Gradovi I Bogatstvo Naroda

1
Gradovi i bogatstvo naroda

Gradovi8.indd 1 28.5.2007 10:53:57
2 Gradovi i bogat st vo naroda
Gradovi8.indd 2 28.5.2007 10:54:22
3
Gradovi
i bogatstvo naroda
Zakonitosti ekonomskog ivota
JANE JACOBS
Metropress
Zagreb, lipanj 2007.
Gradovi8.indd 3 28.5.2007 10:54:23
Gradovi i bogatstvo naroda: principi ekonomskog razvoja
Jane Jacobs
Nakladnik: Metropress d. o. o. Zagreb
Za nakladnika: Ratko Bokovi, direktor
Naslov izvornika:
Cities And the Wealth of Nations: Principles of Economic Life
Copyright 1984. by Jane Jacobs
Tis translation published by arrangement with Random House,
an imprint of Random House Publishing Group, a division of
Random House, Inc.
Prijevod s engleskoga: Ratko Bokovi
Lektura i korektura: Jadranka Bokovi, prof.
Dizajn sloga: Stanislav Vidmar
Tisak i uvez: Feroproms Zagreb
CIP
Gradovi8.indd 4 28.5.2007 10:54:23
5
Jasonu Epsteinu
koji je knjigu ekao strpljivo i u dobrom
raspoloenju, dajui mi vrijedne savjete
Gradovi8.indd 5 28.5.2007 10:54:23
Gradovi8.indd 6 28.5.2007 10:54:23
7
SADRAJ
1. Obeanje ludom radovanje. . . . . . . . . . . . . . . . . .9
2. Povratak u stvarnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
3. Gradske regije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53
4. Opskrbne regije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .67
5. Naputene regije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .81
6. Oiene regije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
7. Regije s transplantiranom ekonomijom. . . 103
8. Kapital za regije bez gradova. . . . . . . . . . . . 115
9. Zaobieni krajevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
10. Nerazvijeni gradovi trebaju jedni druge . 147
11. Lane povratne informacije gradovima . . 169
12. Transakcije koje vode u propast . . . . . . . . . . 195
13. Neprilika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
14. Lutanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Zahvala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
Biljeke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253
Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271
Gradovi8.indd 7 28.5.2007 10:54:23
Gradovi8.indd 8 28.5.2007 10:54:24
Obeanj e l udom radovanj e 9
PRVO POGLAVLJE
OBEANJE LUDOM RADOVANJE
Recepti za stvaranje blagostanja Izbezumljeno vrijeme
propalih razvojnih shema Na jednoj strani ekonomska
razoaranja i debakli, na drugoj zapanjujui gospodarski
uspjesi Uasne posljedice neutemeljenih obeanja
Zagonetka stagflacije Klackalica inflacije
i nezaposlenosti
N
eko vrijeme, negdje sredinom 20. stoljea, inilo se da je divlja,
neukrotiva, otuna ekonomska znanost rodila ono to smo svi
eljeli: upute kako postii ili odrati prosperitet.
Ekonomisti i vladari koje su ekonomisti savjetovali domislili su se
tolikim idejama za oslobaanje nacionalnih i meunarodnog gospo-
darstva od nevolja i katastrofa, i te su zamisli bile tako okruene aurom
razumnosti, predvidivosti i upuene statistike analize, da su vlade
uzele zdravo za gotovo da one samo moraju posloiti volju, strunost i
kapital pa e ekonomski ivot ostvariti sve njihove elje i namjere.
Obuzet tom zabludom, Mao Ce-Tung izdao je nalog da kinesko gos-
podarstvo uini Veliki skok naprijed. Hruov je, za posjeta Ujedinjenim
narodima, lupao cipelom po govornici i najavio da e do 1975. sovjetsko
gospodarstvo prestii ameriko, a nakon toga e nastaviti gaziti Zapad.
U Sjedinjenim Dravama, predsjednici Kennedy i Johnson sa svo-
jim savjetnicima nisu samo smatrali, kao i veina Amerikanaca, da su
visoka produktivnost i ekonomska nadmo njihove zemlje zajameni
za mnoge godine daleko u budunost, nego su bili uvjereni da e po-
rezne mjere, kojima su se koristili da bi fno ugodili ekonomiju, elimi-
nirati ak i njezina blaga kolebanja, pa nikad vie nee biti depresija, a
uskoro ni recesija.
Britanci su konstruirali, ili su barem mislili da konstruiraju, pros-
peritetno i napredno drutvo blagostanja sa zaposlenjem i dostojnim
Gradovi8.indd 9 28.5.2007 10:54:24
ivotnim standardom za sve, koji se neprekidno poboljavao, po uzo-
ru na skandinavski model. Europska ekonomska zajednica, oblikujui
se kao kontinentalno objedinjeno ameriko gospodarstvo, donosila je
dobrobit svojim prvotnim zemljama lanicama. est ili sedam zemalja
June Amerike poduzelo je prve korake da taj model presadi na svoj
kontinent. Siromane zemlje s ruba Europe predosjetile su da ih eka
sjajan prosperitet kada na njih doe red da se pridrue Europskoj za-
jednici i sudjeluju u podjeli njezinih golemih, objedinjenih i neuniti-
vo bogatih trita.
Sporazumi iz Bretton Woodsa iz 1944., s kojima su vrijednosti ka-
nadske i veine valuta zemalja Zapadne Europe vrsto, kao za stijenu,
vezane za ameriki dolar, kao i sovjetske tehnike upravljanja novcem, s
valutama sovjetskog bloka jednako vrsto vezanima za rublju, isticani
su kao dokaz da je plivanje teajeva meu zemljama trgovakim par-
tnerima tako bolno za zemlje dunice, tako uznemirujue za multi-
nacionalne korporacije i turistiku industriju samo poglavlje iz pri-
mitivne prolosti.
Narodi i vladari zaostalih zemalja, ukljuujui i one koje su se tek iz-
borile za neovisnost od kolonijalnih vlasti ili su se jo muile da to posti-
gnu, oekivali su da e razvojni obrasci, koje su konstruirali strunjaci, i
njima donijeti napredak i blagostanje. Ta oekivanja dijelile su s njima i
drave koje su razvojne planove fnancirale kreditima i darovima.
Tako su ekonomisti, dravni dunosnici, bankari te novinski ured-
nici i same pojmove nerazvijenih i najsiromanijih zemalja izbacili
iz svoga rjenika i zamijenili ih sa zemljama u razvoju i slabije raz-
vijenim zemljama u razvoju.
Recepti za postizavanje svega toga stvaranje blagostanja tamo
gdje ga nije bilo i njegovo odravanje tamo gdje je postojalo razliko-
vali su se pod utjecajem razliitih ideologija, ali manje nego to bi se
moglo pretpostaviti.
Primjerice, kad su se amerike i sovjetske vlade natjecale za naklo-
nost siromanih zemalja nudei im ekonomsku pomo, to nadmeta-
nje nije dolazilo u razliitim oblicima pomaganja. Umjesto toga, dvije
su se velesile borile da isporue manje-vie iste brane, ceste, tvornice
umjetnih gnojiva i sustave za navodnjavanje.
Gospodarske programe koje je usvojila poljska vlada fnancirali su
veinom njemaki i ameriki bankari. Ti bankari nisu odobravali to
Gradovi8.indd 10 28.5.2007 10:54:24
je komunistika drava vlasnica sve imovine, kao vjerojatno ni osta-
le poljske aranmane. Unato tome, predodbe Poljaka o tome kako
se neko gospodarstvo iri i razvija, to mu je pritom potrebno i kako
e osigurati novac za otplatu razvojnih kredita, bili su i kapitalistikim
bankarima vrlo bliski, konvencionalni i logini.
U teoriji, sve je bilo tako logino. U stvarnosti, tako je malo poteza
djelovalo na nain na koji je trebalo.
Poslije svega, nali smo se u izbezumljenom vremenu propalih ra-
zvojnih shema. Rezultati su se kretali od oiglednih katastrofa, kao u
Poljskoj, Iranu, Urugvaju, Argentini, Brazilu, Meksiku, Turskoj i ve-
em dijelu Afrike, do obinih razoaranja, kao u Irskoj, Kanadi, na
jugu Italije, u Jugoslaviji, na Kubi i u Indiji - da spomenemo samo neke
primjere u svakoj od tih dviju skupina.
Nakon ekspresne, katastrofalne propasti Velikog skoka, Kina je
iskuavala najprije jednu pa zatim drugu strategiju za izlazak iz siro-
matva i nerazvijenosti. Svaka je strategija pritom kovana u zvijezde
kao revolucionarna, a zavravala je konfuzijom i uzajamnim optuiva-
njima.
Sovjetski Savez, daleko od toga da je demonstrirao superiornost
svojega planiranja i postignua, nastavljao je postojati nesposoban da
sam sebe makar i prehrani, kao to ni na drugim podrujima nije us-
pijevao proizvoditi kako bi u dovoljnim koliinama i raznolikosti op-
skrbio vlastito stanovnitvo i poduzea.
Doista, kao gospodarstvo Sovjetski Savez poeo je sablasno podsjea-
ti na kolonijalnu zemlju. Sve jae ovisio je o izvozu sirovina u razvijenije
zemlje i o uvozu profnjenijih industrijskih proizvoda, ukljuujui ak i
strojeve koji su mu bili potrebni da bi svoje prirodne izvore mogao crpiti
za izvoz. Gospodarski kolonijalizam sigurno nije bio cilj svih onih peto-
godinjih planova ili petoljetki, no svejedno je tako ispalo.
Velika Britanija najprije je svoje nazadovanje i raspadanje poku-
avala zaustaviti mjerama jaanja potranje, ali bez uspjeha. Tada se
pridruila Europskoj ekonomskoj zajednici, opet uzaludno. Potom se
prebacila na mjere jaanja ponude, ponovno uzalud. Ma to Engleska
pokuavala, nastavljala je padati u neumoljivo nazadovanje, prilino
nalik na druge nestale, mitske imperije iz daleke prolosti u kojoj ljudi
nisu raspolagali ekonomskim teorijama i naputcima koji bi im mogli
posluiti kao vodi.
Gradovi8.indd 11 28.5.2007 10:54:24
U Sjedinjenim Dravama dogodilo se neto dotad nezamislivo.
Proizvodno gospodarstvo zemlje postupno je, ali uporno, doivljavalo
eroziju, a preostala industrija klizila je u tehnoloku zaostalost u odno-
su na industriju Japana i ivljega dijela Europe.
Velike tvornice, koje su neko predvodile svijet, koprcale su se u
problemima. Stope rasta produktivnosti su izblijedjele. Proizvodnja
oruja sve je ee bila prijeko potrebna da obrazovanim ljudima sa-
uva radna mjesta i da itava podruja zemlje, snano ovisna o vojnoj
industriji, spasi od ekonomskog sloma.
No nema sumnje, dok su nastajala ekonomska razoaranja i debakli,
formirali su se i zapanjujui gospodarski uspjesi najzapaeniji u Japa-
nu i, meu dotad zaostalim mjestima, u grupi malih zemalja skupno po-
znatih kao Pacifki obod: u Hong Kongu, Singapuru, Tajvanu i Koreji.
No uspjesi su se pokazali jednako zagonetnima kao i promaaji, budui
da se sve mjere i politike, kao i njihove kombinacije, koje se uobiaje-
no istiu kao zaslune za te uspjehe, smjesta mogu povezati s istovrsnim
mjerama i politikama iza kojih su negdje drugdje slijedili neuspjesi.
Uhvaeni u toj intelektualnoj slijepoj ulici, ekonomisti su izlaz nali
u otrcanim frazama o kulturalnim razlikama: Japanci su inteligentni,
vole raditi i vjeto se koriste konsenzusom; Kinezi (izvan Kine) ude-
sno su uspjeni trgovci, a lanovi obitelji jedni drugima pomau da
prikupe kapital; Englezi su napustili etinost rada; i tako dalje. No za
rasvjetljavanje te vrste kvaliteta ne trebaju nam ekonomija i ekonomi-
sti. Jednako dobro to mogu uiniti i pronicljiviji turisti.
Makroekonomija ekonomija velikog mjerila je grana znanosti
kojoj je povjerena teorija i praksa razumijevanja i njegovanja nacional-
nih i meunarodnog gospodarstva. No to je teak promaaj. Njezin je
razmah bio posljedica sree da joj se vjerovalo i da se naveliko postu-
palo po njezinim naputcima.
O eksperimentima fzike estica ili pothvatima svemirskih istrai-
vaa mislimo da su izvanredno skupi, to oni i jesu. No ti trokovi ne
mogu se ni usporediti s nepojmljivo golemim sredstvima koje su na
ispitivanje makroekonomskih teorija uloile banke, industrijske grane,
vlade i meunarodne institucije poput Svjetske banke, Meunarodnog
monetarnog fonda i Ujedinjenih naroda.
Niti jedna znanost ili disciplina, za koju se pretpostavlja da je znan-
stvena, nikada nije bila tako velikoduno plaana. I nikada eksperi-
Gradovi8.indd 12 28.5.2007 10:54:25
menti nisu za sobom ostavljali toliko olupina, neugodnih iznenaenja,
unitenih nadanja i konfuzije, sve do toke na kojoj se ozbiljno name-
e pitanje je li teta uope nadoknadiva; a ako jest, sigurno nije s jo
vie istih nastojanja.
Promaaji nas mogu vratiti na pravi put ako posluamo to nam ot-
krivaju o stvarnosti. No prihvaanje stvarnosti, najblae reeno, nika-
da nije bilo jedna od vrlina teorija ekonomskog razvitka. Razmotrimo,
na primjer, nevjerojatan primjer stvarnih uinaka pomoi u okviru
Marshal lova plana te neopravdana oekivanja koja su strunjaci za ra-
zvoj iz njega izvukli.
Kao to svi znamo, ako neko gospodarstvo poharaju glad, epidemi-
je, potresi, potresni valovi, poplave ili poari, poteena gospodarstva
mogu pomoi ljudima i njihovim poduzeima da se ponovno usprave
na noge. Upravo tako, amerika pomo prema Marshalovu planu pomo-
gla je Europljanima da se poslije Drugog svjetskog rata, nakon razaranja
koja su im nanijele bombe, tenkovi i topovi, stanu natrag na svoje noge.
Unitenje je bilo golemo pa su i obuhvat i razmjeri pomoi bili us-
poredivi s razaranjima. Gospodarski oporavak trajao bi dulje i zahtije-
vao bi znatno vie napora da poteena Amerika nije poslala svoje lo-
komotive, fote kamiona, elektrine generatore, tvornice cementa, mli-
nove, gnojivo, traktore, alate, radioloku opremu, lijekove, udbenike,
telefonske centrale, hladnjake, bagere, cijevi, crpke, kablove, sjekae i
jo puno toga.
udesan uspjeh Marshalova plana, kako se njegovi uinci ponekad
nazivaju, sastojao se u tome da je oprema pomogla ozdravljenju i ob-
novi, a pomogla je tako dobro da je, u kombinaciji s vlastitom europ-
skom proizvodnjom, izvukla kontinent iz ratnog pepela i smrti, bre i
uspjenije nego to se oekivalo.
No tu moramo naas zastati i primijetiti da ozdravljenje organizma
ukljuujui organizme kao to su gospodarstva nipoto nije isto
to i metamorfoza organizma, njegova pretvorba u neto posve druk-
ije. Inae je ta razlika bila svakome posve jasna.
Na primjer, u vrijeme kad se San Francisco oporavljao od razornoga
potresa i poara iz 1906., i zatim se nastavio izvanredno razvijati, nitko
nije bio toliko zbunjen da bi predloio da Crveni kri treba ubudue po-
uriti i ponuditi pomo gradovima koji gospodarski nazaduju ili stagni-
raju, uvjeren da e ih to navesti da napreduju kao San Francisco.
Gradovi8.indd 13 28.5.2007 10:54:25
Stagnantne ili nazadujue europske ekonomije Marshallov plan,
dakako, nije preobrazio u gospodarstva koja se razvijaju, ire i sama
stvaraju. Neke ekonomije koje su primile pomo, poput nizozemske,
zapadnonjemake, u dijelovima Francuske i Italije, nastavile su se iriti
i razvijati kao i San Francisco nakon katastrofe. No ostale nita ta-
kvoga nisu postigle. Velika Britanija je primila opremu iz Marshallova
plana, ba kao i Zapadna Njemaka, no ti darovi nisu naveli britansko
gospodarstvo da se pone ponaati kao zapadnonjemako.
Juna Italija primila je pomo iz Marshallova plana, kao to ju je
primila i sjeverna Italija, no uinci su bili zapanjujue razliiti. Sjever
Italije, do tada najprosperitetniji i ekonomski najkreativniji dio zemlje,
nastavio je napredovati, razvijati se i jaati. Juna Italija, koja je do tada
bila uporno nazadna, siromana i gospodarski ovisna, takva je i ostala.
U mjeri u kojoj je Marshallova pomo (ili kasnije znatno vea po-
mo sjeverne Italije) promijenila talijanski jug, darovi se nisu preto-
ili u promjene. Gospodarstvo june Italije nije se nastavilo granati i
razvijati vlastitim sredstvima ili zahvaljujui vlastitoj energiji. Ljudi su
je i dalje u velikom broju bili prisiljeni naputati da bi posao i zaradu
pronali u gospodarstvima posve drukije vrste, kakva su prevladavala
u sjevernoj Italiji i udaljenijim krajevima.
Stvarnost je bila takva da ju je svatko mogao vidjeti. Pa ipak se
Marshallov plan prizivao kao dokaz da pomo moe stagnantne eko-
nomije preobraziti u razvojne. Obeavajui upravo to, nacionalne i
meunarodne agencije za pomo i razvoj zapanjujue su se namnoile,
opisujui svrhu svoga osnivanja zvunim frazama poput Marshallova
plana za Trei svijet, Maloga Marshallova plana ili programa koji e
postii isto ono to je uinio Marshallov plan.
Uasne su posljedice tih neutemeljenih obeanja: bijesni, razoara-
ni narodi u zemljama koje su ostale trome, nepokretne i siromane i
nakon to su im tako snano probuene nade; cinizam poreznih obve-
znika (koji su fnancirali pomo) o smislu pomaganja drugima i, to je
jo gore, o kvalitetama ljudi koji su pomo dobili; golemi, nepodmirivi
dugovi koje su zaostale drave preuzele pod djelovanjem iluzije da e
njihov razvoj opravdati i moi podnijeti visoku cijenu; otplata du-
gova koja prodire izvozne prihode, do te mjere da neke bezizgledno
siromane drave ne rade ni za to osim za ast da su na desetljee ili
dva iz nerazvijene bile unaprijeene u zemlje u razvoju; meuna-
Gradovi8.indd 14 28.5.2007 10:54:25
rodna bankarska druba koja slom pokuava odgoditi moratorijima
na ionako neotplative zajmove, novim kreditima za otplatu kamata na
neotplative kredite; i mnogi drugi oblici frenetinog nastojanja da se
stvari odre na okupu, to je dulje mogue, pomou ice i konopca.
U meuvremenu, mnoge dotad napredne zemlje, meu kojima i
Sjedinjene Drave, postale su rtvom podmukle pojave nazvane sta-
gfacija, kombinacije rastue nezaposlenosti i napuhanih cijena, infa-
cije.
Prema teoriji, stagfacija ne bi smjela ni postojati, no ipak je posto-
jala, a nitko nije znao kako se boriti protiv nje, osim da se povea ne-
zaposlenost ili ubrza infacija.
Zagonetka stagfacije nije samo unitila nadanja da je gospodar-
skim ivotom, u ve lijepo razvijenim zemljama, mogue glatko uprav-
ljati. Ona je razorila same intelektualne temelje na kojima su poivale
sve kole makroekonomskih teorija.
Realnost stagfacije uinila je besmislenim dva stoljea i vie prof-
njenog teoretskog promiljanja.
Rastue cijene nisu nikakva tegoba kada se broj radnih mjesta brzo
poveava, kada prihodi rastu bre od cijena, kada se blagostanje ljudi
openito poveava. To blagotvorno lice infacije stoljeima je privlailo
ekonomiste i duga je tradicija nastojanja da se ono objasni.
Richard Cantillon, francuski ekonomist koji se 1680. rodio u Irskoj,
o toj je temi 1730. napisao:
Ako rast koliine novca dolazi iz rudnika zlata ili srebra u Dravi, vla-
snici tih rudnika, poduzetnici, talioniari i rafnerci, kao i svi ostali rad-
nici, proporcionalno dobitku poveat e i svoje trokove. U svojim ku-
anstvima troit e vie mesa, vina ili piva, naviknut e se da nose bolju
odjeu, fnije sukno, da im kue budu opremljene boljim namjetajem
i probranim predmetima... Potranja za mesom, vinom, vunom itd., bu-
dui da je intenzivnija nego obino, sigurno e poveati njihove cijene.
Te vie cijene navest e poljodjelce da obrade vie zemlje, kao bi sljede-
e godine imali vie tih proizvoda. Ti e farmeri proftirati od tog pove-
anja cijena i njihove e obitelji poveati potronju, kao i sve ostale.
Zbog svega toga, openito ja smatram da poveanje koliine nov-
ca u Dravi uzrokuje odgovarajui rast potronje, koja postupno uzro-
kuje poveanje cijena.
Gradovi8.indd 15 28.5.2007 10:54:26
Premda dijelom zvui starinski, to je razmiljanje sve prije nego za-
starjelo. Cantillon je sebi postavio etiri krupna pitanja koja jo od tog
vremena, jednako kao i danas, mue ekonomiste: to poveava gospo-
darsku aktivnost? to uzrokuje rast cijena? Postoji li meu njima veza?
Ako postoji, kako ta veza funkcionira?
Cantillonovi odgovori na ova pitanja potaknuli su nastanak eko-
nomske teorije koja uzroke gospodarskog razvitka pronalazi u potra-
nji (engl. demand-sided), podrazumijevajui da potranja za robom i
uslugama utire put ekspanziji i prosperitetu gospodarstva, dok ponuda
koja zadovoljava potranju slijedi za njom.
Cantillon je pretpostavljao da i ulijevanje novca u privredu pojaava
potranju. Na stanoviti primitivni nain, Cantillon je bio prvi keynesi-
janski ekonomist gotovo tono dva stoljea ispred svoga vremena.
Pitanja obratna od Cantillonovih glase: Zato se gospodarska aktiv-
nost usporava? Zato cijene padaju? Postoji li veza? Ako postoji, kako
ona djeluje?
Veina ekonomista koja se pitala isto to i Cantillon postavljala je
sebi i obratna pitanja. Neki su, poput Marxa, i poinjali s drugim sku-
pom pitanja. No, tijekom stoljea bilo koja od dviju grupa pitanja im-
plicirala je i drugu grupu, zbog injenice da se najee (kasnije emo
vidjeti to znai to najee) ini da razina cijena i stopa nezaposle-
nosti djeluju kao da sjede na klackalici, cijene na jednoj, a nezaposle-
nost na suprotnoj strani.
U vrijeme gospodarske ekspanzije, poput razdoblja koje je proua-
vao Cantillon, cijene streme k poveanju, a nezaposlenost tei k sma-
njivanju. U razdobljima recesije i depresije, cijene pokazuju sklonost
padanju, a nezaposlenost rastu. Cijene gore, nezaposlenost dolje; Cije-
ne dolje, nezaposlenost gore.
Stagfacija ne potuje ta pravila budui da istodobno donosi i rast
cijena i rast nezaposlenosti, pa njihovo predoavanje klackalicom po-
staje apsurdno. Da bismo opisali stagfaciju, trebali bismo zamisliti da-
sku klackalice, slomljenu u uporitu, kako se podie istodobno na oba
kraja, prkosei zakonima mehanike i djelovanju sile gravitacije.
ini se da stagfacija, jednom kad se uvue u gospodarstvo, djeluje
unato povremenim kratkoronim gibanjima kao na klackalici.
Na primjer, stagfacija se u Sjedinjenim Dravama prvi put poela
statistiki javljati 1967. i 1968. Nakon toga postepeno se pojaavala i
Gradovi8.indd 16 28.5.2007 10:54:26
u dobrim i u loim razdobljima, oduzimajui zadovoljstvo dobrima, i
inei loa jo gorima.
Grubo govorei, u svakom novom periodu procvata i irenja, ne-
zaposlenost se odbijala spustiti na razinu iz prethodnog razdoblja ek-
spanzije. Tako je vrsta stopa nezaposlenosti u zemlji, ona permanent-
na i neumoljiva razina, stalno pomalo rasla. A tijekom svake recesije
nezaposlenost je pokazivala sklonost da bude ozbiljnija nego u pret-
hodnoj krizi.
Ukratko, poslije sredine 60-ih Amerika je ustrajno stvarala sve vei
broj radnika za koje njezina ekonomija nije imala posla.
Istodobno, infacija se nije ponaala nita manje udno. U svakoj
recesiji cijene su nastavljale rasti, umjesto da se smanjuju ili da ostaju
iste. Brzina rasta gotovo da se nije smanjivala. Za svakoga oporavka
stopa infacije jurnula je uvis ranije nego nakon prethodne recesije, i
takoer je pokazivala sklonost da raste bre no prije.
Ispod kratkoronih geganja gospodarstva, nezaposlenost i cijene
uporno su rasli zajedno. Samo u nekim godinama stopa infacije bila
je 10 posto ili vie, no kako se infacija akumulira, tako su cijene od
1967. do 1983. narasle gotovo za 200 posto, i jo su nastavile rasti u
1983., kada je nezaposlenost poprimila alarmantnih 10 posto, pa i vie,
uzmu li se u obzir oni koji su u traenju posla bili toliko obeshrabreni
da su posve odustali.
Visoka nezaposlenost i uestalost bankrota 1982. podsjetila je stari-
je Amerikance na Veliku depresiju 30-ih godina. No za vrijeme Velike
depresije nezaposlenost je rasla, a cijene su padale. U to je vrijeme do-
bro poznata klackalica djelovala. U 80-im godinama dogaalo se neto
posve novo, neto bez presedana u povijesti nacionalne ekonomije do
1967. A Sjedinjene Drave nisu bile jedina rtva stagfacije.
Velika Britanija bila je u stagfaciji jo i dulje. Nekoliko godina na-
kon to se pojavila u SAD, stagfacija je osvanula i u Kanadi, a uuljala
se i u mnoga gospodarstva europskoga kontinenta. No itav svijet nije
bio zahvaen stagfacijom, barem ne jo tada; dok su se Sjedinjene Dr-
ave borile sa stagfacijom, rast cijena u vicarskoj i Japanu, na primjer,
pokazivao je veselo lice koje je tako privlailo Cantillona.
Tamo gdje je stagfacija putala korijenje, sve metode borbe vodile
su samo do pogoravanja nezaposlenosti, kao rtve borbe protiv infa-
cije, ili do jo vee infacije kao rtve borbe protiv nezaposlenosti.
Gradovi8.indd 17 28.5.2007 10:54:26
U temeljima ove strane nedoumice bila je strana teoretska pra-
znina. Koliko god preturali po knjigama ekonomskih teorija, u njima
neemo nai niti priznanje postojanja stagfacije, a kamo li objanjenje
to ona znai ili naputak kako se protiv nje treba boriti.
Adam Smith, koji je objavljivao 45 godina nakon to je Cantillon
predloio svoju teoriju ekspanzije utemeljene na potranji, nije slijedio
smjer Cantillonova razmiljanja. Smith je bio ekonomist ponude. To
znai da je uzroke gospodarskog irenja vidio u bujanju proizvodnje
i trgovine, pri emu je rast potranje bio usputna pojava i posljedica.
tovie, za razliku od kasnijih ekonomista ponude, Smith nije povezi-
vao rast cijena s padom nezaposlenosti i obrnuto, niti je o novcu raz-
miljao kao o sredstvu za suzbijanje ili poticanje proizvodnje.
Opi rast cijena Smith je pripisivao iskljuivo sklonosti vladara da
dodavanjem neplemenitih metala kvare kovanice, osobito u vrijeme
kad su trebali fnancirati ratne pohode, ili naglom poveanju kolii-
ne zlata i srebra raspoloivog za plaanje. Tako je razotkrio pojavu na
koju danas mislimo kad kaemo da infaciju uzrokuju vlasti tampa-
njem novca.
Smith je te nominalne promjene cijena smatrao povrnima u od-
nosu na stvarne cijene dobara i usluga. Istinske cijene, kao i stvarno
bogatstvo, on je povezivao s radom. Blagostanje, promatrano iz svih
kutova i u svim svojim permutacijama, ukljuujui kapital, dolazi od
muke i znoja, od istoga rada koji se u njega ulae, govorio je. Tako je
rad, kao troak svega, jedina stvarna cijena, prava mjera razmjenjive
vrijednosti robe.
Dakako, priznavao je Smith, novana je vrijednost rada promje-
njiva, ovisno o potrebama proizvoaa i trgovaca za radnicima. Tamo
gdje je stalna potranja za radnicima velika, a nezaposlenost je mala,
nadnice rastu unato nastojanjima poslodavaca da ih zadre nisko. I
obrnuto, gdje postoji viak radnika visoka nezaposlenost nadnice
padaju.
No Smith se trudio dokazati da to nije uzrok opega rasta cijena.
Poskupljenja je smatrao nacionalnom pojavom, dok su promjene nad-
nica bile lokalne i s vlastitim uzrokom. Kao primjer navodio je visoke
nadnice u Engleskoj, a niske u kotskoj, premda su oba podruja pri-
padala istoj dravi, Ujedinjenom Kraljevstvu, i jednako su bila podlo-
na opem rastu cijena.
Gradovi8.indd 18 28.5.2007 10:54:26
Zakljuimo: Smith ne samo da nije ponudio objanjenje za uzaja-
mno djelovanje ope razine cijene i nezaposlenosti nego je tvrdio da
veza meu njima ne postoji.
Unato tomu, dovoljno je smanjiti teinu Smithovu ustrajanju da je
cijena rada lokalna pojava i dobili smo teoriju po kojoj infaciju uzro-
kuje rast nadnica. Jer, ako je tono da svi trokovi proistjeu iz troka
rada, i ako je takoer istina, a sasvim sigurno jest, da nadnice tee k
rastu kad se nezaposlenost smanjuje, tada se ovaj slijed razmiljanja
ini teoretski mogu: prvo, velika potranja za radnicima; zatim nad-
nice rastu; tako se svi trokovi poveavaju; dakle, sve cijene rastu.
To se takoer ini, barem teoretski, vjerodostojnim objanjenjem
za suprotno kretanje drugog kraja klackalice: mala potreba za radnici-
ma; nadnice padaju; trokovi se smanjuju; dakle, cijene padaju.
Teorija utemeljena na radu ima privlanu jednostavnost i vjerojat-
no je zbog toga stekla trajnu popularnost. No ona je previe jednostav-
na. Ostavlja previe toga neobjanjeno. Najvanije je da ne govori nita
o tome zato bi potranja za radnicima uope trebala fuktuirati.
To je sredinji problem kojega su, od Cantillona nadalje, pokuavali
rijeiti svi ozbiljni teoretiari odnosa infacije i nezaposlenosti. Klju-
an je dio koji nedostaje. Ako je potranja za radnicima ona sila koja
uzrokuje kretanje klackalice, tada smo suoeni sa silom koja dolazi ni
otkuda. Osim ako i rastu ili padu potranje za radnicima ne otkrijemo
uzrok.
Jednako kao i teorija utemeljena na nadnicama, ili ponekad pove-
zane s njom, javljaju se i druge razliite teorije kako rast trokova poti-
e infaciju: trokovi rastu, cijene rastu, prema tome i nadnice moraju
rasti, zato trokovi jo vie porastu, onda i cijene jo vie narastu, to
izazove novi rast nadnica, i tako dalje. I premda se ovo ini uvjerljivim
objanjenjem zato infacija raste u obliku spirale, ono pati od iste kob-
ne jednostavnosti kao i neukraena teorija koja kree od cijene rada.
John Stuart Mill predloio je 1844. godine da je kljuna sila koja
pokree klackalicu, ukljuujui i potranju za radnicima, ekspanzija
ili kontrakcija kredita koju proizvoaima odobravaju kreditori. Mill
je bio ekonomist ponude. Njegove ideje o kreditima bile su komple-
mentarne razmiljanjima Davida Ricarda u Engleskoj i Jeana Baptistea
Sayja u Francuskoj, dvojice najutjecajnijih ekonomista s poetka 19.
stoljea.
Gradovi8.indd 19 28.5.2007 10:54:27
Ricardo i Say dokazivali su ne samo da proizvodnja prethodi gos-
podarskoj ekspanziji nego da ne postoji praktini limit sposobnosti
naroda da se uinkovito koristi kapitalom.
Mill je zagovarao tezu da rast bez dodatnog fnanciranja ima gra-
nicu. Ako se obrtni kapital koji stoji na raspolaganju poduzetnicima
smanjuje, istaknuo je Mill, tada se i proizvodnja mora saimati, redu-
cirajui time i potranju za radnicima i, posljedino, smanjujui po-
tronju i openito potranju, skupa s cijenama.
Ekspanzija kredita proizvoaima imala bi suprotan uinak.
Mill je, poput Cantillona, a za razliku od Adama Smitha, naglaa-
vao poticajan uinak poveanja novca u optjecaju (u obliku zajmova),
no kako je bio ekonomist ponude, nain poticanja do kojeg je doao
bio je drukiji od Cantillonova.
Karla Marxa, ija su se djela o ekonomiji dijelom preklapala s Mil-
lovima, razbjesnili su radovi Ricarda i Sayja, kao i Milla, kad su posri-
jedi bile njihove ideje o kreditima. Kakvi arlatani! Kakve bijedne krea-
ture! Kakve li samo obmane ire! Marx je bio ekonomist potranje...
Potranja, koju je defnirao kao potrebe ljudi, u svojoj biti je be-
skonana, tvrdio je, a gospodarske aktivnosti limitira upravo njezino
bezrazlono ograniavanje. Sa svojim priama o nepostojanju priro-
enog limita koritenju kapitala, Ricardo i Say su sve shvatili naopa-
ko, ba kao i Mill. Nisu proizvoai ti kojima treba novac da bi irili
gospodarske aktivnosti, nego je to narod. Nedostatak novca u rukama
potroaa, i onih koji to ele biti, a ne u rukama proizvoaa, saima i
potkopava gospodarstvo.
A budui da proft dolazi iz prodajne cijene robe i usluga, dokazivao
je Marx, radnici koji rade za plau i koji proizvode ta dobra i usluge, ne
mogu, u cjelini, kupiti sve to proizvedu. To neizbjeno dovodi do pre-
velike proizvodnje, tvrdio je on, koju slijedi slom i cijena i zaposlenosti.
Ugraena nepodudarnost izmeu nadnica i cijena, koja stvara jaz u
potranji, mislio je Marx, dovodi do povremenih ciklinih kriza neza-
poslenosti i do sloma cijena, te neizbjeno i brzo dovodi do nesavladive
krize kapitalizma, nakon koje e doi socijalizam. Jaz u potranji socija-
lizam e popuniti tako to e eliminirati privatno stjecanje profta.
Marxovu tezu nije bilo lako braniti budui da profti ne iezavaju
iz gospodarskog ivota, ega je i on sam bio potpuno svjestan. I profti
se dijelom troe na kupnju potronih dobara i usluga, osobito luksu-
Gradovi8.indd 20 28.5.2007 10:54:27
znih, kako je uoio. Dijelom se koriste i za nabavu kapitalnih dobara,
poput strojeva, za kupnju brodova, za isuivanje i krenje zemljita, da
ne nabrajamo dalje.
Ulaganje profta jednako poveava potranju kao to je poveava tro-
enje plaa. Zato se onda uope taj kobni jaz u potranji pojavljuje?
Problem je, kako je zakljuio Marx, veinom bio u proporcijama, u
odnosu dijela cijene koji je uziman za proft prema dijelu cijene koji je
sluio za isplatu nadnica. Marx je dokazivao da se kapital s vremenom
neizostavno koncentrira u rukama sve manjeg broja ljudi i da mono-
polizacija kapitala omoguava kapitalistima da uzimaju sve vei dio
zarade, a namjetenicima preputaju sve manji. Radnici su u kapitaliz-
mu zato osueni da budu sve jae eksploatirani i sve siromaniji.
Prekomjerni profti ne bi se koristili produktivno, kako bi Ricardo
i Say htjeli da ljudi vjeruju; tonije, rekao je Marx, oni se i ne bi mogli
koristiti uinkovito, uzme li se u obzir siromaenje kupaca, radnika.
Iz mnogih razloga nastanka novih poduzea koji su inili protute-
u okrupnjavanju starijih, politike akcije, mukotrpne, ali uspjene bor-
be sindikata, pritiska na rast nadnica u dobrim vremenima, koji je uoio
Adam Smith drama sve siromanijih radnika u razvijenim kapitalisti-
kim zemljama Europe i Amerike nije se rasplela kako je predviao Marx.
Unato tomu, zanemare li se naas njegovi zakljuci kako i zato nastaje
manjak potranje, ve i sama Marxova zamisao o tom manjku vodi do
elegantnog teoretskog objanjenja klackalice cijena i nezaposlenosti.
Ako je istina da praznina u potranji pritie cijene nadolje i po-
veava nezaposlenost, to zvui kao razumna pretpostavka, onda i
obrnuto mora biti takoer istinito (kao to je to bio dokazivao Can-
tillon): pojaana potranja morala bi sniavati nezaposlenost i tiskati
cijene navie. Nadalje, ako neuinkovito koriten kapital moe dovesti
do jaza u potranji, besposlen novac ne mora nuno pripadati samo
nezajaljivim profterima, kao to je to tvrdio Marx. Mogla bi to biti
i tednja koju su prikupili radnici koji nisu osiromaili, a mogla bi to
biti i tednja i namjetenika i vlasnika tvrtki.
S tim modifkacijama Marxova nauka dolazimo do keynesijanske
teorije klackalice.
John Maynard Keynes, najutjecajniji ekonomist 20. stoljea, rasui-
vao je da gospodarstva prolaze kroz razdoblja u kojima investicije sla-
be, pa ak postaju i neisplative, a tednja se unato tome nakuplja. Ljudi
Gradovi8.indd 21 28.5.2007 10:54:27
se klone troenja i preferiraju tednju, a uteda ne potie potranju za
kapitalnim i ostalim dobrima. Manjak potranje vodi u smanjenu pro-
izvodnju kapitalne opreme, u nezaposlenost, u smanjenu potranju za
potronim robama. Nezaposlenost se poveava, cijene padaju, smanjuje
se i iezava dobit, javljaju se bankroti, propada otplata dugova, gube se
hipotekarni zalozi. I sama tednja iezava u takvom slijedu dogaanja
pa sustav gubi i ivotnu sposobnost da zaustavi i obrne propadanje.
Keynes je, oblikujui svoju teoriju, pokuavao doprijeti do objanje-
nja i uzroka Velike depresije iz 30-ih godina, nastojei shvatiti kako se
protiv nje moe boriti i u budunosti je sprijeiti ili ublaiti.
Obrazlagao je da bi nacionalna vlada mogla uskoiti u procijep
poveavajui vlastita ulaganja iznad i preko onoga to prikuplja kroz
poreze. Zato je preporuio fnanciranje kroz proraunski defcit, ne da
bi vlast zadovoljila svoje potrebe (koji bi, prema Adamu Smithu, kao i
prema teoriji tampanja novca, odmah prouzroili infaciju), nego da
bi se izalo ususret potrebama gospodarstva.
Ukratko, vlada bi mogla promiljeno ispraviti nedostatak potra-
nje, koji se nije u stanju sam popraviti. U dobrim vremenima, poja-
njavao je Keynes, vlasti bi se mogle vratiti uravnoteenom proraunu.
Keynes je, dakako, vrlo dobro shvaao da poveane potrebe zahtije-
vaju i ulaganje vie kapitala kako bi se poveana potranja zadovoljila.
Kao ekonomist potranje, meutim, on je smatrao da potranja utire
put, a ponuda je slijedi. To je jedan od razloga da su vlade, koje su pri-
hvaale keynesijansko fnanciranje defcitom, bile sklone programima
troenja i shemama prelijevanja dohotka, koji su novac stavljali u ruke
potroaa.
Keynesovi sljedbenici, meu kojima su neki u svoje vrijeme postali
savjetnici predsjednicima i premijerima, a mnogi su posvuda po za-
padnom svijetu postali dravni namjetenici, nastojali su upotrebljava-
ti keynesijanske fskalne alate odgovorno i precizno, koliko je to mo-
gue u politikoj urbi. eljeli su odrati nisku razinu nezaposlenosti,
a pritom izbjei pretjeranu potranju da previe novca tri za prema-
lo robe to bi dovelo do infatornog rasta cijena. Cilj im je bio, ukrat-
ko, drati klackalicu u ravnotei.
Ta se strategija njima inila tako jasnom, konstruktivnom i isprav-
nom, da su keynesijanci uglavnom razmiljali kako e razraditi takti-
ku: upravljanje porezima, upravljanje kamatom, veliinom i prirodom
Gradovi8.indd 22 28.5.2007 10:54:27
dravnih programa potronje, sastavljanje nacionalnih budeta, izbor
naina fnanciranja prorauna te dobro tempiranje bilo koje odabrane
intervencije.
Tako su se keynesijanci usredotoili na stvaranje znanosti fskalnih
intervencija prave znanosti, poput kemije ili fzike, u kojima svatko
moe biti siguran da e precizni i mjerljivi zahvati dovesti do predvid-
ljivih i mjerljivih rezultata.
Do 1960-ih keynesijancima se inilo da u rukama dre instrumente
koji su istodobno i vodi za intervenciju, i tablica za predvianje ui-
naka. Ti instrumenti postali su poznati kao Phillipsove krivulje, u znak
priznanja njihovu izumitelju A. W. H. Phillipsu, inenjeru elektroteh-
nike s Novoga Zelanda, koji je postao student, a kasnije i profesor na
Londonskoj visokoj koli ekonomije.
Kao student ekonomije, u godinama neposredno nakon Drugog
svjetskog rata, Phillips je nauio izraivati ekonomske modele, kao to
su to tada inili svi ozbiljni studenti ekonomije, a ine to i danas. Mo-
deli su vjebe na papiru danas u obliku kompjutorskih ispisa koje
bi trebale matematiki pokazati kako se neko gospodarstvo ponaa ako
se njegove razliite varijable promijene. Ili ne promijene.
Prouavajui Keynesovo glavno djelo, Opu teoriju zaposlenosti,
kamate i novca, Phillips je izradio matematiki model keynesijanske
ekonomije i zapanjio se kako on jako nalikuje opisu nekog hidrauli-
nog stroja. Prionuo je poslu i nainio stvarni model od cijevi, pumpi i
ventila. Kad bi se u jednom dijelu stroja poveao pritisak, otvarao bi se
niz ventila na drugom kraju.
Phillipsova je igraka na britanskim, amerikim i australskim sveu-
ilitima kao nastavno sredstvo postigla stanoviti uspjeh (kupila ju je i
kompanija Ford), no Phillips je proizvodnju povjerio jednoj britanskoj
tvornici plastike, a sam se vratio matematikoj analizi.
Velika Britanija je sjajan izvor podataka, a meu arhivskim blagom
koje su istraivai 40-ih i 50-ih godina iskopavali i sastavljali bila je i
tablica promjena cijena u Engleskoj od 1858. do 1914., kao i tablica
kretanja proizvodnje.
Usporeujui 1954. te dvije tablice, Phillips je otkrio da je proizvod-
nja rasla u vrijeme kad su rasle i cijene, a smanjivala se kad su i cijene
padale. Bila je to dobro poznata vaga. No Phillips je taj odnos razradio
korak dalje. Pomake klackalice kvantifcirao je otkrivajui precizno u
Gradovi8.indd 23 28.5.2007 10:54:28
postotcima rasta ili pada cijena i proizvodnje na kojoj visini su krajevi
klackalice stajali svake godine i usporeivao stope postotnih promjena.
Otkrio je da stalno iznova stanovita stopa promjene na jednom kraju
poluge odgovara odreenoj stopi promjene na drugom kraju.
Nekoliko godina kasnije na isti je nain usporedio stope nezaposle-
nosti meu britanskim radnitvom organiziranim u sindikate tijekom
prve polovice 20. stoljea i stope promjene plaa lanova sindikata u
istom razdoblju. U 1958. saeo je svoje pronalaske na grafkonu (koji
vie lii na poloenu crtu nego na krivulju). Grafkon ili krivulja, ini-
lo se, pokazuje da je svakoj stopi poveanja plaa precizno pridruena
odreena stopa nezaposlenosti.
Phillips je sam zanijekao da njegova krivulja donosi teoriju infaci-
je. U vrijeme kad je izradio graf vjerovao je da njegovo otkrie u naj-
boljem sluaju razrauje neto to ve svi ionako znaju. No ekonomi-
sti, koji su od upravljanja kaotinim, tajanstvenim, nepredvidivim po-
naanjem stvarnoga svijeta eljeli nainiti znanost, prigrlili su krivulju
s bezgraninim profesionalnim povjerenjem i radou.
Odreena stopa infacije, inilo se, korespondira s odreenom sto-
pom nezaposlenosti. To se logino moglo uzeti i kao naputak vladama:
ako hoe u svojoj zemlji postii odreenu promjenu stope nezaposle-
nosti, najvjerojatnije sniziti je, novu eljenu stopu mogu dosegnuti
tako da unaprijed araniraju zadanu stopu infacije. To se moe postii
poreznom intervencijom, odnosno poigravanjem s poreznim i kamat-
nim stopama, te programima ulaganja.
I obratno, ako bi vlada htjela postii odreenu stopu infacije, naj-
vjerojatnije niu, i to moe postii fskalnim manipulacijama. Cijena
izraena u broju radnih mjesta bila bi predvidiva i moglo bi se ocijeni-
ti je li prihvatljiva ili ne, te da li je upravo ona planirana.
Vrlo brzo ekonomisti su posvuda crtali i razraivali svoje vlastite
Phillipsove krivulje, a na ekonomskim fakultetima irom zapadnoga
svijeta studente su poduavali kako e ih konstruirati i upotrebljavati.
Prvi grafkon koji je prikazivao podatke za Sjedinjene Drave izraen
je 1960., a jedan od njegova dva autora bio je Paul A. Samuelson, vo-
dei ameriki autor ekonomskih udbenika i kasnije dobitnik Nobelo-
ve nagrade za ekonomiju.
U Americi se smatralo da stopa nezaposlenosti izmeu tri i etiri
posto predstavlja punu zaposlenost, budui da tu malu skupinu ine
Gradovi8.indd 24 28.5.2007 10:54:28
osobe koje mijenjaju posao ili upravo, po prvi put, ulaze na trite
rada. U vicarskoj se punom zaposlenou smatrala stopa od jedan ili
manje posto: razliite nacionalne obiaje ili oekivanja te vrste treba-
lo je uzeti u obzir prilikom izrade Phillipsovih krivulja specifnih za
svaku zemlju.
U SAD je cilj bio zadrati nezaposlenost na razini od, ili ispod, eti-
ri posto. Povijesno gledano, inilo se da je toj stopi pridruena infacija
manja od tri posto na godinu. Upravo su to bile veliine koje su se tra-
ile da bi vaga stajala u ravnotenom poloaju.
U 1964. nezaposlenost je previe skoila, na 5,2 posto. emu briga?
Infacija je dosegnula 1,3 posto, to se moglo smatrati preniskim. Tre-
balo je samo dovesti klackalicu u bolju ravnoteu mjerama za koje se
moglo raunati da e za malo povisiti infaciju. Bilo je to upravo ono
fno podeavanje koje je navelo predsjednike Kennedyja i Johnsona da
zamisle kao zemlja ulazi u novo razdoblje u kojem su poslovni ciklusi
demistifcirani i u kojem ne treba strahovati od bilo koje stope.
No do 1967. infacija ba i nije donosila dovoljno smanjivanje neza-
poslenosti i od tog trenutka nadalje postajalo je sve jasnije da te dvije
pojave uope nisu obrnuto proporcionalne.
Nagovjetaj neposlunog ponaanja gospodarstva i Phillipsovih kri-
vulja u prvom je trenutku odbaen kao privremeno odstupanje od pra-
vila, a svakih nekoliko godina ekonomisti su se hvatali za novu slamku
razliitih izvanrednih okolnosti zbog kojih su se odstupanja pojavila.
Omiljeno objanjenje najprije je bilo nedovoljna naplata poreza za f-
nanciranje rata u Vijetnamu, a kasnije rast cijene nafe.
No ve 1971. rijetki su keynesijanci poeli sumnjati da je njihova
vjera u krivulje promaena. Do 1975., kad je nezaposlenost u Sjedinje-
nim Dravama dosegnula 8,5 posto, a infacija stajala na 9,1 posto, ve-
ina keynesijanaca, ukljuujui Samuelsona, morala je zakljuiti da su
krivulje maak u vrei, premda nisu znali zato.
Naputanje krivulja teko je palo keynesijanskim ekonomistima.
Gubitak koji su pretrpjeli bio je vei od obina gubitka vjere u tehniku
i instrumente: izgubili su pouzdanje u samu keynesijansku ekonomi-
ju. Ako njezini naputci nisu poluivali ono za to je teorija tvrdila da
bi morali, trebalo je posumnjati da se teoriji potkrala fundamentalna
pogreka, ili je trebalo posumnjati da ekonomisti, koji su teoriju poku-
avali pretoiti u praksu, nisu teoriju dobro razumjeli.
Gradovi8.indd 25 28.5.2007 10:54:28
I dok su se keynesijanci pali kao rtve stagfacije, zbunjenosti i spo-
renja to je uope Keynes htio rei, u prvi plan izbili su monetaristi.
Monetaristi su ekonomisti ponude. Pravi temelj njihova nauka na-
lazi se ponajvie u teoriji uzroka Velike depresije Irvinga Fishera, pro-
fesora ekonomije na sveuilitu Yale, premda su monetaristi postali
poznati pod kolokvijalnim nazivom ikaka kola, budui da su Fishe-
rove ideje bile uvelike razraene i dalje razvijene na Sveuilitu Chica-
ga pod vodstvom Miltona Fridmana, koji je, kao i Samuelson, dobitnik
Nobelove nagrade za ekonomiju.
Osnovna Fisherova ideja bila je ista ona koju je promicao John Stu-
art Mill gotovo stoljee ranije i koju su potom bili preuzeli ameriki
puki i populistiki ekonomski teoretiari i politiki pokreti poput
War Geenback Labor Party, utemeljene nakon civilnog rata, te Social
Credita iz razdoblja depresije. Fisher je dokazivao da se uzrok Velike
depresije skrivao u drastinom saimanju kredita do kojeg je dolo
zbog panike meu bankarima, koji su se, vrlo opravdano, prestraili za
solventnost svojih banaka.
Strah i njegove posljedice Fisher je pripisao injenici da je banka-
ma doputeno da, posve legalno, odobravaju kredite u iznosu viestru-
ko veem od njihova kapitala, odnosno nekoliko puta viem nego to
iznose njihove priuve u novcu i drugoj imovini, i koje, u krajnjem
sluaju, podupiru dravni vrijednosni papiri.
Depresija se mogla prevladati, obrazlagao je Fisher, ekspanzijom
kredita proizvoaima, a nain za spreavanje slinih slomova u bu-
dunosti bio bi da se stabilizira volumen bankovnih kredita, da se spri-
jee njegove divlje oscilacije.
Da bi se to postiglo, Fischer je predloio da vlada preuzme punu
odgovornost za izdavanje svog novca potrebnog nacionalnom gospo-
darstvu, umjesto da se oslanja na banke, da one kreiraju novac pozaj-
mljujui ga povrh iznosa svojih rezervi.
Od banaka bi se trailo, razmiljao je dalje Fisher, da za sve zajmo-
ve dre priuve u punom iznosu, i to u obveznicama za koje bi jamila
vlada. U jednu ruku, to bi bankarima onemoguilo da napuhuju kre-
dite preko iznosa koji bi odobrila vlada; u drugu ruku, sigurnost koju
bi im pruale stopostotne priuve uinila bi nepotrebnim da u strahu
saimaju kredite, a ne bi imali ni razloga da to ine iz hira. Jer, ako
kredite ne bi odobravali u punom iznosu priuva, ostali bi bez zarade.
Gradovi8.indd 26 28.5.2007 10:54:29
Ako bi potranja za zajmovima bila mala, nia kamata djelovala bi
kao automatski korektiv; ako bi potranja bila velika, odgovor bi bio u
poveanju kamata. Kamata, ili cijena novca, kretala bi se tako u skladu
sa zakonom ponude i potranje, ali ne i ukupna masa kredita.
Fisher je nadalje predloio da vlada treba preuzeti odgovornost za
postepeno i postojano poveanje koliine novca u optjecaju u zemlji,
u unaprijed zadanom postotku izraunatom da odri ravnomjeran
rast proizvodnje, ali ne vie od toga, da bi se postigla stabilnost cijena i
izbjegla infacija.
Fisher je raspolagao uvjerljivim statistikim podacima koji su po-
dupirali njegove argumente; u dobrim, jednako kao i u loim vremeni-
ma, bruto domai proizvod Sjedinjenih Drava bio je oko tri puta vei
od ukupne koliine novca u optjecaju, uveane za neoroene depozite
u bankama (novac na tekuim i poslovnim raunima). Budui da de-
poziti izravno ili neizravno vuku trag od kredita, Fisher je rekao kako
brojke dokazuju da ukupni volumen zajmova odreuje obujam gospo-
darske aktivnosti, ukljuujui stopu nezaposlenosti.
Za razliku od Keynesovih naputaka, Fisherovi nisu bili prihvaeni
ni u Americi ni drugdje. Unato tomu, pod Friedmanovim vodstvom
monetarizam je ostao iv kao intelektualna sila.
Iz mnogih tehnikih razloga teko je tono defnirati to je to no-
vac, i to je od Fisherova doba postajao sve vei problem.
Za suvremene monetariste, kao i za Fishera, novac su valuta i eko-
vi koji se aktivno koriste u komercijalnim transakcijama. No statisti-
ko razdvajanje tog M-1 monetarnog agregata, kako se danas naziva,
od tednih depozita i ostalih oblika novca, postaje tajanstvena speci-
jalnost. Ona je od najvee vanosti za monetariste, budui da jezgra
njihove teorije ostaje uputnost stalnog i ravnomjernog poveavanja
koliine novca.
Kad novac i proizvodnja rastu istim tempom, potranja i ponuda
ostaju u ravnotei, i cijene su u prosjeku stabilne, sabrao je 1981. je-
dan monetarist. Povremeno, iscjeliteljsko ubrizgavanje novca u gospo-
darstvo, koje je preporuivao Keynes, za monetariste je anatema.
Nakon to je stagfacija diskreditirala keynesijanizam, vlade Velike
Britanije, Sjedinjenih Drava, ilea i mnogih drugih drava obratile su
se za savjet monetaristima. Oni su bili pripravni. Budui da je stagfa-
cija bila dvoglava adaja, i melem koji su preporuili imao je dvije o-
Gradovi8.indd 27 28.5.2007 10:54:29
trice. Da bi se suzbila infacija, prepisali su stiskanje novane politike
(vie kamatne stope) i smanjivanje javne potronje, osobito potronje
koja je trebala potaknuti potranju, za razliku od potronje koja je po-
ticala razvoj proizvodnje.
Za rjeavanje problema nezaposlenosti, kojoj su uzrok pronalazili
u nedovoljnom investiranju u proizvodnju, monetaristi su zagovarali
sniavanje poreznih stopa. Smisao toga bio je u oslobaanju sredstava
za privatne investicije, kao i jaanja poticaja za investiranje, tako to
e porez odnositi manji dio dobitka. Budui da su nii porezi trebali
potaknuti proizvodnju i zapoljavanje, pretpostavljalo se da e oni u
javnu blagajnu donijeti vie novaca nego vii porezi; jo jedna krivulja,
Laferova, sugerirala je da taj napor ne moe biti uzaludan.
Ali, avaj! Kad su ti naputci bili iskuani u praksi, visoka kamata na
novanu emisiju uinila je poduzetnicima posuivanje neisplativim i
mnoge je otjerala u bankrot ili je tome znatno pomogla. A dok se u
stvarnosti proizvodnja uruavala, a nezaposlenost letjela u visine, sni-
ene porezne stope nisu mogle dati eljeni prihod pa su sluile jedino
tome da poveaju proraunske manjkove.
Ukratko, mjere sainjene za borbu protiv infacije pokazale su se
katastrofalnima za proizvoae i njihovu radnu snagu, dok su mjere
zamiljene da pomognu poduzetnicima poveavale rupu u dravnoj
blagajni. Dvoglava adaja jednako je neumoljivo sasjekla monetaristi-
ke recepte kao to je potkopala keynesijanske.
Na ovom mjestu itatelj bi mogao zakljuiti da su vladari marksi-
stikih gospodarstava imali puno razloga za likovanje nad promaaji-
ma kapitalistike teorije. Ali ni oni nisu imali razloga za slavlje. Sta-
gfacija je unitavala i njih. Bila je zaklonjena pretrpavanjem poduzea
radnicima koji su bili isti viak i subvencioniranjem cijena koje su s
vremena na vrijeme morale popustiti pod pritiskom infacije.
tovie, mnoge marksistike zemlje postale su teko ovisne o ame-
rikim, japanskim i zapadnoeuropskim izvorima kapitala koji same
nisu stvarale i koji, kako je vrijeme prolazilo, sve oiglednije nisu bile
u stanju vraati.
Nije udo da teorije kojih sam se dotaknula nisu dale primjeren od-
govor na stagfaciju. Umjesto da objasne otkud ona dolazi i to se pro-
tiv nje moe poduzeti, od samog poetka one su tvrdile da stagfacija
uope ne moe postojati!
Gradovi8.indd 28 28.5.2007 10:54:29
Gledajui unatrag sve do Cantillonova vremena, vidimo da je upra-
vo to bila poruka. Rastue cijene o kojima je Cantillon govorio bile su
neraskidivo povezane s poveanjem gospodarske aktivnosti (smanjiva-
njem nezaposlenosti) o kojoj je takoer govorio. Raskine li se ta veza,
slijed njegova zakljuivanja se raspada.
Isto se dogaa s teorijom nadnica. Prekine li se veza izmeu rastu-
ih cijena i niskih stopa nezaposlenosti, ne ostaje nita. Isto je s Millo-
vim idejama o uincima kreditiranja, kao i s idejama kasnijih moneta-
rista. Krediti proizvoaima, bez obzira da li se smanjuju ili poveava-
ju, ne doputaju stagfaciju budui da pokreu klackalicu. Prekine li se
vaga, od tog rezoniranja ne ostaje nita.
Marx, koji je pretpostavljao da nema nieg zajednikog s ekonomi-
stima ponude svoga doba, zapravo je s njima dijelio sljedee: i njegova
je teorija takoer iskljuila mogunost postojanja stagfacije. Prevelika
proizvodnja naposljetku dovodi istodobno do nezaposlenosti i snia-
vanja cijena, dokazivao je Marx svaki put iznova. Ukloni li se ta dvo-
struka posljedica iz Marxova zakljuivanja, i njegova se logika raspada.
No i kad se ostavi na miru, stagfacija ne moe postojati.
Stagfaciji nema mjesta ni u keynesijanskoj analizi: ona je nemogua,
kako to zavodljivo sugeriraju Phillipsove krivulje. Kad se elimo prosvi-
jetliti glede stagfacije, ekonomske emo teorije uzaludno prekopavati.
Arthur M. Okun, strunjak za Phillipsove krivulje i koji je predsjed-
niku Lyndonu Johnsonu sluio kao ekonomski savjetnik, bio je meu
prvim keynesijancima koji su poeli sumnjati u Keynesovu znanost.
Nakon to se stagfacija pojavila, napola ozbiljno, a napola podru-
gljivo, Okun je predloio da se stope nezaposlenosti i infacije objedi-
ne u jedan pokazatelj stagfacije, indeks gospodarske neugode (engl.
economic discomfort index). Bilo je to analogno nepovoljnim biome-
teorolokim prilikama o kojima izvjeuju vremenski prognostiari,
slino indeksu vremenske neugode, koji u jedan pokazatelj zbraja
podatke o vlanosti zraka i temperature, kako bi pomogao ljudima da
bolje razumiju zato se u tmurnim ljetnim danima osjeaju tako loe.
Okun je isticao dvije stvari. Prvo, stagfacija je ekonomski neugodna,
rekao je, bez obzira kako je analitiki ralanjivali. To znai da neugoda,
na primjer, pri infaciji od 10 posto i nezaposlenosti od 6 posto nee biti
nita manja ako se infacija smanji na 5, a nezaposlenost povea na 11
posto: u oba sluaja spojeni pokazatelji daju neugodnih 16 bodova.
Gradovi8.indd 29 28.5.2007 10:54:29
U stvarnosti, smatrao je Okun, komponenta nezaposlenosti dopri-
nosi neugodi vie nego komponenta infacije, no poboljavanje jednog
pokazatelja na utrb drugoga je uzaludno.
Drugo na to je Okun ukazivao bilo je politike prirode. Bez obzi-
ra kako se indeks gospodarske neugode ralanjivao, visoka stopa sta-
gfacije dovodi demokratske vlade u ozbiljne probleme pred njihovim
biraima.
Okunova pronicljiva analogija zabavila je ekonomiste, ali oni je
nisu shvatili ozbiljno. Zbrajanje kruaka i jabuka moda moe poslu-
iti za politike ciljeve, no ekonomisti su pretpostavili da ekonomskoj
analizi bolje slui njihovo odvajanje.
Meutim, pretpostavimo da Okunovu analogiju jo malo produ-
bimo. Meteorolozi izvjeuju o indeksu neugode, umjesto da se zado-
volje samo iznoenjem njegovih odvojenih komponenti, jer ele bolje
prikazati stanje vremena. Jednako tako moemo stagfaciju smatrati
koherentnim stanjem gospodarstva samim po sebi, stanjem kad je sve
skupo i nema posla.
Razmislimo li malo o tome, smjesta emo shvatiti da to stanje nije
ni nenormalno niti bez presedana. Prije e biti da su to normalne i
uobiajene okolnosti koje moemo nai irom svijeta u siromanim i
zaostalim zemljama. Ta je situacija nenormalna samo u gospodarstvi-
ma koja se razvijaju i ire, ili su to postizavala u nedavnoj prolosti. To
su ujedno i ekonomije koje su odnjegovale, kao i toliko toga drugoga,
ekonomske uenjake i mislioce, od Cantillona sve do Miltona Fried-
mana i Arthura Okuna.
Nerijetko proputamo uoiti koliko su cijene u siromanim, zaosta-
lim, dugo godina stagnantnim ekonomijama silovito infatorne budui
da nama te cijene izgledaju niske.
Kad sam 1974. posjetila Portugal, cijene na ribarnici u Lisabonu,
cijene zidnih ploica u trgovini graevnim materijalom, autobusne
karte, ruka u restoranu (osim u restoranima namijenjenim turistima),
inile su mi se bagatelnima. No Portugalcima su te cijene bile visoke.
Oprema za dom i sitan luksuz za kuanstvo, koji su ljudi osrednjih
mogunosti u Sjedinjenim Dravama i Kanadi uzimali zdravo za goto-
vo, bili su u Portugalu nedohvatni svima osim rijetkim bogatunima.
Posao ne dobar posao, nego bilo kakav posao bilo je veini Por-
tugalaca vrlo teko nai, a to nije bilo neko izvanredno ili povremeno
Gradovi8.indd 30 28.5.2007 10:54:30
stanje. Bila je to redovna situacija. Zato su mnogi Portugalci desetljei-
ma i generacijama emigrirali iz svoje zemlje. Ukratko, stanje skupoe i
visoke nezaposlenosti bilo je tamo uobiajeno.
No Portugalcu prosjenih platenih mogunosti, koji bi nekako us-
pio skucati novac za put u Madras, tamonje bi se cijene inile baga-
telnima; Indijcima, meutim, one nipoto nisu bile bagatelne. Stanje
visokih cijena i rijetkih mogunosti za zapoljavanje bilo je u Indiji jo
gore nego u Portugalu, ali uobiajeno.
Kad je Adam Smith upozoravao na viak radne snage u kotskoj i
istodobno zabiljeio da u kotskoj vlada skupoa, zapravo je uoio da
je u kotskoj stagfacija normalna pojava.
Stagfacija ni u Sjedinjenim Dravama nije bez presedana ili neuo-
biajena, kako bismo mogli pretpostaviti. Dovoljno je baciti pogled na
gospodarski ivot u siromanim zabaenim krajevima ratrkanima po
Appalachianskom gorju, ili na ivot u nekim drugim siromanim i ne-
razvijenim depovima po zemlji, da bi se shvatilo da su visoke cijene i
mrave mogunosti zapoljavanja na tim mjestima ve dugo redovna
pojava.
U siromanim dijelovima Kanade kao to je Brunswick cijene traj-
no i neobuzdano premauju mogunosti stanovnitva, a permanentno
je visoka i nezaposlenost. Tek nedavno poele su te dvije napasti pri-
tiskati itavu zemlju shvaenu kao statistika cjelina. To je ono to je
abnormalno u Kanadi, ba kao i u Sjedinjenim Dravama.
U Velikoj Britaniji cijene se Englezima ine katastrofalno visokima,
onima koji rade jednako kao i onima koje netko drugi uzdrava. No za
posjetitelje iz trenutno razvijenijih gospodarstava s druge strane Ka-
nala, odmor i oping u Britaniji inio se jefinim, ba kao to se meni
jefnim inio Portugal.
Pokuajmo taj fenomen sagledati i iz drugog kuta: engleski pisac i
prevoditelj koji je ivio u Nizozemskoj alio se da, kad o sloenoj poli-
tikoj situaciji u Nizozemskoj napie lanak za londonske novine, do-
bije honorar od 95 forina, dok mu puno manje zahtjevan lanak na
nizozemskom, napisan za nizozemske novine s nakladom upola ma-
njom od londonskih novina, donese 225 forina.
Da je Adam Smith tada jo bio iv, mogao bi usporediti Englesku i
Nizozemsku, ba kao to je usporeivao Englesku i kotsku, samo to
bi u toj usporedbi sada Engleska bila na mjestu kotske.
Gradovi8.indd 31 28.5.2007 10:54:30
U nedavnoj prolosti promatra je mogao ustanoviti da su u siro-
manim depovima Sjedinjenih Drava samo rijetka domainstva mo-
gla priskrbiti kuu koja je u zemlji u cjelini imala najeu, srednju ci-
jenu. No, u zemlji promatranoj kao statistika cjelina, domainstvo s
dohotkom blizu mediana moglo si je priutiti kuu po srednjoj cijeni, i
to je razlog zato je Amerika, u cijelosti, bila zemlja kuevlasnika. Me-
utim, do 1981. srednja cijena kua zahtijevala je dohodak kojim se
moglo pohvaliti samo 10 posto svih obitelji. Prilike normalne samo u
siromanim dijelovima zemlje, postale su normalne u itavoj dravi.
Postoji razlika izmeu biti terminalno bolestan i biti mrtav, kao to
postoji izmeu stagfacije koja se tek javlja i dugotrajne, naizgled per-
manentne stagfacije. Zbilja krepano gospodarstvo ve je zapalo u tako
drastino i ukorijenjeno stanje visokih cijena i visoke nezaposlenosti da
je proces dospjevanja dotle gotov i posve okonan. Ekonomija u kojoj
su cijene i nezaposlenost tek poeli zajedniki rast jo nije mrtva; no sa-
svim sigurno e biti, ne poduzme li se nita da se taj proces zaokrene.
Ne vidim drugi nain za razumijevanje stagfacije osim kao nor-
malne posljedice ekonomske stagnacije, jednako kao to su zaostalost i
niska produktivnost ostale normalne konzekvence stagnacije.
Ako sam u pravu, pojava stagfacije u nekadanjim gospodarstvima
u razvoju i irenju zapanjujua je u svojim implikacijama i zloslutno-
sti. Nije posrijedi samo to da se infacija dovede pod kontrolu skupa s
ublaavanjem nezaposlenosti svladavanjem infacije, ili obrnuto. To je
stanje samo po sebi, autonoman proces klizanja u potpunu ekonom-
sku propast.
U posljednje vrijeme neki monetaristi pokuali su objasniti razoara-
vajue uinke svojih melema proglaavajui da postoji visoka prirodna
stopa nezaposlenosti. Ako neko gospodarstvo razvije visoku prirodnu
stopu, zakljuivali su oni, i ako je potom stopa potisnuta ispod te pri-
rodne, nezaposlenost jo uvijek moe ostati visoka, i opet je prati infaci-
ja kao posljedica toga da je nezaposlenost neprirodno smanjena.
To muno nastojanje da se dokae da vaga jo djeluje, moe samo
odraavati visoke prirodne aspiracije teoretiara da spase svoje teorije,
ali je i nain da se kae da se neto dogodilo krivoga to teorije nisu
uzele u obzir. Promatrajui gospodarsko propadanje Britanije Keynes
mrano je komentirao da ekonomija vjerojatno moe razviti neke
strukturalne probleme koji nisu dohvatni njegovoj terapiji - drugim ri-
Gradovi8.indd 32 28.5.2007 10:54:30
jeima, stvari mogu krenuti pogrenim putem, za to njegove teorije
ne mogu biti odgovorne.
Rasprava o strukturalnim nedostacima ili trajno visokim stopama
nezaposlenosti samo nas vraa drugim putem na zagonetku razlii-
tih uinaka Marshallova plana pomoi u razliitim ekonomijama i na
promaaje tako brojnih, pomno obrazloenih i obilato fnanciranih ra-
zvojnih shema.
Mi jednostavno ne razumijemo kako se katalizira razvitak u zaosta-
lim ekonomijama, i ne znamo kako sprijeiti razvijena gospodarstva
da se i sama ne otkliu u nerazvijenost. To su dva lica iste misterije.
No jedno shvaamo, budui da nam je razvoj dogaaja time natr-
ljao nos: bilo bi brzopleto pretpostaviti da makroekonomija kakva po-
stoji danas sadri korisne naputke. Nekoliko stoljea dubokog, inge-
nioznog razmiljanja, o tome kako se ponuda i potranja naganjaju u
krug jedna drugoj grizui rep, nije nam otkrilo gotovo nita o tome
kako blagostanje nastaje i propada.
Moramo pronai realistinije i plodonosnije pravce promatranja i
razmiljanja od onih koje smo do sada koristili. Biranje meu razlii-
tim postojeim kolama miljenja je uzaludno. Moramo se osloniti na
vlastite snage.
Naglasci iz ovog poglavlja:
Stagfaciju moemo smatrati koherentnim stanjem gospodarstva sa-
mim po sebi, stanjem kad je sve skupo i nema posla.
Teorije velikih ekonomista pokazuju da ne razumijemo kako se ka-
talizira razvitak u zaostalim ekonomijama.
Makroekonomija kakva postoji danas ne sadri korisne naputke jer
ne otkriva gotovo nita o tome kako blagostanje nastaje i propada.
Gradovi8.indd 33 28.5.2007 10:54:30
Gradovi8.indd 34 28.5.2007 10:54:31
Povrat ak u st varnost 35
DRUGO POGLAVLJE
POVRATAK U STVARNOST
Narodi nisu ekonomske cjeline Jedinstvena povijest gradia
Bardoua kao primjera pasivne ekonomije Sljepilo za svako-
dnevnu, obinu stvarnost Gorki opis sahrane u Okrugu
Pickens Gradovi koji nadomjetaju uvoz Funkcije
gradskih ekonomija Pet specifinih oblika rasta
Nesretne posljedice zaokupljenosti nacionalnim
gospodarstvima
K
ad neki tehnoloki pothvat, poput projektiranja maine ili grad-
nje kue, zapadne u potekoe, primjerena reakcija mogla bi biti
vratiti se za crtai stol. To znai da bi pothvat u biti, po svojoj kon-
cepciji, mogao biti dobar, ali mu nedostaje paljivija razrada.
Tako su takoer reagirali ekonomisti i vlade kad su se njihova eko-
nomska oekivanja uruila. Stalno su se iznova vraali na ono za to su
mislili da ve znaju, pokuavajui svoje alate iskoristiti na bolji nain,
mijeajui iste stare koncepte u nove kombinacije i permutacije, pro-
putajui ih kroz raunala i zakonodavni proces.
Suoeni, meutim, s toliko neugodnih iznenaenja koja su iskrsnu-
la u toliko razliitih okolnosti i pod tako brojnim razliitim reimima,
morali bismo posumnjati da su pogrene i neke temeljne pretpostavke,
najvjerojatnije one koje se u tolikoj mjeri uzimaju zdravo za gotovo da
su izbjegle skepticizmu i otkrivanju.
Makroekonomska teorija doista sadri jednu takvu pretpostavku:
to je zamisao da su nacionalne ekonomije cjeline istaknute i korisne za
razumijevanje kako ekonomski ivot funkcionira i kakve bi mogle biti
njegove strukture. Drugim rijeima, da upravo nacionalne ekonomije,
a ne neki drugi entiteti, osiguravaju temeljne podatke za makroeko-
nomsku analizu.
Ta pretpostavka stara je oko etiri stoljea i stie nam iz starih mer-
kantilistikih ekonomista zaokupljenih sukobima europskih sila oko
Gradovi8.indd 35 28.5.2007 10:54:31
trgovine i prirodnog blaga u razdoblju u kojem su Portugalci, panjol-
ci, Francuzi, Englezi i Nizozemci otkrivali i osvajali Novi svijet, kopna
i mora koja su leala uzdu trgovakih ruta oko Afrike do Indije i da-
lje. Rani merkantilisti pretpostavljali su da je rivalitet naroda, koji se
pred njima razvijao, upravo onaj pravi klju za razumijevanje toga to
je bogatstvo i kako ono nastaje, kako se odrava, a kako gubi.
Prema teorijama koje su zagovarali, bogatstvo je bilo sadrano u
zlatu, a zlato se gomila kad neka zemlja i narod uspijevaju prodati vie
robe nego to je kupuju (otud tom razmiljanju i naziv merkantilizam),
a u tom procesu poveava se nacionalno bogatstvo.
Naravno, im se bogatstvo tako defnira, nacionalna gospodarstva
automatski postaju istaknute jedinice ekonomskog ivota. No sama je
zamisao tautologija, ponavljanje druge ideje, u ovom sluaju predod-
be o nacionalnom blagu. Cantillonovo razmiljanje predstavljalo je
rani pokuaj prevladavanja ovog pojednostavljenog izjednaavanja bo-
gatstva sa zlatom, no njegovu vezu s merkantilistikom misli moemo
vidjeti i u ulomku koji sam prije citirala, ako poveanje koliine nov-
ca u optjecaju dolazi iz rudnika zlata i srebra u dravi...
Kako ve i treba, Adam Smith, u svojem velikom djelu iz 1776.
Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda (An Inquiry into the Na-
ture and Causes of the Wealth of Nations) redefnirao je bogatstvo kao
proizvodnju (ponudu) za potrebe potronje (potranje), a izvorita mu
nije traio u rudnicima zlata i srebra, nego u kapitalu i radnoj snazi, jed-
nako kao i u domaoj i meunarodnoj ili imperijalnoj trgovini.
Smith je doveo u pitanje i odbacio mnoge ranije prihvaene zamisli
i u svakoj temi koju je razmatrao, bez obzira da li je odbacivao, prihva-
ao ili otkrivao nove spoznaje, pomno nas vodi kroz svoja zapaanja i
zakljuke.
No Smith je propustio dovesti u pitanje sve ono to je do njega do-
lo kao gotova stvar. Na primjer, bez komentara prihvatio je merkantili-
stiku tautologiju da su narodi sveobuhvatni entiteti dovoljni za razu-
mijevanje gospodarskog ivota. Prema onome to se moe zakljuiti iz
njegova pisanja, on se o tom pitanju nije dvoumio, nego ga je u toj mjeri
uzeo zdravo za gotovo da ga je koristio kao polaznu toku. To nije izrii-
to istaknuto samo u naslovu njegova djela, nego i u prvoj reenici:
Godinji radni napor svakog naroda je fond koji ga izvorno opskrbljuje
svim potreptinama i blagodatima ivota koji on godinje konzumira, i
Gradovi8.indd 36 28.5.2007 10:54:31
koji se uvijek sastoji od neposredne proizvodnje tog rada ili od onoga
to se s tom proizvodnjom kupuje od drugih naroda.
Ukratko, Smith je zapoeo s onim to danas poznajemo kao bruto na-
cionalni proizvod i nastavio se kretati s tog polazita.
U dva stoljea protekla otkako je Smith objavljivao svoje radove,
veina onoga to je napisao je proirena, razraena i modifcirana. No
zamisao koja nikad nije dovedena u pitanje bila je ista ona koju je Smi-
th propustio preispitati: stara merkantilistika tautologija da su narodi
glavne cjeline za razumijevanje sloenosti gospodarskog ivota. Sve do
danas ta se ideja nastavila uzimati kao aksiom.
Kako udno! Sasvim sigurno niti jedna druga skupina znanstveni-
ka ili profesora u modernom svijetu nije, kao ekonomisti, tako dugo
vremensko razdoblje ostala tako lakovjerna u pogledu ispravnosti naj-
tvorbenije i najuvaenije pretpostavke o sadraju njihove discipline.
Istini za volju, Marx je svoju ekonomsku analizu vie temeljio na
klasnoj strukturi nego na narodima, predviajui da e drava ie-
znuti kad klasa ostvari svoja prava. No u praksi je prevladavajua pret-
postavka asimilirala marksistiku ekonomiju.
Vladari komunistikih i socijalistikih drava vie su no itko pola-
gali vjeru u narod kao cjelinu prikladnu za analizu ekonomskog ivota
i njegove budunosti, kao i u dravu kao idealan instrument za obliko-
vanje ekonomije. Anarhisti, dakako, osporavaju valjanost drave, no to
ekonomskoj analizi slabo vrijedi budui da su anarhisti (jednako kao i
isti ili apstraktni marksistiki teoretiari) zaokupljeni svojim koncep-
cijama kako bi ekonomski ivot trebao djelovati, a ne ele znati kako
on doista funkcionira i unaprijed ga odbacuju kao takvog.
Narodi su politiki i vojni entiteti, kao to su to i blokovi naroda.
No odatle ne slijedi automatski da su oni takoer i temeljne, istaknute
cjeline ekonomskog ivota ili da su posebno prikladni za rjeavanje za-
gonetki ekonomske strukture, razloga za uspon i nestajanje bogatstva.
Doista, neuspjesi nacionalnih vlada i blokova naroda da prisili eko-
nomski ivot da ispuni njihova nastojanja ukazuje na neku vrstu nji-
hove bitne nevanosti. I pokuaj da se kao zajedniki ekonomski na-
zivnik gledaju toliko razliite cjeline kao, na primjer, Singapur i Sjedi-
njene Drave, Ekvador i Sovjetski Savez, Nizozemska i Kanada, vrijea
zdrav razum.
Gradovi8.indd 37 28.5.2007 10:54:31
Jedino to je svima njima zajedniko jest politika injenica suvere-
niteta.
Jednom kad uklonimo zaslijepljujuu merkantilistiku tautologiju
i pokuamo na ekonomski ivot pogledati kao na samostalnu cjelinu,
a ne kao tvorevinu ovisnu o politici, ne moemo previdjeti da veinu
nacija ini nakupina gospodarstava koja se meusobno jako razlikuju,
poput bogatih i siromanih regija unutar iste nacije.
Ne moemo previdjeti, takoer, da su meu razliitim tipovima
gospodarstava gradovi jedinstveni po svojoj sposobnosti da oblikuju i
preoblikuju ekonomije ostalih naselja, ukljuujui ak i ona koja su od
njih zemljopisno udaljena.
Kao jednostavni i draesni primjer zamislite obrate sudbine koji
mogu zadesiti ekonomiju samo jednog gradia, u ovom sluaju male-
ne nakupine kamenih kua koja se uzdie visoko u planinama Ceve-
nnes na jugu sredinje Francuske, u jednom od najsiromanijih kra-
jeva te zemlje. Taj gradi, Bardou, dospio je u jutarnje novine u mom
Torontu jer je zbog svojega arma postao neka vrsta utopijske, mitske
Shangri-Le, utoita za pisce, glazbenike, umjetnike i zanatlije koji bje-
e iz gradova Europe, Amerike i Kanade u potrazi za jefinim i mirnim
mjestom u kojem bi mogli stvarati svoja djela.
Bardou ima dugu prolost o kojoj se poneto i zna. Prije nekih dvi-
je tisue godina, kad je stara Galija postala provincija Rima, mjesto je
s imperijalnom ekonomijom bilo povezano cestama koje su zavrava-
le u oblinjim rudnicima eljeza. No eljezo koje se ondje kopalo nije
odmah tamo bilo oblikovano u maeve, koplja, sjeiva, arke, plugove,
obrue kotaa i mnoge druge predmete koji su se u to doba izraivali
od eljeza, a ne zna se ni kamo je odvoeno na preradu. Logina su
pretpostavka kovanice u Nimesu, jako starom gradu koji je ve u pred-
rimska vremena postao glavnim gradom toga dijela Galije. A moda je
otpremano i u Lugdunum, dananji Lyon, tradicionalno sredite pre-
rade metala i sabirno mjesto rimskog cestovnog sustava u Galiji...
No bez obzira na to gdje se nalazilo njegovo trite, potranja za e-
ljezom je bila tako snana da je opravdavala gradnju rudnikih cesta,
izraenih tako solidno da - premda ih nitko nije odravao ni poprav-
ljao punih 15 stoljea i vie - jo uvijek slue kao velianstvene plani-
narske staze. I rudnici i ceste naputeni su kad je ekonomski ivot u
tom dijelu Galije zamro, vjerojatno u etvrtom stoljeu.
Gradovi8.indd 38 28.5.2007 10:54:32
itavo podruje utonulo je tada u divljinu i, koliko je poznato, nije
bilo naseljeno ljudima sve do 16. stoljea, kada su skvoteri, vjerojatno
seljaci bez zemlje potisnuti u brda iz doline i s niih padina, sagradili
sebi kamene kue koje stoje jo i danas. Kamenju su oteli male vrto-
ve, sakupljali orahe i bez sumnje lovili divlja po okolnim umama. Na
svom siromanom i stjenovitom zemljitu prakticirali su vjetinu pre-
ivljavanja koju su naslijedili od gospodarstva iz davne prolosti, dale-
ko kreativnijeg no to je bilo njihovo vlastito.
Generaciju za generacijom u njihovoj ekonomiji preivljavanja ni-
ta se nije promijenilo. Moemo samo zamisliti da im ivot nije bio
samo teak, nego i dosadan i pun opaina, budui da su po tradiciji
ljudi bili naviknuti krasti jedan drugome vrtne proizvode. Nou su po-
micali mee, a zatim se beskrajno svaali zbog krae. Tijekom tri i pol
stoljea to je bio jedini razlog uzbuenja.
No 1870-ih iznenada je poela radikalna promjena. Do sela je ne-
kako doprla vijest da negdje daleko postoji puno poeljniji ivot. Mo-
da je ta informacija procurila od vojnih regruta koji su bili stacionira-
ni u Parizu, ili je prola onuda kao posljedica francusko-pruskoga rata.
A moda su vijest donijeli i doseljenici koji su napustili sela na niim
padinama planina.
Pariz je kroz nebrojene generacije usisavao francuske migrante iz
ruralnih krajeva, a vijest je u Bardou doprla relativno kasno. No, jed-
nom kad je nekolicina avanturista napustila gradi, slijedio je polaga-
ni, ali gotovo totalni egzodus. Do 1900. otila je polovica stanovnika.
U sljedeih 40 godina otili su svi osim lanova triju obitelji.
Kad su dva planinara, Nijemac i Amerikanac, 1966. godine pro-
li onuda starim rimskim cestama, ruevine su pruale utoite samo
jednome starcu. Planinari su kupili gradi od starca i svih nasljednika
prijanjih vlasnika koje su oni i njihovi odvjetnici uspjeli pronai. Kad
su papiri sreeni, novi vlasnici su se uselili i pozvali srodne due da im
se pridrue i pomognu podmiriti trokove.
U ovoj inkarnaciji Bardou ima skupinu stanovnika koji se svake
godine izmjenjuju, a ive od svojih uteda ili od prodaje svojih rado-
va izdavaima i drugim muterijama. Gosti na odmoru i kampisti su
dobrodoli, skupa s prihodom koji donose gradiu. Stanovnici i turisti
podjednako troe donesenu hranu, dakako, kao to uvoze gotovo sve
svoje ostale potreptine. No ponosni su to uspijevaju bez blagodati i
Gradovi8.indd 39 28.5.2007 10:54:32
ugodnosti kao to su elektrina struja, telefon ili topla voda. Gradnja
vodovoda u mjestu fnancirana je kad je flmska kompanija nakratko
iznajmila gradi za snimanje flma i za taj odobreni privilegij dobro
platila.
