Poetike specifinosti zbirke Enciklopedija mrtvih

Istoriju piu pobednici. Predanja ispreda puk. Knjievnici fantaziraju. Izvesna je samo smrt.
Uvod
Ova zbirka sastoji se od devet pripovijetki u kojima autor spaja nespojive likove, mjesto i
vrijeme odvijanja radnje na njemu svojstven nain, a poinje citatom koji je i svojevrsni moto
same zbirke. To su rijei Georgesa Bataillea, a glase: Ma rage d'aimer donne sur la mort
comme une fenetre sur la cour. Mogle bi se prevesti kao: Mahnitost mog voljenja gleda na
smrt kao prozor u dvorite.
Sam autor, anilo !i", za ovu knjigu ka#e da je to knjiga o ljubavi i smrti, odnosno da su eros
i tanatos, osnovne teme koje se provlae kroz sve njegove knjige, u ovoj zbirci do"li do
jednog punijeg izraza.
$a Enciklopediju mrtvih !i" je dibio %&ndri'evu nagradu( za najbolju knjigu pria, a
objavljena su i izdanja na )rancuskom, *olandskom, ma+arskom, grkom, ukrajinskom,
japanskom te drugim jezicima svijeta.
Sama sebi postavljam pitanje kako nakon toliko rijei o ovom izvrsnom djelu, kako oni* od
strane kritiara tako i od strane samog autora, re'i jo" ne"to, a ne ponavljati se. ,pak, u ovom
radu poku"at 'u predstaviti osnovne poetike speci)inosti ove zbirke.
Post scriptum
Mo#da bi najbolje bilo da poetak oznaim posljednjim nazivom iz ove zbirke. To zapravo
nije pripovijetka, ve' obja"njenje cjelokupne zbirke dato od strane autora.
Sve prie u ovoj knjizi u veoj ili manjoj meri u znaku su jedne teme koju !ih nazvao
metafizikom" od speva o #ilgameu$ pitanje smrti jedna je od opsesivnih tema literature.
akle, autor nam navodi zapravo jednu op'enitu, veliku i neiscrpnu temu kojom se i sam on
bavi kako u svojim ostalim djelima, a naroito u pripovijetkama iz zbirke Enciklopedija
mrtvih. Taj nepresu"ni izvor jeste tema smrti.
Sam !i", u jednom od obja"njenja i komentara ove zbirke ka#e: %eko mi je da se izjasnim.
&a$ smrt je jedna od mojih tema koje se vraaju. S druge strane$ smrt zauzima sredinje
mesto u svakom filozofskom istra'ivanju$ u svakom religioznom pitanju$ iako filozofija i
religija ove nae dekadentne epohe ne razvijaju refleksiju o smrti i jo manje daju reenje.
(ostalom$ literatura to ini oduvek$ jer sutina oveka$ crta koja ga odvaja od 'ivotinje$ jeste
svest o sopstvenoj smrti. &akle$ literatura apsolutno ne mo'e da iz!egne smrt.
Ta tema prote#e se kroz sve njegove pripovijetke u ovoj zbirci, a njoj 'e jo" biti rijei u
nastavku ovog rada.
&utor u )ost scriptumu navodi da bi ova zbirka mogla nositi podnaslov $apadno-istoni
divan, kada rije divan ne bi podrazumijevala svjetlije boje i vedrije tonove. .aime, odma*
nam u sje'anje dolazi $apasno-istoni divan velikog njemakog knji#evnika /o*ana
0ol)ganga Getea koji je zapravo zbirka lirske poezije. , sam autor ka#e da bi upotrebljavanje
tog pojma zapravo trebalo biti posmatrano u jednom ironinom i parodijskom kontekstu.
.aime, u ovom poglavlju autor nam s izvjesnom dozom ironije donosi obja"njenja pret*odni*
tekstova i mogu'e prototekste za nastanak svi* pripovijetki. $apravo, on se vrlo vje"to
poigrava sa svojim itaocem.
Simon udotvorac
Ovako nosi naslov prva pripovijetka u ovoj zbirci. 1 njoj prvenstveno pronalazimo
intertekstualne veze sa .ovim zavjetom te sa legendom o Simonu Magu ili Simonu
2udotvorcu, koja je zapravo, prema !i"ovim rijeima, dugo bila predmet njegove opsesije.
Stoga i odluuje da napi"e pripovijetku poslu#iv"i se tom legendom kao izvjesnim
prototekstom.
3ije je o ovjeku koji se javlja sedamnaest godina nakon smrti i uskrsnu'a ,susa
.azare'anina. *io je srednjeg rasta$ miiav$ kudrave crne kose koja je poela da se na
temenu prore+uje$ dok mu je !rada$ tako+e kudrava i neuredna$ ve !ila proarana !elinom.
,mao je povijen koat nos i profil ovce. -edno mu je oko !ilo vee od drugog$ to je davalo
njegovom licu pomalo sarkastian izraz. To je, dakle, )iziki opis neobinog 2udotvorca u
ijem izgledu ve' primje'ujemo dozu grotesknosti. 1 to vrijeme, pored njega, propovijedalo
je mnogo apostola koji su mudrovali svako na svoj nain i sebe nazivali sinovima Bo#ijim, a
koje je narod 4istina umoran5 esto i bez promi"ljanja slu"ao. Simon je, ipak, bio drugaiji. On
bi za sebe rekao: .ni vam nude veno spasenje" ja vam nudim saznanje i pustinju. /o hoe
neka mi se pridru'i.
