IZ KNJIGE:

I. MI, VIKTORIJANCI----------------------------------------------------------------------------- 9.
Kau da je poetkom sedamnaestog stoljea jo postojala izvjesna prostodunost. Obiaji
nisu zahtijevali nikakvu tajnost...tijela su se 'epurila'. Za ovim svjetlom dana uslijedio je
kratak suton pa jednoline noi viktorijanskog graanstva. Od tada je seksualnost briljivo
zatvorena. Uvuena je u stan. Utamniava ju suprunika porodica. Ona je potpuno utapa u
ozbiljnost zadatka razmnoavanja. O seksu se uti. Brani par, ozakonjen i rodan, namee
svoju volju. On se namee kao uzor, poprima vrijednost norme, zadrava istinu, ne liava se
prava da govori zadravajui za sebe naelo tajne. str. 9.
Za ono to nije usmjereno ka raanju ili preobraeno njime nema vie ni vjere ni zakona. A ni
prave rijei. Ono ne samo da ne postoji, ve ne smije postojati i samo li se malice ispolji -
djelima ili rijeima - bit e primorano da iezne... U tome je odlika guenja (la
repression)...ono uglavnom djeluje kao osuda na iezavanje, ali isto tako i kao zapovijed da
se uti, potvrda o nepostojanju i zakljuak da, sukladno tome, i nema to da se kae, ni da se
vidi ni da se zna. Javne kue i bolnice bit e mjesta trpeljivosti: prostitutka, muterija i
svodnik, psihijatar i njegova histerina bolesnica - ti 'drugi Viktorijanci' govorio je Stephen
Marcus... Samo tu divlji seks ima prava na istinske, ali vrsto omeene i izdvojene oblike, na
potajne, ograniene, propisane razgovore. Drugde je moderno istunstvo svuda nametnulo
svoju trogubu odluku o zabrani, nepostojanju i utnji. str. 10.
Objanjavaju nam da se guenja - poto je ono jo od klasinog doba zbilja osnovni vid veze
izmeu vlasti, znanja i spolnosti - moemo osloboditi samo po visoku cijenu: potrebno bi bilo,
nita manje, no prekoraiti zakone, dii se protiv zabrana, provaliti rjeju... i uvesti pravu
novu ekonomiju u mehanizme vlasti; jer politika uvjetuje i najmanji bljesak istine. 10-11.
Doba guenja nastalo je u 17. stoljeu...otpoelo je istovremeno kad i razvoj kapitalizma: ono
je sjedinjeno s graanskim redom. Seks...se ne moe usuglasiti s opim i pojaanim
uvoenjem u rad. str. 11.
Tko se tako izraava ( govori slobodno o seksu ), stavlja se, do izvjesne mjere, van vlasti; on
uzdrmava zakon: on unaprijed uzima, ma koliko bilo, buduu slobodu. Zbog toga se danas o
seksu govori tako sveano. str. 12.
Govoriti protiv vlasti, rei istinu i obeati uivanje, povezati jedno uz drugo ozarenje,
osloboenje i umnoene naslade, odrati govor kojim e se sjediniti revnost da se sazna, volja
da se izmeni zakon i oekivani vrt uivanja eto ta u nama nesumnjivo potpiruje estinu da
o seksu priamo u smislu priguivanja; to,verovatno, objanjava i trinu vrednost koju
pridajemo ne samo svemu to se o njemu kae, ve i prostu injenicu da veoma paljivo
sluamo one koji iz njega hoe da izvuku dobiti. Konano, naa je civilizacija jedina u kojoj
poslenici posebnih slubi primaju platu zato da bi sluali svakoga kako im u poverenju govori
o svom seksu: poto elja da se o tome govori i korist koja se od toga oekuje uveliko
prevazilaze mogunosti sluanja, neki su svoje ui ak izdali pod zakup. str. 12.
Zamisao o obuzdanom seksu nije...samo teorijska stvar. Potvrda spolnosti koja nikada nije
bila pritisnuta s veom strogou no u doba licemjerne buroazije, poslom pretrpane i
sraunate, spaja se s pretjeranou govora iji je cilj otkrivanje istine o seksu, istinsko
preinaenje njegove ekonomije, obaranje zakona koji njime upravlja, mijenjanje njegove
budunosti. Iskazivanje potlaenosti i oblik provovijedi upuuju jedno na drugo; oni se
uzajamno pojaavaju. str. 13.
U odnosu na ono to bih nazvao hipotezom o priguivanju mogu se javiti tri velike
nedoumice: 1) Da li je priguivanje seksa povijesno oigledno? 2) Da li je unutranji sklop
vlasti, a posebno vlasti koja je stavljena u djelovanje u jednom drutvu kao to je nae, zaista
odgovoran za bit poretka priguivanja? 3) Da li se kritika rije koja se upuuje priguivanju
ukrta, da bi mu preprijeila put, s mehanizmom vlasti koji je do sada djelovao bez sporenja,
ili ta rije moda dolazi u isti onaj povijesni splet koji obznanjuje nazivajui ga
priguivanjem? Ukratko, elim odrediti funkcioniranje i razloge postojanja sistema vlast -
znanje - zadovoljstvo koji nam slui kao oslonac govoru o ovjekovoj seksualnosti. str. 14-15
Otuda ono bitno nije znati veli li se seksu da ili ne, ve je bitno razmotriti injenicu da se o
njemu govori...svekoliku pojavu govorenja, pretvaranja seksa u govor. Otuda konano i
injenica da nee biti vano odrediti da li ovi proizvodi prianja i ova djela vlasti dovode do
iskazivanja istine o seksu ili, naprotiv, do lai..., ve e biti vano osloboditi volju za
znanjem. str. 16.




II. HIPOTEZA O PRIGUIVANJU:
1. PODSTREK (poticaj) NA GOVOR--------------------------------------------------------------21.
Sedamnaesto stoljee: poetak doba priguivanja svojstvenog drutvima koja nazivamo
graanskim, doba kojeg se moda jo nismo oslobodili...Moderna srameljivost postie da se
o seksu ne govori i to ve samom igrom zabrana koje upuuju jedna na drugu: nijemosti koje,
samim osjeanjem, nemeu tiinu. Cenzura. Kada uzmemo ova tri posljednja vijeka u
njihovim neprestanim preobraajima, ispostavlja se da stvari stoje sasvim drugaije: o seksu i
povodom njega dolazi - istinska provala govora. Str. 21.
Previranje govora se ubrzava poevi od osamnaestog stoljea. ...bitno je umnaanje govora o
seksu i to na samom polju vrenja vlasti: institucionalan poticaj da se govori o njemu, i to sve
vie; uznemirenost nadlenih vlasti da ga uju kako govori i da ga natjeraju da sam
progovori...bez ogranienja. str. 22.
Seks se, prema novoj katolikoj pastorali, vie ne smije imenovati bez opreznosti, ali njegovi
vidovi, njegovi uzajamni odnosi, njegova djela moraju biti praena do svojih najtanjih
javljanja. str. 23.
Postavljen je nezaobilazni zahtjev: ispovijediti ne samo radnje suprotne zakonu, ve teiti i za
tim da se od svoje 'elje', od svake svoje elje, naini govor. Kranska pastorala je meu
osnovne dunosti upisala zadatak da se sve to je u vezi sa spolom mora propustiti kroz
beskrajan rvanj rijei. Postojali su ublaavajui naini da se ona (rije o seksu) uini
moralno prihvatljivom i tehniki korisnom. str. 24.
Mogla bi se povui paralela koja bi od pastorale 17. st. ila ravno do onoga to je postalo
njena projekcija u knjievnosti i u sablanjivoj knjievnosti. Rei sve, ponavljaju
ispovjednici: ne samo izvrene inove, ve i ulna dodirivanja, sve neiste poglede, vulgarne
rijei...svaki pristanak u mislima... A koncem 19. vijeka neznani pisac djela My Secret Life i
dalje se potinjavao istome pravilu. str. 24.
To ( My Secret Life ) su prije srameljivosti viktorijanskog istunstva no povijesni dogaaji;
one su, u svakom sluaju, preiavanje, taktiko provjeravanje u velikom procesu prevoenja
seksa u govor. str. 25.
Kranska pastorala je takoer teila tome da na elju proizvede naroita djela ve samom
injenicom to ju je, potpuno i marljivo, uvrstila u govor. (25-26.str)
Sutina je u tome to je zapadnjak od prije tri stoljea natjeran na taj zadatak da kae sve o
svome spolu; u tome to se od klasinog doba govori o seksu neprestano precjenjuju i sve vie
vrednuju; i o tome to su se od tog marljivo analitikog govora oekivala viestruka djela
premjetanja, pojaavanja, preusmjeravanja, preinaenja same elje. ...proireno je podruje
onoga to se moe rei o seksu, a ljudi su prinueni da ga neprestano stiavaju... str. 26.
Moda bi ova tehnika (postavljanje ureaja za proizvoenje govora o seksu) ostala vezana uz
sudbinu kranske duhovnosti ili ekonomije osobnih uivanja da je nisu...pokrenuli drugi
mehanizmi. Prije svega zanimanje javnosti. Ond... mehanizmi vlasti za ije je radnje govor
o seksu -...- postao bitan. Oko 18. st. otpoeo je politiko, ekonomsko, tehniko podbadanje
da se govori o seksu. I ne toliko pod vidom ope teorije seksualnosti, ve pod vidom
ralanjivanja, raunovodstva,... pod vidom koliinskih ili uzronih istraivanja. Uzeti seks u
obzir, drati o njemu govor koji ne bi bio samo iz morala ve bi se zasnivao na razumu - eto
zato se on, to je bilo poprilino novo, na poetku morao zapanjiti zbog sebe i potraiti sebi
izgovore. str. 26.
Sutina nije u svim tim ustezanjima, u moralnosti...nego u priznatoj nunosti da ih se treba
(prevazii ?) prei. O seksu treba govoriti, treba govoriti javno i na nain koji se ne bi
odreivao odreivao prema podjeli na doputeno i nedoputeno... o seksu treba govoriti kao o
neemu to ne treba naprosto osuivati ili podnositi, ve kao o neemu ime treba upravljati,
to treba uvoditi u sisteme korisnosti, srediti za najvee dobro sviju, udesiti da funkcionira na
najbolji mogui nain. Seks ne samo to se osuuje, on se i dosuuje. On ( seks ) proizlazi iz
javne moi; on povlai za sobom postupke upravljanja; za njega odgovornost trebaju preuzeti
analitiki govori. Seks, u osamnaestome stoljeu, postaje stvar policije... - ne u smislu
sprjeavanja nereda, ve u smislu propisanog jaanja zajednikih i pojedinanih snaga.
Policija seksa: ne znai to nepopustljivost zabrane (seksa), ve neophodnost da se seks
'dovede u red' korisnim i javnim govorima. str. 27.
Drave se ne pune narodom prema prirodnom rastu rasploavanja, ve zbog svoje industrije,
proizvodnje, razliitih ustanova... Ljudi se razmnoavaju kao proizvodi tla i u srazmjeru s
prednostima i izvorima koje nalaze na svojim poslovima. U sri tog ekonomskog i politikog
pitanja stanovnitva je seks: treba analizirati stopu raanja, godine stupanja u brak, zakonita i
nezakonita roenja, privremenost i uestalost spolnih odnosa, puteve da se oni uine plodnim
ili jalovim, primjenjivanje postupaka protic zaea... Jo odavno se tvrdilo da zemlja, ako eli
biti bogata i mona, treba biti puna naroda. Ali, ovo je prvi put da jedno drutvo tvrdi, kako su
njegova budunost i srea povezani... i s nainom na koji se svatko slui svojom spolnou...
Prelazi se na govor u kojem se seksualno ponaanje stanovnitva uzima i za predmet analize i
metu posredovanja. Kroz politiku ekonomiju stanovnitva stvara se pravi obrazac
upranjavanja seksa. Roena je analiza seksualnih ponaanja, njihovih odredaba i djela, na
granici biologije i ekonomije. str. 28.
Moralne i vjerske opomene, porezne mjere - pokuavaju od seksualnog ponaanja nekog para
nainiti dogovoreno (i prihvatljivo) ekonomsko i politiko ponaanje. Rasizmi 19. i 20. st. e
u tome nai uporita za sebe. Izmeu Drave i pojedinca seks je postao ulog, i to javni ulog ( i
javno pitanje); omotan je itavim spletom govora, znanja, raslanjivanja i zapovijedi. Isto je i
sa spolnou djece. Bure smijeha koje su ... u svim drutvenim slojevima, pratile preranu
spolnost djece, stiale su se malo-pomalo. O spolnosti se ne kazuje manje, naprotiv. Ali se
kazuje drugaije; govore o njoj drugi ljudi, s drugih stanovita i da bi postigli druge ciljeve.
str. 29.
Ono to bismo mogli nazvati unutranjim govorom ustanove... - velikim se dijelom
nadovezuje na zakljuak da spolnost postoji; prerana, djelatna, neprestalna. U 18. st. spolnost
gimnazije postala je - javno pitanje. Ljekari se obraaju upraviteljima zavoda i profesorima;
pedagozi prave planove koje podnose vlastima; uitelji se okreu uenicima, daju im
preporuke i stavljaju im knjige opomena, moralnih ili medicinskih primjera. str. 30.
Ona je (ustanova), od 18. stoljea, svom subjektu prorijedila oblike govora; ona mu je
odredila razliite toke usaivanja; ona je propisala sadraje i osposobila govornike. Spolnost
djece i mladei postala je, od osamnaestog stoljea, vaan ulog oko kojeg su se rasporedila
nebrojena institucionalna sredstva i govornike strategije. str. 31.
Mogli bismo navesti jo mnogo drugih arita koja su, poevi od 18. i 19. st., stupila u
zadatak da podbodu govore o spolu. Prije svih, medicina, posredstvom nervnih bolesti;
zatim psihijatrija, kada nastanak duevnih bolesti trai u prekomjernostima, pa onaniji, pa u
utaji raanja, a naroito kada kao sebi svojstvenu oblast pripisuje skup spolnih izopaenosti;
takoer i kazneno zakonodavstvo koje je jo davno imalo posla sa spolnou,... koje se
sredinom 20. stoljea, otvorilo za sitna suenja malim nasrtajima, lakim uvredama, nevanim
izopaenostima ( beznaajnim sluajevima poput onoga s priprostim engleskim ratarskim
nadniarom iz sela Lapkura koji je 1867. djevojicama dao par groeva da mu dopuste ono to
su mu one vee uskraivale - igranje igre usireno mlijeko) i konano svih onih drutvenih
nadzora koji su se razvijali krajem prolog stoljea, a kroz koje se preiava spolni ivot
parova, roditelja i djece, mladei opasne i u opasnosti. str. 32.
Seks je, u svakom sluaju, postao neto to treba rei, i to rei iscrpno prema prilikama za
govor koje jesu razliite, ali koje, svaka na svoj nain, prisiljavaju.
Od 18. st. seks ne prestaje da izaziva izvjesnu opu govorniku uzrujanost. A ti se govori o
seksu nisu umnoavali izvan vlasti ili protiv nje; ve ba tamo gdje se vlast vrila i to kao
sredstvo njenog vrenja; na sve su strane ureeni podstreci da se govori, na sve stran sredstva
za sluanje i biljeenje, na sve strane postupci za promatranje, sasluavanje i izricanje. Spol se
istjeruje i primorava na postojanje u govoru. str, 33.
