Professional Documents
Culture Documents
Epidemiologija Bolnickih Infekcija-Sejo 1
Epidemiologija Bolnickih Infekcija-Sejo 1
Epidemiologija Bolnickih Infekcija-Sejo 1
I UVOD
Intrahospitalne, nozokomijalne ili bolnike infekcije (BI) predstavljaju problem koji se pojavio vjerovatno zajedno sa uvoenjem institucije bolnikog lijeenja.
Istorijat bolnica
U asirskim i vavilonskim hramovima 3.000 godina
prije nove ere naeni su tragovi medicinske deontologije, tarife za ljekare i svetenike, kao i zapisi o dunostima ljekara i sankcijama za prekraje. Lijeenje i hirurke intervencije se sprovode u hramovima-bolnicama, u kojima se lijei vjetinom ljekara i voljom bogova. U iskopinama hramova i grobnica egipatske civilizacije naene su itave operacione sale sa instrumentima za hirurke intervencije i pravilima kako se operacije rade.
Istorijat bolnica
Medicinska znanja i obrazovanje su prenoeni u okviru
kola za obuku ljekara ak 4.000 godina prije nove ere. Hirurgija oka, uha, kao preloma kostiju bile su najzastupljenije. Prve anestezioloke procedure kod operacija, tj. obezboljivanje odmjerenim udarom drvenog ekia do onesveivanja, a bez preloma lobanje, provoene su sa promjenljivim uspjehom. Zabiljeena je terapija lijekovima koji se i danas djelimino upotrebljavaju, na primjer opium, menta piperita i sl., a preventivne mjere, primjenljive i danas izolacija zaraznih i tuberkuloznih bolesnika jo tada su registrovane kao relevantne.
Istorijat bolnica
U jevrejskim sinagogama su, pored ostalog, postojale
bolnice za hospitalizaciju putnika, bolesnika i trudnica. Pisani dokumenti iz perioda indijske civilizacije potvruju postojanje iroke mree ljekara nadlenih da pomau stanovnitvu. Tako, jedan ljekar je bio odreen da se stara o stanovnitvu u deset sela.
Istorijat bolnica
U kineskoj civilizaciji, staroj preko 4.000 godina, takoe
su pronaeni zapisi iz medicine. U iskopinama civilizacija Maja, Inka i Asteka naeni su tragovi o lijeenju bolesnih i povrjeenih, ali nema potvrda o postojanju bolnica. Grka civilizacija je bogata spomenicima prvih zdravstvenih institucija, a Homer je u IX veku prije nove ere pominjao vojne bolnice. Zabiljeeno je da su sanktuarije postojale jo 1139. godine prije nove ere kao hramovi i bolnice u kojima su lijeeni bolesni i siromani.
Istorijat bolnica
Vjetina lijeenja je u staroj Grkoj povezana sa
misticizmom o uvanju zdravlja i bogovima. Prema Homeru, lijeenje vodi porijeklo od Apolona, koji je, navodno, pronaao vjetinu lijeenja, do Higije, boginje zdravlja i ljepote. Hipokrat, njihov sljedbenik. Hipokrat je roen 460. godine prije nove ere u gradu Kos. Hram u Kosu je postao medicinski edukativni centar i mjesto na kome su primjenjivane metode auskultacije, perkusije, zatim dijagnostike i lijeenja ukljuujui i hirurke metode.
Istorijat bolnica
Od poetaka medicine poznato je da nepredvidljivi,
neeljeni dogaaji mogu natetiti bolesniku. Tako su ve u 4. st. pr. Kr. Grci oblikovali izraz prevencija u dobro poznatoj Hipokratovoj zakletvi, a kvaliteta zdravstvene skrbi i bolesnikova sigurnost postali su dio profesionalne etike, prije svega u smislu ne nanijeti tetu Primum nil nocere.
Hipokrat
Istorijat bolnica
U drevnom Rimu se stvaraju tabernae medicae, pretee
modernih poliklinika i dispanzera u kojima se ljudi lijee besplatno. Eskulapije i tabernae medicae su bolnike i ambulantne ustanove, a veletudinarije vojne bolnice, koje su se nalazile u barakama ili atorima. One su imale operacione sale, instrumente i kuhinje. Hirurka tehnika dostigla je zavidan nivo, to je djelom potvrdilo Hipokratovu tezu da je rat najbolja kola za hirurga.
