Bajalicu. Diskutovalo se i o tome da Radovan Papi uzme resor ministarstva prosvjete, Niko Jurini Kontrolnu komisiju, a da se trai uro Novakovi, koji bi mogao rukovoditi Ministarstvom komunalnih poslova.
146
6/29/11 6:56 AM
Drug Pucar predloio je da se Avdo Humo imenuje za potpredsjednika vlade, jer poslije dolaska Cvijetina Mijatovia mogao bi pored partijskih dunosti da obavlja i poslove u vladi. Sa predlozima su se svi saglasili, s tim da se jo razmotri da li da se naimenovanje potpredsjednika izvri sada ili prilikom jesenskog zasjedanja skuptine. Naknadni obraun? Premda je situacija u Pokrajinskom komitetu KPJ za Bosnu i Hercegovinu u vrijeme izbijanja sukoba bila prilino konfuzna i neizvjesna, tada niti jedan od lanova Pokrajinskog komiteta koji su na prvim sjednicama nakon objavljivanja Rezolucije Informbiroa 28. juna 1948. izrazili odreene rezerve prema ponaanju CKKPJ tvrdei kako je trebalo ii na zasjedanje Informbiroa, nije kanjen, nego su krivci pronaeni na niim partijskim i vladajuim strukturama. Ali, kazna za neke lanova PK iz 1948. stii e dvije decenije poslije. Naime, obraun sa informbirovcima e trajati dosta dugo unutar jugoslavenskog komunistikog pokreta. Od sredine 1960-ih godina moemo esto u partijskim dokumentima itati kako su kljuni dravni i partijski neprijatelji rankovievci, informbirovci, nacionalisti i tehnokrate. Ja u na ovom mjestu samo skrenuti panju na tzv. sluaj Mandi kako bih pokazao da se u tom obrauna, u ijoj je osnovi razliit koncept privrednog razvoja Tuzlanske regije, kao dodatni argument upotrebljavao i Mandiev stav na poetku sukoba sa Informbiroom. U zakljucima sa proirene sjednice Izvrnog komiteta Predsjednitva CKSKBiH od 14. februara 1975. osuuje se djelovanje tuzlanske grupe koju se, izmeu ostalog, optuuje i da je ideoloki srodna sa informbirovskim emigrantskim punktovima van zemlje, da glorificiraju dostignua istonoevropskih zemalja izraavajui svoju privrenost njima (...). lanovi grupe kompariraju na politiki sistem sa reimima u istonoevropskim zemljama, a posebno u Sovjetskom savezu, veliajui i otvoreno se opredjeljujui za taj sistem. Zbog toga je Izvrni komitet SKBiH povezao
147
6/29/11 6:56 AM
djelovanje ove grupe u Tuzli sa tada uhapenom tzv. Barskom grupom informbirovaca. Mandia i tzv. Tuzlansku grupu kao informbirovce optuuje i Branko Mikuli prilikom razgovora bosanskih i hrvatskih komunista 10. oktobra 1975. u Zagrebu. Mikuli je tom prilikom govorio o informbirovskoj grupi uhapenoj u Bosanskoj krajini, te naveo kako je prije toga otkrivena i jedna informbirovska grupa u Baru, zatim u Tuzli, a te su grupe djelovale i sa pozicija nacionalizma. Za razliku od one Tuzlanske (grupe, H. K.) koja je djelovala sa pozicija muslimanskog, ova (tj. krajika, H. K.) je djelovala sa pozicija velikosrpskog nacionalizma. Mikuli kae da su zakljuili da se radi o dobro organiziranim informbirovskim grupama i da se u narednom razdoblju treba ozbiljno zabaviti njima.17 Epilog raskola sa Paagom Mandiem je poznat, a ja ovom prilikom samo skreem panju i na ove optube koje itavu tu grupu optuuju da djeluju i sa informbirovskih pozicija. Dodue, nisam pronaao u arhivskoj grai da je u tom obraunu sa Mandiem izravno koriteno njegovo miljenje iz sredine 1948, nego se gotovo diskretno nastoje prikazati njegove veze sa informbirovcima sa kraja 1960-ih i poetka 1970-ih godina. Ali, sigurno je bilo poznato Mandievo miljenje u sukobu sa Informbiroom 1948, mada se nije koristilo iz prostoga razloga to bi se oivljavanje tih diskusija negativno odrazilo ne samo na Mandia, nego i na olakovia, te je to poetkom 1970-ih godina izbjegavano. Zakljuak Rukovodstvo komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini je u vezi sukoba KPJ sa Informbiroom u poetku pokazivalo znake kolebanja. Veina lanova Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu je smatrala kako su predstavnici KPJ trebali ii na zasjedanje Informbiroa, a neki su ak smatrali i kako optube Informbiroa na nain rada KPJ imaju svoje utemeljenje. Ta kolebanja unutar Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i
17
AH, CKSKH, Strogo pov. i pov., br. 1355
148
6/29/11 6:56 AM
Hercegovinu postala su evidentna na zasjedanju 1. i 2. jula 1948, ali je brzo reagirao jugoslavenski vrh i 7. jula 1948. odran je sastanak CKKPJ i PKKPJ za Bosnu i Hercegovinu, na kojem su svi lanovi Pokrajinskog komiteta, koji su se kolebali, prihvatili zvanian stav CKKPJ i podrali Tita. Iako e ubrzo krenuti hapenje svih koji su barem malo pokazivali sumnje u stavove CKKPJ, niko od lanova Pokrajinskog komiteta, koji su u poetku pokazivali sumnje, nije kanjen. Meutim, stradali su neki manje rangirani ministri u Vladi Bosne i Hercegovine, koji su se u svojim stavovima dobrim dijelom oslanjali na poetne stavove pojedinih lanova Pokrajinskog komiteta. Mnogo godina nakon zavretka sukoba, poetkom 1970-ih godina, u politikim obraunima sa Paagom Mandiem, jedna od optubi koja mu se stavljala na teret, bila je i djelovanje sa pozicija Informbiroa. Problem je to Informbiroa ve dugo nije bilo, pa se to uglavnom odnosilo da ispoljavanje odreenih simpatija prema Sovjetskom savezu. Da li je u pitanju bio naknadni obraun?
149
6/29/11 6:56 AM
Mostarsko savjetovanje 1966. godine

