SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi, Ljudevit Bauer,

Nenad Brixy, prof. dr. Adolf

Dragievi (predsjedavajui),
in. Vesna Gazdag, Igor Golik, Ana Hrastovi, Marija Jurela, Borivoj Jurkovi, elimir Koevi, Nada oljan,
Ismet Voljevica.
GLAVNI I ODGOVORNI
UREDNIK: Borivoj Jurkovi.
SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a
Vjesnik n.sol.o. OOUR
Informativno-revijalna izdanja
n.sub.o. Redakcija Romani i
stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4
Struni savjet Siriusa: Klub
prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda
za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a
Adresa urednitva: Sirius,
Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija
bratstva i jedinstva 4, telefon:
(041) 515-555 i 519-555
Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o.
OOUR-i Novinska rotacija
n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i
jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 60 dinara.
Pretplata: za godinu dana
648 dinara, za est mjeseci
324 dinara (u cijenu je uraunan popust). Pretplata se uplauje opom uplatnicom u
korist rauna 30101-8331216 SOUR-a Vjesnik,
Interna banka, s oznakom:
za Sirius.
Cijena oglasa. crno-bijela
stranica 10.000 dinara; posljednja
omotna
stranica
15.000 dinara
UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzenti domaih
pria: Darije oki i (pisanih
na slovenskome) iga Leskovek. Grafika oprema:
Ivica Bartoli (omotna stranica) i Ljudevit Gaj Lektor:
uro najder.

SIRIUS broj 101,

Studeni 1984.

SADRAJ:
Theodore R. Cogswell i
Theodore L. Thomas:
RANA PTICA
Arthur Jean Cox:
SLUAJ U STARAKOM DOMU
OWL CREEK
Milko Ki:
POVRATAK RATNIKA
Lino Aldani:
DRUGA OBALA
Miroslav Bagari:
TKO MI KRADE MOJE SNOVE
Robert Sheckley:
PITAJ BEZ VEZE
Dragan R. Filipovi:
MANICA ZA MARGARETINU
LUTKU
Kurt Vonnegut Jr:
VELIKA SVEMIRSKA EVA
Richard Matheson:
POSLJEDNJI DAN
Henry Kuttner:
PAZI, NE OSVRI SE!
Pierre Marlson:
SOFIJINI LJUBAVNI ODNOSI

str.

15
48
53
60
68

77
84
91
107
121

-1-

Rije urednika
Dragi itatelju!

Ve odavno nismo sjeli i lijepo
porazgovarali u etiri oka. Da nastavimo taj na stari, lijepi obiaj:

VI: Mislim da je u SIRIUSU
vrlo neujednaena kvaliteta stranih
i domaih pria. Moda je greka
to veina domaih autora inzistira
na kratkoj prii, s takozvanim vicem na kraiu, koji je prije alostan
nego duhovit. JA: Uzeli ste mi
rije iz usta, draga itateljice (i
suradnice)! Ipak, ini se da i mini
YU ima svoju publiku; za nju e
ve u iduem SIRIUSU biti tiva u
18. mini-YU SIRIUSU, nadam se
bez alosnih viceva.

VI: estitam Vam na naslovnoj
stranici SIRIUSA 99 (Freasov Satir). Ve je bilo i vrijeme. Iveziu,
Sinoviu, Skozretu, Paheku (pa i
onom sretniku iz Barcelone koji je
nacrtao dosad najvie naslovnih
stranica) svaka ast, no najbolji SF
asopis u Evropi treba imati i neto
vie od solidnih, ali bez ideje i
umjetnike snage nacrtanih ilustracija domaih i vrlo esto kiastih
radova stranih autora. Zar jedan
stalan natjeaj za SF ilustraciju,
slian onome za priu, ne bi bio
rjeenje? JA: Prvo, SIRIUS nikada nije raspisao nikakav natjeaj
za priu; drugo, kao to su stranice
SIRIUSA otvorene SVIMA autorima kvalitenih pria, tako su i njegove naslovne stranice otvorene
SVIMA autorima kvalitetnih naslovnih stranica, a u oba ta sluaja
nastojim da meu onim ime raspolaem odaberem za objavljivanje
ono to mi se ini najkvalitetnijim.
Tako se i dogodi da moram postupiti po formuli: bolje i ki koji
IMAM nego umjetnina koju NEMAM. Inae, natjeaj za naslovnu
stranicu izloio bi autore golemim
trokovima i trudu s nesigurnim
ishodom (treba znati da su originali
naslovnih stranica raeni slikarskom tehnikom na velikom for-

matu, 35 puta veem od naslovne

stranice SIRIUSA).

VI: Usporeujui starije brojeve
SIRIUSA s novijima, zapazio sam
da su ovi posljednji malo preozbiljni, dojam poslije itanja ostaje
morbidniji, tamniji. ini mi se da je
razlog tome potpuni nedostatak
space-opera, karakteristinih za
prve brojeve. JA: Moda i nije
sve tako crno (kao, recimo, Mathesonova pria u ovome broju). Space-opera e opet biti im se
SIRIUSU vrati nekadanji broj
stranica (slatka mala tajna: to e,
ini se, biti ve od prvoga broja u
1985.)

VI: Zanima me da li objavljujete
prevedene tekstove o istraivanju
Marsa sondama Viking? Takoer, da li primate SF fotografije
izrezane iz asopisa? JA: Mene
zanima da li Vi itate SIRIUS? Ako
ga itate, znate i odgovor na svoja
pitanja. Ako ga ne itate, ponite ga
itati i opet ete znati

VI: Da li bi SIRIUS mogao objaviti imena svih satelita u Sunevom sistemu, kao i podatke o njima
(veliina, orbita itd). JA: Te
podatke moete nai u Atlasu JLZ,
a jo detaljnije moete o tome
saznati ako se obratite svakoj boljoj
zvjezdarnici. U SIRIUSU itajte
prie o tim satelitima.

Na kraju, najprije JA, pa tek
onda VI, tj. neto o meni za Vas:
Moda Vam nije promakla vijest
objavljena u dnevnim listovima da
je Borivoj Jurkovi imenovan za
glavnog i odgovornog urednika
enigmatskih listova Kviz i Sfinga.
Dakako, time prestaje moja dunost
glavnog i odgovornog urednika
Redakcije Romani i stripovi, u
ijem je sastavu i SIRIUS. Prestaje
im se imenuje novi glavni i
odgovorni urednik, a to e biti ovih
dana. Stoga o svemu tome vie
idui put kao i o mojim buduim
vezama sa SIRIUSOM.

Srdaan i engimatian pozdrav
Vas Borivoj Jurkovi

-2-

Theodore R. Cogswell
Theodore L. Thomas:
Early Bird
Prevela Vesna Mahei

Rana ptica
U trenutku kad se voa izviake patrole razbolio dvu sata prije
polijetanja i kad je zbog toga komanda predana Kurtu Dlxonu, ovaj
je bio oduevljen. Prolo je vie od godinu dana otkad su Imperijski
svemirski marinci oistili ostatke starog Galaktikog protektorata.
Unato tome to je uivao u tek dobivenom Ordenu hrastova lista,
bilo mu je ve dosadilo da glumi proslavljenog oficiria u uredu
Generalnog inspektora. Jer Kierijci su i dalje nekanjeno pljakali na
trgovakim putovima Imperija. Meutim, taj osjeaj olakanja poeo
se pomalo gubiti kad je poslije nekoliko sati otkrio da u svemiru
nema mogunosti da iskljui Zeldinu glasovnu kutiju.
Zelda je bila prototip nove vrste upravljakog kompjutera, plod
jednog matovitog psihologa iz baze, koji je zakljuio da e dajui
brodskom, kibernetikom kontrolnom centru osobine neke linosti,
krojene prema pilotovu poimanju idealnog pratioca na neki nain
olakati osamljeniku dosadu ovjeka skupljenog tjednima u majunom izviakom brodu. Na Kurtovu alost, njegov prethodnik, voa
leta Osaki, bio je sklon samovoljnim enama, pa je prema tome i
kompjuter bio ugoen. Vremena prije polijetanja nije bilo, pa se taj
model nije mogao zamijeniti konvencionalnim.
Kierijski napadi na imperijsko brodovlje poeli su tek prije est
mjeseci, a Imperij je ve bio na velikoj muci. Kierijci su se mnoili
poput muha, izgledali su poput mutiranih liinki a hranili su se
-3-

ljudima. Nitko nije znao odakle su polazili u pljakake pohode. Isto

tako nitko nije znao kamo su nestajali sa svojim plijenom. Poznato je
bilo samo to da imaju nepobjedivo oruje, kao i da je svaki pokuaj
da im se slijedi trag do baze nekoristan, gotovo ravan samoubojstvu.
Brodovi koji su to pokuali nikad se nisu vratili.
inilo se meutim, da bi se srea ovaj put mogla osmjehnuti
Imperiju. Kurt je veselo zvidukao dok se pribliavao, inilo se
oteenom kierijskom razarau, ekajui da mu se pridrue ostali
izviaki brodovi iz njegove ekipe.
Zzzzzum!
Maglena zraka stranoga porijekla pogodi ravno u njega ve po
trei put. Na ovoj bi se blizini od toga trenutano onesvijestio,
meutim, djelovala je kao da netko estoko pili po njegovu ivanom
sustavu.
Flik! est se crvenih toaka pojavilo na njegovom ekranu kad su
se brodovi-pratioci povukli iz hiperprostora i prikljuili mu se,
stotine kilometara iza njega.
Iz interkoma se zau zabrinuti glas:
Kurte! Jesi li zamagljen?
Nisam. Doite ovamo, pa emo na piknik, djeco. ini se da
emo mi, rane ptice, imati neke crve za doruak.
Pogodi li te svojim bacaem magle, ti e postati njihov
doruak. Nestani brzo odatle dok jo ima vremena!
Kurt se nasmija:
Ovaj kao da nema ba neke zube. ini se da je imao neto
kao kratki spoj u stroju jer je snaga bacaa magle pala za devedeset
posto. Gaao me nekoliko puta, a od svega toga dobio sam samo
malu glavobolju.
Onda mu dobaci nekoliko torpeda, prije nego to se sabere
dovoljno za svoj zvjezdani hop.
Ah, ah! Mi grizemo na veu ribu. Sigurno sam mu uhvatio
trag, a imam osjeaj da e ovako osakaen pobjei kui. Ako bude
tako, a mi mu uspijemo ostati na tragu, moda emo otkriti matinu
bazu tih gadova. Neka se samo jedan od nas vrati s tonim koordinatama, tekai mogu doi i dovui razaraa planeta. Zakvaite se
za mene i slijedite me. Mislim da se ba sprema, za skok.
Flik! Dok je vrsta formacija strelice skakala natrag u normalni
prostor, alarmni gongovi poee udarati u svakom od majunih
brodova. Kurt se zaprepateno zabuljio u sliku na ekranu, zviduknuvi ispod glasa. Izali su na devedeset kilometara od kierijske
-4-

baze! Nije to bio planet. Bijae to matini brod, tako velik da bi

najvea imperijska krstarica pokraj njega izgledala kao komarac. A
iz broda su, kao iz uznemirene konice izlijetali rojevi i rojevi
kierijskih razaraa.
Voa ptica poletarcima! Crvena uzbuna! Crvena uzbuna!
Visina otprilike 360. Jedan od nas neka bude po strani dok ne pribere
dovoljno navoja za skok. Zelda e preuzeti komandu ako me pogode
bacaem magle! Ja... Glas voe leta poeo se gubiti u konusu
vibracija usmjerenom na njegov brod, kojima je izazvan nervni gr,
od ega se Kurt onesvijestio. Drugi brodovi-izviai razvili su se u
formaciju nalik na let uplaene prepelice, bjeei u cik-cak liniji pred
kierijskim napadaima, pokuavajui ojanikim trzajima da se spasu
od nadiruih maglenih zraka.
Jedan po jedan, i drugi piloti bijahu onesvijeteni. Prikljuivi sve
brodove na mreu, Zelda ukljui program leta za nudu. Iz pilotskih
sjedala izvukle su se injekcijske igle, i utrcale onesvijetenim
pilotima dozu antilijeka.
Kratki proraun je pokazao da se s ove pozicije ne moe u subprostor. Bili su tako blizu divovskog sunca, da bi njegovo gravitacijsko polje oslabilo vorita navoja. Preostalo je jedino bjeati i
traiti skrovite dok se piloti ne osvijeste. Poslije, dok bi ostali
napadali, jedan bi moda i uspio pobjei. Kompjuter je sumnjao da bi
se ijedan bojni brod imperijske flote mogao suprotstaviti kierijskom
matinom brodu, ali na komandi flote je bilo da donese odluku, njen
je zadatak da spasi let. Bilo je pet planeta u sistemu, ali je jedino onaj
najblii suncu, oblacima umotani div, bio dovoljno blizu da moe
pruiti utoite.
Namjestivi smjer leta u spiralnu formaciju bijega, ne hajui za
maglene zrake kojima su je probadali brodovi-gonitelji, Zelda je
jurila prema zatitnikim oblacima planeta programirajui kompjutere brodova za sputanje na vrlo udaljenim, nasumce odabranim
poloajima. Kierijske tragake zrake bit e onemoguene kada letai
uu u snano, duboko magnetsko polje divovskog planeta.
Kad su se nali pod zatitnikim pokrovom oblaka, brodovi se
razdvojie, svaki na svojoj putanji, naputajui Zeldu i njenoga
komandanta, jo omamljenoga i u koml, da sama potrai svoje
sklonite. Tada, na 10.000 metara, brodski detektor upali na kontrolnoj ploi tucet signalnih aruljica za crvenu uzbunu. Negdje
odozdo, arei konus ubojite snage pokuavao je pogoditi brod.
-5-

Nakon gotovo trenutane analize ove prijetnje, Zelda baci zatitni

sloj za ponitavanje valova i tako stvori tit za maleni brod. Zatim
ukljui putanju za bijeg, po kojoj e brod izvesti iz opasnosti im ga
retrorakete uspore dovoljno da se omogui drastina promjena
smjera, bez opasnosti za njegova onesvijetenog komandanta.

Kao da je stiglo pravo vrijeme za Gog. Nevoljko ona izvue svoje cjevasto rilo iz sloja bogatog kobaltom, pedesetak metara ispod
povrine. Rasplodni pritisak u njezinoj utrobi postao je prejak da bi
mogla dokrajiti ilu, a ni potraiti drugu. ivani korijen u rilu
uvue se u tijelo, praen vodom za kiselinu i nadzvunim svrdlom.
Zatim Gog poe s naporom vui svoje gravidno tijelo prema oblinjoj klisuri. Zastala je na trenutak, usmjerivi svoj stranji, kratkodometni projektor na skrivenog strvinara koji je smjerao na njezin
nedokrajeni obrok. Jedan pucanj i njegovih sedamdeset metara
eksplodira u hrpu metalnog i organskog kra. Mamilo ju je da se
okrene ta njegovi bi ostaci bili ukusna mrvica ali su je poroajne muke tjerale dalje. Stigavi konano do klisure, ona unu nad
njom. Polagano joj se izmeu skvrenih, ljuskavih nogu pojavi
ovipozitor. Gog se napregnu a zatim pomakne naprijed ostavljajui
za sobom sjajno, vie od sto metara dugako jaje.
Sada olakano, tijelo joj se brzo prilagodi za aktivnosti poslije
polaganja jajeta, dok su joj se iz uleknua na elinoj koi izvlaili
senzori i projektori. Njezin je poluorganski mozak preao u stanje
mirovanja dok su se organsko-metalni bojni naboji kalkulatora, kao i
proizvoai energije, aktivirali i udruili u jednu mreu s onima na
njezinoj povrini. Glavni kompjuter, smjeten negdje na polovici
grotesknog, petsto metara dugakog tijela, aktivirao se i preuzeo
kontrolu nad golemim obrambenim sposobnostima. Zatim, sasvim
spremna, ona je potaknula jaje.
Jaje je reagiralo mikrovalnim pulsom takva intenziteta da su se
osjetljive antene nekolicine oblinjih stvorenja usijale, dovodei
takav napon struje u njihovu mreu da su im unutarnji organi bili
pougljenili a metalne se veze rastalile.
Dvjesta kilometara dalje, Magog se probudi iz sna poslije obilna
jela jer je osjetio prodoran, pulsirajui zov za parenjem. Naglo se
uspravi, visok cijeli kilometar. Dok je uvlaio stanjenu atmosferu
duboko u lanac penica, koje su mu sluile kao plua, metar iroki
ivani centri uz stup njegove kraljenice pulsirali su naponom i
-6-

energijom dostatnom da napoji trolejbusne vodove s presjekom od

nekoliko centimetara. Baca sperme, nalik na top, pojavi se na
njegovu elu ukrutivi se dok je u njemu previrao pakao. Zatim se
golema masa trznu, izbacujui prve spermatozoe, praene strujom,
to je postajala slabijom i konano presahla. Ispranjen, Magog se
spusti na tlo i osjetivi iznenadnu glad, poe trgati velike gromade
eruptivne stijene nastojei da dopre do bogate ile eljezne rude to
su je njegovi senzori otkrili u dubini. Daleko na istoku, Gog se
povukla na razumnu udaljenost od jajeta i unuvi ekala na
rezultate poziva za parenje.
Spermatozoe su dosegle visinu od jednog i po kilometra prije no
to su postale sposobne da se usmjere prema cilju. Kruile su gubei
visinu, dok im novoaktivirani mehanizmi nisu uhvatili visokofrekventne emisije udaljenog jajeta. Zatim su sitni mlanjaci poeli
isputati ugljini dioksid, a prednje dijelove tijela, stanjivi ih, isturili
u atmosferu i poletjeli u luku prema cilju.
Svaki od njih bijae cilindar, dug dvadeset metara, sa senzorskim
dijelom nalik na kosu, to je strala iz plosnate glave, svaki je imao
par dugih repova kojih su tanki krajevi bili povezani trakom.
Predstavljali su zastraujuu armadu, to je orui po nemirnoj
atmosferi slijedila svoj daleki pozivni znak.
Kad su se na horizontu pojavili predvodnici jata spermatozoa,
Gog ukljui svoj senzor. Bliio se trenutak selekcije. Ona ubaci
rezerve energije i konverteri goriva poee vreti pripremajui se za
zahtjeve aktiviranog oruanog sistema. Na dvadeset kilometara,
zraka dugog dometa bijae poslana na vodeega spermatozoa. Zbog
pomanjkanja sposobnosti izmicanja pogoen otprve, on se rastali.
Njegovi ostaci spustili su se u spirali na tlo hrpa pougljenjelih
otpadaka s ponekom kapljicom blistava metala.
ok zbog njegove propasti preplavi armadu i potaknu ostale na
mahniti, panini okret u pokuaju bijega. Meutim Gogini kalkulatori predviali su putanju jednog po jednog, a gromovi energije
spaljivali bi ih na nebu. Ni jedan nije pokazao sposobnost da preivi.
Iznenada, u njezinoj kompliujjanoj ivanoj mrei nastade zabuna.
Neki se uljez pribliavao iz krivog smjera. Svi su se njezini rezervni
projektori centrirali i ona ispljunu usmjereni konus ubojite snage na
bitanga od gameta, to je parala dolje kroz atmosferu. Prije nego to
je zraka mogla djelovati, mlijeni oblak ovio je stranca to se
pribliavao i on neozlijeen nastavi svojim putem. I nova je munja
-7-

bila isto tako nedjelotvorna kao i prethodna. Val uzbuenja prijee

golemim tijelom. To je onaj na kojeg je ekala!
Gog nije bila misaona jedinka u uobiajenom smislu, ali je bila
opremljena sistemom instinktivnih reakcija to su joj davale na
znanje kako je gameta to je itala kroz gornje slojeve atmosfere
imala neto dragocjeno u svojoj oruanoj opremi, potrebno njezinim
primjercima da bi preivjeli. Mutacije uzrokovane snanom radijacijom nedalekog divovskog sunca stvarale su sve stranije nove
generacije neprijatelja. Samo u sluaju da joj jaje oplodi sperma s
izuzetnim defenzivnim, te ofenzivnim sposobnostima, njezin e
potomak imati ansu da preivi.
Opustila je svoje obrambene sisteme ekajui da stranac dopre do
njezina jajeta. Meutim, zbog nekog neobjanjivog razloga on je
usporio i poeo odmicati u stranu. Istog su se trenutka njezini
konverteri energije i projektori povezali u novoj zraci, konusom
kojim je pokrila gametu u bijegu, suzivi zatim i koncentrirajui svu
energiju u jedinstveni, vrsti, titanski vlanik. Stranac je iskuavao
jednu tehniku bijega za drugom, ali bijae neraskidivo voen prema
jajetu to je ekalo. Zatim, reagirajui na njezinu komandu,
neprobojna ljuska jajeta oslabi na proraunanom mjestu dodira.
Trenutak poslije stranac probi jajanu stijenku i zaustavi se u samom
sreditu jajeta. Gogini raunari su brzo preifrirali njegove
komponente i podesili gene u jezgri jajeta.
Oploeno jaje odmah se poe razvijati planet su nastavali i
mnogi derai jaja. Crpilo je bogatu zalihu tekih metala, to ju je
sadravala vreica umanca, ugraujui u rastui embrio kako
nasljee udne gamete, tako i tvorevine Gogine vrste, postignute
neprestanom borbom za opstanak u neprijateljskoj sredini. Kada je
hrana iz vreice umanca bila sasvim iskoritena, Gog zrakom
vibracija razbi ljusku u sitne komadie oslobodivi mlado to se
razvilo. Ostavivi neobini, novi hibrid da se sam brine o sebi, ona
otpuza do naputenog nalazita da se nahrani i pripremi za sljedee
noenje jajeta. Za etiri sata bit e spremna za novo polaganje.

Dolazei polagano k svijesti, dok mu je u glavi jo builo bd
kierijske maglene zrake, Kurt s naporom otvori oi.
Ma nemoj mi rei javi se glasovna kutija kompjutera.
to to? promumlja on.

-8-

 Javlja se pitanjem Gdje sam? Ne bi vjerovao da ti kaem.

Kurt strese glavu pokuavajui da je razbistri. Prednji je ekran
bio ukljuen i on vidje da se dogaaju udne stvari. Zelda je oito
uspjela sigurno spustiti brod, ali je bilo otvoreno pitanje koliko e
trajati to stanje.
Krajolik na ekranu bio je otjelovljenje sna strave i uasa. Bijae
to uzano dno udoline, ispesijecano raspucalim pukotinama iz kojih se
dimilo. Niski, vreli oblaci bijahu runi, crvenkasti od vatre koju su
bljuvala grotla zbijenih vulkana, to su okrunili gadnu sliku. Bila je
to slika paklenoga vrta, nastanjenoga avolskim oblicima. udne
pojave, naoko od ivueg metala, puzahu, gegahu ili se micahu
klatei se. Bjesnjele su borbe golijata, pobjednici su pobijeene
halapljivo gutali brojnim drijelima nalik na strojeve za mrvljenje
eljezne rude, da bi trenutak poslije bili nadjaani i progutani od
neke druge divovske ive pojave, svake drugaije od ostalih.
udna bitka u jednom uglu ekrana privue Kurtovu panju i on
pokrenu ruicu a uveanje. Pola tenk, pola dinosaur, zdepasto
stvorenje veliine imperijske svemirske krstarice, stjerano je od
nekoliko sitnijih, ali brih straila u zatvoreni usjek na lijevoj strmini.
Kratko, debelo ispupenje niknu izmeu njegovih ramena, sagibajui
se do kuta od 45 stupnjeva, kao kod prastarih haubica. Dok je Kurt to
promatrao, ispupenje iznenada ispali plameni hitac. Crna pakugla
poleti u luku, pade meu napadae, eksplodiravi snagom od koje se
potresao i udaljeni brod-izvia. Kad se dim raziao, pokazao se
krater dubok pet metara, na mjestu gdje je pala kugla. Dvije manje
zvijeri bile su izbaene iz stroja, ali su ostali navaljivali, nevjerojatno
pokretni, nalik na abe, ali dvostruko veih dimenzija od zemaljskih
slonova, izbacujui mlazove neke plamtee materije i zatim hitro
odskaui unatrag. .
Spektakl je iznenada prekinuo staloeni glas kompjutera:
Ako misli da je to neto, pogledaj stranji ekran.
Kurt poslua i strese se od uasa, iako protiv volje.
Puui po tlu iza broda bliilo se neto nalik na stonogu sa
zdepastim nogama, veliine lunarnog amca. Prednja mu strana
bijae istokana viestaninim oima, to su se okretale poput
radarskih tanjura.
to je ovo, do vraga?
Pojma nemam ree Zelda ali bih rekla da eli od nas da
napravi svoj obrok.
-9-

Kurt ukljui bojne komande centrirajui zvijer na ukrtenim

linijama.
Nekoliko takvih niz grlo da ga obeshrabre.
Moglo bi biti i tako nato e Zelda ali ima jedan mali
problem. Nae naoruanje jo nije operativno. ivani vezovi za
novu robu nisu jo spojeni.
Sluaj ti, mudra gusko ree Kurt oajno nije vrijeme za
alu. Ako se ne moemo suprotstaviti, diimo se odavde. Ta je stvar
dovoljno velika da nas cijele proguta.
Ni dizanje ne dolazi u obzir. Pretvaraima je potrebno jo
materije, da bi mogli istisnuti dovoljno soka za aktiviranje antigrava.
Nemamo vie od pet kilomega u akumulatorima.
Pet! zaurla Kurt. Mogao bih cijelu etu podii s tri. Ja
se diem odavde!
Prsti su mu plesali po komandnoj ploi namjetajui slijed za
polijetanje u sluaju nude. Brod zadrhti ali se nita ne dogodi. Na
zadnjem se ekranu vidjelo da je zvijer udaljena jedva dvjesta metara,
razjapljenih usta nalik na peinu obrubljenu zupcima poput kiparskih
dlijeta.
Zelda se zacereka:
Drugi put posluaj majku. udne su se stvari zbivale sa svima
nama dok si ti bio u zemlji snova. Nekoliko svjetlosnih signala na
komandnoj ploi prebaci se iz crvenog u zeleno. Znala sam da ne
moe jo dugo trajati. Nego, zna to, zato se ne odjene i izae
van da gleda kako u se pobrinuti za onog juniora iza nas? Ti nee
vjerovati u ono to e vidjeti, ali strpi se jo malo. Sve u ti objasniti
kad se vrati. Dotle u ja paziti na tebe.
Kurt pojuri prema svom svemirskom odijelu i brzo umigolji u
njega.
Nije da te ostavljam u nevolji, lue, ali ini se da u ovom
koritu nita ne radi. Ako je neko od brodova-izviaa u blizini,
moda u uspjeti da ga dobijem preko radiofona u skalandru i da ga
pozovem da pouri ovamo u pomo. Ali to emo s tobom?
Oh Zelda e nehajno. Ako od loega bude gore, ja
uvijek mogu i pobjei. Sada imamo i noge. Po trideset sa svake
strane.
Kurt samo frknu nosom dok je otvarao unutarnju zranu komoru.
Vani se Kurt dade u najbri bijeg ikad u povijesti ovjeka. Meutim,
- 10 -

brod je doista imao noge. Mnotvo nogu. Kao i druge stvari.

Najprije, premda su ope konture ostale nepromijenjene, narastao je
od etrdeset metara na dvjesta metara duine. Torpedne cijevi
poveale su se etiri puta i postale mnogo puta brojnije. Meu njima,
u ispruganim tornjiima bijahu smjeteni ureaji, namjenu kojih nije
shvaao. Jedan od njih se iznenada izvi, nacilja u mjesto negdje iza
njegovih lea i ispljunu jednu blistavu zraku. Okrenuo se upravo na
vrijeme da opazi neto poput tektonskog krokodila kako se rui u
rastaljenu baricu.
Rekla sam da u paziti na tebe zau vedar glas u svome
skafanderu. Sve centralne veze spojile su se dok si ti izlazio.
Dobili smo i zube.
Kao i na prijatelj, tamo. Pazi, otraga! to bilo da bilo,
stvorenje je odluno glodalo jednu od stranjih cijevi.
On samo ulja. Uz nau novu kou, stara podsjea na kou
meduze. Gledaj samo kako u ga pritisnuti. Ali prije navuci svoj
filtar za sunce. Inae e oslijepjeti.
Kurt posluno spusti polarizacijski titnik. Jedan od tornjia na
brodu zamahnu i tlo zadrhta prodornim vibracijama dok je purpurna
zraka, nimalo deblja od obine olovke, smrvila napadaa u komadie
veliine glasovira. Tada postade oito emu su sluili novi, noni
ekstremiteti broda-izviaa, jer on brzo potri u krugu. Hvatajui ono
to je preostalo od napadaa, isprui klinastu glavu iz jednog
uleknua u pregibu i poe se hraniti.
Ba toliko mase, koliko nam je bilo potrebno ree Zelda.
Iz skrovitog se luka iznenada izvue pipac, omota se oko Kurtova
struka i povue ga u unutranjost broda.
Dobrodoao na svoju novu komandu. A sada, eli li znati to
se dogaalo s nama?
Kad je dovrila priu, Kurt nije mogao prozboriti ni rijei.
Njegove glasnice nisu radile.
Brijanje, tu, odrezak i nakon tri alice kave on zadovoljno
odahnu.
Hajde da potraimo kakve crve i iskuamo nau novu opremu
predloi Zelda.
Dok bih ja bio zamagljen?
Nee biti. ekaj i uvjeri se sam.
Kurt s nevjericom slegnu ramenima i ponovo namjesti slijed
- 11 -

komandi za polijetanje. Ovaj put, kad je pritisnuo aktivator, brod

tutnjei poleti kroz atmosferu. Gog, zaposlena polaganjem novog
jajeta ne obrati panju na svog novog potomka. Ali Kurt je paljivo
promotri.
Iznad zatitnih oblaka njegovi detektori otkrie tri kierijska broda
u stratosferskom letu. inilo se da u sistematskom traenju pokrivaju
svaki pedalj sunane strane planeta. Zatim, kao da su otkrili jedan od
brodova-izviaa, krenue u strmo, usmjereno obaranje. Brigu oko
vlastite sigurnosti trenutano je potisnula oigledna prijetnja to se
nadvila nad nezatieni brod iz njegove ekipe. Kurt, pritisnut
nudom, poleti prema stranim brodovima. G-kazaljka popela se na
dvadeset, ali umjesto da se zbog ubrzanja smrvi u organsku kau,
osjetio je tek lagani pritisak na naslon stolice.
Kierijci se zaustavie i okrenue da ga doekaju. Usprkos veliini
neobinog broda to je hujao prema njima, nisu djelovali zabrinuto.
Nisu imali razloga za strah. Njihovi bacai magle mogli su
onesvijestiti pilota mnogo prije nego to bi on za njih postao zaista
opasan.
Kurt je osjetio lagano vibriranje broda kad ga je pogodila
neprijateljska zraka, ali nije izgubio svijest.
Namjesti laser na onog to te upravo pogodio predloi
Zelda. On sadri i neto od nae nove opreme.
Kurt uini tako i munja bjesomune energije poleti niz stazu
maglene zrake i pretvori prvog napadaa u kuglu ioniziranog plina.
Pokuaj torpedima na drugu dvojicu.
To nikad ne ide. Kierijci se izbace prije nego to torpeda
stignu do njih.
Hoe li okladu? Daj pokuaj.
A to da ne? ree Kurt. Ispali tri i sedam. Osjetio je
drhtaj kad su torpeda izletjela iz cijevi, ali im nije mogao otkriti
tragove u svome vidokrugu.
Kamo su nestala?
Sub-prostor. Pripazi to e biti sa crvima kad torpeda iskoe.
Iznenada, dvije toke, to su oznaavale neprijatelja, nestadoe
rasprsnuvi se.
Oho izusti Kurt zaprepaten mi smo sila i po! Ali kako
to da me onaj baca magle nije onesvijestio? Nova vrst titnika?

- 12 -

 Ne, nego nova vrst pilota. Nije se izmijenio samo brod. A ni

to nije sve. Ima svakojakih novih elemenata u svojoj glavi, o kojima
jo nita i ne zna.
Kao to, na primjer?
Prvo i prvo ree ona kad jednom naui kako da se time
slui, tvoj e mozak djelovati devedesetpostotnom efikasnou,
umjesto nekadanjih deset posto. Ni to jo nije sve; tvoja memorija
ima dvostruki kapacitet standardnog brodskog kompjutera, a moe
raunati etiri puta bre od njega. Ali ne napuhavaj se, mome. Nisi
jo savladao tehniku rukovanja. Trajat e mjesecima dok dosegne
pun potencijal. U meuvremenu, ja u te uvati kao i dosad.
Kurte iznenada zaeli da prebroji prste na rukama i na nogama da
se uvjeri jesu li jo svi na broju.
Lice mi nije bilo drukije dok sam se brijao. Jesam li jo
ovjek?
Pa, naravno umirujui e Zelda. Samo si sada mnogo
bolji, to je sve. Kad je brod oplodio to jaje, poela je djelovati
njegova citoplazma ugraujui najbolje elemente obiju roditeljskih
strana. Naa je oprema bila pojaana, a dodana je i majina. Nije bilo
naina da te se izdvoji od stalih brodskih komponenti, pa si i ti
takoer poboljan. Dakle, opusti se.
to da radimo s kierijskim matinim brodom?
Jo nismo dovoljno snani da se hvatamo u kotac s takvom
veliinom. Meutim, ono dolje tamo je jo nosilo jaja kad smo
polijetali. Ako svi brodovi leta... glas joj se sugestivno stiavao.
Kurt se upravi na sjedalu, a lice mu se iznenada razdvoji u
irokom smijeku.

Voa ptica poletarcima. Moete slobodno izaai ispod tih
stijena, djeco. Zrak je ist, i tata e vas povesti u lov na jaja.
agor zbunjenih glasova uo se iz pojaala komunikatora.
Jedan po jedan!
A to s tim bacaima magle?
Kurt se nasmija.
Reci im ivotne injenice, Zelda.

injenica je ona e ujednaenim, bezlinim glasom da

ete vrlo skoro vi moi dohvatiti crve, prije nego to oni dohvate vas.
- 13 -


Major Kurt Dixon, nekadanji narednik u 427. lakom obrambenom bataljonu Imperijske svemirske flote cerio se sretno gledajui
rastui oblak svemirskih otpadaka od onoga to je ostalo od
kierijskog matinog broda. Zatim gurnu ruicu kojom je odaslao
komunikacijsku zraku kroz nadprostor do Imperijskog glavnog taba.
Komandanta Krogsona, molim. Zove Dixon.
Trenutak, majore. Granitne crte Generalnog inspektora
pojavie se na Kurtovu komunikacijskom ekranu. Gdje ste vi, do
avola, bili?
tucao sam Kierijce ree Kurt samozadovoljno ali prije
no to prijeemo na to, molio bih vas da uputite nekoliko
nepristojnih rijei udaku koji je sastavio govorni stroj za moj
kontrolni kompjuter.
Oh, ao mi je zbog toga, Kurte. Znate, bio je skiciran za
Osakija, a on ima dosta udan ukus to se tie ena. Kad se vratite,
uklonit emo stari ureaj za linost i nadomjestiti ga drugim,
krojenim prema vaim specifikacijama.
Kurt strese glavom:
Ne, hvala. Stara je cura samnom preturila svata preko glave,
i mada je ponekad dosadna kao u, radije bih je zadrao takvu kakva
jest. On ispui ruku i njeno potapa zdepasti kompjuter na stolu.
To je lijepo ree Krogson Ali to se dogaa tamo vani?
to je znailo ono o tucanju Kierijaca?
Oni su uniteni. Gotovi. Zahvaljujui Zeldi.
Kome?
Moje kompjuteru.
to se dogodilo?
Kurt se lijeno naceri.
Kao prvo, bio sam izleen...