Moda ni jedna druga vrsta drutva nikada nije nagomilala, i to u srazmjerno kratkoj povijesti,
toliku koliinu govora o spolu. Lako je mogue da o njemu ( seksu ) govorimo vie no o bilo
emu drugome.
Ali ovaj prvi pogled odozgo pokazuje: nije toliko posrijedi jedan govor o seksu koliko
mnotvo govora to ih je proizveo itav niz sklopova koji djeluju u razliitim ustanovama. U
posljednjim stoljeima ovo srazmjerno vrsto jedinstvo raspalo se, rasprilo, prorijedilo u
rasprskivanju odjelitih govora kakvi su se oblikovali u demografiji, biologiji, medicini,
psihijatriji, psihologiji, moralu, pedagogiji, politikoj kritici.
Vie od jednoobrazne brige da se spol prikrije,... ono to obiljeava tri naa posljednja stoljea
jest raznovrsnost, jest velika rasprostranjenost ureaja koje smo izumili da bisno govorili o
njemu, da bisno naveli da se o njemu govori, da bisno postigli da on govori o samome sebi, da
bismo sluali, biljeili, prepisivali i dijelili to to se o njemu kazuje. Oko spola, postoji
istinsko osnivanje raznovrsnih, naroitih i prinudnih prevoenja u govor... (34 - 35. str. )
Sama provala tajne moe da otvori put koji vodi do njega (seksa). Zar ta tema nije dio
zapovijedi kojom se potie na govor? ...Iznosi ga se na vidjelo, do krajnje granice svakog
datog govora, kao tajna koju je neophodno istjerati na istac.
Modernim drutvima nije svojstveno to to su zavjetovala spol da ostane u sjenci, nego zavjet
koji su sebi dala da o njemu uvijek govore, pridajui mu znaaj kao sutoj tajni. str. 35.

2. USAIVANJE IZOPAENOG-------------------------------------------------36.
Pokretanje govora o seksu je poelo sa zadatkom da se iz stvarnosti protjeraju svi oni oblici
spolnosti koji nisu podreeni strogoj ekonomiji rasploavanja. (parafraza) ... sva ona
razbrbljana usredotoenost...s kojom diemo buku oko spolnosti, je podreena osnovnoj brizi:
osigurati naseljanost, obnoviti radnu snagu, produiti oblik drutvenih odnosa; rjeju, urediti
jednu ekonomski korisnu i politiki konzervativnu spolnost.
Kroz tolike govore namnoile su se sudske osude sitnih izopaenosti; spolna nepravilnost
pripojena je duevnoj bolesti: od djetinjstva do starosti odreena je norma spolne razvijenosti
i briljivo su i tono oznaena sva mogua odstupanja. str. 36.
Devetnaesto stoljee i ovo nae vie su vrijeme umnoavanja; vrijeme rasipanja spolnosti,
potkrijepljivanja raznolikih njenih oblika, viestrukog usaivanja - izopaenosti. Nae je
doba bilo zaetnik spolnih raznorodnosti. str. 36 - 37.
Sve do kraja 18. st., tri velika izriita zakonika odreivala su zakonitost seksualnih radnji:
kanonsko pravo, kranska pastorala i graanski zakon. Oni su utvrivali...podjelu na
doputeno i nedoputeno. Svi su, meutim, teite imali na branim odnosima. Spolni ivot
suprunika bio je prepun pravila i preporuka. Brani odnos bio je sredite najeih
ogranienja. Nadzor nad njim bio je ogroman.
Prekriti brane zakone ili potraiti neobina i besplodna zadovoljstva zasluivalo je, i jedno i
drugo ( poto je to znailo i naruavanje propisa o branoj vezi i odstupanje u odnosu na
genitalnost ), sigurnu kaznu. Na popisu tekih grijehova...nalazili su se skvrnavljenje, preljub,
otmica, duhovno ili tjelesno rodoskvrnue, ali i sodomija, ili uzajamno milovanje. to se
sudova tie, oni su homoseksualnost mogli osuditi isto kao i nevjernost.
Protuprirodno je, nesumljivo, bilo popraeno posebnim uasavanjem, ali je smatrano samo
krajnjim oblikom protivzakonitog; i ono je...gazilo naredbe... koje su nastale i uvrstile se
da bi se upravljalo poretkom stvari i bia. str. 37.
Zabrane koje su se odnosile na seks bile su, u osnovi, pravne prirode. Priroda na koju su se
te zabrane kadikad pozivale takoer je bila neka vrsta prava. Hermafroditi su dugo smatrani
zloincima, ili izdancima zloina, jer su njihovi anatomski sklopovi, samo njihovo bie
zbunjivali zakon koji je pravio razliku izmeu spolova i propisivao njihovo spajanje. str, 37-
38.
Provala govora u 18. i 19. stoljeu uvela je u taj sistem usredotoen na zakonitu branu vezu
dvije izmjene: 1) Kao prvo, udaljavanje od hereoseksualne monogamije...o njoj se govori sve
manje, odustaje se od zalaenja u njene tajne...zakonit par, sa svojom pravilnom spolnou,
ima pravo na vie uviavnosti. 2) Nasuprot tome, ispituje se spolnost djece, spolnost
zloinaca; uivanja onih koji ne vole suprotan spol; matanja, opsjednutosti, male nastranosti
ili velike pomame (sve te pojave sada moraju istupiti naprijed i dati teko priznanje to su).
Otuda, na podruju seksualnosti, izvlaenje posebne odlike protuprirodnog.
Na njegovim ruevinama ( ruevinama razvrata i njegove kategorizacije u graanskom
poretku, koji je, vie od sto godina, bio jedan od najeih razloga zatvaranja od strane vlasti )
niu, s jedne strane, remeenja zakona ( ili morala ) braka i porodice, a s druge - povrede
pravilnosti prirodnog funkcioniranja. str 38.
Oba velika sistema pravila koje je Zapad zamislio jedan za drugim da bi upravljao seksom -
zakon o branoj vezi i red elja - oba ta zakona rui postojanje Don Juana.
Prirodni zakoni branosti i pravila koja su u biti spolnosti poinju se uvrtavati u dva
odvojena registra. Ukazuje se jedan svijet izopaenosti koji se dodiruje sa svijetom krenja
zakona ili morala. Odve ivahna djeica, prerano sazrele curice, smueni gimnazijalci,
sumnjiva posluga i raspitivai, surovi ili suludi muevi, usamljeni skupljai, ljudi koji su
podlegli neobinim nagonima: svi su oni stalno pred disciplinskim sudovima, puni su ih
popravni domovi, kaznene kolonije i ludnice, sudovi su opsjednuti njima... Oni su tokom
stoljea nosili, jednu za drugom, oznake moralnog ludila, genitalne neuroze, skretanja od
seksualnog smjera, izroavanja ili duevne neuravnoteenosti. str. 39. ( dolazi do stalnih
pojava tih perifernih seksualnosti )
U pogledu seksualnih prijestupa strogost zakona je u 19. st. znatno popustila, a te je
prijestupe pravda esto sama preputala medicini. (parafraza). Moda glavna stvar i nije
stupanj blagosti ili jaina priguivanja, ve oblik vlasti koja se provodi. Izgleda da funkcija
vlasti koja se tu provodi nije funkcija 'zabrane', ve da je rije o etiri potpuno razliite
operacije jednostavnog 'sprjeavanja':
1. Kontrola seksualnosti (srodnika i djece); Zabrana rodoskvrnua niani u svoj cilj tako to
asimptotski umanjuje ono to osuuje; kontrola djeje seksualnosti niani u cilj tako to
rasprostranjuje svojstvenu vlasti i to, u isti mah rasprostranjuje predmet nad kojim se
provodi. Rast te kontrole udvostruuje se i produuje u beskonanost. Progonjene su
usamljenie navike djece... protiv onanije se borilo kao protiv kakve epidemije koja se
htjela ugasiti. Svuda gdje je postojala opasnost da se ona ( takva seksualna ponaanja ) ispolje,
namjeteni su ureaji za nadgledanje, postavljene klopke za iznuivanje priznanja, nametnuti
nepresuni popravni govori. U porodino tlo ukotvljena su uporita jednog istinskog
medicinsko-seksualnog ustrojstva. Porok... on bi se doista mogao oznaiti kao zlo koje
treba suzbiti. str. 40 - 41.
2.Ovaj novi lov na periferne seksualnosti vue za sobom utjelovljenje izopaenosti i drugaije
opisivanje jedinki; Sodomija ( u najirem smislu - sve seksualne nastranosti tj. parafilije koje
su protivne moralnom kodeksu ) - ona iz nekadanjih graanskih ili kanonskih prava - bila je
jedna vrsta zabranjenih inova; onaj tko bi ih izvrio bio je samo sudski predmet.
Homoseksualac 19. st. postao je linost... nita na njemu i u njemu ne izmie njegovoj
seksualnosti. Svuda u njemu ona je prisutna: prikrivena ispod svih njegovih
postupaka...bestidno ispisanih na njegovome licu i tijelu, jer ona je tajna koja se neprestano
odaje. Ona je neodvojiva od njega, ne toliko kao kakva grena navika koliko kao neka
udnovata priroda. Sodomit je iznova upadao u grijeh, homoseksualac je postao vrsta. Kao to
su vrste postale i sve one sitne izopaenosti koje su prihijatri 19.st etnologizirali krstei ih
neobinim imenima npr. Lasegueovi ekshibicionisti, Binetovi fetiisti, zoofili i zooerasti,
automonoseksualci, prezbiofili, ginekomasti itd. Mehanika vlasti koja progoni cijelo to
raznolije tei da ga poniti samo tako to mu pridaje izvjesnu analitiku, vidljivu i trajnu
zbilju: ona ga zariva u tijela, podmee pod postupke. Rije je o tome da se one ( tisuu
zabluenih seksualnosti ) ... posiju u stvarnost i pripoje jedinki. str. 41- 42.
3. Da bi se provodio, ovaj oblik vlasti, vie od starih zabrana, zahtijeva stalna, paljiva, uz to i
udnovata prisustva; on pretpostavlja bliskosti; odvija se preko upornih ispitivanja i
promatranja; iziskuje razmjenu govora, i to preko pitanja koja izvlae priznanja i povjeravanja
koja nadmauju zapitkivanja. On podrazumijeva tjelesni pristup i ukljuivanje snanih
osjeaja ( osobno mislim da se to odnosi na momente kada se osoba 'slomi' i prekine utnju
pod iniciranim pritiskom ili krivnjom ). Otuda, medikaliziranje seksualnih neobinosti jest i
djelo i orue. Vezane uz tijelo, postavi prodorno obiljeje pojedinca, nastranosti spola izdiu
se iz tehnologije zdravlja i patolokog. I obrnuto...im su postale stvar ljekara i stvar dostupna
lijeenju postale su sline povredama, loem funkcioniranju ili simptomima koje treba
zatei... na povrini koe ili meu znacima ponaanja. Vlast koja na taj nain preuzima
seksualnost na sebe predaje se zadatku da se dotie tijela. Ona se hvata ukotac s tijelom
seksa. Vlast funkcionira kao mehanizam poziva, ona privlai, izvlai te neobinosti nad
kojima straari. Ljekarski pogled, psiholoko ispitivanje, pedagoki odnos, porodine kontrole
mogu kao opi cilj postavidi to da kau 'ne' svim zabludjelim i neplodnim spolnostima...sve to
funkcionira kao mehanizam dvostruke tenje: zadovoljstva i vlasti. Zadovoljstva u provoenju
vlasti koja ispituje, nadgleda, vreba, uhodi, pretresa, opipava, iznosi na vidjelo, a s druge
strane, zadovoljstvo koje se raspaljuje time to se mora spaavati te vlasti, da bjei od nje, da
je obmanjuje i zavitlava. Vlast koja puta da je preplavi zadovoljstvo koje progoni, a naspram
njega, vlast koja se potvruje u zadovoljstvu da se pokazuje, da sablanjuje ili prua otpor. To
iznuivanje i nagovaranje, sueljavanje i uzajamno potkrijepljivanje, ti pozivi, ta kruna
podbadanja postavili su oko spolova i tijela... beskonane spirale vlasti i zadovoljstva. str. 42-
44.
4. Otuda ona sredstva seksualnog zasiavanja toliko karakteristina za prostor i drutvene
obrede 19. st. esto se kae da je moderno drutvo pokualo seksualnost svesti na par - na
heteroseksualan i, koliko je god mogue, zakonit par. Moderno drutvo je marljivo
rasporedilo i navelo na umnaanje skupine mnogostrukih elemenata i seksualnosti koja krui.
Takav je sluaj s porodicom ili bolje reeno s ukuanima. Porodica 19. st. je ( uz izvjesnu
mjeru monogamne i suprunike elije ), takoer, i mrea zadovoljstava-vlasti isprepletenih
na mnogim mjestima i u promjenjivim odnosima. Podvojenost djece i odraslih, polarnost
uspostavljena izmeu sobe roditelja i djeje sobe, razdvajanje djevojica i djeaka, stroga
uputstva o njegovanju dojenadi, usmjeravanje panje na seksualnost djece, pretpostavljene
opasnosti masturbacije, tajne i strahovi... - sve to od porodice... sainjava sloeni splet zasien
viestrukim, razlomljenim i nepostojanim oblicima seksualnosti. Buroasko drutvo 19. st.,
a nesumljivo, i nae isto tako, jeste drutvo plamtee i raplamsane perverzije. Posrijedi je tip
vlasti koju je ono ( buroasko drutvo ) omoguilo nad tijelom i nad seksom. Ta vlast zapravo
nema oblik zakona ni djela zabrane. Ba naprotiv, ona postupa preko usporavanja neobinih
oblika seksualnosti. Ta vlast ne iskljuuje seksualnost, ona je prikljuuje tijelu kao vid opisa
jedinke. Moderno drutvo je perverzno i to ne usprkos svom istunstvu ili protuudarac svome
licemjerju; ono je perverzno istinski i neposredno. Istinski. Mnogostruke seksualnosti - one
koje se javljaju s uzrastom, one koje se usauju u sklonosti ili radnje, one koje su na odreen
nain uloene u neke odnose, one koje ispunjavaju prostore - sve su one korelat odreenih
postupaka vlasti. Ta polimorfna ponaanja doista su izvuena iz tijela ljudi i njihovih
zadovoljstava; ona su iznijeta na vidjelo, izdvojena, pojaana, spojena. Rastenje perverzija... -
to je istinski proizvod mijeanja jednog tipa vlasti u tijela i njihova zadovoljstva. str. 44-45.
Usaivanje izopaenosti jest djelo-orue: upravo se putem izdvajanja, pojaavanja i urastanja
'perifernih seksualnosti' granaju i umnoavaju odnosi vlasti prema seksu i zadovoljstu, putem
njih oni mjere tijela i proimaju ponaanje. I na toj isturenosti vlasti uvruju se razvezane
seksualnosti, pribodene uz neku dob, neko mjesto, neku sklonost, neku vrstu radnji. Dolazi do
brzog mnoenja seksualnosti putem proirivanja vlasti (parafraza).
Zadovoljstvo i vlast se ne ponitavaju, oni se ne okreu jedno protiv drugoga; oni se
nadovezuju, preklapaju i odbijaju jedno o drugo. Oni se vezuju pomou sloenih i
dogovorenih mehanizama nadraivanja i podbadanja. --> Nema, dakle, sumnje u to da treba
napustiti pretpostavku o tome da su moderna industrijska drutva oznaila poetak doba sve
jaeg guenja seksa. str. 46.