Mostarsko savjetovanje odrano 30. septembra 1966. dosad je spominjano u literaturi i ono je, uglavnom, smatrano prekretnicom u razumijevanju nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini nakon Drugoga svjetskog rata. Ono je otvorilo hrvatsko pitanje, odnosno ukazalo na razliite oblike obespravljenosti hrvatskog stanovnitva zapadne Hercegovine, ali i omoguilo ulazak u novu etapu muslimanskog pitanja koje e u narednih nekoliko godina biti vrlo prisutno u politikim debatama. Savjetovanje je oznailo otvaranje procesa za stjecanje ravnopravnosti razliitih naroda i razliitih religija u Bosni i Hercegovini.1 Mostarsko svajetovanje je samo najznaajnija manifestacija jednog dueg procesa kojega su bosanskohercegovaki komunisti vodili radi stjecanja ravnopravnog statusa Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji. U tom je procesu bilo razliitih etapa, bilo je i razliitih pogleda unutar same komunistike elite, ali je glavna partijska struja ipak dovela do ovog Mostarskog savjetovanja, otvaranja zapadne Hercegovine i njezina uklapanja u ire integracione procese. Znaaj Mostarskog savjetovanja treba sagledavati kroz odnos politikog centra i politike periferije, i tu je mogue uoiti barem dva kruga: u prvom je Bosna i Hercegovina predstavljala politiku periferiju u odnosu na jugoslavenski dravni centar, pri emu je cilj ovog savjetovanja bio jaanje Bosne i Hercegovine kao politike periferije, i to integriranjem pojedinih politikih periferija u Bosni i Hercegovini oko jednog, bosanair Filandra, Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo 1998., 229.-230. Filandra savjetovanje ocjenjuje vanim jer je ono, prema njegovom miljenju, oznailo prihvatanje postojanja razliitih naroda i razliitih religija u Bosni. Religijsko i nacionalno pitanje u bosanskoj politici zadobiva pravo graanstva.
1
150
6/29/11 6:56 AM
skohercegovakog, republikog centra; drugi krug odnosa podrazumijevao je razumijevanje Mostara kao regionalnog centra, a ostali hercegovaki dijelovi, ukljuujui i krajeve u zapadnoj Hercegovini, imali su funkciju politike periferije. Pokazalo se, meutim, da ovaj drugi krug odnosa centar periferija nije bio posve jasan, jer se ve osjeala odreena napetost u tim odnosima, emu je mogla doprinositi i odluka o ukidanju srezova sredinom 1966. godine,2 to je znailo odreeno gubljenje moi dotadanjih regionalnih politikih centara. U takvoj atmosferi odreenog sukobljavanja oko distribucije moi izmeu regionalnih i lokalnih politikih identiteta dolo je do ovoga Mostarskog savjetovanja 1966. godine. Mogli bismo taj proces sagledavati u kontekstu odnosa razliitih slojeva identiteta: lokalni, regionalni, nacionalni, dravni. U sluaju Mostarskog savjetovanja u pitanju je bilo integriranje zapadne Hercegovine sa prepoznatljivim regionalnim identitetom u okviru republikog bosanskohercegovakog identiteta. Prema modelu koji je istraujui Bosnu i Hercegovinu primijenio njemaki historiar Holm Sundhaussen, a u kojemu definira pojmove lokalni, regionalni, dravni, nacionalno-teritorijalni identitet,3 moemo zakljuiti kako je prostor zapadne Hercegovine ipak teko definirati u tako postavljenom modelu. Naime, Sundhaussen pod regijom podrazumijeva dio jedne drave ili podruje podijeljen[o] izmeu dvije ili vie susjednih drava: poddravni teritorij ili teritorij u graninom podruju vie drava sa sopstvenim profilom. Regionalni identitet je zasnovan na jednakostima (stvarnim ili konstruiranim), koje razlikuju dotini teritorij i njegove stanovnike od okoline (pri emu ta razliitost nije identina sa ekskluzivnou). Uglavnom se tu radi o zajednikim karakteristikama kojima se pripisuje duga tradicija: npr. historija sa politikim, kulturalnim i/ili etnikim specifinostima. Uz to, Sundhaussen govori i o nacionalnoprostornom identitetu, pod ime podrazumijeva identificiranje sa jednim
Skuptina SR Bosne i Hercegovine je 27. aprila 1966. donijela Ustavni zakon o ukidanju srezova, prema kojemu od 30. juna 1966. prestaju funkcionirati srezovi, a nadlenosti sa srezova se prenose na opine ili izravno na republiki centar. (Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, br. 14, Sarajevo, 7. maja 1966, 105-106). Holm Sundhaussen, Od mita regije do drave na silu: metamorfoze u Bosni i Hercegovini, Prilozi, br. 38, Sarajevo 2009., 11-30.
3 2
151
6/29/11 6:56 AM
teritorije koji se od strane jedne nacije smatra sopstvenim prostorom. Budui da se ovaj prostor ne mora poklapati sa jednom dravom potrebno je i smisleno praviti razlike izmeu dravnog i nacionalno-prostornog identiteta od sluaja do sluaja. Tako bi prostor zapadne Hercegovine, s obzirom na nacionalnu strukturu i granicu sa Hrvatskom, sukladno ovom Sundhaussenovom modelu, mogao biti tretiran i kao nacionalno-prostorni identitet. Ipak, prostor zapadne Hercegovine najbolje je promatrati kao neku vrstu modificiranog lokalnog, regionalnog i nacionalno-teritorijalnog identiteta sa politikim, kulturnim, religijskim i etnikim specifinostima. Jugoslavenski su komunisti, meutim, itavu Hercegovinu smatrali zasebnom regijom, dok je prostor zapadne Hercegovine za njih predstavljao prostor sa zasebnim lokalnim identitetom uklopljenim u iri, hercegovaki, regionalni identitet koga su oni priznavali, kako to pokazuju brojne adminstrativne podjele koje je Bosna i Hercegovina preivljavala poslije Drugog svjetskog rata, a u svim tim podjelama je prostor itave Hercegovine inio jednu administrativnu cjelinu, bez obzira kako se ta cjelina nazivala (oblast, okrug, srez i td), uz povremene izmjene prostorne obuhvatnosti te cjeline.4 Ali, unutar tog regionalnog identiteta komunisti su takoer bili svjesni postojanja zasebnih lokalnih identiteta (ne ulazei, za sada, u analizu komunistikog odnosa prema tim lokalnim identitetima), pri emu je za njih zapadna
Vera Katz, Administrativno-teritorijalno ureenje u funkciji organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini (1945-1953). Historijska traganja, br. 1, Sarajevo 2008., 125-178); Adnan Velagi, Hercegovina od 1945. do 1952. Drutveno-politike i privredne prilike, Mostar 2008.; Mada je ovaj komunistiki pristup administrativnim podjelama u sebi sadravao i odreene ideoloke poruke u skladu s proklamiranim konceptom stvaranja novog jedinstva razliitih nacija, tu ipak treba uoiti i postojanje historijskih argumenata. Vidi: Jevto Dedijer, Hercegovina. Antropogeografske studije. Sarajevo 1991. (prvo izdanje 1909.); Draga Mastilovi, Hercegovina u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1929), Beograd 2009.; Vidjeti takoer i niz tekstova objavljenih u asopisu Status (br. 8, Mostar 2005/2006, 66-149), pri emu posebnu panju skreem na Ivo Lui, Ima li Hercegovine? (Tko i zato negira Hercegovinu i Hercegovce?), Status, br. 8, Mostar 2005./2006., 99-121; Za antropoloki pogled na povijest Hercegovine u kasnoosmanskom razdoblju vidjeti: Hannes Grandits, Herrschaft und Loyalitt in der sptosmanischen Gesellschaft. Das Beispiel der multikonfessionellen Herzegovina. Wien-Kln-Weimar, 2008.; Isti, Ambivalentnost u socijalistikoj nacionalnoj politici Bosne i Hercegovine u kasnim 1960-im i u 1970-im: perspektive odozgo i odozdo. Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka. Zbornik radova. Sarajevo 2009., 15-38).
4
152
6/29/11 6:56 AM
Hercegovina predstavljala upravo to neku vrstu lokalnog identiteta, odnosno prostor sa izrazitom hrvatskom nacionalnom veinom.5 Pokazat u to na nekoliko primjera iz 1950-ih godina, kada se sve vie i sve ee poinje debatirati o stanju u zapadnoj Hercegovini zbog slabog utjecaja kojega su komunisti imali na tom prostoru. Pojava sve masovnijeg iseljavanja (emigriranja) iz Hercegovine u inostranstvo bila je povod za pokretanje ozbiljnije rasprave o stanju u Hercegovini, pogotovo jer su ti podaci ukazivali na slabu poziciju komunista na prostoru zapadne Hercegovine. Na sjednici sekretarijata Sreskog komiteta SK Mostar 19. maja 1960. Mirko Brenjo, govorei o politikom stanju u Hercegovinu, iznosi podatke da je tokom Drugog svjetskog rata sa tog prostora oko 34.000 ljudi sudjelovalo na strani neprijatelja, od toga je 15.000 izginula, oko 15.000 takvih ivi i dalje na tom podruju, a ako 2.000 je u emigraciji. Sueno je oko 16.500 ljudi, svaki 6-7 odrasli graanin je krivino gonjen, a broj bi bio i vei ukoliko bi se tom broju dodali oni koji su administrativno gonjeni. On naglaava kako je raireno bjeanje, posebno iz zapadne Hercegovine, u inostranstvo. Sada se priprema da bjei oko 500 ljudi.6 U posebno uraenoj analizi o bjekstvima u inostranstvo iz Hercegovine (septembar 1960) naglaava se kako se do 1954. broj prebjegao kretao oko 30 godinje, a od 1955. taj broj se znaajno uveavao, tako da je u prvih devet mjeseci broj prebjega iznosio 256, ali znatan je broj sprijeen. Navodi se da trenutno oko 600 lica namjerava iz Hercegovine pobjei.7
Jugoslavenski komunisti su krajem 1950-ih i poetkom 1960-ih godina pod zapadnom Hercegovinom podrazumijevali tadanje opine: apljina, itluk, Drenica, Grude, Litica, Ljubuki, dio Mostara, Posuje, Prozor i Seonica. Sve su to bili krajevi sa apsolutnom hrvatskom nacionalnom veinom. Vidjeti: Arhiv Hercegovako-neretvanskog kantona (dalje: AHNK), Sreski komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine Mostar (dalje: SKSK Mostar), kut. (dalje: k.) 137, Stanje privrede na podruju zapadne Hercegovine, Mostar 10.7.1958; O broju i strukturi stanovnitva na tom podruju vidjeti u Stanovnitvo Bosne i Hercegovine po narodnosnom sastavu. Zagreb, 1995. AHNK, SKSK Mostar, k. 44, Zapisnik sa sastanka sekretarijata Sreskog komiteta Mostar, 19.5. 1960. AHNK, SKSK Mostar, k. 42, Analiza o bjekstvima u inostranstvo iz Hercegovine (septembar 1960).
7 6 5
153
6/29/11 6:56 AM
Najvie je prebjega iz zapadne Hercegovine (apljina, itluk, Grude, Litica, Ljubuki, Mostar i Posuje). Najvie je bjegunaca sa sela, uglavnom su Hrvati (93%), mlai i neoenjeni ljudi, koji emigriraju prije odsluenja vojnog roka. Politiki problemi u Hercegovini, posebno u zapadnom dijelu, od 1950-ih godina bili su esto raspravljani na partijskim sastancima. Tako je, na primjer, Ante Miljas u svojoj diskusiji na sreskoj konferenciji SK Mostar 9. jula 1955. godine, kojoj je predsjedavao Demal Bijedi, a glavni referat podnio Franc Novak, govorio o politikim problemima na terenu, posebno na podruju Litice. Razni neprijateljski elementi skloni su da diskutuju kako se u zapadnoj Hercegovini malo uradilo, kako je zapostavljena teka industrija i skoncentrisana u Bosnu. Naravno, takve parole, kad se radi o ivotnom standardu, ljudi lako prihvataju. injenica je da je Savez komunista u Sreskom komitetu u tom pravcu malo uinio. Isto tako injenica je da ba takvi reakcionarni elementi formiraju takvo mnjenje, a komunisti su esto samo posmatrai. esto puta te parole i sami prihvataju i njihovi su nosioci. Zato raunam da je jedan od osnovnih politikih zadataka u tom kraju Litice da se raisti pitanje privredne izgradnje, da se objasni onaj na specifini put razvitka nae industrije, jer inae te mase su u stanju da idu pogrenim putem i da se kod njih stvara ovinizam, koji moe da rodi i teke posljedice.8 Naredne godine takoer je na sastanku sekretara opinskih komiteta SK odranom 5. oktobra 1956. diskutirano o stanju u zapadnom dijelu Hercegovine.9 Bio je to pripremni sastanak za iru raspravu na sreskom komitetu SK Mostar, a akcenat je bio na politikom stanju u opinama, dok su ekonomska pitanja, koja su mogla otvarati mogunosti za realnije sagledavanje stanja u ovom dijelu zemlje, ostala izvan domaaja diskutanata. Zbog toga je zakljueno da se o stanju u zapadnoj Hercegovini raspravlja ne samo u kontekstu politike situacije nego u znatno irem kontekstu, ukljuujui i privredne odnose.
8 9
AHNK, SKSK Mostar, k. 41, Zapisnik sa Sreske konferencije Mostar, 9.VII. 1955.
AHNK, SKSK Mostar, k. 42, Zapisnik sa sastanka sekretara opinskih komiteta podranog 5.X. 1956.
154
6/29/11 6:56 AM
Na sastanku sreskog komiteta SKBiH Mostar 11. decembra 1956. Franc Novak je upozorio na djelovanje studenata iz zapadne Hercegovine koji su studirali u Zagrebu, te na djelovanje emigracije sa ovog podruja i na djelatnost klera. Sve se to u ovom Novakovom referatu smatra neprijateljskim aktivnostima, ali je vano skrenuti pozornost na injenicu da Novak ukazuje na privredne probleme koji se negativno odraavaju na politiko stanje. 10 Meutim, nije se otilo dalje od ukazivanja na probleme. ak se kao jedan od zakljuaka sa ovog sastanka navodi potreba boljeg informiranja ljudi iz zapadne Hercegovine sa smjernicama drutvenih planova federacije i republike, kako bi se propagandno djelovalo u tom kraju, to je samo znailo konstruiranje virtualne stvarnosti i pokuaj da se stanovnitvo propagandom uvjeri u tu virtualnu stvarnost, pa se insistira na irenju mree radio aparata i rasturanja tampe u veem broju primjeraka. Na taj nain e se onemoguiti da pojedini neprijateljski raspoloeni elementi neobavjetenost ljudi koriste u svoje ciljeve. Nakon toga je odran niz sastanaka partijskih organizacija u apljini, Ljubukom, Livnu i drugim mjestima, a poetkom 1957. odrano je i posebno savjetovanje sreskog komiteta SK Mostar posveeno organizacionim pitanjima.11 Savjetovanje je otvorio Demal Bijedi, koji je tada obavljao dunost predsjednika Sreskog narodnog odbora, a uvodni referat je podnio sekretar sreskog komiteta SK Mostar Franc Novak. Vlado egrt je u diskusiji odmah istakao kako zabrinjava stanje na podruju Ljubukog, Gruda, Prozora, Litice i Jablanice, jer je veliki broj lanova iskljuen iz Partije, a i utjecaj klera je veliki. Mislim da smo i mi u Sarajevu grijeili kad smo otro postavljali pitanje religioznosti i kada su drugovi u Ljubukom, Litici i drugim mjestima iskljuivali drugove zbog manjih vjerskih obreda. Time smo te ljude otstranjivali iz naeg tabora u tabor klera, a poslije kad se postavlja pitanje klera napadamo kler kao kler, napadamo crkvu, a ne izdvajamo pojedine svetenike koji su neprijateljski raspoloeni. Takoer kritizira rad partije na terenu. Ima itavih krajeva u kojima mi ne bi znali
AHNK, SKSK Mostar, k. 42, Zapisnik sa sastanka Sreskog komiteta SKBiH Mostar 11.XII. 1956. AHNK, SKSK Mostar, k. 37, Zapisnik sa Savjetovanja Sreskog komiteta Saveza komunista Mostar, odranog dana 1.II. 1957.
11 10
155
6/29/11 6:56 AM
ta se radi i itavi ti krajevi mogli bi da se odmetnu da nije UDB-e, a da mi o tome ne bismo znali. Veli kako je zadatak partije da omasovi svoje lanstvo, naroito u hrvatskim krajevima. Mi treba da poemo od postavke da za naeg ivota neemo raistiti sa religioznou, a na je zadatak da narod koji je religiozan pridobijemo tako da on bude na vjeran saradnik u izgradnji socijalizma. Sa onim svetenicima koji to hoe treba da saraujemo (...) Jedino tim putem i omasovljenjem partijskih organizacija moemo popraviti stanje u zapadnoj Hercegovini (...) Mi treba da imamo u vidu to da ako jedna omladinka sa sela nije otila na crkveni skup nee se ni udati. Intelektualci se bore da uu u lanstvo u SK, a kod seljaka to nije sluaj. Demal Bijedi je na ovom savjetovanju govorio o pitanju prijema novih lanova u Savez komunista. Ponavlja podatke iz referata kojega je podnio Franc Novak, iz kojih se vidi da je u razdoblju od 1952. do 1956. iz Saveza komunista iskljueno u Mostarskom srezu 1790 lanova zbog religiozanih manifestacija. Bijedi naglaava da je nakon V. kongresa bilo kampanjskog prijema u SK, ali i kampanjskog isljuivanja iz SK.
Mi moramo da poemo od osnove da je sa lanom SK nespojiva manifestacija religioznosti. Ako poemo od postavke Statuta SK moe se desiti to da primimo ovakve ljude. injenica je to da mi u naim selima i preduzeima imamo i te kako mnogo antireligioznih ljudi. Ba takvih ljudi imamo mnogo u selima i preduzeima. Ja mislim da ovakvi kakvi postoje da su to dobri ljudi koji rade u svim moguim radnim akcijama i nije tano da na svaki ovjek ispoljava i ispunjava religiozne obiaje i ide u crkvu. Uvjeren sam da u naim selima ima mnogo mladih ljudi koji ne idu u crkvu osim prilikom vjenanja i krtenja. Mislim da mi imamo mnogo takvih ljudi ali ih ne vidimo.
U nastavku govora Bijedi osuuje ponaanje jednog ateiste, koji je na nekom crkvenom zboru iskljuio struju u crkvi i time izazvao revolt stanovnitva vjernika, koji su za to optuivali politike lidere.12 Bijedi zakljuuje da se takvim ponaanjem samo nanosi teta Savezu komunista. On navodi
Ante Ramljak je na ovom savjetovanju naveo primjer kako je jedan tehniar prilikom crkvenog zbora isljuio struju to je izazvalo politike probleme. Ramljak je naveo i jo jedan sluaj: Ima sluajeva da neki ljudi napiju popa pa se onda tuku sa njim i izazivaju ga.
12
156
6/29/11 6:56 AM
i primjer kada su komunisti sazvali zbor biraa u vrijeme kada se odrava crkveni skup.
Ako se radi o jednom takvom podruju gdje ljudi odlaze u crkvu ja nikada ne bih zakazivao zbor u 9 sati nego u 11 sati. Treba biti toliko elastian i sve ono to se moe politiki treba iskoristiti. (...) Antireligiozna propaganda, ako je vulgarna, samo moe da nam teti, a kod nas stvarno postoji jedna jaka i pravilna antireligiozna propaganda preko tampe, kola i sl. Sve je to ustvari jedna vrlo zdrava antireligiozna propaganda. Na primjer, nastavnik preko nastave prirodopisa vri tu propagandu. Nikakva zdrava i korisna antireligiozna propaganda nije to kad sin svom starom ocu baci sa zida ikonu.
Na temelju tih informacija je poetkom 1957. u Organizaciono-politikom sekretarijatu CKSKBiH sainjena Informacija o nekim problemima iz rada organizacija Saveza komunista u hrvatskim krajevima. U toj se Informaciji jasno isticalo kako je u krajevima sa hrvatskim veinskim stanovnitvom postojala iroka kampanja usmjerena prema onima koji nisu podravali partijsku politiku, to je imalo negativne politike posljedice na tom prostoru. Posebno je to bilo vidljivo kada je u pitanju bio odnos prema vjerskim aktivnostima stanovnitva. U svim analizama optinskih komiteta pitanje odnosa prema religiji se uzima kao najvaniji razlog tekoama prilikom prijema Hrvata u SKJ. To je bilo razlog, prema miljenju u ovoj Informaciji, da je znatan dio Hrvata, koji je pristupio Komunistikoj partiji, bio iskljuivan iz lanstva, to je, potom, dodatno kompliciralo stanje u tom dijelu zemlje. Uz to, navodi se da u razgoliavanju neprijatelja ponekad se i pretjerano upotrebljavaju argumenti uea u neprijateljskim redovima, a to ne pogaa samo neprijatelje, ve i znatno veliku masu koja je zajedno sa njima uestvovala, to negativno djeluje na poziciju komunistike vlasti u zapadnoj Hercegovini. Ima vie primjera da i sada prilikom odabiranja omladine u razne vojne kole, izboru milicionara, u dodjeljivanju stipendija i slino, presudnu ulogu igra dranje roditelja za vrijeme rata, a nedovoljno se rauna vodi i o nacionalnoj zastupljenosti kadrova u dravnim institucijama. Kao primjer navodi se broj policajaca na podruju Hutova apljina, gdje su u 4 policijske stanice od 30 policajaca svega 3 bili Hrvati, ali se navodi da i kod znatnog dijela hrvatskog stanovnitva jo uvijek ima dosta ovinizma i nepovjerenja u Srbe i muslimane, to je posljedica, kako se
157
6/29/11 6:56 AM
navodi u ovoj Informaciji, utjecaja neprijatelja ije djelovanje poiva na ovinizmu borba protiv tzv. Srbo-komunizma, borba za stvaranje hrvatske drave u kojoj bi bila ukljuena i Bosna. Kao argumente, pored ostalog, uzimaju i to da su Srbi na svim rukovodeim poloajima. U ovoj se Informaciji ta injenica ak i ne negira jer u nekim hrvatskim ili preteno hrvatskim optinama Srbi i muslimani su na osnovnim rukovodeim mjestima, ali se to pravda nesmotrenosti u kadrovskoj politici. Ovakav pristup iskazan u pravljenju ove Informacije ve je ukazivao da se stanje u zapadnoj Hercegovini poinje sagledavati u neto irim okvirima, pa je na sastanku Sreskog komiteta KPBiH Mostar 29. aprila 1957. Demal Bijedi predloio da se naini sveobuhvatna analiza uspjeha komunista u pojedinim opinama Hercegovine, te Mostarskog sreza u cijelosti, a ta bi analiza trebala posluiti u politikoj borbi za mobilizaciju masa na idejama izgradnje socijalizma.13 Slijedio je itav niz rasprava na partijskim sastancima o stanju u Hercegovini. Na Treem plenumu CK SKBiH odranom 20. juna 1957. Demal Bijedi je diskutirao o privrednom razvoju Hercegovine, ali je isticao i probleme s kojima se susree stanovnitvo u tom dijelu zemlje.14 Narednih godina debate o politikom i privrednom stanju u zapadnoj Hercegovinu nisu nestajale sa partijskih sjednica. Iako je jo uvijek dominirajua teza bila ta da odreena politika neprijateljstva prema komunistikoj vlasti imaju svoj korijen u historiji (ak u osmanskom dobu),15 sve se ee poinje ukazivati i na odreene nepravilnosti u odnosu vlasti prema tom kraju. Zbog toga je koncem 1958. i poetkom 1959, na inicija13 14
AHNK, SKSK Mostar, k. 37, Zapisnik sa sastanka Sreske konferencije Mostar, 29.april 1957.
AJ, ACSKJ, II BiH, k1/5, Stenografske biljeke sa III plenuma CKSKBiH odranog u Sarajevu 20. juna 1957. AHNK, SKSK Mostar, k. 53, Optinski komitet SK Litica, br. 128/58 Sreskom komitetu SK Mostar, Politiko-privredna analiza za razdoblje predratno, ratno i posle ratno, 31.5.1958. U ovoj se analiza konstatira da u tom kraju postoji jo u izvjesnoj mjeri pritajena mrnja prema Srbima iako se ona rijetko ispoljava, jer nema za to pogodnih mogunosti. Dok je mrnja prema muslimanima jedina na vjerskoj osnovi i to kod starijeg ivlja, koji vuku korjene od turske vladavine.
15
158
6/29/11 6:56 AM
tivu sekretarijata Sreskog komiteta, odrano nekoliko proirenih sastanaka Sreskog komiteta SK Mostar na kojima se debatiralo o stanju u privredi, prosvjeti, kulturi i politikom stanju na podruju sreza Mostar. Na jednom takvom sastanku odranom u januaru 1959. diskutiralo se o stanju u srezovima apljina, itluk, Grude, Litica, Ljubuki, Posuje i Prozor, dakle uglavnom o zapadnoj Hercegovini. U uvodnom referatu na ovom sastanku istie se kako je razvoj ovoga kraja nakon Drugog svjetskog rata obiljeen historijski naslijeenom ekonomskom zaostalou, snanim politikim utjecajem raznih graanskih i nacionalistikih stranaka, te posebno i to je vrlo vano kao rezultat dugogodinjeg i smiljenog uticaja reakcionarnog klera.16 Nedovoljnom razvoju ovoga kraja nakon Drugog svjetskog rata, prema ocjeni na ovom sastanku, doprinose jo i tradicija, patrijarhalni odgoj, primitivizam, konzervativizam, veze s inostranstvom itd. (...) Tu su i ostaci poraenog neprijatelja, koji s vremena na vrijeme djeluju i objektivno permanentno smetaju sreivanju stanja na ovom podruju, tu se nadovezuje i uticaj politike i ekonomske emigracije, strani, nama tui i neprijateljski uticaji itd. Nema ta, situacija vrlo sloena i za pozitivno rjeavanje vrlo komplikovana. Na ovom sastanku glavni cilj je bio sagledavanje poslijeratnog razvoja tog kraja i definiranje kljunih problema u tom razvoju. Nisu se, meutim, komunisti mogli pohvaliti nekim znaajnim uspjesima na polju privrednog razvoja ovog kraja, koji je i dalje ostao uglavnom usmjeren na poljoprivredu to se moe vidjeti iz podatka da je u to vrijeme na prostoru zapadne Hercegovine svega 3% stanovnitva radilo u industriji. Zato su kao svoju zadau isticali intenzivniju privrednu izgradnju ovih podruja, pri emu se posebno apostrofiralo pronalaenje mogunosti privrednog oivljavanja podruja Prozora i Posuja, dok bi istodobno u privrednoj orijentaciji na ovom podruju trebalo ii na izgradnju industrijske baze, koja odgovara naim mogunostima, najvjerovatnije u Ljubukom, to bi pomoglo bre ekonomsko podizanje itavog podruja, a vrlo je vano i stvaranje radnike klase koja bi vrila ozbiljan uticaj na razbijanje starih i stvaranje novih socijalistikih odnosa. Ovo je jo jedan dokaz da je ideoloka osnova komunistikog koncepta industrijalizacije leala upravo u ovoj elji da se izgradi brojna radnika klasa, preko
16
AHNK, SKSK Mostar, k. 53, Referat o stanju i odnosima u zapadnoj Hercegovini, Mostar 16. januara 1959.
159
6/29/11 6:56 AM
U ovo se vrijeme jo uvijek nije bilo spremno otvoreno priznati da se grijeilo u politici prema zapadnoj Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata. Tako se, na primjer, samo konstatira da kadrovska politika u prosvjeti, kako u pogledu strunih i politikih kvaliteta, tako i u pogledu razmjetaja kadra, ne zadovoljava. Tek e se nekoliko godina kasnije otvoreno priznati da je meu prosvjetnim kadrom bilo puno nehrvatskih kadrova koji su ovdje doli iz drugih krajeva, dok je malo bilo hrvatskih prosvjetara. Priznaje se, dodue, da ima nerazumijevanja u politici omasovljenja partijskog lanstva, a kao opravdanje pojedine partijske organizacije navode veze ljudi ovih krajeva s ustakim pokretom u toku rata i ostacima toga pokreta poslije rata, religioznost kao posljedica djelovanja klera itd. Te pojave stoje, o njima se mora voditi rauna, ali isto tako mi, u interesu osvajanja masa, njihovog ukljuivanja u procese izgradnje socijalizma, moramo pokazati vie razumijevanja, elastinosti i politikog refleksa. Ne mogu se vjeito svi ljudi, ili veina, a naroito omladina, jednog ireg i mnogo naseljenog podruja vezati za grijehe iz rata, a ima, istina rjee, takvih sluajeva. To, u najmanju ruku, vrijea, stvara apatiju ne samo prema nosiocima takvih shvatanja, ve prema socijalizmu kao sistemu. Ovo je ve bio nagovjetaj u krugu sreskog komiteta da je nuno sa zapadne Hercegovine skidati hipoteku ustatva, odnosno kako bi u interesu izgradnje socijalizma bilo potrebno oslobaati se te hipoteke.17 Nekoliko godina poslije ovog sastanka to e jasno doi do izraaja na velikom savjetovanju u septembru 1966. godine.
17
koje bi Komunistika partija, kao prevashodno partija radnike klase, bila u stanju stei kontrolu nad itavim drutvom. Problem je jedino da se to u ovom dijelu Hercegovine poelo shvatati tek gotovo dvije decenije nakon zavretka Drugog svjetskog rata.
Ne bi trebalo odbaciti potrebu dubljeg istraivanja promjene odnosa jugoslavenskih komunista tokom 1960-ih godina prema onim krajevima u kojima tokom i nakon rata njihov utjecaj nije bio dovoljno primjetan. U vrijeme kada se otvaralo pitanje opstanka Jugoslavije oito su projugoslavenski orijentirani komunisti traili iru drutvenu podrku za ostvarenje svojih ciljeva. No, takva promjena kursa mogla je izazvati i negativne reakcije u drugim krajevima. Ako su te reakcije bile motivirane ak i jaanjem nacionalizma u pojedinim nacionalnim zajednicama, ne bi trebalo iskljuiti injenicu da se jedan dio osjeao zapostavljanim u odnosu na druge nacionalne zajednice. General Gojko Nikoli je u svojim sjeanjima zabiljeio da je tokom 1967. uputio nekoliko pisama Titu i Bakariu alei se na zapostavljanje u razvoju krajeva u Hrvatskoj naseljenim srpskim stanovnitvom, ali
160
6/29/11 6:56 AM
U analizi uzroka, toka i posljedica Mostarskog savjetovanja 30. septembra 1966, osim ovoga politikog stanja na terenu, valja imati u vidu i injenicu da se poetkom 1960-ih ve poelo otvarati pitanje opstanka jugoslavenske drave i da je odreen proces demokratizacije bio na pomolu. O stanju u zapadnoj Hercegovini je do sredine 1960-ih razgovarano uglavnom na sjednicama sreskog komiteta, a potom je to postalo vano pitanje za najvii partijski vrh. Na sjednici Izvrnog komiteta CKSKBiH, 22. septembra 1965. godine donesena je Odluka da se pripremi jedna analiza politikog stanja u zapadnoj Hercegovini. Smisao analize je da se daju politiki odgovori na karakteristine politike manifestacije u jednom duem vremenskom periodu u Hercegovini, posebno njenom zapadnom dijelu. Radi sprovoenja ovog zakljuka Izvrnog komiteta odreena je grupa u sastavu: Ugljea Danilovi, Ivo Jerki, Ismet Kreso, koji treba da naprave koncepciju izrade analize i sa njom upozna Sekretarijat IK CK SKBiH.18 Za izradu analize predloeno je da se angairaju osim politikih aktivista i niz ekonomista, profesora, politologa, meu kojima Mile Alilovi, Jakov Arapovi, Boo Bevanda, Dragan Blaevi, Ante Budimir, Esad imi, Salko uri, Branko Deletovi, Milorad Ekmei, Jure Gali, Petar Juki, Mile Konda, Ante Miljas, Viktorija Matijevi, Petar Ore, Ferdo Palac, Mahmut Pehlivanovi, Ante Ramljak, Mate alinovi, Marko unji i Ante Vrdoljak.19 Analiza je bila napravljene ve koncem februara 1966, a razmatrana je na proirenoj sjednici Izvrnog komiteta CKSK Bosne i Hercegovine 30.
su, prema njegovim sjeanjima, odgovori bili otprilike ovakvi: Moramo najpre smiriti situaciju u krajevima koji nam za vreme NOR nisu bili, niti su sada, potpuno politiki skloni. Kordun je na, jer je to dokazano u ratu. Kordun treba i sada da bude strpljiv i mi raunamo na njegovu politiku svest. [Gojko Nikoli, Zapisi pod pritiskom, Beograd 1988, 239-253, citirano prema: Mile Bjelajac, Proizvoenje novih nacija, novih manjina i teritorijalna pitanja (Koncept konkurentske drave na tlu Srbije). Nations, States and Diasporas of the former Yugoslavia. Nacije, drave i dijaspora na prostoru bive Jugoslavije. Sremska Kamenica, 2009, 130.]
18 19
AJ, CKSKBiH, IKCKSKBiH, K. 2/24, Zapisnik sa sastanka IK CKSKBiH, 22.9.1965.
AHNK, SKSK Mostar, k. 137, Prijedlog radnog programa za izradu analize o drutvenoekonomskom stanju i odnosima u mostarskom srezu s posebnim osvrtom na zapadni region, bez datuma.
161
6/29/11 6:56 AM
maja 1966. godine. Poetkom juna Izvrni komitet je u dogovoru sa Sreskim komitetom odluio da se odri savjetovanje o pitanjima koja su bila predmet Analize. Organizatori Savjetovanja su bili Izvrni komitet CKSK Bosne i Hercegovine i Sreski komitet Mostar. Pretpostavljam da je datum savjetovanje prolongiran zbog Brionskog plenuma i uklanjanja Aleksandra Rankovia, te je odrano tek 30. septembra 1966. u Mostaru. Na savjetovanju su sudjelovali lanovi CKSKJ i lanovi CKSKBiH sa podruja Hercegovine, lanovi Kontrolne i Revizione komisije, savezni i republiki zastupnici, generali JNA, lanovi Sreskog komiteta, raniji drutveno-politiki aktivisti iz Hercegovine koji su u to vrijeme ivjeli u drugim dijelovima zemlje, vei broj politikih aktivista iz opina zapadne Hercegovine, te predstavnici CKSK Hrvatske, Kotarskog komiteta Split i Garnizona JNA iz Mostara. Za savjetovanje je vladao veliki interes meu politikim aktivistima, pogotovo s obzirom na to da su u Analizi pokrenuta vrlo vana pitanja, kao to su neki aspekti kadrovske politike, odnosi Saveza komunista i religije, problemi meunacionalnih odnosa, pojave nacionalizma i ovinizma, utjecaj Saveza komunista na javno mnjenje, pitanja iz oblasti obrazovanja i kulture, nesporazumi i neujednaeni stavovi u vezi s odlaskom radne snage u inozemstvo, odnosi institucija vlasti i vjerskih zajednica, tekoe i problemi u vezi sa kolovanjem omladine, pitanja meukomunalne saradnje sa posebnim osvrtom na ulogu Mostara kao najrazvijenijeg centra u Hercegovini, problemima u opinama koje granie s drugim republikama i tako dalje.20 Mnoga od ovih pitanja su i ranije bila predmet razmatranja na sjednicama komunistikih aktivista, ali je na ovom savjetovanju prvi puta ukazano na svu ozbiljnost tih problema i priznati odreeni propusti koje je inila vladajua partija u odnosu prema zapadnoj Hercegovini, pod ime su se podrazumijevale opine apljina, itluk, Ljubuki, Grude, Posuje, Litica, Drenica, Prozor, Seonica i zapadni dio opine Mostar. Analiza je napravljena i ona je, dakle, bila osnova za raspravu 30. septembra 1966. godine.21
20 21
AJ, CKSKBiH, k. 5, Informacija o savjetovanju u Mostaru, Sarajevo 5. maja 1967. AHNK, Mostar, fond Narodni odbor sreza (dalje: NOS) Mostar, k. 137, Osnovne
162
6/29/11 6:56 AM
U samoj Analizi razmatrana su i pitanja koja su se odnosila na iri prostor Hercegovine, ali je u fokusu interesa bilo stanje u zapadnoj Hercegovini. Ukazano je na probleme privrednog zaostajanja, ali i istaknuti pravci daljeg razvoja (pri emu se posebno naglasila elja za razvojem aluminijske industrije), istaknut problem odlaska radne snage u inozemstvo, preteito u Njemaku, pri emu se posebno skretala panja na injenicu da policijske vlasti vode najvie rauna o tim ljudima. Posebno je apostrofiran nedovoljan razvoj kolske mree na prostoru zapadne Hercegovine u odnosu na kolsku mreu u drugim dijelovima Hercegovine, to je u narodu izazivalo razliite komentare o nacionalnoj ravnopravnosti, a kod politikih kadrova izvjesne zabune i osjeaj da je kurs za otvaranje kola u krajevima koji su imali vee uee u ratu dirigovan iz centra. Zbog toga je u Analizi konstatirano kako bi u budue trebalo voditi vie rauna o kolskom sistemu, te posebno o kolskom kadru u zapadnoj Hercegovini na kome ivi kompaktno hrvatsko stanovnitvo, a gdje su dugo vremena, u velikom broju, poslove u kolstvu obavljali prosvjetni radnici drugih nacionalnosti. Naglaen je i problem slabog prijema aka iz zapadne Hercegovine u vojne kole, kao i loa politika stipendiranja aka koji su motivirani da studiraju u Beogradu i Sarajevu, a ne Zagrebu to je dovelo do organizovanog neprijateljskog istupanja manjeg broja hercegovakih studenata na zagrebakom sveuilitu. Kao najvei nedostatak u djelovanju politikih aktivista u zapadnoj Hercegovini iznosi se ocjenjivanje moralno-politikog lika mladog ovjeka prema dranju njegovih roditelja ili rodbine u ratu. Ovaj stav iz Analize e biti kasnije najvie navoen prilikom davanja ocjena o vrijednosti i
drutveno-ekonomske karakteristike Mostarskog sreza, s posebnim osvrtom na neke idejnopolitike probleme u zapadnoj Hercegovini. Ova Analiza ima ukupno 56 gusto kucanih stranica i dosad ju je najopirnije koristio air Filandra u knjizi posveenoj bonjakoj politici u 20. stoljeu, a o njoj je bilo rijei i u lanku Husnije Kamberovia posveenom odnosu Josipa Broza Tita prema bosanskohercegovakoj vladajuoj eliti sredinom 1960ih godina. U ovom radu, kao i i ranijem lanku, koristim primjerak iz Arhiva HNK u Mostaru, na koji mi je panju skrenuo dr. Ivo Lui, kome ovom prilikom iskazujem zahvalnost za taj kolegijalni potez. Osim toga, dio materijala vezanih za ovo savjetovanje (materijal pripremljen za savjetovnaje, Gaiev referat, Mijatovieva diskusija i Informacija o savjetovanju) mogu se nai u knjizi Savez komunista Bosne i Hercegovine u borbi za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost. Sarajevo 1977.
163
6/29/11 6:56 AM
znaaju savjetovanja. Bilo je to prvi put da vladajua partija, pobjednica u ratu, priznaje da je grijeila jer je itav kraj tretirala kao neprijateljski zbog neprijateljskog djelovanja u ratu. U novinskim najavama ovoga svjetovanja naglaavalo se da je to samo jedno u nizu planiranih savjetovanja s ciljem sagledavanja ekonomske i politike situacije u pojedinim regijama Bosne i Hercegovine.22 injenica da su i najava i izvjetaj objavljeni na prvoj stranici lista Osloboenje govori o tome koliki je znaaj republiki centar davao ovom regionalnom savjetovanju.23 Razlog tome je svakako nastojanje tadanje vladajue bosanskohercegovake politike elite da ojaa poloaj Bosne i Hercegovine u okvirima jugoslavenske federacije u doba kada su gotovo svi nastojali jaati republike identitete. Bosna i Hercegovina je iskazivala veliko nezadovoljstvo poloajem bosanskohercegovake privrede i posebno cijenama bosanskohercegovakih proizvoda, te problemima u vezi s izgradnjom aluminijske industrije i zavretkom izgradnje nekih infrastrukturnih objekata, pri emu je kljuni problem bio vezan za izgradnju pruge Sarajevo Ploe. U tom smislu je pitanje zapadne Hercegovine, te pokuaj njene vre integracije u bosanskohercegovake okvire, za tu elitu bio veoma vaan. Savjetovanjem je predsjedavao sekretar Sreskog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine Mostar Vaso Gai. On je u svom uvodnom izlaganju, ukazujui najprije na nerazvijenost tog regiona prije Drugog svjetskog rata, akcenat stavio na nagli razvoj Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata, ali nije zaboravio naglasiti da su ekonomska zaostalost i bezakonja prije rata utjecali i na konfrontaciju snaga u ovoj oblasti u toku Drugog svjetskog rata. On je priznao da je iz razliitih razloga, a posebno zbog potrebe likvidiranja ostataka politikog neprijatelja, 24 poslije rata bilo krivog pristupa prema stanju u Hercegovini. Taj pristup se, prema
22 23
Savjetovanje o drutveno-politikim problemima mostarskog sreza, Osloboenje, 30. septembra 1966., 1. Povoljniji uslovi za razvitak Hercegovine, Osloboenje, 1. oktobra 1966., 1,4.
Povoljniji uslovi za razvitak Hercegovine, Osloboenje, 1. oktobra 1966, 1. U kasnije objavljenoj verziji Gaieva referata izraz likvidiranje zamijenjen je izrazom onemoguavanje (Uporedi Savez komunista Bosne i Hercegovine u borbi za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost, 32).
24
164
6/29/11 6:56 AM
njegovoj ocjeni, ogledao u jednostranosti, uskom posmatranju prilika, iskljuivosti u sprovoenju pojedinih mjera i nevjerici u spremnost veeg dijela stanovnitva da prihvati i podri nau politiku. Gai je priznao da je dolazilo i do nesporazuma meu kadrovima, a to se prenosilo dalje na odnose izmeu izvjesnog broja njih i stanovnitva tih sredina. Ukazao je i na prenebregavanje znaaja vjerskih osjeaja masa, podvojenost prema njihovom ispoljavanju, a posebno jednostranost u njihovom politikom tretiranju, to je utjecalo na zaotravanje odnosa i manifestiranje krutosti i politikog kaprica prema stanovnitvu ovoga kraja.25 Gai je dalje kazao:
Uoptavanje i optereivanje stanovnitva dogaajima iz doba rata nanosili su ozbiljne tete politikim odnosima, stvarajui intimno nezadovoljstvo i unutarnju pobunu kod ljudi i ukorjenjujui osjeaj politike nejednakosti u odnosu na druge sredine i podruja. Pripisivanje ratnih zabluda i greaka mlaim generacijama dovodilo je do ozbiljnih problema. To se posebno odraavalo u politici kolovanja omladine, u stavovima oko njenog prijema u vojne akademije, kod upuivanja u kole rezervnih oficira i podoficira, prijema u kole milicije i zapoljavanja u neke slube. I do danas neki od ovakvih pristupa nisu eliminisani.26
Da bi argumentirao takve ocjene Gai je naveo kako su prije dva mjeseca preko Milicije u Litici prikupljani podaci za 300 omladinaca koji podlijeu vojnoj obavezi, naroito o dranju njihovih roditelja u ratu, a naveo je i primjer da su dvojica mladia iz Posuja bila primljena u kolu rezervnih oficira , ali su kasnije odbijeni s motivacijom, da su im roditelji poginuli kao pripadnici neprijatelja, premda obojica potiu iz dobrih poOvdje navodim Gaieve rijei prema izvjetaju u listu Osloboenje, s obzirom da su one u odnosu na objavljenu diskusiji vjerodostojnije. U objavljenoj diskusiji stoji da je iskazivan politiki kapric prema pripadnicima hrvatske nacionalnosti, posebno u zapadnoj Hercegovini (Uporedi Savez komunista Bosne i Hercegovine u borbi za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost, 33). Meutim, na ovom savjetovanju je i sam Cvijetin Mijatovi upozorio na pogrean pristup koji se ispoljavao i kroz Gaiev referat u kojemu je uporno izbjegavao spomenuti hrvatsko ime nego je samo govorio o stanovnitvu ili narodu ovog kraja. Mijatovi, dodue, ne spominje ime Vase Gaia, ali je vidljivo da je upravo on u svom referatu stalno spominjao stanovnitvo ovog kraja i narod ovog kraja, a izbjegavao jasno kazati da se to odnosi na hrvatsko stanovnitvo.
26 25
Savez komunista Bosne i Hercegovine u borbi za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost, 33.
165
6/29/11 6:56 AM
rodica. Otac jednog je ak poginuo kao partizan, a on sam je lan SKJ od 1960. godine i vrlo aktivan u drutvenom radu. Gai je ukazao na probleme u zapadnoj Hercegovini u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, ali je on to nastojao svesti na krivo djelovanje pojedinaca:27
Proces demokratizacije u zapadnoj Hercegovini nailazio na grevite otpore, upravo usljed birokratizacije pojedinaca i grupa i njihovih nastojanja za monopolisanjem itave politike misli i akcije, to je u narodu raalo suprotne tenje, a posebno meu intelektualnom omladinom koja se kolovala u drugim sredinama i koja se s procesima birokratizacije tamo saivljavala (...) Ali, i pored oiglednog progresa i napretka na svim sektorima drutvenog djelovanja, jo uvijek su prisutna pojedinana miljenja koja ne priznaju da su cjelokupni drutveni razvoj i politika Saveza komunista prema nacionalnom pitanju, i ravnopravnosti svih naroda, znaajnije djelovali na izmjenu i evoluciju svijesti.
Meu sudionicima diskusije preovladavalo je priznavanje greaka u odnosu prema hrvatskom stanovnitvu u zapadnoj Hercegovini. Stjepan Dodik je izjavio da su na podruju zapadne Hercegovine mnogi ljudi neosnovano sumnjieni i to samo zbog politikih opredjeljenje njihovih porodica u toku rata, a Kreo Bunti je bio veoma otvoren kazavi da je u poslijeratnom periodu bilo nepromiljenih poteza od strane organa dravne bezbjednosti prema Hrvatima, koji su ostavili teke posljedice. Tako sa podruja Litice jedno vrijeme niko nije mogao otii u inostranstvo jer se smatralo da e svako ko ode postati neprijatelj odnosno emigrant. (...) Za neke omladince slate su u JNA nepovoljne karakteristike. Jedan od sudionika (Simo Babi) u svojoj je diskusiji izrazio razoarenje tokom diskusije, koja, po njegovom miljenju, nije svestrana, te da isticanje ekonomskih problema ne bi trebalo biti predmet rjeavanja na takvim savjetovanjima, ali je izrazio zadovoljstvo to se meunacionalnim odnosima u Hercegovini prilazi sa aspekta aktuelnih drutveno-ekonomskih pitanja.28
27 28
Savez komunista Bosne i Hercegovine u borbi za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost, 35.
Povoljniji uslovi za razvitak Hercegovine, Osloboenje, 1. oktobra 1966, 4; Cvijetin Mijatovi je u svojoj diskusiji izrazio neslaganje sa ovim pristupom, ali je istakao da vjeruje da je i Babieva diskusija bila dobronamjerna. U objavljenoj Mijatovievoj diskusiji izostavljen ovaj dio u kojemu on spominje Simu Babia (Savez komunista Bosne i Herce-
166
6/29/11 6:56 AM
Iz uvodnog izlaganja Vase Gaia te ostalih diskusija bilo je vidljivo da postoji spremnost da se stvari imenuju pravim imenom, mada je kod nekih, posebno kod Vase Gaia, bilo i odreenog opreza, s obzirom da je on govorio stalno o narodu ovoga kraja prema kome su injene odreene nepravde nakon Drugog svjetskog rata. Na takve stidljive ocjene reagirao je Cvijetin Mijatovi, politiki sekretar Centralnog komiteta SKBiH,29 koji, referirajui se na diskusije u poetnoj fazi savjetovanja, kae kako su o stanju u zapadnoj Hercegovini prvi put poeli diskutirati 1965. zbog ponaanja jednog dijela studenata iz zapadne Hercegovine u Zagrebu koji su bili okrivljeni za rad u jednoj faistikoj ilegalnoj organizaciji. Tada su razgovarala vodstva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske i tom se prilikom pokrenulo niz pitanja o stanju u zapadnoj Hercegovini. Tada su se, prema Mijatoviu, postavljala pitanja da li bi bilo korisno otvoriti pitanje samo o stanju u zapadnoj Hercegovini da li emo moda stvoriti nedoumicu ili reakciju na drugoj strani. Drugo, da neemo vjetaki izdvojiti stvari iz cjeline, pa je bilo ozbiljnih dilema da li da raspravljamo o cijeloj Hercegovini ravnomjernije a ne kao do sada. Mijatovi zakljuuje da je, bez obzira na razliita tumaenja, Mostarsko savjetovanje i otvaranje problema Hrvata bilo korisno za budui razvoj. U nastavku on, referirajui se na neke diskusije kae kako je iznenaen to diskutanti uglavnom govore o stanovnitvu zapadne Hercegovine, stanovnitvu toga kraja, narodu toga kraja i slino, te nastavlja:
A hrvatskog imena kao da se libimo da kaemo. Nije li tu neto ostalo nad im treba da se zamislimo? Izradie se broure, itae je ljudi i primijetie da se ovdje spominje kao bezimeni elemenat, otkud to kod nas u naoj terminologiji? A, ja hou da kaem da se ne moe tako postaviti ova stvar na ravnu dasku, na ravno. Tih apstraktnih pitanja ima, ta pitanja imaju svoj kompleks i kod Srba, i Muslimana, i Hrvata. Kakav kompleks? Zato? (...) Ja sam uvjeren (...) da bi se trebalo jednom pred sobom i pred javnou otvoreno, samokritiki,
govine u borbi za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost, 43-49). Arhiv Tuzlanskog kantona, Cvijetin Mijatovi, Diskusija o savjetovanju u Mostaru 1966. Diskusija objavljena u Savez komunista Bosne i Hercegovine u borbi za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost (43-49) neznatno se razlikuje od originalne verzije, to je rezultat autorizacije teksta, a ne naknadnih izmjena. U ovom radu koristim Mijatovievu originalnu diskusiju.
29
167
6/29/11 6:56 AM
hrabro kazati (...) kako smo mi nedosljedno sprovodili politiku u nacionalnom pitanju u itavom nizu sluajeva u naoj Republici (...) u prvom redu (...) prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. (...) Mi smo imali jedan period, naalost, poslije nae revolucije da u krajevima hrvatskim je teko bilo Hrvat biti. To treba da kaemo ako hoemo istini da gledamo u oi (...)
Iako je cilj ovoga savjetovanje bio stvaranje uvjeta za integraciju zapadne Hercegovine, kao politike periferije, sa bosanskohercegovakim republikim centrom, neke diskusije su ukazale i na odnos hercegovakih periferija prema Mostaru kao centru Hercegovine. Na to je ukazao Huso Koluder koji je istakao da je Mostar gravitacioni centar cijele Hercegovine i da zato ovaj grad ima velike obaveze u ekonomskom i drutveno-politikom povezivanju svih komuna u srezu, posebno o ekonomskim, prosvjetnim, zdravstvenim i drugim zajednikim pitanjima. To je podstaknulo Cvijetina Mijatovia da govori o ulozi centra u jednom kraju:
To je jedno pitanje koje se ne tie samo ovog kraja. Ono je takvo da je interesantno za nas i ostaje pred nama da ga malo dublje razmotrimo. Sigurno je da ima neeg zakonitog u tome jer se javljaju odreeni sukobi i protivrjenosti, zaotravaju se odnosi izmeu okoline i ovih centara, bar, imamo takve podatke za Mostar, Banjaluku, Tuzlu, Sarajevo, a to se odnosi i na druge centre. Da vidimo ta je to, otkud to dolazi? Kako to premostiti? Jer, tu se onda inkorporiraju vana pitanja kao to su odnos grad selo. Ovo pitanje se ne postavlja samo u vezi kulture nego je vezano za napredna strujanja, ideje, pitanje kompleksnog funkcionisanja tih centara ija e uloga biti i dalje takva da e biti vana i nee im smetati to to mi sada tim centrima oduzimamo njihove administrativne prerogative jer vie nisu centri srezova, nee biti centri politikih rukovodstava. Rano je diskutovati, a moda e to biti i prednost. Moda e to stvoriti uslove da se na ravnopravnoj osnovi nau stvarne sadrine za punije funkcionisanje, ostvarenje te funkcije to samo mogu da urade centri na svoju okolinu, da djeluju na svoju okolinu.
Zbir pitanja koja je na kraju postavio Mijatovi govorei o odnosu regionalnih centara (Mostar) i regionalnih periferija (opine zapadne Hercegovine) otvaraju tu vrlo vanu dimenziju ovoga savjetovanja, koja se mora imati u vidu kada se govori o njegovom znaaju. U vezi s Mostarom vano je istaknuti da je taj problem odnosa Mostara kao centra i hercegovakih
168
6/29/11 6:56 AM
periferija bio vrlo izraen poetkom 1960-ih godina, pa su ak 1962. neki mostarski politiki kadrovi bili kritizirani kao nositelji mostarskog lokalizma, koji je vodio zanemarivanju i marginaliziranju nemostarskih kadrova. Ovaj aspekt Mostarskog savjetovanja vaan je i zbog toga to se nakon njegova zavretka raspravljalo o tome kako je Mostar reagirao na stavove zauzete na savjetovanju. Branko Mikuli u svojim biljekama pod datumom 8. marta 1967. pie kako bi bilo potrebno ispitati reagiranja u Mostaru koji je na Mostarsko savjetovanje ostao gluv (...) U Mostaru im se pomene Hrvat odmah im se priiva etiketa, to se u Hercegovini runo prima i komentarie.30
Zbog toga je Predsjednitvo CK SKBiH na sjednicama odranim 28. marta 1967. i 12. aprila 1967. rasporavljalo o posljedicama Mostarskog savjetovanja, kada je usvojena i posebna Informacija o savjetovanju u Mostaru.31 Ocijenjeno je da je savjetovanje dalo dobre rezultate, da je dobro prihvaeno na prostoru zapadne Hercegovine, ali je ukazano da je i nakon toga bilo miljenja da su izvjesne deformacije iz oblasti meunacionalnih odnosa suvie naglaene i dramatizovane, te da e se to tetno politiki odraziti. U Informaciji se takva razmiljanja ocjenjuju pogrenim, a kao razlog njihova postojanja navodi se nedovoljna obavijetenost o onome to se na savjetovanju raspravljalo, pogotovo to
vrijeme i iskustvo pokazuju da je savjetovanje odigralo pozitivnu ulogu u rasvjetljavanju itavog spleta pitanja i problema koji su se tokom vremena nataloili. Otvoreno raspravljanje odreenih problema skinulo je predrasude da se radi o delikatnim pitanjima, pa se na njih danas gleda otvoreno i sa vie realizma. Danas je mogue konstatovati da je savjetovanje kod veine kadrova u Hercegovini primljeno i protumaeno pozitivno. U politikim vodstvima zapadne Hercegovine izraavaju se miljenja da su i sami trebali neke probleme prije i otvorenije postaviti i da u buduoj praksi mora biti prisutna vea otvorenost u tretiranju svih politikih pitanja.
30 31
Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine (dalje: AFBiH), Branko Mikuli (dalje: BM), k. 6. AJ, CKSKBiH, k. 5, Informacija o savjetovanju u Mostaru, 5. maja 1967.
169
6/29/11 6:56 AM
Zanimljivost ovog savjetovanja je i u tome da na kraju nisu usvojeni nikakvi zakljuci, nego je ostavljeno u zadatak Izvrnom komitetu CKSKJ da sa drugim dravnim i politikim tijelima a naroito optinskim komitetima ovog podruja pronae najpogodnije oblike za temeljitije razmatranje nekih od tih pitanja ili da inicira njihovo rjeavanje. Napomenuto je i da bi Institut za istoriju radnikog pokreta i Fakultet politikih nauka mogli pripremiti projekte o naunom istraivanju historijskih dogaaja u Hercegovini u predratnom i ratnom razdoblju. Ne treba zanemariti niti slijedei dio stavova Predsjednitva CKSK Bosne i Hercegovcine o Mostarskom svajetovanju:
Na Predsjednitvu je takoer istaknuto da e i u budue, bez obzira na ukidanje sreza, biti znaajna uloga Mostara kao politikog, privrednog i kulturnog centra Hercegovine. Reeno je da u uslovima samoupravljanja novi odnosi meu komunama mogu se razvijati, prije svega, na bazi obostranog interesa radnih ljudi, radnih organizacija i komuna u cjelini, ali bi isto tako bila politiki veoma tetna svaka tendencija vjetakog zatvaranja Mostara i spreavanja normalnih integracionih procesa u raznim oblastima drutvenog ivota.
Bez obzira na pozitivne ocjene koje je o Savjetovanju dao partijski vrh, o tome e se i u narednom razdoblju voditi diskusije. Tako je Branko Mikuli na sjednici CKSKBiH odranoj 13. novembra 1969. kao primjer za pojave nacionalizma i ovinizma, ak i meu samim komunistima, tvrdio da neki od njih Mostarsko savjetovanje ocjenjuju kao glavnog uzronika za pojavu nacionalizma i ekstremizma u Hercegovini.32
AFBiH, BM, k. 8, Izlaganje Branka Mikulia na sjednici CKSKBiH, 13. XI 1969.; Prireujui zbirku svojih rasprava, Branko Mikuli je, objavljujui svoju diskusiji na Trinaestoj sjednici CKSKBiH 13. novembra 1969, u jednoj biljeci naveo da je za savjetovanje postojao veliki interes, ali da su se i meu komunistima javljali opreni stavovi u vezi sa karaterom, znaajem i potrebom odravanja savjetovanja. Ispoljilo se i unitaristiko poimanje nacionalnog pitanja i nacionalnih odnosa, doli su do izraaja i nacionalistiki stavovi, direktno odupiranje stavovima Saveza komunista o meunacionalnim odnosima. Na drugoj strani, ispoljila su se i pogrena shvatanja da e [se] samim inom odravanja savjetovanja rijeiti svi problemi zapadne Hercegovine, koja je ozbiljnije zaostajala u razvoju, u odnosu na druga podruja i u kojoj su odreeni recidivi prolosti imali uticaj na politiko stanje, izazivajui i ozbiljnije konfrontacije i nejedinstvo, ak i meu kadrovima u Hercegovini. Kritiari savjetovanja posebno su se okomljavali na diskusiju druga Cvi32
170
6/29/11 6:56 AM
Najvei kritiari tog savjetovanja su napr. govorili da je ono doprinijelo pojavi proustakih ekstremista diverzanata regrutovanih iz zapadne Hercegovine. Na sastanku OK Nevesinje, govorei o ozbiljnoj privrednoj situaciji u optini, predsjednik optinske skuptine je rekao da se Nevesinje zanemaruje naroito poslije Mostarskog savjetovanja! S druge strane, jedna grupa nacionalista Hrvata u Mostaru prikuplja razliite statistike podatke u cilju dokazivanja da su Hrvati u Hercegovini obespravljeni, da im prijeti opasnot raseljavanja i da je ovakvu politiku prema Hrvatima vodio i Nikola Pai. Oni su angaovani i na formiranju ogranaka Matice Hrvatske, rasturanju i propagiranju HKL- itd. Meu srpskim nacionalistima sve ee se govori da su Srbi poslije IV plenuma CKSKJ pali u nemilost i da nisu odgovarajue zastupljeni u dravnim organima. Muslimanski nacionalisti pokuavaju dokazati da su Muslimani autohtoni Bosanci, pa se i osnivanje SRBiH vezuje za Muslimane, jer oni se nisu mogli nikome prikljuiti! Po njima, da nije Muslimana, a (ne, op. H.K.) socijalistike revolucije ne bi bilo ni Republike BiH.
Osim toga, Mikuli je otro bio protiv toga da se stavovi Mostarskog savjetovanja interpretiraju kao iskljuivo priznanje pogrene komunistike politike prema Hrvatima u zapadnoj Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata. Mikuli se u postojanje takve interpretacije savjetovanja uvjerio prilikom obilaska nekih hercegovakih opina od 23. februara do 1. marta 1970. i razgovora sa politikim aktivistima iz opina zapadne Hercegovine (Litica, Posuje, Grude, Ljubuki, itluk, apljina).33 U Informaciji sa tog puta navedeno je da su neki komentari o Mostarskom savjetovanju neprihvatljivi:
Naime, savjetovanje se od strane pojedinaca jo uvijek shvata gotovo iskljuivo kao samokritika politike SKBiH i njegovih foruma prema ovom kraju, a manje kao organizovan skup sa koga su proistekli znaajni zadaci i obaveze hercegovakih komunista za bre prevazilaenje slabosti u organizaciji Save-
jetina Mijatovia. (Branko Mikuli, Rasprave, Sarajevo 1978, 28). Mikuli je objavljujui svoju diskusiji inio i odreene korekcije u izvorniku (na primjer, izostavljujui diskusiju predsjednika opinske skuptine Nevesinje o navodnom zanemarivanju Nevesinja poslije Mostarskog savjetovanja i slino). Hrvatski dravni arhiv, Centralni komitet Hrvatske, D 4468, Informacije Centra za informacije i dokumentaciju CKSKBiH br. 12/70, Utisci i ocjene o politikom stanju i problemima materijalnog razvoja jednog broja hercegovakih optina.
33
171
6/29/11 6:56 AM
za komunista, njene zatvorenosti i svojevrsnog sektatva, za postizanje veeg stepena jedinstva i povezivanja meu komunistima itd. Prilikom razgovora ukazivano je na te injenice, a doli smo i do uvjerenja da bi sa zakljucima mostarskog savjetovanja trebalo ponovo upoznati kadrove tog podruja, naroito mlae.
Meutim, dok je s jedne strane odbacivao takve ocjene, Mikuli i tadanja vladajua politika elita je stupanj otvaranja zapadne Hercegovine drala pod strogom kontrolom. Bio je to model kojega su vladajui komunisti primjenjivali i u sluaju priznanja nacionalnog identiteta Muslimana: priznavati identitet, ali ne doputati razvoj izvan zadatih okvira, a svaki prelazak tih unaprijed odreenih okvira karakteriziran je kao nacionalizam i ovinizam i bio je podvrgnut otrim sankcijama. Na taj nain se afirmacija nacionalnog identiteta Muslimana, kao i otvaranje zapadne Hercegovine radi afirmiranja nacionalnog identiteta Hrvata, istodobno suoavala sa represijom usmjerenom prema onima koji su u tom poslu bili bri od zadatih okvira, bez obzira da li su to bili aktivisti izvan komunistikog pokreta ili su bili lanovi tog pokreta. Za zapadnu Hercegovinu primjer za to je suenje Ivanu Aliloviu sredinom 1970. godine,34 te sluaj vezan za suenje Miljenku Hrkau, jer on ukazuje na prave protivnike stavova zauzetih na Mostarskom savjetovanju. Naime, tokom novembra i decembra 1969, i januara 1970. uhapeno 18 jugoslavenskih graana pod optubom da su pripadali teroristikoj organizaciji i tokom 1968. izvrili nekoliko diverzija. No, jedan dio njih je odmah puten na slobodu, a protiv etvorice je voen sudski spor u Mariboru, ali su i oni puteni na slobodu.35 Od tih 18 uhapenih graana 14 je bilo iz zapadne Hercegovine. To je vodilo novoj stigmatizaciji zapadne Hercegovine, ali zbog injenice da je
Ivo Lui, Upotreba kulture u stvaranju i ouvanju nacionalnih identiteta u Bosni i Hercegovini od 1945. do 2005, Pravni status, jezik, mediji, obrazovanje kultura. Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Neum 27. i 28. listopada 2005, Mostar, 2006, 356.-357. i tamo navedena literatura.
35 34
Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ), Kabinet Predsjednika Republike (dalje: KPR), Idejna strujanja (dalje: II 4 a), Izvrno vijee SRBiH Predsjedniku SFRJ, 23.2.1971; Vidjeti i Izvjetaj Komisije za kontrolu rada Slube dravne bezbjednosti u SRBiH u akciji Drava, Sarajevo, februara 1971.
172
6/29/11 6:56 AM
veina uhapenih nakon istraga osloboena, bosanskohercegovako vodstvo je to doivjelo kao atak ne samo na zapadnu Hercegovinu, nego kao atak na Bosnu i Hercegovinu.36 Jedna bosanskohercegovaka delegaciju, koju su inili Demal Bijedi, Branko Mikuli, Dragutin Kosovac i Todo Kurtovi posjetila je Tita 8. februara 1971. i tom ga prigodom informirala i o tom sluaju.37 Todo Kurtovi je obavijestio Tita da je povodom hapenja i suenja Miljenku Hrkau u Beogradu uhapeno nekoliko ljudi iz Bosne i Hercegovine, ali su svi puteni zbog nedostatka dokaza,38 to je se politiki negativno odrazilo na stanje u zapadnoj Hercegovini, odakle je potjecala veina uhapeni. U nastavku Kurtovi je rekao:
Izraava se velika sumnja u odnos prema tom kraju i Hrvatima tog kraja. Kod tog dijela stanovnitva nae Republike, zbog nekih okolnosti, i ranije je bilo podozrenja i negodovanja na primjer, kad su u pitanju neki filmovi, postupci i izjave nekih ljudi, pisanje nekih listova i slino. Od poetka se tamo nije vjero-
[Treba razlikovati proces Miljenku Hrkau od procesa Boi Hrkau. Rije je o dvojici brae, pri emu se proces Miljenku Hrkau vodio pred Okrunim sudom u Beogradu, a Boi Hrkau pred Okrunim sudom u Mariboru. Ta dva procesa su tekla odvojeno jedan od drugog. U vrijeme dok se u Beogradu vodio proces protiv Miljenka Hrkaa pod optubom da je sa grupom svojih istomiljenika izvodio teroristike akcije u Beogradu, pokrenut je proces u Mariboru protiv Boe Hrkaa pod optubom da je pripremao izvoenje teroristikih akcija, ali su pripreme za te akcije izvoene u Mariboru. Protiv Boe Hrkaa je 20. maja 1970. podignuta optunica, ali je odbrana uloila prigovor u pogledu mjesne nadlenosti Okrunog suda u Beogradu koji je taj prigovor kao osnovan usvojio i predmet ustupio Okrunom sudu u Mariboru. Ovaj sud je prihvatio nadlenost i po optunici podignutoj u Beogradu Okruno tuilatvo u Mariboru je preuzelo sluaj. U predmetu koji je voen protiv Boe Hrkaa u Mariboru optuen je i Stanko Marui zvani Pia, koji je u istrazi u Beogradu prije podignute optunice, priznao da je minu donesenu iz Maribora podmetnuo ispod spomenika narodnih heroja u Mirogoju, i da je pri tome Miljenko Hrka uvao strau. Kasnije je povukao tu izjavu, a u daljoj istrazi u Mariboru Javno tuilatvo je povuklo optunicu a Okruni sud je zbog nedostatka dobrih dokaza obustavio krivini postupak. Meutim, Miljenko Hrka je na suenju u Beogradu osuen na smrt].
37
36
38
AJ, KPR, Prijem delegacija kod Tita (dalja: II-2), Razgovor predsjednika Republike Josipa Broza Tita sa rukovodiocima Bosne i Hercegovine, 8. februara 1971 godine. [Naime, prilikom suenja, Miljenko Hrka je prozvao nekoliko ljudi koje je naveo kao svoje suuesnike u izvoenju napada na beogradski bisokop 20 oktobar i eljezniku stanicu, pa su na temelju te optube uslijedila hapenja u Sloveniji. Pokazalo se, meutim, da nema dokaza za uhapene u oni su svi osloboeni]
173
6/29/11 6:56 AM
valo u opravdanost ovih hapenja, to je stvaralo posebnu politiku atmosferu meu graanima, a posebno u krugovima rukovodeih kadrova optine Litica. Smatralo se da su ta hapenja nezakonita, da su u stvari atak na njihovu slobodu i da je time ugroena osnovna zakonitost. Fukcioneri iz optine Litica, odakle su preteno uhapeni, ak su nam otvoreno protestvovali. Sve je to due vremena stvaralo dosta munu atmosferu. Tome treba dodati, ja bih upotrijebio jedan dosta otar izraz, pomalo skandalozno pisanje neke tampe, nekih listova (...) o ovom kraju i o ovom sluaju. Prikazivali su u tampi kao da diverzije iskljuivo potiu iz zapadne Hercegovine i to se intonira kao ustako-teroristika legla i mjesta (...) i to ne moe da ne ostavlja tragove.
Zatim je Todo Kurtovi spomenuo kako je Tito prije desetak godina prolazio kroz zapadnu Hercegovinu i dao jednu izjavu, koja je, prema Kurtovievoj ocjeni, bila istorijska, na koju su se kasnije pozivali ljudi u zapadnoj Hercegovinu, a Tito je dodao: Znam, u irokom brijegu, jedan je stao i kae: stani Tito pa nismo mi vie ono to smo bili. Kurtovi je informirao Tita da bosanskohercegovako vodstvo o hapenjima nije nita znalo, te najavio da e vodstvo Bosne i Hercegoivne morati reagirati, pogotovo to Borba i Politika piu neistinito o tome. Kurtovi veli da je Bosna i Hercegovina formirala posebnu komisiju s ciljem da ispita sve okolnosti hapenja tih ljudi, te najavio preduzimanje mjera protiv onih koji su pravili takve greke. Isto tako, obavijestit e savezne organe o svemu tome. Jer, ipak, nakon 25 godina u socijalizmu, to je teka stvar u odnosu na obinog ovjeka, i mi emo morati u naoj daljoj djelatnosti preduzimati mjere koje e obezbijediti da do ovih sluajeva ne moe doi. Jer, ipak, radi se o 19 (sic!) ljudi. Branko Mikuli je dodao kako su time povrijeene stare rane koje smo godinama tamo lijeili. Sada se nama ponovo vratilo da hrvatski narod, posebno u tom dijelu BiH, jest jednako ustaki narod. Kurtovi je potom govorio o profesoru Aliloviu, koji je u zatvoru, ali e ga vjerovatno morati sada pustiti zbog itave atmosfere koja se stvara povodom sluaja Hrka kako bi se ponovo vratilo povjerenje kod hrvatskoga naroda u zapadnoj Hercegovini. U stenogramu razgovora u vezi s tim stoji da je Kurtovi izjavio:
174
6/29/11 6:56 AM
Pisanje tampe i ovom prilikom bilo je slino. (B. Mikuli: To je onaj profesor). Sadanje pisanje povodom Hrkaa dovelo nas je u situaciju da razmatramo i postupak prema Aliloviu, odnosno njegovom izdravanju kazne. Tu se isto radi o jednom ovinisti koji je, nesporno, kriv. Ali, mi emo vjerovatno tu sada preduzeti neke mjere s obzirom na sve ove okolnosti (B. Mikuli: i pustiti ga iz zatvora) da se pusti na slobodu kad bude najpogodnije. Inae, idemo na to da rjeavamo te pojedine sluajeve, kako ne bi pritiskivali atmosferu u tom kraju gdje je razvitak u svojoj osnovi pozitivan. Stvarno se moe istinski imati jedno puno povjerenje u radnog ovjeka u tom kraju jer je to jedan vrijedan, radni svijet, koji, ako nema mogunosti tu, ode vani, zaradi, doe i odnosi se u osnovi patriotski.
Branko Mikuli je nakon toga najavio da e Izvrno vijee Bosne i Hercegovine, nakon to Komisija zavri izvjetaj, obavijestiti javnost da se vidi da je vlada Bosne i Hercegovine ustala u odbranu elementarnih interesa i ustavnih prava graana. Kada je Komisija zavrila svoj rad Izvrno vijee Bosne i Hercegovine je tu informaciju poslalo Titu, ponovo naglaavajui da su hapenja, a potom oslobaajue sudske presude, ostavile negativne politike posljedice i sumnje u opravdanost i zakonitost rada organa gonjenja.39 Naglaava se kako se sve to deava u vrijeme kada se u Bosni i Hercegovini intenzivno radi na unapreenju maunacionalnih odnosa, te taj sluaj unosi nemir i nepovjerenje kod graana. U Izvjetaju Komisije za kontrolu rada Slube dravne bezbjednosti u SRBiH, koji je Izvrno vijee Bosne i Hercegovine prihvatilo, zakljueno je da se radi o promaenoj akciji koja je ostavila krupne politike posljedice. Istie se kako je itava akcija izvedena pod vodstvom Slube dravne bezbjednosti Saveznog SUP-a, a temeljila se samo na izjavi Miljenka Hrkaa. Republika Sluba dravne bezbjednosti je predlagala da se ne krene u akciju hapenja, nego da se akcija dalje operativno razrauje kako bi se prikupilo vie dokaza, ali je SDB Saveznog SUP-a naredio akciju, pa je Republika SDB dovedena u poziciju u kojoj je samo izvravala rjeenja o hapenju graana protiv kojih je pokrenut kri39
AJ, KPR, II 4 a, Izvrno vijee SRBiH Predsjedniku SFRJ, 23.2.1971; Vidjeti i Izvjetaj Komisije za kontrolu rada Slube dravne bezbjednosti u SRBiH u akciji Drava, Sarajevo, februara 1971.
175
6/29/11 6:56 AM
vini postupak. Predstavnici SDB u SUP-u BiH insistirali su da se o akciji odmah obavijeste drutveno-politiki faktori u republikama. Predstavnici Saveznog SUP-a nisu to prihvatili, nego su tek kasnije, poslije hapenja, uputili informaciju za republike drutveno-politike faktore. S obzirom na sve to, Izvrno vijee Bosne i Hercegovine je zakljuilo da uputi zahtjev SIV-u da ispita ovaj sluaj, razmotri i ocijeni ta treba povodom toga preduzeti, jer su nastale politike tete vrlo velike. U prilogu ovog obraanja Titu nalazi se je i Izvjetaj Komisije za kontrolu rada Slube dravne bezbednosti u SRBiH o akciji Drava, iz februara 1971. godine. Iz ovoga izvjetaja se moe zakljuiti da republika SDB Bosne i Hercegovine nije imala pravi uvid u voenje operacije Drava nego je samo asistirala saveznoj SDB, ali se naglaava i da Vojni sud i Vojno tuilatvo nisu prihvatili da vode postupak, pa je istraga voena u Okrunom sudu u Beogradu, koji je i izdao nalog za hapenje, pa je Republiki SUP morao sudjelovati u hapenju, jer je morao izvravati naloge suda. U to vrijeme u zemlji su se deavale uestale diverzije, a tampa, posebno beogradska, ukazivala je na zapadnu Hercegovinu kao na arite terorista, prikazujui taj kraj kao ustako-teroristiki. No, pravi je ok uslijedio nakon to je dio uhapenih puten, odnosno protiv njih nije potvrena optunica nakon istrage. To je ostavilo utisak kako su ti ljudi uhapeni samo zato to su porijeklom iz zapadne Hercegovine, te se postavljalo pitanje ravnopravnosti Hrvata. U tom kraju Bosne i Hercegovine akcija je, zbog toga, imala veoma nepoeljan odjek, izazvala je nemir i sumnje i negativno uticala na razvoj politike situacije i u tom kraju i u Republici. U ovom Izvjetaju Komisije konstatira se kako se pokazalo da je akcija Drava bila promaaj, istraga je trajala due od godinu dana, a nije dala nikakve rezultate. Nije dokazano postojanje organizacije, a ipak je bio lien slobode veliki broj graana upravo zbog sumnje da pripadaju takvoj organizaciji. Tokom Titove posjete Bosni i Hercegovini od 5. do 7. aprila 1971. bosanskohercegovako vodstvo mu se ponovo alilo, a Mikuli je izrazio uvjerenje kako se sluaj Hrka koristi za uplitanje i komplikovanje politike situacije u Bosni i Hercegovini i da iza toga stoje snage koje su protiv platforme mostarskog savjetovanja i politike koju vodimo u BiH. Drug Tito je na to rekao da i on tako to cijeni. Istakavi da mu je kao efu drave
176
6/29/11 6:56 AM
nezgodno da trai da se pitanje Hrkaa to prije skine s dnevnog reda, jer je Hrkaeva krivica dokazana, traio je nae angaovanje u tom pravcu, pie Mikuli.40 Treba ovdje imati u vidu injenicu da je u to vrijeme kada je pokrenuta akcija Drava i kada je uhapen Hrka, ministar unutranjih poslova SFRJ bio Radovan Stijai, koji je bio u sukobu sa bosanskohercegovakim vodstvom. Naime, on je, prema Mikulievoj tvrdnji, izraavao rezerve prema naim stavovima o nacionalnoj ravnopravnosti, a posebno zakljucima usvojenim na Mostarskom savjetovanju 1966. godine i provoenju politike odgovarajue nacionalne zastupljenosti u institucijama kulture i obrazovanja, politikim i dravnim organima.41 Bosna i Hercegovina je zbog toga traila njegovu smjenu iz savezne vlade.42
Odjeci Mostarskog savjetovanja e se osjeati i nakon ovog sluaja sa Hrkaem. Tada je, meutim, ve primjetno da se znatno smirenije pristupalo ocjenama njegova znaaja. Tako je Mikuli u avgustu 1972, prilikom polaganja kamena temeljca za jednu fabriku u Litici govorio o naporima koji se ulau za razvoj nedovoljno razvijenih krajeva u Bosni i Hercegovini, i u taj kontekst smjestio i polaganje kamena temeljca za tu fabriku, a najavio je i skori poetak gradnje hotela u Litici, zatim izgradnju fabrike igliastih leajeva u Ljubukom, zavretak izgradnje fabrike dekorativnih platana u
40
41
AFBiH, BM, k. 8; Inae, kasnije se pokazalo da je Hrka pristao dati lani iskaz da je podmetnuo eksploziv u beogradsko kino, vjerujui da e time lake dobiti paso. (Savka Dabevi Kuar, Sedamdeset prva: hrvatski snovi i stvarnost, Zagreb 1997, I, 399-400). Novine su pisale kako su isljednici u Mostaru uz dravnu i partijsku rije obeali Hrkau da mu se nee nita dogoditi ukoliko prizna da je podmetnuo taj eksploziv. Veernje novosti su u jednom broju pisale: Brojne okolnosti koje prate ovo maratonsko suenje ukazuju na to da mladi tesar iz Mokrog nije jedini koji igra neku udnu igru sa sudom i pred sudom. Savezni sekretar za unutranje poslove Radovan Stijai odobrio je da se trake (Hrkaeva isljeivanja u Mostaru, op. H.K.) prezentiraju sudu, ali se one tamo ipak nisu pojavile. David Husi, Javno svjedoenje Branka Mikulia. Sarajevo, april 1991., 56 Branko Mikuli je i krajem 1970-ih godina tvrdio da je opirno medijsko eksploatiranje sluaja Hrka poetkom te decenije po nekim beogradskim listovima predstavljalo svojevrsnu politiku kontru nastojanjima Saveza komunista Bosne i Hercegovine da se graani u pojedinim dijelovima Republike oslobode nametnutih kompleksa zbog toga to iz njihovih krajeva potiu kompromitovani ratni zloinci, te da je to istodobno bio i smiljeni atak na Mostarsko savjetovanje od strane onih koji su inicirali takvo pisanje. (B. Mikuli, Rasprave, 310).
42
177
6/29/11 6:56 AM
Gackom i Prozoru, pripreme za izgradnju prvog industrijskog objekta u Grudama, rekonstrukciju i proirenje industrijskih kapaciteta u Ljubinju, apljini, zatim izgradnju natopnog sistema u itluku, savremenih puteve irom Bosne i Hercegovine. Istina, dodao je Mikuli, u poslijeratnom periodu ovdje je bilo i izvjesnih kolebanja, sektatva kao i nepovjerenja u narod od strane pojedinaca, s obzirom na nerazvijenost privrede, a naroito industrije. Vidimo, dakle, kako Mikuli to nepovjerenje u narod svodi na razinu odnosa pojedinaca, a ne komunistike partije i vlasti u cjelini. Uz to, Mikuli je naglasio kako je Mostarsko savjetovanje svojim mjerama i stavovima, ubrzalo drutveno-politike procese u zapadnoj Hercegovini, a u pogledu ostvarivanja politike bratstva i ravnopravnosti naroda, ono je imalo iri znaaj i odjek. Od tada se, prema Mikulievoj ocjeni, u Hercegovini ostvaruje bri drutveni razvoj, kadrovska obnova, razvoj kolstva, a posebno srednjeg, poinje se razvijati industrija, saobraaj i drugo. Bilo je, na alost, i onih pojedinaca koji poruke mostarskog savjetovanja ili nisu razumjeli ili ih nisu prihvatili. Gubei ili naputajui klasne pozicije u tumaenju dogaaja iz najnovije istorije, oni su irili i ire sumnju u odanost pojedinih naroda samoupravnom socijalizmu. Mikuli naglaava kako su ti protivnici stavova zauzetih na mostarskom savjetovanju minimizirali ili preutkivali istinu da je izdajnika bilo u redovima svih naroda i narodnosti. Mikuli je prozvao i one koji su stavove savjetovanja shvatili na nain da su pod firmom borbe za nacionalnu ravnopravnost i afirmaciju (...) poeli da zagovaraju nacionalno pomirenje (...) Tome smo se, naravno, odluno suprotstavili, jer smatramo da je to atak na bratstvo i jedinstvo i ravnopravnost naroda koji ive u BiH i Jugoslaviji. Time je Mikuli jasno iznio partijski stav: odreene promjene u cilju otvaranja zapadne Hercegovine i afirmacije hrvatskog nacionalnog identiteta su mogue, ali samo u tolikoj mjeri koliko je potrebno da se uvrsti vladajua pozicija komunistike elite, pri emu nikakva suradnja s nositeljima tradicionalnog nacionalizma nije bila prihvatljiva. Bosanskohercegovako politiko vodstvo je to, oito, nauilo iz hrvatskoga sluaja, kada je Tito uklonio s politike pozornice hrvatsko vodstvo i to onoga trenutka kada su hrvatski nacionalni komunisti uspostavili odreeni kontakt s tradicionalnim hrvatskim nacionalistima,43
43
Duko Sekuli (ur), Sukobi i tolerancija. O drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracija, Zagreb 2004., 42-43. Ova knjiga sadri i dijelove o odnosu tradicionalnog i
178
6/29/11 6:56 AM
te bosanskohercegovako politiko vodstvo nije eljelo nikakav kontakt s tradicionalnim nacionalistima kako ne bi ugrozilo vlastitu vladajuu poziciju. Tradicionalni nacionalisti su za bosanskohercegovake nacionalne komuniste ostali i dalje kljuni protivnici, za kojima je krenula prava potraga.44 U tom je smislu i Mostarsko savjetovanje 1966. samo znailo otvaranje mogunosti da se u ime komunistikog nacionalizma vodi borba protiv tradicionalnog nacionalizma, ali su dogaaji u irem jugoslavenskom kontekstu, posebno u vezi s hrvatskim proljeem te otporima procesu nacionalne ravnopravnosti, koji su bili dosta snani u nekim sreditima komunistike moi, onemoguili dosljednu realizaciju stavova zauzetih na savjetovanju
komunistikog nacionalizma, te je u okviru toga modela mogue promatrati i stanje u komunistikom pokretu u Bosni i Hercegovini tokom 1960-ih i 1970-ih godina, pa i otvaranje diskusija o nacionalnim identitetima Muslimana i Hrvata u BiH toga doba. Brojni su primjeri irom Bosne i Hercegovine o toj jurnjavi za nacionalistima. Vidjeti, na primjer, ABiH, SSRN Bosne i Hercegovine, nesignirano (Informacija o nekim antisocijalistikim i antisamoupravnim pojavama u SR Bosni i Hercegovini i o reagovanjima na njih. Sarajevo, Predsjednitvo Republike konferencije SSRN BiH, septembra 1972).
44
179
6/29/11 6:56 AM
Stav politike elite o nacionalnoM identitetu MusliMana u Bosni i Hercegovini sredinoM 1960-ih godina*
Premda postoji obimna literatura o nacionalnom identitetu Bonjaka, ini se da jo uvijek to pitanje zaokuplja panju kako znanstvene tako i ope drutvene zajednice.1 U povijesti to pitanje je uvijek aktualizirano u razdobljima politikih kriza ili razdobljima velikih politikih transformacija. Tako se u doba priprema za preustroj Jugoslavenske federacije poetkom 1960-ih godina to pitanje rijeilo kao vana karika u novom ustroju Jugoslavenske federacije. Slino stanje je vladalo i tokom 1990-ih godina, kada se o tome debatiralo kao izuzetno vanom pitanju u kontekstu rjeavanja tzv. Bosanskog pitanja na Balkanu. Sredinom 1960-ih godina rjeenje je pronaeno u definitivnom priznanju muslimanskog nacionalnog identiteta, dok je 1990-ih izlaz naen u prihvatanju bonjatva kao nacionalne nominacije, ali i punog politikog dozrijevanja i stasavanja Bonjaka u modernu naciju.
* Ovaj lanak predstavlja rezultat istraivanja u okviru dva projekta: New and Ambiguous Nation-building Processes in South-eastern Europe: Collective Identities in Bosnia-Herzegovina, Macedonia, Moldova and Montenegro in Comparison (19442005), koga finansira the Volkswagen-Stiftung u Njemakoj i The Austrian Science Fund FWF, te Nacionalni identitet Bonjaka 1945-2008, koga finansira Kantonalno ministarstvo obrazovanja i nauke Sarajevo. Nijedna od ovih institucija ne odgovara za rezultate i tvrdnje iznesene u radu. 1 Pokazao je to i skup to ga je 2008. organizirao Institut za istoriju u Sarajevu o nacionalnom identitetu Bonjaka. Veina rasprava sa tog skupa objavljena je u knjizi pod nazivom Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka. Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, 2009.
180
6/29/11 6:56 AM
Stav politike elite o nacionalnom identitetu Muslimana u Bosni i Hercegovini sredinom 1960-ih godina
Debate o nacionalnom identitetu Bonjaka pokrenute su poetkom 1960-ih godina, i to u okviru politikih struktura, ali su ubrzo prekinute i prebaene iz sfere politike u sferu nauke, kako bi se najprije u naunim krugovima nepobitno dokazao bonjaki nacionalni identitet, a potom kao nauno dokazana injenica ponovo vratio u sferu politike koja bi imala zadau da samo prihvati ono to je nauka ve dokazala.2 Jedan od sudionika tog procesa kae:
Prva za nas vana stvar (...) bila je da se ovo pitanje unese u naunu agendu, i to putem organiziranih naunih historiografskih, etnolokih i sociolokih istraivanja (...) To je bio tada jedino mogui put da se problem istrgne iz ruku i ispod monopola politike i raznih brojnih pseudopolitiara i ideologa, koji su u toj oblasti tada carevali, a koji su kao oi u glavi uvali dugo godina prakticiranu politiku punu predrasuda prema jednom narodu, njegovoj historiji i kulturi.3
Tada je napravljeno nekoliko naunih rasprava koje su otvarale problem nacionalnog identiteta Bonjaka koje su potom, koritene u politikim debatama kao argument postojanja zasebnog bonjakog nacionalnog identiteta. Karakter ovih rasprava bio je viestruk. One su se kretale od isto naunih rasprava, poput Purivatrine studije o Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji,4 koja nije dokazivala zasebnost muslimanskog nacionalnog
Muhamed Filipovi, Afera Agrokomerc i smrt Hamdije Pozderca. Sarajevo: TDP d.o.o., 2008, 169. Isto, 171-172. O ovom naunom utemeljenju muslimanske nacije tokom 1960-ih vidi Enver Redi: Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke. Geneza ideje bosanske, bonjake nacije. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Institut za istoriju, 2000. Atif Purivatra, koji je do 1965. radio kao slubenik u Sekretarijatu unutranjih poslova BiH, a od 1966. kao docent na Visokoj politikoj koli (kasnije Fakultet politikih nauka), napisao je projekt svoje disertacije pod naslovom Politiki razvitak bosanskohercegovakih Muslimana u Kraljevini SHS 1918-1929. godine. Doktorirao je 6. marta 1972. na Fakultetu politikih nauka u Beogradu, a knjigu je objavio u Sarajevu 1974. godine. U ovu kategoriju spada i rad Envera Redia pod naslovom O posebnosti bosanskih Muslimana (1961), u kojemu autor govori o posebnosti etnikog i istorijskog identiteta, koji bitno razlikuje bosanske Muslimane od jugoslavenskih Muslimana i Muslimana uope.
4 3 2
181
6/29/11 6:56 AM
identiteta nego zasebnost muslimanskog politikog organiziranja, i Envera Redia o etnikom i historijskom identitetu bosanskih Muslimana, preko rasprava koje su voene na granici znanosti i politike, kakve su bile rasprave o jeziku, do iskljuivo politikih rasprava, koje su se, uglavnom, vodile o sadraju identiteta bosanskih Muslimana izmeu muslimanstva, bosanstva, bonjatva i jugoslavenstva. Vana je u ovome bila injenica da je tadanje bosanskohercegovako politiko rukovodstvo, oito potaknuto i Titovom inicijativom jaanja politikih periferija, afirmirajui ravnopravnost Bosne i Hercegovine u Jugoslavenskoj federaciji, snano afirmiralo posebni nacionalni identitet Bonjaka.5 U tom okviru angairan je odreeni broj naunika, koji su, radei na afirmaciji muslimanske nacije, radili gotovo domai zadatak. Kasnije e doi do odvajanja jednog kruga intelektualaca koji se nisu zadovoljavali onim to je tadanje politiko rukovodstvo dopustilo u okviru priznanja muslimanske nacionalne posebnosti. Taj je krug intelektualaca traio da se u afirmaciji muslimanskog nacionalnog identiteta ide dalje od naelnih politikih odluka. Oni su traili formiranje muslimanskih nacionalnih institucija, ali su tada optueni za nacionalizam i podvrgnuti politikoj represiji.6 Keith Jenkins je dobro primijetio kako ljudi i narodi imaju potrebu da svoj sadanji status legitimiraju prolou, odnosno da se ukorjenjuju u prolosti. Tu je historijska nauka od presudne vanosti, jer ona omoguava da razne skupine konstruiraju svoju prolost i kroz neku vrstu kolektivne biografije oblikuju svoje identitete. Takav je sluaj sa raznim socijalnim skupinama (npr. s buroazijom, koja je konstruiranjem svoje genealogije
O tome vidi opirnij: Husnija Kamberovi, Josip Broz Tito i politiko rukovodstvo Bosne i Hercegovine od sredine ezdesetih do sredine sedamdesetih godina 20. stoljea. U: Tito i Bosna i Hercegovina. Zbornik radova. Sarajevo: Savez drutava Tito u Bosni i Hercegovini, 2006, 201-223. Husnija Kamberovi, Bonjaci 1968: politiki kontekst priznanja muslimanskog nacionalnog identiteta. U: Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka. Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, 2009, 62.
6
182
6/29/11 6:56 AM
konstruirala i svoju historiju), pa i sa nacijama (koje uvijek svoje ukorjenjenje trae u prolosti).7 Poetkom 1960-ih nastalo je nekoliko historiografskih djela koja su nauno dokazivala postojanje bonjake nacije. Meu historiarima koji su na tome u to doba radili vodea linost bio je Muhamed Hadijahi, a s njim su na tom poslu bili aktivni Atif Purivatra i Mustafa Imamovi. Posebno je vana Hadijahieva uloga, koga e mnogo godina kasnije Enver Redi, drugi utjecajni historiar iz toga doba, ali sa bitno drugaijim pogledima, optuiti kao kljunog zagovornika ideje muslimanskog nacionalnog identiteta. Redi je zapisao kako je Hadijahi nauno utemeljio muslimansku naciju, mada je i sam Redi bio jedan od historiara koji je ozbiljno sudjelovao u raspravama o nacionalnom identitetu bosanskohercegovakih Muslimana. On je od 1961. bio direktor Instituta za istoriju, a teme koje su utemeljene kao istraivaki projekti u Institutu, koji se u to doba prvenstveno bavio problemima radnikog pokreta i socijalistike revolucije, bile su uloga Muslimanske narodne organizacije u austrougarskom razdoblju historije Bosne i Hercegovine, a izraen je i poseban projekt pod naslovom Takozvano muslimansko pitanje u toku Narodnooslobodilakog rata i Narodne revolucije.8 Dodue, ubrzo se odustalo od istraivanja teme o Muslimanskoj narodnoj organizaciji, jer se to pokazalo kao metodoloki jako izazovna tema. Saradnik koji je na njoj radio alio se da je obrada te teme gotovo nemogua iz metodolokih razloga, jer je podrazumijevala i istraivanje segmenta borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju, a to bi obavezivalo na detaljno ulaenje i u problematiku vjerskih institucija (vakufa, vjerskih kola) kao i drugih vjerskih pitanja. U pismu upuenom Institutu saradnik navodi: Premda je autonomna borba imala politiki znaaj, konfesionalna pitanja bila su u prvom planu pa se postavlja problem koliko bi bilo cjelishodno sa stanovita zadataka ovog instituta
7 8
Kieth Jenkinks, Promiljanje historije. Zagreb: Srednja Europa, 2008, 36.
Arhiva Instituta za istoriju, god. 1962, Studijski projekt o temi: Tzv. muslimansko pitanje u toku Narodnooslobodilakog rata i Narodne revolucije.
183
6/29/11 6:56 AM
ulaziti u njihovo izuavanje.9 Tako e se takve teme od 1964. povui iz programa rada Instituta, ali e se vratiti koncem 1970-ih godina. Znakovit je tu ipak projekt koji je 31. marta 1962. prijavljen Institutu o muslimanskom pitanju u toku Drugog svjetskog rata. Iako se tu plediralo za istraivanje takozvanog muslimanskog pitanja u toku Drugog svjetskog rata, to nikako nije znailo da je to podrazumijevalo ukljuivanje u kampanju naunog dokazivanja zasebnog nacionalnog identiteta Muslimana. Naprotiv, kljuna poruka ovog projekta bila je da muslimansko pitanje ne postoji. U zakljuku projekta je navedeno: Tako je muslimansko pitanje sa svojom odreenom drutvenoistorijskom sadrinom koje je sticajem istorijskih okolnosti uzimalo takoe i poseban vid nacionalnog pitanja u BiH skinuto s dnevnog reda drutvenog i politikog ivota u BiH samim aktivnim ueem bosansko-hercegovakih Muslimana u NOP-u, narodnoj revoluciji i socijalistikoj izgradnji.10 Tako je izgledalo da je poetkom 1960-ih godina Institut za istoriju (radnikog pokreta) ostao po strani od procesa afirmacije muslimanskog nacionalnog identiteta. Tada se veina historiara, koji e se ukljuiti u taj posao, i na kojem e raditi kao na partijskom zadatku, okupljala ne u okviru Instituta za istoriju (radnikog pokreta), nego oko Fakulteta politikih nauka, odnosno oko jednog studijskog projekta o stavu Muslimana Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja. Taj je projekt pokrenut tokom 1967, a kljuni saradnici od historiara bili su Muhamed Hadijahi, Atif Purivatra i Mustafa Imamovi. Oni su, pod pokroviteljstvom Hamdije Pozderca i pod auspucijom dr. Hamdije emerlia, imali zadatak nauno dokazati kako su se Muslimani tokom povijesti afirmirali kao nacionalna zasebnost. Ubrzo je Hadijahi, uglavnom na temelju podataka priArhiv Instituta za istoriju, god. 1962, Pismo [koje je] Upravi Instituta 13. aprila 1963. [uputio Devad Juzbai] pod naslovom O nekim problemima u radu na temi Muslimanska narodna organizacija. Arhiva Instituta za istoriju, god. 1962, Studijski projekt o temi: Tzv. muslimansko pitanje u toku Narodnooslobodilakog rata i Narodne revolucije. Znaajno je da ovaj projekt nije potpisan, ne znamo ko je trebao raditi na toj temi, niti se moe utvrditi da li je taj projekt prihvaen kao istraivaki projekt od nadlenih institucija u okviru programa rada Instituta.
10 9
184
6/29/11 6:56 AM
kupljenih u okviru tog istraivakog projekta, objavio i knjigu Od tradicije do identiteta. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. Ova je knjiga kasnije vrlo esto citirana u literaturi. Neto ranije je i Purivatra objavio knjigu Nacionalni i politiki razvitak Muslimana (1969), a potom i knjigu o historiji Jugoslavenske muslimanske organizacije (1974), koja je na neizravan nain nudila odgovor o zasebnom identitetu i politikoj organiziranosti Muslimana ve i u razdoblju izmeu dva svjetska rata. Purivatra je elio ponuditi upravo tu sliku o zasebnom politikom organiziranju, ne ulazei u nacionalnu politiku JMO, jer bi bilo vrlo teko na tadanjoj razini istraenosti nauno utemeljeno pisati o nacionalnoj orijentaciji te politike organizacije. Valjalo bi na ovom mjestu naglasiti injenicu da nisu svi historiari koncem 1960-ih imali jedinstven stav o nacionalnom identitetu Muslimana. Tako je u vrijeme kada je veina historiara, uz zatitu i pokroviteljstvo vladajue Komunistike partije, branila stav o nacionalnom identitetu Muslimana, Enver Redi pisao o posebnosti Muslimana, ali je on tvrdio kako bosanski Muslimani svoju etniku i istorijsku individualnost, koja je nesporna, iskazuju pod nazivom Bosanac.11 Redi je u svojim naunim tekstovima ovu tezu zastupao od 1961, ali je politiko opredjeljenje ilo u pravcu priznanja te zajednice pod naslovom Musliman. ak i na jednom politikom savjetovanju Redi je zastupao tezu o Bosancima, a ne Muslimanima. Tako se na sjednici Predsjednitva SKSSRN, 12. maja 1970, Enver Redi u svojoj diskusiji zalagao za zadravanja mogunosti izjanjavanja kao Jugosloven u nacionalnom smislu, te se usprotivio svoenju pojma Bosanac na regionalno obiljeje poput Lianin, Dalmatinac i slino. Dok je, na primer, ime Lianin iskljuivo obeleje za regionalnu pripadnost, u imenu Bosanac izraava se istorijska dravna i, zatim, teritorijalno-politika svest stanovnitva Bosne od srednjeg veka do najnovijeg istorijskog razdoblja. Redi u ovoj diskusiji ne govori vie o etnikoj nego samo o teritorijalno-politikoj posebnosti stanovnitva Bosne.12
Enver Redi, O posebnosti bosanskih Muslimana, u: Tokovi i otpori. Sarajevo: Svjetlost, 1970, 91. AJ, Savezna konferencija Socijalistikog saveza radnog naroda Jugoslavije (br. fonda 142), f. 324.
12 11
185
6/29/11 6:56 AM
Nakon jo nekoliko kritika upuenih na Rediev raun, posebno na njegovo razumijevanje jugoslavenstva, Redi je u polemici tvrdio kako on ne stoji na stanovitu da je jugoslovenstvo etnika zajednica. Ali tvrdim da su jugoslovenski narodi etniki bliski i srodni i etnika bliskost i srodnost je ipak neto drugo nego jedinstvena etnika zajednica, jedan etnost, jedan jedinstveni etnost. Ipak, historiari su svoja razmiljanja o nacionalnom identitetu Muslimana (Bonjaka) najjasnije iskazali na jednoj Konferenciji organiziranoj od 18. do 20. novembra 1968. godine pod nazivom Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Hercegovine, to su ga zajedniki organizirali Institut za istoriju u Sarajevu, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine, Katedra za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Katedra dravnog i meunarodnog prava Pravnog fakulteta, Katedra za politike nauke Fakulteta politikih nauka, Skuptina SRBiH i CKSKBiH. Referati sa ovog skupa objavljeni su u br. 4 asopisa Prilozi Instituta za istoriju. Prema redakcijskoj informaciji, na ovom je skupu sudjelovalo oko 80 historiara i vie predstavnika politikog i kulturnog ivota, ali su objavljeni referati 30 historiara, te veoma korisna diskusija. Ovaj skup se odravao u vrijeme nakon zvaninog priznanja muslimanskog nacionalnog identiteta od strane bosanskohercegovakih komunista. Na skupu su o tome posebno vrijedne referate podnijeli akademik Vasa ubrilovi (Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine) i profesor Avdo Sueska (Neke specifinosti istorije Bosne pod Turcima). Tada je Vasa ubrilovi, zastupajui tezu o historijskom razvoju muslimanskog nacionalnog identiteta, zapisao i sljedee:13
Oseanje bosanskih muslimana da su neto posebno u muslimansko-islamskoj zajednici u Turskom carstvu (...) izrastalo je iz njihovog uvjerenja da su po svom poreklu, po svom jeziku, nainu ivota vezani za Bosnu, i da su neto drugo, razliiti ne samo od pravih Osmanlija ve i od drugih islamskih naroda u Turskom carstvu.
Prilozi, Sarajevo: Institut za istoriju, 1968, 27.
186
6/29/11 6:56 AM
Avdo Sueska je razvijao tezu o postepenom izgraivanju zasebnog muslimanskog drutva u Bosni i Hercegovini u doba osmanske vladavine:14
Bosansko muslimansko drutvo se oformilo kao specifian vid osmanskog drutva, koje je u jednu cjelinu povezivala zajednika vjera islam i zajednika privrenost osmanskoj muslimanskoj dravi ijim su posredstvom Bosanci postali Muslimani i na taj nain tijesno povezali svoju sudbinu sa tom dravom. Posredstvom jedinstvene vjere islama muslimansko drutvo u Bosni usvojilo je jedinstvenu politiku ideologiju i predstavljalo jedinstven kulturni krug. Na toj osnovi ono se formiralo kao posebna etnika zajednica i razvijalo kao poseban narod sa posebnim interesima i stremljenjima. Za razliku od nemuslimanskog stanovnitva, koje se veinom nalazilo u zavisnom odnosu i potinjenom politikom poloaju, muslimansko drutvo je imalo vie stalea: spahije, svetenstvo (ulema), graanski slojevi i zavisni muslimanski seljaci (raja).15
List Borba je tada posebno istaknuo diskusiju Nedima Filipovia o razvoju posebnosti naroda Bosne i Hercegovine, te potom zakljuio kako je stav naunika da je neophodan ravnopravan tretman svih naroda u Bosni i Hercegovini (Srba, Hrvata i Muslimana), te da bez te ravnopravnosti nije mogu razvoj njihove domovine Bosne i Hercegovine.16 Filipovi, pak, u svojoj diskusiji prati transformaciju muslimanske zajednice od umme (fatalistiko-religiozna predstava o muslimanskoj zajednici kao boijem odreenju)17 do osjeanja pripadnosti modernoj naciji, za ta kao glavne aktere navodi socijalistiku revoluciju i socijalizam (socijalistika revolucija i borba za izgradnju socijalizma, sa svim humanistikim implikacijama tog procesa, stvorili (su) visoku politiku, drutvenu, ekonomsku, idejnu, humanu i nauno spoznajnu efervescencu (?) na ijim se ogromnim temperatu14 15
Isto, 49.
Na slian nain Sueska e govoriti i na Petom kongresu istoriara Jugoslavije, koji je odran u Ohridu poetkom septembra 1969. uz sudjelovanje blizu 1000 naunika, odnosno delegata i gostiju (Mustafa Imamovi, Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat, 2008, 59-62), te kasnije na savjetovanju u Krapinskim Toplicama 19-21. marta 1970. (Klasno i nacionalno u suvremenom socijalizmu, 2, Zagreb: Nae teme, 1970, 709-716).
16 17
Borba, Beograd, 20. XI. 1968, 5. Prilozi, 1968, 565.
187
6/29/11 6:56 AM
rama topio i nestajao vjekovni oklop feudalne muslimanske fikcije umme. Mi smo svjedoci tog procesa kod muslimana u Bosni. To je jedan proces dezalijenacije koji ima svoje veoma brojne komponente, meu kojima se naroito istie civilizacijsko-kulturna i psiho-socijalna komponenta).18 Ovaj skup, na kome je bilo i puno polemike, osobito izmeu Envera Redia i Atifa Purivatre o odnosu Saveza komunista prema nacionalnom pitanju Muslimana, znaajan je ne samo zbog pitanja o kojima je raspravljao nego najvie zbog povijesnog ambijenta u kojemu se odravao. Mogli bismo kazati kako je znaaj ovog skupa najvei upravo u naunom afirmiranju muslimanske nacionalne posebnosti u nekim referatima, premda to nije kljuni motiv za odravanje skupa. Pojedini historiari (prije svih Muhamed Hadijahi i Atif Purivatra) bili su posebno aktivni prilikom popisa stanovnitva 1971. godine. Oni su bili doslovni aktivisti na terenu. Ne samo da su nastupali na televiziji i radiju, te odgovarali na pitanja itatelja printanih medija nego su pisali pojedine broure koje su tampane u ogromnom tirau kao propagandni materijal, iji je cilj bio uvjeriti muslimane da se u nacionalnom smislu prilikom popisa stanovnitva izjasne kao Muslimani.19 Historiari su temu o nacionalnom pitanju Muslimana uvijek otvarali u kriznim trenucima historije Bosne i Hercegovine. Ovu tezu emo argumentirati na dva primjera: jedan je diskusija organizirana 1975. o problemima etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini, a drugi je diskusija koja je na inicijativu Drutva istoriara Bosne i Hercegovine voena 29. maja 1984. povodom pojave separata Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina iz Drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Diskusija o problemima etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini odvijala se u vrijeme debata o ustavnim promjenama i u vrijeme neposredno nakon usvajanja novoga Ustava 1974. godine.20 Ovo je Savjetovanje odr18 19
Isto.
Atif Purivatra i Kasim Suljevi, Nacionalni aspekt popisa stanovnitva 1971. godine. Sarajevo, februara 1971.
20
Diskusija sa Savjetovanja je objavljena u Prilozi, br. 11-12, Sarajevo 1975-1976, 261 342.
188
6/29/11 6:56 AM
ano u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u diskusiji su uestvovali historiari koji su radili na velikom projektu Istorija naroda Bosne i Hercegovine, projektu koji je zapoeo 1966, ali nikada nije priveden kraju.21 Na ovom je Savjetovanju o Muslimanima otvoreno progovorio jedino Branislav urev, mada se i u ostalim diskusijama vidjelo da je upravo to pitanje kljuno u razumijevanju problema etnikih odnosa u Bosni i Hercegovini. urev je tada kazao:
Rekao bih neto to se tie formiranja muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. Kad je o tome rije, moram da kaem da se proces formiranja bosanskohercegovakog muslimanskog naroda ne sastoji samo u islamizaciji nego i u postepenoj drutvenoj diferencijaciji u okvirima osmanske vlasti. Prirodna diferencijacija bosanskohercegovakih masa, koja se sastojala u ouvanju srpskohrvatskog jezika i drugih domaih specifinosti u ivotu tih masa, razumije se, dolazi u prvi red. Ali je to moralo biti ispunjeno drutvenim sadrajem da bi bosanskohercegovaki muslimanski narod bio narod u feudalnom smislu. Pri tome je najvanije pitanje postanak i razvitak domae feudalne klase u Bosni i Hercegovini.
urev razvija tezu kako se postepeno odvijao proces stvaranja domae, muslimanske feudalne klase, koja se kroz poseban status spahija i zaima u Bosni krajem 16. i u prvoj polovini 17. stoljea, te naroito tokom 18. stoljea procesom ifluenja, diferencira od osmanskog poretka, a potom e spoljna opasnost povezati muslimanski narod i domaa feudalna klasa postaje hegemon muslimanskog naroda. urev je potom nastavio:
Mislim da neemo izai na kraj, da neemo objasniti fenomen nauno, ako prihvatimo teoriju koja samo u islamizaciji, a ne i u diferencijaciji u okvirima osmanskog drutva, vidi stvaranje muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. I to prvo samo u diferencijaciji koja se sastojala u ouvanju prirodno-etnikih osobina muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, a zatim u diferencijaciji koja se sastoji u prvim zaecima obrazovanja naroda u feudalnom smislu. Ali mi ne moemo, takoe, izai na kraj sa drugim shvatanjem koje ne vodi rauna da je muslimanski narod u Bosni i Hercegovini u XIX vijek uao
Muhidin Pelesi, Manipulacije srpske historiografije o Bosni i Hercegovini, Prilozi, br. 29, Sarajevo: Institut za istoriju, 2009, 367-403.
21
189
6/29/11 6:56 AM
kao narod u feudalnom smislu ne samo u odnosu na ostala dva naroda nego u izvjesnoj mjeri i u odnosu prema vrhovnoj osmanskoj vlasti.
Na ovom je Savjetovanju jo i dr. Nikola Babi u odreenoj mjeri progovorio o Muslimanima kao zasebnom nacionalnom identitetu, tvrdei kako i koncem 19. i u prvoj polovici 20. stoljea oni ispoljavaju odreene svoje nacionalne individualitete u raznovrsnim oblicima drutveno-politikog ivota manifestirajui to kroz politiko i kulturno organiziranje. Svi ostali su jo uvijek pomalo bojaljivo spominjali one ideje koje bi mogle biti na tragu afirmiranja muslimanskog nacionalnog identiteta, odnosno historijske utemeljenosti tog identiteta. S obzirom da se ovdje radilo o diskusiji potaknutoj problemima oko pisanja Historije naroda Bosne i Hercegovine, pomalo iznenauje izbjegavanje otvorene diskusije o problemima nacionalnih identiteta, posebno nacionalnog identiteta Muslimana. Vidimo, takoer, kako je javno promoviranje te zasebnosti vie namijenjeno onim historiarima koji bi, s obzirom na vlastiti nacionalni identitet, mogli imati najmanje problema zbog javnog promoviranja ideje o muslimanskom nacionalnom identitetu. Vodee linosti politike elite u Bosni i Hercegovini Sazrijevanje shvaanja o zasebnosti muslimanskog nacionalnog identiteta, kako su proces politikog priznanja realnosti muslimanskog nacionalnog identiteta esto nazivali nositelji te aktivnosti 1960-ih i 1970-ih godina,22 odvijalo se tih godina uz snanu podrku tadanjeg bosanskohercegova22
U intervjuu zagrebakom Fokusu Kasim Suljevi, pisac knjige Nacionalnost Muslimana izmeu teorije i politike, na pitanje novinara ime se moe objasniti negiranje muslimanskog nacionalnog identiteta i nakon potpunog priznanja odgovara: Rado bih izraz priznanje zamijenio pojmom sazrijevanje shvaanja. Nije bilo nikakve deklaracije ili dekreta o priznanju, nego sazrijevanja svijesti u kojoj su Muslimani stjecajem povijesnih okolnosti dobili adekvatno mjesto u jugoslavenskoj etnikoj strukturi naroda i narodnosti. (Fokus, br. 10/1981, Zagreb, 3. listopada 1981, 76).
190
6/29/11 6:56 AM
kog politikog rukovodstva, koje je imalo podrku veeg dijela jugoslavenske politike elite. Jo uvijek su nezabiljeena sjeanja tadanjih aktivista u Bosni i Hercegovini o nainima podrke pojedinaca iz saveznih institucija, ukljuujui i pojedine vojne kadrove, procesu afirmacije muslimanske nacije. Ali, nekoliko je kljunih linosti iz tadanjeg rukovodstva koje su se u tome angairale. Vana i utjecajna politika linost u vrijeme afirmacije muslimanskog nacionalnog identiteta koncem 1960-ih godina bio je Cvijetin Mijatovi, koji je u gotovo itavom razdoblju od kraja Drugog svjetskog rata obavljao dosta visoke dunosti kako u Bosni i Hercegovini tako i u Jugoslaviji. Najprije je obavljao dunost organizacionog sekretara u Politikom birou Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu od 1945, zatim je bio lan Politbiroa CKKP Bosne i Hercegovine od 1948, lan Izvrnog komiteta CKSKBiH od 1954, od marta 1965. obavljao je dunost politikog sekretara CKSKBiH. Sredinom novembra 1966. Mijatovi je izabran za predsjednika CKSK Bosne i Hercegovine i na toj dunosti ostao do 1969. godine, kada je otiao u Beograd na poziciju lana Predsjednitva SKJ.23 Mijatovi je predsjedavao vanim partijskim sjednicama sredinom 1960-ih godina, na kojima se debatiralo o nacionalnim pitanjima, ukljuujui i 17. i 20. sjednicu CKSKBiH poetkom 1968, na kojima je definitivno zauzet politiki stav o zasebnosti nacionalnog individualiteta Muslimana u Bosni i Hercegovini. S pravom je ve zabiljeeno kako se Mijatovi zalagao, zatitniki, za interese Muslimana i za njihovu odgovarajuu zastupljenost i ravnopravnost od Republike do Federacije,24 mada je od poetka 1970-ih, zbog porodine tragedije, jedno vrijeme vie statirao u politici nego to je u njoj aktivno sudjelovao, da bi se koncem 1970-ih ponovo uzdigao u sami vrh.25
23 24 25
Istorija SKBiH, 2, Sarajevo: Institut za storiju, 1990, 178.
Vitomir Popovi, Pa to je gotovo; on je streljan. Prosvjetina poslanica, 15. juli-decembar, Tuzla 2007, 161. U jednom razgovoru 1990. Mijatovi je svoju poziciju poetkom 1970-ih ovako opisao: Ja sam imao namjeru, dodue sticajem nekih mojih okolnosti nesrenih, privatnih, kad mi je poginula ena, sedamdesete godine [te je godine poginula u saobraajnoj nesrei njegova supruga, op. H.K.] da se povuem. Ja sam traio ostavku da se brinem djecom, neu vie da budem na tim poloajima. Pogrijeio sam, jer su insistirali drugovi, naroito iz Bosne da ipak ostanem, mislim da sam pogrijeio ... ali sam bio u jednom takvom stanju psihikom
191
6/29/11 6:56 AM
Vanu ulogu u tome imao je i Branko Mikuli, koji je na etvrtom kongresu SKBiH u martu 1965. postao jedan od sekretara u CKSKBiH (osim Mikulia tada su za sekretare izabrani Esad Ceri i Blao urii), a 1967. izabran je za predsjednika Izvrnog vijea Bosne i Hercegovine, ali je njegova vodea politika uloga u BiH poela izborom za predsjednika CKSKBiH krajem 1969. godine. Na toj poziciji Mikuli je ostao do 1978, kada je preao u Beograd na funkciju lana Predsjednitva CKSKJ. Dok je Cvijetin Mijatovi bio na elnoj partijskoj poziciji u vrijeme kada su se pripremale poznate 17. i 20. sjednica CKSKBiH, na kojima je definitivno zauzet politiki stav da su Muslimani poseban narod, Branko Mikuli je bio kljuna politika linost i na elnoj partijskoj poziciji u vrijeme kada su se na popisu stanovnitva 1971. Muslimani izjasnili kao zaseban nacionalni identitet. Branko Mikuli je 12. marta 1970. razgovarao sa Josipom Brozom Titom i ostavio svjedoanstvo o tome. Prethodno je Fadilj Hoda upoznao Tita s tim kako postoje velike primjedbe da se Muslimani na popisu stanovnitva iskazuju kao poseban narod. Mikuli pie da je na to kazao:26
Znamo za te rezerve, rekao sam Titu i upoznao ga sa kojekakvim tezama i pitanjima, to se postavljaju s ciljem da se ospori nacionalna posebnost Muslimana. One koji osporavaju nacionalnu posebnost Muslimana pitamo a ta su, po njihovom miljenju, Muslimani? Na to nam se kae: neka se piu da su Jugosloveni, a mi odgovaramo pitanjem: zato se kao Jugosloveni ne iskazuju i Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Crnogorci i dr. Zato se to sugerie samo Muslimanima? Kae nam se da se religijska pripadnost ne moe transformirati u nacionalnu, a mi odgovaramo da je kod svih nas u Bosni i Hercegovini religijska pripadnost opredijelila i nacionalnu. Svi rimokatolici su Hrvati, svi pravoslavci Srbi, a Muslimani su islamske vjere.
da sam statirao. Nisam mogao da se u dovoljnoj mjeri angaujem, da se koncentriem, da itam te silne materijale, da se pripremam itd. (...) Trebalo je vremena da malo doem sebi, tako da sam polovinom sedamdesetih godina poeo da dolazim u neke sukobe sa nekim drugovima u Republici, malo po malo, a to se naroito zaotrilo poetkom osamdesetih godina. Vitomir Popovi, Pa to je gotovo; on je streljan. Isto, 181-182.
26
David Husi, Javno svjedoenje Branka Mikulia. Sarajevo, april 1991, 54-55.
192
6/29/11 6:56 AM
Mikuli svjedoi da je tada sa Titom razgovarao i o idejama da se Muslimani iskazuju kao Bosanci.
Odgovaramo da smo svi Bosanci i Hercegovci bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost. One to nas to pitaju (tj. zato se muslimani u nacionalnom smislu ne iskazuju kao Bosanci, op. H.K.), priupitamo: da li nam sugeriu da formiramo novu, bosansku naciju? Kau: nemojte formirati naciju, ali piite se tako. A mi dobro znamo da bismo, takvim izjanjavanjem pocijepali Bosnu i Hercegovinu. Jer, Hercegovci se ne bi izjasnili kao Bosanci, ljudi iz Bosanske krajine izjasnili bi se da su Krajinici, Srbi da su Srbi, Hrvati da su Hrvati itd. Tako opet dolazimo do pitanja Muslimana i Bosne i Hercegovine, kao Republike, to jest, do osporavanja njihove individualnosti, posebnosti, to jeste sutina stvari. A onaj ko otvara to pitanje, objektivno, otvara i pitanje Jugoslavije.
Ovo svjedoenje Branka Mikulia na najbolji nain govori ne samo o njegovim stavovima o nacionalnom identitetu Muslimana nego i o njegovom zalaganju za afirmaciju tog identiteta.
Roen sam u nacionalno izmijeanoj sredini. Dobro znam da Muslimani jesu i mogu biti samo poseban narod. Nita drugo, u nacionalnom smislu, oni ne mogu biti. Ako je to tako, istom prilikom upitan sam a ta su Muslimani koji su se izjasnili kao Srbi ili Hrvati? Naivine, odgovorio sam. Jer, nikada Srbi i Hrvati nisu iskreno primili Muslimane kao svoje sunarodnike (...) Na drugoj strani, nikada se Muslimani, izuzev pojedinaca, nisu iskreno osjeali Hrvatima ili Srbima. S tim u vezi, Titu sam ispriao dogodovtinu o trgovcu Sadikoviu iz Ljubukog, koji je bio predsjednik Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u tom gradu. Napredak je pripremio godinju zabavu. Poasnu stolicu ostavili su za predsjednika drutva, a on nije doao na zabavu. Ujutro je kod njega otila delegacija i pitala ga zato nije doao. Odgovorio je: Pa, hajte ljudi, ne mogu vam ja svaki dan biti Hrvat! Tito se na to glasno nasmijao i rekao da je Sadikovi time na najbolji nain izrazio stvarno stanje i istinu.
Mikuli svjedoi da mu je na kraju tog razgovora Tito rekao kako je saglasan sa stavom bosanskohercegovakog rukovodstva o pitanju nacionalnog identiteta Muslimana i stavio do znanja da mogu raunati na njegovu podrku. Nemojte se s drugima svaati, ali radite po vaem miljenju. Vi
193
6/29/11 6:56 AM
ste u pravu. To mi je potpuno jasno. Shvatio sam to ve prvih dana kada smo u ratu doli u istonu Bosnu. Mikuli je krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih kao predsjednik CKSKBiH bio kljuna politika linost u procesu prihvatanja injenice da su Muslimani posebna nacija. On je te stavove snano zastupao u razgovorima koje su bosanskohercegovaki komunisti vodili sa komunistikim rukovodstvima drugih republika. U razgovoru sa rukovodstvom Hrvatske 20. maja 1970. Mikuli o Muslimanima kae:
to se Muslimana tie (...), moram da dodam da je pitanje odnosa prema Muslimanima praktino pitanje odnosa prema Hrvatima i Srbima u Bosni i Hercegovini. Jer, bez ravnopravnosti Muslimana nema ravnopravnosti Srba i obrnuto, bez ravnopravnosti svakog naroda u Bosni i Hercegovini nema ravnopravnosti ni za jednog ni za drugog. Mi smo zbog toga nakon dugih diskusija zauzeli, po naem miljenju, veoma ispravne politike stavove o tome. Imali smo u prolosti greaka, mi komunisti Bosne i Hercegovine, vrili nekakvu presiju na Muslimane komuniste da se opredjeljuju ta su po nacionalnosti Hrvati ili Srbi. Uvjerili smo se da je to to smo radili sve bilo besmislica i da oni nikad nisu bili ni Hrvati ni Srbi ve su ostali Muslimani i to je, da tako kaem, na odnos prema tom pitanju.
Mikuli dalje kae da smatra da je taj stav ispravan i zbog toga to iz ruku Islamske vjerske zajednice izvlaimo mogunost da ona vodi politiku, kao da je predstavnik nacionalnosti Muslimana. Stalno su prisutne te tendencije, posebno od onog dijela o kome je Dema govorio, od reakcionarnog dijela Islamske vjerske zajednice, a tamo imamo Aliju Nametka, a znaju se njihove politike pozicije i njihovo stalno igranje na tu kartu. Hou da kaem da smo, to se tie toga, postigli veoma, veoma velike rezultate u Bosni i Hercegovini.27 Avdo Humo je vano ime u procesu afirmacije muslimanskog nacionalnog identiteta tokom 1960-ih i poetkom 1970-ih godina. Roeni Mostarac i komunistiki aktivista, poslije Drugog svjetskog rata jedno je
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, CKSKH, strogo pov. i pov. br. 496, Magnetofonski snimak razgovora sa delegacijom SR Hrvatske i SRBiH odranog 20. maja 1970.
27
194
6/29/11 6:56 AM
vrijeme bio ministar i potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, lan Politikog biroa Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu i Politbiroa KPBiH od Osnivakog kongresa 1948. godine. Od oktobra 1966. bio je lan CKSKJ. S te pozicije Humo je aktivno radio na afirmiranju muslimanskog nacionalnog identiteta krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih godina.28 Sredinom 1970-ih godina Humo e biti potisnut iz politikog ivota, skupa sa Osmanom Karabegoviem i bez ikakvog utjecaja na dalji razvoj muslimanskog nacionalnog identiteta. Demal Bijedi je, takoer, bio vaan politiki aktivista u procesu afirmiranja muslimanskog nacionalnog identiteta. Humin zemljak, obavljao niz dunosti u Sarajevu i Mostaru, sredinom 1960. posebno je aktivan, izmeu ostalog i zbog toga to je obavljao visoke dunosti u republikoj hijerarhiji. Od 1963. Bijedi je bio predsjednik Republikog vijea Skuptine Bosne i Hercegovine, a od 1967. do 1971. on je predsjednik Skuptine Bosne i Hercegovine. S te je pozicije sredinom 1971. postao prvi i jedini Musliman predsjednik Jugoslavenske vlade. On je poetka 1960-ih jasno i uporno, kao lider na najviim republikim dunostima, zastupao ideju nacionalne afirmacije Muslimana. Na sastanku Komisije za meunacionalne odnose CKSKBiH, odranom 15. marta 1966, Demal Bijedi se zalagao za nacionalnu afirmaciju Muslimana. Ta je diskusija objavljena u Odjeku, a kasnije i u njegovoj knjizi o samoupravljanju.29 Izvorni naslov moda najbolje oslikava motive za pisanje ovoga lanka: Nacionalnost protiv nacionalizma, kako stoji u izvorniku, sam po sebi je sugerirao komunistiko razumijevanje nacionalnog identiteta.30 U ovom tekstu Bijedi je, kao predsjednik Republikog
Avdo Humo, Istorijski i aktualni aspekti nacionalnog pooloaja Muslimana. Klasno i socijalno u savremenom svijetu, knjiga druga, Zagreb: Nae teme, 1970, 467-496. Demal Bijedi, Samoupravljanje kao zahtjev i praksa. Sarajevo: NIP Osloboenje, 1976, 62-70. Naslov lanka objavljenog u Odjeku glasio je: Dosljednost u teoriji i u praksi. Osobenosti meunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini, a u knjizi naslov glasi: Ravnopravnost i bratstvo i jedinstvo protiv nacionalizma.
30 29 28
U Muzeju Hercegovine u Mostaru, u fondu Demala Bijedia, sauvano je mnogo raznih verzija Bijedievih govora, lanaka i intervjua. Jedan lanak, koji je po naoj ocjeni predstavljao prvu verziju ovoga rada objavljenog u Odjeku, nosi naslov Osobenosti
195
6/29/11 6:56 AM
vijea Skuptine SR Bosne i Hercegovine, odluno zastupao ideju muslimanske nacije odbacujui ideju jugoslavenstva, koja se u to vrijeme u nekim krugovima takoer plasirala kao nain prevazilaenja tadanjih meunacionalnih zategnutosti.31 Ovo je bilo javno promoviranje partijskih stavova o nacionalnom identitetu Muslimana, koje se odvijalo paralelno sa borbom za ravnopravnost BiH u Jugoslavenskoj federaciji. U ovoj diskusiji Bijedi jasno i nedvosmisleno izraava komunistiki koncept nacije na koji se tada oslanjala komunistika elita u opravdavanju svoga stava o priznavanju nacionalnog identiteta Muslimana. Nacionalnost je, prije svega, drutveno-istorijski i socijalno-ekonomski fenomen. Ona ima materijalne pretpostavke i sadrine a onda i elemente svijesti, jezika i kulture - ime je dijelom uslovljena i oblikovana.32 Bijedi je, takoer, izraavao stav tadanje vladajue bosanskohercegovake elite o jugoslavenstvu, odbacujui u tome vidjeti nacionalni identitet i kritizirajui one koji su zastupali takve ideje. Po njegovom miljenju, za ideju o jugoslovenstvu, kao formuli rjeavanja nacionalnih protivurjenosti, po pravilu zalau (se) oni kojima unitarizam donosi korist ili oni koji u sebi misle da su za
bosansko-hercegovakih meunacionalnih odnosa i pitanje jugoslovenstva. Bijedi je moda u ovom tekstu najbolje potvrdio ispravnost stava Rogera Brubakera, koji je tvrdio kako komunisti nisu bili antinacionalni, ali su bili antinacionalisti. Rogers Brubaker, Nationalism Reframed: Nationhood and the national question in the New Europe. Cambrige: Cambridge University Press, 1996.
31
32
Na ovom bi mjestu trebalo opirnije navesti kako se o ideji jugoslavenstva govori u materijalu pripremljenom kao podloga za Mostarsko savjetovanje u septembru 1966. godine. Tu se, naime, konstatira kako je isticanje jugoslavenstva nain da se pravilno rijee meunacionalni odnosi. Osnova za ovu ideju bila je uvjerenje o nunosti obezvreivanja nacionalnog osjeanja. Ocjenjuje se, meutim, da je to pogreno i da takve ideje vode do nacionalistikih i ovinistikih pojava u nekim sredinama, mada jedan broj komunistikih aktivista stoji na stanovitu da je jugoslavenstvo doista bilo izlaz za rjeenje svih meunacionalnih problema, vjerujui da je nae drutvo na takvom stepenu razvitka da nema potrebe za postojanjem bilo kakvih osobenosti koje podvajaju i razlikuju ljude, pa ni u nacionalnom pogledu. Meutim, kod jednog dijela politikih kadrova to se javlja, bilo kao posljedica prikrivenog nacionalizma ili nerazumijevanja ovog pitanja, bilo kao rezultat tenje za obezbjeivanjem privilegovanih drutveno-ekonomskih pozicija birokratiziranih grupa i pojedinaca. D. Bijedi, Samoupravljanje, 63-64.
196
6/29/11 6:56 AM
progres a zapali su u nerjeive pritivurjenosti zbog nenaunog i nerealnog pristupa ovoj problematici.33 Bijedi je s puno panje pristupio analizi odnosa Muslimana prema jugoslavenstvu. On je opredjeljenje dijela Muslimana za jugoslavenstvo jednostavno nazvao muslimanski bijeg u jugoslovenstvo zakljuujui kako je to bio jedan od vidova spasavanja njihovog individualiteta u vrijeme kada nisu bili priznati kao nacija.34 Ubrzo nakon toga Bijedi je ponovo govorio o fenomenu jugoslavenstva, ali i o bonjatvu, zakljuujui kako se radi o pojavama koje negiraju njezinu vienacionalnu strukturu. Istakao je tu svojatanja Bosne i Hercegovine od strane Srba i Hrvata, ali i pojave bonjatva i jugoslavenstva, koje on, takoer, smatra vrlo opasnim za opstanak Bosne i Hercegovine. Ovim fenomenima kao supranacionalnim ili nacionalnim treba da se pokriju (a zato ih pokrivati kada je to nae bogatstvo) ove meunacionalne specifinosti koje postoje u Bosni i Hercegovini i u Jugoslaviji. Ovakva shvatanja su opasna ne samo za unutarbosansko nego i za unutarjugoslovensko jedinstvo. Ta stanovita su danas usamljena i mi ih moramo igosati. Truju nam sredinu i nae odnose. Ona su nacionalistika i ovinistika. Mi moramo polaziti od injenice da su Srbi u Bosni i Hercegovini dio srpske nacionalnosti, Hrvati hrvatske, a da Muslimani nisu ni Srbi ni Hrvati nego takoe jedan poseban nacionalni individualitet sa svojom istorijom, svojom kulturom, eljama, stremljenjima, unutranjom psihikom konstitucijom, eljama, stremljenjima i osjeajima isto kao Srbi i Hrvati. Meutim, na ovo treba dodati slijedeu i vrlo vanu konstataciju: sva tri ova naroda u Bosni i Hercegovini ive skupa, moraju da ive skupa i to je njihovo najbolje rjeenje (...) Njihovi nacionalni individualiteti moraju da se potivaju, oni u javnom i drutvenom ivotu proporcionalno moraju da uestvuju, to su vitalni narodi i sposobni da iz svojih redova daju sve vrste kadrova potrebne
33 34
D. Bijedi, Samoupravljanje, 64.
D. Bijedi, Samoupravljanje, 69. Zanimljivo je usporeivati kako su nestajale pojedine reenice od rukopisa do objavljivanja. Tako je, naprimjer, u Bijedievoj originalnoj verziji iza ove reenice slijedio nastavak koji je govorio da je to muslimansko opredjeljivanje za jugoslavenstvo bilo vezano za momente prinude i politikih razraunavanja, to je izostavljeno u tampanoj verziji u knjizi, ali i u listu Odjek.
197
6/29/11 6:56 AM
naoj drutvenoj zajednici (...) Mi danas znamo ta je jugoslavenstvo kao nova nacionalna kategorija i do ega ono dovodi ako se namee narodima, mi takoe znamo ta je bonjatvo, znamo ta je nacionalizam, ovinizam, znamo gdje najprije u sferi maunacionalnih odnosa dolazi do defekata, zbog ega se treba svakodnevno angairati na uklanjanju tih nedostataka. [...] Na sjednicama CKSKBiH poetkom 1968. on je bio prvi diskutant o tom pitanju.35 Na 17. sjednici CKSKBiH 26. januara 1968. odmah nakon uvodnog izlaganja Nisima Albaharija govorio je Demal Bijedi. On je poao od stanovita kako je rasprava o nacionalnom pitanju potrebna ne zbog toga to su ti odnosi zaotreni (on kae da nije takvo stanje) nego zbog potrebe da se o tim pitanjima raspravi radi spreavanja meunacionalnih nesporazuma koji se najee manifestuju u nerazumijevanju, netrpeljivosti, a mogue su i tee posljedice. Njegova je teza kako odnosi meu narodima nisu niti smiju biti jednom za svagda utvrena ema. To je ivot koji se svakodnevno razvija. Svakodnevni ljudi, grupe ljudi, pa prema tome i nacije i narodnosti, stupaju u kontakt jedni s drugima. To naroito vai za nacionalno heterogene sredine, kao to je naa ira i ua zajednica. Svaki dan meu njima iskrsava, to je nuno, poneko malo ili veliko pitanje koje najee nije teoretskog ili principijelnog karaktera, ali koje trai dosljedno rjeavanje u praksi. Otuda proizilazi potreba da se sa teoretskim shvatanjima o svemu bitnom, a o nacionalnom pitanju pogotovo, izlazi u javni ivot i svakodnevnu praksu, politiku, ekonomsku i kulturnu. Iz svakodnevne prakse proistiu sva pitanja pa i meunacionalna. Prema tome, ona se u praksi jedino mogu i rjeavati. Otuda imperativ i za nas komuniste za svakodnevnom praktinom dosljednou kako u teoriji tako i u svakodnevnoj praktinoj borbi za pravilne i humane odnose meu ljudima. Koliko se Bijedi angairao na polju afirmacije muslimanske nacije govori i njegova diskusija prilikom susreta delegacije BiH i Hrvatske odr-
35
Sedamnaesta i dvadeseta sjednica CKSKBiH i diskusije o nacionalnom pitanju (priredio Husnija Kamberovi), u: Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka. Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, 2009, 241-295.
198
6/29/11 6:56 AM
anog u Zagrebu 20. maja 1970. godine.36 Tom prilikom se razgovaralo i o sukobu koji je bio evidentan izmeu rukovodstva IVZ u Zagrebu i centra u Sarajevu. Bijedi je naglasio da nije u pitanju konceptualni sukob, odnosno sukob modernista i konzervativaca, kako su to predstavljali lideri Islamske zajednice u Zagrebu, nego pokuaj politizacije Islamske zajednice i konfrontiranje sa legalnim rukovodstvom u Sarajevu. Radi se o sljedeem: To je pokuaj da se islamska zajednica koristi u, ovako da kaem, prljave politike svrhe. To sam ja rekao u razgovoru sa nekim Muslimanima u Zagrebu. Tada sam im rekao i ovo: bez obzira kako se vi opredjeljujete, bez obzira to ste vi Muslimani porijeklom iz Bosne, vi ste sada graani Hrvatske i nikakva vea prava nemate nego Hrvati ili Srbi, vi ste pripadnici Saveza komunista Hrvatske, Socijalistikog saveza i vi nemate nikakva prava u pogledu formiranja ni klubova ni vjerskih centara, kao posebna muslimanska nacionalna grupacija. S tim budite naisto. To ja lino mislim, a smatram da je isto miljenje rukovodstva Hrvatske. Ali, mi imamo ovdje u Sarajevu jednu jaku kampanju protiv rukovodstva Islamske vjerske zajednice i ona se naslanja na grupaciju u Zagrebu. To su ljudi koji su bili od 15 do 20 godina na robiji, koji su poli u odlunu borbu protiv Reis Uleme, zapravo oni su htjeli da Reisa svrgnu. Reis Ulema je jako pozitivan ovjek, to je na 100% ovjek, koji prihvata nau politiku,37 koji je za politiku odbrane nae zemlje, za politiku bratstva i jedinstva za socijalistiku izgradnju itd. Meutim, oni perfidno pokuavaju da islamsku zajednicu, koja je laika pretvore u klerikalnu. To je ta diskusija o strunosti i naprednosti ovih to napadaju islamsku zajednicu i Reisa. To moe da neobavijetena ovjeka dezorijentira. Mi smo se pored ostalog, na zahtjev Reisa sloili da ispraznimo jednu zgradu da bi mogli osnovati teoloki fakultet ili visoku teoloku kolu. Ovo smo prihvatili posebno radi toga, to Reis osjea da su kolovani ljudi u Maroku, Kairu, Aliru i sl. manje-vie klerikalci, a poneki od njih i agenti ove ili one obavjetajne slube. Zato on eli da se tu formira fakultet u Sarajevu. Bijedi dalje naglaava kako ova grupa islamskih aktivista
36 37
HDA, CKSKH, 496, Magnetofonski snimak razgovora sa delegacijom SR Hrvatske i SRBiH odranog 20. maja 1970.
U to vrijeme reisu-l-ulema je bio Sulejman ef. Kemura (reisu-l-ulema od 1957. do 1975).
199
6/29/11 6:56 AM
iz Zagreba navodno ele da reorganiziraju islamsku zajednicu u smislu dovoenja strunih, sposobnih i kvalifikovanih ljudi, ali je njihov krajnji cilj ocjepljenje Hrvatske i Slovenije i bira(nje) posebnog svog muftije, odnosno starjeine islamske zajednice za Hrvatsku, odvojeno od postojee jugoslovenske islamske zajednice. Demal Bijedi je dalje nastavio: Jedno je Musliman u nacionalnom smislu, drugo je vjerski osjeaj o pripadnosti vjerskoj zajedenici. Ali oni (grupa aktivista u Zagrebu, op. H.K.) pokuavaju da vode politiku i da budu centar i jednog i drugog. Iznose argumente da je Reis nedovoljno obrazovan vjerski. Reis moe da bude obini graanin, pravnik, filozof itd. Uostalom, u islamskoj zajednici svi su reisi do sada bili intelektualci, pravnici, kadije itd. Poetkom 1970-ih godina u procesu muslimanske nacionalne afirmacije od politikih lidera znaajno mjesto je imao Hamdija Pozderac, koji je 1971. godine naslijedio Bijedia na poziciji predsjednika Skuptine Bosne i Hercegovine. Prije 1971. Pozderac je imao odreenu ulogu u muslimanskoj nacionalnoj afirmaciji, mada u to doba nije pripadao krugu najutjecajnijih politikih linosti u Bosni i Hercegovini.38 Pozderev politiki utjecaj je bio najvei krajem 1970-ih i tokom 1980-ih godina. *** U ovom dijelu analiziram razne rasprave, ukljuujui rasprave na partijskim forumima, akademske rasprave i rasprave u medijima o nazivu bonjake nacije krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih godina. Polazim od politikih rasprava o jugoslavenstvu sredinom 1960-ih godina. Te su se rasprave o jugoslavenstvu otvorile istovremeno sa sazrijevanjem politike odluke o priznanju nacionalnog identiteta Bonjaka. U Mikulievoj biljeci od 3. februara 1966. stoje njegove napomene o temi naslovljenoj Bosna i Hercegovina u Jugoslaviji (paternalizam i regionalizam). Iz ove se biljeke moe zakljuiti kako se radi o nekom skupu kojem prisustvuju Rato (Dugonji ?), Rudi (Kolak ?), Blao (urii ?) i Nijaz (Dizdarevi ?). Mikuli biljei
Usporedi: Muhamed Filipovi, Afera Agrokomerc i smrt Hamdije Pozderca. Sarajevo: TDP d.o.o., 2008; Hamdija Pozderac. Dravnost i nacionalnost BiH. Prireivai Mujo Demirovi i Mulo Hadi. Biha: Pravni fakultet, 2008.
38
200
6/29/11 6:56 AM
kako se treba distancirati od apstraktnog jugoslavenstva. U biljekama stoji: rjeite muslimansko pitanje, kako bi se Srbi i Hrvati mogli slobodno izjanjavati. U to vrijeme se znatno zaotravaju rasprave o nacionalnim odnosima. U Komisiji za meunacionalne odnose CKSKBiH napravljena je 10. maja 1967. posebna informacija o meunacionalnim odnosima pod naslovom O nekim pitanjima meunacionalnih odnosa. U toj se informaciji, uglavnom, govori o razvoju kulture u BiH i naglaava kako preovladava shvatanje da je kulturno stvaralatvo bosanskohercegovakih kreatora dio organske cjeline jugoslovenske i geografski jo ire kulture i obratno. Ipak, postoji i shvatanje, da poput izvjesne posebnosti drugih drutvenih struktura u Republici, treba izgraivati bosanskohercegovaku kulturu kao izdvojen i zaseban inilac nae drutvene stvarnosti. Shvatanje o ovakvoj potrebi izrasta jednim dijelom iz potreba i logike osrednjosti dijela kulturnih stvaralaca, ali isto tako i zbog svojevrsne diskriminacije prema dijelu stvaralaca, prije svega muslimanske narodnosti. Naime, traenje od kulturnih radnika iz nae Republike da se opredjeljuju kao pripadnici srpskog odnosno hrvatskog kulturnog ivota radi objavljivanja njihovih radova u Hrvatskoj, odnosno Srbiji, izazvao je pored drugih reakcija i tenju za zatvaranjem u republike okvire i ne samo kod Muslimana, ve i kod pripadnika drugih nacionalnosti. I u vrednovanju nekih drugih elemenata kulture naih naroda pojavljuju se razliita miljenja. Tako, na primjer, ima shvatanja, naroito kod dijela inteligencije, pa i kod lanova SK da neka djela Ive Andria, nainom tretiranja Turaka, ne doprinose skladnom razvoju meunacionlanih odnosa u naoj Republici, da je slian sluaj s Njegoevim Gorskim vijencem, da se vri diskriminacija i da se obezvreuje muslimanski narodni epos i sl. Vre se poreenja broja od drave zatienih konzerviranih ili aktiviranih spomenika kulture, pa se i u tom pogledu javljaju miljenja o nejednakom tretmanu i neravnomjernosti u zatiti kako svjetovnih tako i sakralnih objekata (Stolac, Mostar, Sarajevo, Foa). Nakon to je poetkom 1968. CKSKBiH usvojio politiku odluku koja je znaila priznanje pogrene orijentacije komunista ka nacionaliziranju muslimana u hrvatskom ili srpskom duhu, jer su Muslimani poseban narod, rasprave o nacionalnom identitetu Muslimana su se i dalje nastavile,
201
6/29/11 6:56 AM
pa su ak bile i teme razgovora na najvioj politikoj razini. U Beloj vili na Brionima 23. januara 1969. godine bosanska delegacija je razgovarala sa Josipom Brozom Titom. U delegaciji su bili: predsjednik CKSKBiH Cvijetin Mijatovi, predsjednik Skuptine Demal Bijedi, predsjednik Izvrnog vijea Branko Mikuli, sekretar Sekretarijata CKSKBiH Nijaz Dizdarevi, predsjednik Republike konferencije SSSRNBiH Esad Ceri, potpredsjednik IVSRBiH Todo Kurtovi, direktor eljezare Zenica Stanko Tomi, predsjednik Gradskog vijea Sarajeva Demal Muminagi, kandidat za lana Predsjednitva CKSKJ Hamdija Pozderac i drugi. U razgovoru je sudjelovao i sekretar IKCKSKJ Mijalko Todorovi. Ovaj razgovor je uprilien kao jedan u nizu razgovora koje je Tito obavljao sa delagacijama pojedinih republika u pripremama za odravanje IX kongresa SKJ. Ovom je prilikom Cvijetin Mijatovi kazao da BiH ima dobre odnose sa rukovodstvom Srbije, mada u CKSK Srbije djeluju neki lanovi koji imaju drukiji stav prema saradnji sa Bosnom i Hercegovinom, a i beogradska tampa ponekad napada Bosnu i Hercegovinu, mada ne tako otro kao tampa iz Hrvatske. I pomalo se to pitanje Bosne javlja kao da je to neko otvoreno pitanje. Meni kae vrlo ugledan drug iz Beograda: ta vi to oko tih Muslimana. Zna se ta su, nauka je o tome rekla, ta vi to poteete, to jest Muslimani imaju da se opredijele da li su Srbi ili Hrvati. To je za nas krupan problem. A spolja ga ubace ofrlje. Tito je pitao koliko se Muslimana izjasnilo kao Jugoslaveni, na to je Mijatovi kazao: Vrlo mali broj. Veina se javi da je Musliman, a Jugosloven se javljao pod onim ranijim pritiskom da ne ispadne neto nie ako kae da je Musliman. Meutim, to je jedna grupacija za sebe i mi smo i u ratu priznavali tu grupaciju. Mi smo tu rijeili i tu nema problema. Tito: To je nama jako dobro dolo, jer imamo odnose sa arapskim zemljama. Mijatovi: To je ravnopravna grupacija sa ove dvije i na tome se temelji sutina. To je nama afirmacija u rjeavanju nacionalnog pitanja u vrlo tekoj situaciji.39 Iz ovoga razgovora moemo vidjeti kako se afirmiranje nacionalnog identiteta Muslimana koristilo i u
Muzej istorije Jugoslavije, Kabinet predsjednika Republike Drutveno-politika pitanja (KPR II), Zabeleka o razgovoru sa rukovodiocima SR Bosne i Hercegovine u Beloj vili na Brionima 23. januara 1969. godine.
39
202
6/29/11 6:56 AM
vanjskopolitike svrhe, o emu e se sigurno jo trebati napraviti detaljnija istraivanja. Puno je vanije pitanje kako se afirmacija muslimanske nacije odvijala unutar politikih krugova i meu obinim ljudima. To se pitanje u politikim krugovima uvijek dovodilo u vezu sa funkcioniranjem drave i odnosa republikih i federalnih razina vlasti. Na sjednici CKSKBiH 13. novembra 1969. Branko Mikuli istie: Uvjeren sam da neu pretjerati ako kaem da i stalno vraanje diskusije o jugoslovenstvu kao polazne pozicije izaziva zabune i pogrena tumaenja, i u Jugoslaviji i meu graanima BiH, o odnosu SKBiH prema nacionalnom pitanju. Jedni iz toga izvlae zakljuke da su kod nas veoma rasprostranjena unitaristika raspoloenja, a drugi da je to posljedica komplikovanosti meunacionalnih odnosa u BiH, pa poto ih nismo u stanju razrijeiti, inzistiramo na jugoslovenstvu kao nacionalnoj ili nadnacionalnoj kategoriji. Meutim, ni jedni ni drugi nisu u pravu, jer SKBiH ima jasno definisane stavove o ovim pitanjima. Mikuli citira zakljuke XVII sjednice CK o tome, koji garantiraju slobodu ispoljavanja nacionalnog osjeanja i pripadnosti i nastavlja kako je krivo insistirati na nacionalnom opredjeljenju muslimana, jer se i ranije pokazivalo, a to i dananja socijalistika praksa pokazuje, da su muslimani poseban narod. Tokom 1970. i 1971. rasprave o ovome su se zaotrile u politikom diskursu u vrijeme priprema popisa stanovnitva. Mikulieva zabiljeka od 18. februara 1970. sa jednog sastanka posveenog idejno-politikim problemima popisa stanovnitva govori o tome kako treba osigurati potpunu slobodu graana da se nacionalno opredijele ili ne opredijele, da se Muslimanima osigura da se iskau kao nacija, te da se njihov nacionalni identitet odvoji od religiozne pripadnosti islamu. to se tie jugoslavenstva, u ovoj biljeci stoji: a) To smo svi u smislu pripadnosti samoupravnoj zajednici ravnopravnih naroda i narodnosti, a ne samo oni koji su nacionalno neopredijeljeni; b) treba istai da oni graani SFRJ koji su nacionalno neopredijeljeni nisu napredniji i bolji lanovi graani zajednice jugoslavenskih naroda od onih koji su nacionalno opredijeljeni (pojave avangardizma), a s druge strane, oni ne mogu biti kvalifikovani ni kao graani koji su manje nacionalno svjesni, a pogoto ne unitaristi itd. I to je stvar slobode linosti. Graani koji se iskazuju kao Jugoslaveni mogu biti tretirani samo kao na203
6/29/11 6:56 AM
cionalno neopredijeljeni ili bez nacionalnosti, jer jugoslavenstvo nije nacionalna kategorija. Tu dilemu treba otkloniti. Maternji jezik treba da ostane, ali on nee dati odgovor na pitanje ko se nacionalno nije opredijelio. S druge strane, treba dobro objasniti ta je maternji jezik na S-H govornom podruju? Naime, pravo je Srba da kau da govore srpskim jezikom, Hrvata da govore hrvatskim jezikom itd. Ali, tim istim jezikom govore i narodi u BiH i C. Gori, za koje to nije ni srpski ni hrvatski jezik, ve srpsko-hrvatski jezik. Ako to ne objasnimo mogu nastati krupne negativne posljedice, jer se i oko imena jezika moe insistirati na nacionalnom opredjeljenju. Posljedice su poznate. Uostalom, u BiH i Crnoj Gori se ne govori ni srpska ni hrvatska varijanta s-h jezika. U obradi podataka oni e se obraditi tako da svi govore isti odnosno s-h jezik. U BiH i C. Gori i u popisu se to mora naglasiti. Jugoslavenski jezik ne postoji. U pismu Predsjednitva SUBNOR-a upuenom Predsjednitvu SKJ povodom materijala Neka idejno-politika pitanja popisa stanovnitva, 14. juli 1970, istie se kako u predstojeem popisu stanovnitva etnika i nacionalna pripadnost graana ima politiki karakter, zbog ega borci trae da se svima omogui da se slobodno izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti, to podrazumijeva i potovanje prava ljudi da se nacionalno ili etniki ne opredjeljuju. Borci takoer smatraju da se prilikom popisa pojam Jugoslaven ne moe tretirati kao nacionalna, a jo manje kao nadnacionalna pripadnost. No, kako se radi o osjetljivom politikom pitanju, borci smatraju, premda se Jugoslaven ne moe smatrati nacionalnim opredjeljenjem, ipak ne bi bilo celishodno takva izjanjavanja svrstavati u rubriku, u kojoj bi se iskazivali razni sluajevi, na primjer Krajinik, Lianin, Sremac, umadinac itd., jer su to ipak razliita izjanjavanja, s obzirom da je tu u pitanju regionalna pripadnost i znai nerazumijevanje pitanja koje postavlja popisiva. Drugi je sluaj kada graanin eli da se izjasni kao Jugoslaven, ne u smislu nacije nego iskazivanja pripadnosti jugoslavenskoj socijalistikoj zajednici. Zbog toga borci predlau da se uvede rubrika Neopredijeljen u smislu nacionalnosti, ako se ve ne moe uvesti rubrika Jugoslaven nacionalno neopredijeljen. Borci takoer konstatiraju kako u vezi s Muslimanima u smislu narodnosti nije dovoljno jasno zato se govori o Muslimanima koji ive u Bosni i Hercegovini i Sandaku. Principijelno
204
6/29/11 6:56 AM
gledano to bi moralo da se odnosi na sve graane u zemlji, koji tako ele da se izjasne. U protivnom bi to ukazivalo da se na drugim podrujima ne eli ovakvo iskazivanje graana. Dio komunistike elite koji nije podravao oficijelne stavove Saveza komunista o Muslimanima kao posebnoj naciji isticao je kako je nacionalno izjanjavanje muslimana komunista znak zaostalosti, odnosno pokuaj nametanja stava o tome kako su napredniji oni komunisti koji istiu svoje nepripadanje naciji. S druge strane, ak je npr. i Muhamed Filipovi, odgovarajui na pitanje itatelja Osloboenja, isticao kako je nuno da se muslimani komunisti nacionalno izjasne kao Muslimani, jer bi u protivnom dolo do podvajanja nacionalnog organizma (Muslimana, op. H.K.) na elitni dio i zaostalu masu, a ta zaostala masa bila bi onda izruena u ruke konzervativnih elemenata koji moderne i socijalistike sadraje muslimanskog nacionalnog osjeanja i orijentiranja ele da identificiraju sa vjerskim (...) Upravo radi toga, da Muslimani ne bi postali ono to ne bi trebalo da budu (tj. samo vjerska zajednica, op. H.K.) muslimanski komunisti moraju, po logici stvari, da stoje uz svoj narod i na njegovom elu (tj. da se nacionalno izjasne kao Muslimani, op. H.K.). Komisija CKSKBiH za rad SK na daljem jaanju i razvijanju meunacionalnih odnosa i meurepublike saradnje uputila je u januaru 1971. dokument slinoj komisiji CKSKJ u kojemu, izmeu ostalog, stoji da je Sekretarijat CKSKBiH razmatrao neka pitanja u vezi sa predstojeim popisom stanovnitva. S obzirom da je religijska pripadnost znaajan faktor opredjeljenja kod dobrog dijela ljudi moe se desiti da se i oni pripadnici islamske vjerske zajednice izjasne kao Muslimani, iako je njihovo stvarno porijeklo: Albanci, Turci, Cigani, Makedonci, Srbi, Hrvati, Crnogorci itd. Tako bi doli do nerealnih podataka, a vjerovatno i do politikih reperkusija koje bi podgrijali i muslimanski ovinisti pod parolom: Svi muslimani na okup. Poto najvei broj Muslimana ivi u Bosni i Hercegovini to bi moglo prerasti u dimenzije da Bosna postane centar muslimanskog (islamskog) svijeta, na to moramo biti posebno politiki osjetljivi i na vrijeme reagirati.. U nastavku se govori o razliitim varijantama koje se nude u popisnoj listi za izraavanje nacionalne pripadnosti. Kae se da su o tome voene diskusije, da je zakljueno kako nije uopte sporno da se ne prihvati jugoslovenstvo kao nacionalna kategorija, nezavisno to pojedinci
205
6/29/11 6:56 AM
misle o tome koji se izjanjavaju kao Jugosloveni. Meutim, treba omoguiti graanima da se izjanjavaju kao Jugosloveni, ali ne kao nacionalno neopredijeljeni ve se ini da bi bolja oznaka bila bez nacionalnosti ili neki slian izraz koji bi bolje obrazloio ovaj pojam. ak se predlae da se prilikom popisa, u sluaju izjanjavanja kao Jugosloven, uvede i rubrika iz koje nacionalne sredine potie. No, i maternji jezik e pomoi u razdvajanju Muslimana od drugih pripadnika islamske vjere. Diskutirajui na sjednici CKSKJ odranoj 14. maja 1971. Branko Mikuli je posebno govorio o razdoblju pred popis stanovnitva koji se obavio te godine i o razliitim interpretacijama nacionalnog pitanja u okviru tog popisa. Istie kako je bilo zlonamjernog tumaenja stavova politikog rukovodstva Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Npr. iz naeg stava da jugoslovenstvo nije ni nacionalna ni nadnacionalna kategorija, ve osjeanje pripadnosti zajednici slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti, izreena je teza da smo malte ne protiv jugoslovenskog socijalistikog patriotizma i jedinstva! Slino je i sa pitanjem nacionalne individualnosti Muslimana, koga smo, kau, nepotrebno naduvali i tako probudili muslimanski nacionalizam, da je sve to trebalo sprovesti tiho, bez ovakvog i ovolikog politikog angamana SK itd. Karakteristino je i vjerovatno neto znai saznanje i to to ova pitanja pokreu uglavnom ili preteno srpski i hrvatski nacionalisti. Uvaavajui da muslimani nisu ni Srbi ni Hrvati, oni nam prigovaraju to smo se angaovali da se Muslimani, kao i pripadnici drugih nacija, u popisu slobodno iskazuju, jer se u prolom popisu stanovnitva dosta veliki broj Muslimana iskazao kao Jugoslaven, to je, po njima, bolje i naprednije od iskazivanja nacionalne pripadnosti. Upravo u ovom odnosu tradicionalnog i modernog, odnosno nazadnog i naprednog, lomilo se i pitanje nacionalne afirmacije Bonjaka pod nazivom Musliman krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih godina. O tome su voene kako politike tako i ekonomske polemike, pri emu je posebno vana polemika koju su i putem akedemskih asopisa i dnevnih novina vodili Enver Redi i Salim eri. Karakteristino je da je i nakon politikog priznanja nacionalnog invidualiteta Bonjaka i jasnog iskazivanja tog individualiteta na popisu stanovnitva 1971. bilo rasprava o opravdanosti takvog politikog stava, a
206
6/29/11 6:56 AM
politika elita, je branei svoje politike odluke, pokrenula proces kontroliranog jaanja tog individualiteta na nain da je svako ubrzanije afirmiranje te posebnosti karakterizirano nacionalistikim djelovanjem i u tom smislu sankcionirano. Takvo djelovanje je bilo u skladu sa tadanjim politikim kontekstom u kojemu se nalo itavo jugoslavensko drutvo. Pripremajui se za sjednicu CK 31. marta 1972, Mikuli u svojim biljekama govori o razgovorima rukovodstva SKBiH sa liderima iz Hrvatske, Makedonije, Kosova, Crne Gore. Kae da su drugovi iz Hrvatske isticali kako nismo iskoristili ansu da nakon 21. sjednice povedemo odlunu bitku i protiv drugih nacionalizama u Jugoslaviji. Time su naglasili i svoje nezadovoljstvo to se i u drugim sredinama ne vodi energina borba protiv nacionalizma, jer to, pored ostalog, ima negativne reperkusije u Hrvatskoj. Dalje, smatraju da svi u Jugoslaviji treba da otvore karte i da otvoreno razgovaramo o naoj zajednikoj budunosti (u vremenu kada drug Tito ne bude na izvrnim funkcijama (...) Isticali su da se boje ponovnog javljanja velikohrvatskih ideja u sluaju zadravanja i daljeg jaanja ekonomske moi jednog centra, jer to je osnova za hegemoniju i druge vrste. U tom smislu govorili su o tendencijama posrbljivanja bivih saveznih banaka. Imamo utisak da e insistirati da se u svim sredinama u Jugoslaviji povede jednako odluna borba protiv nacionalizma i ovinizma kao u Hrvatskoj. To bi olakalo njihovu borbu, a i onemoguilo one snage u Hrvatskoj koje ih pokuavaju blatiti dijelei im kvalifikaciju da su u borbi protiv hrvatskog nacionalizma krenuli u interesu velikosrpskog hegemonizma. Mikuli ocjenjuje da se drugovima u Hrvatskoj, koji se suoavaju ak i sa nerazumijevanjem nekih borakih organizacija, koji sazivaju masovne sastanke boraca na kojima se izraava ak i nepovjerenje prema pojedinim lokalnim rukovodstvima SK, moe pomoi naom borbom protiv nacionalizma i ovinizma, dogmatskih i dr. antisamoupravnih i neprijateljskih snaga.... On kae da zbog toga treba upozoriti na pojave srpskog i muslimanskog nacionalizma, koje se, u izvjesnim sredinama podcjenjuju i nezapaaju. Posebnu panju treba posvetiti tendenciji bojkotovanja politike SKBiH o nacionalnom pitanju od strane pojedinih lanova SK (nacionalni identitet Muslimana, isticanje svoje naprednosti zbog nepripadanja naciji, odnosno pokuaj proglaavanja konzervativnim onih komunista koji su se nacionalno izjasnili, ponovno
207
6/29/11 6:56 AM
vraanje rasprave o jugoslavenstvu sa unitaristikih pozicija, nacionalno liderstvo iz nacionalno-birokratskih razloga i td.). Poslije 1972. nije vie bilo ozbiljnih politikih rasprava koje bi negirale nacionalni invidualitet Muslimana, ali je takvih rasprava bilo u javnom diskursu. Kao primjer moemo navesti jednu mapu nacionalne strukture stanovnitva koju je objavio beogradski NIN poetkom 1973, godine u kojoj se Muslimani nazivaju Musliman u smislu narodnosti. Na ovu mapu je 1. februara 1973. reagiralo sarajevsko Osloboenje tekstom Nove varijacije na staru temu. List pie da navoenje tih naziva ima cilj negiranje nacionalnog identiteta Muslimana u SRBiH. Mi koji ivimo i djelujemo na tlu SR Bosne i Hercegovine, mi koji se ponaamo po zakonima i Ustavu te Republike, mi koji usvajamo naela i stavove SKBiH i SKJ, ne poznamo Muslimane u smislu narodnosti. Jer, ne poznamo Muslimane ni u nekom drugom smislu. Za nas, Muslimani su narod, ba kao i Hrvati, ba kao i Srbi, ba kao i svi drugi narodi nae zajednice. I, ni nama, a vjerovatno ni drugovima u NIN-u, nije nikada palo na pamet da napiu, recimo, Srbi, ili Hrvati u smislu narodnosti. Za pripadnike tih naroda to bi, sasvim sigurno i sasvim opravdano, bilo uvreda. U lanku se navodi kako NIN nije usamljen, jer se i u knjizi Posleratna srpska knjievnost, autora Predraga Palavestre, negira muslimansko nacionalno pitanje, s obzirom da on u svoju antologiju svrstava i 15-ak autora Muslimana. Rije Musliman za Palavestru ne postoji. No, ovakve rasprave nisu mogle usporiti proces muslimanske nacionalne afirmacije
208
6/29/11 6:56 AM
Josip Broz Tito i nacionalni identitet MusliMana u Bosni i Hercegovini dva vienja*
Kao zaseban nacionalni identitet Muslimani su u Bosni i Hercegovini zvanino priznati na sjednicama CK SKBiH u januaru i maju 1968, ali su se tek na popisu stanovnitva 1971. mogli izjasniti kao Muslimani u nacionalnom smislu.1 Taj proces nije bio jednostavan ni lagan. To priznanje Muslimana kao nacije nije bilo stvaranje te nacije, nego prosto priznanje faktikoga stanja. Tome je doprinijelo nekoliko faktora, a vanu ulogu u tom procesu imali su intelektualci koji su tokom 1960-ih godina u nekoliko naunih projekata dokazivali posebnost nacionalnog identiteta Muslimana. Intelektualci koji su u tome sudjelovali bili su, zapravo, na partijskom zadatku.2
Da bi se bolje vidio odnos Tita prema nacionalnom identitetu Muslimana i jasnije sagledao nain na koji su promotori muslimanskog nacionalnog identiteta argumentirali svoje stavove oslanjajui se na Tita kao vaan argument, bilo bi potrebno ukratko oslikati kontekst u kojemu se od kraja Drugog svjetskog rata do sredina 1960-ih godina razvijao nacionalni identiteta Muslimana u Bosni i Hercegovini i objasniti motive komunistikog osporavanja nacionalnog identiteta te zajednice. Moda je to najbolje obja* Ovaj lanak predstavlja rezultat istraivanja u okviru dva projekta: New and Ambiguous Nation-building Processes in South-eastern Europe:Collective Identities in Bosnia-Herzegovina, Macedonia, Moldova and Montenegro in Comparison (19442005) koga finansira the Volkswagen-Stiftung u Njemakoj i the Austrian Science Fund FWF, te Nacionalni identitet Bonjaka 1945-2008, koga finansira Kantonalno ministarstvo obrazovanja i nauke Sarajevo. Nijedna od ovih institucija ne odgovara za rezultate i tvrdnje iznesene u radu. 1 Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka. Zbornik radova, Sarajevo 2009.
2
Husnija Kamberovi, Stav politike elite o nacionalnom identitetu Muslimana u Bosni i Hercegovini sredinom 1960-ih godina, Prilozi, br. 38, Sarajevo 2009, 165-191.
209
6/29/11 6:56 AM
snio Milovan ilas kada je izjavio da su komunisti polazili od injenice da religija ne moe biti odrednica nacije i nacionalne svesti, te da ih je u razumijevanju injenice da su Muslimani posebna nacija omela ideologija, prije svega komunistiki ateizam, koji nije mogao priznati da bi religija mogla biti neka forma kroz koju neko stvara naciju.3 Iz tog ideolokog ogrtaa proizalo je prvobitno negiranje muslimanskog nacionalnog identiteta i nada da e se oni, u skladu sa komunistikim razumijevanjem nacije, nacionalizirati u srpskom ili hrvatskom pravcu. Krajem 1950-ih godina beogradski etnolog Milenko Filipovi jo uvijek je bio uvjeren da proces nacionalnog okretanja muslimana u srpskom i hrvatskom pravcu dobro napreduje i da e dovesti do toga da hrvatsko-srpski muhamedanci nee predstavljati vie nikakvu grupu, nego e postojati samo jo nacionalno svjesni muhamedanski Srbi i Hrvati.4 Meutim, pokazalo se da je ta dijagnoza ipak bila preuranjena, a svaki popis stanovnitva je pokazivao da se mali broj muslimana izjanjava pripadnicima srpske ili hrvatske nacije. To faktiko stanje e dovesti do promjene komunistikog stava o nacionalnom identitetu Muslimana i to saznanje je bilo presudno da je 1960-ih poeo proces priznanja muslimanskog nacionalnog identiteta. Taj je proces proao kroz nekoliko faza, ali bismo mogli zakljuiti kako je doba od 1961. do Ustava 1963. bilo pripremno razdoblje za priznanje Muslimana kao nacije, da se od 1963. do 1966. u Bosni i Hercegovini nauno argumentira teza o njihovom nacionalnom identitetu, a da se od 1966. do 1968. taj stav realizira i na jugoslavenskoj politikoj razini.5 Uglavnom od poetka 1970-ih godina nesporan je njihov nacionalni identitet, premda je osporavanja bilo u nekim intelektualnim i politikim krugovima, kako u Bosni i Hercegovini tako i izvan Bosne i Hercegovine. Rodoljub olakovi u svom Dnevniku svjedoi kako je ak i u visokim politikim krugovima bilo straha zbog injenice da je popis stanovnitva 1971. pokazao da Musli-
Milovan ilas i Nadeda Gae, Bonjak Adil Zulfikarpai, Zrich, 1994, 103; iri kontekst vidjeti u: Holm Sundhaussen, Od mita regije do drave na silu: Metamorfoze u Bosni i Hercegovini, Prilozi br. 38, Sarajevo 2009, 11-30. Wolfgang Hpken, Jugoslovenski komunisti i bosanski Muslimani, Knjievna revija, Sarajevo, maj 1990, 6. Husnija Kamberovi, Bonjaci 1968: politiki kontekst priznanja nacionalnog identiteta, Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka. Zbornik radova, Sarajevo 2009, 60.
5 4
210
6/29/11 6:56 AM
Josip Broz Tito i nacionalni identitet Muslimana u Bosni i Hercegovini dva vienja
mani u Bosni i Hercegovini imaju relativnu veinu, to je moglo pokrenuti muslimanske nacionaliste da trae svoju matinu republiku.6 Na ovom mjestu ja u pokazati kako su intelektualci koji su se sredinom 1960-ih godina zalagali za afirmaciju muslimanskog nacionalnog identiteta, koristili Tita kao argument za svoje teze. U drugom dijelu rada pokazat u kako je nakon posljednjeg rata 1990-ih godina Tito umjesto kljunog argumenta za muslimanski nacionalni identitet postao glavni krivac za viedecenijsko osporavanje tog identiteta. Teza koju ja zastupam u vezi s pitanje odnosa Tita prema nacionalnom idenitetu Muslimana glasi: tokom 1960-ih i 1970-ih, kada je bilo vano nauno dokazivati da su Muslimani zaseban nacionalni identitet, kao jedan od vanih argumenata navoeno je i to da je Tito priznavao taj individualitet (etniki ili nacionalni, kako je kada kome trebalo). Tokom 1990-ih i poetkom 21 stoljea, Tito je u nekim bonjakim krugovima postao glavni krivac zbog ega Muslimani (sada pod nazivom Bonjaci) kao zaseban nacionalni identitet nisu priznati prije konca 1960-ih godina. Obje ove teze u svojoj osnovi su bile odraz trenutnih politikih interesa, a ne rezultat naunog dozrijevanja. Meu brojnom literaturom koja je 1960-ih godina nauno dokazivala postojanje muslimanskog nacionalnog identiteta ovdje u samo spomenuti knjigu Atifa Purivatre o nacionalnom i politikom razvitku Muslimana.7 U toj je knjizi Purivatra za svjedoka o nacionalnom identitetu Muslimana pozvao upravo Josipa Broza navodei njegove rijei sa Drugog plenuma CK SKJ iz novembra 1959. kada je rekao kako stvari u vezi sa nacionalnou Muslimana treba postepeno likvidirati. Ljude treba pustiti pa neka ako hoe budu nacionalno neopredijeljeni graani Jugoslavije. Neka taj ovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drukije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat.8 Purivatra takoer citira Titov govor na Sedmom kongresu Saveza omladine Jugoslavije, odran u januaru
6 7 8
Rodoljub olakovi, Dnevnik 1971-1972, Banjaluka Bijeljina 2008, 287. Atif Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, drugo izdanje, Sarajevo, 1970. A. Purivatra, nav. djelo, 13.
211
6/29/11 6:56 AM
1963, kada je osudio politiku nacionalnog opredjeljivanja Muslimana i kazao:

A u emu je pojam jugoslovenstva, ta, naime, znai biti Jugosloven? Danas to znai biti graanin socijalistike Jugoslavije. Meutim, iako je to jasno, kod nas postoje i jalove diskusije, na primjer o tome da li Muslimani treba da se opredijele za neku nacionalnost. To je besmislica. Svaki moe da bude ono to osjea da jeste i niko nema prava da mu natura neku nacionalnu pripadnost ako se on osjea samo graaninom Jugoslavije.
Purivatra je na temelju toga zakljuio da je Tito od poetka imao afirmativan stav u pogledu muslimanskog nacionalnog identiteta. ak se ovdje Titovo miljenje koristi kao kljuni argument usmjeren prema onima koji osporavaju muslimanski nacionalni identitet. Meutim, paljivim itanjem se moe zakljuiti da Tito u svojoj diskusiji smatra da Muslimane ne treba prisiljavati da se opredijele za neku nacionalnost, nego im treba ostaviti mogunost da se, ako ele, mogu izjanjavati kao graani socijalistike Jugoslavije. Purivatra je, ipak, akcenat stavio na Titovo insistiranje na slobodno razvijanje nacionalne i etnike samosvojnosti naih naroda, pa time i Muslimana. U svakom sluaju, ovdje imamo primjer da nositelji ideje muslimanske nacionalne afirmacije iz 1960-ih godina upotrebljavaju Tita kao argument za tezu o postojanju zasebne muslimanske nacije. Purivatra je bio jedan od kljunih naunih aktivista koji je u svojim nastojanjima da dokae muslimanski nacionalni identitet u pomo pozivao Tita i Komunistiku partiju Jugoslavije. On je analizirao stavove Komunistike partije Jugoslavije o nacionalnom pitanju i tamo nalazio elemente koji su opravdavali njegovu tezu da je ta partija uvijek Muslimane smatrala zasebnim identitetom i zasebnom nacionalnom cjelinom. Upozoravao je na Petu zemaljsku konferenciju KPJ odranu u Zagrebu u novembru 1940, kada je Tito kazao da Muslimani nisu formirana nacija, ali su etnika grupa. Purivatra je zakljuivao da su u KPJ uvijek preovlaivale snage koje su imale pravilan stav o nacionalnom pitanju, pa i u sluaju BiH i bh muslimana. Partija je dosljedno potujui marksistiki stav o samosvojnosti svakog naroda bila protiv nacionalnog opredjeljivanja Muslimana, na emu su tada insistirale velikosrpska i velikohrvatska buroazija.9
9
A. Purivatra, nav. djelo, 57.
212
6/29/11 6:56 AM
Druga skupina intelektualaca, koja se nije ukljuila u akciju dokazivanja muslimanskog nacionalnog identiteta nego je identitet te zajednice doivljavala na neto drukiji nain tvrdei da bosanski Muslimani svoju etniku i istorijsku individualnost iskazuju pod nazivom Bosanac, nije bila saglasna sa takvim tumaenjem kakvo su imali Purivatra i itava skupina intelektualaca (Hamdija emerli, Muhamed Hadijahi, Mustafa Imamovi i drugi). U ovaj drugi krug intelektualaca pripadao je Enver Redi, dugogodinji direktor Instituta za istoriju u Sarajevu, koji je na skupu Istorijske pretpostavke BiH 1968. polemizirao sa Purivatrom u vezi s tim. Naime, Purivatra se na tom skupu ponovo pozivao na Tita kao argument za postojanje Muslimane kao zasebne nacije snano zastupajui tezu da su KPJ i Tito tokom Drugog svjetskog rata stojali na stanovitu postojanja zasebnog etnikog individualiteta Muslimana. Kao dodatni argument Purivatra je navodio razliite dokumente (letke, proglase, referate i slino), ali je Redi osporavao vrijednost tih dokumenata. Jer, ako primimo kao tano da je Komunistika partija bila naisto s pitanjem etnike individualnosti Muslimana Bosne i Hercegovine, kako onda objasniti praksu da neposredno po zavretku narodnooslobodilakog rata isto partijsko pokrajinsko rukovodstvo insistira na nacionalnom opredjeljenju Muslimana u Bosni i Hercegovini? Ako je to ve jedan individualitet, i ako je on priznat, zato se sada ine takve digresije od jednog stanovita koje primamo kao definitivno? Redi je osporio i Purivatrinu tezu da je formiranje muslimanskih partizanskih jedinica bilo znak priznavanja njihovog etnikog individualiteta, a pri tome se pozivao na vlastitu aktivnost tokom rata, kada je kao partizan aktivno na terenu politiki djelovao radi mobiliziranja muslimana u partizanske jedinice, ali ne da bi se priznao njihov nacionalni individualitet nego jednostavno da bi se mobilizirali u borbu. Kada bismo usvojili tvrdnju da formiranje muslimanskih vojnih jedinica predstavlja dokaz priznanja etnike individualnosti Muslimana, onda se postavlja pitanje zato se u Bosni i Hercegovini ne stvaraju srpske vojne jedinice, a KP u BiH nesporno priznaje nacionalni individualitet srpskog naroda.10 Valja postaviti pitanje ta je tokom 1960-ih Tito stvarno mislio o pitanju nacionalnog identiteta Muslimana. Analiziranjem njegovih govora i
10
Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, 585.
213
6/29/11 6:56 AM
konkretne politike akcije iz toga razdoblja moe se zakljuiti da je on sredinom 1960-ih doista ne samo formalno podrao proces priznavanja nacionalnog ideniteta Muslimana nego je taj proces smatrao veoma vanim za realizaciju vlastite politike strategije jaanja politikih periferija koje je smatrao vanim saveznicima u procesu ouvanja jugoslavenske drave. Naime, Tito je tokom 1960-ih godina podsticao jaanje politikih periferija u Jugoslaviji (Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo, Vojvodina) kako bi stvorio odreenu politiku ravnoteu u odnosu na dva snana politika centra ija je konfrontacija bila opasnost za opstanak jugoslavenske drave. Tito je podravao sve politike procese koji su vodili jaanju tih politikih periferija, a priznanje zasebnog nacionalnog identiteta Muslimana, te ublaavanje odnosa prema zapadnohercegovakim Hrvatima, uz neto snaniju podrku obnovi Bosanske krajine nakon katastrofalnog potresa koncem 1969, vodilo je vroj integraciji Bosne i Hercegovine, ije je politiko vodstvo tokom 1970-ih bilo najvjerniji Titov suradnik u Jugoislaviji.11 Prema nekim tvrdnjama, Tito je tokom 1960/61. podrao koncept afirmacije muslimanskog nacionalnog identiteta, i to na jednom sastanku u CK SKJ kada je Ugljea Danilovi tenju Muslimana da se deklariraju kao nacionalna zajednica jednostavno proglasio nacionalizmom. Replicirao mu je Avdo Humo, navodei niz argumenata u korist muslimanskog nacionalnog identiteta, a Tito je podrao Humin stav da nije u pitanju nacionalizam nego prosto iskazivanje nacionalne posebnosti. Miko Tripalo, koji je prisustvovao tom razgovoru, izjavio je da je to bilo prijelomno iako nigdje tako neto nije zapisano za promjenu stava o Muslimanima kao posebnoj nacionalnoj grupaciji.12 Koncem 1960-ih Tito se dotakao pitanja Muslimana odgovarajui na zdravicu Demala Bijedia na veeri 2. decembra 1969. povodom izbora za poasnog lana ANUBIH-a. On se zahvalio na izboru naglaavajui pozitivnu ulogu koju Akademija treba imati u razvitku vae zemlje u svakom pogledu, a to je naroito vano to to sam ja ve rekao i u pristupnoj rijei
11
12
Husnija Kamberovi, Josip Broz Tito i politiko rukovodstvo Bosne i Hercegovine od sredine ezdesetih do sredine sedamdesetih godina 20. stoljea, Tito i Bosna i Hercegovina. Zbornik radova, Sarajevo 2006, 202. Josip entija, Razgovori s Mikom Tripalom o hrvatskom proljeu, Zagreb 2005, 107-108.
214
6/29/11 6:56 AM
naroito je vano da gajite bratstvo i jedinstvo u vaoj republici. Ovdje imate tri glavne nacionalnosti, to su Srbi, Hrvati i Muslimani. Razumije se da raskrojavam (?), da krojim (?) sada tu da li su Muslimani nacionalnost ili ta su ... To emo ... vi ste meni se ini jedna republika koji ete kreirati jednu jugoslovensku ne naciju nego jugoslovensku zajednicu (aplauz) socijalistiku zajednicu u svakom pogledu, da budu i drutveni odnosi koji odgovaraju jednoj socijalistikoj zajednici.13 Iz ovoga Titovog govora, izgovorenog za veerom, moe se vie iitati o njegovom razumijevanju pitanja muslimanskog nacionalnog identiteta nego iz svih temeljito pripremanih govora iza kojih su stajali obino posebni radni timovi koji su ih pripremali. Iz ovog Titovog govora moemo zakljuiti da je Tito jasno potvrdio da u Bosni i Hercegovine ive tri glavne nacije (Srbi, Hrvati i Muslimani), ali u nastavku svoga govora on kao da je pomalo zbunjen, te istie debate oko toga da li su Muslimani nacionalnost ili ta su. Tito je kasnije u razgovorima sa bosanskohercegovakim politikim aktivistima, posebno s onima koji su 1960-ih godina promovirali muslimanski nacionalni identitet i s kojima je on vrsto suraivao, izraavao posve jasna opredjeljenja podravajui afirmaciju tog identiteta. Branko Mikuli, moda najvaniji politiar koji je doprinio afirmaciji muslimanskog nacionalnog identiteta 1960-ih godina, opisao je svoj razgovor sa Titom 12. marta 1970. godine. Dva dana prije ovoga susreta, dakle 10. marta 1970, odrana je sjednici Izvrnog biroa Predsjednitva SKJ na kojoj se debatiralo o predstojeem popisu stanovnitva i ideji da se Muslimanima omogui da se izjanjavaju kao Muslimani u nacionalnom smislu. Debata je na ovoj sjednici bila dosta duga, ali je zanimljivo da Tito nije prisustvovao ovoj sjednici.14 Ovom je sjednicom predsjedavao Fadilj Hoda, koji je, prema Mikulievoj izjavi, posebno bio brz u tome da upozna Tita kako u
13 14
Arhiv Jugoslavije, Kabinet Predsjednika Republike, II-1, Odgovor predsednika Tita na zdravicu Demala Bijedia na veeri u Sarajevu.
Osim Tita, sjednici nisu prisustvovali ni Vladimir Bakari, Edvard Kardelj, Stevan Doronjski i Stane Dolanc. AJ, CKSKJ (dalje: 507), IV/100, Magnetofonske beleke sa Tridesetosme sednice Izvrnog biroa Predsednitva Saveza komunista Jugoslavije, odrane 10. marta 1970. g.
215
6/29/11 6:56 AM
nekim politikim krugovima postoje stanovite rezerve u vezi s popisom stanovnitva i izjanjavanja Muslimana u nacionalnom smislu. Ta rezerva je bila posebno prisutna kod Albanaca i Makedonaca, koji su smatrali da je afirmacija muslimanskog nacionalnog identiteta usmjerena protiv albanskog i makedonskog nacionalnog identiteta. Mikuli je, meutim, Titu potanko objasnio stav Saveza komunista Bosne i Hercegovine o tome zato su Muslimani zaseban nacionalni idenitet, a Tito je na kraju kazao: Nemojte se s drugima svaati, ali radite po vaem miljenju. Vi ste u pravu. To mi je potpuno jasno. Shvatio sam to ve prvih dana kada smo u ratu doli u istonu Bosnu.15 Tito je taj svoj jasan stav iskazao i prilikom posjete Bosni i Hercegovini poetkom aprila 1971. godine. U izlaganju u Bugojnu 7. aprila 1971. Tito je govorio o popisu stanovnitva: Mislim da to tee dobro. Ja sam se uvijek zalagao da se potuje pravo svakog ovjeka da sam kae ta je, da se opredijeli, da se izjasni ili ne izjasni. Ako neko kae da je Jugosloven, to ne treba da znai da on ne priznaje nacionalnost. Njemu, moda, smetaju upravo ti nacionalni konflikti, koji su obino manjeg znaaja, pa hoe da to mimoie i kae: Ja sam Jugosloven. A to pokazuje tenje naih irokih masa, naih ljudi dolje da sauvaju nau zajednicu, onakvu kakva jeste.16 Nakon sagledavanja raznih debata o muslimanskom nacionalnom identitetu sredinom 1960-ih i poetkom 1970-ih godina moe se zakljuiti da je Tito doista podravao afirmaciju tog identiteta, a politiki aktivisti i naunici koji su se aktivno angairali na dokazivanju i promoviranju tog identiteta pozivali su se na Tita kao kljunog saveznika. Znao je, dodue, Tito ponekad u svojim javnim govorima zaboraviti na Muslimane. Tako je, na primjer, na mitingu u Kraljevu 3. aprila 1973. govorei o predstojeim ustavnim promjenama, prema izvjetaju sarajevskog lista Osloboenje, kazao. Mi sada nastojimo da likvidiramo elemente koji su nas razdvajali u prolosti, da izgradimo sa est republika, pet naroda i vie narodnosti, jedinstvenu socijalistiku zajednicu, drutvo koje e biti sposobno za i15 16
David Husi, Javno svjedoenje Branka Mikulia, Express 071 Special, Sarajevo, april 1991, str. 55. AJ, KPR, II-1, Posjeta Zenici i Bugojnu, 5-7. aprila 1971. godine.
216
6/29/11 6:56 AM
vot, koje e biti potovano, koje e znati da uva ono za ta smo mi dali ogromne rtve za vrijeme oslobodilakog rata.17 Spominjui pet, a ne est naroda, nije ostalo neprimijeeno u Bosni i Hercegovini, ali je tumaeno samo kao lapsus linguae. Meutim, krajem 1990-ih, dugo godina nakon smrti, Tito e se ponovo dovoditi u vezu s fenomenom nacionalnog identiteta Muslimana, ali e mu se sada, u skladu sa promijenjenim politikim okolnostima u kojima se nudilo drugaije vienje uloge Tita u povijesti, dodjeljivati druga uloga. Jedni su poeli pisati kako je Tito jednostavno stvorio muslimansku naciju, a drugi su ga optuivali da je iznevjerio Muslimane i nije doprinio njihovom nacionalnom razvoju. Dodue, profesionalni historiari u Bosni i Hercegovini nisu tome posveivali posebnu panju, a radovi filozofa Esada Zgodia i sociologa aira Filandre, koji su neto o tome pisali, ostali su uglavnom na teorijskoj razini razmatranja ovoga pitanja.18 No, u vrijeme kada se koncem 2004. formirao Savez udruenja Josip Broz Tito pokrenuto je i pitanje Tita i Muslimana. Kao primjer na ovom mjestu u samo navesti jednu polemiku koja se u javnosti vodila poetkom 2005. godine. Prvo je sarajevski list Preporod objavio lanak Enesa Ratkuia, novinara iz Mostara, u kojemu se otro kritizira inicijativa o formiranju tog saveza.19 On je tvrdio kako je Tito samo iskoristio Muslimane u vrijeme Drugog svjetskog rata, a potom ih zaboravio. Poslije rata Josipa Broza je uhvatila neka udna amnezija, pa je Muslimane naglo zaboravio i uinio bezimenim. Daba to su ginuli za ideale i ravnopravnost. Prema ovom miljenju, on se Muslimana sjetio tek 20-ak godina poslije rata kada se kao lider nesvrstanih trebao nametnuti dijelu svijeta kome je Bog podario crno zlato. (...) Tada je Muslimanima velikoduno vratio ono isto ime kojim ih je pozivao u borbu. Koliko bonjake djece i omladine danas zna koliko smo vremena u tom njegovom drutvu tumarali bez imena?!
17
Esad Zgodi, Titova nacionalna politika. Temeljni pojmovi, naela i vrijednosti, Sarajevo 2000; air Filandra, Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo 1998. Enes Ratkui, Koga truju kopai po prolosti, Preporod, br. 1/795, Sarajevo 1. januar 2005, 8.
19
18
Govor druga Tita na mitingu u Kraljevu. Da ili Ne radnike klase u interesu cijelog drutva. Osloboenje, 4. aprila 1973, 2.
217
6/29/11 6:56 AM
Ovaj Ratkuiev lanak je doveo do javne polemike, koja se vodila na stranicama lista Osloboenje, u kojoj je sudjelovalo vie sudionika, a najotrije je reagirao Raif Dizdarevi, predsjednik Saveza udruenja Josip Broz Tito. On je priznao da je bilo pogreno partijsko negiranje muslimanskog nacionalnog identiteta, do koga je dolo nakon Drugog svjetskog rata, ali je Ratkuievu tezu o tome da je Tito 1960-ih priznao muslimanski nacionalni idenitet zbog crnog zlata,20 oznaio posve glupom, tvrdei da je status muslimanske nacije rezultat borbe bosanskohercegovakog partijskoj politikog vodstva.21 Ova Dizdarevieva ocjena je bila tana, jer je politika elita Bosne i Hercegovine, koja je imala snanu Titovu podrku, tokom 1960-ih godina doista najzaslunija za afirmaciju muslimanskog nacionalnog identiteta, premda je bilo i onih koji su, posve krivo, poetkom 1970-ih smatrali da su muslimanski identitet uspostavili progresivni mladomuslimani, a komunisti se koriste tim dostignuem kao svojim.22 Dakako, priznanje muslimanskog nacionalnog identiteta sredinom 1960ih godina nije bilo mogue bez Titove podrke, jer se to uklapalo u njegov politiki koncept ureenja jugoslavenske drave. U svakom sluaju, i ovaj drugi primjer pokazuje kako je Titovo ime zloupotrebljavano i kako je interpretacija njegove uloge u odnosu na nacionalni identitet Muslimana samo slijedila trenutne politike stavove
20
21
Prenaglaenu ulogu Titove vanjske politike s kraja 1950-ih i poetka 1960-ih na priznanje muslimanske nacije u Jugoslaviji moe se vidjeti u il Trud, Etniki sukobi u Titovoj Jugoslaviji (1960-1980), Prevela s francuskog Jelena Staki, Novi Sad 2010, 119176. Ova knjiga je prepuna greaka, ali je dobar primjer bavljenja velikim temama bez dovoljnog poznavanja temeljne literature. Raif Dizdarevi, Neistine i mrnje, Osloboenje, 14. februar 2005, 28.
22
RSUP, Sarajevo, F. Jahi i B. Bijedi, juni 1973, br. 464, Informacija B, Predmet: Obavljen razgovor sa F.M., profesorom Filozofskog fakulteta u Sarajevu (fotokopija u posjedu autora); Uporedi: H. Kamberovi, Bonjaci 1968., 73.
218
6/29/11 6:56 AM
Konstruiranje disidentske slike u koMunistikoM pokretu u Bosni i Hercegovini: Sluaj Avde HuMe
Tekoe sa pojmovnim odreenjem disidentstva unutar komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini nisu nita manje u odnosu na komunistiki pokret u drugim dijelovima Jugoslavije.1 Za Bosnu i Hercegovinu je karakteristino da je njeno komunistiko vodstvo, koje je smatrano najtvrdokornijim unutar jugoslavenskog komunistikog pokreta, radi uvrenja vladajue pozicije poetkom 1970-ih godina, u nedostatku klasinih komunistikih disidenata, jednostavno konstruiralo komunistiku disidentsku sliku i time otvorilo sukob sa starijim partijskim kadrovima koji su proglaeni politikim protivnicima i iskljueni iz komunistikog pokreta.2 Kao primjer uzimam sluaj Avde Hume, s obzirom da je Humo okarakteriziran kao komunistiki disident i neka vrsta liberala koji se suprotstavlja vladajuoj komunistikoj ideologiji. Ovdje je specifino da tako konstruirani disidenKatarina Spehnjak, Tihomir Cipek, Disidenti, opozicija i otpor - Hrvatska i Jugoslavija 1945-1990. asopis za suvremenu povijest, 2007., 2., 258; Mira Bogdanovi, Jugoslavenski disidenti i hladni rat. Sociologija, 2009., Vol. LI., br. 2., 113-136. Jedan teorijski okvir za ovakav pristup mogue je pronai u Peter L. Berger, Thomas Luckmann, Socijalna konstrukcija zbilje. Rasprave o sociologiji znanja. S engleskog preveo Sran Dvornik, (Izvornik: The Social Construction of Reality. A Treatise in the Sociology of Knowledge. London: Penguin Books, 1972), Naprijed, Zagreb 1992. Oni su, naime, utvrdili kako postoje situacije kada ljudi konstruiraju svijest o odreenoj drutvenoj stvarnosti, a potom tako konstruiranu drutvenu stvarnost smjetaju unutar objektivne drutvene stvarnosti i na taj nain postvaruju drutveni i politiki kontekst u skladu sa svojim politikim ili nekim drugim interesima. Upravo je to uinilo bosanskohercegovako partijsko rukovodstvo poetkom 1970-ih godina konstruirajui sliku o Avdi Humi kao disidentu i frakcionau i dalje tu sliku irilo kroz partijske kanale komunikacije u partijsko lanstvo.
2 1
219
6/29/11 6:56 AM
ti sebe nisu smatrali nikakvim disidentima od komunistikog pokreta, ali ih je vladajua politika garnitura takvima predstavljala i komunistikom lanstvu i iroj javnosti.3 Kako je poelo? Otvoreni nagovjetaj da bi moglo doi do konfrontacije unutar bosanskohercegovake partijske elite moe se nai u stenografskom zapisniku sa sastanka delegacija SR Bosne i Hercegovine i SR Hrvatske odranog 6.3.1972. u Zagrebu. U ovo je vrijeme predsjednik CK SK Hrvatske bila Milka Planinc, a CKSKBiH Branko Mikuli. Razgovaralo se o situaciji u dvije republike i o odjecima 21. sjednice Predsjednitva Saveza komunista Jugoslavije. Hasan Grabanovi je govorio o stanju Bosni i Hercegovini, o pojavama unitaristikog jugoslavenstva pod firmom tobonjeg prevazilaenja nacionalnih razdora, a isto tako i negiranja nacionalnosti Muslimana. Takoer se izraava skepsa u pogledu dravnosti Bosne i Hercegovine kao republike i trae se tobonje kontradikcije sa naim stavovima u ustavnim amandmanima u kojima istiemo u prvi plan klasni i samoupravni elemenat. Grabanovi kae kako je vodstvo u Bosni i Hercegovini suoeno i sa zahtjevima veeg broja starijih kadrova, koji su posljednjih godina bili izrazito pasivni i niti o emu nisu htjeli da se izjanjavaju, a da se sada politiki aktiviraju. Neki od njih zauzimaju znaajne funkcije koje su im pruile iroke mogunosti za politiko angairanje, pa je karakteristino da se obraaju nama sa zahtjevom da ih mi aktiviramo. Prisutne su meu njima pojave grupaenja i suprotstavljanja naem kursu, pa emo vjerovatno s nekima od njih ii u otvorenu politiku konfrontaciju.4 To je bio nagovjetaj obrauna sa Humom i Karabegoviem.
Detaljan pregled dogaanja u vezi s bosanskohercegovakom grupom oko Osmana Karabegovia i Avde Humo dao je air Filandra u svojoj knjizi o bonjakoj politici u 20. stoljeu. air Filandra, Bonjaka politika u XX. stoljeu. Sejtarija, Sarajevo 1998. Ja u u ovom radu na taj sluaj gledati iz perspektive konstruiranja komunistikih disidetana.
4 3
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb (dalje: HDA), Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske, Strogo pov. i pov. (dalje: CKSKH), 756, Stenografski zapisnik sa sastanka delegacija SRBiH i SR Hrvatske odranog 6.3.1972. u Zagrebu, u Vili Vajs.
220
6/29/11 6:56 AM
Konstruiranje disidentske slike u komunistikom pokretu u Bosni i Hercegovini: Sluaj Avde Hume
Konstruiranje slike o Avdi Humi kao komunistikom disidentu poelo je nakon jednog sastanka odranog 6. septembra 1972. u Sarajevu, na kojem su bili prisutni lanovi Savjeta Federacije SFRJ iz Bosne i Hercegovine, delegacija Bosne i Hercegovine u Vijeu naroda Savezne Skuptine i lanovi Saveznog izvrnog vijea iz Bosne i Hercegovine, na kojoj je Avdo Humo posebno otro polemizirao sa Miom Rakiem, predsjednikom Socijalistikog saveza Bosne i Hercegovine, a njegova je kritika, te posebno kritika Osmana Karabegovia, od strane tadanjeg partijskog rukovodstva Bosne i Hercegovine doivljena kao kritika stanja u komunistikom pokretu u Bosni i Hercegovini, te bila povod da se organizira nekoliko sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Na 44. sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista, koja je sa radom poela ve 14. septembra 1972, mada je bilo najavljeno da e se raspravljati o aktuelnoj politikoj situaciji u Bosni i Hercegovini, najvie se diskutiralo o Huminoj i Karabegovievoj diskusiji 6. septembra, koje je Branko Mikuli, tadanji predsjednik CKSKBiH odmah na poetku sjednice okarakterizirao kao ocjene koje su suprotne zvaninim ocjenama Centralnog komiteta SK Bosne i Hercegovine.5 Treba imati u vidu da se ova rasprava o ocjenama koje je o stanju u Bosni i Hercegovini dao Avdo Humo deava nakon Sedamnaeste sjednice Predsjednitva SKJ odrane na Brionima 28-30. aprila 1971, i Dvadeset prve sjednice Predsjednitva SKJ, odrane u Karaorevu 1-2. decembra 1971. godine. Tema Sedamnaeste sjednice je bila aktuelna politika situacija i odnosi u Savezu komunista Jugoslavije, a povod je bila tzv. politika zavjera protiv hrvatskog politikog vodstva,6 dok je Dvadeset
44, 45, 46, 48. i 49 sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, I knjiga, Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine i NIP Osloboenje, Sarajevo 1977., 12. Arhiv Jugoslavije, Beograd (dalje: AJ), Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije, Predsjednitvo SKJ, (dalje: CKSKJ), III/153, Autorizovane stenografske beleke sa Sedamnaeste sednice Predsednitva SKJ odrane 28-30. aprila 1971. godine na Brionima. Miko Tripalo je u svojim sjeanjima napisao kako se prialo da je u pauzi Sedamnaeste sjednice Tito odrao sastanak sa predsjednicima svih Republikih izvrnih vijea i traio od njih da se u svakoj republici uhapse po dvojica najistaknutijih nacionalista. Dragutin Kosovac, predsjednik Republikog izvrnog vijea Bosne i Hercegovine kazao je kako bi u Bosni i Hercegovini morali uhapsiti trojicu to je izazvalo smijeh pa se od takvih represivnih mjera tada odustalo. Miko Tripalo, Hrvatsko proljee, tree dopunjeno izdanje,
6 5
221
6/29/11 6:56 AM
prva sjednica rezultirala skorim uklanjanjem hrvatskog politikog vodstva sa politike scene. Te sjednice su nagovijestile postepeno uklanjanje liberalnih politikih vodstava u pojedini republikama, pa je u tom kontekstu i bosanskohercegovako politiko vodstvo, koje je smatrano najtvrdokornijim u Jugoslaviji, konstruiralo sliku o svojim liberalima i ak disidentima, meu koje je svrstalo i Avdu Humu kako bi ga uklonili sa politike scene. eterdeset etvrta sjednica CKSK Bosne i Hercegovine je trajala tri dana (14, 15. i 20. septembra 1972.) i u cijelosti je posveena kritici Huminih i Karabegovievih stavova iznesenih na sastanku 6. septembra 1972, pri emu se Humo ve tada alio da se njegove rijei krivo interpretiraju, a posebno je odbacivao ocjene kako je on blizak liberalima jer u stvari to znai guranje mene u front raznih unitaristikih, rankovievskih snaga koje se prirodno lijepe za liberalistike snage, jer one djeluju razorno i negativno kritino prema samoupravnom sistemu.7 Iako je Humo odbijao takve ocjene, na kraju je izjavio da je njegova namjera ouvati jedinstvo Saveza komunista, potovati princip demokratskog centralizma, pa ak odustaje i od svih kritikih osvrta koje je ranije iznosio ukoliko su oni od strane drugih doivljeni kao pogledi suprotni miljenju veine u CK SK Bosne i Hercegovine.8 Na kraju ove sjednice Centralnog komiteta Branko Mikuli je predloio da Sekretarijat CKSK Bosne i Hercegovine saini informaciju o sastanku i proslijedi u partijske organizacije, s tim da je iznio kao jedinstvenu ocjenu da su Humine i Karabegovieve ocjene, koje su prethodile ovoj sjednici, neprihvatljive i da ugroavaju jedinstvo u Savezu komunista Bosane i Hercegovine. Sekretarijat je sainio tu informaciju i poslao je na uvid i Humi, koji je stavio stanovite primjedbe smatrajui da ona ne odraava sutinu diskusija na plenumu Centralnog komiteta SK Bosne i Hercegovine.9 To je dovelo
Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 2001., 180.
7 8
44, 45, 46, 48. i 49 sjednica, I, 385.
Isto, 417-418. 9 Prijedlog informacije, te Humine primjedbe, objavljeni su u: 44, 45, 46, 48. i 49 sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, II knjiga, Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine i NIP Osloboenje, Sarajevo 1977.
222
6/29/11 6:56 AM
do 45. sjednice Centralnog komiteta, koja je odrana 6. oktobra 1972. godine. Na ovoj su sjednici razmatrani dokument, koji je trebao predstavljati zakljuke sa 44. sjednice, ali i Humine primjedbe na takav sadraj zakljuaka. To je znailo da se Humo ve konfrontirao sa veinom u Centralnom komitetu, koja je nakon toga mogla otvoreno juriati prema Humi. Kao dodatni argument pojavio se i stenogram sa sastanka radne grupe u SSRN Jugoslavije o ustavnim promjenama, odranog 6. novembra 1971. u Bakoj Palanci.10 Sada se konstruira pria o Humi kao borcu za viepartijski sistem. Kako bi se to potkrijepilo navodili su dio Humine diskusije u kojemu on kae kako je SSRN postao transmisija Saveza komunista, mada to ne bi trebao biti. Umjesto takve uloge SSRN, Humo je smatrao da bi SSRN trebao biti samostalna politika organizacija, koja e imati svoj program i koja e imati svoje koncepte reavanja politikih i drutvenih problema, a ne da je neprestano u jednoj poziciji da oslune ta misli jedna druga politika struktura, bez obzira da li je vrh, jer se to ne deava samo u vrhu.11 U svom govoru u Bakoj Palanci Humo je kazao i da SSRN treba postojati kao samostalna organizacija sa Savezom komunista. Ne moemo mi sada kazati da likvidiramo Savez komunista, na kraju krajeva, Savez komunista se nalazi kao celina u SSRN, a Savez komunista treba, po mom miljenju, po svojoj strukturi da se tako organizuje da moe da odgovori na sva ova pitanja koja postavlja drutvo.12 Branko Mikuli je na 45. sjednici posebno insistirao na ovom stenogramu iz Bake Palanke, tvrdei da on pokazuje kako se Humo zalae za formiranje opozicije Savezu komunista.13 Hamdija Pozderac je dodao kako on ne moe biti u istom pokretu u kojem je i Avdo Humo s obzirom na Humine stavove iznesene u Bakoj Palanci. S obzirom da sam proitao ono to je drug Humo govorio u Bakoj Palanci, ne mogu a da (...) ne kaem da on nudi stavove i platformu koja je dijametralno suprotna stavovima i
Zanimljivo je da se i u vrijeme obrauna sa Hamdijom Pozdercem 1987, u trenutku kada se odluilo ukloniti ga sa historijske scene, kao dodatni argument pojavio neki zapisnik iz ranijeg razdoblja kojim je trebalo Pozderca dodatno kompromitirati.
11 12 13 10
44, 45, 46, 48. i 49 sjednica, II, 332. Isto, 339. Isto, 12
223
6/29/11 6:56 AM
platformi koju ima Savez komunista Jugoslavije i Savez komunista Bosne i Hercegovine.14 Pozderac je najavio da, nakon to je Humo stavio odreene primjedbe na prijedlog zakljuaka sa 44. sjednice CKSKBiH, sada treba decidnije naglasiti da su Humini stavovi posve suprotni od stavova Saveza komunista, dok je Petar Dodik prvo priznao da uope nije proitao Huminu diskusiju u Bakoj Palanci, ali iz pogleda na prvu stranicu te diskusije zakljuuje da Humo izraava nevjericu i sumnju da je samoupravni put onaj pravi put za razrjeavanje problema koje danas imamo u drutvu, odnosno da Humu okarakterizira kao liberala i anarholiberala.15 Nakon ovoga krenula je prava lavina optubi kako se Humo zalae za viepartijski sistem, pri emu su argumenti traeni upravo u njegovom govoru u Bakoj Palanci. Mio Raki je kazao: Drug Avdo je ovdje na sastanku Centralnog komiteta meditirao o viepartijskom sistemu, kao to je na sastanku od 6. septembra, istina vie u podtekstu nego otvoreno (naglasio H.K.), stavio do znanja da on ima u vidu drugu partijsku platformu.16 Filozof Arif Tanovi je nastojao omalovaiti Humine teorijske stavove istiui kako je njegov govor iz Bake Palanke poprilian galimatijas, svojevrsno eklektiko skupljanje, preuzimanje raznih, manje-vie, poznatih teza raznog idejnog opozicionarstva danas, kao i od ranije, u odnosu na ideologiju i politiku Saveza komunista, da bi na kraju zakljuio kako ta Humina diskusija predstavlja koncept opozicionarstva i traenja alternativizma sadanjem pravcu drutvenog kretanja u nas.17 Na kraju ove sjednice formirana je komisija, koju su inili Hasan Grabanovi, Franjo Herljevi, ivko Babi i Izet Brkovi, iji je zadatak bio obaviti razgovor sa Avdom Humom. Takoer je formirana jedan posebna grupa CKSKBiH, koja je dobila zadatak da razgovara sa Humom o njegovim stavovima. Nakon sjednice objavljeno je saopenje pod znakovitim naslovom Protiv socijalne demagogije i tzv. lijevih fraza. Istodobno su za 9. oktobra zakazane sjednice svih meuopinskih konferencija, na kojima
14 15 16 17
Isto, 23. Isto, 26. Isto, 32. Isto, 34.
224
6/29/11 6:56 AM
je lanstvo upoznato sa informacijom iz Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine povodom diskusija o Huminim stavovima. Zanimljivo je da su konferencije odrane sve u istom danu i u isto vrijeme (9. oktobra u 10 sati) u svim meuopinskim konferencijama, pri emu su posebne grupe istaknutih lanova Centralnog komiteta bili na elu grupa koje su prisustvovale tim sjednicama. Rukovoditelji grupa su bili Boko iljegovi, Munir Mesihovi, Mio Raki, Ferhad Kotori, Todo Kurtovi, Cvijetin Mijatovi, Arif Tanovi, Ante Budimir, Stanko Tomi, Hamdija Pozderac, Milan koro, uro Veki, Sreten Lopandi i Neo Mandi. Na svim tim sastancima osueni su Humini stavovi. Neki su bili toliko otri da su tvrdili da Humine diskusije znae vraanje nazad na onaj stari sistem protiv kojeg je poloilo ivot 1,7 miliona graana Jugoslavije (...) Prema tome, nama bi Avdina politika i nametanje viepartijskog sistema znailo novo krvoprolie, znailo bi stvaranje nekakve opozicije.18 Neki su tvrdili kako smo mi prije dvadeset godina po istoj ovoj temi ilasa istjerali iz Partije,19 te da ne treba nama viepartijski sistem. ta e nama to drug Humo ili neko drugi nametati.20 Na svim sastancima meuopinskih konferencija osueni su Humini stavovi i data podrka Centralnom komitetu Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Na sastanku u Tuzli, Cvijetin Mijatovi je u ime Centralnog komiteta osudio Humine teze, tvrdei kako se Humo zalae za demokraciju koja nije socijalistika: To su ti liberali koji su zadojeni tom malograanskom tezom o demokratiji.21 Uz to, Mijatovi je pomalo konfuzno kazao:
O viepartijskom sistemu se takoe govori i vidi se iz dokumenta [tj. iz stenograma Humina govora u Bakoj Palanci, o. H.K.] da je Avdo to spomenuo. Istini za volju on je to [nije, op. H.K.] rekao, ali on je rekao ipak jednu stvar,
18
19
Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla (dalje: ATK), Meuopinski komitet Saveza komunista Tuzla (dalje MOKT), k. 10, serija B, II a 27, Stenografske biljeke proirene sjednice Meuopinske konferencije Saveza komunista BiH Tuzla, koja je odrana 9. oktobra 1972. godine, 30. Isto, 34. Isto, 35. Isto, 47.
20 21
225
6/29/11 6:56 AM
jer on moe da kae izvinite ja nisam rekao viepartijski sistem. Meutim, ako se to pogleda u jednom kontekstu on je stvarno nejasan. Moe nai u jednom pasusu i reenicu o emu on govori da su stvarno nejasne, da su suprotne. Teko je o svemu tome polemisati. Ovdje je ipak jasno ta je govorio. On je govorio negativno o tome to je sada kod nas i on postavlja alternativu kuda i kako izai iz tog negativno i onda kae da li je izlaz iz toga viepartijski sistem. Znai trai izlaz kakav bilo, a ako ne moe nita, pa ni taj viepartijski sistem, onda predlae nekakav stalni dijalog. S kime i ta? To je opet u onom kontekstu to su prije govorili. Mi jesmo za stalni dijalog, ali se mora rei i druga stvar o emu dijalog? Kako se on obavlja. To je dojadilo i to se stalno namee.22
Na kraju je Mijatovi najavio da e se o Huminim istupima, posebno o njegovom govoru u Bakoj Palanci 1971, obaviti posebna rasprava u Centralnom komitetu.
To nije publikovano, ali to je bio veliki skup na kojem je on razradio jednu tezu i o njoj diskutovao, odnosno na tome gradio svoja dalja miljenja. On moe odstupiti od toga, ali ako on ostane na tim pozicijama onda to nije vie na stav (...) Drugo, poto je na sjednici dolo do izraaja da drug Humo ima due vremena jedno razilaenje sa organizacijom u Mostaru, u svom rodnom mjestu i gradu i da je dolo do toga da on ne eli da s njima sarauje (...) reeno je od strane sekretara te optinske organizacije da on umjesto da s njima sarauje on sarauje sa nekim elementima s kojima oni imaju potekoa, odnosno opozicionim elementima, sumnjivim elementima, elementima koji su stalno u zavai sa Komitetom i da su imali sukobe i rasprave i da ne mogu vie i da su to sve njemu rekli.
Dakle, kakva e ova diskusija o tim drugim pitanjima sa drugom Humom biti, mi ne znamo. Uostalom, on ima i itav niz drugih lanaka i istupanja koja e se na ovoj [tj. narednoj sjednici Centralnog komiteta, op. H.K.] sjednici, da se sve to raspravi.23
22 23
Isto, 49. Isto, 55.
226
6/29/11 6:56 AM
Na svim je sastancima meuopinskih komiteta iskazana podrka Centralnom komitetu, a osueni stavovi Avde Hume. U ostavtini Branka Mikulia sauvano je puno informacija iz kojih se vidi kako se on u vrijeme tih rasprava osjeao kao pobjednik. On biljei kako dobiva informacije iz Tuzle, Zenice, Banje Luke, Bihaa i drugih gradova u kojima se osuuju Humini stavovi. U Mostaru je data puna podrka, govori se o radu i ponaanju A. [Avde] H. [Hume, op. H.K.] u Mostaru. Bie jo diskutanata, sada govori Todo. (...) U OK 12 diskutanata. Neki mladii su fantastino govorili. N. Sarajevo. Podrka. Dobra ocjena o radu CK (...) Dosta prijedloga za iskljuenje.24 U vrijeme dok se u meuopinskim konferencija lanstvo opredjeljivalo protiv Avde Hume, sm Humo je pripremao pismo Josipu Brozu Titu. Iz pisma upuenog 11. oktobra 1972. vidi se da je traio prijem kod Tita, ali s obzirom da ga Tito nije imao vremena primiti, posebnim pismom ga je informirao o tome to mu se deava.25 U ovom pismu Humo obavjetava Tita o sjednici CKSKBiH na kojemu je dolo do sukoba s njim navodei da je iznenaen kampanjom koja se vodi protiv njega, te mu dostavlja i kompletno izlaganje na 44. sjednici CKSKBH na temelju ega se vodi kampanja protiv mene. Ja vas jedino molim da proitate taj moj govor koji nije velik, a koji je posluio za raznorazne osude moje linosti i politike koju zastupam. Humo kae da se u kampanji CK protiv njega, pojedini dijelovi njegova govora uzimaju izvan ireg konteksta, zbog ega se iznose kao moje neke tvrdnje koje ja nisam uopte nigdje, ni na kojem mjestu, rekao, pa ni u samom tom govoru, kao to je na primjer: da sam za viepartijski sistem itd. (...) Sada je skoro eterdeset godina kako sam u Partiji. Dosada nisam nikada doivio da se u partijskom radu upotrebljava metod neistinitih tvrdnji, neargumentovanog etiketiranja i, to je najtee, jedne mrnje meu komunistima koja lii na mrnju prema neprijatelju.26 Tito
24 25
Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo (dalje: AFBiH), fond Branka Mikulia (dalje: BM), k. 12, br. 175/72.
AJ, Kabinet predsjednika Republike (dalje: KPR), Idejna strujanja (II-4a), Pismo Avde Hume upueno Josipu Brozu Titu 11. oktobra 1972.
26
Vrijedilo bi podsjetiti da je Avdo Humo nekoliko godina prije nego se morao braniti od stavova koji su mu pripisivani, a koje on nije htio prihvatiti, sam bio u slinoj situaciji.
227
6/29/11 6:56 AM
se, meutim, nije upustio u ovu raspravu, ili o tome nisu pronaeni dokazi. Ostalo je zabiljeeno da je Tito na ovom Huminom pismu zapisao Za upotrebu, to se moe tumaiti kao njegova namjera da prati razvoj diskusije u vezi s tim. Meutim, to je znailo da Humo odlazi na marginu politikog ivota, to je bilo vidljivo ve na 46. sjednici Centralnog komiteta SK Bosne i Hercegovine odranoj 18. oktobra 1972, dakle samo nekoliko dana nakon Humina pisma upuenog Titu. Na ovoj je sjednici Hasan Grabanovi informirao Centralni komitet da je 13. oktobra (dakle, dva dana nakon to je Humo pisao pismo Josipu Brozu) razgovarao sa Humom koji je prihvatio stavove Centralnog komiteta, mada je smatrao da ima stvari koje (...) nisu trebale biti tako formulisane.27 Meutim, Centralni komitet je otiao korak dalje i otvorio posebnu diskusiju o Huminim stavovima izreenim na skupu u Bakoj Palanci 1971. godine. O tim Huminim stavovima prije sjednice Centralnog komiteta raspravljano je 17. oktobra na sjednici Sekretarijata Centralnog komiteta. Analizu tih stavova napravio je Arif Tanovi, naglaavajui kako je Humo djelimino razumio Lelija Basa i Rozu Luksumburg, a nije se obratio Marksu, Engelsu, Lenjinu.28 Time je on nastojao omalovaiti Humine teorijske i uope intelektualne vrijednosti, pitajui se ta se to dogaa sa ovim ovjekom [tj. Avdom Humom], je li on lan SKJ, poznaje li on program i statut organizacije kojoj pripada, je li to neko razmiljanje na nekoj drugoj taki zemljine kugle, ili je sve to smiljeno, koncepcija koja ima svoju strategiju i taktiku, raspored snaga u nastupajuoj bici za prve pozicije,29 da bi na kraju zakljuio kako Avdo Humo hoe paralelizam Partije i klase, odnosno politike strukture i samoupravljake strukture. On
Naime, koncem 1966. On je kao lan SIV-a pred Saveznom skuptinom podnio Izvjetaj o Aleksandru Rankoviu i njegovoj zavjerenikoj grupi, koja je pripremala dravni udar, slabila jedinstvo Armije i Saveza komunista i tako dalje. Humin ekspoze vidjeti u: ABiH, fond Avde Hume, 3/116, Ekspoze Avde Hume u Saveznoj skuptini 9.12.1966; O Izvjetaju Komisije SIV-a vidjeti i u: Zoran Sekuli, Pad i utnja Aleksandra Rankovia. Dositej, Beograd 1989., 303-333. 44, 45, 46, 48. i 49 sjednica, II, 56. Isto, 69. Isto, 75.
27
28 29
228
6/29/11 6:56 AM
bi sve podvojio i razbio na mnogoglasje ali ne u smislu samoupravljake zajednice, pri emu je SKJ unutar klase i samoupravnih struktura, unutar Sindikata i Socijalistikog saveza (...) Ne, iz reenog proizilazi da bi on elio neto sasvim drugo; preko liberalistike kritike samoupravljake politike SKJ, a preko Socijalistikog saveza kao nove sinteze obnoviti etatizam, sa svim prerogativima dravne intervencije kakav je svima dobro poznat. U tome i jeste protivrjenost koncepta, odnosno pravi smisao kako ultralijeve tako i liberalistike kritike samoupravljanja.30 Mada se Humo na sjednici Sekretarijata odrekao svojih stavova iznesenih u izlaganju u Bakoj Palanci, to nije bilo dovoljno, pa se ilo u dalju politiku marginalizaciju Avde Hume. Iz rasprava na sjednici Centralnog komiteta moe se zakljuiti da Humo nije mogao izbjei kaznu bez obzira na njegovo priznanje vlastitih zabluda, iz prostog razloga to se iz historije unutarkomunistikih obrauna jasno vidi da priznanje krivice nikada nije bilo dovoljno za izbjegavanje kazne, ali i zbog injenice da je u ovo vrijeme kljuna osoba s kojom se partijski vrh Bosne i Hercegovine obraunavao bio Osman Karabegovi, koji nije htio popustiti i priznati bilo kakve svoje greke nego se upustio u beskompromisan obraun. Samog Humu su u Centralnom komitetu mnogi nastojali to vie omalovaiti, ak i poniziti. Petar Dodik je tako kazao da je kod Hume ustaljena praksa da neto kae, a onda se povue, pa zato ne znam ta bih rekao o njemu.31 Na kraju je zakljueno da se Humo kazni partijskom opomenom i razrijei lanstva u Stalnom dijelu Konferencije Saveza komunista Jugoslavije, o emu je definitivna odluka donesena na 48. sjednici Centralnog komiteta SK Bosne i Hercegovini odranoj 9. novembra 1972. godine. U toj Odluci je Humino kanjavanje argumentirano tvrdnjom da je Humo zastupao stanovita suprotna ideoloko-politikim stavovima SKJ, posebno navodei njegove stavove iznesene na skupu u Bakoj Palanci, ali je istodobno imao u vidu i to da je drug Avdo Humo posljednjih godina nekoliko puta istupao suprotno usvojenoj politici Saveza komunista Bosne
30 31
Isto, 78. Isto, 85.
229
6/29/11 6:56 AM
i Hercegovine, zastupajui teze o nacionalno-paritetnom sistemu u Bosni i Hercegovini i o nacionalnom institucionaliziranju.32 Poslije ove sjednice Avdo Humo je politiki marginaliziran, ali nije u cijelosti odbaen. Njemu je 1973. godine dodijeljena nagrada ZAVNOBiH-a, a te je godine s njim razgovarao predsjednik CK SKBiH Branko Mikuli sugerirajui mu da se obrati Centralnom komitetu sa molbom da mu se kazne ukine. Mada je to obeao, Humo to nije uinio nego se povukao u mir i bavio se pisanjem. Meutim, Humin nain ivota nije prihvatio Osman Karabegovi, koji je u isto vrijeme potiskivan sa partijskog vrha. Naime, on se snano konfrontirao i na sve naine suprotstavljao tadanjoj partijskoj eliti u Bosni i Hercegovini, pri tome se oslanjajui na svoje partijske prijatelje izvan Bosne i Hercegovine. Takvim svojim odnosom on je i Huminu izolaciju jo vie pojaavao, pa je tokom 1974. Humina utnja postala takoer neprihvatljiva za bosanskohercegovaku vladajuu elitu. Dio te elite je sve otrije prigovarao zbog dodjele nagrade ZAVNOBiH-a Humi, a sredinom 1974. je front prema njemu ponovo otvoren, posebno nakon Desetog kongresa odranog u Beogradu od 27. do 30. maja. Opet je Osman Karabegovi podgrijao atmosferu obraajui se pismom Kongresu traei da ga kongres jugoslavenskih komunista vrati u Savez komunista, zaobilazei na taj nain Savez komunista Bosne i Hercegovine. Bosanskohercegovako partijsko vodstvo je to doivjelo kao pokuaj stvaranja frakcija unutar jugoslavenskog komunistikog pokreta, kako je to ocijenio Branko Mikuli na sjednici Predsjednitva CKSK Bosne i Hercegovine, odranoj 10. juna 1974. godine.33 Mikuli je kao zanimljivost istakao to da je Karabegovi svoj prijedlog X kongresu uputio i nekim komunistima izvan Bosne i Hercegovine, a da ga nije poslao nikome iz Bosne i Hercegovine, interpretirajui to kao pokuaj podsticanja kadrova iz drugih republika da se upliu u rjeavanje politikih pitanja i odnosa u Bosni i Hercegovini.
32 33
Isto, 346.
ABiH, BM, br. 249/74. Izlaganje Branka Mikulia na sjednici Predsjednitva CKSKBiH, 10.6.1974. godine.
230
6/29/11 6:56 AM
Vjerovatno je to plod formiranog miljenja da se angaovanjem drugih sredi situacija u BiH, naravno na nain kako to oni misle. Kada govorimo o situaciji u BiH, treba rei da su na istoj toj liniji i tehno-birokratske snage koje su u pojedinim radnim organizacijama ili podrujima rada i ivota uticajne, a povezane su sa tim krugovima i drugim centrima, kao i pojedini radnici u oblasti kulture, koji takoer trae i nalaze oslonac izvan BiH, a objektivno djeluju u pravcu da se drugi direktnije upliu u nau situaciju, i da u Jugoslaviji, i na pitanju BiH, dre otvorenim tzv. srpsko-hrvatsko pitanje. To je potpuno u skladu sa stanovitima dogmatskih, unitaristiko-centralistikih elemenata koji, pored ostalog, pokuavaju izazvati nepovjerenje u pojedine kadrove, pa i cijela rukovodstva u republikama i trae da se stanje sredi direktnim odlukama politikog centra u federaciji, i tako to e se politiki aktivirati pojedinci koji su doli u sukob sa SK (spominju se, recimo, Nikezi, Perovika, K. Popovi, anko, a iz BiH Osman i Avdo), a pomjeriti, na primjer, Bakari, Milka Planinc, Vlakali, i drugi). Ne prezaju ni od direktnih napada i insinuacija na linost druga Tita (pokuavaju ga uiniti odgovornim za prodor hrvatskog nacional-ovinizma, kritikuju to je izabran za predsjednika Predsjednitva SFRJ i SKJ bez ogranienja mandata itd). Dio tih snaga sve vie istupa i sa stanovita odbrane ugroenih interesa i nezavidnog poloaja srpskog naroda u Jugoslaviji, koji je, govore oni, nezadovoljan, a i starih boraca, koji se, kako kau, odbacuju. O situaciji u zemlji govore sve najgore, nastupaju demagoki, sa pozicija negatorstva i zatvaranja perspektiva da se, u datim uslovima, dakle, na samoupravnim institucijama, uspjeno nalaze i primjenjuju efikasna rjeenja za zadatke i probleme sa kojima se suoavamo u razvoju. Manje ili vie svi takvi su preokupirani sobom, svojom linou, nezadovoljni su svojim sadanjim poloajem, za sebe trae pozicije vladara, pa i zbog toga dolaze u sukob sa cjelokupnim odnosima u drutvu. Oni se sada oglaavaju, stavljaju do znanja da su politiki ivi, ne smiju ui u otvorenu konfrontaciju, s obzirom na ispoljeno jedinstvo u SK i rezultate koji se ostvaruju, ve se spremaju za akciju u datom trenutku. U tom smislu treba shvatiti i Tempovu diskusiju na X kongresu i njegov poziv da ostvarimo revolucionarne promjene (...) jo dok ivi Tito. (...). Nije sluajan ni govor Gonjaka Kosti Nau to se prihvatio da bude biran za predsjednika Saveznog odbora SUB NOR-a. Kada se sve to uzme u obzir postaje jasnija i rasprava koja se vodila na sjednici CK Hrvatske o opasnosti formiranja nove frakcije. Svi ti pojedinani postupci i izjave, dakle, nisu izolovani, ve sastavni dio ire akcije tih snaga u zemlji. Sa njima se ne vodi bitka na sporednim, tzv. dnevnim, tekuim pitanjima, ve na fundamentalnim, a to znai o daljem razvoju socijalistikog samoupravljanja (...). Teko je govoriti o tome da li su, koliko i 231
6/29/11 6:56 AM
kako organizirano, povezani ljudi koji djeluju sa spomenutih pozicija, ali da je rije o tendenciji koja je suprotstavljena politici SKJ, moe se govoriti sasvim pouzdano.
Mikuli govori kako su se u inozemstvu aktivirali i bivi informbirovci, koji vre pripreme za stvaranje nove KPJ i, iskazujui opasnost od povezivanja svih tih snaga, trai da se razgovara o tome da li praviti dalje ustupke prema onim ljudima koji su doli u sukob sa SKJ. Osim toga, Mikuli kae da bi sa nekim komunistima trebalo razgovarati i ukazati im na greke (npr. sa Milutinom Moraom i Paagom Mandiem), s ciljem da utiemo na te drugove da se angauju na kursu SK i da ne prave politike greke i tako, esto i nesvjesno, srljaju sve dalje u radu opozicionih snaga. Mikuli dalje predlae da se angairaju stari borci, ak i oni prema kojima je uinjena neka greka (prerano i nepovoljno penzioniranje i slino), da se njih bira u savjete, odbore za razne godinjice, tribine i slino. Time e se, uvjeren je Mikuli, olakati diferencijacija sa onima koji ne prihvataju politiku SK (Mikuli, dodue, ne spominje na koje stare borce misli). No, on veli da, svakako, treba ukazati i na odreene propuste sadanjih funkcionera. Time je, zapravo, Mikuli dao mnogo iri karakter ovom obraunu pridonosei novu argumentaciju za nastavak obrauna. 34 Kljuni zakljuak na ovoj raspravi na sjednici Predsjednitva CKSK Bosne i Hercegovine od 10. juna 1974. je bio da se radi o frakcionakoj grupi. Cvijetin Mijatovi je ponaanje Karabegovia i Hume okarakterizirao kao plod velikosrpskih kuhinja. Ipak, izgleda da je bilo i malo ozbiljnijih razgovora u vezi s tim. U Mikulievoj ostavtini ostalo je zabiljeeno da je biljeka o razgovoru sa Dolancom 14. juna 1974. izrezana i unitena. Tu napomenu je napravio sam Mikuli, koji je biljeku i izrezao, pa nama sada samo ostaje da nagaamo o emu je bilo rijei tom prilikom. U ovo vrijeme je Avdo Humo uputio jedno pismo Titu. Pismo je datirano 12. jula 1974. i u njemu se Humo ali na nepravde koje mu se ine.
Husnija Kamberovi, Josip Broz Tito i politiko rukovodstvo Bosne i Hercegovine od sredine ezdesetih do sredine sedamdesetih godina 20. stoljea, Tito i Bosna i Hercegovina. Regionalni nauni skup. Zbornik radova, Savez drutava Tito u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2006., 201-223.
34
232
6/29/11 6:56 AM
Danas, kad sam iskljuen iz svih operativnih funkcija, kada ak ne prisustvujem nikakvim politikim sastancima, pa ni proslavama ni jubilejima onih dogaaja u kojima sam kao revolucionar igrao dosta istaknutu ulogu, meni nije nita ostalo drugo nego da nastavim da se intenzivno bavim pisanjem, jer oseam i uveren sam da na tom polju mogu neto da doprinesem u daljoj borbi za razvoj socijalizma. Ja danas pisanjem mogu jedino da izbegnem smrt inovnika penzionera to ja na takvu sudbinu kao stari revolucionar ne mogu, i kada bi sebe prisiljavao, da pristanem, kako po svojoj svesti tako i po svom psiholokom raspoloenju.
Humo, meutim, naglaava da mu vodstvo Bosne i Hercegovine zabranjuje ak da u Beogradu, u listu Politika, objavi svoja sjeanja iz Drugog svjetskog rata. Humo moli Tita da ne dopusti da ova sasvim konkretna diskriminacija prema meni urodi pobedom. Vi moete vrlo lako dobiti informacije kako od redakcije Politike o kvalitetu teksta, tako isto i od drugova iz CK Srbije ko je intervenisao da se tekst ne pojavi u Politici. Ja Vas samo molim da interveniete da tekst, koga Vi moete dati na ocenu onima koje Vi smatrate da mogu biti objektivni, ne bude na jedan nedoputen nain odbaen. Ovo je pismo Tito proslijedio Stanetu Dolancu, i na vrhu napisao svoje miljenje: Drugu Dolancu. Ja mislim da je takav postupak nedoputen. On ima pravo da pie a mi imamo pravo da cijenimo njegov rad. To se mora popraviti.35 Nije poznato ta je u tom smislu dalje uinio Stane Dolanc. U vrijeme kada je ovo Humino pismo, sa Titovom napomenom, proslijeeno Dolancu, Predsjednitva CKSKBiH je 15. jula 1974. raspravljalo o Humi, ali uvijek kao glavni i prvooptueni se spominjao Osman Karabegovi.36 Na ovoj sjednici je Hrvoje Ituk postavio pitanje da li se radi o frakcionakom djelovanju grupe, dok je Rato Dugonji bio vrlo otar, predlaui da se Humino i Karabegovievo djelovanje konano otro sankcionira. Pitao se zato Humo memoare nije pokazao ni jednom od saboraca
35
36
AJ, KPR, Idejna strujanja (II-4a), Pismo Avde Hume upueno Josipu Brozu 12. jula 1974. ABiH, BM, br. 254/74. esta sjednica Predsjednitva CKSKBiH, Sarajevo 15.7.1974.
233
6/29/11 6:56 AM
Nakon ove sjednice Branko Mikuli je 17. jula razgovarao sa Avdom Humom.37 U ovom razgovoru Mikuli kritizira Huminu odluku da Memoare objevljuje u Politici, koja je objavljivala i Tempove Memoare, pogoto zbog toga to se Politika mijea u politiki ivot Bosne i Hercegovine. Mikuli kae da je nakon rasprava o Humi na dvije sjednice CK poduzeto niz mjera da on ostane u politikom ivotu (ostanak u Savjetu Federacije, dodijeljena mu je nagrada ZAVNOBiH-a, pozivan je na simpozij o ZAVNOBIH-u, predlagano mu je da se obrati pismom CK kako bi se prije republikog partijskog kongresa donijela odluka o ukidanju partijske kazne. Mikuli se poziva na razgovore od 17. oktobra i 11. novembra 1973. u Mostaru, ali naglaava da je to obraanje izostalo. Humo je obeao svoje Memoare ponuditi nekom sarajevskom izdavau, ali ih je zasad ponudio Politici, jer mu treba novac. Humo je odbacio uporeivanje sa Tempom smatrajui kako to nije fer, na to je Mikuli uzvratio kako to nije uporeivanje, ve je data konstatacija ta znai objavljivanje takve grae, koja ima ili moe da ima dnevnopolitiku aktuelnost. S druge strane, Humo je izjavio da se ne sjea da mu je Mikuli sugerirao da se obrati pismom CK. Uz to, on je odbacivao optube da se radi o nekoj frakciji, a o Karabegoviu ne eli niti razgovarati, jer su njih dvojica i na sastancima imali dijametralno suprotne stavove. Mikuli mu prigovara i za samostalno ponaanje mimo stavova CK, navodei kao primjer Huminu samostalnu kandidaturu za poslanika u Mostaru.38
37 38
iz tog vremena, ta on eli da saopti javnosti svojim memoarima, zato to objavljuje upravo u Politici, koja je objavljivala i Memoare Svetozara Vukmanovia Tempa u vrijeme eskalacije nacionalizma (a tamo je izjavio da su svi Srbi u BiH, bili naklonjeni etnicima, a Hrvati i Muslimani ustaama). Iz toga je Dugonji zakljuivao da Humo memoare eli objaviti zbog dnevnopolitikih ciljeva, a da se zatim izazivaju javne polemike. To je na liniji liberalizma, smatrao je Dugonji. Cvijetin Mijatovi je smatrao da treba otvoreno kazati kako se radi o frakcionakoj grupi.
ABiH, BM, br. 255/74. Razgovor sa A. Humom, 17.7.1974.
Radilo se o Huminoj kandidaturi za poslanika u Saveznoj skuptini 1969, to je izazvalo buru nezadovoljstva tadanje bosanskohercegovake vladajue elite. O tome je svjedoanstvo ostavio tadanji mostarski gradonaelnik Avdo Zvoni (Vidjeti: Osloboenje, 7. juni 1989, 10, i Osloboenje, 13. juni 1989, 15.)
234
6/29/11 6:56 AM
Nakon toga je na Sedmoj sjednici Predsjednitva CKSKBiH 29. jula 1974. ponovo Humo bio na dnevnom redu.39 Ovoj sjednici su, osim lanova Predsjednitva CKSKBiH i lanova Predsjednitva CKSKJ iz BiH, prisustvovali jo Munir Mesihovi, Raif Dizdarevi, Muhamed Abadi, Nenad Guzina i drugi. Odsutni su bili Todo Kurtovi na putu u Rumuniji, i Ivan Brigi na putu u Njemakoj. Raspravljalo se o usvajanju Informacije o provoenu zakljuaka 49. sjednice CKSKBiH u vezi sa djelovanjem Karabegovia, Hume i drugih. Mikuli kae da su svi pred sjednicu dobili Informaciju, koju je sainio IK, kao i neke druge biljeke te Humino pismo Titu.
Mikuli kao pitanja za diskusiju kandidira to to su Karabegovi i ostali saznali da je na 49. sjednici bilo kolebanja meu lanovima CK, ali ni CK ne moe otkriti ko je prenio te informacije. U svakom sluaju, Mikuli smatra da je tetno to to neko obavjetava Osmana i Humu o diskusijama, pogotovo jer su Karabegovi i Humo, znajui to, dolazili u BiH i ponaali se tako to e nas diferencirati na one koji su isforsirali disciplinske mjere, i one koji nisu bili za to. Njihov dalji cilj je bio da se treba insistirati na njihovoj potpunoj satisfakciji, koja podrazumijeva povlaenje svih odluka i ocjena CK, prihvatanje njihovih stanovita, i, poto ne moe biti vuk sit i koze na cijelu sa funkcija treba da idu oni koji su isforsirali odluke o njima. Mikuli insistira da su Karabegovi i Humo tokom 1972. nastupali u spezi sa liberalima i nosiocima hegemonistikih tendencija, tako su i sada povezani sa nosiocima SK suprotstavljenih struja (ali uvijek na istoj liniji). Mikuli veli da oni nastoje internacionalizirati svoj sluaj, te da imaju i odreene kontakte sa IB-ovcima. U diskusiji Hamdija Pozderac je predloio da se Informacija doradi i usvoji na narednoj sjednici. Pozderac kae: Dugo smo kao rukovodstvo, a i kao pojedinci, imali iluzija o O. Karabegoviu. Sada smo te iluzije otklonili, prevazili?!. O A. Humi, meutim, uvijek smo govorili kao o neiskrenom, pa i pokvarenom ovjeku (...) i u razgovoru sa Brankom vidi se da se Avdo na slae sa politikom SK. I u Republici ima pojedinaca koji se drugaije ponaaju, oni su ga obavijestili i o rezultatu rasprave na zatvorenom dijelu 49. sjednice CK. To su pojedinci koji su bili s njima u dosluhu.
39
ABiH, BM, br. 257/74, Sjednica Predsjednitva CKSKBiH, 29.7.1974.
235
6/29/11 6:56 AM
Dragutin Kosovac je jasno kazao da se radi o frakcionatvu, a ne napadu na Mikulia i Hasana Grabanovia, ve na starije drugove: Maju, Ratu i druge. Rato Dugonji je predloio da se u Informaciji za Avdu kae da je zbog greaka smijenjen sa funkcija u BiH, i da je pokuao obmanuti Tita u pismu. Kako bi ojaao svoju poziciju Branko Mikuli je skupa sa Nikolom Stojanoviem u septembru 1974. razgovarao sa Titom na Brdu kod Kranja.40 Mikuli biljei da je informirao Tita o tri sjednice Predsjednitva CK na kojima se raspravljalo o Karabegoviu i Humi, ali je posebno instistirao kod Tita na tome da oni sainjavaju frakciju, koja organizovano djeluje i povezuje se sa raznim ljudima u Jugoslaviji, koji su u sukobu sa SK (Koa, Miunovi, Numi), a i nekim drugim koji se neprincipijelno mijeaju u stvari za koje je odgovoran SKBiH (M. Markovi, M. Mini i supruga i drugi). Istakao je da je u pozadini svega borba za vlast, a sa strane je dodao Titovu dopunu: Borba za vlast moe ih odvesti na drugo mjesto, a ne na vlast. Zbog toga zagovaraju novi politiki kurs SKBiH i drugaije odnose u njemu. Sukob sa njima bio je na fundamentalnim pitanjima: Amandmanima na Ustav, Nacionalno pitanje (paritet u borbi protiv nacionalizma), Odnosi u SK (privilegovan poloaj...), pokuaj izazivanja rascjepa u CK i SK (u kom vremenu su poveli tu frakciju), izazivanje nepovjerenja u rukovodstvo u Republici i pritisak na njega da izazove krizu u Jugoslaviji (Bos. krajina).41 Mikuli dalje govori o tome ta je rukovodstvo SKBiH inilo radi njihova zadravanja u politici. S druge strane, navodi i kako se Osman arogantno ponaao, kako je spominjao da se u svijetu negativno tumae odluke donesene protiv njega. Ko je to u svijetu, pita se Mikuli. Oni koji se pitaju ta je sa Koom, Nikeziem i Tepavcem, oni koji podravaju ilasa, oni koji tipuju na Rankovia nije nam poznato, ali je izvjesno da je rije o tim krugovima. Slino je i sa Avdom (...) u pismu drugu Titu govori o
40 41
ABiH, BM, br. 258/74, Razgovor sa drugom Titom, Brdo, 5.9.1974.
Radi se o kampanji za koju je posebno bio zaniteresiran Osman Karabegovi u vezi s obnovom Bosanske krajine nakon zemljotresa 1969. godine. Naime, problem obnove Bosanske krajine bio je jako vaan u ovom razlazu Karabegovia sa partijskim vrhom u Bosni i Hercegovini, jer je bosanskohercegovako rukovodstvo na kraju popustilo i odustalo od pritiska na saveznu vladu da sa vie finansijskih sredstava sudjeluje u obnovi zemljotresom razorenih podruja. To je Osman Karabegovi, kao Krajinik, jako teko doivio.
236
6/29/11 6:56 AM
poniavajuem i nepodnoljivom odnosu BiH rukovodstva prema njemu. Optuuje nas za zabranu objavljivanje njegove hronike, s ime mi nemamo veze (...). O razgovoru sa Titom Mikuli je informirao Predsjednitva CKSK Bosne i Hercegovine.42 U razgovoru drug Tito je: 1. dao saglasnost na nae ocjene i istakao da svi komunisti, bez izuzetka, moraju provoditi odluke X kongresa SKJ i da onima koji postupaju suprotno nema mjesta u SKJ (...); 2. rekao i da sluaj nae grupe potvruje da frakcije nisu razbijene u vremenu desetog kongresa SKJ; 3. u vezi sa Osmanom [Karabegoviem], Avdom [Humom], Hajrom [Kapetanoviem] i edom [Kaporom] kazao je da ih borba za vlast moe odvesti negdje drugo, 4. u naelu, drug Tito je rekao da on nema nita drugo rei osim da su svi lanovi SK duni provoditi odluke X kongresa, i u tom smislu saglasio se sa naim ocjenama u Informaciji, i da sa sadrinom iste upoznamo lanstvo SK.43 Time je ovaj sluaj Avde Hume definitivno zavren njegovim porazom. On je i dalje ostao uvjereni i dosljedni komunista, mada je vladajua partijska elita u Bosni i Hercegovini u njemu vidjela liberala i komunistikog disidenta. Do kraja je, ipak, ostao u Savezu komunista, ali bez politikog angamana. Njegovi memoari su objavljeni posthumno,44 to u izvjesnoj mjeri predstavlja i izmijenjeni odnos prema svemu onome emu je bio izloen od 1972. godine
42 43
ABiH, BM, br. 260/74, IX sjednica Predsjednitva CKSKBiH, 23.9.1974.
Avdo Humo, Moja generacija. Svjetlost, Vojno izdavaki zavod i Prosveta, SarajevoBeograd 1984.
44
AJ, KPR, II-4-a, Informacija o ostvarivanju Zakljuaka 49. sjednice CKSKBiH, 2. septembra 1974.
237
6/29/11 6:56 AM
Izbor DeMala Bijedia za predsjednika SIV-a 1971. godine