- 14 -

Arthur Jean Cox:

An Occurrence at the Owl Creek
Rest Home
Preveo Aleksandar Gvoi

Sluaj u
starakom
domu
Owl Creek
George Clay je sedamdeset dvije godine muno ivotario, da bi
naposljetku dogurao do neizbjenog kraja... i tada, poslije svih
proivjelih nedaa, obavijesti ga jedan revnosni slubenik da je
njegova dozvola za odlazak u Konanicu ponitena.
Ali prosvjedovao je on moj sluaj nije ni po emu
izuzetan.
To je tono suglasio se slubenik dok se ravnoduno
poigravao s kalendarom na pisaem stolu. Da, da, Komesarova je
odluka... neobina. Ali, naravno, ona je konana. Nema mjesta ni
albi, a ne dolazi u obzir ni obnova postupka. Pokuajte ponovo za
pola stoljea doda on, dodue uljudno, ali istovremeno baci prema
vratima prilino nestrpliv pogled. Moda emo tada moi neto
uiniti za vas. No, znajte da nita ne obeavamo! istakne na kraju
slubenik.
Oe!
- 15 -

Umorno uzdahnuvi, George se okrene u stranu i ostane leati

zurei u okvir na donjem dijelu dobro mu poznate eljezne postelje.
Zurio je tako due vremena, dok nije shvatio: njegov je
malopreanji uzbudljiv razgovor bio samo san...
Oe!
Zar se sada, kad se probudio, osjea ita bolje? Pogled mu je
nehajno lutao. A nije ni imao vidjeti neto posebno, osim ovoga
svakodnevnog prizora. Da... On dopusti mislima da se malo priberu i
srede: Ah..-, da, da, ipak se osjea bolje. Pa naposljetku postoji samo
jedan siguran bijeg iz ovih okolnosti. Prije ili poslije on e svakako
umrijeti.
George okrenu glavu udesno. Jastuk mu omogui da pogled
mimoie dva niza postelja i da se izvan prozorskog okvira zaustavi
na kraju dvorita, zatim produi i dalje. Sudei po sjenkama, bilo je
popodne. Vidio je prostrani travnjak to je zelenilom okruivala staraki dom Owl Creek, Sovin potok. Tamo dalje protezala se crna
zmijurina, kako mu je odavde izgledala asfaltirana cesta, a s njezine
se druge strane u sumaglici nazirao drvored. Dok je to promatrao,
cestom je prolo nekakvo vozilo dolazei tko zna odakle i odlazei
tko zna kamo. Ah! Prizor mu se pred oima odjednom zamagli.
Ah, za ime svijeta, to bi on sve dao kad bi sad mogao biti zdrav i
snaan; kad bi se mogao kretati po zelenom travnjaku u susret
vanjskom svijetu; kretati se po svjeem zraku pod toplim sunevim
zracima! to sve ne bi dao! A to uope ima, da bi mogao dati?
Nita. Gledao je sada u taj svijet koji bi elio ponovo gledati izbliza,
ponovo biti u njemu. Ali, moda nee vie nikada ustati s ove
postelje.
Oe!
Postade svjestan da je malo prije tu rije uo nekoliko puta, svaki
put izgovorenu upornije. S naporom okrene glavu ulijevo i ugleda,
bez osobitog iznenaenja, svoju kerku. Sjedila je na drvenom stolcu
izmeu njegove postelje i zida. Iznenadio se kad je ugledao i njezina
supruga. Stajao je pokraj nje osmjehujui mu se zatvorenih usana, a
to je moda trebalo djelovati umirujui. Ki mu je bila uredna mala
ena u etrdeset petoj godini, odjevena u tamnu haljinu koja joj
lijepo pristaje uz kosu i crne oi. Hugh je takoer bio odjeven u crno
odijelo. George se nije mogao sjetiti da je Hugha ve vidio u tom
odijelu; ali, on zapravo nije svog zeta vidio ve pune dvije godine.
Bilo mu je lake kad je ugledao i njegovateljicu Mildred Paine.
- 16 -

Stajala je kraj vrata i promatrala ih. Bit e da je oko etiri sata poslije
podne kad je jo u slubi. Izraz njezina ljupkog lica (inilo mu se ono
uvijek preuskim i ispijenim) djelovao je utjeiteljski. To je znailo da
on nije sam s Neprijateljem.
Znao je to oni sad gledaju: jednog starog, izgubljenog ovjeka
to lei u postelji veliine groba, i na ijoj je lubanji jo ostala samo
koa. Nategnuta je tako da se ini kao da bi se ispod nje, kad bi se
negdje malo razderala, vidjela bijela kost.
Kome... zausti on, ali glas mu se neoekivano prelomi kao
da je slomljen u dva dijela, od kojih je jedan bio krik sove, a drugi
zvuan kao ablji kreket. Oba zvuka bila su primjerena starakome
domu Owl Creeek. Kome javi se on opet kome mogu
zahvaliti za ovaj posjet?
Oe, mi smo te jednostavno eljeli vidjeti odgovori Edith
gotovo prijekorno. Moda je njegovo pitanje zvualo podrugljivije
no to je namjeravao. Mora znati, oe, da si se bio razbolio. Bio
si teko obolio, a Hugh i ja doli smo te u znak panje posjetiti.
Tako? on pogleda sestru Mildred.
Da, da, George, bili ste se razboljeii. Leali ste u nesvijesti do
juer u podne. Imali ste jaku groznicu. Da vam se stanje nije
poboljalo, doktor Murray bi vas otpremio u Opu bolnicu. Meutim,
sada to vie nije potrebno. Vae bilo kuca normalno i snano. Uskoro
e opet biti sve kako valja.
... privremeno doda on umorno. Promatrajui s novim
razumijevanjem ker i njezina supruga, ree: Moda vam ova
tamna odjea nee jo neko vrijeme biti potrebna, ali imajte je ipak
pri ruci. Jer, tko zna... Moda se u ormaru nee stii ni zguvati prije
no to ete ju ponovo odjenuti.
Edith podigne obrve. Bila je to gesta koliko nestrpljiva toliko i
podrugljiva. Meutim, Hugh se pretvarao da nije shvatio tasta.
Oe, ti izgleda sasvim dobro primijeti Edith s takvim
prizvukom u glasu, koji je starac i protiv svoje volje protumaio kao
njezino neodobravanje. George ipak nije elio biti neugodan. Pa
naposljetku, Edith nije bila kadra sasvim zatomiti svoje nezadovoljstvo. To je kod nje neto ve uobiajeno.
Da, ini mi se da se dobro osjeam... iako nisam ba sasvim
siguran da je tako. On umukne, i kao da se nekoliko trenutaka
samoispituje. Neto ipak ne valja. Imam osjeaj koji ne mogu
- 17 -

tono... Aha, znam! usklikne skoro slavodobitno. Jest, to je

ono! Ja sam... gladan ! povie iznenaeno. Ve godinama
nisam osjeao glad! On se obraduje svom osjeaju gladi kao
kakvome starom i dragom prijatelju za kojega je mislio da ga vie
nikada nee sresti. Nasmijao se s tolikim zadovoljstvom da su
posjetioci izmijenili zauene poglede.
Jeste li mi donijeli kakve slatkie upita, pogledavi ono
dvoje. Niste? Dakle... George se zagleda pohlepno u pol tuceta
rua poloenih na prozorsku dasku ... toliko sam gladan da bih
mogao i njih pojesti.
Donijet u vam neto za jelo javi se sestra Mildred i ode u
kuhinju.
Edith isprati tu priliku u bijeloj halji pogledom punim
neshvatljiva gaenja.
Mildred Paine! izgovori s gnuanjem. Kakvog li imena
za jednu njegovateljicu! Ona ustade sa stolca. Ali, dosta je tog
beskorisnog brbljanja. Neki od nas moraju na posao, premda ona
se pokua osmjehnuti i naaliti premda neki cio dan jednostavno
lee. A ti se, suprue, sjeti da se mora vratiti u ured.
Edith prie ocu i dotakne mu elo cjelovom, hladnim poput
ledene vode. Poslije toga urno izae.
Hugh se neprirodnim i irokim pokretima mai novanika, izvadi
dvije banknote po jedan dolar i baci ih na iroku prozorsku dasku
koja je Georgeu sluila i kao stoli i kao noni ormari.
Evo ti, stari mome moj ree, nagnuvi obijesno glavu na
jednu stranu. Kupi si koju cigaretu.
Ja ne puim odvrati George pomalo uvrijeeno. Nikad
nisam puio.
Sjajno! Sjajno! Na taj e nain ivjeti do zrele starosti na
to e Hugh i potape ga po uskome i mravom ramenu. Tada krene
prema vratima, ali zastane na pragu i okrene glavu. Pa, u svakom
sluaju, oe, ti si ivio punim ivotom.

Ispunjeni ivot...?
Georgeu se nije inilo da je imao ba takav ivot. Ne, ali ipak nije
bio ni sasvim prazan. Imao je sretno djetinjstvo i stekao je solidno
obrazovanje. Bio se i zaljubio, oenio, osnovao obitelj, a bio je i
zaposlen. Kako je samo radio! Usprkos tome nije uspio uraditi po- 18 -

dosta od onoga to je namjeravao. elio je i putovati, vidjeti Evropu,

Afriku i Orijent, razgledati bogatu riznicu svjetske umjetnosti (bio je
i sam nedjeljni slikar: i to prilino uspjean, te su mu preporuivali
da slika i ostalih dana u tjednu). Bio je to njegov, i njegove ene
ivotni san. Ali on ga je neprestano odgaao. Priekajmo, govorio je
supruzi, dok nam djeca zavre kolovanje. Imali su Edith i sina
Tommyja. Poslije je navodio kao razlog za odlaganje, da priekaju
da se Tommy zaposli, a jo kasnije je trebalo toboe priekati dok se
sredi stanje u braku njihove keri. Obeavao je svojoj ve pomalo
prosjedoj eni da e nakon toga vidjeti svijet...
Meutim, nije ispalo onako kako je predviao. Tommy je neprekidno zapadao u nevolje i trebala mu je stalna roditeljska pomo.
Jednom je ak krivotvorio oev potpis na eku od tisuu dolara, i
poslije toga jednostavno nestao. Vratio se poslije dvije godine izbivanja. Bio je u mornarskoj odjei i vladao se tako iskreno pokajniki
da ga je George doekao objeruke. Primio ga je u kuu i ponovo
zaposlio kod sebe. Njihova ki Edith imala je tekoa s muem
pijanicom; nikad mu nije bilo dovoljno ni pia ni novaca. esto se
obraala ocu da im pomogne kako bi stali na noge. Kad joj je mu
na kraju zavrio u grabi kao rtva alkoholizma, Edith ga nije dugo
oplakivala. Poslije est mjeseci udala se za Hugha Gatesa, mladog
slubenika zaposlenog kod njezina oca.
Poslije toga, ivot je neko vrijeme tekao prilino sreeno. U glavi
oca, Georgea, opet se probudila ona misao o putovanju po svijetu.
Ali odjednom doe do sloma. Tommy je opet krivotvorio oev
potpis. Ovaj put na mnogo vei iznos. Naravno, opet je pobjegao, ali
sad je svog starca ostavio upropatenog. George je bio novano
slomljen. Morao je krenuti sasvim od poetka. Osnovao je novo
poduzee, a kao marljiv i sposoban ovjek ubrzo se opet sredio. Ali
ne prije no to je podmirio svoje zajmodavce do posljednjeg novia.
Ba kao i Walter Scott, junak iz njegovih djeakih dana. I taj se bio
pod slinim okolnostima izvukao iz tekoa. Od tog vremena sina
Tommvja nije vie nikad vidio.
U meuvremenu bio je uposlio mladia, koji je potom oenio
njegovom kerkom, i koji je postao nekom vrstom njegova poslovnog ortaka. Hugh nije imao ni jedan od Tommyjevih poroka. Nije pio
niti, se kockao, ali nije imao ni Tommyjevu bistrinu. udno je kod
Hugha bilo i to, da ga nije ba nita posebno zanimalo. Nije ga
privlaio nikakav sport, pa ak ni kinematograf. Nije imao nikakvih
- 19 -

zbirki niti ikakva hobija ako se gomilanje kapitala nije moglo

nazvati hobijem.
I tako, jednog dana George ree svojoj supruzi Violeti: Mi
nemamo vee uteevine, ali to ne smeta. Povjerit u Hughu nae
poslovanje, kako bismo nas dvoje mogli krenuti na put.
Sredio je sve, na svoje i Hughovo zadovoljstvo, ali tada Violeta
umre.
Nekoliko mjeseci poslije toga George ponovo prione poslu. Sad,
kao posebni savjetnik Hughu, ali i njegova desna ruka. Naime,
mladi se bolje snalazio kao prodava nego uredski slubenik.
Uskoro se George razboli od opake gripe, koja ga mjesecima
prikuje za postelju. Bila mu je tek ezdeset peta, ali kad se pridigao
nakon bolesti, u ogledalu vidje starca! Nikakav odmor ili primjena
kakvih tjelovjebi ne bi mu vratili snagu. Budunost mu je bila
prilino obeshrabrujua. Putovanje je bilo odgoeno na neodreeno
vrijeme. A moda i zanavijek, pomislio je on. To je, dodue, velik
gubitak, ali naposljetku, zato bi zbog toga oajavao? Jo ima stvari
kojima se u ivotu moe radovati. Mogao bi svoje posljednje godine
proivjeti u miru, a ima i dovoljno novaca. To mu omoguuje da svoj
ivot uini ugodnim. Ima dom i obitelj. U ovoj kui predugo vlada
tiina, pomisli on. Stoga e pozvati ker Edith da se iz svog stana u
gradu presele k njemu. Bit e mu ugodno ivjeti u takvoj zajednici.
I djeca se doselie k ocu.
Iako je, naravno, mislio da oni ive kod njega, postupno je
postajao svjestan da on, zapravo, ivi kod njih. Ubrzo mu postade
jasno i to, da Hugh gleda kivnim okom na starevo troenje iz blagajne poduzea. Smatrao je da starac ve odavno ne privreuje.
Hugh je ve nekoliko puta za objeda glasno umovao, kako u ivotu
moraju svi privreivati ako ne ele pasti u zasjenak, te postati ovisni
ili obespravljeni. Edith se poela sve ee obraati ocu nazivajui ga
potroaem, a to je oito eljela prikazati kao alu. I jednog dana,
kad se George zdravstveno osjeao vrlo loe, Hugh mu donese na
potpis nekakave dokumente. Naknadno mu je sinulo da je potpisao
kako se odrie svoje rente.
Ali gledaj, oe... zato si se uzbudio? Poduzeu je potreban
novac za podmirenje raznih obaveza. To je samo privremeno. Osim
toga Hugh e zlovoljno rekao sam ti to ti dajem na potpis.
Tvoje te pamenje pomalo naputa, oe.

- 20 -

 Ti si laac, Hugh! ree mu George turobno. Ti govori

rune lai. Znam da vie nikad nee obnoviti moje pravo na rentu.
Poslije tih rijei George se povue u svoju sobu. Naime, jo je
imao zasebnu sobu u kui koju je podigao. Razmiljao je to mu je
initi kako bi opet vratio svoja prava, ali nije naao rjeenje. Njegov
stari prijatelj, inae vrstan pravnik, Stanley Abrans nedavno je umro.
Sam je prestar i preslab da bi se borio. Umoran je... vrlo umoran. On
se toliko brinuo o svojoj djeci i toliko im pomagao, a oni ga sad
smatraju teretom i smetnjom. Njegove slike za njih su obino
brljanje, ogluuju se na njegova pitanja, s ironijom odmahuju rukom
na njegove ale, a kad imaju goste, otpreme ga da jede sam u svojoj
sobi.
Jednoga dana Hugh ga je poveo sa sobom na vonju. Nisu dugo
putovali, ali George se odande vie nije vratio. Tako se naao u
starakome domu Owl Creek.

Sestra Mildred Paine se vrati nosei,jelo. Prazna govedska juha,
komadi puriina bijelog mesa i aa vonog soka.
To je sve to sam iskamila za vas, George. Dijetetiarka se
protivila ak i zbog ove koliine. Smatra da je to poslije vae bolesti
previe jela. Moda se boji da vas ne spopadne munina.
Ali o nekakvoj muini nije bilo ni govora. Halapljivo je progutao
sve to je donijela sestra, i potomke uzalud ogledavao da dobije jo.
Obino je nakon posjeta keri i zeta bivao potiten. Njihov mu je
dolazak donosio premalo vedrine i radosti. No, ovaj put nije ba
osjeao potitenost. I bez svoje volje postajao je sve raspoloeniji.
Moda je to zbog komadia mesa koji je danas pojeo. Bilo to mu
drago, on se iznenada osjeao dobro.
Ali ubrzo se pojavio i jedan udan znak. Georgea zasvrbi ruka od
ramena do ake. Kad se poeao, koa se poela ljutiti otprilike kao
u zmije kad odbacuje staru kou. Malo zatim osjeti svrbe po cijelom
tijelu. Sestra Mildred rairi paravan i poe ga trti vlanom spuvom.
Dok je to obavljala, Georgeu se zguli sva koa. On spazi sestrin
zabrinut izraz. Ovo to se dogodilo moglo je znaiti da hranjive tvari
nisu doprle do povrine tijela, to se ponekad dogaa u posljednjem
stadiju bolesti.
No, ispod sasuene i otpale stare koe sjajila se nova, ruiasta!
Sestra Mildred pozove Truckyja da starca podigne i posadi na
- 21 -

stolac, kako bi mu promijenila posteljinu. Meutim, George se pridigne i skoro se bez bolniareve pomoi premjesti u svoj pokretni
stolac. Sjedio je tamo i alio se s Truckyjem jer se i dalje osjeao vrlo
dobro. Uz to se veselo ljuljao na stolcu. Mildred je ve pomislila da
sa starcem neto nije u redu, i da mu koze nisu na broju, ali kad
mu je dlanom opipala elo ustanovila je da nema povienu
temperaturu.
Legao je na istu postelju i osjeao se ugodno osvjeen.
Kad se neto poslije pojavila sestra Buena Valdez, koja radi u
drugoj smjeni, on joj lukavo zataji da je ve jeo. Tako je prilikom
dijeljenja hrane na odjelu dobio jo jedan obrok. Naravno, jedan od
tih Zorbedian, druga postelja na suprotnoj strana odjela izdao
ga je. Ali kad je sestra Buena prila prijetei mu prstom, kao kakva
djevojica kad kara svoju lutku, George je ve bio smazao
prijevarom dobiveni obrok: ribu, preni krumpir, graak, pecivo s
maslacem, puding i razrijeenu kavu.
Te noi nije mogao zaspati od gladi. Naposljetku, George sjedne
u postelji i poe promatrati. Pravokutnik mjeseine leao je dijelom
na njegovoj postelji, a dijelom na tlu njemu s desne strane. Oslukivao je. Osim uobiajenih nonih zvukova, bilo je uglavnom tiho.
Inae su se mogli uti samo uzdasi, hrkanje, mumljanje, a Horace
Hendershot, na postelji do njegove, mrmljao je odgovor nekome tko
ga je neto bio upitao jo prije pedeset godina.
George isprui noge preko posteljne ograde, tako da ih je
osvijetlila mjeseina. Pitao se, da li bi pao ako bi pokuao ustati? Ne!
Ne bi pao. A da pokua hodati? Takoer ne bi. On oprezno prie
vratima odjela i proviri u hodnik.
Posluila ga je srea. Sestra Ruth Hoskins trenutno nije bila za
svojim pisaim stolom, na kojemu je stajala mala stolna svjetiljka.
Ovaj hodnik dijelio je enski od mukog odjela, a sad usred noi bio
je jedina osvijetljena oaza usred zamraene pustinje starakog doma.
Na stolu je bio pisai pribor, biljenice i razni slubeni papiri. No,
panju mu je najvie privukao pladanj na jednom kraju stola. Na
njegovu radost, pladanj nije bio prazan. Iz alice se irio primamljiv
miris tople kave, a do nje na tanjuriu kao da mu se osmjehuju dva
ovea kolaa. S bademom! George je bio toliko gladan da je izgubio
kontrolu nad sobom. Pladanj je u rekordnom vremenu ostao ist.
Tada dohvati i zdjelicu sa eerom s kojim bi sestra Hoskins u
sluaju potrehe dosladila kavu. To mu je dolo kao poseban poklon. I
- 22 -

zdjelica ostade u tren oka prazna. Osjetivi malu grinju savjesti,

izvadi iz depa svoje pidame dolar koji mu je ostavio Hugh, i tutne
ga ispod prazne alice. Umirivi donekle savjest, George se pred
sobom opravda i istinom, da e sestra mnogo lake doi do hrane i
nadoknaditi ovo to je nestalo, nego to bi to on uspio. Pourivi
natrag u postelju, osmjehnuo se pri pomisli kako e se sestra Hoskins
zaprepastiti kad ustanovi da nema njezine zakuske.

Jesmo li svi ovdje na broju? upita ujutro sestra Hoskins.
Bila je visoka i snana poput kakva profesionalnog rvaa, a lice je
imala tako runo da ne bi pristajalo ak ni rvau.
Noas se na ovom odjelu dogodila kraa! objavi ona
kruei bijesnim pogledom po sobi. Netko je pokupio neto s
moga pisaeg stola i ostavio jedan piljivi dolar kako bi platio ukradeno. A sad znajte ga lopov nee ostati nekanjen. Taj sam dolar predala ustanovi FBI, a oni su ga posuli prakom za otkrivanje otisaka
prstiju. Obavijestit e me iji su otisci na toj novanici.
Sestra Hoskins se zapravo ne bi smjela ovakvim tonom obraati
zrelim ljudima svojih godina. Ali ini se da je smatrala djetinjastim i
ograniene pameti svakoga tko se ne moe sam brinuti o sebi.
Govorei strogim glasom, zurila je oko sebe ne bi li opazila da se
neiji pogled pokajniki kloni njezina. Morty, slabani i bojaljivi
starac na treoj postelji sa Georgove suprotne strane, zadrhtao je od
njezina pogleda. Ruke su nesvjesno i nehotice zastale kad ih je
pokuao podii do usta...
Tako, dakle! zareala je nad njim. Mogla sam znati da
ste to vi uinili!
Samo trenutak! javi se George. On poskoi iz postelje i
krene dugim koracima prema sestri. Pustite ga na miru. Morty nije
ni dotakao va prokleti kola i kavu. Ja sam to uinio.
Sestra Hoskins je buljila u njega, a donja joj se vilica opustila.
Moda je starev izazovni i prkosni istup bilo ono to ju je u svemu
najvie iznenadilo. I to je jo do juer bio najiznemogliji i najslabiji
meu tim malaksalim starcima! Ona se urno pribere. Urlajui, epa
ga za lakat, okrene i odvue do njegove postelje. Tu prestane urlati,
izgovorivi prijetnju od koje George problijedi:
Za kaznu neete dobiti nita za zajutrak! Ne namjeravamo
ovdje nikoga posebno toviti!
- 23 -

I tako, kad je neto kasnije bilo donijeto jelo, za njega nije bilo
pladnja, iako je opet bio vrlo gladan. Bio je postien zbog svoje
prodrljivosti. No, usprkos osjeaju stida, George se neemu potiho
radovao. Glad je bio dobar znak! To je znak zdravlja, a njegova je
glad bila snano izraena. To je ono to mu je godinama bilo
uskraeno, i to je tako dugo elio osjetiti!
Ovoj se radosti pridruila jo jedna. Kad je oko osam ujutro
sestra Mildred opet dola na posao, donijela mu je iz kuhinje kau od
zobenih pahuljica, jaja i prepreni kruh, te au naranina soka.
inilo mu se da cijelog ivota nije pojeo ovako slastan zajutrak...

Gledajui narednog jutra kroz prozor, George ugleda Hugha i
Edith. Dolazili su mu u posjet. On urno uskoi u postelju. U njoj se
osjeao manje neugodno, nego da ga zateknu u otrcanoj pidami.
Ovo je lijepo! ree. Nisam oekivao da ete me tako
brzo opet posjetiti.
Sjajno izgleda, oe na to e Hugh. Pitali smo
telefonski, a sestra Hoskins nam je rekla da ti je bolje. Ona zacijelo
zna to govori.
Edith sjedne na svoje uobiajeno mjesto, dok se Hugh nekako
nestrpljivo ushodao s druge strane postelje. inilo se kao da ima
neto na umu. George ga je promatrao ispitivaki.
Oe, htio sam te neto zamoliti... procijedi Hugh,
Tako? Jesi li donio neto da potpiem?
Ne budimo djetinjasti! primijeti Edith.
Rije je zapravo o novcu nastavi Hugh oklijevajui.
Jesi li moda prije dvadesetak godina uoi onog steaja ostavio na
stranu neto novaca?
Kako to misli? George se zagleda u njega.
Pa... eto, pomislio sam da si mogao naslutiti kako e uskoro
doi do steaja, i da si pohranio neto novaca ondje gdje ga
vjerovnici nee nanjuiti.
George ga je i dalje gledao upitno, dok je u srcu osjetio neku
zebnju.
To si pomislio? upita svog zeta.
Da, ba to.
Ah, ti nezahvalni balavce! Ba si oduran! Zar misli da bih se
ja mogao tako podlo ponijeti? Kad sam steanoj komisiji predao
svoje poslovne knjige i raune, obraunao sam i posljednji novi.
- 24 -

Sve sam poteno poloio na sto. Ako misli da spadam meu one
koji su kadri prevariti vjerovnike, tada me nisi upoznao ni poslije
toliko godina zajednikog rada.
Bilo je pravo udo da Hugh poslije ovakvih rijei nije ustuknuo.
Nije se ak ni uvrijedio, kao to bi u drugoj prilici obiavao. Umjesto
toga ostao je uporan.
Hajde, Hajde! Umiri se, oe. Uostalom, nitko ne ne bi
osuivao da si stavio neto novca u stranu i zatajio ga. Ja bih to
mirne due uinio.
Pa, siguran sam da bi! primijeti George.
Usprkos svemu to si rekao, oe nastavi Hugh odlunim
glasom znam iz pouzdana izvora da si neto novca stavio na
stranu.
Dok je napeto razmiljao kakav bi to pouzdani izvor mogao
biti, starca obuze jo snanija zebnja koju je osjetio ve na poetku
ovoga neugodnog razgovora.
Otprilike desetak tisua dolara ree Hugh oprezno.
Ah! Dakle Hugh govori o svoti koju je poklonio maloj Janie!
Janie Whitmer je bila kerka njegove sestre. Naime, dok je
djevojica bila dvogodinje, slatko, plavokoso, bucmasto dijete,
George je na ime male Janie poloio 10.000 dolara za njezino
kolovanje. On je tada s pravom bio pretpostavio da je roditelji nee
moi poslati u koled. Bili su siromani. To joj nisu mogli priutiti.
Otada su prole dvadeset dvije godine. Dvije godine potom njegov je
sin Tommy nestao, odnijevi sa sobom svu gotovinu poduzea.
George je pao pod steaj, ali onaj polog na ime male Janie ostao je
netaknut. To je bio njezin, a ne njegov novac. Nije bilo nikakve
zakonske osnove da mu taj novac postane dostupan. ak i da je to
elio. Mogao bi njime opet raspolagati samo da Janie umre prije
nego to doraste do koleda. Taj je uvjet bio puka formalnost, a
George nikad nije ni pomiljao na to da bi jednog dana ponovno
vidio taj novac. Ali prije est godina taj se poklon ipak vratio
darodavcu. Naime, vraajui se jedne veeri u drutvu svog pratioca
sa kolske plesne priredbe, Janie je poginula. Automobil kojim su u
magli prelazili preko pruge zdrobila je lokomotiva brzog vlaka.
George se nije pourio da podigne taj polog. Bio je pod dojmom
traginog dogaaja, i osjeao se vrlo nesretnim. S vremenom, a
osobito one posljednje godine kad je ivio s Hughom i Edith, uvidio
- 25 -

je da je moda dobro imati u rezervi koji dolar. Ipak, to nije nikada

spomenuo Hughu.
Tko je, dakle, mogao Hughu i Edithi odati postojanje te svote?
Nije vjerovao da bi to uinio tajnik starakog doma, ili njegov
prijatelj Charlie Kincaid, direktor Bureford-banke. Ovo je bilo
zagonetno. Ipak, bio je siguran u neto znaajno: Hugh i Edith se
nee nikad doepati toga novca!
Uzalud troi vrijeme, Hugh ree svom zetu.
Oe, sluaj to ja mislim: onaj ti novac nee nikad korisno
posluiti. Kako bi to i mogao? Prema tome, mogao bi ga dati nama.
Kad jednog dana umre, mi bismo ga mogli podii, ali samo kad
bismo znali gdje je pohranjen. Meutim, novac nam je potreban ve
danas. Bio sam se upustio u vee poslovne zahvate, ali zahvaljujui
raznim nepotenim potezima svojih suradnika, zapao sam u tekoe.
Izigrali su me i sada sam u kripcu. Nalazim se pred financijskim
slomom! Eto, sestra Hoskins kae da se ovih dana osjea bolje, pa
sam mislio... eto, da te mogu zamoliti...
A ja u zamoliti ove u domu, Hugh, da te vie ne puste
ovamo prekine ga George.
Znam, oe, da ja nisam tvoja krv i meso, ali Edith jest... pa
stoga...
Zbogom, Hugh!
Dobro, stare ree Hugh, i uze svoj ogrta koji, je bio
odloio preko tastovih nogu. Ti si, jednostavno reeno, zloban. To
zna i sam! Onaj ti novac nee donijeti nikakve koristi. Mislim da si
vrsto odluio da nas dvoje nikad ne doemo do njega. Ali, sluaj
sad to bismo mi uinili. Reci nam kako da se doepamo onog
iznosa, pa emo ti prepustiti neto za tvoje osobne potrebe. Ovdje
ionako ne moe mnogo potroiti. Nekoliko stotina dolara bilo bi ti
sasvim dovoljno. Mogao bi sebi priutiti razne sitnice, kao cigarete...
Ja nisam pua.
... pa asopise. Ti inae rado ita.
Hugh umukne, kao da oekuje odgovor. Ali nije doekao.
Promatrajui ga, George je imao dojam da smilja neko rjeenje, ili
donosi odluku da naposljetku odustane od daljih pokuaja.
Hugh proisti grlo, malo se nakalje i uzvrpolji, a potom ipak
nastavi:
Pogledaj: zajedno s kamatama koje su rasle za ovih dvade- 26 -

setak godina, glavnica je sa deset poveana na priblino dvanaest

tisua dolara. Tolika je svota vie nego dovoljna za pokrie naih
gubitaka. Ostatak novca bio bi upotrebljen za plaanje tvoje osobne
njegovateljice. Recimo, sestre Hoskinsove! Mogli bismo je unajmiti!
Tada bismo te opet mogli uzeti k sebi. Zar to ne bi bilo sjajno? Nije li
to upravo ono to si uvijek elio?
Hugh, ne samo da si potegao no, ti si mi ga stavio i pod grlo.
Budem li lakovjeran, ti e me njime i probosti. Poznajem te, i znam
kakav si. Kad bi se dokopao onog novca, ne bi prola ni tri mjeseca,
a ja bih se ponovo naao u starakom domu.
Hugh i Edith pogledaju se iznad stareve postelje. Njemu postade
jasno to mora uiniti. Mora priznati da onaj novac postoji.
Prema tome? upita Hugh.
Da, prema tome nasmije se George ima pravo. Taj
novac uistinu postoji. A ima pravo i kad misli da ga svojom rukom
nee nikada dotaknuti.
Mladi ovjek dopusti sebi da se podrugljivo osmjehne, i da starca
zlobno upita:
A to je sad s onim visokomoralnim principima kojima si se
prije hvalisao? Ti ne bi mogao prevariti svoje vjerovnike, je li tako?
Ne elim ti nita objanjavati, Hugh, niti bi bio kadar to
pravilno razumjeti. No, shvati ovo to u ti sad rei: ti si iz mene na
ovaj ili onaj nain tota iscijedio, ali taj novac nee. Bili smo
ortaci, a sad ima cijelo poduzee. Sve sam ti prepustio. Potom si mi
oduzeo rentu i kuu, pa ak i djeli zemlje gdje bi me trebalo
pokopati. Sve si to prisvojio bez moje privole. U meni je ostao jo
trun samopotovanja, ali nestalo bi i toga kad bih dopustio da mi i
dalje govori ovako slatkorjeivo, da mi se dodvorava, da me
podgriza, da prigovara, i da pokuava iz mene trikom izvui tajnu
gdje je pohranjen onaj novac. To nee nikad saznati! Zbogom!
Oe Hugh e s gorinom ti si podjetinjio. Zatrait u da
te pregledaju i proglase neodgovornim za tvoje postupke. Oni e te
prisiliti da kae to si uinio s novcem.
Na koji nain? Psihikom torturom? Ili oduzimanjem... ha,
ha... mojih cigareta? Zbogom, Hugh!
Hugh kooperno krene prema vratima, a na licu mu se pojavi
izraz omaloavanja i gaenja. Edith ustane i obrati se ocu:
Dakle, oe, alim to te vidim ovakva. Dat u ti neto vremena
- 27 -

za razmiljanje. Moda e poslije toga treznije razgovarati. Za

nekoliko u dana opet doi. Mislim da u dovesti i jednog posjetioca.
Iznenadit e se kad ga ugleda. Poslije tih rijei krene za svojim
suprugom... ostavivi oca pomalo zamiljenog...

Konano je s nogama bilo bolje.
Sjedei na rubu postelje, gledao ih je. Stopala mu nisu bila bijela
kao prije, a kad je malo podigao nogavice pidame, potkoljenice vie
nisu bile onako staklenaste, ili nalik na porculan. to je to znailo?
Da li mu se poboljao krvotok? Pa, znailo to to mu drago, on je sad
mogao hodati po odjelu, a nije se ni umarao. Naprotiv, esto je
postajao nestrpljiv kad bi due leao. Tada je elio ponovo ustati iz
postelje i kretati se tamo-amo.
Tako je, na primjer, bilo i sada. Skoknuo je s postelje i krenuo u
etnju du odjela. Pri tome je, prolazei pokraj njihovih postelja,
odsutno kimnuo Mortyju, Zorbedianu, Dumbartonu i ostalim starkeljama. Neto je tu udno... ali, o emu se radi? On se osvrne. Ali
starake se glave urno okrenu od njega, ili bace pogled na novine.
No, oni ga kriomice promatraju. A zbog ega? George pogleda bolje
i samog sebe. Na svojoj vanjtini nije uoio nita neobino. Nije bio
dronjaviji no obino. Ah, pa u emu je stvar? Prie prozoru na kraju
odjela i pogleda van.
Vidio je zeleni travnjak, iza kojega se nalazila ulica. Du druge
strane ulice bio je zasaen gust drvored. Kroz zelenilo kronje
provirivali su tu i tamo krovovi kua. Da, da, ono je pravi svijet!
Kako je samo lijep! Nije se mogao dovoljno nagledati te ljepote. Oi
su mu pohlepno upijale krajolik. Znatieljni mu se pogled vinuo
visoko preko kronji i krovova. Dopro je u daljinu do dvostrukih
tornjeva. Otakada li su oni tamo? Dosad ih nije nikad opazio. Pogled
mu se naposljetku zaustavi daleko na horizontu na plavkastosivim
vrhuncima nekog gorja. Koliko dugo se uzdie to gorje? Ve cijelu
vjenost, pretpostavlja on. Ali, iako je dosad stotinu puta gledao kroz
ovaj prozor, George jo nikada nije opazio ni tornjeve ni one planine.
Oh nebesa, danas je zrak zacijelo neobino ist!
Poslije nekoliko minuta on se, uz eznutljiv uzdah, odmakne od
prozora. Borgmanova postelja, tu odmah do njega, bila je trenutno
prazna. Netko je na njoj bio ostavio ilustrirani tjednik ije su stranice
bile otvorene. Za oko mu zapne krupan naslov s podruja medicine.
Kako je taj lanak bio jo i posebno uokviren crvenom olovkom,
- 28 -

George radoznalo uze asopis i poe itati:

STARCI KAO POKUSNI KUNII Doktor Bosley Turping, govorei danas pred lanovima Zbora amerikih lijenika, osudio je koritenje starijih osoba umjesto pokusnih kunia.
Nije nikakava tajna, rekao je dr Turping, da se teko bolesnim
osobama, kao i pacijentima na umoru ponekad u svrhu ispitivanja daju lijekovi ije djelovanje jo nije dovoljno poznato.
To ne bi bilo ni tako tragino, jer je u veini sluajeva takav
postupak shvatljiv i opravdan. No, za svaku je osudu kad se
starcima i staricama, koji se nalaze po ustanovama za zbrinjavanje i njegu do kraja ivota, a medu kojima nema teko
oboljelih, ve koji trpe samo od prirodne malaksalosti, ipak
daju razni sastojci u eksperimentalne svrhe, iako su posljedice
jo sasvim nepoznate.
Turping dalje nastavlja, navodei primjere, a taj dio lanka
privue jo vie Georgeovu panju:
Lijenik jednoga omanjeg starakog doma u srednjozapadnom kraju nae zemlje, propisivao je pacijentima te ustanove
razne medikamente u namjeri do otkrije lijek koji e usporiti
napredovanje raka, ili ga ak donekle lijeiti. Kako je u domu
vrlo rijetko imao bolesnika od raka (takvi se redovito smjetaju
u nedaleku Gradsku bolnicu ili drugamo), on je svoj osobno
proizvedeni lijek dao nekome od tienika starakog doma koji
nije uope imao rak. Taj lijenik, koji je i sam ve dobro zaao
u godine, i koji po miljenju nekih svojih kolegi vie nije sposoban obavljati dunost lijenika, uinio je pogreku, hvalei se
pred jednom njegovateljicom o tobonjemu svom pronalasku. Ona je o tome odmah obavijestila tamonju podrunicu
Zbora lijenika. Sad je privremeno uklonjen s dunosti.
Naknadno e biti umirovljen. Sve e to biti obavljeno tiho i bez
publiciteta, kako bi se to manje ocrnio ugled ovjeka koji ima
za sobom nekoliko desetljea predanog rada na zdravstvenom
polju.
George se osmjehne. Zorbedian. On je zacijelo taj lanak obiljeio crvenom olovkom. Nema dvojbe da je zakljuio, kako se pod
onim omanjim starakim domom mislilo na Owl Creek, a onaj
suspendirani lijenik nije nitko drugi do glavom doktor Ives, koji je
tako iznenada otiao na godinji odmor ...
- 29 -

Opis u lanku moe odgovarati skoro do pojedinosti... ali naposljetku, u srednjozapadnom kraju Amerike ima na desetke ustanova
poput Owl Creeka. Prema tome, zato bi se lanak morao odnositi
ba na ovaj staraki dom? Taj je bolesno sumnjiavi Zorbedian esto
optuivao njegovateljice i ostalo osoblje da mu u hranu i pie
stavljaju nekakve udne dodatke. Meutinij oni ga ipak nisu smatrali
toliko luckastim, da bi ga premjestili na psihopatoloki odjel Glavne
gradske bolnice.
U takvom razmiljanju George je kriomice pogledao na drugi
kraj odjela. Odmah je zapazio da stari Zorbedian sjedi ukoeno na
svojoj postelji i bulji prema njemu. Pri tome je donju usnu izboio
kao da nekoga ljutito optuuje. George mu namigne. Potom baci asopis na Borgmanovu postelju i polaganim se koracima uputi natrag
do svoje. Dok je prolazio sredinom odjela, uini mu se da ga odjelni
sustanari radoznalo promatraju sa svojih postelja. Ali kad je malo
zastao i upitno zaokruio pogledom, svi su spustili pogled, ili su
pogledali nekamo u stranu. Jedino Zorbedian to nije uinio. On je i
nadalje zurio u njega, a pogled kao da mu je bio nekako sumnjiav.
George slegne ramenima i produi dalje. Nije htio dopustiti da ga
takvo neto zbuni.
Ali kad se pribliio svojoj postelji na metar-dva, George zastane i
zbuni se zbog neega drugog.
Naime, naoale su mu leale na jastuku! Nisu mu bile na nosu!
Pa... pa, kako je onda mogao proitati onaj lanak u asopisu? On
ve godinama nije bio kadar bez naoala proitati niti jedan redak.
Pa, kako je, osim toga, mogao s prozora promatrati krajolik ak do
obzorja? Dosad mu se ono drvee s druge strane ceste kad bi ga
gledao bez naoala, inilo kao nekakav zeleni oblak, ili magla,to se
iri do tla. Oh, nebesa! Vid mu se na neobjanjiv nain izbistrio! Ali
kako se to zbilo?
Gledao je as svoju razbacanu i zguvanu postelju, as goli pod.
Pa on bi sad mogao vidjeti ak i zrno ita na njivi! To ga podsjeti na
njegov posljednji let avionom prije desetak godina. Gledajui kroz
prozor, dok je avion letio iznad oblaka sav obasjan sunevim zrakama, mogao je vidjeti na metalnom krilu svaku i najmanju ogrebotinu, pa bila ak zaderana iglom. Bojaljivo, skoro kradomice baci
pogled na ostale starce, na svoje tako nepovjerljive i sumnjiave
drugove. Kako su samo zlobni, podli i ogavni! Dosad jo nije uoio
koliko su im lica naborana i unakaena. Sudei po svojim godinama,
- 30 -

on sam zacijelo nije nimalo ljepi. Malo podigne ruke i pogleda ih.
Vidio je svaku dlaicu na nadlanicama ali starake pjege, one
tamnosmee mrlje to su se bile osule po gornjoj strani aka, sad su
iezle. To je nepojmljivo! A gdje su bradavice koje je imao na
malom prstu desne ruke?
Jedan dio njegova razuma bio je jednostavno prazan, a drugi je
bio ispunjen nekim nepovezanim razmiljanjem koje nije dalo
nikakav logiki rezultat. George ode u toalet i pogleda se u zrcalo
iznad umivaonika. Oi su izgledale sasvim dobro. Na bjeloonicama
nije bilo crvenih ilica, a preko zjenica tanke prevlake kakva prekriva
starake oi. Obrazi su bili kosmati i trebalo ih je urno obrijati, a
lice mu nije bilo smeurano kako ga je zamiljao. Bilo je pristojno
popunjeno. Ne bude li oprezan, postat e ubrzo ugojeni starkelja
poput onog Hendershota. Da li to samo zamilja, ili mu je kosa
uistinu bujnija? Provukao je prste kroz nju, i uinilo mu se da je
meka no to je bila.
George se vrati u postelju. Bude li nastavio tumarati, mogao bi
uzrujati ostale starce na odjelu. Ne treba jo mnogo da se to uistinu
dogodi. Jedna od njegovih nepovezanih misli, a kojoj nije znao pravu
svrhu, navede ga na to da sjedne i napie pismo tajniku Anke
Bureford. Zamolit e ga da mu javi toan iznos koji je svojevremeno
poloio na ime Janie Whitmer. Ujedno e naloiti tajniku da bez
njegove suglasnosti nikome ne daje bilo kakav podatak ili obavijest
koja se tie tog pologa. Piui to, ruka mu se pokretala ustro. Pisala
je itko bez imalo podrhtavanja, a potpis mu je bio opet kitnjast kao
neko. Imao je uza se omotnicu na kojoj je ve bila nalijepljena
marka, pa je unutra stavio pismo poto je ispisao adresu primatelja.
Naposljetku pismo poloi meu svoje jastuke, kao da alje osobnu
molbu ovjeuljku koji u djejim pripovijetkama donosi miran i
blaen san.

