3.

3 ETIKA JAVNOG ZDRAVSTVA

Kao i veina ostalih disciplina i medicinska praksa odreena je etikom i moralom.
Medicinska etika poinje ve u antikoj Grkoj i sa danas svima poznatom Hipokratovom
zakletvom. Ali, od samog poetka nastanka medicinske etika pa do danas dogodilo se niz
obrata i promjena koje su bitno utjecale na percepciju tradicionalnih vrijednosti. Pojavila su
se brojna nova podruja od kojih se javno zdravstvo bitno razlikuje, ne samo svojim
pristupom, ve i fokusom. Aktualiziranje etikih pitanja u javnom zdravstvu poinje ve
sedamdesetih godina dvadesetog stoljea. Ipak tek, 1980-ih i 1990-ih godina znatno se
poveao interes istraivaa iz podruja medicinske etika za etika pitanja javnog zdravstva.
Da bismo lake shvatili pojam medicinske etike, vano je najprije definisati pojam etike.

3.3.1. ETIKA - POJAM I DEFINICIJA








Etika kao filozofska disciplina prouava skup naela moralnog ponaanja koja se
zasnivaju na vrijednostima kao to su dobro, potenje, istina, humanost, dunost i slino.
Pored prouavanja zasnovanosti morala, etika se bavi i istraivanjem njegovih izvora i
ciljeva, kao i smisla moralnog htjenja i djelovanja. Kao takva, etika ima zadatak odvojiti ono
to je istinski dobro i vrijedno sa stanovita smisla ivota i njegovih najviih ciljeva. Prema
Aristotelu etika je filozofska disciplina koja ovjeka vodi ka srei.

Etika je nauka o moralu. U osnovi bavi se razmatranjem pojmova i fenomena dobra,
vrline, dunosti i odgovornosti. U etici kao nauci postoje dva osnovna pravca: teorijski i
normativni. Teorijska etika se bavi posmatranjem, analizom, klasifikacijom, prikazom
nastanka i razumijevanjem moralnog fenomena i to kako u njegovom subjektivnom, tako i
objektivnom pogledu. Normativna etika utvruje ta je vrijednost i to na temlju potreba i
zakonitosti koje su u strukturi ljudske zajednice, ako individua i zajednica ele da se
odravaju i razvijaju.
1


1
Nuhu; M.; Komuniciranje od peinskog crtea do interneta; Studentska tamparija Univerziteta u Sarajevu;
Sarajevo; 2000.; str. 308.


3.3.2. MORAL I ETIKA - RAZGRANIENJE POJMOVA

Uz pojam etika, nekako se uvijek vezuje pojam moral. Ali, vano je napomenuti da
ova dva pojma valja razlikovati. Moral je odreena pojava, odnosno praksa u drutvenom
ivotu dok je etika nauka o moralu kao drutvenom fenomenu. Iako po etimologiji moral i
etika imaju isto znaenje ( ethos-obiaj, moralis-obiaj ), termin moral se vie upotrebljava za
one vrijednosti koje jedno drutvo prihvata kao univerzalna naela, dok sa druge strane termin
etika se obino koristi za vrijednosna naela koja su releventna za neki poseban kontekst,
domen aktivnosti ili profesiju.





Pod pojmom moral podrazumijeva se obino skup nepisanih drutvenih normi na osnovu
kojih ljudi oblikuju svoja rasuivanja i svoja ponaanja u odnosima sa drugima u drutvenoj
zajednici odnosno u drutvenoj grupi kojoj pripadaju. Norme se zasnivaju na ope usvojenim
moralnim vrijednostima sa stanovita dobra i zla, ispravnog i neispravnog, potenog i
nepotenog i slino. Samim tim to utjee na stavove ljudi i njihove postupke prema drugima,
to regulira odnose meu njima, moral je vaan inilac kohezije meu ljudima koji pripadaju
odreenoj zajednici odnosno drutvenoj grupi.
2


Moral ima svoj historijski razvoj i mijenja se tokom vremena. ovjek, kao drutveno
bie oblikuje svoju savijest uz pomo morala, odnosno moralnih normi. Zbog toga, etika i
moral, etike i moralne norme vana su karika u izgradnji ovjeka kao prije svega ljudskog,
pa onda i bia neke drutvene zajednice. Samo uz pomo etike i morala ovjek se moe
profilirati kao jedna pozitivna linost i linost koja e znati ta su prave vrijednosti. Stoga,
ugraditi etike i moralne norme u medicinu i javno zdravstvo treba biti imperativ. Jer, samo
tako moe se ostvariti pozitivan odnos, i povoljna klima u svim zdravstvenim ustanovama.