6ostavlja se pitanje "ta zapravo predstavlja saznanje i za"to je to saznanje pustinja. Simon, za
razliku od ostali* apostola, ne propovijeda o vjenom spasenju, o rajskim vrtovima gdje sunce
vjeno sija i gdje bolova i smrti nema. On, naprotiv, govori kako je Bog apostola tiranin jer
davi ovjeanstvo, kolje ga, "alje na njega razne bolesti i zvijeri, oluje, su"e i poplave.
On je za Simona Bog zluradosti, pakosti i ljubomore.
/ad se jedna la' ponavlja dugo$ narod poinje da veruje. -er vera je narodu potre!na. 0...1
2jihova iza!rana zemlja je la'$ njihov je *og la'$ njihova su udesa la'na. .ni la'u jer im je
la'an i njihov *og u koga se kunu$ stoga oni la'u u svakom asu$ i$ uavi tako u golemi
koloplet la'i$ vie ni sami ne znaju da la'u. #de svi la'u niko ne la'e. #de je sve la' nita nije
la'.
1z Simona su bili njegovi uenici kao i So)ija, 'ena tridesetih godina$ sitna stasa$ !ujne
kose$ oiju crnih kao trnjine. $a nju su *ri"'anski *odoasnici govorili da je bludnica koja je
do"la pravo iz neke javne ku'e u Siriji. Simon to nije poricao. .aime, on je i nju smatrao
jednim od primjera /e*ovine okrutnosti. Ona je 6ali &n+eo, 2ista u"a zarobljena u ljudsku
tjelesnost koja se vijekovima prenosi iz jednog tijela u drugo.
3uda nisu nikakav dokaz pravednosti$ ree Simon. 3uda slu'e kao poslednji dokaz samo
za lakoverni puk. %u je modu uveo onaj va nesreni 4idov to je zavrio na krstu.
.akon ovi* rijei Simon je izvr"io jedno od svoji* uda. .arod je u nevjerici gledao kako
Simon leti ka nebu. Tada 6etar izgovori molitvu nakon koje Simon pade na zemlju.
3ak i ako padne$ on je po!ednik$ ree So)ija. .akon njegovog smrtonosnog pada koji bi,
prema 6etru trebao biti, jo" jedan dokaz da nema mo'i do .jegove i jo" jedan vid ku"nje,
So)ija izgovori: , ovo je dokaz istine njegovog uenja. 3oveiji je 'ivot pad i pakao$ a svet je
u rukama tiranina. 2eka je proklet najvei od svih tirana$ Elohim.
ruga verzija prie o Simonu 2udotvorcu govori da se on nije uputio ka sedmom nebu nego
ka zemlji, najveoj od svih ,luzija. .aime, Simon naredi da ga ukopaju "est lakata duboko
u zemlju, a on 'e kroz tri dana uskrsnuti %kao onaj va( 4,sus .azare'anin5. Me+utim, kada su
iskopali Simona on je bio mrtav, a iz oni* duplji su provirivali crvi. !ako pripovjeda ka#e 7
%samo su 'ukasti zu!i !ili iske'eni kao od gra ili kao da se smeje.
So)ija na kraju izgovara iste rijei kao iz prve verzije prie o Simonu 2udotvorcu. $atim se
njeno smrtno telo vrati u lupanar$ a njen se duh useli u neku novu ,luziju.
1 liku So)ije prepoznajemo zapravo jedno vjeno kru#enje du*a koji se poput vode u posudi
prelijeva iz jednog tijela u drugo. Taj du* zapravo mo#e predstavljati i du* vremena, koji se,
ciklinim kru#enjem u *istoriji poigrava sa likovima, doga+ajima i dobrom odnosno zlom
kroz cjelokupnu ljudsku povijest.
6ostavlja se pitanje za"to nam pripovjeda nudi dvije verzije prie o Simonu 2udotvorcu,
dvije naizgled razliite verzije, a u biti gotovo identine. Ovdje se ne'u pitati kakav je
pripovjedaev ili autorov stav prema religiji i Bogu, ali #elim primijetiti da se zapravo autor
suprotstavlja jednoumlju i jednoj jedinstvenoj ideologiji. .i"ta nije crno ili bijelo. 6ostoji
bezbroj varijanti jedne te iste prie, a nijedna ne smije biti iskljuena. 6ostmoderna se zapravo
poigrava sa velikim modernistikim naracijama 4,stina, 6ravda, Bog itd5.
Stara latinska izreka ka#e: 3uvaj se ovjeka koji je proitao samo jednu knjigu. Ovo se
mo#e izvanredno primijeniti i na cjelokupni opus ovog genijalnog pisca. Sve "to je poku"ao
uiniti je bijeg od jednolinosti ideologije 4u bilo kojem smislu5 i nasilja nad ljudima, a to je u
svojim djelima i uspio.
1 )ost scriptumu autor navodi da je pripovijetka o Simonu 2udotvorcu zapravo varijacija
na temu jedne od gnostikih legendi.
-edna do!ornamerna eruditna oso!a skrenula mi je pa'nju na slinost Simonove izme$
izlo'ene u prii$ sa jednim odlomkom iz *orisa Suvarina$ pisanim 56789 Evo tog odlomka:
Staljin i njegovi podanici uvek la'u$ u svakom trenutku$ u svakoj prilici" i kako uvek la'u$
vie i ne znaju da la'u. ; kada svako la'e$ niko vie$ la'ui$ ne la'e... <a' je prirodni element
pseudo=sovjetskog drutva... Skuptine$ kongresi: pozorite$ mizanscen. &iktatura
proleterijata: golema podvala. Spontanost masa: !ri'ljiva organizacija. &esno$ levo: la'.
