Optiki Senzori

Uvod
Suneva svetlost je ono zahvaljujui emu vidimo svet. Meutim, mnogo vremena je trebalo da proe da bi ljudi bili u mogunosti da kontroliu svetlost na takav nain da pomou nje mogu slati razliite kodirane poruke ka vie primalaca i to istovremeno. Ova tehnologija je zahtevala brojne izume, kako velike, tako i manje, kako bi postavila temelje modernog informatikog drutva. Tehnologija optikih vlakana je zahtevala razvoj novih tehnologija izrade stakla. Takoe je bio potreban i pouzdan izvor svetlosti, do ega se dolo razvojem poluprovodnika. Konano, bila je potrebna i ogromna mrea koja bi bila sastavljena jo od tranzistora, pojaavaa, skretnica, predajnika i prijemnika, kao i mnogih drugih elemenata koji bi radili simultano. Telekomunikaciona revolucija, ije posledice sagledavamo, omoguena je radom hiljada naunika i pronalazaa iz celog sveta. Velika svetska izloba koja je odrana 1889. godine u Parizu slavila je stogodinjicu Francuske buroaske revolucije. uveni Ajfelov toranj je postao jedno od najpoznatijih obeleja ove izlobe. Meutim, izvanredna igra svetlom koja je tada prireena bila je slabije zapamen spektakl. To je bila fontana koja je isputala mlazove vode obasjane raznim bojama. Izvor ove inspiracije bio je u ranijim pokuajima iz sredine XIX veka da se naprave svetlosni zraci koje bi nosila voda. Ovi pokuaji su pokazali da, kada se mlaz vode obasja Sunevom svetlou, svetlost putuje kroz njega i prati njegov oblik. Naravno, efekti svetlosti u vodi ili staklu datiraju od mnogo ranije. Jo pre 4 500 godina u Mesopotamiji i Egiptu se pravilo staklo. Venecijanski majstori stakla su koristili razne kombinacije osvetljenja i oblika za kreiranje svojih dekoracija. Seeno i brueno staklo je korieno za izradu svenjaka i lustera, a misterija duge je izazivala matu mnogih mukaraca i ena davno pre nego to su zakoni optike doneli odgovore u XVII veku. Meutim, samo oko 100 godin a nas deli od trenutka kada su ove ideje sazrele i ljudi poeli da razmiljaju o primeni zarobljenih svetlosnih zraka. Zraci Suneve svetlosti koji padaju u vodu se savijaju kada pogode njenu povrinu, zato to je optiki indeks prelamanja vode vei od optikog indeksa prelamanja vazduha. Ako se svetlosni zrak pusti sa druge strane, da putuje iz vode ka vazduhu, postoji mogunost da on nee uopte ni izai iz vode, ve e biti reflektovan nazad. Ovaj fenomen ini osnovu tehnologije talasovoda, gde je svetlost zarobljena unutar vlakna sa veim optikim indeksom prelamanja u odnosu na okolinu. Zrak svetlosti koji je puten u optiko vlakno, odbija se od staklene zidove i kree se unapred kroz njega, jer je optiki indeks prelamanja stakla vei od optikog indeksa prelamanja vazduha koji ga okruuje.

Ugradnja optikih vlakana kao senzora u slojevite termoplastine kompozitne materijale