2
http://www.scribd.com/doc/78632035/Med-Etika-22; lanak: Kalianin; P.;Medicinska etika i medicinsko
pravo; Institut za mentalno zdravlje; Beograd; 1990.; str. 3.


3.3.3 MEDICINSKA ETIKA

Medicina je postala jedno od sredinjih podruja etike refleksije, to je dovelo do
nastanka posebne poddiscipline etike- medicinska etika. Rije je o primjenjenoj etici koja je
interdisciplinarna. Lijenitvo oduvijek je bilo filozofski zanimljivo, a od 60-ih godina ovog
stoljea prouavanje ispravnog, dobrog lijenikog djelovanja postaje jedan od najbitnijih
etikih problema. Dakle, rije je o primijenjenoj ili specijalnoj etici. Medicinska etika ne
raspravlja samo o filozofskim, etikim aspektima lijenikog djelovanja, ve nastoji
odgovoriti na itav niz pravnih, sociolokih, ekonomskih i politikih pitanja koja su u irem
smislu vezana za medicinske postupke.

Medicinska etika podrazumijeva skup pravila ponaanja zdravstvenih radnika svih profila
prema zdravom ili bolesnom pojedincu, odnosno postupku u jednoj zajednici bilo da je to
porodica ili zajednica zdravih ili bolesnih lica.
3


Medicinska etika obuhvata tri oblasti:
- Medicinsku etikeciju koja regulira obaveze zdravstvenih radnika prema korisnicima
zdravstvenih usluga;
- Medicinsku jurisprudenciju koja govori o medicinskom pravu i sankcijama koje se
mogu poduzeti ako se zdravstveni radnik oglui o moralna pravila u medicini;
- Medicinska hodegetika koja govori o tome kako i koliko treba uiti u medicini.

Od svakog zdravstvenog radnika oekuje se da svoj posao obavlja maksimalno
sigurno. Osnovni preduvjet uspjenog i sigurnog rada su bogato znanje, vjetina u radu i
svakako etine i moralne norme.

Korisnici zdravstvenih usluga imaju predstave o zdravstvenim radnicima takve da su to ljudi
puni znanja i povjerenja jer im povjeravaju zdravlje. Zdravstvenim radnicima, kao
autoritetima i ljudima od znanja i povjerenja otkriva se i najintimnija sfera ljudskog ivota i
tijela. Od zdravstvenog radnika se trai da se maksimalno posveti korisniku zdravstvene
usluge i to prije doe do prave istine o zdravlju. Zato je svaki radnik obavezan uvati
dostojanstvo i potovati linost pacijenta te ga zatiti od nadrilijenitva i socijalne
nepravde.
4


Za veinu pacijenata zdravstveni radnik je jedna vrsta zatite. Zbog toga ljubaznost
prema pacijentu treba biti na prvom mjestu. Od zdravstvenog radnika trai se da utjei, ublai
bol i tugu, te da vrati vjeru u ivot pacijentu.









3
Omani; A.; Uvod u medicinu, historija medicine, medicinska etika; DES Sarajevo; 2004.; str. 43.
4
Omani; A.; Uvod u medicinu, historija medicine, medicinska etika; DES Sarajevo; 2004.; str. 44.



3.3.4. PRINCIPI MEDICINSKE ETIKE

Razvojem medicinske nauke nastali su brojni moralni i etiki problemi, koji zahtjevaju
da se rjeavaju na obostrano zadovoljstvo zdravstvenih radnika i pacijenata. Da bi se otklonili
ti problemi potrebno je najprije potovati osnovne principe koje namee medicinska etika. Sa
tim principima zdravstveni radnici upoznaju se ve prilikom upisa u kolu ondnosno fakultete
medicine. Pored opih medicinskih principa, medicinska etika zasniva se i na etikim
principima koja su karakteristina za sve zdravstvene radnike. Kada govorimo o etikim
naelima, vano je istaknuti da se pod tim pojmom podrazumijevaju sva moralna pravila i
zahtjevi. Razlikuju se tzv. fundamentalni (bazina) etika naela i naela koja su iz njih
izvedena ili su povezana sa njima.

