UDC 821.163.41-14.09 Raikovi S.

821.163.41-95
LIRIKA O VODI: O DVJEMA RIJEKAMA O ZLATU,
OTROVU I PONORNICI*
Jovan Deli
SAETAK: U radu se prati motiv vode i pjesnikovog od-
nosa prema woj, a posebno motiv dviju rijeka, Peka i Tise.
KQUNE RIJEI: rijeka, voda, Pek, Tisa, ponornica,
motiv, zlato, otrov, melanholija, faktiko, fikcionalno, do-
kumentarno, subjektivizacija svijeta
Evo pesnika
Koji tamnuje u svom motivu
Kao u nevidqivoj i tekoj nekoj kuli
(Tisa )
U dragocjenom autopoetikom zapisu Umesto etvrte Tise",
1
iji
je prvi dio autocitat jednog ranijega teksta, Stevan Raikovi govori
kako se pjesnici povremeno vraaju nekim starim motivima osvjetqava-
jui ih iz nekog novog ugla. Pritom se stvara nov doivqaj, koji od
pjesnika zahtijeva da ga poetski uoblii. Doivqaj iz realnoga svijeta
biva zamijewen jednom realnou" koja je ve poetski transponovana,
dakle jednom vrstom fikcije. Ova igra fikcionalnoga i realnoga"
svojstvo je svake poezije, a Raikovieve posebno.
2
Raikovi potom istie da kod pojedinih pjesnika postoje moti-
vi-okosnice", ivi motivi", koji kao da imaju svoj sopstveni i goto-
vo nezavisni ivot, svoju genezu" i ukazuju se pjesnicima kao nove
senzacije". Ti se motivi transformiu kroz poeziju i vrijeme, ali je
transformacija obostrana, dvostruka: i u motivu i u pesniku, podjed-
* Ovaj rad je izraen na projektu Poetika srpskih pesnika druge polovine HH
veka", pri Institutu za kwievnost i umetnost, koji finansira Ministarstvo za nauku
Republike Srbije.
1
Sabrana dela Stevana Raikovia, Sedmi tom, Dnevnik o poeziji, Beograd 1998, str.
306312.
2
Na ovo posebno skreu pawu mlai istraivai: Milo Lompar, Poezija ili
ivot", Kwievna kritika, godina 26, leto/jesen, Beograd 1997; Duica Poti, Brojani-
ca kamenog spavaa, Agora, Zrewanin 2005; Stanko Kri u saoptewu na skupu o S. Ra-
ikoviu u Trebiwu 7. aprila 2009. g.
naka".
3
Stara Heraklitova izreka da se u istu vodu ne moe dva puta za-
gaziti niti se moe u istoj vodi dvaput okupati, vai i za poetske va-
rijacije na temu iste vode".
Ta ista voda", koja zapravo nikad nije ista, za Stevana Raikovi-
a je Tisa kraj Sente, za koju je uspomenama vezan jo iz djetiwstva.
Ona jeste jedan od Raikovievih osnovnih motiva", ma koliko pje-
snik bio nezadovoqan izgleda mnogobrojnim pokuajima da se u toj ri-
jeci kao poetskom motivu jo koji put ogledne, odnosno okupa.
Postoji jo jedna rijeka koju je Raikovi uveo u poetsku geografi-
ju, takoe rijeka zaviaja i djetiwstva: to je zlatni Pek", vezan za mje-
sto roewa Neresnicu. Obje ove rijeke javile su se vrlo rano u Rai-
kovievoj poeziji, a sam pjesnik je smatrao izvjesnom zaslugom to ih
je u poeziju uveo:
Bila su to, dotad zaturena (kao da su ponornica), imena mog zavi-
ajnog Peka (kod Neresnice) i reke Tise, naroito ove posledwe na
ijoj sam obali (kraj Sente) proveo svoje predratno detiwstvo i kojoj
sam se napokon vratio iz izbeglitva 'simbolizujui' u svojim sop-
stvenim stihovima o ovoj mirnoj ravniarskoj reci, verovatno, nekakav
ponovo uspostavqeni kontinuitet sa (tek dosta kasnije imenovanim)
'malim stvarima', a nadasve pomalo nesvakodnevnu varijantu pojma
'o pravom kraju rata' (koji je bio neodoqivo privlaan i blizak svi-
ma)"
4
Tisa je, dakle, prema pjesnikovom osjeawu stvari, predstavqala
novost u srpskoj poeziji ne samo kao nova rijeka-motiv, nego kao motiv
povezan sa privilegovanom temom kraja rata", odnosno kao specifi-
no obiqeje Raikovievog pjesnikog doivqaja i modelovawa kraja
rata"; zatitni znak, dakle, Raikovievog novog senzibiliteta; znak
razlikovawa i raspoznavawa.
1.
Ako je povratak Tisi vezan za doivqaj i temu kraja rata, Pek je
vezan za rat i za temu naglog zrijevawa lirskog subjekta. U zbirci De-
tiwstva,
5
pa i u Nultom ciklusu"
6
u Sabranim delima nalazimo pjesmu
Blizine",
7
komponovanu na antitetikom principu: sastavqena je od
osam strofa razdijeqenih na po dva antitetiki postavqena simetri-
na dijela od po etiri strofe. U prve etiri pjeva se kako lirski su-
bjekt, odrasliji djeak, ve mladiak, stie na obalu zaviajne rijeke:
iz zlatnog korita ga gleda Pek, rijeka prvih wegovih koraka. Bude se
sjeawa na rano djetiwstvo, na igre u vodi i kraj we, a onda slijedi
preokret: sadawost je surova, ratna:
556
3
Stevan Raikovi, Dnevnik o poeziji, citirano izdawe, str. 306307.
4
Isto, str. 331.
5
Stevan Raikovi, Detiwstva, Novo pokolewe, Beograd 1950.
6
Stevan Raikovi, Nulti ciklus", u: Dnevnik o poeziji, str. 319355.
7
Isto, str. 343344.
Okolo Peka rat se mota
I puno dece ergara rata
Trae detiwstvo od ivota
Ko to iz reke trae zlata
Ratno djetiwstvo je oteto, izgubqeno djetiwstvo; dragocjena rjet-
kost kao i zlato iz Peka. Lirski subjekt to zlato vie ne nalazi on
je u posqedwoj strofi ve bivi djeak:
Ako navratim u jednu jesen
Do reke, pre prvog mraka
Nad ovim vodama licem nadnesen
Neu videti deaka.
