ISABEL ALLENDE Valparaiso Svatko se raa s nekim osobitim darom, a Eliza Sommers rano je otkrila da posjeduje dva: dobar

njuh i dobro pamenje. Prvi joj je posluio da zarauje za ivot, a drugi da bi se sjeala, ako ve ne precizno, onda barem s poetskom nepostojanou astrologa. Ono to zaboravimo isto je kao da se nikad nije ni dogodilo, ali njezinih stvarnih ili prividnih sjeanja bilo je mnogo i bilo je to kao da dva puta ivi. Obiavala bi rei svojemu vjernom prijatelju, mudrom Tao Chi'enu, da je njezino pamenje poput utrobe broda na kojemu su se upoznali, prostrano i mrano, puno puncato kutija, baava i vrea u kojima su nagomilani dogaaji iz cijeloga njezina ivota. Budnoj, nije joj bilo lako pronai neto u preveliku neredu, ali je to uvijek mogla uiniti usnuvi, tako kako joj je pokazala Mama Fresia za slatkih noi u njezinu djetinjstvu kad su obrisi stvarnosti bili tek fini trag blijede tinte. Ulazila bi u prostor snova mnogo puta prijeenim putem, a vraala se s velikim oprezom kako ne bi rastrgala krhka privienja na otrom svjetlu svijesti. Imala je povjerenja u tu metodu, kao to to drugi ine s brojevima, i toliko je istanala umijee pamenja da je mogla vidjeti Miss Rose naslonjenu na kutiju sapuna iz Marseillea, njezinu prvu kolijevku. 'Nemogue je da se toga sjea, Eliza. Novoroenad su kao make, nemaju osjeaja niti pamenja', prosuivala bi Miss Rose u rijetkim prilikama kad bi se naela ta tema. No ta ena koja ju gleda odozgo, u svojoj haljini boje topaza i rasputenih vlasi punde razbaruene vjetrom, urezala se u Elizino sjeanje i nikad nije mogla prihvatiti drugo objanjenje o svome podrijetlu. 'Ima engleske krvi, kao i mi', uvjerila ju je Miss Rose kad je bila u dobi da moe razumjeti. 'Samo nekomu iz britanske kolonije moglo je pasti na um da te ostavi u koari pred vratima Britanske kompanije za uvoz i izvoz. Zacijelo je poznavao dobro srce moga brata Jeremvja i pogodio da e te prihvatiti. U to sam vrijeme bila luda za tim da imam dijete i ti si mi pala u naruje poslana od Gospodina da bude odgajana na vrstim naelima protestantske vjere i engleskoga jezika.' 'Engleskinja, ti? Ne obmanjuj se, djevojice, ima indijansku kosu poput mene', opovrgavala bi to Mama Fresia za leima svoje gospodarice. Elizino roenje bilo je zabranjena tema u kui i djevojica se navikla na tajanstvenost. To, kao i druga osjetljiva pitanja, nije spominjala pred Rose i Jeremvjem Sommersom, ali bi raspravljala o njima apui u kuhinji s Mamom Fresijom, koja se postojano drala svog opisa kutije za sapun, dok
1

je verzija Miss Rose godinama ukraavana sve dok se nije pretvorila u bajku. Prema njoj, koara pronaena u uredu bila je izraena od najfinijeg prua i podstavljena batistom, njezina kouljica izvezena francuskim bodom, a plahte obrubljene briselskom ipkom. Usto je bila umotana u ogrtai od nerca, ekstravagancija nikad viena u ileu. S vremenom su pridodani est zlatnih novia umotanih u svileni rupi i biljeka na engleskom koja objanjava da je djevojica, premda nezakonita, vrlo dobra roda, ali Eliza nikad nije zamijetila nita od svega toga. Nerc, novi i biljeka prikladno su nestali i o njezinu roenju nije ostalo traga. No objanjenje Mame Fresije vie je nalikovalo njezinim sjeanjima: otvorivi vrata kue jednoga jutra potkraj ljeta, pronali su u kutiji nago djetece enskoga spola. 'Nita od nercova ogrtaia i zlatnih novia. Bila sam ondje i vrlo se dobro sjeam. Stigla si cvokoui u mukom prsluku, nisu ti stavili ni obinu maramu, i bila si sva pokakana. Bila si jarko-crvena mrkavica kao prekuhani jastog, s maljicama kukuruza na vrhu glave. To si bila ti. Ne obmanjuj se, nisi se rodila za princezu, a da si imala tako crnu kosu kao to ju ima sada, gazde bi bili bacili kutiju u smee', ustrajala je ena. Barem su se svi sloili da je djevojica ula u njihove ivote 15. oujka 1832, godinu i pol nakon dolaska Sommersovih u ile, i stoga su to odredili kao datum njezina roenja. Ostalo je uvijek bilo gomila proturjenosti pa je Eliza naposljetku zakljuila da ne vrijedi truda troiti energiju premeui ih, jer kakva god istina bila, ne moe se ni na koji nain ispraviti. Vano je ono to ovjek ini na ovome svijetu, ne kako na njega dolazi, obiavala je govoriti Tao Chi'enu tijekom mnogih godina njihova divna prijateljstva, no on se nije slagao, bilo mu je nemogue zamisliti vlastito postojanje odvojeno od dugoga lanca svojih predaka koji su tomu bili pridonijeli ne samo podajui mu njegove tjelesne i mentalne osobine, nego su mu takoer namrijeli i karmu. Njegova sudbina, vjerovao je, odreena je postupcima roaka koji bijahu ivjeli prije njega, zato im treba odavati poast dnevnim molitvama i plaiti ih se kad se pojavljuju u spektralnim oblijima zahtijevajui svoja prava. Tao Chi'en je mogao odrecitirati imena svih svojih predaka, sve do najudaljenijih i najpotovanijih prapradjedova, pokojnih vie od jednoga stoljea. U vrijeme zlatne groznice najvie ga je zaokupljalo razmiljanje o povratku u Kinu, kako bi umro u svom selu i bio pokopan uz svoje; inae bi njegova dua lutala zauvijek, preputena stranoj zemlji. Eliza je, prirodno, bila naklonjena prii o skupocjenoj koari - nitko zdrava razuma ne bi volio zapoeti ivot u obinoj kutiji od sapuna - ali iz potovanja prema istini
2

nije ju mogla prihvatiti. Njezin njuh psa tragaa pamtio je vrlo dobro prvi miris njezina ivota, a to nije bio onaj istih batistanih plahta, nego vune, mukoga znoja i duhana. Drugi je bio planinski zadah koze. Eliza je rasla gledajui Tihi ocean s balkona rezidencije svojih posvojitelja. Podignuta na obroncima breuljka uz luku Valpara-isa, kua je smjerala oponaati stil to je tada bio u modi u Londonu, ali zahtjevi terena, klima i ivot u ileu bijahu primorali da se naprave bitne preinake, a rezultat je bilo ruglo. U dnu dvorita nicale su kao organski tumori razliite prostorije bez prozora i s vratima kao na podzemnim tamnicama gdje je Jeremy Sommers skladitio najdragocjeniji teret kompanije, koji bi inae nestajao u lukim skladitima. 'Ovo je zemlja lopova, nigdje na svijetu ured ne troi toliko na osiguranje robe kao ovdje. Krade se sve, a ono to se spasi od depara zimi bude potopljeno, ljeti izgori ili ga sravni potres', ponavljao bi svaki put dok bi mule prenosile nove zaveljaje da ih istovare u dvoritu kue. Od tolikog sjedenja pred prozorom da gleda more i broji brodove i kitove na obzoru Eliza postade uvjerena da je ki brodolomca, a ne odroene majke kadre da je napusti golu u neizvjesnosti jednoga oujskog dana. U svoj je dnevnik zapisala kako ju je neki ribar pronaao na plai medu ostacima razbijena amca, umotao u svoj prsluk i ostavio pred najveom kuom u engleskoj etvrti. S godinama je zakljuila da ta pria uope nije loa: ima odreene poetinosti i tajnovitosti u onome to izbaci more. Kad bi se ocean povukao izloeni pijesak bio bi prostrana vlana pustinja zasijana umiruim sirenama i ribama, govorio je John Sommers, brat Jeremvjev i Rosein, koji je bio preplovio sva svjetska mora i ivo opisivao kako se voda sputa usred grobne tiine da bi se vratila u jednom jedinom golemom valu nosei sve pred sobom. Strano, drao je, ali je barem ostavljalo vremena da se pobjegne prema breuljcima, dok su prilikom podrhtavanja zemlje crkvena zvona zvonila objavljujui pogibelj kad su se svi ve probijali kroz krhotine. U doba kad se djevojica pojavila Jeremvju Sommersu bilo je trideset godina i poeo je kovati blistavu budunost u Britanskoj kompaniji za uvoz i izvoz. U poslovnim i bankarskim krugovima uivao je ugled asna ovjeka: njegova rije i stisak ruke vrijedili su kao potpisan ugovor, prijeko potrebna vrlina za svaku transakciju, jer su vjerodajnice kasnile mjesecima krstarei oceanima. Za njega koji je oskudijevao imetkom dobro mu je ime bilo vanije od samoga ivota. rtvujui se, bio je stekao siguran poloaj u dalekoj luci Valparaiso i posljednje to bi poelio u svom organiziranom ivotu bilo je novoroene koje e mu poremetiti navike,
3

no kad se Eliza stvorila na pragu, nije ju mogao ne prihvatiti, jer je izgubio svaku odlunost vidjevi svoju sestru Rose kako se prilijepila za malecku poput majke. Rose je tada bilo tek dvadeset godina, no ve je bila ena s prolou i njezine su se prilike za dobar brak mogle smatrati minimalnima. Osim toga, bila je podvukla crtu i ocijenila da bi za nju, ak i u najboljem sluaju, brak bio vrlo lo posao; uz brata Je-remvja uivala je neovisnost koju nikad ne bi imala s muem. Bila je uspjela urediti svoj ivot i nije putala da je zastrai biljeg usidjelice, naprotiv, odluila je da e izazivati zavist udanih ena usprkos uvrijeenoj teoriji kako enama koje skrenu od uloge majki i supruga narastu brkovi, kao sufraetkinjama, ali su joj nedostajala djeca i bila je to jedina tjeskoba koju nije mogla preoblikovati u trijumf pomou disciplinirane vjebe matarenja. Katkad je sanjala zidove svoje sobe zastrte krvlju, krvlju to natapa sag, krvlju poprskanoj do stropa, a ona u sredini, gola i raupana poput luakinje, raajui dadevnjaka. Budila bi se viui i ostatak dana provela rastresena, nemona da se oslobodi more. Jeremy ju je promatrao zabrinut za njezine ivce i osjeajui se krivim to ju je odvukao tako daleko od Engleske, iako nije mogao odoljeti stanovitom sebinom zadovoljstvu zbog dogovora to su ga imali. Kako mu pomisao na brak nikad nije bila u srcu, Roseina je nazonost rjeavala kune i drutvene probleme, dva vana aspekta u njegovoj karijeri. Sestra mu je nadoknaivala njegovu introvertiranu i samotnjaku prirodu, stoga je dobro raspoloen podnosio njezine promjene raspoloenja i nepotrebne izdatke. Kad se pojavila Eliza i Rose ustrajala da ostane s njom, Jeremv se nije usudio suprotstaviti ili izraziti slabane sumnje, izgubio je galantno sve bitke da zadri bebu na udaljenosti, poevi od prve: nadjenuti joj ime. 'Zvat e se Eliza, po naoj majci, i nosit e nae prezime', odluila je Rose im ju je nahranila, okupala i umotala u vlastiti ogrta. 'Nipoto, Rose! to e rei ljudi?' 'Za to u se pobrinuti ja. Ljudi e rei da si svetac prihvati li ovo jadno siroe, Jeremv. Nema gore sudbine no to je ne imati obitelj. to bi bilo od mene bez brata kao to si ti?' odvrati ona, svjesna kako njezinoga brata uasava i najmanji traak sentimentalnosti. Iskre su bile neizbjene i s tim se Jeremv Sommers morao pomiriti, jednako kao to je prihvatio da djevojica dobije ime njihove majke, spava prve godine u sobi njegove sestre i nametne gungulu u kui. Rose je razglasila nevjerojatnu priu o raskonoj koari koju su anonimne ruke ostavile u uredu Britanske kompanije za uvoz i izvoz i nitko ju nije
4

progutao, ali kako ju nisu mogli optuiti za posrnue jer su je viali svake nedjelje njezina ivota da pjeva na anglikanskoj slubi, a njezin je maleni struk bio izazov zakonima anatomije, rekli su da je beba posljedica njegove veze s nekom uliarkom pa ju stoga odgajaju kao ker obitelji. Jeremv se nije potrudio da se suprotstavi tim zlobnim glasinama. Djeja ga je iracionalnost zbunjivala, ali se Eliza pobrinula da ga osvoji. Premda to nije priznavao, volio ju je gledati kako se igra pod njegovim nogama poslije podne dok sjedi u svom naslonjau i ita novine. Nije bilo iskazivanja njenosti meu njima, on bi se ukrutio pri samoj potrebi da stisne ljudsku ruku, pomisao na intimniji doticaj izazivala je u njemu paniku. Kad se pojavilo novoroene u kui Sommersovih, tog 15. oujka, Mama Fresia, koja je obavljala poslove kuharice i domaice, drala je da je se trebaju rijeiti. 'Ako ju je vlastita majka napustila, zacijelo je prokleta i sigurnije je ne doticati ju', rekla je, ali nita nije mogla uiniti protiv odlunosti svoje gospodarice. Tek to ju je Miss Rose podigla u naruje, djetece je zaplakalo punim pluima, zatresavi kuu i kidajui ivce njezinih stanovnika. Nemona da ju uutka, Miss Rose je improvizirala kolijevku od ladice svoje komode i pokrila ju gunjem dok je jurnula da pronae dojilju. Ubrzo se vratila sa enom koju je nala na trnici, ali joj nije palo na um da ju potanko pregleda, dostajalo joj je da vidi njezine velike grudi kako prte pod bluzom pa da se urno s njom pogodi. Pokazalo se da je to pomalo zaostala seljanka koja je ula u kuu sa svojom bebom, sirotim djeaiem jednako tako prljavim kao i ona. Morali su dugo natapati dijete u mlakoj vodi da ga oslobode prljavtine to mu se prilijepila na stranjici, a enu uroniti u vjedro vode s luinom kako bi joj povadili ui. Oboje djece, Eliza i dadiljino, patili su od kolika i unog proljeva za koji obiteljski lijenik i njemaki ljekarnik nisu bili kadri nai lijeka. Shrvana djejim plaem koji nije bio samo od gladi nego i od bola ili tuge, Miss Rose je takoer zaplakala. Napokon se treega dana zlovoljno umijeala Mama Fresia. 'Ne vidite da ena ima gnjile bradavice? Kupite kozu da nahranite malecku i dajte joj uvarak od cimeta, jer e inae otii na onaj svijet prije petka', progunala je. U to je doba Miss Rose jedva natucala panjolski, ali je razumjela rije 'koza', poslala koijaa da kupi jednu i otpustila dojilju. Tek to je ivotinja stigla, Indijanka je postavila Elizu izravno pod nabreklo vime, na uas Miss Rose koja nikad nije bila vidjela tako neastan prizor, ali mlako
5

mlijeko i napici od cimeta hitro su ublaili stanje; djevojica je prestala plakati, spavala je iduih sedam sati i probudila se pomamno usisavajui zrak. Za nekoliko je dana imala spokojan izraz zdravih beba i bilo je oito da dobiva na teini. Miss Rose je kupila boicu kad je shvatila da Eliza poinje njukati traei bradavicu im koza zaslini u dvoritu. Nije eljela gledati kako djevojica raste uz udnu pomisao da joj je ta ivotinja majka. Te kolike bile su jedna od rijetkih neugoda to ih je podnijela Eliza u svojemu djetinjstvu, ostale su bile sprijeene pri prvim simptomima travama i aranjima Mame Fresije, ukljuujui ljutu kugu afrikih ospica koju je neki grki mornar donio u Valparaiso. Dok je trajala opasnost, Mama Fresia je nou stavljala komad sirova mesa na Elizin pupak i vezivala ga vrsto povojem od crvene vune, prirodnim tajnim sredstvom za spreavanje zaraze. U iduim je godinama Miss Rose pretvorila Elizu u svoju igraku. Zabavljena, provodila je sate poduavajui je pjevanju i plesanju, recitirajui joj stihove koje je malecka pamtila bez napora, pletui joj kosu i vrsno je odijevajui, no tek to bi izvirila neka druga razonoda ili je spopala glavobolja, slala bi je u kuhinju Mami Fresiji. Djevojica je rasla izmeu sobice za ivanje i stranjih dvorita, govorei engleski u jednom dijelu kue, a mjeavinu panjolskog i mapuche - indijanskog jezika svoje dadilje - u drugom, nekih dana odjevena i obuvena poput vojvotkinje, a drugih igrajui se s kokoima i psima, bosa i slabo pokrivena sirotinjskom pregaom. Miss Rose ju je pokazivala na svojim glazbenim veerima, vodila je koijom da piju okoladu u najboljoj slastiarnici, u kupovinu ili u posjete brodovima na pristanitu, ali je jednako tako mogla provesti nekoliko dana rastresena, piui u svoje tajanstvene biljenice ili itajui roman, i ne pomislivi na svoju tienicu. Kad bi je se sjetila, pokajniki bi trala da je potrai, prekrivala je poljupcima, kljukala poslasticama i opet joj navlaila njezinu odjeu za lutke kako bi je vodila u etnju. Pobrinula se da joj prui najiru moguu naobrazbu ne zanemarujui umijea svojstvena jednoj gospoici. Neposredno nakon jednog Elizina prenemaganja oko klavirskih vjebi uhvatila ju je za ruku i ne ekajui koijaa odvukla je dvanaest cuadras nizbrdo do samostana. Na ciglenom zidu, iznad debelih dveri od hrastovine sa eljeznim zakovicama, moglo se proitati u slovima izblijedjelim od slanoga vjetra: Dom za siroad. 'Budi zahvalna to smo se moj brat i ja pobrinuli za tebe. Ovdje zavravaju kopilad i naputena djeca. To eli?' Nijema, djevojica je odmahnula glavom.
6

'Onda radije naui svirati glasovir kao pristojna djevojica. Jesi me razumjela?' Eliza je nauila svirati bez dara i otmjenosti, ali snagom discipline uspjela je u dobi od dvanaest godina pratiti Miss Rose za vrijeme glazbenih veeri. Nije izgubila vjetinu unato dugim razdobljima bez vjebe, a nekoliko godina poslije mogla je zaraditi za uzdravanje u putujuem bordelu, to Miss Rose nikad nije imala na umu dok se upinjala da je podui uzvienoj glazbenoj umjetnosti. Mnogo godina poslije, za jednoga od onih mirnih popodneva dok je pila kineski aj i pripovijedala sa svojim prijateljem Tao Chi'enom u istananom vrtu to su ga zajedniki njegovali, Eliza je zakljuila da je ta nepouzdana Engleskinja bila veoma dobra majka i bila joj je zahvalna za velike prostore unutarnje slobode koju joj je dala. Mama Fresia bila je drugi oslonac u njezinu djetinjstvu. Vjeala bi se o njezine iroke crne skute, pravila joj drutvo pri njezinim zadaama i usput je izluivala pitanjima. Tako je nauila indijanske legende i mitove, odgonetati znakove ivotinja i mora, prepoznavati navike duhova i poruke iz snova, pa i kuhati. Svojim neumornim njuhom bila je kadra razaznati sastojke, trave i zaine zatvorenih oiju, a isto tako kao to bi memorirala poeziju, pamtila bi i kako se upotrebljavaju. Brzo su sloena kreolska jela Mame Fresije i slasne slastice Miss Rose izgubile svoju tajnovitost. Posjedovala je rijedak kulinarski poziv, sa sedam godina mogla je bez gaenja zguliti kou s kravljega jezika ili izvaditi kokoja crijeva, umijesiti dvadeset empanada bez najmanje muke i provesti trenutke dokolice krunei grah dok bi otvorenih usta sluala okrutne indijanske legende Mame Fresije i njezine slikovite inaice iz ivota svetaca. Rose i njezin brat John bili su nerazdvojni od malih nogu. Ona bi se zimi zabavljala pletui prsluke i arape za kapetana, a on se trudio da joj sa svakog putovanja donese kovege dupkom pune darova te velike kutije s knjigama, od kojih e mnoge zavriti pod kljuem u Roseinu ormaru. Jeremv, kao gazda kue i glava obitelji, imao je pravo da otvara korespondenciju svoje sestre, ita njezin privatni dnevnik i zatrai kopiju kljueva od njezina pokustva, ali nikad nije pokazao nagnue da to uini. Jeremv i Rose odravali su kuni odnos utemeljen na ozbiljnosti, malo su toga imali zajednikog osim uzajamne ovisnosti koja se katkad doimala poput tajnovita oblika mrnje. Jeremv je pokrivao Roseine potrebe, ali nije financirao njezine hirove niti pitao odakle dolazi novac za njezine prohtjeve, pretpostavljao je da joj ga daje John. Zauzvrat, ona je upravljala kuom uinkovito i sa stilom, uvijek istih rauna, no ne gnjavei ga sa
7

sitnim pojedinostima. Posjedovala je istanano dobar ukus i ljupkost bez napora, unosila je bljetavilo u njihov ivot i svojim prisustvom protuslovila vjero.vanju, ondje vrlo rairenom, da je mukarac bez obitelji potencijalni bez-dunik. 'Muka je narav divlja; enin je usud da sauva moralne vrednote i dobro vladanje', drao je Jeremv Sommers. 'Ah, brate! Ti i ja znamo da je moja narav vie divlja no tvoja', rugala se Rose. Jacob Todd, karizmatini crvenokosi mukarac najdivnijeg propovjednikog glasa koji se ikada mogao uti u tom kraju, iskrcao se u Valparaisu 1843. s teretom od tristo primjeraka Biblije na panjolskom. Nikoga nije zaudilo kad su ga vidjeli: bio je jo jedan od mnogih misionara koji su tuda hodali propovijedajui protestantsku vjeru. Meutim, njegovo je putovanje bilo posljedica njegove pustolovne radoznalosti, a ne vjerskoga ara. Za jednog od onih bonvivanskih junaenja, s previe piva u tijelu, kladio se za igraim stolom u svom londonskom klubu da moe prodati Biblije na bilo kojoj toki planeta. Njegovi su mu prijatelji povezali oi, zavrtjeli globus, a njegov je prst pao na koloniju panjolskoga kraljevstva, izgubljenu u donjem dijelu svijeta, za koju nijedan od tih veselih drugova nije ni pomiljao da u njoj ima ivota. Otkrio je ubrzo da je karta zastarjela, kolonija je stekla neovisnost prije vie od trideset godina i sad je bila ponosna Republika ile, katolika zemlja u koju protestantske ideje nisu imale pristupa, no oklada je ve bila sklopljena, a on se nije bio spreman povui. Bio je samac, bez osjeajnih ili profesionalnih veza, a ekstravagantnost takva putovanja istog ga je trena privukla. Kad se uzmu u obzir tri mjeseca za odlazak i jo tri za povratak, plovei preko dva oceana, pokazalo se da je to projekt duga daha. Dok su mu prijatelji klicali, proriui mu tragian kraj u rukama papista u toj nepoznatoj i barbarskoj zemlji, uz financijsku potporu Britanskog i inozemnog biblijskog drutva koje mu je dalo knjige i priskrbilo brodsku kartu, otpoeo je dugo plovljenje brodom prema luci Valparaiso. Izazov se sastojao u prodaji Biblija i povratku u roku od godine dana s potpisanom potvrdom za svaku od njih. U arhivima knjinice proitao je pisma slavnih ljudi, mornara i trgovaca koji su bili u ileu i opisivali narod mjeanaca s neto vie od milijun dua te neobian zemljopis dojmljivih planina, vrletnih obala, plodnih dolina, drevnih uma i vjenoga leda. Bila je na glasu kao najnesnoljivija zemlja u vjerskim pitanjima na cijelom amerikom kontinentu, kako su uvjeravali oni koji su je bili posjetili. Usprkos tomu kreposni misionari bijahu pokuavali proiriti
8

protestantizam i, ne govorei ni rijei kastiljanskog ili indijanskog jezika, doli bi na jug, gdje se kopno runilo u niz otoka. Nekolicina je pomrla od gladi, hladnoe ili su ih, sumnjalo se, prodrli vlastiti upljani. U gradovima nisu bili bolje sree. Osjeaj gostoljubivosti, svet za ileance, bio je moniji od vjerske nesnoljivosti i iz pristojnosti bi im doputali da propovijedaju, ali su im slabo obraali pozornost. Ako bi prisustvovali brbljanju rijetkih protestantskih pastora, inili su to ponaajui se kao da idu na predstavu, jer ih je zabavljala posebnost to su krivovjerci. Nita od toga nije uspjelo obeshrabriti Jacoba Todda, jer nije iao kao misionar, nego prodava Biblija. U arhivima Biblioteke otkrio je daje od svoje neovisnosti 1810. ile bio otvorio luke imigrantima, kojih su dolazile na stotine i nastanjivali su se na tom dugakom i uskom teritoriju okupanom od glave do repa Tihim oceanom. Englezi su se brzo obogatili kao trgovci i brodovlasnici; mnogi su poveli svoje obitelji i ostali. Uobliili su malu naciju unutar zemlje, sa svojim obiajima, bogotovljem, novinama, klubovima, kolama i bolnicama, ali su to inili nastupajui tako profinjeno da su, daleko od toga da izazovu sumnje, bili smatrani primjerom civiliziranosti. Utaborili su svoju eskadru u Valparaisu da kontrolira morski promet na Pacifiku i tako se od ubogog i nesvrsishodnog naselja s poetaka republike u manje od dvadeset godina pretvorio u vanu luku, gdje bi se ukotvljavali jedrenjaci to su dolazili s Atlantika preko Rta Horn, a kasnije parobrodi koji su plovili Magellanovim prolazom. Kad se Valparaiso pojavio pred njegovim oima, bilo je to iznenaenje za umornog putnika. Bilo je vie od stotinjak plovila sa zastavama polovice svijeta. Planine sa zasnijeenim vrhovima inile su se tako bliim da su se doimale kao da uranjaju izravno u more boje plave tinte, iz kojega je strujao nesnosan miomiris sirena. Jacob Todd nikad nije doznao da je pod tim prividom duboka mira postojao cijeli grad potopljenih panjolskih jedrenjaka i kosturi domoljuba s kamenom iz kamenoloma privezanim oko lanaka, koje su potopili vojnici vrhovnoga generala. Brod se usidrio u zaljevu usred tisua srebrnastih galebova koji su uz-burkavali zrak svojim stranim krilima i grakui od gladi. Bezbrojni amci odolijevali su valovima, neki natovareni jo ivim golemim ugorima i brancinima, probijajui se kroz nesnoljiv zrak. Valparaiso, rekli su mu, bio je trgovako carstvo Pacifika, u njegovim skladitima skladitili su se metali, ovja i alpaka-vuna, ito i koe za svjetske trnice. Neki su amci prevozili putnike i teret s jedrenjaka na kopno. Spustivi se na pristanite meu mornare, utovarivae, putnike, mazge i dvokolice, naao se u gradu
9

okovanom amfiteatrom strmih breuljaka, tako napuenom i prljavom poput mnogih zvunih imena u Europi. Uinile su mu se arhitektonskom budalatinom kue od nepeene cigle i drva u tijesnim ulicama koje bi najmanji poar u nekoliko sati mogao pretvoriti u pepeo. Kola koja su vukla dva konja u loem stanju povela su njega i njegovu prtljagu, krinje i sanduke, u hotel Ingles. Proao je ispred zgrada posloenih uokolo trga, nekoliko poprilino nezgrapnih crkava i rezidencija na kat okruenih prostranim vrtovima i povrtnjacima. Procijenio je da na tom podruju ima stotinu blokova, ali je odmah znao da izgled grada vara, bilo je to klupko uliica i prolaza. Promotrio je izdaleka ribarsku etvrt s kuercima izloenim zapusima vjetrova s mora i mreama izvjeenim poput beskrajne paukove mree, ondje dalje plodna polja zasaena povrem i vokama. Kruile su jednako moderne koije kao u Londonu, dvokolice, fijakeri i otvoreni dvoprezi kao i povorke mula koje su sprovodili dronjavi djeaci te koije to ih volovi vuku kroz samo sredite grada. Na uglovima su fratri i redovnice prosili milostinju za siromahe okrueni morem pasa lutalica i dezorijentiranih kokoi. Primijetio je neke ene natovarene vreama i koevima kako vuku svoju djecu, bose, ali s crnim ve-lima preko glave, a mnoge mukarce sa stoastim eirima kako sjede na pragovima ili brbljaju u skupinama, povazdan dokoni. Cijeli sat poto je siao s broda Jacob Todd je sjedio u otmjenom salonu hotela Ingles puei crne cigare uvezene iz Kaira i listajui britanski asopis s prilino zakasnjelim vijestima. Uzdahnuo je zahvalno: oito nee imati problema s privikavanjem i rasporeujui dobro svoj godinji prihod, moi e tu ivjeti gotovo jednako udobno kao u Londonu. Oekivao je da e netko pritei da ga poslui - naoko, ovdje se nikomu nije urilo - kad se pribliio John Sommers, kapetan jedrenjaka kojim je putovao. Bila je to mukarina tamne kose i zagasite koe poput ona cipele, koji se hvalisao svojim poloajem tvrdokornog pika, enskara i neumornog kartaa i kockara. Bili su se dobro sprijateljili i razonodili bi se igrom za dugovjenih noi plovidbe puinom te za burnih i ledenih dana dok su jedrili oko Rta Horn na jugu svijeta. John Sommers je doao u pratnji blijedoga mukarca s uredno podre-zanom bradom i u crnom odijelu od glave do pete, kojega je predstavio kao svog brata Jeremvja. Teko bi bilo pronai dva razliitija tipa ljudi. John se doimao poput slike i prilike zdravlja i vrstoe, otvoren, buan i ljubazan, dok je drugi izgledao kao utvara uhvaena u vjenoj zimi. Bio je jedna od onih osoba koje nikad nisu posve prisutne i koje je teko upamtiti jer oskudijevaju preciznim obrisima, zakljuio je Jacob Todd. Ne ekajui poziv, obojica su mu se pridruila za
10

stolom familijarnou sunarodnjaka u stranoj zemlji. Napokon se pojavila konobarica i kapetan John Sommers je naruio bocu viskija, dok je njegov brat zamolio aj argonom koji su izmislili Britanci kako bi se sporazumjeli sa sluinadi. 'Kako je kod kue?' ispitivao je Jeremv. Govorio je tiho, gotovo mrmljajui, jedva miui usne i s poneto afektiranim naglaskom. 'Ve se tristo godina u Engleskoj nije dogodilo nita', rekao je kapetan. 'Oprostite mi na radoznalosti, Mr. Todd, ali vidio sam vas da ulazite u hotel i nisam mogao ne zamijetiti vau prtljagu. Uinilo mi se da imate mnotvo kutija oznaenih kao Biblije... Varam li se?' zapitao je Jeremv Sommers. 'Doista su Biblije.' 'Nitko nas nije obavijestio da nam alju drugoga pastora...' 'Putovali smo tri mjeseca zajedno i nisam uvidio da ste pastor, Mr. Todd!' uskliknuo je kapetan. 'Zapravo nisam', odvrati Jacob Todd, prikrivajui nelagodu iza dima svoje cigare. 'Misionar, onda. Mislite ii u Ognjenu zemlju, pretpostavljam. Patagonijski Indijanci spremni su za pokrtavanje. Na Araukance zaboravite, ovjee, ve su ih ugrabili katolici', primijetio je Jeremv Sommers. 'Zacijelo je ostala aica Araukanaca. Ti ljudi imaju maniju da putaju da ih se masakrira', pridoda njegov brat. 'Bili su to najdivljiji Indijanci u Americi, Mr. Todd. Veina je pomrla borei se protiv panjolaca. Bili su ljudoderi.' 'Rezali su na komade ive zatvorenike: draa im je bila svjea veera', dodao je kapetan. 'Isto bismo uinili vi i ja da nam netko pobije obitelj, spali selo i ukrade zemlju.' 'Izvrsno, Johne, sad brani kanibalizam!' odvrati mu brat, ojaen. 'Kako god bilo, Mr. Todd, moram vas upozoriti da se ne sukobljavate s katolicima. Ne smijemo provocirati domoroce. Ti su ljudi vrlo praznovjerni.' 'Tua su vjerovanja praznovjerje, Mr. Todd. Naa se zovu religija. Indijanci iz Ognjene zemlje, Patagonci, veoma se razlikuju od Araukanaca.' 'Jednako su divlji. ive goli na toj stranoj klimi', ree Jeremv. 'Ponesite im svoju vjeru, Mr. Todd, da vidimo hoe li barem nauiti upotrebljavati gae', pridoda kapetan.
11

Todd nije bio uo da se spominju ti Indijanci, a posljednje to je elio bilo je da propovijeda neto u to on sam nije vjerovao, no nije im se usudio priznati da je njegovo putovanje bilo rezultat oklade pijanaca. Odgovorio je nejasno kako misli poduzeti misionarsku ekspediciju, ali jo mora odluiti kako e se financirati. 'Da sam znao da dolazite propovijedati nakane tiranskoga boga meu ove dobre ljude, bacio bih vas preko palube nasred Atlantika, Mr. Todd.' Prekinula ih je konobarica s viskijem i ajem. Bila je to djevojka u cvijetu mladosti koja je ugodno popunila crnu haljinu s poculicom i ukrobljenom pregaom. Kad se nagnula s poslu-avnikom ostavila je u zraku uznemirujui miomiris smrvljenoga cvijea i glaala na ugljen, jacob Todd posljednjih tjedana nije bio vidio enu i sjedio je gledajui ju s grem osamljenosti. John Sommers prieka da se djevojka povue. 'Oprezno, ovjee, ileanke su kobne', ree. 'Ne ine mi se. Niske su, irokih bokova i imaju neugodan glas', ree Jeremv Sommers odravajui ravnoteu svoje alice aja. 'Mornari naputaju brodove zbog njih!' usklikne kapetan. 'Priznajem to, nisam autoritet kad su u pitanju ene. Nemam vremena za to. Moram se brinuti o svojim poslovima i naoj sestri, zaboravio si to?' 'Ni na tren, ti me uvijek podsjeti. Vidite, Mr. Todd, ja sam crna ovca obitelji, budala. Da nema dobroga Jeremvja...' 'Ova djevojka izgleda kao panjolka', prekide ga Jacob Todd slijedei pogledom konobaricu koja je u tom asu posluivala drugi stol. 'ivio sam dva mjeseca u Madridu i vidio mnoge poput nje.' 'Ovdje su svi mjeanci, ak i u viim staleima. Ne priznaju to, dakako. Indijanska krv skriva se poput kuge. Ne krivim ih, Indijanci su na glasu kao prljavi, skloni piu i lijeni. Vlada pokuava poboljati rasu dovodei europske imigrante. Na jugu poklanjaju zemlje naseljenicima.' 'Njihov je omiljeni sport ubijanje Indijanaca kako bi im oduzeli zemlju.' 'Pretjeruje, Johne.' 'Nije ih uvijek potrebno ukloniti metkom, dovoljno ih je alkoholizirati. Ali ubiti ih je mnogo zabavnije, jasno. Bilo kako bilo, mi Britanci ne sudjelujemo u toj razbibrizi, Mr. Todd. Ne zanima nas zemlja. Zato saditi krumpir kad moemo stei imetak ne skidajui rukavice?' 'Ovdje ne nedostaje prilika za poduzetna ovjeka. U ovoj zemlji toliko toga treba za napraviti. Ako elite napredovati, idite na sjever. Ima srebra, bakra, salitre, gvana...' 'Gvana?' 'Ptiji izmet', pojasni pomorac. 'Ne razumijem se u nita od toga, Mr. Sommers.'
12

'Stei imetak ne zanima Mr. Todda, Jeremv. Njegov je posao kranska vjera, zar ne?' 'Protestantska je kolonija brojna i uspjena, pomoi e vam. Doite sutra u moju kuu. Srijedom moja sestra Rose upriliuje glazbenu zabavu i bit e to dobra prilika da steknete prijatelje. Poslat u svoju koiju da vas pokupi u pet poslije podne. Zabavit ete se', ree Jeremv Sommers opratajui se. Sljedeeg dana, osvjeen nakon noi bez snova i duge kupke kako bi skinuo naslagu soli to mu se prilijepila za duu, ali jo uvijek nesigurna koraka ovjeka sviknuta na plovidbu, Jacob Todd je poao u etnju lukom. Preao je bez urbe glavnom ulicom usporednom s morem i na tako kratkoj udaljenosti od obale da su ga prskali valovi, ispio nekoliko aica u kavani i najeo se u krmi na trnici. Ostavio je Englesku za mrazne februarske zime i poto je prokrstario vjenom pustinjom vode i zvijezda gdje mu se sapleo ak i broj njegovih negdanjih ljubavi, stigao je na junu polutku poetkom druge nemilosrdne zime. Prije polaska nije mu palo na um provjeriti podneblje. Zamislio je kako je ile vru i vlaan poput Indije, jer je takvima drao siromane zemlje, ali se naao na milost i nemilost ledenom vjetru koji mu je strugao kosti i podizao vrtloge pijeska i smea. Nekoliko se puta izgubio u krivudavim ulicama, vrtio okolo-naokolo da bi se naao upravo ondje gdje je i zapoeo. Uspinjao se uliicama izmuenim beskonanim stubama i obrubljenim apsurdnim kuama to vise niotkuda, pokuavajui pristojno ne viriti kroz prozore u tuu intimu. Nailazio je na romantine trgove europskog izgleda okrunjene slavolucima gdje su vojniki sastavi svirali glazbu za zaljubljene te propjeaio stidljivim vrtovima kojima su gazili magarci. Ponosna stabla rasla su uz rub glavnih ulica hranjena smradnim vodama koje. u se slijevale s breuljaka otvorenim usjecima. U trgovakoj zoni bila je tako oita nazonost Britanaca da se udisao varljiv zrak drugih zemljopisnih irina. Natpisi na nekoliko duana bili su na engleskom, a njegovi sunarodnjaci prolazili su odjeveni kao u Londonu, istim crnim, pogrebnikim kiobranima. Tek to je odmaknuo od glavnih ulica, zatekla ga je sirotinja poput pljuske; mogao je vidjeti neuhranjene, sanjive ljude, vidio je vojnike u izlizanim uniformama i prosjake na vratima hramova. U dvanaest su jednoglasno pobjenjela crkvena zvona i zaas je utihnuo mete, prolaznici su zastali, mukarci skinuli eire, one rijetke ene koje su se mogle vidjeti kleknule su i svi su se prekriili. Slika je potrajala dok su zvona odzvonila dvanaest puta, a potom je ulica povratila svoju uurbanost kao da se nita nije bilo dogodilo.
13

Englezi Koija koju su poslali Sommersovi stigla je u hotel s pola sata zakanjenja. Voza je imao podosta alkohola u elucu, ali Jacob Todd nije bio u poloaju da bira. ovjek ga je poveo put juga. Nekoliko je sati bilo kiilo i ulice su postale neprohodne na nekim dionicama, gdje su lokve vode i blata prikrivale kobne zamke s rupama kadrim da progutaju rastresenoga konja. Na svakoj strani ulice deurali su djeaci s parovima volova pripravni da spaavaju koije uvaljene u kaljuu u zamjenu za novi, ali usprkos kratkovidnosti pijanca voza je uspio izbjei jame i ubrzo su se poeli uspinjati uz breuljak. Kad su stigli na Cerro Alegre, gdje je ivio vei dio strane kolonije, izgled se grada preobrazio i nestali su kuerci i sirotinjske zgrade iz donjeg dijela. Koija se zaustavila pred ljetnikovcem velikih razmjera, ali izmuena izgleda, neki izrod s pretencioznim tornjevima i nepotrebnim stubitima postavljen na neporavnanu terenu i osvijetljen tolikim bakljama da je no bila ustuknula. Indijanski sluga u odjei livreja koja mu je bila prevelika, iziao je da otvori vrata, primio njegov kaput i eir i poveo ga u prostranu dvoranu ureenu namjetajem dobre izrade i s pomalo teatralnim zavjesama od zelena baruna, natrpanu ukrasima, bez ijednog praznog centimetra kako bi se odmorio pogled. Pretpostavio je da se u ileu, kao i u Europi, goli zid smatra znakom siromatva, a mnogo kasnije, posjetivi suzdrane kue ileanaca, shvatio je pogreku. Slike su visjele nagnute kako bi se procjenjivale odozdo, a pogled se gubio u polusjeni visokih stropova. Veliki kamin u kojemu su gorjele debele klade te nekoliko ognjita na ugljen irili su neujednaenu toplinu koja je noge ostavljala hladnima, a glavu u vruici. Bilo je tu preko dvanaestak osoba odjevenih po europskoj modi te nekoliko sluavki u odorama koje su kruile s pladnjevima. Jeremv i John Sommers pribliili su se da ga pozdrave. 'Predstavit u vam svoju sestru Rose', ree Jeremv vodei ga prema dnu salona. I tad je Jacob Todd vidio kako desno od kamina sjedi ena koja e unititi spokoj njegove due. Rose Sommers oarala ga je u trenu, ne toliko svojom naoitou koliko samopouzdanjem i vedrinom. Nije imala nita od kapetanove prostake pretjeranosti niti od naporne sveanosti njegova brata Jeremvja, bila je ena blistave izraajnosti, kao da je uvijek spremna prasnuti u koketni smijeh. Kad bi to inila, niz sitnih bora pojavljivao bi joj se oko oiju, a iz nekog razloga to je najvie privuklo Jacoba Todda. Nije joj znao odrediti dob, izmeu dvadeset i trideset moda, ali je pretpostavio da e jednako tako izgledati za deset godina, jer je imala
14

dobre kosti i dranje kraljice. Nosila je haljinu od tafta boje breskve i bez ukrasa, osim jednostavnih koraljnih naunica na uima. Najosnovnija uljudnost ukazivala je da se valja ograniiti tek na naznaku geste kao da e joj poljubiti ruku, ne dotiui je usnama, ali mu se toliko pomutio razum da je, i ne znajui kako, spustio poljubac. Tako je neprikladnim ispao taj pozdrav da su zastali sleeni u neizvjesnosti, on drei njezinu ruku kao da je epao ma, a ona gledajui trag sline, ne usuujui se obrisati ju kako ne bi uvrijedila posjetitelja, sve dok stanku to je potrajala cijelu vjenost nije prekinula djevojica odjevena poput princeze. Todd se prenuo iz uznemirenosti, a kad se pribrao, stigao je zamijetiti stanovitu gestu podsmijeha to su ga izmijenila braa Sommers. Pokuavajui to prikriti, okrenuo se prema djevojici s pretjeranom panjom, odluan da ju osvoji. 'Ovo je Eliza, naa tienica', ree Jeremv Sommers. Jacob Todd poini jo jednu nespretnost. 'Kako to, tienica?' zapita. 'Hoe rei da ne pripadam obitelji', objasni Eliza strpljivo, tonom onoga tko govori s glupanom. 'Ne?' 'Ako se budem loe vladala, poslat e me papistikim redovnicama.' 'to to govori, Eliza! Ne obraajte pozornost, Mr. Todd. Djeci padaju na um kojekakve udne stvari. Dakako, Eliza je dio nae obitelji', prekide Miss Rose ustajui. Eliza je bila provela dan s Mamom Fresijom pripremajui veeru. Kuhinja je bila u dvoritu, ali ju je Miss Rose dala spojiti s kuom pomou nadstrenice kako bi izbjegla sramotu da posluuje jela koja bi ohladnjela ili bi ih ispikali golubovi. Ta prostorija pocrnjela od masnoe i ae s ognjita bila je neprikosnoveno kraljevstvo Mame Fresije. Make, psi, guske i kokoi etali su po vlastitoj volji podom od rustikalne, neulatene cigle; tu je cijele zime preivala koza koja je dojila Elizu, sad ve vrlo stara, koju se nitko nije usudio ubiti jer bi to bilo kao umoriti majku. Djevojici se sviala aroma sirova kruha u kalupima dok kvasac uzdiui vlada tajanstvenim procesom nadimanja tijesta; karameliziranog mrvljenog eera za ukraavanje torti; okolade u gromadama koja se rastapa u mlijeku. Za glazbenih srijeda kune pomonice - dvije indijanske djevojke koje su ivjele u kui i radile za hranu - istile su srebro, glaale stolnjake i svjetlale kristal. U podne su slali koijaa u slastiarnicu kako bi kuao slatkie pripremljene po receptima ljubomorno uvanim jo od kolonijalnoga doba. Mama Fresia je pritom na ormu konja vjeala konu vreu sa svjeim mlijekom koje se tijekom kaskanja onamo i nazad pretvaralo u maslac.
15

U tri poslije podne Miss Rose zvala bi Elizu u svoju sobu, gdje su koija i sobar postavili bronanu kadu s lavljim apama, koju su kune pomonice obloile plahtom i napunile vruom vodom namirisanom listovima metvice i rumarina. Rose i Eliza praakale su se u kadi poput djeice sve dok se voda ne bi rashladila i vratile se sluavke naruja nakrcana odjeom kako bi im pomogle da navuku arape i izmice, duge gae, batistane koulje, potom vunenu donju suknju s punjenjem na bokovima da se istakne vitkost struka, zatim tri ukrobljene podsuknje te napokon haljinu koja ih je sve prekrivala, slobodnim ostavljajui jedino glavu i ruke. Miss Rose je uz sve to upotrebljavala steznik stisnut kitovim kostima i tako stegnut da nije mogla duboko disati niti podizati ruke iznad ramena; jednako se tako nije mogla odijevati sama niti saginjati, jer bi se kitove kosti polomile i poput igala zabile u tijelo. To je bila jedina kupka u tjednu, obred usporediv tek s pranjem kose subotom, koji bi mogao biti odgoen s bilo kojim izgovorom, jer se smatrao opasnim za zdravlje. Preko tjedna Miss Rose se oprezno koristila sapunom, radije bi se trljala . spuvom natopljenom u mlijeko i osvjeavala se s eau de toilette s mirisom vanilije, kako je bila ula da je u modi u Francuskoj od vremena Madame Pompadour; Eliza ju je usred gomile mogla prepoznati zatvorenih oiju po osobitu miomirisu na taj desert. Proavi tridesetu, zadrala je ipak tu prozirnu i krhku kou poput nekih mladih Engleskinja prije no to ju zemaljsko svjetlo i vlastita arogancija pretvore u pergamenu. Njegovala je svoju vanjtinu ruinom i limunskom vodom da posvijetli kou, medom od hamamelisa da je omeka, kamilice da posvijetli kosu i zbirkom egzotinih balzama i losiona koje bi donosio njezin brat John s Dalekog istoka, gdje su bile najljepe ene na svijetu, kako se govorilo. Izmiljala je haljine nadahnute asopisima iz Londona i sama ih izraivala u svojoj sobici za ivanje; prema intuiciji i duhu preinaavala bi svoju garderobu istim vrpcama, cvjetovima i perjem koji su joj sluili godinama ne izgledajui ofucano. Nije, kao ileanke, rabila crni veo da se pokrije kad izlazi, taj obiaj inio joj se nastranim, vie je voljela svoje kratke ogrtae i svoju zbirku eira usprkos tomu to bi je na ulici obino gledali kao da je kurtizana. Oduevljena to vidi novo lice na tjednom druenju, Miss Rose je Jacobu Toddu oprostila zbog nepristojna poljupca i, primivi ga pod ruku, povela do okrugloga stola smjetenoga u kutu salona. Dala mu je da odabere izmeu nekoliko likera, inzistirajui da kua njezinu mistelu, udan bukuri od cimeta, rakije i eera, koji nije mogao progutati i potajice ga je ispraznio u posudu s cvijeem. Potom ga je predstavila drutvu: Mr.
16

Appelgren, proizvoa namjetaja, u pratnji svoje keri, bezbojne i stidljive djevojke; Madame Colbert, ravnateljica engleske kole za djevojice; Mr. Ebeling, vlasnik najboljega duana sa eirima za gospodu i njegova supruga, koja je nasrnula na Todda molei da joj ispria vijesti o engleskoj kraljevskoj obitelji kao da je rije 0 njezinim roacima. Takoer je upoznao kirurge Pagea i Poetta. 'Doktori operiraju uz kloroform', pojasnila je zadivljena Miss Rose. 'Ovdje je to jo novost, ali u Europi je revolucioniralo bavljenje medicinom', objasni jedan od kirurga. 'Shvatio sam da se u Engleskoj redovito upotrebljava u porod-nitvu. Nije li se time koristila kraljica Viktorija?' doda Todd tek da neto kae, jer nita o tome nije znao. 'Ovdje postoji veliko protivljenje katolika protiv toga. Biblijsko je enino prokletstvo da raa u bolu, Mr. Todd.' 'Ne ini li vam se to nepravednim, gospodo? Mukarevo je prokletstvo da radi u znoju lica svoga, ali u ovome salonu, da ne idemo dalje, gospoda zarauju za ivot tuim znojem', otpovrne Miss Rose obilno se zacrvenjevi. Kirurzi su se u nelagodi nasmijali, ali ju je Todd promotrio opinjen. Bio je ostao uz nju cijele veeri usprkos tomu to je na londonskim zabavama, kako se sjeao Jacob Todd, bilo ispravno otii nakon pola sata. Uvidio je da na tom druenju ljudi namjeravaju ostati i pretpostavio je kako je drutveni krug zacijelo ogranien pa je moda jedino tjedno druenje bilo ovo kod Som-mersovih. Pretresao je tako svoje dvojbe kad je Miss Rose najavila glazbeni predah. Sluavke su donijele jo svijenjaka, rasvjetljavajui dvoranu danjim svjetlom, postavile stolice oko glasovira, gitare i harfe, ene su posjedale u polukrug, a mukarci su se poslagali stojei iza njih. Neki bucmasti gospodin smjestio se za glasovir i iz njegovih je mesarskih ruku izniknula oaravajua melodija dok je ki proizvoaa namjetaja izvodila staru kotsku baladu tako izvanrednim glasom da je Todd posve zaboravio na njezin izgled uplaena takora. Ravnateljica kole za djevojice recitirala je junaku pjesmu, nepotrebno dugu; Rose je otpjevala nekoliko pikarskih pjesama u duetu s bratom Johnom, usprkos oitu neodobravanju Jeremvja Sommersa, a potom je zatraila od Jacoba Todda da im pokloni neto iz svog repertoara. To je dalo priliku posjetitelju da istakne svoj dobar glas. 'Vi ste istinsko otkrie, Mr. Todd! Neemo vas pustiti. Osueni ste da dolazite svake srijede!' uskliknula je ona kad je prestao pljesak, ne obraajui pozornost zabezeknutom izrazu kojim ju je motrio posjetitelj.
17

Todd je osjeao kako su mu zubi slijepljeni eerom i u glavi mu se vrtjelo, nije znao da li tek od divljenja prema Rose Sommers ili i zbog mijeanja likera i mone kubanske cigare koju je puio u drutvu kapetana Sommersa. U toj se kui nisu mogla odbiti aa ili jelo bez uvrede; brzo e otkriti da je to nacionalna znaajka ilea gdje se gostoljubivost iskazuje u obvezivanju uzvanika da piju i jedu iznad svake ljudske izdrljivosti. U devet su oglasili veeru i u procesiji preli do blagovaonice, gdje ih je ekao jo jedan niz impresivnih jela i nove poslastice. Blizu ponoi ene su se podigle od stola i nastavile razgovor u salonu, dok su mukarci pili brendi i puili u blagovaonici. Naposljetku, kad je Todd bio na rubu da se onesvijesti, uzvanici su poeli traiti svoje kapute i koije. Ebelingovi, ivo zainteresirani za tobonju evangeliza-torsku misiju u Ognjenoj zemlji, ponudili su da ga povedu u njegov hotel i on je smjesta prihvatio, uplaen pri pomisli da se vraa po mrklu mraku tim komarnim uliicama sa supijanim koijaem Sommersovih. inilo mu se da putovanje traje vjeno, utio se nesposobnim da se usredotoi na razgovor, bilo mu je muno i eludac mu se okretao. 'Moja se supruga rodila u Africi, ki je misionara koji su ondje irili istinsku vjeru; znamo koliko rtava to znai, Mr. Todd. Nadamo se da ete nam ustupiti povlasticu da vam pomognemo u vaoj plemenitoj zadai meu Indijancima', ree Mr. Ebeling sveano, opratajui se. Bila je to godina poplava koje su ostale zabiljeene u kolskim sastavcima i sjeanjima djedova i baka. Potop je sravnio stotine prebivalita, a kad je napokon nevrijeme jenjalo i vode poele opadati, serija manjih podrhtavanja, koje su osjetili kao udarce Boje, dokraja je unitila ono to je razmekao pljusak. Pokvarenjaci su obilazili ruevine i koristili se zbrkom kako bi okradali kue, a vojnicima je nareeno da pucaju bez premiljanja na svakoga koga zateknu u tim prijestupima, ali su, zanijevi se surovou, poeli dijeliti udarce sabljom iz uitka, tek toliko da uju kuknjavu, pa je naredba morala biti povuena prije nego dokraje i nevine. Jacob Todd, zatvoren u hotelu, uvajui se od prehlade i jo slab od cjelotjednih greva, provodio je sate oajan zbog neprestane buke crkvenih zvona koja su pozivala na pokoru, itajui zastarjele novine i traei drutvo za kartanje. Iziao je u ljekarnu u potrazi za tonikom za jaanje eluca, ali se ispostavilo da je duan kaotini sobiak dupkom ispunjen pranim boicama od plavoga i zelenoga stakla, gdje je neki njemaki pomonik nudio ulje od korpiona i pirit od glista. Prvi je put poalio to je tako daleko od Londona.
18

Te noi Jacob Todd nije mogao spavati, vizija Rose Sommers okrutno ga je probadala i prije no to je svanulo odluio je da joj se pone ozbiljno udvarati. Nita nije znao o njoj no nije za to mario, moda je njegova kob bila da izgubi okladu i stigne do ilea jedino stoga da upozna svoju buduu suprugu. Bio bi to uinio ve od idueg dana, ali se nije mogao dii iz kreveta jer su ga spopali estoki grevi. Tako je proveo dan i no, na mahove nesvjestan, a na mahove u agoniji, sve dok nije uspio skupiti snage da se pojavi na vratima i pozove pomo. Na njegovu je molbu upravitelj hotela poslao obavijest Sommersovima, njegovim jedinim poznanicima u gradu, te pozvao momka da oisti sobu koja je zaudarala na gnojite. Jeremv Sommers se pojavio u hotelu u podne u pratnji najpoznatijeg ranarnika u Valparaisu, koji je, ispostavilo se, posjedovao stanovita znanja engleskog, a poto mu je pustio krv na nogama i rukama sve dok nije ostao beskrvan, objasnio mu je da se svi stranci razbole kad prvi put stupe u ile. 'Nema razloga za uzbunu, koliko ja znam, malo je onih koji umru', umirio ga je. Dao mu je da popije kinin u listiima riina papira, ali ga on, svijajui se od munine, nije mogao progutati. Bio je u Indiji i poznavao je simptome malarije i drugih tropskih bolesti koje se lijee kininom, ali ova boljetica nije tomu ni izdaleka nalikovala. Tek to je otiao ranarnik, momak se vratio nosei krpe i perui iznova sobu. Jeremv Sommers bio je ostavio podatke o doktoru Pageu i Poettu, no nisu ih stigli pozvati jer se dva sata poslije pojavila u hotelu krupna ena koja je traila da vidi bolesnika. Vodila je za ruku djevojicu odjevenu u plavi barun, s bijelim izmicama i kapicom obrubljenom cvijeem, poput lika iz bajke. Bile su to Mama Fresia i Eliza, koje je poslala Rose Sommers, koja takoer nije ba imala povjerenja u putanje krvi. Njih su dvije nahrupile u sobu s toliko pouzdanja da se oslabljeni Jacob Todd nije usudio prosvjedovati. Ona prva je dola u ulozi njegovateljice, a druga prevoditeljice. 'Moja mamica kae da e vam svui pidamu. Ja neu gledati', objasni djevojica i okrene se prema zidu dok ga je Indijanka raz-odjenula u dva pokreta i otpoela ga cijeloga trljati rakijom. Stavili su mu u krevet vrue cigle, umotali u pokrivae i dali mu liicom napitak od gorkih trava zaslaen medom, da umiri bolove od probavnih smetnji. 'Sad e se moja mamica udvarati bolesti', ree djevojica. 'to je to?' 'Ne bojte se, ne boli.'
19

Mama Fresia je zatvorila oi i poela mu prelaziti rukama preko trupa i trbuha apuui aranja na jeziku mapuche. Jacob Todd je osjetio da ga spopada nepodnoljiva pospanost; prije no to je ena zavrila, duboko je spavao i nije znao kad su dvije bolniarke nestale. Spavao je osamnaest sati i probudio se okupan znojem. Sljedeeg su se jutra Mama Fresia i Eliza vratile da primijene jo jedno krepko utrljavanje i daju mu veliku alicu kokoje juhe. 'Moja mamica kae da vie nikad ne pijete vodu. Uzimajte samo vrui aj i ne jedite voe, jer e vam se vratiti volja da um-rete', prevela je malena. Na kraju tjedna, kad je mogao stati na noge i pogledao se u zrcalu, shvatio je da se takva izgleda ne moe pojaviti pred Miss Rose: bio je izgubio nekoliko kilograma, bio je ispijen i nije mogao napraviti dva koraka da daui ne padne na stolicu. Kad je bio kadar poslati joj poruku da zahvali to mu je spasila ivot te okoladu za Mamu Fresiju i Elizu, doznao je da se djevojka s prijateljicom i svojom kunom pomonicom otputila u Santiago na opasno putovanje, ako se uzmu u obzir loi uvjeti na putu i klima. Miss Rose bi prevalila to putovanje od trideset i etiri milje jednom godinje, uvijek poetkom jeseni ili usred proljea, kako bi pogledala kazalinu predstavu, posluala dobru glazbu ili obavila svoje godinje kupovine u Gran Almacen Japones, koji je mirisao na jasmin i bio osvijetljen plinskim svjetiljkama s kuglama od ruiasta stakla, gdje su se nudile triarije koje je teko nabaviti u luci. Ovoga puta, meutim, imala je dobar razlog da poe zimi: pozirat e za portret. U zemlju je bio stigao slavni francuski slikar Monvoisin, kojega je vlada pozvala da dri kolu za nacionalne umjetnike. Maestro je slikao samo glavu, ostatak djela njegovi pomonici, a da dobije na vremenu, ak su se i ipke nanosile izravno na platno, no usprkos tim varavim metodama nita nije donosilo takav ugled kao portret to bi ga on potpisao. Jeremv Sommers je inzistirao da ima jedan svoje sestre koji e dominirati salonom. Slika je stajala est unca zlata i jo jednu za svaku ruku, ali u ovakvoj prilici se ne tedi. Prigoda da se ima autentino djelo velikog Monvoisina ne prua se dvaput u ivotu, kako su govorile njegove stranke. 'Ako troak nije problem, hou da me naslika s tri ruke. Bit e to njegova najslavnija slika i zavrit e objeena u nekom muzeju umjesto nad naim kaminom', primijeti Miss Rose. Nou je jedva uspijevao zaspati zahvaljujui veselicama i svaama pijanaca te pogrebima koji su se odvijali izmeu dvanaest i tri ujutro. Novo novcato groblje stajalo je navrh brijega, provirujui ponad grada. Uslijed nevremena rastvorile su se jame, a grobnice otkotrljale niz padine
20

u pometnji koja je istom nedostoj-nou izjednaila kosti svih pokojnika. Mnogi su komentirali kako je mrtvima bilo bolje prije deset godina, kad su se imuni ljudi pokapali u crkvama, siromani u klancima, a stranci na alu. Neobina je ovo zemlja, zakljui Todd s rupiem povezanim preko lica, jer je vjetar donosio muan zadah nesree protiv koje su se vlasti borile velikim lomaama eukaliptusa. Tek to se osjetio bolje, provirio je kako bi gledao procesije. Inae nisu prizivale pozornost jer su se svake godine ponavljale istovrsne tijekom sedam dana za Velikoga tjedna i drugih vjerskih proslava, ali u ovoj su se prilici pretvorile u masovni javni in kojim se prekli-njalo nebo da okona nevrijeme. Dugi nizovi vjernika izlazili su iz crkava na elu s drubama gospode odjevene u crno, s nosiljkama na koje su natovarili kipove svetaca u predivno izvezenu ruhu od zlata i dragoga kamenja. Na jednom je stupu bio Krist pribijen na kri s krunom od trnja oko vrata. Objasnili su mu da je rije o Cristo del Mayo, posebno dovezenom iz Santiaga za tu priliku, jer je to bila najudotvornija slika na svijetu, jedina kadra da promijeni klimu. Dvjesto godina prije strahotan je potres sravnio glavni grad i sruila se cijela crkva Svetog Augustina, osim oltara gdje se nalazio taj Krist. Kruna je kliznula s glave na vrat, gdje je sveudilj ostala, jer se svaki put kad bi je pokuali vratiti na svoje mjesto, ponovno zatreslo. Procesije su okupljale bezbrojne sveenike i redovnice, blaenike beskrvne od tolikog posta, ponizni narod koji je molio i pjevao iz svega glasa, pokajnike u grubim haljecima i flagelante koji su si ibali gola lea konim bievima to su zavravali britkim metalnim rozetama. Neki su padali onesvijeteni i o njima su se brinule ene istei im ivu ranu i davale im sokove, ali tek to bi se povratili, gurali bi ih nazad u procesiju. Prolazili su nizovi Indijanaca muei se bezumnom gorljivou te glazbeni sastavi koji su svirali religiozne himne. Mrmor tugaljivih molitava doimao se poput bujice divlje vode, a vlani je zrak zaudarao na tamjan i znoj. Bilo je procesija aristokrata, raskono odjevenih, ali u tamno i bez nakita, te procesija svjetine, bose i u dronjcima, koje su prelazile istim trgom ne dotiui se niti se mijeajui. Kako su napredovali, pojaavao se amor, a prizori milosra postajali su intenzivniji; vjernici su urlali zazivajui oprost za svoje grijehe, uvjereni da je loe vrijeme Boja kazna za njihove pogreke. Pokajnici su hrlili masovno, crkve nisu pokrivale potrebe pa su se redovi sveenika smjetali pod improvizirane tandove i kiobrane kako bi primili ispovijedi. Englezu se prizor inio fascinantnim, ni na jednom od svojih putovanja nije prisustvovao niemu tako egzotinom ni tako sjetnom. Naviknut na protestantsku suzdrljivost, inilo mu se da se vratio usred srednjega
21

vijeka; njegovi prijatelji u Londonu nikad mu ne bi povjerovali. ak i na razboritoj udaljenosti moglo se zamijetiti drhtaj primitivne i ispaene zvijeri koji je u valovima prelazio masom ljudi. Uzverao se s mukom na postolje nekog spomenika na trgiu pred crkvom De la Matriz, gdje mu se pruao panoramski pogled na mnotvo. Odjednom je osjetio da ga netko vue za hlae, spustio je pogled i vidio uplaenu djevojicu s velom preko glave i lica uprljana krvlju i suzama. Odmaknuo se grubo, no ve je bilo kasno, bila mu je uprljala hlae. Prokleo je i pokuao je otjerati pokretima kad se ve nije mogao sjetiti prikladnih rijei kojima bi to uinio na panjolskom, ali je doivio iznenaenje kad mu je odvratila na savrenu engleskom kako se izgubila pa bi je moda on mogao odvesti kui. Tada ju je bolje pogledao. 'Ja sam Eliza Sommers. Sjeate me se?' promrmljala je djevojica. Koristei se time to je Miss Rose bila u Santiagu i pozirala za portret, a Jeremv Sommers se rijetko pojavljivao u kui tih dana jer su bili poplavljeni podrumi njegova ureda, bila si je zabila u glavu da ide na procesiju i toliko je gnjavila Mamu Fresiju da je ena naposljetku popustila. Njezini su joj gospodari bili zabranili da spominje katolike ili indijanske obrede pred djevojicom, a pogotovo da joj dopusti da ih gleda, no i ona je umirala od elje da vidi Crista del Maya barem jednom u ivotu. Braa Sommers nee nikada doznati, zakljuila je. Tako su se iskrale iz kue, spustile se pjeice niz brijeg, uspele se na kola koja su ih ostavila u blizini trga i stopile se s redovima pokornikih Indijanaca. Sve bi bilo ispalo po planu da u toj gunguli i egi Eliza nije ispustila ruku Mame Fresije, koja to, zaraena kolektivnom histerijom, nije zamijetila. Poela je vikati, ali se njezin glas izgubio u amoru molitava i tunih bubnjeva bratovtina. Poela je trati traei svoju dadilju, ali su sve ene izgledale istovjetno pod tamnim koprenama, a noge su joj se klizale na kaldrmi pokrivenoj blatom, voskom od svijea i krvlju. Ubrzo su se ti razliiti redovi spojili u jedno jedino mnotvo koje se vuklo poput ranjene ivotinje, dok su poludjela zvonca zvonila i odzvanjale sirene na brodovima u luci. Nije znala koliko je dugo bila ukoena od uasa, dok se malo--pomalo misli nisu poele razbistrivati u njezinu duhu. U meuvremenu se procesija bila primirila, svi su bili na koljenima, a na postolju pred crkvom biskup je osobno vodio pjevanu misu. Eliza je pomislila da se otputi do Cerra Alegrea, ali se uplaila da e je zatei mrak prije no to stigne do kue, jer nikad nije bila izlazila sama i nije se znala snai. Odluila je da se ne mie dok se svjetina ne raspri, moda e je tada pronai Mama Fresia. Uto su njezine oi naletjele na visokog crvenokosog mukarca koji je visio
22

na spomeniku na trgu i prepoznala je bolesnika kojega s dadiljom bijae njegovala. Bez oklijevanja si je prokrila put do njega. 'to radi ovdje? Jesi li ozlijeena?' usklikne mukarac. 'Izgubila sam se; moete me povesti mojoj kui?' Jacob Todd joj je oistio lice svojim rupiem i pregledao je na brzinu, uvjerivi se da nema neke vidljive ozljede. Zakljuio je kako krv zacijelo pripada flagelantima. 'Povest u te u ured Mr. Sommersa.' No ona ga je zamolila da to ne ini, jer ako njezin zatitnik dozna da je bila na procesiji, otpustit e Mamu Fresiju. Todd je poao potraiti koiju za unajmljivanje, to nije bilo nimalo lako nai u tim trenucima, dok je djevojica hodala utke i ne isputajui mu ruku. Englez je osjetio prvi put u ivotu kako je ganut njenou prema toj maloj i mlakoj ruci koja je epala njegovu. S vremena na vrijeme pogledao bi je kradom, dirnut tim djetinjim licem crnih bademastih oiju. Napokon su nali mala kola to su ih vukle dvije mule, a voza je prihvatio da ih poveze uzbrdo za dvostruku od uobiajene cijene. Proli su put u tiini i sat kasnije Todd je ostavio Elizu pred njezinom kuom. Ona se oprostila zahvalivi mu, no nije ga pozvala da ue. Vidio ju je kako se udaljava, sitna i krhka, pokrivena do peta crnim platem. Odjednom se djevojica okrenula, potrala k njemu, bacila mu ruke oko vrata i utisnula mu poljubac u obraz. Hvala, ree jo jednom. Jacob Todd se vratio u svoj hotel u istoj dvokolici. Katkad bi si doticao obraz, iznenaen tim slatkim i tunim osjeajem koji je curica u njemu nadahnula. Procesije su posluile da poveaju kolektivno kajanje i jednako tako, kako je mogao potvrditi sam Jacob Todd, da se zaustave kie, opravdavajui jo jednom velianstven ugled Crista de Maya. U manje od etrdeset i osam sati nebo se raistilo i provirilo je stidljivo sunce, unosei optimistinu notu u udese to su se posla-gali tih dana. Zbog nevremena i epidemija proteklo je punih devet tjedana prije no to su obnovljene zabave srijedom u kui Som-mersovih, a jo nekoliko njih prije no to se Jacob Todd usudio nagovijestiti svoje romantine osjeaje Miss Rose. Kad je to napokon napravio, ona se pravila da ne uje, ali je, na njegovo inzi-stiranje, izrekla uutkujui odgovor. 'Jedino je dobro s udajom kad obudovi', ree. 'Uz mua, koliko god glup on bio, ena uvijek dobro izgleda', odvrati on, ne gubei dobro raspoloenje. 'Za mene to ne vrijedi. Mu bi bio smetnja i ne bi mi mogao dati ono to ve nemam.'
23

'Moda djecu?' 'Ali to vi mislite koliko mi je godina, Mr. Todd?' 'Ne vie od esnaest!' 'Ne rugajte se. Sreom, imam Elizu.' 'Tvrdoglav sam, Miss Rose, nikad se ne predajem.' 'Zahvaljujem vam, Mr. Todd. Nije mu ono zbog ega ena dobro izgleda, nego brojni udvarai.' Kako god bilo, Rose je bila razlog zbog kojega je Jacob Todd ostao u ileu mnogo dulje od tri mjeseca predodreena za prodaju Biblija. Sommersovi su bili savrena drutvena veza, zahvaljujui njima irom su mu se otvorila vrata napredne kolonije stranaca spremne da mu pomogne u njegovoj navodnoj religioznoj misiji u Ognjenoj zemlji. Nakanio je nauiti neto o patagonijskim Indijancima, ali nakon to je bacio lijen pogled na knjiurine u knjinici, shvatio je da je svejedno zna li ili ne zna, jer je neznanje o tome bilo kolektivno. Bilo je dovoljno rei ono to ljudi ele uti, a u tome je raunao sa svojim zlatnim jezikom. Kako bi plasirao teret Biblija meu potencijalne ileanske klijente, morao je poboljati svoj nesigurni panjolski. Uz dva mjeseca koje je proivio u panjolskoj i svoj dobar sluh uspio ga je nauiti bre i bolje od mnogih Britanaca to su stigli u zemlju prije dvadeset godina. U poetku je prikrivao svoje previe liberalne politike ideje, ali je zamijetio da ga na svakom drutvenom okupljanju progone pitanjima i uvijek ga je okruivala skupina zadivljenih sluatelja. Njegova abolicionistika, egalitaristika i demokratska razglabanja potresala su dremljivost tih dobrih ljudi, davali pobude za vjene rasprave meu mukarcima i uasnute usklike meu zrelim damama, ali su neizljeivo privlaili najmlae. Prema sveopem miljenju, svrstavali su ga meu enute, a njegove buntovne ideje bile su zabavne; naprotiv, njegova ismijavanja britanske kraljevske obitelji najtee su pogaala lanove engleske kolonije, za koje je kraljica Viktorija, poput Boga i carstva, bila nedodirljiva. Njegova skromna, ali nezanemariva renta doputala mu je da ivi u stanovitoj udobnosti iako nikad nije ozbiljno radio, to ga je smjetalo u kategoriju gospode. Tek to su otkrili da nije oenjen, nije uzmanjkalo djevojuraka u dobi za udaju koje su ga nastojale zgrabiti, ali poto je upoznao Rose Sommers, nije imao oi za druge ene. Zapitao se tisuu puta zato je djevojka ostala sama i jedini odgovor koji je pao na um tom agnostikom racionalistu bio je da je predodreena za raj. 'Dokad ete me muiti, Miss Rose? Ne plaite se da e mi dosaditi da vas progonim?' alio se s njom.
24

'Nee vam dosaditi, Mr. Todd. Progoniti maku mnogo je zabavnije no epati je', odvraala bi ona. Elokvencija lanoga misionara bila je novost u toj sredini i im se doznalo da je savjesno prouio Sveto pismo, ponudili su mu rije. Postojao je malen anglikanski hram na koji je loe gledala katolika vlast, ali se protestantska zajednica okupljala i u zasebnim kuama. 'Gdje ste vidjeli crkvu bez djevica i avola? Svi su gringosi bezbonici, ne vjeruju u papu, ne znaju moliti, provode vrijeme pjevajui i uope se ne prieuju', mumljala je Mama Fresia, sablanjena kad je doao red da se obavi nedjeljna sluba u kui Sommersovih. Todd se priredio da kratko ita o izlasku idova iz Egipta i smjesta se usmjeri na situaciju imigranata, koji su se, kao biblijski idovi, morali prilagoditi u stranoj zemlji, ali Jeremv Sommers ga je predstavio skupu kao misionara i zamolio ga da govori o Indijancima u Ognjenoj zemlji. Jacob Todd nije znao smjestiti regiju niti rei zbog ega nosi to sugestivno ime, ali je uspio dirnuti sluatelje do suza pripovijeu o tri divljaka koje je ulovio engleski kapetan kako bi ih odveo u Englesku. U manje od tri godine ti su nesretnici, koji su ivjeli goli na ledenoj hladnoi i obiavali initi kanibalistika djela, ree, hodali odjeveni kako dolikuje, pretvorili su se u dobre krane i nauili uljuenim obiajima, ak su podnosili englesku hranu. Nije, meutim, pojasnio da su se, im su ih vratili u domovinu, smjesta okrenuli starim navadama kao da ih nikad ne bijahu dotaknuli Engleska ili Isusova rije. Na prijedlog Jeremvja Sommersa odmah su organizirali skupljanje priloga za njegov plan irenja vjere, uz tako dobre ishode da je sljedeeg dana Jacob Todd mogao otvoriti raun u podrunici Londonske banke u Valparaisu. Raun je tjedno opskrbljivan prilozima protestanata i rastao je unato estim Toddovim obrtajima kako bi poplaao sve svoje trokove kad mu renta ne bi dostajala da ih pokrije. to je vie novca ulazilo, to su se umnoavale prepreke i izlike za zapostavljanje evangelike misije. Tako su protekle dvije godine. Jacob Todd osjeao se s vremenom tako ugodno u Valparaisu kao da je u njemu roen. ileanci i Englezi imali su nekoliko zajednikih karakternih crta: sve su rjeavali sa sindikalistima i odvjetnicima; osjeali su apsurdnu odanost tradiciji, domovinskim simbolima i navikama; hvalili su se da su individualisti i neprijatelji razmetljivosti, koju su prezirali kao znak drutvenoga lak-tarenja; doimali su se ljubaznima i obuzdanima, ali su bili kadri za velike okrutnosti. Meutim, nasuprot Englezima, ileanci su osjeali uas pred ekscentrinou i nita ih nije toliko plailo kao izrugivanje. Kad bih ispravno govorio kastiljanski, pomisli Jacob Todd,
25

osjeao bih se kao u svojoj kui. Bio se smjestio u pansionu jedne engleske udovice koja je pruala utoite makama i pekla najslavnije torte u luci. Spavao je s etiri maeta na krevetu, u boljem drutvu no to je ikad prije bio i dorukovao svakodnevno zamamne torte svoje domaice. Povezao se s ileancima svih stalea, od onih najskromnijih koje je upoznavao na svojim pohodima kroz najbjednije etvrti luke, do onih najbahatijih. Jeremv Sommers ga je predstavio u klubu Union, gdje je bio prihvaen kao gostujui lan. Jedino su se stranci provjerene drutvene vanosti mogli pohvaliti takvom povlasticom jer je posrijedi bila enklava zemljodraca i konzervativnih politiara gdje se vrijednost partnera mjerila prezimenom. Vrata su mu bila otvorena zahvaljujui njegovoj spretnosti s kartama i kockama; gubio je tako draesno da je malo njih bilo svjesno koliko mnogo zarauje. Ondje se sprijateljio s Agustinom del Valleom, vlasnikom poljoprivrednih dobara u toj zoni te stada ovaca na jugu kamo nikad nije kroio nogom, jer je za to imao nadzornike koje je doveo iz kotske. To novo prijateljstvo pruilo mu je priliku da posjeuje stroge kue aristokratskih ileanskih obitelji, etvrtaste i mrane zgrade s velikim, gotovo praznim prostorijama nimalo istanano namjetenima, s masivnim pokustvom, mrtvakim svijenjacima i svitom krvareih raspela, gipsanih djevica i svecima odjevenim poput drevnih panjolskih plemia. Bile su to kue okrenute prema unutra, zatvorene prema ulici, s visokim eljeznim reetkama, neudobne i sirove, ali opskrbljene prohladnim hodnicima i unutarnjim dvoritima zasaenim jasminima, naranama i ruama. S raanjem proljea Agustin del Valle pozvao je Sommersove i Jacoba Todda na jedan od svojih posjeda. Put je ispao nonom morom; jaha ga je na konju mogao prijei u etiri do pet sati, ali karavana s obitelji i njihovim gostima krenula je u zoru, a stigla tek kad je ve debelo zapala no. Valleovi su se prevozili u dvokoli-cama koje su vukli volovi na koje su postavili stolove i pliane divane. Slijedio je niz mula s prtljagom i teacima na konju oboruanima primitivnim kremenjaama za obranu od lopova koji su obiavali ekati uureni iza krivina na breuljcima. Iscrpljujuoj sporosti ivotinja pridruile su se rupage na putu na kojima su se dvokolice tresle, te esta zaustavljanja kako bi se odmorili dok su slukinje posluivale hranu u koarama usred oblaka muha. Todd nije znao nita o poljodjelstvu, ali mu je bio dovoljan jedan pogled kako bi shvatio da na toj plodnoj zemlji sve rodi u izobilju; voe je padalo sa stabala i gnjililo na tlu a da se nitko nije potrudio da ga pokupi. Na hacijendi je pronaao isti stil ivota kakav je godinama bio promatrao u panjolskoj: brojna obitelj povezana zamrenim krvnim vezama i neumoljivim
26

kodeksom asti. Njihov je domain bio moni i feudalni patrijarh koji je u aci drao sudbine svojih potomaka, a razmetao se, arogantno, rodoslovljem koje je sezalo sve do prvih panjolskih osvajaa. Moji pradjedovi, pripovijedao je, hodali su vie od tisuu kilometara zavijeni u teke eljezne oklope, prelazili planine, rijeke i pustinju najsuu na svijetu kako bi osnovali grad Santiago. Meu svojima bio je simbol autoriteta i dolinosti, ali izvan svoga stalea poznavali su ga kao razbludnika. Imao je pleme kopiladi i pratio ga je zao glas da je likvidirao vie od jednoga svog zakupnika za svojih legendarnih bijesnih ispada, ali ti pokojnici, kao i toliki drugi grijesi, nikad nisu razjanjeni. Njegova supruga imala je etrdesetak godina, ali se doimala drhtavom i potitenom staricom, uvijek se odijevala u crninu zbog djece postradale u djetinjstvu i guila se pod teinom steznika, religije i tog mua to joj ga je namijenio udes. Muka djeca provodila su svoje dokone ivote u misama, etnjama, sijestama, igrama i veselicama, dok su keri plutale kao tajanstvene nimfe kroz prostorije i vrtove u umorenju podsuknji, vjeno pod bdijuim okom svojih pratilja. Od malena bijahu pripremane za ivot vrlina, vjere i odricanja; njihova su sudbina bili brakovi iz pogodbe i materinstvo. Na selu su prisustvovali koridi bikova koja ni izdaleka nije izgledala poput sjajnoga spektakla hrabrosti i smrti kao u panjolskoj; nita od blistavih ruha, razmetanja, strasti i slave, tek borba bezobzirnih pijanaca koji mue ivotinju kopljima i uvredama dok je ne obore u prainu, poprativi to kletvama i grohotom. Najopasnije u koridi bilo je izvui iz arene pobjenjelu i oamuenu, ali ivu zvijer. Todd je bio zahvalan to su potedjeli bika krajnje nedostojnosti javnoga smaknua, jer bi njegovo dobro englesko srce radije vidjelo mrtvim torera no ivotinju. Poslije podne su mukarci igrali tresillo i rocambor, dok ih je, kao kraljevie, opsluivala prava vojska tamnih i poniznih sluga iji se pogledi nisu podizali s tla niti njihovi glasovi iznad mrmora. Nisu bili robovi, no takvima su se doimali. Radili su u zamjenu za zatitu, krov i dio etve; u teoriji su bili slobodni, ali su ostajali s gospodarom, kakav god despot bio i kako god surove bile prilike, jer nisu imali kamo otii. Ropstvo je bilo ukinuto prije vie od deset godina bez vee galame. Trgovina Afrikancima nikad nije bila isplativa u tim krajevima gdje nisu postojale velike plantae, ali nitko nije spominjao kob Indijanaca lienih svoje zemlje i osuenih na bijedu, niti zakupnika na poljima koji su prodavani i nasljeivani sa zemljitima, kao ivotinje. Takoer se nije govorilo o teretima s kineskim i polinezijskim robovima predodreenim za guanere na otocima Chinchas. Ako se ne bi iskrcavali, nije bilo problema: zakon je zabranjivao ropstvo
27

na kopnu, ali nita nije govorio o moru. Dok su mukarci kartali, Miss Rose se diskretno dosaivala u drutvu gospoe Del Valle i njezinih brojnih keri. Eliza je, naprotiv, galopirala otvorenim poljem s Paulinom, jedinom keri Agustina del Vallea koja se izmaknula mlitavom obrascu ena u obitelji. Bila je nekoliko godina starija od Elize, ali se tog dana zabavljala s njom kao da su iste dobi; obje su prepustile svoje kose vjetru, a lica suncu dok su ibale svoje jahae konje. Gospoice Eliza Sommers je mrava i sitna curica, njenih crta lica poput crtea perom. Kad je 1845. navrila trinaest godina i poee joj se nazirati grudi i struk, jo se doimala kao balavica, premda se ve nasluivala draest u kretnjama, to e biti najveom znaajkom njezine ljepote. Neumoljiva budnost Miss Rose usadila je kosturu njezina tijela uspravnost koplja: tjerala ju je da se dri ravno pomou metalnoga tapa privrenog za lea tijekom beskonanih sati vjebi glasovira i vezenja. Nije mnogo narasla i zadrala je isti varljivi djetinji izgled koji joj je vie no jednom spasio ivot. U srcu je bila takva djevojica da je u pubertetu i dalje spavala skutrena u istom krevetiu iz djetinjstva, okruena lutkama i siui prst. Oponaala je gadljivo dranje Jeremvja Sommersa, jer je mislila da je znak unutarnje vrstine. S godinama ju je umorilo pretvaranje da se dosauje, ali joj je uvjebanost posluila da ukroti svoj znaaj. Sudjelovala je u zadacima slukinja: jednog dana pravei kruh, drugoga krunei kukuruz, jednog osuna-vajui madrace, a drugog iskuhavajui bijelo rublje. Provodila je sate uurena iza zavjese salona prodirui jedno po jedno klasina djela iz knjinice Jeremvja Sommersa, romantine romane Miss Rose, zastarjele novine i svaku lektiru to bi joj pala u ruke kako god ogavna bila. Ishodila je da joj Jacob Todd pokloni jednu od svojih Biblija na panjolskom i pokuavala ju je odgonetnuti s golemim strpljenjem, jer je njezino kolovanje bilo na engleskom. Uranjala je u Stari zavjet s bolesnom zanesenou porocima i strastima kraljeva koji su zavodili tue supruge, proroka koji su kanjavali stranim zrakama i oeva koji su zaeli potomstvo s vlastitim kerima. U ropotarnici gdje se gomilala starudija nala je zemljovide, knjige o putovanjima i brodske dnevnike svoga strica Johna, koji su joj posluili da tono naznai obrise svijeta. Pouavatelji koje je ugovorila Miss Rose uili su je francuski, pisanje, povijest, zemljopis i neto latinskog, znatno vie no to su usaivali u najboljim kolama za djevojice u glavnom gradu, gdje bi na koncu jedino uile molitve i dobro vladanje. Nasumina tiva,
28

kao i prie kapetana Sommersa, dali su uzlet njezinoj mati. Taj ujak moreplovac pojavljivao bi se u kui natovaren darovima, uzburkavajui joj matu svojim nepojmljivim pripovijestima o crnim carevima na prijestoljima od ista zlata, malajskim gusarima koji su skupljali ljudske oi u kutijicama od bisernica, o princezama spaljenima na pogrebnoj lomai svojih prastarih mueva. Za svakog njegova posjeta sve bi se zapostavljalo, od kolskih zadaa pa sve do satova glasovira. Godina je protjecala u oekivanju ujaka i umetanju pribadaa na zemljovid, u zamiljanju zemljopisnih irina puine kojom se kretao njegov jedrenjak. Eliza je imala malo doticaja s drugim malianima svoje dobi, ivjela je u zatvorenu svijetu kue svojih dobroinitelja, u vjenu prividu da nije tu nego u Engleskoj. Jeremv Sommers sve bi naruivao preko kataloga, od sapuna do njezinih cipela, i odijevala je laganu odjeu zimi, a kaput ljeti, jer se vladala po kalendaru sjeverne hemisfere. Djevojurak je sluao i promatrao pozorno, bio vesele i neovisne udi, nikad nije traila pomo i posjedovala je rijedak dar da po volji postane nevidljivom, gubei se meu namjetajem, zavjesama i cvjetnim tapetama. Onog dana kad se probudila spavae koulje umrljane nekom crvenkastom tvari, otila je rei Miss Rose da krvari ondje dolje. 'Ne govori o tome nikomu, to je vrlo osobno. Sad si ena i morat e se ponaati kao takva, gotovo je s djetinjarijama. Vrijeme je da poe u kolu za djevojke Madame Colbert', bilo je cijelo objanjenje njezine adoptivne majke; izbacila ga je u jednom dahu i ne gledajui je dok je vadila iz ormara tucet runiia to ih je sama porubila. 'Sad si nadrapala, malena, izmijenit e ti se tijelo, pomutiti se misli i svaki e mukarac moi s tobom initi to bude htio', upozorila ju je poslije Mama Fresia od koje Eliza nije mogla skriti novost. Indijanka je poznavala biljke koje mogu zauvijek skratiti menstrualno izlijevanje, ali se suzdrala i nije joj ih dala iz straha od svojih gospodara. Eliza je ozbiljno shvatila to upozorenje i odluila biti budnom kako bi sprijeila da se ostvari. Povezala si je vrsto trup svilenom vrpcom, uvjerena kako nema razloga da ta metoda, koja je bila sluila stoljeima da bi smanjivala stopala Kineskinja, kako je govorio njezin stric John, podbaci u nastojanju da se spljote njedra. Takoer, naumila je pisati; dugi niz godina gledala je Miss Rose kako pie u svoje biljenice i pretpostavila je da to ini kako bi pobijedila prokletstvo smuenih misli. to se tie posljednjeg dijela prorotva - da svaki mukarac moe s njom initi to bude htio - tomu je pridala manje vanosti jer jednostavno nije bila kadra zamisliti situaciju kad e se u njezinoj budunosti pojaviti mukarci. Svi su
29

bili starci od najmanje dvadeset godina; svijet je bio lien bia mukoga roda njezina narataja. Jedini koji bi joj se svidjeli kao muevi, kapetan John Sommers i Jacob Todd, bili su izvan dohvata jer joj je prvi bio ujak, a drugi zaljubljen u Miss Rose, to je znao cijeli Valparaiso. Godinama poslije, sjeajui se svojega djetinjstva i mladosti, Eliza je mislila kako bi Miss Rose i Mr. Todd bili dobar par, ona bi smekala Toddovu osornost, a on bi je spasio od dosade, no sve je krenulo drugim putem. Nakon mnogo godina, kad su ve oboje osijedjeli, a od osamljenosti bijahu stvorili jo jednu navadu, nali su se u Kaliforniji pod udnim okolnostima; tada joj se on iznova udvarao istom silinom, a ona ga opet odbila istom odlunou. No sve je to bilo mnogo kasnije. Jacob Todd nije gubio priliku da se priblii Sommersovima, nije bilo revnijeg i redovitijeg posjetitelja zabava, pozornijeg kad bi Miss Rose pjevala svoje silovite trilere, niti spremnijeg da se veseli njezinim dosjetkama, ak i onima poneto okrutnima kojima ga je obiavala muiti. Bila je osoba puna proturjenosti, ali nije li i on to bio? Nije li bio ateist koji prodaje Biblije i obmanjuje sve priom o tobonjoj evangelikoj misiji? Pitao se zato se jedna tako privlana ena nije bila udala; sama ena tih godina nije imala budunosti niti mjesta u drutvu. U stranoj koloniji mrmljalo se o nekoj bruci u Engleskoj prije mnogo godina, to bi objasnilo njezino pojavljivanje u ileu, gdje se pretvorila u domaicu svoga brata, ali on nikad nije htio ispitivati o potankostima, volei vie misterij nego da dozna ono to moda ne bi mogao podnijeti. Prolost ba i nije bila vana, ponavljao si je. Bila je dovoljna jedna jedina pogreka u promiljanju ili proraunu da umrlja enin ugled i sprijei je da sklopi dobar brak. Bio bi dao svoje budue godine samo da mu uzvrati, ali ona nije davala znakove da poputa opsadi, premda ga jednako tako nije pokuavala ni obeshrabriti; zabavljala ju je igra poputanja uzda da bi ih potom iznenada zategnula. 'Mr. Todd je zloguka ptica s udnim zamislima, konjskim zubima i znojnim rukama. Nikad se ne bih udala za njega, makar bio i posljednji samac na planetu', priznala je Elizi Miss Rose, smijui se. Djevojici se primjedba nije svidjela. Bila je zahvalna Jacobu Toddu ne samo na tomu to ju je spasio na procesiji s Cristo de Mayo nego i stoga to je preutio nezgodu kao da se nikad nije bila ni dogodila. Dopadao joj se taj neobini saveznik: mirisao je na velikoga psa poput njezina strica Johna. Dobar dojam koji je u njoj izazivao pretvorio se u odanu njenost kad je, skrivena iza teke barunaste zelene zavjese salona, ula da govori s Jeremvjem Sommersom.
30

'Moram, Jacobe, donijeti odluku u vezi s Elizom. Nema ni najmanjeg pojma o svom mjestu u drutvu. Ljudi poinju propitkivati, a Eliza zacijelo zamilja budunost koja joj ne prilii. Nita nije tako opasno kao zloduh mate uuren u enskoj dui.' 'Ne pretjerujte, prijatelju. Eliza je jo uvijek curica, ali je inteligentna i svakako e pronai svoje mjesto.' 'Inteligencija je smetnja za enu. Rose ju eli poslati u kolu za gospoice kod Madame Colbert, ali nisam pristalica tolike izobrazbe djevojaka, postaju neukrotive. Treba znati svoje mjesto, to je moje geslo.' 'Svijet se mijenja, Jeremv. U Sjedinjenim Dravama slobodni su ljudi jednaki pred zakonom. Stalei su dokinuti.' 'Govorimo o enama, ne o mukarcima. Osim toga, Sjedinjene su Drave zemlja trgovaca i pionira, bez tradicije i smisla za povijest. Jednakost ne postoji nigdje, ak ni meu ivotinjama, a po-najmanje u ileu.' 'Mi smo stranci, Jeremv, jedva natucamo kastiljanski. to nas briga za ileanske drutvene stalee? Ovo nikad nee biti naa zemlja...' 'Moramo pruiti dobar primjer. Ako mi Britanci nismo sposobni odravati vlastitu kuu u redu, to se moe oekivati od ostalih?' 'Eliza je odgojena u ovoj obitelji. Ne vjerujem da e Miss Rose prihvatiti da je lii poloaja samo stoga to odrasta.' Tako je i bilo. Rose je prkosila svome bratu cjelovitim repertoarom svojih boljetica. Prvo su bili grevi, potom uznemirujua glavobolja od koje je preko noi oslijepila. Tijekom nekoliko dana kua se zaogrnula u muk: navuene su zavjese, hodalo se na prstima i govorilo aptom. Nije se vie kuhalo jer je miris jela pojaavao simptome, Jeremv Sommers je jeo u klubu i vraao se kui smetena i srameljiva dranja kao onaj tko posjeuje bolnicu. Neobina sljepoa i mnogostruke Roseine tegobe te uporna utnja zaposlenika kue, podrovali su brzo njegovu vrstinu. Kao vrhunac svega, Mama Fresia, tajanstveno upuena u privatne rasprave brata i sestre, pretvorila se u stranu saveznicu svoje gospodarice. Jeremv Sommers se drao uljudnim i pragmatinim mukarcem, neranjiv na zastraivanja praznovjerne vjetice kao to je Mama Fresia, ali kad je Indijanka upalila crne svijee i posvuda zapraila dimom alfije pod izlikom da istjeruje komarce, zatvorio se u knjinicu napola ustraen, a napola bijesan. Nou bi je uo kako vue bose noge s one strane vrata i pjevui u pola glasa bajanja i proklinjanja. U srijedu je pronaao mrtvu gutericu u svojoj boci brendija i odluio da e jednom zasvagda neto poduzeti. Prvi je put pokucao na vrata sestrine sobe i bio priputen u to svetite enskih tajni o kojemu radije ne bi nita znao, kao to nita nije znao o sobici za ivanje, kuhinji,
31

praonici, mranim sobicima u potkrovlju gdje su spavale slukinje i kuerku Mame Fresije u dnu dvorita; njegov su svijet bili saloni, knjinica s policama od ulatenog mahagonija te njegova zbirka rezbarija s lovakim prizorima, dvorana s biljarom na raskono izrezbarenu stolu, njegova soba namjetena spartanskom jednostavnou i mala prostorija s talijanskim ploicama kao njegov osobni toalet gdje je, jednoga dana, namjeravao postaviti moderni nunik kao u katalozima iz New Yorka, jer je bio proitao da je sustav nonih posudica i skupljanja ljudskih izluevina u vjedrima, kako bi se iskoritavale za gnojivo, bio izvor epidemija. Morao je priekati da mu se oi sviknu na polumrak dok je smeten udisao mjeavinu mirisa lijekova i postojanog parfema od vanilije. Rose se jedva nazirala, ispijena i u mukama, leei na leima na krevetu bez uzglavlja, ruku prekrienih na grudima kao da uvjebava vlastitu smrt. Uz nju je Eliza cijedila krpu natopljenu napitkom od zelenoga aja kako bi joj je stavila na oi. 'Ostavi nas same, malena', ree Jeremv Sommers, sjedajui na stolicu uz postelju. Eliza se lagano nakloni i izie, ali je u malome prstu imala slabosti kue pa je, uha priljubljena uz tanki pregradni zid, mogla uti razgovor koji je poslije ponovila Mami Fresiji i pribiljeila u svoj dnevnik. 'Dakle dobro, Rose. Ne moemo nastaviti ovako ratovati. Dogovorimo se. to eli?' zapita Jeremv, unaprijed pobijeen. 'Nita, Jeremv...', uzdahnula je jedva ujnim glasom. 'Nikad nee primiti Elizu u kolu Madame Colbert. Onamo idu samo djevojice iz viega stalea i sreenih domova. Svi znaju da je Eliza posvojena.' 'Ja u se pobrinuti da je prime!' usklikne ona sa strau neoekivanom za umiruu enu. 'Sluaj me, Rose, Elizi ne treba jo naobrazbe. Mora izuiti neko zvanje kojim e zaraivati za ivot. to e biti s njom kad tebe i mene ne bude da je titimo?' 'Ako bude imala naobrazbu, dobro e se udati', ree Rose bacajui povoj od zelenoga aja na pod i uspravljajui se u krevetu. 'Eliza nije ba neka krasota, Rose.' 'Nisi je dobro pogledao, Jeremv. Sve je savrenija svakoga dana, bit e naoita, uvjeravam te. Imat e i napretek udvaraa!' 'Siroe i bez miraza?' 'Imat e miraz', odvrati Miss Rose izaavi iz kreveta posrui poput slijepca, raupana i bosa. 'Kako to? Nikad nismo govorili o tome...'
32

'Jer nije bio pravi trenutak, Jeremv. Djevojka za udaju zahtijeva nakit, miraz s dovoljno odjee za nekoliko godina i sve to je nuno za kuu, osim dobre svote novca koja e posluiti paru da pone neki posao.' 'A mogu znati to pridonosi zarunik?' 'Kuu, a uz to e morati uzdravati enu do kraja njezina ivota. Bilo kako bilo, jo nedostaje nekoliko godina dok Eliza ne bude u dobi za udaju, a dotad e imati miraz. John i ja emo se pobrinuti za to, neemo od tebe traiti nijedan novi, ali sad ne vrijedi gubiti vrijeme govorei o tome. Mora smatrati Elizu svojom keri.' 'Ona to nije, Rose.' 'Tada postupaj s njom kao da je moja ki. Slae li se barem s time?' 'Da, slaem se', popusti Jeremv Sommers. ajni napici pokazali su se udesnima. Bolesnica se potpuno oporavila i u etrdeset i osam sati bijae povratila vid i sva je zraila. Posvetila se brizi o svome bratu s oaravajuom skrbi; nikad nije bila slaa i vedrija s njim. Kua se vratila u uobiajeni ritam i iz kuhinje su put blagovaonice izlazila slasna kreolska jela Mame Fresije, aromatini kruhovi koje je mijesila Eliza i fini kolai koji su toliko bili pridonijeli glasu Sommersovih kao dobrih domaina. Od tog trenutka Miss Rose je drastino promijenila svoje neujednaeno ophoenje prema Elizi i nastojala ju je, s materinskom posveenou kakvu nikad prije nije iskazivala, prirediti za kolu, dok je u isto vrijeme zapoela neodoljivu opsadu Madame Colbert. Bila je odluila da e Eliza imati kolovanje, miraz i biti na glasu kao ljepotica ak i ako to nije, jer je smatrala da je ljepota pitanje stila. Svaka ena koja se vlada sa suverenim samopouzdanjem krasotice na kraju e svakoga uvjeriti da to jest, drala je. Prvi korak Elizine emancipacije bio bi dobar brak, ima li se na umu da nema starijega brata koji bi joj sluio kao oslonac, kao to je to inio njezin. Ona sama nije vidjela prednosti u udaji, supruga je muevo vlasnitvo s manje prava od sluge ili djeteta; s druge strane, ena sama i bez imetka preputena je na milost i nemilost najgorim zlostavljanjima. Udana, ako se ravna domiljato, barem moe upravljati muem, a s neto sree moe ak i rano obudovjeti... 'Ja bih rado dala polovicu svoga ivota da mogu imati jednaku slobodu kao to je ima mukarac, Eliza. Ali mi smo ene i gotove smo. Jedino to moemo uiniti jest da pokuamo izvui korist iz ono malo to imamo.' Nije joj rekla da je jedini put kad je ona sama pokuala letjeti tresnula na nos u stvarnost, jer nije eljela usaditi razorne ideje u duh malecke. Predodredila si je da e joj pruiti sudbinu bolju no to je njezina, izvjebat e ju u vjetinama prikrivanja, manipulacija i smicalica jer su bili korisniji
33

od iskrenosti, u to je bila uvjerena. Zatvarala bi se s njom po tri sata ujutro i jo tri poslije podne da ue kolske tekstove uvezene iz Engleske; pojaala je poduku iz francuskog uzevi profesora, jer nijedna dobro obrazovana djevojka nije mogla ne znati taj jezik. Ostatak vremena osobno je nadzirala svaki Elizin ubod iglom za njezin miraz mladenke, plahte, runike, stolno i vrsno izvezeno donje rublje to je potom uvala u krinjama umotano u platna i namirisano lavandom. Svaka bi tri mjeseca izvlaila sadraj iz krinja i izlagala ga suncu, spreavajui tako da ga unite vlaga i moljci u godinama koje prethode braku. Kupila je kovei za nakit za njezin miraz, a svom bratu Johnu dala zadau da ga ispuni darovima sa svojih putovanja. Prikupljeni su safiri iz Indije, smaragdi i ametisti iz Brazila, ogrlice i narukvice od venecijanskoga zlata, pa ak i mali dijamantni bro. Jeremv Sommers nije bio upuen u pojedinosti i nita nije znao o nainu na koji su njegov brat i sestra financirali takve ekstravagancije. Satovi glasovira - sad s profesorom pristiglim iz Belgije koji se koristio ravnalom udarajui trome prste svojih uenika - pretvorili su se za Elizu u svakodnevno muenje. Odlazila je i u akademiju za salonske plesove, a na prijedlog uitelja plesa Miss Rose ju je tjerala da satima hoda balansirajui s knjigom na glavi, kako bi ju prisilila da se dri uspravno. Ona je izvravala svoje zadae, odraivala svoje klavirske vjebe i hodala ravna kao svijea premda nije nosila knjigu na glavi, ali bi nou iskliznula bosa u dvorite slukinja i esto bi je svitanje zateklo kako spava na slamarici zagrlivi Mamu Fresiju. Dvije godine nakon poplava srea se promijenila i zemlja je uivala u dobru vremenu, politikom miru i gospodarskom blagostanju. ileanci su bili kao na iglama; bili su naviknuti na prirodne nesree i takva bonaca mogla je biti priprema kakve vee kataklizme. Osim toga otkrivena su bogata nalazita zlata i srebra na sjeveru. Za vrijeme osvajanja, kad su panjolci obilazili Ameriku traei te metale odnosei sve to bi usput nali, ile se smatrao dnom svijeta, jer je u usporedbi s bogatstvima ostatka kontinenta malo toga imao ponuditi. Prisilno pjeaenje njegovim beskrajnim planinama i Mjeseevom pustinjom na sjeveru iscrpila bi lakomost u srcima tih osvajaa, a ako bi neto i preostalo, divlji bi se Indijanci pobrinuli da se zbog toga pokaju. Kapetani, izmodeni i osiromaeni, proklinjali su tu zemlju u kojoj im nije preostalo drugo nego da zabiju svoje zastave i prepuste se umiranju, jer je gore bilo vratiti se bez slave. Tri stotine godina poslije ti su rudnici, skriveni od oiju ambicioznih panjolskih vojnika i nekim udom odjednom iznikli, bili neoekivana
34

nagrada za njihove potomke. Stvorena su nova bogatstva kojima su pridodana bogatstva industrije i trgovine. Negdanja zemljoposjednika aristokracija, koja je uvijek drala kormilo, osjetila se ugroenom u svojim povlasticama i prezir prema novim bogataima postao je razlikovnim obiljejem. Jedan od takvih skorojevia zaljubio se u Paulinu, stariju ker Agustina del Vallea. Bio je to Feliciano Rodriguez de Santa Cruz koji je uspio u samo nekoliko godina zahvaljujui rudniku zlata koji je eksploatirao popola sa svojim bratom. O njihovu se porijeklu malo znalo, osim to se sumnjalo da su im preci bili preo-braeni idovi, a njihovo zvuno kransko prezime bilo preuzeto kako bi spasili svoju kou za vrijeme Inkvizicije, dodatan razlog da ga oholi Del Valleovi glatko odbiju. Jacobu Toddu Paulina je upala u oi izmeu pet Agustinovih keri jer ga je njezina odvana i vesela narav podsjeala na Miss Rose. Djevojka se smijala na iskren nain to je bilo u suprotnosti s osmijesima njezinih sestara, zastrtim lepezama i velovima. Uputivi se u oevu namjeru da je osudi na samostanski ivot kako bi onemoguio njezinu ljubavnu vezu, Jacob Todd je odluio, nasuprot svakoj razboritosti, da joj pomogne. Prije no to su je odveli uredio je da razmijeni s njom nekoliko reenica nasamo u trenutku nepanje njezine pratilje. Svjesna da nemaju vremena za objanjavanja, Paulina je izvukla iz dekoltea pismo toliko puta presavijeno da je nalikovalo puu volku, i zamolila ga da ga preda njezinu ljubljenom. Sljedeeg je dana djevojka pod strogom paskom svoga oca pola na viednevno putovanje nemoguim putovima prema Concepcionu, gradu na jugu u blizini indijanskih rezervata, gdje e redovnice ispuniti svoju dunost da ju prizovu pameti prisilnim molitvama i postom. Kako bi joj izbio iz glave sumanutu pomisao da se pobuni ili pobjegne, otac je naredio da joj obriju glavu. Majka je skupila pletenice, umotala ih u izvezenu batistanu krpu i odnijela ih kao dar blaenicama crkve De la Matriz, namijenivi ih za svetake vlasulje. U meuvremenu Todd ne samo da je uspio predati poslanicu nego je doznao od djevojine brae toan poloaj samostana i proslijedio taj podatak brinom Felicianu Rodriguezu de Santa Cruzu. Zahvalan, udvara je skinuo depnu uru s lancem od ista zlata i uporno zahtijevao da je pokloni blagoslovljenom izaslaniku njegove ljubavi, ali je ovaj to, uvrijeen, odbio. 'Ne mogu vam nikako platiti to to ste uinili', promrmljao je uzbueni Feliciano. 'Nema razloga za to.'
35