III. SCIENTIA SEXUALIS------------------------------------------------------------51.
Rije o seksu se, ima tome tri stoljea, vie umnoila no prorijedila; i da je, ako je sobom i
donijela zabrane i uskraivanja, na bitniji nain omoguila da se usadi i primi seksualno
raznolije, u punom smislu rijei. ...sve je to u sutini imalo samo obrambenu ulogu. Toliko
govoriti o seksu, otkriti da je usporen, pregraen i 'posebice oznaen' tono tamo gdje smo ga
ubacili, to u sutini znai samo 'preruiti ga': govor-zaklon, rasutost-izbjegavanje. Bar do
Freuda, govor o spolu - govor naunika i teoretiara - nikako nije prestajao zaklanjati to o
emu je govorio. Sve to je izreeno...moglo se uzeti kao postupak ija je svrha da se
izmigolji nepodnoljivoj - previe opasnoj istini spola.
U stvari je to ( scientia sexualis ) bila znanost sainjena iz izbjegavanja jer se, nesposobna ili
odbijajui da govori o samom spolu, odnosila prije svega na njegova skretanja, izopaenja;
izuzetne udnovatosti, patoloka opovrgnua, bolesna razdraenja. str. 51.
Bila je to...nauka u sutini podreena zahtjevima jednog morala iju je podvojenost, pod
vidovima medicinske norme obnavljala. Pod izgovorom da kazuje istinu, ona je svuda
razgorijevala strahove;...potajne navike srameljivih i sitne uvrnutosti najveih usamljenika
proglaavala je opasnim za cijelo-cjelcato drutvo; za kraj neobinih zadovoljstava odredila je
nita manje no smrt; smrt pojedinca, smrt narataja, smrt vrste. str. 51-52.
Ta nauka se povezala tako s nepopustljivom i neuviavnom medicinskom praksom,
brbljavom u obznanjivanju svojih gaenja... vie sluavnikom u odnosu na sile reda no
pokornom pred zahtjevima istine. Stavila je sebi u neprikoslovenu nadlenost zahtijeve
higijene,...tvrdila je da osigurava fiziku krepkost i moralnu istou drutvenog tijela;
obeavala je da e ukloniti nosioce mane, izrode i izopaeno drutvo. U ime puke bioloke i
povijesne potrebe, ona je opravdavala rasizme drave koji su tada prijetili.
Tokom cijelog devetnaestog stoljea spol kao da se upisivao u dva sasvim odjelita registra
znanja; prvi, 'biologija razmnoavanja', koja se neprekidno razvijala po opem pravilu koje
vai za znanosti, i drugi, medicinu spola koja se pokoravala sasvim drugim pravilima
obrazovanja. Prva je, u odnosu na drugu, uvijek igrala samo ulogu nekog dalekog i tek
pretpostavljenog jamstva: nekog opeg dokaza pod ijim su se okriljem moralne prepreke... i
tradicionalni strahovi mogli ponovo uvrstiti u rjenik uskraen sa znanou. str. 52.
U razlici izmeu 'fiziologije reprodukcije' i 'medicinske seksualnosti' treba vidjeti neto drugo
i vie no nejednak znanstveni napredak ili raslojenost oblika racionalnosti: jedna se dizala iz
one ogromne 'volje za znanjem' koja je bila temelj ustanovi znanstvenog govora na Zapadu;
druga je, pak, nastala iz uznemirene volje za nezanjem. ...Znanstveni govor koji je o seksu
odran u devetnaestom stoljeu proet je bezvremenim lakovjernostima, ali i dosljednim
zasljepljivanjem: odbijanjem da se vidi i da se uje. Neshvaanje, naime, moe postojati samo
na temelju osnovnog odnosa prema istini. Izmigoljiti joj se, zaprjeiti joj pristup, preruiti je:
sve su to pojedinane taktike...koje u posljednji as daju paradoksalan oblik glavnoj molbi za
znanjem. Ne htjeti znati - eto jo jednog preokreta volje za istinom. Neka Charcotov
Salpetrijer poslui kao primjer. Na temelju ovog neprestanog poticaja na govor i istinu,
meutim, stupaju u igru mehanizmi svojstveni neshvaanju. str. 53.
Bit ove prie nije u tome to su ljudi zatvarali oi ili zaepljivali ui...nego u tome to su oko
spolnosti i povodom nje izgradili ogroman mehanizam za proizvoenje istine - po cijenu da je
prerue u posljednjem trenutku. Bit je u tome to spol nije bio samo stvar osjeaja i
zadovoljstva, zakona ili zabrane, ve i stvar istinskog i lanog, u tome to je 'istina o spolu'
postala sutinska injenica, korisna i opasna, dragocjena ili strana, rjeju - u tome to je spol
postavljen kao 'ulog istine'.
Neshvaanja, uzmicanja, izbjegavanja mogla su postojati i imati djela samo na temelju tog
udnog pothvata: 'rei istinu o spolu'. Pothvata koji ne poinje u 19.st., premda je planom
jedne znanosti tada dobio jedinstven oblik. str. 54.



Povijesno gledano, postoje dva velika postupka kojima se iznosi na vidjelo istina o spolu:
ARS EROTICA:
S jedne strane, drutva: Kina, Japan, Indija, Rim, arapska i muslimanska drutva...koja su
darovala sebi izvjesnu ars erotica. U erotinoj umjetnosti, istina se izvodi iz samog uivanja,
uzetog kao praksa i sabranog kao iskustvo; uivanje se uzima u obzir ne u odnosu na kakav
neprikosnoveni zakon dozvoljenog i zabranjenog, nipoto ne upuivanjem na kakvo mjerilo
korisnosti, ve prvo i prije svega u odnosu na sebe samo; ono se treba upoznati kao uivanje,
dakle prema tome koliko je jako, koje mu je osobno svojstvo, trajanje, koji su mu odazivi u
tijelu i dui. Bolje reeno: to znanje treba da se, malo-pomalo, pretoi u samu seksualnu
praksu, da bi je iznutra poticalo i pojaavalo joj djelovanja. Tako se stvara znanje koje mora
ostati tajna i to nikako zbog sumnje da je njegov predmet obiljeen besramnou, ve uslijed
neophodnosti da se oko njega podignu najvee ograde jer, kada bi se razglasilo, izgubilo bi,
prema predaji, svoju djelotvornost i mo. Bitan je...odnos prema uitelju - pridravaocu tajne;
samo je on moe prenijeti na ezoterian nain i u smislu ( eksplorativne umjetnike )
inicijacije ka kojoj...vodi putanju uenikovu. Djela ove uzviene umjetnosti...moraju
preobraziti onoga koga dopadnu povlastice to ih ona daje: potpuna vlast nad tijelom,
jedinstvena naslada, zaboravljanje na vrijeme i granice, eliksir dugovjenosti, utoite od
smrti i njenih prijetnji. str. 54-55.
SCIENTIA SEXUALIS:
Naa civilizacija, na prvi pogled bar, nema nikakvu ars erotica. Zauzvrat je ona, nesumnjivo,
jedina koja primjenjuje izvjesnu scientia sexualis...koja je tokom vjekova, da bi rekla istinu o
spolu, razvila postupke koji se, u sutini, upravljaju prema jednom obliku vlasti i znanja u
izrazitoj suprotnosti s umjetnou inicijacije i uzvienom tajnom: rije je o 'priznanju'.
Zapadna drutva su, od srednjeg vijeka bar, priznanje uvrstila u glavne obrede od kojih se
oekivalo iznoenje istine na vidjelo: reguliranje svete tajne ispovijesti,... razvoj tehnika
ispovijedanja koji je uslijedio, povlaenje optunih postupaka u krivino pravo, iezavanje
kuanja krivice, razvoj naina sasluavanja i istrage... - sve je to doprinijelo tome da se
priznanju dade sredinja uloga u poretku graanskih i vjerskih vlasti. str. 55.
Pojedinac je dugo dokazivao tko i to je pozivajui se na druge i pokazujui svoje veze s
blinjima, zatim je za nekoga to isto odreivao na osnovu rijei istine koju je bio kadar ili
primoran odrati o sebi. Priznanje istine uvuklo se u sr individualizacije od strane vlasti. str.
55-56. Priznanje je, na Zapadu, postalo jedna od najcjenjenijih tehnika za proizvodnju
istinitog. Od tada smo postali drutvo koje neprestano neto priznaje. Priznavanje je nadaleko
rasulo svoje posljedice: u pravu, medicini, pedagogiji, u porodinim odnosima, ljubavnim
vezama...; priznajemo svoje zloine, priznajemo svoje grijehe, priznajemo svoje misli i svoje
elje, priznajemo svoju prolost i svoje snove, svoje bolesti i svoje nevolje; vatreno se
zauzimamo za to da s najveom tonou kaemo sve ono to je najtee rei; priznajemo
javno i privatno, roditeljima, odgajateljima, lijenicima, onima koje volimo. Kada nije
samoniklo, ili nametnuto od strane nekog unutranjeg zahtjeva, priznanje je iznueno; izbija
se iz due ili trga iz tijela. Str. 56.
ovjek je, na Zapadu, postao ivotinja koja priznaje. str. 56.
Otuda... i taj drugi nain umovanja: potraiti sutinski odnos prema istinitom, ne naprosto u
sebi samom - u nekakvom zaboravljenom znanju ili kakvom prvobitnom tragu - ve u takvom
ispitivanju sebe sama koje...oslobaa osnovna uvianja svijesti. str. 56. Obaveza priznanja
sada nam se vraa s toliko razliitih strana, od sada je toliko utjelovljena u nama, da je vie ne
opaamo kao djelo vlasti koja nas prisiljava; ini nam se, naprotiv, da istina, u najdubljem
kutku nas samih skrivena najvie to moe biti, samo eka da se objelodani. str. 57.
Priznanje oslobaa, vlast uutkuje; istina ne pripada poretku vlasti, ve je po poretku srodna
slobodi: toliko je tradicionalnih tema u filozofiji da bi jedna politika teorija istine morala
da okrene drugi list pokazujui da istina nije slobodna po prirodi ni ropski zavisna pogreka,
nego da je njeno iznoenje na vidjelo skroz proeto odnosima vlasti. Priznanje je primjer za
to. str. 58.
U Grkoj, spol i istina povezivali su se u obliku pedagogije, prenoenjem, neokolianjem,
dragocjenog znanja. Za nas, istina i spol spajaju se u priznanju; preko obveznog i iscrpnog
cijeenja neke osobne tajne.
Priznanje je...govorni obred u kojem se osoba koja govori podudara s predmetom iskaza; to
je, takoer, i obred koji se odigrava u odnosu vlasti, jer ne priznaje se bez prisustva, makar
mogueg, partnera koji nije naprosto sugovornik, ve instanca koja zahtjeva priznanje,
namee ga, procjenjuje i uplie se da bi presudila, kaznila, oprostila, utjeila, izmirila.
Vjekovima je istina o seksu dobivana... u tom govornom obliku. Nikako ne u obliku
prouavanja ( seksualno obrazovanje e se ograniiti na opa naela i pravila opreznosti ).
Zbog sklopa vlasti koji je u njoj bitan, govor priznanja ne moe da doe odozgo, kao u ars
erotica, ve odozdo (prema gore), kao rije koja se zahtijeva, duguje, koja nekom
zapovjednikom prinudom razvaljuje peate suzdranosti i zaborava. str 58-59.
Mo gospodarenja nije na strani onoga koji govori (jer on je taj koji je primoran), ve na
strani onoga koji slua i uti; ne na strani onoga tko zna i daje odgovor, ve na strani onoga
tko ispituje i za koga se misli da ne zna. A taj istiniti govor na kraju djeluje ne na onoga koji
prima, ve na onoga od koga je iznuen. Za njegovu istinu... jami...veza izmeu onoga koji
govori i onoga to govori.
Priznanje je bilo, a to je i danas, opi kalup po kojem se upravlja iznoenje rijei istine o
spolu. str. 59.
Tako su zapadnjaka drutva poela voditi beskrajan zapisnik svojih uivanja i elja.
Rijei su imale od ega da zadrhte: tada je ustanovljena ona nevjerojatna stvar: znanost-
priznanje, znanost koja se oslanjala na obrede priznanja i njihove sadraje, znanost koje je
pretpostavljala to viestruko i nepopustljivo iznuivanje, i uzela za predmet nepriznato-
priznato. str. 60.
Bolje bi bilo da oznaimo postupke putem kojih je ta volja za znanjem u vezi sa seksom, koja
obiljeava moderni Zapad. Obredi priznanja u shemama naune pravilnosti: kako je
dolo do toga da se ono ogromno i tradicionalno iznuivanje seksualnog priznanja
postavi u znanstvene oblike?
1. Klinikim kodificiranjem onoga natjerati da progovori: udruiti ispovijest s
ispitivanjem, iskaz o samome sebi s razvijanjem skupa odgonetljivih znakova i simptoma:
sasluanje, jezgrovit upitnik, hipnoza s prizivanjem sjeanja, slobodne asocijacije.
2. Postulatom ope i neodreene uzronosti: morati rei 'sve', moi ispitivati o svemu, dobiti
opravdanje u naelu da je seksu data neiscrpna i polimorfna uzrona mo. Za najtanje
zbivanje u seksualnom ponaanju - sluajnost ili skretanje... - vjeruje se da je kadro da cijelog
ivota izaziva najraznovrsnije posljedice. Naelo o seksu uzroku svega i bilo ega. str. 61.
3. Naelom sutastvene pritajenosti spolnosti: ako istinu o spolu treba izvlaiti tehnikom
priznanja, razlog nije samo taj to je nju teko rei, ili to je pogaaju zabrane pristojnosti, ve
taj to ej djelovanje seksa mrano; taj to mu je priroeno da izmie, i to se i njegova snaga i
njegovi mehanizmi skrivaju. Devetnaesto stoljee je promijenilo priznanje; ono ide za tim da
za predmet vie nema samo ono to je osoba htjela sakriti; ve i ono to je i njoj samoj
skriveno i to na vidjelo moe izai malo-pomalo i radom priznanja u kojem imaju udjela i
ispitiva i ispitani. str. 61-62.
4. Metodom tumaenja: Ako treba priznati, razlog nije samo taj to bi onaj kome se priznaje
imao mo da oprosti, utjei i usmjeri. To dolazi od toga to rad istine koju treba iznijeti, ako je
elimo znanstveno potvrditi, mora proi kroz taj odnos. Ona se obrazuje dvojako: prisutna, ali
nepotpuna, slijepa za samu sebe u onoga koji govori, moe se dokonati i shvatiti samo u
onoga koji je prima. Na njemu je da kae istinu o toj mranoj istini. Onaj to slua nee biti
samo gospodar oprotaja, sudac koji kanjava ili razrjeuje; on e biti 'gospodar istine.
Njegova je uloga hermeneutika. str. 62.
5. Medikaliziranjem djela priznanja: dobivanje priznanja i njegova djela iznova se kodiraju u
obliku terapeutskih operacija. To prije svega znai da se podruje spola vie ne svrstava samo
na stranu krivice i grijeha, razvrata i prijestupa, ve i pod ustrojstvo normalnog i patolokog.
Spol se javlja kao polje visoke patoloke bolesti...priznanje e postati smisleno i neminovno:
zahtijeva ga lijekar, neophodno je za dijagnozu i djelovanje...Istina, ako se kae na vrijeme... -
iscjeljuje. str.63.