Pjesma se, dakle, poentira samospoznajom naglog ratnog zrewa i
stasavawa; ranim ratnim preobraajem djeaka u mladia, sa alom lir-
skog subjekta to se vie nikada nee oglednuti nad Pekom kao djeak.
Kao da i u drugoj pjesmi motiv Peka kod Raikovia prati i motiv
preobraaja, stasavawa, gotovo inicijacije, prelaska iz jednog u drugo
stawe ili status lirskog subjekta. Sonet Kuda potonu Pek",
8
sa fanta-
stinom slikom ponornice ve u naslovu, kao da to potvruje. To je je-
dan od onih izrazito neregularnih Raikovievih soneta, ispjevanih u
kraim stihovima od est, sedam i osam slogova; sonet koji lirskom
subjektu, ne bez iznenaewa, otkriva da je obuzet gorinom i beznaem.
Lirski subjekt se obraa sebi pitawima u drugom licu jednine:
Gorinom zar ve obuzet?
Beznae ti je dno.
(O otkud nae ba sve to
to upokojava svet?)
Lice u pticu sad
Okree ko nekad, pre.
Gle: lie pada na tle.
(Neujni vodopad!)
Drugi katren mijewa intonaciju. Reklo bi se da unosi i vedrije
tonove: glava je okrenuta ptici, nebu, ali oko otkriva neujni jesewi
vodopad lia.
Pek se javqa samo u jednom stihu, tano na prelomu, u koqenu" so-
neta, na poetku prvoga terceta, i on postaje ponornica, rijeka koja je
iznenadno netragom potonula zajedno sa svim vrijednostima koje je
simbolizovala djetiwstvo, igra, radost, blagi brijeg, qekovito doba:
Kuda potonu Pek
I blagi breg i klis?
Iz rane iile lek.
557
8
Sabrana dela Stevana Raikovia, Trei tom, Kamena uspavanka, Beograd 1998,
str. 24.
upqe je. Re je ve zvek.
Kao metalnog brda vid
Stoji pred tobom vek.
Sa potonuem Peka iilio je lijek iz rane. Otuda rna gorina i
beznae. Otuda osjeawe upqine, i gubqewe smisla rijei koja postaje
puki zvek. Lirski subjekt se nalazi pred izazovima svoga vijeka, koji
stoji pred wim kao metalnog brda vis".
Pek je, dakle, nestao, potonuo, pretvoren u ponornicu i metaforu,
u asu kad lirski subjekt osjea da je obuzet gorinom i da mu je na dnu
beznae; kada se definitivno oprostio od svih iluzija vezanih za zla-
tonosnu rijeku. Umjesto blagog brijega, pred wim je metalnog brda vis,
brda-vijeka. Potpuno, dakle, nova ivotna situacija i novi izazov.
Lirski subjekt je stasao do novih briga, gorina i beznaa; zlatonosna,
okrepqujua rijeka djetiwstva je nekuda neznano i iznenadno potonula.
2.0.
Prisjetimo se stihova izabranih za moto ovog ogleda:
Evo pesnika
Koji je zarobqen u svom motivu
Kao u nevidqivoj i tekoj nekoj kuli.
9
Raikovi je doista takav pjesnik, i Tisa takav motiv. Ali nije
samo pjesnik zarobqen u motivu, nego je i motiv u pjesniku, neodvojiv i
nerazdvojan od wega, pa zajedno putuju svijetom. Tisa prati pjesnika i
kada sjedi na klupi kraj nekih drugih dalekih, velikih i dragih rijeka,
kakve su Neva ili Dwepar. Pjesniki motivi, pogotovu opsesivni, dio
su unutraweg pjesnikovog prtqaga koji se ne moe, poput kofera, u
hotelskoj sobi ostaviti, nego je srastao sa sopstvenim likom, od kojeg
se nikuda ne moe pobjei:
Mi pobegosmo od svega, ali nikad od svog lika.
I sve je opet u nama. Evo nas: u pono na klupi!
10
Pjesnik je u gradu koji se ne imenuje, kraj Dwepra, daleko od Tise
i Sente, i gleda Dwepar u kojem se ogleda nebo, qeskavo kube pod me-
secom", a tu, uz Dwepar, privia mu se i wegova Tisa:
Zdesna je noni Dwepar (al Tisa se s wim muti u oima).
558
9
Sabrana dela Stevana Raikovia, Drugi tom, Balada o predveerju, Beograd 1998,
str. 55.
10
Sabrana dela Stevana Raikovia, Trei tom, Kamena uspavanka, Beograd 1998,
str. 141142.
To priviewe Tise se postepeno pojaava, pa potiskuje stvarno
prisutnu rijeku. Nema te rijeke ija e blizina potisnuti ili sprati
Tisu, koju pjesnik nosi u svom unutarwem oku; unutarwi prisni zavi-
ajni pejza moniji je od spoqaweg, ma koliko i taj spoqawi bio
moan, drag i blizak:
Izgleda: u meni ne spra Tisu ni Baltik ni Neva.
Ni Dwepar, naravno. Pa dolazi do premjetawa rijeka: Tisa iz
unutraweg pejzaa potiskuje stvarni Dwepar i tee po skveru daleko-
ga grada:
Evo, to plovi Tisa po skveru dalekog grada
Bez korita, al s vrbama i muqem od ilovae
Oni su tu, u meni. (Kao da i amac minu sred hlada:
A vesla izgubqena, pa struje zanose sve jae.)
Umesto Dwepra: pod mesecom Tisa u podnoju zgrada.
Tako se premetaju reke dok mesec toi
Zelenkastu kiu sjaja niz udaqeno kube.
Rijetki su u poeziji ovako moni i uvjerqivi primjeri premjeta-
wa rijeka, kada pjesniki doivqaj ispisuje novu i jedino priznatu
linu hidrografiju; kada mo pjesnike imaginacije dosee boansku
mo premjetawa najmonijih voda, pa umjesto Dwepra, kraj nekog dale-
kog grada na sjeveru, potee Tisa. I tee svugdje gdje se nae wen pje-
snik, pratei ga kao dio wegovog najintimnijeg i najprisnijeg unutar-
weg pejzaa, unutarweg svijeta. Zato nije Pek jedina zlatna rijeka u
Raikovievoj poeziji zlati se i Tisa.