Optika vlakna se poslednjih godina sve vie koriste kao osnova senzora i senzorskih sistema u metodama praenja oteenja strukture kompozitnih materijala u realnom vremenu. Prednosti senzora na bazi optikih vlakana tj. fiberoptikih senzora (FOS) u odnosu na konvencionalne senzorske metode su dobro poznate, npr. otpornost na koroziju i zamor, fleksibilnost i mala teina, imunitet na elektromagnetno okruenje i irok opseg odziva. Ove osobine omoguavaju ne samo mogunost ugradnje u kompozitne strukture ve i njihovu pristupanost lokacijama gde su se ostale senzorske metode pokazale nezadovoljavajuim. Postoje razliite konfiguracije FOS-a u zavisnosti od vrste optikih vlakana koja se koriste kao i u zavisnosti od svetlosne veliine koja se menja tokom merenja. Intenzitetni FOS se zasnivaju na promeni intenziteta svetlosti koja se vodi optikim vlaknima od svetlosnog izvora prema mernom mestu i od mernog mesta prema fotodetektoru sa promenom merene veliine. Promena intenziteta moe nastati ili usled nekog efekta u samom vlaknu kao to je naprezanje, oteenje, savijanje, mikrosavijanje promena indeksa prelamanja omotaa, il i usled apsorpcije, refleksije prelamanja svetlosti i sl. van optikog vlakna. Ovaj rad prua procenu opravdanosti praenja oteenja uzrokovanog utiskivanjem, unutar slojevitog kompozita u realnom vremenu, upotrebom sistema ugraenih FOS intenzitetnog tipa. Prednost ovakvog senzorskog sistema je jednostavan dizajn i niska cena izrade. Za eksperimentalne potrebe napravljeni su termoplastini slojeviti kompozitni materijali sa ugraenim optikim vlaknima. Ispitivane su tri konfiguracije kontinualnim vlaknima ojaanih kompozita, aramidno vlakno/poli(vinil-butiral), stakleno vlakno/poli(vinil-butiral) i elina ica/ poli(vinil-butiral). Indikacija oteenja i lom laminata tokom ispitivanja je detektovan padom intenziteta svetlosnog signala proputenog kroz optika vlakna.

Praenje integriteta mostova kritinih u pogledu loma

Mnogi mostovi irom sveta se pribliavaju kraju svog veka trajanja i potrebno je oceniti njihovo stanje da bi se umanjio rizik, spreile katastrofe i na optimalan nain uveo sistem odravanja. Mostovi kritini u odnosu na lom su posebno znaajni jer imaju mali ili nikakav kapacitet optereenja. Praenje integriteta konstrukcije (SHM) je nedavno uvedeno kao tehnika oblast velikih mogunosti da se oceni stanje konstrukcije. Tehnologija ispitivanja rasporedom optikih vlakana je nova mogunost u praenju integriteta konstrukcije. Rasporeeni senzori deformacija (senzorski merni kablovi) su osetljivi u svakoj taki njihove duine na promene deformacije i na prsline. Takav senzor praktino prati jednodimenzionalno polje deformacija i moe se postaviti po itavoj duini komponente konstrukcije (kablovi oveenja, nosai i druge) ije se stanje prati, i na taj nain omoguava praenje integriteta, tj. neposredno otkrivanje i karakterizaciju (ukljuujui prepoznavanje i veliinu ili znaaj) promene lokalne deformacije prouzrokovane oteenjem. Razvijen je principijelni postupak praenja integriteta mostova i prikazan je u ovom radu. Konano, ukratko je opisana stvarna primena na licu mesta, na realnoj konstrukciji.

Povoljan optiki senzor temeljen oko Braggove reetke

FBG (Fiber Bragg Grating Braggova reetka u optikom vlaknu) temeljeni senzori ine veinu optikih senzora za mjerenje fizikalnih veliina kao to su naprezanje i temperatura. Dok su svojstva samih reetki dobro poznata, tehnike ispitivanja jo uvijek nisu standardizirane. Veina senzora koristi skupu opremu, kao to su optiki analizatori spe ktra, za mjerenje promjene centralne Braggove valne duljine radi promjene temperature ili naprezanja. Takva metoda je pouzdana i daje dobre rezultate, no, u sluaju povoljnih senzora, ne predstavlja optimalan izbor radi visoke cijene kljune komponente optikog analizatora spektra. U ovom lanku predstavit emo alternativan nain mjerenja pomaka Braggove valne duljine koji bi mogao omoguiti stvaranje jednostavnog, pouzdanog senzora. Predloena tehnika, uz to omoguava termalnu stabilizaciju bez ikakvih d odatnih trokova. Takav senzor mogue je, takoner, i multipleksirati ime dolazimo do kvazi -distribuiranog nadgledanja naprezanja pametnih struktura.