Najvia funkcija koju je obavljao Demal Bijedi (1917-1977) bila je dunost predsjednika SIV-a (od 30. jula 1971. do pogibije 18. januara 1977. godine). Bijedi je bio peti po redu predsjednik jugoslavenske Vlade. Josip Broz Tito je funkciju predsjednika Vlade obavljao od 1943. do 1963, kada je, prema Ustavu, razdvojena dunost predsjednika Republike i predsjednika Vlade, a za predsjednika Vlade izabran je Petar Stamboli, koga je 17. marta 1967. naslijedio Mika piljak. Od 17. maja 1969. do 30. jula 1971. tu je dunost obavljao Mitja Ribii, kada je Bijedi dobio prvi mandat.1 Prije toga, Bijedi je obnaao gotovo sve znaajnije funkcije u Republici Bosni i Hercegovini, a u maju 1960. bio je imenovan za sekretara Saveznog izvrnog vijea za zakonodavstvo i organizaciju, 2 naslijedivi na toj dunosti dr. Leona Gerkovia.3 Bio je to prvi Bijediev skok na neku od saveznih funkcija u Beogradu. Bijedi je 1962. imenovan za lana SIV-a i dravnog sekretara. Od 1963. do 1967. bio je predsjednik Republikog vijea i potpredsjednik Skuptine SR Bosne i Hercegovine, a potom je do 1971. bio na dunosti predsjednika Skuptine SR Bosne i Hercegovine. Iz dostupne dokumentacije moe se sigurno zakljuiti da je kljunu ulogu u Bijedievu imenovanju na dunost predsjednika SIV-a 1971. imao Josip Broz Tito odluivi se za njega u situaciji kada su gotovo svi drugi to odbijali. Kada su u drugoj polovici 1973. poeli razgovori o imenovanju
1 2 3
Prvi ljudi SIV-a: Svi nai predsednici, NIN, 20.3.1977, 5-7.
Muzej Hercegovine, Mostar (dalje: MHM), fond Demala Bijedia (FDB) kutija (dalje: K) 1-III-34: MHM, FDB/K1-III-33.
238
6/29/11 6:56 AM
Izbor Demala Bijedia za predsjednika SIV-a 1971. godine
novoga mandatara za sastav SIV-a, Tito je ponovo bio izriit u stavu da se o imenu mandatara uope ne treba razgovarati s obzirom da po njegovoj elji na toj poziciji i dalje treba ostati Demal Bijedi. Vrijeme kada je Bijedi dobio prvi mandat za sastav jugoslavenske Vlade bilo je obiljeeno izuzetno zaotrenim odnosima meu pojedinim republikama tadanje Jugoslavije. Politika nadmetanja izmeu politikih elita u Hrvatskoj i Srbiji od sredine 1960-ih sve su se vie zaotravala, a to je ostavljalo krupne politike posljedice i na politiku situaciju u drugim republikama. Velika rezerviranost u odnosima izmeu Srbije i Hrvatske, kako to vrijeme naziva Latinka Perovi,4 sve se vie pojaavala nakon napisa u Borbi, u kojima je Milo anko ozbiljno napao hrvatsko politiko rukovodstvo. Tada e se stvari poeti bre odmotavati, pa je uslijedila X sjednica CK SK Hrvatske u januaru 1970, a potom i poznata sjednica Predsjednitva SKJ na Brionima od 16. do 18. marta 1970. godine.5 Nakon te sjednice politika zaotravanja se sve vie intenziviraju, to je bilo posebno uoljivo u odnosima izmeu Hrvatske i saveznog centra, emu je dodatno ubrzanje dala afera vezana za zavjeru protiv hrvatskog rukovodstva, koja je, prema miljenju hrvatskoga rukovodstva, kovana u nekim saveznim institucijama.6 U atmosferi raiavanja pozadine i pravih znaenja tih krupnih politikih dogaanja, te promjena vezanih za usvajanje novih ustavnih amandmana, odvijale su se debate oko imenovanja novih funkcionera na razini federacije, pri emu je mjesto predsjednika Saveznog izvrnog vijea najvie okupljalo panju, s obzirom da je Ribii poeo gubiti podrku pojedinih republika. Hrvatsko vodstvo ga je smatralo krivcem za urotu, a rukovodstvo Bosne i Hercegovine se s njim sukobilo nakon zemljotresa u Banjoj Luci 1969, da bi potom i sluaj Radovana Stijaia, saveznog sekretara za
Latinka Perovi, Zatvaranje kruga. Ishod politikog rascjepa u SKJ 1971/1972, Sarajevo, 1991, 126 Arhiv Jugoslavije (AJ), fond Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ), IV/101, Stenografske biljeke sa 39 proirene sjednice Izvrnog biroa Predsjednitva SKJ, Brioni, 16-18. marta 1970. O tome vidjeti Savka Dabevi-Kuar, 71. hrvatski snovi i stvarnost, Zagreb, 1997, 483589.
6 5 4
239
6/29/11 6:56 AM
unutranje poslove, koji je bio bosanskohercegovaki kadar ali je zbog razliitih razloga izgubio podrku Bosne i Hercegovine, unio dodatnu dozu nepovjerenja Bosne i Hercegovine prema Ribiievoj Vladi. Zbog Stijaia je dolo do potpunog razilaenja bosanskohercegovakog rukovodstva i savezne Vlade. Sm Ribii je na sjednici Izvrnog biroa Predsjednitva SKJ 28. aprila 1970. ocijenio Stijaia kao ovjeka koji ak nervno nije do kraja priseban. (...) To je agresivan ovek koji moe svata da uini, bolesno ambiciozan i mislim da u tom pogledu ne treba da se igramo mnogo.7 Uprkos tome, Ribii nije naao naina da ukloni Stijaia i time pobolja svoje odnose sa Bosnom i Hercegovinom. Kako je Ribii izgubio podrku republikih rukovodstava, koja su se meusobno nadmetala oko utjecaja, te s obzirom na potrebu izbora drugih saveznih funkcionera, pri emu je od 1971, nakon smrti Milentija Popovia, bilo otvoreno i pitanje predsjednika Savezne skuptine, Tito je na dunost saveznog premijera pokuao imenovati nekoga od monih republikih kadrova, a prije svih Marka Nikezia ili Savku Dabevi. Oboje su, meutim, to odbili, vjerujui da ih Tito pokuava premjestiti u federalne institucije i time oslabiti njihove nacionalne pokrete.8 Osim toga, tadanje srbijansko rukovodstvo je smatralo kako, nakon ustavnih promjena, Srbija ne bi trebala zauzeti poziciju predsjednika SIV-a, ali bi mogla umjesto Milentija Popovia kandidirati Mijalka Todorovia za predsjednika Savezne skuptine. Kardelj je predlagao da predsjednik SIV-a bude Marko Nikezi, ali je ovaj to odluno odbacio, pa je Srbija prvo predlagala Staneta Kavia, a potom podrala kandidaturu Kire Gligorova. S druge strane, hrvatsko rukovodstvo je takoer pokuavalo izbjei imenovanje svojih elnika na dunost saveznog premijera. Savka DabeviKuar svjedoi da joj je Tito u maju 1971. nudio mandat za sastav Vlade, ali ona to nije prihvatila. U svojim memoarima ona je zapisala da joj je u pauzi proirene sjednice Izvrnog biroa Predsjednitva SKJ od 17. maja 1971. Josip Broz ponudio mjesto mandatara: U prvoj stanci prilazi mi, uzima
AJ, CK SKJ, IV/106, Magnetofonski snimak sa 44. sednice Izvrnog biroa Predsednitva SKJ, odrane 28.IV. 1970. godine.
8 7
L. Perovi, Zatvaranje kruga, 271.
240
6/29/11 6:56 AM
me pod ruku, izdvaja iz skupine i vodi u vrt ispred zgrade u kojoj zasjedamo (...) Kad smo odmaknuli cvijetnom stazicom malo dalje od zgrade, tek toliko da nas niko ne moe uti, on mi, potpuno neoekivano kae: kako bi mi predloio da ja prihvatim prazno mjesto predsjednika SIV-a! To mi djeluje kao bomba (...) Osjeam hoe me skloniti iz Hrvatske. Miko je ve u Beogradu, sad i ja! Brzo prebirem sve argumente koje mogu ponuditi, jer ne pada mi na pamet da to prihvatim. (...) Sad sam sigurna eli me kratkim bezbolnim postupkom maknuti iz Hrvatske.9 Odbila je tu ponudu. Sve to ukazuje na injenicu da se izbor saveznog premijera 1971. kretao u okvirima Titovih namjera da dovodei elne ljude iz Srbije ili Hrvatske na dunost saveznog premijera oslabi njihove nacionalne pokrete u republikama, ali i grevitog otpora republikih lidera koji su prozreli Titove namjere. Sve je to stvaralo zategnutu politiku atmosferu, o emu piu gotovo svi sudionici tadanjeg politikog ivota. Koliko se estoka bitka vodila oko izbora novoga mandatara sredinom 1971. govore stenogrami sa zasjedanja Izvrnog biroa i Predsjednitva SKJ iz tog razdoblja. Na proirenoj sjednici Izvrnoga biroa Predsjednitva SKJ od 17. maja 1971,10 Mitja Ribii je govorio o predstojeim kadrovskim promjenama, koje podrazumijevaju i promjene u SIV-u. Ribii je smatrao da treba mandate svim federalnim dunosnicima produiti do septembra 1971, jer jo uvijek nije bio postignut meurepubliki konsenzus u pogledu sastava SIV i mandatara, a Veljko Vlahovi je smatrao da bi u skladu sa predstojeim ustavnim promjenama i s tim u vezi kadrovskim pitanjima, trebalo odluiti da li je potrebno predvidjeti novog mandatara SIV (Treba li novi mandator?), dok je nesporno da je otvoreno pitanje predsjednika Skuptine. Nakon burne diskusije Vlahovi je na kraju sjednice zakljuio da se svi poslovi vezani za ustavne promjene, ukljuujui i kadrovske prijedloge, moraju zavriti do juna 1971, a da za sljedeu sjednicu treba pripremiti prijedloge odluka o buduoj organizaciji Predsjednitva SFRJ i
AJ, CKSKJ, IV/142, Magnetofonske beleke sa proirene sednice Izvrnog biroa Predsednitva SKJ, Karaorevo, 17. maja 1971.
10
S. Dabevi-Kuar, 1971: hrvatski snovi i stvarnost, 621-622.
241
6/29/11 6:56 AM
SIV-a, a ukoliko se o tome ne postigne dogovor onda bi se to odgodilo za neku od narednih sjednica. Jedna od najeih rasprava u vezi s izborom kandidata za mjesto predsjednika SIV-a odvijala se na sjednici Izvrnog biroa Predsjednitva Saveza komunista Jugoslavije odrane 26. maja 1971. godine.11 Sjednicom je ponovo predsjedavao Veljko Vlahovi, koji je povodom prve take dnevnog reda (Kadrovska pitanja u vezi sa konstituisanjem organa Federacije) odmah naveo kako je na proloj sjednici Izvrnog biroa zakljueno da se izvre meusobne konsultacije po republikama o kandidatima za novog predsjednika SIV-a i o konkretnim prijedlozima rotacije funkcionera u saveznim institucijama kojima je istekao mandat. Kae da je tada zakljueno da se ide na novi sastav Vlade. Otvorio je diskusiju, a Tito je odmah dodao: Bie to najuzdranija sednica. Prvi je diskutirao Kardelj, koji je naveo da je razgovarao sa svim republikama, ali nije dobio nijednog kandidata. Niko nee. Pa ja sam mislio da e danas tu biti velika navala kandidata. Zatim je diskutirao Branko Mikuli. Odmah je kazao kako u Bosni i Hercegovini smatraju da SIV treba brojati 22 lana (po 3 iz svake republike i po 2 iz autonomnih pokrajina), te potom istaknuo da za Bosnu i Hercegovinu nije vano iz koje je republike mandatar, ali je vano da bude ovjek od ugleda, povjerenja i sposoban. Stoga je predloio za predsjednika Skuptine SFRJ Edvarda Kardelja, a za predsjednika SIV-a Mijalka Todorovia Plavog. Veselin uranovi, koji je takoer govorio o znaaju novih linosti, napomenuo je da prilikom predlaganja treba voditi rauna da u poslijeratnom razdoblju iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije niko nije obavljao funkcije predsjednika SIV-a i Skuptine SFRJ, osim kratkog, dvomjesenog predsjedavanja ilasa Skuptinom SFRJ, te da bi o tome trebalo voditi rauna, jer se ne radi samo o principu ravnopravnosti nego i o odgovornosti tih republika za razreavanje optejugoslovenskih i zajednikih problema. Uz to, veli da treba imati u vidu da su u posljednje vrijeme predsjednici SIV-a praktiki imali mandat po dvije godine (piljak od 1967. do 1969, a Ribii od 1969.
11
AJ, CKSKJ, VI/143. Magnetofonske beleke sa 81. sednice Izvrnog biroa Predsednitva Saveza komunista Jugoslavije odrane 26. maja 1971. godine.
242
6/29/11 6:56 AM
do 1971), te da to ne bi trebalo ponavljati, nego omoguiti da se jedna ekipa formira, utvrdi svoj koncept rada i realizira svoj program, to je nemogue uiniti u razdoblju od dvije godine. uranovi nije iznosio konkretna imena kandidata, nego je predloio da se utvrdi kao princip da neko iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore ili Makedonije doe na te pozicije, a kasnije bi se u skladu sa prijedlozima tih republika diskutiralo o konkretnim imenima. Savka Dabevi je iznijela stav Hrvatske, po kojemu bi trebalo izabrati novu Vladu, jer svim sekretarima istie mandat, osim generalu Ljubiiu. Predloila je manji SIV (od 15 lanova), ali je naglasila da Hrvatska nije zainteresirana ni za jednu od tih funkcija. Istakla je da su se u Hrvatskoj u diskusijama kao mogui kandidati za predsjednika Skuptine spominjali Krste Crvenkovski, Edvard Kardelj, Veljko Vlahovi, a za predsjednika SIV-a Krste Crvenkovski, Marko Nikezi, Branko Mikuli, Stane Kavi, ali ne bi imali nita ni protiv drugih kandidata. Angel emerski ja iznio stav kako predsjednik Skuptine i SIV-a ne bi trebali biti iz Srbije i Hrvatske. Smatrao je da Slovenija (tj. Ribii) treba zavriti svoj etverogodinji mandat, ali ukoliko postoji predlog da [mandat] pree na neku od drugih republika, mi bi podrali predlog Bosne i Hercegovine ili iz neke druge republike. Marko Nikezi je izrazio bojazan da SIV od 15 lanova, kako je predloila Savka Dabevi Kuar, ne bi mogao odgovoriti zadatku, jer bi lanovi bili optereeni u obavljanju poslova. Podrao je Mikuliev stav o brojnijem SIV-u, te naglasio kako je sam Tito predloio da se produi mandat Nikoli Ljubiiu, to je za Srbiju prihvatljivo, ali to je predsednika Republike predlog i mislim da se razume da nije nekakav poseban zahtev Republike Srbije da sekretar za odbranu kome je istekao mandat bude ponovo ovek iz te republike. Smatrao je da jednu od funkcija (predsjednik Skuptine ili SIV-a) treba preuzeti kandidat iz republike koja dotad nije imala tu dunost, jer je to dio afirmacije ravnopravnosti ali i odgovornosti republika u jugoslavenskoj federaciji. France Popit je kazao kako Slovenija ne eli dalje preuzimati odgovornost kakvu podrazumijeva zauzimanje pozicije predsjednika SIV-a i to su Slovenci ve ranije iznijeli na sastanku na Brionima, ali je smatrao da neko iz Srbije ili Hrvatske treba preuzeti tu dunost. Kazao je da je Vlahovi
243
6/29/11 6:56 AM
ranije sugerirao da se razgovara o kandidaturi druga Plavog (tj. Mijalka Todorovia) i Slovenija podupire tu kandidaturu. Veli Deva se u ime Kosova zaloio za sastav SIV-a od 22 lana, a u pogledu konkretnih imena bio je suzdran, ali je navodio da se krug moguih, kvalitetnih, sposobnih i ugednih kadrova i za mjesto predsjednika Skuptine i predsjednika SIV-a ograniava na Edvarda Kardelja, Krstu Crvenkovskog, Kiru Gligorova, Branka Mikulia i Mijalka Todorovia Plavog. Mirko anadanovi je podrao Mikuliev prijedlog o 22 lana SIV-a i kriterije o kojima je on govorio, a Mitja Ribii je smatrao da je nuno izabrati novi SIV, ali bi bilo pogreno tvrditi kako dotadanji SIV nije nita radio. Predloio je da se kao mandatar imenuje Branko Mikuli. Zatim je govorio Tito, koji je podrao Ribiievu ocjenu da nije SIV kriv za sve, nego uopte odnosi kakvi su vladali izmeu republika i federacije. Zatim se alio kako niko ne daje novi prijedlog, pa veli da je on lino predlagao Ribiiu da nastavi svoj mandat, ali je ovaj to odbio. Tito se alio kako jedni ne daju svoje kandidate, drugi vele da nemaju kandidata, a kritikuju postojee stanje i slino. Makedonija kae, treba mala republika, a mandatara ne da. (...) Bosanci kau da nemaju. Ja se slaem da bi drug Mikuli bio dobar, ali se ne slaem da ide iz Bosne, zbog situacije koja je stvorena sada, prilino dobra, meni se ini jedna od najboljih u Jugoslaviji i treba da ostane jo tamo. To je moje miljenje. Tito je ipak naglasio da bi bilo dobro da neko iz Srbije bude predsjednik Skuptine (poto je Milentije iznenada umro).12 Veljko Vlahovi je ostao pri stavu da bi bilo dobro da neko iz Crne Gore, Makedonije ili Bosne i Hercegovine zauzme jednu od te dvije funkcije, ali je odmah nakon toga dodao kako Crna Gora ne pretendira na tu dunost, pa ostaju Bosna i Hercegovina i Makedonija. Naglasio je kako ima dojam da sve republike podravaju Mikuliev izbor iz Bosne i Hercegovine, dok iz Makedonije postoje dva kandidata i trebalo bi razgovarati kako sa Krstom Crvenkovskim tako i sa Kirom Gligorovim.
Milentije Popovi je umro 8. maja 1971. godine. O tome vidjeti: L. Perovi, Zatvaranje kruga, 259; Draa Markovi, ivot i politika 1967-1978, Beograd 1987, knjiga prva, 280281.
12
244
6/29/11 6:56 AM
Na kraju ove rasprave postignuta je kao opa saglasnost da Mijalko Todorovi bude kandidiran na poziciju predsjednika SIV-a. Preostala je jo diskusija o moguem mandataru SIV-a. Situacija je sada bila djelomino bolja jer je ve bio postignut sporazum o predsjedniku Skuptine. Crvenkovski je odmah iznio stav Makedonije da ne moe iznositi vie prijedloga. Moe ona eventualno dati jedan predlog. Ako se prihvata prihvata, ako ne ne. Ali, nije iznio ni jedno ime, a Angel emerski je najavio da se o tome trebaju obaviti konsultacije dole. Branko Mikuli je u svojoj diskusiji kazao da u Bosni i Hercegovini nisu razmiljali o svojoj kandidaturi za predsjdnika SIV-a, ali da e se o tome obaviti razgovori u Republici. Veljko Vlahovi je predloio da svaka republika kandidira po tri prijedloga, pa da se o tome svi kasnije izjanjavaju. Tito je, meutim, tvrdio kako to nije dobro, nego da republike trebaju kandidirati jednog kandidata, a ostali da se o tome izjanjavaju. Zanimljivo da je Tito tada traio da se na toj sjednici odmah iznese prijedlog, jer nema puno vremena. Vlahovi se branio da Bosna i Hercegovina i Makedonija trebaju dodatne konsultacije, a Kardelj je kazao da bi bilo dobro da se Vlahovi konsultira sa predsjednicima CK o mandataru, te da nakon toga uje reakcije drugih republika i slino, na ta je Tito otro reagirao: Ja mislim, Kardelj, izvini to te prekidam, da je to sve skupa ilo nekako protiv Ustava. I ja bih trebao da konsultiram, ja bih trebao da odredim ovog mandatara, naime da primim mandatora. Sada je ilo to, ja sam sve konsultirao, svi su kazali mi nemamo. Sada je prelo to na Biro. Sada Biro bira opet jedan mali krug koji e opet birati. I sada ste predsednika, efa drave, iskljuili iz toga. Pa bogamu kako se to radi onda kod nas. To se naopako radi. Kardelj je odgovorio da je on samo elio pomoi Titu u izboru mandatora, a Tito je dodao da bi sve trebalo raditi po Ustavu, jer treba da se zna, imamo ustav i treba ovako i ovako postupati. Neu ja to. Ja sam to ve jedanput napravio. A ja sad ovde imam miljenje tako da smo mi mogli ovde izabrati. Veljko neka ide tamo s njima razgovarati iz svake republike sa predsednikom i mogli su odmah tu da naprave. Onaj kae ne moe konsultirati. Mi smo se tamo sada razgovarali nas trojica, etverica i odmah smo videli da imaju sve te republike osim Bosne, ove druge sve tri imaju mogunost da dadu ovde kandidata, pa smo napravili jednu grupu sa Veljkom, svi su tu razgovarali,
245
6/29/11 6:56 AM
to smo mi i doli ovde, mi imamo iz te republike toga i toga. Pa da ujemo sada ta kaete vi ovde. Meni sve to udno izgleda, itava ta procedura. Mikuli je samo dodao da e Bosna i Hercegovina brzo kandidirati nekoga, ako se zakljui da to treba uiniti, a Vlahovi je kazao kako je on bio ukljuen u te mune razgovore posljednjih desetak dana, i da je to shvatio kao pomo Titu, koji daje mandat, da ne mora sam prolaziti kroz te mukotrpne poslove, a mandatar e biti onaj s kojim se Tito saglasi. Zatim je Branko Mikuli kazao: Za dva dana emo se drue predsednie vratiti, jer nismo razmiljali o svojim kandidatima, na ta je Tito prilino ljutito reagirao: Niste vi razmiljali ni od onda kada sam ja sa vama razgovarao. O tome je stvar. A to je ve prolo mesec dana, vie. Nakon pauze Vlahovi je saopio da je dogovoreno da se naprave konsultacije u republikama do petka, a da se u subotu 29. maja odri sastanak sa predsjednicima republikih i pokrajinskih CK i da se o tome razgovara. Tako je ova sjednica zavrena sa prijedlogom da Mijalko Todorovi bude kandidat za predsjednika Skuptine SFRJ, a Nikola Ljubii za sekretara za narodnu odbranu. Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora i Hrvatska su dobile zadatak da do petka, 28. maja, iznesu konkretne prijedloge za novog predsjednika SIV-a, nakon ega e predsjedavajui Izvrnog biroa te prijedloge saopiti ostalim republikama, a 29. e se o tome odrati sastanak predsjednika CK republika i pokrajina u Izvrnom birou, gdje e se utvrditi prijedlog za mandatara koji e se proslijediti Titu, koji, po Ustavu, o tome donosi definitivnu odluku. Naravno, naglaavano je da je novi SIV nuno imenovati zbog nove politike situcije nastale usvajanjem ustavnih amandmana, stvaranja Predsjednitva SFRJ, vee uloge i odgovornosti republika i slino, a ne zbog slabosti u radu dotadanje SIV-a. Prema Mikulievim biljekama, sastanak predsjednika CK i PK odran je ve 27. maja 1971,13 i na njemu su se kao kandidati za predsjednika SIV-a spominjali Demal Bijedi (iz Bosne i Hercegovine), Miko Tripalo i Duan Dragosavac (iz Hrvatske), te Kiro Gligorov iz Makedonije, ali ih
13
AFBiH, BM, k. 10, (Mikulieva biljeka od 27. maja 1971).
246
6/29/11 6:56 AM
je vie podralo Bijedia smatrajui da se radi o uglednoj politikoj linosti koja je dobro poznavala politiki sistem, a bio je i upuen u privredni sistem. Tito je, meutim, i na ovom sastanku kazao da nije iskljueno da mandatar SIV-a bude neko iz Hrvatske, ak to u takvoj situaciji ne bi smetalo, ali je Dabevi Kuar taj prijedlog odbacila. Marko Nikezi je smatrao da je Kiro Gligorov dobar kandidat za mandatara SIV-a, ali je Savka Dabevi Kuar istakla da je Demal Bijedi za Hrvatsku prihvatljiviji kandidat. Dabevi je kasnije u svojim memoarima zapisala da su podravali Bijedia a ne Kiru Gligorova, jer su vjerovali da je Gligorov, kao ranije dugogodinji ministar privrede, bio jako naklonjen Srbima kada se radilo o pitanjima privrednog sistema.14 Za Kiru u Hrvatskoj postoji otpor, jer je skoro 20 godina tu. Kiro je staro rjeenje. Ali, ako bi sve ostale republike njega primile mi bi uloili napore da ga i naa sredina primi. Ako nije iz BiH onda smo za to da bude iz Makedonije. Kod nas bi Krsto (Crvenkovski) bio dobro primljen. Za Plavog nema nikakvih primjedaba. Angel emerski je kazao da misli da e Bosna i Hercegovina dati kandidata i nada se da e to biti Branko Mikuli. France Popit je kazao kako postoji otpor ideji da Kiro Gligorov bude mandatar, pa je smatrao da je bolje da mandatar bude Krste Crvenkovski ili Demal Bijedi. Veljko Vlahovi je samo napomenuo da je Bijedi novi prijedlog, i da prve reakcije upuuju da bi on bio dobar za predsjednika Skuptine. Nakon jo nekih diskusija, Marko Nikezi je u jednom trenutku kazao kako je Bijedi najmanje sporan kandidat. Najmanje bi bilo glasova protiv, ali ne zna koliko bi bilo za, i to zbog prirode posla u SIV-u. Poslije toga je 1. juna 1971. odran jo jedan sastanak, na kojemu je, prema Mikulievim biljekama, Veljko Vlahovi informirao da je razgovarao s Titom, koji je prednost davao Kiri Gligorovu iz junih republika, a iz Hrvatske bi prihvatio Miku Tripala.15 Smatrao je, prema Vlahovievoj intrpretaciji, da bi Demal Bijedi bio odlino rjeenje za predsjednika Savezne skuptine. U ovoj rasporavi Savka Dabevi je, meutim, kazala da Hrvatska prednost daje Demalu Bijediu za poziciju predsjednka SIV-a,
14 15
S. Dabevi Kuar, 71: hrvatski snovi i stvarnost, 112. AFBiH, BM, k. 10, (Mikulieva biljeka od 1. juna 1971).
247
6/29/11 6:56 AM
dok je Marko Nikezi naglaavao da Srbija prednost daje Kiri Gligorovu. Veli Deva je samo napomenuo da su prvobitne najave bile da e Krste Crvenkovski biti mandatar a sada ga nema na spisku. Konano, na sjednici Izvrnog biroa Predsjednitva Saveza komunista Jugoslavije odranoj 2. juna 1971. godine Veljko Vlahovi je kao predsjedavajui saopio da su iz Bosne i Hercegovine za predsjednika SIV-a kandidirali Demala Bijedia, iz Hrvatske Miku Tripala i Milana Mikovia, iz Makedonije Kiru Gligorova, dok Crna Gora nije nikoga kandidirala jer e njihov kandidat ostati na poziciji predsjednika Savezne konferencije SSRN. Kazao je da je o tim prijedlozima razgovarano na dva sastanka, kojima je predsjedavao predsjedavajui u Izvrnom birou, i to na sastancima predsjednika CK i PK SK 29. maja i 1. juna 1971. godine.16 No, iz tih sastanaka nije proistekao jedinstven prijedlog, te je zakljueno da se o obavljenoj diskusiji obavesti drug Tito i izraena je spremnost svih da podre izbor koji on uini. Zakljueno je, takoer, da bi bilo dobro da budui mandatar pripremi prijedlog programa rada, o emu bi se diskutiralo prije njegovog iznoenja u javnost. Takoer je reeno da ne bi trebalo sada utvrivati trajanje mandata novog premijera, s obzirom da e se 1973. obavljati izbori za Skuptinu, a predstoji i novi Kongres SKJ. Branko Mikuli je zabiljeio da je protiv kandidature Demala Bijedia za mandatara bilo najmanje primjedbi. Na kraju je Veljko Vlahovi saopio da mu je uoi te sjednice Angel emerski, predsjednik CK SK Makedonije, saopio da je Makedonija povukla svoj prijedlog za novog predsjednika SIV-a. U diskusiji Krste Crvenkovski je obrazlaui makedonsko odustajanje od kandidiranja svoga kandidata za predsjednika SIV-a ukazivao na odreene probleme principijelne prirode koji su doli do izraaja u toku dosadanjih diskusija o novom predsjedniku SIV-a. On je izrazio neslaganje sa nainom na koji se upuuju primedbe na Kiru Gligorova kao kandidata za novog predsednik SIV-a. Odluno je odbio kao neprihvatljive pojedine zahteve da se Kiro Gligorov sada izjanjava kako gleda na samoupravljanje. Pored
16
Prema Mikulievim biljekama, ovaj je sastanak odran 27. maja, mada je, kako smo ve mogli vidjeti, na sjednici Izvrnog biroa od 26. maja doista zakljueno da se sastanak republikih i pokrajinskih predsjednika SK odri 29.maja.
248
6/29/11 6:56 AM
toga istakao je da Makedonija do sada nikada nije dobila jedno od vodeih mesta u Federaciji.17 O izboru mandatara ponovo se raspravljalo na sastanku Sekretarijata i lanova Predsjednitva SKJ odranom 7. juna 1971. godine.18 Makedonci su se definitivno povukli, a Bosna i Hercegovina je ostala pri prijedlogu da se imenuje Demal Bijedi, ali je na kraju zakljueno da se itava stvar proslijedi Titu na odluivanje. Nakon svih burnih rasprava, koje su se vodile paralelno sa raspravom o ustavnim amandmanima, Tito je koncem juna 1971. presjekao svaku diskusiju oko toga i mandat povjerio Demalu Bijediu. Marko Vrhunec, koji je bio ef Titova kabineta, 1. jula 1971. napravio biljeku u kojoj stoji: Potrebno je objaviti slijedeu vijest: Predsjednik Republike primio je u petak, 25. juna 1971. godine Demala Bijedia, predsjednika Skuptine SR Bosne i Hercegovine i povjerio mu mandat za sastav novog Saveznog izvrnog vijea.19 Bijedi je odmah poeo pripremati ekipu svojih saradnika s kojima se trebao suoiti sa brojnim ekonomskim i politikim problemima koji su tada bili veoma jasno prepoznatljivi u jugoslavenskom drutvu. Obavljao je politike konsultacije sa republikim politikim vodstvima, a potom je i na sjednici Izvrnog biroa Predsjednitva SKJ odranoj 24. jula na Brionima, podnio ekspoze o tome kako on vidi funkcioniranje Saveznog izvrnog vijea. Nakon toga je na zajednikoj sjednici svih vijea Skuptine SR BiH 26. jula 1971. podnio ostavku na funkciju predsjednika Skuptine, zbog toga to je na prijedlog J. B. Tita predloen na funkciju predsjednika SIV-a. Na prvoj sjednici Predsjednitva 29. jula 1971. podran je prijedlog to ga je J. B. Tito podnio Saveznoj skuptini da se Demal Bijedi izabere na dunost predsjednika SIV-a.20 Zanimljivo je kako je Tito ak u najavi dnevnog reda zaboravio navesti da je na dnevnom redu i izbor mandatara
17
18 19
AJ, CKSKJ, IV/144. Zapisnik sa 82. sednice Izvrnog biroa Predsednitva Saveza komunista Jugoslavije odrane 2. juna 1971. godine. AFBiH, BM, k. 10, (Mikulieva biljeka od 7. juna 1971). AJ, KPR, Idejna strujanja (II-4a)
20
AJ, Predsjenditvo SFRJ, f. 1, Stenografske beleke sa prve sednice Predsednitva Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije odrane 29. jula 1971. godine.
249
6/29/11 6:56 AM
za predsjednika SIV-a, pa ga je Krste Crvenkovski na to podsjetio jednom napomenom. Tito je dodao kako je proitao ono to mu je bilo napisano, a Crvenkovski je naveo da je izbor Bijedia za mandatara naknadno dodat na dnevni red. Tito je duhovito dodao kako mu je taj mandator ve dosta bio na leima. Zatim je obrazlagao da je izbor mandatara bio dugotrajan proces, da je on obavljao konsultacije sa predstavnicima svih republika, da su sve republike imale vie prijedloga, a na kraju sve su se republike manje vie sloile da se mandat poveri drugu Bijediu. Ja sam se s tim sloio i on je sada fundirao kao moj mandator. Ali ja ovde na ovoj sjednici Predsjednitva postavljam to pitanje, da li se vi slaete da mi taj njegov mandat utvrdimo kao takav, da on moe dalje da radi. Ono to je on do sada uradio i na kakve je tekoe nailazio, to je njegova druga stvar. Tito je nakon toga, ne ekajui izjanjavanje lanova Predsjednitva pozvao Bijedia da podnese izvjetaj o konsultacijama i obrazloi program svoje Vlade. Nakon to je Bijedi podnio uvodni ekspoze, morao je otro raspravljati sa Krstom Crvenkovskim, koji je imao primjedbe na Bijediev prijedlog sastava Saveznog izvrnog vijea, smatrajui da Makedonija nije dobila dovoljno utjecajne pozicije. Takva diskusija je jako naljutila Bijedia koji je otro reagirao: Ovde se kae: potiskivanje Makedonije. Molim vas lepo, ja ne bih mogao prihvatiti ako bi bilo ko pomislio da ja u svojim potezima kadrovskim potiskujem Makedoniju. Ako to misli drug Krste, ja odmah vraam vama, drue predsednie, mandat i neka se nae drugi. Tito je, meutim, samo kratko odgovorio: Ja ga ne primam, a zatim se odvijao dijalog kao da se licitira o novim ministrima. Bijedi je objanjavao s kakvim se sve opstrukcijama susreo u Makedoniji, a Tito je, nakon to je jedno vrijeme sluao, prekinuo diskusiju sugerirajui Bijediu da se dogovori sa Makedoncima i potom dodao: Ja sam svoju ulogu odigrao na dananjoj sjednici. Preputam vama da dalje diskutirate. Jer, ja sam jue sjedio na sastanku sedam i po sati. Sa ovom takom smo zakljuili. Prema stenografskim biljekama Tito je tada izaao iz sale, a sjednicom je nastavio predsjedavati potpredsjednik Crvenkovski, ali vie se nije diskutiralo o Bijediu. U zapisniku je samo navedeno da se Bijedi sa predstavnicima Makedonije i uz konsultacije sa ostalim republikama i pokrajinama, treba dogovoriti o adekvatnijoj zastupljenosti Makedonije u Saveznom izvrnom vijeu.
250
6/29/11 6:56 AM
Osim Makedonije i Srbija je imala odreene primjedbe na Bijediev prijedlog sastava SIV-a. Draa Markovi u svojim dnevnikim biljekama pod datum 30. juli 1971. pie: Da zabeleim i nesporazum oko izbora M. Tepavca za potpredsednika SIV-a. On je trebalo da bude imenovan, a da se prethodno nije ni sa njim, ni sa nama ni sa Vojvoanima razgovaralo. Nismo se saglasili ni sa metodom, ni sa sutinom datog reenja, tj. sa preuzimanjem veih obaveza i odgovornosti u SFRJ, od drugih, ili sa situacijom u kojoj e izgledati da Srbi i Hrvati deobom i podelom preuzimaju na sebe odgovornosti drukije od drugih. M. Tepavac nije imenovan za potpredsednika. S D. Bijediem i drugi nesporazum oko imenovanja Frke Mihailovia za sekretara SIV-a. U dogovoru sa njim taj predlog smo odbili, no on ga i dalje pokree, a i samom Frki je rekao da je on bio za takvo reenje, ali da se Srbi nisu sloili. Frka sada ide po Skuptini i guna protiv Srbije (...) Sigurno je da e sa Demalom Bijediem biti takvih nesporazuma neprestano i svakodnevno.21 Nakon sjednice Predsjednitva SFRJ Bijedi je na zasjedanju Vijea naroda i Drutveno-politikom vijeu Savezne skuptine 30. jula odrao nastupni govor i predloio novi sastav Vlade, to su oba vijea Skuptine podrala. Tako je Bijedi uplovio u svoj prvi premijerski mandat. Drugi mandat je poeo obavljati 1974, ali ga nije doveo do kraja: 18. januara 1977. poginuo je u avionskoj nesrei
21
D. Markovi, ivot i politika, 294-295
251
6/29/11 6:56 AM
SuvreMena bonjaka elita: izMeu elite i Marginalnih skupina

