Master rad

LAPLASOVA TRANSFORMACIJA
Snjeana Maksimovi
Mentor: Akademik dr Stevan Pilipovi
Novi Sad, april 2011.
iii
Sadraj
Predgovor vi
1. Osnovna Laplace-ova transformacija 1
1.1. Egzistencija Laplace-ove transformacije . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2. Osobine Laplace-ove transformacije . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.3. Laplace-ova transformacija periodinih funkcija . . . . . . . . . . 10
1.4. Sutina Laplace-ove transformacije . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.5. Inverzna Laplace-ova
transformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.6. Gama funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.7. Konvolucija Laplace-ove transformacije . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.8. Beta funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.9. Bessel-ova funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.10. Integralne jednaine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.11. Laplace-ova transformacija distribucija . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.12. Riemann-Stieltjes-ov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
1.13. Primjena Laplace-ove transformacije na obine diferencijalne jed-
naine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
1.14. Primjena Laplace-ove transformacije na parcijalne diferencijalne
jednaine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2. Uoptenje Laplace-ove transformacije 35
2.1. Bochner-ov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.2. Radon-Nikodym-ova teorema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.3. Konvolucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.4. Egzistencija Laplace-ovog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.5. Osobine Laplace-ovog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
iv
2.6. Teoreme jedinstvenosti, aproksimacije i
inverzije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.7. Riemann-Stieltjesov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.8. Laplace-Stiltjes-ov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
2.9. Riesz-Stieltjes-ov operator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
2.10. Laplace-Stieltjes-ova transformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
A. Tablice 65
Biograja 72
Literatura 73
v
Predgovor
Laplace-ova transformacija predstavlja jako dobar "alat" za rjeavanje obinih
i parcijalnih diferencijalnih jednaina. Integralne transformacije pojavljuju se u
radu Leonarda Euler-a, koji ih je prilikom rjeavanja obinih diferencijalnih jed-
naina drugog reda, predstavljao u obliku inverzne Laplace-ove transformacije.
Laplace u svom velikom djelu Thorie analytique des probabilits (1812), pominje
Euler-a kao zaetnika integralnih transformacija. Krajem devetnaestog vijeka,
Laplace-ova transformacija je proirena do njenog kompleksnog oblika zaslugama
Poincar-a and Pincherle-a, i proirena na dvije promjenjive zaslugom Picard-
a. Jedna od najljepih formula iz teorije Laplace-ove transformacije je svakako
formula kompleksne inverzije. Prva primjena savremene Laplace-ove transforma-
cije pojavljuje se u radu Bateman-a (1910). Berstein je 1920-te u svom radu
o teta funkcijama izraz f(s) =
_

0
e
st
(t)dt nazvao Laplace-ovom transforma-
cijom. Odreeni podsticaj i doprinos ovome dao je Deutch 1920-ih i 1930-ih
godina koji primjenjuje Laplace-ovu transformaciju za rjeavanje diferencijalnih,
integralnih i integrodiferencijalni jednaina. Rezultate toga rad je izloio u djelu
Theorie und Anwendungen der Laplace Transformation (1937). Vanu ulogu u
primjeni Laplace-ove transformacije u Elektrotehnici odigrao je Oliver Heaviside.
On je izumio Heaviside-ovu stepenastu funkciju i primjenio je na modelu stuje
u elektinom kolu. Pronaao je i metodu za rjeavanje linearnih diferencijalnih
jednaina, za koju je kasnije utvreno da odgovara Laplace-ovoj transformaciji.
Mnogi naunici su pokuali da Heaviside-ov raun uine sloenijim i poveu ga sa
Laplace-ovom transformacijom. Jedan od njih bio je i Bromwich, koji je otkrio
inverznu Laplace-ovu transformaciju. Laplace-ova transformacija primjenjuje se
u zici (na primjer, provoenje toplote) kao i u analizi prenosa signala u razlii-
tim sistemima (elektine mree, komunikacioni sistemi, ...). Optiki sistemi, kao
i kompjuterski programi za obradu digitalizovane slike i zvukova se takoe mogu
smatrati sistemima na koje se moe primjeniti Laplace-ova transformacija.
U ovom master radu sam pokuala da na najbolji nain pribliim itaocu Laplace-
ovu transformaciju, njene osnovne osobine i primjene. Rad se sastoji od dve glava.
Prva glava predviena je za itaoce koji se prvi put upoznaju sa pojmom Laplace-
ove transformacije i koji nisu upoznati sa Banahovim prostorima, dok je druga
glava napredniji nivo i ona je namjenjena itaocima koji su upoznati sa ovim
vi
pojmovima, kao i sa teorijom operatora.
Prva glava se sastoji etrnaest poglavlja. Tu su izloene neke osnovne oso-
bine Laplace-ovog integrala. U prva etiri poglavlja su date osobine Laplace-ove
transformacije. U petom poglavlju je denisana inverzna Laplace-ova transfor-
macija i dokazana je formula kompleksne inverzije. U narednih est poglavlja su
denisane Gama, Beta i Beselova funkcija, denisan je pojam konvolucije funk-
cija i dokazana je teorema za konvoluciju Laplace-ove transformacije. Takoe je
denisan pojam distribucija i dokazana teorema za konvoluciju distibucija. Je-
danaesto poglavlje je posveeno Riemann-Stieltjes-ovom integralu. Tu su date
osnovne denicije Riemann-Stieltjes-ovog integrala, funkcija ograniene varijacije
i Laplace-Stieltjes-ove transformacije , a sve to na prostorima R i C. Posljednja
dva poglavlja su posveena primjenama Laplace-ove transformacije.
Druga glava se sastoji od deset poglavlja. To je uoptenje prethodne glave na
Banahovim prostorima. Ovde su jo uvedeni dodatni pojmovi kao to su funk-
cije ograniene semivarijacije, slabe ograniene varijacije, apscise konvergencije,
Riesz-ovog operatora, Riesz-Stieltjes-ove transformacije i drugih. Laplace-ova i
Laplace-Stieltjes-ova transformacije su predstavljene kao operatori koji djeluju na
odreenim prostorima.
vii
1. Osnovna Laplace-ova
transformacija
1.1. Egzistencija Laplace-ove transformacije
Denicija 1.1.1. Pretpostavimo da je t f(t) realna ili kompleksna funkcija
(t > 0) i s realan ili kompleksan parametar. Deniimo Laplace-ovu transforma-
ciju funkcije f sa
F(s) = L(f(t)) =
_

0
e
st
f(t)dt = lim

_

0
e
st
f(t)dt (1.1)
pod uslovom da ovaj limes postoji.
Ako ovaj limes postoji, onda kaemo da integral (1.1) konvergira. U suprot-
nom sluaju integral divergira i ne moemo denisati Laplace-ovu transformaciju
za f. U nastavku emo se baviti konvergencijom integrala (1.1).
Denicija 1.1.2. Integral (1.1) je apsolutno konvergentan ako postoji
lim

_

0
[e
st
f(t)[dt.
Ako L(f(t)) konvergira apsolutno, onda vrijedi
[
_

e
st
f(t)dt[
_

[e
st
f(t)[dt 0, kad
za sve

> .
Denicija 1.1.3. Funkcija f je dio po dio neprekidna na intervalu [0, ) ako:
i) lim
t0
+ f(t) = f(0
+
) postoji
ii) f je neprekidna na svakom konanom intervalu (a, b) osim u eventualno ko-
nano mnogo taaka r
1
, r
2
, ..., r
n
(a, b) u kojima funkcija f ima prekide.
1
Denicija 1.1.4. Funkcija f je eksponencijanlo ograniena ako postoje kons-
tante M > 0 i R takve da za neko t
0
0 vrijedi
[f(t)[ Me
t
, t t
0
Teorema 1.1.1. Ako je f dio po dio neprekidna na [0, ) i eksponencijalno
ograniena, tada Laplace-ova transformacija postoji ako je Re(s) > i konvergira
apsolutno.
Dokaz. Kako je funkcija f eksponencijalno ograniena (eksponencijalnog reda ),
tada postoji konstanta M
1
> 0 tako da vrijedi
[f(t)[ M
1
e
t
, t t
0
,
za neko realno . Funkcija f je dio po dio neprekidna na [0, t
0
] i odatle imamo
ogranienost tj.
[f(t)[ M
2
, 0 < t < t
0
Kako funkcija e
t
ima pozitivan minimum na [0, t
0
], a konstantu M moemo
izabrati dovoljno veliku, pa imamo
[f(t)[ Me
t
, t > 0
Dakle,
_

0
[e
st
f(t)[dt M
_

0
e
(x)t
dt =
Me
(x)t
(x )
[

0
=
M
x

Me
(x)
x
.
Kada pustimo i Re(s) = x > daje
_

0
[e
st
f(t)[dt
M
x
. (1.2)
1.2. Osobine Laplace-ove transformacije
Neka je L := f : (0, ) R (C) [ F(s) postoji za neko s.
Teorema 1.2.1. (Teorema linearnosti) Ako f
1
L za Re(s) > , f
2
L za
Re(s) > , tada f
1
+f
2
L za Re(s) > max, i
L(c
1
f
1
+c
2
f
2
) = c
1
L(f
1
) +c
2
L(f
2
)
za proizvoljne konstante c
1
i c
2
.
2
Dokaz. Iz (1.1) i linearnosti integrala dobijamo
_

0
e
st
(c
1
f
1
(t) +c
2
f
2
(t))dt = c
1
_

0
e
st
f
1
(t)dt +c
2
_

0
e
st
f
2
(t)dt.
Teorema 1.2.2. (Teorema slinosti) Ako je f L, Re(s) > i a > 0, onda je
i Re(s) > a i vrijedi
L(f(at)) =
1
a
F(
s
a
).
Dokaz. Po deniciji Laplace-ove transformacije imamo
L(f(at)) =
_

0
e
st
f(at)dt.
Smjenom at = u, a dt = du gornji integral postaje
L(f(u)) =
1
a
_

0
e

s
a
u
f(u)du.
Teorema 1.2.3. (Prva teorema pomjeranja) Ako je F(s) = L(f(t)), Re(s) > 0,
tada je F(s a) = L(e
at
f(t)) , Re(s) > a, a R.
Dokaz. Za Re(s) > a, vai
F(s a) =
_

0
e
(sa)t
f(t)dt =
_

0
e
st
e
at
f(t)dt = L(e
at
f(t)).
Teorema 1.2.4. (Druga teorema pomjeranja) Ako je F(s) = L(f(t)), tada je
L(u
a
(t)f(t a)) = e
as
F(s), (a 0)
gdje je
u
a
(t) =
_

_
1 , t > a
0 , t < a
.
Dokaz.
L(u
a
(t)f(t a)) =
_

0
e
st
u
a
(t)f(t a)dt =
_

0
e
st
f(t a)dt.
Uvodei smjenu = t a, dobijamo
_

0
e
s(+a)
f()d = e
as
_

0
e
s
f()d = e
as
F(s).
3
Napomena 1.2.1. Za a 0, funkcija u
a
(t) se naziva Heaviside-ova stepenasta
funkcija.
Teorema 1.2.5. Ako
f(t) =

n=0
a
n
t
n
konvergira za t 0 uz uslov da je
[a
n
[
K
n
n!
za sve dovoljno velike n i > 0, K > 0, tada je
L(f(t)) =

n=0
a
n
L(t
n
) =

n=0
a
n
n!
s
n+1
(Re(s) > ) .
Dokaz. Kako je funkcija f(t) predstavljena pomou stepenog reda, ona je nepre-
kidna na [0, ). elimo da pokaemo da razlika
[L(f(t))
N

n=0
a
n
L(t
n
)[ = [L(f(t)
N

n=0
a
n
t
n
)[ L
x
([f(t)
N

n=0
a
n
t
n
[)
konvergira nuli kad N , gdje je L
x
(h(t)) =
_

0
e
xt
h(t)dt , za neku funkciju
h gdje je x = Re(s). Prema tome je
[f(t)
N

n=0
a
n
t
n
[ = [

n=N+1
a
n
t
n
[ K

n=N+1
(t)
n
n!
= K(e
t

n=0
(t)
n
n!
).
Kako za proizvoljne Laplace transformabilne funkcije h i g takve da je h g
vrijedi L
x
(h) L
x
(g), onda vrijedi
L
x
([f(t)
N

n=0
a
n
t
n
[) KL
x
(e
t

n=0
(t)
n
n!
) = K(
1
x

N

n=0

n
x
n+1
) =
= K(
1
x

1
x
N

n=0
(

x
)
n
) 0 kad N , (Re(s) = x > ).
Ovdje smo iskoristi injenicu da je

n=0
z
n
=
1
1 z
, [z[ < 1.
Prema tome je
L(f(t)) = lim
N
N

n=0
a
n
L(t
n
) =

n=0
a
n
n!
s
n+1
, (Re(s) > ).
4
Teorema 1.2.6. Ako je f dio po dio neprekidna na [0, ) i eksponencijalno
ograniena, tada
F(s) = L(f(t)) 0 kad Re(s) .
Dokaz. Iz (1.2) slijedi da za proizvoljnu konstantu M > 0 vai
[
_

0
e
st
f(t)dt[
M
x
, (Re(s) = x > ).
Putajui u prethodnoj nejednakosti x dobijamo tvrdnju.
Teorema 1.2.7. Neka je f neprekidna na (0, ) eksponencijalnog reda i f

dio po dio neprekidna na [0, ). Tada

L(f

(t)) = sL(f(t)) f(0

+
) (Re(s) > ).
Dokaz. Parcijalnom integracijom dobijamo
_

0
e
st
f

(t)dt = lim
, 0
_

e
st
f

(t)dt = lim
, 0
[e
st
f(t) [

+s
_

e
st
f(t)dt] =
= lim
, 0
[e
s
f() e
s
f() +s
_

e
st
f(t)dt] =
= f(0
+
) +s
_

0
e
st
f(t)dt (Re(s) > ).
Prema tome je
L(f

(t)) = sL(f(t)) f(0

+
).
Ovdje smo koristi injenicu da za Re(s) = x > vai
[e
s
f()[ e
x
Me

=
= Me
(x)
0 kad .
Primjetimo da f(0
+
) postoji jer f

(0
+
) = lim
t0
+ f

(t) postoji. Jasno, ako je f

neprekidna u nuli, onda je f(0
+
) = f(0) i naa formula postaje
L(f

(t)) = sL(f(t)) f(0).

Teorema 1.2.8. Pretpostavimo da je f neprekidna na [0, ) osim u taki t
1
>
0 u kojoj ima prekid i neka je f eksponencijalno ograniena, a f

dio po dio
neprekidna na [0, ). Tada
L(f

(t)) = sL(f(t)) f(0) e

t
1
s
(f(t
+
1
) f(t

1
)) (Re(s) > ).
5
Dokaz.
_

0
e
st
f

(t)dt = lim

_

0
e
st
f

(t)dt = lim

[e
st
f(t) [
t

1
0
+e
st
f(t) [

t
+
1
+s
_

0
e
st
f(t)dt] =
= lim

[e
st
f(t

1
) f(0) +e
s
f() e
st
f(t
+
1
) +s
_

0
e
st
f(t)dt].
Odatle je
L(f

(t)) = sL(f(t)) f(0) e

t
1
s
(f(t
+
1
) f(t

1
)).
Ako su 0 < t
1
< t
2
< ... < t
n
prekidi funkcije f, a n je konaan broj, tada
prethodna formula postaje
L(f

(t)) = sL(f(t)) f(0)

n

k=1
e
t
k
s
(f(t
+
k
) f(t

k
)).
Napomena 1.2.2. Primjetimo da ako je f

neprekidna na [0, ) eksponencijal-

nog reda , tada isto vrijedi i za funkciju f.
Slijedea teorema je uoptenje Teoreme 1.2.7 i glasi:
Teorema 1.2.9. Pretpostavimo da su f(t), f

(t), ...f
(n1)
(t) neprekidne na (0, )
eksponencijalnog reda , a f
(n)
(t) dio po dio neprekidna na [0, ) . Tada je
L(f
(n)
(t)) = s
n
L(f(t)) s
n1
f(0
+
) s
n2
f

(0
+
) ... f
(n1)
(0
+
).
Teorema 1.2.10. (Teorema o diferenciranju slike) Neka je f(t) dio po dio ne-
prekidna na [0, ), eksponencijalnog reda i L(f(t)) = F(s). Tada
d
n
ds
n
F(s) = L((1)
n
t
n
f(t)) n = 1, 2, 3, ... (Re(s) > ).
Dokaz. Poi emo od same denicije Laplace-ove transformacije funkcije f
F(s) =
_

0
e
st
f(t)dt.
Diferenciranjem lijeve i desne strane prethodne nejednakosti po s dobijamo
d
ds
F(s) =
d
ds
_

0
e
st
f(t)dt =
_

0

s
e
st
f(t)dt
=
_

0
te
st
f(t)dt = L(tf(t))
Ovdje smo koristili teoremu o zamjeni mjesta izvoda i integrala. Nastavljajui
postupak dobijamo tvrdnju.
6
Teorema 1.2.11. (Teorema o poetnoj vrijednosti) Pretpostavimo da f i f

za-
dovoljavaju uslove Teoreme 1.2.7 i F(s) = L(f(t)). Tada
f(0
+
) = lim
t0
+
f(t) = lim
s
sF(s) (s je realno).
Dokaz. Na osnovu Teoreme 1.2.6 je L(f

(t)) = G(s) 0 kad s . Na osnovu

Teoreme 1.2.7 je
G(s) = sF(s) f(0
+
), s > .
Putajui limes u prethodnoj jednakosti dobijamo
0 = lim
s
G(s) = lim
s
sF(s) f(0
+
).
Prema tome je
f(0
+
) = lim
s
sF(s).
Teorema 1.2.12. Pretpostavimo da funkcija f zadovoljava uslove Teoreme 1.2.7,
L(f

(t)) = G(s) postoji za sve s > 0 i lim

t
f(t) postoji. Tada
lim
s0
+
_

0
e
st
f

(t)dt =
_

0
f

(t)dt.
Dokaz. Vidjeti u [1].
Teorema 1.2.13. (Teorema o krajnjoj vrijednosti) Pretpostavimo da f zadovo-
ljava uslove Teoreme 1.2.7 i lim
t
f(t) postoji. Tada je
lim
t
f(t) = lim
s0
sF(s) (s je realno).
Dokaz. Na osnovu pretpostavke funkcija f je ograniena, pa primjetimo da je
eksponencijalni red ove funkcije = 0. Na osnovu Teoreme 1.2.7 je
G(s) = L(f

(t)) = sF(s) f(0

+
) (s > 0).
Putajui limes kad s 0 u prethodnoj jednaini dobijamo
lim
s0
G(s) = lim
s0
sF(s) f(0
+
). (1.3)
Na osnovu Teoreme 1.2.12 limes moe ui ispod znaka integrala, pa dobijamo
lim
s0
G(s) = lim
s0
_

0
e
st
f

(t)dt =
_

0
f

(t)dt. (1.4)
Integral
_

0
f

(t)dt postoji, jer

_

0
f

(t)dt = lim

_

0
f

(t)dt = lim

(f() f(0
+
)). (1.5)
Iz jednaina (1.3), (1.4) i (1.5) dobijamo tvrdnju.
7
Denicija 1.2.1. Ako je kompleksna funkcija f(z) diferencijabilna u svim ta-
kama u nekoj okolini [z z
0
[ < r, tada je f(z) analitika (holomorfna) u taki
z
0
. Ako je f(z) analitika u svakoj taki u oblasti D, onda je f(z) analitika
(holomorfna) na D.
Teorema 1.2.14. Ako je funkcija f(z) = u(x, y) + iv(x, y) denisana u oblasti
D i njeni parcijalni izvodi u
x
, u
y
, v
x
, v
y
su neprekidni i zadovoljavaju Cauchy-
Riemann-ove (C-R)
1
uslove. Tada je f(z) analitika (holomorfna) na D.
Dokaz. Vidjeti u [5].
Teorema 1.2.15. Ako je f dio po dio neprekidna funkcija i integral
F(s) =
_

0
e
st
f(t)dt
uniformno konvergira za sve s E C , onda je F(s) neprekidna na E, tj. za
s s
0
E je
lim
ss
0
_

0
e
st
f(t)dt =
_

0
lim
ss
0
e
st
f(t)dt = F(s
0
).
Dokaz. Vidjeti u [1].
Teorema 1.2.16. Pretpostavimo da su f(x, y) i

x
f(x, y) neprekidne u pravo-
ugaoniku a x b, 0 y T, T > 0, osim u moda konano mnogo taaka u
kojima ima prekide du pravih y = y
i
, i = 1, 2, ..., n i neka
_

