You are on page 1of 19

Visoka kola strukovnih studija za vaspitae Kruevac

OPTA PSIHOLOGIJA
Seminarski rad TEMA: EMO !"E

Student: "elena !$njatovi% &r' indeksa: ()*+,Kruevac1 2+(-'

#redmetnik nastavnik: .r' Slavica #avlievi% Asistent: /idija 0ilak

SADRAJ: 1. Definicija i teorijski pristup emocijama........................................................3


1.1. Kako se razvijaju emocije................................................................4 1.2. otre!a izu"avanja emocija.............................................................# 1.3. $mocije i uzrast................................................................................# 2. Kontro%a emocija..............................................................................................& 2.1 '%e(anje u %ice svakoj emociji..........................................................) 2.2 *z!e+avanje emociona%no zasi,eni- situacija..................................) 2.3 ove,anje spremnosti za presretanje neu+o(ni- situacija............) 2.4 Reinterpretiranje situacije................................................................) 2.# An+a.iranje aktivno/,u.....................................................................0 2.& 1tkrivanje -umora............................................................................0 2.) 2k%anjanje !ri+a................................................................................3 2.0 4izi"ka re%aksacija...........................................................................15 3. Karakteristike (e"iji- emocija.....................................................................11 3.1. De"ije emocije su kratkotrajne......................................................11 3.2. De"ije emocije su sna.ne................................................................11 3.3. $mocije (eteta su nesta!i%ne..........................................................11 3.4. Sa uzrastom emocije se sve vi/e (iferenciraju.............................11 3.#. Dete ispo%java svoja ose,anja.........................................................12 4. 6rste emocija..................................................................................................13 4.1. 'njev................................................................................................13 4.2.7jutnja..............................................................................................14 4.3. Stra-.................................................................................................14 4.4. 8u+a 9.a%ost:....................................................................................1# 4.#. Ra(ost i sme-..................................................................................1# #. 7ju!av.............................................................................................................1& &. 7ju!omora......................................................................................................1) ). ;ak%ju"ak........................................................................................................10 0. 7iteratura.......................................................................................................13

1. Definicija i teorijski pristup emocijama


Emocija je uzbueno stanje organizma izazvano subjektivno znaajnim stimulusom ili situacijom na koju on usmerava aktivnost. Emocije se ispoljavaju na fiziolokom, doivljajnom i ponaajnom planu. Re koju nazivamo emocijom predtavlja termin oko ijeg tanog znaenja se psi olozi i filozofi spore vie od jednog veka. ! najbukvalnijem smislu oksfordski renik engleskog jezika definie emociju kao "bilo koje uzrujanje ili uznemirenje uma, ose#anja, strasti, bilo kakvo mentalno stanje besa ili nespokojstva$. %od emocijom podrazumeva se ose#anje i raznolika miljenja, psi oloka i bioloka stanja, i raspon raznovrsni mogu#nosti ponaanja. %ostoji na stotine emocija, zajedno sa nji ovim ibridima, varijacijama, mutacijama i nijansama. &vakako, emocije su mnogo prefinjenije i lepe no to postoje rei kojima bi se one ikada mogle opisati. Emocionalni doivljaj predstavlja organizovan sistem ose#anja koja nastaju opaanjem telesni stanja i procesa, emocionalni izraza i adaptivni radnji. 'pisivanje konkretni emocionalni doivljaja kao to su ljubomora, stra , krivica, kajanje, ekstaza moemo na#i kod pesnika, romanopisaca i dramski pisaca. (i opisi, mada esto veoma interesantni, ne mogu doarati svo bogatstvo i sutinu emocionalnog doivljaja. (elesno ose#anje je veoma istaknuta komponenta emocionalnog doivljaja. )ogati kompleks organski *kucanje srca, znojanje, slabost udova+ i kinetiki *plakanje, smejanje i dr tanje+ percepcija doprinosi emocionalnom doivljaju. %onekad se odgovarajuce emocije mogu izazvati namernim zapocinjanjem telesni reakcija, tako da glumac koji glumi jednu emociju, moe u odreenoj meri i da je doivi. Raspoloenje je ose#anje relativno slabog intenziteta koje dugo traje i nema naglog poetka. %ostoje razlike meu ljudima u pogledu sklonosti ka doivljavanju pojedini raspoloenja koje predstavljaju deo razlika u temperamentu. ,judi nisu samo racionalna bi#a koja svoje postupke i tenja preduzimaju iskljuivo na osnovu umnog miljenja i zakljuivanja. -nogi nai postupci bivaju izazvani i drugim iniocima, kao to su npr. emocije *ose#anja+. Emocije se stoga mogu definisati kao doivljaj naeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima, ljudima, dogaajima i prema sopstvenim postupcima. %ostoji ne samo u naem jeziku ve# i u mnogim drugim jezicima veliki broj izraza koji izrazavaju razliita emocionalna stanja, a to su. radost, alost, ljubav, saue#e, simpatija, ponos, zluradost, o olost, stid, za valnost, briga, strepnja, oekivanje, nada itd. Emocije su u toku svog razvoja propracene spoljanjim i unutranjim promenama. /naajni spoljanji znaci emocija su izrazi lica, telesna napetost, glasovne reakcije i sl. 0sto tako postoje i unutranji pratioci kao karakteristine promene u radu pojedini organa. 1od snaniji emocija javljaju se izrazite promene kod disajni i probavni organa, zatim u radu lezda. 1ao posledica izvesnog emocionalnog stanja ovek moe da se zacrveni, da prebledi, da se smeje, plae, povue u stranu ili da prie blie, da zagrli ili napadne i slino.