Zurei kroz prozor, George ugleda svoju ker. Malo zatim izgubila mu se iz vidnog polja, jer je ve ulazila u zgradu. Ali, uini mu
se da je vidio jo nekoga s njom. Je li to onaj posjetilac s kojim ga
eli iznenaditi? Jako je to bio samo trenutak, lik koji je vie naslutio
nego vidio, izazove u njemu udan nemir. Obuze ga slutnja, ali zato,
to nije znao rei.
Edith se pojavi na vratima. Bila je u drutvu svoga tajanstvenog
pratioca.
- 31 -

 Oe! uzvikne ona. Pogledaj koga sam ti dovela!

Bio je to ovjek etrdesetih godina, iroka lica i krupnih usana,
na kojima je titrao osmijeh. Oi su bile sive, ali nimalo plahe ili
stidljive. Promatrale su ga uporno, a pogled je bio nekako bezizraajan. Moda mu se tako samo uinilo, jer te su oi vrlo rijetko
trepnule, a njihov je uporan pogled djelovao sasvim neprirodno. Ovaj
izgleda, pomisli George, poput sajamskog prodavaa koji izvikuje
svoju robu.
Zdravo, aa ree ta prikaza. Odavno se nismo
vidjeli.
Da, prolo je otada dugih dvadeset godina.
Tommy, njegov sin, varalica, krivotvoritelj, rasipnik, nezahvalnik, hulja koja je napustila enu itd. itd. Eto, taj podlac pri susretu s
ocem kojega je upropastio, ne pokazuje ni traga osjeaja krivice.
Provukao se kroz tijesna vrata i tromo se uputio do stolca.
Kao to vidi primijeti on vratio se izgubljeni sin. Daje
ti na znanje da se nadao doeku s utovljenim teletom na ranju. Prevario se? Ah, nita zato. Danas sam kasno pojeo zajutrak. Ti, aa,
sjajno izgleda. Mnogo bolje no to sam bio obavijeten. No, ini se
da si izgubio dar govora. teta. Ba sam kanio malo proavrljati s
tobom... Jedno je, meutim. sigurno klepetao je dalje, jer ga je
George utke prouavao da e me opet prepoznati, bude li me
ikad ponovo vidio. Moda se udi to sam se uope vratio. Na to ne
bih ni sam mogao odgovoriti. Bit e ipak da je posrijedi... prokleti
novac. Povremeno sam sluao o tebi, jer sam esto veerao sa
svojom sestrom i njezinim suprugom. Naime, ponekad vrlo poelim
domau hranu pripremljenu u rodnoj kui. Nemoj ovo shvatiti kao da
se jadam. Ne, ne! Ja ivim u posljednje vrijeme sasvim udobno.
Udruio sam se na vrlo pristojan nain s Willyjem Handrackom.
Piem tekst za njegove oglase koje emitira preko radija. Iako je Willy
krti kopilan, moja je zarada pristojna.
Oe javi se Edith mislim da bi mogao mom bratu
Tommyju oprostiti nepodoptinu koju je uinio. Odonda je prolo
dosta vremena, a naposljetku, on ti je ipak sin.
Da, sin mi je prizna George.
Jednom si mu ve bio oprostio kad je poinio onu ludost s
krivotvorenjem tvog potpisa...
Da prekine je George ali on je to ponovio.
- 32 -

 Ah, aa na to e Tommy to je bilo tako davno. A nisi

ni bio sasvim upropaten. Opet si se osovio na noge. Osobno bih bio
za to da sve prepustimo zaboravu...
Zato i ne bi bio? Sam nita ne gubi time to si
velikoduan! primijeti George.
A ti, aa? uzvrati Tommy pogledajui na ostale postelje.
to bi ti izgubio? Uostalom, ovo me je pitanje i dovelo k tebi.
Nekako sam se maglovito prisjetio neega to si mi rekao prije
dvadeset, ili vie godina. Naime, onih si mi dana obiavao povjeravati neke svoje tajne. Jo si imao povjerenja u mene. Radilo se o
nekakvih deset tisua dolara. Ne sjeam se tono pojedinosti. Meutim, nedavno mi ree Hugh da ta svota jo nije ugledala svjetlo dana.
Mislim da je i on znao neto o tome. Hugh ima nos za takve svari.
Natuknuo mi je da bih mogao uiniti svima uslugu kad bih doao
ovamo i malo osvjeio tvoje pamenje. Usluga se ne bi odnosila
samo na tebe i na njega, ve i na mene. Jer, ja sam ipak tvoj sin...
Tommy prekine ga otac jesi li ikad doivio da te netko
poalje do sto vragova? Ovo kaem mislei i na one stare grijehe...
George se naglo prekine. Kroz prozor je opazio Truckyja. On
urno ustane s postelje. Iznenadi ker i sina s kakvom je to lakoom
uinio. Tada izvadi ispod jastuka pismo koje je sino odloio, prie
prozoru i zovne Truckvja.
Odmah u to uiniti odgovori Trucky.
George se vrati u postelju. Skoi u nju poput kakva djeaka, i
opet se obrati Tommyju:
Dakle, gdje smo ono stali?
Tommy je zamiljeno gledao prema prozoru. Kao da se koleba u
elji da pozove onog momka natrag i pogleda na koga je pismo
naslovljeno. Iako se donekle ustruavao, nije bio sasvim neodluan
da to zaista i uini. To bi, dodue, moglo izazvati fiziki sukob s
ovim ivahnim i hitrim starcem, ali Tommyja je zadralo neto
drugo. Naime, sve troje je vidjelo da je momak ve ubacio pismo u
potanski sandui na oblinjem uglu.
Ovo je bio ah-mat, aa, zar ne? Kladio bih se da si nam
zapaprio. Uvijek si bio stari, otroumni jastreb. Sad mogu zaista
otii... do sto vragova... kao to si rekao. Ne kanim te vie
uznemiravati... ukoliko... ukoliko se ne prisjetim jo neeg u vezi s
onih triavih deset tisua. Tada u se ponovo vratiti. Ali nemoj radi
- 33 -

mene drati zapaljenu svijeu na prozoru... On propusti Edith, a

poto je i sam ustao, ree joj: Oi mu nisu onako zamagljene kao
to si mi opisala.
Vrlo sam ljuta na tebe oe! izjavi Edith. Hugh i ja
nadali smo se da e te Tommyjev povratak smekati. Naravno,
Tommy je vrlo brbljav, neozbiljan i neuljudan. Ali ti zna kakav je.
Mora mu tota progledati kroz prste. Uvjerena sam da sve to osjea
u sebi mnogo dublje, ba kao i ja.
George se i sam iznenadi kad je prasnuo u podrugljiv smijeh.
Ha, ha, ha! To je ba lijepo!
To je trenutno utia. Edith urno pogleda uokolo na sijede glave
to su bile okrenute prema njima.
Tebi nije potreban onaj novac progovori tie.
Tommyju, mome Hughu i meni jest. Tebi je potrebna tu u domu
samo briga i njega.
Da, tako je George e na to. Vas troje se jo borite s
valovima na irokoj puini. Vi jo niste uplovili u ova udobnu
luku.
Ne treba mi te tvoje zajedljivo izrugivanje, oe. Nisam duna
da to hladnokrvno sluam. Ti govori ovako jer smatra da te nismo
dovoljno esto posjeivali. A kad doemo,doekuje nas i ispraa na
svoj poznati nain. Moe li mi zamjeriti ako opet ne doem u
dogledno vrijeme?
George je shvatio. Bila je to prijetnja. Dobro, pomisli on, to ipak
nee djelovati. On se ionako ne veseli njihovu posjetu.
A ni oni nisu ba oduevljeni kad dolaze ovamo.

Te je noi sanjao da je ponovo u tridesetoj godini, i da je kod
kue u krugu svoje obitelji. Bila je veer uoi Nove godine. Na
televiziji se prikazivala jedna od verzija dolaska Djeda Mraza, iji je
lik na trenutak prekrio cijeli ekran. On i dvoje djece, plavokosi djeak od sedam i djevojica od devet godina kitili su novogodinje
drvce. Iz kuhinje se pojavila ljupka, plavokosa ena, nosei pladanj
raznovrsnih kolaia, na koje su se uz radosne usklike i smijeh svi
bacili
Probudio se s osmijehom na usnama. No, malo zatim, uini mu
se da u njegovu snu neto nije bilo kako valja. to bi to moglo biti?
Poslije kraeg razmiljanja dosjeti se u emu je razlika. Naime,
njegova ena Violeta nije bila plavojka. Imala je tamnu kosu! A tako
- 34 -

i njegova djeca, jo od ranog djetinjstva! Dakle, ona nasmijana ena

nije bila Violeta! A djeca nisu bila Tommy i Edith! San nije bio
nostalgian. Ne, u njemu nije bilo sjete. On bi mogao predstavljati
budunost, a ne prolost. Kad se ona ena bila pojavila iz kuhinje,
bacio je pogled na kalendar to je visio na unutarnjoj strani
kuhinjskih vrata:
1994. stajalo je na gornjem dijelu kalendara.
Zar 1994. godina? A ena nije bila Violeta....
Pokuao se rastuiti, ali je ostao miran. ak je osjetio i neku
radost. Vratilo mu se dobro raspoloenje. Postao je ivahan i svje.
George ustane i proviri u hodnik. Ruth Hoskins je zaspala za
pisaim stolom. Glava joj je klonula, a brada se uprla o grudi. Eto,
san umiri i najgoropadnija stvorenja! Proe na prstima mimo njezina
stola, i uputi se u salu za rekreaciju na kraju zgrade. Napolju je puhao
jak vjetar i divlje tresao prozorskim oknima. Uz pomo mjeseine
koja je osvjetljavala hodnik polagano je napredovao. U sali je odabrac spravu na kojoj e malo vjebati i razgibati se. Sjeo je na nepokretnu dvokolicu. Stanovnici doma nisu se esto koristili tom spravom. Plaili su se sranog udara. Izbjegavali su dvokolicu koja je
inae bila namijenjena jaanju nonih miia. Vrtei pedalama,
George se osjeao sasvim ugodno! Da je sjednio na pravoj, pokretnoj
dvokolici napolju na vjetru i u vanjskome otvorenom svijetu bio bi se
ve odvezao kilometrima daleko. Stigao bi moda ak do Bureforda!
Umoran i zadovoljan, sie napokon s dvokolice i vrati se istim putem
pokraj onoga usnulog zmaja. Svalio se u postelju i smjesta zaspao
sanjajui o obilnom obroku za zajutrak.

George se poslije toga... naglo oporavljao. Izvrsno je vidio bez
naoala. Mogao je satima itati, a da mu se oi ne bi zamorile. Kosa
mu je postala tamnija i gua, a vlastite se iz dana u dan vidno
poveavalo. Korak mu je posljednjih nekoliko godina bio kratak i
nesiguran kao da oprezno silazi niza stupe. Sad koraa lako i sigurno
kao divojarac kad se uspinje na kakav breuljak.
Jeo je kao gladan vuk. Dobivao je tri obroka dnevno kao i svi
ostali na odjelu. Kao dodatak tome, on bi jo izmoljakao razne
slatkie, jabuke, utipke i koju alicu kave. Nou je gdjekad i dvaput
upadao u kuhinju. Jednom je smazao cijelo pile, a nedavno pola
kilograma unke. Stidio se svoje prodrljivosti, no poslije mu to nije
izgledalo kao runa mana. Lijepo se popunio u tijelu, ali unato
- 35 -

tome, trbuh mu je ostao ravan. Dijelom i zato to je gimnastikom

ojaao trbune miie, a dijelom i od tjeranja one nepokrene dvokolice. To je sve spreavalo taloenje sala. Veinu svega spomenutog
obavljao je potajno. Jedan od razloga bio je i taj to su se njegovateljica uzbudile videi kako se naglo oporavlja. Nastojale su odgonetnuti kako on to postie. U salu za rekreaciju odlazio bi svaki put
kad bi nou uspio proi neopaen mimo usnule Hoskinsove. Kada to
nije bilo mogue, im bi ostali pozaspali vjebao je na odjelu. Kad bi
uo da prolazi hodnikom, skoio bi natrag u postelju. Bio je budan
dobar dio noi, ali naao je dovoljno vremena i za odmor. Danju je,
naime, mogao spavati koliko je elio. Nitko nije obraao mnogo
panje na starca koji je vei dio dana prespavao, pokriven do uiju.
Ni sestra Hoskins ga u tome nije uznemiravala.
Naravno, njegovo vidno oporavljanje nije promaklo panji ostalih. Poneto je moglo i promai ovim upola slijepim i nagluhim starcima, ali ipak ne sve. Bilo je, zapravo, tuno kako se prema njemu
odnose. Bili su zavidni i ljubomorni, kao da su sumnjali da prisvaja
neto njihovo. Ali najvie ga je razoarao Harry Dumbarton koji je
zauzimao treu postelju na istoj strani odjela. Harry je bio mualjiv
starac, ogrubjela i na vjetrovima otvrdnula lica, i bijele, poput ekinja
otre kose. Vei dio svog ivota proveo je na brodovima trgovake
mornarice obavljajui razne dunosti, od strojara i kormilara pa do
prvog oficira palube. George ga je uvijek cijenio kao razumnog, potenog i pristojnog ovjeka, iako ja zbog utljive naravi bilo teko
zapodjeti s njim razgovor. Meutim, odnedavna se Harryjevo ravnoduno lice mrtilo kada god bi pogledao prema Georgeu. Taj je
gnjev, koji e jednog dana moda izbiti otvoreno, bio zamjetljiviji i
stoga, to se dosad rijetko ispoljavao. Ali, moglo se oekivati da e u
tome nepravednom odnosu prema Georgeu jednom izbiti sva
ogorenost i netrpeljivost.
Jednom, kad je George neumorno lutao amo-tamo po odjelu,
zastane blizu Harryjeve postelje u namjeri da sa starcem, koji je
neko zacijelo bio vrlo uglaen ovjek, malo porazgovara. Na to
Harry ustane, i onako u pidami, drhtavih nogu ljutito ree Georgeu,
koji ga pogleda u udu:
Zato ba vi? Zato nisu odabrali mene? Zar ste vi po neemu
bolji od mene? upita Harry uzrujano. Potom nastavi: Gdje ste
bili kad je potonula Ada i kad su se svi oko mene utopili? Zar biste
i vi mogli osam sati odrati Collinsa na povrini, sve dok nas nisu
- 36 -

izvukli iz ledene vode? Gdje ste bili kad se rasprsnuo kotao...?

Harry ree George koliko je god mogao mirnije. Harry,
vama nije dobro. Mislim da biste morali lei. Oponaajui zahvat
kakvim se slui sestra Hoskins, paljivo poloi starca na postelju.
Ne uzbuujte se, Hary pokua ga umiriti. Ja nikada nisam
plovio na brodu Ada.
Ali ovim se upadica nije zavrila. U odjelu nastade komeanje.
Svi stanu na Harrvjevu stranu. Starci su neko vrijeme sluali to
govore ova dvojica, a kad se George odmakao od Harryjeve postelje,
zau se sa svih strana rogoborenje. ini se da je cijeli odjel bio kivan
na njega, a jadni Harry je planuo u ime svih.
Sve znamo! javi se Zorbedian. U glasu je bilo melodramatine poruge. Oponaao je nesvjesno neiju glumu koju je jo kao
mladi gledao u kazalitu. Znam zato uivate toliku blagonaklonost osoblja. Vi ste miljenik ovih njegovateljica! A posebno ste
ljubimac sestre Paine!. S njom imate, zacijelo, i ljubavne odnose!
Eto, zato vam daju najbolju hranu, a nama preostaju splaine bez
ikakve hranjive vrijednosti!
Da! pridrui mu se Bob Burns i podigne mravu ruku
izmuenu kostoboljom. Zato vama daju suvremene i upravo
djelotvorne lijekove, dok mi u najboljem sluaju dobivamo aspirin.
Na njegovo sve vee uenje zablebee s postelje odmah do
Georgove, i ona malaksala mjeina, Hendershot.
Zato vam i doputaju da satima nou i danju jaate miie,
dok nas primoravaju da tu leimo i venemo.
Ah, vi debela, stara mjeino! vikne George, plamtei od
srdbe. Vi niste u svom ivotu nikad ni vjebali! Ako vam je do
toga, izvucite se iz te smrdljive postelje pa vjebajte koliko vas volja!
Tko vam to brani? A vi, Zorbediane, ujem li da o sestri Paine
zucnete jo samo jednom onakvu gadost, zavrnut u vam tu mravu
iju kao da je purea!
U odjelu nastade galama. Starci su zagrajali i zareali na njega;
svi osim Dumbartona, te Mortyja koji se rairenih oiju tresao od
uzbuenja. Ali, George ih je sve nadvikao. Uskooperio se po cijelom odjelu, i upirui ispruenim prstom, otjerao je svakog natrag u
postelju. Uinio je to vrlo energino. Dao im je svima na znanje da tu
nema protivljenja, i da moraju posluati ba kao to se razjareni
lavovi i tigrovi pokoravaju krotitelju.
Cijela ova buka potraje samo minutu-dvije. George je stajao
- 37 -

nasred odjela drhtei od bijesa i sijevajui oima.

Dotle je na pragu sva skamenjena stajala sestra Mildred Paine.
Zurila je u njega. Zastraeno i zaprepateno. Ona je zacijelo ula i
zavrni dio svae, pri emu je spomenuto i njezino ime.
Uputila se bojaljivo i polagano prema Georgeu. Zastala je na
pristojnoj udaljenosti.
Dosad vas nikada nisam vidjela ovakvog, George ree
toboe negodujui, ali uz jedva zamjetljiv osmijeh. Vi ste inae
tako strpljivi i prisebni kao rijetko tko. to vas je toliko razljutilo?
On okrene glavu u stranu i smirenijim glasom promuca:
Mislim, sestro... mislim da mi izrastaju zubi!
A to se uistinu i zbivalo: Mildred prie blie i zamoli ga da malo
zine. Iz prilino nabubrenih, ruiastih desni izvirivali su bijeli vrci
novih zuba. George i Mildred se zaueno pogledaju. Iako su u tim
trenucima utjeli, znali su to onaj drugi misli. Dok mu je isptivaki
prouavala lice, vidio je koliko je zbunjena i zabrinuta. Zakljuio je
da sestra vidi ono to je i sam vidio kad se nedavno u kupaonici
pogledao u zrcalo. I ona je bez sumnje uoila da su s njegovih obraza
nestale bore...
Skoro ne vjerujui svojim oima, Mildred ustukne kao da je
odgurnuta. No, ona je bila hrabra ena, i odmah se pribrala.
to je, tu je! ree ohrabreno. Osmjehnuvi se toplo, upita:
Hoete li da vam donesem koluti za grickanje kakav se daje djeci
kad ih pri ratenju mue zubi? Moda e vam to pomoi da se opet
udobrovoljite.
Odbio je takvu ponudu, ali je ipak pristao da mu donese malo
kamforova melema kojim e natrti desni.
Novi su mu zubi naglo rasli, i ubrzo je s njima mogao lijepo jesti.
Mildred je o njegovim novoizraslim zubima obavijestila Paulinu
Lute, upraviteljicu starakog doma, ali ova ja to ula samo napol uha.
Naime, upravo se spremala na godinji odmor, pa je prije toga
morala obaviti tisuu stvari. Tako je ova, inae vrlo zanimljiva
novost, u velikoj strci i guvi jednostavno zaboravljena.
No, o tome je bila obavijetena i dijetetiarka. Ona je pourila
kako bi osobno vidjela to udo, kao to je iznenaena uskliknula.
Zurila je dugo u Georgova razjapljena usta. Potom je odredila da mu
se, kada god zatrai, izmeu obroka dade dopunska aa mlijeka. To
je, naravno, na odjelu izazvan lo jo veu zlobu. ak su i oni
najedniji odbijali kad bi im Mildred ili koja druga sestra donijela
- 38 -

au osvjeavajueg napitka. Bio je to znak protesta jer je, kako

kau, George dobivao tota, to je njima uskraivano.
Koa ga je i dalje poesto svrbjela i perutala se, pa je Mildred
jednog dana zakljuila da je dolo vrijeme kad se George moe opet
redovno kupati. Naime, bila je ve prola puna godina dana, kako su
ga umjesto kupanja umivali i prali samo spuvama.
Drim da ste dovoljno oporavljeni i snani saopi mu ona
da moete ui u kadu bez opasnosti da padnete i slomite nogu, ili
da se utopite. Naravno, bit u i ja prisutna da bih vam pomogla.
Dok mu je sapunala ramena i grudi, promatrala mu jo crte lica i
nala da je sasvim zgodan. Mildred je bilo oko pedeset godina. Sitna,
vitka i njena, ali jo dobro drea enica. Plava joj je kosa poela
tek tu i tamo sijedjeti. Lice joj je, kao i tijelo, bilo njeno. U mlaim
je danima zacijelo bila lijepa djevojka, a s tim bi se oito sloio i sam
George. Dok ju je on kriomice prouavao, ona se ljubazno
osmjehivala..
Eto, gotovo je! ona e naposljetku. Sad vas mogu i
otrti. Hajde uhvatite se za moju ruku. Samo paljivo...
Dok ga je trljala i otirala debelim runikom, zbilo se neto to se
ve godinama nije zbivalo. George iznenada osjeti toplu, erotsku
ugodu koja mu prostruji tijelom. Zatim se odmah pojave i prve
kretnje. Nije oekivao da e ga to uzbuditi, i razviti se takvom
brzinom u jasno izraenu elju za dodirom. Ali bilo je ba tako...
Oh, oh! Mildred e promatrajui to se zbiva. Skoro nije
mogla vjerovati. Hajde ne budite djetinjasti i neozbiljni, George!
ree mu.
Ali, on je eljno obuhvati oko pasa, i zauujuom je snagom
polegne na tlo.
George pozlijedit ete se!
Meutim, on se osjeao dovoljno spretnim i snanim. Rukom
posegne pod njezinu suknju i zadihano poe traiti kope, dugmad ili
bilo to, kako bi je oslobodio suvinog dijela donjeg rublja. Na
njegovu sreu nije trenutno imala na sebi taj komadi odjee koji bi
mu se isprijeio. I tako, George se spretno uklijeti na pravo mjesto...
Za vrijeme rvanja koje je uslijedilo, Mildred ne pusti od sebe ni
glaska. Tek kada je bila svladana, ona nehotice malo jaukne. Isprva
je bila pruila otpor, ali je ubrzo odustala Moda dijelom zbog
iznenaenja, potom zbog odluke da se prepusti, a dijelom i radi
- 39 -

bojazni da se George u tako ustrome rvanju ne ozlijedi. Strpljivo je

ekala da udovolji svojoj iznenadnoj i nezadrivoj elji. Tada je
ustala ne pomogavi mu, jer se uistinu lako naro na nogama.
ekajte malo, George. Moram se urediti prije nego vas
odvedem u odjel. Kad je, to obavljeno, ona ga ozbiljno pogleda i
upita:
to se to dogaa s vama? Niste, valjda, pojeli kakve majmunske lijezde? Dosad mi se nita slino nije dogodilo! Ona se
osmjehne. Ne ljutim se. Naime, bila sam udana, i ve sam niz
godina udovica. Bilo je sluajeva da je poneki mukarac vaih godina
doao na pomisao poput vae, ali nijedan nije kadar ostvariti elju
kako valja. Nema smisla neto poricati, George. Vi niste samo na
putu svog oporavka. Vama nije tek neto bolje nego prije mjesecdva... vi ste sada ve ... ali tu je glas izda. Mildred nije mogla
izrei onu posljednju rije. Umjesto toga doda: Svakako smatram
da se nakon ovoga moete ubudue sami kupati...
Drei se za ruke, stigli su do mukog odjela. Ona ga dobro
uuka u isto presvuenu postelju, i potom ga poljubi a lijepo
izbrijani obraz. Bio je to cjelov kojim mu oprata onaj nestaluk.
Tako je bar protumaio taj cjelov. Stojei u svojoj bijeloj uniformi
pokraj postelje, promatrala ga je jo neko vrijeme. Kako je bio ve
polumrak, izraz njezina lica nije vie mogao razabrati. Gledali su se
tako dok se nije opet nadnijela nad njegovo uho i proaptala:
Uskoro u biti za tebe, George, prestara! Poslije toga Mildred
naglo izie.

Jednog poslijepodneva doktor Murray zastane kod njegove
postelje, a potom sjedne na rub.
George, vi izgledate sasvim dobro. Bolje no to sam vas ikad
vidio, premda vas, naravno, poznajem tek neto vie od mjesec dana.
Vidim da bojite kosu. Tatino, tatino, ime ti je mukarac! uo sam
mnogo udnovatih pria o vama. Ako je istina samo polovica od tih
pria, tada ste rijedak sluaj i udo meu tolikim ljudima. Sebi mogu
estitati to sam to kao lijenik otkrio.
On prolista neke zabiljeke koje je donio u mapi: to su
najvjerojatnije bili podaci pregleda obavljenih na Georgeu otprilike
pet tjedana. To jest, otkako je doao k sebi iz dugotrajne nesvjestice.
Hmmm... dobro ste se oporavili! Srce i plua su u redu. Krvni
- 40 -

vam je tlak malice nizak, ali nije zabrinjavajui. To pokazuje kako

na ovjeka poput vas solidan ivot moe dobro djelovati. Vidim da
ste nepua i, naravno, ovdje mnogo ne pijete. Dakle, ono emu
moramo obratiti panju doda lijenik i namigne jest va
seksualni ivot. George se podrugljivost u pacijentovu osmijehu.
Da, da, i na vae nove sjekutie! sjeti se dr Murray i glasno se
nasmije. A sada zbogom, George ree zatvarajui mapu.
Imam jedan hitan i neodgodiv sastanak. Znate koliko je lijenik
zauzet raznim dunostima. Murray ponovo namigne, i uini
kretnju kao da udara lopticu za goli. Dakle, to je taj hitni sastanak
koji je spomenuo taj eret, zakljui George.
George postade osoba o kojoj se u starakom domu najvie govorilo i raspravljalo. Postao je vrlo uven, a glas o njemu irio se i
dalje. No ipak, staraki dom Owl Creek bio je poput kakve vode
stajaice koji se ubor nije mogao nadaleko uti. Usprkos tome,
Mildred mu jednog dana donese primjerak lokalnoga tjednika u
kome se nalazila i mala reportaa o njemu.
Owl Creek 2. lipnja: Za Georgea Claya (72), koji se u naem Domu nalazi punih pet godina, kau da e moda uskoro
otii odavde. Razlog je tome njegovo naglo i udesno pomlaivanje. Stanovnici ovog Doma su uglavnom svi starosjedioci,
a meu njima krue glasine da bi Clay ubrzo mogao postati
premlad za tienika ovakve ustanove.
Njegovateljica, sestra Mildred Paine (52) kae da on svakog
dana izgleda sve mlai. Pri tome se naalila, kako bi voljela da
to moe rei i za sebe. Inae, Clay postaje sve snaniji. Izrasli
su mu i novi zubi. Kosa mu postaje gua i tamnija, a bore na
licu su nestale. Sestra Paine radi u Domu trideset godina, ali
takav sluaj jo nije vidjela. Meutim, doktor Stanley Murray
(28), lijenik, koji je u Domu odnedavna zamijenio starog dra
Ivesa, ima za ovo prirodno udo sasvim jednostavno objanjenje. Rekao je reporteru ovog lanka, da se takvi sluajevi
ponekad dogaaju. Navodno tada kad starija osoba preboli
kakvu teku i iscrpljujuu bolest. U takvom se sluaju moe
dogoditi da naknadno doe do naglog oporavljanja, te bivi
pacijent poprima izgled i osobine mnogo mlae osobe. Tu,
naravno, ima donekle ulogu i optika varka, jer dobro oporavljeni pacijent svakako izgleda mlai nego za teke i
iscrpljujue bolesti. Takvu pojavu vrlo uspjenog oporavka i
- 41 -

prividnog pomlaivanja poznaju gotovo svi lijenici. Osim

toga, Murray pretpostavlja da George Clay nije onoliko star
koliko se misli da jest.
Zanimljivo je i to, da se Trucky (45), kurir i voza spomenutog
Doma nikako ne slae s objanjenjem dra Murraya, te tvrdi da
se George uistinu pomlauje. On kae da je taj ovjek poeo
jednostavno ivjeti naopake! Umjesto da stari, Clay se
pomlauje. Tko zna kako e se to naposljetku zavriti?
Poto je proitao lanak, George se pitao je li ta vijest dola i do
uiju njegovih potomaka? Ali, vie od toga razmiljao je o posljednjoj reenici lanka. Morao se, naravno, i sam upitati kako e sve
ovo na kraju ispasti. Hoe li napredovati, ili se vratiti u djetinjstvo?
Zapravo, nije znao to da misli o tome. U snovima je uvijek ostao
mlad, a sada vjeruje da mu je organizam, po svoj prilici, u toku
oporavka dosegao stupanj koji je primjeren mladom ovjeku. Mogao
bi skoro rei za sebe da se sasvim sluajno okupao u Zdencu
mladosti. Stoga e naposljetku ostati mladi, a ne dijete.
Nije se vie svaao sa starcima. Njihove je povremene male
primjedbe i mrzovoljne sitne podvale podnosio smireno i hrabro.
Meutim, neto ga je esto progonilo i uznemiravalo; bilo je to ono
pitanje Harrvja Dumbartona: Zato ba vas? Zato nisu odabrali
mene? Harry to, naravno, nije rekao samo zbog sebe. Ne! On je to
pitanje izrekao u ime svih na odjelu. Vidio je to pitanje na svakome
licu, bilo koje pogledao: Zato vas, a ne mene? Morao je sebi
priznati da oni to pitaju s pravom. esto je razmiljao o tome.
Kada bi poslije skoio natrag u postelju, i leei u mraku sluao
sipljivo disanje i kaalj, mumljanje i hrkanje, George bi se uvijek
iznova pitao: Zato ba ja?
Sjetio se onog lanka u asopisu u kome je dr Turping iznio da se
starci ponekad koriste kao pokusni kunii; sjetio se sina Tommyja i
njegove nevjerojatne prie o Handracku, zatim se sjetio i senilnog
starca Ambrosea koji je svima ovdje' dodijavao nekakvim luckastim
zamislima o besmrtnosti, a doao mu je na pamet i Floyd, prvi mu
njegove keri Edith. Jednog je dana doteturao pijan nosei bocu koju
mu je netko uz put prodao. Tvrdio je da boca sadri eliksir za pomlaivanje, no George je odmah ustanovio da je to obina mineralna
voda. Ali, nita od ovoga to se povremeno javljalo u snu, ili se
budan prisjeao, nije smatrao toliko beznaajnim da ne bi vrijedilo o
tome razmisliti i potraiti odgovor. Uzalud! Odgovor nije naao...
- 42 -

Meutim, za dugih besanih noi muile su ga i ovakve misli: to

ako se on uope ne pomlauje? Ako je sve to bila samo varka
poremeenoga uma? A to je zvualo prilino vjerojatno. U ovakvim
trenucima inilo se ak moguim. Tako se jedino moe objasniti ono
to je inae nepojmljivo. Objeen ovjek zamilja kako se konopac
raskida, i kako mu se ispod nogu na drvenome podu stratita otvaraju
vrataca kroz koja e potom utei. Tako isto poneki starac, sanjarei
na svom jastuku za dosadnih i dugih nonih sati, zamilja da je
ponovo mlad. Zamilja li i on neto takvo? Moe li se dogoditi da e
ujutro poto se probudi shvatiti da je zapravo star? Hoe li ustanoviti
kako je fiziki slab i iscrpljen, da ima slab vid, da je lice smeurano,
te da mu crijeva i mjehur ne rade kako treba?

Zavretak je bio na vidiku. Zavretak? Ne, ve nov poetak!
Jednog je jutra koraao dvoritem iza zgrade. Trucky ga je vodio
ispod ruke, ali gotovo da mu nije bila potrebna ni ta pomo. On baci
eznutljiv pogled prema starakom domu Owl Creek. Mora otii
odavde...!
Juer je poduzeo jedan maleni ali sudbonosan korak. Poslao je
pismo Clarlieu Kincaidu, predsjedniku banke Bureford. Obavijestio
ga je da e uskoro doi George Clay Mlai kako bi podigao polog na
ime Janie Whitmer. Bio je uvjeren da e ta mala varka uspjeti.
Charlie e bez dvojbe u tome mladom ovjeku vidjeti veliku slinost
sa svojim starim prijateljem Clayjem. George se mora dokopati
vlastita novca. Mora stati na vlastite noge! Ali, prije svega, mora
izii iz starakog doma.
Jest, on bi to uinio kad bi mu dopustile okolnosti. Naime, prvi
razlog koji ga zadrava ovdje u Domu (Mildred je onaj drugi) jest taj,
da mu treba odjea u kojoj bi mogao otii. Pidama, kupai ogrta i
papue nisu ba najpogodniji odjevni predmeti za hodanje po
ulicama.
Upitao je Mildred to je s njegovim odijelom u kome je doao
ovamo.
Oh, George, to smo jo prije nekoliko godina poklonili jednoj
dobrotvornoj ustanovi. Osim toga, sada vam to ionako vie ne bi
pristajalo. Sad ste mnogo krupniji. Imate i ugodan glas doda
sestra, i kratko se nasmije. Svakog dana va glas postaje dublji i
snaniji. Patim pri pomisli da u vas izgubiti. Ali, kako bi vas itko
mogao sprijeiti u tome? Zato ne biste priekali jo nekoliko dana?
- 43 -

Moda e vas otpustiti doktor Murray.

Pa, priekat u do sutra George e nestrpljivo, i potom
doda: Hoemo li se sresti oko pola dvanaest u dvorani za zabavu?
Mildred slegne ramenima, ali kad je poslije navratio u dvoranu,
bila je ve unutra.
Idueg jutra digao se rano. Bio je okupan, obrijan i ve je obavio
jutarnju gimnastiku. Uskoro e biti slobodan.
Nadzornik iz Uprave oblasnih bolnica i starakih domova, Leland
Kapes, obavljao je svoj redovni polugodinji obilazak tih ustanova, i
jutros se pojavio ovdje. Kad je ugledao Georgea koji je sjedio na
rubu svoje postelje, upita sestru Mildred:
to taj ovjek radi ovdje? Zar on zauzima ovu postelju?
Bio je bolestan Mildred e oprezno ali mu je sada bolje.
eka da ga doktor Murray otpusti.
Ah, za ime svijeta! usklikne Kapes. Uklonite ga odavde
ne ekajui doktora Murrayja. Uinite to jo ovog popodneva. Ima
starih ljudi koji ekaju slobodnu postelju!