Povijest Bardoua je jedinstvena, ali samo utoliko koliko je jedinstve-
no svako mjesto, ba kao i svaka osoba i svaka pahulja snijega. Inae,
ista vrsta promjena i dogaaja koji se mogu nai u ovoj prii o Bardou
u naelu se ponavljaju u mnogim drugim mjestima i u puno veoj mje-
ri. Bardou je primjer, u mikrokozmosu, onoga to u nazivati pasivnim
ekonomijama, gospodarstvima koja sama ne kreiraju ekonomske pro-
mjene, nego samo reagiraju na sile koje se oslobaaju u udaljenim gra-
dovima.
S vremenom i uvijek iznova, poput lutke na koncu, Bardou je do-
ivljavao udarce jedne ili druge izvanjske ekonomske energije.
U drevno doba mjesto je bilo eksploatirano zbog eljeza, a zatim
naputeno. U modernim vremenima doivjelo je depopulaciju kad
su udaljeni gradski poslovi privukli njegove stanovnike, a zatim su ga
gradski ljudi ponovo naselili. Udarci nisu bili njeni. No kad su gra-
dovi i ljudi iz gradova ostavljali Bardou na miru, kad im nije niemu
koristio, gradi ili uope nije imao gospodarstvo, kao u vrijeme kad
je bio zarastao u divljinu, ili je imao ekonomiju preivljavanja, koja se
nije mijenjala.
Mogli bismo do besvijesti pokuavati objasniti ekonomsku povijest
Bardoua njegovim vlastitim atributima, sve do prikupljanja statistikih
podataka o vjerojatnom prosjenom urodu kestena, o alatima koji su
se u njemu koristili, o satima rada potrebnima da se sagradi kua, o
kvaliteti zemlje, godinjoj koliini oborina i tako dalje i nita od toga
ne bi nam ni najmanje pojasnilo zato je ekonomija Bardoua doivlja-
vala takve zaokrete i obrate kakve je stvarno prolazila.
Mjesni tragovi o tome nam ne govore nita. Kljueve koji u stvar-
nosti objanjavaju Bardouove zaokrete i obrate treba traiti u gradskim
tritima i radnim mjestima, u transplantiranim gradskim poslovima,
gradskoj tehnologiji (novi vodovod, stare ceste), u gradskom kapitalu.
Da bismo razumjeli promjene koje su se dogaale u Bardouu i zato
su postojala razdoblja u kojima se nita u njemu nije mijenjalo, treba-
mo potraiti rjeenja koja Bardou ne defniraju ni na koji drugi nain
osim da su djelovala na njega.
Gradovi8.indd 40 28.5.2007 10:54:32
Traenje razlike izmeu udaraca koje su Bardouu nanosili razliiti
gradovi i trzaja koje su izazivale pojave za koje moemo odluiti da
emo ih nazivati imenima poput Rimskoga carstva, Francuske, Europ-
ske ekonomske zajednice ili meunarodne ekonomije, ini se kao na-
vlaenje maka na konac.
No nije posrijedi sitniarenje. Ponajprije, stvarno su udarce gradiu
Bardou a pozornost uvijek moramo posvetiti stvarnosti, inae emo
se izgubiti u magli koju emo sami proizvesti nanosili odreeni gra-
dovi, u ovom sluaju uvijek udaljeni gradovi.
Posvuda oko Bardoua protee se ono to nazivamo francuskom
nacionalnom ekonomijom, ali ona nije vodila Bardou kroz njegove
ekonomske uspone i padove. emu zamagljivati stvari ako moemo
biti jasni? Rim, moda Nimes ili Lyon, Pariz i razliiti gradovi iz kojih
je dola njegova sadanja populacija umjetnika, pisaca i turista (kao i
flmska kompanija), ti su gradovi jasno prepoznatljivi ekonomski enti-
teti koji su oblikovali i preoblikovali Bardou.
Ustrajanje na razlikovanju gospodarstva gradova i mjeavine koju
nazivamo nacionalnim gospodarstvom nije vana samo zato da bismo
zahvatili stvarnost; ono je od bitne vanosti kad su posrijedi praktina
nastojanja da se ekonomski ivot unaprijedi.
Primjerice, propust da se uoi ta razlika izravno je odgovoran za
mnoge nevjerojatno skupo plaene ekonomske promaaje u nerazvi-
jenim zemljama, za debakle koji su proistekli iz neshvaanja da je naj-
vanija funkcija zamjene uvoznih proizvoda domaima u stvarnom
ivotu iskljuivo funkcija gradova, a ne neto to se moe postii po-
mou nacionalne ekonomije.
U ovoj knjizi veinom u pisati o tome kako gradovi rastu i postaju
ekonomski svestrani zamjenjujui robu koju su nekad uvozili robom
koju sami proizvode. Sljepilo za tu svakodnevnu, obinu stvarnost izvor
je veeg dijela konfuzije u naem opem razmiljanju o ekonomiji, i izvor
je mnogih besmislica, uzaludnog troenja i proputenih prilika za razvoj.
Ljudi odavna uoavaju kako siromane regije ili narodi tipino uvo-
ze vie nego to si mogu priutiti, ili su strahovito uskraeni budui da
ne uspijevaju sami za sebe proizvesti iru paletu robe. Gorki opis te
slabosti sadran je u govoru koji je jedan Junjak 1889. godine odrao
u Bostonu na skupu industrijalaca i bankara, a zatim ga ponovio na
slinom skupu u New Yorku.
Gradovi8.indd 41 28.5.2007 10:54:33
Henry Grady, esejist i urednik vodeih dnevnih novina u Atlanti,
saveznoj dravi Georgiji, ispriao je o sprovodu kojem je nekoliko go-
dina ranije prisustvovao u Okrugu Pickens, nekih 50 kilometara sje-
verno od Atlante...
Grob je iskopan kroz vrsti kamen, no kamena nadgrobna ploa stigla
je iz Vermonta. Bilo je to u regiji prekrivenoj borovim umama, no lijes
od borovine dopremljen je iz Cincinnatija. Nad pokrajinom su se nad-
vijale planine pune eljezne rude, no avli i vijci u lijesu, kao i lopata,
bili su iz Pittsburgha. Usred izobilja tvrdog drveta i metala, mrtvac je
prevezen na zaprenim kolima iz South Benda u Indijani. Stabla ora-
ha rasla su u blizini, no drke za pijuk i lopate dole su iz New Yorka.
Pamuna koulja za mrtvaca saivena je u Cincinnatiju, kaput i hlae u
Chicagu, cipele su bile izraene u Bostonu. Bijele rukavice na preklo-
pljenim rukama bile su iz New Yorka, a oko siromana vrata, koji je i-
tava ivotnog vijeka nosio maramu proputenih prilika, bila je vezana
jeftina kravata iz Philadelphije. Ta zemlja, tako bogata neiskoritenim
resursima, nije tom sprovodu osigurala nita osim lea i rupe u zemlji,
a i njih bi vjerojatno uvezla da je to bilo mogue. I kad je taj jadni mo-
mak, uz pomo konopaca iz Lowella, bio poloen u zemlju, on na drugi
svijet nije ponio ba nita to bi ga podsjealo na njegov dom s ovoga
svijeta, osim vlastite krvi zaustavljene u ilama, ohlaene sri u kostima
i jeke tupih udaraca zemlje koja je pala na njegov lijes.
Od 14 predmeta koje je Grady nabrojao u svojoj litaniji, jedanaest je
stiglo iz velikih gradova tog vremena: lijes i koulja iz Cincinnatija,
avli, vijci i lopata iz Pittsburgha, drke alata i bijele rukavice iz New
Yorka, kaput i hlae iz Chicaga, cipele iz Bostona, kravata iz Phila-
delphije; samo su zaprena kola dola iz maloga grada, South Benda.
Samo kamen iz ruralnog Vermonta i uad za sputanje lijesa iz Lowe-
lla tekstilnoga gradia koji je svoje pogone dobio transplantacijom iz
gospodarstva Bostona nisu stigli iz gradova.
Grady se mogao zapitati zbog ega nita od robe koju je Okrug Pic-
kens uvozio nije dolo iz njegova vlastitoga grada, Atlante. No, nije se
upitao, budui da mu nije palo na pamet da su upravo gradovi bili bit
problema koji ga je titio, problema siromanih gospodarstava koja ne
proizvode dovoljno obilno i raznoliko za vlastite graane.
Razmiljajui, umjesto toga, iskljuivo u terminima velikih, amor-
Gradovi8.indd 42 28.5.2007 10:54:33
fnih regionalnih ekonomija, ni on sam oito nije uo to je govorio.
Svojim govorom pokuavao je za june drave SAD s industrijom
transplantiranom iz sjevernih drava stvoriti neto to je nazivao No-
vim Jugom. Po tome je bio prethodnica legija razvojnih dunosnika
koji danas tako ustrajno rade na privlaenju tvornica u zamrle eko-
nomije koje su zbog nekih, naoko tajanstvenih razloga suvie pasivne
da bi industriju razvile vlastitim snagama, i koje se bore i nadmeu za
oskudnu ponudu takvih poduzea koju bi mogao iznjedriti oskudan
broj aktivnih i kreativnih gradskih ekonomija.
Svi predmeti koje je Grady nabrojio, premda to ni njemu nije si-
nulo, bili su i sami rezultat zamjene, supstitucije, istih takvih uvoznih
proizvoda.
Niti jedan od tih predmeta nije bio izumljen u gradovima koji su
ih poslali u Okrug Pickens. Veina ih je bila stara i dobro poznata u
zapadnoj civilizaciji prije nego to su se gradovi u Americi oformili.
No poduzetnici u nekima od prvih amerikih kolonijalnih gradova,
osobito u Bostonu i Philadelphiji, umjesto da ih beskonano uvoze iz
Londona i drugih engleskih gradova, poduhvatili su se izrade tih pred-
meta (i mnogih drugih) za potroae i ostale proizvoae u vlastitom
gradu, i zapoeli su izvoziti te proizvode, ne samo svojemu okruenju
i jedni drugima, nego i onim jo mlaim gradovima koji su nastajali
dalje na zapadu.
Dok su gradovi poput Chicaga, Pittsburgha i Cincinnatija rasli, i
pritom stvarali temelje za svestranu i raznoliku proizvodnju, svojom su
proizvodnjom zamjenjivali iroku paletu proizvoda koje su dobivali od
istonijih gradova, te neke od tih proizvoda i izvozili. To je put kojim su
koulje iz Cincinnatija i lopata iz Pittsburgha dospjeli u Okrug Pickens.
Nema sumnje da su predmeti uvezeni za sahranu proli kroz Atlan-
tu, budui da je Atlanta bila vorite Juga. Atlanta je i sama, daleko vie
i raznovrsnije nego Okrug Pickens, konzumirala uvozne robe proizve-
dene u gradovima. Ali Atlanta, iz razloga koje u kasnije u ovoj knjizi
raspraviti, sama nije bila grad koji je proizvodio zamjenu za uvoznu
robu, kao to to tada nije inio niti jedan grad na Jugu. To je razlog
zato su uvozni predmeti proizvedeni u gradovima u Okrug Pickens
dolazili iz daleka.
Povrh predmeta o kojima je Grady razmiljao, povrh gotovih pro-
izvoda, postojali su mnogi drugi kojima on, koliko moemo vidjeti,
Gradovi8.indd 43 28.5.2007 10:54:33
nije posvetio nikakvu pozornost: stvari poput tesarskih blanjalica i svr-
dala, sjeiva, posuda za boje, ljevakih kotlova, tiskarskih presa, knjiga
za raunovoe, tampaa za dugmad, klijeta, svjetiljki (tako da se rad
moe nastaviti i u oblane dane), ivaih strojeva, telegrafskih tipkala,
osovina za teretna kola...
Gradovi koji u znatnoj mjeri nadomjetaju uvoz ne ine to samo s
gotovim proizvodima, nego s mnogim robama i uslugama. Oni to ine
u loginim lancima koji se brzo formiraju.
Na primjer, prva se javlja lokalna proizvodnja konzervansa za voe
koji se do tada uvozio. Nastavlja se s izradom staklenki i naljepnica,
koje su se prije toga uvozile i za koje, prije nego to je uinjen prvi ko-
rak, nije bilo lokalnog trita.
Ili se najprije javlja sastavljanje prije uvoznih pumpi za koje se, na-
kon to je uinjen korak sa sklapanjem, uvoze samo dijelovi. Slijedi
izrada dijelova za koje se uvozi metal. Poslije toga vjerojatno dolazi i
lijevanje metala za te i druge nadomjestke uvoza.
Kako se razvija, proces sam sebe fnancira.
Kad se Tokio upustio u biznis s biciklima, prvi je na redu bio po-
pravak uvezenih bicikala, potom proizvodnja nekih dijelova koji su bili
najpotrebniji za popravke. Uslijedila je proizvodnja veeg broja dijelo-
va, konano sklapanje itavih, u Tokiju proizvedenih bicikala. A im je
Tokio poeo izvoziti bicikle u druge japanske gradove, u nekim od tih
gradova-muterija zapoeo je isti proces zamjene bicikala uvezenih iz
Tokija radije nego iz inozemstva, ba kao to se dogodilo i s mnogim
predmetima prodavanima iz grada u grad u Sjedinjenim Dravama.
Tekua gradska proizvodnja robe za izvoz rad koji donosi novac
za uvoz podupire proces kojim grad supstituira uvozne proizvode.
Na primjer, tvrtka koja kromira posue za izvoz sposobna je gal-
vanizirati i metalne stolice ili noge od stola, a one mogu posluiti za
zamjenu uvoznog namjetaja onim proizvedenim lokalno. Ili, jo bo-
lje, radnici se mogu odvojiti od svoje matine kompanije i na temelju
prijanjeg rada i iskustva uspostaviti novu tvornicu, ali ovoga puta ne
za izradu posua, nego domaeg namjetaja. Kaem jo bolje, jer sad
dva poduzea, a ne samo jedno, pomau razvijati ili izvoditi proces za-
mjene uvoza.
Supstitucija uvoza je danas, kao to je bila u Gradyjevo i svako dru-
go vrijeme, gradski proces iz sasvim praktinih razloga. Ponajprije,
Gradovi8.indd 44 28.5.2007 10:54:33
zamjenu nekadanjeg uvoza nemogue je postii ekonomino, vjeto
i prilagodljivo na nain primjeren vremenu i mjestu drugdje osim
u naselju koje ve raspolae s dovoljno raznovrsnom proizvodnjom da
bi posjedovalo nune temelje za novi i dodani proizvodni rad.
Gradovi mogu razvijati tu vrstu svestranosti, esto vrlo brzo, di-
jelom kao posljedicu njihove dotadanje izvozne proizvodnje (ako je
razumno diversifcirana), dijelom kao rezultat njihovih prijanjih jed-
nostavnijih pothvata u nadomjetanju uvoza, a dijelom kroz sloenu
simbiozu stvorenu izmeu razliitih proizvoaa.
Sljedee, gradska trita bilo tvrtke, bilo potroai istodobno su
i raznolika i koncentrirana. Te dvije kvalitete lokalnog trita ine pro-
izvodnju mnogih vrsta robe i usluga ekonominom, ostvarivom na na-
in koji ne bi bio mogu u ruralnim podrujima, gradiima nastalima
oko jedne tvornice ili malim gradovima, a osobito ne u trenutku kad
proizvodnja dotadanje uvozne robe tek poinje i stjee prvo uporite
na svojem tritu.
Gospodarski ivot razvija se milou inovacija, a iri se milou na-
domjetanja uvoza.
Ta dva glavna ekonomska procesa blisko su povezana, oba su funk-
cije gradskih ekonomija. Nadalje, uspjena supstitucija uvoza esto po-
vlai za sobom prilagodbe dizajna, materijala ili tehnika proizvodnje, a
oni zahtijevaju inovacije i improvizaciju, osobito proizvoakih roba i
usluga.
Opisujui 1982. godine izvanredno rasprostiranje nebrojenih ma-
lih tvrt ki tijekom prethodnog desetljea u velikom grozdu malih in-
dustrijskih gradova izmeu Bologne i Venecije na sjeveroistoku Italije,
Charles F. Sabel, sociolog s Massachusettskog instituta za tehnologiju
(MIT), ilustrirao je tu vrstu improvizacije i inovacije koja se odvija
svakodnevno.
Mala radionica, koja za veliku tvornicu izrauje traktorske mje-
njake kutije, modifcira mjenjae da bi ih prilagodila potrebama ma-
lenog proizvoaa visokokvalitetnih sijaica. U drugoj maloj radionici,
uobiajeni stroj za automatsko pakiranje redizajnira se da bi se mo-
gao ugurati u raspoloivi prostor jedne odreene linije za pakiranje.
Stroj za injektiranje jedne vrste plastike u kalupe prilagoava se kako
bi mogao brizgati drugu, jefiniju plastiku. Membranska pumpa koja
se koristi za automobile prepravlja se da bi odgovarala poljoprivred-
Gradovi8.indd 45 28.5.2007 10:54:34
nim strojevima. Standardni razboj i sjekaica tkanine prilagoava se
da bi mogla uinkovito raditi s osobito tankim nitima.
Sabel je bio zadivljen kako su bile malene te inovativne i vrlo
uspjene tvrtke, od kojih je veina zapoljavala izmeu 5 i 50 radnika,
rijetko koja 100, a samo vrlo rijetke 250 i vie, a specijalizirale su se
za doslovno sve faze proizvodnje tekstila, automatskih strojeva, stroj-
nih alata, automobila, autobusa i poljoprivrednih strojeva.
Bio je impresioniran profnjenou i kvalitetom proizvodnje ke-
ramike, cipela, plastinog namjetaja, motocikala, strojeva za obradu
drva, metala i keramike. Izvijestio je kako se nove tvrtke osnivaju s
lakoom, tako to radnici naputaju bive poslodavce, a zapanjujua
ekonomija velikih brojeva ne postie se unutar golemih organizacija,
kako se to uobiajeno oekuje, nego kroz iroku simbiotiku nakupinu
malih poduzea.
Inovativna sposobnost te vrste tvrtki, nastavlja Sabel, ovisi o pri-
lagodljivom koritenju tehnologije; o njihovim bliskim odnosima s
drugim, podjednako inovativnim frmama u istim ili srodnim bran-
ama; i povrh svega u tijesnoj suradnji s radnicima razliitih struka.
Ta poduzea odvano i spontano povezuju zamisli i izvedbu, apstrak-
tno i praktino znanje, to su do sada u velikom mjerilu uspjele postii
samo vrlo rijetke i iznimne velike tvrtke.
Sve nas to upuuje na radikalno nove naine organiziranja indu-
strijskog drutva, pie Sabel, u skladu s novim nagovjetajima (kao to
je rasprava o reindustrijalizaciji u Sjedinjenim Dravama) epohalnog
redefniranja trita, tehnologija i industrijske hijerarhije.
Sile i udesa koje je Sabel zapazio u tim tijesno isprepletenim na-
kupinama simbiotikih poduzea, koja su njemu nagovijestila epohal-
ne promjene, oduvijek su snaga i udo kreativnih gradova, pa, prema
tome, u tom nainu organiziranja industrijskoga drutva nema nie-
ga novog.
Stvarnost koju je Sabel promatrao velika skupina malih frmi,
simbioza koja postoji meu njima, lakoa s kojom se naputaju stare
tvrtke da bi se oformile nove, elastinost, ekonominost, uinkovitost i
prilagodljivost upravo je stvarnost koja je, uz ostale pojave, uspjeno
i znaajno nadomjetanje uvoza uvijek inila ostvarivim samo u gra-
dovima i njihovoj blioj okolici.
Iz oiglednih razloga, veina gradske zamjene ranijeg uvoza sastoji
Gradovi8.indd 46 28.5.2007 10:54:34
se od robe i usluga koji su i nastali u gradovima, ali nije uvijek tako.
Neki od najvanijih primjera gradske supstitucije uvoza odnose se na
nekadanje seoske proizvode. Na primjer, prirodni led zamijenili su
strojevi za proizvodnju umjetnog leda stvoreni u gradu; pamuk, vla-
kna, svila i krzna zamijenjeni su umjetnim vlaknima izumljenima u
gradu; bjelokost i kornjaevinu zamijenila je plastika.
Nema sumnje da e takvi gradovi i u budunosti biti kreativni u
nadomjetanju uvoza i da e biti mnogo takvih primjera, kao to je za-
mjena fosilnih izvora energije solarnima, smiljena u gradovima koji
ve na stotinama tisua svojih krovova uspjeno koriste grijae vode
na sunevu toplinu.
No veina gradske zamjene uvoza nije ekonomski tako glamurozna.
Zamjene su u poetku malene, vrlo esto se odnose na stvari koje su
banalne, a u mnogo sluajeva predstavljaju obine imitacije. Svejedno,
u zbroju, i one doprinose snanim ekonomskim silama, snazi za koju
je istraiva s MIT-a ustanovio da je epohalna.
Svako naselje koje postane uspjeno u nadomjetanju uvoza tako
postaje grad. Svaki grad koji uvijek iznova, s vremena na vrijeme, do-
ivljava eksplozivne epizode zamjene uvoza, odrava svoju ekonomi-
ju modernom i ini sebe sposobnim za uobliavanje nove inovativne
proizvodnje za izvoz.
Zato eksplozivne i zato epizode? U stvarnom ivotu, kad god
se dogodi znaajnije nadomjetanje uvoza, ono se odvija u eksploziv-
nim epizodama zato jer djeluje kao lanana reakcija. Proces sam sebe
hrani, a jednom kad zapone ne zamire sve dok se na tom mjestu i u
to vrijeme ne zamijene svi uvozni proizvodi koji se mogu ekonomino
zamijeniti.
U svojoj ranijoj knjizi Ekonomija gradova (Te Economy of Cities)
opisala sam detaljnije kako se i zato te lanane reakcije odvijaju i to
im slui kao okida. Da ukratko ponovim, jednom kad zaponu, jedna
zamjena izaziva drugu. Kad jedna takva epizoda zavri, ako eli doi-
vjeti novu lananu reakciju, grad mora stvoriti novu zalihu potencijalno
nadomjestivih proizvoda, veinom izraenih u drugim gradovima. Taj
proces silovito poveava gospodarstva gradova, kao to ih ini raznoliki-
ma, i ini da gradovi rastu u valovima, a ne jednoliko i postupno.
Veina zamjena uvoza, osobito u ve naraslim gradovima, uglav-
nom nadomjetava gubitak ranijih poslova. Gradovi vjeito gube sta-
Gradovi8.indd 47 28.5.2007 10:54:34
rije poslove; neke zato jer dotadanji gradovi-muterije sami poinju
proizvoditi uvoznu robu, pa ak postaju i konkurenti u robi koju su do
tada uvozili; neke zato jer ojaala poduzea, nakon to su se razvila u
simbiotikom gradskom gnijezdu, presauju svoje operacije u udalje-
ne krajeve kao to je Okrug Pickens; neke zato jer stare pothvate, kao i
mnoge stare tvrtke, pregazi vrijeme.
Uvijek kad neki grad nadomjesti uvoz vlastitom proizvodnjom,
druga naselja, veinom drugi gradovi, ostaju pritom bez kupca. Me-
utim, ostala naselja bez obzira da li ta ista ili neka druga dobi-
vaju podjednaku vrijednost u novim izvoznim poslovima. To je zato
to neki grad koji supstituira uvoz, nakon to proizvede zamjenu dota-
danjoj uvoznoj robi, ne uvozi manje no to bi to inae inio, nego se,
umjesto robe koja mu vie ne treba izvana, okree novim nabavama.
Gospodarski se ivot kao cjelina tada iri tako da grad koji nadomje-
ta uvoz ima sve to je imao i ranije, plus komplementarni novi i druk-
iji uvoz.
Doista, koliko ja to mogu vidjeti, gradska supstitucija uvoza u sa-
mom je korijenu ukupne gospodarske ekspanzije.
No ako doista elimo razumjeti rast i pad blagostanja, vano je da
ne ostanemo neodreeni oko apstraktnih pojmova poput ekspanzije,
nego da budemo konkretni i specifni o tome kako se ekspanzija po-
javljuje i u emu se sastoji.
Rast koji proistjee iz gradske zamjene uvoza vlastitom proizvod-
njom obuhvaa sljedeih pet specifnih oblika:
naglo poveano gradsko trite za nove i drukije uvozne robe koje
se veinom sastoje od seoskih proizvoda i inovacija koje stvaraju
drugi gradovi;
naglo povean broj i vrste radnih mjesta u gradu koji supstituira
uvoz;
poveane transplantacije gradskih poslova u neurbana podruja,
dok se stare tvrtke istiskuju sa scene;
nove naine koritenja tehnologija, osobito da bi se poveala seoska
proizvodnja i produktivnost; i, naposljetku,
rast kapitala grada.
Gradovi8.indd 48 28.5.2007 10:54:34
Ovih pet snanih sila izaziva dalekosene posljedice izvan grada
koji supstituira uvoz, kao i unutar njega, a protee se ak i do najuda-
ljenijih mjesta, poput Bardoua.
Henry Grady, prije vie od jednog stoljea, uoio je veliki nedosta-
tak nerazvijenih ekonomija pogoenih siromatvom da same za sebe
ne proizvode dovoljno i raznoliko, nego umjesto toga tragino ovise o
uvozu. No on nije uspostavio nikakvu vezu izmeu te injenice i inje-
nice da gradovi rastu tako to zamjenjuju uvoz.
Razvojni strunjaci XX. stoljea, sa svom svojom statistikom i mi-
lozvunim shemama, nisu uinili ni koraka dalje od intelektualnih
mogunosti Henryja Gradyja. Dok je Grady razmiljao u terminima
regionalne ekonomije, oni razmiljaju u terminima nacionalnih eko-
nomija i zapadaju u iste brojne zablude.
Na primjer, imajui na umu samo nacionalne ekonomije, oni za-
mjenu ili supstituciju uvoza prirodno smatraju pojavom koja se odnosi
samo na uvoz iz inozemstva, slijepi za injenicu da je zamjena doma-
eg uvoza za rast i razvoj ekonomskog ivota jednako vana, pa ak i
vanija.
Gradsko gospodarstvo koje vlastitom proizvodnjom ne zamjenjuje
ili ne moe zamijeniti domai uvoz u najboljem je sluaju slabano, a
u najgorem bespomono da supstituira uvoz iz inozemstva. To se tako
slabo prepoznaje da, unato stvarnosti koja je oko nas i svatko je moe
vidjeti, nemamo ni rije koja bi znaenjem obuhvatila jednako doma-
e i inozemne nabavke nekoga grada ili druge vrste naselja.
teta, budui da za splet gradske ekonomije ne postoji bitna razlika
koji dio njezina uvoza, i u kojim koliinama, potjee iz njezine vlastite
zemlje, a koji iz drugih zemalja, a isto vrijedi i za krajnje odredite nje-
zina izvoza.
Bez obzira na izvor, posljedica zamjene raznih vrsta uvezene robe
uvijek je poveana svestranost u proizvodnji i taj proces uvijek osloba-
a pet istih glavnih sila ekonomskog rasta. Doista, kako emo vidjeti
kasnije ispitujui zato nerazvijeni gradovi trebaju jedan drugoga, u
nekim je sluajevima naknada domaeg uvoza jedini praktini nain
razvijanja one vrste univerzalnosti koja moe dovesti i do odrive sup-
stitucije izvoza iz inozemstva.
Druga nesretna posljedica zaokupljenosti nacionalnim gospodar-
stvima jest da strunjaci za razvoj, poput Gradyja u njegovo doba, sup-
Gradovi8.indd 49 28.5.2007 10:54:35
stituciju uvoza uope ne smatraju procesom svojstvenim gradovima.
Razmiljajui, umjesto toga, o njoj kao nacionalnoj pojavi, oni se esto
zalau da se ve potpuno razvijene tvornice (koje, dakako, proizvode
inozemnu uvoznu robu) proizvoljno postave na bilo koje mjesto u
malenom gradiu, na selu, najee bilo gdje na mjestu kojem su oaj-
niki potrebna radna mjesta.
Sve to, premda se reklamira kao zamjena ili supstitucija uvoza, da-
leko je od istine o tome gdje i kako u stvarnome svijetu podvig na-
domjetanja uvoza moe poluiti uspjeh. Tako je daleko od zbilje da
takve sheme mogu odvesti, i doista ve jesu odvele, zemlje u bankrot,
umjesto da im pomognu da postignu blagostanje. Tako teka u stvar-
nosti moe biti kazna koja neizravno pada na sve nas kad obra-
zovani ljudi plemenitih namjera poine blagi grijeh i uzmu zdravo za
gotovo staru i neprovjerenu pretpostavku, poput merkantilistike tau-
tologije, da su narodi glavne cjeline potrebne za razumijevanje grae
gospodarskoga ivota.
U poglavljima koja slijede opisat u kako pet krupnih sila to ih
oslobaaju gradovi koji uvozne proizvode zamjenjuju vlastitima tr-
ita, radna mjesta, transplantati, tehnologija i kapital preobraava-
ju unutranjost zemlje u okruenju tih gradova, njihove regije. Potom
u opisati potpuno drukije naine kojima gradske sile oblikuju regije
koje nemaju vlastitih gradova. Kasnije u raspraviti kako grozdovi ili
skupine neko kreativnih gradova stagniraju, s katastrofalnim poslje-
dicama za njihove narode.
Nita od toga ne bismo mogli shvatiti oslanjajui se na teorije o ap-
straktnoj ponudi i potranji, koje tre u krug jedna za drugom u bezli-
noj i zamagljenoj pojavi poznatoj pod nazivom nacionalna ekonomija.
Siromane regije ili narodi tipino uvoze vie nego to si mogu pri-
utiti.
Gradovi koji u znatnoj mjeri nadomjetaju uvoz ne ine to samo s
gotovim proizvodima, nego s mnogim robama i uslugama, u logi-
nim lancima koji se brzo formiraju.
Gradovi8.indd 50 28.5.2007 10:54:35
Gospodarski ivot razvija se milou inovacija, a iri se milou na-
domjetanja uvoza.
Svako naselje koje postane uspjeno u nadomjetanju uvoza tako po-
staje grad.
Gradska supstitucija uvoza u samom je korijenu ukupne gospodar-
ske ekspanzije.
Gradovi8.indd 51 28.5.2007 10:54:35
Gradovi8.indd 52 28.5.2007 10:54:35
Gradske regi j e 53
TREE POGLAVLJE
GRADSKE REGIJE
Gradovi koji nikad nisu stvorili svoje regije
Djelovanje pet gradskih sila na gradi Shinohatu
Jabuke za gradsku regiju Toronta Gomilanje
nerijeenih problema
U
zaleu nekih gradova koje poinje tamo gdje zavrava njihova
periferija izmijeana su seoska gospodarstva, industrijski pogo-
ni i trgovine. Takve su regije jedinstvene, najbogatije, najgue naselje-
ne i najsloenije meu svim vrstama privreda, osim samih gradova.
Gradske regije (oblasti, okruzi, rajoni) nisu ograniene prirodnim
preprekama, budui da su one u cijelosti djelo gradova u njihovoj
jezgri. Granice se ire ili zastaju iskljuivo po diktatu ekonomske
energije grada. Najvea i najgua gradska oblast u dananjem svijetu
je regija Tokija. Kako se s vremenom irila, tako se prelijevala preko
planina toliko nabranih da je gradnja eljeznikih pruga i cesta preko
njih zahtijevala spektakularne podvige inenjerstva s kraja 19. stoljea.
Gradski okrug Toronta, grada u kojem ja ivim, u jednom je smje-
ru ogranien Velikim jezerima, no u drugim se smjerovima jednostav-
no rasprostire i zaustavlja na blagim breuljcima koji ne ine nikakve
krupne promjene u prirodnoj vizuri.
Regija grada Toronta protee se u junu oblast New Hampshire, to ba-
ca u oaj vlasti te savezne drave SAD, koje bi, umjesto toga, eljele ravno-
mjeran i blag razvoj gospodarskih aktivnosti po cijeloj svojoj dravi. Da
bi to postigle, vlasti su smislile posebne povlastice kojima ele namamiti
poduzea i graane Bostona na sjever, gdje su radna mjesta silno potreb-
na, a postavljaju zapreke kojima ih pokuavaju obeshrabriti u irenju na
ionako ve bogatom i prosperitetnom jugu, ali sve je to uzaludno.
Gradovi8.indd 53 28.5.2007 10:54:36
Zasad juni New Hempshire i juni Maine jaaju prema sjeveru
koliko Boston zahvaa svojom sposobnou da iz temelja preoblikuje
svoje vlastito zalee.
To nipoto ne znai da svi gradovi stvaraju svoje regije. Na primjer,
Glasgow to nikad nije uinio, premda je potkraj 19. i u prvom deset-
ljeu 20. stoljea bio u prvim redovima razvoja industrije i tehnologije,
a njegovi su se inenjeri i proizvodi proslavili diljem svijeta, osvajajui
nairoko i najudaljenija trita.
Osamdeset kilometara istono od Glasgowa lei Edinburgh, kul-
turna i poslovna metropola kotske: i Edinburgh je trijumfrao svojim
izvozom, ali ni on nije generirao gradsku oblast. ak ni udruena gos-
podarstva ta dva grada, u prostoru koji lei izmeu njih, nisu stvorila
gustu, bogatu mjeavinu gradskih i seoskih aktivnosti.
Marseilles je najvanija francuska luka i kao dodatak tome razvio
je znaajnu brodogradnju. Ali ni Marseilles, premda je metropola i-
tave june Francuske, nema gradsku regiju vrijednu spomena. Napulj
je u 16. stoljeu bio najvei grad kranskoga svijeta. Razvio je neiz-
mjerni izvoz svile, tkanine, ipki, traka, konopa i slatkia. U to doba,
tada puno manji gradovi poput Milana, Pariza, Londona, Antwerpena
i Amsterdama oblikovali su i irili svoje istinske gradske oblasti, ali ne
i Napulj.
Kad se uzme u obzir njegova vlastita veliina, Rim ima zauuju-
e malu i slabanu gradsku regiju. Copenhagen je generirao gradsku
oblast, ali Dublin, Belfast, Cardif, Liverpool, Lisabon, Madrid, Zagreb
i Moskva nisu. Sao Paolo je ima, a nemaju je Rio de Janeiro, Buenos
Aires ili Montevideo. Niti Havana ni Santiago de Cuba nisu stvorile
gradske okruge, niti prije ni za Castrova reima. Ni San Juan ga nikad
nije oformio, bilo pod panjolskom, bilo pod amerikom vlau koja
je uslijedila.
U sredinjem Japanu toliko je gradova ostvarilo gradske regije da
se one spajaju i preklapaju, ali Saporo, glavni grad Hokaida, velikog,
najsjevernijeg japanskog otoka, nije proizveo svoju oblast. Atlanta,
Gradyjev grad, metropola amerikog jugoistoka, nema gradsku regiju
o kojoj bi vrijedilo govoriti, ba kao ni Seattle, metropola sjeverozapa-
da. No Los Angeles i San Francisco oba su generirala gradske oblasti
na zapadnom rubu kontinenta, ba kao to su to uinili Boston i New
York na sjeveroistoku.
Gradovi8.indd 54 28.5.2007 10:54:36
Gradske regi j e 55
Sva gospodarstva pacifkog oboda koji se izvanredno brzo razvija
u svojem okrilju imaju gradove koji su u novije doba hitro generirali
izvanredno guste i zamrene gradske oblasti, osobito Singapur, Seul,
Taipei i Hong Kong. No, Manila na Filipinima to nije postigla.
Gradska regija Hong Konga prelijeva se u susjedni kineski Guang-
dong, no sam grad Canton, prastara jezgra te provincije, nije generi-
rao vlastitu gradsku oblast. Shanghai pak jest, ba kao i grozd gradova
provincije Hubei na donjem toku rijeke Yangtze, Hankow, Hanyang i
Wuhan, koji se ponekad zajedno nazivaju Wuhan... Mogli bismo tako
nastaviti bez kraja i konca, udei se tim razlikama.
Oigledno, gradovi koji su uspjeni u uspostavi izvoznih djelatno-
sti, koji privlae posjetitelje ili slue kao kulturni, politiki i vjerski
centri, ne formiraju nuno i gradske gospodarske oblasti. Za to se trai
neto vie od izvozne proizvodnje i uspjene gradske administracije.
To neto je sposobnost grada da obilato i stalno iznova nadomjeta i-
roku paletu robe koju uvozi.
Gradovi koji stvaraju gradske regije vrijedne spomena posjeduju tu
sposobnost, ili su je posjedovale u prolosti. Sama mehanika gradske
supstitucije uvoza automatski nalae formiranje gradske oblasti.
Kao to je spomenuto u prethodnim poglavljima, vea gradska sup-
stitucija uvoznih proizvoda odvija se eksplozivno i oslobaa pet sna-
nih ekonomskih sila ekspanzije: to su gradsko trite za novu, drukiju
uvoznu robu; nagli porast broja radnih mjesta u gradu; razvoj tehno-
logije za poveanu proizvodnju i produktivnost na selu; transplantacija
gradskih pogona; kapital koji grad generira.
U gradu koji nadomjeta uvoz, sve te mone sile provaljuju simul-
tano, no istodobno se njihova itava paleta, s djelovanjem svake sile u
mjeri proporcionalnoj ostalima, razvija samo u neposrednom okrue-
nju grada. Kako emo kasnije vidjeti, kad se te sile proteu izvan ne-
posrednog gradskog zalea, kao to se to nerijetko dogaa, one vie ne
djeluju povezano.
Da bismo shvatili to se dogaa kad svih pet sila zajedniki navale
na neposredno gradsko okruenje ili gradsku regiju, promotrimo je-
dan japanski zaselak koji je ranije leao izvan gradske oblasti Tokija,
da bismo uoili kako se on promijenio kad ga je krajem 1950-ih go-
dina tokijska regija napokon obuhvatila i inkorporirala u gradsko re-
gionalno gospodarstvo. Primjer je vrlo upeatljiv zbog siline tokijske
Gradovi8.indd 55 28.5.2007 10:54:36
ekonomije, ali promjene koje su se ondje odigrale po svojoj su prirodi
iste one koje se dogaaju posvuda u gradskim regijama.
Tijek promjena u selu opisao je Ronald P. Dore, britanski strunjak
za moderni Japan i specijalist za poljoprivrednu politiku i ekonomiju.
Informacije sam prikupila iz njegove blistave knjige Shinohata: Por-
tret jednog japanskog sela (izvorno, Shinohata: Portrait of a Japanese
Village), no interpretirat u ih u terminima pet snanih gradskih sila
gospodarske ekspanzije.
Dore je svoje spoznaje o selu prikupio u nizu posjeta u razdoblju
od 20 godina, od kojih je prvi bio 1955. kad je tradicionalna ruralna
ekonomija sela bila jo nedirnuta. Stanovnici sela, tada i kasnije, bili su
toliko iskreni i otvoreni u otkrivanju svojih prihoda, uspjeha i proma-
aja, kao i mnogih intimnih ljudskih i komunalnih briga, da je Dore,
da bi zatitio njihovu privatnost, odluio selu dati izmiljeno ime.
No Shinohata jest stvarni zaselak obuhvaen stvarnom gradskom
regijom. Sastoji se od 49 domainstava i njihove zemlje, smjetenih
oko 160 kilometara sjeverozapadno od Tokija (raunajui po dulji-
ni eljeznike pruge i ceste, ne po letu vrane), daleko iza onih visokih
planina koje je gradska regija progutala prije puno godina. Selo je po-
loeno na poetku doline iza koje poinje novi planinski niz.
U dalekoj i nejasnoj prolosti, Shinohata je vjerojatno bila naselje
koje je opstajalo na poljoprivredi i zanatima za preivljavanje, bez ika-
kvih trgovakih veza s bilo kojim gradom. No, prema najstarijem sje-
anju njezinih stanovnika, trgovci iz Edoa, kako se Tokio ranije zvao,
znali su s vremena na vrijeme doi u selo. Seljaci su im prodavali neto
ljetine, a kupovali su rijetke proizvode poput aja i papira, stjeui no-
vac nuno potreban za plaanje onih poreza koje je trebalo platiti u
gotovini. Dva glavna proizvoda te tradicionalne ekonomije bili su ria
i ahure svile, s tim da je svila s vremenom postajala sve vanija.
Stanovnici zaselka prodavali su trgovcima i poneto drva, malene
koliine umskih gljiva kad im je bila sezona, te drveni ugljen vlastite
proizvodnje. Da bi doli do posljednje tri robe, kao i drva za loenje za
vlastite potrebe, marljivo su proeljavali oblinje planinske ume. U te-
kim godinama pretraivali su ume i iz oaja. Korjenje, bobice i trave jo
uvijek se u Shinohati nazivaju skupnim imenom hrana za doba gladi.
Izmeu 1900. i 1955. poboljane metode i alati znatno su poveali
urod rie. Vrijeme uteeno na uzgoju rie posveeno je pipkavom i
Gradovi8.indd 56 28.5.2007 10:54:36
Gradske regi j e 57
napornom radu na proizvodnji kukuljica svilca, vane na poetku 20.
stoljea kad je svila jo uvijek bila glavni izvozni proizvod zemlje. No,
za Shinohatu je zarada bila malena. Premda je poneka obitelj uspije-
vala zaraditi i rijetku netradicionalnu imovinu kao to je bicikl, zase-
lak nije izlazio iz siromatva i ivot u njemu sastojao se od neprekidna
truda i brige, ili se tako barem ini gledajui unatrag onima koji su to
preivjeli, a oni bi trebali znati.
Sudbina koja zadesi tradicionalna ruralna naselja obino je tmurna
i obeshrabrujua kad ih zahvati samo jedna od snanih gradskih sila...
Promjena trita mogla je samo poveati siromatvo Shinohate, ako
bi promjena dovela do sniavanja potranje za njezinim tradicional-
nim proizvodima, ba kao to se trite za svilu doista smanjivalo.
Privlanost poslova u gradu mogla ju je samo ostaviti bez stanovni-
ka, ba kao to je Bardou doivio depopulaciju.
Snaan dotok gradske tehnologije koja zamjenjuje radnike na far-
mama, sam za sebe, mogao je ostaviti veinu stanovnika Shinohate bez
posla.
Samo jedna transplantirana ili presaena gradska tvornica mogla je
selo pretvoriti u tvorniko naselje.
Naposljetku, moglo ga je zadesiti da ivi samo od novca koji dotje-
e izvana, bilo od zarade koju bi seljacima slali sinovi, keri ili muevi
koji su selo napustili, ili od neke vrste socijalne pomoi.
No sudbina Shinohate nakon 1955. bila je posve drukija od bilo
koje opisane, kao i od dotadanje. U trenutku kad se tokijska gradska
oblast dovoljno protegnula da bi obgrlila i Shinohatu, svih pet sila po-
elo je djelovati na selo, svaka isprepletena s ostalima, no mi emo ih
razmotriti istim onim redom kojim smo ih nabrojili: trite, gradska
radna mjesta, tehnologija, presadnice i kapital.
Tokijska rastua i solventna trita za nove i drukije uvozne pro-
izvode otvorila su, u njegovoj vlastitoj gradskoj regiji, praktine mo-
gunosti da se proizvodnja uini raznolikom. Potkraj 1950-ih godina
stanovnici Shinohate otkrili su da mogu lijepo zaraditi i s robom koja
se nikada prije nije od njih traila, na breskvama, grou, paradajzu,
ukrasnom grmlju i drveu za gradske vrtove, gljivama bukovaama,
specijalitetu koji je u gradu postizavao visoku cijenu, dok eksperimen-
ti s hmeljom, duhanom i konzerviranim breskvama nisu uspjeli pa su
ubrzo naputeni.
Gradovi8.indd 57 28.5.2007 10:54:37
Diversifkacija je imala usputnog uinka i na prehranu seljaka. Sta-
novnici Shinohate sad su uzgajali i patliane, kestene, irski krumpir,
radi, mrkvu, jagode, tikvice, salatu i kupus, ne tako vane kao to su
usjevi, ali za vlastitu prehranu i za darivanje susjedima, posvuda lijepi
obiaj razmjene s vrtlarima iz oblinjih dvorita.
Budui da konji vie nisu bili neophodni, neka su domainstva
umjesto njih stala uzgajati telad, a njihov je gnoj zamijenio konjski u
prehrani usjeva. U 1975. samo je 20 od ukupno 49 domainstava jo
uzgajalo ahure dudova prelca, a i njihova se ovisnost o svili jako sma-
njila. No 48 od 49 obitelji ozbiljno se jo bavilo poljoprivredom i goto-
vo sve meu njima nastavile su uzgajati riu. Doista, usporedno s uvo-
enjem novih vrsta usjeva, prinosi rie udesno su poveani.
Dok su se te promjene odvijale, gradska radna mjesta koja su se
umnaala u Tokiju irila su svoju privlanost i na Shinohatu. Do 1956.
gotovo se nitko nije odselio u Tokio. Meu rijetkim iznimkama bila su
dva sina kolskog ravnatelja u prethodnoj generaciji, od kojih je jedan
postao astronom, a drugi lijenik. Ali nakon 1956. posao i ivot pri-
vukli su u Tokio toliko puno mladih ljudi da su otila sva djeca iz 14
obitelji, dok se iz veine ostalih odselilo poneko dijete.
U meuvremenu, jedna se obitelj doselila i sagradila 50. kuu u za-
selku: tokijski profesor i njegova ena odabrali su selo kao svoje utoi-
te za vikende i godinje odmore. Dore je pretpostavio da e ih slijediti
i drugi poput njih.
Dok su ljudi naputali farme, a potranja za farmerskim proizvodima
rasla, neto se moralo promijeniti. Promijenio se stari nain poslovanja.
Postali su nuni strojevi koji zamjenjuju radnike. Shinohata je dospjela u
klasinu slijepu ulicu koja se javlja u gradskim regijama i odgovorila na
klasini nain, nain koji objanjava zato su, povijesno gledano, urea-
ji koji nadomjetaju ljudski rad gotovo bez iznimke najprije razvijeni u
gradskim oblastima, a tek potom preneseni u druge tipove regija.
U Shinohati, dok su strojevi brzo nabavljani, za rad u polju jednako
kao i u kui, produktivnost seljaka koji su obraivali zemlju naglo je
porasla. Na primjer, broj radnih sati potreban za uzgoj rie u 1975. bio
je upola manji nego u 1955., to je bio vei napredak nego u prethod-
nih pola stoljea.
No primjer naglo rastue seoske produktivnosti, koji me se najvie
dojmio u Doreovim opisima, odnosio se na uzgoj gljiva na panjevima.
Gradovi8.indd 58 28.5.2007 10:54:37
Gradske regi j e 59
Sredinom 1960-ih tri su seljaka poela eksperimentirati s novom
metodom uzgoja. Nabavili su drvene trupce, izdubili u njima rupe i
napunili ih piljevinom izmijeanom sa sporama gljiva. Potom su trup-
ce pohranili na godinu i pol. Nakon tog razdoblja sazrijevanja, trupci
su bili proeti sporama i za nekoliko dana gljive su brzo izniknule. Po-
slije branja trupci su osueni i ciklus uzgoja se ponavljao.
Do 1975. ti su uzgajivai svaki imali 40 do 50 tisua trupaca i ita-
ve su godine svakoga dana otpremali gljive u Tokio, koristei se zimi
grijanim prostorijama za uzgoj. Veliki svenjevi trupaca prenoeni su
sa kamiona do bazena za natapanje i natrag u metalnim okvirima, po-
mou elektrinih nosaa koji su klizili po visoko postavljenim elje-
znim tranicama, izvijestio je Dore. U susjednim zaseocima pojavili
su se i manji imitatori. Bukovae i ampinjoni postali su samo neki od
mnogih, mnogih proizvoda koje je Tokio, umjesto da ih sam za sebe
proizvodi, sad mogao u golemim koliinama uvoziti.
Zahvaljujui mainama koje su nadomijetale ljudski rad, neki su
seljaci iz Shinohate mogli biti farmeri samo dio radnog vremena, kom-
binirajui poljoprivredu sa zaposljenjem u Shinohati ili njezinoj blizi-
ni (o emu detaljnije malo kasnije), no jo se ee dogaalo da su se
neki lanovi obitelji bavili poljoprivredom dok su ostali donosili plau
i usput pomagali u domainstvu u sezonama intenzivnih radova.
U mnogim domainstvima stariji su lanovi preuzeli najveu odgo-
vornost za zemlju dok su se mlai zapoljavali. Sedam starijih ena koje
su 1975. ivjele same uspjeno su vodile gazdinstva, to je bio pothvat
nezamisliv i za enu i za mukarca u vrijeme dok selo nije poelo inten-
zivnije prihvaati strojeve i ureaje. U nekim sluajevima, nabavku ma-
ina roditeljima su fnancirala djeca koja su se zaposlila u Tokiju.
Istodobno s tim promjenama poela je i transplantacija tokijske in-
dustrije. Najimpresivniju presadnicu, koja je takoer stigla prva, da bi
zatitio anonimnost Shinohate, Dore naziva jednostavno Tvornicom,
a opisuje ju kao divovsko, uinkovito, kapitalno intenzivno procesno
postrojenje koje je proizvodilo nespecifcirani prehrambeni proizvod.
Tvornica je u svim svojim reklamama naglaavala kako uva prirodu
od zagaenja, a zbog zatienog obitavalita ptica smjetena je podalje
od naselja.
Glavni ekonomski uinak tvornice na Shinohatu i nije bio u broju
radnih mjesta koje je osiguravala, nego vie u dobroj cijeni koju je pla-
Gradovi8.indd 59 28.5.2007 10:54:37
tila za zemljite na kojem je bila sagraena, kao i za ptiji rezervat, koji
su bili zajednika imovina sela. Prihod od prodaje bio je jednako po-
dijeljen svim obiteljima i iskoriten je za obnovu kua, modernizaciju
kuhinja i novu gradnju koju si inae stanovnici sela sigurno jo dugo
ne bi mogli priutiti.
Jedan seljanin, koji je na prodaji zemlje proftirao vie nego ostali
jer je tvornica kupila i dobar komad njegovog privatnog zemljita, da-
rovao je novac naselju za gradnju postrojenja za proiavanje vode.
To nas podsjea na vodovod u selu Bardou, fnanciran zaradom od
flmske kompanije.
Zapoljavanje mjetana nije jako ovisilo o tvornici i zato jer je rad-
nika u njoj ionako bilo malo, a ubrzo su stigla i druga poduzea. I
sama Shinohata privukla ih je jo etiri: tvrtku koja je kupovala otpad
iz Tvornice i reciklirala ga u hranu za stoku; pogon za izradu metalnih
konstrukcija; skladite graevnog materijala te elektromehaniarsku
radionu u kojoj su se popravljali centrifugalni separatori koriteni u
medicinskoj i kemijskoj analizi.
To posljednje poduzee pokrenuo je stanovnik Shinohate koji je
najprije radio u Tokiju u tvornici koja je proizvodila separatore. elei
se vratiti u Shinohatu, nagovorio je svojega poslodavca da mu povjeri
regionalnu franizu za servis tih ureaja.
Ti presadci gradskih poslova daju naslutiti koliko se iroka paleta
nepoljoprivrednih poslova otvorila zahvaljujui tomu to je Shinohata
sad bila gospodarski isprepleteno povezana s ostalim naseljima u doli-
ni i dalje, na nain posve stran staroj ekonomiji, ali tipian za naselja
koja je obuhvatila gradska oblast.
Na primjer, u istoj obitelji jedna je ena radila u tvornici rublja
transplantiranoj u oblinjem selu, dok je njezin mu naao posao u
pogonu bojenja tkanine. U drugom kuanstvu mu je radio kao ispo-
ruitelj Tvornice, njegova ena je prodavala police ivotnog osiguranja,
dok je jedan njihov sin postao naunik kuhara u velikom tokijskom
aerodromskom hotelu.
Drugi seljak dobio je uredski posao u Sanou, uurbanom sreditu
lokalne uprave i trgovine udaljenom 40 kilometara dalje u dolini. Trei
radi kao voza kamiona za elektrinu kompaniju u susjednom okrugu,
etvrti radi kao drvosjea, peti je postao uvar u maloj tvornici koju je
sam osnovao, ali je bankrotirala pa su ga u nju postavili vjerovnici.
Gradovi8.indd 60 28.5.2007 10:54:38
Gradske regi j e 61
Jedan je mjetanin postao agent za poveanje proizvodnje krumpira
dok se drugi zaposlio u nedalekom agronomskom eksperimentalnom
laboratoriju. Mnogi su se nali meu 35 radnika poljoprivredne zadru-
ge gradskog podruja koje je obuhvaalo skupinu sela sa 1300 obitelji,
s ukupno oko 5000 ljudi. Odjeli za itarice grupe mjesnih kooperativa
pokrenuli su vlastitu tvornicu da bi mladim seljacima osigurali povre-
meni posao izvan sezona ubiranja ljetine.
Jedan stanovnik Shinohate, koji je najprije naao posao na komer-
cijalnom ribnjaku za uzgoj pastrva u susjednom selu, dao je otkaz kad
se njegova ena zaposlila na graevini i dobila plau mukarca. To joj
je omoguilo da uzdrava mua koji se pomalo bavio poljoprivredom,
ali glavno mu je zanimanje bilo prouavanje prirode, ime se do tada
mogao baviti samo po cijenu krajnjega siroma tva.
U svojim zakutcima i rascjepima ta nova ekonomija osiguravala je
i nie ljudima koji su, poput spomenutog ljubitelja biologije, u staroj
Shinohati mogli biti ili frustrirani ili siromasi. Na primjer, samo selo,
skupa s lokalnim Shinto hramom i nekolicinom vlasnika plantanih na-
sada koji su bili prezauzeti drugim poslovima da bi se mogli posvetiti
svojim stablima, zajedniki su zaposlili radnika dotad posve nepoznatog
zanimanja umara, unajmljenog da bi vodio brigu o okolnim brdima.
Bio je to posljednji izdanak obitelji koja nikad nije bila uspjena.
tovie, njezini lanovi bili su lokalni besposliari, no on se pokazao
kao izvrstan umar. ovjek kojeg Dore naziva slatkorjeivim nitko-
vom ivio je od onoga to je zaradio kao miritelj i posrednik. Ali, po-
trebe za njegovim uslugama jako su se smanjile jer su s blagostanjem
nestali i sukobi meu susjedima, dijelom zato to su ljudi imali puno
drugih interesa koji su im bili zanimljiviji od svaanja, a dijelom i zato
to su postali velikoduniji jedan prema drugome. No, ak i kad su
njegovi poslovi miritelja gotovo nestali, njegov se prihod nije smanjio:
i njegovi su klijenti takoer mogli biti iroke ruke.
Jedna djevojka nije radila nita drugo osim to je pazila na svoje
tek prohodalo dijete i igrala se s njim. Druga mlada ena nije htjela
biti kao ona, pie Dore, ali druge starije ene su joj zavidjele sjeajui
se vlastita beskonanog crnenja u vrijeme kad su bile mlade majke.
uma koja se vie nije svakodnevno proeljavala, postala je umarev
privatni rezervat i izrasla je jako gusta. U nju su se vratili medvjedi i
divlje svinje: u novoj ekonomiji jedna se nia otvorila i za njih.
Gradovi8.indd 61 28.5.2007 10:54:38
Na kraju 1975. selo je od poljoprivrede zaraivalo manje od pola
svojega ukupnog prihoda, ali ne zato jer se poljoprivreda smanjila:
upravo suprotno, ona se poveala.
Dok su se sve te promjene deavale, i peta jaka gradska sila, kapital,
pokazivala je svoju snagu.
Politika u gradskom okrugu odnosila se, pie Dore, veinom na ce-
ste, mostove, kole, kanale za navodnjavanje i suptilno umijee pri-
bavljanja potpore od sredinje vlade za njih. U cjelini, 15 posto javnih
trokova podmirivala je gradska oblast, a 40 posto lokalni i dravni
prorauni u obliku rutinskih izdvajanja za ope javne potrebe. Preo-
stalih 45 posto stizalo je u obliku isplata za konkretne, specifne po-
trebe. Najvaniji preostali dio infuzije gradskoga kapitala bio je sadr-
an u cijeni koju je Tvornica platila za zemljite, te u potpori koju je
vlada ugradila u cijenu rie, a koju su u konanici plaali gradski po-
troai.
Od posebnih potpora koje je Shinohata uivala najvanija je bila
posljedica tajfuna i poplave iz 1959. godine.
Jo 1814. rijeku koja se sputala s planine i kroz dolinu slubene no-
vine nazvale su velikim prokletstvom oblasti. Bujica donosi u dolinu
toliko puno pijeska i kamenja da ono ispunjava sve kanale i neprekid-
no povisuje dno korita. Nasipi se stalno moraju povisivati. Na nekim
mjestima razina vode zna se podii dva do etiri metra iznad razine
okolnih polja i neizbjeno ponekad probije nasipe pa u riina polja
nanese toliko kamenja i pijeska da su potrebne godine da se oiste. Ta
katastrofa dogaala se u Shinohati, u prosjeku, jednom u svakoj gene-
raciji i predstavljala je jedan od razloga da je prastari zaselak ponekad
padao u oajniku glad.
Kad se nepogoda 1959. ponovila, naknada za tetu podmirila je
troak ljudi i strojeva koji su obnovili polja, a slijedila ju je i potpora za
gradnju pojaanih betonskih obala i ienje rijenog korita od stije-
nja. Uslijedilo je i vaenje ljunka, koje je snizilo dno korita, a i osigu-
ralo je ljunak za mijeanje betona koji su veinom kupila graevinska
poduzea iz Tokija. Bila je to jo jedna manifestacija gradskoga trita
za proizvode iz svoje vlastite regije.
Kada je Dore 1975. ponovo posjetio Shinohatu, kolone kamiona jo
su uvijek odvozile ljunak iz rijeke i ta aktivnost nije pokazivala zna-
kove zamiranja. Zbog napretka koji im je donio i koji sami nikada ne
Gradovi8.indd 62 28.5.2007 10:54:38
Gradske regi j e 63
bi mogli platiti, stanovnici Shinohate, gledajui unatrag, o tajfunu iz
1959. govorili su kao o jednom od najsretnijih dogaaja u svom selu.
U napasti smo ekonomski preobraaj Shinohate pripisati poduzet-
nosti, inteligenciji i domiljatosti njezinih stanovnika. No oni sami e
prvi priznati da su njihovi predci radili intenzivnije nego oni sami. A
to se tie vjetina, vie ih je bilo potrebno za izradu slamnatih eira
za zatitu od kie nego za odlazak u duan i kupovinu kine kabanice,
kao to to danas Shinohaani ine.
Uzevi u obzir kako su malo sredstava imali na raspolaganju, stanov-
nici stare Shinohate bili su neusporedivo domiljatiji. Njihovi dananji
potomci nisu nita drukiji ljudi tovie, neki meu njima su doslovno
isti. Nisu se promijenili njihovi ljudski atributi, prije e biti da su grad-
sko trite, potranja za radnicima, tehnologija, transplantati i kapital svi
istodobno utjecali na Shinohatu, u velikoj mjeri i u razboritim proporci-
jama. Njezin preobraaj nije nikako mogue drukije protumaiti.
Regija mojega vlastitoga grada, Toronta, puno je manja, ekonom-
ski manje ivahna i puno manje nabijena nego tokijska gradska regija,
kao i neto manje prilagodljiva po nainu na koji obitelji kombiniraju
poljoprivredne i druge poslove. Ipak, gradii i sela koja lee unutar re-
gije Toronta pokazuju ista nakupljanja ljudi i istu mjeavinu ruralnih i
industrijskih poduzea.
Od 1950. do 1971., u vremenu kad je Toronto obilato nadomjetao
uvozne proizvode (premda, za razliku od Tokija, veinom u nekrea-
tivnom obliku privlaenja izdvojenih pogona za proizvodnju do tada
uvoznih artikala), zabiljeeno je da se iz grada premjestilo gotovo dvije
tisue proizvodnih tvrtki. Vrlo rijetka otila su na udaljenija mjesta.
Mnogo ih se preselilo samo do predgraa Toronta. No mnoga su
migrirala dalje od predgraa, a ipak su ostala unutar neposrednog
gradskog zalea dovoljno daleko da bi uivala u prednosti jefina ze-
mljita, a dovoljno blizu da ostanu u primjereno lakom dodiru sa svo-
jim isporuiteljima robe i usluga, kao i sa svojim tritima u gradu i
gradskoj oblasti. Podrunice dalekih tvrtki ponaale su se u skladu s
istim tim razmiljanjem.
Ba kao i u Shinohati, mladi ljudi iz ruralnih naselja na podruju
pretvorenom u gradsku oblast Toronta (nazvanom Zlatna potkova)
zaposlili su se na gradskom tritu rada. To nije bila neka velika mu-
drost. Tamo su se pridruili pridolicama s velikih udaljenosti.
Gradovi8.indd 63 28.5.2007 10:54:38
Svakoga nedjeljnog jutra u najstarijem dijelu Toronta otvara se go-
lema i bogata trnica. Neko se odravala na otvorenom, uz prodaju
izravno s kamiona, no od kraja 1960-ih njezina veliina i posjeenost
traili su da se smjesti u zatvoreni prostor. Naravno, unato svojoj ve-
liini i uurbanosti, ta trnica osigurava samo maleni djeli gradskih
nabavki hrane i ostalih poljoprivrednih proizvoda, a samo maleni po-
stotak tog djelia svoje opskrbe grad nabavlja iz svoje vlastite regije.
No trnica na simbolian nain pokazuje iste znaajke kao i moderna
proizvodnja Shinohate: veliku raznovrsnost poljoprivrednih proiz voda
koje grad nabavlja iz vlastite regije, u usporedbi s oskudnom ponudom
ostalih proizvoda namijenjenih masovnoj prodaji izvan gradske oblasti.
Na primjer, meu poljoprivrednim proizvodima regije Toronta na-
mijenjenima prodaji naveliko su i jabuke. No za kupce izvan regije ne
uzgaja se ba veliki broj vrsta: McIntosh, Delicious, Golden Delicious,
Spies, Cortlands, Russets, Spartans i to je sve. Njih je, dakako, mogu-
e kupiti i traene su i u Torontu.
Na trnici je, meutim, u sezoni, mogue nai i jabuke koje rijet-
ko naputaju regiju: Wealthies, Baxters, Snows, Lobo, Melbas, Humes,
Wolf Rivers, Ida Reds, Pola Reds, Tydeman Reds, Blenheim Orange,
Orange Pipins, Empires, St. Lawrence, Cravens, Lady, Dutchess, De-
laware, Transparents, Gravensteins, Sweets, Tolmans, Mutsu (nedavno
uzgojena japanska varijanta).
Ista pojava moe se uoiti i na trnicama manjih gradova unutar
regije Toronta, u Hamiltonu, Kitcheneru i Waterloou. Bez tih gradskih
trita koja se nalaze u samoj regiji, za takvu raznovrsnost jabuka jed-
nostavno ne bi bilo dovoljno bogatoga trita.
Prodava od kojega na trnici kupujem presadnice nevena pozvao
me da vidim gdje se one uzgajaju. Pokazalo se da je to u selu manjem
od Shinohate, naselju kakva nazivamo tri kue uz cestu.
Prodavaevi ogromni staklenici bili su impresivni, no u tom ma-
lenom naselju, udaljenom od Toronta oko 40 kilometara, bilo je lako
zapaziti i mnoge druge pogone. U njemu je radilo i nekoliko lonarija
koje su prodavale svoje posue u duanima u Torontu kao i prilino
skupim restoranima, omiljenima podjednako i muterijama iz grada
kao i iz ostalih naselja u regiji. Takav zaselak upravo je ono to se moe
nai u gradskim regijama - razliite radionice okupljene na malom po-
druju, u skupinama kakve se mogu nai diljem oblasti.
Gradovi8.indd 64 28.5.2007 10:54:39
Gradske regi j e 65
Gradske oblasti, kao i gradovi sami, natiskuju obilje ekonomskoga
ivota u zemljopisno maleno okruenje. Copenhagen i njegova grad-
ska regija, na primjer, zauzimaju samo manji dio danskog teritorija, no
uklonite li ih, nestaje glavni dio danskog ukupnog gospodarstva, goto-
vo sva ekonomska raznolikost i vie od polovice njegova stanovnitva.
Kad je regionalno stanovnitvo osobito gusto, vidimo da tu gustou
moemo zahvaliti gradskim regijama. Strahovito gusto naseljen jugoi-
stoni dio Engleske, na primjer, nije to samo zbog populacije Londona
i njegovih predgraa, nego i zbog londonske gradske oblasti.
Veina itatelja ove knjige vjerojatno ivi u gradovima i njihovim
predgraima, ili u gradskim regijama. Premda su gospodarstva grad-
skih regija neusporedivo zamrenija nego bilo koja druga vrsta ekono-
mija, osim ekonomija samih gradova, gradske regije svima nama inte-
lektualno je lako pojmiti.
Gradskim regijama, unato svim njihovim brojnim manama i pro-
blemima, svojstveno je, naime, da imaju onu vrstu smisla za koju naj-
ee pretpostavljamo da ga ekonomije koje imaju smisla trebaju uo-
bliavati: proizvode obilato i raznoliko za svoje vlastite stanovnike i
preraivae, jednako kao i za druge.
Kao to emo vidjeti, one su jedine vrste regionalnih ekonomija
koje to uspijevaju.
Kada grad u jezgri gradske regije stagnira ili nazaduje, to se dogaa
zato jer on vie s vremena na vrijeme ne proivljava epizode znaajni-
jeg nadomjetanja uvoza. Ekonomija grada koji stagnira postepeno se
stanjuje i zastarijeva. Ona vie ne uspijeva s novim i razliitim izvo-
znim proizvodnjama nadomjestiti gubitak svojega ranijeg izvoza i sve
je siromanije trite svoje vlastite regije, drugih gradova, kao i regija
bez vlastitih gradova.
Njegovi ivotni problemi, kao i problemi njegove regije, gomilaju se
nerijeeni. Raste besposlenost. Oblast grada koji gospodarski nazaduje
ne vraa se svojim nekadanjim, veinom seoskim, prilikama. Premda
dugo zadrava obiljeja mjeovite, slojevite i isprepletene ekonomije,
gospodarstvo regije postepeno se takoer prorjeuje i zaostaje.
Na regionalnom tkanju javljaju se rupe i dronjci. Mladi ljudi koji
naputaju naselja u regiji u potrazi za gradskim poslovima poinju za-
obilaziti vlastiti grad ili gradove oblasti i, umjesto u njih, odlaze u uda-
ljene gradove, ako ih oni uope ele primiti.
Gradovi8.indd 65 28.5.2007 10:54:39
Transplantati gradskih tvornica jo se dugo prelijevaju u regiju, ali
vie ne zato jer ih iz grada istiskuju mlaa poduzea, nego zato jer bje-
e od gradskih nerijeenih problema, a za sobom ostavljaju prazninu.
Naposljetku presadnice prestaju dotjecati, budui da njihov izvor pre-
suuje.
Gradske regije imaju mnoga obiljeja gradova koji nadomjetaju
uvoz, ali one nisu gradovi. S dobrim i loim ishodom, regije su kreaci-
je gradova u njihovoj jezgri, i to uvijek ostaju.
Za stvaranje gradske gospodarske oblasti trai se neto vie od izvo-
zne proizvodnje i uspjene gradske administracije: to neto je spo-
sobnost grada da obilato i stalno iznova nadomjeta iroku paletu
robe koju uvozi.
Sudbina koja zadesi tradicionalna ruralna naselja obino je tmurna i
obeshrabrujua kad ih zahvati samo jedna od snanih gradskih sila.
Gradske oblasti, kao i gradovi sami, natiskuju obilje ekonomskoga
ivota u zemljopisno maleno okruenje.
Kada grad u jezgri gradske regije stagnira ili nazaduje, to se dogaa
zato jer on vie s vremena na vrijeme ne proivljava epizode znaaj-
nijeg nadomjetanja uvoza.
Gradovi8.indd 66 28.5.2007 10:54:39
Opskrbne regi j e 67
ETVRTO POGLAVLJE
OPSKRBNE REGIJE
Zakrljale i bizarne ekonomije Urugvaj kao vicarska
June Amerike Ekonomski bogalji Udaljena trita
djeluju kao jedan kupac Supstitucija nije lak zadatak
za opskrbne regije Rizik od politikih aranmana
Slijepa ulica kolonijalnih ekonomija Varljiva
uinkovitost opskrbnih regija
N
a svoje zalee, kao to smo vidjeli, sve gradske sile djeluju zajed-
niki i u razboritoj ravnotei jedna prema drugoj. No to nije tako
kad te iste sile dohvate i udaljene regije, a one to uvijek ine. To izgleda
kao da se mrea cjelovitih ekonomskih niti, kojima grad povezuje svo-
je vlastito zalee, na rubovima gradske regije rasplete. Tada se pojedini
konci trite, radna mjesta, tehnologija, transplantati i kapital od-
voje od pletiva i djeluju zasebno, svaki na sebi svojstven nain. Tako u
udaljenim podrujima oblikuju zakrljale i bizarne ekonomije.
Najvanije meu tim ekonomskim groteskama su regije koje op-
skrbljuju druge (engl. supply regions) samo jednom vrstom proizvoda
ili usluga. Njih trita udaljenih gradova oblikuju neravnomjerno. Op-
skrbne regije su najee siromane pa se zato nerazmjeri u njihovu
gospodarstvu pripisuju njihovu siromatvu, ali i bogate isporuiteljske
regije su iste zakrljale rugobe kao i siromane regije. Manjkavosti tih
podruja seu dublje od siromatva. Zapravo, prije ili kasnije njihove
ih mane odvedu u siromatvo.
Urugvaj je, na primjer, tijekom nekoliko generacija bio neobino
bogata opskrbna regija. Postigao je veliki uspjeh kao isporuitelj sto-
arskih proizvoda. Dalekim tritima, veinom europskim gradovima
i gradskim regijama, prodavao je meso, vunu i kou, ali osim toga nije
proizvodio gotovo nita. Ipak mu nita nije nedostajalo, jer sve ono to
sam nije proizvodio, Urugvaj si je mogao priutiti iz uvoza.
Gradovi8.indd 67 28.5.2007 10:54:39
To nije bila zemlja potlaenih seljaka kojima su vladali krupni ze-
mljoposjednici. Veina stanovnitva imigrirala je iz Europe u drugoj
polovici 19. stoljea, a da bi potakla doseljavanje vlada je ohrabrivala
nastanak seoskih obiteljskih gospodarstava.
Selo je bilo napueno neovisnim farmerima i ranerima koji su na
svojoj plodnoj zemlji radili mukotrpno i uinkovito, bez veeg korite-
nja najamnih radnika, budui da su nadnice u Urugvaju bile vrlo viso-
ke. Poevi od 1911., zemlja je bila u stanju razvijati vjerojatno najveli-
koduniju i najpotpuniju svjetsku socijalnu dravu. U tome je pretekla
Skandinaviju.
U siromatvu i bogatstvu nije bilo ekstremnih razlika. Obrazovanje
je bilo dostupno svima sve do fakulteta.
Montevideo, glavni grad, razvijao se kao administrativno, obrazov-
no i kulturno sredite, te kao centar za distribuciju i otpremu robe. U
gradu nije bilo teko nai lagan, a dobro plaen posao. Oni koji se nisu
odluili za visoku specijalistiku naobrazbu, mogli su dobiti posao u
prenapuenim vladinim ustanovama, u modernim i dobro opremlje-
nim pakirnicama i hladnjaama za meso, u graevinarstvu ili usluga-
ma, kao i u prihvaanju te prodaji na veliko i na malo obilja raznovr-
sne robe koja se iz daleka slijevala u zemlju.
Urugvajci su euforino poeli svoju zemlju nazivati vicarskom
June Amerike: na tu usporedbu navodili su ih malobrojno stanovni-
tvo, prekrasne planine, politika stabilnost i posveenost demokraciji.
Naravno, to nacionalno samolaskanje ne treba shvatiti doslovno, no
ovaj primjer zanimljiv je ba zato to je ta usporedba u ekonomskom
smislu toliko promaena da ne moe biti promaenija.
Dovoljno je samo pomisliti kako bi vicarska ekonomija bila ogra-
niena da su se vicarci posvetili samo tome da za udaljena trita uz-
gajaju i prerauju domae ivotinje te da ive samo od njih, a da su
svaki daljnji razvoj svojega ekonomskog ivota zanemarili.
Tijekom 1940-ih i 1950-ih, urugvajska, ve dotad prosperitetna
ekonomija, doivjela je fenomenalni bum, a uvozna roba je samo do-
lazila. Bili su to veinom proizvodi za krajnju potronju, budui da ze-
mlji nisu bili potrebne sirovine i poluproizvodi.
Uvozili su se i hladnjaci za pakirnice mesa, dizalice za ukrcavanje i
iskrcavanje brodova, maine za ianje ovaca, sjeiva, turbine, graev-
ni elik, arhivski ormari, lifovi, rendgen aparati, penice za restorane,
Gradovi8.indd 68 28.5.2007 10:54:40
papir, telefonske centrale kao i tisuu i jedna stvar potrebna za funkci-
oniranje modernog komunikacijskog i transportnog sustava, skupa s
bolnicama, kolama, vladinim uredima, kazalinim i koncertnim dvo-
ranama, ranevima, farmama i pakirnicama.
Tada, oko 1953., prilike su se za Urugvaj poele loe razvijati. Proi-
zvodnja mesa i vune oivjela je u zemljama razorenima i rastrojenima
ratom, i razvila se do te mjere da je drave, poput Francuske, navela da
ponu razmiljati o zatiti svojih seljaka od inozemne konkurencije,
dok su raneri iz Australije i Novog Zelanda, meu ostalima, pokua-
vali poveati vlastito trite i u tome su (u to vrijeme) imali uspjeha.
U meuvremenu, u Europi i Americi izumljeni su i razvijeni umjet-
ni supstituti za vunu i kou, i njihova proizvodnja i prodaja poele su
jaati.
Urugvajska udaljena trita za meso, vunu i kou naglo su se uru-
avala, a i cijene su padale. To je, naravno, znailo da Urugvaj vie nije
mogao zaraditi za obilan uvoz, kao to je nekad mogao. Morao je na-
staviti ivjeti bez stvari o kojima je postao ovisan ili pokuati nabaviti te
stvari na neki drugi nain. Dva mogua rjeenja za taj drugi izlaz bila su
da razvije novu proizvodnju za izvoz ili da vie toga za domae potrebe
proizvede sam; drugim rijeima, umjesto da gotovo sve uvozi, da lokal-
nom proizvodnjom nadomjesti iroku paletu uvoznih proizvoda.
No budui da zemlja, ak ni u najmanjoj mjeri, nije proizvodila ni-
ta to bi se brzo moglo razviti u alternativni izvoz za kojim bi posto-
jala potranja na udaljenim i solventnim tritima, vlada je odluila
pokrenuti program koji je sama nazvala planom za supstituciju uvoza.
Bio je to crash, streloviti program industrijalizacije, koji se zasni-
vao na gradnji ambicioznih, cjelovitih tvornica za proizvodnju elika,
tekstila, cipela, elektrinih strojeva i opreme. Program je doivio fja-
sko. Ako su tvornice uope bile u stanju pokrenuti proizvodnju, njiho-
vi su proizvodi bili toliko skuplji od istovrsnih uvoznih da ih urugvaj-
ski graani i tvrtke nisu mogli kupovati.
U meuvremenu, opremanje i opskrba tvornica materijalom i dije-
lovima zahtijevala je toliko uvoza, i to skupoga, da je vlada, da bi sve
to platila, najprije iscrpila svoje priuve, potom bila prisiljena kupovati
uvoznu opremu na kredit, a potom postala nesposobna plaati kamatu
za zajmove.
Urugvaj je bankrotirao.
Gradovi8.indd 69 28.5.2007 10:54:40
Nesvjesni toga da je odriva supstitucija uvoza gradski proces, vla-
dini ekonomisti i planeri locirali su tvornice na mjestima na kojima
su nova radna mjesta bila najpotrebnija. Ve i to bilo bi posve dovolj-
no da upropasti planove, no u Urugvaju je ionako bilo posve svejedno
gdje su te lokacije bile. ak i da su sve one bile sakupljene u grozdove
blizu Montevidea i u njemu samom, ta shema ne bi oivjela budui da
ni sam Montevideo nije posjedovao raspon vjetina, simbiotike in-
kubatore robe i usluga za poduzea, kao ni iskustva u improvizaciji i
prilagodbi, nunih da se nadomjetanje uvoza uini odrivim gospo-
darskim pothvatom.
Montevideo, budui da u prolosti nikad nije supstituirao veu pa-
letu uvoznih proizvoda vlastitom izradom, kao to nije u veoj mjeri
proizvodio ni bilo to drugo, nije imao temelja za onu vrstu prilagod-
ljive proizvodnje koju je odjednom tako oajniki trebao.
Plaanja za odravanje socijalnog blagostanja i transferi stanov-
nitvu koji su distribuirali bogatstvo zemlje (i osiguravali joj snanu
potranju za uvoznom robom), vie se nisu imali otkud namicati. Po-
kuavajui ih svejedno osigurati, vlada se okrenula tampanju novca.
Infacija je podivljala.
Kako su cijene i nadnice zajedno rasle, a siromatvo se irilo i po-
veavalo, zemlju je poeo zahvaati drutveni kaos i politiki nered.
Izbili su nasilni graanski nemiri. Pola milijuna ljudi, oko jedna esti-
na populacije, pobjegla je iz zemlje. Ostalima je, naposljetku, brutalna
vojna diktatura nametnula onu vrstu mira i reda koja znai smrt za
ekonomiju.
Do 1980. prosjena kupovna mo potroaa bila je samo polovica
one iz 1968., iz vremena pokuaja strelovite ili crash industrijaliza-
cije, a u 1968. ve je bila daleko ispod one iz 1950. Dok ovo piem,
Urugvaj mukotrpno, sumorno i neizvjesno pokuava sagraditi novu
opskrbljivaku ekonomiju utemeljenu na niskim nadnicama, turizmu
i bagatelnom izvozu koe i proizvoda od vune bagatelno jefinom,
zato jer su nadnice ljudi koji te proizvode izrauju dirljivo bijedne.
ak i ta jadna zarada od izvoza slabo pomae ivotnom standardu:
treinu prihoda pojedu kamate na reprogramirane dugorone kredite,
a veina ostaloga troi se na uvoz goriva.
Danas Urugvaj pripada onome to nazivamo ekonomije Treega
svijeta, no ak i kad je uivao u blagostanju, on je bio Trei svijet u
Gradovi8.indd 70 28.5.2007 10:54:40
smislu u kojem ta rije oznaava zaostajanje i izostanak razvoja. Uru-
gvaj je bio samo bogat, a razlika izmeu bogate nerazvijene ekonomije
i siromane nerazvijene ekonomije nije tako velika kako se ini.
Bogate ili siromane, opskrbne regije su u biti previe specijalizira-
na i silno neuravnoteena gospodarstva, pa prema tome neotporna i
ranjiva, bespomona kad izgube dio udaljenih kupaca. Katastrofa koja
je pogodila Urugvaj predstavlja nonu moru vladara danas nafom bo-
gatih zemalja, i to s dobrim razlozima.
Dolazimo u napast urugvajske ekonomske probleme pripisati ne-
strunosti, bespomonosti, nedostatku vizije, samozadovoljstvu i tako
dalje. No zapravo su Urugvajci svoju isporunu ekonomiju vodili
kompetentno i odgovorno, tovie, i humano. Ono to jesu inili, inili
su dobro.
Ono to nisu uinili, bilo je da nisu za sebe stvorili produktivni
grad, centar koji bi s vremena na vrijeme u prirodnom slijedu razvoja
nadomjetao iru paletu uvoznih proizvoda i tako automatski generi-
rao sloenu i svestranu gradsku regiju koja bi proizvodila obilno i ra-
znovrsno, kako za vlastite graane i tvrtke, tako i za mnoge druge. A
zato se Montevideo, kao ni bilo koje drugo naselje u Urugvaju, nije
tako razvijao, najbolje da se zasad suzdrimo od zakljuivanja. Kasnije
u u ovoj knjizi raspraviti koje probleme trebaju savladati Montevideo
i gradovi poput njega.
Ovog trenutka elim samo istaknuti da je opskrbnim regijama, ko-
je takvima ostaju, koje ne stvaraju gradove koji nadomjetaju uvozne
proizvode vlastitima, svojstveno da ostaju ekonomije-bogalji. Razlog
zbog kojeg se takve regije specijaliziraju za mali broj proizvoda jest, na
prvom mjestu, to njihova proizvodnja za druge tako jako prevladava
nad proizvodnjom za njih same. Tu neusklaenost jo pojaavaju dvije
karakteristike udaljenih gradskih trita o kojima opskrbne regije ovi-
se, svojstva koja smo mogli vidjeti na djelu u Urugvaju.
Prva je da su udaljeni kupci bili jako izbirljivi u odnosu na ono to
su traili od Urugvaja. Druga je da su udaljena trita, premda sai-
njena od razliitih gradova i gradskih regija, bila toliko u dosluhu u
odnosu na ono to su traila od Urugvaja, da su u stvarnosti djelovala
kao jedan kupac.
Ta udruena selektivnost je strahovito mona sila: kada se srui na
neku regiju kao izdvojena sila, ako njezino djelovanje ublaavaju osta-
Gradovi8.indd 71 28.5.2007 10:54:40
le gradske sile, njoj se u nametanju uske ekonomske specijalizacije nije
mogue oduprijeti.
Ta dva obiljeja duboko su usaena gradskim tritima koja privla-
e isporuke iz udaljenih krajeva. Ona su daleko starija od modernih
komunikacija, transporta i industrija, kao i suvremene masovne pro-
daje.
Potkraj srednjega vijeka, na primjer, Sardinija je izvozila sir u sve
europske gradove ali nita osim sira. Udaljeni su gradovi bili oito i
izbirljivi i udrueni u onome to su traili od Sardinije.
U doba renesanse, razliite seoske opskrbne regije u Poljskoj ispo-
ruivale su ito, ra i drvo gradovima po itavoj Europi, ali u tom tre-
nutku nita drugo.
I Kanarski su otoci u to doba svim europskim gradovima osigura-
vali eernu trsku, ali ne i bilo to drugo. Bili su to prototipovi kasnijih
otoka sa eernom monokulturom u West Indies.
U jo starijoj povijesti, etruanski gradovi dananje sjeverne Itali-
je, a prije toga republikanskoga Rima, oito od Elbe nisu trebali nita
drugo osim eljeza, a eljeli su ga usklaeno. Prisjeamo se prastaro-
ga Bardoua, od kojega su trita traila eljezo i nita osim eljeza, a
trebali su ga dovoljno jako da bi do planinskih rudnika sagradila one
velianstvene ceste.
Spominjem tih nekoliko primjera, ne zato jer su udaki ili ekstre-
mni, nego zato jer su toliko povijesno tipini za trgovinu izmeu op-
skrbnih podruja i dalekih gradova.
Jednako je i danas. Zambija opskrbljuje udaljena trita bakrom, i
niim osim bakrom. Novi Zeland isporuuje sir, putar, meso i vunu,
malo toga drugoga i trpi zbog saimanja trita.
Uzmimo dva primjera iz Kanade. Novi Brunswick prodaje ribu,
pulpu, papir i drvo, i gotovo nita drugo. Saskatchewan otprema ito,
potau i ulje (iz jednog zabaenog kutka), i to je praktino sve.
Wales i planinsko podruje istonog dijela Sjedinjenih Drava zvano
Appalachian prije su prodavali ugljen i zanemarivo malo drugih proi-
zvoda, no posljednjih je godina gladno trite Hong Konga poelo u
Appalacianu kupovati ginseng, u vrijednosti od oko 30 milijuna dolara
na godinu, to je velik novac za siromane amerike stanovnike planina
koji su naporan rad na iskopavanju umskih gomolja obavljali motika-
ma. No ginseng je bio jedino to je Hong Kong htio od Appalachiana.
Gradovi8.indd 72 28.5.2007 10:54:41
itav svijet kupuje nafu od Saudijske Arabije i Kuvajta i gotovo ni-
ta drugo osim nafe. Ne postoji nita to svjetski gradovi i gradske re-
gije ele od june i sredinje kotske tako usklaeno kao kotski viski.
Usklaenost mnogih dalekih trita, koja djeluju tvorei golemo
zdrueno trite, nerijetko se dogaa pod okriljem politike ili trgovake
moi jednoga grada. No opet je posrijedi viestruko, slono trite.
Hong Kong, naime, ne troi sav ginseng koji kupuje. Premda su ra,
ito i drvni proizvodi stare Poljske bili distribuirani u tucet zemalja re-
nesansnoga doba, inilo se da ih kupuje samo Amsterdam. To je zato
jer se tamo odreivala cijena i ugovarala se veina isporuka, a to se
pak dogaalo jer su amsterdamski trgovci razvili tu trgovinu i drali je
kad su se otvarala i nova trita.
