Kriminalitet datira jos od nastanka drzave i prava,dok se kao naucni termin javio jos u XIX veku.Nastanku kriminaliteta doprineo je dosta i kapitalizam u kome je slobodno trziste,slobodan pojedinac,protok robe i ljudi,stvorio pogodnu sredinu za razvoj kriminaliteta. Do kapitalizma poljoprivreda je bila dominatan oblik proizvodnje,iz cega je i proisticao i nacin zivota tih ljudi.Zivot porodice u takvom uredjenju imao je patrijahalan oblik koji nije dozvoljavao mnogo slobode ponasanja niti autonomnog delovanja.Religija je treca komponenta tradicije,religija je imala posebnu ulogu u odrzavanju moralnog reda.Ponasati se slobodno ili ne postovati autoritet bilo je bogohuljenje i samim tim bilo je osudjeno od strane zajednice ili pojedinca zato sto je takvo ponasanje moglo da dovede u pitanje moralni i drustveni red na kome drustvo pociva. Tako da mozemo zakljuciti da su svi drustveni procesi kroz razvijanje drustva doprineli nastanku i razvoju kriminaliteta. 2.Pojam i osnovne karakteristike kriminaliteta Kriminalitet podrazumeva ukupnost svih zloina u odreenom vremenu i prostoru. To znai da je kriminalitet masovna pojava. Krivicno zakonodavstvo obuhvata niz zakonskih normi koje definisu ona ponasanja koja nisu dozvoljena.Ukoliko se propisana pravila prekrse,takvo ponasanje se tumaci kao kriminalna radnja.Prema tome osnovni element pri definisanju kriminaliteta jeste da ovaj predstavlja jednu zakonsku kategoriju.Kriminalitet je uvek povezan sa odredjenim ponasanjem pojedinca ili grupa,s obzirom na to da je ponasanje koje definisemo kao kriminalno vezano za povredu krivicnog zakonadavstva,znaci da se takvim ponasanjem nuzno cini neka steta pojedincima,drustvenim grupama ili drustvu u celini.Izvrsenje kriminalnih radnji moze da donese neku korist ali to i nije nuzno u nekim slucajevima. Da bi neku radnju mogli da definisemo kao kriminalnu neophodno je imati sledece elemente:povredjenu zakonsku odredbu,pocinioca i zrtvu.
3.Kriminalitet i aspekti multidisciplinarnosti Kriminalitet predstavlja veoma slozenu pojavi pa se samim tim kriminalitetom bavi vise nauka.Shodno tome imamo sest aspekta koja razmatraju kriminalitet,a to su:Socioloski,psiholoski,sociojalno psiholoski,pravni,kulturoloski i politicki aspekt.Medjutim u ove spekte mozemo svrstati i ekonomski kao poseban aspekt. Socioloski aspekt tumaci kriminalitet na vise nacina.Kao socioloski fenomen kriminalitet treba sagledavati sa stanovista celine drustva odnosno kao rezultat ukupnih drustvenih odnosa i procesa.Dok se mikrosocioloska prespektiva nebavi dubokim sagledavanjem uzroka kriminaliteta,vec kriminalitet sagledava kao konkretnu pojavu koja se desava u konkretim uslovima.Npr. :razaranje porodice,socijalna dezorganizacija,nefunkcionalnost ustanova itd. Psiholoski aspekt podrazumeva upotrebu psiholoskih metoda za razumevanje ponasanja pojedinaca kao ucinilaca kriminalnih radnji,zrtava kriminalnih radnji ali i posmatraca odnosno svedoka kriminalnih radnji.Psihologija nam moze dati odgovore na pitanja koja se ticu izvrsioca kriminalnih radnji.Koji su motivi za izvrsenje i koji su uslovi uticali na poremecaj vrednosti kod pojedinaca. Socijalno psiholoski aspekt spaja sociologiju i psihologiju koji se pokazao kao veoma znacajan i efikasan pri definisanju odgovora kako i zasto se kod pojedinaca razvijaju odredjene ideje i vrenosti koje su uzrokovane konkretnom drustvenom sredinom. Pozitivni-pravni aspekt.Kao sustinsku odliku za kriminalnu aktivnost naveli smo krivicno zakonodavstvno koje kriminalna dela aktivnosti prepoznaje i inkriminise ih u krivicnom zakoniku. Kulturoloski aspekt je aspekt najsireg karaktera.Iako ovaj pristup nece mnogo pomoci za razumevanje konkretnih kriminalnih radnji,niti ce nam dati osnove za njihovu prevenciju,ipak kriminalitet se sagledava i iz ugla kulturoloskih orjentacija vremena u kome