U knjizi Uvod u medicinu, historija medicine, medicinska etika, prof. dr Ajnija Omani
navodi sljedee principe:


- Uvijek ini dobro i ne nanosi tetu
Najstariji kodekis i pravila u razlitim oblicima iskazuju ovaj princip. U Hipokratovoj
zakletvi se naziru i tano naglaavaju principi: Prvo, ne nakodi bolesniku / Primum nil
nocere. Hipokrat takoer, kae: Uini navikom dvije stvari-pomozi, ili bar nemoj nanijeti
tetu. Primjeri su brojni za nepotivanje ovog principa. Hindu zakletva zdravstvenog radnika
na potivanje ovog principa upuuje na sljedei nain: Danju i nou ulugat e napor da
pomogne svojim pacijentima svim svojim srcem i duom. Nee napustiti ili ozlijediti svog
pacijenta, niti po cijenu vlastitog ivota.

- Princip povjerenja
U svakodnevnom ivotu se sreemo sa brojnim zdravstvenim strunjacima u koje imamo
razliit stepen povjerenja. O tome ovisi koliko e pacijent biti otvoren kada se obraa
zdravstvenom radniku i prihvatiti njegov savjet.



U ovu oblast spada uvanje profesionalne tajne koja je obavezna za studente zdravstvenih
struka i one koji rade u zdravstvenoj djelatnosti, npr: zabrana iskoritavanja
pacijenta/moralno, materijalno, zatita od nepravde i od bilo kojeg oblika nadrilijenitva.


- Princip humanih odnosa meu radnicima zdravstvene struke

Zdravstveni radnici su duni potovati principe koje trae njihova strukovna udruenja,
odnosno profesije. O tome govori kodeski za rad zdravstvenih radnika.



Zato ovi principi imaju dvije dimenzije: principi odnosa meu zdravstvenim radnicima i
principi koje treba provoditi u interesu pacijenta. Saradnja sa zdravstvenim radnicima mora
biti na visokom nivou, da se nerijeeni problemi pacijenta to prije rijee.
















Zato se danas kvalitetan rad u zdravstvenojd djelatnosti ocjenjuje kao timski rad. Tako se jaa
i nivo odgovornosti zdravstvenih radnika i daje kvalitetnija usluga.


- Princip jednakosti i autonomije pacijenta
Kodeks etike zdravstvenih radnika kao i zakoni o zdravstvenoj zatiti drave stalno
istiu da e zdravstveni radnici pruati zdravstvene usluge bez obzira na vjeru, rasu,
nacionalnost, socijalno porijeklo, pripadnost drutvima, sektama, strankama.


- Princip istinitosti
Osnovno je pravilo da pacijent ima pravo da zna pravu istinu o svom zdravstvenom
stanju. Meutim, u sluajevima kada se radi o bolesti sa loom prognozom iz razloga da
pacijent ne bi odbacio zdravstvenu uslugu nastojimo u cilju bolje saradnje sauvati ga od
loeg obavjetenja i tekog zdravstvenog stanja koje ga oekuje.


Zajedniko za sve ove principe je da su svi oni meusobno poveznai, te kao takvi jedan
bez drugog se ne mogu uspjeno realizirati.












3.3.4. ETIKE TEORIJE NA KOJE SE OSLANJA MEDICINSKA ETIKA

Medicinska etika oslanja se na dvije velike etike teorije: utilitarnu i automnu teoriju.

Utilitrana teorija se zasniva na obavezi da se pri odluivanju vodi rauna o najveoj moguoj
dobrobiti za najvei mogui broj ljudi.
Ova teorija zahtjeva, na primjer, da se pri utvrivanju zdravstvene politike i programa, kao
i pri donoenju zakona i odluka o mjerama i aktivnostima koje se tiu zatite zdravlja imaju u
vidu, prije svega, interesi drutva, odnosno najvea mogua dobrobit (srea) uz najmanju
moguu tetu (patnju) za drutvenu zajednicu.
5


Utilitarna naela u odnosima izmeu lijenika i pacijenta zamjenjuju se u novije vrijeme sve
vie naelima koja imaju svoje izvorite u drugoj vanoj etikoj teoriji, tzv.autonomnoj
teoriji. I pored toga utilitrana naela, slue i danas kao osnova za donoenje odluka o
programu, politici zdravstvene zatite, uspostavljanja mree zdravstvenih instituacija i
itvrivanje njihove metodologije rada.

