Uvod U Fikh (Fiqh Moqadama)

Mohammad Reza Peysepar
1

MOHAMMAD REZA PEYSEPAR
UVOD U FIKH

Uvod u fikh
2
Naslov originala: Fikh - mukademe

Naslov prijevoda: Uvod u fikh

Priredio: Mohammad Reza Peysepar

S perzijskog preveo: Amar Imamovi

Ureivaki odbor: prof. dr. Munib Maglajli,
Ibrahim Avdi, Nirha Efendi

Redaktor: Ibrahim Avdi

3


UVOD U FIKH

PREVEO S PERZIJSKOG
Amar Imamovi

Sarajevo, 2004

Uvod u fikh
4

ISBN 9958-9694-1-6

5

~ - ~= - =

Bismillahir-rahmanir-rahim

Uvodna rije

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je blagoslov i
mir na Poslanika Muhammeda, njegovu istu porodicu i od-
abrane ashabe.
tivo koje je pred vama predstavlja niz predavanja koja
sam u Husejniji odrao u razdoblju izmeu 2002. i 2004.
godine, a koja je uglavnom iz pisanog materijala preveo, a
neto i sa tonskih zapisa priredio, Ertan Basarik.
Ovom prilikom smatram neophodnim, zarad boljeg razu-
mijevanja sadraja o kojem je rije, iznijeti nekoliko
napomena:
1. Jaa strana ponuenog tiva lei u injenici da se ono
temelji na uenjima velikana islamske misli, poput
allame Tabatabaija i znalca islama i filozofa ehida
Mutaharija da im se Allah obojici smiluje te
posigurno nudi znalake i vrsto utemeljene stavove i
pojanjenja spomenutih alima. Pri tome treba imati u
vidu da je jezik manjkav i nemoan da se potpuno iz-
razi i da dosljedno prenese sva njihova miljenja i
stavove. Pa ako vam se neto od onoga ta je done-
seno ovdje uini vrsto utemeljenim, to je od njih a
ako je, pak, neto krnjavo i manjkavo, onda znajte da
je to od nas, jer, sigurno su njihovi nauno-filozofski
Uvod u fikh
6
stavovi jai od neijeg usmenog govora neoslonjenog
na Kuran i vjerske dogme.
2. Sve prijedloge ili mogue primjedbe potovanih ita-
laca, a vezane za vjersko-filozofsku tematiku ovog
zbornika, ponizno i s punim zadovoljstvom uzet
emo u obzir. Jer svaki lijep cvijet u sebi ima i
naroit miris kojim se treba okoristiti.
Na kraju, molim Uzvienog i Plemenitog Gospodara da
ovaj zbornik bude povodom sputanja Njegove milosti i bla-
goslova na sve nas i da nam u objavljivanju i irenju kur'an-
sko-sunnetskih poruka prui svoju pomo i podrku. Amin
Gospodaru svjetova!

Akbar Eydi

7

OSNOVE FIKHA

Semantiko znaenje rijei fikh (-) ukazuje na duboko ra-
zumijevanje (+). Informacije koje mi posjedujemo o po-
javama i dogaajima na Ovome svijetu dvojake su nekada
su povrne, a nekada dublje prirode. Naprimjer, uoavamo da
nekada nisu postojali odreeni proizvodi na tritu a danas
postoje, ili obrnuto, nekada su oni postojali, a danas se ne
mogu nai. Cijena nekog proizvoda neprestano raste, dok je
cijena drugog proizvoda uvijek ista. Ovaj nivo znanja o spol-
jnim dogaajima ostvariv je za sve ljude. Meutim, obavi-
jetenost jedne skupine ljudi o ovim pitanjima mnogo je vea
i dublja; drugim rijeima, njihovo razumijevanje prelazi iz-
vana vidljivo i zadire u nutrinu problema i pojava. Ova
skupina ljudi dosegla je razumijevanje izvora pojava i
dogaaja. Znai, oni razlono zakljuuju ta je bio uzrok rasta
cijena odreenog proizvoda bilo ga je veoma malo na
tritu, dok je potranja za njim bila velika. Jedan proizvod
poskupljuje, a neki drugi pojeftinjuje. Ljudi znaju koliko je
mogue sprijeiti ovakav razvoj dogaaja i koliko je on
neizbjean. Ako neka osoba stekne nivo razumijevanja pitanja
ekonomije na nain da shvata razloge razliitih ekonomskih
pojava, ona se naziva ekspertom u oblasti ekonomije.
Uvod u fikh
8
Termin fikh u Kur'anu i predajama
Rije fikh spomenuta je na mnotvu mjesta u Kur'anu i u
predajama, implicirajui u sebi uvijek znaenje dubokog ra-
zumijevanja. Naprimjer, u Kur'anu je reeno:
+- ~ . ~ - - ` ' -- - - ~ ~ ' ' ~
- - - - -' = + +- = + ~ ~- - - ~ + -
~= -
Svi vjernici ne treba da idu u boj. Nek se po nekoliko
njih iz svake zajednice njihove potrudi da dobro razu-
miju vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu
se vrate, da bi se Allaha pobojali. (Et-Tevba, 122)
U jednoj predaji zabiljeeno je da je Poslanik s.a.v.a.
rekao:
Svako iz moga Ummeta ko zapamti etrdeset predaja
(hadisa), Allah e ga proiviti kao znalca (--) i uenjaka.
1

U drugoj predaji se kae:
Neka se Allah smiluje robu koji uje moj govor, upamti
ga i prenese drugome koji ga nije uo! Mnogi koji dobro
pamte nisu fakihi i mnogo je onih koji prenose fikh, a da je
onaj kojem se prenosi vei fakih.
2

Naravno, ono to se iz Kur'ana i predaja da jasno zakljuiti
jeste injenica da duboko razumijevanje vjere obuhvata sva
podruja i pitanja Islama, kao to su drutvena pitanja Islama,
naela i principi islamskog svjetonazora, moral, odgojni i
edukativni metodi, pravo i drutvene norme te svaki drugi
oblik islamskoga adaba sa aspekta drutva i pojedinca.
Pored svega, prema onome to je zapisano u historiji, nije
potpuno jasno da li su se i uenjaci meu ashabima nazivali
fakihima ili ne? Ono to je sigurno jeste da su se od vremena
9
tabiina (generacija iza ashaba koji nisu ivjeli za vrijeme
Poslanikova ivota) termin fakih koristi za uenjake.
Ostalo je zabiljeeno da su sedmerica ljudi ostali poznati
kao sedam fakiha 94. god. po H.. Godina ehadeta imama
Ali ibn Husejna Zejnul-abidina, upamena je i po smrti dvo-
jice od sedam poznatih fakiha, Saida ibn Musiba i Urveta ibn
Zubejra, kao i fakiha Saida ibn Dubejra, poznatog kao Sun-
netu l-fukeha', te nekih drugih fakiha Medine. Nakon ovog
historijskog perioda uenjaci, a posebno oni koji su bili
upueni u pravna pitanja, nazivani su fakihi.
asni imami esto su koristili rije fakih da bi istakli
poloaj nekog od svojih uenika. Bolji uenici imama toga
vremena postali su poznati kao iijski fakihi.

Rije fikh u terminologiji uenjaka (uleme)
U jeziku Kur'ana i predaja, rije fikh oznaava
sveobuhvatno znanje svih aspekata Islama, ne ograniavajui
se samo na jedno podruje. Meutim, postepeno se ova rije
udomaila u znaenju uenjaka vjerskih propisa, tj. erijata.
Islamski uenjaci su vjerska uenja podijelili na tri grane:
a. Akaid, znai pitanja iji je cilj rasvjetljavanje spoznaje,
imana i vjerskih uenja, tj. pitanja koja se odnose na srce i
misao, kao to su pitanja o Bogu, melecima, poslanstvu,
proivljenju itd.
b. Ahlak i odgojna pitanja, iji je cilj pojasniti i predoiti
kakve bi duhovne osobine ovjek trebao, a kakve ne bi trebao
imati, a takve su osobine bogobojaznosti, skromnosti,
poniznosti, hrabrosti, zadovoljostva, nade, plemenitosti itd.
Uvod u fikh
10
c. Vjerski propisi i praktina pitanja, dakle pitanja iji je
cilj pojasniti kako treba uiniti odreeno dobro djelo u pojav-
nom svijetu, a kako ne treba uraditi odreeno loe djelo.
Islamski fakihi, tj. vjerski pravnici rije fikh upotrebljavali
su u ovom posljednjem znaenju. Razlog za to, kako se da ra-
zumjeti iz njihovih zapisa, jeste shvatanje da za razumijevanje
dubljih islamskih uenja nije dovoljno povrno razumijevanje,
a ono to se eli pri razumijevanju Islama dubina i irina
sadrano je u rijei fikh.
Takoer, oni su in dubljeg razumijevanja islamskih uenja
nazvali idtihad, a u njegovoj definiciji su rekli:
Idtihad je uloeni krajnji napor u razumijevanju Knjige i
Sunneta .
Odabir ove rijei, takoer, potvruje da islamski uenjaci
nisu smatrali dovoljnim povran pristup analiziranju i
promiljanju islamskih tema.
Termin koji se uporedo sa terminima fikh i idtihad koristi
jeste istinbat. Semantiko znaenje rijei istinbat jeste izvla-
enje vode ispod nivoa zemlje. Islamski uenjaci uoili su da
ispod povrine rijei protie bistra rijeka znaenja. Drugim
rijeima, svako ko poznaje arapski jezik nema pravo tvrditi da
iz Knjige i Sunneta tek tako moe izvesti islamske zakone i
razumjeti ih, ve ovaj in zahtijeva posebnu umjenost i
tehniku.
Da li je ovaj oblik pristupa potekao od samih islamskih
uenjaka?
Ovakav oblik panje nije potekao od islamskih uenjaka,
ve je prije svega asni Kur'an obznanio ovakav metod, a
poslije njega i Poslanik s.a.v.a. ukazao je narodu ovaj metod.
asni Kur'an, pozivajui ljude na promiljanje o znakovima, u
zbilji je pozivao upravo ovom metodu. Boiji Poslanik s.a.v.a.
11
bio je prvi ovjek koji je ljude pozivao na zakljuivanje i
dublje razumijevanje. esto je lijepim i nadahnutim govorima
naglaavao da Kur'an i Sunnet imaju neiscrpan potencijal
spoznaje novih znaenja. U vezi sa Kur'anom Poslanik kae:
Spoljanost Kur'ana je lijepa, a njegova nutrina je
duboka. Ona ima jedan sloj iznad kojeg je drugi. Ne mogu se
izbrojati njegove udnovatosti. Njegove novine nikada ne zas-
tarijevaju.
1

Ne uzimajui u obzir Poslanikove govore koji su poticali
na ovaj metod, i pored toga to su ljudi prihvatali njegovo
miljenje bez potrebe da im se ono potkrepljuje argumentima,
Poslanik se stalno pozivao na Kur'an, kao u sljedeim prim-
jerima:
1. Ebu Basir prenosi od imama Sadika kako je rekao:
Poslanik s.a.v.a. je rekao: Kada alkoholiar govori, ne sma-
trajte ga istinitim, kada dolazi u prosidbu, ne dajte mu enu,
kada se razboli, ne obilazite ga, kada umre, ne prisustvujte mu
denazi, i ne ubrajajte ga u povjerljive. Ako mu neko povjeri
neto, a on to izgubi, Allah mu to nee nadoknaditi. Ne
unajmljujte ga zato to Allah kae: Ne dajite svoje imetke be-
zumnim rasipnicima
2
, a ko je bezumniji od alkoholiara.
2. Ibn Abas kae:
Poslanik s.a.v.a. je rekao: Haram je trgovati u petak izmeu
prvoga ezana i svretka namaza, jer je Allah rekao:
~ - ' - ~ - - ~ ~ . ' = _ - ` - '
~ - -- ' ~ - - - - - ' + ~ --

1
Usulul-kafi, tom 2., str. 599.
2
En-Nisa, 5.
Uvod u fikh
12
O vjernici, kada se u petak na namaz pozove, kupo-
prodaju ostavite i poite da namaz obavite; to vam je
bolje, neka znate! (El-Dumua, 9)
3. Poslanik je rekao:
U sluaju oslobaanja robova dozvoljeno je da bude i dijete,
osim u sluajevima kefare (iskupa) za smrt, jer je Allah rekao:
- ~ ~ - - = -
...Mora osloboditi ropstva jednog roba. (En-Nisa, 92)
Poslanik je rekao: Pod ovim se podrazumijeva da rob mora
prihvatati Islam i da je punoljetan.
Ovaj Poslanikov postupak ustvari predstavlja idtihad.
(Meu muslimanima postoji velika razlika u miljenjima po
pitanju Poslanikova idtihada. Earije, mutezilije i imamije
vjerovanja su da idtihad nije dostojan Poslanika. Meutim,
veina Usulijuna (onih koji se dre principa) ehli-Sunneta
smatra primjenjivanje idtihada dozvoljenim za Poslanika.
Neki su u svojim miljenjima i stavovima bili uvjerenja da
Poslanik u svome idtihadu nekada grijei, a nekada je
upravu, svodei time Poslanika na nivo obinog ovjeka.
Neki drugi, kao to su Kurtubi i Fahrudin Razi, vjeruju da
nema greke u Poslanikovom idtihadu i da je uvijek u skladu
sa zbiljom. Idtihad nekada moe odgovarati zbilji, a nekada
ne, s tom razlikom to se za Poslanika u Kur'anu kae:
_ = - ' ~ ` _ - -
Ja slijedim samo ono to mi se objavljuje. (El-En'am,
50)
' - - - = - =' - ' - =- ' - - ' - ' ~ -
Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima
sudi onako kako ti Allah objavljuje. (En-Nisa', 105)
13
Poslanik s.a.v.a., iako u svojim argumentacijama koristi
vanjsko znaenje ajeta, ak i u takvim sluajevima slijedi
Objavu i ne govori nita osim sute istine. Svojim argu-
mentacijama Poslanik eli postii sljedee ciljeve:
1. Ovim primjerom jo za ivota htio je oivjeti metod
oslanjanja dokaza na Kur'an. Takoer, htio je pouiti musli-
mane da u susretu sa novim pitanjima i govorom o novim
pojedinanim fikhskim propisima ne ostaju bez razjanjavanja
njihove obaveze u datom sluaju koristei se pri tome kur'an-
skim ajetima. Vidjevi kod Poslanika ovaj metod, muslimani
su jo za vrijeme njegova ivota traili odgovore na svoje
probleme u Kur'anu. Na ovaj nain praktino su primjenjivali
kur'anski pricip razmiljanja i promiljanja u dijelu Kur'ana
koji predoava ajete o propisima.
2. Poslanik je ovim metodom praktino pokazao i uputio
kako da se argumentira i kako da se prepoznaju mjerila pri iz-
voenju propisa iz kur'anskih ajeta. Na ovaj nain je, takoer,
pokazao da se ne moe za svaki propis argumentirati svakim
ajetom iz Kur'ana.
Iitavanje, promiljanje i analiziranje predaja koje navode
Poslanikove argumentacije u fikhu, naravno koristei se pri
tome Kur'anom, moe u mnogome pomoi uenjacima da
zakljue i izvedu pravila fikha, usula, adabijata i Kur'ana, koja
se, opet, mogu koristiti u slinim sluajevima gdje postoji
opravdanost koritenja tih pravila.
3. Poslanik je svojim metodom obznanio da je, uporedo sa
neophodnou Objave da se razumije Kur'an, jedan dio
propisa takoer utemeljen na razumijevanju opeprihvaenog
metoda u arapskom jeziku. Dakle, da bi se mogli razumjeti
kur'anski pojmovi, ne trebamo zanemariti pravila koja su op-
eprihvaena u narodu i knjievnom arapskom jeziku te imaju
tano odreene kriterije.
Uvod u fikh
14