Zato emo pratiti motiv Tise u Raikovievom pjesnitvu od we-
gove prve objavqene zbirke Detiwstva (1950). Prireujui Sabrana de-
la, Raikovi je uz Dnevnik o poeziji objavio svoj Nulti ciklus" jed-
nu rukovet pesama", svega etrnaest, iz zbirke Detiwstva i pjesama
nastalih do 1950. godine. Meu wima su i dvije pjesme o Tisi: Leta na
Tisi"
11
i Na davnim vodama".
12
Izostala je pjesma Kad mutna Tisa
proe niz ravnicu",
13
vjerovatno iz vrednosnih razloga. Mi i na wu
skreemo pawu upravo da bismo istakli znaaj i uestalost ovog mo-
tiva u ranoj, takorei nultoj" pjesnikovoj fazi.
Naslov Kad mutna Tisa proe niz ravnicu" javqa se i kao prvi
stih triju od ukupno etiri strofe, kao svojevrstan refren. Prve tri
strofe su kvinte; etvrta je katren. Pjesmu je, oevidno, ispjevao dje-
ak, tek stasao u mladia. Pjesniki subjekt u prvoj strofi zaziva dru-
gara i kazuje mu neka sluti proqee kad mutna Tisa proe kroz ravnicu
i nanese na drvee boju utog muqa. Drugo lice, lice obraawa, zadr-
559
11
Dnevnik o poeziji, str. 347349.
12
Isto, str. 354.
13
Stevan Raikovi, Detiwstva, str. 66.
ano je i u drugoj (poznae u svakom licu / jasne dane") i treoj
strofi (znaj da splavari / prenose snove"). I kad je mutna, i kada va-
qa vrbove grane, Tisa najavquje obnovu ivota, dolazak jasnih dana i
prenoewe snova splavovima. U zavrnoj strofi, u poenti, u zavr-
nom stihu, sluti se beskraj u zlatu":
Kad mutna Tisa proe kroz ravnicu
i zalije obale Banatu,
to ona mutna, sluti
beskraj u zlatu.
(Podvukao J. D.)
I Tisa je, dakle, ve od poetaka Raikovievog pjevawa, zlatono-
sna rijeka. Motiv zlata javie se i u sedmoj strofi pjesme Leta na Ti-
si":
Legnu u vrbe vode nadole.
Preleti grane veerwe jato.
Ko da su preko nas zvezde prele
Putuje u beskraj nono zlato.
14
(Podvukao J. D.)
Ova pjesma je u znaku povratka pjesnikog subjekta Tisi i zaviaju
poslije ratnog potucawa u izbjeglitvu. To je povratak zelenilu, mo-
noj rijeci i prirodi koji mogu da izlijee od ratnih trauma i da operu
oi jo mutne od paqevina:
Pod belim drumom tee nizina:
Vraam se na Tisu posle rata.
Oi jo mutne od paqevina
Trae zeleni mir paprata.
Jo stoji stara vrbova uma
to prua ruke u mutnu Tisu.
I un me eka na kraj druma.
A dani detiwstva prohujali su.
Pjesniki subjekt je ve bivi djeak, oiju mutnih od ratnih pa-
qevina, koji dolazi Tisi kao qekovitoj vodi koja e oprati i oistiti
ratne tragove, ali i sa osjeawem melanholije, toliko svojstvene Rai-
koviu. Uspomene na djetiwstvo kraj Tise pokazuju se qekovitim i me-
lanholinim istovremeno. I dok u reku poniru zrake zadwe" i beli
se mesec pun ko vime", pada suton u kojem se zguwava qekovita melan-
holija nad Tisom:
Sutowem Tisa tajne prede.
Minula leta ume iz grana.
560
14
Dnevnik o poeziji, str. 348.
Jo uvek mau dve vrbe blede
Kao dva bela, daleka dlana.
Pjesnik jo nije bio izuio majstorstvo lirskog zguwavawa. Ne-
kad je tu lirsku gustinu postizao, kao u ovoj strofi, ali je pjesma kao
cjelina nekad preduga i razvuena. Tako je i sa pjesmom Ispovest o
povratku"
15
sa ponekim sjajnim stihom ili pjesnikom slikom (Proe
i nae detiwstvo, setno, / Ko vowak koji obrali nismo"), ali tride-
set i jedna strofa je duga pjesnika staza i preveliko iskuewe za lir-
sku gustinu mladoga pjesnika. Ali i u toj pjesmi nae se poneki stih,
ak i strofa, u slavu qekovite rijeke i wenih bijelih obala:
Kroz glad po svetu, reko u peni,
Kad se na oi samo gar javqa,
Obale tvoje bile su meni
Beli san to se veno obnavqa.
Samo je takva ewa dovela
Dan bliski, kada se pesma ula:
Nije u ratu obala bela
Pod tamom olova potonula.
Rijeka i wena obala pokazuju se nadmonijima od rata i razarawa:
one ne tonu pod tamom olova a imaju za pjesnikog subjekta snagu vje-
nog obnavqawa.
Pjesma Na davnim vodama"
16
takoe varira temu djetiwstva i mo-
tive iz prethodnih pjesama stvarajui i sugeriui istu onu qekovitu
melanholiju od prolih radosti djetiwstva i aktuelne privlanosti
Tise. Pjesma poiwe slutwom proqea: dok djeca po woj crtaju osmice,
Tisa ispod leda sluti proqee, un i ptice. Slijedi pjesma kosa, pa
odmrzavawe zaleene rijeke, a sve to prati vjena wenost zelenila i
drvea, i pad zvijezda po pijesku. Na kraju se najavquju leperi i pje-
sma se poentira najavom dolaska splavara:
Sa suncem, na telu bakarne boje,
Otisnue se rekom splavari:
Mahae s keja ruke i hvoje
Dok uokolo smiraj krvari.
Ova blaga qekovita melanholija karakteristina je za prvu fazu
Raikovievog pjevawa o Tisi; za fazu mladog povratnika iz ratnog iz-
bjeglitva qekovitoj zaviajnoj rijeci, odnosno za period do 1950. go-
dine. Neke od ovih pjesama bile su dugo zarobqene" u prvoj zbirci,
koja je najee izostajala i iz pjesnikovih bio-bibliografskih biqe-
aka: Raikovi obino nije Detiwstva unosio u spisak svojih kwiga,
561
15
Isto, str. 349352.