Stahanov: la'. Stahanovizam: la'. >adost 'ivota: 'alosna farsa. 2ovi ovek: drevna gorila.
/ultura: nekultura. #enijalni vo+: tupi tiranin... e!utim" svaka je sli#nost sa navedenim
tekstom slu#ajna.
a li je8 Ovdje vidimo kako se autor zapravo poigrava sa itaocem i to na nain da mu
ostavlja otvorenim ono u "to on #eli da vjeruje. .aravno, on navodi da je svaka slinost
sasvim sluajna, ali na nama je da procijenimo da li je to ba" tako. Ta igra fikcije i fakcije
poseban je motiv kojim se slu#i anilo !i", a koji prvi i uvodi navedene termine.
6oenta je da se italac uvjeri u istinitost isprianog, nevezano da li je u pitanju dokument ili
isti plod pi"eve ma"te, ali da se istovremeno i propita koliko je zapravo istine i u jednom
zvaninom dokumentu. akle, da se upita da li je svaki dokument besprijekorno istinito
prikazivanje *istorijski* injenica ili je i on samo iskrivljena stvarnost. Bitno je zapravo da se
postigne uvjerljivost, a "ta je od navedenog tano ili netano stvar je individualne prirode.
Tema smrti, kao jedna od osnovni* tema !i"ovog pisanja 4a jo" od Gilgame"a jedna od
opsesivni* tema literature uop'e5 prote#e se i kroz ovu pripovijetku. Simon u obje verzije
prie svoj #ivot stavlja u Bo#ije ruke. On tim svojim smrtima dokazuje svoju tezu da je
zapravo svijet u rukama tiranina. !i" je osim o vjerskoj ideologiji, u ovoj pripovijeci
progovorio i protiv svi* politika i pokreta koji upravljaju ljudskim #ivotima i u svojim rukama
dr#e konce nji*ovi* #ivota.
Simon rizikuje vlastiti #ivot, ali u svr*u neki* ve'i* ciljeva, u svr*u dokazivanja vlastiti*
uvjerenja. ,ako ne uspijeva, on pobje+uje, jer nije pristao na ve' izgra+en sistem u koji se
trebao uklopiti. On je pojedinac koji iskae, on je pobunjenik, on je revolucija u malom. On se
pobunio i protiv ljudske i protiv bo#anske *ijerar*ije, odnosno protiv ovjekove smrtnosti
koja je na kraju krajeva ipak neizbje#na. a li !i" ironizira taj poku"aj, pitanje je sasvim
druge prirode... &li Simon je barem poku"ao, iako je ostao pora#en.
Posmrtne poasti
6osmrtne poasti pria je o velikoj i rasko"noj sa*rani prostitutke imenom Marijeta. 3adnja je
smje"tena u grad 9amburg godine :;<=. ili :;<>.
(krajinac *andura$ mornar i revolucionar$ tvrdio je da je izgorela od lju!avi. 2ije mogao
uz njeno !o'ansko telo da ve'e nijednu !analnost$ a zapaljenje plua je !ur'oaska !olest.
6ripovjeda nam pria priu o Banduri i Marijeti te o nji*ovom prvom susretu. .a kraju
pripovijetke javlja se i Bandurin sagovornik 7 /an 0altin koji je 4kako se i u )ost scriptumu
navodi5 stvarna *istorijska linost, njemaki pisac koji je stvarao izme+u dva rata, a ije je
najpoznatije djelo %Out o) t*e .ig*t(, ono koje se spominje i u autorovom obja"njenju na
kraju knjige, zapravo !i"u i poslu#ilo kao izvjestan prototekst za nastanak prie o
paradoksalnoj i velianstvenoj sa*rani prostitutke Marijete.
Sam !i" je za ovu pripovijetku rekao da su oni koji sa*ranjuju tu prostitutku zapravo bra'a
Borisa avidovia i likova revolucionara iz njegove pret*odne zbirke #ro!nica za *orisa
&avidovia te on tu uspostavlja vezu izme+u svoje dvije knjige.
!ao i u pret*odnoj pripovijeci 4Simon 3udotvorac5 i u )osmrtnim poastima #enski lik
zapravo jeste lik prostitutke, ali koja se ne posmatra samo na taj nain. .i So)ija ni Marijeta
nisu obine #ene lakog morala koje tek tako prodaju svoje tijelo. So)ija je za Simona 6ali
&n+eo, ona je reinkarnacija, izme+u ostalog, i lijepe 9elene. Marijeta jeste bila %luka kurva(
i ona uz ije su se grudi %privijale crne znojave prsi mornara iz 2jujorka$ 'ute osave prsi
Malajaca$ medve+e ape ham!urkih dokera i tetovirane grudi locova s ;l!ertovog kanala(,
ali ona je zaslu#ila vrijednost i pa#nju svi* ti* mornara koji su do"li na njenu sa*ranu jer je
zapravo njen #ivot i njena uloga proizvod klasni* razlika i jer je i ona bila dostojna jedne
takve sa*rane koju su mogle imati samo gospo+ice iz do!rih kua i cvije'a koje je zapravo
u jednoj ciklinoj putanji cvijetanja i tru*ljenja ba" poput ovjeka. 6ostavlja se pitanje za"to
onda da i jedna prostitutka, koja je nekada bila cvijet, a sada 'e ve' da tru*ne pod zemljom,
za"to onda i ona ne bi mogla imati jednu takvu sa*ranu. ominantan motiv u ovoj pripovijeci
ponovo jeste smrt. 1 smrti su zapravo svi jednaki i nema razlike izme+u bogati* i siroma"ni*,
izme+u moralni* i nemoralni*, asni* i neasni*, jer ko jo" name'e "ta je moral8 Moral
odre+uju ljudi$ a ne *og. 7 ka#e Simon 2udotvorac u prvoj pripovijeci iz ove zbirke.
anilo !i" uvijek je bio na strani marginalizovani* subjekata i uvijek je nastojao da iznese
nji*ovu priu, da je predstavi ravnopravnom s onim uslovno reeno %centralnim(, %jakim(,
%moralnim( i %normalnim(.