Definicija nauke fikha
Definicija fikha koja je poznata i prihvaena meu faki-
hima glasi:
Fikh je znanje o pojedinanim erijatskim propisima od
kojih je svaki izveden iz sebi svojstvene argumentacije.
Da bi se bolje razumjela definicija fikha, neophodno je da
se obrati panja na sljedee:
1. ta se podrazumijeva pod znanjem? Pod znanjem se ne
podrazumijevaju propisi koji potpuno i sigurno odgovaraju
zbilji. Znamo da u nekim sluajevima dva mudtehida imaju
potpuno razliita miljenja o jednom pitanju. Prema tome,
sigurno je da oba propisa ne mogu biti Boiji propis te otuda
ni znanje o ovom konkretnom propisu ne moe biti znanje
zbilje, ve je to znanje steeno vjerodostojnim metodom pot-
vrenim od strane Zakonodavca.
2. Pod propisima se podrazumijevaju utvrene norme
koje je Sveti Zakonodavac proglasio za razliite teme i sub-
jekte, a obznanjeni su posredstvom Boijeg Poslanika s.a.v.a.
i njegovih nasljednika. Tu spadaju, naprimjer, vadibi (far-
zovi), mekruhi, harami, uvjetovanost uvjeta, partikularnost
dijelova subjekata propisa itd.
3. Pod pojedinanim propisima ne podrazumijeva se
poznavanje obaveznosti namaza ili posta za jednoga musli-
mana jer to spada u nunosti vjere i kao takvo nema potrebe
za idtihadom.
4. Argumenti propisa upravo su izvori propisa, a oni su:
a. Knjiga (asni Kur'an) je huddet, tj. dokaz u njego-
vom spoljnjem znaenju. On ini boju kojom je proet cijeli
iijski fikh.
15
b. Sunnet djelo, rije i takrir (preutno odobravanje)
Poslanika s.a.v.a. i njegovih nasljednika.
c. Idma' (saglasnost miljenja fakiha, to nam govori i
otkriva miljenje bezgijenoga Poslanika).
d. Razum (onaj razum koji stupa na scenu nakon Knjige,
Sunneta i idmaa). Racionalna presuda kod propisa je vjero-
dostojna kada je utemeljena na istom razumu, kao to je to u
sluaju nune povezanosti izmeu vadiba i njegovog pretho-
deeg uvjeta ili nemogunost istovremenosti zapovijedi i
zabrane po jednom pitanju.
Naravno, fakihi u svojim argumentacijama koriste i druge
dokaze, s tim da te argumentacije ili ukazuju i otkrivaju mil-
jenje i takrir bezgrijenoga, kao to je sire muteare, ili je nji-
hovo miljenje utemeljno na nekom razumnom principu.
Ehli-sunnetski uenjaci pored ovih dokaza u svojim argu-
mentacijama koriste i:
a. Fikhsku analogiju ( _+- '-), na nain da uporeivan-
jem dviju slinih tema propis poznate teme pripisuju ne-
poznatoj.
b. Istihsan ('~=-~), djelovanje u skladu sa partikularnim,
tj. pojedinanim interesom naspram openitog dokaza.
c. Musalehe mursele ( ~~ ='-~), djelovanje u skladu
sa interesima koji nisu navedeni u erijatu.
d. Feth ve sedd zeraje ( _- ~~ _-), djelo koje je sred-
stvo i uvod u haram djelo smo je haram i kao takvo treba ga
sprijeiti. Takoer, svako djelo koje je uvod u neki vadib i
mustehab treba primijeniti.
e. 'urf (=) - obiaj.
Neki od ovih principa u iijskom fikhu su odbaeni, kao to
je fikhska analogija, dok su isti korisni jedino za stjecanje
sumnje ili mogue opcije nekog Boijeg propisa, a mogunost
Uvod u fikh
16
i sumnja ne mogu biti vjerodostojan izvor i dokaz, to i
Kur'an potvruje:
= ~ - - ` =
Pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini. (Junus, 36)
Osim u sluaju kada se pretpostavka oslanja na vjerodostojan
dokaz iz Knjige i Sunneta .
5. Pod tim to je reeno u definiciji fikha da je svaki
propis izveden iz posebne argumentacije misli se da je svaki
dokaz posebno izveden iz spomenutih izvora erijata, a ne na
nain da mukallid (onaj koji slijedi mudtehida) kae da je
odreeni propis takav zato to je to rekao najueniji mudte-
hid. Ustvari, to predstavlja jedan openit dokaz. Dakle, osoba
koja poznaje sve propise iz fikhske risale jo uvijek nije fakih.

Podjela propisa
Reeno je da je fikh znanje o pojedinanim erijatskim
propisima, a svaki od njih izveden je iz sebi svojstvene argu-
mentacije. Nakon to je rasvijetljena definicija fikha, treba
vidjeti kakvi su erijatski propisi i kako se dijele.
erijatski propisi imaju brojne podjele, uzimajui u obzir
razliite uglove posmatranja. Ovom prilikom ukazat emo
samo na neke od njih:
1. Sa stanovita ljudskog djelovanja, erijatski propisi di-
jele se na teklifi (_---) i vad'i (_-).
a. Propisi teklifa su ona skupina Boijih odreenja koja se
tiu ljudskih djela, a to su vudub, hurmet, kerahet, istihbab i
ibahe. U Islamu nijedno ljudsko djelo ne izlazi izvan okvira
ovih pet presuda.
17
Vadib znai da treba uraditi neko djelo, kao to su namaz i
post.
Haram znai da ne treba uraditi djelo, tj. obavezno ga treba
napustiti. Tu spadaju nepravda, laganje, pijenje alkohola itd.
Mustehab znai da je neto dobro uraditi, a ako se i ne
uradi, ne povlai za sobom kaznu, kao to je sluaj sa muste-
hab namazima.
Mekruh znai da je neto bolje ne uraditi, a ako se uradi, ne
povlai za sobom kaznu, kao npr. razgovor u damiji.
Mubah znai da je injenje ili neinjenje nekog djela pot-
puno jednako, u mubah spada veina ovosvjetskih poslova.
b. Propisi vad'i su ustanovljene norme koje se ne odnose
direktno na ljudsko djelo. U njih spada sljedee:
Brak ako se ispune svi uvjeti izmeu mukarca i ene i
proui siga vjenanja, izmeu njih se uspostavlja brani od-
nos po Boijoj presudi.
Vlasnitvo u kojim sluajevima osoba biva vlasnikom
nekog imetka, a u kojim ne.
Uvjetovanost da li je oeva dozvola uvjet za ispravnost
braka kerke ili ne?
Ispravnost npr. u kojem sluaju je ispravan kupoprodajni
ugovor.
Neispravnost npr. u kojem sluaju nije ispravno vjeanje
ija je siga ve prije prouena, i tome slini propisi.
2. Propisi sa stanovita pitanja da li ih je Sveti
Zakonodavac direktno ustanovio ili ne dijele se na ta'sisi (
_~-~'-), tj. uspostavljeni i imda'i ( '-~ ) - tj. ratificirani.
a. Propis ta'sisi je onaj propis koji nije postojao meu lju-
dima u drutvu, ve ga je prvotno Zakonodavac ustanovio,
kao to je namaz, post, had sa svojim posebnim propisima,
Uvod u fikh
18
dihad, obaveze u vezi sa ishranom, lovom, klanjem ivotinja
itd., ili propisi kao to su nasljedno pravo, politika, sudstvo
itd.
b. Propisi imda'i jesu oni propisi koje nije direktno
ustanovio Sveti Zakonodavac u Kur'anu, ve potjeu iz
drutva, prijanjih erijata, razuma, pa ak i da su ga ustano-
vili neki drugi narodi, a Sveti Zakonodavac ih je potvrdio i
prihvatio, kao to su: obaveznost zahvalnosti na blagodatima,
obaveznost pokoravanja Bogu i Poslaniku, to i razum zaklju-
uje, ili vjerodostojnost povjerljive predaje itd.
Prema tome, nije ispravna dahilska fanatinost koju po-
jedinci ispoljavaju pretpostavljajui da su svi islamski propisi
ta'sisi i nije dostojno ni dozvoljeno da Islam preuzima propise
iz drugih vjera. Upravo je situacija oprena ovom miljenju.
Ako Islam ne preuzima propise iz drugih vjera, to je u suprot-
nosti sa metodom razumnih i kur'anskoj zapovjedi.
- ~= - - - - ~ -~ - - ~
Oni koji sluaju govor i slijede ono najljepe u njemu.
(Ez-Zumer, 18)
Od ovoga je vie neznalaki stav nekih intelektualaca koji
ak i po pitanju nunih i oiglednih propisa i naela Islama
nastoje umjesto njih preuzeti principe drugih vjera ili iste
pripisati njima.
3. Propisi mevlevi (~) i iradi ('~)
a. Propisi mevlevi oni su propisi koje Zakonodavac moe
propisati svojim robovima jer su rob i ono to on posjeduje u
apsolutnoj vlasti Gospodara.
b. Propisi iradi su oni propisi i one zapovijedi koje Zako-
nodavac ustanovljava da bi njima uputio ka propisu razuma,
fitreta ili interesa. Naprimjer, prenesena je predaja u kojoj se
19
govori o zahlaenju odnosa izmeu ene i mua iz nekog
razloga, da bi na kraju ena ak i otila iz kue. Poslanik joj je
naredio da se vrati kui svoga mua. ena pritom ree: Da li
mi to nareuje, o Boiji Poslanie? (Njen govor odaje da je
Poslanikove rijei razumjela kao bespogovornu zapovijed.)
Poslanik na to ree: Ne, ja samo posredujem. (Poslanik u
odgovoru eli istai da njegova zapovijed nije mevlevi, tj. sa
poloaja bezuvjetne pokornosti, ve jedino s ciljem ouvanja
porodinih odnosa.) Takoer, od primjera iradi propisa jeste
zapovijed na pokornost Bogu, Poslaniku i Ulul-emr ili kao to
su verbalne i odgojne zapovijedi.
4. Stvarni (_) i spoljni ('=) propisi
a. Stvarni (_) propisi su postojani propisi, bilo da
mukellef (izvrilac) zna za njih ili ne zna. Naprimjer, Sveti
Zakonodavac je rekao:
` ` ' -- ` ~-~ ~ = ' ~ - - ~' - ~ ' + - ' -
= - - - - - -=' ' =- ~ . ~ = ~ =
O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su od-
vratne stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite da
biste postigli to elite. (El-Maida, 90)
Ovim ajetom Zakonodavac je vino proglasio odvratnim i
haramom. Dakle, u ovakvoj situaciji znala osoba ili ne znala
da li je odreena tenost vino ili ne, znala ili ne znala da je
vino haram, u bilo kojem sluaju zabranjenost vina i njegov
status nedaseta (neisti) postojan je i ne mijenja se. Naravno,
ako ovjek ne zna da je odreena tenost vino a popije je,
jedino u tom sluaju bit e opravdan i nee zbog toga biti
kanjen.
b. Spoljni ('=) propis ustanovljen je za osobu koja ne
poznaje stvarni propis. Ovaj propis ustanovljava se jednim
nizom fikhskih metoda ( '~ -~= -) da bi ovjek znao
Uvod u fikh
20
ta da radi u odreenoj novonastaloj situaciji gdje se ne moe
ustanoviti stvarni propis. Naprimjer, ovjek je kupio meso, ali
ne zna da li je ono od ivotinje koja je erijatski zaklana, to
bi znailo da je halal, ili nije erijatski zaklana, to bi znailo
da ga nije dozvoljeno jesti? Za rjeenje ovoga sluaja treba se
obratiti jednom pravilu u metodologiji fikha i naelu da je
meso sa muslimanskoga bazara halal. Dakle, potpuno je jasno
za ovjeka da se odredi u ovom sluaju. Jedino to treba jeste
da se vidi gdje je kupio to meso ako je sa muslimanskoga
bazara, bit e halal, a ako nije, bit e haram.
erijatski propisi imaju i druge podjele koje treba traiti u
knjigama koje ovu temu opirno tretiraju.

21

TEMA NAUKE FIKHA

Poznato je da tema nauke fikha jeste djelo mukellefa (iz-
vrioca). S obzirom na to da je vjera dola radi ostvarenja
ovjekove sree koju karakteriziraju razliita stanovita eg-
zistencije, zbog toga i vjera treba imati razliite ureene
aspekte, iji dijelovi, istovremeno dok su u jednoj loginoj
povezanosti, trebaju slijediti jedan isti cilj. Podjela vjerskih
uenja ne treba biti takva da svaki njen dio slijedi poseban
cilj, kao to je to sluaj u drugim naukama.

Vrijednost poloaja fikha u islamskom uenju
(Tri podruja spoznaje u islamskom promiljanju)
1. Najvaniji aspekt vjere jeste akaid, tj. vjerovanje u
skriveno, kao to je vjerovanje u Boga, meleke, poslanstvo,
objavu, proivljenje itd. Kada je rije o ovoj dimenziji vjere,
od ljudi se ne trai znanje o spomenutim pitanjima, ve da
vjeruju u njih, jer njihova spoznaja nije mogua putem obi-
nih perceptivnih ula. Da bi se ova pitanja spoznala, potrebno
je posebno sredstvo unutarnje spoznaje koje svaki ovjek
posjeduje, no treba ga aktivirati. Upravo zbog toga pored
akaida u vjeri su uspostavljena druga dva ureenja i to
moralno-odgojno i erijatsko.
Uvod u fikh
22
2. Moralno i odgojno ureenje je izvor duhovnih vrlina i
mahana.
Ciljevi vjere:
a. spoznaja spomenutih potencijala;
b. podsticanje na primjenjivanje vrlina i njihovo prakti-
ciranje;
c. ustezanje od injenja nemoralnih djela.
Svi navedeni ciljevi u krajnjem imaju jedan zajedniki cilj -
proienje due.
3. erijatsko ureenje
Za ovjeka ustanovljeni propisi ogledaju se u dva podruja,
linom i drutvenom, suprotno uobiajenim sistemima prava
dananjice koji tretiraju samo drutveni aspekt ovjeka. Ono
to potkrepljuje gornju tvrdnju jeste mnotvo razliitih tema u
erijatu:
pitanja ibadeta;
pitanja vanjske obredoslovne istoe i higijene tijela;
pitanja drutvenih prava ovjeka, naprimjer kupopro-
daja, brani ugovor i razvod, kazneni zakon, sudstvo itd.;
pitanja ekonomije, kao to su vlasnitvo, prirodni resursi
(voda, ugalj, eljezne rude itd.);
neka od pitanja adaba komuniciranja ljudi koja su
ukalupljena u okvir zakona.
Mnoge erijatske teme, kao to su zekat i hums, imaju vie
aspekata. Mnotvo razliitih tema u erijatu dokaz je obim-
nosti ovoga dijela vjere. Po rijeima fakiha, nema nijednog
ljudskog djela, a da nije obraeno u erijatu.
Poloaj fikha u ova tri podruja:
Premda je akaid osnova vjere i jedini pokazuje put stvar-
noga spasa i reforme, i premda su ahlak i odgoj sredstvo pro-
23
ienja i u krajnjem sredstvo iskrenog prihvatanja imana i
njegove unutarnje spoznaje, fikh je u direktnoj vezi sa ljud-
skim djelima i eli ih usmjeriti u okviru vjere te ima zadatak
da rijei egzistencijalna pravna pitanja ljudi u drutvu.
Prema tome, fikh je najpojavniji dio vjere jer akaid nije
pojavan da bi se znalo ta ovjek krije u srcu, za razliku od
ljudskih djela, bilo da su ona utemeljena na nekom vjerovanju
ili ne; a s druge strane on je i najobimniji i najrasprostranjeniji
dio vjere jer su ljudska djela mnogobrojna, a svako djelo ovisi
o mudtehidovom razumijevanju na osnovu dokaza koji su
mu na raspolaganju, i pored toga, propis se mijenja ovisno o
uvjetima mjesta i vremena.
U svjetlu dosad navedenog, vidimo koliko je fikh raspros-
tranjeniji i obimniji od ostalih podruja vjere. Temeljno i do
sada ne prevazieno fikhsko djelo Devaher napisano je u
pedeset i tri toma i u njemu je cijeli fikh prikazan na argu-
mentiran nain.
O tome kako je mogue, koristei se fikhskim dokazima
izvoditi razliite zakljuke raspravlja se u metodologiji fikha (
- =).

Nadlenost fikha
Budui da fikh samo slijedi vjeru i jedan je njen aspekt, da
bi se razumjela nadlenost fikha, prije svega, treba razumjeti
nadlenost vjere, a da bi se razumjela nadlenost vjere treba
spoznati cilj vjere.
Cilj vjere:
Cilj vjere jeste da ovjeka izvede iz Ovoga prolaznoga
svijeta ka njegovom duhovnom savrenstvu i dovede ga do
poloaja Boijeg halife. Meutim, na ovom putu ovjek ima
Uvod u fikh
24
niz potreba i suoen je sa mnotvom prepreka. Da bi putnik
sretno zavrio svoje putovanje, prije svega treba vidjeti kakav
je stav vjere o ovim pitanjima.
Ljudske potrebe na Ovom svijetu mogu biti trovrsne:
1. Bioloke potrebe ishrana, prijevoz, spoznaja okoline
koja ovjeka okruuje itd.
2. Duhovne potrebe, koje su izvor dobra ili zla i uzrokuju
sklonosti ka moralnom ili nemoralnom ponaanju, kao to su
uljepavanje, elja za znanjem, poznavanje tajni prirode,
spoznaja ljudske uloge u ovom ureenju itd.
3. Drutvene potrebe, koje ne potiu iz prirode i due:
potreba za zakonima koji ureuju i poboljavaju meusobne
odnose, uzajamno pomaganje, podjela poslova, ureenje
porodinih odnosa, ekonomija, politika, vlast itd.

