LEKSIKOLOGIJA

Jezino posuivanje -jezino posuivanje- to je svako preuzimanje jezine jedinice iz jednog jezika u drugi -posuenice- sve jezine jedinice posuene iz drugih jezika -vrste posuenica: - fonoloke - morfoloke - sintaktike - semantike - leksike -razlozi jezi. Posuivanja: 1. Unutarnji razlozi: a) u drugim jezicima nalazimo gotova rjeenja za popunjavanje praznina u vlastitom jezinom sustavu (npr politika iz grkog polis- drava i politikos- graanski Moda francuski- modus- nain ) b) jer se posuenicama sluimo kao razliitim znaenjem od najbliih hrvatskih leksema (npr raspored- repertoar- neto ponueno, program, popis Razgovor- intervju- novinarska vrsta Trk- sprint- spot ) 2. Izvanjezini razlozi -glavni izvanjezini razlozi posuivanja su: -politike veze dvaju naroda ( npr Austro- Ugarska) -gospodarske veze ( export- import) - kulturno civilizacijske - znanstveno tehnike ( npr kompjuter ) - izravan zemljopisni dodir nekog jezinog Podruja -hrvatski jezik je puno posuivao iz turskog, maarskog, njemakog, talijanskog i latinskog j.

-SOCIJOLINGVISTIKA- jezikoslovna disciplina koja prouava veze izmeu drutvenih i jezinih struktura, tj utjecaj drutvenih imbenika i meujezine dodire -nain posuivanja: 1. Izravno- davalac odmah daje u jezik primalaca ( boca iz talijanskog u hrvatski jezik boca ) 2. Posredno- davalac daje rije posredniku i posrednik primaocu ( grki akkakia latinski acaciu hrvatski akacija ili bagrem )

-utjecaj stranih jezika na hrvatska narjeja: tokavsko narjeje- latinski , turski, njemaki, maarski, talijanski jezik Kajkavsko narjeje- latinski, njemaki, maarski jezik akavsko narjeje- latinski i talijanski jezik -latinski je bio zajedniki svim narodima, jer je bio jezik kulture, znanosti i diplomacije, a u hrvatskoj je u saboru bio slubeni do 1847. Godine -u standardnom hrvatskom jeziku ija je osnovica tokavsko narjeje, ostale su posuenice iz talijanskog, njemakog i latinskog jezika, a one iz talijanskog ( dubrovaki govor) i maarski ( sjeverni slavonski govor) postale su regionalizmi 3. Kruno davalac daje primaocu, primalac davaocu i davalac primaocu

-vrste posuenica iz jezika iz kojeg potjeu: 1. Latinizmi- latinski 2.Grecizmi- grki 3. Germanizmi- njemaki 4. Talijanizmi- talijanski

5. Galicizmi- francuski 6.Hispazizmi panjolski 7.Luzitanizmi- portugalski 8. Turcizmi- turski 9. Bohemizmi eki 10. Anglizmi- engleski- britanski

-vrste posuenica prema svojim znaajkama: a) tuice- posuenice koje se u nekom svom znaenju ne uklapaju u hrvatski standardni jezik ( npr ou, bistro ) b) strane rijei- rijei koje se navode u izvornom obliku ( npr boss, space ) c) prilagoenice- usvojenice- rijei koje su se potpuno prilagodile jeziku primaocu na svim razinama, tako da govornici ne znaju iz kojeg jezika potjee ( npr kola iz grkog , sabor iz turskog, kip iz maarskog, moda iz francuskog, boja iz turskog ) d) prevedenice- domade rijei nastale na temelju strane, ali u izrazu vidljivo je njihovo strano porijeklo ( npr krumpir- njemaki, kiobran- njemaki , neboder- engleski ) e) egzotizmi rijei koje oznaavaju specifinosti pojedinih naroda i kultura ( specijalna jela i pida, narodna glazba, pjesme, plesovi, graevine te posebnosti biljnog i ivotinjskog svijeta ) (npr babuka- figura iz rusije, votka- pide, iglu- graevina od leda ) f) eponimi- su nazivi za neke pojave, a nastali su od vlastitog imena. ( npr penkala, sendvi , bojler, ilete ) g) internacionalizmi- rijei koje u vie jezika imaju isti izraz i isto znaenje ( npr turist, politika, demokracija ) h) znaenjske/semantike posuenice- rije koja posuuje znaenje nekog leksema i pridruuje ga izrazu svog leksema proirujudi mu takvo znaenje ( npr. mi- dio raunalne opreme )