Emocije kod dece javljaju se relativno rano, ali u poetku su nediferencirane. &a razvojem deteta njegove emocije se ispoljavaju na odreeniji nain. !koliko se dete vie razvija i njegove emocije se sve vie diferenciraju kao npr. stra , ljutnja, ljubomora itd. 1od dece je uroena sposobnost za emotivno reagovanje, a ne kao reakcija stra a od neke ivotinje ili predmeta, sve to dete stie uenjem.

1.1. Kako se razvijaju emocije


1ako se razvijaju emocije je pitanje na koje su mnogi psi olozi pokuali da daju odgovor. 3eleo to ovek ili ne, emocije su sastavni deo svakog oveka. &vi smo osueni da se borimo sa svojim emocijama i nji ovim razvojem. 4esto se vodi dilema o tome koje su emocije uroene a koje nisu. 5a bi se proverilo da li su odreeni oblici ponaanja usled emocionalni reakcija uroeni, to treba da se javi i kod dece koja nisu u mogu#nosti da to ponaanje naue. %ostoji veliki broj dece koja ive u 6prirodnoj6 izolaciji, jer su gluvi ili slepi od roenja. (a deca liena su neki doivljaja, do koji se dolazi iskljuivo sluanjem ili gledanjem. 0pak postoji mogu#nost da se kod takve dece jave emocionalne reakcije istovetne sa reakcijama normalno razvijene dece. (ada konstatujemo da u razvoju emocija vanu ulogu ima sazrevanje. 7meriki psi olog 8lorensa 9udinaf prouavala je emocionalno ponaanje jedne desetogodinje devojice, potpuno slepe i gluve od roenja. %osmatraje je trajalo oko sedam meseci. 5evojica nije bila u stanju da naui da govori i da se stara o sebi. 5a bi izazvala neke emocionalne reakcije kod desetogodinjakinje 8. 9udinaf oraspoloivala ju je slatkiima ili ju je dovodila u stanje frustracije. 1ada je bila sretna i zadovoljna devojica se igrala, iako je niko nije uio da igra. 0gra i sme su se nekada javljali spontano, a nekad samo kada bi dobila slatkie. 1ada je bila spreena u neemu to eli da uradi, u nekoj aktivnosti, devojica je ispoljavala gnev i nezadovoljstvo. 'vo ipitivanje je dovelo do zakljuka da primarne oblike ispoljavanja emocija odreuju faktori naslea. 7li takoe, kod dece koja vide i uju znaajnu ulogu u razvoju emocija ima i socijalna sredina u kojoj dete sazreva i vaspitava se. %oznat je jo jedan eksperiment, koji ukljuuje i decu pretkolskog uzrasta. (aj eksperiment je :;<:. godine obavio ameriki psi olog (ompson. 'n je uporedo posmatrao decu koja vide i koja su slepa od roenja. %osmatrao je uzrast dece od = nedelja do :2 godina. (ompson je primetio i kod slepe dece i kod normalne dece sli#ne emocionalne reakcije. 5oao je do interesantnog zaklju#ka, da se izrazi lica kod slepe dece javljaju pod uticajem sazrevanja poto nije bilo mogu#nosti da i neko naui. 7 kod dece koja vide (ompson je zapazio da se izrazi lica, tek na starijim uzrastima, pod uticajem podraavanja, postepeno stilizuju. 'vim svojim otkri#em on je ukazao na injenicu da uenje igra veoma vanu ulogu u emocionalnom ponaanju starije dece. 0z gore navedeni eksprimenata, mo se izvesti zakljuak da je ispoljavanje emocija samo jednim delom rezultat uenja u socijalnoj sredini.

<

1.2. otre!a izu"avanja emocija


5eije emocije se razlikuju od emocija odrasli . 'ne su po pravilu, jednostavne i spontano se izraavaju. &toga deije emocionalne izlive, odrasli teko i razumeju. 1ad je dete gnevno, ljubomorno i tvrdoglavo, roditelji i vaspitai naje#e i sami emocionalno reaguju> kanjavaju ga u gnevu, ime se odnos izmeu nji i deteta pogorava. &em toga, odrasli su katkad skloni da potcene intezitet deiji emocionalni doivljavanja. %onekad sasvim neosnovano pripisuju sasvim maloj deci duboka ose#anja. &asvim je prirodno da #e odrasli koji bolje poznaju prirodu i karakteristike deiji emocija i nji ovo ponaanje, pravilnije postupati prema detetu. Roditelji i nastavnici koji poznaju pojmove ljutnje ili ljubomore, bolje #e razumeti detetovo nekontrolisano ponaanje. 'ni takoe mogu da utiu na otklanjanje nepoeljni emocija, a da podstaknu one poeljne.

1.3. $mocije i uzrast


&vi deiji biografi saoptavaju da se sa uzrastom poveava i broj emocija, koje dete moe da doivi. 1ararina )rides vrsila je posmatranja kako bi utvrdila karakteristine emocije za odredjene uzraste. 0z svog prouavanja napravila je skalu diferenciranja emocija u toku razvoja, mada ova skala ne moe posluiti kao orentacija kada se koja emocija javlja. ?jeni ispitanici su bila deca starosne dobi od roenja do pete godine. 0z ti ispitivanja izvela je zakljuak da odma po roenju postoji jedna jedina emocija, neizdiferencirano uzbudenje. /atim je ustanovila da se iz te emocije sazrevanjem i uslovljavanjem razvijaju postepeno druge emocije. 1rajem prvog meseca uzbuenost se izdvaja i prelazi u negativnu reakciju, tzv. uznemirenost *distress+. 1rajem drugog meseca, diferencira se pozitivna emocionalna reakcija, zadovoljstvo *delig t+. (u emociju izazivaju . kontakt usana sa cuclom, milovanje i pljeskanje. 5ete prestaje da plae, a poinje da gue i mae rukama. 1od beba se esto zadovoljstvo i uznemirenost brzo smenjuju. 5iferenciranje emocija odvija se postepeno. %rve dve izdvojene emocije malo se razlikuju u pogledu spoljanji i unutranji reakcija i situacija koje i izazivaju. ?a uzrastu od 2 do @ meseci, razvijaju se skoro jedna za drugom slede#e emocije . gnev, gaenje i stra . 'd ; do :2 meseci nastaju oduevljenje i naklonost. 'ko trinaestog meseca naklonost se grana na naklonost prema odraslima i naklonost prema deci. ! petnaestom mesecu javlja se ljubomora, a u dvadesetprvom mesecu radost. ! razdoblju od 2AB godine nastaju stid, strepnja, zavist, razoarenje, nada. ! pretkolskom uzrastu ose#anje postaje nezavisno od opaanja, postaje stalnije, ali jos uvek je labilno. 7li meu svim doivljajima, emocije su kod deteta u pretskolsko doba najjae. ! ovom periodu esti su afekti, a preovlauju uglavnom prijatne emocije, nestano raspoloenje, retko kad razdraljivo, a najree tuno.