Jacob Todd nije uo za zlosretni par dulje vrijeme, no dva mjeseca poslije sona vijest o gospoiinu bijegu bila je predmetom ogovaranja na svakom drutvenom okupljanju, a ponosni Agustin del Valle nije mogao sprijeiti da joj ne pridodaju jo i slikovite pojedinosti zbog kojih su mu se izrugivali. Paulinina verzija koju je ispriala Jacobu Toddu mjesecima kasnije bila je sljedea: jednoga lipanjskog popodneva, od onih zimskih popod-neva s kiom to sipi i ranim mrakom, uspjela je izigrati strau i pobjegla je iz samostana u ruhu novakinje, odnosei srebrne svijenjake s glavnoga oltara. Zahvaljujui obavijesti Jacoba Todda, Feliciano Rodriguez de Santa Cruz premjestio se na jug i od poetka potajno odravao vezu s njom, ekajui priliku da se ponovno sretnu. Te ju je veeri iekivao nedaleko od samostana, a kad ju je vidio, trebalo mu je nekoliko sekunda da ju raspozna u toj napola elavoj novakinji koja se sruila u njegove ruke ne isputajui svijenjake. 'Ne gledaj me tako, ovjee, kosa raste', rekla je ljubei ga ravno u usta. Feliciano ju je odveo u natkrivenoj koiji natrag u Valparaiso i smjestio privremeno u kuu svoje udovice majke, najpotovanije skrovite koje je mogao smisliti, s nakanom da zatiti njezinu ast dokle god bude mogue, premda nije bilo naina kojim bi izbjegli da ih ukalja sablazan. Prvi Agustinov poriv bio je da se u dvoboju suprotstavi zavodniku svoje keri, no kad je to htio napraviti, shvatio je da je ovaj na poslovnom putu u Santiagu. Tada si je dao zadau da pronae Paulinu, potpomognut svojim naoruanim sinovima i neacima, odlunima da osvete obiteljsku ast, dok su majka i sestre u zboru molile krunicu za drsku ker. Ujak biskup koji je bio preporuio da poalju Paulinu redovnicama pokuao je uliti neto zdrava razuma u duhove, ali ti prototipovi mukarina nisu bili raspoloeni za propovijedi dobra kranina. Felicianovo putovanje bilo je dijelom strategije koju je isplanirao sa svojim bratom i Jacobom Toddom. Bez galame je otputovao u glavni grad, dok su se druga dvojica prihvatila posla kako bi se sve to zakotrljalo u Valparaisu, objavljujui u liberalnim novinama nestanak gospoice Pauline del Valle, vijest na koju je obitelj bila veoma dobro pazila da se ne razglasi. To je spasilo ivot zaljubljenima. Napokon je Agustin del Valle prihvatio da nije vrijeme da prkosi zakonu i da e bolje biti da opere ast javnom svadbom doli dvostrukim ubojstvom. Utvrdili su temelje za prisilni mir i tjedan dana poslije, kad je sve bilo spremno, Feliciano se vratio. Bjegunci su se pojavili u rezidenciji Del Valleovih u pratnji zarunikova brata, odvjetnika i biskupa. Jacob Todd se drao neupadljivo odsutnim. Paulina se pojavila odjevena u vrlo jednostavnu haljinu, ali kad je skinula ogrta, moglo se vidjeti da prkosno
36

nosi kraljevsku dijademu. Zakoraknula je podruku sa svojom buduom svekrvom, koja je bila spremna jamiti za njezinu vrlinu, ali joj nisu dali priliku da to uini. Posljednje to je obitelj eljela bila je jo jedna vijest u novinama, Agustin del Valle nije imao druge nego primiti pobunjenu ker i njezina neeljenog udvaraa. Uinio je to okruen sinovima i neacima u blagovaonici pretvorenoj za tu priliku u sud, dok su ene iz obitelji, zatvorene na drugome kraju kue, bile u pojedinosti uputile sluavke, koje su vrebale na vratima i trale prenosei svaku rije. Izvijestile su da se djevojka pojavila sa svim tim dijamantima to su blistali meu novoizraslim vlasima na njezinoj glavi tifusarke i suoila se s ocem bez traka poniznosti ili straha, obznanjujui da jo ima svijenjake, zapravo ih je uzela tek da naljuti redovnice. Agustin del Valle je podigao konjski bi, ali je zarunik istupio kako bi doekao kaznu; tada se biskup, vrlo umoran, ali s netaknutom teinom svoga autoriteta, upleo s neoborivim argumentom kako se ne moe odrati javno vjenanje koje e uutkati naklapanja ako zarunici budu poplavjelih lica od masnica. 'Zamoli da nam poslue alicu okolade, Agustine, pa sjednimo da popriamo kao pristojni ljudi', predloio je crkveni dostojanstvenik. Tako su i uinili. Naredili su keri i udovici Rodriguez de Santa Cruz da ekaju vani, jer je to bio muki posao i poto su ispili nekoliko vreva pjenaste okolade, postigli su dogovor. Sastavili su dokument u kojem su ekonomski termini ostali jasni, a ast obje strane spaena, te ga potpisali pred biljenikom, i nastavili planirati pojedinosti samoga vjenanja. Mjesec dana poslije Jacob Todd je bio na nezaboravnom balu na kojemu je istaknuta rastrona gostoljubivost obitelji Del Valle; bilo je plesa, pjesme i gozbe sve do iduega dana, a uzvanici su na odlasku komentirali mladenkinu ljepotu, mladenevo blaenstvo i sreu njegova tasta i punice koji su udali svoju ker za solidan, premda nedavno steeni imetak. Suprunici su smjesta otputovali na sjever zemlje. Lo glas Jacob Todd je poalio zbog Felicianova i Paulinina odlaska, bio je sklopio dobro prijateljstvo s rudarskim milijunaem i njegovom blistavom suprugom. Osjeao se tako lagodno meu mladim poslodavcima kao to se neugodno poeo osjeati meu lanovima kluba Union. Poput njega, novi su industrijalci bili proeti europskim idejama, bili su moderni i liberalni, za razliku od stare oligarhije u dravi koja je zaostala na polovini stoljea. Ostalo mu je jo sto ezdeset Biblija zametnutih pod krevetom, kojih se vie nije sjeao jer je oklada ve neko vrijeme bila izgubljena. Bijae
37

dovoljno ovladao panjolskim da se mogao snalaziti bez pomoi, a unato tomu to mu nije uzvraeno, i dalje je bio zaljubljen u Rose Sommers, dva dobra razloga da ostane u ileu. Neprestano djevojino odbijanje bilo se pretvorilo u slatku naviku i vie ga nije uspijevalo poniziti. Nauio je primati to s ironijom i uzvraati joj bez zlobe, poput neke igre loptom ija su tajanstvena pravila poznavali samo oni. Povezao se s nekim intelektualcima i provodio cijele noi raspravljajui o francuskim i njemakim filozofima te o znanstvenim otkriima koja su otvarala nove obzore ljudske spoznaje. Imao je na raspolaganju duge sate za razmiljanje, itanje i raspravljanje. Bijae pretakao svoje ideje zapisujui ih u debelu biljenicu zguvanu od upotrebe i troio dobar dio novca od svog godinjeg prihoda na knjige naruene u Londonu te one koje je kupovao u knjiari Santos Tornero, u etvrti El Almendral, gdje su ivjeli Francuzi i gdje se smjestio najbolji bordel u Valparaisu. Knjiara je bila sastajalite intelektualaca i buduih pisaca. Todd je obiavao provoditi po cijele dane itajui; poslije bi davao knjige svojim drugovima, koji su ih u oskudici prevodili i objavljivali na skromnim pamfletima to su kruili od ruke do ruke. U skupini intelektualaca najmlai je bio neki Joaquin Andieta od jedva osamnaest godina, ali je nadoknaivao nedostatak iskustva prirodnom vokacijom vode. Njegova strastvena linost jo je bila zamjetnija u opreci s njegovom mladou i siromatvom. Nije bio ovjek od mnogo rijei, taj Joaquin, nego od akcije, jedan od rijetkih s dovoljno jasnih misli i hrabrosti da ideje iz knjiga pretvori u revolucionarni impuls, ostali su radije o njima vjeno raspravljali uz bocu u sobiku iza knjiare. Todd je od poetka uoio Andietu, u tom je mladiu bilo neto uznemirujue i patetino to ga je privlailo. Bio je zamijetio njegovu kukavnu torbu i istroenu tkaninu njegova odijela, prozirnu i krhku poput lukove kore. Kako bi prikrio rupe na donovima izama, nikad ne bi sjedao podignuvi nogu; isto tako nije skidao jaknu jer je, pretpostavljao je Todd, njegova koulja bila sva puna zakrpa i za-ivena. Nije imao pristojan kaput, ali je zimi bio prvi koji e izii zorom da podijeli pamflete i prilijepi transparente pozivajui radnike na pobunu protiv zloporabe njihovih gazda ili mornare protiv kapetana i brodskih tvrtki, to je esto bio beskoristan posao jer su oni kojima se obraao bili uglavnom nepismeni. Njegovo pozivanje na pravdu ostajalo bi na milost i nemilost vjetru i ljudskoj ravnodunosti. Diskretno se raspitujui Jacob Todd je otkrio da mu je prijatelj zaposlen u Britanskoj kompaniji za uvoz i izvoz. Za bijednu plau i u iscrpljujuem
38

radnom vremenu popisivao je robu koja je prolazila kroz luki ured. Od njega su se takoer zahtijevali ukrob-ljen ovratnik i ulatene cipele. ivot mu je protjecao u loe osvijetljenoj dvorani bez ventilacije, gdje su pisai stolovi bili poredani jedan iza drugoga do u beskonanost i gomilali se snopovi papira i zapraene knjiurine koje godinama nitko nije pregledavao. Todd je zapitao Jeremvja Sommersa o njemu, no ovaj ga nije mogao nikamo smjestiti; zacijelo ga je viao svakodnevno, ree, ali nije imao osoban odnos sa svojim podreenima i jedva bi mogao raspoznati njihova imena. Iz drugih je kanala doznao da Andieta ivi s majkom, ali o ocu nije mogao nita otkriti; pretpostavio je da e biti neki mornar u prolazu, a majka jedna od onih nesretnih ena koje ne pristaju ni u kakvu drutvenu kategoriju, moda izvanbrano dijete ili je se obitelj odrekla. Joaquin Andieta imao je andaluke crte lica i muevan arm mladoga toreadora; sve je na njemu nagovijetalo vrstinu, gipkost, obuzdanost; njegovi su pokreti bili precizni, njegov pogled gorljiv, a njegov ponos dirljiv. Utopijskim Toddovim idealima suprotstavljao je stameni osjeaj za stvarnost. Todd je propovijedao stvaranje zajednikoga drutva, bez sveenika i policajaca, kojim bi demokratski vladao jedan jedini i neopozivi moralni zakon. 'Vi ivite na Mjesecu, Mr. Todd. Mnogo toga valja napraviti, ne vrijedi gubiti vrijeme raspravljajui o matarijama', prekidao bi ga Joaquin Andieta. 'Ali ako ne ponemo zamiljati savreno drutvo, kako emo ga stvoriti?' odvraao bi ovaj drugi maui svojom biljenicom, svaki put sve obimnijom, u koju bijae dodavao planove idealnih gradova gdje bi svaki stanovnik uzgajao svoju hranu, a djeca rasla zdrava i sretna, zbrinuta u zajednici jer budui da ne bi postojalo privatno vlasnitvo, ovjek ne bi mogao zahtijevati posjednitvo nad djecom. 'Moramo popraviti strahotu u kojoj ivimo, ovdje i sada. Prvo valja ukljuiti radnike, siromane i Indijance, dati zemlju seljacima i dokinuti mo upnika. Potrebno je promijeniti ustav, Mr. Todd. Ovdje glasaju jedino vlasnici, odnosno, vladaju bogati. Siromani se ne broje.' U poetku je smiljao zakuaste putove kojima bi pomogao svom prijatelju, ali ubrzo je morao odustati jer su ga njegovi pokuaji vrijeali. Zaduio bi ga za neke poslove kako bi imao izliku da mu dade novac, ali Andieta bi ih savjesno izvrio, a potom odbijao bilo kakav oblik plaanja. Ako bi mu Todd nudio duhan, au brendija ili svoj kiobran za neke olujne noi, Andieta bi uzvraao s ledenom arogancijom, ostavljajui ovoga drugog zbunjenim, a katkad i uvrijeenim. Mladi nikad nije spominjao svoj
39

privatni ivot ili svoju prolost, inilo se kao da se nakratko pretvara u bie od krvi i mesa kako bi na nekoliko sati sudjelovao u revolucionarnim razgovorima ili gorljivim tivima u knjinici prije no to bi ieznuo na koncu tih veeri. Nije imao gotovine da s ostalima ide u gostionicu, a nije prihvaao poziv koji ne moe uzvratiti. Jedne noi Todd nije mogao vie izdrati neizvjesnost i slijedio ga je kroz labirint lukih ulica, gdje se mogao skrivati po sjenama vea i okukama tih apsurdnih uliica, koje su, kazivali su ljudi, namjerno bile zamrene kako bi sprijeile da se u njih uvue vrag. Vidio je Joaquina Andietu kako je podvrnuo hlae, skinuo cipele, umotao ih u novinsku stranicu i paljivo spremio u svoju istroenu torbu, iz koje je izvukao seljake sandale da ih obuje. U taj kasni sat kruila je tek nekolicina izgubljenih dua i make lutalice koje su eprkale po smeu. Osjeajui se poput lopova, Todd je napredovao u mraku gotovo za petama svom prijatelju; mogao je uti njegovo nemirno disanje i trenje njegovih ruku koje je trljao bez prestanka borei se protiv iglica ledenog vjetra. Njegovi su ga koraci odveli do opinske zgrade do koje se stizalo jednom od onih uskih uliica tipinih za grad. Vonj mokrae i izmeta zapljusnuo mu je lice; tim su etvrtima gradski istai, sa svojim dugim kukama za proiavanje prokopa, prolazili rijetko. Razumio je Andietin oprez kad je izuo svoje jedine cipele: nije znao po emu je gazio, noge su mu uranjale u smradnu tekuinu. U noi bez Mjeseca slabano je svjetlo curkalo kroz rasklimana prozorska krila, mnoga od njih bez stakala, obzidana kartonom ili ploama. Kroz utore se moglo naviriti u unutranjost s bijednim sobama osvijetljenim svijeama. Blaga maglica davala je prizoru nestvaran izgled. Vidio je kako Joaquin Andieta pali ibicu, tijelom je zaklanjajui od povjetarca, vadi klju i otvara vrata pri drhtavu svjetlu plamena. 'Ti si, sine?' uo je jasno enski glas, bistriji i mlai no to je oekivao. Vrata su se smjesta zatvorila. Todd je zadugo stajao u mraku promatrajui kuerak, s neizmjernom eljom da pokuca na vrata, eljom koja nije bila tek znatielja, nego poraavajua naklonost prema svom prijatelju. K vragu, ja sam idiot, procijedio je napokon. Okrenuo se i poao u klub Union popiti aicu pia i proitati novine, no prije no to je stigao onamo, predomislio se, nesposoban da se suoi s oprekom izmeu siromatva koje je upravo ostavio iza sebe i tih salona s konim namjetajem i kristalnim lusterima. Vratio se u svoju sobu zapaljen vatrom suosjeanja, nemalo nalik onoj groznici koja ga je gotovo otpravila na onaj svijet tijekom njegova prvog tjedna u ileu.
40

Takve su prilike bile krajem 1845, kad je trgovaka pomorska flota Velike Britanije iskrcala u Valparaiso kapelana koji e udovoljiti duhovnim potrebama protestanata. ovjek je stigao spreman za natjecanje s katolicima, gradnju postojana anglikanskog hrama i ulijevanje novoga poleta svojoj pastvi. Njegov prvi slubeni potez bilo je ispitivanje rauna za misionarski projekt u Ognjenoj zemlji, ije se rezultati nisu nigdje mogli nazreti. Jacob Todd se dao pozvati na selo kod Agustina del Vallea mislei kako e na taj nain pruiti novom pastoru vremena da se ispue, no kad se vratio dva tjedna poslije, uvjerio se da kapelan to nije zaboravio. Neko je vrijeme Todd pronalazio nove izlike da ga izbjegne, ali se naposljetku morao suoiti s inspektorom, a potom s komisijom Anglikanske crkve. Zapleo se u objanjenja koja su postajala sve fantastinija i fantastinija to su vie brojke jasno kao dan dokazivale pronevjeru. Vratio je novac koji mu je ostao na raunu, ali je njegov ugled pretrpio nepopravljivu pljusku. Za njega su zavrile zabave srijedom u kui Sommersovih i nitko u stranoj koloniji nije ga vie pozivao; izbjegavali su ga na ulici, a oni koji su s njim poslovali drali su te poslove zakljuenima. Vijest o prevari doprla je do njegovih ileanskih prijatelja, koji su mu, diskretno, ali odluno, nagovijestili da se vie ne pojavljuje u klubu Union ako eli izbjei sramotu da ga izbace. Nije vie bio dobrodoao na igrama kriketa ni u baru hotela Ingles, uskoro je bio izoliran, a ak su mu i njegovi liberalni prijatelji okrenuli leda. Obitelj del Valle u potpunosti mu je uskratila pozdrav, osim Pauline, s kojom je odravao sporadinu vezu pismima. Paulina je na sjeveru donijela na svijet svoga prvoga sina i u njezinim je pismima bilo bjelodano njezino zadovoljstvo ivotom udane ene. Feliciano Rodriguez de Santa Cruz, sve bogatiji, sudei prema onomu to su govorili ljudi, pokazao se nimalo uobiajenim muem. Bio je uvjeren da se odvanost koju je Paulina pokazala pobjegavi iz samostana i slomivi autoritet svoje obitelji kako bi se udala za njega nije trebala razvodniti u kunim zadacima, nego iskoristiti za njihovu obostranu dobrobit. Njegova ena, odgojena kao gospoica, jedva je znala itati i zbrajati, ali je bila razvila istinsku strast prema poslovima. U poetku se Feliciano udio njezinu zanimanju kojim se raspitivala za pojedinosti o procesu iskopavanja i prijevoza minerala te o kolebanjima na trgovakoj burzi, ali je brzo nauio potivati njezinu neobinu intuiciju. Zahvaljujui njezinim savjetima, sedam mjeseci nakon njihova vjenanja, stekao je veliku dobit pekulirajui sa eerom. Zahvalan, poklonio joj je srebrni servis za aj obraen u Peruu, koji je teio devetnaest kilograma. Paulina, koja se jedva
41

mogla kretati od tustog zaveljaja sa svojim prvim djetetom u trbuhu, odbila je dar, ne podiui pogled s nazuvaka koje je plela. 'Drae bi mi bilo da otvori raun na moje ime u banci u Londonu i da mi odsad nadalje ostavlja dvadeset posto od zarade koju steknem za tebe.' 'Zato? Ne dajem li ti sve to zaeli i mnogo vie?' pitao je uvrijeeni Feliciano. 'ivot je dug i pun iznenaenja. Ne elim nikad biti siromana udovica, a osobito ne s djecom', objasni ona gladei trbui. Feliciano je iziao tresnuvi vratima, ali njegov priroeni osjeaj za pravdu bio je jai od loega raspoloenja ojaenoga mua. Osim toga, tih dvadeset posto bili bi snana pobuda za Paulinu, odluio je. Uinio je to je molila, unato tomu to nikad nije bio uo za udanu enu s vlastitim novcem. Ako supruga nije mogla sama putovati, potpisati zakonske isprave, otii na sud, prodati ili bilo to kupiti bez mueve ovlasti, jo je manje mogla raspolagati bankovnim raunom i koristiti se njime kako joj se prohtije. Bilo bi to teko objasniti banci i partnerima. 'Doite na sjever s nama, budunost je u rudnicima i ondje moete poeti iznova', predloila je Paulina Jacobu Toddu kad je, za jednog od svojih kratkih posjeta Valparaisu, doznala da je pao u nemilost. 'to bih ja ondje radio, prijateljice moja?' promrmljao je. 'Prodavali svoje Biblije', narugala se Paulina, ali ju je smjesta dirnula njegova bezdana tuga i ponudila mu je svoju kuu, prijateljstvo i posao u muevim tvrtkama. No Todd je bio tako bezvoljan zbog zle sree i javne sramote da nije naao snage da otpone novu pustolovinu na sjeveru. Znatielju i nemir koji su ga prije gonili nadomjestila je opsjednutost da povrati izgubljeno dobro ime. 'Upropaten sam, gospoo, zar to ne vidite? Mukarac bez asti mrtav je mukarac' 'Vremena su se promijenila', utjei ga Paulina. 'Prije se uprljana enina ast mogla oprati jedino krvlju. Ali kao to ste ve vidjeli, Mr. Todd, u mom sluaju oprana je vrem okolade. ast mukaraca mnogo je otpornija od nae. Ne oajavajte.' Feliciano Rodriguez de Santa Cruz, koji nije bio zaboravio njegovo uplitanje u doba osujeene ljubavi s Paulinom, htio mu je posuditi novac da vrati i posljednji novi od misije, ali Todd je odluio da mu je izmeu dugovanja prijatelju ili dugovanja protestantskom kapelanu drae ovo posljednje, jer je njegov ugled na svaki nain ve bio uniten. Nedugo zatim morao se oprostiti od maaka i vonih torti, jer ga je engleska
42

udovica izbacila iz pansiona uz dreku beskonanih prigovora. Dobra je ena bila udvostruila svoje napore u kuhinji kako bi financirala promicanje vjere u tim krajevima gdje neprestano traje zima, a sablasni vjetar zavija danju i nou, kako je govorio Jacob Todd, opijen elokvencijom. Doznavi za sudbinu svoje uteevine u rukama lanoga misionara, poludjela je od pravedna bijesa i izbacila ga iz kue. Uz pomo Joaquina Andiete, koji mu je potraio drugi smjetaj, mogao se preseliti u malu sobu, ali s pogledom na more u jednoj od skromnih etvrti u luci. Kua je pripadala ileanskoj obitelji i nije imala europskih pretenzija kao prijanja; bila je to stara izgradnja, s ciglama obijeljenim vapnom i krovom s crvenim crijepom, sastojala se od ulaznoga trijema, velike sobe gotovo liene namjetaja koja je sluila kao dnevni boravak, blagovaonice i spavaonice roditelja, jedne malene i bez prozora u kojoj su spavala sva djeca, te druge u stranjem dijelu koju su iznajmljivali. Vlasnik je radio kao uitelj u koli, a njegova je ena pridonosila u kunom budetu svijeama koje je izraivala u kuhinji. Miris voska natapao je kuu. Todd je osjeao slatkastu aromu u svojim knjigama, svojoj odjei, svojoj kosi, pa ak i u svojoj dui; toliko mu je bila zala pod kou da je mnogo godina poslije, na drugoj strani svijeta, sveudilj mogao namirisati svijee. esto bi sam posjeivao puke etvrti u luci gdje nikomu nije bio vaan dobar ili lo ugled jednoga gringa crvene kose. Jeo bi u krmama za sirotinju i provodio cijele dane meu ribarima, svojski radei s mreama i brodovima. Tjelesna mu je vjeba dobro inila i na nekoliko bi sati uspijevao zaboraviti ranjeni ponos. Jedino ga je Joaquin Andieta nastavio posjeivati. Zatvarali bi se da raspravljaju o politici i razmjenjuju tekstove francuskih filozofa dok su s druge strane vrata trkarala uiteljeva djeca, a vosak svijea tekao poput rastopljene zlatne niti. Joaquin Andieta nikad se nije osvrnuo na novac od misije, premda je to morao znati, ako se uzme u obzir da se o sablazni tjednima naglas raspravljalo. Kad mu je Todd elio objasniti da mu na umu nikad nije bila prevara i da su svemu uzrok bile njegova loa glava kad je rije o brojevima, njegova poslovina rasipnost i zla srea, Joaquin Andieta posluio se univerzalnim gestom utnje, stavivi prst na usta. U nagonu po-sramljenosti i naklonosti Jacob Todd ga je nespretno zagrlio, a ovaj ga je naas stegnuo, a potom se naprasno odmaknuo, pocrvenjevi sve do uiju. Obojica su se istodobno povukla, smeteni, ne shvaajui kako su bili pogazili osnovno pravilo ponaanja koje zabranjuje tjelesni dodir meu mukarcima osim u bitkama ili grubim sportovima. Sljedeih je mjeseci Englez izgubio ravnoteu, zanemario je svoj izgled i obiavao lutati s nekoliko dana starom bradom, zaudarajui
43

na svijee i alkohol. Kad bi se zaboravio pijui din, blebetao bi poput manijaka bez predaha i udaha protiv vlade, kraljevske engleske obitelji, vojske i policije, sustava stalekih povlastica koje je usporeivao s kastama u Indiji, religije openito, a kranstva napose. 'Morate otii odavde, Mr. Todd, gubite dodir sa stvarnou', usudio mu se rei Joaquin Andieta onoga dana kad ga je izbavio s nekog trga u posljednji as, prije no to su ga odveli straari. Upravo je takav bio, propovijedajui poput lude na ulici, kad ga je susreo kapetan John Sommers, koji se bio iskrcao sa svog jedrenjaka u luci nekoliko tjedana prije. Njegova je laa bila pretrpjela tolika valjanja po moru oplovljavajui Rt Horn da se morala podvrgnuti dugim popravcima. John Sommers bijae proveo cijeli mjesec u kui svoga brata i sestre, Jeremvja i Rose. To ga je navelo da potrai posao na jednom od modernih parnih brodova tek to se vrati u Englesku, jer nije bio spreman ponoviti iskustvo zatoenitva u obiteljskoj krletki. Volio je svoje, ali su mu bili drai izdaleka. Bio je dotad odolio razmiljanju o parobrodima jer nije mogao pojmiti pustolovinu na moru bez izazova jedara i klime koji stavljaju na kunju dobru kov kapetana, no naposljetku je morao priznati da je budunost u novim plovilima, veima, sigurnijima i brima. Kad je zamijetio da gubi kosu, okrivio je za to, prirodno, sjedilaki nain ivota. Ubrzo mu je dokolica postala tekom poput oklopa i bjeao bi iz kue da proee lukom s nemirom zarobljene zvijeri. Prepoznavi kapetana, Jacob Todd je spustio obod eira i pretvarao se da ga ne vidi kako bi si pritedio ponienje jo jednog uskraenog pozdrava, ali ga je pomorac naglo zaustavio i pozdravio srdanim tapanjem po ramenu. 'Idemo popiti neto, prijatelju!' rekao je i povukao ga u oblinji bar. Bio je to jedan od onih zakutaka luke poznat meu muterijama po pristojnu piu uz koje su nudili jedan jedini obrok koji je poteno zavrijedio svoju glasovitost: preni ugor s krumpiriima i salatom od sirova luka. Todd, koji bi obino zaboravio jesti tih dana i uvijek je bio kratak s novcem, osjetio je slastan miris jela i pomislio da e se onesvijestiti. Val zahvalnosti i uitka ovlaio mu je oi. Iz pristojnosti, John Sommers je skrenuo pogled dok on nije prodro obrok do posljednje mrve. 'Nikad mi se nije inio dobrom idejom taj posao s misijama medu Indijancima', ree, upravo kad se Todd poinjao pitati je li kapetan upuen u financijski skandal. 'Ti jadni ljudi ne zasluuju nesreu da budu pokrteni. to sad mislite napraviti?' 'Vratio sam ono to je ostalo na raunu, ali jo dugujem poveu svotu.'
44

T nema naina da to vratite, tono?' 'Zasad ne, ali...' 'Ali nita, ovjee. Vi ste dali tim dobrim kranima izliku da se osjete kreposnima, a sad ste im za poprilino vremena dali povod za skandal. To je ispala jeftina zabava za njih. Kad sam vas pitao to mislite napraviti, mislio sam na vau budunost, ne na vae dugove.' 'Nemam planova.' 'Vratite se sa mnom u Englesku. Ovdje nema mjesta za vas. Koliko je stranaca u ovoj luci? etiri protuhe i svi se poznaju. Vjerujte mi, nee vas pustiti na miru. U Engleskoj, naprotiv, moete se izgubiti u gomili.' Jacob Todd je zastao gledajui u dno svoje ae tako oajna izraza lica da je kapetan ispustio jedan od svojih gromkih smjehova. 'Nemojte mi rei da ostajete ovdje zbog moje sestre Rose!' Bila je to istina. Ope odbacivanje bilo bi neto podnoljivije za Todda da je Miss Rose bila pokazala barem malo odanosti ili razumijevanja, no ona ga je odbijala primiti i vratila je, ne otvorivi ih, njegova pisma kojima je pokuao oprati svoje ime. Nikad nije doznao da njegove poruke uope nisu stigle u primateljiine ruke jer je Jeremv Sommers, krei obostrani dogovor sa sestrom, bio odluio zatititi je od njezina dobra srca i sprijeiti je da poini jo jednu nepopravljivu glupost. Kapetan to takoer nije znao, ali je pogodio Jeremvjev oprez i zakljuio kako bi i on zacijelo bio uinio isto u takvim okolnostima. Pomisao da vidi patetinog prodavaa Biblija kao aspiranta ruke njihove sestre Rose inila mu se pogubnom: jednom da se posve slagao s Jeremvjem. 'Tako su oite bile moje namjere s Miss Rose?' pitao je Jacob Todd, uznemiren. 'Recimo da nisu tajna, moj prijatelju.' 'Bojim se da nema ni najmanje nade da bi me jednoga dana prihvatila...' T ja se bojim.' 'Biste li mi uinili neizmjernu uslugu da se zauzmete za mene, kapetane? Kad bi me barem Miss Rose primila jednom, mogao bih joj objasniti...' 'Ne raunajte na mene da posluim kao posrednik, Todde. Da Rose odgovara na vae osjeaje, vi biste to ve znali. Moja sestra nije stidljiva, uvjeravam vas. Ponavljam vam, ovjee, jedino vam preostaje to da odete iz ove proklete luke, ovdje ete zavriti kao prosjak. Moj brod polazi za tri dana prema Hong Kongu, a odande u Englesku. Plovidba e biti duga, ali vi niste u urbi. Svje zrak i tvrd rad nepogreivi su lijekovi za glupost
45

ljubavi. Kaem vam to ja koji se zaljubljujem u svakoj luci, a ozdravim tek to se vratim na more.' 'Nemam novca za kartu.' 'Morat ete raditi kao mornar, a poslije podne kartati sa mnom. Ako niste zaboravili one trikove varalica koje ste znali kad sam vas poveo u ile prije tri godine, zacijelo ete me oplindrati.' Nakon nekoliko dana Jacob Todd se ukrcao mnogo siromaniji no to bijae stigao. Jedini koji ga je otpratio do pristanita bio je Joaquin Andieta. Turobni je mladi na poslu bio zatraio dozvolu da izbiva jedan sat. Oprostio se od Jacoba Todda vrstim stiskom ruke. "Vidjet emo se opet, prijatelju', ree Englez. 'Ne vjerujem', odvrati ileanac, koji je mnogo jasnije predosjeao sudbinu. Udvarai Dvije godine nakon odlaska Jacoba Todda dogodila se konana preobrazba Elize Sommers. Od uglatoga kukca kakav je bila u djetinjstvu pretvorila se u djevojurak mekih obrisa i njena lica. Pod paskom Miss Rose provela je nezahvalne godine puberteta balansirajui s knjigom na glavi i uei glasovir, dok je u isto doba uzgajala samonikle trave u vrtu Mame Fresije i stjecala znanja o starinskim receptima za lijeenje poznatih bolesti i onih koje tek treba upoznati, ukljuujui goruicu protiv ravnodunosti prema svako-dnevici, hortenzijin list za sazrijevanje tumora i povrat osmijeha, ljubicu da se podnese samoa i verbenu kojom je zainjala juhu Miss Rose, jer ta plemenita biljka lijei ispade loega raspoloenja. Miss Rose nije uspjela razbiti zanimanje svoje tienice za kuhanje i napokon se pomirila kad bi je vidjela da gubi dragocjene sate meu crnim loncima Mame Fresije. Drala je kulinarska znanja tek ukrasom djevojake naobrazbe, koja ju osposobljava za davanje naredbi slukinjama, kao to je to inila i ona, ali odatle pa do prljanja s tignjevima i tavama velika je razlika. Jedna dama nije mogla zaudarati na enjak i luk, ali je Elizi bila draa praksa od teorije i obraala se prijateljicama u potrazi za receptima, koje je prepisivala u biljenicu i potom poboljavala u svojoj kuhinji. Mogla je provoditi cijele dane meljui zaine i orahe za torte ili kukuruz za kreolske kolae, istei grlice za mariniranje i voe za konzerviranje. S etrnaest godina bila je nadmaila Miss Rose u njezinu skromnom slastiarskom zanatu i nauila cijeli repertoar Mame Fresije; s petnaest je bila zaduena za banket za zabave srijedom, a kad su ileanska jela prestala biti izazovom, zainteresirala se za profinjenu francusku kuhinju kojoj ju je poduila Madame Colbert, te egzotine indijske mirodije koje je njezin
46

stric John obiavao donositi, a ona identificirala po mirisu premda im nije znala nazive. Kad bi koija ostavljao poruku kod prijatelja Som-mersovih, isporuivao bi omotnicu i uz nju poslasticu proizilu iz Elizinih ruku, koja je bila podigla lokalnu navadu razmjenjivanja jela i slastica do umjetnike razine. Tolika je bila njezina posveenost da ju je Jeremv Sommers napokon stao zamiljati kao vlasnicu salona za aj, to je, kao i sve ostale projekte svoga brata to su se odnosili na djevojku, Miss Rose odbacila bez najmanjeg razmatranja. ena koja zarauje za ivot sputa se u niu drutvenu klasu, koliko god potovano bilo njezino zvanje, smatrala je. Ona je, naprotiv, teila prema dobru muu za svoju tienicu i bila si je dala dvije godine roka da ga pronae u ileu, poslije toga bi Elizu povela u Englesku, nije se mogla izlagati riziku da navri dvadeset godina bez zarunika i ostane usidjelica. Kandidat je morao biti netko tko e moi ignorirati njezino mutno porijeklo i zanijeti se njezinim vrlinama. Meu ileancima je to bilo nezamislivo, aristokracija se enila meu roacima, a srednja ju klasa nije zanimala, nije htjela vidjeti Elizu kako proivljava novane oskudice. Katkad bi imala doticaja s rukovoditeljima trgovina ili rudnika koji su sklapali poslove s njezinim bratom Jeremvjem, ali su oni teili za prezimenima i znamenjima oligarhije. inilo se nevjerojatnim da bi se mogli zagledati u Elizu jer je malo toga u njezinu tjelesnom izgledu moglo zapaliti strasti: bila je malena i sitna, oskudijevala je mlijenom bljedoom ili obilnou poprsja i bokova koji su bili tako u modi. Tek na drugi pogled otkrivala se njezina neupadljiva ljepota, draest njezinih pokreta i gorljiv izraaj njezinih oiju; doimala se porculanskom lutkom koju je kapetan John Sommers bio donio iz Kine. Miss Rose je traila udvaraa kadra da cijeni jasno rasuivanje njezine tienice kao i vrstou znaaja te sposobnost da preokrene situacije u svoju korist, to je Mama Fresia zvala sreom, a ona radije zvala inteligencijom; materijalno sreena mukarca dobra znaaja koji bi joj ponudio sigurnost i potovanje, ali kojim bi Eliza mogla upravljati s lakoom. Mislila ju je poduiti, kad doe vrijeme, suptilnoj vjetini svakodnevnih panji koje u mukarcu pothranjuju naviku na kuni ivot; sustavu smjelih milovanja da ga nagradi i tvrdoglave utnje da ga kazni; tajni kako da mu ukrade volju, koju ona sama nije imala prilike prakticirati, a isto tako i tisuljetnoj vjetini tjelesne ljubavi. Nikad se ne bi bila usudila govoriti o tome s njom, ali je raunala na brojne knjige skrivene pod dvostrukim kljuem u svom ormaru koje e joj posuditi kad kucne as. Sve se moe rei napismeno, bila je njezina teorija, a na podruju teorije nitko nije bio potkovaniji od nje. Miss Rose je
47

mogla drati profesuru o svim moguim i nemoguim oblicima voenja ljubavi. 'Mora zakonski posvojiti Elizu kako bi imala nae prezime', zahtijevala je od brata Jeremvja. 'Koristila se njime godinama, to jo hoe, Rose?' 'Da se moe udati uzdignute glave.' 'Udati za koga?' Miss Rose mu to nije rekla tom prigodom, ali je ve imala nekoga na umu. Bio je to dvadesetosmogodinji Michael Stevvard, asnik engleske mornarike flote utaborene u luci Valparaisa. Preko svoga brata Johna otkrila je da pripada staroj obitelji. Ne bi blagonaklono gledali da se najstariji sin i jedini nasljednik oeni nekom neznankom bez imetka koja je stigla iz zemlje za ije ime nikad nisu bili uli. Bilo je nuno da Eliza ima privlaan miraz i Jeremv je posvoji, tako barem pitanje porijekla ne bi bilo preprekom. Michael Steward je bio atletskog dranja, nevina pogleda plavih zjenica, sa zaliscima i riim brkovima, dobrim zubima i aristokratskim nosom. Slabana brada dokidala mu je pristalost i Miss Rose se nadala da e zadobiti njegovo povjerenje kako bi mu predloila da ju prikrije putajui da mu naraste bradica. Prema kapetanu Sommersu, mladi je bio primjer moralnosti i njegov neumrljani slubeni list jamio mu je sjajnu karijeru u mornarici. U oima Miss Rose to to provodi toliko vremena plovei bila je golema prednost za onu koja e se za njega udati. to je vie o tome mislila, sve je vie bila uvjerena da je otkrila idealna mukarca, ali imajui na umu Elizinu narav, ona ga nee prihvatiti tek iz prikladnosti, morala se zaljubiti. Bilo je nade: ovjek je izgledao pristalo u uniformi, a jo ga nitko nije bio vidio bez nje. 'Steward nije nita drugo doli glupan s dobrim manirama. Eliza e umrijeti od dosade uda li se za njega', smatrao je kapetan John Sommers kad mu je ispriala svoje planove. 'Svi su muevi dosadni, Johne. Nijedna ena zdrava razuma ne udaje se da bi je zabavljali, nego da bi je uzdravali.' Eliza se jo uvijek doimala djevojicom, ali je okonala svoju izobrazbu i ubrzo e biti u dobi za udaju. Imala je neto vremena pred sobom, zakljui Miss Rose, ali je morala odluno djelovati kako bi sprijeila da joj u meuvremenu neka druga, ustrija, ne pograbi kandidata. Kad je jednom odluila, uprla je u zadai da privue asnika sluei se svakom izlikom koju je bila kadra izmisliti. Udesila je da se glazbene zabave podudare s onim prigodama kad je Michael Stevvard na dopustu, bez ikakva obzira
48

prema ostalim sudionicima koji su godinama bili uvali srijede za tu svetu aktivnost. Ozlovoljeni, neki su prestali dolaziti. Upravo joj je to i bila nakana, tako da moe mirne glazbene veeri pretvoriti u vesele none plesnjake i obnoviti popis uzvanika mladim samcima i gospoicama za udaju iz strane kolonije, umjesto predo-sadnih Ebelingovih, Scottovih i Appelgrenovih, koji su se bili pretvorili u prave fosile. Recitali poezije i popijevke ustupili su mjesto salonskim igrama, neformalnim plesovima, natjecanju duha i aradama. Organizirala je sloene ladanjske rukove i etnje plaom. Odlazili bi u koijama kojima su u svitanje prethodile teke dvokolice s konim podom i pokrovom od slame prevozei slukinje zaduene da posloe bezbrojne koare sa zakuskom pod atorima i suncobranima. Pred njima su se pruale plodne doline zasaene vokama, vinogradi, livade s penicom i kukuruzom, vrletne obale gdje se Tihi ocean razbijao u oblacima pjene, a u daljini uznositi profil snjenih Kordiljera. Nekako bi Miss Rose sredila da Eliza i Stevvard putuju u istoj koiji, sjede zajedno i budu prirodni sudruzi u igrama loptom i pantomimi, ali se trudila da ih u kartama i dominu razdvoji, jer je Eliza nedvosmisleno odbijala da ju itko pobijedi. 'Mora pustiti da se mukarac osjea nadmonim, malena', objasni joj strpljivo Miss Rose. 'To iziskuje mnogo napora', odvrati nepokolebana Eliza. Jeremv Sommers nije uspio sprijeiti val trokova svoje sestre. Miss Rose je kupovala tkanine na veliko i drala je dvije djevojke iz sluinadi da cijeli dan iju nove haljine precrtane iz asopisa. Zaduivala se vie no to je razumno u mornara koji su krijuma-rili kako im ne bi uzmanjkalo parfema, rueva iz Turske, beladona i komadia grafita za tajanstvo oiju i kreme od ivih bisera da posvijetle kou. Prvi put nije nalazila vremena za pisanje, svojski usmjerivi svoje panje prema engleskom asniku, ukljuujui kekse i sueno voe koje je nosio na puinu, sve spravljeno u kui i darivano u predivnim boicama. 'Eliza je to priredila za vas, ali je previe stidljiva da vam to osobno preda', govorila bi mu, ne pojasnivi da je Eliza kuhala sve to bi je molili, ne pitajui komu je upueno i stoga se iznenadila kad bi joj on zahvaljivao. Michael Stevvard nije bio ravnoduan na kampanju zavoenja. krt na rijeima, pokazivao je svoju zahvalnost kratkim i formalnim rijeima na papiru sa zaglavljem mornarice, a kad je bio na kopnu, obiavao se pojaviti s rukovetima cvijea. Bio se priuio jeziku cvijea, ali ta profinjenost nije pala na plodno tlo, jer ni Miss Rose ni itko ovdje tako daleko od Engleske nije bio uo za razliku izmeu rue i karanfila, a jo
49

manje dvojio oko znaenja boje vrpce. Stewardovi napori da pronae cvijee koje bi se postupno uspinjalo po tonu, od blijedoruiaste preko svih nijansi crvenog do najare rumenog kao naznake njegove rastue strasti, posve su se izgubili. S vremenom je asnik uspio nadvladati svoju stidljivost i od tegobne utnje kojom se odlikovao na poetku preao je u govorljivost neugodnu za sluatelje. Euforino bi izlagao svoja moralistika razmiljanja o triarijama i obiavao bi se izgubiti u nekorisnim objanjenjima na temu morskih struja i navigacijskih karata. Doista se isticao u grubim sportovima koji su iznosili na vidjelo njegovu odvanost i dobro miije. Miss Rose ga je izazivala da pokae svoje akrobacije visei na grani u vrtu i ak je uspjela, uz stanovitu ustrajnost, da ih ushiuje svojim stepanjem, poskakujuim unjevima i salto mortalima nekog ukrajinskog plesa koji je nauio od jednoga mornara. Miss Rose je svemu pljeskala s pretjeranim oduevljenjem dok je Eliza promatrala utljiva i ozbiljna, ne ponudivi svoje miljenje. Tako su protekli tjedni dok je on vagao i odmjeravao posljedice koraka koji je htio poduzeti te komunicirao pismeno s ocem da raspravi o svojim planovima. Nepredvidljiva kanjenja pote produila su neizvjesnost na nekoliko mjeseci. Posrijedi je bila najozbiljnija odluka njegova ivota i trebalo mu je mnogo vie hrabrosti da se s njom suoi nego da nasrne na potencijalne neprijatelje britanskoga carstva na Pacifiku. Napokon je, na jednoj od glazbenih zabava, nakon deset govora izvedenih pred zrcalom, uspio skupiti hrabrost koja se silnom brzinom topila, te uvrstiti glas piskav od strepnje kako bi u hodniku stjerao Miss Rose u kut. 'Moram govoriti s vama privatno', promrmljao joj je. Ona ga je povela u sobicu za ivanje. Predosjeala je to e uti i iznenadila se vlastitom osjeaju, osjetila je zaarenost obraza i galopiranje srca. Posloila si je kovru koja je bjeala iz pune i diskretno si obrisala oznojeno elo. Michael Steward je pomislio kako je nikad nije vidio tako lijepu. 'Mislim da ste ve pogodili to vam moram rei, Miss Rose.' 'Pogaati je opasno, Mr. Stevvard. Sluam...' 'Rije je o mojim uvstvima. Nesumnjivo, vi znate o emu govorim. elim vam pokazati da su moje namjere besprijekorno ozbiljne.' 'I ne oekujem manje od osobe poput vas. Mislite da je uzvraeno?' 'Samo vi to moete odgovoriti', promucao je mladi asnik. Stajali su tako gledajui se, ona uzdignutih obrva u iekujuoj gesti, a on u strahu da e mu krov tresnuti na glavu. Odluan da djeluje prije no to se arolija trenutka pretvori u pepeo, udvara ju je primio za ramena i nagnuo se da ju
50

poljubi. Sleena od iznenaenja, Miss Rose se nije snala kako bi se pomaknula. Osjetila je vlane usne i mekane brkove na svojim ustima ne shvaajui gdje je to, dovraga, krenulo po zlu, a kad se napokon snala, odmaknula ga je silovito. 'to radite! Zar ne vidite da sam mnogo starija od vas!' us-kliknula je briui si usta nalijem ruke. 'to je tu vana dob?' zamuckivao je asnik, zbunjen, jer je odista bio raunao da Miss Rose nije bilo vie od kakvih dvadeset i sedam godina. 'Kako se usuujete! Izgubili ste pamet?' 'Ali vi...vi ste mi dali na znanje...nisam se mogao tako prevariti!' promrmljao je jadni ovjek oamuen od sramote. 'elim to za Elizu, ne za sebe!' usklikne Miss Rose zapanjena i izjuri da bi se zatvorila u svoju sobu, dok je nesretni udvara zatraio svoj ogrta i kapu i otiao ne oprostivi se ni s kim, da se nikad vie ne vrati u tu kuu. Iz jednoga kuta u hodniku Eliza je sve bila ula kroz poluotvorena vrata sobice za ivanje. I nju su bile smele panje prema asniku. Miss Rose je uvijek bila pokazivala toliko ravnodunosti prema svojim udvaraima da se navikla smatrati je staricom. Tek posljednjih mjeseci, kad ju je vidjela posveenu tijelom i duom igrama zavoenja, bila je zamijetila njezino velianstveno dranje i blistavu kou. Pretpostavila je da je izgubila glavu od ljubavi prema Michaelu Stewardu i nije joj palo na pamet da su bukoliki seoski objedi pod japanskim suncobranima i keksi od maslaca koji su trebali olakati nepogodnosti plovidbe bili strategija njezine zatitnice kako bi zgrabila asnika i pruila joj ga na pladnju. Ta je ideja bila poput podlog udarca u prsa i ostala je bez zraka, jer je posljednje to je eljela na ovome svijetu bio brak uglavljen njoj iza leda. Bila je zahvaena svjeim vrtlogom vjetra prve ljubavi i bila se zaklela, s neopozivom usrdnou, da se nee udati za drugoga. Eliza Sommers je vidjela Joaquina Andietu prvi put jednoga petka u svibnju 1848, kad je doao u kuu upravljajui koijom koju je vuklo nekoliko mula i natovarenom do vrha sanduiima iz Britanske kompanije za uvoz i izvoz. Sadravali su perzijske tepihe, kristalne lustere i zbirku figura od bjelokosti, narudbu Feliciana Rodrigueza de Santa Cruza za ukraavanje zgrade koju je bio izgradio na sjeveru, jedan od onih krasnih tereta koje je bilo opasno drati u luci pa je sigurnije bilo uskladititi ga u kui Sommerso-vih do trenutka kad e ga poslati na krajnje odredite. Kad bi se ostatak puta prelazio kopnom, Jeremv bi ugovorio naoruane straare da ga tite, ali u ovom sluaju je to morao poslati do krajnjeg odredita ileanskim jedrenjakom koji je isplovljavao za tjedan dana. Andieta je bio
51

odjeven u svoje jedino odijelo izalo iz mode, tamno i istroeno, bio je bez eira i kiobrana. Njegova mrtvaka bljedoa bila je u suprotnosti s njegovim plamteim oima i crnom kosom, koja je sjala od vlage prvih jesenskih kiica. Miss Rose je izila da ga doeka, a Mama Fresia, koja je uvijek nosila kljueve kue objeene na kolutu oko pasa, povela ga je do stranjega dvorita gdje je bio podrum. Mladi je poredao nadniare u red i sanduii su prelazili iz ruke u ruku kroz vrleti munoga terena, preko zavojitih stuba, terasa postavljenih jedna na drugu i kroz beskorisne slavoluke. Dok je on brojao, oznaavao i biljeio u svoju biljenicu, Eliza je iskoristila svoju sposobnost da postane nevidljivom i mogla ga je do mile volje promatrati. Prije dva mjeseca bila je navrila esnaest godina i bijae pripravna za ljubav. Kad je vidjela Joaquina Andietu s dugim prstima umrljanim tintom i ula njegov dubok ali istodobno jasan i svje glas poput huke rijeke dok je izdavao suhe naredbe nadniarima, osjetila se uzdrmanom do kostiju i strana elja da se priblii i omirie ga prisilila ju je da izie iz skrovita iza velikih posuda s palmama. Mama Fresia, gunajui jer su mule koje su vukle dvokolice bile zaprljale ulaz i zauzeta s kljuevima, nije nita zapazila, ali je Miss Rose uspjela krajikom oka uhvatiti djevojino rumenilo. Nije tomu pridala vanost, zaposlenik njezina brata uinio joj se beznaajnim straljivcem, tek sjenom meu mnogim sjenama tog oblanog dana. Eliza je nestala prema kuhinji i za nekoliko se minuta vratila s aama i vrem naranina soka zaslaena medom. Prvi je put u svom ivotu ona koja je provela godine odravajui ravnoteu s knjigom na glavi ne mislei to ini bila svjesna svojih koraka, valovitosti svojih bokova, njihanja tijela, kuta nadlaktica, udaljenosti od ramena do brade. Htjela je biti lijepom poput Miss Rose u doba kad je bila predivna djevojka koja ju je spasila iz njezine improvizirane kolijevke od kutije sapuna iz Marseillea; htjela je pjevati glasom slavuja kojim bi gospoica Appelgren zapjevala svoje kotske balade; htjela je plesati s nemoguom lakoom svoje uiteljice plesa i htjela je umrijeti ondje, odmah, slomljena tim uvstvom, otrim i neukrotivim poput maa, koji joj je ispunjavao usta vrelom krvlju i koji ju je, prije no to ga je uope mogla uobliiti, ve pritiskao stranom teinom idealizirane ljubavi. Mnogo godina poslije pred ljudskom glavom spremljenom u bocu dina Eliza e se sjetiti tog prvog susreta s Joaquinom Andietom i ponovno e osjetiti istu nepodnoljivu zebnju. Usput e se tisuu puta zapitati je li imala mogunosti da pobjegne od te razorne strasti koja e joj izmijeniti ivot, je li se moda u tim kratkim trenucima mogla okrenuti i spasiti se, ali svaki put kad bi u sebi oblikovala to pitanje, zakljuila bi kako njezina sudbina
52

bijae zacrtana od poetka svijeta. A kad ju je mudri Tao Chi'en uveo u poetsku mogunost reinkarnacije, uvjerila se da se u svakom od njezinih ivota ponavljala ista drama: da se bila rodila tisuu puta prije i morala roditi jo tisuu puta u budunosti, uvijek bi dola na svijet s jednakom misijom: da ljubi tog mukarca na isti nain. Nije bilo izlaza za nju. Tao Chi'en joj je tada pokazao arobne formule da raini vorove karme i oslobodi se ponavljanja iste srceparajue ljubavne neizvjesnosti u svakoj inkarnaciji. Toga dana u svibnju Eliza je stavila posluavnik na klupu i ponudila osvjeenje prvo radnicima, da dobije na vremenu dok je obuzdavala koljena i pokuavala savladati tu zakoenost tvrdoglave mule koja joj je paralizirala grudi spreavajui joj disanje, a potom Joaquina Andietu, koji je bio zaokupljen svojim zadatkom i jedva je podigao pogled kad mu je ona pruila au. Kad je to uinio, Eliza se postavila to je mogue blie, izraunavi smjer povjetarca kako bi joj donio aromu mukarca koji je, bila je odluila, njezin. Poluotvorenih oiju udahnula je miris vlane odjee, obinoga sapuna i svjeega znoja. Nutrinom joj je potekla rijeka gorue lave, omekae joj se kosti i u trenutku panike povjerovala je kako zaista umire. Te su sekunde bile tako silovite da je Joaquinu Andieti ispala biljenica iz ruku kao da mu ju je istrgnula neka nezadriva snaga, dok je vrelina lomae dopirala i do njega, prei ga svojim odrazom. Pogledao je Elizu ne vidjevi je, djevojino je lice bilo blijedo zrcalo u kojemu se, inilo mu se, odraava njegova vlastita slika. Imao je tek nejasnu predodbu o veliini njezina tijela i tamnoj aureoli kose, ali tek je za drugoga susreta, nekoliko dana poslije, napokon mogao uroniti u izgubljenost njezinih crnih oiju i vodenastu ljupkost njezinih pokreta. Oboje su se u isto vrijeme sagnuli da pokupe biljenicu, sudarili ramenima i sadraj ae prolio se po njezinoj haljini. 'Pazi to radi, Eliza!' uskliknula je Miss Rose, uznemirena jer je silina te nenadane ljubavi i nju bila pogodila. 'Poi se preodjenuti i namoi haljinu u hladnu vodu da vidi hoe li izii mrlja', dodala je suho. Ali Eliza se nije pomaknula, zarobljena oima Joaquina Andi-ete, drhtei, rairenih nosnica, neprikriveno ga njuei, sve dok je Miss Rose nije zgrabila za ruku i povela kui. 'Rekla sam ti, malena: bilo koji mukarac, koliko god bijedan bio, moe uiniti s tobom to eli', podsjeti je Indijanka te veeri. 'Ne znam o emu govori, Mama Fresia', uzvrati Eliza.
53

Upoznavi Joaquina Andietu tog jesenskog jutra u dvoritu svoje kue, Eliza je povjerovala da je pronala svoju sudbinu: bit e njegovom robinjom zauvijek. Jo nije bila dovoljno dugo ivjela da bi mogla razumjeti to se dogodilo, izraziti rijeima mete koji ju je guio ili zacrtati plan, ali joj nije nedostajalo slutnje o neizbjenom. Na nejasan ali bolan nain shvatila je da je u stupici, a njezina je fizika reakcija nalikovala kugi. Tjedan dana, sve dok ga nije ponovno vidjela, probijala se kroz snaene greve protiv kojih nita nisu pomagale udotvorne trave Mame Fresije niti arsenov praak rastopljen u likeru od treanja njemakog ljekarnika. Izgubila je na teini i kosti su joj postale krhke kao u grlice, na uas Mame Fresije koja je hodala zatvarajui prozore kako morski vjetar ne bi istrgnuo djevojku i ponio je prema obzoru. Indijanka joj je davala razne mjeavine i aranja iz svog irokog repertoara, a kad je shvatila da nita nema uinka, pribjegla je katolikim svecima. Izvadila je s dna svoje krinje svoju jadnu uteevinu, kupila dvanaest svijea i otila pregovarati sa upnikom. Poto ih je blagoslovila na velikoj misi u nedjelju, zapalila je jednu pred posude, biljke i zbirka punjenih ivotinja. Gust miomiris suenih trava i ljekovitih korica mijeao se sa zadahom mrtvih ivotinja. Govorili su na mapudungu, jeziku Mapucha. Podulje je arobnica sluala priu o Elizi, od njezina dolaska u kutiji za sapun iz Mar-seillea, do nedavne krize, potom je uzela svijeu, kosu i koulju i otpratila svoju posjetiteljicu s uputama da se vrati kad ona upotpuni svoja aranja i obrede proricanja. 'Poznato je da za to nema lijeka', objavi tek to je Mama Fresia prela prag njezina boravita dva dana poslije. 'Zar e moja malena umrijeti?' 'To ne mogu kazati, ali da e mnogo patiti, u to ne sumnjam.' 'Sto se s njom dogaa?' 'Tvrdokorna ljubav. To je vrlo ilava boljetica. Zacijelo je ostavila otvoren prozor jedne vedre noi i uao joj je u tijelo za vrijeme sna. Nema arolije protiv toga.' Mama Fresia se vratila kui pomirivi se s kobi: ako umijee te tako mudre machi nije moglo promijeniti Elizinu kob, jo e manje biti od koristi njezina oskudna znanja ili svijee za svece. svakim svecem u bonim kapelicama crkve, ukupno njih osam, a tri postavila pred sliku Svetog Antuna, zatitnika beznadnih, ne-udanih djevojaka, nesretno udanih ena i drugih izgubljenih sluajeva. Preostali je dio, zajedno s uperkom kose i Elizinom kouljom, odnijela najuglednijoj machi u okolici. Bila je to stara Mapuche, slijepa od roenja, arobnica
54

bijele magije, slavna zbog svojih neopozivih predvianja i zdrave pronicljivosti u lijeenju boljetica tijela i tjeskoba due. Mama Fresia je bila provela svoje mladenake godine kod te ene kao naunica i slukinja, ali nije mogla krenuti njezinim koracima, to je toliko eljela, jer nije imala dara. Nita se nije moglo uiniti: raa se s darom ili se raa bez njega. Jednom je to htjela objasniti Elizi i jedino to joj je palo na pamet bilo je da je dar sposobnost da vidi ono to lei iza zrcala. Zbog pomanjkanja te tajanstvene nadarenosti Mama Fresia se morala odrei svojih tenji da bude bajalica i potraiti slubu u engleskoj obitelji. Machi je ivjela sama na dnu jednoga klanca izmeu dva brda, u kolibi od blata sa slamnatim krovom koja se doimala kao da e se svaki as uruiti. Uokolo nastambe bila je pustopoljina sa stijenama, drva za potpalu, biljke u limenkama, psi to bijahu sama kost i koa te crne ptiurine to su uzaludno eprkale po tlu traei neto za jelo. Na prilaznom putu podizala se umica s milodarima i amuletima koje su postavili zadovoljni klijenti da podsjete na usluge koje su primili. Odjevena u ogrta boje suhe zemlje krajolika, ena je mirisala na zbir svih skuhanih pripravaka koje je bila priredila tijekom svoga ivota, bila je bosa i zaprljana, ali napretek ukraena ogrlicama od jeftina srebra. Njezino je lice bilo mrana maska s borama, s tek dva zuba u ustima i mrtvim oima. Doekala je svoju negdanju uenicu ne odajui da ju je prepoznala, prihvatila je darove za jelo i bocu likera od anisa, naznaila joj da sjedne njoj suelice i utjela ekajui. U sreditu kuerka gorjeli su slabani ugarci, a dim je bjeao kroz rupu u krovu. Na zidovima pocrnjelim od ae visjele su glinene i limene Miss Rose Miss Rose je motrila Elizu s vie radoznalosti nego suosjeanja jer je dobro poznavala simptome, prema njezinu iskustvu, vrijeme i zapreke gase i najgore ljubavne buktinje. Njoj je bilo jedva sedamnaest godina kad se bezglavom strau zaljubila u bekoga tenora. Tada je ivjela u Engleskoj i sanjala da bude divom, usprkos ustrajnu protivljenju svoje majke i brata Jeremvja, glave obitelji nakon oeve smrti. Nijedno od njih dvoje nije dralo operno pjevanje poeljnim zanimanjem za jednu gospoicu, uglavnom zato to se izvodi u kazalitu, nou i u dekoltiranim haljinama. Nije raunala ni s potporom brata Johna koji se bio ukljuio u trgovaku mornaricu i u kui bi se jedva pojavio nekoliko puta godinje, uvijek u urbi. Dolazio bi da poremeti rutine u ivotu male obitelji, ivahan i opaljen suncem dalekih krajeva, istiui uvijek neku novu tetovau ili
55

oiljak. Podijelio bi darove, zabljesnuo ih svojim egzotinim priama i smjesta nestao put etvrti s droljama, gdje bi ostajao sve dok ne bi dolo vrijeme za novo isplovljavanje. Sommersovi bijahu provincijska gospoda bez velikih ambicija. Posjedovali su zemlju u nekoliko narataja, ali otac, kojemu su dojadile tupoglave ovce i siromane etve, poelio je okuati sreu u Londonu. Toliko je volio knjige da je bio kadar liiti obitelj kruha i zaduiti se kako bi nabavio prva izdanja koja su potpisali njegovi omiljeni autori, ali mu je manjkalo lakomosti istinskih kolekcionara. Nakon bezuspjenih pothvata s trgovinom odluio je usmjeriti se prema svom istinskom pozivu i na koncu je otvorio duan za rabljene knjige i one koje je sam izdavao. U stranjem dijelu knjiare instalirao je malu tiskaru kojom su upravljala dva pomonika, a u polukatu istoga lokala razvijao se puevim korakom njegov posao s rijetkim svescima. Od njegovo troje djece samo se Rose zanimala za posao, rasla je uz strast prema glazbi i itanju, i kad ne bi sjedila za glasovirom ili vjebala vokalizaciju, moglo ju se nai u nekom kutu kako ita. Otac je alio to je jedino ona zaljubljena u knjige, a ne Jeremv ili John, koji bi mogli naslijediti posao. Nakon njegove smrti muka su djeca likvidirala tiskaru i knjiaru, John se otputio na more, a Jeremv je preuzeo brigu o majci udovici i sestri. Raspolagao je skromnom plaom zaposlenika Britanske kompanije za uvoz i izvoz te ogranienom rentom koju je ostavio otac, uz sporadine doprinose njegova brata Johna, koji esto nisu dolazili u gotovu novcu, nego u krijumarenoj robi. Jeremv je, sablanjen, uvao te uklete kutije na tavanu ne otvarajui ih do sljedeega bratova posjeta kad bi se ovaj pobrinuo da proda njihov sadraj. Obitelj se preselila u maleni stan, skup za njihov kuni proraun, ali lijepo smjeten u srcu Londona, jer su to drali ulaganjem. Morali su udati Rose. U sedamnaestoj je godini djevojina ljepota poela cvjetati i imala je napretek udvaraa, dobro sreenih prilika, spremnih da umru od ljubavi, ali dok su se njezine prijateljice svojski zalagale traei mua, ona je traila uitelja pjevanja. Tako je upoznala Karla Bretznera, bekoga tenora koji je stigao u London da izvede nekoliko Mozartovih djela to e kulminirati jedne zvjezdane noi Figarovim pirom uz prisustvo kraljevske obitelji. Vanjtinom nimalo nije odavao svoj golem talent: izgledao je poput mesara. Njegovo tijelo sa irokim prsnim koem, a slabunjavo od koljena nanie, oskudijevalo je otmjenou, a punokrvno lice okrunjeno izdancima bezbojnih uvojaka doimalo se, tovie, vulgarnim, no kad bi otvorio usta da oduevi svijet bujicom svoga glasa, pretvarao se u drugo bie, njegova je pojava rasla, trbuina bi nestajala u prsnoj upljini, a
56

rumenkasto lice Teutonca ispunilo se olimpijskim svjetlom. Barem ga je takvim vidjela Rose Sommers, koja je sredila da dobije ulaznice za svaku izvedbu. Dolazila bi u kazalite mnogo prije no to su otvarali i, izazivajui sablanjene poglede prolaznika, slabo naviknutih da vide djevojku njezina poloaja bez pratnje, satima ekala na ulazu za glumce kako bi barem nazrela maestra dok silazi s koije. U nedjelju naveer mukarac je zamijetio krasoticu koja stoji na ulici i priao joj obrativi joj se. Drhtei, odgovarala je na njegova pitanja i priznala mu svoje divljenje prema njemu i svoju elju da slijedi njegove korake na mukotrpnom ali boanskom putu bel canta - to bijahu njezine rijei. 'Doite poslije izvedbe u moju garderobu i vidjet emo to mogu uiniti za vas', ree on svojim krasnim glasom i snanim austrijskim naglaskom. Tako je uinila, lebdei zrakom. Kad su zavrile ovacije kojima je publika stojei estitala, vratar to ga je poslao Karl Bretzner poveo ju je iza kulisa proscenija. Nikad ne bijae vidjela unutranjost kazalita, ali nije gubila vrijeme divei se ingenioznim strojevima koji prave nevremena niti oslikanim krajolicima na zastorima, njezina jedina namjera bila je da upozna svog idola. Pronala ga je pokrivena ogrtaem od kraljevski plavog baruna obrubljenog zlatom, lica jo naminkana i s pomno izraenom vlasuljom od bijelih uvojaka. Vratar ih je ostavio same i zatvorio vrata. Soba, nakrcana zrcalima, namjetajem i zavjesama, mirisala je na duhan, kozmetiku, a u jednom je kutu bio zaslon oslikan scenama rumenkastih ena u turskom haremu dok su uz zidove vi-sjele vjealice s opernim ruhom. Kad je vidjela svog idola izbliza, Rosein je zanos na asak splasnuo, ali je on brzo povratio izgubljeni teren. Primio je obje njezine ruke u svoje, prinio ih usnama i polako poljubio, zatim je ispustio jedan visoki C koji je potresao zaslon s odaliskama. I posljednji ostaci Roseina oklijevanja uruili su se poput zidova Jerihona u oblaku praine koja je izila iz vlasulje kad ju je umjetnik skinuo strastvenim i muevnim pokretom, hitnuvi je preko naslonjaa, gdje je ostala nepomina poput mrtvoga zeca. Kosa mu je bila prilijepljena gustom mreicom, koja mu je, uz dodatak minke, davala izgled ocvale kurtizane. Na istom tom naslonjau na koji je pala vlasulja ponudila mu je Rose svoje djevianstvo nekoliko dana poslije, tono u tri i etvrt poslije podne. Beki joj je tenor zakazao sastanak pod izgovorom da joj pokae kazalite te srijede kad nije bilo predstave. Nali su se potajno u jednoj slastiarnici, gdje je on sa slau uivao u pet kremastih eklera i dvije alice okolade, dok je ona mijeala svoj aj, nesposobna za gutanje zbog straha i iekivanja. Odatle su odmah otili u kazalite. U to doba bilo je ondje tek
57

nekoliko ena koje su istile dvoranu i osvjetljiva koji je prireivao uljene svjetiljke, baklje i svijee za sljedei dan. Karl Bretzner, potkovan u ljubavnim izazovima, izvukao je opsjenarskim pokretom bocu ampanjca, nalio svakomu po au, koje su ispili naiskap nazdravljajui Mozartu i Rossiniju. Potom je smjestio djevojku u carsku lou u koju je sjedao jedino kralj, ukraenu od vrha do dna bucmastim amoriima i gipsanim ruama, dok se on otputio do scene. Stojei na komadu stupa od obojena kartona, osvijetljen tek upaljenim bakljama, otpjevao je samo za nju ariju iz Seviljskog brijaa, istiui svu glasovnu okretnost i njenu delirinost svoga glasa u beskonanim arabesknim ukrasima. Kad je zamrla posljednja nota njegove posvete, uo je udaljene jecaje Rose Sommers, pojurio k njoj s neoekivanom okretnou, preao dvoranu, uspeo se do loe u dva skoka i pao joj kleei pred noge. Bez daha, poloio je svoju glavurdu u djevojine skute uranjajui lice u nabore svilene suknje boje mahovine. Plakao je s njom jer se, ne namjeravajui, i on bio zaljubio; ono to je poelo kao jo jedno prolazno osvajanje bilo se u nekoliko sati pretvorilo u uarenu strast. Rose i Karl ustali su naslanjajui se jedno na drugo, klatei se, uasnuti zbog neizbjenog, i koraali su ne znajui koliko dugim hodnikom u polumraku, uspeli se kratkim stubitem i stigli do prostora s garderobama. Na jednim se vratima pojavilo tenorovo ime ispisano kurzivnim slovima. Uli su u sobu natrpanu namjetajem i raskonom odjeom, pranom i znojnom, gdje su dva dana prije prvi put bili sami. Nije imala prozora i na trenutak su utonuli u okrilje mraka, gdje su uspjeli vratiti zrak izgubljen u prijanjim jecajima i uzdasima dok je on zapalio prvo ibicu, a potom pet svijea na svijenjaku. Na treperavom utom svjetlu plamenova divili su se jedno drugomu, zbunjeni i nespretni, s bujicom uvstava koje su eljeli izraziti, a nemoni da uoblie makar i jednu rije. Rose nije mogla podnijeti poglede koji su je prouavali i skrila je lice meu ruke, no on ih je odmaknuo s jednakom njenou koju je prije upotrijebio da dokraji kremaste kolaie. Poee si dijeliti uplakane poljupie u lice, poput golubinjih uboda kljunom koji su prirodno kretali prema ozbiljnim poljupcima. Rose je iskusila njene ali oklijevajue i naprasne sastanke s nekim svojim udvaraima i nekolicina je stigla do toga da joj okrznu obraz usnama, ali nikad nije zamislila da je mogue dosei takav stupanj intimnosti da se neiji jezik ispreplete s tvojim poput vilaste zmije, a tua slina smoi te izvana i prodre unutra, no poetna odbojnost brzo je pobijeena nagonom njezine mladosti i njezinom zanesenou lirskim. Ne samo da je uzvratila milovanja jednakom silinom nego je preuzela inicijativu oslobodivi se
58

eira i ogrtaa od sivog astrahana koji joj je pokrivao ramena. Od tog trenutka pa dok nije pustila da joj raskopa jaknicu i potom bluzu zbilo se tek nekoliko predaja. Djevojka je znala slijediti, korak po korak ples spajanja, voen instinktom i vruim zabranjenim tivima koje je prije donosila potajice s polica svog oca. Bio je to najupeatljiviji dan njezina ivota i sjeat e ga se, ak i do najsitnijih pojedinosti, ukraenog i pretjeranog, u nadolazeim godinama. To je bio njezin jedini izvor iskustva i saznanja, jedina pobuda za nadahnue kojim e hraniti svoje fantazije, a godinama poslije stvoriti od toga vjetinu zbog koje e postati slavnom u stanovitim vrlo tajnim krugovima. Taj divni dan mogao se po intenzitetu usporediti jedino s onim oujskim danom dvije godine poslije u Valparaisu, kad joj je u naruje pala tek roena Eliza, kao utjeha za djecu koju nee imati, za mukarce koje nee moi voljeti i za dom koji nikad nee zasnovati. Pokazalo se da je beki tenor profinjeni ljubavnik. Volio je i poznavao ene do sri, ali je bio kadar izbrisati iz svoga pamenja ostatke prolih ljubavi, frustraciju mnogostrukih oprotaja, ljubomora, prijestupa i prevara iz drugih veza da bi se s potpunom nevinou predao kratkoj strasti prema Rose Sommers. Njegovo iskustvo nije proizlazilo iz patetinih zagrljaja s prljavim kurvi-cama; Bretzner se hvalio da ne mora plaati za uitak jer su mu se ene razliitih drutvenih poloaja, od poniznih sobarica do oholih grofica, bezuvjetno predavale kad bi ga ule kako pjeva. Umijee ljubavi nauio je istodobno s umijeem pjevanja. Deset mu je godina bilo kad se u njega zaljubila ona koja e mu biti mentoricom, Francuskinja s oima tigra i grudima od ista ala-bastera, dovoljno stara da mu bude majkom. Nju je pak u to bio uputio u Francuskoj, u njezinoj trinaestoj godini, Donatien-Alphonse-Francois de Sade. Ki tamniara u Bastilli bila je upoznala slavnoga markiza u jednoj gnusnoj eliji, gdje je pisao svoje izopaene prie pod svjetlou svijee. Ona ga je dolazila promatrati kroz eljezne ipke iz iste djetinje radoznalosti, ne znajui da ju je otac bio prodao zatvoreniku u zamjenu za zlatni sat, posljednji imetak osiromaenoga plemia. Jednog jutra, dok je motrila kroz zirak, otac je skinuo sveanj velikih kljueva s pojasa, otvorio vrata, i gurnuvi je, ubacio djevojicu u eliju, kao da daje lavovima jesti. to se dogodilo ondje, nije se mogla sjetiti, dovoljno je znati da je ostala uz De Sadea slijedei ga iz zatvora do jo gore bijede na slobodi i uei sve to ju je on mogao poduiti. Kad je 1802. markiz bio zatoen u ludnici u Charentonu, ona je ostala na ulici i bez novia, ali s obimnim ljubavnim umijeem koje joj je posluilo da pridobije pedeset i dvije godine starijeg i vrlo bogatog mua. ovjek je
59

ubrzo umro, izmoden nesuz-drljivostima svoje mlade ene, a ona je napokon bila slobodna i s novcem da moe initi to joj je volja. Imala je trideset i etiri godine, bila je preivjela svoje surovo naukovanje uz markiza, siromatvo uz koricu kruha u djetinjstvu, mete Francuske revolucije, uas napoleonskih ratova, a sad je morala podnositi diktatorsku represiju carstva. Bila je sita svega i njezin je duh traio predah. Odluila je potraiti sigurno mjesto gdje e ostatak svojih dana provesti u miru i odabrala je Be. U tom je razdoblju ivota upoznala Karla Bretznera, sina svojih susjeda, kad je ovaj bio jedva desetogodinji djeak, ali ve je tada pjevao poput slavuja u zboru katedrale. Zahvaljujui njoj, koja je postala prijateljicom i pouz-danicom Bretznerovih, djeai nije bio kastriran te godine da bi sauvao svoj glas kerubina, kako je predlagao ravnatelj zbora. 'Ne dirajte ga i zakratko e biti najbolje plaenim tenor u Europi', prognozirala je ljepotica. Nije se prevarila. Unato golemoj razlici u godinama, izmeu nje i maloga Karla razvila se neobina veza. Ona se divila djeakovoj istoi osjeanja i posveenosti glazbi; on je u njoj bio pronaao muzu koja ne samo da mu je spasila mukost nego ga je takoer nauila kako da je upotrebljava. U doba kad mu se neopozivo izmijenio glas i poeo se brijati bio je razvio poslovinu sposobnost eunuha da zadovolji enu u oblicima kakve ne predviaju priroda i obiaji, ali s Rose Sommers nije se izlagao opasnosti. Nita od vatrenih napadaja u razularenu veselju odvie smionim milovanjima, jer je nije trebalo zgroziti trikovima iz kupleraja, odluio je, ne sumnjajui da e ga u manje od tri praktine poduke njegova uenica nadvisiti u domiljatosti. Bio je mukarac koji je pazio na potankosti i poznavao je halucinantnu mo tono pogoene rijei u asu ljubavi. Lijevom je rukom oslobaao jedan po jedan male sedefaste gumbe na leima dok joj je desnom skidao ukosnice s frizure, ne gubei ritam poljubaca umetanih u rijeku laskanja. Govorio joj je o njezinu uskom struku, izvornoj bjelini njezine koe, klasinoj zaobljenosti njezina vrata i ramena koji su u njemu palili vatru, nesavladivo uzbuenje. 'Sluen sam... Ne znam to se dogaa sa mnom, nikad nisam volio niti u ikoga voljeti kao tebe. Ovaj su susret smislili bogovi, sueno nam je da se volimo', mrmljao je opet i opet. Izrecitirao joj je svoj cjeloviti repertoar, ali bez primisli, duboko uvjeren u svoju iskrenost i zaslijepljen njome. Razvezao je vrpce steznika i oslobodio je podsuknji dok nije ostala samo u dugim batistanim gaicama i oskudnoj kouljici koja je otkrivala jagode njezinih bradavica. Nije joj izuo izmice od kordovana iskrivljenih potpetica ni bijele arape, na
60

koljenima privrene izvezenim podvezicama. Na toj se toki zaustavio, dahui, s telurskim tropotom u grudima, uvjeren da je Rose Sommers najljepa ena na svijetu, aneo, i da e mu se srce rasprsnuti u komadie ako se ne umiri. Podigao ju je u naruje bez napora, preao sobu i postavio je pred veliko zrcalo sa zlatnim okvirom. Treptava svjetlost svijea i kazalini kostimi to vise sa zidova u neredu brokata, perja, baruna i izblijedjelih ipki davali su prizoru nestvaran izgled. Razoruana, opijena osjeajima, Rose se pogledala u zrcalu i nije prepoznala tu enu u donjem rublju razbaruene kose i plamteih obraza koju je jednako tako nepoznat mukarac ljubio u vrat i nezasitno joj milovao grudi. Ta poudna stanka dala je vremena tenoru da povrati dah i neto od bistrine izgubljene u prvim okrajima. Poeo si je svlaiti odjeu pred zrcalom, bez srama, i izgledao je, mora se rei, mnogo bolje nag nego odjeven. Treba mu dobar kroja, pomisli Rose, koja nikad nije bila vidjela gola mukarca, ak ni svoju brau u djetinjstvu, i njezina se upuenost temeljila na pretjeranim opisima u golicavim knjigama i japanskim razglednicama koje je otkrila u Johnovoj prtljazi, gdje su muki organi, iskreno reeno, imali optimistine proporcije. Ruiasti i uspravljeni zvrk koji se pojavio pred njezinim oima nije ju uasnuo, kako se bojao Karl Bretzner, nego je izazvao nezadriv i veseo grohot. To je dalo ton onomu to je slijedilo. Umjesto sveane i bolne ceremonije kakvo razdjevienje obino jest, oni su uivali u zaigranu cupkanju, jurili se po sjedalima, skakuui kao djeica po namjetaju, ispili ostatak ampanjca i otvorili drugu bocu kako bi se prskali pjenuavim mlazovima, govorili si svinjarije smijui se, a u aptajima zakletve na ljubav, grizli se i lizali i bezobzirno se draili u bezdanoj movari netom otkrivene ljubavi, cijelo poslijepodne i dobrano zaavi u no, i ni sluajno im na um nisu pali vrijeme niti ostatak svijeta. Postojali su samo oni. Beki je tenor poveo Rose do epskih visina, a ona, marljiva uenica, slijedila ga je bez oklijevanja i jednom na vrhuncu sama je poletjela sa zaudnom prirodnom nadarenou, povodei se znakovima i pitajui ono to nije uspijevala pogoditi, zabljesnuvi uitelja i nadmaivi ga naposljetku svojom improviziranom spretnou i razornim darom svoje ljubavi. Kad su se uspjeli odvojiti i prizemljiti u stvarnosti, sat je pokazivao deset naveer. Kazalite je bilo prazno, vani je carevao mrak, a kao vrhunac, bila se spustila magla gusta poput merengue. Izmeu ljubavnika otpoela je pomamna razmjena poruka, cvijea, bombona, prepisanih stihova i malih sentimentalnih relikvija za vrijeme trajanja operne sezone u Londonu. Nalazili bi se gdje bi mogli, strast ih je natjerala da izgube svaku razboritost. Kako bi dobili na vremenu, traili su
61

hotelske sobe u blizini kazalita, ne hajui za mogunost da ih prepoznaju. Rose je bjeala iz kue uz smijene izgovore, a njezina majka, prestravljena, nije nita govorila Jeremvju o svojim sumnjama, molei se da neobuzdanost njezine keri bude prolazna i nestane ne ostavljajui oiljke. Karl Bretzner je kasnio na pokuse i od tolika razodijevanja u raznorazne sate uhvatio je prehladu pa nije mogao pjevati na dvije predstave, no daleko od toga da bi zbog toga poalio, iskoristio je vrijeme za egzaltirano voenje ljubavi pod drhtavicom vruice. Pojavio bi se u unajmljenoj sobi s cvijeem za Rose, ampanjcem za nazdravljanje i kupanje, kremastim kolaima, pjesmama napisanim u tren oka kako bi ih itali u postelji, aromatinim uljima da ih utrljaju na dotad zapeaena mjesta, erotskim knjigama koje su listali traei najinspirativnije scene, nojevim perjem da se kakljaju i drugim bezbrojnim rekvizitima za svoje igre. Djevojka je osjetila da se otvara kao cvijet ljudoder, isparavala je kobne miomirise kojima e privui mukarca kao da je kukac, samljeti ga, progutati, probaviti i napokon ispljunuti njegove koice pretvorene u treice. Proela ju je nepodnoljiva energija, guila se, nije mogla mirovati ni trenutka prodirana nestrpljivou. U meuvremenu se Karl Bretzner koprcao posve zbrkan, katkad zanesen do mahnitosti, a katkad iznuren, pokuavajui ispuniti svoje glazbene obveze, ali je naoigled postajao sve gori, a kritiari su, nesmiljeni, govorili da se Mozart zasigurno prevre u grobu sluajui egzekuciju - doslovno - svoje skladbe. Ljubavnici su izbezumljeno gledali kako se pribliava trenutak rastajanja i uli u fazu osujeene ljubavi. Razglabali su o bijegu u Brazil ili zajednikom samoubojstvu, ali nikad nisu spomenuli mogunost da se vjenaju. Naposljetku je udnja za ivotom bila monija od tragina iskuenja i nakon posljednje izvedbe uzeli su koiju i otili na odmor u seosko svratiste na sjeveru Engleske. Bili su odluili uivati u tim danima anonimnosti prije no to Karl Bretzner otputuje u Italiju, gdje je morao ispuniti preostale ugovore. Rose e mu se pridruiti u Beu kad on nabavi prikladan stan, sredi se i poalje joj novac za put. Bili su dorukovali pod tendom na terasi hotelia, pokrivi noge vunenim prekrivaem zbog otrog i hladnog morskog zraka, kad ih je prekinuo Jeremv Sommers, razljuen i dostojanstven poput proroka. Rose je bila ostavila takve tragove da je njezin stariji brat mogao lako odrediti adresu i slijediti je do tog udaljenog kupalita. Vidjevi ga, ispustila je vie iznenaujui no prestraeni krik, onako ohrabrena ljubavnom uzburkanou. U tom je trenutku prvi put imala predodbu onoga to je napravila, a teina posljedica ukazala joj se u svoj svojoj veliini. Ustala je
62

odluna da brani svoje pravo da ivi kako ona hoe, ali joj brat nije dao vremena da progovori i obratio se izravno tenoru. 'Dugujete objanjenje mojoj sestri. Pretpostavljam da joj niste rekli da ste oenjeni i imate dvoje djece', obijedio je zavodnika. To je bilo jedino to je Karl Bretzner propustio ispriati Rose. Bili su se dosita napriali, bijae joj povjerio ak i najintimnije pojedinosti iz svojih prethodnih ljubovanja, ne zaboravljajui ekstravagancije Markiza De Sadea koje mu je bila ispripovjedila njegova uiteljica, Francuskinja s oima tigra, jer je pokazivala bolesnu znatielju da dozna kada, s kim i osobito kako bijae vodio ljubav, od svoje desete godine pa do dana prije no to ju je upoznao. I sve joj je izgovorio bez zadrke kad je zapazio koliko to voli sluati i kako to ukljuuje u vlastitu teoriju i praksu. Ali o supruzi i djeci nita ne bijae spomenuo iz saaljenja prema toj krasnoj djevici koja mu se bijae bezuvjetno predala. Nije elio razruiti aroliju tog susreta: Rose Sommers je zasluivala da potpuno uiva u svojoj prvoj ljubavi. 'Dugujete mi zadovoljtinu', izazove ga Jeremv Sommers pljus-nuvi ga rukavicom preko lica. Karl Bretzner je bio odvie svjetski ovjek da bi poinio neto tako divljako poput borbe u dvoboju. Shvatio je da je stigao trenutak da se povue i poalio je to nema nekoliko trenutaka privatnosti da Rose pokua sve objasniti. Nije ju elio ostaviti slomljena srca i s milju kako ju bijae zaveo neiste savjesti, tek da ju poslije napusti. Trebalo je da joj jo jednom kae koliko ju uistinu voli i ali to nije slobodan da ispuni njihove snove, ali je na licu Jeremvja Sommersa proitao da mu to nee dopustiti. Jeremv je uzeo svoju sestru, koja se doimala otupjelom, pod ruku i poveo je odrjeito prema koiji ne dajui joj priliku da se oprosti od ljubavnika ili pokupi ono malo svoje prtljage. Odveo ju je u kuu jedne tetke u kotskoj, gdje je trebala ostati dok se ne utvrdi njezino stanje. Ako se dogodi najgore, kako je Jeremv nazivao trudnou, njezin ivot i obiteljska ast bit e uniteni zauvijek. 'Nijednu rije o ovome nikomu, ak ni mami ili Johnu, razumije?' bilo je jedino to je rekao tijekom putovanja. Rose je provela tjedne neizvjesnosti dok se nije uvjerila da nije nosea. Vijest joj je donijela oduak beskrajna olakanja, kao da ju je samo nebo razrijeilo. Provela je jo tri mjeseca kazne tkajui za siromane, itajui i piui u potaji, ne prolivi ni jednu jedinu suzu. Za to je vrijeme razmiljala o svojoj sudbini i neto se u njoj preokrenulo, jer je nakon zavretka klauzure u tetkinoj kui bila druga osoba. Samo je ona uvidjela
63

promjenu. Pojavila se u Londonu posve ista kao to je bila otila, nasmijana, mirna, zanimajui se za pjevanje i itanje, bez ijedne rijei prijekora za Jeremvja koji ju je istrgnuo iz ljubavnikova zagrljaja ili nostalgije za mukarcem koji ju je bio prevario, ponosita dranja, ignorirajui ogovaranja i alobna lica svoje obitelji. Na povrini se doimala istom onom djevojkom kakva bijae prije, ni njezina majka nije mogla iznai pukotinu u njezinu savrenu vladanju koje bi joj dopustilo prijekor ili savjet. Udovica pak nije bila kadra pomoi svojoj keri ili je zatititi; rak ju je hitro izjedao. Jedina promjena u Roseinu ponaanju bio je hir da sate provodi zatvorena u svojoj sobici piui. Ispunila je sitnim slovima desetke biljenica koje je uvala pod kljuem. Kako nikad nije pokuala poslati pismo, Jeremv Sommers, koji se niega nije tako bojao kao poruge, prestao se brinuti zbog poroka pisanja i pretpostavio je da je u njegove sestre bilo dovoljno pameti da zaboravi zlosretnog bekog tenora. Ali ona ne samo da ga nije bila zaboravila nego se s podnevnom jasnoom sjeala svake potankosti koja se zbila i svake izgovorene ili proaptane rijei. Iz svoje je glave jedino izbrisala razoaranje to je bila prevarena. ena i djeca Karla Bretznera jednostavno su nestali jer im nikad nije bilo mjesta u beskrajnoj svjeini njezinih ljubavnih uspomena. Povlaenjem u tetkinu kuu u kotskoj nije se uspjela izbjei sablazan, ali kako glasine nisu mogle biti potvrene, nitko se nije usudio otvoreno pokazati neuljudnost prema obitelji. Jedan po jedan vratili su se brojni udvarai to su prije salijetali Rose, ali ih je udaljila ispriavajui se boleu svoje majke. Ono to se preuti kao da se nije ni dogodilo, drao je Jeremv Sommers, spreman utnjom ukloniti svaki trag te epizode. Uvredljiv Rosein bijeg zastao je u limbu neimenovanih stvari, premda bi katkad brat i sestra pravili odreene aluzije koje su kivnju odravale svjeom, ali su ih takoer udruivale u podijeljenoj tajni. Godinama poslije, kad vie nitko nije mario, Rose se usudila ispriati to svom bratu Johnu, pred kojim uvijek bijae preuzimala ulogu maene i nevine djevojice. Nedugo nakon majine smrti Jeremvju Sommersu ponudili su da preuzme ravnanje uredom Britanske kompanije za uvoz i izvoz u ileu. Otputovao je sa svojom sestrom Rose nosei nedirnutu tajnu na drugi kraj svijeta. Stigli su potkraj zime 1830. kad je Valparaiso jo bio selo, no ve ondje bijae europskih kompanija i obitelji. Rose je smatrala ile svojom pokorom i prihvatila je to stoiki, pomirena da plati svoju pogreku tim neizbjenim izgonom, ne doputajui nikomu, osobito ne bratu Jeremvju, da posumnja u njezino oajanje. Njezina discipliniranost da se ne ali i ne govori ni u snovima o izgubljenom ljubavniku odrala ju je kad bi je
64

pritisnule potekoe. Smjestila se u najboljem moguem hotelu, spremna da se uva od vjetrova i vlage jer se bila razvila epidemija difterije, protiv koje su se lokalni brijai borili okrutnim i beskorisnim kirurkim operacijama koje su izvodili britvom. Proljee pa potom ljeto poneto su ublaili njezin lo dojam o toj zemlji. Odluila je zaboraviti London i izvui korist iz svoje nove situacije unato provincijskoj okolini i morskom vjetru koji joj se probijao do kosti ak i za sunanih podneva. Uvjerila je brata, a ovaj ured, o potrebi kupnje pristojne kue na ime tvrtke i dopreme namjetaja iz Engleske. Postavila je to kao pitanje autoriteta i prestia: bilo je nezamislivo da predstavnik tako vanog ureda boravi u uljivu hotelu. Osamnaest mjeseci poslije, kad je mala Eliza ula u njihove ivote, brat i sestra ivjeli su u velikoj kui na Cerro Alegre, Miss Rose je bila sklonila staroga ljubavnika u zapeaeni odjeljak sjeanja i bila se potpuno posvetila tomu da osvoji povlateno mjesto u drutvu u kojemu se kretala. U iduim je godinama Valparaiso izrastao i modernizirao se jednakom brzinom kojom je ona iza sebe ostavila prolost i pretvorila se u ivahnu enu sretna izgleda koja e jedanaest godina poslije osvojiti Jacoba Todda. Lani misionar nije bio prvi koji je bio odbijen, ali nju nije zanimalo da se uda. Bila je otkrila izvanrednu formulu kako da ostane u idilinoj romansi s Karlom Bretznerom proivljavajui svaki od trenutaka iz svoje zapaljive strasti i ostale tlapnje iskovane u tiini njezinih usidjelikih noi. Ljubav Nitko bolje od Miss Rose nije mogao znati to se dogaalo u Elizinoj dui emernoj od ljubavi. Pogodila je smjesta identitet mukarca, jer je samo slijepac mogao propustiti da vidi vezu izmeu djevojina bunila i posjeta bratova slubenika sa sanducima dragocjenosti za Feliciana Rodrigueza de Santa Cruza. Njezin je prvi poriv bio da prekrii mladia jednim potezom, tako beznaajnog i siromaka, ali je brzo shvatila da je i ona bila osjetila njegovu opasnu privlanost i nije ga uspjela izbiti iz glave. Tono, prvo je zamijetila njegovu pokrpanu odjeu i zloslutnu bljedou, ali drugi joj je pogled bio dovoljan da uvai njegovu traginu auru prokletoga pjesnika. Dok je vezla bijesno u svojoj sobici za ivanje, tisuu je puta pretresala taj obrat sudbine koji je mijenjao njezine planove da za Elizu pridobije imuna i popustljiva mua. U mislima je smiljala zamke kojima e potui tu ljubav prije no to pone, od toga da poalje Elizu na uenje u kolu za gospoice u Engleskoj ili u kotsku kod njihove stare tetke, do toga da istrese istinu svom bratu, koji bi potom otpustio slubenika. Meutim, u
65

dnu njezina srca pupala je, njoj u prkos, potajna elja da Eliza proivi svoju strast do kraja, kako bi nadoknadila stranu prazninu to je tenor bijae ostavio prije osamnaest godina u njezinu ivotu. Za to su vrijeme Elizi sati protjecali jezovito sporo u vrtlogu zbrkanih uvstava. Nije znala je li no ili dan, srijeda ili etvrtak, jesu li proli sati ili godine otkako je upoznala tog mladia. Odjednom je osjeala kako joj se krv zapjenila, a koa ispunila plikovima, koji bi se rasprili jednako onako iznenadno i neobjanjivo kako bi se pojavili. Viala bi ljubljenog posvuda: u sjenama za uglovima, u oblijima oblaka, u alici aja, a osobito u snovima. Nije znala kako se zove i nije se usuivala pitati Jeremvja Sommersa, jer se bojala da e pokrenuti val sumnji, no satima se zabavljala zamiljajui za njega prikladno ime. Oajniki je udjela za razgovorom s nekim o svojoj ljubavi kako bi analizirala svaku pojedinost iz kratka mladieva posjeta, nagaala o onome to su preutjeli, to su trebali rei i to su si prenosili pogledima, rumenilom i nakanama, ali nije imala nikoga u koga bi imala povjerenje. eznula je za posjetom kapetana Johna Sommersa, tog strica gusarske vokacije koji je bio najfascinantnija osoba iz njezina djetinjstva i jedini kadar da razumije i pomogne joj u takvoj nevolji. Nije sumnjala da e Jeremv Sommers, dozna li, proglasiti bespotedan rat skromnom slubeniku svoje tvrtke, a nije mogla predvidjeti stav Miss Rose. Prosudila je da e, to se manje bude znalo u kui, ona i njezin budui zarunik imati vie slobode za akciju. Nikad nije posumnjala u pomisao da joj nije uzvraeno jednakom silinom osjeaja, jer joj se naprosto inilo nemoguim povjerovati da je tako velianstvena ljubav oamutila jedino nju. Najosnovnija logika i pravinost ukazivali su kako negdje u gradu i on trpi istu slatku muku. Eliza se skrivala kako bi si dodirivala tijelo po tajnim, nikad dotad istraivanim mjestima. Sklapala bi oi i tada bi to bila njegova ruka koja ju je milovala s tankoutnou ptice, njegove usne, koje je ljubila u zrcalu, njegov struk koji je grlila na uzglavlju, njegova ljubavna mrmljanja koja joj je nosio vjetar. Ni njezini snovi nisu izmaknuli moi Joaquina Andiete. Vidjela bi ga kako se pojavljuje i nadvija nad njom poput goleme sjene kako bi je prodro na tisuu budalastih i uznemirujuih naina. Zaljubljenik, zloduh, arhaneo, nije znala. Nije se eljela probuditi i s fanatinom se odlunou predavala umijeu da ulazi i izlazi iz snova po volji, to je nauila od Mame Fresije. Toliko je ovladala tom vjetinom da se njezin prividni ljubavnik pojavljivao utjelovljen, mogla ga je dotaknuti, namirisati i uti njegov glas, savreno jasan i blizak. Da je mogla neprestano spavati, ne bi joj trebalo nita drugo: mogla bi ga i dalje voljeti
66

iz svoga kreveta zauvijek, mislila je. Bila bi izginula u deliriju te strasti da se Joaquin Andieta nije pojavio tjedan dana poslije u kui da izvadi sanduie s dragocjenostima kako bi ih poslali stranci na sjever. No prije ona je znala da e doi, ali ne instinktom niti pred-osjeajem, kako e godinama poslije nagovijestiti pripovijedajui to Tao Chi'enu, nego stoga to je za vrijeme veere ula Jeremvja Sommersa kako daje upute svojoj sestri i Mami Fresiji. 'Po teret e doi isti onaj slubenik koji ih je donio', nadoda u prolazu, ne nasluujui uragan osjeaja to e ga njegove rijei, iz razliitih razloga, pokrenuti u trima enama. Djevojka je provela jutro na terasi, motrei stazu koja se uspinje brdom prema kui. Oko podneva vidjela je kako stie dvokolica koju vue est mula, a slijede naoruani nadniari na konju. Osjetila je leden mir, kao da je mrtva, ne zamjeujui kako je Miss Rose i Mama Fresia promatraju iz kue. 'Toliko truda da je se izobrazi, a zaljubi se u prvog nikoristi koji joj se nae na putu!' cijedila je Miss Rose kroz zube. Bila je odluila da e poduzeti sve to je u njenoj moi kako bi sprijeila katastrofu, bez previe uvjerenosti, jer je i predobro poznavala okorjelu kov prve ljubavi. 'Ja u predati teret. Reci Elizi da ue u kuu i ne putaj je da izie ni iz kakva razloga', naredi. 'A kako hoete da to uinim?' zapita Mama Fresia zlovoljno. 'Zakljuaj ju, ako je potrebno.' 'Onda ju vi zakljuajte. Ne petljajte mene', odvrati i ode vukui papue. Bilo je nemogue sprijeiti da se djevojka priblii Joaquinu Andieti i preda mu pismo. Uinila je to neprikriveno, gledajui ga u oi i s toliko divlje odlunosti da Miss Rose nije imala hrabrosti da ju presretne, a ni Mama Fresia da joj stane na put. Tada su ene shvatile da je zaaranost mnogo monija no to su zamiljale i nema tako zakljuanih vrata ni blagoslovljenih svijea dostatnih da je odvrate. I mladi bijae proveo taj tjedan opsjednut uspomenom na djevojku za koju je vjerovao da je ki njegova gazde, Jeremvja Sommersa, pa stoga apsolutno nedostina. Nije ni naslutio kakav je dojam u njoj prouzroio i nije mu prolo glavom da mu je, ponudivi mu tu znamenitu au soka za prethodnog posjeta, izjavila svoju ljubav. Stoga se strahovito prepao kad mu je predala zatvorenu omotnicu. Zbunjen, stavio ju je u dep i nastavio nadgledati utovarivanje kutija u dvokolicu dok su mu ui gorjele, odjea natapala znojem, a grozniavi srsi prelazili leima. Stojei, nepomina i utljiva, Eliza ga je
67

promatrala uporno udaljena nekoliko koraka, ne zamjeujui bijes na licu Miss Rose i ganutost Mame Fresije. Kad je posljednja kutija bila privrena na dvokolicu, a mule okrenule da ponu silaziti niz brdo, Joaquin Andieta se ispriao Miss Rose zbog gnjavae, pozdravio Elizu kratkim naklonom glave i otiao najbre to je mogao. Elizino pisamce sadravalo je tek dva retka kojima mu je na-znaavala gdje e se i kako nai. Lukavtina je bila toliko jednostavna i smiona da bi je svatko mogao smatrati strunjakom za himbenost: Joaquin se trebao pojaviti za tri dana u devet naveer u svetitu Djevice vjene pomoi, kapelici koja je na Cerro Alegre podignuta kao sklonite za putnike, na kratkoj udaljenosti od kue Sommersovih. Eliza je izabrala mjesto zbog blizine, a datum jer je bila srijeda. Miss Rose, Mama Fresia i sluge bit e zauzeti veerom i nitko nee zamijetiti ako na asak izie. Od odlaska ogorenog Michaela Stewarda vie nije bilo povoda za plesove, niti je preuranjena zima bila pogodna za to, ali je Miss Rose odrala obiaj kako bi razoruala ogovaranja koja su kruila na raun nje i mornarikog asnika. Obustaviti glazbene veeri u Stewardovoj odsutnosti bilo bi isto kao da prizna kako je on bio jedini razlog njihova odravanja. Obitelj je izbacila iz svoga krila obeaenu ker i nije priznala nezakonitog djeaka. Djedovi i strievi, trgovci i slubenici srednje klase zaglibjeli u predrasude, ivjeli su u istom gradu, udaljeni nekoliko stotina metara, ali im se putovi nikad nisu ukrstili. Nedjeljom su ili u istu crkvu, ali u razliite sate, jer siromani nisu pohodili podnevnu misu. Obiljeen stigmom, Joaquin se nije igrao u istim parkovima niti je uio u kolama svojih roaka, ali je rabio njihova odijela i odbaene igrake koje su posredstvom jedne suosjeajne tetke zaobilaznim putovima stizali do odbaene majke. Majka Joaquina Andiete bila je slabije sree od Miss Rose i platila je svoju slabost mnogo skuplje. Obje su ene bile gotovo istih godina, no dok se Engleskinja doimala mladolikom, ona druga bila je istroena bijedom, suicom i tunom zadaom da veze zaruniki miraz pod svjetlom svijee. Zla kob nije umanjila njezino dostojanstvo i odgojila je svoga sina na nepokolebljivim naelima asti. Joaquin je bio od najranije dobi nauio da dri glavu uzdignutu prkosei bilo kakvu iskazivanju poruge ili saaljenja. 'Jednoga dana moi u izvui svoju majku iz te opinske zgrade', obeao je Joaquin dok su aputali u svetitu. 'Pruit u joj pristojan ivot, kakav je imala prije no to je sve izgubila...' 'Nije izgubila sve. Ima sina', odvrati Eliza. 'Ja sam bio njezina nesrea.'
68

