INENJERSKA MATEMATIKA 1

Onaj koji cijeni praksu bez teorijskih osnova

slian je moreplovcu koji ulazi u brod bez
krme i busole ne znajui kuda se plovi.

(LEONARDO DA VINCI)

P r e d a v a n j a 10 (u j e d a n a e s t oj s e d m i c i n a s t a v e)
(u akademskoj 2014/2015. godini)
5.7. Osnovne teoreme diferencijalnog rauna. LHospitalovo pravilo
Definicija 5.7.1. Za realnu funkciju f definiranu na intervalu (a,b) u skupu R kaemo da ima
lokalni maksimum (lokalni minimum) u taki x0 (a, b) ako postoji okolina U ( x0 ) take x0 ,
U ( x0 ):= ( x0 , x0 ) (a, b) , takva da za x U ( x0 ), x x0 , vai nejednakost

f ( x) f ( x0 ) ( f ( x) f ( x0 )).
Za sluaj stroge nejednakosti f ( x) < f ( x0 ) ( f ( x) > f ( x0 ) lokalni maksimum (lokalni
minimum) naziva se strogim lokalnim maksimumom (strogim lokalnim minimumom) funkcije
f . Lokalni maksimum i lokalni minimum nazivaju se jednim imenom lokalni ekstremi.
Iz navedene definicije slijedi injenica: Ako funkcija f dostie tanu donju (inf) ili gornju
granicu (sup) u nekoj taki iz intervala (a, b) , onda ona ima u toj taki lokalni maksimum ili lokalni
minimum. Obrnuto, u optem sluaju nije tano.,
Teorema 5.7.1. (Fermatov stav) . Neka funkcija f : a, b R, a, b R, ima lokalni
maksimum (lokalni minimum) u taki x0 (a, b) i neka ona ima u toj taki kako desni tako i lijevi
izvod. Tada je f ' ( x0 ) 0 i f ' ( x0 ) 0 ( f ' ( x0 ) 0 i f ' ( x0 ) 0 ). Ako je pri tome funkcija f
diferencijabilna u taki x0 , onda je f ( x0 ) = 0 .
Dokaz: Pretpostavimo da funkcija f ima lokalni maksimum u taki x0 (a, b) i da postoje

f ' ( x0 ) i f ' ( x0 ) . Iz definicije pojma lokalnog maksimuma slijedi da postoji okolina ( x0 , x0 )

takva da je za svaki x ( x0 , x0 ) i x x0 zadovoljena nejednakost: f ( x) f ( x0 ) . Kako postoji
f ( x) f ( x0 )
f ( x) f ( x0 )
, odakle
0 , pa je i lim
f ' ( x0 ) , to za x ( x0 , x0 ) vrijedi da je
x x0
x x0
x x0
slijedi da je f ' ( x0 ) 0 .
Kako postoji i
lim

x x0

f ' ( x0 ) , to za x ( x0 , x0 ) imamo

f ( x) f ( x0 )
0 . Slijedi da je i
x x0

f ( x) f ( x0 )
0 , pa je i f ' ( x0 ) 0 .
x x0

Ako pretpostavimo da postoji f ' ( x0 ) , onda znamo da vae jednakosti:

1

f ' ( x0 ) = f ' ( x0 ) = f ( x0 ),

pa je i f ( x0 ) = 0 .
Slino se dokazuje i dio teoreme koji se odnosi na lokalni minimum. Ovim je teorema 5.7.1.
dokazana.
Treba uoiti da je u dokazu teoreme 5.7.1. za sluaj lokalnog maksimuma ( a i za sluaj lokalnog
minimuma) prirast funkcije u taki x0 bio konstantnog znaka, tj. f ( x) f ( x0 ) 0
( f ( x) f ( x0 ) 0 ), (x) iz neke okoline take x0 , pa ova teorema ima lokalni karakter .
Napomena 5.7.1. Napomenimo da iz uslova