Mildred se poslije etvrt sata opet pojavi. Oi su jdj bile crvene,
ali bez suza. Donijela je Georgeov stari tap i neko odijelo. Nije bilo
ono njegovo, smee, ali ipak razmjerno novo, svijetloplavo, svjee
izglaano. Tu je bila i koulja, nova kravata, arape, donje rublje i
ulatene cipele.
To je bila odjea mog brata ree mu vidjevi njegov upitni
pogled. Pristajat e vam. Osim toga ona posegne u dep
bijeloga ogrtaa trebat e vam i neto novaca. Ne, ne. Nemojte
odbijati. Tu je samo pedeset dolara. Moete mi ih za godinu-dvije,
kad uzmognete, vratiti na ovu adresu. Znam da vas vie nikad neu
vidjeti. Ne smijem vas ponovo vidjeti! To mi je jasno. Glas joj je
bio tih, pa je ostali nisu uli. Ali kad poaljete novac, priloite i
malu biljeku da bih znala kako ste. Evo, uzmite. To mi jami da u
jednog dana od vas ipak neto uti.
George primi ponueni novac bez rijei.
Mildred rairi paravan oko postelje kako bi se George mogao
nesmetano odjenuti. Pogledi svih ostalih u odjelu bili su prikovani za
paravan. Morty je ukoeno sjedio na postelji i zurio u paravan
pogledom u kome je bilo skoro bolne napetosti. I stari Zorbedian je
podigao glavu s jastuka. Hendershot je buljio kao da eli pogledom
- 44 -

probiti tkaninu paravana. ak su i pitome oi Harryja Dumbartona

bile uprte u tome pravcu. U suprotnome kutu bio je ukljuen
televizor, ali se nitko nije na to obazirao. Burns i Borgman, koji su se
nakon odlaska nadzornika Kapesa zabavili kartanjem, odbacili su
karte, i one su sad leale na pokrivaima, dok su Parhamove novine
bile na tlu, do njegove postelje.
Tada se iza paravana pojavi neki ovjek. Bio je tek neto krupniji
od osrednje razvijena mukarca i jo prilino mladolik: mogla mu je
biti moda etrdeseta. Doimao se uredno, a obrazi su mu bili malo
blijedi. Imao je i tap, ali taj mu oito nije bio potreban jer su mu
kretnje bile sigurne.
George! ree Mildred sa sjetom u glasu. Pa, vi sad
izgledate sasvim pristojno. Pomalo ste nalik na glumca Frederika
Marcha.
George pogleda prema Hendershotu i ostalim starcima. Eh, ba
su stari! I on je bio poput njih, a sad je sasvim drukiji. Moda e im
jednog dana opet biti slian, ali to je jo daleko... jo gotovo jedan
cio ivot daleko. Pred sobom ima jo prilian broj godina koje e
proivjeti razmjerno mlad, prije no to se pone opet uspinjati prema
onome visokom vrhuncu... Svaki mu par oiju ovdje na odjelu
uzvrati na njegov osamljeni pogled. Taj mu je trenutak bio uistinu
teak.
No, i taj je trenutak istekao... jer u sljedeem se Morty malo
pridigne na laktove i tankim mu drhtavim glasom poeli svaku sreu.
Odmah zatim klone na jastuk i smiri se. Njegov primjer potakne
ostale, i svi skoro uglas zaele Georgeu sve najbolje u buduem
ivotu. I luckasti Harry Dumbarton podigne glavu, da bi s mukom
pozdravio sretnika koji odlazi. Moda ga je to stajalo vie napora
nego onih osam sati provedenih u ledenoj morskoj vodi. Bila je to
nesebina gesta prekaljenoga morskog vuka. Svi ostali pozdrave
Harryjev lijepi primjer.
Zbogom! dovikne im George. Zbogom Morxy, Harry,
Virgile i svima zajedno!
Mildred ga otprati do vrata, pogleda ga u oi i ree:
Zaboravite me. Zaboravite nas sve ovdje, George. Poslije
tih rijei urno se okrene prema zidu.
On je poslua. Vrtei ivahno tapom, zakorai na verandu.
Tu opazi mukarca koji je poljunanom stazom iao prema
- 45 -

njemu. Bio je to... njegov sin Tommy.

Bilo je oito da nije prepoznao ovjeka kome se obraa:
Recite mi, prijatelju, gdje bih mogao... On se prekine i
zagleda, a potom doda tie:... gdje bih mogao nai upravitelja
doma?...
Stajali su jedan nasuprot drugome i promatrali se na danjem
svjetlu. Otac i sin; ali otac je izgledao mlai.
Okreni se! zapovjedi mu George glasom kome se nije
usudio suprotstaviti.
Tommy je zurio jo trenutak-dva. Tada se zauen i uplaen
polako okrenuo. U sljedeem je trenutku primio estok udarac
nogom u stranjicu.
Odnesi takvu poruku sestri Edithi i njezinu Hughu. A sad,
magla!
Tommy pouri stazom prema automobilu parkiranom kod
ograde. Iao je skoro posrui, oputenih ramena i mlohavo maui
rukama. inilo se kao da je George svoju starost i nemo prebacio na
svog sina.
Gledajui ga takva, Georgea odjednom obuzme saaljenje.
ekaj, Tommy, ekaj!
Onaj pogureni lik zastane kao da se sledenio. Leima je jo bio
okrenut Georgeu.
Opratam ti, Tommy dovikne mu. Reci Hughu i Edithi
da opratam i njima. Zamoli ih da i oni oproste meni. Neka meu
nama ne bude vie svae i zamjerki. Budi sretan, Tommy. Budi
sretan, ali podalje od mene!
Onaj lik opet posrne... zatim se uspravi, nekako mu poe za
rukom da otvori vrata automobila, i napokon sjedne za upravlja.
George odvrati pogled. uo je zvuk paljenja i buku motora, koji se
naglo gubio i naposljetku sasvim izgubio.
Bio je prekrasan dan. Sjena kronji pokrivala je travnjak. Pred
njim se pruao put, koji je upola bio seoska cesta, a upola gradska
ulica. U daljini je vidio zgradu doma Owl Creek koja je onako
crveno i bijelo obojena blistala na suncu. Nekoliko kilometara dalje
nalazio se gradi Bureford gdje e sutra ujutro posjetiti Charliea
Kincaida i srediti sve to je potrebno kako bi preuzeo svojih, sada
ve skoro, dvanaest tisua dolara. Odande, od Bureforda idui prema
jugu stie se do New Orleansa, prema zapadu do San Franciska,
- 46 -

prema sjeveru do bunog Chicaga, a prema istoku stie se do

privlanog New Yorka. Izmeu njegovih nebodera i nemirnih voda
Atlantika lee London, Pariz, Rim, Berlin i ostali mnogobrojni
gradova koje je namjeravao posjetiti, a koje e sada napokon vidjeti.
Sad ima ivot, ima dovoljno vremena, i cio svijet pred sobom;
Stoga krene crno asfaltiranom cestom pravo prema Burefordu.

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka: MasterYoda
Prelom: MasterYoda
www.sftim.com

- 47 -

Milko Ki:

Povratak
ratnika
Godine iekivanja napokon su prole i ljudi su jednog popodneva ponovo opazili bljeskove srebrnih konja kako klize jugozapadno od grada. Bila je to ujedno i potvrda da su tone glasnikove
vijesti. Sljedeeg dana glavna gradska vrata osvanula su okiena, a
svjetina je ve ispunila ulicu to ih je spajala s glavnim trgom.
Unato tome to izvidnici s tornjeva jo nisu nita javljali, mnotvo
znatieljnika stajalo je kod gradskih vrata i upiralo pogled u cestu
kojom su uskoro trebale stii nestale jedinice. Jer ovo nije bio obian
povratak ratnika.
Zna se da je jo prije dvadeset godina zbog nekih komeanja
brdskih plemena grad poslao glavninu svoje vojske da smire to
oduvijek sumnjivo podruje. Neprijatelj nije bio naroito jak, ali se
zbog ratrkanosti smatralo da bi jedino odluna akcija gradske vojske
donijela eljene rezultate. Kako u to vrijeme nije bilo nekih drugih
sukoba, niti je grada prijetila druga opasnost, ova je akcija trebala
posluiti i kao kraa vojna vjeba uspavanim jedinicama.
No dogodilo se neto nepredvieno nakon ega su shvatili da je u
planiranju akcije bilo i previe brzopletosti. Prvi je glasnik donio
rutinsku poruku o dolasku jedinica do brdskih podruja, ali je drugi
kasnio nekoliko dana. Iz njegove zbrkane i oito na brzinu sroene
poruke shvatili su da se iza teritorija brdskih plemena smjestila neka
vrlo udna vojska. Sputanje tih plemena prema gradu nije bilo uzrokovano niim drugim, nego upravo strahom od tih pridolica.
Komandant je javljao da je svjestan kako ostavlja grad nezatien, ali
da bi u ovakvoj situaciji bila mnogo vea opasnost vratiti se. Bez
obzira na mogue primjedbe, ostaje s kompletnim jedinicama na tom
podruju i pokuat e utvrditi namjere neprijatelja.
- 48 -

Bila je to i posljednja vijest o njima. Gradski glaveine bili su

zbunjeni, ratni veterani otro su protestirali protiv samovolje mladog
komandanta, ali pomoi vie nije bilo.
U to vrijeme dolo je i do nekih neobjanjivih pojava koji e se
poslije povezati s nestankom vojske. Ve oko mjesec dana i to uvijek
prije zalaska sunca (daleko od mjesta) pojavljivala bi se dva srebrna
konja. Polako i neujno klizili su horizontom dok ne bi sasvim nestali, ponekad na jugozapadu, ponekad na jugoistoku. Nije se moglo
odgonetnuti na kojoj udaljenosti prolaze. Ribari koje su ivjeli uz
obalu, dakle jo tridesetak kilometara junije, govorili su da konji
vjerojatna prolaze morem, ili moda drugom obalom. Mudraci i
matematiari gotovo su poludjeli od muke ne mogavi rijeiti tu
zagonetku. Konji su morali biti jo nevienih dimenzija. Ipak, jednu
veer se nisu pojavili i otada su zauvijek nestali. Ali, jednako tako
nestala je i vojska.
Svi pokuaji da se neto sazna o njima bezuspjeno su zavravali
u podnoju lanca golemih i neprohodnih planina to su se prostirale
iza naseljenih brda. Plemena koja su se postepeno vraala potvrivala su da ne postoji nikakav prolaz kroz koji je mogao nestati neprijatelj ili vojska. Na pitanje kako izgleda neprijatelj od kojeg su
pobjegli, nisu znali odgovoriti. Spominjali su jedino goleme vatre to
su svijetljele cijelu no, ali tragovi tih vatri nisu otkriveni. Posljednji
glasnik poveo je istraivaku jedinicu do mjesta gdje je posljednji
put prenoio s vojskom, no tragovi su se iza toga mjesta gubili.
Nagaanja o sudbini vojske bila su svakojaka, ali sad bi bilo preopirno ulaziti u sve teorije, to prije to su se pretpostavke da su ih i
sami stanovnici poeli sve manje glasno iznositi. Svi su se ipak
nadali skorom povratku, ali ne samo zbog znatielje za rjeenjem
zagonetke. Ljudi koji su nestali nisu bili tek samo vojnici i njihovo
zadravanje, due od planiranog, izazvalo je u gradu mnogo tekoa;
dolazilo je vrijeme poljskih radova, rijeka je prijetila poplavom, nije
bilo osnovnih prehrambenih proizvoda. Shvatili su da ako ve ne
mogu vratiti nestale vojnike, mogu bar srediti ivot u gradu. ene su
tako preuzele zanate svojih mueva, djeca i starci lake poslove.
Vojnici koji su ostali u gradu kao straa ukljuili su se u svoje
mirnodopske aktivnosti. Da bi ipak u sluaju manjih sukoba grad
imao kakvu-takvu vojsku stariji djeaci i ene uvjebavali su
rukovanje orujem. Sreom do nekih sukoba nije dolo.
I ivot je tekao dalje. Zauzeti novim brigama ljudi su sve manje
- 49 -

razgovarali o tome, nadajui se da e se uskoro ipak razrijeiti ta

nestvarna mra. Kad bi netko i primijetio da se jo nisu vratili, sve bi
zavravalo na nemonom odmahivanju glavama. A tko zna to je biio
s njima? Djeca koja su polako odrastala, to su vie shvaala stvari
oko sebe, sve vie su ispitivala. Kako to da se tolikim vojnicima
izgubi svaki trag? Unato nevjerici, broj ena koje su bile same ili
koje su vodile obrtnike radionice nad ijim je vratima bilo ime
nekog od nestalih, govorio je dovoljno.
I tog zbrkanog dana, poto je prolo vie od dvadeset godina, kao
da se nita nije dogodilo, stigao je i trei glasnik. Poruka je bila
donekle i jasna, ali je bilo oito da s glasnikom nije sve kako treba.
Vladao se kao da je napustio grad prije manje od mjesec dana i udio
se to vie nikog ne pozna. Zapitan o neprijatelju, govorio je o
suncima to su svijetljela u umi i koja su svake veeri izbacivala po
dvije velike iskre u nebo. Nisu im se usudili prii i ostali su ulogoreni
u blizini. Nita se drugo nije dogaalo sve do dana kad se podigla
strana magla koja kao da ih je sve oamutila i uspavala. Kad su se
probudili, sunca su bila nestala. Glaveine su u udu kimali glavama.
Zato neuraunljive alju kao glasnike, ili su ostali moda u jo teem stanju? Smatrali su da bi se ovjek trebao malo pribrati i da mu,
sve dok se ne raiste stvari, ne treba dopustiti da kontaktira ni s
najbliom rodbinom.
Da je stigla i na vrijeme, sama poruka vjerojatno ne bi mnogo
objanjavala. Sadraj joj je bio jednostavan: Vraamo se, neprijatelj
je nestao na jednako udan nain na koji se i pojavio.
Narodu je javljeno da se vraaju jedinice. S balkona predsjednike palae proitana je kratka poruka. Svi su bili zbunjeni. Mladi
funkcionari gledali su u znojne potiljke trojice glaveina koji su,
unato nastojanjima da ostanu pribrani, lagano gubili kontrolu i bili
vidljivo zbunjeni. Netko iz gomile je zahtijevao istinu, smatrajui da
se narodu neto krije. Mali izgred je zaas smiren, ali su ljudi jo
dugo ostali na trgu nagaajui... Te noi vlastodrci nisu naputali
dobro uvanu predsjedniku palau, u kojoj se, meu ostalima,
nalazio i posljednji glasnik dobro zakljuan u jednoj od pokrajnjih
prostorija. ini se da je on jedini dobro spavao te noi.
im je svanulo, ljudi su zauzeli pozicije: od gradskih vrata, du
glavne ulice sve do trga i predsjednike palae. Cijelo dopodne, pa i
za najveih podnevnih vruina ostali su na mjestima, unato
nemilosrdnom suncu i praini.
- 50 -

Negdje u vrijeme kad je vruina jenjavala, s balkona predsjednike palae moglo se vidjeti komeanje na drugom kraju ulice.
Izvidnica na tornju potvrdila je da je oblak praine to se pribliava
zaista oekivana vojska. Gradske patrole, poslane u susret jedinicama, ujurile su u grad tjerajui konjima svjetinu s ulice. I uskoro su se
pojavili prvi redovi. Muk je zavladao dok su prilazili gradskim vratima. Djeca su prestala trati, ene su se propinjale na prste, netko je
uklanjao sijedi pramen kose s oiju. Ulazili su prvi redovi. Prolomio
se radosni poklik mase. Pjeaci, konjica, strijelci... Roditelji su prepoznali sinove, brau, inilo se da su se svi vratili ivi. Oduevljenje
je zavladalo meu narodom. Ali neto nepovjerljivo ega su svi bili
svjesni kao da je lebdjelo u zraku. I onda je dola strana spoznaja.
Poklici oduevljenja naglo su zarnukli. Masa se razmicala i vie nego
je bilo potrebno za prolaz. Rairenih oiju, stajali su kao ukopani uza
zidove dok su vojnici gazili kroz tiinu. Oni se nisu promijenili,
vojnici su bili jednako mladi kao i kad su otili.
Ceremonija dobrodolice bila je poremeena. Svi su bili zbunjeni
i nitko nije sluao mucavu brbljariju glaveina. Vojnici su traili
poznata lica, a pribliavali su im se starci. Bojali su se dodirnuti jedni
druge. udni su bili ti susreti. Kao da su vojnici prispjeli iz nekog
tajanstvenog svijeta.

Bilo joj je sedamnaest godina i ranije se vratila s doeka. Shvatila
je da neto nije u redu, ali je samo razrjeenje legende nije mnogo
zanimalo. Sjedila je na pragu majine kue i gledala kapljice vode
to su prtale oko esme na sredini manjeg trga. Nikad nije mnogo
razmiljala o nestaloj vojsci. Roditelji o tome nisu esto razgovarali.
Jedino je znala da joj je majka voljela nekog madia koji je tada
nestao, ali je kasnije ipak popustila ocu, mladom poruniku to je
ostao u gradu.
Jo je bilo pusto jer su svi bili na glavnom trgu.
Prvo je ugledala majku. Izbezumljena i s oima punim suza
prola je kraj nje i otila u sobu na katu. uo se zvuk naglo odgrnutih
zastora i pad tijela na jastuke, a zatim jecaji. Poeli su se i vraati i
susjedi. Zapalile su se lojanice. Djevojka je i dalje sjedila i razgrtala
kristale pijeska pred vratima. Odjednom je osjetila da netko stoji pred
njom. Prvo mu je ugledala lake pjeake sandale i koljena. Podigla je
glavu i ugledala nepoznata vojnika njezinih godina. Bio je to jedan
od povratnika. Stajao je i gledao je, kao da je neto oekivao.
- 51 -

Pokuao je progovoriti, a kad je uspio, prenula se.

Doi rekao je i nazvao je imenom njezine majke.

Za SIRIUS...
Moram Vam priznati, dragi
itatelju, da ljiva kasnih dana
listopada nipoto nije normalna
okolnost za ocjenjivanje Vaih
pria to ste ih pisali u vrelome
Kolovozu i da strahujem neu li biti
odvie hladan u njihovim ocjenama. No, gdje smo, tu smo, iz te
koe ne moemo pobjei: tehnologija posla je takva da ocjene
vrelih pria moramo donositi
hladno...
Na primjer: Prag je moda malo
prerazvuen za svoju poentu, no
dobro je pisan i stoga zanimljiv za
objavljivanje u SIRIUSU. I zmije...
takoer, s razlikom: nejasnoa je u
prii toliko, da e ona morati
poprilino priekati na objavljivanje sve dok bude u zalihi
jasnijih pria. Sunana veza u ovoj
verziji nema logikih greaka, no i
nakon objavljivanja te prie ostat e
otvoreno pitanje: emu taj sat
zapravo slui? (Kratko objanjenje;
sat je protagonist prie). Stogodinjak... je divno ispripovijedan, ali
na pohabanu temu. Kazen svojim
filozofskim potekstom ulazi meu
najbolje prie pristigle ovoga mjeseca, Prehodno pokolenje takoer,
iz istih razloga, Zatvorenik
(zagubljen u poiljci od sijenja)
takoer, a Poslednja pload,
pisana izvanredno profesionalno,
izvanredno je aktualna pria o
opsjednutosti
kompjuterima
i
svakako je najkvalitetnija pria u
ovoj poiljci im dobijem njen

kvalitetan prijevod, bit e i

objavljena. Pismo sa letovanja:
moda...

...nije za
Samo da ne bude zabune: iz gore
iznesenog vidi se da devet pria iz
ovoga mjeseca eka na objavljivanje u SIKIUSU. Iz vrlo konkretnih podataka vidi se da je
SIRIUS u dosadanjih sto brojeva
objavljivao, u prosjeku, po etiri
prie iz pera domaih autora po
broju. Drugim rijeima: od gore
navedenih za-pria njih najmanje
etiri nee tako skoro osvanuti na
stranicama SIRIUSA!
Sasvim nikad nee biti u
SIRIUSU objavljene prie poput
Zakaj nisam uspel v postelji,
kojoj bi bolje pristajao naslov
Zato pria nema osnovni tok
pripovijedanja (svretak prie
nema nikakve veze s njenim
satirikim poetkom), ili pria Dan
u kojoj se mnogo vie panje
posveuje odjei i prehrani
glavnoga junaka nego razlozima
zbog kojih je on izvrio
samoubojstvo.
Fantazija
pak
nikako nije SF, a Zadnje veliko
loveko
dejanje
posve
je
neuvjerljivo i naivno (odnosi
izmeu ljudskoga i robotskoga
drutva odve su pojednostavnjeni i
neivotni). Podaroci su milijunta
varijanta prvoga kontakta, a VolNastavak na 83. stranici

- 52 -

Lino Aldani:
Laltra riva
Preveo Darije oki

Druga obala
Ovako emo, Edgeworth. Kaite mi jedan broj sa tri
znamenke.
Jedan broj sa tri znamenke?
Da, bilo koji. I sa dvije, ako hoete. Uglavnom jedan broj
izmeu jedan i tisuu.
Bruce Edgeworth je neko vrijeme iznenaeno promatrao dra
Killpatricka, a onda rairi ruke.
Pa malo je nezgodno, ovako odjednom. Ne znam mogao, bih
rei 248, ili 715. Sto vi kaete, doktore? Moe li 715?
to se mene tie sasvim je u redu ree dr Killpatrick.
Znai 715. Sada jo jedno slovo abecede.
Jedno slovo abecede?
Ma da, Edgeworth. Treba mi jo jedno slovo, bilo koje.
Hrabro.
Kaimo M, dakle.
U redu! M7l5.
Doktor Killpatrick se priblii tastaturi selektora koji se na pritisak
prekidaa osvjetla hladnom, ljubiastom bojom. Zatim nastavi
tipkati.
Doite, Edgeworth. Subjekt M715 sada e se pojaviti na
ekranu, moi ete ga promatrati kolikogod elite. To je djeja igra,
dovoljno je pokretati ovaj volani. Automatski teleobjektii e uiniti
ostalo.
Bruce Edgeworth se priblii ekranu.
Ne vidim nita ree.
- 53 -

 Dolje, desno. Vidite stijenje i grmlje?

Da, ali...
Izvrstan primjerak. Gledajte samo, Edgeworth. Vidite ga?
Priekajte, poveat u sliku. Evo, sada je ukljuen i audio. Vi stavite
ruku ovdje i pokreite volani samo ako vam se uini da e subjekt
izii iz vidnog polja.

Sada se mambor, dugih i visokih rogova, oprezno pribliavao vitkog tjela spremnog za bijeg i na najmanji znak opasnosti. Doavi do
izvora, stane i onjui zrak. Nepomian kao stijena, jasno se odraava
prema oblaku od sitnih kapi koje se diu oko malenog slapa.
Zrak je topao i teak. uma je tiha i kao uspavana posljepodnevnom vruinom: tiho, monotono zujanje, kao um iz koljke. Tek
povremeno kretanje ugugue prekida tiinu.
Mambor je jo nepomian, njui zrak, ne uri mu se gurnuti njuku u lokvu. Iza grma aramria mladi Udo je nestrpljiv. Odlui se, ali
ne stigne ni nategnuti luk do kraja, mambor savije duge noge i krenu
skokom, a strijela odskoi od stijene nekoliko metara od ivotinje u
bijegu. Uzaludno je pokuati jo jednom strijelom. Udo moe jo
samo da slijedi ivotinju. On dobro zna da mambor u bijegu na
neprikladnom terenu moe ponekad pasti i slomiti nogu.
Udo tri niz padinu izbjegavajui otro kamenje, ubrzava, ali
mambor je ve stigao od ravnog, travnatog terena i razmak postaje
nenadoknadiv.
Razoaran, Udo se zaustavlja. S njega se cijedi znoj, a srce mu
udara kao ludo, sunce mu smeta pogledu. Na rubu umarka postoji
sjenovito podruje gdje struji slab povjetarac. Udo se izvali na travu
ispod plavog lia karanoe i legne nauznak. Poto mu se krv smirila,
a dah povratio, sporim korakom krene prema rijeci kroz smaragdni
tunel od biljaka. Na obali je Loa. Nagnuta nad malom vatrom dri
tapi od kosti na kojem je nabodena riba. Jak miris peenog mesa
stie do Uda iako dolazi protiv vjetra.
Ve je vie puta vidio tu enu na tom mjestu, ali ju je uvijek izbjegavao iz jasnih razloga. Sada joj, ipak, nestrpljivo prilazi struui
po travi kako bi privukao njezinu panju. Loa ostaje nepomina sve
dok Udo ne stie do nje. Lagano okree glavu i gleda ga: pogled u
kojem se mjeaju ponos i divljenje.
Ne plai ga se, on je jedva neto vie nego djeak, visok i
- 54 -

miiav, ali bez one agresivnosti u oima mukaraca njegova

plemena.
Jesi li gladan? pita ena obarajui pogled.
Udo neto mrmlja i nabire nos nad mirisom peene ribe.
Ti s Loa, zar ne? Loa iz plemena Ark.
ena ne odgovara.
to radi ovdje? pita odrjeito. Tvoj je narod tamo, iza
velike ume. to e ovdje sama, na obali rijeke?
Loa mu prua tapi s ribom koja se dimi, a zatim tri do obale i
vadi iz vode koaru punu riba.
Gledaj! kae uzbueno sve sam ih ja ulovila. Zavlai
ruku u koaru, a riba koju baca na tlo skae kao luda. Udo staje na
nju nogom. Vrijeme lagano prolazi. Udo i ena su jo pokraj vatre.
Jedu gledajui jedno drugo vlanim oima.
Zatim Udo kae:
Danas mi je lovina pobjegla. Bio je to najvei i najljepi
mambor u umi. Ali jednog dana u ga uloviti i odnijeti tvome
narodu, a onda e ti poi sa mnom, vratit emo se ovamo, loviti i
pecati, i ti e zauvijek spavati uz mene. Sve dok nas bijeli aneli ne
pozovu na drugu obalu, u pravi raj.
Udo i Loa. Nevidljive ptice ukaju u plavom i zelenom bunju.
Rijeka protjee sporo i velianstveno, a u visini, gdje ari naranasto
sunce, lagano lebdi ugugua.

Zadovoljni? pita dr Killpatrick gasei aparat. Bruce Edgeworth se lagano okrenu, zanesen, prazna pogleda. Htio je neto
promrmljati kada ga doktor sprijei.
Vjerujte mi, niste mogli bolje izabrati. M715 je uistinu
izvanredan primjerak. A sada poite sa mnom, Edgeworth. Moramo
obaviti neke formalnosti. Ovuda, molim.
Sluajte me doktore. Ja...
Poslije, Edgeworth, poslije.
Doktor Killpatrick ga lagano prihvati za ruku i povede niz hodnk
obloen ledeno-bijelom plastikom.
Izvolite ree otvarajui vrata svijetlog ureda. Edgeworth
ue okljevajui. Pokraj velikog metalnog registra stajala je neka
ena.
Ovo je doktorica Elaine Bixby.
- 55 -

Edgeworth se lagano nasmijei, a zatim umorno sjedne u fotelju

smjetenu ispred pisaeg stola.
Vidim da je vaa povijest bolesti ve popunjena ree doktor kuckajui po stolu. Dobro. I ostali dokumenti su u redu.
Dovoljno je da se potpie ovdje.
Edgeworth jedva pogleda plavi formular koji mu je doktor
gurnuo preko stola. Odrjeito odmahnu glavom.
Nita ja ne potpisujem ree sigurnim glasom.
Doktor Killpatrick se zbunjeno smijeio, a ena koja je i dalje
stajala pokraj njega, ostade ukoena.
Namjeravam smjesta otputovati, shvaate? Vaa me je
Kompanija besramno prevarila.
Vi se alite, Edgeworth?
Ni najmanje. Va prospekt nije krtario na informacijama,
dao je i one najbeznaajnije, ali je preutio najvaniju stvar...
to to Edgeworth?
Da kindus nije ivotinja ve ovjek. To mi vaa organizacija
nije rekla.
Sad je dosta prekine ga dr Killpatrick. Uzmite ili
ostavite. U situaciji u kojoj se nalazite svaka je diskusija besmislena.
Ovo je formular koji morate potpisati.
Edgeworth naglo ustane.
Rekao sam da ne, neu potpisati. Vi ste ubojice, eto to ste.
Ubojice!

Kucala je lagano, nekoliko diskretnih udaraca na metalna vrata.
Zatim je ula visoko uzdignute glave, provokativnih grudi utegnutih
u majcu. Stavila je plavi formular na stol od pletenog iblja i sjela
prekriivi noge. Poela je govoriti kad se on lijeno digao s kreveta
da bi sjeo u naslonja nasuprot njoj, isprva tiho, gotovo apui, a
zatim sve jasnije i naglaenije.
Edgeworth ju je gledao osorno i s dosadom.
I tako, vi biste eljeli odmah otii govorila je doktorica
prijetei aljivo prstom.
Oprostite, Edgeworth, ali ja vas ne razumijem. To jest,
shvaam i cijenim vau senzibilnost, ali ne mogu odobriti vau
odluku. Krenuli ste na skupo, dugo i teko putovanje. Doli ste sa
Zemlje ak ovdje, na Igeu, prolazei sve one magnetske oluje... Zato
sada elite odustati?
- 56 -

 Rekao sam vam. Nisam znao da su kindusi ljudi.

Kindusi? Grijeite, Edgeworth. Ovo je ve drugi put to
iznosite tu neosnovanu tvrdnju. Kindus je ivotinja, to vam sigurno
mogu rei.
Da, ivotinje koje govore. Sluao sam ih, draga doktorice.
Slaem se, nisam razumio ni rije, ali ostaje injenica da govore, ni
vie ni manje nego mi.
To ne znai nita. I delfini govore pa su ipak ivotinje. A psi?
Zar to ne vrijedi i za pse? I kokoi i goveda mogu meusobno
komunicirati. To je nauka utvrdila sa sigurnou. Pa to? Zar bismo
se zato morali odrei peenja i bifteka? ini mise da su vae skrupule
pretjerane.
Moda. A meni se ine pretjeranim vae zooloke usporedbe.
Pretjerane i komotne. Gledao sam kinduse izbliza, na ekranu
selektora. Vidio sam koliko su slini ljudima, uo ih kako govore,
gledao ih kako se koriste vatrom, kako mukarac i ena vode ljubav...
Ponavljam vam da to nisu ljudi. Osim toga, nema ustava ili
zakona koji bi ih proglasio takvima.
Naravno! Ovaj planet pripada kompaniji Igea. Za vas
predstavlja samo kolonijalni posjed, zabran koji moete iskoritavati
svim tehnikim sredstvima. Cinizam vam ne nedostaje..
Molim vas, Edgeworth. Nije ovo trenutak da zaponemo
ovakvu diskusiju. Tim prije to kao industrijalac, veliki industrijalac,
niste vi taj koji e negirati prednosti slobodne inicijative.
Za trenutak se Edgeworth zbunio. Pogled ene bio je provokativan, izazov baen s neosvojive pozicije.
Mijenjajte temu pokuao je odgovoriti. Nije potreban
nikakav pisani zakon da bismo smatrali ljudima stvorove koji su nam
u svemu slini.
Elaine Bixby se nasmijei. Imala je vrlo pravilne, bijele zube.
Kindus je ivotinja ponovi odsutnim glasom. Morate se
naviknuti da je njihov ljudski izgled samo sluajnost. Hajdemo,
Edgeworth, ovdje smo da vam pomognemo, a ne da vas prevarimo.
Edgeworth odree:
Vi ste plaeni da tako govorite.
Elaine Bixby se zbunila samo naas.

- 57 -

 Naravno da sam plaena. Ali da je kompanija Igea tako

nepotena kao to vi tvrdite, ja ne bih prihvatila njihov novac. Imam i
ja svoje skrupule.
Edgeworth lagano ustane i stane pokraj velikih staklenih vrata to
su vodila u vrt. Dugo je stajao tako okrenut, u tiini.
Nije mi se svidio nain ree zatim kruto, gledajui i dalje
kroz vrata.
Molim?
Ona igra sa tri brojke. Nije mi se svidjela.
To je formalnost, Edgeworth. Bolje je da izbor prepustimo
sluaju. Shvaate?
Da... Ali zato sam to morao gledati na monitoru? Onaj prizor
jo mi je pred oima. Zar je bilo potrebno da vidim te kinduse? Da
pijuniram njihove kretnje, njihovu intimnost? Kaite mi.
Klijent ima na to pravo. Vi ste ve neto platili unaprijed i
pravo je da vidite robu prije nego to uplatite ostatak.
Shvaam. Ipak...
Pretjerujete, Edgeworth.
Doktorica Bixby natoi au s vodom i zavue ruku u depove.
Uzmite ovu ree pruajui mu tabletu i au.
to je to?
Za smirenje.
Edgeworth, gledajui u stranu kako bi izbjegao Elainin pogled,
mehanikim pokretima uzme au i s naporom proguta tabletu. Zatim
se ponovno okrenu prema vratima, kuckajui prstima po staklu.
Elaine je pokraj njega, vrlo blizu, osjea joj dah na vratu,
izazovni miris. Da hoe, mogao bi je zagrliti. Edgeworth proguta s
mukom.
Kindus... proaputa odsutno. Kako ete ga nai? Lovit
ete ga po praumi?
Ne, Edgeworth. Kindus e doi sam. Svakom primjerku dok
je jo mlad, ugradimo ureaj. To je teko objasniti. Rije je o jednom
mikroprijemniku veliine novia. Svaki ga kindus ima ovdje ree
doktorica i pokae na glavu u blizini uha. Prikriven je koom i
sinhroniziran na osobnu valnu duinu. Treba samo poslati signal...
I kindus e posluati? to ga tjera da doe?

- 58 -

 Recimo, instinkt.
Opet duga tiina. Ponovno taj miris koji tjera um na trku odbijanja i prihvaanja. Zatim Edgeworth osjeti lagani pritisak. Elaine mu
stavi ruku na rame.
Edgeworth... Mek, puten, enski glas lomi i posljednji
otpor. Sutra... Sve e biti spremno za sutra uveer. Naa tehnika je
vrlo napredna, ve za dvadeset etiri sata ete opet biti u formi.
Morat ete ostati jo tjedan il dva radi kontrole, ali vas uvjeravam
da se na Igei neete dosaivati. Imamo prekrasne vrtove i bazene a i
ja u vam praviti drutvo...

Kako je bilo, Elaine?
Kao i obino.
Da li je potpisao?
Nije, ali to je pitanje minuta. Ostavila sam plavi formular u
njegovoj sobi. Poaljite nekoga, recimo za pola sata.
ilav tip, a?
Ni slluajno. Odmah je popustio. Svi su oni isti, doktore
Killpatrick. Znaju dobro da ne mogu preivjeti s presaenom jetrom
arana ili bubrezima pantere, Znaju, ali kad vide kinduse misle da
moraju odigrati komediju.
inilo mi se da e taj Edgeworth ba odustati nasmijei se
dr Killpatrick. Kako ste ga uspjeli uvjeriti, Ellaine?
Doktorica Bixby slegnu ramenima.
Jetra mu se raspadaju. Umro bi za est mjeseci, on to zna, ima
samo etrdeset godina, bogat je kao Krez, i ima strahovitu volju za
ivotom. Nisam se morala mnogo truditi. Edgeworth je bio uvjeren
ve prije nego to sam otvorila usta.
Dobro prokomentira dr Killpatrick. Vi programirajte
kirurki aparat, a ja u odmah pozvati kindusa.
Na selektoru sastavi ifru M715 i ukljui odailja.

Udo se zaustavi istog trena. Zvuk, intenzivan i mek, ispuni mu
glavu. Isto je trena zaboravio lov, mambce, vatre svog plemena. ak
i slika Loe izblijedi u nekakvoj magli. Udo pone trati: ekala ga je
velika srea u kui bijelih anela, ondje, na drugoj obali.

- 59 -

Miroslav Bagari:

Tko mi krade
moje snove
Domagoju Mihaljeviu kua se nije svidjela. Trokatnica obrasla
brljanom odisala je aristokratskim zadahom.
Ipak, pozvonio je na ulazu. U toj kui postojala je slobodna soba:
za sudenta bez smjetaja dovoljno da se zaobie vlastiti ukus.
Tko je? upita muki glas preko interfona slubeno.
Javljam se na oglas odgovori Domagoj.
Priekajte, gospoa e odmah sii.
Domagoj se odmakne korak-dva, koliko da ne stoji kod dovratka
kad se pojavi gospoa. ekanje se, meutim, odui i on razmota novine koje je nosio u ruci. Njegovu panju zadra srednja stranica
ukraena slikom razgoliene djevojke. Vitka plavua nudila je pogledu neto sisa i biserni osmijeh.
Proe vie od deset minuta prije no to se pojavila gospoa. Bila
je to brineta u tijesnoj bluzi i jo tjenjim hlaama, skladna i izazovna
djevojka Domagojevih godina. On skine pogled s papirnate i zbunjeno ga upravi na ivu ljepoticu.
Dobar dan! pouri s pozdravom kao da se ispriava to se
dao zanijeti duplericom. Jeste li vi gospoa?
Ona ga odmjeri od glave do pete. Visok, snaan dvadeset
trogodinjak muevna lica. Nasmijei se.
Da, ja sam ree. Izvolite?
Bila je rumena, krupnih oiju i punih usana.
Ja... bio je zbunjen u susretu s ljepotom koja se njemu
osmjehnula student sam, traim sobu.

- 60 -

Ona pokaza rukom na ulaz.

Uite ree. Soba jo nije iznajmljena.
Domagoj proe pored nje, ali zastane, putajui je da ga povede.
Pratiti njezin graciozni hod, mjerkati je i milovati joj pogledom
obline, bio je izazov kojem nije mogao odoljeti, a bilo je tako
prirodno da on kao stranac koraa iza nje...
Vie, meutim, nije bilo odluujue vidjeti sobu. Mogla je biti
neugledna, skuena, mrana, hladna i skupa; mogla je biti vlana,
memljiva, rasklimanoga crvotonog namjetaja i kripavoga poda;
sada to nije bilo vano jer je pogled bio ispunjen vitkim strukom i
zamamnom strnjicom. Momak je upravo otkrio da zanosna
stanodavka moe nadoknaditi sve mane stambenog prostora.
Soba nije bila ni neugledna ni vlana. Nalazila se na kraju
hodnika, svjee ureena, zrana i ista. Imala je deset kvadrata,
jednostavan, funkcionalan namjetaj, i ak je bila ukraena dvjema
amaterskim freskama u kubistikom stilu. to bi se reklo B
kategorija.
Bile su jo tri takve sobe, a svaka je bila iznajmljena po jednoj
djevojci.
Hoe li odgovarati? upita gospoa.
Sreo je njezin pogled i utopio se u njemu.
Apsolutno odgovori.

Duboka no svila se oko velike kue i njenih stanara. Domagoj je
spavao blaenim snom kad se iz susjedne sobe zaori grlen krik
prestravljene ene. On se prene iz sna, skoi s kreveta, ali u mraku
pogrijei pravac i sudari se s ormarom. Opsuje, uhvativi se za bolno
mjesto na elu, a onda se sjeti gdje je, te se pipajui vrati na pravu
stranu. Vriska se mijeala s lupom vrata; Domagoj odkrinu svoja
koliko da moe vidjeti hodnik. Ugleda dvije siluete kako utravaju u
sobu iz koje je dopirao vrisak. Malo zatim prizemlje utihnu, uo se
samo jo nerazumljiv enski glas.
Domagoj upali svjetlo. Zbunjeno je pipao vorugu na elu i pitao
se to da uini. Djevojka je vritala, siluete su ule u njezinu sobu,
neto se govorilo, a sada je sve utihlo. Je li u pitanju nasilje? to ako
je djevojka silovana, ubijena? Ili je u pitanju kakva glupost? Tko su
siluete? Stanarke ili netko drugi? Nije zapazio dovoljno pojedinosti
da bi bio siguran. Ako je silovanje ili ubojstvo, on bi takoer mogao
doi u opasnost. Ali ako je jedno od to dvoje, ili pak oboje zajedno, a
- 61 -

on ne poduzme nita iako je u kritino vrijeme bio u prilici da

poduzme, tada je suodgovoran...
Neodluno iskorai na hodnik i prie vratima susjedne sobe.
Oslune. Jasno je uo razgovor u kome su svi glasovi bili enski.
Ali kaem ti da je bilo! tvrdio je histerian glas. Jasno
sam osjeala!
Nije bilo, ana! drugi glas je uvjereno proturijeio.
Uinilo ti se kao i prije.
Ako je bilo, nije moglo samo tako nestati trei glas bio je
praktian. Ono bi i sada moralo biti ovdje, a koliko ja vidim, u
sobi nema nieg to prije nije bilo u njoj. Uozbilji se, ana,
studentica si, a ne praznovjerna baba!
Nema to veze s praznovjerjem! protestirala je ana.
Bilo je tu, nadosilo se nada me, dodirivalo mi san svojim pipcima...
ana, ti si izgubljen sluaj! ljutio se drugi glas.
Sutra smjesta potrai psihijatra, ako ve nije kasno!
Dodirivalo joj san!... Koje li gluposti!
Domagoj se nasmijei. Drugi glas rasprio je sve njegove sumnje
o nasilju i on se lagano povue u svoju sobu. ana je nesumnjivo
patila od nonih mora i neosnovanih strahova, a u tome joj pomo
laika nije bila potrebna.
Smiren, Domagoj ugasi svjetlo i vrati se u krevet.