Autonomna teorija je zasnovana na uenju filozofa Imanuela Kanta. Ona gleda na odnos
lijenika i pacijneta, kao na odnos izmeu dvije nezavisne, kompetentne i odgovorne osobe, a
ne kao odnos izmeu roditelja i djeteta. Odnos izmeu lijenika i pacijenta, po autonomoj
teoriji implicitno podrazumijeva odreene moralne obaveze i lijenika i pacijenta.
6

Dakle, po ovoj teoriji pacijent se ne smije tretirati kao objekat, uvijek se mora potovati
njihova linost i autonomija. Na suprot ovoj teoriji, utilitarna teoriji dozvoljava, ak i
zahtjeva, ako se procjeni da je to za dobrobit pacijenta ili drutva. Autonoma teorija odobrava
takav princip samo u sluajevima kada je osoba nekompetentna, odnosno nesposobna da bude
autonoma, kao to su na primjer, djeca, mentalno retardirani ili neki tei psihiki bolesnici.


3.3.5. BIOETIKA

Etiko-moralna pitanja vezana uz sam ivot, na svim njegovim razinama danas su
daleko prisutnija nego prije. Medicinska etika vie ne uspijeva pokriti sva podruja
problematike na podruju zdravlja, bolesti i smrti. Kao odgovor pojavila se nova
interdisciplinarna struka bioetika.
Bioetika obuhvata podruje klasine medicinske etike i drugih znanosti koje zadiru u pitanja
ivota i smrti, zdravlja i bolesti, kao to su: biologija, pravo, ekonomija,politika...dotiui sve
probleme koji se pojavljuju u vezi sa ivotom. Osim pitanja o ljudskom ivotu, bioetika
istrauje odnos prema ivotu openito, na svim njegovim razinama.
7


3.3.6. BIOETIKA I MEDICINSKO PRAVO

5
http://www.scribd.com/doc/78632035/Med-Etika-22; lanak: Kalianin, P. (1999):Medicinska etika i
medicinsko pravo, Institut za mentalno zdravlje,Beograd.; str. 13.
6
http://www.scribd.com/doc/78632035/Med-Etika-22; lanak: Kalianin, P. (1999):Medicinska etika i
medicinsko pravo, Institut za mentalno zdravlje,Beograd.; str. 15.
7
http://www.scribd.com/doc/73817349/Bioetika-i-pravo
Jo od antikih vremena Hipokratova zakletva pred lijenika je postavljala norme po
kojima lijenik ne smije pacijentu nanijeti zlo. Kasnije se javljaju profesionalni etiki kod
poput engleskog fiziara Thomasa Percivala iz 18. st., koji je osigurao uslove za osnivanje
Amerikog udruenja lijenika (1846.), pa Nrenbergki kod istraivalake etike na ovjeku
(1939-1945.), kao reakcija na zloupotrebu novih medicinskih i reproduktivnih tehnologija s
kojima su eksperimentirali nacisti. Nakon 1950. moralna i socijalna pitanja medicinskih
istraivanja ponovo upozoravaju drutvo na oprez.

Prema lijeniku (onkolog) Potteru, zadatak bioetike je da zdruuje bioloka znanja sa
znanjima o ljudskim vrijednosnim sistemima:
bio- bioloko znanje, znanje o ivim sistemima.
ethics- znanje o ljudskim vrijednosnim sistemima.

Prema Andre-u Hellegers-u (fitiolog) koji je 1971. na Georgetown University u Washingtonu
oformio prvi bioetiki institut, model bioetike podrazumijeva tri specifina podruja
djelovanja:
1) Prava i dunosti pacijenata i zdravstvenih radnika.
2) Prava i dunosti subjekata podvrgnutih eksperimentima i onih koji eksperimentiraju.
3) Stvaranje temeljnih nacrta javne politike na klinikama i u biomedicinskim istraivanjima.

Meutim, Potterovo poimanje bioetike bilo je mnogo ire, on govori o osnovnim etikim
Naelima i normama.

3.3.7. BIOMEDICINSKI PRINCIPI

Biomedicinske principe dijelimo u etiri grupe:
1. potivanje autonomnosti (princip koji zahtjeva potivanje sposobnosti donoenja odluka
samostalnih osoba),
2. nekodljivost (princip koji zahtjeva da se drugima ne nanosi zlo),
3. dobroinstvo (skup principa koja zahtjevaju da sprijeimo tetu, omoguimo dobrobit i
odmjerimo dobrobit u odnosu na opasnost i cijenu)
4. pravednost (skup principa koji zahtijevaju ravnomjernu i potenu raspodjelu dobrobiti,
opasnost i cijene).

Lijenika pogreka proizlazi iz pogrene odluke. Lijenika krivnja proizlazi iz strune
pogreke (vitium artis), nehumanog postupka ili nemara.