Nae drutvo, prekidajui s tradicijama ars erotica, podarilo je sebi jednu scientia
sexualis...prionulo je na zadatak da stvori rije istine o spolu i to tako to je...podeavalo stari
postupak priznanja prema pravilima naunog govora. Scientia seyualis, koja se razvijala
poevi od 19. st., zadrala je kao jezgru,... jedinstveni obred obaveznog i iscrpnog
ispovijedanja koji je na kranskom Zapadu prva tehnika za iznoenje istine o spolu. Taj se
obred, od 16.st., malo-pomalo odvajao od svete tajne ispovijesti i preko voenja dua i
usmjeravanja svijesti - ars artium - odselio se put pedagogije, put odnosa odraslih i djece, put
obiteljskih odnosa, put medicine i psihijatrije. Upravo se kroz taj sloeni mehanizam za
proizvoenje rijei istine o seksu i moglo kao istina o seksu i njegovim zadovoljstvima,
pojaviti neto kao seksualnost. Seksualnost: korelat prakse scientia sexualis - te govorne
prakse to se lagano razvijala. Osnovna obiljeja te seksualnosti ne odaju sliku vie ili manje
pomuenu od strane ideologije...; ona odgovaraju djelatnim zahtjevima govora koji mora
iznijeti na vidjelo svoju istinu. 63-64.
Povijest seksualnosti - to jest onoga to u 19.st. funkcionira kao podruje posebne istine -
mora se stvarati prije svega sa stanovita jedne povijesti govora.
Razvijmo opu hipotezu o radu. Drutvo koje se razvija u 18.st. - nazovimo ga graanskim ili
kapitalistikim - nije protiv spola istaklo sutinsko odbijanje da ga prizna. Naprotiv, ono je
pokrenulo novi mehanizam da o njemu proizvede rije istine. Ne samo to je o spolu mnogo
govorilo i prinudilo svakoga da govori o njemu, nego se latilo i posla da o njemu sroi
propisanu istinu... Kao da mu je bilo potrebno to iznoenje istine.
Tako je malo-pomalo, on postao predmet velike sumnje, uopen i uznemirujui osjeaj koji
nam i mimo nae volje proima ponaanja i ivote. Tako se u tom pitanju o spolu (sasluanja i
postavljanja pitanja) razvijaju dva toka koji se uvijek uopuju od jednoga na drugi: a) mi od
njega zahtijevamo da kae istinu;... b) i zahtijevamo od njega da nam kae nau istinu. str. 64.
Od te se igre, zapravo, polako, stoljeima, obrazovalo znanje o subjektu;... o onome to ga
razdvaja; o onome to ga odreuje, ali to ga, prije svega, tjera da izmie samom sebi... Plan
jedne nauke o subjektu poeo je da se vrti oko pitanja spola...u funkciji taktika vlasti koje su u
tom govoru imanentne. str. 65.
Scientia sexualis protiv ars erotica, svakako. Ali valja primijetiti da ars erotica, usprkos
tome, nije iezla iz zapadne civilizacije; da ak nije uvijek ni bila odsutna iz pokreta kojim se
teilo stvaranju znanosti o seksualnom. U kranskoj vjeroispovijesti, ali prije svega u
upravljaju i ispitivanju savjesti, u traganju za duhovnim jedinstvom i bojom ljubavlju,
postojao je itav niz postupaka srodnih jednoj erotinoj umjetnosti. Moda je ono iznoenje
istine - ma koliko ga znanstveni model zastraivao - umnoavalo, pojaavalo pa ak i stvaralo
svojstvena sutinska uivanja. esto se kae da nismo bili kadri izmisliti nova uivanja. Bar
smo izmislili jedno drugaije: uivanje u istini o uivanju. str. 65.
Najvanije elemente jedne erotine umjetnosti povezane s naim znanjem o spolnosti ne treba
traiti u idealu zdrave spolnosti to ga obeava medicina, ni u humanistikoj sanjariji o
potpunoj i rascvjetaloj spolnosti, nego u onom umnaanju i pojaavanju uivanja koja su
skopana s iznoenjem istine o spolu. Uivanje u analizi koje Zapad od prije nekoliko
stoljea ueno raspaljuje - sve se to obrazuje poput budeih odlomaka jedne erotine
umjetnosti koje...prenose priznanje i nauka o seksu.
Hipoteza o vlasti to priguuje, a koju bi nae drutvo vrilo nad spolom i to iz razloga
ekonomije, izgleda sasvim oskudna povede li se rauna o cijelom tom nizu potkrepljivanja i
pojaavanja to ga na vidjelo iznosi prvi pregled: mnoenje govora i to govora briljivo
upisanih u zahtjeve vlasti, ovrsnue seksualnog raznolija i postavljanje mehanizama koji
mogu ne samo da ga izdvoje, nego i da ga dozovu, da ga izazovu, postave ga u sredite
panje, govora i uivanja; zahtjevno davanje priznanja i ustanovljenje, na osnovu toga,
sistema dozvoljenog znanja i ekonomije mnogostrukih uivanja. Mnogo vie no u odreenom
mehanizmu iskljuivanja ili odbacivanja, rije je o osvjetljavanju tananog spleta govora,
znanja, uivanja, vlasti. str. 66.
Ali polazna postavka koju bih elio zadrati to dulje mogu jest da ti mehanizmi vlasti i
znanja, istine i uivanja, ti mehanizmi tako razliiti od guenja, nisu neminovno drugorazredni
i sporedni, i da guenje ni u kojem sluaju nije osnovno niti pobjedonosno. ...Treba poi od
pozitivnih mehanizama koji proizvode znanje, uvode uivanje i raaju vlast... rije je,
ukratko, o odreivanju strategija vlasti imanentnih toj 'volji za znanjem'. Na izriito uzetom
sluaju spolnosti, ustanoviti politiku ekonomiju jedne volje za znanjem. str.67.

IV. MEHANIZAM SEKSUALNOSTI-----------------------------------------------71.
Meu znamenja naeg drutva spada i znamenje seksa koji govori. Seksa koji se zatie na
djelu, koji se ispituje i koji, primoran, a prevrtljiv u isti mah, neumorno odgovara. Kao da je
bitno bilo da iz tog djelia nas samih moemo izvui ne samo uivanje, ve i znanje i jednu
istinsku tanku igru koja prelazi od jednog do drugog; znanje o uivanju, uivanje u znanju
uivanja, 'uivanje-znanje'. str. 71.
Seks je, ima tome vie stotina godina, postavljen u sredite jednog strahopotovanog zahtijeva
za znanjem. Dvostrukog zahtjeva, jer prisiljeni smo da znamo to je to s njim, dok se
nasluuje da on zna to je to s nama. Pitanje to smo, izvjesna sklonost dovela nas je, tokom
nekoliko stoljea, dotle da to pitanje postavimo i seksu. I to ne toliko seksu-prirodi (elementu
sistema ivota, to je predmet biologije), koliko seksu-povijesti, ili seksu-znaenju, seksu-
govoru. Sami smo se podveli pod znak spola, ali prije jedne Logike spola negoli Fizike. ...Jo
smo od Grka navikli... da nas - naa tijela, nae due, nau individualnost, nau
povijest...cijele podvede pod znak jedne logike pohote i elje.
U stvari je to pitanje ( zato je seks takva tajna? ), koje se u nae doba tako esto ponavlja,
samo skoranji oblik jednog znaajnog tvrenja i jedne stogodinje zapovijedi: tamo dole
je istina, tamo je uhvatite na djelu! str. 72.
Od tog htijenja za istinom, tog zahtjeva za znanjem koji, sad ve od prije nekoliko stoljea,
iznosi seks na vidjelo dana, treba, napraviti povijest. Povijest jedne uznemirenosti i
izoliranosti. to mi to, osim uivanja koja on omoguuje, traimo od seksa te se toliko trsimo?
Otkuda ta ustrajnost, ta pouda da ga uzdiemo kao tajnu, svemogu uzorak, skriven smisao
neprestani strah? Da bismo odredili mjesto istraivanja koja e uslijediti, uzmimo nekoliko
opih postavki o ulogu, metodi, podruju koje treba ispitati i periodizacijama koje se
privremeno mogu uvaiti. str. 73.



1. ULOG:
Sto puta sam ponovio da povijest zapadnih drutava u posljednjim stoljeima uope ne otkriva
igru jedne 'represivne vlasti'. Svoja sam shvaanja izloio ne ulazei u igru s tim pojmom,
pravei se da mi nije poznato da je drugim putem i na nain nesumnjivo mnogo korektniji
pokrenuta kritika: kritika koja se vodila na razini teorije 'elje'. Da seks nije zauzdavan, to
nije, u stvari, neka nova tvrdnja. Psihoanalitiari su je jo poodavno izrekli... Da je elja
zauzdana, to ne bi trebalo zamiljati iz prostog razloga to je za elju i za nemanje na kojem
se ona zasniva bitan zakon. Odnos vlasti postoji tamo gdje ima i elje: otuda je zavaravanje
proglaavati da je ona u priguivanju koje bi se poslije izvrilo; ali uzaludno je, isto tako,
krenuti u traganje za eljom izvan vlasti. Na nain uporno zbrkan, dakle, govorio sam, kao da
su posrijedi istoznani pojmovi, as o represiji, ak o zakonu, zabrani ili cenzuri. str. 74.
Pravio sam se da ne poznajem - tvrdoglavost ili nemar - nita to bi moglo obiljeiti njihove
teorijske i praktine implikacije. 74-75.
Ulog istraivanja koja slijede nije toliko krenuti korak dalje ka teoriji koliko ka analitici
vlasti: htio sam rei ka definiranju posebnog podruja to ga sainjavaju odnosi vlasti i ka
odreivanju instrumenata koji omoguuju da se ono ralani. ini mi se...da se analitika moe
zasnovati samo pod uvjetom da raisti teren i otrese se izvjesne predstave o vlasti, one
predstave koju u nazvati...pravnim govorom. Upravo ovo shvaanje upravlja kako
tematikom priguivanja tako i teorijom zakona iz kojeg nastaje elja. Drugim rijeima, ono po
emu se jedna od druge razlikuju analiza koja se provodi u smislu guenja nagona i analiza
koja se provodi u smislu zakona elje jest, jamano, nain da se pojmi priroda i dinamika
pulsija; a to nije nain da se pojmi vlast. Str. 75.
Evo nekoliko njenih ( predstave svojstvene onima koji postavljaju problem odnosa vlasti
prema seksu ) glavnih crta: str. 75.
1. Negativna veza. Odnos koji ona uspostavlja izmeu vlasti i seksa nikada nije drugaiji
do negativan: odbacivanje, iskljuenje, odricanje, prepriavanje ili pak zamraivanje i
preruavanje. Vlast ne moe nita nad spolom i njegovim uivanjima osim da im
ree 'ne'; stvara li neto, to su odsustva ili upljine; ona izostavlja elemente, uvodi
prekide, razdvaja spojeno, povlai granice. str. 76.
2. I nstanca pravila. Vlast bi u sutini bila ono to seksu nalae njegov zakon. To prije
svega znai da je taj zakon podvrgao spol pod jedno dvojno ustrojstvo: ustrojstvo
doputenog i nedoputenog. To zatim znai da vlast propisuje spolu jedan red koji u
isti mah djeluje i kao oblik shvatljivosti: spol se deifrira na osnovi svog odnosa prema
zakonu. To konano znai da vlast radi izriui pravilo Vlast govori, i to je pravilo.
ist oblik vlasti emo nai u funkciji zakonodavca; a nain njegovog djelovanja i
odnosu na seks bio bi pravno-govornog tipa. Str. 76.
3. Krug zabrane. Nee se primai, nee dotai, nee poiniti, nee doivjeti
zadovoljstvo, nee ni zucnuti, nee se pojaviti; u krajnjoj liniji ni postojati nee,
osim u sjenci i tajnosti. Nad seksom, vlast bi u pogon stavljala samo zakon zabrane.
Njen cilj: da se seks odrekne samog sebe. Njeno oruje: prijetnja kaznom koja nije
nita drugo do njegovo ukidanje. Pred kaznom ukidanja, odreci se sebe samog; ne
pojavljuj se ne eli li nestati.
4. Logika cenzure. Ta bi zabrana trebala imati tri oblika; potvrditi da to nije doputeno,
sprijeiti da se to izrekne, porei da to postoji. No upravo se tu zamilja neka vrsta
lanane logike koja bi bila karakteristina za mehanizme cenzure: o onome to je
zabranjeno ne treba govoriti dok ne bude zaista poniteno; ono to ne postoji nema
prava ni na kakvo ispoljavanje, ak ni u poretku rijei koji izrie njegovo nepostojanje,
a ono o emu se mora utiti izgnano je iz stvarnosti kao neto to je prethodno
zabranjeno. Logika vlasti nad spolom bila bi paradoksalna logika jednog zakona koji
bi se mogao izraziti kao zapovijed na nepostojanje, neispoljavanje i utnju. Str. 76-77.
5. J edinstvo mehanizma. Vlast bi se nad spolom vrila na svim ravninama u isti mah.
Od vrha do dna, u sveobuhvatnim odlukama i u najsitnijim posredovanjima, ma koji
bili aparati ili ustanove o koje se oslanja, po srijedi bi bio jednoobrazan i cjelovit
nain; on bi funkcionirao preko jednostavnih kotaia koji se, bez kraja, iznova
stvaraju iz zakona, zabrane i cenzure: od drave do porodice, od kneza do oca od
instanci drutvene prevlasti do struktura bitnih za samog subjekta nai e se, samo
na razliitim stupnjevima, opi oblik vlasti. Str. 77.
Glavni razlog i taktika koji kao da se sami po sebi razumiju: tek pod uvjetom da prerui velik
dio sebe same, vlast postaje podnoljiva. Ona je uspjena razmjerno tome koliko je svojih
mehanizama uspjela prikriti. Vlast, kao ista granica postavljena slobodi jest, barem u naem
drutvu, glavni oblik u kojem se prihvaa. Str. 78.
Od srednjeg vijeka, u zapadnim drutvima, vrenje vlasti izraava se uvijek u 'pravu'.
Tradicija koja potjee iz 17. ili 19. st. navikla nas je da apsolutnu monarhistiku vlast
svrstavamo uz ne-pravo: ve uz samovolju, zloupotrebu, prevrtljivost, dobru volju, povlastice
i izuzea. Ali to znai zaboraviti onu osnovnu povijesnu pojavu, pojavu, naime, da su se
monarsi na Zapadu uzdigli kao sistemi prava, ogledali se kroz teorije prava i postigli da
njihovi 'mehanizmi vlasti' funkcioniraju u obliku prava. Str. 79.
U devetnaestom stoljeu; kritike su mnogo korektnije poto je posrijedi bilo da se pokae
ne samo to da stvarna vlast izmie propisima prava, ve i to da je sam pravni sistem tek nain
vrenja nasilja, njegovog prisvajanja dobiti nekih, i postizanja da, pod vidom opeg zakona ,
djeluju nesimetrinosti i nepravde dominacije. Ali ova kritika prava i dalje se vodi na temelju
postulata da se vlast po svojoj prirodi i u idealnom vidu treba vriti prema jednom osnovnom
pravu. Str. 80.
A ako je tono da je zakonsko moglo da poslui da na nain koji nesumnjivo nije iscrpan
predstavlja jednu vlast ije je teite, po svojoj sutini, na uzimanju unaprijed i na smrti, to
zakonsko je potpuno nespojivo s novim postupcima vlasti koji ne funkcioniraju vie kao
pravo ve kao tehnika, ne kao zakon ve kao norma, ne kao kazna ve kao kontrola i koji se
vre na razinama u oblicima koji prelaze dravu i njezine aparate. Str. 80.