'Nesrea je bila to to se zaljubila u loega ovjeka. Ti si njezino iskupljenje', utvrdi ona. Sastanci mladih bili su vrlo kratki, a kako se nikad nisu odvijali u isto doba, Miss Rose nije mogla straariti nou i danju. Znala je da se neto dogaa iza njezinih lea, ali nije mogla biti tako podmukla da zakljua Elizu ili je poalje na selo, kao to joj je dunost nalagala, i uzdrala se da ne spomene svoje sumnje bratu Jeremvju. Pretpostavljala je da Eliza i njezin dragi razmjenjuju pisma, ali nije uspjela presresti nijedno unato tomu to je upozorila sve sluge. Pisma su postojala i bila su tako gorljiva da bi Miss Rose, da ih je vidjela, ostala zapanjena. Joaquin ih nije slao, predavao ih je Elizi pri svakom sastanku. U njima joj je najgorljivijim izrazima kazivao ono to se, iz ponosa i srama, nije usudio licem u lice. Ona ih je skrivala u kutiji zakopanoj trideset centimetara ispod zemlje u malom vrtu iza kue, gdje se svakoga dana pretvarala da se trudi oko grmova ljekovitih trava Mame Fresije. Te stranice, tisuu puta iitavane za ukradenih trenutaka, bile su glavna hrana njezine strasti, jer su otkrivale onu stranu Joaquina Andiete koja nije izlazila na vidjelo kad bi bili zajedno. inila su se kao da ih je napisala druga osoba. Taj oholi mladi, uvijek obrambena dranja, mraan i izmuen, koji bi je poludjelo grlio, a potom smjesta odgurivao kao da e ga dodir spaliti, piui je otvarao brane svoje due i opisivao svoja uvstva poput pjesnika. Poslije, kad je Eliza godinama slijedila nejasne tragove Joaquina Andiete, ta e pisma biti njezina jedina istinska potvrda, neoboriv dokaz da ta razbuktala ljubav nije bila izdanak njezine mladenake mate, nego je doista postojala, kao kratak blagoslov i duga bol. U sedam je Joaquin Andieta ve bio ondje nestrpljivo ekajui. Izdaleka je vidio odsjaj osvijetljene kue, niz fijakera s gostima i upaljene fenjere koijaa koji su iekivali na stazi. Nekoliko se puta morao skriti kad bi prolazili noobdije to su pregledavali svjetiljke u svetitu koje je vjetar gasio. Bila je to mala pravokutna graevina od nepeene cigle okrunjena kriem od obojena drva, jedva neto vea od ispovjedaonice, u kojoj je bio smjeten gipsan Djeviin odljev. Bili su tu pladanj s nizom ugaenih zavjetnih svijea i amfora sa sparuenim cvijeem. Bila je no punoga Mjeseca, ali su nebom prelazili debeli oblaci koji bi kadikad potpuno prikrivali mjeseevu svjetlost. Tono u devet osjetio je djevojino prisustvo i zamijetio njezin lik umotan od glave do pete u tamni ogrta. 'ekao sam vas, gospoice', bilo je jedino to mu je palo na pamet da promuca, osjeajui se kao idiot. 'Ja sam tebe oduvijek ekala', uzvrati ona bez i najmanjeg oklijevanja.
69

Svukla si je ogrta i Joaquin je vidio da je odjevena za zabavu, nosila je posuvraenu suknju i papue na nogama. U ruci je drala bijele arape i cipelice od antilopa kako ih ne bi ublatila putem. Crna kosa, razdijeljena po sredini, bila je skupljena s obje strane glave u pletenice ukraene svilenim vrpcama. Sjeli su u dno svetita na ogrta to ga je stavila na pod, skriveni iza odljeva, u tiini, vrlo blizu jedno drugomu, ali ne dotiui se. Zadugo se nisu usudili pogledati u mekom polumraku, smueni obostranom blizinom, udiui isti zrak i gorei usprkos udarima vjetra koji su prijetili da ih ostave u mraku. 'Zovem se Eliza Sommers', ree ona napokon. 'A ja Joaquin Andieta', odgovori on. 'Palo mi je na um da se zove Sebastian.' 'Zato?' 'Jer nalikuje Svetom Sebastijanu, mueniku. Ne idem u pa-pistiku crkvu, protestantica sam, ali Mama Fresia me je povela nekoliko puta da se zavjetuje.' Tu je razgovor zavrio jer nisu znali to bi si drugo jo mogli kazati; pogledavali su se preko ramena i oboje se zarumenjeli u isto vrijeme. Eliza je opazila njegov miris na sapun i znoj, ali se nije usudila pribliiti mu nos kako je eljela. Jedini zvukovi u ermiti bili su um vjetra i njihovo uzbueno disanje. Nakon nekoliko minuta objavila je da se mora vratiti kui prije no to zamijete da je nema i oprostili su se stiskom ruku. Tako su se nalazili sljedeih nekoliko srijeda, uvijek u razliit sat i nakratko. Za svakog od tih veselih susreta napredovali su divovskim koracima kroz delirije i muke ljubavi. urno bi si ispriali ono nuno jer su im se rijei inile gubitkom vremena i brzo se hvatali za ruke te nastavljali govoriti, sve zblienijih tijela kako su im se due zbliavale, sve dok se pete srijede naveer nisu poljubili u usta, prvo iskuavajui, potom istraujui, a napokon se gubei u uitku dok nisu potpuno oslobodili plamen to ih je izjedao. Dotad su ve bili razmijenili skraene saetke iz esnaest Elizinih godina i dvadeset i jedne Joaquinove. Raspravljali su o nevjerojatnoj koari s batistanim plahtama i pokrivau od nerca, a i o kutiji za sapun iz Marseillea, i bilo je to olakanje za Andietu to nije ki nikoga od Sommersovih, nego je, poput njega, neizvjesna porijekla, premda ih je svakako razdvajao drutveni i gospodarski ponor. Eliza je doznala da je Joaquin plod prolazne ljubavi, otac je ispario jednakom brzinom kojom je posijao svoje sjeme, a djeak je rastao ne znajui mu ime, s majinim prezimenom i obiljeen kao kopile, to e mu ograniavati svaki korak na njegovu putu. Nakon prve srijede u kapelici prestali su Elizini napadaji greva bez traga, i nita u njezinu vladanju ili izgledu nije odavalo njezinu tajnu, osim
70

bezumna sjaja u njezinim oima i neto ee upotrebe talenta kojim postaje nevidljivom. Katkad bi se stjecao dojam da je u isto vrijeme na nekoliko mjesta, to je svakoga zbunjivalo, ili se nitko ne bi mogao sjetiti gdje ju je i kada bio vidio, i upravo kad bi je poeli dozivati, ona bi se pojavila drei se kao netko tko ne zna da ga trae. U drugim prilikama bila bi u sobici za ivanje s Miss Rose ili pripremajui jelo s Mamom Fresi-jom, ali bi postala tako utljivom i prozirnom da nijedna ena ne bi osjeala da je vidi. Njezino je prisustvo bilo tankoutno, gotovo neprimjetno, a kad je ne bi bilo, nitko to ne bi zamijetio do nekoliko sati poslije. 'Ti si kao duh! Sita sam toga da te traim. Ne elim da izlazi iz kue niti mi se udaljava s oiju', nareivala bi joj Miss Rose uzastopno. 'Nisam se pomaknula odavde cijeloga popodneva', odvraala bi Eliza hladnokrvna, pojavljujui se plaho u nekom kutu s knjigom ili vezom u ruci. 'Pravi buku, malena, zaboga! Kako da te vidim kad uti kao zec?' priklopila bi pak Mama Fresia. Ona bi kazala 'da', a potom inila to je htjela, ali bi se potrudila da se ini poslunom i bude u milosti. Za nekoliko dana stekla je zadivljujuu vjetinu da zamuti stvarnost kao da se cijeli ivot bavila arolijama. Ne mogavi je uhvatiti u proturjeju ili potvrenoj lai, Miss Rose se opredijelila da pridobije njezino povjerenje pa bi s vremena na vrijeme doticala temu ljubavi. Izlika je bilo i previe: ogovaranja prijateljica, romantina tiva koja su dijelile ili libreta novih talijanskih opera koja su uile napamet, ali Eliza ne bi ispustila ni jednu rije kojom bi odala svoje osjeaje. Miss Rose je tada uzaludno potraila po kui izdajnike znakove; proeprkala je po djevojinoj odjei i sobi, preokrenula sprijeda i straga njezinu zbirku lutaka i glazbenih kutijica, knjige i biljenice, ali nije mogla pronai njezin dnevnik. Da ga je nala, doivjela bi razoaranje jer se na tim stranicama nije uope spominjao Joaquin Andieta. Eliza je pisala tek da bi zapamtila. Njezin je dnevnik sadravao sve, od tvrdokornih snova do beskonanog popisa kuhinjskih recepata i kunih savjeta, kao: kako utoviti koko ili skinuti masnu mrlju. Bilo je takoer nagaanja o njezinu roenju, luksuznoj koarici i kutiji za sapun iz Marseillea, ali ni rijei o Joaquinu Andieti. Nije trebala dnevnik da ga se sjea. Tek nekoliko godina poslije poet e pripovijedati na tim stranicama o svojim ljubavima srijedom. Naposljetku se jedne noi mladi nisu nali u svetitu, nego u rezidenciji Sommersovih. Da bi dola do tog trenutka, Eliza je proivjela muku neizmjernih sumnji, jer je shvaala presudnost tog koraka. Ve samo stoga
71

to su se druili u potaji, bez nadzora, izgubila bi ast, najcjenjenije blago jedne djevojke bez kojega nema budunosti. 'ena bez kreposti ne vrijedi nita, nikad nee moi postati suprugom i majkom, bolje joj je da si zavee kamen oko vrata i baci u more', utuvljivali su joj. Pomislila je da nema olakotnosti za prijestup koji e poiniti, inila je to s predumiljajem i proraunano. U dva u zoru, kad nije bilo ive due u gradu i jedino su noobdije kruile motrei u mraku, Joaquin Andieta je uredio da se uvue kao lopov preko terase biblioteke, gdje ga je ekala Eliza u spavaoj koulji i bosa, drhturei od hladnoe i udnje. Uzela ga je za ruku i povela naslijepo kroz kuu do stranje sobice gdje se u velikim ormarima uvala garderoba obitelji, a u razliitim kutijama materijali za haljine i eire, koje je Miss Rose uvijek iznova rabila godinama. Na podu, umotane u komade platna, drali su zavjese salona i blagovaonice koje su ekale sljedeu sezonu. Elizi se to inilo najsigurnijim mjestom, daleko od drugih soba. Bilo kako bilo, iz opreza je bila stavila valerijanu u aicu anisovca koju je Miss Rose ispijala prije spavanja i u brendi koji je srkao Jeremv dok je puio svoju kubansku cigaru nakon veere. Poznavala je svaki centimetar kue, znala tono gdje je kripao pod i kako treba otvoriti vrata da ne cvile, mogla je voditi Joaquina u mraku bez ikakva svjetla osim vlastita pamenja, a on ju je slijedio, posluan i blijed od straha, zanemarujui glas savjesti pomijean s glasom svoje majke koji ga je neumoljivo podsjeao na kodeks asti pristojna mukarca. Nikad neu uiniti Elizi ono to je otac napravio mojoj majci, govorio si je dok se kretao naprijed pipkajui voen djevojinom rukom, znajui da je svako promiljanje beskorisno, jer ga je ve bila pobijedila ta silovita elja koja mu nije dala mira jo otkako ju je prvi put vidio. U meuvremenu se Eliza borila svojim udesnim smicalicama s glasovima upozorenja to su joj grmjeli u glavi i s nagonom. Nije imala jasnu predodbu to e se dogoditi u sobi s ormarima, ali se prepustila unaprijed. Kuu Sommersovih, koja je visjela u zraku kao pauk na milosti vjetra, bilo je nemogue drati toplom usprkos grijau na ugljen koji su sluavke palile tijekom sedam mjeseci u godini. Plahte su uvijek bile vlane zbog upornog daka mora i spavalo se s bocama vrue vode pod nogama. Jedino uvijek mlano mjesto bila je kuhinja, gdje se ognjite na drva, golema naprava s mnogostrukim uporabama, nikad nije gasilo. Zimi je drvo kripalo, daske se irile, a okvir kue doimao se kao da e svaki as zaploviti poput stare fregate. Miss Rose se nikad nije sviknula na nevremena Pacifika, jednako kao to se nije mogla priviknuti na podrhtavanja. Pravi potresi, oni koji bi sve preokrenuli naglavake,
72

dogaali su se manje ili vie svakih est godina i u svakoj je prilici ona pokazala iznenaujuu hladnokrvnost, ali svakodnevna trenja koja bi uzdrmala njihove ivote dovodila ju je u najgora raspoloenja. Nikad nije htjela staviti porculan i ae u potpornje na razini tla, kako su radili ileanci, a kad bi se namjetaj u blagovaonici klimao i tanjuri popadali smrskavi se, proklinjala je tu zemlju viui iz sveg glasa. U prizemlju je bilo spremite gdje su se Eliza i Joaquin voljeli na velikom zaveljaju sa zavjesama od cvjetastog kretona koji su ljeti nadomjetali teke zastore od zelenog baruna u salonu. Vodili su ljubav okrueni sveanim ormarima, kutijama sa eirima i kovezima s proljetnim haljinama Miss Rose. Ni hladnoa ni miris na naftalin nije ih ometao jer su bili iznad praktinih nepogodnosti, iznad straha od posljedica i iznad vlastite nespretnosti tenaca. Nisu znali kako da to ine, ali su postupno izmiljali, oamueni i zbunjeni, u potpunoj tiini, vodei se uzajamno bez mnogo spretnosti. U dvadeset i prvoj bio je nevin kao i ona. S etrnaest je odabrao da postane sveenikom kako bi udovoljio majci, ali se sa esnaest uputio u liberalna tiva, proglasio neprijateljem upnika, premda ne i religije, te odluio ostati neporonim dok ne ispuni svoju nakanu da izvue majku iz opinske zgrade. inilo mu se to najmanjom moguom naknadom za njezine bezbrojne rtve. Unato djevianstvu i uasnu strahu da ih netko ne zatekne, mladi su bili kadri nai u mraku ono to su traili. Otkopavali su gumbe, odvezivali vrpce, odbacivali stidljivost i nali se nagi, ispijajui zrak i slinu jedno drugomu. Udisali su okorjele miomirise, stavljali grozniavo ovo ondje, a ono ovdje, u asnu nastojanju da odgonetnu zagonetke, dosegnu dubine onoga drugog i izgube se u istome ponoru. Ostavili su ljetne zavjese umrljane vruim znojem, djevianskom krvlju i sjemenom, ali nijedno nije zapazilo te znake ljubavi. U mraku su jedva mogli uoiti obrise jedno drugomu i promjeriti prostor kojim su raspolagali kako u meteu zagrljaja ne bi sruili stupove s kutijama i vjealice s haljinama. Blagoslivljali su vjetar i kiu na krovovima jer je prikrivala kripanje poda, ali su galop njihovih vlastitih srca i silina njihovih dahtanja i ljubavnih uzdaha bili tako gromoglasni da nisu shvaali kako nisu probudili cijelu kuu. U zoru je Joaquin Andieta iziao kroz isti prozor biblioteke, a Eliza se iscrpljena vratila u svoj krevet. Dok je ona spavala umotana u nekoliko prekrivaa, on je stao hodati dva sata nizbrdo po oluji. Tiho je proao gradom ne prizivajui pozornost straara, stigavi do kue upravo kad su se zaljuljala crkvena zvona pozivajui na zornicu. Kanio je neopazice ui, malo se oprati, promijeniti ovratnik na koulji i otii na posao u mokru
73

odijelu, jer nije imao drugo, ali ga je majka iekivala budna s vruom vodom za mate i starim prepeenim kruhom, kao svakoga jutra. 'Gdje si bio, sine?' zapitala ga je s toliko tuge da je nije mogao obmanuti. 'Otkrivao ljubav, mama', odvratio je, grlei je sav ozaren. Joaquin Andieta ivio je moren politikim romantizmom, bez odjeka u toj zemlji praktinih i razumnih ljudi. Bile su ga zanijele Lamennaisove teorije, kojega je itao u osrednjim i zbrkanim prijevodima s francuskog, na jednaki nain kao to je itao i enciklopediste. Poput svoga uitelja zagovarao je katoliki liberalizam u politici i odvajanje drave od crkve. Oitovao se kao iskonski kranin, poput apostola i muenika, ali neprijatelj upnika, tih izdajica Isusa i njegove istinske doktrine, kako je govorio, usporeujui ih s pijavicama to se hrane lakovjernou vjernika. Veoma se pazio, meutim, da ne izlae takve ideje pred svojom majkom, koja bi umrla od gnuanja. Jednako se tako smatrao neprijateljem oligarhije jer je beskorisna i dekadentna, te vlade, jer ne predstavlja interese naroda, nego bogataa, kao to su mogli njegovi drugovi potvrditi bezbrojnim primjerima na skupovima u knjiari Santos Tornero i kako je on strpljivo objanjavao Elizi, premda ga je ona jedva sluala, jer ju je vie zanimalo da ga onjui nego slua njegove govore. Mladi je bio spreman prokockati ivot zbog besmislene slave u provali junatva, ali je osjeao iskonski strah da pogleda Elizu u oi i progovori o svojim osjeajima. Uspostavili su naviku voenja ljubavi barem jednom tjedno u istoj onoj sobici s ormarima koju su pretvorili u svoje gnijezdo. Raspolagali su tako rijetkim i dragocjenim zajednikim trenucima da joj se inilo ludorijom gubiti ih u filozofiranju; ako ve treba govoriti, radije bi sluala o njegovim ukusima, prolosti, majci i planovima da se njome oeni jednoga dana. Sve bi bila dala da joj on kae u lice velianstvene reenice koje je ispisivao u svojim pismima. Da joj kae, na primjer, kako bi bilo lake mjeriti nakane vjetra ili strpljivost valova na alu nego silinu njegove ljubavi; kako nema zimske noi koja bi mogla rashladiti beskrajnu vatru njegove strasti; kako provodi dan sanjajui, a noi besane, muen bez predaha ludilom uspomena i brojei s tjeskobom osuenika sate koji nedostaju dok je ponovno ne bude mogao zagrliti; 'Ti si moj aneo i moje prokletstvo, pokraj tebe doseem boansku ekstazu, a kad te nema silazim do pakla, od ega se sastoji ta vlast koju ima nada mnom, Eliza? Ne govori mi o sutra ni o juer, ivim tek za ovaj sadanji trenutak kad u opet zaroniti u beskonanu no tvojih tamnih oiju.' Hranjena romanima Miss Rose i romantinim pjesnicima ije je stihove znala napamet, djevojka se gubila u opojnom uitku osjeajui se oboavanom poput boice i nije
74

uoavala nesuglasje izmeu tih arkih izjava i stvarne osobe Joa-quina Andiete. U pismima se preobraavao u savrena ljubavnika kadra da opie svoju strast s toliko aneoskog daka da bi krivnja i bojazan nestajali, uzmiui pred posvemanjom egzaltacijom osjetila. Nitko tako ne bijae volio prije, izmeu svih smrtnika oni bijahu predodreeni za tu strast koju je nemogue oponaati, govorio je Joaquin u pismima, a ona mu je vjerovala. No ljubav je vodio uurbano, kao da je izgladnio, ne okusivi je, kao onaj koji podlijee poroku muen krivnjom. Nije si dao vremena da upozna njezino tijelo niti otkrije svoje; svladavali bi ga hitnja elje i tajne. inilo mu se da im nikad nee dostajati vremena unato tomu to ga je Eliza umirivala objanjavajui da nitko ne dolazi u tu sobu nou, da Sommersovi spavaju drogirani, Mama Fresia us-nula u svom kuerku u dnu dvorita, a preostale su sobe u potkrovlju. Instinkt je raspirivao djevojinu neustraivost pobuujui ju da otkriva mnogostruke mogunosti uivanja, ali se brzo nauila suzdravanju. Njezini su poticaji u ljubavnoj igri stavljali Joaquina u obrambeni stav; osjeao se kritiziranim, ranjenim ili ugroenim u svojoj mukosti. Muile su ga najgore sumnje jer nije mogao zamisliti toliku prirodnu senzualnost u djevojice od esnaest godina iji su jedini vidokrug bili zidovi njezine kue. Strahovanje od trudnoe sve je pogoravalo jer nijedno nije znalo kako je izbjei. Joaquin je nejasno poznavao mehanizam oplodnje i pretpostavljao da su, ako se povue na vrijeme, na sigurnom, ali nije uvijek uspijevao. Bio je svjestan Elizine frustriranosti, ali nije znao kako bi je utjeio i umjesto da to pokua, povlaio se smjesta u svoju ulogu intelektualnog mentora, gdje se osjeao sigurnim. Dok je ona udjela da bude milovana ili barem poine na ramenu svoga ljubavnika, on se odmicao, urno odijevao i troio dragocjeno vrijeme koje im je jo preostajalo da razmatra nove argumente istih politikih ideja koje je ve sto puta ponovio. Nakon tih zagrljaja Eliza je bila kao na eravici, no nije se to usuivala priznati ni u najdubljoj podsvijesti, jer bi to bilo jednako kao da ispituje kvalitetu ljubavi. Onda bi upadala u zamku saalijevanja i ispriavanja ljubavnika, mislei kako bi se lijepo voljeli kad bi imali vie vremena i sigurno mjesto. Mnogo bolji od zajednikih valjanja bili su sati to slijede, kad bi izmiljala ono to se nije dogodilo, a i noi u kojima bi sanjala ono to e se moda zbiti sljedei put u sobici s ormarima. S istom ozbiljnou kakvu je unosila u sva svoja djela Eliza si je dala zadatak da idealizira svog dragog dok nije postao opsesijom. Jedino to je eljela bilo je da mu slui bezuvjetno do kraja ivota, rtvuje se i pati kako bi potvrdila svoju samozatajnost, umre za njega ako je potrebno. Tako
75

zamagljena arolijom te prve strasti, nije zamjeivala da joj nije uzvraeno jednakom silinom. Njezin udvara nikad nije bio potpuno prisutan. ak i u najvatre-nijim zagrljajima na gomili zavjesa njegov je duh bio negdje drugdje, pripravan da ode ili ve odsutan. Razotkrivao se tek napola, kratkotrajno, u ogorujuoj igri kineskih sjena, ali na rastanku, kad je ona bila na rubu da zaplae gladna ljubavi, pruao bi joj jedno od svojih divnih pisama. Za Elizu se tada cijeli svemir i pretvarao u kristal ija je jedina svrha bila da odraava njezine osjeaje. Podjarmljena u munoj zadai posvemanje zaljubljenosti, nije dvojila u svoju sposobnost da se preda bez sustezanja pa stoga nije prepoznavala Joaquinovu dvojnost. Bila je izmislila savrenog ljubavnika i pothranjivala je tu himeru nepobjedivom ustrajnou. Svojom je matom nadoknaivala neprikladne ljubavnikove zagrljaje koji su je ostavljali u mranom limbu nezadovoljene elje. DRUGI DIO 1848-1849. Vijest Dvadeset i prvog rujna, prvog proljetnog dana prema kalendaru Miss Rose, prozrauju se prostorije, osunavaju madraci i prekrivai, ulauje drveni namjetaj i mijenjaju zavjese u salonu. Mama Fresia je oprala cvjetni kreton bez komentara, uvjerena da su osuene mrlje od mokrae takora. Priredila je u dvoritu velike upove s korom sapunike za prokuhavanje rublja, namakala zavjese cijeli dan, utirkala ih riinom vodom i osuila na suncu; potom su ih dvije ene glaale, a kad su bile kao nove, objesili su ih da doekaju novo godinje doba. U meuvremenu su se Eliza i Joaquin, ravnoduni na proljetne pometnje Miss Rose, preputali zadovoljstvu na zavjesama od zelenoga baruna, mekima od kretenskih. Vie nije bilo hladno i noi su bile vedre. Tri su mjeseca bili ljubavnici i pisma Joaquina Andiete, naikana poetskim izrazima i vatrenim izjavama, zamjetno su se prorijedila. Eliza je osjeala da joj je dragi odsutan, katkad bi grlila utvaru. Unato utuenosti zbog nezadovoljene elje i bremena od toliko iscrpljujuih tajni, djevojka je bila povratila prividan mir. Dane je provodila bavei se istim poslovima kao obino, zadubljena u svoje knjige i klavirske vjebe, ili radei iz sve snage u kuhinji i sobici za ivanje, ne pokazujui ni najmanje zanimanje da izie iz kue, ali ako bi je Miss Rose zamolila, rado bi je pratila kao netko tko nema nita pametnije raditi. Lijegala bi i ustajala rano kao uvijek; imala je teka i doimala se zdravom, ali ti simptomi savrene normalnosti budili su strahovite sumnje Miss Rose
76

i Mame Fresije. Nisu skidale oi s nje. Dvojile su da je opijenost ljubavlju ishlapjela tako iznenada, ali kako su prolazili mnogi tjedni, a Eliza nije pokazivala znakove uzbuenosti, malo su pomalo olabavile svoje bdjenje. Moda su svijee zapaljene Svetom Antunu posluile neemu, umovala je Indijanka; moda to naposljetku i nije bila ljubav, pomisli Miss Rose bez mnogo uvjerenosti. Vijest o zlatu otkrivenom u Kaliforniji stigla je do ilea u kolovozu. Isprva je bila tek omamljujua glasina iz usta pijanih pomoraca po javnim kuama El Almendrala, ali nekoliko dana poslije kapetan golete Adelaida obznanio je da je polovica njegovih mornara dezertirala u San Francisco. 'Ima zlata posvuda, moe ga se kupiti lopatama, vieni su grumeni veliine narane! Svatko tko je imalo spretan postat e milijunaem!' ispriao je guei se od ushienosti. U sijenju te godine, u blizini mlina jednoga vicarskog farmera na obalama rijeke Americano, tip s prezimenom Marshall bio je pronaao u vodi ploicu zlata. Taj uti komadi koji je pokrenuo ludilo bio je otkriven devet dana poto je okonan rat izmeu Meksika i Sjedinjenih Drava potpisom na sporazum u Guadalupe Hidalgu. Kad se razglasila novost, Kalifornija vie nije pripadala Meksiku. Prije nego se doznalo da taj kraj lei na blagu kojemu nema konca nikoga nije previe zanimala; za Amerikance je to bilo indijansko podruje, a pioniri su radije osvajali Oregon, jer su vjerovali da ondje bolje uspijeva poljoprivreda. Meksiko ju je drao jazbinom lopova i nije se udostojao poslati svoje trupe da ju obrane tijekom rata. Nedugo zatim Sam Brannan, izdava jednih novina i mormonski propovjednik poslan da iri svoju vjeru, obiao je ulice San Francisca objavljujui novost. Moda mu ne bi bili povjerovali jer je njegov dobar glas bio poneto sumnjiv -mrmljalo se da je zloupotrijebio Boji novac, a kad je mormonska crkva zahtijevala da ga vrati odgovorio je da e to uiniti...kad dobije potvrdu to je potpie Bog - no potkrijepio je svoje rijei boicom punom zlatnog praha koja je prela od ruke do ruke zapalivi narod. Na povik 'zlato, zlato!' troje od etvero ljudi napustilo je sve i otputilo se prema zlatonosnim pijescima. Trebalo je zatvoriti jedinu kolu jer nisu ostala ni djeca. U ileu vijest nije imala jednak odjek. Prosjena plaa bila je dvadeset centava na dan i novine su govorile da je napokon bio otkriven El Dorado, grad to su ga sanjali osvajai, gdje su ulice poploene dragocjenim metalom: 'Bogatstva rudnika kao da su iz pria o Sindbadu ili Aladinovoj svjetiljci; zapaeno je, bez straha od pretjerivanja, da je dnevna dobit jedna unca istoga zlata', objavljivali su dnevnici i dodavali da ga ima dovoljno da se desetljeima obogate tisue
77

ljudi. Poar pohlepe smjesta je zapaljen meu ileancima koji su imali rudarsku duu i stampedo put Kalifornije otpoeo je sljedeeg mjeseca. Osim toga, nalazili su se na pola puta u usporedbi s bilo kojim pustolovom to bi doplovljavao s Atlantika. Putovanje iz Europe do Valparaisa otezalo se po tri mjeseca, a potom jo dva da bi se stiglo do Kalifornije. Udaljenost izmeu Valparaisa i San Francisca nije dosezala sedam tisua milja, dok je od obale Sjeverne Amerike, obilazei Rt Horn, iznosila gotovo dvadeset tisua. To je, kako je izraunao Joaquin Andieta, predstavljalo zamjetnu prednost za ileance, jer e prvi koji stignu prisvojiti najbolje rudne ile. Feliciano Rodriguez de Santa Cruz doao je do istog izrauna i odluio se ukrcati smjesta s pet svojih najboljih i najvjernijih rudara, obeavi im naknadu kao poticaj da ostave svoje obitelji i upuste se u taj pothvat pun opasnosti. Priprema prtljage za boravak od nekoliko mjeseci u toj zemlji na sjeveru kontinenta, koju su zamiljali pustom i divljom, potrajalo je tri tjedna. On je obilno nadmaivao veinu nesmotrenih koji su odlazili naslijepo praznih ruku, dovedeni u napast lagano zaraenim imetkom, ali nemajui pojma kakve opasnosti i napore pothvat ukljuuje. Nije bio spreman polomiti lea radei kao nadniar, stoga je putovao dobro opremljen i vodio pomonike od povjerenja, objasnio je svojoj eni koja je oekivala drugo dijete, ali je zahtijevala da ga prati. Paulina je mislila putovati s dvjema dadiljama, svojim kuharom, jednom kravom i ivim kokoima koje e djeicu opskrbljivati mlijekom i jajima za vrijeme plovidbe, ali je jednom njezin mu vrsto stajao iza svog odbijanja. Pomisao da poe na takvu odiseju s obitelji na grbai doista je bila prava ludost. Njegova ena bijae izgubila razum. 'Kako se zvao onaj kapetan, prijatelj Mr. Todda?' prekinula ga je Paulina usred njegove govorancije, balansirajui sa alicom okolade na svom golemom trbuhu dok je grickala kolai od lisnatoga tijesta sa slatkim vrhnjem, recept redovnica klarisa. 'Moda misli na Johna Sommersa?' 'Mislim na onoga koji je bio sit plovidbe na jedra i govorio o brodovima na paru.' 'To je taj.' Paulina osta zamiljena jedan asak ubacujui si kolaie u usta i ne osvrui se ni najmanje na popis opasnosti koje je prizivao njezin mu. Bila se udebljala i malo je ostalo od ljupke djevojke koja je pobjegla iz samostana elave glave. 'Koliko imam na svom raunu u Londonu?' zapitala je napokon. 'Pedeset tisua funta. Vrlo si bogata gospoda.'
78

'Nije dovoljno. Moe mi posuditi dvostruko uz kamatu od deset posto s rokom plaanja od tri godine?' 'to tebi, zaboga, pada na pamet, eno! Za kog ti vraga treba toliko?' 'Za brod na paru. Pravi posao nije u zlatu, Feliciano, koje je na kraju krajeva tek uta kaka. Pravi su posao rudnici. U Kaliforniji e im trebati svega i platit e u gotovini. Kau da parobrodi plove ravno, ne moraju se podvrgavati hirovima vjetra, vei su i bri. Jedrenjaci su prolost.' Feliciano je nastavio provoditi svoje planove, ali je iz iskustva znao da ne valja prezreti financijska upozorenja svoje ene. Nekoliko noi nije mogao spavati. etao je besan raskonim salonima svoje kue, izmeu vrea ivenih namirnica, kutija s alatom, baava praha i gomila oruja za putovanje, mjerei i odvagujui Paulinine rijei. to je vie promiljao, to mu se ispravnijom inila zamisao da uloi u prijevoz, ali prije no to donese ikakvu odluku posavjetovao se s bratom, s kojim je zajedniki bio vodio sve svoje poslove. Ovaj ga je sasluao otvorenih usta, a kad je Feliciano zavrio objanjavanje lupio se po elu. 'K vragu, brate! Kako nam to prije nije palo na um?' U meuvremenu je Joaquin Andieta sanjao, kao tisue drugih ileanaca njegove dobi i razliitih poloaja, o torbama zlata u prahu i grumenju razbacanom po tlu. Nekolicina njegovih poznanika ve je bila pola, ukljuujui jednog njegova druga iz knjiare San-tos Tornero, mladoga liberala koji je blebetao protiv bogataa i bio prvi koji je optuivao da novac kvari, no nije se mogao oduprijeti zovu i otiao je ne oprostivi se ni s kim. Kalifornija je za Joaquina predstavljala jedinu priliku da izie iz bijede, izvue svoju majku iz radnike etvrti i potrai lijek za svoja bolesna plua, kako bi stao pred Jeremvja Sommersa uzdignute glave i prepunih depova da zaprosi Elizinu ruku. Zlato...zlato njemu nadohvat... Mogao je vidjeti vree metala u prahu, koeve s golemim grumenjem, novanice u svojim depovima, palau koju e izgraditi, vru i s vie mramora negoli klub Union kako bi zaepio usta roacima koji bijahu ponizili njegovu majku. Vidio se i kako izlazi iz crkve De la Matriz podruku s Elizom Sommers, najsretniji mladenci na planetu. Trebalo se samo usuditi. Kakvu mu je budunost pruao ile? U najboljem sluaju da ostari brojei proizvode koji su prolazili kroz poslovnicu Britanske kompanije za uvoz i izvoz. Nita nije mogao izgubiti kad ionako nita ne posjeduje. Zlatna ga je groznica zaludila, ostao je bez teka i nije mogao spavati, hodao je kao na iglama i luakih oiju promatrao more. Njegov prijatelj knjiar posudio mu je zemljovide i knjige o Kaliforniji te knjiicu s uputama o ispiranju metala, koju je pohlepno proitao dok je oajniki raunao pokuavajui skupiti
79

novac za putovanje. Vijesti u novinama nisu mogle biti zamamnije: 'U jednom dijelu rudnika zvanom dry diggins da bi se izdvojio metal iz stijena, nisu potrebne nikakve naprave osim obina noa. U drugima je ve izdvojen i koristi se tek vrlo jednostavnim mehanizmom koji se sastoji od obina korita od loa, okrugla dna dugakog nekih deset stopa i irokog dvije stope na gornjem dijelu. Budui da nije potreban kapital, nadmetanje je veliko, a mukarci koji su jedva bili kadri skrpati do kraja mjeseca sada imaju tisue pesosa u dragocjenu metalu.' Kad je Andieta spomenuo mogunost da se ukrca put sjevera, njegova je majka reagirala jednako burno kao i Eliza. Dvije se ene nikad nisu bile vidjele, no izrekle su potpuno istu reenicu: ako ode, Joaquine, ja u umrijeti. Obje su nastojale da uvidi bezbrojne opasnosti takva pothvata i zaklele se da bi tisuu puta vie voljele biti s njim u neizljeivu siromatvu nego stei varav imetak uz rizik da ga izgube zauvijek. Majka ga je uvjerila da ona nee izii iz radnike etvrti makar bila milijunaica, jer je ondje imala prijatelje i nije imala kamo poi na ovome svijetu. A to se tie njegovih plua, tu se nije nita dalo napraviti, ree, jedino ekati da otkazu. Eliza mu je pak ponudila da pobjegnu ako ih ne puste da se oene, ali on ih, izgubljen u svojim bunilima, nije sluao, uvjeren da nee imati jo jednu takvu priliku i da bi bio neoprostiv kukaviluk propustiti je. Uloio je u slubu svoje nove manije jednaku silovitost kakvom se prije posluio irei liberalne ideje, ali su mu nedostajala sredstva da izvede svoje planove. Nije mogao ostvariti svoju sudbinu bez stanovite svote za putnu kartu i kako bi se opremio neophodnim potreptinama. Poao je u banku zatraiti mali zajam, ali ga nije imao ime zajamiti, a kad su ga vidjeli, zakljuili su da je siromaan kao crkveni mi i ledeno su ga odbili. Prvi je put pomislio da pode k roacima svoje majke s kojima dotad nikad nije razmijenio ni rijei, ali je bio previe ponosan za to. Vizija blistave budunosti nije ga ostavljala na miru, jedva je jedvice uspijevao uraditi svoj posao, dugi sati u poslovnici pretvorili su se u muenje. Sjedio bi s perom u zraku gledajui, a ne videi praznu stranicu, dok je napamet ponavljao imena laa koje bi ga mogle povesti na sjever. Noi su mu pretjecale u burnim snovima i nemirnim nesanicama, osvanuo bi iscrpljena tijela i uzavrele mate. inio bi poetnike pogreke dok je oko njega egzaltacija dosegla razinu histerije. Svi su eljeli poi, a oni koji nisu mogli ii osobno ovlastili bi tvrtke, ulagali u kompanije osnovane u urbi ili bi slali predstavnika od povjerenja umjesto sebe, uz dogovor da podijele dobit. Prvi su otplovili samci; uskoro su oenjeni ostavili svoju djecu i takoer se ukrcali ne osvrnuvi se, unato okrutnim priama o nepoznatim
80

bolestima, pogubnim nesreama i surovim zloinima. Najmiroljubiviji mukarci bili su spremni suoiti se s opasnostima pucnjeva i udaraca, najrazbori-tiji su naputali sigurnost, steenu uz golem napor tijekom niza godina, i otisnuli se u pustolovinu sa svojom prtljagom opsjena. Neki su svoje uteevine utroili na putne karte, drugi su namirivali putovanje zaposlivi se kao mornari ili dajui u zalog svoj budui rad, ali toliko je bilo kandidata da Joaquin Andieta nije naao mjesto ni na jednom brodu unato tomu to je dan za danom tragao po pristanitu. U prosincu nije vie izdrao. Prepisujui podrobnosti o teretu koji je uplovio u luku, kao to je briljivo inio svakoga dana, promijenio je brojke u knjizi upisa, zatim je unitio originalne dokumente iskrcaja. Tako je, umijeem raunovodstvenog iluzionizma, sredio da nestane nekoliko iz New Yorka pristiglih sanduka s revolverima i streljivom. Tijekom idue tri noi uspio je izigrati straare, obiti brave i uvui se u skladite Britanske kompanije za uvoz i izvoz kako bi ukrao sadraj tih sanduka. Morao je to napraviti u nekoliko navrata jer je teret bio teak. Prvo je jedno oruje izvukao napunivi depove, a drugo privrstio za noge i ruke ispod odjee; nakon toga ponio je metke u torbama. Nekoliko su ga puta umalo vidjele noobdije to bijahu u nonom obilasku, ali ga je pratila srea i svaki bi put uspio izmaknuti na vrijeme. Znao je da ima nekoliko tjedana prije no to netko bude potraivao sanduke i kraa se otkrije; pretpostavljao je takoer da e biti vrlo lako slijediti trag dokumenata koji nedostaju i promijenjenih brojki dok se ne pronae krivac, ali oekivao je da e se do tada nai na puini. A kad stekne vlastiti imetak, vratit e sve do posljednjeg novia s kamatama, jer je jedini razlog to je poinio takvo zlodjelo, ponavljao si je tisuu puta, bio oaj. Posrijedi je bilo pitanje ivota ili smrti: ivot kakvim ga je on vidio nalazio se u Kaliforniji; ostati zarobljen u ileu bilo je jednako polaganoj smrti. Prodao je dio plijena po smijenoj cijeni u pukim etvrtima luke, a drugi meu svojim prijateljima u knjiari Santos Tornero poto ih je natjerao da se zakunu da e uvati tajnu. Ti usijani idealisti ne bijahu nikada imali oruje u ruci, ali su proveli godine pripremajui se rijeima za utopijski prevrat protiv konzervativne vlade. Bila bi izdaja njihovih vlastitih namjera ne kupiti revolvere na crno, osobito ako se uzme u obzir cijena izvan konkurencije. Joaquin Andieta je zadrao dva za sebe, odluan da ih upotrijebi kako bi si oslobodio put, ali svojim drugovima nita nije rekao o svojim planovima da ode. Te noi u stranjoj sobi knjinice i on je stavio desnu ruku na srce zaklinjui se u ime domovine da e dati svoj ivot za demokraciju i pravdu. Sljedeeg je jutra kupio putnu kartu tree klase za prvi jedrenjak koji je isplovljavao tih
81

dana i nekoliko vrea prena brana, grah, riu, eer, sueno konjsko meso i svinjske odreske, to, krto rasporeeno, jedva jedvice moe potrajati tijekom plovidbe. Ono malo reala to mu je preostalo pritegnuo si je oko pasa privrena maramom. U noi 22. prosinca oprostio se s Elizom i majkom, a idueg se dana otputio u smjeru Kalifornije. Mama Fresia sluajno je otkrila ljubavna pisma kad je upala luk u svom uzanom dvorinom vrtu i vilama udarila u metalnu kutiju. Nije znala itati, ali joj je bio dovoljan jedan pogled da shvati o emu je rije. Bila je u iskuenju da ih preda Miss Rose, jer joj je dovoljno bilo drati ih u ruci pa da osjeti prijetnju, bila bi se zaklela da sveanj povezan vrpcom udara poput ivoga srca, ali ljubav prema Elizi bila je jaa od razboritosti i umjesto da poe svojoj gazdarici, stavila je natrag pisma u kutiju za kekse, skrila je pod svoju iroku crnu suknju i otila u djevojinu sobu uzdiui. Nala je Elizu kako sjedi na stolcu, uspravnih lea i s rukama na krilu kao da je na misi, zurei u more s prozora, tako potitena da se zrak oko nje doimao zgusnutim i punim slutnji. Stavila je kutiju na djevojina koljena i stajala, uzaludno ekajui objanjenje. 'Taj je ovjek zloduh. Donijet e ti jedino nesreu', ree joj napokon. 'Nesree su ve poele. Otiao je prije est tjedana u Kaliforniju, a meni nije dola mjesenica.' Mama Fresia je sjela na pod prekrienih nogu kao to je inila kad je kosti vie nisu mogle nositi i stade njihati trupom naprijed i nazad, blago cvilei. 'Uuti, mamice, moe nas uti Miss Rose', preklinjala je Eliza. 'Dijete ulice! Fauk! to emo napraviti, djevojice moja? to emo napraviti?' nastavila se tuiti ena. 'Udat u se za njega.' 'A kako, kad je ovjek otiao?' 'Morat u ga poi potraiti.' 'Jao, blagoslovljeni sine Boji? Jesi li poludjela? Napravit u ti lijek i za par dana bit e kao nova.' ena je priredila napitak od boraine te sirup od kokojeg izmeta u crnom pivu, koji je dala da Eliza pije tri puta na dan; uz to ju je natjerala da se namae u sumpornoj kupki i stavljala joj je povoje od goruice na trbuh. Rezultat je bio da je poutjela i hodala natopljena ljepljivim isparavanjima to su mirisala na uvele gardenije, ali do kraja tjedna jo nije bilo nijedne naznake pobaaja. Mama Fresia je zakljuila da je djetece muko i nesumnjivo prokleto, zato se tako prilijepilo za utrobu svoje majke. Ta je nevolja nadvisivala njezine moi, bio je to avolji posao i samo bi njezina uiteljica, machi, mogla svladati tako monu nesreu. Tog istog popodneva zamolila je dozvolu svojih gospodara da izie i jo je jednom
82

prevalila pjeice tegoban put do tjesnaca, potitena se pojavivi pred slijepom starom vjeticom. Donijela joj je na dar dva komada slatkoga od dunje i patku punjenu estragonom. Machi je sasluala sve o posljednjim zbivanjima i kimala glavom dosaujui se, kao da je unaprijed znala to se zbilo. "Ve sam rekla, opsjednutost je veoma teka bolest: zakvai se za mozak i slomi srce. Opsjednutosti ima mnogo, no najgora je ljubavna.' 'Moete napraviti neto za moju curicu da izbaci tog fauka?' 'Da, mogu, mogu. Ali to je nee izlijeiti. Svejedno e morati slijediti svog mukarca.' 'Otiao je veoma daleko traiti zlato.' 'Nakon ljubavi najgora je opsjednutost zlatom', presudi machi. Mama Fresia je shvatila da e biti nemogue izvui Elizu kako bi je odvela do machina tjesnaca, napravila pobaaj i vratila se s njom kui, a da Miss Rose ne dozna. Vjetica je imala sto godina i nije mogla izii iz svoje bijedne nastambe ve pedeset, tako da ni ona nee moi pritei do Sommersovih da izlijei djevojku. Nije bilo drugog rjeenja doli da to uini ona sama. Machi joj je predala fini tapi od colihue i tamnu i smrdljivu pomadu, potom joj je u tanine objasnila kako e namazati prut tim sirupom i umetnuti ga u Elizu. Zatim ju je poduila rijei aranja koje e ukloniti avolje dijete i istodobno zatititi majin ivot. Ta je operacija morala biti izvedena u petak nou, jedinom danu u tjednu koji je za to ovlaten, upozorila ju je. Mama Fresia se vratila vrlo kasno i sva izmodena, s colihue i pomadom pod ogrtaem. 'Moli se, djevojice, jer u te za dvije noi izlijeiti', obavijestila je Elizu kad joj je za doruak u krevet donijela okoladu. Kapetan John Sommers iskrcao se u Valparaisu na dan koji je naznaila machi. Bio je to drugi petak jedne prave ljetne veljae. Zaljev je vrio od aktivnosti s pedesetak usidrenih brodova i drugih koji su ekali red na puini kako bi se pribliili kopnu. Kao uvijek, Jeremv, Rose i Eliza doekali su na pristanitu tog divnog ujaka koji bi dolazio natovaren novinama i darovima. Graani koji su se sastajali posjeujui lae i kupujui krijumarenu robu mijeali su se s mornarima, putnicima, istovarivaima i zaposlenicima na carini dok su prostitutke, stojei na stanovitoj udaljenosti, prouavale potencijalne muterije. Posljednjih mjeseci, otkako je vijest o zlatu podjarivala lakomost mukaraca na svim obalama svijeta, brodovi su uplovljavali i isplovljavali luakim ritmom, a bordeli nisu mogli udovoljiti svima. Najsranije ene, meutim, nisu se zadovoljavale to imaju posla u izobilju u Valparaisu i izraunale su koliko bi vie mogle zaraditi u Kaliforniji, gdje je bilo dvjesto mukaraca na
83

svaku enu, ako je bilo tono to to se moglo uti. U luci su se ljudi sudarali s dvokolicama, ivotinjama i zaveljajima; govorili su se razni jezici, glasale se brodske sirene i zviduci policajaca. Miss Rose, drei na nosu rupi namirisan vanilijom, njukala je putnike na amcima traei svog najmilijeg brata, dok je Eliza udisala zrak brzim gutljajima pokuavajui odvojiti i razaznati mirise. Zadah na ribu u velikim koarama na suncu mijeao se sa smradom izmeta teretnih ivotinja i ljudskim znojem. Ona je prva ugledala kapetana Sommersa i osjetila je tako veliko olakanje da je umalo zaplakala. Bijae ga ekala tijekom dugih mjeseci, uvjerena da bi samo on mogao shvatiti tjeskobu njezine osujeene ljubavi. Nije o Joaquinu Andieti bila rekla ni rijei Miss Rose, a jo manje Jeremvju Sommersu, ali je bila uvjerena da e joj njezin ujak pomorac, kojega nita ne moe iznenaditi ili zaplaiti, pomoi. Tek to je kapetan stupio nogom na vrsto tlo, Eliza i Miss Rose bacile su se na njega klikui od veselja; on ih je obje primio oko pojasa svojim koatim gusarskim rukama, podigao u isto vrijeme i poeo se okretati kao zvrk, uz radosne povike Miss Rose i Elizine prosvjede, koja je bila na rubu da povrati. Jeremv Sommers ga je pozdravio stiskom ruke, pitajui se kako je mogue da se njegov brat nije nimalo promijenio u posljednjih dvadeset godina, i dalje je bio isto budalasto eljade. 'to se dogaa, malena? Veoma loe izgleda', ree kapetan prouavajui Elizu. 'Pojela sam zeleno voe, ujae', objasni ona naslanjajui se na njega kako je ne bi oborila munina. 'Znam da niste doli u luku da me doekate. Zapravo ste eljele kupiti parfeme, tono? Rei u vam tko ima najbolje, dovezene iz srca Pariza.' U tom je trenutku proao neki stranac uz njih i sluajno ih udario kovegom koji je nosio na ramenu. John Sommers se okrenuo razljuen, ali je, prepoznavi ga, ispustio jednu od svojih karakteristinih aljivih kletvi i zgrabio ga za ruku. 'Doi da te predstavim svojoj obitelji, Kinezu', pozvao ga je srdano. Eliza ga je neprikriveno promotrila jer nikad nije bila vidjela nekog Azijca izbliza i napokon je imala pred svojim oima stanovnika Kine, te bajkovite zemlje koja se pojavljivala u mnogim priama njezina ujaka. Bio je to mukarac neodredive dobi i prilino visok, u usporedbi s ileancima, premda se uz krupnog engleskog kapetana doimao poput djeaka. Koraao je neskladno, imao glatko lice, tijelo vitko poput mladia i staraki izraaj u svojim krupnim oima. U opreci s njegovom doktorskom opreznou bio je djetinji smijeh, koji mu je izbio iz samog dna prsa kad se Sommers
84

uputio prema njemu. Na sebi je imao hlae do visine goljenica, laganu bluzu od grube tkanine, maramu oko pojasa za koju je zataknuo veliki no, kratke cipele i bijedni slamnati eir, a na leima mu je visjela duga pletenica. Pozdravio je naklonivi se glavom nekoliko puta, ne isputajui koveg i ne gledajui nikoga u lice. Miss Rose i Jeremv Sommers, zbunjeni zbog prisnosti kojom se njihov brat ophodio s osobom nesumnjivo inferiorna poloaja, nisu znali kako da postupe i uzvratili su kratkim i suhim kimanjem. Na uas Miss Rose, Eliza mu je pruila ruku, ali se mukarac pravio da je ne vidi. 'Ovo je Tao Chi'en, najgori kuhar kojega sam ikada imao, ali zna izlijeiti gotovo sve bolesti, zato ga jo nisam bacio preko palube', narugao se kapetan. Tao Chi'en je opetovao novi niz naklona, jo se jednom nasmijao bez vidljiva razloga i zatim povukao. Eliza se zapitala razumije li engleski. Za leima dviju ena John Sommers je proaptao svom bratu da mu Kinez moe prodati opijum najbolje kvalitete i nosorogove rogove u prahu protiv impotencije, odlui li jednoga dana skonati s loom navikom celibata. Skrivajui se iza svoje lepeze, Eliza je zainteresirano sluala. Tog popodneva u kui, u doba aja, kapetan je razdijelio darove to ih je bio donio: englesku kremu za brijanje, zbirku toledanskih kara i havanske cigare za brata, eljeve od kornjaevine i svileni, kineski al za Rose te, kao uvijek, nakit za Elizin miraz. Ovaj put bila je to biserna ogrlica, na kojoj je djevojica zahvalila dirnuta i stavila je u svoju kutiju za nakit, zajedno s ostalim draguljima koje bijae primila. Zahvaljujui svojeglavosti Miss Rose i velikodunosti svoga ujaka, krinja za svadbu punila se blagom. 'Taj obiaj s mirazom ini mi se glupim, osobito kad uope nema zarunika pri ruci', nasmije se kapetan. 'Ili moda ve postoji neki na obzoru?' Djevojka je razmijenila prestravljeni pogled s Mamom Fresi-jom koja u tom trenutku bijae ula s pladnjem aja. Kapetan nije rekao nita, ali se zapitao kako njegova sestra Rose nije bila opazila promjene na Elizi. Cini se da je slaba korist od enske intuicije. Ostatak popodneva proveli su sluajui udesne kapetanove prie o Kaliforniji, iako se tim krajevima nije kretao nakon fantastinog otkria i mogao je govoriti jedino o San Franciscu, koji je bio poprilino bijedan zaselak, ali smjeten u najljepem zaljevu na svijetu. Graja oko zlata bila je jedina tema u Europi i Sjedinjenim Dravama, vijest je bila dola i do dalekih obala Azije. Njegova je lada bila prepuna putnika za Kaliforniju,
85

od kojih veina nije bila upoznata s najosnovnijim pojmovima rudarstva, mnogi nisu u svom ivotu vidjeli zlato ni na zubu. Nije bilo udobna ili brza naina da se stigne u San Francisco, plovidba je trajala mjesecima u najoskudnijim prilikama, objasnio je kapetan, ali kopnom preko amerikog kontinenta, prkosei beskraju krajolika i agresiji Indijanaca, putovanje je trajalo dulje, a mogunosti da se ovjek izvue iv bile su manje. Oni koji bi se upustili u pustolovinu putujui brodom do Paname, prelazili bi prevlaku prvo na nosiljkama preko rijeka krcatih grabeljivim zvijerima, na mulama kroz praumu, a stigavi na obalu Pacifika, uzimali bi drugo plovilo do sjevera. Morali su podnositi avolju vruinu, otrovne gmazove, komarce, koleru i utu groznicu, da se i ne spominje neusporediva ljudska zloa. Putnici koji bi neozlijeeni preivjeli odsklizavanje jahaih ivotinja niz provalije i opasnosti movara na drugoj bi se strani nali kao rtve bandita koji bi im otimali njihove osobne stvari ili plaenika koji bi im masno naplaivali da ih odvedu u San Francisco, nagomilavi ih kao stoku na lae to su se raspadale. 'Kalifornija je veoma velika?' zapita Eliza nastojei da joj glas ne oda strepnju njezina srca. 'Donesi mi zemljovid da ti je pokaem. Mnogo je vea od ilea.' 'A kako se dolazi do zlata?' 'Kau da ga ima posvuda...' 'Ali ako netko eli, recimo, na primjer, nai neku osobu u Kaliforniji...' 'To bi bilo prilino teko', odvrati kapetan radoznalo prouavajui izraz Elizina lica. 'Ii e onamo na svom sljedeem putovanju, ujae?' 'Dobio sam primamljivu ponudu i vjerujem da u je prihvatiti. Neki ileanski ulagai ele uspostaviti redovitu liniju do Kalifornije za teret i putnike. Trebaju kapetana za svoj parni brod.' 'Onda emo te viati ee, Johne!' usklikne Rose. 'Ti nema iskustva s parobrodima', primijeti Jeremv. 'Ne, ali poznajem more bolje od ikoga.' Nou u naznaeni petak Eliza je priekala da se kua utia kako bi otila do kuice u stranjem dvoritu, na sastanak s Mamom Fresijom. Napustila je krevet i sila bosa, odjevena jedino u batistanu koulju za spavanje. Nije ni nagaala kakvu e vrstu lijeka primiti, ali je bila uvjerena da nee provesti nimalo ugodne trenutke; iz iskustva je znala da svaka ljekarija ispadne neugodna no Indijankine su uz to odvratne. 'Ne brini, djevojice, dat u ti toliko rakije da se nee sjeati nikakve boli kad se probudi iz omamljenosti. No, da, trebat emo mnogo krpa da se zaustavi krv', bila joj je rekla. Eliza esto bijae prelazila tim istim putem kroz mranu kuu
86

kako bi doekala svoga ljubavnika i nije trebala paziti, ali je te noi koraala vrlo polako, zastajkujui, udei za jednim od onih ileanskih potresa kadrih da sve sravne sa zemljom kako bi imala dobru izliku da izostane sa sastanka s Mamom Fresijom. Osjetila je kako su joj noge ledene, a leima su je podilazili srsi. Nije znala da li od hladnoe, straha od onoga to e joj se dogoditi ili posljednjeg upozorenja njezine savjesti. Od prve sumnje u trudnou ula je kako ju zove neki glas. Bio je to glas djeteta u njezinoj utrobi, zazivajui svoje pravo na ivot, bijae uvjerena. Pokuala je ne uti ga i ne misliti, bila je u stupici i tek to se pone zamjeivati njezino stanje, nee za nju biti nade ni oprosta. Nitko nee moi razumjeti njezinu pogreku; nije bilo naina da vrati svoju izgubljenu ast. Ni molitve ni svijee Mame Fresije nee sprijeiti nesreu; njezin se ljubavnik nee okrenuti na pola puta kako bi se smjesta vratio da se njome oeni prije no to trudnoa postane oitom. Ve je bilo prekasno za to. Uasavala ju je pomisao da e zavriti poput Joaquinove majke oznaena biljegom sramote, istjerana iz obitelji i ivei u siromatvu i samoi s nezakonitim sinom; ne bi mogla podnijeti odbaenost, radije bi umrla jednom zasvagda. A umrijeti bi mogla te iste noi, u rukama dobre ene koja ju je odgojila i koja ju je voljela vie od iega na ovome svijetu. Obitelj se povukla rano, ali kapetan i Miss Rose ostali su zakljuani u sobici za ivanje uurei satima. Sa svakog putovanja John Sommers je svojoj sestri donosio knjige, a na odlasku odnosio tajanstvene pakete koji su, Eliza je sumnjala, sadravali spise Miss Rose. Bila ju je vidjela kako pomno ornata svoje biljenice, iste one koje je ispunjavala svojim ustrim krasopisom za dokonih veeri. Iz potovanja ili neke udne stidljivosti nitko ih nije spominjao, jednako kao to nisu komentirali njezine blijede akvarele. Pisanje i slikanje smatrani su manjim zastranjenjima, ni neim ega bi se zapravo trebalo stidjeti, ali isto tako ni neim ime bi se hvalili. Jednakom ravnodunou Sommersovi su doekivali Elizine kulinarske vjetine, kuajui jela u tiini i mijenjajui temu ako bi ih posjetitelji komentirali, no zato su nezasluen pljesak dobivale njezine srane glasovirske vjebe, premda jedva da su valjale kako bi kaskajui pratila tue skladbe. Cijeloga svog ivota Eliza je bila viala svoju zatitnicu kako pie, a nikad je nije zapitala to pie, niti je ikada bila ula da bi to uinili Jeremv ili John. Bila je radoznala da dozna zato njezin ujak odnosi potajice biljenice Miss Rose, ali je znala, iako joj to nitko nije rekao, da je to jedna od osnovnih tajni na kojima se odrava ravnotea obitelji i kad bi je oskvrnuli, mogla bi jednim dakom sruiti dvorac od karata u kojemu su ivjeli. Ima ve neko vrijeme kako su Jeremv i Rose spavali u svojim
87

sobama, a pretpostavljala je da je ujak John nakon veere bio iziao na konju. Poznavajui kapetanove obiaje, djevojka ga je zamislila na veselici s nekim svojim lakomislenim prijateljicama, onima koje bi ga pozdravljale na ulici kad Miss Rose nije bila s njima. Znala je da pleu i piju, ali kako jedva da je bila ula da se mrmori o prostitutkama, pomisao na neto odvratnije nije joj pala na pamet. Mogunost da ini za novac ili iz razonode isto ono to je bila inila s Joaquinom Andietom iz ljubavi bila joj je nezamisliva. Proraunala je da se ujak nee vratiti dok dobrano ne svane novi dan, stoga je pretrpjela grozan strah kad ju je, poto je stigla u prizemlje, netko u mraku zgrabio za nadlakticu. Osjetila je toplinu nekog krupnog tijela uz svoje, dah na liker i duhan u licu te smjesta razaznala svog ujaka. Probala se osloboditi dok je usput smiljala neko objanjenje zato je ondje u spavaici u taj sat, ali ju je kapetan odluno poveo u biblioteku, jedva osvijetljenu s nekoliko Mjeseevih zraka to su dopirale kroz prozor. Primorao ju je da sjedne u Jeremvjev engleski koni naslonja dok je traio ibice da zapali svjetiljku. 'Dobro, Eliza, sad e mi rei koji se to vrag dogaa s tobom', naredio je tonom kakav s njom nikad ne bijae upotrijebio. U bljesku lucidnosti Eliza je spoznala da kapetan nee biti njezin saveznik kao to je bila oekivala. Snoljivost kojom se hvalio nee ovaj put koristiti: posrijedi je bilo dobro ime obitelji, njegova e odanost biti uz njegova brata i sestru. Nijema, djevojka je izdrala njegov pogled, prkosei mu. 'Rose kae da si zaljubljena u nekog slaboumnika bez prebijena novia, je li to tono?' 'Vidjela sam ga dva puta, ujae Johne. Otad su protekli mjeseci. ak mu ne znam ni ime.' 'Ali ga nisi zaboravila, istina? Prva je ljubav kao kozice, ostavlja neizbrisive tragove. Jesi li ga vidjela nasamo?' 'Ne.' 'Ne vjerujem ti. Misli da sam blesav? Svatko moe vidjeti kako si se promijenila, Eliza.' 'Bolesna sam, ujae. Pojela sam zeleno voe i mui me eludac, to je sve. Ba sam sada ila na latrinu.' 'Ima oi kuje koja se tjera!' 'Zato me vrijea, ujae!' 'Oprosti mi, djevojice. Zar ne vidi da te veoma volim i da sam zabrinut? Ne mogu dopustiti da si uniti ivot. Rose i ja imamo izvrstan plan...bi li
88

ti se svidjelo poi u Englesku? Mogu urediti da se obje ukrcate za mjesec dana, to e vam dati vremena da kupite sve to trebate za putovanje.' 'Englesku?' 'Putovat ete prvom klasom, kao kraljice, a u Londonu ete se smjestiti u oaravajuem pansionu nekoliko milja udaljenom od palae Buckingham.' Eliza je shvatila da su braa ve bila odluila o njezinoj sudbini. Posljednje to je eljela bilo je da se otputi u suprotnom smjeru od Joaquina, da se izmeu njih nau dva oceana. 'Hvala, ujae. Oaralo bi me da upoznam Englesku', ree s najvie umilnosti to ju je uspjela odglumiti. Kapetan si je nalio jedan brendi za drugim, zapalio svoju lulu i proveo idua dva sata nabrajajui prednosti ivota u Londonu, gdje se gospoica poput nje moe kretati u najboljem drutvu, ii na plesove, u kazalite i na koncerte, kupovati najljepe haljine i ostvariti dobar brak. Ve je bila u dobi za to. I, ne bi li voljela takoer poi u Pariz ili Italiju? Nitko ne bi smio umrijeti a da ne vidi Veneciju i Firencu. On e se pobrinuti da udovolji njezinim hirovima, nije li to uvijek inio? Svijet je pun zgodnih mukaraca, zanimljivih i dobra drutvenog poloaja; moi e se u to uvjeriti sama tek to izie iz rupe u koju je zakopana u ovoj zaboravljenoj luci. Valparaiso nije mjesto za djevojku tako lijepu i dobro obrazovanu poput nje. ivjela je kao u zatvoru, nije bio njezin grijeh to se zaljubila u prvoga koji joj se naao na putu. A to se tog momka tie, kako se ono zove? Jeremvjev slubenik, zar ne? Brzo e ga zaboraviti. Ljubav, uvjerio ju je, nemilosrdno umire od samoizgaranja ili je razdaljina iupa iz korijena. Nitko je ne bi mogao savjetovati bolje od njega, kako god lo bio, bio je strunjak za razdaljine i ljubavi pretvorene u pepeo. 'Ne znam o emu govori, ujae. Miss Rose je izmislila romantian roman od jedne ae naranina soka. Tip je doao ostaviti nekoliko sanduia, ponudila sam mu osvjeenje, popio ga je i potom otiao. To je sve. Nije se dogodilo nita i nikad ga vie nisam vidjela.' 'Ako je tako kako kae, ima sree: nee morati iupati tu fantaziju iz glave.' John Sommers je nastavio piti i priati do zore dok se Eliza, skutrena u konom naslonjau, prepustila snu razmiljajui kako je njezine molitve nebo ipak uslialo. Nije ju pravodoban potres spasio od strana lijeka Mame Fresije: bio je to njezin ujak. U kuerku u dvoritu Indijanka je ekala cijelu no.

89

Rastanak U subotu poslije podne John Sommers je pozvao svoju sestru Rose da posjeti brod Rodrigueza de Santa Cruza. Ako sve ispadne dobro u pregovorima tih dana, dopast e ga da njime zapovijeda i ostvari napokon svoj san o plovidbi na parni pogon. Poslije ih je Paulina primila u salonu hotela Ingles, gdje je bila odsjela. Bijae doputovala na sjever kako bi pokrenula svoj projekt dok je njezin mu bio u Kaliforniji ve nekoliko mjeseci. Koristili su se neprestanim brodskim prometom u jednom i drugom smjeru kako bi komunicirali bujnim dopisivanjem, gdje su izjave suprunikih njenosti bile protkane poslovnim planovima. Paulina je odabrala Johna Sommersa da ga ukljui u svoju tvrtku jedino po intuiciji. Sjeala se nejasno da je brat Jeremvja i Rose Sommers, gringosa koje je njezin otac u nekoliko navrata bio pozvao na hacijendu, ali ga je bila vidjela samo jednom i jedva je izmijenila s njim nekoliko uljudnih rijei. Njihova je jedina povezanost bilo zajedniko prijateljstvo s Jacobom Toddom, ali posljednjih tjedana provodila je ispitivanja i bila vrlo zadovoljna onime to je bila ula. Kapetan je uivao solidan ugled meu pomorcima i u trgovakim uredima. Moglo se imati povjerenja u njegovo iskustvo i u njegovu rije, a to je vie no to se moglo oekivati u tim danima kolektivne mahnitosti, kad je svatko mogao unajmiti brod, skupiti drubu pustolova i isploviti. Uglavnom su to bili fifirii, a lae napola raspadnute, ali to i nije bilo previe vano jer bi, stigavi u Kaliforniju, drutva odumrla, brodovi bili naputeni i svi su hitali prema zlatonosnim leitima. Paulina je, meutim, imala viziju na dugi rok. Za poetak, nije se morala pokoriti zahtjevima stranaca jer su njezini jedini partneri bili mu i djever i uz to je njoj pripadao najvei dio kapitala, tako da je potpuno slobodno mogla donositi odluke. Njezin parobrod koji je krstila kao Fortunu, premda manji i s nekoliko godina valjanja po moru iza sebe, bio je u besprijekornu stanju. Bila je spremna dobro platiti posadu da ne bi dezertirala u zlatnom orgijanju, ali je pretpostavljala da bez eljezne ruke dobra kapetana nema te plae koja bi bila kadra odrati stegu na palubi. Ideja njezina mua i djevera bila je da izvoze orue za rudarenje, drva za nastambe, radnu odjeu, kuanske naprave, sueno meso, itarice, grah i druge negnjilee proizvode, ali tek to je stupila nogom u Valparaiso, shvatila je da je mnogima pao na pamet isti plan i da e konkurencija biti otra. Pogledala je uokolo i vidjela udo povra i voa koji su rodili tog velikodunog ljeta. Bilo ga je toliko da se nije moglo prodati. Povrtne biljke rasle su u dvoritima, a drvee se lomilo pod teretom voa; malo je bilo spremnih da plate ono to su mogli dobiti besplatno. Pomislila je na
90

posjed svoga oca gdje su proizvodi gnjilili na tlu jer nitko nije imao interesa da ih pokupi. Kad bi ih mogla donijeti u Kaliforniju, bili bi vredniji od pravog pravcatog zlata, zakljuila je. Svjei proizvodi, ileansko vino, lijekovi, jaja, fina odjea, glazbala i, zato ne, kazaline predstave, operete, zarzuele. San Francisco je primao stotine imigranata na dan. Zasad su to bili pustolovi i banditi, ali nesumnjivo e stizati naseljenici s druge strane Sjedinjenih Drava, asni farmeri, odvjetnici, lijenici, uitelji i pristojni ljudi svih vrsta, spremni da se nastane sa svojim obiteljima. Gdje ima ena, ima i civilizacije, a im to krene u San Franciscu, moj e parobrod biti ondje sa svim potreptinama, odluila je. Paulina je primila kapetana Johna Sommersa i njegovu sestru Rose u vrijeme aja, kad se donekle bila stiala podnevna vruina i poeo puhati svje morski povjetarac. Bila je odjevena pretjerano raskono za staloeno drutvo luke, od glave do pete u muslinu i ipki boje maslaca, s kovravom krunom preko uiju i vie nakita no to je primjereno za to doba dana. Njezin dvogodinji sin cupkao je u naruju uniformirane dadilje, a do njezinih je nogu runjavi psi primao komadie kolaa koji mu je davala u njukicu. Prvih pola sata prolo je u predstavljanju, ispijanju aja i prisjeanju na Jacoba Todda. 'to je bilo s naim dobrim prijateljem?' htjela je znati Paulina, koja nikad nee zaboraviti uplitanje udnog Engleza u njezinu ljubav s Felicianom. 'Podulje nisam nita uo o njemu', izvijestio ju je kapetan. 'Otputovao je sa mnom u Englesku prije nekoliko godina. Otiao je vrlo potiten, ali morski mu je zrak dobro inio i kad se iskrcao, bio je povratio dobro raspoloenje. Posljednje to znam jest da je kanio osnovati utopijsku koloniju.' 'to?' uskliknule su jednoglasno Paulina i Miss Rose. 'Skupinu koja bi ivjela izvan drutva, s vlastitim zakonima i vladom, voena naelom jednakosti, slobodne ljubavi i rada u zajednici, ini mi se. Barem je to tako objasnio tisuu puta tijekom putovanja.' 'Sumanutiji je no to smo svi mislili', zakljui Miss Rose osjeajui neto saaljenja prema svom vjernom udvarau. 'Ljude s originalnim idejama uvijek na koncu prati glas luaka', primijeti Paulina. 'No da ne duljimo, jednu bih zamisao voljela raspraviti s vama, kapetane Sommers. Ve znate Fortunu. Koliko bi potrajalo putovanje od Valparaisa i zaljeva Penas punom parom?' 'Zaljeva Penas? To je na samom jugu!' 'Tono. Ispod luke Aisen.' 'A to u ondje? Ondje nema niega osim otoka, ume i kie, gospoo.' 'Poznajete te krajeve?' 'Da, no mislio sam da je rije o odlasku u San Francisco...'
91

'Kuajte ove kolaie od lisnatoga tijesta, prava su poslastica', ponudi ona milujui psa. Dok su John i Rose Sommers razgovarali s Paulinom u salonu hotela Ingles, Eliza je s Mamom Fresijom obila etvrt El Almen-dral. U to su se doba poeli skupljati uenici i uzvanici za plesne sastanke u akademiji, a iznimno ju je Miss Rose pustila da poe na nekoliko sati sa svojom dadiljom kao pratiljom. Obino joj ne bi doputala da se pojavi na akademiji bez nje, ali uitelj plesa nije nudio alkoholna pia do poslije zalaska sunca, to je dralo na udaljenosti mlade buntovnike tijekom prvih poslijepodnevnih sati. Eliza, odluna da iskoristi tu jedinstvenu priliku da izie iz kue bez Miss Rose, uvjerila je Indijanku da joj pomogne u njezinim planovima. 'Daj mi svoj blagoslov, mamice. Moram otii u Kaliforniju potraiti Joaquina', zamoli je. 'Ali kako e ii sama i nosea!' usklikne ena s uasom. 'Ako mi ne pomogne, svejedno u to napraviti.' 'Sve u rei Miss Rose!' 'Ako to uini, ubit u se. A poslije u te doi muiti nou do kraja tvoga ivota. Kunem ti se', uzvrati djevojka s divljom odlunou. Prethodnog je dana bila vidjela skupinu ena u luci kako pregovaraju oko ukrcaja. Po njihovu izgledu, tako razliitom od ena koje su obino prolazile ulicom, pokrivene zimi i ljeti crnim ve-lima, pretpostavila je da su to iste one uliarke s kojima se zabavljao njezin ujak John. 'To su besposliarke, idu u krevet za novac i bit e najurene u pakao', jednom joj je prigodom bila objasnila Mama Fresia. Bila je ulovila neke kapetanove reenice kad je priao Jeremvju Sommersu o ileankama i Peruankama koje su se otpravljale u Kaliforniju namjeravajui prigrabiti zlato rudara, ali nije mogla zamisliti kako to sreuju. Ako te ene mogu same izvesti putovanje i preivjeti bez pomoi, tada to moe i ona, zakljui. Koraala je urno, srce joj je lupalo, a lice je napola prekrila lepezom, znojei se na prosinakoj vruini. Nosila je nakit od miraza u maloj barunastoj torbici. Njezine nove izmice bile su pravo muenje, a steznik joj je prignjeio struk; vonj otvorenih kanala kojima su tekle vode to ih je koristio grad pojaavale su joj muninu, ali je koraala uspravna kao to to bijae nauila godinama balansirajui s knjigom na glavi i svirajui glasovir s metalnom ipkom privrenom na leda. Mama Fresia, cvilei i mrmljajui litanije na svom jeziku, jedva ju je mogla slijediti sa svojim proirenim venama i svojom debljinom. 'Kamo idemo, djevojice, zaboga', govorila je, ali Eliza joj nije mogla odgovoriti jer nije znala. U jedno je bila uvjerena:
92

nije dolazilo u obzir da zaloi svoj nakit i kupi putnu kartu za Kaliforniju, jer nije bilo naina da to uini, a da ujak John to ne dozna. Unato desecima brodova koji su se svakodnevno pribliavali obali, Valparaiso je bio malen grad, a u luci su svi poznavali kapetana Johna Sommersa. Takoer, nije imala osobne dokumente, pogotovo ne putovnicu, koju je tih dana bilo nemogue stei jer je bio zatvoren ured Sjedinjenih Drava u ileu, zbog problema s osujeenom ljubavi sjevernoamerikog diplomata i jedne ileanske dame. Eliza je prosudila kako je jedini nain da slijedi Joaquina Andietu u Kaliforniju da se ukrca kao slijepi putnik. Njezin joj je ujak John bio ispriao da se katkad uvode tajni putnici na brod uz sudjelovanje nekoga od posade. Poneki bi moda uspjeli ostati skriveni tijekom plovidbe, drugi bi umrli, a njihova bi tijela prepustili moru da on za to ne dozna, no ako bi bili otkriveni, kanjavao bi jednako slijepoga putnika i one koji su mu pomogli. To je bio jedan od primjera, ree, kad je s najveom strogoom nametao svoj neupitni autoritet kapetana: na puini nije bilo drugog zakona ni pravde osim njegove. Vei dio ilegalnih transakcija luke, prema ujakovoj prii, zakljuivao se u gostionicama. Eliza nikad nije kroila na takva mjesta, ali je vidjela jedan enski lik kako se upuuje u oblinji lokal i prepoznala ju je kao jednu od ena koje su prethodnog dana bile na pristanitu traei naina da se ukrcaju. Bila je to nabijena djevojka s dvije crne pletenice koje su joj visjele na leima, odjevena u pamunu suknju, izvezenu bluzu i s maramom na ramenima. Eliza ju je slijedila ne promislivi dvaput dok je Mama Fresia ostala na ulici recitirajui upozorenja: 'Ovdje ulaze samo kurve, djevojice moja, to je smrtni grijeh.' Gurnula je vrata i trebalo joj je nekoliko sekunda da se privikne na mrak i zadah na duhan i ueglo pivo koji je natopio zrak. Mjesto je bilo krcato mukarcima i sve su se oi okrenule da pogledaju dvije ene. Na trenutak je zavladala iekujua tiina, a potom se pokrenuo zbor zviduka i prostih primjedaba. Ona druga napredovala je izvjebanim korakom prema stolu u dnu mlatarajui rukama desno i lijevo kad bi je netko pokuavao dotaknuti, ali se Eliza povukla nasumce, uasnuta, ne shvaajui ba dobro to se dogaa ni zbog ega ti mukarci viu. Stigavi do vrata, sudarila se s gostom koji je ulazio. Osoba je ispustila usklik na drugom jeziku i dospjela ju prihvatiti kad se okliznula na pod. Vidjevi tko je, ovjek se smeo: Eliza u svojoj djevianskoj haljini i svojom lepezom nikako nije spadala ovamo. I ona je njega pogledala i u taj as prepoznala kineskog kuhara kojega je njezin ujak bio pozdravio prethodnoga dana. 'Tao Chi'en?' zapita, zahvalna svom dobrom pamenju.
93

Mukarac ju je pozdravio skupivi ruke pred licem i nekoliko se puta naklonivi dok su se zviduci za barom nastavljali. Dva su mornara ustala i primaknula se teturajui. Tao Chi'en je Elizi pokazao na vrata i oboje su izili. 'Miss Sommers?' vani je priupitao. Eliza je potvrdila, ali nije dospjela nita vie rei jer su ih prekinula dva mornara iz bara koji su se pojavili na vratima, oigledno pijani i traei kavgu. 'Kako se usuuje gnjaviti ovu draesnu gospoicu, usrani Kinezu?' zaprijetili su. Tao Chi'en je pognuo glavu, okrenuo se i napravio pokret kao da e otii, ali ga je jedan od mukaraca presreo hvatajui ga za pletenicu i povlaei ju, dok je drugi kroz zube cijedio laskavosti unosei se svojim vinskim dahom Elizi u lice. Kinez se okrenuo brzinom make i suoio s napadaem. U ruci mu je bio njegov neobini no i otrica je zasjala poput zrcala na ljetnome suncu. Mama Fresia je ispustila vapaj i bez razmiljanja gurnula mornara koji joj je bio najblii, primila Elizu za nadlakticu i pohitala niz ulicu s nesluenom okretnou za nekoga njezine teine. Jurile su nekoliko milja, udaljavajui se od crvene zone bez zastajanja, sve dok nisu stigle do trgia San Agustin, gdje se Mama Fresia drhtei svalila na prvu klupu koja joj se nala nadohvat. 'Jao, malena! Ako gospodari doznaju za ovo, ubit e me! Idemo odmah kui...' 'Jo nisam napravila ono po to sam dola, mamice. Moram se vratiti u onu gostionicu.' Mama Fresia je prekriila ruke, nepokolebljivo odbijajui da se pomakne odande dok je Eliza etkala krupnim koracima, pokuavajui u svojoj zbunjenosti osmisliti neki plan. Nije imala na raspolaganju mnogo vremena. Upute Miss Rose bile su vrlo jasne: tono u est pokupit e ih koija pred plesnom akademijom da ih poveze natrag kui. Morala je djelovati brzo, prosudi, jer joj se nee pruiti druga prilika. Takvo je bilo stanje kad su vidjele Kineza kako smireno koraa prema njima svojim klimavim korakom i hladnokrvnim smijekom. Ponovio je uobiajene naklone za pozdrav, a potom se obratio Elizi na dobrom engleskom kako bi je zapitao treba li asna ki kapetana Johna Sommersa pomo. Ona je pojasnila da nije njegova ki, nego neaka, i u zanosu iznenadna povjerenja ili oajanja priznala mu je da zaista treba njegovu pomo, ali je rije o vrlo privatnu poslu. 'Neto to kapetan ne smije doznati?'
94

'Nitko ne smije doznati.' Tao Chi'en se ispriao. Kapetan je dobar ovjek, ree, bio ga je oteo na neastan nain kako bi ga ukrcao kao mornara na svoj brod, to je tono, ali se dobro ophodio prema njemu i nije ga mislio izdati. Shrvana, Eliza se sruila na klupu s licem meu rukama, dok ih je Mama Fresia promatrala ne razumijevajui ni rijei engleskog, ali pogaajui namjere. Napokon se pribliila Elizi i udarila je nekoliko puta po barunastoj torbici u kojoj je bio nakit od miraza. 'Ti misli da ovdje netko ini neto besplatno, djevojice?' ree. Eliza je shvatila poentu. Obrisala si je suze i pokazala mjesto na klupi pokraj sebe pozivajui mukarca da sjedne. Stavila je ruku u torbu, izvukla bisernu ogrlicu koju joj je ujak John bio poklonio prethodnog dana i poloila je Tao Chi'enu na koljena. 'Moete me skriti na brodu? Moram ii u Kaliforniju', objasni. 'Zato? To nije mjesto za ene, samo za bandite.' 'Neto traim.' 'Zlato?' 'Vrednije od zlata.' Mukarac je ostao otvorenih usta jer nikad nije bio vidio enu kadru za takve krajnosti u stvarnome ivotu, jedino u klasinim romanima, gdje su junakinje uvijek na koncu umirale. 'Ovom ogrlicom moete kupiti svoju putnu kartu. Ne trebate putovati skriveni', ree joj Tao Chi'en, koji nije mislio zakomplici-rati svoj ivot krei zakon. 'Nijedan me kapetan nee povesti ne obavijestivi prije toga moju obitelj.' Poetno Tao Chi'enovo iznenaenje pretvorilo se u iskreno uenje: ta je ena mislila ni manje ni vie nego obeastiti svoju obitelj i oekivala je da joj on pomogne! Zloduh joj je uao u tijelo, nema nikakve sumnje. Eliza je ponovno uvukla ruku u torbu, izvadila zlatni bro s tirkizima i poloila ga na mukarevu nogu do ogrlice. 'Jeste li ikad voljeli nekoga vie od vlastitoga ivota, gospodine?' ree. Tao Chi'en ju je prvi put pogledao u oi otkako su se upoznali i zacijelo je neto u njima vidio jer je uzeo ogrlicu i skrio je pod koulju, a potom joj je vratio bro. Ustao je, popravio pamune hlae i mesarski no na povezu za pojasom i iznova se sveano naklonio. 'Vie ne radim za kapetana Sommersa. Sutra brigantin Emilia isplovljava za Kaliforniju. Doite noas u deset i odvest u vas na brod.' 'Kako?' 'Ne znam. Vidjet emo ve.'
95

Tao Chi'en je napravio jo jedan uljudni naklon za rastanak i otiao tako neprimjetno i hitro da se doimalo kao da se rasplinuo u dimu. Eliza i Mama Fresia vratile su se do plesne akademije upravo na vrijeme da se nau s koijaem koji ih je ekao pola sata ispijajui iz svoje uturice. Emilia je bila laa francuskog podrijetla, jedno vitka i ustra, ali je prokrstarila mnogim morima i ve su stoljea protekla kako je izgubila estinu svoje mladosti. Bila je ispresijecana starim mornarskim oiljcima, nosila je skorenu naslagu mekuaca na svojim bokovima matrone, njezini izmueni zglobovi jecali su dok bi se valjala na valovima, a njezino jedrilje, umrljano i tisuu puta po-krpano, nalikovalo je na najbjednije dronjke prastarih podsuknji. Isplovila je iz Valparaisa u blistavo jutro 18. veljae 1849. nosei osamdeset i sedam putnika mukog spola, pet ena, est krava, osam svinja, tri make, osamnaest mornara, nizozemskog kapetana, ileanskog kormilara i kineskog kuhara. Pola je i Eliza, ali jedina osoba koja je znala za njezino postojanje na brodu bio je Tao Chi'en. Putnici prvoga razreda nagomilali su se na pramanom mostu bez mnogo privatnosti, ali znatno udobnije no ostali, smjeteni u majune kabine, s po etiri leaja u svakoj, ili na podu paluba poto su bacali kocku da vide gdje bi postavili svoje kovege. Jedna kabina ispod razine plova dodijeljena je petorici ileanaca koji e okuati sreu u Kaliforniji. U luci Callao uspela su se dva Peruanca, koji su im se pridruili bez veih prenemaganja, po dvojica na leaju. Kapetan Vincent Katz uputio je mornare i putnike da ne smiju imati ni najmanje drutvene veze s damama, jer nije spreman trpjeti nepristojne poslove na svom brodu, a u njegovim oima jasno se vidjelo da te putnice nisu od najkreposnijih, no, razumljivo, njegove su naredbe bile pogaene nekoliko puta tijekom puta. Mukarcima je nedostajalo ensko drutvo, a one, ponizne bludnice baene u pustolovinu, nisu imale ni pesosa u depu. Krave i svinje, dobro privezane u malim koralima na drugome mostu, trebale su opskrbljivati svjeim mlijekom i mesom pomorce ija se prehrana u osnovi sastojala od graha, tvrdog i crnog dvopeka, slanog suenog mesa i onoga to su mogli upecati. Da nadoknade toliku oskudicu, nosili su svoje vlastite namirnice, osobito vino i cigare, ali veina je trpjela glad. Dvije su make hodale slobodno kako bi odravale broj takora u stanovitim granicama, jer bi se inae nekontrolirano razmnoili u dva mjeseca plovidbe. Trea je putovala s Elizom. U Emilijin trbuh nabacani su raznovrsna prtljaga putnika i teret namijenjen trgovanju u Kaliforniji, posloeni tako da se izvue maksimum korisnosti ogranienoga prostora. Nita od toga nije se smjelo dotaknuti do konanog odredita i nitko nije ulazio onamo osim kuhara, jedinoga koji je imao
96

ovlaten pristup strogo odmjerenoj koliini suhih namirnica. Tao Chi'en je drao kljueve objeene oko pojasa i osobno odgovarao kapetanu za sadraj brodskog spremita. Ondje, u najdubljem i najmranijem dijelu potpalublja, u udubini velikoj dva na dva metra, putovala je Eliza. Zidove i krov njezina koca inile su krinje i sanduci za trnicu, krevet joj je bila vrea i nije bilo drugoga svjetla osim krajika svijee. Imala je zdjelicu za jelo, vr s vodom i nonu posudu. Mogla je napraviti nekoliko koraka i ispruiti se izmeu zaveljaja i mogla je plakati i vikati do mile volje jer bi udari valova o brod progutali njezin glas. Njezin jedini dodir s vanjskim svijetom bio je Tao Chi'en, koji se pod razliitim izlikama sputao dolje kad god bi mogao, da je nahrani i isprazni malu nonu posudu. Jedino joj je drutvo bio maak zatvoren u brodskom spremitu da nadzire takore, ali tijekom stranih tjedana plovidbe nesretna je ivotinja poludjela i na koncu joj je, na alost, Tao Chi'en svojim noem prerezao vrat. Eliza je ula na brod u vrei na ramenu jednog od mnogih utovarivaa koji su utovarivali teret i prtljagu u Valparaisu. Nikad nije doznala kako je Tao Chi'en sredio da pridobije ovjekovo suuesnitvo i izigra kapetanovu i kormilarovu budnost, koji su biljeili u knjigu sve to je ulazilo. Bila je umakla nekoliko sati prije toga pomou sloene lukavtine koja je ukljuivala krivotvorenje pismene pozivnice obitelji Del Valle da na nekoliko dana posjeti njihovu hacijendu. Nije to bila bezglava ideja. U nekoliko prijanjih prilika keri Agustina del Vallea bile su je pozivale na selo i Miss Rose bi joj bila dopustila da ide, uvijek u pratnji Mame Fresije. Oprostila se od Jeremvja, Miss Rose i svog ujaka Johna s hinjenom bezbrinou dok je utjela kao da joj je u grudima kamenje. Vidjela ih je kako za dorukom sjede za stolom itajui engleske novine, posve prostoduno prihvativi njezine planove, i neka bolna nesigurnost umalo ju je natjerala da odustane. Bili su joj jedina obitelj, predstavljali su sigurnost i blagostanje, ali je ona bila prela crtu estitosti i nije bilo povratka. Sommersovi su bili odgojeni po jasno odreenim pravilima dobra vladanja i tako ozbiljna pogreka svima bi uprljala ugled. Njezinim bijegom dobar glas obitelji ostajao je okaljan, ali e barem postojati sumnja: uvijek bi mogli rei da je umrla. Kakvo god bilo objanjenje koje e dati svijetu, nje nee biti ondje da ih vidi kako trpe sramotu. Polazak u potragu za svojim ljubavnikom bilo je odiseja koja joj se inila jedinim moguim putom, ali u tom trenutku nijema rastajanja spopala ju je tolika tuga da je bila na rubu da zaplae i sve prizna. Tada joj je sa zastraujuom preciznou pritekla posljednja slika Joaquina Andiete one noi kad je otiao, da je podsjeti na dunost koju ima prema svojoj ljubavi. Posloi si nekoliko rasputenih
97

pramenova frizure, stavi na glavu talijanski eiri od slame i ode opratajui se pokretom ruke. Nosila je koveg koji je pripremila Miss Rose, s njezinim najboljim ljetnim haljinama, nekoliko reala ukradenih iz sobe Jeremvja Sommersa i nakitom od miraza. Bila je u iskuenju da prisvoji i nakit Miss Rose, ali u posljednjem asu shrvalo ju je potovanje prema toj eni koja joj je bila kao majka. U svojoj sobi, u praznoj krinjici, ostavila je kratku biljeku u kojoj zahvaljuje na svemu to su joj bili dali i ponovila koliko ih voli. Dodala je priznanje o onome to odnosi kako bi sluavke zatitila od bilo kakve sumnje. Mama Fresia bila joj je stavila u koveg najvre izme, a i njezine biljenice i sveanj ljubavnih pisama Joaquina Andiete. Nosila je osim toga teak kastiljanski vuneni ogrta, poklon njezina ujaka Johna. Izile su ne izazvavi sumnje. Koija ih je ostavio na ulici kod obitelji Del Valle i, ne ekajui da im otvore vrata, izgubio se iz vida. Mama Fresia i Eliza uputile su se prema luci kako bi se nali s Tao Chi'enom na dogovorenome mjestu i u dogovoreni sat. ovjek ih je ekao. Uzeo je koveg iz ruku Mame Fresije i mahnuo Elizi da ga slijedi. Djevojka i njezina dadilja dugo su se grlile. Bile su uvjerene da se nee vie vidjeti, ali nijedna nije prolila ni suze. 'to e rei Miss Rose, mamice?' 'Nita. Smjesta idem do svojih na jugu, gdje me nitko nikad vie nee nai.' 'Hvala, mamice. Uvijek u te se sjeati...' 'A ja u se moliti da ti bude dobro, djevojice moja', bilo je posljednje to je Eliza ula s usana Mame Fresije prije no to je, slijedei korake kineskoga kuhara, ula u neki ribarski kuerak. U mranoj drvenoj sobi bez prozora koja je mirisala na vlane mree, ija je jedina ventilacija potjecala od vrata, Tao Chi'en je pruio Elizi neke muke hlae i rabljenu koulju pokazujui joj da ih navue. Nije napravio pokret kao da e se povui ili okrenuti iz diskrecije. Eliza je oklijevala, nikad nije bila svlaila odjeu pred nekim mukarcem osim pred Joaquinom Andietom, ali Tao Chi'en nije opazio njezinu zbunjenost jer mu je nedostajao osjeaj za privatnost; tijelo i njegove funkcije bili su mu prirodni i smatrao je stidljivost nepogodnou vie nego vrlinom. Ona shvati da to nije dobar trenutak za obzire, brod je polazio tog istog jutra i posljednji amci nosili su zaostalu prtljagu. Skinula je slamnati eiri, otkopala svoje izmice od kordovana i haljinu, odrijeila vrpce na svojim podsuknjama i, umirui od srama, dala znak Kinezu da joj pomogne razvezati steznik. Kako se njezina odjea engleske djevojice gomilala na
98

tlu, gubila je jedan po jedan doticaj s poznatom stvarnou i neumoljivo ulazila u udnu opsjenu koja e postati njezinim ivotom iduih godina. Imala je jasan dojam da otpoinje druga pripovijest u kojoj je ona u isti as i glavni junak i pripovjeda. etvrti sin Tao Chi'en nije uvijek imao to ime. Zapravo nije imao imena do jedanaeste godine, njegovi su roditelji bili previe siromani da bi se bavili takvim potankostima: zvao se jednostavno etvrti Sin. Bio se rodio devet godina prije Elize u selu u provinciji Kuangtung, na dan i pol hoda od grada Kantona. Dolazio je iz obitelji nadri-lijenika. Kroz nebrojene su narataje mukarci njegove krvi prenosili s oca na sina znanje o ljekovitim biljkama, umijee kojim se uklanja loe raspoloenje, aroliju kojom se zastrauju zlodusi i vjetinu kojom se regulira energija, qi. One godine kad se rodio etvrti Sin obitelj je snala najvea bijeda, bijahu izgubili zemlju koja je prela u ruke zajmodavaca i varalica. Slubenici Carstva utjerivali su poreze, spremali novac i potom nametali nove namete da prikriju svoje krae, a uz to bi pokupili nezakoniti postotak i mito. Obitelj etvrtog Sina, kao i veina seljaka, nije ih mogla plaati. Ako bi uspjeli od mandarina spasiti nekoliko novia iz svojih mravih dohodaka, smjesta bi ih gubili u igri, jednoj od rijetkih zabava dostupnih siromanima. Moglo se kladiti na utrke aba i skakavaca, borbe ohara ili fan tanu uz mnoge druge popularne igre. etvrti Sin bio je veseo djeak koji se smijao ni zbog ega, ali je takoer imao iznimnu sposobnost da se usredotoi i pokazivao znatielju za uenje. Sa sedam godina znao je da se darovitost dobra nadrilijenika sastoji od odravanja ravnotee yina i yanga, s devet je poznavao svojstva regionalnih biljaka i mogao pomoi svom ocu i starijoj brai u sloenoj pripremi povoja, pomada, tonika, balzama, sirupa, praaka i tableta seoskog pripravljanja lijekova. Njegov otac i Prvi Sin putovali su pjeice od sela do sela nudei lijeenje i lijekove, dok su Drugi i Trei Sin obraivali bijedan komad zemlje, jedini kapital obitelji. Misija etvrtog Sina bila je skupljanje biljaka, i to mu se svialo jer mu je omoguavalo da luta okolicom bez nadzora, izmiljajui igre i oponaajui glasove ptica. Katkad, ako bi mu preostalo snage poto bi obavio nepregledne kune zadatke, pratila bi ga majka, koja kao ena nije smjela raditi na zemlji a da ne privue ruganje susjeda. Tekom su mukom bili preivjeli, sve zadueniji, do kobne godine 1834, kad su se najgori zlodusi sruili na obitelj. Prvo se prevrnuo lonac uzavrele vode na najmlau ker od jedva
99

dvije godine, ofurivi je od glave do pete. Poloili su joj na opekline bjelanjke i obraivali je travama namijenjenim za takve sluajeve, ali u nepuna tri dana djevojicu je iscrpilo trpljenje i umrla je. Majka se nije oporavila. Drugu je djecu bila izgubila posve malenu i svako od njih ostavilo joj je ranu na dui, ali nesrea ove curice bila je kao posljednje zrno rie koje je prevrilo zdjelu. Stala je naoigled propadati, svakoga dana sve mravija, zelenkaste koe i krhkih kostiju, a svi bukurii njezina mua nisu uspijevali zadrati nesmiljeno napredovanje njezine tajanstvene bolesti, sve dok je jednoga jutra nisu pronali ukoenu s osmijehom olakanja i spokoja u oima jer e se napokon sjediniti sa svojom umrlom djeicom. Budui da je posrijedi bila ena, pogrebni su obredi bili vrlo jednostavni. Nisu mogli ugovoriti sveenika niti su imali rie da je ponude roacima i susjedima tijekom obreda, ali su se barem osigurali da se njezin duh ne skrije pod krov, u bunar ili mije rupe, odakle bi poslije mogao pristizati da ih kanjava. Bez majke koja je svojim trudom i strpljivou pri svakom iskuenju odrala obitelj na okupu bilo je nemogue zaustaviti nevolju. Bila je to godina tajfuna, loih e-tava i velike gladi, a prostrano podruje Kine naselili su prosjaci i banditi. Jedina, sedmogodinja djevojica u obitelji bila je prodana agentu i nikad vie nisu za nju uli. Prvog Sina, predodreenog da naslijedi oca u pozivu putujueg lijenika bio je ugrizao bolestan pas i umro je nedugo potom, tijela napeta poput luka i izbacujui pjenastu slinu iz usta. Drugi i Trei Sin bili su ve u dobi da rade i njih je zapala zadaa da se brinu o svom ocu za ivota, izvre pogrebne obrede nakon njegove smrti i odaju poast u sjeanje na njega i druge njihove muke pretke kroz pet narataja. etvrti Sin nije bio od osobite koristi, a nije bilo ni naina da ga se prehrani, pa ga je otac prodao, na desetogodinje sluenje, nekim trgovcima koji su prolazili s karavanom blizu sela. Djeaku je bilo jedanaest godina. Zahvaljujui jednoj od onih nenadanih zgoda kakve esto natjeraju ovjeka da promijeni smjer svoga ivota, to vrijeme ropstva koje je za deka moglo biti pakao ispalo je zapravo mnogo bolje nego godine protekle pod roditeljskim krovom. Dvije mule vukle su kola s najteim teretom karavane. Iznemoglo cviljenje pratilo je svaki okret kotaa, koji hotimice nisu bili podmazani da bi prestravili zloduhe. Kako bi izbjegli da pobjegne, privezali su etvrtog Sina, koji je neutjeno plakao otkako su ga odvojili od oca i brae, uzetom za jednu od ivotinja. Bos i edan, s torbom sa svojim oskudnim osobnim stvarima na leima, gledao je kako nestaju krovovi njegova sela i poznati krajolik. ivot u toj kolibi bio je jedini koji je poznavao i nije bio lo, njegovi su se roditelji odnosili prema
100

njemu s blagou, majka mu je priala pripovijesti i svaka bi mu izlika bila posluila da se nasmije i razveseli ak i u vremenima najveega siromatva. Kaskao je iza mule uvjeren da ga svaki korak uvlai u podruje zlokobnih duhova i plaio se da kripa kotaa i zvon zvonia objeenih o kola nee biti dovoljni da ga zatite. Jedva je uspio razumjeti narjeje putnika, ali mu je malo rijei ulovljenih u letu usaivalo u kosti uasan strah. Pripovijedali su o mnogim nezadovoljnim duhovima to etkaju tim krajem, izgubljenim duama umrlih koji nisu imali prikladan sprovod. Gladutina, tifus i kolera bili su posijali kraj truplima, a nije bilo dovoljno ivuih da odaju poast tolikim pokojnicima. Sreom, utvare i zlodusi bili su na glasu kao tupani: nisu znali zaci za ugao i lako bi ih se rastreslo nudei im jelo ili papirnate darove. Ipak, katkad ih nita nije uspijevalo drati na udaljenosti i mogli su se materijalizirati, spremni da osvoje svoju slobodu ubijajui pridolice ili se uuljavi u njihova tijela kako bi ih natjerali da provedu nezamisliva zlodjela. Bijae proteklo nekoliko sati hoda; ljetna vruina i e bili su silni, djeai bi zastajao svaka dva koraka, a njegovi nestrpljivi novi gospodari hukali su ga palicama po nogama bez istinske zloe. Nakon zalaska sunca odluili su se zaustaviti i utaboriti se. Olakali su ivotinje skinuvi teret, napravili vatru, priredili aj i razdijelili se u male skupine kako bi igrali fan tan i mahjong. Napokon se netko sjetio etvrtog Sina i proslijedio mu zdjelicu s riom i au aja, na koje je navalio prodrljivou nakupljenom tijekom mjeseci i mjeseci gladi. Uto ih je iznenadila zavijajua graja i nali su se okrueni oblakom praine. Povicima napadaa pridruili su se oni putnika, a djeai se, uasnut, zavukao pod kola koliko mu je god doputalo ue kojim je bio privezan. Nije bila posrijedi paklena legija, kako su odmah doznali, nego jedna od mnogih pljakakih bandi, koje su se izrugivale s neuinkovitim carskim vojnicima napadajui na putovima u ta tako oajnika vremena. Tek to su se trgovci oporavili od prvoga oka, zgrabili su svoje oruje i suprotstavili se odmetnicima uz buku krikova, prijetnji i pucnjeva koja je potrajala tek nekoliko minuta. Kad se slegla praina, jedan od bandita bio je pobjegao, a druga dvojica leala su na zemlji opako ranjena. Skinuli su im krpe s lica i otkrili da je rije o mladiima pokrivenim prnjama i naoruanima toljagama i primitivnim kopljima. Tada su se hitro prihvatili odrubljivanja glava kako bi ih podvrgli ponienju da napuste ovaj svijet u komadima, a ne itavi, kako su doli, te su im nabili glave na kolce s obje strane puta. Kad su se duhovi smirili, vidjeli su kako se jedan lan karavane bacaka po tlu s gadnom ranom od koplja na bedru. etvrti Sin, koji je bio ukoen od uasa pod kolima, iziao je gmiui iz svog skrovita i s potovanjem
101

zamolio doputenje asnih trgovaca da se pobrine za ranjenika, a kako nije bilo alternative, dopustili su mu da radi. Zatraio je aj da opere krv, potom je otvorio svoju torbu i izvadio boicu s bai yao. Nanio je tu bijelu pastu na ranu, vrsto povezao nogu i objavio bez najmanjeg oklijevanja da e se u manje od tri dana rez zatvoriti. Tako je i bilo. Ta nezgoda spasila ga je od toga da provede iduih deset godina radei kao rob i da se ophode s njim gore nego s psom jer su ga, zamijetivi njegovo umijee, trgovci prodali u Kanton glasovitom tradicionalnom lijeniku i uitelju akupunkture - zhong yiju - koji je trebao naunika. Uz tog je mudraca etvrti Sin stekao znanja koja nikad ne bi primio od svoga priprostog oca. Stari uitelj bio je blag ovjek, lica glatka poput Mjeseca, troma glasa i koatih i senzibilnih ruku koje su mu bile najbolje orue. Prvo to je uinio sa svojim slugom bilo je da mu nadjene ime. Konzultirao je astroloke i proricateljske knjige kako bi ispitao koje je primjereno ime za deka: Tao. Rije je imala razliita znaenja, kao put, smjer, smisao i sklad, ali je iznad svega oznaavala ivotno putovanje. Uitelj mu je dao svoje prezime. 'Zvat e se Tao Chi'en. To te ime uvodi na put medicine. Tvoja e sudbina biti da olaka tuu bol i dosegne mudrost. Bit e zhong yi, kao ja.' Tao Chi'en... Mladi je uenik zahvalno primio svoje ime. Poljubio je ruke svoga gospodara i nasmijeio se prvi put otkako je napustio svoj dom. Radosni poticaj koji ga je prije tjerao da plee od zadovoljstva bez ikakva povoda ponovno je zakucao u njegovim prsima i smijeak mu se nije izbrisao s lica tjednima. Kretao se kuom poskakujui, naslaujui se svojim imenom kao s karamelom u ustima, ponavljajui ga glasno i sanjajui ga, dok se nije posve poistovjetio s njim. Njegov uitelj, Konfucijev sljedbenik u praktinim aspektima, a Budin u ideologiji, poduio ga je vrstom rukom, ali s mnogo blagosti, stezi prikladnoj da od njega napravi dobra lijenika. 'Ako te uspijem poduiti svemu to namjeravam, jednoga e dana biti uen ovjek', ree mu. Drao je da su obredi i ceremonije jednako potrebni kao pravila dobra ponaanja i potivanje hijerarhija. Govorio je da slabo slui znanje bez mudrosti, nema mudrosti bez duhovnosti, a istinska duhovnost uvijek ukljuuje sluenje drugima. Kao to mu je mnogo puta objasnio, bit je dobra lijenika u sposobnosti suosjeanja i osjeaju za etinost, bez kojih se sveti nauk ozdravlji-vanja izopauje u obino arlatanstvo. Sviao mu se lagani smijeak njegova uenika.
102