Opasnosti na ljudskom putu
U svakom podruju ljudskih potreba postoje i njima
svojstvene opasnosti.
1. U podruju biolokih potreba, potinjavanju prirode i
zadovoljavanja prirodnih potreba, postoje prepreke ije
je otklanjanje popraeno posebnim prirodnim opas-
nostima.
2. U podruju duhovnih i duevnih potreba i unutarnjih
spletkarenja postoji mnotvo nefsanskih sklonosti, od
kojih svaka zasebno predstavlja ozbiljnju prijetnju
ovjeku.
3. U podruju drutvenih potreba, takoer smo suoeni sa
neodgovarajuim pohlepama za imetkom i eljom za
moi, to opet predstavlja izvor mnogih drugih drut-
25
venih nemoralnosti koje, svaka po sebi, mogu izopaiti
ovjekov put ka poloajima ljudskosti.
U prvom podruju, napori da se podmire prirodne potrebe,
potini priroda i njeni elementi, ouva egzistencija te vodi
borba sa opasnostima koje prijete ovjeku ... - preputeni su
samome ovjeku jer mu je podaren razum i dovoljna sposob-
nost da se suoi sa spomenutim. ovjek treba svojom milju i
snagom zasnovati civilizaciju i stvoriti ivotna sredstva; ri-
jeju, treba se koristiti prirodom. Prema tome, ustanovljene
erijatske norme, openito gledano, ne obuhvataju ove slua-
jeve. ovjeku je u ovoj oblasti data sloboda.
ovjek je neobinom snagom razuma uspio rijeiti svoje
prirodne probleme. Stvaranjem novih i sve naprednijih sred-
stava prirodu sve vie kontrolira. Drugim rijeima, znanje i
iskustvo su dovoljni ovjeku da bi mogao djelovati u ovom
podruju. Na ovom putu ovjek je trebao biti toliko istrajan u
ispitivanjima i esto grijeiti da bi na kraju rijeio svoj prob-
lem. Ne postoji nikakav problem u tome to ovjeku treba i
hiljadugodinje iskustvo da bi neto ostvario na ovome polju,
budui da to nije u suprotnosti sa ciljem stvaranja ovjeka - tj.
njegovog usavravanja i stizanja do Boanskih savrenstava
koji su predvieni za ovjeka. Osnovna uloga vjere tie se
sluajeva gdje razum nije dovoljan i gdje postoji mogunost
zastranjenja sa Pravoga puta da uputi ovjeka ka istini.
Ukratko, ponaanje u sferi prirode obuhvaeno je
potvrujuim ustanovljenim erijatskim pravilima sve dok
nije imalo utjecaja na ovjekovu uputu i njegovo zdravlje,
osim u posebnim sluajevima kada njegovo tjelesno i duevno
zdravlje nije u opasnosti. U tim sluajevima stupa na snagu
zabrana, kao to je zabrana jedenja odreenih stvari itd.
U drugoj sferi ljudskog ivota, koja se tie duhovnih
sklonosti i potinjavanju due, nema mjesta razumskom pris-
Uvod u fikh
26
tupu, eksperimentu, pa prema tome ni grekama - da bi ovjek
pomou njih iskusio niz pogreaka i izveo niz zakljuaka - jer
postoji mogunost gubljenja ovjenosti na takvom putu.
Zbog toga, vjera pristie ovjeku u pomo, nudei mu ibadete
i druge line propise.
Ako u treoj sferi, znai drutvenom ivotu, drutveni od-
nosi budu u suprotnosti sa ciljevima vjere, onda oni uzrokuju
ovjekovo zastranjenje i padanje u zabludu. Upravo zbog
toga, ovjek u istoj mjeri ima mogunost i spasa i pada. asni
Kur'an u vezi sa ovim kae:
_ - -~ -' _ = - ' ~- ' '
Uistinu, ovjek se uzobjesti im se neovisnim osjeti.
(El-'Alek, 6-7)
Da bi proao putem savrenstva, ovjek ima potrebu za
sigurnim i zdravim okruenjem. Okruenje ispunjeno drut-
venom nepravdom i nemoralom uskrauje ovjeka za du-
hovno uzdizanje. Zbog toga je vjera koja ne uzima u obzir i
koja ne razmatra ljudske aktivnosti u ovom segmentu man-
jkava.
Naravno, treba imati na umu da veina erijatskih propisa
za ove sluajeve ima imda'i i tretman - tj. ispravljajui, a ne
ta'sisi (_=-=--). erijat je u ovim sluajevima vie panje
posveivao ispravljanju i dotjerivanju uspostavljenih drut-
venih normi, kao to su propisi branog ugovora itd.
Sve to je do sada reeno odnosilo se na pojanjenje
nadlenosti vjere, a i fikh, shodno svojoj ulozi u vjeri, ima
istu nadlenost.

27
Dva pogrena pojanjenja nadlenosti fikha
1. Miljenje o nadlenosti fikha u kojem se otilo u pret-
jerivanje
Zastupnici ovog stava dre da su svi aspekti i podruja
ljudskog ivota u nadlenosti Zakonodavca erijata i u tome
nema mjesta razumu. Za poklonike tog miljenja svojstveno
je da ovjeka uope ne smatraju dostojnim da sam moe
urediti svoj ivot.
2. U pitanju je liberalno miljenje o nadlenosti fikha
koje olahko pristupa ovoj tematici i potie od modernih
muslimanskih intelektualaca.
Prema ovome, nadlenost i erijatsko zakonodavstvo od-
nose se samo na mjerila opih i linih vrijednosti, a ovjek je
u njihovoj primjeni i prakticiranju slobodan. Ovakvu sliku o -
Islamu prikazuju krani danas. Montesquieu (Monteskije) u
18. st., pod utjecajem kranskog nauka, tvrdi da je za vjeru
slabost da ima kazneni zakon i kae da vjera, budui da ima
posla samo sa duom, ne treba duu vjernika isprljati ovim
zakonima.

Poloaj poznavanja fikha i drutveni poloaj fakiha
Nakon to se razjasni vrsta fikhskog uenja treba razumjeti
i njegovu posebnu nadlenost i pri tome ne pretjerivati ni u
jednu stranu, kao to je i ranije prikazano.
Naravno, fakih kao poznavalac fikhskog uenja koje se
veinom odnosi na praktino djelovanje ljudi u svakodnevnici
ima posebno i istaknuto mjesto u drutvu, tako da, ustvari,
vostvo i upravljanje drutvom uzima u svoje ruke. Budui
da zakljuuje i izvodi erijatske propise iz vjerskih izvora, on
Uvod u fikh
28
preuzima odgovornost za drutvo. Zbog svega reenog, fakih
u drutvu ima posebnu harizmu koju drugi mislioci nemaju.
Sve ovo vrijedi za jednog fakiha kada dospije do poloaja -
merdijata, tj. onoga kome se narod obraa za rjeenje svojih
problema, a prije toga njegova vrijednost je kao i vrijednost
ostalih naunika i mislilaca.

Razlika izmeu fetve i ihtijata
Fetva je izriit stav mudtehida po nekom pitanju, a ihtijat
je sluaj kada mudtehid iznosi svoje miljenje, ali s odre-
enim oprezom, a ne izriitim nametanjem stava. Imamo
primjer uenja etiri tesbiha na treem i na etvrtom rekatu u
namazu. Oprez je da se oni izgovore tri puta.
Moe se desiti da je miljenje mudtehida iskazano kao
oprez i njemu ne prethodi niti ga slijedi fetva. Tu govorimo o
ihtijat-vadibu ili o obaveznom oprezu. U nekim sluajevima
mudtehid umjesto da iznese svoje miljenje o nekom pitanju
moe kazati sljedee: Ima mjesta razmiljanju..., Postoji
odreena nedoumica..., ili: Ovo je pitanje diskutabilno. U
ta tri sluaja mi moemo napustiti svog mudtehida i obratiti
se onome ko je za stepenicu nii od njega. Znai, ako smo
izabrali da slijedimo najuenijeg i ako on svoje miljenje
iznese na jedan od ova tri naina, mi se moemo za miljenje
obratiti mudtehidu koji je po znanju iza njega, bez obzira da
li je miljenje toga drugog mudtehida kojem se obraamo
isto ili drugaije.
Ukoliko mudtehid kojeg mi slijedimo svoje miljenje o
odreenom pitanju iznese u obliku fetve, bez obzira da li je uz
tu fetvu naveo i oprez u tom pitanju, mi smo duni slijediti
njegovu fetvu. Ukoliko mudtehid kojeg mi slijedimo umre,
29
mi moemo slijediti drugog najuenijeg mudtehida po nekim
ili svim pitanjima propisa.
Zanimljivo je sljedee pitanje: Ukoliko je moj mudtehid
preselio i ja slijedim u nekom pitanju drugog, ivog, mudte-
hida, da li se nakon toga mogu po tom istom pitanju u kojem
sam slijedio ivog mudtehida vratiti slijeenju fetve onoga
koji je preselio? Naprimjer, ja slijedim mudtehida prema i-
joj fetvi je dovoljno jednom kazati etiri tesbiha u namazu i
nakon to je on preselio poeo sam slijediti drugog, ivog
mudtehida, a njegovo miljenje je da treba tri puta izgovoriti
ta etiri tesbiha. Da li se ja mogu ponovo vratiti na miljenje
svog mudtehida koji je preselio ili ne?
Ovdje se mogu javiti dva sluaja. U prvom sluaju, ako je
miljenje ivog mudtehida (onoga kojeg smo naknadno po-
eli slijediti), praeno sa oprezom, te ako on kae: iz opreza
treba izgovarati tri puta, u tom sluaju nismo duni nastaviti
slijediti ga, jer njegovo miljenje nema karakter izriite fetve i
moemo se vratiti na slijeenje onog mudtehida kojeg smo
ranije slijedili.
U drugom sluaju, ako ivi mudtehid po ovom pitanju
ima izriitu fetvu i ne spominje nikakav oprez, onda smo
duni nastaviti slijediti njega.
Znai, moemo se vratiti slijeenju mudtehida koji je
preselio ukoliko miljenje ivog mudtehida nema karakter
ihtijat-vadiba, izriite predostronosti.
to se tie stjecanja znanja o pojedinim propisima koji se
tiu nekih ivotnih pitanja, neki misle da im je lake to
manje znaju, to, naravno, nije ispravno. tavie, ne uiti po-
jedine propise, a imati priliku za to, strogo je zabranjeno
(haram). ovjek je duan provesti one propise koji mu na-
jee trebaju u ivotu i vadib (farz) mu je nauiti ih.
Uvod u fikh
30
U jednom hadisu se kae:
Teko svakom muslimanu koji u svakoj sedmici ne odvoji
jedan dan za duboko promiljanje o svojoj vjeri (pitanjima
koja se tiu njegove vjere).
Promiljanje o pitanjima vjere, bilo da se radi o akaidskim
pitanjima bilo o pitanjima ahlaka ili o fikhskim propisima,
dunost je svakog muslimana. Ovdje spadaju i oni praktini
propisi koje je ovjek duan nauiti, barem oni koji mu na-
jee trebaju u ivotu.

Kako da postupi ovjek kada se suoi sa nekim pi-
tanjem u trenutku kada nema nikoga od koga bi do-
bio miljenje?
Sljedee pitanje koje emo obraditi jeste sluaj kada se
ovjek suoi sa nekim pitanjem, odnosno kad se nae u nekoj
prilici gdje je potrebno da zna kako da postupi, ali u tom
trenutku nema nikoga od koga bi dobio miljenje, niti ima
ikakvu knjigu gdje bi mogao to proitati. Znai, ne poznaje
propis koji mu je potreban da bi postupio kako treba. U tom
sluaju moe se raditi o tri razliita sluaja.
Prvi sluaj je ako to pitanje nije hitno i okolnosti su takve
da ovjek moe saekati da pronae pravo rjeenje.
Drugi sluaj je da ne moe ekati, ve mora odmah izvriti
neto. U tom sluaju opet imamo dvije mogunosti. Prva je da
moe uraditi neto iz opreza. Naprimjer, ako smo izali iz
grada i ne znamo da li namaz trebamo klanjati skraeno ili ne.
U tom sluaju moemo iz opreza klanjati dva rekata pa onda
klanjati etiri rekata ili obrnuto tako da budemo sigurni da
smo izvrili svoju obavezu (jedan od ta dva namaza bio bi is-
pravan). A ako je situacija takva da se ne mogu uraditi dvije
31
stvari, onda moramo izabrati jednu, bez obzira to smo u ne-
doumici ta je ispravno i kako treba postupiti. Kasnije, im se
steknu uslovi, moramo se informirati (bilo preko knjige, bilo
preko uenjaka) jesmo li ispravno postupili u tom sluaju.
Ako smo postupili ispravno, uredu je, a ako nismo, moramo -
ispraviti svoju greku i uraditi to onako kako smo trebali.
Moe se desiti da neko prenese nekoj drugoj osobi fetvu
nekog mudtehida i da kasnije taj mudtehid promijeni svoju
fetvu po istom tom pitanju. Kakva je dunost onoga ko je
prenio fetvu? Mora li on svakome kome je kazao fetvu rei da
je mudtehid promijenio svoje miljenje? U tom sluaju taj
ovjek, naravno, nije duan ponovo traiti i obavjetavati sve
ljude.
U sluaju kada neko nekome saopi fetvu nekog mudte-
hida, ali nenamjerno pogrijei u tome, ukoliko su dostupni
ljudi kojima je prenio fetvu, duan ih je obavijestiti o svojoj
greci, a ukoliko ne moe stupiti u kontakt s njima, onda nije
duan. Naravno, ne moemo svakoga, na bilo koji nain, pi-
tati za fetvu nekog mudtehida. Postoje etiri osnovna naina
da saznamo fetvu nekog mudtehida. Prvi je da ujemo iz-
ravno od njega, drugi je da proitamo u njegovoj risali, trei
je da nam kau dva pravedna ovjeka i etvrti je da nam kae
jedan pouzdan ovjek (neka osoba za koju znamo da je isk-
rena i da poznaje ta pitanja).
Treba dodati i da je poznavanje te tematike jedan od uz-
roka da mi steknemo povjerenje u neku osobu. Pored moral-
nih odlika neke osobe, jedan od osnovnih uzroka da se pouz-
damo u nju jeste injenica da ona poznaje fikh. Jedan od iz-
vora za nas moe biti i pojava da je meu ljudima iroko
raireno neko miljenje o fetvi mudtehida u odreenom pi-
tanju. Meutim, danas postoje mnogi drugi izvori saznanja
kao to su mediji, internet i drugo, tako da svako moe pos-
Uvod u fikh
32
jetom web stranici odreenog mudtehida saznati njegovu
fetvu po nekom pitanju.
Posljednje pitanje koje emo ovdje razloiti jeste pitanje
nepoznavanja propisa o taklidu. Postavlja se pitanje ukoliko
neko nije znao da treba slijediti nekog merde-i taklida u iz-
vravanju propisa, kada sazna za to, ta biva sa svim njego-
vim djelima koja je obavio prije tog saznanja?
Nain na koji je takav ovjek izvrio djela usporedit e se
sa miljenjem mudtehida kojeg sada hoe slijediti ili sa fet-
vama mudtehida koji nije iv, ali je bio iv dok je izvravao
te propise pa je i njega mogao slijediti. Ako se pokae da je
izvravao propise ba prema fetvama mudtehida kojeg hoe
slijediti ili koji je preselio a mogao ga je slijediti, onda je sve
uredu. A ako se njegova djela i njegove odluke ne podudaraju
sa miljenjem mudtehida, onda je duan to nadoknaditi. U
sluaju promjene mudtehida nije potrebno nadoknaivati
ono to se radilo po fetvama prethodnog mudtehida.