0
f(x, y)dy konver-
gira, a
_

0

x
f(x, y)dy konvergira uniformno. Tada je

x
_

0
f(x, y)dy =
_

0

x
f(x, y)dy (a < x < b).
Dokaz. Vidjeti u [1].
Teorema 1.2.17. Neka je f(t) dio po dio neprekidna na [0, ) eksponencijalnog
reda , onda je F(s) = L(f(t)) analitika funkcija u domenu Re(s) > .
Dokaz. Neka je s = x +iy.
F(s) =
_

0
e
st
f(t)dt =
_

0
e
(x+iy)t
f(t)dt = e
xt
_

0
(cos(yt)i sin(yt))f(t)dt =
=
_

0
(e
xt
cos(yt))f(t)dt +
_

0
(e
xt
sin(yt))f(t)dt = u(x, y) +iv(x, y)
1
Ovi uslovi se dosta esto koriste u kompleksnoj analizi u dati su u [5]
8
Uzmimo u obzir
[
_

t
0

x
(e
xt
cos(yt))f(t)dt[ = [
_

t
0
(te
xt
cos(yt))f(t)dt[
_

t
0
te
xt
[f(t)[dt
M
_

t
0
e
(x)t
dt
M
x
e
(x)t
0
gdje je > 0 izabrano proizvoljno malo. Tada za x x
0
> (x x
0
>
+ ), desna strana prethodne nejednakosti moe biti dovoljno mala birajui
t
0
dovoljno veliko. Iz toga slijedi da integral
_

0

x
(e
xt
cos(yt))f(t)dt unifor-
mno konvergira za Re(s) x
0
> . Na isti nain zakljuujemo da integral
_

0

y
(e
xt
sin(yt))f(t)dt konvergira uniformno za Re(s) x
0
> . Na osnovu
ove uniformne konvergencije i apsolutne konvergencije L(f(t)) po Teoremi 1.2.16
zakljuujemo da moemo diferencirati ispod znaka integrala. Iz toga je
u
x
=
_

0

x
(e
xt
cos(yt))f(t)dt =
_

0
(te
xt
cos(yt))f(t)dt
v
y
=
_

0

y
(e
xt
sin(yt))f(t)dt =
_

0
(te
xt
cos(yt))f(t)dt
tj. u
x
= v
y
. Na slian nain pokaemo da je u
y
= v
x
. Neprekidnost par-
cijalnih izvoda u
x
, u
y
, v
x
, v
y
slijedi iz Teoreme 1.2.15 primjenjene na funkciju
g(t) = tf(t). Na osnovu Teoreme 1.2.14 slijedi tvrdnja.
Teorema 1.2.18. Ako je f dio po dio neprekidna na [0, ) eksponencijalnog
reda 0 i
g(t) =
_
t
0
f(u)du,
onda je
L(g(t)) =
1
s
L(f(t)) (Re(s) > ).
Dokaz. Kako je g

(t) = f(t), osim u takama prekida funkcije f, pa parcijalnom

integracijom dobijamo
_

0
e
st
g(t)dt = lim

[
g(t)e
st
s
[

0
+
1
s
_

0
e
st
f(t)dt].
Kako je g(0) = 0, trebamo odrediti
lim

g()e
s
s
.
U tom cilju je ,
[g()e
s
[ e
x
_

0
[f(u)[du
Me
x
_

0
e
u
du
9
=
M

(e
(x)
e
x
) 0 kad
gdje je x = Re(s) > > 0. Ovo vrijedi i za = 0. Otuda je
L(g(t)) =
1
s
L(f(t)) (Re(s) > ).
Teorema 1.2.19. Ako je f dio po dio neprekidna na [0, ) eksponencijalnog
reda 0 i ako postoji
_

0
F(u)du, tada je
L(
f(t)
t
) =
_

s
F(u)du (Re(s) > ).
Dokaz.
_

s
F(u)du =
_

s
du
_

0
e
ut
f(t)dt =
_

0
f(t)dt
_

s
e
ut
du =
=
_

0
f(t)
e
ut
t
[
s

dt =
_

0
f(t)
e
st
t
dt = L(
f(t)
t
).
Ovdje smo koristili Fubini
2
-jevu teoremu o zamjeni mjesta integrala.
1.3. Laplace-ova transformacija periodinih funk-
cija
Neka je data funkcija t f(t) takva da je f(t) = 0 za svako t < 0 koja je
periodina na intervalu [0, ) sa periodom T. Tada vrijedi jednakost f(t+kT) =
f(t) gdje je k prirodan broj.
Teorema 1.3.1. Ako je F(s) = L(f(t)) i ako je f periodina sa periodom T na
intervalu [0, ), onda vrijedi
F(s) =
1
1 e
sT
_
T
0
e
st
f(t)dt.
Dokaz. Na osnovu denicije Laplace-ove transformacije, imamo
F(s) =
_

0
e
st
f(t)dt =
_
T
0
e
st
f(t)dt +
_

T
e
st
f(t)dt.
Uvodei smjenu = t T, dobijamo
_

T
e
st
f(t)dt =
_

0
e
s(+T)
f( +T)d = e
sT
_

0
e
s
f()d.
Prema tome je
F(s) =
_
T
0
e
st
f(t)dt +e
sT
F(s),
pa na osnovu ovoga dobijamo tvrdnju.
2
Formulacija i dokaz Fubini-jeve teoreme se nalazi u [3]
10
1.4. Sutina Laplace-ove transformacije
Denicija 1.4.1. Orginalom se naziva svaka kompleksna funkcija realne pro-
mjenjive t f(t) koja ispunjava slijedee uslove:
i) Za svako t < 0 je f(t) = 0. Funkcija koja ispunjava ovaj uslov se naziva ka-
uzalna funkcija.
ii) Funkcija f je integrabilna na svakom konanom intervalu koji pripada oblasti
[0, a], gdje je a < .
iii) Funkcija f je eksponencijalno ograniena.
Denicija 1.4.2. Neka je funkcija t f(t) apsolutno integrabilna na intervalu
(, +). Fourier-ova transformacija ove funkcije je
(Tf)(y) =
_
+

e
ity
f(t)dt. (1.6)
Njena inverzna Fourier-ova transformacija glasi:
f(t) =
1
2
_
+

e
ity
(Tf)(y)dy.
Ako je f kauzalna funkcija, tada je donja granica integrala (1.6) umjesto
jednaka 0. Pomnoimo podintegralnu funkciju jednakosti (1.6) sa funkcijom e
xt
,
gdje je x realni parametar izabran tako da integral (1.1) konvergira za svaki
original f(t). Na taj nain Fourier-ova transformacija od e
xt
f(t), gdje je f(t)
original, jednaka je
_
+
0
e
ity
e
xt
f(t)dt =
_
+
0
e
(x+iy)t
f(t)dt =
_
+
0
e
st
f(t)dt = F(s)
gdje je s = x + iy. Do inverzne Laplace-ove transformacije dolazimo pomou
inverzne Fourier-ove transformacije. Imamo da je
e
xt
f(t) =
1
2
_
+

e
ity
F(s)dy.
Odavde je
f(t) =
1
2
_
+

e
xt
e
ity
F(s)dy =
1
2
_
+

e
st
F(s)dy.
Ako uvedemo smjenu s = x +iy, za koju je ds = idy, dobijamo
f(t) =
1
2i
_
x+i
xi
e
st
F(s)ds. (1.7)
Ovo je inverzna Laplace-ove transformacija i integral na desnoj strani jednakosti
(1.7) naziva se Bromwich ov integral.
11
1.5. Inverzna Laplace-ova
transformacija
Denicija 1.5.1. Vrijednost lim
A
_
A
A
f(t)dt se naziva Cauchy-jeva glavna
vrijednost integrala
_
+

f(t)dt, pod uslovom da ovaj integral postoji.

Teorema 1.5.1. (Fundamentalna teorema Fourier-ovih integrala) Neka je f ap-
solutno neprekidna i dio po dio glatka funkcija na R i neka je (Tf)(y) Fourier-ova
transformacija od f. Tada integral (1.6) konvergira za svako t R kao Cauchy-
jeva glavna vrijednost i vrijedi
1
2
_
+

e
ity
(Tf)(y)dy =
1
2
(f(t
+
) +f(t

)), (1.8)
gdje je f(t
+
) = lim
h0
f(t +h) i f(t

) = lim
h0
f(t h).
Dokaz. Vidjeti u [2].
Teorema 1.5.2. Neka je f(t) dio po dio glatka (i kauzalna) funkcija eksponen-
cijalnog reda R i neka je F(s) Laplace-ova transformacija od f(t). Onda za
t 0 i s = x +iy takvo da je Re(s) > vrijedi
lim
A
1
2
_
A
A
F(s)e
st
dy =
1
2
(f(t
+
) +f(t

)).
Dokaz. Deniimo funkciju g(t) = u
a
(t)f(t)e
xt
(a 0). Primjetimo da je funk-
cija g(t) apsolutno integrabilna, jer je f(t) eksponencijalnog reda . Odatle
zakljuujemo da Fourier-ova transformacija od g(t) postoji za Re(s) > i
(Tg)(y) =
_
+

e
ity
u
a
(t)f(t)e
xt
dt =
_
+
0
e
(x+iy)t
f(t)dt = F(s).
Kako je f dio po dio glatka, onda je i g dio po dio glatka i apsolutno integrabilna.
Prema tome, Teoremu 1.5.1 moemo primjeniti na funkciju g. Kako je (Tg)(y) =
F(s) iz (1.8) dobijamo
1
2
_

F(x +iy)e
ity
dy =
1
2
(g(t
+
) +g(t

)).
Za t 0 imamo g(t
+
) = u
a
(t
+
)f(t
+
)e
xt
= f(t
+
)e
xt
i g(t

) = f(t

)e
xt
, to
nam daje
lim
A
1
2
_
A
A
F(s)e
ity
dy =
1
2
(f(t
+
) +f(t

))e
xt
.
Ako pomnoimo lijevu i desnu stranu prethodne nejednakosti sa e
xt
, dobijamo
tvrdnju koja vai za Re(s) > i t 0.
12
Teorema 1.5.3. (Laplace-ova transformacija je 1-1) Neka su f(t) i g(t) dio po
dio neprekidne funkcije eksponencijalnog reda i neka su F(s) i G(s) Laplace-ove
transformacije od f(t) i g(t) respektivno. Tada, ako je F(s) = G(s) u poluravni
Re(s) > , onda je f(t) = g(t) u svim takama u kojima su f(t) i g(t) neprekidne.
Dokaz. Neka je t R taka u kojoj su f(t) i g(t) neprekidne. Kako je F(s) = G(s)
za Re(s) > , iz Teoreme 1.5.1 dobijamo da je
f(t) = lim
A
1
2
_
A
A
F(s)e
st
dy = lim
A
1
2
_
A
A
G(s)e
st
dy = g(t).
Denicija 1.5.2. Neka je funkcija f(z) regularna u prstenu 0 < [zz
0
[ < r i nije
denisana u taki z = a, (a ,= 0). Tada se a naziva izolovanim singularitetom
funkcije f.
Denicija 1.5.3. Izolovani singularitet a funkcije f se naziva:
i) otklonjivim , ako lim
za
f(z) postoji i konaan je.
ii) polom, ako lim
za
f(z) = .
iii) esencijalnim singularitetom, ako lim
za
f(z) ne postoji.
Denicija 1.5.4. Ako analitiku funkciju z f(z) razvijemo u Laurent ov
red u okolini njenog pola ili esencijalnog singulariteta, tj.
f(z) =

n=0
A
n
(z a)
n
+

n=1
B
n
(z a)
n
onda se koecijent B
1
uz
1
za
naziva ostatkom funkcije f u taki z = a. Ostatak
se oznaava sa res
z=a
f(z) ili res(f(z), z = a).
Teorema 1.5.4. (Cauchy-jeva teorema o ostacima) Ako je L kontura koja obu-
hvata polove ili esencijalne singularitete z
k
, (k = 1, 2, ..., n) uniformne funkcije
z f(z), tada je
_
L
f(z)dz = 2i
n

k=1
res(f(z), z = z
k
).
Dokaz. Vidjeti u [5].
Osnovna osobina inverzne Laplace-ove transformacije je linearnost koju mo-
emo dokazati po deniciji. U nastavku emo se baviti nekim osobinama inverzne
Laplace-ove transformacije.
13
Teorema 1.5.5. Ako se funkcija s F(s) moe razloiti u Laurent-ov red
F(s) =

k=0
a
k
s
k+1
, (1.9)
tada je
f(t) = L
1
(F(s)) =

k=0
a
k
t
k
k!
, (1.10)
gdje je L
1
(F(s)) inverzna Laplace-ova transformacija od F(s).
Dokaz. Primjenimo jednakost L(t
n
) =
n!
s
n+1
, odnosno L
1
(
1
s
n+1
) =
t
n
n!
na (1.9).
Zamjenom mjesta sume i inverzne Laplace-ove transformacije dolazimo do jedna-
kosti (1.10).
Teorema 1.5.6. Ako je F(s) =
Q
m
(s)
P
n
(s)
, gdje su Q
m
(s) i P
n
(s) polinomi (m < n)
i ako P
n
(s) ima proste nule s
1
, s
2
, ..., s
n
, tada je
f(t) = L
1
(F(s)) =
n

k=1
Q
m
(s
k
)
P

n
(s
k
)
e
s
k
t
. (1.11)
Formula (1.11) poznata je kao Heaviside-ova formula.
Dokaz. Primjenom Bromwich-ovog integrala i Cauchy-jeve teoreme o ostacima
imamo
f(t) =
n

k=1
res(
Q
m
(s)
P
n
(s)
e
st
, s = s
k
).
Kako je
res(
Q
m
(s)
P
n
(s)
e
st
, s = s
k
) = lim
ss
k
(s s
k
)
Q
m
(s)
P
n
(s)
e
st
=
= Q
m
(s
k
)e
s
k
t
lim
ss
k
s s
k
P
n
(s)
=
=
Q
m
(s
k
)e
s
k
t
P

n
(s
k
)
gdje je na posljednji limes primjenjeno LHospital-ovo pravilo.
Postoji i optija formula od ove. Pretpostavimo da je s
1
= s
2
= ... = s

= a,
tj. s = a je nula polinoma P
n
(s) reda . Neka su ostale nule s
+1
, ..., s
n
proste.
Tada se racionalna funkcija
Q
m
(s)
P
n
(s)
moe prikazati u obliku
Q
m
(s)
P
n
(s)
=
c
1
s a
+...+
c
k
(s a)
k
+...+
c
1
(s a)
1
+
c

(s a)

+
n

k=+1
Q
m
(s
k
)
P

n
(s
k
)

1
(s s
k
)
.
14
Prethodnu jednakost pomnoimo sa (s a)

, a zatim diferencirajmo k puta

i pustimo da s a. Tada dobijamo
c
k
=
1
( k)!
lim
sa
d
k
d
k
s
((s a)

Q
m
(s)
P
n
(s)
).
Inverzna transformacija racionalne funkcije
Q
m
(s)
P
n
(s)
daje
L
1
(
Q
m
(s)
P
n
(s)
) =

k=1
c
k
(k 1)!
t
k1
e
at
+
n

k=+1
Q
m
(s
k
)
P

n
(s
k
)
e
s
k
t
.
Lema 1.5.1. Pretpostavimo da za s na konturi kruga C
R
(Slika 1.1), funkcija
F(s) zadovoljava
[F(s)[
M
[s[
p
, za neko p > 0 i sve R > R
0
.
Tada je
lim
R
_
C
R
e
ts
F(s)ds = 0 (t > 0).
Dokaz. U takama s = Re
i
na C
R
je [e
ts
[ = e
tRcos
. Prema tome, za dovoljno
Slika 1.1: Figura 1
veliko R takvo da su svi polovi funkcije F(s) u unutranjosti konture
R
=
ABCDEA, funkcija F(s) e biti neprekidna na C
R
i [F(s)[
M
R
p
, za dovoljno
veliko R. Otuda dobijamo da na krunom luku BCD vrijedi
[
_
BCD
e
st
F(s)ds[
_
BCD
[e
ts
[[F(s)[[ds[
M
R
p1
_ 3
2

2
e
tRcos
d .
15
Uvodei smjenu = +

2
, dobijamo
[
_
BCD
e
st
F(s)ds[
M
R
p1
_

0
e
tRsin
d =
2M
R
p1
_
2
0
e
tRsin
d. (1.12)
Posljednja jednakost je posljedica toga da je funkcija sin simetrina oko =

2
,
za 0 . Da bismo odredili granicu za integral (1.12), posmatrajmo grak
funkcije y = sin , 0

2
. Kriva od take (0, 0) do take (

2
, 1) ima nagib
Slika 1.2: Figura 2
=
2

< 1, pa na osnovu toga zakljuujemo da prava

2

lei ispod krive y = sin ,

tj.
sin
2

, 0

2
.
Zbog toga jednaina (1.12) daje,
[
_
BCD
e
st
F(s)ds[
2M
R
p1
_
2
0
e

2Rt

d =
2M
R
p1
(

2Rt
e

2Rt

2
0
) =
=
M
R
p
t
(1 e
Rt
) 0 kad R .
Iznad luka AB imamo da je [e
ts
[ e
tx
= c, za kcno t > 0 i duina luka AB,
u oznaci l(AB), ostaje ograniena kad R . Prema tome je
[
_
AB
e
st
F(s)ds[
cMl(AB)
R
p
0 kad R .
Na slian nain pokazuje se da
[
_
DE
e
st
F(s)ds[ 0 kad R .
Iz ovog zakljuujemo da je
lim
R
_
C
R
e
st
F(s)ds = 0.
16
Teorema 1.5.7. Pretpostavimo da je f neprekidna i eksponencijalno ograniena
na [0, ), a f

dio po dio neprekidna na [0, ). Ako je F(s) = L(f(t)), za

Re(s) = x > i zadovoljava
[F(s)[
M
[s[
p
, p > 0
za sve [s[ dovoljno velike i neko p i ako je F(s) analitika na C osim u konano
mnogo polova z
1
, z
2
, ..., z
n
, tada je
f(t) =
1
2i
_
x+i
xi
e
st
F(s)ds =
n

k=1
res(e
st
F(s), s = z
k
). (1.13)
Dokaz. Po Teoremi 1.1.1, F(s) konvergira apsolutno za Re(s) = x > , tj.
_

0
[e
st
f(t)[dt =
_

e
xt
[f(t)[dt < , x > .
Iz toga zakljuujemo da je funkcija g(t) = e
xt
f(t) apsolutno integrabilna, pa na
osnovu Teoreme 1.5.1 je
g(t) =
1
2
_
+

e
ity
(Tg)(y)dy, t > 0.
Ako pomnoimo lijevu i desnu stranu prethodne jednakosti sa e
xt
dobijamo
f(t) =
1
2
_
+

e
st
(Tg)(y)dy, t > 0.
Ako uvedemo smjenu s = x +iy, x > , prethodna jednaina postaje
f(t) =
1
2i
_
x+i
xi
e
st
F(s)ds = lim
y
1
2i
_
x+iy
xiy
e
st
F(s)ds.
Da bismo dokazali tvrdnju, uzmimo C
R
radijusa R i centra u koordinatnom
poetku. Tada za neko s koje se nalazi na konturi
R
= ABCDEA vrijedi
1
2i
_

R
e
st
F(s)ds =
1
2i
_
C
R
e
st
F(s)ds +
1
2i
_
EA
e
st
F(s)ds. (1.14)
Kako je F(s) analitika, za Re(s) = x > , tada svi singulariteti funkcije F(s)
moraju leati lijevo od prave Re(s) = (Bromwich-ova linija). Ako je F(s)
analitika za Re(s) < osim u konano mnogo polova z
1
, z
2
, ..., z
n
, onda je F(s)
oblika F(s) =
Q(s)
P(s)
, gdje su Q(s) i P(s) polinomi. Uzimajui R dovoljno veliko,
svi polovi funkcije F(s) e leati unutar konture
R
. Na osnovu Cauchy-jeve
teoreme o ostacima dobijamo
1
2i
_