1rajem pretkolskog perioda emocionalnost i labilnost se pove#avaju, a u kasnijem periodu emocije poinju da se pokrivaju.

2. Kontro%a emocija
5ogaaji koji pokre#u emocije razliiti su, i esto i nismo u mogu#nosti kontrolirati. 'no to moemo kontrolirati su nae reakcije. ?aa je reakcija na emocionalne podraaje ili dogaaje koji pokre#u emocije iznimno vana za to kako se ose#amo i o#emo li odrati svoje zdravlje. 1ada nas netko povredi, razljuti, rastui ili prestrai trebali bismo reagovati na nain da izrazimo emociju. (ako #e nam emocije omogu#iti rasi#avanje sa situacijom. !koliko to ne uinimo, emocije #emo potisnuti, a to dugorono znai da #emo $sredstvo za i#enjeC zadrati u sebi, u nekom delu tela i u konanici time riskirati da ugrozimo zdravlje. 5ugo potiskivane i neizraene emocije mogu uzrokovati mnoge bolesti. 5eca spontano izraavaju emocije. ?ji ove su reakcije spontane i prema tim reakcijama moemo lako pretpostaviti to im se dogodilo. 7ko i rastuimo, zaplau. 1ad i preplaimo D vrisnu. 1ada i razveselimo D smeju se, a kada i naljutimo mrte se i ovisno o intenzitetu ljutnje reaguju na bezbroj naina. -eutim, roditelji i odrasli decu esto ue da zatome ose#aje, da ne reagiraju te na taj nain stave emocije u drutveno pri vatljiv kontekst. ! koli i obitelji se obino ui samo da ovek treba kontrolirati ponaanje *nemoj vikati, tu#i se+, a obino su iskazivanje i kontrola emocija tragino zapostavljeni, odnosno tretirani na krive naine. -uki pol se ui rabrosti to je u redu, ali im se zabranjuje iskazivanje ose#aja tuge putem plakanja *6deaci ne plau6+, pa oni tugu esto pretvore u bes, dok se enskom polu zabranjuje iskazivanje ose#aja ljutnje putem vikanja *6curice koje se ljute su rune6+, pa one ljutnju pretvore u tugu. 1ada odrastu, jednako tako se ponaaju. 7li tada su posedice nesagledive. 0ako svaka od osnovni emocija ima svoju svr u, drutveno je nepri vatljivo plakati pred skupinom D jer time pokazujemo slabost, vikati i ljutiti se nije pristojno, a ponekad se *zamislite+ nije lepo ni smejati *ako je preglasno+. 1ontrola vlastiti emocija od najve#eg je praktinog znaaja za svakog pojedinca. ?eugodne emocije su velika opasnost za itavu psi oloku stabilnost linosti i one predstavljaju psi ike

traume *povrede+ koje ugroavaju mentalno zdravlje i ose#aj osobne sre#e i dobrobiti oveka kojim ovladaju. -eutim, s druge strane, zbog svoje specifine prirode emocije su relativno neovisne o naoj volji i ne potpadaju pod svesnu 6komandu6 oveka. %rema tome, emocije se ni ne mogu kontrolirati direktno, nego samo indirektno, tj. jedino to se moe uiniti jest izbegavanje situacija u kojima se javljaju nepoeljne emocije i osiguravanje uslova u kojima #e to pre nastupiti emocionalno rastere#enje. /bog toga je dobro poznavati neke opte principe ovakve emocionalne kontrole. 2.1. '%e(anje u %ice svakoj emociji ! opasnoj situaciji, npr. kada se bojimo, treba samome sebi priznati stra . 0nae, onaj koji u takvoj situaciji ose#a stra , a prsi se pred drugima svojom 6neustraivo#u6, pati, zapravo, od dvostrukog stra a. od stra a koji nuno proizlazi iz opasnosti same situacije i od stra a da ga neko 6ne proita6 te otkrije da se iza njegove 6neustraivosti6 krije, zapravo, stra . 7ko realno priznamo postojanje neke emocije, ako joj pogledamo u oi, ma koliko nam to bilo neugodno, smanjit #emo njen intenzitet i na taj nain sebi stvarno olakati itavu situaciju. 2.2. *z!e+avanje emociona%no zasi,eni- situacija 7ko ne moemo direktno ukloniti neku nepoeljnu emociju, moemo izbe#i situaciju u kojoj se ona javlja pa tako indirektno ukloniti i nju samu. 7ko neko, na primer, stra uje od vonje avionom, neka ne putuje njime> ko se 6ivcira6 na fudbalksoj utakmici, neka ostane kod ku#e, itd. 2.3. ove,anje spremnosti za presretanje neu+o(ni- situacija %ove#anje spremnosti za presretanje neugodni situacija takoe zatupljuje otricu neugodni emocija. (ako, na primer, ko ose#a stra od ispita, najbolje #e ga suzbiti ako dobro naui gradivo, itd.