Lisabonski trgovci upravljali su svom trgovinom eerom s Kanar-
skih otoka, no to ne znai da su ga svoga pojeli graani Lisabona, niti
da su lisabonski slastiari jedini proizvodili slatkie i bombone u ita-
voj Europi.
Dok je Francuska posjedovala Vijetnam, veina njegove trgovine
bila je pod upravljanjem Pariza, no svejedno su se vijetnamski cink,
kositar i cimet pojavljivali na dokovima od Baltimorea do Hamburga.
Podatak da su stanovnici stare Shinohate prodavali svoje svilene
ahure Tokiju (u vrijeme kad je zaselak jo imao samo opskrbnu eko-
nomiju) ne treba nas uiniti slijepima za injenicu da su Shinohatu,
i druga naselja poput njega, na izrazitu specijalizaciju za proizvodnju
svile udrueno navela trita Milana, Lyonsa, New Yorka i mnogih
drugih gradova.
Trgovinu bananama, glavnom kulturom Kanarskih otoka danas,
kontrolira panjolska vlada. Sve svoje banane moramo prodati Ma-
dridu, kae jedan farmer. Unato tome, banane se otpremaju svim tr-
itima po itavoj Europi, istim onima koji od Kanara kupuju i povre
i cvijee, no kojima ne upravlja i ne odreuje im cijenu samo jedna
kontrolna toka.
Uska specijalizacija regija koje opskrbljuju ponekad je statistiki za-
magljena izlistavanjem razliitih specijalizacija na popisima nacionalnog
izvoza, koji mogu biti impresivno raznoliki. Kanadski je popis, na pri-
mjer, dugaak i raznovrstan. No svaka od brojnih opskrbnih regija unu-
tar Kanade, od kojih su neke zemljopisno goleme, unato objedinjenom
popisu na kojem su ito, struja iz hidroelektrana, uljana repica, potaa,
Gradovi8.indd 73 28.5.2007 10:54:41
ugljen, plin, nikal, zlato, srebro, cink, kobalt, riba, drvo, krzno, jabuke,
trenje, papir... zapravo isporuuje tek malen i ogranien broj proizvoda.
U Kanadi, najnovije opskrbne regije su i najprosperitetnije. One
stare, u atlantskom podruju, s vremenom su postajale sve siromani-
je, i takoer bi se pretvorile u ekonomije Treega svijeta da im bogatiji
dijelovi zemlje, poput Toronta i njegove regije, nisu davali velike, ne-
prekinute i stalno rastue subvencije.
Kako vrijeme prolazi, nekadanje bogate regije postaju rtvama
mnogih rizika. Svakodnevna je opasnost iscrpljivanje nekog prirodnog
bogatstva. Glavnu ulogu u osiromaivanju nekih istonih kanadskih
opskrbnih regija imao je pretjerani ribolov (kako kau u Novoj Scotiji,
previe ribara, a premalo ribe), skupa sa sjeom drvea.
Sicilija je izgubila svoj poloaj nenadmanog isporuitelja ita, to
je za nju predstavljalo katastrofu od koje se nikad nije oporavila, di-
jelom zbog prevelike eksploatacije plodne zemlje; drugi je razlog bio
konkurencija Amerike.
Prijetnja su i novi nadomjesci starih proizvoda, koji su pridonijeli
propasti Urugvaja. I naini na koji se poslovi obavljaju mogu opustoi-
ti opskrbne regije. Kad su ameriki proizvoai poeli pakirati cement
u vree od papira ojaanog umjetnim, umjesto prirodnim vlaknima, a
gnojiva u plastine vree, Tanzaniju je strahovito pogodio gubitak tri-
ta za sisal, Banglade manjak kupaca za jutu, a Filipine gubitak kupa-
ca za kudelju.
Pojava novih proizvoda umjesto starih apsolutno je nuna za eko-
nomski ivot, inae bi pretjerano i neprekidno iskoritavanje istih
oskudnih bogatstava odavna unitilo planet. No supstitucija nije lak
zadatak za opskrbne regije koje su ostale bez cinka, kositra i ugljena,
ili bez kupaca za laneno platno i kou foke.
Opasnost nosi i konkurencija. Za primjer moe posluiti okrug Kent
u New Brunswicku u istonoj Kanadi. Godine 1910. bilo je to jedno od
najprosperitetnijih kanadskih ruralnih podruja, no konkurencija poljo-
privrednih opskrbnih regija na zapadu smanjila je njegove povrine pod
kulturama gotovo za dvije treine. Broj od 3400 uspjenih farmi smanjio
se na njih 700 koje su jedva preivljavale u siroma tvu.
Politiki aranmani iza kojih se krije ekonomska konkurencija
takoer predstavljaju rizik. Poevi od 1970-ih, Novi Zeland gubio je
udaljena trita brzinom gotovo jednakom onoj kojom je Urugvaj 20
Gradovi8.indd 74 28.5.2007 10:54:41
godina prije toga ostajao bez svojih izvoznih trita. U 1980. opadajui
izvoz Novoga Zelanda mogao je podmiriti samo dvije treine uvoza
iz 1973., a prihod farmi, na kojemu je poivala gotovo sva ekonomija
Novog Zelanda, smanjila se za 40 posto.
Premda je Novi Zeland jedna od najrjee naseljenih zemalja na svi-
jetu, njegovi su se graani poeli iseljavati tako brzo da je ukupni broj
stanovnika iz godine u godinu bio sve manji. Novi Zeland se pritom
kitio nazivom najbolje farme na svijetu. On je to vjerojatno i bio, ba
kao to je i Urugvaj bio najbolji ran na svijetu.
Novi politiki sporazumi nakodili su i Urugvaju i Novom Zelan-
du, a sklopljeni su zbog albi starih opskrbnih regija Zapadne Europe,
osobito Francuske. Premda se ini da Francuska ima mnogo gradova,
u njoj je malo gradova koji nadomjetaju uvozne proizvode. U ita-
voj Francuskoj, dok ovo piem, postoji zapravo samo jedna znaajnija
gradska regija, regija grada Pariza. Najvei dio ruralne Francuske ine
ekonomski ukoene opskrbne regije.
Da bi zatitile njih i ostala europska poljoprivredna opskrbna po-
druja, zemlje Europske ekonomske zajednice (EEZ) zajedniki su
provodile diskriminaciju u njihovu korist, kako bi se one lake odupr-
le konkurenciji izvana. Da EEZ nije tako postupao, morao bi novano
podupirati ruralnu Europu jo vie nego to je to ve inio. A poljopri-
vredne subvencije dosezale su dvije treine prorauna EEZ.
Urugvaj je bio prva rtva EEZ-ovih carina i trinih sporazuma
radi pomoi europskim vlastitim opskrbnim regijama i njihovim sta-
novnicima. Novi Zeland je neto kasnije doao na red kao rtva, budu-
i da su se njegova glavna europska trita nalazila u Velikoj Britaniji,
a ona se nije pridruila EEZ-u sve do 1973.
Politiki aranmani s takvim posljedicama govore nam da se pre-
vie opskrbnih regija nadmee za solventna trita premalog broja bo-
drih i snanih gradova i gradskih oblasti.
Iz Sjedinjenih Drava najvie se izvoze soja i proizvodi od soje, naj-
ee namijenjeni monim tritima japanskih gradova i gradskih re-
gija. Sredinom 1970-ih, vidjevi da potronja amerikog biljnog ulja
opada zbog uvoza palmina ulja, Nacionalno udruenje preraivaa
soje poelo je traiti propisivanje kvota za uvoz palmina ulja iz Male-
zije i Afrike te obustavu amerikih zajmova zemljama Treega svijeta,
ako e im ti krediti sluiti za pokretanje proizvodnje palmina ulja.
Gradovi8.indd 75 28.5.2007 10:54:42
Piui o tome, Wall Street Journal je komentirao: Ako su prerai-
vai soje zabrinuti zbog prijetnje uvoznoga palmina ulja, morali bi pri-
paziti... ne razmiljaju li zemlje Treega svijeta da i same proire svoju
proizvodnju na soju...
Siromane zemlje, stoji dalje u Journalovu lanku, ovisne kakve ve
jesu o tri ili etiri prirodne sirovine koje im donose veinu izvoznog
prihoda s kojim moraju platiti ivotno vane uvozne robe, dobro ine
kad u svoj katalog proizvoda uvrtavaju i biljno ulje, ali taj se napor u
Sjedinjenim Dravama ne cijeni.
No upravo je suprotno, taj smjer razmiljanja u SAD je vrlo dobro
poznat. Upravo je to bio razlog zato su ameriki farmeri iz regija koje
su opskrbljivale zemlju iskljuivo pamukom, kukuruzom ili itom,
svojoj paleti proizvoda pridodale sojin grah. Najee ne uviamo ko-
liko su sline opskrbne regije bogatih i siromanih zemalja, no temelj-
ne slinosti ponekad snano izbiju u prvi plan.
Svim rizicima kojima su izloene uske i krhke ekonomije opskrb-
nih regija pridruuje se i neto to bismo mogli opisati kao prikriveno
siromatvo.
Tijekom vremena, dok udaljeni gradovi razvijaju svoja gospodar-
stva i proizvode, uvozna roba koja se nudi opskrbnim regijama postaje
sve sloenija, raznolikija i skuplja. Izvozni prihod opskrbnih regija od
poljoprivrednih proizvoda ili prirodnih sirovina, dovoljno obilan da bi
fnancirao nabavku nalivpera, opreme za konjske zaprege ili ukraene
balustrade, slabaan je kad treba zaraditi za pisae strojeve, kamione
ili elevatore.
Ta vrsta relativnoga, komparativnog siromatva podmuklo se uvukla
u grau svih starijih kanadskih, amerikih i europskih opskrbnih regija.
Za opskrbne regije esto se kae da imaju kolonijalna gospodarstva.
U tom pojmu sadrano je i zrnce istine: imperijalne sile su tipino for-
mirale osvojene teritorije kao opskrbne regije. Nerijetko su ih takoer
namjerno prijeile u razvoju proizvodnje za vlastite graane i poduze-
a, u skladu sa svojim interesom da pokorene ljude uine ovisnima o
proizvodima koje gradovi i imperijalne drave same izrauju.
Premda nije rije o nekom od najjezivijih primjera, kao ilustracija
mo e nam posluiti francusko ekonomsko oblikovanje Indokine, koje
je Frances FitzGerald opisala u knjizi Plamen u jezeru (engl. Fire in the
Lake):
Gradovi8.indd 76 28.5.2007 10:54:42
U biti ekonomiju preivljavanja, koja je sluila vijetnamskim seljaci-
ma i zemljoposjednicima, Francuska je najprije morala preoblikovati
u gospodarstvo koje je moglo proizvoditi vikove za svjetska trita.
Uzimajui u obzir specifnosti terena, francuski pothvati sastojali su se
u podizanju golemih plantaa ili u otvaranju rudnika za eksploataciju
bogatih nalazita ugljena, cinka i kalaja... Da bi potaknula i pomogla
establimentu francuskih kolonizatora i poduzetnika, francuska je vlast
gradila ceste, kanale, eljeznicu i trnice, povezujui unutranjost Vijet-
nama trgovakim putovima. U to vrijeme ti javni radovi sluili su goto-
vo iskljuivo Francuzima, no francuske su ih vlasti svejedno ponajvie
fnancirale tako da su vijetnamskim seljacima poveale poreze.
Porezi su, nastavlja FitzGeraldova, naplaivani u skladu s praksom
koja je prevladavala u samoj Francuskoj, u novcu, a ne u robi. Francu-
ski dravni monopoli ustanovljeni su u trgovini ibicama, alkoholom i
opijumom, a cijene tih roba uveane su do est puta u odnosu na pri-
janje. Kombinacija dizanja cijena i poreza poveala je broj osiromae-
nih ljudi koji su stajali na raspolaganju za zapoljavanje na plantaama
i u rudnicima.
Kada kanadski radnici u opskrbnim regijama povremeno negoduju
da su zarobljeni u slijepoj ulici kolonijalne ekonomije, oni ne misle
da su, kao neko Vijetnamci, prisiljeni fnancirati javne radove nune
da bi se izvezli nikal, novinski papir, ito, trupci, smrznuti riblji fleti
ili gnojivo. Za te svrhe koriste se porezi prikupljeni u urbanom dijelu
Kanade i, u manjoj mjeri, profti tih istih industrija.
Gunanje ne znai ni to da radnici ele da se njihove tvornice za-
tvore, a da daleka trita ieznu; upravo suprotno, to je ono od ega
radnici koji prigovaraju najvie strahuju kad govore o slabostima eko-
nomskog kolonijalizma.
Problem s olakim nazivanjem svih opskrbnih regija kolonijalni-
ma je u tome da je taj naziv suvie optimistian. Taj naziv implicira
da, ako se neka strana vlast ukloni, uska ekonomija zastala u razvoju
vie nee biti zamrznuta i uska, i nastavit e se razvijati kao zaokrue-
nija i sposobna da za sebe i za druge proizvodi obilno i raznovrsno.
Da se razumijemo, nerijetko postoje dobri razlozi da se strana domi-
nacija ili utjecaj uklone; razlozi koji su politiki, drutveno, kulturalno i
emocionalno vani, a ponekad su jednako tako vani i ekonomski. Ipak,
kao to je ve trebalo postati jasno, protuslovlje opskrbnih regija i lomlji-
Gradovi8.indd 77 28.5.2007 10:54:42
vost njihovih ekonomija ne moe se tako jednostavno i lako ispraviti kao
to to sugerira epitet kolonijalni. Kad je Fidel Castro dokinuo ameriki
utjecaj na Kubu, on nije otklonio i kubansku podlonost eeru.
Mnoge opskrbne regije nisu bile prisiljene na tu ulogu, nego su u
nju dospjele zbog nepostojanja alternative.
Grad u Alberti je spaen, objavile japanske tvrtke, sretno uzvikuje
naslov kanadskih novina. Rije je o tome da je skupina od deset japan-
skih poduzea pristala uvoziti ugljen za loenje iz rudarskoga gradia
Grand Cachea, i da e taj ugovor osigurati gradu najmanje jo dvije
godine ivota. Bez kupaca za ugljen, objanjava se u lanku, Grand
Cache s nekih 4000 stanovnika ne bi imao drugog izlaza i propao bi.
Alberta je bogata energijom vrlo slino kao to je i Urugvaj bio bogat
govedima i ovcama.
Opskrbne regije imaju svoje intelektualne zagovaratelje koji doka-
zuju da njihova specijalizacija predstavlja podjelu posla na regionalnoj
ili na meunarodnoj razini te da je podjela posla uinkovita, pa se op-
skrbne regije formiraju i opstaju budui da je itav taj ustroj djelotvo-
ran. To je vjerovao i Adam Smith. No takvo razmiljanje ima dva bitna
nedostatka.
Prvo, zakljuivanje je teleoloko. Ono pretpostavlja da je posljedica
u ovom sluaju uinkovitost samo sebi uzrok. Tako bi se moglo
rei da je kia korisna bilju pa zato pada kia.
Mi smo se pribliili razumijevanju uzroka nastajanja opskrbnih re-
gija time to smo uoili dvije vane pojave. Prvu, da ekonomske silni-
ce koje izviru iz grada koji nadomjeta uvoz oblikuju ekonomski ivot
i izvan grada. I drugu, da specijalizirane regije nastaju kad silnice o
kojima je rije snagom gradskih trita djeluju na regije koje same ne-
maju vlastitih gradova, koji svojom proizvodnjom supstituiraju uvoz.
Jo emo bolje razumjeti zato opskrbne regije opstaju ako se pri-
sjetimo da opisane sile nemaju dovoljnu snagu da ublae vlastite uin-
ke. Na scenu moraju stupiti sasvim drukije sile.
Tunianski uenjak i povjesniar Ibn Khaldun jo je 1381. objasnio
da e pustinjski Beduini koji gradskim kupcima prodaju ivotinjske
proizvode i itarice uvijek ostati ekonomski ovisni, sve dok ive u
pustinji i ne preuzmu... kontrolu nad gradovima. To je samo donekle
tono. Jednako tako Khaldun je mogao rei: ili sve dok ne stvore svoj
vlastiti grad.
Gradovi8.indd 78 28.5.2007 10:54:42
Druga pogreka u dokazivanju uinkovitosti jest da opskrbne regije
ni na koji nain nisu djelotvorne. To je razlog zato su redovno siro-
mane ili ih treba subvencionirati.
Dakako, roba koja predstavlja njihovu specijalnost ponekad se (ne
uvijek) uinkovito proizvodi. No to ne znai da su njihova gospodar-
stva uinkovita. Ekonomija koja ne sadri vie razliitih vrsta nia za
ljude razliitih vjetina, interesa i zamisli, nije djelotvorna. Ekonomija
koja ne raspolae domiljatou i prilagodljivou nije uinkovita.
Nije djelotvorno gospodarstvo koje zadovoljava samo rijetke potre-
be svojih graana i poduzetnika. Rei da je ekonomija Urugvaja (vi-
carske Latinske Amerike) uinkovitija od vicarske ekonomije zato jer
je specijaliziranija, znai preokrenuti stvarnost naglavake.
Premda opskrbnim regijama unakaeni i neusklaeni oblik stvara-
ju daleki gradovi, ti su udaljeni gradovi nemoni da ih isprave. Samo
njihovi vlastiti gradovi mogu opskrbnim regijama uiniti tu uslugu.
Tijekom povijesti, mnoge su opskrbne regije bile kolijevke gradova
koji nadomjetaju uvoz. I danas moemo vidjeti kako su Hong Kong,
Singapur i Seul ali ne i Montevideo, Havana i Wellington uspjeli
uiniti korak dalje od svojih ogranienih uloga administrativnih i dis-
tributivnih centara za opskrbne regije. Oni su postali trite za opskrb-
ne regije.
Bogate ili siromane, opskrbne regije su previe specijalizirana i ne-
uravnoteena gospodarstva, pa prema tome neotporna i ranjiva, bes-
pomona kad izgube dio udaljenih kupaca.
Pojava novih proizvoda umjesto starih apsolutno je nuna za eko-
nomski ivot, inae bi pretjerano i neprekidno iskoritavanje istih
oskudnih bogatstava odavna unitilo planet.
Nije djelotvorno gospodarstvo koje zadovoljava samo rijetke potrebe
svojih graana i poduzetnika.
Gradovi8.indd 79 28.5.2007 10:54:43
Gradovi8.indd 80 28.5.2007 10:54:43
Naput ene regi j e 81
PETO POGLAVLJE
NAPUTENE REGIJE
Oblasti u kojima za starce brinu samo starci
Privlana sila radnih mjesta u udaljenim gradovima
Doznake emigranata i razvoj Ljudi bez nade iz Napizara
Beznadni poslovni pokuaji gastarbajtera: primjer taksija
i seoskog duana Shvaanje problema kao prvi korak
u njegovom rjeavanju
O
d 1921. do danas Wales je izgubio treinu stanovnitva. Njegov
je krajolik posut naputenim kolibama. Gdje su neko bili vrtovi
i njive, ili pasle ovce, danas je zaputena pustopoljina. itavi su zaselci
nestali, kue su se uruile, izgorjele su ili su raznesene, a njihovi osta-
ci preputeni su nekim buduim arheolozima da ih otkriju i da im se
ude, pitajui se to im se dogodilo.
Seljaci Velani su otili jer im je bilo dosta siromatva i ogranie-
nosti stare opskrbne ekonomije u koju su zaglibili. Glavno naselje,
ekonomski nepokretan mali grad Cardif, nudio je malobrojne prilike
tako da je veina ljudi koji su traili posao u gradu i vee prihode po-
sve napustila Wales.
Jednako tako danas su prazni i neko gusto naseljeni veliki dijelovi
Sicilije i panjolske.
Naputene regije postoje ak i u bogatim zemljama. I ja dolazim iz
jedne takve, iz ustajalog podruja u sjeveroistonoj Pennsylvaniji, koje
isporuuje ugljen antracit. Dva njegova glavna naselja, Scranton i Wil-
kes-Barre, imaju danas manje stanovnika nego 1920. kada sam ja on-
dje ivjela kao dijete, a ljudi koji su traili posao u gradu ve su ih tada
poeli naputati: oni iz okolice Scrantona obino su odlazili u New
York i njegovu regiju, a oni iz Wilkes-Barrea najee su ili u Phila-
delphiju i njezinu okolicu.
U Ontariju, izvan gradske regije Toronta, postoje mnoga naselja iz
Gradovi8.indd 81 28.5.2007 10:54:43
kojih su mladi i ljudi u srednjim godinama otili u tolikom broju da se
sada tamo za starce brinu samo starci.
Razlika izmeu inertnih podruja koja gube stanovnike, i stagnan-
tnih regija u kojima ljudi ostaju, samo je u tome da graani iz mjesta
poput Stantona, Walesa i naputenih dijelova Ontarija mogu gajiti rea-
listine nade da e im negdje drugdje biti bolje, i raspolau sredstvima
da tamo stignu, dok ljudi iz ustajalih mjesta kao to su Haiti nemaju ni
naina da odande odu niti imaju kamo ii.
Etiopija je, kao i Haiti, jedna od najsiromanijih zemalja svijeta, pa
ipak gotovo nitko ne naputa Etiopiju da bi naao posao u udaljenim
gradovima. Etiopljani nemaju kamo ii niti imaju sredstava za odlazak.
To vrijedi i za mnoge ljude iz regija iz kojih poneki graanin doista us-
pije otii: dobar primjer su Karipski otoci, skupa s dijelovima Latinske
Amerike, Indije, Bliskog Istoka ili afrikih mediteranskih drava.
Kad bi svi ljudi u svim zaostalim regijama mogli doi do posla u
gradu, bez obzira koliko udaljenom, mogli bismo s velikom sigurno-
u tvrditi da bi sve siromane, stagnantne regije dananjeg svijeta
brzo gubile populaciju.
Ovime ne elimo rei da stanovnici ustajalih, nepokretnih regija nisu
za njih vezani ili da se iseljavanje veini ljudi dopada. Posebno kad netko
blisku kulturu mora zamijeniti stranom, ili se treba smjestiti daleko od
doma i obitelji, emigracija radi bijega od siromatva i nedostatka prilika
za zaradu sigurno je gorak i bolan izbor manjega od dva velika zla.
No ono to mene ovdje zanima nisu emigrantske destinacije, nego
regije koje emigranti naputaju te kako to djeluje na te regije. Najvi-
e upada u oi da naputanje nema uinka na stagnantne ekonomije,
osim to ih saima. Uzmimo za primjer Bardou.
Tijekom gotovo 70 godina dovoljno dugo, za pretpostaviti je, da
smanjena populacija promijeni prirodu Bardouove ekonomije, kada
bi to ona mogla uiniti stanovnici su neprekidno odlazili iz gradia
kako bi se zaposlili u dalekom Parizu. Kako se populacija smanjivala,
tako se stanjivala i ekonomija Bardoua, no drugo se nita nije mijenja-
lo. Naravno, ljudi koji su otili u Pariz iz temelja su promijenili vlastiti
ekonomski ivot, ali oni koji su za njima ostali nastavili su ivjeti u uo-
biajenom siromatvu zbog kojega nisu ni prestali odlaziti.
I u ruralnom Walesu oni koji su ostajali bili su i dalje siromani,
bez obzira na to koliko je njihovih susjeda otilo; bio je to razlog zato
Gradovi8.indd 82 28.5.2007 10:54:43
su i dalje odlazili. I Sicilija je, uz sve svoje naputene farme i raseljena
mjesta, jo uvijek siromana i jo uvijek ima visoku nezaposlenost.
Kad se u mjestima koja ljudi naputaju ekonomski ivot opet pro-
budi, onda je to zahvaljujui nekim drugim razlozima, a ne iseljava-
nju; razlozima kao to su transplantirani poslovi koje su sobom doni-
jeli neki od novih Bardouovih stanovnika.
Cijelo vrijeme dokazujem da su jedine sile koje preoblikuju regio-
nalna gospodarstva, s dobrim ili loim rezultatom, onih pet snanih
sila koje izviru iz gradova koji nadomjetaju uvoz: njihovo trite, rad-
na mjesta, tehnologija, presadnice i kapital. Takoer, kad neka od tih
sila sama zahvati udaljene regije bez gradova koji supstituiraju uvoz,
rezultat je bizaran i neujednaen.
U sluajevima regija koje ljudi naputaju, sila koja djeluje nepro-
porcionalno s drugima je, dakako, privlana sila radnih mjesta u uda-
ljenim gradovima. Ta sila moe raseliti stanovnike, ali ne moe nita
uiniti da transformira gospodarstvo regije.
Naravno, emigranti iz naputenih podruja nerijetko alju kui no-
vac iz udaljenih gradova, a privremeni iseljenici, kad se vraaju, neri-
jetko sobom donose natrag utedu. Tijekom proteklih 30 godina de-
seci milijuna radnika napustili su sela u stagnantnim regijama Egipta,
Turske, Italije, Grke, bive Jugoslavije, Maroka, Alira, panjolske,
Portugala i Azora da bi prihvatili ugovore o zapoljavanju u gradovima
i gradskim regijama sjeverne Europe.
Veina ih je kod kue ostavila lanove obitelji ovisne o njihovoj za-
radi. Ukupno gledajui, doznake koje su oni slali nisu bile beznaajne.
Turska i Jugoslavija, na primjer, godinama su izvjetavale kako su do-
znake najvei pojedinani izvor strane valute, vei od zarada njihovih
zemalja na izvozu roba ili od turizma. Pa ipak, kad su se ti radnici vra-
tili kui, njihovi gradovi i sela nisu bili nita sposobniji prihvatiti ih
nego kad su odlazili.
Godine 1974., kada je nezaposlenost u sjevernoj Europi, prvi put na-
kon Drugoga svjetskog rata, naglo i neoekivano skoila, a veliki je broj
gastarbajtera izgubio posao i u velikom se valu vratio kui pola mili-
juna njih samo iz bive Zapadne Njemake radnici povratnici vratili
su se u isto stanje nezaposlenosti ili podzaposlenosti iz kojega su otili.
Pria se ponovila i est godina kasnije kada je nezaposlenost u sjevernoj
Europi ponovno porasla i mnogi radnici migranti su se vratili kui.
Gradovi8.indd 83 28.5.2007 10:54:44
Na prvi pogled moglo bi se pretpostaviti da e barem dodatni pri-
hod naputenih regija od njihovih emigranata promijeniti njihova gos-
podarstva, moda ih izvesti na put razvoja, ali to se u stvarnom ivotu
ne dogaa. Doznake, dok pristiu, doista otklanjaju siromatvo u rase-
ljenim podrujima, kao to bilo koji oblik transfera novca iz bogatih u
siromane regije, dok traje, ublaava bijedu. Tim novcem ljudi i usta-
nove mogu kupiti uvoznu robu u kojoj inae ne bi mogli uivati i to
je sve.
Gubitak radnikih doznaka prouzroio je u Jugoslaviji oskudicu
uvozne robe, ak je odigrao znaajnu ulogu u potekoama zemlje da
uredno otplauje svoje inozemne zajmove. I premda su doznake bile
dovoljno velike da prouzroe tako veliku promjenu, one nisu nita ui-
nile da stagnaciju preokrenu u razvoj.
Promotrimo iz tog kuta selo po imenu Napizaro u siromanoj regi-
ji sredinjega Meksika, nekoliko stotina kilometara sjeverozapadno od
Mexico Cityja. Tijekom nekih 40 godina Napizaro je uivao u velikim
doznakama radnika emigranata. Gotovo svi stanovnici regije u kojoj
se smjestio Napizaro ivjeli su od poljoprivrede, kao to ive i danas
veinom od uzgoja za vlastitu prehranu, premda su neki proizvodili
neto malo poljoprivrednih kultura i za prodaju.
Obitelji koje se bave poljoprivredom samo da bi preivjele pozna-
te su, s dobrim razlozima, pod lokalnim nazivom morosos, ljudi bez
nade. Njihov je ivot neopisivo tegoban. No prije nekoliko generacija
nova injenica pojavila se u ivotima nekih meu tim ljudima: privla-
na sila radnih mjesta u Sjedinjenim Dravama, udaljenih poslova koji
su, kako se pokazalo, bili istodobno i ilegalni, budui da je bilo teko
preskoiti amerike imigracijske barijere. Neki su prihvatili sezonske
poljodjelske poslove, no drugi su nali stalan posao u gradovima po-
put Houstona i Los Angelesa. I upravo je o radnim mjestima Los An-
gelesa Napizaro postao ovisan.
Danas je Napizaro jednako bogato mjesto kao i ostala koja se mogu
nai po itavoj regiji. Tisuu i dvjesto stanovnika sela ivi veinom u
komfornim kuama od cigle s lijepim trjemovima i televizijskim an-
tenama. Naselje ima ulinu rasvjetu, modernu ambulantu, drutveni
centar i novo gledalite za borbe s bikovima nazvano North Hollywo-
od, u ast industrijskoga dijela Los Angelesa, udaljenoga oko 2400 ki-
lometara, iz kojega dolazi sve to bogatstvo.
Gradovi8.indd 84 28.5.2007 10:54:44
U svakom trenutku vie od tri etvrtine mukaraca iz sela je odsutno,
radi u North Hollywoodu. Uz sve njegove ugodnosti, jedan promatra
opisao je Napizaro kao alosno naselje u kojemu su rastanci alosni, a
izbivanja duga, i u kojemu ene ive turobnim, usamljenikim ivotom.
Budui da si mukarci rijetko mogu priutiti odmor od rada u Nor-
th Hollywoodu, i budui da su putovanja kui skupa, oni su nerijetko
odsutni neprekidno i po nekoliko godina.
Za novac koji alju moe se kod kue kupiti puno vie robe nego u
Los Angelesu. Na primjer, nova kua od cigle stajala je 1980. u Napi-
zaru 6000 dolara, od toga je vei dio novca trebalo platiti za uvoznu
opremu, budui da su vlastita gradnja, razmjena usluga i krajnje niske
lokalne nadnice sve ostalo inili vrlo jefinim.
Podjednaka kua bi u Los Angelesu stajala nekoliko puta vie.
Ulinu rasvjetu, ambulantu i druge javne potrebe fnancirane su s
vremenom dobrovoljnim doprinosom iz zarade. Kada je zavrena are-
na za borbe s bikovima, doprinos je uplaivan u fond za kupnju uvo-
znih cijevi, pumpi i ostale opreme za mjesni vodovod.
Kad mladii iz Napizara dou u godine u kojima postaju sposobni
za rad, dobiju poduku o tome kakvi im se poslovi nude u tvornica-
ma. Uitelj je stariji mukarac koji je u mirovinu otiao nakon mno-
gih desetljea rada u North Holywoodu. Stanovnici Napizara koji jo
tamo rade dogovore zapoljavanje pridolica. Jedno od poduzea koja
ih primaju je tvornica odjee koju je njezin osniva, i sam emigrant iz
Napizara, uspjeno vodio dugo godina.
Naravno, mukarci iz Napizara razmatrali su mogunost da i sami
kod kue pokrenu proizvodnju, to se na prvi pogled inilo izvedivim,
budui da su raspolagali vjetinama i iskustvom potrebnim za osni-
vanje krojanice odjee, voenje poslova i pogona, obuavanje novih
radnika i pronalaenje kupaca naveliko. No naposljetku su nevoljko
odustali od te ideje. Ako bi je uope uspjeli pokrenuti, tvornica u Na-
pizaru ne bi mogla davati plae od kojih bi se moglo ivjeti.
Umijee i praksa koje su ti ljudi stekli u Los Angelesu bili su iskoristi-
vi samo u okruenju gradske ekonomije, u gnijezdu u kojem je postojala
simbioza isporuitelja i kupaca, a ne u gospodarski jalovoj regiji.
Nepostojanje bodroga grada u samom tom podruju prisiljava lju-
de da potrae posao daleko, a istodobno ih onemoguava da sami, kod
kue, pokrenu industrijski pogon.
Gradovi8.indd 85 28.5.2007 10:54:44
Mexico City im nije ni od kakve koristi. Meksiko je prostrana ze-
mlja, a Napizaro lei daleko izvan podruja u okrilju Mexico Cityja,
toliko daleko da gospodarstvo Mexico Cityja niti ne dodiruje njegovu
regiju. U ostvarivanju ekonomskih ciljeva Mexico City je za Napizaro
udaljeniji od Los Angelesa koji mu barem osigurava stalan broj novih
radnih mjesta.
I nakon 40 godina slanja plaa, potom odgovornog koritenja do-
znaka, tedljivog i kooperativnog, ostaje injenica da bi Napizaro, da
priljev novca prestane, brzo potonuo natrag u turobno siromatvo koje
je poznavao prije migracija i poetka pristizanja novanih doznaka.
Jo je vjerojatnije da bi njegovi stanovnici bili prisiljeni posve napustiti
to podruje.
Jer, injenica je da, unato novcu koji je pristizao iz Los Angelesa,
unato televizorima i ostalim uvoznim proizvodima koje je taj novac
osigurao, ekonomski ivot u regiji nain osiguravanja sredstava za
ivot na samom tom mjestu ostaje isti i jednako nepromijenjen kao i
gospodarski ivot u starom zaselku Bardou.
Radnici iz mnogih siromanih regija zabavljaju se milju o pokre-
tanju poduzea u svojim vlastitim naseljima, no ti se pokuaji najee
pokau beznadnima, ak i kad su posrijedi puno jednostavniji pothva-
ti od podizanja tvornice. Egipatski socijalni radnik u Rotterdamu, koji
tamo pomae egipatskim radnicima emigrantima i prouava njihove
sudbine, kae da u mjestima iz kojih dolaze vrlo rijetko uspijeva ak
i tako jednostavan plan kao to je vonja taksija ili otvaranje novoga
duana.
Taksi kupljen utedom u godinama oskudnoga ivljenja u Rotter-
damu i uvezen u siromano selo Sjeverne Afrike ili june Europe na-
posljetku dotraje, a njegov vlasnik u meuvremenu ne zaradi dovoljno
da bi mogao kupiti novi. Seoski duan jednostavno propadne.
Nevolja je to su ruralna gospodarstva iz kojih ti ambiciozniji mi-
granti dolaze, i u koja se vraaju, suvie umrtvljena i neprilagodljiva
da bi mogla stvoriti prostor za novu djelatnost. Sile koje doista mogu
postii da neko stagnantna podruja ponu gospodarski oivljavati ni
ne dodiruju ta mjesta.
Jedini san za koji se pokazalo da se moe ostvariti, kae rotterdam-
ski socijalni radnik, odnosi se na traktore. Gastarbajteri koji su za svo-
ju uteevinu kupili traktor esto kod kue dovoljno zarade (uzgaja-
Gradovi8.indd 86 28.5.2007 10:54:44
jui usjeve za prodaju udaljenim gradskim kupcima) da bi opravdali
ulaganje i poboljali vlastite prilike. No tada, dodaje on tuno, traktori
izbacuju s posla fzike radnike i tjeraju ih da se iseljavaju u potrazi za
poslom, ako imaju dovoljno sree da ga nau, u udaljenim gradovima
poput Rotterdama...
U talijanskom flmu Kruh i okolada, koji ocrtava usamljenost,
diskriminaciju, eksploataciju, nemogunost napredovanja i bolnu kul-
turalnu dislokaciju koju talijanski radnici trpe kad se zaposle u vi-
carskoj i njezinim gradskim regijama, jedan od likova, umjesto da za
svoje nevolje optui vicarsku i vicarce, kae: Italija je kriva to nas
tjera u emigraciju. Nasluivao je istinu, ali ne punu istinu. Naposljet-
ku, sjever Italije nije izvorite rijeka Talijana koji naputaju svoje regije.
Upravo suprotno, Milano, Firenza i Bologna te njihova golema mrea
gradskih regija, koje se dodiruju i preklapaju, generacijama su prihva-
ale krupni udjel ljudi s juga Italije i sa Sicilije, koji su bjeali od siro-
matva.
To nije problem koji se moe bolje shvatiti ako emo ga gledati kao
nacionalni problem, kao slabost talijanske nacionalne ekonomije ili
kao problem Europske unije. Ako emo ga razmatrati tim pojmovima,
to e nam samo zamagliti stvarnost u kojoj ni juna Italija i Sicilija,
jednako kao ni Wales, nemaju vlastitoga bodrog, energinog, snanog
grada koji nadomjeta uvozne proizvode.
Samo shvaanje te injenice jo nam ne nudi rjeenje problema ili
naputak za njegovo rjeavanje, ali svakako predstavlja nezaobilazni
prvi korak. U najmanju ruku nam govori da rjeenja koja nisu usre-
dotoena na stvarne nedostatke (a o nekima u raspravljati u sljedea
tri poglavlja) nemaju smisla i da od njih ne treba previe oekivati dok
vrijeme bjei, a duboka se stagnacija nastavlja.
Kad bi svi ljudi u svim zaostalim regijama mogli doi do posla u gra-
du, sve siromane, stagnantne regije dananjeg svijeta brzo bi gubile
populaciju.
Naputanje nema uinka na stagnantne ekonomije, osim to ih sai-
ma.
Gradovi8.indd 87 28.5.2007 10:54:45
Prihod naputenih regija od njihovih emigranata ne mijenja njihova
gospodarstva, niti ih izvodi na put razvoja.
Ruralna gospodarstva iz kojih dolaze ambiciozniji migranti, i u koja
se vraaju, suvie su umrtvljena i neprilagodljiva da bi mogla stvoriti
prostor za njihovu novu djelatnost.
Gradovi8.indd 88 28.5.2007 10:54:45
Oi ene regi j e 89
ESTO POGLAVLJE
OIENE REGIJE
Poveanje seoske produktivnosti ostavlja ljude na
cjedilu Protjerivanje iz Highlandsa ivot na farmi
predsjednika Cartera Iluzorna revolucija u poljoprivredi
Strahote Zelene revolucije etva razoaranja i frustracije
McNamarina doktrina osnovnih potreba Prokletstvo
tehnologije iz udaljenih gradova
U
gradskim regijama, poveana produktivnost poljoprivrednika
izravni je odgovor na injenicu da radnici naputaju zemlju da bi
se posvetili drugim zanimanjima. No to nije sluaj u gospodarstvima
daleko od gradova, ekonomijama koje same nemaju vlastitih gradova
koji nadomjetaju uvoz. Tamo poveanje produktivnosti nema veze s
privlanou alternativnih izvora sredstava za ivot; upravo suprotno,
ono moe ljude uiniti suvinima i ostaviti ih na cjedilu.
Principe koji djeluju u tim bizarnim i neujednaenim regionalnim
ekonomijama dobro ilustrira protjerivanje iz sjevernog dijela kotske,
Highlandsa, koje je zapoelo 1972., potrajalo oko pola stoljea, i siro-
manu regiju, koja je preivljavala od poljoprivrede, pretvorilo u ne
ba siromanu opskrbnu regiju. Sredstvo koje je potaknulo sve te pro-
mjene sluajno je bila nova pasmina ovce.
Prije depopulacije gortaci su drali male autohtone ovce veliine
psa, s krznom nalik na kosu, neupotrebljivim za gradske preraivae.
Ovce su uvijek bile napola izgladnjele budui da je stanovnicima Hi-
ghlandsa svaki komadi obradive zemlje bio potreban da bi uzgojili
hranu za sebe same. Bez ispae, ovce su se hranile u kaljuama i na
drugim neiskoristivim povrinama.
Bia koja su istisnula te ovce, a skupa s njima i veinu stanovnika
Highlandsa, stvorio je nadareni uzgajiva iz junijeg okruga Border.
Njegov krajnji domet, eviotska ovca (engl. Cheviot, ili Great Sheep,
Gradovi8.indd 89 28.5.2007 10:54:45
krupna ovca, kako e se kasnije nazivati u Highlandu), postigla je ve-
liki uspjeh na farmama Bordera i u Engleskoj, a 1790. zapoeo je ek-
sperimentalni uzgoj te ovce i u Highlandsu, da bi se ustanovilo moe li
ona podnijeti tamonju otriju klimu. Mogla je.
Nakon dvije godine probe Britansko drutvo za vunu (British Wool
Society), organizacija u kojoj su dominirali londonski kupci vune i
krupni engleski uzgajivai ovaca, ponudili su da e osigurati stada po
nabavnoj cijeni kotskim vlastelinima koji su udili biti poduzetne i
inteligentne linosti. A tamo je bilo puno vlastelina koji su, kako kae
John Prebble, kanadsko-kotski ekonomski povjesniar Hihglandsa,
bili dovoljno siromani i propali da bi to prepoznali kao njihov savr-
eni opis i odluili zgrabiti tu ponudu.
Uzgoj i strienje krupnih ovaca nije zahtijevalo puno radne snage,
no ono to ovce jesu zahtijevale bila je ispaa. Autohtoni stanovnici i
njihove obitelji, koji su se prehranjivali poljodjelstvom, nisu bili samo
nepotrebni za obavljanje posla nego su smetali. Njihovo uklanjanje sa
zemlje da bi se oslobodio prostor za panjake bilo je brutalno.
Da bi svoje udoline i obronke mogli iznajmiti ovarima iz Lowlan-
dsa i Engleske, kotski su vlastelini, objanjava Prebble, svoje farme
oistili od mukaraca, ena i djece koristei se policijom i vojskom,
kad je trebalo... Bajuneti, pendreci i vatra koriteni su da bi ih se izba-
cilo iz njihovih domova. Kae se da je protjerivanje bilo dovoljno dav-
no da bismo danas ve mirno mogli na njega zaboraviti. Ali brjegovi
su jo uvijek prazni... Gazde su ostale, u Edinburghu i Londonu, no
stanovnika vie nema.
Sir John Sinclair, kot koji je prvi dovezao eviotske ovce u Hi-
ghlands, tijekom kratkog eksperimentalnog razdoblja zalagao se za
politiku drukiju od barbarskog protjerivanja. Zamiljao je polagani-
ju i obazriviju promjenu. Njegov je plan bio da ohrabri sitne poljopri-
vrednike da udrue svoja zemljita, unajme nekog meu sobom za za-
jednikoga pastira, i da za sebe kupe manja stada po nabavnoj cijeni.
Ukratko, on je predlagao zadruge uzgajivaa.
No ta mogunost nije iskuana, kae Pebble, zbog izoliranosti, ne-
znanja i neorganiziranosti pripadnika klanova, njihova tradicionalnog
obiaja da se podinjavaju pokroviteljstvu zemljoposjednika, skupa
s oajanjem i obeshrabrenjem samih vlastelina koji su 1745. doivje-
li poraz u ustanku protiv Engleske, nastradalih u brutalnoj okupaciji
Gradovi8.indd 90 28.5.2007 10:54:45
Oi ene regi j e 91
koja je uslijedila, i samih pogoenih siromatvom u zaostaloj, iskljui-
vo poljoprivrednoj ekonomiji.
Da je plan Sir Johna bio prihvaen, ienje je moglo biti huma-
nije (mogli bismo se nadati) i moda postupno. No raseljavanje se sve-
jedno moralo dogoditi. Jednom kad se gospodarstvo poelo temelji-
ti na novoj vrsti stoke, kooperative uzgajivaa imale su jednako malo
potrebe za mnotvom radne snage kao i vlastelini i njihovi zakupci, a
jednako velike potrebe za panjacima.
Na ienje od ljudi tjerale su potrebe svojstvene tim promjenama,
bez obzira na to tko bi posjedovao i uzgajao stoku ili ubirao zaradu.
Ljudi koji su ostali raditi u Highlandsu nakon to je protjerivanje
prolo i zavrilo, nali su se u boljim ekonomskim prilikama nego High-
landersi u prolosti. Najvie su proftirali vlastelini, no neto bolje ivjeli
su i pastiri i striai te njihove obitelji. Imali su zaradu u koju su se mogli
pouzdati i vie nisu neprekidno bili na rubu gladi. Ako se usredotoimo
na samu regiju, moramo zakljuiti da je poljoprivredna produktivnost
porasla, a s njom i bogatstvo sela.
No, bogatstvo ljudi ostavljenih na cjedilu nipoto se nije povealo;
njihovo se stanje pogoralo. Mnogi su umrli od izgladnjivanja, bolesti
i drugih tegoba koje su pratile deloaciju i uslijedile nakon nje.
Neki su gortaci emigrirali u najblie gradove, Glasgow i Edinburgh,
no ti su gradovi i sami bili siromani, sa stagnantnim ekonomijama.
Mogli su ponuditi samo bijedu i nezaposlenost u slamovima, gdje je
tuberkuloza, kako se vjeruje, tada, a i dugo vremena kasnije, bila meu
najuestalijima u svijetu.
Rijetki su se otputili na jug u London. Neki su migrirali u Ulster
pridruivi se kotima krajinicima koje su tamo preselile engleske
vlasti za vrijeme pacifkacije granice u 17. stoljeu, kad su irski sta-
rosjedioci bili protjerani sa svojih imanja posljedice ega jo uvijek
nisu dovoljno daleko iza nas da bismo ih mirno mogli zaboraviti.
Neki su se ukljuili u postrojbe Highlandersa u britanskoj vojsci, u ko-
joj su oni i njihovi potomci zapaeno sluili u pokoravanju Indije.
Neke su njihovi vlastelini prodali kao dunike robove vlasnicima
plantaa u Britanskim Zapadnim Indijama (West Indies, dio Kariba) i
u Junoj Karolini, koji su kote trebali da im dre u pokornosti njiho-
ve crne robove. Mnogi su se iselili u Kanadu, osobito u Novu Scotiju,
gdje su nastavili s poljodjelstvom za vlastitu prehranu te, kako i treba,
Gradovi8.indd 91 28.5.2007 10:54:46
zapoeli i s uzgojem ovaca radi stjecanja novanog prihoda. Ti koti i
torijevski imigranti iz Nove Engleske, koji su pobjegli pred amerikom
revolucijom, pomogli su deloirati s njihove zemlje Akadijce koji su
govorili francuski a koji su, dakako, prije toga s te iste zemlje protje-
rali Indijance.
U itavom tom nizu premjetanja i preslagivanja, gradska radna
mjesta i alternativni neurbani naini stjecanja za ivot nisu igrali ba
nikakvu ulogu.
Golema razlika izmeu ienja u siromanoj zemlji, poput kot-
ske, i u zemlji bogatoj poput Sjedinjenih Drava, je u sljedeem: bo-
gate zemlje mogu si priutiti potpore. No osim toga posljedice bizar-
nog nesklada izmeu poveane ruralne produktivnosti i raspoloivosti
alternativnog gradskog ivljenja bitno se ne razlikuju u siromanim i
bogatim zemljama.
Sjedinjene Drave su takoer prole kroz svoje veliko zemljorad-
niko ienje, i to na Jugu, koji je sve do 1930-ih godina bio najzao-
staliji dio zemlje.
Bivi ameriki predsjednik Jimmy Carter, opisujui svoje djetinjstvo
na farmi u Georgiji, rekao je da je ono vie liilo na ivot na farmi
prije punih 2000 godina nego na dananji ivot na farmi, to bi moglo
biti pretjerivanje, ali ne veliko ako je on mislio na antiko talijansko
imanje. Carter je elio rei kako se gotovo sav rad u njegovoj mladosti
morao obavljati uz pomo ivotinja i fzikog rada, dok je korist od
strojeva bila mala.
Mazga, mukarac, ena ili dijete s motikom bili su nezamjenjivi. Bu-
dui da im je produktivnost bila niska, bez obzira koliko oni marljivo
radili, junjaki su seljaci bili siromani. A budui da su bili siromani,
nisu mogli kupiti maine s kojima bi poveali svoju produktivnost.
Da bi raskinula taj zaarani krug, savezna vlada je osigurala novac
za poboljavanje poljoprivredne proizvodnje na junjakim farmama.
Daleki gradovi odigrali su svoju ulogu time to su se ve prije bili ra-
zvili: oni su proizveli potrebne ureaje, a kroz poreze su osigurali i po-
treban novac.
Subvencionirane cijene jamile su seljacima s Juga da vrijednost
njihovih glavnih proizvoda za trite ni u jednom trenutku nee poto-
nuti kroz pod; dobivali su potpore da dio svog zemljita oslobaaju od
poljodjelstva, kredite s niskom kamatom za elektrifkaciju, kao i inten-
Gradovi8.indd 92 28.5.2007 10:54:46
Oi ene regi j e 93
zivnu pomo vladinih strunjaka za spreavanje erozije tla, gnojidbu
ili poveavanje raznovrsnosti kultura.
Potpore proporcionalne s veliinom imanja automatski su vie po-
magale veim zemljoposjednicima, a oni su mogli bre i uinkovitije
zapoljavati strojeve koji su angairali vie kapitala i nadomjetali vie
radnika. Vlasnici imanja, pogotovo veih, sad su si ve mogli priutiti
opremu koju prije nisu imali.
Tehnologija koja je donijela revoluciju u farmerski ivot Carterovih,
njihovih nadniara i milijuna drugih ljudi na Jugu, nije bila revolucio-
narna u tom smislu da bi bila inovativna ili besprimjerna.
Motokultivatori, sijaice, rasipai umjetnog gnojiva, kombajni, pr-
skalice, motorne pile, pumpe, inkubatori, suare, utovarivai i pokret-
ne trake, gnojiva, hladnjaci, traktori, kamioni i edukativni asopisi za
farmere, kao i gotovo sva druga krupna i sitna oprema koja e tijekom
sljedeih nekoliko desetljea preobraziti junjako poljodjelstvo, bila je
razvijena u gradovima i gradskim regijama na Sjeveru. Oprema, mate-
rijali i tehnike najprije su koriteni u gradovima, ili su predstavljali re-
lativno malu prilagodbu ili preinaku gradskih metoda i ureaja.
Svi su ti ureaji ve bili raireni i u opskrbnim regijama Zapada.
Ali, u doba kad su uzgajivai itarica u prerijama, ili proizvoai po-
vra i voa u dolinama udaljenog Zapada, poeli dobivati traktore, ka-
mione, kombajne, sijaice, prskalice i ostalu opremu, energini grado-
vi na Zapadu i Sjeveru ve su mogli osigurati alternativne izvore egzi-
stencije ljudima koji vie nisu bili potrebni u tim opskrbnim regijama.
Kada je naposljetku tehnologija zaposlena i u poljoprivredi Juga,
prinosi su zapanjujue porasli. Naravno, porasla je i produktivnost far-
mera i njihovih najamnih radnika. Viak radne snage je dobio otkaz.
Farme zakupaca i malih posjednika ukljuene su u vea imanja, ali bez
zakupaca i sitnih vlasnika. U Georgiji, saveznoj dravi Gradyja i Carte-
rovih, 1930. ivjelo je oko 1,5 milijuna farmera i njihovih zaposlenika.
Pedeset godina kasnije bilo ih je samo oko 225.000, a vie od 300.000
imanja okrupnjeno je u manje od 70.000.
U poljoprivredi je danas zaposleno manje od etiri posto radnika
te drave, dok je u doba Carterova djetinjstva bilo zaposleno vie od
polovice. Dok su se u Georgiji odvijale sve te promjene, gotovo isto
dogaalo se u Istonom Texasu, Louisiani, Missouriju, Arkansasu,
Mississippiju, Alabami, na Floridi, u Tennesseeju, Kentuckyju, South
Gradovi8.indd 93 28.5.2007 10:54:46
Carolini, North Carolini i Virginiji. Po svim tim podrujima, kada su
produktivnost i prinosi poeli rasti, zemlja je oiena od najamnih
radnika i njihovih obitelji.
Kamo su oni i njihove obitelji otili?
Budui da su se iseljavanja poela dogaati na samom poetku
Drugoga svjetskog rata, one prve oiene brzo su zahvatile pripre-
me za rat. Mladii s farmi koji nisu bili mobilizirani u vojsku, kao i
mnogi meu njihovim roditeljima, brzo su pronalazili posao u vojnoj
industriji i civilnim slubama u gradovima poput San Francisca, Oa-
klanda, Los Angelesa, Seattlea, Chicaga, Garyja, Indianapolisa, Detro-
ita, Clevelanda, Cincinnatija, Pittsburgha, Philadelphije, Baltimora,
Wilmingtona, Camdena, Bostona, Bufala, Newarka, New Yorka...
Radnike crnce, koji su inili veliki dio raseljenih, brzo su, meu
ostalima, epala brodogradilita, eliane i graevinske frme, prem-
da je do tada u tim poslovima vladala diskriminacija crnaca, kao i u
mnogim tvornicama, duanima i ostalim uslunim poduzeima u
kojima su u ratno vrijeme oni nali zaposlenje. No jednom kad je rat
zavrio, nova radna mjesta, osobito za crnce, nisu se otvarala onom
brzinom kojom se odvijalo ienje zemlje. A i mnogi crni radnici
koji su se zaposlili dok je trajao rat dobili su otkaz budui da su vojnici
povratnici s bojita imali prednost dok su se poduzea transformirala
iz vojne u civilnu proizvodnju.
Unato tomu, raseljavanje se nije samo nastavilo nego se i ubrzalo,
osobito od 1945. do 1960. Neki raseljeni ostali su na Jugu na malenim
povrinama s kojih su ubirali jedva dovoljno za preivljavanje, vrlo e-
sto uz socijalnu pomo. Takvih ljudi koji su se nali u slijepoj ulici jo
uvijek je mnogo.
Neki su pronali posao u junjakim gradovima i tvornicama presa-
enima na Jug iz sjevernjakih gradova i njihovih regija. No junjaki
gradovi i poduzea nisu mogli osigurati posao i zaradu svim ljudima
oienima sa zemlje. Veina raseljenih migrirala je u gradove a i
kamo bi drugdje? naroito u udaljene gradove na Sjeveru i Dalekom
Zapadu, koji su i ranije osiguravali radna mjesta i plae pridolicama,
ukljuujui i mnoge imigrante iz prekomorskih zemalja.
No sad se u Americi dogaalo neto bez presedana: gradovi vie
nisu generirali dovoljno radnih mjesta i zarade za stanovnike koji su
naputali poljoprivredu.
Gradovi8.indd 94 28.5.2007 10:54:46
Oi ene regi j e 95
U vrijeme kad se odvijalo veliko junjako ienje, mnogi neko
ivahni ameriki gradovi ekonomski su stagnirali, a mnogi su se eko-
nomski uruavali i raspadali. Sve do danas za milijune raseljenih ze-
mljoradnika s Juga i njihove nasljednike radna mjesta se nikad nisu
ostvarila. S njihova stajalita, oni su bili ostavljeni na cjedilu, otputeni
nakon generacija mukotrpnog i slabo plaenog rada, jer poljoprivre-
di u kojoj se dogodila revolucija vie nisu bili potrebni. Sa stajalita
gradova koji su ih privukli, migranti i njihovi potomci predstavljali su
golem ekonomski teret. Trebalo ih je okuiti, obrazovati, kontrolirati i
osigurati im blagostanje i socijalnu zatitu.
Uspjeno poetno unapreivanje poljoprivrede imalo je te neelje-
ne nuspojave upravo zato jer su poboljanja, ba kao i raseljavanje u
kotskoj, bile posve nepovezane s cjelokupnom paletom gradskih eko-
nomskih sila. Umjesto nje, nekoliko neodmjerenih pramenova grad-
ske energije gradske tehnologije koju je pratio gradski kapital do-
segnulo je udaljene regije i strahovito ih unakazilo.
S nacionalnog motrita, veliki dio poveane produktivnosti i bogat-
stva, koje se moe pripisati revoluciji u poljoprivredi, pokazao se iluzor-
nim. Troak nezaposlenosti i neproduktivnosti raseljenih ljudi, skupa sa
siromatvom koje ga je pratilo, s obeshrabrenou, nasiljem, narkoma-
nijom i kriminalom, nemogue je izraunati, no on je svakako golem.
Na samom Jugu, oni koji su ostali raditi u preobraenoj poljopri-
vredi ive bolje nego ranije, ba kao to i ljudi koji jo rade u ruralnoj
kotskoj nakon raseljavanja ive u boljim prilikama nego prije. I ze-
mljoposjednici i najamni radnici u novoj junjakoj poljoprivredi za-
rauju vie nego ranije. Rade krae i lake poslove. Runo branje pa-
muka je mizeran posao, dok upravljanje strojnim beraem nije.
Da je postojao alternativni nain za produktivno stjecanje za ivot,
bila bi to sretna pria. No ovako, junjaka poljoprivredna revolucija bila
je iz temelja arbitrarna pojava, pogonjena izvana i, kako se pokazalo, iz
vanjskog okruenja nesposobnog da se nosi s njezinim posljedicama.
Stanje u oienim regijama je dijametralno suprotno onome u po-
drujima koje napuste radnici da bi se zaposlili u dalekim gradovima:
budui da su uzroci tih dviju pojava razliiti, drukije su i posljedice.
Kad tehnologija, proteui se iz udaljenog grada, oisti neko po-
druje od veine njegovih stanovnika, ljudi koji moraju napustiti zemlju
najee ive loije nego prije, ali oni koji ostaju raditi ive bolje. Regije
Gradovi8.indd 95 28.5.2007 10:54:47
iji stanovnici jednostavno odlaze raditi u gradu predstavljaju zrcalnu sli-
ku: oni koji odlaze uvelike unaprijede svoje ekonomsko stanje, ali ko ji
ostaju, kao to je objanjeno u prethodnom poglavlju, to ne uspijevaju.
To nam sugerira, dakako, da ako se eli poboljati ivot svim ljudi-
ma i onima koji ostaju, i onima koji odlaze ta dva dogaaja, napu-
tanje i ienje, moraju se odvijati na istom mjestu u isto vrijeme.
Upravo se to i dogaa u gradskim regijama u kojima neki ljudi od-
laze da bi se zaposlili u gradu, dok tehnologija poveava seosku pro-
duktivnost i prinose za ostale, kao to se to dogodilo u Shinohati. No u
drugim vrstama regija, ekonomske sile gradova rijetko nastupaju tako
uredno. Da su seljaci koji su izbjegli siromatvu naputajui Wales ili
stari Bardou morali ekati dok ih ne potjera deloacija, jo uvijek bi
ekali. Ono to se dogaa u gradskim regijama dogaa se upravo zato
jer one jesu gradske regije; ono to se dogaa u naputenim ili oi-
enim regijama, dogaa se upravo zato jer one nisu gradske regije, a
neuravnoteene sile iz udaljenih gradova ih ipak dotiu.
Sir John Sinclair i njegov plan za obzirne promjene u Highlandsu pod-
sjeaju na amerikog izumitelja mehanikog beraa pamuka. Svoj izum
on nije pustio u javnost sve dozavretka Velike depresije iz 1930. pa ak
je i tada doputao samo postupnu proizvodnju i uvoenje stroja na po-
lja. No svako je, pa i najmanje, koritenje stroja izazivalo raseljavanje.
Poveana seoska produktivnost i poveani prinosi nisu isto, ali se
za praktine svrhe mogu smatrati istima. Visoki prinosi i tedljivo,
efektivno koritenje radne snage idu u poljodjelstvu ruku pod ruku.
To je razlog zato su potpuno ruralne zemlje, u kojima i do 80 posto
stanovnika radi na zemlji, paradoksalno, zemlje s najvie gladi, a zato
najbolje su uhranjeni ljudi u dravama u kojima se samo mali dio po-
pulacije posvetio proizvodnji hrane.
U praksi, ini se da svaka mjera koja poveava ljetinu takoer sma-
njuje potrebe za radom seljaka, ili obratno, da svaka mjera koja tedi
poljoprivredniki rad ujedno i poveava etvu.
Jedna tako jednostavna i rudimentarna sprava kao to je vodena
crpka pogonjena biciklom moe osjetno poveati prinose na poljima
koja su se do tada navodnjavala runo. No samo jedna pumpa elimini-
ra oko dvije tisue dana rada na godinu i nadomjeta oko sedam rad-
nika. Isto je i s gotovo svakom drugom mjerom koja uinkovito pove-
ava ljetinu: ona istodobno smanjuje potrebu za ljudskim radom.
Gradovi8.indd 96 28.5.2007 10:54:47
Oi ene regi j e 97
U Sovjetskom Savezu poljoprivredni su prinosi bili skandalozno
niski. Regije koje su mogle biti meu najveim itnicama svijeta nisu
bile u stanju primjereno prehraniti niti vlastito stanovnitvo. Godinu
za godinom SSSR je kupovao milijune buela ita od Kanade (jedan
buel je 35,34 litre), uzgojene u klimatskim prilikama koje se nisu jako
razlikovale od ruskih, a mnogo godina je Sovjetski Savez kupovao i od
Sjedinjenih Drava. Ni sovjetska proizvodnja mesa, povra, voa, pile-
tine i mlijenih proizvoda nije bila dovoljno obilna prema standardi-
ma razvijenih ekonomija.
I ruralna je produktivnost u Sovjetskom Savezu takoer bila skan-
dalozna, premda su pokuaji da je se unaprijedi pojeli neproporcional-
no velik dio sovjetskog kapitala i bogatstva. Drava je u poljoprivred-
nu ulijevala oko jedne etvrtine svih godinjih kapitalnih investicija, i
to desetljeima. Za razoaravajue uinke najee su optuivani nes-
posobni planeri, birokratske zavrzlame, oajan transport, apatini i
nemarni radnici, loe vrijeme i injenica da seljaci na socijalistikim
farmama nemaju nita od toga to proizvedu na svojoj zemlji i s njezi-
nim mogunostima, pa u to ne ulau vlastiti ponos i planiranje.
Posljednji je razlog osobito vaan budui da je bilo oito da su mala
privatna zemljita omoguavala seljacima da proizvedu neproporcional-
no velik dio ljetine. Svatko tko je prouavao strukturu sovjetskih kolek-
tivnih i dravnih farmi, u Sovjetskom Savezu ili iz inozemstva, otkrivao
je jezivu istinu, prie koje su se u obliku kritike pojavljivale u sovjetskom
tisku: o umjetnom gnojivu koje nije stizalo u trenutku kad je trebalo pri-
hraniti usjeve; o poveanju krda stoke ba u vrijeme kad je nedostaja-
lo hrane za stoku; o radnicima upuenima na poslove na kojima su bili
suvini dok su doista hitni zadaci zanemarivani; o transportu koji se ne
pojavljuje, a ljetina trune; o nasadima namijenjenima podrujima u ko-
jima je sezona rasta i sazrijevanja za njih prekratka; i tako dalje.
No razmotrimo tu skandaloznu situaciju iz neto drukijeg kuta
gledanja. Pretpostavimo da je doista uspjelo poveanje etve i produk-
tivnosti na selu. Da je to poveanje doista bilo osjetno, deseci miliju-
na sovjetskih radnika na poljoprivrednim dobrima postali bi suvini. I
inae je stalna bujica seoskoga stanovnitva, veinom mladih ljudi koji
su upravo ulazili u radnu dob, ve naputala oranice u potrazi za alter-
nativnim poslovima, no to ne bi bilo nita u usporedbi s egzodusom
koji bi nastupio da su prinosi doista znaajnije poveani.
Gradovi8.indd 97 28.5.2007 10:54:47
Da je produktivnost podignuta na samo polovicu one amerikih far-
mera, od sto milijuna ljudi koji su inili rusko seosko stanovnitvo su-
vino bi postalo oko 40 milijuna. Kamo bi oni otili? to bi oni radili?
Za narod te brojnosti, Sovjetski Savez imao je relativno malo gra-
dova, a meu njima nije bilo onih koji bi snano nadomjetali uvozne
proizvode vlastitima, kao ni znaajnijih gradskih regija. Postojei do-
tok mladih ljudi koji su naputali zemlju bilo je najvie to su ti grado-
vi mogli apsorbirati. Ako je postojao manjak radnih mjesta, on se nije
pojavljivao u gradovima. Nedovoljno zapoljavanje bilo je kronini
problem srednje velikih i malih gradova.
Ne elim time rei da su sovjetske vlasti namjerno drale poljopri-
vrednu produktivnost niskom, a jo manje da su namjerno inile da
prinosi budu mali. Upravo je suprotno, takva pretpostavka ne bi bila u
skladu s pretjeranim investicijama koje je vlast utapala u poljoprivre-
du, s izriitim ciljem da pokua poveati ljetinu i uinkovitost.
Ja vjerujem da kreatori sovjetske politike, ba kao ni kreatori ame-
rike politike, nisu poznavali kljunu vezu izmeu poljoprivrednih
prinosa i produktivnosti, s jedne, i postojanja ili nepostojanja gradskih
radnih mjesta, s druge strane. Jo manje su poznavali vezu ovog poto-
njeg s procesom nadomjetanja uvoznih proizvoda u gradovima.
elim rei sljedee: budui da te presudne veze postoje, proizlazi
da u svakom narodu, u kojemu nema dovoljno produktivnih gradskih
poslova, poboljanja u poljoprivrednim prinosima i uinkovitosti mo-
raju ostaviti veliki dio poljodjelaca nezaposlenima i suvinima, ili, pak,
seoska proizvodnja i produktivnost moraju ostati niski.
Osim ovih dviju mogunosti, trea ne postoji. U Sjedinjenim Dra-
vama ova se neminovnost pojavila u prvoj verziji. U Sovjetskom Save-
zu manifestirala se na drugi nain.
U siromanim, prevladavajue ruralnim zemljama, ta se veza takoer
ne shvaa, a budui da je to tako, previe pojednostavljeni pogledi na to
kako se tim zemljama moe pomoi esto su prouzroili strahote.
Na prvi pogled ini se loginim da se siromatvo i glad seoskog sta-
novnitva u njima moe ukloniti ako se povea ljetina. to moe biti
jasnije od toga? To je bila i teorija na kojoj se temeljio program pomo-
i nazvan Zelena revolucija, koji je siromanim ruralnim podrujima
osigurao poboljano sjemenje, tehnologiju i tehnike uzgoja.
Sama za sebe, Zelena je revolucija u siromanim i zaostalim zemlja-
ma poluila uspjehe, ponekad i velike uspjehe, ba kao i kotska i-
Gradovi8.indd 98 28.5.2007 10:54:48
Oi ene regi j e 99
enja sama za sebe, ili poljoprivredna revolucija na amerikom Jugu
kad se promatra izdvojeno. No upravo zbog uzrono-posljedine veze
izmeu poveanih prinosa i manjih potreba za ljudskim radom, Zele-
na revolucija je micala i premjetala ljude to je bila uspjenija, to ih
je vie iseljavala i raseljavala a pritom su im suvie rijetko stajali na
raspolaganju alternativni produktivni gradski poslovi.
Ba kao i prognani Highlandersi koji su se okrenuli Edinburghu i
Glasgowu da bi tamo pali u dokonost i bijedu, tako su se i stanovnici
Treega svijeta, koje je izmjestila Zelena revolucija, natiskali u gradove
koji im, zbog vlastitoga jadnog i ustajalog gospodarstva, nisu imali ni-
ta za ponuditi.
Ponekad, umjesto da su se nagomilavali u gradove, seljaci su neka-
ko ostajali na zemlji, a to je znalo biti jo gore.
Na Javi poveanje prinosa poelo je s boljim sjemenom i dvije re-
lativno beznaajne naprave: crpkom za vodu pokretanom biciklom i
mehanikom razdjelnicom. No samo jedna pumpa i jedna razdjelnica,
uzeti zajedno, u isto vrijeme kad su poveali prinose uinili su suvini-
ma oko 14 radnika.
Suvini radnici eljeli su ostati na zemlji pa su se penjali u brda i
poljoprivrednu proizvodnju za osnovno preivljavanje irili u podru-
ja na kojima su prije bile umovite padine. Obraivanje te zemlje pro-
uzroilo je katastrofu. Zbog iskrivanja uma nastupila je erozija, nagle
poplave u kinim sezonama, a sua u ostalom dijelu godine, budui da
vie nije bilo uma koje bi djelovale kao spuva. Kako su ogoljene pa-
dine postajale beskorisne, raseljeni ratari premjetali su se u planine
na jo veu visinu i krili jo vee povrine...
U Africi, Zelena revolucija stvorila je znaajno novo bogatstvo u
ljetini za prodaju na tritu, kao to je kikiriki u Zapadnoj Africi te
kava i aj u Istonoj, no tamo gdje je nova poljoprivredna proizvodnja
bila najuspjenija nerijetko je prouzroila jo vie gladi.
ene, tradicionalni poljodjelci za opstanak u veem dijelu Afrike, u
novoj, mehaniziranoj proizvodnji bile su suvine. No pritom nisu ima-
le alternativnih izvora sredstava za ivot i svoje su obitelji nekako mo-
rale prehraniti i s povrina koje su znaajno bile smanjene.
Katastrofe poput ovih nekoliko primjera koje sam opisala, skupa
s propau shema o industrijalizaciji promoviranih tijekom 1950-ih i
1960-ih, navelo je kreatore politike Svjetske banke da ponovo razmisle
Gradovi8.indd 99 28.5.2007 10:54:48
o svojoj politici pomoi i kredita za siromane zemlje i da, poevi od
1968., usvoje novi pristup.
Do tada banka je najvie fnancirala gradnju brana, nabavku elek-
trinih generatora, gradnju cesta, komunikacija i slinog. To je trebalo
posluiti kao temelj za industrijalizaciju ne industrijalizaciju kakvu
provode gradovi koji uvoznu robu nadomjetaju proizvodnjom vlasti-
te, nego industrijalizaciju u obliku presaenih tvornica multinacional-
nih korporacija i cjelovitih tvornica za supstituciju uvoza, identinih
onima koje su doivjele fjasko u Urugvaju.
No industrija se esto nije ostvarila. Raanj je bio postavljen, ali zec
je ostao u umi, kako se izrazio jedan konzultant. A kad se i ostvarila,
broj radnih mjesta i zarade bile su tuno nedostatne u odnosu na po-
trebe i, naravno, nisu bile ni priblino nalik onima u gospodarstvima
koja proizvode obilato i raznovrsno za sebe i druge.
Izmijenjen banin pristup, koji je u velikoj mjeri smislio Robert
McNamara, bivi ameriki ministar obrane koji je za predsjednika
banke bio imenovan 1968., trebao se snano usredotoiti na pobolj-
anja seoskog ivota s ciljem da se ruralni stanovnici zadre u svojim
selima, umjesto da se presele.
Za taj pristup zalagao se i Gunnar Myrdal, glasoviti vedski stru-
njak za siromatvo i siromane narode. Myrdal je sve nade poloio u
ideju da mora postojati neki nain da se poveaju prinosi na imanjima
siromanih seljaka, a da njihovo poljodjelstvo istodobno ostane jako
radno intenzivno. Ni Myrdal ni bilo tko drugi, meutim, nije prona-
ao praktinog naina da se to postigne. Ta je politika ostala samo e-
lja, problem za koji nije pronaeno rjeenje.
Svjetska banka takoer nije mogla nai rjeenje za taj problem. U
praksi, najvie to se moglo uiniti u skladu s tim bilo je da se napred-
ni poljoprivredni ureaji i tehnike uvode vrlo, vrlo oprezno i s takvom
ledenjakom tromou da nisu doveli ni do kakvog poveanja prinosa.
To je dovelo do etve razoaranja i frustracije to je tako puno obea-
nja dovelo do tako malog napretka.
McNamarino rjeenje bilo je da zaobie itavo to zapleteno pita-
nje uroda i produktivnosti. Umjesto toga, on je proglasio da povea-
nje prinosa i nije osnovno u borbi protiv siromatva na selu. Umjesto
toga, propisao je da su temeljna pitanja zdravlje, obrazovanje, prehra-
na, stanovanje i smanjivanje broja djece.
Gradovi8.indd 100 28.5.2007 10:54:48
Oi ene regi j e 101
U skladu s doktrinom nazvanom osnovne potrebe banka se okre-
nula odobravanju zajmova siromanim zemljama s tom namjenom i s
vrlo malom kamatom ili bez kamate. U meuvremenu, na nain koji ni-
kad nije bio objanjen, te osnovne potrebe trebale bi se isplatiti u obliku
razvoja i sposobnosti za razvijanje i poveavanje blagostanja. Ovo po-
sljednje bilo je posebno vano jer je teoretski opravdavalo banino dje-
lovanje kao razvojne agencije i zajmodavca, a ne kao flantropa.
Troak osnovnih potreba, kako ih je defnirao McNamara, nije bio
ma li. U 1968., u doba kad je politika promijenjena, banka je odobrila
ukup no jednu milijardu dolara zajmova. Do 1980., godine u kojoj je u
mirovinu otiao McNa mara, ukupni su krediti narasli na 11,5 milijardi.
Nije sav taj novac potroen na seljako zdravlje, obrazovanje, pre-
hranu, stanovanje i kontrolu raanja. Gotovo treina banina fnanci-
ranja i dalje je ila u elektrane i druge projekte klasifcirane kao indu-
strijske, ali novi su programi za poboljanje ivota u selima bili ti koji
su uzrokovali bujanje kredita.
Bilo je to tim nevjerojatnije ako se zna da su i komercijalne ban-
ke, uz kredite koje je odobrila Svjetska banka, u istom razdoblju dale
jo 90 milijardi dolara kredita, kako bi upotpunili fnanciranje koje su
zahtijevali projekti i programi Svjetske banke. Godine 1980. banka se
obratila zemljama lanicama za dodatni kapital i one su se sloile da
osiguraju jo 25 milijardi.
Ti su se zajmovi mogli otplatiti ako, i samo ako bi siromane, prete-
ito poljoprivredne zemlje znaajno poveale prinose, i ako bi se za te
poveane prinose u udaljenim krajevima mogla nai plateno sposob-
na trita. To nas, naravno, vraa natrag na nerjeivi problem gurnut
pod tepih doktrine o osnovnim potrebama, na pitanje kako znaajni-
je poveati ljetinu, a pritom ipak ne uiniti previe seljaka suvinima.
Krediti naposljetku nisu bili otplaeni. Politika Svjetske banke pre-
tvorila je njezine zemlje-klijente u golemi skup primatelja socijalne
pomoi. I premda se to moe, a i ne mora, opravdano zvati flantropi-
jom, to nije ono to bih ja defnirala kao znaajni ekonomski razvitak.
Niti je to ono to je oito ponueno siromanim zemljama, kad im je
reeno da je novac koji posuuju da bi provele programe Svjetske ban-
ke zapravo novac kojim e kupiti razvoj svojih gospodarstava.
Neporeciva je istina da ne postoji primjeren nain prevladavanja
seoskog siromatva tamo gdje stanovnici nemaju pristupa produktiv-
Gradovi8.indd 101 28.5.2007 10:54:48
nim gradskim radnim mjestima. To je bila istina u vrijeme kotskog
ienja, a istina je i danas. Bilo je to tono u sluaju bogatih Sjedi-
njenih Drava, a jednako je tono i u sluaju siromanih muterija
Svjetske banke.
Mnotvo tehnike, ukljuujui jefinu, prilagodljivu, prijelaznu i
malu, stoji na raspolaganju za poveanje poljoprivrednih prinosa i
produktivnosti zemljoradnika. No ono to nije na raspolaganju, tamo
gdje je najpotrebnije, su prilagodljivi, energini gradovi koji uvoznu
robu zamjenjuju vlastitom.
U njihovoj odsutnosti, tehnologija koja arbitrarno, proizvoljno i sa-
movoljno stie iz udaljenih gradova nije blagoslov, nego prokletstvo, a
ekonomsko blagostanje koje ona stvara uvijek je barem dijelom iluzor-
no, a ponekad je iluzorno i u cijelosti.
Golema razlika izmeu ienja u siromanoj zemlji, poput kot-
ske, i u zemlji bogatoj poput Sjedinjenih Drava, je u sljedeem: bo-
gate zemlje mogu si priutiti potpore.
Kad tehnologija, proteui se iz udaljenog grada, oisti neko po-
druje od veine njegovih stanovnika, ljudi koji moraju napustiti
zemlju najee ive loije nego prije, ali oni koji ostaju raditi ive
bolje.
Kreatori sovjetske politike, ba kao ni kreatori amerike politike,
nisu poznavali kljunu vezu izmeu poljoprivrednih prinosa i pro-
duktivnosti, s jedne, i postojanja ili nepostojanja gradskih radnih
mjesta, s druge strane. Jo manje su poznavali vezu ovog potonjeg s
procesom nadomjetanja uvoznih proizvoda u gradovima.
Politika Svjetske banke pretvorila je njezine zemlje-klijente u golemi
skup primatelja socijalne pomoi.
Ne postoji primjeren nain prevladavanja seoskog siromatva tamo
gdje stanovnici nemaju pristupa produktivnim gradskim radnim
mjestima.
Gradovi8.indd 102 28.5.2007 10:54:49
Regi j e s t ranspl ant i ranom ekonomi j om 103
SEDMO POGLAVLJE
REGIJE S TRANSPLANTIRANOM
EKONOMIJOM
Industrija koja se moe namamiti i upecati udesne promjene u
Okrugu Pickens Presaivanje Lockheeda u Mariettu Razoa-
ranje u Portoriku Katedrale u pustinji Sicilije Jedinstveni
uspjeh Tajvana: pretvaranje seoskih vlastelina u gradske kapi-
taliste Potranja za transplantatima daleko premauje
ponudu Ekonomija prema zamislima Katarine Velike
U
obiajena dijagnoza za boljke opskrbnih regija, naputenih regija i
oienih regija, kao i gradova koji stagniraju i propadaju, je da
nema dovoljno industrije. Uobiajena je terapija: privui industriju.
Koja je to industrija koja se moe namamiti i upecati? Otkud ona
dolazi i zato? Veinom je to industrija izvorno razvijena u gradovima
i gradskim regijama, koja se dovoljno osamostalila da moe napustiti
svoje mrijestilite i nastaniti se u udaljenim regijama koje same nema-
ju vlastitih gradova. Ona se razlikuje od industrije koja ne moe na-
pustiti svoje gradske regije i koja nema slinih uinaka na ekonomski
ivot i njegov razvoj.
Da bismo shvatili zato je to tako, vratimo se u sjevernu Georgi-
ju, na mjesto sahrane koju je 1889. Henry Grady opisao bostonskim
i newyorkim industrijalcima i bankarima. U svom govoru, mrano
svjedoanstvo o sprovodu Grady je nastavio ushienim opisom ude-
snih promjena.
Kada je nekoliko godina kasnije posjetio isto groblje, ustanovio je
da je u taj kraj stigla kompanija za vaenje mramora i da je samo ne-
koliko kilometara dalje otvorila najveu tvornicu za obradu mramora
na svijetu. Rudnici eljeza su takoer bili rastvoreni i brda su vrvje-
la radnicima i odzvanjala bukom strojeva. Najvjerojatnije premda
to Grady nije rekao rudaa je bila namijenjena elianama koje su
1870. iz Pittsburgha bile transplantirane u Birmingham u Alabami.
Gradovi8.indd 103 28.5.2007 10:54:49
etrdeset predionica pamuka u neposrednom okruenju groblja,
nastavio je on, sada je tkalo beskonanu traku tkanine od koje su se
u oblinjim radionicama ivale bezbrojne koulje. Pomalo nejasno, ne
spominjui lokacije, govorio je o cipelama, avlima, zapregama i tvor-
nicama motika i lopata. Na tom je mjestu, ini se, mogunosti uzdizao
u gotove injenice, ili se dodirivao primjera transplantirane industrije
koja se smjestila u drugim regijama Juga. Ponovo je, meutim, postao
konkretan govorei o etiri tvornice lijesova u krugu od 55 kilometa-
ra od groba, iji su proizvodi bili tako sjajni da su mamili ljude da
umru.
Opis sprovoda bio je opis regije prije nego to su u nju poeli do-
laziti transplantati. Tada su u nju pristizali samo proizvodi uvezeni iz
udaljenih gradova, i to u malim koliinama jer je regija sama malo za-
raivala. Uvozna roba, sjetimo se, nije dolazila iz Atlante, najbliega
grada. Iz Atlante, kada se pojavila, nije dola ni presaena industrija.
Grady je mislio da presadnice nisu otklanjale samo siromatvo regi-
je nego i temeljni uzrok siromatva - injenicu da je regija proizvodila
jako malo za vlastite graane i poduzea, a umjesto toga je sve uvozila
iz udaljenih gradova. Ta oblast sad moe osigurati tako lijep sprovod,
domai i s vlastitom opremom, kakav se samo moe poeljeti, rekao
je. Njegov vapaj za vie transplantata bila je molba industrijalcima sa
Sjevera da njegovoj regiji, i Jugu openito, osiguraju mo da proizvodi
sama za sebe u potpuno zaokruenom gospodarstvu.
Tvornice presaene iz udaljenih gradova nastavile su pristizati u
sjevernu Georgiju privuene jefinom radnom snagom, ponajvie tek-
stilne tvornice iz Nove Engleske i ivaonice odjee, poput koulja, iz
New Yorka. Neto kasnije stigla je i vojna proizvodnja, privuena poli-
tikom moi senatora iz Georgije.
Kako i prilii, izmeu ostalih dola je i losangeleska tvornica Loc-
kheed Aircraf koja je u gradu Marietti, na gotovo istoj udaljenosti od
groblja kao i radionica izvrsnih lijesova, otvorila tvornicu za gradnju
vojnih zrakoplova. Pogoni Lockheed Mariette moda nisu bili najvei
na svijetu te vrste, kao to su to bile radionice za obradu mramora, ali
svakako su bili meu najveima. To je najvei proizvodni kompleks u
itavom junom dijelu Sjedinjenih Drava.
U vrijeme kad je Lockheed utemeljen i dok se etablirao, kao i dulje
vrijeme nakon toga, bilo mu je nuno potrebno gradsko ekonomsko
Gradovi8.indd 104 28.5.2007 10:54:49
okruenje. I to ne bilo kakvo nego ono koje je moglo osigurati speci-
fne proizvode i usluge potrebne poduzeu koje se tek razvijalo. ak
ni Atlanta nije mogla posluiti u tu svrhu, a pogotovo ne Marietta.
Osniva kompanije Allen Loughead dizajnirao je svoj prvi zrakoplov
potkraj 1920-ih i tada se morao muiti da u gospodarstvu Los Angelesa
osigura stotine potrebnih stvari, najrazliitije alate, aluminijske limove,
kabele, dijelove stajnoga trapa, leajeve, usluge pocinavanja i tampe, i
tako dalje. Svi proizvodi koji su mu trebali nisu se izraivali u Los Ange-
lesu, ali mnogi jesu. A za one koji nisu, mogao se osloniti na distribute-
re, zastupnike i uvoznike koji su postojali u gradu.
Dijelove koji se uope nisu mogli nabaviti, ili ne onakvi kakvi su
njemu trebali, proizvoai u Los Angelesu bili su sposobni izraditi po
njegovim specifkacijama, ba kao i poduzetnici kojima se Sabel divio
u sjevernoj Italiji. Loughead se takoer u gradskoj ekonomiji morao
otimati za osposobljene ljude koji su mu trebali tehnike crtae, me-
haniare, pomonike projektantima.
Neko vrijeme ak je ovisio i o losangeleskim gradskim potroaima:
dok je radio na svom prvom projektu, rjeavao probleme i pronalazio
potencijalne kupce i fnancijere, uzdravao se naplaujui panoramske
letove graanima Los Angelesa i turistima. No ak da je i bio u stanju
preskoiti tu malu improvizaciju, ekonomija Los Angelesa bila mu je
nuna. Nikakav novac ne bi mu mogao platiti energiju koju bi potro-
io, vrijeme koje bi izgubio, pogreke, odgode i promaaje koji bi mu
zagorili ivot, koji bi mu zadali muke i vjerojatno ubili njegov kom-
plicirani pothvat da ga je Loughead pokuao ostvariti na nekoj manje
praktinoj lokaciji.
I nakon to se etablirao, sve dok je rastao Lockheedu je jo uvijek je
bio nuno potreban Los Angeles. Mogao se iriti samo u Los Angelesu
ili u njegovoj blioj okolici, ali nije mogao otii daleko, budui da je u
toj ekonomiji bio vezan s drugim proizvoaima. I njemu je koristilo
da podupire te druge proizvoae, da im pomae u irenju njihovih
mogunosti i poveavanju raznovrsnosti.
Razlog zahvaljujui kojem je naposljetku Lockheed mogao lansirati
svoju tvornicu u daleku sjevernu Georgiju je taj to je kompanija, dok
je rasla, postajala relativno samodovoljna. Postala je sposobna sama
sebi osigurati veinu svakodnevnih proizvoda, usluga i vjetina koje je
do tada uzimala od vanjskih dobavljaa, a stekla je i praksu i iskustvo
Gradovi8.indd 105 28.5.2007 10:54:49
u naruivanju onoga to je trebala iz vanjskih izvora, tako da je te stva-
ri mogla dobavljati uinkovito bez obzira na udaljenost s koje stiu.
Sjedite kompanije ostalo je u Los Angelesu, ba kao i veina proi-
zvodnje, no za veliki broj njezinih operacija pupane su se veze s gra-
dom mogle presjei.