R
e
st
F(s)ds =
n

k=1
res(e
st
F(s), s = z
k
). (1.15)
17
Iz (1.14) i (1.15) dobijamo
n

k=1
res(e
st
F(s), s = z
k
) =
1
2i
_
C
R
e
st
F(s)ds +
1
2i
_
x+iy
xiy
e
st
F(s)ds.
Iz Leme 1.5.1 i putajui R dobijamo tvrdnju.
Napomena 1.5.1. Ako funkcija F(s) iz prethodne teoreme ima beskonano mnogo
polova z
k

k=1
koji se nalaze lijevo od linije Re(s) = x
0
> 0 i [z
1
[ [z
2
[ ...,
[z
k
[ kad k . Tada vrijedi
f(t) =
1
2i
_
x
0
+i
x
0
i
e
st
F(s)ds =

k=1
res(e
st
F(s), s = z
k
).
1.6. Gama funkcije
Denicija 1.6.1. Funkcija p (p), denisana pomou integrala
(p) =
_

0
x
p1
e
x
dx, (p > 0)
naziva se (Euler-ova) gama funkcija.
Posmatrajmo Laplace-ovu transformaciju funkcije t

koja postoji za > 1

i glasi
L(t

) =
_

0
e
st
t

dt.
Uvodei smjenu x = st, (s > 0), dobijamo
L(t

) =
_

0
e
x
(
x
s
)

1
s
dx =
1
s
+1
_

0
e
x
x

dx.
Koristei Gama funkcije, prethodna jednakost postaje
L(t

) =
( + 1)
s
+1
, > 1, s > 0.
Koristei jednakost L(t

) =
!
s
+1
(pogledati Teoremu 1.2.5) i stavljajui = n =
0, 1, 2, ..., dobijamo (n + 1) = n!.
Teorema 1.6.1. Ako
f(t) =

n=0
a
n
t
n+
( > 1) (1.16)
konvergira za sve t 0 i [a
n
[ K

n
n!
, pri emu su K, > 0 i jednakost (1.16)
vai za sve dovoljno velike n. Tada
L(f(t)) =

n=0
a
n
(n + + 1)
s
n++1
(Re(s) > ).
18
Dokaz. Vidjeti u [7].
Teorema 1.6.2. Ako
F(s) =

n=0
a
n
s
n+1
(1.17)
konvergira za [s[ > R, tada je
f(t) = L
1
(F(s)) =

n=0
a
n
t
n
n!
, (t 0). (1.18)
Dokaz. Primjetimo da ako red (1.17) konvergira za [s[ > R, onda je
[
a
n
s
n
[ K,
za neku konstantu K > 0 i sve n. Tada za [s[ = r > R vrijedi
[a
n
[ Kr
n
. (1.19)
Vrijedi i
r
n
<
2
n
n
r
n
=

n
n
, (1.20)
gdje je = 2r. Kako je (n++1) (n) za > 1 i n > 1, pa (1.19) i (1.20)
daju
[a
n
[
(n + + 1)

K
n
n(n)
=
K
n
n!
.
Mnoei lijevu i desnu stranu prethodne jednakosti sa t
n
, t 0, dobijamo
[
a
n
(n + + 1)
[t
n

K(t)
n
n!
.
Kako red e
t
=

n=0
(t)
n
n!
konvergira, onda red
f(t) =

n=0
a
n
(n + + 1)
t
n+
(1.21)
konvergira apsolutno. Iz ovoga vidimo da je funkcija f eksponencijalno ograniena
i savljajui = 0 u (1.21) dobijamo (1.18).
19
1.7. Konvolucija Laplace-ove transformacije
Neka su funkcije f(t) i g(t) denisane za t > 0.
Denicija 1.7.1. Konvolucija funkcija f i g je data pomou integrala
(f g)(t) =
_
t
0
f()g(t )d
koji postoji ako su f i g dio po dio neprekidne.
Konvolucija se u optem sluaju denie pomou integrala
(f g)(t) =
_

f()g(t )d.
Ako su f i g originali, za < 0 je f() = 0, a za > t je g(t ) = 0, tako da
granice integrala ostaju 0 i t.
Osnovne osobine konvolucije su:
i) f g = g f (komutativnost)
ii) c(f g) = f cg = cf g, c je konstanta
iii) f (g h) = (f g) h (asocijativnost)
iv) f (g +h) = f g +f h (distributivnost).
Osobine (i), (ii) i (iv) lako se provjeravaju. Provjerimo osobinu (iii).
[f (g h)](t) =
_
t
0
f()(g h)(t )d =
_
t
0
f()(
_
t
0
g(x)h(t x)dx)d =
=
_
t
0
(
_
t

f()g(u)h(tu)du)d =
_
t
0
(
_
u
0
f()g(u)d)h(tu)du = [(fg)h](t).
U prethodnu jednakost uveli smo smjenu x = u .
Teorema 1.7.1. (Konvoluciona teorema) Ako su f i g dio po dio neprekidne na
[0, ) i eksponencijalno ograniene, onda je
L[(f g)(t)] = L(f(t)) L(g(t)) (Re(s) > ).
Dokaz.
L(f(t)) L(g(t)) = (
_

0
e
s
f()d) (
_

0
e
su
g(u)du) =
=
_

0
(
_

0
e
s(+u)
f()g(u)du)d.
20
Uvedimo smjenu t = + u i primjetimo da je ksno u unutranjosti integrala.
Na osnovu toga imamo
L(f(t)) L(g(t)) =
_

0
(
_

e
st
f()g(t )dt)d.
Ako deniemo g(t) = 0 za t < 0, onda je g(t ) = 0 za t < , pa dobijamo
L(f(t)) L(g(t)) =
_

0
_

0
e
st
f()g(t )dtd.
Na osnovu pretpostavke, Laplace-ovi integrali funkcija f i g konvergiraju apso-
lutno i odatle dobijamo da integral
_

0
_

0
[e
st
f()g(t )[dtd
konvergira. Ovo nam omoguava da zamjenimo redoslijed integracije, pa je
L(f(t))L(g(t)) =
_

0
_

0
e
st
f()g(t)dtd =
_

0
(
_
t
0
e
st
f()g(t)d)dt =
=
_

0
e
st
(
_
t
0
f()g(t )d)dt = L((f g)(t)).
1.8. Beta funkcije
Denicija 1.8.1. Funkcija (p, q) B(p, q) denisana pomou
B(p, q) =
_
1
0
u
p1
(1 u)
q1
du (p, q > 0),
naziva se beta funkcija.
Ako je f(t) = t
p1
, g(t) = t
q1
, p, q > 0, onda je
(f g)(t) =
_
t
0

p1
(t )
q1
d.
Uvodei smjenu = ut, dobijamo
(f g)(t) = t
p+q1
_
1
0
u
p1
(1 u)
q1
du.
Tada na osnovu Teoreme o konvoluciji, dobijamo
L(t
p+q1
B(p, q)) = L(t
p1
)L(t
q1
) =
(p)(q)
s
p+q
.
Dakle,
t
p+q1
B(p, q) = L
1
(
(p)(q)
s
p+q
) =
(p)(q)t
p+q1
(p +q)
,
pa na osnovu toga dobijamo Euler-ovu formulu za beta funkciju
B(p, q) =
(p)(q)
(p +q)
.
21
1.9. Bessel-ova funkcija
Denicija 1.9.1. Bessel-ova funkcija je rjeenje Bessel-ove jednaine reda
t
2
d
2
y
dt
2
+t
dy
dt
+ (t
2

2
)y = 0
i denisana je pomou reda
J

(at) =

n=0
(1)
n
(at)
2n+
2
2n+
n!(n +)!
. (1.22)
Za = 0 jednaina (1.22) postaje
J
0
(at) =

n=0
(1)
n
(at)
2n
2
2n
(n!)
2
=

n=0
a
2n
t
2n
.
J
0
(at) je ograniena funkcija i
[a
2n
[ =
[a[
2n
2
2n
(n!)
2

[a[
2n
(2n)!
.
Uzimajui = [a[, prema Teoremi 1.2.5 dobijamo
L(J
0
(at)) =

n=0
(1)
n
(a)
2n
2
2n
(n!)
2
L(t
2n
) =

n=0
(1)
n
(a)
2n
(2n)!
2
2n
(n!)
2
s
2n+1
=
=
1
s

n=0
(1)
n
(2n)!
2
2n
(n!)
2
(
a
2
s
2
)
n
=
1
s

s

s
2
+a
2
=
=
1

s
2
+a
2
(Re(s) > [a[).
1.10. Integralne jednaine
Denicija 1.10.1. Jednakosti oblika
f(t) = g(t) +
_
t
0
k(t, )f()d
i
g(t) =
_
t
0
k(t, )f()d
nazivaju se integralne jednaine, gdje je f(t) nepoznata funkcija.
Kada je jezgro k(t, ) oblika
k(t, ) = k(t ),
22
gornji integrali predstavljaju konvolucije. Ako su g i k poznate funkcije, onda je
po konvolucionoj teoremi
L(f) = L(g) +L(f) L(k),
odnosno
L(f) =
L(g)
1 L(k)
.
Posmatrajmo sada konvoluciju funkcija f

(t) i g(t). Laplace-ova transformacija

konvolucije glasi
L(
_
t
0
f

()g(t )d) = L(f

(t))L(g(t)) = (sF(s) f(0))G(s) =

= sF(s)G(s) f(0)G(s).
Ako lan f(0)G(s) prebacimo na lijevu stranu jednaine, dobijemo jedan od
DuHamel-ovih integrala
L(f(0)g(t) +
_
t
0
f

()g(t )d) = sF(s)G(s).

1.11. Laplace-ova transformacija distribucija
Neka je C

(R) = f : R C[ f je beskonano diferencijabilna.

Denicija 1.11.1. Funkcija f C

(R) se naziva brzo opadajua funkcija, ako

je za svako m i n N funkcija t
n
f
(m)
ograniena na R, tj. postoji konstanta
M > 0 takva da je [t
n
f
(m)
[ < M, za sve t R.
Prostor brzo opadajuih funkcija, oznaiemo sa o. Sada kada smo uveli
pojam brzo opadajuih funkcija, moemo uvesti i pojam distribucija.
Denicija 1.11.2. Distribucija T je linearno preslikavanje koje svakoj brzo
opadajuoj funkciji dodjeljuje kompleksan broj. Djelovanje distibucije T na
brzo opadajuu funkciju oznaiemo sa T, ).
Dakle, distibucija je preslikavanje T : o C koje zadovoljava:
i) T, c) = cT, )
ii) T,
1
+
2
) = t,
1
) +T,
2
)
gdje su
1
,
2
o i c C.
23
Denicija 1.11.3. Neka su S i T distribucije i za r R deniimo funkciju
(r) sa (r) = T(t), (t + r)). Ako za svako o, funkcija (r) o, tada je
konvoluvija distribucija S i T denisana sa
S T, ) = S(r), (r)) = S(r), T(t), (t +r))).
Iz ove denicije zakljuujemo da vrijedi slijedea lema.
Lema 1.11.1. Ako su distribucije T i S denisane na o, tada su S T i T S
denisane na prostoru o.
Slijedea denicija nam omoguava da predstavimo distribuciju pomou inte-
grala.
Denicija 1.11.4. Ako je funkcija f(t) apsolutno neprekidna na (, ), onda
deniimo distribuciju T
f
sa
T
f
, ) =
_

f(t)(t)dt (1.23)
za sve o.
Ako je funkcija f u (1.23) kauzalna, izaberimo o takvo da je (t) = 0, za
sve t 0. Tada (1.23) postaje
T
f
, ) =
_

f(t)(t)dt =
_

0
f(t)(t)dt = 0.
Denicija 1.11.5. Neka je T distibucija. Kaemo da je T = 0 na (, 0), kada
je T, ) = 0 za sve o takve da je (t) = 0 za sve t 0. Ovakvu distibuciju
nazivamo kauzalna distibucija.
Da bismo denisali Laplace-ovu transformaciju distibucija, funkcija e
st
treba
pripadati prostoru o, to nije tano. Dakle u nastavku emo posmatrati distibu-
cije na prostoru C

(R).
Denicija 1.11.6. Neka je T kauzalna distribucija na prostoru C

(R). Tada je
Laplace-ova transformacija distribucije T denisana kao kompleksna funkcija
U(s) = T(t), e
st
).
Teorema 1.11.1. (Konvolucija distibucija) Neka su S i T kauzalne distibucije
denisane na prostoru C

(R). Tada je i S T kauzalna distibucija denisana na

prostoru C

(R) i vrijedi
L(S T) = L(S) L(T). (1.24)
24
Dokaz. Kako su S i T kauzalne distibucije, onda je i S T kauzalna distribucija.
Na osnovu Leme (1.11.1), zakljuujemo da S T C

(R). Dokaimo jo da
vrijedi (1.24). Za s C, po deniciji je
(L(S T))(s) = (S T)(t), e
st
) = S(), T(t), e
s(t+)
)).
Za ksno , kompleksan broj e
s
, ne zavisi od t, pa vrijedi
L(S T)(s) = S(), T(t), e
st
)e
s
).
Dalje, T(t), e
st
), za ksno t, je kompleksan broj koji ne zavisi od , pa vrijedi
(L(S T))(s) = S(), e
s
)T(t), e
st
).
1.12. Riemann-Stieltjes-ov integral
Denicija 1.12.1. Neka je data funkcija f : R R i neka je I interval na
realnoj pravoj. Veliinu
V (f, I) = sup
N

j=1
[f(x
j
) f(x
j1
)[
sa supremumom uzetim po svim izborima taaka x
0
< x
1
< ... < x
N
unutar
intervala I, zovemo varijacijom funkcije f na intervalu I.
Formula
V
f
(x) = V (f, (, x])
za proizvoljno x R denie tzv. funkciju varijacije V
f
funkcije f. Postoji
lim
x
V
f
(x) u R
3
koju nazivamo totalnom varijacijom funkcije f i oznaavamo sa
V (f). Ukoliko je V (f) < +, onda kaemo da je f funkcija ograniene varijacije.
Skup svih funkcija ograniene varijacije oznaavamo sa BV .
Neka je funkcija ograniene varijacije na [a, b] i f kompleksna funkcija na [a, b].
Denicija 1.12.2. Za datu podjelu P : a = x
0
< x
1
< ... < x
n
= b intervala
[a, b] i za izbor taaka t = (t
1
, ..., t
n
) takav da t
j
[x
j1
, x
j
] =
j
za 1 j n
deniimo Riemann-Stieltjes-ovu sumu
(P, t, , f) =
n

j=1
f(t
j
)[(x
j
) (x
j1
)].
3
R = R

(, )
25
Ukoliko postoji kompleksan broj I takav da za svako > 0 postoji > 0 ta-
kav da je [(P, t, , f) I[ < kad god je dijametar podjele P u oznaci d(P) =
max
1jn
(x
j
x
j1
) < , kaemo da je funkcija f Riemann Stieltjes integrabilna
po funkciji .
Jasno je da je u tom sluaju kompleksan broj I jedinstveno odreen. Njega
zovemo Riemann-Stieltjes-ovim integralom funkcije f po funkciji ograniene va-
rijacije i oznaavamo ga sa
_
b
a
fd(x) ili sa
_
b
a
fd.
Napomena 1.12.1. U sluaju (x) = x, Riemann-Stieltjes-ov integral se svodi
na Riemann-ov integral.
Teorema 1.12.1. (Osobine Riemann-Stieltjes-ovog integrala)
i) Ako
_
b
a
fd
1
i
_
b
a
fd
2
postoje i =
1
+
2
, onda je f Rimenn-Stieltjes
integrabilna u odnosu na i vrijedi
_
b
a
fd =
_
b
a
fd
1
+
_
b
a
fd
2
.
ii) Ako
_
b
a
f
1
d i
_
b
a
f
2
d postoje i f = f
1
+ f
2
, onda je f Rimenn-Stieltjes inte-
grabilna u odnosu na i
_
b
a
fd =
_
b
a
f
1
d +
_
b
a
f
2
d.
iii) Ako
_
b
a
fd postoji, onda za neku konstantu c vrijedi
_
b
a
(cf)d = c
_
b
a
fd.
iv) Ako
_
c
a
fd i
_
b
c
fd postoje, a < c < b, onda
_
b
a
fd postoji i vrijedi
_
b
a
fd =
_
c
a
fd +
_
b
c
fd.
Teorema 1.12.2. Ako su f, ,

neprekidne na [a, b], tada

_
b
a
fd postoji i
vrijedi
_
b
a
f(t)d(t) =
_
b
a
f(t)

(t)dt.
Dokaz. Uzmimo proizvoljno > 0 i pokaimo da za max
1jn
(t
j
t
j1
) dovoljno
malo vrijedi
[
n

j=1
f(x
j
)[(t
j
) (t
j1
)]
_
b
a
f(t)

(t)dt[ < .
26
Na osnovu teoreme o srednjoj vrijednosti, sumu na lijevoj strani prethodne ne-
jednakosti izraziemo u obliku
n

j=1
f(x
j
)[(t
j
) (t
j1
)] =
n

j=1
f(x
j
)

(
j
)(t
j
t
j1
),
za neko
j
[t
j1
, t
j
]. Funkcija f je neprekidna funkcija na [a, b], pa vrijedi
[f(t)[ M, t [a, b]. Funkcija

je neprekidna na [a, b] , pa je i uniformno

neprekidna na [a, b]. Zbog toga postoji > 0 takvo da za [
j
x
j
[ < vrijedi
[

(
j
)

(x
j
)[ <

2M(b a)
. (1.25)
Kako je f

Riemann integrabilna za svaki odgovarajui podinterval od [a, b]

takav da je max
1jn
(t
j
t
j1
) < dobijamo
[
n

j=1
f(x
j
)

(x
j
)(t
j
t
j1
)
_
b
a
f(t)

(t)dt[ <

2
. (1.26)
Iz (1.25) dobijamo
[
n

j=1
f(x
j
)[

(
j
)

(x
j
)](t
j
t
j1
)[ <
n

j=1
M[

2M(b a)
(t
j
t
j1
)[ =

2
. (1.27)
Iz (1.26), (1.27),
j
, x
j
[t
j1
, t
j
] i nejednakosti trougla dobijamo
[
n

j=1
f(x
j
)

(
j
)(t
j
t
j1
)
_
b
a
f(t)

(t)dt[ < .
Denicija 1.12.3. Laplace-ova transformacija Rieman-Stieltjes-ovog integrala u
odnosu na funkciju denisanu na [0, ) je data sa
F(s) = L
RS
(d) =
_

e
st
d(t) = lim
b
_
b
b
e
st
d(t),
pod uslovom da ovaj limes postoji.
Teorema 1.12.3. Pretpostavim da je neprekidna i eksponencijalno ograniena
na [0, ). Tada je
L
RS
() = L().
Dokaz. Neka je
(t) =
_
t
0
()d,
27
i stavimo da je (t) = (t) = 0 za t < 0. Tada je

(t) = (t) osim moda u

taki t = 0. Na osnovu Teoreme 1.12.2 i prethodne denicije dobijamo
L() =
_

e
st
(t)dt =
_

e
st

(t)dt =
_

e
st
d(t) =
= L
RS
(d) = L
RS
(

) = L
RS
().
Iz prethodne teoreme zakljuujemo da pri rjeavanju diferencijalnih jednaina,
umjesto Laplace-Stieltjes-ove transformacije L
RS
, moemo uzeti standardnu Laplace-
ovu transformaciju L.
1.13. Primjena Laplace-ove transformacije na obine
diferencijalne jednaine
Laplace-ova transformacija se moe koristiti za rjeavanje obinih diferencijalnih
jedanaina. Ona se primjenjuje na sisteme linearnih diferencijalnih, integralnih
i integrodiferencijalnih jednaina. Posmatrajmo nekoliko karakteristinih pri-
mjera.
1

Rijeiti nehomogenu linearnu diferencijalnu jednainu sa konstantnim koeci-

jentima
a
0
y
(n)
(t) +a
1
y
(n1)
(t) +... +a
n1
y

(t) +a
n
y(t) = f(t), (1.28)
pri emu se podrazumijeva da je f(t) original.
Rjeenje: Neka je Y = Y (s) = L(y(t)), F(s) = L(f(t)). Pretpostavimo da su
dati poetni uslovi y(0), y