16
Isto, str. 354.
a popis bi obino poiwao Pesmom tiine.
17
Zato su one rijetko ana-
lizirane. Postale su dostupne pojavom Nultog ciklusa i Raikovievih
Sabranih dela, ali ni tada u potpunosti. Zato nam se ini vanim ovaj
rani period pjevawa o zlatnoj Tisi kojoj se pjesnik vraa poslije rata.
Tisa je postala simbol tog povratka i simbol oiewa od ratnih tra-
uma i ratnog gara u oima.
2.1.
Kao prva Tisa" ostala je da se pamti pjesma napisana 1956. godi-
ne, a objavqena u zbirci Kasno leto.
18
I ona tematizuje povratak pje-
snikog subjekta Tisi; potvruje Tisu kao motiv povremenog vraawa:
To se ti vraa Tisi. Sluajno.
Drugo lice je znak uspostavqawa dijaloga lirskog subjekta sa sa-
mim sobom, ime se problematizuje sluajnost povratka. Nabrajawem i
reawem slika evocira se svijet djeatva i uspomena koji lirski su-
bjekt nuno i neposredno vezuje sa Tisom. Upitni ton potkopava isti-
nitost i uvjerqivost iskaza iz prvog stiha, pa se rjeca zar ponavqa
kao anafora (Zar tako, Zar sluajno, Zar tako sluajno, Zar staru) i
znak novog ritmiko-sintaksikog i semantikog talasa" u pjesmi.
Povraci Tisi se pokazuju kao neminovnost; kao vraawe nekoj emotiv-
noj ii. Lirski subjekt je morao da ugleda amac na banatskoj strani
privezan"; vrbe sa posivjelim stablima od muqa sa kojih je skidao ma-
hovinu i kriom puio, puteqak kojim je uzbueno uhodio qubavnike;
mjesto na kojem je prvi put zabacio udicu bez mamca; zid na kojem je
htio da probije rupicu kako bi zaklowen posmatrao svijet s one stra-
ne". Ako se problematizuje prolost djetiwstvo i djeatvo na Tisi
problematizuje se i identitet samog lirskog subjekta, vrijeme i pro-
stor provedeni bez Tise:
I ta se to s tobom desilo
Je li?
Ako je povratak Tisi sluajan, onda mora da se sa lirskim subjek-
tom dogodilo neto krupno.
U pjesmama o Tisi neprestano se prepliu ivot i poezija, fak-
tiko i fikcionalno. I sve vie e se faktiko fikcionalizovati.
Nije pjevawe o Tisi samo namjetawe i okretawe rijei:
Zar staru opet igru ponovo da otpoiwe
Da rei nameta
I okree?
562
17
Stevan Raikovi, Pesma tiine, Prosveta, Beograd 1952.
18
Kasno leto, Zagreb 1958.
nego susret sa intenzivnim emotivnim sreditem najosjetqivijeg i-
votnog doba, od ega se lako moe zaplakati:
Sedi na kamen
Kao to u pesmama si uvek sedeo.
Nikoga nema.
Moe se i zaplakati.
O isprepletenom osjeawu doivqavawa sopstvenog ivota i sop-
stvene poezije Raikovi eksplicitno kae da je to jedna od onih zao-
stalih, ali i najveih iluzija, od koje se neu nikada osloboditi: toli-
ko su se u meni decenijama opsednutim i zabavqenim literaturom
pomeali imaginarni i realni ivot, stvarnost i poezija, da mi se u
daleko pretenijem delu i najobinije svakodnevice uini da je to dvo-
je apsolutno isto i da je izmeu ova dva u sutini sasvim suprotsta-
vqena pola izbrisana gotovo svaka granica".
19
To preplitawe, i sve vee uplitawe neposrednih stvarnosnih i
ivotnih elemenata u pjesmu sve je uoqivije iz pjesme u pjesmu o Tisi,
pa u Zapisima o crnom Vladimiru,
20
a najvea u Stihovima iz dnevnika
21
i
Fascikli.
22
2.2.
U pjesmi Tisa ",
23
ispjevanoj 1960, a objavqenoj u zbirci Tisa
1961. godine, dat je prvo recept kako se pravi pjesma, pa se onda taj re-
cept u ovom sluaju u sluaju Tisa" odbacuje kao neprimjeren. Re-
cept za pjesmu je dat kao opis igre piqcima: prvo treba o Tisi neko-
liko rei / Probuditi u glavi / Izmisliti onda jo nekoliko (koje se
za pesmu / izmiqaju) / I premetati ih / I gurkati / Kao piqke /
Oprezno provlaiti rei kroz kapiju pesme". Pjesma je kombinacija
probuenih (evociranih) i izmiqenih rijei, prebaenih, kao u igri
piqaka, kroz kapiju pjesme.
Kada bi takav recept uspio, pjesnik bi dobio jo jednu pjesmu, koju
bi u sebi ponavqao idui opustjelom ulicom u popononim povracima
kui.
Ali ovo je pjesma o tome kako o Tisi ne moe nastati pjesma ni po
kakvom receptu. Tisa, prosto, odbija da tee kroz pjesmu; odbija izmi-
qene rijei o sebi, jer ona nije izmiqena rijeka, nego rijeka pje-
snikovog djetiwstva koja tee duboko kroz wegov ivot:
Ali Tisa je istinska u mom ivotu
I woj ne mogu dodati rei koje se za pesme izmiqaju.
563
19
Dnevnik o poeziji, str. 339340.
20
Stevan Raikovi, Zapisi o crnom Vladimiru, izdawe autora, Beograd 1971.
21
Stevan Raikovi, Stihovi iz dnevnika 19851990, Novi Sad, Matica srpska,
1990.
22
Stevan Raikovi, Fascikla 1999/2000, SKZ, 2004, kolo 96, kw. 639.
23
Tisa, Prosveta, Beograd 1961.
Tisa detiwstva!
I ja to neu:
I Tisa nee vie da tee kroz moju pesmu.
Jer tee duboko kroz moj ivot.
Tisa detiwstva!
(To nije ponornica
Ali je bar ovog trenutka niko videti nee.)