U Marietti Lockheed nije imao potrebe za onom vrstom proizvoda i
usluga o kojima je ovisio u Los Angelesu. Da je o njima ovisio i u Mari-
etti, onda se u taj grad ne bi mogao preseliti. Tako u Marietti nije ni po-
magao podupirati druge lokalne proizvoae u zadovoljavanju njegovih
potreba. Tamo on nije mogao, niti je pokuavao, makar i u mikrokoz-
mosu, reproducirati onu vrstu ekonomije iz koje je bio privuen.
Isto to dogodilo se i s drugim presadnicama u to podruje, unatrag
sve do Gradyjevih vremena. Obradi mramora, rudarskoj kompaniji,
tekstilnim predionicama, tvornicama koulja i lijesova u jednom su
trenutku trebale ekonomije Bostona i New Yorka na isti nain na koji
je Lockheed kasnije trebao Los Angeles, ali ne zadugo. Njihovo pre-
seljenje u sjevernu Georgiju nije znailo da su tamo pronalazile alate,
strojeve, materijale ili projekte. Ukoliko tamo presadnice neto nisu
mogle osigurati same za sebe, onda su to nabavljale izdaleka. tovie,
budui da su ve ranije postale uspjene izvoznice iz svojih prijanjih
gradova, ni njihova prodaja vie nije bitno ovisila o jednom mjestu.
Avaj i Gradyjeve nade da e regija moi proizvoditi obilato i raznovr-
sno za vlastite stanovnike i tvrtke, jednako kao i za druge. Plae koje su
transplantati donijeli u regiju za itavo jedno stoljee bile su dobrodole
budui da su omoguile ljudima da uvezu robu koju inae ne bi mogli
uvesti, i tako je regija uvozila jo vei dio i raznovrsnije za svoje potrebe,
svojih poduzea i potroaa, nego u vrijeme sahrane, prije nego to su
presadnice stale stizati. A kad su posrijedi proizvodi koje su izraivale
transplantirane tvornice, oni su preteito bili namijenjeni dalekim grad-
skim tritima ili vojnim jedinicama amerike i drugih vlada. Za lokalne
potrebe proizvodilo se malo, usputno i s uskim asortimanom.
Ukratko, ekonomija koju su u Georgiji stvorile tvornice presaene
iz udaljenih gradova jedna je vrsta industrijalizirane opskrbne regije, u
principu ne bitno razliite od urugvajske ruralne opskrbne regije.
Nadalje, ova industrijalizirana opskrbna regija, ili regija s tran-
splantiranim tvornicama, ima ekonomiju jednako neotpornu, krhku i
ogranienu kao to je bila i urugvajska.
Gradovi8.indd 106 28.5.2007 10:54:50
To je postalo oigledno sredinom 1970-ih godina kada je Georgija
poela doivljavati ozbiljne gubitke svojih starijih presadnica. Tvorni-
ce tekstila zatvarale su se i odlazile, transplantirajui se ponovo, ovo-
ga puta u potrazi za jefinijom radnom snagom u inozemstvu, kao i
veom slobodom od sigurnosnih propisa i troka za opremu koju su
ti propisi nametali. Da su ostale u Georgiji, one se vie ne bi mogle
uspjeno nositi s konkurencijom iz svijeta pa su se nale u situaciji da
moraju birati hoe li se ugasiti ili e se iseliti; u oba sluaja - zatvoriti
pogone u sjevernoj Georgiji.
Kad su se iselile, tvornice su za sobom ostavile ekonomski vakuum,
vrlo nalik onome to se dogodilo u Urugvaju, kad su daleka gradska
trita bila izgubljena, a za njima je ostala gospodarska praznina.
Presadnice su se, ukratko, pokazale kao slabi temelj za autohtoni in-
dustrijski razvitak. Kad Lockheed naposljetku zatvori ili ponovo trans-
plantira svoje proizvodne pogone (a nita ne traje vjeno), rezultat e
biti isti. U svojoj brazdi on moe ostaviti samo ekonomski vakuum.
Grady je za sjevernu Georgiju zamislio gospodarsku strukturu ka-
kva se moe nai u gradskim regijama, no taj obrazac ovisi o indu-
strijama koje nisu relativno samodovoljne. Kad se gradska poduzea
transplantiraju u neposredno gradsko zalee, ona potrebu da budu
blizu svojih dobavljaa i muterija nastoje uskladiti sa suprotnim na-
stojanjem da izbjegnu visoku cijenu gradskog prostora, guvu ili druge
nepovoljnosti grada. Sklad koji postiu odraava se u fzikom uzorku,
mustri industrijalizacije gradske regije.
Presaene tvornice tipino se okupljaju u najgue grozdove nepo-
sredno izvan grada i njegovih predgraa, a to je udaljenost od grada
vea to su klasteri rastresitiji. Tu i tamo formiraju ugruke unutar regi-
je, da bi se na kraju pruali prema van jednom kad dosegnu aktualne
granice gradske oblasti.
Kad prosperitetno trite druge gradske regije privue podrunice
tvornica iz udaljenih gradova, one biraju smjetaj u zapanjujue sli-
noj ravnotei izmeu prednosti i nedostataka grada. Kad gradska regi-
ja bude posuta tvornicama, neka poduzea mogu i zapoeti s radom u
unutranjosti regije, radije nego u gradu ili gradovima koji ine jezgru
regije, ali i ona su sapeta u regiji.
Ukratko, mnoga poduzea koja je grad stvorio mogu se premjetati,
ali ne mogu otii daleko. Ostaju sputana vezama s ostalim proizvoa-
Gradovi8.indd 107 28.5.2007 10:54:50
ima i kupcima, ili s objema. To je razlog da gradske regije proizvode
jednako puno i raznovrsno za vlastite graane i tvrtke, kao i za druge.
I obrnuto, oslobaanje od tih spona, upravo ona sloboda koja tvorni-
cama omoguuje da se premjeste u udaljene regije bez vlastitih gra-
dova, automatski stvara transplantirane ekonomije koje ne proizvode
puno samo za sebe, bez obzira koliko bile uspjene u privlaenju inve-
stitora.
Portoriko, premda je u poslu privlaenja presadnica samo treinu
vremena koliko sjeverna Georgija, privukao je jo vie od nje. Tijekom
35 godina, u okviru programa ironino nazvanog Operacija Bootstrap
(vlastitim snagama), portorikanska se vlada osobito usredotoila na
primamljivanje radno-intenzivnih industrija kako bi otoku osigurala
radna mjesta i plae koje njezina vlastita ekonomija nije stvarala.
Za privlaenje su posluili ugodna klima, niske nadnice, dobro
opremljene luke, porezne olakice, prekvalifkacije radnika o troku
vlade i dravna pomo u ugovaranju zajmova koji su trebali pomoi
tvrtkama da osiguraju smjetaj i fnanciraju preseljenje.
Posljedica je da je itav otok naikan uredima znanih multinaci-
onalnih korporacija, skupa s manje poznatim proizvoaima odjee,
igraaka, mikroprocesora i drugih proizvoda lake industrije.
No kad presadnice napuste Portoriko u potrazi za jo jefinijim
radnicima, kao to one ine sve ee jo od poetka 1970-ih, one za
sobom ostavljaju, ba kao i presadnice iz sjeverne Georgije, samo eko-
nomski vakuum, skupa s rastuom nezaposlenou i populacijom za
koju direktor vladina programa za borbu protiv siromatva u Ponceu
kae mi im moramo osigurati posao.
Na otoku ne ostaje mrea simbiotikih veza, kao to ostaje u grado-
vima i gradskim regijama kad neka od njihovih tvornica krene u uda-
ljena mjesta poput Portorika.
Strategija privlaenja industrije, u nadi da e ono reproducirati eko-
nomije koje se same generiraju i same granaju, i kakve postoje u grad-
skim regijama, donijela je razoaranje Irskoj, junoj Italiji, kanadskim
primorskim regijama i mnogim drugim mjestima koja sama ne stvara-
ju vlastitu raznoliku industriju, nego je dobavljaju izdaleka.
Otoke industrijske transplantate, koje je veinom uz golem troak
fnancirala talijanska vlada, razoarani dunosnik Sicilije nazvao je
katedralama u pustinji.
Gradovi8.indd 108 28.5.2007 10:54:50
Toliko je mnogo multinacionalnih korporacija presadilo svoje tvor-
nice, rafnerije i kemijska postrojenja u Grku da je zagaenje zraka i
vode tamo postalo sramotno. Unato tome, u svakom trenutku oko tre-
ine mladih Grka nalazilo se u sjevernoj Europi, radei ili traei posao,
dok je nezaposlenost i podzaposlenost onih kod kue zadravala zastra-
ujuu stopu, a sela u unutranjosti su tonula u alosno siromatvo.
Plae od presaenih tvornica, ba kao i novane zarade od prodaje
ljetine koju grki seljaci alju do dalekih trita, kupuju uvoznu robu
od dalekih gradova, i ona je bila dobrodola, budui da ni Atena ni
bilo koji drugi grki grad nije lokalnom proizvodnjom nadomjetao
iri spektar uvozne robe. Da su i grki gradovi to inili, i sami bi stva-
rali industriju i presadnice, umjesto da se pokuavaju osloniti na rela-
tivno samodostatne tvornice prenesene iz jako dalekih gradova.
Je li na temeljima transplantirane industrije uope mogu nastanak
ekonomije koja sama sebe generira?
Iskustvo bi moglo sugerirati da nije, budui da su tijekom povijesti
snani i bodri gradovi svijeta nastajali i razvijali se u opskrbnim regija-
ma, a ne u transplantnim regijama, premda transplantne regije postoje
jo od renesansnih vremena u kojima su gradske tekstilne tvornice ve-
lik dio svojih poslova na prei i tkanju povjeravali stanovnicima uda-
ljenih sela. Meutim, iskustvo modernog Tajvana pokazuje da tako to
u stvarnosti nije posve nemogue.
Dogaaji koji stoje iza tajvanskog izvanrednog i vjerojatno ak i je-
dinstvenog uspjeha poeli su davne 1956. kad je tamonja vlada zapo-
ela s ostvarivanjem programa nazvanog Zemlja ratarima. Cilj pro-
grama, samog po sebi ne osobito rijetkoga, bio je da se poljoprivredno
zemljite oduzme vlasnicima koji su bili poput feudalnih zemljopo-
sjednika i podijeli seljacima koji su ga obraivali.
No vlada je, isplaujui eksproprirane zemljoposjednike, isplata-
ma pridodala jednu klauzulu, uvjet koji je seosku vlastelu pretvarao u
gradske kapitaliste: odredila je da se dio isplate mora uloiti u laku in-
dustriju.
U koju vrstu industrije i gdje, to je bilo preputeno na izbor bivim
zemljoposjednicima, ali moralo je biti na Tajvanu. Mjesto koje je veina
vlasnika odabrala bio je Tajpei, glavni i najvei grad. Bila je to razumna
odluka, budui da je Tajpei bio najgue naseljen i u njemu je vladala
najvea koncentracija proizvoaa robe i usluga (tada ne ba brojnih).
Gradovi8.indd 109 28.5.2007 10:54:50
U to vrijeme Tajvan je primao presadnice lake industrije iz dalekih
krajeva, veinom iz Sjedinjenih Drava, prilino nalik onima koje je
privlaio i Portoriko, budui da je na Tajvanu, ba kao i u Portoriku,
glavni mamac bila jefina radna snaga. Tajvan je nastavio dobivati ta-
kve transplantate u velikom broju, no u meuvremenu dogaalo se jo
neto...
Tajvanci koji su se zaposlili u transplantiranoj industriji stekli su
znanje i iskustvo kako se poduzea pokreu i vode, kao to su i mu-
karci iz Napizara nauili iz svoga iskustva u Los Angelesu kako treba
osnivati i upravljati ivaonicama odjee. Ali u Tajpeiju to je iskustvo i
vjetina sada bilo spojeno s autohtonim kapitalom.
Mukarci koji su prvi stekli iskustvo u presadnicama upravljali su ra-
dionicama i tvornicama u koje su svoj kapital uloili lokalni investitori
u lakoj industriji. Neka od novih poduzea preuzela su proizvodnju za
izvoznike iz Hong Konga. Drugi su se upustili u nadmetanje s transplan-
tiranim poduzeima, no budui da su bili daleko od samodovoljnosti,
morali su improvizirati traei pomo od vanjskih dobavljaa drugih
lokalnih radionica. Na taj nain nisu poticali samo rad lokalnih podu-
zetnika nego i formiranje novih koji su se granali i umnoavali.
Brzinom kojom je otvarao i osvajao nove nie, Tajpei je tako razvi-
jao vrste temelje za simbiotiku i raznoliku proizvodnju za vlastiti
raun. Umreena poduzea u simbiozi postala su sposobna ne samo
snabdijevati jedna druge, kao i izvoznike, nego i svojom vlastitom pro-
izvodnjom zamjenjivati neke od uvoznih proizvoda za tvrtke, kao i do-
bara za iroku potronju.
Kao grad koji vlastitom proizvodnjom nadomjeta uvoznu, to je
uspio postii u 15 godina, Tajpei je procvao.
Kao i svaki drugi grad koji zamjenjuje uvoz poeo je stvarati vla-
stitu gradsku oblast, i kao svaki takav grad poeo je velikom brzinom
stvarati novi kapital. Ekonomski razvoj nije samo podmirivao vlastite
trokove dok se ubrzavao nego je generirao i vikove zarade.
Dio tog profta pomogao je Tajvancima da sakupe sredstva i za f-
nanciranje teke industrije (i jo puno toga) u drugom gradu, Kaohsi-
ungu, koji je takoer prionuo nadomjetanju uvoza, ukljuujui, daka-
ko, to je bilo i najvanije, uvoz iz Tajpeija.
Sav taj razvoj i ekspanzija postepeno su uinili Tajvan nepriklad-
nim mjestom za transplantate iz dalekih gradova. Dulje od jednog
Gradovi8.indd 110 28.5.2007 10:54:51
desetljea imali smo tamo krasnu malu tvornicu, alio se 1979. jedan
ameriki proizvoa igraaka dopisniku kanadskih novina, no prole
godine morali smo je zatvoriti jer nismo mogli privoliti nikoga da radi
za nas. Zemlja je postala tako prokleto industrijalizirana da ljudi trae
previe novaca.
A kad je rije o seljacima, ija je potreba za vlastitom zemljom i po-
krenula ovaj lanac dogaaja, oni su sada uivali u dobrobiti dviju grad-
skih regionalnih ekonomija, kao i u alternativnim radnim mjestima u
gradu.
Stanovnici itavoga Tajvana slijevaju se u Kaoshiung u potrazi za
boljim ivotom poslom, stanom, uslugama, prodavaonicama, ko-
lom, lijenicima i jo puno toga a ponuda svega toga je dobra pre-
ma azijskim standardima, izvijestio je kanadski dopisnik. U njegovim
je oima Kaohsiung bio kaotini grad, bez povijesti i nezanimljiv, no
mjesto koje je prualo mnoge anse i prilike za napredovanje, grad u
kojem se dijete seljaka moglo otrgnuti tisuljetnom prokletstvu veza-
nosti za zemlju.
Umjesto da isplati eksproprirane zemljoposjednike, vlada je mogla,
dakako, isti iznos novaca iskoristiti da sama razvija laku industriju. No
da je ona to uinila, bilo bi nezamislivo da ta industrija postane tako
sposobna za improvizaciju, prilagodljivost i raznolikost, kao ona koja
je doista formirana. Ili da ta industrija postane rasadnik za tisue no-
vih frmi koje su nastale kad su njihovi zaposlenici, nakon to su stekli
iskustvo, otkrili mnoge nove nie u ekonomiji, kao i kupce, dobavljae
i ulagae za njihove vlastite poslovne pothvate.
Moda se to, to se dogodilo na Tajvanu, ne moe nigdje drugdje
ponoviti. Moda improvizacija gradskoga kapitala, koja je tamo funk-
cionirala, na nekom drugom mjestu ne bi djelovala. No to je u prirodi
uspjene ekonomske improvizacije bilo koje vrste: ako djeluje, to nije
zato jer je apstraktno i teorijski ona prava stvar, nego zato jer je to
doista praktino u tom trenutku, na tom mjestu i s postojeim sred-
stvima i prilikama. Uspjena improvizacija ini da ekonomski ivot
donosi najvie svojih iznenaenja.
Unato tome, ini mi se da neki temeljni principi zasluni za taj-
vansko iskustvo na ovaj ili onaj nain mogu biti prenosivi. Oni se
mogu saeti ovako: Ako na jefin rad moe biti od koristi strancima,
onda bismo ga trebali biti sposobni i sami iskoristiti. Takoer, ako
Gradovi8.indd 111 28.5.2007 10:54:51
nam inozemni transplantati osiguravaju iskustvo i vjetine koje moe-
mo iskoristiti sami za sebe, tada ih slobodno moemo koristiti kako
god elimo.
Moemo se samo pitati, na primjer, to bi Portorikanci mogli sve
postii da je njihova vlada iskoristila poetni uspjeh u privlaenju rad-
no-intenzivnih presadnica i potom prenijela kapital u ruke samih Por-
torikanaca. No budui da to nije uinila, Portoriko e u sljedeoj gene-
raciji mamiti transplantate iz Tajpeija i Kaohsiunga.
Jedan od razloga zbog kojih je tajvansko iskustvo vjerojatno ogra-
nieno u svojoj primjenjivosti drugdje je u tome da nema u izobilju
transplantata za regije koje nemaju vlastitih gradova koji nadomjetaju
uvoz.
Sva mjesta spomenuta u ovom poglavlju bila su iznimno uspjena u
privlaenju industrije. Razoaranje rezultatima ne moe se ni uspore-
diti s razoaranjem u regijama koje su eljele presadnice poput ruralne
Jave ili Gane, gdje su obavljene pripreme za transplantaciju, ali se ona
ili nije uope dogodila, ili se dogodila tako zanemarivom opsegu da
nije nita promijenila.
Razoaranje te vrste navelo je 1968. Svjetsku banku da pone sma-
njivati udjel svojih kredita namijenjen elektranama i transportnim su-
stavima kao pripremi za presadnice i umjesto toga se usredotoi
na planove za poveanje blagostanja na selu.
Brojne su regije u svijetu ustajale i nepokretne, same ne stvaraju in-
dustriju, ali je svejedno ele, tako da potranja za industrijskim tran-
splantatima daleko premauje ponudu. Moemo to rei i ovako: pre-
malo gradova i gradskih regija stvara presadnice u dovoljnom broju da
bi moglo zadovoljiti potranju za njima. A meu presadnicama koje
gradovi doista stvaraju, veina se ne moe preseliti daleko.
U bilo kojem trenutku, samo maleni dio industrije koja nastaje do-
voljno je samodostatan da bi mogao skoiti u daleke regije, oblasti bez
vlastitih gradova koji nadomjetaju uvoz. A kad jo uzmemo u obzir
da je i meu njima veina kapitalno-intenzivna, umjesto radno-inten-
zivna, moramo zakljuiti da veina regija uzaludno u presadnice pola-
e nadu da e ih one spasiti od nezaposlenosti.
ak i u Sjedinjenim Dravama domaa potranja za transplantati-
ma daleko premauje ponudu. Prilike poput ove o kojoj je izvijestio
lanak u Wall Street Journalu postale su svakodnevne:
Gradovi8.indd 112 28.5.2007 10:54:51
Guverner Minnesote... nakostrijeio se na nastojanja South Dakote da
k sebi namami kompanije iz Minnesote. Posljednjih godina ve ih se 60
premjestilo iz Minnesote u South Dakotu...
Guverner je odluio boriti se da zadri kompanije Minnesote u dra-
vi i da privue nove poslodavce...
Michigan, koji se nalazi u ekonomskim potekoama, ustanovio je
da izviai iz Indiane i drugih saveznih drava nastoje uvjeriti njegove
kompanije da se premjeste. Oni su poput hijena, kae jedan michigan-
ski dunosnik... Njegova drava nastoji se tome oduprijeti tako to zna-
ajno poveava proraun za svoju promociju... da bi namamila kompa-
nije s visokom tehnologijom.
itav Srednji Zapad (Midwest) postao je meta izaslanika Sunanog
pojasa (Sun Belta) i drugih dijelova zemlje. Oni su odluni u nastojanju
da industrijsku bazu svojih drava ojaaju privlaenjem kompanija za
proizvodnju alata i strojeva te slinih tvrtki iz sredinjeg dijela drave.
Silicijske doline Kalifornije i Massachusettsa doivjele su pravu
invaziju slubenika ostalih drava zaduenih za ekonomski razvoj, koji
pokuavaju odvui visokotehnoloke tvrtke.
Velik broj drava nastoji prigrliti visoku tehnologiju kao svojega
spasitelja, kae predstavnik za odnose s javnou regionalnog saveza
Kongresne udruge Northeast-Midwest. Opasnost je u tomu da se svi
otimaju za isti komad kolaa.
Mnoge savezne drave i lokalni dunosnici brinu da e konkurenti
usvojiti novi krug poreznih olakica i drugih poticaja za privlaenje po-
slodavaca. Takvo je nadmetanje posljednjih godina doivjelo erupciju,
osobito tijekom bitke nekoliko saveznih drava za tvornice automobila
inozemnih kompanija...
Gotovo dva stoljea ranije, ruska carica Katarina Velika izrekla je slje-
deu zamisao:
Veina naih tvornica smjestila se u Moskvi, vjerojatno najmanje po-
godnom mjestu u itavoj Rusiji. Ona je zastraujue prenaseljena pa
njezini radnici postaju lijeni i razuzdani... S druge strane, stotine malih
gradova gui se u ruevinama. Zato ne bismo premjestili po jednu
tvornicu u svaki od tih gradova, u skladu s kulturama koje uspijevaju u
toj oblasti i s kvalitetom vode? Radnici bi bili puno radiniji, a gradovi
bi procvali.
Gradovi8.indd 113 28.5.2007 10:54:52
Budui da je Katarina bila kraljica, bilo je vjerojatno prirodno da
ona o ekonomiji razmilja kao da je posrijedi vojska. Kad raspolae
s teritorijem i s vojskom, moe rasporediti vojnike tamo gdje procje-
njuje da su potrebni, bez obzira na to to bi oni vjerojatno radije ui-
vali u gradskom bljetavilu i raskoi.
No budui da se gospodarstvo koje se uspjeno razvija ni izdaleka ne
stvara na isti nain kao i vojska, niti se jednako opskrbljuje i odrava, ne
moe se ni uspjeno rasporediti kao da je rije o vojsci. Unato tome, ne
samo u Sovjetskom Savezu, slijedniku Katarinina carstva, nego gotovo
posvuda u svijetu, ta stara i krajnje pojednostavljena predodba o tome
kako se boriti protiv ustajalosti selendre stalno je prisutna.
No to ako nema dovoljno tvornica za sve te gradove koji se urua-
vaju? to e se desiti kad prenesene tvornice odu, ili propadnu, ili za-
stare, to e one ostaviti za sobom u gradu domainu? to ako prirodni
izvori za te tvornice presue, a novi se ne pojave?
Ekonomija koju stvaraju tvornice presaene iz udaljenih gradova
predstavlja jednu vrstu industrijalizirane opskrbne regije, koja se u
principu bitno ne razlikuje od ostalih opskrbnih regija.
Presadnice su se pokazale kao slabi temelj za autohtoni industrijski
razvitak. Kad zatvore ili ponovo transplantiraju svoje proizvodne
pogone, one za sobom ostavljaju samo ekonomski vakuum.
Uspjena ekonomska improvizacija djeluje, to nije zato jer je apstrak-
tno i teorijski ona prava stvar, nego zato jer je to doista praktino u
tom trenutku, na tom mjestu i s postojeim sredstvima i prilikama.
Uspjena improvizacija ini da ekonomski ivot donosi najvie svo-
jih iznenaenja.
Ako na jefin rad moe biti od koristi strancima, onda bismo ga tre-
bali biti sposobni i sami iskoristiti.
Ako nam inozemni transplantati osiguravaju iskustvo i vjetine koje
moemo iskoristiti sami za sebe, tada ih slobodno moemo koristiti
kako god elimo.
Gradovi8.indd 114 28.5.2007 10:54:52
Kapi t al za regi j e bez gradova 115
OSMO POGLAVLJE
KAPITAL ZA REGIJE
BEZ GRADOVA
Ekonomska besmislica brane na Volti Financijska
ovisnost naroda o gradovima Fatalne posljedice zanema-
rivanja gradova Legenda o Dolini Tennesseeja Temeljna
uloga uvoza u razvoju gospodarstva Razvoj kao proces
Ironija zajmova, donacija i subvencija
H
idroelektrana na Volti, jedan od najveih svjetskih projekata pro-
izvodnje elektrine energije na rijeci, trebala je opskrbljivati stru-
jom tvornice. No, osim tvornice glinice u amerikom vlasnitvu, ija je
najava gradnje posluila kao poetno opravdanje za elektranu, nije po-
dignut niti jedan drugi potroa energije, premda je njezina cijena bila
bagatelna. Tvornica glinice dobivala ju je za jednu desetinu prosjene
cijene industrijske struje u svijetu.
Brana je takoer trebala potaknuti proizvodnju poljoprivrednih
kultura za trita, no taj se plan pokazao tako nepraktian da je napu-
ten.
Oko 80.000 stanovnika, ija je obiajna seoska poljoprivredna eko-
nomija preivljavanja izbrisana kako bi se nainilo mjesta za branu i
akumulacijsko jezero, preseljeno je na zemlju toliko slabo rodnu da ih
se vie od polovice na njoj nije moglo prehranjivati pa su odlutali. Na-
posljetku ih je veina postala siromasima bez zemlje.
ini se da mnogi ljudi, poneseni snagom novca koji fnancira velike
kapitalne pothvate, misle da takve investicije same po sebi predstavlja-
ju razvoj. Sagradi branu i eto razvoja! No u stvarnom ivotu, sagradi
li branu, a nema li takoer i solventno gradsko trite i transplantira-
nu industriju, nema nita.
Ekonomska besmislica brane na Volti nije tako neuobiajena. Mo-
gao bih nabrojiti oko 40 brana irom svijeta koje su potpuno beskori-
Gradovi8.indd 115 28.5.2007 10:54:52
sne, rekao je jedan dunosnik Organizacije UN za hranu i poljoprivre-
du. Naravno, to ne znai da su sve brane beskorisne. Mnoge su oprav-
dale svoju gradnju proizvodnjom struje za koju postoje potroai, na-
vodnjavanjem ljetine koja se moe prodati, spreavanjem poplava. Bez
njih bi nam ivot bio puno tei.
Besmislena ulaganja poput brane na Volti znae da se kapital, peta i
posljednja snana sila koju oslobaaju gradovi, moe ponaati jednako
bizarno kao i sve ostale sile kada sama, neusklaena s ostalima, zahvati
podruja izvan gradskih regija.
Gradovi generiraju kapital kao nusprodukt uspjeha s novim proi-
zvodima i uslugama, kao i zamjenama za bive uvozne proizvode. Naj-
ee se veina tog kapitala koristi u samim gradovima, budui da ga
oni neprekidno trebaju ako ele razvijati svoja poduzea, ouvati nji-
hovu inovativnost i poveavati njihov broj i raznovrsnost. A i gradske
regije takoer trebaju kapital.
Novije promjene u Shinohati, na primjer, zahtijevale su kapital koji
nije stvaran u Shinohati, nego u gradu. No kao to smo ve vidjeli,
gradski kapital dospijeva i u udaljene regije: u obliku tednje radnika
emigranata on se ak protee i do regija koje ljudi naputaju.
Narodi vie ovise o porezu koji se prikuplja u gradovima nego to
gradovi dobivaju natrag dravnih proizvoda i usluga. Kad je u Sjedi-
njenim Dravama 1913. prvi put uveden porez na dohodak (tada po
vrlo niskoj stopi, a zahvaao je samo mali broj obveznika), jedna trei-
na ukupnog nacionalnog poreznog prihoda dolazila je iz savezne dra-
ve New York, od ega veina iz grada New Yorka, u kojem je u to doba
ekonomija bila vrlo ivahna.
Donedavno se tvrdilo da Bombay osigurava treinu indijskoga po-
reza na dohodak, a Milano etvrtinu talijanskog. Copenhagen i nje-
gova regija donose porezni prihod koji fnancira gradnju stanova i
druge programe poveavanja blagostanja, kojima se ne koriste samo
stanovnici Copenhagena i njegove okolice nego i ostatak zemlje. Takvi
su programi vie nacionalni nego lokalni, da bi izjednaili regionalne
razlike u bogatstvu.
Sve su to ekstremni primjeri nacionalne fnancijske ovisnosti o po-
jedinim gradovima i njihovim regijama, no ak i kad veliki broj gra-
dova zajedniki podnosi teret, kao to to danas ine ameriki gradovi,
ostaje injenica da su gradovi krave muzare ekonomskog ivota.
Gradovi8.indd 116 28.5.2007 10:54:52
Ta je metafora nastala u nekadanjoj Zapadnoj Njemakoj, iji su
politiari nerijetko rogoborili, ne bez razloga, da je njihova zemlja bila
krava muzara Europske ekonomske zajednice. Meutim, nije Zapadna
Njemaka bila taj jedinstveni entitet za munju, zapravo su njemaki
gradovi i njihove regije osiguravali vikove, ne samo za Europsku za-
jednicu kao cjelinu nego i za ruralne predjele same Njemake. Osobito
za kredite koje su odobravale njemake banke te za njemaki doprinos
Meunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci.
Donacije i poticaji koje primaju oblasti bez vlastitih gradova koji bi
generirali kapital, danas su neusporedivo izdaniji nego ikada u povi-
jesti. A mnogi znakovi, osim fjaska s branom na Volti, govore nam da
je taj kapital bio u golemoj disproporciji s presadnicama, ranim mje-
stima i tritima koje su stvarali gradovi.
To moemo vidjeti, na primjer, po oajnikom nadmetanju koje se
odvija po itavom svijetu, za one malobrojne raspoloive industrijske
transplantate, to pokazuje da su ulaganja u infrastrukturu na koju e
se te presadnice prikljuiti, daleko prevelika.
Milijuni ljudi, od ruralnog Juga Sjedinjenih Drava do Jave, koji su
preseljeni s obradive zemlje, ali koje u gradovima nisu ekali posao i
zarada, pokazuju nam da je novac koji stoji na raspolaganju za pove-
anje poljoprivredne produktivnosti daleko pretekao broj novih rad-
nih mjesta u gradovima.
Ni gradovi nisu okretali svoju potronju prema ruralnim proizvodi-
ma, niti su poveavali svoja trita proporcionalno rastu poljoprivred-
ne proizvodnje. Ulaganja u seosku produkciju nadmaila su moguno-
sti gradova da je kupe.
Tu nam poruku, na primjer, alju ekonomske potekoe Urugvaja i
Novog Zelanda. Te su zemlje bile vrlo uinkoviti proizvoai hrane,
izrazito ekonomini proizvoai, pa ipak su izgubili prijanja trita i
nisu bili u stanju nadomjestiti ih novim. Istu poruku primamo i od nad-
metanja u kojem se francusko i ameriko ito s dravnim subvencijama
bori za egipatsko trite, ili od ekstremnih i skupih mjera koje je Europ-
ska zajednica usvojila za zatitu europskih trita maslaca, mesa, piletine
i ostalih prehrambenih proizvoda od vanjskih konkurenata.
Tu poruku dobivamo i od zebnje amerikih farmera koji se nad-
meu s afrikim proizvoaima biljnoga ulja, te njihova bijesa to se
ti njihovi novi takmaci fnanciraju amerikom novanom pomoi. To
Gradovi8.indd 117 28.5.2007 10:54:53
nam govori i pristojno priguena, ali vrlo stvarna radost kanadskih
prerijskih farmera kad do njih dopre vijest o propaloj etvi u Rusiji ili
Kini, kao i protesti uzgajivaa krumpira iz Mainea protiv amerikog
uvoza krumpira iz New Brunswicka.
Kad suvremena i uinkovita tvornica pulpe i papira u Newfoun-
dlandu objavi da e se trajno zatvoriti, uklanjajui tako jedini razlog za
postojanje jedinog veeg naselja u toj oblasti, saznajemo da su ulaganja
u proizvodnju pulpe i papira premaila veliinu solventnog gradskog
trita papira.
Na neto apstraktnijoj razini, o istom neskladu izmeu kapitala, na
jednoj strani, i broja radnih mjesta u gradovima, presadnica te trita,
na drugoj strani, saznajemo iz rairenih obustava otplate inozemnih
kredita i ustrajne infacije.
Znatan dio kredita koji se ne mogu otplatiti uzele su zemlje koje su
pokuavale razviti svoje gospodarstvo. Raunale su s ekspanzijom tri-
ta, zapoljavanja i industrije jaanjem gospodarskog ivota openito
dovoljnim da opravda zaduivanje i podnese njegov troak. I njihovi
pozajmljivai raunali su takoer s ekspanzijom. Te su se nade poka-
zale neutemeljenima.
Na isti nain, i domai dugovi za koje se pokazalo da se mogu ot-
platiti, ako se uope mogu, samo uz nepodnoljivu infaciju domae
valute, alju nam poruku da dugovi koje su stvorile vlasti za ulaganje u
njihova vlastita ustrajno siromana podruja poput novca koji je go-
dinama ulagalo kanadsko Ministarstvo za regionalni ekonomski razvoj
nisu bili opravdani ekonomskom ekspanzijom.
Sve to zadire puno dublje od obinog neusklaenog koritenja ka-
pitala u ovoj ili onoj regiji. Jo vie od toga, nauili smo da gradovi u
cjelini osiguravaju kapital u bizarnoj neravnotei sa svojom vlastitom
sposobnou da generiraju transplantate, radna mjesta i trita. Brana
na Volti samo je karikatura tog stanja koje sve proima.
Nadalje, ta sveopa, generalna neusklaenost iz desetljea u deset-
ljee oigledno postaje sve vea. Drugim rijeima, to se vie novca
posuuje i daruje, to su ee obustave otplate, prezasienost trita i
traenje milostinje; sve je rairenije i bezuspjenije otimanje za tran-
splantate; i sve je rasprostranjenija infacija.
U prolosti, kad god su gradovi izvozili kapital u disproporciji s vla-
stitim odrivim sposobnostima da generiraju radna mjesta, proizvod-
Gradovi8.indd 118 28.5.2007 10:54:53
ne pothvate i trita, oni su zanemarivali vlastite ekonomije, s fatalnim
posljedicama.
Na primjer, imperijalna Britanija postala je nevjerojatan izvoznik
kapitala za investicije u najudaljenijim krajevima, ali su u meuvreme-
nu britanski gradovi postepeno tonuli u stagnaciju, gurajui sami sebe
u nazadovanje, tako duboko da se inilo bezizlazno.
Ili, pogledamo li pojedinani primjer, Detroit je, kao sjedite proi-
zvodnje automobila, na zenitu svoje moi bio golemi izvoznik kapita-
la. No istodobno je Detroit, kao gradsko gospodarstvo, stagnirao. Nije
samo prestao graditi nove izvozne pogone i nadomjetati iru paletu
svojega uvoza, nego nije uspio niti zadrati svoju vodeu poziciju u
automobilskom inenjerstvu i metodama proizvodnje.
to je izvoz kapitala u druge gradove bio vei i to je due trajao, to
je bila vea neusklaenost izmeu izvezena kapitala i ostalih sila koje
su ti isti gradovi bili u stanju stvoriti da bi razvili i irili svoj ekonom-
ski ivot.
Zato je opa i rastua neusklaenost koju moemo danas vidje-
ti zloslutna. Moramo realistino pretpostaviti da je to to se dogodilo
Detroitu i engleskim gradovima opa pojava, kao to i jest; da uporita
ekonomskog ivota, gradovi, uzevi u totalu, postepeno gase svoj ra-
zvoj, nagovijetajui duboko propadanje za sebe i cjelokupno gospo-
darstvo.
No pokuajmo sagledati tu situaciju s vie optimizma.
Regije bez vlastitih gradova, naposljetku, ipak su u stanovitoj mjeri
proftirale od obilja zajmova, subvencija i dotacija. Pretpostavimo da
te pogodnosti ponegdje ipak, i tamo gdje ga ranije nije bilo, izazovu
iskru ivota u gradovima koji nadomjetaju uvoz.
U tom sluaju, premda bi mnogi stariji gradovi mogli podlegnuti
ekonomskoj senilnosti, stvari u cjelini ne bi bile tako loe.
Ako bi se novi gradovi razvili u veem broju, stvarali bi nova sol-
ventna gradska trita, transplantate i potencijalne presadnice, obilje
novih gradskih radnih mjesta, da ni ne spominjemo kapital za njihov
vlastiti neprekidni razvoj. Opskrbne regije koje su neko bile nepo-
kretne, transplantne ekonomije, oblasti koje su oiene od ljudi ili
naputene, ubrzo bi postale lijepo zaokruene, prosperitetne gradske
regije.
Ali takva se uda ne dogaaju.
Gradovi8.indd 119 28.5.2007 10:54:53
Da se dogaaju, oito Tajpei, Kaoshiung, Seul i Singapur ne bi bili
takve, relativno neobine pojave i izuzeci kakve jesu. Njihove analogije
iskakale bi na najrazliitijim mjestima, po itavoj Junoj Americi, Afri-
ci, Kanadi, junoj Italiji, Skandinaviji, Indiji, Rusiji, kotskoj i sjevernoj
Engleskoj, siromanijim dijelovima Sjedinjenih Drava posvuda gdje
su se krediti, donacije i potpore dijelile u izobilju bez presedana.
Jer, da zajmovi, darovi i subvencije doista stimuliraju ekonomski i-
vot, one bi i imale takav uinak. U tom sluaju, openita i sve jaa neu-
sklaenost gradskih ekonomskih sila koje sam ranije spomenula ne bi se
uope pojavila ili bi se ubrzo poela ispravljati, umjesto da se pogorava.
elim pokazati da zajmovi, darovi i potpore koji se alju u regije
bez vlastitih bodrih gradova mogu oblikovati ustajale, neskladne ili
trajno ovisne oblasti, a nekorisne su za stvaranje samoobnovljive eko-
nomije drugim rijeima, beskorisne za kreiranje gradova koji nado-
mjetaju uvoz.
Neuspjeh dolazi od injenice da oni jesu krediti, donacije i subven-
cije; iz tih zlatnih jaja, budui da su od zlata, ne mogu se izlei paii.
Uzmimo za primjer TVA, iji su ekonomski uinci sada ve dovolj-
no stari, oko pola stoljea, da bismo vidjeli to je postigla, kao i ono
to nije postigla. Nadalje, ekonomsko planiranje za regiju o kojem e
biti rijei, kao i novac koji ga je omoguio, bili su primjer sami za sebe:
bolje od njih teko je nai. Uspjeh tog plana nisu sprijeili politika
nestabilnost, nasilje, neobuzdana korupcija, kulturni jaz, uasne povi-
jesne zapreke i slino. Promaaji te regije nisu proizali iz bezrazlonih
prepreka ili sluajnih nezgoda. Dolina Tennesseeja nije bila neka Gana
premda je planiranje TVA stvaralo viziju koja je leala i u temeljima
planiranja i fnanciranja brane na rijeci Volti.
Popularni naziv TVA, koji se odnosi i na regiju i na njezin razvojni
plan, skraenica je punog naziva Uprava za Dolinu Tennesseeja (engl.
Tennessee Valey Authority), tijela javne uprave koje je osnovala ameri-
ka savezna vlada da bi izradilo i provelo plan, te upravljalo njegovim
fnancijama. Novac je bio osiguran dijelom vladinim donacijama, a di-
jelom posuenim svotama za koje je jamila drava. Zauzvrat, Uprava
je uzela ime po najveoj rijeci te oblasti, rijeci Tennessee, pritoci Missi-
ssippija.
Za razliku od gradske regije, TVA je prirodna zemljopisna cjelina,
prostrana kao manja drava. Defnirana je kao podruje sliva rijeke i
Gradovi8.indd 120 28.5.2007 10:54:53
njezinih pritoka, koje se prostire kroz dijelove sedam saveznih drava
na jugoistoku SAD: Tennesseeja, Kentuckyja, Virginije, North Caroli-
ne, Georgije, Alabame i Mississippija.
Priroda je bila velikoduna prema tom podruju, ba kao to je i
Henry Grady primijetio da je priroda bila dareljiva prema Okrugu
Pickens koji, posve sluajno, lei uzdu ruba regije, u Georgiji. Pri-
rodnih je izvora u izobilju: velianstvene rijeke, topla ugodna klima s
dugim sezonama za uzgoj ljetine, obilate kie, prirodno rodna zemlja,
drvo, minerali, golemi nedaleki depoziti ugljena, izvanredna ljepota i
raznolikost krajolika.
Ni u drutvenom smislu regija, kako se to zna dogoditi, nije bila
hendikepirana ili izopaena.
Stanovnici nisu bili izloeni tlaki veleposjednika. Udjel ruralnih
obitelji koje su posjedovale vlastito imanje razlikovao se od dijela do
dijela regije, ali na veini je podruja bio visok, budui da se u prolo-
sti ovdje nisu nalazile plantae koje su obraivali robovi. ak su i far-
meri u malom uglu Mississippija koji pripada regiji bili mali vlasnici
zemlje i to su bili oduvijek.
Narod se, u najveem dijelu, tradicionalno oslanjao na vlastite sna-
ge i na ustrajan rad, ponosio se dobrosusjedskim odnosima, gostolju-
bivou i pionirskim podrijetlom. Ljudi su se ponosili i svojim anga-
manom u politici. Tu je bila vrlo iva vlast demokrata.
Politika i osobnost kandidata za dravne funkcije, koji su dolazili
iz samog naroda, smatrali su se predmetom svaijeg interesa i o njima
se neprekidno i zabavno razgovaralo ak i u najudaljenijim zaselcima
zabijenima duboko u nabore planine na izvorima rjeica. Sve u svemu,
ovjek bi rekao da su priroda i kultura ovdje postavile scenu za solidan
i prosperitetan gospodarski ivot.
injenica je, meutim, bila da je ekonomija bila izmuena i da se
neprekidno pogoravala.
Da je tijekom 1930-ih netko prisustvovao sahrani u bilo kojem od
brojnih gradia po itavoj regiji, mogao je sluati istu alopojku koje se
Henry Grady prisjeao mnogo godina ranije u Okrugu Pickens.
Po svakom statistikom pokazatelju blagostanja mortalitetu no-
voroenadi, stopi oboljelih i trajno nesposobnih, prehrani, uvjetima
stanovanja, pismenosti, zaradama regija kao cjelina bila je na samom
dnu amerikog gospodarstva.
Gradovi8.indd 121 28.5.2007 10:54:54
I same oranice bile su na najboljem putu da budu unitene. etve-
ni prinosi bili su iz godine u godinu sve slabiji budui da je plodnost
zemlje bila iscrpljena neprekidnim uzgojem s vrlo malo ili bez imalo
gnojidbe.
Farmeri kojima su oajniki bile potrebne nove povrine za obradu,
a nisu imali tradicije gradnje terasa, jednostavno su iskrili i preorali
padine. U podnojima brjegova ponekad su izrezali koru s drvea pa
su zemlju obraivali oko stabala bez lia. Posve primjereno nazivali
su to umrtvljenim poljima. Zbog tih postupaka, poplave su se na po-
vrinama u dolinama pogorale.
ak je i oskudna industrija bila zapanjujue tetoinska. Najgori
primjer bila je talionica bakra u Ducktownu, zaselku u Alabami, gdje
su otrovna isparavanja unitila svaki trag vegetacije na povrini od vie
tisua rali.
Osim farmi i malih ruralnih naselja, u regiji su bili ratrkani gradii
s malim tritima i slabim uslunim sektorom, te rijetka neto impre-
sivnija naselja nazvana gradovima: administrativna, obrazovna i skla-
dina sredita. Ti su gradovi malo to proizvodili. Uz iznimku pone-
ke topionice, pilane ili transplantiranih tvornica tekstila i namjetaja,
tamo je bilo vrlo malo industrije bilo koje vrste. Ona koja je postojala
zapoljavala je malo ljudi, bila je tehnoloki zaostala i davala je male
plae.
Niti siromatvo gospodarstva niti njegova nerazvijenost ne bi tre-
bale nikoga uditi kad se uzme u obzir injenica da itava regija nije
imala niti jedan grad koji je nadomjetao uvoz, i nikad ga nije imala.
S ime zapoeti promjene? Poevi od 1933. TVA je zapoela sa svi-
me odjednom, hitro, energino i uinkovito. U samom sreditu njezi-
nih planova bila je gradnja brana: da se obuzdaju poplave, da se olaka
plovidba rijekama, da se proizvede elektrina struja i, kao bonus aku-
mulacijskih jezera, da se osiguraju obale za rekreaciju i privlaenje u
regiju turista i njihova novca.
Elektrina struja bila je potrebna, izmeu ostaloga, tvornici gnojiva
i za opskrbu farmi energijom. Gnojivo i struja zajedno su trebali pove-
ati poljoprivredne prinose koji bi, zauzvrat, poboljali prehranu ljudi,
donijeli zaradu i omoguili da se rubne povrine prestanu obraivati
i ponovo poume. Struja je takoer trebala privui tvornice i u regiji
nesklad izmeu poljoprivredne i industrijske proizvodnje.
Gradovi8.indd 122 28.5.2007 10:54:54
Upravitelji i strunjaci TVA nisu nastupali odrjeito niti su zapovje-
dali, nego su prema stanovnicima postupali obzirno i s potovanjem.
Na primjer, eksperti za poljoprivredu traili su seljake voljne da uz-
goje njima nepoznate biljke koje su obnavljale zemlju, poput alfalfe, i
spremne da uloe rad u novi nain oranja i druge tehnike ouvanja
njiva. Traili su farmere koji bi, ako dobiju umjetno gnojivo besplatno,
pristali koristiti ga tono prema uputama te, kad susjedi vide rezultate,
i njih nauiti kako e ga koristiti.
Stanovnici su poticani da jedni drugima pomau i ovise jedni o
drugima. im je zapoela proizvodnja struje, osnovane su seoske za-
druge koje su kupovale struju i distribuirale je farmama i selima.
Stanovnici su dobivali pomo u osnivanju odbora za poboljanje
naobrazbe, u pokretanju teajeva iz domainstva i prehrane, organizi-
ranju klubova mladia i djevojaka, zadruga za izradu i prodaju ruko-
tvorina. Sudjelovali su u pokretanju i voenju kampanja za unapree-
nje sanitarnih prilika, zdravlja, biblioteka, sportskih klubova.
Zapanjujue brzo obnovljena je plodnost iscrpljenih, erodiranih
i zlorabljenih njiva, ogoljele padine su iznova poumljene, obuzdane
poplave, sagraene ceste, iskorijenjene malarija i trakavica, sagrae-
ne nove kole i organiziran prijevoz aka, sagraeni javni parkovi za
kampiranje, ribolov, vonju amcima i plivanje, sagraene uzorne e-
tvrti za stanovanje, provedeni vodovod i kanalizacija.
I strategija industrijalizacije briljantno je djelovala. im je poela
proizvodnja struje, TVA je krenula u potragu i pronala presadnice.
Prvi su stigli nezasitni gutai energije, elektroliza aluminija, tvorni-
ca umjetnog gnojiva i druge kemijske tvornice. Po izbijanju Drugog
svjetskog rata umnoavale su se tvornice oruja i streljiva, a prije nego
to je rat zavrio, podignut je i primjereni grad, Oak Ridge u Tenne-
sseeju, za izradu atomskih bombi.
Zapoljavanje na gradilitima, u transplantiranim tvornicama i
na poslovima u dravnim i javnim slubama sjedinilo se s povea-
njem blagostanja na farmama i pomagalo je trinim centrima i zamr-
lim malim gradovima. Njihovi su stanovnici imali vie novaca koji su
mogli potroiti.
U sreditu sve te aktivnosti bio je ugodan i miran mali grad Knox-
ville, Tennessee, sjedite Sveuilita Tennessee i takoer stoera TVA,
ime je on, zapravo, postao glavnim gradom regije.
Gradovi8.indd 123 28.5.2007 10:54:54
Niti deset godina nakon to je posao zapoeo, regija je posjedovala
novu industriju, nova trita osobito za svoju elektrinu energiju
nova radna mjesta, nove tehnologije i, dakako, puno novoga kapitala.
Ukratko, plan se oslanjao na sve sile koje gradovi generiraju, i koristio
ih je u razumnom skladu jednu prema drugoj.
U najveoj mjeri u kojoj je tako to mogue uiniti, planeri su stvo-
rili predloak gradske regije - umjetnu gradsku regiju. Jedino to joj je
nedostajalo bio je grad koji zamjenjuje uvoz. No taj je nedostatak po-
trajao. Niti Knoxville niti bilo koji drugi grad u regiji nije se potrudio
stvoriti lanac novih pogona za nadomjetanje lokalnom proizvodnjom
iroke palete proizvoda koje je uvozio.
Legenda o TVA prisjeanje na to kako je bila velianstveno
uspjena u ouvanju zemlje, matovita i humana u pronalaenju nai-
na za prevladavanje zaostalosti i siromatva legenda je o prvih deset
godina TVA, razdoblja u kojem je ta agencija konstruirala artifcijelnu
gradsku oblast. Vei dio dobroinstava koje je uinila u tom razdoblju
jo traje i dugo e trajati.
No kao umjetna gradska regija, dakako, dolina Tennesseeja nije na-
stavila funkcionirati kao to bi funkcionirala prava gradska regija.
U njoj se nije pojavio neki znaajniji broj ili vrsta radnih mjesta u
gradovima. U odsustvu makar i jednoga grada koji bi proizvodio za
izvoz i nadomjetao uvoz, nije bilo izgleda da bi se takva gradska rad-
na mjesta i mogla otvoriti.
Daleko od toga da bi proizvodila obilno i raznovrsno za vlastite
tvrtke i graane, kao i za druge, regija je i dalje bila ovisna o uvozu
svega, ega bi se inae morala odrei. Drukije i nije moglo biti, uzme
li se u obzir nedostatak grada koji zamjenjuje uvoz.
Lokalna gradska trita nisu znaajnije preusmjerila svoje nabavke
niti su se poveala, pa tako nisu ni stvorila raznolikost seoskih poslo-
va, tipinu za gradske regije.
Nove industrije nisu stvarale znaajniji broj varijacija pa je nove
tvornice i dalje trebalo privlaiti iz udaljenih mjesta. Nisu formirani
lanci novih vrsta radionica za izvoz, osim pogona presaenih ili vojnih
tvornica. Gotovo sve i dalje se fnanciralo kapitalom stvorenim negdje
drugdje.
Svi ti ekonomski propusti znaili su da se TVA po defniciji mora
osloniti jo jae na jedini krupniji izvor koji je posjedovala, ba kao da
Gradovi8.indd 124 28.5.2007 10:54:55
je bila obina, neusklaena opskrbna regija. U sluaju TVA, ta krupna
imovina nije bila ljetina ili leite rude, nego kapaciteti za proizvodnju
elektrine struje.
Premda je toliko toga postignuto dok se regija preoblikovala, u njoj
je ipak ostalo jo puno siromatva. To u poetku nije izgledalo jako
ozbiljno. Uzevi u obzir injenicu da je toliko puno toga poboljano
tako brzo, puno se ostaloga moglo oprostiti s isprikom da za sve jo
ima vremena. Vie ili manje uzimalo se za gotovo da e se ekonomska
diversifkacija i ekspanzija, do tada oigledna, nastaviti i u budunosti,
noene vlastitom inercijom.
No to se nije dogodilo. Nedostatak gradskih poslova bio je znako-
vit. Isto tako i nedostatak proizvodnje za lokalnu potronju i letargija
lokalnih trita.
U 1964. stanovnici na selu i u jo uvijek turobnim, siromanim ma-
lim naseljima u neposrednom zaleu Knoxvillea ivjeli su tako jadno
da je predsjednik Lyndon Johnson poduzeo posebno putovanje u to
podruje da bi ljudima poruio da zna za njihovu ustrajnu neimatinu,
da suosjea s njima i da je odluio regiju slubeno proglasiti nerazvije-
nom, tako da bi se kvalifcirala za dodatne subvencije za otklanjanje
siromatva te za isplate iz ostalih posebnih fondova.
(Nevjerojatno, ali istinito, samo godinu dana kasnije Johnson je eu-
forino objavio da e, kad pobijede u vijetnamskom ratu, Sjedinjene
Drave obnoviti vijetnamsku ekonomiju po modelu TVA, a uinio je i
korak dalje tako to je biveg voditelja TVA, Davida Lilienthala, poslao
u Vijetnam da zapone s izradom preliminarnog plana.)
Godine 1970. medicinsko istraivanje koje je provela vlada SAD,
dio Mississippija koji lei u podruju TVA oznailo je kao najzaosta-
lije u itavoj dravi po prosjenom prihodu obitelji i slabostima javne
zdravstvene zatite.
Neto kasnije, 1976., kad je u Decaturu, Alabami, sjeditu mnogih
tvornica koje je TVA presadio, General Motors sagradio novi pogon,
za oko 1400 slobodnih radnih mjesta prijavilo se 40.000 ljudi.
Ekoloki sukob 1978. oko gradnje brane nekih 40 kilometara od
Knoxvillea otkrio je injenicu da su ljudi u tom jo uvijek izrazito ne-
razvijenom kraju eljeli gradnju brane, bez obzira koliko e ona nate-
titi okoliu, jer su u njoj vidjeli svoju jedinu, i zadnju, ansu za zapo-
ljavanje.
Gradovi8.indd 125 28.5.2007 10:54:55
Zbog takvog stanja stvari, i budui da regija nije stvarala druge vr-
ste poslova za izvoz, a svejedno je morala puno toga uvoziti ili ivjeti
bez mnogih uvoznih proizvoda, TVA i nije imala drugog izbora nego
se koncentrirati na proizvodnju i prodaju elektrine struje. Izravno ili
neizravno ta je prednost podupirala itavu umjetnu gradsku regiju i
njezin ivotni standard.
Vlasti su se zato nakon 1945. godine usredotoile na proizvodnju
struje, da bi ublaavali oskudicu najvie to su mogli. U desetljeu 1945.-
1955. proizvodnja struje je udvostruena. Ponovo je uveana za dvaput
u sljedeoj dekadi; i jo jednom u desetljeu koje je slijedilo. Plan za
1975.-1985. predviao je jo jedno udvostruenje, ali ono vie nije bilo
mogue. Ukratko, jednom kad je regija poprimila svoj lani izgled cjelo-
vite i zaokruene ekonomije, sa svakim novim desetljeem koje je prolo
ona je postajala sve vie i vie neusklaena i neuravnoteena.
Poveavanje proizvodnje struje ubrzo je premailo kapacitete rijenih
brana. Stoga su vlasti pridodale goleme generatore na ugljen. Do 1970.
oko 80 posto ukupne struje bilo je proizvedeno iz ugljena. Iz razloga na
koje u se ubrzo vratiti, to poveavanje nije moglo ii unedogled uz pod-
noljivi troak, pa su se vlasti okrenule atomskim elektranama.
Do 1979. u oblasti je bilo sedam atomskih centrala u pogonu ili u
gradnji, dovoljno da regiju, uz to to je ve bila najvei proizvoa iz
hidroelektrana i termoelektrana, uini najveim u zemlji proizvoa-
em atomske struje.
Kupce te zapanjujue proizvodnje inilo je 50 seoskih zadruga za
distribuciju i 110 gradskih sustava (koji su u regiji opskrbljivali mnoge
presaene tvornice kao i graane) te 50 specijalnih korisnika. Speci-
jalni potroai su bili muterije zbog kojih je TVA stalno i podvostru-
avala proizvodnju: prodrljivi gutai kojih je inae svuda malen broj
i malo vrsta. Najvei je NASA (engl. National Aeronautics and Space
Administration), slijedi Alcoa (engl. Aluminium Company of Ameri-
ca). Meu ostalima snano se istiu vojne tvornice.
Za razliku od eerne trske i nikla, struja se na ovaj ili onaj nain
moe proizvoditi gotovo svugdje. Prema tome, jedina velika ekonom-
ska prednost TVA nije struja sama po sebi, nego jefina struja.
U samom poetku, kad se struja proizvodila samo na rijekama,
cijena struje TVA bila je upola manja od uobiajene u Sjedinjenim
Dravama u cjelini, a vie no upola nia nego u veini urbaniziranih
Gradovi8.indd 126 28.5.2007 10:54:55
dijelova zemlje. To je bila uteda koja je u regiju dovlaila presaene
tvornice onom brzinom kojom su brane bile dovravane da bi ih mo-
gle opsluivati.
Veina trokova za otkup zemljita za elektrane i njihove akumula-
cije, kao i za projektiranje i gradnju brana, nije se isplaivala iz cijene
proizvedene struje nego na ime spreavanja poplava, poboljanja plov-
nosti rijeka, ouvanja zemljita i gradnje rekreacijskih povrina, a oda-
tle su se podmirivali i mnogi trokovi odravanja i pogona brana.
Za te svrhe na raspolaganju su stajale mnoge donacije. Na struju
se gledalo kao na usputni proizvod, a on se mogao prodavati jefino
upravo zahvaljujui tom prebacivanju trokova.
No ta prednost nije se mogla protegnuti na termoelektrane jer za njih
se nije moglo postii da im struja bude tek nusprodukt. Stoga, u vrijeme
kad su termoelektrane na ugljen zauzele krupan udjel u ukup noj proi-
zvodnji u regiji, TVA je mogla kupcima ponuditi samo 30-postotni dis-
kont, dobiven objedinjavanjem popusta ugljenih i vodenih centrala.
Nuklearne elektrane, pokazalo se, bile su sve, samo ne jefine. Za-
pravo, bile su tako skupe da su njihovi trokovi, skupa s ustajalim tr-
item struje, natjerali TVA da na neodreeno vrijeme obustavi grad-
nju osam dodatnih nuklearnih elektrana koje je planirala i od kojih je
neke ve bila zapoela.
Kad se njihova cjenovna margina poela suavati, vlasti su poele
traiti naina da tu injenicu zaobiu.
S jedne strane, nastavile su planirati i graditi nove brane da bi za
njih dobile uobiajene donacije namijenjene drugim ciljevima, prem-
da u stvarnosti brane nisu imale druge svrhe i premda su, da stvar
bude jo gora, unitavale prvorazrednu plodnu zemlju, ume i ljepotu
krajolika bez ikakvoga drugog razloga osim proizvodnje struje. Da bi
to progurale kako je njihov glavni meneder jednom prilikom pri-
znao na sudu vlasti su bile prisiljene krivotvoriti izvjea o namjeni
ulaganja i utjecaju projekata na okoli.
Ugljen koji je spaljivan dolazio je veinom iz povrinskih kopova
u planinama Kentuckyja i West Virginije, sjeveroistonog dijela regije.
Dimenzije i bezobzirnost povrinskog rudarenja bili su posve u skladu
s potrebama goleme proizvodnje koju je taj ugljen hranio. Povrinsko
tlo i ume bili su izrovani, doline zatrpane krem. Bujice su nadirale i
poveavale tetu.
Gradovi8.indd 127 28.5.2007 10:54:55
Isporuiteljima ugljena polo je za rukom u kratkom vremenu na-
initi tetu veu nego to su je siromani farmeri prouzroili za vie od
jednog stoljea.
Koliko je mogla, Uprava se odupirala zakonima, pravilnicima, sud-
skim nalozima i pritisku javnosti da od svojih dobavljaa zahtijeva da
poprave pusto koju su stvorili. Obnova zemljita bi poveala cijenu
ugljena pa tako i cijenu struje koju je TVA mogla ponuditi presaenoj
industriji.
Konano, nakon viegodinje borbe, zatitari okolia prisilili su Upra-
vu da rudnicima nametne standarde za prekrivanje rudarskih kopo-
va. Vlasti su potom propustile te standarde provesti. Uslijedile su nove
sudske bitke. Kad je savezna vlada donijela propis o ugradnji proistaa
(svaki je stajao milijun dolara) da bi se smanjilo zagaivanje atmosfere,
Uprava je ponovo odbijala prihvatiti tu obvezu, ponovo zato jer bi ona
povisila cijenu struje i oteala privlaenje novih presadnica u regiju...
Premda u to nije lako biti siguran, dok ovo piem ini se da su za-
titari okolia dobili i bitku za ugradnju fltera za dimnjake i za kultivi-
ranje povrinskih rudnika ugljena.
Ali, u vlastitoj grotesknoj ekonomiji regije nita nije ispravljeno.
Od poetka ona je bila siromana zato jer joj je nedostajao grad koji
nadomjeta uvoz, a takvoga grada jo uvijek nema. Regija se pribliava
krajnjoj mjeri, koja se s proizvodnjom struje moe postii, u privlae-
nju kapitala iz velike udaljenosti, s dalekim tritima i presadnicama iz
dalekih gradova.
Sljedee poglavlje njezine povijesti bit e najvjerojatnije uobiaje-
na stagnacija i postepeno poveanje siromatva jedne neusklaene op-
skrbne regije koja je prola itav svoj razvojni put i uinila najvie to
se moglo sa zastalom ekonomijom, premda Uprava za sebe, kao za in-
stituciju, vidi blistavu budunost u prenoenju svoje strunosti zaosta-
lim zemljama. Bila je savjetnik za razvoj Brazilu, Turskoj i Bangladeu,
a 1982. sklopila je sporazum s Agencijom za meunarodni razvoj SAD
za pomaganje u energetskim projektima Filipinima, Indoneziji, Egiptu,
Sudanu i Latinskoj Americi.
U vrijeme kad su kritike upuene TVA tijekom 1970-ih dosegnule
jedan od svojih povremenih vrhunaca, dogodilo se da je predsjednik
Uprave bio jedan od ljudi koji su u pothvatu sudjelovali od samoga
poetka, jedan od prvih zaposlenika agencije u onom legendarnom
Gradovi8.indd 128 28.5.2007 10:54:56
prvom desetljeu. Suoen s dokazima o teti koju je TVA pomagala
nainiti, odgovorio je: Ne bih rekao da mi ne inimo stvari koje su
pogrene, no ako ih i inimo, ne inimo ih namjerno.
Tako je govorio ovjek uhvaen u ekonomsku zamku.
Njegova je dunost od samoga poetka bila da pomogne prevladati
siromatvo regije. On je postupao najbolje s onim to je regija posje-
dovala, a budui da nije imala grada koji bi nadomjetao uvoz, posje-
dovala je iznenaujue malo toga. Jedina turobna alternativa alosnom
pothvatu koji su vlasti poduzele bila bi da su predvodili regiju koju su
radnici u velikom broju napustili da se zaposle na radnim mjestima u
udaljenim gradovima ako bi mogli nai takve poslove.
No kako se moglo dogoditi da se nije iskristalizirao niti jedan grad
koji bi proizvodio za izvoz u toj regiji koja je tako izdano uivala u
kapitalnim dobrima koja se mogu kupiti kreditima, dotacijama i pot-
porama?
Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, moramo najprije znati da
svugdje i svaki put kada bujaju gradovi koji nadomjetaju uvoz, uvo-
zne robe i usluge u njihovim ekonomijama igraju tri razliite uloge.
Jedna je da se gradovi njima koriste, da ih konzumiraju, ba kao to to
ini bilo koja naseobina.
No kad je posrijedi razvoj njihova gospodarstva, to je najmanje va-
na uloga koju uvoz igra u gradovima. Uvoz takoer predstavlja ono
to je zaraeno gradskom izvoznom djelatnou. To je temeljno.
Ekonomiju razvija sam proces stjecanja zarade za uvoz, budui da
zaraivanje zahtijeva raznovrsne vjetine u proizvodnji i improvizaci-
ju. Drugim rijeima, proces zaraivanja sam po sebi potie i podrava
formiranje skupina dobavljaa i proizvoaa koji djeluju u simbiozi, i
koje su od presudne vanosti za gospodarstvo grada.
Kako se izvozna djelatnost, koju grad oblikuje, grana i diversifcira,
tako se i uvoz koji grad privreuje automatski diversifcira da bi sluio
diversifkaciji proizvodnje. Proces zaraivanja uvoza je zato krucijalan
za raanje i oivljavanje bodroga grada, i ostaje krucijalan za kontinu-
irani razvoj.
Razvoj se ne moe nekome podariti. On se mora obaviti. Razvoj je
proces, a ne kolekcija kapitalnih dobara.
Trea uloga koju uvozni proizvodi i usluge imaju u gradovima jest,
dakako, da slue kao kandidati za nadomjetanje lokalnom proizvod-
Gradovi8.indd 129 28.5.2007 10:54:56
njom. No to se na ekonomski isplativ nain ne moe postii, zapravo
ne se moi postii uope, bez temelja u raznolikosti poloenoga rani-
jim procesom stjecanja zarade za uvoz.
Goleme koliine uvozne robe u bezbrojnim inaicama stizale su u
regiju TVA u razdoblju u kojem je ona preureivana, a nastavile su sti-
zati i kasnije. No nije bilo znaajnijih vrsta ili koliina koje bi bile tamo
zaraene urbanim djelatnostima. Kako je to mogue?
Uvoz je bio dar plaen dotacijama i subvencijama, ili je bio kupljen
kreditima za koje je vlast dala jamstva. ak ni zajmovi nisu bili do-
biveni na temelju rada u gradu ili otplaeni zaradom od djelatnosti u
gradu: glavnica i kamata veih kredita plaeni su prodajom elektrine
energije, ostali zajmovi vraeni su iz zarade od poljoprivrede.
Ukratko, zarada od poslova u gradu po defniciji ne igra nikakvu
ulogu u sluaju da se uvozne robe kupuju dotacijama i potporama; ne
igra nikakvu ulogu ni kad se roba i usluge za regiju kupuju na kredit.
Na ovom mjestu korisno je podsjetiti to se dogodilo u Tajpeiju ti-
jekom nedavnoga izvanrednog ekonomskog razvoja grada.
Tajvan je od Sjedinjenih Drava primao kredite, donacije i sub-
vencije, ali nisu one Tajpei razvile u grad koji nadomjeta uvoz. Neto
posve drugo dogaalo se u samom gradu, u kojem je novac za uvoz
ivaih maina, strojnih alata, boja, sirovina, graevnoga materijala i
ostaloga bio zaraen radom poduzea u samome gradu, od kojih su
veina bila mala i improvizirana.
Premda ta zarada nije bila impresivna u usporedbi s krupnim, veli-
anstvenim kapitalnim investicijama koje se mogu fnancirati krupnim
pozajmicama, darovima i poticajima, upravo je ta tekom mukom ste-
ena zarada u gradu bila bitna za razvoj Tajpeija kao razgranatog i ra-
znovrsnog proizvoaa, te je, slijedom toga, dovela do razvoja i njego-
ve gradske oblasti.
Uvoz plaen djelatnostima u gradu, a ne nezaraeni uvoz, bio je
motor tamonjega razvoja.
U podruju TVA nije bilo namjere da se katalizira ekonomija u
gradu, budui da nitko uope nije ni mislio da je to temeljna stvar. Ta-
koer, niti jedno od postojeih naselja u regiji nije se inilo osobito
perspektivnim.
No pretpostavimo da je takva namjera postojala, skupa s dovoljno
uvjerljivim kandidatom za grad koji nadomjeta uvoz da li bi tada
Gradovi8.indd 130 28.5.2007 10:54:56
obilje zajmova, donacija i subvencija moglo potaknuti nastanak takvo-
ga gospodarstva?
Iskustvo iz stvarnoga ivota ponovo nam govori da je odgovor ne!
Razmotrimo samo jedan primjer. Jo od 1950. talijanska vlada je u
juni dio zemlje, regiju iz koje su stizali oni bijedni radnici migranti u
flmu Kruh i okolada, natakala kredite, darove i subvencije za grad-
nju cesta, elektrana, kola, stanova, privlaenje industrije, poticanje
poljodjelstva i tako dalje.
Konkretno, mnoge industrijske presadnice bile su smjetene u Ba-
riju na Jadranskoj obali, nedaleko Napulja, ponekad uz golemi troak
vladinih fondova za formiranje industrijskih tvrtki, s namjerom da se
pomogne Bariju i Napulju u industrijskom razvoju. Openiti cilj plani-
ranja, seoskog i gradskog, bio je da se zatvori jaz izmeu siromanog,
veinom poljoprivrednog juga i bogatog urbaniziranog sjevera.
No Napulj i Bari ostali su na istom stupnju razvoja na kojem su i
bili, njihove se ekonomije u biti nita nisu promijenile s nezaraenim
uvozom koji je stizao u obliku darovanih tvornica, dok su, da ironija
bude vea, gradovi na sjeveru, koji su sami zaraivali za vlastiti uvoz,
u tom procesu postali jo svestraniji.
Luigi Barzini, talijanski esejist i novinar, sabrao je duboko razoa-
ravajue rezultate. Ne smijemo zanemariti injenicu da je juna Italija,
ba kao i TVA, stekla mnoge blagodati od svega onoga to su krediti,
donacije i subvencije kupili u obliku uvezene robe i strunosti. Barzini
je opisivao zapanjujue ozraje znanstvene fantazije koje su donijele
nove tvornice, ali takoer i podjednako zapanjujuu povrnost svih tih
promjena: Prastaro oajniko siromatvo jo uvijek postoji. U mnogim
selima ive samo starci i djeca... i itave su pokrajine posve opustjele.
tovie, premda su graditeljstvo i preoblikovanje regije donijeli
nova radna mjesta, i premda su prenesene tvornice osigurale ljudima
poslove koji u tom podruju ranije nisu postojali, ekonomski jaz izme-
u bogatog sjevera zemlje i siromanoga juga nije se smanjio. Upravo
suprotno, zapravo se poveao.
Kad se prisjetimo oekivanja, napisao je Barzini, ta se politika
mora ocijeniti kao zvonki, skupi promaaj. I, to je jo gore, zauvijek
proputena povijesna prilika.
U junoj Italiji, ba kao i u Dolini Tennesseeja, nakon izvanredno
ohrabrujuega poetnog razdoblja promjena slijedio je antiklimaks.
Gradovi8.indd 131 28.5.2007 10:54:56
Svatko, pie Barzini, ukljuujui i ljude koji su izradili planove, slae se
da je neka vrsta prilike bila uguena, ali pokude se vrte samo oko pitanja
nisu li zajmovi, donacije i subvencije mogli biti bolje potroeni, a to su
uzaludna pitanja. Zapravo, oni su postigli onoliko koliko su mogli.
Oni koji se sjeaju mladalakog zanosa TVA i potom shvate u to se
on pretvorio, mogli bi pomisliti da je ta shema na neki nain iznevje-
rena. No legendarna TVA i sadanja TVA su jedna te ista. injenica da
su krediti, pokloni i poticaji ulijevani u junu Italiju, i injenica da je
ona i dalje regija koju radnici naputaju u potrazi za poslom u dalekim
gradovima, ako ih mogu nai, nisu protuslovne, nego su komplemen-
tarne injenice.
Zato je za nas jako vano da razumijemo razliku izmeu onoga to
krediti, donacije i subvencije mogu, i onoga to oni ne mogu uiniti.
Kad se pametno iskoriste, oni mogu donijeti brze i eljene promje-
ne i dovesti brzo do stvarnog poboljanja stanja. No troenje zajmova,
donacija i subvencija je ujedno i cijelokupno poboljanje koje se moe
oekivati. Ostalo je antiklimaks, inercija i nastavak dubinske ovisnosti
o razvojnim silama, obino nedovoljnima, iz dalekih gradova.
Takav mizerni rasplet opisao je voa alirske revolucije Ahmed Ben
Bella kad je 1981. ogoreno rezimirao iskustva Treega svijeta s etvrt
stoljea razvojnih kredita, dotacija i subvencija: Sjever nam namee
svoja rjeenja i standarde. Uvozimo sve vie tvornica i alata, ali i sve vie
itarica i prehrambenih proizvoda, i tako postajemo sve jae ovisni.
Ben Bella je bio posve u pravu, ali to ne znai da je posrijedi bila
cinina ili bezobzirna zavjera sjevera. Taj rezultat bio je ugraen u
samu prirodu transakcija te vrste. Siromani dijelovi bogatih zemalja
iz takvih transakcija dobivaju iste rezultate kao i siromane zemlje.
Jednom kad shvatimo zato nezaslueni uvoz, bez obzira na ostale
koristi koje on moe imati, promauje svrhu da katalizira stvarni eko-
nomski razvoj, moi emo razumjeti i zato doznake koje radnici mi-
granti alju u svoje siromane regije takoer mogu malo toga uiniti za
preporod ekonomskog ivota u njima. Budui da ta zarada nije upravo
tamo i steena radom u gradu, ta blagodat u ekonomskom ivotu ne
moe imati drugu ulogu osim da privremeno ublai siromatvo.
Isto je sa svim transferima iz bogatih u siromane regije. Oni ot-
klanjaju bijedu, ali u biti ne mogu uiniti nita da prevladaju uzroke
siromatva.
Gradovi8.indd 132 28.5.2007 10:54:57
Ako su nai dananji gradovi i civilizacije, tako ovisni o dotacijama,
osueni na izumiranje, kao to su u prolosti izumrli toliki gradovi i nji-
hove civilizacije, njihovi najimpresivniji ostaci mogli bi biti rijene brane.
Ceste nee dugo trajati. Suvie su loe sagraene. No brane, prekri-
vene nanosima i zarasle u ikaru, ak i ako se raspuknu i urue, ostat
e divovska, nijema udesa. to su ti ljudi zapravo htjeli? zamiljam
kako se pitaju moji imaginarni arheolozi u budunosti.
Nevjerojatno! Ili su ak tako daleko da su sagradili ova uda na
mjestima za koja se ini da nisu ni dotaknuta niim od svega ostaloga
to su imali. Moda su te graevine bile namijenjene nekom kultu za
oboavanje i prizivanje nekih tajanstvenih sila?
Bit e to naa moda previe pojednostavljena slika, ali u principu
ne previe netona.
Kapital, peta snana sila koju oslobaaju gradovi, moe se ponaati
jednako bizarno kao i sve ostale sile kada sama, neusklaena s osta-
lima, zahvati podruja izvan gradskih regija.
Novac koji narodima stoji na raspolaganju za poveanje poljopri-
vredne produktivnosti daleko je pretekao broj novih radnih mjesta u
gradovima. Ulaganja u seosku proizvodnju nadmaila su moguno-
sti gradova da kupe seoske proizvode.
Uvozna roba i usluge u ekonomijama gradova igraju tri razliite uloge:
Prva je se gradovi njima koriste, da ih konzumiraju, ba kao to to
ini bilo koja naseobina.
Drugo, uvoz predstavlja ono to je zaraeno gradskom izvoznom
djelatnou. To je temeljno.
Trea uloga koju uvozni proizvodi i usluge imaju u gradovima jest,
dakako, da slue kao kandidati za nadomijetanje lokalnom proi-
zvodnjom.
Razvoj se ne moe nekome podariti. On se mora obaviti. Razvoj je
proces, a ne kolekcija kapitalnih dobara.
Transferi novca iz bogatih u siromane regije otklanjaju bijedu, ali ne
mogu uiniti nita na prevladavanju uzroka siromatva.
Gradovi8.indd 133 28.5.2007 10:54:57
Gradovi8.indd 134 28.5.2007 10:54:57
Zaobi eni kraj evi 135
DEVETO POGLAVLJE
ZAOBIENI KRAJEVI
Zaboravljena tehnika izrade papirusa Zaostajanje u
savrenom miru i spokoju Zagonetka sakupljaa divljih
plodova na Filipinima Urbani ivot Etiopije ieznuo iz
pamenja Gradovi uljezi nemaju milosti Venecija,
grad predvodnik europske ekonomije Moja nona
mora o budunosti ekonomskog ivota
G
ospodarstva koja su prethodno sluila gradskim tritima, ili su ot-
premila svoje stanovnike da se zaposle u gradu, ili su primila teh-
nologiju iz grada, gradske presadnice ili gradski kapital, mogu na kraju
izgubiti te veze s gradom. Ako se to dogodi, njihovi stanovnici potonu u
ruralno preivljavanje. No, kako se oni prilagoavaju golom opstanku,
tako zapostavljaju ili gube mnoga prijanja zanimanja i vjetine.
Izrada papira iz biljke papirus, na primjer, u Egiptu je bila prastara
i dobro uhodana djelatnost. Jo u vrijeme Rimskog imperija papir je
bio glavni izvozni proizvod Egipta. No tada, kada je gotovo itav Egi-
pat kolabirao u seosku borbu za opstanak, izrada papira je naputena.
Osim ako netko nije Japanac, papir je posljednje to mu treba u eko-
nomiji golog odravanja ivota.
U Egiptu su izumrle ak i vrste papirusa od kojih se mogao praviti
papir. Danas nitko ne bi znao kako se on izraivao da nije bilo Hassa-
na Ragaba, suvremenog znanstvenika iz Kaira, koji je obnovio sadnju
biljke na Nilu iz primjeraka koje je naao da rastu na rijenim obala-
ma u Sudanu i zatim, nakon niza godina pokuaja i promaaja, ponovo
izumio zanat.
Njegova organizacija, Institut za papirus, opet je poela izvoziti pa-
pir u daleke gradove Europe i Amerike, gdje je pronala maleno, spe-
cijalizirano trite, budui da je papirus, premda vrlo skup, neuspore-
divo trajniji od bilo koje druge poznate vrste papira.
Gradovi8.indd 135 28.5.2007 10:54:57
Poetkom 1930-ih i ja sam provela neko vrijeme u amerikoj eko-
nomiji seoske oskudice, koja je, nakon to je izgubila gotovo sve kon-
takte i razmjenu s gospodarstvima gradova, poela zapostavljati i gu-
biti tradicionalna znanja i vjetine. To mjesto bilo je zaselak koji u
nazivati Henry da mu sauvam anonimnost.
Henry se sastojao od razbacanih imanja nepovezanih putovima, za-
vuenih u planinske nabore u zapadnoj North Carolini, na krajnjem
vanjskom rubu podruja koje je kasnije palo pod Upravu Doline Te-
nnessee (TVA). U Henryjevu sluaju njegove ekonomske veze nije
presjekao nikakav tektonski poremeaj poput sloma imperija ili ras-
padanja gradova. Uinila je to migracija za kojom je slijedila izolacija.
Henry je ekonomski zaostajao u savrenom miru i spokoju.
Njegovi stanovnici bili su britanskog podrijetla. U Americi su se
najprije bili naselili u istonom dijelu Caroline, zatim su se probili na
zapad kroz planine da bi pronali svjeu obradivu zemlju, a zavrili su
nedaleko od potoia koji se spajaju u rijeku Cane, na ljupkom mjestu
velianstveno naboranih planina, gustih uma i glasnih, divljih rjeica.
Moja tetka Martha Roberts bila je 1923. poslana tamo iz Pennsylva-
nije kao djelatnica Presbiterijanskog vijea domaih misija (Presbyteri-
an Board of Home Missions). Kad je ona stigla tamo, Henry je bio go-
tovo potpuno odsjeen od gradskih trita oko stoljee i pol.
Premda se maleno sredite okruga s lokalnom trnicom nalazi-
lo na udaljenosti od samo 20 kilometara, veina stanovnika Henryja
nije nikad bila u njemu, a oni koji su ili inili su to vrlo rijetko, jaui
na mazgi ili pjeice. Stazu je bilo gotovo nemogue prijei zapregom;
zapravo, zaprena kola bila su jedna od mnogih stvari koje stanovnici
Henryja nisu imali.
Meu mnogim zadaama moje tetke bilo je i nadgledanje gradnje cr-
kve, za koju je novac, dakako, stigao iz dalekih gradova na Sjeveru. Jedan
farmer donirao je za gradilite crkve prekrasan obronak pored rijeke, a
moja tetka predloila je da se zgrada podigne od krupnoga kamena koji
se tamo ve iskopavao i nije ga trebalo puno obraivati. No stariji pri-
padnici zajednice rekli su - ne, to je lijepa ideja, ali nije ostvariva. Mort,
objasnili su oni, moe drati skupa samo vrlo male komade kamena pa
je to i razlog, objasnili su oni, da se dimnjaci grade iskljuivo od sitno-
ga kamena. tovie, ak i s malim komadima dimnjaci su najvie to se
tako moe sagraditi. itavi zidovi i zgrada od kamena ne bi bili sigurni.
Gradovi8.indd 136 28.5.2007 10:54:58
Ti su ljudi potjecali iz kulture koja je, u vrijeme dokle pamenje
nije dosezalo, od kamena gradila ne samo mjesne crkve nego i veli-
anstvene katedrale. ak i Carolini u 18. stoljeu njihovi su se pretci
morali upoznati s gradnjom u kamenu. No budui da su izgubili prak-
su gradnje od kamena, ljudi su je s generacijama i zaboravili, a kad su
je izgubili iz memorije, izgubili su i vjeru u tu mogunost sve dok iz
najblieg gradia Ashevillea nije stigao klesar i uputio ih u gradnju cr-
kve s malim kamenjem.
Sljedea zgrada koju su podigli, kua za moju tetku, nakon to je
njezina brvnara izgorjela, bila je od krupnog kamena, a takva je bila i
sljedea zgrada, mjesni centar za druenje, zanate i knjinicu. Te zgra-
de jo stoje: crkva od sitnog kamena, ostale od krupnoga.
Kad su prethodnici stanovnika Henryja stigli u svoj planinski dep,
donijeli su sobom bogato ekonomsko naslijee u proizvodima i vje-
tinama: meu njima predenje i tkanje, izradu tkalakih stanova, izra-
du ormara, mljevenje kukuruza, gradnju kua i mlinova, proizvodnju
mlijeka, tov pilia i svinja, vrtni uzgoj cvijea i povra, destilaciju vi-
skija, uzgoj pasa tragaa, pravljenje eernog sirupa od sirkove trske,
pletenje koara, peenje kolaa, svirku na violini...
Donijeli su takoer vjetinu i obiaj trgovanja koje se, tijekom sto-
ljea i pol, svelo veinom na razmjenu. Za mljevenje vree kukuru-
za vlasnik mlina uzeo bi mjericu kukuruznog brana ili etiri jajeta;
majstor koji je izraivao najbolje stolice bio bi plaen koarom tekom
mukom sakupljenih chinquipin oraia ili krpenim sagom.
Zapravo, stanovnici Henryja nisu totalno ovisili o onome to su mo-
gli proizvesti za sebe. Na nekoliko polja uzgajali su duhan da bi zaradili
novac, samo u najteim godinama nije bilo i nekoliko posuda eernog
sirupa vika. Duhan i sirup nisu se prodavali seljacima u oblinjim za-
selcima, budui da oni nisu imali novaca jednako kao ni sami stanovnici
Henryja, a i proizvodili su iste stvari. Duhan se na mazgama otpremao
u sredite okruga, a odatle u tvornice cigareta u istonom dijelu North
Caroline, dok je sirup potroen u samom glavnom gradu okruga.
U zamjenu, Henry je iz vanjskog svijeta dobivao neto malo drago-
cjene uvozne robe: vrste radne cipele, odjeu od dinsa, metalne alat-
ljike, naboj za prastare lovake puke, zahvaljujui kojima se za ruak
mogla skuhati vjeverica, te sveanu nedjeljnu odjeu pomno uvanu
itavoga ivota.
Gradovi8.indd 137 28.5.2007 10:54:58
Gotovine je bilo tako malo da je lom ravi ili hranje pluga izaziva-
lo ozbiljnu fnancijsku krizu.
Ta skromna trgovina s vanjskim svijetom bila je posve zanemariva
u odnosu na rad i obradive povrine koje su stanovnici Henryja ulagali
da bi neposredno osigurali vlastiti opstanak. Jednom kad sami vidimo
koliko je njegovim stanovnicima bilo teko u ruralnoj ekonomiji osi-
gurati sve potrebno za preivljavanje, i koliko je taj ivot neizvjestan,
nije teko shvatiti zato su ranije djelatnosti bile naputene, a zadrane
samo one apsolutno nune.
U Henryju je za sve bilo potrebno tako puno rada i vremena, a
malo je bilo toga to je moglo pomoi u radu. Bez dobrih pila, rad na
ruenju i piljenju golemih koliina drva, potrebnog za kuhanje sijerko-
va soka u sirup, tjednima je zaokupljao itave obitelji.
Mlin za sijerak, prastara relikvija izraena od eljezne posude za
stiskanje i nazubljenog vijka koji je u krug polako okretala mazga, di-
jelila su zajedniki tri sela, a svaka je obitelj ekala na svoj red. Bilo je
to vrijeme puno strepnje za one koji su se pitali hoe li na njih doi red
prije nego stisne zima.
Stanovnici Henryja ekonomski su nazadovali, a 1923. taj je proces
jo trajao. Vjetine i zanati koje su naslijedili gubili su se, a neki su po-
sve iezli. Jedna starija ena jo je znala kako se pletu koare i kako se
za njih bere, priprema i boji iba. Mnogi su znali izraivati svijee, ali
vrijeme potrebno za njihovu izradu bilo je luksuz. Tako su svijee ne-
stajale, a obitelji se navikavali ivjeti bez njih, samo uz svjetlost vatre.