(0), ..., y
(n1)
(0). Ako na jednainu (1.28) primjenimo
Laplace-ovu transformaciju, dobijamo
a
0
(s
n
Y s
n1
y(0) ... y
(n1)
(0)) +a
1
(s
n1
Y s
n2
y(0) ... y
(n2)
(0)) +...+
+a
n1
(sY y(0)) +a
n
Y = F(s).
Uvodei polinome
P
n
(s) = a
0
s
n
+a
1
s
n1
+... +a
n1
s +a
n
Q
n1
(s) = a
0
(s
n1
y(0)+...+y
(n1)
(0))+a
1
(s
n2
y(0)+...+y
(n2)
(0))+...+a
n1
y(0)
28
iz prethodne jednaine dobijamo
Y (s) =
Q
n1
(s)
P
n
(s)
+
F(s)
P
n
(s)
.
Primjenom inverzne Laplace-ove transformacije, dobijamo rjeenje
y(t) = L
1
(
Q
n1
(s)
P
n
(s)
) +L
1
(
F(s)
P
n
(s)
) = y
h
(t) +y
p
(t)
gdje je y
h
(t) rjeenje homogene jednaine, a y
p
(t) partikularno rjeenje homogene
jednaine.
2

Rijeiti sistem diferencijalnih jednaina

dx
1
dt
= a
11
x
1
+... +a
1n
x
n
+f
1
(t)
... (1.29)
dx
n
dt
= a
n1
x
1
+... +a
nn
x
n
+f
n
(t)
gdje su f
i
(t), i = 1, 2, ..., n originali, pod uslovima x
1
(0) = x
10
, ..., x
n
(0) = x
n0
.
Rjeenje: Neka je X
i
= X
i
(s) = L(x
i
(t)), a F
i
(s) = L(f
i
(t)), i = 1, 2, ..., n.
Ako na sve jednaine (1.29) primjenimo Laplace-ovu transformaciju, dobijamo
sX
1
(s) x
10
= a
11
X
1
(s) +...a
1n
X
n
(s) +F
1
(s)
...
sX
n
(s) x
n0
= a
n1
X
1
(s) +...a
nn
X
n
(s) +F
n
(s)
tj.
(a
11
s)X
1
(s) +... +a
1n
X
n
(s) = x
10
F
1
(s)
...
a
n1
X
1
(s) +... + (a
nn
s)X
n
(s) = x
n0
F
n
(s).
Determinanta ovog sistema je
D = det
_
_
_
_
_
a
11
s ... a
1n
... ... ...
a
n1
... a
nn
s
_
_
_
_
_
,
a to je karakteristini polinom matrice sistema
A =
_
_
_
_
_
a
11
... a
1n
... ... ...
a
n1
... a
nn
_
_
_
_
_
,
29
tj. D = det(AsI), gdje je I jedinina matrica. U daljem toku rjeavanja treba
odrediti slike X
1
(s), ..., X
n
(s), a zatim odrediti rjeenja x
1
(t), ..., x
n
(t).
3

Rijeiti integrodiferencijalnu jednainu drugog reda

a
dy(t)
dt
+by(t) +c
_
t
0
y()d = f(t) (1.30)
gdje su a, b, c konstante, a f(t) je dati original.
Rjeenje: Uzimajui L(y(t)) = Y (s), Laplace-ova transformacija pretvara jedna-
inu (1.30) u
a(sY (s) y(0)) +bY (s) +
c
s
Y (s) = F(s).
Iz ove jednaine dobijamo
Y (s) =
s
as
2
+bs +c
(F(s) +ay(0))
iz koje nalazimo original y(t).
1.14. Primjena Laplace-ove transformacije na par-
cijalne diferencijalne jednaine
Laplace-ova transformacija se moe koristiti za rjeavanje parcijalnih diferencijal-
nih jednaina.
Denicija 1.14.1. Jednaina oblika
F(x
1
, ..., x
n
, u;
u
x
1
, ...,
u
x
n
;

2
u
x
2
1
, ...) = 0
naziva se parcijalna diferencijalna jednaina. Najvei red izvoda je red parcijalne
diferencijalne jednaine.
Posmatraemo PDJ za funkciju u(x, t) od dve promjenjive i traiemo njenu
Laplace-ovu transformaciju. Ako u funkciji u(x, t) izaberemo t = 0 (npr. u(x, 0),
u
t
(x, 0)) dobijamo uslove koji se nazivaju poetni uslovi. Birajui u funkciji u(x, t)
, x = 0 dobijamo granine uslove (npr. u(0, t), u
x
(0, t)).
Laplace-ova transformacija od u(x, t) glasi
U(x, s) = L(u(x, t))(s) =
_

0
u(x, t)e
st
dt. (1.31)
Laplace-ova transformacija od u
t
slijedi direktno parcijalnom integracijom
L(u
t
(x, t))(s) =
_

0
u
t
(x, t)e
st
dt = sU(x, s) u(x, 0).
30
S druge strane, Laplace-ove transformacije od u
x
i u
xx
su
L(u
x
(x, t)) =
d
dx
(L(u(x, t))) =
dU(x, s)
dx
i
L(u
xx
(x, t)) =
d
2
dx
2
(L(u(x, t))) =
d
2
U(x, s)
dx
2
.
Nekom transformacijom se eliminie varijabla t, pa samo U(x, s) i njeni izvodi
ostaju u jednaini.
Rjeavanje PDJ pomou Laplace-ove transformacije odvija se u nekoliko koraka:
1

Svaki izraz u PDJ za u(x, t) se transformie pomou Laplace-ove transfor-

macije u odnosu na promjenjive x i t. Laplace-ovom transformacijom dobijamo
obinu diferencijalnu jednainu koja sadri jedino parcijalne izvode po x. Ova
jednaina sadri sve poetne uslove.
2

Rijeimo obinu diferencijalnu jednainu koritenjem ve poznatih metoda.

Da bismo je rijeili moramo odrediti granine uslove za U(x, s) koje nalazimo
Laplace-ovom transformacijom graninih uslova za u(x, t).
3

Rjeenje od U(x, s) se inverznom transformacijom transformie u u(x, t) .

Naveemo nekoliko karakteristinih primjera primjene Laplace-ove transforma-
cije na PDJ.
1

Rijeiti jednodimenzionu jednainu provoenja toplote

u
t
= u
xx
0 x l (1.32)
u(x, 0) = 0
u(0, t) = f
1
(t) u(l, t) = f
2
(t). (1.33)
Rjeenje. Laplace-ova transformacija od u(x, t) je
U(x, s) =
_

0
e
st
u(x, t)dt. (1.34)
Primjenimo Laplace-ovu transformaciju na obe strane (1.32) i pretpostavimo da
moemo diferencirati po x ispod znaka integrala jednaine (1.34). Tada dobijamo
d
2
U(x, s)
dx
2
= sU(x, s).
Primjenjujui Laplace-ovu transformaciju na (1.33), dobijamo
U(0, s) = F
1
(s), U(l, s) = F
2
(s),
31
gdje su
F
k
(s) =
_

0
e
st
f
k
(t)dt, k = 1, 2.
Odavde dobijamo da je
U(x, s) = F
1
(s)
1
(x, s) +F
2
(s)
2
(x, s), (1.35)
gdje su

1
(x, s) =
sinh(l x)

s
sinh l

s
i
2
(x, s) =
sinh x

s
sinh l

s
.
Funkcije
1
(x, s) i
2
(x, s) su Laplace-ove transformacije funkcija

1
l

x
[
x
2
l
,
t
l
2
] i
1
l

x
[
l x
2
l
,
t
l
2
]
respektivno i
(x, t) =
+

n=
e
2nixn
2

2
t
je teta fukcija. Da bismo odredili u(x, t) iz (1.35) koristiemo konvolucionu te-
oremu. Odatle nalazimo
u(x, t) =
1
l
_
t
0

x
[
x
2
l
,
t
l
2
]f
1
()d +
1
l
_
t
0

x
[
l x
2
l
,
t
l
2
]f
2
()d.
2

Rijeiti jednainu oblika

u
t
=

2
u
x
2
(1.36)
pod uslovima
u(x, 0) = 0, x > 0
u(0, t) = f(t) . (1.37)
Rjeenje. Ako primjenimo Laplace-ovu transformaciju na (1.36), dobijamo
d
2
U(x, s)
dx
2
= sU(x, s).
Iz (1.37) dobijamo U(0, s) = F(s). Rjeavanjem ove diferencijalne jednaine
dobijamo
U(x, s) = c
1
e
x

s
+c
2
e
x

s
.
Kako je U(x, s) ograniena kad x , dobijamo
U(x, s) = F(s)e
x

s
= sF(s)
e
x

s
s
.
32
Uz pomo konvolucione teoreme nalazimo da je
u(x, t) =
x
2

_
t
0
f()
(t )
3
2
e

x
2
4(t)
d =
=
2

x
2

t
f(t
x
4
2
)e

2
d .
Jasno se vidi da je
u(x, 0) = 0, u(0, t) = f(t)
2

_

0
e

2
d = f(t).
3

Rijeiti jednainu (1.36) pod uslovima

u(x, 0) = u
0
, 0 < x <
u

(0, t) = hu(0, t) (h = const). (1.38)

Rjeenje. Primjenjujui Laplace-ovu transformaciju na (1.36), dobijamo
d
2
U
dx
2
(x, s) = sU(x, s) u
0
.
Iz (1.38) dobijamo
dU
dx
(x, s) [
x=0
= hU(0, s).
Koristei injenicu da je U(x, s) ograniena kad x , dobijamo
U(x, s) =
u
0
s
+ce
x

s
,
dU
dx
(x, s) [
x=0
= c

s = h(
u
0
s
+c) = hU(0, s).
Odavde je
U(x, s) =
u
0
s
(1
h
h +

s
e
x

s
) =
u
0
s
(1 e
x

s
) +
u
0

s(

s +h)
e
x

s
.
Kako je
L(u
0
erf(
x
2

t
)) =
u
0
s
(1 e
x

s
),
L(e
h(tx)
) =
1
s +h
e
sx
= F(s),
gdje je erf(x) = 1
2

_
x
0
e

2
d i integracija je uzeta od x do . Koristei
F(

s)

s
=
1

s(

s +h)
e
x

s
= L(
1

t
_

x
e
h(x)

2
4t
d)
33
dobijamo
u(x, t) = u
0
erf(
x
2

t
) +
u
0

t
_

x
e
h(x)

2
4t
d.
4

Rijeiti talasnu jednainu

u
t
= a
2

2
u
x
2
, t < x < , t > 0 (1.39)
pod uslovima
u(x, 0) = 0, 0 < x < (1.40)
u(x, t) [
x=t
= f(t), lim
x
[u(x, t)[ < , t > 0. (1.41)
Rjeenje. Uvedimo smjenu = xt. Tada (1.39) postaje
u
t

u

= a
2

2
u

2
, 0 < < , t > 0, (1.42)
a (1.40) i (1.41) postaju
u(0, t) = f(t), lim

[u(, t)[ < , t > 0 (1.43)

u(, 0) = 0, 0 < < .
Primjenjujui Laplace-ovu transformaciju na jednaine (1.42) i (1.43), dobijamo
d
2
U(, s)
d
2
+

a
2

dU(, s)
d

s
a
2
U(, s) = 0 (1.44)
i
U(0, s) = F(s) i lim

[U(, s)[ < . (1.45)

Rjeenje jednaina (1.44) i (1.45) je
U(, s) = F(s)e

2a
2

a
_
s+

2
4a
2
.
Kako je
L((, t)) = e

a
_
s+

2
4a
2
gdje je
(, t) =
1
2
[e

2a
2
erf(

2a

t
2a
) +e

2a
2
erf(

2a

t
+

t
2a
)],
na osnovu konvolucione teoreme je
u(, t) = e

2a
2
_
t
0
f(t )(, )d,
odnosno
u(x, t) = e

(xt)
2a
2
_
t
0
f(t )(x , )d.
34
2. Uoptenje Laplace-ove
transformacije
2.1. Bochner-ov integral
Denicija 2.1.1. Neka je X vektorski prostor nad R ili C. Funkcija | | : X
[0, ) koja ima osobine:
i) |x| = 0 x = 0,
ii) |x| = [[|x| za svaki skalar R(C) i za svaki vektor x X i
iii) |x +y| |x| +|y| za svaka dva vektora x i y iz X
naziva se normom na X, a prostor X zajedno sa normom naziva se normirani prostor.
Denicija 2.1.2. Vektorski prostor X naziva se kompletnim ako svaki Koijev
niz u tom prostoru konvergira.
Denicija 2.1.3. Kompletan normiran prostor naziva se Banach ovim pros-
torom.
Neka je X kompleksan Banach-ov prostor i neka je I interval na R.
Denicija 2.1.4. Funkcija f : I X oblika f(t) =

n
i=1
x
i

i
(t) za neko n N,
x
i
X i Lebesgue mjerljive skupove
i
I sa konanom Lebesgue-ovom mjerom
m(
i
) naziva se prostom funkcijom.
Funkcija f : I X naziva se mjerljivom ako postoji niz prostih funkcija g
n
takvih
da je f(t) = lim
n
g
n
(t) za skoro sve t I.
Denicija 2.1.5. Funkcija f : I X se naziva Bochner integrabilnom ako
postoji niz prostih funkcija g
n
takvih da g
n
f taku po taku i lim
n
_
I
|f(t)
g
n
(t)|dt = 0. Ako je f : I X Bochner integrabilna, onda je Bochner-ov integral
od f na I dat sa
_
I
f(t)dt = lim
n
_
I
g
n
(t)dt.
35
Teorema 2.1.1. (Bochner) Funkcija f : I X je Bochner integrabilna ako i
samo ako je f mjerljiva i |f| integrabilna. Ako je f Bochner integrabilna, onda
je
|
_
I
f(t)dt|
_
I
|f(t)|dt. (2.1)
Dokaz. Ako je f Bochner integrabilna, tada postoji niz prostih funkcija takvih
da g
n
f taku po taku i lim
n
_
I
|f(t) g
n
(t)|dt = 0. Odatle zakljuujemo
da su f i |f| mjerljive. Integrabilnost od f slijedi iz
_
I
|f(t)|dt
_
I
|g
n
(t)|dt +
_
I
|f(t) g
n
(t)|dt.
ta vie je,
|
_
I
f(t)dt| = lim
n
|
_
I
g
n
(t)dt| lim
n
_
I
|g
n
(t)|dt =
_
I
|f(t)|dt.
Dokaimo obrnuto tvrenje. Neka je h
n
niz prostih funkcija koji aproksimira f
taku po taku na I
0
, gdje je m(
0
) = 0. Deniimo niz prostih funkcija
g
n
(t) =
_

_
h
n
(t) ako |h
n
(t)| |f(t)|(1 +n
1
)
0 u suprotnom sluaju
.
Tada |g
n
(t)| |f(t)|(1+n
1
) i lim
n
|g
n
(t)f(t)| = 0 za sve t I
0
. Kako
su funkcije |f| i |g
n
f| integrabilne i |g
n
(t)f(t)| 3|f(t)|, prema Lesbegue
1
-
ovoj teoremi o dominantnoj konvergenciji je lim
n
_
I
|g
n
(t) f(t)|dt = 0.
Denicija 2.1.6. Neka je X kompleksan Banahov prostor. Operator na X je
linearno preslikavanje A : D(A) X, gdje je D(A) linearan potprostor od X.
Stav 2.1.1. Neka su X i Y Banahovi prostori, T : X Y ogranien linearan
operator i f : I X Bochner integrabilna. Tada je T f : t T(f(t)) Bochner
integrabilna i vrijedi T
_
I
f(t)dt =
_
I
T(f(t))dt.
Denicija 2.1.7. Operator A : D(A) X je zatvoren ako za sve x, y X i za
svaki niz x
n
D(A) takve da je |x
n
x| 0 i |Ax
n
y| 0 vrijedi x D(A)
i Ax = y.
Denicija 2.1.8. Neka su X i Y Banahovi prostori i A B(X, Y ), gdje je
B(X, Y ) = A : X Y [ A je linearan i ogranien. Skup G
A
= (x, Ax) :
x X X Y naziva se grakom operatora A.
1
Formulaciju i dokaz moete vidjeti u [3]
36
Stav 2.1.2. Neka je A zatvoren linearan operator na X i neka je f : I X
Bochner integrabilna. Pretpostavimo jo da je f(t) D(A) za sve t I i da je
A f : I X Bochner integrabilna. Tada je
_
I
f(t)dt D(A) i
A(
_
I
f(t)dt) =
_
I
A(f(t))dt.
Dokaz. Posmatraemo Banahov prostor X X i na njemu normu zadatu sa
|(x, y)| = |x| + |y|. Graf operatora A u oznaci G
A
je zatvoren potprostor od
X X. Deniimo g : I G
A
X X sa g(t) = (f(t), A(f(t))). Jasno je da
je g mjerljiva i vrijedi
_
I
|g(t)|dt =
_
I
|f(t)|dt +
_
I
|A(f(t))|dt < ,
pa po Teoremi 2.1.1 zakljuujemo da je Bochner integrabilna. ta vie,
_
I
g(t)dt
G
A
. Na osnovu Stava 2.1.1, dobijamo
_
I
g(t)dt = (
_
I
f(t)dt,
_
I
A(f(t))dt).
Lema 2.1.1. Neka je f : I X. Ako je f
n
: I X mjerljiva funkcija i f
n
f
taku po taku skoro svuda, onda je funkcija f mjerljiva.
Teorema 2.1.2. (O dominantnoj konvergenciji) Neka je f
n
: I X (n N)
Bochner integrabilna funkcija. Ako postoji lim
n
f
n
(t) = f(t) skoro svuda i ako
postoji integrabilna funkcija g : I R takva da je za sve (n N) |f
n
(t)|
g(t) skoro svuda, onda je f Bochner integrabilna i
_
I
f(t)dt = lim
n
_
I
f
n
(t)dt.
Takoe vrijedi i
_
I
|f(t) f
n
(t)|dt 0 kad n .
Dokaz. Na osnovu Leme 2.1.1 funkcija f je mjerljiva. Iz uslova |f
n
(t)| g(t)
skoro svuda, zakljuujemo da je |f| integrabilna. Iz ovoga vidimo da je f Bochner
integrabilna. Deniimo funkciju h
n
(t) = |f(t) f
n
(t)| za t I. Kako je
[h
n
(t)[ 2g(t) i h
n
(t) 0 skoro svuda, na osnovu Lebesgue-ove teoreme o
dominantnoj konvergenciji zakljuujemo da
_
I
|f(t) f
n
(t)| 0 kad n .
Na osnovu (2.1) je
|
_
I
f(t)dt
_
I
f
n
(t)dt| 0.
Teorema 2.1.3. (Fubini-jeva teorema) Neka je I = I
1
I
2
pravougaonik u R
2
,
f : I X mjerljiva i pretpostavimo da je
_
I
1
_
I
2
|f(s, t)|dtds < .
37
Tada je f Bochner integrabilana i integrali
_
I
1
_
I
2
f(s, t)dtds i
_
I
2
_
I
1
f(s, t)dsdt
postoje i jednaki su.
Dokaz. Vidjeti u [8].
Sa L
p
(I, X) oznaimo skup svih Bochner integrabilnih funkcija f : I X i
neka je
|f|
p
:= (
_
I
|f(t)|
p
dt)
1
p
(1 p < ).
Teorema 2.1.4. Prostor L
1
(I, X) je Banahov.
Dokaz. Neka je f
n
niz u L
1
(I, X) takav da je

n
|f
n
|
1
< . Na osnovu
teoreme o monotonoj konvergenciji
2
je

n
|f
n
(t)| < skoro svuda,

n=1
|f
n
(t)|
je integrabilna i
_
I

n=1
|f
n
(t)|dt =

n=1
_
I
|f
n
(t)|dt.
Odatle

n=1
f
n
(t) konvergira skoro svuda ka g(t) u Banahovom prostoru X. Na
osnovu Leme 2.1.1 funkcija g je mjerljiva, a kako je |g(t)|

n=1
|f
n
(t)|, |g|
je integrabilna, pa na osnovu Teoreme 2.1.1 zakljuujemo da je g Bochner inte-
grabilna. Konano je
|g
k

n=1
f
n
|
1

_
I
|g(t)
k

n=1
f
n
(t)|dt
_
I

n=k+1
|f
n
(t)|dt 0
kad k . Odatle zakljuujemo da je L
1
(I, X) Banahov.
2.2. Radon-Nikodym-ova teorema
U prethodnoj glavi smo se upoznali sa pojmom funkcija ograniene varijacije, kao
i sa Riemann-Stieltjes-ovim integralom. U ovoj glavi e se ovi pojmovi denisati
na Banahovim prostorima.
Neka je X kompleksan Banahov prostor.
Denicija 2.2.1. Ako je funcija f : [a, b] X Bochner integrabilna, onda
kaemo da je funkcija F : [a, b] X primitivna funkcija od f ako vrijedi
F(t) = F(a) +
_
t
a
f(s)ds (t [a, b]).
2
Formulaciju i dokaz teoreme o monotonoj konvergenciji moete vidjeti u [3]
38
Denicija 2.2.2. Kaemo da je funkcija F apsolutno neprekidna na [a, b] ako za
svako > 0 postoji > 0 takvo da je

i
|F(b
i
) F(a
i
)| < za svaku konanu
kolekciju disjunktnih podintervala (a
i
, b
i
) od [a, b] takvih da je

i
(b
i
a
i
) < .
Denicija 2.2.3. Funkcija F je Lipschitz neprekidna na [a, b] ako postoji kons-
tanta M > 0 takva da je |F(t) F(s)| M[t s[ za sve s, t [a, b]. Jasno je
da je svaka Lipschitz neprekidna funkcija i apsolutno neprekidna.
Denicija 2.2.4. Funkcija F je uniformno neprekidna na [a, b] ako za svako
> 0 postoji > 0 tako da za sve x, x

[a, b] vrijedi |F(x) F(x

)| < kad
god je |x x

| < .
Stav 2.2.1. Neka je F : [a, b] X apsolutno neprekidna. Tada je F ograniene
varijacije. Ako je G(t) = V
[a,t]
(F), tada je G apsolutno neprekidna na [a, b].
Dokaz. Uzmimo > 0 proizvoljno i neka je izabrano kao u deniciji apsolutne
neprekidnosti funkcije F. Tada, ako je konana kolekcija disjunktnih podintervala
(a
i
, b
i
) od [a, b] takva da je

i
(b
i
a
i
) < , onda je

i
V
[a
i
,b
i
]
(F) < . Iz ovoga
vidimo da je F ograniene varijacije na svakom podintervalu duine manje od
. Kako je [a, b] konana unija takvih intervala, tada je F ograniene varijacije na
[a, b]. Takoe vrijedi

i
[G(b
i
) G(a
i
)[ =

i
V
[a
i
,b
i
]
(F) < .
Odavde zakljuujemo da je G apsolutno neprekidna.
Denicija 2.2.5. Za svaki normiran prostor, konjugovanim ili dualnim pros-
torom X

naziva se prostor B(X, R) ili prostor B(X, C). Elementi ovog prostora
nazivaju se linearni funkcionali. Prostor X

se naziva drugi dual prostora X.