Enciklopedija mrtvih
Eciklopedija mrtvih, pripovijetka po kojoj cijela zbirka nosi naziv, pria je koju nam autor
daje iz perspektive pripovjedaice koja odlazi u posjetu prijateljici u ?vedsku dva mjeseca
nakon oeve smrti. &utor pote#e za #enskim pripovjedaem izme+u ostalog iz #elje da bude
drugaiji, da uvede ne"to novo te kako se u svom pisanju ne bi ponavljao. 1 !raljevskoj
biblioteci nalazi enciklopediju pod slovom M, a to je @nciklopedija mrtvi* u kojoj su sabrani
#ivoti svi* ljudi.
2itaju'i ovu pripovijetku zapazila sam dvije zanimljive stvari. 6rva je ta da je u pripovijeci
opisana @nciklopedija mrtvi* 4ta u kojoj je opisan i #ivot pripovjedaicinog oca5 koncipirana
zapravo onako kako je anilo !i" zamislio svako svoje djelo, a to jeste da na "to manje
prostora ka#e "to vi"e odnosno da na par stranica ispria su"tinu cijelog #ivota.
Tu na neki nain mo#emo primijetiti autore)erencijalnost na vlastiti tekst.
Tako+er, zanimljivo je da zapravo ova @nciklopedija sadr#i opisane sve ljudske sudbine, osim
oni* poznati* *istorijski* linosti koje su spomenute ve' u nekim drugim enciklopedijama.
akle, tu su zabilje#eni #ivoti mali*, obini* ljudi, a upravo s ciljem da se poka#e kako je i
jedan jedini #ivot znaajan, kako apsolutno svaki #ivot treba da se upi"e u vjenost te kako
treba inzistirati na pojedinanom, onom "to je speci)inost svakog ovjeka ponaosob 4"to i
ini @nciklopedija mrtvi*5, a ne na zajednikom 4"to ine biologija, *istorija, )ilozo)ija ili bilo
koja ideologija5. ruga stvar koju sam primijetila jeste ta da se stav @nciklopedije podudara
sa stavom anila !i"a, a to je da je svako ljudsko stvorenje svetinja i da se prema njemu treba
op*oditi pojedinano jer je i ono upravo takvo dio vjenosti.
1 )ost scriptumu autor navodi kako je "est mjeseci nakon objavljivanja ove pripovijetke u
jednom magazinu prona"ao lanak upravo o tome kako navodno ve' postoji jedna takva
biblioteka u kojoj su sauvana imena :A milijardi ljudi, #ivi* i mrtvi* te namjera da se popi"e
cjelokupni ljudski rod, i to od strane jedne mormonske organizacije iz Salt Bejk Sitija.
1 ovoj injenici vidimo naroito preplitanje )akcije i )ikcije odnosno )antastini* elemenata
sa onima koji vi"e i nisu tako )antastini jer su u"li u s)eru realnog i mogu'eg. Sam autor
povodom toga u jednom intervjuu ka#e da pisac zapravo ne mo#e uma'i realnosti koliko god
on to #elio.
1 podnaslovu pripovijetke Enciklopedija mrtvih u zagradi stoji sintagma %3itav 'ivot(. !i" je
na izvanredan nain i uspio zapravo opisati itav #ivot jednog obinog ovjeka inicijala C.
M., geometra po struci, sanjara i )ilozo)a po opredjeljenju, ljubitelja umjetnosti, druga,
supruga, oca, djeda.
Opisan je cijeli #ivot jednog ovjeka od njegovog ro+enja, preko "kolovanja, #enidbe, bolesti
pa sve do smrti i sa*rane.
1 ovi* etrdesetak stranica ostvaren je zapravo jedan roman u malom jer, prema starim
de)inicijama, roman je 'ivot jednog ovjeka od ro+enja do smrti. 1 tom kontekstu autor
ove sjajne zbirke jednom prilikom ka#e 2ajsa'etiji roman !io !i$ dakle$ epitaf$ nadgro!ni
natpis: ime$ prezime$ godine ro+enja i smrti.
@nciklopedija mrtvi* je pro"ireni epita) iz kojeg itamo mnogo vi"e, iz kojeg, ako dublje
zagrebemo, mo#emo proitati gotovo sve.
.ajzanimljiviji dio ove pripovijetke jeste sam kraj. Savr"en opis promjene jedne linosti i
u#asni, a istovremeno per)ektni opisi njegove bolesti, taj cvijet koji se rastvara u njegovoj
utrobi i na papiru, pru#aju !i"u mogu'nost da se u svoje ime odrekne svega napisanog, a da
peat na kraju ne stavi on, autor, niti bilo ko drugi do sam #ivot.
2injenica da je jedan odre+eni vremenski period nakon pisanja ove pripovijetke i samom
autoru ustanovljen rak plu'a vjerovatno i nije najbitnija za interpretaciju samog djela, ali meni
lino je nevjerovatno da se zapravo trenutak pisanja ove prie podudarao sa razvojem
sarkoma samog autora. To je dokaz koliko je knji#evnost, iako )antastina, neodvojiva od
stvarnog, realnog #ivota, i kako nikada ne mo#e dovoljno pobje'i u irealno, a da ju surova
stvarnost ne prona+e.