Prilagodba posuenica -da bi se posuenica prilagodila u hrvatski leksiki sustav, mora se prilagoditi normama hrvatskog standardnog jezika - 4 vrste prilagodbi: 1. GRAFIJSKA ILI PRAVOPISNA prilagodba pismu ili pravopisu a)transkripcija- rijei koje dolaze iz jezika koji se slui latinicom mora se transkribirati npr schlager lager , genre anr b) transliteracija- rijei koje dolaze iz drugog jezika koji se slue nelatininim pismima moraju se transliteratirati npr grki pismo, dirilica. 2. FONOLOKA PRILAGODBA GOVORU- uklanjaju se razlike izmeu fonolokog sustava jezika davatelja i hrvatskog jezika ili se rije prilagoava naglasku npr engleski cauboy- kauboj francuski bistro- bistro 3. MORFOLOKA prilagoavaju se rijei naim nastavcima za odreene vrste rijei npr njemaki die Kritik- kritika njemaki informieren- informirati

-posredne posuenice prilagoavaju se prema jeziku posredniku npr engleski to strike njemaki streiken hrvatski trajkati 4. ZNAENJSKA posuenica ne ulazi u hrvatski jezik nuno sa znaenjem onim kojim je imala u jeziku davaoca - razlikuju se tri naina znaenjske prilagodbe: a) znaenje iz jezika davaoca= znaenje iz jezika primaoca npr talijanski ballerina- hrvatski balerina b) znaenje iz jezika davaoca suava se u znaenju jezika primaoca npr engleski blues- vrste glazbe, raspoloenje

c) znaenje iz jezika davaoca proiruje se u jeziku primaoca npr engleski nylon- umjetna polimerska masa, a u hrvatskom umjetna polimerska masa, vredica , najlon arapa, ator, koulja -posuenice koje su se u potpunosti prilagodile hrvatskom leksikom sustavu su usvojenice ( one su prole najmanje 2 ili 3 ili sve prilagodbe -posuenice koje se ni nakon prilagodbe ne uklope ni jednom znaajkom u hrvatski jezini sustav zovu se tuice

Jezini purizam -leksika norma OPDA STANDARDNA JEZINA NORMA skup jezinih pravila koji su zapisani u normativnim prirunicima ( gramatika, rjenik, jezini savjetnik, pravopis ) -standardna jezina norma obuhvada nekoliko podruja: 1. pravopisna ili ortografska norma 2. pravogovorna ili ortoepska norma 3. fonoloka 4. morfoloka 5. sintaktika 6. leksika 7. stilistika -purizam- posebna briga jezinih strunjaka za pravilnu uporabu hrvatskog standardnog jezika i njegovu istodu - oni izrazitu pozornost posveduju pravopisnim pravilima, uklanjanju regionalnih znaajki iz standardnog jezika i izrazitoj uporabi leksema s naglaskom na uporabu hrvatskog leksema gdje god je to mogude

-puristika naela: 1. Kako se odreuje pravilnost novotvorenica ili neologizma i prevedenica -prema 2 kriterija: a) potjeu li iz narodnog jezika b) jesu li nastali po tvorbenom uzorku iz narodnog jezika ( npr latica, a ne cvjetni listid, glasovir, a ne klavir, poduzetnik, a ne pothvatnik ) -mnoge novotvorenice i prevedenica nastale su u 19 stoljedu i prije jer za te rijei nije bilo rijei u naem jeziku ( npr Bogoslov ulek- kolodvor, zrakoplov, roendan, kiobran ) 2. Kako odrediti koji dijalektizmi smiju udi u hrvatski standardni jezik ( u 19. Stoljedu dozvoljavali su tek iznimnu uporabu tokavizma, a zabranjivali uporabu kajkavizma i akavizma, iako su u hrvatski standardni jezik ule neke rijei iz kajkavskog i akavskog, a da mi to ne prepoznajemo ) - npr kajkavsko narjeje: tjedan, rkati,pospan akavsko narjeje: spuva, klesar 3. Koje posuenice ostaviti u hrvatskom standardnom jeziku, a koje ne a) ostavljaju se- egzotizmi, eponimi, usvojenice, internacionalizmi b) ostavljaju se one posuenice za koje nemamo zamjenu ( npr smog, kilometar, parfumerija) c)ako za neku posuenicu imamo zamjenu onda se treba paziti podudara li se ona s posuenicom i opsegom svoga znaenja npr djelotvoran, a ne efikasan, odora, a ne uniforma, vrsta, a ne sorta, trgovina, a ne dudan d) ako opseg sadraja zahtijeva posuenicu, onda ju treba ostaviti npr On je vrlo primitivan ovjek. ( loa konotacija) On je vrlo jednostavan ovjek.( nema lou konotaciju ) e) izmeu dvije posuenice uvijek biramo onu koja je na viem stupnju prilagoenosti normama hrvatskog standardnog jezika npr kliej, a ne klie, licencija, a ne licenca f) ako je posuenica prola prilagodbe, ne treba j prilagoavati ponovno npr aktualan- latinski actualis, a ne aktuelan STILSKI OBILJEENA UPORABA POSUENICA u knjievnim djelima dozvoljeno je upotrebljavati posuenice i strane rijei kada su one u stilskoj funkciji djela ( npr govorna karakteristika lika- argon, narjeje, razgovorni jezik ili izrazi iz jezika )