Tkanje je nestajalo budui da su ljudi, pod pritiskom svakodnevnih
potreba golog opstanka, odavna prestali izraivati tkalake stanove i vie
nitko nije znao kako se oni izrauju. Stari razboji, veinom s poetka 19.
stoljea, bili su jo u upotrebi za tkanje pokrivaa i platna za koulje i
ogrtae, no bili su odravani tako nevjeto da se na njima vie nije mo-
glo tkati kvalitetno, nego je tkanina bila na nekim mjestima preslaba, a
na drugim predebela, nezgrapna i neravnomjerna na rubovima.
Samo je jo jedna ena bukala putar, a rijetki su drali krave. Mli-
jeni proizvodi gotovo su posve ieznuli iz prehrane.
Problem je predstavljalo i propadanje zemljoradnje. Kad se staro
zemljite istroilo, umrtvljeni tereni poput onih koje sam opisala u
prethodnom poglavlju kultivirali su se u nove povrine za sijanje ku-
kuruza, a kad ih je erozija unitila, nova su iena u umi na veoj
Gradovi8.indd 138 28.5.2007 10:54:58
visini. Ta praksa, ili neki njezin oblik, vrlo je esta u poljoprivredi za
preivljavanje i nije uvijek destruktivna. Strunjaci za zemljite naziva-
ju to poljoprivrednim plodoredom.
No kad se dogodi da je zemljite bregovito i umovito, kao to je
bilo u Henryju, na uzvisinama uske doline, plodored ga moe zauvi-
jek unititi. Povijesno gledano, smjenjivanje kultura krivo je za raire-
no unitavanje uma i gubitak plodne zemlje u panjolskoj, Kini i na
Bliskom Istoku, a i danas je glavni uzrok destrukcije tropskih uma.
Kad su se stanovnici Henryja penjali dublje u planinske ume sa svo-
jim umrtvljivanjem, oni su se ponaali jednako kao to su se oduvi-
jek ponaali ljudi u mnogim drugim zaobienim kulturama u borbi za
opstanak, a tako se, u nudi za preivljavanje, mnogi ponaaju i danas.
Stanovnici Henryja radili su mukotrpno, ozbiljno su shvaali svoje
obveze, koristili su svaku stvar stalno iznova sve dok se ne bi posve
istroila (ukljuujui njive), ali bili su bistri i znatieljni kao i svatko od
nas. Bili su daleko od neodgovornih i neotesanih gortaka kakve pri-
kazuju stripovi i vicevi. Ipak, stijenjena izmeu iscrpljivanja tla i gu-
bitka starih vjetina i zanata, ekonomija stanovnika Henryja u 1920-im
godinama postala je suenija, oskudnija i primitivnija nego ekonomija
njihovih predaka. Njihovo golo preivljavanje nije bila demonstracija,
kao to to vole misliti romantici, nastanka gospodarskog ivota, nego
vie pria o tome kako on vene i trune.
im su se veze Henryja s gradovima poele obnavljati, i njegova
ekonomija se poela pomalo oporavljati i granati. Stari zanati, koji su
bili na rubu posvemanjeg izumiranja, obnavljali su se. Moja teta, uz
pomo njezinoga gradskog Vijea za misije, pronala je kupce za ple-
tene koare, runo pletenu odjeu, laneno platno i krpene tepihe, te
tradicionalne stolice i metle, dva proizvoda koja su se jo uvijek izvr-
sno izraivali.
Pleta koara uzeo je egrta. Tkalaki stanovi, uz malu pomo izva-
na, bili su struno popravljeni.
Dok je u veini podruja Amerike Velika depresija donijela teka
vremena, u Henryju, kako se selo poelo izvlaiti iz duge depresije
preivljavanja, tako se ekonomija oporavljala. Pomogla je i nova cesta.
Kad je potkraj 1920-ih proao tuda put i njime se poeli kretati ri-
jetki kamioni i automobili, neki su se mladii povezli s njima. Dvoji-
ca ili trojica tih avanturista pronala su sezonski posao u rudnicima
Gradovi8.indd 139 28.5.2007 10:54:59
ugljena u West Virginiji. Za nekoliko godina, unato depresiji, veina
obitelji iz Henryja sa sinom od 18 ili 19 godina, koji je ostao snaan i
zdrav, dobivala je neto prihoda iz rudnika. Kasnije, kad je poeo rat,
umjesto iz rudnika, zarada je stizala od amerike vojske.
Nakon rata mladi su ljudi poeli trajno odlaziti iz Henryja i zapo-
ljavati se u gradovima. Potkraj 1960-ih nekoliko gradskih stanovnika
podiglo je u selu kue za odmor, no njegovih je prijanjih stanovnika
otilo tako puno da je Henryju ostalo malo ivotnosti.
Moemo aliti za nestankom nekadanjeg seoskog ivota u izolaciji
i njegovim zanimljivostima. No ljudi koji su bili prisiljeni tako ivjeti
u Henryju vapili su za svakom vezom s gradom koju su mogli zgrabiti.
U povijesti su predci tih ljudi imali te veze, a izgubili su ih zato jer su
postali ekonomski izolirani.
Moglo bi lako biti da danas na svijetu ne postoji nedirnuta prvotna
ekonomija koja bi nam mogla prikazati raanje kreativnog ekonom-
skog ivota.
Malobrojna lovaka i sakupljaka plemena koja se jo mogu nai
tu i tamo primitivna su i na prvi pogled se ne mijenjaju. Ona ipak u
principu raspolau orujem, zamkama, posuem, tehnikama gradnje,
ukrasima i, nerijetko, glazbenim instrumentima koja nam jasno govo-
re o inventivnosti i promjenama koje su se jednom dogodile. No kao i
Henry, ili kao preivljavanje u Egiptu, ta lovaka i sakupljaka drutva
mogu biti puno primitivnija nego to su bile ekonomije njihovih vla-
stitih predaka, i prije e biti da nam prikazuju kraj nego poetak.
ak i skupina sakupljaa divljih plodova koji nemaju nikakvih ala-
ta (nedavno je jedna takva skupina otkrivena u dunglama Filipina)
predstavlja zagonetku koja puno loginije govori o sutonu nego o osvi-
tu. U neko davno doba prethodnici te skupine morali su nekako puto-
vati preko mora, a taj su pothvat teko mogli izvesti goloruki. Najvje-
rojatnije, oni su nakon migracije ekonomski nazadovali u izolaciji.
Bilo kako bilo, gotovo svi narodi koji se danas mogu nai u zao-
bienim ruralnim gospodarstvima u siromanim provincijama In-
dije, Kine, jugoistone Azije, Bliskog Istoka, Afrike i Latinske Ameri-
ke ive u ekonomijama koje nam govore o inventivnoj i kreativnoj
prolosti. Meu njima su i morosos, ljudi bez nade, iz oblasti Napizara
u Meksiku. Iza tih naroda lei povijest veza s ekonomijama u razvoju,
od kojih oni jo uvijek uvaju djelie, komadie i ostatke.
Gradovi8.indd 140 28.5.2007 10:54:59
Uzmimo za primjer Etiopiju. Zemljovid koji prikazuje tipino nase-
lje na obradivom zemljitu tako je gusto i neprekinuto posut tokama
koje prikazuju kue, da na prvi pogled izgleda kao zapanjujue golema
periferija koja se rasprostire kroz itavu zemlju veliine pola Francu-
ske. No s izuzetkom Adis Abebe i Azamare, od kojih ni jedna nema
spomena vrijedno gospodarstvo, taj nepregledni osip naselja vie je
ruralan i jo jae odvojen od gradova nego to je to bio Henry u doba
najvee izolacije.
Naravno, koa, pamuk i kava otpremaju se iz zemlje, ali ta proi-
zvodnja za trita dalekih gradova sitnica je u usporedbi s mukom i
obradivim povrinama koje etiopski seljaci moraju uloiti u svoju
izravnu bitku za preivljavanje na zemlji. Devet desetina od 30 miliju-
na Etiopljana ivi od poljoprivrede i stoarstva. Kada je 1973. palo ma-
nje kie nego obino, vie od sto tisua Etiopljana umrlo je od izglad-
njelosti, za to je vanjski svijet slabo mario, a ak i u najboljim godina-
ma neprebrojivo puno Etiopljana gladuje.
Gradska energija bilo koje vrste, bez obzira dolazi li iz Etiopije ili
izvan nje, jednostavno uope ne dotie milijune tih koliba i vrtova na
okunicama. To je ekonomija koju su gradovi gotovo u potpunosti
prepustili njezinoj vlastitoj domiljatosti. Svejedno ostaje injenica da
je ona sve prije nego izvorna ekonomija.
Etiopiju gradovi nisu uvijek zaobilazili. U davna vremena ona je
bila dijelom urbanog ivota prastarog Egipta. Kako je ta veza nastala
i kako je funkcionirala, iezlo je iz pamenja i Egipta i Etiopije, no ta
je povezanost nesumnjivo postojala jer etiopska je kultura izvedena iz
egipatske na isti nain na koji je amerika kultura derivirana iz europ-
ske, a japanska iz kineske.
Kasnije je Etiopija sama za sebe postala bogatim i snanim imperi-
jem. No ve je stagnirala i njezino je bogatstvo kopnilo kad je uteme-
ljen Rim. Siromatvo i zaostalost koje danas tamo nalazimo konani
su rezultat prorijeenoga i dekadentnoga gospodarskog ivota, te du-
gog, dugog razdoblja zamrznutog razvoja.
Etiopska stagnacija sama po sebi nije osobita. Etiopija je doivjela
tipinu sudbinu imperija, tipinu i za tadanje i za dananje vrijeme.
Neobino je, meutim, jednom nakon to je izgubila vlastite gradove
i veze s gradovima, da su tu ekonomiju gradovi ostavili tako dugo u
izolaciji.
Gradovi8.indd 141 28.5.2007 10:54:59
Da bismo stekli neku predodbu o duljini trajanja te izolacije za-
mislimo sljedee: da su veze s gradovima zaobilazile stari Bardou tako
dugo kao Etiopiju, poevi od vremena kad su u njemu naputeni rim-
ski rudnici eljeza, Bardou bi jo i danas bio u izolaciji, a stanovnici
tog sela imali bi pred sobom jo najmanje tisuu godina posvemanje
ekonomske stagnacije.
Oigledno, ekonomija koja izgubi vlastite gradove i koja nije ni od
kakve koristi dalekim gradovima moe biti zaobilaena i izolirana be-
skonano dugo.
To nipoto ne znai da su sve dananje zaobiene ekonomije
odavna izgubile svoje veze s gradovima. Na primjer, u nekim dijelovi-
ma sredinje Afrike ljudi su jo u proloj generaciji uzgajali ljetinu za
prodaju i kopali u rudnicima za daleke gradove, kao kolonijalni poda-
nici Velike Britanije i Belgije. No politike su veze raskinute, a u nekim
sluajevima i ekonomske.
Politiko te vojno nasilje i pobune onemoguili su otpremu uroda
na trite, a slom nekadanjeg sustava prikupljanja ljetine nametnuo
je ekonomsku izolaciju seljacima koji su u potpunosti potonuli natrag
u zemljoradnju za preivljavanje. A to su drugo i mogli? Moda je ta
promjena samo privremena, a moda i nije.
To to se u nae vrijeme dogodilo imperijalnim podrunicama u
Africi u bitnome nije nita drukije od onoga to se dogodilo isture-
nim poloajima Zapadnog rimskog carstva nakon to su se legije po-
vukle iz Britanije ili nakon to su naputeni rudnici eljeza pokraj Bar-
doua. Ekonomija Rima ostavila je svoje tragove u veem dijelu Europe,
u nekima vie, a u nekima manje, no zamislimo samo koliko je toga
zanemareno, izgubljeno, a potom i potpuno zaboravljeno nakon to se
Europa sunovratila u zemljoradnju za goli opstanak.
U nudi preivljavanja najprije je zanemarena i sama praksa plo-
doreda, a potom zaboravljeno da takva mogunost i postoji. Metalni
poljoprivredni alati su se istroili i vie nisu nadomjeteni novima, a
vjetine njihove izrade bila je naputena i zaboravljena. Kako je napu-
teno peenje kruha, uobiajena hrana od itarica diljem Europe po-
stala je kaa.
itav spektar proizvoda i zanatskih produkata ieznuo je iz gos-
podarskog ivota: fno vezena tkanina, osim u jednoj malenoj enklavi
Nizozemlja (engl. Low Countries, danas otprilike na podruju Bene-
Gradovi8.indd 142 28.5.2007 10:54:59
luxa, gdje je ta vjetina sauvana), obojena odjea, jefina, masovno
proizvedena grnarija, rukopisi, predmeti od stakla.
ivei primitivnije od fragmenata koje su sauvali u propadajuoj
seoskoj egzistenciji, ljudi su opstajali, premda bijedno, od svoje krea-
tivnije prolosti.
U samom Rimu u estom stoljeu ljudi su doslovno ivjeli od eko-
nomskih mrvica i ostataka iz prolosti, upajui arke s vratiju i slavi-
ne iz fontana da bi osigurali komadie metala budui da gospodarski
ivot vie nije bio dovoljno organiziran da bi iskopavao i topio rude.
Pokuala sam dokazati da sav ekonomski ivot u razvoju ovisi o
ekonomijama gradova. On ovisi o gradovima i po defniciji, budui
da taj proces sam po sebi stvara gradove i vjerojatno je to uvijek i-
nio, premda bi nam neki od gradova vjerojatno izgledali udno, poput
gradova kulture Hopewell sjevernoamerikih Indijanaca koji su nestali
prije Kolumbova vremena, ili gradova kulture Olmec u Meksiku izgu-
bljenih jo i ranije.
Takoer sam iznijela argumente da svaki ekonomski ivot koji se
iri i jaa ovisi o djelatnim vezama s gradovima.
Ako je to tono, tada slijedi da ni jednu ekonomiju za preivljava-
nje koja se koristi proizvodima i postupcima ekonomske inventivnosti,
bez obzira koliko rezidualna i fragmentarna, ne moemo gledati kao
posve stranu gradskom ivotu. Na neki nain, jednom, i ona je imala
vezu s kreativnim gradovima, bez obzira koliko kratkotrajnu, koliko
slabanu i koliko davnu.
Iz ovoga bi moglo slijediti da obnova veza s gospodarstvima grado-
va, u naelu, nije strana zaobienim ekonomijama preivljavanja, no
to nije nuno tako. Ako gradovi koji obnavljaju spojnice s izoliranim
seoskim gospodarstvima pripadaju drugim kulturama, oni poput stra-
nih uljeza u tim ekonomijama mogu prouzroiti strahovitu katastrofu.
Zaselak Henry imao je sree da grad koji je zadirao u njegovu ekono-
miju, i s kojim je nakon 1923. uspostavljao sve vre kanale, nije pripa-
dao stranoj kulturi. Bila je to sretna okolnost i za japanske poljodjelske
zajednice, ili poljoprivredne opskrbne naseobine poput Shinohate.
Srea se osmjehnula i veini, premda ne svim, europskim naseljima
koja su preivljavala na zemlji: gradovi koji su ponovo stvarali karike s
ljudima koji su ivjeli izolirano, pripadali su istoj kulturi kao i ruralna
naselja koja su preoblikovali.
Gradovi8.indd 143 28.5.2007 10:55:00
Kad se dogodi suprotno, iznova uspostavljene veze s kreativnim
gospodarskim ivotom gotovo nikad nisu ugodne. Da su ih ostavili u
izolaciji i zanemarili, gradovi uljezi pokazali bi se milostivi.
Sjevernoameriki Indijanci proli bi puno bolje da na njih nisu na-
srnuli stranci Europljani sa svojim tritima za krzno u dalekim gra-
dovima i sa svojim vlastitim zamislima o tome kako treba iskorita-
vati zemlju Indijanaca. Ircima bi bilo puno bolje, ini mi se, da su ih u
Kromwellovo doba i sljedea dva stoljea Englezi jednostavno zaobili.
Burmanci su, nakon to su presjekli stare kolonijalne veze s Euro-
pom, odluno odbijali sve ponuene zajmove, donacije ili subvencije,
a njihovi su vladari zabranili veinu inozemne trgovine, premda je kri-
jumarenje i crno trite cvalo. Burmanci danas ne samo da proizvode
malo za daleka trita, nego i za vlastite potrebe proizvode manje obil-
no i manje raznovrsno nego to su to inili kao kolonijalna ekonomi-
ja ili nego to su, po svemu sudei, inili u davno prolim vremenima
kada su i sami imali kreativan i inventivan gospodarski ivot.
Burmanci su danas najveim dijelom potonuli u seosku poljopri-
vrednu borbu za preivljavanje i po svim su pokazateljima siromaniji
nego u prolosti, s puno primitivnijom ekonomijom, premda se ini da
oni misle da je za njih bilo bolje da su ih daleki strani gradovi ostavili
na miru. Moda imaju pravo. Alternativa bi bila, dakako, da se nisu
razvijali na nain stranaca, nego na njihov vlastiti nain, kao to su to
inili Japan i Europa.
Nakon raspada Zapadnog rimskog carstva, Europa je izbjegla onu
vrstu nesavladive zaostalosti, kakvu je doivjela Etiopija, zahvaljujui
pojavi europskih srednjevjekovnih gradova. No to je vjerojatno neiz-
vjesno. Novi grad, da bi se formirao, treba jedan ili dva starija grada s
kojima e pokrenuti prvotnu razmjenu (kao to emo vidjeti u sljede-
em poglavlju).
Sreom za Europu, na muljevitim sprudovima i u movarama na
sjeveru Jadranskog mora postojalo je neuredno i prljavo malo naselje
koje je, u najdubljem mraku Srednjega vijeka, dok je ostatak Europe
jo uvijek trunuo i raspadao se, otkrilo da negdje tamo daleko, u Kon-
stantinopolu, postoji trite, najprije za morsku sol, a potom i za drvo.
No Venecija, grad predvodnik europske ekonomije, nije se zadrao
samo na tome da bude skladite za opskrbu. irei svoju vlastitu pro-
izvodnju, pokrenutu na temeljima trgovine solju i drvom, nastavio se
Gradovi8.indd 144 28.5.2007 10:55:00
razvijati i otvarati trite grada Venecije za druga skladina naselja na
sjeveru i zapadu koji su potom pokretali vlastitu gradsku proizvod-
nju, svaki u svoje vrijeme.
Kako su se europski gradovi mnoili, prenosei jedan na drugi
iskru stvaralakog gospodarskog ivota, u svoje su trgovake sustave
uvlaili i ruralni svijet koji ih je okruivao i preoblikovali ga. Stari Bar-
dou bio je jedan od posljednjih anakronih ostataka u Europi iz vreme-
na kad je itava Europa bila u izolaciji.
Nerijetko su svi gradovi nekog imperija jedan za drugim padali u sta-
gnaciju, a da na krhotinama i ostacima umirue ekonomije nisu istovre-
meno nastajali novi mladi gradovi koji bi nadomjestili izgubljene.
Smrt gradova, bez raanja novoga gradskog ivota, pogodila je Za-
padno rimsko carstvo, a neto kasnije i Istono. Znajui to je Kon-
stantinopol znaio za Veneciju, moramo biti zahvalni za to kasnije.
Zasad, ako se vraamo u vremenu unatrag sve do neolitskog doba,
izgleda da se istodobno umiranje gradova nikad nije dogaalo u ita-
vom svijetu i da nije postojalo razdoblje u kojem bi se itav ekonomski
ivot sastojao samo od poljoprivrednog preivljavanja u izolaciji.
Dok je Adis Abeba tonula, Rim se uzdizao. Dok su sjajni kineski
gradovi stagnirali, Venecija se razvijala. U budunosti (pretpostavlja-
jui, dakako, da postoji budunost za svijet koji se nalazi na tempira-
nim atomskim bombama) spominjat e se, nema sumnje, kako su se
japanski gradovi uzdizali dok su britanski umirali.
No pretpostavimo, samo hipotetski, da se itav svijet ponaa kao
jedan tromi, lijeni imperij u propadanju. Tako neto moglo bi se do-
goditi kada bi gradovi na previe mjesta odjednom ili u brzom slijedu
padali u stagnaciju. Moglo bi se dogoditi i ako bi svijet doista postao
jedna jedinstvena umrtvljena vladavina.
Ako se globalna stagnacija gradova ikad dogodi, to e neizbjeno
dovesti do zastoja i pogoranja ekonomskog ivota posvuda, i iz te sli-
jepe ulice nee biti izlaza: nee postojati bodri gradovi koji e interve-
nirati, nee biti mladih gradova da ojaaju dok jo imaju priliku.
Ako bi se to dogodilo, moemo biti sigurni da e vjetina razvijanja
gradskih ekonomija ieznuti, da e iz sjeanja takoer biti izbrisano
kako se to radi, a nakon toga nee se vie ni vjerovati da i savreno
obini ljudi tako to mogu postii. Doista, ve se danas u mnogim di-
jelovima svijeta to smatra posve nemoguim.
Gradovi8.indd 145 28.5.2007 10:55:00
Izolirani Henry, stari Bardou, na posljetku ak i Etiopija, postali bi
obrazac i mjera. Posvuda, svi bi ljudi postali morosos, ljudi bez nade.
Svi mi imamo svoje none more o budunosti ekonomskog ivota: ta
mui mene.
Moglo bi lako biti da danas na svijetu ne postoji nedirnuta prvotna
ekonomija koja bi nam mogla prikazati raanje kreativnog ekonom-
skog ivota.
Ni jednu ekonomiju preivljavanja, koja se koristi proizvodima i po-
stupcima ekonomske inventivnosti, bez obzira koliko rezidualna i
fragmentarna, ne moemo gledati kao posve stranu gradskom ivo-
tu. Na neki nain, jednom, i ona je imala vezu s kreativnim gradovi-
ma, bez obzira koliko kratkotrajnu, koliko slabanu i koliko davnu.
Ako gradovi koji obnavljaju spojnice s izoliranim seoskim gospodar-
stvima pripadaju drugim kulturama, oni poput stranih uljeza u tim
ekonomijama mogu prouzroiti strahovitu katastrofu.
Gradovi8.indd 146 28.5.2007 10:55:00
Nerazvi j eni gradovi t rebaj u j edni druge 147
DESETO POGLAVLJE
NERAZVIJENI GRADOVI
TREBAJU JEDNI DRUGE
Petar Veliki i iranski ah mislili su da razvoj mogu kupiti
Dva glavna uzorka razvoja: oslanjanje nerazvijenih gradova
jednih na druge i ekonomska improvizacija Venecija, pionir
razvojnog procesa u Europi Hirovita meugradska trgovina
kao kompleksni oblik poretka Ulogu Venecije na Dalekom
Istoku odigrao je Tokio
I
ranski ah elio je imati gospodarstvo poput amerikog, japanskog
i sjevernoeuropskog. Mislio je da bi ga mogao imati, samo kada bi
raspolagao istom vrstom opreme koju su oni imali. Tako je prionuo
poslu da je nabavi, prema savjetima ljudi koje je jedan iranski sociolog
nazvao masauseci, mislei na tehnokrate potkovane naobrazbom i vi-
zijom koja se u javnosti povezivala s Massachusettskim institutom za
tehnologiju (MIT), gdje je doista puno ahovih ekonomskih i tehni-
kih strunjaka steklo obrazovanje i prolo obuku.
Tvornica helikoptera koju je iranska vlada 1975. naruila za drevni
grad Isfahan najbolje ilustrira to se doista i gdje dogaalo kada je ah za-
miljao da kupuje razvitak. Ugovor o projektiranju novoga helikoptera sa
19 sjedita, kao i za gradnju i opremanje tvornice koja e ga izraivati, bio
je sklopljen s amerikom korporacijom Textron, skupa s drugim ugovo-
rom kojim je Iran toj tvrtki pristao platiti za obuku iranskih mehaniara
koji bi gradili i odravali helikoptere, te pilota koji bi njima upravljali.
Takvi ugovori bili su uobiajeni. Iran ih je sklapao s poduzeima iz
Europe i Japana, kao i iz Sjedinjenih Drava, za tvornice umjetnih gno-
jiva i cementa, eliane, elektrane, bolnice, tvornice automobila, ak i i-
tava naselja za poljodjelce.
Neki su pogoni trebali proizvoditi prvenstveno za domae iranske
potrebe. Drugi, poput tvornice helikoptera, trebali su raditi i za doma-
e gospodarstvo i za izvoz.
Gradovi8.indd 147 28.5.2007 10:55:01
Iran je tvornice plaao nafom, voen idejom da, nakon to iscrpi
svu nafu, vie nee trebati uvoziti sloene industrijske proizvode, sam
e proizvoditi najvei dio vlastite hrane, a imat e i dovoljno alterna-
tivnoga izvoza koji e nadomjestiti nafu ukratko, imat e cjelovitu,
samoobnovljivu ekonomiju koja e proizvoditi obilno i raznoliko za
sebe jednako kao i za druge. Takva je bila teorija.
Textron je, kao to mu i samo ime govori, ivot zapoeo kao tekstil-
na tvornica, ali je postao razgranat konglomerat tako to je kupovao
druga poduzea, meu njima Bell Helicopter, nekadanji Bell Aircraf
iz Bufala u saveznoj dravi New York, koji je bio transplantiran u Fort
Worth u Texasu.
Bell je imao iskustva u strunom upravljanju velikim i sloenim
projektima pa je zato Textron i dobio posao. ah i njegovi masauseci
htjeli su izbjei da projekt zaglibi u kaosu, razbacivanju i gluposti koje
je iskusio Urugvaj kad je pokuao izgraditi proizvodno gospodarstvo.
Textron je u Eulessu u Texasu, nedaleko od sjedita osnovne tvrt-
ke Bell, osnovao novu podrunicu, Bell Operations, sa zadatkom da
se posveti iskljuivo tom novom poslu. I dok su inenjeri u Eulessu
izraivali nacrte novoga helikoptera i zapoeli s projektiranjem same
tvornice, drugi Bellovi inenjeri otvorili su ured u Isfahanu da se pri-
preme za tamonje poslove. Tvornica je trebala biti golemo postrojenje
smjeteno u 50 zgrada.
Kako se i prilii, posao gradnje tvornice Bell Operations je povje-
rio graevinskom poduzeu Jones iz Charlottea u North Carolini, jo
jednoj kompetentnoj i iskusnoj tvrtki. Jones je angairao razne podi-
zvoae prema njihovim specijalnostima. Na primjer, tvrtki Howard
P. Foley iz Washingtona, D.C., bili su povjereni projektiranje, nadzor i
nabava elektrinih instalacija i ureaja.
Narudbe su odaslane estorici trgovaca naveliko, kao to je
Graybar Electric Company iz New Yorka koji je, kroz svoju podruni-
cu u Dallasu, ureaje, dijelove i materijal naruio od zadivljujueg niza
proizvoaa, velikih i malih: na primjer, elektrine transformatore od
Dis-Tran Productsa iz Alexandrije u Louisiani, elektrine prekidae od
General Electric Company, koja ih je proizvela u svoje etiri razliite
tvornice smjetene u Texasu, North Carolini, Illinoisu i Iowi.
Dis-Tran i General Electric bila su samo dva, meu vie od 90, pro-
izvoaa od kojih je Graybar nabavio svoj dio opreme za isfahanske
Gradovi8.indd 148 28.5.2007 10:55:01
pogone. Svih tih 90, kad je na njih doao red, obratili su se legijama
svojih isporuitelja materijala, dijelova i alata. Isto se dogodilo i s ne-
brojenim proizvoaima koji su ispunili narudbe ostalih veletrgovaca
kao to je bio Graybar.
Sljedei krupniji specijalistiki posao, grijanje, hlaenje i ugradnja
vodovodnih instalacija, Jones Construction je povjerio kompaniji Sam
P. Wallace iz Dallasa. Wallace je nabavljao od 150 proizvoaa poput
Texas Automatic Sprinklersa, koji je po narudbi projektirao i proi-
zvodio rasprivae za gaenje poara, a kupovao je, naravno, od vla-
stitih dobavljaa alata, materijala i usluga, ba kao i svih 149 preostalih
Wallaceovih isporuitelja.
Da bi organizirao prijevoz svih tih komponenti, i jo puno, puno
toga u Isfahan, Jones Construction i kompanije Wallace i Foley zajed-
niki su angairali otpremniku tvrtku Daniel F. Young, koja je samo
za taj posao na periferiji FortWortha otvorila ured. Young je raspore-
ivao i koordinirao prikupljanje robe u lukama Houstona, New Orle-
ansa, Charlestona, Norfolka, Baltimorea i New Yorka.
Za prekooceanski prijevoz Young je angairao etiri brodarske
kompanije i tu se napokon pojavio i Iran. Glavni meu brodarima
koji su u amerikim lukama svaka dva tjedna, iz mjeseca u mjesec,
ukrcavali tvorniku opremu, bio je Iran Express, tvrtka u kojoj je 49
posto kapitala posjedovala korporacija Ulterwyk iz Tampe na Floridi,
a 51 posto iranska drava. Iran je drao veinske vlasnike udjele i u
preostale dvije brodarske tvrtke.
I premda je stotine slinih poslova vrijednih na desetke milijardi do-
lara bilo privedeno zavretku, Textronov posao nije. U kolovozu 1978.,
kada je bilo dovreno oko dvije treine tvornice, u Isfahanu su izbile na-
silne demonstracije protiv aha. Autobus Bellovih namjetenika dignut
je u zrak, ali je proglaeno ratno stanje pa su radovi nastavljeni.
Ba nekako u to vrijeme iranska je vlada, meutim, ustanovila da joj
prihodi od nafe nisu dovoljni da plati sve to je Iran kupovao u inozem-
stvu. Da nabavi nove iznose deviza, vlada se okrenula zaduivanju na
raun svojih buduih prihoda od nafe, a da bi podmirila svoje nabrekle
trokove u zemlji, poela je tampati novac takvom brzinom da su cijene
skakale u nebo, a iranska unutarnja trgovina se uruavala.
U listopadu 1978. Iran je zaostao s plaanjima Textronu. Kad su
plaanja posve stala, Textron je prekinuo izgradnju.
Gradovi8.indd 149 28.5.2007 10:55:01
Od vrha do dna ljestvice, od projektnih biroa Bell Operations u
Eulessu do metalopreraivakih radionica nepoznatih pod-pod-pod-
pod-podizvoaa u Chicagu, Brooklynu i Philadelphiji, radnici su do-
bivali otkaze, dok su se u direktorskim uredima i prodajnim odjelima
drugi ameriki namjetenici okretali privlaenju novih kupaca te ve
proizvedenu opremu, ali jo neotpremljenu za Isfahan, prodavali na
otpadu i trgovcima robnih vikova.
Bell je odmah poeo razmatrati planove da helikopter proizvodi
sam ili u partnerstvu s nekim drugim inozemnim kupcem, ako bi se
takav mogao nai. Dva mjeseca nakon to je posve obustavila plaanja,
neposredno uoi ahova svrgavanja s vlasti, iranska vlada je i slubeno
raskinula ugovor s Textronom.
Nekako u isto vrijeme kada se iranska vlada predomiljala oko tog
projekta, reporter Te New Yorker magazina intervjuirao je nastavni-
ka na vioj koli, revnoga muslimana, jednoga od voa demonstracija
protiv aha u Isfahanu. Nakon to je sasluao profesorove opise poli-
tike represije i rastueg drutvenog nereda, novinar se okrenuo eko-
nomiji. Profesora koji je 15 godina ranije diplomirao na Teheranskom
sveuilitu, pitao je, nije li, unato svemu, istina da je u tih 15 godina
Iran uinio goleme korake naprijed u ekonomskom razvoju?
Ne, odgovorio je nastavnik, s velikom alou moram rei da se
na ekonomski rast temelji na neoekivanom daru zvanom nafa. Ako
razmotrimo dokle smo mi doli, a zatim i gdje se nalaze napredne ze-
mlje poput Japana, shvatit emo kako smo mi malo toga postigli. Kad
pomislim na Japan, sjetim se stihova:
Leila i ja zajedno smo putovali kroz ivot;
Ona je stigla u svoj dom, a ja sam jo lutalica.
No, ipak, ustrajao je novinar, premda su neke zemlje postigle vie
nego Iran, nije li i Iran bio prilino uspjean?
Mi imamo infaciju, odgovorio je uitelj. Cijene hrane su porasle.
Imamo iscrpljivanje naih nafnih rezervi... Imamo bezvrijednu poljo-
privredu... Naa industrija je samo linija za sastavljanje proizvoda koje
izrauju druge zemlje... Tog trena jedan od sluatelja intervjua po nudio
je reporteru jabuku. Poeo je za mene guliti koru, napisao je novinar,
no na prvi dodir s jabukom, otrica noa odvojila se od drke, a slua-
telju je u ruci ostao slomljeni no. Po ovome vam je sve jasno, rekao je
Gradovi8.indd 150 28.5.2007 10:55:01
ogoreno. Naa zemlja posjeduje 25 posto njemakog Kruppa, ali mi u
Iranu nismo u stanju proizvesti no koji bi mogao prerezati jabuku.
Slomljeni no je bio dobro odabran da bi se ocrtao jaz izmeu pro-
izvoakih dobara koje je Iran kupovao i onih koje je bio u stanju sam
izraditi. Sposobnost razvoja i izrade industrijskih proizvoda u samoj je
sri ekonomskog ivota, a sposobnost izrade noeva, razliitih sjeiva,
temelj je razvoja i izrade proizvoda namijenjenih tvornicama, jednako
kao i onih za potroae.
Ekonomija koja sama za sebe ne izbacuje sve veu paletu proizvoda
za poduzea, ne ini krupne korake prema razvijenosti bez obzira na
to to kupuje. Inae bi netko mogao zakljuiti da je i neki nafni taj-
kun, zato to moe kupiti slike i skulpture, postao umjetnik.
U mjeri u kojoj je razvoj bio ukljuen u ono to je ah kupovao taj
se razvoj u potpunosti odvijao negdje drugdje, a ne u Iranu. Premda je
novac za tvornice koje je ah (u poetku) kupovao zaradio sam Iran, za
razliku od pogona fnanciranih kreditima ili donacijama i subvencija-
ma, taj novac nisu zaradila poduzea iz iranskih gradova pa ta zarada,
prema tome, nije uinila nita za iransku sposobnost da razvije bodru
i produktivnu ekonomiju u gradovima ili, loginim slijedom, da stvori
gradske regije. Kupovina je samo ojaala ionako grotesknu i neujedna-
enu opskrbnu ekonomiju zemlje s njenom ovisnou o nafi.
ah nije bi prvi autokratski vladar koji je mislio da moe u velikom
stilu kupiti razvoj.
Poetkom 18. stoljea Petar Veliki pokuao je za Rusiju kupiti ra-
zvijenu ekonomiju tako to je proizvode i znanje za proizvoae ku-
povao od Nizozemske i drugih visoko razvijenih zemalja toga doba.
Uz pomo i po savjetima strunjaka obrazovanih na Zapadu, masau-
seca njegovih dana, Petar je u Zapadnoj Europi kupio stotine pogona,
u rasponu od ljevaonica eljeza i ustava za kanale do tvornica vrpci
i umjetnoga glavnog grada, St. Peterburga. Zapadna Europa uvelike
se divila Petru zbog njegove modernizacije Rusije, ba kao to je i ah
uivao divljenje mnogih krugova zbog svoje modernizacije Irana.
U Petrovom sluaju, novac je dolazio iz poreza nametnutih njego-
vim podanicima, veinom seljacima, budui da je gotovo sva ruska
proizvodnja bila seoska. Unato svom potroenom novcu i svim ukra-
sima progresa koje je kupio, ruska se ekonomija nije nastavila ponaati
kao ekonomije za koje je Petar ivio u iluziji da ih duplicira.
Gradovi8.indd 151 28.5.2007 10:55:02
Kao i ah, i on je o razvoju razmiljao kao o zbirci pogona za pro-
izvodnju, a ne kao o procesu promjene. Sam proces bio je neto to
on nije mogao kupiti, a ni Zapadna Europa prodati. Zapadna Euro-
pa, ukljuena u taj proces, nastavila se ekonomski razvijati na mnogo-
struke naine dok je Rusija, u nedostatku sloene ekonomije gradova,
ostala ukoena i zaglupljena. U godinama koje su slijedile nakon Pe-
trovih kupovina, ekonomski jaz izmeu zapadnoeuropskih ekonomija
i ruske nije se smanjio, kako je Petar predviao, nego se rairio.
Razvoj je uini-to-sam proces; za svaku ekonomiju to znai ili da
e ga izvesti sama ili nema razvoja. Sve dananje visoko razvijene eko-
nomije bile su u nekom trenutku nerazvijene, pa ipak su prevladale to
stanje. Njihovo nakupljeno iskustvo pokazuje kako se to stvarno radi.
Tijekom povijesti pronalazimo dva glavna uzorka ili motiva: oslanja-
nje nerazvijenih gradova jednog na drugi i ekonomsku improvizaciju.
ah i Petar, skupa s njihovim savjetnicima, nisu mogli vie promaiti
nastojei utjerati razvoj kroz pojednostavljenu dvosmjernu trgovinu s
daleko naprednijim gospodarstvima i uzdajui se na ve razvijene teh-
nike i proizvodnje, nastojei tako preicom izbjei potrebu vlastitih
pokuaja, promaaja i improvizacija.
U prethodnom poglavlju napomenula sam da novi gradovi, da bi
ojaali i procvali, moraju pronai plateno sposobna trita za svoju po-
etnu proizvodnju u ve postojeim gradovima. Pa opet je fatalno za ne-
razvijene gradove da ostanu zarobljeni samo u toj vrsti trgovine, budui
da takva razmjena treba biti samo odskona daska za ukljuivanje u me-
ugradsku trgovinu posve drukije vrste: trgovinu s gradovima koji su u
vie-manje istim prilikama i na istom stupnju razvoja kao i oni sami.
To znai da nerazvijeni gradovi najsnanije moraju trgovati s dru-
gim nerazvijenim gradovima. Inae ponor izmeu onoga to oni uvo-
ze, i onoga to mogu zamijeniti vlastitom proizvodnjom, postaje pre-
velik da bi se mogao premostiti. To je, u biti, ono na to se alio ljutiti
profesor iz Isfahana, i bio je posve u pravu.
U Europi, pionir razvojnog procesa koji je izmicao Petru kad je ku-
povao njene rukotvorine, bila je Venecija koja je svoju jednostavnu tr-
govinu s Konstantinopolom iskoristila da bi se ubacila u mnoge nove
poslovne pothvate. Danas se vjeruje da su utemeljitelji Venecije Vene-
ti odluili ivjeti na muljevitim sprudovima i u movarama na kraj-
njem sjeveru Jadrana da se sklone od napada i pljake. No bez obzira
Gradovi8.indd 152 28.5.2007 10:55:02
na okolnosti, oni su se tamo nali u estom stoljeu i iskoristili morske
pliake da bi proizvodili morsku sol isparavanjem.
U poetku su vjerojatno proizvodili samo za sebe, no sol je bila vri-
jedna roba i solventno trite za nju postojalo je u Konstantinopolu,
koji nije bio samo administrativno sredite imperija, nego i vano vo-
rite trgovine te krupni proizvoa i distributer potreptina i luksuzne
robe tog vremena. to su Veneti uzimali u razmjeni za sol, nije nam
poznato: vjerojatno tepihe, staklene posude, raskonu odjeu i nakit,
robu za koju znamo da su je kasniji Mleani cijenili. Gotovo sigurno
kupovali su metalne alate za obradu drveta, budui da su oni bili bitni
za gradnju brodova i razvoj sljedeeg izvoznog proizvoda za Konstan-
tinopol, drvene grae.
Embrionalna Venecija, prema tome, raspolagala je sljedeim sred-
stvima s kojima je mogla zapoeti: prirodnim bogatstvom koje je mo-
gla prodavati, dalekim plateno sposobnim tritem koje je to bogat-
stvo moglo kupovati i, prema tome, nainom da zaradi novac za uvoz
gradskih proizvoda iz naprednijih gospodarstava.
Ukratko, imala je upravo ono to je tada imala, i to danas posjedu-
je, svaka opskrbna regija.
Pretpostavimo da se Venecija nastavila koncentrirati samo na ovu
jednostavnu dvosmjernu trgovinu s naprednijim Konstantinopolom.
U tom sluaju Venecija ne bi razvila svoju vlastitu gradsku ekonomi-
ju. Bilo koji grubi gradski proizvodi koje bi Venecija mogla izraiva-
ti imitacije najmanje rafniranih proizvoda Konstantinopola ne bi
Konstantinopolu bili zanimljivi. Niti bi Venecija u zaetku, u takvim
okolnostima, zamijenila iroku paletu proizvoda iz Konstantinopola
vlastitom izradom. Jaz izmeu veine onoga to je mogla kupiti i to je
mogla producirati bio je prevelik da bi se prevladao. Veneciji je trebalo
trite za one gradske proizvode iju proizvodnju je doista mogla sa-
vladati. Tek tada mogla je zapoeti vlastiti razvojni proces.
A Venecija se doista razvijala, ponaajui se kao Konstantinopol
bez Konstantinopolove ekonomije. To se moe initi smijenim, da se
primitivno maleno naselje ribara, isparivaa mora i drvosjea, smje-
teno u posljednjoj zabiti, moglo poeti ponaati kao bogati i moni
Konstantinopol u samom sreditu svega. No ona se jest tako ponaala.
Sredstvo kojim se Venecija koristila bilo je da se ubaci u trgovinu s
ostalim zaostalim naseobinama koje nisu bile u bitno drukijim prili-
Gradovi8.indd 153 28.5.2007 10:55:02
kama nego ona sama, naseljima koja su trebala sve imitacije proizvoda
iz Konstantinopola koje je Venecija bila u stanju proizvesti. Tim nase-
ljima Venecija je bila malo solventno trite za prirodna bogatstva i si-
rove materijale, ba kao to je Konstantinopol takvo trite osiguravao
Veneciji.
Osim to je (na tom stupnju) prodavala vlastite jednostavnije za-
natske proizvode, Venecija je mogla dalje izvoziti neke od raskonih
roba koje je nabavljala u Konstantinopolu i koje su kupovali velikai iz
dvoraca i kurija feudalne Europe.
U zamjenu za obje te vrste proizvoda vlastite i uvezene iz Kon-
stantinopola Venecija je uzimala izvorne materijale poput koe,
vune, kositra, bakra, krzna, rogovlja, jantara, eljeza... robu koju je
mogla preraditi u skupinama svojih vlastitih radionica, skupinama
koje su se dalje granale.
Sve se to odvijalo vrlo sporo. Nerazvijene ekonomije s kojima je
Venecija trgovala poinjale su gotovo ni od ega, osim od tegobnog
poljoprivrednog preivljavanja periodino pometenog zastraujuom
gladi i s takvom oskudicom proizvodnih alata da je eljezni plug, ako
se uope mogao nabaviti, bio najvee blago velikaeva posjeda.
Unato tome, iskljuivo koristei se trgovinom s Konstantinopolom
kao odskonom daskom za razmjenu s nerazvijenim naseobinama,
Venecija je do 10. stoljea, s gradskom ekonomijom koja se za njeno
doba razvijala eksplozivnom brzinom, pomalo postajala sposobna za
rafniranu vlastitu proizvodnju, a postala je i glavno trite za europ-
ske sirove materijale.
Tako je Venecija, kao plateno sposobno trite koje se irilo i kre-
talo prema novim proizvodima, europske ustajale poljoprivredne eko-
nomije preoblikovala korak po korak u opskrbne regije. Ba kao to je
trite Konstantinopola prije toga preobrazilo poljodjelski ivot Vene-
ta u opskrbnu ekonomiju s njegovim stovarinim naseljem od kojeg je
nastala Venecija.
Da su skladine naseobine u Europi s kojima je Venecija poslovala
bile zadovoljne samo s jednostavnom obostranom trgovinom s Vene-
cijom, one bi ostale opskrbne ekonomije u slijepoj ulici. No umjesto
toga i one su se odluile ponaati kao i Venecija. To znai, koristei se
svojom trgovinom s Venecijom kao odskonom daskom, upustile su
se u trgovanje jedna s drugom.
Gradovi8.indd 154 28.5.2007 10:55:03
Trgovci iz Antwerpena, osim to su kupovali vunu i otpremali je
za Veneciju, poeli su proizvoditi odjeu za izvoz u zaostali London,
Pariz, Genovu, i ubrzo su s njom trgovali diljem Europe. London, da
ponemo s njim, nije imao nita to bi mogao ponuditi Veneciji jer
ini se da je prva londonska izvozna roba vrijedna spomena bila uso-
ljena riba, a (da se posluimo analogijom starijom puno stoljea) to
bi bilo kao prodavati ugljen Newcastleu. No u unutranjosti Europe
postojali su gradovi koji su prodavali jedan drugome i bili su solven-
tno trite za londonsku ribu, a i engleska vuna namijenjena tkalakim
stanovima Nizozemlja (engl. Lowland, danas zemlje Beneluxa) takoer
je kanalizirana kroz London.
London se upustio u kopiranje, to znai nadomjetanje, nekih od
svojih uvoznih roba; na primjer, kupujui kone proizvode iz Cordo-
be, kao to je to inila i Venecija, a potom izraujui i sam proizvode
od koe, najprije uvezene iz Cordobe, a zatim i od jefinije i prostije
engleske. Premda vjerojatno za takve predmete nije bilo interesa u Ve-
neciji, u samom Londonu za njima je vladala potranja, ba kao i u
naseljima koja se od Londona nisu puno razlikovala.
Da su ta mala krhka naselja samo proizvodila izvoznu robu jedni
za druge, vrlo malo bi poveala i razvila svoje ekonomije. Ona bi ko-
lektivno bila poput gradia iz bajke u kojemu ljudi prosperiraju samo
tako to jedan drugome pomau u pranju. Kljuna za jaanje, povea-
nje raznovrsnosti i grananje njihove vlastite i ekonomije ostalih bila je
injenica da su gradovi stalno iznova svojom vlastitom proizvodnjom
nadomjetali uvoz iz drugih gradova. Oni su to bili u stanju budui da
jaz izmeu onoga to su uvozili od susjeda, i onoga to su sami mogli
proizvesti, nije bio prevelik da bi se mogao prevladati.
to jedan nerazvijeni grad moe izraditi, drugi grad vjerojatno
moe reproducirati.
Uzajamno nadomjetanje uvoza potaknulo je razvoj gradskih tri-
ta za inovacije. Kada gradovi lokalnom proizvodnjom zamjenjuju iru
paletu uvozne robe, oni tada ne uvoze manje nego to bi inae inili ili
mogli uvoziti; umjesto toga, oni se okreu novim uvoznim proizvodi-
ma umjesto onih koje su poeli sami proizvoditi.
Do sada sam u knjizi posebno isticala kako se plateno sposobni
kupci u veim gradovima okreu ruralnim proizvodima i prirodnim
sirovinama. Ti su zaokreti jako vani. No za razvoj ekonomskog ivota
Gradovi8.indd 155 28.5.2007 10:55:03
jo je vanije da gradovi koji nadomjetaju uvozne proizvode, i tako
pomiu teite uvoza, takoer postaju i izvrsna trita za novu vrstu
robe koju proizvode drugi gradovi.
Gradovi koji nadomjetaju uvoz potiu tako prodaju novih vrsta
izvoznih proizvoda koji se stvaraju u drugim gradovima. Taj mehani-
zam ini da se u svakodnevni ekonomski ivot ubrizgavaju nizovi ino-
vacija. Kad i na njih doe red da budu nadomjeteni lokalnom proi-
zvodnjom, nova gradska trita otvaraju se za jo vie inovacija.
To znai da je trgovina meu gradovima koji se ivo razvijaju vrlo
hirovita, njena roba se stalno mijenja kako gradovi razvijaju novu vr-
stu izvoza jedan za drugi, a potom ih redom mnoge nadomjetaju.
Tako je bilo i sa zaostalim europskim gradovima. Oni su neprekid-
no stvarali jedan za drugoga nove izvozne proizvode: zvona, boje, kop-
e, pergament, ipku, eljeve, igle, vitrine, keramiku, etke, posue,
papir, sita i reeta, slatkie, eliksire, mape, vile, sekstante zamjenju-
jui ih lokalnim proizvodima i postajui kupcima za jo vie inovacija.
Oni su se razvijali jedan drugome na ramenima.
To je bio proces koji je do vremena Petra Velikog uinio europske
gradove visoko razvijenima za njihovo doba, i to je bio proces koji se
nastavio, a Petar Veliki ga nije mogao jednostavno kupiti tako to je
kupovao samo neke rezultate tog procesa.
I u novije doba Rusija se u taj razvojni proces ukljuivala samo dje-
lomino i zastajkujui. Ruski su gradovi proizvodili izvoznu robu je-
dan za drugoga, ali tek su rijetke uvozne proizvode nadomjetali vla-
stitima.
Za vladare koji ele znati i kontrolirati, koliko god mogu, to e se
proizvoditi za pet godina, gdje e se proizvoditi i kako, pa zatim opet u
sljedeih pet godina i tako dalje, hirovita meugradska trgovina, koja
je uvijek nepredvidiva i koja oportunistiki mijenja svoj sadraj, pred-
stavlja isti kaos. No jasno je da ona nije kaotina. Ona predstavlja
kompleksni oblik poretka, srodan organskim oblicima reda svojstve-
nog svim ivim biima, u kojemu narastajuu nestabilnost (u ovom
sluaju, fond potencijalno zamjenjivog uvoza) slijede korekcije, a ne-
stabilnost i korekcije predstavljaju samu bit ivota.
Taj europski razvojni proces ponovio se, puno veom brzinom, u
sjevernim dijelovima Sjedinjenih Amerikih Drava, najprije provi-
zorno i mjestimino tijekom kolonijalnih vremena, da bi se velikom
Gradovi8.indd 156 28.5.2007 10:55:03
brzinom pojaavao nakon Amerike revolucije. Poelo je s odskonom
daskom: jednostavnom dvosmjernom trgovinom amerikih gradova
koji su imali prirodne izvore i daleko razvijenijih i naprednijih europ-
skih gradova.
Boston, koji je zapoeo razvoj izvozom ribe i drva u obliku dasa-
ka za drvene oplate, i Philadelphia koja je izvozila itarice, bili su prvi
gradovi koji su se, poput Venecije, poeli izvlaiti iz te jednostavne
obostrane trgovine koja predstavlja slijepu ulicu. Jo kao kolonijalni,
oni su se nastojali poeti ponaati kao europski gradovi. To znai, po-
eli su kopirati svoj jednostavniji uvoz iz Europe i izvoziti te proizvode
jedan drugome i ostalim nerazvijenim naseljima, te nadomjetati uvoz
jedan od drugoga.
to moe stvoriti jedan zaostali grad, drugi vrlo vjerojatno moe re-
producirati. To je smetalo Engleskoj koja je eljela da kolonije budu ne
samo isporuitelji sirovina nego i zarobljeno trite za engleske proi-
zvoae i trgovce.
Za razliku od Bostona i Philadelphije, New York (proizvoa kr-
zna) bio je dobar uenik iz ekonomije. Neposredno nakon Revolucije,
dakako, i New York je bio duboko uvuen u nepostojanu malu mre-
u nerazvijene meugradske trgovine, koju su zapoeli plesti Boston
i Philadelphia. Newyorka postrevolucionarna elita i ekonomija po-
kazali su se toliko gostoljubivi prema poduzetnicima koji su stvarali
izvozne proizvode za druge nerazvijene gradove i nadomijetali uvoz
iz njih, da je grad za samo malo vie od jedne generacije razvio veu
raznovrsnost proizvoaa nego Boston i Philadelphia, a ubrzo i veu
koliinu proizvodnje.
Kada su se oblikovali novi gradovi poput Cincinnatija, Pittsburg-
ha i Chicaga, i oni su se ukljuili u mreu hirovita trgovanja. Kada je
otkrie zlata u Kaliforniji 1849. dovelo do nastanka San Francisca, on
se ponaao kao europski gradovi i ameriki gradovi na Sjeveru. Pojed-
nostavljeno reeno, San Francisco je na Zapadnoj obali odigrao eko-
nomsku ulogu Venecije, ba kao to su tu ulogu Boston i Philadelphia
odigrali na Istonoj obali.
No na Jugu SAD gradovi su se ponaali drukije.
Charleston, Savannah, Richmond, St. Augustine i Williamsburg,
umjesto da se usredotoe na trgovanje jedan s drugim, ograniili su se
veinom na jednostavnu dvosmjernu, bezizlaznu trgovinu, najprije s
Gradovi8.indd 157 28.5.2007 10:55:03
puno razvijenijim europskim gradovima, a kasnije i s puno napredni-
jim gradovima amerikog Sjevera.
Oni su otpremali poljoprivredne trine vikove i zauzvrat primali
robu proizvedenu u gradu, ali tu trgovinu nisu koristili kao odskonu
dasku da bi se ubacili u hirovitu razmjenu jedan s drugim. Posljedi-
no, oni nisu razvili vlastite ekonomije.
Budui da se Atlanta formirala kao skladino sredite (za pamuk), u
tom dijelu zemlje nije bilo mree nestalne i promjenjive meugradske
trgovine. Bila je to Atlanta koju spominje Henry Grady i koja je sluila
kao kanal za uvoz sa sjevera potreptina za sahranu u Okrugu Pickens,
ali koja sama nije proizvodila niti jedan od potrebnih proizvoda.
To nas podsjea na Montevideo u Urugvaju i Buenos Aires, koji se
nalaze tono jedan nasuprot drugome na Rio de la Plati, i na besko-
nani niz drugih nerazvijenih naselja uz i niz obalu, od kojih su se sva
solipsistiki usredotoila na svoju vlastitu jednostavnu bezizlaznu tr-
govinu s daleko razvijenijim i naprednijim ekonomijama. Budui da
se ti gradovi ne razvijaju oslanjajui se jedan drugome na rame, oni se
nisu razvili. Nerazvijeni su gradovi potrebni jedan drugome.
Kad je Japan 1870-ih poeo razvijati svoju modernu ekonomiju, ja-
panski su se gradovi ponaali kao oni u Europi i na amerikom Sje-
veru. Svoju meunarodnu trgovinu svilom iskoristili su kao odskonu
dasku za pojaavanje i irenje meusobne trgovine.
Ulogu Venecije odigrao je Tokio.
Umjesto da se zadovolji onime to je s izvozom svile mogao kupiti
od razvijenijih ekonomija, Tokio je kopirao te proizvode koliko god je
mogao i izvozio ih u druge japanske gradove, koji se, zauzvrat, nisu
zadovoljavali tom kupoprodajom, nego su mnoge proizvode koje im je
Tokio prodavao i sami nadomijetali, i tako stvarali robe koje su sami
mogli prodavati Tokiju.
Budui da su japanski gradovi nadomjetali uvoz jedan iz drugoga
jer ono to jedan nerazvijeni grad moe proizvesti, drugi vjerojatno
moe kopirati neprekidno su jedan drugome sluili kao izvrsno tri-
te za sve novije i novije vrste izvoza, i na taj se nain razvijali jedan na
ramenima drugog.
Od samoga poetka japanskog modernog razvoja, trgovina novim
proizvodima (novima za Japan) meu japanskim gradovima razvija-
na je puno ustrajnije nego meunarodna trgovina. To je tako i danas.
Gradovi8.indd 158 28.5.2007 10:55:04
U 1980-im godinama po udjelu domae trgovine u ukupnoj razmjeni
ispred Japana bile su samo Sjedinjene Drave, to je za Japan osobito
impresivno postignue kad se uzme u obzir da Amerika velik dio svo-
jih sirovina proizvodi sama, dok ih Japan mora uvoziti.
Uspjeh Japana kao svjetskoga izvoznika industrijskih proizvoda je
nusprodukt ustre trgovine meu japanskim gradovima. Drugim rije-
ima, proizvodi i usluge koji su najprije proizvedeni za internu potro-
nju u japanskim gradovima i gradskim regijama, kao i za tvrtke i kraj-
nje potroae u drugim japanskim gradovima, naposljetku su postali
roba za izvoz u druge zemlje.
Robotizirani alatni strojevi koje Japan izvozi, na primjer, najprije su
proizvedeni za japanske proizvoae i oni su ih prvi koristili. Taj ra-
zvojni obrazac Japan je dosljedno koristio, poevi od prvih imitacija
zapadnjake robe; jednako tako i dananji visoko razvijeni Japan prva
je i najbolja muterija za vlastite inovacije.
Prije samo dvije generacije Hong Kong je bio ekonomski zaosta-
li kolonijalni skladini grad. No dok jo uvijek nosi kolonijalno ime,
ekonomski je on sve samo ne kolonija. Grad je igrao ulogu Venecije na
Pacifkom obodu, izvozei robu i usluge svojih poduzee u Singapur,
Seul, Tajpei... kupujui zauzvrat proizvode jefinoga rada koje e isko-
ristiti za vlastitu proizvodnju i izvozne poslove.
No gradovi Pacifkog oboda, kao ni europski gradovi, nisu bili zado-
voljni samo s prostom dvosmjernom trgovinom, bilo s Hong Kongom
ili drugim razvijenijim gradovima, pa su se dodatno snano posvetili tr-
govini i jedan s drugim, i s drugim, jo zaostalijim gradovima. Ba kao
to je Tajpei, na primjer, snano trgovao s Kaohsiungom, koji je potom
nadomjetao veliki broj svojih uvoznih proizvoda iz Tajpeija, u procesu
u kojem je postajao, naravno, sjajni kupac jo novijeg tajpeijeva izvoza.
U usporedbi s onim to se dogaalo u Europi, ekonomski razvoj u
Sjedinjenim Dravama bio je rapidan. Japanski suvremeni razvoj odvi-
jao se jo bre, a onaj na Pacifkom obodu do sada je najbri od svih.
To pokazuje da bi se neke, a moda i mnoge dananje nerazvijene eko-
nomije mogle razviti doista brzo ako bi njihovi gradovi iskoristili svo-
ju trgovinu s naprednijim gospodarstvima samo kao odskonu dasku
za ustru meusobnu trgovinu. No taj proces, stvarni proces razvoja,
bude ometen kad se nerazvijeni gradovi ili njihovi narodi pokuaju
umjesto toga osloniti na jednostavniju dvostranu bezizlaznu trgovinu,
Gradovi8.indd 159 28.5.2007 10:55:04
ponekad kupujui razvoj kako su to inili ah i Petar, ili pribavljajui
razvoj na kredit ili preko donacija.
Drugi glavni obrazac ili motiv koji se moe nai u stvarnom razvo-
ju zaostalog ekonomskog ivota je improvizacija. I u tom su sluaju
ah, Petar i njihovi savjetnici skrenuli s pravog puta kad su prihvatili
gotove planove za proizvodnju unaprijed odabrane robe.
Nerazvijeni gradovi koji su se doista uspjeli razviti kombinirali su
podjednako neskriveno kopiranje uvozne robe sa svojim vlastitim im-
provizacijama u njihovoj proizvodnji. Dobar primjer je nain na koji
su tokijski poduzetnici na prijelazu iz 19. u 20. stoljee razvili autoh-
tonu proizvodnju bicikala (opisanu u 2. poglavlju). Japan pritom nije
samo usvojio proizvodnju bicikala i razvio vlastite poluproizvode s
tom namjenom. Stvorio je takoer i improvizirane metode za repro-
dukciju ostalih vrsta sloenih uvoznih proizvoda, simbiotiki u sku-
pinama pojedinano malenih i jednostavnih tvornica. A te je metode
kasnije iskoristio za proizvodnju, na primjer, ivaih maina i kasnije
radio-prijemnika i elektrinih aparata.
Suvremena izvedenica tog sustava, koju koristi golema Nissanova
tvornica automobila sa svojim bliskim klasterom dobavljaa (koji sva-
koga dana, ak i sata, tono u vrijeme kad je to potrebno, dostavljaju
sve dijelove potrebne za sastavljanje automobila), postala je predme-
tom prouavanja i divljenja meu amerikim industrijalcima.
U vrijeme kada su Japanci razvijali vlastitu proizvodnju bicikala,
bicikli koje su uvozili izraivali su se u golemim, posve integriranim
tvornicama u Americi, ba kao to su se proizvodile i ivae maine.
Da su Japanci pokuali uvesti cjelovite pogone za tu namjenu, bili bi
propustili priliku da razviju vlastitu industrijsku robu i proizvodne
metode, a bicikli, ivai strojevi i ostali proizvodi bili bi pritom puno
skuplji, vjerojatno preskupi da bi ih Japanci mogli kupiti. Umjesto toga
oni su svoju trgovinu s tada razvijenijim ekonomijama iskoristili samo
kao odskonu dasku za svoj vlastiti razvoj.
Nerazvijeni gradovi srednjevjekovne Europe morali su improvizi-
rati jer nisu imali drugog izbora. Nerazvijeni gradovi danas moraju
improvizirati jednako tako jer, u najmanju ruku, moraju rezati svoje
trokove u odnosu prema naprednijim ekonomijama.
Drugim rijeima, cijenu onoga to izrauju moraju dovesti unutar
raspona koji njihovi graani i tvrtke kao i stanovnici i poduzea u
Gradovi8.indd 160 28.5.2007 10:55:04
drugim nerazvijenim gradovima mogu podnijeti. Jedna prednost
kojom obino raspolau je jefin rad, no to je u stvarnosti prednost je-
dino u sluajevima kad se radno-intenzivne metode proizvodnje mogu
improvizirati kao ekonominiji nadomjestak za kapitalno-intenzivne
metode koje se koriste u proizvodnji robe koju oni uvoze iz razvijeni-
jih ekonomija.
Nevelika poduzea, kao u sluaju japanskog razvoja proizvodnje bi-
cikala, u usporedbi s trokovima nadgradnje velikih proizvodnih or-
ganizacija, predstavljaju prednost. Smanjuju, naime, administrativne i
druge sline trokove, kako u pojedinanim tvrtkama, tako i ukupno.
Improvizacija s materijalima esto smanjuje trokove jer proizvo-
aima omoguava da iskoriste ono to im je pri ruci ili to se moe
nabaviti jefino, radije nego da podaniki kopiraju materijale koje u
tom trenutku koriste bogatije ekonomije, ili druga nerazvijena gospo-
darstva.
Upravo to inili su majstori srednjevjekovnog Londona kad su po-
eli koristiti englesku kou za predmete koji su se do tada izraivali od
puno fnije koe iz Cordobe. Tono tako postupali su poduzetnici iz
Hong Konga kad su poeli izraivati cipele od platna koje su oponaa-
le cipele od koe.
Carine su, dakako, nain na koji nerazvijene ekonomije esto po-
mau svojim proizvoaima da pokrenu neki posao (u sljedeem po-
glavlju u objasniti u kojim su okolnostima carine nune i zato). No
carine plaaju potroai iz svojega depa, a postoji granica onoga to
kupci mogu podnijeti, kao to je to otkrio Urugvaj kad si njegovi po-
troai nisu mogli priutiti zatiene proizvode urugvajskih proizvo-
aa, niti podnijeti poreze i infaciju na kojoj su poivale subvencije
poduzeima.
Osim izravne praktine koristi, improvizacija kultivira stanje svije-
sti bitno za sav ekonomski razvoj, bez obzira koji stupanj je on u odre-
enom trenutku dosegnuo.
Praksa improvizacije, sama po sebi, donosi uitak i zadovoljstvo
kad polui uspjeh, kao i vjeru u ideju da, ako jedna improvizacija ne
uspije, bit e vjerojatno mogue pronai drugu koja e uspjeti.
Otkria, prevladavanje praktinih potekoa, improvizacija i inova-
cije sadre jedni druge.
Na primjeru bicikala, mnogobrojna poboljanja u Europi i Ameri-
Gradovi8.indd 161 28.5.2007 10:55:04
ci koja su bicikl uinila praktinim vozilom, umjesto tek neobinom
igrakom ili nezgrapnim kuriozitetom, sainjena su od dugakog, du-
gakog niza improvizacija koje su dodavane kopijama onoga to je ui-
njeno do tada.
Proizvoai i inovatori, koristei se sredstvima kojima su raspola-
gali u svojim ekonomijama u svoje vrijeme, izmudrijali su kugline i
valjane leaje, zranice, lance i zupanike, mjenjae brzina, metalni
okvir od upljih cijevi umjesto od punih profla, koiona klijeta, saj-
le u buirima, bubanj-konice, koenje pedalama okretanjem unatrag.
ak su na stanoviti nain ponovo izumili kota uinivi ga nevjero-
jatno laganim i vrstim, s dotad nevieno ekonominom upotrebom
materijala asimetrinim povezivanjem obrua i osovine bicama.
Za improvizacije razvijene za bicikle pokazalo se da imaju mnogo-
stranu primjenu. Na njima se, dobrim dijelom, temelji razvoj trakto-
ra, automobila i zrakoplova, kao i puno oigledniji razvoj motocikala i
mopeda. Improvizacija s biciklima stvorila je novo trite za nove vrste
maziva i elinih legura, koje su takoer nale mnogostranu primjenu.
Inovacije su i danas u svojoj biti improvizacija, kao to dobro zna-
mo svi mi koji zadravamo dah pitajui se hoe li keramike ploe
improvizirane za space shuttle obaviti svoj zadatak i nee li otpasti ti-
jekom slijetanja. Sve inovacije, svi novi naini upotrebe materijala,
ukljuujui energiju, neizostavno su masa improvizacija i eksperimen-
tiranja, neki uspjeni, a neki ne, kombinirani s oponaanjem onoga to
je ve postignuto.
Prema tome, kupnja razvijene ekonomije, koju su pokuali ah i
Petar, ili koju danas pokuava Saudijska Arabija, kao i prodaja ili dari-
vanje simbola progresa nerazvijenim gospodarstvima pod izlikom us-
postave razvoja, ne uspijeva. Ne samo zato to se razvoj, sam po sebi,
odvija negdje drugdje, nego zato jer te transakcije ocrnjuju i obeshra-
bruju, vie nego to kultiviraju, osnovne postupke svakog istinskog i
stvaralakog razvojnog rada.
Uspjena improvizacija podrazumijeva, meu ostalim, primjere-
nu tehnologiju u postojeim okolnostima. Primjerena tehnologija je
danas postala pomodna fraza koja se odnosi na maine prikladne za
siromane poljoprivrednike. Naalost, mnogi se takvi strojevi pokau
duboko neprimjerenima ne zato to nisu uinkoviti, nego zato jer su
previe uinkoviti.
Gradovi8.indd 162 28.5.2007 10:55:05
Na primjer, indijska vlada bila je pokrovitelj razvoja kolovrata s po-
gonom na bicikl, inae sjajne improvizacije, za koju se pokazalo da je
poluila velik uspjeh jer je jedan seljak s njom mogao izraditi vie kon-
ca nego 12 radnika koji su se koristili tradicionalnom tehnikom. No
posljedice tog izuma za siromano indijsko selo bile su katastrofalne.
Solventno trite za odjeu od indijskog runo predene niti, koja se
izvozi u bogate zemlje, nije se poveavalo ni priblino istom brzinom
kao proizvodnja prediva.
Veina samih Indijaca nosi odjeu od strojno predenog konca, koja
je puno jefinija; oni si ne mogu priutiti runo predenu tkaninu ak
ni kad je proizvedena uz pomo bicikla i slabo plaenoga rada. Novi
kolovrat tako je samo izbacio s posla siromane seoske prelce koji nisu
imali alternativnog zaposlenja ili izvora prihoda. Premda je bila po-
krovitelj razvoja kolovrata, vlada ne moe poticati njegovu upotrebu.
Premda se teoretski prikladna tehnologija za poljoprivredna sela u
praksi pokazala neprikladnom, u njen razvoj uloeno je mnogo stva-
ralakog truda. ini se da unapreenja s tim ciljem imaju sanjarsku
privlanost za one ljude koji u poljodjelstvu za golo preivljavanje vide
romantiku. No stvaralatvo uloeno u takve sprave je utroeno uludo
jer gradi koiju bez konja; drugim rijeima, namijenjeno je poveanju
seoske produktivnosti koja ekonomski ne moe biti isplativa bez pret-
hodnog razvitka gradova.
Razmotrimo, na primjer, zadivljujue ekonomsko stakleno zvono
improvizacije i domiljatosti smjeteno u tropskim savanama podruja
rijeke Orinoco u Kolumbiji, vie od 480 kilometara udaljeno od najbli-
ega grada.
Projektom rukovodi mladi inenjer iz Bogote, kolumbijskog glavnog
grada i administrativnog sredita, koji je ekonomski vrlo nalik na Mon-
tevideo u Urugvaju, duboko ovisan o prostoj, bezizlaznoj trgovini jedne
zaostale zemlje s bogatima. Inenjeru iz Bogote stalno pomae tim od
sedam tehniara, a povremeno mu daje savjete jo 20 inenjera i oda-
branih strunjaka iz glavnoga grada. Financiraju ih kolumbijska vlada,
razvojna agencija Ujedinjenih naroda (UNDP) i vlada Nizozemske.
Jedna od inovacija tog tima su i vjetrenjae s propelerima tako
osjetljivima i prilagodljivima da se vrte i na povjetarcu slabijem od 6,5
kilometara na sat, a svaka je sposobna prepumpati gotovo 12.000 litara
vode na dan.
Gradovi8.indd 163 28.5.2007 10:55:05
Uspjenim se pokazao 66. iskuani model. Tim je zapoeo s vrstom
vjetrenjae koja se za pumpanje vode koristi na amerikim farmama
Srednjeg zapada, no vjetrovi u savani su tako slabi da su te vjetrenjae
radile samo etiri mjeseca u godini.
Potom su isprobali vrstu nalik onoj koja se koristi na Kreti, gdje je
vjetar takoer slab, i nakon puno pokuaja i promaaja nainili su ver-
ziju s krilima elise od jedrenog platna, koja je i dobro funkcionirala i
bila jefina. Ni ona, meutim, nije bila prikladna zbog estih poara
trave koji su harali savanom.
Napokon su razvili uspjeni model s krakovima elise od aluminija i
proflom razvijenim za ameriki svemirski program. Naalost, u svje-
tlu onoga to mogu platiti kolumbijski seljaci u tom podruju, a koji
ive veinom od obiteljske poljoprivrede, ta je vjetrenjaa bila daleko
preskupa. ak i u masovnoj neproftnoj proizvodnji njena bi cijena
bila oko 500 dolara.
Drugi pronalasci bili su solarni grija vode nainjen od pregorje-
lih fuorescentnih cijevi, malena hidroelektrana koja treba branu viso-
ku samo 1,3 metra da bi proizvodila dovoljno struje za malu osnovnu
kolu; runa prea za eernu trsku prikladna za jednu obitelj; i reza
korijena manioke s pogonom na bicikl koji je jednom radniku omogu-
avao da nasijee manioke koliko i 20 radnika koristei se tradicional-
nom tehnikom.
Unato svim svojim uspjesima, projekt je zaao u slijepu ulicu, ne
zato jer njegove sprave nisu radile nego zbog uobiajenih tvrdoglavih
razloga. Premda se podruje za koje su sprave bile razvijane tek tada
naseljavalo, tako da uvoenje mehanizacije nije raseljavalo postojee
radnike niti je remetilo ve uspostavljene tradicionalne odnose, dose-
ljenici ih sebi nisu mogli priutiti.
Najvaniji razlog zbog kojeg je kolumbijska vlada stavila zemlju
na raspolaganje doseljenicima bio je taj to mnogi siromani farmeri
drugdje u zemlji, u ranije naseljenim podrujima, vie nisu mogli pre-
ivjeti od gole poljoprivrede. A budui da u gradovima nije bilo alter-
nativnih poslova i izvora prihoda koji bi ih ekali, bilo im je doputeno
da se smjeste u nekadanjoj tropskoj divljini.
Siromatvo kolonista i skromna ekonomska sredstva koja su im
stajala na raspolaganju, sprijeili su da taj ruralni tehnoloki program
postane samoodriv, u skladu s vladinim namjerama. Izvorna zami-
Gradovi8.indd 164 28.5.2007 10:55:05
sao bila je da siromani poljodjelci, s ono malo roba ili bez iega to bi
mogli izvoziti na solventna trita, mogu sami stvoriti trite za indu-
strijsku robu koja e biti lokalno proizvedena.
No budui da su neki materijali neizbjeno trebali biti uvezeni po-
ljodjelci ne mogu proizvoditi dijelove za bicikle, generatore, aluminij,
staklene cijevi i slino regionalna samodostatnost tvornice nije mo-
gua.
Traei izlaz iz te slijepe ulice, inenjer rukovoditelj poigravao se
idejom da se proizvodnja moe odrati, s plaanjem za nuni uvoz,
tako to e nai izvozna trita za svoje proizvode u drugim tropskim
poljoprivrednim regijama, drugdje u Latinskoj Americi i na farmama
Sri Lanke, Indonezije i Afrike. No potekoa s tom idejom bila je da
ni siromani seljaci na tim tobonjim izvoznim tritima takoer nisu
mogli kupiti te sprave.
Da stvar bude jo gora, na tim tritima pojavio bi se jo tei pro-
blem to uiniti s ruralnim radnicima koje bi mehanizacija otjerala s
posla. Oprema te vrste ima smisla na farmama u tropskim gradskim
regijama. No tropska gradska podruja danas su rijetka i, ako uope
postoje, njihovi stanovnici se sigurno ne bi uputili u zabit Orinoca da
sebi nabave vjetrenjae, generatore, prese i sjekae manioke. Za njih bi
ih proizveli njihovi vlastiti gradovi.
No jedno ekonomsko iznenaenje ipak se skrivalo u tom kolumbij-
skom projektu. Vie na nepriliku izumiteljima, solarni grija vode od
pregorjelih fuorescentnih cijevi poluio je mali komercijalni uspjeh;
na nepriliku, zato jer se taj uspjeh nije dogodio na selu. Sprava je isko-
ritena u novim stambenim zgradama u Medellinu, malom gradu
smjetenom oko 320 kilometara sjeverno od Bogote, kao i u stanovima
samoga glavnog grada.
Posve razumljivo, to je ona vrsta domiljate improvizacije kakvu
neki nerazvijeni grad moe izvoziti u druge zaostale gradove. to je
jo vanije, to je ona vrsta stvari koje grad-muterija moe nadomjesti-
ti lokalnom proizvodnjom, budui da ono to jedan nerazvijeni grad
moe nainiti, drugi vjerojatno moe kopirati.
Dakako, da je ureaj postao uspjean u veim razmjerima, ponu-
da pregorjelih neonskih cijevi zaas bi postala nedostatna. Nema veze.
Umjesto s njima, improviziralo bi se s neim drugim. Ekonomski ivot
razvija se upravo tako.
Gradovi8.indd 165 28.5.2007 10:55:06
Ne usuujemo se ni pomisliti to bi ljudi tako dosjetljivi i neumorni
u improviziranju kao ti mladi Kolumbijci mogli uiniti da su se posve-
tili tehnologiji primjerenoj za njihove vlastite nerazvijene ekonomije i
za trgovinu s ostalim nerazvijenim gospodarstvima. ini se paradok-
salno, no tehnologija primjerena nerazvijenim gradovima ponekad
moe biti najradikalnija i najsvjeija.
To je zato jer nova rjeenja poput solarnog grijanja, na primjer
imaju ugraeno svojstvo da poinju s neim jednostavnim.
Nerazvijeni gradovi, po prirodi stvari, nisu optereeni komplicira-
nim i suvie dekoriranim nainima voenja poslova, nainima koji se
razviju u naprednim gradovima; s prevelikom nadgradnjom koja gui
i obeshrabruje svjee poetke budui da postojei naini ve postoje, i
budui da je u njih ve tako puno uloeno.
Openito, to je ekonomski ivot u nekom trenutku bogatiji, to bo-
lje za nerazvijeni grad u promjenjivoj trgovini jednih s drugima. Oni
imaju letei start.
Tokijski proizvoai i sastavljai komponenti bicikala, unato i-
njenici da su morali improvizirati vlastite metode razvoja, nisu morali
izumiti bicikl. Kolumbijski inenjeri nisu trebali matati o sakupljanju
tople vode (a kako li je ta zamisao u poetku morala zvuati udno
i radikalno), niti su morali izumiti staklenu cijev. To je glavni razlog
zato se razvoj zaostalih gradova, od vremena Venecije do vremena
Hong Konga, vidljivo ubrzava.
Ako bi netko htio defnirati ekonomski razvoj jednom rijei, bila
bi to rije improvizacija. No neizvediva i neostvariva improvizacija
je besplodna, tako da bi bilo puno bolje rei da je razvoj proces stalne
improvizacije u okruenju koje ini moguim stalno ubrizgavanje im-
provizacije u svakodnevni ekonomski ivot.
To okruenje stvaraju gradovi svojom hirovitom, promjenjivom,
ustrom trgovinom. Ono se ne moe stvoriti ni na koji drugi nain, i
to je razlog zbog kojega nerazvijeni gradovi trebaju jedni druge.
Sposobnost razvoja i izrade industrijskih proizvoda u samoj je sri
ekonomskog ivota.
Gradovi8.indd 166 28.5.2007 10:55:06
Razvoj je uini-to-sam proces; za svaku ekonomiju to znai ili da e
ga izvesti sama ili se nee razvijati.
Nerazvijeni gradovi najsnanije moraju trgovati s drugim nerazvije-
nim gradovima. Inae ponor izmeu onoga to oni uvoze, i onoga
to mogu zamijeniti vlastitom proizvodnjom, postaje prevelik da bi
se mogao premostiti.
to jedan nerazvijeni grad moe izraditi, drugi grad vjerojatno moe
reproducirati.
Mnoge dananje nerazvijene ekonomije mogle bi se razviti doista
brzo ako bi njihovi gradovi iskoristili svoju trgovinu s naprednijim
gospodarstvima samo kao odskonu dasku za ustru meusobnu tr-
govinu.
Otkria, prevladavanje praktinih potekoa, improvizacija i inova-
cije sadre jedni druge.
Gradovi8.indd 167 28.5.2007 10:55:06
Gradovi8.indd 168 28.5.2007 10:55:06
Lani povrat ni si gnal i gradovi ma 169
JEDANAESTO POGLAVLJE
LANI POVRATNI SIGNALI
GRADOVIMA
Gradske valute i njihova vrijednost Funkcija novca u
povratnoj regulaciji ekonomije Teaj kao automatski poticaj
izvozu i kazna za uvoz Ugraena prednost Singapura i Hong
Konga Carine kao protumjera varljivom feedbacku novca
Ciklusi razvoja u gradovima Drave-obrasci Preobraaj
nacija u gradove-drave
M
oramo pretpostaviti da su najraniji zametci gradova, kao i gra-
dovi, trgujui jedan s drugim u prethistorijsko doba razmjenji-
vali opsidijan, bakar, koljke, ivotinje, rogovlje, pigmente, rogoz ili
neku drugu robu sa svog teritorija koja im je stajala na raspolaganju za
trgovinu.
Bez posredovanja novca, vrijednost jedne robe prema drugoj mo-
rala se osjetno mijenjati. Neka roba za kojom je postojala velika po-
tranja donosila bi naselju znatne koliine i raznolikost uvoznih proi-
zvoda. No ako bi se potranja smanjila jer su se pojavili dodatni izvori
opskrbe ili je otkrivena zamjena, nadomjeteni proizvod osiguravao bi
sve manji uvoz, ba kao i valuta kojoj se vrijednost smanjuje.
Tada bi se izvoz naselja naao u potekoama, osim ako grad ne bi
osigurao neku drugu robu vrijednu razmjene ili za vlastiti raun kopi-
rao neki od proizvoda koje je do tada uvozio, u procesu koji nazivamo
ekonomska posudba kada naemo dokaze njegova postojanja u pret-
povijesno vrijeme.
Jednom kad su gradovi izumili novac svaki je u poetku imao vla-
stitu valutu. Najraniji gradovi za koje znamo u Europi Mediterana, na
Bliskom Istoku, u Kini i Indiji, stvarali su vlastiti novac i kroz trgo-
vinu stavljali ga u optjecaj. Kovanice tog novca sastojale su se tipino
od metala koji su nairoko bili prihvaeni kao istinski vrijedni (imali
su intrinzinu vrijednost). No ak i tada vrijednost kovana novca, ba
Gradovi8.indd 169 28.5.2007 10:55:06
kao i kasnijeg papirnatog novca utemeljenog na srebrnom ili zlatnom
standardu, nuno je fuktuirala u odnosu na koliinu robe ili rada koja
se za njega mogla dobiti u odreenom gradu u odreeno vrijeme.
U gradu pogoenom loom ljetinom itarice su stajale vie nego u
gradu u kojem je etva bila dobra. Maevi od eljeza umanjili su cijenu
bronanih maeva. Vjerojatno je i grnarija u jednom trenutku snizila
iznos za koji su se prodavale lubanje.
Nakon to je puno snaniji susjed osvojio neki drevni grad-dra-
vicu i pretvorio je u svoj provincijski grad, ili nakon to je ona dobro-
voljno predala vei dio svojega suvereniteta nekoj federaciji, ini se da
je ona svejedno nastavljala kovati i stavljati u optjecaj vlastiti novac.
ak je i Rimski imperij vrlo postepeno eliminirao valute provincija
i vazala koje je pokoravao. Tek puno kasnije, u Dioklecijanovo doba,
u neuspjenom nastojanju da savlada infaciju Rim je propisao cijene,
odnosno, vrsto je standardizirao vrijednost novca na itavom po-
druju svoje vlasti.
U srednjovjekovnoj Europi gradski novac ponovo je postao uobia-
jen, a ne iznimka.
Venecija je priznavala i koristila imperijalne bizantske kovanice
zbog svoje trgovine s Istonim carstvom, no Venecija je takoer emi-
tirala i vlastitu valutu. Gradovi koji su se uspeli na valu Venecije i irili
svoje nestalne trgovinske mree takoer su uobiajeno kreirali vlasti-
ti novac. Na primjer, gradovi sjeverne Njemake i Baltika, pripadnici
Hanseatske lige, okupili su se oko mnogih zajednikih ciljeva, ali nisu
imali zajedniku valutu Lige. Gradovi su stvarali vlastitu, jednako kao
to su emitirali novane instrumente usporedive s naim dananjim
kreditnim pismima ili potvrdama o oroenom depozitu, koje su kori-
stili u svojoj trgovini meu gradovima i podrujima mnogih valuta.
Valute srednjovjekovnih gradova protegnule su se i u doba Rene-
sanse, tovie, njihov se broj poveavao kako se s umnoavanjem gra-
dova razvijao sam ekonomski ivot Europe. ak i novac koji nije na-
stajao na podrujima gradova poput Firence, Genove ili Amsterdama,
morao je nerijetko funkcionirati kao da jest valuta gradova-drava,
budui da su kneevine koje su ga kovale same bile malene.
Na primjer, valuta Brandenburga je bila i novac Berlina, novac Sak-
sonije i novac Dresdena, valuta milanskog vojvode bila je i valuta Mi-
lana, i tako dalje.
Gradovi8.indd 170 28.5.2007 10:55:07
Mnoge takve valute opstale su sve do nedavna. Njemaka monetar-
na unija uspostavljena je tek 1857., kao prethodnica formiranju Nje-
makog carstva. Osim u kratkom i nesretnom razdoblju eksperimenta
s centraliziranom vlau, inspiriranom Francuskom revolucijom, vi-
carski su gradovi, kao kantoni, zadrali pravo da emitiraju vlastiti no-
vac sve do 1848.
Danas primamo zdravo za gotovo da eliminacija mnotva valuta u
korist manjeg broja nacionalnih ili imperijalnih valuta predstavlja eko-
nomski progres i uspostavlja stabilnost ekonomskog ivota. No, to uo-
biajeno vjerovanje u najmanju ruku valja izloiti sumnji, sa stajalita
da novac ima posebnu funkciju da slui kao mehanizam za povratnu
ekonomsku regulaciju.
Iznijet u argumente da nacionalne ili imperijalne valute daju la-
ne ili destruktivne povratne informacije ekonomijama gradova, i da to
zauzvrat dovodi do dubokih strukturalnih ekonomskih napuklina, od
kojih se neke ne mogu prevladati bez obzira na to koliko se trudili.
Kao to svi znamo, kad valuta neke zemlje izgubi na vrijednosti u
odnosu na valute drugih drava s kojima ona trguje, taj pad vrijednosti
teoretski stremi tome da pomae ispraviti nacionalnu ekonomiju. Nje-
zin izvoz automatski postaje jefiniji u zemlji kupaca, tako da bi se nje-
na prodaja u izvozu trebala poveati; istodobno, njen uvoz automatski
poskupljuje, i to bi trebalo pomagati njenim vlastitim proizvoaima.