f ( x0 ) = 0 ne slijedi postojanje lokalnog ekstrema

funkcije f u taki x0 . Na primjer, funkcija f ( x) = x3 u taki x = 0 ima izvod jednak nuli, a ipak
ekstrema u toj taki ona nema, jer njen prirast f ( x) f ( x) = x3 ni u jednoj okolini take x = 0 nije
konstantnog znaka.
Sljedee teoreme imaju opti (globalni) karakter, jer su one vezane za svojstva funkcije na nekom
segmentu.
Teorema 5.7.2. (Darbouxov stav). Neka je funkcija f : a, b R, a, b R, neprekidna na
segmentu [a, b] i neka ima u svakoj taki intervala a, b izvod (konaan ili beskonaan). Tada izvod
f uzima sve vrijednosti koje su izmeu vrijednosti f ' (a) i f ' (b) za koje pretpostavljamo da takoer
postoje.
Teorema 5.7.3. (Rolleov stav). Ako je funkcija f : a, b R, a, b R, neprekidna na segmentu
[a, b] , ima izvod (konaan ili beskonaan) u svakoj taki intervala (a, b) i f (a) = f (b) , onda postoji
bar jedna taka iz intervala (a, b) takva da je f ( ) = 0 .
Dokaz: Ako je f ( x) = const. za x a, b , onda je tanost teoreme 5.7.3. oigledna.
Neka funkcija f na segmentu a, b uzima vrijednosti razliite od f (a ) , npr. vee od f (a ) (pa
i od f (b) ), onda postoji taka a, b takva da je f ( ) = sup f ( x) za x a, b .
Kako u taki funkcija f ima lokalni maksimum, to prema Fermatovoj teoremi imamo
f ( ) = 0 , ime je teorema 5.7.3. dokazana.
Teorema 5.7.4. (Lagrangeov stav). Ako je funkcija f : a, b R, a, b R, neprekidna na
segmentu a, b i ima izvod (konaan ili beskonaan) u svakoj taki intervala a, b , onda postoji bar
jedna taka a, b takva da je f (b) f (a) = f ( )(b a) .

Dokaz: Definirajmo na segmentu a, b funkciju formulom ( x) = f ( x) x , gdje je

= const R .
Odredimo tako da bude (a) = (b) .Iz ovog uslova dobijemo da je

f (b) f (a )
,
ba

pa je

f (b) f (a)
x.
ba
Funkcija na a, b zadovoljava uslove Rolleove teoreme (to nije teko provjeriti), pa postoji

( x) = f ( x)

bar jedna taka, iz intervala a, b takva da je ' ( ) = 0, tj. f ' ( )

f (b) f (a)
= 0 ili
ba

f (b) f (a) = f ' ( )(b a) .

Posljedice Lagrangeove teoreme
Posljedica 5.7.1. Ako funkcija f ima izvod (konaan ili beskonaan) u svakoj taki razmaka
< a, b > R , onda za proizvoljne x1 , x2 < a, b > , ( x1 x2 ), vai jednakost:

f ( x2 ) f ( x1 ) = x2 x1 f ( ),

gdje je broj izmeu x1 i x2 .

Stvarno, ako je x1 < x2 , onda su na segmentu [ x1 , x2 ] zadovoljeni uslovi Lagrangeove teoreme,
pa je za bar jedno iz intervala x1 , x2 zadovoljena jednakost:
(5.7.1)
f ( x2 ) f ( x1 ) = x2 x1 ( )
Ako je x1 > x2 , onda prema istoj teoremi je:

f ( x1 ) f ( x2 ) = x1 x2 ( )

(5.7.2)

bar za jedno iz invervala x 2 , x1 . Iz jednakosti (5.7.1) i (5.7.2) (mnoei jednakost 5.7.2. sa 1 )

slijedi da je u oba sluaja
f ( x2 ) f ( x1 ) = x2 x1 '( ) ,
pri emu je broj izmeu x1 i x2 . Ovim je pokazana tanost posljedice 5.5.1.
Primijetimo da su u oba sluaja u posljedici 5.7.1. razlike x1 i x2 x1 ili pozitivne ili
negativne i pri tome vai nejednakost:
x1 < x2 x1 .
Otuda slijedi da je
x1 ( x2 x1 ), (0 1).
Sada dobijemo da je
f ( x2 ) f ( x1 ) ( x2 x1 ) f x1 ( x2 x1 ), (0 1).
Ako stavimo x1 = x, x2 = x x , onda dobijemo

f ( x x) f ( x) = x f ( x x), 0 < < 1 .

Ova jednakost se naziva formulom konanog prirataja ili Lagrangeovom formulom.