Ne moe se slijediti mudtehid koji nije iv
Ne moe se slijediti mudtehid koji je preselio na Ahiret.
Dakle, ako je nekome postalo obaveza da slijedi mudtehida
(npr. postao je punoljetan), on ne moe poeti slijediti nekog
mudtehida koji je ve umro zbog toga to se problemi i pi-
tanja jedne generacije razlikuju od pitanja i problema pre-
thodne ili naredne generacije.
Ako je ovjek slijedio jednog mudtehida nekoliko godina,
a on je nakon nekog vremena umro, da li je duan nastaviti
slijediti tog mudtehida ili e slijediti drugog, ivog mudte-
hida? Miljenje imama Homeinija je da moe i dalje slijediti
umrlog mudtehida. Meutim, drugi mudtehidi kau da se
moe nastaviti slijediti umrli mudtehid, ali samo u pitanjima
33
u kojima ga se slijedilo dok je bio iv, a ako se pojavilo neko
novo pitanje, u tom sluaju mora se slijediti ivi mudtehid.
Naprimjer, nekoliko godina slijedili smo nekog mudte-
hida, ali za to vrijeme nismo putovali pa ne znamo kakav je
propis za musafira. Nakon nekog vremena taj mudtehid je
umro, a mi hoemo da idemo na putovanje. Miljenje imama
Homeinija je da i u ovom sluaju moemo slijediti mudte-
hida kojeg smo i ranije slijedili, dok drugi mudtehidi misle
da u ovom pitanju moramo slijediti novog ivog mudtehida,
ali trebamo pogledati i kakvo je po tom pitanju miljenje
mudtehida kojeg smo ranije slijedili.
Mi po preseljenju naeg mudtehida odmah moramo nai
drugog i slijediti ga, a ako taj novi mudtehid ima miljenje
da moemo nastaviti slijediti starog umrlog mudtehida, onda
emo nastaviti slijediti umrlog mudtehida po svim pitanjima,
a ako ne dozvoli, onda emo, naravno, poeti slijediti njega ili
nekog drugog, ivog mudtehida.
Ako je mudtehid koji je preselio dozvolio da bude slijeen
i poslije smrti, onda ga moemo nastaviti slijediti. Bitno je i
da ivi mudtehid dozvoli slijeenje mudtehida koji je umro.
Ako na ivi mudtehid kae da moemo slijediti umrlog
mudtehida, mi trebamo provjeriti ta umrli mudtehid kae o
tome. Ako i on kae da moe biti slijeen, onda mi njega sli-
jedimo po svim pitanjima, a ako kae da se moe slijediti
samo u onim pitanjima u kojima je slijeen dok je bio iv,
onda emo ga slijediti samo u tim pitanjima.

Uvod u fikh
34

PRAKTINI PROPISI (AHKAM)

to se tie praktinog ahkama, on ne moe izai iz okvira
ovih pet mogunosti: vadib, mustehab, mekruh, mubah i
haram. U praktinom ahkamu Allah kae sljedee: Ovaj
posao morate raditi, a ovaj posao ne smijete raditi.
Allah o tome, takoer, kae: Uradi ovaj posao, ali ako ga
ne uradi, nee biti kanjen (mustehab), ili kae: Nemoj
initi ovo, ali ako uini, nee biti kanjen (mekruh). Na-
ravno, svaka od ovih stvari, ako bude uvod u haram, sama po
sebi bit e haram.
Konvencionalni ahkam nema veze sa praksom. Naveden je
primjer braka. Ako brani ugovor bude izvren na odreeni
nain, onda je ispravan. Vid konvencionalnog ahkama
moemo prikazati u sljedeem primjeru: Djevojka se ne moe
udati bez dozvole oca. Ukoliko je neko sklopio ugovor iz-
meu djevojke i nekog mladia bez oeve dozvole, taj ugovor
nije validan, ali ako je taj ugovor izvren sa oevom dozvo-
lom, onda je on valjan. Ova vrsta propisa nije kao statini ah-
kam gdje Allah kae: Ovo uradi, a ovo nemoj uraditi!
Spomenuti propis konvencionalan je, tj. dogovor je meu lju-
dima. Jedan dio konvencionalnog ahkama jeste ispravnost. Za
ovu vrstu ahkama Allah je rekao: Ovo je ispravno, a ovo
nije. Ovo bi bila jedna podjela ahkama.
35
Druga podjela ahkama odnosila bi se na od Boga
ustanovljene propise. Ustanovljeni propisi su oni koje je Allah
putem svog Poslanika po prvi put ustanovio. Takvi su, prim-
jerice, post ili namaz u ovom poznatom obliku. Neki od
propisa samo su potvrda propisa koji su prije postojali.
Naprimjer, obiaj je zahvaliti se onome ko te nahrani, a taj
obiaj nije Islam donio, ve je on bio utemeljen i ranije.
Kur'an u 6. ajetu sure El-Hudurat kae:
- - - - ' - - - ~' ' = - ~' - ~ ' + - ' -
O vjernici, ako vam doe neki grenik sa vijeu, do-
bro je provjerite!
A ljudi su tako postupali i prije Islama. Znai, ovaj obiaj
je i prije postojao, a Allah d.. i poslanik Muhammed s.a.v.a.
su ga samo potvrdili.

Karakteristike daferijskog fikha
Prije svega, treba rei da je daferijski mezheb, prije nego
to je posebna fikhska kola, akaidsko uenje i poseban metod
razmiljanja utemeljio na nizu vjerodostojnih predaja koje
prenose i iije i sunije, kao to je i predaja sekalejn od
Poslanika s.a.v.a., kojom je pozvao muslimane na slijeenje
Kur'ana i njegove asne porodice nakon sebe. Ova skupina
predaja ispravnih seneda (lanaca prenosilaca,) prihvaenih od
strane obiju islamskih struja, sunija i iija, zajedno sa histori-
jskim, filozofskim i teolokim argumentacijama ini temelj
ovog islamskog pravca.
Na osnovu onoga to je reeno, nastale su razlike izmeu
ova dva islamska pravca u fikhu, ija i sunija, a u nastavku
emo ukazati na neke karakteristike koje odlikuju daferijski
fikh.
Uvod u fikh
36
1. Povezanost fikha Ehli-bejta sa Poslanikom s.a.v.a.
Osnovna razlika izmeu fikha Ehli-bejta i ehli-Sunneta
ogleda se u razumijevanju Sunneta Poslanikovog i fikhskih
izvora. Ehli-Sunnet Poslanikove predaje preuzima od ashaba,
za razliku od iija koji su Poslanikove predaje sakupili putem
Ehli-bejta. S druge strane, Ehli-sunnet u svom fikhu slijedi
miljenja nekolicine fakiha iz Medine i Iraka, dok iije slijede
miljenja samo imama Ehli-bejta, a posebno estoga imama,
Ebu-Abdullaha Dafera ibn Muhammed Es-Sadika, zbog ega
se fikh iija i naziva daferijskim.
Na koji je nain fikh Ehli-bejta povezan sa Poslanikom?
Po miljenju i sunija i iija, Poslanik s.a.v.a. ulagao je ve-
liki trud u odgoju i pouavanju imama Alija, o emu je i sam
Ali a.s. govorio u jednoj svojoj hutbi:
...A ja sam ga slijedio poput deveta koje slijedi trag ma-
jke svoje. Svaki dan mi je pokazivao, u obliku znamenja, neke
od osobina svojih i nareivao mi je da ih slijedim. Svake
godine odlazio je u osamu na Hiru, gdje sam ga gledao, a gdje
ga niko drugi gledao nije. Tada Islam nije bio prisutan ni u
jednoj kui do u kui Poslanika Boijeg mir i blagoslovi
Boiji neka su na nj i porodicu njegovu! i Hatide. Bio sam
trei poslije njih dvoje. Gledao sam svjetlost Objave i Poruke
i udisao sam miris vjerovjesnitva.
Kada je Objava sputena njemu mir i blagoslovi Boiji
neka su na nj i porodicu njegovu! uo sam cviljenje e-
jtanovo. Tada rekoh:
O Poslanie Boiji, kakvo je to cviljenje? A on odgovori:
To je ejtan koji je izgubio nadu svaku da e mu se robovati!
Ti zaista uje to ja ujem, i vidi to ja vidim, osim to
37
uistinu nisi vjerovjesnik, ve si doista opunomoenik (vezir), i
ti si, zasigurno, u dobru.
1

Sulejman ibn Kajs prenosi predaju od imama Alija istoga
sadraja, s tim to je neto saetija:
Tako je bilo, uvijek kada sam pitao Poslanika Boijeg
s.a.v.a., davao mi je odgovor. Ako bih iscrpio sva pitanja, on
bi poinjao govoriti. Nijedan ajet nije njemu sputen, danju ili
nou, na uzvisini ili u dolini, o Dunjaluku i Ahiretu, o Den-
netu i Dehennemu, o svjetlosti i tami, a da mi ga nije prouio
i izdiktirao, a ja sam ih zapisivao svojom rukom. Pouavao
me je njegovom te'vilu, tefsiru, ajetima jasnim i manje jasnim,
posebnim i opim, kako je objavljen, povodom ega je ob-
javljen do Sudnjega dana. Potom bi uio dovu da mi Allah
podari razumijevanje i pamenje tako da nisam zaboravio ni-
jedan ajet iz Kur'ana.
2

Prisnost imama Alija sa Boijim Poslanikom ila je do te
mjere da je Poslanik vie puta rekao:
Ja sam grad znanja, a Ali je kapija toga grada.
Ovu predaju prenijele su desetine velikana. Nakon to navodi
ovu predaju, Hafiz ibn Jusuf Kondi afei kae:
Uenjaci meu ashabima i tabiinima bili su stava da je
Ali bio iznad ostalih po svom govoru, znanju, otroumnosti,
mudrosti i ispravnom miljenju prilikom suenja. Ebu Bekr,
Omer i Osman, kao i drugi ashabi, savjetovali bi se s njim.
Prilikom prihvatanja i odbijanja nekog govora, uzimali su
njegovo miljenje. Bio je poznat po mnotvu znanja i vrlina,
nadmonosti razuma njegova i ispravnosti zakljuivanja. I
predaja koja govori da je on kapija poslanikoga grada nije

1
Nehdul-belaga, govor 190.
2
Besairud-deredat, str. 198.
Uvod u fikh
38
pretjerivanje. Njegov poloaj kod Gospodara, Poslanika i
vjernika uzvien je.
1

Ukratko, znanje koje je Poslanik prenosio Aliju, a on za-
pamtio i zapisao, u cjelosti se nalazi kod imama Ehli-bejta.
Da bismo dokazali ovu tvrdnju, prvo emo navesti predaju iz
iijskih izvora, a potom dokaze od uleme ehli-Sunneta .
Kulejni u knjizi Usule-Kafi prenosi predaju od Ebu Basira:
Otiao sam do imama Sadika a.s. i pitao ga: Imam pi-
tanje. Da li neko ovdje uje na govor? On odgovori: Ne.
Podigao je zavjesu koja je odvajala ovu sobu od druge, pogle-
dao u nju i rekao: O Ebu Muhammed, pitaj ta god hoe!
Rekao sam: Tvoji sljedbenici (iije) prenose predaju da je
Poslanik pouio Alija jednoj kapiji znanja iz koje mu se ot-
vorilo hiljadu drugih kapija. Ree: O Ebu Muhammed,
Boiji Poslanik s.a.v.a. pouio je Alija hiljadama kapija
znanja iz kojih se otvara drugih hiljadu kapija. Rekao sam:
Tako mi Boga, to je upravo ono znanje (potpuno znanje koje
je svojstveno jedino Ehli-bejtu). Ebu Basir u nastavku kae:
Imam na trenutak zamiljeno udari svojim tapom po zemlji
i ree: To je zaisigurno znanje, ali ovo nije ono znanje. Po-
tom ree: O Ebu Muhammed, kod nas je Dame, a ta ljudi
znaju ta je to Dame? To je sahifa (list) duga sedamdeset
Poslanikovih lakata i na njoj je ispisan Poslanikov diktat, ru-
kom Alija, u kojem je zabiljeen svaki halal i haram. U njemu
postoji sve za im ljudi imaju potrebu, pa ak i otkup za ogre-
botinu na tijelu. Tada isprui ruku prema meni i ree: Da li
dozvoljava da odem? Rekao sam: Ja sam tvoje vlasnitvo,
uradi ta god eli. Potom stisnu moje tijelo i ree: ak i ot-
kup ovog stiska. U ovom stanju pokaza se ljutit. Rekao sam:

1
Hafiz b. Jusuf Kondi afei: El-Kefaje, str. 98-102
39
Tako mi Boga, to je upravo ono znanje. On ree: To je
zasigurno znanje, ali ni ovo nije ono paravo znanje.
Nekoliko trenutaka je utio da bi potom rekao:
Kod nas je Dafr, a ta ljudi znaju ta je Dafr? Upitao
sam: ta je Dafr? Rekao je: To je posuda od koe. U njoj
je znanje poslanika, nasljednika i uenjaka Beni Israila.
Rekao sam: E to je ono pravo znanje. Ree: To jeste
znanje, ali ni to nije ono znanje.
Potom je utio nekoliko trenutaka i ree:
Kod nas je Fatimin mushaf, a ta ljudi znaju ta je Fatimin
mushaf? Pitao sam: ta je Fatimin mushaf? Ree: To je
Mushaf koji je tri puta vei od Kur'ana, ali, kunem se Bogom,
u njemu nema ni jednoga slova iz Kur'ana. Rekao sam:
Tako mi Boga, to je ono znanje. On ree: To je zasigurno
znanje, ali nije ono znanje.
Nekoliko je trenutaka utio, a potom ree: Kod nas je
znanje onoga to je bilo i onoga to e biti do Sudnjega dana.
Rekao sam: Tako mi Boga, to je ono znanje. On ree: To je
zasigurno znanje, ali jo ne ono znanje.
Upitah: Koje je to posebno znanje? Imam odgovori: To
je znanje o onome to se dogaa tokom noi i dana i znanje o
dogaajima koji e slijediti jedni druge do Sudnjega dana.
Pojanjenje predaje:
a. Sintagmom hiljadu kapija u predaji se ne misli
doslovno na broj od hiljadu kapija, ve se eli ukazati na
veliinu znanja koje posjeduje Ali.
b. Ovakvo znanje posebna je milost i dar Boiji Njegovim
prijateljima, iji najpotpuni i najsavreniji oblik je darovan
Poslaniku s.a.v.a.
Uvod u fikh
40
' - - ' ~ = ~ = ~ = ' - =- = -
' ~- = = =- = .-
Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i ui te onome
to nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!
(En-Nisa', 113)
Kur'an u vezi sa hazreti Hidrom kae:
' - ~ ~ -' -~ = ' - ~- = ~ ~= -' -- -' ' - ' - = ~ ~- = ~ =
' ~ =
I naoe jednog Naeg roba kome smo milost Nau
darovali i onome to samo Mi znamo nauili. (El-
Kehf, 65)
Razlika izmeu znanja koje je dato Poslaniku i Aliju i
znanja koje je dato hazreti Hidru jeste to je ono Hidrovo
znanje posredno, a ne direktno.
Slino ovome znanju dato je znanje nekim izuzetnim lju-
dima kao to je zapisano u historiji u vezi sa Ibn-Sinom kada
je proitao knjigu Egraze ma ba'de tab'i od Farabija. Tada mu
se otvorilo hiljadu vrata teolokog znanja. Dato mu je blago
koje je kasnije zapisao u knjigama ifa, Tenbihat ve Iarat,
Ta'likat itd.
1

c. Postavlja se pitanje kako je mogue da na fragmentu od
sedamdeset lakata stanu svi propisi. U pitanju su opa pravila
(formule) - kako je, na isti nain, mogue poznavanjem jed-
nog geometrijskog pravila rijeiti hiljade drugih problema -
trigonometrije, astronomije, fizike..., isto tako je mogue
poznavanjem ifriranog teksta na fragmentu izvesti sve
propise. Isto pravilo potvruje i predaja koja kae da je sve
kur'ansko uenje sadrano u suri Fatiha.

