PRVI TEKST MILJENKA SMOJE ZA FERAL

KRUVA I RADA! I PO LITRE...

Miljenko Smoje Objavljeno u Feral Tribuneu br. 416, 1. lipnja 1993. SVETI OSIB DJELATNIK

Miljenko Smoje Jebe se mene za njihov Prvi maj odnosno Prvi svibnja, ali je meni Dan sv. Osiba maranguna, najlipi i najdrai dan u godini. Vajali marangun pila je, tesa, ega, tuka brokve za priranit svoju famiju. Sveta famija Osib, Isus i Marija. Premda je pokvarena radnika klasa sila sa istorijske pozornice, Crkva ga i nadaje spominje ka radnika umisto ka djelatnika. Triba to ispravit. Dakle: sv. Osib marangun, djelatnik. Bija je lipi dan i po starome obiaju okupija se narod ne na prvomajski nego na svetosibovski piknik na Marjanu. Ogromna razlika izmeu ove dananje i starinski feti. Ni bilo megafoni, glazbari, borbeni radniki ni partizanski pisam, ni bilo armonik, koli, zborova ni bandiri. Njanci lav u zoolokom vrtlu nije rika. Kako e rikat kad su bidnu betiju u Zagreb pedili jer ga se u Split nije moglo ranit. Lavu se oe est-sedan kili mesa, a ko e dat?! Da je meni i po kila, i kvarat! Ali, lave moj, svrija je kurbin pir. Rika ne rika, svejedno ti se pie. Vidija san samo pet-est stari rebanbiveni Spliani sa crvenim kularinama i crvenin garifulon na pateli od jakete. Svetano obueni koraali su uspravno, ponosno ka da su bog zna koje junako dilo izveli. Oni ka prkose, a ne znaju bidni da je u nas iroka demokracija i da su osin rasistiki dozvoljeni svi partiti, sve bandire i znamenja. Kolo srie vrti se ka ludo. Na televiziji san gleda kako policija u Moskvi na Crvenome trgu, na Lenjinovom trgu cipa komuniste sa crvenim bandiran. Tuu ji ka pase. Smian mi je bija jedan visoki koati starac izoblienoga krvavoga lica koji ne tare krv nego je pua da tee ponosan a je za svoju ideju krv prolija.
KRUVA I RADA! I PO LITRE...