Istorijat bolnica
Arapski vladari doprineli su medicini izgradnjom bolnica.
Meu najznaajnijima je Harun Al Raid (786809), koji je izdravao i obezbjeivao besplatno lijeenje u mnogim bolnicama, a mnoge je i sagradio. Vrijedi zabiljeiti da je u Bagdadu Al Raidovog vremena bilo oko 60 bolnica i dispanzera.
na hospise, konaita u okviru zidina gradova ili van njih, a esto i na raskrima puteva. Osnivaju ih sveteniki redovi poput hospisa St. Bernard iz vicarske iz 962. godine. institucije vezane za arhiepiskopije, leprozoriji, koji su sluili izolaciji leproznih bolesnika (Lazareti).
Istorijat bolnica
Inovacijama koje uvodi madam Neker 1776. godine
bolnika sluba dobija nove obrise. Ova dobrotvorka je dala sredstva za izgradnju bolnice sa 120 postelja u Parizu, pod uslovom da svaki bolesnik dobije sopstveni krevet, da bolnike sale budu dobro osvjetljene i provjetrene, da bolniki kadar budu asne sestre, ljekari i hirurzi za lijeenje i njegu, da hrana za bolesnike bude adekvatna, da se aravi i posteljina mijenjaju dva puta dnevno, da postoje paravani izmeu postelja, i da se obezbjede dovoljne koliine lijekova za sve oboljele.
Istorijat bolnica
Lavoazje je iznio ideju da treba zidati bolnice u vidu
paviljona radi suzbijanja irenja bolesti putem vazduha. Posle francuske revolucije bolnice izlaze iz svetenike nadlenosti i postaju dio nadlenosti javne uprave.
U devetnaestom vjeku bolnice biljee minimalan progres
zbog greaka u medicinskim postavkama, smatralo se da nakon operacije ranu treba pustiti da gnoji, jer kroz gnojenje najbolje zarasta.
Operacije su raene u odjeljenjima, bez pranja ruku, tako
Istorijat bolnica
Druga polovina 19. vijeka donijela je preporod medicine
pod uticajem nekih vanih otkria: Lajnek je 1820. definisao tehniku auskultacije stetoskopom, Dipitren, opard i Lisfrank 1830. godine uvode inovacije u hirurkoj tehnici, ukljuujui i opijanje alkoholom kao sredstvo obezboljivanja.
Kraford Long u Engleskoj upotrebljava etar za anesteziju, a
vjekova, a prije 150 godina infekcije operativnog mjesta su bile tako este da se gnojenje operativnog mjesta smatralo pozitivnom reakcijom organizma na povredu i pored toga to je dve treine amputacija ekstremiteta imalo smrtni ishod zbog infekcije .
O uzrocima i nainima irenja BI znalo se malo, a o dezinfekciji,
napredak u odnosu na prethodni period, kao i primjer znaaja epidemiologije u prevenciji i kontroli BI, i to deceniju pre pojave mikrobiolokih otkria Pastera i Koha .
bolnica u Evropi, Hotel Dieux, osnovanoj 1671. godine, odnosila je preko 80% porodilja.
Poetak savremene orjentacije u borbi sa intrahospitalnim
infekcijama povezan je sa 1846. godinom i imenom maarskog ljekara Semelvajsa (Ignaz Semmelweis, 1818-1865). Traei razloge za znaajno vei letalitet porodilja u Prvoj akuerskoj klinici Univerziteta u Beu, gdje su obuavane medicinske sestre i babice, Semelvajs je doao do zakljuka o etiolokoj ulozi organske materije u raspadanju prenoene od ljekara i studenata rukama i drugim predmetima zagaenim prilikom obdukcija preminulih porodilja jo prije otkria mikrobne etiologije navedene bolesti. Uvoenjem dezinfekcije ruku hlornim kreom on je uspio da za jednu godinu smanji letalitet od 18% na 1.8%, odnosno 10 puta.
poraale primalje, samo nekoliko majki umrlo od puerperalne sepse. Znao je da primalje ne sudjeluju pri obdukcijama. Razumno je zakljuio da se iz obdukcijske dvorane na rukama lijenika i studenata neto prenosi na odjele.