'Dobar komad puta do mudrosti ve si preao, Tao. Mudrac je uvijek radostan', drao je. Cijele je godine Tao Chi'en ustajao u osvit, kao svaki drugi uenik, da obavi sat meditacije, spjevova i molitvi. Imao je tek jedan dan odmora za proslavu Nove godine, rad i uenje bili su njegovo jedino zanimanje. Prije bilo ega drugoga trebao je do savrenstva svladati kinesko pismo, slubeno sredstvo komuniciranja na tom golemom podruju sa stotinu naroda i jezika. Njegov je uitelj bio nepopustljiv kad je rije o ljepoti i tonosti kra-sopisa kojim se profinjeni ovjek razlikuje od protuhe. Takoer je ustrajao na razvijanju umjetnikog senzibiliteta u Tao Chi'ena kojim se, smatrao je, odlikuje nadmono bie. Kao svaki prosvijeeni Kinez, osjeao je nesavladiv prezir prema ratu, a bio je ^ sklon glazbenoj, slikarskoj i knjievnoj umjetnosti. Uz njega je Tao Chi'en nauio cijeniti tankoutnu ipku pauine obiserene kapima rose na svjetlosti zore i izraziti svoje uivanje u nadahnu-tim poemama napisanim otmjenim krasopisom. Uitelj je bio uvjeren da je od nesastavljanja poezije jedino gore bilo loe sastavljanje. U toj je kui deko prisustvovao estim okupljanjima na kojima su uzvanici stvarali stihove prema trenutanu nadahnuu i divili se vrtu dok je on posluivao aj i, zatravljen, sluao. Mogla se osvojiti besmrtnost piui knjigu, osobito pjesme, govorio je uitelj, koji ih je bio napisao nekoliko. Sirovim praktinim znanjima koja je Tao Chi'en stekao gledajui svoga oca kako radi pridodao je dojmljivu teorijsku koliinu znanja o pradavnoj kineskoj medicini. Mladi je nauio da se ljudsko tijelo sastoji od pet elemenata, drva, vatre, zemlje, metala i vode, kojima je pridrueno pet planeta, pet atmosferskih stanja, pet boja i pet nota. Uz prikladnu uporabu ljekovitih biljaka, akupunkture i sisaljki dobar je lijenik mogao sprijeiti i lijeiti razliite boljke i kontrolirati muku energiju, aktivnu i laganu, te ensku energiju, pasivnu i tamnu - yin i yang. No svrha toga umijea nije toliko bila uklanjanje bolesti koliko odravanje sklada. 'Mora izabrati svoje ivene namirnice, odrediti poloaj svoje postelje i voditi svoju meditaciju prema godinjem dobu i smjeru vjetra. Tako e uvijek biti u suzvuju sa svemirom', savjetovao ga je uitelj. Zhongyije bio zadovoljan usudom, premda mu je nedostatak potomka padao teko, poput sjene na spokoj njegova duha. Nije imao djece usprkos udesnim travama koje je uzimao redovito tijekom cijeloga ivota da proisti krv i osnai spolovilo te lijekovima i aranjima koje je primjenjivao na svojim dvjema suprugama, preminulima u mladosti, kao i brojnim konkubinama koje su ih slijedile. Morao je pokorno prihvatiti da nije bilo krivice na tim samoprijegornim enama, nego na umrtvjelosti
103

njegovih muevnih tekuina. Nijedan od lijekova za plodnost koja su mu posluila da pomogne drugima u njega nije dala rezultata i napokon se pomirio s neporecivom injenicom da su mu slabine jalove. Prestao je kanjavati svoje ene uzaludnim prekomjernim zahtjevima i potpuno uivao u njima u skladu s propisima iz krasnih knjiga za uzglavlje iz svoje zbirke. Meutim, starac se bijae odaleio od tih uitaka prije mnogo vremena, vie zainteresiran za stjecanje novih znanja i istraivanje uzanog puteljka mudrosti, pa se rjeavao jedne po jedne konkubine, ije ga je prisustvo rastresalo u njegovim intelektualnim nastojanjima. Nije trebao pred oima imati djevojku da bi je opisivao u uzvienim poemama, bila mu je dovoljna uspomena. Jednako je tako odustao od vlastite djece, ali se morao pobrinuti za budunost. Tko e mu pomoi na posljednjoj ivotnoj etapi i u asu smrti? Tko e oistiti njegov grob i tovati sjeanje na njega? I prije bijae priuavao naunike i sa svakim je pothranjivao skrivenu ambiciju da nekoga usvoji, ali nijedan nije bio dostojan takve asti. Tao Chi'en nije bio inteligentniji ni intuitivniji od drugih, ali je nosio u sebi opsjednutost uenjem, koju je uitelj namah prepoznao jer je bila istovjetna njegovoj. Osim toga bio je sladak i zabavan djeai i bilo ga je lako zavoljeti. U godinama suivota toliko mu je postao sklon da se esto pitao kako je mogue da mu nije roeni sin. Meutim, potovanje prema svom nauniku nije ga zaslijepilo, iz vlastitog je iskustva znao da su promjene u adolescenciji obino vrlo duboke i nije se moglo pretkazati u kakva e se ovjeka pretvoriti. Kako kae kineska poslovica: 'Blistavost u mladosti ne znai da e iole valjati kad odraste.' Plaio se da se opet ne prevari kao to mu se bilo dogodilo prije, i radije e strpljivo ekati da se otkrije prava djeakova priroda. U meuvremenu e ga voditi, kao to je inio s mladim stablima u svome vrtu, kako bi mu pomogao da odraste ispravan. Ovaj barem ui brzo, mislio je stari lijenik, raunajui koliko mu je godina ivota preostalo. Sudei prema zvjezdanim znacima i pomnom promatranju vlastitoga tijela, nee imati vremena da uvjeba drugog naunika. Ubrzo je Tao Chi'en znao odabrati pribor na trnici i duanima s travama pogaajui se kako je priliilo - i mogao je prireivati lijekove bez pomoi. Promatrajui kako radi lijenik, doao je do spoznaje o zamrenim mehanizmima ljudskog organizma, procesima za rashladivanje pacijenata s vruicom i nagle udi, ugrijavanje onih koji pate od hladnoe to prethodi smrti, poticanju sokova u jalovih i zaustavljanju iscrpljujuih proljeva. Poduzimao je duge izlete po poljima traei najbolje biljke upravo u asu njihove najvee uinkovitosti, koje je potom prevozio umotane u vlane
104

krpe da im sauva svjeinu tijekom puta u grad. Kad je navrio etrnaest godina, njegov ga je uitelj smatrao zrelim da obavlja praksu i slao ga je redovito da se brine o prostitutkama, s neopozivom naredbom da se suzdri od trenja s njima jer takve, kao to se sam mogao uvjeriti pregledavajui ih, u sebi nose smrt. 'Bolesti bordela ubijaju vie ljudi nego opijum ili tifus. Ali ako bude ispunio svoje obveze i uio primjerenom brzinom, u svoje u ti vrijeme kupiti neoskvrnjenu djevojku', obeao mu je uitelj. Tao Chi'en kao djeak bijae pretrpio glad, ali se njegovo tijelo isteglo dok nije doseglo visinu veu od bilo kojeg lana njegove obitelji. S etrnaest godina nije osjeao privlanost djevojaka za unajmljivanje, samo znanstvenu radoznalost. Bile su toliko drugaije od njega, ivjele u svijetu tako daleku i tajnovitu da ih nije mogao smatrati uistinu ljudskima. Poslije, kad ga je nenadan juri njegove prirode silom izmijenio pa je hodao kao opijen sudarajui se sa svojom sjenom, njegov je pouavatelj poalio to se otresao konkubina. Nita toliko ne odvlai panju dobra uenika od njegovih odgovornosti kao eksplozija muevnosti. ena bi ga smirila i usput posluila da mu prui praktina znanja, ali kako mu je pomisao da kupi koju bila neugodna - osjeao se komotno u svom iskljuivo mukom svijetu - primoravao je Taoa da pije napitke kojima e smiriti ar. Zhong yi se nije sjeao uragana putenih strasti i u najboljoj je namjeri davao itati svom aku knjige za uzglavlje iz svoje biblioteke kao dio njegove izobrazbe, ne ispitavi iscrpljujui uinak koji su imale na jadnoga deka. Tjerao ga je da upamti svaki od dvjesto i dvadeset dva ljubavna poloaja s njihovim pjesnikim imenima, koje je bez oklijevanja morao razaznavati na finim ilustracijama knjiga, to je znatno pridonosilo mladievoj rastresenosti. Tao Chi'en se zbliio s Kantonom jednako dobro kao to prije bijae poznavao svoje malo selo. Sviao mu se taj stari obzidani grad, kaotian, sa zakrivljenim ulicama i kanalima gdje su se palae i kolibe preplitale u posvemanjoj zbrci, a bilo je ljudi koji su ivjeli i umirali u amcima na rijeci nikad ne stupivi na kopno. Navikao se na vlanu vruu klimu s dugim ljetom ibanim tajfunima, ali ugodnu zimi, od listopada do oujka. Kanton je bio zatvoren za tuince, premda su obiavali iznenada upasti razbojnici s mora pod zastavama drugih naroda. Postojala su neka mjesta za trgovanje gdje su stranci mogli razmjenjivati robu samo od studenoga do svibnja, ali su toliki bili porezi, uredbe i prepreke da su se meunarodni trgovci radije smjetali u Macau. Rano jutrom kad bi Tao Chi'en odlazio na trnicu, obiavao je nalaziti novoroene djevojice baene na ulicu ili
105

kako plutaju u kanalima, esto raskomadane zubima pasa ili takora. Nitko ih nije elio, bile su odbaene. emu hraniti ker koja nita ne vrijedi i ija je kob da skona sluei obitelji svoga mua? 'Miliji je nakazni sin nego tucet keri mudrih kao Buda', kazivala je narodna izreka. Bilo kako bilo, djece je bilo previe, a i dalje su se raala poput mieva. Bordeli i puionice opijuma razmnoile su se posvuda. Kanton je bio grad napuen, bogat i veseo, pun hramova, restorana i igranica, gdje su se buno proslavljale godinje svetkovine. ak su i kanjavanja i smaknua bila povod za proslave. Gomile bi se okupljale da kliu krvnicima s njihovim okrvavljenim pregaama i zbirkom naotrenih noeva dok odrubljuju glave jednim jedinim spretnim rezom. Pravda se primjenjivala hitro i jednostavno, bez mogunosti priziva i nepotrebne okrutnosti, osim kad je posrijedi bila izdaja cara, najgori mogui zloin koji se plaao polaganom smru i progonom svih roaka, koji su tako svedeni na robove. Manje pogreke kanjavale su se bievanjem ili drvenim okvirom u koji bi privrstili vratove krivaca na nekoliko dana tako da nisu mogli otpoinuti ni dotaknuti si glavu rukama da bi jeli ili se poeali. Na trgovima i trnicama isticali su se puki pripovjedai koji su, poput prosjakih sveenika, putovali zemljom odravajui tisuljetnu govorniku tradiciju. Opsjenari, akrobati, arobnjaci sa zmijama, transvestiti, putujui glazbenici, vraevi i pelivani sastajali su se na ulicama dok je oko njih kipjela trgovina svilom, ajem, adom, zainima, zlatom, kornjaevinom, porculanom, slonovaom i dragim kamenjem. Povre, voe i meso nudili su se veselo pomijeani: glaviasti kupus i njeni izdanci bambusa uz kaveze s makama, psima i rakunima koje e mesar ubiti i oderati im kou jednim jedinim pokretom na muterijin zahtjev. Postojale su duge uliice gdje su se nudile samo ptice, jer ni u jednoj kui nije smjelo uzmanjkati ptica i krletki, od onih najjednostavnijih do onih od fina drva s inkrustacijama od srebra i sedefa. Drugi prolazi na trnici bili su namijenjeni egzotinim ribama koje su privlaile dobru sreu. Tao Chi'en, svagda radoznao, razonodio se promatrajui i sklapajui prijateljstva, a potom bi morao trati da izvri nalog ondje gdje su se prodavale potreptine za njegovu struku. Mogao ih je identificirati zatvorenih oiju po prodornu mirisu zaina, biljaka i ljekovitih kora. Preparirane zmije bile su nabacane na hrpu, smotane kao pranjava klupka; abe, dadevnjaci i udne morske ivotinje visjele su probodene na uadi poput ogrlica; zrikavci i veliki balegari tvrdih fosfore-scentnih oklopa amili su u kutijama; svakovrsni su majmuni iekivali svoj red za umiranje; ape
106

medvjeda i orangutana, rogovi antilopa i nosoroga, tigrove oi, peraje morskoga psa i pande tajanstvenih nonih ptica kupovale su se po teini. Tao Chi'enu su prve godine u Kantonu otile na uenje, rad i sluenje svom starom pouavatelju kojega je cijenio kao djeda. Bile su to sretne godine. Uspomena je na vlastitu obitelj izblijedjela i naposljetku je zaboravio lica svoga oca i svoje brae, ali ne i majino lice, jer mu se ona uestalo pojavljivala. Uenje je brzo prestalo biti zadaom i pretvorilo se u strast. Svaki put kad bi nauio neto novo, letio bi uitelju da mu to istrtlja. 'to vie toga naui bre e doznati koliko malo toga zna', govorio je smijui se starac. Na vlastiti je poticaj Tao Chi'en odluio svladati mandarinski i kantonski, jer mu se narjeje njegova sela inilo vrlo ogranienim. Upijao je znanja svoga uitelja takvom brzinom da ga je starac obiavao u ali optuivati da mu krade ak i sne, ali ga je njegova vlastita strast za pouavanjem inila velikodunim. Podijelio je s dekom sve to je on poelio istraiti, ne samo u pitanjima medicine ve jednako tako i u drugim oblicima njegovih opsenih zaliha znanja i profinjene naobraenosti. Dobrostiv po prirodi, bio je, meutim, otar u kritici i zahtijevao ulaganje truda jer, kako je govorio, 'ne preostaje mi mnogo vremena, a na drugi svijet ne mogu ponijeti ono to znam, netko to mora upotrijebiti nakon moje smrti'. No upozoravao gaje i na lakomost za znanjem, koja ovjeka moe okovati ba kao i nezasitnost ili pohota. 'Mudrac ne eli nita, ne sudi, ne pravi planove, dri svoj duh otvorenim, a svoje srce spokojnim', tvrdio je. S takvom ga je tugom prekoravao kad bi pogrijeio da bi Tao Chi'enu drae bile batine, ali je ta praksa bila u suprotnosti sa zhong yijovom udi, jer nikad nije doputao da bijes upravlja njegovim postupcima. Jedine prigode kad bi ga sveano udario bambusovom palicom, bez ljutnje, ali s vrstom pounom svrhom, bile su kad je bez i najmanje sumnje mogao potvrditi da je njegov naunik bio popustio iskuenju kocke ili platio za enu. Tao Chi'en je obiavao pomijeati raune s trnice kako bi se okladio u igranicama ijoj je privlanosti bilo nemogue odoljeti, ili za kratku utjehu, uz ueniki popust, u zagrljaju neke od svojih pacijentica u bordelima. Njegovu gospodaru nije dugo trebalo da ga otkrije, jer kad bi gubio u igri, nije mogao objasniti gdje je uzvraeni novac, a ako bi dobio nije bio kadar prikriti svoju euforiju. ene bi njuio na dekovoj koi. 'Svui koulju, morat u ti dati nekoliko puta bambusom da vidim hoe li napokon shvatiti, sine. Koliko sam ti puta rekao da su najgora zla Kine kocka i bordel? U prvome mukarci gube proizvod svoga rada, a u
107

drugome gube zdravlje i ivot. Nikad nee biti dobar lijenik niti dobar pjesnik uz takve poroke.' Tao Chi'enu je bilo esnaest godina 1839. kad je buknuo Opijumski rat izmeu Kine i Velike Britanije. U to su doba u zemlju navalili prosjaci. Gomile ljudi naputale su polja i pojavile se sa svojim dronjcima i svojim gnojnim irevima u gradovima, gdje su ih silom odbijali, prisiljavajui ih da lutaju cestama Carstva poput opora izgladnjelih pasa. Bande odmetnika i pobunjenika tukle su se iz zasjeda s vladinim trupama u beskonanom ratu. Bilo je to vrijeme razaranja i haranja. Oslabljene carske vojske, pod zapovjednitvom potkupljenih oficira koji su od Pekinga primali proturjene naredbe, nisu se mogle suprotstaviti monoj i discipliniranoj engleskoj mornarikoj floti. Nisu imali potporu naroda jer su seljaci bili umorni od toga da gledaju svoje usjeve unitene, svoja seoca u plamenu, a svoje keri silovane od vojnike rulje. Nakon gotovo etiri godine borbe Kina je morala prihvatiti poniavajui poraz i platiti pobjednicima iznos u vrijednosti od dvadeset i jedan milijun dolara, predati Hong Kong i odobriti im pravo da uspostave 'koncesije', rezidencijalne etvrti zatiene zakonima eksteritorijalnosti. Ondje su ivjeli stranci sa svojom policijom, slubama, vladom i zakonima, zatieni vlastitim trupama; bio je to pravi strani teritorij unutar kineskog teritorija, odakle su Europljani nadzirali trgovinu, ponajprije opijuma. U Kanton su uli tek pet godina poslije, ali osvjedoivi se u sramotan poraz svog oboavanog cara i vidjevi kako gospodarstvo i moral njegove domovine propadaju, uitelj akupunkture odluio je da nema razloga da nastavi ivjeti. U ratnim se godinama starom zhongyiju smutio duh i izgubio je smirenost tako gorljivo stjecanu tijekom svoga ivljenja. Njegova nezainteresiranost i nemarnost u materijalnim pitanjima toliko su se pootrili da mu je Tao Chi'en morao davati jelo u usta poto se danima ne bi nahranio. Pobrkao je svoje raune i vjerovnici su poeli lupati na njegova vrata, ali ih je otpravio nimalo se ne obazirui jer mu se sve to se odnosi na novac inilo sramotnim teretom od kojega su mudraci prirodno osloboeni. U senilnoj smetenosti svojih posljednjih godina zaboravio je na dobre nakane da usvoji svog naunika i pribavi mu suprugu; zapravo, um mu bijae tako pomraen da bi esto stajao gledajui Tao Chi'ena zbunjena izraza lica, nesposoban da se sjeti njegova imena ili ga smjesti u labirint lica i dogaaja koji su spopadali njegov um bez glave i repa. No imao je napretek snage da odlui o potankostima svoga ukopa, jer je za glasovita Kineza najvaniji dogaaj u ivotu vlastiti sprovod. Zamisao da okona
108

svoje klonue otmjenom smru ve ga je neko vrijeme opsjedala, ali je priekao rasplet rata s potajnom i iracionalnom nadom da e vidjeti trijumf vojski Boanskog Carstva. Arogancija stranaca bila mu je nepodnoljiva, osjeao je silan prezir prema tim grubim fan weyima, bijelim utvarama koje se nisu prale, pile su mlijeko i alkohol, potpuno neupuene u osnovna pravila dobra odgoja i nesposobne da odaju poast svojim precima na nain koji zasluuju. Trgovinski su mu se sporazumi inili uslugom koju je car udijelio tim nezahvalnim barbarima to su, umjesto da se polome od hvalospjeva i zahvalnosti, zahtijevali jo vie. Potpis na ugovoru iz Nankinga bio je posljednji udarac za zhongyija. Car i svaki stanovnik Kine, do onog najsmjernijeg, bijahu izgubili ast. Kako se moglo povratiti dostojanstvo nakon takve uvrede? Stari se mudrac otrovao progutavi zlato. Kad se vratio s jednog od svojih izleta na selo traei biljke, njegov ga je ak pronaao u vrtu naslonjena na svilene jastuke i odjevena u bijelo u znak vlastite korote. Uz njega su bili jo mlak aj i kist s jo svjeom tintom. Na njegovu malenom pisaem stolu bijae nedovren stih, a na mekanom pergamentu obris vretenca. Tao Chi'en je poljubio ruke tog ovjeka koji mu toliko toga bijae dao, potom se zadrao asak da oda potovanje crteu kukca prozirnih krilaca na sumranoj svjetlosti, kako bi to elio njegov uitelj. Sprovodu mudraca prisustvovala je gomila svijeta, jer je za svoga dugog ivota pomagao tisuama osoba da ive u zdravlju i umru bez tjeskobe. Vladini slubenici i odlinici stupali su u mimohodu s najveom sveanou, literati su recitirali svoje najbolje pjesme, a kurtizane su se pojavile ureene svilom. Neki je proricatelj odredio prikladan dan za ukop, a umjetnik za pogrebne predmete posjetio je pokojnikovu kuu da napravi kopije njegovih osobnih stvari. Polagano je obiao uiteljevo vlasnitvo ne uzimajui mjere niti pravei biljeke, ali je pod svojim glomaznim rukavima noktom pravio oznake na votanoj tablici; potom je izgradio minijaturne kue od papira, sa sobama i namjetajem, uz omiljene pokojnikove predmete, kako bi bili spaljeni zajedno sa svenjevima novca, takoer od papira. Nije mu na drugom svijetu smjelo nedostajati ono u emu je uivao na ovome. Lijes, golem i ukraen poput carskoga fijakera, proao je gradskim avenijama izmeu dva reda vojnika u sveanim odorama koje su predvodili jahai ureeni sjajnim bojama i glazbeni sastav s cimbalima, bubnjevima, flautama, zvonima, metalnim trijanglima i nizom icanih glazbala. Graja je bila nepodnoljiva, kako je i priliilo znaaju preminulog. Na grob su nagomilali cvijee, odjeu i jelo; upalili su svijee i tamjan te naposljetku spalili novac i prena-kiene papirnate
109

predmete. Pradavna drvena tablica presvuena zlatom i s urezanim uiteljevim imenom postavljena je na grob kako bi primila duh dok se tijelo vraa u zemlju. Najstarijega sina pripada da primi tablicu, postavi je na poasnu mjestu u svome domu, zajedno s tablicama drugih mukih predaka, ali lijenik nije imao nikoga tko bi izvrio tu dunost. Tao Chi'en je bio tek sluga i bilo bi posvemanje krenje pravila pristojnosti da se ponudi da to uini. Bio je istinski potresen, u gomili je bio jedini ije su suze i jecaji iskazivali istinsku bol, ali pradavna e tablica zavriti u rukama dalekoga roaka, koji e imati moralnu obvezu da postavi milodare i moli pred njom svakih petnaest dana te za svake godinje svetkovine. Kad su jednom obavljeni sveani pogrebni obredi, vjerovnici su se sruili kao akali na uiteljeve nekretnine. Oskvrnuli su svete tekstove i laboratorij, prevrnuli trave, upropastili medicinske pripravke, raskomadali pomno njegovane pjesme, odnijeli namjetaj i umjetnike predmete, pogazili prekrasan vrt i stavili na drabu prastaro boravite. Neto prije Tao Chi'en je stavio na sigurno zlatne igle za akupunkturu, kutiju s lijenikim instrumentima i neke osnovne lijekove, a i neto novca to ga je malo-pomalo odvajao tijekom posljednje tri godine kad se njegov gospodar poeo gubiti u bespuima senilna bezumlja. Nije namjeravao okrasti potovanoga zhong yija, kojega je cijenio kao djeda, nego upotrijebiti taj novac kako bi ga hranio, jer je vidio kako se gomilaju dugovi i plaio se za budunost. Samoubojstvo je sve preduhitrilo i Tao Chi'en se naao u posjedu neoekivanih sredstava. Ako prisvoji taj imetak, to ga je moglo stajati glave jer bi se dralo zloinom podreenog nad nadreenim, ali je bio uvjeren da nitko to nee znati osim pokojnikova duha, koji bi nesumnjivo odobrio njegov in. Zar ne bi vie volio nagraditi svog vjernog slugu i aka umjesto da plati jedan od mnogih dugova svojim surovim vjerovnicima? S tim skromnim blagom i kompletom istoga rublja, Tao Chi'en je pobjegao iz grada. Pomisao da se vrati u svoje rodno selo pala mu je nakratko na pamet, ali ju je smjesta odbacio. Za svoju e obitelj uvijek biti etvrti Sin, dugovao je podlonost i poslunost svojoj starijoj brai. Morao bi raditi za njih, prihvatiti suprugu koju mu odaberu i pomiriti se s bijedom. Nita ga nije zvalo u tom smjeru, ak ni sinovske obveze prema ocu i precima koje su zapale u dunost njegovu stariju brau. Trebao je otii daleko gdje ga nee dosei duga ruka kineske pravde. Imao je dvadeset godina, nedostajala mu je jedna da navri deset godina slube i bilo koji od vjerovnika mogao je potraivati pravo da mu za to vrijeme slui kao rob.
110

Tao Chi'en Tao Chi'en je krenuo sampanom prema Hong Kongu s namjerom da otpone novi ivot. Sad je bio zhong yi kojega je tradicionalnoj kineskoj medicini uvjebao najbolji uitelj u Kantonu. Dugovao je vjeitu zahvalnost duhovima svojih potovanih predaka koji su mu bili namijenili karmu na tako uzvien nain. Prvo, odluio je, treba nabaviti enu jer je imao i vie nego dovoljno godina da se oeni i celibat mu je bio preteak. Nedostatak supruge bio je znak neprikrivena siromatva. Njegovao je ambiciju da si pribavi njenu djevojku s divnim stopalima. Njezini zlatni ljiljani ne bi smjeli biti dui od tri Hi etiri palca, trebaju biti debeljukasti i mekani pri dodiru, kao u djeteta od nekoliko mjeseci. Ushiivao ga je nain na koji djevojka hoda na svojim majunim stopalima, vrlo kratkim i nesigurnim koracima kao da je uvijek na rubu da padne, bokova zabaenih unazad i njiui se poput trski na obali jezerca u vrtu njegova uitelja. Mrzio je velika stopala, muka i hladna, kao u seljanke. U svom je selu bio vidio izdaleka neke umotane djevojice, ponos svojih obitelji, koje su se nesumnjivo mogle dobro udati, ali tek navraajui prostitutkama u Kantonu imao je meu svojim rukama par tih zlatnih ljiljana i mogao je osjetiti zanesenost za izvezene cipelice koje su ih uvijek pokrivale, jer su godinama i godinama slomljene kosti isputale neku smrdljivu tvar. Poto ih je dotaknuo shvatio je da je njihova otmjenost plod neprestana bola, a to ih je inilo jo vrednijima. Otada je cijenio kako valja knjige posveene enskim stopalima koje je skupljao njegov uitelj, u kojima se nabrajalo pet vrsta i osamnaest razliitih stilova zlatnih ljiljana. Uz to njegova ena treba biti vrlo mlada jer je ljepota kratka vijeka, poinje oko dvanaeste godine, a zavrava nedugo poto navri dvadesetu. Tako mu je to objasnio njegov uitelj. Nisu bezrazlono najslavljenije junakinje kineske knjievnosti uvijek umirale upravo u asu svojeg najveeg ara; blaene one koje bi preminule prije no to bi se nale razorene godinama pa su mogle biti upamene u punoi svoje svjee ljepote. Osim toga postojali su praktini razlozi da dade prednost mladoj udavai: dat e mu muku djecu i bit e lako ukrotiti njezin karakter da je se uini istinski pokornom. Nita nije tako neugodno poput dreave ene, bio je vidio neke koje pljuju i pljuskaju svoje mueve i djecu, ak i na ulici pred susjedima. Takva uvreda od ruke jedne ene bila je najgore ponienje za mukarca. U sampanu koji ga je vodio polagano devedeset milja od Kantona do Hong Konga, svakom ga minutom udaljavajui od njegova prolog ivota, Tao Chi'en je sanjao o toj djevojci, uitku i djeci koju e mu pruiti. Brojao je ponovno i ponovno novac iz svoje torbe kao da e ga pomou apstraktnih
111

rauna moi poveati, ali se jasno pokazalo da mu nee dostajati za tako vrsnu suprugu. Ipak, koliko god velika bila njegova hitnja, nije se mislio zadovoljiti manjim i proivjeti ostatak svojih dana sa suprugom velikih stopala i jaka karaktera. Otok Hong Konga pojavio se iznenada pred njegovim oima, sa svojim obrisom planina i zazelenjele prirode, izranjajui poput sirene iz voda Kineskog mora boje indiga. im je lagano plovilo koje ga je prevozilo pristalo u luku, Tao Chi'en je opazio prisustvo omraenih stranaca. Prije je bio nazreo neke izdaleka, ali sad su mu bili tako blizu da bi ih, da se usudio, mogao dotaknuti kako bi se uvjerio jesu li ta velika bia bez ikakve draesti uistinu ljudska. S uenjem je otkrio da mnogi fan weyi imaju crvenu ili utu kosu, bljedunjave oi, a kou crvenkastu poput kuhanih jastoga. ene, vrlo rune prema njegovu sudu, nosile su eire s perima i cvijeem, moda s namjerom da prikriju svoje dijaboline frizure. Bile su naroito odjevene, u napetoj odjei koja im je utegnula tijela; pretpostavio je da se zbog toga pomiu kao automati i ne pozdravljaju ljubaznim naklonima, prolaze ukoene, ne gledajui nikoga, trpei utke vruinu ljeta pod svojim neudobnim ruhom. Bilo je desetak europskih brodova u luci sred tisua azijskih plovila svih veliina i boja. Na ulicama je vidio neke koije s konjima koje su vodili mukarci u odori, izgubljene meu prometalima za prijevoz ljudi, nosiljkama, palankinima, nosilima i osobama koje jednostavno nose svoje muterije na leima. Miris ribe zapljusnuo ga je po licu kao uka, podsjeajui ga na njegovu glad. Prvo je trebao nai neku od krmi koje su oznaene dugim vrpcama od utoga platna. Tao Chi'en je jeo kao princ u restoranu dupkom punom ljudi koji su govorili i smijali se viui, tim nepogreivim znakom zadovoljstva i dobre probave, gdje se naslaivao slasnim jelima koja su u kui uitelja akupunkture bila pala u zaborav. Zhongyije bio veliki prodrljivac za ivota i hvalio se da je imao najbolje kantonske kuhare u svojoj slubi, no posljednjih se godina hranio zelenim ajem i riom s nekoliko vlakanca povra. U doba kad je pobjegao iz njegove slube Tao Chi'en je bio mrav kao bilo koji od mnogih tuberkuloznih bolesnika u Hong Kongu. Bilo je to prvo pristojno jelo nakon duga vremena i nahrupjeli okusi, arome i sastojci doveli su ga do ushienja. Zakljuio je gozbu s najveim uitkom puei lulu. Iziao je na ulicu lebdei i smijui se naglas, poput luaka; nije se osjeao tako ispunjenim ushitom i dobrom sreom cijeloga svog ivota. Udahnuo je zrak oko sebe, tako nalik onom u Kantonu, i prosudio da e ovaj grad biti jednako lako osvojiti kao to je devet godina prije bio
112

ovladao onim drugim. Prvo e potraiti trnicu i etvrt nadrilijenika i travara gdje bi mogao nai gostoprimstvo te ponuditi svoje profesionalne usluge. Potom e razmotriti pitanje ene malenih stopala... Te je iste veeri Tao Chi'en naao smjetaj u potkrovlju jedne kuerine podijeljene na odjeljke, gdje je u svaku sobu bila useljena jedna obitelj, pravi mravinjak. Njegova soba, tmurni tunel metar irok i tri dugaak, bez okna, mrana i vrua, skupljala je ispara-vanja jela i nonih posuda drugih stanara, pomijeana s bjelodanim smradom prljavtine. U usporedbi s profinjenom kuom njegova uitelja, bilo je to kao ivot u mijoj rupi, ali se prisjetio da je koliba njegovih roditelja bila jo bjednija. Kako je bio samac, nije mu trebalo vie prostora ili raskoi, prosudio je, tek kutak da smjesti svoju hasuricu i spremi ono malo osobnih stvari. U budunosti, kad se oeni, potrait e prikladan stan gdje e moi prireivati svoje lijekove, brinuti se o svojim muterijama i gdje e ga ena usluivati kako se pristoji. Zasad, dok uspostavlja neke veze prijeko potrebne za posao, taj mu je prostor barem nudio krov i neto privatnosti. Ostavio je svoje stvari i otiao se poteno okupati, obrijati lice i premotati svoju pletenicu. Tek to se upristojio, smjesta se otputio u potragu za nekom igranicom, odluan da udvostrui svoj kapital u najkraem moguem vremenu, tako da moe krenuti stazom uspjeha. U manje od dva sata, kladei se mfan tari, Tao Chi'en je izgubio sav svoj novac, no nije izgubio i svoje lijenike instrumente jer mu nije palo na um da ih ponese. Vika u dvorani za igru bila je tako gromoglasna da su se oklade pravile znakovima kroz gust duhanski dim. Fan tanje bio vrlo jednostavan, sastojao se od ake etona stavljene pod alicu. Pravile su se oklade, isputalo se po etiri etona najednom, a dobio bi onaj tko pogodi koliko ih je ostalo, jedan, dva, tri ili nijedan. Tao Chi'en je jedva pogledom mogao slijediti ruke ovjeka koji je bacao etone i brojao ih. inilo mu se da postoji zamka, ali optuiti ih javno bila bi tako velika uvreda da bi, ako se prevario, mogao to platiti ivotom. U Kantonu su svakodnevno kupili leeve nadutih gubitnika u blizini igranica; u Hong Kongu nije moglo biti drugaije. Vratio se u tunel u potkrovlju i bacio se na svoju hasuricu zaplakavi kao djetece, mislei na udarce palicom koje je primio od ruke svoga starog uitelja akupunkture. Oajanje je potrajalo do sljedeeg dana, kad je sa zapanjujuom jasnoom pojmio koliko je bio nestrpljiv i ohol. Onda se nasmijao zahvalan zbog te pouke, uvjeren da se pred njim pojavio vragolasti duh njegova uitelja kako bi ga jo neemu pouio. Bio se probudio usred duboke tame, uz gungulu u kui i na ulici. Bilo je kasno ujutro, ali nikakvo prirodno svjetlo nije ulazilo u njegov svinjac. Bauljajui,
113

odjenuo je svoje jedino isto rublje, jo uvijek se smijui naglas, uzeo svoj lijeniki kovei i otputio se na trnicu. U zoni gdje su se nizali duanii za tetovae pokriveni od vrha do dna komadiima platna i papira na kojima su izloeni crtei moglo se izabrati meu tisuama nacrta, od neupadljivih cvjetova u indigoplavoj tinti do fantastinih zmajeva u pet boja koji mogu ukrasiti cijela lea robusnog mukarca svojim razvijenim krilima i vatrenim dahom. Proveo je pola sata cjenjkajui se i napokon je sklopio sporazum s umjetnikom eljnim da razmijeni skromnu tetovau za tonik za ienje jetre. U manje od deset minuta, jednostavnim mu je i elegantnim potezima na poleini desne ruke, ruke za klaenje, urezao rije NE. 'Ako vam sirup bude dobar, preporuite moje usluge svojim prijateljima', zamolio ga je Tao Chi'en. 'Ako vam bude dobra moja tetovaa, uinite isto', odvratio je umjetnik. Tao Chi'en je uvijek drao da mu je ta tetovaa donijela sreu. Iziao je iz duania u gungulu trnice, probijajui se gurkanjem i laktarenjem kroz uske uliice prepunjene ljudstvom. Nije se moglo vidjeti ni jednog stranca, a trnica je izgledala potpuno jednako kao ona u Kantonu. Buka je bila poput kaskade: prodavai su kovali u zvijezde vrijednosti svojih proizvoda, a muterije su se cjenkale glasno viui usred zagluujue graje ptica u krletkama i cvilea ivotinja koje su ekale svoj red za no. Tako je zbijen bio smrad znoja, ivih i mrtvih ivotinja, izmeta i smea, zaina, opijuma, splaina i svakovrsnih proizvoda i stvorova zemlje, zraka i vode da se mogao opipati prstima. Vidio je enu koja nudi rakove. Vadila ih je ive iz vree, provrila nekoliko minuta u kotliu ija je voda imala pastoznu gustou dna mora, izvlaila ih cjediljkom, umakala u umak od soje i posluivala prolaznicima na komadu papira. Ruke su joj bile pune bradavica. Tao Chi'en je kod nje isposlovao ruak za mjesec dana u zamjenu za lijeenje njezine bolesti. 'Ah! Vidim da jako volite rakove', ree ona. 'Ne podnosim ih, ali u ih jesti kao pokoru da ne zaboravim lekciju koju moram zauvijek upamtiti.' 'A ako na kraju mjeseca ne budem izlijeena, tko e mi vratiti rakove koje ste pojeli?' 'Ako za mjesec dana u vas i dalje budu bradavice, ja u ostati bez ugleda. Tko e onda kupovati moje ljekarije?' nasmijao se Tao. 'U redu.' Tako je zapoeo u Hong Kongu svoj novi ivot slobodnog ovjeka. Za dva do tri dana upala je prestala i tetovaa se pojavila kao bistar crte plavih
114

ilica. Tijekom tog mjeseca, dok je obilazio prodavaonice na trnici nudei svoje profesionalne usluge, jeo je samo jednom na dan, uvijek kuhane rakove, i toliko je izgubio na teini da je mogao privrstiti novi u utor rebara. Svaka ivotinjica koju bi bacio u usta pobjeujui odvratnost natjerala bi ga da se nasmijei pomislivi na svog uitelja, koji takoer nije volio rakove. enine su bradavice nestale za dvadeset i est dana i ona je, zahvalna, proirila dobru vijest susjedstvom. Ponudila mu je jo jedan mjesec rakova ako joj izlijei mrenu na oima, ali Tao je drao da je bilo dosta samokanjavanja i mogao si je dopustiti rasko da vie ne proba te ivinice do kraja ivota. Nou se izmoden vraao u svoj svinjac, brojio novie na svjetlu svijee, skrivao ih pod dasku u podu i potom grijao vodu na kuhinjskoj pei na ugljen da prevlada glad ajem. S vremena na vrijeme, ako bi stao osjeati slabost volje ili u nogama, kupio bi zdjelicu rie, neto eera ili lulu opijuma, kojima bi se naslaivao polagano, zahvalan to ima na svijetu darova tako bljetavih kao to su utjeha rie, slatkoa eera i savreni opijumski snovi. Troio je jedino na svoju najamninu, sate engleskog, brijanje ela i svoje isto rublje, koje je slao na pranje jer nije mogao hodati kao ubogar. Njegov se uitelj odijevao kao mandarin. 'Dobar izgled znak je civilizira-nosti, zhong yi nije isto to i seoski nadrilijenik. to je bolesnik siromaniji, bogatija mora biti tvoja odjea, iz potovanja', pouio ga je. Malo-pomalo njegov se ugled proirio, prvo meu ljudima s trnice i njihovim obiteljima, potom prema lukoj etvrti gdje je obraivao mornare zbog rana u tunjavama, skorbuta, venerinih gnojnih ireva ili otrovanja. Nakon est mjeseci Tao Chi'en je imao vjernu klijentelu i poinjao je napredovati. Preselio se u sobu s prozorom, namjestio ju velikim krevetom koji e mu koristiti kad se oeni, naslonjaem i engleskim pisaim stolom. Takoer je nabavio nekoliko komada odjee, godinama se elio odijevati dobro. Bijae nakanio nauiti engleski jer je brzo dokuio gdje je mo. aica Britanaca kontrolirala je Hong Kong, pravila zakone i primjenjivala ih, upravljala trgovinom i politikom. Fan weyi su ivjeli u ekskluzivnim etvrtima i odravali veze s bogatim Kinezima jedino da bi sklapali poslove, uvijek na engleskom. Golemo mnotvo Kineza dijelilo je isti prostor i vrijeme, ali oni kao da i nisu postojali. Preko Hong Konga su izlazili najraflniraniji proizvodi izravno u salone Europe, ushiene tom tisuljetnom i udaljenom kulturom. 'Ki-neskarije' su bile u modi. Svila je izazvala pomodno ludovanje u odijevanju; nije se moglo bez vitkih mostova s lampionima i tunih vrba koje su oponaale predivne skrovite pekinke vrtove; krovovi pagode rabili su se za sjenice, a u ukraavanju su
115

se motivi zmajeva i trenjinih cvjetova ponavljali do povraanja. Nije bilo engleske kue bez orijentalnog salona sa zaslonom Coroman-del, zbirkom porculana i bjelokosti, lepezama izvezenim djejim rukama 'zabranjenim vezom' i carskim kanarincima u izrezbarenim krletkama. Brodovi koji su prevozili ta blaga do Europe nisu se vraali prazni, donosili su opijum iz Indije kako bi ga prodavali krijumarei i u bescjenje, to je unitavalo male lokalne proizvodne pogone. Kinezi su se morali natjecati s Englezima, Nizozemcima, Francuzima i Sjevernoamerikancima kako bi mogli trgovati u vlastitoj zemlji. Ali velika je nesrea bio opijum. Koristilo se njime u Kini stoljeima za razbibrigu i u medicinske svrhe, ali kad su Englezi preplavili trite, pretvorio se u nekontrolirano zlo. Napao je sve sektore drutva, oslabljujui ga i mrvei poput pljesniva kruha. U poetku su Kinezi gledali strance s prezirom, gaenjem i beskonanom nadmonou onih koji se osjeaju jedinim istinski civiliziranim biima univerzuma, ali su u nekoliko godina nauili potovati ih i bojati ih se. Europljani su pak nastupali proeti istim konceptom rasne nadmonosti, uvjereni da su poklisari civilizacije u zemlji prljavih, runih, slabih, bunih, potkupljivih i divljih ljudi koji jedu make i zmije i ubijaju pri roenju vlastite keri. Malo je njih znalo da su Kinezi upotrebljavali pismo tisuu godina prije njih. Dok su trgovci nametali kulturu droge i nasilja, misionari su pokuavali propovijedati evanelje. Kranstvo se moralo rasprostranjivati pod svaku cijenu, bila je to jedina istinska vjera, a to to Konfucije bijae ivio petsto godina prije Krista nije znaila nita. Kineze jedva da su drali ljudskim biima, ali su nastojali spasiti njihove due i za preobraenje su im plaali u rii. Novi bi krani potroili svoju porciju boanskog mita i odlazili u drugu crkvu da se iznova preobrate, veoma zabavljeni tom manijom fan weya da propovijedaju svoja vjerovanja kao da su jedinstvena. Za njih, praktine i tolerantne, duhovnost je bila blia filozofiji nego religiji; ona je pitanje etike, nikada dogme. Tao Chi'en je uzeo satove kod jednog sunarodnjaka koji je govorio elatinozni engleski, lien suglasnika, ali ga je pisao savreno ispravno. Europski se alfabet u usporedbi s kineskim znakovljem pokazao opinjujue jednostavnim i za pet tjedana Tao Chi'en je mogao itati britanske novine ne brkajui slova, premda se za svaku petu rije trebao utei rjeniku. Nou je sate provodio uei. Nedostajao mu je njegov potovani uitelj koji ga je bio zauvijek obiljeio eu za znanjem, tako postojanom kao to je to pijancu e za alkoholom ili ambicioznomu za moi. Vie nije mogao raunati na starevu biblioteku ni njegovo neiscrpno vrelo iskustva, nije mu mogao pohrliti da ga zamoli za savjet ili
116

raspravi simptome nekog pacijenta, nedostajao mu je vodi, osjeao se siroetom. Od smrti svog pouavatelja nije vie pisao ni itao poeziju, nije si davao vremena da se divi prirodi, da meditira ili promatra svakodnevne obrede i ceremonije koje su prije obogaivale njegov ivot. Iznutra se osjeao punim zvukova, udio je za prazninom tiine i samoe koju ga je njegov uitelj bijae nauio da njeguje kao najdragocjeniji dar. Bavei se svojim zanimanjem, izuio je sloenost prirode ljudskih bia, emocionalne razlike izmeu mukaraca i ena, bolesti koje su izljeive jedino lijekovima i one koje uz to iziskuju arobnu upotrebu prave rijei, ali mu je nedostajao netko s kim e podijeliti svoja iskustva. San da kupi suprugu i ima obitelj uvijek je postojao u njegovu duhu, ali zasjenjen i slabaan, poput krasna krajolika oslikana na svili, dok se elja da pribavi knjige, ui i stekne druge uitelje spremne da mu pomognu na putu do znanja pretvorila u opsesiju. Tako su stajale stvari kad je Tao Chi'en upoznao doktora Ebanizera Hobbsa, engleskog aristokrata koji nije bio nimalo arogantan i koji se, nasuprot ostalim Europljanima, zanimao za lokalne boje grada. Prvi ga je put vidio na trnici kako kopka meu travama i ljekovitim napicima u jednom duanu za nadrilijenike. Govorio je tek deset rijei mandarinskog, ali ih je ponavljao tako gromkim glasom i s tako neporecivim uvjerenjem da se oko njega bila okupila gomilica, napola se rugajui, a napola ustraena. Bilo je lako spaziti ga izdaleka jer se njegova glava isticala ponad kineske svjetine. Tao Chi'en nikad ne bijae vidio stranca u tom dijelu grada, tako daleko od podruja kojim su inae kolali, pa mu se pribliio da ga pogleda izbliza. Bio je jo uvijek mlad mukarac, visok i mrav, plemenitih crta lica i velikih plavih oiju. Tao Chi'en je sa zadovoljstvom uvidio da moe prevesti deset rijei tog fan weya, a on sam znao je barem jo deset drugih engleskih rijei, tako da bi moda bilo mogue komunicirati. Pozdravio ga srdano se poklonivi, a drugi je uzvratio oponaajui naklon nespretno. Obojica su se nasmijeili i potom nasmijali, a u zboru su im se pridruili srdani grohoti promatraa. Otpoeli su svoj ustri dijalog od dvadeset loe izgovorenih rijei s jedne i druge strane te kominom pelivanskom pantomimom, na sve veu radost znatieljnika. Ubrzo se skupila znatna skupina ljudi, koji su spreavali protok prometa, svi umirui od smijeha, to je privuklo britanskog policajca na konju, koji je naredio da se skup smjesta razie. Tako se rodilo vrsto saveznitvo izmeu dva mukarca. Ebanizer Hobbs je bio jednako svjestan ogranienja svoga zanimanja kao to je Tao Chi'en bio svojih. Prvi je elio nauiti tajne orijentalne medicine
117

koje je nazreo za svojih putovanja po Aziji, osobito kontrolu bola pomou igala umetanih na ivane zavretke i upotrebu kombinacija biljaka i trava za lijeenje nekih bolesti koje su se u Europi smatrale kobnima. Drugi je osjeao ushit prema zapadnoj medicini i njihovim agresivnim metodama lijeenja, njegovo je bila suptilna vjetina ravnotee i sklada, spora zadaa ispravljanja skrenute energije, spreavanja bolesti i traganje za uzrocima simptoma. Tao Chi'en se nikad ne bijae bavio kirurgijom i njegovo je poznavanje anatomije, vrlo tono kad su posrijedi razliita bila i toke za akupunkturu, bilo ogranieno na ono to je mogao vidjeti i dotaknuti. Napamet je poznavao anatomske crtee iz biblioteke svoga starog uitelja, ali mu nije bilo palo na um da otvara truplo. Taj je obiaj bio nepoznat u kineskoj medicini; njegov mudri uitelj koji je umijee iscjeljivanja provodio cijeloga svog ivota rijetko bijae vidio unutarnje organe i bio je nesposoban za dijagnosticiranje ako bi se sreo sa simptomima koji nisu pristajali u repertoar poznatih bolesti. Ebanizer Hobbs, nasuprot njega, otvarao je trupla i traio uzrok, na taj je nain uio. Tao Chi'en je to uinio prvi put u podrumu engleske bolnice jedne tajfunske noi, kao pomonik doktora Hobbsa, koji je to isto jutro bio postavio svoje prve akupunkturne igle za olakavanje migrene u savjetovalitu gdje se Tao Chi'en brinuo o svojoj klijenteli. U Hong Kongu je bilo nekih misionara jednako zainteresiranih da lijee tijelo kao i da preobraavaju due svojih up-ljana s kojima je doktor Hobbs odravao izvrsne odnose. Bili su mnogo blii lokalnom puanstvu nego britanski lijenici u koloniji i divili su se metodama orijentalne medicine. Otvorili su vrata svojih malih bolnica zhong yiju. Zanos Tao Chi'ena i Ebanizera Hobbsa za izuavanje ili eksperimente neizbjeno ih je doveo do uzajamne privrenosti. Sastajali su se gotovo u potaji jer bi izloili riziku svoj ugled da se doznalo za njihovo prijateljstvo. Ni europski ni kineski pacijenti nisu prihvaali pomisao da bi ih druga rasa imala neemu pouiti. enja da kupi suprugu opet je zaokupila snove Tao Chi'ena tek to se malo popravilo njegovo novano stanje. Kad je navrio dvadeset i dvije godine, jo je jednom zbrojio svoju uteevinu, kao to je esto inio, i uvjerio se oduevljen da mu je dostatna za enu malenih stopala i blage udi. Kako nije imao roditelja da mu pomognu da istupi, kako je zahtijevao obiaj, morao se utei posredniku. Pokazali su mu portrete nekoliko kandidatkinja, ali su mu se sve inile jednakima; bilo mu je nemogue pogoditi izgled djevojke - a jo manje njezinu linost - preko tih skromnih crtea u tinti. Nije mu bilo doputeno da ju vidi vlastitim oima ili uje njezin glas kao to bi volio; takoer nije imao enskoga lana
118

obitelji koji bi to uinio za njega. To da, mogao je vidjeti njezina stopala kako proviruju ispod zavjese, ali su mu bili priali da to uope nije pouzdano, jer su posrednici obiavali izvoditi smicalice i pokazivati zlatne ljiljane neke druge ene. Morao je imati povjerenja u sudbinu. Bio je na rubu da prepusti odluku kockama, ali ga je tetovaa na njegovoj desnoj ruci podsjetila na njegove nesree iz prolosti s igrama na sreu i radije je povjerio zadau duhu svoje majke i uitelja akupunkture. Poto je preao pet hramova prinosei darove, iskuao je sreu bacajui tapie I Chinga, u kojima je proitao da je trenutak pogodan pa je tako odabrao zarunicu. Metoda nije promaila. Kad je podigao crveni svileni rubac s glave svoje nove novcate supruge poto su obavili minimalne obrede, jer nije imao novca za raskonije vjenanje, naao se pred skladnim licem koje je ustrajno gledalo u pod. Ponovio je njezino ime tri puta prije no to ga se usudila pogledati oima punim suza, drhtei od straha. 'Bit u dobar prema tebi', obeao je on, jednako ganut kao ona. Od trenutka kad je podigao to crveno platno Tao je oboavao djevojku koju mu je sudbina namijenila. Ta ga je ljubav zatekla: nije zamiljao da bi takva osjeanja mogla postojati izmeu nekog mukarca i ene. Nikad ne bijae uo da bi netko govorio o takvoj vrsti ljubavi, bio je tek itao mutne iskaze u klasinoj knjievnosti gdje su djeve, poput krajolika ili Mjeseca, bile obvezatan predmet poetskog nadahnua. Meutim, vjerovao je da su u stvarnom svijetu ene stvorenja jedino za rad i razmnoavanje, poput seljanki meu kojima je bio odgojen, ili pak skupi ukrasni predmeti. Lin nije pripadala nijednoj od tih kategorija, bila je tajanstvena i sloena osoba kadra da ga razorua svojom ironijom i izazove svojim pitanjima. Nasmijavala ga je kao nitko, izmiljala nemogue pripovijesti, draila ga igrama rijei. U Lininoj prisutnosti sve se inilo obasjanim neodoljivim sjajem. udesno otkrie bliskosti s drugim ljudskim biem bilo je najdublje iskustvo njegova ivota. Bio se sastajao s prostitutkama kao uurbani pijetao, ali nikad nije imao na raspolaganju vremena i ljubavi da ijednu upozna do kraja. Otvoriti jutrom oi i vidjeti Lin kako spava uz njega tjerala ga je da se nasmije od sree, a trenutak potom zadrhti od tjeskobe. A to ako se jednoga jutra ona ne probudi? Sladak miris njezina disanja u ljubavnim noima, fini trag njezinih uzdignutih obrva u gesti neprekidna iznenaenja, nemogua vitkost njezina struka, sve na njoj guilo ga je njenou. Ah! A njihov smijeh. To je bilo najbolje od svega, nesputana radost te ljubavi. Knjige za uzglavlje njegova starog uitelja, koje su u njega bile prouzroile toliko jalova ushienja tijekom adolescencije, pokazale su se veoma probitanima u asu uivanja. Kako
119

je priliilo mladoj, dobro odgojenoj djevici, Lin je bila edna u svom svakodnevnom ponaanju, ali tek to je nestala bojazan od mua, izbila je njezina spontana i strastvena enska narav. U kratko vrijeme ta je revna uenica nauila dvjesto dvadeset i dva ljubavna naina i, uvijek spremna da ga slijedi u toj suludoj trci, predlagala je svom muu da izmisli nove. Na sreu po Tao Chi'ena, istanana znanja koja je teoretski stekao u biblioteci svoga pouavatelja ukljuivala su nebrojene oblike ugaanja eni i znao je da snaga vrijedi mnogo manje od strpljivosti. Njegovi su prsti bili uvjebani da razaznaju razna bila tijela i odrede zatvorenih oiju najsenzibilnije toke; njegove vrue i vrste ruke, strune u olakavanju bolova svojih pacijenata, pretvorile su se u instrumente beskonana uitka za Lin. Uz to je bio otkrio neto emu ga je njegov asni zhong yi zaboravio poduiti: da je najbolji afrodizijak ljubav. U postelji su mogli biti tako sretni da su ostale ivotne nepogode nou bile izbrisane. No tih je nepogoda bilo mnogo, kako e zakratko postati oigledno. Duhovi koje je Tao Chi'en prizvao da mu pomognu u njegovoj branoj odluci ispunili su svoje do savrenstva: Lin je imala zavijena stopala i bila je stidljiva i blaga poput vjeverice. Ali Tao Chi'enu nije palo na um zamoliti i da njegova supruga bude snana i zdrava. Ista ta ena koja se nou inila neumornom danju bi onemoala. Jedva je mogla prohodati nekoliko blokova svojim koraiima osakaene ene. Tono je da se pritom kretala s krhkom ljupkou trske izloene povjetarcu, kao to je bio zapisao drevni uitelj akupunkture u nekim svojim pjesmama, ali ne manje tono bilo je da je kratko putovanje do trnice kako bi kupila glaviasti kupus za veeru, muenje za njezine zlatne ljiljane. Ona se nikad nije glasno alila, ali bilo je dovoljno da je vidi kako se znoji i grize usne pa da pogodi koliko je napora uloeno u svaki pokret. Takoer nije imala snana plua. Disala je uz otro zvidanje poput eljugara, provodila kino godinje doba mrcajui, a suho razdoblje guei se, jer bi joj vreli zrak ostajao zaprijeen ne prolazei kroz zube. Ni trave njezina mua ni tonici njegova prijatelja, engleskog doktora, nisu joj uspijevali donijeti olakanje. Kad je zatrudnjela, boljetice su joj se pogorale jer je njezin krhki kostur jedva mogao podnijeti djetetovu teinu. U etvrtom je mjesecu potpuno prestala izlaziti i sjela bi malaksala pred prozor da gleda kako ulicom prolazi ivot. Tao Chi'en se pogodio s dvije slukinje da preuzmu kuanske poslove i prave joj drutvo, jer se plaio da e Lin umrijeti u njegovoj odsutnosti. Udvostruio je radne sate i prvi put je progonio svoje pacijente da bi im naplatio, to ga je ispunjavalo posramljenou. Osjeao je kritiki pogled svog uitelja kojim ga podsjea na dunost da slui ne oekujui
120

naknadu, jer 'onaj koji zna vie, ima vie obveza prema ovjeanstvu'. Meutim, nije mogao pruati njegu besplatno ili u zamjenu za usluge kao to je to prije inio jer mu je svaki novi bio potreban da odrava Lininu udobnost. Dotad je raspolagao drugim katom jedne stare kue gdje je smjestio svoju enu s profinjenom raskoi kakvu nijedno od njih ne bijae prije uivalo, ali nije bio zadovoljan. Nakanio je pribaviti kuu s vrtom: tako bi oko sebe imala ljepotu i ist zrak. Njegov prijatelj Ebanizer Hobbs objasnio mu je - vidjevi da on sam odbija uvidjeti oevidno - da je tuberkuloza veoma uznapredovala i nema vrta koji bi mogao izlijeiti Lin. 'Umjesto da radite od zore do ponoi kako biste joj kupili svilene haljine i luksuzno pokustvo, budite s njom to je vie mogue, doktore Chi'en. Morate uivati dok je imate', savjetovao ga je Hobbs. Dvojica su se lijenika sloila, svaki iz perspektive vlastitog iskustva, da e porod biti vatreno krtenje za Lin. Nijedan nije bio upuen u tu materiju jer je to, i u Europi i u Kini, uvijek bilo u rukama babica, ali su nakanili nauiti. Nisu se uzdali u vjetinu proste enetine, kakvima su procjenjivali sve ene toga zvanja. Bili su ih vidjeli kako rade svojim gadljivim rukama, svojim vraanjima i grubim metodama ne bi li odvojili dijete od majke i odluili su potedjeti Lin tako alosna iskustva. Djevojka, meutim, nije htjela donijeti dijete na svijet pred dvojicom mukaraca, osobito ako je jedan od njih fan wey bljedunjavih oiju koji ak nije mogao ni govoriti jezikom ljudskih bia. Zamolila je svoga mua da poe do primalje u etvrti, jer ju je najosnovnija pristojnost spreavala da rairi noge pred vrajim strancem, ali Tao Chi'en, uvijek spreman da joj ugodi, ovog se puta pokazao nepopustljivim. Naposljetku su se nagodili da e se on osobno pobrinuti za nju, dok e Ebanizer Hobbs ostati u susjednoj sobi dajui mu verbalnu potporu ako ju zatreba. Prva najava sretnog dogaaja bio je napadaj astme, koji je Lin zamalo stajao ivota. Isprepleli su se njezini napori da udie s onima u utrobi da izbaci djetece i Tao Chi'en sa svom svojom ljubavlju i znanjem, kao i Ebanizer Hobbs sa svojim medicinskim udbenicima, bili su nemoni da joj pomognu. Deset sati poslije, kad su se majini jecaji bili ograniili na hrapavo davljeniko krkljanje, a djetece nije davalo znakove da e se roditi, Tao Chi'en je odjurio da potrai babicu i usprkos njezinu otporu doveo ju je, zapravo je silom vukui. Kao to su se Chi'en i Hobbs plaili, ispostavilo se da je ena smrdljiva starica s kojom je bilo nemogue razmijeniti i najjadnije medicinske podatke, jer njezino znanje nije proizlazilo iz znanosti, nego iz dugotrajna iskustva i drevnoga nagona. Za poetak je grubo udaljila oba mukarca zabranjujui im ak i da provire
121

kroz zavjesu koja je razdvajala dvije prostorije. Tao Chi'en nikad nije doznao to se dogaalo iza te zavjese, ali se umirio kad je uo da Lin die ne guei se i da snano vie. Iduih sati, dok je smalaksali Ebanizer Hobbs spavao u naslonjau, a Tao Chi'en konzultirao oajniki duh svoga uitelja, Lin je donijela na svijet mrtvu djevojicu. Kako je bila rije o djetetu enskog spola, ni babica ni otac nisu se zauzeli da je oive, nego su se oboje prihvatili zadatka da spase majku koja je gubila ono malo preostale snage onom brzinom kojom joj je krv curila izmeu nogu. Lin je jedva oplakala smrt djevojice, kao da je pogodila da joj nee dostajati ivota da je odgoji. Sporo se oporavila od teka poroda i neko je vrijeme pokuala biti ponovno vesela drugarica u njihovim nonim igrama. S jednakom disciplinom koju je upotrijebila da prikrije bol u stopalima hinila je ushienost strastvenim muevim zagrljajima. 'Seks je putovanje, sveto putovanje', govorila mu je esto, ali vie nije imala snage da ga prati. Toliko je elio Tao Chi'en tu ljubav da je nastojao ignorirati jedan po jedan izdajnike znakove i do kraja je svejednako vjerovao da je Lin ista kao neko. Godinama je bio sanjao o mukoj djeci, ali sad je jedino teio da zatiti svoju suprugu od nove bremenitosti. Njegova su se uvstva prema Lin bila preobrazila u oboavanje koje je jedino njoj mogao povjeriti; mislio je kako nitko ne bi mogao razumjeti tu satiruu ljubav prema eni, nitko nije poznavao Lin kao on, nitko nije znao kakvu je svjetlost ona unijela u njegov ivot. Sretan sam, sretan sam, ponavljao je da bi udaljio alobne predznake koji su ga spopadali tek to bi se zaboravio. Ali nije to bio. Vie se nije smijao s negdanjom lakoom, a kad je bio s njom, jedva je mogao u njoj uivati osim u ponekom savrenom trenutku tjelesnog uitka, jer je ivio zabrinuto je motrei, neprestano se brinui za njezino zdravlje, svjestan njezine krhkosti, mjerei ritam njezina disanja. Zamrzio je njezine zlatne ljiljane koje je u poetku njihova braka ljubio u zanosu uzviene udnje. Ebanizer Hobbs bio je pobornik toga da Lin odlazi u duge etnje na svjeem zraku kako bi osnaila plua i otvorio joj se tek, ali bi ona jedva uspijevala napraviti deset koraka a da ne klone. Tao nije mogao ostajati uz svoju enu cijelo vrijeme kako je predlagao Hobbs, jer se morao skrbiti za oboje. Svaki as kad je bio odvojen od nje inio mu se ivotom potraenim u nesrei, vremenom ukradenim od ljubavi. Stavio je u slubu svoje ljubljene svu svoju farmakopeju i znanja steena tijekom mnogih godina bavljenja medicinom, no godinu dana nakon poroda Lin se bila pretvorila u sjenu vesele djevojke kakva bijae neko. Njezin ju je mu pokuavao nasmijati, ali je njihov smijeh zvuao lano.
122

Jednoga dana Lin vie nije mogla ustati iz kreveta. Guila se, snage su joj otjecale dok je kaljala krv i pokuavala udahnuti zrak. Odbijala je jesti, osim nekoliko liica slabe juhe, jer ju je napor iscrpljivao. Spavala je na mahove za rijetkih trenutaka kad bi se kaalj smirio. Tao Chi'en je izraunao da je prolo est tjedana kako die uz tekue krkljanje kao da je uronila pod vodu. Podignuvi je u naruje, utvrdio je da gubi teinu i dua mu se stisnula od uasa. Toliko je se nagledao kako pati da je njezina smrt trebala doi kao olakanje, ali one zlokobne zore kad se probudio grlei ledeno Linino tijelo, mislio je da e i sam amrijeti. Krik, dug i straan, roen iz same dubine zemlje, poput jauka vulkana, potresao je kuu i probudio etvrt. Doli su susjedi, udarcima nogu otvorili vrata i pronali ga kako urla gol nasred sobe drei svoju enu u naruju. Morali su ga svom snagom odvojiti od tijela i svladati ga dok nije stigao Ebanizer Hobbs i prisilio ga da proguta koliinu laudana kadru da obori lava. Tao Chi'en je utonuo u udovitvo s potpunim oajanjem. Napravio je oltar s Lininim portretom i nekim njezinim stvaricama te je provodio sate promatrajui ga ucviljen. Prestao je viati svoje pacijente i dijeliti s Ebanizerom Hobbsom prouavanje i istraivanje, temelje njihova prijateljstva. Bili su mu odvratni Englezovi savjeti, koji je drao da se 'klin klinom izbija' i da bi za oporavak od bola najbolje bilo da posjeti bordele u luci, gdje bi mogao izabrati bilo koju enu deformiranih stopala, kako je zvao zlatne ljiljane. Kako mu je mogao predloiti takvo to nastrano? Nije postojala ena koja bi mogla nadomjestiti Lin, nikad nee voljeti drugu, u to je Tao Chi'en bio uvjeren. Od Hobbsa je u to vrijeme prihvaao jedino njegove velikodune boce viskija. Tjedne je proveo u alkoholnoj letargiji dok mu nije istekao novac i malo-pomalo je morao prodati ili zaloiti ono to posjeduje, sve dok jednoga dana nije mogao platiti najamninu i morao se preseliti u jeftin hotel. Tada se sjetio da je zhongyi i vratio se poslu, premda je jedva jedvice izvravao obveze, prljave odjee, raupane pletenice, loe izbrijan. Kako je uivao dobar ugled, pacijenti su podnosili njegov izgled straila i njegove greke pijanca s pomirenou siromaha, ali su brzo prestali traiti njegove savjete. Ni Ebanizer Hobbs nije ga ponovno zvao da obrade teke sluajeve, jer je izgubio povjerenje u njegove sudove. Dotad su se obojica bili uspjeno nadopunjavali: Englez je mogao prvi put smiono prakticirati kirurgiju zahvaljujui monim drogama i zlatnim iglama kadrim da ublae bol, smanjiti iskrvarenja i skratiti vrijeme zacjeljivanja oiljaka, a Kinez se nauio upotrebi skalpela i drugim metodama europske nauke. Ali drhtavih ruku i zamagljenih oiju od
123

trovanja alkoholom i suza, Tao Chi'en je prije predstavljao opasnost negoli pomo. U proljee 1847. Tao Chi'enova se sudbina opet iznenada preokrenula, kao to se bijae ve dogodilo nekoliko puta u njegovu ivotu. Kako je gubio svoje redovite pacijente i proirio se glas o gubitku njegova lijenikog ugleda morao se usredotoiti na najbeznadnije luke etvrti, gdje nitko nije pitao za njegove preporuke. Bili su to rutinski sluajevi: kontuzije, ubodi noem i rane od metaka. Jedne je noi Tao Chi'en bio hitno pozvan u krmu da saije mornara nakon neke kolosalne svae. Poveli su ga u stranji dio lokala gdje je leao ovjek u nesvjestici, glave rasko-ljene poput lubenice. Njegov suparnik, divovski Norveanin, bio je podigao teak drveni stol i upotrijebio ga kao toljagu da se obrani od svojih napadaa, skupine Kineza spremnih da mu daju batine za pamenje. U gomili su se bacili na Norveanina i bili bi napravili od njega sjeckano meso da mu u pomo nije priteklo nekoliko nordijskih mornara koji su pili u istom lokalu i ono to je otpoelo kap rasprava pijanih kockara pretvorilo se u rasnu bitku. Kad je stigao Tao Chi'en, oni koji su mogli hodati ve su mnogo prije bili nestali. Norveanin se vratio neozlijeen na svoj brod, kamo su ga sprovela dva engleska policajca, a jedini na vidiku bili su krmar, rtva u agoniji i kormilar koji je bio sredio da se udalje policajci. Da je ranjenik bio Europljanin, zacijelo bi bio odveden u britansku bolnicu, ali kako je posrijedi bio Azijac, luke vlasti nisu se previe gnjavile. Tao Chi'enu je bio dovoljan jedan pogled da odredi kako se nita ne moe napraviti za toga jadnika slomljene lubanje iz koje je virio mozak. Tako je to objasnio kormilaru, bradatom i grubom Englezu. 'Greni Kinezu! Ne moe zaustaviti krv i zaiti mu glavu?' zahtijevao je. 'Raskoljena mu je lubanja, zato je ivati? Ima pravo umrijeti u miru. 'Ne moe umrijeti! Moj brod polazi u svitanje i trebam tog ovjeka na brodu! On je kuhar!' 'ao mi je', odvrati Tao Chi'en smjerno se naklonivi, pokuavajui prikriti gnuanje koje je u njemu izazivao taj neosjetljivi fan wey. Kormilar je zatraio bocu dina i pozvao Tao Chi'ena da pije s njim. Ako za kuhara nije bilo ikakve utjehe, mogli su popiti aicu u njegovo ime, ree, kako poslije ne bi dolazila njegova jebena utvara, proklet bio, da ih potee nou za stopala. Smjestili su se nekoliko koraka od umirueg da se bez urbe napiju. S vremena na vrijeme Tao Chi'en se naginjao da ga primi za bilo procijenivi kako mu ne preostaje vie od nekoliko minuta ivota, ali se pokazalo da je ovjek otporniji no to je oekivao. Zhong yi je jedva zamjeivao kako mu Englez puni jednu au za drugom dok on jedva da je
124

otpio iz svoje. Ubrzo mu se vrtjelo i vie se nije mogao sjetiti zato se uope ondje nalazio. Sat poslije, kad se njegov pacijent stresao od nekoliko smrtnih greva i izdahnuo, Tao Chi'en nije toga bio svjestan, jer se valjao po podu bez svijesti. Probudio se na blijeteem podnevnom svjetlu, uasno teko otvorio oi i tek to se uspio malo uspraviti, naao se okruen nebom i vodom. Trebalo mu je poprilino da shvati kako lei na leima na velikom smotku uadi na brodskoj palubi. Udar valova po rebrima lae bubnjao je u njegovoj glavi kao strahovita zvonjava. Pomisli da uje glasove i povike, ali nije ni u to bio siguran, lako je mogue da je i u samom paklu. Uspio se osoviti na koljena i napredovao je na sve etiri nekoliko metara, kad ga je spopala munina pa se svalio potrbuke. Nekoliko minuta poslije osjetio se zapljusnut vjedrom hladne vode po glavi i zauo glas kako mu se obraa na kantonskom. Podigao je pogled i naao se pred golobradim i simpatinim licem koje ga je pozdravljalo velikim osmijehom kojemu je manjkalo pola zubi. Drugo vjedro morske vode napokon ga je izvuklo iz zaprepatenosti. Mladi Kinez koji ga je s toliko ara pljuskao vodom sagnuo se do njega glasno se smijui i udarajui se dlanovima o bedra kao da je njegovo jadno stanje neodoljivo draesne 'Gdje sam?' uspio je promucati Tao Chi'en. 'Dobrodoao na Liberty\ Idemo prema istoku, ini se.' 'Ali ja ne elim ii nikamo! Moram smjesta sii!' Novi grohoti doekali su te njegove namjere. Kad je naposljetku uspio obuzdati svoje veselje, ovjek mu je objasnio da je potpisao 'ugovor', ba kao to je i s njim bilo nekoliko mjeseci prije. Tao Chi'en je outio da e se onesvijestiti. Poznavao je tu metodu. Ako bi nedostajalo mukaraca da se popuni posada, pribjegavalo se mjerama iz nude, napili bi ili oamutili udarcem batine o glavu nesmotrene kako bi ih se pridobilo na brod protiv njihove volje. ivot na moru bio je surov i slabo plaen, harale su nesree, loa prehrana i bolesti, na svakom bi putovanju pomrlo vie od jednog mornara, a tijela bi zavravala na dnu oceana i nitko ih se vie ne bi sjetio. Osim toga kapetani su obino bili despoti koji nisu morali polagati raune nikomu i svaku su pogreku kanjavali biem. U angaju se trebao postii kavalirski dogovor izmeu kapetana kako bi ograniili meusobno otimanje slobodnih mukaraca i ne bi se jagmili za tuim mornarima. Prije dogovora, svaki put kad bi ovjek siao u luku da u sebe ulije nekoliko gutljaja, izlagao se riziku da jutro doeka na nekoj drugoj lai. Prvi asnik Libertyja odluio je nadomjestiti mrtvoga kuhara Tao Chi'enom - u njegovim oima svi su 'uti' bili jednaki i bilo je svejedno je li posrijedi
125

ovaj ili onaj - a poto ga je opio, natjerao ga je da se ukrca na brod. Prije no to se probudio utisnuo je otisak njegova palca na ugovor, prisilivi ga na dvogodinju slubu. Polako se u Tao Chi'enovu otupjelom mozgu ocrtala veliina onoga to se zbilo. Pomisao da se pobuni nije mu pala na um, bilo bi to ravno samoubojstvu, ali je nakanio dezertirati tek to dotaknu kopno na bilo kojoj toki planeta. Mladi mu je pomogao da se postavi na noge i opere, potom ga je poveo do potpalublja, gdje su se nizale kabine i visee mree. Dodijelio mu je njegovo mjesto i sanduk za uvanje osobnih stvarica. Tao Chi'en je mislio da je sve izgubio, ali je vidio svoj kovei s lijenikim instrumentima na daanom drvenom podu koji e mu biti krevetom. Kormilar se pametno dosjetio i spasio ga. Meutim, Linin crte bijae ostao na njezinu oltaru. Shvatio je, uasnut, da ga duh njegove ene moda nee moi pronai nasred oceana. Prvih dana plovidbe muila ga je slabost, na trenutke je dolazio u napast da se baci preko palube i okona svoje patnje jednom zauvijek. Tek to se mogao odravati na nogama, uputili su ga u jednostavnu kuhinju, gdje su potreptine visjele s kuka sudarajui se pri svakom ljuljanju sa zagluujuim tropotom. Svjee zalihe koje su dobili u Hong Kongu brzo su iscrpljene i uskoro nije bilo niega, osim ribe i slanoga mesa, graha, eera, maslaca, crvljiva brana i keksa tako starih da su ih esto morali razbijati ekiem. Sve su se ivene namirnice prelijevale umakom od soje. Svaki je mornar imao na raspolaganju pintu rakije na dan da utopi tugu i isplahne si usta, jer je upaljeno zubno meso bilo jedan od problema ivota na moru. Za kapetanov stol Tao Chi'en je imao jaja i englesku marmeladu, koje je morao tititi vlastitim ivotom, uputili su ga. Porcije su bile proraunane da potraju tijekom plovidbe ako se ne bi dogodile prirodne nepogode, poput oluja koje su ih skretale s kursa ili nedostatka vjetra koji bi ih paralizirao, a nadopunjavali su ih svjeom ribom to su je putem hvatali mreama. Od Tao Chi'ena se nije oekivala kulinarska nadarenost, njegova se uloga sastojala od nadzora namirnica, likera i slatke vode namijenjenih za svakog pojedinog ovjeka, te borbe protiv kvarenja i mieva. Morao je takoer sudjelovati u ienju i poslovima plovidbe poput bilo kojeg mornara. Nakon tjedan dana poeo je uivati u svjeem zraku, grubom radu i drutvu tih mukaraca pristiglih s etiri strane svijeta, od kojih je svaki imao svoju pripovijest, svoje nostalgije i svoje vjetine. U trenucima odmora svirali bi neko glazbalo i pripovijedali prie o morskim sablastima i egzotinim enama iz dalekih luka. Posada je dolazila iz raznih dijelova svijeta, imali su razliite jezike i obiaje, ali bijahu sjedinjeni neim nalik
126

prijateljstvu. Izoliranost i uvjerenje da trebaju jedni druge pretvarala je u drugove mukarce koji se na kopnu ne bi bili ni pogledali. Tao Chi'en se opet smijao kao to nije inio jo od poetka Linine bolesti. Jednog jutra pozvao ga je kormilar da ga osobno predstavi kapetanu Johnu Sommersu, kojega je bio samo izdaleka vidio na zapovjednikom mostu. Naao se pred visokim mukarcem opaljenim vjetrovima s mnogih zemljopisnih duina, tamne brade i elinih oiju. Obratio mu se preko kormilara koji je govorio neto kantonskog, ali je on odgovorio na svom knjikom engleskom s izvjetaenim aristokratskim naglaskom koji je nauio od Ebanizera Hobbsa. Tao Chi'en nije ispunio svoju nakanu da dezertira u prvoj luci koju Liberty dotakne, jer nije znao kamo bi poao. Vratiti se svom bijednom ivotu udovca u Hong Kongu imalo je jednako malo smisla kao i nastaviti ploviti. Ovdje ili ondje bilo je svejedno, a kao mornar barem e moi putovati i nauiti metode lijeenja kojima se koristi u drugim dijelovima svijeta. Jedino ga je zaista muilo to to ga u tom tumaranju po valovima Lin moda nee moi pronai, koliko god izvikivao njezino ime na sve strane svijeta. U prvoj je luci siao poput ostalih, uz dozvolu da ostane na kopnu est sati, ali umjesto da ih potroi po gostionicama, slijedei kapetanovo zaduenje, izgubio se na trnici traei mirodije i ljekovite biljke. 'Kad ve imamo doktora, trebamo i lijekove' rekao je. Dao mu je torbu s tono odbrojenim kovanicama i upozorio ga da e ga, ako misli pobjei ili ga prevariti, traiti dok ga ne nae i prerezati mu vrat vlastitom rukom, jer se jo nije bio rodio ovjek kadar da ga nekanjeno ismije. 'Jasno, Kinezu?' 'Jasno, Englezu.' 'Obraaj mi se s "gospodine"!' 'Kae mi gospodin Oglesbv da si neka vrsta nadrilijenika?' 'Ja sam zhongyi, lijenik.' 'Lijenik? Kako lijenik?' 'Kineska je medicina nekoliko stoljea starija od engleske, kapetane', nasmijeio se blago Tao Chi'en, upotrijebivi tono rijei svog prijatelja Ebanizera Hobbsa. Kapetan Sommers je podigao obrve u srditoj gesti zbog drskosti tog ovjeuljka, ali ga je istina razoruala. Nasmijao se dobrohotno. 'Dakle, mister Oglesbv, nalijte tri ae brendija. Nazdravit emo doktoru. Oni su rijetka rasko. To je prvi put da imamo vlastitog lijenika na brodu!' 'Da, gospodine', odvrati Tao Chi'en sputajui pogled, jer je nauio da bijelcima ne gleda u lice.
127

Njegovo prvo iznenaenje bilo je otkrie da Kina nije apsolutno sredite univerzuma. Bilo je drugih kultura, barbarskijih, svakako, ali mnogo monijih. Nije zamiljao da Britanci nadziru dobar dio kugle zemaljske, kao to nije ni slutio da su drugi fan weyi gospodari prostranih kolonija u dalekim zemljama podijeljenim na etiri kontinenta, to si je kapetan John Sommers postavio kao zadatak da mu objasni onoga dana kad mu je izvadio upaljeni kutnjak pred obalama Afrike. Izveo je operaciju isto i gotovo bezbolno zahvaljujui kombinaciji zlatnih igala u sljepo-oicama i paste od mirisnog klinia i eukaliptusa koju je nanio na zubno meso. Kad je zavrio i pacijent je s olakanjem i zahvalan mogao dovriti svoju bocu likera, Tao Chi'en ga se usudio zapitati kamo idu. Uznemiravalo ga je to putuje naslijepo, s rasprenom crtom obzora izmeu beskonanih mora i neba kao jedinom vrstom tokom. 'Idemo prema Europi, ali za nas se nita ne mijenja. Mi smo pomorci, uvijek na vodi. eli se vratiti svojoj kui?' 'Ne, gospodine.' 'Ima negdje obitelj?' 'Ne, gospodine.' 'Onda ti je svejedno idemo li na sjever ili jug, na istok ili zapad, nije li tako?' 'Da, ali volim znati gdje sam.' 'Zato?' 'Ako padnem u vodu ili se potopimo. Moj e se duh trebati snai da se vrati u Kinu, inae e se potucati bez cilja. Vrata neba su u Kini.' 'to tebi sve ne padne na pamet!' nasmije se kapetan. 'Dakle, da bi se stiglo u raj mora se umrijeti u Kini? Pogledaj kartu, ovjee. Tvoja je zemlja najvea, to je tono, ali mnogo je svijeta izvan Kine. Ovdje je Engleska, to je tek malen otok, ali ako pribroji nae kolonije, vidjet e da smo gospodari vie nego polovice globusa.' 'Kako to?' 'Tako kao to smo to napravili u Hong Kongu: ratom i smicalicama. Recimo da je to mjeavina pomorske moi, pohlepe i discipline. Nismo nadmoniji, nego najokrutniji i najodluniji. Nisam osobito ponosan to sam Englez i kad bude proputovao toliko koliko sam proputovao ja, ni ti se nee ponositi to si Kinez.' U idue dvije godine Tao Chi'en je stupio na kopno triput, jednom u Engleskoj. Izgubio se meu prostakom svjetinom u luci i hodao londonskim ulicama promatrajui sve te novine oima zauena djeteta. Fan weyi su bili puni iznenaenja, s jedne im je strane manjkalo i najmanje tankoutnosti i ponaali su se kao divljaci, no s druge su strane bili sposobni za udesnu domiljatost. Uvjerio se da Englezi pate u svojoj
128

zemlji od iste one arogancije i loeg odgoja koje pokazuju u Hong Kongu: ophodili su se prema njemu bez potovanja, nita nisu znali o uljudnosti ili etiketi. Htio je popiti pivo, ali su ga silom izbacili iz krme: ovamo ne ulaze uti psi, rekli su mu. Brzo se zbliio s drugim azijskim mornarima i nali su jedno mjesto kojim je upravljao stari Kinez, gdje su mogli jesti, piti i puiti u miru. Sluajui pripovijesti drugih mukaraca, procijenio je koliko toga jo valja nauiti i odluio je da e prvo biti koritenje akama i noem. Od slabe su koristi znanja ako se ovjek nije sposoban obraniti; mudri uitelj akupunkture bio ga je zaboravio pouiti i tom bitnom naelu. U veljai 1849. Libertyje pristao u Valparaisu. Sljedeeg dana kapetan John Sommers pozvao ga je u svoju kabinu i predao mu pismo. 'Dali su mi ga u luci, za tebe je i dolazi iz Engleske.' Tao Chi'en je uzeo omotnicu, pocrvenio i golem osmijeh obasja mu lice. 'Nemoj mi rei da je ljubavno pismo!' narugao se kapetan. 'Bolje od toga', odvratio je, spremivi ga u otvor izmeu prsa i koulje. Pismo je moglo biti samo od njegova prijatelja Ebanizera Hobbsa, prvo koje mu je stiglo u ove dvije godine to ih provodi plovei. 'Napravio si dobar posao, Chi'en.' 'Mislio sam da vam se ne svia moje jelo, gospodine', nasmijao se Tao. 'Kao kuhar si izgubljen sluaj, ali zna o medicini. U dvije godine nije mi umro nijedan ovjek i nitko nije imao skorbut. Zna li to to znai?' 'Dobru sreu.' 'Tvoj ugovor istjee danas. Pretpostavljam da te mogu napiti i natjerati da potpie produenje. Moda bih to napravio s nekim drugim, ali tebi dugujem neke usluge, a ja plaam svoje dugove. eli li nastaviti ploviti sa mnom? Poveat u ti plau.' 'Kamo?' 'U Kaliforniju. No ostavit u ovaj brod, upravo su mi ponudili parobrod, to je prilika koju sam ekao godinama. Volio bih da poe sa mnom.' Tao Chi'en je bio uo za parobrode i uasavao ih se. Pomisao na goleme pei pune uzavrele vode koje proizvode paru i pokreu paklenu maineriju mogla je pasti na pamet tek ljudima to su vjeito u urbi. Nije li bolje putovati u ritmu vjetrova i struja? Zato se nadmetati s prirodom? Kruile su glasine o peima koje su se rasprsnule na puini i skuhale jo ivu posadu. Komadi ljudskoga mesa, poput skuhanih kampa, ispaljivani su u svim smjerovima za hranu ribama, dok se due tih nesretnika, raspadnute u prasku i kovrtljajima pare, nikad nisu mogle sjediniti sa svojim precima. Tao Chi'en se jasno sjeao izgleda svoje mlae sestrice poto je na nju pao lonac s vruom vodom, jednako kao to se sjeao njezinih stranih, bolnih
129

vapaja i samrtnih greva. Nije bio spreman izloiti se takvu riziku. Zlato Kalifornije koje je, kako su govorili, bilo pobacano po tlu poput kamenia takoer ga nije previe mamilo. Nita nije dugovao Johnu Sommersu. Kapetan je bio neto snoljiviji od veine fan weya i ophodio se prema posadi s odreenom nepristranou, ali nije bio njegov prijatelj i nikad to nee biti. 'Ne, hvala, gospodine.' 'Ne eli upoznati Kaliforniju? Moe se obogatiti za kratko vrijeme i vratiti u Kinu pretvorivi se u magnata.' 'Da, ali s brodom na jedra.' 'Zato? Parobrodi su moderniji i bri.' Tao Chi'en nije pokuao objasniti svoje pobude. Zautio je gledajui u pod s kapom u ruci dok je kapetan dovravao ispijanje svoga viskija. 'Ne mogu te prisiliti', ree napokon Sommers. 'Dat u ti pismo preporuke za svog prijatelja Vincenta Katza s bergantina Emilia, koji takoer polazi za Kaliforniju sljedeih dana. On je prilino osebujan Nizozemac, vrlo poboan i strog, ali je dobar ovjek i dobar pomorac. Tvoje e putovanje biti polaganije no moje, ali emo se moda vidjeti u San Franciscu, a ako se pokaje zbog svoje odluke, uvijek moe ponovno doi raditi sa mnom.' Kapetan John Sommers i Tao Chi'en prvi su se put rukovali. Putovanje Skuena u svom brlogu u brodskom spremitu, Eliza je poela umirati. Mraku i dojmu da je zazidana iva pridruio se zadah, mjeavina sadraja zaveljaja i kutija, posoljene ribe u kacama te morski otpaci utisnuti u staro brodsko drvo. Njezin dobar njuh, tako koristan za prelaenje svijetom zatvorenih oiju, bio se pretvorio u spravu za muenje. Jedino joj je drutvo bio udni trobojni maak, zakopan kao i ona u brodskom spremitu kako bi je zatitio od takora. Tao Chi'en ju je uvjerio da e se naviknuti na zadah i samicu jer se na gotovo sve tijelo svikne u vremenima nude, nadodao je da e putovanje biti dugo i nee se nikad moi pojaviti na svjeem zraku, tako da bi joj bilo najpametnije ne misliti kako ne bi poludjela. Imat e vode i hrane, obeao joj je, za to e se on pobrinuti kad se uzmogne spustiti u brodsko spremite ne izazivajui sumnje. Bergantin je bio malen ali nakrcan ljudima i bit e lako iskrasti se pod raznim izgovorima. 'Hvala. Kad stignemo u Kaliforniju, dat u vam bro od tir-kiza...' 'uvajte ga, ve ste mi platili. Trebat e vam. Zato idete u Kaliforniju?'
130