Neki e se sigurno pitati otkuda danas razgovor o eliti, i to ba o bonjakoj eliti? Jedni e tvrditi kako je ovo promaena tema, jer uope nije mogue govoriti o elitama (a pogotovo o bonjakoj eliti), dok e drugi isticati kako vie nije moderno govoriti o elitama. Kao historiar znam da se o elitama moe govoriti, ali i da u posljednje vrijeme historiografija u svijetu postepeno svoj predmet istraivanja pomjera sa elita ka marginalnim drutvenim skupinama, pa se sve ee umjesto povijesti monih, to su elite uvijek bile, povijesna istraivanja usmjeravaju na povijest nemonih, s povijesti onih odozgo, na povijest onih odozdo, meu kojima su i sluge i prosjaci i bolesni i prostitutke, ali i mnogi drugi obini ljudi. Mi govorom o bonjakoj eliti ne elimo neto posebno isticati ulogu te elite, niti zanemarivati ulogu koju su u povijesti imali ili jo uvijek imaju marginalne skupine, nego jednostavno elimo otvoriti ovo pitanje u itavoj njegovoj punini iskljuivo kao znanstveni problem. Vano bi bilo za nau nauku odgovoriti na pitanje ta se desilo sa vrhom drutvene hijerarhije iz doba komunizma, u kakvom je ona odnosu sa novom elitom, iz kojih drutvenih struktura su se regrutirali pripadnici nove elite i, konano, kakva je struktura i kakva filozofija nove elite. Mi, dakle, moramo i u naoj nauci uraditi ono to su radili drugi u svojim historiografijama: mi emo morati svoju povijest gledati odozgo kako bismo raistili stvari i mogli nau povijest pogledati odozdo. Dakako, u tom pristupu moramo biti svjesni injenice da jo uvijek traju rasprave o tome ta se uope u nauci treba smatrati elitnim, a ta marginalnim, s jedne strane, a s druge moramo biti svjesni pomjeranja istraivakih polja sa monih elita, na nemone marginalce, ali se razvojem nauke otvorila opasnost stvaranja novog centrizma, ovoga puta ne u elitama nego ba u
252
6/29/11 6:56 AM
Suvremena bonjaka elita: izmeu elite i marginalnih skupina
marginalnim skupinama. Izlaz jeste jedino u shvaanju kako u odreenoj povijesnoj situaciji svako moe biti marginalac, neovisno o svom naslijeenom ili steenom drutvenom ili kulturnom statusu, jednako kao to svako moe biti pripadnik elite. Odnosno, mogue je biti marginalac unutar elite ili elita unutar marginalnih skupina. Ovakav pristup otvara nesagledive mogunosti interpretacije ne samo povijesnoga razvoja nego i suvremenoga drutva. Ako govorimo o elitama onda emo uvijek moi naii ne samo na pojedince nego i na ire drutvene skupine koje su unutar elite marginalizirane. Unutar svih drutvenih slojeva, a naroito viih, mogue je otkriti ljude koji svoj ivotni vijek provode kao pobunjenici protiv sredine iz koje potjeu i kojoj pripadaju, od koje se ne mogu, a niti hoe izdvojiti te se stalno od nje distanciraju, bjee, a ustvari joj posveuju svoj ivot. Odlian primjer jeste jedna knjiga pod naslovom Sir i crvi. Kozmos jednog mlinara iz 16. stoljea. Glavni junak ove knjige jeste seoski mlinar, dakle drutveni marginalac, ali je on u sreditu svoga mikrokozmosa.1 S druge strane, i naa, bonjaka povijest puna je primjera marginalaca unutar elita. Sam sam se drugo vremena bavio povijeu bonjake zemljoposjednike elite i znam koliko je bilo takvih primjera. Meutim, naa nauka nije provela empirijska istraivanja o promjenama elita od 1990. do danas. U inozemstvu su vrena takva istraivanja s ciljem sagledavanja promjena u postkomunistikim zemljama. Mi bismo to isto trebali uraditi za nae drutvo, a kada govorimo o elitama morali bismo odgovoriti na pitanje da li su i koliko su institucionalne promjene od 1990. utjecale na promjenu sastava elite. Da li su promjene do kojih je dolo rezultat djelovanja elita, ili su pak elite izmijenjene promjenama do kojih je dolo? Jedna grupa amerikih i evropskih naunika je 1993. i poetkom 1994. provodila jedno takvo istraivanje u Maarskoj, Poljskoj i ekoj.2 Oni su poredili elitu 1993. i 1988. i doli su do zakljuka da je u ekoj, na primjer, meu pripadnicima politike elite (i to u grupi dravnih
Opirnije vidi u: Drago Roksandi, Lujo Matutinovi (1765.-1844.). Istraivaki izazovi ivotopisa jednoga nepoznatog marala. Narodna umjetnost, 33/2, Zagreb 1996, 214215, Petr Matj/Eric Hanley, Die Herausbildung konomischer und politischer Eliten in Ostmitteleuropa. Eliten im Wandel. Politische Fhrung, wirtscaftliche Macht und Meinungsbildung im neuen Osteuropa. Paderborn 1998, 145-171.
2 1
253
6/29/11 6:56 AM
slubenika) 1993. bilo ak 48,1% onih koji su pet godina ranije pripadali samo akademskoj zajednici, a ak 53,4% meu poslanicima u Parlamentu pet godina ranije bili su samo pripadnici akademske zajednice.
Porijeklo nove ekonomske i politike elite u ekoj, Maarskoj i Poljskoj 1993 (u %)
ekonomske elita generalni direktor EKA (Funkcija 1988) Generalni direktor Zamjenik direktora Parlamentarac Dravni inovnik Akademska zanimanja Ostala zanimanja Nita od toga Broj MAARSKA (Funkcija 1988) Generalni direktor Zamjenik direktora Parlamentarac Dravni inovnik Akademska zanimanja Ostala zanimanja Nita od toga Broj POLJSKA (Funkcija 1988) Generalni direktor Zamjenik direktora Parlamentarac Dravni inovnik Akademska zanimanja Ostala zanimanja Nita od toga Broj 32,7 47,7 2,3 14,7 2 0,7 306 3,8 76,4 3,8 13,7 1,9 0,5 212 4,3 6 0 25,5 58,2 3,3 2,7 184 5,6 4,2 2,8 16,7 51,4 9,7 9,7 72 36,6 38,9 6,9 15 1,9 0,9 432 7,3 78,2 9,1 3,6 1,8 0 55 1,3 3,8 1,3 52,5 40 1,3 0 80 5,1 3,8 11,5 14,1 59 0 6,4 19,8 54,2 2,1 19,1 2,7 2,5 476 8 57,7 0,7 28,1 3,3 2,2 274 1,9 17,3 0 19,2 48,1 7,7 5,8 52 0 16,5 2,9 16,5 53,4 6,8 3,9 103 zamjenik direktora politika elita dravni slubenik Parlament
254
6/29/11 6:56 AM
Openito, prisutno je jedno pomjeranje iz akademskih zajednica u grupu politike elite. Manje je bilo pomjeranja iz pretkomunistikih ekonomskih elita u postkomunistike politike elite, ali je zato dobar dio generalnih direktora ili zamjenika direktora i dalje ostao pripadnik ekonomske elite (u Poljskoj je, na primjer, ak 76,4% zamjenika direktora 1993. tu dunost obavljalo i 1988. godine, dok je i u Maarskoj i u Poljskoj meu generalnim direktorima njih preko 30% te pozicije imalo i 1988. godine). Analizu koja e dati sliku suvremene bonjake elite tek e trebati uraditi. Ta analiza e morati obuhvatiti polnu, starosnu, obrazovnu strukturu, zatim pripadnost ranijem Savezu komunista, rukovodee pozicije unutar ranije komunistike elite i tako dalje. Vano e biti odgovoriti i na pitanje ime su se pripadnici te elite (politike i ekonomske) bavili u vrijeme rata u Bosni, koliko ih je bilo izvan zemlje, ta su radili poslije rata. Kakve su tu obiteljske veze. Koliko ima nepotizma? Ve spomenuta istraivanja elite u ekoj, Maarskoj i Poljskoj pokazali su kako i ekonomsku i politiku elitu ine uglavnom mukarci, starosna dob se u vie od 40% kree izmeu 40 i 49 godine, unutar ekonomske elite preovlauju oni ija su zanimanja vezana za tehniku i ekonomsku struku, najveim dijelom su bili lanovi Komunistike partije, ali uglavnom nisu imali nikakve znaajne partijske funkcije. Jedino je u Poljskoj unutar ekonomske elite 1993. godine ak 18,3% ranije imalo neke partijske funkcije, a unutar politike elite taj procenat je u Poljskoj iznosio 12,5%. Govoriti o bonjakoj eliti danas nije mogue bez ukljuivanja u tu analizu povijesnoga aspekta razvoja te elite, s jedne strane, te analize suvremenoga drutva u BiH u cijelosti. Pojam elita je u historijskoj znanosti esto osporavan, a iz raznih diskusija u znanostima srodnim historiografiji, kojima je ovaj pojam takoer predmet razmatranja, moe se zakljuiti kako je u svim tim raspravama o elitama oit visoki stupanj neslaganja.3 Pod pojmom elita moe se podrazumijevati sloj ili grupa ljudi koji se nalaze na vrhu zahvaljujui svojim karakteristikama i koji raspolau realnom moi, odnosno mogunou
Eliten im Wandel. Politische Fhrung, wirtscaftliche Macht und Meinungsbildung im neuen Osteuropa. Paderborn 1998.
3
255
6/29/11 6:56 AM
da ostvare svoju volju i tako utiu na djelatnost drugih lanova drutva. Unutar opega pojma elite moemo razlikovati pojam politika elita, vojna elita, elita po bogatstvu i tako dalje. Da bi se neka skupina mogla smatrati elitom, njezin osnovni sadraj mora biti mo, a zatim ugled (mada je ugled prevashodno moralna kategorija, ali u ovom sluaju to se ne svodi na ugled pojedinca, nego drutvene skupine ili grupe). Uvoenjem kategorija mo i vlast, na primjer, u istraivanje odnosa medu ljudima, inae pripadnicima skupina koje sudjeluju u moi i vlasti, izvedivo je mnotvo novih shvaanja ne samo elite nego i marginalaca i u odreenoj povijesnoj situaciji i u povijesnome trajanju (D. Roksandi). Teko je definicijom kvantificirati to se smatra elitom, ali to jeste mala grupa unutar jednoga drutva. Ta je kvantifikacija u odreenju elite razliita u razliitim povijesnim razdobljima, te je takoer razliita od regije do regije, ali ono o emu se valja voditi rauna u istraivanjima elite jeste proces njene rotacije. Pojednostavljeno prikazano, sve do sredine 19. stoljea u Evropi je elita bila plemstvo, ali ne plemstvo u cjelini, ve samo njegovi gornji slojevi.4 Veinu plemia inila je klasa niega plemstva, dok je klasa velikaa bila vrlo mala. Od sredine 19. stoljea u veini evropskih drutava odvija se ubrzani proces propadanja sitnoga plemstva, a njegove posjede su preuzimali magnati koji su mogli izdravati nalete svjetske konkurencije. Tako se koncem 19. i poetkom 20. stoljea u evropskim okvirima odvijao proces koncentracije moi u veoma uskim krugovima ljudi. Ovakve tendencije se mogu uoiti i u razvoju bosanskoga drutva. Naime, bosansko je drutvo dosta rano ulo u fazu izgraenih i definiranih drutvenih struktura. Ovo drutvo ni u osmanskome vremenu nije bilo podijeljeno iskljuivo na religioznoj osnovi, nego je i tada svaka religiozna skupina bila podijeljena u vie socijalnih struktura, pri emu je, dakako, ova socijalna razdrobljenost bila razliitoga stupnja u pojedinim religioznim skupinama. Bonjako je drutvo bilo takoer socijalno izdiferencirano (elita, graanski nii sloj, seljatvo). Elita se dijelila na nekoliko podgrupa (vjerski funkcioneri, trgovinski poduzetnici i zemljoposjednici), ali ove
Europischer Adel 1750-1950. Herasugegeben von Hans-Ulrich Wehler. Gttingen 1990; William M. Johnston, Austrijski duh. Intelektualna i drutvena povijest 1848-1938, Zagreb 1993, 349-350.
4
256
6/29/11 6:56 AM
podgrupe nisu bile jasno izdiferencirane, nego su se snano preplitale, budui da su mnogi pripadali u dvije i ak, tri podgrupe elite. Vremenom su drutvene promjene utjecale na izmjenu sastava bonjake elite, kao i na njenu realnu mo i utjecaj. Svaka promjena u organizaciji drave sa sobom je donosila novu politiku i ekonomsku elitu. Ranije elite su u tim promjenama potiskivane sa historijske scene, bilo da su fiziki eleminirane bilo da su drutveno marginalizirane. Takav je sluaj sa 1918, pa 1941. i 1945. godinom, i konano koncem 90-ih godina 20. stoljea dolo je do nove izmjene bonjake politike i ekonomske elite. U vremenu izmeu tih velikih dravnih lomova ta je elita stasavala, jaala, pa gubila svoju mo u drutveni ugled. Tu je kljuno vrijeme poslije 1945. godine. U prvo poslijeratno vrijeme nova se elita u Bonjaka nije uope tako deklarirala. Ona, zapravo, sve do kraja ezdesetih i poetka 70-ih godina nije ni imala veliku mo, niti su Bonjaci zauzimale znaajne pozicije unutar jugoslavenske elite. Prvi Bonjak koji je postao savezni premijer bio je Demal Bijedi (premijer postao 1971). U bosanskohercegovakim okvirima bonjaka elita poinje igrati znaajniju ulogu tek od poetka 70ih godina, premda udio Bonjaka u elitnim sektorima nikada nije dostigao razinu udjela Bonjaka u ukupnom stanovnitvu Bosne i Hercegovine. Na primjer, godine 1971. od ukupnoga broja stanovnika u Bosni i Hercegovini Srbi su zauzimali 37,19% (a 47,4% funkcionera Saveza komunista), dok su Muslimani inili 39,57% stanovnitva i 29,9% funkcija u Savezu komunista. Detaljniji pogled u tadanju bonjaku elitu u odnosu na ostale nacionalne elite pokazuje da su se jedino Bonjaci naunici u medicinskim naukama donekle pribliavali procentu udjela Bonjaka u ukupnom stanovnitvu BiH (godine 1941. meu naunicima u medicinskim naukama bilo je 34% Bonjaka). Tabelarno to ovako izgleda:
257
6/29/11 6:56 AM
Naunici u prirodnim naukama (%) 24,6 45,3 22,3 3,5
Bonjaci Srbi Hrvati Jugoslaveni
39,57 20,62 1,2
29,9 14,1 5,6
30,4 43,3 15,9 6,0
31,1 37,5 19,7 6,7
32,4 35,7 9,9 6,9
34,0 37,6 20,3 5,0
37,19 47,4%
Jedna od posljednjih izmjena desila se koncem 20. stoljea, kada se pojavila nova politika elita koja je svoj korijen traila dublje u bosanskohercegovakoj povijesti. Nova bonjaka elita koja je izrasla od 1990. godine u ideolokom smislu se veoma snano oslanjala na islam. Premda nisu napravljena temeljita istraivanja moe se s puno vjerovatnoe zakljuiti kako se ta elita znaajnijim dijelom sastojala od potomaka ranijih begovskih obitelji,5 intelektualaca sa snanom religijskom orijentacijom, koji su bili opoziciono raspoloeni prema komunistikom reimu i uglavnom su pripadali istomiljenicima intelektualaca osuenih u poznatome procesu 1983. godine, te od dijela intelektualaca koji su vodili proces afirmacije muslimanske nacije 70-ih godina 20. stoljea.6 Od 2000. do danas unutar bonjake elite dolo je do odreenih promjena. Prije svega, meu politikom elitom primjetno je polagano gubljenje pozicija antikomunistikoga dijela elite (zbog ega neki iskazuju svoje nezadovoljstvo teorijom o ponovnom komunistikom zauzimanju glavnih pozicija meu bonjakom elitom)7,
Husnija Kamberovi, Nova istraivanja o strukturi begovskih zemljinih posjeda u BiH u vremenu austrougarske uprave. Nauni skup: Istorijska nauka o Bosni i Hercegoivini u razdoblju 1990-2000. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2003, 162. air Filandra, Nacionalna drava zato ne?. Znakovi vremena. asopis za filozofiju, religiju, znanost i drutvenu praksu. Sarajevo: Naunoistraivaki institut Ibn Sina, 2004, br. 24, 133
7 6 5
Vidjeti neke intervjue Damaludina Latia u listovima Ljiljan i Saff.
258
Knjievna i umjetnika inteligencija (%) 29,7 38,9 23,3 8,6