Uveo je jednostavan postupak pranja ruku i smrtnost je
prenijeti rukama bolnikog personala, a Simson je 1869. godine zapazio da su pacijenti koji su poslije amputacije ekstremiteta zadravani u bolnici mnogo ee umirali nego pacijenti koji su brzo otputeni poslije te operacije (razlog poveane smrtnosti je nazvao hospitalizam).
svega sa imenima L. Pasteur-a i R. Koch-a, kada je postavljena savremena nauna osnova za borbu protiv BI, Lister (Joseph Lister, 1827-1912) uvodi pulverizaciju karbolne kiseline tokom hirurkih operacija, ime postaje tvorac hirurke antisepse.
(Penicillin) od strane Fleminga (Alexander Fleming, 1881- 1955), i njihovo uvoenje u kliniku praksu od strane ejna i Flurija (Ernest Chain, Howard Florey) predstavljaju veliki uspjeh u borbi protiv nastanka BI. Ali, pod uticajem shvatanja da su antibiotici svemoni, nakon njihovog spektakularnog poetnog uspjeha, poeo je da se zanemaruje epidemioloki reim u bolnicama, a sa druge strane, u bolnikoj sredini poeli su da cirkuliu sojevi mikroorganizama otporni na mnoge antibiotike, iji se broj poveava.
kratko pranje ruku bilo kakvim sapunom i vodom uklanja gotovo sve gram-negativne bakterije s ruku sestara nakon mijenjanja djejih pelena. Finac Ojajarvi je osamdesetih pokazao da se neke gram-pozitivne organizme ne moe tako lako oprati kao gram-negativne.
poveava se kako broj pacijenata tako i osoblja, a samim tim i broj potencijalnih izvora infekcije. Ekspozicija se poveava i stalnim porastom broja sve komplikovanijih dijagnostikih i terapijskih procedura (biopsija, kateterizacija srca, veliki hirurki zahvati, korienje aspiracionih tuba, aparata za hemodijalizu itd.).
Moderna terapija produava ivot osoba koje, zbog
osnovne bolesti ili starosti, nisu sposobne da savladaju infekciju. Opsene, komplikovane hirurke intervencije i uestala upotreba imunosupresivnih lijekova olakavaju razvoj BI poveanjem osjetljivosti organizma.
mikroorganizama osjetljivih na antibiotike, ali je istovremeno iroka i nekad indiskriminisana upotreba ovih ljekova dovela do sve vee rasprostranjenosti rezistentnih bakterijskih sojeva koji postaju sve uestaliji uzronici BI.
U posljednje vrijeme zabrinjava i porast otpornosti virusa i
protozoa na ljekove. Takoe, izvjesno je da je oslanjanje na ljekove, dezinficijense i antibiotike dovelo do odreene leernosti u primjeni asepse u radu na sprovoenju osnovnih higijenskih mjera.
Savremena medicina
Openito gledano, bolniki steene infekcije predstavljaju
znatan problem savremene medicine zbog njihovog negativnog uticaja na morbiditet i mortalitet bolniki lijeenih osoba, a samim tim i zbog znatnog poveanja ukupnih trokova lijeenja. Bolniki steene infekcije se javljaju u 5-10% hospitaliziranih bolesnika u Europi i sjevernoj Americi te u vie od 40% hospitaliziranih bolesnika u nekim dijelovima Azije, june Amerike i sub-saharske Afrike. Meu najviim objavljenim stopama prevalencije bolniki steenih infekcija u Evropi je ona s Kosova, koja iznosi 17.4%.
Savremena medicina
Uestalost i tipovi IHI nesumnjivo zavise od mnogih
faktora: profila bolnice, imunog stanja oboljelih, bolnike higijene, obuenosti personala, usvojene ili neusovojene doktrine primjena antibiotika u preventivne i kurativne svrhe, itd. Njihova pojava komplikuje tok i ishod osnovnog oboljenja ( poveava morbiditet i mortalitet), produava vrijeme lijeenja i znatno poveava materijalne trokove. Primjera radi, u SAD-eu godinje skoro 2 miliona bolesnika ima intrahospitalnu infekciju to produava njihovu hospitalizaciju, u prosjeku, za 5,3 dana, a ukupne trokove lijeenja poveava za 4,5 milijardi dolara.