Svjetlovodni senzori s Braggovom reetkom (FBG) nalaze svoju primjenu za mjerenja razliitih fizikalnih veliina, osobito za mjerenje naprezanja i vibracija u naprednim kompozitnim mehanikim strukturama.

Prednosti koritenja FBG senzora ukljuuju njihove male dimenzije, neosjetljivost na elektromagnetsku interferenciju, mogunost daljinskog mjerenja, mogunost multipleksiranja te upotrebu u uvjetima visokih temperatura i drugim nepovoljnim uvjetima okolia.

4. PRIMJENA OPTIKIH SENZORA NA BRODU

Optiki senzori su malih dimenzija, lagani, a osjetljivost, dinamiki opseg i rezolucija im je vea od konvencionalnih senzora. Udaljenosti na kojima se mogu izvoditi mjerenja mogu biti vrlo velike i do nekoliko kilometara. Vei broj senzora moe se integrirati u cjelovit mjerni sustav. Izraeni su od dielektrinih materijala i imuni na bilo kakve elektromagnetske utjecaje, a mogu podnijeti i relativno visoke temperature. Za sada je njihova cijena i cijena pripadnih mjernih ureaja jo uvijek via od senzora temeljenih na tradicionalnim tehnologijama te stoga njihova primjena na brodovima jo nije zaivjela u veoj mjeri. Optiki senzori rade na principu moduliranja svjetlosti unutar niti kao odgovor na vanjsku elektrinu ili neelektrinu pobudu. Razlikujemo dvije vrste senzora: ekstrinsine i intrinsine. Kod ekstrinsinih senzora svjetlovodna nit slui za prijenos signala do osjetilnog elementa gdje se signal modulira pod nekim vanjskim utjecajem kojeg elimo mjeriti. Signal se dalje vodi svjetlovodnom niti do detektora koji izdvaja eljenu informaciju iz moduliranog signala. Informacija u osjetilnom elementu moe biti modulirana intenzitetom, fazom, frekvencijom, polarizacijom, spektralnim vrijednostima ili nekim drugim karakteristikama vanjske pobude. Takve senzore koristimo za mjerenje temperature, tlaka, ubrzanja, vibracija, kutnih i rotacijskih poloaja, oteenja i deformacija materijala, protoka, visko ziteta i nivoa tekuina te kod kemijskih mjerenja. Pri instalaciji ovakvih diskretnih senzora njihova pozicija mora biti prethodno tono definirana a mogue je povezati i vie senzora u nizu u jedan cjelovit mjerni sustav. Kod intrinsinih senzora za mjerenje vanjskog utjecaja koriste se fizikalna svojstva same svjetlovodne niti. Svjetlosni signal, koji prolazi kroz nit, modulira se neposredno nekim vanjskim utjecajem ili deformacijom same niti i tako izazvane promjene njenih transmisijskih parametara. Posebna podgrupa intrinsinih senzora su tzv. distribuirani senzori. Njihovo vano svojstvo je to to se pomou njih moe snimiti prostorna raspodjela mjerne veliine koju elimo pratiti. Dva najrairenija podruja primjene tih senzora su distribuirano mjerenje temperature i deformacija materijala.

Primjer upotrebe distribuiranog senzora je mjerenje nivoa tekuine pomou plastine svjetlovodne niti omotane oko cilindrine cijevi i vertikalno uronjene u tank s tekuinom. Na sredini svakog punog namota oko cijevi, nit je ispolirana i uklonjen je dio jezgre niti. Razliit indeks loma zraka i tekuine uzrokuje stvaranje signala koji je proporcionalan poziciji uronjene niti, odnosno nivou tekuine u tanku. Sustav za takva mjerenja se sastoji od svjetlovodnog kabela prikljuenog izmeu optikog izvora i detektora signala, a u najeoj konfiguraciji i predajnik i prijemnik nalaze se na istoj strani. Na prijemnik se prikljuuje mjerni instrument (optiki reflektometar, interferometar, mjera snage ili optiki spektralni analizator), te se na njemu oitava mjerena veliina.