U suvremenim analizama odnosa vlasti prema spolu postoji djelo ba ove predstave prava.
Problem, dakle, nije u tome da se sazna da li je elja zaista tua vlast, da li prethodi zakonu
kao to se to esto zamilja ili je, ba naprotiv, zakon ono to je stvara. Nije u tome stvar. Bila
elja ovo ili ono, mi u svakom sluaju nastavljamo da je shvaamo u odnosu prema vlasti koja
je uvijek pravna i govorna vlasti ija je okosnica u iskazivanju zakona. Ostajemo privreni
izvjesnoj slici vlast-zakona, vlasti-neprikosnovenosti koju su istakli teoretiari prava i
ustanove monarhije. Treba se otarasiti upravo te slike, odnosno teorijske prednosti zakona i
neprikosnovenosti str. 81.
Treba izgraditi takvu analitiku vlast koja za uzor i kod vie nee uzimati pravo. Pokuajmo
da se oslobodimo jedne pravne i negativne predstave, dignimo ruke od toga da o njoj mislimo
u smislu zakona, zabrane, slobode i neprikosnovenosti. Str. 81.
Treba pojmiti, istovremeno, seks bez zakona i vlast bez kralja. Str. 82.

2. METODA:
Prema tome: analizirati, ne u pogledu priguivanja ili zakona, ve u pogledu vlasti, je
stvaranje izvjesnog tipa znanja o seksu. Ali, rije vlast povlai za sobom opasnost od
upadanja u vie nesporazuma. Str. 83.
Pod vlau ja ne podrazumijevam Vlast kao skup ustanova i aparata koji osiguravaju
potinjenosti graana u datoj dravi ni nain potinjavanjakoji bi imao oblik pravilani
neki opi sistem vladavine to ga jedan element ili skupina provodi nad drugim str. 83.
ini mi se da pod vlau treba, prije svega, shvatiti 'mnogostrukost odnosa sile' koji su
imanentni podruju na kojem se provode i koji su bitni dijelovi svoje ustrojenosti; igru koja
ih, putem neprestanih borbi i sueljavanja, preobraava, pojaava, obre; kao oslonac to ga ti
odnosi sile nalaze jedni u drugima tako da stvaraju lanac ili sistem ili, obratno, iskliznua,
proturjenosti koje ih odvajaju jedne od drugih; konano, strategije putem kojih ti odnosi
postiu djelo, a iji se opi obrazac ili institucionalno kristaliziranje utjelovljuje u dravnim
aparatima, u formuliranju zakona, u drutvenim prevlastima. Str. 83.
Vlast je svugdje; to ne znai da ona sve obavija, ve da odasvud dolazi. Vlast nije jedna
ustanova, i nije jedna struktura, ona nije izvjesna mo kojom su neki obdareni: vlast je naziv
koji se nadjeva nekoj sloenoj stratekoj situaciji u danom drutvu. Treba li, stoga,
preokrenuti izreku i rei da je politika rat koji se vodi drugim sredstvima? Str. 84.
Idui tim pravcem, mogue je razviti nekoliko postavki:
- da vlast nije neto to se stie, otima ili dijeli, neto to se uva ili puta da pobjegne;
vlast se vri polazei od bezbroj toaka i u igri odnosa nejednakosti i pokretljivosti.
- da veze vlasti ne stoje izvan ostalih vrsta odnosa (privrednih tokova, odnosa znanja,
seksualnih odnosa), ve da kao bitne postoje u njima; one su neposredna posljedica
podvajanja, nejednakosti i neravnotea koje se tamo stvaraju, a s druge strane jesu
unutranji uvjet tih razdvajanja. Str. 84.
- da vlast dolazi odozdo; to znai da na izvoru odnosa vlasti ne postoji dvojna i
sveobuhvatna suprotnost izmeu vladara i potinjenih, s tim to bi se to dvojstvo
odravalo odozgo prema dole. Prije bi valjalo pretpostaviti da viestruki odnosi sile
koji se stvaraju i djeluju u proizvodnim aparatima, porodicama, ogranienim
skupinama, ustanovama, slue kao podloga opsenim djelima cijepanja koja
prosijecaju cijelo drutveno tijelo. Str. 85.
- da su veze vlasti namjerne i nesubjektivne u isti mah. Ako su, injenino, shvatljive
to je stoga to skroz-naskroz proete raunom: nema vlasti koja se vri bez niza tenji i
ciljeva. Ali to ne znai da vlast proistjee iz izbora ili odluke nekog pojedinanog
subjekta. Str. 85.
- da tamo gdje ima vlasti ima i otpora i da taj otpor ipak, ili bolje reeno samim time,
nikada nije na nekom poloaju koji stoji po strani od vlasti. U mrei vlasti svuda su
prisutne te toke otpora. U odnosu na vlast ne postoji, dakle, jedno mjesto velikog
OdbijanjaVe ima raznih otpora, razliitih vrsta: moguih, nunih, nevjerojatnih,
spontanih, divljih, usamljenih, dogovorenih, podlih, estokih U vezama vlasti oni
(otpori) su drugi kraj; oni se u njih uvruju kao nezaobilazna suprotna strana. Ali
najee su posrijedi pokretne i privremene toke otpora koje u neko drutvo unose
cijepanja koja se miu, razbijajui jedinstva i potiui nova grupiranja, brazdajui ak
i pojedince. Str. 86.
Vratimo li se seksu i govoru istine koji su ga preuzeli na sebe, pitanje koje valja razmrsiti ne
treba, dakle, glasiti Nego: u takvoj vrsti govora o seksu, u takvom obliku iznuivanja istine
kakvi se javljaju u povijesti i na odreenim mjestima, koje su najneposrednije, najusmjerenije
veze vlasti na djelu? Kako one omoguuju te vrste govora i, obrnuto, kako im ti govori slue
kao podloga? Str. 87.
Po srijedi je uranjanje preobilne proizvodnje govora o seksu u polje viestrukih i pokretnih
odnosa vlasti. Ovo dovodi do postavljanja etiri pravila. Ali to nipoto nisu imperativi
metode; najvie ako su opomene na smotrenost. Str. 88.
1. Pravilo imanentnosti
Ne smatrati da postoji neko podruje seksualnosti koje se izdie ravno iz naunog saznanja,
nepristranog i slobodnog, ali nad kojim su ekonomski ili ideoloki zahtjevi vlasti postavili
mehanizme zabrane. Ako se seksualnost sazdala kao podruje koje treba upoznati, onda je to
otpoelo vezama vlasti koje su ustanovile seksualnost kao mogui predmet; a s druge strane,
ako je vlast mogla uzeti seksualnost za metu to je zato to su tehnike znanja, postupci
govora bili kadri da je osvoje. Polazimo, dakle od onoga to bismo mogli nazvati lokalnim
aritima vlasti-znanja: na primjer odnosi koji se stvaraju izmeu pokajnika i ispovjednika,
ili vjernika i sveenika. Isto tako od tijela djeteta, nadziranog u kolijevci, postelji ili sobi,
okruenog cijelim kolom roditelja, dojilja , slukinja, odgajatelj, ljekar, koji svi s panjom
ekaju i najmanja ispoljavanja njegovog spola, stvoreno je, pogotovo od 18. vijeka, jo jedno
lokalno arite vlasti-znanja. Str. 88.
2. Pravilo neprekidnih promjena
Ne traiti tko u poretku seksualnosti ima vlast (mukarci, odrasli, roditelji, ljekari), a tko je nje
lien (ene, adolescenti, djeca, bolesnici); niti tko ima prava da zna, a tko se silom dri u
neznanju ve potraiti shemu izmjena koju samim svojim djelom donose odnosi
sileraspodjele vlasti i prisvajanja znanja. Skup koji su u 19. stoljeu oko djeteta i
njegove spolnosti sazdali otac, majka, odgajatelj, ljekar, pogaale su neprekidne promjene,
neprestana micanja koja su imala udan preokret: dok se problem djeje seksualnosti na
poetku odreivao u odnosu koji se uspostavljao neposredno izmeu ljekara i roditelja, dotle
je na kraju, u odnosu psihijatra i djeteta, postavljeno pitanje seksualnosti samih odraslih ljudi.
Str. 88-89.
3. Pravilo dvostrukog uvjetovanja
Nikakvo lokalno arite, nikakva shema preobraaja ne bi mogla djelovati ako se, na kraju,
nizom uzastopnih povezivanja ne bi uvrstila u sveobuhvatnu strategiju. I obratno; nijedna
strategija ne bi mogla osigurati sveobuhvatna djela ako se ne bi oslanjala na tone i potanke
odnose koji nisu vid njene primjene niti njena posljedica, ve joj slue kao podloga i uporite.
Tako otac porodice, nije predstavnik vladara ili drave, a oni pak nisu projekcija oca u
nekom drugom razmjeru. Porodica ne ponavlja drutvo, a ono je, sa svoje strane, ne
podraava. Nego je mehanizam porodice, upravo onim to je u njemu bilo izdvojeno i
heteromorfno u odnosu na ostale mehanizme vlasti, mogao posluiti kao sredstvo velikim
manevrima za maltusovsku kontrolu raanja, za populacijska poticanja, medikaliziranje
seka i psihijatrizacije njegovih negenitalnih oblika. Str. 89.
4. Pravilo polivalentnosti taktike govora
Ono to se o seksu kae ne treba ralanjivati kao prostu povrinu na koju se projiciraju
mehanizmi vlasti. Vlast i znanje iskazuju se upravo u govoru. I ba iz tog razloga govor i
treba shvatiti kao niz isprekidanih odsjeaka ija taktika funkcija nije ni jednoobrazna ni
postojana. Jo tonije, ne treba zamiljati neki svijet govora koji je podijeljen izmeu
primljenog govora i govora iskljuenog ve ga treba zamiljati kao mnogostrukost govornih
elemenata koji mogu djelovati u razliitim strategijama. Str. 90.
Govori, kao ni utnje, nisu jednom za svagda podinjeni vlasti ili pokrenuti protiv nje. Treba
uvaiti jednu sloenu i nestalnu igru u kojoj govor moe u isti mah biti i oruje i djelo vlasti,
ali i prepreka, kamen spoticanja, toka otpora i polazite za neku suprotnu strategiju. Govor
prenosi i proizvodi vlast; on ju pojaava, ali je i potkopava, izlae, ini tronom, i omoguuje
postavljanje prepreka pred njom.Vlast, takoer, nalazi utoite u utnji i tajni i u njih
ukotvljuje svoje zabrane; ali utnja i tajna, isto tako, razlabavljuju zahvate vlasti i uspijevaju
da izrade manje-vie maglovite trpeljivosti. Str. 90.
Ne postoji govor vlasti s jedne strane, a naspram njega neki drugi koji mu se suprotstavlja.
Govori su elementi ili taktiki blokovi na polju odnosa sile; unutar jedne te iste strategije
moe ih biti razliitih, pa i proturjenih. Str. 91.
3. PODRUJE:
Seksualnost ne treba opisivati kao kakvu slijepu silu, po prirodi neobinu i iz nude
nepokornu pred vlau koja se, sa svoje strane, do iscrpljenja upinje da je potini i esto ne
uspijeva da potpuno ovlada njome. One se prije javlja kao jedna veoma zbijena toka kroz
koju prolaze veze vlasti: izmeu mukaraca i ena, mladih i starih, roditelja i potomaka,
odgajatelja i uenika, izmeu inovnitva i stanovnitva. U vezama vlasti seksualnost nije
naprigueniji element, ve je prije jedan od onih elemenata koji se oblikuju najveom
instrumentalnou: ona je iskoristiva u veini manevara i moe podluiti kao uporite,
uzglobljenje najrazliitijih strategija. str. 92.
Ne postoji neka jedinstvena sveobuhvatna strategija koja bi vaila za cijelo drutvo i
jednoobrazno se odnosila na sva ispoljavanja spola. str. 92.
Na prvi pogled, izgleda da bi se, od osamnaestog stoljea poevi, mogle izdvojiti etiri velike
strateke cjeline kojima su, povodom seksa, razraeni posebni mehanizmi znanja i vlasti. One
nisu sve odjednom roene toga trenutka; ali tada su postale povezane, poprimile djelatnost u
poretku vlasti, plodotvornost u poretku znanja, to nam sve omoguuje da ih opiemo kao
srazmjerno autonomne.
1. Histerizacija tijela ene: Trostruki tok koji je tijelo ene analizirano - kvalificirano i
diskvalificirano - kao tijelo skroz zasieno spolnou. Njom je to tijelo sjedinjeno, kao
posljedica jedne patologije kaoja je, navodno, njemu sutinska, polju primjenjivanja medicine;
njom je konano dovedeno u organsku vezu s drutvenim tijelom ( kojem treba osigurati
urednu plodnost), porodinim prostorom i ivotom djece. Majka, i nervozna ena koja je
njena slika u negativu, najvidljiviji je oblik ove histerizacije. str. 93.
2. Pedagogizacija seksa djece: dvojako tvrenje da se bezmalo sva djeca odaju, ili su kadra
odati se seksualnoj aktivnosti; i da ta seksualna aktivnost, poto je neprilina, prirodna i
protiv prirode u isti mah, nosi u sebi tjelesne i moralne opasnosti; opasnosti za zajednicu i
za linost; djeca se definiraju kao predgranina seksualna bia, s ove strane seksa, a ve u
njemu, na opasnoj jednoj mei.Ova se pedagogizacija naroito pokazuje u vojni protiv
onanije koja je na Zapadu potrajala gotovo dvije stotine godina. str. 93.
3. Socijalizacija prokreativnih ponaanja: Okolina ekonomska socijalizacija...; politika
socijalizacija injenjem parova odgovornim pred cijelim-cjelcatim drutvenim tijelom;
medicinska socijalizacija putem patogene vrijednosti koju su, za jedinku i vrstu, poprimile
primjene kontrole raanja. str. 93.
4. Psihijatrizacija nastranih zadovoljstava: spolni nagon izdvojen je kao autonoman bioloki
i psihiki nagon; sprovedena je klinika analiza svih oblika nepravilnosti koje ga mogu snai,
pridata mu je uloga normaliziranja i patologiziranja svekolikog ponaanja; na kraju je za sve
te nepravilnosti potraena kolektivna tehnologija. str. 93.
U zaokupljenosti seksom, koja traje otokom cijelog devetnaestog stoljea, istiu se etiri
figure, povlateni predmeti znanja, mete i toke ukotvljenja pothvata znanja: histerina ena,
dijete-masturbant, maltusovski par, izopaen odrasli ovjek, svako od njih korelat je jedne od
strategija koje su, svaka na svoj nain, proele i iskoristile seks djece, ena i mukaraca. str.
93 - 94.
to je posrijedi u tim strategijama? Borba protiv seksualnosti? Ili nastojanja da se stekne
nadzor nad njom? U stvari, prije je posrijedi samo proizvoenje seksualnosti. Ona je naziv
koji bi se mogao dati jednom povijesnom mehanizmu... kao ve velika povrinska mrea na
kojoj se pojaavanje tijela, pojaavanje zadovoljstava, poticaj na govor, stvaranje znanja,
pojaavanje nadzora i otpora nadovezuju jedni na druge prema nekoliko velikih strategija
znanja i vlasti (str. 94.):
1. mehanizam zdruivanja: sistemu braka, utvrivanju i razvoju strodstva, prenoenju imena i
dobara. Taj mehanizam zdruivanja... izgubio je znaaj u onoj mjeri u kojoj privredni tokovi i
politiki sklopovi vie nisu u njemu mogli nai pogodno orue ili dovoljnu podrku.