2.4. Reinterpretiranje situacije &vakom se oveku ponekad neka situacija u kojoj se nalazi uini teka, puna opasnosti i pretnje, jednom reju, upravo nereiva. 'vaj ose#aj beznadnosti dolazi dobrim delom od toga to nas takva situacija plai i emocionalno uzbuuje, to gubimo ladnokrvnost te je ne =

moemo objektivno razmotriti. /ato je u takvim situacijama veoma vano reinterpretirati sve dane elemente, po mogu#nosti zajedno s nekim drugim ovekom u kojeg imamo poverenja, za koga mislimo da nam moe pomo#i. 'vakav razgovor i reinterpretiranje teki i neugodni situacija nosi sa sobom nekoliko prednosti. &amo oblikovanje u rei, verbalizacija odreene situacije prisiljava nas da je logiki objasnimo i drugome i sebi. 'vakvo racionalno prilaenje automatski smanjuje ose#aj emocionalne napetosti jer je logino miljenje 6neprijatelj broj :6 emocionalni stanja, i obrnuto. 7ko smo drugome i sebi logino objasnili danu situaciju i tako olakali emocionalnu napetost, lake #emo videti izlaz iz nje, to ga ranije nismo videli ba zbog emocionalnog balasta kojim smo bili optere#eni. 'naj kojemu pripovijedamo tu za nas neugodnu stvar nije u tome toliko emocionalno angairan pa zato moe gledati tu situaciju mnogo objektivnije, a to opet olakava i pronalaenje nekog reenja. 4ovek koji prosuuje sa strane ono to drugoga emocionalno potresa uvek je u stanju da to vidi 6oima orla6, iz ire perspektive, a ne gleda na to 6oima mrava6, kao to to ini onaj o ijoj se koi radi i ija je perspektiva zbog toga uska, subjektivna i iskrivljena. /bog toga #e i savet to nam ga moe pruiti 6ovek sa strane6 biti esto znaajna pomo#, ili ak i reenje problema koji nas mui. Reinterpretacija i verbalizacija emocionalno zasi#eni situacija jedna je od glavni poluga za postizanje emocionalnog rastere#enja i zbog toga se iroko primjenjuje u svim metodama re abilitacije poreme#ene linosti. 2.#. An+a.iranje aktivno/,u 'vo je stari, prokuani 6recept6 protiv neki neugodni emocija. 1ada ne moemo izbe#i opasne, teke ili neugodne situacije, angairajmo se u nekoj aktivnosti, ponimo neto raditi. 1o ide kroz umu i od stra a peva, zaista pobeuje stra jer je aktivan, neto radi A peva. 0li, poznato je iz rata da je za borce najtee iekivanje juria koji prati napetost i neugoda. 1ada, meutim, juri otpone i nastane kretanje, borba, akcija A ta se napetost gubi, odnosno iezava u kompleksu drugi , manje neugodni emocija. 2.&. 1tkrivanje -umora

&vaka ivotna situacija, ma koliko bila opasna, neugodna ili ak tragina, neminovno sadri u sebi elemente umora. (e elemente treba znati uoiti i istaknuti jer #e nji ovo naglaavanje bitno smanjiti postoje#u emocionalnu napetost. &vaki je umor, pa makar to bio i 69algenA umor6, bolji nego nikakav u takvoj situaciji. 2.). 2k%anjanje !ri+a )riga je naje#a neugodna emocionalna situacija s kojom se svako susre#e. 'na nije nita drugo nego matanje o budu#im neprilikama koje nas mogu zadesiti, te je zato proeta emocijama stra a i tekobe. %oed opte metode verbalizacije, pri suzbijanju briga treba imati u vidu jo i ove elemente. ?ema se smisla 6gristi6 zbog onoga to je ve# prolo jer se u prolosti i tako ne da nita izmeniti. (reba biti okrenut prema sadanjosti i budu#nosti jer tu moemo i moramo delovati na dogaaje. Fe#ina se briga ne ostvaruje, tj. u najve#em broju sluajeva ipak se sve zavrava relativno dobro. ?eke su ankete i ispitivanja pokazala da se svega oko jedne tre#ine nai briga realizira negativno po nas, a itave dve tre#ine pokazuju se kao nepotrebno plaenje samoga sebe. 7ko se previe brinemo, troimo uzaludno onu energiju koja bi nam inae mogla dobro posluiti za akciju kojom #emo predusresti eventualne poteko#e to nas zabrinjavaju. (reba ladnokrvno analizirati to bi bilo ak i da se dogodi ono najgore zbog ega smo zabrinuti. 'nda #emo obino utvrditi da ak ni to ne bi bilo tako uasno kao to se ini na prvi pogled, jer, ini se da ima pravo ona izreka koja kae da 6ni vrag nije tako crn kao to ga slikaju6. 2.0. 4izi"ka re%aksacija ! poslednje vreme veoma se naglaava vanost fizike relaksacije u borbi protiv emocionalne napetosti. 4injenica je, naime, da je psi ika napetost uvek pra#ena fizikom napeto#u odreeni grupa mii#a. /bog toga relaksacija, tj. oputanje mii#a u fiziolokom smislu, nuno dovodi i do psi ike, emocionalne relaksacije. 7li, na alost, nije lako posti#i potpunu fiziku relaksaciju pa zato danas postoje razraeni itavi sistemi za uvebavanje u to potpunijoj relaksaciji. 7ko se jednom takva relaksacija postigne, onda je mogu#e A po miljenju neki autora A gotovo potpuno ukloniti psi iku napetost i sve neugodne posledice koje ona izaziva.

&ve ovde navedene mere za emocionalnu kontrolu, naravno, nisu nikakav psi oloki univerzalni lek, ali sve one mogu, u odreenim okolnostima, pridoneti subjektivnom i objektivnom olakanju u tekim i neugodnim situacijama.