Sutradan je Domagoj upoznao djevojke. ana, jedina kojoj je
znao ime, bila je rasna ljepotica (uhvatio je sebe kako je usporeuje s
gospoom, dajui neznatnu prednost ovoj drugoj zbog skladnijih
grudi i plavih oiju), Mirjana intelektualan tip fostne, a Renata
simpatian curetak kojemu se malo to imalo dodati, a jo manje
oduzeti. ana i Renata nisu imale nita protiv kombinacije s njim, ali
je Mirjana smatrala da im je gospoa Amadea uinila nepravdu,
uselivi u preostalu sobu mukarca.
Ovo, naravno, treba shvatiti naelno, a ne osobno, kolega
napomenula je. Nee vam biti teko shvatiti da kombinacija s
mukarcem unosi niz promjena u organizaciji i nainu ivota.
Mnogo drobi, Mirjana rekla je Renata. Mene osobno
nee smetati ako kolega upadne dok se tuiram ili presvlaim,
dapae. Ako mi bude do seksa, neu morati u diska po rtvu. Osim
toga, prisutnost mukarca moda e pozitivio djelovati na anin
osjeaj sigurnosti. Zar ne, ana.
- 62 -

 Svakako! nasmijala se ana. .

Sljedeih dana Domagoj je bezuspjeno nastojao zavesti anu, a
onda ga je Renata jednostavno odvukla u svoj krevet.
ana ima frajera rekla je a ja sam ve propisno
zagorjela. Ali nemoj misliti da me svatko moe dobiti. Ti mi se
mnogo dopada.
Proveo je no u njezinu krevetu.
Ujutro je sreo gospodu. Prvi put nakon useljenja.
I udno, zakleo bi se da je znala gdje je prenoio.

Probudio se znojav i uspanien u gluho doba noi. Duboka tama
u sobi nije doputala da se vide obrisi predmeta, ali je Domagoj
slutio prisutnost neeg to prije nije bilo ovdje. Paraliziran strahom,
neko je vrijeme leao nepomino na postelji. Pogled mu nije uspijevao proniknuti u tamu, kao ni ui registrirati zvuk. inilo se da i zrak
miruje...
Pa ipak, kao da je neto slutio.
Naglo se odluio, ustao i upalio svjetlo.
Bio je sam u sobi.
Bio je stvarno sam u sobi.
Sjeo je na krevet, dohvatio cigarete i zapalio. A moda .. Odbivi
dim, sae se i izmeu nogu pogleda pod krevet. Bila je to smijena
kretnja, neovisno o tome da je postojala objektivna mogunost da se
netko zavukao pod krevet. Ali nije bilo nikoga.
Mora biti da je sanjao neto runo.
Ako je sanjao!
Obino je pamtio snove, a sada se osjeao kao da mu je netko
ukrao san.
Moda i nije sanjao.
Pogled mu je lutao prostorijom. Slutnja i strah nisu ga naputali.
Neto je bilo u sobi. Neto ega prije ovdje nije bilo. Neto to potie
strah.
Zaista, prozor i vrata bili su zatvoreni; ako nije nematerijalno,
ako nema nadnaravne sposobnosti, to neto je jo moralo biti
ovdje. A on nije zagledao u ormar!
Neodluno ustade i poe.
Nema tamo niega, ree sam sebi. Zaista nema!, ponovi
vre.
- 63 -

Nemoj tvrditi unaprijed! javi se proturijek iz tamnih

zakutaka svijesti.
Zastao je pred ormarom, zaustavio dah i oslunuo. Nita. Ruka se
podie i zaustavi nad ruicom. Oslune ponovo. Ponovo nita, aka
se sklopi oko ruice, vrata naglo otkrie unutranjost ormara.
A odande su ga podrugljivo gledali zimski kaput, sveano odijelo
i nekoliko koulja.
Polako zatvori ormar, ugasi svjetlo i vrati se u krevet.

itao je Hegela, a snatrio o raskonoj gospoi Amadei. Nije razumio proitano, slova su se rasplinula, ostale su Amadeine oi, usne
i kosa. Podboio je glavu dlanom i zatvorio oi.
Gospoa ga je mamila. U poetku inila je to jedva primjetnim
znacima kao da je iskuavala njegov dar opaanja. Poslije je poela
otvoreno koketirati, ne obazirui se na prijeke Renatine poglede. Kao
da je eljela biti sigurna da e u njemu zapaliti vatru koju e samo
ona moi ugasiti.
Uskoro, Renatini izvori nisu vie mogli utaiti njegovu e.

Prenulo ga je anino vritanje. Protrljavi oi, pogleda na sat.
Bilo je jedan po ponoi. Hegel je balansirao na rubu stola, a nekoliko
biljeaka lealo je na podu. Krasno uim, pomisli ustajui od stola.
Renata je ve bila kod ane. Mirjana je vjerojatno spavala snom
pravednika (kad je ve mukarac tu da brine), a umjesto nje u sobu
za njim banu gospoa Amadea. Renata nezadovoljno sijevnu oima.
to je bilo? upita Amadea. ula sam vrisak.
Nije nita ree Renata.
ana ima none more objasni Domagoj.
More?
Tako je najprikladnije rei. Naemo je kako sjedi na postelji i
vriti, oznojena i uspaniena. Histerija izazvana iracionalnim strahom
ili neto slino.
Renata dobaci Domagoju prijekoran pogled.
Gospou Amadeu ne zanimaju pojedinosti ree.
Domagoj joj uzvrati pogled, ali preu komentar. Amadea postupi
isto. Ona se obrati ani i ree:
ana, srce, trebala bi poi psihijatru.
- 64 -

 Ne mogu odgovori ana.

Ali ovako uznemiruje ostale stanare.
Ja...
Mi to moemo podnijeti ree Renata zajedljivo a i vi
ste do sada dokazali da imate tvrd san. Nema razloga za uzbunu u
prizemlje vile Amadea mila.
Kako elite. inilo se da Amadea nije osjetila intonaciju
Renatina glasa. Ipak, ana, seoska shvaanja nisu za emancipiranu djevojku na studiju.
Nije zbog sela prozbori ana.
Zbog koga god da jest, srce!
Amadea ozbiljno pogleda anu u oi, ali se odmah zatim nasmija
samoprijekorno i ree:
Uostalom, to ja tu...!? I sama si dovoljno odrasla da bi mogla
odvagnuti razloge za i protiv.
Upravo tako! ree Renata poduavateljski.
Domagoj je oine pogledom.
Molim te, Renata ree. Nisam shvatio da se gospoa
eljela nametati. Samo je ponovila ono to ste ti i Mirjana davno
preporuile. Ja bih njezinu brigu pohvalio,
Amadea mu se nasmijei.
Pustite to ree. Treba ii spavati.
Laku no! pouri Renata.
Laku no! Sanjajte lijepo!
Amadea jo jednom podari Domagoja smijekom i napusti sobu.
Krava! jetko e Renata.
Nepravedna si ree Domagoj. Ona ti bar nije nita
uinila...
Bio je to uvod u duu svau.

Tri dana kasnije gospoda Amadea je Renati i ani otkazala stan.
Mirjana se solidarizirala s prijateljicama. Renata je s tugom popratila
injenicu da je Domagoj nije ispratio.
Ona je neopozivo raskinula s njim.

Gospoda vie nije uzimala stanare. Gospoa je zavela Domagoja.
Dola je nou dok se on patio da odagna njezin lik sa stranica
Fenomenologije duha. Pokucala je i ula nasmijeena s nekakvim
razlogom koji nije bio razlog, u spavaici, laganoj i prozirnoj poput
- 65 -

proljetne izmaglice, a on se ueprtljao kao da nikad u ivotu nije

stajao ispred ene odlune da mu se poda. Od poetka je vodila
morala je nastaviti voditi do kraja.
Stajali su jedno nasuprot drugom ona topla i raskona, on visok i
ustreptao. Zamiljao ju je ovako, sanjao u mranim noima, ljubio
Renatu, a mislio je na nju; enja je rasla do neizdrljivosti pomognuta nevjericom da e ikad biti njegova. Ta kako? Jedna takva ena
mogla je birati...
birati.
birati...
Podigla je ruku i vrhovima prstiju pomilovala mu lice. Prsti su
zatim opisali luk iza uha i zapleli se u kosu na potiljku; istovremeno,
drugi je dlan milovao grudi, pa vrat i bradu, a onda su se ruke nale
iza njegove glave; ona ga je vrsto i strasno zagrlila.
On ju obujmi oko pasa. Krv mu je vrila, srce tuklo mahnito, u
glavi mu se vrtjelo dok ju je ljubio. Tako slatkih usana...
...nije znao kako se spavaica nala na podu, nije znao kako se
njegova odjea nala pokraj nje. Njezino je golo tijelo bilo pod njim
vlano, drhturavo, podatno, eljno; mamilo ga je, zvalo, vritalo, trlo,
gnjeilo, a on je soptao, plamtio, bubrio do prsnua...
...i prsnuo je u rajskom predvorju slomljen eljom, izgoren
vatrom, uniten silom uzimanja boanskih dvora.
Jeknuo je, klonuvi.

Uvukla mu se u san.
Uvukla se u njega, proela ga, kucala mu u ilama, gorjela u
njegovim vatrama, svravala njegove orgazme, bila slaba i krhka,
snaila ga svojim uzdasima; poznao je sebe, snanog, izdrljivog,
samopouzdanog.
A snovi su tekli.
Budio se mokar, ustraen.
Neto je bilo tu, u sobi. Uvlailo se dok je sanjao, gubilo u javi.
Traio je uzalud.
Praznovjerje se rasplamsalo ognjem.
Pamtio je anine krikove.
A nisu joj vjerovali. Mislili su da halucinira, slali je psihijatru.
Neeg je, naravno, moralo biti. Neto je moralo postojati. Makar
nevidljivo, neopipljivo, imaginarno, ali ipak neto...
Zloduh to pije snove, to li?
- 66 -


Pono je minula. Trokatnica obrasla brljanom davno je usnula
dubokim snom, samo se na prvom katu u jednoj sobi naziralo
prigueno svjetlo.
U sobi, osvijetljenoj hladnom svjetlou ekrana prijemnika, profesor Radi, snimatelj Rem i gospoda Amadea nadgledali su rad
sloenih ureaja. Glasoviti filmski reiser Nikica Zukin hrkao je u
naslonjau u uglu.
Treba prekinuti ree profesor Amadei. Opomenite
Rema.
Rem, Domagoj je u kritinoj fazi, prekidaj.
Jesmo li dosta uhvatili? upita Rem.
To je nevano odgovori Amadea. Prekidaj!
Rem se nasmija.
Svia ti se momak, a?
Ne bulazni, Rem. Domagoj je izvanredan medij, ne treba ga
upropastiti ve nakon prvog filma. Njegovi snovi mogu nam donijeti
nekoliko Oskara, pogotovo kad profesorova ekipa usavri prihvatnotransportnu jedinicu. im otkriju i uklone mehanizam izazivanja
straha, moi e snimati do mile volje.
Rem iskljui ureaje.
Kako ti kae ree.

Filmska radna zajednica
SANFILM
Zagreb, rnovnika 17
Broj: 011984/119..
Zagreb, 15. listopada 19..
Domagoj Mihaljevi
ZAGREB
Zrnovnika 17
PREDMET: Ugovori na potpis
dostavljaju se.
Potovani drue Mihaljevi!
Obavjetavamo Vas da ste bili angairani u naem projektu
Vihor strasti. U prilogu Vam dostavljamo na potpis ugovore o
djelu...

Ui ree Amadea, smijeei se. ekali smo te.
- 67 -

Robert Sheckley:
Ask a Foolish Question
Prevela Vesna Mahei

Pitaj bez veze

Odgovara bijae sagraen tako da postoji koliko bude potrebno
to je po nekima bilo vrlo dugo, dok po nekim drugim Vrstama to
uope nije bilo dugo. Meutim, za Odgovaraa bilo je to upravo
dovoljno dugo.
to se tie veliine, Odgovara je za neke bio golem, a za druge
malen. Moglo ga se smatrati kompleksnim, premda su neki vjerovali
da je vrlo jednostavan.
Odgovara je znao da je onakav kakav je trebao biti. Osim svega
ostalog, on je bio Odgovara. On je Znao.
O vrsti koja ga je izgradila, to manje rekli, to bolje. Oni su
takoer Znali, a nikad nisu rekli da li im je spoznaja bila ugodna.
Oni su izgradili Odgovaraa kao servis intelektualno slabije razvijenim vrstama, i otili na jedinstven nain. Kamo su otili, to zna
samo Odgovara.
Zato to Odgovara zna sve.
Na svom planetu, kruei oko svog sunca, sjedio je Odgovara.
Trajanje se nastavljalo, dugo, po onom kako trajanje prosuuju jedni,
kratko, po onom kako ga drugi prosuuju. Ali za Odgovaraa upravo
onako kako je trebalo biti.
U njemu su bili odgovori. On je znao prirodu stvari, kao i zato
su stvari upravo takve kakve jesu, to su, i to sve to zajedno
predstavlja.
- 68 -

Odgovara je mogao na sve odgovoriti, uz uvjet da je pitanje

postavljeno besprijekorio. I on je to elio! On je bio pun dobre volje!
Kako bi drukije mogao i biti Odgovara?
to bi drugo mogao initi Odgovara?
I tako je ekao da stvorenja dou i pitaju.

Kako se osjeate? upita Morran njeno plutajui iznad
starog ovjeka.
Bolje odvrati Lingman, pokuavajui se nasmijeiti. Besteinsko stanje predstavljalo je golemo olakanje. ak i pored toga
to je Morran potroio veliku koliinu goriva, penjui se u svemir uz
minimalno ubrzanje, Lingmanovom se slabom srcu to nije nimalo
dopadalo. Lingmanovo je srce zastajkivalo i mrzovolnjo se trzalo,
bijesno udaralo o lomna rebra, oklijevalo pa ubrzavalo. inilo se
neko vrijeme, kao da e Lingmanovo srce stati, iz istog prkosa.
Meutim, besteinsko stanje je bilo golemo olakanje, i slabano
je srce i dalje kucalo.
Morran nije imao takvih problema. Njegovo je snano tijelo bilo
graeno za napor i stres. Ali na ovom putu nee doivjeti ni jedno ni
drugo, nikako, ako je oekivao da stari Lingman poivi.
ivjet u ja promrmljao je Lingman kao odgovor na neizreeno pitanje. Dovoljno dugo da istraim Morran dotaknu
kontrole, a brod kliznu u subprostor kao jegulja u ulje.
Istrait emo mi promrlja Morran. Zatim pomogne starcu
da se od vee i oslobodi pojasa. Pronai emo mi Odgovaraa!
Lingman krmnu svom mladom suradniku. Ve su godinama tako
uvjeravali jedan drugog. U zaetku bio je to Lingmanov projekt.
Poslije mu se pridruio Morran koji je diplomirao na kalifornijskom
tehnikumu. Zajedno, oni su slijedili trag pria kroz Sunev sistem.
Legende o jednoj drevnoj humanoidnoj vrsti koja je znala odgovore
na sva pitanja i koja je sagradila Odgovaraa i otila.
Zamislite to govorio je Morran. Odgovori na sve mogue! Fiziar Morran imao je zaista mnogo pitanja koja bi
postavio Odgovarau. irenje svemira; vezna sila atomske jezgre;
nove, kao i supernove; planetarna formacija; crveni pomak,
relativitet i jo tisuu drugih.
Da odvratio je Lingman i primaknuo se preglednoj ploi,
zagledao se van u sumornu preriju iluzornog subprostora. Bio je
- 69 -

biolog i bio je star. On je imao dva pitanja.

to je ivot? to je smrt?

Nakon osobito drugog grimiznog lovnog razdoblja, Lek i njegovi
prijatelji okupili su se na razgovor. Grimiz bi obino postao rjei u
blizini viestrukog skupa zvijezda zato, nitko to nije znao pa
je razgovor bio sasvim u redu.
Da znate govorio je Lek ja vjerujem da u uloviti tog
Odgovaraa. Lek je sad govorio jezikom Ollgrat, jezikom
neposrednih odluka.
Zato? upita ga Hm na Hvestu, jeziku leernih ala.
Zato ti eli znati stvari? Zar ti nije dovoljno samo sakupljanje
grimiza.
Nije odgovorio je Lek jo govorei jezikom neposrednih
odluka. Ne, nije.
Glavni posao Leka i njegove vrste bilo je prikupljanje grimiza.
Pronalazili su grimiz uloen u mnogim dijelovima svemirskog tkiva,
pa ak i najmanje koliine. Polako su podizali golemu hrpu grimiza.
No emu je ta hrpa bila namijenjena, to nitko nije znao.
Pretpostavljam da e ga pitati emu slui grimiz? upitao
je Hm, odgurnuvi zvijezdu sa svog puta i pruajui se.
I hou ree Lek. Suvie smo dugo amili u neznaju.
Moramo saznati istinsku prirodu grimiza, kao i njegovo znaenje u
sustavu stvari. Moramo saznati zato grimiz upravlja naim ivotima.
Za ovaj govor Lek se prebaci na jezik Hgret, jezik poetnog
znanja.
Hm, kao ni drugi, nije se ni pokuao suprotstaviti, ak niti jezikom raspravljanja. Oni su znali da je znanje bilo vano. Oduvijek,
od samog svitanja vremena, Lek, Hm i ostali sakupljali su grimiz.
Sada bijae vrijeme da saznaju konana odgovore svemira to je
grimiz i emu je namijenjena hrpa grimiza.
A naravno, Odgovara je postojao da bi im rekao. Svatko je bio
uo za Odgovaraa, koji je sagradila vrsta, razliita od njihove, sada
ve odavno nestala.
Hoe li ga pitati bilo to drugo? upita Leka,
Ne znam odgovori Lek. Moda u ga pitati o
zvijezdama. Nema inae nita doista vano.
S obzirom na to da su Lek i njegova braa ivjela od svitanja
- 70 -

vremena, oni nisu razmiljali o smrti. A kako ih je uvijek bilo

jednako mnogo, nisu razmatrali pitanje ivota.
Ali grimiz? I hrpa?
Idem! povika Lek na materinskom jeziku prijelaza s rijei
na djela.
Sretno! doviknue mu njegova braa u argonu najveeg
prijateljstva.
Lek odeta poskakujui sa zvijezde na zvijezdu.

Sam na svom malom planetu sjedio je Odgovara i ekao Ispitivae. Povremeno je sebi samom mrmljao odgovore. To je bilo
njegovo pravo. On je Znao.
Meutim, on je ekao, a vrijeme nije bilo ni predugo ni
prekratko, da bilo koji svemirski stvor doe i pita.

Bilo je njih osamnaest, okupljenih na jednom mjestu.
Pozivam na pravilo osamnaestorice viknu jedan. I pojavi
se jo jedan, koji nikad prije nije postojao, roen pravilom
osamnaestorice.
Moramo poi do Odgovaraa viknu jedan. Naim
ivotima upravlja pravilo osamnaestorice. Gdje ima osamnaest, bit e
i devetnaest. Zato je tako?
Nitko nije mogao odgovoriti.
Gdje sam? upitao je novoroeni devetnaesti. Jedan ga
povede u stranu, radi uputa.
Tako ostadoe sedamnaestorica. Jedan stabilan broj.
Mi moramo saznati povika drugi zato su sva mjesta
razliita, premda ne postoje razdaljine.
U tome je bio problem. Ovdje si. Onda si ondje. Tek tako,
nikakvo kretanje, nikakav razlog. A ipak, bez pomicanja nae se na
drugom mjestu.
Zvijezde su hladne povika jedan.
Zato?
Moramo poi do Odgovaraa.
Jer i oni su uli legende, znali prie: Bila je jednom jedna vrsta,
vrlo slina naoj, i oni su Znli i rekli su Odgovarau. Zatim su
oni otili nekamo, to je nikamo, ali je vrlo daleko.
- 71 -

 Kako emo tamo doi? povika novroeni devetnaesti, sada

ispunjen znanjem.
Idui. I osamnaest ih nestade. Jedan je ostao.
Neraspoloeno je zurio u golemo prostiranje jedne ledene zvijezde, a
zatim i on nestade.

Te stare legende su istinite dahnuo je Morran. Eno ga
tamo.
Izili su iz subprostora ondje gdje su legende kazivale, a pred
njima se nala zvijezda drukija od svih ostalih. Morran je izumio
klasifikaciju zvijezda, ali to nije nita znailo. Nije postojala nijedna
druga nalik na ovu.
Oko zvijezde njihao se planet. I taj je bio drukji od bilo kojeg
drugog planeta. Morran je zmislio razloge, ali oni nisu nita znaili.
Ovaj je planet bio jedini.
Zaveite se ree Morran prizemljit u to laganije
mogu.

Lek je priao Odgovarau koraajui gipko od zvijezde do
zvijezde. Podigao je Odgovaraa na svoju ruku i pogledao ga.
Dakle ti si Odgovara? rekao je.
Jesam odvratio je Odgovara.
Onda mi kai nastavi Lek, smjetajui se udobno u
prazninu izmeu zvijezda kai mi to sam ja.
Pristranost ree Odgovara. Jedan nagovjetaj.
Ma, hajde promumlja Lek uvrijeen. Zna ti bolje. No,
onda. Svrha moje vrste je da sakuplja grimiz i da gradi gomilu.
Moe li mi rei to to stvarno znai?
Tvoje je pitanje bez znaenja ree Odgovara. On je
zapravo znao to je grimiz i emu je gomila namijenjena. Meutim,
objanjenje bijae skriveno u jednom irem objanjenju. Bez toga
Lekovo pitanje ostaje nejasno, a Lek nije uspio postaviti pravo
pitanje.
Lek je postavljao i druga pitanja, a Odgovara nije mogao odgovoriti. Lek je gledao na stvari kroz svoje specijalizirane oi, izluivao
je dio istine i odbijao da vidi vie od toga. Kako slijepcu objasniti
doivljaj zelene boje?
Odgovara se nije trudio. Nije bio tako ni zamiljen.
Konano se Lek podrugljivo nasmije. Jedan od njegovih hodnih
- 72 -

kamenova zasja na taj zvuk, zatim izblijedi do svog uobiajenog

intenziteta.
Lek ode, koraajui hitro izmeu zvijezda.

Odgovara je znao, meutim, morao je prije dobiti prava pitanja.
Udubio se u razmatranje ovog ogranienja, buljei u zvijezde to nisu
bile ni prevelike, ni premale ve upravo kako treba.
Prava pitanja. Vrsta koja je sagradila Odgovaraa morala je uzeti
u obzir i taj problem, mislio je Odgovara. Morali su uiniti i neke
ustupke zbog semantikih besmislica, dopustiti mu da pokuava
odgonetavati.
Odgovara se zadovoljio mrmljanjem odgovora za sebe.
Osamnaest stvorenja doe do Odgovaraa ni hodajui ni letei,
ve se jednostavno pojavie. Drhturei u hladnom sjaju zvijezda,
zagledae se gore prema masivnosti Odgovaraa.
Ako razdaljina ne postoji zapita jedan kako je onda
mogue da stvari budu na drugim mjestima?
Odgovara je znao to je razdaljina i to je mjesto. Ipak, nije
mogao odgovoriti na pitanje. Postojala je razdaljina, ali ne ovako
kako su je vidjela ova stvorenja. Postojala su i mjesta, ali na drukiji
nain od ovog koji su ova stvorenja oekivala.
Preformuliraj svoje pitanje s nadom ree Odgovara.
Zato smo ovdje kratki upita jedan a ondje dugaki?
Zato smo ondje debeli, a ovdje mravi? Zato su zvijezde hladne?
Odgovara je sve znao. Znao je zato su zvijezde hladne, ali to
nije mogao objasniti rijeima: zvijezda ili hladnoa.
Zato upita jedan drugi postoji pravilo osamnaestorice?
Zato je, kad ih se okupi osamnaest, proizveden jo jedan?
Naravno, odgovor je bio dio jednog drugog, ireg pitanja koje
nije bilo postavljeno.
Po pravilu osamnaestorice stvorenje jo jedan i devetnaest
stvorenja nestade.
Odgovara je mumljao za sebe prava pitanja i odgovarao na njih.

Uspjeli smo ree Morran. Dakle tako lupkao je
Lingmana po ramenu lagano, jer Lingman bi se mogao raspasti.
Stari je biolog bio umoran. Njegovo je lice bilo utonulo, poutjelo, smeurano. Ve su se pokazivali obrisi njegove lubanje u
isturenim, poutjelim zubima, na njegovom malom, plosnatom nosu,
- 73 -

na isturenim kostima lica. Matrica je bila sasvim vidljiva.

Hajde da krenemo ree Lingman. Nije elio gubiti ni
trenutka vremena. Nije imao vremena za gubljenje.
Pokriveni kacigama poli su niz mali puteljak.
Ne tako brzo promrmljao je Lingman.
Dobro ree Morran. Ili su zajedno po tamnoj stazi
planeta, koji je bio drugaiji od svih drugih planeta, jurei oko suna
druijeg od svih drugih sunaca.
Ovamo gore ree Morgan. Legende su bile sasvim jasne.
Puteljak to vodi do kamenih stepenica. Kamenim stepenicama do
dvorita. A tada: Odgovara!
Njima je Odgovara izgledao kao bijeli ekran ugraen u zidu. Za
njihove oi bio je sasvim jednostavan.
Lingman je sklopio svoje uzdrhtale ruke. To je bio vrhunac
cijelog jednog ivota, rada, financiranja, uvjeravanja, traganja po
legendama zavravajui ovdje, sada.
Upamti rekao je Morranu mi emo biti potreseni. Istina
nee biti ni nalik na ono to smo zamiljali.
Ja sam spreman ree Morran zanesena pogleda.
Dakle, Odgovarau ree Lingman svojim tankim glasom
to je ivot?
Glas progovori u njihovim glavama: Pitanje nema znaenja. Pod
ivotom Ispitiva misli na djelomini fenomen, neobjanjiv osim u
uvjetima njegove cjeline.
to je to, ega je ivot dio? upita Lingman.
Takvo pitanje, u svom sadanjem obliku, ne doputa nikakav
odgovor. Ispitiva jo razmatra 'ivot' iz svog osobnog kruga
ogranienog predrasudama.
Odgovori onda na svoj nain ree Morran.
Odgovara moe samo odgovoriti na pitanje. Odgovara
ponovno pomisli na alosna ogranienja to su ih nametnuli njegovi
graditelji.
Tiina.
Da li se svemir iri? povjerljivo upita Morran.
irenje je izraz neprimjeren situaciji. Svemir, kako ga Ispitiva
sagledava, iluzorna je zamisao.
Moe li nam ita rei? upita Morran.
- 74 -

Mogu odgovoriti na svako vaee pitanje o prirodi stvari.

Dvojica ljudi se pogledae.
Vjerujem da razumijem to misli rei alosno a Lingman.
Nae su osnovne pretpostavke pogrene. Sve odreda.
Ne mogu biti ree Morran fizika, biologija...
Djelomine istine ree Lingman glasom punim teke
iscrpljenosti. Bar smo to odredili. Otkrili smo da su svi nai zakljuci o promatranim fenomenima pogreni.
Ali pravilo najjednostavnije hipoteze...
To je samo teorija ree Lingman.
Ali ivot... pa svakako bi mogao odgovoriti to ja ivot!
Pogledaj to na ovaj nain ree Lingman. Recimo, kad
bi me morao upitati: zato sam se rodio u korpionu, u vezi sa
Saturnom?, ne bih mogao odgovoriti na tvoje pitanje u uvjetima
Zodijaka, zato to Zodijak nema nita s tim.
Shvaam polako ree Morran. On ne moe odgovoriti
na pitanja u uvjetima naih pretpostavki.
ini se da je tako. A on ne moe mijenjati nae pretpostavke.
Ogranien je na vaea pitanja, koja ukljuuju, ini mi se, znanje
kakvo mi jednostavno nemamo.
Ne moemo postaviti vaea pitanja? upita Morran.
To ne vjerujem. Neke osnove moramo znati on se okrenu
Odgovarau: to je smrt?
Ne mogu objanjavati antropomorfizam.
Smrt je antropomorfizam ree Morran, a Lingman se brzo
okrene.
To nas vodi nekamo! Jesu li antropomorfizmi nestvarni?
upita on.
Antropomorfizmc je mogue klasificirati, pokusno, kao, A,
lane istine, ili B, djelomine istine u uvjetima djelomine situacije.
to je ovdje primjenljivo?
Oboje.
To je najdalje do ega su stigli. Morran nije mogao nita vie
izvui iz Odgovaraa. Satima su dva ovjeka pokuavala, ali im je
istina izmicala sve dalje i dalje.
Ovo izluuje ree Morran nakon nekog vremena. Ova
stvar ima odgovore za cijeli svemir, a ne moe nam ih rei, ako ne
postavimo pravo pitanje. Meutim, kako bismo mogli znati pravo
- 75 -

pitanje?
Lingman sjedne na tlo, naslanjajui se na kameni zid, i sklopi oi.
Divljaci, eto to smo mi ree Morran, koraajui amo-tamo
ispred Odgovaraa. Zamisli Bumana da doe fiziaru i upita ga
zato ne moe odapeti svoju strijelu u Sunce. Uenjak to moe
protumaiti samo u svojim uvjetima. to bi se dogodilo?
Uenjak ne bi ak ni pokuao ree Lingman tupim glasom
znao bi ogranienost onoga koji pita.
To je krasno Morran e ljutito. Kako da Bumanu
objasni rotaciju Zemlje? Ili jo bolje, kako da mu objasni
relativitet, odravajui, naravno, znanstvenu strogost u svom
tumaenju?
Lingman, i dalje sklopljenih oiju, nije odgovorio.
Mi smo Bumani. Meutim, procijep je ovdje jo vei.
Moda, kao crv i natovjek. Crv eli spoznati prirodu praha, i zato
ga ima toliko.
Hoemo li poi? upita Morran. Lingmanove su ot ostale
zatvorene. Njegovi su kvrgavi prsti bili stegnuti, obrazi jo vie
utonuli. Lubanja se pomaljala.
Gospodine! Gospodine!
A Odgovara je znao da to nije bio odgovor.

Sam na svom planetu, koji ne bijae ni velik ni malen, ve upravo
prave veliine, Odgovara eka. On ne moe pomoi ljudima koji
dolaze k njemu, zato to ak i Odgovara ima ogranienja.
On moe odgovoriti samo na vaea pitanja.
Svemir? ivot? Smrt? Grimiz? Osamnaestorica?
Djelomine istine, poluistine, mali djelii velikog pitanja.
Meutim, Odgovara sam mrmlja pitanja za sebe, istinska pitanja
koja nitko ne moe razumjeti.
Kako bi oni mogli razumjeti istinske odgovore?
Pitanja nikad nee biti postavljena, a Odgovara pamti neto to
su njegovi graditelji znali i zaboravili.
Da bi postavio pitanje, mora znati vei dio odgovora.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

- 76 -

Dragan R. Filipovi:

Manica za
Margaretinu
lutku
Iza stola, temeljno oienog od stvari bez kojih se moe, sedeo
je krupan, prosed ovek i sukao brkove. Huknu i drmnu rukom po
interfonu:
Blish, smesta doi!
Izgasi ne oekujui odgovor i vrati se novinskom lanku. Vrata
se prilino hrabro otvorie.
Zdravo, P. M.! Zvao si me?
Ako si ti Blish, a jesi, znai da sam te zvao ironino primeti P. M. Zar pored tebe ivog da iz novina saznajem o
najblesastijim od svih uknutih izuma?
Kakvom izumu? Nisam ni stigao da proitam novine,
iitavao sam projekt za himalajski ski-lift.
P. M. napravi oima trostruki salto sa estoipostrukira vijkom i
rairi novinine povrine kvadratnog metra sa masnim naslovom:
LUACI PRAVE OU SA ENERGIJOM.
Blish leerno sede u konu fotelju i mirno proita ogromni tekst.
Sat kasnije nalazili su se pred velikim metalnim vratima na
kojima je stajalo: USTANOVA ZA NEGU I KONTROLU RAZVOJA NATPROSECNO INTELIGENTNIH PACIJENATA.
Ludnica za genijalce! prevede P. M. i zalupa velikom
alkom.
Posle nekoliko minuta nestrpljivog ekanja po ranozimskoj
bljuzgavici, kripei otvoriie se vrata i na njima se ukaza visok,
mrav ovek, bleda lica i sjajnih oiju.
- 77 -

 Vi ste zadueni za kontakte sa sumanutim pronalazaima?

Nelagodno potvrdie.
Ja sam Robert, brinem o posetiocima. Budite ljubazni i poite
sa mnom.
Ustanova je osnovana pre deset meseci. Ovde su okupljeni pacijenti sa velikim kvocijentom inteligencije, ali to nije bio jedini kriterijum: uzeti su samo oni koji su imali ideju u koju su duboko
verovali.
Prolazili su izmeu lepo ureenih paviljona.
Plorex, masu koju daje elektrinu energiju, napravili su u
paviljonu Z.
Pooe ka zeleno obojenoj zgradi. P. M. se pitao zato nije obuo
gumene izme.
Zdravo, luaci! uzviknu Robert razdragano.
Prozvani mu nehajno ogovorie i nastavie diskusiju o mogunostima jednog roze zvrka.
Doktore, niste ba taktini prekori ga P. M.
Doktor? Ha, ha, ha zacenu se Robert od smeha.
Pa ja sam pacijent kao i oni!
Blish je arao oima po radionici i oslukivao efovu unutranju
tutnjavu.
Izgledate mi normalnije od mnogih iz moje okoline!
procedi P. M.
Znam, znam... Ovde smo samo zato to smo u manjini
opasno setno kaza Robert i krene ka jednom od stolova.
'De si ale! doeka ga veseli duet.
Zdravo, podmladak! Ovo su P. M. i Blish, kau da su
uenjaci! okrene se i teatralno pokaza na prilino zbunjene ljude.
A ovo su Denis i Joy!
'Ajde? Da se niste malo razrasli? ne izdra P. M.
ale, objasni im da su kapaciteti popunjeni! Imali smo
prilino plodnu sezonu! smejao se Denis.
Ja sam u prolazu, teram bostan za Havaje. Svratio sam da
vidim va izum: veziva mani namenjen Margaretinim lutkama!
vrati loptu matori uenjak.
Pratei Joya pogledom, P. M. primeti Plorex na Denisovom stolu:
mala, prilino providna ploica, slina epoksidnim privescima za
kljueve, iz koje su izlazile dve ice prikljuene na poveliku sijalicu.
Brzim pogledima prelete paviljonom i shvati da sve osvetljenje
potie od tog izuma.
- 78 -

 Ispitau da nije kakva muka otvori Blish torbu i primae

se stolu.
P. M. je posmatrao Robertovo prepotentno lice i postajao sve
uvereniji da nema nikave prevare.
Blish je kuckao, grebuckao i podizao ploicu, sav crven zbog
zajebnancije luaka to su se okupili oko njega.
Tarzan podie atomsku centralu bez po muke! komentarisao je Joy i vezivao crvene manice.
Ne, tu nije tvoja draga, a ni srce tvoje! popraao je Denis
pokuaje razbijanja ploice.
Sve razdraeniji, Blish odvrnu sijalicu i prikljui merni instrument. Gledao je u displej mnogo due nego to je trebalo, a onda se,
vidno zbunjen, okrenu efu:
Dvesta dvadeset volti, pedeset herca, sto vati.
Knap za sijalicu! bio je iskreno oduevljen P. M.
Ko je autor?
Rober odgovori ponosno:
Ovo je kolektivno djelo!
Hoete li biti ljubazni da napravite jedan Plorex pred nama?
Vrlo rado, ako nam nabavite materijal potee Robert
spremljen spisak iz depa.
P. M. ga ne gledajui strpa u kaput, pozdravi se sa svima i krenu
napolje. Kod vrata, za izdvojenim stolom, sedeo je tanuni cvikera i
neto vredno crtao.
Pusti ga, on je stvarno lud! apnu mu Joy.
to? odapnu P. M.
Ima fiks ideje: hoe da usavri automobile, da napravi neke
nove avione, pobolja rad nuklearki, umnogostrui iskoristivost
termo-elektrana, napravi projekt za solarnu elektranu, a to su,
priznaete, ludorije.
Svakako, popriau s njim.
Ja sam Michael predstavi se cvikera ispraajui ih do
kapije i idem putem kojim je nauka i dosad ila.
Smatrate li vi njih ludima? interesovao se P. M.
Ne, oni su potpuno u pravu.
Starom uenjaku bilo je stvarno dosta. Zaustavi Michaela i uhvati
ga za ramena. Blish prepozna onaj opasni osmeh i odmaknu se
nekoliko metara.
Kae, oni su u pravu, a tera svoje! Zato im se ne pridrui.
Zato to Zemlja ne moe krenuti njihovim putevima dok ne
- 79 -

iscrpi svoje slabim glasom ree Michael.