Moderna zapadna drutva izumila su i postavila, poevi pogotovo od 18. st., jedan novi
mehanizam koji ga nadilazi i koji je... doprinjeo umanjenju njegova znaaja.
2. mehanizam seksualnosti: kao i mehanizam zdruavanja, i on se prikljuuje na seksualne
partnere, ali na sasvim drugaiji nain. Mehanizam zdruavanja se sklapa oko jednog sistema
pravila koji odreuje doputeno i zabranjeno, propisano i nedozvoljeno, mehanizam
seksualnosti funkcionira pomou nestalnih, polimorfnih i konjunkturnih tehnika vlasti. str. 94.
Prvom mehanizmu pogoduje veza izmeu partnera i odreen status; drugome - osjeaji u
tijelu, svojstvo zadovoljstva, priroda utiska ma koliko tanani i neprimjerni oni bili. str. 95.
Mehanizam zdruivanja nesumnjivo je podreen homeostazi drutvenog tijela ije
funkcioniranje treba odravati; otuda njegova povlatena veza s pravom;...i pojava da je u
njemu naglasak na reprodukciji. Smisao postojanja mehanizma seksualnosti nije da se
reproducira, ve da umnoava, novai, prisvaja, da sve podrobnije pronie tijela i da na sve
obuhvatniji nain kontrolira stanovnitvo. str. 95.
Seksualnost je povezana sa skoranjim mehanizmima vlasti; od sedamnaestog stoljea ona se
neprestano iti;... od poetka je povezana sa pojaavanjem tijela - s njegovim vrednovanjem
kao predmeta znanja i elementa u odnosima vlasti.
Rei da je mehanizam seksualnosti doao na mjesto mehanizma zdruivanja ne bi bilo
tono...Ali danas, u stvari, ako i tei tome da ga poklopi, ipak ga nije ni izbrisao ni uinio
nepotrebnim. Jezgra iz koje se obrazovao (meh. seksualnosti) bila je praksa ispovijesti, potom
ispitivanja savjesti i duhovnog usmjeravanja: vidjeli smo, dakle da je ba seks, kao oslonac
veze, bio predmet u ispovijedaonici. str. 95.
Seksualnost se upravo raala, raala iz jedne tehnike vlasti koja se na poetku usredotoila na
brano zdruivanje. Porodina elija, onakva kakva je imala vrijednosti u 18. st., omoguila je
da se na dvijema njenim glavnim dimenzijama - osi mu-ena i osi roditelj-djeva - razviju
glavni elementi mehanizma seksualnosti. Porodicu, u njenom modernom vidu, ne treba
shvatiti kao drutveni, privredni i politiki sklop zdruivanja koji iskljuuje, ili makar
zauzdava seksualnost...ona osigurava stvaranje jedne seksualnosti koja nije istorodna s
prednostima branog zdruivanja. Porodica je razmjenjiva seksualnosti i branog
zdruivanja: ona prenosi zakon i dimenziju pravnog u mehanizam seksualnosti; a ekonomiju
zadovoljstva i jainu osjeanja prenosi u ustrojstvo branog zdruivanja. Ovo proimanje
mehanizma branog zdruavanja i mehanizma seksualnosti u obliku porodice omoguuje da
se shvati nekoliko pojava: da je od osamnaestog vijeka porodica postala mjesto obveznih
naklonosti, osjeaja, ljubavi; da je povlateni zadatak seksualnosti - procvat porodice; da se
ona iz tog razloga raa rodoskvrna. str. 96.
Ali u drutvu kao to je nae, u kojem je porodica najdjelatnije arite seksualnosti, i u kojem
ba zahtjevi seksualnosti odravaju ili produuju postojanje porodice, rodoskvrnue...zauzima
sredinje mjesto; ono se tu neprestano podbada i uskrauje, ono je predmet koji spopada i
privlai, tajna od koje se trahuje i prijeko potreban sastavak. Ono se javlja kao neto to je u
porodici, onoliko koliko ova djeluje kao mehanizam zdruavanja, strogo zabranjeno; ali ono
je, isto tako neto to se neprestano zahtijeva da bi porodica doista bila arite trajnog
poticanja seksualnosti. str. 96-97.
Ako se prihvati da je poetak svake kulture zabrana rodoskvrnua, onda je seksualnost jo od
drevnih vremena podvedena pod znak zakona i prava. str. 97.
Ono to se dogaalo do sedamnaestog stoljea moe se deifrirati ovako. mehanizam
seksualnosti, koji se najprije razvio na rubovima ustanova porodice, malo-pomalo e nai
novo teite u porodici: ono strano, neumanjivo, pogubno to je mogao imati po mahanizam
branog zruivanja - svijest o toj opasnosti ispoljava se u pokudama... - preuzima je na sebe
porodica, iznova ustrojena porodica, nesumnjivo pritjenjena, jamano osnaena u odnosu na
nekadanje funkcije koje je vrila u mehanizmu zdruavanja. str. 97-98.
Roditelji, suprunici, postaju u porodici glavni djelatnici mehanizma seksualnosti koji se,
ispoljava, oslanja na ljekare, pedagoge, kasnije i psihijatre, a iznutra udvaja, a uskoro i
psihologizira ili psihijatrizira odnose zdruivanja. Tada nastupaju ta nova lica: nervozna
ena, frigidna supruga, ravnoduna ili muenitvom spopadnuta majka, impotentan, sadistiki
nastrojen, perverzan mu, histerina ili neurotina kerka, prerano sazrijelo, a ve iscrpljeno
dijete, mladi homoseksualac koji odbacuje brak ili zanemaruje svoju enu. To su figure u
kojima se mjeaju zabludjelo zdruivanje i nenormalna seksualnost; te figure unose u poredak
branog zdruivanja nevolje seksualnosti te tako daju priliku sistemu branog zdruivanja da
prida znaaj svojim pravima u poretku seksualnosti. Tada iz porodice proistie jedan
neprestan zahtjev: zahtjev da joj se pomogne razrijeiti te kukavne igre seksualnosti i
zdruivanja... str. 98.
Porodica je kristal u mehanizmu seksualnosti: ona naizgled iri seksualnost koju, u stvari,
odrava i prelama, Po probojnosti svojoj i po toj igri odailjanja prema van, ona je jedan od
najdragocjenijih taktikih elemenata tog mehanizma. str. 98.
U taj prostor ( podruje seksualnosti koje se odvaja od sistema zdruivanja da bi se
seksualnost, izolirana od porodice, lijeila medicinskom praksom za iju tehniku usavrenost
i autonomnost jami uzor neurologije ) smjestila se psihoanaliza, ali znatno preinaujui
poredak nespokoja i razuvjeravanja. ...latila se toga da seksualnost jedinki ispituje van
porodine kontrole; ona je na vidjelo iznosila seksualnost kao takvu, ne zaklanjajui je iza
uzora neurologije; i jo gore, poela je da u analizi porodinih odnosa dovodi te odnose u
pitanje. str. 99.
Nije postojala opasnost da e se seksualnost, po prirodi, pojaviti kao neto tue zakonu: samo
putem zakona ona se i obrazuje. Roditelji, ne pleite se da svoju djecu povedete na analizu:
analiza e ih nauiti da ona, bilo kako bilo, vole ba vas. Djeco, nemojte se odve aliti to
niste siroii i uvijek u dnu vas samih pronalazite Majku.Objekt ili znak neprikosnovenosti
Oca: upravo putem njih vi i stiete do elje. str. 100.
Ovaj mehanizam seksualnosti jest, dakle ono podruje ije je analiziranje posrijedi u
razliitim istraivanjima...i strategijama... sve strategije koje prolaze kroz porodicu za koju
valja vidjeti da je bila ne mo zabrane, nego glavni inilac seksualizacije. str. 100.
Prema tome, ako politika seksa ne stavlja u pogon, kao bitne, zakon i zabranu, ve cijeli jedan
tehniki aparat, ako je prije rije o prizvoenju seksualnosti negoli o guenju seksa, onda
treba napustiti takvo isticanje guenja, izmijeniti analizu u odnosu na pitanje radne snage i,
sumnje nema, napustiti rasplinuti energetizam koji podrava temu o seksualnosti koja se gui
iz ekonomskih razloga. str. 100.
4. PERIODIZACIJA:
Ako hoemo da teite povijesti seksualnosti bude na mehanizmu guenja, onda trebamo
pretpostaviti dvije prijelomne toke: Jednu u sedamnaestome stoljeu: nastanak velikih
zabrana, pridavanja vrijednosti samo branoj seksualnosti odraslih, zahtjevi za pristojnou,
obvezno izbjegavanje tijela uutkivanje i nametnute srameljivosti jezika; drugu, u
dvadesetom vijeku;...to je trenutak kada e mehanizmi gutenja poeti poputati; od estokih
seksualnih zabrana prei e se na srazmjernu trpeljivost prema vezama prije vjenanja ili
odnosima izvan braka; ublait e se diskvalificiranje perverznih, djelomino ukinuti njihovo
oduivanje od strane zakona; tabui kojisu pritiskali seksualnost djece bit e uglavnom
odignuti. str. 102.
Valja pokuati s praemnjem kronologije ovih postupaka: izumljavanja, instrumentalnih
promjena, zaostanaka.
1. Kronologija samih tehnika poinje odavno. Trenutak njihovog nastanka treba traiti u
praksama pokajanja, u srednjovjekovnome kranstvu, ili, jo bolje, u dvostrukom nizu to su
ga sainjavali obvezno, iscrpno i povremeno priznanje koje je svim vjernicima nametnuo
Lateranski sabor, i metode isposnitva, vjebanja duha i misticizam koji su se od 14. st.
razvijali naroito snano. str. 102.
Krajem istog tog osamnaestog stoljea...rodila se jedna nova-novcata tehnologija seksa; nova,
jer i pored toga to nije bila doista nezavisna od tematike grijeha, ona se u biti izmicala
ustanovi Crkve. Posredstvom pedagogije, medicine ili ekonomije ona je od seksa stvorila ne
samo jednu svjetovnu stvar, ve i stvar drave; jo bolje, takvu stvar u kojoj je cijelo
drutveno tijelo i bezmalo svaka jedinka u njemu pozvana da se stavi pod nadzor. Nova
takoer i stoga to se razvijala du tri osovine: osovine pedagogije koja je za cilj imala osobnu
spolnost djeteta, osovinu medicine koje je za cilj imala seksualnu fiziologiju svojstvenu
enama, osovinu demografije, konano, iji je cilj bilo spontano ili dogovoreno reguliranje
raanja. Grijeh mladosti, bolesti ivaca i utaja raanja ( kako e se kasnije nazvati te
zlokobne tajne) obiljeavaju tako tri povlatene oblasti te nove tehnologije. str. 103.
Tehnologija seksa e se, u biti, od toga trenutka,m podrediti ustanovi medicine, zahtjevu
normalnosti i, umjesto pitanju smrti i vjene kazne, problemu ivota i bolesti. ovjeno tijelo
opreno duhovnosti je spalo na organizam. Ova promjena dogaa se na prijelomu
osamnaestog i devetnaestog vijeka. ...medicina spola odvojena je od ope medicine tijela;
njime je izdvojen seksualni nagon u kojem... mogu da se pojave uroene nepravilnosti...
Kao pokazatelj toga moe posluiti Psychopathia sexualis Heintricha Kaana iz 1846.: iz tih
godina potie srazmjerna autonomnost seksa u odnosu na tijelo, pojava, u vezi s tim, jedne
medicine, jedne ortopedije osobne toj autonomnosti, rjeju - otvaranje onog velikog
medicinsko-psiholokog podruja izopaenosti. str. 104.
Seks ne samo to su mogle zadesiti njegove svojstvene bolesti, ve je, ako nije bio pod
nadzorom, mogao bolesti bilo prenositi, bilo stvarati budua pokoljenja. Otuda medicinski, ali
i politiki takoer, plan da se ustroji dravna uprava nad brakom, roenjem i opstankom;
seksom i njegovom plodnou mora se upravljati. str. 104.
Ta je teorija izroavanja objanjavala kako nas kako naslijee optereeno razliitim
boljkama - organskim, funkcionalnim il psihikim, svejedno - na kraju dovodi do seksualne
izopaenosti (pretresite rodoslov kakvog egzibicionista ili homoseksualca: nai ete u njemu
lagiranog pretka, tuberkuloznog roditelja ili ujaka pogoenog starakom ishlapljelou); ali
ona je objanjavala i kako neka spolna izopaenost dovodi do isuivanja potomstva - do
rahitisa u djece, jalovosti potonjih pokoljenja. Skup izopaenost-nasljednost-izroavanje,
sainjavao je vrstu jezgru novih tehnologija seksa. str. 105.
Prava drutvena praksa, iji je pogorani i u isti mah dosljedni vid bio dravni rasizam, dala
je toj tehnologiji seksa svrhovitu mo i dalekosena djela.
Psihoanaliza je preuzela plan o medicinskoj tehnologiji svojstvenoj spolnom nagonu; ali ona
je teila i tome da ga oslobodi njegovih veza s nasljednou, pa prema tome i sa svim
rasizmima i eugenikama. Sada je mogue vratiti se na ono to je kod Frojda moglo biti volja
za normalnou. ...Psihoanaliza je, sve do etrdesetih godina ovoga vijeka, bila ona
tehnologija koja se estoko suprotstavila politikim i institucionalnim posljedicama sistema
'izopanost-nasljednost-izroavanje'. str. 105.
Vidimo, nastajanje svih tih tehnologija, s njihovim promjenama, premjetanjima,
neprekidnostima, njihovim prekidima, ne podudara se s pretpostavkom o jednoj velikoj fazi
guenja zapoetoj u doba klasicizma. Postojalo je, umjesto toga, neprekidno izumiteljstvo,
stalno nadolaenje metoda i posupak, a u toj plodotvornoj povijesti istiu se dva osobito
plodna trenutka: sredinom 16. st. razvoj postupaka usmjeravanja i ispitivanja savjesti;
poetkom devetnaestog stoljea pojava medicinskih tehnologija spola. str. 105-106.
2. Pie li se povijest seksualnosti u smislu guenja, i dovede li se to guenje u vezu s
koritenjem radne snage, onda valja pretpostaviti i to da su seksualne kontrole bile utoliko
stroe i briljivije ukoliko su se vie odnosile na siromane klase... Naprotiv, najstroe tehnike
stvorene su, a pogotovo primjenjivane, i to s najveom estinom, u ekonomski povlatenim
klasama i klasama politikih upravljaa. Voenje savjesti, ispitivanje samog sebe, itava duga
razrada griejhova tijela, kajanje savjesno razotkrivanje pohote. Upravo je u buroaskoj ili
aristokratskoj porodici najprije i postavljen problem spolnosti djece ili adolescenata. Ona
(aristokratska porodica) je bila prvo mjesto psihijatrizacije spola. Linost koju je mehanizam
seksualnosti najprije zaposjeo, bila je jedna od prvih koje su bile seksualizirane, bila ba
dokona ena, na granici izmeu svijeta gdje je uvijek morala da postoji kao vrijednost, i
porodice u kojoj su joj dodijelili novi udio u branim roditeljskim obvezama: tako se pojavila
nervozna ena koju su popadale lutke; histerizacija ene je tu nala svoje uporite. str.