6/29/11 6:56 AM
Nacionalno porijeklo
Osoblje u zakonodavstvu (%)
SK funkcioneri (%)
Naunici u medic. naukama (%)
Ukupno stanovnitvo (%)
Rukovodioci u privredi (%)
Tehnika inteligen. (%)
ali nova bonjaka ekonomska elita etablirana posljednjih 15 godina i dalje zadrava svoje pozicije. Suvremena bonjaka politika elita uglavnom se sastoji od visokoobrazovanih predstavnika. Iz pregleda sastava Predstavnikoga doma Parlamentarne skuptine BiH na dan izbora 2002. godine vidi se da meu pripadnicima bonjake elite u krugu parlamentaraca dominiraju visokostruni kadrovi. Znatan je dio univerzitetskih profesora, zatim magistara nauka, stim to su neki magistrirali u godinama koje nisu uobiajene za stjecanje magistarskih titula. Inae je zanimljivo da znatan dio pripadnika politike elite nastoji obezbijediti znanstvene titule, a jedan dio ih nastoji nastaviti karijeru univerzitetskih nastavnika. Ova pojava ukazuje na veliku mo koju ta elita posjeduje, osobito kroz poznanstva koja stjee u politikom djelovanju. Dok je na poetku procesa stvaranje te elite od poetka 90-ih godina bio prisutan proces ukljuivanja jednoga dijela univerzitetskoga kadra u novu politiku elitu, to i nije bilo nita udno jer je ta pojava bila prisutna i u ranijoj politikoj eliti, sada se odvija proces prelaska pripadnika politike elite na Univerzitete. Zanimljivo je, takoer, da znatan dio vojne elite sve vie stjee znanstvene titule na naim fakultetima. Nije to pokazatelj samo nastavka edukacije elite nego vie izraz njezine snage i vrsto uspostavljenih veza unutar elita koje same sebi postaju svrha. Ovom prilikom emo ostaviti po strani povijesni aspekt razvoja bonjake elite, i fokusirati se na suvremenu elitu. Prvo pitanje na koje bismo trebali potraiti odgovor jeste: da li se uope moe govoriti o savremenoj bonjakoj eliti, ili pak savremena elita u BiH ne trpi svoenje na nacionalno odreenje? Ako moe ta se pod tim treba podrazumijevati? Mislim da se moe govoriti o bonjakoj eliti, ali dakako da to nije jasno odvojena struktura, nego se ona moe na temelju raznih kriterija definirati. Problem je u tome to bonjaka elita dijeli istu sudbinu drugih elita, ona je u sutini izmijeana sa drugim elitama i nije jedinstvena, ali se moe promatrati kao politika, vojna, ekonomska, vjerska i tako dalje. ta, dakle, treba podrazumijevati pod savremenom bonjakom elitom? Ukoliko bismo htjeli neto vie kazati o bonjakoj politikoj eliti onda bismo, logino, trebali pod tim podrazumijevati one skupine bonjakog naroda koje su nosioci najvanijih ovlatenja u politikim strankama i dravi. Me259
6/29/11 6:56 AM
utim, zbog pluralistikog politikog sistema ta elita nije jedinstvena. Ona pripada tzv. podijeljenoj eliti meu ijim lanovima dolazi da konflikata. Ta elita nastoji ostati razjedinjena, ak i onda kada izgleda da se nastoji objediniti ili kada uvjeti u drutvu podstiu njeno jedinstvo.8 Ipak, mada bi se formalno moglo govoriti o politikoj eliti vezanoj uz pojedine politike stranke (recimo o SDA bonjakoj politikoj eliti koja ima mladomuslimanske korijene, bonjakoj eliti koja pripada SDP sa izraenijim komunistikim naslijeem, i tako dalje), ini mi se da je bolje zakljuiti kako se bonjaka politike elita ne moe i sutinski tako promatrati. Ona djeluje multistranaki, ali na razini vlastitih interesa. Drugim rijeima, pojedine grupe bonjake politike elite nisu de facto i u praksi vezane uz jednu politiku stranku. Sve te grupe, da bi uope bile to to jesu, slijede svoj interes, koji je, ini se, prije svega novane (ekonomske) naravi. Tako pojedine grupe politike elite prerastaju u svojevrsne lobije kao interesne skupine, iji je cilj stvoriti pretpostavke za irenje privredne moi, a politika mo samo slui za stalno oploivanje ekonomske moi. Drugi problem koji je vezan za savremenu bonjaku politiku elitu odnosi se na postojanje posebnih politikih grupa koje formalno ne pripadaju eliti (ili vie ne pripadaju) ali igraju funkciju elite s obzirom na mo i utjecaj koji imaju. To su tzv. neformalne grupe moi. Ovaj dio elite je teko prouavati, budui da on formalno ne postoji i njegov utjecaj je teko mjerljiv, pa ostaje jedino da se o tome sudi na temelju pretpostavki, to ne moe biti znanstveni metod istraivanja. Ipak, ako pogledamo pojedine politike grupe koje ine bonjaku elitu moe se vidjeti da bi sastav tih grupa prije liio sastavu marginalnih skupina nego elita. Prije bi se moglo zakljuiti kako neke skupine koje danas formalno pripadaju bonjakoj politikoj eliti predstavljaju, zapravo, marginalce te elite. Trebalo bi, ipak, napraviti jednu analizu socijalnoga porijekla i obrazovnog profila suvremene bonjake politike elite kako bi se mogli izvoditi dalekoseniji zakljuci. Osim socijalnoga porijekla i obrazovnoga profila vano e biti istraiti odnos suvremene elite i ranije komunistike elite, te kakav je odnos suvremene i predkomunistike elite. U Srbiji su 1994/95. pravljena odreena istraivaO ovome, na temlju modela kojega su postavili Burton i Higley, pisao je V.Goati u nizu svojih rasprava.
8
260
6/29/11 6:56 AM
nja i dolo se do zakljuka da je oko 60% savremene srpske elite pripadalo ranijem Savezu komunista9. Za BiH ne postoje pouzdana istraivanja, ali se ini da se nova bonjaka politike elita u znaajnoj mjeri regrutirala od potomaka pretkomunistikih elita. Ova je elita svoj legitimitet traila u porodinim korijenima i pretkomunistikoj drutvenoj tradiciji. Znaajan dio ove nove elite, koja po svojim korijenima nastoji uspostaviti vezu sa pretkomunistikim elitama, u doba socijalistike Bosne i Hercegovine pripadao je politikim marginalcima. Bio je to znaajan korak u opravdavanju jednoga jasnoga diskontinuiteta prema staroj vlasti. Porijeklo iz radnike i seljake porodice nije vie bilo pozitivna taka za novu elitu, koja se jako trudila isticati svoje korijene iz pretkomunistikoga vremena.10 Pripadnici savremene elite, ukoliko imaju porijeklo iz niih socijalnih slojeva, kao da nastoje to prikrivati, kao da se toga stide, to onda otvara prostor za raznorazne prie, pekulacije i slino (tako je, na primjer, nedavno u Osloboenju jedan italac pisao o mladosti jednog pripadnika suvremene elite koji je na studije u Sarajevo doao iz provincije). Drugi dio savremene bonjake politike elite jednostavno se transformirao iz komunistike u novu elitu. Detaljnija istraivanja tek e dati odgovore na to kakav je odnos izmeu tih dviju grupa savremene bonjake politike elite. Ali, odmah elim konstatirati kako se ove dvije grupe bonjake politike elite s obzirom na njezino komunistiko ili pretkomunistiko porijeklo ne odnose na elite vezane uz pojedine savremene politike stranke: dio politike elite blizak SDA politikoj eliti ima kontinuitet sa komunistikom elitom (moglo bi se kazati kako tu u ideolokom smislu ne postoji kontinuitet, nego se taj kontinuitet odnosi na personalni sastav te elite, mada i u tome treba biti jako oprezan).11 Usko vezano uz suvremenu politiku i ekonomsku bonjaku elitu izrastala je i suvremena vojna elita u Bonjaka. Meutum, za ovu je elitu
Ljiljana Smajlovi, Ex-jugoslawische Kaiser, post-jugoslawische Kleider: Von der Selbstverwaltung zum Nationalismus? Eliten im Wandel. Politische Fhrung, wirtscaftliche Macht und Meinungsbildung im neuen Osteuropa. Paderborn 1998, 175.
10 11 9
Lj. Smajlovi, Ex-jugoslawische Kaiser, 185 - 186.
Znakovit je naziv intervjua sa D. Latiem: U SDA je izvren komunistiki udar. Saff. Islamski omladinski asopis, br. 138, 15. februar 2005, 26-29, 50.
261
6/29/11 6:56 AM
karakteristino da ona danas osim formalne pozicije gotovo da nema nikakva obiljeja elita (nema nikakav utjecaj niti mo). Zato? Njezina dananja pozicija prije svega je rezultat opega stanja u Bosni i Hercegovini i snanoga utjecaja kojega na suvremene odnose u BiH ima meunarodna zajednica, koja je apsolutno marginalizirala sve domae vojne strukture. Razvoj te elite u posljednjih 15 godina takoer je djelomino doprinio njenoj marginalnoj poziciji u suvremenom drutvu. Naime, bonjaka vojna elita izrastala je u nepovoljnim drutvenim uvjetima i imala je veoma loe polazne pozicije. Iz bive JNA svega je 1062 oficira i podoficira pristupilo Armiji BiH, pri emu u ovaj broj spadaju i oni koji nisu bili Bonjaci. Openito, poetkom rata 22,74% komandnoga kadra 1992. bile su starjeine bive JNA, a 1995. taj procenat je porastao na 28,60%. Prema studioznim istraivanjima o porijeklu rukovodeeg vojnog kadra u Armiji BiH (podaci se odnose na 1992. godinu i opet se odnose ne samo na Bonjake nego i na ostale) na pozicijama od komandira bataljona do komandanata korpusa 54,71% bilo je sa srednjom kolom, a kasnije se taj procenat samo uveavao, dok je se udio komandnoga kadra sa visokom kolskom spremom smanjivao. Osim toga, meu komandnim kadrom dominirali su radnici (godine 1992. meu komandnim kadrom 65,72% bilo je radnikoga porijekla), i osobe preko 35 godina starosti (61,28%)12.
godina 1992. 1993. 1994. 1995. Starjeina bive JNA 22,74 28,24 28,24 28,6 Rezervne starjeine 41,03 38,37 33,84 33,04 Ostali 36,23 33,39 37,93 38,37
(Starjeina JNA i komandni kadar Armije BiH u %)
Podatke je prikupio i na okruglom stolu Sociologija bonjake elitesaopi Rasim Dupljak. Na temelju njegovih istraivanja konstruirane su i tablice u strukturi komandnoga kadra Armije BiH u ovome tekstu. Nedostatak ove analize je jedino u tome to se ona ne odnosi samo na Bonjake nego obuhvata sve komandne pozicije od komandira bataljona do komandanata korpusa. Ipak, ako se zna da su 1992 godine 96,09% komandnoga kadra inili Bonjaci, a 1995. godine taj procenat je porastao na 97,69% jasno je da su komandni kadar u Armiji BiH inili uglavnom Bonjaci.
12
262
6/29/11 6:56 AM
Osnovna kola 0,71 0,33 0,82 0,53
Srednja kola 54,71 57,41 60,76 60,92
Via kola 11,01 9,30 8,05 9,24
Vosoka kola 33,21 32,89 30,38 29,13
Magisterij i doktorat 0,36 0,33 0,33 ?
(Obrazovna struktura vojnog kadra Armije BiH 1992-1995. godine u %)
godina 1992. 1993. 1994. 1995.
Radnici 65,72 76,18 68,64 73,71
Slubenici 11,55 9,97 10,51 7,28
Zemljoradnici 8,88 6,76 8,05 7,82
Ostali 13,85 9,09 12,91 11,19
(Socijalno porijeklo komandnoga kadra Armije BiH 1992-1995. u %)
godina 1992. 1993. 1994. 1995.
18-25 2,49 1,50 4,11 3,25
26-35 36,23 43,69 45,81 49,73
Preko 35 61,28 54,82 50,08 47,25
(Starosna struktura komandnoga kadra Armije BiH u %).
Suvremeni poloaj bonjake vojne elite karakteristian je i po tome to je dio te elite samo djelomino bio dio te elite, a djelomino dio politike i ekonomske elite. Osim toga, injenica da su neki pripadnici te elite (ukljuujui i najvie vojne komandante oba komandanta Armije, te neosporni vojni lider u Srebrenici) optueni pred meunarodnim sudom u den Haagu jedan je od pokazatelja poloaja i marginalnoga utjecaja te elite u suvremenom bosanskohercegovakom drutvu.
263
6/29/11 6:56 AM
Zato je vano napraviti analizu porijekla suvremene bonjake elite? Sigurno ne zbog toga da bi se tim podacima manipuliralo, nego zbog toga to bi takvi podaci znatno bolje osvijetlili ponaanje elite. Koliko je ta elita stabilna? Kakav je obrazovni status savremene bonjake elite? Kako se regrutiraju pripadnici elite? Uoi nedavnih lokalnih izbora moglo se u privatnim razgovorima (ak i u tramvajima i trolejbusima) uti od pojedinih kandidata na stranakim listama kako je njihov cilj ulazak u politiku elitu na lokalnoj razini zbog privilegija, poslanikoga pauala i slino. Da li je to osnovni moto djelovanja politike elite? Ono to bi takoer trebalo ispitivati jeste drutveni status elita kako savremene tako i elite u prolosti (da li su imali neke privilegije? Koje? Da li su lake dobivali stanove? Jesu li imali vee penzije? I slino). Uz ovu politiku elitu vano je analizirati savremenu bonjaku ekonomsku, intelektualnu, vjersku i vojnu elitu. ta je to danas intelektualna bonjaka elita? Pitanje niza Univerziteta u BiH i univerzitetskoga kadra je za tu analizu veoma vano! Kakav je poloaj Bonjaka, ali ne sa aspekta njihova nedovoljnog (?) uea u pojedinim strukturama (npr. u Akademiji nauka) nego u smislu njihova prisustva i djelovanja u tim institucijama (kakva je to struktura bonjake elite na univerzitetima i drugim naunim institucijama? Koliko su oni doista na razini odgovornosti koju kao intelektualci imaju, da li su oni doista intelektualna elita, ?).13
13
[Akademik Devad Juzbai je u jednom referatu, referirajui na ovaj dio mog rada, naao za shodno upozoriti slijedee: Netana je tvrdnja o nedovoljnom ueu Bonjaka u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da je od ukupnog broja redovnih i dopisnih lanova ANUBiH 2005. godine 47,2% Bonjaka. To je procenat koji je bio vei od procenta Bonjaka u stanovnitvu BiH prema popisu iz 1991. godine koji je bio 43,4%. ANUBiH je ouvana kao multinacionalna organizacija i ona je iz Bosne i Hercegovine jedina ulanjena u organizaciju dravnih akademija. Ne znam ta bi se sve iz ovakve diskusije akademika Juzbaia moglo zakljuiti, ali znam da se iz mog teksta vidi da ja nisam tvrdio da je nedovljna zastupljenost Bonjaka u Akademiji, pa je i takvo akademikovo uitavanje nita drugo do, najblae reeno, krivo razumijevanje onoga to sam napisao. Ne mogu ulaziti u razloge takvog krivog razumijevanja, ali barem mogu kao apsolutne insinuacije odluno odbaciti tvrdnje da sam ja takvo to tvrdio. Moja je teza da se o bonjakoj eliti i njenom poloaju u pojedinim institucijama ne moe raspravljati sa aspekta njihova brojanog prisutva u tim institucijama, pa tako ni njihova brojanog prisustva u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (a neki zapjenuani Bo-
264
6/29/11 6:56 AM
Sve su to pitanja koja mi dananjim skupom elimo otvoriti i o njima javno progovoriti. Odgovori sigurno nee biti jednostavni. Ali moramo ozbiljno ui u taj posao
njaci su upravo samo na tome insistirali) nego jedino na temelju njihova djelovanja u tim institucijama. Zbog toga sam ja u tekstu i stavio znak pitanja poslije dijela reenice u kojem govorim o tome da se o bonjakoj eliti ne moe govoriti samo sa aspekta njihovog brojanog prisustva u Akademiji. Osim toga, ja smatram da nacionalna pripadnost nikako ne smije biti pretpostavka za bilo kakvo lanstvo u akademskim krugovima, pa ni u Akademiji nauka i umjetnosti, ukoliko ta asocijacija doista eli biti Akademija nauka. Ukoliko eli biti neto drugo onda je nacionalna zastupljenost svakako potrebna i nuna. Pa moda i u skladu sa popisom stanovnitva iz 1991. godine!].
265
6/29/11 6:56 AM
Krize pregovori rat u Bosni i Hercegovini