Savremena medicina
Bolnike infekcije se javljaju u svim bolnicama svjeta. Prema uestalosti najznaajnije BI su: infekcije urinarnog
trakta (oko 40% BI) , infekcije operativnog mesta, pneumonije i BIK, koje ine 10% ili 250 000 registrovanih BI godinje u SAD. Studija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) izvedena u 55 bolnica u 14 zemalja reprezentativnih za 4 regiona svjeta pokazala je da oko 8,7% hospitalizovanih bolesnika dobije BI. Via prevalencija je zapaena u regionima istonog Mediterana (11,8%) i jugoistone Azije (10,0%) u odnosu na region Evrope (7,7%) i zapadnog Pacifika (9,0%).
Savremena medicina
Prevalencija BI je razliita u razliitim sredinama i u razliitom
vremenskom periodu. Tako je, u prvoj studiji prevalencije BI u vajcarskoj, izvedenoj 1996. godine, u pojedinim odjeljenjima etiri univerzitetske bolnice (Bazel, eneva, Lozana, Cirih) zapaena prevalencija BI od 11,6%. Neto novija studija iz 1999. godine sa istih prostora pokazuje prevalenciju BI od 11%. U studiji BI u Sloveniji 2001. godine, prevalencija BI bila je 5%. U prvoj studiji prevalencije u Srbiji izvedenoj 1999. godine u 21 optoj i 6 univerzitetskih bolnica prevalencija BI iznosila je 7,5%
Poput prevalencije i incidencija BI pojedinih lokalizacija varira.
Dobar primjer za to su BIK, ija incidencija varira od 1,3 do 18,4 na 1 000 prijema, u zavisnosti od karakteristika bolesnika koji se lijee u ispitivanoj bolnici, veliine bolnice i odeljenja u kome se incidencija prati.
bolesti (engl. Center for Disease Control and Prevention, CDC) publikovao je definicije bolnikih infekcija koje su bile meunarodno priznate. Naknadno su 1992. godine usvojene modifikacije za infekcije operativnog mjesta, a 1996. godine definicije stanja koje se ne smatraju bolnikom infekcijom i definicije kljunih termina koji se koriste u epidemiolokom nadzoru.
drugoj zdravstvenoj ustanovi. Ona se moe manifestovati u toku hospitalizacije ili po njenom prestanku. U ustanovama za zdravstvenu zatitu kod akutnih poremeaja zdravlja BI se definie kao lokalizovana ili sistemska neeljena reakcija organizma na prisustvo infektivnog agensa ili njegovog toksina, pri emu ne smiju postojati dokazi da je u momentu prijema u zdravstvenu ustanovu infekcija bila prisutna ili u fazi inkubacije. Kako inkubacioni period varira u zavisnosti od uzronika i u odreenoj mjeri od stanja pacijenta, svaka infekcija se mora procjenjivati individualno da bi se utvrdilo da li je nastala u bolnici.
bolnikom ako: Je nastala u bolnici i postala evidentna 48 h posle prijema ili kasnije (to je tipian inkubacioni period za veinu bakterija, ali i virusa) Je povezana sa hirurkim intervencijama i ispolji se u toku 30 dana od hirurke intervencije u sluaju da nije ugraen implant, ili u toku jedne godine, ako je ugraen Se ispoljila poslije otpusta pacijenta iz bolnice, a epidemioloki podaci pokazuju da je nastala u bolnici Je nastala u novoroeneta kao rezultat prolaza kroz poroajni kanal majke.
zdravstvenoj zatiti (engl. National Healthcare Safety Network, NHSN) izvrili su, 2008. godine, revizije nekih definicija (odnosno kriterijuma za postavljanje dijagnoze jednog broja BI) i termina u vezi sa BI, zbog ega se sugerie da taj dokument zamjenjuje sve prethodne dokumente CDC na temu definicija.
smatra se prevazienim, i predlae naziv: infekcije povezane sa zdravstvenom zatitom (engl. health care - associated infection, HAI).