41
Imami, neka je mir na njih, koristili su knjige koje
su dobili putem nasljedstva
Imami Ehli-bejta pri tumaenju erijatskih propisa koristili
su se knjigama (Dafr, Mushaf, Dame) koje su dobili u nasl-
jedstvo, prvo od imama Alija pa sve do posljednjega Imama,
a posebno knjigom Dame koju je izdiktirao Poslanik s.a.v.a.,
a napisao imam Ali a.s. U raspravama su esto navodili ove
knjige kao dokaz za svoje miljenje. Negirali su idtihad na
nain kako je bio rasprostranjen meu uenjacima ehli-Sun-
neta, tj. kao davanje fetve na osnovu svoga miljenja i
analogije. Imami su se do te mjere suprotstavljali ovoj pojavi
da su predaje prenesene na ovu temu formirale jedno zasebno
poglavlje u Usule-kafiju. Meu njima je i sljedea predaja od
imama Sadika:
Sunnet ne moe biti dokazan analogijom (kijasom). Zar ne
vidite da je nadoknada posta za enu u menstruaciji vadib, a
naklanjavanje namaza za nju nije vadib (Ako bi se primjen-
jivala analogija, i naklanjavanje bi trebalo biti vadib za enu
u menstruaciji). O Eban, ako bi Sunnet analogijom bio
dokazivan, vjera bi postala batil.
1

U drugoj predaji zapisano je:
Neki ovjek je pitao imama Sadika za odreeni propis.
Imam Sadik mu odgovori na pitanje. Onaj ovjek ponovo
upita: Ako je sluaj takav i takav, kakvo je miljenje
Imama? Imam ree: uti! Odgovor koji sam ti dao je od
Poslanika s.a.v.a. Mi ni po jednom pitanju nismo sljedbenici
linog nahoenja.
2

1
Usule-kafi, tom 1., str. 57.
2

Uvod u fikh
42
Drugim rijeima, ono to imami govore utemeljeno je na
vrstom znanju koje im je stiglo od Poslanika.
Istu stvar rekao je i imam Bakir, ali ovaj put neto jasnije:
O Dabire! Tako mi Boga, ako bi ljudima govorili po
svome nahoenju, sigurno bismo propali. Meutim, mi lju-
dima govorimo ono to nam je stiglo od Boijeg Poslanika.
Ovo nasljedstvo prenosi se od velikana do velikana i mi ga
uvamo kao blago, kao to ljudi uvaju svoje zlato i srebro.
1

Kulejni prenosi sljedeu predaju od Sulejman ibn Kajsa:
Bio sam svjedokom oporuke imama Alija imamu Hasanu.
Uzeo je za svjedoke oporuke imama Husejna, Muhammed ibn
Hanefijju, svu svoju djecu, Ehli-bejt i sve velikane od iija.
Potom je predao knjigu i oruje imamu Hasanu rekavi:
Dragi moj sinak, Poslanik s.a.v.a. mi je naredio da tebe
postavim za svoga nasljednika i da ti predam knjige i oruje.
Naredio mi je da ti naredim da isto ovo preda svome bratu
Husejnu kada ti se priblii smrt. Potom se okrenuo ka Huse-
jnu a.s. i rekao: Naredio ti je Boiji Poslanik s.a.v.a. da ovo
preda svome sinu Ali ibn Muhammedu. Potom je uzeo za
ruku Ali b. Husejna i rekao mu: Boiji Poslanik s.a.v.a. ti je
naredio da ovo preda svome sinu Muhammed ibn Aliju i
prenesi mu selame od Poslanika i mene.
2

O postojanju ispisane knjige po imenu Dame, koju je iz-
diktirao Poslanik, a Ali zapisao, postoje svjedoanstva u
raznim predajama. Tako i Buhari u svom Sahihu u raznim
fikhskim poglavljima spominje knjigu koju posjeduje Ali.
Jedna od tih predaja jeste i hadis prenesen od Ebu Duhejfa u
poglavlju pod nazivom Kitabetul-'ilm:

1
Basairud-deredat, str. 300.
2
43
Pitao sam Alija: Da li kod tebe postoji knjiga? On ree:
Ne, osim Kur'ana ili razumijevanja kojim Uzvieni Bog da-
ruje muslimana ili onoga to je zapisano u Sahifi. Pitao sam:
ta se nalazi u toj Sahifi? On Ree: Propisi o otkupu,
oslobaanju zarobljenika, te da musliman ne moe biti ubijen
u odmazdi zbog nevjernika.
1

U svakom sluaju, irenje Sunneta Poslanikovog s.a.v.a. (u
znaenju da se prenosi ono to je halal i haram) ostvarilo se
posredstvom Ehli-bejta, a posebno imama Bakira i imama
Sadika. U periodu ivota ove dvojice velikana u Medini je os-
novana kola u kojoj se pouavalo mnotvu znanja. Broj ljudi
koji su u tom vremenu prenosili hadis od Imama dostie i
brojku od etiri hiljade. Imam Bakir a. s. bi u prilikama koje
su to dozvoljavale u prisustvu uenika koji su imali potenci-
jala da razumiju stvari prenosio predaje od svojih oeva i
Poslanika s.a.v.a., a nekada bi im itao iz knjige Dame. Ta-
koer, nekada bi prenosio predaje, a da ih nije pripisivao
nikome, a u rjeim prilikama pokazivao bi Dame uenicima.
Prisutni uenici bi zapisivali predaje koje bi uli od svoga
uitelja i sabirali ih u male risale. Te risale su, svaka posebno,
nazvane Asl (.-), a sve zajedno Usul (-). Broj ovih risala
bio je etiri stotine, zbog ega su postale poznate kao Usul
erbe'i mie. Njihovo sabiranje i ureenje poelo je od vremena
imama Alija i trajalo do vremena imama Askerija.
Danas, etiri osnovna fikhska izvora: Kafi, Men la jahdu-
ruhul-fakih, Tehzib i Istibsar, koji se koriste za izvoenje i ar-
gumentaciju u fikhu, potjeu od knjiga koje imaju imami, a
posebno knjige Dame. Na kraju, pogodno je navesti rijei
allame Hilija iz njegove knjige Tezkiretul-fukaha':

1
Allame Bedrud-din 'Ajni: 'Umdetul-qarii erh Sahihil-Buhari, tom 2., str. 158.
Uvod u fikh
44
Najispravniji put je put imama koji su svoju vjeru preuzeli
iz Boije objave i Boijeg znanja, a ne prema svome naho-
enju, analogijom i idtihadom (idtihad u znaenju u kojem
se primjenjivao i bio rairen u vrijeme Ehli-bejta. To se razli-
kuje se od znaenja u kojem se danas primjenjuje).

45

STUDIJA O POVEZANOSTI FIKHA
EHLI-SUNNETA SA SUNNETOM
POSLANIKA S.A.V.A.

1. Analizirajui ono to su islamski velikani rekli o
sakupljanju i sistematizaciji predaja, suoeni smo sa sumnjom
u vezi sa pitanjem njihove povezanosti sa nebeskom Ob-
javom. Naprimjer, imam Hafiz, Ahmed ibn Ali ibn Hadar
Askalani u uvodu u Fethul-bari, njegov komentar Sahihul-
Buharija, kae sljedee:
Poslanikove predaje u vremenu ashaba i tabiina nisu bile
sakljupljene ni sistematizirane iz dva razloga. Prvi razlog je
to je bilo zabranjeno da se zapisuju i sakupljaju predaje, kao
to je i zapisano u Sahihul-Muslimu, da se ne bi pomijeale sa
svetim kur'anskim ajetima. Drugi razlog je postojanje mnogo
predaja, a posebno uzimajui u obzir da veina ljudi nije znala
pisati. Zbog svega toga, tek pri isteku perioda tabiina otpoelo
je skupljanje predaja.
1

Spomenuti govor ne prihvatamo i ne smatramo ga isprav-
nim jer naspram jedne predaje o zabrani pisanja predaja od
Ebu Seida El-Hudrija postoji vie predaja u kojima se potie
na zapisivanje. Pored toga, nije tano ni da je bilo malo pisara
budui da ih je bilo toliko da su mogli zapisati Kur'an i to

1
Ibn Hader Askalani: Fethul-bari, uvod, str. 6.
Uvod u fikh
46
razliitim kiraetima. Meutim, u njihovim oima predaje nisu
imale takvo mjesto kao Kur'an sa stanovita dokumenta eri-
jata i, pored toga, imali su strah da se predaje ne pomijeaju
sa kur'anskim tekstom i da to ne bude uzrok nestanka Kur'ana.
Upravo zbog toga, prvi i drugi halifa uinili su napor da
sakupe predaje i zapale ih, kao to su i neke od velikih ashaba
bili poslali u zatvor zbog optube da su mnogo prenosili pre-
daje.
Ummul-mu'minin Aia je rekla: Moj otac je sakupio pet
stotina predaja od Boijeg Poslanika. Jednu cijelu no je
proveo nervozan i usplahiren. Kada je nastupilo jutro, naredio
mi je da mu donesem predaje. Kada sam ih donijela, bacio ih
je svojim rukama u vatru.
1

U knjizi Tabeqat od Ibn Sa'da zapisano je: Kada je Omera
ranio noem Ebu Lu'lu', te nakon to su doveli ljekara, postalo
je jasno da mu se blii smrt. Omer ree: O Abdullah, donesi
levhe da unitim ono to je napisano! Abdullah ree: Ja u
ih unititi. Halifa ree: Tako mi Boga, niko osim mene ne
treba ih unititi. Potom ih je svojim rukama unitio. Na njima
su bili ispisani propisi o nasljeivanju djedova.
U knjizi Tezkiretul-huffaz zapisano je isto: Omer je zat-
vorio trojicu ashaba i to: Ibn Mes'uda, Ebu Derda'a i Ebu
Mes'ud Ensarija. Njihova je krivica bila to su pretjerivali u
prenoenju hadisa od Poslanika s.a.v.s.
Zbog toga to nije posjedovao vjerodostojnost dokumenta,
tj. jak sened, kao to je to imao Kur'an, i zbog straha da se ne
izmijea sa Kur'anom i pri tome pogrijei, po rijeima Su-
jutija
2
, ljudi su izgubili elju za zapisivanjem predaja i
zadovoljili se jedino usmenim prenoenjem Poslanikovih

1
Zehebi: Tezkiretul-huffaz, tom 1., str. 5.
2
Sujuti: Tenvirul-havarek, tom 1., str. 4.
47
hadisa. U takvoj situaciji uvijek kada bi uenik i tragalac za
znanjem uo predaju od ashaba ili tabiina, zadovoljavao bi se
njenim pamenjem, sve dok izumiranje uenjaka nije nagnalo
Omer ibn Abdul-Aziza da obavee Ebu Bekra Harmija na
sakupljanje predaja.
Meutim, sa ove velike vremenske distance od samog iz-
vora predaja i pojavom slabosti pamenja zbog starosti kod
onih koji su pamtili hadise te mnogih drugih nedostataka, nije
bilo mogunosti zapisivanja predaja onako kako su one iz-
vorno glasile. U tom vremenu, svaki ravija prenosio je pre-
daju onako kako je on pamtio. Prenoenje je zavisilo i od
prenosioevog znanja i razumijevanja arapskog jezika.
Ibn Kutejbe kae: 'Umranul-Hasin kae:
Tako mi Boga, da hou mogao bih dva dana bez prekida
navoditi predaje od Boijeg Poslanika s.a.v.s., ali ono to me
u tome spreava jeste to to su ashabi uli govor Boijeg
Poslanika s.a.v.s. kao to sam ga ja uo, posmatrali su ga kao
to sam ga ja posmatrao, no oni prenose hadise drugaije nego
to su uli. Ja se plaim da kao i oni ne zapadnem u greku.
Dajem vam na znanje da oni nisu svjesno i sa namjerom to
radili, ve su grijeili.
1

Sejjid Muhammed Reid Rida prilikom tumaenja 187.
ajeta sure A'raf, nakon ire rasprave o blizini i nastupanju
Sudnjega dana, Deddalu i drugome, zbog odreene povez-
anosti raspravu nastavlja sljedeim rijeima:
Nema nikakve sumnje da je veina predaja prenesena po
znaenju (a ne po izvornom izrazu), kao to je i jasno da se
uenjaci u tome slau. Dokaz ove tvrdnje je i razilaenje
vjerodostojnih prenosilaca predaja ak i u kratkim predajama.
Dakle, svaki prenosilac bi ono to je shvatio prenosio. esto

1
Ibn Kutejbe: Te'vilul-muhtalefil-hadis, str. 40.
Uvod u fikh
48
je njihovo razumijevanje bilo i pogreno jer pitanja erijata
potjeu iz gajba. esto se deavalo da prenosilac ono to
shvati izrazi rijeima koje su mijenjale znaenje predaje.
1

Hakim Niaburi prenosi od Mukavela, a on od ashaba Ve-
silet ibn Aska'ea:
Doli smo kod Vesilet ibn Aska'ea i rekli smo mu: O Ebu
Aska'e, prenesi nam govor Boijeg Poslanika onako kako si
ga uo da mu nita ne dodaje ni oduzima. Potom on ree:
Da li je iko od vas prole noi uio neto iz Kur'ana? Rekli
smo: Da, ali nismo ga upamtili. On ree: To stanje Kur'ana
koji je napisan postoji meu vama. Niste nemarni u njegovom
pamenju, a uenje njega smatrate lijepim i pristupate sa
oprezom da ne biste nita dodali niti umanjili. Pa kakvo je tek
stanje hadisa koje smo uli od Boijeg Poslanika samo jed-
nom? Zadovoljite se onim hadisima koje vam prenosim u nji-
hovom znaenju (dakle ne izvorno op.prev.).
2

Zehebi navodi rijei Mukavela, a on opet od Vesilet ibn
Asqa'ea: Zadovoljite se hadisom kojeg vam prenosim u nje-
govom znaenju!
3

Pored svega toga, postojala je i mogunost greke kod
zapisivaa predaja jer se esto znalo desiti da uju predaju u
jednom gradu, a zapiu je u drugom gradu, kao to je zapisao
Hatib Bagdadi predaju u vezi sa Ebu Abdullahom Muham-
med ibn Ismailom Buharijem, a od namjesnika Buhare
prenosi:
Jednoga dana Muhamed Ismail je rekao: Dosta predaja
koje sam uo u Basri zapisao sam u amu, i dosta je predaja
koje sam uo u amu, a zapisao sam ih u Misru (Egiptu).

1
Reid Rida: Tefsirul-Kur'anil-hakim, poznat pod nazivom El-Menar, tom 9.,
str. 506.
2
Hakim Nejsaburi: Mustedrek, tom 3., str. 569.
3
Zehebi: Siria Alamul-nubela', tom 3., str. 385.
49
Namjesnik Buhare ree: Kada sam ga upitao: O Ebu Abdul-
lah, da li si ih pisao u cijelosti?, utio je i nije odgovorio.
1

Ovo je priznanje pisca jednog od najvanijih i najvjero-
dostojnih Sahiha, koji je takoer rekao: U ovoj knjizi, Sahih,
nisam naveo nijednu predaju, a da nisam prije toga uzeo gusl i
klanjao dva rekata namaza.
2

2. Izmiljanje predaja u posljednjem periodu vladavine
halife Osmana i nakon njega
Jedan od rezultata odlaganja zapisivanja predaja i odsustva
elje velikana ashaba za zapisivanjem jeste poetak
nemarnosti prema predajama i njihovo izmiljanje od strane
skupine ljudi koji su se prikazivali kao isti i plemeniti mus-
limani, to je i zabiljeeno u historijskim knjigama. Muslim
tako navodi sljedee:
Muhamed ibn Jahja ibn Se'id Kuttan prenosi od svoga
oca: Nisam vidio vee laove u prenoenju predaja od onih
koji su se ubrajali u dobre (salih). Muhamed Ebu Attab kae
da je posjetio Muhamed ibn Jahja ibn S'aid Kuttana i da ga je
o ovome pitao, na to je Kuttan odgovorio da mu je otac
rekao: Nee nai veih laova po pitanju predaja od skupine
dobrih ljudi (saliha). U nastavku ovih predaja Muslim kae:
Jahja je imao namjeru da ukae na injenicu da la koju oni
izriu nije namjerna.
3

Veliki muhaddis Ibn Hader Askalani u knjizi Fathul-bari
komentar Sahiha Buharije na komentar predaje koju prenosi
Ali od Poslanika: '- _- _= ~ ~ -' _= - ~- `,
4
kae:

1
Hatib Bagdadi: Tarihul-Bagdad, tom 2., str. 11.
2
Fathul-bari, Uvod, str. 7
3
Nevevi: erhu sahih Muslim, tom 1., str. 95.
4
Ne laite na mene, jer, zaista, ko slae na mene, neka se pripremi za vatru!
Uvod u fikh
50
Skupina neznalica se uzoholila i tumaei pojam _= ( ) protiv
mene ustvrdila je da se nisu ogrijeili o Poslanika izmiljajui
predaje, ve su to inili u korist Boijeg Poslanika s.a.v.s. i
kao potvrdu njegovog erijata. Oni zbog svoga nerazumi-
jevanja ne shvataju da je pripisivanje Boijem Poslaniku
onoga to on nije rekao, ustvari, pripisivanje lai Uzvienom
Bogu. Taj in uzrokovat e da se naopako prihvati neki
propis, bilo da to bude halal, haram, mustehab ili mekruh!