se javlja.Pitanje kulturoloskih orjentacija u isto vreme je i pitanje vrednosnih obrazaca i moralnih normi koje iz njih proisticu.To znaci da kriminalna aktivnost ne predstavlja samo napad na pozitivno pravno zakonodavstvo vec in a moralne norme i vrednosti na kojima drustvo pociva. Politicki aspekt govori o tome da se kriminalitet mora sagledavati i kao politicko pitanje.Prema tome sve politicke strukture u drustvu imaju obavezu da se odnose i prema kriminau koje se u tom drustvu javlja.Tako borba protiv kriminala postaje veoma vazno sredstvo u borbi izmedju politickih protivnika u svim zemljama gde je kriminalitet uzeo maha.U praksi politicka aktivnost koja je ozbiljno usmerena na kriminal zahteva izgradnju citavog sistema veza izmedju institucija i organizacija koje su usmerene na srecavanje kriminaliteta. Ekonomski aspekt.U svim slucajevima gde je kriminalitet prisutan ekonomski aspekt se ne moze izgubiti iz vida.Najveci broj izvrsenih krivicnih dela je uzrok materihalnih gubitaka zrtve,bez obzira na tako da li je rec o pojedincima,grupama ili institucijama.A borba protiv kiriminala zahteva vanredna finafsijska ulaganja za organizaciju sluzbi,sredstava i kadrova,koji su neophodni za efikasnost te borbe. Iz ovog mozemo zakljuciti da je pitanje kriminaliteta mulitidisciplinarno. 4.Kriminalitet kao nacionalni i medjunarnodni problem Statistika pokazuje da je doslo do porasta kriminaliteta u zemljama u koje se nalaze u demokratskim procesima ondosno gde se prelazi iz jednog drzavnog uredjenja u drugi,demokratski.Pri takvim procesima borba za vlast obicno prerasta u nasilje ili se nasiljem dolazi do ciljeva.Sto cini pogodnu sferu za razvoj kriminaliteta.Procenjuje se da 60% svetskih nacija formalno zivi u demokratskim zemljama ,a da samo 20% svetskog stanovnistva uziva u stvarnim plodovima demokratije. Sadasnji kriminalitet karakterise visok stepen organizovanosti ne samo na unutrasnjem vec in a medjunarodnom planu.Po obimu on je u stalnom porastu a poseduje sledece karakteristike:porast recidivizma,profesionalizam i specijalizacije,zloupotreba tehnickih dostignuca i pojava novih kriminalnih oblika,tajnost i raznovrsnost organizovanja i delovanja,internacionalizacija,ogromna finansijska sredstva Moze se ocekivati da ce intenzivni razvoj svetskih komunikacija pogodovati jos cvrscem i obuhvatnijem kriminalnom povezivanju. Medjunarodni kriminalitet koji je po pravilu uvek organizovan danas karakterisu medjunarodna trgovina oruzijem,drogom,belim robljem,delovima ljudskog tela,porno industrija, pranje novca,kontrola vlasti,ucene,likvidacije,zelenastvo,kidnapovanje i pojedini oblici politickih delikata terorizam,diverzija,spijunaza,atentati. Opasnost od religijski motivisanog terorizma je mnogo veca od politicki motivisanog sto dokazuje teroristicki avio napad jedanaestog septembra 2001 godine na americke gradove. Kriminalna podela sveta podrazumeva tri situacije izmedju pojedinih kriminalnih organizacija u cijim medjusobnim odnosima postoje nepisana pravila a to su: nezakonita poslovanja na svojm podrucijima i u kriminalnim oblastima,borba za prestiz u osvajanju istih kriminalnih podrucija ukljucujuci i medjusobna pomirenja na razlicite nacine ali i fizicke likvidacije,veoma uska saradnja na obostranu korist. Raspadom SSSR novostvorena ruska mafija,inspirisana svetskim kriminalitetom,nastoji da prosiri podrucije delovanja i izvan drzavnih granica i da se domogne droge.Odmah joj je u susret izasla italijanska mafija velikim isporukama kokaina.U nedostatku novca ruska mafija je te isporuke otkupljivala odredjenom kolicinom naoruzanja koje je kasnije zavrsavalo u rukama teroristickih organizacija ili onih pojedinaca koji su mogli da kupe isto. Zarada od trgovine drogom procenjuje se na cetiri stotine milijardi dolara u svetskim razmerama.Ista se zloupotrebljava radi