:G

3. Karakteristike (e"iji- emocija


Emocije odrasli i emocije kod dece bitno se razlikuju. prvenstveno po tome sto su deije emocije proste, spontane, nisu uzdrzane i odma nalaze odgovaraju#i izraz. &a vaspitavanjem dece dolazi i do odgovaraju#i promena. Fremenom emocije gube svoju nediferenciranost i dete postepeno poinje da ui i da se uzdrzava od emocija a samim tim stie vlastiti nain izraavanja. ! nastavku emo da navedemo neke od razlika izmeu emocija dece i emocija odrasli .

3.1. De"ije emocije su kratkotrajne


'ne traju svega nekoliko minuta, a onda iznenada ieznu dok emocije odraslog coveka due traju i tee se zaboravljaju. %reduzimanjem vaspitni mera i pravilnom ulogom roditelja menja se i karakter deiji emocija. (e emocije se pretvaraju u dugotrajna raspoloenja. ?a primer, uzdrzana ljutnja se pretvara u durljivost, radost u dobro raspoloenje, a stra u trzanja na svaku promenu ili zvuk. 've emocije se naje#e javljaju u predkolskom uzrastu ili ve# oko etvrte godine ivota i to u prisustvu nekog od autoriteta, bilo roditelja ili vaspitaa u obdanitu. 4ak i u drutvu sa svojim vrnjacima deije emocije se diferenciraju.

3.2. De"ije emocije su sna.ne


Emocije odraslog oveka ne mogu da dostignu onu jainu kao kod deteta, jer deije emocije ne poseduju gradaciju bez obzira na situaciju. (o naroito vai za ljutnju, stra i radost. 1od dece te emocije se izraavaju punim intezitetom. ! ljutnji dete plae, vriti, bacaka se, udara rukama i nogama pa ak i ujeda. ! stra u se izbezumljuje, krije i vriti. (e reakcije nikako neodgovaraju odraslima to esto ima ali ne i uvek negativan uticaj na dete. 1azne i opomene za takvo ponaanje imaju takav uticaj da dete s vremenom ui da bude uzdrljivo prilikom iskazivanja svoji emocija. isto tako i u druenju sa svojim vrnjacima dete naui da kontrolie svoje emocije. ?a taj nain dete ui da se uzdrava od burnog ispoljavanja svoji ose#anja.

3.3. $mocije (eteta su nesta!i%ne


5ete za razliku od odrasli lako prelazi iz pozitivne u negativnu emociju i obrnuto. 'no iz stanja velike radosti naglo pree u nemotivisani pla. ,jubav i ljubomora, ljutnja i sme itd. smenjuju se. 7li to ne znai da su deije emocije plitke i povrne, nego nji dete burno ispoljava pa se onda one ne gomilaju. 5ete u toj dobi jo nije dovoljno intelektualno zrelo za razumevanje odreeni situacuja, a i panja mu se dugo ne zadrava na jednom predmetu, to uslovljava prelazak emocija iz jedne krajnosti u drugu. -eutim dok je god emocija prisutna ona je intezivna vie nego kod odrasli .

3.4. ;aje(no sa uzrastom emocije se sve vise (iferenciraju


%od uticajem okoline i vaspitnim merama deca polako kontroliu svoje emotivne reakcije. Emotivna reakcija svakog deteta zavisi od njegovi doivljaja i iskustava. (o znai da svako dete ima stra od neega, bilo od mraka ili mia i sl. ! istim emotivnim situacijama

::

svako dete reaguje na drukiji nain, neka deca se sakrivaju , druga plau, a neka opet trae majku i slino.

3.#. Dete ispo%java svoja ose,anja


5eca nisu u stanju da se uzdravaju , tj da neispoljavaju svoje emocije. 0ako i stariji ue tome deca ipak na neki nain reaguju, npr. nervozom, nemirom, pokretima ruku i nogu, gestovima i sl. 0z toga moemo da zakljuimo da deca jednostavno nisu u stanju da sakriju ono to ose#aju.

:2

4. 6rste emocija
'snovne *primarne+ emocije imaju slede#e odlike. o o o o Rano se javljaju tokom ontogeneze> /ajednike su ljudima i nekim ivotinjskim vrstama> !niverzalne su *javljaju se u svim kulturama+ i 0maju specifinu fizioloku osnovu.

%rimarne, osnovne emocije se tako nazivaju zato sto se javljaju rano u razvitku pojedinca, situacije koje i izazivaju su jednostavne, intimno su povezane sa aktivno#u usmerenom ka cilju i esto asocirane sa visokim stepenom tenzije. Radost *uivanje, sre#a, zadovoljstvo+ D osnovne bioloke promene u stanju radosti su pove#ana aktivnost modanog centra koji in ibira negativna ose#anja i potstie pove#anje raspoloive energije. 'vakvo stanje omogu#ava potpuno opustanje tela kao i spremnost na ostvarivanje brojni ciljeva. &loene *sekundarne+ emocije su emocije vezane za druge ljude i obu vataju slede#e grupe emocija. o Emocije vezane za samoprocenu i o Estetska ose#anja. ! psi ologiji nema opte pri va#enog broja emocija, tj. nema spiska emocija dece i odrasli . Hto se tie pretkolskog uzrasta, u to doba su skoro razvijene sve vrste emocija. %retkolsko dete ima razvijeno osecanje licne casti, pa stoga negativno reaguje na poniavanja *npr. kada ga teramo u oak, jer je bilo nevaljalo, kada ga poaljemo u drugu sobu, zabranimo mu da izae u dvorite i sl.+. ! tim sluajevima dete reaguje plaem, a ponekad i jogunstvom. ! pretkolskom periodu dete je takoe veoma osetljivo na po vale i prekore. ?a prekor reaguje obino suzama, a kada ga po vale raduje se i ponosi. 1rajem pretkolskog perioda javlja se stidljivost. (o naje#e dolazi do izrazaja kada neto mora da otpeva ili kae pred nepoznatim licima. ! ranom detinjstvu, tj. u periodu od 2 do @ godine, emocije koje naj#e#e dolaze do izrazaja su gnev, stra , ljubav i ljubomora, potom radost, a retko alost.