106-107.
Naspram toga, narodni su slojevi dugo izmicali mehanizmu seksualnosti. Zacjelo su oni
bili, na posebne naine, podvrgnuti mehanizmu zdruivanja. str. 107. Ustrojstvo
seksualnosti primjenjivano na narodske klase podrazumijevalo je iskljuivanje praksi
rodoskvrnua ili bar njihovo prebacivanje u neki drugi vid. str. 114.
Doba seksualnog ograniavanja vjerojatno nije ni postojalo... neke jedinstvene seksualne
politike nije bilo. str. 108.
Ono to se po tradiciji naziva upravljakim klasama ini se da uope nije postavilo
mehanizam seksualnosti kao naelo ograniavanja zadovoljstava drugih. Ispostavlja se,
umjesto toga, da su ga one najprije isprobavale na sebi. Prije svega, posrijedi nije bilo guenje
seksa klasa koje je trebalo ekspolatirati, koliko tijela, krepkosti, dugovjenost, porijekla i
potomstva vladajuih klasa. U tome preije valja naslutiti samopotvrivanje jedne klase
negoli tlaenje druge. Buroazija je digla visoku politiku cijenu svom tijelu, svojim
osjeajima i uivanjima, svom zdravlju i opstanku. str. 108.
I moglo bi se rei da je klasa, koja je u osamnaestom stoljeu zadobila prevlast, daleko od
toga da od svog tijela mora odsjei seks koji...postaje nekorisan, rasipniki i opasan, ba
naprotiv podarila sebi tijelo koje valja njegovati, tititi, razvijati, uvati od svih opasnosti i
svih dodira. str. 108-109.
Drutvo seksa: Seks nije onaj dio tijela koji je buroazija morala obezvrijediti ili ponititi
kako bi nagnala na rad one kojima je vladala. Ona je poistovijetila, ili mu je (seksu), u
najmanju ruku, podredila svoje tijelo... inei ga odgovornim za svoje budue zdravlje;
uloila je u njega svoju budunost, pretpostavljajui da on ima neizbjene posljedice po njeno
potomstvo. Od sredine osamnaestog vijeka zauzela se (buroazija) da podari sebi seksualnost
i da na osnovu nje uspostavi jedno naroito tijelo klasno tijelo, sa zdravljem, higijenom,
potomstvom, rasom. str, 109.
Posrijedi je bio jo jedan plan: plan o beskrajnom irenju snage, krepkosti, zdravlja, ivota.
Dizanje cijene ivotu svakako treba povezati s procesom rasa i uspostavljanjem buroaske
prevlasti. Njena dominacija djelomino je od toga zavisila (predstavljanja kulture kroz tijelo);
nije to bila samo stvar ekonomije ili ideologije, nego jo i fizika stvar. O tome svjedoi velik
broj djela objavljenih krajem 18. st. o tjelesnoj higijeni, umjeu dugovjenosti, metodama da
se djeci da dobro zdravlje...; tako sve to svjedoi i o vezi brige za tijelo i seksa s rasizmom.
Posrijedi je bio jedan dinamini rasizam, rasizam irenja. str. 110.
Potvrivanje tijela jedan je od glavnih vidova klasne svijesti, ako nita drugo, ona je plavu krv
vlastele preobratila u dobrodrei organizam i zdravu seksualnost. str. 110-111.
Trebalo joj je toliko vremena te se sa toliko preuivanja suprotstavljala tome da i drugim
klasama - upravo onima koje je eksploatirala - prizna tijelo i seks. Uvjeti ivota prueni
proletarijatu,...: malo je bilo vano (burujima) da li ti ljudi ive ili umiru, proletarijat se, u
svakom sluaju, preproducirao sam od sebe. Da bi proletarijat dobio svoje tijelo i seksualnost,
da bi njegovo zdravlje, njegov seks i njegovo preproduciranje prerasli u problem, bili su
potrebni sukovi, bile su potrebne privredne hitnosti, bilo je potrebno, na kraju, postavljanje
itave tehnologije nadgledanja koja je omoguavala da se odre pod nadzorom to tijelo i ta
seksualnost konano priznata proletarijatu. str. 111.
Kao to je krajem 18. st., junakoj krvi plemenitih, buroazija suprotstavila svojstveno tijelo i
svoju dragocjenu spolnost, tako e ona, krajem 19.st., teiti tome da iznova odredi posebnost
svoje seksualnosti naspram seksualnosti drugih, da prihvati svojstvenu seksualnost kao
razliitu, da povue razgraniavajuu crtu koja e istai osobitosti i zatiti njeno tijelo. Ta crta
vie nee biti ona koja zasniva seksualnost, ve naprotiv crta koja je preprijeuje; razlika
potie od zabrane. Teoriji guenja, koja e malo-pomalo obuhvatiti cijeli mehanizam
seksualnosti i dati mu smisao sveope zabrane - tu je izvorite. Ona je povijesno povezana s
rasprostiranjem mehanizma seksualnosti. str. 112.
Ali, s druge strane, teorija guenja izravnat e ovo ope rasprostiranje mehanizma
seksualnosti ralanjivanjem djela zabrane koje se razlikuju od jedne drutvene klase do
druge. str. 112-113.
Od govora kojim je krajem 18. st. reeno: U nama postoji jedan skupi element kojeg se valja
pribojavati i kojem valja obazrivo pribjegavati, kojem, ako ne elimo da sobom povue
beskrajna zla, treba da ukaemo svu nau panju, prelo se na govor koji kae: Naa
seksualnost, za razliku od seksulanosti drugih, potinjena je jednom ustrojstvu guenja koje je
toliko jako da odsad predstavlja opasnost; seks ne samo da je uasna tajna...ve, ako on
sobom donosi toliko opasnosti, to znai da smo ga predugo - ... - svodili na muk. Odsad se
drutveno razlikovanje nee vie potvrivati putem seksualne odlike tijela, ve putem
jaanja njenog guenja. str. 113.
Zabrana rodoskvrnua, dakle, vrijedi za svako drutvo i svaku jedinku. Ali u praksi,
psihoanaliza je zadala sebi za zadatak da onima koji su bili kadri da joj pribjegnu uklanja
djela potiskivanja do kojih je ta zabrana mogla dovesti; ona im omoguuje da svoje
rodoskvrnute elje izraze u govoru. str. 113,
Psihoanaliza se zauzela za to da ga (rodoskvrnue) iznese na vidjelo dana kao elju i da od
njih koji su zbog toga trpili otkloni pretjeranu strogost koja ga je potiskivala. Tako je
psihoanaliza, kao posebna terapijska praksa, u odnosu na ostale postupke u mehanizmu
seksualnosti...igrala ulogu povlaenja razlika. str. 114.
...Izmeu dva svjetska rata i oko Reicha se sazdala povijesno-politika kritika guenja seksa.
Poprilina je vrijednost te kritike i njenih djela u stvarnosti. str. 115.

V. PRAVO SMRTI I VLAST NAD IVOTOM------------------------------119.
Jedna od povlastica svojstvenih vrhovnoj vlasti dugo se sastojala u pravu nad smru i
ivotom. Nema sumnje da je to pravo izriito izvedeno iz onog starog patria potestas koje je
rimskom ocu porodice davalo pravo da raspolae ivotima svoje djece, a takoer ivotima
svojih robova; on im je dao ivot, on je mogao i da im ga oduzme.
Od vladara do njegovih podanika, nitko vie ne zamilja da se to pravo provodi
neprikosnoveno i bezuslovno, ve jedino u onim sluajevima kada je sam opstanak vladara
izloen opasnosti.Vladara ugroavaju spoljanji neprijatelji koji ga hoe zbaciti vladara ili
osporiti njegova prava? Po zakonu, on tada moe povesti rat i od svojih podanika zatraiti da
sudjeluju u obrani drave; bez namjere da ih neposredno usmrti, njemu je doputeno da
izloi njihove ivote opasnosti.
Ako se neki od njegovih podanika digne protiv njega i povrijedi njegove zakone, onda on
moe nad njegovim ivotom primjeniti neposrednu vlast: u ime kazne, on e ga ubiti. str.
119.
Pravo koje se iskazuje kao pravo nad ivotom i nad smru jest, u stvari, pravo dosuivanja
smrti i ostavljanja na ivotu. Konano, simboliki ono i jest predstavljeno 'maem'. str. 120.
Vlast je tamo ( u povijesom tipu drutva ) bila, prije svega, pravo oduzimanja: stvari,
vremena, tijela, a na kraju i ivota; vrhunac je dostigla u povlastici grabljenja toga prava da bi
se odustalo od njega.
Od doba klasicizma, dakle, Zapad je pretrpio veoma dubok preobraaj ovih mehanizama
vlasti. Uzimanje unaprijed polako poinje bivati ne vie njen glavni oblik, ve samo jedno
njeno orue meu ostalima koji imaju ulogu da potiu potkrepljuju i nadziru, nadgledaju,
podiu im cijenu i ustrojavaju snage koje ona podvlauje: vlast koja se vie posvetila tome
da stvara sile, nego to se predala tome da ih osujeuje, primorava da joj se povinjuju ili da ih
razara. Pravo smrti poinje od tada. str. 120.
Ta smrt, koja se temljila na vladarevom pravu da se brani ili da trai da ga brane, pojavit e se
kao puko nalije prava kojim drutveno tijelo treba osigurati sebi ivot, da ga odrava ili
razvija. Pa ipak, ratovi nikada nisu bili krvaviji no od devetnestog stoljea naovamo, a
vladajui reimi nikada dotad nisu...stanovnivo prinosili na onolike rtve. str. 120-121.
Ratovi se vie ne vode u ime vladara kojeg treba obraniti, vode se u ime ivota svih; cijeli
narodi pokreu se na meusobno ubijenje u ime potrebe da preive. Pokolji su postali od
ivotne vanosti. to je toliko vladajuih reima uspjelo da povede toliko ratova i uini da se
pobije toliko ljudi - to kao da je nekko upravljanje ivotom i opstankom, tijelima i rasom. str.
121.
Naelo: moi ubijati da bi se moglo ivjeti, koje je lealo u osnovi taktike bitaka, postojalo je
naelo meudravne strategije. Ako je genocid zbilja san modernih vlasti; to nije zato to se
danas vratilo staro pravilo ubijanja; to je zato to se vlast postavlja i vri na ravni ivota vrste,
rase i pojava koje se tiu stanovnitva uope. Mogao bih, na drugoj ravni, uzeti primjer
smrtne kazne. Uz rat, ona je dugo bila drugi oblik prava maa; ona je bila odgovor vladara
onome koji je ustajao protiv njegove volje, njegovog zakona, njegove linosti. str. 121.
Otkad je vlast uzela na sebe ulogu upravljanja ivotom, primjenu smrtne...je oteavao smisao
postojanja same vlasti i logika njegovog provoenja. Kako da se neka vlast iskazuje u
pogubljenju svoje najve prerogative kada je njena glavna uloga da osigurava, podrava,
potkrepljuje, umoava ivot i dovodi ga u red? Za takvu vlast izvrenje smrtne kazne jest
ogranienje, bruka, nazadak i proturjenost, sve u isti mah. Otuda pojava ad se pri njoj moglo
ostajati jedino tako to se manje pozivalo na veliinu samoga zloina, a vie na udovinost
samoga zloinca, njegovu nepopravljivost, kao i na zatitu drutva. Oni koji su za druge neka
vrsta bioloke opasnosti, zakonito se ubijaju. str. 121-122.
Moglo bi se rei da je staro pravo dosuivanja smrti i ostavljanja na ivotu zamijenjeno s
moi dosuivanja ivota ili tjeranja u smrt.
Sada vlast uspostavlja svoje utjecaje ba nad ivotom i nad cijelim njegovim tokom: smrt joj
je granica, trenutak koji izmie.
Ne treba se uditi to je samoubojstvo - ranije smatrano zloinom kao nain da se zahvati u
pravo smrti koje je samo vladar, ovaj ovdje dole ili onaj na onome svijetu, imao pravo da
primjenjuje. Ono ( samoubojstvo ) je omoguilo da se na granicama i u razdobljima vlasti
koja se provodi nad ivotom pojavi privatno pravo pojedinca da umre. Ova uzjogunjenost da
se umre, toliko udnovata pa ipak toliko pravilna... bila je jedna od prvih pojava pred kojima
se zapanjilo drutvo u kojem je politika vlast sebi za zadatak upravo bila zadala da upravlja
ivotom. str. 122.
Konkretno, ta mo nad ivotom razvijala se, od 17. st. u dva glavna oblika; oni meusobno
nisu proturjeni;...tvore dva stoera razvoja koji povezuje cijeli jedan snop posrednih veza. Da
bi se jedan stoer, 'prvi', obrazovao, on kao da se usadio na tijelo kao stroj: njegovu obuku,
sazrijevanje njegovih sposobnosti, izvlaenje njegovih moi, rast njegove korisnosti i,
usporedno s njom, poslunosti... - sve su to osigurali oni postupci vlasti kojima se oblikuju
razliita discipliniranja: anatomo-politika ljudskog tijela. str. 122-123.
Drugi stoer, koji se obrazovao neto kasnije, sredinom 18. st., usadio se na tijelo-vrstu., na
tijelo proeto mehanikom ivota, tijelo koje slui kao podloga biolokim tokovima:
razmnoavanju, raanju i smrtnosti, stanju zdravlja, trajanju ivota, dugovjenosti...; o njima
vodi rauna, preuzimajui ih na sebe, cijeli niz uplitanja i regulativnih nadzora: to je bio-
politika stanovnitva.
Discipliniranje tijela i reguliranje stanovnitva sainjavaju dva stoera oko kojih se razvilo
ustrojstvo moi nad ivotom. Staro gospodarenje smru, u emu se simboliki ogledala mo
vladara, sada su brino preuzeli nadlenost nad tijelom i proraunato upravljanje ivotom.
U doba klasicizma brzo se razvijaju razliiti oblici discipliniranja - kole, koledi, kasarne,
radionice, uz to se, u provoenju politike i u ekonomskoj praksi, javljaju problemi nataliteta,
ivotnog vijeka, zdravlja stanovnitva, stanovanja, preseljenja; nastaje, dakle, eksplozija
razliitih i mnogobrojnih tehnika za postizanje potinjenosti tijela i nadzora nad
stanovnitvom. Tako otpoinje era jedne bio-vlasti. str. 123.
Uz reguliranje stanovnitva stoji demografija, stoji procjena odnosa izmeu izvora i
stanovnika, stoji pregled bogatstava i njihovih kruenja, ivota i njihovog vjerojatnog trajanja.
str. 123.
Ta bio-vlast bila je ... element neophodan za razvoj kapitalizma; kapitalizam se mogao
osigurati samo po cijenu kontroliranog ulaganja tijela u prirodni aparat i uz pomo
prilagoavanja svega onoga to se tie stanovnitva privrednim tokovima. ...Bile su mu
(kapitalizmu) potrebne metode vlasti kadre da dignu cijenu snagama, sposobnostima, ivotu
ljudi uope, ali da ipak ne oteaju time njihovo potinjavanje; ako je razvoj velikih dravnih
aparata, kao ustanova vlasti, osigurao odranje proizvodnih odnosa, onda su osnovi anatomo-
i bio-politike, izmiljeni u 18. vijeku kao tehnike vlasti prisutne na svim stupnjevima
drutvene zajednice i koriteni od strane veoma razliitih ustanova, utjecali na ravan
privrednih tokova;...oni su, isto tako djelovali i kao inioci drutvenog podvajanja i
hijerarhiziranja...podeavajui akumulaciju ljudi prema akumulaciji kapitala. str. 124.