osoblja i posjetilaca u bolnici ili nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi, koja se ispoljava kao lokalno ili sistemsko oboljenje (stanje) koje je rezultat nepoeljne reakcije organizma na prisustvo jednog ili vie infektivnih agenasa ili njihovih toksina, a koje nije bilo manifestno prisutno kliniki i/ili laboratorijski i /ili mikrobioloki, niti je pacijent bio u inkubaciji prilikom prijema u bolnicu ili neku drugu zdravstvenu ustanovu.
oboljenja a odnosi se na svaku infekciju, sa infektolokog aspekta zdrave osobe i/ili zaposlenog osoblja i /ili posjetilaca, za koju se utvrdi da je do nje dolo u bolnikoj sredini, ordinaciji privatne prakse ili u stacionarima ustanova za stare i nemone osobe kao posljedica pregleda, ukljuujui i invanzivne i neinvanzivne dijagnostike metode, lijeenje ili zdravstvenu njegu, a razvija se tokom lijeenja ili nakon otpusta iz bolnice u odreenom vremenskom periodu.
a epidemioloki podaci pokazuju da je nastala u bolnici (HVB, HVC, HIV,cytomegalovirus i dr.) d). Ako je nastala u novoroeneta ranije (do 3-5 dana) kao rezultat koloniziranja pri prolasku kroz poroajni kanal (vertikalna transmisija, ali ne transplacentarno) ili kasnije (od 3-5 dana) kao rezultat horizontalnog koloniziranja. e). Bolnikom infekcijom se smatra i infekcija koja je prisutna u trenutku premjetanja pacijenta iz jedne bolnice u drugu.
infekcije prisutne pri prijemu, osim ako promjena uzronika ili znakova i simptoma ne ukazuje jasno na nastanak nove infekcije. b) Kolonizacija, tj. prisustvo mikroorganizama na koi, sluznicama, u otvorenim ranama ili ekskretima i sekretima a koji ne prouzrokuju klinike znake ili simptome.
sluaja bolnike infekcije uzrokovana istim uzronikom, i meusobno povezana mjestom, vremenom i postupkom, kao i poduzetim postupcima u dijagnostici, njezi ili lijeenju pacijenta.
bolnikih infekcija uzrokovanih istim uzronikom, povezanih mjestom, postupkom, ali s razliitim vremenskim javljanjem. Krina (cross) bolnika infekcija je infekcija kod koje mikroorganizmi prelaze s jedne osobe na drugu direktno ili posredno putem predmeta. Autoinfekcija je infekcija mikroorganizmima koje pacijent nosi u svom tijelu, a nastaje kada mikroorganizmi dospiju do novog mjesta.
infekcije, a zbog raznih nepoznanica u dijagnostici i terapiji predstavljaju izazov za ljekara kliniara, infektologa, klinikog mikrobiologa i klinikog farmakologa. BIK su poseban izazov za bolnike epidemiologe koji bi, zahvaljujui poznavanju njihove epidemiologije, trebalo da predloe kvalitetne mjere prevencije.
je 10% ukupnog broja BI. Studije prevalencije daju neujednaene podatke o BIK. Tako studija prevalencije BI u vajcarskoj izvedena 1999. godine pokazuje prevalenciju BIK 1,3% , studija izvedena u Sloveniji 2001. prevalenciju 0,3%, a studija u Srbiji, izvedena 1999. godine ukazuje na prevalenciju od 0,5% .
invazivnih dijagnostikih i terapijskih postupaka te sve ee primjene imunosupresivnih lijekova u JIN, rizik za nastanak bolniki steene infekcije u JIN je za 2-5 puta vei od rizika meu bolesnicima hospitaliziranim na obinim odjelima.
Stope prevalencije bolnikih infekcija steenih u JIN se meu
14 promatranih europskih zemalja kreu od 9.7% u vicarskoj do 31.6% u Italiji. Bolnike infekcije krvotoka (BIK) smatraju se najeim, najsmrtonosnijim i najskupljim bolnikim infekcijama meu bolesnicima lijeenim u JIN.
je 510 puta vei od rizika u jedinicama obine njege (JON). JIN predstavljaju dio zdravstvene ustanove za lijeenje bolesnika ije su vitalne funkcije ugroene i u kome postoje uslovi za intenzivnu opservaciju, dijagnostike i terapijske postupke, ime su maksimalno omogueni svi putevi irenja BI. Procjenjuje se da se BIK mogu pripisati stope mortaliteta od 12- 80%, to najvie ovisi o vrsti uzronika, izvoru infekcije, prikladnost empirijski zapoetog lijeenja, vrsti i teini pridruenih bolesti te prateem zakazivanju organa i organskih sistema.