Prema tome, teoretski, deprecijacija nacionalne valute trebala bi
djelovati automatski i kao subvencija izvozu i kao uvozna prepreka,
poevi tono od trenutka kad neka zemlja zapadne u defcit na svom
meunarodnom raunu plaanja jer izvozi premalo, a uvozi previe.
tovie, taj automatski poticaj izvozu i kazna za uvoz trebala bi biti
u igri tono koliko je potrebna, nita vie.
Kad bi to doista bio uinak plivanja neke nacionalne valute, to bi
plivanje bilo elegantan primjer povratne regulacije, uoavanja da je
korekcija potrebna i, istodobnog pokretanja primjerene korekcije.
Da bismo razumjeli zato nacionalne valute u stvarnosti ne obav-
ljaju tu konstruktivnu ulogu, moramo razumjeti kako povratna regu-
lacija djeluje. Ponajprije, najbitnije je da povratna informacija upravlja
mehanizmom reakcije.
Kod disanja, na primjer, poveanje razine ugljikova dioksida u krvi
automatski pokree centar za disanje u mozgu da poalje naredbu di-
Gradovi8.indd 171 28.5.2007 10:55:07
jafragmi da se stegne i omogui pluima da se ponovo ispune zrakom.
U ovom sluaju informacija koja slui kao okida je koliina ugljikova
dioksida u krvi, a mehanizam koji reagira je dijafragma.
Kao ivi organizam ljudi ovise o golemom broju povratnih regula-
cija, od kojih svaki djeluje tako primjereno i automatski da mi nismo
ni svjesni njihova postojanja, sve dok nam strunjaci ne otkriju da oni
postoje. Nestabilni sustavi zahtijevaju neprekidne ispravke i prilagod-
be, inae bi brzo podlegnuli vlastitim nestabilnostima.
I bez da sam ih nazivala povratnim kontrolama, mnoge od njih ve
sam spomenula u ovoj knjizi. Na primjer, kada se mnoga poduzea u
gradu naglo mnoe i specijaliziraju, vraa se informacija o guvi, po-
tekoama i poveanom nadmetanju za prostor u gradu. Ta informaci-
ja izaziva primjerenu korekciju: neka poduzea sele se iz grada u oko-
licu, premda ostaju unutar dosega gradskih usluga i trita koji su im
potrebni.
Na slian nain, obavijest da se u gradu istodobno poveao broj
radnih mjesta i potranja za robom, vraa se u sustav u obliku manjka
radnika u seoskim sredinama u gradskoj okolici. To dovodi do odgo-
varajue ispravke: vee uporabe strojeva koji nadomjetaju radnike, ili
njihova razvoja, ako su potrebni.
Gradske regije su rezultat mnogih razliitih korekcija do kojih su
dovele mnoge povratne informacije. Dakako, korekcije nisu potpuno
automatske, ba kao to nije ni nae disanje. Sposobni smo zadrati
dah do neke granice.
Povratna regulacija uvijek djeluje u skladu s vlastitim pravilima
bez obzira na nae elje. Na primjer, kada vlada neobuzdano tampa
novac, povratna informacija u sustavu izaziva primjerenu reakciju: za
stanoviti iznos novca sada se moe kupiti manje nego prije. Lijepe elje
za drukiju korekciju, ekonomsku ekspanziju, uzaludne su; ekspanzija
je posve drukija reakcija, kojom upravljaju neke druge kontrole.
Na isti nain, obini termostat djeluje izvrsno unutar svojih vlasti-
tih korektivnih zadaa zapaanja promjene temperature i pokretanja
odgovarajue korekcije, ali uzaludno je prieljkivati da e on upravljati
brzinom vrtnje zakretnog mlina jer je to zadaa koju mi elimo obavi-
ti. Meutim, druga vrsta kontrole obavit e upravo to.
Ukratko, povratna regulacija je ugraena duboko u sustav kojim
upravlja i korekcije do kojih dovodi nisu proizvoljne. One su upravo s
Gradovi8.indd 172 28.5.2007 10:55:07
odreenom svrhom, a ta je da odreena korekcija uvijek bude poslje-
dica odreenih prethodnih dogaanja.
Potekoa s nacionalnim valutama kao konstruktivnom povratnom
regulacijom nije u tome da su one preslabe za taj posao. One su sve
prije nego nemone. One dosadne male tablice na posljednjim strani-
cama novina koje sadre meunarodne teajeve valuta, koji iz dana u
dan lagano kliu u jednom ili drugom smjeru mijenjajui se tek u dje-
liima postotka, za itave industrije mogu predstavljati razliku izmeu
ivota i smrti, procvata i propasti.
Postepeno nakupljeno poveanje od 10 posto vrijednosti britanske
funte 1979. i 1980. natjeralo je najvee proizvoae engleskog porcu-
lanskog i keramikog posua da otputaju radnike, a nekoliko najma-
njih je posve izbacilo iz biznisa, uinivi ih preskupima za inozemna
trita na kojima je, sve do tada, postojala snana potranja za tim
proizvodima. Jaanje funte istodobno je posue inilo preskupim i za
domae kupce, budui da je inozemno uvozno postalo jefinije.
Direktor posljednje preostale tvornice, Wedgwooda, za jaanje fun-
te okrivio je kombinaciju proizvodnje nafe iz Sjevernog mora uz obalu
kotske, koja je poboljala englesku vanjskotrgovinsku bilancu, i vladi-
nu politiku previsoke kamate, kojoj je cilj bio unaprijediti gospodarstvo
privlaenjem inozemnog kapitala. Vjerojatno je imao pravo. Posljedice
za njegovu tvrtku bile su masovno otputanje zaposlenika i shvaanje
da kompanija, ako eli preivjeti, vei dio svoje proizvodnje mora trajno
transplantirati izvan Britanije, u zemlje koje kupuju njenu robu.
Prema tome, valute su snani nositelji povratnih informacija i mo-
ni okidai prilagodbe, ali prema njihovim vlastitim uvjetima.
Nacionalni novac, vie od svega, registrira konsolidiranu informa-
ciju o meunarodnoj trgovini zemlje. Kad neto meunarodni izvoz
robe ili usluga raste, u odnosu prema drugim zemljama, budui da za
njom vlada potranja, vrijednost valute raste. Kad se izvoz smanjuje,
novac gubi vrijednost.
Meunarodni uvoz i izvoz kapitala djeluju upravo suprotno. Ako
neka zemlja vie kapitala uvozi nego to izvozi (na primjer, zaduujui
se u inozemstvu), vrijednost njene valute automatski dobije potporu. I
obrnuto, ako izvozi vie kapitala nego to ga uvozi (posuujui novac,
darujui ga, plaajui kamatu na prijanje zajmove, izvozei dobit podu-
zea u stranom vlasnitvu), cijena njena novca odmah bude sniena.
Gradovi8.indd 173 28.5.2007 10:55:08
Zato su uvoz stranoga kapitala u Britaniju (potican veim kamatama)
i vaenje nafe u Sjevernom moru, ime je poboljana britanska vanjsko-
trgovinska bilanca, zajedniki djelovali poveavajui vrijednost funte.
Obrnuti uinci kretanja kapitala ne mogu na dulje vrijeme nadjaati
povratnu informaciju valute koja se odnosi na meunarodnu trgovinu
robom i uslugama. Taj drugi imbenik u duljem razdoblju prevladava.
Na primjer, pretpostavimo da neki narod puno novca posuuje u
inozemstvu da bi razvio svoje gospodarstvo. Sama injenica posui-
vanja podupire vrijednost valute. No zatim pretpostavimo da razvojni
planovi ne dovedu do jaanja prekograninog izvoza robe i usluga, ili
do zamjene uvozne robe. Vrijednost valute tada mora padati.
Teret kamate na kredite, koji se inio podnoljivim dok su sami kre-
diti podupirali valutu zemlje dunika, postaju razorni dok vrijednost
valute pada. Zato snano meunarodno zaduivanje koje ne donese
rezultata u obliku znatno poboljane trgovake bilance moe zadue-
nu zemlju iznenada dovesti u bankrot, osim ako se njeni vjerovnici ne
sloe da joj nastave posuivati i ne olakaju otplatu glavnice i kamate.
Tada, naravno, bankrot prijeti kreditorima.
Budui da je povratni signal valute tako moan, i budui da ta in-
formacija esto nije ona koju vlasti ele uti, narodi se obino rasi-
pniki trude da je pokuaju zaustaviti ili joj se oduprijeti. tovie, kad
se signal probije a on to uvijek uspije prije ili kasnije, bez obzira na
izmicanja njeni uinci mogu biti neprimjereni, da se izrazimo naj-
blae, kao to su bili u sredinjoj Engleskoj gdje je smjetena veina
proizvoaa posua. Nezaposlenost je u Engleskoj openito ve bila
velika, a osobito je bila visoka u Midlandsu; zemlja je ve trpjela pad
izvoza svojih proizvoaa, i to desetljeima. No tu su stvarnost nad-
vladale druge stvarnosti nafe iz Sjevernog mora i uvoz inozemnog ka-
pitala potaknut ponuenim visokim kamatama.
Nacionalne valute su tako snaan nositelj povratnih informacija, ali
nemone da bi posluile kao okida za primjerene korekcije.
Da bismo slikovito objasnili kako je to mogue, zamislimo grupu lju-
di koji su svi dobro opremljeni pluima i dijafragmama, ali svi imaju je-
dan zajedniki centar za disanje u mozgu. U toj budalastoj kombinaciji
centar za disanje bi primao konsolidiranu povratnu informaciju o razini
ugljikova dioksida u krvi itave skupine ne razlikujui pojedince. Dija-
fragme svih lanova grupe primile bi naredbu da se stegnu u isti as.
Gradovi8.indd 174 28.5.2007 10:55:08
No pretpostavimo da su neki od tih ljudi spavali, a drugi igrali te-
nis. Zamislimo da su jedni itali o povratnoj regulaciji, dok su dru-
gi cijepali drva. Neki bi morali prestati raditi to to rade i svesti se na
najmanji zajedniki nazivnik aktivnosti.
Ili, jo gore, pretpostavimo da su neki plivali i ronili, a iz nekog ra-
zloga, poput opasnog razbijanja vala, nisu smjeli odmah izroniti. Za-
mislimo to bi se s njima dogodilo. U takvom aranmanu, povratno
upravljanje bi djelovalo savreno u skladu sa svojim vlastitim pravili-
ma, ali bi rezultat bio katastrofalan zbog greke ugraene u sustav.
Morala sam ocrtati tu izmiljenu situaciju budui da sustavi s takvom
strukturalnom pogrekom ne postoje u prirodi; oni jednostavno ne bi
opstali. Ne postoje ni kod strojeva koje namjerno projektiramo tako da
sadre mehanike, kemijske ili elektronske sustave povratnog upravlja-
nja. Strojevi koji bi bili tako loe smiljeni ne bi funkcionirali. Narodi,
gledano s tog stanovita, takoer ne funkcioniraju, a ipak postoje.
Narodi imaju taj nedostatak zato jer nisu jednoobrazne ekonomske
cjeline, premda se mi intelektualno pretvaramo da jesu i sastavljamo o
njima statistiku utemeljenu na toj budalastoj pretpostavci.
Nacije obuhvaaju, izmeu ostalih razliitih stvari u njihovoj eko-
nomskoj kaeti brokava, razliite gradske ekonomije koje u odree-
nom trenutku trebaju razliite korekcije, pa ipak dijele zajedniku va-
lutu koja im svima u stanovito vrijeme upuuje isti povratni signal.
Objedinjena informacija za svakoga od njih specifno je pogrena
ak i u pogledu njihove vanjske trgovine, a ni u kom sluaju to nije in-
formacija koja ita otkriva o njihovoj uzajamnoj trgovini, kao suprot-
nosti trgovini s inozemstvom. A ta je iskrivljena informacija mono
orue.
Budui da se valutni feedback, u temelju, sav odnosi na uvoz i
izvoz, te njihovu uravnoteenost ili nedostatak usklaenosti meu nji-
ma, primjereni mehanizam za reagiranje na tu informaciju su grado-
vi i njihove regije. Gradovi su upravo ona osobita ekonomska jedinica
koja moe nadomjestiti uvoz vlastitom proizvodnjom, i ona specifna
jedinica koja moe iznjedriti niz novih proizvoda za izvoz. Uzaludno
je pretpostavljati da bezline, neizdiferencirane statistike zbirke naci-
onalnih ekonomija mogu odigrati tu ulogu, zato jer one to ne mogu.
U idealnom sluaju, u vrijeme kad se izvoz iz nekoga grada odvija
uspjeno, njemu je potrebno da stekne to je mogue iru paletu i veu
Gradovi8.indd 175 28.5.2007 10:55:08
koliinu zaraenog uvoza, osobito iz drugih gradova, jer je taj fond za-
sluenog uvoza zaliha kojom grad mora raspolagati za ivotni proces
zamjene uvoza.
I obratno, u vrijeme kad mu izvoz opada, bilo bi idealno da uvoz
poskupljuje, kako bi grad izbjegao propadanje zbog saimanja izvozne
proizvodnje koju oajniki treba da bi s lokalnom izradom zamijenio
iri spektar svojega uvoza.
Gradu je takoer potreban najvei mogui poticaj za pokusnu novu
izvoznu proizvodnju koju bi u skoro vrijeme mogao uspostaviti. Dru-
gim rijeima, kad mu opada izvoz gradu je potrebna deprecijacija va-
lute koja automatski djeluje i kao carina i kao izvozna subvencija no
samo onoliko dugo koliko je neophodno. im pone uspjeno izvoziti,
gradu je potreban rast vrijednosti valute kako bi stekao to je mogue
vie koliine i vrsta uvozne robe.
Novac samostalnih gradova doista slui za elegantno povratno
upravljanje, budui da pokree specifne primjerene korekcije speci-
fnih mehanizama za odgovor.
To je ugraena prednost ustroja koju su u prolosti imali mnogi
gradovi, ali koju danas vie nema gotovo niti jedan.
Singapur i Hong Kong, koji su danas neobinost, imaju vlastitu va-
lutu i zato posjeduju tu ugraenu prednost. Oni nemaju potrebe za ca-
rinama ili izvoznim potporama. Njihove valute slue u tu svrhu kad
je potrebno, i samo toliko dugo koliko je potrebno. Detroit, za razliku
od njih, nema tu blagodat. Kad je njegov izvoz prvi put poeo opadati,
njemu nije stizala povratna informacija pa je Detroit jednostavno pro-
pao, nepopravljivo.
Iskrivljena i neprimjerena povratna informacija (engl. feedback)
koju gradovi primaju od zajednikih nacionalnih valuta djeluju druk-
ije, ovisno o meunarodnoj trgovini koja se za njihovu zemlju pro-
matra u cjelini. Pritom se javljaju tri problema koje u obraditi redom.
Ako nacionalnu meunarodnu trgovinu veinom ine poljopri-
vredni proizvodi ili sirovine, te robe i povratna informacija koju oni
donose iskrivljuju i suprotstavljaju se stvarnom stanju trgovine i proi-
zvodnje u gradovima. Primjer su Urugvaj i njegov glavni grad.
Meunarodna vrijednost urugvajske valute tijekom itava forma-
tivnog razdoblja ekonomije te zemlje poivala je u cjelini na urugvaj-
skom izvozu mesa, vune, koe i rijetkim ostalim proizvodima sela.
Gradovi8.indd 176 28.5.2007 10:55:08
Budui da je Urugvaju taj izvoz iao dobro, uvozna roba mu je bila
relativno jefina, s posljedicom da Montevideo, vodei grad u zemlji,
nije nita poduzeo da bi iroku paletu tog obilatog uvoza nadomjestio
vlastitom proizvodnjom.
to je urugvajski novac vie jaao i stjecao veu kupovnu mo rastom
izvoza poljoprivrednih proizvoda, tako je uvoz bio sve jefiniji. Ukratko,
Montevideo je primao snanu obavijest o stanju urugvajske meuna-
rodne trgovine, jedinu informaciju koju nacionalna valuta moe prenije-
ti. No Montevideo nije primao feedback o vlastitoj trgovini. Montevideo
nije sam proizvodio izvoznu robu niti je zaraivao za uvoz, nego je ivio
od ruralne proizvodnje u zemlji, s kojom nije imao bliskog dodira.
Kad su urugvajska izvozna trita u 1950-im godinama poela pro-
padati, urugvajska je valuta nezadrivo poela gubiti na relativnoj vri-
jednosti. Neko vrijeme vlada je podupirala valutu posudbama, zbog
ega je uvoz nastavio doticati i u 1960-im, no to nije moglo potrajati
budui da projekti za koje se vlada zaduivala zapravo nisu dovodili
do zaokreta u sve loijoj trgovinskoj bilanci zemlje.
Naposljetku, valuta koja je deprecirala donijela je glasnu, jasnu i
nepogreivu povratnu informaciju: Urugvaju, ne proizvodi dovoljno
robe koja se moe prodati u svijetu, glasila je obavijest. Ne moe na-
staviti kupovati svu tu uvoznu robu.
Napokon je i sam Montevideo stao primati precizan feedback o svo-
jem vlastitom gospodarstvu koje nikad nije bilo kreativno ni uinkovi-
to. No u trenutku kad se poruka probila, bilo je prekasno da bi bila
korisna. Montevideo na nju nije mogao primjereno reagirati. Njegova
sposobnost reakcije je odumrla.
Tijekom svih tih godina kojima je ivio od poljoprivrednog izvo-
za, grad je propustio razviti vlastitu sposobnost za proizvodnju, tako
da sad nije raspolagao temeljima u robama i uslugama za poduzea,
temeljima u vjetinama ljudi, nita od potrebne prilagodljivosti u pro-
izvodnji koja je potrebna da se iskoristi prednost automatskih carina i
automatskih subvencija koje su se napokon bile pojavile.
U Urugvaju, slikovito govorei, razina ugljikova dioksida se povisi-
la i tu je injenicu jasno uoila nacionalna valuta koja je gubila na vri-
jednosti. No, u nedostatku sposobnosti za korekciju koje bi se mogle
aktivirati, porast CO2 je jednostavno bio smrtonosan. Neispravljena,
ekonomija je kolabirala.
Gradovi8.indd 177 28.5.2007 10:55:09
Povratna informacija teaja koja pogreno govori gradu da je nje-
gov izvoz u dobrom stanju, kao to je to neko urugvajska valuta do-
vodila u zabludu Montevideo, ne mora uvijek biti fatalna. Takav po-
greni feedback ponekad se moe prevladati carinama. Tako su i tek
formirane Sjedinjene Drave, na primjer, izbjegle porazne posljedice
lanih povratnih informacija njihovim gradovima u nastajanju.
Nakon to su amerike kolonije izvojevale neovisnost i tijekom go-
tovo itavog stoljea koje je uslijedilo, meunarodna je trgovina Sjedi-
njenih Drava bila vrlo slina urugvajskoj preteito poljoprivredna.
Izvozu je najvie pridonosio Jug svojim skupocjenim duhanom i indi-
gom, a kasnije i pamukom.
No i izvoz Sjevera inili su veinom poljoprivredni proizvodi i si-
rovine: krzno, riba, drvo, itarice. Gradski izvoz koji su stvarali maleni
gradovi Sjevera i prodavali jedan drugome bio je beskoristan u me-
unarodnoj trgovini budui da nije obuhvaao nita to ve europski
gradovi za sebe nisu proizvodili jefinije.
Doista, inozemni tvorniki proizvodi, svi zaraeni poljoprivrednim
izvozom zemlje, zahvaljujui kupovnoj snazi nacionalne valute u ino-
zemstvu, bili su u najveem broju sluajeva za amerike gradove pre-
jefini da bi ih zamjenjivali vlastitom izradom. To ne znai da su bili
toliko jefini da su ih sebi mogli priutiti svi ameriki gradovi, ali su
svakako bili jefiniji od istovrsnih proizvedenih kod kue.
Uvoz bi ostajao relativno jefin i obilan osim ako, i sve dok koliina
i vrijednost amerikog izvoza ne bi drastino opali, a to se, ba kao ni
u Urugvaju, nije dogaalo, niti moglo dogoditi, dok se nacionalna me-
unarodna trgovina dobro drala na poljoprivrednom izvozu. Maleni
ameriki gradovi brzo su upali u ekonomsku slijepu ulicu.
O tom se nije razmiljalo kao o pogrenoj povratnoj informaciji,
nego kao o stanju amerike proizvodnje. Odgovor je svejedno bio pri-
mjeren jer je bio suprotan feedbacku koji su ameriki gradovi primali.
Poevi od 1816. savezna vlada je poela primjenjivati prve od mno-
gih tarifnih mjera kojima nije bio cilj poveati dravne prihode, kao
prijanjim carinama, nego specifno uiniti uvoz industrijskih roba
umjetno skupljim. Tarifne mjere su gradskim stanovnicima i poduzet-
nicima, zapravo, govorile istinu o njihovim vlastitim gospodarstvima:
ne proizvodite za izvoz pa si, prema tome, ne moete ni priutiti sav taj
uvoz za koji za koji niste sami zaradili.
Gradovi8.indd 178 28.5.2007 10:55:09
Tarife su bile uinkovite. injenica da su sad uvozni proizvodi bili
tee dostupni nego domae inaice, poticala je gradsku zamjenu uvo-
za, i gradovi su se razvijali vrlo brzo, umjesto da su, i bez neposred-
noga dodira s njom, ivjeli od prihoda nacionalne opskrbne poljopri-
vredne ekonomije.
Ali, na nesreu, kada je povratna informacija valute dobila protu-
nalog, protumjere su djelovale na razini cjelokupnoga gospodarstva,
seoskoga jednako kao i gradskoga.
Na Jugu, gdje gradovi nisu postali produktivni, uvozne tarife su
jednostavno poveale trokove ivota bez stvaranja ekonomske blago-
dati koju su donijele Sjeveru. Proizvoaima ruralnoga Juga otet je jef-
tin uvoz za koji oni doista jesu zaraivali; u stvarnosti, oni su rtvovani
da bi subvencionirali gradsku proizvodnju.
Na Jugu je to primljeno s takvim ogorenjem da su tarife bile jedan
od glavnih razloga pokuaja odcjepljenja Juga od Unije 1861. i etve-
rogodinjeg krvoprolia koje je uslijedilo.
Pitamo se, zato junjaki gradovi na uvozne mjere nisu reagirali
konstruktivno, kao to su to uinili gradovi na Sjeveru?
U trenutku kad su uvozni nameti uvedeni, gradovi na Jugu bili su re-
lativno slabije razvijeni u odnosu na gradove Sjevera, i da se njima htjelo
pomoi, trebalo ih je zatititi od konkurencije proizvoaa na Sjeveru,
jednako kao to su sjevernjaki poduzetnici trebali zatitu od konkuren-
cije europskih proizvoaa. Da nije bio vojno poraen kada je pokuao
izboriti neovisnost, Jug bi vjerojatno uspostavio trgovinske barijere pre-
ma Sjeveru i tako, moda, ohrabrio ekonomije vlastitih gradova.
A 1816., kad su uvozne tarife uspostavljene, gradovi Juga bili su za-
ostali zato jer prije toga nisu poeli generirati jedan za drugoga onaj
izvoz koji su tehniki i po isplativosti mogli, pa prema tome nisu ni
ispleli nestalne male mree trgovine meu gradovima, koje su se mo-
gle nai na Sjeveru. No otkud ta razlika?
Samo pretpostavljam, no moglo bi to biti zato jer je trgovina Juga
duhanom i indigom vrlo brzo postala jako uspjenom. Skromniji ino-
zemni prihodi seoskih gospodarstava na Sjeveru mogli su odigrati sta-
novitu ulogu i natjerati Boston i Philadelphiju da se pobrinu za dopu-
nu siromanim seoskim ekonomijama kojima su sluili.
Bilo kako bilo, priliku koju su im pruile protumjere na povratne
informacije, Boston, Philadelphija i ostali gradovi Sjevera s kojima su
Gradovi8.indd 179 28.5.2007 10:55:09
oni trgovali iskoristili su na nain na koji ih Charleston i Richmond
nisu iskoristili.
Kada je poeo razvijati svoju modernu ekonomiju, povratnu infor-
maciju svoje valute koja bi umrtvila njegove gradove Japan je izbje-
gnuo vrlo slino kao to su to prije njega uinile Sjedinjene Drave.
Kad se Japan sredinom 19. stoljea poeo otvarati za meunarod-
nu trgovinu, kao i u vrijeme koje je uslijedilo, njegova glavna roba za
prekograninu prodaju bila je svila, preteito seoski proizvod, osobito
kad se izvozio kao predivo u mjesta poput Lyonsa i Patersona u New
Jerseyju.
Zahvaljujui zaradi od svile, Japan je mogao uvoziti stvari poput bi-
cikala, ivaih maina, eljeznih brodova i mnogih drugih inozemnih
proizvoda previe jefinih da bi im japanski proizvoai mogli konku-
rirati. Ti bi proizvodi i ostali tako jefini da se Japan povratnoj infor-
maciji svoje valute nije suprotstavio uvodei tarifne mjere.
Japanski proizvoai dijelova za bicikle i sastavljai bicikala koje
sam ve prije spomenula bili su vrlo domiljati u rezanju trokova, pri
emu su pomagali i razvoj japanske proizvodnje za potrebe tvrtki, no
oni su takoer dobivali pomo, vjerojatno odluujuu pomo uvoznih
zapreka. Meutim, dok su carine pomagale japanskim gradovima da
se razviju, treba rei da su ruralne ekonomije, ba kao i u Americi, bile
rtvovane.
Opisujui Shinohatu i promjene kroz koje je prolazila, Dore s gori-
nom govori o rtvi koju su seljaci podnijeli subvencionirajui gradsku
proizvodnju, odriui se jefinijih uvoznih proizvoda za koje je selo
zaradilo novac.
Sela poput Shinohate, pie Dore, bila su tako stijenjena punih 80
ili 90 godina. Dakako, istie on, Japanci na selu danas ive puno bolje,
zahvaljujui razvoju gospodarstva zemlje, i ne ale zbog politike koja
je pomagala tom razvoju. A kad je rije o njegovim vlastitim osjea-
jima glede nepravdi prema seljacima, Dore kae kako njegovi osobni
prijatelji pripadaju ivuoj generaciji i kako, emocionalno, ne moe
njima eljeti da budu siromaniji u korist njihovih predaka koje nije
poznavao i prema kojima nema posebnih osjeaja. No ak i tada ne
moe ne osjeati tugu zbog tih predaka.
vedska je primjer male zemlje koja se posluila carinama kao pro-
tumjerom za lane povratne signale svoje valute.
Gradovi8.indd 180 28.5.2007 10:55:09
U vrijeme kad su vedske tarife uvedene, prije vie od stoljea, ze-
mlja je bila veliki meunarodni izvoznik drva, ribe i rude, no bila je si-
romana i zaostala u odnosu na vei dio Europe, u iju se hirovitu me-
ugradsku trgovinu vedska sporo ukljuivala. vedske su carine bile
sveobuhvatne i visoke, i primjenjivale su se (dijelom i zbog politikih
razmirica) ak i protiv malobrojnih norvekih proizvoaa, smjetenih
veinom u malom gradu Bergenu. Norveka je bila dijelom vedske
kraljevine, bila je pod vedskom vlau, i carine uperene protiv njezi-
nih poduzea naposljetku su 1905. dovele do odcjepljenja Norveke i
njezine neovisnosti.
Mnoge zemlje iji su gradovi ili potencijalni gradovi danas auto-
matski ugueni neprimjerenom povratnom informacijom koju im
prenose teajevi njihovih valuta zasnovani na izvozu poljoprivrednih
proizvoda ili sirovina, bive su kolonije, ali nipoto ne sve. Neke su de-
kadentna, osiromaena sredita bivih imperija: Portugal, Turska. Nisu
sve ni siromane. Sve ekonomski nerazvijene zemlje izvoznice nafe
imaju gradove pogoene neodgovarajuim feedbackom. Nain na koji
je ah pokuavao prevladati zaostalost svoje zemlje, kupujui simbole
razvoja, bio je uzaludan. No oslanjanje na autohtoni razvoj kombini-
ran sa slobodnom trgovinom bio bi takoer uzaludan.
Carine, ma koliko bile neophodne u zemljama s nerazvijenim i
trajno mlitavim gradovima, te meunarodnom trgovinom sirovinama
i ruralnim proizvodima, daleko su od idealna melema za pogrene i
umrtvljujue povratne signale gradovima.
Tarife predstavljaju zapreke njihovoj vlastitoj kolebljivoj meugrad-
skoj trgovini. One su osobito opasne za male zemlje, ne samo zato to
izazivaju osvetniko uvoenje barijera nego i zato to, po prirodi stvari,
gradovi u malim zemljama trebaju snanu i dinaminu trgovinu s gra-
dovima onkraj dravnih granica. A u velikim i malim zemljama podjed-
nako, carine pogaaju ruralne ekonomije koje lee izvan gradskih regija.
Veina meunarodnog izvoza Kanade sastoji se od poljoprivrednih
proizvoda i sirovina, i na toj trgovini - i njenoj sposobnosti da pod-
miruje prekogranini uvoz - poiva vrijednost kanadske valute. Grad
koji najvie dobiva kanadskim carinama je Toronto pa je prirodno da
ga Kanaani iz opskrbnih regija zemlje mrze. Nazivaju ga Hogtown
(engl. hog svinja, krmak), a politiku nacionalnih carina vide kao zavje-
ru kojom se njihovi vlastiti ivotni trokovi ele poveati radi dobrobi-
Gradovi8.indd 181 28.5.2007 10:55:10
ti Toronta. Posve su u pravu; a opet, bez carinske zatite Kanada bi bila
ekstremno siromana i nerazvijena zemlja.
Carine nisu dobre ni za razvoj gradova zbog jo jednog lanog feed-
backa o kojem u neto vie rei malo kasnije, a govori o odnosu meu
gradovima unutar istog naroda.
Pod britanskom vlau Singapur je bio nerazvijen kolonijalni grad.
Lako je mogao ostati hendikepiran i nakon to je njegova nacija,
Udruene drave Malaye, 1963. stekla neovisnost, budui da se me-
unarodni izvoz zemlje sastojao ponajvie od ruralne robe i sirovina
kao to su kositar i guma. Singapur je, meutim, sa svojim preteito
kineskim stanovnitvom, izbaen iz Malezije, kako se zemlja kasnije
nazvala, budui da je u oima seoske malajske populacije u drugim di-
jelovima zemlje Singapur bio neeljeno strano tijelo.
Kao suveren i neovisan grad-drava, Singapur ima valutu koja
odraava njegove vlastite trgovinske prilike. tovie, s njegovim izba-
civanjem, zajednika nacionalna anomalija jednog centra za disanje u
mozgu je nestala.
Singapur vie ne mora, radi vlastitog razvoja, zakidati malezijske
seljake na njihovim uvoznim nabavama, a nije ga ni umrtvio zavara-
vajui povratni signal ope malezijske valute. Singapur sam mora za-
raditi za svoj uvoz ili ga nee imati, i stvoriti vlastiti izvoz ili biti bez
njega, no primjereni feedback mu pomae i u jednom i u drugom, kao
i u nadomjetanju uvoza.
Govorei pojmovima povratnih signala, Singapur je sjajni mali stroj
s ureajem (vlastitim novcem) koji prenosi podatke i izaziva reakciju,
kao i s mehanizmom (sposobnou za proizvodnju) koji izvodi korek-
ciju, pa predstavlja fno prilagodljivu ekonomsku cjelinu.
Hong Kong je jo jedna takva jedinica. Ni Tajvan i Juna Kore-
ja nisu daleko od njih, u svjetlu svega to sam iznijela, budui da se
njihova meunarodna trgovina ne sastoji veinom od izvoza poljopri-
vrede i prirodnih resursa. Prema tome, gospodarstva Pacifkog oboda
sadre vane ugraene strukturalne prednosti koje nedostaju veini
ekonomija koje se nastoje razviti.
injenica da su u vrijeme i na mjestima gdje se odvijao znaajni ra-
zvoj nairoko prevladavale valute gradova-drava, sugerira da su se u
nekim dijelovima dananjega svijeta nacionalne valute pojavile kobno
prerano. Na pamet nam pada Juna Amerika.
Gradovi8.indd 182 28.5.2007 10:55:10
Dakako, pojava suverenih gradova-drava u Junoj Americi, na
utrb postojeih nacionalnih organizacija, krajnje je nevjerojatna. No
zato je i malo vjerojatno da je narodima June Amerike sueno da
postignu solidni ekonomski razvoj ili samoispravljajuu gospodarsku
stabilnost. Oni koji nisu potonuli u spiralu katastrofe, kao Urugvaj, na
najboljem su putu da to doive.
Kada je itav kontinent u tako velikim problemima kao to je Ju-
na amerika, moglo bi se zakljuiti da mu nita drugo ne moe pomoi
osim da ponovi uspjene razvojne modele iz prolosti, budui da je al-
ternativa samo u trajnom odumiranju, kaosu i ugnjetavanju.
Jednom kad neki narod uspije razviti bodre ekonomije gradova, ili
ih stekne politikim okrupnjavanjem ili vojnim osvajanjem, problemi
sa zavaravajuim feedbackom nisu okonani, nego samo poprime dru-
ge oblike. Za te potekoe ne postoje ak ni privremeni melemi kao
to su carine. Zemlje s takvim problemima moraju jednostavno ivjeti
s njima i naposljetku s njima i umrijeti i istrunuti.
Onako, na brzinu, moglo bi se pretpostaviti da bi valuta neke ze-
mlje koja postie veliki izvoz proizvoda izraenih u gradovima, za ra-
zliku od poljoprivrednih roba i sirovina, mogla biti valuta koja pomae
gradovima, koja djeluje jednako kao i novac Singapura ili Hong Kon-
ga. No potekoa izvire iz brojnosti gradova i potencijalnih gradova,
kao i iz okolnosti da su gradovi koji trguju jedni s drugima (kao to
gradovi unutar jedne nacije i ine, ako su se uope razvili) poput spo-
doba na svijetu, koje je Lao-tzu opisao prije nekih 2500 godina:
... neke stupaju prve, neke ih slijede;
Jedne su pune ara dok druge jedva diu,
Jedne se osjeaju bodrima dok su druge na izmaku snage
Jedne si tovare novo breme dok se druge ba iskrcavaju...
Svaki grad u svoje vrijeme nadomjeta uvoz i domiljato stvara izvoz ne
proizvode. Da bi doivio znaajniju epizodu nadomjetanja uvoza, grad,
po defniciji, najprije mora formirati kritinu, nestabilnu masu potenci-
jalno zamjenjiva uvoza. Ciklus bodroga grada, takvoga koji odrava vi-
talnost iz generacije u generaciju, po svemu sudei, odvija se ovako...
Poinje s razdobljem u kojem grad stvara raznoliki izvoz, pri emu
stjee zaradu za sve veu raznovrsnost i koliinu uvoza; dok se generi-
ranje izvoza polako gasi, slijedi snana eksplozija zamjene uvoza (pod
Gradovi8.indd 183 28.5.2007 10:55:10
uvjetom da je nagomilana kritina masa nadomjestiva uvoza, jer u su-
protnom grad uglavnom propada).
U treem razdoblju grad, sad ve sa znatno poveanim i jako raz-
granatim unutarnjim gospodarstvom, stvara nove potencijalne izvozne
proizvode koji najee sadre inovacije; slijedi etvrti period estoko-
ga generiranja izvoza, i s njim zarade za iroku paletu i veliku koliinu
novog, potencijalno nadomjestivoga uvoza drugim rijeima, vraa-
mo se u prvu fazu ciklusa i pripremu za ponavljanje druge.
U nekim gradovima, u nekim trenucima, jedna faza slijedi za dru-
gom vrlo brzo. U drugima se ta promjena odvija sporo. No brzo ili
sporo, to je ciklus koji ini da njihova gospodarstva napreduju.
Ciklusi gradova koji su u nestalnoj razmjeni jedan s drugim ne po-
dudaraju se, nego se konstruktivno kriaju u razliitim fazama. Jed-
ni se osjeaju bodrima dok su drugi na izmaku snaga, jedni tovare
novo breme dok se drugi iskrcavaju.
Kad bi svi gradovi neke nacije bili istodobno ukljueni u eksplozi-
ju zamjene uvoza, njihov zdrueni ekonomski bum bio bi zastrauju,
frenetian, vjerojatno toliko nepraktian da bi se uguio nedostatkom
materijala, radnika i vremena potrebnog za rjeavanje praktinih pro-
blema, prije nego oni postanu nesavladivi. No takva neusklaena, isto-
dobna ekspanzija teko da se moe dogoditi prirodno, budui da su
gradovima potrebne razliite faze tuih ciklusa.
Grad koji je u fazi stvaranja novog izvoza (novog za tu mreu gra-
dova) ili stvarnih inovacija, treba gradove koji e od njega te proizvode
kupiti, gradove u fazi zamjene uvoza, budui da su ti gradovi koji mi-
jenjaju svoje uvozne nabavke i mogu si priutiti inovativne proizvode i
usluge, ujedno najbolji inicijalni kupci za njih.
Opstanak potencijalnih gradova koji se nalaze na samom startu u
povijesti je najee ovisio o starijim gradovima koji su nadomjeta-
li uvoz i pomicali svoje nabavke prema egzotinim novim robama ili
prema proizvodima seljaka, koji su stvarali novu priliku za nastanak
i eventualno procvat trgovakog, skladinog grada. Jedni stupaju na
elu, drugi ih slijede.
Vratimo se naas apsurdnoj zamisli o vie pojedinaca prikljuenih
na isti centar u mozgu za upravljanje disanjem, no ovoga puta zamisli-
mo da su povezani jedan slon, tri ovce, dva teneta i zec. ija e razina
ugljinog dioksida u krvi biti okida za reakciju centra za disanje?
Gradovi8.indd 184 28.5.2007 10:55:11
Grad koji najvie doprinosi prekograninom izvozu neke zemlje
ujedno je i grad ijim potrebama nacionalna valuta najvie koristi.
Kada njegovo gospodarstvo moe imati koristi od jefinijeg uvoza, taj
grad vjerojatno dobiva i jefiniji uvoz iz inozemstva i vjerojatno uiva
automatske subvencije kroz carine i izvozne poticaje (samo za preko-
granini izvoz) upravo kada mu je takva pomo potrebna.
A kad neki grad i njegova regija stjeu prednost te vrste, makar i
malu, trebamo oekivati da e ta prednost uiniti njegovu ekonomiju
puno ivljom i uspjenijom od ekonomije ostalih gradova u zemlji.
Jednom steena, ta prednost logino mora biti takva da samu sebe
pojaava i pothranjuje, budui da grad, to je uspjeniji, svojom pro-
izvodnjom sve vie pretee u ukupnoj nacionalnoj proizvodnji i uku-
pnoj meunarodnoj trgovini svih gradova u zemlji. A to je vea nje-
gova teina, to e bolje povratni signal nacionalne valute odgovarati
tom gradu. Ali to se nee podudarati s potrebama i prirodnim tajmin-
gom ostalih gradova; tovie, moda e im biti u izravnoj suprotnosti,
to e ih sigurno uguiti.
Napulj je slabo utjecao na talijansku meunarodnu trgovinu pa
tako i na promjene vrijednosti nacionalne valute koje su bile posljedi-
ca te trgovine. Milano i veliki konglomerati gradskih regija kojima je
Milano bio u jezgri imali su golemi utjecaj na talijansku prekograni-
nu trgovinu. S ijim su se potrebama i vremenskom fazom promjene
vrijednosti nacionalne valute najbolje podudarale?
To to upravo obrazlaem predstavlja hipotezu. Ako je ona tona,
tada ono to trebamo oekivati da emo nai u zemlji s velikom meu-
narodnom trgovinom gradskih proizvoda nije zemlja s mnogo grad-
skih regija kako bi netko mogao na brzinu pretpostaviti nego prije
zemlja s jednim preteito vanim gradom i gradskom regijom, skupa s
ostalim gradovima koji su nemoni u stvaranju vlastitih oblasti.
Takoer trebamo oekivati da e s protokom vremena jedan grad-
slon postajati gospodarski sve dominantniji, dok e ostali postajati sve
pasivniji i provincijalniji.
Anomalija koju opisujem logino mora dovesti do tog obrasca, i to
je doista tipina matrica koja u stvarnosti zaista postoji i s protekom
vremena sve je izraenija.
Velika Britanija je stoljeima bila istaknuti primjer zemlje koja silo-
vito izvozi proizvode i usluge svojih gradova. No kako je trgovina jaa-
Gradovi8.indd 185 28.5.2007 10:55:11
la, tako je London sa svojom gradskom oblasti postajao ekonomski sve
vaniji, dok je drugi po veliini grad Velike Britanije, Glasgow, propu-
stio stvoriti gradsku regiju od bilo kakvog znaenja, ba kao i drugi
najvei grad same Engleske, Manchester.
Birmingham je uspio, ali njegov se uspjeh ni izdaleka ne moe us-
poreivati s Londonom.
A ostali gradovi Velike Britanije Liverpool, Bristol, Edinburgh,
Cardif, Newcastle, Belfast postali su s vremenom jo mrtviji i pro-
vincijalniji, ak i u vrijeme kad je britanski izvoz gradskih proizvoda i
usluga bubrio i cvjetao. Vrijeme je samo povealo ekonomsku provali-
ju izmeu tih gradova i Londona.
U Italiji, kako je vrijeme odmicalo nakon ujedinjenja zemlje pri-
je stotinu godina, ekonomska dominacija Milana postajala je sve jae
uvjerljiva, a ne sve manje. ak i sam Rim ima tek skromnu gradsku
oblast koja prestaje samo nekoliko kilometara juno i istono od gra-
da, gdje odmah poinje siromani talijanski jug.
U Njemakoj, prije njene podjele nakon Drugog svjetskog rata,
Berlin je bio u usponu. Kada je vei dio Berlina odvojen, gradovi Za-
padne Njemake poeli su se izjednaavati jedan s drugim, no ako se
uobiajena matrica ostvari, samo e jedan meu njima na kraju posje-
dovati snanu i rastuu gradsku regiju, dok e ostali postajati sve vie
umrtvljeni i provincijalni.
U Francuskoj, samo Pariz danas ima znaajniju gradsku oblast, za
razliku od preostalih takozvanih osam velikih periferijskih gradova
Marseillesa, Lyonsa, Strasbourga, Lillea, Rouena, Bresta, Nantesa i
Bordeauxa.
Matrica je prepoznatljivo nacionalni fenomen. Skandinavske ze-
mlje, na primjer, sve skupa imaju stanovnitva upola manje od francu-
skoga, a neto vie nego juna Francuska u kojoj uope nema niti jed-
ne gradske oblasti. Pa ipak svaka od skandinavskih zemalja Finska,
vedska, Norveka i Danska uspjela je razviti vanu gradsku regiju.
U tim malim zemljama, u malom mjerilu, pronalazimo isti obrazac
kao i u veim zemljama koje sam spomenula.
Kad je Danska, na primjer, ojaala svoju meunarodnu trgovinu
gradskim proizvodima i uslugama, samo je Copenhagen generirao
spomena vrijednu oblast. Odense, Aarhus, Sonderborg... svi su gospo-
darski zaspali u provincijalnosti.
Gradovi8.indd 186 28.5.2007 10:55:11
Razvoj Stockholma i njegove regije u vedskoj nije potaknuo uspo-
redivi razvoj Gothenburga.
Nizozemska predstavlja zanimljivu i sretnu varijaciju uobiajenog
obrasca. Njena dva najvea grada, Amsterdam i Rotterdam, zajedno s
veinom manjih mjesta i gradova, zajedniki su stvorili jedinstvenu,
nadasve znaajnu regiju koju Nizozemci nazivaju Prstenasti grad, bu-
dui da amalgam gradova i njima pridruenih gradskih oblasti okru-
uje prostor u kojem su poljoprivredne povrine i unutarnje more.
Dijelom zato to su gradovi izvorno nastali na morskoj obali i dru-
gim rubnim dijelovima obradiva zemljita, a dijelom i zato to su Ni-
zozemci s osjeajem sauvali najplodniju zemlju za obradu, gradovi su
potisnuli svoje oblasti uokolo i, umjesto da zauzmu sredinji prostor,
ispunili su praznine unutar golemoga prstena.
Premda je gradski i regionalni razvitak zemlje na taj nain dobro
rasporeen, umjesto da se sav odvija u jednom voru, a ostatak zemlje
ostavlja relativno siromanim, injenicu da postoji jedna velika grad-
ska regija pronalazimo i ovdje.
Slutim da se u Japanu dogodilo neto slino kao i u Nizozemskoj ili
na sjeveru Italije, premda konfguracija velike japanske urbane regije s
Tokijem u svojoj jezgri ne podsjea niti na prsten niti na jednu debelu
nakupinu, nego vie na golemu kravatu s omom, kojoj se vor nalazi
u Nagoji. Tokio i njegova oblast tvore samo dio te cjeline, slino kao
to Amsterdam i njegova oblast pripadaju Ring Cityju, ili Milano i nje-
govo podruje ine dio gusto urbaniziranog talijanskog sjevera.
Mogli bismo logino oekivati da e japanski gradovi koji lee izvan
te dominantne urbane cjeline s vremenom postati relativno nepokret-
ni i ekonomski pasivni, prije nego to e se nastaviti ustro razvijati i
stvarati vlastite pojedinane gradske regije. I, doista, ve postoje nepo-
greivi znakovi da se upravo to i dogaa.
U sjevernim dijelovima sredinjeg otoka Honshua, i na dva juna
otoka Shinkoku i Hyushu, kao i na sjevernom otoku Hokkaido, drav-
ni dunosnici ve uporno trae transplantate za svoje regije, ne samo
japanske, nego i inozemne presadnice. Prema Wall Street Journalu, nji-
hovi su motivi poznati svakome tko je u Sjedinjenim Dravama pro-
matrao mlade ljude kako se u potrazi za boljim ivotom iseljavaju iz
ruralnih saveznih drava i onih u kojima industrija propada... Oni tra-
e radna mjesta za svoje sugraane. To je vrlo jednostavno.
Gradovi8.indd 187 28.5.2007 10:55:11
No to ba i nije tako jednostavno, jer se moramo upitati zato gra-
dovi iz tih podruja sami ne razvijaju vlastita ustra gospodarstva i
vlastite presadnice za svoje zalee.
ini se da, u zemljama vrlo razliite povijesti, broja stanovnika i
zemljopisne veliine, djeluje neka sila koja nacije s puno gradova pre-
tvara u entitete koji nalikuju gradovima-dravama, drugim rijeima,
u drave kojima dominiraju jedna gradska regija i njezin grad ili gra-
dovi. Ta sila, ako sam u pravu, jest pogrena, zavaravajua povratna
informacija koju prenosi objedinjena nacionalna valuta.
U malim zemljama, transmutacija u neto poput grada-drave, nije
nuno razarajua. Ako je zemlja vrlo mala, poput Danske, ili ako ima
dovoljno veliku dominirajuu gradsku regiju, poput Prstenastoga gra-
da u Nizozemskoj, narod moe ekonomski preivjeti i s jednom jedin-
stvenom slonovskom gradskom oblasti. No ak u malim gradovima,
taj obrazac ubire svoj danak.
U Danskoj, na primjer, vei dio zemlje ostaje relativno siromaan i
mora dobivati goleme dotacije od Copenhagena i njegove regije, stva-
rajui goleme potekoe koje u pomnije istraiti u sljedeem poglav-
lju.
Sljedea je kazna da zemlja koja se preobrazila u neto poput gra-
da-drave gotovo sva svoja ekonomska jaja dri u istoj koari, i to s
vremenom sve vie. Tako dugo dok preteito vaan grad i regija neke
male drave imaju razliite trgovinske partnere izvan zemlje, dotle ba-
rem imaju dobre izglede da sauvaju svoju kontinuiranu sposobnost
za razvoj. I, doista, male zemlje u kojima veliki udjel njihove meuna-
rodne trgovine ine proizvodi i usluge gradova, pokazuju tendenciju
da budu uspjene i ekonomski prilagodljive. A prilagodljiv sustav je
sustav koji dobiva primjeren povratni signal i na njega reagira.
Velika nacija koja se preobraava u neto nalik gradu-dravi posve
je drukiji sluaj.
Mnogi gradovi koji s vremenom postaju sve nepokretniji i provin-
cijalniji ne koriste ekonomino svoju veliinu. Oni ne predstavljaju
dobre domae kupce za dominantnu regiju. Dok drugi gradovi stagni-
raju, dominantni grad i regija moraju ih subvencionirati, a potpore,
budui da nisu zasluene, ne dovode do samoodrivog rasta, tako da
se iscrpljivanje nastavlja bez kraja i konca. Naposljetku veina zemlje
postaje nesposobna da se sama uzdrava, ili to moe samo vrlo slabo.
Gradovi8.indd 188 28.5.2007 10:55:12
Obrazac sa slonovskim gradom-dravom, ak i u maloj zemlji,
moe dovesti do oajnike srdbe i izazvati etniku netrpeljivost ili
mrnju.
Na primjer, u ehoslovakoj uoi Drugog svjetskog rata, eki grad
Prag bio je dominantan i s vremenom je to postajao sve vie. Bratisla-
va, najvei grad Slovaka, bio je relativno neaktivan, prilino provinci-
jalan, i postajao je to sve vie. Slovaci su uzrok za tu razliku objanja-
vali time da je dio vlade politiki i kulturno favorizirao Prag. Zavist i
bijes do kojega je to dovelo pomogao je podjeli ehoslovake tijekom
rata, a i kasnije. Prag je doista bio ekonomski povlaten, no ta privile-
giranost nije bila u obliku koji su esi ili Slovaci doista mogli kontro-
lirati. ehoslovaka se samo prilagoavala savreno tipinom obrascu
nacionalnih ekonomija.
Gradovi unutar zemalja od svoje nacionalne valute ne primaju ba
nikakav povratni signal u odnosu na svoju razmjenu jedni s drugima
ili ostalu domau trgovinu. To znai da u zemlji s vrlo malo meuna-
rodne trgovine u odnosu na unutarnju, gradovi ne primaju gotovo ni-
kakvu povratnu informaciju. I dok ih taj nedostatak moda nee umr-
tviti, sigurno im nee ni pomoi da se isprave i osnae kad zapadnu u
potekoe.
Primjer za to u fzici mogao bi biti neki predmet koji se nalazi u
ravnotei na vrhu brijega. Sve dok je ravnotea nenaruena, on moe
tamo stajati i odravati svoj poloaj i bez ikakve povratne informaci-
je. No jednom kad izgubi ravnoteu, makar i malo, moi e se kretati
samo nadolje. Na isti nain, kad neki grad bez povratnih signala pone
tonuti, njegovo se propadanje nastavlja nezadrivo.
Tijekom najveeg dijela povijesti Kineskog carstva, kineski grado-
vi nisu imali povratnih informacija. Prema kineskoj tradiciji carstvo je
bilo sastavljeno od 55 provincija, objedinjenih pod jednom, Chinom.
Prema predaji, provincije su ranije bile sastavljene od nekih 1700 ma-
lenih gradova-dravica ili kneevina. Ta brojka moe, a i ne mora biti
prihvatljiva, no injenica da je vea jedinica bila sastavljena od manjih
sigurno stoji.
Puno prije nego to je carstvo bilo manje ili vie objedinjeno (ne-
prekidno je bilo vojno ujedinjeno pa raskomadano, vojno ujedinjeno,
raskomadano, pa vojno ujedinjeno, pa podijeljeno), svi temelji kine-
ske umjetnosti i materijalne kulture bili su ve razvijeni: jezici, pisma,
Gradovi8.indd 189 28.5.2007 10:55:12
knjievnost, flozofja, umjetnost, glazba, kultura svile i tkanja, veze-
nje, ukrasno lonarstvo i druga keramika, vrlo razvijena metalurgija u
bronci i eljezu, brodarenje, bojna kola, opeke, zvona, vino, ah, ma-
gneti, ribarske mree i sav ostali ribarski pribor i alati, astronomska
opaanja, kodifcirani zakoni, novac i puno, puno toga drugog.
Ujedinjena, Kina vie nikad nije dosegnula prijanje fantastine
mogunosti razvoja ili ispunila sva njegova obeanja. Njezini su gra-
dovi postali tako nezapameno umrtvljeni da je sve do prolog stolje-
a seljatvo inilo nekih 80 posto njezina stanovnitva i, dakako, kao i
u svim zemljama s preteito ruralnom populacijom, bili su siromani,
gladni i nerazvijeni.
U najmanju ruku moemo rei da univerzalna valuta, pa prema
tome i izostanak feedbacka, nije pomogla gradovima carske Kine, a
moemo pretpostaviti da im ne pomae ni danas.
Nakon to je Rim zavladao veim dijelom svijeta koji je poznavao,
to je ekonomsko upravljanje imperijem bilo sve centraliziranije, to su
pojedinani gradovi primali manje povratnih signala.
Nakon to se Zapadno carstvo raspalo, Istono carstvo je jo dugo
ustrajalo. I ono je bilo relativno samodostatno, bez obzira na trgovinu
s Venecijom, jer premda je za Veneciju ta razmjena bila krupna stvar,
ona je u poetku Bizantu malo znaila.
Otomansko carstvo, koje je preuzelo ruevine Bizanta i potom ga
jo vie proirilo, bilo je takoer relativno samodovoljno, njegovi su
gradovi primali slab feedback iz vanjskoga svijeta.
Blago reeno, povijesne sudbine golemih, ujedinjenih carstava ne
obeavaju svijetlu ekonomsku budunost. Najistaknutiji moderni pri-
mjer takvog imperija su Sjedinjene Drave...
Nakon to je politika carina ispravila prvotnu greku u povratnim
informacijama, koja je pogodila zemlju, SAD je postala nacija u kojoj
gradovi od svoje valute ne dobivaju gotovo nikakvu povratnu infor-
maciju o tome kako se odvija njihova trgovina.
Uspjeni gradovi na Sjeveru nastavili su proizvoditi jedan za dru-
goga i za podruja u zemlji koja nisu imala vlastitih gradova, a relativ-
no malo za vanjski svijet. Veina inozemnih uvoznih proizvoda koji
su stizali brzo je bila zamijenjena lokalnom izradom u ovom ili onom
gradu, a prekopirani, prilagoeni i poboljani proizvodi prodavani su
kao domai. Vlastita roba i usluge koju su stvorili ameriki gradovi
Gradovi8.indd 190 28.5.2007 10:55:12
esto doista posve novi, koji su esto rjeavali vrlo vane praktine
probleme takoer su preteito ili u domau trgovinu.
U nekim trenucima, nema sumnje, ameriki industrijski izvozni
proizvodi, skupa s uslugama poput inenjeringa i montae opreme,
bili su jako vani za zemlju koja ih je primala (poput Urugvaja), ali
su malo znaili za ukupnu proizvodnju i trgovinu amerikih gradova.
Kako su ameriki gradovi nicali, ruralni prekogranini izvoz, koji je
svojedobno predstavljao veliku prijetnju njihovim ekonomijama, po-
stajao je sve manje vaan u ukupnoj razmjeni. Sami su ameriki gra-
dovi postali glavna trita za domae poljoprivredne proizvode.
Pamuk je sve vie otpreman u gradove s tkaonicama Nove Engle-
ske u orbiti Bostona, a zatim su iz Nove Engleske na jug kretale trans-
plantirane tvornice. Duhan su sve vie kupovali ameriki potroai. Ju-
netina i svinjetina pakirane su u Kansas Cityju i Chicagu, a kasnije i u
manjim mjestima, a uvijek su veinom namijenjene domaoj potronji.
Ruda je prevoena amerikim elianama i ljevaonicama, a zatim
preteno amerikoj industriji za preradu metala, proizvoaima alata,
graditeljima lokomotiva i brodova, tvornicama automobila, graditelji-
ma mostova i nebodera. Domaa trgovina dosegnula je oko 95 posto
ukupne trgovine zemlje, meunarodne i domae skupa, a ponekad je
imala i vei udjel.
Bez opominjue povratne informacije nacionalne valute, ameriki
su se gradovi snano razvijali, ali samo do stanovite mjere.
Svaki grad u nekom trenutku doivi i ekonomske potekoe iz
mnogih razloga koji se kreu od neizbjene zle kobi do najobinijeg
sljepila, gluposti i pretjerane specijalizacije. Nadalje, ve uspostavljena
izvozna proizvodnja tijekom vremena posustane zbog promjene po-
tranje, presaivanja u udaljena podruja ili zastarjelosti.
Grad koji ne nadomjesti gubitke je grad osuen na propadanje. Ta-
kvom gradu potrebna je brza pomo, automatizam ekvivalentan ca-
rinama i izvoznim poticajima. No u zemlji poput Sjedinjenih Drava
takvu pomo ne moe dobiti niti jedan grad.
Premda su ameriki gradovi bili sposobni zadivljujue razviti svo-
ja gospodarstva i bez pomoi povratnih signala (neke druge pomoi
osim carina koje su ponitavale pogrene povratne informacije), kad
god su ozbiljno poeli gubiti vanu izvoznu proizvodnju gradovi nisu
imali naina da se obrane i naina da se sami isprave.
Gradovi8.indd 191 28.5.2007 10:55:12
Danas je toliko puno amerikih gradova u stagnaciji i ekonomskom
propadanju da su stagnacija i propadanje prepoznati kao nacionalni
problem. No, promatrani pojedinano, ameriki su gradovi ve dulje
vrijeme umrtvljeni.
Prvi meu velikim gradovima koji je na prijelazu iz 19. u 20. stolje-
e zapao u stagnaciju bio je vjerojatno Pittsburgh. Tijekom sljedeih
osam desetljea grad za gradom je stagnirao i nije se iz tog stanja mo-
gao izvui: manji gradovi poput Rochestera, Utice, Scrantona, Akrona,
Toleda, Wilmingtona, Camdena; vei gradovi poput Bufala, Clevelan-
da, Indianapolisa, Seatlea, Detroita, New Yorka.
Ekonomija New Yorka propada jo od 1940. premda nikad neki
grad nije raspolagao boljim mehanizmima za izvoenje korekcije nego
tada New York. No korekcije nisu uinjene i sada je vei dio i samog
mehanizma za reagiranje izgubljen svestranosti u stvaranju proizvo-
da i usluga za poduzetnike, vjetina a veina onoga to je ostalo nije
doraslo dananjim zahtjevima, zastarjelo je.
Jedan od mnogih simptoma i znakova rasta oskudice u gradu jest
da je on, kao gospodarstvo, presiromaan ak i da bi popravio podze-
mnu eljeznicu, opskrbu vodom, ceste i mostove, premda je u danima
kada je bio ekonomski bodar iz vlastitih prihoda bio sposoban pod-
nijeti kapitalne izdatke gradnje tih velikih sustava, i jo puno vie od
toga.
U meuvremenu, gradovi Sunanog pojasa na Jugu i Zapadu poeli
su se uzdizati, i sve bi to bilo krasno osim to se veliki dio njihove eko-
nomije temelji na vojnoj industriji i na izvozu u nerazvijene klijenteli-
stike zemlje kao to je ahov Iran, to sam ve opisala.
Vojna proizvodnja i meunarodna trgovina profnjenih proizvoda
iz naprednih u nerazvijene zemlje iz temelja je oblik ekonomske aktiv-
nosti koji vodi u slijepu ulicu, kako u pojasniti u sljedeem poglavlju.
Ona ni priblino nije toliko izraz razvoja i irenja, koliko je pokuaj
preivljavanja razdoblja ekonomske inertnosti.
Od 1960-ih udjel meunarodne u ukupnoj trgovini Sjedinjenih Dr-
ava postepeno raste, na oko 15 posto u 1980-ima. Ameriki se izvoz
dijelom sastoji od sve vanijih poljoprivrednih proizvoda kao to su
soja i ito, dok industrijski proizvodi odlaze uglavnom u klijentelisti-
ke drave, u mnogim sluajevima na kredit, i sve ee je to oruje.
Uvoz se, meutim, sastoji veinom od proizvoda izraenih u gra-
Gradovi8.indd 192 28.5.2007 10:55:13
dovima kojima ameriki gradovi vie ne mogu konkurirati ni po kvali-
teti ni po cijeni.
Uvoz iz Japana sve je ee proizveden tehnikama koji opremu i po-
stupke amerikih proizvoaa ine zastarjelima. Zato ne udi to raste
pritisak za uvoenje novih carina ili za odreivanje kvota za inozemne
industrijske proizvode. No ameriki gradovi vie ne trpe zbog protur-
jenog feedbacka valute koji carine mogu ispraviti. Oni zapravo pate
od injenice da ne korigiraju svoja gospodarstva, i kako jedan za dru-
gim padaju u stagnaciju, tako jedan drugoga ostavljaju na cjedilu.
Carine nisu lijek za taj oblik neuspjeha gradova. Maleni gradovi na
Sjeveru u razdoblju kad se Amerika raala nisu ostavljali jedan dru-
goga na cjedilu tako to su doputali da njihova vlastita gospodarstva
zamru; i upravo zato su se uspjeno mogli posluiti carinama.
Moglo bi se rei premda to implicira nezasluenu kritinost da
su ameriki gradovi teko oboljeli od nedostatka ekonomske discipline:
discipline koju namee fuktuacija vrijednosti valute ili, ako nam je tako
drae, prilika koje prua fuktuacija teaja. Ona moe omoguiti da spo-
ticanje grada bude tek privremeno. No ako se ne ispravi, posrtanje moe
postati konano, moe se pretvoriti u nezaustavljivo kotrljanje niz brijeg.
Za taj neuspjeh nisu krivi gradovi, vlada ili ameriki graani. To je
strukturalna greka koja dolazi s teritorijem. Moramo biti zahvalni da
su svjetska vlada i jedinstvena svjetska valuta samo jo daleki san.
Ovime ne elim rei da je fuktuacija teaja valute jedina determi-
nanta koja odreuje hoe li grad i njegova regija, ako ju je grad razvio,
moi opetovano nadomjetati uvoz i energino stvarati izvoz. inje-
nica da moramo udisati i izdisati ne znai da ivimo samo od zraka.
Vani su takoer i drugi imbenici.
No jo uvijek ostaje da su promjene teaja snana sila, moni oblik
povratnog upravljanja, koji moe initi dobro, moe nanijeti tetu, a
moe biti i neutralan.
Koliko ja mogu vidjeti, za nedostatak za koji sam postavila hipo-
tezu da vodi do nastanka mamutskih gradova i umrtvljivanja ostalih,
gradovima ili nacijama nema lijeka (osim odcjepljenja na nain Singa-
pura), kao to nema ni lijeka za izostanak povratne informacije.
No to ne znai da narodi ne pokuavaju izlijeiti, ponititi ili ublai-
ti uasavajuu stagnaciju svojih gradova i propadanje svojih gospodar-
stava. Oni ustrajno i dovitljivo tipino nastoje uiniti upravo te stvari.
Gradovi8.indd 193 28.5.2007 10:55:13
No kako emo vidjeti, ti su napori jo gore nego uzaludni, oni samo
produbljuju i ubrzavaju nairoko rasprostranjenu stagnaciju i propa-
danje gradova, nesvjesno gomilajui nove strukturne ekonomske ne-
dostatke na one ve ugraene strukturne greke zavaravajueg ili izo-
stalog povratnog signala njihovim gradovima.
Nacionalne ili imperijalne valute daju lane i destruktivne povratne
informacije ekonomijama gradova. To dovodi do dubokih struktu-
ralnih ekonomskih napuklina, od kojih se neke ne mogu prevladati
ma koliko se trudili.
Nacionalne valute su snaan nositelj povratnih informacija, ali ne-
mone da bi posluile kao okida za primjerene korekcije.
U zemljama djeluje neka sila koja nacije s puno gradova pretvara u
drave kojima dominiraju jedna gradska regija i njezin grad. Ta sila
je zavaravajua povratna informacija koju prenosi objedinjena naci-
onalna valuta.
Gradovi8.indd 194 28.5.2007 10:55:13
Transakci j e koj e vode u propast 195
DVANAESTO POGLAVLJE
TRANSAKCIJE KOJE
VODE U PROPAST
Zla sudbina imperija Politike-ubojice gradskih
ekonomija Produljeni i neprekidni militarizam Dinamika
razvoja Dinamika propadanja Donacije i subvencije
Investicije kao transakcije propasti Besplodna trgovina
bogatih sa siromanima Engleski i rimski model
imperijalizma Prepirke unutar EEZ-a
U
spjeni imperijalizam gomila bogatstvo. Pa ipak, u prolosti,
uspjeni imperiji poput Perzije, Rima, Bizanta, Turske, panjol-
ske, Portugala, Francuske i Britanije nisu sauvali bogatstvo.
Doista, ini se da je zla sudbina imperija da postanu previe siro-
mani da bi mogli podnositi visoku cijenu odravanja. to se dulje
neki imperij dri na okupu, to jae pokazuje sklonost zaostajanju i si-
romaenju.
Imperijalne sile koje su bile uspjene samo kratko, zato jer su brzo
izgubile svoje kolonije, poput Njemake i Japana, ili one koje su se na-
glo saele na malene vlastite teritorije, poput Nizozemske i Austrije,
ini se da su bile meu sretnijima. No kako se to moe dogoditi ako
imperijalizam donosi bogatstvo imperijalnim silama, to on bez sum-
nje ini? Posrijedi je paradoks.
Pokuat u dokazati da su same politike i transakcije, nune za
osvajanje, odravanje i iskoritavanje imperija, destruktivne za grado-
ve imperijalnih sila, i ne mogu im pomoi, nego ih vode u stagnaciju
i rasulo. tovie, iste vrste politike i transakcija koje propast imperija
ine neizbjenim mogu takoer ubrzati stagnaciju i raspadanje ne-im-
perijalnih sila koje ih prihvaaju.
Kaem ubrzati, radije nego prouzroiti, stagnaciju i rasulo jer,
kao to smo vidjeli, gradovi i narodi koji upravljaju brojnim drugim
gradovima hendikepirani su lanim povratnim informacijama; to do-
Gradovi8.indd 195 28.5.2007 10:55:14
lazi s teritorijem. Gradovima koji poinju zaostajati imperijalni centri
ine oporavak malo vjerojatnim ili nemoguim (premda u u sljede-
em poglavlju opisati izvanrednu iznimku), a takoer koe ili sprjea-
vaju nastanak i procvat novih gradova.
Sve to predstavlja osobitu potekou velikim zemljama koje trebaju
mnoge gradske regije.
Uz lani feedback, dodatni problem predstavljaju posebne politike,
koje u analizirati, i transakcije koje ih provode. One su u velikoj mje-
ri odgovor vlasti na propadanje gradova i ustrajno siromatvo regija u
kojima se gradovi nikako ne uspijevaju razviti.
Te politike i postupci, bez obzira na njihove motive, ubojice su grad-
skih ekonomija. Sve se svrstavaju u tri skupine: produljena i neprekid-
na vojna proizvodnja; trajno i neprestano davanje potpora siromanim
regijama; snano podupiranje trgovine izmeu razvijenih i nerazvijenih
gospodarstava. Ma koliko na prvi pogled izgledale razliite, te politike i
transakcije koje ih odravaju sline su po teti koju ine. Da bismo istra-
ili kako one djeluju, ponimo s vojnom proizvodnjom.
Neprekidna, produljena vojna proizvodnja se neprestano lakomo
hrani dohotkom gradskih gospodarstava u tolikoj mjeri da tijekom
povijesti produljeni i neprekidni militarizam za neko carstvo nije bio
ni mogu sve dok ono nije dovoljno urbanizirano.
Drevni imperiji koji su obuhvaali za svoje doba bogate, produk-
tivne gradove, bili su ekonomski dovoljno snani da se okrenu nepre-
kidnom osvajanju i oni su tipino upravo to i inili. Meutim, u eu-
ropskoj ekonomskoj tradiciji koja je oblikovala vei dio svijeta kakav
danas poznajemo, produljeni i neprekidni vojni napori bili su mogui
samo tijekom posljednja etiri stoljea.
Iz nae perspektive, moglo bi se initi da je Europa tijekom sred-
njeg vijeka i u doba Renesanse neprekidno ratovala, no to nije bilo
tako. U vie od tisuu godina nakon raspada Rima, Europa je bila jed-
nostavno presiromana i previe poljoprivredna da bi mogla izdravati
neprekidni vojni napor koji bi trajao dulje od par godina u nizu, a jo
manje permanentnu stajau vojnu silu.
Vojske, pa ak i mornarice, okupljale su se s vremena na vrijeme,
opremale i rasputale zbunjujuom brzinom.
Plaenici su se morali otimati za zaposlenje, as kod jednog, as
kod drugog vojskovoe.
Gradovi8.indd 196 28.5.2007 10:55:14
Feudalne vojske sastojale su se od seljaka i sitnih posjednika oku-
pljenih pod plemiima i njihovim vitezovima za kratke kampanje kada
su mogli biti poteeni rada u polju. I premda je vei dio plae, ak i
one najskromnije, dolazio u obliku prilika za pljaku, dobitci ba i nisu
bili obilni.
Kad su se naoruane bande otputile na dulje pohode, kao to su to
inili kriari, vei dio vremena morali su se opskrbljivati proenjem i
otimainom, crpei, u svakom sluaju, opskrbu i opremu as na jed-
nom, as na drugom posjedu, sve u svemu opstajui tako bijedno da
je smrt od izlaganja opasnostima, bolesti i pothranjenosti oito sve to
vrijeme bila zapanjujue esta.
U takvim prilikama, vojna proizvodnja odvijala se sporadino i gr-
evito, brzo se izmjenjujui s proizvodnjom za ostale potrebe.
Sve nas to navodi na pomisao da su nedovoljni vikovi hrane za
vojsku bili glavni ograniavajui faktor za neprekidno srednjevjekov-
no ratovanje, a tako je i bilo, kao to i mora biti u svakom dominantno
poljoprivrednom ekonomskom ivotu. No posvemanja nemogunost
da si priute druge vrste proizvodnje za vojsku bila je takoer ograni-
avajua.
Nakon to je ceh trgovaca ribom u srednjevjekovnom Londonu dao
svoje brodove Kruni za borbu protiv gusara, brodogradilita su se hitro
okrenula gradnji ribarskih i trgovakih brodova. Morali su: zemlja si vie
nije mogla priutiti da suportira kraljevsku mornaricu, trajnog naruite-
lja ratnog brodovlja. Sedlar u Genovi ili kova u Orleansu vjerojatno su
jedan mjesec opremali vojnike, a drugi trgovce ili hodoasnike.
Tek u esnaestom stoljeu europska su carstva postala ekonomski
sposobna voditi neprekidan rat koji bi trajao punih nekoliko godina za
redom, s ime je zapoela panjolska, a slijedile su je Engleska i Fran-
cuska.
U Rusiji, Ivan Grozni uspio je okupiti malenu, ali stalnu, vojsku sa-
injenu od profesionalaca kojima je osigurao brvnare za stanovanje i
opremio ih arenom odjeom i helebardama, bojnim sjekirama i ko-
pljima. No u vremenu izmeu kampanja ti su vojnici imali radionice
(neki su se i obogatili) u svojim moskovskim vojarnama, radili su kao
sluge i obraivali ofcirske vrtove.
Sve do poetka sedamnaestog stoljea u Europi, osim Turske, nije
bilo sile koja je mogla podnijeti stalnu vojsku u dananjem smislu:
Gradovi8.indd 197 28.5.2007 10:55:14
uinkovite snage za borbu smjetene u vojarnama ili izvan njih, u pu-
nom broju i bez ikakvih drugih zadaa osim da budu vojnici, ak i kad
u nekom trenutku za njih nije bilo borbenih zadaa. Tijekom tog sto-
ljea konano se pojavila i neprekidna proizvodnja za stalni vojni po-
stav, u emu je ponovo prednjaila panjolska, a slijedile su je Francu-
ska i Engleska.
Kraljevska mornarica je podignuta na trajnu razinu i dobro organi-
zirana. Pa i tada, jo itava dva stoljea, Britanija se dijelom oslanjala na
privatnike (engl. privateers), kao to su to inili i njeni rivali: privatne
naoruane trgovake brodove ija je uloga oscilirala izmeu odravanja
miroljubive komercijalne trgovine za raun njihova vlasnika i osvajanja
neprijateljskih brodova kad je to od njih traila njihova vlada.
Od trenutka kad su se izborile za neovisnost, Sjedinjene Drave bile
su dovoljno prosperitetne da bi si mogle priutiti stalne pomorske i
vojne snage, no one su bile male, ba kao to je malena bila i amerika
vojna proizvodnja, osim u vrijeme rata. Veina takve proizvodnje bila
je pokretana samo sporadino i naglo za pojedine ratove koji su trajali
po nekoliko godina, i zatim je naglo bila i gaena.
No od Korejskoga rata 1950. Amerika je odravala vojnu proizvod-
nju koja je, s manjim padovima i usponima, s vremenom postajala
sve obimnija. Ako zanemarimo pauzu od pet godina nakon zavret-
ka Drugog svjetskog rata (kad je Marshallov plan dijelom nadomjestio
vojnu proizvodnju), za vojne trokove moemo rei da su neprekid-
no crpili novac iz dohotka amerikih gradova od poetka 1941., kad je
poela opskrba Velike Britanije orujem prema programu pozajmica
i iznajmljivanja (izvorno engl. lend-lease).
Vojna proizvodnja osigurava gradovima izvozne poslove, u nekim
sluajevima u golemim koliinama, a oni, skupa sa svojim multiplika-
tivnim uinkom, dovode do naglog rasta.
Nagli rast prouzroen vojnom proizvodnjom za Drugi svjetski rat
izveo je Sjedinjene Drave iz Velike depresije. Svako masovno povea-
nje izvoznih poslova, u svakom naselju, prouzrokuje bum zbog kombi-
niranog uinka naglog porasta izvozne proizvodnje i njegova pojaiva-
a: sekundarnih poslova i dohotka koji izvire iz opsluivanja radnika i
njihovih obitelji i iz rada na opskrbi i uslugama izvoznim tvrtkama.
Gradu ili nekom drugom naselju potrebno je nekoliko godina da asi-
milira, prihvati multiplikativne uinke od naglog rasta izvozne proiz vod-
Gradovi8.indd 198 28.5.2007 10:55:14
nje, i tih nekoliko godina su godine izvanrednog rasta. Tako da se na glo
uvedena vojna proizvodnja u doba rata sva odvija eksplozivno, sve do
toga da na svom putu sebi podreuje civilne djelatnosti i razara naselja.
Vano je, meutim, shvatiti da produljena vojna proizvodnja ne
stvara produljeni ekonomski skok. Jednom kad se multiplikativni
uinci vojnih djelatnosti asimiliraju, stvari se smire. Od tog trenut-
ka daljnji ekonomski rast iz tog izvora zahtijeva da sama vojna proi-
zvodnja raste. A jednom kad grad, ili bilo koje drugo naselje, postane
ovisno o produljenoj vojnoj proizvodnji kao znaajnom, normalnom
dijelu njene ekonomske baze, vojna proizvodnja se mora odravati be-
skonano ili se ekonomija saima.
Na primjer, daleko najvei poslodavac u Seattleu je Boeing Aircraf
Company, tvrtka koja proizvodi komercijalne zrakoplove, ali takoer
jako ovisi o ugovorima za razvoj i gradnju bombardera.
Poetkom 1970-ih, kad su vojne narudbe Boingu bile reducirane,
Seattle je doivio vrlo ozbiljnu lokalnu depresiju. Nezaposlenost je na-
glo porasla; prodaja u duanima se smanjila; kue za koje stanovnici
nisu mogli otplaivati hipotekarne kredite otile su na bubanj; otvore-
ne su javne kuhinje za ljude iji veliki fksni ivotni trokovi, nastali u
nekim boljim vremenima, u loim vremenima nisu potedili dio do-
hotka niti za osnovne ivotne potrebe.
Seattle nije samo gubio vojne poslove, nego i multiplikativne uin-
ke te proizvodnje. Nakon nekoliko godina, narudbe Boeingu su pove-
ane i stanje se u Seattleu normaliziralo.
Gradovi i njihove regije, kao najvei stvaratelji dohotka u nekoj
zemlji ili imperiju, sposobni su podupirati snanu i neprekidnu voj-
nu proizvodnju samo ako ih je dovoljan broj i ako su dovoljno bogati.
I premda to crpi dohodak gradova, ona takoer nekima meu njima
osigurava prednost u obliku vojne proizvodnje o kojoj oni naposljetku,
poput Seattlea, postanu ovisni. Da bi se ta proizvodnja odrala, grad-
ska zarada mora biti stalno usmjeravana prema tom cilju, a da bi se
poveala, jo vie dohotka se mora izdvajati za tu svrhu.
Gotovo sva vojna izvozna proizvodnja gradova, kao i ona u drugim
naseljima, sastoji se od proizvoda namijenjenih ne-urbanim destinaci-
jama. Tako ona predstavlja proizvodnju koja automatski postaje sterilna,
beskorisna za proces nadomjetanja uvoza drugdje u ekonomskom ivo-
tu. To nije tako samo kad se vojni proizvodi troe u sukobima nego i kad
Gradovi8.indd 199 28.5.2007 10:55:15
se proizvodnja obavlja u vrijeme mira i proizvodi se nikad ne koriste u
borbi. tovie, to nije tono samo u sluaju oruja, nego i u sluaju robe
koja se po vrsti puno ne razlikuje od civilne proizvodnje.
Da bi se shvatilo zato je to tako, dovoljno je promotriti vrstu ekono-
mije u vojnim bazama i garnizonskim gradovima; oni uvoze, ali nita iz
iroke palete svojega uvoza ne zamjenjuju lokalnim proizvodima.
U Camp Lejeuneu, velikoj bazi marinaca (U.S. Marine Corps) u
Okrugu Onslow u North Carolini, natovareni kamioni tutnje kroz ulaz
poredani jedan do drugoga, tijekom itavoga vremena predvienoga
za prijam robe i opreme, dovozei putar od kikirikija, kompjutore, zu-
barske builice, madrace, ianu ogradu, cipele, mape za dokumente,
arulje, deterdente, kuhinjsko posue, pagete... I eljeznica nepre-
kidno istovaruje ovdje svoj teret.
To se dogaa dan za danom, godinu za godinom, desetljee za de-
setljeem a sva je ta proizvodnja nepovratno posve beskorisna za po-
ticanje ili napajanje procesa nadomjetanja uvoza bilo gdje, radi same
svoje destinacije. Posve je nevano koliko je uvoz raznolik, kolike su
koliine ili koliko dugo vremena one pristiu. Vojarne imaju drugu
ulogu, a ne da nadomjetaju uvoz: u svakom sluaju, primitak robe
ne razvija svestranost garnizona u proizvodnji, kao to se to dogaa s
uvozom za koji gradovi zarauju.
Kao i sama vojarna, i oblinji garnizonski grad Jacksonville, Nor-
th Carolina, nije naselje koje bi nadomjetalo uvoz, niti je grad. S obje
strane ceste duge pet milja izmeu Jacksonvillea i glavnih ulaznih vra-
ta vojarne poredani su kiasto ukraeni barovi, noni klubovi i resto-
rani, no to ne znai da je Jacksonville sposoban proizvoditi neonske ci-
jevi, crvenu i utu boju, hladnjake za pivo ili bilo to drugo. Grad ivi
u brojnim radnjama za tetovau i veliki je potroa elektrinih igala
za tetoviranje i tinte koju uvozi iz New Yorka, no ta potronja ne ini
mjesto ekonomski sposobnim da te proizvode za poduzetnike izrauje
samo za sebe.
U Camp Lejeuneu nalaze se, izmeu ostaloga, duani U. S. Post
Exchanges (PX), uspostavljeni da bi bili na raspolaganju amerikom
vojnom osoblju i njihovim obiteljima u vojarnama i bazama, kod kue
i u inozemstvu. Plau ronicima koji opsluuju te duane osiguravaju
udaljeni porezni obveznici, a budui da su ti porezni obveznici stanov-
nici i poduzea iz gradova, roba na policama i u skladitima tih proda-
Gradovi8.indd 200 28.5.2007 10:55:15
vaonica je zapravo uvoz za koji su zaradili gradovi ili njegov ekviva-
lent u istoj vrijednosti i koji je za gradove izgubljen.
Godine 1970., rairen po itavom globusu, PX je bio trei po veli-
ini trgovaki lanac na svijetu: golema je to koliina proizvodnje nes-
posobna za nadomjetanje zbog same svoje namjene. Dakako, ta roba
samo je djeli svega onoga to je potrebno ljudima u garnizonima.
Na oruje se odnosi najvei dio potpuno nesagledivih vojnih
budeta cijena razvoja i proizvodnje tenkova, raketa, nuklearnih
bombi i bojevih glava, artiljerije, strojnica, municije, aviona bombar-
dera, lovaca, pijunskih letjelica, presretaa raketa, vojnih transportnih
zrakoplova, helikoptera, tehnike opreme za zrane luke, pijunskih
satelita u svemiru, raketnih lansera, bojnih brodova, krstarica, nosaa
aviona, minopolagaa, minolovaca, podmornica, razaraa, desantnih
brodova, sustava za otkrivanje neprijateljskih zrakoplova i brodova...
No sve to sam rekla o onoj vrsti vojne opreme koja lii na civilnu
robu i usluge, odnosi se jo snanije na oruje, vie nego na bilo to dru-
go. Bez obzira na to je li njegovo odredite vojno skladite, izvidnica,
baza za obuku, testni ili manevarski poligon, patrolna postrojba, centar
za nadzor, pomorska ili zrana baza, injenica da je oruje uvezeno na
ta mjesta ne ini njegovo odredite sposobnim da ga zamijeni lokalnom
proizvodnjom, ak i kad bi se tako neto trailo, a ne trai se.
Jedina iznimka od ovog pravila je u sluajevima kad vojni proi-
zvoa nabavlja tue oruje i potom ga kopira ili adaptira, ili kad se
oruje, nakon to se uveze iz strane zemlje, nastavi proizvoditi u tran-
splantiranoj tvornici, to je bila strategija koju je dijelom primjenjivao
iranski ah. Ali na novim lokacijama proizvodnja smjesta postaje ste-
rilna u nadomjetanju uvoza. Premda sam za primjer uzela ameriku
vojsku, nita drukiji od njenih nisu ni drugi garnizoni, patrolne baze,
zrane baze itd.
Ukratko, u mjeri u kojoj dohodak gradova uzdrava neprekidnu
vojnu proizvodnju, ti programi oduzimaju od uvoza koji su oni zara-
dili i prenose ga, umjesto toga, u uvoz proizvoda u naselja koja ne na-
domjetaju i ne mogu nadomjestiti uvoz.
Neki gradovi dobivaju izvozne poslove, no da bi ih odrali, gradovi
neke zemlje ili imperija moraju neprekidno predavati zaraeni uvoz,
ili robu ekvivalentne vrijednosti. To prirodno ini gradove jedne dru-
gima loijim muterijama nego to bi to inae bili.
Gradovi8.indd 201 28.5.2007 10:55:15
To ih takoer neizbjeno ini slabijima ili tromijima u nadomjeta-
nju uvoza jednoga od drugih, ili odnekud drugdje, nego to bi to inae
bili, a ta slabost potkopava njihovu sposobnost da stvaraju nove vrste
robe i usluga i njihovu sposobnost za rjeavanje problema i pokretanje
inovativnog izvoza jednih drugima, ak i kad je taj izvoz stvoren.
to vie gradovi ili nacije ili imperiji gube dohodak da bi platili za
vojnu potronju, to ga dulje i neprekidnije gube, to vie postaju ovisni
o vojnoj proizvodnji koju dobivaju za uzvrat. U suprotnom, nee samo
stagnirati, nego i propadati. Vojne transakcije, dakle, idu na raun me-
ugradske trgovine i na utrb procesa nadomjetanja uvoza.
Razmotrimo u tom svjetlu tri glavne karakteristike svih ekonomija
u razvoju i irenju, tri vrste krupnih promjena koje se odvijaju dok se
one uspinju i jaaju.
Prvo, sagledan u cjelini, ekonomski ivot postaje sve vie urban,
a sve manje ruralan. Gradsko poduzetnitvo i meugradska trgovina
postiu najvei rast i apsolutno i proporcionalno. Ruralna proizvod-
nja i trgovina takoer se poveavaju, ali kao usputni produkt gradskih
djelatnosti.
Drugo, kako se gradska trgovina iri, ona udahnjuje ivot i novim
gradovima, ponajvie u nekadanjim regijama koje su preivljavale na
poljoprivredi i prodavale prirodne resurse, i uvlai ih u mree dina-
mine meugradske razmjene.
Tree, gradovi uvoze poveane koliine i udjel svih roba i usluga, koje
potom mogu nadomjetati vlastitom proizvodnjom. To je posljedica dvi-
ju prethodnih promjena, kao i nuni uvjet za njihovo nastavljanje.
Te promjene nisu nita drugo nego ekonomski razvoj i ekspanzija:
to je upravo dinamika samog razvoja na djelu.
No kad se ekonomski ivot nae u procesu malaksanja i saimanja,
dogaaju se upravo suprotne promjene.