Neka je preslikavanje koje X preslikava u X

denisano sa (x) = x

.
Denicija 2.2.6. Prostor X je reeksivan ako je X

= (X). U suprotnom
sluaju naziva se ireeksivan.
Teorema 2.2.1. (Hahn-Banach) Neka je X normiran prostor, Y njegov potpros-
tor i f Y

. Tada postoji g X

takav da je g[
Y
= f i |f| = |g|.
Stav 2.2.2. Neka je F : [a, b] X apsolutno neprekidna i pretpostavimo da
postoji f(t) = F

(t) skoro svuda. Tada je f Bochner integrabilna i vrijedi F(t) =

F(a) +
_
t
a
f(s)ds za sve t [a, b].
39
Dokaz. Kako je f(t) = lim
n
n(F(t +
1
n
) F(t)), na osnovu Leme 2.1.1 za-
kljuujemo da je f mjerljiva. Neka je G(t) = V
[a,t]
(F). Tada je na osnovu Stava
2.2.1 funkcija G : [a, b] R apsolutno neprekidna. Odatle zakljuujemo da je G
diferencijabilna skoro svuda i G

L
1
[a, b]. Kako je
|F(t +h) F(t)| V
[t,t+h]
(F) = G(t +h) G(t),
|f(t)| G

(t) skoro svuda, pa na osnovu ovoga zakljuujemo da je |f| L

1
[a, b].
Prema Teoremi 2.1.1 je funkcija f Bochner integrabilna. Za x

je
F(t), x

) = F(a), x

) +
_
t
a
f(s), x

)ds = F(a) +
_
t
a
f(s)ds, x

).
Na osnovu Hahn-Banach-ove teoreme dobijamo tvrdnju.
Teorema 2.2.2. Za svaki Banahov prostor X slijedea dva tvrenja su ekviva-
lentna:
i) Svaka apsolutno neprekidna funkcija F : R
+
X je diferencijabilna skoro
svuda.
ii) Svaka Lipschitz neprekidna funkcija F : R
+
X je diferencijabilna skoro
svuda.
Dokaz. Jasno je da i) povlai ii). Dokaimo obrat. Pretpostavimo da vrijedi ii)
i neka je funkcija F : R
+
X apsolutno neprekidna. Na osnovu Stava 2.2.1
funkcija F je ograniene varijacije i G(t) = V
[0,t]
(F) je apsolutno neprekidna.
Neka je h(t) = G(t) + t. Tada je h strogo rastua, h(0) = 0 i h(R
+
) = R
+
.
Takoe je
|F(t) F(s)| G(t) G(s) h(t) h(s)
za sve t s 0. Odatle je F h
1
: R
+
X Lipschitz neprekidna funkcija. Po
pretpostavici je Fh
1
diferencijabilna skoro svuda. Kako je [h(t)h(s)[ [ts[,
tada je h
1
preslikavanje koje preslikava nula skupove u nula skupove. Kako je
G apsolutno neprekidna, tada je F diferencijabilna skoro svuda.
Denicija 2.2.7. Banahov prostor X ima Radon-Nikodym-ovo svojstvo ako su
zadovoljeni uslovi Teoreme 2.2.2.
Denicija 2.2.8. Normiran prostor X je separabilan on sadri gust i prebrojiv
podskup.
Napomena 2.2.1. Skup S X je gust u X ako za svako a S i za svako > 0
vrijedi B(a, )

S ,= .
40
Teorema 2.2.3. (Dunford-Pettis) Neka je X = Y

gdje je Y Banahov prostor i

pretpostavimo da je X separabilan. Tada X ima Radon-Nikodym-ovo svojstvo.
Dokaz. Vidjeti u [8].
Lema 2.2.1. Svaki reeksivan prostor ima Radon-Nikodym-ovo svojstvo.
Dokaz. Na osnovu teoreme Dunford-Pettis dobijamo tvrdnju.
Neka je c
0
= (t
n
)

n=1
[ lim
n
t
n
= 0 .
Stav 2.2.3. Prostor c
0
nema Radon-Nikodym-ovo svojstvo.
Dokaz. Neka je F(t) = (F
n
(t))
nN
, gdje je F
n
(t) =
1
n
sin(nt) (n N). Kako je
[F
n
(t) F
n
(s)[ = [
_
t
s
cos(n)d[ [t s[ (t, s 0, n N),
funkcija F : R
+
c
0
je Lipschitz neprekidna. Kako je F

n
(t) = cos(nt), a cos(nt)
ne pripada c
0
, F nije diferencijabilna nigdje.
Stav 2.2.4. Prostor L
1
(0, 1) nema Radon-Nikodym-ovo svojstvo.
Dokaz. Deniimo F : [0, 1] L
1
(0, 1) sa F(t) =
[0,t]
. Tada je F Lipschitz
neprekidna. Neka je 0 < t < 1. Tada F nije diferencijabilna u t jer
|
1
h
(F(t +h) F(t))
1
2h
(F(t + 2h) F(t))|
1
= 1
gdje je 0 < h <
1t
2
.
2.3. Konvolucije
U prethodnoj glavi smo denisali konvoluciju funkcija f i g. Sada emo posma-
trati konvoluciju i njene osobine na Banahovim prostorima.
Prostor svih ogranienih linearnih operatora iz Banahovog prostora X u Banahov
prostor Y oznaiemo sa L(X, Y ). Ako je X = Y , onda je L(X, Y ) = L(X).
Denicija 2.3.1. Funkcija T : R
+
L(X, Y ) je jako neprekidna ako je funkcija
t T(t)x neprekidna za sve x X.
Neka je L
1
loc
(R
+
, X) = f : R
+
X [ f je Bochner integrabilna na [0, ] za
sve > 0.
41
Teorema 2.3.1. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X) i neka je T : R
+
L(X, Y ) jako
neprekidna.Tada integral
(T f)(t) =
_
t
0
T(t s)f(s)ds
postoji i denie neprekidnu funkciju T f : R
+
Y .
Dokaz. Fiksirajmo t 0 i pokaimo da je funkcija s T(t s)f(s) mjerljiva na
[0, t]. Ako je f(s) =

(s)x za neki mjeljiv skup R

+
i x X, onda je
T(t s)f(s) =

(s)T(t s)x.
Ova funkcija je mjerljiva kao proizvod mjerljive skalarne funkcije i neprekidne
vektorske funkcije. Kako za mjerljivu funkciju f postoji niz prostih funkcija
f
n
f skoro svuda, pa onda T(t s)f
n
(s) jako konvergira ka T(t s)f(s) skoro
svuda. Prema tome je funkcija T(t )f() mjerljiva. Kako je
|T(t s)f(s)| |T(t s)||f(s)|,
po Teoremi 2.1.1 (T f)(t) postoji. Na osnovu Teoreme 2.1.2 je T f neprekidna.
Oznaimo sa BUC(I, X) = f : I X[ f je ograniena i uniformno nepre-
kidna i C
0
(I, X) = f : I X[ f je neprekidna i lim
|t|,tI
|f(t)| = 0.
Oba ova prostora su Banahovi u odnosu na normu | |

i vrijedi C
0
(I, X)
BUC(I, X) L

(I, X), gdje je L

(I, X) = f : I X[ f je mjerljiva i
|f|

= supess[f[.
Stav 2.3.1. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X) i T : R
+
L(X, Y ) jako neprekidna. Tada:
a)(Young ova nejednakost) Neka 1 p, q, r zadovoljavaju
1
p
+
1
q
=
1 +
1
r
. Ako je
_

0
|T(t)|
p
dt < i f L
q
(R
+
, X), onda T f L
r
(R
+
, Y ) i
|T f|
r
|f|
q
(
_

0
|T(t)|
p
dt)
1
p
.
b) Neka 1 < p, p

< zadovoljavaju
1
p
+
1
p

= 1. Ako je
_

0
|T(t)|
p
dt < i
f L
p

(R
+
, X), onda T f C
0
(R
+
, Y ).
c) Ako je
_

0
|T(t)|dt < i f BUC(R
+
, X), ili ako je T ogranien, a
f L
1
(R
+
, X), onda T f BUC(R
+
, Y ).
42
d) Ako je
_

0
|T(t)|dt < i f C
0
(R
+
, X), ili ako je lim
t
|T(t)| = 0 i
f L
1
(R
+
, X), onda T f C
0
(R
+
, Y ).
Dokaz. Vidjeti u [8].
Stav 2.3.2. Neka je T : R
+
L(X, Y ) jako neprekidna i ograniena, x X,
f

L
1
loc
(R
+
, X), f(t) = x +
_
t
0
f

(s)ds (t 0). Tada T f C

1
(R
+
, Y ) i
(T f)

(t) = (T f

)(t) +T(t)x.
Dokaz. Neka je u(t) = (T f

)(t) +T(t)x. Tada na osnovu Teoreme 2.3.1 zaklju-

ujemo da u C(R
+
, Y ). Na osnovu Fubinijeve teoreme je
_
t
0
u(s)ds =
_
t
0
_
s
0
T()f

(s )dds +
_
t
0
T(s)xds
=
_
t
0
_
t

T()f

(s )dsd +
_
t
0
T(s)xds
=
_
t
0
_
t
0
T()f

(s)dsd +
_
t
0
T(s)xds
=
_
t
0
T()(f(t ) x)d +
_
t
0
T(s)xds
= (T f)(t) (t 0).
Stav 2.3.3. Neka je T : [0, ] L(X, Y ) Lipschitz neprekidna takva da je T(0) =
0 i neka je f L
1
([0, ], X). Tada T f C
1
([0, ], Y ).
Dokaz. Na poetku pretpostavimo da f C
1
([0, ], X). Na osnovu Stava 2.3.2,
T f ima izvod g C([0, ], Y ). Za 0 r t je
|
_
t
r
g(s)ds| = |(T f)(t) (T f)(r)|

_
t

|T(t s)f(s)|ds +
_

0
|(T(t s) T(r s))f(s)|ds

_
t
r
L(t s)|f(s)|ds +
_

0
L(t r)|f(s)|ds
L(t r)|f|
1
,
gdje je L Lipschitz-ova konstanta u odnosu na T. Kako je T(0) = 0, tada je
|T(s)| Ls, pa na osnovu toga i prethodnih nejednakosti je |g(s)| L|f|
1
za
sve s [0, ]. Kako je f L
1
([0, ], X), tada postoji niz f
n
C
1
([0, ], X) takav
da |f
n
f|
1
0. Na osnovu Stava 2.3.1 |(T (f
n
f))(t)| 0. Dalje je
|(T f
n
)

(T f
m
)

L|f
n
f
m
|
1
0
pa na osnovu ovoga vidimo da (T f
n
)

konvergira uniformno ka funkciji g

C([0, ], Y ). Kako je
(T f)(t) = lim
n
(T f
n
)(t) = lim
n
_
t
0
(T f
n
)

(s)ds =
_
t
0
g(s)ds,
dobijamo da T f C
1
([0, ], Y ).
43
2.4. Egzistencija Laplace-ovog integrala
Neka je X kompleksan Banahov prostor. U ovom poglavlju baviemo se posto-
janjem Laplace-ovog integrala

f(s) :=
_

0
e
st
f(t)dt = lim

_

0
e
st
f(t)dt,
gdje je f L
1
loc
(R
+
, X) i s C. Primjetimo da integral
_

0
e
st
f(t)dt postoji kao
Bochner-ov integral.
Denicija 2.4.1. Abscisa konvergencije od

f je denisana kao
abs(f) = infRe(s) :

f(s) postoji.
U nastavku emo se baviti uslovima pod kojima Laplace-ov integral konver-
gira.
Stav 2.4.1. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X). Tada Laplace-ov integral

f(s) konvergira
ako je Re(s) > abs(f) i divergira ako je Re(s) < abs(f).
Dokaz. Jasno je da

f(s) ne postoji ako je Re(s) < abs(f). Za s
0
C deniimo
G
0
(t) =
_
t
0
e
s
0
r
f(r)dr (t 0). Tada za sve s C i t 0 parcijalna integracija
daje
_
t
0
e
sr
f(r)dr =
_
t
0
e
(ss
0
)r
e
s
0
r
f(r)dr
= e
(ss
0
)t
G
0
(t) + (s s
0
)
_
t
0
e
(ss
0
)r
G
0
(r)dr.
Ako

f(s
0
) postoji, onda je G
0
ograniena. Iz prethodne jednakosti vidimo da

f(s)
postoji ako je Re(s) > Re(s
0
) i

f(s) = (s s
0
)
_

0
e
(ss
0
)r
G
0
(r)dr (Re(s) > Re(s
0
)).
Iz posljednjeg vidimo da

f(s) postoji ako je Re(s) > abs(f).
Iz prethodnog stava i denicije abscise konvergencije vidimo da ako

f(s) ko-
nvergira za sve s C, onda je abs(f) = . Ako je domen konvergencije prazan,
onda je abs(f) = .
Denicija 2.4.2. Funkcija f ima Laplace-ovu transformaciju (Laplace transfor-
mabilna), ako je abs(f) < .
44
Denicija 2.4.3. Apscisu konvergencije moemo i denisati sa
abs(f) = infs R : sup
t>0
[
_
t
0
e
sr
f(r), x

)dr[ < , za sve x

.
Denicija 2.4.4. Za funkciju f : R
+
X, deniimo njenu eksponencijalnu
granicu sa
(f) = inf R : sup
t0
|e
t
f(t)| < .
Teorema 2.4.1. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X). Tada je abs(f) = (F F

), gdje je
F primitivna funkcija od f, a F

:= lim
t
F(t) ako ovaj limes postoji, odnosno
F

:= 0 u suprotnom sluaju.
Dokaz. Pretpostavimo da je abs(f) < . Za s
0
> abs(f) deniimo funkciju
G
0
(t) =
_
t
0
e
s
0
r
f(r)dr (t 0). Tada je G
0
neprekidna i konvergira kad t ,
pa je prema tome i ograniena. Da bi dokazali da je abs(f) (F F

)
razmotriemo tri sluaja.
1

abs(f) > 0
Tada je F

:= 0 i za s
0
> abs(f) parcijalnom integracijom dobijamo
F(t) =
_
t
0
f(r)dr =
_
t
0
e
s
0
r
e
s
0
r
f(r)dr = e
s
0
t
G
0
(t) s
0
_
t
0
e
s
0
r
G
0
(r)dr.
Iz ovoga vidimo da je |F(t)| sup
r0
|G
0
(r)|e
s
0
t
+ sup
r0
|G
0
(r)|(e
s
0
t
1)
2 sup
r0
|G
0
(r)|e
s
0
t
(t 0). Iz ovoga vidimo da je abs(f) (F F

) za
abs(f) > 0.
2

abs(f) = 0
Ako je F

:= 0, na isti nain kao u sluaju 1

pokaemo da je abs(f) (FF

).
Ako F

:= lim
t
F(t) postoji, onda iz neprekidnosti F slijedi da je sup
t0
|F(t)
F

| < . Odatle je abs(f) = 0 (F F

).
Pokazali smo da ako je abs(f) = 0, onda je abs(f) (F F

).
3

abs(f) < 0
Izaberimo abs(f) < s
0
< 0. Za t 0 je
F() F(t) =
_

t
e
s
0
r
e
s
0
r
f(r)dr
= e
s
0

G
0
() e
s
0
t
G
0
(t) s
0
_

t
e
s
0
r
G
0
(r)dr.
Kako je G
0
ograniena i lim

F() = F

, tada je za sve t 0
|F

F(t)| = |e
s
0
t
G
0
(t) +s
0
_

t
e
|s
0
|r
G
0
(r)dr| 2 sup
r0
|G
0
(r)|e
s
0
t
.
Ovo dokazuje da je abs(f) (F F

).
Da bi dokazali obrnutu nejednakost, pretpostavimo da je (F F

) < i neka
45
je > (F F

). Kako je F neprekidna, tada postoji M 0 takvo da je

|F(t) F

| Me
t
za sve t 0. Neka je s > > (F F

). Parcijalnom
integracijom dobijamo
_
t
0
e
sr
f(r)dr = e
st
(F(t) F

) +F

+s
_
t
0
e
sr
(F(r) F

)dr.
Odavde vidimo da

f(s) postoji za s > (F F

) i data je sa

f(s) = F

+
s

(F F

)(s). Ovo pokazuje da je abs(f) (F F

).
Kako je s

(s) = s
_

0
e
st
F

dt = F

za Re(s) > 0, onda je i

f(s) = s

F(s) za Re(s) > maxabs(f), 0.