ostvarenja nekih ciljeva koji mogu biti vojni,politicki i ekonomski.Droga je prema izjavi predsednika interpola,glavno sredstvo za finansiranje terorizma.Iako nam se cini da je taj problem udaljen od nas nesmemo zanemariti cinjenicu da se nasa zemlja nalazi u tranzitnoj zoni na putu narkotika.Kriminalne grupe otkrivene na Kosovu i Metohiji upucuju na to da je ova opsana kriminalna delatnost sve organizovanija. U savremenim uslovima kada kriminalitet sve vise postaje drustveno opasan i latentan,policija mora mnogo vise nego ranije da mu ide u susret,da ga otkriva u pripremi i da prodorom u kriminalne sredine dolazi do saznanja o tajnom kriminalnom povezivanju i plairanju krivicnih dela.Organizovanom kriminalitetu moze da se suprostavi jedino mobilnija,efikasnija,bolje obucena i bolje informisana policija.Konspirativan rad policije kao sto je ubacivanje prikrivenog islednika u kriminalnu grupu ponekad je jedini nacin da ta grupa bude otkrivena. 5.Organizovani kriminalitet-pojam i mogucnost sprecavanja Prema misljenju Walter Reckless-a organizovani kriminalitet je cvrsta i strukturisana forma kriminalnog ponasanja sa tacno oredjenom poslovnom organizacijom,cija se struktura izrazava u sindikatima i ostalim hijerahiskim organizovanim oblicima kriminalnog sveta. Evropska unija predvidja jedanaest obelezja po kojima se prepoznaje organizovani kriminalitet a to su: 1. Delovanje dva ili vie lica 2. Vrenje tekih krivinih dela 3. Sticanje profita i modi 4. Delovanje dui vremenski period 5. Postojanje konkretnog zadatka ili uloge svakog uesnika 6. Primena nekog oblika interne discipline i kontrole 7. Primena sile ili drugih sredstava pogodnih za zastraivanje 8. Vrenje uticaja na politiku, sredstva javnog informisanja, javnu upravu, agencije za provoenje zakona, pravosue, privredu i druge subjekte socijalne kontrole 9. Koridenje komercijalnih i poslovnih struktura 10. Ukljuenost u pranje novca 11. Delovanje na meunarodnom nivou Iako postoje svi kriterijumi za njegovo prepoznavanje precizna definicija ne postoji. Organizovani kriminalitet ,narocito je bio izrazen tridesetih godina dvadesetog veka u Americi u vidu belog okovratnika.Kriminalitet se na primer u ratnim i neposredno paravojnim uslovima znatno uvecava cemu pogoduju razni cinioci.U ratu se proizvodnja orjentise na ratne potrebe,sto uslovljava nestasicu robe siroke proizvodnje ,a nestasica sama po sebi donosi spekulaciju i sverc. Organi unutrasnjih poslova su jedini koju u svakoj situaciji objektivno mogu da se angazuju na preuzimanju odgovarajucih mera za suzbijanje kriminaliteta odnosno da otkrivaju krivicna dela prikupljaju podatke i cinjenice radi dokazivanja krivicnog dela i krivice izvrsioca. Evropski savet je u svojoj rezoluciji predvideo niz mera za sprecavanje organizovanog kriminaliteta uz insistiranje da se sacini opsta strategija za borbu protiv njega.Rezolucija insistira na saradnju odnosno koordinaciju rada nacionalnih bezbednsnih sluzbi cele drustvene zajednice u suprostavljanju organizovanom kriminalitetu.U rezoluciji se istice da je za prevenciju organizovanog kriminaliteta neophodno sprecavati pojavu sirenja crnog trzista a narocito ilegalnog trzista narkoticima. 6.Evolucija ideja o sprecavanju i suzbijanju kriminaliteta Kod antickih mislilaca cesto se srecu ideje o prevenciji u racionalnom naporu starih Grka da svet objasne uzrocima u njemu samom,sto je posledica njihovog velikog smisla za praktican drustveni zivot.Platon pokrece pitanje zastrasivanja kaznom,a aristotel prevenciju i zastrasivanje posmatra kao cilj kazne.Rimljani,Ciceroni Ulpijan smatrali su da je glavni cilj kazne popravljanje izvrsioca.Medjutim telesne patnje,kao mocno sredstvo zastrasivanja toliko su tokom vremena potisle ideje o prevenciji da se one javljaju tek na izmaku srednjeg veka. Dugo vremena se zadrzala krajnje nehumana