4.1. 'nev
'vu emociju i njene uzroke prouavalo je dosta psi ologa na raznim uzrastima. Rezultati pokazuju da dete ovom emocijom reaguje kada se sputava u nekoj aktivnosti. 7li da bi se izazvala ova emocijanije nije dovoljno samo neko fiziko spreavanje, nego to treba da se primeni na takav nain da se dete oseti isfrustrirano.

:2

%retkolsko dete ispoljava gnev, naje#e u slede#im situacijama . navikavanjem na toalet, oblaenjem, obedovanjem, odlaenjem na spavanje *naroito posle ruka+, pranjem kose i eljanjem. 5osta esto su uzrok gneva i ostala deca, koja ele njegove omiljene igrake. !estalost pojavljivanja gneva i njegova duina trajanja, takoe su bili predmet izuavanja. 5okazano je da kod pretkolske dece gnev ne traje due od B minuta, a posle toga je opet sve u redu. 5ete proe gnev utoliko pre ukoliko s vati da njime nita ne#e posti#i. 8lorensa 9udinav bavila se prouavanjem uestalosti gneva na razliitim uzrastima. ?a uzrastu od 2 D = godina, prime#uje se da je e#e pojavljivanje gneva kod deaka nego kod devojica, to potvruje izjave majki da je tee odgajati deake od devojica. !estalost gneva takoe zavisi od fizikog stanja dece, tj. da li su pre ladena, da li su gladna i sl. 0z toga se ustanovilo da se gnev ispoljava e#e kod bolesne dece nego kod one potpuno zdrave.

4.2.7jutnja
,jutnja je emocija koja se ispoljava odma nakon gneva. %retkolsko dete kada je ljuto, ono onda vriti, plae, rita se, udara, grebe, baca na pod, a u nekim sluajevima i psuje i svaa se. 1ada su ljuta, deca su ponekad i agresivna prema licima i predmetima koji je izazivaju. ! ranom detinjstvu ljutnja je dosta esta reakcija, jer time dete skre#e panju na sebe. 1od dece starosne dobi od 2 do B godina ljutnju naje#e izazivaju nasrtaji i zadirkivanja od druge dece, zatim kada drugo dete uzme nekakav eljeni predmet, ili pak ruganje i sl. 5ete treba da naui kako da kontrolie svoju ljutnju, a to se najbolje ui od odrasli , prvenstveno od roditelja i vaspitaa.

4.3. Stra&tra predstavlja jednu od naje#i emocija, koje se javljaju u detinjstvu, kod dece pretkolskog uzrasta. !poredo sa uzrastom i zrenjem menjaju se predmeti i situacije koje izazivaju stra . ! poetku dete se plai nepoznati lica, iznenadni pojava, a kasnije ivotinja i mraka. &tra moe da se prenese i od drugi , recimo bra#e i sestara, odrasli ili roditelja. /atim stra od neprijatni dogaaja, npr. grmljavine, injekcija, poara. &tra moe da izazove i zastraivanje. (o obino koriste roditelji da bi detetu ukazali na opasnost od elektrine struje, duboke vode, nepoznatog psa, saobra#aja. 'va metoda moe da bude korisna u vaspitavanju, ali treba znati kada i kako je primeniti, inae moe da postane tetna. 1ao to je ve# reeno kod dece pretkolskog uzrasta stra je esta pojava, ali ve# prema = godini stra ovi postepeno prestaju. ! tom periodu razvija se mo# zakljuivanja, razumevanja, predvianja i miljenja. -ada neki psi olozi tvrde da sra od zmije, velikog psa i mraka ostaje. ! svojoj mati dete mrak ispunjava raznim opasnostima i stra ovima. 5ete se u pretkolskoj dobi sve manje boji nepoznati predmeta, ljudi, buke i iznenadni dogaaja.

:<

&toga stra u pretkolsko doba raste, jer nastaje posredstvom deije mate. 5ete se jo uvek plai samo#e, pa i smrti. %ojave koje prate pojavu stra a su dr tanje, promena glasa i kretanja. %osledice stra a takoe mogu biti i pla ost i straljivost. 5eci treba pomagati kako bi prevazila stra , a za to je najbolji nain da upozna ono ega se plasi i da ovlada situacijom u kojoj se nalazi

4.4. 8u+a 9.a%ost:


5ete je alosno, odnosno tuno kada mu se pokvari ili polomi igraka. (uno je kada ga galame, kanjavaju, ako ose#a da nema drage osobe ili kada se toj osobi dogodi neka nesre#a. 3alost se obino potiskuje, jer drutvu ne odgovara takvo raspoloenje. (uno dete ose#a potrebu da se nekome poveri ili izjada. 0z toga razloga detetu je neop odno da ima neku osobu od poverenja. ! pretkolskom periodu to su naje#e igrake, mada se ne mogu zanemariti majke, oevi, bra#a i sestre, pa i vaspitai u obdanitu. 3alost je kod deteta najree o#ecanje, jer se ono e#e ljuti. ?aje#e su alosna deca, dok se nemirna i samosvesna deca ljute. 3alosno dete nema nikakvi interesa, nije mu stalo ni do ega, plae, miruje. 7li ono to je bitno jeste da ta emocija traje kratko.