Denicija 2.4.5. Ako je operator T : R
+
L(X, Y ) jako neprekidan, onda je
_
t
0
e
sr
T(r)dr ogranien i deniemo
abs(T) = infRe(s) :
_
t
0
e
sr
T(r)dr jako konvergira kad t
= supabs(u
x
) : x X,
gdje je u
x
(t) = T(t)x.
Da operator T : R
+
L(X, Y ) jako konvergira kad t znai da
lim
t
T(t)x postoji u Y za sve x X.
Stav 2.4.2. Neka je T : R
+
L(X, Y ) jako neprekidan, S(t) =
_
t
0
T(r)dr i neka
je S

jaki limes od S(t) kad t , ako takav limes postoji, odnosno S

= 0 u
suprotnom sluaju. Tada:
a) lim
t
_
t
0
e
sr
T(r)dr postoji u normi operatora kad god je Re(s) > abs(T).
b) abs(T) = infs R : sup
t>0
[
_
t
0
e
sr
T(r)x, y

)dr[ < , za sve x X i y

.
c) abs(T) = (S S

).
Dokaz. Dio pod a) slijedi iz Stava 2.4.1, dok dio pod b) slijedi iz Denicije 2.4.3.
Ostaje nam da dokaemo dio pod c). Dokaz se izvodi na slian nain kao u
dokazu Teoreme 2.4.1.
Neka je u
x
(t) = T(t)x, v
x
(t) = S(t)x S

x i
v
x
(t) =
_

_
S(t)x lim
t
S(t)x ako limes postoji
S(t)x u suprotnom sluaju.
.
46
Po Teoremi 2.4.1 je abs(u
x
) = (v
x
). ta vie je (v
x
) = ( v
x
) ako je bar jedna
od njih strogo pozitivna. Razlikovaemo nekoliko sluajeva.
Ako je abs(T) < 0. Tada je (v
x
) = abs(u
x
) abs(T) < 0, pa lim
t
v
x
(t)
postoji za sve x X. Odatle S(t) jako konvergira , pa je v
x
= v
x
i vrijedi
abs(T) = supabs(u
x
) : x X
= sup(v
x
) : x X
= sup( v
x
) : x X
= (S S

).
Dalje, pretpostavimo da je (S S

) < 0. Tada, kao i u gornjem sluaju

zakljuujemo da S(t) konvergira jako i vrijedi abs(T) = (S S

).
Sada pretpostavimo da je abs(T) > 0. Tada je
abs(T) = supabs(u
x
) : x X, abs(u
x
) > 0
= sup(v
x
) : x X, (v
x
) > 0
= sup( v
x
) : x X, ( v
x
) > 0
= (S S

).
Na kraju pretpostavimo da je (S S

) > 0. Na slian nain moe se pokazati

da je abs(T) = (S S

).
Teorema 2.4.2. Neka je C otvoren i povezan skup i neka su f
n
: X
(n N) holomorfne funkcije takve da je
sup
nN,zB(z
0
,r)
|f
n
(z)| < ,
kad god je

B(z
0
, r) . Dalje pretpostavimo da take limesa skupa

0
= z : lim
n
f
n
(z) postoji
pripadaju . Tada postoji holomorfna funkcija f : X takva da f
(k)
(z)
uniformni limes od f
(k)
n
(z) kad n na svim kompaknim podskupovima od i
za sve k N
0
.
Teorema 2.4.3. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X) takva da je abs(f) < . Tada je
s

f(s) holomorfna za Re(s) > abs(f) i za sve n N
0
i Re(s) > abs(f) vrijedi

f
(n)
(s) =
_

0
e
st
(t)
n
f(t)dt. (2.2)
47
Dokaz. Deniimo q
k
: C X (k N
0
) sa
q
k
(s) =
_
k
0
e
st
f(t)dt = lim
N
N

n=0
s
n
n!
_
k
0
(t)
n
f(t)dt.
Za s koje se nalazi u ogranienim podskupovima od C ovaj uniformni li-
mes postoji. Na osnovu Teoreme 2.4.2, funkcije q
k
su cijele i vrijedi q
(j)
k
(s) =
_
k
0
e
st
(t)
j
f(t)dt za sve j N
0
. Neka je Re(s) > s
0
> abs(f) i deniimo
G
0
(t) =
_
t
0
e
s
0
r
f(r)dr. Na osnovu Stava 2.4.1 zakljuujemo da je G
0
ograniena
i parcijalnom integracijom dobijamo

f(s) q
k
(s) =
_

k
e
(ss
0
)r
e
s
0
r
f(r)dr
= e
(ss
0
)k
G
0
(k) + (s s
0
)
_

k
e
(ss
0
)r
G
0
(r)dr.
Iz ovoga vidimo da q
k
konvergira uniformno ka funkciji

f na kompaktnim podsku-
povima od s : Re(s) > abs(f). Ponovo, na osnovu Teoreme 2.4.2 zakljuujemo
da je

f holomorfna i q
(j)
k
(s)

f
(j)
(s) kad k za Re(s) > abs(f).
Denicija 2.4.6. Ako je abs(f) < , onda je abscisa holomorfnosti od

f de-
nisana sa
hol(

f) = inf R :

f se holomorfno proiruje za Re(s) > .
Denicija 2.4.7. Abscisa ogranienosti od

f denisana je sa
hol
0
(

f) = inf R :

f ima ogranieno holomorfno proirenje za Re(s) > .
Stav 2.4.3. Neka je T : R
+
L(X, Y ) jako neprekidan operator i neka je
abs(T) < . Tada je
hol(T) = suphol

(u
x
) : x X,
gdje je
hol(T) = inf R :

T se holomorfno proiruje na funkciju sa Re(s) > na L(X, Y ).
Dokaz. Vidjeti u [8].
48
2.5. Osobine Laplace-ovog integrala
Stav 2.5.1. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X), s, C, r R
+
i neka su
g(t) = e
t
f(t) (t 0).
f
r
(t) = f(r +t) (t 0).
h
r
(t) =
_

_
f(t r) , (t r)
0 , (0 t < r)
Tada
a) g(s) postoji ako i samo ako

f(s +) postoji i vrijedi g(s) =

f(s +).
b)

f
r
(s) postoji ako i samo ako

f(s) postoji i vrijedi

f
r
(s) = e
sr
(

f(s)
_
r
0
e
st
f(t)dt).
c)

h
r
(s) postoji ako i samo ako

f(s) postoji i vrijedi

h
r
(s) = e
sr

f(s).
Dokaz. Dokaz se izvodi po deniciji.
Stav 2.5.2. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X) i T L(X, Y ). Tada T f L
1
loc
(R
+
, Y ).
Ako

f(s) postoji, onda

T f(s) postoji i

T f(s) = T(

f(s)).
Dokaz. Na osnovu Stava 2.1.1 zakljuujemo da T f L
1
loc
(R
+
, Y ) i
_

0
e
st
(T f)(t)dt = T
_

0
e
st
f(t)dt.
Drugo tvrenje dobijamo iz prethodne jednakosti putajui .
Stav 2.5.3. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X) i neka je A zatvoren operator na X. Pret-
postavimo da f(t) D(A) skoro svuda i A f L
1
loc
(R
+
, X) i neka s C. Ako

f(s) i

A f(s) postoje, onda je

f(s) D(A) i

A f(s) = A(

f(s)).
Dokaz. Kako je A zatvoren operator osnovu Stava 2.1.2 je
_

0
e
st
(A f)(t)dt = A
_

0
e
st
f(t)dt.
Drugo tvrenje slijedi iz prethodne jednakosti putajui .
Teorema 2.5.1. Ako k L
1
loc
(R
+
), f L
1
loc
(R
+
, X), s C i ako pretposta-
vimo da je Re(s) > maxabs([k[), abs(f). Tada

(k f)(s) postoji i

(k f)(s) =

k(s)

f(s).
49
Dokaz. Zamjenjujui k(t) sa e
st
k(t) i f(t) sa e
st
f(t) i koritenjem Stava 2.5.1
zakljuujemo da je s = 0. Kako f L
1
loc
(R
+
, X), na osnovu Fubini-jeve teoreme
zakljuujemo da k f L
1
loc
(R
+
, X) i

(k f)(0) =
_

0
(k f)(t)dt
=
_

0
_
t
0
k(t r)f(r)drdt
=
_

0
(
_

r
k(t r)dt)f(r)dr
=

k(0)

f(0).
Pretpostavimo da

f(0) postoji. Zamjenjujui f(t) sa f(t) e
t

f(0), moemo
zakljuiti da je

f(0) = 0.
Neka je > 0 proizvoljno. Tada postoji K takvo da je |
_

0
f(r)dr| < kad god
je > K. Tada je
_

0
(k f)(t)dt = (1 (k f))() = (k (1 f))().
Dakle,
|
_

0
(k f)(t)dt| |
_
K
0
k( t)(
_
t
0
f(r)dr)dt|
+ |
_

K
k( t)(
_
t
0
f(r)dr)dt|
sup
t0
|
_
t
0
f(r)dr|
_

K
[k(r)[dr +
_
K
0
[k(r)[dr.
Putajui dobijamo
limsup

|
_

0
(k f)(t)dt| |k|
1
.
Kako je > 0 proizvoljno, dobijamo da je

(k f)(t) = 0 to je trebalo i dokazati.
Stav 2.5.4. Neka je f L
1
loc
(R
+
, X) i neka je F(t) =
_
t
0
f(r)dr. Ako je Re(s) >
0 i

f(s) postoji, onda

F(s) postoji i vrijedi

F(s) =

f(s)/s.
Stav 2.5.5. Neka je f : R
+
X apsolutno neprekidna i diferencijabilna skoro
svuda. Ako je Re(s) > 0 i ako

f

(s) postoji, onda i

f(s) postoji i vrijedi

f

(s) =
s

f(s) f(0).
Dokaz. Na osnovu Stava 2.2.2 zakljuujemo da f

L
1
loc
(R
+
, X) i da je f(t)
f(0) =
_
t
0
f(r)dr. Na osnovu Stava 2.5.4 dobijamo tvrdnju.
50
2.6. Teoreme jedinstvenosti, aproksimacije i
inverzije
Denicija 2.6.1. Za skup S ogranienih linearnih funkcionala na separabilnom
vektorskom prostoru X kaemo da je cio u X ako za svako x X vrijedi f(x) ,= 0,
gdje je f S.
Lema 2.6.1. Neka su a, b > 0 i deniimo s
n
= a + nb i e
s
n
(t) = e
s
n
t
,
(n N
0
, t 0). Tada je skup e
s
n
: n N
0
cio u L
1
(R
+
).
Teorema 2.6.1. (Teorema jedinstvenosti) Neka su f, g L
1
loc
(R
+
, X) takve da
je abs(f) < , abs(g) < i neka je s
0
> maxabs(f), abs(g). Pretpostavimo
da je

f(s) = g(s) kad god je s > s
0
. Tada je f(t) = g(t) skoro svuda.
Denicija 2.6.2. Niz s
n

nN
kompleksnih brojeva naziva se jedinstvenim nizom
Laplace-ove transformacije ako je f = 0 skoro svuda kad god je f L
1
loc
(R
+
, X),
abs(f) < Re(s
n
) za sve n i

f(s
n
) = 0 za sve n.
Denicija 2.6.3. Familija funkcija f
n

nN
je ekvineprekidna ako su sve funkcije
iz te familije neprekidne i imaju jednake varijacije u datom domenu.
Denicija 2.6.4. Neka je f : X Y preslikavanje za koje vrijedi
i) f je surjektivno
ii) f je neprekidno
iii) ako je za U Y , f
1
(U) otvoren u X, onda je U otvoren u Y ,
kaemo da je koliniko preslikavanje.
Teorema 2.6.2. (Teorema aproksimacije) Neka su funkcije f
n
C(R
+
, X) takve
da je |f
n
(t)| Me
t
za neko M > 0, R i sve n N i neka je s
0
. Tada
su slijedee tvrdnje ekvivalentne:
i) Laplace-ova transformacija

f
n
konvergira taku po taku na (s
0
, ) i familija
funkcija f
n

nN
je ekvineprekidna na R
+
.
ii) Funkcija f
n
konvergira uniformno na kompaktnim podskupovima od R
+
.
Dokaz. Prostor c(X) = (x
n
)
nN
: x
n
X i lim
n
x
n
postoji je zatvoren
potprostor od l

(X) = (x
n
)
nN
: x
n
X i sup
nN
|x
n
| < . Deniimo
w : R
+
l

(X) sa w(t) = f
n
(t)
nN
.
Sada pretpostavimo da vrijedi i). Ekvineprekidnost od f
n
povlai neprekidnost
od w, a iz konvergencije

f
n
(s) dobijamo da je w(s) =

f
n
(s)
nN
c(X) za sve
51
s > s
0
. Posmatrajmo sada koliniko preslikavanje q : l

(X) l

(X)/c(X).
Tada je

(q w)(s) = q( w(s)) = 0 za sve s > s
0
. Kako je qw : R
+
l

(X)/c(X)
neprekidno (kao kompozicija neprekidnih preslikavanja) iz Teoreme jedinstvenosti
slijedi da je (q w)(t) = 0 za sve t 0, a to znai da w(t) c(X) za sve t 0.
Odatle imamo konvergenciju taku po taku niza f
n

nN
. Kako je niz f
n

nN
ekvineprekidan, iz ovoga moemo zakljuiti da funkcija f
n
konvergira uniformno
na kompaktnim podskupovima od R
+
.
Pretpostavimo sada da vrijedi ii). Jasno je da iz uniformne konvergencije slijedi
ekvineprekidnost. Neka je f(t) = lim
n
f
n
(t). Tada na osnovu Teoreme 2.1.2
slijedi da je

f(s) = lim
n

f
n
(s) za sve s > s
0
.
Stav 2.6.1. Neka je A zatvoren linearan operator na X i neka su f, g L
1
loc
(R
+
, X)
takve da je abs(f) < , abs(g) < i neka je > maxabs(f), abs(g). Tada
su slijedea tvrenja ekvivalentna:
i) f(t) D(A) i Af(t) = g(t) skoro svuda na R
+
.
ii)

f(s) D(A) i A

f(s) = g(s) za s > .

Dokaz. Iz Stava 2.5.3 slijedi da i) povlai ii). Dokaimo ii) i).
Neka je G
A
graf operatora A koji je zatvoren potprostor od X X i neka je
q : X X (X X)/G
A
koliniko preslikavanje. Deniimo preslikavanje
h : R
+
(X X)/G
A
sa h(t) = q(f(t), g(t)). Tada je na osnovu ii)

h(s) =
q(

f(s), g(s)) = 0 za sve s > , pa je na osnovu Teoreme jedinstvenosti h(t) = 0
skoro svuda.
Denicija 2.6.5. Taka t [a, b] se naziva Lebesgue-ova taka funkcije f
L
1
([a, b], X) ako je lim
h0
1
h
_
t+h
t
|f(r) f(t)|dr = 0.
Teorema 2.6.3. (Post-Widder) Neka je f L
1
loc
(R
+
, X) i pretpostavimo da je
abs(f) < i taka t > 0 Lebesgue-ova taka od f. Tada je
f(t) = lim
k
(1)
k
1
k!
(
k
t
)
k+1

f
(k)
(
k
t
).
2.7. Riemann-Stieltjesov integral
U prethodnoj glavi smo se ve upoznali sa Riemann-Stieltjesovim integralom.
Ovdje emo denisati jo neke pojmove i dati neka dodatna tvrenja, a sve to
na Banahovim prostorima. Pored funkcija ograniene varijacije, denisaemo
pojmove kao to su funkcije ograniene semivarijacije i slabe ograniene varijacije.
Neka je X Banahov prostor.
52
Denicija 2.7.1. Funkcija F : [a, b] X je ograniene semivarijacije ako
postoji M 0 takvo da je |

i
(F(t
i
) F(r
i
))| M za svaki konaan izbor
disjunktnih intervala (r
i
, t
i
) u [a, b]. Prostor tavkvih funkcija oznaavamo sa
BSV ([a, b], X).
Funkcija F : [a, b] X pripada BSV
loc
([a, b], X) ako je ograniene semivari-
jacije na svakom kompaktnom podintervalu od R
+
.
Denicija 2.7.2. Funkcija F : [a, b] X je slabe ograniene varijacije ako
je x

F : t F(t), x

) ograniene varijacije za sve x

.
Denicija 2.7.3. Familija T B(X, Y ) je ravnomjerno ograniena ako postoji
konstanta M takva da je |A
n
| M za svako A
n
T i za sve n N.
Denicija 2.7.4. Familija T B(X, Y ) je taku po taku ograniena ako je za
svako x X sup
A
n
F
|A
n
x|
Y
< +.
Napomena 2.7.1. Ako je familija T B(X, Y ) ravnomjerno ograniena, onda
je i T taku po taku ograniena.
Teorema 2.7.1. (Banach-Steinhaus) Neka je X Banahov, a Y normiran pros-
tor i T B(X, Y ) je taku po taku ograniena. Tada je T je ravnomjerno
ograniena.
Stav 2.7.1. Funkcija F : [a, b] X je ograniene semivarijacije ako i samo ako
je slabe ograniene varijacije.
Dokaz. Neka je funkcija F slabe ograniene varijacije i neka je S

i
(F(t
i
)
F(r
i
)), gje je unija konano mnogo disjunktnih intervala (r
i
, t
i
) u [a, b]. Tada
za svako x

postoji M
x
= V
[a,b]
(x

F) takvo da je [S

, x

)[ M
x

za sve takve . Na osnovu teoreme Banach-Steinhaus-a zakljuujemo da je F

ograniene semivarijacije.
Sada pretpostavimo da je F ograniene semivarijacije. Tada postoji M 0 takvo
da je |

i
(F(t
i
) F(r
i
))| M za svaki konaan izbor intervala (r
i
, t
i
) koji se ne
preklapaju u [a, b]. Neka je x

= x

1
+ix

2
gdje su x
1
i x
2
realni linearni funkcionali.
Pravei razliku izmeu podintervala na kojima su brojevi F(t
i
) F(r
i
), x

1
) i
F(t
i
) F(r
i
), x

2
) ili oba pozitivna ili oba negativna, dolazimo do tvrenja.
Stav 2.7.2. Ako je funkcija F : [a, b] X ograniene varijacije, a g : [a, b] C
ograniena i integral
_
b
a
g(t)dF(t) postoji, onda je
|
_
b
a
g(t)dF(t)| sup
t[a,b]
|g(t)|V
[a,b]
(F).
53
Stav 2.7.3. Ako je funkcija F : [a, b] X ograniene semivarijacije, a g :
[a, b] C ograniena i integral
_
b
a
g(t)dF(t) postoji, onda je
|
_
b
a
g(t)dF(t)| 4M sup
t[a,b]
|g(t)|,
gdje je
M = sup|

i
(F(t
i
) F(r
i
))[ : (r
i
, t
i
) su disjunktni podintervali od [a, b].
Dokaz. Dokaz izvodimo iz Stava 2.7.1.
Napomena 2.7.2. Ako je P podjela intervala [a, b] takva da je a = t
0
< ... <
t
n
= b pri emu
i
[t
i1
, t
i
], a P podjela intervala [a, b] takva da je a =
0

...
n+1
= b pri emu t
i
[
i
,
i+1
] tada je d(P

) 2d(P) i vrijedi
_
b
a
g(t)dF(t) = g(b)F(b) g(a)F(a)
_
b
a
F(t)dg(t). (2.3)
Stav 2.7.4. Neka su F : [a, b] X i g : [a, b] C. Ako je jedna od funkcija
neprekidna, a druga ograniene semivarijacije, onda su F i g Riemann-Stieltjes
integrabilne u odnosu jedna na drugu.
Dokaz. Razlikovaemo dva sluaja:
1

Ako je F ograniene semivarijacije, a g neprekidna. Tada za svako > 0

postoji > 0 takvo da je [g(
1
) g(
2
)[ < kad god je [
1

2
[ < . Neka
su P
1
i P
2
podjele intervala [a, b] takve da je d(P
1
) <

2
i d(P
2
) <

2
i neka su
a = t
0
< t
1
< ... < t
n
= b take zajednike podjele za P
1
i P
2
. Tada je
(P, , F, g) =
n

i=1
g(
j,i
)(F(t
i
) F(t
i1
)),
gdje take
j,i
, t
i
i t
i1
pripadaju istom podintervalu od P
j
, j = 1, 2. Vrijedi i
[
1,i

2,i
[ < . Za x

je
[(P
1
, , F, g) (P
2
, , F, g), x

)[ = [

n
i=1
(g(
1,i
) g(
2,i
))(F(t
i
) F(t
i1
)), x

)[
<

n
i=1
[(F(t
i
) F(t
i1
)), x

)[
4M|x

|,
gdje je M dato u Stavu 2.7.3. Na osnovu Cauchy-jeve teoreme o konvergenciji
zakljuujemo da postoji
_
b
a
g(t)dF(t).
2

Ako je g ograniene semivarijacije, a F neprekidna. Na osnovu Stava 2.7.1 je

funkcija g ograniene varijacije. Iz neprekidnosti F je: za svako > 0 postoji
54
> 0 takvo da je |F(
1
) F(
2
)| < kad god je [
1

2
[ < . Na slian nain
kao u 1

se pokazuje da je
|(P
1
, , g, F) (P
2
, , g, F)| V
[a,b]
(g),
kad god je d(P
1
) <

2
i d(P
2
) <

2
. Odavde zakljuujemo da integral
_
b
a
F(t)dg(t)
postoji.
Stav 2.7.5. Neka je funkcija F : [a, b] X ograniene semivarijacije i neka je
g C
1
[a, b]. Tada je Fg

Riemann integrabilna i vrijedi

_
b
a
F(t)dg(t) =
_
b
a
F(t)g

(t)dt.
Stav 2.7.6. Neka je F : [a, b] X ograniene semivarijacije i neka su g, h
C[a, b]. Tada je G(t) =
_
t
a
h()dF() ograniene semivarijacije na [a, b] i vrijedi
_
b
a
g(t)dG(t) =
_
b
a
g(t)h(t)dF(t).
Dokaz. Neka je M takvo da je [h(t)[ M za sve t [a, b] i neka je P podjela
intervala [a, b]. Tada, na osnovu Stava 2.7.2, za sve x

je

i
[G(t
i
) G(t
i1
), x

)[ =

i
[
_
t
i
t
i1
h()dF(), x

)[ MV
[a,b]
(x

F).
Iz Stava 2.7.1 slijedi da je G ograniene semivarijacije. Na osnovu Stava 2.7.4
zakljuujemo da integrali
_
b
a
g(t)dG(t) i
_
b
a
g(t)h(t)dF(t) postoje. Za svako > 0
postoji > 0 takvo da je [g(