3. Pojava analogije ('-), individualnog miljenja (),
istihsana ('~=-~), slijeenja (~---) i kauzalne interpretacije (
.--) u fikhu ehli-Sunneta
Postojanje malog broja vjerodostojnih Poslanikovih pre-
daja, a s druge strane pojava i potreba drutva za odgovorima
na mnotvo pitanja, uzrokovali su pojavu navedenih slua-
jeva, to je za rezultat imalo udaljavanje od nepatvorenog
Poslanikovog erijata. Ebu Muhamed Ali ibn Ahmed, poznat
kao Ibn Hazm Zaheri Andalusi, u knjizi Mulhisu ibtalil-qijas
ver-re'j vel-istihsan vet-taqlid vet-ta'lil navodi sljedee
kazivanje koje mi ovdje donosimo u skraenom obliku:
Uzvieni Bog je slanjem Muhameda s.a.v.s. upotpunio
vjeru i njegovim asnim biem zapeatio lanac poslanika. Od
odreenja u ezelskom znanju je injenica koju je On rekao:
= ~ ` - - -= ~ - ` = -
Meutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim
onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. (Hud, 118-119)
Zbog toga smo bili ubijeeni da e se raskol i razlaz po-
javiti i kod nas muslimana, a Gospodar nas je opomenuo
ovim:
~ - -= - - ` ' - ~ = .- = -
51
Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne
razjedinjujte! (Ali 'Imran, 103)
' - - - ' = ' ~ ~ - ~ - -= - - - ~ ' - - `
~ = + = - - = =
I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u miljenju pod-
vojili kada su im ve jasni dokazi doli njih eka patnja ve-
lika. (Ali 'Imran, 105)
U sahih predaji od Ebu Se'id Hudrija, koju prenosi od
Poslanika s.a.v.a. kae se: Zaista, vi ete, islamski Ummet,
korak po korak, stopu po stopu, slijediti put prijanjih naroda.
Ako su oni otili u rupu gutera, i vi ete otii. Na nae pi-
tanje: O Boiji Poslanie, misli na jevreje i krane?, on je
odgovorio: A na koga drugog bi mislio.
Nakon smrti Poslanika pojavili su se mezhebi, a iz tih
mezheba opet razliite grupe slijedei pogrean put. Jedna od
tih grupa jesu i sljedbenici individualnog miljenja, koji su
se pojavili u vrijeme ashaba. Individualno miljenje ()
jeste donoenje nekoga vjerskoga suda bez ikakvog osvrta na
Kur'an i predaje, uzimajui u obzir jedino injenicu da je to
neki muftija smatrao pravednijim po pitanju nekoga harama
ili halala.
U drugom stoljeu pojavio se mezheb sljedbenika analogije
('-). Jedni su ga prihvatali, a drugi odbacivali. Analogija
predstavlja donoenje vjerskoga suda bez uporita u Kur'anu,
Sunnetu i idmau, i ubrajanje suda dobivenog analogijom
jednakim sudu izvedenom iz Kur'ana, Sunneta i idmaa. Ve-
likani ovoga pravca pravdajui ovaj metod rekli su da je ono
to se uporeuje i ono ime se uporeuje saglasno uzroku
suda, dok je skupina drugih to pravdala tako to je smatrala da
postojanjem slinosti izmeu dva sluaja i njihov sud moe
biti isti. Meutim, ovi argumenti za nas nisu prihvatljivi iz
Uvod u fikh
52
nekoliko razloga: Prvo, zbog toga to je ova tvrdnja bez
uporita u Kur'anu i Sunnetu. Takvo miljenje ne postoji u Is-
lamu. Drugo, pod pretpostavkom da postoji takav sluaj, nije
dozvoljeno donositi sud analogijom uzroka jer u suprotnom to
bi znailo da je erijatski dokaz neutvrena tvrdnja. I tree,
njihova tvrdnja da jedinstvo u uzroku povlai isti sud, takoer
je tvrdnja bez argumenta.
Nakon toga, u treem stoljeu pojavio se istihsan to pred-
stavlja donoenje fetve o neemu to je po miljenju onoga
koji donosi taj sud lijepo i pohvalno. Ovaj metod, takoer,
nije ispravan, jer zapravo predstavlja slijeenje linog hira i
tvrdnja je bez argumentacije. Sigurno je da su hirovi razliiti
kod svih ljudi.
U etvrtom stoljeu pojavilo se slijeenje (~---) i kauzalna
interpretacija (.--). Kauzalna interpretacija predstavlja metod
kod kojeg muftija povod fetve nekog posebnog sluaja uzima
kao openito pravilo. Takvo djelo je neispravno. To bi znailo
da je Uzvieni Bog za sluajeve gdje nije nita navedeno u
Kur'anu i Sunnetu, na ovaj nain izrekao svoje miljenje.
Sigurno je da takvo ta ne moe biti ispravno. Metod sli-
jeenja jeste davanje fetve od strane muftije, ali tako to on u
svojoj fetvi slijedi miljenje nekog drugog muftije. Ovaj me-
tod takoer je neispravan jer je bez argumenta. est je sluaj
bio da su se i ashabi i tabiini razilazili po nekim pitanjima.
Postavlja se pitanje: Na osnovu ega dati prednost jednoj fetvi
naspram druge u ovakvim sluajevima? Dokazano je da su
mnogi od ashaba davali fetve po svom miljenju, ali ni od
jednog nije preneseno da su donosili sud koristei se analogi-
jom, osim u pismu koje se pripisuje Omeru i izmiljenoj pre-
daji od Alija. U pismu koje se pripisuje Omeru zapisano je
sljedee:
53
U sluajevima sa kojima se susree, djeluj u skladu sa
analogijom. Potom, ono to vidi da je kod Boga blie i bolje
odaberi i presuuj po analogiji.
Ova predaja nema ispravan lanac prenosilaca, a osim toga,
veoma je daleko od mogunosti da Omer takvo ta kae jer se
najbolje stvari i najispravnije presude ne mogu spoznati osim
da nas Uzvieni Bog i Njegov Poslanik o tome obavijeste.
Allah d.. je proglasio haramom da se neto bez znanja i
dokaza Njemu pripie:
~ - ` ' ~ _ = - -
I na to da o Allahu govorite ono to ne znate. (El-Bekara,
169)
To to su u korist analogije argumetirali 3. ajetom iz sure
Har, neosnovano je:
- ' ' - - -=' ' -
Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni!
Jer svakako rijei uzmite pouku ne podrazumijevaju
analogiju.
Nije poznato da je neko prije Ebu Hanife prihvatao metod
istihsana, a veoma rijetko se navodi i za Malika da je koristio
taj metod. Preneseno je da su fakihi za neke sluajeve znali
rei: Analogija u ovom sluaju zahtijeva ono to je opreno
istihsanu.
Kauzalna interpretacija se, prije ostalih, koristila kod sljed-
benika afije, da bi je kasnije koristili i sljedbenici Ebu
Hanife i Malika. Metod slijeenja su, takoer, primjenjivali
sljedbenici afije i pored toga to su neka njegova miljenja i
fetve bile oprene jedna drugoj. Ovi predvodnici, neka im se
Bog smiluje, svojim uenicima su zabranjivali slijeenje, ali
oni nisu obraali panju na njihove rijei.
Uvod u fikh
54
Kod kauzalne interpretacije iznalazili su povode za erijat-
ske propise i pretpostavljali su da je obaveznost propisa zbog
tih povoda. Zatim su zakljuivali da gdje god postoje isti ovi -
povodi, dokazan je i propis. Ovaj metod se do te mjere rairio
meu muslimanima da su na kraju bili odbaeni propisi
Kur'ana i Sunneta. Ovaj proces nastavljao se sve dotle dok se
dobro nije ubrajalo u zlo. Desilo se to u sluaju kada je prvi
grijeh uinjen naspram Uzvienoga Boga bio upravo iz-
voenje Boijeg propisa na osnovu kauzalne interpretacije
bez postojanja Boije potvrde. Nakon svega ovoga bilo je od-
baeno slijeenje i potivanje propisa u njihovom spoljnjem
znaenju, a izvoenje analogije je prihvaeno kao mjerilo. Ib-
lis je bio prvi koji je zakljuivao na osnovu analogije kada je
eni Adema rekao:
' - - - ~ ' - - ` = ~ - ~ = ' ~ - ' ~ ' + - ' ~
- ~ ' = ~
Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo samo zato da
ne biste meleci postali ili da ne biste besmrtni bili. (El-
A'raf, 19)
Dakle, kao to se vidi iz ajeta, Iblis je mislio da je Gospo-
dar zabranio plodove drveta jer ne voli da oni postanu dva
besmrtna meleka.
U vezi sa ovom analogijom 'Avf ibn Malik kae:
Rekao je Boiji Poslanik s.a.v.s.: Moj e se Ummet pod-
jeliti na sedamdeset i nekoliko skupina, a najveu fitnu meu
njima e iriti oni koji e primjenjivati analogiju i haram
smatrati halalom a halal haramom.
O individualnom miljenju Ibn Kanb kae:
Kada se Malik ibn Enes razbolio, nakon ega je i preselio
na Ahiret, otiao sam kod njega da ga obiem. Poselamio sam
ga i sjeo pored njega. Vidio sam da plae. Pitao sam ga zato
55
plae, na to je on odgovorio: O Ibn Qanb, kako da ne
plaem? Ko je prei od mene da plae? Tako mi Boga, volio
bih da me udare biem za svaku fetvu koju sam rekao na os-
novu svoga linoga miljenja.
afi u vezi sa ovim kae: Onaj ko je izdao fetvu na os-
novu svoga linog miljenja, a poslije se pokajao, poput je
osobe ija je ludost izlijeena spoznao je u kakvoj je velikoj
nevolji bio.
Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel kae: uo sam svoga
oca kako kae: Sumnjam da ete sresti osobu koja daje fetve
na osnovu svoga linoga miljenja, a da mu srce nije bolesno.
Daif (slab) hadis je meni drai od linog miljenja.
Rezime ovoga osvrta o neispravnosti navedenih pojava
jeste da je nemogue da Uzvieni Bog zapovijedi analogiju,
individualno miljenje, kauzalnu interpretaciju, a da nije po-
jasnio ta je to, kako se koristi, u kojim sluajevima, pod ko-
jim uvjetima i ko se moe time koristiti. Bez objanjenja
Posjednika erijata nama je nemogue otkriti posebna pravila
ovih metoda jer izlaze van okvira ljudskih sposobnosti.
U svakom sluaju, najmanje to se moe rei za ove slua-
jeve sa stanovita erijata jeste injenica da mi ne moemo
imati sigurnost u ono to je izvedeno ovim putem.

Rezime i upotpunjenje karakteristika daferijskog
fikha
U skladu sa onim to je reeno, najvanija odlika daferi-
jskog fikha jeste njegova neprekinuta veza sa Poslanikom
s.a.v.a. tavie, najsigurniji je put ka Poslaniku i njegovoj
asnoj porodici koja je: oiena od svake neisti, Poslanik je
uinio brodom spasa za svoj Ummet, stalnim osloncem i
Uvod u fikh
56
uporitem za vjernike i oni su predstavljeni od strane
Poslanika uporedo s drugom vrijednom stvari - sa Kur'anom.
Sve navedeno nalazi se u vjerodostojnim predajama.
Imam Bakir a.s. kae: Mi smo riznice Boijeg znanja, tu-
mai Boije objave i oigledni dokaz Boiji za sve stanovnike
Nebesa i Zemlje.
1

On je, takoer, rekao: Mi, Ehli-bejt, smo milost, drvo
poslanstva, rudnik mudrosti i mjesto sputanja meleka i Ob-
jave.
2

Nema nikakve sumnje da su oni od ljudi bili najblii
Poslaniku i da su najueniji meu ljudima u erijatu i da su
najbolje razumjeli Sunnet Poslanikov. Prema tome, njihove
predaje, koje se vraaju na Alija, a on ih prenosi od Poslanika,
najsigurnije su i najispravnije predaje. Upravo zbog toga,
fakihi su prilikom izvoenja propisa imali potpunu sigurnost
u njihove predaje. Imam Bakir o prenoenju svojih predaja
kae sljedee:
Kada kaem predaju, a nisam naveo lanac prenosilaca, u
tom sluaju taj lanac poinje sa mojim ocem Zejnul-abidi-
nom, a on prenosi od svoga oca Husejn ibn Alija, on od Ali
ibn Ebi Taliba, Ali od Boijeg Poslanika, Poslanik od Di-
brila, a on od Uzvienoga Boga.
3

Da li oni koji trae nebeske zbilje i istine mogu nai
sigurniji put od ovoga?
Prenesene predaje od Boijeg Poslanika i Ehli-bejta, koje
predstavljaju najvaniji izvor za iijski fikh, sakupljene su u
etiri osnovne knjige, koje je zajedno sa jo nekim drugim

1
Usule-kafi, tom.1., str. 192.
2
Revdatul-va'izin, str. 27.
3
Alamul-vari, str. 270.
57
manjim zbirkama predaja ejh Hurr Amuli sakupio i izabrao
u poznatoj knjizi pod nazivom Vesailu-i'a.
1. Senedi predaja u ovoj knjizi ovise o posebnim
uvjetima:
a. Pouzdanje i istinoljubivost prenosilaca
Pouzdanje i istinoljubivost svih prenosilaca moraju biti
dokazani. Ovim pitanjem bavi se posebna nauka pod nazivom
'ilmur-ridal, iji je zadatak da prui vane podatke o sva-
kom prenosiocu predaje.
b. Vjerodostojnost
Vjerodostojnost predaja analizira se na osnovu posebnih
mjerila, u nauci po imenu diraje.
Na osnovu ovih dviju stvari mnoge predaje smatraju se
slabim i neprihvatljivim kod iijske uleme.
2. Izvoenje propisa ili idtihada
Nakon analiziranja dvaju uvjeta predaja red stie na
zakljuivanje i izvoenje erijatskih propisa iz tih predaja, to
se naziva idtihadom. Idtihad ima posebna pravila koja se
obrauju u nauci metodologije fikhe, tj. u usulu.
U iijskom uenju, iako je mogu idtihad u svakom vre-
menu i za svakog uenjaka, on nije mogu bez poznavanja
metodologije fikha, koja, ustvari, predstavlja logiku fikha i
ija se pravila izvode i iz drugih nauka.

Uvod u fikh
58

PERIODI USPOSTAVE FIKHA SLJEDBENIKA
EHLI-BEJTA

U preciznoj podjeli na osnovu temeljnih fikhskih promjena
iijski fikh moe se podijeliti na osam perioda. Ovom
prilikom potrebno je ukratko navesti obiljeja svakog perioda
pojedinano, poznatije uenjake svakog vremena i osnovne
fikhske izvore. Biografija uenjaka, navoenje izvora i pre-
gled svih njihovih napisanih djela sakljupljeni su u knjizi
Revdatul-dennat autora Muhammed Bakira Hunsarija. U
nastavku naeg osvrta uzet je u obzir sadraj ove knjige. Na-
ravno, potujui prostor koji nam prua ova knjiga, navedene
su samo skraene i za nas vanije take knjige.