Moja prvobitna namjera je bila da govorim o predratnim modelima izazivanja kriza na prostorima bive Jugoslavije, posebno Bosne i Hercegvine. Naime, i ovom ratu u Jugoslaviji od 1991. do 1995, kao i veini ostalih ratova u povijesti, prethodile su brojne krize koje su vremenom prerasle u rat. Na temelju ogranienoga broja primarnih izvora kojima sam raspolagao (sjeanja sudionika sam iskljuio, jer ih u znatnoj mjeri smatram nevjerodostojnim) moglo se zakljuiti kako su socijalni problemi, kojima je obilovalo bosansko drutvo od 80-ih godina, vrlo brzo poprimali politike dimenzije i prerastali u prave krize koje su graniile sa nacionalnim sukobljavanjima. Neki izvoru ukazuju na mogue izazivanje socijalnih kriza u Bosni, s ciljem da se te krize koriste u politike svrhe. Kao poetak ovih kriza moe se smatrati Afera Agrokomerc, premda poznata historiarka iz Beograda dr Latinka Perovi istie kako se ti poeci mogu pomjeriti ak na poetak 70ih godina, kada su u Srbiji sa politike scene uklonjeni tzv. liberali, koji su bili alternativa nacionalistikom traganju rjeenja za nesporazume u bivoj Jugoslaviji. Poslije Afere Agrokomerc bilo je niz drugih kriza, a najznaajnije su one vezane za tzv. Foatrans u Foi, sluaj Moevac kod Maglaja i jo neki. Ve 12. oktobra 1990. (dakle prije prvih opih izbora) prilikom susreta sa lanovima Predsjednitva SR Bosne i Hercegovine tadanji savezni premijer Ante Markovi je istaknuo kako su ovi dogaaji dio jednog ireg plana izazivanja nestabilnosti u Jugoslaviji. Markovi je tada rekao:
Nema nita sluajno. Dijelom se dogaa na Kosovu, pa se dogaa u Kninu, Foi - to je vie - danas vie ko ima iluzije da je to sluajno grdno se vara. Potezi se nalaze naravno i u tim sredinama, ali je osnovni su van tih sredina. I njihova je osnovna namjera, stvoriti takvu nesigurnost koja e - ako ne budu prole ove promjene kako se ele one provesti - dati opravdanje da se drugim radikalnijim
266
6/29/11 6:56 AM
sredstvima uvede red u zemlji i pokua vratiti toak natrag. U tom pogledu, u kombinacijama koje postoje u igri je Bosna i Hercegovina. I to krupnoj. I zbog odnosa u njoj. A i kao poligon za to. Mislim da treba samo proitati neke stvari ili pratiti, vidjeti, a vi imate sve te dokumente. Ja mislim za ovu zemlju je srea da vi imate na ovim pitanjima jasne stavove, Izvrno vijee, Skuptina i da vi niste dali tu krenuti ni u jednu ni u drugu stranu. A vi da napravite sve to moete, da se izbori odre, da se odre vjerno, demokratski, da osigurate da se te promjene obave stvarno jaanjem demokracije, a ne njenom negiranju. I time ete do kraja dati svoj doprinos ovim pozitivnim promjenama. A sprijeiti sve ovo - nema niko pravo da naoruava narod, da formira nekakve ne znam kakve jedinice. Sada se govori ne znam o formiranju na jednoj strani srpskih jedinica, na drugoj strani hrvatskih, na treoj muslimanskih. A ako ja smijem tu izraziti tu nae zadovoljstvo, to ste se vi tako jako oko toga opredijelili, javno opredijelili - a u krajnjoj liniji ja mislim da i vi nemate izbora. Vi zbilja nemate izbora, vi se morate tako opredijeliti. To je jedina ansa stvarno da ne doe do najgoreg. Jer rascjepi na ovim naim balkanskim i jugoslovenskim uvjetima mi znamo kakvi su.1
Meutim, zbog nedostatka dovoljno arhivske grae morao sam odustati od te prvobitne namjere. Naime, institucije u Sarajevu koje raspolau originalnom graom vezanom za posljednji rat nisu mi mogle nita od originalnih dokumenata staviti na uvid. Moji pokuaji da u policijskim arhivima dobijem na uvid dosijee koji su nesumnjivo pravljeni o ovim krizama ostali su bezuspjeni. Graa ostaje nedostupna istraivaima. Ovom prilikom ne elim ulaziti u razloge zato je to tako, nego samo konstatirati injenicu da je profesionalnim historiarima, koji svoje iskaze moraju temeljiti na pouzdanim istorijskim izvorima, posao na prouavanju dogaaja vezanih za posljednji rat veoma otean. Iskazi suvremenika i sudionika dogaaja nisu dovoljni za akademsku raspravu o ovim pitanjima. Budui da zbog nedostatka grae u ovoj fazi istraivanja nije bilo mogue temeljito praviti modele izazivanja predratnih kriza, odluio sam malo istraiti modele traenja rjeenja i izbjegavanja rata. Naime, iz povijesti je poznato da se krize, koje se izazivaju kao predhistorija ratova, rjeavaju na
Magnetofonski snimak razgovora sa Predsjednikom SIV-a Antom Markoviem, voenim u Predsjednitvu SRBiH 12.10.1990. godine. T6/1, T6/2.
1
267
6/29/11 6:56 AM
taj nain to se organiziraju razni sastanci, pregovori, iznose razne inicijative za izbjegavanje rata, ali se ti pregovori i inicijative uglavnom koriste kao metodi za postizanje krajnjega cilja. Za otvorenim ratom se posegne tek onda kada jedna strana u pregovorima odustane od davanja daljnjih ustupaka. Takav je sluaj bio sa krizama koje su prethodile Prvom svjetskom ratu, a osobito je to jasno kod izbijanja Drugoga svjetskog rata. Dok se nacistikoj Njemakoj poputalo - rat je odlagan, ali su se uvijek stvarale nove krize i novi zahtjevi. Prisjetimo se samo sluaja eke i slino. Kada se kod Danciga nije popustilo otpoeo je otvoreni rat. Slino je bilo i na prostorima bive Jugoslavije. Redale su se kriza za krizom, pojavljivale su se nove inicijative za izbjegavanje rata, ali su se pojavljivale i nove krize, i tako se krug zatvarao. Najznaajniji pokuaji za izbjegavanje rata vezani su za razgovore elnika pojedinih Republika, koji su nizom meusobnih sastanaka nastojali rijeiti nesporazume. Uz ove sastanke, pojavljivale su se i druge inicijative (Iztebegovi-Gligorov su ponudili jedan koncept novoga ustroja zajednike drave, i slino). Jedna od inicijativa koja je predstavljana kao posljednji pokuaj izbjegavanja rata u Bosni i Hercegovini bio je tzv. istorijski sporazum. U vezi sa ovim sporazumom jo uvijek postoji ako ne vie onda sigurno nita manje kontroverzi i nepoznanica u odnosu na vrijeme kada se o njemu nadugo i nairoko raspravljalo. Radi se o ideji za sklapanje srpskobonjakoga sporazuma sredinom 1991. godine. Kada se o toj ideji poelo javno govoriti, ona je odmah ocijenjena kao historijska. Danas neki na taj sporazum, koji nije nikad potpisan, gledaju kao na posljednju ansu koja je mogla sprijeiti rat u Bosni, dok mu drugi jo uvijek ne pridaju nikakav znaaj, tvrdei da je to bio samo jedan taktiki potez koji je jo vie trebao uljuljkati bonjaki narod pred ve isplanirani rat. Kroz tzv. historijsku suradnju Srba i Bonjaka trebalo je, prema ovom miljenju, uzdrmati hrvatsko-bonjaki neformalni savez, dok drugi smatraju da je tim sporazumom trebalo Bonjacima vrijeme da se pripreme za rat. Kada se poelo priati o sporazumu i historijskoj suradnji odmah se postavilo pitanje ima li ta suradnja ansu da bude vrsto utemeljena i kako se ona odnosi prema suverenosti Bosne i Hercegovine. Osim toga, karakteristino je da se o njoj u prvoj fazi najvie prialo iz tabora Srpske demokratske stranke, premda je
268
6/29/11 6:56 AM
inicijativa za taj sporazum dola sa bonjake strane - od strane Adil-bega Zulfikarpaia, tadanjega predsjednika Muslimanske bonjake organizacije, koja je nastala nakon raskola u Stranci demokratske akcije. Prije ove ideje o srpsko-bonjakom sporazumu, Adil-beg Zulfikarpai je imao ideju o zajednikom nastupu Slovenije, Hrvatske i Bosne prema Miloeviu, a, prema vlastitim tvrdnjama, kada je shvatio da je Tuman spreman na separatne razgovore sa Miloeviem na tetu Bosne i Hercegovine, odluio je preduhitriti takva dogovoranja izravnim pregovorima Srba i Bonjaka. Ovi su razgovori zapoeli sredinom jula 1991. godine, a o njima je javno govorio Nikola Koljevi, prvo na Dravnoj televiziji, a zatim i na Zboru u Milia Gaju kod Bos. Dubice 27. jula 1991. kada je rekao:
SDS je ovih dana poduzela istorijske dogovore sa muslimanskim narodom, dogovore koji e biti otvoreni i hrvatskom narodu, da sauvamo BiH i Jugoslaviju za one koji to hoe. Ja vama i vaim porodicama obeavam da e se to i desiti ve slijedee nedjelje.
Do Sporazuma, meutim, nikada nije dolo, mada je tokom avgusta odrano nekoliko manifestacija pod naslovom Bratstvo - mir - sporazum, koje su organizirali SDS i MBO. Na ovim manifestacijama davala se podrka sporazumu izmeu Bonjaka i Srba. Na manifestaciji u Trebinju, na fudbalskom stadionu, pred 10.000 ljudi, u ime inicijativnog odbora za osnivanje drutva srpsko-muslimanskog prijateljstva pozdravni govor je odrao Boidar Vuurevi, a zatim su govorili Adil-beg Zulfikarpai i Radovan Karadi. Prije ovoga skupa u Trebinju, karavan mira je proao kroz Bileu, Gacko, Nevesinje, Stolac i Ljubinje. Kasnije je slian skup odran u Zvorniku, te jo nekim mjestima. Ovaj historijski sporazum zanimljiv je zbog nekoliko bitnih elemenata: Prvo, po tome to se nikada nije dogodio. Pregovaranja se poistovjeuju sa Sporazumom. Drugo, mada su sudionici u pregovorima isticali kako se ovdje ne radi o dogovoru dvojice bez treeg, injenica je da je HDZ ove pregovore doivljavao kao tetne za hrvatske interese u Bosni, i da se ne samo distancirao,
269
6/29/11 6:56 AM
nego se snano suprotstavljao tim pregovorima. Predsjednik HDZ Stjepan Kljui je na jednoj press konferenciji istaknuo kako HDZ ne pristaje na konsenzus Srba i Muslimana, pa e ak dii i ustanak ukoliko procijeni da e taj sporazum tetiti hrvatskim interesima. Obje strane u pregovorima su tvrdile kako podravaju suverenitet BiH, mada je jedan od argumenata HDZ za odbijanje bilo kakvoga sudjelovanja u ovim pregovorima bilo opstruiranje SDS da se u Parlamentu postigne sporazum o suverenom statusu BiH. Na tribini u Novom Pazaru 18. avgusta 1991. Adil-beg Zulfikarpai je na pitanje zato nije obezbijedio da SDS u Parlamentu podri suverenitet BiH odgovorio da je SDS sada spremna to da uradi i da se odrekla regionalizacije BiH. Tree, za ovaj Sporazum je zanimljiva injenica da i u onim mjestima, u kojima je na lokalnoj razini postignut srpsko-muslimanski sporazum, nije izbjegnuta ratna katastrofa od aprila 1992. godine. I konano, za Sporazum je karakteristina velika doza nepovjerenja koja je vladala meu sudionicima pregovaranja. Ovo je nepovjerenje jedan dokaz neiskrenosti i o tome treba voditi rauna prilikom ocjenjivanja moguih domaaja istorijskog sporazuma. U kasnijim tumaenjima ovoga Sporazuma Adil-beg Zulfikarpai istie da je on iskreno vjerovao u njega, jer je mislio da je to nain da se izbjegne rat, dok Radovan Karadi u pismu Desimiru Toiu od 17. juna 1998. otkriva ta je o tome stvarno mislila Srpska demokratska stranka.2 Naime, na Toievu primjedbu da nije dovoljno suraivao sa Zulfikarpaiem, koji je liberalan politiar, Karadi odgovara:
Vi niste mogli znati nijanse koje su nam bile pred oima i koje su nam govorile mnogo. G. Zulfikarpai je prvi javno izgovorio da su muslimani u Bosni i Hercegovini vodei narod. To je ponavljao sa velikim ubeenjem i pridavanjem velikog znaaja toj injenici. Nama to nije bio znak liberalnog, ve eklatantan primer nacionalne iskljuivosti i promocija etno-demokratije. Srbi i Hrvati nisu mogli da zakljue nita drugo, nego da e oni u toj BiH biti pratei narod, koji e u pravima kaskati iza privilegovanog vodeeg naroda. Voleo bih da vidim koji bi to narod rado zaspao u svojoj dravi, u kojoj je imao
Na vrhu ovoga pisma pisma nalazi se napomena (vjerovatno biljeka Desimira Toia) kako se pismo integralno moe objaviti tek nakon Karadieve smrti.
270
6/29/11 6:56 AM
bar privid federalne zatite, a probudi se u tuoj, u kojoj je preko noi postao pratei ili sporedni narod, koji e, jasno je, biti obespravljen.
Karadi dalje pie da on za vrijeme pregovora nije vjerovao Adilu Zulfikarpaiu i nastavlja da nijedan Srbin nije poverovao da je Zulfikarpai liberal, ve da je uzeo tu masku, zato to ga je iz Izetbegovieve Stranke istisnuo g. Fikret Abdi. Dalje veli da je sa Zulfikarpaiem organizirao nekoliko mitinga u Trebinju i Zvorniku, koji su, meutim, pokazali da Adil-beg nema dovoljno podrke bonjakoga naroda.
I kasnije sam inicirao ili prihvatao njegove inicijative za popravljanje odnosa izmeu Srba i muslimana. Pred rat je doao sa g. M. Filipoviem, koga mi dobro znamo i u koga nismo mogli da imamo poverenja, kod mene i mojih najbliih saradnika. Kad je traio sastanak sve sam otkazao i prihvatio hitno vienje. Predloili su da se napravi istorijski sporazum Srba i muslimana, kojim bi se po prvi put nakon odlaska Turaka regulisali odnosi i verovatno izbegao rat. Mi smo se odmah izjasnili u prilog takvog sporazuma. Meutim, znajui da je stranka gg. Zulfikarpaia i Filipovia na prvim izborima osvojila svega 0,8% glasova, odnosno poslanikih mandata (2 od 240), ja sam pitao, bez uvrede, da oni kau da li moemo raunati na uspeh i prihvatanje kod muslimanske veine. Tada su rekli da g. Izetbegovi zna za inicijativu i da je podrava. Odmah smo preli u Izetbegoviev kabinet i on je to potvrdio.
Karadi veli da je odmah zakljuio da Izetbegovi ne misli ozbiljno, ali da je ipak vjerovao da je Izetbegovi taj s kojim se treba razgovarati.
Kad sam Vam to rekao (tj. da treba pregovarati sa Izetbegoviem) nisam podrazumevao ni vrednosni sud ni line simpatije, ve istu pragmu. G. Zulfikarpai, sa podrkom koju ima meu muslimanima, ne moe biti glavni partner glavne srpske stranke, jer ne moe da provede u delo nita, emu bi se suprotstavila stranka g. Izetbegovia. Nadam se da ete razumeti da nisam mogao uvek javno govoriti o naim stratekim zamislima, te da smo morali raditi sa g. Zulfikarpaiem, nadajui se da e on dobiti podrku Izetbegovia, ali i motriti ta radi i planira g. Izetbegovi, i drati korak sa njim. Nismo imali pravo da zavaravamo svoj narod i dovedemo ga na sporedni kolosek, dok glavne muslimanske partije pripremaju ostvarenje svojih stratekih zamisli o secesiji po svaku cenu.
271
6/29/11 6:56 AM
G. Zulfikarpai nije najkorektniji u svojim seanjima, ali to je njegova stvar. Uvredljivo je njegovo prikazivanje sopstvene superiornosti i oholosti u razgovorima sa Srbima. Mi tu prepoznajemo oholost iz vremena turske okupacije, i ne bismo je prihvatili u razgovorima. Njegova potreba da prikae kako u tim razgovorima dominira nad Srbima je nezdrava, a za nas poniavajua i iritirajua. Ona je u isto vreme i dokaz da bi nam i pod Zulfikarpaiem pripao status drugorazrednih graana i naroda.
Kao glavni krivac za nepotpisivanje Sporazuma najee se navodi tadanji Predsjednik SDA Alija Izetbegovi. Izetbegovi, pak, smatra da taj Sporazum nije mogao sprijeiti rat, jer je srpska strana na elu sa Miloeviem, provodila politiku tzv. unutranje secesije, tj. potiskivanja Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije, pa je potpisivanje Sporazuma bilo izlino. Ovaj je Sporazum podrazumijavao mogunost tzv. krnje Jugoslavije, koja bi obuhvatala Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, a na takvo rjeenje Izetbegovi, u svojoj viziji Jugoslavije koja bi obuhvatala i Hrvatsku, nije htio pristati. On je predlagao opstanak jugoslavenske drave unutar koje bi bile osim Srbije i BiH jo i Hrvatska. Oito se mora voditi rauna o svim ovim nijansama kada se govori o historijskom znaenju ovog historijskog sporazuma. Ali se ni ovaj sporazum ne moe promatrati izolirano od procesa koji su se dogaali prije toga. Naime, ovaj sporazum se mora kontekstualizirati i vidjeti ta se to deavalo prije nego je pokrenuta ova inicijativa. Analiza tih dogaaja (odnosi u dravnom vrhu Jugoslavije, dogaanja na Kosovu, Kninu i drugdje) moe pomoi da se preciznije odredi historijski domet ovoga sporazuma i mogunost da on sprijei rat
272
6/29/11 6:56 AM
Neke napoMene o prethistoriji rata u Bosni i Hercegovini i graenju sjeanja na rat