) g()[ < kad god je [

[ < . Ako je
d(P) < , onda je
[((P, , G, g)
_
b
a
g(t)h(t)dF(t)), x

)[ = [

i
_
t
i
t
i1
(g(
i
) g(t))h(t)dF(t), x

)[
MV
[a,b]
(x

F).
Iz ovoga slijedi da je

_
b
a
g(t)dG(t)
_
b
a
g(t)h(t)dF(t), x

) = 0.
Tvrenje slijedi na osnovu teoreme Hahn-Banach-a.
Stav 2.7.7. Neka su F : [a, b] X i g : [a, b] C. Ako je F primitivna funkcija
Bochner integrabilne funkcije f i ako je g neprekidna, onda
_
b
a
g(t)dF(t) postoji i
jednak je Bochner-ovom integralu
_
b
a
g(t)f(t)dt. Ako je F neprekidna i g apsolutno
neprekidna, tada je
_
b
a
F(t)dg(t) jednak Bochner-ovom integralu
_
b
a
F(t)g

(t)dt.
55
2.8. Laplace-Stiltjes-ov integral
Denicija 2.8.1. Neka je X Banahov prostor i F BSV
loc
(R
+
, X). Laplace-
Stieltjes-ova transformacija funkcije F je data sa

dF(s) =
_

0
e
st
dF(t) = lim

_

0
e
st
dF(t),
ako gornji limes postoji, gdje je s C.
Laplace-Stieltjes-ova transformacija je uoptenje Laplace-ove transformacije.
U nastavku emo se baviti nekim osobinama Laplace-Stieltjes-ove transformacije.
Slijedei stav je uoptenje Stava 2.5.1 i glasi:
Stav 2.8.1. Neka je F BSV
loc
(R
+
, X), C i deniimo G(t) =
_
t
0
e
r
dF(r)
(t 0). Za s C,

dG(s) postoji ako i samo ako

dF(s + ) postoji i vrijedi

dG(s) =

dF(s +).
Dokaz. Na osnovu Stava 2.7.6 je
_

0
e
st
dG(t) =
_

0
e
(s+)t
dF(t).
Putajui da dobijamo tvrdnju.
Denicija 2.8.2. Za F BSV
loc
(R
+
, X), deniimo abscisu konvergencije Laplace-
Stieltjes-ovog integrala sa
abs(dF) = infRe(s) :

dF(s) postoji.
Apscisu konvergencije Laplace-Stieltjes-ovog integrala moemo i denisati sa
abs(dF) = infs R : sup
t>0
[
_
t
0
e
sr
dF(r), x

)[ < , za sve x

.
Denicija 2.8.3. Za funkciju F BSV
loc
(R
+
, X), deniimo njenu eksponenci-
jalnu granicu sa
(F) = inf R : sup
t0
|e
t
F(t)| < .
Teorema 2.8.1. Neka je F BSV
loc
(R
+
, X). Tada

dF(s) konvergira ako je
Re(s) > abs(dF) i divergira ako je Re(s) < abs(dF) .
Dokaz. Jasno je da

dF(s) ne postoji ako je Re(s) < abs(dF). Za s

0
C deniimo
G
0
(t) =
_
t
0
e
s
0
r
dF(r) (t 0). Tada za sve s C i t 0 na osnovu Stava 2.7.6 je
_
t
0
e
sr
dF(r) =
_
t
0
e
(ss
0
)r
dG
0
(r).
56
Parcijalnom integracijom jednaine (2.3) i na osnovu Stava 2.7.5 dobijamo
_
t
0
e
sr
dF(r) = e
(ss
0
)t
G
0
(t) + (s s
0
)
_
t
0
e
(ss
0
)r
G
0
(r)dr. (2.4)
Ako

dF(s
0
) postoji, onda je G
0
ograniena. Prema tome,

dF(s) postoji ako je
Re(s) > Re(s
0
) i

dF(s) = (s s
0
)
_

0
e
(ss
0
)r
G
0
(r)dr (Re(s) > Re(s
0
)).
Iz posljednjeg vidimo da

dF(s) postoji ako je Re(s) > abs(dF).
Teorema 2.8.2. Neka je F BSV
loc
(R
+
, X). Tada je abs(dF) = (F F

),
gdje je F

:= lim
t
F(t) ako ovaj limes postoji, odnosno F

:= 0 u suprotnom
sluaju.
Dokaz. Za s
0
> abs(dF) deniimo funkciju G
0
(t) =
_
t
0
e
s
0
r
dF(r)dr (t 0).
Tada je G
0
neprekidna i konvergira kad t , pa je prema tome i ograniena.
Da bi dokazali da je abs(dF) (F F

) razmotriemo dva sluaja.

1

abs(dF) 0
Ako je abs(dF) 0 i s
0
> abs(dF). Iz Stava 2.7.5, Stava 2.7.6 i pacijalnom
integracijom jednaine (2.3) dobijamo
F(t) = F(0) +
_
t
0
e
s
0
r
dG
0
(r) = F(0) +e
s
0
t
G
0
(t) s
0
_
t
0
e
s
0
r
G
0
(r)dr,
za sve t 0. Iz ovoga vidimo da je sup
t0
|e
s
0
t
(F(t) F

)| < . Odavde je
abs(dF) (F F

).
2

abs(dF) < 0
Izaberimo abs(dF) < s
0
< 0. Za t 0 je
F() F(t) =
_

t
e
s
0
r
dG
0
(r)
= e
s
0

G
0
() e
s
0
t
G
0
(t) s
0
_

t
e
s
0
r
G
0
(r)dr.
Zakljuujemo da limes
lim

F() = F

= F(t) e
s
0
t
G
0
(t) s
0
_

t
e
s
0
r
G
0
(r)dr
postoji i sup
t0
|e
s
0
t
(F(t) F

)| < . Prema tome je abs(f) (F F

).
Da bi dokazali obrnutu nejednakost, pretpostavimo da je > (F F

).
Kako je F neprekidna, tada postoji M 0 takvo da je |F(t) F

| Me
t
za
sve t 0. Neka je s > > (F F

). Parcijalnom integracijom dobijamo

_
t
0
e
sr
dF(r) = e
st
(F(t) F

) +F

F(0) +s
_
t
0
e
sr
(F(r) F

)dr.
57
Odavde vidimo da

dF(s) postoji za s > (F F

) i data je sa

dF(s) = F

F(0) +s

(F F

)(s). Ovo pokazuje da je abs(dF) (F F

).
Slijedea teorema je uoptenje Teoreme 2.4.3 i glasi:
Teorema 2.8.3. Neka je f BSV
loc
(R
+
, X) i pretpostavimo da je abs(dF) < .
Tada je s

dF(s) holomorfna za Re(s) > abs(dF) i za sve n N
0
i Re(s) >
abs(dF) vrijedi

dF
(n)
(s) =
_

0
e
st
(t)
n
dF(t). (2.5)
Dokaz. Deniimo q
k
: C X (k N
0
) sa q
k
(s) =
_
k
0
e
st
dF(r). Iz Stava 2.7.3
je
q
k
(s) =
_
k
0
e
st
dF(t) = lim
N
N

n=0
s
n
n!
_
k
0
(t)
n
dF(t).
Na osnovu Teoreme 2.4.2, funkcije q
k
su cijele i vrijedi q
(j)
k
(s) =
_
k
0
e
st
(t)
j
dF(t)
za sve j N
0
. Neka je Re(s) > s
0
> abs(dF) i deniimo G
0
(t) =
_
t
0
e
s
0
r
dF(r).
Na osnovu Stava 2.7.5, Stava 2.7.6 i jednakosti (2.3) zakljuujemo da je

dF(s) q
k
(s) =
_

k
e
(ss
0
)r
dG
0
(r)
= e
(ss
0
)k
G
0
(k) + (s s
0
)
_

k
e
(ss
0
)r
G
0
(r)dr.
Iz ovoga vidimo da q
k
konvergira uniformno ka funkciji

dF na kompaktnim pod-
skupovima od s : Re(s) > abs(dF). Ponovo, na osnovu Teoreme 2.4.2 za-
kljuujemo da je

dF holomorfna i q
(j)
k
(s)

dF
(j)
(s) kad k za Re(s) >
abs(dF).
Posmatrajmo funkciju T : R
+
L(X, Y ). Na teoreme Banach-Steinhaus-a
je T BSV
loc
(R
+
, L(X, Y )) ako i samo ako v
x
= T()x BSV
loc
(R
+
, Y ) za sve
x X.
Denicija 2.8.4. Ako je T BSV
loc
(R
+
, L(X, Y )) , deniimo tada
(T) = inf R : sup
t0
|e
t
T(t)| <
i
abs(dT) = infRe(s) :
_
t
0
e
sr
dT(r) jako konvergira kad t
= supabs(dv
x
) : x X.
58
Stav 2.8.2. Neka je T BSV
loc
(R
+
, L(X, Y )) i neka je T

jaki limes od T(t)

kad t ako takav limes postoji, odnosno T

= 0 u suprotnom sluaju. Tada:

a) lim
t
_
t
0
e
sr
dT(r) postoji u normi operatora kad god je Re(s) > abs(dT).
b) abs(dT) = (T T

).
Dokaz. Ako integral
_
t
0
e
sr
dT(r) jako konvergira kad t , tada ovaj integral
uniformno konvergira u normi operatora. Na osnovu ovoga i jednakosti (2.4)
dobijamo tvrenje pod a). Na osnovu prethodne teoreme je
abs(dT) = infRe(s) :
_
t
0
e
sr
dT(r) konvergira u normi t
= (T

T

),
gdje je

T

= | lim
t
T(t)| ako navedeni limes postoji, odnosno

T

= 0 u
suprotnom sluaju. Odavde je (T

T

) = (T T

). Dokazali smo b).

2.9. Riesz-Stieltjes-ov operator
Deniimo prostor Lip
0
(R
+
, X) sa
Lip
0
(R
+
, X) = F : R
+
X : F(0) = 0, |F|
Lip
0
(R
+
,X)
= sup
t,r0
|F(t) F(r)|
[t r[
< .
U ovom poglavlju emo se baviti Riesz-Stieltjesovim operatorom u oznaci
S
koji
funkciji F Lip
0
(R
+
, X) dodjeljuje ogranien linearan operator T
F
: L
1
(R
+
)
X denisan sa
T
F
f =
_

0
f(t)dF(t) = lim

_

0
f(t)dF(t),
ako ovaj limes postoji i ako je funkcija f L
1
(R
+
) neprekidna. Posebna panja
bie i posveena Laplace-Stieltjes-ovoj transformaciji L
S
: F

dF koja dje-
luje na prostoru Lip
0
(R
+
, X), dok emo Laplace-ovu transformaciju L : f

f
posmatrati kao operator koji djeluje na prostoru L

(R
+
, X)
Denicija 2.9.1. Neka u X i Y normirani prostori. Linearno preslikavanje :
X Y takvo da za svaki x X vrijedi |(x)|
Y
= |x|
X
nazivamo izometrijom.
Ako je bijektivna izometrija, onda kaemo da su normirani prostori X i Y
izometriki izomorfni.
Teorema 2.9.1. (Riesz-Stieltjes-ova teorema) Postoji jedinstven izometriki iz-
omorzam
S
: F T
F
sa Lip
0
(R
+
, X) na L(L
1
(R
+
), X) takav da vrijedi
T
F

[0,t]
= F(t)
59
za sve t 0 i F Lip
0
(R
+
, X). ta vie je
T
F
g =
_

0
g(t)dF(t) = lim

_

0
g(t)dF(t)
za sve neprekidne funkcije g L
1
(R
+
).
Dokaz. Neka je D = lin
[0,t)
: t > 0 prostor stepenastih funkcija koji je gust
u L
1
(R
+
). Tada se svaka funkcija f D na jedinstven nain moe prikazati u
obliku
f =
n

i=1

[t
i1
,t
i
)
,
gdje je 0 = t
0
< t
1
< ... < t
n
,
i
C (i = 1, 2, ..., n). Neka je F Lip
0
(R
+
, X) i
deniimo T
F
: D X sa
T
F
(f) = T
F
(
n

i=1

[t
i1
,t
i
)
) =
n

i=1

i
(F(t
i
) F(t
i1
)).
Tada je
|T
F
(f)| |F|
Lip
0
(R
+
,X)
n

i=1
[
i
[(t
i
t
i1
) = |F|
Lip
0
(R
+
,X)
|f|
1
.
Dakle, funkcija T
F
ima jedinstveno proirenje T
F
L(L
1
(R
+
), X). ta vie je
|T
F
| |F|
Lip
0
(R
+
,X)
.
Dokaimo sada da je |T
F
| |F|
Lip
0
(R
+
,X)
. Ako T L(L
1
(R
+
), X) i neka je
F(t) = T
[0,t)
za t 0. Tada za t > r 0 je
|F(t) F(r)| = |T
[r,t)
| |T||
[r,t)
|
1
= |T|(t r).
Dakle, F Lip
0
(R
+
, X) i |T| |F|
Lip
0
(R
+
,X)
. Po deniciji je F = G ako je
T = T
F
i T = T
G
. Pokazali smo da je F T
F
izometriki izomorzam.
Na kraju, pretpostavimo da je g L
1
(R
+
) neprekidna funkcija i F Lip
0
(R
+
, X).
Uzmimo t > 0 i neka je P : 0 = t
0
< t
1
< ... < t
n
= t podjela intervala [0, t] i

i
[t
i1
, t
i
]. Ako je
f
P
=
n

i=1
g(
i
)
[t
i1
,t
i
)
onda je (P, , F, g) = T
F
(f
P
). Kad d(P) 0, onda je |f
P
g
[0,t)
|
1
0 i
_
t
0
g(r)dF(r) = T
F
(g
[0,t)
).
Kada t , |g
[0,t)
g|
1
0 i
T
F
g =
_

0
g(r)dF(r).
60
Teorema 2.9.2. Neka je M > 0, F
n
Lip
0
(R
+
, X) gdje je |F
n
|
Lip
0
(R
+
,X)
M
za sve n N i r
n
= L
S
(F
n
). Slijedea tvrenja su ekvivalentna:
i) Postoje a, b > 0 takvi da lim
n
r
n
(a +kb) postoji za sve k N
0
.
ii) Postoji r C

((0, ), X) takvo da r
n
r uniformno na kompaktnim pod-
skupovima od (0, ).
iii) lim
n
F
n
(t) postoji za sve t 0.
iv) Postoji F Lip
0
(R
+
, X) takvo da F
n
F uniformno na kompaktnim pod-
skupovima od R
+
.
Dokaz. Dokaz se izvodi koritenjem Teoreme 2.9.1.
2.10. Laplace-Stieltjes-ova transformacija
Stav 2.10.1. Laplace-Stieltjes-ova transformacija L
S
: F

dF preslikava pros-
tor Lip
0
(R
+
, X) na prostor C

W
((0, ), X) = r C

((0, ), X) : |r|
W
:=
sup
nN
0
sup
s>0
s
n+1
n!
|r
(n)
(s)| < .
Stav 2.10.2. Neka su X i Y Banahovi prostori i neka su T
n
L(X, Y ), (n N),
takve da je sup
nN
|T
n
| < . Slijedea tvrenja su ekvivalentna:
i) T
n
x
nN
konvergira za sve x u gustom potprostoru od X.
ii) T
n
x
nN
konvergira za sve x X.
iii) T
n
x
nN
konvergira uniformno za x K za sve kompaktne podskupove K od
X.
Teorema 2.10.1. Laplace-Stieltjes-ova transformacija L
S
je izometriki izomor-
zam izmeu prostora Lip
0
(R
+
, X) i C

W
((0, ), X).
Dokaz. Iz Stava 2.10.1 zakljuujemo da L
S
preslikava prostor Lip
0
(R
+
, X) u pros-
tor C

W
((0, ), X). Takoe vrijedi |L
S
(F)|
W
|F|
Lip
0
(R
+
,X)
. Ako je L
S
(F) =

dF = 0, za neko F Lip
0
(R
+
, X), onda je T
F
e
s
=
_

0
e
st
dF(t) =

dF(s) = 0
za sve s > 0. Kako su na osnovu Leme 2.6.1 eksponencijalne funkcije e
s
(s > 0)
cijele u L
1
(R
+
), tada je T
F
= 0. Takoe je T
F

[0,t]
= F(t) = 0 za sve t 0.
Odatle zakljuujemo da je L
S
1-1. Pokaimo da je L
S
surjektivno.
Neka je r C

W
((0, ), X) i deniimo niz operatora T
k
L(L
1
(R
+
), X) sa
T
k
f =
_

0
f(t)(1)
k
1
k!
(
k
t
)
k+1
r
(k)
(
k
t
)dt (k N
0
).
61
Operatori T
k
su uniformno ogranieni sa |r|
W
jer je |T
k
f| |r|
W
|f|
1
za sve
f L
1
(R
+
). Pokazaemo da T
k
e
s
r(s) kad k za sve s > 0. Kako su
eksponencijalne funkcije e
s
(s > 0) cijele u L
1
(R
+
), tada na osnovu Stava 2.10.2
zakljuujemo da postoji T L(L
1
(R
+
), X) takav da |T| |r|
W
i T
k
f Tf za
sve f L
1
(R
+
). Dakle,
r(s) = lim
k
T
k
e
s
= Te
s
.
Na osnovu Teoreme 2.9.1 zakljuujemo da postoji neko F Lip
0
(R
+
, X) takvo da
je |F|
Lip
0
(R
+
,X)
= |T| |r|
W
i Tg =
_

0
g(t)dF(t) za sve neprekidne funkcije
g L
1
(R
+
). Odatle je za sve s > 0
r(s) = Te
s
=
_

0
e
st
dF(t) =

dF(s).
Dakle, L
S
je surjektivno (na) i za sve F Lip
0
(R
+
, X) vrijedi |L
S
(F)|
W
=
|

dF|
W
= |F|
Lip
0
(R
+
,X)
.
Ostaje nam jo da dokaemo da T
k
e
s
r(s) kad k za sve s > 0. Primje-
timo da je
T
k
e
s
=
_

0
e
st
(1)
k 1
k!
(
k
t
)
k+1
r
(k)
(
k
t
)dt
= (1)
k 1
(k1)!
_

0
e
sk/u
u
k1
r
(k)
(u)du
= (1)
k 1
(k1)!
[

k1
j=0
(1)
j d
j
du
j
(e
sk/u
u
k1
)r
(kj1)
(u) [

u=0
+ (1)
k
_

0
d
k
du
k
(e
sk/u
u
k1
)r(u)du ].
Deniimo sada funkciju G(x, u) = e
x/u
(
u
x
)
k1
. Tada je
G(lx, lu) = G(x, u) (2.6)
za sve l > 0. Diferencirajui obe strane jednakosti (2.6) u odnosu na l i stavljajui
l = 1 dobijamo da je
x
G
x
(x, u) +u
G
u
(x, u) = 0,
odnosno
1
u
G
x
(x, u) =
1
x
G
u
(x, u).
Iz ovoga slijedi da je

u
(e
x/u
u
k1
x
k
) =

x
(e
x/u
u
k2
x
k1
).
Indukcijom po j dobijamo,

j
u
j
(e
x/u
u
k1
x
k
) = (1)
j

j
x
j
(e
x/u
u
kj1
x
kj
) (0 j k),
62
odnosno

j
u
j
(e
x/u
u
k1
) = (1)
j
x
k
u
kj1

j
x
j
(
e
x/u
x
kj
). (2.7)
Dakle,
h(u) :=

k1
j=0
(1)
j
j
u
j
(e
x/u
u
k1
)r
(kj1)
(u)
=

k1
j=0
x
k
j
x
j
(
e
x/u
x
kj
)u
kj1
r
(kj1)
(u).
Kako je
|u
kj1
r
(kj1)
(u)|
|r|
W
(k j 1)!
u
,
dobijamo da je
|h(u)|
k1

j=0
|r|
W
(k j 1)!
u
x
k
[

j
x
j
(
e
x/u
x
kj
)[.
Iz ovoga dobijamo da lim
u
h(u) = 0 = lim
u0
h(u). Prema ovome je za x = sk
T
k
e
s
=
1
(k 1)!
_