'Udati se. Moj se zarunik zove Joaquin. Spopala ga je zlatna groznica i otiao je. Rekao je da e se vratiti, ali ga ja vie ne mogu ekati.' Tek to je laa napustila zaljev Valparaisa i isplovila na puinu, Eliza je poela buncati. Provela je sate leei u mraku kao ivotinja u vlastitom svinjcu, tako bolesna da se nije sjeala gdje je ni zato, dok se napokon nisu otvorila vrata brodskog spremita i Tao Chi'en se pojavio osvijetljen vrkom svijee, nosei joj tanjur hrane. Bilo mu je dovoljno da je vidi kako bi shvatio da djevojka nita ne moe staviti u usta. Dao je veeru maku, otputio se da potrai vjedro s vodom i vratio se da ju oisti. Poeo joj je davati da pije jak napitak od dumbira i primijenio tucet svojih zlatnih igala dok joj se eludac nije smirio. Eliza je slabo marila kad ju je potpuno razodjenuo, pomno oprao morskom vodom, isprao alicom slatke vode i istrljao je od glave do pete onim istim bal-zamom koji se preporuuje za malarijsku groznicu. Nekoliko trenutaka potom spavala je umotana u svoj kastiljanski ogrta, s makom pod nogama, dok je Tao Chi'en na palubi ispirao svoju odjeu u moru pokuavajui ne privui pozornost premda su se u to doba mornari odmarali. Tek ukrcani putnici patili su poput Elize od morske bolesti, nasuprot ravnodunosti onih iz Europe koji su proveli tri mjeseca na putu i ve bijahu proli tu kunju. Iduih dana, dok su se novi putnici Emilije navikavali na valjanje valova i uspostavljali navike nune za ostatak plovidbe, u dnu potpalublja Eliza je bila sve bolesnija. Tao Chi'en se sputao koliko je god esto mogao da joj daje vode i pokua ublaiti munine, udei se to slabost, umjesto da se smanjuje, raste. Nastojao joj je olakati stanje sredstvima poznatim za te sluajeve i onima koje je improvizirao u oajanju, ali je Eliza malo toga uspijevala zadrati u elucu i ve je dehidrirala. Prireivao joj je vodu sa solju i eerom i davao je na liice s beskrajnim strpljenjem, ali su prola dva tjedna bez vidljiva poboljanja i doao je trenutak kad je koa na djevojci visjela poput pergamene i vie nije mogla ustati da radi vjebe koje joj je Tao nametao. 'Ako se ne bude micala, utrnut e ti tijelo i pomraiti se um', ponavljao joj je. Brigantin je nakratko dotaknuo luke Coquimba, Caldere, Antofa-gaste, Iquiquea i Arice i u svakoj ju je prilici pokuao uvjeriti da se iskrca i potrai nain da se vrati kui, jer je vidio kako neprekidno slabi i bio je preplaen. Bijahu ostavili iza sebe luku Callao kad se Elizino stanje kobno preokrenulo. Tao Chi'en je na trnici nabavio zalihu listova koke, ija su mu dobra medicinska svojstva bila dobro poznata, te tri ive kokoi, koje je naumio drati skrivene da ih jednu po jednu zakolje, jer je bolesnica trebala neto hranjivije od mravih brodskih obroka. Prvu je skuhao u juhi
131

punoj svjeeg umbira i spustio se odluan da ulije juhu u Elizu makar i silom. Upalio je fenjer s kitovim lojem, prokrio si put kroz zaveljaje i pribliio se djevojinu kocu: oi su joj bile sklopljene i nije se inilo da zamjeuje njegovu nazonost. Ispod njezina tijela pruala se velika mrlja krvi. Zhongyi je uskliknuo i nagnuo se nad nju nagaajui da je nesretnica nekako sredila da se ubije. Nije ju mogao kriviti, u slinim bi prilikama i on napravio isto, pomislio je. Zadignuo joj je koulju, no nije bilo nikakve vidljive rane, a kad ju je dotaknuo, shvatio je da je jo iva. Protresao ju je dok nije otvorila oi. 'Nosea sam', priznala je napokon tanunim glasom. Tao Chi'en se objema rukama zgrabio za kosu, izgubivi se u litaniji alopojki na narjeju svoga rodnog sela kojemu se nije utekao petnaest godina: da je znao, nikad joj ne bi bio pomogao, kako joj je palo na pamet da se trudna otputi u Kaliforniju, ona je luda, samo mi to jo nedostaje, pobaaj, ako umre, on je izgubljen, u kakvu se to nevolju upleo, kako je glup, kako nije pogodio uzrok njezine urbe da pobjegne iz ilea? Dodao je kletve i proklinjanja na engleskom, ali se ona opet bijae onesvijestila i bila je onkraj ikakva prijekora. Drao ju je u naruju njiui je kao dijete dok mu se srdba pretvarala u neodoljivo suosjeanje. Na trenutak mu je pala na um pomisao da poe kapetanu Katzu i sve mu prizna, ali nije mogao predvidjeti njegovu reakciju. Taj luteranski Nizozemac koji se ophodio prema enama na brodu kao da su kune zacijelo bi se razbjesnio doznavi da jednu vozi kao slijepoga putnika, pa jo k tomu noseu i na samrti. A kakvu bi kaznu sauvao za njega? Ne, nije to mogao rei nikomu. Jedina je alternativa bila da eka da Eliza ode na drugi svijet, ako je takva bila njezina karma, te potom baci tijelo u more zajedno s vreama smea iz kuhinje. Najvie to je mogao uiniti za nju, ako bi je vidio da previe pati, bilo bi da joj pomogne dostojanstveno umrijeti. Krenuo je put izlaza kad je outio na koi udnu prisutnost. Preplaen, podigao je fenjer i vidio savreno jasno na krugu po-drhtavajueg svjetla svoju oboavanu Lin kako ga promatra na maloj udaljenosti s onim podrugljivim izrazom na svom prozranom licu, to je bilo njezin najvei ar. Nosila je haljinu od zelene svile izvezenu zlatnim nitima, istu koju je uvala za vane prilike, kose skupljene u jednostavnoj puni privrenoj tapiima od bjelokosti te dvije svjee peonije za uima. Takvu ju je bio vidio posljednji put kad su je ene iz susjedstva odjenule prije pogrebnog obreda. Tako je stvarna bila prikaza njegove supruge u brodskom spremitu da ga je svladala panika: duhovi, koliko god dobri bili za ivota, obiavali su se ponaati okrutno sa smrtnicima. Pokuao je pobjei prema
132

vratima, ali mu je ona potpuno zaprijeila prolaz. Tao Chi'en je pao na koljena, drhtei, ne isputajui fenjer, svoju jedinu sponu sa stvarnou. Pokuao je s molitvom kako bi istjerao avole ako su preuzeli Linino oblije kako bi ga smeli, no nije se mogao sjetiti rijei i tek je dug jauk ljubavi prema njoj i nostalgije za prolou iziao s njegovih usana. Tada se Lin nagnu nad njega sa svojom nezaboravnom njenou, tako blizu da bi je, da se usudio, bio mogao poljubiti, i promrmlja kako ne bijae dola tako izdaleka da mu utjera strah, nego da ga podsjeti na dunosti asna lijenika. I ona takoer bijae na rubu da iskrvari poput ove djevojke poto je donijela na svijet svoju ker i tom je prilikom on bio kadar da ju spasi. Zato ne uini isto za ovu djevojku? to se dogaa s njezinim ljubljenim Taom? Zar je moda izgubio svoje dobro srce i pretvorio se u ohara? Prerana smrt nije Elizina karma, uvjeri ga. Ako je ena spremna prijei svijet zakopana u komarnoj rupi kako bi pronala svoga mukarca, to je stoga to je u njoj mnogo qija. 'Mora joj pomoi, Tao, ako umre ne vidjevi svog ljubljenog, nikad nee pronai spokoj i njezina e te sablast slijediti zauvijek', upozori ga Lin prije no to je ieznula. 'ekaj!' preklinjao je mukarac pruajui ruku da je zadri, ali su se njegovi prsti sklopili u prazno. Zadugo je Tao Chi'en ostao svaljen na tlu nastojei vratiti razbor dok njegovo obeznanjeno srce nije prestalo galopirati, a tanana se Linina aroma rasplinula u brodskom spremitu. Ne idi, ne idi, ponovio je tisuu puta, svladan ljubavlju. Naposljetku je mogao stati na noge, otvoriti vrata i izii na zrak. No je bila mlaka. Pacifiki ocean svjetlucao je poput srebra s Mjesecom odraenim na vodi, a lagani lahor nadimao je stara Emilijina jedra. Mnogi su se putnici ve bili povukli ili kartali u kabinama, drugi su bili objesili visee mree da provedu no u meteu strojeva, torova s konjima i sanduka koji su ispunili palube, a neki su se zabavljali na krmi promatrajui zaigrane dupine na zapjenjenoj brazdi lade. Tao Chi'en je zahvalno podigao oi prema golemom nebeskom svodu. Prvi put od svoje smrti Lin gaje posjetila ovako neprikriveno. Prije no to je zapoeo svoj mornarski ivot nekoliko ju je puta bio zapazio u blizini, osobito kad bi se udubio u duboku meditaciju, ali tada je bilo lako pobrkati krhku nazonost njezina duha s enjama udovca. Lin je obiavala proi uz njega okrznuvi ga svojim finim prstima, no on bi dvojio je li to doista ona ili tek tvorevina njegove izmuene due. Meutim, prije nekoliko trenutaka u brodskom spremitu nije bilo dvojbi: Linino mu se lice bilo pojavilo tako blistavo i
133

jasno kao ovaj Mjesec ponad mora. Osjetio je da je uz njega i bio je zadovoljan kao onih davnih noi kad je spavala uurena u njegovu zagrljaju poto su vodili ljubav. Tao Chi'en se uputio prema spavaonici za posadu, gdje mu je na raspolaganju bio uzak drveni leaj, udaljen od jedinog vjetrenja to se provlailo kroz vrata. Bilo je nemogue spavati bez zraka i usred ljudskog zadaha, ali jo od polaska iz Valparaisa nije to morao, jer je ljeto doputalo da se izvali na podu palube. Potraio je svoju krinju prikovanu o pod kako bi bila zatiena od valjanja na valovima, skinuo klju s vrata, otvorio lokot i izvadio svoj kovei i boicu laudana. Potom je potajice odijelio dvostruku porciju slatke vode i potraio nekoliko kuhinjskih krpa, koje e mu posluiti u nedostatku neeg boljeg. Krenuo je natrag u brodsko spremite kad ga je neija ruka primila za nadlakticu. Okrenuo se iznenaen i vidio jednu od ileanki, koja, prkosei neopozivoj kapetanovoj naredbi da se povuku nakon zalaska sunca, bijae izila da zavodi muterije. Uas ju je prepoznao. Od svih ena na brodu Azucena Placeres bila je najsimpatinija i najsmionija. Prvih je dana jedina bila pripravna pomoi putnicima koji su patili od morske bolesti, a jednako je tako brino njegovala mladoga mornara koji je pao s jarbola i slomio ruku. Tako je zadobila potovanje ak i krutoga kapetana Katza, koji je otad hinio da ne vidi njezinu neposlunost. Azucena je besplatno pruala svoje usluge bolniarke, ali onaj tko bi se usudio staviti ruku na njezino vrsto tijelo morao je platiti u gotovini, jer ne valja brkati dobro srce s glupou, kako je govorila. To je moj jedini kapital i ako ne pazim na njega, nadrapala sam, objanjavala je veselo se lupkajui po turu. Azucena Placeres mu se obratila s etiri rijei razumljive na svakom jeziku: okolada, kava, tabak, brendi. Kao to je uvijek inila kad bi se s njom mimoiao, objasnila mu je smjelim pokretima svoju elju da razmijeni neku od tih luksuznih stvarica za svoje usluge, no zhong yi ju je odgurnuo u stranu i proslijedio svojim putem. Dobar dio noi Tao Chi'en je proveo uz Elizu u groznici. Bavio se tim iscrpljenim tijelom s ogranienim sredstvima iz svog koveia, svojim dugim iskustvom i kolebljivom njenou sve dok nije izbacila okrvavljenoga mekuca. Tao Chi'en ga je pregledao pod svjetlom fenjera i mogao je odrediti bez ikakve sumnje da je rije o nekoliko tjedana starom fetusu i da je itav. Kako bi dokraja oistio utrobu, postavio je svoje igle na djevojine nadlaktice i noge izazivajui jake kontrakcije. Kad je bio siguran u ishod, odahnuo je s olakanjem: preostalo je tek da zamoli Lin da intervenira kako bi se izbjegla infekcija. Do te je noi Eliza predstavljala
134

za njega poslovnu nagodbu, a na dnu njegove krinje bila je ona biserna ogrlica da to potvrdi. Bila je tek nepoznata djevojka za koju je mislio da ne osjea nikakvo zanimanje, fan wey velikih stopala i snalaljiva temperamenta kojoj bi teko bilo stei mua jer nije pokazivala nikakvu spremnost da ugodi ili slui mukarcu, to se lako moglo vidjeti. Sad se, naruena zdravlja nakon pobaaja, vie nikada nee moi udati. ak je ni ljubavnik, koji ju je osim toga ve jednom bio napustio, nee eljeti za suprugu, ako ga, to bi uistinu bilo nevjerojatno, jednoga dana pronae. Morao je priznati da za jednu strankinju Eliza nije posve runa, bio je tu barem lagani orijentalni traak u njezinim bademastim oima i duga, crna i sjajna kosa poput uznosita repa carskoga konja. Kad bi imala avolsku frizuru, utu ili crvenu kao tolike koje je bio vidio nakon svog odlaska iz Kine, moda joj se ne bi bio ni pribliio; ali ni njezin dobar izgled ni vrstoa njezina karaktera nee joj pomoi, njezina je zla kob bila odluena, za nju nije bilo nade: zavrit e kao prostitutka u Kaliforniji. Bijae posjetio mnoge takve ene u Kantonu i Hong Kongu. Velik dio svoga lijenikog znanja dugovao je godinama kad se bavio tijelima tih nesretnica zlostavljanih udarcima, bolestima i drogama. Nekoliko je puta tijekom te duge noi pomislio ne bi li bilo plemenitije pustiti je da umre unato Lininim uputama i tako je spasiti strane sudbine, no bijae mu platila unaprijed i morao je izvriti svoj dio ugovora, ree sam sebi. Ne, nije to bio jedini razlog, zakljui, budui da se od poetka pitao kakve su bile njegove vlastite pobude da ukrca tu malu slijepu putnicu na brod. Rizik je bio golem, nije bio uvjeren da je neto tako silno nerazborito bio uinio jedino zbog vrijednosti bisera. Neto u smionoj Elizinoj odlunosti bijae ga dir-nulo, neto u krhkosti njezina tijela i sranoj ljubavi koju je iskazivala prema svom ljubavniku podsjealo ga je na Lin... Napokon je u osvit Eliza prestala krvariti. Bacakala se od vruice i cvokotala unato nepodnoljivoj vruini u brodskom spremitu, ali joj je puls bio mirniji i disala je spokojno u svom snu. No nije bila izvan opasnosti. Tao Chi'en je htio ostati ondje da bdije nad njom, ali je proraunao da jo malo nedostaje do svitanja i ubrzo e zazvoniti zvono pozivajui ga na posao. Izvukao se izmoden do palube, svalio se potrbuke na daani pod i zaspao kao dijete sve dok ga prijateljski udarac drugoga mornara nogom nije probudio da ga podsjeti na njegove dunosti. Uronio je glavu u vjedro s morskom vodom da se razbudi i jo oamuen otputio se u kuhinju da skuha zobenu kau koja je bila brodski doruak. Svi su ju jeli bez primjedaba, ak i suzdrljivi kapetan Katz, osim ileanaca, koji su prosvjedovali u zboru, unato tome to su bili najbolje
135

opskrbljeni jer su se posljednji ukrcali. Ostali bijahu potratili svoje zalihe duhana, alkohola i poslastica tijekom nepodnoljivih mjeseci plovidbe prije no to su dotaknuli Valparaiso. Proirio se glas da su neki od ileanaca aristokrati, stoga nisu znali oprati vlastite gae ili skuhati vodu za aj. Oni koji su putovali u putnikoj kabini prvoga razreda vodili su slukinje kojima su se kanili koristiti u rudnicima zlata jer im pomisao da osobno uprljaju ruke nije bila ni nakraj pameti. Drugi su radije plaali mornarima da se o njima brinu kad su ve ene jednoglasno odbile to initi; mogle su zaraditi deset puta vie primajui ih na deset minuta u privatnosti svoje kabine, nije bilo razloga da provedu dva sata perui im odjeu. Posada i ostatak putnika ismijavali su te razmaene gospodiie, ali to nikad nisu inili pred njima. ileanci su se pristojno vladali, doimali su se stidljivim i hvalili se velikom uljudnou i kavalirtinom, no bila je dovoljna i najmanja iskra da zapali njihovu tatinu. Tao Chi'en je nastojao da se ne petlja s njima. Ti mukarci nisu prikrivali svoj prezir prema njemu i prema dva crna putnika koji su se ukrcali u Brazilu i platili punu cijenu putne karte, ali jedini nisu imali kabinu niti su smjeli dijeliti stol s ostalima. Drae mu je bilo pet skromnih ileanki sa svojim vrstim, praktinim razumom, vjeno dobrim raspoloenjem i materinskim pozivom koji bi izvirio u trenucima hitnje. Zavrio je svoj radni dan poput mjeseara, u mislima s Elizom, ali nije imao slobodan trenutak da je vidi sve do noi. U podne su mornari uspjeli upecati golemoga morskog psa, koji je u samrtnoj borbi na palubi strahovito lupao repom, ali se nitko nije usudio pribliiti se i dokrajiti ga udarcem toljage. Tao Chi'enu, kao kuharu, pripalo je da nadzire deranje koe, izrezivanje na komade, kuhanje nekih dijelova mesa i soljenje drugih, dok su mornari etkama prali krv s palube, a putnici proslavljali uasan spektakl posljednjim bocama ampanjca, kao uvod u veernju gozbu. Sauvao je srce za Elizinu juhu, a peraje da ih osui, jer su vrijedile pravo bogatstvo na tritu afrodizijaka. Kako su prolazili sati u zaokupljenosti morskim psom, Tao Chi'en je zamiljao Elizu ve mrtvu u potpalublju. Osjetio je burnu navalu radosti kad se uspio spustiti i uvjerio se da je jo iva i da izgleda bolje. Krvarenje je stalo, vr s vodom bio je prazan i sve je ukazivalo da je imala trenutke lucidnosti tijekom tog dugog dana. Zahvalio je kratko Lin na njezinoj pomoi. Djevojka je otvorila oi s naporom, usne joj bijahu suhe, a lice zarumenjelo od vruice. Pomogao joj je da se uspravi i dao snaan napitak tangkueia da joj se oporavi krv. Kad je bio siguran da e ga zadrati u elucu, dao joj je nekoliko gutljaja svjeega mlijeka, koje je pohlepno popila. im se vratila u ivot, obznanila
136

je da osjea glad i zamolila jo mlijeka. Krave koje su vozili na brodu davale su malo, slabo naviknute na plovljenje, bile su sama kost i koa i ve se govorkalo kako e ih usmrtiti. Tao Chi'enu se pomisao da pije mlijeko inila odvratnom, ali ga je njegov prijatelj Ebanizer Hobbs bio upozorio na njegova svojstva za obnovu izgubljene krvi. Ako se Hobbs njime koristio za dijetu prilikom tekih rana, zacijelo e sada imati jednak uinak, prosudio je'Umrijet u, Tao?' 'Ne jo', nasmijao se on, milujui je po glavi. 'Koliko jo treba da stignemo u Kaliforniju?' 'Mnogo. Ne misli na to. Sad mora mokriti.' 'Ne, molim te', branila se ona. 'Kako ne? Mora to napraviti!' 'Pred tobom?' 'Ja sam zhong yi. Ne moe se sramiti preda mnom. Ve sam vidio sve to se ima vidjeti na tvome tijelu.' 'Ne mogu se micati, neu moi podnijeti putovanje, Tao, radije u umrijeti...', jecala je Eliza naslanjajui se na njega da bi sjela na nonu posudu. 'Hrabro, djevojice! Lin kae da je u tebi mnogo cjijci i da nisi stigla tako daleko da sad umre na pola puta.' 'Tko?' 'Nije vano.' Te je noi Tao Chi'en shvatio da se ne moe sam o njoj brinuti, trebao je pomo. Sljedeeg dana, tek to su ene izile iz svojih kabina i smjestile se na pramcu, kao to su uvijek inile da operu odjeu, ispletu kosu i saiju pera i perlice na svom profesionalnom ruhu, dao je znake Azuceni Placeres kako bi mu se obratila. Tijekom putovanja nijedna se nije bila koristila svojom bludnikom odjeom, odijevale su teke tamne haljine i bluze bez ukrasa, obuvale papue, popodne se umatale u svoje plateve, eljale kosu u dvije pletenice na leima i nisu upotrebljavale minku. Doimale su se poput skupine jednostavnih seljanki koje svojski obavljaju kune poslove. ileanka je suuesniki veselo namignula svojim drugaricama i slijedila ga u kuhinju. Tao Chi'en joj prui veliki komad okolade ukraden iz zalihe namijenjene za kapetanov stol i pokuao joj objasniti svoj problem, ali ona nije nita razumjela engleski pa poe gubiti strpljenje. Azucena Placeres omirie okoladu i djetinji smijeak obasja njezino okruglo indijansko lice. Uze kuharovu ruku i stavi je na grudi, pokazujui mu ensku kabinu, slobodnu u to doba, no on je povukao ruku, uhvatio njezinu i poveo je do pokretne rampe za pristup u brodsko spremite. Azucena, napola zauena, napola radoznala, slabano se branila, no on joj nije dao priliku da odbije, otvorio je dasku i gurnuo je niz ljestve, sve se smjekajui kako bi je umirio. Nekoliko su asaka ostali u mraku dok nije pronaao fenjer
137

objeen o jednu gredu i uspio ga upaliti. Azucena se nasmije: napokon je taj udni Kinez shvatio uvjete pogodbe. Nikad to nije bila inila s Azijcem i bila je vrlo radoznala da dozna je li njihov alat kao u drugih mukaraca, ali kuhar nije napravio pokret kojim bi iskoristio privatnost, naprotiv, povukao ju je za nadlakticu krei si put kroz taj labirint s prtljagom. Uplaila se da je taj ovjek poremeen i poela je udarati kako bi ga se otresla, no nije ju pustio tjerajui je da ide naprijed sve dok fenjer nije osvijetlio kotac u kojemu je leala Eliza. 'Isuse, Marijo i Josipe!' uskliknula je Azucena kriajui se uasnuta kad ju je vidjela. 'Reci joj da nam pomogne!' zamolio je Tao Chi'en Elizu na engleskom, tresui je kako bi se vratila u ivot. Elizi je trebalo dobrih etvrt sata da mucajui prevede kratke upute Tao Chi'ena koji je bio izvadio bro s tirkizom iz vreice s draguljima i vitlao njime pred oima drhturee Azucene. Ugovor se, ree joj, sastoji od toga da sie dva put na dan kako bi oprala Elizu i dala joj jesti, a da nitko za to ne dozna. Ako to obavi, bro e biti njezin u San Franciscu, no ako ikomu kae makar i jednu rije, zaklat e ju. ovjek bijae izvukao no iz pojasa i mahao joj je njime pred nosom, dok je u drugoj ruci istaknuo bro kako bi poruka bila posve jasna. 'Razumije?' 'Reci tom nesretnom Kinezu da razumijem i neka spremi taj no, jer e me u nepanji i ne hotei ubiti.' Neko se vrijeme, koje se inilo beskrajnim, Eliza borila u bunilu vruice pod paskom Tao Chi'ena nou, a Azucene Placeres danju. ena bi iskoritavala prvi sat jutra i sijeste, kad je veina putnika drijemala, da se potajice iskrade do kuhinje, gdje bi joj Tao predavao klju. U poetku je silazila u brodsko spremite umirui od straha, ali su uskoro njezina priroeno dobra ud i bro bili moniji od strahovanja. Poela bi trljajui Elizu nasapunanom krpom dok joj ne bi skinula mrtvaki znoj, potom bi ju prisiljavala da jede mlijene kaice sa zobi i kokoju juhu s riom ojaanu tangkueiem koji je pripremao Tao Chi'en, primjenjivala je trave tako kako joj je on nareivao, a vlastitim poticajem davala joj je alicu napitka od boraine na dan. Uzdala se naslijepo u taj lijek koji e oistiti utrobu od trudnoe; boraina i slika Virgen del Carmen bili su prvo to su ona i njezine suputnice u pustolovini bile stavile u svoje krinje za putovanje, jer bi bez tih zatitnika putovi Kalifornije mogli biti vrlo surovi za proputovanje. Bolesnica se gubila prolazei zemljom smrti sve do jutra kad su pristali u luku Guayaquil, koja jedva da je bila seoce to ga je
138

prodrla bujna ekvatorijalna vegetacija i gdje je pristajalo malo brodova, osim radi trgovine s tropskim voem ili kavom, no kapetan Katz je bio obeao predati pisma jednoj obitelji nizozemskih misionara. Tu je korespondenciju nosio sa sobom vie od est mjeseci, a nije bio ovjek koji bi mogao iznevjeriti dogovor. Prethodne je noi, buktei poput lomae, Eliza iznojila groznicu do posljednje kapi, zaspala je sanjajui da se bosa penje bljetavim ljestvama vulkana u erupciji i probudila se mokra, ali bistra i svjeega ela. Svi putnici, ukljuujui ene i dobar dio posade, sili su na nekoliko sati da isprue noge, okupaju se u rijeci i nasite voa, ali je Tao Chi'en ostao na brodu da pokae Elizi kako da upali i popui lulu koju je nosio u svojoj krinji. Dvojio je na koji bi se nain ophodio s djevojkom, bila je to jedna od prigoda u kojima bi bio sve dao za savjete svoga mudrog uitelja. Shvaao je da je nuno odrati je smirenom, to e joj pomoi da joj lake proe vrijeme zatoenitva u brodskom spremitu, no bijae izgubila mnogo krvi i plaio se da e joj droga razvodniti ono krvi to joj je ostalo. Donio je odluku kolebajui se, poto je preklinjao Lin da,brino bdije nad Elizinim snom. 'Opijum. Uspavat e te, tako e vrijeme brzo proi.' 'Opijum! To izaziva ludilo!' 'Ti svakako jesi luda, nema ba mnogo toga izgubiti', nasmijao se Tao. 'Hoe me ubiti, zar ne?' 'Tono. Nije mi uspjelo kad si krvarila pa u to sad uiniti s opijumom.' 'Jao, Tao, bojim se...' 'Mnogo opijuma je zlo. Malo je utjeha, a dat u ti vrlo malo.' Djevojka nije znala koliko je mnogo ili malo. Tao Chi'en joj je davao piti svoje sirupe - 'zmajeva kost' i 'koljka kamenica' - i dijelio joj porcije opijuma kako bi joj udijelile neto malo sati milosrdna polusna, ne doputajui joj da se potpuno izgubi u raju bez povratka. Provela je idue tjedne letei drugim galaksijama, daleko od nezdrave jazbine u kojoj je njezino tijelo lealo malak-salo, i budila se jedino kad bi se sputali da ju nahrane, operu i natjeraju da napravi nekoliko koraka u uskom labirintu brodskoga spremita. Nije osjeala muku buha i uiju kao ni muni miris koji u poetku nije mogla podnositi, jer su droge zaguile njezin udesni njuh. Ulazila je i izlazila iz svojih snova bez ikakve kontrole i nije ih se mogla ni prisjetiti, ali je Tao Chi'en imao pravo: vrijeme je brzo prolo. Azucena Placeres nije shvaala zato Eliza putuje u tim uvjetima. Nijedna od njih nije bila platila svoju putnu kartu, bile su se ukrcale pogodivi se s kapetanom, koji e dobiti iznos putne karte kad stignu u San Francisco.
139

Podneblje postade neto svjeije poto su napustili Panamu, gdje je kapetan zabranio da se spuste na kopno iz straha od zaraze utom groznicom, ograniio se tek da poalje nekoliko mornara u amcu kako bi potraili slatku vodu, jer se ono malo to im je ostalo bilo pretvorilo u barutinu. Proli su Meksiko i kad je Emilia zaplovila sjevernim vodama Kalifornije, uli su u zimsko doba. 'Ako su glasine tone, u samo jednom danu moe ubaciti u dep petsto dolara. Rudari plaaju u istom zlatu. Prou i mjeseci da ne vide enu, oajni su. Govori s kapetanom i plati mu kad stigne', ustrajavala je u trenucima kad bi se Eliza uspravila. 'Nisam jedna od vas', odvraala bi Eliza, oamuena slatkom omaglicom droga. Napokon je u jednom asu lucidnosti Azucena Placeres postigla da joj Eliza prizna dio svoje prie. Odmah je ideja da pomogne toj bjegunici zbog ljubavi ovladala eninom matom i otad je pazila bolesnicu s jo vie brinosti. Nije tek ispunjavala dogovor da ju hrani i pere, nego je takoer ostajala uz nju iz zadovoljstva da je gleda kako spava. Ako je bila budna, pripovijedala bi joj o svom ivotu i poduavala da naglas moli krunicu, koja je, kako je ona govorila, najbolji nain da se provede nekoliko sati bez razmiljanja, a u isto si vrijeme priskrbi nebo bez mnogo napora. Za osobu njezina zanimanja, objasnila je, to je nenadmano sredstvo. Strogo je tedjela dio svojih prihoda kako bi kupila crkveni oprost skraujui tako dane koje bi na onome svijetu trebala provesti u istilitu, iako, prema njezinim proraunima, nikad nee imati dovoljno da pokrije sve svoje grijehe. Protekli su tjedni, a Eliza nije znala je li dan ili no. Obuzeo ju je nejasan dojam da se kadikad oslanja na neku ensku priliku uza se, ali bi potom zaspala i budila se zbunjena, ne znajui bijae li to sanjala Azucenu Placeres ili je doista postojala enica crnih pletenica, spljotena nosa i visokih obraza koja je nalikovala mladoj verziji Mame Fresije. Sparina koja je vladala na prvom dijelu putovanja preinaila se u hladnou i vlagu; iz kovega su izvirile krznene kape, izme, rukavice i vunene donje suknje. Katkad bi se brigantin mimoiao s drugim laama i pozdravljali bi se izdaleka, ne smanjujui brzinu. Za svake vjerske slube kapetan je zahvaljivao nebesima na pogodnim vjetrovima, jer je znao za brodove koje su skrenuli sve do obala Havaja ili jo dalje u potrazi za pogonskim vjetrom. Zaigranim dupinima pridruili su se veliki dostojanstveni kitovi, koji su ih pratili dobar komad puta. U sumrak, kad se voda zacrvenjela od odraza zalazeega sunca, golemi su se kitovi voljeli u tutnjavi zlaane pjene, zazivajui jedni druge dubokom, podmorskom
140

rikom. Gdjekad bi se u nonoj tiini toliko pribliili brodu da se jasno mogao uti teak i tajanstven mrmor tih prilika. Svjee su zalihe bile iscrpljene, a suhih je porcija uzmanjkalo; osim kartanja i pecanja nije bilo drugih zabava. Putnici su provodili sate raspravljajui pojedinosti udruga koje su osnivane zbog pustolovine, neke sa strogim vojnikim pravilima pa ak i odorama, druge neto labavije. U osnovi, sve su utemeljene zbog udruivanja kako bi se financirala putovanja i oprema, radilo u rudnicima, prevozilo zlato, a potom jednakomjerno podijelila zarada. Nita nisu znali o zemljitu ili razdaljinama. Jedno od drutava uglavilo je da se svake noi lanovi trebaju vratiti na brod, gdje su kanili ivjeti nekoliko mjeseci i pohranjivati dnevnu koliinu zlata u eljeznu blagajnu. Kapetan Katz im je objasnio da se Emilia ne iznajmljuje kao hotel jer se on mislio vratiti u Europu to je prije mogue, a rudnici su se nalazili stotinama milja daleko od luke, no nisu se na njega obazirali. Proveli su pedeset i dva dana putujui, jednolinost beskrajnih voda uzdrmala im je ivce i tunjave bi izbijale na najmanju izliku. Kad je jedan ileanski putnik bio na rubu da isprazni svoju kremenjau u nekog jenkijevskog mornara s kojim je Azucena Placeres previe oijukala, kapetan Vincent Katz je zaplijenio oruje, ak i britve, uz obeanje da e ih vratiti im San Francisco bude na vidiku. Jedini ovlateni da rukuje noevima bio je kuhar, koji je imao nezahvalnu zadau da, jednu po jednu, ubija domae ivotinje. Jednom kad je i posljednja krava zavrila u loncima, Tao Chi'en je improvizirao dobro razraenu ceremoniju da zatrai oprost od rtvovanih ivotinja i oisti se od prolivene krvi, potom je raskuio no, proavi nekoliko puta njime kroz plamen baklje. im je laa ula u kalifornijske vode, Tao Chi'en je postupno stao Elizi dokidati smirujue trave i opijum, posvetio se njezinu hranjenju i natjerao je da vjeba kako bi mogla izii iz svoje samice na vlastitim nogama. Azucena Placeres sapunala ju je strpljivo i ak improvizirala nain da joj opere kosu aliicama vode, pripovijedajui joj svoj tuni ivot bludnice i svoje veselo mata-renje o tome kako e se obogatiti u Kaliforniji i vratiti u ile kao gospoa, sa est krinja s kraljevskim haljinama i zlatnim zubom. Tao Chi'en se kolebao kojim bi putem valjalo iskrcati Elizu, ali ako ju je mogao uvesti u vrei, zacijelo e moi upotrijebiti istu metodu da je spusti. A kad jednom bude na kopnu, djevojka vie nije njegova odgovornost. Pomisao da e je se konano rijeiti izazivala je mjeavinu uasna olakanja i neshvatljive tjeskobe. Emilia se pribliila obali sjeverne Kalifornije i nedostajalo je tek nekoliko milja do odredita. Prema sudu Azucene Placeres, obala bijae tako slina
141

ileanskoj da su zacijelo ili u krug poput rakova pa su opet u Valparaisu. Tisue morskih lavova i tuljana otiskivale su se sa stijena i padale tromo u vodu usred nesnosne vriske galebova i pelikana. Nije bilo ive due na grebenima, ni traga nekom naselju, ni sjene Indijanaca to su, kako se prialo, stoljeima naseljavali te zaarane krajeve. Napokon su se pribliili liticama to najavljivahu blizinu Zlatne luke, slavni Golden Gate, prag Zaljeva San Francisco. Gusta magla umotala je brod poput plata, vidljivost se smanjila na pola metra i kapetan je naredio da stanu i bace sidro, iz straha da se ne smrskaju. Bili su vrlo blizu i nestrpljivost putnika pretvarala se u strku. Svi su govorili u isto vrijeme pripravni da stupe na kopno i pohitaju prema zlatonosnim pijescima u potrazi za blagom. Veina drutava za eksploatiranje rudnika raspala se u posljednjih nekoliko dana, dokolica plovidbe stvorila je neprijatelje meu onima koji prije bijahu ortaci i svaki je ovjek mislio jedino na sebe, utonuvi u snatrenja o golemu bogatstvu. Nije manjkalo onih koji su izjavljivali ljubav prostitutkama, spremni zamoliti kapetana da ih vjena prije no to se iskrcaju, jer su uli da se u tim barbarskim zemljama najvie oskudijeva sa enama. Jedna od Peruanki prihvatila je prosidbu nekog Francuza, koji je proveo toliko vremena na moru da se vie nije sjeao ni vlastita imena, ali je kapetan Vincent Katz odbio odrati vjenanje doznavi da ovjek ima suprugu i etvero djece u Avignonu. Druge ene posve su odbacile prosce jer tako tegobno putovanje bijahu poduzele kako bi bile slobodne i bogate, rekle su, ne da se pretvore u neplaene slukinje prvog siromaka koji im predloi enidbu. Zanos ljudi splanjavao je sa svakim satom to su ga provodili ne pokreui se, uronjeni u mlijenu nestvarnost maglutine. Napokon se, iznenada, drugoga dana nebo raistilo, mogli su podii sidro i krenuti razvijenih jedara na posljednju etapu dugoga putovanja. Putnici i posada izili su na palubu kako bi se divili uskom otvoru Golden Gatea, plovei est milja pod prozranim nebom dok ih je pokretao travanjski vjetar. S obje su se strane podizala priobalna brda okrunjena umama, poput rana zarezanih neumornim djelovanjem valova, pozadi je ostajao Tihi ocean, a sprijeda se pruao predivan zaljev, kao jezero srebrnih voda. Salva usklika pozdravila je kraj mune plovidbe i poetak zlatne pustolovine za ove mukarce i ene, a i za dvadeset lanova posade, koji su upravo u tom asu odluili da prepuste lau njezinoj sudbini i otisnu se i oni u rudnike. Ravnoduan je bio jedino nizozemski kapetan Vincent Katz koji je ostao na svom mjestu uz kormilo bez traga ikakva osjeaja jer ga zlato nije diralo, elio se tek vratiti na vrijeme u Amsterdam da provede Boi sa
142

svojom obitelji, te Eliza Sommers u utrobi jedrenjaka koja je tek mnogo sati poslije doznala da bijahu stigli. Prvo to je zapanjilo Tao Chi'ena kad su uli u zaljev bila je uma jarbola s njegove desne strane. Bilo ih je nemogue izbrojiti, ali je pobrojao vie od stotinu brodova koji kao da su naputeni u pomutnji bitke. Bilo koji nadniar na kopnu zaraivao je za jedan dan vie nego mornar u mjesec dana plovidbe; mukarci nisu dezertirali samo zbog zlata, nego ih je mamila mogunost da se obogate tovarei vree, pekui kruh ili kujui potkove. Neka su se prazna plovila iznajmljivala kao krme ili improvizirani hoteli, druga su propadala prekrivena morskim algama i gnijezdima galebova. Sljedee to je Tao Chi'en otkrio bio je grad rastegnut poput lepeze po obroncima brda, hrpa atora, kolibe od ploa i kartona i poneke jednostavne zgrade, ali dobre izradbe, prve u tom niuem naselju. Poto su se usidrili, pristupio im je prvi amac, ne iz luke kapetanije kao to su pretpostavili, nego od nekog ileanca nestrpljivog da izrazi dobrodolicu svojim sunarodnjacima i pokupi potu. Bio je to Feliciano Rodriguez de Santa Cruz, koji je bio zamijenio svoje zvuno ime s Felbc Cross kako bi ga Jenkiji mogli izgovoriti. Unato tomu to je nekolicina putnika bila njegovi osobni prijatelji, nitko ga nije prepoznao, jer nita nije preostalo od fifiria sa aketom i ufrkanim brkom kojega su bili vidjeli posljednji put u Valparaisu; pred njima je stajao upavi piljski ovjek, koe opaljene kao u Indijanca, u gortakoj odjei, ruskim izmama do polovice bedara i dvije pitoljine oko pasa, u pratnji crnca jednako divljeg izgleda, takoer naoruana poput razbojnika. Bio je on odbjegli rob koji je, stupivi na kalifornijsko tlo postao slobodan ovjek, ali kako nije bio kadar podnijeti bijedu rudnika, radije je zaraivao za ivot kao plaeni gorila. Kad se Feliciano predstavio, doekae ga ushieni povici i gotovo su ga odnijeli na nosilima do prve kabine, gdje su ga putnici masovno pitali za novosti. Jedino ih je zanimalo ima li rude u izobilju, kako se prialo, na to je odgovorio da je ima jo mnogo vie i izvadio iz svoje torbe utu tvar u obliku zgnjeena dreka te obznanio da je to grumen teak pola kilograma i bio ga je spreman promijeniti, brat-bratu, za sav liker na brodu, ali dogovor nije postignut jer su preostale tek tri boce, ostatak je potroen na putovanju. Grumen bijahu pronali, ree, hrabri rudari iz ilea, koji su sada radili za njega uz rubove rijeke Americano. Jednom kad su mu nazdravili s posljednjom priuvom alkohola i ileanac pokupio enina pisma, nastavio ih je obavjetavati o tome kako se moe preivjeti u toj zemlji.
143

'Prije nekoliko mjeseci postojao je kodeks asti i ak su se i najgori pokvarenjaci ponaali pristojno. Moglo se ostaviti zlato u atoru bez nadzora, nitko ga ne bi dirao, ali sada se sve promijenilo. Caruje zakon praume, jedina je ideologija gramzivost. Ne odvajajte se od svoga oruja i idite u parovima ili skupinama, to je zemlja odmetnika', objasnio je. Ladu bijae okruilo nekoliko amaca popunjenih mukom posadom, koja je viui predlagala razliite dogovore, odluna da kupi bilo to, jer bi se to na kopnu prodavalo za pet puta veu svotu. Neoprezni bi putnici brzo otkrili umjenost spekuliranja. Poslije podne pojavio se luki kapetan u pratnji carinskoga slubenika, a iza njih dva amca s nekoliko Meksikanaca i parom Kineza, koji su se ponudili da prevezu teret s broda do pristanita. Naplaivali su pravo bogatstvo, ali nije bilo alternative. Luki kapetan nije pokazao nikakvu namjeru da pregleda putovnice ili provjeri identitet putnika. 'Dokumenti? Nita od toga! Doli ste u raj slobode. Ovdje ne postoji papir sa igom', obznanio je. ene su ga, naprotiv, ivo zanimale. Hvastao se da je prvi koji okua sve i svaku koja se iskrca u San Franciscu, premda ih nije bilo toliko koliko bi elio. Ispriao je kako prve koje su se pojavile u gradu, otprije nekoliko mjeseci, bijae doekalo mnotvo eu-forinih mukaraca, koji su stajali u repu satima da dou na red plaajui cijenu zlatom u prahu, grumenju, noviima, pa ak i ipkama. Bile su to dvije smjele jenkijevske djevojke, koje su bile poduzele putovanje od Bostona preavi Pacifik preko Panamske prevlake. Pruale su svoje usluge najboljem ponuau, zaraujui u jednom danu uobiajen jednogodinji prihod. Otad ih je bilo stiglo vie od petsto, gotovo sve Meksikanke, ileanke i Peruanke, osim nekolicine Amerikanki i Francuskinja, premda je njihov broj bio beznaajan u usporedbi s rastuom najezdom mladih samaca. Azucena Placeres nije ula Jenkijeve novosti jer ju je Tao Chi'en poveo u brodsko spremite tek to je doznao za nazonost carinskog agenta. Nee moi spustiti djevojku u vrei na ramenu utovarivaa kao to se uspela, jer e se zaveljaji zacijelo pregledavati. Eliza se iznenadila vidjevi ih, oboje su bili neprepoznatljivi: on se epirio u haljetku i netom opranim hlaama, njegova stegnuta pletenica sjala se kao nauljena i bio je paljivo obrijao sve do posljednje lasi na elu i licu, dok je Azucena Placeres bila zamijenila svoju odjeu seljanke bojnim ruhom i nosila je plavu haljinu s perjem u dekolteu, visoku pundu okrunjenu eirom te ru na usnama i obrazima. 'Putovanje je zavrilo i jo si iva, malena', obznani joj veselo.
144

Mislila je posuditi Elizi jednu od svojih raskonih haljina i izvui je s broda kao jo jednu iz njihove skupine, nimalo besmislena ideja, jer e to zacijelo biti njezino jedino zanimanje na kopnu, kako je objasnila. 'Dola sam se udati za svoga zarunika', odvrati Eliza po stoti put. 'Nema zarunika koji ita vrijedi u ovakvu sluaju. Ako za hranu treba prodati dupe, prodat e ga. U ovim okolnostima ne moe puno birati, djevojice.' Tao Chi'en ih je prekinuo. Ako je tijekom dva mjeseca bilo sedam ena na brodu, nije ih moglo sii osam, umovao je. Bio je uoio skupinu Meksikanaca i Kineza koji su se uspeli na brod kako bi istovarivali i ekali na palubi naredbe kapetana i carinskog slubenika. Uputio je Azucenu da poelja dugu Elizinu kosu u repi poput njegova, dok je on poao potraiti svoj komplet ista rublja. Odjenuli su djevojurak u hlae, haljetak privrstili oko pasa uzetom i stavili joj slamnati eir umjesto suncobrana. Eliza je bila izgubila na teini i bila je slaba i blijeda kao riin papir. S Tao Chi'enovom odjeom, prevelikom za nju, doimala se poput neishranjenog i tunog kineskog djeaka. Azucena Placeres obgrlila ju je svojim robusnim rukama pralje i s ganuem joj utisnula poljubac u elo. Bijae joj postala draga i u dnu due veselila se to ima zarunika koji ju eka, jer nije mogla zamisliti kako se podvrgava surovostima ivota kakav je ona podnosila. 'Izgleda poput guterice', nasmije se Azucena Placeres. 'A ako me otkriju?' 'to je najgore to ti se moe dogoditi? Da te Katz natjera da plati putnu kartu. Moe ju platiti svojim draguljima, ne slue li oni upravo tomu?' razglabala je ena. 'Nitko ne zna da si ovdje. Tako te kapetan Sommers nee potraiti u Kaliforniji', ree Tao Chi'en. 'Ako me nade, odvest e me natrag u ile.' 'Zato bi? Ve si obeaena, u svakom sluaju. Bogati to ne podnose. Tvoja obitelj mora biti veoma zadovoljna to si nestala pa te nee morati baciti na ulicu.' 'Samo to? U Kini bi te ubili zbog toga to si napravila.' 'Dobro, Kinezu, nismo u tvojoj zemlji. Ne plai curicu. Moe mirno izii, Eliza. Nitko te nee zapaziti. Sve e oi biti zabavljene gledajui mene', uvjeri je Azucena Placeres opratajui se kroz vrtlog plavih pera, s broem od tirkiza privrenim na dekolteu. Tako je i bilo. Pet ileanki i dvije Peruanke u svojim najbujni-jim haljinama za osvajanje bile su spektakl dana. Spustile su se do amaca
145

ljestvama od ueta, a prethodilo im je sedam sretnih mornara koji su drijebom stekli povlasticu da nose na glavi enske stranjice, usred zbora zviduka i aplauza stotinjak znatieljnika koji su nahrupili u luku kako bi ih doekali. Nitko nije obratio pozornost Meksikancima i Kinezima koji su poput niza mrava predavali zaveljaje od ruke do ruke. Eliza je ula u jedan od posljednjih amaca, uz Tao Chi'ena, koji je svojim sunarodnjacima rekao da je momak gluhonijem i pomalo slabouman, tako da je besmisleno nastojati komunicirati s njim. Argonauti Tao Chi'en i Eliza Sommers prvi put su stupili nogom u San Francisco u dva poslije podne jedne srijede u travnju 1849. Dotad su tisue pustolova tuda bile nakratko prole putujui prema zlatonosnim pijescima. Uporni vjetar oteavao je hod, ali je dan bio vedar i mogli su se diviti pogledu na zaljev u njegovoj izvanrednoj ljepoti. Tao Chi'en predstavljao je udnovat prizor sa svojim lijenikim koveiem od kojega se nikad nije odvajao, naramkom na leima, slamnatim eirom i sarapeom od raznobojnih vuna kupljenim od nekog meksikog utovarivaa. U tom je gradu, ipak, izgled bio posljednja rupa na svirali. Elizi su drhtale noge kojima se nije bila koristila dva mjeseca i osjeala se oamuenom na kopnu kao i prije na moru, ali muka joj je odjea pruala dotad nepoznatu slobodu, nikad se ne bijae osjeala tako nevidljivom. Jednom kad je prevladala dojam da je gola, mogla je uivati u povjetarcu to joj je prodirao kroz rukave bluze i hlae. Naviknuta da bude zatoena u podsuknji, sad je disala punim pluima. Tekom je mukom uspijevala nositi kovei s predivnim haljinama to ih joj Miss Rose bijae pripremila u najboljoj namjeri; vidjevi je kako tetura, Tao Chi'en ga je uzeo od nje i zabacio na rame. Kastiljanski ogrta smotan pod rukom teio je koliko i koveg, ali je ona shvatila da ga ne moe ostaviti, bio je najdragocjenije to je imala za no. Sputene glave, skrivena pod svojim slamnatim eirom, napredovala je sapliui se u groznom kaosu luke. Selendra Yerba Buena, koju je osnovala panjolska ekspedicija 1769, imala je manje od petsto stanovnika, ali tek to se pronio glas o zlatu, stali su pristizati pustolovi. Za nekoliko se mjeseci to bezazleno seoce probudilo s imenom San Francisco, a njegova je glasovitost doprla i do posljednje toke na svijetu. Jo uvijek to nije bio pravi grad, nego tek divovski tabor za ljude u prolazu. Zlatna groznica nije nikoga ostavila ravnodunim: kovai, stolari, uitelji, lijenici, vojnici, bjegunci pred zakonom, propovjednici, pekari, revolucionari i bezazleni luaci raznih vanjtina bili su ostavili iza sebe
146

obitelji i posjede kako bi preli pola svijeta u potrazi za pustolovinom. 'Trae zlato, a putem gube duu', bio je ponavljao neumorno kapetan Katz za svake kratke vjerske slube koje je nedjeljom nametao putnicima i posadi Emilije, ali se nitko od njih, pomraenih opsjenom o nenadanu bogatstvu koje e im izmijeniti ivot, nije na njega osvrtao. Prvi put u povijesti zlato se moglo nai razbacano po tlu, bez vlasnika, besplatno i u izobilju, na dohvat svakome tko odlui da ga pokupi. S najudaljenijih obala dolazili su argonauti: Europljani izbjegavajui ratove, kuge i tiranije; ambiciozni i srani Jenkiji; Crnci u potrazi za slobodom; Oregonci i Rusi odjeveni u krzna poput Indijanaca; Meksikanci, ileanci i Peruanci; australski banditi; gladni kineski seljaci koji su riskirali glavu zbog krenja carske zabrane da napuste svoju domovinu. U prljavim uliicama San Francisca mijeale su se sve rase. Glavne su ulice zacrtane kao iroki polukrugovi iji su krajevi doticali alo bile ispresijecane ravnima koje su se sputale s vrlet-nih brda i zavravale na pristanitu, neke tako strme i pune blata da se ni mule njima nisu uspijevale uzverati. Odjednom je zapuhao olujni vjetar podiui vrtloge praine i pijeska, ali za kratko je vrijeme zrak opet bio miran, a nebo isto. Ve je postojalo nekoliko solidnih zgrada i desetak u izgradnji, neke su se ak oglaavale kao budui luksuzni hoteli, ali ostatak je bila hrpa privremenih nastambi, baraka, kueraka od limenih ploa, drva ili kartona, atori od platna i strehe od slame. Nedavne zimske kie bile su pretvorile pristanite u movaru, rijetka vozila zaglibila bi u blatu i da bi se preli prokopi prepunjeni smeem, tisuama razbijenih boca i drugim otpacima, trebalo je postaviti debele daske. Nisu postojali kanali ni odvodni jarci, a bunari su bili zaraeni; kolera i dizenterija ubirali su danak u smrti, osim u Kineza koji su po obiaju pili aj, te ileanaca, koji su rasli uz zaraenu vodu u svojoj zemlji pa stoga bijahu imuni na manje bakterije. Raznorodno mnotvo kipjelo je zahvaeno pomamnom aktivnou, gurajui se i spotiui o graevinsku grau, bave, sanduke, magarce i kolica. Kineski istovarivai balansirali su nosei svoje terete na krajevima motke ne obazirui se ako bi nekoga udarili u prolazu; Meksikanci, snani i strpljivi, nabacili bi na leda teret primjeren njihovoj teini i uspinjali se uz brijeg kaskajui; Malajci i Havajci koristili su se bilo kakvom izlikom da otponu tunjavu; Jenkiji su na konjima upadali u improvizirane trgovine, prignjeujui svakoga tko bi im stao na put; Kalifornijci roeni u tom kraju pokazivali su se razmetljivo u krasnim izvezenim jaknama, mamuzama od srebra i hlaama rastvorenim sa strane dvostrukim nizom zlatnih gumba od pasa do izama. Povici koji su pratili tunjave ili nezgode nadovezivahu se
147

na galamu ekia, pila i pijuka. Zastraujue uestalo mogli su se uti pucnjevi, ali se nitko nije uznemiravao zbog jednog mrtvaca vie ili manje; kraa kutije avala, naprotiv, privukla bi smjesta skupinu razljuenih graana spremnih da provedu pravdu vlastitim rukama. Imovina je bila mnogo vrednija od ivota, bilo kakva pljaka vea od sto dolara plaala se omom. Grad je obilovao igranicama, barovima i salunima okienim slikama golih enski u nedostatku pravih ena. U atorima se prodavalo sve to ti padne na pamet, osobito liker i oruje, po pretjeranim cijenama, jer nitko nije imao vremena za pregovaranje. Muterije su plaale gotovo uvijek u zlatu, ne zaustavljajui se da pokupe prah koji bi ostao prilijepljen za utege. Tao Chi'en je zakljuio da je slavna Gum San, Zlatna planina, o kojoj je toliko toga bio uo, pakao, te je proraunao da e mu uz takve cijene njegova uteevina dostajati za malo toga. Elizina vreica s nakitom bit e bezvrijedna, jer je jedina prihvatljiva moneta bilo isto zlato. Eliza se probijala kroz guvu kako je najbolje mogla, prili-jepivi se za Tao Chi'ena i zahvalna zbog svoje muke odjee, jer ena nije bilo nigdje na vidiku. Sedam putnica s Emilije bijae odvedeno u nosilima do jednog od mnogih saluna, gdje su nesumnjivo ve poele zaraivati dvjesto sedamdeset dolara za putnu kartu, to su dugovale kapetanu Vincentu Katzu. Tao Chi'en je bio doznao od istovarivaa da je grad podijeljen u sektore i svaka je nacija imala svoje susjedstvo. Upozorili su ga da se ne pribliava strani s australskim odmetnicima, gdje su ga mogli napasti iz puke tenje za zabavom i pokazali mu put do gomile atora i kueraka gdje su ivjeli Kinezi. Krenuo je onamo. 'Kako u pronai Joaquina u ovom meteu?' zapita Eliza osjeajui se izgubljenom i nemonom. 'Ako postoji kineska etvrt, mora biti i ileanska etvrt. Potrai je.' 'Ne kanim se odvajati od tebe, Tao.' 'Noas se vraam na brod', upozori je on. 'Zato? Ne zanima te zlato?' Tao Chi'en je ubrzao korak, a ona je prilagodila svoj da ga ne bi izgubila iz vida. Tako su doli do kineske etvrti - hitile Canton, kako su je zvali nekoliko nezdravih ulica, gdje se smjesta osjetio kao u svojoj kui jer se nije moglo vidjeti ni jedno jedino lice fan weya, zrak je bio natopljen slasnim mirisima jela iz njegove zemlje i ula su se razna narjeja, napose kantonski. Za Elizu, naprotiv, bilo je to kao da se preselila na drugi planet, nije razumjela ni jednu jedinu rije i inilo joj se da su svi srditi jer su viui gestikulirali. Ni ondje nije vidjela ene, ali ju je Tao upozorio na nekoliko bijednih okanca sa ipkama kroz koja su provirivala oajna lica. Proveo je dva mjeseca a da nije bio sa enom, i ove su ga pozivale, no
148

predobro je poznavao haranja venerinih bolesti da bi se izloio riziku s nekom enom tako niska poloaja. Bile su to seoske djevojke kupljene za nekoliko novia i dovedene iz najudaljenijih kineskih provincija. Pomislio je na svoju sestru koju je njihov otac prodao i presamitio ga je val munine. 'to ti je, Tao?' 'Loe uspomene... Ove su djevojke robinje.' 'Nisu li rekli da u Kaliforniji nema robova?' Uli su u restoran oznaen tradicionalnim utim vrpcama. Ondje je bio veliki stol oko kojega su se natrpali mukarci, koji su, lakat uz lakat, urno prodirali svoju hranu. Zveckanje tapia po pliticama i glasan razgovor zvuali su kao glazba u Tao Chi'eno-vim uima. ekali su stojei u dvostrukom redu dok nisu uspjeli sjesti. Nije se moglo birati jelo, nego zgrabiti ono to ti se nae nadomak ruke. Iziskivala se vjetina kako bi se zgrabio tanjur u letu prije no to ga netko drugi, ustriji, presretne, ali je Tao Chi'en dobio jedan za Elizu, a drugi za sebe. Ona je nepovjerljivo promotrila zelenkastu tekuinu u kojoj su plutala blijeda vlakna i elatinozni mekuci. Hvalila se da moe prepoznati bilo koji sastojak po mirisu, ali ovo se nije inilo ak ni jestivim, imalo je izgled movarne vode s punoglavcima, ali je prednost bila to ne iziskuje tapie. Glad je bila jaa od sumnjiavosti i usudila se kuati to dok ju je za leima niz nestrpljivih kupaca pourivao viui. orba se pokazala slasnom i rado bi bila pojela jo, ali joj Tao Chi'en nije dao vremena i, drei je za podlakticu, izvukao ju je van. Slijedila ga je prvo dok su obilazili duane u etvrti kako bi obnovio zalihu medicinskih proizvoda iz svoje torbe i porazgovo-rio s parom kineskih travara koji su djelovali u gradu, a potom do jedne od mnogih igranica kakvih je bilo na svakom uglu. Bila je to drvena zgrada u kojoj se teilo luksuzu, ukraena slikama putenih ena, napola odjevenih. Zlato u prahu vagalo se i mijenjalo za novie, esnaest dolara po unci, ili bi se jednostavno cijela torba poloila na stol. Amerikanci, Francuzi i Meksikanci inili su veinu muterija, ali je takoer bilo pustolova s Havaja, iz ilea, Australije i Rusije. Najpopularnije su igre bili monte, meksikog podrijetla, lasquenet i vingtet-un. Kako je Kinezima bio drai fan tan i stavljali su na kocku tek nekoliko centava, nisu bili dobrodoli za stolovima s visokim ulozima. Nije se moglo vidjeti nijednog crnca kako igra, premda je bilo nekih koji su svirali ili posluivali za stolovima; poslije su doznali da ako uu u barove ili igranice dobiju jedno besplatno pie, a potom moraju otii ili ih izbace van. Bile su tri ene u salonu, dvije mlade Meksikanke velikih iskriavih oiju, odjevene u bijelo, koje su puile jednu cigaretu za drugom,
149

te neka Francuskinja u tijesnom stezniku i s debelom naslagom minke, prilino zrela i zgodna. Obilazile su stolove potiui na igru i pie, a poesto bi obiavale nestati podruku s nekim klijentom iza teke zavjese od crvenog brokata. Tao Chi'ena bijahu obavijestili da naplauju jednu uncu zlata za jedan sat svoga drutva u baru te nekoliko stotina dolara da bi provele cijelu no s usamljenim mukarcem, ali je Francuskinja bila skuplja i nije 'poslovala' s Kinezima ili Crncima. Eliza, nezamijeena u svojoj ulozi istonjakog momia, sjela je iscrpljena u kut dok je on razgovarao s ovim i onim, raspitujui se do potankosti o zlatu i ivotu u Kaliforniji. Za Tao Chi'ena, zatienog uspomenom na Lin, podnoljivijim se iskuenjem pokazala ena no kocka. Zvuk etona fan tana i kocaka na povrini stolova zazivao ga je sirenskim zovom. Pogled na snopove karata u rukama igraa tjerao ga je da se znoji, ali se suzdrao, osnaen uvjerenjem da bi ga dobra srea napustila zauvijek ako prekri svoje obeanje. Godinama poslije, nakon mnogobrojnih pustolovina, Eliza ga je zapitala na koju je to dobru sreu mislio, a on je, ne promislivi dvaput, odgovorio: to to je iv i to ju je upoznao. Tog je poslijepodneva doznao da su zlatonosni pijesci na rijekama Sacramento, Americano, San Joaquin i stotinama njihovih rukavaca, ali zemljovidi nisu bili pouzdani, a udaljenosti bijahu jezive. Stalo je manjkati lako dostupnog zlata s povrine. Tono, nije nedostajalo sretnih rudara koji bi naili na grumen veliine cipele, no veina se zadovoljavala akom praha dobivenom uz pretjeran napor. Mnogo se govorilo o zlatu, rekli su mu, ali malo o rtvovanju da bi se do njega dolo. Bila je potrebna unca na dan da se stekne ikakva zarada, a i to ako je ovjek bio spreman ivjeti kao pas, jer su cijene bile pretjerane, a zlato se topilo u treptaju oka. Naprotiv, trgovci i pozajmljivai novca su se bogatili, kao onaj njegov zemljak koji se posvetio pranju rublja i za nekoliko mjeseci mogao izgraditi kuu od vrste grae i ve je razmiljao o povratku u Kinu kako bi kupio nekoliko supruga te se posvetio stvaranju muke djece, ili drugi koji je posuivao novac u kartanici uz deset posto kamata na sat, odnosno vie od osamdeset i sedam tisua na godinu. Potvrdili su mu bajkovite pripovijesti o golemim grumenima, izobilju praha pomijeanog s pijeskom, rudnim ilama u kamenju kvarca, mulama koje su kopitima ostrugale povrinu stijene, a ispod se pojavilo blago, ali da bi se ovjek obogatio, traili su se rad i srea. Jenkijima je nedostajalo strpljenja, nisu znali raditi u timu, bili su podloni neurednu ivotu i lakomosti. Meksikanci i ileanci su se razumjeli u rudarstvo, ali su troili mnogo; Oregonci i Rusi gubili su vrijeme u tunjavama i pijankama. Kinezi su, naprotiv, napredovali koliko
150

god skromna bila njihova imovina jer bijahu tedljivi, nisu se opijali i radili su kao mravi osamnaest sati na dan bez odmora i alopojki. Fan weyi su se ljutili na uspjeh Kineza, upozorili su ga, trebalo se hiniti, praviti blesavim, ne izazivati ih, inae bi se proveli loe kao i ponosni Meksikanci. Da, obavijestili su ga, postojao je tabor ileanaca; bio je neto udaljen od sredita, na desnom rubu grada, i zvao se Mali ile, no ve je bilo kasno da se zaputi onamo bez ikakve pratnje osim svog zaostalog brata. 'Vraam se na brod', objavio je Tao Chi'en Elizi kad su napokon izili iz kartanice. 'Osjeam muninu, kao da u pasti.' 'Bila si vrlo bolesna. Treba dobro jesti i odmarati se.' 'Ne mogu to sama, Tao. Molim te, nemoj me jo ostaviti...' 'Imam ugovor, kapetan e poslati nekoga da me trai.' 'A tko e izvriti naredbu? Svi su brodovi naputeni. Nitko nije ostao na brodu. Taj se kapetan moe derati dok ne promukne, a nitko se od njegovih mornara nee vratiti.' 'to u s njom?' zapitao se Tao Chi'en glasno i na kantonskom. Njihov sporazum zavrava u San Franciscu, ali nije se osjeao kadrim prepustiti je njezinu usudu na ovome mjestu. Bio je u klopci, barem dok ona ne ojaa, povee se s drugim ileancima ili pronae prebivalite svog nepouzdanog dragog. Nee biti teko, pretpostavio je. Premda se San Francisco doima zamrenim, za Kineze nigdje nema tajni, lako moe priekati do iduega dana i otpratiti je do Maloga ilea. Spustio se mrak dajui mjestu fantazmagorian izgled. Gotovo su sve nastambe bile od platna pa su se zbog svjetiljaka u unutranjosti inile prozirnima i blistavima poput dijamanata. Baklje i buktinje po ulicama te glazba iz igranica pridonosili su nestvarnom dojmu. Tao Chi'en je potraio smjetaj kako bi ondje proveli no i naiao je na veliku nastambu dugaku nekih dvadeset i pet metara i osam iroku, izraenu od ploa i metalnih limova skupljenih s nasukanih brodova, a okrunjenu natpisom 'hotel'. Unutra bijahu na dva kata podignuti leajevi, jednostavne drvene ploe na kojima se ovjek mogao sklupati i lei, sa ankom u dnu gdje se prodavao liker. Nije bilo prozora i zrak je ulazio jedino kroz ljebie na limenim zidovima. Za dolar se stjecalo pravo da se ondje prenoi i trebalo je donijeti vlastitu krevetninu. Prvi koji bi doli zauzeli su leajeve, ostali su polijegali po podu, ali njima nisu dali leaj premda je bilo slobodnih, jer bijahu Kinezi. Bacili su se na zemljano tlo, upotrijebivi zaveljaj odjee kao uzglavlje, sarape i kastiljanski ogrta kao jedini prekriva. Mjesto se ubrzo ispunilo ljudima raznih izgleda i rasa, koji su se ispruili jedni uz druge u
151

stijenjenim redovima, odjeveni i s orujem u ruci. Zadah prljavtine, duhana i ljudskih isparavanja, uz hrkanje i neobine krike onih to su se gubili u svojim nonim morama, oteavali su san, ali je Eliza bila tako umorna da nije znala kako su protekli sati. Probudila se u svitanje drhturei od hladnoe, sklupana uz Tao Chi'enova lea, i tada je otkrila njegov miris mora. Na brodu se mijeao s beskrajnom vodom koja ih je okruivala, ali te je noi spoznala da taj osobiti miomiris pripada tijelu toga mukarca. Sklopila je oi, jae se stisnula uz njega i ubrzo opet usnula. Sljedeeg su se dana zajedno otputili u potragu za Malim ileom, koji je ona smjesta prepoznala jer se ileanska zastava vijorila nadimajui se na vrhu motke i jer je veina mukaraca nosila tipine eire maulinos, u obliku stoca. Bilo je uokolo osam ili deset blokova ispunjenih ljudima, ak i nekoliko ena i djece koji bijahu doputovali s mukarcima, svi posveeni nekoj zadai ili poslu. Nastambe su im bili atori, kolibe i kuerci od dasaka okrueni hrpom orua i smea, bilo je i restorana, improviziranih hotela te bordela. Proraunali su da je u etvrti nastanjeno nekoliko tisua ileanaca, ali ih nitko nije izbrojao i zapravo je to bila tek usputna postaja za nove pridolice. Eliza se osjetila sretnom kad je ula jezik svoje zemlje i vidjela natpis na dronjavoj platnenoj tendi koja oglaava pequenes i chunchules. Pribliila se i prikrivajui svoj ileanski naglasak, zamolila porciju ovog drugog jela. Tao Chi'en je stao, gledajui tu udnu namirnicu posluenu na komadu novinskog papira, u pomanjkanju tanjura, pitajui se koji je to vrag. Objasnila mu je da je rije o svinjskim tripicama prenima na masti. 'Juer sam ja pojela tvoju kinesku juhu. Danas e ti jesti moje ileanske chunchules) naredila mu je. 'Kako to da vi Kinezi govorite kastiljanski?' ljubazno se raspitivao prodava. 'Moj prijatelj ne govori, samo ja, jer sam bio u Peruu', odvrati Eliza. 'A to traite ovdje?' 'Jednog ileanca, zove se Joaquin Andieta.' 'Zato ga traite?' 'Imamo poruku za njega. Poznajete ga?' 'Ovuda je posljednjih mjeseci prolo mnogo ljudi. Nitko ne ostaje vie od nekoliko dana, hitro se otpute prema zlatonosnim pijescima. Neki se vraaju, poneki ne.' 'A Joaquin Andieta?' 'Ne sjeam se, ali u pitati.' Eliza i Tao Chi'en sjeli su da jedu u sjeni bora. Dvadeset minuta poslije vratio se prodava hrane u pratnji nekog ovjeka kratkih nogu i irokih
152

lea, koji je izgledao kao Indijanac sa sjevera, a koji im je rekao da Joaquin Andieta bijae otputovao prema zlatonosnim pijescima kod Sacramenta prije barem nekoliko mjeseci, premda ondje nitko ne mari za kalendar niti vodi rauna o sudbinama drugih. 'Idemo u Sacramento, Tao', odlui Eliza tek to su odmakli od Malog ilea. 'Ne moe jo putovati. Mora se odmarati neko vrijeme.' 'Odmorit u se ondje, kad ga naem.' 'Radije bih se vratio s kapetanom Katzom. Kalifornija nije mjesto za mene.' 'to je s tobom? Ima horchate u krvi? Na brodu nije ostao nitko, jedino taj kapetan sa svojom Biblijom. Sav svijet trai zlato, a ti i dalje kani raditi kao kuhar za bijednu plau!' 'Ne vjerujem u lako steen imetak. elim miran ivot.' 'Dobro, ako te ne zanima zlato, zacijelo postoji neto drugo to e te zanimati...' 'Uiti.' 'Uiti to? Ve toliko toga zna.' 'Sve jo moram nauiti!' 'Onda si doao na savreno mjesto. Nita ne zna o ovoj zemlji. Ovdje trebaju lijenike. to misli, koliko je ljudi u rudnicima? Na tisue! A svi trebaju doktora. Ovo je zemlja prilika, Tao. Poi sa mnom u Sacramento. Osim toga, ako ne poe sa mnom, neu stii daleko...' Po bagatelnoj cijeni, ako se uzmu u obzir zlosretni uvjeti ukrcavanja, Tao Chi'en i Eliza otputili su se prema sjeveru, proputovavi cijelom duinom zaljev San Francisca. Brodica je bila dupkom puna putnika i njihove zamrene prtljage za rudarenje, nitko se nije mogao ni pomaknuti u tom skuenom prostoru natrpanom sanducima, oruem, koevima i vreama sa ivenim namirnicama, prahom i orujem. Kapetan i njegov podreeni bili su par Jenkija opaka izgleda, ali dobri pomorci i koji su velikoduno nudili oskudne namirnice pa ak i svoje boce likera. Tao Chi'en je ugovorio s njima putnu kartu za Elizu, a njemu su dopustili da troak putovanja namiri svojim mornarskim uslugama. Putnici, svi sa svojim pitoljima oko pasa, uz noeve i bodee, jedva su si uputili rije tijekom prvoga dana, osim da bi se izvrijeali zbog nekog udara laktom ili stopalom, neizbjenog u toj guvi. U osvit sljedeeg dana nakon duge, hladne i vlane noi, koju su proveli usidreni uz obalu zbog nemogunosti da plove po mraku, svatko se osjeao kao da je okruen neprijateljima. Narasla brada, prljav-tina, odvratna hrana, komari, protivni vjetar i struja, pridonosili su razdraljivosti duha. Tao Chi'en, jedini bez planova i ciljeva, doimao se savreno smirenim, a kad ne bi zatezao jedro, divio se
153

izvanrednoj panorami zaljeva. Eliza je naprotiv bila oajna u svojoj ulozi gluhonijemog i bedastog momia. Tao Chi'en ju je kratko predstavio kao svog mlaeg brata i uspio je smjestiti u kut manje-vie zatien od vjetra, gdje je ona sjedila tako tiha i utljiva da se nakon kratka vremena nitko nije sjeao ni da postoji. Iz njezina kastiljanskog ogrtaa kapala je voda, drhturila je od hladnoe, a noge su joj utrnule, no snaila ju je pomisao da je sa svakom minutom sve blie Joaquinu. Dodirivala si je njedra gdje je uvala ljubavna pisma i u tiini ih napamet recitirala. Treega dana putnici bijahu izgubili dobar dio svoje agresivnosti i leali su skreni u mokrome rublju, pomalo pijani i prilino bezvoljni. Ispostavilo se da je zaljev mnogo iri no to bijahu pretpostavili, udaljenosti oznaene na njihovim jadnim zemljovidima nimalo nisu nalikovale stvarnim miljama, a kad su povjerovali da su stigli na cilj, ispalo je da moraju prijei jo jedan zaljev, San Pablo. Na obalama su se nazirali neki logori i amci nakrcani ljudima i robom, iza toga guste ume. Ni ondje nije zavravalo putovanje, morali su proi kroz kanal s brzacima te ui u trei zaljev, Suisun, gdje je plovidba postala ak jo polaganija i tegobnija, a potom usku i duboku rijeku koja ih je povela do Sacramenta. Napokon su bili nadomak zemlje na kojoj je bila pronaena prva ploica zlata. Taj beznaajni komadiak, veliine enskog nokta, bio je izazvao neobuzdanu najezdu mijenjajui lice Kalifornije i duu sjevernoamerikoga naroda, kako e nekoliko godina poslije pisati Jacob Todd preobrazivi se u novinara. 'Sjedinjene Drave bijahu osnovali hodoasnici, pioniri i skromni imigranti s etikom tvrda rada i sranosti u susretu s nesreom. Zlato je iznijelo na vidjelo ono najgore u amerikom karakteru: gramzivost i nasilnost.' Kapetan njihova plovila objasnio im je da grad Sacramento bijae niknuo preko noi tijekom posljednje godine. Luka je bila popunjena raznim plovilima, imala je dobro poloene ulice, kue i drvene zgrade, radnje, jednu crkvu te znatan broj kartanica, barova i bordela, no doimala se poput prizora brodoloma, jer su po tlu bile posijane vree, jahaa oprema, orue i svakovrsno smee koje su ostavljali rudari urno se otpravivi prema zlato-nosnim pijescima. Crne su ptiurine nadlijetale otpatke, a muhe su plazile po gnjilei. Eliza je proraunala da u nekoliko dana moe obii selo kuu po kuu: nee biti ba teko nai Joaquina Andietu. Brodski putnici, sada ivnuvi i postavi ljubazni kako su se pribliavali luci, podijelili su posljednje gutljaje likera, opratali se tapanjem i pjevali u zboru neto o nekoj Susani, na Tao Chi'enovo zaprepatenje, koji nije shvaao tako nenadan preobraaj. Iskrcao se s Elizom prije ostalih jer su
154

nosili vrlo malo prtljage i uputili su se bez kolebanja u kinesko podruje, gdje su dobili neto jela i smjetaj pod atorskim krilom od votana platna. Eliza nije mogla slijediti razgovore na kantonskom i eljela je jedino doznati neto o svom dragom, ali Tao Chi'en ju je podsjetio da mora utjeti i zamolio za mir i strpljivost. Te iste noi zhongyjia je dopalo da namjesti iaeno rame jednog zemljaka, stavljajui mu kost nanovo na svoje mjesto, ime je smjesta zaradio potovanje logora. Idueg su se jutra zajedno otputili u potragu za Joaquinom Andietom. Potvrdilo se da su njihovi sudruzi s putovanja ve spremni otpraviti se prema zlatonosnim pijescima; neki su bili nabavili mule za prijevoz prtljage, no veina ih je ila pjeice, otavljajui iza sebe dobar dio svoje imovine. Obili su cijelo selo ne naiavi na trag onoga koga su traili, ali su neki ileanci mislili da se sjeaju nekoga s tim imenom koji je bio proao onuda jedan ili dva mjeseca prije. Savjetovahu ih da slijede rijeku uzvodno, gdje e moda naii na njega, sve je pitanje sree. Mjesec dana bilo je vjenost. Nitko nije vodio rauna o onima koji bijahu ondje prethodnog dana, nisu bila vana imena ili tudi udesi. Bili su obuzeti jedino zlatom. 'to emo sada napraviti, Tao?' 'Raditi. Bez novca se ne moe napraviti nita', odvrati on, nabacavi si na rame nekoliko komada platna koje je pronaao meu naputenim ostacima. 'Ne mogu ekati! Moram pronai Joaquina! Imam neto novca.' 'ileanske reale? Nee ba bogzna to posluiti.' 'A nakit koji mi je ostao? Mora neto vrijediti...' 'uvaj ga, ovdje vrijedi malo. Treba raditi da bi se kupila mula. Moj je otac hodao od sela do sela lijeei. Moj djed takoer. Mogu initi to isto, ali ovdje su udaljenosti velike. Trebam mulu.' 'Mulu? Ve imamo jednu: tebe. Kako si tvrdoglav!' 'Manje tvrdoglav od tebe.' Skupili su tapove i nekoliko ploa, zamolili da im posude neko orue pa su sastavili nastambu, s platnom umjesto krova; bio je to slabunjav kuerak, spreman da se urui za prve vijavice, ali ih je barem titio od none rose i proljetnih kia. Pronio se glas o Tao Chi'enovim znanjima i ubrzo su pritekli kineski pacijenti, koji su se uvjerili u izvanredan talent tog zhong yija, poslije njih Meksikanci i ileanci, na koncu i neki Amerikanci te Europljani. uvi da je Tao Chi'en jednako struan kao bilo koji od tri bijela doktora, a naplauje manje, mnogi su nadvladali svoju odbojnost prema 'nebeskom narodu' i odluili iskuati azijski nauk. Nekih je dana Tao Chi'en bio tako zauzet da mu je Eliza morala pomagati.
155

Ushiivalo ju je kad bi vidjela njegove njene i spretne ruke kako pronalaze razna bila na nadlakticama i nogama, opipavajui tijelo bolesnih kao da ih miluju, umeui igle na tajanstvene toke, koje je, inilo se, jedino on poznavao. Koliko je godina imao taj ovjek? Upitala ga je to jednom, a on joj je odvratio da, brojei sve njegove reinkarnacije, svakako ima izmeu sedam i osam tisua godina. Odoka je Eliza izraunala da mu je nekih trideset, premda se u ponekim trenucima, kad bi se nasmijao, doimao mlaim od nje. No kad se naginjao nad bolesnika u posvemanjoj koncentraciji, poprimao je starost kornjae; tada bi bilo lako povjerovati da na svojim leima nosi mnoga stoljea. Ona ga je, zadivljena promatrala, dok je ispitivao urin svojih pacijenata u ai te po mirisu i boji bio kadar odrediti skrivene bolesti, ili dok je prouavao zjenice leom za poveavanje kako bi zakljuio to nedostaje ili ega ima vika u organizmu. Katkad bi se ograniio da poloi svoje ruke na bolesnikov trbuh ili glavu, zatvarao oi i odavao dojam da je izgubljen u dugu snatrenju. 'to si radio?' pitala bi ga poslije Eliza. 'Osjeao sam njegovu bol i predavao mu energiju. Negativna energija proizvodi patnju i bolesti, pozitivna energija moe izlijeiti.' 'A kakva je ta pozitivna energija, Tao?' 'Poput ljubavi je: vrela i svijetla.' Izvui metke i obraditi rane od noa bili su rutinski zahvati i Eliza je izgubila svoju prestravljenost od krvi te nauila ivati ljudsko meso s jednakom mirnoom kojom je prije vezla plahte za svoj miraz. Bavljenje kirurgijom uz Engleza Ebanizera Hobbsa pokazalo se nadasve korisnim za Tao Chi'ena. U toj zemlji okue-noj otrovnicama nije manjkalo rtava njihovih ugriza, koje su stizale podbuhle i plave na ramenima svojih drugova. Zaraene vode demokratski su irile koleru kojoj nitko nije znao lijeka, te druge bolesti sa sablanjujuim, no ne uvijek i kobnim simptomima. Tao Chi'en je naplaivao malo, ali uvijek unaprijed jer ga je iskustvo pouilo da uplaen ovjek plaa ne guknuvi, dok se onaj komu lakne, naprotiv, cjenka. Kad bi to inio, pokazivao bi mu se njegov stari poduavatelj s prijekornim izraajem lica, no on bi ga se otresao. 'Ne mogu si, uitelju, priutiti tu rasko da budem velikoduan u ovim okolnostima', procijedio bi. Njegovi honorari nisu ukljuivali anesteziju, tko bi elio utjehu droga ili zlatnih igala, morao je platiti vie. Iznimku su predstavljali lopovi, koji su nakon povrna suda trpjeli bievanja ili bi im rezali ui: rudari su se hvalisali svojom hitrom pravdom i nitko nije bio spreman plaati zatvore i nad njima straariti.
156

'Zato ne naplauje kriminalcima?' zapitala ga je Eliza. 'Jer mi je drae da mi duguju uslugu', odvratio je on. inilo se da se Tao Chi'en spreman tu nastaniti. Nije to rekao svojoj prijateljici, no nije se elio micati, kako bi dao Lin vremena da ga pronae. Njegova ena nije s njim bila komunicirala nekoliko tjedana. Eliza je, naprotiv, brojila sate udei da nastavi putovanje i kako su protjecali dani, stala su je svladavati oprena uvstva prema svom drugu u pustolovini. Bila je zahvalna na njegovoj zatiti i nainu na koji se brinuo o njoj, pazei da se dobro hrani, zaogrui je nou, udjeljujui joj svoje trave i igle da osnai qi, kako je govorio, no srdio ju je njegov mir, koji je brkala s nedostatkom odvanosti. Tao Chi'enov spokojni izraaj i lagani smijeak na trenutak bi ju privlaili, a na trenutak joj smetali. Nije shvaala njegovu posvemanju ravnodunost da iskua sreu u rudnicima kad nitko u njegovoj okolini, osobito njegovi kineski sunarodnjaci, nije mislio ni na to drugo. 'Ni tebe ne zanima zlato', odvratio joj je hladnokrvno kad mu je to predbacila. 'Ja sam dola iz drugoga razloga! Zbog ega si doao ti?' 'Jer sam mornar. Nisam mislio ostati dok to ti nisi zatraila od mene.' 'Nisi mornar, lijenik si.' 'Ovdje mogu opet postati lijenikom, barem na neko vrijeme. Imala si pravo, mnogo se toga moe nauiti na ovome mjestu.' To je i radio tih dana. Povezao se s Indijancima kako bi istraivao ljekarije njihovih amana. Bile su to prljave skupine indijanskih lutalica pokrivene prljavim koama kojota i europskim prnjama onih koji bijahu izgubili sve u stampedu za zlatom. Hodali su od nemila do nedraga sa svojim umornim enama i gladnom djecom pokuavajui ispirati zlato rijeka svojim finim koevima od prua, ali tek to bi otkrili prikladno mjesto, istjerali bi ih. Kad bi bili ostavljeni na miru, zasnivali su svoja mala sela s kuercima ili atorima i nastanjivali se na neko vrijeme dok ih ne bi prisilili da iznova otputuju. Zbliili su se s Kinezom, doekivali ga iskazujui mu potovanje jer su ga smatrali medicine manom - uenim ovjekom - i bilo im je drago da podijele svoja znanja. Eliza i Tao Chi'en posjeli bi u krug s njima oko udubine u kojoj su na vruem kamenju kuhali kaicu od ira ili pekli umske sjemenke i skakavce, koje je Eliza smatrala vrlo sonima. Poslije bi puili razgovarajui na mjeavini engleskoga, znakova i ono malo rijei njihova materinskog jezika to su ih bili nauili. Tih dana nestali su tajanstveno neki jenkijevski rudari i premda nisu pronali tijela, njihovi su drugovi optuili Indijance da su ih ubili i u znak odmazde napali su jedno
157

selo, zatvorili etrdeset ena i djece te za opomenu pogubili sedam mukaraca. 'Ako tako postupaju s Indijancima koji su gospodari ove zemlje, zacijelo s Kinezima postupaju mnogo gore, Tao. Mora se napraviti nevidljivim poput mene', ree Eliza prestravljena kad je doznala to se dogodilo. Ali Tao Chi'en nije imao vremena nauiti trikove nevidljivosti, bio je zauzet prouavanjem biljaka. Poduzimao je duge izlete kako bi skupljao uzorke koje bi usporeivao s onima to se rabe u Kini. Unajmio bi par konja ili hodao miljama pjeice pod nesmiljenim suncem, vodei Elizu kao prevoditelja, da bi stigli do raneva Meksikanaca koji naratajima bijahu ivjeli u tom kraju i poznavahu prirodu. Bili su nedavno izgubili Kaliforniju u ratu protiv Sjedinjenih Drava i ti veliki ranevi koji su prije ukonaivali stotine teaka u sustavu komune poinjali su se uruavati. Ugovori izmeu drava ostali su mrtvo slovo na papiru. U poetku su Meksikanci, vjeti rudarenju, pouavali pridolice procesu pridobivanja zlata, ali je svakoga dana stizalo jo tuinaca, koji su provaljivali na podruje to su ga oni smatrali svojim. U stvarnosti su ih gringosi prezirali kao i svakoga pripadnika druge rase. Poeli su neumorni progoni Hispanaca, odricali su im pravo da iskoritavaju rudnike jer nisu Amerikanci, ali su prihvaali osuenike iz Australije i europske pustolove. Tisue nezaposlenih teaka okuavalo je sreu u rudarstvu, ali kad bi uznemiravanje gringosa postalo nepodnoljivo, emigrirali bi na jug ili se pretvarali u zlikovce. U nekim seoskim nastambama obitelji to su ostale Eliza je mogla provesti koji asak u enskom drutvu, rijetka rasko koja bi je nakratko vraala u ona smirena, sretna vremena provedena u kuhinji Mame Fresije. Bile su to jedine prigode kad bi izlazila iz svoje prisilne nijemosti i govorila svojim jezikom. Te snane i velikodune majke koje su najmukotrpnije poslove radile rame uz rame sa svojim mukarcima i bile ovrsnule od napora i nude bijahu dirnute tim kineskim momkom tako krhka izgleda, zauene to govori panjolski poput jedne od njih. Vrlo su mu rado prenosile tajne prirode kojima se koristi stoljeima za olakavanje razliitih bolesti i, usputno, recepte za svoja ukusna jela, koje je ona biljeila u svoje biljenice, uvjerena da e joj prije ili poslije biti dragocjeni. U meuvremenu je zhong yi naruio u San Franciscu zapadne ljekarije koje ga je u Hong Kongu bio nauio upotrebljavati njegov prijatelj Ebanizer Hobbs. Takoer je oistio komad zemljita uz kolibu, ogradio ga da ga zatiti od jelena i posadio osnovne trave potrebne za njegovo zvanje.
158

'Zaboga, Tao! Misli ostati ovdje dok ne izniknu te krljave mladice?' zavapila je Eliza ozlojeeno vidjevi uvele stabljike i ute listove, no ne dobivi za odgovor vie od nejasna pokreta rukom. Osjeala je kako je svaki dan koji protekne udaljava od njezine sudbine, kako Joaquin Andieta prodire sve dublje i dublje u onaj nepoznati kraj, moda prema planinama, dok je ona gubila vrijeme u Sacramentu izdajui se za tupoga brata kineskog nadri-lijenika. Obiavala bi obasuti Tao Chi'ena najgorim epitetima, ali je bila dovoljno razborita da to ini na kastiljanskom, kao to je zacijelo inio i on kad bi joj se obraao na kantonskom. Bili su usavrili znakove za komuniciranje pred drugima ne govorei i od tolika druenja jedno s drugim na koncu su si toliko nalikovali da nitko nije sumnjao u njihovo srodstvo. Ako ih ne bi zaokupio neki pacijent, odlazili bi u obilazak luke i duana, sklapajui prijateljstva i raspitujui se za Joaquina Andietu. Eliza je kuhala te se Tao Chi'en brzo sviknuo na njezina jela, premda bi s vremena na vrijeme pobjegao u kineske zalogajnice u gradu, gdje se mogao dosita najesti za nekoliko dolara, to je bio dobar posao ima li se na umu da je luk stajao jedan dolar. Pred drugima su komunicirali gestama, ali nasamo su to inili na engleskom. Usprkos sporadinim uvredama na oba jezika, provodili su vei dio vremena radei jedno uz drugo kao dobri drugovi i bilo je napretek prilika da se nasmiju. On je bio iznenaen to s Elizom moe dijeliti duhovitosti, unato povremenim spoticanjima u jeziku i kulturnim razlikama. No upravo su te razlike izazivale njegov grohotan smijeh: nije mogao vjerovati da jedna ena ini i izgovara takve strahote. Promatrao ju je sa znatieljom i neizrecivom njenou; katkad bi zanijemio od divljenja prema njoj, pripisivao joj je odvanost ratnika, ali kad bi vidio da posustaje, inila mu se djevojicom i preplavila bi ga elja da je zatiti. Premda poneto bijae dobila na teini i imala je bolju boju, bilo je oito da je jo uvijek slaba. im bi zalo sunce, glava bi joj stala padati, umotala bi se u svoj ogrta i zaspala; on bi lijegao uz nju. Toliko su se sviknuli na te sati intimnosti u kojima su jednoglasno disali da bi se tijela sama prilagodavala u snu, i ako bi se jedno okrenulo, drugo bi inilo to isto, tako da se nisu razdvajali. Katkad bi se budili isprepleteni, spleteni u prekrivaima. Ako bi se on prvi probudio, uivao bi u tim trenucima koji su mu u sjeanje prizivali sretne sate s Lin, nepomian, kako ona ne bi opazila njegovu elju. Nije slutio da i Eliza ini isto, zahvalna za tu muku nazonost koja joj je doputala da zamisli kakav bi bio njezin ivot s Joaquinom Andietom da je imala vie sree. Nijedno od njih dvoje nikad nije spominjalo ono to se dogaalo nou, kao da je to neki usporedni ivot kojega nisu svjesni. Tek
159

to bi se odjenuli, tajni je ar tih zagrljaja potpuno nestajao i opet bi postajali braa. U rijetkim se prigodama Tao Chi'en otpravljao sam na tajanstvene none izlaske, s kojih se vraao kriom. Eliza se uzdravala od ispitivanja jer je mogla namirisati: bio je sa enom, mogla je ak razlikovati slatkaste parfeme Meksikanki. Ona bi se zakopala pod svoj prekriva drhtei u mraku i vrebajui i najmanji zvuk oko sebe, steui no u aci, uplaena, zovui ga svojim mislima. Nije mogla ralaniti tu elju da plae, koja je nadirala jer joj se inilo da je izdana. Nejasno je shvaala da su mukarci moda drugaiji od ena; ona pak nije osjeala nikakvu potrebu za seksom. edni noni zagrljaji bili su dovoljni da zasite njezinu udnju za drutvom i njenou, ali ak ni kad bi pomislila na svog negdanjeg ljubavnika, ne bi outjela enju za vremenom provedenim u sobi s ormarima. Nije znala jesu li u njoj ljubav i elja bili jedno te isto pa kad nedostaje prvoga, prirodno ne izvire ni ono drugo, ili je duga bolest na brodu bila unitila neto sutinsko u njezinu tijelu. Jednom se usudila upitati Tao Chi'ena hoe li e moi imati djece, jer nekoliko mjeseci nije imala mjesenicu, a on ju je uvjerio da e se, im povrati snagu i zdravlje, vratiti u normalno stanje, zbog toga joj je stavljao svoje akupunkturne igle. Kad bi njezin prijatelj skliznuo tiho uz nju nakon svojih ispada, ona bi hinila da je u duboku snu, premda bi satima ostajala budnom, uvrijeena mirisom druge ene izmeu njih. Otkako su se iskrcali u San Fran-ciscu, opet se bila okrenula estitosti u kakvoj ju je odgojila Miss Rose. Tao Chi'en ju bijae vidio nagu u njihovim tjednima plovidbe brodom i poznavao ju je iznutra i izvana, ali je pogodio njezine razloge pa nije postavljao pitanja, osim kako bi provjerio njezino zdravlje. ak i kad bi postavljao igle, pazio je da ne uznemiri njezinu stidljivost. Nisu se razodijevali jedno pred drugim i drali su se preutnog dogovora da potuju privatnost rupe iza kolibe koja im je sluila kao latrina, ali sve se ostalo dijelilo, od novca do rublja. Mnogo godina poslije, provjeravajui biljeke u svom dnevniku koje su pripadale tom razdoblju, Eliza se pitala, zauena, zato nijedno od njih nije prepoznalo nesumnjivu privlanost koju su osjeali, zato su se pribjegavali snu kao izgovoru da se dotaknu, a danju su hinili hladnou. Zakljuila je da im se ljubav s pripadnikom druge rase inila nemoguom, vjerovali su da za par poput njih nema mjesta na svijetu. 'Ti si mislila jedino na svoga ljubavnika', pojasnio joj je Tao Chi'en, ija je kosa tada bila siva. 'A ti na Lin.' 'U Kini se moe imati nekoliko supruga, a Lin je uvijek bila snoljiva.'
160

'Odbijala su te i moja velika stopala', narugala se ona. 'Tono', odvratio je posve ozbiljan. U srpnju je nastupilo nemilosrdno ljeto, komari su se namnoili, zmije izmilile iz svojih rupa kako bi po volji proetale, a Tao Chi'enove biljke niknule su jednako onako vrste kao u Kini. Horde argonauta stizale su i dalje, sve uestalije i sve brojnije. Kako je Sacramento bio prilazna luka, nije dijelio sudbinu desetaka drugih sela koja bi niknula poput peurki u blizini zlatono-snih leita, brzo se razvila i nestala iznebuha tek to bi presahnuo lako pokupljeni mineral. Grad je rastao sa svakom minutom, otvarali su se novi duani, a tereni se vie nisu poklanjali kao u poetku, prodavali su se jednako onako skupo kao u San Fran-ciscu. Postojao je neki kostur vlade i esto se odravale skuptine kako bi se odluivalo o administrativnim pojedinostima. Pojavili su se spekulanti, fikali, evangelisti, profesionalni kockari, razbojnici, madam sa svojim curama za zabavu te drugi poklisari napretka i civilizacije. Stotine mukaraca raspaljenih nadom i ambicijom prolazile su prema zlatonosnim pijescima zajedno s onim drugima, iscrpljenima i bolesnima koji su se vraali nakon mjeseci i mjeseci mukotrpna rada spremni da profukaju svoje zarade. Broj Kineza poveavao se dan za danom i ubrzo je bilo nekoliko suparnikih banda. Ti su tongs bili zatvoreni klanovi, njihovi su lanovi pomagali jedni drugima poput brae u potekoama svakodnevna ivota i rada, no jednako su tako zagovarali potkupljivost i zloin. Meu netom pristiglima bio je jo jedan zhongyi, s kojim je Tao Chi'en provodio sate u potpunoj srei, usporeujui s njim lijenike postupke te citirajui Konfucija. Podsjeao ga je na Ebanizera Hobbsa jer se nije zadovoljavao opetovanjem tradicionalnih lijenikih postupaka, nego je takoer traio druge novatorske mogunosti. 'Trebamo prouavati medicinu fan weya, naa nije dovoljna', govorio mu je, a on se potpuno slagao, jer to je vie uio, to je jai bio njegov dojam kako nita ne zna i kako mu nee dostajati ivot da proui sve to mu jo nedostaje. Eliza je organizirala posao s empanadama koje je prodavala po cijeni zlata, prvo ileancima, a potom i Jenkijima, koji su se brzo zagrijali za njih. Poela ih je raditi od govedine kad bi je mogla kupiti od meksikih ranera to su gonili stoku sa Sonore, ali kako je nje uglavnom bilo rijetko, eksperimentirala je s jelenom, zecom, divljim guskama, kornjaom, lososom pa ak i medvjedom. Njezini bi vjerni kupci sve pojeli jer su alternativa bili grah iz limenke i posoljena svinjetina, postojan reim prehrane rudara. Nitko nije imao vremena za lov, ribolov ili kuhanje; nije
161

se moglo dobiti povre ni voe, a mlijeko je bio luksuz rjei od ampanjca, meutim, nije nedostajalo brana, masti i eera, takoer je bilo oraha, okolade, nekih mirodija, bresaka i suhih ljiva. Pravila je kolae i kekse s jednakim uspjehom kao empanade, takoer i kruh u glinenoj pei, koji je improvizirala prisjeajui se kruha Mame Fresije. Ako bi nabavila jaja i slaninu, stavljala bi natpis da nudi doruak; tada bi mukarci stajali u redu da na jarkom suncu sjednu za rasklimani veliki stol. To ukusno jelo koje je pripremao gluhonijemi Kinez podsjealo ih je na obiteljske nedjelje kod kue, daleko, daleko odavde. Obilan doruak od prenih jaja sa slaninom, svjee ispeen kruh, voni kola i povremeno kava stajali su tri dolara. Neki posjetitelji, dirnuti i zahvalni jer mjesecima nisu bili kuali nita slino, ubacili bi jo poneki dolar u limenku za napojnice. Jednoga se dana, u sredini ljeta, Eliza pojavila pred Tao Chi'enom sa svojom uteevinom u ruci. 'S ovim moemo kupiti konje i otputovati', obznani mu. 'Kamo?' 'Traiti Joaquina.' 'Mene ne zanima da ga pronaem. Ja ostajem.' 'Ne eli upoznati ovu zemlju? Ovdje se mnogo toga moe vidjeti i nauiti, Tao. Dok ja traim Joaquina, ti moe stjecati ta tvoja vana znanja.' 'Moje biljke rastu i ne svia mi se da se potucam od jedne strane do druge.' 'Dobro. Ja idem.' 'Sama nee stii daleko.' 'Vidjet emo.' Te su noi spavali svatko na svom kraju kolibe ne uputivi si ni rijei. Idueg je dana Eliza rano izila da bi kupila to joj je potrebno za putovanje, to nije bilo nimalo laka zadaa u njezinoj ulozi nijemka, ali se vratila u etiri poslije podne opskrbljena runim ali snanim meksikim konjem kojemu je dlaka otpadala u pramenovima. Kupila je i izme, dvije koulje, grube hlae, kone rukavice, eir sa irokim obodom, par torbi sa suhim namirnicama, tanjur, alicu i limenu licu, dobar elini bode, uturicu za vodu, pitolj i puku koju nije znala puniti, a jo manje iz nje pucati. Ostatak popodneva provela je sreujui svoje zaveljaje i uivajui nakit i novac koji joj je preostao u pamunu vrpcu, istu koju je rabila da si pritisne njedra, ispod koje je uvijek nosila svenji ljubavnih pisama. Pomirila se s tim da ostavi koveg s haljinama, podsuknjama i izmicama koje je jo uvijek uvala. Od svog kastiljanskog ogrtaa improvizirala je konjsku opremu, kao to je toliko puta bila vidjela da ine u ileu; svukla je Tao Chi'en-qvu odjeu koju je nosila mjesecima te isprobala ovu koju je netom nabavila. Potom je naotrila bode na konoj traci i odrezala si kosu
162

u visini zatiljka. Njezina duga crna pletenica ostala je na tlu poput mrtve guje. Pogledala se u komadu slomljenoga zrcala i bila zadovoljna: s prljavim licem i obrvama podebljanim komadom ugljena obmana e biti savrena. Uto je stigao Tao Chi'en, vrativi se s jednog od svojih sijela s drugim zhong yijem, i za tren nije prepoznao tog naoruanog govedara koji je nahrupio na njegov posjed. 'Sutra odlazim, Tao. Hvala za sve, ti si vie od prijatelja, brat si mi. Veoma e mi nedostajati. Tao Chi'en nje nita odgovorio. Kad je pala no, ona se odjevena izvalila u kut, a on je sjeo van na ljetni povjetarac da broji zvijezde. Tajna Onog popodneva kad je Eliza otila iz Valparaisa, skrivena u Emilijinu trbuhu, troje Sommersovih veeralo je u hotelu Ingles, kamo ih je pozvala Paulina, supruga Feliciana Rodrigueza de Santa Cruza, i vratili su se kasno kui na Cerro Alegre. Za djevojin su nestanak doznali tek tjedan dana poslije jer su vjerovali da je na hacijendi Agustina del Vallea u pratnji Mame Fresije. Sljedeeg je dana John Sommers potpisao svoj ugovor kao kapetan Fortune, novog novcatog Paulinina parobroda. Jednostavan dokument s uvjetima njihova dogovora zakljuio je sporazum. Bilo im je dovoljno da se jednom vide i osjete povjerenje, a i nisu mogli gubiti vrijeme na zakonske triarije, njihov je jedini interes bila fiksna ideja da stignu u Kaliforniju. Cijeli se ile bavio istim poslom unato pozivima na razbor koji su objavljivani u novinama i u apokaliptinim propovijedima ponavljani s crkvenih propovjedaonica. Kapetanu je trebalo tek nekoliko sati da skupi posadu za svoj parobrod jer su dugi redovi traitelja izjedanih zlatnom kugom kruili pristanitima. Bilo je mnogo onih koji su provodili no spavajui na tlu kako ne bi izgubili svoje mjesto. Na zaprepatenje drugih pomoraca koji nisu mogli pojmiti njegove razloge, John Sommers je odbio povesti putnike, tako da je njegov brod iao malone prazan. Nije dao objanjenja. Imao je gusarski plan kako izbjei da njegovi mornari dezertiraju kad stigne u San Francisco, ali ga je preutio jer ne bi pridobio nijednoga mornara da ga je razglasio. Takoer nije obavijestio posadu da e prije nego se upute na sjever napraviti neuobiajen zaobilazak prema jugu. ekao je da se nau na puini da to uini. 'Dakle, vi se osjeate kadrim upravljati mojim parobrodom i drati kontrolu nad posadom, nije li tako, kapetane?' zapitala ga je jo jednom Paulina proslijedivi mu ugovor da ga potpie.
163

'Da, gospodo, ne plaite se za to. Mogu krenuti za tri dana.' 'Vrlo dobro. Znate ega nedostaje u Kaliforniji, kapetane? Svjeih proizvoda: voa, povra, jaja, dobrih sireva, kobasica. To emo mi ondje prodavati.' 'Kako? Sve e biti gnjilo kad stigne onamo...' 'Donijet emo to u ledu', ree ona hladnokrvna. 'U emu?' 'Ledu. Prvo ete ii potraiti led. Znate gdje je laguna San Rafael?' 'Blizu Puerto Aisen.' 'Raduje me da poznajete te krajeve. Rekli su mi da je ondje jedan od najljepih plavih ledenjaka. elim da mi napunite Fortunu komadima leda. Kako vam se ini?' 'Oprostite, gospodo, ini mi se da je to ludost.' 'Tono. Zato nije nikomu palo na pamet. Donesite bave krupne soli, dobru zalihu vrea i umotajte ovee komade. Ah! Oekujem da e trebati uvati vae ljude od hladnoe da se ne bi smrznuli. I usput, kapetane, uinite mi uslugu da ovo ne spominjete nikomu kako nam ne bi ukrali ideju.' John Sommers se oprostio s njom zbunjen. Prva mu je pomisao bila da je ena aava, no to je vie razmiljao, sve je vie ushita u njemu izazivala ta pustolovina. Osim toga, nije imao to izgubiti. Ona je riskirala svoju propast; on e, naprotiv, dobiti plau makar se led rastopio putem. A ako ta ludorija bude donijela rezultate, prema ugovoru on e primiti nimalo prezriv dodatak. Potkraj tjedna, kad je puknula vijest o Elizinu nestanku, kretao se prema ledenjaku s hueim peima i nije bio u to upuen sve do povratka, kad se pribliio obali Valparaisa kako bi ukrcao proizvode koje je Paulina bila pripremila da ih preveze u gnijezdu prapovijesnog snijega do Kalifornije, gdje e ih njezin mu i djever prodavati po viestruko veoj vrijednosti. Ako sve ispadne kako je planirala, za tri ili etiri Fortunina putovanja imat e vie novca no to je ikad sanjala; bila je proraunala koliko e kasniti drugi poduzetnici da prekopiraju njezinu inicijativu i zagnjavi je konkurencija. A to se njega tie, no, i on je nosio proizvod koji je mislio prodati na drabi najboljem licitatoru: knjige. Kad se Eliza i njezina dadilja nisu vratile kui dogovorenoga dana, Miss Rose je poslala koijaa s porukom kako bi se raspitala je li obitelj Del Valle jo na svojoj hacijendi i je li Eliza dobro. Sat poslije pojavila se na njezinim vratima supruga Agustina del Val-lea, vrlo uznemirena. Nita nije znala o Elizi, rekla je. Obitelj nije naputala Valparaiso jer je njezina mua bio shrvao napad kosto-bolje. Elizu ne bijae vidjela mjesecima.
164

Miss Rose je bila dovoljno hladnokrvna da se pravi nevjestom: bila je to njezina greka, ispriavala se, Eliza je u kui druge prijateljice, ona se zabunila, toliko joj je zahvalna to se bila zagnjavila da osobno doe... Gospoda Del Valle nije joj povjerovala ni rijei, kao to se moglo i oekivati, i prije no to je Miss Rose dospjela obavijestiti svoga brata Jeremvja u uredu, bijeg Elize Sommers ve je bio temom za naklapanje u Valparaisu. Miss Rose je ostatak dana provela u plau, a Jeremv Sommers u nagaanjima. Pregledavi Elizinu sobu, nali su oprotajno pismo i nekoliko ga puta proitali uzaludno tragajui za nekim tragom. Takoer nisu mogli pronai gdje je Mama Fresia kako bi je ispitali i tek su tada shvatili da ena za njih bijae radila osamnaest godina, a nisu joj znali prezime. Nikad je nisu bili zapitali odakle dolazi i ima li obitelj. Mama Fresia je, poput ostalih slukinja, pripadala onom neodreenom limbu svrsishodnih prikaza. 'Valparaiso nije London, Jeremv. Nisu mogle otii odve daleko. Treba ih potraiti.' 'Shvaa li kakav e skandal nastati kad ponemo istraivati meu prijateljima?' 'to me briga to e rei ljudi! Vano mi je jedino da brzo pronaem Elizu prije nego se uplete u nepriliku.' 'Iskreno, Rose, ako nas je napustila na ovaj nain, nakon svega to smo napravili za nju, onda ve jest u tekoama.' 'to eli rei? Kakvoj vrsti tekoa?' zapitala je Miss Rose uasnuta. 'Mukarac, Rose. To je jedini razlog zbog kojega bi djevojka poinila tako veliku glupost. Ti to zna bolje od ikoga. S kim bi mogla biti Eliza?' 'Ne mogu zamisliti.' Miss Rose je mogla savreno zamisliti. Znala je tko je bio odgovoran za tu uasnu nevolju: onaj tip smrknuta izgleda koji je donio zaveljaje u kuu prije nekoliko mjeseci, Jeremvjev zaposlenik. Nije znala njegovo ime, ali e ga doznati. Ipak, nije to rekla svom bratu jer je vjerovala da jo ima vremena da spasi djevojku od zamki zabranjene ljubavi. S biljenikom se tonou sjeala svake pojedinosti iz vlastitog iskustva s bekim tenorom, jo je utila negdanju zebnju na povrini koe. Nije ga vie voljela, tono, prola su stoljea kako ga je izbacila iz svoje due, ali joj je bilo dosta da promrmlja njegovo ime pa da osjeti prijeteu zvonjavu u grudima. Karl Bretzner bio je klju njezine prolosti i njezine linosti, prolazni susret s njim bio je odredio njezinu kob i enu kakvom bijae postala. Kad bi se opet zaljubila kao onda, pomisli, opet bi uinila isto, premda svjesna kako
165

joj je ta strast promijenila ivot. Moda e Eliza imati vie sree i moda e njezina ljubav ispasti dobro; moda je u njezinu sluaju ljubavnik slobodan, bez djece i prevarene supruge. Trebala je pronai curu, suoiti se s prokletim zavodnikom, prisiliti ih da se vjenaju, a potom predstaviti gotove injenice Jeremvju, koji e ih s vremenom prihvatiti. Bit e teko imajui na umu strogost njezina brata kad je ast posrijedi, ali ako bijae oprostio njoj moi e oprostiti i Elizi. Njezina e zadaa biti da ga nagovori. Nije bila igrala ulogu majke tolike godine da bi stajala prekrienih ruku dok njezina jedina ki ini pogreku, zakljuila je. Dok se Jeremv Sommers zatvarao u mrzovoljnu i dostojanstvenu tiinu, koja ga ipak nije zatitila od nezauzdanih ogovaranja, Miss Rose se uputila u akciju. U nekoliko je dana otkrila identitet Joaquina Andiete i uasnuta doznala da je rije ni manje ni vie doli o bjeguncu pred pravdom. Optuen je da je prevario raunovodstvo Britanske kompanije za izvoz i uvoz i pokrao im robu. Shvatila je da je situacija tea no to je zamiljala: Jeremv nikad nee prihvatiti takvu osobu u krilo obitelji. Jo gore, im bi epao svog negdanjeg zaposlenika, zacijelo bi ga poslao u zatvor makar dotad ve bio Elizin mu. Osim ako pronae nain da ga natjera da povue optube protiv te gnjide i oisti ime za dobro svih njih, procijedila je bijesna Miss Rose. Prvo je trebala pronai ljubavnike, nakon toga vidjet e kako e srediti ostalo. Dobro se pazila da ne spomene svoje otkrie i ostatak tjedna provela je u propitkivanju ovdje i ondje, dok joj u knjiari Santos Tornero nisu spomenuli majku Joaquina Andiete. Dobila je njezinu adresu jednostavno se raspitujui po crkvama; kako je i pretpostavljala, katoliki su sveenici vodili rauna o svojim upljanima. U petak u podne pojavila se pred enom. Otila je sva uzoholjena, pokretana pravinom ljutnjom i spremna rei joj to misli, ali se ispuhala dok je napredovala vijugavim uliicama te etvrti u koju nikad nije nogom kroila. Pokajala se zbog haljine koju bijae odabrala, poalila zbog svog pretjerano ukraenog eira i svojih bijelih izmica, osjeala se smijeno. Lupnula je na vrata zbunjena osjeajem srama koji se preobratio u iskrenu poniznost kad je vidjela Andietinu majku. Nije je bila zamiljala toliko propalom. Bila je to obina enica, grozniavih oiju i tuna izraaja. Uinila joj se starom, ali kad se dobro zagledala u nju, shvati da je jo mlada i da je prije bila lijepa, no nesumnjivo je bolesna. Doekala ju je nimalo iznenaena, naviknuta na bogate gospoe koje su dolazile da joj povjere poslove ivanja i vezenja. Razmjenjivale su podatke jedna s drugom, nije bilo udno da nepoznata dama pokuca na njezina vrata. Ovog se puta radilo o strankinji, mogla je to pogoditi po toj haljini boje leptira,
166

nijedna ileanka ne bi se odvaila tako odjenuti. Pozdravila ju je ne osmjehnuvi se i pustila je da ue. 'Molim vas, sjednite, gospoo. U emu vam mogu pomoi?' Miss Rose je sjela na rub stolice koju joj je ponudila i nije mogla izrei ni rijei. Sve to je planirala isparilo joj je iz glave u bljesku duboke samilosti prema toj eni, Elizi i njoj samoj dok je iz nje istjecala rijeka suza oblijevajui joj lice i duu. Majka Joaquina Andiete, smetena, uzela je njezinu ruku meu svoje. 'to vam je, gospoo? Mogu vam pomoi?' I tada joj je Miss Rose mrcajui ispriala na svom amerikom-panjolskom kako je njezina jedina ki bila nestala prije vie od jednoga tjedna, kako je zaljubljena u Joaquina, kako su se bili upoznali nekoliko mjeseci prije i kako otad djevojka nije bila ona stara, gorjela je od ljubavi, svatko je to mogao vidjeti osim nje, tako sebine i rastresene da se nije zabrinula na vrijeme, a sad je kasno jer su oboje pobjegli, Eliza je bila unitila svoj ivot kao to je ona unitila svoj. I nastavila je niui jedno za drugim ne mogavi se zaustaviti sve dok nije ispriala toj neznanki ono to nikad nije bila rekla nikomu, govorila joj je o Karlu Bretzneru i svojoj sirotanskoj ljubavi i o dvadeset godina koje su otad protekle u njezinu usnulu srcu i pustoj utrobi. Isplakala je u potocima gubitke koje je preuivala cijeloga svog ivota, srdbe koje je skrivala zbog dobra odgoja, tajne koje je nosila za leima, kao zatoenik okove, da odri privid, te plamteu mladost potraenu iz puke zle kobi to se bijae rodila kao ena. A kad joj je napokon ponestalo zraka od jecaja, ostala je ondje sjedei, ne shvaajui to se to bilo dogodilo s njom i odakle proizlazi to kristalno olakanje to ju je stalo zahvaati. 'Popijte malo aja', ree majka Joaquina Andiete nakon podulje tiine, stavljajui joj skrhanu alicu u ruku. 'Molim vas, preklinjem vas, recite mi jesu li Eliza i va sin ljubavnici. Nisam luda, zar ne?' promrmlja Miss Rose. 'Mogue, gospodo. I Joaquin je bio smuen, ali mi nikad nije rekao djevojino ime.' 'Pomozite mi, trebam nai Elizu...' 'Uvjeravam vas, nije s Joaquinom.' 'Kako moete to znati?' 'Niste li rekli da je djevojica nestala prije samo tjedan dana? Moj je sin otiao u prosincu.' 'Otiao, kaete? Kamo?' 'Ne znam.' 'Razumijem vas, gospoo. Da sam na vaem mjestu, i ja bih ga pokuala zatititi. Znam da va sin ima problema sa zakonom. Dajem vam svoju
167

asnu rije da u mu pomoi, moj je brat direktor Britanske kompanije i uinit e to ga zamolim. Neu rei nikomu gdje je va sin, samo elim govoriti s Elizom.' 'Vaa ki i Joaquin nisu zajedno, vjerujte mi.' 'Znam da ga je Eliza slijedila.' 'Nije mogue da ga je slijedila, gospoo. Moj je sin otiao u Kaliforniju.' Onog dana kad se kapetan John Sommers vratio u Valparaiso s Fortunom natovarenom plavim ledom, naao je svoga brata i sestru kako ga ekaju na pristanitu kao uvijek, ali mu je bilo dovoljno da vidi njihova lica kako bi shvatio da se neto vrlo ozbiljno bilo dogodilo. Rose je bila ispijena i tek to ga je zagrlila nekontrolirano je zaplakala. 'Eliza je nestala', obavijestio ga je Jeremv s toliko ljutnje da je jedva mogao uobliiti rijei. im su se nali nasamo, Rose je ispriala Johnu ono to je doznala od majke Joaquina Andiete. Tih dana, koji su se inili poput vjenosti, dok je ekala svog omiljenog brata i pokuavala povezati iskidane niti, bila se uvjerila da cura bijae slijedila svog ljubavnika u Kaliforniju, jer bi zacijelo i ona napravila isto. John Sommers je idui dan proveo istraujui u luci i tako doznao da Eliza nije bila nabavila putnu kartu ni za koji brod niti se nalazila na popisu putnika, no vlasti su bile registrirale tog Joaquina Andietu koji se ukrcao u prosincu. Pretpostavio je da je djevojka mogla promijeniti ime kako bi zamela trag pa je iznova poduzeo isti obilazak s njezinim potankim opisom, no nitko je ne bijae vidio. Djevojka, gotovo djevojica, koja putuje sama ili tek u pratnji jedne Indijanke, bila bi smjesta prizvala pozornost, uvjeravali su ga; osim toga, vrlo je malo ena odlazilo u San Francisco, jedino one to vode raskalaen ivot te s vremena na vrijeme supruga nekog kapetana ili trgovca. 'Nemogue je da se ukrcala ne ostavivi traga, Rose', zakljuio je kapetan nakon potanke inventure svojih istraivanja. 'A Andieta?' 'Njegova ti majka nije lagala. Njegovo se ime pojavljuje na jednom popisu.' 'Prisvojio si je neke proizvode Britanske kompanije. Uvjerena sam da je to napravio samo zato to nije mogao financirati putovanje na drugi nain. Jeremv ne sumnja da je lopov kojega trai Elizin dragi i nadam se da to nikad nee doznati.' 'Nisi li umorna od tolikih tajni, Rose?'