Iako su organizatori bili predvidjeli da ja govorim o uzrocima i posljedicama etnikog ienja u BiH, ja sam od toga odustao iz vie razloga. Prvo, to je jako kompleksna tema da bi se mogla makar i u najkraem elaborirati na jednom ovakvom okruglom stolu, jer ona podrazumijeva ulazak u istraivanje sveukupnoga rata, a to vrijeme za pripremu ovoga razgovora meni nije doputalo. Drugo, uinilo mi se zgodnijim da ovdje pokuam kandidirati nekoliko novih istraivakih prioriteta u prouavanju posljednjega rata u BiH, te ukaem na mogue naine graenja sjeanja na posljednji rat. Prvo to bih elio kazati odnosi se upravo na ovo graenje sjeanja. Sjeanje na rat i dogaaje u njemu imat e smisla ukoliko odredimo kljune praznike iz toga rata koje emo obiljeavati. Oduvijek su vladajue elite preko odreivanja praznika koji e se obiljeavati nastojale izgraivati kolektivno pamenje i preko toga stvarati kolektivnu svijest. Na historiarima nije da odreuju koji e se praznici obiljeavati (to je stvar politike odluke), ali na nama je obaveza da objasnimo dogaaje u irem historijskom kontekstu, pa neka se politiki lideri opredjeljuju oko toga ta e se i na koji nain obiljeavati. Jedan teorijski model o obiljeavanju dogaaja iz prolosti ponudio je austrijski historiar i historijski antropolog profesor Michael Miterauer1. Mada se on vie fokusira na nastanak javnog obiljeavanja odreenih historijskih dogaaja sa njihovom religiozno-historijskom komponentom,
Michael Miterauer, Milenijumi i druge jubilarne godine. Zato proslavljamo istoriju? Beograd : Udruenje za drutvenu istoriju, 2003.
1
273
6/29/11 6:56 AM
njegovo razumijevanje proslavljanja godinjica moe biti umnogome inspirativno. Beogradski profesor Todor Kulji2 veli: Praznici kao institucionalizovani datumi pamenja, upozoravaju ne samo na to ega treba da se sjeamo, nego i kada i kako treba da se sjeamo. Drutvenopolitiko usklaivanje pojedinanog pamenja je na djelu kada istog dana cijela zajednica pamenja usmjerava istorijsku panju na isti trenutak prolosti preko usklaenog, u korak dotjeranog pamenja. Drugim rijeima, kalendar olakava da se kolektivno pamti na nivou cijele zajednice, a ne fragmentarno. Naravno, obiljeavanje nekih datuma esto oznaava ire procese: npr. obiljeavanje 25. maja nije bilo samo znak obiljeavanja Titovog roendana i njegovanje Titovog kulta, nego i simbol ideoloke i meunacionalne integracije mladih. Ono to bismo mi u BiH trebali napraviti jeste deideologizacija pogleda na rat, te institucionaliziranje datuma pamenja. Jedan od naina je svakako i izgradnja spomen-obiljeja dogaaja i linosti vezanih za posljednji rat. Tu moe dobro posluiti iskustvo iz Drugog svjetskog rata. Prema nekim evidencijama, takvih je spomenika u BiH bilo nekoliko hiljada. Radilo se o ploama, bistama, esmama, grobnicama, kosturnicama i tako dalje. Veliki spomenici (sjetimo se samo Kozare) koji su postali mjesta okupljanja i model graenja nove svijesti, graeni su 1970-ih godina. To je neto to je gradilo zajedniki pogled na prolost. Naravno, uprkos tim pokuajima odvijali su se u drutvu i procesi koji su teili razgradnji zajednikog sjeanja. Posebno je to bilo izraeno od poetka 1980-ih godina, kada se, zapravo, ve mogu uoiti i odreeni procesi koji e odvesti u krvavi rat krajem stoljea. Upravo o tome bih samo kratko neto napomenuo, ne sa ciljem elaboracije problema, nego vie ukazivanja na jedan model koji je mogue primijeniti u istraivanju prethistorije posljednjega rata.
Todor Kulji, Integracija preko datuma. Helsinka povelja, Glasilo Helsinkog odbora za ljudska prava u Srbiji, br. 87-88, septembar-oktobar 2005, 30-34.
274
6/29/11 6:56 AM
Neke napomene o prethistoriji rata u Bosni i Hercegovini i graenju sjeanja na rat
Naime, nema sumnje da su uzroci rata veoma kompleksni, kako je kljuni uzrok zapravo nacionalizam, i to je mogue pokazati i na primjeru historije Bosne i Hercegovine od sredine 1980-ih godina do otvorenog izbijanja rata. Kod nas se jo uvijek u nekim krugovima kao uzronik krize i rata 1990-ih godina navodi sama sutina funkcioniranja jugoslavenskog drutva i navodno Titovo odbijanje da u vrijeme svoje vladavine dopusti normalno funkcioniranje drave. U osnovi takvih tvrdnji stoji teza o Titovom diktatorskom reimu, koji je sve drao pod svojom kontrolom, a nakon njegove smrti jednostavno je drava ula u fazu raspada, jer u njegovo vrijeme drava nije imala priliku funkcionirati. Ja mislim da je to krivo vienje, jer je Tito poetkom 1960-ih godina uoio postojanje jugoslavenske krize i tragajui za rjeenjem pokrenuo proces decentralizacije drave i nije nikakvo udo da su srpski nacionalistiki krugovi krajem 1980-ih godina uzroke raspada jugoslavenske drave svaljivali upravo na Titovu politiku decentralizacije drave. Tito je doista poetkom 1960-ih godina pokrenuo proces decentralizacije drave, s ciljem suprotstavljanja jaanju dva centra (Beograd i Zagreb) i u tom smislu on jaa politike periferije (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija). Tada se odvija i jaanje bosanskohercegovakog dravnog identiteta (a u tom kontekstu je i definitivno priznanje muslimanske nacije krajem 1960-ih godina). No, Tito je istodobno sa decentralizacijom drave otvorio proces centralizacije Saveza komunista, pa se sada centralistiki ustrojena partija javljala kao institucija koja je odravala jugoslavenski dravni okvir. To je trajalo sve do kraja 1980-ih godina, kada se raspadom te partije jednostavno otvorio prostor i za raspad drave. Tom raspadu drave prethodilo je niz politikih i socijalnih kriza, pa bi trebalo vidjeti kako se od sredine 1980-ih godina u BiH generiraju razne krize, koje su vodile prvo kompromitiranju, a potom smjenamama vladajuih politikih elita, te dolasku novih, uglavnom slabih i neiskusnih elita za koje se pokazalo da nisu dovoljno dorasle historijskom trenutku. Ako samo analizirano razne afere koje su izbijale u Bosni i Hercegovini moi emo uoiti njihovu povezanost. Zbog toga bih ja samo ukazao na jedan model izazivanja kriza, kao i na model traenja rjeenje tih kriza na prostorima bive Jugoslavije, posebno Bosne i Hercegvine, a lanac tih kriza se jednostavno transformirao u otvoreni rat. Naime, i ovom ratu na prostorima
275
6/29/11 6:56 AM
bive Jugoslavije od 1991. do 1995, kao i veini ostalih ratova u povijesti, prethodile su brojne krize koje su vremenom prerasle u rat. Na temelju ogranienoga broja primarnih izvora kojima sam raspolagao (sjeanja sudionika sam iskljuio, jer ih u znatnoj mjeri smatram nevjerodostojnim) moglo se zakljuiti kako su socijalni problemi, kojima je obilovalo bosansko drutvo od 1980-ih godina, vrlo brzo poprimali politike dimenzije i prerastali u prave krize koje su graniile sa nacionalnim sukobljavanjima. Neki izvori ukazuju na mogue izazivanje socijalnih kriza u Bosni, s ciljem da se te krize koriste u politike svrhe. Premda poznata historiarka iz Beograda dr. Latinka Perovi istie kako se ti poeci kriza koji e odvesti u rat mogu pomjeriti ak na poetak 1970-ih godina, kada su u Srbiji sa politike scene uklonjeni tzv. liberali, koji su bili alternativa nacionalistikom traganju rjeenja za nesporazume u bivoj Jugoslaviji, meni se ini da tek krize izazvane od sredine 1980-ih godina vode BiH u izravni rat. Poslije Afere Agrokomerc bilo je niz drugih kriza, a najznaajnije su krize vezane za tzv. Foatrans u Foi, sluaj Moevac kod Maglaja i jo neki. Tano moemo vidjeti kako je krajem 1980-ih primijenjen model mobilizacije masa, kompromitiranje elita i dolazak novih nesposobnih kadrova na svim razinama vlasti BiH. Tako, na primjer, sredinom 1989. moemo vidjeti da u Brkom prilikom izbora u opinskoj organizaciji SK (a to je tada jedina vladajua elita) meu 250 kandidata za sastav Opinskog komiteta nema nijednog biveg, samo je jedan aktuelni politiar, ali je i on ispao prilikom suavanja liste na 55 imena. To ukazuje da e se izabrati novo rukovodstvo, koje e biti lieno hipoteka prolosti, koje su proteklih godina potresale javnost, ali je vrijeme pokazalo kako su ti novi kadrovi bili lieni ne samo hipoteka nego i sposobnosti, to je bilo najgore. Pogledajmo kako se mobiliziraju mase na nacionalistikoj osnovi u to doba u pojedinim lokalnim zajednicama. Analizirajmo situaciju u tim malim lokalnim zajednicama pred rat. Vidjeemo, na primjer, kako je u Gacku situacija jako sloena, a razlog za to su i razne dezinformacije iji je cilj stvaranje meunacionalne mrnje u toj opini. Govori se o dezinformacijama o navodnom tajnom sastanku u selu Graanica sa nacionalistikim obiljejem i genocidnim namjerama. Cilj tih dezinformacija je i diskreditiranje dijela kadrova muslimanske nacionalosti, s jedne, i s druge strane,
276
6/29/11 6:56 AM
unoenje nemira i nesigurnosti meu graane posebno srpske nacije. Kao primjer perfidnog djelovanja navodi se sluaj parola u selu Prine. Parole su iz arsenala koje koriste iredentisti na Kosovu. Parole su uznemirile Srbe, ali se ispostavilo da je takve parole na dalekovodni stub pisao ba jedan Srbin, koji je izjavio da je vidio trojicu nepoznatih mladia da piu te parole. Radilo se o jednom ugostiteljskom radniku bez zaposlenja (G..), kome je jo dva mjeseca do sticanja punoljetstva. Rairene su i dezinformacije o postojanju nekakvog Zejnilovog spiska. Uznemirenost je kulminirala odlaskom u zatvor Zejnila Krvavca zbog izjave da je ponovo dolo vrijeme obrauna sa Srbima. Meutim, veli se u infomaciji OKSK Gacko, izuzev ove primitivno-genocidne izjave Zejnila Krvavca u jednoj kafani i pri piu, do danas odgovarajue slube, uz svo angaovanje, nisu migli doi do bilo kakvih drugih saznanja, posebno da je stvarno odran bilo kakav organizovan sastanak na kome su se famozne grozote pripremale. Sve novine su u to doba pisale o tome. Poetkom jula 1989. tim je povodom odrana i posebna konferencija u Gacku, koja se bavila meunacionalnim odnosima. U kontekstu (takvih) ozbiljnih konstatacija i upozorenja najee se spominje famozni Zejnilov spisak. Proulo se, naime, da je u selu Graanica, u damiji, odran sastanak Muslimana na kojem je navodno Zejnil Krvavac, inae zbog nacionalistikog verbalnog delikta osuen na 40 dana zatvora, sastavio i proitao spisak istaknutijih Srba sa podrulja Gacka koje treba onemoguiti i fiziki likvidirati. I to su optinska politika rukovodstva i SUP vie nastojali da opovrgnu tu besmislicu, spisak navodnih uesnika na skupu u Graanici je rastao, isto kao i broj Srba koji su bili predodreeni za likvidaciju. U nastavku teksta se istie kako su svi na konferenciji izjavili da je to la, ali je problem u tome to se te lai ire, a fotograf Asim Kaini veli da ga Srbi sumnjiavo gledaju, jer se proirila vijest da je on fotografisao skup u Graanici. U tekstu se istie da je bilo u Gacku dogaaja, i to istinitih: na primjer parola ivot damo Kosovo ne damo, koja se pojavila u selu Prine, podruje Stepena, ali je otkriveno da je pisac te parole Srbin; drugi dogaaj je sluaj vozaa Autoprevoza Jove Govedarice iz Nevesinja, koji je na prednjem staklu autobusa stavio fotografije Slobodana Miloevia, i do daske putao pjesme Ko to kae Srbije je mala.... Zbog toga su jednu no kamenovali taj autobus, i za to su osumnjieni mladie iz Kule Muslimani.
277
6/29/11 6:56 AM
Zbog svih dogaaja u Gacku Muslimani Kule (njih oko 300) skupili su se u holu lokalne kole. Oni su isticali da se ire lai po opini, i da nosiocima tih lai treba stati u kraj. Isticali su da ne ele nikakve nove nacionalne lidere, nikakvu junu ili sjevernu Jugoslaviju: Mi znamo samo za Titovu i avnojevsku Jugoslaviju (...) a ako treba isticati bilo kakav portret na vozilima onda je to samo Titov. U to vrijeme izbijaju i afere Foatrans, Moevac , nacionalistika mobilizacija u Nevesinju. Sve je to vodilo stvaranju atmosfere rata. Ve 12. 10. 1990. (dakle prije prvih opih izbora) prilikom susreta sa lanovima Predsjednitva SRBiH tadanji savezni premijer Ante Markovi je istaknuo kako su ovi dogaaji dio jednog ireg plana izazivanja nestabilnosti u Jugoslaviji. Markovi je tada rekao:3
Nema nita sluajno. Dijelom se dogaa na Kosovu, pa se dogaa u Kninu, Foi - to je vie - danas vie ko ima iluzije da je to sluajno grdno se vara. Potezi se nalaze naravno i u tim sredinama, ali je osnovni su van tih sredina. I njihova je osnovna namjera, stvoriti takvu nesigurnost koja e - ako ne budu prole ove promjene kako se ele one provesti - dati opravdanje da se drugim radikalnijim sredstvima uvede red u zemlji i pokua vratiti toak natrag. U tom pogledu, u kombinacijama koje postoje u igri je Bosna i Hercegovina. I to krupnoj. I zbog odnosa u njoj. A i kao poligon za to. Mislim da treba samo proitati neke stvari ili pratiti, vidjeti, a vi imate sve te dokumente. Ja mislim za ovu zemlju je srea da vi imate na ovim pitanjima jasne stavove, Izvrno vijee, Skuptina i da vi niste dali tu krenuti ni u jednu ni u drugu stranu. A vi da napravite sve to moete, da se izbori odre, da se odre vjerno, demokratski, da osigurate da se te promjene obave stvarno jaanjem demokracije, a ne njenom negiranju. I time ete do kraja dati svoj doprinos ovim pozitivnim promjenama. A sprijeiti sve ovo - nema niko pravo da naoruava narod, da formira nekakve ne znam kakve jedinice. Sada se govori neznam o formiranju na jednoj strani srpskih jedinica, na drugoj strani hrvatskih, na treoj muslimanskih. A ako ja smijem tu izraziti tu nae zadovoljstvo, to ste se vi tako jako oko toga opredijelili, javno opredijelili - a u krajnjoj liniji ja mislim da i vi nemate izbora. Vi zbilja nemate izbora, vi se morate tako opredijeliti. To je jedina ansa stvarno da
Magnetofonski snimak razgovora sa Predsjednikom SIV-a Antom Markoviem, voenim u Predsjednitvu SRBiH 12.10.1990. godine. T6/1, T6/2.
278
6/29/11 6:56 AM
ne doe do najgoreg. Jer rascjepi na ovim naim balkanskim i jugoslovenskim uvjetima mi znamo kakvi su.
No, poslije 1990. dolo je do tog rascjepa i svi smo bili svjedoci koliko je krvav bio taj rascjep
279
6/29/11 6:56 AM
6/29/11 6:56 AM
O tekstoviMa u ovoj knjizi

Vei dio tekstova iz ove knjige ve je objavljen u raznim asopisima, zbornicima ili novinama, a jedan dio se sada prvi put objavljuje. Ali, svi tekstovi su nastali davno i ovdje se objavljuju u obliku kakvom su prvobitno nastali. Nisam radio nikakve izmjene, osim u ujednaavanju naina citiranja, te ispravci oiglednih tamparskih greaka. U onim tekstovima gdje su ak i tamparske greke bile vane za razumijevanje sudbine pojedinog teksta ostavio sam originalnu verziju i u ovoj knjizi. Ponegdje sam izostavio manje dijelove koji su ire obrazloeni u drugim tekstovima, a u prvobitnoj verziji su bili nuni za razumijevanje cjeline teksta. Izostavljena mjesta su oznaena uglastom zagradom. Takoer su i napomene koje se sada pojavljuju prvi put stavljene u uglaste zagrade. No, takvih mjesta nema puno. Za bolje razumijevanje ove knjige navodim gdje su tekstovi prvobitno objavljeni ili na kojim su skupovima izgovoreni (ukoliko dosad nisu nigdje objavljeni): 1. Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine (Historijska traganja, br. 3, Sarajevo: Institut za istoriju, 2009, 91-105); 2. Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine (Historijska traganja, br. 2, Sarajevo : Institut za istoriju, 2008, 143190); 3. O nekim inicijativama za reviziju agrane reforme u Bosni i Hercegovini 1941-1942. (Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, br. XXXIV/1996-1997, Sarajevo 1997, 79 85);
281
6/29/11 6:56 AM
4. Najnoviji pogledi na Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini (60 godina od zavretka Drugog svjetskog rata kako se sjeati 1945. Zbornik radova. Sarajevo : Institut za istoriju, 2006, 25-35); 5. Upotreba historijskih mitova: Drugi svjetski rat i balkanski ratovi koncem 20. stoljea (Uvodno saopenje na konferenciji pod naslovom Upotreba historijskih mitova: Drugi svjetski rat i balkanski ratovi koncem 20 stoljea, iji je organizator bio Institut za istoriju, Sarajevo, 12-13. maja 2005); 6. Osnovna obiljeja razvoja drutva u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine (asopis za suvremenu povijest. God. 30, br. 2, Zagreb 1998, 359 376); 7. Stavovi rukovodstva komunistikog pokreta u Bosni i Hercegovini o sukobu sa Informbiroom 1948. godine (Istorijsko NE staljinizmu. Okrugli stol. Zbornik radova. Sarajevo: Savez drutava Tito u Bosni i Hercegovini, 2008, 129-146); 8. Mostarsko savjetovanje 1966. godine (Rad jo nije objavljen, a saopen na Meunarodnom znanstvenom skupu pod naslovom Hum i Hercegovina kroz povijest, iji su organizatori bili Hrvatski institut za povijest, Zagreb i Sveuilite u Mostaru, Mostar 5. i 6. novembra 2009); 9. Stav politike elite o nacionalnom identitetu Muslimana u Bosni i Hercegovini sredinom 1960-ih godina (Prilozi, br. 38, Sarajevo: Institut za istoriju, 2009, 165-191); 10. Josip Broz Tito i nacionalni identitet Muslimana u Bosni i Hercegovini dva vienja (Rad jo nije objavljen, a saopen je na Meunarodnom naunom skupu pod naslovom Tito: vienja i tumaenja, iji su organizatori bili: Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, Arhiv Jugoslavije iz Beograda, te Sdost-Institut iz Regensburga, Beograd 7-9. maja 2010). 11. Konstruiranje disidentske slike u komunistikom pokretu u Bosni i Hercegovini: Sluaj Avde Hume (Disidentstvo u suvremenoj povi282
6/29/11 6:56 AM
O tekstovima u ovoj knjizi
jesti. Kisi Kolanovi, Nada; Radeli, Zdenko; Spehnjak, Katarina (ur.), Zagreb : Hrvatski institut za povijest, 2010., 147.-161); 12. Izbor Demala Bijedia za predsjednika SIV-a 1971. godine (Zbornik radova sa naunog skupa 60 godina Muzeja Hercegovine u Mostaru, Mostar 2010, 71-82); 13. Suvremena bonjaka elita: izmeu elite i marginalnih skupina (Znakovi vremena. asopis za filozofiju, religiju, znanost i drutvenu praksu. Sarajevo : Naunoistraivaki institut Ibn Sina, 2005, br. 26/27, 148-162); 14. Krize pregovori rat u Bosni i Hercegovini (saopenje na skupu Bosnia after ten Years of Independence. Assessing the Present and Forecasting the Future. University of Pittsburgh, 25-26 November 2002). 15. Neke napomene o prethistoriji rata u Bosni i Hercegovini i graenju sjeanja na rat (Elaboracija sjeanja na rat kao zaloga za budunost Bosne i Hercegovine. Sarajevo 2008, 67-74).
283
6/29/11 6:56 AM
POSEBNA IZDANJA KNJIGA 6
HOD PO TRNJU Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Izdava: Institut za istoriju, Sarajevo Alipaina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina www.iis.unsa.ba Za izdavaa: Prof. dr. Husnija Kamberovi Dizajn i tehniko ureenje: Tarik Jesenkovi tampa: tamparija Fojnica Za tampariju: ehzija Buljina Sarajevo, 2011. ISBN 978-9958-649-07-3
Husnija Kamberovi
6/29/11 6:56 AM

Husnija Kamberovic - Hod Po Trnju

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Husnija Kamberovic - Hod Po Trnju

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Husnija Kamberovi

Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

IZ BOSANSKOHERCEGOVAKE HISTORIJE 20. STOLJEA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2011.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

O tekstovima u ovoj knjizi. ................................................................281

Projugoslavenska struja Meu MusliManskiM politiariMa 1918. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine

H. Kapidi, Austrougarska politika, 220

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

H. Kapidi Austrougarska politika, 224.

Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine

Jugoslavija i Hrvati, Hrvatski dnevnik, br. 78, Sarajevo, 5. travnja 1918.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Projugoslavenska struja meu muslimanskim politiarima 1918. godine

A. Jahi, Bonjaci i nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, 110.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Politika djelatnost MehMeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Memoari patrijarha srpskog Gavrila, Beograd: SFAIROS,. 1990, 144-165.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Bahrudin Bijedi, Ubite me jer puno znam, Dani, 12.4.1999.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

ABiH, VSO, 2486/29.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

ABiH, VSO, pov. br. 1607/1929.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

T. Stojkov, Opozicija, 189.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

T. Stojkov, Opozicija, 201.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

T. Stojkov, Opozicija, 224.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

ABiH, KBUDB, pov. br. DZ 479/1934.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

T. Stojkov, Opozicija, 269.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

T. Stojkov, Opozicija, 299.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 3. T. Stojkov, Opozicija, 320.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

Politika djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine

Velianstvena manifestacija narodne sloge, Pravda, br. 9, 17. aprila 1936, 1.

Husnija Kamberovi | hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea

ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1.