4.#. Ra(ost i sme%retkolsko dete je esto radosno, a radost obino traje od jedne do deset minuta. &me se javlja od 2 do :@ meseci. 5eca se smeju kada su sre#na i zadovoljna. Fie se smeju sa ostalima u drutvu nego kad su sama. Radosna deca vole da se igraju vie sa decom koja su njima slina nego sa mirnom i povuenom decom. 'no to izaziva ove prijatne emocije su. iznenaenja, pokloni, ispunjenje, elja, igre i slino. 5ete se naje#e veseli kada ga po vale ili kada po vale neto to je nacrtao ili napravio. 5eca takoe u ovom periodu vole umor, ale i smene prie, a naroito devojice. -ada to ne vai podjednako za svu decu.

:B

#. 7ju!av
! pretkolskom periodu ljubav deteta se produbljuje i postaje trajna, jer dete sada poinje da s vata vrednost svoji roditelja. 5ete je u ovom periodu u svojim osecanjima manje egocentricno, nego ranije. (akoe u ovom periodu, razvija se i veliko drugarstvo, tj. privrzenost za druga ili drugaricu. ! tom periodu ono prekida tu veliku povezanost za porodicu, sto je veoma vano za dalji detetov emocionalni razvoj. 5eija ljubav se javlja prema osobama koje ga ine sretnim i zadovoljnim. %rvenstveno deija ljubav je vezana za majku, jer ona provodi najvie vremena sa detetom. -ada to ne mora da znai, npr. ako ga majka zanemaruje i ne posve#uje mu panju, dete svoju ljubav prenosi na drugu osobu koja se vie brine o njemu. 1rvna veza ne igra nikakvu ulogu kod ove emocije. (akoe, deija ljubav se menja i sa uzrastom, npr. razlika izmeu ljubavi prema majci i ljubavi prema ocu. Emociju ljubavi deteta prema roditeljima prati ugodnost. 7li ono to najvie utie na decu u ovom periodu, pa i na ostale uzraste je kada se ono ose#a 6razapeto6 izmeu oca i majke. (o se javlja kada se roditelji svaaju pred decom ili su razvedeni. /a dete je najvanija potreba da ima oba roditelja i da i oboje voli. Roditelji takoe, esto nisu svesni posledica do koji dolazi kada podstiu kod dece egoistinu ljubav. ?pr. 6(ata voli samo tebe, a ne voli mamu i seku6. 6(i voli samo svoju mamu, a tatu ne voliI i slino. 4esto je i pitanje 61oga vie voli , mamu ili tatu6J . ! takvim situacijama dete se ose#a nesigurno i tada pri nagovaranju roditelja poinje da gaji vie ljubavi prema jednom roditelju. (akoe, ako dete oseti razliite stavove roditelja, on to mudro koristi i priklanja se onom roditelju ije mu ponaanje vie odgovara i koji je popustljiviji prema njemu. 5etetova ljubav ne mora da bude usmerena prema roditeljima i drugovima, nego moe biti usmerena i prema stvarima i ivotinjama. Recimo ljubav prema igraki ili ivotinji moe da bude jaa nego prema oveku. /ato su bitni izrazi ljubavi. )ilo to u obliku verbalni iskazivanja, milovanja, maenja i sl. jer detetu je to potrebno. 'no ne ivi samo od rane, nego i od majinske ljubavi. 5ete to ose#a kada sedi majci u krilu. /a njega je to najsigurnije i najudobnije mesto, jer oseca da ga neko titi. 7ko dete ne doivi izraz ljubavi ono postaje emocionalno ladna osoba koja ne uspostavlja kontakte sa drugim ljudima. 5ete svoju ljubav prema nekome ispoljava grljenjem i ljubljenjem, a esto i imitiranjem te osobe. ! tom sluaju devojice obino imitiraju majku, kriom oblae njene aljine i cipele, stavljaju njen nakit, a deaci se poistove#uju sa oevima. 1od ve#ine dece su uzor roditelji na koje se ona ugledaju. /ato su veoma vani meusobni roditeljski odnosi i nji ov odnos prema deci.

:@

(aj proces identifikacije treba podsticati, rabrenjima i uveravanjem detetove okoline. ?isu retki propusti i pogreni postupci pri odgajanju, pa se esto deava da deaka odgajaju kao devojicu, a devojicu kao deaka.