represijakoj je trenalo da izazove ispastanje i kajanje kod izvrsioca kako bi se obnovio i uspostavio boziji red i popravio izvrsilac krivicnog dela.Doprinose u sprecavanju i suzbijanju kriminaliteta dale su i mnoge druge teorije kao sto su revolucionarne u raznim komunistickm zemljama i savremene naucne misli.Vecina teorija koje danas vaze u jednom broju zemalja,saglasan je sa funkcionalizmom.Funkcionalizam medjutim ne vidi progres u drustveno ekonomskim promenama,vec nastoji da se odrzi postojeci odnos i sistem kao celina. Kriminalitetu se mora suprostavaljati i drugim sredstvima u savremenim kriminoloskim teorijama poznatim kao prevencija i represija,koje su orjentisane na otklanjanje raznih neposrednih objekata uzroka kao i dela uzroka poznatiji kao licni ili subjektivni. U Zakonu o unutasnjim poslovima ,ZKP'u i drugim odgovarajucim propisima na prvom mestu se pominje prevencija ili sprecavanje kriminaliteta. 7.Definisanje pojma prevencija Prevencija znaci intervenciju.Delovati preventivno znaci intervenisati na odredjeni nacin i odredjenim sredstvima.Osnov za razumevanje termina prevencija ,sadrzan je u prefiksu pre .To znaci da kada govorimo o prevenciji ,mislimo na takav concept drustvene intervencije koji se realizuje pre nego sto se nezeljene pojave manifestuju. 8.Pojam prevencije kriminaliteta Pod prevencijom kriminaliteta smatramo upotrebu svih raspolozivih sredstava i mera usmerenih na sprecavanje pojavljivanja krimialiteta. Prevenciju kriminaliteta predstavlja sprecavanje vrsenja krivicnih dela i drugih devijantnih ponasanja.Ona istovremeno podrazumeva i angazovanje svih subjektivnih drustvenih cinilaca na preuzimanju citavog sistema mera i radnji u cilju otkalnjanja kako posrednih tako i neposrednih objektivnih i subjektivnih cinilaca tj. uslova i uzroka kriminalnog,odnosno prestupnickog ponasanja pojedinaca ili drustvenih grupa.
9.Prevencija i njena priroda. S obzirom da prevencija nije transparentna za razliku od represije,njen ucinak je retko kada vidljiv. Prevencija kriminaliteta ima za cilj da obuhvati citav niz razlicitih kriminalnih radnji.To znaci da kada govorimo o kriminalitetu i njegovom sprecavanju,zelimo jednako da sprecimo kradje i provable,al i preprodaju i koriscenje droga,ili pak silovanje i organizovani kriminalitet. (dodajte jos nesto)
10.Politika prevencije Politika koja se void u drustvu ima znatan uticaj na kriminalnu politiku,pa samim tim i na drustvenu prevenciju kriminaliteta.Ona moze imati pozitivan odnosno konstruktivan efekat na prevenciju samo ukoliko rezultat ima stabilne i harmonicne drustvene odnose i procese. Politika prevencije u sirem smislu ima za cilj sprecavanje nastajanja kriminalnih i drugih negativnih posledica resavanjem pojedinih drustvenih pitanja,koja se odnose na poboljsanje materijalnih uslova zivota,postizanje zivotnog standarda,zadovoljenje kulturnih i drugih ljudskih potreba ,postizanje nivoa obrazovanja,kulture i zdravlja stanovnistva,smanjivanje socijalnih razlika medju gradjanima i posledice koje one stvaraju,resavanje nezaposlenosti,unapredjenje socijalnih i drugih mera,suzavanje prostora za konfliktne i portivrecne situacije,resavanje pitanja slobodnog vremena kao i pojedinih uslova prestupnickog ponasanja dece i maloletnika. 11.Mere prevencije U mere prevencije u sirem smislu spadaju postupci i slicne aktivnosti drzavnih i drustvenih organa usmerenih na sprecavanje negativnih drustvenih pojava,zabranjenih i stenih posledica i stvaranje uslova za njihovo nastajanje ubuduce. U zavisnosti od cilja mere prevencije po svom sadrzaju mogu biti : ekonomske,vaspitno- obrazovne,socijalno-zastitne,socijalno-vaspitne,zdravstvene,pravne,upravno administrativne,disciplinske,kriminalno politicke i druge. Mere prevencije u pravnom smislu imaju za cilj sprecavanje narusavanja pravila ponasanja,ucvrscivanje