!raj ove pripovijetke otvara bezbroj pitanja: da li je sve ovo bio samo san, da li je zaista
postojala ta nevjerovatna enciklopedija ili je ona samo plod pripovjedaicine ma"te, kako je
mogu'e da se slikanje cvijetni* motiva poklapa sa slikom sarkoma u utrobi ovjeka, da li je
njen otac ve' vidio sliku tog sarkoma ili je sve crtao prosto, iz glave, bezazleno, ne
pomi"ljaju'i na smrtonosnu biljku koja je ve' pustila korijene u njegovom organizmu8
,pak, ova pripovijetka itaocu najbolje pru#a utje*u pred neizbje#nom smr'u, a ta utje*a
kakva god da jeste pru#a bar na trenutak bijeg od stra*a i smrtnosti u jednu dimenziju
besmrtnosti pa makar ona bila samo na stranicama @nciklopedije mrtvi*.
Legenda o spavaima
Mo#da i najkompleksnija pripovijetka u cijeloj ovoj zbirci jeste upravo <egenda o spavaima.
Sti*, koji je istovremeno i moto, a koji se javlja na poetku ove pripovijetke glasi:
.stadoe u pilji trista godina
kojima tre!a dodati jo devet.
!ao prototekst za nastanak ove pripovijetke autoru je poslu#ila legenda o sedmorici spavaa
iz @)esa koja potjee jo" iz D. stolje'a 4a ove nam podatke daje i sam autor u )ost scriptumu5.
1 ovoj pripovijeci, dakle, primje'ujemo intertekstualne veze kako sa svetim knjigama tako i
sa *elenskom tradicijom.
<egenda o spavaima jeste pria o preplitanju snova, #ivota, ljubavi i smrti.
6ria je smje"tena u "pilju u brdu Eelionu u kojoj vi"estoljetnim snom spavaju ionizije,
njegov prijatelj Mal*us, /ovan 4bogougodni pastir5 i njegov pas po imenu !itmir.
Ova pripovijetka zasnovana je na konstrastima jave i sna, #ivota i smrti, tame pe'ine i
svjetlosti dana, ti"ine i glasova svjetine. .aime, legenda zapravo govori o trojici 4negdje i
etvorici, petorici, "estorici ili sedmorici5 junaka koji su vjeruju'i u jednog Boga pobjegli od
idolopoklonstva u pe'inu na brdu Eelionu gdje su ostali uspavani prema nekim predanjima
FG, <=G ili =GGH=G; godina.
Spavai su u stanju budnosti, ali oni se jo" pitaju "ta je san, a "ta java. To nam kroz
pripovijetku prvenstveno prikazuje lik ionizija koji se budi ili sanja, koji se neprestano pita
da li je sve to samo san. Ono o emu 4odnosno o kome5 on prvobitno razmi"lja jeste 6riska,
k'i kralja ecija, zbog ijeg lika i ije ljubavi se on i probudio. , da ne !ejae ru'e u srcu
njegovu$ da ne !ejae slatka )riskina imena$ da ne !ejae u njegovo telo utisnuta njena
uspomena$ da ne !ejae u njegovom srcu$ u njegovoj ko'i$ u njegovoj svesti$ u njegovoj
praznoj utro!i$ on se zacelo jo ne !i pro!udio.
Tu se javlja, pored smrti, i motiv ljubavi koji je u !i"ovim djelima donekle i zanemaran, a
koji se, prema njegovim rijeima, mo#da ponajbolje ostvaruje u ovoj zbirci.
6riska je zapravo povod njegovog razmi"ljanja o pro"losti i vra'anja ti* sje'anja o pro"lim
doga+ajima. !ao "to biva razlog njegovog bu+enja ona mo#e biti razlog i ponovnog vra'anja
vjenoj tami sna jer vi"e nije ista, ona, jer u njoj vi"e nema ljubavi.
1 ovoj pripovijeci najvidljiviji su elementi )antastike. 1nutar teksta zapravo se ne zna "ta je
san, a "ta je stvarnost, jer nas pripovjeda veoma vje"to vodi od jednog do drugoga.
<egenda o spavaima se zavr"ava obra'anjem Bogu i izno"enjem vjeni* ovjekovi* pitanja i
stra*ova:
;h$ ko e ome+iti san od jave$ dan od noi$ no od svitanja$ uspomene od tlapnje? /o e
staviti !elegu jasnu izme+u sna i smrti? 0...1 *lago onima$ #ospode$ kojima je prolost !ila$
sadanjost jeste a !udunost !ie$ jer e im 'ivot protei kao voda...
1 navedenim reenicama kao i u cijeloj pripovijeci primje'ujemo poseban stil !i"ovog
pisanja koji je ovdje slian onome uzvi"enom, jednostavnom i svojstvenom svetim knjigama.
Ogledalo nepoznatog
.gledalo nepoznatog je pria o paranormalnim silama koje utjeu na ljudsku prirodu. Sama
pripovijetka poinje ovako: )ria ne poinje in medias res$ naglo$ nego postepeno$ kao
kad se smrauje u umi. 6ripovjeda nas pola*ko, malim koracima uvodi u priu o tri sestre
9ani, Mirjam i Berti.
1 poetku same pripovijetke upoznajemo se sa djevojicom Bertom koja "eta "umom, udara
otrovne gljive lakovanim cipelicama i nosi ogledalce u ruci koje joj je otac kupio od nekog
Eiganina na va"aru. /o" uvijek se ne mo#e ni naslutiti da se zapravo radi o snu, da djevojica
Berta to sve sanja.