I ovo je pjesma o neumitnom vraawu opsesivnom motivu, odnosno
opsesivnoj ivotnoj iwenici, pa e Raikovi podsjetiti i na na-
slov amerikog romana Jedno drvo raste u Bruklinu, ukquujui ga kao
citat u svoju pjesmu:
Jer svako ima pesmu o neemu emu se vraa
U svom kratkom ili dugom ivotu:
Jedno drvo raste u Bruklinu"
Drugo onamo
I onda neko na hiqaditom nekom mestu
Koje kao da nije niije
I koje zove
Da ne bi na wemu drvo raslo
Il tekla reka
Kao uzalud.
Svaka pjesma o Tisi je, dakle, pjesma o povratku; povratak sm.
2.3.
Tisa "
24
je znatno dua i dramatinija pjesma najdua pjesma
o ovoj rijeci podstaknuta poplavama.
Dugo se nisam ni setio Tise"
kao da pjesnik pokajniki zapoiwe pjesmu, ali je zato voqena rijeka sa
novina uskoila naslovom u pjesmu. Novinski naslovi postaju ne samo
izazovi i podsticaji za Tisu ", nego i weni sastavni dijelovi,
ugraeni i grafiki istaknuti citati, poreani po gradacijskom nizu:
od upozoravajueg Tisa raste, preko prijeteeg Tisa preti, razornog
Tisa hara, pogubnog i traginog Tisa je odnela i svoju prvu rtvu, do
gotovo ratnikog odnosa Tise i vojske Tisu je vojska pokorila.
Tisa raste i rastui ulazi u pjesmu, u asu kad je u pjesnikom su-
bjektu bila evo najnie pala", pa danima ne silazi sa novinskih stu-
564
24
Balada o predveerju, str. 4756.
baca. Uz Tisu se u novinama vezuju rijei pjesniku udne i sa Tisom,
koju on zna i voli, nespojive. Tako dolazi do novog ouewa. Pjesnik,
koji se legitimie kao wen jedini i najverniji qubavnik od kada te-
e", ostaje zauen tom promjenom jezika kojim se o Tisi govori i pi-
e, rijeima koje uz Tisu ita. Tisa se ouuje i u samim pjesnikovim
oima:
I umesto onih
I onakvih
Ili bar nekako i po neemu slinih
Rei
Koje sam
Ja
Kao wen moda jedini i najverniji qubavnik od kada tee
Vezivao uz to ime
Sad vidim i neke rei neobine
I skoro tue
I sasvim nespojive.
Umjesto veselog i srenog djeaka, ili pak onog povratnika iz rata
koji tu trai, i nalazi, utjehu, oiewe i okrepqewe, sada pjesnik
vidi qude s vreama punim peska", koji podiu zidove du obala Ti-
se, obala koje pjesnik doivqava kao sopstvene. Ti zidovi mu se ine
beskrajnima i besmislenima.
Ali za Tisu se vezuju i sasvim opasne" rijei, kao da se pria o
nekoj opakoj bolesti" ili o razbojniku (Tisa hara), ili divqoj zvijeri,
pa i sama rije Tisa, bez glagola, postaje zmijska i zmijolika, upakova-
na u dnevne novine. Tisa-dragana preobraava se u podzemno, htonsko i
opasno bie, u Tisu-zmiju.
Kada je odnijela svoju prvu rtvu, ona postaje neto maligno, smr-
tonosno,
Kao da krije u svojim slovima
I neto neizbeno
I strano
Kao maligno.
Najzad, na Tisi je uhvaena i slika godine":
Evo kolevke na slici
Kako se quqa
Sama
U poplavqenom dvoritu.
Prazna kolijevka u mutnoj vodi koja sve plavi izraz je pustoi i
ugroenosti raawa. Tisa doivqava mnogobrojne metamorfoze od
qubavnice, preko zmije, do oliewa maligniteta i poludjele rijeke koja
je izgubila svoje obale. Slijede drastine pojedinane slike: pijetao je
uzletio na dimwak, a ulicom plovi trbuh jedne rie krave.
565
Pjesniki subjekt nema argumenata da brani rijeku qubavnicu, ali
uti o woj u znak zahvalnosti to je nekad sakrila neku wegovu prete-
ku misao ili pla, duboko i vjerno uvajui tajnu.
Slova u imenu opasne rijeke rastu, postajui vea od slova kojima
se oznaava novina ili piu imena dravnika. Wen znaaj je u sra-
zmjeri s opasnou koju donosi.
Povratkom u svoje korito, Tisa se ponovo vraa i pjesnikom su-
bjektu: postaje nanovo krotka qubavnica o ijoj bolesti i ludilu vaqa
utati.
Ali kraj pjesme ne dolazi povratkom Tise u korito; kraja, zapravo,
nema:
I pravog nekog kraja
Izmeu mene i Tise jo neima.
Evo pesnika
Koji tamnuje u svom motivu
Kao u nevidqivoj i tekoj nekoj kui.
Pjesnik zavrava Tisu " uvoewem jo jednog omiqenog motiva
i simbola motiva ptice odnosno zdruivawem ptice sa Tisom i
sa samim sobom. Ugledavi pticu kako ukoso prelazi preko wegovog
prozora, nestajui u plaveti zajedno sa wegovim mislima, sluti da i
ptica i wegove misli sad lete iznad Tise, gledajui je Kako lagano /
I urno / Zamie / Iza zelenih ada / I krivih okuka"; ponovo ona
stara dobra Tisa koja se voli i sa kojom nema kraja.
Erotizacija rijeke uvodi temu pratawa prestupa u ime qubavi.
Tako je Tisa pomalo i qubavna, pratajua pjesma.
2.4.
etvrtu Tisu" Raikovi nije ispjevao; napisao je esej Umesto
etvrte Tise".
25
Djelovi tog eseja citirani su na poetku ovoga rada.
Esej je, zapravo, samootkrivalaki: on prati razvoj motiva Tise u Rai-
kovievom pjesnitvu; prati Raikovieva vraawa Tisi, a onda dobi-
ja svoj siejan tok i poentu.
Jo od 1956. godine, od pjesme Tisa", a pogotovu od Tise "
(1960), pjesnik je imao osjeaj da e wegova ivotna preokupacija ovom
panonskom rijekom ostati nezaobilazan lajtmotiv" u wegovim stihovi-
ma, kao nekakvo povremeno ogledalo". Poslije deset godina dola je i
trea Tisa" (1970), a onda i jedan podsticaj: izdavaka kua Tiski
cvet" pozvala je pjesnika na saradwu i on se odazvao idejom da se Ti-
sa" pojavi na srpskom i maarskom. Raikoviev prijateq, pjesnik Fe-
renc Feher, pratio je svojim prevodima sve Raikovieve Tise", pa je
566
25
Dnevnik o poeziji, str. 306312.
dvojezino izdawe uinilo da Tisa ostane u pravom geografskom i lin-
gvistikom zaviaju.