Prvo, promatran kao cjelina, ekonomski ivot postaje sve manje ur-
ban, a sve vie ruralan. Udjel gradskog poduzetnitva i meugradske
trgovine u ukupnoj ekonomskoj aktivnosti smanjuje se, dok seoska
proizvodnja i trgovina poveavaju svoj proporcionalni udjel.
Drugo, postojei gradovi stagniraju i propadaju, a ne nastaje dovo-
ljan broj novih da nadoknadi taj gubitak.
Tree, gradovi uvoze sve manji udjel roba i usluga koje se proizvo-
de i taj pad gui proces nadomjetanja uvoza. Dok gradovi stagniraju i
Gradovi8.indd 202 28.5.2007 10:55:15
prestaju u veoj mjeri nadomjetati uvoz, ak ni uvoz koji jo primaju
vie ne slui pokretanju vlastite zamjenske proizvodnje. To je posljedi-
ca prethodnih dviju krupnih promjena.
O toj drugoj skupini promjena ili pogoranju ekonomskog ivota
moemo razmiljati kao o dinamici propadanja. Te promjene jesu pro-
padanje, pogoranje na djelu. To su promjene koje nekadanje ekonomi-
je u razvoju i ekspanziji svode na inerciju, siromatvo i zaostalost, budu-
i da se smanjuju paleta i koliine nove vrste robe i usluga koje nastaju i
ulaze u svakodnevni ekonomski ivot, i na kraju posve iezavaju.
A budui da se ne rjeavaju, praktini problemi koji pritiu zemlju
jednostavno se gomilaju nerijeeni. Kad stagnacija postane totalna,
propalo i stegnuto gospodarstvo ivi od ostataka prethodnog razvoja.
Neprekidna i velika vojna proizvodnja jedan je od naina na koji se
obiljeja gospodarskog ivota u razvoju izravno pretvaraju u suprotna
obiljeja ekonomskog ivota u degeneraciji. Transakcije koje ona obu-
hvaa jesu propadanje, dio samog tog procesa na djelu.
Shvaanje toga pomae nam da razumijemo jo jedan paradoks ve-
zan uz malaksanje imperija.
Rat i ratna proizvodnja esto su poticali razvoj metalurgije, komu-
nikacija, epidemiologije, kirurgije, inenjerstva, kemije, brodogradnje
i navigacije, zrakoplovstva, vremenske prognoze, izrade obue i odje-
e, izrade zemljovida, transporta... Popis je beskrajan. Kad je to tako,
netko bi mogao pretpostaviti da su snano militarizirane nacije ili
imperiji u osobito povoljnom poloaju da nastave prednjaiti u pici
ekonomskog razvoja, moda da ga predvode bez kraja, u emu im po-
mau civilne tvrtke odvojene od vojnih poduzea i pritisak da stalno
usvajaju inovacije.
Pa ipak, od pradavnih vremena do danas, sva drutva koja su naj-
vie i neprekidno ulagala u vojnu proizvodnju pala su u zastoj i teh-
noloki su zaostajala. Vojni razvoj doista daje pobudu civilnom gos-
podarstvu, i obrnuto, civilna tehnologija potie vojnu tehnologiju, ali
samo kad proizvodnja oscilira izmeu njih dvije. Ta se oscilacija slabo
dogaa kad vojna proizvodnja traje bez predaha i kad proizvoai ne-
prekidno imaju kupce za svoje oruje.
No jo je vanije da stagnirajua ekonomija openito slabo ubrizga-
va inovacije u svakodnevni ekonomski ivot, bez obzira odakle one
dolaze.
Gradovi8.indd 203 28.5.2007 10:55:16
Vrijedno je takoer uoiti da civilnoj proizvodnji nisu potrebni mi-
litarizam i njegov pritisak da bi se razvijala o emu svjedoi vicar-
ska ili Japan u godinama nakon Drugog svjetskog rata.
Gradovi, a ne ratovi, inkubatori su ekonomskog ivota.
Kad se militarizam bez predaha hrani dohotkom gradova i izobli-
uje njihovu prirodnu meugradsku trgovinu, on gui razvoj, bez ob-
zira koliko se domiljatosti ili istraivanja ulae u postizavanje njego-
vih ciljeva. Zapravo, to vie ingenioznosti i istraivanja, to gore, bu-
dui da su sami ti napori velik troak za gradski dohodak i odvijaju se
na utrb meugradske trgovine.
Povijesni prikazi ekonomija koje su se uspjele razviti i poveati, a
zatim su svoje bogatstvo stavile u slubu agonije, terora, razaranja i
samovelianja, u najmanju su ruku depresivni, a u moderno doba jo
sadre i prijetnju istrebljenjem ljudskoga roda. Prema tome, zato ne
bismo, kako humani i razboriti ljudi stalno predlau, nacionalnu voj-
nu potronju preusmjerili u konstruktivnije i ugodnije ciljeve?
Zamislimo samo koliko se dobroga moe uiniti novcem koji se
potroi na samo jedan bojni brod... Ako je mogue otputovati na Mje-
sec, zato ne moemo rijeiti jednostavnije probleme, sagraditi stanove
beskunicima, nahraniti gladne, prevladati siromatvo i strah od siro-
matva?
Programi socijalne skrbi s tim ciljem, kao i donacije i subvencije
koje standard ivota i usluga u siromanim podrujima ele izjednaiti
s onima u prosperitetnim gradskim regijama, naalost, takoer djelu-
ju kao transakcije propasti. Ako su neprekidne, i one neprekidno crpe
dohodak gradova. Ako su velikodune, tada se jo nezasitnije hrane na
gradovima nego vojni programi.
To je vjerojatno jedan od razloga zato su se moderna drutva bla-
gostanja u ekonomskom ivotu pojavila puno kasnije nego stalne voj-
ske ili mornarice. Sve dok nemaju visoko razvijen grad ili gradove, na-
cije ne mogu podnijeti znaajnije transfere novca graanima i druge
socijalne trokove.
Drava blagostanja u modernim se vremenima nije pojavljivala sve
do prije jednog stoljea, poevi s Bismarckovom, tada svjee ujedinje-
nom Njemakom. Bismarck je zamislio ope nacionalno osiguranje za
zaposlene sa sredinjim upravljanjem, no u to doba on ga nije mogao
ostvariti ni ekonomski ni politiki, Stoga je zapoeo s poticanjem uza-
Gradovi8.indd 204 28.5.2007 10:55:16
jamnih radnikih fondova za osiguranje od nesree na radu, koji bi se,
koliko bi to zarada omoguavala, proirili i na osiguravanje od bolesti,
invalidnosti i penzije u starosti.
Od toga poetka nastalo je na stotine varijacija nacionalnih osigu-
ranja, socijalnih programa i posebnih plaanja i potpora koje danas
distribuira veina vlada koja si ih moe priutiti. (Ne ine to sve: vi-
carci imaju rijetke i skromne dravne potpore i donacije budui da su
vicarske regije dovoljno bogate da ne trebaju pomo jedna od druge.)
Subvencije za cijene poljoprivrednih proizvoda i druge potpore se-
ljacima analogne su socijalnim programima i crpe iz ekonomija grad-
skih regija da bi pomagale siromanijim podrujima.
Razlika izmeu iznosa koji neki grad i njegova regija uplauju za
nacionalne ili regionalne socijalne programe, kao i subvencije poljo-
privrednicima i drugima, te novca koji oni primaju, predstavlja gubitak
dohotka, preusmjerenog u druga gospodarstva koja ne nadomjetaju
znaajniju paletu svojega uvoza lokalnom proizvodnjom. Jer, kad bi to
inili, oni bi u takvim transakcijama vie davali nego to bi primali.
Roba i usluge koji se kupuju donacijama pojavljuju se, ba kao i
vojne robe i usluge, na odreditima koja ne zamjenjuju, i ne mogu za-
mjenjivati, uvoznu robu lokalnom izradom. Niti im dobivene potpore
nezaslueni uvoz pomau da postanu sposobne to initi. Budui
da nisu zaraene, one ne ine nita da bi u subvencioniranoj ekono-
miji poticali raznovrsnost. Ukratko, proizvodi i usluge koji se alju u
subvencionirane regije su proizvodi i usluge koji padaju izvan procesa
nadomjetanja uvoza bilo gdje.
Gradovi dobivaju protuvrijednost, naknadu za svoje doprinose
potporama, ba kao to ih neki gradovi stjeu za svoj doprinos vojnim
trokovima. U ovom sluaju oni dobivaju narudbe za potroake pro-
izvode od stanovnika naselja i podruja koji si inae ne bi mogli pri-
utiti te proizvode, kao i poslove gradnje i opremanja bolnica, kola,
sveuilita, vodovodnih i kanalizacijskih sustava, vatrogasnih brigada,
farmi, sustava za opskrbu elektrinom energijom u siromanim i sub-
vencioniranim regijama, narudbe koje inae ne bi dobili.
Na prvi pogled, to se ini kao velianstveni perpetuum mobile:
programi potpora izvlae doprinose iz gradova, dok istodobno daju
poticaj narudbama za izvoznu proizvodnju u gradovima. Takve tran-
sakcije, moglo bi se nekome uiniti, trebalo bi samo neprekidno odr-
Gradovi8.indd 205 28.5.2007 10:55:16
avati i - gle uda! - ekonomski bi ivot sam po sebi dahtao naprijed
bez kraja i konca.
Ba kao to je Marx predvidio, bilo bi to samo pitanje uinkovite
raspodjele kupovne moi. Ekonomija utemeljena na potranji doista bi
funkcionirala. U ekonomskoj maini te vrste, koja bi radila kao perpe-
tuum mobile, vanost ekonomije gradova sastojala bi se samo u tome
da su oni osobito uspjeni u stvaranju bogatstva i posebno umjeni u
nekim vrstama proizvodnje i pruanja usluga.
Ali to nije razlog zbog kojega su gradovi jedinstveno nuni u gos-
podarskom ivotu. Njihova je ivotna funkcija da slue kao poetni ra-
zvijai i poetni iritelji ekonomskog ivota, a to ni u kom sluaju nije
uloga koja funkcionira kao perpetuum mobile.
Gradovi zahtijevaju stalno ulaganje energije u dva specifna obli-
ka: inovacije, koje su u svojoj biti ulaganje ljudske domiljatosti i pro-
nicljivosti; i dovoljno obilato nadomjetanje uvoza, koje je u biti ula-
ganje sposobnosti ljudi za prilagodljivo oponaanje. Korist od gradova
je u tome da oni osiguravaju okruenje, ozraje, kontekst u kojem se ti
inputi pronicljivost i prilagodljivost mogu uspjeno ubrizgavati u
svakodnevni gospodarski ivot.
A problem s isplatama graanima i drugim potporama kao sred-
stvom za odravanje ritma ekonomskog razvoja je u tome da oni, dok
se hrane nezasitno na gradskom dohotku, gue meugradsku trgovi-
nu, za raun trgovine izmeu gradova i zamrlih ekonomija; uvoz za
koji gradovi zarauju skreu prema gospodarstvima koja ne mogu na-
domjetati uvoz; i smanjuju sposobnost gradova da jedni drugima slu-
e kao dobre muterije za inovacije. Subvencije izmuzene gradovima
zato su iz temelja proturazvojne transakcije.
Kad gradovi i njihove regije povremeno daju pomo u nesreama
na primjer, za ublaavanje teta od poplava, potresa, poara ili rata
ta je pomo analogna povremenoj vojnoj proizvodnji. Ona ne izobli-
uje trajno gradsko gospodarstvo, ne crpi neprekidno iz njega sredstva
niti ga ini ovisnim o osiguravanju proizvoda i usluga radi pomoi ne-
pokretnim ekonomijama, kao zamjeni za dinaminu meugradsku tr-
govinu.
Krupne i neprekidne subvencije su transakcije propadanja, i jednom
kad se uvedu, potreba za njima s vremenom postaje sve vea, a nuno
potrebna sredstva za njihovo osiguravanje s vremenom se smanjuju.
Gradovi8.indd 206 28.5.2007 10:55:16
Kad paljive i odgovorne vlade prvi put pokrenu socijalne potpo-
re i njima analogne poljoprivredne subvencije, one su podnoljive. No
zapanjujue brzo a dosadanje iskustvo pokazuje da se to dogaa u
samo dvije generacije ekonomija drave blagostanja i sama postaje
opasno nestabilna. Ubrzo se pokae da socijalni programi nisu vie
odrivi u prijanjem obliku i opsegu, ili su podnoljivi samo u obliku
stalnog defcitarnog fnanciranja.
To je razlog zbog kojega drave s velikodunim i sveobuhvatnim
socijalnim programima moraju ili drastino srezati prava koja su prije
bila podnoljiva, ili moraju prepustiti infaciji da ih smanji.
ini se nepotenim da programi pokrenuti iz saaljenja, ili radi
borbe protiv nepravednog siromatva u oblastima koja su ustrajno
siromana, istodobno djeluju i kao instrumenti za irenje stagnacije i
produbljivanje bijede. No to je isto kao kad bi netko rekao da od njive
koja nije gnojena nije fer da potroi sve svoje hranjive sastojke kada
se iskoritava radi prehrane gladnih, umjesto za neke manje plemenite
svrhe. Jer, tlo ne prepoznaje razliku; ne prepoznaju je ni gradske eko-
nomije iz kojih se iscrpljuju hranjive tvari koje su im nune da bi osta-
le kreativne i produktivne.
Nadalje, subvencije se ne odobravaju uvijek samo iz saaljenja. Im-
periji ili velike drave u kojima djeluju aktivni ili latentni separatistiki
pokreti koriste potpore da bi drale pod kontrolom nezadovoljnike i
buntovnike. Vlade se njima koriste da bi sauvale vlast. Carstva ih ko-
riste da bi sauvali lojalnost podreenih drava kada je to potrebno ili
da bi nadjaale konkurentske imperijalne sile.
Subvencije, upravo zato jer predstavljaju transakcije koje vode u
propast, ekonomske su tempirane bombe. Njima se moe kupiti mir
sve dok su podnoljive ali ne dulje od toga. Kada moraju biti drasti-
no srezane, ili kad ih infacija uini besmislenima, drutva koja su se
na njih oslanjala budu socijalno i politiki rastrojena, poput Urugvaja.
I francuski studenti demonstriraju zbog ukidanja subvencija. Jednom
kada se neprekidne subvencije uspostave, vlade moraju initi sve to
je u njihovoj moi da ih sauvaju, s manjim usponima i padovima. Je-
dina alternativa postaje represija, koja je takoer skupa, i to ne samo u
novanom smislu.
Do sada sam, kao postupke koji isisavaju gradski dohodak, navela
samo transakcije koje se temelje na porezima. Samo njih sam istaknu-
Gradovi8.indd 207 28.5.2007 10:55:17
la kao postupke koji prenose gradske izvozne aktivnosti u ne-urbane
destinacije, oduzimaju dobra i usluge iz procesa nadomjetanja uvoza
vlastitom proizvodnjom te gue meugradsku trgovinu za raun raz-
mjene izmeu gradova i neurbanih ekonomija ukratko, dinamiku
razvoja pretvaraju u dinamiku propadanja. No i ulaganja mogu ima-
ti te iste uinke. I ona mogu ruralnu proizvodnju dodatno poticati na
utrb gradova i njihovih ekonomskih potreba.
Da bismo razumjeli kako investicije u principu mogu djelovati kao
transakcije koje vode u propast, razmotrimo to se dogaa kad se neka
tvornica transplantira iz nekog grada ili njegove regije u udaljenu tran-
splantnu ili opskrbnu regiju, ili u regiju koju stanovnici naputaju, jer
da im ona ne moe osigurati sredstva za preivljavanje.
Na mjestu transplantacije tvornice puno se toga uvozi za njene po-
trebe: prozorska stakla, vodovodne cijevi i strujni kabeli, graevinski
strojevi, strugovi, tkalaki stanovi, rafnerijski rezervoari i sve ostalo
potrebno da se tvornica sagradi i opremi; kao i roba koju e graevin-
ski radnici kupovati dijelom svojih plaa. Taj uvoz nije zaraen izvo-
znom djelatnou transplantne ekonomije, novac za gradnju presa-
enih tvornica obino osiguravaju krovne kompanije ili daleke banke
kod kojih se ona zaduuje.
Od transplantiranih se tvornica obino oekuje da povrate kapital-
na ulaganja i jo povrh donesu kamatu i proft. Ako je ulaganje doista
ekonomski opravdano, i s vremenom isplativo, u sljedeem se koraku
javlja jedna od dviju pojava, ili kombinacija obje...
Proft od ulaganja, kako se pojavljuje, moe se investirati natrag u
gradu ili u gradovima iz kojih je fnanciranje i stiglo. Povrat se moe
iskoristiti, na primjer, za obnavljanje opreme u postojeem gradskom
poduzeu tako da ona ne bi zastarjela, ili za nabavku uvoznih mate-
rijala za novu proizvodnju koja je ondje pokrenuta i iri se. Ili za pot-
poru nekom inovativnom pothvatu dok se on (eventualno) ne poka-
e praktinim i ne pronae svoje mjesto ili izvozna trita. Ili da bi se
poveao kapital u tvrtki koja nadomjeta uvoz, ali su joj nuni uvozni
dijelovi, kao to su zranice za kotae bicikla ili koa za sjedita.
Ako se proft od ulaganja kapitala reinvestira u gradu odakle je kapi-
tal i stigao, tada transakcija seljenja proizvodnje nije osiromaila grad za
taj dohodak, niti je trajno preusmjerila njegov ekvivalent u zaraenom
uvozu. Uvoz je samo privremeno odgoen. Odlijevanje nije neprekidno.
Gradovi8.indd 208 28.5.2007 10:55:17
Ako se kamata ili proft od investicije takoer troe u involviranom
gradu da bi se u njemu kupili proizvodi iroke potronje ili proizvo-
di za poduzea tada gradska ekonomija ak prima dodatni uvoz od
svoje dodatne zarade.
No kad se troak transplantirane tvornice nadoknadi zaradom, on
se moe, umjesto da bude reinvestiran u gradu i u njegovoj regiji, po-
novo uloiti u jo jednu daleku transplantaciju, pa jo jednu, i jo jed-
nu, i tako bez kraja.
Ponovne sline investicije trajno odlijevaju gradski dohodak i do-
bra koju taj dohodak predstavlja, dobra koja su takoer trajno izgu-
bljena za proces nadomjetanja uvoza bilo gdje. Ta vrsta investicije u
proizvodnju djeluje kao transakcija koja vodi u propast, i u principu to
je jedan od razloga zato je ekonomija ponude pogrena pretpostavka
o tome kako se ekonomski ivot zahuktava.
Iste dvije mogunosti pojavljuju se kad kapital izvuen iz grada pre-
oblikuje opskrbnu regiju na nain na koji bi se mogao isplatiti. Ako se
povrat ulaganja potom neprekidno isto tako reinvestira, to je takoer
transakcija propasti, i ako se investicije konstantno poveavaju, posta-
ju sve vei odljev iz grada koji ih stvara.
Toj vrsti transakcija osobito su skloni imperiji.
Najdestruktivnije gradske investicije u seosku proizvodnju su one
koje fnanciraju nabavku strojeva koji zamjenjuju ljudski rad u regija-
ma u kojima izgurani radnici nemaju pristup gradskim radnim mjesti-
ma, u blizini ili daleko.
Investicije su, dakako, nerijetko subvencionirane; no bez obzira
jesu li ili nisu, gradski dohodak se preusmjerava, i esto se dogaa da
se sve vie i vie gradske zarade mora odvajati za regije u kojima treba
uzdravati ljude koji su postali suvini ili privueni u subvencionirane
presaene tvornice.
Ulaganja u oiena podruja ne samo da ne uspijevaju uiniti
subvencije nepotrebnima nego i budue subvencije mogu uiniti ob-
veznima, zauvijek.
Dakako, gradovi koji proizvode poljoprivredne strojeve za uzvrat do-
bivaju priliku da ih prodaju. to vie gradska ekonomija stagnira, to se
oajnije takva prodaja trai i promovira, bez obzira kako zlosretan bio
program ienja. Kao i vojna oprema, i ti proizvodi otpremaju se na
mjesta na kojima ne mogu biti zamijenjeni lokalnom proizvodnjom.
Gradovi8.indd 209 28.5.2007 10:55:17
To se, dakako, ne odnosi na poljoprivrednu mehanizaciju namije-
njenu gradskim regijama, umjesto oienim podrujima.
Jako sloeni i profnjeni proizvodi i usluge iz gradova izvezeni u
nerazvijene gradove takoer su besplodni kad je posrijedi supstitucija
uvoza. Kao to smo vidjeli, jaz izmeu takvih proizvoda, i onih koje su
zaostali gradovi sposobni izraivati, prevelik je da bi se mogao prevla-
dati, i upravo nerazvijeni gradovi trebaju promjenjivu razmjenu jedan
s drugim.
Industrijski proizvodi, koje su se desetljee za desetljeem slijevali
u Montevideo u punoj raznolikosti i golemim koliinama, bili su be-
skorisni za proces nadomjetanja uvoza bilo gdje, jednako beskorisni
kao da su otpremljeni na ruralna odredita.
Kad se besperspektivna trgovina izmeu razvijenih i nerazvijenih
ima ime plaati (kako je to bilo tijekom veeg dijela urugvajske po-
vijesti ili kad je ah veinom tako kupovao), tada te transakcije barem
razvijenim gradovima ne iscrpljuju njihovu zaradu i robu koja se moe
kupiti tom zaradom.
Oni, ili gradovi s kojima oni trguju, dobivaju vunu, kou, ulje i tako
dalje, veinom sirovine i poljoprivredne proizvode, koji se u nekim
sluajevima ak i mogu zamijeniti gradskim proizvodima ili ugraditi
u nadomjeteni uvoz u gradovima. Drugim rijeima, na razvijenom
polu trgovine razvijenih i nerazvijenih ta roba nije nuno besplodna
za nadomjetanje uvoza, premda jest besplodna na nerazvijenom kra-
ju.
Meutim, kada se trgovina naprednih i zaostalih odvija na kredit,
umjesto da je plaena robom nerazvijenih gospodarstava, gradovima
na naprednom kraju odlijeva se dohodak.
Ako se zajmovi, ak i kad se otplauju, neprekidno obnavljaju radi
daljnjeg poveavanja trgovine nerazvijenih i razvijenih, gradovima
koji osiguravaju fnanciranje dohodak se odlijeva trajno.
Kad dunici jednostavno nisu u stanju otplaivati kredite, ili kad se
trgovina fnancira donacijama, te transakcije djeluju kao i subvencije.
Dohodak razvijenih gradova se preusmjerava u beivotna gospodarstva.
Trgovina razvijenih i nerazvijenih ovisna o kreditima (koji se vei-
nom ne vraaju) ili donacijama nije zanemariva u suvremenoj meu-
narodnoj trgovini. Na poetku 1980-ih godina, prema tvrdnjama Wall
Street Journala, zajmovi amerikih banaka Brazilu i Meksiku dosezali
Gradovi8.indd 210 28.5.2007 10:55:18
su 95 posto kapitala devet najveih amerikih banaka i 74 posto kapi-
tala sljedeih 15 najveih. Dakako, to nije znailo da je 95 posto i 75
posto ukupne kreditne snage tih banaka potroeno na Brazil i Meksi-
ko, budui da banke odobravaju nekoliko puta vie kredita no to ima-
ju kapitala, no to je dovoljno da odvede banke u slom ako ti krediti ne
bi bili otplaivani ili beskonano obnavljani.
Dodajmo tome i mnoge druge amerike zajmove za poticanje tr-
govine razvijenih i nerazvijenih s Argentinom, ileom, Filipinima,
Venezuelom, panjolskom, Poljskom, bivom Jugoslavijom... i postaje
jasno kakvu utvaru ta trgovina predstavlja, osim ako je trajno ne hrani
dohodak gradova.
Zemlje Zapadne Europe, Kanada, Japan i Sovjetski Savez fnanci-
rali su takoer takvu trgovinu na kredit, na raun prodaje njihovih
vlastitih proizvoda. I Meunarodni monetarni fond i Svjetska banka
fnancirali su takvu razmjenu, veinom na raun prodaje njihovih
zemalja lanica. Ta je prodaja naknada gradovima u tim transakcijama
propasti.
Transakcije, postupci, poslovi koji vode u propast apsolutno su
nuni imperijima. Promotrimo, na primjer, onu vrstu transakcija koje
su omoguile postojanje britanskog imperija, bez kojih on ne bi mo-
gao nastati niti se odrati na okupu. One su sline transakcijama koje
su i turskom, panjolskom, portugalskom, francuskom i mnogim dru-
gim imperijima omoguile da u svoje vrijeme budu vrlo uspjeni.
Tijekom itavoga vremena britanske imperijalne ekspanzije, Engle-
ska je neprekidno investirala, javni i privatni novac, u osvajanje i obli-
kovanje dalekih opskrbnih regija. Zauzvrat je Britanija razvijala svoju
izvoznu proizvodnju za tvrdokorno nerazvijena gospodarstva, i prem-
da je veina te trgovine bila plaena, svejedno je predstavljala veliki i
rastui udjel britanske proizvodnje koji je bio besplodan za nadomje-
tanje uvoza u Engleskoj, kao i bilo gdje drugdje.
Da bi odravala na ivotu itavo to politiko i ekonomsko udo,
Britanija je morala drati brojne garnizone u dalekim zemljama, pro-
izvoditi za njih oruje i ostalu opskrbu te graditi i neprekidno obnav-
ljati svoju skupu ratnu mornaricu.
Naknadu za taj napor predstavljali su pogoni za gradnju brodova i
izradu vojne opreme u mnogim britanskim gradovima i manjim mje-
stima. S vremenom su ti gradovi sve vie ivjeli od izvoza u ustrajno
Gradovi8.indd 211 28.5.2007 10:55:18
nerazvijene i beivotne ekonomije i od vojne proizvodnje, a sve manje
od trgovine jednih s drugima. Ti su gradovi, kao partneri u dinami-
noj uzajamnoj trgovini, proizveli industrijsku revoluciju, no postepe-
no je njihova sposobnost za daljnji razvoj odumrla. Njihova postojea
industrija i usluge postajale su sve zastarjelije, inovacije oskudnije, a
njihova spremnost da slue kao prosperitetne muterije jedni drugima
je nestajala.
Sve bogatstvo Indije nije moglo Britaniji nadoknaditi gubitke od sta-
gnacije i malaksanja gospodarstva njenih vlastitih gradova. No umrtv-
ljivanje i propadanje bili su ugraeni u samu bit transakcija nunih za
osvajanje, ouvanje, upravljanje i iskoritavanje bogatstva Indija.
to bi bilo da je Velika Britanija bila velikodunija prema svojemu
imperiju, da mu je davala donacije, obilato pozajmljivala novac da bi
jo vie poticala trgovinu s nerazvijenim zemljama, subvencionira-
la bijednike u siromanim regijama? Britanski imperij bio bi propao
puno prije i puno, puno bre.
Gledano s ekonomskoga stajalita, postoje dvije vrste imperija, koje
moemo nazvati engleskim i rimskim modelima.
U engleskom modelu, imperijalna sila se koncentrira gotovo isklju-
ivo na osvajanje i zadravanje kontrole nad ekonomijama koje su sla-
bije razvijene od njezine vlastite. Upravo to je Engleska inila, najprije
osvajajui i drei susjedne posjede Wales, kotsku, Irsku a potom
daleka prekomorska imanja.
Osvajanja ostalih europskih sila u Aziji, Africi, Amerikama i Bli-
skom Istoku takoer su se odvijala po tom modelu, da su osvojena
carstva bila ekonomski zaostalija od osvajaeva. Taj su obrazac koristi-
le i Sjedinjene Drave u osvajanju meksikog teritorija, u sukobu nje-
nih saveznih drava kad je Sjever zadrao u Uniji slabije razvijeni Jug,
u grabljenju ulomaka panjolskog imperija na Karibima i na Pacifku,
kao i u neuspjelom pothvatu u Vijetnamu.
Rimski model imperijalizma takoer pod svoje okrilje zahvaa ne-
razvijena gospodarstva, ali kao dodatak pripaja si i ovladava ekonomi-
jama jednako razvijenima kao i njegova, ponekad ak i naprednijima.
To je Rim uinio kad je uspostavio kontrolu nad itavim drevnim
mediteranskim svijetom. Tako su postupili panjolski Ferdinand i Isa-
bela kad su prvi put vlasti Castile i Aragona podvrgnuli ekonomski ra-
zvijeniji maurski dio Iberskog poluotoka.
Gradovi8.indd 212 28.5.2007 10:55:18
Drava koja je utemeljila Kinu, Chin, osvojila je mnoge naprednije
drave i gradove, u procesu koji se puno puta ponovio tijekom kineske
povijesti kada se golema nezgrapna masa raspadala pa ponovo ujedi-
njavala silom oruja.
Kada se Rusija u 19. stoljeu irila daleko u Sibir, slijedila je en-
gleski model, no kad je Sovjetski Savez poslije Drugog svjetskog rata
ovladao Istonom Njemakom, malenim baltikim republikama, e-
hoslovakom i Maarskom, koristio se rimskim modelom, budui da
su njihova gospodarstva osobito ehoslovako i istononjemako
bila puno razvijenija od njegova vlastita.
Uspjeni imperijalizam u oba modela iscrpljuje gradove zbog obav-
ljanja nunih transakcija koje vode k propadanju, s tim da se jedina
razlika javlja u tome da rimski model moe dulje odgaati malaksanje
zbog osvajanja gradova koji stvaraju bogatstvo skupa s nerazvijenim,
umrtvljenim gradovima. No u oba sluaja gradovi se iscrpljuju zbog
imperijalnih ciljeva.
Danas Sovjetski Savez i Sjedinjene Drave predviaju i najavljuju
ekonomsko propadanje onog drugog. Niti jedan se nee razoarati.
Od trenutka uspostave svoje vladavine, sovjetska je vlast nezasitno
gutala dohodak svojih gradova istom brzinom kojom je on nastajao.
Taj je dohodak potom pretvarala u ekstravagantne, neprekidne (i neu-
inkovite) kapitalne i tekue potpore poljoprivredi, u investicije u pro-
vincijska naselja, u nacionalne socijalne programe i, dakako, u snani i
neprekidni militarizam radi nadzora nad svojim posjedima i vlastitim
granicama, kao i za trajnu utrku u naoruavanju sa Sjedinjenim Dr-
avama. Vrlo malo toga je ostajalo, i prije i poslije Drugoga svjetskog
rata, za trgovinu meu gradovima, jo manje za napajanje gradskog
procesa nadomjetanja uvoza.
Ako im je iz oportuniteta i bilo doputeno da zamjenjuju uvoz vla-
stitom proizvodnjom, sovjetski su gradovi raspolagali s toliko malo
uvoza, da je bilo malo vjerojatno da ga mogu nadomjestiti u veoj
mjeri.
Kad je Sovjetski Savez pod svoju ekonomsku kontrolu stavio
Gdanjsk, Varavu, Krakow, Prag, Bratislavu, Budimpetu, dio Berlina i
ostale gradove Istone Njemake, stekao je i dodatni gradski dohodak
koji je mogao crpiti za svoje transakcije propadanja. Glavni nadomje-
stak za te gradove bila je izvozna proizvodnja za inertna gospodarstva
Gradovi8.indd 213 28.5.2007 10:55:18
Sovjetskog Saveza. No umjesto da se nastave razvijati, ekonomije tih
gradova pale su u zastoj.
Sjedinjene Drave, sa svoje strane, muzu svoje gradove i gradske
regije jo ustrajnije, to je mogue jer oni, brojniji, razvijeniji i bogatiji
nego sovjetski gradovi, mogu vie zaraivati.
Osim to su iscrpljivani za utrku u naoruavanju, gradovi nepro-
porcionalno vie pridonose u nacionalni sustav mirovinskog osigura-
nja (koji se brzo pribliava insolventnosti, osim ako se opseg i veliina
njegovih prava ne smanje) kao i brojnim drugim domaim subvenci-
jama koje su do sredine 1970-ih bile razvrstane u vie od tisuu razli-
itih saveznih vrsta povlastica i donatorskih programa.
Krediti inozemnim korisnicima, dravni i privatni, potiu trgovinu
razvijenih s nerazvijenima, a gdje zajmovi nisu dovoljni, posee se za
donacijama za iste svrhe.
Amerike multinacionalne i domae kompanije ukljuene su u ne-
prestano raskalaeno transplantiranje tvornica koje se esto ne isplate.
Iscrpljivanje gradskog dohotka je sve vee. Znanje i vjetine Ameri-
kanaca nisu netragom nestale, ali kontekst u kojem Amerikanci mogu
iriti i razvijati ekonomski ivot, suava se.
Gradovi amerikoga Sunanog pojasa (Sun Belt) primaju nadoknadu
iz dva izvora. Njihovu ekonomsku bazu najveim dijelom ine nakna-
de koje dobivaju za transakcije propadanja: vojna proizvodnja; proizvo-
di i usluge za trgovinu s nerazvijenim kupcima, poput onih prodavanih
iranskome ahu; gradska industrija fnancirana subvencijama poljopri-
vredi; penzije su za neke od njih takoer vana ekonomska podloga.
Naknade Sun Beltu fnanciraju se otimanjem dohotka starijim gra-
dovima: u biti, jedna skupina gradova rtvuje se za raun druge sku-
pine. Prosperitet gradova Sunanoga pojasa ne stvara neto dodatak
amerikoj gospodarskoj aktivnosti, kao to bi to bilo kad bi za njihov
uspon bila zasluna dinamika razvoja.
A sad kad su toliki stariji ameriki gradovi u opadanju, pa i sami
trebaju subvencije da bi nastavili raditi i da bi ublaili nezadovoljstvo,
potpora za transakcije koje vode u propast mora se, ironino, pojaano
okrenuti gradovima Sun Belta. Njihov dohodak odlazi na takve transak-
cije, a opet ih moraju podupirati vojnu proizvodnju, subvencije, trgo-
vina s nerazvijenima ili e izgubiti svaku ekonomsku svrhu postojanja.
Transakcije propasti su vrsta zamka.
Gradovi8.indd 214 28.5.2007 10:55:19
Francuska je prola kroz imperijalno nazadovanje kao i Engleska,
kroz manje-vie istu vrstu transakcija. No Francuska je, stanovito vri-
jeme, mogla odgaati njihove posljedice na vrlo zanimljiv nain, vje-
rojatno bez presedana.
Francuska oskudijeva gradskim regijama, tako da se ruralna Fran-
cuska uglavnom sastoji od opskrbnih regija, veinom poljoprivrednih.
A one bi bile doista siromane da ne primaju goleme subvencije u skla-
du s poljoprivrednom politikom Europske ekonomske zajednice.
Gradovi Zapadne Njemake, Nizozemske, Sjeverne Italije, Belgije,
pa ak i Danske i Engleske, svi pomau u subvencioniranju ruralne
Francuske u mjeri u kojoj to sami francuski gradovi vjerojatno nikako
ne bi mogli. Pogotovo ne budui da su i sami veinom zamrli, to je i
razlog da Francuska ima tako malo gradskih regija.
Francuska kao da je pronala varijantu rimskog modela imperija,
budui da, kao nacija, crpi dohodak iz ekonomija jednako razvijenih
kao to je i njena, pa ak i naprednijih. Sofsticiranost tog aranmana
ne mijenja nita u injenici da on oduzima dohodak gradovima, gui
dinaminu meugradsku trgovinu za raun trgovine gradova sa zamr-
lim gospodarstvima, i izvlai proizvodnju iz bilo kojeg mogueg pro-
cesa nadomjetanja uvoza ukratko, ini transakcije koje vode u pro-
padanje, u ovom sluaju openito na tetu gradova Zapadne Europe.
Velika Britanija, koja se kasno pridruila EEZ-u, nije imala utjecaja
na kreiranje njenih temeljnih aranmana, ali je shvaala, ili je barem
tako mislila, da e zajednica openito pruati regionalnu pomo za-
ostalim podrujima. Jedan je komentator napisao: Britanci nemaju
koristi od poljoprivredne politike, niti sa svojom industrijom konku-
riraju tako uinkovito kao Nijemci. Plaaju goleme iznose u proraun
EEZ-a, unato tome to im je dohodak po stanovniku nii od prosjeka
EEZ-a. Prirodno, Britanci ele da se pravila promijene. Oni ele sma-
njivanje trokova za poljoprivredu, a poveanje pomoi za regionalni
razvoj, od koje bi i oni imali koristi.
Kad je primjena politike regionalne pomoi, koju je Britanija trai-
la, odgoena (zapravo odbaena) nakon to se ona pridruila zajedni-
ci, Britanija se pokuala osvetiti blokirajui energetsku politiku i prije-
laz na sljedeu stepenicu predloene gospodarske i monetarne unije.
Prepirke unutar EEZ su u znatnoj mjeri posljedica nadmudrivanja
dva istroena imperija, Francuske i Velike Britanije, oko toga koji e
Gradovi8.indd 215 28.5.2007 10:55:19
vie pomusti europske gradove da bi usporio svoje propadanje. Zasad
je Francuska omastila brk, a Britanci nisu, no u svakom sluaju razvoj
i irenje europskog ekonomskog ivota rtvovani su za transakcije pro-
pasti.
Danas ivot u mnogim zemljama, i onima koje si ih mogu priutiti,
i onim koje ne mogu, silno ovisi o subvencijama za umrtvljena gospo-
darstva; o trgovini razvijenih s nerazvijenima koja iscrpljuje napredne
gradove i ekonomski paralizira zaostale; o golemoj i neprekidnoj voj-
noj proizvodnji te trgovini orujem; te o opsenom i neekonominom
preoblikovanju ruralnih ekonomija.
ini se da nemamo naina da se izvuemo iz proturazvojnih za-
mki budui da je do sada tako mnogo ljudi, tako puno poduzea, tako
puno vlada i tako mnogo neko dinaminih gradova takoer postalo
ovisno o zaradi koju stjeu kroz politiku i postupke ubijanja gradova.
Transakcije koje vode u propast nisu usvojene zbog manjka zabri-
nutosti za razvoj ili zato jer se vlade mire sa siromatvom i nazado-
vanjem. Upravo suprotno, one su zamiljene da bi potaknule razvoj i
napale siromatvo. Dijelom je to istinito ak i za vojnu proizvodnju.
Iz isto ekonomskih razloga, lokalne zajednice i poduzetnici nad-
meu se da bi privukli vojnu proizvodnju i lobiraju da se ona povea.
Vrag uvijek nae posla za besposlene ruke.
Transakcije propasti, bez obzira kako se preruile, nisu lijek za sta-
gnaciju niti uklanjaju uzroke siromatva; transakcije propasti upravo
su ono za to su nacionalne vlasti tako dobro postale osposobljene da
ine, te ono to imperiji, i nacije koje imaju aspiracije da postanu im-
periji, moraju isporuiti.
to se dulje neki imperij dri na okupu, to jae pokazuje sklonost za-
ostajanju i siromaenju.
Produljena vojna proizvodnja ne stvara produljeni ekonomski skok.
Jednom kad se multiplikativni uinci vojnih djelatnosti asimiliraju,
stvari se smire.
Gotovo sva vojna izvozna proizvodnja gradova sastoji se od proizvo-
da namijenjenih ne-urbanim destinacijama. Tako ona predstavlja
Gradovi8.indd 216 28.5.2007 10:55:19
proizvodnju koja automatski postaje beskorisna za proces nadomje-
tanja uvoza drugdje u ekonomskom ivotu.
Civilnoj proizvodnji nisu potrebni militarizam i njegov pritisak da bi
se razvijala o emu svjedoi vicarska ili Japan u godinama nakon
Drugog svjetskog rata.
Korist od gradova je u tome da oni osiguravaju okruenje, ozraje,
kontekst u kojem se inputi pronicljivost i prilagodljivost mogu
uspjeno ubrizgavati u svakodnevni gospodarski ivot.
Krupne i neprekidne subvencije su transakcije propadanja. Jednom
kad se uvedu, potreba za njima s vremenom postaje sve vea, a nu-
no potrebna sredstva za njihovo osiguravanje s vremenom se sma-
njuju.
Jako sloeni i profnjeni proizvodi i usluge iz gradova izvezeni u ne-
razvijene gradove takoer su besplodni kad je posrijedi supstitucija
uvoza.
Transakcije, postupci, poslovi koji vode u propast apsolutno su nu-
ni imperijima.
Sovjetski Savez i Sjedinjene Drave predviaju i najavljuju ekonom-
sko propadanje onog drugog. Niti jedan se nee razoarati.
Gradovi8.indd 217 28.5.2007 10:55:19
Gradovi8.indd 218 28.5.2007 10:55:20
Nepri l i ka 219
TRINAESTO POGLAVLJE
NEPRILIKA
Nejednaki razvoj regija Rast potronje bri od
stvaranja novoga bogatstva Rast poreza i deficita u
Japanu Ameriki gradovi ovisni o transakcijama propasti
Izlaz u diskontinuitetu Uzroci poslovnih ciklusa gradova
Gradovi i nacije Radikalna intervencija za nagomilani
stres: moj utopijski prijedlog
ak i jedna tako prosperitetna zemlja kao to je Japan ima proble-

ma s nejednakim razvojem svojih razliitih regija.
Sredinji Japan dobro je opremljen kreativnim gradovima koji na-
domjetaju uvoz i njihovim vrlo diversifciranim oblastima, poput one
u kojoj je smjeten zaselak Shinohata. Meutim, stvari su razliite na
sjevernim i junim otocima koji zemljopisno ine velik dio zemlje, na
kojima ivi velik dio stanovnitva i na kojima se nalaze brojna odav-
na formirana sela, naselja i gradii, kao i poneki grad. Ona nisu bila
uspjena u nadomjetanju ire palete svojega uvoza iz drugih gradova,
koji je, dakako, stizao veinom iz sredinjeg Japana.
Budui da to nisu gradovi koji supstituiraju uvoz, oni nisu stvori-
li ni znaajnije gradske regije. Iz toga slijedi da ta rubna podruja ne
proizvode obilno i raznoliko za svoja vlastita poduzea i stanovnike,
kao ni za druge. Budui da se ne okreu novim uvoznim proizvodima
dok nadomjetaju stare, takoer slijedi da su ona manje snana trita,
nego to bi mogla biti, za inovativne izvozne proizvode koji se stvaraju
u gradovima centralnog Japana.
To su dijelovi zemlje koji - to nas ne iznenauje pritiu na vla-
du da zadri ili uvede nacionalne carine na poljoprivredne proizvo-
de. Gospodarstva zaselaka i naselja ovdje su manje sloena, raznolika
i razgranata nego u malenoj Shinohati. ak je i poljoprivreda na tim
otocima manje raznovrsna jer joj nedostaje brzo pomicanje asortima-
Gradovi8.indd 219 28.5.2007 10:55:20
na nabavki regionalnih gradova koji nadomjetaju uvoz, gradskih ku-
povina koje su na taj nain poljoprivredu Shinohate uinile tako zapa-
njujue raznolikom.
Jedna od posljedica nedostatka gradova koji supstituiraju uvoz jest
da veliki dio mladih ljudi koji trae posao mora trajno napustiti ta po-
druja. U svojim nastojanjima da osiguraju vie radnih mjesta, duno-
snici u sjevernim i junim dijelovima Japana ponaaju se kao i politi-
ari u drugim zemljama. Nadmeu se u privlaenju transplantiranih
tvornica iz udaljenih gradova, veinom iz gradova sredinjeg Japana,
ali takoer sve vie, u novije doba, i podrunica inozemnih korporaci-
ja. Kao i svugdje u svijetu, potranja za presadnicama tvrtki nadmau-
je njihovu ponudu.
Nema sumnje, graani sjevernog i junog Japana ive puno bolje
nego u prolosti. Svejedno, u odnosu na gospodarstvo sredinjeg Japa-
na, to su siromane ekonomije koje su ve dugo tvrdokorno siroma-
ne. Njihovi zabrinuti politiari primjeuju da je razvoj, na neki tajan-
stveni nain, proao mimo njih.
I jest proao.
Rjeenje bi bilo, dakako, u nastajanju gradova i u tim regijama, koji
bi vlastitom proizvodnjom nadomjestili uvoz. No to se nije dogodilo, a
kako vrijeme prolazi, sve su slabiji izgledi i da e se dogoditi. Potenci-
jalnim gradovima koji bi supstituirali uvoz u zaostalim regijama danas
bi bile nune carine ili neka druga vrsta zatite od uvoza iz veih i ra-
zvijenijih gradova centralnog Japana, ba kao to su i sami ti gradovi
neko trebali uvozne barijere koje su im pomogle da ponu nadomje-
tati uvoz iz tada puno razvijenijih europskih i amerikih gradova.
Da su sjeverna i juna podruja Japana imala svoje vlastite, indi-
vidualizirane valute, mogla su automatski osigurati inaicu carina i
izvoznih poticaja (kao to sam objasnila u raspravi o povratnim infor-
macijama gradovima u 11. poglavlju). Ako bi njihovi poljoprivredni
izvozni proizvodi previe iskrivljavali vrijednost tih valuta, kao to je
to inio izvoz svile kad je Japan zapoinjao svoj suvremeni razvoj, bile
bi potrebne i carine.
Meutim, i zasebni novac i pravo na podizanje carina ako bi one
u poetku bile nune znaili bi nastanak novih drava, familije ja-
panskih drava umjesto jedne ujedinjene drave. No, kako sada stvari
stoje, injenica da postoji jedinstveni suverenitet dovodi do toga da te
Gradovi8.indd 220 28.5.2007 10:55:20
Nepri l i ka 221
regije moraju ostati tvrdokorno zakrljale u odnosu na sredinji Japan.
Budui da se Japanom koristim samo kao primjerom, ista analiza od-
nosi se na svaku drugu zemlju koja obuhvaa i gradske regije i ustraj-
no ukoena podruja u kojima se ne pojavljuje nadomjetanje uvoza.
U Japanu, jednako kao i drugdje, regionalne nejednakosti izazivaju
u narodu nezadovoljstvo, kao i osjeaj da se protiv nejednakosti tre-
ba boriti i da ih, to je mogue vie, treba otkloniti. Kao i u drugim
zemljama, reakcija vlasti je bila da su poele snano subvencionirati
periferne regije. Tu moemo vidjeti zato se narodi najprije upuste u
transakcije koje vode u propast i zato, jednom kad zaponu, tim tran-
sakcijama nema kraja. One ublaavaju regionalne nejednakosti, ali ne
mogu otkloniti njihove uzroke.
Od poetka 1950-ih do 1977. Japan je svake godine sniavao na-
cionalne stope poreza, gotovo kao neto razumljivo samo po sebi. U
tom razdoblju stvaranje nove vrijednosti bilo je bre od zahtjeva za
poveanje proraunskih trokova sredinje dravne vlasti. No od 1977.
japanske porezne stope rastu, ba kao i defcitarno fnanciranje; obje
te injenice su nepogreivi dokaz da je dravna potronja poela rasti
bre nego stvaranje novoga bogatstva. Najvei dio porasta odnosio se
na socijalna davanja, subvencije poljoprivredi, posebne donacije gos-
podarstvu i potpore nacionaliziranoj eljeznici.
Dok su brzo poveavali domae subvencije, Japanci su takoer sve
vie poticali trgovinu s nerazvijenim zemljama, ne samo uz plaanje za
sirovine i poljoprivredne proizvode koje je zemlja uvozila iz zakrljalih
inozemnih opskrbnih regija, nego i da bi tim zemljama prodala svoje
sofsticirane proizvode na kredit.
Gradovi u sredinjem Japanu dobivaju uobiajenu naknadu za te
transakcije: prodaju robu u izvoz inertnim gospodarstvima koja svojom
vlastitom izradom ne mogu zamijeniti proizvode koje primaju. Promi-
canje takve vrste trgovine, koja predstavlja razvojnu slijepu ulicu, posta-
lo je nuno Japanu, kao i drugim razvijenim ekonomijama, jer gradovi
sredinjeg Japana nisu mogli nai dovoljan broj bodrih, plateno spo-
sobnih gradova trgovinskih partnera, niti u zemlji niti u svijetu.
No, ponavljam, jednom kada se zemlje u njih upletu, te transakcije
propasti nisu lijek za uzroke njihovih problema. Inertna i ovisna dale-
ka gospodarstva one ine jo ovisnijima, umjesto da ih navedu da se
samostalno razvijaju.
Gradovi8.indd 221 28.5.2007 10:55:20
Povijest se ne ponavlja u svakom detalju, no obrasci ekonomske
povijesti se ponavljaju toliko da to tjera na pomisao kako su goto-
vo posrijedi zakonitosti. Ako se uobiajeni obrasci ostvare, moemo
predvidjeti da e Japan, s vremenom, pribjei sve veim subvencijama
svojim ustrajno ukoenim regijama, da e sve vie promicati svoju me-
unarodnu trgovinu s nerazvijenim podrujima i da e, kako se i prili-
i, usvajati trajne programe opsene vojne proizvodnje.
Bez obzira koliko se ovo posljednje inilo malo vjerojatnim, uzevi
u obzir japanska pacifstika uvjerenja, raste pritisak (velikim dijelom,
makar ne u potpunosti, zahvaljujui utjecaju Sjedinjenih Drava) da
se sadanji maleni japanski vojni izdaci dovedu na razinu na kojoj e
apsorbirati 2,5 posto domaeg dohotka. To bi Japan stavilo na tree
mjesto meu zemljama po vojnoj proizvodnji, odmah iza Sjedinjenih
Drava i Sovjetskog Saveza.
Moemo takoer predvidjeti, ako se uobiajeni obrasci ostvaruju,
da e japanski gradovi, sada tako kreativni i ivahni, dok e objedi-
njene razliite japanske transakcije propasti dobivati na ukupnoj tei-
ni, postepeno stagnirati i postajati sve ovisniji o naknadama za takve
transakcije, umjesto o svojoj vlastitoj kreativnosti i o stvaralatvu dru-
gih gradova, te njihovoj uzajamnoj dinaminoj razmjeni.
Ako e za sto godina povjesniari traiti datum poetka japanskog
propadanja, 1977. godina dobro e im posluiti. Usporediv trenutak
u Sjedinjenim Dravama je 1933. godina, kad se zemlja poela boriti
s ustrajnim siromatvom Juga tako da ga je poela subvencionirati, a
potom sve vie i druge siromane regije, nakon ega je, u zao as, ta-
koer slijedila neprekidna vojna proizvodnja, kao i promicanje meu-
narodne trgovine sa zaostalim podrujima - to su, sve skupa, i svaka
pojedinano, transakcije to vode u propast.
Nakon pola stoljea takvog postupanja, ameriki gradovi postali su
duboko ovisni o naknadama za takve transakcije, umjesto o vlastitoj
domiljatosti i kreativnosti drugih gradova, te o uzajamnoj hirovitoj
trgovini.
Transakcije propasti, u vrijeme kad se ponu provoditi u veoj mje-
ri, predstavljaju intervencije, nagle diskontinuitete one vrste koja sve
nestabilnije stanje postavlja na nove, privremeno stabilnije temelje.
U prirodi, na primjer, naprezanja i nestabilnosti povremeno nara-
staju u razliitim dijelovima Zemljine kore. Kada nakupljanje napre-
Gradovi8.indd 222 28.5.2007 10:55:21
Nepri l i ka 223
zanja dosegne stanovitu kritinu vrijednost, ono se naglo oslobaa, u
ovom sluaju kao potres ili erupcija vulkana.
Istovrsni fenomen djeluje i u ljudskom drutvu. Gradsko poduze-
e koje se premjeta izvan grada zbog nagomilanih pritisaka reci-
mo, zaguenja prometa, nedostatnog prostora za irenje, rasta troko-
va prolazi kroz naglu promjenu. Kada bi se naprezanja i nedostaci
u njemu nagomilavali do u beskraj, bez ikakva olakavanja, poduzee
bi jednostavno moglo zaostajati u razvoju do toke s koje ne bi bilo
povratka. No uz pomo prekida ono moe izbjei inae neprekidne i
rastue stresove i izbjei pogoravanju stanja.
Kad neki grad gubi izvozne pogone i ne moe si priutiti postoje-
i obim uvoza, on jednostavno moe gospodarski nazadovati. Ili ga,
eventualno, moe spasiti nagla, eksplozivna epizoda zamjene uvoza
koja, osim to poputa nagomilane stresove i nestabilnosti, postavlja
grad na drukije i bolje temelje za stvaranje buduih izvoznih djelat-
nosti. Kada promet na povrini postane zaguen i olakanje mu done-
se podzemna eljeznica, grad je pronaao izlaz u diskontinuitetu.
Matematiari koji se hrvaju s tim tekim i matematiki kontrover-
znim predmetom, vrstu diskontinuiteta na kojoj ja ustrajavam naziva-
ju bifurkacijama. Svim bifurkacijama je svojstveno da one nisu prvi
uzrok, nego odgovor na ranije nagomilane nestabilnosti i napetosti;
one ine prekid u odnosu na nain na koji su se stvari odvijale do tada;
one za sobom ostavljaju stvari radikalno promijenjene.
Ne zbog neije krivnje, nego jednostavno zato jer je to u njihovoj
prirodi, nacije predstavljaju inherentno nestabilne ekonomske sustave.
ak i u najboljima i najsretnijima meu njima puno toga krene nao-
pako budui da nadomjetanje uvoza izostane u regijama koje nemaju
gradova i kojima je potrebno, a usto s vremena na vrijeme i postojei
grad posrne i ne ispravi svoje gospodarstvo, to samo dodatno povea-
va nestabilnost i napetosti u narodu kao cjelini.
ak i kad bi narodima upravljali nepogreivi geniji ili aneli, stresovi
i nestabilnosti nastale zbog nedostajuih ili proturjenih povratnih in-
formacija, nagomilavali bi se. Oni su ugraene u samo stanje stvari.
Ovdje moramo zastati i odvagnuti naoko zbunjujue okolnosti.
Gradovi i potencijalni gradovi imaju dvije fundamentalne, dubin-
ske ekonomske potrebe. Velike nacije ili imperiji mogu dobro ispuniti
jednu od njih, dok su u sukobu s onom drugom.
Gradovi8.indd 223 28.5.2007 10:55:21
Ponajprije, kao to smo vidjeli, od trenutka kad se ponu razvijati,
i potom zauvijek, gradovima je nuna obilna, promjenjiva trgovina s
drugim gradovima. Velike nacije mogu dobro zadovoljiti tu potrebu
budui da mogu ukloniti bezrazlone barijere domaoj trgovini. Pre-
ma tome, to je vea nacija i to vie gradova ona ima, to je bolja prili-
ka za neometanu meugradsku razmjenu.
Tu prednost nemaju gradovi-drave poput Hong Konga ili Singa-
pura, kao ni male zemlje poput Tajvana, koje su zato inherentno ranji-
ve zbog trgovinskih barijera koje protiv njih podiu druge drave.
Kada bi nesputana trgovina bila sve to je gradovima i potencijal-
nim gradovima potrebno za njihov procvat, tada bi jedinstvena svjet-
ska vlada bila ekonomski ideal, a gotovo svi veliki imperiji iz prolosti,
kao i oni iz novijeg doba, bili bi trajno izvrsno okruenje za gradove.
Ali oni to nisu, budui da su trgovake mree gradova pomalo nalik
nogometnoj momadi.
Igrai, van svake sumnje, trebaju momad ili uope ne mogu igrati
nogomet, no svaki igra u timu takoer mora odravati svoje vlastite
vjetine. Ako ih ne odrava, a ne moe biti zamijenjen, uinkovitost
tima se smanjuje. Ako se vei broj igraa pojedinano pokvari, mom-
ad je gotova. To je druga fundamentalna potreba gradova, potreba da
se pojedinano odravaju u dobroj formi, emu nacije slue tako loe
zahvaljujui iskrivljenim povratnim informacijama koje dolaze s veli-
inom teritorija.
Kao dodatak nestabilnostima i stresovima koji se akumuliraju u
naciji zbog ustrajno ukoenih oblasti i zbog sluajeva stagnacije meu
postojeim gradovima, daljnje neravnotee i napetosti gomilaju se
zbog ozbiljnih ekonomski depresija, izrazito pojaanih padova poslov-
nih ciklusa, dubljih i trajnijih od recesija.
Nitko ne zna uzroke poslovnih ciklusa, razdoblja veeg ili manjeg
prosperiteta, no meni se ini da postoje jaki razlozi za pretpostavku
da su i oni, kao gotovo sve ostalo u gospodarskom ivotu, posljedica
dogaanja u gradovima koji nadomjetaju uvoz.
Za poetak, oni su posve nepoznati u ekonomijama koje su gradovi
zaobili, poput Henryja u vrijeme u kojem je jednostavno proivljavao
dugo neciklino razdoblje siromatva. Ciklusi se, umjesto toga, javljaju
samo u visoko urbaniziranim gospodarstvima, doseui ona umrtvlje-
na samo kao sekundarna posljedica iz velike udaljenosti; na primjer,
Gradovi8.indd 224 28.5.2007 10:55:21
Nepri l i ka 225
recesija u Sjedinjenim Dravama umanjila je prihode Kolumbije od
prodaje kave.
Drugi logini razlog zbog kojeg pretpostavljam vezu izmeu po-
slovnih ciklusa i gradova koji supstituiraju uvoz jest da takvi gradovi,
sami za sebe, prolaze kroz ugraene cikluse koje prouzrokuju osobi-
ti naini njihova rasta. U vrijeme kad brzo nadomjeta iroku paletu
uvoza u lananoj reakciji, grad se iri eksplozivno. No te se epizode ti-
pino izmjenjuju s intervalima slabijeg ili nikakvog irenja, dok grad
nakuplja fondove potencijalno zamjenjivog uvoza za buduu lananu
reakciju supstitucije.
Naravno, ako grad koji nadomjeta uvoz postane tako slab ili uspo-
ren u supstituiranju uvoza da svoju ekonomiju ne moe jaati ukorak s
vremenom, ili odravati je kao dobar temelj za stvaranje novog izvoza
koji e nadoknaditi izgubljeni ili stari, tada se njegovo gospodarstvo
saima i stee.
Kada bi se nacionalno gospodarstvo, promatrano kao cjelina, pona-
alo kao jedan jedini dinamini grad koji nadomjeta uvoz, ono ne bi
moglo izbjei upadanje u poslovne cikluse; ako bi taj pojedinani grad
izgubio svoju ivost, itava nacija ne bi mogla izbjei duboku depresiju
koja se moe, ali i ne mora, sama okonati.
Dakako, veina nacija ima vie od jednoga grada, a blokovi naci-
ja koji intenzivno meusobno trguju posjeduju brojne gradove, meu
kojima mnogi supstituiraju uvoz. Bodri gradovi, koji ine dobru mom-
ad, trebaju djelovati u razliitim fazama poslovnog ciklusa jedan pre-
ma drugome (neki skupljaju snagu dok je drugi upravo troe).
U jednom narodu ili trgovinskom bloku naroda sa ivahnim grado-
vima ciklusi pojedinih gradova nisu sinkronizirani. No pretpostavimo
da oni ne otkucavaju savreno na neusklaeni nain to je razumna
pretpostavka ako sveobuhvatna povratna informacija nacionalne valu-
te slui usklaivanju ciklusa u barem nekim od gradova unutar trgo-
vake mree.
U nekom narodu ili savezu naroda recesija bi se automatski pojavi-
la u vrijeme kad bi se manji broj gradova nego inae naao u procesu
nadomjetanja uvoza. No ona bi se i sama okonala im bi neki od tih
gradova, koji bi trenutno nakupljao fondove zamjenjive uvozne robe,
uletio u fazu ciklusa u kojoj supstituira uvoz. Stanke bi bile relativno
bez posljedica, kao to bi se i brzo okonale.
Gradovi8.indd 225 28.5.2007 10:55:21
U grubim crtama, ini se da je to u skladu s onim to se dogaa
u nacijama koje doivljavaju nagli razvoj i irenje. Razdoblja pada u
poslovnim ciklusima pokazuju sklonost da se brzo sama zavre. Nada-
lje, premda su neugodna, ona ne ostavljaju relativno dublje posljedice,
sudei po prevladavajuem trendu rastueg blagostanja, razvoja i ek-
spanzije.
Tako je bilo u Britaniji, na primjer, tijekom njezinoga brzog indu-
strijskog razvoja, a takva je situacija bila i u Sjedinjenim Dravama do
Velike depresije 1930-ih. Takva je situacija u Japanu dulje od 30 godi-
na od zavretka Drugog svjetskog rata. To se dogaa danas u malim
zemljama Pacifkog oboda koje se brzo razvijaju.
Ako je uzrok poslovnih ciklusa doista u skladu s mojom hipote-
zom, tada bi pojava dubokih nacionalnih depresija koje se same ne za-
vravaju znaila da nacionalni gradovi, promatrani kao cjelina, postaju
opasno slabi i spori u nadomjetanju uvoza: kao skupina gube ivotnu
snagu. U tom sluaju moramo takoer oekivati pojavu stagfacije, to
obiljeje siromanih i nerazvijenih gospodarstava, budui da je nacija
iji su gradovi oslabljeni nuno zemlja na putu u siromatvo i nerazvi-
jenost.
Duboke, rairene i produljene meunarodne depresije, koje same
od sebe brzo ne prestaju, bile bi logini znaci i simptomi da gradovi u
mnogim, mnogim zemljama gube ivotnost. To je, doista, poruka koju
sada primamo od mnogih drugih pokazatelja potekoa, kao to su ra-
stui vikovi sirovina i poljoprivrednih proizvoda, do kojih dolazi zbog
nedostatnog broja solventnih gradskih trita; premaleni broj gradskih
poduzea koja mogu udovoljiti zahtjevima za transplantaciju gradskih
pogona; manjak gradskih radnih mjesta za ljude koji su napustili ze-
mlju ili su s nje otjerani.
Bez obzira na to lei li uzrok poslovnih ciklusa u gradovima, kako
sam pokuala dokazati, i je li gubitak ivotne snage gradova uzrok du-
bokih i produljenih depresija, depresije se u svakom sluaju pridruuju
ostalim ekonomskim nestabilnostima i stresovima koji se s vremenom
akumuliraju u zemljama.
Ako se nita ne bi uinilo s nakupljenim nestabilnostima, osim to
bi im se dopustilo da se nastave akumulirati skupa s rastuim nezado-
voljstvom i bijesom, zemlja bi postala rtvom svojih napetosti. Postala
bi nesposobna funkcionirati kao koherentna politika cjelina.
Gradovi8.indd 226 28.5.2007 10:55:22
Nepri l i ka 227
Transakcije propasti su utoite nacija. Kao i sve bifurkacije, ti su
postupci posljedica ranije nakupljenih nestabilnosti. Jednom kada to
shvatimo, moemo razumjeti da se uzajamno djelovanje zemlje i njezi-
nih gradova odvija na dvije razliite razine.
Na prvoj razini, zbog zavaravajueg feedbacka koji primaju gradovi
i potencijalni gradovi, nestabilnosti, sluajni promaaji, nejednakosti i
nepodudarnosti nakupljaju se pomalo, ali neumoljivo. Na drugoj razi-
ni, transakcije propasti privremeno olakavaju pritiske.
U prvom stadiju nacije su rizino okruenje za gradove. U drugom
stadiju one postaju kobno okruenje.
Razmotrimo stanje u koje to dovodi zemlje, podjednako kao i gra-
dove. Da bi se u poetku razvile, a zatim da bi nastavile prosperirati,
nacije moraju imati gradove koji nadomjetaju uvoz, i to u dovoljnom
broju. Nita od preostaloga to se moe nai u ekonomiji nije dovolj-
no: ni opskrbne regije, ni podruja oiena od ljudi, ni regije koje
radnici naputaju, ni ekonomije sainjene od transplantiranih poduze-
a, ni umjetne gradske oblasti, ni umrtvljeni gradovi.
Pa ipak, da bi se odrale kao sustavi, nacije moraju iscrpljivati svo-
je gradove u korist transakcija propasti, i moraju potkopavati hirovitu
meugradsku razmjenu radi opskrbe naselja koja ne mogu nadomje-
stiti uvoz. Za uzvrat, gradske ekonomije stagniraju.
Stagnirajui, gradovi umanjuju bogatstvo, blagostanje i svoju spo-
sobnost da se razvijaju dalje u odnosu na druge, kao i da razvijaju svo-
ju zemlju u cjelini. Na kraju, propadaju i gradovi i nacije.
Grupa politologa u suradnji s Centrom za istraivanje svjetskih po-
litikih institucija Sveuilita Princeton prouavala je mnoge sluajeve
razlaganja i raspadanja suverenih politikih cjelina nacija, imperija,
konfederacija koji su se dogodili u moderno doba ili u prolosti. Cilj
im je bio otkriti koje zajednike sile, ako takve uope postoje, uzroku-
ju politiku dezintegraciju.
Istraivai su zakljuili da se optereenja to su ga nosile propa-
le politike cjeline poveavao, dok se, istodobno, njihova sposobnost
smanjivala. No to konkretno znae optereenje i sposobnost?
Pretjerani vojni angaman identifciran je kao uobiajeni imbe-
nik kod fatalno poveanog optereenja. Istraivai su pretjeran de-
fnirali kao dugotrajan, istiui da, povijesno gledano, kratki ratovi,
sami za sebe, nisu nagovijetali raspadanje (esto je bilo suprotno, kad
Gradovi8.indd 227 28.5.2007 10:55:22
je dolazilo do teritorijalnog irenja ili jaanja zajednitva), no da su
dugotrajni vojni napori esto bili predznak dezintegracije.
Druge dvije krupne komponente poveanog optereenja koje su
identifcirali, i koje su ponekad pratile produljeni vojni napor, a po-
nekad nisu, bili su znaajno poveanje politike participacije dijela
populacije, regija ili drutvenih slojeva koji su ranije bili politiki pa-
sivni, te politika svijest o etnikim ili jezinim razlikama meu re-
gionalnim skupinama okupljenima u politiku cjelinu. Svaki od njih,
dakako, vodi k uporabi subvencija ili sile da bi se ublailo nezadovolj-
stvo.
A kada je rije o umanjenim sposobnostima, najvanija otkrivena
bila je dugotrajno ekonomsko propadanje ili stagnacija.
Moramo zapamtiti da nacije ili imperije u te neprilike iz kojih se
teko izvui ne zapadaju po vlastitom izboru. Okolnosti koje su obi-
ljeje njihovih teritorija i koje oni ne mogu promijeniti, ma koliko se
trudili, ostavljaju ih bez izbora.
Sredinji Japan mora subvencionirati sjeverni i juni Japan zato
jer postoji potreba, i zato jer bi inae razlike u regionalnom ivotnom
standardu i dispariteti u javnim uslugama postale politiki i moralno
neprihvatljivi. Sjever Italije podupire jug zato jer je nuda tako velika
da to mora initi da bi sauvao mir i suprotstavio se potpunom gospo-
darskom rasulu u velikom dijelu zemlje.
Njemaka podupire francuske poljoprivredne oblasti zato jer, ako
to ne bi inila, Europska ekonomska zajednica bi se raspala, a Francu-
ska ustraje na subvencijama kao uvjetu za svoje lanstvo. U suprotnom
ne bi mogla ublaiti bijes svojih seljaka ili uvijek uzavreli separatizam
juga zemlje.
Kanada svoj sustav plaanja za ublaavanje nejednakosti u siroma-
nim provincijama iskreno naziva tetivama koje dre zemlju na oku-
pu i suprotstavlja se separatistikom raspoloenju Quebeca, jednako
kao to se Englezi suprotstavljaju separatistikim osjeajima u kot-
skoj: podsjeajui umirovljenike i druge primatelje socijalnih davanja,
kao i korisnike drugih ekonomskih donacija, otkuda im stie novac.
Penzioneri trebaju te penzije; gospodarski mrtva sela i mjesta tre-
baju te subvencije.
Ameriki gradovi, ukljuujui i gradove Sunanog pojasa, koji su
napredovali dok su drugi propadali, trebaju goleme naknade koje do-
Gradovi8.indd 228 28.5.2007 10:55:22
Nepri l i ka 229
bivaju od vojne proizvodnje, meunarodne trgovine izmeu bogatih i
siromanih fnancirane kreditima te domaih programa subvencija.
Odustajanje od transakcija koje vode u propast ne bi nita rijeilo.
Kada sredinji Japanci ne bi pomagali svojim sugraanima u perifer-
nim podrujima, kada sjever Italije ne bi pomagao jugu, kad Nijem-
ci ne bi pomagali francuskim seljacima, kada kanadski gradovi ne bi
pruali pomo starima, bolesnima i nezaposlenima ma gdje se oni u
zemlji nalazili, kada Sjedinjene Drave ne bi proizvodile oruje i pro-
micale trgovinu razvijenih i nerazvijenih i kada ne bi subvencionirale
svoje regije kojima su oduvijek nedostajali gradovi koji nadomjetaju
uvoz ili sve veu skupinu regija s gradovima koji propadaju to ne bi
otklonilo nejednakosti, promaaje, pritiske i nestabilnosti za koje se
oekuje da ih te transakcije isprave.
Postoji li bilo koja vrsta radikalne intervencije ili raskida, osim
transakcija propasti, kojoj nacije mogu pribjei da bi se suprotstavile
neizbjenim, ugraenim nakupljajuim neravnoteama, nestabilnosti-
ma? Teoretski bi mogao postojati drugi izlaz, ali zbog razloga kojih
u se dotaknuti samo teoretski. Unato tome, promotrimo tu teoret-
sku mogunost.
Metafora kojom se neki matematiari slue da bi ilustrirali diskon-
tinuitet je pas koji uoava da mu se brzo pribliava napad. Pas je do
tada mirno sjedio, no jedina stvar koju ne moe nastaviti initi je da
tako miruje. Mora uiniti neto radikalno razliito: pripremiti se za
napad ili pobjei, a obje te stvari su diskontinuiteti.
U principu, to je situacija u kojoj se nala nacija u kojoj su neravno-
tee i pritisci dosegnuli toku koja zahtijeva akciju. Jedino to zemlja ne
moe dalje initi jest sjediti i ne poduzimati nita. Ili mora skoiti u na-
pad na svoje probleme poduzimajui transakcije propasti, ili... Ili to?
Moe li pobjei od svojih nerjeivih problema koji postaju nepod-
noljivi? Ako da, kako da im utekne? Moe li bijeg otkloniti nagomi-
lane neravnotee i naprezanja, doista postaviti stvari privremeno na
nove temelje?
Uili su nas da bijeg od problema ne rjeava problem. Meutim, u
stvarnom ivotu povremeno ga rjeava, kao to sugerira metafora sa
psom i kao to znamo iz iskustva ako smo se ikada rijeili potencijalno
katastrofalnog iskuenja tako da smo od njega pobjegli, ili smo se, gle-
dajui unatrag, gorko kajali to nismo pobjegli.
Gradovi8.indd 229 28.5.2007 10:55:23
Za neku politiku cjelinu jednako bijegu bilo bi oduprijeti se isku-
enju poduzimanja transakcija propasti ne pokuavajui je sauvati
kao cjelinu. Radikalni prekid u tom sluaju bio bi podjela jedinstve-
ne dravne cjeline na familiju manjih suvereniteta, i to ne nakon to
stvari dosegnu stupanju sloma i dezintegracije, nego puno prije, dok
se stvari odvijaju jo relativno dobro.
U nacionalnom drutvu koje bi se tako ponaalo, umnoavanje su-
vereniteta podjelom bila bi normalna, bezbolna pratea pojava samoga
razvitka i rastue sloenosti ekonomskog i drutvenog ivota. Neka od
samostalnih drava u familiji i sama bi se podijelila kad bi se pojavili
pokazatelji da je to potrebno.
Nacija koja bi se tako ponaala jednu bi snanu ivotnu silu, golo
preivljavanje, zamijenila drugom, reprodukcijom. U toj utopijskoj za-
misli, novim nezavisnim cjelinama koje bi se odvajale od nacije-rodi-
telja, bilo bi, u biti, reeno: Neka vas prati srea u neovisnosti! Sad
pokuajte najbolje to znate i umijete da biste stvorili (ili odrali, to bi
takoer moglo biti posrijedi) kreativan grad i njegovu regiju, i svima
e nam biti bolje. U trgovini s vama mi vas neemo diskriminirati, a
ako ete morati uvesti carine protiv nae industrijske robe da biste se
pokrenuli s mjesta, mi emo s njima izai na kraj bez gnjeva.
Glavna, premda ne jedina prednost ovakvog malo vjerojatnog po-
naanja naroda bila bi umnoavanje valuta. Tehnike potekoe i ne-
ugodnosti koje bi se pojavile bile bi savladive, osobito uz pomo kom-
pjutora, brzih telekomunikacijskih sustava i kreditnih kartica koje su
ve sada ak i kod osnovnog i ogranienog koritenja vrlo prakti-
ne za obavljanje istodobnih plaanja s razliitim valutama.
Svojom karticom ja mogu naruiti, recimo, knjige iz Londona koje
plaam funtama, koulju iz bostonske oblasti s cijenom u amerikim do-
larima, sjeme cvijea koje u platiti svojom domaom valutom, kanad-
skim dolarima, i sve su te kupovine, to se mene tie, jednako komforne.
Mnotvo valuta koje bi odraavale stvarno stanje pojedinih gospo-
darstava ne bi bilo korak natrag u odnosu na nacionalne valute, ili me-
unarodno vezane valute, koje bi se razlikovale kao jabuke i kruke u
neshvatljivom kaosu, tu i tamo divljaki aprecirajui pa opet luaki
deprecirajui. Upravo suprotno.
Potekoa je vie u tome to mnotvo valuta implicira mnotvo dr-
avnih tvorevina, ili bi one predstavljale samo kozmetike razlike, kao
Gradovi8.indd 230 28.5.2007 10:55:23
Nepri l i ka 231
to je sluaj sa kotskom funtom koja je zapravo britanska funta s dru-
gim slikama na sebi. Ta vrsta diskontinuiteta, kao zamjena za transakcije
propasti, bila bi na utrb objedinjenih naroda. Ona rjeava problem op-
stanka drutava, kultura, civilizacija i gradova, ali na raun nacija.
Gotovo bez iznimke, svi dananji narodi nastali su ponajvie voj-
nim prolijevanjem krvi. Veina ih je i odravana na okupu povreme-
nim krvoproliima. Mnogi se i danas tako dre skupa. Narodi nisu
djeca Vulkana, boga kovaa, ili donositelja dobrih vijesti i zatitnika
lijeenja Merkura, a jo manje Cereres, boice plodnosti i izobilja, a ni
ne ponaaju se kao da jesu. Narodi se ponaaju kao Marsova djeca, to
i jesu, a mnogi njihovi pripadnici upravo ih zato i oboavaju.
Mistika nacije krije se u monom, sablasnom glamuru ljudskog r-
tvovanja. Izdati naciju i njenu cjelovitost znai izdati sve zbog ega je
prolivena sva ta krv; uiniti to zbog ekonomskog boljitka, znailo bi
priznati da su najslavnije stranice nacionalne povijesti samo isprazna
buka i bijes.
Sve nacionalne vlade i veina graana, nije pretjerano rei, radije bi
propala i istrunula ujedinjena, sudei po rtvama s kojima je njihovo
jedinstvo osvojeno, nego to bi prosperirala i razvijala se podijeljena.
ak i separatisti, kad uspiju stei vlastiti suverenitet, ogoreno se
odupiru svakoj daljnjoj podjeli. Drave sa separatistikom povijeu
ine to vie nego sve druge. Zato i kaem da je moja alternativa za
transakcije propasti samo teoretska.
No to to sam predloila ak ni teoretski nije nikakva ekonomska
panacea. Ne postoji magija u obinoj siunosti ili podjeli drava po
sebi, najmanje kad su one posljednje utoite nakon to su optereenja
nadjaala politike sposobnosti zemlje. Svijet je danas posut duboko
umrtvljenim i jadnim krhotinama stagnirajuih imperija, i bivih i sa-
danjih.
Moj utopijski prijedlog, ni u kom sluaju, nije nadomjestak za dina-
minu trgovinu koju zaostali gradovi moraju uspostaviti meusobno
ako se ele razvijati. Niti je to bilo kakva zamjena za nunost da sna-
ni, bodri gradovi ostanu kreativni.
Vrijednost je tog prijedloga, ponajprije, da moe posluiti kao nain
za spreavanje ili izbjegavanje propadanja i raspadanja koji se inae sva-
kako mora dogoditi pripadnicima bilo kojega naroda koji svoju politi-
ku cjelinu pokuavaju odrati na okupu pomou transakcija propasti.
Gradovi8.indd 231 28.5.2007 10:55:23
Kao takav, moj prijedlog se mora prizvati na vrijeme, znai prije
nego to postupci koji vode u propast postanu tako duboko ukorije-
njeni da se praktino ne mogu ukinuti. A i nove politike cjeline koje
se na vrijeme odcjepljuju morale bi ve imati ili snane vlastite
gradove, ili skladine oblasti, ili neki drugi obeavajui zametak grada
sposoban da postane (ako je to nuno, i uz pomo carina) grad koji
nadomjeta uvoz i stvara izvoz.
S vremena na vrijeme svijet oblikuje nove drave-obrasce. Pojam
je skovao Sir George Clark, engleski povjesniar koji se specijalizirao
za Europu 17. stoljea i koji je istaknuo da je snana monarhija Louisa
XIV postala predloak za dravu svog vremena. Kao model, prihvatio
ju je Frederick I, prvi car Brandenburga Prusije, carstva koje je poslije
postalo jezgrom Njemake nakon mnogih ratova za ujedinjenje. Pri-
hvatili su je, izmeu ostalih, i Charles II i James II u Velikoj Britaniji.
Nakon Velianstvene revolucije te egzila i poraza mukih Stuarta,
Britanija je postala sljedei velik i utjecajan dravni obrazac, s parla-
mentom koji su mnogi drugi oponaali. Stvarno su parlamenti Islanda
i Isle of Mana stariji, no te dvije politike jedinice nisu sluile kao dr-
ave-predloci za ostale.
Uspon Sjedinjenih Drava kao velike i uspjene republike uinio je
tu zemlju utjecajnom dravom-predlokom, i u stanovitoj mjeri ona je
ak posluila kao model i za Europsku ekonomsku zajednicu koja je, u
vrijeme svoga nastanka, obino tumaena kao Sjedinjene Drave Eu-
rope. Sve donedavna, mnoge javne osobe u Latinskoj Americi ili Afri-
ci mogle su stei prolazni ugled kao dalekovidni dravnici zalaui se
za Sjedinjene Drave Ovoga ili Sjedinjene Drave Onoga.
Uspjeh Lenjina i njegovih sljedbenika u zbacivanju kratkotrajne
vlasti koja je uslijedila nakon propasti staroga reima ruskoga imperija
i potom uspostave mone socijalistike vlade, uinio je Sovjetski Savez
utjecajnom dravom-uzorkom za revolucionare, i one koji su to tek
htjeli postati, svuda drugdje. Zahvaljujui svojem izvanredno cjelovi-
tom sustavu socijalnih transfera vedska je takoer drava-obrazac.
Svi postojei ili prijanji obrasci postali su, na razliite naine, tako
nezadovoljavajui da je danas ve i sam nagovjetaj drukijeg ponaanja,
ali ne i uspjenosti, novom obrascu dovoljan da bi doivio pohvale. Tako
je maoistika Kina neko kratko vrijeme Treem svijetu sluila kao ra-
zvojni uzorak, premda je njezina uvjerljivost kao modela poivala samo
Gradovi8.indd 232 28.5.2007 10:55:23
Nepri l i ka 233
na neostvarivim eljama, retorici i gorljivosti, a nikako ne na razvojnoj
politici koja bi makar nakratko bila postojana i uinkovita.
Mao je bio izvanredno uspjean kao vojskovoa, ali kao ekonomist
bio je katastrofalan, ba kao to mnoge velike vojne voe i diktatori
obino budu. Moda je to zato jer vojniko umijee proistjee iz lova i
jahanja, a ekonomija iz obrta i trgovine. Mnoge pretpostavke, intuicija
i vjetine koje vrlo dobro slue u jednom zanimanju, od slabe su kori-
sti u drugom.
Danas nam i Sovjetski Savez i Kina demonstriraju kako izgleda-
ju vlade koje za odravanje politike jedinice na okupu u ekstremnoj
mjeri ovise o transakcijama propasti. Svaka nova vrijednost koju so-
vjetski ili kineski gradovi stvore smjesta se potroi na subvencije dru-
gim dijelovima zemlje ili potrebe dravnog aparata...
Ako je moja analiza kobnog odnosa izmeu naroda i gradova
ispravna, tada ono to vidimo u Sovjetskom Savezu i Kini nije poetak
znaajnih novih epizoda u povijesti ekonomskog razvoja, nego prije
prizor ostarjelih imperija koji se jo dre na okupu po svaku cijenu.
Oba carstva nalazila su se na rubu raspada kad su se njihovi stari
reimi pokazali nesposobni za noenje politikog tereta to su ga pre-
uzeli, dok su ih novi reimi uspjeli iznova konsolidirati silom oruja.
Jedino to se bitno promijenilo je bolja osposobljenost, uinkovitost
i nemilosrdnost s kojima su njihove sadanje vlasti prionule zadatku
ouvanja cjelovitosti tih drava.
Upravo kao to nam davno zaobiena gospodarstva ne pokazuju
kako je izgledalo raanje pradavnoga ekonomskog ivota, nego umje-
sto toga konani rezultat duge stagnacije, tako i u Sovjetskom Savezu i
Kini, ja mislim, vidimo krajnji produkt golemih i uporno odravanih
suvereniteta.
Danas ne postoji niti jedna drava-obrazac, ili obrazac familije dr-
ava, u skladu s teoretskom mogunosti koju sam ocrtala: kao primjer
uinkovitog umnoavanja drava (ne polu-dravica ili provincija) iz
jedne vee, kao alternative transakcijama to vode u propast.
Odvajanje Norveke od vedske 1905. bio je djelomian korak u
tom smjeru, premda se dogodio prije nego to su se Norveka i ved-
ska zaplele u transakcije propasti. Odluku o tome nije donijela ved-
ska. Premda je bila vrlo siromana, Norveka s kraja 19. stoljea odbi-
la je ak i zaetke subvencioniranja i ustrajala u tome da se uzdrava
Gradovi8.indd 233 28.5.2007 10:55:24
sama s vlastitim proraunom. vedska, premda je nevoljko prihvatila
separaciju, nije posegnula za vojnom silom da je sprijei. Nakon toga,
kako se njen bivi posjed gospodarski razvijao, ukljuivala se u hirovi-
tu meugradsku razmjenu s njim.
vedska, meutim, nije slijedila to iskustvo s podjelom primjenju-
jui ga dalje kao alternativu transakcijama propasti. Upravo suprotno.
Da ironija bude vea, dok je vedska postala drava-obrazac, ono to
se od nje kopira nije taj jedinstveni primjer zamjene za postupke koji
vode u propast, nego sveobuhvatno domae koritenje takvih transak-
cija. vedska ih danas jo pojaava snanim poticanjem meunarodne
razmjene meu razvijenima i zaostalima, poduprte donacijama, kredi-
tima i opetovanim investiranjem njenih multinacionalnih korporacija
u strane opskrbne regije: ukratko, transakcija koje Stockholmu i Got-
henburgu donose uobiajene naknade.
Izdvajanje Singapura iz Malezije jo je jedan maleni primjer podjele
kao alternative za transakcije propasti, koji se dogodio prije nego to su
Malajske Drave zaglibile u takvim domaim postupcima. Odvajanje je,
kao to smo vidjeli, bivem skladinom gradu Singapuru osiguralo in-
dividualiziranu, primjerenu vlastitu valutu; to mu je omoguilo da isto-
dobno izbjegne i neprirodni poloaj Montevidea, i potrebu da carinama
rtvuje malezijsku poljoprivredu da kako izbjegao toj anomaliji.
Taj maleni primjer praktinoga pristupa velikom problemu, meu-
tim, ignoriraju zemlje koje je Clark nazvao imitativnim dravama.
Dovoljno je prisjetiti se kako su imitativne drave ignorirale parla-
mente Islanda i Isle of Man, ali su obratile pozornost na britanski par-
lamentarni sustav.
Ako e ljudi ikada iskuati uinkovitu podjelu suvereniteta, dovolj-
no krupnu da privuku zanimanje svijeta, moramo pretpostaviti da e
ti pioniri trebati posjedovati znaajno samopouzdanje u svoju kultu-
ru i sposobnosti, dovoljno samopouzdanja da odbace centralizirano
upravljanje i rjeavanje problema.
Ti e ljudi, po defniciji, morati takoer biti politiki inventivni i
sposobni razviti svoje vlastite institucije na istodobno realistian i ori-
ginalan nain. Nema sumnje, ako e se takav obrazac ikada pojaviti,
on e utjecati na manje originalna drutva i kulture s manje samopo-
uzdanja. Tim vie ako e se doista pokazati kao uspjena zamjena za
postupke koji vode u propast.