$atim se radnja prenosi na seoski put kojim se u koijama vra'aju njene sestre 9ana i Mirjam
te otac, gospodin Brener, pri povratku iz grada sa upisa djevojica u gimnaziju.
6onovo se radnja vra'a na najmla+u sestru Bertu koja u ogledalcu vidi stravian zloin i
ubistvo oca i sestara.
.akon "to Berta vri"ti zakljuujemo da je to sve ipak bio san, ali san koji je re)leksija
stvarnosti i u kojem je ona zapravo i vidjela ono "to se zaista desilo. 6ripovjeda nas ponovo
vra'a u stvarnost i nudi sliku zloina kao potpuno realnu, iako je nama prikazana putem sna.
6oinioce ovog groznog zloina prona"li su jednostavno jer je Berta jasno vidjela lica ubojica
u ogledalu. 6ripovjeda ne nudi in)ormacije o osje'ajima djevojice Berte koja je sve to
vidjela svojim nevinim djeijim oima, ve' nam sve iznosi gotovo novinarskim stilom,
potpuno objektivno i udaljeno od same napetosti zbivanja.
@lementi )antastike u ovoj pripovijeci potrkrijepljeni su zapravo novinskim lankom koji su
navodno objavile i neke evropske novine, a o emu nas pripovjeda obavje"tava na kraju
same pripovijetke. Sam !i" povodom toga ka#e: %o pozivanje na novine slu'i osnovnoj
knji'evnoj svrsi da uveri itaoca u injeninost onog to ita$ da ga stalno podstie u uverenju
da se to to ita zaista dogodilo. -er$ nema sumnje$ moderni je italac skloniji da poveruje
dokumentu$ pravom ili la'nom$ nego piscu na re.
.aime, to nije sluaj samo sa ovom pripovijetkom, ve' i sa gotovo svim pripovijetkama koje
se temelje na postoje'em izvoru. 6oenta nije u istinitosti same prie ili dokumenta na osnovu
kojeg nastaje ili kojim je potrkrijepljena, ve' u uvjeravanju samog itaoca u tu istinitost.
Iantastika prestaje biti )antastika kada se italac pone preispitivati "ta je od onog "to je
proitao tano, "ta se moglo desiti, a "ta nije. 2italac u"av"i u polje )antastike ne postavlja
pitanja, ve' se prepu"ta rijeima koje ga nose u polja nestvarnog, a u kojima ne tra#i
preneseno znaenje.
Pria o majstoru i ueniku
)ria o majstoru i ueniku jeste pria o umjetnosti i moralu i nji*ovoj nerazdvojivosti. Ben
9aas, Majstor i autor djela %Beto i pustinja(, poduava moralu i literaturi te smatra da je
umjetnost spoznaja, a spoznaja je bespolna odnosno imoralna. 1 Ben 9aasu je predstavljeno
sve ono "to !i" nije bio, a !i" je umjetnost 4tj. pisanje5 smatrao prije svega moralnim inom.
Sama ideja za nastanak ove prijepovijetke do"la je nakon nesporazuma sa jednim piscem iji
je rukopis !i" ispravljao, a koji je od tada postao jedan od njegovi* neprijatelja.
Ovo je zapravo pria o svima piscima, umjetnicima, koji misle da su moral i umjetnost
razdvojivi i koji poku"avaju nemoralnim i neetikim sredstvima do'i do slave, "to za jednog
istinski velikog pisca nije dopustivo i nije mogu'e.
1 ovoj pripovijeci mo#da i najbolje obja"njava se misao iz !i"ove #ro!nice za *orisa
&avidovia koja glasi: , rekoh im da ih ne cepaju$ jer mnoge knjige nisu opasne$ opasna je
samo jedna" i rekoh im da ih ne cepaju$ jer itanje mnogih knjiga dovodi do mudrosti$ a
itanje jedne jedine do neznanja naoru'anog mahnitou i mr'njom.
.aime, u jednom trenutku Majstor se kaje nakon "to s*vata da njegovo uenje koje se temelji
na moralu ako ne do+e u prave ruke mo#e da nanese isto toliko zla koliko i dobra. -er$ kako
veli )laton$ majstor !ira uenika$ ali knjiga ne !ira itaoca.

Slavno je za otadbinu mreti
Ova pripovijetka na mene je ostavila sna#an utisak, a poslije naslovne pripovijetke meni lino
i jeste najbolja pripovijetka ove zbirke. 1 )ost scriptumu se navodi kako je ova pria zapravo
slo!odna o!rada jedne gra+anske legende.
Ona najvjerodostojnije ocrtava odnos tzv. zvanine *istorije i one line *istorije, *istorije
pojedinca ili *istorije odozdo. To je pria o @ster*aziju, mladi'u iz ugledne aristokratske
porodice, koji je nakon ue"'a u pobuni osu+en na smrt vje"anjem. !roz cijelu pripovijetku
prote#e se pitanje slave i dostojanstva, jer "to god mladi @ster*azi radi on razmi"lja kako 'e o
tome priati u o)icirskoj kasarni. Stoga on no' prije samog vej"anja le#i mirno u svojoj 'eliji
kao da eka vjenanje, a ne smrt. On ve' uje kako o)iciri uz kuckanje a"a razgovaraju o
njemu kao o slavnom, *rabrom, ponosnom mladi'u kojem treba odati priznanje.