26
Na kraju ovog zapisa Raikovi opisuje svoj oprotaj od pjesnika
Ferenca Fehera na novosadskom Novom grobqu 2. avgusta 1989. godine,
na pravoslavni Ilindan. Uz kratku besjedu, Stevan Raikovi je nad
grobom prijateqa, koji je wegovim Tisama" dao paralelan ivot na
maarskom jeziku, izgovorio svoj prevod Feherove pjesme Epitaf", kao
uzdarje. etvrta Tisa", neispjevana, postala je zapis o prijateqstvu
meu pjesnicima i meusobnom prevoewu, o ivotu Tise" na dva je-
zika, o znaaju i visokoj cijeni prevoewa, o jednoj smrti i o sjajnom
prevodu Raikovievom Feherovog Epitafa" na srpski jezik:
Epitaf
Dobro mi je ovde u tami van sveta:
U dupqama su mi etiri krupna cveta.
Leim nasamo meu borovima.
U mome carstvu samo trave ima.
Nek bude ta bilo, doekau i to:
Uvo mi je na svet nasloweno, skrito.
Ovde ne moe ni Bog da me prene.
Nabaci i ovu grudu jo na mene.
27
2.5.
Pjesma Tisa ()"
28
iz Fascikle zavrni je i najtraginiji akord
Raikovievog pjevawa i vraawa Tisi. U pjesmu nas opet uvode novi-
ne, odnosno prozni tekst Iz novinskih izvetaja". Taj uvodni novin-
ski tekst zavrava se trima takama, a tri take stoje i ispred prvog
stiha, tako da se itaocu sugerie da se stihovi bukvalno nastavqaju na
novinski izvjetaj; da se ispredaju iz wega:
Krajem januara, usled otapawa snega, nivo vode akumulacionog je-
zera kraj rudnika plemenitih metala srebra i zlata u Transilvaniji, u
blizini naseqa Baja Mare, toliko se podigao, da se na jednom mestu
zbog neregularne tehnologije prelio preko brane Tom prilikom,
vode zagaene cijanidom, dospele su u reicu Lapo, potom u Samo,
pa u tok Tise
(Iz novinskih izvetaja)"
Evo ih
Najzad
Kako dotiu
567
26
Stevan Raikovi, Tisa, Tiski cvet", Novi Sad 1996.
27
Dnevnik o poeziji, str. 311.
28
Stevan Raikovi, Fascikla 1999/2000, str. 4446.
I u (usporeni) krvotok
Autobiografske lirike
Jednog pesnika:
Od zatrovane ilovae
U zlatnu boju
Lano odevene
I sa svojim
Na lea
Izvrnutim
Ribama-samoubicama
Koje se na (izmiqenom) suncu
Poput
Onog biblijskog srebra
Sablasno qeskaju
Novinski izvjetaj i stihovi spajaju faktiko i fikcijsko. Pje-
snik, zacijelo, zamiqa dolazee otrovne talase Tise i osjea ih kako
dotiu u wegov usporeni krvotok autobiografske lirike. Dolazi do, za
liriku i za Raikovia, toliko karakteristinog proimawa pjesni-
kog subjekta i tzv. objektivnog svijeta, do identifikacije pjesnikog
krvotoka autobiografske lirike i Tise.
Ve u novinskom izvjetaju javqaju se, pjesnikovom rukom podvue-
ni, plemeniti metali, zlato i srebro. U stihovima se uz Tisu takoe ja-
vqa zlatna boja, podvuena, i biblijsko srebro, ali ovog puta to nije
plemeniti zlatni talog ranih doivqaja, nego aluzija na Apokalipsu,
odnosno Otkrovewe Jovanovo sablasno se, poput biblijskog srebra,
qeskaju ribe samoubice, a vode su u zlatnu boju zatrovane ilovae lano
odjevene. Trovawe rijeke-krvotoka znak je poqedweg vremena", uasa
s kraja dvadesetog stoqea, opte kontaminacije zemqe, vode, vazduha i
vatre. Ne zaboravimo, Tisa ()" je tampana u Fascikli, u kwizi koja
govori o optoj kontaminaciji na razmeu milenijuma.
Prizori, koji se muwevito smjewuju u pjesnikovoj imaginaciji, li-
e na neki poludjeli kaleidoskop, pa pjesnik jedva razaznaje
Kako se priobalna divqa
Spokojno
Pribliava vodenom rubu
Kao svojoj posledwoj ai
Nastupa opte trovawe vodenog i priobalskog ivota: poslije ri-
be mirno i nevino strada divqa u prirodnoj eqi da utoli e, a on-
da se javqaju ptice, tako karakteristine za Raikovievu liriku, koje
pjesnik vidi i u svom kaleidoskopu ve zatvorenih oiju:
568
I jedno suicidno jato
Koje nisko
Nadlee
Nad wegovom kontaminiranom lirikom.
Nije samo Tisa ()", nego i cijela Fascikla kontaminirana li-
rika Stevana Raikovia, nad kojom, eto, nadlijee suicidno jato".
Zavrna pjesma o Tisi je, dakle, u znaku Raikovievog gorkog pje-
vawa i svjedoewa o uasima u Srbiji na razmeu drugog i treeg mile-
nijuma. Motiv Tise se razreava u znaku kontaminirane lirike, bolno
i neutjeno. ivot i poezija se surovo prepliu u znaku otrova, bombi
i opte kontaminacije biblijskim srebrom i zlatom i modernim osi-
romaenim uranijumom. Zlatna Tisa djetiwstva preobraava se na kra-
ju u otrovanu rijeku sa apokaliptinim zlatom i srebrom. Zlatni Pek
je potonuo; Tisino zlato je otrovno.
3.
Vaqalo bi se sada pozabaviti Raikovievom Lirikom o vodi"
kako glasi naslov jedne wegove pjesme odnosno pozabaviti se pjesma-
ma koje tematizuju vodu izvan dviju osnovnih rijeka, zlatnih rijeka, Pe-
ka i Tise. Zbirka Prolazi rekom laa
29
ne bi bila graa za ovakvo ispi-
tivawe; ovdje bismo razmotrili pet-est Raikovievih pjesama, te-
matski i znaewski razuenih, ali objediwenih temom vode. Ciq nam
je da ukaemo na raznovrsna znaewa vode u Raikovievom pjesnitvu,
ali i na raznovrsnost i bogatstvo znaewa u pjesmama u kojima je voda
dominantan ili meu dominantnim motivima.