&. 7ju!omora
,jubomora je emocija veoma esta kod dece pretkolskog uzrasta. 'na predstavlja i poseban vid ljutnje. ?astanak i povod javljanja ljubomore su drutvenog karaktera. ,jubomoru obino izazivaju roditelji, bra#a ili sestre, a u pretkolskom periodu i drugovi. %rvi znakovi ljubomore javljaju se od :E meseci, mada se ljubomora e#e ispoljava izmeu 2 i B godine. 1ao i ostale emotivne reakcije tako i ljubomora se menja sa uzrastom. &voj vr unac dostie izmeu 2 i < godine. Frlo esto uzrok ljubomore je i prinova u porodici. &toga je vema vazan stav roditelja u spreavanju ljubomore. 5okazano je da je ljubomora e#a kod porodica sa manjom brojem dece, nego u ve#im porodicama. /atim, kada jedno od dece u porodici dugo boluje, pa mu rodiutelji posve#uju vie panje. 7ko roditelji, roaci ili prijatelji javno uporeuju decu po uspe u u koli, inteligenciji, vredno#i to takoe izaziva ljubomoru. 'drasli esto nesvesno, u ali kau 6vidi kako je on bolji deak od tebe6, 6kako on sve zna a ti nita6 i sl. &ve su to razlozi koji kod dece podstiu ljubomoru. ,jubomora moe da se javi i na oca, jer deca esto prisvajaju majku. &toga joj ne doputaju da iskazuje naklonost prema ocu. ,ubomora se ispoljava na razne naine, a deca na nju reaguju na dva naina otvoreno ili prikriveno. 'tvoreno reaguju fizikim ili verbalnim napadima, pa esto predstavljaju 6problem6 u svojoj sredini. 'nog na koga su ljubomorni, ignoriu , ponekad ga i tuku, ogovaraju, podsmevaju i zajedljiva su. 1ada dete reaguje na ljubomoru, tako to se ponaa udno i na nepoeljan nain, to se onda naziva prikrivena ljubomora. 5eava se da ljubomorno dete pone da mokri u postelju, iako je to ve# davno prevazilo, da sisa prst, da muca, da se plai ili ne#e da jede. %onekad i ispoljava simptome nekog oboljenja. &vako dete na sebi svojstven nain ispoljava ljubomoru i sve te njegove reakcije su nesvesne. /ato roditelji treba da budu paljivi u takvim situacijama i da paze da ne izazivaju ljubomoru kod dece. ?pr. poto saznaju da je na putu drugo dete, treba na lep nain to da saopte prvom detetu i da kod njega razvijaju elju da dobije brata ili sestru. ! prvom susretu sa bratom ili sestrom, dete mora da oseti radost i da ose#a da je dobilo neto blisko i znaajno, a u isto vreme je zadralo nepromenjenu ljubav svoji roditelja. /ato je osnovni zadatak roditelja i vaspitaa da izbegavaju situacije koje dovode do ispoljavanja ove emocije. 'no to je interesantno za ovu emociju jeste da se ona razlikuje po polovima. ?auno je dokazano da su enska deca e#e ljubomorna nego muka. ,jubomora iako je u sutini negativna emocija, ona ima i pozitivne strane. 4esto moe da poslui i kao podsticaj na ve#u aktivnost, na ve#e uspe e, na trud kako bi prevazilo brata, sestru ili druga na koga je ljubomorno.

:=

). ;ak%ju"ak
1ao uvid u svr u i mo emocija, ovaj divljenja vredan #in roditeljskog erojstva svedo#i o ulozi nesebi#ne ljubavi D i svakoj emociji koju oseamo u #ovekovom ivotu. (ime govorimo da napa najdublja oseanja, nape strasti i udnje, jesu najvaniji vodi, te da naa vrsta mnogo duguje nji ovom postojanju i uticaju u ovekovom ivotu. (aj uticaj je nesvakidanji. jedino snana ljubav D neumitno spasavanje voljenog deteta D moglo je da navede roditelja da zanemari nagon za linim preivljavanjem. %osmatrano emocijom nji ovo samortvovanje je bilo sporno sa racionalnog stanovita, gledano srcem, to je bio jedini mogu#i izbor D "ovek srcem ispravno vidi, sutinsko je ono to je nevidljivoC. ?ae emocije, upu#uju nas na suoavanje sa neprilikama i zadacima od ve# vanim da bismo sve prepustili intelektu D opasnost, bolan gubitak, istrajavanje ka cilju uprkos preprekama, vezivanje za suprunika i osnivanje porodice. &vaka emocija omogu#ava posebnu spremnost na delu, svaka nas usmerava u pravcu koji je valjano usmeren da bi se savladali stalni izazovi u ljudskom ivotu. Emocije pomau razumu D u igri misli i ose#anja, emocionalno obrazovanje usmerava trenutke nai odluka, sarauju#i sa racionalnim umom, omogu#ava ili onemogu#ava samo miljenje. (ako misle#i mozak igra glavnu ulogu u naim emocijama, osim u trenucima kada su emocije van kontrole. (rebamo prvo da ose#amo, a potom da mislimo iz razloga to racionalni um zapaza i odgovara trenutak ili dva due od emocionalnog, "prvi impulsC emocionalne situacije jeste impuls srca, a ne glave. %ostoji takoe i druga vrsta emocionalnog reagovanja, sporija od "brzog odgovoraC, koje se kuva i vri u nama pre nego to dovede do ose#anja. 'vaj drugi nain za otpoinjanje emocije je oprezniji i mi smo, obino svesni misli misli koje su nas do nje dovele. 1od ove vrste emocionalne reakcije obavetenje je produeno, nae misli D spoznaja igraju glavnu ulogu pri odabiranju emocija. &loenije emocije kao neprijatnost ili razmiljanje o predstoje#em ispitu, prate ovaj sporiji put i treba im vie sekundi, ili minuta da bi se ispoljili. (o su emocije koje proistiu iz miljenja. ?asuprot ovome, za vreme brzog reagovanja, ose#anja pret ode ili se pojavljuju istovremeno sa mislima. ?esvesne reakcije su naa najintenzivnija ose#anja, mi ne odluujemo kada #e one nastupiti, ljubav je "nalik groznici koja dolazi i odlazi bez obzira na voljuC, ne samo ljubav ve# i bes i stra mogu da nas nadvladaju D kao da nam se dogodilo, a nije bilo na izbor. /bog toga emocije imaju alibi. "injenica je da ne moemo da odaberemo nae emocijeC, alibi koji ljudima dozvoljava da tumae svoje reakcije pravdaju#i se da su u vlasti emocija.

:E

0. 7*8$RA82RA
K:.L Mokorilo, R., *2GGE.+, Poslovne komunikacije, 7lfa D graf ?&, ?ovi &ad K2.L 9oleman, 5., *2GG@.+, Emocionalna inteligencija, 9eopoetika, )eograd K2.L 9oleman, 5., *2GGE.+, Emocionalna inteligencija u liderstvu, 9eopoetika, )eograd Neb sites. K<.L ttp.OOPPP.fasper.bg.ac.QuOnastavniciO-atejic5juricic/oricaOrazvojnaR2Gpsi ologija R2G0R2GsemestarOEmocionalniR2Grazvoj.ppt KB.L ttp.OOPPP.sanjalica.comOforumOviePtopic.p pJpSB<<:<;

:;

You might also like