P. M. ga pusti i zagleda se u ozbiljno lice.
Mogu li dobiti tvoje papire? zapita skoro moleivo.
Michael mu kimnu glavom i ode ne obraajui panju na Blisha.
ooo
Bie da je Michael u pravu! mrmljao je P. M. Ne
moemo odbaciti ono to nije dolo do krajnjih granica, jer novo tek
tad dolazi u sklad sa trenutkom. Klinci prebrzo voze, gde li e se
zaustaviti?.
Ve su se zaustavili u ludnici! bio je kategorian Blish.
Pitanje je ko je tu lud. Kada bi lekari striktno primjenjivali
svoje kriterijume za mentalnu ispravnost, slabo ko bi uspeo da
dokae da je ist!
Ipak, oni su bolesnici!
P. M. izvadi neke papire iz depa.
Ovde su dijagrami koji priaju o inteligenciji ljudi van ludnice i pacijenata. Zna onog tipa to po ceo dan visi pred zgradom,
bulji u prolaznike ne shvatajui ta se zbiva, koji razume samo pikavac i oeani hamburger? E, razlika izmeu tebe i njega je
otprilike kao izmeu Joya i tebe!
Blish ne vjerujui razjapi usta.
I kako onaj kloar moe suditi o smislenosti tvojih postupaka? nastavi P. M. Za njega je ova popiana kravata sa
zlatnim P. M. nenormalna stvar, jer on ne zna da ja time
objavljujem da imam toliko i toliko dolara platu!
Okrete se naglo zanemelom saradniku:
to kau Joyeve svilene mane?
Izvadi spisak potrebnog materijala i prilino pogureno izmile
kroz tapacirana vrata.
Blish naas pomisli da bi bilo dobro ponititi narudbu zlatnih
monograma.
ooo
U paviljonu Z bilo je prilino ivo. Domaini, svesni vanosti,
ponaali su se rasturenije nego ikad, zbunjujui isprepadane filmske
radnike.
Epoksidni koktel, mrtva korpija, kamilica, majina duica,
hajduka trava, strugotina kornjainog oklopa, kilence ljute...
kontrolisali su spisak Denis i Joy. ale, moemo da ponemo!
Svetlo! uzviknu reiser.
Radi!
- 80 -

 Kamera!
K'o bela lala!
P. M. se pomae iz kamerinog vidnog polja. Na sredini paviljona
nalazio se kazan, zagrevan nekim od neobinih izuma.
Smeaj epoksid, Denise ree Joy, vadei iz mantila kesicu
sa nekim tajanstvenim miroijama.
U rastopljenu masu Robert baci majinu duicu i hajduku travu.
Denis saeka malo pa doda kamilicu i ljutu.
Joy sunu preko ramena strugotinu kornjainog oklopa i tajanstvenu mirodiju.
Raupani Frederik upali jednu sijalicu i, paljivo gledajui u nju,
kutlaom zahvati malo mase i poe kalupu u kome su se nalazile
pripremljene ice.
Odmerio je potrebnu snagu objasni Denis.
A korpija? inzistirao je Blish.
A, da! pljesnu se Joy po elu. Nju emo da stavimo u
ploicu, radi ukrasa. Video sam da se dobro prodaju drke za
menjae sa ivuljkama!
Ubaci korpiju u kalup i Frederik paljivo nasu.
Blisha naterae da lino zaarafi sijalicu i posedae okolo. Masa
se polako stvrdnjavala i javi se svetlost, prvo jedva vidljiva, pripisana
odsjaju silnih reflektora, a zatim sve sigurnija i nepobitnija.
P. M., uznojen od silnih reflektora i ruenja saznanja, prie sa
mikrofonom u ruci:
Kako vi objanjavate rad ovog izuma?
Bitno je sunuti ljutu kad izbije klju! eretski namignu Joy
i potee iz flae. Jedan od lekara mu pripreti prstom i on ostavi pie
bez protivljenja.
Nauka kae da se ne moe dobiti vie energije od uloene
strpljivo pomenu P. M., pokuavajui da ih isprovocira da odgovore.
Naravno, zato i ne ulaemo nita! odbrusi Denis. Jedino se
Michael nije smejao.
Energija je svuda okolo utra Blish oni je samo
transformiu u elektrinu!
To je njen problem! umea se Robert. Uostalom, Plorex
ploicama, glumili vee bene nego to smo ikad bili!
I ice su vrlo rune! Bilo bi lepo kad bi sama masa svetlela!
prezrivo je gledao Denis.
Ali, onda se korpija ne bi videla! bunio se Joy.
P. M. se u trenu seti onog kloara i grupe iskompleksiranih
- 81 -

slubenika koji mu se rugaju, dade znak da se kamere ugase, ostavi

mikrofon i bez pozdrava izae.
Momci, preterali smo prekide tiinu Robert. iko i nije
ba pogodan za zezanje.
Joy se stuti ka vratima.
ta vi elite? pogleda ga P. M. u oi.
Joy se zagleda u nebo:
Gore. elimo gore. Ne znam pripadamo li zvezdama, ali ovde
smo viak. Zbog toga smo komedijali sa bezveznim Plorex ploicama, glumili vee bene nego to smo ikad bilil
Kako ste doli do tog bezveznog Plorexa?
Rei u vam, mada sumnjam da e to koristiti Zemlji. A vi
nama nabavite stvari potrebne za odlazak.
Zato sumnja da e koristiti? zapita ga P. M. Ima i
meu smrtnicima poneki pametan!
Ima uzdahnu Joy. Dosta pametnih ima. Ali slobodne
pameti je sve manje. Ko zna kad e neko, moda opet luda, shvatiti
put koji vodi do tog govna to daje struju, i do zvezda, i do bilo ega.
Zbog toga vam licenca nee mnogo vredeti. Dopustite ponekom
detetu da mu misli pou neklasinim putevima!
Ali injenica je...
injenica je samo mea intelekta! presee ga Joy.
Pridite injenici sa boka, zguza, odozgo, iznutra! Moda onda i nee
biti tako vrsta i nepobitna. injenica je da se bez potsine sile ne
moe putovati svemirom, a mi emo sutra otii. Naravno, ako nam
donesete nekoliko sitnica.
Pozdravie se i odoe u svoja svitanja.
ooo
Zalazak sunca davao je slici potrebnu mistinost crveno svetio
obasjavalo je neveliku plastinu kupolu, putnike i posmatraku
ekipu.
P. M. je bio u transu. Sve mu se inilo kao lepo snimljen film.
Stajao je i gledao kako Denis i Robert premazuju kupolu nekom
tenou, kako Joy odreuje ta e se uneti u brod.
Blish je stajao podalje i cerekao se sa podnapitim snimateljima.
P. M.-u nekako nije bilo do smeha.
Pripreme se brzo zavrile i Joy prie:
U onoj torbi se nalaze recepti za raznorazne gluposti.
Kamo idete? zaptita P. M. tiho. .
Vidi onu zvezdu gore?
- 82 -

 Zato ba nju?
Tako lepo sija... zaneseno ree Joy. Mora da ima neki
dobar planet.
P. M. se zagleda paljivije.
U pravu si. Tako lepo sija. Spusti pogled na Joyeve oi.
Idem sa vama.
Zar se ne boji da e ispasti smean pred kamerama?
P. M. odmahnu glavom.
I glupo je priati ta je dalje bilo. Seli su i nestali. Zauvek. Ostao
je Michael, ini se po zadatku, ostala je praznina n Blishu i svim
promatraima.
I mnoge su naitane glave bdele nad spisima iz ludnice, traei
nain na koji se injenica moe zaobii, preskoiti.
A samo tog recepta nije bilo.

...nije za SIRIUS
Nastavak s 52. stranice
ji zakoni poznata ideja, uz to
patetiki obraena.
Ako ne raunamo rukom pisane
prie (?) Susret i Ponovo iv koje
su prije itanja zavrile u kou,
mogli bismo nabrojati etrdesetak
pria koje nisu za SIRIUS iz drugih
razloga. To su: Presuda (dobar vic,
sli nemuto ispripovijedan), Napredak (takoer; uz to: zato izum
vatre mijeati a politikom?),
Prolost-sadanjost-budunost
(sve je u prii dobro osim njene
konstrukcije, sastavljeno od pasusa
razliitih duina, intonacija i sadraja, povezanih bez logikoga reda,
tako da djeluju rastrgano i nedosljedno). Fantazmapoils bi mogla
biti dobra crna minijatura da je
ideja, bar na kraju prie, na neki
nain razjanjena. Eto, to je Izvrsna
pria... ali nije SF, na alost. Li-

munada bi mogla postati sirijusijada, kad bi se skratila na polovicu. Vremeplov bi jo i mogao

uploviti u SIRIUS kad bi mu se
uvodne dvije stranice prepolovile i
razrijeila neloginost po kojoj
radar koji registrira sve tri dana
unaprijed i unatrag ipak nije reagirao. Vrbovanje nema, kao pria,
nekih greaka, ali ni razloga zbog
kojih bi osvanula u SIRIUSU.
Jednostavna dosjetka je tako
jednostavna da su je se ljudi
dosjetili jo prije petnaestak godina
i nema smisla otkrivati toplu vodu,
a uz to je pria, ak i kad bi ideja
bila svjea, dvostruko preduga i ne
pati od premudrog svretka. Alma
je vrhunski napisana, no neki
mini-jest-gospodari nisu dovoljni
Sf'-elemeut da bi to ugodno tivo
dovrli do
Nastavak na 90. stranici

- 83 -

Kurt Vonnegut Jr:

The Big Space Fuck
Prevela Vesna Mahei

Velika
svemirska eva
U godini toj i toj mogla je u Sjedinjenim Amerikim Dravama
mlada osoba tuiti sudu svoje roditelje ako su je loe odgajali. Mladi
ih je ovjek mogao izvesti pred sud i prisiliti ih da plate ili da ak
odslue zatvorsku kaznu za ozbiljne pogreke koje su poinili jo
dok je bio malo, nemono dijete. Nije to bio samo pokuaj da se
udovolji pravdi ve se time pokualo obeshrabriti reprodukciju, s
obzirom na to da je hrane bilo sve manje. Pobaaji su bili besplatni.
Zapravo, svaka ena koja se dobrovoljno prijavila za pobaaj mogla
je slobodno birati opremu za kupaonicu ili stolnu svjetiljku.
U godini toj i toj Amerika je upriliila Veliku svemirsku evu, to
je predstavljalo ozbiljan napor da se osigura postojanje ljudske vrste
u svemiru, budui da vie nije mogla dugo opstati na Zemlji. Sve se
pretvorilo u sranje, konzerve od piva, stare automobile i boce Cloroxa. Neto zanimljivo dogodilo se na Havajskim otocima, gdje su
niz godina bacali smee u grotla ugaenih vulkana, dva su vulkana
iznenada sve to izbljuvala. I tako dalje.
To je bilo vrijeme velike oputenosti u pitanjima jezika, tako da
je ak i predsjednik govorio sranje i jebiga i tome slino, a da se
nitko zbog toga nije osjeao ugroenim, niti uvrijeenim. Bilo je to
potpuno u redu. On je svemirsku evu zvao Svemirskom evom, pa
tako i svi ostali. Bio je to raketni brod s teretom od etvrt tone
smrznutog-suenog pricera u svom nosu (pricer je tu u smislu
- 84 -

itrcak, a ne utrcak, uobiajenom u Evropi). Trebao je biti

ispaljen u galaksiju Andromeda, udaljenu dva milijuna svjetlosnih
godina. Brod je nosio ime Arthur C. Clarke, u ast uvenog
svemirskog pionira.
Brod je trebao biti ispaljen u pono na praznik 4. srpnja. U deset
sati te veeri, Dwayne Hoobler i njegova ena Grace, promatrali su
odbrojavanje na televiziji u dnevnoj sobi svoga skromnog doma u
Elk Harboru, Ohajo, na obalama neeg to je neko bilo jezero Erie.
Jezero Erie sada je postalo itki kal. U njemu je bilo riba pikoraljudodera, dugakih i po devet metara. Dwayne je bio uvar u
Popravnom institutu za odrasle, Ohajo, udaljenom oko tri i pol
kilometra. Hobi mu je biia izrada kuica za ptice od odbaenih boca
Cloroxa. I dalje ih je izraivao i vjeao ih po svom dvoritu premda
vie nije bilo nikakvih ptica.
Dwayne i Grace divili su se filmskoj demonstraciji procesa kojim
je pricer (shvatili ste: rije je o spermi) bio smrznuto-suen za put.
Mali pehar materije, to ga je predao ef Matematikog odjela na
Sveuilitu u Chicagu, bio je blic-smrznut. Zatim je materija smjetena ispod zvonolikog vra, i zrak je isisan iz vra. Zrak je nestao,
ostavljajui fini, bijeli prah. Prah sasvim sigurno nije ba ostavljao
neki dojam, i Dwayne Hoobler je to i rekao ali u tom je bilo
nekoliko stotina milijuna spermatozoa, u stanju zaustavljenog ivljenja. Prvi prilog, jedan prosjeni prilog, bio je dva kubina centimetra.
Dovoljno praha, glasno je procjenjivao Dwayne, da zabrtvi uho igle.
A vie od etvrt tone toga uskoro e se nai na putu za Andromedu.
Jebi se, Andromedo rekao je Dwayne bez ikakve ljutnje.
On je samo ponavljao natpise i plakate oblijepljene svuda po gradu.
Na drugima je pisalo: Andromeda, mi te ljubimo i Zemlja ima
muceke za Andromedu, i tome slino.
Na vratima se zaulo kucanje i istog trenutka ue stari prijatelj
obitelji, kotarski erif.
Kako si, ti stari jebivjetre? upita Dwayne.
Ne mogu se potuiti, govnaru odvrati erif, a zatim su jo
neko vrijeme tako dobacivali. Grace se smijuljila uivajui u njihovoj duhovitosti. Meutim, da je bila malo otriji promatra, ne bi se
toliko smijala. Tada bi uoila da je erifova sklonost ali sasvim
povrna. Nosio je neto na dui. Mogla je takoer opaziti da je u ruci
drao slubene papire.
Sjedni, ti stara, glupa vucibatino ree mu Dwayne i
- 85 -

gledaj kako e Andromeda dobiti svoje ivotno iznenaenje.

Ako ja pravo razumijem odvrati erif morao bih tu
sjediti vie od dva milijuna godina, kad bih to htio vidjeti. Moja bi se
stara mogla zabrinuti to je sa mnom. On je bio mnogo pametniji
od Dwaynea. Njegov se pricer nalazio na Arthuru C. Clarkeu,
Dwayneov ne. Morao si imati kvocijent inteligencije vei od 115, da
bi ti pricer bio prihvaen. Bilo je tu i nekih izuzetaka: ako si bio
dobar sporta, ili znao svirati neki muziki instrument ili slikati slike,
ali Dwayne nije zadovoljavao niti jedan od ovih uvjeta. On se bio
nadao da e graditelji kuica za ptice imati poseban tretman, ali
pokazalo se da nije tako. S druge strane, ravnatelj Njujorke filharmonije mogao je dati i etvrt litre, ako je elio. Njemu je bilo
ezdeset osam godina. Dwayneu etrdeset i dvije.
Sad je na televiziji bio jedan stari astronaut. Priao je kako bi
svakako elio poi onamo kamo putuje i njegov pricer. No, umjesto
toga, ostat e sjediti kod kue sa aom tanga u ruci. Tang bijae
slubeno pie za astronaute. Bila je to smrznuto-suena oranada.
Moda i nema dva milijuna godina ree Dwayne ali
sasvim sigurno ima pet minuta. Sjedni.
Ono zbog ega sam sada ovdje ree erif pokazujui
otvoreno da je nesretan obino obavljam stojei.
Dwayne i Grace bijahu iskreno zbunjeni. Nisu imali ni pojma to
je moglo slijediti. A evo to je bilo: erif je svakom od njih uruio
sudbeni poziv, i rekao:
Dunost mi je da vas obavijestim da vas je vaa kerka
Wanda June optuila kako ste je upropastili dok je jo bila dijete.
Dwayne i Grace ostadoe kao gromom pogoeni. Znali su da je
Wandi June sada dvadeset i jedna godina i da ima pravo tuiti sudu,
ali sasvim sigurno nisu oekivali da e to i uiniti. Ona se nalazila u
New York Cityju, i kad su joj telefonski estitali roendan, stvarno je
Grace, izmeu ostalog, bila rekla:
No, sad nas moe i tuiti, slaana, ako to eli. Grace je
bila toliko uvjerena da su ona i Dwayne bili dobri roditelji da se ak
mogla i smijati kad je nastavila: Ako poeli moe poslati svoje
trule starce u zatvor.
Wande June je bila jedinica. Skoro je bila dobila brau, meutim
Grace ih je pobacila. Umjesto njih, Grace je bila uzela tri stolne
svjetiljke i jednu opremu za kupaonicu.
- 86 -

 to kae, to smo joj uinili? zapita Grace erifa.

Ima odvojen popis optubi uz svaki poziv odgovori erif.
Nije mogao pogledati svoje nesretne prijatelje u oi, pa je stoga gledao u televiziju. Ondje je znanstvenih tumaio zato je kao cilj odabrana ba Andromeda. Bilo je najmanje osamdeset i sedam vremenskih skokova izmeu Zemlje i galakcije Andromeda. Ako bi Arthun
C. Clarke proao kroz bilo koji od njih, brod i njegov teret bili bi
umnoeni trilijun puta i pojavili bi se posvuda u prostoru i u
vremenu.
Ako ima bilo kakve plodnosti igdje u svemiru obeao je
znanstvenik nae e je sjeme pronai i cvjetati.
Jedna od stvari to je dosad najvie deprimirala u vezi sa svemirskim programom bila je naravno injenica da plodnost bijae
vraki daleko, ako je uope igdje i postojala. Glupe ljude kao to su
bili Dwayne i Grace, pa ak i prilino pametne poput erifa, poticalo
se da vjeruju kako je sve ondje gore gostoljubivo, i kako je Zemlja
tek komadi govna iskoriten kao platforma za lansiranje.
Stvarno, Zemlja je bila tek komadi govna, a ak je i glupim
ljudima poput Dwaynea i Grace poelo svitati u glavi da bi Zemlja
mogla ostati jedini naseljivi planet koji je ljudska vrsta nala.
Grace su oblile suze od alosti to je tui kerka, a popis optubi,
to ga je itala, prelamao se u viestruke slike zbog suza.
Oh, Boe, oh, Boe, oh, Boe govorila je ona govori o
stvarima koje sam ja sasvim zaboravila, ali ona nije nita zaboravila.
Ona govori o neem to se dogodilo kad su joj bile svega etiri
godine.
Dwayne je itao optube protiv sebe, pa nije ni upitao Grace to
je to ona tako strano uinila kad su Wandi June bile sumo etiri
godine. A to je bilo ovo: jadna mala Wanda June je kredom crtala po
novim tapetama u dnevnoj sobi da bi usreila svoju majku. Umjesto
da bude sretna, majka je prasnula i istukla je. Od tog dana, tvrdila je
Wanda June, ona nije mogla pogledati nijedno umjetniko djelo a da
ne zadrhti poput lista i da je ne oblije hladan znoj. Tako sam bila
prikraena, naveo je Wandu June njezin odvjetnik da tako kae, za
jednu sjajnu i stvaralaku karijeru na podruju umjetnosti.
Dwayne je u meuvremenu saznao kao je upropastio izglede
svoje keri za, kako je odvjetnik to nazvao dobru udaju, kao i
ugodnosti i ljubav to iz toga proizlaze. Dwayne je to navodno
- 87 -

uinio tako to je uvijek bio neodreen, kad god bi dolazio neki

udvara. Takoer je esto bio razodjeven do pasa kad bi otvarao
vrata, premda bi uvijek imao pojas s nabojima i revolver. Ona je ak
mogla imenovati enidbenog kandidata, kojeg je izgubila zbog oca:
John L. Newcomb, koji se konano oenio nekom drugom. Sada je
imao vrlo dobar posao. Bio je zapovjednik snaga sigurnosti u skladitu municije u Junoj Dakoti, gdje su pohranjivali bacile kolere i
kuge.
erif je imao jo loih vijesti, a znao je da e imati vrlo skoro
priliku da im to i kae. Siroti Dwayne i Grace su ga obavezno morali
upitati: to ju je navelo da to uradi? Odgovor na to pitanje donijet
e im nove loe vijesti, a to je, da je Wanda June u zatvoru, optuena
kao voa bande kradljivaca po trgovinama. Jedini nain da izbjegne
zatvor bio je da dokae kao je sve ovo to ona jest i to je uinila
samo krivica roditelja.
U meuvremenu, na televizijskom ekranu se pojavio senator
Flem Snopes iz Mississippija, predsjednik Senatskog svemirskog komiteta. On je bio vrlo sretan zbog Velike svemirske eve i rekao je da
je Ameriki svemirski program bio upravljen ba na to. Bio je ponosan, rekao je, to su Sjedinjene Drave smatrale prikladnim da tvornicu za smrzavanje pricera podignu ba u njegovom rodnom,
malom mjestu, koje se zvalo Mayhew.
Rije pricer imala je usput reeno, zanimljivu povijest. Bila je
stara koliko i jebi i sranje i sline rijei, ali je ostala izvan
rjenika jo dugo poto su druge bile doputene. Bilo je to zato to su
mnogi eljeli da ona ostane istinski magina rije jedina to je
preostala.
A kad su Sjedinjene Drave objavile da e uiniti istinski magino djelo, da e ispaliti spermu u galaksiju Andromeda, narod je ispravio svoju vladu. Njihova kolektivna podsvijest objavila je da je vrijeme da i ta posljednja magina rije izie na otvoreno. Inzistirali su da
sperma nije nita to bi se moglo ispaliti u neku drugu galaksiju.
Moglo je zadovoljiti samo pricer. I tako je vlada poela upotrebljavati taj izraz, i uinila neto, to takoer nikad prije nije bilo
uinjeno: standardiziran je nain kako se taj izraz pie.

ovjek koji je razgovarao sa senatorom Snopesom zamolio ga je
da ustane, tako da svatko vidi kakav titnik on nosi, to je senator i
uinio. titnici su sada bili vrlo moderni, i mnogi su mukarci nosili
- 88 -

titnike u obliku raketnog broda, a u ast Velike svemirske eve.

Takvi su obino imali izvezen znak SAD. Senatorov je nosio pruge i
zvijezde Konfederacije.
Ovo je razgovor odvuklo na vitetvo openito, a voditelj razgovora podsjetio je senatora na njegovu kampanju da se elavog orla
ukine kao nacionalna pticu. Senator je objasnio kako mu se ne svia
injenica da njegovu zemlju predstavlja stvorenje, koje oito nije
nizato sposobno u suvremenom svijetu.
Zamoljen da imenuje stvorenje koje bi bilo sposobno za neto,
senator je to i uinio, navodei ak dva stvora: pikora i dvokrilca
chironomidae. Ali, neznano njemu kao i bilo kome drugome, pikori
su otkrili da su Velika jezera postala pogubna ak i za njihovo
zdravlje. Dok su se sva ljudska bia nalazila u svojim kuama
promatrajui Veliku svemirsku evu, pikori su izmigoljili iz gliba i
preli na kopno. Neki od njih bili su gotovo jednako dugaki i iroki
kao i sam Arthur C. Clarke.
No Grace Hoobler je otrgnula svoj pogled s onog to je itala i
postavila erifu ba ono pitanje kojeg se on plaio:
to ju je natjeralo da nam ovo uradi?
erif joj je rekao, a zatim je i on zajeao protiv okrutne sudbine.
Ovo mi je bila najstranija dunost, to sam je ikada morao
izvriti rekao je slomljeno. Javiti tako alosne vijesti prijateljima toliko bliskim koliko ste mi vi, i to u noi, za koju se
pretpostavlja da bi morala biti najradosnija no u cijeloj povijesti
ljudskog roda.
Iziao je jecajui i uletio ravno u drijelo pikora. Pikor ga je
istog trenutka pojeo, ali ne prije nego to je erif vrisnuo. Dwayne i
Grace Hoobler brzo su pojurili napolje da vide zbog ega je vritao, a
pikor je i njih takoer progutao.
Ironino, njihov je televizijski prijemnik i dalje nastavio da
gledaju niti da brinu o tome.
Devet ! rekao je glas, a zatim: Osam! a zatim:
izvjetavati o odbrojavanju, premda njih vie nije bilo u sobi
Sedam! I tako dalje.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

- 89 -

...nije za SIRIUS
Nastavak s 83. stranice
SIRIUSOVIH stranica. Jarev rog
se u svojoj drugoj verziji ne razlikuje dovoljno od prve. Prvih pet
stranica je dozlaboga razvueno,
sjeanje glavnoga junaka je takoer
predugo i na najpogodnijem mjestu
u prii, a cijela se pria zasniva na
neloginoj kombinaciji avangardnoga seksualnog morala (ljubljeni
hermafroditi kao krinka za pederastlju) i ve danas zastarjelih shvaanja o posadama samo mukoga
spola, i sl. Susret... se ni u ovoj
verziji nee susresti sa SIRIUSOM:
stil sladunjav, doljaci budale, ideja
koritena. Povratak gladijatora i
dalje ima izvrsnu ideju, no obrada
zaostaje (sladunjav stil, loa naracija, dvostruko predugo bujica
patetike).
Vidjeste, dragi itatelju-autore,
sve ovo dosad NIJE ZA... ima i
neku ansu da se, nakon mukotrpne
pre-obrade, pretvori u neto nalik
na priu ZA SIRIUS. Meutim, ovo
to slijedi posve je drukijega
karaktera: NIPOTO nije za
SIRIUS:
Senzori prijateljstva su neizmjerno bolje obraeni u Clarkeovom Straaru. Proitajte tu priu!
Lusaka 2578 je u svai s Asimovljevim zakonima, a jo vie s vlastitim naslovom. Program kompjuterskih igara u snu ve su i naI
autori mnoso bolje obradili. Susret:
manji je nedostatak obrada ve
poznate teme (inteligencija plane-

tarnih razmjera), a vei gomila

neloginosti kako znanstvenog tako
i metodolokog karaktera. Pria o
stvaraocu djeluje kao (otuni)
ulomak ili sinopsis due prie.
Izgubljeni u svemiru: nedostataka
je bezbroj, a kad bih Vam ih i
nabrojio, veinu njih ne biste
shvatili. Savjet: uite to vie i to
bolje, mnogo itajte, vjebajte se u
pisanju i javite se za nekoliko
godina. Nauno objanjenje je
sasvim infantilno ispripovijedan
vic, inae ne ba lo. Pobjeda, je
blijeda, Recept neprimjenjiv za
SIRIUS. Kompjuter: lo stil, slaba
naracija, kompjuter-art star je ve
petnaestak godina. Krug nejasan,
SF-elementi tanahni; Nitko nije
savren pa ni Vi, dragi autoreitatelju: pria Vam nije SF nego
FR (filozofsko-religiozna). Arheoloki predmeti su odve nejasni.
Vaa pria pogotovu. Rezerva...
nema greaka, ali ni vrijednosti,
dok Sretni George moda ima
sree, ali ne i veze sa SF-om;
Snaan eludac, poput moga, ne
moe probaviti toliko bezvezarija
ak ni u tako kratkom tekstu, a
Posao za novog Noja bi ipak bio
najpovoljniji kad bi zauvijek zabio
glavu u pijesak (ili se zauvijek
nasukao na Araratu). Nestani
Bobby: olinjala pria ispripovijedana na jo ollnjaliji nain, a kraj
joj nije ak ni oltnjao. nego
nikakav. Rekvijem je rekvijem za
Nastavak na 120. stranici

- 90 -

Richard Matheson:
The Last Day
Preveo Damir ugec

Posljednji dan
Probudio se i prvo to je pomislio bilo je: posljednja uo je
prola.
Pola te noi je prospavao.
Leao je na podu i gledao u strop. Zidovi su jo bili crvenkasto
obasjani vanjskim svjetlom. Osim hrkanja, nita se nije ulo u
dnevnoj sobi.
Pogledao je oko sebe.
Po cijeloj sobi bila su ispruena tijela. Bilo ih je na kauu, smjetenih u foteljama, skvrenih na podu. Neki su bili prekriveni sagovima. Dvoje ih je bilo golo.
Pridigao se na lakat i zatreptao od sijevajuih bolova u glavi.
Sklopio je oi i trenutak ih drao vrsto zatvorene. Zatim ih je opet
otvorio. Proao je jezikom po unutranjosti suhih usta. U njima je jo
bio teak zadah estoka pia i hrane.
Odmarao se na laktu ponovo prelazei pogledom preko sobe, dok
mu je um polako registrirao prizor.
Nancy i Bili leali su zagrljeni, oboje goli. Norman se skvrio u
fotelji, lica napeta u snu. Mort i Mel leali su na podu, prekriveni
prljavim sagovima. Obojica su hrkali. Ostali na podu.
Vani crveno svjetlucanje.
Pogledao je prema prozoru i grlo mu se pomaklo. Trepnuo je.
Pogledao je niz svoje dugako tijelo. Ponovo je progutao s mukom.
iv sam, pomislio je, i sve je to istina.
- 91 -

Protrljao je oi. Duboko je udahnuo ustajali zrak u stanu.

Prevrnuo je au dok se uspravljao na noge. Viski i soda prolili
su se po sagu i upili se u tamnoplavu aru.
Pogledao je ostale ae, slomljene, izgaene, baene u zid.
Pogledao je boce kojih je bilo posvuda, sve prazne.
Stajao je buljei po sobi. Pogledao je prevrnuti gramofon, rasute
omotnice ploa, slomljene komadie ploa u ludim uzorcima na
sagu.
Sjetio se.
Mort je bio taj koji je sve to zapoeo prole noi. Odjednom je
potrao prema gramofonu i pijano zaurlao:
to jo, do vraga, znai muzika! Samo mnogo buke!
Zatim je zamahnuo vrkom cipele prema gramofonu i hitnuo ga o
zid. Posrnuo je i pao na koljena. Pridigao se s gramofonom u svojim
miiavim rukama, prevrnuo ga i opet ga ritnuo.
Do vraga s muzikom! povikao je. I tako mrzim to
smee!
Zatim je poeo vaditi ploe iz omotnica i lomiti ih preko koljena.
Doite! vikao je svima Doite!
I ideja ih je osvojila. Kao to osvajaju sve lude ideje ovih
posljednjih nekoliko dana.
Mel je skoio s djevojke s kojom je vodio ljubav. Izbacivao je
ploe daleko preko ulice. A Charlie je za trenutak odloio svoj
pitolj, stao do prozora i pokuao gaati ljude na ulici baenim
ploama.
Richard je promatrao tamne diskove kako poskakuju i lome se
dolje na pjeakim prijelazima. I sam je bacio jednu plou. Zatim se
okrenuo i pustio ostale da divljaju. Poveo je Melovu djevojku u
spavau sobu i imao s njom snoaj.
Razmiljao je o tome dok je stajao, njiui se, u crvenkastom
svjetlu sobe.
Na trenutak je zatvorio oi.
Zatim je pogledao Nancy i sjetio se da je imao i nju u zbrci
divljih sati, to je trajala juer i prole noi.
Sad je izgledala odurno. Uvijek je bila ivotinja. Ipak, prije je to
trebala prikrivati. Sada, u konanom sumraku svega, mogla se odati
jedinoj stvari do koje joj je ikad bilo stalo.
- 92 -

Upitao se ima li na svijetu jo ljudi s pravim dostojanstvom. One

vrste koja bi jo postojala kad time vie ne bi bilo potrebno
impresionirati ljude.
Prekoraio je tijelo uspavane djevojke. Imala je na sebi samo
kombine. Pogledao je njezinu raupanu kosu, crvene uprljane usne,
nesretan izraz utisnut na lice.
U prolazu bacio je pogled u spavau sobu. U krevetu su bile tri
djevojke i dva mukarca.
Pronaao je le u kupaonici.
Bio je nemarno baen u kadu i prekriven istrgnutom zavjesom od
tu-kabine. Samo su se vidjele noge, smijeno prebaene preko
prednjeg ruba kade.
Povukao je zavjesu i ugledao koulju natopljenu krvlju, bijelo,
smireno lice.
Charlie.
Stresao je glavom, zatim se okrenuo te oprao ruke i lice u umivaoniku. Nije bilo vano. Nita nije bilo vano. Zapravo, Charlie je
sad bio jedan od sretnika. Pripadnik legije koja je gurnula glave u
plinske penice, ili prerezala vene na rukama, ili uzela pilule, ili se
uklonila na neki od prihvaenih naina samoubojstva.
Dok je gledao svoje umorno lice u ogledalu, razmiljao je o tome
da si preree vene. Ali znao je da to ne moe. Potrebno je mnogo
vie od oaja da bi se pribjeglo samounitenju.
Popio je gutljaj vode. Srea, pomislio je, to jo ima vode. Pretpostavljao je da nema vie nikoga tko bi upravljao vodenom mreom.
Ili elektrinom mreom, ili plinskom mreom, ili telefonskom
mreom.
Koja bi budala radila posljednjeg dana svijeta?

Spencer je bio u kuhinji kad je uao Richard. Sjedio je u gaama
na stolu i gledao svoje ruke. Na tednjaku su se prila jaja. Plin,
dakle, takoer radi, pomislio je Richard.
Zdravo rekao je Spenceru.
Spencer je neto promrljao ne diui pogled. Buljio je u svoje
ruke. Richard ga je pustio na miru. Malo je smanjio vatru pod jajima.
Izvadio je kruh iz police i stavio ga u elektrini toster. No, toster nije
radio. Slegnuo je ramenima i zaboravio na to.
Koliko je sati?
Spencer ga je gledao upitno.
- 93 -

Richard je pogledao na sat

Stao je ree.
Gledali su se.
Oh ree Spencer. Zatim upita; Koji je dan?.
Richard je razmislio.
Mislim da je nedjelja.
Richard je otvorio hladnjak.
Nema vie jaja rekao je Spencer.
Richard je zatvorio vrata.
Nema vie jaja rekao je muklo nema vie pilia. Nema
vie niega.
Naslonio se na zid uzdahnuvi uzdrhtalo i pogledao kroz prozor
na crvenkasto nebo.
Mary, pomislio je. Mary kojom sam se trebao oeniti. Koju sam
pustio da ode. Upitao se gdje je sad ona. Upitao se misli li jo na
njega.
Norman je uteturao u kuhanju, mamuran od sna i pia. Usta su
mu bila otvorena. Izgledao je omamljeno.
'jutro promrmlja.
Dobro jutro, veselo sunace Richard e bez veselosti.
Norman ga je blijedo pogledao. Zatim je otiao do sudopera i
usprao usta.
Charlie je mrtav ree.
Znam potvrdi Richard.
Oh. Kad se to desilo?
Prole noi odgovori mu Richard. Ti nisi bio pri
svijesti. Sjea se da je govorio kako e nas sve postrijeljati? Izbaviti
nas iz bijede?
Sjeam se ree Norman. Prislionio mi je cijev pitolja
na glavu. Rekao je: Osjea li kako je hladna?.
E, pa pograbio se s Mortom ree Richard. Pitolj je
opalio.
Slegnuo je ramenima.
To je bilo to.
Gledali su se bezizraajno.
Zatim je Norman okrenuo glavu i pogledao kroz prozor.
Jo je tamo promrlja.
Gledali su veliku plamenu loptu koja je istisnula sunce, mjesec,
zvijezde.

- 94 -

Norman se okrenuo dok mu se grlo pomicalo. Usne su mu drhtale

i on ih je vrsto stisnuo.
Do avola ree to je danas.
Opet je pogledao u nebo.
Danas ponovi Sve.
Spencer je ustao i iskljuio plin. Pogledao je na trenutak Jaja.
Zatim ree:
Kog sam vraga to prio?
Ubacio ih je u sudoper i jaja su kliznula preko bijele povrine.
umanjci su prsnuli i ispustili dimljivu utu tekuinu preko cakline.
Spencer se ugrizao za usnu. Lice mu je postalo tvrdo.
Jo u je jednom najavi iznenada.
Progurao se pokraj Richarda i skinuo gae dok je skretao u
hodnik.
Ode Spencer konstatira Richard.
Norman je sjeo za stol. Richard je ostao kraj zida. uli su kako je
u dnevnoj sobi Nancy iznenada povikala tvojim kretavim glasom:
Haj, probudite se, svi! Gledajte me kako to radim! Gledajte
me, svi, gledajte me!
Norman je na trenutak pogledao kuhinjska vrata. Zatim se neto
slomilo u njemu, te je spustio glavu na svoje ruke na stolu. Uska
ramena su mu se tresla.
I ja sam to uradio izjavi slomljeno i ja sam to uradio.
Oh, zbog ega sam doao ovamo?
Zbog seksa odgovori Richard. Poput svih nas. Mislio si
da moe zavriti svoj ivot u razbludnom, pijanom blaenstvu.
Normanov glas je bio priguen.
Ne mogu tako umrijeti zajecao je ne mogu.
Nekoliko milijardi ljudi to radi ree Richard. Kad nas
sunce pogodi, jo e to raditi. Kojeg li prizora?!
Misao na ljude svjieta kako se odaju velikoj posljednjoj orgiji
ivotinjstva nagnala ga je da zadrhti. Sklopio je oi, pritisnuo elo na
zid i pokuao zaboraviti.
Ali zid je bio topao.
Norman je podigao pogled sa stola.
Poimo kui ree...
Richard ga je pogledao.
Kui? upita.
K svojim roditeljima. Mojoj majci i ocu. Tvojoj majci.
Richard je odmahnuo glavom.
- 95 -

 Ja to ne elim.
Ali ja ne mogu ii sam.
Zato?
Zato to... ne mogu. Zna da su ulice prepune ljudi koji
ubijaju svakog koga sretnu.
Richard slegne ramenima.
Zato ne poe? upita ga Norman.
Ne elim je vidjeti.
Svoju majku?
Da.
Ti si lud ree Norman. Koga bi drugog mogao...
Ne elim.
Pomislio je na svoju majku kako ga eka kod kue. eka ga
posljednjeg dana. Pozlilo mu je pri pomisli na svoje odugovlaenje,
na mogunost da je nikad vie ne vidi.
No, i dalje je mislio: kako mogu ii kui i dopustiti joj da me
pokua prisiliti da se molim? Da me pokua prisiliti da itam Bibliju,
da provedem ovih posljednjih nekoliko sati u lokvi nekakve
religiozne zanesenosti?
Jo jednom je to rekao za sebe: Ne!
Norman je izgledao izgubljeno. Grudi su mu se stresle od
priguenog jecaja.
Ja elim vidjeti svoju majku ree.
Samo izvoli ree Richard ravnoduno.
No, sve u njemu se uzlalo u vorove. Da je nikad vie ne vidi. Ili
svoju sestru i njezina mua i njezinu kerku.
Da nikad vie ne vidi ni jedno od njih.
Uzdahnuo je. Bilo je uzaludno boriti se protiv toga. Usprkos
svemu, Norman je bio u pravu. Kome je na svijetu jo mogao otii?
Na cijelom svijetu, to e uskoro biti spren, postoji li neka druga
osoba koja ga vie voli?
Ah... u redu ree. Poimo. Bilo kamo, samo da se
maknem odavde.