168

'A to eli da uinim? Moj je ivot sastavljen od prikaza, ne od istina. Jeremv je kao kamen, poznaje ga jednako dobro kao i ja. to emo uiniti s djevojicom?' 'Otputit u se sutra u Kaliforniju, parobrod je ve natovaren. Ako ondje ima tako malo ena kako kau, bit e lako nai je.' 'To nije dovoljno, Johne!' 'Pada ti na um neto bolje?' Te veeri za objedom Miss Rose je jo jednom ustrajala u potrebi da mobiliziraju sva raspoloiva sredstva kako bi pronali djevojku. Jeremv, koji se bio drao postrani od mahnite aktivnosti svoje sestre, ne nudei savjete i ne izraavajui nikakav osjeaj osim gnuanja zbog toga to je postao dijelom drutvene sablazni, smatrao je da Eliza ne zavreuje toliku strku. 'Ova histerina klima vrlo je neugodna. Predlaem da se smirite. Zato je traite? Taman da je i naete, nee vie stupiti u ovu kuu', rekao je. 'Eliza tebi ne znai nita?' ogoreno ga je ukorila Miss Rose. 'Nije u tome bit. Poinila je nepopravljivu pogreku i mora platiti posljedice.' 'Kao to sam ih ja plaala gotovo dvadeset godina.' Ledena se tiina spustila nad blagovaonicu. Nikad nisu bili govorili otvoreno o prolosti i Jeremv ak nije znao je li John bio upuen u ono to se zbilo izmeu njihove sestre i bekog tenora, jer bijae dobro pazio da mu to ne kae. 'Kakve posljedice, Rose? Bilo ti je oproteno i bila si zatiena. Ne moe mi nita predbaciti.' 'Zato si bio tako plemenit sa mnom, a ne moe to biti i s Elizom?' 'Jer si moja sestra i dunost mi je tititi te.' 'Eliza mi je kao ki, Jeremv!' 'Ali to nije. Nemamo nikakve obveze prema njoj: ne pripada ovoj obitelji.' 'Da, pripada!' povikala je Miss Rose. 'Dosta!' prekinuo je kapetan udarivi akom po stolu, od ega su zaplesali tanjuri i ae. 'Da, pripada, Jeremv. Eliza je dio nae obitelji', ponovila je Miss Rose jecajui, s licem meu rukama. 'Ona je Johnova ki...' I tada je Jeremv uo od svoga brata i sestre tajnu koju su bili uvali esnaest godina. Taj ovjek od malo rijei, tako pun samo-kontrole da se doimao kao da ga ne mogu raniti ljudska uvstva, prvi je put eksplodirao i sve to je preuivao u etrdeset i est godina savrene britanske hladnokrvnosti izbilo je navrat-nanos dok se guio u bujici prijekora, bijesa i ponienosti, jer 'sad se vidi kako sam blesav bio, Boe moj, ivei
169

pod istim krovom u gnijezdu lai i ne sumnjajui to, uvjeren da su moj brat i sestra dolini ljudi i da meu nama vlada povjerenje, a kad tamo, sve je splet lai, himbena navada, tko zna koliko ste mi jo toga sustavno prikrili, ali ovo je vrhunac, za koga mi to vraga niste rekli, to sam napravio da se sa mnom ophodite kao s udovitem, da sam zasluio da ovako manipulirate sa mnom, da iskoritavate moju velikodunost, a u isto me doba prezirete, jer ne moe se drugaije nazvati nego prezirom nain na koji ste me upleli u vjeto prikrivene lai pa me iskljuili, trebate me samo za plaanje rauna, cijelog je ivota bilo isto, jo kad smo bili djeca, vi ste mi se rugali iza lea...' Nijemi, ne nalazei naina da se opravdaju, Rose i John podnosili su taj nasrtaj, a kad se Jeremv ispuhao galamei, u blagovaonici je zavladala duga tiina. Sve su troje bili iscrpljeni. Prvi put u svom ivotu suoili su se bez maske dobra ponaanja i uljudnosti. Neto bitno to bijae odravalo tu krhku ravnoteu stola na tri noge se, ini se, nepopravljivo slomilo; meutim, kako je Jeremv hvatao dah, njegove su crte lica opet poprimile onaj vjeni neprodorni i arogantni izraaj dok si je popravljao pramen koji mu je pao na elo i naherenu kravatu. Tada je Miss Rose ustala, pribliila se naslonu stolice i stavila mu ruku na rame, jedinu gestu intimnosti koju se usudila napraviti dok je osjeala bol u grudima od njenosti prema tom usamljenom bratu, tom utljivom i melankolinom mukarcu koji joj je bio poput oca i kojega se nikad nije potrudila pogledati u oi. Shvatila je da odista nita ne zna o njemu i da ga za cijeloga svog ivota nikad nije bila dotaknula. 'Bojala sam se da e tako reagirati, Jeremv. Upravo ti zato to nisam tada rekla', uzvrati njegova sestra. esnaest godina prije, ujutro 15. oujka 1832, Mama Fresia je izila u vrt i nabasala na obinu kutiju od sapuna iz Marseillea pokrivenu novinskim papirom. Zaintrigirana, pribliila se da vidi o emu je rije i podignuvi papir, otkrila je tek roeno djetece. Pojurila je u kuu viui i tren poslije Miss Rose se naginjala nad bebom. Tada joj je bilo dvadeset godina, bila je svjea i lijepa poput breskve, bila je odjevena u haljinu boje topaza i vjetar joj je mrsio rasputenu kosu, ba kao to se toga sjeala ili zamiljala Eliza. ene su zajedniki podignule kutiju i odnijele je u sobicu za ivanje, gdje su skinule papire i iz nje izvukle djevojicu slabo umotanu u vuneni prsluk. Nije vani bila dugo, zakljuili su, jer joj je usprkos jutarnjoj vijavici tijelo bilo mlako i spokojno je spavala. Miss Rose je naredila Indijanki da poe potraiti isti prekriva, plahte i kare da improviziraju
170

pelene. Kad se Mama Fresia vratila, prsluk je bio nestao, a gola je beba ciala u naruju Miss Rose. 'Smjesta sam prepoznala prsluk. Sama sam ga bila isplela Johnu godinu dana prije. Skrila sam ga jer bi ga i ti bio prepoznao', objasni Jeremvju. 'Tko je Elizina majka, Johne?' 'Ne sjeam se njezina imena...' 'Ne zna kako se zove! Koliko si kopiladi posijao po svijetu?' uzviknu Jeremv. 'Bila je to djevojka iz luke, mlada ileanka, pamtim da je bila vrlo zgodna. Nikad je vie nisam vidio i nisam znao da je nosea. Kad mi je Rose pokazala prsluk, nekoliko godina poslije, sjetio sam se da sam njime bio zaogrnuo tu djevojku na alu jer je bilo hladno, a poslije sam zaboravio traiti da mi ga vrati. Mora shvatiti, Jeremv, takav je mornarski ivot. Nisam ivotinja...' 'Bio si pijan.' 'Mogue je. Kad sam shvatio da je Eliza moja ki, pokuao sam doznati gdje je majka, no bila je nestala. Moda je umrla, ne znam.' Tz nekog razloga ta je ena odluila da mi trebamo odgojiti djevojicu, Jeremv, i nikad se nisam pokajala to sam to uinila. Dali smo joj ljubav, dobar ivot, naobrazbu. Moda joj majka nije mogla dati nita, zato nam je donijela Elizu umotanu u prsluk da bismo znali tko je otac', nadoda Miss Rose. 'To je sve? Prljavi prsluk? To ne dokazuje ba nita. Bilo tko moe biti otac. Ta se ena vrlo domiljato rijeila djeteta.' Tri tjedna nakon to se oprostila od Tao Chi'ena Eliza je s pet rudara ispirala zlato na obalama rijeke Americano. Nije bila putovala sama. Onog dana kad je otila iz Sacramenta, pridruila se skupini ileanaca koji su odlazili prema zlatonosnim pijescima. Bili su kupili ivotinje za jahanje, ali nitko nije imao nikakva iskustva s njima, a meksiki su raneri vjeto prikrili dob i nedostatke konja i mula. Bile su to jadne, drogirane ivine, ije je ljutenje dlake bilo prikriveno bojom i nakon nekoliko sati hoda izgubile su ustrinu i epesale vukui kopita. Svaki je jaha nosio tovar orua, oruje i mjedene lonce, tako da je tuna karavana napredovala polaganim korakom usred tropota metala. Putem su se liavali tereta, koji je ostajao razasut, uz krieve, zabodene posvuda po krajoliku, kojima su oznaavali pokojnike. Ona se predstavila imenom Eliasa Andiete kao novi pridolica iz ilea, kojega je majka zaduila da potrai svog brata Joaquina
171

i koji je spreman prijei Kaliforniju od vrha do dna dok ne ispuni svoju dunost. 'Koliko ti je godina, balavce?' upitali su ga. 'Osamnaest.' 'Izgleda kao da ti je etrnaest. Nisi li premlad da trai zlato?' 'Osamnaesta mi je i ne traim zlato, nego svoga brata Joaquina', ponovila je. ileanci su bili mladi, vedri i jo nisu izgubili oduevljenje koje ih je nagnalo da odu iz svoje zemlje i otpute se tako daleko, premda su poinjali shvaati da ulice nisu poploene blagom kao to su im bili priali. U poetku Eliza nije prema njima okretala lice i drala je eir preko oiju, ali je ubrzo zamijetila da se mukarci slabo gledaju meu sobom. Pretpostavili su da je rije o deku i nisu se udili izgledu njezina tijela, njezinu glasu ili navikama. Svatko je bio zaokupljen svojim stvarima pa nisu zapazili da ne mokri s njima, a kad bi naili na mlaku vode da se osvjee, dok bi se oni svlaili, ona bi zaranjala odjevena ostavljajui ak i eir, priklopivi da joj je to prilika da opere svoju odjeu u istoj kupki. istoa je pak bila posljednja rupa na svirali i za nekoliko je dana bila jednako tako prljava i znojna kao njezini drugovi. Otkrila je da su u prljavtini svi izjednaeni u svojoj bijedi; njezin nos tragaa jedva je razlikovao miris njezina tijela od drugih. Debela tkanina hlaa grebla ju je po nogama, nije bila naviknuta jahati u dugim etapama i drugog je dana jedva mogla zakoraknuti zbog ivih rana na stranjici, ali su i ostali bili gradski ljudi i trpjeli su bolove kao i ona. Suha i vrua klima, e, umor i neprestani napadi komaraca brzo su u njima ubili volju za ludorijama. Napredovali su utljivi, uz zveckanje svoga orua, kajui se prije no to je i poelo. Tjednima su tragali za prikladnim mjestom gdje bi se smjestili da trae zlato, a to je vrijeme Eliza iskoristila da se propituje o Joaquinu Andieti. Ni prikupljene indicije ni loe zacrtani zemljovidi nisu ba odve koristili, a kad bi dospjeli do dobra ispi-ralita, naili bi na stotine rudara koji su prije pristigli. Svatko je imao pravo zahtijevati sto etvornih stopa, ogradio bi svoj prostor, svakodnevno radio i ostavljao ondje svoje orue dok bi izbivao, ali ako bi nestao na vie od deset dana, drugi bi ga mogli zauzeti i upisati na svoje ime. Najgori zloini, provaljivanje na tui posjed prije roka i kraa plaali su se vjealima ili bievanjem nakon suenja po kratkome postupku, u kojemu su rudari bili suci, porota i krvnici. Posvuda su nailazili na druine ileanaca. Poznavali su se po odjei i naglasku, grlili se ushieni, dijelili mate, rakiju i charqui, ivopisno pripovijedali jedni drugima o svojim nezgodama i pjevali nostalgine pjesme pod
172

zvijezdama, ali sljedeeg bi se dana opratali, nemajui vremena za prekomjernu srdanost. Po gizdelinskom naglasku i razgovorima Eliza je zakljuila da su neki gospodiii iz Santiaga, napola aristokratski kicoi koji su tek nekoliko mjeseci prije nosili aket, lakirane izme, rukavice od evroa i zalizivali kosu, ali u zlatonosnim pijescima pokazalo se gotovo nemoguim razlikovati ih od najneotesanijih seljaina s kojima su ravnopravno radili. Prenemaganja i predrasude stalea ieznuli su u dodiru sa surovom stvarnou rudnika, ali ne i rasna mrnja, koja bi uz najmanju izliku eksplodirala u tunjavama. ileanci, najbrojniji i najpoduzetniji meu svim Hispancima, privlaili su mrnju gringosa. Eliza je saznala da je u San Franciscu skupina pijanih Australaca bila napala Mali ile, razvezavi pravu bitku. U zlatonosnim pijescima djelovalo je nekoliko ileanskih udruga koje bijahu dovozile teake s polja, zakupnike koji su generacijama bili pod feudalnim sistemom i radili za minimalnu nadnicu ne udei se to zlato koje nau pripada gazdi, a ne njima. U oima Jenkija to je bilo puko ropstvo. Ameriki su zakoni podupirali pojedince: svaije je vlasnitvo ogranieno na prostor koji jedan sam ovjek moe eksploatirati. ileanske udruge ismijavale su zakon upisujui prava na ime svakog pojedinog teaka kako bi obuhvatili to vie zemljita. Bilo je bijelaca raznih nacionalnosti u flanelastim kouljama, hlaama uvuenim u izme i parom revolvera; Kineza sa svojim jaknama podstavljenima vatom i irokim vreastim hlaama; Meksikanaca odjevenih u bijeli pamuk i s golemim eirima; Junoamerikanaca s kratkim ponima i irokim konim pojasima za kojima su nosili svoj no, duhan, prah i novac; bosih putnika s otoka Sandwich i s vrpcama od sjajne svile; svi u mimau boja, kultura, religija i jezika, s jednom jedinom zajednikom opsesijom. Svakoga je Eliza pitala za Joaquina Andietu i molila da prenesu glas kako ga trai njegov brat Elias. Prodirui sve vie i vie u to podruje, shvaala je koliko je beskrajno i koliko e joj biti teko nai ljubavnika usred pedeset tisua stranaca to vrve s jedne strane na drugu. Skupina malaksalih ileanaca odluila se napokon smjestiti. Bijahu stigli u dolinu rijeke Americano kad je vladala vruina kao u penici, sa samo dvije mule i Elizinim konjem, ostale ivotinje bijahu podlegle putem. Zemlja je bila suha i raspucala, bez ikakva raslinja osim borova i hrastova, ali se bistra i poput bujice brza rijeka sputala s planina skakuui po stijenama, presijecajui dolinu poput noa. Uz obje su obale bili nizovi i nizovi mukaraca koji su kopali i punili vjedra finom zemljom, potom je ispirali u napravi slinoj djejoj kolijevci. Radili su gologlavi na suncu,
173

drei noge u ledenoj vodi i natopljene odjee; spavali su izvalivi se na tlo i ne isputajui svoje oruje, jeli tvrdi kruh i posoljeno meso, pili vodu zaraenu stotinama iskopina uzvodno od rijeke i liker tako patvoren da je mnogima unitio jetru ili bi poludjeli. Eliza je vidjela kako su dva mukarca umrla u samo nekoliko dana prevrui se od bola i prekriveni pjenastim znojem kolere, i zahvalila je na Tao Chi'enovoj mudrosti koji joj nije dozvoljavao da pije vodu koju nije prokuhala. Kako god velika bila e, ona je ekala do popodneva kad bi se utaborili, da pripremi aj ili mate. S vremena na vrijeme uli bi se radosni krici: netko bi pronaao grumen zlata, ali se veina zadovoljavala izdvajajui koji dragocjeni gram iz tona jalove zemlje. Mjesecima prije jo su se mogle vidjeti ljuskave ploice kako blistaju pod istom vodom, ali je sada priroda bila ispremetana ljudskom gramzivosti, krajolik izmijenjen hrpama zemlje i kamenja, golemim rupama, rijeke i zatoke iskrenute iz svojih tokova, voda rasporeena u bezbrojne lokve, a tisue trupaca posjeene ondje gdje je prije bila uma. Da bi se stiglo do metala, bila je potrebna odlunost titana. Eliza nije kanila ostati, no bila je iscrpljena i osjeala se nesposobnom da nastavi sama besciljno jahati. Njezini su drugovi zauzeli komad zemlje na kraju rudarskog niza, dovoljno daleko od maloga naselja koje je stalo izranjati na tom mjestu sa svojom gostionicom i duanom da udovolji osnovnim potrebama. Njezini su susjedi bila tri Oregonca koji su radili i pili alkohol s neuobiajenom otpornou i nisu gubili vrijeme da pozdrave netom pridole, naprotiv, dali su im smjesta na znanje da ne priznaju pravo masnih da eksploatiraju ameriko tlo. Jedan od ileanaca suprotstavio se tvrdei da ni oni ne spadaju ovamo, zemlja pripada Indijancima, i bila bi se zametnuta kavga da se ostali nisu upleli da smire duhove. Vladala je buka uslijed neprestane galame lopata, pijuka, vode, stijena koje se kotrljaju i kletvi, ali je nebo bilo isto, a zrak mirisao na lovorov list. ileanci bi se svalili na tlo mrtvi od napora dok je lani Elias Andieta palio vatricu da pripremi kavu i napoji svoga konja. Iz saaljenja napojila je i jadne mule premda nisu bile njezine i odteretila ih zaveljaja kako bi se mogle odmoriti. Od napora joj se mutio vid i jedva je svladavala drhtanje koljena, shvatila je da je Tao Chi'en imao pravo kad ju je upozorio na potrebu da povrati snage prije nego se upusti u tu pustolovinu. Pomislila je na kuicu od ploa i platna u Sacra-mentu, gdje u ovaj sat on meditira ili kistom umoenim u kinesku tintu pie svojim krasnim rukopisom. Nasmijeila se, zauena to njezina nostalgija ne priziva mirnu sobicu za ivanje Miss Rose ili mlanu kuhinju Mame Fresije. Kako sam se promijenila,
174

uzdahnula je, gledajui svoje ruke pune plikova, oprene nesmiljenim suncem. Drugog dana njezini su je drugovi poslali u trgovinu da kupi ono nuno za preivljavanje i jednu od onih kolijevki da ispiru zemlju, jer su vidjeli koliko je uinkovitiji taj mehanizam od njihova skromnoga korita. Jedina ulica u selu, ako se tako mogao nazvati zaselak, bila je kaljua zasijana otpadom. Trgovina, koliba od trupaca i ploa, bila je sredite drutvenog ivota u toj zajednici usamljenih mukaraca. Ondje se prodavalo sve i svata, posluivao liker u neogranienim koliinama i poneko jelo; naveer kad bi rudari pristizali na pie, neki je violinist atmosferu oivljavao svojim melodijama, tada bi poneki mukarac objesio rubac oko pasa kao znak da preuzima ulogu dame, dok bi se drugi smjenjivali pozivajui ih na ples. Nije bilo ni jedne jedine ene na mnogo milja uokolo, ali bi katkad prolazio vagon koji vuku mule natovaren prostitutkama. Zudno bi ih ekali i velikoduno im plaali. Ispostavilo se da je vlasnik trgovine neki brbljav i dobroudan mormon s tri supruge u Utahu, koji je nudio zajam onomu tko se preobrati na njegovu vjeru. Bio je trezvenjak i dok je prodavao liker, propovijedao je protiv poroka ispijanja. Znao je nekog Joaquina, a prezime je zvualo kao Andieta, izvijestio je Elizu kad ga je pitala, ali je bio proao ovuda prije dosta vremena i nije mogao rei kojim je smjerom krenuo. Sjeao ga se jer je bio uvuen u tuu izmeu Amerikanaca i panjolaca oko neke imovine. ileanci? Moda, siguran je jedino da je govorio kastiljanski, mogao je biti Meksikanac, ree, njemu svi masni izgledaju jednako. T to se na koncu dogodilo?' 'Amerikancima je ostalo zemljite, a oni drugi morali su otii. to bi se drugo moglo dogoditi? Joaquin i drugi mukarac ostali su ovdje u trgovini dva ili tri dana. Stavio sam prekrivae ondje u kut i pustio ih da se odmore dok se nisu malo oporavili, jer su bili prilino izlupani. Nisu bili loi ljudi. Sjeam se tvoga brata, momi crne kose i velikih oiju, poprilino zgodan.' 'Taj', ree Eliza, dok joj je srce galopiralo kao ludo.

175

TREI DIO 1850-1853. Eldorado etiri mukarca, vukui debelu uad, po dvojica sa svake strane, dovela su medvjeda meu gomilu napaljene rulje. Dovukli su ga do sredita arene i zavezali mu dvadeset stopa dugim lancem jednu apu za stup, a potom im je trebalo petnaest minuta da ga razveu dok se bacakao grebui i grizuckajui s bjesnilom sudnjega dana. Teio je vie od est stotina kila, imao tamnosmee krzno, jedno oko oravo, nekoliko oljutenih mrlja i oiljke sa starih tunjava na slabini, no jo je bio mlad. Pjenasta bala pokrivala mu je drijelo puno golemih utih zubi. Osovivi se na stranje ape, udarajui naokolo uzaludno svojim prapovijesnim pandama, prelazio je svojim zdravim okom po svjetini, oajniki poteui lanac. To je mjestace u samo nekoliko mjeseci niknulo ni iz ega, a izgradili su ga otpadnici u jednom dahu bez ikakve ambicije da potraje. U pomanjkanju arene s bikovima, kao to ih je bilo u svim meksikim selima u Kaliforniji, imali su iroki raskreni kruni prostor koji je sluio za kroenje konja i zatvaranje mula, ojaan ploama i opremljen drvenim galerijama da se smjesti publika. Tog popodneva u studenome nebo boje elika prijetilo je kiom, ali nije bilo hladno i zemlja je bila suha. Iza plota stotine su gledatelja odgovarale na svaku riku ivotinje u zboru se podrugujui. Jedine prisutne ene, pola tuceta mladih Meksikanki u bijelim izvezenim haljinama i puei svoje vjene cigarete, bile su jednako tako upadljive kao i medvjed, pa su i njih mukarci pozdravljali povicima ole, dok su boce likera i vree sa zlatom za klaenje kruile od ruke do ruke. Kockarske varalice u odijelima za grad, arenim prslucima, irokim kravatama i polucilindrima isticali su se meu prostom i neurednom gomilom. Tri su glazbenika svirala na svojim violinama omiljene pjesme i tek to su otpoeli poletno 'Oj, Susana', rudarsku himnu, jedan je par komedijaa, bradatih ali odjevenih u ensko, skoio u borilite pa su se prevrtali kao olimpijci, praeni bestidnostima i pljeskanjem, podiui suknje da pokau dlakave noge i gae s volanima. Publika ih je nagraivala velikodunom kiom novia i gromoglasnim aplauzima i grohotima. Kad su se povukli, sveani zvuk roga i bubnjanje najavili su poetak borbe, nakon ega je uslijedilo urlanje naelektriziranoga mnotva. Izgubljena u gomili, Eliza je pratila predstavu s ushienjem i uasom. Bila se kladila sa skromnim novcem koji joj je preostao, u nadi da e ga umnoiti u iduim minutama. Na trei zvuk roga podigli su drvena vrata i mladi je bik, crn i sjajan, uao dahui. Za trenutak je na galerijama
176

zavladala tiina udivljenja, a odmah zatim gromoglasni je povik ole doekao ivotinju. Bik se zaustavio zbunjen, podignute glave okrunjene velikim neizbruenim rogovima, opreznim oima odmjeravajui udaljenosti, i prednjim papcima tapkajui po pijesku, dok gunanje medvjeda nije zarobilo njegovu panju. Njegov ga je suparnik bio vidio i kopao je svom brzinom rupu nekoliko koraka od potpornja, gdje se skupio sti-jenjen uz tlo. Na bojne povike publike bik je pognuo iju, napeo miie i hitnuo se u trk podiui oblak pijeska, slijep od bijesa, puui, izbacujui paru kroz nos, a bale kroz njuku. Medvjed ga je ekao. Primio je na slabini prvi ubod rogom, koji je otvorio krvavu brazdu na njegovoj debeloj koi, ali ga nije uspio pomaknuti ni milimetar. Bik je urno napravio krug po borilitu, smeten, dok ga je rulja hukala uvredama, potom je smjesta ponovno navalio pokuavajui podii medvjeda rogovima, ali je ovaj ostao pognut i primio je kaznu ni ne zucnuvi, dok nije ugledao svoju priliku i jednim tonim udarom pande razvalio mu nos. Dok joj je krv curila, sluena od bola i smuena ivotinja stala je napadati naslijepo udarajui glavom, ranjavajui svoga suparnika jednom pa jo jednom, no ne uspijevajui ga izvui iz rupe. Odjednom se medvjed podigao i uhvatio bika za vrat, u straan zagrljaj, ugrizavi ga za iju. Dugi niz minuta plesali su zajedno u krugu koji je opisivao lanac dok se pijesak natapao krvlju, a na galerijama orio urlik mukaraca. Napokon se bik uspio otresti, udaljio se nekoliko koraka, teturajui, mlitavih nogu sa svojim opsidijanski sjajnim krznom, grimizno obojenim, dok mu koljena nisu klecnula te je pao potrbuke. Tada beskrajna dreka doeka medvjedovu pobjedu. U borilite su ula dva jahaa, pukom pogodila pobijeenoga meu oi, povezali ga za stranje noge i odvukli. Eliza se probila do izlaza zgaena. Bila je izgubila svojih posljednjih etrdeset dolara. U ljetnim i jesenskim mjesecima 1849. Eliza je projahala uzdu glavne ile od juga do sjevera, od Maripose do Downievillea, a potom nazad, slijedei sve zamreniji trag Joaquina Andiete po strmim breuljcima, od korita rijeka do obronaka Sierra Nevade. Kad je u poetku pitala za njega, malo se njih sjealo osobe s tim imenom ili opisom, ali prema kraju godine njegov je lik poprimao stvarne obrise i to je djevojci davalo snage da nastavi potragu. Bila je pronijela glas da ga slijedi njegov brat Elias i tijekom tih mjeseci u nekoliko prilika jeka joj je vratila njezin vlastiti glas. Vie no jednom, kad bi se propitkivala za Joaquina, identificirali bi je kao njegova brata ak i prije no to se stigla predstaviti. U tom divljem kraju pota je stizala iz San Francisca s mjesecima zakanjenja, a novine su kasnile tjednima, no nikad ne bi izostala vijest koja se pronosila od usta do
177

usta. Kako to da Joaquin nije bio uo da ga trae? Kako nije imao brae, morao se upitati tko je taj Elias, a ako je imao i mrvu intuicije, mogao je povezati to ime s njezinim, mislila je; ali ako i nije to mogao naslutiti, barem bi morao biti radoznao i istraiti tko se to izdaje za njegova srodnika. Nou je jedva uspijevala zaspati, zapetljana u nagaanja i progonjena dvojbom da se utnja njezina ljubavnika moe objasniti jedino njegovom smru ili time to nije elio biti pronaen. A ako zaista bjei od nje, kako je bio insinuirao Tao Chi'en? Provodila je dan na konju, a spavala bacivi se na zemlju, bilo gdje, sa svojim kastiljanskim ogrtaem umjesto pokrivaa i izmama umjesto uzglavlja, ne skidajui odjeu. Prljavtina i znoj prestali su joj smetati, jela bi kad bi mogla, njezine su jedine mjere opreza bile da provrije vodu za pie i ne gleda gringose u oi. Dotad je ondje bilo vie od sto tisua argonauta i jo su nastavili dolaziti, rasprivi se uzdu glavne ile, preokreui svijet naopako, pomiui planine, skreui rijeke, komadajui ume, mrvei stijene, premjetajui tone pijeska i kopajui goleme rupe. Na mjestima gdje je bilo zlata idilian teritorij koji bijae ostao neizmijenjen od poetka svijeta pretvoren je u Mjeseev komar. Eliza je neprestano bila iscrpljena, no bijae vratila snagu i izgubila strah. Ponovno je dobila mjesenicu kad joj je najmanje odgovaralo, jer se to teko prikrivalo u drutvu mukaraca, ali je bila zahvalna na tom znaku da je njezino tijelo napokon izlijeeno. 'Tvoje akupunkturne igle dobro su mi koristile, Tao. Nadam se da u u budunosti imati djece', napisala je svom prijatelju, uvjerena da e shvatiti bez dodatnih objanjenja. Nikad se nije odvajala od svog oruja premda se nije znala njime koristiti i nadala se da je nee snai nuda da to mora uiniti. Samo je jednom njime ispalila u zrak kako bi natjerala u bijeg neke indijanske mladie koji su se previe pribliili i doimali joj se prijetee, ali da se bila potukla s njima, veoma bi se loe provela jer nije bila kadra pogoditi magarca s pet koraka udaljenosti. Nije usavrila svoje nianjenje, ali jest svoj talent da postane nevidljiva. Mogla je ulaziti u sela ne prizivajui pozornost, mijeajui se sa skupinama Hispanaca gdje momak njezina izgleda prolazi neprimjetno. Nauila je savreno oponaati peruanski i meksiki naglasak, tako da bi je pobrkali s nekim od njih kad je traila gostoprimstvo. Takoer je zamijenila svoj britanski engleski za ameriki i usvojila odreene proste rijei nune da bude prihvaena meu gringosima. Shvatila je da ju potuju ako govori poput njih; vano je bilo ne davati objanjenja, govoriti to je manje mogue, nita ne moliti, raditi za svoju hranu, suprotstaviti se provokacijama i vrsto se drati male Biblije koju bijae kupila u Sonori. ak i oni najgrublji osjeali su
178

praznovjernu smjernost prema toj knjizi. udili su se tom golo-bradom momku sa enskim glasom koji je itao Sveto pismo naveer, ali se nisu otvoreno rugali, naprotiv, neki su se pretvorili u njezine zatitnike, pripravni da se potuku sa svakim tko bi to inio. U tim je osamljenim i surovim mukarcima to bijahu otili traiti blago poput mitskih junaka drevne Grke, da bi potom bili svedeni tek na ono najosnovnije, esto bolesni, preputeni nasilju i alkoholu, postojala neispovjediva enja za njenou i redom. Romantine pjesme vlaile su im oi, bili su spremni platiti bilo koju cijenu za komad kolaa od jabuka, koji bi im ponudio asak utjehe kad bi osjeali nostalgiju za domom; skretali bi daleko s puta kako bi se pribliili nastambi gdje ivi neko dijete i promatrali bi ga u tiini kao da je neko udo. 'Ne plai se, Tao, ne putujem, sama, to bi bila ludost', pisala je Eliza svom prijatelju. 'Treba se kretati u velikim skupinama, dobro naoruan i budan, jer su se posljednjih mjeseci namnoile odmetnike bande. Indijanci su, naprotiv, miroljubivi premda jezovito izgledaju, ali ako vide nezatiena jahaa, mogu mu uzeti ono najdragocjenije to posjeduje: konje, oruje i izme. Udruila sam se s drugim putnicima: trgovcima koji idu od jednoga sela do drugog sa svojim proizvodima, rudarima u potrazi za novim rudnim ilama, obiteljima farmera, lovaca, poduzetnika i agenata za nekretnine koji poinju nadirati u Kaliforniju, kockarima, re-volveraima, odvjetnicima i drugim leinarima koji su uglavnom najzabavniji i najvelikoduniji sudruzi na putovanju. Tim se putovima kreu i propovjednici, uvijek mladi, a doimaju se kao prosvijeeni luaci. Zamisli koliko vjere iziskuje da bi se proputovale tri tisue milja kroz djevianske livade s ciljem da se suzbiju tui poroci. Odlaze iz svojih sela pucajui od snage i strasti, odluni da ponesu Kristovu rije do tih mjesta bogu iza nogu, ne brinui se za prepreke i nesree po putu, jer Bog koraa uz njih. Rudare zovu oboavateljima zlatnoga teleta. Mora itati Bibliju, Tao, ili nikad nee shvatiti krane. Ti pastiri nisu poraeni materijalnim nevoljama, ali mnogi podlegnu slomljena duha, nemoni pred pokoravajuom snagom gramzivosti. Utjeno je vidjeti ih kad tek dou, jo nevini, a tuno je nabasati na njih kad ih Bog napusti, dok putuju mukotrpno od jednoga tabora do drugog, s uasnim suncem nad svojim glavama, edni, propovijedajui po trgovima i u gostionicama pred ravnodunim skupom koji ih slua ne skidajui eir, a pet minuta poslije opija se sa enturaama. Upoznala sam skupinu putujuih umjetnika, Tao, bili su to dobriine koji se zadravaju u selima kako bi razveseljavali ljude pantomimom, pikarskim pjesmama i prostim komedijama. Hodala sam s
179

njima nekoliko tjedana i ukljuili su me u predstavu. Ako bismo nabavili glasovir, ja bih svirala, a ako ne bismo, bila bih mlada dama u druini i svi bi se divili kako dobro igram ulogu ene. Morala sam ih ostaviti jer me je zbrka izluivala, vie nisam znala jesam li ena odjevena kao mukarac, mukarac odjeven kao ena ili greka prirode.' Sprijateljila se s pismonoom i kad je bilo mogue, jahala s njim, jer je putovao brzo i imao veze; ako itko moe nai ]oaquina Andietu, to je on, mislila je. ovjek bi prenosio potu rudarima i vraao se s vreama zlata da ih pospremi u banke. Bio je jedan od mnogih zanesenjaka koji se obogatio zlatnom groznicom ne drei nikad tap ili pijuk u rukama. Naplaivao bi dva i pol dolara da odnese pismo u San Francisco, a koristei se udnjom rudara da prime vijesti od kue, traio bi uncu zlata da im preda pisma koja bi stizala. Zaraivao je bogatstvo tim poslom, imao je muterija u izobilju i nitko nije prigovarao cijenama jer nije bilo alternative, nisu mogli napustiti rudnik da bi stotinu milja dalje pokupili potu ili poloili svoje zarade. Eliza je traila i drutvo Charlevja, ovjeuljka prepunog pria, koji se natjecao s meksikim goniima prevozei robu na mulama. Premda se nije bojao ni vraga, uvijek bi bio zahvalan na pratnji jer su mu trebali sluai njegovih pria. to ga je vie promatrala, Eliza je bila uvjerenija da je rije o eni odjevenoj u mukarca poput nje. Charlevjeva je koa bila opaljena suncem, vakao je duhan, psovao kao razbojnik i nije se odvajao od svojih pitolja ni svojih rukavica, ali jednom mu je uspjela vidjeti ruke i bile su male i bijele, kao u mlade djeve. Zaljubila se u slobodu. Bila je ivjela izmeu etiri zida u kui Sommersovih, nepromjenjivom okoliu gdje se vrijeme kretalo u krug, a linija obzora jedva se nazirala kroz izobliene prozore; rasla je u neprobojnom oklopu dobra vladanja i konvencija, izvjebana odmalena da udovoljava i slui, sputana steznikom, navikama, drutvenim pravilima i strepnjom. Strah je bio njezin drug: strah od Boga i njegove nepredvidive pravde, autoriteta, svojih usvojiteljskih roditelja, bolesti i kleveta, nepoznatog i razliitog, od odlaska iz zatienosti svoga doma i suoavanja s opasnostima ulice; strah od vlastite enske krhkosti, obeaenosti i istine. Njezin svijet bila je sladunjava stvarnost, spravljena od ustruavanja, uljudnih utnji, dobro uvanih tajni, reda i stege. Bijae teila vrlini, ali je sada sumnjala u znaenje te rijei. Predavi se Joaquinu Andieti u sobi s ormarima, bila je poinila nepopravljivu pogreku u oima svijeta, ali u njezinima je ljubav opravdavala sve. to je bila izgubila ili dobila s tom strau, nije znala. Otila je iz ilea s
180

nakanom da pronae svog ljubavnika i zauvijek se pretvori u njegovu robinju, vjerujui da e tako ugasiti e za pokoravanjem i potajnu udnju za posjedovanjem, ali vie se nije osjeala kadrom da se odrekne tih novih krila to joj stadoe rasti na ramenima. Nimalo nije alila zbog onoga to je podijelila sa svojim ljubavnikom niti se stidjela zbog te buktinje koja joj je sve isprevrtala, naprotiv, osjeala je da ju je osnaila, naglo i iznenada, ulila joj osornost da donosi odluke i za njih plaa posljedice. Nikomu nije dugovala objanjenja, ako je poinila pogreke, i previe je bila kanjena gubitkom svoje obitelji, mukom to je zakopana u brodskom spremitu, mrtvim djetetom i posve neizvjesnom budunou. Kad je ostala nosea i shvatila da je u zamci, napisala je u svoj dnevnik da je bila izgubila pravo na sreu, meutim, ovih posljednjih mjeseci, dok je jahala kroz zlaani krajolik Kalifornije, osjetila je da leti kao kondor. Probudila se jednoga jutra uz rzanje svoga konja i svjetlo svitanja na licu, nala se okruena visokim sekvojama koje kao stoljetni uvari bijahu bdjeli nad njezinim snom, blagim breuljcima, a u daljini visokim ljubiastim vrhovima; tada ju je spopala neka atavistika radost, nikad prije iskuana. Shvatila je da vie nema onog osjeaja panike to joj je uvijek uao u trbunoj upljini kao mi spreman da ju ugrize. Strepnje se bijahu rastopile u maglovitoj veliajnosti ovoga teritorija. Suoavajui se s opasnostima, stjecala je odvanost: bijae izgubila strah od straha. 'Pronalazim u sebi nove snage koje sam moda oduvijek imala, ali ih nisam poznavala, jer ih dosad nisam trebala upotrebljavati. Ne znam za kojom sam okukom na putu izgubila osobu kakva bijah prije, Tao. Sad sam samo jo jedan od nebrojenih pustolova rasprenih po obalama ovih prozranih rijeka i obroncima ovih vjenih planina. To su ponosni ljudi, koji se ne saginju ni pred kim jer izmiljaju jednakost, nad njima nema niega, samo nebo ponad njihovih eira. I ja elim biti jedna od njih. Neki koraaju pobjedonosno s vreom zlata na leima, a drugi, poraeni, nose tek razoaranja i sumnje, no svi se osjeaju gospodarima svojih sudbina, zemlje kojom stupaju, budunosti, vlastitog neporecivog dostojanstva. Poto sam ih upoznala, ne mogu opet biti gospoica, kao to je to Miss Rose iziskivala. Napokon razumijem Joaquina, koji je krao dragocjene sate nae ljubavi da bi mi govorio o slobodi. Tako da je to bilo to... Taj zanos, ta svjetlost, ta srea tako silna kao oni rijetki trenuci podijeljene ljubavi koje se mogu prisjetiti. Nedostaje mi, Tao. Nemam s kime govoriti o onome to vidim, onome to osjeam. Nemam prijatelja u ovim samoama, a u svojoj ulozi mukarca veoma pazim to u rei. Hodam namrtena kako bi povjerovali da sam pravo muko. Gnjavaa je biti mukarac, ali biti ena jo je vea gnjavaa.'
181

Lutajui s jedne strane na drugu, upoznala je vrletan teren kao da ondje bijae roena, mogla je tono odrediti i izraunati udaljenosti, razlikovala je otrovne zmije od bezazlenih i neprijateljske skupine od prijateljskih, pretkazivala bi klimu prema obliku oblaka te sate prema kutu svoje sjene, znala je to valja initi ako joj se isprijei medvjed i kako se pribliiti nekoj kolibi na osami a da ju ne doekaju pucnjevima. Katkad bi naila na netom pristigle mladie to su uzbrdo vukli sloene strojeve za rudarstvo, koji su na koncu ostali naputeni jer bijahu neupotrebljivi, ili bi se mimoila sa skupinama grozniavih mukaraca koji su silazili s planinskih lanaca nakon mjeseca jalova rada. Nije mogla zaboraviti ono truplo to su ga kljucale ptice, koje je visjelo s hrasta kao natpis upozorenja... Za svog je lutanja vidjela Amerikance, Europljane, Kanake, Meksikance, ileance, Peruance, a i duge redove utljivih Kineza pod zapovjednitvom nekog nadglednika, koji se s njima, premda su pripadali istoj rasi, ophodio kao s robovima i plaao ih mrvicama. Nosili bi zaveljaje na leima i izme u ruci, jer uvijek bijahu rabili papue i nisu podnosili optereenje na stopalima. Bili su tedljivi ljudi, ivjeli su ni od ega i troili to je manje mogue, kupovali su velike izme jer su pretpostavljali da su vrednije i zaprepastili bi se kad bi se uvjerili da je cijena ista i za one najmanje. Elizi se izotrio instinkt za izbjegavanje opasnosti. Nauila je proivjeti dan po dan ne pravei planove, kao to joj je bio savjetovao Tao Chi'en. Mislila je na njega esto i pisala mu neprekidno, ali mu je pisma mogla slati tek kad bi stigla u selo s potanskom slubom za Sacramento. Bilo je to kao da baca u more poruke u boci, jer nije znala ivi li on i dalje u tom gradu, a jedina pouzdana adresa koju je posjedovala bila je ona kineskog restorana. Ako su njezina pisma stizala onamo, svakako e mu ih predati. Pripovijedala mu je o velianstvenom krajoliku, vruini i ezi, breuljcima putenih krivina, krupnim hrastovima i vitkim borovima, rijekama ledenim s vodama tako istima da se moglo vidjeti zlato to sjaji u njihovim koritima, divljim guskama to gaku na nebu, jelenima i velikim medvjedima, o surovu ivotu rudara i opsjeni lakog bogatstva. Govorila mu je ono to su oboje ve znali: da ne vrijedi truda potratiti ivot proganjajui uti prah. I pogaala Taov odgovor: kako jednako tako nema smisla potratiti ga na proganjanje iluzorne ljubavi, ali se ona nastavljala kretati jer se nije mogla zaustaviti. Joaquin Andieta poinjao je blijedjeti, njezino joj dobro pamenje nije dostajalo da jasno opie crte svoga ljubavnika, morala je preitavati ljubavna pisma kako bi bila sigurna da doista bijae postojao, da se bijahu voljeli i da noi u sobi s ormarima nisu bile podvala njezine mate. Tako je obnavljala slatku muku samotne
182

ljubavi. Tao Chi'enu je opisivala ljude koje bi upoznala putem, gomile meksikih imigranata smjetene u Sonori, jedinom selu gdje su ulicama trkarala djeica, skromne ene koje bi je obiavale prihvatiti u svojim kuama od nepeene cigle ne sumnjajui da je jedna od njih, tisue mladih Amerikanaca koji su pohrlili k zlatonosnim pijescima te jeseni poto su kopnom prevalili kontinent od atlantskih do pacifikih obala. Dralo se da ima etrdeset tisua novih pridolica, svatko je od njih bio spreman obogatiti se i ne trepnuvi i vratiti se pobjedonosno u svoje selo. Zvali su se 'etrdesetdevetai', ime koje je postalo popularno pa su ga bili prisvojili i oni koji su stigli prije ili poslije. Na istoku su cijela sela ostala bez mukaraca, naseljena jedino enama, djecom i zatvorenicima. 'Vidim vrlo malo ena u rudnicima, ali ima ih nekoliko s dovoljno neustraivosti da prate svoje mueve u tom pasjem ivotu. Djeca umiru od epidemija ili nezgoda, one ih pokapaju, oplakuju i nastavljaju raditi od izlaska do zalaska sunca kako bi sprijeile da taj surovi ivot sravni svaki trag dolinosti. Zadigle bi suknje i stale u vodu da trae zlato, ali neke bi otkrile da je unosnije prati tuu odjeu ili pei kolae i prodavati ih, tako e zaraditi u jednom tjednu vie nego njihovi sudruzi lomei si lea u zlatonosnim pijescima tijekom mjesec dana. Osamljeni mukarac rado e platiti i deset puta veu cijenu za kruh zamijeen enskom rukom, a ako ja pokuam prodati to isto odjevena kao Elias Andieta, dat e mi jedva nekoliko novia, Tao. Mukarci su kadri prohodati mnoge milje kako bi vidjeli enu izbliza. Djevojka koja se smjesti pred gostionicom sunajui se u samo nekoliko minuta imat e na svojim koljenima zbirku vreica sa zlatom, poklone mukaraca omamljenih pogledom na suknje koji budi osjeaje. A cijene rastu, rudari su sve siromaniji, a trgovci sve bogatiji. U trenutku oajanja platila sam dolar za jedno jaje i pojela ga sirovo uz mlaz brendija, sol i papar, kao to mi je pokazala Mama Fresia: nepogreivo sredstvo za utuenost. Upoznala sam momka iz Georgije, jadnu ludu, ali mi kau da nije uvijek bio takav. Poetkom godine naiao je na zlatnu ilu i sastrugao iz stijena devet tisua dolara licom, ali ih je izgubio u jednoj veeri igrajui monte. Oh, Tao, ne moe zamisliti koliko bih se htjela okupati, prirediti aj i sjesti da s tobom razgovaram. Voljela bih navui istu haljinu i naunice koje mi je poklonila Miss Rose, da me jednom vidi lijepu i ne misli da sam mukaraca. Biljeim u svom dnevniku to mi se dogaa, tako u ti moi ispriati pojedinosti kad se sretnemo, jer sam barem u to uvjerena, bit emo opet zajedno jednoga dana. Mislim na Miss Rose i kako je zacijelo ljuta na mene, ali joj ne mogu pisati prije nego pronaem Joaquina, jer dotad nitko ne treba znati gdje sam. Ako bi Miss
183

Rose naslutila ono to sam vidjela i ula, umrla bi. Takva je zemlja grijeha, rekao bi Mr. Sommers, ovdje nema morala ni zakona, caruju poroci kocke, likera i bordela, ali za mene je ova zemlja bijeli list, ovdje mogu ispisati svoj novi ivot, pretvoriti se u koga god elim, nitko me ne poznaje osim tebe, nitko ne zna moju prolost, mogu se roditi iznova. Ovdje nema gospode ni sluga, samo radni ljudi. Vidjela sam stare robove koji su skupili dovoljno zlata da financiraju novine, kole i crkve za pripadnike svoje rase, suzbijaju ropstvo odavde iz Kali-fornije. Upoznala sam jednoga koji je kupio slobodu svoje majke; jadna je ena stigla bolesna i ostarjela, ali sada zarauje koliko eli prodajui jelo, stekla je ran i ide u crkvu nedjeljom u etvero-pregu, odjevena u svilu. Zna li da su mnogi crni mornari napustili brodove, ne samo zbog zlata nego stoga to ovdje pronalaze jedinu mogunost da budu slobodni? Sjeam se kineskih robinja koje si mi pokazao u San Franciscu kako proviruju iza eljeznih sipki, ne mogu ih zaboraviti, progone me kao due u patnji. Ovdje je ivot prostitutki takoer surov, neke se ubijaju. Mukarci ekaju satima kako bi s potovanjem pozdravili novu uiteljicu, ali se loe ophode s djevojkama iz saluna. Zna li kako ih zovu? Okaljane golubice. I Indijanci se ubijaju, Tao. Izbacuju ih odasvuda, hodaju gladni i oajni. Nitko ih ne zapoljava, potom ih optuuju da su lutalice i veu u lance za prinudni rad. Naelnici plaaju pet dolara za mrtvoga Indijanca, ubijaju ih iz razonode i katkad im oderu skalp. Ne manjka gringosa koji skupljaju te trofeje i izlau ih objeene na svojoj konjskoj opremi. Bit e ti drago znati da ima Kineza koji su otili ivjeti s Indijancima. Otputili su se daleko, u ume Sjevera, gdje se jo uvijek moe loviti. Preostalo je veoma malo bivola na livadama, kau.' Eliza je otila s borbe medvjeda bez novaca i gladna; nije bila jela od prethodnoga dana i odluila je da se nikad vie nee kladiti na svoju uteevinu prazna eluca. Kad vie nije imala nita prodati, provela je nekoliko dana ne znajui kako da preivi dok nije potraila posao i otkrila da je zaraditi za ivot lake no to je predmnijevala, a svakako joj je bilo to drae nego zadaa da pridobije nekoga tko e plaati raune. Bez mukarca koji bi je titio i uzdravao ena je izgubljena, bila joj je dodijavala Miss Rose, ali je otkrila da nije uvijek tako. U svojoj ulozi Eliasa Andiete dobivala je poslove koje bi mogla raditi i u enskoj odjei. Zaposliti se kao teak ili govedar bilo je nemogue, nije znala upotrebljavati alat ili laso, a snage joj nisu dostajale da podigne lopatu ili preokrene junca, no bilo je drugih njoj dostupnih zanimanja. Tog je dana pribjegla peru kao to bijae inila toliko puta prije. Zamisao da pie pisma
184

bila je dobar savjet njezina prijatelja potara. Ako ne bi to mogla raditi u nekoj gostionici, rasprostrla bi svoj kastiljanski ogrta nasred trga, na njega postavila tintarnicu i papir, potom oglaavala svoje zvanje iz sveg grla. Mnogi su rudari jedva mogli teno itati ili se potpisati, nisu bili napisali pismo u svom ivotu, ali su svi oekivali potu s dirljivim arom, bila je to jedina veza s udaljenim obiteljima. Parobrodi Pacific Maila stizali su u San Francisco svaka dva tjedna s vreama pote i im bi se ocrtali na obzoru, ljudi bi trali da stanu u red pred potanskim uredom. Zaposlenicima je trebalo deset ili dvanaest sati da srede sadraj vrea, ali nikomu nije bilo teko ekati cijeli dan. Odande do rudnika poti je trebalo jo nekoliko tjedana. Eliza je nudila svoje usluge na engleskom i panjolskom, itala pisma i odgovarala na njih. Ako bi muteriji jedva pale na um dvije lakonske reenice kojima izraava da je jo iv i pozdravlja svoje, ona bi ga strpljivo ispitivala i dodavala ukraeniju priu dok ne bi popunila barem jednu stranicu. Uzimala je dva dolara za pismo bez obzira na duinu, ali ako bi umetnula sentimentalne reenice koje ovjeku nikad ne bi pale na pamet, obiavala bi primiti dobru napojnicu. Neki su joj nosili pisma da im ih proita pa je i njih malo ukraavala, tako da bi nesretnik bio utjeen s nekoliko rijei njenosti. ene, umorne od ekanja na drugoj strani kontinenta, obiavale su pisati samo tualjke, prijekore ili nizati kranske savjete ne prisjetivi se da su njihovi mukarci bolesni od osamljenosti. Jednoga tunog ponedjeljka stigao je erif traei da napie posljednje rijei zatvorenika osuenog na smrt, mladia iz Wisconsina optuenog tog istog jutra da je ukrao konja. Hladnokrvan usprkos tomu to je tek navrio devetnaest godina, izdiktirao je Elizi: 'Draga mama, nadam se da e biti dobro kad primi ovu vijest, pa reci Bobu i Jamesu da e me danas objesiti. Pozdravi, Theodore.' Eliza je pokuala malo ublaiti poruku da pritedi nesretnu majku trenutne nesvjestice, ali je erif rekao da nema vremena za tetoenje. Nekoliko minuta poslije nekoliko je asnih graana povelo okrivljenika do sredita sela, posjeli su ga s omom oko vrata na konja, prebacili drugi kraj preko hrastove grane, potom udarili ivotinju o sapi i Theodore je ostao visjeti bez ikakva ustruavanja. Nije bio prvi to ga je Eliza vidjela. Ta je kazna barem bila brza, no ako bi optuenik bio druge rase obiavali bi ga bievati prije pogubljenja i premda bi se ona daleko odmakla, krici osuenika i dreka gledatelja slijedili bi je tjednima. Tog je dana nakanila pitati u gostionici moe li ondje smjestiti svoj pisarski posao kad joj je neka graja prizvala pozornost. Ba kad je narod izlazio s borbe medvjeda, jedinom ulicom u selu ula su kola to su ih vukle mule i predvodio indijanski momi udarajui u bubanj. Nisu to bila
185

uobiajena vozila, platna su bila natrackana, s krovova su visjele resice, pomponi i kineske svjetiljke, mule su bile okiene poput cirkuskih ivotinja i popraene nemoguim zveckanjem bakrenih praporaca. Na vozakom sjedalu prvih kola sjedila je enetina povelikih grudi u mukoj odjei te s gusarskom lulom meu zubima. Druga je kola vozio golemi tip pokriven izlizanim vujim koama, obrijane glave, s kolutovima na uima i naoruan kao da ide u rat. Svaka su kola teglila jo jedna, a na njima je putovao ostatak statista, etiri mladia ukraena zguvanim barunom i prljavim brokatima koji su bacali poljupce zauenom skupu. Zapanjenost je potrajala tek trenutak, im su prepoznali cirkuska kola, salva povika i pucnjeva u zrak prodrmala je poslijepodne. Dotad su ukaljane golubice bile kraljevale bez enske konkurencije, ali se stanje promijenilo kad su se u novim selima smjestile prve obitelji i propovjednici koji su potresali savjest prijetnjama o vjenom prokletstvu. U pomanjkanju hramova organizirali su vjerske slube u istim onim salunima u kojima su cvali poroci. Na jedan bi se sat obustavljala prodaja likera, spremali se snopovi karata i preokretale se lascivne slike dok su ljudi primali upozorenja pastora za svoje krivovjerje i nesuzdrljivosti. Pojavivi se na balkonu drugoga kata, uliarke bi filozofski otrpjele prodiku, uz utjehu da e se sat poslije sve vratiti u normalan tok. Dok posao ne bi oslabio bilo je malo vano ako su ih oni koji su im plaali za kurvanje poslije okrivljavali to su primile novac, kao da nisu oni poroni, nego one koje ih dovode u kunju. Tako se uspostavljala jasna granica izmeu pristojnih ena i onih razvratna ivota. Umorne od toga da potkupljuju vlasti i podnose ponienja, neke su odlazile sa svojim krinjama na drugu stranu, gdje se prije ili poslije ciklus ponavljao. Zamisao putujue slube nudila je prednost jer su se izbjegavala opsjedanja supruga i vjernika, a uz to se otvarao obzor sve do najudaljenijih pojasa gdje se naplaivalo dvostruko. Za ugodne je klime posao napredovao, ali je na vratima ve bila zima, uskoro e pasti snijeg i putovi biti neprohodni; bilo je to jedno od posljednjih putovanja karavane. Kola su prela ulicom i zaustavila se na izlazu iz sela, a slijedila ih je procesija mukaraca osokoljenih alkoholom i borbom medvjeda. Onamo se uputila i Eliza da izbliza vidi novost. Shvatila je da e joj manjkati muterija za njezino pisanje pisama, trebala je pronai drugi nain da zaradi veeru. Iskoritavajui nebo bez oblaka, nekoliko se dobrovoljaca ponudilo da ispregnu mule i pomognu da se spusti bijedni glasovir, koji su postavili na travu sluajui naredbe madam koju su svi poznavali po krasnom imenu Joe Kostolomka. U tili as. raistili su komad terena,
186

sloili stolove, i na ushienje svih, pojavile su se boce ruma i svenjevi razglednica s golim enama. Takoer i dva sanduka knjiga prostakih izdanja koje su Me najavljene kao 'romanse za lonicu s najvrelijim scenama Francuske'. Prodavale su se po deset dolara, ispod cijene, jer su se njima mogli uzbuditi koliko su god puta eljeli, a uz to ih posuditi prijateljima, bile su mnogo isplativije negoli prava ena, objanjavala je Kostolomka i da to potvrdi proitala odlomak koji je publika posluala u grobnoj tiini kao da je rije o proroanskom otkrivenju. Zbor grohota i viceva doekao je kraj itanja i u nekoliko minuta u kutijama nije ostala nijedna knjiga. U meuvremenu je bila pala no i morali su zabavu osvijetliti bakljama. Madam je objavila vrtoglavu cijenu za bocu ruma, ali je ples s curama stajalo etvrtinu. Postoji li netko tko zna svirati prokleti glasovir?, upitala je. Tada je Eliza, kojoj su kripala crijeva, istupila ne promislivi dvaput i sjela pred neugoeno glazbalo prizivajui Miss Rose. Nije bila svirala deset mjeseci i nije imala dobar sluh, ali godine vjebanja s metalnim tapom za leima te lupkanje belgijskoga profesora pritekli su joj u pomo. Otpoela je s jednom od pikarskih pjesama koje su Miss Rose i njezin brat, kapetan, obiavali pjevati u duetu u ono nevino doba glazbenih zabava prije no to ju je sudbina oinula i njezin se svijet preokrenuo naglavake. Zauena, uvjerila se da je njezina nespretna izvedba dobro primljena. U manje od dvije minute iz-milila je odnekud primitivna violina da je prati, razmahao se ples i mukarci su epali etiri ene kako bi jurcali i kaskali po improviziranoj pozornici. Div u vujim koama skinuo je Elizin eir i stavio ga na glasovir tako odlunim pokretom da ga se nitko nije usudio ignorirati i ubrzo se punio napojnicama. Jedna od kola upotrebljavana su kao sjedite i spavaonica za madame i njezina posvojenog sina, djeaka s bubnjem, u drugom su nagomilane putovale ostale ene, a oba teglea vagona pretvorena su u spavaonice. Svaka je, obloena raznobojnim rupcima, imala leaj na etiri stupa i baldahin obloen prnjom protiv komaraca, zrcalo u zlatnom okviru, komplet s umivaonikom i praonikom od keramike, perzijske tepihe, izblijedjele i lagano izgrizene od moljaca, ali jo uvijek upadljive, te male svijenjake s uljanicama za rasvjetu. Ta je kazalina dekoracija uzbuivala muterije, prikrivala putnu prainu i istroenost zbog uporabe. Dok su dvije ene plesale na zvuk glazbe, druge su dvije obavljale urno svoj posao u cirkuskim kolima. Madame koja je imala vilinske prste za karte nije zanemarivala stolove za igru niti svoju dunost da naplauje usluge svojih golubica unaprijed, prodajui rum i potiui terevenku,
187

sveudilj s lulom meu zubima. Eliza je svirala pjesme koje je znala napamet, a kad je iscrpla repertoar, poinjala bi iznova od poetka a da nitko nije zamijetio ponavljanje, dok joj se nije zamaglio vid od umora. Vidjevi da malake, gorostas je najavio stanku, pokupio novac iz eira i potrpao ga pijanistu u depove, potom ju je uzeo podruku i doslovno odvukao do prvih kola gdje joj je stavio au ruma u ruku. Ona ju je odbila onemoalim pokretom, ispiti je natate bilo bi isto kao da ju toljagom udari posred ije; tada je on proeprkao po kutijama u neredu i izvukao kruh i komadie luka, na koje je ona navalila drhtei unaprijed od slasti. Kad je to progutala, podigla je pogled i nala se pred tipom s koama, koji ju je promatrao sa svoje strane visine. Obasjavao ga je neduan osmijeh najbjeljih i naj-ujednaenijih zuba na ovome svijetu. 'Ima lice ene', ree joj i ona se trne. 'Zovem se Elias Andieta', odvrati, podiui ruku do pitolja kao da je spremna braniti svoje muko ime. 'Ja sam Babalu Zli.' 'Postoji li Babalu Dobri?' 'Postojao je.' 'to mu se dogodilo?' 'Nabasao je na mene. Odakle si, djeae?' 'Iz ilea. Lutam tragajui za svojim bratom. Jeste li uli da spominju Joaquina Andietu?' 'Nisam uo ni za koga takvog. Ali ako tvoj brat ima muda na pravome mjestu prije ili poslije doi e nas posjetiti. Svi ivi poznaju cure Joe Kostolomke.' Poslovi Kapetan John Sommers usidrio je Fortunu u zaljevu San Francisca, dovoljno daleko od obale kako se nijedan zanesenjak ne bi odvaio baciti se u vodu i plivati do obale. Bio je upozorio posadu da hladna voda i struje otpremaju na onaj svijet za manje od dvadeset minuta, ako to ne uine morski psi. Bilo je to njegovo drugo putovanje s ledom i osjeao se sigurnijim. Prije no to je uao kroz uski kanal Golden Gatea dao je da se otvori nekoliko baava ruma, razdijelio ih velikoduno meu mornarima, a kad su bili pijani, izvukao je nekoliko pitoljina i prisilio ih da polegnu potrbuke na pod. Drugi asnik palube povezao ih je s kladama oko nogu naoigled smetenih putnika koji su se ukrcali u Valparaisu i promatrali prizor na gornjoj palubi ne znajui koji se to vrag dogaa. U meuvremenu su s pristanita braa Rodriguez de Santa Cruz bila poslala malu flotu
188

amaca da poveze do kopna putnike i dragocjeni teret s parobroda. Kad doe as povratka, posada e biti osloboena kako bi sredila isplovljavanje broda, poto dobije jo likera i bonus u kovanicama od pravoga zlata i srebra, u iznosu dvostruko veem od njihovih plaa. To nije moglo nadoknaditi spoznaju da ne mogu nestati na kopnu u potrazi za rudama, kao to gotovo svi planirahu, ali je barem posluilo kao utjeha. Istu je metodu bio upotrijebio na prvome putovanju s izvanrednim ishodom; hvalio se da je njegov trgovaki brod jedan od rijetkih koji nije bio naputen u zlatnom ludilu. Nitko se nije usudio iznevjeriti tog engleskog pirata, sina kurve i Francisa Drakea, kako su ga zvali, jer nisu uope sumnjali da je kadar istresti svoje kre-menjae u prsa svakoga tko bi se pobunio. Na pristanita San Francisca nagomilali su se proizvodi koje je poslala Paulina iz Valparaisa: jaja i svjei sirevi, povre i voe ileanskog ljeta, maslac, jabukovaa, ribe i morski plodovi, kobasice najbolje kakvoe, telee meso i sva sila nadjevenih i zainjenih ptica, gotovih za kuhanje. Paulina je bila povjerila redovnicama spravljanje kolonijalnih kolaa od slatkog vrhnja i torti od stolis-nika, a i najpopularnijih jela kreolske kuhinje, koja su doputovala zamrznuta u komorama s plavim snijegom. Prva je poiljka bila razgrabljena u manje od tri dana, uz tako zadivljujui prihod da su braa zanemarila druge svoje poslove kako bi se usredotoila na udo od leda. Komadi sante leda rastapali su se polagano tijekom plovidbe, ali je mnogo toga preostalo i pri povratku ih je kapetan mislio prodati po zelenakoj cijeni u Panami. Bilo je nemogue preutjeti zapanjujui uspjeh prvoga putovanja i vijest da ima ileanaca koji plove s komadima ledenjaka na brodu naprasno se proirila. Brzo su zasnovana drutva koja e to isto initi s ledenjacima s Aljaske, ali se pokazalo nemoguim nabaviti posadu i svjee proizvode koji bi se mogli natjecati s onima iz ilea, pa je Paulina mogla silovito proslijediti sa svojim poslom bez takmaca, dok je nabavljala jo jedan parobrod kako bi proirila poslovanje. I kutije s erotskim knjigama kapetana Sommersa prodavale su se u tren oka, ali pod koprenom diskrecije i ne proavi kroz ruke brae Rodriguez de Santa Cruz. Kapetan je morao pod svaku cijenu izbjei da se probude kreposni glasovi, kao to se bijae dogaalo u drugim gradovima, gdje ih je cenzura zaplijenila kao nemoralne te bi zavrile gorei na javnim lomaama. U Europi su potajno kruile u raskonim izdanjima meu velikaima i kolekcionarima, ali su najvee zarade postignute s izdanjima za iroku potronju. Tiskale su se u Engleskoj, gdje su ih nudili potajice po
189

nekoliko centava, ali u Kaliforniji je kapetan dobivao pedeset puta vie od te vrijednosti. Vidjevi da vlada zanesenost tom vrstom knjievnosti, palo mu je na pamet da uvrsti ilustracije, jer je veina rudara mogla proitati jedino novinske naslove. Nova izdanja ve su tiskana u Londonu s prostakim ali eksplicitnim crteima, to je na koncu konca bilo jedino to je bilo zanimljivo itateljima. Tog je istog popodneva John Sommers, smjestivi se u salonu najboljega hotela u San Franciscu, veerao s braom Rodriguez de Santa Cruz, koji su u samo nekoliko mjeseci bili poprimili izgled gospode. Nita nije preostalo od rutavih spiljskih ljudi koji su mjesecima prije traili zlato. Blago je bilo upravo ovdje, u istim transakcijama koje mogu obavljati iz mekanih naslonjaa hotela s viskijem u ruci, kao civilizirani ljudi, a ne kao seljaine, govorili su. Petorici ileanskih rudara to su ih doveli potkraj 1848. pridodano je osamdeset teaka sa sela, ljudi skromnih i pokornih koji nita nisu znali o rudnicima, ali su uili brzo, potivali naredbe i nisu se bunili. Braa su ih drala da rade na obalama rijeke Ameri-cano pod zapovjednitvom vjernih nadglednika, dok su se oni posvetili prijevozu i poslovanju. Kupili su dva plovila za plovidbu od San Francisca do Sacramenta te dvjesto mula da prenose do zlatonosnih pijesaka robu, koju su prodavali izravno, ne nudei je trgovinama. Odbjegli rob koji je prije radio kao tjelohranitelj ispao je arobnjak za brojeve i sad je vodio raunovodstvo, i on odjeven poput velikoga gospodina i s aicom i cigarom u ruci, unato gunanju gringosa koji su jedva trpjeli njegovu boju, ali im nije bilo druge nego da posluju s njim. 'Vaa me gospoa alje da vam poruim da za sljedeeg Fortunina putovanja dolazi s djecom, slukinjama i psom. Kae da promislite gdje e se smjestiti, jer ne misli ivjeti u hotelu', priopio je kapetan Felicianu Rodriguezu de Santa Cruzu. 'Kakva bezglava ideja! Zlatna navala iznenada e zavriti i ovaj e grad opet postati selendra kakva je bila dvije godine prije. Ve ima naznaka da se zaliha rude smanjila, gotovo je s onim otkriima grumena veliine stijene. A tko e mariti za Kaliforniju kad sve bude gotovo?' 'Kad sam prvi put doao, ovo se inilo izbjeglikim logorom, ali se pretvorilo u grad kako Bog zapovijeda. Iskreno, ne vjerujem da e nestati u jednome dahu, to su vrata Zapada na Pacifik.' 'To kae Paulina u svom pismu.' 'Slijedi savjet svoje ene, Feliciano, vidi da ima oko sokolovo', prekine ga njegov brat.
190

'Osim toga, nema naina da je zadrite. Na sljedeem putovanju ona dolazi sa mnom. Ne zaboravimo da je ona vlasnica Fortune, nasmije se kapetan. Posluili su im svjee kamenice s Pacifika, jedan od rijetkih gastronomskih uitaka San Francisca, grlice punjene bademom te ukuhane kruke iz Paulinine poiljke, koje je hotel smjesta kupio. Crno vino takoer je pristiglo iz ilea, a ampanjac iz Francuske. Pronio se glas o dolasku ileanaca s ledom i napunili su se svi restorani i hoteli u gradu kupcima eljnim da se poaste svjeim poslasticama prije no to se iscrpu. Zapalili su cigare da poprate kavu i brendi kad je John Sommers osjetio tapanje na ramenu od kojega je umalo prevrnuo au. Okrenuvi se, naao se pred Jacobom Toddom, kojega nije bio vidio otprije vie od tri godine kad ga je iskrcao u Engleskoj, jadnog i ponienog. Bio je posljednja osoba koju je oekivao da e vidjeti i trebao mu je asak da ga prepozna, jer je nekadanji lani misionar izgledao kao karikatura Jenkija. Bio je izgubio tjelesnu teinu i kosu, dva duga zaliska obiljeavala su mu lice, nosio je karirano odijelo poneto usko za njegovu veliinu, izme od zmijske koe i bijeli virdinijski eir koji nije uz to pristajao, a kroz sva etiri depa njegove jakne provirivale su olovke, knjiice i listovi novina. Zagrlili su se kao stari drugovi. Jacob Todd je boravio ve pet mjeseci u San Franciscu i pisao za tisak lanke o zlatnoj groznici, koji su se objavljivali redovito u Engleskoj, a i u Bostonu i New Yorku. Bijae doao zahvaljujui velikodunoj intervenciji Feliciana Rodrigueza de Santa Cruza, koji nije bio otposlao u zaborav uslugu koju je dugovao Englezu. Kao dobar ileanac, nikad nije zaboravljao ljubaznost - takoer ni uvredu - i doznavi za njegove nevolje u Engleskoj, poslao mu je novac, putnu kartu i poruku u kojoj mu objanjava da je Kalifornija najdalje kamo se moe poi prije no to se pone vraati s druge strane. 1845. Jacob Todd je bio siao s broda kapetana Johna Sommersa oporavljena zdravlja i pun energije, spreman da zaboravi poniavajui incident u Valparaisu i posveti se tijelom i duom uvoenju svoje zemlje u utopijsku zajednicu o kojoj je toliko bio sanjao. Nosio je debelu biljenicu, poutjelu od upotrebe i morskoga zraka, dupkom punu biljeaka. Bio je prouio i isplanirao i najmanju pojedinost zajednice, bio je uvjeren da bi mnogi mladi - starce to ne bi zanimalo - napustili svoje tegobne ivote kako bi se ujedinili u idealnu bratstvu slobodnih mukaraca i ena, u sustavu apsolutne jednakosti, bez vlasti, policajaca i religije. Pokazalo se da potencijalni kandidati za eksperiment mnogo sporije shvaaju no to je pretpostavio, ali nakon nekoliko mjeseci imao je dvojicu ili trojicu spremnih da pokuaju. Nedostajao je tek mecena da isfinancira skupocjeni projekt za koji se
191

traio prostran teren, jer je zajednica namjeravala ivjeti udaljena od nastranosti svijeta, a morala je udovoljiti svim svojim potrebama. Todd bijae otpoeo razgovore s jednim pomalo uvrnutim lordom koji je imao golem posjed u Irskoj, kad ga je glasina o skandalu u Valparaisu stigla i u London, progonei ga poput ilava psa koji mu ne doputa da predahne. I opet su mu zatvorili vrata i izgubio je prijatelje, odbacili su ga i uenici i plemi, a san o utopiji otiao je dovraga. Jo jednom je Jacob Todd potraio utjehu u alkoholu i iznova je potonuo u glib loih uspomena. ivio je kao mi u petparakom pansionu kad mu je stigla spasiteljska poruka njegova prijatelja. Nije dvaput razmiljao. Promijenio je prezime i ukrcao se za Sjedinjene Drave, spreman da pronae novu i blistavu sudbinu. Njegova je jedina nakana bila da zakopa svoju sramotu i ivi u anonimnosti dok ne nikne prilika da oivi svoj idilini projekt. Ponajprije je trebalo nai neko zaposlenje; njegova se renta bila smanjila i slavna vremena dokolice bijahu zavrila. Stigavi u New York, predstavio se u nekoliko novina nudei se kao dopisnik u Kaliforniji, a potom je poduzeo putovanje na Istok preko Panamske prevlake, jer nije imao hrabrosti proi kroz Magellanov prolaz i ponovno stupiti u Valparaiso, gdje ga je sramota ekala nedirnuta, a krasna Miss Rose ponovno bi ula njegovo ime, jo jednom ukaljano. U Kaliforniji mu je njegov prijatelj Feliciano Rodriguez de Santa Cruz pomogao da se smjesti i zaposli u najstarijem dnevniku San Francisca. Jacob Todd, pretvorivi se sad u Jacoba Freemonta, prihvatio se prvi put u ivotu, zaprepateno otkrivajui da mu se svia to raditi. Obilazio je kraj piui o bilo emu to bi zarobilo njegovu panju, ukljuujui masakre Indijanaca, imigrante to su pristizali iz svakoga kutka planeta, razuzdano pekuliranje trgovaca, rudarsku pravdu po kratkom postupku i porok openito. Jedna od njegovih reportaa umalo ga je stajala ivota. Uljepavajui, ali savreno jasno, opisao je nain na koji su djelovale neke igranice s oznaenim kockama, nauljenim kartama, patvorenim likerom, drogama, prostitucijom i praksom da truju alkoholom ene dok se ne obeznane, kako bi za jedan dolar prodali pravo da ih siluju svakom mukarcu koji bi elio sudjelovati u zabavi. 'Sve to pod okriljem istih onih vlasti koje bi se trebale boriti protiv takvih poroka', napisao je u zakljuku. Napali su ga gangsteri, ef policije i politiari, morao se pritajiti na nekoliko mjeseci dok se ne ohlade duhovi. Unato toj nepromiljenosti, njegovi su se lanci pojavljivali redovito i postajao je glas koji se potuje. Kao to mu je rekao njegov prijatelj John Sommers: traei anonimnost, naao je slavu.
192

Pri kraju veere Jacob Freemont je pozvao svoje prijatelje na predstavu dana: neka Kineskinja koju se moe promatrati, ali ne dirati. Zvala se Ah Toy i ukrcala se na kliper sa svojim muem, postarijim trgovcem s dobrim ukusom da umre na puini i ostavi je slobodnom. Ona nije gubila vrijeme u alopojkama udovice i da unese duha u ostatak plovidbe, postala je ljubavnicom kapetana koji se pokazao velikodunim ovjekom. Kad je sila u San Franciscu, napadno odjevena i puna novca, zapazila je lascivne poglede koji su je slijedili i dola na sjajnu ideju kako da ih naplati. Unajmila je dvije sobe, izbuila rupice na pregradnom zidu i za uncu zlata prodavala povlasticu da je se gleda. Prijatelji su slijedili Jacoba Freemonta dobro raspoloeni i za nekoliko dolara mita mogli su preskoiti red i ui medu prvima. Poveli su ih u jednu usku sobu zasienu duhanskim dimom, gdje se gurao tucet mukaraca nosa prilijepljena za zid. Provirili su kroz neudobne rupice osjeajui se poput smijenih kolaraca i u drugoj prostoriji vidjeli krasnu djevojku odjevenu u svileni kimono otvoren s obje strane od struka do stopala. Ispod njega bila je gola. Gledatelji bi rikali na svaki usporeni pokret koji bi otkrivao dio njezina finog tijela. John Sommers i braa Rodriguez de Santa Cruz svijali su se od smijeha ne mogavi vjerovati da potreba za enama moe tako izjedati ovjeka. Ondje su se razdvojili i kapetan je s novinarom otiao popiti posljednju aicu. Poto je sasluao izvjetaje s Ja-cobovih putovanja i pustolovina, kapetan mu se odluio povjeriti. 'Sjeate se Elize, djevojice koja je ivjela s mojom braom u Valparaisu?' 'Savreno.' 'Umakla je od kue prije gotovo godinu dana i imam dobar razlog vjerovati da je u Kaliforniji. Pokuao sam je nai, ali nitko nije uo za nju ili nekoga s njezinim opisom.' 'Jedine ene koje su stigle ovamo same su prostitutke.' 'Ne znam kako je dola, ako to jest uinila. Jedini podatak koji imam jest da se otputila u potragu za svojim dragim, mladim ileancem Joaquinom Andietom...' 'Joaquin Andieta! Poznajem ga, bio mi je prijatelj u ileu.' 'On je bjegunac pred zakonom. Optuen je za kradu.' 'Ne vjerujem. Andieta je bio vrlo plemenit mladi. Zapravo je u njega bilo toliko ponosa i osjeaja asti da mu se zbog toga bilo teko pribliiti. I kaete mi da su Eliza i on zaljubljeni?' 'Samo znam da se on ukrcao za Kaliforniju u prosincu 1848. Dva mjeseca poslije nestala je djevojica. Moja sestra vjeruje da je dola slijedei Andietu, premda ne mogu zamisliti kako je to uinila ne ostavivi traga.
193

Budui da se vi kreete po logorima i selima na sjeveru, moda uspijete neto doznati...' 'Uinit u to mogu, kapetane.' 'Moji brat i sestra i ja bit emo vam vjeno zahvalni, Jacobe.' Eliza Sommers je ostala s karavanom Joe Kostolomke, gdje je svirala glasovir i dijelila napojnice popola s madam. Kupila je pjesmaricu amerike glazbe i jednu latinoamerike da obodri svoje glazbene veeri, a u satima dokolice, kojih je bilo mnogo, indijanskog je djeaka pouavala itati, pomagala u mnogobrojnim svakodnevnim zadaama te kuhala. Kao to su joj rekli oni iz druine: nikad nisu bolje jeli. S vjeno istim suhim mesom, grahom i slanom svinjetinom pripremala je ukusna jela stvorena u trenutanom zanosu; kupovala je meksike zaine i dodavala ih ileanskim receptima Mame Fresije sa slasnim rezultatima; pravila je kolae bez ikakvih sastojaka osim masti, brana i konzerviranog voa, no ako bi nabavila jaja i mlijeko, njezino bi se nadahnue uzdiglo do nebeskih gastronomskih vrhunaca. Babalu Zli nije bio pobornik toga da mukarci kuhaju, ali bi prvi prodrljivo progutao gozbe mladoga pijanista i opredijelio se da preuti sarkastine primjedbe. Naviknut da stoji na strai tijekom noi, div je spavao kao zaklan vei dio dana, ali tek to bi vonj iz tignja dopro do njegovih zmajevskih nosnica, u hipu bi se probudio i smjestio u blizini kuhinje kako bi straario nad kuhanjem. Patio je od nezasitna teka i nije bilo naina da se napuni njegova divovska mjeina. Prije dolaska ileania, kako su zvali lanog Eliasa Andietu, njegov osnovni nain prehrane sastojao se od ivotinja koje bi uspijevao uloviti, prelomiti po duljini, zainiti akom krupne soli i poslagati na eravicu dok ne pougljene. Tako je mogao nekoliko dana vakati jednog te istog jelena. U dodiru s pijanistovim kuhanjem istanalo mu se nepce, svakodnevno bi odlazio u lov, izabirao najslasnije lovine i predavao ih oiene i oderane koe. Putem je Eliza predvodila karavanu jaui na svom vrstom kljusetu, koje se usprkos alosnu izgledu pokazalo jednako plemenitim poput istokrvna riana, s beskorisnom pukom prebaenom preko konjske opreme i djeakom bubnjarom na sapima. Osjeala se tako udobno u mukoj odjei da se pitala hoe li se jednom moi opet odijevati kao ena. U jedno je bila uvjerena: nee na sebe staviti steznik ni na dan svoga vjenanja s Joaquinom Andietom. Kad bi stigli do rijeke ene bi to koristile da sakupe vodu u vreve, operu odjeu i okupaju se; za nju su to bili najtei trenuci, morala je svaki put izmiljati sve neprirodnije izlike kako bi se dotjerala bez svjedoka.
194

Joe Kostolomka bila je krepka Nizozemka iz Pennsvlvanije koja je svoju sudbinu pronala u beskraju Zapada. Bijae nadarena poput iluzionista za karte i kocke, varanje u igri ju je ushiivalo. Bila je zaraivala za ivot kladei se dok joj nije palo na pamet da pokrene posao s curama i obilazi Veta Madre 'traei zlato', kako je nazivala taj oblik rudarenja. Bila je uvjerena da je mladi pijanist homoseksualac i stoga je osjeala prema njemu njenost nalik onoj to ju je osjeala prema Indijaniu. Nije doputala svojim curama da mu se izruguju ili Babaluu da ga naziva nadimcima: nije bila na jadnom momku krivnja to se rodio bez dlaka na bradi i s tim mekuastim izgledom, jednako kao to nije bila njezina to se rodila kao mukarac u tijelu ene. Bili su tek doskoice koje su Bogu pale na pamet da ih zafrkne. Bijae kupila djeaka za trideset dolara od nekih jenkijevskih straara koji bijahu istrijebili ostatak plemena. Tada su mu bile etiri ili pet godina, bio je tek kostur s trbuhom punim glista, ali u samo nekoliko mjeseci, na silu ga hranei i ukrotivi njegove ispade bijesa kako ne bi unitio to god bi mu palo u ruke i udarao glavom o kotae vagona, djetece je naraslo za jedan dlan i pojavila se njegova istinska ratnika priroda: bio je hladnokrvan, zatvoren i strpljiv. Nazvala ga je Tom Bez-Plemena kako ne bi zaboravio svoju osvetniku dunost. 'Ime je neodvojivo od bia', govorili su Indijanci, a Joe je u to vjerovala, zato bijae izmislila svoje vlastito prezime. Ukaljane golubice karavane bile su dvije sestre iz Missourija koje bijahu poduzele dugo putovanje zemljom i putem izgubile svoje obitelji; Esther, djevojka od osamnaest godina, pobjegla je od svog oca, religioznog fanatika koji ju je mlatio; i jedna krasna Meksikanka, ki oca gringa i majke Indijanke koja je mogla proi pod bjelkinju i bila nauila etiri reenice na francuskom kako bi zavodila smuenjake, jer su, prema popularnom mitu, Francuskinje bile najstrunije u svom poslu. I u tom drutvu pustolova i pokvarenjaka bilo je rasnih razlika; bijelci su prihvaali mjeance boje cimeta, ali prezirali bilo kakvo mijeanje s Crncima. etiri ene zahvaljivale su udesu to su naile na Joe Kostolomku. Esther je bila jedina bez prethodnog iskustva, no druge bijahu radile u San Franciscu i poznavale su lo ivot. Nisu ih bili dopali saloni visoke kategorije, znale su za udarce, bolesti, droge i zlou svodnika, bile su pokupile bezbrojne infekcije trpei surove lijekove i tolike pobaaje da bijahu neplodne, ali daleko od toga da zbog toga ale, smatrale su to blagoslovom. Iz tog svijeta gadosti bila ih je spasila Joe odvodei ih daleko. Poslije ih je podvrgla dugom muenitvu apstinencije da ih odvikne ovisnosti o opijumu i alkoholu. ene su joj plaale kerinskom
195

odanou jer se, uostalom, ophodila s njima pravedno i nije ih okradala. Zastraujua nazonost Ba-balua obeshrabrila bi nasilne muterije i odvratne pijance, jele su dobro i putujui vagoni doimali su im se poticajnim za zdravlje i duh. U tim beskrajima breuljaka i uma osjeale su se slobodnima. Nita lako ni romantino nije postojalo u njihovim ivotima, ali su bile utedjele malo novca i mogle su otii ako bi to eljele, meutim nisu to inile jer je ta mala ljudska skupina bila najslinija obitelji od svega to su imale. I cure Joe Kostolomke bijahu uvjerene da je mladi Elias Andieta, krljav i piskava glasa, bio peder. To im je ulijevalo mirnou pa su se razodijevale, prale i priale o bilo kojoj temi u njegovoj prisutnosti kao da je jedan od njih. Prihvatili su je s toliko prirodnosti da bi Eliza zaboravljala svoju ulogu mukaraca premda je Babalu bio zaduen da je na to podsjeti. Bijae preuzeo na sebe zadau da pretvori tog plaljivca u mukarca i promatrao ju je izbliza, spreman da ju ispravlja kad sjedi sa skupljenim nogama ili otresa svoju kratku grivu nimalo muevnim pokretom. Pokazao joj je kako e istiti i podmazivati svoje oruje, ali kad je probao usavriti njezino gaanje izgubio je strpljivost: svaki put kad bi stisnuo otponac, njegov je uenik zatvarao oi. Nije ga se bila dojmila Biblija Eliasa Andiete, ba naprotiv, sumnjao je da je rabi kako bi opravdao svoje budalatine i drao je: ako momak ne misli postati prokleti propovjednik, za koga vraga ita te besmislice, bolje da se posveti prljavim knjigama pa da vidimo hoe li mu pasti na pamet neke mukarake ideje. Jedva je bio sposoban potpisati svoje ime i tekom je mukom itao, ali to ni mrtav ne bi priznao. Govorio je da mu poputa vid i ne uspijeva dobro vidjeti slova, premda je sa sto metara mogao pogoditi prestravljenoga zeca meu oi. Obiavao je moliti ileania da mu glasno ita Kostolomkine zakanjele novine i erotske knjige, ne toliko zbog prljavih dijelova koliko zbog romanse koja bi ga uvijek dirnula. Uvijek je, bez razlike, bila rije o sablanjivim ljubavima izmeu pripadnika europskog plemstva i plebejke, ili katkad obrnuto: aristokratska dama gubila je razum zbog priprostog mukarca, ali asnog i ponosnog. U tim su priama ene uvijek bile lijepe, a udvarai neumorni u svom aru. U pozadini su se kao refren provlaile bakanalije, ali za razliku od drugih pornografskih ro-mania za deset novia kakvi su se ondje prodavali, ovi su imali priu. Eliza je itala glasno ne pokazujui zapanjenost, kao da je oduvijek izloena najgorim porocima, dok su oko nje Babalu i tri golubice sluali sleeni. Esther nije sudjelovala na tim sijelima jer joj se gorim grijehom inilo opisivati ta djela nego ih initi. Elizi su gorjele ui, ali nije mogla ne prepoznati neoekivanu eleganciju
196

kojom su te svinjarije bile napisane: neke su je reenice podsjetile na nepogreiv stil Miss Rose. Joe Kostolomka, koju putena strast ni u kojem obliku nije ni najmanje zanimala pa su joj stoga ta itanja bila dosadna, osobno je pazila da nijedna rije od toga ne povrijedi nevine ui Toma Bez-Plemena. Odgajam ga za indijanskog poglavicu, ne za svodnika kurvama, govorila je, a u svom nastojanju da ga uini mukarcem, takoer nije doputala ni da ju djeai zove bakom. 'Nisam niija baka, dovraga! Ja sam Kostolomka, jesi me razumio, zloesti balavce?' 'Da, bako.' Babalu Zli, bivi osuenik iz Chicaga, bio je pjeice preao kontinent mnogo prije zlatne groznice. Govorio je indijanske jezike i bijae radio to god bi se nalo da zaradi za ivot, od snagatora u putujuem cirkusu, gdje je jednako okretno podigao konja preko glave kao to bi zubima izvukao nakrcan vagon iz pijeska, do isto-varivaa na pristanitima u San Franciscu. Ondje ga je otkrila Kostolomka i zaposlio se u karavani. Mogao je raditi posao za nekolicinu mukaraca i uz njega nije trebalo druge zatite. Zajedno su mogli preplaiti bilo koji broj suparnika, to su dokazali u vie no jednoj prilici. 'Mora biti jak ili e te upropastiti, ileaniu', savjetovao je Elizi. 'Nemoj misliti da sam oduvijek ovakav kao to me vidi. Prije sam i ja bio kao ti, krljav i pomalo mekan, ali sam stao podizati teret i pogledaj mi miie. Sada se nitko ne usudi protiv mene.' 'Babalu, ti si vii od dva metra i tei kao krava. Nikad neu biti kao ti!' 'Veliina nema nita s tim, ovjee. Muda su ono to se broji. Uvijek sam bio velik, no svejedno su mi se smijali.' 'Tko ti se rugao?' 'Svi, ak i moja majka, poivala u miru. Rei u ti neto to nitko ne zna...' 'Da?' 'Sjea se Babalua Dobrog?... To sam ja od nekad. Ali sam ve dvadeset godina Babalu Zli i ide mi mnogo bolje.' Ukaljane golubice U prosincu se iznenada spustila zima na obronke planinskog lanca i tisue su rudara morale napustiti svoju imovinu da bi se preselili u sela u oekivanju proljea. Snijeg je milostivim platem prekrio prostran teren to su ga izbuili ti pohlepni mravi, a zlato koje je jo preostalo opet je poivalo u tiini prirode. Joe Kostolomka povela je svoju karavanu u jedno od malih, netom niklih sela uzdu glavne ile, gdje je unajmila tagalj da ondje prezime. Prodala je mule, kupila veliko drveno korito umjesto kade,
197

kuhinju, dvije pei, nekoliko komada obina platna i ruske izme za svoje ljude, jer su na kii i hladnoi bile nune. Sve je zaposlila da struu prljavtinu sa taglja i naprave zavjese kako bi razdvojili prostorije, postavila krevete s baldahinom, zlatna zrcala i glasovir. Odmah se otputila u kurtoazne posjete gostionicama, trgovini i kovanici, sreditima drutvene aktivnosti. Selo je, kao novine, tiskalo list papira s vijestima u tronoj tiskari koju bijahu dovukli s jednog kraja kontinenta na drugi, a kojom se posluila Joe da diskretno oglasi svoj posao. Osim svojih djevojaka nudila je boce najboljeg ruma s Kube i Jamajke, kako ga je zvala, premda je zapravo bio ljudo-derski bukuri kadar da ovjeku skvri duu, 'vrue' knjige i nekoliko stolova za igre. Muterije su pritekle brzo. Postojao je i drugi bordel, ali je novina uvijek dobrodola. Madame iz druge zgrade objavila je podmukao rat klevetama protiv svojih suparnika, ali se okanila otvorena suoavanja sa strahovitim dvojcem Kostolomke i Babalua Zlog. U taglju se ludovalo iza improviziranih zavjesa, plesalo uz zvuk glasovira i igralo na znatne svote pod paskom gazdarice koja pod svojim krovom nije prihvaala tunjave ni iije varanje osim svojega. Eliza je gledala kako mukarci u nekoliko noi gube ono to su zaradili u mjesecima titanskog napora i plau na grudima cura koje su bile pomogle da ih se opeljei. U kratko vrijeme rudari su postali skloni Joe. Unato svom gusarskom izgledu, ena je imala majinsko srce, a te su ga zime okolnosti stavile na kunju. Buknula je epidemija dizenterije, koja je oborila polovicu stanovnitva i ubila nekolicinu. Tek to bi doznala da je netko smrtno bolestan u nekoj udaljenoj kolibi, Joe bi zatraila da joj posude par konja u kovanici i odlazila s Babaluom da priskoi u pomo nesretniku. Obino bi ih pratio kova, golemi kveker koji nije odobravao posao tih enetina, ali je bio uvijek spreman pomoi blinjem. Joe bi tjerala bolesnika da jede, istila ga, prala mu odjeu i tjeila preitavajui po stoti put pisma njegove obitelji iz daleka, dok su Babalu i kova raiavali snijeg, traili vodu, sjekli drva i slagali ih na hrpu uz pe. Ako je ovjeku bilo vrlo loe, Joe bi ga umatala u pokrivae, prevozila poput vree na svojoj kljusadi i vodila svojoj kui, gdje su ga ene pazile otkrivajui u sebi bolniarski poziv, zadovoljne to imaju priliku da se osjete kreposnima. Nisu mogle uraditi mnogo osim da prisile pacijente da ispijaju litre zaeerenog aja kako ne bi potpuno dehidrirali, odravaju ih istima, u toplome i u postelji, s nadom da im proljev nee isprazniti duu, a groznica nee skuhati mozak. Neki su umirali, a ostalima su trebali tjedni da se vrate na ovaj svijet. Joe je bila jedina koja se dovijala kako se moe prkositi zimi i doprijeti do
198

najosamljenijih koliba, tako bi je dopalo da otkrije tijela pretvorena u kristalne kipove. Nisu svi bili rtve bolesti, katkad bi si tip pucao u usta jer nije vie mogao podnijeti greve u crijevima, samou i delirij. U nekoliko je prigoda Joe trebala zatvoriti posao jer je pod taglja bio pretrpan rogoinama, a njezine su se golubice pretrgavale da zbrinu bolesnike. Seoski je erif drhtao kad bi se ona pojavila sa svojom nizozemskom lulom i svojom gromkom glasinom proroka da zatrai pomo. Nitko joj je nije mogao odbiti. Isti oni divlji mukarci zbog kojih je selo bilo na loem glasu stavljali su se krotko u njezinu slubu. Nisu imali nita nalik bolnici, jedini je lijenik bio izmuen i ona je jednostavno preuzela zadau da mobilizira sva sredstva kad je posrijedi bila hitnost. Sretnici kojima je spasila ivot postali su njezini odani dunici i tako je te zime istkala mreu veza koja e je odrati tijekom poara. Kova se zvao James Morton i bio je jedan od rijetkih primjera dobra ovjeka. Osjeao je nepobitnu ljubav prema cijelom ovjeanstvu, ak i prema ideolokim neprijateljima, koje je smatrao zalutalima uslijed neznanja, a ne iskonske zloe. Nesposoban za podlost, nije ju mogao zamisliti u blinjemu, drae mu je bilo vjerovati kako je tua izopaenost otklon u karakteru koji se moe izlijeiti svjetlou milosra i privrenosti. Poticao je iz dugoga roda kvekera iz Ohia, gdje je sa svojom braom bio suraivao u tajnom lancu solidarnosti skrivajui i odvodei odbjegle robove u slobodne drave i Kanadu. Njegovo je djelovanje privuklo srdbu pobornika ropstva i jedne je noi na ran upala rulja i zapalila vatru, dok je obitelj promatrala nepomina jer, vjerni svojoj vjeri, nisu mogli podii oruje na svoje blinje. Mortonovi su morali napustiti svoju zemlju i rasprili su se posvuda, ali su odravali tijesne veze jer su pripadali humanitarnoj mrei abolicionista. Jamesu se traenje zlata nije inilo asnim sredstvom da zaradi za egzistenciju jer time nita ne proizvodi niti prua usluge. Bogatstvo nagruje duu, komplicira ivljenje i zainje nesreu, drao je. Uz to, zlato je mekan metal, beskoristan za izradu orua; nije mogao shvatiti zanesenost koju je budilo u ostalima. Visok, krepak, guste brade boje ljenjaka, nebesko plavih oiju i debelih nadlaktica obiljeenih bezbrojnim opeklinama, bio je inkarnacija boga Vulkana, onako rasvijetljen odsjajem svoje kovanice. U selu su bila samo tri kvekera, radini ljudi posveeni obitelji, uvijek zadovoljni svojom sudbinom, jedini koji nisu kleli, koji su bili trezvenjaci i izbjegavali bordele. Okupljali su se redovito da slue svojoj vjeri bez prenemaganja, propovijedajui primjerom, dok su strpljivo ekali dolazak skupine prijatelja koja je dolazila s Istoka da povea njihovu zajednicu. Morton je
199

obilazio Kostolomkin tagalj da pomae rtvama epidemije i ondje je upoznao Esther. Posjeivao ju je i plaao joj punu uslugu, no samo je sjedio uz nju i razgovarao. Nije mogao shvatiti zato je bila izabrala tu vrstu ivota. 'Izmeu mlaenja moga oca i ovoga tisuu mi je puta drai ivot koji imam sada.' 'Zato te je udarao?' 'Optuivao me da izazivam poudu i potiem na grijeh. Vjerovao je da bi Adam jo bio u raju da ga Eva nije dovela u napast. Moda je imao pravo, sam vidi kako zaraujem za ivot...' 'Ima drugih poslova, Esther.' 'Ovo nije tako loe, James. Zatvorim oi i ne mislim ni na to. To je samo nekoliko minuta i prou hitro.' Usprkos iskvarenosti svoga zanimanja, djevojka je zadrala svjeinu svojih dvadeset godina i bilo je odreena ara u njezinu neupadljivu i utljivu ponaanju, tako razliitu od onog svojih drugarica. Nije u njoj bilo niega koketnog, bila je punaka, s blagim licem kao u telice i vrstim rukama seljanke. U usporedbi s drugim golubicama, bila je manje ljupkom, ali joj je koa bila sjajna, a pogled blag. Kova nije znao kad je poeo sanjati o njoj, viati je u iskrama vignja, u svjetlosti vruega metala i u nebu bez oblaka, sve dok vie nije mogao nastaviti ignorirati tu pamuastu tvar koja mu je umatala srce i prijetila da e ga uguiti. Gora nesrea doli da se zaljubi u laku enu nije mu se mogla dogoditi, bit e nemogue opravdati se pred oima Boga i svoje zajednice. Odluan da pobijedi to iskuenje znojem, zatvarao se u kovanicu radei kao bezumnik. Nekih su se noi uli divlji udarci njegova ekia sve do zore. im je imala stalnu adresu, Eliza je pisala Tao Chi'enu u kineski restoran u Sacramentu, dajui mu svoje novo ime Eliasa Andiete i molei ga za savjet u borbi s dizenterijom, jer je jedini lijek koji je poznavala protiv zaraze bio komad sirova mesa povezan za pupak vrpcom od crvene vune, kao to je inila Mama Fresia u ileu, ali nije davalo oekivane rezultate. Bolno joj je nedostajao; katkad bi se probudila zagrljena s Tomom Bez-Plemena zamiljajui u oamuenosti polusna da je Tao Chi'en, ali bi ju djeakov miris na dim vraao u stvarnost. Nitko nije imao onako svje miris mora kao njezin prijatelj. Udaljenost koja ih je razdvajala bila je kratka u miljama, ali nemilosrdna klima rutu je pretvarala u munu i opasnu. Palo joj je na um da prati potara kako bi nastavila traiti Joaquina Andietu, kao to je bila inila u drugim prigodama, ali dok je ekala odgovarajuu priliku, protekli su tjedni. Nije se samo zima isprijeila njezinim
200

planovima. Tih dana bijae buknula napetost izmeu Jenkija rudara i ileanaca na jugu glavne ile. Gringosi, siti stranaca, ujedinili su se da ih izbace, ali su se ovi oduprli, prvo svojim orujem, a potom pred sucem, koji je priznao njihova prava. Daleko od toga da zastrai napadae, sueva naredba samo je posluila da ih raesti, nekoliko ileanaca zavrilo je na vjealima ili su baeni niz klisuru, a preivjeli su morali pobjei. Kao odgovor, osnovali su bande, ija su svrha bili napadi na gringose, kao to su inili mnogi Meksikanci. Eliza je shvatila da se ne moe izlagati opasnosti, sa svojom krinkom latino momka lako moe biti optuena za bilo kakav izmiljen zloin. Potkraj sijenja 1850. okovao ih je jedan od najgorih ikad vienih mrazova u tom kraju. Nitko se nije usuivao izii iz svoje kue, selo se doimalo mrtvim i tijekom vie od deset dana nije pritekla nijedna muterija u tagalj. Bilo je tako hladno da je voda u lavoru osvanjivala stvrdnuta unato uvijek upaljenim peima, a nekih su noi morali uvesti Elizina konja u kuu kako bi ga spasili od kobi drugih ivotinja koje su osvanule zarobljene u blokovima leda. ene su spavale po dvije u krevetu, a ona s djeakom, prema kojemu bijae razvila zavidnu i silnu njenost, koju je on uzvraao s upornom postojanou. Jedina osoba iz druine koja se mogla natjecati s Elizom u privrenosti djeaiu bila je Kostolomka. 'Jednoga u dana imati snana i odvana sina kao to je Tom Bez--Plemena, ali mnogo veselijega. Ovo se stvorenje nikad ne smije', pripovijedala je Tao Chi'enu u pismima. Babalu Zli nije znao kako da spava nou i duge je sate provodio etkajui u mraku s jedne strane taglja na drugu, u svojim ruskim izmama, svojim ofu-canim krznima, s prekrivaem preko ramena. Prestao je brijati glavu i nicale su mu dlaice guste poput onih vujih s njegove jakne. Esther mu je bila isplela vunenu kapu paje ute boje, koja ga je pokrivala sve do uiju i davala izgled udovine bebe. On je bio taj koji je uo nekoliko slabih udaraca te zore i bio dovoljno pronicljiv da ih razlikuje od buke nevremena. Odkrinuo je vrata s pitoljem u ruci i naiao u snijegu na izvaljenu spodobu. Uznemiren, pozvao je Joe i njih su je dvoje, borei se da vjetar ne iupa vrata, uspjeli povui unutra. Bio je to napola smrznuti mukarac. Nije bilo lako prizvati posjetitelja svijesti. Dok ga je Babalu masirao i pokuavao mu u usta uliti brendi, Joe je probudila ene, raspirili su vatru u peima i stavili grijati vodu da napune kadu, kamo su ga uronili dok malopomalo nije oivio, izgubio plavu boju i mogao uobliiti nekoliko rijei. Nos, stopala i ruke bijahu mu ozebli od leda. Bio je to seljak iz meksike drave Sonore koji, kao tisue njegovih sunarodnjaka, bijae stigao do
201

zlatonosnih pijesaka u Kaliforniji, ree. Zvao se Jack, ameriko ime koje nedvojbeno nije bilo njegovo, ali ni drugi u toj kui nisu se koristili svojim pravim imenima. Iduih je sati nekoliko puta bio na pragu smrti, ali kad se inilo da se vie nita ne moe napraviti za njega, vratio bi se s drugoga svijeta i progutao nekoliko gutljaja likera. Negdje oko osam, kad je napokon jenjalo nevrijeme, Joe je naredila Babaluu da poe potraiti doktora. uvi to, Meksikanac, koji je nepokretan leao i isputao mjehurie zijevajui poput ribe, otvori oi i izbaci jedno gromko 'ne!', prestravivi sve. Nitko ne treba znati da je tu, zahtijevao je tako divlje da mu se nisu usudili proturjeiti. Nije bilo potrebno mnogo objanjavati: bilo je oito da ima problema sa zakonom i ovo selo sa svojim vjealima nasred trga bilo je posljednje mjesto na svijetu u kojemu bi bjegunac volio potraiti utoite. Jedino ga je surovo nevrijeme moglo prisiliti da prie. Eliza nije rekla nita, ali za nju ovjekova reakcija nije bila iznenaenje: mirisao je na zlo. Za tri je dana Jack bio povratio neto svojih snaga, ali mu je otpao vrh nosa i poee mu obamirati prsti jedne ruke. Ni to ga nije uspjelo uvjeriti da treba poi lijeniku; radije e malo-pomalo trunuti nego skonati objeen, ree. Joe Kostolomka skupila je svoje ljude na drugome kraju taglja i apui su vijeali: moraju mu odrezati prste. Sve su se oi okrenule prema Babaluu Zlom. 'Ja? Ni u ludilu!' 'Babalu, nesretni sine, nemoj biti takav kilavac!' uskliknula je ljutita Joe. 'Napravi to ti, Joe, nisam ti ja za to.' 'Ako moe rasjei jelena, onda moe i to napraviti. to je par bijednih prstiju?' 'Jedno je ivotinja, a neto posve drugo ovjek.' 'Ne mogu vjerovati! Ovaj veliki kurvin sin, oprostite mi, djevojke, nije kadar uiniti mi tako beznaajnu uslugu! Nakon svega to sam uinila za tebe, nesretnice!' 'Oprosti, Joe. Nikad nisam nakodio ljudskom biu. 'Ali o emu ti to govori? Pa zar nisi ubojica? Zar nisi bio u zatvoru?' 'Bio sam zbog krae stoke', prizna div, na rubu da zaplae od ponienja. 'Ja u to uiniti', prekine ih Eliza, blijeda ali vrsta. Stali su zuriti u nju u nevjerici. ak im se i Tom Bez-Plemena inio podobnijim da izvede operaciju od njenoga ileania. 'Trebam dobro naotren no, eki, iglu, konac i nekoliko istih krpa.' Babalu je sjeo na pod spustivi glavurdu meu ruke uasnut, dok su ene pripremale potrebno u tiini punoj potovanja. Eliza je u mislima prelazila
202

kroz ono to je nauila uz Tao Chi'ena kad su vadili tanad i ivali rane u Sacramentu. Ako je to tada mogla napraviti ne trepnuvi, moi e to isto napraviti sada, zakljui. Prema sudu njezina prijatelja, najvanije je bilo izbjei krvarenje i upale. Nije ga bila vidjela kako radi amputacije, ali kad su lijeili nesretnike koji bi dolazili bez uiju, govorio bi kako u drugim krajevima svijeta reu ruke i stopala za isti prekraj. 'Krvnikova je sjekira brza, ali ne ostavlja tkivo koje e pokriti batrljak od kosti', bio je rekao Tao Chi'en. Objasnio joj je lekcije doktora Ebanizera Hobbsa, koji je imao iskustva s ratnim ranama i pokazao mu kako da to napravi. U ovom je sluaju barem rije samo o prstima, zakljui Eliza. Kostolomka je nalila liker u pacijenta sve dok se nije obez-nanio, dok je Eliza dezinficirala no grijui ga do uarenosti. Natjerala je Jacka da sjedne na stolac, namoila mu ruku u lavoru s viskijem, a potom je stavila na rub stola rastavivi ozlijeene prste. Promrmljala je jednu od arobnih molitvi Mame Fresije i kad je bila spremna, dala je enama tihi znak da pridre pacijenta. Prislonila je no na prste i tono po njemu udarila ekiem, posve isto odrezavi kosti i urezavi otricu tako da je ostala pribijena o stol. Jack je ispustio urlik iz dna utrobe, ali je bio toliko opijen da nije bio svjestan kad ga je ivala, a Esther povezivala. U nekoliko minuta muka bijae gotova. Eliza je stajala gledajui amputirane prste i pokuavala svladati nadraaj na povraanje dok su ene polijegale Jacka na jednu od rogoina. Babalu Zli, koji je bio ostao to je dalje mogue od prizora, pribliio se stidljivo sa svojom djejom kapom u ruci. 'Pravi si mukarac, Cileaniu', promrmljao je, zadivljen. U oujku je Eliza tiho navrila osamnaest godina ekajui da se prije ili poslije na vratima pojavi njezin Joaquin, kao to bi, drao je Babalu, uinio svaki mukarac na sto tisua milja uokolo. Jack, Meksikanac, oporavio se u nekoliko dana i iskrao se nou ne pozdravivi se ni s kim, prije no to su mu zacijeljeli prsti. Bio je zlosretan tip i radovali su se kad je otiao. Govorio je vrlo malo i uvijek bio kao na iglama, nepovjerljiv, spreman da napadne na najmanju sjenku zamiljene provokacije. Nije pokazao znake zahvalnosti za primljene usluge, naprotiv, kad se probudio iz pijanstva i doznao da su mu bili amputirali prste za okidanje, istresao je bujicu proklinjanja i prijetnji, zaklinjui se da e mu pasji sin koji mu je bio upropastio ruku platiti vlastitim ivotom. Tada je Babalu izgubio strpljenje. Primio ga je kao lutku, podigao do visine oiju, zapiljio se u njega i rekao mu njenim glasom kojim se koristio kad tek to ne bi planuo. 'To sam bio ja: Babalu Zli. Postoji neki problem?'
203