Uvod
Svjetlo-senzor, Svjetlovodni senzori Svjetlo kao senzor openito i svjetlovodni senzori kao tehnologija i tehnika koja se najprije poela primjenjivati u komunikacijama, pa potom i u energetici, sve vie se koristi i na podruju graevinarstva. Naime, mjerenje veliina kao to su temperatura, pritisak, naprezanje, vibracije, vlaga, protok, te struju, napon i slino, veoma su vani prilikom gradnje objekata da bismo kontinuirano imali kontrolu nad svim tehnoloko-tehnikim fazama graenja (temperatura, vlaga, dinamika tiskanja betona, naprezanja djelova graevine, dilatacije, postotak vlage, dakle primjena u kontroli navedenih veliina. Nakon graenja, senzori mogu ostati ili postaviti se kao kontrola ispravnosti izgraenog objekta. Osim navedenog, sve vie u sastavu graevine, u tehnolokoj cjelini, nalazi se ova tehnologija kao senzor i telekomunikacijska oprema. Sve navedeno ne bi bilo toliko atraktivno da senzor na bazi tehnologije, koja se ovdje navodi, nije pasivni elemenat, to znai da na mjestu mjerenja, nadzora itd. ne zahtijeva el.npajanje. Dalje, svi podaci na ovaj nain detektirani, mogu se, takoer bez prisutnog napajanja du cijele trase, prenijeti stotinama kilometara do mjesta obrade.

IZRAZITO INTERESANTNA PODRUJA PRIMJENE:

- centrale (naprezanje brana)

graevinama (naprezanja) vatrodojava, tuneli, rovovi prevelike dilatacije preoptereenje nosaa naprezanja, mostovi.... istrane buotine, nafta alarm: pucanje betona kontrola teine kontrola temperature, podzemni radovi kontrola napajanja el. ene istrani radovi izgradnje zatita objekata protoci, vodovodi, tuneli kontrola vibracija

Svjetlo-senzor, Svjetlovodni senzori , Distribuirani, Koncentrirani

Primjena u elektroprivredi, cestama, eljeznici, industriji nafte, vodoprivredi, baznim stanicama mobilnih mrea, brodogradnji, graevinarstvu, geologiji, zatiti objekata, i to na nain da daljinski ili lokalno mjere temperaturu, struju, napon, pritisak, vibracije, vlagu, protok i slino. U sluaju senzora kao pasivnog elementa, isti ne zahtijeva napajanje. Navedene veliine mjere se na osnovu stanja svjetlosnog vala bilo direktnog ili reflektiranog..

Fiber wek 2010

Osnovna teorija koritenja FO vlakna kao senzora proizlazi iz injenice da se svijetlost koja prolazi vlakom reflektira tijekom cijelog svog puta. Analizom povratnog signala i njegovih karakteristika, mogue je odrediti promjene poput temperature, pritisaka na vlakno, pa ak i vibracija. Navedene promjene mogue je pratiti putem cijele duine vlakna, te im odrediti tonu lokaciju. Prijednosti FO senzora nad obinim seznorima su i otpornost na elektromagnetske smetnje, te nedostatak potreba za elektrinom energijom na mjestu mjerenja. Budui da sam FO vod moe mjeriti pritisak ili vibracije, te da je mogue odrediti tonu lokaciju promjene, takvi senzori mogu se koristi i u sigurnosne svrhe za osiguranje lokacije detekcijom pokreta. Vano je napomenuti da jedno optiko vlakno sva navedena mjerenja , uz odreena ogranienja, moe raditi i istovremeno.