zakonitosti,zakonske i moralne odgovornosti pojedinca sa sto manje prinude i kaznjavanja.Mere prevencije koje se preuzimaju u okviru kriminalne politike usmerene su na sprecavanje kriminalnog,prekrsajnog,socijalno-patoloskog ili slicnog ponasanja koje bi moglo da prouzrokujekriminalnu ili neku slicnu negativnu posledicu. Policijske mere prevencije su : kriminalisticka kontrola povratnika,pozornicka i patrolna delatnost,kontrola ispravnosti vozila i vozaca,kontrola kretanja na drzavnoj granici,kontrola predmeta i nosenja oruzja,prometa i transporta exploziva,zapaljivih i drugih materijala,obezbedenje licnosti i objekata i drugo. 12.Pojam represije Represija izvorno znaci potiskivanje.Rec je o takvom sredstvu borbe protiv kriminala koje pre svega deluje spolja.To je sredstvo koje ne deluje tako da otklanja uzrok pojave,vec pre svega da otklanja manifestaciju uzroka,odnosno posledicu. Represija obuhvata i krivicne sankcije u obliku kazne koje se primenjuje na krivca posle ucinjenog dela.Cinjenica je da tezinu kazne kao sankcijene cini samo njena zakonska tezina vec i nacin izvrsenja koji se tokom istorije veoma humanizovao. 13.Politika represije Politicku represiju mozemo oznaciti kao oblik drzavnog ili drustvenog reagovanja s ciljem da se zakonskom prinudom ili zastrasivanjem suzbiju odredjene pojave ili odnosi u drustvu,da bi se suprotstavilo ili izmenilo neko pravno stanje,zastite odredjene funkcije drzave ili neki drugi njeni interesi ili interesi gradjana. Uspesnim suzbijanjem kriminaliteta i realizovanjem politicke represije na zakoniti nacin,ostvaruju se i znacajni preventivni efekti (tzv. specijalna-tercijalna prevencija).Ukoliko je represija dominantnija u odnosu na prevenciju ,utoliko u kriminalnoj politici preovaldjuju nehumanost,prinuda i zastrasivanje,pri cemu takva kriminalna politika moze da poprimi i kriminogena obelezja.
14.Mere represije Mere represije su izvorno mere prinude ili pritiska kojima se realizuje politika represije u drustvu,a koje drzavni organi preuzimaju prema gradanjima ili njihovim asocijacijama radi postizanja odredjenih ciljeva ili odrzavanja postojeceg, odnosno uspostavljanja novog pravnog stanja u pojedinim podrucijima zivota i rada. Medju njima su posebno znacajne postdeliktne mere koje preuzimaju policija,javno tuilastvo,krivicni sud,organi za izvrsenje krivicnih sankcija,carina i inspekcijske sluzbe kako bi suzbijali kriminalitet i druge nezakonite radnje.Ukoliko ove mere rezultiraju uspesnim otkrivanjem krivicnog dela i ucinioca,efikasnim krivicnim postupkom,kao i izvrsenje krivicnih sankcija,one mogu imati znacajan preventivni efekat ne samo na ucinioca vec i na moguce izvrsioce krivicnih dela u buducnosti. 15.Nuznost uskladjivanja prevencije i represije u suprostavljanju kriminalitetu Kriminalno politicka aktivnost usmerena na suportstavljanju kriminaltetu odvija se kroz dve njene osnovne komponente ili podrucija,poznata kao: represija (suzbijanje) kriminaliteta,koje se najvecim delom ispoljava u prakticnoj realizaciji krivicno-pravnih delatnosti, i prevencija (sprecavanje) kriminaliteta,ciji su aspekti mnogo sireg drustvenog karaktera i znacaja. Zakonska obaveza i duznost organa unutrasnijh poslova je da sprecavaju i otkrivaju krivicna dela,da pronalaze i hvataju njegove ucinioce i da ih predaju nadleznim organima.Iz toga mozemo da vidimo da je zakon uskladio prevenciju i represiju. (dodajte jos nesto)