Hodnik zgrade u kojoj je bio stan zaudarao je na bljuvotinu. Nali
su vratara mrtva pijana na stepenicama. U predvorju pronali su psa
slomljene ije.
Stigavi do ulaza u zgradu, zastali su.
Instinktivno su pogledali u zrak.
- 96 -

Nebo crveno poput rastaljene lave. Vatrene snopove to su padali

poput vruih kinih kapi kroz atmosferu. Gigantsku vatrenu loptu to
se svi vie i vie pribliavala i koja je istisnula svemir.
Spustili su suzne oi. Boljelo je gledati. Poeli su hodati ulicom.
Bilo je vrlo toplo.
Prosinac rekao je Richard. Kao da smo u tropima.
Dok su hodali u tiini, razmiljao je o tropima, o polovima, o
svim zemljama na svijetu koje nikad nee vidjeti, o svim stvarima
koje nikad nee uraditi.
Na primjer, uhvatiti Mary u ruke, dok svijet skonava, i rei joj
da je jako voli i da se ne boji.
Nikad rekao je, osjeajui kako postaje tvrd.
to? upita Norman.
Nita. Nita.
Dok su hodali, Richard je osjetio neto tvrdo u depu jakne.
to je to? upita Norman.
Charlijev pitolj ree Richard. Uzeo sam ga prole noi
da nitko drugi ne bude ranjen.
Nasmijao se trpko.
Tako da nitko drugi rie bude ubijen ree gorko. Trebao
bih biti na pozornici.
Htio ga je baciti, no predomislio se. Vratio ga je u dep.
Moda e mi zatrebati.
Norman nije sluao.
Hvala bogu da mi nitko nije ukrao automobil. Oh... Netko mu
je razbio vjetrobran kamenom.
Kakve ima veze? upita Richard.
Ja... Nikakve, pretpostavljam.
Uli su u automobil i uklonili krhotine stakla sa sjedala. U autu je
bilo zaguljivo. Richard je skinuo sako i bacio ga van. Stavio je
pitolj u dep hlaa.
Dok je Norman vozio prema sreditu grada, prolazili su pokraj
ljudi na ulicama.
Neki su divlje trali, kao da neto trae. Neki su se tukli. Cijelim
su putem preko plonika bila posijana tijela ljudi koji su skoili s
prozora i koje su oborili jurei automobili. Zgrade su gorjele, a
- 97 -

prozori su bili raznescni od plinskih eksplozija.

Neki su ljudi obijali trgovine.
Koji im je vrag? upita Norman potiteno. Zar tako ele
provesti svoj posljednji dan?
Moda su tako proveli cijeli svoj ivot odgovori Richard.
Naslonio se na vrata i promatrao ljude kraj kojih su prolazili.
Neki su im mahnuli. Neki su psovali i pljuvali. Neki su bacali razne
stvari na jurei automobil.
Ljudi umiru onako kako su ivjeli ree. Neki dobro,
neki loe.
Pazi!
Norman je kriknuo dok je jedan automobil jurio prema njima po
krivoj strani ulice. Mukarci i ene naginjali su se kroz prozore,
viui, pjevajui i maui bocama.
Norman je naglo zaokrenuo volan, pa su mimoili automobil za
nekoliko centimetara.
Jesu li poludjeli? upita.
Richard je pogledao kroz stranji prozor. Vidio je kako automobil klizi, izmie kontroli i uz tresak se zabija u prednji zid
trgovine, te se prevre na bok, dok su se kotai suludo okretali.
Okrenuo se prema naprijed ne govorei; Norman je i dalje
mrano gledao ispred sebe, s rukama na volanu, bijelim i napetim.
Jo jedno raskre.
Jurei automobil im je projurio preko puta. Norman je daui
pritisnuo konicu. Tresnuli su o plou s instrumentima i ostali bez
daha.
Zatim, prije no to je Norman ponovo uspio pokrenuti automobil,
banda tinejdera s noevima i palicama dojurila je do raskra. Bili
su gonili onaj drugi auto. Sad su promijenili smjer i zaletjeli se prema
automobilu u kojem su bili Norman i Richard.
Norman je ubacio u prvu brzinu i pojurio preko ulice.
Jedan djeak je skoio na stranji dio automobila. Drugi se
pokuao uhvatiti za papuu, promaio i otkotrljao se preko ceste. Jo
jedan je skoio na papuu i zgrabio kvaku na vratima. Zamahnuo je
na Richarda noem.
Ubit u vas, kopilani vikao je djeak. Kurvini sinovi!
Ponovo je zamahnuo noem i rasjekao stranji dio sjedala dok je
- 98 -

Richard izmaknuo rame u stranu.

Gubi se odavde! vrisnuo je Norman, pokuavajui
promatrati istovremeno djeaka i cestu ispred sebe.
Djeak je pokuao otvoriti vrata dok je automobil divlje krivudao
uz Broadway. Jo je jednom zamahnuo noem, no uslijed kretanja
automobila promaio je.
Dohvatit u vas! vikao je u bijesu bezumne mrnje.
Richard je pokuao otvoriti vrata i odgurnuti djeaka, no nije
mogao. Djeakovo zgreno bijelo lice uguralo se u unutranjost
automobila kroz prozor. Podigao je no.
Richard je dohvatio pitolj. Pucao je djeaku u lice.
Djeak je pao s automobila uz umirui urlik, sletjevi poput vree
kamenja. Jednom je poskoio, trznuo lijevog nogom i ostao mirno
leati.
Richard se osvrnuo.
Djeak na stranjem dijelu automobila jo se drao, dok mu je
suludo lice bilo pritisnuto uz stranji prozor. Richard je vidio kako
mu se usne pomiu. Djeak je psovao.
Otresi ga se ree.
Norman je usmjerio prema ploniku, zatim se iznenada vratio na
cestu. Djeak se jo drao. Norman to uini jo jednom. Djeak je jo
bio prilijepljen za stranji dio automobila.
Trei put je izgubio stisak i otpao. Pokuao je trati ulicom, no
inercija je bila prejaka, te je odskakao preko plonika i zabio se u
stakleni izlog, ruku podignutih ispred sebe da se zatiti od udarca.
Sjedili su u automobilu i teko disali. Dugo nisu progovorili.
Richard je bacio pitolj kroz prozor i gledao ga kako poskakuje po
betonu i sudara se s hidrantom. Norman je poeo neto govoriti i
odmah stao.
Automobil je skrenuo u Petu aveniju i usmjerio se prema centru
grada brzinom od sto kilometara na sat. Nije bilo mnogo automobila.

Kod 14. ulice Norman je skrenuo prema East Sideu, zatim je
projurio preko menhetenskog mosta. Nije se zaustavljao zaobilazei
mrtvace i slupane automobile. Jednom je preao preko jednog tijela, i
Richard je vidio kako mu se lice gri dok je kota prelazio preko
mrtvaeve noge.
- 99 -

 Svi su oni sretni ree Richard. Sretniji od nas.

Zaustavili su se ispred Normanove kue u centru Brooklyna.
Nekoliko klinaca loptalo se na ulici. inilo se da ne shvaaju to se
deava. Njihovi poklici zvuali su vrlo snano u tihoj ulici. Richard
se upitao znaju li. njihovi roditelji gdje su im djeca. Ili, da li im je
stalo. Norman ga je gledao.
Dakle...? poeo je govoriti.
Richard je osjetio kako mu se trbuni miii steu. Nije mogao
odgovoriti.
Hoe li... ui na trenutak? upita Norman.
Richard je odmahnuo glavom.
Neu. Najbolje je da odem kui. Trebao bih je vidjeti.
Svoju majku, mislim.
Oh.
Norman je kimnuo glavom. Zatim se uspravio. Uspio se na
trenutak opustiti.
Bilo kako bilo, Dick, smatram te svojim najboljim prijateljem
i...
Zastao je. Stegnuo je Richardovu ruku. Zatim je iziao iz automobila ostavljajui kljueve.
Do vienja ree uurbano.
Richard je gledao kako mu prijatelj optrava automobil i odlazi
prema zgradi. Kad je ve gotovo stigao do vrata, Richard je povikao
za njim.
Norm!
Norman je stao i okrenuo se. Gledali su jedan drugoda. inilo se
da sve godine njihova prijateljstva lepraju izmeu njih.
Zatim se Ricahrd prisilio na osmijeh. Dodirnuo je elo u znak
posljednjega pozdrava.
Do vienja, Norm.
Norman se nije nasmijeio. Proao je kroz vrata i nestao.
Richard je dugo gledao u vrata. Upalio je motor. Zatim ga je
ponovo ugasio pomislivi da Normanovi roditelji moda nisu kod
kue.
Nakon nekog vremena opet ga je upalio i zapoeo put do svog
doma.
Dok je vozio, nastavio je razmiljati.
- 100 -

Sto je bio blii kraju, manje se htio suoiti s njim. elio je

prekratiti to prije. Prije no to pone histerija.
Tablete za spavanje, odlui. To je najbolji nain. Imao ih je kod
kue. Nadao se da ih je ostalo dovoljno. Moda ih vie nee biti u
ljekarni na uglu. Posljednjih nekoliko dana bila je velika potranja za
tim tabletama. Uzimale su ih cijele obitelji.
Stigao je do svoje kue bez ikakve nezgode. Nebo je bilo
uareno, grimizno. Osjeao je toplinu na svom licu poput valova iz
udaljene penice. Udahnuo je ugrijani zrak.
Otkljuao je ulazna vrata i polako uao.
Vjerojatno u je nai u prednjoj sobi, pomisli. Okruenu knjigama, kako poziva nevidljive sile da je zatite dok se svijet sprema da
se spri.
Nije bila u prednjoj sobi.
Pretraio je kuu. Dok je to radio, srce mu je poelo ubrzano
lupati. I kad je ustanovio da je nema, osjetio je veliku prazninu u
utrobi. Znao je da je sve to je priao o tome kako je ne eli vidjeti
samo prianje. Volio ju je. I ona je bila jedina koja je jo ostala.
Traio je poruku u njezinoj sobi, u svojoj, u dnevnoj sobi.
Mama rekao je. Mama, gdje si?.
Naao je poruku u kuhinji. Podigao je sa stola.
Dragi Richarde!
Ja sam u kui tvoje sestre. Molim te, doi. Ne daj da provedem
posljednji dan bez tebe. Ne daj da napustim ovaj svijet, a da jo
jednom ne vidim tvoje drago lice. Molim te.
Posljednji dan.
Bilo je to tu, crno na bijelom. I od svih ljudi, upravo je njegova
majka morala ispisivati rijei. Ona, koja je. uvijek imala tako malo
povjerenja u njegovu sklonost za materijalne znanosti. Priznajui sad
posljednje proricanje tih znanosti.
Jer vie nije mogla sumnjati. Nebo je bilo ispunjeno plamenim
dokazima i nitko vie nije mogao sumnjati.
Cijeli je svijet odlazio. Nepostojane injenice o evolucijama i
revolucijama, borbama i sukobima, beskonanim stoljeima koja
struje natrag u zamagljenu prolost, o kamenju i drveu i ivotinjama
i ljudima. Sve e to proi. U bljesku, u trenutku. Ponos, besmislenost
spaljivanja ovjekova svijeta grekom astronomskog nereda.
- 101 -

Kakvog je, onda, sve to imalo smisla? Nikakvog, ba nikakvog.

Jer sve se bliilo kraju.
Uzeo je tablete za spavanje iz ormaria s lijekovima i otiao.
Odvezao se do kue svoje sestre, razmiljajui o majci dok je
prolazio ulicama ispunjenim svakojakim smeem, od praznih boca
do mrtvih ljudi.
Da ga samo ne plai pomisao na prepirku s majkom ovog
posljednjeg dana. Raspravljanje s njom o njezinoj vjeri....
Ulazna vrata Gracijine kue bila su zakljuana. Pozvonio je.
Nakon nekoliko trenutaka uo je uurbane korake.
uo je kako Ray vie:
Ne otvarajte, mama! Moda je to opet ona banda.
To je Richard, ja to znam odvratila je majka.. Zatim su se
vrata otvorila. Ona ga je grlila i plakala od sree.
On je utio. Konano je rekao njeno:
Zdravo, mama.

Njegova neakinja Doris igrala se cijelog poslijepodneva u
prednjoj sobi, dok su Gracija i Ray sjedili u dnevnoj i gledali je.
Da sam bar s Mary, neprestano je mislio Richard. Da smo danas
bar zajedno. Zatim je pomislio da su mogli imati djece. I sada bi
sjedio poput Gracije, znajui da e nekoliko godina koje im je dijete
proivjelo biti sve njegove godine.
Nebo je postajalo sjajnije kako se pribliavala veer. Njime su
plovile ljubiasto purpurne struje. Doris je mirno stajala kod prozora
i promatrala nebo. Cijelog se dana nije nasmijala ni plakala. Richard
je pomislio da ona zna.
I mislio je, takoer, da bi ih majka svakog trenutka mogla
zamoliti da svi zajedno itaju Bibliju i nadaju se milosti.
No, ona nije rekla nita. Smijeila se. Skuhala je veeru. Richard
je stajao s njom u kuhinji dok je pripremala veeru.
Ja moda neu ekati ree joj. Ja... moda u uzeti
tablete za spavanje.
Boji li se, sine?
Svi se boje.
Ona je protresla glavom.
Ne svi.
- 102 -

Eto, pomislio je, stie. Ovaj velianstveni pogled, uvodna

reenica.
Dodala mu je tanjur s povrem, i svi su sjeli za stol da bi jeli.
Za vrijeme veere nitko nije govorio nita osim kad bi zatraio
hranu. Doris nije ni jednom progovorila. Richard je sjedio gledajui
je preko stola.
Razmiljao je o prethodnoj noi. Ludo opijanje, tunjava, bludna
zavoenja. Razmiljao je o mrtvom Charliju u kadi. O apartmanu na
Manhattanu. O Spenceru koji je kao klimaks svog ivota izabrao
ludilo poude. O djeaku koji lei mrtav u nekom njujorkom
slivniku s metkom u mozgu.
Sve se to inilo vrlo dalekim. Gotovo je povjerovao da se sve to
nikad nije ni desilo. I da je ovo sada uobiajena obiteljska veera.
Ne uzimajui u obzir crveni sjaj to je ispunio nebo i slijevao se u
sobu kroz prozore poput zraenja nekog fantastinog kamina.
Pri kraju veere, Gracija je otila po kutiju. Sjela je za stol,
otvorila je i izvadila bijele tablete. Doris je pogledala u nju velikim,
znatieljnim oima.
Ovo je desert ree joj Gracija. Svi emo jesti bombone
za desert.
To je pepermint? upita Doris.
Da, to je pepermint odgovori joj Gracija.
Richard je osjetio kako mu se die kosa na glavi kad je Gracija
stavila pilule ispred Doris. Ispred Raya.
Nemamo dovoljno za sve nas ree Richardu.
Ja imam za sebe rekao je.
Ima li dovoljno za mamu?
Meni nee trebati rekla je majka.
U svoj razdraenosti, Richard se gotovo proderao na nju. Skoro
se proderao: Oh, prestani biti tako prokleto otmjena! No, suzdrao se.
Zgranuto je gledao kako Doris dri pilule u svojoj maloj ruci.
Ovo nije pepermint ree. Mama, ovo nije...
Da, to je pepermint. Gracija je duboko uzdahnula.
Pojedi ga, draga.
Doris je stavila jednu tabletu u usta. Nainila je grimasu. Zatim je
ispljunula u aku.
To nije pepermint ponovi uzrujano.
- 103 -

Gracija je podigla glavu i zagrizla pobijeljele lanke na aci. Oi

su joj unezvjereno potraile Rova.
Pojedi to, Doris ree Ray. Pojedi, dobro je.
Doris je poela plakati.
Neu. Meni nije dobro.
Pojedi to!
Ray se odjednom okrenuo, dok mu se tjielo treslo. Richard je
pokuao smisliti neki nain da je prisili da proguta pilule, no nije
mogao.
Zatim je progovorila njegova majka.
Igrat emo jednu igru, Doris. Da vidimo moe li pojesti sve
slatkie prije nego izbrojim do deset. Ako to uradi, dat u ti dolar.
Doris je mrcnula.
Dolar? upita.
Majka je kimnula.
Jedan ree.
Doris se nije pomaknula.
Dva ree majka. Dolar...
Doris je obrisala suzu.
Cijeli dolar?
Da, draga. Tri, etiri, pouri.
Doris je posegnula za pilulama.
Pet... est... sedam...
Gracija je vrsto zatvorila oi. Obrazi su joj bili bijeli.
Devet... deset...
Majka se smijeila, no usne su joj se tresle, a oi su su joj bile
ovlaene.
Eto ree razdragano dobila si igru.
Gracija je odjednom stavila pilule u ruku i brzo ih progutala.
Pogledala je Raya. On je ispruio jednu drhtavu ruku i progutao
tablete. Richard je posegnuo u dep za tabletama, no izvadio je ruku.
Nije htio da majka vidi kako ih uzima.
Doris je gotovo odmah postala pospana. Zijevnula je dok su joj
se oi sklapale. Ray ju je podigao i ona mu je naslonila glavu na
rame, dok su mu se njezine male ruke nale oko vrata. Gracija je
ustala i njih troje je otilo u spavau sobu.
- 104 -

Richard je sjedio dok se majka otila pozdraviti s njima. Sjedio je

buljei u bijeli stolnjak i ostatke hrane. Kad se majka vratila,
nasmijeila mu se.
Pomozi mi da operem posue.
Da ... ? poeo je. Zatim je stao. Kakve ima veze to rade?
Stajao je uz nju u crveno obasjanoj kuhinji, osjeajui se potpuno
nestvarno dok je brisao posue koje nikad vie nee biti
upotrijebljeno i stavljajui ga u pretinac ormara koji e nestati za
nekoliko sati.
Razmiljao je o Rayu i Graciji u spavaoj sobi. Konano je
napustio kuhinju bez rijei i krenuo tamo. Otvorio je vrata i uao u
sobu. Dugo je gledao njih troje. Zatim je ponovo zatvorio vrata i
polako se vratio u kuhinju. Buljio je u svoju majku.
Oni su...
U redu rekla je majka.
Zato im nita nisi rekla? Kako to da si im dopustila da to
uine ne rekavi im nita?
Richarde, danas svatko mora odluiti sam za sebe. Nitko ne
moe rei drugima to da rade. Doris je bila njihovo dijete.
A ja sam tvoje... ?
Ti vie nisi dijete.
Zavrio je brisanje posua, prstiju obamrlih i drhtavih.
Mama, to se tie prole noi...
To me ne zanima.
Ali...
To nije vano. Taj dio zavrava.
Sad, pomislio je, gotovo bolno. Taj dio. Sad e priati o zagrobnom ivotu i raju i nagradi za kreposne i vjenoj kazni za grene.
Rekla je:
Iziimo van i sjednimo na trijem.
Nije shvatio. Hodao je s njom kroz tihu kuu. Sjeo je kraj nje na
stepenicama trijema i razmiljao. Nikad vie neu vidjeti Graciju. Ni
Doris. Ni Normana, ni Spencera, ni Mary, ni ikoga...
Nije mogao sve to pojmiti. Bilo je to previe. Sve to je mogao
uiniti bilo je da sjedi ukoeno i gleda crveno nebo i sunce koje e ih
progutati. Nije vie bio ak ni nervozan. Strahovi su bili otupljeni od
beskrajnog ponavljanja.
- 105 -

 Mama progovori nakon nekog vremena zato... zato

mi nisi priala o vjeri. Znam da to eli.
Pogledala ga je, a lice joj je bilo vrlo njeno u crvenkastom
odsjaju.
Nije potrebno, dragi.
I to je bilo sve. Gledao ju je zadivljen njezinom snagom.
Ako sad eli uzeti pilule, to je u redu. Moe spavati u
mojem krilu.
Osjetio je kako drhti.
Ne bi ti smetalo?
elim da uradi ono to smatra da je najbolje.
Nije znao to da radi sve dok nije pomislio na nju kako sjedi
ovdje sama dok svijet skonava.
Ostat u s tobom ree odluno.
Ona se nasmijeila.
Ako se predomisli, moe mi rei.
Neko su vrijeme utjeli. Zatim je ona rekla:
Lijepo je.
Lijepo?
Da. Sputa se sjajna zavjesa na nau dramu.
Nije znao. No, stavio je ruku oko njezinih ramena i ona se
naslonila na njega. A on je znao jednu stvar.
Sjedili su tako u predveerje posljednjeg dana. I premda u tome
nije bilo nekog naroitog smisla, voljeli su jedno drugo.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen.

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka: MasterYoda
Prelom: MasterYoda
www.sftim.com

- 106 -

Poutjela SF. godina 1948.

Henry Kuttner:
Dont Look Now
Preveo Momir Luki

Pazi, ne
osvri se!
ovjek u smeem odijelu promatrao se u ogledalu iza anka.
inilo se da ga vlastiti izgled zanima vie nego pie u njegovim
rukama. Lymanove pokuaje da zapodjene razgovor primao je
nevoljko i nemarno. Trajalo je to tako moda petnaestak minuta dok
je napokon podigao au i potegnuo dobar gutljaj.
Pazi, ne osvri se ree Lyman.
ovjek u smeem odijelu skliznuo je pogledom u stranu, prema
Lymanu, jo vie nagnuo au i potegnuo nov gutljaj. Kocke leda
skliznule su mu na usne. Vratio je au na crvenkasto-smee drvo
anka i gestom zatraio da mu je ponovo napune. Duboko je
uzdahnuo i napokon pogledao Lymana.
Da se ne osvrem... na to? pitao je.
Jedan je sjedio pokraj tebe ree Lyman mirkajui
zacakljenim oima. Upravo je iziao. Znai da ih ne prepoznaje?
ovjek u smeem odijelu najprije je platio novo pie, pa tek onda
odgovorio:
Ne prepoznajem... koga? pitao je s mjeavinom dosade,
gaenja, preko volje. Tko je iziao?
- 107 -

 A to sam ja tebi u posljednjih deset minuta govorio? Nisi

sluao?
Dakako da sam sluao. Sluao sam, nego to! Priao si o
kadama. O radiju, Orsonu...
Ma kakvom Orsonu. O Herbertu Georgeu. Kod Orsona to je
bila ala. H. G. ih prepoznaje, on zna... odnosno sumnja. Zanima me
da li je to kod njega samo intuicija. Nije mogao pribaviti nikakve
dokaze, a injenica je: prestao je pisati znanstvenu fantastiku
iznenada, zar ne? Kladim se da ih je bar jednom prepoznao!
Prepoznao? Koga?
Pa, Marsovce. Ali kakve nam koristi ako ne slua. Ba nikakve. Majstorija je zaskoiti, ali s dokazom. Uvjerljivim dokazom.
Jo nitko dosad nije uspio pribaviti dokaz. Ti si reporter, zar ne?
Drei au, ovjek u smeem odijelu nevoljko potvrdi glavom.
Eto vidi, sve bi to trebalo staviti na papir. Ja elim da to svi saznaju.
Cijeli svijet. To je vano. Strahovito vano. To sve objanjava. Ako
tu informaciju ne proirim, ako ljude u to ne uvjerim, moj e ivot
biti ugroen.
Zato bi tvoj ivot bio ugroen? Tko e ga ugroziti?
Pa, Marsovci, budalo. Oni vladaju ovim svijetom.
ovjek u smeem je uzdahnuo:
Onda vladaju i mojim novinama primijetio je. Prema
tome, ja ne mogu objaviti nita to se njima ne svia.
E, na to nisam ni pomislio rekao je Lyman promatrajui
dno svoje ae gdje su se dvije kocke leda slijepile u nerazdvojnu
cjelinu. Ipak, oni nisu svemoni. Siguran sam, imaju i oni slabih
mjesta, jer zato bi se inae stalno prikrivali? Preruavaju se. Boje se
da ih ne otkriju. Kad bi svijet dobio uvjerljive dokaze, hej, pa ljudi
uvijek vjeruju u ono to u novinama proitaju. Bi li ti mogao...
Ha ree ovjek u smeem vrlo znaajno. Lyman je
sumorno bubnjao po anku pa promrmlja:
Mora postojati nekakav nain. Kad bih popio jo jedno pie,
moda...
ovjek u smeem odijelu srknuo je svoju travaricu to ga je, ini
se, stimuliralo:
to je to s tim Marsovcima? O emu je tu zapravo rije?
pitao je. Kako bi bilo da mi sve to ponovi? Od poetka. Ili se vie
ne sjea?
- 108 -

 Kojeta! Ja da se ne sjeam? Sjeam se ja ba svega. To je

nevieno. Sasvim nevieno. Prije to nikad nisam uspijevao. Mogu ti
ispriati i posljednji razgovor s tim Marsovcima. Lyman je
ovjeku u smeem podario trijumfalan pogled.
Kad se to dogodilo?
Jutros.
udnog mi uda! Ja pamtim razgovore od prolog tjedna, pa
to? ree skromno ovjek u smeem.
Ne razumije. Srede nas, pa zaboravljamo: shvaa? Kau
nam to da uradimo, a mi onda zaboravimo razgovor, mislim, to je
posthipnotika sugestija, ali mi svejedno izvravamo njihove naloge.
Prisilno, a nama se ini da postupamo po vlastitoj volji. Jasno,
vladaju svijetom, a nitko osim mene o tome nema pojma.
A kako si ih ti otkrio?
Pa, uzmukao sam, u izvjesnom smislu, mozak. Zezao sam se
s nadzvunim deterdentima. Pokuavao sam stvoriti neto to bi
imalo dobru prou, zna. Spravica se pokvarila. Zapravo, ovisno o
tome s kog stajalita gleda. Visokofrekventni valovi, tako neto.
Probijali su, pa i mene zahvatili. Trebalo je da budu neujni, ali ja
sam ih uo i to vrlo dobro, zapravo, ja sam ih vidio. U tom smislu
rekoh da mi se mozak bio uzmukao. Poslije toga je Marsovce mogu
uti i vidjeti. Badareni su tako da mogu utjecati na obine mozgove,
a mojvie nije obian. Mene ne mogu hipnotizirati. Mogu mi nareivati, ali ja ih vie ne moram posluati. Nadam se da nisu posumnjali.
A moda i jesu. Da, rekao bih da jesu.
Otkud zna?
Po tome kako me gledaju.
Kako to oni tebe gledaju? pitao je ovjek u smeem.
Istovremeno je posegnuo za olovkom, ali se predomislio. Umjesto
toga popio je gutljaj. Pa? Kako izgledaju?
Nisam siguran. Vidim ih., istina, ali samo kad su maskirani.
U redu, u redu ree ovjek u smeem strpljivo.
Pa kako izgledaju maskirani?
Gotovo kao i svi ostali. Maskirani su u ljudske koe. Ma, ne u
prave, u imitacije. Kao to je sastav Mamurni klinci maskiran u
krokodilske koe s patentnim zatvaraem. Nemaskirani? E, to ne
znam. Nikada ni jednoga nisam vidio. Moe biti da su tada za mene
nevidljivi, a moda je to samo kamuflaa. Mravi, sove ili takori ili
imii, ili...
- 109 -

 Bilo to upadne ovjek u smeem.

Hvala. Naravno, bilo to. Ali kad su maskirani kao ljudi...
poput onoga to je sjedio maloprije pokraj tebe kada sam ti rekao da
se ne osvre...
Taj je bio nevidljiv, zakljuujem...
Uglavnom su nevidljivi. Ali povremeno, zbog neega oni...
ekaj prekine ga ovjek u smeem. Budi logian,
vrijedi? Dakle, maskiraju se u ljudske koe i sjede tu nevidljivi?
Ponekad, da. Te ljudske koe, to su savrene imitacije. Nitko
ih iv ne bi mogao prepoznati. Njih zapravo odaje tree oko, eto to!
Kad ga dre zatvoreno, ne moe ih otkriti. Kad ga otvore, postaju
nevidljivi. U trenu. Kad ugledam nekoga s treim okom nasred ela,
znam da je Marsovac i da je nevidljiv, pa se pretvaram da ga ne
vidim.
A-ha ree ovjek u smeem. Prema tome to si rekao,
ja sam jedan od tih tvojih Marsovaca.
Uh, nadam se da nisi! Lyman ga je promatrao tjeskobno.
Ne vjerujem, pijan si koliko i ja. Cio te dan slijedim. Taj sam
rizik, naravno, morao prihvatiti. Na sve su oni spremni, ba na sve,
da bi nagnali ovjeka da se oda. Prokuio sam ih ja. Zapravo, nikome
ne mogu vjerovati A moram pronai nekoga s kim u porazgovarati,
alii ja... Zastao je. Nakon krae stanke nastavi: Mogu ja i
pogrijeiti. Kad im je tree oko zatvoreno, ne mogu ih prepoznati.
Kako bi bilo da mi ti otvori to svoje tree oko? Tupo je zurio u
elo ovjeka u smeem odijelu.
alim ree reporter. Nekom drugom prilikom. Osim
toga, ja te ne poznajem. Ti bi, dakle, htio da ja sve to lupim na
naslovnu stranu? Zato ne ode glavnom uredniku? Moji tekstovi
moraju i tako proi desk i redakturu.
elim svijetu objaviti svoju tajnu ree Lyman tvrdoglavo.
Pitanje je koliko daleko smijem ii. Ti smatra da bi me oni ubili
im sam o tome pred tobom neto zucnuo, osim ako ih tada nije bilo
ovdje. Zna, ne vjerujem da nas oni shvaaju naroito ozbiljno. To
mora da traje koliko i povijest. Dovoljno da postanu nehajni. Forta su
prilino dugo putali na miru prije nego to su ga pritisnuli.. Ali ne
zaboravi, dobro su pazili da se Fort ne doepa kakvog vrstog dokaza
kojim bi uvjerio ljude.
ovjek u smeemu promrmljao je sebi neto u bradu o potrebi da
- 110 -

pria u novinama mora govoriti o ovjeku. Zapitao je:

Pa to jo rade ti Marsovci osim to maskirani vrljaju oko
ankova po barovima?
Na tome jo radim ree Lyman. Nije to jednostavno
otkriti. Tumaraju svijetom, to je nedvojbeno, ali zato? Nabrao je
obrve i upitno zurio u ovjeka u smeem odijelu.
Zato?
Ako tumaraju, znai: prouavaju!
Tako i ja mislim. S naeg gledita u tome nema nikakva
smisla. Mi postupamo nelogino, ali samo zato to nas oni na to
navode. Sve, ili gotovo sve to mi radimo potpuno je nelogino.
Imp of the Perverse E. A. Poea. Moe to i drukije nazvati.
Mislim: Marsovac. Psiholozi lijepo objanjavaju zato ubojica eli
priznati, a ipak je to nelogian postupak. Osim ako mu tako naredi
neki Marsovac.
ovjeku pod hipnozom ne moe se narediti da uradi ono to
se protivi njegovu moralu ree ovjek u smedem odijelu
pobjedniki.
Lyman se namrtio:
Ako ga hipnotizira ovjek; ali moe se ako to uini Marsovac.
Drim da su oni prednjaili jo dok smo mi stjecali jedva majmunski
mozak, i da prednjae do danas. Evoluirali su kao i mi, ali su
neprekidno korak ispred nas. Poput vrapca koji se dri orla dok se
ovaj ne vine nebu pod oblake, a vrabac onda obori rekord leta u
visinu. Osvojili su svijet, a nitko toga nije svjestan. I vladaju do
danas.
Ali...
Uzmi, na primjer, kue. Sama neudobnost. Rune, nepodesne,
prljave, sve je u njima pogreno. A vidi kako narod reagira kad se
ljudi poput arhitekta Franka Lloyda Whrighta uspiju dovoljno
istrgnuti iz aka Marsovaca da predloe neto bolje. Narodu je to
odurno. Tako mu Marsovci nareuju.
Sluaj, a to je Marsovaca briga u kakvim mi to kuama
ivimo? Hajde, reci!
Lyman se namrtio:
Ne svia mi se takav skepticizam. Osjeam ga, uvlai se sve
vie u ovaj na razgovor... Briga ih je, i te kako. Nema sumnje. Oni
ive u naim kuama. Mi ne gradimo prema svojim potrebama, nego
po nareenju Marsovaca, kako oni to ele. Njima je vano sve to mi
- 111 -

radimo, dakako. I te kako vano! to besmislenije, to bolje.

Uzmi, na primjer, ratove. S ljudskog stajalita ratovi nemaju ama
ba nikakva smisla. Zapravo, nitko i ne eli rat. Ali mi u ratove
srljamo. S gledita Marsovaca ratovi su korisni. Unapreuju nam
tehnologiju i uklanjaju viak stanovnitva. Ima jo mnogo razloga.
Kolonizacija, na primjer. Ali, u prvom redu tehnologije. Ako neki
momak u mirno doba izmisli mlazni motor, onda je to za komercijalnu upotrebu preskupo. U ratu, meutim, to se mora razviti.
Poslije to Marsovci mogu koristiti kako ih volja. Oni se nama koriste
kao oruem, odnosno kao udovima. Jer tko je ikada stvarno dobio
ijedan rat? Nitko, osim naravno, oni, Marsovci.
ovjek u smeem se smjekao.
Ne zvui to loe ree. Mora da je lijepo biti Marsovac.
Kako i ne bi bilo! Dosad ni jedna vrsta nije uspjela pokoriti i
potpuno zavladati drugom. rtva se ili pobuni ili apsorbira. Ako si
svjestan da tobom vladaju, onda je to za one koji vladaju opasno. Ali
ako svijet ne zna... a doista ne zna... Uzmi, na primjer, radio
nastavio je Lyman naglo mijenjajui temu. Ne moe se ni
zamisliti bilo kakav razlog zbog koga bi normalno ljudsko bie
slualo radio. Ali Marsovci nas nagone da sluamo. Jer to se njima
svia. Ili uzmi kade za kupanje. Nitko ne moe dokazati da su, za
nas, kade udobne. Ali za Marsovce kade su divne. Premda znamo da
su mnoge stvari nepraktine, mi ih i dalje upotrebljavamo.
Vrpce na pisaem stroju rekao je ovjek u smeem sav
obuzet tom milju. Ali ak ni Marsovac ne moe uivati u
mijenjanju vrpce pisaeg stroja.
inilo se da Lyman tu upadicu smatra neozbiljnom. Ree kako
on o Marsovcima zna sve osim njihove psihologije.
Zato postupaju tako kako postupaju, to ne znam. Ponekad se
to ini neloginim, ali apsolutno sam siguran da za svaki svoj korak
imaju vrste razloge. Dok to ne otkrijem, bit u na mrtvoj toki. Sve
dok ne pribavim dokaze, injenice, dok mi netko ne pomogne. Do
tada se moram pritajiti, to i inim. inim to oni kau da ne
posumnjaju, pa se pretvaram da sam zaboravio ono to su mi naredili
da zaboravim.
Onda se nema zbog ega zabrinjavati.
Lyman nije na to obraao panju. Opet se vratio svojim
alopojkama.
- 112 -

 Kad ujem kako se Marsovac praaka u kadi, pretvaram se da

nita ne ujem. Krevet mi je prekratak i htio sam prolog tjedna
naruiti dui krevet, ali Marsovac koji tu spava, ree mi da to ne
inim. Krljavac je kao veina njih. To jest, mislim da su oni
krljavci. Naravno, zakljuujem to, jer nemaskirane ih nikako ne
moe vidjeti. I tako to neprekidno ide. Uz put, kako tvoj Marsovac?
ovjek u smeem naglo spusti au.
Moj Marsovac?
Sasluaj me. Ja sam moda malo pripit, ali moja je logika
zdrava. Jo znam zbrojiti dva i dva. Svejedno da li za Marsovce zna
ili ne. Besmisleno je da mi kae: to, moj Marsovac? i da mi
prodaje sline folove. Ja znam da ti ima svog Marsovca. Tvoj
Marsovac zna da ima Marsovca. Moj Marsovac zna. Stvar je u tome
da li ti zna, jesi li ti svjestan? Potrudi se i razmisli salijetao je
Lyman uporno.
Ne, ja nemam Marsovca ree reporter trgnuvi pie. aa
je zveckala udarajui mu o zube.
Nervozan si, naravno primijeti Lyman. Pa jasno, ti ima
Marsovca. I pretpostavljam da ti to zna.
to bih ja s nekakvim Marsovcem? zapitao je ovjek u
smeem tvrdokorno.
A to bi bez njega? Mislim, to je ilegalno. Uhvate li te da se
smuca naokolo bez njega, pritisnut e te ve nekako dok ne
pristane. To se i meni dogodilo. I ovome tu i onome tamo i ankisti
Lyman je kaiprstom pokazivao na ostale barske ptice.
Naravno da imaju ree ovjek u smeem. Meutim, svi
se oni sutra vraaju na Mars, a ti e onda lijepo nekom dobrom
lijeniku. Popij ti jo jedno pie...
Bio se obratio.pipniaru kad se Lyman, toboe, sluajno prignuo
k njemu i proaptao panino.
Pazi, ne osvri se!
ovjek u smeem odijelu pogleda Lymanovo lice u ogledalu
pred sobom.
Smiri se ree on. Nema tu nikakvih Mars ... Lyman ga
estoko udari nogom.
Zavei! Jedan je upravo uao!
Uhvatio je zapanjeni pogled ovjeka u smeem, pa je neprirodnom nehajnou rekao:
I ba nita mi drugo nije preostalo, nego da se nakon toga
uspnem na krov. Trebalo mi je deset minuta da se spustim po ljestva- 113 -

ma. Samo to sam dodirnuo tlo kad ona ipne, poskoi mi po licu, pa
mi s glave opet odskoi na krov, cvilei da je ponovo skinem.
Tko to? pitao je ovjek u smeem uvjerljivom
radoznalou.
Pa moja maka, dakako. A to si ti mislio? Uostalom, nije ni
vano. Bili su licem u lice, ovjek u smeem odijelu i Lyman koji
je krajikom oka iskosa promatrao nevidljiva zbivanja na drugom
kraju anka.
Gle, zato li je on samo doao ovamo? promrmljao je.
Ne svia mi se to. Da ga ti moda ne pozna?
Koga to...?
Pa tog Marsovca. Da nije tvoj kojim sluajem? Ne, ini mi se
da nije tvoj. Tvoj je najvjerojatnije bio onaj to je maloprije iziao.
Zanima me da li je otiao podnijeti izvjetaj, pa poslao ovoga.
Moda. Moglo bi to biti. Moe govoriti, ali tiho i prestani se
mekoljiti. Opazit e da ga vidimo. Samo bi nam jo to trebalo.
Ja ga ne vidim. Mene u to ne upetljavaj. Ti i tvoji Marsovci
tucite se koliko vam drago, ali bez mene. ivcira me. Uostalom i
onako moram ii. Ali nije se ni pomaknuo. Preko Lymanova
ramena kriom je pogledavao na drugi kraj anka, a povremeno bi
svraao pogled na Lymana.
Ne bulji u mene ree Lyman. Prestani ga gledati. Svi e
pomisliti da si ti maak.
Ja, maak? Zato? Zato bi itko pomislio... zar ja nalikujem
na maka?
Pa, razgovarali smo o makama, nismo? Make njih sasvim
drukije vide. Jasno ih vide. ak i nemaskirane, uvjeren sam. Oni
njih ne vole.
Tko koga ne voli?
Oni, jedni druge. Ne vole se. Make mogu vidjeti Marsovce...
pssst!... ali se pretvaraju da ih ne vide. To Marsovce izluuje. Po
mojoj teoriji, prije nego to su doli Marsovci svijetom su vladale
make. Uostalom, nije vano. Zaboravi to o makama. Sve to moe
biti ozbiljnije nego ti i misli. Sluajno sam saznao da moj Marsovac
noas odlazi i sasvim sam siguran da je onaj to je nedavno iziao,
bio tvoj Marsovac. Jesi li opazio da ovdje nikoga drugog ne prati
njegov Marsovac? to misli progovorio je tie. to misli, da
nas oni moda ne ekaju vani?
- 114 -

 Oh ree ovjek u smeem. Naravno, ekaju nas u nekoj

vei s makama, uvjeren sam.
Ne bi li ti prestao trabunjati o makama? Uozbilji se bar na
trenutak! zahtijevao je Lyman i naas zautio, pa se prezirno
lagano pomaknuo na sjedalu. Nervozno prikrivajui zbunjenost,
uzme au s piem.
to je sad opet? pitao je ovjek u smeem odijelu.
Nita. Gutljaj. Nita. Pogledao me, eto to je. ime, to
zna.
Budimo iskreni i otvoreni. Pretpostavimo da je taj Marsovac
maskiran, da je preruen u ovjeka.
Dakako.
Ali vide ga jedino tvoje oi i niije vie. Za ostale je
nevidljiv?
U ovom trenutku on ne eli biti vidljiv. Osim toga...
Lyman lukavo zauti. Kradomice dobaci pogled ovjeku u smeem,
a onda brzo svrne pogled na svoje pie. Osim toga, prilino sam
uvjeren da ga ti moe vidjeti... bar malice.
ovjek u smeem odijelu utio je kao nijem skoro pola minute.
Sjedio je sasvim nepokretan. Ni kocke leda u ai nisu zveckale.
ovjek bi pomislio da ne die. Zbilja nije ni trepnuo.
Na temelju ega tako misli? upitao je on normalnim
glasom nakon tridesetak sekundi.
Ja? Zar sam ja ita rekao? Ni uo ni vidio! Lyman je
iznenada odloio au. Moram ii.
Ne, nikamo ti ne ide ree reporter i uhvati Lymana za
ruku. ekaj. Vrati se. Sjedni. Odmah. Bez oklijevanja. to si
naumio? Kamo ide?
Lyman nijemo odmahne glavom na pozadinu anka pokazujui ili
na duboks ili na vrata s natpisom MUKARCI.
Nije mi ba najbolje. Moda sam suvie popio. ini mi se da
u...
Nije tebi nita. Ne vjerujem ti da e se vratiti kada je tu
nekakav tvoj nevidljivi. Ostat e tu sve dok ne ode.
On upravo odlazi ree Lyman vedro. ustrim pogledom
pratio je nevidljivo, ali ubrzano kretanje prema izlaznim vratima.
Gle, otiao je. Hoe li me sada pustiti?
ovjek u smeem odijelu baci pogled prema suprotnom kraju
anka.
Ne ree on nije otiao. Sjedi tu gdje si i ne mii se.
- 115 -

Sada je na Lymana doao red da prilino dugo uti potuljen.