Period prisustva imama
Uobiajeno je miljenje da je iijski fikh u vremenima
prisustva imama, koje poinje od vremena Poslanika i traje do
260. godine, bio veoma ogranien jer prisustvom imama ko-
jima se svakog trenutka bilo mogue obratiti, nije ostajalo
mjesta za slobodni idtihad i razvijanje metodologije fikha.
Fikh se, po tom miljenju, u ovom vremenu svodio na
sluanje i prenoenje predaja od imama. Ovakvo miljenje
nije ispravno. Da bi pojasnili nau tvrdnju, prije svega treba
59
navesti nekoliko zapaanja o stanju, prirodi i vjerovanju iija
u prvim vremenima.
Prvo, imami su ispoljili veliki trud u poticanju svojih sljed-
benika na razmiljanje i argumentiranje. Preneseno je da su
esto ispoljavali pohvale i podrku savremenicima od iijskih
mutekellima na podruju akaidske rasprave. U pogledu fikh-
skih pitanja imami su smatrali svojom obavezom da pojasne
opa pravila i naela, dok su izvoenje pojedinanih propisa
prepustili svojim sljedbenicima.
1
Na ovu injenicu podsjeali
su ak i prilikom davanja odgovora na neka pitanja, istiui
da je njihov odgovor mogue dobiti zakljuivanjem pos-
redstvom argumentiranja i idtihada iz opih naela i oigled-
nih islamskih zakona. U nekim predajama u potpunosti su
demonstrirali nain primjene ispravnog idtihada i fikhskog
metoda na osnovu Sunneta. Na ovaj nain imami su praktino
pouavali svoje sljedbenike ovim metodama.
Iako su postojali fakihi, u pravom znaenju te rijei, koje
su imami poticali na davanje fetve, htjeli ili ne htjeli, ti fakihi
su u prisustvu imama bili slabo uoljivi, osim u podrujima
gdje ljudi nisu imali pristupa ka imamima. Naravno, i sam
narod je nastojao svoja pitanja rjeavati sa samog izvora
znanja, kao to su i fakihi traili odgovor na svoja pitanja od
imama koliko su im to dozvoljavali uvjeti, npr. udaljenost
mjesta ivljenja od imama.
U cjelini gledano, za vrijeme prisustva imama kod iija su
postojale dvije skupine, tj. dva pristupa fikhu:
o jedan, koji je primjenjivao idtihad, argumentiranje i
razmiljanje o erijatskim propisima uzimajui u obzir
opa naela i pravila Kur'ana i Sunneta,

1
Hurr Amuli: Vesa'ilu-i'a, tom 18., str. 41.
Uvod u fikh
60
o i drugi pristup, koji se oslanjao samo na predaje, a idti-
had nije prihvatao. Dijelovi fikhskih risala iz razdoblja
prisustva imama, kao to su risale Fadl ibn azana i Ju-
nus ibn Abdur-Rahmana, preneseni u kasnijim perio-
dima, na dobar nain pokazuju da je dijeljenje fikha po
poglavljima na osnovu predaja, suprotno uobiajenom
miljenju, otpoelo jo krajem 2. i poetkom 3. st.
Ovdje treba rei da je termin idtihad u ovom periodu
koriten u znaenju neznanstvenog argumentiranja i ubrajan
je u metod koji je preferirao individualno miljenje.
1
Izbjega-
vanje koritenja termina idtihad od strane iija sve do 5. i 6.
st. i protivljenje njegovom koritenju, koje se posebno moe
vidjeti u iijskim teolokim i akaidskim knjigama autora kao
to su bili Noubahtijan i Ebul-Kasim Ali ibn Ahmed El-Kufi,
bilo je upravo iz razloga njegovog terminolokog znaenja,
kako su ga shvatali u tom periodu. Izmeu ostalog, rije idti-
had bila je prisutna u iijskim krugovima jo od 2. st. u zna-
enju argumentirane racionalne analize, a od 4. st. jedino se
koristi u fikhskim raspravama.
U knjigama o prenosiocima (ridal) iijskih hadisa i
drugim izvorima navedeni su mnogi iijski fakihi iz 1. st.,
dakle jo iz vremena prisustva imama. U Fehrestu Ibn
Nadima, takoer su navedena imena nekih fakiha i njihova
djela. Stajalita i miljenja fakiha prvog perioda navoena su
u kasnijim periodima i o njima se nauno raspravljalo.

1
Durus fi 'ilmil-usul, tom 1., str. 56-57
61
Drugi period
Od poetka perioda male skrivenosti (260-329) pa sve do
4. st. u iijskom drutvu postojale su tri razliite tendencije u
fikhu:

Tradicionalisti ( )
Ova tendencija u fikhu bila je prirodni nastavak tradicion-
alista iz perioda prisustva imama. Oni su veinu svoga truda
ispoljili u sakupljanju i ouvanju predaja. Pristalice ove kole
u principu nisu imale pozitivan stav spram idtihada kao
misaonog pregnua na osnovama racionalnog zakljuivanja;
naprotiv, osuivali su racionalan metod koji se koristio u
akaidskim raspravama za uvrivanje, ouvanje i odbranu
iijskih uvjerenja. Ova pojava meu iijama potpuno je iden-
tina tradicionalistima kod ehli-Sunneta. Naprimjer, Ahmed
ibn Hanbel je zabranjivao akaidske knjige koje su u odbrani
Islama koristile ovaj metod.
1

Fakihi tradicionalisti
Fakihi tradicionalisti, uzimajui u obzir njihov pristup fi-
hku, dijele se na dvije skupine:
Prvu skupinu sainjavaju:
oni koji su razmatrali predaje koristei se pravilima
nauke ridala i hadisa i koji nisu prihvatali svaku pre-
daju;
oni su bili obavijeteni o predajama iz oblasti fikha i
imali su uvid u njih, a takoer su poznavali naela me-
todologije fikha, makar povrno;

1
Ibnul-Devzi, Menakib Ahmed, str. 205.
Uvod u fikh
62
praktino su primjenjivali jedan dio naela i pravila na
koja je ukazano u predajama;
pored svega spomenutog, uvajui svoj tradicionalni me-
tod, nikada nisu razmiljali da odvoje predaje od fikha i
pripreme odvojene fikhske knjige sistematizirane po po-
glavljima, a imali su veliki strah da piu o fikhu drugim
terminima i rijenikom osim onoga koji se koristi u pre-
dajama;
fikhski tekstovi ove skupine predstavljali su zbirke pre-
daja koje su bile ureene i podijeljenje po temama.
U ovu skupinu spadaju uenjaci poput muhaddisa Mu-
hammed ibn Jakub Kulejnija (preminuo 329. god.), Muham-
med ibnul-Hasan ibn Ahmed ibnul-Valid (preminuo 343.
god.) i Muhammed ibn Ali ibn Babuje Komi Saduk (pre-
minuo 381. god.).
Druga skupinu ine koji su bili:
bespogovorni zastupnici slijeenja predaja;
uope nisu imali znanja o naelima metodologije fikha,
o pravilima vrednovanja vjerodostojnosti prenosilaca
predaje, kao ni o pravilima argumentiranja i adabu
raspravljanja;
ekstreman stav ove skupine fakiha u slijeenju i
pridravanju predaja u potpunosti odgovara skupini
haevija u ehli-Sunnetu. U knjigama nauke o ridalu
spominju se neki od fakiha ove skupine, kao to su Ebul-
Hasan En-Nai i Ali ibn Abdullah ibn Vasif (preminuo
366. god.);
budui da ova skupina nije prihvatala metod argu-
mentacija i naela idtihada ni postojanja ikakvih novih
domiljaja, njihova fikhska miljenja nisu bila nita
drugo doli znaenje i sadraj predaja. Nikada nisu ni
63
stekli neovisnu fikhsku vrijednost i miljenja im nisu
zapisana u fikhskim izvorima, ali su neka miljenja Ku-
lejnija i Saduka iz prve skupine ipak ostala zabiljeena.
Ova kola miljenja, koja je u poetku, u vremenu male
skrivenosti, bila jedan od dva rairena metoda u iijskom svi-
jetu, malo po malo zauzimala je sve vie mjesta u naunim
centrima dok nije potpuno izbrisala racionalni metod u fikhu i
teologiji, koji je bio utemeljen na idtihadu i argumentiranju.
Nauni centar u Komu, koji je u to vrijeme bio najvei i na-
jznaajniji vjerski centar iijskoga svijeta, u potpunosti je pao
pod utjecaj ove kole miljenja. Komski fakihi bili su muhad-
disi i protivnici bilo kojeg oblika argumentiranja, idtihada i
razumnog promiljanja u iijskom svijetu. Veina iijskih
fakiha ovoga razdoblja, pa sve do kraja 4.h. st. bili su sljedbe-
nici ove kole miljenja.
Ova kola miljenja, kao to emo to kasnije vidjeti, nestat
e velikim naporom ejh Mufida i njegovog uenika erifa
Murteze na kraju 4. h. i poetkom 5. h. st., iako e i poslije
ovoga ostati nekolicina njenih pristalica, ali bez ikakvog utje-
caja na iijsko nauno okruenje.

Pristalice idtihada
Istovremeno sa nadvladavanjem muhaddisa u naunim
centrima i preuzimanjem kontrole nad njima od polovine 2. st.
pa sve do kraja 4 st., pojavila su se dva velika uenjaka u ii-
jskom fikhu. Svaki od njih imao je poseban fikhski metod,
meutim zajednika znaajka im je bila u tome to su obojica
koristili racionalnu argumentaciju.
Prema tome, njihov rad bio je nastavak metoda promil-
janja i analiziranja iz vremena prisustva imama. Ovaj period
Uvod u fikh
64
ubraja se u prvi iijski period sistematiziranog idtihada, od-
vojenog od predaja, ali u njegovim okvirima izvodila su se
pojedinana fikhska rjeenja iz opih naela uz pomo ra-
cionalnog dokaza i idtihada.
Ove dvije velike naune linosti su:
a. Ibn Ebi Akil, Ebu Muhamed Hasan ibn Ali ibn Ebi
Aqil El-'Umani El-Hiza', veliki uenjak i pisac poznatog djela
El-Mutemsik bi habli Ali Er-Resul, koji je u 4. i 5. st. pred-
stavljao najpoznatiju i najvaniju referencu u iijskom fikhu;
b. Ibnul-Dunejd, Ebu Ali Muhamed ibn Ahmed ibnul-
Dunejd El-Katib El-Eskafi, uenjak koji je ivio sredinom 4
st. i pisac je djela Tehzibu-ii'a li ahkami-eri'a vel-Ah-
medije fil-fikhil-Muhamedi.
Ove dvije velike linosti ubrajaju se prije svega po svojoj
uoj opredijeljenosti u iijske mutekellime, tj. teologe, i prve
linosti koje su oblikovale trei period iijskog fikha. Sa nji-
hovim metodom upoznat emo se u nastavku. Ibn Ebi Akil i
drugi teolozi imaju nekoliko obiljeja:
nisu smatrali vjerodostojnim dokazom predaje koje nisu
bile sigurne, to se jezikom metologije fikha naziva haber va-
hid (~= -=);
njihov fikhski metod bio je utemeljen na openitim
kur'anskim pravilima i poznatim i sigurnim predajama;
za sluajeve gdje je postojalo openito kur'ansko pravilo,
a ujedno je u predajama naveden i izuzetak za taj sluaj, oni
su nastojali ouvati openitost pravila, osim u sluaju kada se
stekne sigurnost u ispravnost predaje u koju nema nikakve
sumnje.
Naravno, u vremenu Ibn Ebi Akila, zbog blizine razdoblja
prisustva imama, poloaj mnogih predaja bio je jasan. Mil-
jenja imama po pitanju temeljnih pravnih naela jo uvijek
65
nisu bila obavijena nejasnoama i pored postojanja razlika u
predajama. Upravo zbog toga, mnoge predaje pripisane ima-
mima koje je on naveo u svojoj knjizi prihvaene su na apso-
lutan nain od strane iijskih uenjaka nakon njega.
Ibn Dunejd takoer je bio iijski teolog koji je iza sebe
ostavio veliko djelo iz oblasti kelama. Vjerovao je u isprav-
nost zakljuivanja i izvoenja erijatskih propisa iz njegovih
izvora analizom i racionalnom argumentacijom, opreno tra-
dicionalistima koji su prihvatali samo ono to se razumije iz
samog teksta hadisa.
U drugoj polovini 7.h.st., kada precizne racionalne argu-
mentacije sebi otvaraju vie prostora u iijskom fikhu, na
djela ovih uenjaka gledalo se sa velikim potovanjem i
uenjem, ak do granice svetosti. Allame Hilli, poznati ii-
jski uenjak s poetka 8.h.st., ubrajao ga je u najistaknutije
fakihe, a njegova fikhska miljenja navodio je u svojim
djelima.
Fakihi petoga perioda, kao to su ehid Evvel, Fazel Mik-
dad i Ibn Fahd, uveliko su cijenili njegova miljenja, navodei
ih u svim razliitim fikhskim pitanjima. ehid Dovom, sljed-
benik upravo ovog perioda u fikhu, o Ibn Dunejdu kae da je
bio meu prvim fakihima bez uzora u pogledu nauno-is-
traivakog rada i preciznosti.
U svakom sluaju, iz onoga to se moe vidjeti iz djela
toga vremena, njih dvojica su bili prvi fakihi koji su odvojili
fikh od predaja i dali mu posebno i neovisno mjesto meu
ostalim naukama, kao to su i napisali cijeli opus o fikhu, sis-
tematizirajui ga kroz poglavlja.

Uvod u fikh
66
kola srednjeg puta
Pristalice srednjeg puta u tom periodu inile su jednu
skupinu fakiha u iijskim naunim centrima. Njih odlikuju
sljedee karakteristike:
iako nisu bili upoznati sa preciznim idtihadom metoda
stare kole i nisu smatrali fikh potpuno odvojenim od
teksta predaja, nisu ga smatrali ni utemeljenim na pre-
ciznim pravnim analizima, a nisu slijedili ni tradicionali-
ste u njihovim stavovima;
u fikhskim pitanjima prihvatali su idtihad;
slijedili su metod koji se poloajem nalazio izmeu
spomenutih dviju tendencija;
idtihad u ovoj fikhskoj koli primjenjivao se na nain
da su se propisi pojedinanih pitanja izvodili iz openiti-
jih hadiskih pravila ili odabirom izmeu nekoliko su-
kobljenih predaja.
Najvanije linosti srednje kole fikhskog miljenja, od
ega je neto ostalo i zapisano u knjigama jesu:
1. Ali ibn Babuje Komi (preminuo 329. god.),
2. Ebul-Fadl Muhamed ibn Ahmed Es-Sabuni El-Da'fi,
Sahibul-Fahir (umro u prvoj polovini 4. st.),
3. Dafer ibn Muhamed ibn Kuluvije Komi (u. 369. god),
4. Muhamed ibn Ahmed ibn Davud ibn Ali Komi (u. 368.
god.).

Trei period
Period vladavine mutekellima, sljedbenika tradicionalne
fikhske kole, trajao je od poetka malog skrivanja pa do 4.h.
st. i, kao to smo vidjeli, u tom vremenu oni su imali potpun
67
utjecaj na naune centre na nain da niko nije imao priliku da
im se suprotstavi kroz raspravu. U posljednjim dekadama nji-
hove dominacije pojavili su se novi sposobni mutekellimi koji
su ih kritizirali i koji su izvrili straan pritisak na njih, sve
dok nisu skoro potpuno nestali sa scene.
Istaknuta linost koja je uspjela obezbijediti uspjeh i pros-
tor teolokim i racionalnim metodama jeste mutekellim i
fakih ejh Mufid, Ebu Abdullah Muhammed ibn Muhammed
ibn Na'man Bagdadi, umro 413.h. god.
On je bio uenik Ahmed ibnul-Dunejd El-Katib El-
Eskafija, Muhammed ibn Ali ibn Babuje Komija (Saduq),
Dafer ibn Muhammed ibn Kuluvije Komija, Muhammed ibn
Ahmed ibn Davud ibn Ali Komija i Ebuul-Hasan En-Naija te
je, prema tome, bio dobro upoznat sa svim trima fikhskim
pravcima prethodnog perioda.
On nije vidio drugog naina da ukloni povrno i nazadno
razumijevanje fikhskih pitanja iz svijeta iijske nauke, nego
da estokim napadima i dobro osmiljenim kritikama zauvijek
ukloni ovakvo razmiljanje. Za ispunjenje svoje namjere
uloio je mnogo truda, to je na kraju poluilo dobre rezultate.
Iako je bio uenik ejh Saduka, ipak ga na nekoliko mjesta
u svojim djelima estoko napada. Saduk se, izmeu ostalog,
ak smatrao predvodnikom tradicionalista. To se posebno
moe vidjeti u risali Tashihul-i'tikad, koja je komentar
Sadukove risale I'tikadat, kao i u drugim risalama koje su
obraivale akaidska miljenja i vjerovanja.
Iz ovih tekih optubi i kritika koje je ejh Mufid uputio na
raun tradicionalista uoava se do koje mjere je bio tetan nji-
hov metod za nauna pregnua iija. Bio je primoran napasti
ih na ovaj nain radi spasa iijskog naunog pregnua. On je,
takoer, napisao i posebnu knjigu u poricanju tradicionalis-
Uvod u fikh
68
tikog metoda pod nazivom Mekabisul-envar fir-reddi 'ala
ehlil-ahbar.
erif Murteza je takoer imao vanu ulogu u kritici tradi-
cionalista, s tim to je prema ejh Saduku bio umjereniji u
kritici.
Napadi ejh Mufida, Sejjid Murteze i drugih mutekellima s
poetka 5.h. st. rezultirali su nestankom kole tradicionalista.
ejh Mufid je uio fikh kod Dafer ibn Muhammed ibn
Kuluje, fakiha srednjeg puta. Takoer, bio je upoznat i sa os-
talim fikhskim metodima svoga vremena, kao to smo ve
prije vidjeli. Meutim, zbog svoga ueg opredjeljenja i
sklonosti ka teolokim temama, bio je oduevljen metodom
Ibn Ebi Akila, ije je fikhsko naslijee bilo uzor za sve te-
ologe.
Fikh mutekellima, kao to je ve prije reeno o metodu Ibn
Ebi Akila, bio je utemeljen na openitim kur'anskim pra-
vilima i sigurnim i poznatim predajama.
Predaje koje su pripisivane imamima, ali ija ispravnost u
lancu prenosilaca nije bila sigurna, nisu smatrali vrijednim
povjerenja.
Umjesto toga, oslanjali su se na poznata i rairena mil-
jenja meu iijskim fakihima.
Za izvoenje erijatskih propisa iz izvora primjenjivali su
metod racionalne argumentacije i analize, u emu su bili
veoma umjeni budui da su mutekellimi svakodnevno imali
rasprave primjenjujui ove metode.
I pored svega toga, treba znati da je sa nestankom tradi-
cionalne kole miljenja njen trag duboko ostao kao postojan
inilac iijske misli zbog dugog vremenskog razdoblja u ko-
jem su oni vladali u iijskom naunom okruenju.
69
Osnovna karakteristika kole mutekellima, kako je gore
pojanjeno, jeste injenica da nisu smatrali predaju samu po
sebi vjerodostojnom.
Tri su istaknuta fakiha ovoga razdoblja:
1. Mufid, Muhammed ibn Muhammed ibn En-Na'man El-
Bagdadi (umro 413.h. god.), autor brojnih fikhskih risala i
tekstova, kao to je El-Mukne'e vel-a'lam fimettefekat 'alejhil-
imamijje minel-ahkam.
2. erif Murteza, Ali ibnul-Husejn El-Musavi (u. 436.h.),
autor djela El-Intisar vel-mesailun-nasrijat i Medami'i dar
su'alaat we edvebije fikhi te mnogih fikhskih risala.
3. Ebus-Selah Takijud-diin ibn Nedmud-din El-Halebij
(u. 447.h.), uenik Murteze, autor djela El-Kafi fil-fikh.
Sva tri uenjaka dala su poseban doprinos naunoj misli
iija.
Od ostalih uenjaka ovoga vremena treba izdvojiti
sljedee:
Selar ibn Abdul-Aziz Dejlami (u. 448.h.), autor knjige El-
Murasemul-'alevijje i El-Ahkamun-nebevijje.
Kadi Abdul-Aziz ibn Burad (u. 481.h.), autor knjiga El-
Muhzib vel-devaher i komentar Demlul-'ilm vel-'amel.
Ebul-Hasan Muhammed ibn Muhammed El-Basravi, ue-
nik Murteze i autor knjige El-Mufid fit-teklif.
Ebul-Feth Muhammed ibn Ali Karadaki (u. 449.h. god).