,z ti* razloga on kao posljednju #elju ne tra#i a"u vode iako mu je utroba gorjela, ve'
cigaretu jer je to smatrao dostojanstvenijim inom.
,pak, on postepeno s*vata da u njegovom inu nema ni"ta slavno, jer kada je rekao:
#ospodo$ spreman sam9 to nije zvualo kao ne"to dostojno velike i silne *istorije.
Ono "to ga je jo" vi"e zaboljelo jeste pokli gomile koja je klicala carskoj pravdi, jer je
svjetina uvijek na strani pobjednika.
!ao poseban motiv u ovoj pripovijeci javlja se motiv majke kao posljednjeg traga nade u
njegovo spasenje, nade koja nije umrla ni u trenutku kada je d#elat pomjerio klupicu pod
njegovim nogama.
.nda mu se telo zavrte na konopcu$ a oi iskoie iz duplji kao da je naglo ugledao neto
u'asno i zastraujue. Ovo je taj trenutak isprian onako kako se zaista desio, a onda slijedi
onakav kako ga priaju ljudi, preuvelian, neljudski, uzdignut iznad onog individualog i
pretvoren u kolektivnu ideju ironijski oslikanu i u samom naslovu Slavno je za otad'!inu
mreti:
#ospodo$ stajao sam na dva koraka od njega$ priao je u oficirskom manje'u jo iste
veeri onaj ulan nakostreenih !rkova. /ada su mu stavili konop oko vrata$ gledao je
smireno u ruke d'elata kao da mu vezuju !rokatnu maramu... &ajem vam$ gospodo$ svoju
asnu oficirsku re9
.a jasan i slikovit nain mo#emo podvu'i paralelu izme+u s jedne strane realnog opisa pred
u#asom smrti 0oi iskoie iz duplji kao da je naglo ugledao neto u'asno i zastraujue1
jer i naj*rabriji pred smr'u spuste glavu i postanu djeca koja se nadaju spasenju te s druge
strane predanja koje je ostalo nakon svega 0gledao je smireno u ruke d'elata kao da mu
vezuju !rokatnu maramu1. Svako je za sebe kao istinitu i neporecivu uzeo onu verziju koja
njemu odgovara, kako je gotovo uvijek sa pro"lo"'u i *istorijom op'enito.
$adnje etiri reenice ove pripovijetke mogu se uzeti kao svojevrsni moto cijele ove zbirke jer
nose u sebi toliko istine i toliko snage da zaista predstavljaju jednu )ilozo)iju #ivota:
,storiju piu po!ednici. )redanja ispreda puk. /nji'evnici fantaziraju. ,zvesna je samo
smrt.
!njiga kraljeva i budala
Ova pripovijetka je realizacija #elje autora da jednim istorijski proverenim i manje=vie
poznatim primerom dovede pod sumnju ustaljeno miljenje da knjige slu'e samo do!ru.
&utor nam to obja"njava u )ost scriptumu gdje prepisuje i svoju misao iz #ro!nice za *orisa
&avidovia 4%Mnoge knjige nisu opasne, opasna je samo jedna(5, a koju sam ve' pret*odno
navela u dijelu u kojem govorim o )rii o majstoru i ueniku. Ove dvije pripovijetke govore o
istoj tematici, o pitanju knji#evnosti i ulozi knjiga u dru"tvu, politici, ali i op'enito u #ivotu,
kako pojedinca tako i cijelog kolektiva.
$adatak ove prie jeste da poka#e koliko je opasno oslanjati se svim svojim vjerovanjima
samo na jednu knjigu, jer autor ka#e Svete su knjige$ me+utim$ kao i kanonizovana dela
gospodara miljenja$ poput zmijskog otrova" one su izvor moralnosti i !ezakonja$ milosti i
zloina. .aime, jedna proitana knjiga ne nudi mogu'nost propitivanja, pronalaska vlastiti*
znaenja niti mogu'nost izbora. 1 jednu proitanu knjigu se ne sumnja, ona je konstantna i
ona je vjena pa bila ona Biblija, !urJan ili knjiga neke sasvim druge tematike. ?to vi"e ita i
saznaje, ovjek je sve manji u tom svom saznanju. ?to vi"e zna, on misli da vi"e ne zna te
samim time radi na sebi, produbljuje svoje mi"ljenje, ita i spoznaje jo" vi"e. .ajgori su oni
koji misle da sve znaju.
1 ovoj pripovijeci kriju se stra"ni zloini totalitarni* sistema <G. vijeka. Sam autor navodi da
je ova pripovijetka prvobitno bila zami"ljena kao esej o 6rotokolima, ali je pi"u'i taj esej on
izgubio svoje #anrovske odrednice pa je stoga i naziv %6rotokoli( promijenjen u %$averu(.
Ti 6rotokoli na koje !i" re)erira su tzv. )rotokoli Sionskih mudraca autora Sergeja
&leksandrovia .ilusa, antisemitski spis koji navodno sadr#i zapisnike sa masonski*
sastanaka, a u kojima se opisuje navodna masonska zavjera da se zavlada svijetom. 6rotokoli,
naime, spadaju u jedne od najvi"e zloupotrebljavani* natpisa u *istoriji jer su se na nji* kao
na istinite pozivale razne antisemitske struje i politiki pokreti 4od ruski* preko 9itlera do
mnogi* drugi*5. &utor i sam spominje njihov suludi uticaj na generacije italaca i tragine
posledice do kojih je to dovelo" predmet koji me$ kao para!ola o zlu$ ve godinama
zaokupljao.