16.Tipologija prevencije Prevencija kriminaliteta moze biti organizovana na vise nacina.Mozemo slobodno reci da postoji vise vrsta preventivnog delovanja,od opstih do specijalnih odnosno individualnih. Prvi aspekt je podela mera prevencije kriminaliteta prema vrsti mera -ekonomske -socijalne mere -prosvetne -mere kulturne politike -tehnicke mere i dr. Najsira podela prevencije podrazumevala bi osnovne kategorije -proaktivnu (ante delictum) -reaktivnu (post delictum) -stalne i povremene Uza podela moze biti prema -maloletnicima -osobama sa tezim dusevnim smetnjama -zavisnicima -marginalnim slojevima -recidivistima -posebnim tipovima izvrsioca obzirom na specificne pojedine grupe delikata -potencijalnim zrtvama kriminalnog ponasanja. Na teritoriji na kojoj se sprovode mere prevencije -mere koje se sprovode na celokupnoj teritoriji drzave -samo na urbanim podrucijima -na nivou lokane zajednice S obzirom na fenomenologiju-prirodu kriminalnih radnji delimo na -prevenciju imovinskih delikta -nasilnickih delikta -seksualnih delikta -nelegalne trgovine -zloupotreba droga,sive ekonomije -organizovanog kriminaliteta S obzirom na vremenski period mere prevencije se dele na -kratkorocne -srednjorocne -dugorocne
17.Klasicna i neoklasicna teorija prevencije Klasicna teorija Klasicna teorija istovremeno predstavlja temeljnu tacku u tretmanu kriminaliteta i prevecnije.Tvorac ove teorije je Cezara Bekarije a nastala je 1764 godine. Kalsicna teorija kao osnov za svoju perspektivu uzima promene u krivicnom zakoniku,koje treba da deluju kao mere zastrasivanja na potencijalne prestupnike.Takvo zastrasivanje prestaje ,a ostaje jedna od osnovnih mera pteventivnog delovanja na kriminalitet.
Neoklasicna teorija Zbog slabosti i propusta vec u prvoj polovini XIX veka klasicna teorija dozvela je neophodne dopune.Predstavnik revizije kasicne teorije bio je Dzeremi Bentam.Taj teoreticar je vec uveliko bio poznat kao podbornik ideja liberalizma i politickog utilitarizma. Neokalsicna teorija afirmise princip resocijalizacije kriminalaca,a to je nesto sto postaje sastavni deo svih preventivnih aktivnosti u svim drustvima. 18.Pozitivizam Zbog svoje revolucionarnosti pozitivizam je neretko menjao osnovne pretpostavke neke naucne discipline koju je osvajao.U slucaju kriminologije,a u konkternim istorijskim uslovimamislimo na klasicnu i neoklasicnu teoriju,pozitivizam se prvenstveno usmerio na istrazivanje licnosti kriminalaca tj. njegovih osobina.Pozitivisticka istrazivanja bila su zasnovana na analizi onih kriminalaca koji su zbog izvrsenja krivicnih dela vec bili u zatvorima. Prvi zakljucak koji su pozitivisti izveli na osnovu svojih istrazivanja licnosti kriminalaca je bio da kriminalac nije nalik racionalnom coveku-normlanoj osobi kako je to predvidjala klasicna teorija.Oni su zakljucili da je u slucaju kriminalaca rec o kriminalnom karakteru.U analizi ovog profila licnosti pravi se razlika izmedju sledecih tipoca kriminalaca. -rodjeni kriminalac -umobolni kriminalac -povremeni kriminalac -kriminalac iz strasti -kriminalac po navici -slucajni kriminalac
19.Teorija dizajna sredine Teorija dizajna sredine inspirisana nalazima Cikaske skole koji su ukazivali da postoji odredjena veza izmedju pojeinih urbanih zona i stope kriminaliteta.Na ovom tragu toreticari dizajna sredine nastavili su istrazivanja i ukazali na to da izmedju odredjenog fizickog dizajna sredine i kriminalnog postoji veza. Teorija navodi da su ucinilac i zrtva uslovljeni samim fizickim prostorom u kome dobijaju status ucinioca ondosno zrtve.Glavna ideja preventivnog delovanja na kriminal u ovoj teoriji stastoji se iz cetri modusa. -Fizicka sredina moze preventivno delovati na prestupnike tako sto ce im umanjiti mogucnosti za izvrsenje krivicnog dela postavljanjem odredjenih barijera koje ce uciniocu otezati da ostvari ciljeve. -Fizicka sredina moze povecati verovatnocu da prestupnik bude uocen tokom obavljanja kriminalne radnje. -Fizicka sredina moze spreciti prestupnika tako sto ce mu oduzeti mogucnost bezbednog bekstva sigurnim marsutama. -Fizicka sredina moze poboljstai socijalni karakter sredine tako sto ce stimulativno delovati na socijalnu interakciju i udruzivanje gradjana u odredjenom podruciju s ciljem efikasnije kontrole kriminaliteta.