etvrti period
U koli ejhut-ta'ifa (preminuo 460.h. god.), koli
mutekellima, kao to smo vidjeli, moemo prepoznati neko-
liko znaajki:
Uvod u fikh
70
Osnova fikha bio je tekst Kur'ana te sigurne i poznate
predaje.
Predaje same po sebi nisu se prihvatale kao vjerodosto-
jne.
Ulagao se napor da se ouvanjem racionalnog i analize u
fikhu, ne uzimajui u obzir spoljne naznake, povrati is-
pravnost ovim predajama.
On je u ovom poslu uspio i postavio je u iijskom fikhu
nove temelje koji su bili u potpunosti razliiti od prijanjih
metoda. kola ejhut-ta'ifa bila je posljedica spoja temeljnih
inilaca kole mutekellimna i kole tradicionalista. Svojim
razliitim fikhskim djelima otvorio je nove horizonte iijskog
fikha. ejh je u oblasti tradicionalnog iijskog fikha napisao
djelo En-Nihaje, koje je nekoliko stoljea bilo jedno od na-
jvanijih iijskih tekstova u fikhu. Osim toga, pisao je i druga
djela kao to je Ed-damal vel-'uqud. Sistematiziranje dva kor-
pusa predaja Tahzibul-Ahkam i Istibsar te njegov metod u
rjeavanju suprostavljenih predaja i fikhskih zapaanja osta-
vio je velikoga traga na usavravanju iijskog fikha.
kola ejhut-ta'ifa bila je vladajua tri stoljea u iijskim
naunim centrima. U razdoblju od tri stoljea ova kola je
prola kroz tri faze:

1. Sljedbenici ejhut-ta'ifa
Od vremena ejhut-ta'ifa do stotinu godina poslije njega
svi fakihi koji su se prihvatali predvodnitva u fikhu ili
pisanja djela nisu nita novo unijeli u fikh, nego su jedino
prenosili ejhova miljenja i komentirali ih. Toliko je njegova
linost bila zasjenila naune centre da nikome nije ni padalo
na pamet da iznese neko novo miljenje.
71
Najpoznatiji fakihi i njihova djela koja su navedena u fikh-
skim izvorima su:
Ebu Ali Hasan ibn Muhammed ibn Hasan Tusi (umro iza
515. god.), autor arhe Nihaje i El-Muridu ila sebilit-te'ab-
bud;
Nizamud-din Sulejman ibn Hasan Suhrati, uenik ejha,
autor knjige Isbahu-i'ae bi misbahi-eri'a;
'Alaud-din Ali ibn Hasan Halebi, autor djela Iaretus-sebk
ila m'arifetil-hakk;
Ebu Ali Fadl ibn Hasan Aminul-Islam Tabrisi (u. 548.
god.), autor El-Munahibu min mesa'ilil-hilaf;
'Imadud-din Muhammed ibn Ali ibn Hamze Tusi (u. 566.
god.), autor djela El-Vesiletu ila nejlil-fadile;
Kutbud-din Se'id ibn Hibbetullah Ravandi (u. 573. god.),
autor djela Fikhul-Kur'an i nekoliko komentara En-Nihaje;
Kutbud-din Muhammed ibn Husejn Kejdari Bihaki (bio je
iv 576. god.), autor djela El-Isbah;
Raidud-din Muhammed ibn Ali ibn ehr Aub Sarvi Ma-
zandarani (u. 588. god.), autor knjige Muteabihatul-Kur'an
ve muhtelefe;

Period preispitivanja, period kritiara
Jedno stoljee nakon smrti ejhut-Ta'ifa i bespogovornog
slijeenja njegovih miljenja i fetvi, u drugoj polovini 6. st.
pojavila se nekolicina fakiha koji su kritizirali njegov metod i
poriui ispravnost dokaza predaja samih po sebi ( '-= ~= )
oivjeli kolu miljenja prijanjih mutekellima. Glavne li-
nosti ovog fikhskog usmjerenja, koje ustvari predstavljaju
Uvod u fikh
72
povratak fikhu ejh Mufida i Sejjid Murteze, a to nije po-
primilo ire razmjere, su sljedee:
Sa'dud-din Mahmud ibn Ali Hamsi Razi (umro 573. god.);
Ebul-Mukerrem 'Izzud-din Hamze ibn Ali ibn Zuhre
Halebi (u. 585. god.), autor djela Ganitut-taravv'o;
Muhammed ibn Idris Helli (u. 598. god.), autor Sera'ir.
Najistaknutija linost ovog perioda je Muhammed ibn Idris
Helli, koji je ujedno bio i dobar pisac - adib, tj. poznavalac
arapskog jezika. Svojim poznavanjem jezika i preciznim se-
mantikim analizama, kao i znanjem o ridalu dao je iijskom
fikhu poseban kolorit i razvoj. Njegovo poznato djelo Sera'ir
najbolji je primjer adabijatskog fikha. On je bio linost
kritikoga duha i kao takav usprotivio se miljenjima i stavo-
vima ejh Tusija. estoko se protivio njegovom fikhskom
metodu do te mjere da su njegova estina i ar koje je tom
prilikom ispoljavao u novijim fikhskim izvorima opisani kao
izlazak iz okvira dozvoljenog. Iako miljenje i kritika Ibn
Idrisa nisu bili toliko uspjeni i nisu nali sebi pristalica, nje-
gov pokret uinio je uslugu spaavanju iijskog fikha od
stanja okamenjenosti, pasivnosti i krutosti, te davanju nove
inicijative u oivljavanju i razvijanju idtihada.
Glavna karakteristika njegovog metoda jeste kritinost i
upuivanje primjedbi, vjerovanje u slobodno promiljanje,
kao i stav da idtihad i razmiljanje nisu nepobitni, na to je i
sam ukazao u uvodu svoje knjige Sera'ir.
U prvoj polovini i sredinom 7.h.st. pojavila se nekolicina
fakiha eksperata sa novim miljenjima i stavovima, a to je
zapisano u fikhskim izvorima. Najpoznatije linosti meu
njima bili su:
Muhzibud-din Husejn ibn Muhammed Najli, fakih s po-
etka 7. st.;
73
Mu'inud-din Salem ibn Bedran Misri (629. god.), autor
djela Tahrirul-fera'id vel-mu'avene;
Zejnud-din Muhammed ibn Kasim Burzahi Nejsaburi (bio
je iv 661. god.);
Nadibud-din Muhammed ibn Dafer ibn Hebetullah ibn
Nama (u. 645. god.);
Sadiidud-din Jusuf ibn Mutahar Hilli (bio je iv 665. god.);
Ahmed ibn Musa ibn Tavus Hilli (u. 673. god.), autor
knjige Burel-muhakkikin;
Jahja ibn Se'id Hilli (u. 689. god.), autor knjige Dami'u-
eraje;
Nehzatu-nazir 'Imadud-din Hasan ibn Ali Taberi (698.
god.), autor djela El-'umdetu ve fesihul-munhed ve nehdul-
'irfan.

Muhakkik i Allame
Nauno naslijee koje je za sobom ostavio ejhut-Ta'if u
fikhu i pored njegove veliine, irine i kulturnoga bogatstva,
nije imalo zrelost i potrebnu dotjeranost. Ovaj pravni opus
imao je prijeku potrebu za sistematizacijom i ureenjem. Pri-
rodno, cijeli sistem trebao se uraditi u skladu sa novonastalim
promjenama, u novom obliku, potujui nova naela, da bi
sve to moglo biti pretoeno u novi kalup. Muhakkik Ebul-
Kasim Nedmud-din ibn Hasan Helli (umro 676. god.), autor
djela erajel-Islam, Mu'teberu ve muhtasarun-naf'e, Naktun-
nihaje i drugih fikhskih djela obavio je ovaj posao na usp-
jean nain.
On je na lijep nain preradio fikh ejhut-Ta'ifa i sakupio
njegova brojna miljenja u razliitim knjigama. Povratio je,
takoer, vjerodostojnost njegovog fikha, iju je ispravnost
Uvod u fikh
74
doveo u pitanje Ibn Idris. Teke napade i kritike upuene
fikhu ejhut-Ta'ifa smatrao je neispravnim i stao je u njegovu
odbranu.
Najvanija uloga koju je odigrao Muhakkik u fikhu jeste
sakupljanje, sistematiziranje, ureenje, oienje i upotpun-
jenje nedostatnih mjesta fikha ejhut-Ta'ifa. Njegov uenik,
allame Hasan ibn Junus ibn Mutaher Hilli (u. 726.h. god.) ta-
koer je preao isti put. On je uloio mnogo truda u ispravci,
dotjerivanju i korigiranju fikha ejha i djela Muhakkika. Iza
sebe je ostavio mnogo napisanih fikhskih djela koja su se
bavila istraivanjem, uporeivanjem itd., a koja su nakon
njega postala vjerodostojne reference za fakihe, kao to su:
Muhtelifu-i'a;
Tebsiretul-mute'allimin;
Tezkiretul-fukaha';
Muntehel-matleb;
Kava'idul-ahkam;
Tahriru ahkami-eri'a;
Iradul-izhan;
Nihajetul-ahkam;
Telhisul-meram.
Vana uloga Allame i njegovog opusa u fikhu jesu dvije
stvari: prvo, proirio je poglavlje o kuporodaji do tada
nevienih razmjera, primjenjujui poznata pravila toga
podruja, i drugo, budui da je u potpunosti poznavao mate-
matiku, koristio ju je u odgovarajuim fikhskim podrujima i
on je bio prvi poznati iijski fakih koji je uveo matematiku u
fikh. Takoer, umnogome je pomogao iijskom fikhu svojim
poznavanjem nauke ridal i odabiranjem predaja po njihovoj
vjerodostojnosti. Takoer, preispitivanjem metodologije
75
fikha, o emu je pisao u razliitim knjigama, mnogo je po-
mogao korigiranje fikhskih naela i pravila. Ovim svojim
djelovanjem pripremio je teren za potpuno odvajanje nauke
metodologije fikha, tj. usula od fikha kod iija.
U svakom sluaju, fikh ejhut-Ta'ifa bio je dominantan
sredinom 5. st., da bi djelom i trudom Muhakkika i Allame
dostigao svoj vrhunac u drugoj polovini 7. i poetkom 8. st., a
svoj najbolji prikaz ima u djelima ove dvojice istaknutih
uenjaka. Njihovi uenici takoer su promiljali u okviru
ovog upotpunjenog fikha. Najpoznatiji od njihovih uenika, a
koji su spomenuti u fikhskim izvorima jesu:
Ebu Muhammed Hasan ibn Ebi Talib Jusufi Abi, Ibn Ebi
Zejneb, autor Kafur-rumuz;
'Amidud-din Abdul-Mutalib ibn Muhammed Husejni
A'radi (u. 754. god.), autor Kasrul-feva'id;
Fahrul-muhakkikin Muhammed ibn Hasan Hilli (u. 771.
god.), autor djela Idahul-feva'id i Haije Irad.

Uvod u fikh
76
SADRAJ
OSNOVE FIKHA --------------------------------------------------- 7
Termin fikh u Kur'anu i predajama --------------------------- 8
Rije fikh u terminologiji uenjaka---------------------------- 9
Definicija nauke fikha------------------------------------------14
Podjela propisa -------------------------------------------------16
TEMA NAUKE FIKHA -------------------------------------------21
Vrijednost poloaja fikha u islamskom uenju (Tri podruja
spoznaje u islamskom promiljanju) -------------------------21
Nadlenost fikha ------------------------------------------------23
Opasnosti na ljudskom putu-----------------------------------24
Dva pogrena pojanjenja nadlenosti fikha----------------27
Poloaj poznavanja fikha i drutveni poloaj fakiha-------27
Razlika izmeu fetve i ihtijata---------------------------------28
Kako da postupi ovjek kada se suoi sa nekim pitanjem u
trenutku kada nema nikoga od koga bi dobio miljenje?--30
Ne moe se slijediti mudtehid koji nije iv------------------32
PRAKTINI PROPISI (AHKAM) -------------------------------34
Karakteristike daferijskog fikha -----------------------------35
Imami, neka je mir na njih, koristili su knjige koje su dobili
putem nasljedstva -----------------------------------------------41
STUDIJA O POVEZANOSTI FIKHA EHLI-SUNNETA SA
SUNNETOM POSLANIKA S.A.V.A. ----------------------------45
77
Rezime i upotpunjenje karakteristika daferijskog fikha --55
PERIODI FIKHA SLJEDBENIKA EHLI-BEJTA -------------58
Period prisustva imama----------------------------------------58
Drugi period-----------------------------------------------------61
Tradicionalisti ( ~= . -- )--------------------------------------61
Pristalice idtihada ---------------------------------------------63
kola srednjeg puta---------------------------------------------66
Trei period------------------------------------------------------66
etvrti period----------------------------------------------------69
Period preispitivanja, period kritiara ----------------------71
Muhakkik i Allame ----------------------------------------------73

Uvod u fikh
78
Dosadanje objavljene knjige u izdanju Mulla Sadre:

1- Karakteristike islama,
2- Islamska filozofija,
3- Sekularizam ili vjera?
4- Nehdul-belaga, proivljenje 1,
5- Pouka o odgoju,
6- Bit Islama,
7- Samospoznaja i duhovno uzdizanje,
8- Osnove logike,
9- Mudrosti islamske medicine,
10- Rasprava o poslanstvu,
11- Temeljne postavke u akaidu,
12- Savreni ahlak,
13- Islamsko-irfanske teme,
14- Osnove tefsira,
15- Ciklus predavanja o kur'anskoj uputi

79
Uvod u fikh
Izdava:
Fondacija Mulla Sadra, www.mullasadra.com
e-mail: mullasadra@mullasadra.com
Za izdavaa:
mr. Mohammad Reza Peysepar
Lektor:
Hfz. Ensar Karaman
Dizajn i DTP
Luman Avdi
tampa:
Sabah print Ilida
CIP- katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28 423.7
PEYSEPAR, Mohammad Reza
Uvod u fikh/ Mohammad Reza Peysepar; (preveo s
perzijskog Amar Imamovi) .
Sarajevo: Fondacija Mulla Sadra u B i H, 2004.-
74 str. ; 21 cm

Bibliografske i druge biljeke uz tekst

ISBN 9958-9694-1-6

COBISS.BH ID 13350662

Rjeenjem Ministarstva obrazovanja i nauke F BiH br.
03-15-2748/04 od 21.10.2004. g., na osnovu l. 18. stav 2.
taka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
Slub. nov. Fed. B I H br. 49/02,37/03 i 14/04, u skladu s
l.4. ovaj proizvod je oslobo. poreza na promet.

Uvod U Fikh (Fiqh Moqadama)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Uvod U Fikh (Fiqh Moqadama)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Mohammad Reza Peysepar

You might also like