nastanka svrstavamo u etiri kategorije: 1. pogreka zdravstvenog radnika pogreka u ponaanju radnika u bolnikoj sredini prije svega odnosi se na neispravnu higijenu ruku (pranje i dezinfekcija) i na taj nain prenoenje bolnikih patogena s bolesnika na bolesnika; 2. pogreka u sistemu nesigurno okruenje bolesnika, loi higijenski uvjeti, nesigurna dispozicija otpada, neadekvatnost ventilacijskog sistema, neprovoenje mjera izolacije bolesnika, loe voena medicinska dokumentacija i drugo;
novanih resursa obino je razlogom tednje na pogrean nain kao: uteda na potronome materijalu, rukavicama, pregaama, dezinficijensima, instrumenti se ponovno resteriliu, nedostatan broj zdravstvenih radnika, neadekvatna edukacija i drugo; 4. bolnika infekcija kao neizbjean dogaaj javlja se u oko 40% sluajeva unato svim poduzetim preventivnim mjerama i obino je posljedica teega klinikog stanja i kondicije bolesnika.
bolesnika starije ivotne dobi, ne samo zato to oni ine sve vei udio meu bolniki lijeenim osobama, ve i stoga to je u njih vei rizik nastanka bolnike infekcije po danu provedenom na bolnikom lijeenju.
Razlozi za to su viestruki, a svode se na povienu
prijemljivost za infekcije opaenu u starijoj ivotnoj dobi. Jedan od uzroka tome je slabljenje imunolokog sistema sa starenjem. Iako su mnoga istraivanja pokazala da sa starenjem ne dolazi do pada broja stanica uroenog i steenog imuniteta, izgleda da s dobi dolazi do funkcionalnih promjena u barem nekim od tih stanica.
je teorija oteenja starenjem koja smatra da je slabljenje imunolokog sistema posljedica postepenog slabljenja svih sastavnih dijelova obrambenog sistema domaina a druga je teorija koja smatra da je slabljenje imunolokog sistema uzrokovano slabljenjem odreenih specifinih dijelova imunolokog sistema, i smatra da je skraenje telomera u imunolokim stanicama koje se brzo dijele kljuni mehanizam slabljenja funkcije, to budi nadu u mogunost utjecaja na to zbivanje telomeraza-temeljenim terapijama.
s dobi jo nije poznat, nema dvojbe oko postojanja te pojave, npr. reaktivacije tuberkuloze, ili pak smanjene efikasnosti cijepljenja protiv gripe u osoba starije ivotne dobi.
osoba starije ivotne dobi za infekciju spadaju pothranjenost (koja se biljei u 10-25, pa ak i u do 50% osoba starije ivotne dobi koje se primaju na bolniko lijeenje u razvijenim zemljama) zatim anatomske i fizioloke promjene koje nastaju starenjem i koje povisuju sklonost infekcijama (promjene epitela koe i upljih organa, promjene mukocilijarnih aparata, valvularnih mehanizama i normalnog protoka tekuina, slabljenje refleksa gutanja i kaljanja, smanjeno luenje eluane kiseline, promjene crijevne flore, promjene kapaciteta mokranog mjehura i nepotpuno pranjenje itd.).
dobi, mogu povisiti sklonost infekcijama (diabetes mellitus, reumatske bolesti, hronina opstruktivna bolest plua, neuroloka oteenja nakon modanog udara itd.).
to se tie ishoda lijeenja, postoje izvjetaji koji govore da
su teke vanbolniki steene infekcije, kao to su upale plua i infekcije krvotoka, uestalije, povezane s vie komplikacija i imaju loiji ishod u osoba starije ivotne dobi nego u mlaih odraslih osoba.
starije ivotne dobi iz ope populacije s vanbolniki steenom infekcijom krvotoka imaju statistiki znaajno veu 90-dnevnu stopu smrtnosti nego mlai odrasli bolesnici; ona je iznosila 26.2% u dobnoj skupini 85 godina, zatim 20.2% u dobnoj skupini od 65-84 godina i 15.4% u dobnoj skupini 18-64 godine.
s dobi jo nije poznat, nema dvojbe oko postojanja te pojave, koja se u svakodnevnici da najbolje potkrijepiti sluajevima reaktivacije tuberkuloze, ili pak smanjene efikasnosti cijepljenja protiv gripe u osoba starije ivotne dobi.