&utentinost 6rotokola stavljena je pod sumnju neposredno nakon nji*ovog "tampanja, a
ubrzo je i potpuno osporena. Tu vidimo jo" jedno !i"ovo poigravanje sa zvaninim
dokumentima preko koji* on preispisuje svoju priu. On, naime, u ovoj pripovijeci detaljno
istra#uje porijeklo i sudbinu ove knjige, ali prvenstveno njene utjecaje u svijetu. Mo#emo re'i
da je glavni junak ove pripovijetke upravo knjiga jer se opisuje njen nastanak, "irenje,
upotreba, ali i zloupotreba na koju je stavljen akcenat.
6ria o %6rotokolima( koji se kriju iza )iktivne %$avere( je zapravo pria o proizvodnji
mr#nje, o stvaranju negativnog naboja kod "iroki* narodni* masa kojima se mo#e la*ko
manipulisati, a sve navedeno je u biti ono protiv ega se !i" borio svojom pisanom rijeju.
"rvene marke s likom Lenjina
Ovo je pria o izvjesnoj ljubavnici ruskog pjesnika Mendela Osipovia 4vjerovatno aluzija na
Osipa Mendelj"tama5 koja pi"e pismo neimenovanom teoretiaru knji#evnosti i iznosi mu
sudbinu njene ljubavne veze sa pomenutim pjesnikom te sudbinu pisama o kojima je ovaj
teoretiar govorio jednom prilikom na nekom predavanju. 1brzo nakon "to su okonali
strastvenu ljubavnu vezu, pjesnika odvode %ljudi bez lica( i tu vidimo zapravo da je on bio
#rtva staljinistikog totalitarizma. Svaki totalitarizam za !i"a znaio je isto zlo protiv kojeg je
svojim pisanjem uvijek jasno i glasno ustajao.
6ripovjedaica iz ove prie govori nam zapravo o tome koliko malo znaju knji#evni kritiari i
kako esto u #elji da spoznaju razloge, izvore i sr# nekog djela odlutaju u potpuno pogre"nom
pravcu. Ona, koja je bila poput pjesnikove sjene, znala je najbolje o njegovom #ivotu, a on je
njoj govorio: ( svakom mom retku$ u svakoj mojoj rei$ u svakoj taki nalazi se i ti$ kao
polen.
&utor nam u posljednjoj pripovijeci donosi jedno novo vi+enje pjesnika, jednu )ikcionalnu
biogra)iju, sliku njegovog #ivota i djela iz sasvim druge perspektive, nedostupne drugim
ljudima do onima koji su sve zajedno s njim pro#ivjeli. Tu se stavlja akcenat na razna
pogre"na tumaenja odre+eni* pjesnikovi* djela ili prijevoda u kojima se tako+er uvijek
nalazila i ona, njegova ljubavnica.
6ripovjedaica na kraju pripovijetke ka#e: Mene nee !iti u indeksu knjiga Mendela
.sipovia$ u njegovim !iografijama ili u fusnoti uz neku pesmu. -a$ gospodine$ jesam delo
Mendela .sipovia$ kao to je i on moje delo.
6ripovijetka zavr"ava aluzijom na idroa te mi"lju 4koju itamo i u )ost scriptumu iz jednog
njegovog pisma5, da iako ona nikada ne'e saznati gdje je grob njenog pjesnika niti 'e le'i kraj
njegovog groba, mo#da i nisu tako ludi oni koji su #eljeli da se sa*rane jedno pored drugog jer
mo'da se njihov prah pro'ima$ mea i sjedinjuje.
.a kraju, ipak, ostaje nada.
Umjesto zakljuka
Sa anilom !i"om prvi puta sam se susrela gledaju'i dokumentarac %Goli #ivot( u kojem on
razgovara sa #enama koje su pre#ivjele Goli otok i sva ugnjetavanja tada"njeg totalitarnog
sistema. Ta pria mnogo me pogodila, a samim time sam se poela vi"e interesovati za #ivot i
djelo ovog izvanrednog pisca. ?to sam vi"e saznavala o njemu sve mi je bolnija bila pria
napa'eni* #rtava koje su pre#ivjele sve stra*ote logora, a uloga anila !i"a kao pisca
postajala mi je sve jasnija.
.egdje sam proitala mi"ljenje da bi se njegova djela de)initivno trebala uvrstiti kao obavezna
lektira u srednje "kole jer svaka osoba koja dobije mogu'nost da glasa na izborima morala je
pret*odno proitati #ro!nicu za *orisa &avidovia ili neka druga !i"ova djela, s im se
apsolutno sla#em. ,ako ne na prvu razumljiv i de)initivno ne za %rekreativno( itanje, !i" 'e
nam se dopasti tek kada ga zavolimo i kada svaku njegovu reenicu pret*odno osjetimo i
uda*nemo.
6riznajem, jo" nisam dorasla nekim njegovim djelima, ali mislim da sam s*vatila nain
njegovog pisanja i osnovne poetike speci)inosti njegovog knji#evnog opusa. !i" je jedan od
oni* neiscrpni* pisaca koji bi trebali da se itaju svake godine iznova, a svaki put 'e nam biti
nov i drugaiji i svaki put 'emo izme+u redova proitati ne"to novo.
Elma !arahodi#
Biteratura
- !i", anilo, @nciklopedija mrtvi*, Sarajevo: Biblioteka &.,, <GG>.
- !i", anilo, Grobnica za Borisa avidovia, Sarajevo: Biblioteka &.,, <GG>.
- !i", anilo, 9omo poeticus, Beograd: B,G$, :;;K.
- Beganovi', avor, O kulturalnom pam'enju u djelu anila !i"a, !onstanz, <GGK
- LLL.danilokis.org