Meutim, led u njegovoj ai zveckao je sasvim ujno. Malo poslije
on progovori vedrije i smirenije nego prije:
Ima pravo. On je jo ovdje. Ti ga vidi, je li?
Okrenuo nam je lea? ree reporter.
Tako dakle, ti ga zbilja vidi. Moda i bolje od mene. Moda
ih ovdje ima vie nego to sam i mislio. Oni mogu biti posvuda.
Kamo god doe, mogu sjesti pokraj tebe, a da ti i ne opazi sve
dok... On jedva primjetno odmahne glavom. ele biti sigurni
rekao je vie za sebe. Mogu ti nareivati i uiniti da
zaboravlja, ali moraju postojati i ogranienja. Na sve te ne mogu
primorati. Ne mogu oni navesti ovjeka da izda samoga sebe. Moraju
ga zavoditi sve dok ne postanu sigurni.
Pridigao je au i prinio je ustima. Hladne kocke leda skliznule
su mu na usne, ali drao ih je tako sve dok se led nije istopio i hladna
voda istekla mu u usta. Poloio je tada au na ank i pogledao
reportera u lice.
Pa? ree.
ovjek u smeem pogledao je du anka po baru.
Kasno je ve odgovori. Malo je gostiju ostalo. ekat
emo.
to emo ekati?
Reporter pogleda prema separeu i brzo odvrati pogled:
Htio bih ti neto pokazati. Samo da nitko ne vidi.
Lyman je promatrao malu zadimljenu prostoriju. Posljednji gost
kraj njih kod anka eprkao je po depu, pa nabacio neto sitnia na
mahagoni i polako iziao.
Sjedili su utke. Pipniar ih je promatrao ravnoduno. Ubrzo je
ustao par koji je sjedio u prednjem separeu. Izlazili su svaajui se
prigueno.
Ima li jo koga? zapitao je smei glasom koji ovjek s
pregaom nije mogao uti.
Samo... Lyman nije dorekao nego oprezno pokae glavom
na pozadinu prostorije. On ne gleda. Da svrimo s tim. to mi to
eli pokazati?
Smei skine runi sat i otvori metalni poklopac. Izvirile su dvije
male fotografije na sjajnom papiru. Smei ih razmakne prstom.
- 116 -

 elim samo neto provjeriti ree on. Prvo, zato si ba

mene izabrao? Ti ree kako me cijeli dan slijedi i provjerava.
Nisam ja to zaboravio! I znao si da sam reporter. Kako bi bilo da mi
sada kae istinu?
Lyman se mrgodio i mekoljio na sjedalu:
Pa, po tome kako promatra stvari oko sebe promrsio je.
U podzemnoj eljeznici, jutros... u ivotu te prije nikada nisam
vidio, ali zapazio sam kako ti promatra stvari; udnovato gleda,
promatra stvari kojih nema, ba kao make, a onda redovito odvrati
pogled... te sam pomislio da i ti moda moe vidjeti Marsovce.
Nastavi ree tiho smei.
Slijedio sam te. Cijeli dan. Neprekidno sam se nadao da bi
moglo ispasti da si ba ti ovjek s kojim bih mogao porazgovarati.
Ako bih se uvjerio da ja nisam jedini koji moe vidjeti Marsovce,
znailo bi to da jo ima nade. Inae, to ti je gore nego da si zatvoren
u samici. Ja ih mogu vidjeti ima tome ve tri godine. Tri godine. I
sve to vrijeme uspijevao sam sauvati tajnu o toj svojoj sposobnosti.
A nekako, uspio sam i da se ne ubijem.
Tri godine? ree smei. Jeio se.
Uvijek je postojalo malo nade. Znao sam da mi nitko bez
dokaza nee povjerovati. A kako da pribavim dokaz? Pomislio sam
da ih moda i ti vidi, pa ako ti moe, moda nas ima jo, moda nas
ima dovoljno da zajedniki naemo nain kako bismo to dokazali
svijetu...
U tiini smei je prstima gurnuo jednu od fotografija, a Lyman je
prihvatio nesigurno, oprezno.
Mjeseina? upita nakon krae utnje. Bio je to krajolik pod
mranim nebom s bijelim oblacima. U tami drvee se isticalo bijelo i
ipkasto. Trava je bila bijela kao na mjeseini, a sjene zamuene.
Ne, nije mjeseina ree reporter. Infracrvena snimka. Ja
sam amater, ali odnedavno eksperimentiram s infracrvenim filmom.
Postigao sam vrlo neobine rezultate.
Lvman je prouavao fotografije.
Vidi, ja ivim tu u blizini... smei je prstom pokazao na
odreeni, sasvim obian objekt na fotografiji. S vremena na
vrijeme tu se pokazuje, ali samo na infracrvenom filmu. Saznao sam
da klorofil reflektira mnogo infracrvenog svjetla, pa trava i lie na
fotografiji ispadaju bijeli. Nebo bude crno, ba kao ovdje. Ima
trikova kod upotrebe ovog filma. Snimi li drvo na pozadini oblaka
nee ih na fotografiji moi razlikovati. Ali snima li u magli, uhvatit
- 117 -

e i udaljene objekte to s obinim filmom nije mogue. A ponekad,

ako izotri poput ovoga... opet je pokazao na onaj objekt i
prikazu na njemu dobit e evo ovakvu vrlo udnu priliku na filmu.
Ba ovakvu. ovjeka sa tri oka.
Lyman podigne fotografiju na svjetlo. utke je uzeo i drugu i
prouavao ih. Smjekao se kad ih je spustio na ank,
Zna ree Lyman apui profesor astrofizike s jednog
vrlo uglednog sveuilita objavio je prole nedjelje u Timesu vrlo
zanimljiv lanak. ini mi se da se zove Spitzer. On tvrdi da ako na
Marsu ima ivota, pa ako su Marsovci ikad posjetili Zemlju, to se,
veli, nikada nee moi dokazati. Onima koji su ih vidjeli nitko nee
vjerovati. Osim, kae on, ako se Marsovce uspije fotografirati...
Lyman je promatrao smeeg zamiljeno.
Pa, eto ree on i to se dogodilo. Ti si ih fotografirao.
Smei je potvrdno kimnuo glavom. Pokupio je fotografije i vratio
ih pod poklopac sata.
ini se da jesam. Sve do veeras nisam bio siguran. Ja ih
nikada nisam vidio jasno kao ti. Ovdje se ne radi toliko o tome da
svoj mozak uzmuka ultrazvukom, kako ti kae. Stvar je u tome da
mora tono znati kamo treba da gleda. A ja sam ih, kao i ostali,
cijelog ivota sagledavao samo djelomino. To je onaj navjetaj
kretanja koji nikako da uhvati osim tek krajikom oka, na rubu
vidnog polja. To neto je tu gotovo nadohvat, a kad u to pogleda
punim okom nema niega. Ove su fotografije meni pokazale put. To
nije lako nauiti, ali nije nemogue. Mi smo graeni da gledamo
izravno, u pojedinu stvar koju elimo jasno sagledati, bez obzira to
je to. Moda su nas Marsovci uinili takvima. Kada krajikom oka na
rubu vidnog polja zapazimo kakvo kretanje, jednostavno ne moemo
odoljeti da ne pogledamo izravno. A ono iezne.
Znai da ih svi mogu vidjeti?
U nekoliko dana ja sam mnogo toga nauio ree reporter.
Otkako sam snimio ove fotografije. Mora se izvjebati. To ti je
kao da promatra skrivaicu. Kad je proui, pokae se da je doista
sadrajna. Kamuflaa. To je ono to treba nauiti. Inae, cijelog
ivota moemo u njih gledati, a nikada ih neemo vidjeti.
Kamera ih ipak vidi.
Da, kamera ih vidi. udim se kako to da ih nitko ve prije
nije ulovio na ovaj nain. Kad ih jednom vidi na filmu, vie ne
moe pogrijeiti. Tree oko.
Infracrveni filmovi srazmjerno su novi, zar ne? Smio bih se
- 118 -

kladiti, mora ih uhvatiti ispred odreenog objekta, shvaa, jer inae

se nee pojaviti na filmu. Kao drvee ispred oblaka. U tome je
problem. Mora imati tono odreeno svjetlo i vrlo precizno
fiksiranu arinu daljinu. Neka vrst udotvornog ogledala. Moe se
desiti da se to nikada vie ne ponovi takve okolnosti da se vie ne
sloe. Ali... pazi, ne osvri se.
Zautjeli su. Kradomice su pogledavali u ogledalo. Klisnuli su
pogledom prema otvorenim vratima taverne.
Nastupila je duga utnja bez daha.
On nas promatra ree Lyman vrlo tiho. Promatra nas...
tree oko!
Smei se pomaknuo tek kad je ispio preostalo pie.
Ne vjerujem da ita sumnjaju ree on. Bilo bi lukavo
pritajiti se dok to ne provalimo. Mora postojati nekakav nain, neto
to e ljude uvjeriti.
Postoje dokazi. Fotografije. Svaki sposoban, vjet snimatelj
shvatit e kako si ti ulovio Marsovce na filmu i moe ponoviti uvjete.
To je dokaz.
Dokazi se lako mogu unititi ree reporter. Pouzdam se
jedino u to da Marsovci, zapravo, ne vole ubijati, osim ako moraju.
Nadam se da nee ubijati bez dokaza; Ali... tapkao je prstom po
satu.
Ipak, sada smo dvojica ree Lyman. Moramo se
povezati. Obojica smo prekrili veliko pravilo: ne osvri se...
Pipniar je iskljuivao duboks. Reporter ree:
Dobro bi bilo da se ne viamo bez potrebe. Budemo li ovamo
doli sutra u devet na pie, to ak ni njima ne moe biti sumnjivo.
Slaem se. Kako bi bilo.-.. Lyman je oklijevao. Mogu li
dobiti jednu fotografiju?
Zato?
Pa, ako se jednome od nas neto dogodi, neka nezgoda, onaj
drugi bi sauvao dokaz. Moda to bude dovoljno da uvjeri nadlene.
Reporter je oklijevao, no ipak ponovo otvori sat. Dao je Lymanu
jednu fotografiju.
Sakrij to ree. To je dokaz. Vidimo se ovdje sutra. Do
tada, oprez. Izbjegavaj rizik.
vrsto su se rukovali, odluno i utke gledajui jedan drugome u
oi. Onda se reporter naglo okrene i izie iz bara.
Lyman je ostao sjediti. Izmeu dvije bore na elu, koa se poela
micati, neto se uskomealo i pojavile su se trepavice. Polako se
- 119 -

otvorilo tree oko, a njegov pogled pratio je ovjeka u smeem

odijelu:
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen.

...nije za SIRIUS
Nastavak s 90. stranice
obradu SF ideje. Mi koji nc postojimo postojat emo negdje gdje
se objavljuju pjesme u prozi.
Planet Zemlja je tos star kao
planet Zemlja. Suza nije pria nego
traktat. Nee biti problema. To Vi
samo mislite: problemi, i te kakvi,
su u posvemanoj nejasnoi prie, u
kojoj SF elementi slue jedva kao
ukras. Atlas je za kolski atlas.
Ping-pong.. zavrio je ne u mrei,
nego u kou: danas ve i najvei
primitivci znaju to znai neko
arheoloko otkrie, a u Vas kolovani istraiva najprimitivnije postupa s artefaktom strane civilizacije. Oj, logiko... rekao bi Josip
Pejakovi... Izvjetaj objavite u
kolskom listu. Humani metod
nehumano harai loom konstrukcijom i nepoznavanjem stvari (sudska vijea svuda u svijetu imaju
neparni broj lanova) te nejasnim
svretkom. Mirko i mijeh moraju

se sporazumjeti: jesu li namijenjeni

mlaim omladincima ili starijim
pionirima. SIRIUSOVCIMA nisu...
Bljesak me je zabljesnuo loom
konstrukcijom i jo gorom naracijom. Sjetva u svemiru urodila je
grozniavim
bulanjenjem
na
mitsko-jebaku temu (kako to
sono i tono ree recenzent).
Sumrak je BSPF (bajka s podosta
filozofije) a ne SF. Godina roenja je vic bez poente, a Pobjeda
je poraz SF-a. Do ivota i natrag
ima pogrean naslov: bolje bi
pristajao Do pakla i natrag (u
religiju). Posljednji besmrtnik e
valjda shvatiti i naslov te prie, a
moda i vezu (toga) naslova s (tom)
priom. Ja i moja obitelj nismo
shvatili nita od toga. Pijesak
sjeanja: u toj su prii jedini SF
upotreba slova S i F, a ak nt ona
nije pretjerana.
I tako to. Ja: B. J.

- 120 -

Pierre Marison:
Les amours de Sophue
Preveo Boidar Stani

Sofijini ljubavni
odnosi
Posljednji od est policajaca zakopavao je hlae. On i njegov
drugovi priutili su sebi nekoliko divnih razbludnih trenutaka sa
Sophijom. Iz kuta svoje elije, gdje je bio privezan, Jean-Philippe je
zaprepateno promatrao kroz reetke. Ona je sad skliznula s leaja na
betonski pod, prekriven ciglastocrvenkastim slojem. Premda nije
morala uiniti nikakav tjelesni napor, djevojka je, ini se, bila vrlo
zadihana. Ruke su joj tromo leale na uzgibanim grudima. Jedna
dojka bila joj je estoko izgrebena. Posvuda su se zapaale tamnocrvenkaste mrlje. Plava kosa je od znoja izgubila svoj topli sjaj i
otuno je visila. Sperma joj se cijedila iz poluotvorenih usta, a crvena
se mrlja irila meu nogama nije imala snage ak ni da ih skupi.
Dobra je tvoja maka rekao je narednik prilazei JeanPhilippeu.
Dakako odvratio je razborito Jean-Phihpe. Kia pljusaka
koje je primio sino kad je elio sauvati djevojku samo za sebe od
straara u sivim uniformama, uvjerila ga je da mora biti oprezan i
potovati uniformu. Ne ali se samo tako s uniformama, shvatio je, i
bio je to pripravan potvrditi. Doputeno je to s djevojkom, ali ne sa
straarima osiguranja.
Narednik je otkljuao eliju, uao i oslobodio mladia okova.
- 121 -

 Ustani, mome rekao mu je oinski.

Jean-Philippe je, dakako, posluao. Uspravio se ali je oborio
pogled pred glomaznim podoficirom. ovjek je mirisao na kolonjsku
vodu, bio je ulaten. Jean-Philippe je gledao kako ruiastim i
punanim rukama otkopava opasa i skida hlae.
Svuci se naredio je simpatinim glasom i okreni se
prema zidu, pa se uhvati rukama za leaj.
Jean-Philippe je posluao kao u nekom snu. Sad je na meni
red, pomislio je. Kad nije vidio podoficira da sudjeluje u seksseansi, u kojoj je Sophie bila rtva, mladi je pomislio da je to ispod
njegova dostojanstva. No, shvatio je da se prevario jer mu se
zamaglilo pred oima kad mu je narednikov penis prodro u mar.
Opusti se, mali! rekao mu je narednik tapui ga njeno po
bokovima. Potinjeni su promatrali prizor i cerekali se.
Kad je bilo gotovo, zatvorenik je zaprepateno ustanovio da
plae, sa svoje 22 godine.
Straari su se pokazali ljubazni. Pomogli su Sophiji i JeanPhdllippeu da se saberu i oporave, umili su im lica i dali im njihovu
odjeu. Zatim su poli u narednikov ured.
Znate li, vi, mladi narednik e strogo da smo vas
zatekli u zabranjenom podruju? Imamo pravo da vas strijeljamo po
kratkom postupku, takvo je nareenje!
Dakako rekao je Jean-Philippe, a narednik je otro
pogledao Sophiju. :
Dakako rekla je i ona, plaui. Zatim je, glupo i smjelo,
kako je zakljuio Jean-Philippe, dodala: Ipak nas neete ubiti?
Narednik se nasmijao.
Ma, ne. Vidim da ste dobra djeca, pa emo prijei preko toga.
Ali, koga ste vraga radili ovdje, ha?
Valjalo je odmah odgovoriti, ali kako da zna koji bi odgovor
zadovoljio? Jean-Philippeovo je srce estoko tuklo i on se ponovo
prepao. Nada da e se spasiti naglo je iezavala. No, nije smio
oklijevati, pa mladi riskira:
Traili smo miran kutak gdje bismo vodili ljubav.
Uspjelo je. Narednik je prasnuo u gromki smijeh, a njegovi
potinjeni pratili su ga u koru. On se pljeskao po bokovima.
Eh, ova ti je odlina! zamukao je gotovo sa suzama u
- 122 -

oima. Pa, bili ste poslueni, ha, djeco?

Zatim ih narednik odvede do dipa i nekom dobro odravanom
stazom do iane kapije. Kad samo pomislim da sam jo juer
smatrao da sam usred nedirnute ume, pomisli Jean-Philippe,
Narednik im pomogne da siu i prijateljski stavi ruku na mladievo
rame.
Ima dobru i izglednu stranjicu, zna nostalgino je
uzdahnuo. No, voli djevojke, zar ne?
Dakako.
Pretpostavljao sam ree narednik. A uzima li tvoja
drugarica pilule?
Ne, zato?
Narednik je podigao ruku, uzmaknuo nekoliko koraka pa
raskolaenih oiju pogledao Jean-Philippea.
Ti bokca, pa vi ste aavi, djeco! rekao je. Odmah poite
lijeniku. Pa ovo je nuklearna elektrana. S obzirom na ono to je
dobila ovdje od nas, tvoja bi cura mogla roditi slona sa est nogu!

- 123 -

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI

DOGAAJI POLEMIKE
Mnogi SF ilustratori su tim asVelemajstori
pektima
likovnog stvaranja dodali
ilustracije
jo jednu dimenziju koja iznosi na
u SF-u:
vidjelo posljedice otkrivanja nepoznatoga na ljudsku psihu.
Andrej
Umjetnike su pri tom prije svega
Sokolov
vodila filozofska pitanja o znae-

Astronomski ilustratori su uvijek

bili svjesni da im daleki svjetovi
zbog svoje neobinosti i tajanstvenosti omoguuju vei polet
stvaralake mate negoli prikazivanje krajolika rodnog planeta.
Zvijezde, koje u nonoj tiini klize
nebom, bude predodbe nesluenih
oblika na povrinama nebeskih
tijela, a s njihove povrine se kroz
neviene atmosferske ovoje i iz
potpuno novog kuta gledanja naziru jo neotkriveni zakutci univerzuma neshvatljivog ovjejem
umu. Oko tih dalekih zvijezda
krue planeti, mjeseci i oblaci
svemirske praine najrazliitijih
boja i dimenzija. Kao to su
svemirski brodovi, koji su s naeg
planeta poletjeli izvan granica
Sunevog sistema, mnogobrojnim
otkriima pobudili zanimanje
znanstvenika, tako je i istraivaki
duh ovjeanstva nadahnuo likovne umjetnike i potakao ih na stvaranje slike koje su istodobno sanjarski prikazi sadanjosti i ovjekova spoznaja bliske budunosti.
Stalni pratilac kozmikih vizija je
i tehnologija naeg doba a s time i
najrazliitije letjelice kojima astronomski ilustratori kreu iz mate
na putovanja. Takav naturalistiki
nain prikazivanja naeg svemira
mogli bismo podijeliti na astronomsku i tehniku ilustraciju ali su
ta dva aspekta SF ilustracije u
mnogim likovnim djelima organski
povezana i nerazdvojno isprepletena.

nju ovjekovih tenji i njegovo

mjesto u grandioznosti svemira
koji nas okruuje.
Moda ba u tom vidu naturalistike SF ilustracije najvie dolazi do izraaja injenica da i najvjerniji prikazi svemirskih krajolika i letjelica ne mogu nuditi
umjetniki uitak ako im slikar ne
udahne i sadraje uvstvenih doivljaja. Astronomski ilustratori pri
tom koriste najrazliitije metode:
smiljenu upotrebu perspektive,
simboline kompozicije, impresionistiki nain slikanja, a ponekad
i potpuno surealistike pristupe.
Meu najvee SF ilustratore koji
su uspjeno razvili ba sve aspekte
naturalistikog slikanja SF komponenti spada bez svake sumnje i
sovjetski astronomski liustrator
Andrej Sokolov.
Sokolov se rodio u Lenjingradu
1931, obrastao je u Moskvi gdje je
njegov otac, graevinski inenjer,
sudjelovao u gradnji metroa.
Andrej Sokolov je diplomirao na
Institutu za arhitekturu, a prije
tridesetak godina ga je roman
Fahrenhcit 451 nadahnuo do te
mjere da je naslikao mnogo prizora
iz tog knjievnog djela. Jedna od
tih slika je prije pet godina uvrtena u posebnu zbirku Raya
Hradburyja a Los Angelesu.
Adrej Soklov je naslikao gotovo
200 SF ilustracija koje se razlikuju
po likovnoj tehnici, tematici i
umjetnikim ciljevima. Po njegovim rijeima, istraivanje svemira

- 124 -

uznemirava svaiju matu, a

izazov njegova ivota je prikazivanje i skiciranje buduih putovanja po svemiru.
Umjetniki izraz sovjetskog ilustratora ostvaruje se u sitno naslikanim nebeskim tijelima i svemirskim brodovima ilustrativnog
smjera SF ilustracije, te u simbolikoj ikonografiji i surealistikim
likovima dekorativne SF ilustracije. Sokolov, koji ima izuzetno
izotren dar zapaanja, briljivo
prouava astronomske podatke i
svoja zapaanja prenosi u svijet
vizija SF anra. Ipak, ne ograniavaju ga spoznaje znanstvenika o
svemiru, pa on u umjetnikom
zanosu i u tenji prema dubljim
spoznajama razvija tu mladu
likovnu vrstu do kranjih granica
njenih Izraajnih mogunosti. U
njegovim djelima se naziru svemirski krajolici koje ljudsko oko
jo dugo nee upoznati, iz njegovog cjelokupnog djela izbijaju
strah i elja za novim spoznajama
cijele ljudske rase.
Detaljnije ralanjivanje likovnog opusa sovjetskog umjetnika
otkrit e nam da djela Andreja
Sokolova moemo razvrstati u tri
skupine: realistiku, fantastiku i
simbolistiku astronomsku ilustraciju.
Realistiku astronomsku ilustraciju karakterizira elja likovnog
stvaraoca da to vjernije prikae
nebeska tijela i naslika svemirske
brodove koji su stvarno poletjeli u
svemir. Iako je Sokolov na osnovi
astronomskih Dodataka i znanstvenih spoznaja slikao i daleke
planete i zvijea, u toj skupini
ilustracija zastupljene su prvenstveno ilustracije Mjeseca i bliih
poznatih planeta Sunevog sistema. Taj tip astronomske ilustracije
se u prilinoj mjeri dopunjuje tehnikom ilustracijom, jer likovni
stvaraoci prikazuju s fotografskom
tonou letjelice koje je ovjeanstvo poslalo prema oblinjim

nebeskim tijelima. Sokolov je

izradio bezbroj ilustracija koje na
taj nain dokumentiraju ovjekov
pohod na zvijezde, a meu ostalima spomenut emo lansiranje
sputnjika (Prvi Sputnjik a orbiti),
prvog sovjetskog umjetnog satelita
koji je 4. listopada 1957. poletio u
svemir. Andrej Sokolov je naslikao
pristajanje prve automatske kapsule Mars 3 (Padobran nad Marsom) koja se 2. prosinca 1971.
spustila na Mars. Moemo jo
spomenuti i vjeran prikaz lansiranja sovjetskog svemirskog broda
(Lansiranje u Bajkonuru).
Andrej Sokolov je svoju nevjerovatnu dosljednost u vjernom
prikazivanju naeg planeta i
sovjetske svemirske stanice Saljut
6 dokazao kad je svemirski brod
Sojuz XXVIII, koji je a oujku
1978. poletio u svemir, ponio sa
sobom i dvije njegove astronomske
ilustracije: Jutro u svemiru i
Nad Aralskim jezerom. Ta dva
likovna djela naslikana su u gva
tehnici i na tvrdoj podlozi od
kartona, imaju dimenzije 47x36
cm i teka su 130 grama. Posada
sovjetske letjelice obje je slike
ostavila na svemirskoj stanici
Saljut 6 gdje su kozmonauti
paljivo prouili nepodudarnost
izmeu umjetnikove vizije i
stvarnog stanja koje su promatrali
kroz okno svemirske stanice.
Astronomske ilustracije ostale su
na Saljutu 6 etiri mjeseca i tako je
prvi put u povijesti ovjeanstva
oko Zemlje kruila izloba
likovnih djela. Kad je Sojuz XXX
u supnju 1978. pristao na Zemlji,
kozmonauti su Sokolovu osim tih
dviju slika uruili i mnogobrojne
biljeke i ispravke koje su nainili
u svemiru. Sliku Jutro u svemiru,
matovit prikaz jutarnjim suncem
obasjane svemirske postaje Saljut
6, Sokolov je darovao zapovjedniku Sojuza XXX, poljskom
kozmonautu Miroslawu Hermazenskom. Kao zanimljivost moe-

- 125 -

mo jo spomenuti da su obje slike

koje su putovale tom prvom
svemirskom potom dobile na
palubi svemirske postaje i slubeni
ig koji je, dakako, izuzetna filatelistika rijetkost i bar za sada jo
neostvariv san svakog kolekcionara potanskih igova. Andrej
Sokolov je potovao zapaanja
svemirske posade i na slici Nad
Aralskim jezerom ispravio mnoge
pojedinosti. Meu ostalim promijenio je meusobni odnos veliina
Aralskog jezera i svemirske stanice, detaljnije izradio obris sjeverne obale jezera i paljivije naslikao
brda i dolinu na krajnjoj lijevoj
strani slike: naslikao ih je toplijim
nijansama boje i tako ih prividno
pribliio gledaocu. Zanimljivo je
da je Sokolov ve otprve ispravno
naslikao poloaj svemirske stanice
prema Zemljinoj povrini tako da
je popravio samo takve sitnice kao
to je, na primjer, toan kut
sunanih baterija Saljuta 6. Ali dok
je najprije sliku izradio s jasnim i
prilino otrim linijama, pri ponovnom slikanju potovao je
utjecaj zemaljske atmosfere i zato
ublaio crte, upotrijebio topliju
paletu boja i naslikao vei broj
oblaka koji su poput sitnih zrnaca
graka rasporeeni no lijevom rubu
slike.
Likovna djela koja moemo
uvrstiti u skupinu fantastikih
astronomskih ilustracija predstavljaju veinu stvaralakog opusa
sovjetskog umjetnika. Sokolov je
naslikao mnoge svemirske ekspedicije budunosti, kozmodrome na
dalekim planetima, vizije galaksija
i neobinih astronomskih pojava
gdje je nedovoljne podatke morao
nadopuniti letom vlastite mate.
Ali dok je astronomska komponenta fantastikih astronomskih
ilustracija koje prikazuju dostignua ovjeanstva u Sunevom
sistemu potpuno realistika, tehnika komponenta prikazuje letjelice koje ljudska ruka jo nije

izradila. U irokom spektru vizija

tehnikih dostignua budunosti
spomenimo sovjetsku varijantu
shuttlea (Umjetni satelit u orbiti)
uzlet teretne rakete i uzletita na
Mjesecu (Uzlet s Mjeseevog kozmodroma) i ivahnu ilustraciju
kozmodrom na Fobosu gdje je
Sokolov slikom dviju letjelica u
dijagonalnom smjera uperenih u
nebo na kojem se naziru obrisi
Marsa, iskoristio specifinost presjene osi u likovnoj umjetnosti i
ilustraciji dao izuzetnu dinamiku.
(Reprodukcija te slike je na
posljednjoj omotnoj stranici ovoga
SIRIUSA).
ovjeanstvo e jednom stii i u
najudaljenije zakutke svemira, to
je Andrej Sokolov prikazao u djelima kao to su Prema Rakovoj
maglini i Let pokraj dvojne
zvijezde gdje fotonska letjelica juri
prema planetu koji krui oko dva
sunca. Zbog toga to sunca nemaju
jednaku temperaturu, ona zrae
svjetlost razliite valne duljine, to
je Sokolov naslikao pravom simfonijom boja u ilustracijama Plavo
jutro i Crvena veer. Ujutro je
planet obasjan suncem koje zbog
svoje visoke temperature zrai plavu svjetlost, a uveer ga na
nebeskom svodu zamjenjuje hladnije sunce koje boji planet crvenim
tonom. Sokolov se koristio veom
umjetnikom slobodom prilikom
prikazivanja razliitih razvojnih
stupnjeva nastanka galaksija i
vizija dalekih zvjezdanih maglica
kako bi one izgledale gledane s
dalekih planeta (Planet u maglici
IC 413), a mnogo stvaralake
mate udahnuo je ilustracijama
koje prikazuju susrete Zemljana s
biima iz svemira. Ilustracija Braa razuma na kojoj se svemirska
letjelica pribliava umjetnom satelitu i nezemaljskog porijekla predstavlja velianstveni trljumf stranog razuma nad fizikalnim silama
svemira. Simbolistika astronomska ilustracija je vrhunac izraajne

- 126 -

moi naturalistike SF ilustracije

ali su, na alost, likovni umjetnici
do sada razvili malo detalja koje
daju svemirskim pejsaima znaenje simbola. U likovnom opusu
Andreja Sokolova ovamo moemo
ubrojiti ilustracije koje stranom,
nezemaljskom geometrijom upozoravaju na relativnost doivljavanja
prostora, te ilustracije na kojima je
Sokolov deformacije gravitacijskih
polja, koje prikazuje krivljenjem
prostorne mree, naznaio deformacije prostora i vremena te viedimenzionalmi zakrivljenost svemira. Nema sumnje da je jedna od
najboljih Sokolovljevih ilustracija
Planetarna mudrost na kojoj je
prikazao daleku galaksiju i samo
jednim detaljem koji je nacrtao u
prednjem planu dao tom likovnom
djelu izuzetnu dubinu.
Iako je Sokolov najpoznatiji sovjetski F ilustrator, koji je ponjeo
mnogobrojna priznanja i u inozemstvu, u Sovjetskom Savezu
ima jo mnogo umjetnika koji su
se posvetili tiom likovnom anru.
Svakako valja spomenuti sovjetskog kozmonauta Alekseja Leonova, kojemu je astroriomska ilustracija najmiliji hobi, a od 1965.
om usko surauje i sa Sokolovim
tako da su zajedno naslikali oko
pedeset astronomskih ilustracija.
Naslikali su i dvadesetak potanskih maraka sa svemirskom tematikom, a djela su im reproducirana
na mnogobrojnim razglednicama.
Likovna djela te dvojice izala su u
pet bogato ilustriranih knjiga:
Zvijezde nas ekaju (1967), K
zvijezdama
(1970).
Put
k
zvijezdama (1971), ovjek i
svemir (1976) i ivot meu
zvijezdama (1981). Nabrojimo jo
nekoliko sovjetskih astronomskih
ilustratora: Georkij Pokrovski.
Georrjij Kumjin, Vjaeslav Davidov, Nikolaj Nedbailo. Gemadij
Golobokov, Jurij Koroljev, Emilija
Gljebova, Viktor Karpov, Georgij
Poplavski, Aleks Kjut, Anatolij

Jakuin.
Detaljnija analiza likovnog opusa
Andreja Sokolova je zapravo
otkrila najosnovije razvojne stupnjeve i trendove suvremene astronomske ilustracije. Kao svaka
umjetnost i likovna umjetnost
zasniva se na odnosu izmeu objektivne stvarnosti i subjektivnih
predodbi. Prvi razvojni stupanj i
korijeni suvremene likovne umjetnosti nalaze se u prikazivanju
stvarnosti: osnovno je da se bit
likovnog djela nalazi u stvarnome
svijetu. Za dalji razvoj likovne
umjetnosti je karakteristino prelaenje te biti u likovno ostvarenje, a
vrhunac dosie u uzajamnom odnosu izmeu objektivne stvarnosti
i njenog likovnog uoblienja. Na
astronomskim ilustracijama Andreja Sokolova zastupljeni su svi
razvojni stupnjevi suvremene likovne umjetnosti, U realistikoj
astronomskoj ilustraciji otkrivamo
zametke umjetnosti koja kopira
stvarnost, u fantastikim i simbolistikim astronomskim ilustracijama dolazi sve vie do izraaja
uzajamnost odnosa izmeu umjetnika i svijeta koji on slika.
Uz sve to ne moemo zaobii
pitanje u kakve se jo dimenzije
astronomska ilustracija moe razviti. Ako se dosadanji razvoj nastavi, astronomska e ilustracija sve
vie donositi vlastite zakone likovnog stvaranja i ona e pri prikazivanju futurolokih koncepcija i
objektivne stvarnosti dosei nov,
vii stupanj krjmmnikativnosti.
Stvaralaki odnos e se potpuno
obrnuti u usporedbi s umjetnou
koja kopira stvarnost. To dakako,
znai da e astronomska ilustracija
s vremenom nadmaiti svoju samobitnost i samodovoljnost i da e
preko ontoloki dovoljnih senzibilnih likovnih umjetnika utjecati
na objektivnu stvarnost i sudjelovati u njenom stvaranju. Ali
odgovor na to pitanje moe nam
dati samo budunost likovne

- 127 -

umjetnosti u cjelini.
iga LESKOVSEK

Sirius-burza
Kupujem SIRIUSE 2-8, 11 do
13, 16, 18, 19, 22, 24, 27, 38. 41,
42, 49, 51, 52, 59. Moe i
razmjena za knjige 2010 druga
Odiseja i Profili budunosti
(Clarke), Anromea 3, Tarot
velike
Arkane
(Abramik),
Hipnoza i joga (Einstein), Hipnoza
(Cherton). Te knjige i prodajem.
Milo MHoevi, Prvomajska
6, stan 72, 11080 Zemun
Kupujem SIRIUSE 22 1 68.
Zoltan Marton. Ul. JNA 111,
23218 Nova Crnja,.
Prodajem SIRIUSE 5180 za
1200 d (+ potarina) ili po 10 kom.
po 500 . Mio Radonjle, dra
Velimira Covla 18, 78000 Banja
Luka.
Kupujem dobro ouvane SIRIUSE 44, 4850, 52, 53, 55, te
knjige Covek u visokom dvorca

(Dick), uvari vremena (Anderson). Ja, robot (Aslmov), Kraj

djetinjstva (Clarke), komplete 6
knjiga (Clarke i Asimov), te
Andromede 1. i 3. Neno
Vakovi, Giuseppe uella 14,
5108 Rijeka
Prodajem SIRIUSE 9, 11, 14 do
21, 23, 24, 26, 2931, 3336,
38, 40, 41, 4446, 49, 50, 52
80, 62-67, 6971, 73, 77, 82, YU
SIRIUS, te Andromedu 1 i
Misterije svijeta (Clarke).
Zvonimir Popovi, Zaheji 5, 5141S
Lovran.
Kupujem SIRIUS 48 i komplete
Asimova 1 Wellsa (Kentaur).
Safet Turali, UL M. Tita 7/TV,
74260 Teanj.
Kupujem SIRIUS 44. Slobodan Radojei, Sutjeska 52, 22000
Sremska Mitrovica.
Prodajem SIRIUSE 1 i 3, te
razliite brojeve iznad 50. Darko
Rus, Pod Gradiem 26, 62000
Maribor.

- 128 -