Pjesma Lirika o vodi"
30
pokazuje Raikovievu prisnost s ovim
elementom", ali moe biti reprezentativna i za razmatrawe odnosa
pjesnika i svijeta, pjesnika i prirode. Postoji obostrana tewa i
pjesnikog subjekta i vode za izjednaewem i sjediwewem. Pjesniki
subjekt je svjestan da je to jedinstvo subjektivna iluzija, ali je to toli-
ko dubok doivqaj da se u to sjediwewe istinski povjeruje:
Kad vode osete da prilazim one postaju mirne,
Izjednae se sa mnom i ja postajem kao one.
Vode dobijaju oi, ruke i noge lirskog subjekta, a laka mahovina
vode" guta wegov potiqak, dok on mirno otplovquje postajui u vodi
stablo tiine". Qudsko tijelo i ribe podvodni svijet uestvuju
u zajednikoj igri, gradei neku neobinu privremenu geometriju koja
se za tren rastura". Jedinstvo je gotovo apsolutno, pogotovu to je pje-
sniki subjekt ovjek tiine i vode.
569
29
Stevan Raikovi, Prolazi rekom laa, Matica srpska, Novi Sad 1967.
30
Balada o predveerju, str. 13.
U pjesmi Reka"
31
ima neto od impresionistikog doivqaja svi-
jeta. Na rijeku se gleda kroz pukotinu u daari, pa pjesniki subjekt
ima sasvim neobian doivqaj:
Kako pomerim glavu tako pomeram i reku
Svijet je ono to se vidi i uje, to nam saoptavaju ula i to
mi primamo utiscima:
Svet je ono to gledam: ta iskomadana riba
Koja se na vatri, sa moje desne strane, pui.
Svet je ono to ujem: ta vatra koja mi pevui
O krtom deblu to je trulilo sred sparuenoga gliba.
Kako gasne sjaj dana i sunca, tako i rijeka mijewa boju i izgled
srebro se pretvara u olovo". ula grade slike i metafore za osjetqivu
duu.
Iz daare, s pogledom kroz wenu rupu na rijeku, ne svie dan,
nego rijeka svie i weno srebro se pomjera pomjerawem glave pjesni-
kog subjekta. Kao da je cijela pjesma zamiqena kao igra takom gledi-
ta:
Kao da je bila mala no, gle, reka svie.
Kako pomeram glavu pomeram i srebro weno.
Otvarawe vrata i krupniji plan slike ostavqeni su za samu poentu:
Otvaram vrata: svet stoji sa neto tajne kao prastaro otkrie.
Svijet je uvijek udo, uvijek sa neto tajne", pa je oksimoron
prastaro otkrie" upravo briqantan u poenti.
Svijet je onakav kakvim ga ja vidim", napisae Stevan Raikovi
u svom Dnevniku o poeziji ovu reenicu kao podnaslov, a zapravo je rije
o citatu, to saznajemo na kraju pomenutog zapisa:
Jo u ranoj mladosti nabasao sam na openhauerovu misao, koja
mi se otad, pa do sada, uveliko inila kao da je i moja: 'Svet je onakav
kakvim ga ja vidim'."
32
Izuzetna je i svake hvale vrijedna Raikovieva pjesma Mova-
ra",
33
kojom se najavquju pjesme o ritu. Sva je u znaku broja pet: sasta-
vqena je od pet strofa sa po pet stihova.
Prva strofa dovodi u sumwu smisao traewa zvunih rei"; smi-
sao pjesnikog posla: ne bi li bilo boqe sjediti negdje me movara-
ma" u blagom strahu sebe snaiti. Ovaj blagi strah toliko est kod
Raikovia i tako esto previan u kritici, emotivni je kvalitet i
neobina nijansa prve strofe. Cijela pjesma je, potom, razvijawe ove
570
31
Kamena uspavanka, str. 145146.
32
Dnevnik o poeziji, str. 240.
33
Kamena uspavanka, str. 139140.
neobine negovijetene mogunosti. Druga strofa razvija sliku sjede-
wa na pawu nasred nekog ostrva u ritovima, s nogama u prastarom vo-
ru od korewa", tako da su se izmijeale noge i korijewe, a pjesniki
subjekt se sjedinio s prirodom. Taj preobraaj u drvo dolazi sa treom
kvintom: pjesniki subjekt obrasta u koru, a kroza w, kao jedini sok
to kroz drvo struji, prostruji misao o tome da li je to on nestao ili
je svijet iezao bez traga i znaka. To osjeawe varqivosti i sebe i
svijeta, ta nepouzdanost postojawa, takoe je karakteristina za ovog
pjesnika i nedovoqno je uoena u kritici. Ovakva slika svijeta kulmi-
nira u etvrtoj kvinti:
Pa onda vetar odnekuda: okolo zahuji
I uini se da je nestanak bio jo davnije.
To upqa kost vremena od svoje praznine bruji.
Otvori oi: ovaj svet i jeste i nije
Dok ruka ti pruena u kasno sunce, gle sva ruji.
Glagolska rima (zahuji, bruji, ruji) pojaava onomatopeju vjetra i
brujawe praznine upqe kosti vremena; pojaava onaj blagi strah s po-
etka, doprinosei istovremeno eufoniji pjesme, odnosno saglasju zvu-
awa i znaewa. Briqantna pjesnika slika, zvuna i vizuelna isto-
vremeno brujawe upqe kosti vremena na vjetru pojaava doivqaj
nepouzdanosti i ambivalentnosti svijeta: ovaj svet i jeste i nije.
Najzad, zavrna strofa donosi promjenu pozicije pjesnikog su-
bjekta: on ustaje, ostaje paw, treperi trska, a ibqak o sutrawem da-
nu baje", gdje leksema baje unosi aroliju u sliku gradi metaforu,
stvara zaudnu atmosferu arawa i bajawa, tajanstvenog obreda u kojem
inodejstvuje biqe prizivajui blagodet sjutraweg dana. Pjesma se po-
entira zavrnim, refleksivnim, autopoetikim stihom o odnosu pje-
snika i svijeta:
Svet izgleda postoji dok nemir o wemu traje.