Rizini odjeli su odjeli na kojima se lijee bolesnici s poveanim rizikom od stjecanja i razvoja bolnike infekcije, a s obzirom na uestalost i teinu bolnikih infekcija dijele se u tri kategorije: Odjeli visokog rizika su jedinice intenzivnog lijeenja i njege, sterilne jedinice, neonatoloke jedinice intenzivnog lijeenja, odjeli za opekline, transplantaciju, kardiokirurgiju, neurokirurgiju, vaskularnu kirurgiju, ortopediju, traumatologiju, hemodijalizu te onkoloki i hematoloki odjeli;
Poznato je da sve IHI predstavljaju znaajan uzrok morbiditeta, moraliteta i esto ostavljenih trajnih komplikacija sa novim kompromitacijama zdravlja, a kao takve doprinose i produenju lijeenja.
Etiki problem
U skladu sa profesijom zdravstvenog radnika i njihovom etikom paradigmom primum non nocere, zdravstveni radnik je u nezavidnom poloaju u odnosu na druge profesije jer je u stalnoj situaciji nastanka IHI, koje objektivno ine veliki rizik ne samo za primaoca usluga (pacijenta) ve i za njega. On je taj koji mora svoja znanja iz profesionalne etike permanentno da koristi da bi ovaj rizik smanjio na najmanju moguu mjeru.
Ekonomski problem
Poveanje cijene kotanja lijeenja moe se cijeniti kroz direktne i indirektne trokove: Direktni trokovi se mogu sagledati kroz poveane trokove lijeenja, proirene pretrage i produenu hospitalizaciju. U SAD se u prosjeku svakom oboljelom doda 4 dana lijeenja, to iznosi oko 1800$ dodatnih trokova. Indirektni trokovi se odnose na dodatnu patnju pacijenta i njegove porodice, njegovu izgubljenu zaradu i prinadlenosti. Poslodavac takoer ima svoje gubitke uplaujui doprinose za svog uposlenika s jedne strane i neizvreni rad sa druge strane, koji je esto neodloan.
Legislativni problem U veini zemalja definiu se obaveze zdravstvenih ustanova za zatitu zdravlja svojih korisnika usluga kao i uposlenika, posebno onih koji su permanentno izloeni riziku IHI, kao to su uposlenici infektivni odjela, hirurkih disciplina, hemodijalize itd.
Svaka intrahospitalna infekcija, kao i svaka druga infekcija, je rezultat interakcije uzronika bolesti, sredine i ovjeka.
Meutim, zakonitost nastanka, uestalosti javljanja, dinamike i strukture intrahospitalnih infekcija se ne mogu poistovjetiti sa zakonitostima epidemijskog procesa za ista oboljenja u drugim populacionim grupama i kolektivima meu zdravim stanovnitvom van bolnice.
IMUNOKOMPROMITOVANI PACIJENTI
BOLNIKE INFEKCIJE
Nedovoljnost optih zatitnih mehanizama uglavnom je posledica djelovanja patolokih faktora osnovne bolesti ili djelovanja prirodno-biolokih faktora osobe koje se nalaze na bolnikom lijeenju ili bolnikoj njezi. Na smanjenje opte otpornosti djeluje niz mjera i postupaka koji se primjenjuju u bolnici, a u cilju dijagnostike oboljenja i lijeenja bolesnika. Meu njima su najvanije: zraenje, primjena kortikosteroida, heparina, dijagnostiki postupci koji naruavaju integritet koe i sluznice (kateterizacija srca, arteriografija, kateterizacija urinarnog trakta, biopsija kotane sri i dr.)
U bolnici se radi lijeenja ili izolacije, alju u znatnom broju sluajeva bolesnici sa zaraznom bolesti ili kliconoe. Zbog toga su u bolnicama ostvareni i vei rizici kontakta sa infektivnom osobom nego u vanjskoj sredini pa prema tome i vei rizici za nastanak i irenje infekcije meu osjetljivim osobama.