0
d
k
du
k
(e
sk/u
u
k1
)r(u)du.
Na osnovi jednakosti (2.7) je

k
u
k
(e
x/u
u
k1
) = (1)
k
x
k
u

k
x
k
(e
x/u
) =
x
k
u
k+1
e
x/u
.
Tada je
T
k
e
s
=
s
k
k
k
(k1)!
_

0
e
sk/u 1
u
k+1
r(u)du
=
s
k
k
k+1
k!
_

0
e
skt
t
k1
r(
1
t
)dt.
Deniimo sada f(t) :=
1
t
r(
1
t
) i l :=
1
s
. Tada je
T
k
e
s
=
l
k!
(
k
l
)
k+1
_

0
e
kt/l
t
k
f(t)dt
= l(1)
k 1
k!
(
k
l
)
k+1

f
(k)
(
k
l
).
Konano, iz Teoreme 2.6.3 dobijamo da je
lim
k
T
k
e
s
= lf(l) = r(s).
Teorema 2.10.2. Neka je X Banahov prostor. Slijedea tvrenja su ekvivalentna:
i) X ima Radon-Nikodym-ovo svojstvo.
ii) Laplace-ova transformacija L : f

f je izometriki izomorzam izmeu
prostora L

(R
+
, X) i C

W
((0, ), X).
iii) Riesz-ov operator : f R
f
, R
f
g =
_

0
g(t)f(t)dt je izometriki izomor-
zam izmeu prostora L

(R
+
, X) i L(L
1
(R
+
), X).
63
Dokaz. Prvo dokaimo da je i) ii). Deniimo I : L

(R
+
, X) Lip
0
(R
+
, X)
sa I(f) = F, gdje je F(t) =
_
t
0
f(r)dr (t 0). Tada je I injektivno i |I(f)|
Lip
0
(R
+
,X)

|f|

za sve f L

(R
+
, X). Ako je I surjektivno, onda X ima Radon-Nikodym-
ovo svojstvo. Obrnuto, ako X ima Radon-Nikodym-ovo svojstvo i ako F
Lip
0
(R
+
, X), onda f(t) = F

(t) postoji za skoro sve t 0. Kako je f(t) =

lim
h0
F(t+h)F(t)
h
skoro svuda, zakljuujemo da je |F|
Lip
0
(R
+
,X)
|f|

. Dakle
f L

(R
+
, X) i na osnovu Stava 2.2.2 je F = I(f). Dokazali smo da X ima
Radon-Nikodym-ovo svojstvo ako i samo ako je I izometriki izomorzam.
Risez-Stieltjes-ov operator
S
: F T
F
, gdje je T
F
g =
_

0
g(t)dF(t) za sve
neprekidne funkcije g L
1
(R
+
) je izometriki izomorzam izmeu prostora
Lip
0
(R
+
, X) i L(L
1
(R
+
), X) i Laplace-Stieltjes-ova transformacija L
S
: F

dF
je izometriki izomorzam izmeu prostora Lip
0
(R
+
, X) i C

W
((0, ), X). Na
osnovu Stava 2.7.7 i neprekidnosti L
1
normi je F = I(f), T
F
g =
_

0
g(t)f(t)dt za
sve g L
1
(R
+
). Tvrenja slijede iz injenice da je =
S
I i L = L
S
I na
L

(R
+
, X).
Lema 2.10.1. Neka je t 0 i a, c > 0. Tada funkcije
h
k,t
:=
1
2i
_
c+ik
cik
e
st
e
s
s
ds
uniformno konvergiraju ka
[0,t]
u L
1
(R
+
) kad k za t [0, a].
Dokaz. Vidjeti u [8].
Teorema 2.10.3. (Kompleksna inverzija) Neka je F Lip
0
(R
+
, X) i r = L
S
(F).
Tada je
F(t) = lim
k
1
2i
_
c+ik
cik
e
st
r(s)
s
ds
pri emu je ovaj limes uniforman za t [0, a], sve a > 0 i proizvoljno c > 0.
Dokaz. Na osnovu Teoreme 2.9.1 postoji T L(L
1
(R
+
), X) takvo da je r(s) =
Te
s
(Re(s) > 0) i F(t) = T
[0,t]
(t 0). Odatle je
|F(t)
1
2i
_
c+ik
cik
e
st
r(s)
s
ds| |T||
[0,t]

1
2i
_
c+ik
cik
e
st
e
s
s
ds|
1
.
Na osnovu Leme 2.10.1 dobijamo tvrdnju.
64
Dodatak A
Tablice
Tablica A.1: Osobine Laplace-ove transformacije
F(s) f(t)
c
1
F
1
(s) +c
2
F
2
(s) c
1
f
1
(t) +c
2
f
2
(t)
F(as) (a > 0)
1
a
f(
t
a
)
F(s a) e
at
f(t)
e
as
F(s) (a 0) u
a
(t)f(t a)
sF(s) f(0
+
) f

(t)
s
2
F(s) sf(0
+
) f

(0
+
) f

(t)
s
n
F(s) s
n1
f(0
+
) s
n2
f

(0
+
) f
(n)
(t)
... f
(n1)
(0
+
)
F(s)
s
_
t
0
f()d
F

(s) tf(t)
F
(n)
(s) (1)
(n)
t
n
f(t)
_

s
F(x)dx
1
t
f(t)
F(s)G(s)
_
t
0
f()g(t )d
lim
s
sF(s) lim
t0
+ f(t) = f(0
+
)
lim
s0
sF(s) lim
t
f(t)
65
Tablica A.2: Tablice Laplace-ove transformacije
F(s) f(t)
1 (t)
1
s
1
1
s
2
t
1
s
n
(n = 1, 2, ...)
t
n1
(n1)!
1
s

( > 0)
t
1
()
(s1)
n
s
n+1
(n = 0, 1, 2, ...)
e
t
n!

d
n
dt
n
(t
n
e
t
)
1
sa
e
at
1
s(sa)
1
a
(e
at
1)
1
(sa)(sb)
(a ,= b)
e
at
e
bt
ab
s
(sa)(sb)
(a ,= b)
ae
at
be
bt
ab
s
(sa)
2
(1 +at)e
at
a
s
2
+a
2
sin at
s
s
2
+a
2
cos at
a
(sb)
2
+a
2
e
bt
sin at
sb
(sb)
2
+a
2
e
bt
cos at
66
Tablica A.3: Tablice Laplace-ove transformacije
F(s) f(t)
a
s
2
a
2
sinh at
s
s
2
a
2
cosh at
a
(sb)
2
a
2
e
bt
sinh at
sb
(sb)
2
a
2
e
bt
cosh at
1
(s
2
+a
2
)
2
1
2a
3
(sin at at cos at)
s
(s
2
+a
2
)
2
1
2a
(t sin at)
s
2
(s
2
+a
2
)
2
1
2a
(sin at +at cos at)
s
3
(s
2
+a
2
)
2
cos at
1
2
at sin at
s
2
a
2
(s
2
+a
2
)
2
t cos at
1
(s
2
a
2
)
2
1
2a
3
(at cosh at sinh at)
s
(s
2
a
2
)
2
1
2a
(t sinh at)
s
2
(s
2
a
2
)
2
1
2a
(sinh at +at cosh at)
s
3
(s
2
a
2
)
2
cosh at +
1
2
at sinh at
s
2
+a
2
(s
2
a
2
)
2
t cosh at
ab
(s
2
+a
2
)(s
2
+b
2
)
(a
2
,= b
2
)
a sin btb sin at
a
2
b
2
67
Tablica A.4: Tablice Laplace-ove transformacije
F(s) f(t)
s
(s
2
+a
2
)(s
2
+b
2
)
(a
2
,= b
2
)
cos btcos at
a
2
b
2
s
2
(s
2
+a
2
)(s
2
+b
2
)
(a
2
,= b
2
)
a sin atb sin bt
a
2
b
2
s
3
(s
2
+a
2
)(s
2
+b
2
)
(a
2
,= b
2
)
a
2
cos atb
2
cos bt
a
2
b
2
ab
(s
2
a
2
)(s
2
b
2
)
(a
2
,= b
2
)
b sinh ata sinh bt
a
2
b
2
s
(s
2
a
2
)(s
2
b
2
)
(a
2
,= b
2
)
cosh atcos bt
a
2
b
2
s
2
(s
2
a
2
)(s
2
b
2
)
(a
2
,= b
2
)
a sinh atb sinh bt
a
2
b
2
s
3
(s
2
a
2
)(s
2
b
2
)
(a
2
,= b
2
)
a
2
cosh atb
2
cosh bt
a
2
b
2
a
2
s
2
(s
2
+a
2
)
t
1
a
sin at
a
2
s
2
(s
2
a
2
)
1
a
sinh at t
1

s
1

t
1

s+a
e
at

t
1
s

s+a
1

a
erf(

at)
1

s+a+

s+b
e
bt
e
at
2(ba)

t
3
1
s

s
2
_
t

1
(sa)

s
1

a
e
at
erf(

at)
68
Tablica A.5: Tablice Laplace-ove transformacije
F(s) f(t)
1

sa+b
e
at
(
1

t
be
b
2
t
erf(b

t))
1

s
2
+a
2
J
0
(at)
(

s
2
+a
2
s)

s
2
+a
2
( > 1) a

(at)
1
(s
2
+a
2
)

( > 0)

()
(
t
2a
)

1
2
J

1
2
(at)
(

s
2
+a
2
s)

( > 0)
a

t
J

(at)

s a

s b
1
2t

t
(e
bt
e
at
)
e

a
s

s
cos 2

at

t
e

a
s
s

s
sin 2

at

a
e
a

s
(a > 0)
e

a
2
4t

t
e
a

s
(a > 0)
a
2

t
3
e

a
2
4t
e
a

s
s
(a > 0) erf(
a
2

t
)
e
as
s
(a > 0) u
a
(t)
e
s
2
4
erf(
s
2
)
2

e
t
2
log(
s+a
s+b
)
e
bt
e
at
t
69
Tablica A.6: Tablice Laplace-ove transformacije
F(s) f(t)
log s
s
( je Euler ova konstanta) log t
log s
s
log
log(
s
2
+a
2
s
2
+b
2
)
2
t
(cos bt cos at)
tan
1
(
a
s
)
1
t
sin at
sinh xs
s sinh as
x
a
+
2

n=1
(1)
n
n
sin
nx
a
cos
nt
a
sinh xs
s cosh as
4

n=1
(1)
n1
2n1
sin
(2n1)x
2a
sin
(2n1)t
2a
cosh xs
s sinh as
t
a
+
2

n=1
(1)
n
n
cos
nx
a
sin
nt
a
cosh xs
s cosh as
1 +
4

n=1
(1)
n
2n1
cos
(2n1)x
2a
cos
(2n1)t
2a
sinh xs
s
2
sinh as
xt
a
+
2a

n=1
(1)
n
n
2
sin
nx
a
sin
nt
a
sinh xs
s
2
cosh as
x +
8a

n=1
(1)
n
(2n1)
2
sin
(2n1)x
2a
cos
(2n1)t
2a
cosh xs
s
2
sinh as
1
2a
(x
2
+t
2

a
2
3
)
2A

n=1
(1)
n
n
2
cos
nx
a
cos
nt
a
cosh xs
s
2
cosh as
t +
8a

n=1
(1)
n
(2n1)
2
cos
(2n1)x
2a
sin
(2n1)t
2a
70
Tablica A.7: Tablice Laplace-ove transformacije
F(s) f(t)
sinh x

s
sinh a

s
2
a
2

n=1
(1)
n
ne
n
2

2
t
a
2
sin
nx
a
cosh x

s
cosh a

a
2

n=1
(1)
n1
(2n 1)e
(2n1)
2

2
t
4a
2
cos
(2n1)x
2a
sinh x

s cosh a

s
2
a

n=1
(1)
n1
e
(2n1)
2

2
t
4a
2
sin
(2n1)x
2a
cosh x

s sinh a

s
1
a
+
2
a

n=1
(1)
n
e
n
2

2
t
a
2
cos
nx
a
sinh x

s
s sinh a

s
x
a
+
2

n=1
(1)
n
n
e
n
2

2
t
a
2
sin
nx
a
cosh x

s
s cosh a

s
1 +
4

n=1
(1)
n
(2n1)
e
(2n1)
2

2
t
4a
2
cos
(2n1)x
2a
sinh x

s
s
2
sinh a

s
xt
a
+
2a
2

n=1
(1)
n
n
3
(1 e
n
2

2
t
a
2
) sin
nx
a
cosh x

s
s
2
cosh a

s
x
2
a
2
2
+t
16a
2

n=1
(1)
n
(2n1)
3
e
(2n1)
2

2
t
4a
2
cos
(2n1)x
2a
Napomena A.0.1. U tabeli A.2 smo pominjali funkciju (t) koja je denisana
sa
(t a) =
_

_
, t = 0
0 , t ,= 0
.
71
Biograja
Roena sam 24.10.1986. u Banja Luci. Osnovnu kolu i srednju Gimnaziju
sam zavrila u Banja Luci. Godine 2005 sam upisala Prirodno-matematiki fa-
kultet u Banja Luci, koji sam zavrila 2009 godine. Iste godine upisala sam master
studije iz teorijske matematike na Prirodno-matematikom fakultetu, Univerzi-
teta u Novom Sadu. Zaposlena sam na Elektrotehnikom fakultetu u Banja Luci
kao asistent na predmetima Matematika analiza 1, Matematika analiza 2 i Dis-
kretna matematika. U srenom sam braku i majka sina Lazara.
72
Literatura
[1] Joel L. Shift, The Laplace Transform, Department of Mathematics,
Springer-Verlag , New York, 1999
[2] R. J. Beerends, H. G. ter Morsche, J. C. van den Berg i E. M. van de Vrie,
Fourier and Laplace Transforms, Cambridge University Press, New York, 2003
[3] Milo Arsenovi, Milutin Dostani i Danko Joci, Teorija mere,
funkcionalna analiza i teorija operatora, Matematiki fakultet Univerziteta
u Beogradu, 1999
[4] Dean G. Duy, Transform metods for solving partial dierential equations,
CRC Press LLC, Florida, 2000
[5] Dobrilo . Toic, Matematika III, Akademska misao, Beograd, 2006
[6] A. P. Prudnikov, Yu.A. Brychov, O. I. Marichev, Discret Lapalce Transforms,
Gordon and Breach Science Publichers, New York, 1992
[7] E. J. Watson, Laplace Transforms, Van Nostrand Reinhold Co, 1981
[8] Wolfgang Arendt, Charles J.K. Batty, Matthias Hieber, Frank Neubrander,
Vector-valued, Laplace Transforms and Cauchy Problems, Birkhuser Verlang,
Germany, 2001
73
UNIVERZITET U NOVOM SADU
PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET
KLJUNA DOKUMENTACIJSKA INFORMACIJA
Redni broj:
RBR
Identikacioni broj:
IBR
Tip dokumentacije: Monografska dokumentacija
TD
Tip zapisa: Tekstualni tampani materijal
TZ
Vrsta rada: Master rad
VR
Autor: Snjeana Maksimovi
AU
Mentor: Akademik Stevan Pilipovi
MN
Naslov rada: Laplasova transformacija
NR
Jezik publikacije: srpski (latinica)
JP
Jezik izvoda: srpski i engleski
JI
Zemlja publikovanja: Srbija
ZP
74
Ue geografsko podruje: Vojvodina
UGP
Godina: 2011
GO
Izdava: Autorski reprint
IZ
Mjesto i adresa: Novi Sad, Departman za matematiku i informatiku, Prirodno-
matematiki fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovia 4
MA
Fiziki opis rada: (2,73, 8, 7, 1, 1, 1)
(broj poglavlja, broj strana, broj literalnih citata, broj tabela, broj slika, broj
graka, broj priloga)
FOR
Nauna oblast: Matematika
NO
Nauna disciplina: Funkcionalna analiza
ND
Predmatna odrednica/kljune rijei: Laplace-ova transformacija, Fourier-ova tran-
sformacija, konvolucija, Banahov prostor, funkcije ograniene varijacije, Riemann-
Stieltjes-ov integral, Laplace-Stieltjes-ov integral, Bochner-ov integral, Radon-
Nikodym-ovo svojstvo, Riesz-Stieltjes-ov operator
PO
UDK :
uva se: Biblioteka Departmana za matematiku i informatiku Prirodno-matematikog
fakulteta Univerziteta u Novom Sadu
U
75
Vana napomena:
VN
Izvod: U ovom radu je izloena Laplace-ova transformacija na prostorima R i
C, kao i na Banahovim prostorima. Opisan je postupak rjeavanja obinih i par-
cijalnih diferencijalnih jednaina primjenom Laplace-ove transformacije. Dati su
uslovi pod kojima Laplace-ova transformacija postoji. Laplace-ova transformacija
je primjenjena na Riemann-Stieltjes-ov integral i izvedena je Laplace-Stieltjes-ova
transformacija. Pokazano je da je Riesz-Stieltjes-ov operator izometriki izomor-
zam sa prostora Lip
0
(R
+
, X) na prostor L(L
1
(R
+
), X) gdje je X Banahov pros-
tor. Na kraju je pokazano da je Laplace-Stieltjesova transformacija izometriki
izomorzam izmeu prostora Lip
0
(R
+
, X) i C

W
((0, ), X).
IZ
Datum prihvatanja teme od strane NN vijea:
DP
Datum odbrane:
DO
lanovi komisije:
KO
Predsjednik: dr Arpad Takai, redovni profesor, Prirodno-matematiki fakultet,
Univerzitet u Novom Sadu
lan: Akademik dr Stevan Pilipovi, redovni profesor, Prirodno-
-matematiki fakultet, Univerzitet u Novom Sadu
lan: dr Sanja Konjik, docent, Prirodno-matematiki fakultet,
Univerzitet u Novom Sadu
76
UNIVERSITY OF NOVI SAD
FACULTY OF SCIENCE AND MATHEMATICS
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number:
ANO
Identication number:
INO
Document type: Monograph type
DT
Type of record: Printed text
TR
Contents Code: Masters thesis
CC
Author: Snjeana Maksimovi
AU
Mentor: Dr. Stevan Pilipovi, Academician
MN
Title: The Laplace Transform
TI
Language of text: Serbian
TL
Language of abstract: English
LA
Country of publication: Serbia
SP
77
Locality of publication: Vojvodina
LP
Publication year: 2011
PY
Publisher: Authors reprint
PU
Publ. place: Novi Sad, Department of Mathematics and Informatics, Faculty
of Science and Mathematics, University of Novi Sad, Trg Dositeja Obradovia 4
PP
Physical description: (2,73, 8, 7, 1, 1, 1)
(chapters, pages, references, tables, pictures, charts, supplements)
PD
Scientic eld: Mathematics
SF
Scientic discipline: Functional Analysis
SD
Subject/Key words: the Laplace Transform, the Fourier Transform, convolution,
the Banach space, functions of bounded variation, the Riemann-Stieltjes Inte-
gral, the Laplace-Stieltjes Integral, the Bochner Integral, the Radon-Nikodym
Property, the Riesz-Stieltjes operator
SKW
UC :
Holding data: The Library of the Department of Mathematics and Informatics,
Faculty of Science and Mathematics, University of Novi Sad
HD
Note:
78
N
Abstract: This thesis presents the Laplace transformation of the spaces R and C
as well as the Banach spaces. It is described the procedure for solving ordinary
and partial dierential equations using Laplace transform. It is given conditi-
ons under which the Laplace transform exists. Laplace transformation is applied
on the Riemann-Stieltjes integral and derived the Laplace-Stieltjes transforma-
tion. It is shown that the Riesz-Stieltjes operator is isometric isomorphism the
space Lip
0
(R
+
, X) to the space L(L
1
(R
+
), X). It was nally determined that the
Laplace-Stieltjes transform is isometric isomorphism between spaces Lip
0
(R
+
, X)
and C

W
((0, ), X).
AB
Accepted by the Scientic Board on:
ASB
Defended:
DE
Thesis defend board:
DB
President: Dr. Arpad Takai, Full Professor, Faculty of Science and Mathemat-
ics, University of Novi Sad
lan: Dr. Stevan Pilipovi, Academian, Full Professor, Faculty of Science
and Mathematics, University of Novi Sad
lan: Dr. Sanja Konjik, Assistant Professor, Faculty of Science and Mathemat-
ics, University of Novi Sad
79