Ono to se u 18. st. dogaalo u nekim zapadnim zemljama, a to je povezivalo razvoj
kapitalizma, jest neto drugaije, a moda i obuhvatnije no to je bio taj novi asketski moral
za koji je izgledalo da obezvrijeuje tijelo; posrijedi nije bilo nita manje do 'ulazak ivota u
povijest' - mislim na ulazak pojava svojstvenih ivotu ljudske vrste u poredak znanja i moi -
na podruje politikih tehnika. Pritisak biolokog na povijesno bio je... izuzetno jak. str. 124 -
125.
Zapadni ovjek malo-pomalo ui to to znai imati tijelo, uvjete postojanja, ivotne
vjerojatnosti, osovno i zajedniko zdravlje... Nesumnjivo, privi put u povijesti violoko se
ogleda u politikom; injenica ivota...prolazi, jednim dijelom, poljem nadzora znanja i
uplitanja vlasti. Ova vie nee imati posla samo sa sudskim podanicima nad kojima je krajnji
zahvat smrt...ve...preuzimanje ivota na sebe, vie nego prijetnja umorstvom, omogujue
vlasti pristup sve do tijela. 125.
Ako se ti pritisci uz koje se pokreti ivota i tokovi povijesti meusobno sudaraju mogu
nazvati bio-povijest, onda bi trebalo izrazom bio-politika oznaiti ono to ivotu i
njegovim mehanizmima omogujue da zau u podruje jasnih rauna, a od vlasti-znanja ono
to ini silu koja mijenja ivot ovjekov; to nipoto ne znai da je ivot do kraja stopljen s
tehnikama koje vladaju i upravljaju njime; on im neprestano izmie. Izvan zapadnog svijeta, u
razmjerima veim no ikada, postoji glad, a bioloke opasnosti kojima je vrsta izloena moda
su vee, a u svakom sluaju ozbiljnije, no prije nastanka mikrobiologije. str. 125-126.
...Moderni ovjek je ivotinja u politici koja postavlja pitanje njegovog ivota ivog bia.
str.126.
Ovaj preobraaj ima zamane posljedice. Ako je pitanje ovjeka postavljeno - u njegovoj
poslevnosti kao ivog bia i u njegovoj posebnosti u odnosu na iva bia - razlog za to treba
potraiti u novom vidu odnosa povijesti i ivota. Isto tako je nepotrebno isticati i mnoenje
politikih tehnologija koje e od tada poeti da obudhvaaju tijela, zdravlje, naine ishrane i
stanovanja, uslove ivota, cijeli-cjelcati prostor bivstva. Druga posljedica tog razvoja bio-
vlasti jest sve vei znaaj koji djelo norme stie na raun sudskog sistema zakona. Zakon ne
moe a da ne bude naoruan, a njegovo oruje, u pravom smislu rijei, jest smrt; onima koji
ga kre zakon uzvraa. Zakon se uvijek poziva na ma. Ali vlasti koja za zadatak ima da
preuzme ivot na sebe bit e potrebni stalni regulativni i popravni mehanizmi. Takva prije
mora da kvalificira, mjeri, procjenjuje, hijerarhizira, nego da se ispoljava u svom sjaju kao
ubica; ona ne mora povlaiti crtu koja neprijatelje vladareve odvaja od poslunih podanika;
ona rasporeuje oko norme. str. 126.
Drutvo koje postavlja norme povijesna je posljedica tehnologije vlasti ije je teite na
ivotu. U odnosu na drutva kakva smo znali do 18. st. zali smo u fazu opadanja
pravosudnog; ustavi donijeti poslije francuske revolucije, irom svijeta, iznova napisani i
preraeni zakonici... upravo su to oblici koji ine jednu u sutini normaticnu vlast
prihvatljivom. str. 127.
A snage koje se opiru toj, u 19. st. jo jednako novoj vlasti, uporite nalaze ba u onome to
ona obuhvaa - to jest u ivotu i u ovjeku kao ivom biu. To na to se polae pravo i to
slui kao cilj jest ivot, shvaen kao osnovna potreba, konkretna bit ovjekova...ivot, kao
politiki predmet na neki je nain shvaen doslovno i okrenut protiv sistema koji se
poduhvatio toga da ga nadzire. Upravo je ivot, mnogo vie negoli pravo, dakle postao ulog
politikih porbi, iako se ove iskazuju preko potvrivanja prava. Pravo na ivot, tijelo,
zdravlje, sreu, na zadovoljenje potreba...str. 127.
Na toj se osnovi moe shvatiti vanost koji je seks poprimio kao politiki ulog. str. 127.
On proizvodi, s jedne strane, iz discipliniranja tijela: stroge obuke, jaanja i raspodjele snaga,
prilagoavanja energija i ekonominosti njima. S druge strane...on proizlazi iz reguliranja
stanovnitva. On jednovremeno pristaje uz obje strane; daje povoda beskrajno sitniavim
nadgledanjima, nadzorima u svakom trenutku...jednoj pravoj pravcatoj mikro-vlasti nad
tijelom; ali isto tako daje povoda i opsenim jerama, statistikim procjenama, uplitanjima koja
za metu uzimaju drutveno tijelo.
Preko seksa se u isti mah prilazi i ivotu tijela i ivotu vrste. Njime se slue kao matricom
discipliniranja i kao naelom reguliranja. Zato se u 19. vijeku seksualnost i pretrauje sve do
najsitnijih podrobnosti u ivotima ljudi; za njom se traga u ponaanju, ona se lovi po snovima;
na nju se sumnja i kod najblaih najblaih ludila; ona se prati sve do privih godina djetinjstva;
ona postaje znak individualnosti, ono to omogujue njego ralanjivanje i u isti mah, njeno
koenje. Njoj se pridaje vrijednost pokazatelja snage nekog drutva, pokazatelja koji otkriva
kako njegovu politiku energiju tako i njegovu bioloku krepkost. str.128.
Uope uzei, na mjestu gdje se spajaju tijelo i stanovnitvo, seks postaje sredinja meta
jedne vlasti koja se vie ustrojava oko upravljanja ivotom negoli oko prijetnje smru. str.
129.
U mehanizmima vlasti, njihovim ispoljavanjima i obredima, krv je dugo bila vaan element.
U drutvu u kojem prevagu odnose sistemi saveza, politiki oblik vladar, razlikovanje po
redovima i kastama, vrijednost porijekla, u drutvu u kojem uslijed gladi, zaraza, nasilja, smrt
stalno prijeti, krv je jedna od osnovnih vrijednosti.
Drutvo krvi - htjedoh rei krvavosti: ratnu ast i strah od gladi, trijumf smrti, vladara s
maem... - vlast govori preko smrti. Smrt je stvarnost sa simbolikom funkcijom. Mi danas
jesmo jedno drutvo seksa, ili, bolje reeno, usmjereno ka seksualnosti. mehanizmi vlasti
obraaju se tijelu, ivotu, onome to ini da ivot pupa, onome to jaa vrstu, njenu
krepkost...Zdravlje, potomstvo, rasu, budunost vrste, ivotnost drutvenog rijela - vlast
govori govorei o seksualnosti i obraajui se seksualnosti: ona nije ig ili simbol, ona je
predmet i meta. Vlast je istie, izaziva i slui se njome kao ulom razmnoavanja koje uvijek
treba drati pod kontrolom kako nikako ne bi umaklo; ona je djelo s vrijednou ula. str. 129.
Ne elim kazati da zamjena krvi spolom sama objedinjuje preobraaje koji obiljeavaju prag
nae modernosti. ...Daleko od toga da bude zauzdavana (seksualnost), u suvremenom drutvu,
ba naprotiv, neprestano potie. Novi postupci vlasti, razraeni u doba klasicizma i
upotrebljeni u 19. vijeku doveli su do prelaska naih drutava iz simbolike krvi u analitiku
seksualnosti. str. 130.
Sad i prvi eugeniari jesu suvremenici tog prelaska od krvavosti na seksualnost. Ali prvi
snovi o usavravanju vrste dovode cijeli problem krvi u takvo upravljanje spolom koje
namee teke prinude.Seks kod Sada nema norm, nema unutarnjeg pravila koje bi se moglo
izraziti na osnovu svojstvene prirode. Krv je iznova upila seks. str. 130.
Nacizam je, sumnje nema, bio najnaivniji i najlukaviji spoj - jedno uzrokovano drugim -
matarija krvi i provala stroge disciplinske vlasti. Eugeniko dovoenje drutva u red,
zaklonjeno neogranienim podravljenjem, uz onoliko irenja i jaanja mikro-moi koliko je
moglo da dopusti, pratio je oniriki zanos krvi; on je, u isti mah, podrazumijevao i
bespotedno istrebljenje drugih i opasnost da se sam ne bude natjeran na potpuno rtvovanje.
A poviejst je htjela da hiterovska politika seksa ostane izrugivanja vrijedna praksa, dok se mit
o krvi, pak, preobrazio u najvei pokolj koji ljudi do sada pamte. str. 131.
Politiki ponos psihoanalize... - jest taj to je raskinula ono to se u tim mehanizmima vlasti,
koji su polagali pravo na to da nadziru svakidanjicu spolnosti i upravljanju njome, moglo
nepopravljivo namnoiti: otuda frojdovsko nastojanje da se seksualnosti dade kao naelo
zakon - zakon zdruivanja, zabranjenog srodstva , Oca-vladara, rjeju - da se oko elje sazove
cijeli poredak vlasti. Ovome psihoanaliza duguje za to to je bila - ovdje u nekoliko izuzetaka
i to bitnih - u teorijskoj i praktinoj suprotnosti s faizmom. str. 131.
Pretpostavljamo da su mehanizmi vlasti doista vie koriteni za to da bi izazivali i podbadali
spolnost no da bi je zauzdavali. ...pokuavate da ukaete na ono to bi se moglo nazvati
ustrojavanjem erogenih zona na drutvenom tijelu. str. 132.
Prije Freuda, ljudi su teili tome da seksualnost sabiju u najtjesnije okvire: u spol, njegove
funcije razmnoavanja, u njegova neposredna anatomska stajalita; ograniavali su se na
bioloki minimum - organ, nagon, svrhovitost. str. 132.
Seksualnost kao sredstvo politike. ...Cilj ovog istraivanja je da pokae kako se sredstva
vlasti neposredno nadovezuju na tijelo - na tijela: funcije, fizioloke procese, osjeanja,
zadovoljstva, daleko od toga da tiejlo mora biti prebrisano, rije je o tome da se ono iznese na
vidjelo u analizi...ija bi sloenost rasla usporedno s razvojem modernih tehnologija vlasti
koje za metu uzimaju ivot. str. 132- 133.
S kraja na kraj onih valikih linija du kojih se mehanizam seksualnosti razvijao od
devetnaestog stoljea vidimo kako se razzrauje ta zamisao da postoji neto drugo osim tiejla,
mjesta na tijelu, organa, funkcija, anatomsko-fiziolokih sistema osjeanja, uivanja; neto
drugo i neto vie, neto to ima unutranja svojstva i vlastite zakone: seks. Tako je u
procesu histerizacije ene seks odreen trojako: kao ono to zajedniki pripada i mukarcu i
eni; ili kao ono to prvotno pripada mukarcu te, dakle, izostaje u ene; ali i kao ono iz ega
je, samog, sazdano tijelo ene, i to potpuno podreuje njeno tijelo funkcijama raanja,
remetei ga neprestano djelima istih tih funkcija. str. 133.
Upravo mehanizam seksualnosti, razliitim svojim strategijama, postavljanja tu zamisao o
seksu na mjesto, a ova ini da se seks, u vidu ona etiri velika oblika - histerije, onanije,
fetiizma i coitusa interuptusa - javlja kao neto potinjeno igri cjeline i dijela, izvora i
oskudice, odsustva i prisusta, prekomjernosti i pomanjkanja. str. 134-135.
Prije svaga, pojam seksa omoguio je da se, stvarajui vjetako jedinstvo, iznova okupe
anatomski elementi, bioloke funkcije, ponaanja, osjeaji, zadovoljstva, a omoguio je i da to
zamiljeno jedinstvo pone funkcionirati kao uzrono naelo. On je mogao da obiljei dodirnu
crtu izmeu znanja o ovjekovoj spolnosti i violokih nauka o razmnoavanju. Pojam
seksa...osigurao je i jedan sutinski preokret; on je omoguio da se obrne predstavljanje
odnosa vlasti prema seksualnosti te da se ova javi ne u svomsutinskom i pozitivnom odnosu
prema vlasti, ve tako kao da je ukotvljena u jednu posebnu i nerazloivu instancu koju vlast
tei potkiniti onako kako moe; tako zamisao o seksu omogujue da se izbjegne ono to
ini vlast vlasti; ta zamisao omogujue da se o vlasti misli samo kao o zakonu i zabrani. str
135.
Moglo bi se dodati da seks obavlja joj jednu funkciju koja proima i potpomae one prve.
Ovoga puta ta je uloga vie praktina negoli teorijska. Svakako, u stvari, mora da proe ba
kroz seks, tu zamiljenu toku koju je uvrstio mehanizam seksualnost, da bi imao pristup do
svojstvene shvatljivosti, do cijelosti svog tijela, do svog identiteta. str. 136.
I dok mehanizam seksualnosti omogujue tahnikama vlasti da zaposjednu ivot, dotle seks,
zamiljena toka koju je obiljeio sam taj mehanizam seksualnosti, opinjava svakoga toliko
da on prihvaa tutnjavu smrti koju uje u njoj. str, 136.
Stvarajui taj zamiljeni element, seks, mehanizam seksualnosti izveo je jedno od svojih
najbitnijih unutranjih naela funkcioniranja: elju za seksom, elju da se on ima, elju da se
dopre do njega, da se on otkrije, oslobodi, da se izrazi u govoru, iskae u istini. On je sam
seks sazdao kao neto poeljno. str. 137.
Sve je seks - govorio je Kate u Pernatoj zmiji - sve je seks. Kako seks moe biti lijep kada ga
ovjek odrava monog i svetog i kada ispunjava svijet. On je kao sunce koje vas
preplavljuje, natapa svojom svjetlou.
...Treba pokazati kako je seks u povijesnoj zavisnost od seksualnosti... Seksualnost je
veoma stvarna povijesna slika i ona je stvorila pojam seksa kao svoj spekulativni element,
neohpodan za svojstveno funkcioniranje. Ne misliti da je, rekne li se seksu da, vlasti reeno
ne; slijedi, ba naprotiv, nit opeg mehanizma seksualnosti. Uporita protunapada protiv
mehanizma seksualnosti moraju biti ne seks-elja, ve tijela i zadovoljstva. str 137.
A treba da pomislimo i na to da se jednoga dana, moda, u drugoj nekoj ekonomiji tijela i
zadovoljstava, uope vie nee shvatiti kako su lukavstva seksualnosti, i vlasti koja lei u
osnovi njenog mehanizma, uspjela da nas toj strogoj monarhiji seksa podvrhnu do te mjere da
nas posvete beskonanom zadatku da provaljujemo njegovu tajnu i da od te sjene iznuujemo
najistinitija priznanja. str. 139.
Ironija tog mehanizma: ona nas navodi na to da povjerujemo kako je posrijedi nae
osloboenje. str. 139.