Na poveanje rizika direktnog kontakta sa inficiranim osobama utiu i neke okolnosti iz okvira organizacije bolnikog lijeenja. Naime, bolesnici u bolnicama se ne mogu doslijedno razvrstavati prema osjetljivosti na infekciju, niti se mogu pravovremeno prepoznati i od ostalih izdvojiti bolesnici sa inaparentnim oblicima infekcije. U najveem broju sluajeva ove dvije kategorije bolesnika se lijee u zajednikim prostorijama, od zajednikog bolnikog osoblja i zajednikim aparatima i priborom.
Prilika da se sa mikroorganizmima kontaminiraju bolniki predmeti, zrak, hrana i medicinska sredstva su mnogo vea u bolnici nego van nje. Meu navedenim predmetima i sredstvima po vanosti se izdvajaju predmeti iz neposredne okoline bolesnika kao i sloeniji medicinski aparati i instrumenti.
Zbog sve masovnije primjene antibiotika, kako u terapeutske tako i u profilaktike svrhe, veliki broj sojeva bakterija stie otpornost na antibiotike na koje su u vanbolnikoj sredini bili osjetljivi.
Uoena je pojava da rezistentni mikroorganizmi potiskuju i postepeno zamjenjuju osjetljive sojeve, koji se nalaze u organizmu bolesnih.
Ovakvo shvatanje utie na pojavu pa i na epidemijsko irenje intrahospitalnih infekcija u prvom redu u bolnicama za lijeenje i njegu nedonoadi, dojenadi, kao i na hirurkim i poroajnim odjeljenjima.
koji u obavljanju svoje redovne djelatnosti otkriju zaraznu bolest, duni su preduzeti propisane mjere za spreavanje i suzbijanje daljeg irenja zaraze i najnunije protivepidemijske i higijenske mjere koje priroda bolesti nalae, kao i pouiti oboljele osobe i druge osobe iz njihove okoline o nainu zatite od te zaraze. Svaka zdravstvena ustanova i nosilac privatne prakse duni su osigurati sanitarne i druge uvjete i provesti odgovarajue sanitarno-tehnike, higijenske, organizacione i druge mjere za zatitu od irenja zaraze unutar zdravstvene ustanove odnosno ordinacije.
obavezi su donijeti i primijeniti program za spreavanje i kontrolu bolnikih infekcija koji sadri: otkrivanje i ranu dijagnostiku bolnike infekcije; prijavu sluaja bolnike infekcije; upute za primjenu svih dijagnostikih, terapeutskih, sestrinskih i drugih procedura; upute za sterilizaciju, dezinfekciju, ienje i rukovanje otpadom;
PRAVILNIK O USLOVIMA I NAINU SPROVOENJA MJERA ZA SPREAVANJE I SUZBIJANJE BOLNIKIH INFEKCIJA Sl.FBiH 84/10
Doktor koji utvrdi/posumnja da postoji bolnika infekcija
popunjava prijavu bolnike infekcije na propisanom obrascu i dostavlja bolnikom timu koji istu prosljeuju bolnikoj komisiji u svrhu potvrivanja dijagnoze bolnike infekcije.
Potvrene prijave dostavljaju se nadlenom kantonalnom
zavodu, odnosno Federalnom zavodu u roku od tri dana od dana potvrde infekcije.
PRAVILNIK O USLOVIMA I NAINU SPROVOENJA MJERA ZA SPREAVANJE I SUZBIJANJE BOLNIKIH INFEKCIJA Sl.FBiH 84/10
Prijavu, odnosno odjavu epidemije bolnike infekcije na
standardnom obrascu prijave/odjave epidemije zarazne bolesti podnosi predsjednik bolnike komisije nadlenom kantonalnom odnosno Federalnom zavodu koji o pojavi bolnike epidemije informiraju kantonalno odnosno Federalno ministarstvo zdravstva.
Izvjetaj o epidemiji bolnike infekcije podnosi predsjednik
bolnike komisije kantonalnom i federalnom ministru zdravstva, Strunom savjetodavnom tijelu, Federalnom zavodu kao i nadlenom kantonalnom zavodu.
H V A L A N A P A NJ I