Tek to mu je prola groznica, Jack je poelio iskoristiti golubice da si udovolji, ali su ga jednoglasno odbile: nisu mu bile spremne nita dati besplatno, a u njega su bili prazni depovi, u to su se bile uvjerile dok su ga razodijevale kako bi ga stavile u kadu one noi kad se pojavio smrznut. Joe Kostolomka dala si je zadatak da mu objasni kako bi, da mu nisu odrezali prste, izgubio ruku ili ivot, tako da bi mu bolje bilo da zahvali nebu to je bio dopao pod njihov krov. Eliza nije doputala da se Tom Bez--Plemena priblii tipu, a ona je to inila tek da mu proslijedi jelo i promijeni zavoje, jer ju je miris zla muio kao opipljivo prisutnost. Ni Babalu ga nije mogao podnijeti i dok je bio u kui, ustezao se da mu se obrati. Te je ene drao svojim sestrama i pomahnitao bi kad je Jack dobacivao svoje opscene primjedbe. Ni u krajnjoj nudi ne bi mu bilo palo na pamet koristiti se profesionalnim uslugama svojih drugarica, za njega bi to bilo jednako incestu, ako bi ga priroda stjerala u kut, odlazio bi u konkurentske lokale, a Cileaniu je bio savjetovao da napravi isto, ako se, to je drao nevjerojatnim, izlijeio od svojih loih navika gospodinice. Dok je Jacku posluivala tanjur juhe Eliza ga se napokon usudila pitati o Joaquinu Andieti. 'Murieta?' upitao je sumnjiavo. 'Andieta.' 'Ne poznajem ga.' 'Moda je rije o istome', natukne Eliza. 'to s njim?' 'To mi je brat. Doao sam iz ilea da ga pronaem.' 'Kakav ti je brat?' 'Ne odve visok, crne kose i oiju, bijele koe poput mene, ali si ne nalikujemo. Mrav je, miiav, odvaan i strastven. Kad govori, svi ute.' 'Takav je Joaquin Murieta, ali nije ileanac, Meksikanac je.' 'Sigurni ste?' 'Nisam siguran ni u to, ali ako vidim Murietu, rei u mu da ga trai.' Idue je noi otiao i nisu vie o njemu uli, ali su dva tjedna poslije nali na vratima taglja vreu s dvije funte kave. Nedugo potom Eliza ju je otvorila da priredi doruak i vidjela da to nije kava, nego zlato u prahu. Prema Joe Kostolomki, moglo je doi od bilo kojeg bolesnog rudara to su ga bile njegovale u to doba, ali je Eliza imala predosjeaj da je to ostavio Jack kao neku vrstu isplate. Taj ovjek nije nikomu bio spreman dugovati uslugu. U nedjelju su doznali da erif okuplja odred policajaca koji e traiti ubojicu nekoga rudara: bijahu ga nali u njegovoj kolibi gdje je sam provodio zimu, s devet uboda noem u prsa i iskopanih oiju. Nije bilo ni traga od njegova zlata, a zbog surovosti zloina okrivili su Indijance. Joe Kostolomka nije se eljela nai u neprilikama, zakopala je dvije funte zlata pod hrast i dala neopozive upute svojim ljudima da zaepe usta i ne spominju ni u snu Meksikanca s odrezanim prstima ni vreu od kave. U idua dva mjeseca policajci su ubili pola tuceta Indijanaca i zaboravili
204

sluaj jer su imali pune ruke posla s drugim, hitnijim problemima, a kad se plemenski poglavica dostojanstveno pojavio da zatrai objanjenja, i njega su otpremili na drugi svijet. Indijanci, Kinezi, Crnci ili mulati nisu mogli svjedoiti na sudu protiv bijelca. James Morton i ostala tri kvekera iz sela bili su jedini koji su se usudili suprotstaviti mnotvu spremnom za lin. Nenaoruani su se postavili oko osuenika stvarajui krug i recitirajui napamet odlomke iz Biblije koji su zabranjivali da se ubija blinjeg svog, ali ih je svjetina odgurala. Nitko nije znao za Elizin roendan pa ga stoga nisu ni proslavili, ali bilo kako bilo, ta je no 15. oujka ostala u sjeanju i njoj i ostalima. Muterije su se bile vratile u tagalj, golubice su bile neprestano zauzete, ileani je lupao po glasoviru s iskrenim zanosom, a Joe je raunala na dobru zaradu. Na kraju krajeva zima i nije bila tako loa, najgore od epidemije prolazi i nema vie bolesnika na rogoinama. Te je noi bilo tucet rudara, koji su uporno pili dok je vani vjetar upao grane s borova. Negdje oko jedanaest sruio se pakao. Nitko nije mogao objasniti kako je poar zapoeo, a Joe je uvijek sumnjala na drugu madam. Drva su se zapalila poput petardi i u trenu su stale gorjeti zavjese, svileni rupci i dronjave zavjese nad krevetima. Svi su pobjegli neozlijeeni, ak su uspjeli nabaciti na sebe nekoliko pokrivaa, a Eliza je uhvatila u letu limenu kutiju sa svojim dragocjenim pismima. Plamenovi i dim hitro su zavili lokal i u nepunih deset minuta gorio je poput baklje, dok su ene, napola odjevene uz svoje omamljene muterije, promatrale spektakl u posvemanjoj nemoi. Tada je Eliza pogledala naokolo brojei prisutne i, uasnuta, shvatila da nedostaje Tom Bez-Plemena. Djeak bijae ostao spavati u krevetu koji su dijelili. Nije znala kako je Estheri istrgnula gunj s ramena, pokrila si glavu i pojurila, odgurnuvi slabu drvenu pregradu koja je gorjela, pregazivi je dok ju je slijedio Babalu, koji ju je pokuavao zaustaviti urlajui, ne shvaajui zato se baca u vatru. Nala je djeaka kako stoji dok je dim sukljao, izbezumljenih oiju, ali potpuno miran. Bacila je prekriva na njega i probala ga podii u naruje, no bio je veoma teak i presamitila se kad ju je spopao kaalj. Pala je na koljena gurajui Toma da potri prema izlazu, ali se on nije micao od nje i oboje bi bili svedeni na pepeo da se u tom trenutku nije pojavio Babalu, pokupio je oboje nosei ih pod nadlakticama kao da su paketi i iziao trei s njima van, gdje su ih ostali doekali s poklicima odobravanja. 'Greni mome! to si radio tamo unutra!' prekoravala je Joe Indijania dok ga je grlila, ljubila i pljuskala da die.
205

Zahvaljujui tomu to je tagalj bio na osami, nije izgorjelo pola sela, kako je poslije pojasnio erif, koji je imao iskustva s poarima jer su se dogaali prilino uestalo u tim krajevima. Vidjevi odsjaj vatre, tucet dobrovoljaca, s kovaem na elu, pohrlio je u borbu s plamenom, no ve je bilo kasno i mogli su jedino spasiti Elizina konja, kojega se nitko nije sjetio u prvim minutama jurnjave i jo je bio privezan pod svojom strehom, sluen od strave. Joe Kostolomka te je noi izgubila sve to posjeduje na svijetu i prvi su je put vidjeli da posustaje. S djeakom u naruju, promatrala je pustoenje, nemona da suspregne suze, a kad su preostali tek ugarci to su se dimili, skrila je lice u prsa golemoga Babalua, koji je bio oprio obrve i trepavice. Vidjevi slabost te mamice za koju su mislili da je neranjiva, etiri su ene briznule jednoglasno u pla, tvorei tako grozd podsuknji, raskutranih frizura i drhtave puti. Ali mrea solidarnosti poela je djelovati ak i prije no to su zgasnuli plamenovi i u manje od sata za sve je pronaen smjetaj u nekoliko kua u selu, a jedan od rudara kojega je Joe spasila od dizenterije poeo je prikupljati novac. ileani, Babalu i djeak - tri mukarca iz grupe - proveli su no u kovanici. James Morton posloio je dva madraca s debelim gunjevima uz uvijek vruu kovanicu i posluio izvrstan doruak svojim gostima, koji je brino pripremila supruga propovjednika koji je nedjeljom, urlajui, osuivao besramno predavanje porocima, kako je zvao aktivnosti dvaju bordela. 'Nije as za prenemaganje, ovi jadni krani cvokou', ree supruga veleasnoga kad se pojavila u kovanici sa svojim zejim gulaem, vrem okolade i keksima od cimeta. Ista je gospoa obila selo traei odjeu za golubice koje su i dalje bile u podsuknjama, a odziv drugih dama bio je velikoduan. Izbjegavale su prolaziti ispred lokala druge madame, ali bijahu se morale druiti s Joe Kostolomkom tijekom epidemije i potivali su je. Tako su etiri uliarke zadugo hodale odjevene poput ednih gospoa, pokrivene od vrata do stopala, dok nisu mogle opet nabaviti svoja raskona ruha. No poslije poara pastorova je supruga htjela odvesti Toma Bez-Plemena u svoju kuu, ali se djeak prilijepio Babaluu za vrat i nije bilo ljudske moi kadre da ga istrgne. Div bijae proveo besane sate s ileaniem uure-nim na jednoj nadlaktici i djeakom na drugoj, prilino probadan iznenaenim kovaevim pogledima. 'Iupaj si tu ideju iz glave, ovjee. Nisam peder', profrfljao je ljutit, ali nije ispustio nijedno od dvoje usnulih. Ono to su prikupili rudari i vrea od kave zakopana pod hrastom posluili su da se postradali nastane u kui tako udobnoj i pristojnoj da je Joe
206

Kostolomka pomislila da se odrekne svoje putujue druine i smjesti se ondje. Dok su druga sela nestajala kako bi se rudari pomicali prema novim ispiralitima, ovo je raslo, postojano se potvrivalo, pa su mu ak mislili zamijeniti ime nekim dostojnijim. Kad zavri zima, ponovno e se do obronaka planinskog lanca uspinjati novi valovi pustolova i druga se madam pripremala. Joe Kostolomka je imala samo tri cure, jer je bilo oito da joj kova misli oteti Esther, ali jo e vidjeti kako e se to srediti. Bila je stekla stanovit ugled svojim milosrdnim djelima i nije ga eljela izgubiti: prvi put u svom burnom ivotu osjeala je da ju zajednica prihvaa. Bilo je to mnogo vie no to je imala meu Nizozemcima u Pennsvlvaniji i pomisao da pusti korijenje u svojim godinama nije bila posve loa. Kad se Eliza uputila u te planove, odluila je da e se, ako se Joaquin Andieta - ili Murieta - ne pojavi u proljee, morati oprostiti od svojih prijatelja i nastaviti ga traiti. Razoaranja Potkraj jeseni Tao Chi'en je primio posljednje Elizino pismo, koje nekoliko mjeseci bijae prelazilo od ruke do ruke slijedei njegov trag do San Francisca. Bio je napustio Sacramento u travnju. Zima u tom gradu inila mu se vjenom, odravala su ga jedino Elizina pisma to su stizala sporadino, nada da e ga Linin duh locirati te njegovo prijateljstvo s drugim zhong yijem. Bio je nabavio knjige o zapadnoj medicini i oduevljeno se prihvatio strpljive zadae da prevodi red po red svom prijatelju, tako da su obojica istodobno upijala ta znanja tako razliita od njihovih. Doznali su da se na Zapadu malo zna o temeljnim biljkama, o spreavanju bolesti ili qiju, tjelesna se energija nije spominjala u tim tekstovima, ali su bili mnogo napredniji u drugim aspektima. Sa svojim je prijateljem provodio dane usporeujui i raspravljajui, ali mu uenje nije bilo dovoljna utjeha; toliko ga je morila izoliranost i osam-ljenost da je napustio svoj daani kuerak i svoj vrt s ljekovitim biljkama i preselio se u kineski hotel gdje je barem sluao svoj jezik i jeo po svom ukusu. Unato tomu to su njegovi klijenti bili vrlo siromani i esto ih je zbrinjavao besplatno, bio je utedio novac. Ako se Eliza vrati, nastanit e se u pristojnoj kui, mislio je, ali dok je sam, hotel je dovoljan. Drugi zhong yi planirao je naruiti iz Kine mladu suprugu i konano se nastaniti u Sjedinjenim Dravama, jer je unato svom poloaju stranca tu mogao imati bolji ivot nego u svojoj zemlji. Tao Chi'en ga je upozorio na ispraznost zlatnih ljiljana, osobito u Americi, gdje se toliko hoda i fan weyi bi se smijali eni lutkastih stopala. 'Moli agenta da ti dovede nasmijanu i
207

zdravu suprugu, sve ostalo nije vano', savjetovao mu je, mislei na kratak prolazak ovim svijetom njegove nezaboravne Lin i koliko bi sretnija bila s Elizinim snanim stopalima i pluima. Njegova je ena lutala negdje izgubljena, nije se mogla snai u toj stranoj zemlji. Dozivao bi je u svojim satima meditacije i svojoj poeziji, ali se nije ponovno pojavila ak ni u njegovim snovima. Posljednji je put bio s njom onoga dana u brodskom spremitu kad ga je posjetila u svojoj haljini od zelene svile i peonijama u puni kako bi ga zamolila da spasi Elizu, no to je bilo negdje u visini Perua i otad bijae prevalio toliko vode, kopna i vremena da zasigurno luta smuena. Zamiljao je njezin blagi duh kako ga trai po ovom nepreglednom nepoznatom kontinentu ne uspijevajui ga pronai. Posluavi prijedlog zhongyija naredio je nekom tek pristiglom umjetniku iz angaja, istinskom geniju tetovae i crtea koji je slijedio njegove precizne upute, da naslika njezin portret, ali rezultat nije bio pravian prema prozranoj Lininoj ljepoti. Tao Chi'en je napravio mali oltar sa slikom, pred koji bi posjeo zazivajui je. Nije shvaao zato mu je samoa koju je prije smatrao blagoslovom i raskoi sada nepodnoljiva. Najgora nepogodnost tijekom njegovih mornarskih godina bio je nedostatak privatnog prostora za mir ili tiinu, ali sad kad ga je imao, bio je eljan drutva. Meutim, pomisao da narui zarunicu inila mu se budalatinom. Jednom prije duhovi njegovih predaka bijahu mu priskrbili savrenu suprugu, ali iza prividno dobre sree bijae skriveno prokletstvo. Poznavao je uzvraenu ljubav i vie se nikad nee vratiti vremena nevinosti, kad bi mu se bilo koja ena s malim stopalima i dobre udi inila dostatnom. Vjerovao je da je osuen da ivi od uspomene na Lin jer nijedna druga ne bi mogla asno zauzeti njezino mjesto. Nije elio slukinju ili konkubinu. ak ni potreba da ima djecu koja e proslaviti njegovo ime i skrbiti se o njegovu grobu nije ga mogla namamiti. Pokuao je to objasniti svom prijatelju, ali se zapleo s jezikom, ne naavi rijei u svom rjeniku kojima bi izrazio tu muku. ena je korisno stvorenje za rad, materinstvo i uitak, ali nijedan obrazovan i inteligentan mukarac nee teiti da napravi od nje svoju drugu, bio je rekao njegov prijatelj jedini put kad mu je povjerio svoje osjeaje. U Kini je bilo dovoljno baciti pogled unaokolo pa da shvati takvo rasuivanje, no u Americi su se odnosi izmeu suprunika doimali drugaijima. Za poetak, nitko nije imao konkubine, barem ne otvoreno. Ono malo obitelji fan weya koje je Tao Chi'en bio upoznao u toj zemlji samih mukaraca bile su mu nedokuive. Nije mogao zamisliti kako se ponaaju nasamo, jer su naizgled muevi smatrali svoje ene jednakima.
208

Bio je to misterij koji bi mu bio zanimljiv za istraivanje, kao i toliki drugi u toj iznimnoj zemlji. Prva Elizina pisma stigla su u restoran, a kako je kineska zajednica poznavala Tao Chi'ena, nije trebalo dugo da mu budu predana. Ta duga pisma, puna pojedinosti, bila su njegovo najbolje drutvo. Sjeao se Elize zauen svojom enjom, jer nikad nije pomislio da je mogue prijateljstvo s nekom enom, a pogotovu s onom iz druge kulture. Gotovo ju uvijek bijae vidio u mukoj odjei, ali mu je izgledala posve enstveno i udio se to ostali prihvaaju njezin izgled ne postavljajui pitanja. 'Mukarci ne gledaju mukarce, a ene vjeruju da sam enskasti deko', bila mu je napisala u jednom pismu. Za njega, naprotiv, bila je djevojka odjevena u bijelo kojoj je skinuo steznik u ribarskom kuerku u Valparaisu, bolesnica koja se predala bez zadrke njegovim panjama u brodskom spremitu, mlano tijelo priljubljeno uz njegovo za ledenih noi pod platnenim krovom, veseli glas koji je pjevuio dok je kuhala i lice ozbiljna izraza kad mu je pomagala lijeiti ranjene. Nije ju vie gledao kao djevojicu, nego kao enu, unato njezinim slabanim koicama i djetinjem licu. Mislio je koliko se promijenila odrezavi kosu i kajao se to nije sauvao njezinu pletenicu; ta mu je pomisao tada pala na um, ali ju je odbacio kao neku vrstu poniavajueg sentimentalizma. Sada bi je barem mogao drati u svojim rukama da prizove nazonost te jedinstvene prijateljice. Dok je meditirao, nikad joj nije prestajao slati zatitniku energiju kako bi joj pomogla da preivi tisue smrti i moguih nesrea, koje je nastojao ne uobliiti, jer je znao da onaj tko nalazi zadovoljstvo mislei na loe stvari na koncu ih i dozove. Katkad je sanjao o njoj i probudio bi se u znoju, tada bi bacao svoje tapie I Chinga kako bi vidio nevidljivo. U dvojakim porukama Eliza se uvijek pojavljivala kreui se prema planini, to ga je malo umirivalo. U rujnu 1850. dopalo gaje da sudjeluje u bunoj domoljubnoj proslavi kad se Kalifornija pretvorila u novu dravu Unije. Ameriki narod obuhvatio je sad cijeli kontinent, od Atlantika do Pacifika. Do tog doba zlatna se groznica poela preobraavati u beskrajno kolektivno otrenjenje i Tao je viao mase rudara, malaksale i jadne, koji iekuju svoj red da se ukrcaju i vrate u svoja sela. Novine su pobrojale vie od devedeset tisua onih koji se vraaju. Mornari nisu vie dezertirali, naprotiv, nije dostajalo laa da povezu sve koji su eljeli otii. Jedan od svakih pet rudara bijae umro udavivi se u rijeci, od bolesti ili hladnoe; mnogi su zaglavili ubijeni ili su si ispalili hitac u sljepooicu. Jo uvijek su dolazili stranci koji su se ukrcali mjesecima prije, ali zlato vie nije bilo nadohvat svakog odvanika
209

s koritom, lopatom i parom izama, vrijeme osamljenih junaka je prolo, a njihovo su mjesto preuzele mone kompanije opskrbljene strojevima kadrim da raskole planine mlazovima vode. Rudari su radili za plau, a bogatili su se poduzetnici, jednako gramzivi za brzim imetkom kao i pustolovi iz '49, ali mnogo prepredeniji, poput onog idovskog krojaa s prezimenom Levi koji je izraivao hlae od gruba platna, dvostruko proivene i s metalnim zakovicama, obvezatnu radniku odoru. Dok su mnogi odlazili, Kinezi su pak nastavili stizati kao utljivi mravi. esto je Tao Chi'en prevodio novine s engleskog svom prijatelju zhong yiju, kojemu su se osobito sviali lanci nekog Jacoba Freemonta, jer su se podudarali s njegovim vlastitim stavovima: 'Tisue argonauta vraaju se poraene svojim kuama jer nisu nabavili Zlatno runo i njihova se odiseja preobrnula u tragediju, ali mnogi drugi, premda siromani, ostaju jer vie ne mogu ivjeti nigdje drugdje. Dvije godine u ovoj divljoj i krasnoj zemlji preobrazile su ljude. Opasnosti, pustolovina, zdravlje i ivotna snaga u kakvima mogu uivati u Kaliforniji ne nalaze se ni na jednom mjestu. Zlato je izvrilo svoju funkciju: privuklo je ljude koji osvajaju ovaj teritorij kako bi ga pretvorili u Obeanu zemlju. To je neporecivo...' pisao je Freemont. Tao Chi'en je, meutim, drao da se ivjelo u raju pohlepnih, materijalistikih i nestrpljivih ljudi ija je opsesija bila da se bre--bolje obogate. Nije bilo duhovne hrane, a nasuprot tomu prosperirali su nasilje i neznanje. Iz tih su zala proizlazila sva ostala, bijae uvjeren. Bio je tota vidio u svojih dvadeset i sedam godina i nije se smatrao pretjerano kreposnim, ali su ga okirali slom dobrih navada i nekanjeni zloini. Jedno takvo mjesto predodreeno je da potone u movari vlastitih poroka, drao je. Bio je izgubio nadu da e pronai u Americi toliko ueni mir, to svakako nije bilo mjesto za onoga tko tei mudrosti. Zato ga je onda toliko privlaila? Trebao je izbjei da ga ova zemlja zaara, kao to se dogodilo svima koji su stupili u nju; nakanio se vratiti u Hong Kong ili posjetiti svog prijatelja Ebanizera Hobbsa u Engleskoj, da zajedno ue i obavljaju praksu. Za godina to su protekle otkako je otet na brod Liberty bio je napisao nekoliko pisama engleskom lijeniku, ali kako je neprestano plovio, zadugo nije dobio odgovora, sve dok napokon u Valparaisu, u veljai 1849, kapetan John Sommers nije primio jedno njegovo pismo i predao mu ga. U njemu mu je njegov prijatelj pripovijedao da se posvetio kirurgiji u Londonu, premda su njegova istinska vokacija bile mentalne bolesti, novo polje koje znanost tek istrauje.
210

U Dai Faou, 'velikom gradu', kako su Kinezi zvali San Francisco, kanio je raditi neko vrijeme pa se potom ukrcati za Kinu, ako mu Ebanizer Hobbs uskoro ne odgovori na njegovo posljednje pismo. Zaudio se vidjevi kako se bio promijenio San Fran-cisco u tek neto vie od godine dana. Umjesto onog bunog ta-borita s kuercima i atorima, kakvo bijae upoznao, doekao ga je grad s dobro zacrtanim ulicama i zgradama na nekoliko katova, organiziran i napredan, i gdje su se posvuda podizala nova obitavalita. udovini je poar tri mjeseca prije bio unitio nekoliko blokova, jo su se mogli vidjeti ostaci pougljenjenih zgrada, ali se erave jo nisu bile ni ohladile, a ve su svi imali eki u ruci i obnavljali ih. Bilo je luksuznih hotela s verandama i balkonima, kasina, barova i restorana, otmjenih kola i gomile kozmopolita, loe odjevenih i natmurenih, meu kojima su se isticali cilindri nekolicine dendija. Ostalo su bili bradati i prljavi tipovi s dranjem varalica, ali nitko ondje nije bio ono to se inio, istovariva s pristanita mogao je biti latinskoameriki aristokrat, a koija odvjetnik iz New Yorka. Nakon minute razgovora s bilo kojim od tih uasnih tipova moglo se otkriti obrazovana i fina ovjeka koji bi na najmanju izliku vadio iz depa izlizano pismo svoje ene pokazujui ga sa suzama u oima. A isto se tako dogaalo i obratno: dotjerani gizdelin skrivao je pod dobro skrojenim odijelom nitkova. Nije ga zapalo da vidi kole prolazei kroz sredite, ali je vidio djecu koja su radila poput odraslih, kopajui rupe, prenosei cigle, gonei mule i latei izme, no tek to bi zapuhali vjetrovi s mora, jurili su da putaju zmajeve. Poslije je doznao da su mnogi od njih siroii i lutaju ulicama u druinama kradui hranu da preive. Jo uvijek je manjkalo ena i kad bi neka otmjeno zakoraknula ulicom, promet bi se zaustavljao kako bi je pustili da proe. U podnoju breuljka Telegraph, gdje je bio semafor sa zastavama da oznai podrijetlo brodova koji su ulazili u zaljev, pruala se etvrt od nekoliko milja u kojoj nije nedostajalo ena: bila je to crvena zona koju su nadzirali svodnici iz Australije, Tasmanije i Novog Zelanda. Tao Chi'en bijae uo za njih i znao je da to nije mjesto gdje bi se jedan Kinez mogao sam usuditi ui nakon zalaska sunca. Virei po duanima, vidio je da nude iste proizvode kakve je bio vidio u Londonu. Sve je stizalo morem, ak i tovar maaka za hvatanje mieva, koje su se prodavale jedna po jedna kao luksuzni artikli. uma jarbola naputenih brodova u zaljevu smanjila se na desetinu jer su mnogi bili potopljeni da dupkom ispune teren za gradnju ili su pretvoreni u hotele, gostionice, zatvore, pa ak i ludnicu, gdje e umrijeti nesretnici koji su se izgubili u neizljeivim delirijima alkohola. Toga je veoma nedostajalo, jer su prije umobolnike vezivali za stabla.
211

Tao Chi'en se uputio prema kineskoj etvrti i uvjerio se da su glasine tone: njegovi su sunarodnjaci bili izgradili cijeli grad u srcu San Francisca, gdje se govorilo mandarinski i kantonski, obavijesti su bile napisane na kineskom i posvuda su bili jedino Kinezi: iluzija da se nalazi u Nebeskom carstvu bila je savrena. Smjestio se u pristojnu hotelu i pripremio se da se bavi svojim lijenikim zanimanjem koliko god bude potrebno da skupi neto vie novca jer je pred sobom imao dugo putovanje. Meutim, dogodilo se neto to e upropastiti njegove planove i zadrati ga u tom gradu. 'Moja karma nije bila da naem mir u planinskom samostanu, kako sam katkad sanjao, nego da se borim u ratu bez predaha i kraja', zakljuio je mnogo godina poslije, kad se mogao osvrnuti na svoju prolost i jasno vidjeti putove koje je preao i one koji je je jo valjalo prijei. Mjesecima kasnije primio je posljednje Elizino pismo, u omotnici koja je prola kroz mnogo ruku. Paulina Rodriguez de Santa Cruz sila je s Fortune poput carice, okruena svojom pratnjom i prtljagom od devedeset i tri kovega. Tree putovanje s ledom kapetana Johna Sommersa bijae pravo muenje za njega, ostatak putnika i posadu. Paulina je svima dala na znanje da je brod njezin i kako bi to dokazala, proturjeila je kapetanu i davala mornarima proizvoljne naredbe. Njezin eludac bio je otporan na plovidbu i jedina je posljedica bio porast teka, a nisu mogli nai oduka ak ni gledajui je kako pati od morske olesti. Njezina su se djeca obiavala izgubiti u bespuima lae nato dadiljama koje nisu skidale oi s njih, a kad bi se to zbilo, zvonili su alarmi na brodu i trebalo ga je zaustaviti, jer je oajna majka ciala da su pali u vodu. Kapetan joj je nastojao objasniti s ponajveim obzirom da bi se, kad bi se to i dogodilo, morala s time pomiriti, Pacifik bi ih ve bio progutao, no ona je nareivala da bace amce za spaavanje u more. Djeca bi se pojavila prije ili poslije i nakon nekoliko sati dramatiziranja mogli bi produiti putovanje. Njezino antipatino psetance, naprotiv, otkotrljalo se jednoga dana i palo u ocean pred nekoliko svjedoka koji su ostali nijemi. Na pristanitu u San Franciscu oekivali su je njezin mu i djever s nizom kola i koija da prevezu obitelj i kovege. Nova rezidencija sagraena za nju, otmjena viktorijanska kua, bila je stigla u kutijama iz Engleske s komadima oznaenim brojevima i planom za montiranje; uvezli su i zidne tapete, namjetaj, harfu, glasovir, svjetiljke, pa ak i porculanske figure i bukolike slike da ju ukrase. Paulini se nije svidjela. U usporedbi s njezinom kuom od mramora u ileu, doimala se poput kuice za lutke koja je prijetila da e se uruiti kad se nasloni na zid, ali zasad nije bilo
212

alternative. Bio joj je dovoljan jedan pogled na uskipjeli grad da shvati njegove mogunosti. 'Ovdje emo se nastaniti, Feliciano. Prvi koji stignu tijekom godina postat e aristokracijom.' 'To ve ima u ileu, eno.' 'Ja da, ali ti ne. Vjeruj mi, ovo e biti najvaniji grad na Pacifiku.' 'Koji su ustanovili olo i kurve!' 'Tono. Oni najvie ude za potovanjem. Nee biti nikoga potovanijeg od obitelji Cross. teta to gringosi ne mogu izgovoriti tvoje pravo prezime. Cross je ime za proizvoae sireva. Ali, naposljetku, pretpostavljam da se ne moe imati sve...' Kapetan John Sommers uputio se u najbolji restoran u gradu, spreman da jede i pije kako bi zaboravio pet tjedana u drutvu te ene. Nosio je nekoliko sanduka s novim ilustriranim izdanjima erotskih knjiga. Uspjeh s onim prethodnima bio je izvrstan i ekao je da njegova sestra Rose povrati snagu za pisanje. Od Elizina nestanka bila je utonula u tugu i nije se vie nijednom primila pera. I njemu se raspoloenje bilo promijenilo. K vragu, starim, govorio bi, iznenaen to se gubi u beskorisnoj sjeti. Nije imao vremena uivati u toj svojoj keri, odvesti je u Englesku kako je bio planirao; jednako joj tako nije stigao rei da joj je otac. Bio je sit prijevara i tajanstvenosti. Taj posao s knjigama bilo je jo jedna od obiteljskih tajni. Petnaest godina prije kad mu je sestra priznala da iza Jeremvjevih leda pie razvratne pripovijesti kako ne bi umrla od dosade palo mu je na um da ih objavi u Londonu, gdje trite erotike bijae napredovalo ukorak s prostitucijom i klubovima flagelanata to je vie nametan kruti viktorijanski moral. U udaljenoj provinciji ileu, sjedei pred finim pisaim stolom od svijetla drva, bez ikakva drugog izvora nadahnua osim uspomena na jedinu ljubav, tisuu puta uveanu i dotjeranu, njegova je sestra proizvodila roman za romanom, potpisane s 'anonimna dama'. Nitko nije mislio da te vrele pripovijesti, neke evocirajui Markiza od Sadea, ve klasine u svom anru, bijae napisala jedna ena. Njega je dopala zadaa da nosi rukopise izdavau, bdije nad raunima, pokupi zaradu i poloi ih za svoju sestru u banku u Londonu. Bio je to nain da joj plati beskrajnu uslugu koju mu je bila napravila prihvativi njegovu ker i utei. Eliza... Nije se mogao sjetiti majke, ako je od nje morala naslijediti njezine fizike crte, od njega je nesumnjivo potjecao nagon za pustolovinom. Gdje bi mogla biti? S kim? Rose je ustrajala na tomu da se bila otputila u Kaliforniju za svojim ljubavnikom, ali to je vie vremena prolazilo, manje je u to vjerovao. Njegov prijatelj Jacob Todd -sada Freemont - koji je
213

potragu za Elizom bio uinio svojom osobnom misijom, uvjeravao ga je da nikad nije stupila u San Francisco. Freemont se naao s kapetanom na veeri, a potom ga pozvao na frivolnu predstavu u jednoj od plesnih kua u crvenoj zoni. Ispriao mu je kako Ah Toy, Kineskinja u koju bijahu zurili kroz rupice na zidu, ima sada lanac bordela i vrlo otmjen 'salon' gdje se nude najbolje istonjake cure, neke jedva jedanaestogodinja-kinje, uvjebane da zadovolje sve hirove, ali nee poi onamo, nego da vide plesaice iz turskoga harema, ree. Nedugo zatim pu-ili su i pili u zgradi na dva kata ukraenoj mramornim stolovima, ulatenim bronanim kipovima i slikama s mitolokim nimfama koje progone fauni. ene raznih rasa brinule su se o klijenteli, posluivale liker i rukovale stolovima za igru, pod budnim pogledom makroa, naoruanih i odjevenih s dreavom izvjetaenou. U oba krila glavnoga salona, u privatnim prostorijama, estoko se kladilo. Ondje su se okupljali tigrovi kocke riskirajui u jednoj noi na tisue: politiari, suci, trgovci, odvjetnici i kriminalci, svi izjednaeni istom pomamom. Za kapetana koji je bio vidio autentini trbuni ples u Istambulu i pogodio da te nespretne djevojke zacijelo pripadaju zadnjoj skupini uliarki tek pristiglih iz Chicaga istonjaka predstava ispala je fijaskom. Drutvo, uglavnom sastavljeno od neotesanih rudara nesposobnih da smjeste Tursku na zemljovidu, poludjelo je od zanosa pred tim odaliskama jedva pokrivenim suknjicama od perlica. Dosaujui se, kapetan se uputio prema jednom od stolova za igru, gdje je neka ena nevjerojatnom vjetinom dijelila karte za monte. Neka mu se druga pribliila i, hvatajui ga za nadlakticu, priapnula mu poziv na uho. Okrenuo se da je pogleda. Bila je to zdepasta i prosta Juno-amerikanka, ali s izrazom nepatvorene radosti. elio je se otarasiti jer je namjeravao ostatak noi provesti u jednom od skupih salona u koji bi odlazio za svakog od prijanjih posjeta San Franciscu, kad mu se oi zapilje u njezin dekolte. U njedrima je nosila zlatni bro s tirkizima. 'Odakle si to izvukla?' povikao je zgrabivi je objema rukama za ramena. 'To je moje! Kupila sam to', promucala je prestraena. 'Gdje?' Nastavio ju je drmusati dok se nije pribliio jedan od siledija. 'Neto se dogaa, mister?' prijetei e mukarac. Kapetan je dao znak da eli enu i odveo ju je, zapravo odvukao, u jednu od pregraenih sobica na drugom katu. Zavukao je zavjesu i jednom jedinom pljuskom zavitlao ju je poleuke na krevet. 'Rei e mi odakle si izvukla taj bro ili e ti izletjeti svi zubi, je li ti posve jasno?'
214

'Nisam ga ukrala, gospodine, kunem se. Dali su mi ga!' 'Tko ti ga je dao?' 'Neete mi vjerovati kad vam kaem...' 'Tko?' 'Jedna cura, prije nekog vremena, na brodu...' I Azucena Placeres nije imala kud nego da ispria tom goropadniku kako joj je bro bio dao kineski kuhar kao naknadu to se brinula za to jadno stvorenje koje je umiralo od pobaaja u potpalublju nasred Tihog oceana. Dok je govorila, kapetanov se bijes preobraavao u uas. 'to se dogodilo s njom?' pitao je John Sommers s glavom meu rukama, satrven. 'Ne znam, gospodine.' 'Dat u ti to god eli, eno, reci mi to je bilo s njom', preklinjao je on, stavljajui joj u suknju sveanj novanica. 'Tko ste vi?' 'Ja sam joj otac' 'Umrla je iskrvarivi i bacili smo tijelo u more. Kunem vam se, to je istina', odvratila je Azucena Placeres bez oklijevanja jer je pomislila kako bi bio neoprostiv lopovluk da poalje oca za njezinim tragom kad je ta nesretnica bila prela pola svijeta skrivena u rupi kao takor. Eliza je provela ljeto u selu jer joj nekako izmeu jednog i drugog dogaaja bijahu brzo proli dani. Prvo je Babalu Zli imao snaan napad dizenterije, koji je prouzroio paniku jer se pretpostavljalo da je epidemija pod nadzorom. Ve mjesecima nije bilo sluajeva za oplakivanje osim smrti dvogodinjeg djeaka, prvog eda koje se rodilo i umrlo u toj usputnoj stanici za doljake i pustolove. Taj je djeak obiljeio selo peatom autentinosti jer nije vie bilo opsjenarski logor kojemu jedino vjeala daju pravo da se nae na zemljovidima, sad je imalo kransko groblje i maleni grob nekoga tko ondje bijae proveo svoj ivot. Dok je tagalj bio pretvoren u bolnicu, udom su se spasili od kuge, jer Joe nije vjerovala u zarazu, govorei kako je sve pitanje sree: svijet je pun kuge, neki ju uhvate, a drugi ne. Iz istog razloga nije poduzimala mjere opreza, priutila si je rasko ignorirajui zdravorazumska upozorenja lijenika i samo bi preko volje katkad provrila vodu za pie. Kad su se preselili u pravu pravcatu kuu, svi su se osjeali sigurnima; ako se nisu bili razboljeli prije, jo e se manje to dogoditi sada. Za nekoliko dana oborilo je Babalua, a potom spopalo Kostolomku, cure iz Missourija i lijepu Meksikanku. Obuzeo ih je grozan proljev, vruica koja pri i nekontrolirani drhtaji, koji su u Babalua bili tako snani da su potresali kuu. A onda se pojavio James Morton odjeven u nedjeljno ruho, da formalno zatrai Estherinu ruku.

215

'Jao, sine, nisi mogao izabrati gori trenutak', uzdahnula je Kostolomka, ali je bila suvie bolesna da se suprotstavi i izmeu kukanja dade svoj pristanak. Esther je razdijelila svoje stvari drugaricama jer nita nije htjela ponijeti u svoj novi ivot i udala se jo istoga dana bez mnogo formalnosti. Ispratili su je Tom Bez-Plemena i Eliza, jedini koji su ostali zdravi iz cijele druine. S obje strane ulice nanizao se dvostruki red njezinih starih muterija dok je par prolazio, ispaljujui pucnjeve u zrak i kliui im. Nastanila se u kovanici, odluna da je pretvori u dom i zaboravi prolost, ali se svakodnevno trsila da posjeuje Joeinu kuu nosei toplo jelo i istu odjeu za bolesnike. Elizu i Toma Bez-Plemena zapala je nezahvalna zadaa da njeguju ostale stanovnike kue. Seoski doktor, mladi iz Philadelphije, koji je, ima tomu mjesecima, upozoravao da je voda okuena otpacima koje bacaju rudari u gornjem toku rijeke, ali ga nitko nije nita pitao, proglasio je Joeinu nastambu u karanteni. Financije su otile dovraga, a nisu morali trpjeti glad zahvaljujui Esther i anonimnim darovima koji su se zagonetno pojavljivali na vratima: vrea graha, nekoliko funta eera, duhan, vreice zlatnoga praha, nekoliko srebrnih dolara. Da pomogne svojim prijateljima, Eliza se utekla onomu to je nauila od Mame Fresije u svom djetinjstvu i od Tao Chi'ena u Sacramentu, sve dok se napokon nisu jedno po jedno oporavili, premda su zadugo hodali nesigurni i oamueni. Babalu Zli bio je onaj koji je najvie patio, njegovo nezgrapno tijelo kiklopa nije bilo naviknuto na slabo zdravlje, omravio je, a meso mu je tako visjelo da su ak i njegove tetovae izgubile oblik. Tih je dana u lokalnim novinama objavljena kratka vijest o ileanskom ili meksikom banditu, nije se znalo pouzdano, zvanom Joaquin Murieta, koji je stekao stanovitu slavu uzdu i poprijeko glavne ile. U to je doba carevalo nasilje u zlatnom kraju. Kad su shvatili da iznenadna srea, poput neke sprdnje udesa, bijae dotaknula tek nekolicinu, Amerikanci su, razoarani, optuivali strance za gramzivost i da su se obogatili ne pridonosei napretku zemlje. Raspalio bi ih liker, a nekanjiva primjena kazni po vlastitom nahoenju davala im je iracionalan osjeaj moi. Nikad neki Jenki nije osuen za zloine protiv drugih rasa, jo gore od toga, bijeli je optuenik esto mogao birati vlastitu porotu. Rasno neprijateljstvo pretvorilo se u slijepu mrnju. Meksikanci nisu priznavali gubitak svoga teritorija u ratu, niti su prihvaali da budu izbaeni sa svojih raneva ili rudnika. Kinezi su utke podnosili zloporabe, nisu odlazili i nastavljali su eksploatirati zlato uz piljive zarade, ali s tako beskrajnom ustrajnou da
216

su, gram po gram, zgrnuli bogatstvo. Tisue ileanaca i Peruanaca, koji prvi bijahu doli kad je buknula zlatna groznica, odluili su se vratiti u svoje drave jer nije bilo vrijedno truda ganjati svoje snove u takvim prilikama. Te je godine, 1850, zakonodavna skuptina Kalifornije odobrila porez na rudarenje, smiljen da zatiti bijelce. Crnci i Indijanci bili su izostavljeni, osim ako su radili kao robovi, a tudinci su morali plaati dvadeset dolara i mjeseno obnavljati upis u registar svoje osobne imovine, to je u praksi ispalo nemogue. Nisu mogli napustiti zlatonosne pijeske kako bi tjednima putovali do grada da postupe prema zakonu, ali ako to ne bi uradili, erif je zauzimao rudnik i predavao ga nekom Amerikancu. Guverneri su odreivali one koji e se pobrinuti da mjere budu uinkovite, a svoje su plae naplaivali iz poreza i globa, savrena metoda za poticanje korupcije. Zakon se primjenjivao samo protiv stranaca tamne koe, unato tomu to su Meksikanci imali pravo na ameriko dravljanstvo prema ugovoru kojim je okonan rat 1848. Drugi ih je dekret dokraja dotukao: vlasnitvo nad njihovim ranevima na kojima naratajima bijahu ivjeli morao je ratificirati sud u San Franciscu. Proces je kasnio godinama i stajao pravi imetak, a osim toga esto su suci i straari bili isti ti koji si bijahu prisvojili zemljita. Vidjevi da ih pravda ne titi, neki su se stavili izvan zakona, posve se uivljavajui u ulogu zlikovaca. Oni koji su se prije zadovoljavali kraom stoke sada su napadali rudare i osamljene putnike. Neke su bande postale slavne po svojoj okrutnosti, ne samo da su okradale svoje rtve nego su se i zabavljale muei ih prije no to bi ih ubile. Govorilo se 0 jednom osobito krvolonom razbojniku, kojemu se pripisivala, meu inim zlodjelima, uasna smrt dvojice amerikih mladia. Tijela su nali privezana za drvo s naznakama da se njima bijahu koristili kao metom za bacanje noeva; takoer im bijahu odrezali jezik, iskopali oi i oderali kou prije no to su ih ostavili ive da polagano umru. Kriminalca su zvali Troprsti Jack i govorilo se da je desna ruka Joaquina Muriete. Ipak, nije sve bilo divljatvo, razvijali su se i gradovi i nicala nova sela, nastanjivale obitelji, raale novine, kazaline druine i orkestri, izgraivale banke, kole i hramovi, zacrtavali putovi i poboljavale komunikacije. Postojala je sluba diliansa, a pota se dijelila redovito. Postupno su stizale ene i cvjetalo drutvo koje tei redu i moralu, nestajala je ona poetna strahota od samih mukaraca i prostitutki, nastojali su se uvesti zakoni i omoguiti povratak u civilizaciju, zaboravljenu u deliriju lako dostupnog zlata. Selu su dali asno ime na sveanoj ceremoniji s glazbenim sastavom i defileom kojemu je prisustvovala Joe Kostolomka,
217

prvi put odjevena kao ena i uz potporu cijele svoje druine. Netom pridole supruge dizale su nos na 'nalarfane enske', ali kako su Joe i njezine cure tolikima bile spasile ivot tijekom epidemije, zamirili su na njezine aktivnosti. Protiv drugoga bordela, naprotiv, rasplamsao se uzaludan rat, jer je jo uvijek ila jedna ena na svakih devet mukaraca. Potkraj godine James Morton je zaelio dobrodolicu petorim kvekerskim obiteljima koje su proputovale kontinent u vagonima to su ih vukli volovi, a nisu dolazile zbog zlata, nego privuene beskrajem te djevianske zemlje. Eliza vie nije znala koji bi trag slijedila. Joaquin Andieta bio se izgubio u tim zbrkanim vremenima, a na njegovu se mjestu poeo ocrtavati bandit jednakog fizikog opisa i slina imena, no nije ga mogla poistovjetiti s plemenitim mladiem kojega je voljela. Autor strastvenih pisama koja je uvala kao svoje jedino blago nije mogao biti isti onaj kojemu su pripisivani tako okrutni zloini. ovjek kojega je ljubila nikad se ne bi udruio s bezdunikom poput Troprstog Jacka, vjerovala je, ali bi se njezina uvjerenost razvodnila nou kad bi se Joaquin pojavljivao s tisuu razliitih krinki donosei joj proturjene poruke. Budila se drhtei, progonjena bulazneim prikazama iz svojih komara. Vie nije mogla po volji ui i izii iz snova, kako ju bijae pouila u djetinjstvu Mama Fresia, niti odgonetnuti privienja i simbole koji su joj se motali glavom odzvanjajui poput kamenja to ga kotrlja rijeka. Pisala je neumorno u svoj dnevnik s nadom da e, bude li to inila, slike poprimiti neko znaenje. Iitavala je ljubavna pisma slovo po slovo traei razjanjavajue znakove, ali bi je ishod toga tek jo vie pokolebao. Ta su pisma bila jedina potvrda o postojanju njezina ljubavnika i vrsto se za njih drala kako ne bi potpuno poludjela. Iskuenje da uroni u bezvoljnost, kao nain da pobjegne od muke koju bi u njoj izazivao nastavak potrage, kadto je bilo neodoljivo. Dvojila je o svemu: u o zagrljajima u sobi s ormarima, o mjesecima kad je bila zakopana u brodskom spremitu, o djeaiu koji je otiao u krvi. Bilo je toliko financijskih problema uzrokovanih Estherinom udajom za kovaa, to je uskratilo druini etvrtinu primanja jednim jedinim udarcem, i tjednima koje su ostali proveli oboreni dizenterijom, da je Joe bila na rubu da izgubi kuicu, ali ju je pomisao da gleda svoje golubice kako rade za konkurenciju podbola da se nastavi boriti protiv nesree. Bijahu proli kroz pakao i ona ih nije mogla gurnuti nanovo u takav ivot, jer je, sebi u prkos, bila osjeala privrenost prema njima. Uvijek se bijae smatrala ozbiljnom Bojom pogrekom, mukarcem nasilu utrpanim u tijelo ene, pa stoga nije mogla razumjeti tu vrstu materinskog instinkta to bijae
218

niknuo u njoj kad je bilo najmanje prikladno. Brinula se ljubomorno o Tomu Bez-Plemena, ali je rado napominjala da to ini 'poput narednika'. Nema nita od tetoenja, to nije bilo u njezinoj udi, a uz to je djeak morao postati vrst poput svojih predaka; sladunjavost moe samo iskvariti muevnost, upozoravala je Elizu kad bi je nala s djeaiem u naruju kako mu pripovijeda ileanske prie. Ta nova njenost prema svojim golubicama pokazala se kao ozbiljna nepogodnost, a povrh svega one su to uvidjele i bijahu je poele zvati 'majko'. Njoj se dizao eludac i bila im je to zabranila, no one se nisu obazirale. 'Imamo poslovni odnos, k vragu. Ne mogu biti jasnija: dok radite, imat ete svoj prihod, krov, jelo i zatitu, ali onog dana kad se razbolite, ulijenite ili vam niknu bore i sjedine, zbogom! Nita lake nego nadomjestiti vas, svijet je pun enetina', cijedila je kroz zube. A tada bi je, iznebuha, spopadali ti sladunjavi osjeaji zamrsivi joj ivot, to si nijedna svodnica zdrava razuma nije mogla dopustiti. 'Te ti bedastoe padaju na um jer si dobar ovjek', rugao se Babalu Zli. A tako je i bilo, jer dok ona bijae tratila dragocjeno vrijeme njegujui bolesnike kojima ak nije znala ni imena, druga madame u selu nije pustila nijednog okuenog ni blizu svoga lokala. Joe je bile sve siromanija, dok se ona druga bila udebljala, obojila kosu plavo i imala ruskog ljubavnika deset godina mlaeg, s atletskim miiima i dijamantom inkrustiranim u zub, bila je proirila posao i za vikenda bi se rudari postrojavali pred njezinim vratima s novcem u jednoj ruci, a eirom u drugoj, jer nijedna ena, kako god nisko bila pala, nije trpjela eir na glavi. U toj profesiji svakako nije bilo budunosti, drala je Joe: zakon ih nije titio, Bog ih bijae zaboravio i pred njima su se nazirali samo starost, siromatvo i samoa. Palo joj je na um da se posveti pranju rublja i spravljanju torti za prodaju, dok bi svejednako zadrala posao s kockarskim stolovima i nepristojnim knjigama, ali njezine cure nisu bile spremne zaraivati za ivot tako grubim i loe plaenim radom. 'Ovo je usrano zvanje, djevojice. Udajte se, uite za uiteljice, napravite neto sa svojim ivotima i ne zafrkavajte me vie!' uz-disala je tuno. I Babalu Zli bio se umorio radei kao makro i tjelohranitelj. Sjedilaki ivot bio mu je dosadan, a Kostolomka se toliko bila promijenila da gotovo nije imalo smisla da nastavi raditi za nju. Ako ona bijae izgubila polet za profesiju, to je njemu preostalo? U trenucima oajanja povjeravao se ileaniu i zabavljali su jedan drugoga smiljajui fantastine planove o osamostaljivanju: postavit e putujuu predstavu, govorili su o kupovini medvjeda kojega bi izvjebali za boksanje i hodali od sela do sela izazivajui odvane da se aketaju sa
219

ivotinjom. Babalu je teio za pustolovinom, a Eliza je mislila da je to dobra izlika da putuje u pratnji tragajui za Joaquinom Andietom. Osim kuhanja i sviranja glasovira nije bilo mnogo aktivnosti kod Kostolomke pa je i nju dokolica oneraspoloila. eljela je povratiti onu beskrajnu slobodu to ju je osjeala na putu, ali se bila srodila s ovim ljudima i pomisao da se odvoji od Toma Bez-Plemena slamala joj je srce. Djeak je ve teno itao i radino pisao, jer ga je Eliza bila uvjerila da e, kad naraste, morati uiti za odvjetnika i braniti prava Indijanaca, umjesto da se osveuje hicima za svoje preminule, kako je iziskivala Joe. 'Tako e biti mnogo moniji ratnik i gringosi e te se bojati', govorila mu je. Jo se nije smijao, ali u nekoliko prilika, kad bi se skutrio uz nju da ga eka po glavi, bila bi se ocrtala sjena smijeka na njegovu srditom indijanskom obrazu. Tao Chi'en se pojavio u kui Joe Kostolomke u tri poslije podne jedne srijede u prosincu. Tom Bez-Plemena mu je otvorio, pokazao da ude u salon, prazan u taj sat, te otiao pozvati golubice. Nedugo zatim u kuhinji se pojavila lijepa Meksikanka, navi-jestivi ileaniu koji je mijesio kruh da neki Kinez pita za Eliasa Andietu, no ona se tako bila unijela u posao i uspomene na snove od protekle noi u kojima su se pomijeali stolovi s lutrijom i iskopane oi, da joj nije obraala pozornost. 'Kaem ti da te eka neki Kinez', ponovila je Meksikanka i tada je srce u Elizinim grudima poskoilo kao mula. 'Tao!' povikala je i trkom izjurila. Ali uavi u salon, nala se pred toliko drugaijim ovjekom da joj je trebalo nekoliko sekunda da prepozna svoga prijatelja. Vie nije imao perin, nosio je kratku kosu, zalizanu i poeljanu prema natrag, nosio je okrugle naoale s metalnim okvirom, tamno odijelo sa aketom, prsluk s tri gumba i zvonolike hlae. U jednoj je ruci drao kaput i kiobran, u drugoj cilindar. 'Moj Boe, Tao! to ti se dogodilo?' 'U Americi se valja odijevati poput Amerikanaca', nasmijeio se on. U San Franciscu bijahu ga napala trojica kavgadija i prije nego je dospio izvui svoj no iz pojasa, oamutili su ga toljagom, tek toliko da se zabave na raun jednog 'boanskog'. Kad je doao k sebi naao se u nekoj uliici, premazan prljavtinom, prerezana perina koji su mu omotali oko vrata. Tada je donio odluku da e zadrati kratku kosu i odjenuti se kao fan wey. Njegova nova figura isticala se meu svjetinom kineske etvrti, ali je otkrio da ga izvan nje.prihvaaju mnogo bolje i da mu se otvaraju vrata nekih mjesta koja su mu prije bila zatvorena. Mogue da je bio jedini Kinez takva izgleda u gradu. Pletenica se smatrala svetom i odluka da je odree potvrivala je nakanu da se ne vrati u Kinu, nego da se zastalno
220

nastani u Americi, to je neoprostiva izdaja cara, domovine i predaka. Meutim, njegovo odijelo i frizura izazivali su i odreeno divljenje, jer su pokazivali da ima pristup u svijet Amerikanaca. Eliza nije mogla skinuti oi s njega: bio je neznanac s kojim e se morati od poetka, iznova zbliavati. Tao Chi'en se nagnuo nekoliko puta u svom uobiajenom pozdravu, a ona se nije usudila posluati nagon da ga zagrli, iako joj je palio kou. Bila je spavala uza nj mnogo puta, ali nikad se nisu bili dotaknuli osim pod izgovorom sna. 'Mislim da si mi se vie sviao kad si bio Kinez od glave do pete, Tao. Sad te ne prepoznajem. Daj da te pomiriem', zamoli ga. Nije se pomaknuo, uznemiren, dok ga je ona njukala kao pas svoj plijen, prepoznajui napokon tanani miomiris mora, isti utjeni miris iz prolosti. Odrezana kosa i ozbiljna odjea inile su da izgleda stariji, vie nije imao ono mladenaki neusiljeno dranje otprije. Bio je omravio i doimao se viim, jagodine kosti ocrtavale su se na njegovu glatkom obrazu. Eliza je s uivanjem promatrala njegova usta, sjeala se savreno njegova zaraznog smijeka i savrenih zubi, ali ne i putena oblika njegovih usana. Zamijetila je tmuran izraz u njegovu pogledu, ali pomisli da je to uinak naoala. 'Kako je dobro vidjeti te, Tao!' ree i oi joj se ispune suzama. 'Nisam mogao doi prije, nisam imao tvoju adresu.' T ovakav mi se svia. Doima se kao pogrebnik, ali zgodan.' 'Tomu sam se sad posvetio, da budem grobar', nasmijei se on. 'Kad sam doznao da ivi u ovome mjestu, pomislio sam da se bijahu ispunile prognoze Azucene Placeres. Govorila je da e prije ili poslije zavriti kao ona.' 'Objasnila sam ti u pismu da zaraujem za ivot svirajui glasovir.' 'Nevjerojatno!' 'Zato? Nikad me nisi uo, ne sviram tako loe. A ako sam mogla proi kao gluhonijemi Kinez, mogu jednako tako proi kao ileanski pijanist.' Tao Chi'en se nasmijao, zateen to se prvi put u toliko mjeseci osjea radosnim. 'Jesi li pronala svog dragog?' 'Ne. Ne znam vie gdje da ga traim.' 'Moda ne zavreuje da ga nae. Poi sa mnom u San Francisco.' 'Nemam to raditi u San Franciscu.' 'A ovdje? Ve poinje zima, za nekoliko e tjedana putovi biti neprohodni i ovo e mjesto ostati izolirano.' 'Veoma je dosadno biti tvoj budalasti braco, Tao.'
221

'Mnogo je toga to se moe raditi u San Franciscu, vidjet e ve, a i ne mora se odijevati kao mukarac, sad se posvuda mogu vidjeti ene.' 'to je s tvojim planovima da se vrati u Kinu?' 'Odgoeni su. Jo ne mogu otii.' Sing song girls U ljeto 1851. Jacob Freemont odluio je intervjuirati Joaquina Murietu. Razbojnici i poari bili su glavne teme u Kaliforniji, ljude su drali u zaprepatenju, a tisak zaokupljenim. Zloin se bijae rasprostranio, a korumpiranost policije, uglavnom sastavljene od zlikovaca zainteresiranijih da tite svoje drugove nego stanovnitvo, bila je opepoznata. Nakon drugog silovitog poara koji je unitio dobar dio San Francisca stvoren je Straarski odbor, ustanovili su ga razjareni graani na ijem elu je bio neopisivi Sam Brannan, mormon koji je 1848. proirio vijest o otkriu zlata. Vatrogasne udruge jurile su vukui pomou ueta kola s vodom uzbrdo i nizbrdo, ali prije no to su stigle do zgrade, vjetar bijae pokrenuo plamenove na onu susjednu. Vatra je poela kad su australski 'psi' polili kerozinom duan jednog trgovca koji im je odbio platiti zatitu, te ga potom pretvorili u buktinju. Kako se vlast pokazala ravnodunom, Odbor je odluio djelovati za vlastiti raun. Novine su zazivale: 'Koliko je zloina poinjeno u ovom gradu u jednoj godini? A tko je zbog njih objeen ili kanjen? Nitko! Koliko je mukaraca ustrijeljeno i izbodeno bodeom, oamueno i pretueno i tko je osuen zbog toga? Ne opravdavamo lin, ali tko moe znati to e razljuena javnost uiniti da se zatiti?' Lin, upravo to bilo je rjeenje puka. Straari su se smjesta prihvatili posla i objesili prvoga sumnjivca. Broj lanova Odbora poveavao se iz dana u dan i djelovali s tako pomamnim zanosom da su prvi put odmetnici pazili da djeluju samo na punom danjem svjetlu. U tom ozraju nasilja i osvete figura Joaquina Muriete bila je na putu da se pretvori u simbol. Jacob Freemont je na sebe preuzeo potpirivanje vatre njegove slave; njegovi senzacionalistiki lanci meu Hispancima bijahu stvorili junaka, a meu Jenkijima zloduha. Pripisivao mu je brojnu bandu i talent vojnikoga genija, govorio da vodi rat arkama pred kojim su se vlasti pokazale nemonima. Napadao je domiljato i hitro, sruivi se na svoje rtve poput prokletstva i smjesta nestajui bez traga, a nedugo zatim izvirio bi stotinu milja dalje u drugom naletu, tako neobino smionom da ga se moglo objasniti jedino arobnim silama. Freemont je nasluivao da postoji nekoliko osoba, a ne tek jedna, ali se pazio da to ne kae, jer bi natetilo legendi. Naprotiv, u nadahnuu ga je prozvao 'Robinom Hoodom
222

Kalifornije', ime je smjesta pripalio lomau rasne netrpeljivosti. Za Jenkije je Murieta bio utjelovljenje najodvratnijih osobina masnih; no, pretpostavljalo se da ga Meksikanci skrivaju, daju mu oruje i opskrbljuju namirnicama, jer je pljakao Jenkije kako bi pomogao pripadnicima svoje rase. U ratu bijahu izgubili teritorije Teksasa, Arizone, Novog Meksika, Nevade, Utaha, polovicu Kolorada i Kalifornije; za njih je svako zlodjelo protiv gringosa bilo in domoljublja. Guverner je upozorio novine da je nesmotreno preobraziti jednoga kriminalca u junaka, no ime ve bijae rasplamsalo matu puka. Freemontu su stizali tuceti pisama, ak od jedne djevojke iz VVashingtona spremne da preplovi pola svijeta kako bi se udala za bandita i ljudi su ga zaustavljali na ulici da ga ispituju potankosti o uvenom Joaquinu Murieti. Iako je nikad nije vidio, novinar ga je opisivao kao muevna naoita mladia s crtama panjolskoga plemia i hrabrou torera. Bez ikakve namjere bijae naletio na unosniji rudnik nego mnogi uzdu glavne ile. Palo mu je na um da intervjuira tog Joaquina, ako tip zaista postoji, kako bi napisao njegov ivotopis, a ako je sve tek bajka, tema e biti dostatnom za roman. Njegov autorski rad sastojao bi se jednostavno od toga da ga napie u junakom tonu, po ukusu svjetine. Kalifornija je trebala vlastite mitove i legende, drao je Freemont, bila je to za Amerikance nova drava i nastojali su potezom pera izbrisati prethodnu povijest Indijanaca, Meksikanaca i Kalifornijaca. Za tu zemlju beskonanih prostora i osamljenih mukaraca, zemlju otvorenu osvajanjima i nasilju, tko je bolji junak od jednoga bandita? Spremio je ono nuno u koveg, opskrbljen s dovoljno biljenica i olovaka te se otputio u potragu za svojim likom. Opasnosti mu nisu prole kroz glavu, s dvostrukom arogancijom, Engleza i novinara, vjerovao je da je zatien od bilo kakva zla. Osim toga ve se putovalo sa stanovitom udobnosti, postojali su ceste i redovita usluga diliansa to povezuje sela u kojima je mislio provesti svoja istraivanja, nije bilo kao prije kad je tek zapoeo svoj reporterski posao i na slabinama mule krio si prolaz kroz neizvjesnost breuljaka i uma, bez ikakva drugog vodia osim bezumnih zemljovida, prema kojima se moglo zauvijek hodati u krug. Putem je mogao vidjeti promjene u tom kraju. Malo se njih bilo obogatilo od zlata, ali se, zahvaljujui pustolovima kojih je dolazilo na tisue, Kalifornija prosvjeivala. Bez zlatne groznice osvajanje zapada bilo bi kasnilo nekoliko stoljea, zabiljeio je novinar u svoju biljenicu. Nije mu manjkalo tema, poput pripovijesti o onom mladom rudaru, osamnaestogodinjem deku koji je, nakon to se cijelu dugu godinu muio, uspio skupiti deset tisua dolara potrebnih da se vrati u Oklahomu i
223

roditeljima kupi posjed. Sputao se prema Sacramentu preko obronaka Sierre Nevade jednog blistavog dana, objesivi vreu sa svojim blagom preko ramena, kad ga je zaskoila skupina bezdunih Meksikanaca, ili ileanaca, nije pouzdano znao. Jedino se pouzdano zna da su govorili panjolski, jer su imali toliko drskosti da ostave natpis na tom jeziku, urezan noem na komadu drva: 'Neka umru Jenkiji!' Nije im bilo dovoljno da ga izudaraju i okradu, nego su ga golog zavezali za drvo i namazali medom. Dva dana poslije kad ga je pronala patrola, halucinirao je. Komari mu bijahu izjeli kou. Freemont je stavio na kunju svoju nadarenost za morbidno novinarstvo priom o traginu kraju lijepe Meksikanke Josefe, zaposlene u jednoj plesnoj dvorani. Novinar je upao u selo Downie-ville na Dan nezavisnosti i naao se usred proslave, na ijem je elu bio kandidat za senatora, a kojom su se razlijevale rijeke alkohola. Neki pijani rudar bio se uvukao silom u Josefinu sobu, a ona mu se bila oduprla zabivi mu planinarski no u srce. U vrijeme kad je doao Jacob Freemont tijelo je lealo na stolu pokriveno amerikom zastavom, a mnotvo od dvije tisue fanatika raspaljenih rasnom mrnjom zahtijevalo je vjeala za Josefu. ena je hladnokrvno puila svoju cigaretu, bijele bluze uprljane krvlju, kao da je se ne tie ta dreka, prelazei licima mukaraca s krajnjim prezirom, svjesna zapaljive mjeavine agresivnosti i spolne elje koju je u njima izazivala. Jedan se lijenik usudio govoriti njoj u korist objanjavajui njezin postupak samoobranom, a ako je pogube ubit e i dijete u njezinoj utrobi, no, gomila ga je uutkala prijetei mu da e i njega objesiti. Tri prestravljena doktora silom su dovedena da ispitaju Josefu i sva su trojica iznijeli miljenje da nije nosea, nakon ega ju je improvizirani sud osudio za samo nekoliko minuta. 'Ne valja ubiti te masne mecima, mora im se pruiti pravedno suenje i objesiti ih u svoj velianstvenosti zakona!' smatrao je jedan od lanova porote. Freemont dotad nije bio u prilici da vidi lin izbliza i mogao je opisati egzaltiranim reenicama kako su u etiri poslije podne htjeli odvui Josefu do mosta, gdje su bili priredili obred smaknua, ali se ona uznosito otresla i koraala sama prema stratitu. Ljepotica se uspela bez iije pomoi, privrstila si je skute oko zglavaka, postavila si konopac oko vrata, posloila si crne pletenice i oprostila se hrabrim 'zbogom, gospodo', koji je novinara ostavio u pomutnji, a ostale posramljene. 'Josefa nije umrla zato to bi bila kriva, nego stoga to je Meksikanka. Prvi je put u Kaliforniji linovana ena. Kakvo rasipanje, kad ih je tako malo!' napisao je Freemont u svom lanku.
224

Slijedei tragove Joaquina Muriete, otkrio je ureena sela sa kolom, knjinicom, hramom i grobljem; neka druga bez ikakvih drugih znakova kulture osim bordela i zatvora. Saluna je bilo u svakom od njih, bili su sredita drutvenog ivota. Ondje se nastanio Jacob Freemont istraujui i tako je iskonstruirao, od nekoliko istina i gomile lai, ivotni put - ili legendu - Joaquina Muriete. Gostioniari su ga ocrtavali kao prokletog panjolca, odjevenog u kou i crni barun, s velikim srebrnim ostrugama i bodeom oko pasa, kako jae na najvatrenijem rianu to ga ikada bijahu vidjeli. Govorili su da nekanjeno ulazi u gostionice sa svojom razbojnikom bandom, zveckajui ostrugama, sputa svoje srebrne dolare na ank i naruuje rundu za sve muterije. Nitko se ne bi usudio odbiti au pia, ak bi i najhrabriji mukarci pili utke pod sijevajuim pogledom hulje. Za straare, naprotiv, nije bilo nieg velianstvenog u tom liku, radilo se tek o prostakom ubojici kadrom za najgore okrutnosti, koji bijae uspio iskliznuti pravdi jer su ga titili masni. ileanci su vjerovali da je jedan od njih, roen u mjestu zvanom Quillota, govorili su da je odan svojim prijateljima i nikad ne zaboravlja platiti usluge koje primi, stoga je bila dobra politika pomagati mu; no Meksikanci su se kleli da potjee iz drave Sonore i da je obrazovan mladi iz stare i plemenite obitelji, koji je postao zlikovcem iz osvete. Varalice su ga drali strunjakom za monte, ali su ga izbjegavali jer je imao ludu sreu na kartama i razigrani bode, koji bi na najmanju provokaciju sijevnuo u njegovoj ruci. Bijele su prostitutke umirale od znatielje jer se govorkalo da taj momak, naoit i dareljiv, posjeduje neumoran ud drijepca; no Hispanke mu se nisu nadale: Joaquin Murieta obiavao bi im dati nezasluene napojnice jer se nikad ne bi koristio njihovim uslugama, ostajao je vjeran svojoj zarunici, tvrdile su. Opisivale su ga kao momka srednje grae, crne kose i poput ugaraka sjajnih oiju kojega njegova banda oboava, nepopustljiva pred nesreom, okrutna sa svojim neprijateljima i njena prema enama. Drugi su smatrali da njegov prostaki izgled sa zastraujuim oiljkom preko cijeloga lica odaje roenoga razbojnika; nema u njemu nita od dobra momka, vitekog ponaanja ili otmjenosti. Jacob Freemont je odabirao miljenja koja su se najbolje slagala s njegovom slikom bandita i takvim su ga odraavali njegovi napisi, uvijek s dovoljno dvoznanosti, kako bi se mogao povui ako se jednom nae licem u lice sa svojim protagonistom. etiri je ljetna mjeseca prohodao gore i dolje nigdje ga ne naavi, ali je od razliitih verzija izgradio fantastian i junaki ivotopis. Kako nije elio priznati da je poraen, u svojim je lancima izmiljao kratke sastanke izmeu sata kad pijetao zakukurikne i ponoi, u planinskim spiljama i
225

umskim proplancima. Sve u svemu, tko e mu proturjeiti? Maskirani mukarci vodili su ga na konju povezanih oiju, nije ih mogao identificirati, no govorili su panjolski, kazivao je. Ista grozniava elokvencija kojom se godinama prije sluio u ileu da opie neke patagonske Indijance u Ognjenoj zemlji, u koju nikad nije kroio nogom, sad mu je posluila da izvue iz rukava zamiljenoga razbojnika. Zaljubljivao se u lik i na koncu bio uvjeren da ga poznaje, da su tajni susreti u spiljama bili stvarni i da ga je bjegunac osobno bio zaduio da pie o njegovim pothvatima, jer se smatrao osvetnikom potlaenih panjolaca i netko je trebao preuzeti zadau da njemu i njegovoj stvari nae odgovarajue mjesto u skoranjoj povijesti Kalifornije. Malo je tu bilo novinarstva, ali dovoljno literarnosti za roman koji je Jacob Freemont namjeravao napisati te zime. Kad je godinu dana prije stigao u San Francisco, Tao Chi'en se posvetio uspostavi potrebnih veza kako bi nekoliko mjeseci radio kao zhong yi. Imao je neto novca, ali ga je kanio hitro utrostruiti. U Sacramentu je kineska zajednica brojala nekih sedamsto ljudi i devet ili deset prostitutki, ali u San Franciscu je bilo na tisue potencijalnih muterija. Osim toga, toliko je brodova neprestano prelazilo ocean da su neka gospoda slala na pranje svoje koulje na Havaje ili u Kinu, jer u gradu nije bilo tekue vode, to mu je omoguavalo da bez ikakvih tekoa narui svoje trave i lijekove iz Kantona. U tom gradu nee biti tako izdvojen kao u Sacramentu, tu je radilo nekoliko kineskih lijenika s kojima bi mogao razmjenjivati pacijente i znanje. Nije planirao otvoriti vlastito savjetovalite jer je pokuavao utedjeti, ali se mogao udruiti s nekim drugim ve dokazanim zhong yijem. Kad se smjestio u hotelu, otputio se da obie etvrt koja se bila razrasla u svim smjerovima, poput hobotnice. Sad je to bila utvrda s vrstim zgradama, hotelima, restoranima, praonicama, puionicama opijuma, bordelima, trnicama i tvornicama. Gdje su se prije nudili jedino artikli loe kvalitete, podizani su duani s orijentalnim starinama, porculanom, emajlom, draguljima, svilom i bjelokosti. Onamo su pritjecali bogati trgovci, ne samo Kinezi nego i Amerikanci, kupujui kako bi poslije prodavali u drugim gradovima. Podastirala se roba u aroliku meteu, ali najbolji komadi, dostojni poznavatelja i kolekcionara, nisu bili izloeni svaijem pogledu, nego su pokazivani u stranjoj prostoriji jedino ozbiljnim muterijama. U skrovitim sobama neki su lokali udomili igranice, gdje su zakazivani sastanci ozbiljnim igraima. Za tim ekskluzivnim stolovima, daleko od radoznalosti javnosti i oka vlasti, kladilo se na ekstravagantne svote, sklapali su se mutni poslovi i vjebala se mo. Amerika vlada nije imala nikakvu kontrolu nad Kinezima, ivjeli
226

su u vlastitom svijetu, sa svojim jezikom, svojim obiajima i svojim prastarim zakonima. 'Nebeski' nisu nigdje bili dobrodoli, gringosi su ih smatrali najniom vrstom meu nepoeljnim strancima to su nahrupili u Kaliforniju i nisu im oprostili to napreduju. Iskoritavali bi ih gdje su god mogli, nasrtali su na njih na ulici, pljakali ih, palili im duane i kue, ubijali ih nekanjeno, ali Kineze nita nije moglo obeshrabriti. Upravljali su s pet tongs u koje su podijelili stanovnitvo; nakon dolaska svaki se Kinez ukljuivao u jedno od tih bratstava, jedini oblik zatite, pronalaenja posla i osiguranja da e poslije smrti njegovo tijelo biti repatrirano u Kinu. Tao Chi'en, koji bijae izbjegavao udruivanje u tong, sada je to morao napraviti i izabrao je onaj najbrojniji u koji se ulanjivala veina Kantonaca. Odmah su ga doveli u vezu s drugim zhong yijem i objelodanili mu pravila igre. Prije svega utnja i odanost: ono to se dogaa u etvrti ostaje ogranieno na njegove ulice. Nikakva obraanja policiji, ak ni kad su posrijedi ivot ili smrt; sukobi su se rjeavali unutar zajednice, za to su postojali tongs. Zajedniki su neprijatelj uvijek bili fan weyi. Tao Chi'en se opet naao zatoenikom obiaja, hijerarhija i ogranienja kao u vrijeme svoga ivota u Kantonu. U nekoliko dana nije preostao nitko tko nije uo njegovo ime i poelo mu je stizati vie klijenata no to ih je mogao zbrinuti. Nije trebao traiti ortaka, odlui tada, mogao je otvoriti vlastito savjetovalite i obogatiti se za krae vrijeme no to je predvidio. Unajmio je dvije sobe na katu iznad jednog restorana, jednu za ivot, a drugu za rad, objesio je natpis na prozor i potpisao ugovor s mladim pomonikom koji e razglasiti njegove usluge i primati pacijente. Prvi je put upotrijebio sustav doktora Ebanizera Hobbsa kako bi pratio bolesnikovu povijest bolesti. Dotad se pouzdavao u svoje pamenje i intuiciju, ali s obzirom na rastui broj klijenata, pokrenuo je arhiv u kojem e biljeiti obradu svakog posebno. Jednoga popodneva s poetka jeseni pojavio se njegov pomonik s adresom zabiljeenom na papiru i zahtjevom da se pojavi to prije mogue. Zavrio je zbrinjavanje posljednjega klijenta toga dana i otiao. Drvena zgrada na dva kata, ukraena zmajevima i papirnatim svjetiljkama, stajala je u samom sreditu etvrti. I ne pogledavi dvaput, znao je da je rije o bordelu. S obje strane vrata bila su okanca s reetkama kroz koja su provirivala djetinja lia dozivajui na kantonskom: 'Ui i ini to eli s vrlo zgodnom kineskom djevojicom.' Zatim su to ponavljale na nemoguem engleskom, za dobrobit bijelih posjetilaca i mornara svih rasa: 'dva za gledanje, etiri za diranje, est za uivanje', istodobno pokazujui aljenja vrijedne sisice i mamei prolaznike opscenim pokretima, koji su,
227

budui da su dolazili od te djeice, bili tragina pantomima. Tao Chi'en ih je bio vidio mnogo puta, prolazio je svakodnevno tom ulicom i mijaukanje sing song girlsbi ga slijedilo, podsjeajui ga na njegovu sestru. to se moglo zbiti s njom? Imala bi dvadeset i tri godine, da je, to je bilo nevjerojatno, jo iva, mislio je. Najsiromanije medu siromanim prostitutkama poinjale su vrlo rano i rijetko navravale osamnaestu godinu; u dvadesetoj, ako bi bile zle sree da preive, ve bijahu starice. Uspomena na tu izgubljenu sestru spreavala ga je da prilazi kineskim javnim kuama; ako mu elja ne bi davala mira, potraio bi ene drugih rasa. Otvorila mu je vrata neka zlokobna starica zacrnjene kose i obrva obojenih s dvije crte ugljena, koja ga je pozdravila na kantonskom. Kad su jednom razjasnili da pripadaju istom tongu, povela ga je unutra. Uzdu hodnika koji je zaudarao ugledao je pregradne prostorije s djevojkama, neke su lancima oko zglavaka bile privezane za krevete. U polumraku hodnika mimoiao se s dva mukarca koji su izlazili poravnavajui si hlae. ena ga je odvela kroz labirint prolaza i stuba, preli su cijeli jedan blok i spustili se crvotonim stepenicama u mrak. Pokazala mu je da eka i neko je vrijeme, koje mu se inilo beskonanim, amio u crnini te rupe, oslukujui priguenu buku s oblinje ulice. uo je slab cvile i neto mu je okrznulo zglavak, zamahnuo je stopalom i pomislio kako je utnuo ivotinju, moda takora. Starica se vratila sa svijeom i povela ga drugim vijugavim hodnicima do vrata zatvorenih lokotom. Izvukla je klju iz depa i borila se s bravom dok je nije otvorila. Podigla je svijeu i osvijetlila sobu bez prozora, u kojoj je jedini namjetaj bio leaj od ploa, uzdignut nekoliko palaca od tla. Smradan ih je zapah zapljusnuo u lice i morali su pokriti nos i usta kako bi uli. Na leaju su bili malo skutreno tijelo, prazna zdjela i ugaena uljanica. 'Pregledaj ju', naredila mu je ena. Tao Chi'en je prevrnuo tijelo i uvjerio se da je ve ukoena. Bila je to djevojica od trinaest godina, s dvije mrlje rougea na obrazima, nadlaktica i nogu obiljeenih oiljcima. Jedina odjea koju je nosila bila je tanka koulja. Bilo je oito da je sama kost i koa, ali nije bila umrla od gladi ili bolesti. 'Otrov', odredio je bez oklijevanja. 'Nemoj mi rei!' nasmijala se ena, kao da je ula neto veoma draesno. Tao Chi'en je morao potpisati papir izjavljujui da je smrt nastala zbog prirodnih uzroka. Starica je provirila u hodnik, nekoliko puta udarila o mali gong i smjesta se pojavio mukarac, stavio le u vreu, zabacio je na rame i odnio ne rekavi ni rijei, dok je svodnica poloila dvadeset dolara u ruku zhong yi]a. Potom ga je povela kroz neke nove labirinte i napokon
228

ostavila pred jednim vratima. Tao Chi'en se naao u drugoj ulici i trebalo mu je poprilino da se snae kako bi stigao do svoga stana. Sljedeeg se dana vratio na istu adresu. Ondje su ponovno bile djevojice sa svojim natrackanim licima i svojim suludim oima, pozivajui na dva jezika. Deset godina prije bio je otpoeo svoju lijeniku praksu u Kantonu s prostitutkama, bio se koristio njima kao mesom za unajmljivanje i eksperimentirao na njima sa zlatnim iglama svog uitelja akupunkture, ali nikad nije zastao da promisli o njihovim duama. Smatrao ih je jednom od neizbjenih nesrea univerzuma, jo jednom od onih greaka Stvaranja, sramotnim biima koja pate kako bi platile za manjkavosti prethodnih ivota i proistile svoju karmu. Osjeao je saaljenje prema njima, ali mu nije bilo palo na um da bi se njihova sudbina mogla izmijeniti. Iekivale su svoju nesreu u svojim pregradnim prostorijama bez alternative, kao kokoi u kavezima na trnici, bila je to njihova sudbina. To je bio nered svijeta. Tisuu je puta bio proao tom ulicom ne obrativi pozornost okancima, licima iza eljeznih sipki ili rukama to proviruju. Imao je nejasnu predodbu o njihovu poloaju robinja, ali u Kini su to manje-vie bile sve ene, one najsretnije svojih roditelja, mueva ili ljubavnika, druge gospodara kojima su sluile od izlaska do zalaska sunca, a mnoge su bile poput ovih djevojica. Tog jutra, meutim, nije ih gledao jednakom ravnodunou jer se u njemu neto bilo promijenilo. Prethodne noi nije bio nastojao zaspati. Izaavi iz bordela, uputio se u javno kupalite gdje se namakao dugo kako bi se oslobodio mrane energije svojih bolesnika i strane munine koja ga je titila. Stigavi u svoj stan, pozdravio se s pomonikom i priredio aj od jasmina da se proisti. Mnogo sati nije bio jeo, ali ovo nije bio trenutak da to uini. Svukao se, zapalio tamjan i svijeu, kleknuo s elom na podu i izrekao molitvu za duu mrtve djevojke. Potom je sjeo da meditira satima u potpunoj nepominosti, dok se nije uspio izdvojiti od amora ulice i mirisa restorana i uronio u prazninu i tiinu vlastitoga duha. Nije znao koliko je tako ostao, odsutan, zovui i zovui Lin, sve dok ga napokon njena utvara nije zaula u tajnovitoj beskrajnosti koju je nastavala i polagano pronalazila put, pribliavajui se s lakoom jednog uzdaha, prvo gotovo neprimjetno pa malo-pomalo izdanije, sve dok nije jasno osjetio njezinu nazonost. Nije zamijetio Lin medu zidovima sobe, nego u vlastitim prsima, smjetenu u samom sreditu njegova spokojnoga srca. Tao Chi'en nije otvorio oi niti se pomaknuo. Satima je ostao u istome poloaju, odvojen od svoga tijela, lebdei u bistru prostoru u savrenoj komunikaciji s njom. U svitanje, kad su jednom oboje bili uvjereni da se nee opet
229

izgubiti iz vida, Lin se ljupko oprostila. Tada je stigao uitelj akupunkture, nasmijeen i ironian, kao u svojim najboljim vremenima prije no to ga je smlavilo bunilo senilnosti, i ostao s njim pratei ga i odgovarajui na njegova pitanja sve dok nije izilo sunce, etvrt se probudila i ulo se pomonikovo diskretno kuckanje na vratima. Tao Chi'en je ustao, svje i okrijepljen kao nakon ugodna sna, odjenuo se i poao otvoriti vrata. 'Zatvori savjetovalite. Danas neu primati pacijente, moram obaviti neto drugo', obavijestio je pomonika. Tog su dana Tao Chi'enova istraivanja izmijenila smjer njegove sudbine. Djevojice iza eljeznih sipki dolazile su iz Kine, pokupljene su s ulice ili su ih prodali vlastiti roditelji uz obeanje da e ih udati na Zlatnoj planini. Agenti su odabirali one najsnanije i najjeftinije, ne najljepe, osim kad su posrijedi bile specijalne narudbe bogatih klijenata koji bi ih uzimali za konkubine. Ah Toy, prepredena ena koja je izmislila predstavu s rupicama u zidu kroz koji su je promatrali, bila se pretvorila u najveu uvoznicu mladoga mesa u gradu. Za svoj lanac ustanova kupovala je djevojurke u pubertetu jer su se pokazale lakima za kroenje, a osim toga trajale su kratko. Postala je slavna i vrlo bogata, njezine su krinje pucale i bila je kupila malu palau u Kini, kamo e se povui u starosti. Ponosila se to je orijentalna madame s najboljim vezama, ne samo meu Kinezima nego i meu utjecajnim Amerikancima. Izvjebala je svoje cure da izmame informacije i tako doznavala osobne tajne, politike smicalice i slabosti mukaraca na vlasti. Ako bi joj se izjalovilo podmiivanje pribjegavala bi ucjeni. Nitko ju se nije usudio izazvati jer su, od guvernera nanie, ivjeli pod staklenim krovom. Tovari robinja ulazili su preko pristanita u San Franciscu bez legalnih zapreka i usred bijela dana. Meutim, ona nije bila jedini trgovac, porok je bio jedan od najunosnijih i najsigurnijih poslova u Kaliforniji, jednako kao i rudnici zlata. Trokovi su bili svedeni na minimum, djevojice su bile jeftine i putovale su u potpalublju, u velikim podstavljenim sanducima. Tjednima bi tako preivljavale ne znajui kamo idu i zato, sunano bi svjetlo vidjele tek kad bi trebale dobiti lekcije iz svoga zvanja. Tijekom plovidbe mornari su bili zadueni da ih uvjebaju, a pri iskrcavanju u San Franciscu ve bijahu izgubile i posljednji trag nevinosti. Neke bi umrle od dizenterije, kolere ili dehidracije; druge bi uspjele skoiti u vodu u onim trenucima kad bi ih doveli gore na palubu da ih operu morskom vodom. Ostale bi se nale u stupici, nisu govorile engleski, nisu poznavale tu novu zemlju, nisu se imale kome utei. Imigracijski slubenici primali su mito, pravili se da ne vide na to su nalik ti djevojurci i stavljali peat i ne proitavi lane
230

papire o usvojenju ili braku. Na pristanitu bi ih doekala stara prostitutka, kojoj je to zanimanje srce bilo pretvorilo u crni kamen. Vodila bi ih kao stoku, gonei ih ipkom kroz samo sredite grada naoigled svakoga tko bi elio gledati. Tek to bi prele prag kineske etvrti, nestajale bi zauvijek u podzemnom labirintu skrovitih soba, lanih hodnika, zavojitih stubita, prikrivenih vrata i dvostrukih zidova, kamo policajci nikad ne bi upadali, jer je ono to se ondje dogaalo bilo 'stvar utih', rase izopaenih s kojima se nije trebalo petljati, smatrali su. U golemom ograenom prostoru pod zemljom, ironino prozvanom 'Kraljiina dvorana', djevojice bi se suoile sa svojom kobi. Ostavljali bi ih da se odmore jednu no, okupali ih, dali im jesti i katkad prisilili da progutaju alicu likera kako bi ih malice omamili. U sat predvien za drabu poveli bi ih gole do sobe natrpane kupcima svakog mogueg soja, koji bi ih opipavali, pregledavali im zube, stavljali prste gdje im je bila volja i napokon iznosili svoje ponude. Neke bi iezavale u bordelima vie kategorije ili haremima bogatih; najsnanije bi obino zavravale u rukama tvorniara, rudara ili kineskih seljaka za koje e raditi ostatak svoga kratkoga ivota; veina je ostajala u pregracima kineske etvrti. Starije bi ih poduavale njihovu zvanju: morale su nauiti razlikovati zlato od bronce kako ih ne bi prevarili pri plaanju, znati privui klijente i udovoljiti im ne alei se koliko god poniavajui ili bolni bili njihovi zahtjevi. Da bi transakciji dali privid legalnosti, potpisivale su ugovor koji nisu mogle proitati, prodajui se na pet godina, ali je sve bilo dobro prorau-nano kako nikad ne bi mogle biti slobodne. Za svaki dan bolesti dodavali bi im dva tjedna na njihovo vrijeme sluenja, a ako bi pokuale pobjei, zauvijek bi se pretvarale u robinje. ivjele su nagomilane u sobama bez ventilacije razdijeljenim debelom zavjesom, kao galijoti ispunjavajui svoje dunosti do smrti. Onamo se tog jutra uputio Tao Chi'en praen duhom Lin i svog uitelja akupunkture. Adolescentica odjevena tek u bluzu povela ga je za ruku iza zavjese s prljavom slamaricom, ispruila ruku i rekla mu da prvo plati. Uzela je est dolara, bacila se na leda i rairila noge oiju uperenih u strop. Zjenice su joj bile umrtvljene i teko je di-sala; shvati da je drogirana. Sjeo je uz nju, povukao joj nanie koulju i pokuao pomilovati po glavi, ali je ona zacvilila i skupila se pokazujui zube spremna da ga ugrize. Tao Chi'en se odmaknuo, govorio joj dugo na kantonskom ne dodirujui je sve dok je litanija njegova glasa nije smirila, dok je on promatrao svjee masnice. Naposljetku je poela odgovarati na njegova pitanja vie pokretima nego rijeima, kao da je izgubila mo govora, pa je tako doznao neke
231

pojedinosti o njezinu suanjstvu. Nije mu mogla rei koliko je vremena provela ondje jer se pokazalo jalovim poslom mjeriti ga, ali nije moglo biti zadugo, jer se jo sjeala svoje obitelji u Kini s tugaljivom tonou. Kad je Tao Chi'en procijenio da su njegove predviene minute iza zavjese bile istekle, povukao se. Na vratima je straarila ista starica koja ga je bila primila prethodne noi, ali nije niim pokazala da ga je prepoznala. Odande se otiao raspitivati po gostionicama, dvoranama za igru, puionicama opijuma i naposljetku se otputio do drugih lijenika iz etvrti sve dok nije malo-pomalo mogao uglobiti komadie te slagalice. Kad su male sing song girls bile previe bolesne da nastave sluiti, vodili bi ih u 'bolnicu', kako su zvali tajne sobe u kojima je bio prethodne noi, te ih ostavljali ondje sa alicom vode, malo rie i uljanicom, dostatnima za nekoliko sati. Vrata bi se opet otvarala nekoliko dana poslije kad bi uli da potvrde smrt. Ako bi ih nali ive, pobrinuli bi se da ih otpreme na onaj svijet: nijedna ne bi vie vidjela sunevo svjetlo. Pozvali su Tao Chi'ena jer je stalni zhong yi bio odsutan. Ideja da pomogne djevojkama nije bila njegova, rei e devet mjeseci poslije Elizi, nego Lin i njegova uitelja akupunkture. 'Kalifornija je slobodna drava, Tao, nema robova. Poi amerikim vlastima.' 'Sloboda ne dopire do svakoga. Amerikanci su slijepi i gluhi, Eliza. Te su djevojice nevidljive, poput luaka, prosjaka i pasa.' 'Ni Kinezima nije vano?' 'Nekima jest, kao meni, ali nitko nije spreman riskirati ivot izazivajui zloinake organizacije. 'Kako ste vi okrutni ljudi!' 'Nije to okrutnost. Naprosto, ljudski ivot u mojoj zemlji nema vrijednosti. Ljudi ima mnogo, a uvijek se raa jo vie djece no to ih se moe prehraniti.' 'Ali ti dri da se te djevojice ne mogu odbaciti, Tao...' 'Tono. Lin i ti poduile ste me mnogo o enama.' 'to e napraviti?' 'Trebao sam te posluati kad si mi govorila da traim zlato, sjea se? Da sam bogat, kupio bih ih.' 'Ali to nisi. Osim toga, sve zlato Kalifornije ne bi dostajalo da kupi svaku od njih. Mora se sprijeiti trgovina.' 'To je nemogue, ali ako mi pomogne, mogu spasiti neke...' Ispriao joj je kako je posljednjih mjeseci bio uspio izbaviti jedanaest djevojaka, ali samo dvije bijahu preivjele. Njegova je formula bila riskantna i slabo uinkovita, ali nije mogao smisliti drugu. Nudio se da se
232

besplatno brine o njima kad su bolesne ili trudne ako mu zauzvrat predaju one na samrti. Potkupljivao je enetine da ga pozovu kad doe trenutak da poalju neku sing song girl u 'bolnicu', tada bi se pojavio sa svojim pomonikom, poloili bi umiruu na bolesniku nosiljku i odnijeli je. 'Za pokuse', objanjavao je Tao Chi'en, premda su rijetko postavljali pitanja. Cura vie ionako nita ne vrijedi i ekstravagantna izo-paenost ovoga doktora poteduje ih dovijanja kako da je se rijee. Pogodba je bila povoljna za obje strane. Prije no to bi odnijeli bolesnicu Tao Chi'en je predavao potvrdu o smrti i zahtijevao da mu vrate ugovor o slubi koji je djevojurak potpisao, kako bi izbjegao pritube. U devet sluajeva djevojke su bile izgubljene za bilo kakvo olakanje i njegova je uloga bila da ih naprosto podupire u njihovim posljednjim satima, ali dvije bijahu preivjele. 'to si napravio s njima?' pitala je Eliza. 'Drim ih u svom stanu. Jo su slabe i jedna se ini napola ludom, ali e se oporaviti. Moj je pomonik ostao da ih njeguje dok sam te ja poao traiti.' 'Shvaam.' 'Ne mogu ih vie drati zatvorene.' 'Moda bismo ih mogli poslati nazad njihovim obiteljima u Kinu...' 'Ne! Opet bi se vratile robovanju. U ovoj se zemlji mogu spasiti, ali ne znam kako.' 'Ako vlasti ne pomau, dobri ljudi hoe. Idemo obii crkve i misionare.' 'Ne vjerujem da krani mare za te kineske djevojice.' 'Kako malo povjerenja ima u ljudsko srce, Tao!' Eliza je ostavila svog prijatelja da pije aj s Kostolomkom, umotala jedan od svojih netom ispeenih kruhova i otila posjetiti kovaa. Nala je Jamesa Mortona dopola gola, opasana konom pregaom i s krpom povezanom oko glave kako se znoji pred kovanicom. Unutra je bila nepodnoljiva vruina, mirisalo je na dim i vreli metal. Bila je to nastamba od drva sa zemljanim podom i dvostrukim vratima koja je i zimi i ljeti u radno vrijeme ostajala otvorena. Sprijeda je podignut veliki pult za prijem muterija, a sasvim pozadi kovako ognjite. Sa zidova i krovnih greda visjela su pomagala, orue i pribor koji je izradio Morton, potrebni za njegovo zanimanje. U stranjem dijelu sklopive ljestve pruale su pristup potkrovlju koje je sluilo kao spavaonica, zatiena od oiju muterija zavjesom od votanoga platna. Dolje se pokustvo sastojalo od velikog korita za kupanje te stola s dvije stolice; jedini je ukras bila amerika zastava na zidu i tri umska cvijeta u ai na stolu. Esther je glaala brdo odjee ljuljkajui svoj golemi trbuh i kupajui se u znoju, ali je podizala
233

teka glaala na ugljen pjevuei. Ljubav i trudnoa bijahu je proljepali, a izraz smirenosti obasjavao ju je poput aure. Prala je tuu odjeu, posao jednako muan kao onaj njezina mua s nakovnjem i ekiem. Tri puta tjedno tovarila je kolica s prljavom odjeom, ila na rijeku i provodila dobar dio dana na koljenima, sapunajui i etkajui. Ako je bilo sunca, suila bi odjeu na stijenama, ali je esto morala vratiti sve mokro, potom bi slijedio kuluk krobljenja i glaanja. James Morton nije ju uspio odgovoriti da odustane od svoje surove tlake, ona nije eljela da se njihova beba rodi ondje i tedjela je svaki novi da svoju obitelj preseli u kuu u mjestu. 'ileaniu!' uskliknula je i krenula da doeka Elizu vrstim zagrljajem. 'Ve me neko vrijeme nisi doao posjetiti.' 'Kako si lijepa, Esther! Zapravo sam doao vidjeti Jamesa', ree predajui joj kruh. Mukarac je ispustio svoj alat, obrisao si znoj rupcem i poveo Elizu u dvorite, gdje im se pridruila Esther s tri ae limunade. Popodne je bilo svjee, a nebo oblano, no jo nije bilo nagovjetaja zime. Zrak je mirisao na netom pokoeno sijeno i vlanu zemlju. Joaquin Zimi 1852. stanovnici na sjeveru Kalifornije jeli su breskve, marelice, groe, slatki kukuruz, a i lubenice i dinje, dok su se u New Yorku, Washingtonu, Bostonu i drugim vanim amerikim gradovima ljudi pomirili sa krtou godinjega doba. Paulinini brodovi prevozili su iz ilea poslastice ljeta s june polutke, koje su stizale netaknute u svojim leajevima u plavome ledu. Taj se posao pokazao mnogo boljim od zlata njezina mua i djevera, unato tomu to vie nitko nije plaao tri dolara za jednu breskvu ni deset za tucet jaja. ileanske teake koje su braa Rodriguez de Santa Cruz uveli u zlatonosne pijeske bijahu desetkovali gringosi. Oteli su im plod mjesene proizvodnje, objesili nadglednike, izbievali i odrezali ui nekima, a ostale izbacili s ispiralita. Epizoda je bila objavljena novinama, ali jezovite pojedinosti ispriao im je osmogodinji djeak, sin jednog od nadglednika koji je bio svjedokom muenja i smrti svoga oca. Paulinini brodovi dovozili su i kazaline druine iz Londona, operu iz Milana i zarzuele iz Madrida, koji su se nakratko izvodili u Valparaisu, a potom bi produili putovanje na sjever. Ulaznice su se prodavale mjesecima unaprijed, a na dane predstave najbolje drutvo San Francisca, nakinureno u svom sveanom ruhu, sastajalo se u kazalitima, gdje su morali sjediti lakat do lakta s
234

primitivnim rudarima u radnikoj odjei. Brodovi se nisu vraali prazni: nosili su ameriko brano u ile i putnike izlijeene od tlapnje o zlatu, koji su se vraali jednako onako siromani kako su i otputovali. U San Franciscu moglo se vidjeti svega osim staraca; stanovnitvo je bilo mlado, snano, buno i zdravo. Zlato je bilo privuklo legiju dvadesetogodinjih pustolova, ali groznica je prola, a grad, kao to je pretkazala Paulina, nije se bio ponovno pretvorio u selendru, naprotiv, rastao je teei profinjenosti i kulturi. Paulina je bila u svom elementu u toj sredini, sviali su joj se neusiljenost, sloboda i vanjski sjaj tog novonastalog drutva, posve oprenog dvolinosti ilea. Oduevljeno je mislila kako bi se gnjevnim utio njezin otac da mora sjediti za stolom s iskvarenim skorojeviem koji je postao sucem i Francuskinjom sumnjiva porijekla dotjeranom poput carice. Bila je odgajana meu debelim ciglenim zidovima roditeljske kue s prozorima s reetkama, gledajui u prolost, ovisna o tuem miljenju i bojim kaznama; u Kaliforniji se ni prolost ni obziri nisu brojili, ekscentrinost je bila dobrodola, a grijeh nije postojao ako je pogreka ostala skrivena. Pisala je pisma svojim sestrama bez mnogo nade da e proi oevu cenzuru, kako bi im pripovijedala o toj izvanrednoj zemlji gdje je bilo mogue izmisliti si novi ivot i postati milijunaem ili prosjakom u treptaju oka. Bila je to zemlja prilika, otvorena i velikoduna. Kroz vrata Golden Gatea ulazile su gomile bia koja su onamo stigla bjeei od bijede ili nasilja, pripravne da izbriu prolost i rade. Nije bilo lako, ali e njihovi potomci biti Amerikanci. Divota te zemlje bila je u tome to su svi vjerovali kako e njihova djeca imati bolji ivot. 'Poljodjelstvo je istinsko zlato Kalifornije, dokle god ti see pogled, zasijana su prostrana polja, sve obilno raste na tom blagoslovljenom tlu. San Francisco se preobrazio u udesan grad, ali nije izgubio karakter pogranine postaje, to me oarava. Sveudilj je kolijevka slobodoumnika, vizionara, junaka i pokvarenjaka. Ljudi stiu s najudaljenijih obala, na ulicama se mogu uti na stotine jezika, miriu jela s pet kontinenata, moe vidjeti ljude svih rasa', pisala je. Vie nije bila taborite samih mukaraca, bijahu stigle ene, a s njima se promijenilo drutvo. Bile su jednako neukrotive kao pustolovi koji su pristigli u potrazi za zlatom; da prijeu kontinent u kolima koje vuku volovi traio se snaan duh, a te su ga pionirke imale. Nita od izvjetaenih dama poput njezine majke i sestara, ondje su carevale amazonke poput nje. Dan za danom pokazivale su od kakve su kovi, natjeui se, neumorne i ilave, s najsranijima; nitko ih nije nazivao slabijim spolom, mukarci su ih cijenili kao sebi jednake.
235