Svijet je izrazito subjektivizovan; wegovo postojawe zavisi od ne-
mira o wemu. Tek svijet koji budi nemire uistinu postoji, i ima smi-
sla postojawa. A taj nemir o svijetu, na kraju pjesme, povratak je pjesmi
i traewu zvunih rijei, od ega je pjesniki subjekt na poetku pobje-
gao. Jer bez pjesme i bez loginog spoja zvuka i znaewa nema ni izraza
nemira o svijetu. Tako je opisan magini krug: od bjekstva od traewa
zvune rijei do povratka izrazu nemira o svijetu kao potvrde i sebe i
svijeta.
Sloene emocije proimaju i pjesmu amac u ritu".
34
Lirski su-
bjekt se probija na crnom amcu izmeu vrba traei mir, a nalazi
rasprskavawe bola":
571
34
Isto, str. 147148.
Zali smo ovde da se mir i niz nas slije
A tek se u wegovom srcu, gle: na bol rasprskava.
Crna boja amca je povod da se postavi pitawe o boji sopstvenog
ivota i da se izrazi osjeawe potkopavawa sopstvene biti, nasuprot
stvarima koje su najistinskije":
Okolo nas su stvari, ko nikad, najistinskije,
A naa se bit me wima ko pesak potkopava:
amac je crn od katrana, a ivot na kakav li je?
Lirski subjekt je u ritu ve danima", gdje se u tiini odmara od
gradske buke, ali tiina kod Raikovia moe da se izokrene u svoju
suprotnost i da pokae kanxe koje grabe", a da se melem pretvori u
otrov i ludilo. Spasonosno se preobraava u nepouzdano i pogubno:
Ve danima sam u ritu (tek sluajui ptice i abe)
Skupqao po kap melema u oko, u uho, u grudi,
Al izvrnu se tiina u kanxe koje grabe
A melem posta otrov od kojeg se tiho ludi
A moje snage bez pravca, otupqene i slabe.
Preobraava se poznato u nepoznato, sigurno u nesigurno, pa e
lirski subjekt u dragom ritu nou zalutati, osuen da eka sunce (kao
spasonosno pismo)".
Raikovieva lirika vrhunskom tananou hvata drhtaj trske iznu-
tra u mirnoj vodi i erotizuje doivqaj poreewem tog drhtaja trske sa
drhtajem djevojaka:
Sad gledam: vode su mirne i to trske drhte iznutra
Kao to se wiu devojke, same, iz svoje mladosti.
Ali ova slika vie ne vraa doivqaj rata na neto melemno i
spasonosno, kakav je bio u poetku.
Sa druge strane, u drugoj pjesmi sa slinim ambijentom (U ri-
tu"
35
) ak i trule zna da lijei. etiri prva katrena su deskripcija
rita, a tek u petom, i to u posqedwa dva stiha u poenti dolazi do
subjektivizacije doivqaja; tek tu se javqa prvo lice jednine kao izraz
saglasnosti stawa pjesnikog subjekta i svijeta rita. Truqewe u ritu
nalazi direktan odziv i sjenku na pjesnikovom srcu. Tu su se u ritu
nali na istoj crti dah smrti i dah ivota. Naveemo drugi, e-
tvrti i peti katren:
Rit krije pticu nepoznatu
I nekom tajnom otie ilom.
U ispucalom bivem blatu:
Le ribe s rodinim krilom.
572
35
Stevan Raikovi, Pesme, SKZ, 1990, str. 233.
()
O, ta je trule zdrava, lei.
(Dah ivota i zadah smrti
Na istoj su se nali crti.)
U rizi paw pred mrakom klei.
I dok nad ritom dan polako
Naetu svetlost gasi, tuli,
Oseam sasvim blizu kako
Komad mog srca negde truli.
Raikovieva melanholija progovara najsnanije na samom kraju
kao ve u ranim pjesmama o Tisi prepoznata gusta, qekovita melanho-
lija; kao izraz najdubqe saglasnosti srca i susretawa ivota i smrti u
truqewu u ritu. Voda se, kao i zemqa a u ritu su neodvojive poka-
zuje i kao smrtodajna i kao ivotodajna, kao veliki grob i velika koli-
jevka.
Motiv truqewa javqa se i u Ponornici",
36
koja je ispjevana kao
dijalog sa pjesmom:
Ja trunem od misli da u tek da trunem.
Pjesniki subjekt je u dramatinoj i ne naroito uspjenoj potra-
zi za pjesmom i rijeju, a motiv ponornice se javqa na samom kraju pje-
sme, u poenti, u poreewu, odnosno pjesnikoj slici:
Sedim eto s vama no silazi na nas
U sluhu mi rei, na usni poneka.
ivim skriven kao ponornica reka
to je tekla jue, a presahla danas.
Zahvaqujui povlaenom mjestu, slika postaje pjesniki simbol;
oliewe stawa samog pjesnikog subjekta. Kao da se ovom slikom i ovim
simbolom Raikovi pribliio svome prijatequ, pjesniku Skenderu
Kulenoviu, koji ima i pjesmu i roman s naslovom Ponornica.
37
Zacijelo, motiv vode u Raikovievoj poeziji pokazuje se veoma ra-
znovrsnim i razuenim, znaewski i slikovno veoma bogatim. Rijeka je
samo jedan, najistaknutiji i najfrekventniji, wegov pojavni oblik.
573
36
Isto, str. 246247.
37
Skender Kulenovi, Izabrana djela I, Pjesme, Veselin Maslea", Sarajevo 1971, str.
140. Skender Kulenovi, Ponornica, Beograd, Nolit, 1977.
Jovan Deli
LYRICAL POETRY ABOUT WATER: ON TWO RIVERS ON GOLD,
POISON AND UNDERGROUND STREAM
S u m m a r y
The paper first follows the motives of two homeland rivers, the Pek and the Tisza.
Both rivers carry a gilding of childhood and homeland, but the attitude to them is re-
solved dramatically: the Pek was transformed into an underground stream, and the
Tisza became a poisoned river and an announcer of the coming Apocalypse.
Then the paper follows Raikovi's attitude to water, his lyrical poetry about wa-
ter" and establishes the polysemy of this element which in Raikovi's poetry becomes
one of the central motives with a broad spectrum of suggestive symbolic meaning.
574