Gradovi8.indd 234 28.5.2007 10:55:24
Nepri l i ka 235
A budui da se doista ini da prije ili kasnije ljudska bia odlue
iskuati sve to je u njihovoj moi, nema sumnje da e jednom, negdje,
neka kultura ili civilizacija, iskuati i taj alternativni oblik diskontinui-
teta ako je uope u ljudskoj moi da podijeli neku veliku dravu prije
nego to ona zapadne u slijepu ulicu i doivi rasulo.
U meuvremenu, dok su stvari takve kakve jesu, nemamo drugog
izbora nego ivjeti najbolje kako umijemo u naoj neprilici pogubnoj
za gospodarstvo.
Transakcijama koje vode u propast nema kraja: one ublaavaju regio-
nalne nejednakosti, ali ne mogu otkloniti njihove uzroke.
Ne zbog neije krivnje, nego jednostavno zato jer je to u njihovoj pri-
rodi, nacije predstavljaju inherentno nestabilne ekonomske sustave
Nitko ne zna uzroke poslovnih ciklusa, no meni se ini da postoje
jaki razlozi za pretpostavku da su i oni posljedica dogaanja u gra-
dovima koji nadomjetaju uvoz.
Moj utopijski prijedlog nije nadomjestak za dinaminu trgovinu
koju zaostali gradovi moraju uspostaviti meusobno ako se ele ra-
zvijati. Niti je to bilo kakva zamjena za nunost da snani, bodri gra-
dovi ostanu kreativni.
Gradovi8.indd 235 28.5.2007 10:55:24
Gradovi8.indd 236 28.5.2007 10:55:24
Lut anj e 237
etrnaesto poglavlje
LUTANJE
Estetika lutanja Nepredvidivi problemi razvoja
Vojniki pogled na ekonomiju Umjetnika znatielja
Mnoge male stvari korisne za razvoj gospodarstva Pogubni
PDV Eurotruca Flanders i bostonska grupa financijera
Stvari koje je korisno znati Transakcije propasti i
glavni gradovi
J
apanski antropolog Tadao Umesao uoio je da su Japanci u prolosti
uvijek bili uspjeniji kad su lutali na stanovit praktian, empirijski
nain (ak ni tijekom revolucije Meiji nisu postojali jasni ciljevi; nit-
ko nije znao to e biti sljedee), nego kada su pokuavali postupati s
odrjeitom namjerom ili odlunom voljom.
To vrijedi i za druge narode, premda Umesao vjeruje da je ljepo-
ta lutanja, kako je on naziva, prepoznatljivo japanska i da predstavlja
jednu od kljunih razlika izmeu japanske i zapadnih kultura. Da je
obratio pozornost i na Europu i Ameriku u prolosti, umjesto u dana-
njosti, vidio bi, mislim, da je estetika lutanja takoer i osobina Za-
padnjaka, te da je i u zapadnim kulturama bila uinkovitija nego odr-
jeita namjera i odluna volja.
U samoj svojoj prirodi uspjeni ekonomski razvoj mora biti prije s
neodreenim smjerom nego orijentiran prema zadanom cilju, i mora
se uinkovito i iskustveno oblikovati dok se odvija.
U najmanju ruku, iskrsavaju nepredvidljivi problemi.
Seljaci koji su razvijali poljoprivredu nisu mogli predvidjeti degra-
daciju tla. Strunjaci koji su razvijali automobile nisu mogli predvidje-
ti kisele kie.
Ranije sam ekonomski razvoj defnirala kao proces neprekidnog
improviziranja, u kontekstu koji ubrizgavanje improvizacija u svakod-
nevni ivot ini izvedivim. Moemo to i pojednostavniti nazivajui ra-
Gradovi8.indd 237 28.5.2007 10:55:25
zvoj kao improivizirajue lutanje u djelatnostima bez presedana, koje
rjeavaju dotad neviene probleme, potom lutanje do improviziranih
rjeenja koja donose daljnje nove poslove, koji se susreu s problemi-
ma bez presedana...
Industrijske strategije koje trebaju postii ciljeve koritenjem
nepokolebljive namjere, dugoronog planiranja i vrste odluno-
sti izraavaju vojniki nain razmiljanja. U njegovoj biti lei svjesna
ili nesvjesna pretpostavka da se ekonomski ivot moe osvojiti, mobi-
lizirati, prisiliti, kao to se doista moe kad mu je svrha ratovanje, ali
ne i kad je usmjeren prema razvoju i ekspanziji.
Profesor u mirovini Massachusettskog instituta za tehnologiju Cyril
Stanley Smith istie da, povijesno gledano, nuda nije bila majka otkri-
ima; prije e biti da nuda oportunistiki izabire izume i improvizira
njihova poboljanja te naine koritenja, ali korijene pronalazaka treba
traiti negdje drugdje, u motivima kao to su znatielja i osobito, istie
Smith, u umjetnikoj znatielji.
Sama metalurgija, podsjea nas Smith, zapoela je oblikovanjem
bakra u ogrlice i drugi nakit puno prije nego to su upotrebljivi no-
evi i oruje bili izraivani od bakra ili bronce. Izrada slitina i obrada
metala toplinom zapoela je u izradi nakita i skulptura, kao i lijevanje
u sloenije kalupe.
Izrada boja (prva poznata upotreba eljezne rude), porculana te
mnogih drugih vrsta keramike i stakla, kao i vjetina zavarivanja, za-
poela je s luksuznim i ukrasnim predmetima. Vjerojatno je i kota
u poetku bio frivolna stvar: najstariji za koje znamo bili su dijelovi
igraaka. Hidraulika i mnogi mehaniki izumi i trikovi bili su prvi put
razvijeni za igrake i zabavu.
Tokarski stroj se za izradu burmutica koristio stoljee prije nego
to ga je poela upotrebljavati teka industrija. eljezni lim razvijen je
kao jefini nadomjestak za teka vrata od kovana eljeza. Kemijska in-
dustrija izrasla je iz potreba za velikim koliinama kiselina, izbjeljivaa
i luina potrebnih za proizvodnju fnijih tkanina i stakla.
Klieji za umnoavanje slika prethodili su kliejima za tiskarski
slog. Elektroforeza je prvi put koritenja da bi se kipii od prostog me-
tala uinili bljetavima, a jedai pribor sjajnim za ljude koji si nisu mo-
gli priutiti pravo srebro. Rakete su izraivane za zabavu prije nego
to su se poele koristiti za ratovanje ili za svemirska putovanja i -
Gradovi8.indd 238 28.5.2007 10:55:25
Lut anj e 239
mogli bismo dodati - prije nego to su poele odnositi komunikacijske
satelite u orbitu.
Prva uspjena eljeznica proradila je u zabavnom parku u Engle-
skoj.
Mnogi meu nama sjeaju se vremena kad se plastika koristila za
malene igrake i kuhinjske potreptine, kao i za klavirske tipke, kao
jefina zamjena za slonovau. Reketi za tenis, palice za golf i ribiki
tapovi bili su prvi izraivani od vrstih, laganih kompozitnih plastika
pojaanih staklenim vlaknima, boronom i ugljikom. Danas ti kompo-
ziti zamjenjuju metale u dijelovima zgrada, nekim vrstama opruga, ci-
jevima i dijelovima za avione i automobile.
Kompjutorske igre prethodile su poslovnoj upotrebi osobnih rau-
nala. Puno godina prije nego to je umjetno stvoreni govor ugraen u
kompjutorizirane alate da bi upozoravao na temperaturu ureaja ili da
bi oglaavao upozorenja, bio je koriten u kompjutoriziranim igraka-
ma ili u djejim igricama, a ozbiljni projektanti i korisnici kompjuto-
ra preuranjeno su ga odbacili kao zgodnu, ali beskorisnu stvar.
U svom vlastitom gradu danas primjeujem da je solarno grijanje
veinom strast hobista, ba kao i navodnjavanje kap po kap, koje u uz-
goju povra na okunicama tedi ljudski trud, gnojivo, vodu i prostor.
Sve krupne stvari ponu s malim stvarima, komentira Smith, do-
dajui pritom upozorenje: no male nove stvari njihovo okruenje uni-
ti osim ako ih se ne njeguje, vie iz umjetnikog potovanja i uvaava-
nje, nego radi praktine koristi. Podsjea nas to na Umesaovu esteti-
ku lutanja.
Znanstvenici su navikli na injenicu da su otkria nerijetko neoe-
kivani usputni produkti drugih namjera. Isto je i s ekonomskim luta-
njem.
Prva nafna buotina izraena je samo nekoliko desetljea prije
nego to je uljna svjetiljka poela zastarijevati zbog pojave elektrine
struje. No jednom kad su nafne buotine ve postojale, za nafu su se
poele javljati druge korisne svrhe.
Pokazalo se da ljepilo kojim se pijesak privrivao za papir ima
puno raznolikiju upotrebu i veu praktinu iskoristivost nego sam
brusni papir. Prvi teretni vlakovi bili su zamiljeni samo da bi dopre-
mili robu do plovnih kanala; za prvi radio mislilo se da e posluiti
samo kao nadomjestak za iane komunikacijske veze tamo gdje su te-
Gradovi8.indd 239 28.5.2007 10:55:25
legraf i telefon bili neupotrebljivi, kao na brodovima. Edison, izumitelj
gramofona, mislio je da e glavna svrha njegova ureaja biti diktiranje
poslovnih pisama.
U besciljnom lutanju postoji pravilnost, red po kojem se gospodar-
ski ivot razvija i iri, no to nije poredak izazova i odgovora svoj-
stven vojnikom razmiljanju ili Toynveejevoj zamisli da civilizacije
propadaju zato jer nisu u stanju odgovoriti na izazove. Prije e biti da
je pravilnost koja djeluje vie poput bioloke evolucije iju nakanu, ako
uope postoji, mi ne moemo vidjeti, osim ako nas ne zadovoljava po-
misao da smo njezin cilj mi sami.
Mnogi dubinski procesi koji djeluju u prirodnom okoliu i naim
gospodarstvima zadivljujue su slini i prouavajui ih moemo puno
nauiti o uspjesima i promaajima u naim vlastitim aranmanima.
Na primjer, to se brojnije nie ispunjavaju u nekom prirodnom
okoliu, pod uvjetom da je sve drugo isto, to on uinkovitije koristi
energiju koja mu je na raspolaganju, a sam ivot i naini njegova odr-
avanja su bogatiji. Potpuno je isto s naim vlastitim gospodarstvima:
to su potpunije ispunjene njihove razliite nie, to su one bogatije
sredstvima za odravanje ivota.
To je drugi nain da kaemo da su bogatija gospodarstva koja pro-
izvode raznoliko i obilato za vlastite graane i poduzea, kao i za dru-
ge, nego specijalizirana gospodarstva poput onih u opskrbnim, oi-
enim i transplantnim regijama.
U prirodnom okoliu, to je vea raznolikost, vea je i prilagodlji-
vost, zahvaljujui onome to ekolozi nazivaju veim brojem homeo-
statskih povratnih petlji, to znai da takav okoli posjeduje vei broj
mehanizama povratnog upravljanja za automatsko samoispravljanje.
Isto je i s naim gospodarstvima. Obrazloila sam tvrdnju da je pre-
malen broj homeostatskih povratnih petlji upravo onaj nedostatak koji
nacije ini tako katastrofalno ekonomski nestabilnima, a njihove gra-
dove tako nemonima u ekonomskom samoispravljanju.
Druga stvorenja ne dodaju nove vrste aktivnosti svojim ostalim dje-
latnostima na neusmjereni nain. No mi nismo ostala bia.
Za ljudska stvorenja je prirodno da na prijanje djelatnosti i vjetine
nadograuju nove, budui da je sposobnost za tako to u nas prirodno
usaena, kao i vrlo srodna sposobnost da razumijemo i koristimo je-
zik na neogranieni nain. Bez sposobnosti da ranijim djelatnostima i
Gradovi8.indd 240 28.5.2007 10:55:25
Lut anj e 241
vjetinama dodajemo nove to sva normalna ljudska bia ine poje-
dinano poevi od roenja, a svi mi inimo kolektivno razvijajui o-
vjekov gospodarski ivot mogli bismo biti netko drugi, ali ne bismo
bili ljudska stvorenja.
Gradovi su otvorene, neograniene vrste ekonomija u kojima nae
neograniene sposobnosti za ekonomsko stvaralatvo nisu samo spo-
sobne dokuiti nove male stvari, nego i unijeti ih u svakodnevni ivot.
Na nesreu, uzevi u obzir pogubno uzajamno djelovanje nacija
i njihovih gradova, mi ljudska stvorenja osueni smo samo na izlje-
ve ekonomskog razvoja povremene i relativno kratke epizode, tu i
tamo, nakon kojih slijedi stagnacija i pogoranje. To se mora nastaviti
osim ako, i sve dok ne nabasamo na nain kojim bismo prevladali sam
taj pogubni meuodnos. U tom smislu, mi ljudska bia doista se jo
nalazimo na primitivnom stupnju koritenja naih sposobnosti za ne-
ogranieno stvaralatvo i razvoj.
Unato tome, premda bismo danas mogli biti suoeni s ekonom-
skim pogoranjem, svaka korist koju moemo izvui od blagotvornog
lutanja moe nas jo malo odrati na povrini, odravajui nae grado-
ve kreativnima malo due nego to bi inae bili, i tako nam i kao naci-
jama dati jo malo vremena.
ak i dok se pogubni meusobni odnos nastavlja, javljaju se dobre
prilike za usporavanje rasula. Mnoge male stvari mogu se uiniti.
Razmotrimo u tom svjetlu porez na dodanu vrijednost, mjeru koju
jako vole europski tehnokrati. PDV je, kao to je poznato, obvezni po-
rez za zemlje lanice Europske ekonomske zajednice, ali od zemlje do
zemlje plaa se po razliitoj stopi. Trenutno je najvia stopa od 35 po-
sto u Irskoj i primjenjuje se na veinu industrijskih proizvoda. Kao i
svaki porez, PDV na kraju plaaju potroai, no po svojem je obliku
on porez na promet proizvoaa, koji dosee do potroaa samo kao
komponenta troka proizvodnje.
PDV djeluje tako da svaki proizvoa u lancu proizvodnje, kad
prodaje svoj proizvod, dodaje PDV na svoju prodajnu cijenu, no naj-
prije od njega odbija iznose koje je sam platio za PDV na svoje nabav-
ke od drugih proizvoaa. Razlika tako predstavlja porez na vrijednost
koju dodaje tijekom vlastitog poslovanja, otud mu i naziv.
Bez obzira koliko proizvoaa sudjeluje u lancu, ukupni porez na
kraju lanca je, prema tome, porez na ukupnu dodanu vrijednost kroz
Gradovi8.indd 241 28.5.2007 10:55:26
itav proces proizvodnje. Vlasti vole PDV zato jer, umjesto da ekaju
da se roba proizvede, mogu dobiti svoj dio kolaa ve u tijeku stvara-
nja nove vrijednosti.
Taj porez djeluje razliito, ovisno o tome da li neki proizvod nastaje
u velikom, integriranom poduzeu koje samo osigurava veinu svojih
internih potreba, ili ga u simbiozi proizvode mnogi neovisni proizvo-
ai koji svakodnevno jedan drugome prodaju ono to im je potrebno.
U prvom sluaju, u mnogim unutarnjim transakcijama velikog po-
duzea porez je nebitan. U drugom sluaju, porez je u igri neprekidno
tijekom proizvodnog procesa i mora se stalno fnancirati kao troak.
Moda je to mala stvar (dok ne dosegne stope poput 35 posto), ali
teko je zamisliti neki drugi mali porezni izum koji bi toliko pogodo-
vao velikim, relativno samodovoljnim kompanijama kao to su multi-
nacionalne korporacije s njihovim brojnim podrunicama i mnogim
unutarnjim transakcijama, dok bi istodobno toliko kanjavao proi-
zvodnju u simbiozi.
PDV bezbrino zabija bode u vitalne organe gospodarstva gradova.
Isto ini i svaki drugi porez na prodaju proizvoakih roba i usluga.
Kad je EEZ utemeljen, cilj ruenja trgovinskih zapreka meu ze-
mljama lanicama bio je uspostava jedinstvenog golemog integriranog
trita, osobito i specijalno da bi se postigla ekonomija velikih brojeva
unutar golemih objedinjenih tvrtki. U tom kontekstu, naravno, PDV
ima puni smisao.
Tako promatrana ima smisla i eurotruca, standardizirani skup
sastojaka kruha, jedan od mnogih standarda koje je predloilo vijee
EEZ iz Bruxellesa. Sreom, zemlje lanice odbile su eurotrucu.
U pravilu, nacionalni ili meunarodni standardi za proizvode, osim
onih rijetkih nuno potrebnih radi ouvanja zdravlja i sigurnosti, ne-
smotreno nanose tetu gradovima i openito gue ekonomski razvoj i
irenje.
Kako e gradski proizvoai postii da se razlikuju na svom lokal-
nom tritu, a zatim i u izvozu iz grada, ako se odstupanje od stan-
darda obeshrabruje ili ak zabranjuje? I tko moe znati koji su sljedei
izdanci i ogranci u metodama proizvodnje, materijala ili namjene, ta-
koer osueni na propast?
Slino tome, nacionalno ili meunarodno nametnuta rjeenja za
praktine probleme pokazuju neshvatljivo nerazumijevanje biti razvo-
Gradovi8.indd 242 28.5.2007 10:55:26
Lut anj e 243
ja, bez obzira da li u transportu, proizvodnji energije, spreavanju za-
gaivanja okolia ili bilo emu drugome.
Na primjer, kontrola oneiavanja je vana i nuna i na nacional-
noj i na meunarodnoj razini, budui da zagaivanje otjee u vodu i
zrak. No takve su kontrole neto posve drugo od propisivanja proizvo-
da i metoda kojima e se takvo ogranienje provesti. Kada su oni po-
srijedi, to je vie eksperimentiranja i raznolikosti, tim bolje.
Kada neki praktian problem postane nacionalni ili meunarodni,
to je pokazatelj da su gradovi postali nekreativni i mlitavi.
Na primjer, injenica da je otrovni otpad u Sjedinjenim Dravama
postao vrlo rairen problem nacionalni problem znai da je rjea-
vanje potekoa koje taj otpad stvara, njihovog spreavanja i otklanja-
nja, bilo zanemarivano u gradovima dok su nastajali.
Da su ameriki gradovi u prolosti jednako loe titili vodovod od
zagaenja fekalijama, voda iz slavina zagaena ljudskim otpadom bila
bi golem nacionalni problem. Gradovi rjeavaju praktine probleme
koji ih tite i zatim izvoze svoja rjeenja jedan drugome i provinciji;
ako to ne ine, problemi se jednostavno gomilaju nerijeeni.
Monopoli nepotrebno nanose tetu gradovima i umanjuju rezultate
koje su njihova gospodarstva sposobna postii.
Uobiajena zamjerka monopolima je da oni iznuuju previsoke ci-
jene i postiu skandalozne profte ucjenjujui trite. Iz toga slijedi da
se monopoli mogu uiniti bezopasnima ako e im se propisati cijene
i visina dobiti. Ako se, u isto vrijeme, moe braniti ekonomija velikih
brojeva tako da se monopoli tite od konkurencije, onda bi se moglo
pomisliti da oni mogu biti korisni.
No iznuivake cijene, tetne koliko ve jesu, najmanja su meu
manama monopola, budui da oni spreavaju otkrivanje alternativnih
metoda, proizvoda, usluga. To nerijetko postane oigledno tek kad se
monopoli raspadnu.
Kada je Kongres SAD-a prisilio elektroprivredna poduzea da od
neovisnih proizvoaa kupuju proizvedenu struju koja im se ponudi u
distribuciju, i plaaju je po cijeni njihove vlastite najskuplje proizvod-
nje u to vrijeme, pojavio se itav niz novih malih proizvoaa.
Neki od njih, osobito u gradskim regijama Bostona i San Francisca,
koriste se eksperimentalnim metodama proizvodnje energije. Drugi su
ponovno pustili u rad male hidroelektrane koje su bile naputene, no
Gradovi8.indd 243 28.5.2007 10:55:26
koje, u cjelini, danas proizvode znatne koliine struje, nanose manju
tetu okoliu nego ostale elektrane i proizvode uz najmanje trokove.
Kad je ameriki sud razbio monopol Bell Telephone Systema na
proizvodnju opreme koju je koristio za pruanje telekom usluga, smje-
sta su se pojavili novi proizvodi, jednako kao i nove usluge koje su
omoguili neki novi, nemonopolni proizvoai.
To su sluajevi u kojima je nacija, bez da je sebi priinjala tetu kao
politikoj cjelini, stvorila malo vie prostora za nesputano gospodar-
sko lutanje.
ak i kad gospodarski ivot klizi u malaksalost, gradovi i sami
mogu nai zgodne prilike za slobodno tumaranje.
Boston je u povijesti bio kreativan grad tijekom dva stoljea, no na
poetku dvadesetog stoljea je stagnirao. Stara obiteljska bogatstva ste-
ena u tekstilnoj i obuarskoj industriji, te na eljeznici, bila su vezana
u rutinski investiranim zakladama. Grad kao cjelina postao je izvoznik
kapitala, a ne mjesto na kojem je kapital produktivno i raznoliko zapo-
ljavan.
Naravno, grad je nastavljao gubiti svoje stare izvozne pogone, kao
to to gradovi ine, i nije stvarao nove izvozne djelatnosti da bi nado-
mjestio izgubljene, niti je nadomjetao iru paletu svojega tadanjeg
uvoza.
Kako se bostonska ekonomija stanjivala i propadala, isto to se do-
gaalo i s njezinom regijom. Popularno objanjenje za nevolje grada i
openito Nove Engleske bilo je da su za njih openito odgovorne po-
tekoe koje su izvan utjecaja regije: nie nadnice u podrujima kao
to je sjeverna Georgija Henryja Gradyja, inozemna konkurencija i za-
starjela industrija.
Jedan ovjek, meutim, doao je do drukijeg zakljuka i sreom
bio na poloaju da moe djelovati u skladu s njim. Ralph Flanders (ka-
snije je postao senatorom iz Vermonta) zakljuio je da je problem Bo-
stona u neemu to je on nazvao niskom stopom raanja novih tvrtki.
aicu bogatijih kolega uvjerio je da prihvate njegovo stajalite pa su
1946. formirali malu tvrtku za rizino ulaganje kapitala, za pothvate
koji su do tada spadali u podruje djelatnosti trgovakih banaka.
Cilj im je bio investirati u nova mala poduzea na podruju Bosto-
na. U tu svrhu prikupili su gotovo etiri milijuna dolara kapitala koji
bi, usklaen s infacijom, danas iznosio oko 28 milijuna dolara.
Gradovi8.indd 244 28.5.2007 10:55:26
Lut anj e 245
Osim to su eljeli poveati stopu raanja novih poduzea u Bosto-
nu, Flanders i njegovi suradnici nisu imali unaprijed stvorenu zamisao
to e initi. Posljednje to im je palo na pamet bilo je ono to danas
zovemo gradskom visokom tehnologijom, iz jednostavnoga razloga
to tako neto tada jo nije ni postojalo. Doista, da im se takva zami-
sao ukazala, vjerojatno bi je ismijali.
Premda su mjesna sveuilita stvarala veliki broj tehnologa i znan-
stvenika, vlastita industrija regije bila je u to vrijeme alosno zastar-
jela. tovie, u to vrijeme znanstvenici su tipino ili predavali na fa-
kultetima, ili su ih zapoljavale velike korporacije poput Du Ponta i
Eastman Kodaka. Znanstvenici-poduzetnici bili su krajnje rijetki, a
uobiajeno miljenje bankara, drugih fnancijera i investitora bilo je da
visoko obrazovani uenjaci ili tehnolozi ive u oblacima i da ne mogu
zaraditi plau.
Meutim, dogodilo se da su prvi podnositelji molbi za fnanciranje
bila trojica mladih znanstvenika koji su s vlastitim novcem i utedom
svojih obitelji pokrenuli siuno visokotehnoloko poduzee. Bez do-
datnog ulaganja nisu mogli nastaviti s radom i bili su na rubu odluke
da ugase tvrtku budui da im investitori iz Bostona i New Yorka nisu
htjeli dati kapital unaprijed. Nova Flandersova grupa, njihova posljed-
nja nada, pristala je uloiti novac u novoroeni biznis, a potom brzo i
u nekoliko drugih malih inovativnih tehnolokih pothvata koji su se
javili za fnanciranje.
Flanders i njegove kolege sami nisu bili znanstvenici ni tehniari,
no zato bi i bili oni nisu ni pokuavali upravljati ljudima koje su
fnancirali niti ih kontrolirati, ve su im samo pruali priliku da po-
krenu svoj pothvat, bez obzira na to od ega se on sastojao i kamo bi
ih mogao odvesti.
Poduzea koja su fnancirali jer to je bilo sve to im se nudilo, a
njihovi vlasnici inili su se realistinima u svojoj posveenosti onome
to su radili - poeli su se umnoavati kao amebe: zaposlenici su se
odvajali i pokretali vlastite nove tvrtke, od kojih su mnoge takoer f-
nancirali Flanders i njegovi suradnici.
Na tim temeljima, s mnogim novim izdancima i podjelama, na te-
melju umnoavanja isporuitelja materijala, instrumenata, alata i uslu-
ga koje su nudili novim poduzeima, i potom dobivali njihovu potpo-
ru, te uz potporu jednih drugima, bostonsko regionalno gospodarstvo
Gradovi8.indd 245 28.5.2007 10:55:27
se zapanjujue pomladilo. Danas Boston ima jednu od rijetkih ameri-
kih gradskih regionalnih ekonomija koja se bodro iri i jaa.
To to se dogodilo otkriva nam brojne stvari koje je korisno znati.
Prvo, gradovi su sposobni oporaviti se ako njihove posrnule ekono-
mije doista budu ispravljene. U prolosti, umrtvljeni gradovi rijetko su
se oporavljali, a rijetko to uspijevaju i danas. No to je zato jer se njiho-
ve ekonomije rijetko ispravljaju, bilo automatski uz pomo primjere-
nog povratnog signala, bilo uz prikladnu pomo, kao to se dogodilo
u Bostonu.
Drugo, ekonomijama gradova koje se same ne oporavljaju moe se
pomoi da se oporave ako je ono to se poduzima doista primjereno.
Tree, primjerenost korekcije ovisi o poticanju kreativnosti, bez ob-
zira u kojem se obliku ona pojavljivala u nekom gradu u nekom tre-
nutku. Nemogue je unaprijed znati to bi se moglo pojaviti, osim da
e to osobito ako e se to kasnije pokazati vanim biti posve neo-
ekivano.
Kada bi neki drugi grad pokuao kopirati ono to je bostonskoj
grupi fnancijera polo za rukom, danas to, paradoksalno, ne bi bilo
mogue, jer su se dogaaji u Bostonu odgirali prije gotovo 40 godina.
Jedino to bi se moglo uspjeno ponoviti, bio bi proces neogranienog
lutanja, koritenja dobrih prilika bez obzira koje su i kamo one mogu
odvesti.
Takvo lutanje je upravo suprotno polaganju velikih nada u goto-
ve recepte, to ljudi ine kad zamiljaju da gradskoj ekonomiji mogu
pomoi tako da privuku transplantate iz drugih mjesta, da lobiraju za
vojne narudbe ili pripremaju neke projekte samo zato jer je za njih
mogue dobiti donacije. Nain ili oblik na koji su Flanders i njegova
skupina djelovali bio je integralni dio istinskog, supstancijalnog rezul-
tata, kao to forma i supstanca uvijek jesu. Umesaova fraza estetika
lutanja u tom smislu pogaa samu bit, ukazujui na formu ili stil.
Dok je trajao, bostonski je oporavak bio vrlo uspjean, ali i ogranien
onime to se moe postii unutar gospodarstva koje openito propada.
S vremena na vrijeme inenjeri i znanstvenici odravali su savje-
tovanja, najee u Bostonu, na kojima su razglabali o idejama koje
su razvili, nerijetko zamislima primjerenima za rjeavanje praktinih
problema. No veina tih zamisli nikad nije iskuana, pogotovo nije
unesena u svakodnevni gospodarski ivot.
Gradovi8.indd 246 28.5.2007 10:55:27
Lut anj e 247
Isto to vrijedi i za mnoga poboljanja koja su ve bila dokazana kao
korisna i ukljuena u proizvodnju, ali koja su jedva pronalazila svoj
put u ekonomiju.
U Sjedinjenim Dravama, nova vrsta opreme koja uva vatrogasce
od smrti i ozljeda, ili bre gasi vatru, stoji na raspolaganju, ali se malo
koristi. Malo je gradova sebi moe priutiti. Amerika vie nije zemlja
koja nove proizvode poput tih stavlja u uporabu istom brzinom kojom
se oni pojavljuju na tritu. ak i kada novi ureaji sami sebe otpla-
uju smanjujui broj vatrogasaca potrebnih za rukovanje nezgrapnim
savitljivim cijevima, na primjer, ili za brzo otkrivanje arita poara na
skrivenim mjestima, oprema se sporo uvodi u upotrebu, budui da za
vatrogasce koje bi istisnula ne postoje alternativna radna mjesta.
injenice poput tih govore nam o ogranienjima onih iznimnih
sluajeva ekonomskog pomlaivanja. Ako mnogi, mnogi gradovi u
trgovinskoj mrei ne odravaju svoju ekonomiju bodrom, kreativnost
svakog pojedinanog grada je sputana.
U mjeri u kojoj je proces zamjene uvoza smanjen, trite za inova-
cije se smanjuje, a nove i nuno potrebne vrste svakodnevne djelatno-
sti iezavaju.
Umjesto na ta trita, ak i kreativni gradovi poput Bostona moraju se
osloniti na naknade za transakcije propasti, barem djelomino. Bo ston,
na primjer, danas dijelom ovisi o naknadama za vojnu proiz vod nju.
U nacijama u kojima ekonomije gradova zamiru, i u kojima se gra-
dovi iscrpljuju da bi se mogle opsluivati transakcije koje vode u pro-
past, kako je pokazala povijest, jedan grad najdue ostaje ivahan: glavni
grad. To je zato jer glavni gradovi cvatu na transakcijama propasti.
Kada je glavna funkcija nekog grada da bude metropola kao to
je to Washington u Sjedinjenim Dravama ili Ottawa u Kanadi oi-
gledno, to je vie socijalnih transfera, donacija, subvencija, vojnih na-
rudbi i poticanja trgovine izmeu bogatih i siromanih, to je vie po-
sla i bogatstva u glavnome gradu. Meutim, ta veza nije tako oigled-
na kada glavni grad istodobno jest, ili je neko bio, takoer i krupno
industrijsko ili trgovinsko sredite, poput Londona, Pariza, Lisabona,
Madrida, Stockholma.
U tom sluaju, porast blagostanja povezan s upravljanjem nad tran-
sakcijama propasti moe zakloniti istodobno uruavanje, zaostajanje i
siromaenje ostalih gradskih djelatnosti.
Gradovi8.indd 247 28.5.2007 10:55:27
Na primjer, dok je washingtonsko gospodarstvo tijekom posljed-
njih 40 godina raslo, nekadanja izvanredno raznovrsna i kreativna
industrijska ekonomija New Yorka je posve zastarjela i prorijedila se.
Rast usluga i fnancijskih aktivnosti nije mogao nadomjestiti gubitak
nekadanjeg izvoza i prijanjih radnih mjesta, a osobito ne gubitak
same sposobnosti za rjeavanje hitnih praktinih problema.
No pretpostavimo da je New York bio ameriki glavni grad (kao to
zapravo i jest bio neko kratko vrijeme na samom poetku postojanja
te drave), pretpostavimo da je New York bio istodobno i New York i
Washington. U tom sluaju, ekonomsko propadanje New Yorka bilo bi
dobro zamaskirano djelatnou vladinih slubi na opsluivanju tran-
sakcija propasti.
Prema tome, premda glavni grad moe izgledati, tipino, kao za-
dnje mjesto u nekoj naciji ije gospodarstvo zahtijeva pomlaivanje i
ispravljanje, izgled moe varati. Iza svoje zauzetosti vladanjem, glavni
grad nacije ili imperija, premda najivlji od svih, pri pomnijem proma-
tranju otkriva se kao iznenaujue ukoeno, zaostalo i alosno mjesto.
To se dogodilo s Lisabonom, Madridom, Istanbulom. Postepeno se to
dogaa, po svemu sudei, i s Londonom, Parizom, Stockholmom...
Zamislimo neki golemi eksperimentalni sustav u kojem svi sudje-
lujemo. Informacije se slijevaju u sustav, a s vremena na vrijeme stie
obavijest da je to-i-to drutvo dopustilo svojim gradovima da malaksa-
ju, ili da su gradovi u toj-i-toj civilizaciji ve duboko zaglibili. Feedback
djeluje pod pretpostavkom da se ljudima, koji se odriu civilizacijskog
umijea odravanja gradova kreativnima, ne moe povjeriti rizik dalj-
njeg razvoja...
Ta fantazija nije samo metafora. Ako je oslobodimo osuujue ri-
jei povjeriti, ostaje nam samo gola, surova istina. Drutva u kojima
gradovi zamiru, vie se ne razvijaju i ne bogate. Ona propadaju.
Naglasci iz ovoga poglavlja:
U samoj svojoj prirodi uspjeni ekonomski razvoj mora biti pri-
je s neodreenim smjerom nego orijentiran prema zadanom cilju, i
mora se uinkovito i iskustveno oblikovati dok se odvija.
Gradovi8.indd 248 28.5.2007 10:55:27
Lut anj e 249
U pravilu, nacionalni ili meunarodni standardi za proizvode, osim
onih rijetkih nuno potrebnih radi ouvanja zdravlja i sigurnosti,
nesmotreno nanose tetu gradovima i openito gue ekonomski ra-
zvoj.
Kada neki praktian problem postane nacionalni ili meunarodni, to
je pokazatelj da su gradovi postali nekreativni i mlitavi.
Drutva u kojima gradovi zamiru, vie se ne razvijaju i ne bogate.
Ona propadaju.
Gradovi8.indd 249 28.5.2007 10:55:28
Gradovi8.indd 250 28.5.2007 10:55:28
Lut anj e 251
ZAHVALA
J
ason Epstein, moj urednik i izdava, kojemu je ova knjiga posvee-
na, jako mi je puno pomogao na svakom koraku: s vjerom i vese-
lim ohrabrenjem kad mu nisam imala nita za pokazati, s kritikom,
pitanjima i sugestijama koji su izotrili moj um kad sam mu donosi-
la tekst, sa svojim vjetim i pronicljivim urednikim zahvatima kad je
knjiga poprimala konani oblik.
Za svoje velikoduno uloeno vrijeme i promiljanje u svojstvu
analitikih itatelja, kao i otkrivaa greaka i nejasnoa, moju zahval-
nost zasluili su Patricija Adams, Toshiko Adilman, Decker Butzner,
John D. Butzner, Nicholas Graham, James K. Jacobs, Robert H. Jacobs,
Denise Machee, Sue Parilla, Lawrence Solomon i Grand Ujifusa. Po-
greke i nejasnoe koje su ostale, premda se nadam da nisu, u knjizi su
samo mojom krivnjom, a ne njihovom. Zahvalna sam Barbari Willson
iz Random Housea za paljivu korekturu, Beverly Haviland za brino
voenje knjige kroz pripremu i proizvodnju, Howard Bentley za izra-
du preciznog i promiljenog kazala, Mary Malfari za pomo tijekom
mojeg produljenog radnog vremena i Caitlin Broms-Jacobs za uin-
kovitu brigu o rokovima. Moj suprug Robert H. Jacobs nije me samo
spasio od mnogih greaka nego je svojom zainteresiranou, dobrim
raspoloenjem i potporom bio mojim glavnim osloncem.
Kada god je to bilo mogue (na primjer, u praenju ekonomskih
obrazaca koji se razvijaju u gradskim regijama ili u promatranju tere-
ta koji ulazi u vojnu bazu) koristila sam se vlastitim oima i uima,
ali sam se i snano oslanjala na spoznaje mnogih drugih promatraa,
ivuih i preminulih. Izvori navedeni u biljekama za svako pojedino
poglavlje otkrivaju moju zahvalnost novinarima, istraivaima, pisci-
ma i njihovim nakladnicima, iz ijih sam radova izravno crpila ilustra-
tivni i pouni materijal, kao i mnogim pojedincima koji su mi osobno
Gradovi8.indd 251 28.5.2007 10:55:28
pomogli u nekim pojedinostima. Zahvalnost za neizravnu pomo du-
gujem mnogim drugim osobama iz prolosti i sadanjosti, koje nisam
posebno spomenula. Djelii i ulomci njihovih spoznaja, izvjea i ot-
kria koja su se u meni nakupljala godinama, one su kapi i zrnca s ko-
jima sam postepeno formirala svoj unutarnji mentalni krajobraz eko-
nomskog ivota. Na kraju, zahvalnost dugujem i knjiniarima javnih
knjinica Toronta, New Yorka i Richmonda (u Virginiji).
Gradovi8.indd 252 28.5.2007 10:55:28
Bi l j eke 253
BILJEKE
Prvo poglavlje: OBEANJE, LUDOM RADOVANJE
Zahvalnost za Cantillonov citat dugujem Richardu G. Lipseyju i nje-
govu lanku Uloga Phillipsove krivulje u makroekonomskim mode-
lima (Te Place of the Phillips Curve in Macro-economic Models), Sta-
bility and Infation, uredili Bergstrom, Catt, Peston i Silverstone (New
York, John Wiley, 1978.)
Adam Smith je svoje poglede iznio u knjizi Bogatstvo naroda (An
Inquiry into the nature and Causes of the Wealth of Nations), (1776.) John
Stuart Mill izloio je svoje poglede na kredite za proizvoae u Esejima
o nekim nerijeenim pitanjima iz politike ekonomije (Essays on Some
Unsettled Questions in Political Economy) (1844.) i Principima politi-
ke ekonomije s primjenom u socijalnoj flozofji (Principles of Political
Economy with Some of Teir Application to Social Philosophy) (1848.)
Saimajui Marxovo razmiljanje o odnosima cijena i nezaposleno-
sti koristila sam se praktinim prirunikom Marx o ekonomiji (Marx
on Economics) koji je priredio Robert Freedman (New York, Harcourt
Brace, 1961.), prema Kapitalu (Capital); Kritici politike ekonomi-
je (Te Critique of Political Economy); Teoriji vika vrijednosti (Te-
ories of Surplus Value); Kritici Gotskog programa (Critique of the
Gotha Program); Njemakoj ideologiji (German Ideology); Komuni-
stikom manifestu) (Communist Manifesto) i ostalim raznim Marxo-
vim djelima.
Keynes je svoju teoriju vladinih fskalnih intervencija izloio u
Opoj teoriji zaposlenosti, kamate i novca (General Teory of Em-
ployment, Interest and Money) (London, Macmillan, 1936.).
Irving Fisher je svoju monetaristiku teoriju prezentirao u 100 po-
sto novac (100% Money: Designed to keep checking banks 100% liquid;
to prevent infation and defation; largely to cure or prevent depressions;
and to wipe out much of the National Debt) (New York, Adelphi Com-
pany, 1935.).
Biografski podaci o A. W. H. Philipsu i informacije o nastanku Phi-
lipsove krivulje su iz Begstroma, op. cit., ponajvie iz Lipseyjeve studije.
Gradovi8.indd 253 28.5.2007 10:55:29
Izvjea i komentari o razoaranosti keynesijanizmom su danas
svakodnevni; Ja osobitu zahvalnost dugujem lancima: Stagfacija
upozorava profesore ekonomije na to kako malo znaju (Stagfation
Reminds Economic Professors How Little Tey Know), Laird Hart, Wall
Street Journal, 6. rujna 1974.; te Ekonomisti na skupu izrazili sumnje
(Economists at Meeting Voice Self-Doubt, Criticism Afer a Year of Bad
Forecasts), James P. Gannon, ibid., 30. prosinca 1974. Sveprisutni su ta-
koer i komentari koji izriu razoaranjem monetarizmom i receptima
ekonomije ponude, premda su neto novijeg datuma. Ja sam se sa za-
hvalnou koristila ponajvie s U ileu slabi utjecaj tienika Miltona
Friedmana (Milton Friedmans Proteges in Chile See Infuence Declinin
Because of Recession), Everett G. Martin, ibid., 27. srpnja 1982.; Gla-
sine o Stockmanovu odlasku (Rumors of Stockmans Departure Persist
as Other Reagan Aides Rise in Infuence), Kenneth H. Bacon, ibid., 15.
rujna 1982., te Te Outlook, Bacon, ibid., 10. listopada 1983.
Za koncizno tumaenje razlika izmeu M1 (transakcijskog novca),
M2 (utede koju je uvijek mogue pretvoriti u transakcijski novac),
M3 (M3 plus manje likvidna tednja) i L (mjera Amerikih federalnih
rezervi za unovivu imovinu), zahvaljujem Christopheru Conteu i nje-
govom lanku Zbunjuju li vas prie o optjecaju novca? (Confused by
All the Money-Supply Talk? Heres a Guide to What the Figures Mean),
ibid., 17. lipnja 1982.
Suvremeni monetarist kojega sam citirala (kad novac i proizvod-
nja rastu istom brzinom...) je David I. Meiselman, profesor ekonomije
na Politehnikom institutu i Dravnom sveuilitu Virginije, i njegov
rad Defciti, novac i uzroci infacije (Defcits, Money and the Causes
of Infation), ibid., 21. srpnja 1981.
Okunov indeks neugode je raspravljen u Izgledima (Te Outlook)
Richarda F. Janssena, ibid., 29. sijenja 1979. i u njegovu in memoriam
Art Okun: Te Economist as Philosopher, ibid., 26. oujka 1980.
Engleski publicist i prevoditelj u Nizozemskoj je James Brockway.
Njegov citat pojavio se u lanku Podcijenjen (Undervalued), New
Statesman, 23. srpnja 1976.
Brojna su izvjea o stagfaciji u marksistikim ekonomijama. Ja
osobitu zahvalnost dugujem sljedeima: Snaan rast cijena i drugi
ekonomski problemi pritiu Istonu Europu (Sharply Rising Prices,
Other Economic Woes Plague Eastern Europe), Jonathan Spivak, Wall
Gradovi8.indd 254 28.5.2007 10:55:29
Bi l j eke 255
Street Journal, 29. studenoga 1979.; ehoslovaka, uzor istonoga blo-
ka, pokazuje prve znakove da kree putem Poljske (Czechoslovakia, a
Showpiece of the Eastern Block, Shows First Signs of Going the Way of
Poland), Spivak, ibid., 4. svibnja 1982.; Za informacije o dugovima ko-
munistikih vlasti zapadnim bankama zahvaljujem lanku Popisu ze-
malja s novanim problemima treba dodati i Sovjetski Savez (Add the
Soviet Union to the List of Tose with Cash Problems) Davida Branda,
ibid., 18. oujka 1982.
Drastina promjena u odnosu amerikih dohodaka i cijena stanova
zabiljeena je u lanku Postotak vlasnika stanova pada, vjerojatno si-
gnalizirajui veliku promjenu (Rate of Home Ownership Falls, Possi-
bly Signalin Big Change, Robert Guenther, 11. kolovoza 1982.
Teoretski uinkovit koncept da postoji prirodna stopa nezaposle-
nosti smjesta su prihvatili mnogi monetaristi i ostali; njezino najra-
nije spominjanje koje je privuklo moju pozornost bilo je u eseuju Wal-
tera Eltisa, nastavnika na Exeter College, Oxford University u Prora-
un torijevske vlade (Te Tory Governments Budget), ibid., 14. lipnja
1979. (Vlada bi, prema tome, mogla smanjiti i infaciju... i nezaposle-
nost... ako bi mogla postii da prirodnu stopu nezaposlenosti sa sa-
danjih 1,4 milijuna ljudi smanji na oko 900.000.)
Zbunjivanje javnosti zbog nerazumijevanja uinaka Marshallova
plana se nastavlja: jo 1983. plan se prizivao kao lijek za stagnaciju i
nerazvijenost. Na primjer lanak Kirckpatrick poziva SAD da pri-
hvati latinskoameriki Marshallov plan (Mrs. Kirkpatrick Urges U.S.
to Adopt Latin Marshall Plan), Bernard Weinraub, New York Times,
6. oujka 1983., poinje rijeima: Jeane J. Kirkpatrick, veleposlanica
SAD u Ujedinjenim narodima, rekla je danas da bi Washington trebao
potaknuti izradu plana obimne pomoi Centralnoj Americi, slinog
Marshallovu Planu za Europu nakon Drugog svjetskog rata.
Drugo poglavlje: POVRATAK U STVARNOST
Opis Bardoua preuzet je iz Bijeg u privatno selo (Life of Escape in
Private Village), Alan Bayless, Toronto Globe and Mail, 5. oujka 1976.
Sahrana u okrugu Pickens, koju je opisao Henry Grady, nalazi se
u knjizi Novi Jug (Te New South, Writings and Speeches of Henry
Gradovi8.indd 255 28.5.2007 10:55:29
Grady) (Savannah, Ga., Beehive Press, 1971.). Izvorno je opis objav-
ljen u treem nastavku u seriji od pet Gradyjevih lanaka u New York
Ledgeru u studenome i prosincu 1889., zasnovanima na njegovim go-
vorima u Bostonu i New Yorku te godine.
Za informacije o tome kako je Tokio razvio industriju bicikala, i o
openitoj vanosti metoda za japanski ekonomski razvoj, zahvalnost
dugujem knjizi Pregled ekonomske povijesti modernog Japana (A
Short Economic History of Modern Japan) G. C. Allena (1867.-1937.)
koju su posthumno objavili u Londonu Allen & Undwin, 1946.
Sabelov opis simbiotikih poduzea nalazi se u njegovu eseju Ta-
lijanska seoska industrija visoke tehnologije (Italys High Technology
Cottage Industry) u asopisu Transatlantic Perspectives (Washington,
Te German Marshall Fund of United States, prosinac 1982), koji je
Sabel preradio iz njegove knjige Rad i politika (Work and Politics)
(London, Cambridge University Press, 1982.)
Za one zainteresirane za vie informacija i dokaza koji se odnose
na nadomjetanje uvoza u gradovima, ukljuujui i razloge zbog kojih
se ono odvija u obliku lanane reakcije, kao i o njegovu odnosu prema
ekonomskoj podrci inovacijama, taj sam proces detaljnije raspravila u
knjizi Ekonomija gradova (Te Economy of Cities) (New York, Ran-
dom House, 1969., paperback izdanje Vintage Books, 1970.)
Tree poglavlje: GRADSKE REGIJE
Sve informacije o Shinohati i njezinoj okolici crpila sam iz knjige
Shinohata: Portret japanskog sela (Shinohata: A Portrait of a Japanese
Village) Ronalda P. Dorea (London, Allen Lane, i New York, Pantheon
Books, oba izdanja 1978.) Knjiga sadri pravo bogatstvo preciznih za-
paanja iz prve ruke, skupa s promiljenim komentarima autora.
etvrto poglavlje: OPSKRBNE REGIJE
Povijesna pozadina urugvajske ekonomije, imigracija i socijalne politi-
ke, moe se nai u enciklopedijama i ostalim standardnim prirunici-
ma. Za obavijesti o nedavnoj ekonomskoj i socijalnoj povijesti zemlje
Gradovi8.indd 256 28.5.2007 10:55:30
Bi l j eke 257
zahvalnost dugujem osobito: eseju V. S. Naipaula Zemlja koja umire
uspravna (A Country Dying on Its Feet), New York Review of Books, 4.
travnja 1974.; Propadanje i slom Urugvaja (Decline and Fall of Uru-
guay), Everett G. Martin, Wall Street Journal, 18. srpnja 1975.; Neko
vicarska (Te Former Switzerland), Phillip Berryman, Commonweal,
21. studenoga 1975.; I slubeno: Urugvaj je brutalan (Now Its Of cial:
Uruguay Is Brutal), New York Times, sekcija Tjedni pregled, 2. srpnja
1980.; i Gorka pilula pomae urugvajskom gospodarstvu (Bitter Pills
Help Uruguays Economy), Martin, Wall Street Journal, 3. srpnja 1980.
Razliite srednjovjekovne i renesansne opskrbne ekonomije krasno
su opisane u Vol. I knjige Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Phi-
lipa II (Te Mediterranean and the Mediterranean World in the Age
of Philip II) Fernanda Braudela, u engleskom prijevodu Sian Reynolds
(London, Collins, and New York, Harper & Row, oba izdanja 1972.) Ja
sam crpila iz Braudela za velik dio svojih povijesnih napomena o op-
skrbnim regijama.
Hongkonki uvoz ginsenga i njegov utjecaj na ameriki Appalachi-
an obraeni su u lanku Hong Kong e dobiti ginseng ako zmije ne
ubiju kopae (Hong Kong Will Get Its Ginseng If Snakes Dont Get the
Digger), Chester Goolrick, Wall Street Journal, 3. oujka 1983.
Citirani farmer s Kanarskih otoka je David Leacock iz mjesta Galdar.
Za informacije o razlozima zbog kojih su Tanzanija, Banglade i Fi-
lipini ostali bez izvoznoga trita za vlakna zahvalnost dugujem lan-
ku Leonarda Silka U svjetskoj ekonomiji vie ne postoje otoci (Tere
Are No Islands Lef in the Worlds Economy), New York Times, 12. pro-
sinca 1979.
Poloaj Novog Zelanda je saeto opisan u lanku Barryja Newmana
Dva snana udarca njegovoj ekonomiji uzdrmala Novi Zeland (New
Zealand Staggers from Two Hard Blows to Its Economic Base), Wall
Street Journal, 22. sijenja 1979.
Citati koji se odnose na konkurenciju s biljnim uljem su iz lanka Ra-
ste proizvodnja palmina ulja u Obali Slonovae: SAD joj pomae lju tei
svoje uzgajivae soje (Ivory Coasts Palm-Oil Output Gains; U.S. Gi ves
Aid, Irking Soybean Growers), Robert Perinsky, ibid., 7. travnja 1976.
Citati o kolonijalnom oblikovanju Vijetnama su iz knjige Vatra u
jezeru (Fire in the Lake) Frances Fitzgerald (Boston, Little, Brown,
1979.; paperback izdanje Random House, Vintage Books, 1973.)
Gradovi8.indd 257 28.5.2007 10:55:30
Citat Ibn Khalduna je iz (Te Muquddimah: An Introduction to
History), prijevou s Arapskoga Franz Rosenthal, uredio i priredio N. J.
Dawood (Princeton University Press, 1967.; paperback izdanje Bollin-
gen Series, 1969.) Zahvaljujem Carol M. Bier to mi je skrenula pozor-
nost na to djelo iz 1381., koje se, prema Dawoodovim rijeima, moe
smatrati jednim od najranijih pokuaja otkrivanja pravilnosti u pro-
mjenama ovjekovih politikih i drutvenih organizacija.
Peto poglavlje: REGIJE KOJE RADNICI NAPUTAJU
Samo starci brinu za starce, tako je Elizabeth Cape, profesorica bihe-
vioristikih znanosti na Sveuilitu Toronta, opisala naputena seoska
naselja, u lanku Sela Ontarija postaju naselja staraca (Ontario Villa-
ges Become Homes for Aged), Geofrey York, Globe and Mail Toronta,
7. travnja 1983.
Sve informacije o Napizaru i njegovim stanovnicima crpila sam
iz lanka Meksikanci koji ilegalno rade u SAD ostavljaju prazninu
u svojim domovima (Mexican Men Illegaly Working in U.S. Leave a
Void in Teir Homes), George Getschow, Wall Street Journal, 7. listopa-
da 1980.
Egipatski socijalni radnik u Rotterdamu je Ahmed el Haddad. Iz-
vjee o njegovim opaanjima objavljeno je u lanku Strani radnici
jo uvijek hrle u Zapadnu Europu unato trenutnoj krizi (Foreign
Workers Still Flock to West Europe Despite Current Slump), Bowen
Northrup, ibid., 26. veljae 1975.
Scenarij za flm Kruh i okolada napisali su Franco Drusati, Aiai
Fiastri i Nino Manfredi. Reirao ga je Franco Bursati. Producent Turi
Vasile, 1973.
esto poglavlje: TEHNOLOGIJA I PROTJERIVANJE
Informacije o kotskom ienju od ljudi crpila sam iz knjige Pro-
tjerivanje iz Highlandsa (Te Highland Clearances), John Prebble,
(London, Secker & Warburg, 1963.; paperback izdanje Penguin Books,
Harmondsworth, Engleska, 1969.)
Gradovi8.indd 258 28.5.2007 10:55:30
Bi l j eke 259
Carterova primjedba izvuena je iz njegove autobiografje Zato
ne najbolje? (Why Not the Best?) (Nashville, Tennessee, Boardman
Press, 1975.)
ivopisni opis kako je poljoprivreda preobrazila Georgiju, na koji
sam se oslanjala, sadran je, s jo puno toga o toj saveznoj dravi, u
lanku: (From Rabun Gap to Tybee Light), E. J. Kahn Jr., Te New Yor-
ker, 6. veljae 1978.;
Za informacije o uincima protjerivanja seljaka s Juga dugujem oso-
bitu zahvalnost: Mali gradovi: Kako im savezne vlasti i vlasti savezne
drave mogu pomoi u zadovoljavanju njihovih razliitih potreba?
(Small Cities: How Can the Federal and State Governments Respond to
Teir Diverse Needs?), izvjee Potpovjerenstva za gradove Povjerenstva
za bankarstvo, fnancije i razvoj gradova Predstavnikog doma Kongre-
sa SAD 1978.; Politika mo seljaka (Te Farmers Political Clout), Ro-
bert Spaulding, predava ekonomije iz San Diega, Wall Street Journal, 8.
listopada 1979.; Nezaposlenost mladih crnaca (Black Teenage Unem-
ployment), Lindley H. Clark Jr., ibid., 17. oujka 1981.
Za podatke o nevoljama sovjetske poljoprivrede i/ili prevelikom
broju zaposlenih u sovjetskim trgovakim, industrijskim i birokrat-
skim pogonima, zahvalnost osobito dugujem lanku Aleca Novea, di-
rektora Instituta za prouavanje Sovjetskog Saveza i Istone Europe na
Sveuilitu Glasgow, Hoe li se Rusija ikada moi prehraniti? (Will
Russia Ever Feed Itself?), New York Times Magazine, 1. veljae 1976.;
zatim izvjeu ruskog ekonomista B. N. Homeljanskog Stabilizacija
ruske seoske populacije kroz razvitak drutvene infrastrukture (Sta-
bilising the USSRs Rural Population Trough the Development of the
Social Infrastrukture), eneva, United Nations International Labour
Of ce, 1982.; lanku Davida Branda i Davida Sattera Nestaice hra-
ne u SSSR-u se nastavljaju kako etva podbacuje etvrtu godinu za
redom (Soviet Food Shortages Persist as Harvest Lags Fourth Year in
Row), Wall Street Journal, 23. kolovoza 1982.; te lanku Leonarda Silka
Andropovljeva ekonomska dilema (Andropovs Economic Dilemma),
New York Times Magazine, 9. listopada 1983.
Informacije o nepoeljnim uincima Zelene revolucije crpila sam iz
kritike Gunnara Myrdala objavljene u lanku Davida Van Praagha Azij-
ska Zelena revolucija ne pomae ljudima u siromanim zemljama da
osiguraju hranu, kae strunjak (Asias Green Revolution Not Helping
Gradovi8.indd 259 28.5.2007 10:55:30
Tose in Poor Countries Find Food, Expert Says), Globe and Mail Toron-
to, 24. rujna 1970.; zatim iz lanaka Nicholasa Wadea Zelena revolucija:
Pravina tehnologija koja nerijetko stvara nepravdu (Green Revolution:
A Just Technology Ofen Unjust in Use) i Zelena revolucija: Potekoe
s prilagodbom zapadnjake tehnologije (Green Revolution: Problems of
Adapting a Western Technology), Science, 20. i 27. prosinca 1974.; iz la-
naka Barryja Newmana Zeleni uzgoj rie na Javi osigurao vee prino-
se, ali problemi nisu rijeeni (Te Greening of Java Produces More Rice,
but Problems Persist), Wall Street Journal, 14. lipnja 1978. te Bez zemlje
i siromani, seljaci Indonezije preivljavaju zahvaljujui domiljatosti
(Landless and Poor, Indonesian Villagers Get By on Ingenuity), ibid., 7. lip-
nja 1979.; te iz izvjea Kathleen Rex o govoru Zene Tadesse, sociologa i
strunjaka za razvoj sela u Africi Poljoprivredni strojevi umanjuju ulogu
ena u zemljama u razvoju (Farm Machinery Reducing the Role of Wo-
men in Developing Countries), Globe and Mail Toronta, 28. rujna 1979.
Myrdalovo prieljkivanje prevladavanja seoskog siromatva uvoe-
njem radno intenzivne proizvodnje moe se nai u knjizi Drama Azi-
je: Istraivanje siromatva naroda (Asian Drama: An Inquiry Into the
Poverty of Nations) (New York, Twentieth Century Fund, 1968.)
Za podatke o politici i programima Svjetske banke zahvalnost naj-
vie dugujem lancima Svjetska banka pod McNamarinim vodstvom
(World Bank Under McNamara), Clyde H. Farnsworth, New York
Times, 10. lipnja 1980.; Recesija potie Svjetsku banku da preispita
politiku, dok sve manje siromanih naroda trai zajmove (Recession
Prompts World Bank to Review Policies as Fewer Poor Nations Seek Lo-
ans), Art Pine, Wall Street Journal, 8. veljae 1983.
Sedmo poglavlje: REGIJE S TRANSPLANTIRANOM EKONOMIJOM
Napomene Henryja Gradyja nastavak su onih navedenih u biljekama
za drugo poglavlje.
Informacije o veliini i rasponu tvornice Lockheed Aircrafa u gra-
du Marietti zahvaljujem lanku Poto Lockheed? (What Price Loc-
kheed?), Berkeley Rice, New York Times Magazine, 9. svibnja 1971.
Pokretanje tvrtke Lockheed Aircraf opisano je u magazinu Fortu-
ne iz kolovoza 1940.
Gradovi8.indd 260 28.5.2007 10:55:31
Bi l j eke 261
Mnotvo je izvjea o gubicima ekonomija s transplantiranim podu-
zeima; zahvalnost osobito dugujem lancima: Amerika tekstilna in-
dustrija na udaru uvozne robe i gubitka radnih mjesta (U.S. Textile In-
dustry Beset by Imports and Labor Woes), Wayne King, New York Times,
15. svibnja 1977.; Slack Bootstraps, Newsweek, 10. studenoga 1975.; Sa
zaostalim gospodarstvom, Puerto Rico trai nove izlaze (In a Lagging
Economy, Puerto Rico Is Trying to Chart New Course), Karen Rothmyer,
Wall Street Journal 6. travnja 1976.; Puerto Rico pogoen padom ulaga-
nja i Reaganovom tednjom (Puerto Rico Is Hurt by Investment Slump
and Reagan cutbacks) Chester Goolrick, ibid., 3. veljae 1982.
Komentar sicilijanskog dunosnika preuzet je iz lanka Sicilija,
otok tunih pjesama (Sicily Where All the Songs Are Sad), Howard La-
Fay, National Geographic, oujak 1976.
Potekoe Grke opisao je Adonis Tritsis na konferenciji Veliki gra-
dovi svijeta u Bostonu 21.-27. rujna 1980. Zahvaljujem mu na tran-
skriptu njegova govora i dodatnim osobnim komentarima.
Planovi Tajvana za stvaranje lokalnih poduzea i rast gospodarstva
Kaoshiunga ukratko su opisani u Tajvan trpi zbog problema indu-
strijskog rasta (Taiwan Feeling Pains of Industrial Growth) (neobian
naslov u odnosu na sadraj lanka), John Fraser, Globe and Mail To-
ronta, 20. lipnja 1979.
Zahvalnost dugujem takoer za lanke Tajvan: Biznis se razvija
unato politikanstvu (Taiwan: Business is Booming Despite the Politic-
king), M. N. Tsuji ibid. 12. listopada 1976.; Tajvan napreduje i godinu
dana nakon gubitka amerikog priznanja (Taiwan Still Trives a Year
Afer the Loss of U.S. Recognition), Barry Kramer, Wall Street Journal,
8. veljae 1980.; Tajvan se eli ukljuiti u visoke tehnologije, to bi
moglo predstavljati prijetnju SAD-u i Japanu (Taiwan Seeks Move to
High Technology; Plan Could Pose Treat to U. S. and Japan), Artu Pai-
ne, ibid., 20. sijenja 1983.
Citati o domaoj potranji za transplantatima u Sjedinjenim Dr-
avama preuzeti su iz Domai sukob: Rat meu saveznim dravama
za radna mjesta i tvrtke se zaotrava (Domestic Feud: War Among the
States for Jobs and Business Becomes Ever Fiercer), Timothy Schellhar-
dt, Wall Street Journal, 14. veljae 1983.
Primjedba Katarine Velike o Moskvi i propadajuim gradovima na-
lazi se u dodacima knjige Memoari Katarine Velike (Te Memoirs of
Gradovi8.indd 261 28.5.2007 10:55:31
Catherine the Great), koje je uredio Dominique Maroger (New York,
Collier, 1961.)
Snano oslanjanje sovjetskih ekonomskih planera na transplantate
u borbi protiv lokalne nezaposlenosti dotaknuti su u studiji Planira-
nje u sovjetskim gradovima: Sadanji problemi i budua perspektiva
(Soviet City Planning: Current Issues and Future Perspectives), Robert
J. Osborn i Tomas A. Reiner, Journal of the American Institute of Pla-
nners, studeni 1962.
Osmo poglavlje: KAPITAL ZA REGIJE BEZ GRADOVA
Za informacije o brani na Volti u Gani zahvalna sam Patriciji Adams,
istraivaici Treeg svijeta iz Energy Probea, Toronto; podatke sam ta-
koer crpila iz cjelovitog lanka o branama u Treem svijetu, pod na-
slovom Otkriveno da je Asuanska brana jednako kodila koliko i ko-
ristila egipatskoj poljoprivredi (Aswan Dam Is Found to Hurt as Well
as Aid Egyptian Agriculture), Ray Vicker, Wall Street Journal, 24. rujna
1976.; te iz lanka Neko uzor Crne Afrike, Gana je danas na rubu
sloma (Once the Showpeace of Black Africa, Ghana Now Is Near Co-
llapse), Steve Mufson, ibid., 28. oujka 1983.
Amerika tvornica glinice je Valco, 90 posto u vlasnitvu Kaiser
Aluminuma i 10 posto Reynolds Metalsa.
Citirani dunosnik Uprave UN za hranu i poljoprivedu je H. M.
Horning, iz Vickersova lanka.
Podatke za priu o Upravi Doline Tennessee crpila sam iz brojnih
novinskih izvjea kako su se oni pojavljivali, no osobitu zahvalnost
dugujem lancima: Ova dolina eka da umre (Tis Valley Waits to
Die), William O. Douglas, sudac Vrhovnog suda SAD, magazin True
for Todays Man, svibanj 1969.; Bijelci Mississippija potlaeni (Missi-
ssippi Whites Found Deprived), Roy Reed, Times New York, 25. srpnja
1971.; TVA-ova kupnja ugljena iznova kritizirana (TVA Coal Buying
Criticized Anew), George Vecsey, Times New York, 1. travnja 1972.;
TVA na udaru lavine kritika (TVA Swept by a Flood of Criticism),
(otkud i citat predsjednice Aubrey J. Wagner Ne bih rekla da ne i-
nimo stvari koje nisu ispravne...), Reginald Stuart, Times New York,
12. sijenja 1975.; Vrhovni sud SAD-a stao na stranu riba i zaustavio
Gradovi8.indd 262 28.5.2007 10:55:31
Bi l j eke 263
gradnju brane vrijedne 100 milijuna dolara (U.S. Supreme Court sides
with fsh, halts building of $100 million dam), Reuters, Globe and Mail
Toronto, 16. lipnja 1979.; TVA bi mogla obuzdati svoja nuklearna
ulaganja (TVA May Restrain Its Nuclear Efort), Howell Raines, Times
New York, 8. svibnja 1979.; Kako ubiti dolinu (How to Kill a Valley),
esej Petera Matthiessena, New York Review of Books, 7. veljae 1980.;
Neuspjeh UAW da podigne tvornicu GM-a osramotila njegove slu-
benike i ogorila stanovnike (UAWs Failure to Organize GM Facility
Leaves a Residue of Red Faces and Ill Will), Janet Guyon, Wall Street Jo-
urnal, 24. veljae 1981.; TVA gradi previe nuklearnih elektrana, tvr-
de njegovi strunjaci (TVA Is Overbuilding Nuclear Reactors, Staf Re-
port Says), ibid., 7. sijenja 1982.; TVA na 50. roendan planira novu
ulogu u budunosti regije (TVA, at 50, Drafing New Role in Regions
Future), Wendell Rawls Jr., Times New York, 15. svibnja 1983.
Informacije o pomoi talijanskom Jugu crpila sam osobito iz lan-
ka Od Cezara do mafje (From Cesar to the Mafa), Luigi Barzini,
(Freeport, N.Y. Library Press, 1971.; paperback izdanje, Bantam Books,
1972.); Talijanski Jug napreduje, ali jo uvijek jako zaostaje (Italys So-
uth Gaining, but Still Lags Far Behind), Marvine Howe, Times New York,
29. prosinca 1971.; Projekt gradnje luke u Italiji zapao u potekoe (A
Port Project Goes Awry in Italy), Paul Hofmann, ibid., 11. oujka 1979.; i
Italija razoarana dravnom industrijom (Italys Disenchantment with
State Industry), Jonathan Spivak, Wall Street Journal, 24. sijenja 1980.
Gorka primjedba Ahmeda Ben Belle nalazi se u njegovu intervjuu
Danielu Junquau u Le Mondeu, prenesenom pod naslovom Dilema
u odnosima Sjevera i Juga (North-South Dilemma) u Globe and Mail
Toronto, 13. sijenja 1981.
Deveto poglavlje: ZAOBIENI KRAJEVI
Uzorak papira Hassana Ragaba umetnut je u knjigu Drevni Egi-
pat: Otkrivajui njegov sjaj (Ancient Egipt: Discovering Its Splendors),
skupa s kratkim opisom njegova podrijetla (Washington, Te National
Geographic Society, 1978); za neto potpuniji opis zasluno je promo-
tivno pismo za knjigu upueno lanovima Drutva na memorandumu
Kairskoga instituta za papirus, s potpisom Hassana Ragaba.
Gradovi8.indd 263 28.5.2007 10:55:32
Provjeru jesu li u Henryju jo itave zgrade od sitnog i krupnog ka-
mena, kao i dokumentacije o godini dolaska gospoe Robinson u selo,
obavio je za mene James I. Butzner.
Premda je u svijetu danas, ba kao to je bilo i u prolosti, obilje na-
zadujuih i stagnantnih ekonomija i kultura, pojava nazadovanja je za-
uujue slabo priznata. Na primjer, u lanku Prvi ljudi u Zapadnim
Indijama (Early Man in the West Indies) Josea M. Cruxenta i Irvinga
Rousea, Scientifc American, studeni 1969., autori kao temeljnu pret-
postavku za svoje zakljuivanje iznose nepostojanje vjerojatnosti da
su nie materijalne kulture proistekle iz viih.
Deseto poglavlje: ZATO SU NERAZVIJENI GRADOVI
POTREBNI JEDAN DRUGOME
Za informacije o tvornici helikoptera Bell u Iranu dugujem duboku
zahvalnost lanku Mnoge amerike frme u oku nakon to je Iran ra-
skinuo ugovor (Many U.S. Firms Felt the Shock When Iran Dropped
One Contract) June Kromholz i Stevea Fraziera, Wall Street Journal,
8. oujka 1979. Ranije svjedoanstvo o iranskom iluzornom razvo-
ju, iz kojega sam takoer crpila informacije o iranskim prilikama, je
Unato prihodima od nafe, iranska ekonomija trpi mnoge nestaice
(Despite Its Oil Money, Irans Economy Sufers from Many Shortages)
Raya Vickera, ibid., 11. travnja, 1977. O epitetu masauseci izvijestio
je u Propasti Paunova prijestolja (Fall of the Peacock Trone) William
Forbis (New York, Harper & Row, 1980.)
Ljutitog iranskog profesora intervjuirao je Joseph Kraf, Pismo iz
Irana (Letter from Iran), Te New Yorker, 18. prosinca, 1978.
Za informacije o Petrovim razvojnim projektima oslonila sam se na
knjigu Petar Veliki: Njegov ivot i svijet (Peter the Great: His Life and
World) Roberta K. Massiea (New York, Knopf, 1980.)
Uloga Venecije u oivljavanju ekonomskog ivota Europe na poet-
ku Srednjega vijeka i obrasci razgranate trgovine koja je uslijedila opi-
sani su u Srednjevjekovni gradovi: Njihovi poeci i oivljavanje trgo-
vine (Medieval Cities: Teir Origins and the Revival of Trade) Henryja
Pirennea, u prijevodu Franka D. Halseyja (Princeton University Press,
1925.; paperback izdanja Doubleday Anchor Books, 1956., i Princeton
Gradovi8.indd 264 28.5.2007 10:55:32
Bi l j eke 265
University Press, 1969.) Izvrsni vodi je Londonski cehovi i poduzea
(Guilds and Companies of London) Georgea Unwina (London, Methuen,
1909.) Rasprava o trgovini iz kuta Konstantinopola moe se nai u Bi-
zant: Uvod u civilizaciju Istonoga Rima (Byzantium: An Introduction
to East Roman Civilization) koji su uredili N. H. Baynes i H. St. L. B.
Moss (Oxford, Clarendon Press, 1948.; paperback izdanje Oxford Uni-
versity Press, London 1961.). Autori smatraju da je uzrokom dominacije
venecijanskog brodovlja u trgovini izmeu Venecije i Konstantinopola u
11. stoljeu bilo to to su bogate klase Konstantinopola radije investirale
u zemljita nego riskirale gubitak u pomorskim pothvatima.
Informacije o vanosti bicikla za modernu tehnologiju i o razvoju
samog bicikla crpila sam iz lanka Tehnologija bicikla (Bicycle Tech-
nology) S. S. Wilsona, Scientifc American, oujak 1973.
Pria o tetnom razvoju indijskih kolovrata pokretanih biciklom
dolazi iz lanka nepotpisanoga Economistova dopisnika iz New Delhi-
ja, koji su 2. oujka 1979. prenijele novine Globe and Mail iz Toronta
pod naslovom Indija osigurava posao seoskoj industriji (India Ma-
king Work for Village Industry).
Improvizaciju koju je provodio kolumbijski seoski inenjerski tim
opisao je Everett G. Martin u lanku (Colombian Gadgetry Seeks to En-
tice Poor to Hot Grasslands), Wall Street Journal, 26. listopada 1976.
Svakodnevna su izvjea o primjerima prepreka promjenama i ra-
zvoju, koje su se nagomilale u dananjim razvijenim ekonomijama,
na primjer u lanku Zastarjeli zakoni spreavaju koritenje vjetrenja-
a i solarnih elija u starim zgradama (Windmills, Solar Homes Face
Hurdles in Old Building Codes), Johna Curleyja, ibid., 3. rujna 1980.
Jedanaesto poglavlje: POGRENE POVRATNE
INFORMACIJE GRADOVIMA
Zahvalnost za informacije o ulozi povratnih signala za disanje dugujem
Deckeru Butzneru, a za naputke o openitom djelovanju feedbacka Ja-
mesu K. Jacobsu. Podatke sam takoer crpila iz lanka Organizacijska
naela sloenih ivih sustava (Te Organizing Principle of Complex Li-
ving Systems) A. S. Iberall i W. S. McCulloch, objavljenom u Journal of
Basic Engineering Amerike udruge strojarskih inenjera, lipanj 1969.,
Gradovi8.indd 265 28.5.2007 10:55:32
kao i iz lanka Podrijetlo povratnog upravljanja (Te Origins of Feed-
back Control) Otta Mayra, Scientifc American, listopad 1970.
Komentar predsjednika Wedgwooda Sir Arthura Bryanta objavljen
je u lanku Srea naputa Wedgewood (Te Fading Fortunes of Wed-
gewood) Sandre Salmans, New York Times, 30. oujka, 1980.
Citat Lao-tzua je preuzet iz knjige Kineska znanost i civilizacija
(Science and Civilization in China, Vol II) Josepha Needhama (Lon-
don, Cambridge University Press, 1956.).
Citati koji se odnose na pasivizaciju sjevernih i junih Japanskih
otoka uzeti su iz lanka Eugenea Carlsona Japanske poljoprivredne
regije trude se privui inozemne kompanije (Japans Rural Regions
Hustle to Attract Foreign Companies), Wall Street Journal, 26. travnja,
1983., a koristila sam se takoer i lankom Urbana C. Lehnera Japan-
ski farmeri protive se prijedlogu da se uklone carine na uvoznu hranu,
tvrdei da joj ne mogu biti konkurentni (Japanese Farmers Fight Pro-
posals to Ease Curbs on Food Imports, Claiming Inability to Compete),
ibid., 10. lipnja, 1982.
Dvanaesto poglavlje: TRANSAKCIJE KOJE VODE U PROPAST
Informacije o usponu europskih stalnih vojski crpila sam ponajvie iz
knjige Sedamnaesto stoljee (Te Seventeenth Century) Sir Georgea
Clarka (Oxford, Clarendon Press, 1929.; paperback izdanje Oxford
University Press, London 1960.); zatim iz knjige Petar Veliki (Pe-
ter the Great), citiranoj u biljekama za deseto poglavlje, te iz lanka
udovite koje sve prodire (Te All-Consuming Monster) Paula
Johnsona, pregleda biografje vojskovoe iz 17. stoljea Albrechta von
Wallensteina, New Statesman, 24. rujna 1976.
Za informacije o nevjerojatnoj veliini i zemljopisnoj rasprostranjeno-
sti U. S. Post Exchangesa zahvalnost dugujem lanku (Hands in the Till
at the Big Store) Waltera Rugabera, Times New York, 7. studenoga 1971.
Izvjea o nadmetanju za amerike vojne instalacije i narudbe su
sveprisutna, jednako kao i o lobiranju i dokazivanju potrebe za veim
ubiranjem doprinosa, osobito u lokalnim sredinama i meu poduze-
ima koja tako ele ekonomski proftirati. U svom Reportu iz pusto-
poljine (Report from Wasteland) (New York, Praeger, 1970.) senator
Gradovi8.indd 266 28.5.2007 10:55:32
Bi l j eke 267
William Proxmire naziva to rasipnitvo socijalnom zatitom za proiz-
voae oruja.
Podatke o natezanju Francuske i Britanije unutar EEZ oko subvencija
(Francuska inzistira na onima za poljoprivredu, a Britanija ih pokuava
dobiti za posustale industrijske regije), crpila sam iz izvjea o zbivanji-
ma kako su se ona odvijala, no ponajvie iz lanaka: Nered na zajedni-
kom tritu (Te Common Markets Dishevelment), Robert D. Prinskey,
dopisnik AP-Dow Jones News Reporta iz Bruxellesa Wall Street Journal,
7. veljae 1974.; EEZ obuzet tugom (Te EEC Is Beset by the Blues), Jef-
frey Simpson, Globe and Mail Toronto, 1. travnja 1982.; te Novi sporovi
zatrpali europski program za farme (New Disputes Glut Europe Farm
Agenda) Paul Lewis, Times New York, 4. travnja 1982.
Sveprisutna su i izvjea o sve veim tekoama nacija da ispune
svoje uspostavljene socijalne obveze. Na primjer: Savezne drave bi
mogle prisiliti federalne vlasti da spase od bankrota fondove za ne-
zaposlene (States May Force Federal Bailout of Jobless Funds), Byron
Klapper, Wall Street Journal, 28. oujka 1977., pie o insolventnosti
fondova za osiguranje od nezaposlenosti u 22 savezne drave, koji tra-
e beskamatne zajmove od federalnih vlasti; U produbljenoj recesi-
ji, Zapadna Njemaka posre pod teretom socijale (In a Deepening
Slump, West Germany Droops From Big Welfare Load), Roger Turow,
ibid., 3. prosinca 1982.; te U Zapadnoj Europi neke zemlje duguju go-
leme iznose stranim kreditorima (In Western Europe Some Countries
Owe Big Sums to Foreigners), David Brand, ibid., 14. prosinca 1982.
Informacije o tome kako se transplantirane investicije nipoto ne
isplate ba uvijek o emu se moe zakljuiti prema borbi za subven-
cije mnogih tvrtki koje se presauju prikupila sam iz lanka Mnoge
amerike tvrtke otkrivaju da im inozemne podrunice mogu izazvati
glavobolju (Many U.S. Firms Find Foreign Subsidiaries Are Major He-
adaches), William M. Carley, ibid., 22. sijenja 1975.
Trinaesto poglavlje: NEPRILIKA
Gospodarska pasivnost perifernih japanskih regija moe se vidjeti
po njihovu nadmetanju za transplantate, spomenutom u 11. poglav-
lju, kao i iz izvjea poput sljedeih: Japanske vrste restrikcije uvozu
Gradovi8.indd 267 28.5.2007 10:55:33
narani dovode u opasnost trgovinske sporazume s SAD-om (Japans
Tough Restrictions on Imported Oranges Endanger Settlement of U.S.
Trade Agreements), Greg Conderacci, Wall Street Journal, 1. studenoga
1978., i Japanski grad se suoava s kriozm dok elina industrija pro-
vodi racionalizaciju (Japanese Town Faces an Economic Crisis as Steel
Industry Pushes Rationalization), Masoyoshi Kanabayashi, ibid., 14.
veljae 1979. Grad kojemu je zaprijetio gubitak narudbi za njegovu
glavnu industriju je Kamaishi, 640 kilometara sjeverno od Tokija.
Japanski prelazak na defcitno fnanciranje, zapoeto 1975.-76., ra-
spravio je Peter F. Drucker u Oblaci se pojavljuju ispred japanskoga
sunca (Cloud Forming across the Japanese Sun), ibid., 13. srpnja 1982.
O japanskom prelasku sa smanjivanja na poveavanje poreza, koje
je zapoelo 1977., pisao je Kazuo Nukazwa, ravnatelj odjela za fnan-
cije Keidanrena, Japanske udruge ekonomskih organizacija, u lanku
Sad Japanci bjesne na poreze i defcit (Now Japan Frets About Taxes
and the Defcit), ibid., 9. svibnja 1983.
Za obavijesti o pritiscima za poveanje vojne potronje zahvalnost
dugujem lancima Japan se de facto ponovo naoruava (Japans De
Facto Rearmament), Tetsua Kataoka, profesor na Visokoj koli politi-
kih znanosti, Sveuilite Saitama, ibid., 4. svibnja 1981.; i Nakasone
vrijea ponos Japanaca dok jaa veze sa Zapadom (Nakasone Stirs
Pride of the Japanese as He Firms Up Ties to West), Urban C. Lehner,
ibid., 1. rujna 1983.
Zahvaljujem Odjelu za sistemske analize Ministarstva transporta
SAD to su mi omoguili priliku te Robertu W. Crosbyju, Arthuru S.
Iberallu i Davidu Kahnu to su mi objasnili principe bifurkacija.
Politolozi koji su analizirali raspadanje politikih cjelina su Karl W.
Deutch, Sidney A. Burrell, Robert A. Kann, Maurice Lee Jr., Martin Li-
chterman, Raymond E. Lindgren, Francis L. Loewenheim i Richard W.
Van Wagenen. Njihova otkria sabrana su u knjizi Politika zajedni-
ca i podruje Sjevernog Atlantika (Political Community and the North
Atlantic Area) (Princeton University Press, 1957. i preneseni u Interna-
tional Political Communities, paperback antologiji, Doubleday Anchor
Books, 1966.)
Metafora o psu je preuzeta iz Teorija katastrofe: Odabrani radovi
1972.-1977. (Catastrophe Teory: Selected Papers 1972.-1977.), ured-
nik E. C. Zeeman (Reading, Mass., Addison-Wesley, 1977.)
Gradovi8.indd 268 28.5.2007 10:55:33
Bi l j eke 269
U svojoj prethodnoj knjizi Separatizam: Quebec i borba za suve-
renitet (Te Question of Separatism: Quebec and the Struggle over So-
vereignty) (New York, Random House, 1980.; paperback izdanje Vin-
tage Books, 1981.) podsjetila sam na odvajanje Norveke od vedske,
koristei se sa zahvalnou sljedeim izvorima: A History of Modern
Norway 1814.-1972., T. K. Derry (Oxford, Clarendon Press, 1973.); A
Brief History of Norway, John Midgaard (Oslo, Johan Grundt Tanum
Forlag, 1969.); A History of Norway, Karen Larsen (Princeton Univer-
sity Press, 1948.); Sto istaknutih Norveana (One Hundred Norwe-
gians), urednik Sverre Mortensen i Per Vogt (Oslo, Johan Grundt Ta-
num Forlag, 1955.)
U Kanadi se neprekidno priznaje da transferna plaanja i ostali
oblici ekonomske pomoi dre zemlju politiki na okupu: uobiajeni
su klieji da je posrijedi ljepilo i miije. Vanost ouvanja nacio-
nalnog identiteta bez obzira na to da li njihova raspodjela predstavlja
ekonomski uinkovit nain koritenja resursa, iznosi se kao oigled-
na u knjizi Usporedba poreznih prihoda po oblastima (Comparing
Provincial Revenue Yields: Te Tax Indicator Approach), James H. Lynn
(Toronto, Canadian Tax Foundation, 1968.)
U lanku Tajna uspjeha: Zajedniki protiv opasnosti (Te Secret
of Success: Mutual Action against Danger), Observer, koji je prenio To-
ronto Globe and Mail, 24. veljae 1981., citira neimenovanog indijskog
vladinog ekonomista: Ako biste mogli odvojiti Bombay od ostatka
Indije, naravno, on bi mogao biti uspjean kao i Singapur. Ako bi se
odvojio Punjab, on bi mogao biti uspjean kao Koreja. No oni se ne
mogu odvojiti oni su dijelovi Indije.
etrnaesto poglavlje: LUTANJE
Profesor Umesao, direktor Japanskog nacionalnog instituta za etnolo-
giju, iznio je svoju misao o lutanju u govoru (s puno toga drugoga za-
nimljivog) koji je izrekao na Osmom meunarodnom kongresu o in-
dustrijskom dizajnu u Kyotu u listopadu 1973. U engleskom prijevodu
govor je objavljen u knjizi Dua i materijalne stvari (Soul and Ma-
terial Tings) Vol I, Six Speakers, Congress Report Committee, Japan
Organizing Committee for ICSID 73, Kyoto, 1975.
Gradovi8.indd 269 28.5.2007 10:55:33
Napomene profesora Smitha su iz lanka Umjetnika znatielja
korijen otkria (Aesthetics Curiosity Te Root of Invention), Times
New York, 24. kolovoza, 1975. Izvrsna studija o neoekivanosti otkria
i izuma, te odnosu iznenaenja prema ekonomskom razvoju i korite-
nju resursa, je Povijesni pristup buduem ekonomskom razvoju (A
Historical Approach to Future Economic Growth), Glenn Hueckel, Sci-
ence, 14 oujka 1975.
Zahvalnost za precizno objanjenje znaaja raznolikosti u prirod-
nim sredinama dugujem lanku Uinkovit juri ovjeka prema kob-
nom mrtvilu (Mans Ef cient Rush toward Deadly Dullness), Kenneth
E. F. Watt, Natural History, New York, veljaa 1972.
Reakcija na predloenu eurotrucu spomenuta je u lanku Od-
goda odluke o ulju zahladila europsko jedinstvo (Common Market
Delay on Oil Decisions Puts Chill on European Unity), Richard F. Jan-
ssen, Wall Street Journal, 17. prosinca 1973.
Dio prie o ekonomskom oivljavanju Bostona isprian je u lanku
Poduzetniki kapital (Venture Capital), Fortune, veljaa 1949.; te u
Tvornica snova generala Doriota (General Doriots Dream Factory),
Gene Bylinsky, ibid., kolovoz 1967.
Izvjee o proizvedenoj, ali slabo iskoritenoj opremi objavljeno je
u lanku Vatrogasna oprema je poboljana, ali si je gradovi ne mogu
priutiti (Fire-Fighting Gear Improves, but Cities Cant Afort to Buy
It), Jefrey A. Tannenbaum, Wall Street Journal, 30. sijenja 1975.
Gradovi8.indd 270 28.5.2007 10:55:34

Gradovi I Bogatstvo Naroda

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gradovi I Bogatstvo Naroda

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

Gradovi i bogatstvo naroda

ak i jedna tako prosperitetna zemlja kao to je Japan ima proble-

You might also like