Radile su poslove koji su im drugdje bili zabranjeni: traile su zlato, zapoljavale se kao stoarke, gonile mule, lovile bandite za naknadu, upravljale igranicama, restoranima, praonicama i hotelima. 'Ovdje ene mogu biti vlasnice svoje zemlje, kupovati i prodavati nekretnine, rastati se ako im je zaista volja. Feliciano mora biti vrlo paljiv jer u ga pri prvoj nepodoptini koju mi napravi ostaviti samog i osiromaenog', alila se u pismima Paulina. I nadodala da se u Kaliforniji i od najgorega moe nai samo najbolje: takora, buha, oruja i poroka. 'ovjek dolazi na Zapad da pobjegne od prolosti i pone iznova, ali nae nas opsesije slijede, poput vjetra', zapisao je Jacob Freemont u novinama. On je bio dobar primjer, jer mu je slabo koristilo to je promijenio ime, pretvorio se u reportera i odijevao kao Jenki, svejednako bijae isti. Izmiljotina s misijom u Valparaisu bila je ostala iza njega, ali sada je kovao drugu i osjeao, kao nekad, kako ga njegova kreacija preuzima i uvlai ga neopozivo u vlastite slabosti. Njegovi lanci o Joaquinu Murieti postali su vruom temom u tisku. Svakog su dana nicala tua svjedoanstva da potvrde njegove rijei; deseci pojedinaca uvjeravahu ga da su ga vidjeli i opisivahu ga kao lik iz njegove izmiljotine. Freemont vie nije bio siguran ni u to. elio je da nikad nije ispisao te pripovijesti i u nekim ga je trenucima spopadalo iskuenje da ih javno opozove, prizna svoje neistine i nestane prije no to cijela stvar iskoi iz tranica i stropota se na njega kao jak vjetar, kao to se bilo dogodilo u ileu, ali nije imao hrabrosti to uiniti. Opsjena mu je udarila u glavu i bijae oamuen slavom. Pripovijest koju je Jacob Freemont bio iskonstruirao imala je znaajke petparakog romania. Priao je o Joaquinu Murieti kao o mladiu ispravnom i plemenitom, koji je radio asno na zlatonosnim pijescima kod Stanislausa zajedno sa svojom zarunicom. Doznavi za njegov procvat, neki su ga Amerikanci napali, oteli mu zlato, istukli ga, a potom, dok je on gledao, silovali mu zarunicu. Nesretnom paru nije preostalo drugo doli bijeg i otputili su se na sjever, daleko od ispiralita zlata. Nastanili su se kao poljodjelci kako bi obraivali idilian komad zemlje okruen umama, kojega je presijecala bistra rjeica, kazivao je Freemont, ali ni ondje nije potrajao mir jer su iznova stigli Jenkiji kako bi im ugrabili njihovo i morali su potraiti neki drugi nain opstanka. Nedugo zatim Joaquin Murieta pojavio se u Calaverasu igrajui monte, dok je njegova zarunica pripremala svadbenu proslavu u kui svojih roditelja u Sonori. Meutim, bilo je zapisano da mladi nigdje nee moi otpoinuti. Optuili su ga da je ukrao konja i bez suvinih postupaka skupina gringosa zavezala ga je za
236

drvo i barbarski iibala nasred trga. Javna uvreda bila je vie no to je ponosni mladi mogao podnijeti i srce mu je otvrdnulo. Nedugo zatim nali su nekog Jenkija izrezanog na komade, kao pile za peenje, a kad su skupili dijelove, prepoznali su jednog od mukaraca koji bijae ponizio Murietu udarcima bia. Sljedeih tjedana padali su jedan po jedan ostali sudionici, svaki je od njih muen i umro na neki nov nain. Kako je kazivao Jacob Freemont u svojim lancima: bijae to neviena okrutnost u toj zemlji okrutnih ljudi. U idue dvije godine banditovo se ime pojavljivalo posvuda. Njegova je banda krala stoku i konje, napadala dilianse, zaskoila bi rudare u zlatonosnim pijescima, a putnike na putovima, prkosila straarima, ubijala svakoga Amerikanca koji bi neoprezno krao i nekanjeno ismijavala pravdu. Murieti su pripisivani svi prijestupi i nekanjeni zloini Kalifornije. Teren je bio pogodan za skrivanje: same ume, breuljci i kotline obilovali su ribom i divljai, livadama s visokom travom jaha je mogao jahati satima ne ostavljajui trag, u dubokim se jamama moglo skloniti, a tajni su planinski prolazi navodili gonioce na pogrean trag. Odredi mukaraca koji su odlazili u potragu za zlikovcima vraali su se praznih ruku ili bi u tom nastojanju zaglavili. O svemu je tome priao Jacob Freemont, zapleten u svoju retoriku, i nikomu nije padalo na um raspitati se o imenima, datumima ili mjestima. Eliza Sommers provela je dvije godine u San Franciscu radei s Tao Chi'enom. U to vrijeme otputila se dvaput, tijekom ljeta, u potragu za Joaquinom Andietom, na isti nain kao i prije: udruujui se s drugim putnicima. Prvi put je pola s namjerom da putuje dok ga ne pronae ili ne zazimi, ali se nakon etiri mjeseca vratila iscrpljena i bolesna. U ljeto 1852. otputovala je iznova, ali poto je ponovno proputovala istim, poznatim putem, i posjetila Joe Kostolomku, koja se napokon skrasila u svojoj ulozi bake Toma Bez-Plemena, te Jamesa i Esther, koji su oekivali drugo dijete, vratila se, nakon pet tjedana, jer nije mogla podnijeti tjeskobu to je daleko od Tao Chi'ena. Tako su se udobno osjeali u toj svojoj rutini, zbratimljeni u poslu i bliski duhom poput staroga branog para. Ona je skupljala sve to bi objavili o Joaquinu Murieti i uila to napamet kao to je u svom djetinjstvu inila s poezijom Miss Rose, ali je radije ignorirala ono to se odnosilo na banditovu zarunicu. 'Izmislili su tu djevojku da prodaju novine, zna ve kako publiku ushiuje romansa', objanjavala je Tao Chi'enu. Na presavijenom zemljovidu ucrtala je Murietino kretanje odlunou moreplovca, ali raspoloivi podaci bili su nejasni i proturjeni, rute su se kriale poput pauine neuravnoteena pauka, ne vodei nikamo.
237

Premda je na poetku bila odbacila mogunost da je njezin Joaquin isti onaj kojem se pripisuju jezivi prepadi, brzo se uvjerila da njegove znaajke savreno pristaju mladiu iz njezinih uspomena. I on se bunio protiv zloporaba i bio opsjednut pomaganjem bespomonima. Moda nije Joaquin Murieta muio svoje rtve, nego njegovi sljedbenici, poput onog Troprstog Jacka, kojega je mogla zamisliti sposobnog za kakvu god grozotu. Svejednako je nosila muku odjeu jer joj je sluila za nevidljivost, tako potrebnu u besmislenoj misiji sa sing song girls u koju ju Tao Chi'en bijae upleo. Prole su tri i pol godine kako nije na sebe navukla haljinu i nitko nije znao za Miss Rose, Mamu Fresiju ili njezina ujaka Johna; inilo joj se da ve tisuu godina proganja sve nevjerojatniju himeru. Vrijeme potajnih zagrljaja s ljubavnikom bijae ve daleko iza nje, nije bila uvjerena u svoje osjeaje, nije znala eka li ga jo uvijek iz ljubavi ili ponositosti. Katkad su protjecali tjedni da ga se ne bi sjetila, udubljena u posao, ali bi iznenada sjeanje ispruilo svoje pande i od toga bi zadrhtala. Onda bi se osvrnula oko sebe smetena, ne snalazei se u ovome svijetu u kojemu se bila rodila. to je radila u hlaama i okruena Kinezima? Trebala se napregnuti da se otrese zbunjenosti i prisjeti da se nalazi ondje zbog nepopustljivosti ljubavi. Njezina misija nipoto nije bila pripomo koju je pruala Tao Chi'enu, mislila je, nego traganje za Joaquinom, zbog toga bijae dola iz daleka i to e i initi, makar tek da mu kae u lice da je prokleti otpadnik i da joj je unitio mladost. Zbog toga se i otputila, u tri prethodna navrata, meutim, ponestalo joj je volje da pokua iznova. Odluno se bila pojavila pred Tao Chi'ena kako bi mu najavila svoju odluku da nastavi lutanje, ali su joj rijei poput pijeska zaglibile u ustima. Vie nije mogla napustiti tog udnog druga kojega joj je udes namijenio. 'to e napraviti ako ga nade?' bijae ju jednom upitao Tao Chi'en. 'Kad ga vidim, znat u volim li ga jo.' 'A ako ga nikad ne nae?' 'ivjet u s tom dvojbom, valjda.' Bila je opazila nekoliko preuranjenih sjedina na sljepooicama svoga prijatelja. Kadto je iskuenje da uroni prste u te vrste tamne kose ili nos u njegov ovratnik, kako bi izbliza upila njegov slabaan oceanski miris, postajalo nesnosno, ali vie nisu imali isprike da spavaju na tlu umotani u jedan pokriva pa je nestalo prilika da se dotaknu. Tao je radio i uio previe; mogla je pogoditi koliko mora da je umoran, premda je uvijek bio besprijekorno dotjeran i zadravao smirenost ak i u najkritinijim trenucima. Posrtao je jedino kad bi se vraao s drabe vodei pod rukom zastraenu djevojku. Pregledavao bi je da vidi u kakvu je stanju i predavao
238

je njoj s potrebnim uputama, potom je satima ostajao zatvoren u sobi. 'S Lin je', zakljuila bi Eliza i neka bi joj se neobjanjiva bol prikovala na skrovitu mjestu njezina srca. Uistinu je bio. U tiini meditacije Tao Chi'en je nastojao vratiti izgubljenu uravnoteenost i otresti se iskuenja mrnje i ljutnje. Malo-pomalo liavao bi se uspomena, elja i misli sve dok ne bi osjetio kako mu se tijelo rastapa u nitavilu. Prestajao bi na neko vrijeme postojati sve dok se ne bi nanovo pojavio u nekom orlu, letei vrlo visoko bez ikakva napora, odravan hladnim i istim zrakom koji ga je uzdizao ponad najviih planina. Odande je ispod sebe mogao vidjeti iroke livade, beskrajne ume i rijeke od ista srebra. Tada bi dosezao savren sklad i odzvanjao u suglasju s nebom i zemljom poput finog glazbala. Lebdio je izmeu mlijenih oblaka sa svojim velianstvenim, ispruenim krilima i odjednom bi osjetio da je ona s njim. Lin bi se otjelovila uz njega, jo jedan divni orao to visi na bezgraninom nebu. 'Gdje je tvoja radost, Tao?' pitala ga je. 'Svijet je pun patnje, Lin.' 'Patnja ima duhovnu svrhu.' 'To je samo nekorisna bol' 'Sjeti se da je mudrac uvijek radostan jer prihvaa stvarnost.' T zlo treba jednako tako prihvatiti?' 'Jedini je protuotrov ljubav. A s tim u vezi, kad e se ponovno oeniti?' 'Ki sree 'Oenjen sam tobom.' 'Ja sam utvara, neu te moi posjeivati cijeli tvoj ivot, Tao. Neizmjeran je napor doi svaki put kad me zove, vie ne pripadam tvom svijetu. Oeni se ili e ostarjeti prije vremena. Osim toga, ako ne prakticira dvjesto i dvadeset dva ljubavna poloaja, zaboravit e ih', rugala mu se svojim nezaboravnim kristalnim glasom. Drabe su bile mnogo gore od njegovih posjeta 'bolnici'. Postojale su tako male nade da pomogne umiruim djevojkama i kad bi se to dogodilo, bio je to udesan dar, a osim toga je znao da na svaku curu koju kupi na drabi ostaju jo deseci njih preputenih odvratnostima. Muio se zamiljajui kolike bi mogao otkupiti da je bogat, dok ga Eliza ne bi podsjetila na one koje je spasio. Bili su sjedinjeni fino istkanim sklonostima i podijeljenim tajnama, ali jednako tako razdvojeni, svatko svojom opsesijom. Utvara Joaquina Andiete je iezavala, no Linina je, naprotiv, bila opipljiva poput lahora ili zvuka valova na alu. Tao Chi'enu je bilo dovoljno da je prizove i ona bi pritekla, uvijek nasmijeena, kakva je bila za ivota. No daleko od toga da bi bila Elizina suparnica, bila se pretvorila u njezinu saveznicu,
239

premda djevojka to jo nije znala. Lin je bila prva koja je shvatila da to prijateljstvo odvie nalikuje ljubavi, a kad joj je njezin mu proturjeio tvrdei kako ni u Kini, ni u ileu niti igdje na svijetu nema mjesta za jedan takav par, ona se nasmijala. 'Ne govori gluposti, svijet je velik, a ivot je dug. Sve je pitanje odvanosti.' 'Ne moe zamisliti to je rasizam, Lin, uvijek si ivjela meu svojima. Ovdje nikomu nije vano to inim ili to jesam, za Amerikance sam samo gadni poganski Kinez, a Eliza je masna. U Chinatownu sam otpadnik, bez perina i odjeven kao Jenki. Ne spadam nikamo.' 'Rasizam nije novost, u Kini smo ti i ja mislili da su svi fan weyi divljaci.' 'Ovdje potuju jedino novac, a kako se ini, ja ga nikad neu imati dovoljno.' 'Vara se. Jednako tako potuju onoga tko zahtijeva da ga potuju. Pogledaj ih u oi.' 'Ako budem slijedio taj savjet, upucat e me na nekom uglu.' 'Vrijedi probati. Previe se ali, Tao, ne prepoznajem te. Gdje je hrabri ovjek kojega volim?' Tao Chi'en je morao priznati da se osjeao povezanim s Elizom beskrajnim tankim nitima, koje bi bilo lako presjei jednu po jednu, ali ovako prepletene oblikovale su neraskidivu uad. Malo su se godina poznavali, no ve su mogli pogledati u prolost i vidjeti dugi put, pun prepreka, koji bijahu prevalili zajedno. Slinosti su izbrisale razliitosti rase. 'Ima lice pristale Kineskinje', bio joj je rekao on iznebuha. 'Ima lice zgodna ileanskog momka', otpovr-nula je smjesta. Tvorili su udan par u etvrti: visok i otmjen Kinez uz beznaajnog panjolskog momia. Izvan Chinatowna, u arolikom mnotvu San Francisca, meutim, prolazili su gotovo nezapaeni. 'Ne moe ekati tog mukarca dovijeka, Eliza. To je neka vrsta ludosti, poput zlatne groznice. Mora si odrediti neki rok', ree joj Tao jednoga dana. 'A to da radim sa svojim ivotom kad proe rok?' 'Moe se vratiti u svoju zemlju.' 'U ileu je ena poput mene gora no jedna od tvojih sing song girls. Ti e se vratiti u Kinu?' 'To je bila moja jedina nakana, ali mi se Amerika poinje sviati. Ondje u opet biti etvrti Sin, ovdje mi je bolje.'

240

'Meni takoer. Ako ne naem Joaquina, ostajem i otvorit u restoran. Imam to mi treba: dobro pamenje za recepte, ljubav prema sastojcima, prava osjetila za okus i opip, instinkt za zaine.' T skromnost', nasmijao se Tao Chi'en. 'Zato da budem skromna uz svoju nadarenost? Uz to imam psei njuh. Neemu mi mora posluiti ovaj dobri nos: dovoljno mi je da omiriem jelo da bih znala to sadri i poboljala ga.' 'Ne ide ti to s kineskom hranom...' 'Vi jedete udne stvari, Tao! Moj e restoran biti francuski, najbolji u gradu.' 'Predlaem ti dogovor, Eliza. Ako za godinu dana ne nade Joaquina, udat e se za mene', ree Tao Chi'en i oboje se nasmijanu. Od tog se razgovora neto promijenilo izmeu njih dvoje. Osjeali su se neugodno kad bi se nali nasamo, i premda su to eljeli, poeli su se izbjegavati. udnja da je slijedi kad bi se povukla u svoju sobu esto je muila Tao Chi'ena, ali bi ga zaustavila mjeavina stidljivosti i potovanja. Procijenio je da joj se ne smije pribliavati dok se dri te uspomene na nekadanjeg ljubavnika, ali jednako tako nije mogao unedogled nastaviti odravati ravnoteu na labavom uetu. Zamiljao ju je u svojoj postelji kako broji sate u iekujuoj nonoj tiini, i ona budna zbog ljubavi, ali ne prema njemu, nego prema drugome. Tako je dobro poznavao njezino tijelo da ga je mogao nacrtati sa svim pojedinostima, sve do najtajnije pjege, premda je nije bio vidio nagu od onih dana kad ju je njegovao na brodu. Umovao je kako bi, kad bi se razboljela, imao izgovor da je dotakne, no potom bi se postidio zbog takva razmiljanja. Spontan smijeh i tihu njenost koji bi prije svaki as izbijali meu njima nadomjestila je tjeskobna napetost. Ako bi se sluajno okrznuli, uznemireni bi se odmaknuli; bili su svjesni prisutnosti ili odsutnosti drugoga; zrak se doimao zasienim predznacima i slutnjama. Umjesto da sjednu kako bi itali ili pisali u njenu sudionitvu, rastajali bi se tek to bi zavrio posao u savjetovalitu. Tao Chi'en bi odlazio u posjete onemoalim bolesnicima, druio se s drugim zhongyijima da raspravi o dijagnozama i nainima lijeenja, ili se zatvarao da ui tekstove o zapadnoj medicini. Teio je stjecanju dozvole za legalno bavljenje medicinom u Kaliforniji, zamisao koju je povjerio jedino Elizi i duhovima Lin i svog uitelja akupunkture. U Kini bi zhong yi poinjao kao naunik i potom nastavljao sam, ali ta je medicina bila nepromijenjena stoljeima, koristei se uvijek istim metodama i sredstvima. Razlika je izmeu dobra i osrednjeg praktiara u tome to prvi posjeduje intuiciju za dijagnosticiranje i dar da prui olakanje vlastitim rukama. Zapadni doktori, meutim, bavili su se vrlo
241

zahtjevnim studijima, meusobno ostajali u vezi i bili u tijeku s novim spoznajama, imali na raspolaganju laboratorije i mrtvanice za eksperimentiranje te se podvrgavali izazovu konkurencije. Znanost ga je ushiivala, ali njegov zanos nije naiao na odjek u njegovoj zajednici privrenoj tradiciji. Pozorno je pratio najnovije napretke i kupovao svaku knjigu i asopis o takvim temama koji bi mu doao u ruke. Bila je tolika njegova radoznalost za moderno da je morao napisati na zidu propis svog asnog uitelja: 'Slaba je korist od znanja bez mudrosti, a nema mudrosti bez duhovnosti.' Nije sve bilo u znanosti, ponavljao si je da ne bi to zaboravio. Bilo kako bilo, trebalo mu je ameriko dravljanstvo, to je pripadniku njegove rase bilo vrlo teko stei, ali samo bi tako mogao ostati u toj zemlji, a da ne bude uvijek na margini, i trebala mu je diploma, tako bi mogao uiniti mnogo dobra, mislio je. Fan weyi nisu nita znali o akupunkturi ili travama kojima se u Aziji koriste stoljeima, njega su drali nekom vrstom arobnjakog nadrilijenika i vladao je takav prezir prema drugim rasama da su gospodari robova na plantaama na Jugu zvali veterinare kad bi se razbolio neki Crnac. Nije bilo drugaije njihovo miljenje ni o ileancima, ali su postojali neki vizionarski doktori koji su bili putovali ili itali o drugim kulturama i zanimali se za tehnike Istoka i tisue droga iz orijentalne farmakopeje. Odravao je vezu s Ebanizerom Hobbsom u Engleskoj i u pismima su se obojica obiavala aliti na udaljenost koja ih razdvaja. 'Doite u London, doktore Chi'en, i demonstrirajte akupunkturu u Royal Medical Societv, ostat e irom otvorenih usta, uvjeravam vas', pisao mu je Hobbs. Kad bi spojili svoja znanja, govorio je, mogli bi uskrisiti mrtve. Neobian par Za zimskih mrazova pomrlo je od upale plua nekoliko sing song girls u kineskoj etvrti, a Tao Chi'en ih nije uspio spasiti. Nekoliko puta pozvali su ga dok su jo bile ive i dospio ih je odnijeti, ali su preminule nekoliko sati poslije u njegovu naruju, buncajui od vruice. Dotad su se diskretni pipci njegove samilosti prostrli uzdu i poprijeko Sjeverne Amerike, od San Francisca do New Yorka, od Rio Grandea do Kanade, ali taj izvanredni napor bio je tek zrno soli u tom oceanu nesree. Ilo mu je dobro u njegovoj lijenikoj praksi, a ono to je uspijevao utedjeti ili stekao preko milosra nekih bogatih klijenata namjenjivao je kupovini najmlaih stvorenja na drabama. Ve su ga poznavali u tom podzemlju: bio je na glasu kao izopaen tip. Nijednog od djevojuraka koje je nabavljao 'za svoje eksperimente', kako je govorio, nisu bili vidjeli da bi
242

ostao iv, ali nitko nije mario za ono to se zbivalo iza njegovih vrata. Kao zhong yi bio je najbolji, sve dok ne napravi skandal i ograniava se na ta stvorenja koja su svakako bila tek neto vie od ivotinja, ostavljali su ga na miru. Na znatieljna pitanja njegov je odani pomonik, jedini koji je mogao dati neku informaciju, tek objanjavao kako izvanredna znanja njegova gospodara, tako korisna njegovim pacijentima, proizlaze iz njegovih tajanstvenih pokusa. U to se doba Tao Chi'en bio preselio u jednu pristojnu kuu izmeu dvije zgrade na rubu Chinatovvna, na nekoliko cuadras od Trga Union, gdje je imao svoju kliniku, prodavao lijekove i skrivao cure dok ne bi uzmogle putovati. Eliza je bila nauila neke pojmove iz kineskog potrebne da komunicira na osnovnoj razini, ostalo je improvizirala pantomimom, crteima i s nekoliko rijei engleskog. Napor je bio vrijedan truda, bilo je to mnogo bolje nego se praviti gluhonijemim doktorovim bratom. Nije mogla pisati niti itati kineski, ali je prepoznavala ljekarije po mirisu, a da bi bila jo sigurnija, oznaavala je boice iframa koje bi sama izmislila. Uvijek je bio poprilian broj pacijenata koji su ekali u redu na zlatne igle, udesne trave i utjehu Tao Chi'enova glasa. Vie no jedan pitao se kako taj ovjek tako mudar i ljubazan moe biti isti onaj koji skuplja leeve i djetinje konkubine, ali kako se nije znalo pouzdano kakvi su njegovi poroci, zajednica ga je potivala. Nije imao prijatelja, tono, ali ni neprijatelja. Njegovo dobro ime prelazilo je granice Chinatowna i neki su se ameriki doktori obiavali konzultirati s njim kad bi se njihovo znanje pokazalo beskorisnim, uvijek u velikoj tajnosti, jer bi bilo javno ponienje priznati da ih 'nebeski' ima emu poduiti. Tako ga je dopalo da zbrine odreene vane ljude u gradu i upozna slavnu Ah Toy. ena je dala da ga se pozove kad je doznala da je bio donio olakanje supruzi jednoga suca. Patila je od trepereeg pitanja u pluima, koje je na mahove prijetilo da e je uguiti. Prvi Tao Chi'enov nagon bio je da ju odbije, ali ga je potom svladala znatielja da je vidi izbliza i uvjeri se sam u legendu koja ju je okruivala. U njegovim je oima bila guja, njegova osobna nepri-jateljica. Znajui to mu Ah Toy znai, Eliza mu je stavila u torbu dovoljno arsenika da otpravi na onaj svijet par volova. 'Za sluaj...' objasnila je. 'Za sluaj ega?' 'Zamisli da je jako bolesna. Ne bi elio da pati, tono? Katkad se mora pomoi da ovjek umre. Tao Chi'en se od srca nasmijao, ali nije izvukao boicu iz svoje torbe. Ah Toy ga je primila u jednom od svojih luksuznih 'internata', gdje muterija
243

plaa tisuu dolara za sesiju, ali odlazi uvijek zadovoljna. Osim toga, kako je ona govorila: 'Ako morate pitati za cijenu, onda ovo nije mjesto za vas.' Crna slukinja u ukrobljenoj odori otvorila mu je vrata i povela ga kroz nekoliko dvorana u kojima su etkale krasne djevojke odjevene u svilu. U usporedbi s njihovim manje sretnim sestrama, ivjele su kao princeze, jele triput na dan i svakodnevno si spravljale kupke. Kua, istinski muzej orijentalnih starina i amerikih udobnosti, mirisala je na duhan, uegle parfeme i prainu. Bilo je tri poslije podne, ali su debele zavjese bile navuene, u te sobe nikad nije ulazio svje povjetarac. Ah Tov ga je primila u malenoj radnoj sobi natrpanoj namjetajem i krletkama s pticama. Pokazalo se da je nia, mlaa i ljepa no to je zamislio. Bila je pomno namazana, ali nije nosila nakit, odijevala se jednostavno i nije imala duge nokte, znak koji upuuje na bogatstvo i dokolicu. Zapiljio se u njezina majuna stopala nabijena u bijele papue. Imala je prodoran i tvrd pogled, ali je govorila milujuim glasom koji ga je podsjetio na Lin. Prokleta bila, uzdahnuo je Tao Chi'en poraen ve s prvom njezinom rijei. Pregledao ju je ravnoduan, ne otkrivajui svoju odbojnost niti uznemirenost, ne znajui to da joj kae, jer ako joj predbaci zbog trgovine, bilo bi to ne samo beskorisno nego i opasno i moglo je skrenuti pozornost na njegove aktivnosti. Prepisao joj je mahuang za astmu i druge lijekove da rashladi jetru, upozoravajui je suho da e, dok ivi zatvorena iza tih zavjesa puei duhan i opijum, njezina plua sveudilj stenjati. Iskuenje da joj dade otrov, uz uputu da popije jednu liicu na dan, okrznulo ga je poput nonoga leptira i stresao se, smeten tim askom dvojbe, jer je dotad vjerovao da nema u njemu dovoljno bijesa da ikoga ubije. Iziao je urno, uvjeren da ga, vidjevi njegove grube manire, ena nee vie pozvati. 'Dakle?' zapita ga Eliza vidjevi ga da dolazi. 'Nita.' 'Kako nita! Nema ak ni malo tuberkuloze? Nee umrijeti?!' 'Svi emo umrijeti. Ova e umrijeti kao starica. Snana je kao bivol.' 'Takvi su zli ljudi.' Eliza je pak znala da se nalazi pred konanim raskrijem na svom putu i izabrani e smjer odrediti ostatak njezina ivota. Tao Chi'en je imao pravo: morala si je odrediti rok. Vie nije mogla ignorirati sumnju da se zaljubila u ljubav i da je uhvaena u gutaru legendarne strasti bez ikakva uporita u stvarnosti. Probala se prisjetiti osjeaja koji su je nagnali da se uputi u tu stranu pustolovinu, ali nije uspijevala. ena u koju se bila pretvorila malo je imala zajednikog sa zaluenom djevojicom od neko. Valparaiso i soba s ormarima pripadali su drugom vremenu, svijetu koji je nestajao u
244

omaglici. Pitala se tisuu puta zato je toliko udjela da pripada duhom i tijelom Joaquinu Andieti kad se zapravo nikad nije osjeala posve sretnom u njegovu naruju i mogla je to objasniti jedino time to je bio njezina prva ljubav. Bila je pripravna kad se pojavio da istovari nekoliko zaveljaja u njezinoj kui, ostalo je bilo pitanje instinkta. Jednostavno je posluala najmoniji i najstariji zov, ali to se bijae dogodilo prije cijele vjenosti, sedam tisua milja daleko. Tko je bila ona tada i to je vidjela u njemu, to nije mogla rei, ali je znala da njezino srce vie ni ide tim smjerom. Ne samo da je bila umorna od toga da ga trai, duboko u sebi vie bi voljela da ga ne nae, ali takoer nije mogla i dalje biti smuena dvojbama. Trebalo je zakljuiti tu etapu kako bi otpoela uisto s novom ljubavi. Potkraj studenoga nije vie mogla podnijeti zebnju i ne rekavi Tao Chi'enu ni rijei, otila je u novine kako bi govorila sa slavnim Jacobom Freemontom. Uveli su je u redakciju, gdje je nekoliko novinara radilo za svojim pisaim stolovima, okrueni stranim neredom. Pokazali su joj na malen ured iza staklenih vrata i uputila se onamo. Ostala je stajati pred stolom oekujui da taj gringo s crvenim zaliscima podigne pogled sa svojih papira. Tip je bio srednje dobi, pjegave koe i sa slatkim mirisom na svijee. Pisao je lijevom rukom, elo je naslonio na desnu i nije mu se vidjelo lice, ali je tada pod aromom pelinjega voska ona zamijetila poznati miris, koji joj je donio u sjeanje neto daleko i mutno iz djetinjstva. Lagano se nagnula prema njemu njukajui poskriveki i u istom trenutku kad je novinar dignuo glavu. Iznenaeni, gledali su se na neugodnoj udaljenosti pa se napokon oboje povukli unatrag. Prepoznala ga je po njegovu mirisu, unato godinama, naoalama, zaliscima i jenkijevskom odijevanju. Vjeni udvara Miss Rose, onaj Englez koji je tono pristizao na zabave srijedom u Valparaisu! Ukoila se i nije mogla pobjei. 'to mogu napraviti za tebe, mladiu?' upitao je Jacob Todd skidajui naoale kako bi ih oistio rupiem. Govorancija koju Eliza bijae priredila izbrisala joj se iz glave. Stajala je otvorenih usta i sa eirom u ruci, uvjerena da je i on prepoznao nju kad je ona bila prepoznala njega; ali mukarac si je pomnjivo stavio naoale i ponovio pitanje ne gledajui ju. 'To je u vezi s Joaquinom Murietom...' promucala je, a glas joj je ispao piskaviji no ikad. 'Ima informacije o banditu?' smjesta se zainteresirao novinar. 'Ne, ne... Naprotiv, doao sam vas pitati za njega. Moram ga vidjeti.'
245

'Poznato mi izgleda, mladiu... Moda se poznajemo?' 'Ne vjerujem, gospodine.' 'Ti si ileanac?' 'Da.' 'Ja sam ivio u ileu prije nekoliko godina. Krasna zemlja. Zbog ega eli vidjeti Murietu?' 'Vrlo je vano.' 'Bojim se da ti ne mogu pomoi. Nitko ne zna gdje boravi.' 'Ali vi ste govorili s njim!' 'Samo kad me Murieta pozove. Stupi u vezu sa mnom kad eli da se neki od njegovih pothvata pojave u dnevnim novinama. Nije on nimalo skroman, svia mu se slava.' 'Na kojem se jeziku sporazumijeva s vama?' 'Moj je panjolski bolji nego njegov engleski.' 'Recite mi, gospodine, ima li ileanski ili meksiki naglasak?' 'Ne bih to znao rei. Ponavljam ti, mladiu, ne mogu ti pomoi', odvrati novinar ustajui kako bi okonao to ispitivanje koje ga je poinjalo gnjaviti. Eliza se hitro pozdravila, a on je ostao zamiljen, smetena izraza dok ju je gledao kako se udaljava kroz mete redakcije. Taj mu se momak doimao poznatim, ali ga nikamo nije uspijevao smjestiti. Nekoliko minuta poslije kad se posjetitelj ve bio povukao, sjetio se molbe kapetana Johna Sommersa i slika djevojice Elize poput munje proleti mu sjeanjem. Tada povee banditovo ime s imenom Joaquina Andiete i shvati zato ga je traila. Priguio je krik i trei iziao na ulicu, no djevojka bijae nestala. Najvaniji posao Tao Chi'ena i Elize Sommers odvijao se nou. U mraku su ureivali tijela nesretnica koje nisu mogli spasiti, a ostale odvodili na drugi kraj grada k svojim prijateljima kvekerima. Jedna po jedna djevojice su izlazile iz pakla kako bi se naslijepo bacile u pustolovinu bez povratka. Gubile su nadu da e se vratiti u Kinu ili se ponovno nai sa svojim obiteljima, neke nisu vie nikad progovorile na svom jeziku niti vidjele jo nekoga od svoje rase, trebale su nauiti neko zvanje i raditi do kraja svoga ivota, ali to god to bilo, ispalo je poput raja u usporedbi s prijanjim ivotom. One koje je Tao uspijevao otkupiti bolje su se prilagodile. Bijahu putovale u sanducima i bile su podvrgavane lascivnosti i surovosti mornara, ali jo uvijek nisu bile potpuno slomljene i zadrale su odreenu sposobnost iskupljenja. One druge, u posljednjem trenu spaene od smrti u 'bolnici', nikad nisu izgubile strah koji ih je, poput neke bolesti krvi, palio iznutra do posljednjega dana. Tao Chi'en je ekao da se s vremenom naue barem kadikad nasmijati. Tek to bi povratile svoje snage i shvatile da se nikad vie nee morati pokoriti nekom mukarcu iz obveze, ali e uvijek biti bjegunice, vodio bi ih u dom svojih
246

abolicionistikih prijatelja, pripadnika undergruond railroad, kako su zvali tajnu organizaciju posveenu potpomaganju odbjeglih robova, kojoj su pripadali i kova James Morton i njegova braa. Primali su izbjeglice koji dolaze iz robovskih drava i pomagali im da se nastane u Kaliforniji, ali u ovom su sluaju trebali djelovati u suprotnom smjeru izvlaei kineske djevojice iz Kalifornije kako bi ih odveli daleko od trgovaca i zloinakih drubi, potraili im dom i nali neki nain da zarauju za ivot. Kvekeri su preuzimali rizike s religioznim arom: za njih je bila rije o nevinima okaljanim ljudskom zloom koje je Bog bio postavio na njihov put kao kunju. Prihvaali su ih tako drage volje da su djevojice esto reagirale nasilno ili s uasom; nisu znale primiti naklonost, ali bi strpljivost tih dobrih ljudi malo-pomalo pobjeivala njihov otpor. Poduili bi ih nekim nunim reenicama engleskog, pruali im osnovnu ideju o amerikim obiajima, pokazivali zemljovid kako bi barem znale gdje se nalaze i nastojali ih uputiti u neko zvanje dok su ekali da Babalu Zli doe po njih. Gorostas je napokon bio pronaao pravi nain da dobro upotrijebi svoje talente: bio je neumoran putnik, velika nona ptica i ljubitelj pustolovine. Kad bi ga vidjele da se pojavljuje, sing song girls bi izbezumljene trale da se skriju i trebalo je mnogo uvjeravanja njihovih zatitnika kako bi se umirile. Babalu je bio nauio jednu kinesku pjesmicu i onglerske trikove kojima se sluio da ih obmani i stia prestravljenost prvoga susreta, ali se nizato nije odricao svojih vujih koa, obrijane lubanje, gusarskih kolutova i strahovita naoruanja. Ostajao je po nekoliko dana dok ne bi uvjerio svoje tienice da nije zloduh i da ih ne kani prodrijeti, onda bi nou odlazio s njima. Razdaljine su bile dobro proraunane kako bi se u svitanje stiglo u drugo sklonite, gdje bi se odmarali tijekom dana. Kretali su se na konju; koija se pokazala beskorisnom jer se dobar dio putovanja prelazio preko otvorenih polja izbjegavajui staze. Babalu je otkrio kako je mnogo sigurnije putovati u mraku, samo ako se ovjek zna snai, jer tada, kao i svi ostali, medvjedi, guje, odmetnici i Indijanci spavaju. Ostavljao bi djevojice na sigurnom u rukama drugih lanova iroke mree slobode. Skonale bi na imanjima u Oregonu, praonicama u Kanadi, obrtnikim radionicama u Meksiku, neke su se zapoljavale kao slukinje u obiteljima, a nije manjkalo ni onih koje su se poudavale. Tao Chi'en i Eliza obino bi primali vijesti preko Jamesa Mortona, koji je pratio trag svake bjegunice to ju je iskupila njegova organizacija. Katkad bi im stizala omotnica s nekog dalekog mjesta i otvorivi ju, nalazili bi papir s loe narkanim imenom, nekoliko suhih cvjetova ili crte, i tada bi si estitali jer je jo jedna sing songgirl bila spaena.
247

Katkad bi Elizu dopalo da dijeli na nekoliko dana svoju sobu s nekom netom iskupljenom djevojicom, ali ni pred njom ne bi otkrivala svoje ensko stanje, za koje je samo Tao znao. Imala je najbolju prostoriju u kui u dnu savjetovalita svoga prijatelja. Bila je to prostrana soba s dva prozora koja su gledala na malo unutarnje dvorite u kojemu su uzgajali ljekovite biljke za savjetovalite i aromatine trave za kuhanje. Matali su esto kako e se preseliti u neku veu kuu i imati pravi vrt, ne samo za praktine svrhe nego i da odmore pogled i razvedre sjeanje, mjesto na kojemu bi rasle najljepe biljke Kine i ilea, sa sjenicom u kojoj bi sjedili i pili aj poslije podne i divili se izlasku sunca nad zaljevom u zoru. Tao Chi'en je bio zapazio Elizino nastojanje da kuu pretvori u dom, briljivost kojom ju je istila i redila, njezinu ustrajnost da dri nenametljiv struak cvijea u svakoj sobi. Prije nije bio u prilici da bi mogao cijeniti takvu istananost; odrastao je u potpunu siromatvu, u kui uitelja akupunkture nedostajala je enska ruka koja bi ga pretvorila u dom, a Lin je bila tako krhka da joj nije dostajalo snaga da se bavi kunim zadaama. Eliza je, naprotiv, imala ptiji instinkt za svijanje gnijezda. Ulagala je u namjetanje kue dio onoga to je zaraivala svirajui glasovir nekoliko noi na tjedan u jednom salunu te prodajui empanadas i pogae u ileanskoj etvrti. Tako je bila nabavila zavjese, damastni stolnjak, posude za kuhinju, tanjure i alice od porculana. Njoj su dobre manire u kojima bijae odgojena bile prijeko potrebne, pretvarala je u obred jedino jelo u danu koje su dijelili, krasno bi prostirala stol i crvenjela od zadovoljstva kad bi on uznosio njezin trud. inilo se da se svakodnevni poslovi rjeavaju sami od sebe, kao da nou velikoduni duhovi iste savjetovalite, dre u redu arhive, ulaze neupadljivo u Tao Chi'enovu sobu da operu njegovu odjeu, priiju mu gumbe, oetkaju mu odijela i promijene vodu ruama na njegovu stolu. 'Nemoj me guiti panjom, Eliza.' 'Rekao si da Kinezi oekuju da ih ene slue.' 'U Kini, no ja nikad nisam imao tu sreu... Razmazit e me.' 'O tome je i rije. Miss Rose je govorila da mukarca valja naviknuti da dobro ivi kako bi se njime ovladalo, a kad se loe ponaa, kanjava ga ukidanjem tetoenja!' 'Nije li Miss Rose ostala usidjelica?' 'Vlastitom odlukom, ne zbog pomanjkanja prilika.' 'Ne kanim se ponaati loe, ali poslije, kako u ivjeti sam?'

248

'Nikad nee ivjeti sam. Nisi posve ruan i uvijek e postojati neka ena velikih stopala i loe udi spremna da se za tebe uda', odvrati, a on se razdragano nasmije. Tao je bio kupio odlian namjetaj za Elizinu sobu, jedinu u kui ureenu donekle raskono. Kad bi zajedno prolazili kroz Chinatovvn, obiavala se diviti tradicionalnom stilu kineskog namjetaja. 'Vrlo je lijep, ali masivan. Pogreno je kad ga se stavi previe', govorila je. Poklonio joj je krevet i izrezbareni ormar od tamna drva, a poslije je ona odabrala stol, stolice i zaklon od bambusa. Nije htjela svileni pokriva kao to se rabilo u Kini, nego jedan koji je izgledao vie europski, od bijelog izvezenog platna s velikim jastucima od istoga materijala. 'Jesi li siguran da se hoe upustiti u ovaj troak, Tao?' 'Misli na sing song girls...' 'Da.' 'Ti si sama rekla da ih sve zlato Kalifornije ne bi moglo sve otkupiti. Ne brini se, imamo dovoljno.' Eliza mu je uzvraala na tisuu suptilnih naina: nenametljivo potujui njegovu utnju i sate uenja, brino mu potpomaui u savjetovalitu, srano ga pratei u zadai otkupljivanja djevojica. Ipak, za Tao Chi'ena je najbolji dar bio nepobjedivi optimizam njegove prijateljice, koja ga je prisiljavala da se prene kad bi sjene priprijetile da ga potpuno obaviju. 'Ako bude tugovao, izgubit e snagu i nee nikomu moi pomoi. Hajmo proetati, potrebno mi je da omiriem ume. Chinatovvn mirie na umak od soje', i vodila bi ga koijom u okolicu grada. Provodili bi dan na svjeem zraku utrkujui se kao djeica; te bi noi spavao kao blaen i budio se iznova krepak i veseo. Kapetan John Sommers pristao je u luku Valparaiso 15. oujka 1853, izmoden putovanjem i zahtjevima svoje poslodavke, iji je najnoviji hir bio da preveze s juga ilea komad ledenjaka veliine broda za kitolov. Palo joj je na um da proizvodi sorbete i sladolede za prodaju, poto je uvidjela da cijene povra i voa silno padaju otkako je poelo napredovati poljodjelstvo u Kaliforniji. Zlato bijae privuklo etvrt milijuna imigranata u etiri godine, ali procvat je postupno prolazio. Unato tomu Paulina Rodriguez de Santa Cruz nije se vie mislila micati iz San Francisca. Bila je prisvojila u svom divljem srcu taj grad junakih doljaka, gdje jo uvijek nisu postojale drutvene klase. Ona je sama nadgledala gradnju svog budueg doma, zgradu na vrhu breuljka s najboljim pogledom na zaljev, ali je oekivala svoje etvrto dijete i eljela ga je roditi u Valparaisu, gdje bi je njezina majka i sestre tetoile dok ju ne iskvare. Njezin je otac bio u
249

pravi as pretrpio udar, od kojega je ostao napola paraliziran i omekana mozga. Invalidnost nije promijenila ud Agustina del Vallea, ali mu je usadila strah od smrti te, prirodno, pakla. Otpraviti se na drugi svijet s nizom smrtnih grijeha na leima nije bila dobra zamisao, bio mu je ponavljao neumorno njegov roak, biskup. Od enskara i galamdije kakav je bio nije ostalo nita, ne zbog pokajanja, nego stoga to njegovo smlavljeno tijelo nije bilo sposobno za takve avolije. Sluao je svakodnevno misu u kapelici svoje kue i stoiki podnosio itanja Evanelja i nepregledne krunice koje je recitirala njegova ena. Nita ga od toga, ipak, nije uinilo dobroudnijim prema svojim zakupnicima i zaposlenicima. Sveudilj se ophodio sa svojom obitelji i ostatkom svijeta kao despot, ali dio preobrazbe bila je iznenadna i neobjanjiva ljubav prema Paulini, odsutnoj keri. Zaboravio je da je se bio odrekao jer je pobjegla iz samostana kako bi se udala za onog idovskog sina, ijega se imena nije mogao sjetiti jer obitelj nije pripadala njegovu staleu. Pisao joj je nazivajui ju svojom miljenicom, jedinom koja je naslijedila njegovu narav i njegovu viziju za poslove, preklinjui je da se vrati domu jer je njezin siroti otac eli zagrliti prije nego umre. 'Je li tono da je starcu loe?' pitala je Paulina, puna nade, u jednom pismu svojim sestrama. Ali nije tako bilo i zacijelo e poivjeti mnoge godine gnjavei ostale iz svoje invalidske stolice. Bilo kako bilo, kapetana Sommersa je dopalo da preveze na tom putovanju svoju poslodavku s njezinim neotesanim malcima, slukinjama koje su neizljeivo patile od morske bolesti, teretom krinja, dvije krave za mlijeko za djecu i tri psetanca za u krilo s vrpcama na uima, kao u francuskih dvorkinja, koji su nadomjestili psia to se udavio na puini na prvom putovanju. Kapetanu se plovidba inila vjenom i uasavala ga je pomisao da e zakratko trebati voziti Paulinu i njezin cirkus natrag u San Francisco. Prvi put u svom dugom ivotu pomorca pomislio se povui kako bi na kopnu proveo vrijeme to mu je preostalo na ovome svijetu. Njegov brat Jeremv oekivao ga je na pristanitu i odveo kui, ispriavi Rose koja je patila od migrene. "Ve zna, uvijek se razboli za Elizin roendan. Ne moe se oporaviti sve od djevojine smrti', objasnio je. 'O tome elim govoriti s vama', odvratio je kapetan. Miss Rose nije znala koliko je voljela Elizu dok nije nestala: tada je osjetila da joj spoznaja o materinskoj ljubavi dolazi prekasno. Krivila se za godine u kojima ju je voljela usputno, s proizvoljnom i kaotinom njenou; prilike u kojima bi zaboravila da postoji, previe zaokupljena
250

svojim frivolnostima, a kad bi je se sjetila, otkrivala bi da je malena tjedan dana provela u dvoritu s kokoima. Eliza je bila najblie keri koju nikad nee imati; gotovo esnaest godina bila je njezina prijateljica, njezina drugarica u igrama, jedina osoba na svijetu koja ju je dirnula. Miss Rose je boljelo tijelo od iste i jednostavne osamljenosti. Nedostajale su joj kupke s djevojicom, kad bi se praakale sretne u vodi aroma-tiziranoj listovima metvice i rumarina. Mislila je na malene i spretne Elizine ruke dok joj pere kosu, masira vrat, isti nokte komadiem semia, pomae da se poelja. Noima bi iekivala pozorno oslukujui korake djevojurka kako joj nosi njezinu aicu likera od anisa. udjela je da osjeti jo jednom na elu njezin poljubac za laku no. Miss Rose nije vie pisala i otkazala je potpuno svoje glazbene zabave, koje su prije bile sr njezina drutvenoga ivota. I koketerija ju je prola i bila se pomirila da e bez ljupkosti ostarjeti: 'U mojoj dobi oekuje se jedino da ena bude dostojanstvena i dobro mirie', govorila je. Tih godina nijedna nova haljina nije proizila iz njezinih ruku, svejednako je rabila one od nekad i nije uviala da vie nisu u modi. Sobica za ivanje je stajala naputena, pa je ak i zbirka kapica i eira venula u kutijama, jer se bila opredijelila za crni veo ileanki za izlaske na ulicu. Sate je provodila preitavajui klasike i svirajui melankoline komade na glasoviru. Namjerno se i metodino dosaivala, kao za kaznu. Elizina odsutnost pretvorila se u dobar izgovor da nosi crninu zbog boli i gubitaka koje je pretrpjela u svojih etrdeset godina ivota, osobito nedostatka ljubavi. Osjeala je to kao trn pod noktom, stalnu priguenu bol. Kajala se to ju je odgojila u lai; nije mogla shvatiti zato je izmislila pripovijest o koari s batistanim plahtama, nevjerojatnom gunjiu od nerca i zlatnim noviima, kad bi istina bila mnogo utjenija. Eliza je imala pravo znati da je oboavani ujak John zapravo bio njezin otac, da su joj ona i Jeremv teta i stric, da pripada obitelji Sommers i nije siroe prihvaeno iz milosra. Sjeala se, uasnuta, kako ju je vukla do sirotita da joj utjera strah, koliko je godina imala tada? Osam ili deset, pravo djetece. Kad bi mogla otpoeti iznova, bila bi posve drugaija majka... Za poetak bila bi je poduprla kad se zaljubila umjesto da joj objavi rat; da je to bila uinila, Eliza bi bila iva, uzdisala je, njezina je krivnja bila to je, pobjegavi, nala smrt. Trebala se sjetiti vlastitog sluaja i shvatiti da ene iz njezine obitelji prva ljubav zaludi. Najtunije je bilo to nema s kim govoriti o njoj jer je i Mama Fresia bila nestala, a njezin brat Jeremv stiskao je usne i izlazio iz sobe ako bi je spomenula. Njezina je potitenost zarazila sve uokolo, u posljednje etiri godine u kui je vladao teak zrak mauzoleja, jelo se bilo toliko srozalo da se hranila
251

ajem i engleskim keksima. Nije bila pribavila pristojnu kuharicu, a nije je ba s mnogo ustrajnosti bila ni traila. Bila je ravnoduna na istou i red; nedostajalo je cvijea u vazama, a polovica biljaka u vrtu venula je zbog nedostatka panje. etiri su zime cvjetne ljetne zavjese visjele u salonu, a nitko se nije prihvatio posla da ih zamijeni na kraju godinjega doba. Jeremv nije predbacivao svojoj sestri, jeo bi svaku poparu koju je postavila pred njega i nita nije govorio kad bi njegove koulje bile loe izglaane, a njegova odijela neoetkana. Bio je proitao da neudane ene mogu patiti od opasnih pomuenja. U Engleskoj su bili razvili udesnu kuru za histeriju, koja se sastojala od toga da se odreene toke spale uarenim eljezom, no ti napretci nisu bili stigli do ilea, gdje se jo uvijek za takve boljetice koristilo blaenom vodicom. Bilo kako bilo, tu je delikatnu temu bilo teko spomenuti pred Rose. Jeremv nije mogao dokuiti kako da je utjei, navada diskrecije i utnje meu njima bila je vrlo stara. Nastojao joj je ugoditi darovima kupljenim od krijumara na brodovima, ali nita nije znao o enama pa bi dolazio sa stravinim predmetima, koji su brzo nestajali na dnu ormara. Nije ni slutio koliko mu se puta njegova sestra pribliila dok je puio u svom naslonjau, na rubu da se srui do njegovih nogu, nasloni mu glavu na koljena i plae da nikad ne prestane, ali bi se u posljednjem trenu povlaila preplaena, jer bi meu njima bilo kakva rije naklonosti odzvanjala poput ironije ili neoprostiva sentimentalizma. Ukoena i tuna, Rose je disciplinirano odravala privid, s dojmom da ju jedino steznik dri na okupu i kad bi ga skinula, raspala bi se u komadie. Od njezine razdraganosti i njezinih vragolija nije preostalo nita; jednako tako ni od njezinih smionih sudova, gesta pobune ili drzovite znatielje. Bila je postala ono ega se najvie bojala: viktorijanska usidjelica. 'To je promjena, u ovoj dobi ene postaju neuravnoteene', prosudio je njemaki ljekarnik i prepisao joj valerijanu za ivce i ulje od jetre bakalara za bljedou. Kapetan John Sommers okupio je svoju brau u biblioteci kako bi im ispriao novost. 'Sjeate se Jacoba Todda?' 'Tipa koji nas je prevario priom o misijama u Ognjenoj zemlji?' upita Jeremv Sommers. 'Ba njega.' 'Bio je zaljubljen u Rose, ako se dobro sjeam', nasmijeio se Jeremv, mislei pritom kako su se barem bili spasili da nemaju tog laca za zeta. 'Promijenio je ime. Sada se zove Jacob Freemont i postao je novinar u San Franciscu.'
252

'Takvoto! Dakle, tono je da u Sjedinjenim Dravama svaka varalica moe poeti iznova.' 'Jacob Todd je i predobro platio svoju pogreku. ini mi se divnim da postoji zemlja koja nudi jo jednu priliku.' 'Ne ini vam se udnim to je Jacob Todd prepoznao Elizu izvan konteksta i odjevenu u mukarca?' upita Jeremv Sommers. 'Kad ju je upoznao, bila je djetece. Koliko godina ima otad? Najmanje est ili sedam. Kako je mogao pomisliti da je Eliza u Kaliforniji? To je apsurdno.' 'Prije tri godine ispriao sam mu to se zbilo i on mi je obeao da e je potraiti. Opisao sam mu je do pojedinosti, Jeremv. Osim toga Eliza se nikad nije mnogo promijenila u licu; kad je otila, jo se doimala djevojicom. Jacob Freemont podulje ju je traio sve dok mu nisam rekao kako je mogue da je umrla. Sada mi je obeao da e opet pokuati, ak kani unajmiti detektiva. Nadam se da u vam donijeti konkretnije vijesti sa sljedeeg putovanja.' 'Zato ne zaboravimo sve to jednom za uvijek?' uzdahne Jeremv. 'Jer je moja ki, ovjee, zaboga!' usklikne kapetan. 'Ja idem u Kaliforniju traiti Elizu!' prekine ih Miss Rose us-tajui. 'A ast se ne rauna?' 'ast nije jedino vana, Jeremv.' 'Postoji li neto drugo?' 'to je nama vaan Jacob Todd? Pretpostavljam da se nismo okupili da govorimo o njemu, Johne', promucala je Rose iza svog rupia natopljenog parfemom od vanilije. 'Bio sam s Jacobom Toddom, Freemontom, bolje reeno, prije nego sam se ukrcao. Uvjerava me da je vidio Elizu u San Franciscu.' Miss Rose je pomislila da e se onesvijestiti, prvi put u ivotu. Outjela je kako joj srce tutnji, sljepooice tek to nisu eksplodirale, a val krvi oblio joj je lice. Nije mogla artikulirati ni jednu rije, guei se. 'Tom ovjeku nita se ne moe vjerovati! Rekao si nam da se neka ena zaklela da je bila upoznala Elizu na palubi broda 1849. i nije dvojila da bijae umrla', kazao je Jeremv Sommers grabei velikim koraajima po biblioteci. 'Tono, ali to je bila obina enetina i imala je bro s tirkizima koji sam poklonio Elizi. Mogla ga je ukrasti i lagati da se zatiti. Kakav bi razlog imao Jacob Freemont da me obmane?' 'Nikakav, osim to je varalica po prirodi.'

253

'Dosta, molim vas', preklinjala je Rose, napravivi nadovje-anski napor da izvue glasa iz sebe. 'Vano je jedino to je netko vidio Elizu, da nije mrtva, da je moemo nai.' 'Ne gaji iluzije, draga. Ne vidi da je to izmiljena pripovijest? Bit e straan udarac za tebe kad se potvrdi da je vijest lana', pripremi je Jeremv. John Sommers im je iznio pojedinosti sa sastanka izmeu Jacoba Freemonta i Elize ne izostavivi da je curica bila odjevena kao mukarac i tako komotna u svojoj odjei da novinar nije posumnjao kako je rije o mladiu. Nadodao je da su se obojica otputili u ileansku etvrt da pitaju za nju, ali nisu znali kojim se imenom koristila i nitko im nije mogao, ili htio, dati njezinu adresu. Objasnio je da je Eliza nesumnjivo otila u Kaliforniju da se nae sa svojim dragim, ali je neto krenulo po zlu i nisu se nali, budui da je svrha njezina posjeta Jacobu Freemontu bila da se raspita o nekom revolverau slina imena. 'Zacijelo je to on. Joaquin Andieta je lopov. Iz ilea je otiao bjeei pred pravdom', procijedio je Jeremv Sommers. Nije bilo mogue zatajiti mu identitet Elizina dragog. Miss Rose mu je jednako tako morala priznati da je posjeivala majku Joaquina Andiete kako bi doznala vijesti i da je nesretna ena, sve siromanija i bolesnija, bila uvjerena da njezin sin bijae umro. Nije bilo drugog objanjenja za njegovu dugu utnju, drala je. Bila je primila jedno pismo iz Kalifornije iz veljae 1849, tjedan nakon njegova dolaska, u kojemu joj najavljuje svoje planove o odlasku na zlatonosne pijeske i opetuje svoje obeanje da e joj pisati svakih petnaest dana. Potom vie nita: bio je nestao bez traga. U svibnju 1853. Eliza je u novinama proitala da su Joaquin Murieta i njegov sljedbenik, Troprsti Jack, napali logor sa est miroljubivih Kineza, svezali ih za perine i zaklali; potom su ostavili glave objeene o stablo poput grozda lubenica. Putove bijahu zauzeli banditi, nitko nije mogao biti siguran u tom kraju, trebalo se kretati u brojnim i dobro naoruanim skupinama. Ubijali su amerike rudare, francuske pustolove, idovske pokuarce i putnike svih rasa, ali uglavnom nisu napadali Indijance ni Meksikance, za njih su bili zadueni gringosi. Zastraeni ljudi zabarikadirali su vrata i prozore, mukarci su bdjeli s nabijenim pukama, a ene se skrivale jer nijedna nije htjela pasti u ruke Troprstom Jacku. O Murieti se, meutim, govorilo da nikad ne zlostavlja ene i u vie no jednoj prigodi spasio je djevojku kako ju ne bi okaljali nitkovi iz njegove horde. Svratita su odbijala gostoprimstvo putnicima jer su se vlasnici bojali da netko od njih nije Murieta. Nitko ga nije bio osobno vidio i opisi su bili proturjeni, premda su Freemon-tovi lanci stvarali romantinu
254

sliku bandita koju je veina itatelja prihvaala kao istinitu. U Jacksonu je formirana prva skupina dobrovoljaca koji e poi u lov na bandu i poeo je lov na ljude bez presedana. Nitko tko govori panjolski nije bio osloboen sumnje, u samo nekoliko tjedana obavljeno je vie ubrzanih linovanja nego u protekle etiri godine. Bilo je dovoljno govoriti panjolski pa da ovjek postane narodnim neprijateljem i navue na sebe bijes erifa i straara. Vrhunac je rugla bio kad je Murietina banda bjeala od jednog odreda amerikih vojnika koji su im bili za petama i nakratko skrenula da napadne kineski logor. Vojnici su stigli nekoliko sekunda poslije i pronali nekolicinu mrtvih, a ostale u agoniji. Govorilo su da Joaquin Murieta iskaljuje bijes na Azijcima jer se rijetko brane premda su naoruani; 'nebeski' su ga se toliko plaili da je sam spomen njegova imena medu njima stvarao panini stampedo. No najustrajnija je glasina bila kako bandit naoruava vojsku i u suradnji s bogatim meksikim ranerima kani izazvati nemire, dignuti na oruje panjolsko stanovnitvo, masakrirati Amerikance i vratiti Kaliforniju Meksiku ili je pretvoriti u neovisnu republiku. Na zahtjev naroda guverner je potpisao dekret kojim ovlauje kapetana Harrvja Lovea i skupinu od dvadeset dobrovoljaca za lov na Joaquina Murietu u roku od tri mjeseca. Odredio im je plau od sto pedeset dolara na mjesec po svakom ovjeku, to nije bilo mnogo imajui na umu da su trebali snositi trokove konja, oruja i namirnica, ali unato tomu druina je bila spremna krenuti na put za manje od tjedan dana. Za glavu Joaquina Muriete raspisana je naknada od tisuu dolara. Kao to je naznaio Jacob Freemont u novinama, ovjeka su osudili na smrt ne znajui njegov identitet, ne potvrdivi njegove zloine i bez presude, pa je misija kapetana Lovea bila ravna linovanju. Eliza je osjetila mjeavinu uasa i olakanja koje nije znala objasniti. Nije eljela da ti mukarci umore Joaquina, no oni su moda jedini bili kadri pronai ga; jedino je teila da prestane ta neizvjesnost, bila je umorna od aketanja sa sjenama. Bilo kako bilo, malo je vjerojatno bilo da e kapetan Love uspjeti ondje gdje su toliki drugi bili pretrpjeli neuspjeh, Joaquin Murieta doimao se nepobjedivim. Govorilo se da ga moe umoriti samo srebrni metak, jer su mu izbliza u prsa bili ispraznili dva pitolja, a on je produio galopi-rajui regijom Calaveras. 'Ti ne ide nikamo!' prasne njezin stariji brat. No ona bijae izila. Vijest je bila injekcija nove krvi za Miss Rose. Bila je posve uvjerena da e nai svoju posvojenu ker i prvi put u etiri godine postojao je razlog da nastavi ivjeti. Otkrila je, zadivljena, da su njezine stare snage bile netaknute, uurene na nekom tajnom mjestu u njezinu srcu, spremne da joj slue kao to su joj bile sluile neko. Glavobolja je
255

udom nestala, znojila se, a obrazi su joj bili rumeni od euforije kad je pozvala sluavke da ju prate u sobu s ormarima kako bi potraila kovege. 'Ako je ta betija tvoj dragi, bolje da ga nikad ne pronae', prosudio je Tao Chi'en kad mu je pokazala novinske izreske koje je skupila tijekom vie od godine dana. 'Mislim da to nije on...' 'Kako zna?' U snovima je vidjela svog nekadanjeg ljubavnika u istom istroenom odijelu i otrcanim no istim i dobro izglaanim kouljama iz doba kad su se voljeli u Valparaisu. Pojavio bi se sa svojim traginim dranjem, svojim prodornim pogledom i, miriui na sapun i svjei znoj, uhvatio bi je za ruke kao neko i govorio joj gorljivo o demokraciji. Katkad bi leali zajedno na gomili zavjesa u sobi s ormarima, jedno uz drugo, ne dotiui se, potpuno odjeveni, dok bi uokolo kripalo drvo koje je ibao morski vjetar. I uvijek, u svakom snu, Joaquin je imao svijetleu zvijezdu na elu. 'A to to znai?' htio je znati Tao Chi'en. 'Nijedan zao ovjek nema svjetlo na elu.' 'To je samo san, Eliza.' 'Ne jedan, Tao, mnogo je snova...' 'Onda trai pogrena ovjeka.' 'Moda, ali to vrijeme nije izgubljeno', odvrati ona ne pruajui druga objanjenja. Prvi put u etiri godine ponovno je bila svjesna svoga tijela koje je odagnano na beznaajnu razinu od trena kad se Joaquin Andieta oprostio od nje u ileu, onog sudbonosnog 22. prosinca 1848. U svojoj opsjednutosti da pronae tog mukarca odrekla se svega, ak i svoje enstvenosti. Plaila se daje putem izgubila svoju ensku prirodu pretvorivi se u udno aseksualno bie. Kadikad, jaui breuljcima i umama, izloena nesmiljenosti svih moguih vjetrova, sjeala se savjeta Miss Rose da se pere mlijekom i nikad ne pripusti ni zraku sunca na svoju porculansku kou, no nije se time mogla baviti. Trpjela je napor i kaznu jer nije imala alternative. Drala je svoje tijelo, kao i svoje misli, svoje sjeanje ili svoje osjetilo njuha, neodvojivim dijelom svoga bia. Prije nije shvaala na to je mislila Miss Rose kad bi govorila o dui, jer je nije uspijevala razlikovati od cijele svoje osobe, no sad je poinjala nazirati njezinu prirodu. Dua je bila postojan dio nje same. Tijelo, naprotiv, bilo je ona jeziva ivotinja koja se, poto je godinama zimovala, probudila neobuzdana i puna zahtjeva. Dola je da je podsjeti na ar elje koju je stigla nakratko okusiti u sobi s ormarima. Otad nije bila osjetila istinsku
256

nudu za ljubavlju ili tjelesnim uivanjem, kao da je taj dio nje usnuo dubok san. Pripisala je to bolu to ju je napustio ljubavnik, panici to se nala u drugom stanju, svom putovanju kroz labirinte smrti na brodu, traumi pobaaja. Toliko je bila smlavljena da je uas pri pomisli da bi se ponovno mogla nai u takvim okolnostima bio jai od mladenakih nagona. Mislila je da se za ljubav plaa previsoka cijena pa je bolje potpuno je izbjei, ali u posljednje dvije godine uz Tao Chi'ena neto se bilo preokrenulo u njoj i iznenada su joj se ljubav, kao i elja, inile neizbjenima. Potreba da se odijeva kao mukarac stala ju je optereivati kao teko breme. Prisjeala se sobice za ivanje gdje je zacijelo u ovom trenutku Miss Rose izraivala jo jednu od svojih vrsnih haljina i snudio ju je val sjete za tim krhkim popodnevima svoga djetinjstva, za ajem u pet u alicama koje je Miss Rose bila naslijedila od svoje majke, za izletima na kojima su kupovale sitnice prokrijumarene s brodova. A to je bilo s Mamom Fresijom? Vidjela bi je kako brunda u kuhinji, debelu i mlaku, miriui na bosiljak, sa zaimaom u ruci i loncem koji vrije na pei, poput mile arobnice. Osjeala je silovitu enju za tim negdanjim enskim dosluhom, neodgodivu elju da se iznova osjea enom. U njezinoj sobi nije bilo velikog zrcala da se u njemu promotri to ensko stvorenje koje se borilo da se nametne. eljela se vidjeti gola. Katkad bi se budila u svitanje grozniava od burnih snova u kojima bi se slici Joaquina Andiete sa zvijezdom na elu nametala druga privienja iznikla iz erotskih knjiga koje je prije naglas itala Kostolomkinim golubicama. Tada je to inila s primjetnom ravnodunou jer ti opisi u njoj nita nisu prizivali, "Ki sree ali sada bi je kinjili u snovima kao pohotne sablasti. Sama, u svojoj krasnoj sobi s kineskim pokustvom, koristila se svjetlou svitanja to ga je slabano proputao prozor, kako bi se posvetila ushienu istraivanju same sebe. Oslobaala se pidame, gledala sa znatieljom one dijelove svoga tijela koje je mogla dosei, a onim drugima prelazila pipkajui, kao to je inila prije toliko godina, u razdoblju otkrivanja ljubavi. Uvjerila se koliko se malo bila promijenila. Bila je mravija, no takoer se doimala snanijom. Ruke joj bijahu opaljene od sunca i posla, ali ostalo bijae jednako svijetlo i glatko kao u njezinu sjeanju. inilo joj se zapanjujuim to su joj grudi jo uvijek kao neko, nakon to su toliko vremena bile stisnute pod povezom, male i vrste, s bradavicama poput slanutka. Raspustila si je kose koje nije bila iala etiri mjeseca, a eljala ih je utegnuvi ih u rep na zatiljku, sklapala oi i pomicala glavu uivajui u teini i teksturi te svoje ive ivotinje. Bila je iznenaena tom gotovo nepoznatom enom, s oblinama na bedrima i bokovima, uska struka i s
257

kovravim i otrim dlaicama na pubisu, tako razliitim od glatke i gipke kose na glavi. Podizala je jednu nadlakticu da joj izmjeri duljinu, procijeni oblik, pogleda izdaleka svoje nokte; drugom je rukom pipkala svoj bok, reljef rebara, upljinu pazuha, obris nadlaktice. Zadravala se na najsenzibilnijim tokama zglavka i udubljenju lakta, pitajui se osjea li Tao jednako golicanje na tim mjestima. Dodirivala si je vrat, ocrtavala ui, lukove obrva, linije usana; prelazila je prstom po unutranjosti usta pa ga potom prinosila bradavicama to su se uspravljale u dodiru s vrelom slinom. Rukama je vrsto prolazila preko stranjice da upamti njezin oblik, a potom lagano kako bi osjetila glatkou koe. Sjela bi na krevet i opipavala se od stopala do prepona, iznenaena gotovo neprimjetnim zlaanim maljama to se bijahu pomaljale na njezinim nogama. Rairila je bedra i doticala tajanstveni rascjep svoga spolovila, mekuast i vlaan; traila je pupoljak klitorisa, samo sredite svojih elja i pomutnji, a kad ga je okrznula, smjesta joj je pritekla neoekivana Tao Chi'enova pojava. Nije joj pristigao Joaquin Andieta, ijega se obraza jedva mogla sjetiti, nego njezin vjerni prijatelj, da othrani njezine ustre fantazije s neodoljivom mjeavinom plamteih zagrljaja, slatke njenosti i podijeljena smijeha. Poslije bi si njukala ruke zadivljena tom monom aromom soli i zrelog voa kojom je odisalo njezino tijelo. Tri dana poto je guverner ucijenio glavu Joaquina Muriete usidrio se u luci San Francisca parobrod Northener s dvjesto sedamdeset i pet vrea pote i Lolom Montez. Bila je ona najglasovitija kurtizana u Europi, ali ni Tao Chi'en ni Eliza nikad ne bijahu uli njezino ime. Nali su se na pristanitu sluajno, poli su traiti kutiju s kineskim ljekarijama koju je donosio neki mornar iz angaja. Mislili su da je uzrok karnevalskoj gunguli bila pota, nikad nisu bili primili tako obilan tovar, ali su ih slavljenike praskalice izvukle iz zablude. U tom gradu sviknutom na svu silu uda bilo se skupilo mnotvo znatieljnih ljudi da vide neusporedivu Lolu Montez, koja je bila doputovala preko Panamske prevlake, emu je prethodila njezina glasovitost udarana na velika zvona. Sila je s amca u naruju para sretnih mornara koji su je spustili na kopno uz naklone dostojne kraljice. A tono je takvo bilo ponaanje te slavne amazonke dok je primala klicanja svojih oboavatelja. Mete je zatekao Elizu i Tao Chi'ena jer nisu posumnjali u ljepotiino porijeklo, ali su ih promatrai hitro prosvijetlili. Radilo se o jednoj Irkinji, plebejki i kopiletu, koja se prodavala pod plemenitu balerinu i panjolsku glumicu. Plesala je kao gusak, a od glumice je u nje bila tek neumjerena tatina, ali je njezino ime prizivalo razuzdane slike velikih zavodnica, od Dalile do Kleopatre, pa su
258

stoga gomile pritjecale da joj pljeu u deliriju. Nisu dolazili zbog njezine nadarenosti, nego da se izbliza uvjere u njezinu uznemirujuu iskvarenost, njezinu legendarnu krasotu i njezin zvjerski temperament. Bez ikakve druge nadarenosti doli bezonosti i smionosti, punila je kazalita, troila poput vojske, skupljala dragulje i ljubavnike, spopadali su je epopejski napadaji bijesa, objavila je rat jezuitima i bila izbaena iz nekoliko gradova, ali njezin je najvei pothvat bio to to je slomila srce jednog kralja. Ludwig I. Bavarski bio je dobar ovjek, tedljiv i razborit tijekom ezdeset godina, sve dok ga ona nije presrela, zadala mu nekoliko smrtonosnih udaraca i pretvorila ga u mlitavu lutku. Monarh je izgubio razum, zdravlje i ast dok je ona praznila kraljevske arke njegova malenog kraljevstva. Zaljubljeni joj je Ludwig dao sve to je eljela, ukljuujui titulu grofice, ali nije mogla postii da ju njegovi podanici prihvate. enino grozno ponaanje i bezglavi hirovi izazvali su mrnju graana Munchena, koji su se na kraju masovno slili na ulice zahtijevajui izgon kraljeve voljene. Umjesto da utke nestane, Lola se suprotstavila naoruanoj rulji s korbaem za konje i bili bi od nje napravili sjeckano meso da je njezini vjerni sluge nisu silom ugurali u koiju prebacivi je do granice. Oajan, Ludwig I. se odrekao prijestolja, spreman da je slijedi u izbjeglitvu, ali slaba je bila korist od kavalira bez krune, moi i bankovnog rauna i krasotica ga je jednostavno ostavila bez rijei. 'To e rei, njezina je jedina vrijednost lo glas', prosudio je Tao Chi'en. Skupina Iraca ispregnula je konje Loline koije, postavila se umjesto njih i odvukla je do njezina hotela ulicama prekrivenim laticama cvijea. Eliza i Tao Chi'en vidjeli su je kako prolazi u uzvienoj procesiji. 'Jo je samo to nedostajalo u ovoj zemlji luaka', uzdahnuo je Kinez i ne pogledavi vie ljepoticu. Eliza je slijedila karneval nekoliko cuadras, napola zabavljena, napola zadivljena, dok su uokolo praskale rakete i pucalo se u zrak. Lola Montez je drala eir u ruci, imala crnu kosu razdijeljenu po sredini s kovrama to su se sputale na ui i opsjenarske oi nonoplave boje, bila je odjevena u suknju od biskupskog baruna, bluzu s ipkama na vratu i zapeu te kratku toreadorsku jaknu izvezenu sitnim stakalcima. Drala se podrugljivo i izazivaki, bila je posve svjesna da utjelovljuje najprimitivnije i najtajnije elje mukaraca i simbolizira ono ega se najvie plae branitelji morala; bila je izopaeni idol i ta ju je uloga oduevljavala. U zanosu trenutka netko joj je dobacio pregrt zlata u prahu, koji je ostao prilijepljen na njezinim konjima i njezinoj odjei poput aure. Pojava te mlade ene, pobjedonosne i neustraive, potresla je Elizu.
259

Pomislila je na Miss Rose, kao to je sve ee inila, i outjela val suosjeanja i njenosti prema njoj. Prisjetila je se oklopljene u svom stezniku, uspravnih lea, kako se gui u pasu i znoji ispod pet podsuknji. 'Sjedni skupljenih nogu, hodaj uspravno, ne uri, govori tiho, nasmijei se, ne pravi grimase jer e se ispuniti borama, uuti i hini zanimanje, mukarcima laska kad ih ene sluaju.' Miss Rose sa svojim mirisom na vaniliju, uvijek ugaajui... Ali sjetila je se i u kadi, jedva pokrivene mokrom kouljom, oiju blistavih od smijeha, raskutrane kose, rumenih obraza, slobodne i zadovoljne, kako joj apue 'ena moe uiniti sve to eli, Eliza, dokle god to ini diskretno'. No Lola Montez je to inila bez i najmanjeg opreza; bila je proivjela vie ivota no hrabri pustolov i bijae to inila u svom ponositom poloaju lijepo ureene ene. Te je noi Eliza dola u svoju sobu zamiljena i tiho otvorila koveg sa svojim haljinama, kao onaj tko ini neto loe. Bila ga je ostavila u Sacramentu kad se prvi put otputila u potragu za svojim ljubavnikom, ali ga je Tao Chi'en bio pospremio mislei da bi joj jednoga dana sadraj mogao ustrebati. Kad ga je otvorila, neto je palo na tlo. Iznenadila se vidjevi da je to njezina biserna ogrlica; nagrada koju je bila platila Tao Chi'enu da je uvede na brod. Zadugo je stajala potresena s biserima u ruci. Istresla je haljine i stavila ih na krevet, bile su zguvane i mirisale na podrum. Sljedeeg ih je dana odnijela u najbolju praonicu u Chinatovvnu. 'Napisat u pismo Miss Rose, Tao', najavila je. 'Zato?' 'Ona mi je kao majka. Ako ja nju toliko volim, zacijelo i ona mene jednako voli. Prole su etiri godine bez ikakvih vijesti, zacijelo misli da sam mrtva.' 'Voljela bi je vidjeti?' 'Jasno, ali to je nemogue. Napisat u joj tek da je umirim, no bilo bi dobro kad bi mi mogla odgovoriti, smetat e ti ako joj dam ovu adresu?' 'Hoe da te tvoja obitelj pronae...' ree on i glas mu se slomi. Ona ga je gledala i shvatila da nikad ni s kim nije bila tako bliska na ovome svijetu kao to je to u ovom asu s Tao Chi'enom. Osjetila je tog mukarca u vlastitoj krvi, s tako drevnom i divljom pouzdanou da se zaudila vremenu koje je provela uza nj, a da to nije zamijetila. Nedostajao joj je, premda ga je viala svakoga dana. eznula je za bezbrinim vremenima kad su bili dobri prijatelji, tada se sve inilo lakim, ali se jednako tako nije eljela vratiti unatrag. Sada je neto lebdjelo meu njima, neto mnogo sloenije i zanosnije nego ondanje prijateljstvo.
260

Njezine su se haljine i podsuknje bile vratile iz praonice i stajale na njezinu krevetu umotane u papir. Otvorila je koveg i izvukla svoje bijele arape i izmice, ali je ostavila steznik. Nasmijeila se pomislivi kako se nikad nije bila odijevala u odjeu gospoice bez pomoi, potom navukla podsuknje i probala jednu po jednu haljinu kako bi odabrala najprikladniju za ovu prigodu. Osjeala se strano u toj odjei, upetljala se s vrpcama, ipkama i gumbima, trebalo joj je nekoliko minuta da zakopa izmice i uhvati ravnoteu pod tolikim podsuknjama, ali sa svakim komadom koji bi navukla prevladavala bi svoje dvojbe i potvrivala elju da iznova bude enom. Mama Fresia ju je bila pripremila na neizvjesnost enskosti, 'izmijenit e ti tijelo, pomutit e ti se misli i svaki e mukarac moi initi s tobom to mu je volja', govorila je, ali te je opasnosti vie nisu plaile. Tao Chi'en je bio zavrio primanje posljednjega bolesnika tog dana. Bio je samo u koulji, skinuo je aket i kravatu, koje je uvijek nosio iz potovanja prema svojim pacijentima, u skladu sa savjetom svog uitelja akupunkture. Znojio se jer jo nije zalo sunce, a ovo je bio jedan od rijetkih vruih dana mjeseca srpnja. Pomislio je da se nikad nee sviknuti na hirovitu klimu San Francisca, gdje ljeto ima lice zime. Obiavalo bi osvanuti s blijeteim suncem, a za samo nekoliko sati kroz Golden Gate bi ula gusta maglutina ili se s mora spustio vjetar. Stavljao je igle u alkohol i slagao svoje boice s ljekarijama kad je ula Eliza. Pomonik je bio otiao, a tih dana nisu imali nijednu sing song girl na brizi, bili su sami u kui. 'Imam neto za tebe, Tao', ree ona. Tada je podigao pogled i od iznenaenja mu je ispala boica iz ruku. Eliza je nosila otmjenu tamnu haljinu s ovratnikom od bijele ipke. Bio ju je vidio samo dvaput u enskoj odjei kad ju je upoznao u Valparaisu, ali nije bio zaboravio kako je onda izgledala. 'Svia ti se?' 'Uvijek mi se svia', nasmijeio se, skidajui naoale da joj se izdaleka divi. 'To je moja nedjeljna haljina. Odjenula sam je jer hou napraviti portret. Uzmi, ovo je za tebe' i prui mu torbu. 'to je to?' 'To je moja uteevina...da kupi jo jednu djevojicu, Tao. Mislila sam poi traiti Joaquina ovoga ljeta, ali neu to uiniti. Sad ve znam da ga nikad neu pronai.' 'ini se da smo svi mi pronali neto drugo od onoga to smo doli traiti.' 'to si ti traio?' 'Znanje, mudrost, ne sjeam se vie. Umjesto toga naao sam sing song girls i vidi u kakvu sam nevolju upao.'
261

'Kako si ti neromantian, ovjee, zaboga! Iz uglaenosti treba rei da si pronaao i mene.' 'Bio bih te naao na svaki nain, to je bilo predodreeno.' 'Nemoj mi dolaziti s tom priom o reinkarnaciji...' 'Tono. U svakoj inkarnaciji ponovno emo se nai sve dok ne razrijeimo svoju karmu.' 'Zvui zastraujue. Kako god bilo, neu se vratiti u ile, ali se neu ni dalje skrivati, Tao. Sada elim biti ja.' 'Uvijek si bila ti.' 'Moj je ivot ovdje. Odnosno, ako ti eli da ti pomaem...' 'A Joaquin Andieta?' 'Moda zvijezda na elu znai da je mrtav. Zamisli! Poduzela sam ovo strano putovanje uzalud.' 'Nita nije uzalud. U ivotu se nikamo ne stie, Eliza, samo se ide dalje.' 'Ono to smo proli zajedno nije bilo loe. Prati me, napravit u si portret da ga poaljem Miss Rose.' 'Moe napraviti jedan i za mene?' Otili su pjeice i drei se za ruke do Trga Union, gdje se bilo smjestilo nekoliko fotografskih radnji, i izabrali su najupadljiviju. U izlogu je bila izloena zbirka slika pustolova iz '49.: mladi s crvenom bradom i odlunim izraajem lica, s pijukom i tapom u rukama; skupina rudara samo u kouljama, pogleda uperena u kameru, vrlo ozbiljni; Kinezi na obali rijeke; Indijanci koji ispiru zlato koarama od fina tkanja; obitelji pionira koje poziraju uz svoja kola. Dagerotipi bijahu postali moderni, bili su spona s dalekim biima, dokaz da su preivjeli zlatnu pustolovinu. Govorilo se da se u gradovima na Istoku mnogi ljudi koji nikad nisu bili u Kaliforniji daju portretirati s rudarskim oruem. Eliza je bila uvjerena da je izvanredni izum fotografije bio konano skinuo s prijestolja slikare, koji bi rijetko uhvatili slinost. 'Miss Rose ima svoj portret s tri ruke, Tao. Naslikao ga je slavni umjetnik, ali ne sjeam se imena.' 'S tri ruke?' 'Dakle, slikar joj je stavio dvije, ali mu je ona dodala jo jednu. Njezin brat Jeremv gotovo je umro kad je to vidio.' eljela je staviti svoj dagerotip u fini okvir od pozlaena metala s crvenim barunom za pisai stol Miss Rose. Nosila je pisma Joaquina Andiete da bi ih ovjekovjeila na fotografiji prije no to ih uniti. Iznutra je radnja izgledala kao prostor nad proscenijem malenoga kazalita, bilo je kazalinih zavjesa s cvjetnim sjenicama i jezera s apljama, grkih stupova od kartona, girlanda od rua, pa ak i jedan preparirani medvjed.
262

Ispostavilo se da je fotograf uurbani ovjeuljak koji je zapinjao u govoru i koraao poskakujui kao aba, driblajui oko pokustva u svom studiju. Kad je jednom zapamtio pojedinosti, smjestio je Elizu s ljubavnim pismima u ruci pred jedan stol i postavio joj metalnu preku na lea s osloncem za vrat, poprilino nalik onoj to ju joj je stavljala Miss Rose tijekom klavirskih lekcija. 'To je da se ne biste micali. Pogledajte u kameru i ne diite.' ovjeuljak je nestao iza crne krpe, trenutak nakon toga bijeli ju je bljesak zaslijepio, a miris na zagorjelost natjerao da kihne. Za drugi portret odloila je pisma u stranu i zamolila Tao Chi'ena da joj pomogne staviti bisernu ogrlicu. Idueg je dana Tao Chi'en iziao vrlo rano da kupi novine, kao to je inio uvijek prije nego otvori ured, i vidio velike naslove u est stupaca: bio je ubijen Joaquin Murieta. Vratio se kui pritisnuvi dnevnik na prsa, smiljajui kako bi to rekao Elizi i kako e to ona primiti. U svitanje 24. srpnja, nakon tri mjeseca jahanja Kalifornijom i tumaranja naslijepo, kapetan Harry Love i njegovih dvadeset plaenika doli su do doline Tulare. Dotad su ve bili siti slijediti utvare i juriti za lanim tragovima, vruina i komari bacili su ih u najgore raspoloenje i poinjali su mrziti jedni druge. Tromjeseno jahanje bez cilja preko tih suhih breuljaka s uzavrelim ljetnim suncem nad glavom bilo je velika rtva za plau koju primaju. Po selima bijahu vidjeli oglase koji su nudili tisuu dolara naknade za hvatanje bandita. Na nekoliko njih bilo je narkano: 'Ja plaam pet tisua', s potpisom Joaquina Muriete. Izrugivali su im se i preostala su tek tri dana da se ispuni uglavljeni rok; ako se vrate praznih ruku, nee vidjeti ni centa od tisuu guvernerovih dolara. No to je zacijelo bio njihov sretan dan, jer ba kad su ve izgubili nadu, naili su na skupinu od sedam nesmotrenih Meksikanaca utaborenih pod stablima. Poslije e kapetan rei da su nosili veoma fina odijela i orue i imali najistokrvnije jahae konje, razlog vie da pobude nepovjerljivost, stoga im se pribliio traei da se identificiraju. Umjesto da posluaju, sumnjivci su nerazborito pojurili do svojih konja, no prije no to su se uspjeli popeti na njih, bili su okrueni Loveovim straarima. Jedini koji je samosvjesno ignorirao napadae i hodao prema svom konju kao da nije uo upozorenje bio je onaj koji se doimao voom. Nosio je tek planinarski no oko pojasa, njegovo je oruje visjelo s konjske opreme, ali nije ga uspio dohvatiti jer mu je kapetan prislonio pitolj na elo. Nekoliko koraka dalje ostali su Meksikanci pomnjivo promatrali, spremni da priteknu u pomo svom voi pri prvoj nepanji straara, rei e Love u svom izvjetaju. Iznenada su se
263

dali u oajniki pokuaj bijega, moda s namjerom da zbune straare, dok je njihov voa strahovitim skokom uzjahao svog vatrenog riana i bjeao razmiui redove. No nije stigao daleko jer je pucanj iz puke ranio ivotinju, koja se zakotrljala po zemlji bljujui krv. Tad je jaha, koji nije bio nitko drugi doli glasoviti Joaquin Murieta, drao je kapetan Love, stao trati kao jelen lopatar i nije im preostala druga mogunost nego da isprazne svoje pitolje u banditova prsa. 'Ne pucajte vie, ve ste napravili svoje', rekao je prije no to e polagano pasti, shrvan smru. Bila je to dramatizirana verzija tiska, a nije bio ostao nijedan ivi Meksikanac da ispria svoju verziju zbivanja. Odvani kapetan Harry Love pristupio je kako bi jednim udarcem sablje odrezao glavu navodnoga Muriete. Netko je opazio da druga rtva ima deformiranu ruku i smjesta su pretpostavili da je rije o Troprstom Jacku, tako da su i njemu odrubili glavu i usput mu odsjekli osakaenu ruku. Dvadeset se straara otpravilo u galopu do najbliega sela koje se nalazilo nekoliko milja daleko, no bilo je vrue kao u paklu, a glava Troprstog Jacka bijae tako izbuena mecima da se poela mrviti pa su je bacili putem. Salijetan muhama i vonjem, kapetan Harry Love je shvatio da mora ouvati ostatke ili nee stii s njima do San Francisca da pokupi svoju zasluenu naknadu, tako da ih je stavio u staklenke s dinom. Doekan je kao junak: bijae oslobodio Kaliforniju najgoreg bandita u njezinoj povijesti. Ali posao nije bio posve razjanjen, naznaio je Jacob Freemont u svom izvjetaju, pripovijest je mirisala na spletku. Za poetak, nitko nije mogao potvrditi da su se dogaaji zbili onako kako je govorio Harry Love i njegovi ljudi, a ispalo je poneto sumnjivim da poslije tri mjeseca neplodne potrage sedam Meksikanaca padne s neba upravo kad ih je kapetan najvie trebao. Takoer nije bilo nikoga tko bi mogao identificirati Joaquina Murietu; on sam pojavio se da pogleda glavu i nije mogao ustvrditi pripada li banditu kojega je poznavao, premda je bilo stanovite slinosti, ree. Tjednima su u San Franciscu bile izloene glava navodnoga Joaquina Muriete i ruka njegova Troprstog Jacka prije no to su ih pronijeli na trijumfalno putovanje ostatkom Kalifornije. Redovi znatieljnika okruili su blok zgrada i nije bilo nikoga tko nije izbliza vidio te zlosretne trofeje. Eliza je meu prvima pola onamo, a Tao Chi'en ju je pratio jer nije elio da sama proe takvu kunju, unato tomu to je bila primila vijest sa zapanjujuom mirnoom. Poto su cijelu vjenost ekali na suncu, napokon je stigao red i na njih i uli su u zgradu. Eliza je epala Tao Chi'en-ovu ruku i koraala odluna, ne mislei na rijeku znoja koja joj je
264

natapala haljinu i drhtanje to joj je potresalo kosti. Nali su se u mranoj dvorani, loe osvijetljenoj utim votanicama koje su rasprostirale grobni daak. Crni rupci pokrivali su zidove, a u jednom kutu smjestio se srani pijanist, koji je prevakavao nekoliko pogrebnih akorda s vie rezignacije no istinskog osjeaja. Na stolu, takoer prekrivenom poput odra, bijahu stajale dvije staklenke. Eliza je zatvorila oi i pustila da je Tao Chi'en vodi, uvjerena da bubnjanje njezina srca uutkuje akorde glasovira. Zaustavili su se, osjetila je stisak ruke svoga prijatelja na svojoj, duboko je udahnula i otvorila oi. Zagledala se nekoliko sekunda u glavu i onda pustila da je odvue van. 'On je?' zapitao je Tao Chi'en. 'Sad sam slobodna...' odvrati ona ne isputajui njegovu ruku. Neprevedeni izrazi Radi doaravanja lokalne boje u tekstu sam neke izraze zadrala u izvornom obliku. Evo njihova popisa sa znaenjima. charqui sueno voe colihue vrsta jestive trave chunchules govee tripice cuadra mjera za duljinu, 125,5 m empanada vrst mesne pite guanera mjesto obilno nataloeno izmetom morskih ptica horchata mlijeni napitak od badema mate aj od lia istoimenog stabla merengue slatko od jaja i eera mistela alkoholno pie od rakije, eera i cimeta pequene vrsta empanade rocambor kartaka igra sarape meksiki pono tresillo kartaka igra, tresete (t.h.k.) enska inaica magijskog realizma Imati sreu (ili nesreu) i nositi prezime Allende za svakoga tko je iole upoznat s turbulentnom ileanskom prolou samo je po sebi izvrsna parabola koja povezuje stvarnost i fikciju u ono to one odista i jesu: neodvojiv univerzum. Istodobno je to i odlina odskona daska za
265

lansiranje u svijet knjievnosti, koji je, po definiciji, svijet to na ovaj ili onaj nain, spaja imaginarno i stvarno. Isabel Allende mnogi dre enskim Garcijom Marquezom, a ona to svojom plodnom i uspjenom spisateljskom karijerom i potvruje. Dodue, ta je usporedba donekle preuzetna i pretjerana, jer je Gabriel Garcia Marquez doista pravi fenomen u svijetu knjievnosti pa nije ba uputno mjeriti se s piscem koji je, uz to to je nobelovac, i jedan od najitanijih i najvoljenijih pisaca na svijetu ve punih 20 godina. Sluajno ili ne, injenina je podudarnost da iste godine kad slavni Kolumbijac prima Nobelovu nagradu, Isabel Allende objavljuje svoj najuspjeniji roman, Kuu duhova, posve na tragu arolije i mitologije Maconda. Taj bujni proces novog hispanoamerikog romana poinje ve s priama Jorgea Luisa Borgesa, etrdesetih godina ovoga stoljea, nastavljaju ga Gvatemalac Miguel Angel Asturias, Kubanac Alejo Carpentier, a vrhunac je doivio s etvoricom velikih: Julijom Cortazarom (Argentina), Carlosom Fuentesom (Meksiko), Gabri-elom Garcijom Marquezom (Kolumbija) te Marijom Vargasom Llosom (Peru), ne gubei snagu ni u sedamdesetima i osamdesetima, kad slavu hispanoamerikog pisma pronose Gulliermo Cabrera Infante (Kuba) i Manuel Puig (Argentina), i mnogi drugi. Isabel Allende, neakinja svrgnutog i ubijenog socijalistikog predsjednika Salvadora Allendea, roena je 1942. u Peruu, a djetinjstvo i mladost provela je u ileu, koji naputa nakon Allendeova smaknua, odnosno navodnog samoubojstva. Danas uglavnom ivi u SAD, gdje je neprestano na samom vrhu ljestvica najprodavanijih pisaca. Kua duhova pravi je izdanak magijskog, mitskog, udesnog ili fantastinog realizma, zvali ga kako nam drago, tog najpoznatijeg "proizvoda" hispanoamerikog kontinenta. Rije je o obiteljskoj sagi s poetka stoljea, o moniku Estebanu Truebi, njegovoj djeci i unucima, sa snanim likovima koji osvajaju i zrae. U okrilju revolucionarnih zbivanja, ljubavnih i ljubavnikih zapleta, sve-vlasti i zloporaba despotskih caciquea (posjednika koji ne posjeduju samo zemlju nego esto i ljude koji na njoj rade, u svakom zamislivom smislu), Isabel Allende unosi mirise, boje, arolije, vjerovanja i praznovjerja kojima obiluje podneblje tog udesnog kontinenta. Dinastija linosti, ne samo ivih ve i pokojnih, od bijesnog posjednika i njegove hipersenzibilne supruge do njihovih udesnih keri, okosnica je pripovijedanja koje se rasplie u analizi odnosa zasnovanih na teko shvatljivim sponama i vezama. Taj e recept uspjeno slijediti i u romanu Eva Luna, a O ljubavi i sjeni kao potkom e se koristiti
266

revolucionarnom priom o diktaturi i represiji koja se pretapa s vjenom i svemonom ljubavlju, dok je Beskonani plan strastvena pria o gringu u svijetu hispanoamerike Kalifornije. Napisala je i zbirku pria Prie Eve Lune, knjigu Afrodita, neobinu prozu o ljubavi i hrani u kojoj ralanjuje uitak u svim njegovim oblicima prepliui recepte zamamnih jela sa seksualnom nasladom. Moda njezin najbolji roman unekoliko izmie kategorizaciji novog hispanoamerikog romana. Rije je o Pauli, autobiografskoj prozi o polaganom i bolnom umiranju njezine keri u kojemu se fikcija i realnost ovog puta preklapaju u traginu zrcaljenju, gdje se gotovo gubi ona prijeko potrebna prijelazna crta razdvajanja. Portret u sepiji, posljednje objavljeno djelo produktivne spisateljice, zadrava se na nekoliko karizma-tinih likova koje susreemo ve u Keri sree, pratei njihove burne, pustolovinom nadahnute sudbine. Ki sree odmaknuta je donekle od uobiajene sredine burnog hispanoamerikog podneblja. No samo naoko. Jer premda je vei dio romana smjeten na sjevernoameriki kontinent, tonije u Kaliforniju, arolikost svjetova koji se sumanuto gomilaju nagr-njujui u obeanu zemlju u prvoj polovici 19. stoljea, kad vijest o zlatu struji brzinom svjetlosti dopirui do najudaljenijih kutaka planeta, omoguuje Isabel Allende napretek materijala za matom zaogrnutu povijest Amerike. Podijelivi roman na tri kronoloka niza, jednolinost razbija ne slijedei pripovijedanjem vremenske etape. Naime, okosnicu prie ini nekoliko gotovo jednakovrijednih likova. Najkarizmatinija je svakako Eliza, djevojica koju je posvojila graanska engleska obitelj koja je, bjeei od skandala, stigla do kraja svijeta, ilea. S nepunih 16 godina i Eliza e, tvrdoglavo slijedei svoju prvu, iluzornu ljubav, stii do Eldorada. Njezino odrastanje i sazrijevanje nerazdvojivo je povezano s kineskim lijenikom Tao Chi'enom, na prijevaru dovuenim iz Kine, koji u poetku eli tek pomoi Elizi, a postupno se, gotovo neza-mjetno, neraskidivo vezuje za tu fan wey velikih stopala. Na mahove emo doznavati sve o nesretnoj ljubavi Miss Rose, Elizine pomajke, s bekim tenorom te o tragikominom ivotnom putu Jacoba Freemonta, nesuenog prodavaa Biblija i vjenog udva-raa Miss Rose. Svi ostali likovi prava su minijaturna remek-djela. Buni, neozbiljni kapetan John Sommers, njegov kruti, utogljeni brat Jeremv, neobuzdana Paulina del Valle, prva poduzetnica na amerikom zapadu, blaga Elizina dadilja, praznovjerna Indijanka Mama Fresia, mudri Tao Chi'enov uitelj... Isabel Allende posjeduje ono to se naziva iskonskim spisateljskim i pripovjedakim darom. Tragikomini prizori s bekim tenorom iza kazalinih kulisa, Tao Chi'enova poetska ljubav s
267

prekrasnom Lin, Elizino otkrivanje strastvene ljubavi s Joaquinom Andietom, ivot u putujuoj javnoj kui s galerijom toplih, ljudski iskristaliziranih linosti, pravi su biseri u kojima sentimenatalno i romantino esto uzmiu pred humorom, koji neizbjeno izviruje iz svakog ljudskog postupka, samo ako si to dopustimo priznati. Isabel Allende ispisuje ne samo (pri)povijest raanja obeane, zlatne zemlje, nego i arolike svjetove indijanskih, kineskih, europskih, hispanoamerikih doseljenika koji su je stvarali i gradili. Neizbjena mitologizacija i mistifikacija koju sa sobom donose razliite kulture, tradicije, vjerovanja i obiaji povijesnim i politikim zbivanjima podaruju onu tako privlanu neodoljivost pravog magijskog realizma. arada kineske meditacije, indijanskih sposobnosti ulaenja i izlaenja iz snova po volji, legendi i mitova Sjeverne Amerike u nekom bi se drugom djelu inili pretjeranim, senzacionalistikim, pa moda ak i nakaradnim pokuajem da se osvoji najira itateljska publika sklona meksikim sapunicama. No pod perom umjereno sentimentalne, umjereno racionalne, humorom nadahnute ileanke s amerikim dravljanstvom, koja uspjeno spaja knjievnost s itanou, razum s osjeajima, sjever s jugom, fikciju s realnou, taj pasti postaje pravom knjievnom poslasticom. U svijetu tako izvrsnih literarnih imena koja su otvarala put novom hispanoamerikom romanu i stvarala nove postulate suvremene knjievnosti svojim inaicama magijskog realizma (mdgico, maravilloso, mitico, fantdstico) - svladavajui most izmeu stvarnosne svakodnevice i mita na kojemu poiva ivot naih predaka, krvlju i genima prenesen u boju nae kose, sjaj naih oiju, jednako kao i u osobni znaaj koji nas odreuje i usmjerava dok se, manje-vie uspjeno, valjamo morem ivota zaudno je jedino to to se tek jedna ena uspjela probiti meu njih, darujui knjievnosti tako potrebnu feministiku notu. Toj je eni ime tamara horvat kanjera O prevoditeljici Tamara Horvat Kanjera roena je 1962. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala komparativnu knjievnost i panjolski jezik te bibliotekarstvo. Magistrirala je iz filologije s temom Teorija novele u labirintu Borgesove kratke prie. Objavljuje knjievne recenzije u prilogu 'Forum' Slobodne Dalmacije. Prevela je Ljubav u doba kolere i Dvanaest hodoasnika Gabriela Garcije Marqueza, te Don Rigobertove biljenice Marija Vargasa Llose. Knjinica Zelina
268