Posljedica 5.7.2. Ako funkcija f : a, b R zadovoljava uslove Lagrangeove teoreme i pri

tome je:
M = sup f ( x) za x a, b i m = inf f ( x) za x a, b,
onda vae nejednakosti:
f (b) f (a )
m
M.
ba
Posljedica 5.7.3. Ako je funkcija f neprekidna na razmaku < a, b > i ima izvod jednak nuli na
tom razmaku, onda je f ( x) = const. na tom razmaku.
Stvarno, neka je proizvoljno izabrana (fiksna) taka iz razmaka < a, b > , a x proizvoljna
taka tog

razmaka razliita od . Tada primjenom Lagrangeove formule imamo da je:

f ( x) f ( ) = f ( * ) ( x ) = 0,
jer je f ( * ) = 0 , a taka * je izmeu taaka x i , odlakle slijedi da je f ( x) = f ( ) , ime je
tvrdnja 5.7.3. i dokazana.
Posljedica 5.7.4. Ako funkcija f na razmaku < a, b > ima izvod konstantnog znaka, onda je
ona strogo monotona na tom razmaku.
Definicija 5.7.2. Neka fukcije i f preslikavaju razmak < a, b > u skup R. Ako je fukcija
diferencijabilna fukcija na razmaku < a, b > i ako je ( x) = f ( x) za x < a, b > , onda kaemo da
je funkcija striktno/tana primitivna funkcija fukcije f na razmaku < a, b > .
Npr., funkcija ( x) = sin x jestriktno primitivna funkcija funkcije f ( x) = cos x na skupu R.
Iz navedene definicije 5.7.2 slijedi da ako je striktno primitivna funkcija funkcije f na
razmaku < a, b > , onda je i funkcija C , gdje je C proizvoljna realna konstanta ( C R ), striktno
primitivna funkcija funkcije na razmaku < a, b > , jer je
( x) C ' = '( x) = f ( x); x < a, b > .
Teorema 5.7.4. Ako je striktno primitivna funkcija funkcije f na razmaku < a, b > , onda
svaka druga striktno primitivna funkcija funkcije f na razmaku < a, b > ima oblik C , gdje je C
realna konstanta, tj. C R.
Dokaz: Pretpostavimo da su funkcije i F dvije meusobno razliite striktno primitivne
funkcije funkcije f na razmaku < a, b > . Tada prema definiciji pojmastriktno primitivne funkcije
vrijedi da je ( x) = f ( x) i F ( x) = f ( x) na razmaku < a, b > . Otuda je F ( x) ( x) = 0 na
razmaku < a, b > ili F ( x) ( x) = 0 na razmaku < a, b > , pa prema posljedici 5.7.3, slijedi da je:
F ( x) ( x) = C , gdje je C proizvoljna realna konstanta ( C R ), tj. F ( x) = ( x) C na razmaku
< a, b > , ime je teorema 5.7.4. i dokazana.
'

Napomenimo da se teorema 5. 7. 4. esto formulie i na ovaj nain:

Funkcije koje imaju jednake konane izvode na nekom razmaku ili su jednake ili se razlikuju do
na konstantu.
Teorema 5. 7. 5. (Cauchyjev stav). Ako su funkcije f i g neprekidne na segmentu [a, b] i ako
imaju (konane ili beskonane) izvode u svim takama intervala (a, b) , pri emu je bar jedan od
izvoda f ( x), g ( x) konaan za svaki x iz tog intervala, onda postoji bar jedna taka (a, b) takva da
je:
(5.7.3)
f (b) f (a) g = g(b) g(a) f ( ).
Dokaz. Definirajmo funkciju F na segmentu [a, b] formulom
f ( x)
F ( x ) f (a)
f (b)

g ( x) 1
g (a) 1 .
g (b) 1

Lako se vidi da funkcija F zadovoljava sve uslove Rolleove teoreme. Slijedi da postoji bar

jedna taka iz intervala (a, b) takva da je F ( ) = 0 . Razvijanjem prethodne determinante i

nalaenjem izvoda F ( ) dobije se traena jednakost navedena pod (5.7.3).
Posljedica Cauchyjevog stava
Posljedica 5.5.5. Ako su pored navedenih uslova u teroremi 5.7.5. zadovoljeni i uslovi:
g '

( x) 2 f '( x) 2 0, x (a, b) ,

(5.7.4)

g ( a ) g (b),

(5.7.5)

onda se jednakost (5.7.3) moe napisati u obliku:

f (b) f (a) f ( )
.
=
g (b) g (a) g ( )

(5.7.6)

Stvarno, ako je f ( ) 0 , onda iz uslova (5.7.5) imamo da je desna strana jednakosti (5.7.3)
razliita od nule. Slijedi da je g ( ) 0 , pa jednakost (5.7.3) moe prei u jednakost (5.7.6).
Ako je f ( ) = 0 , onda zbog uslova (5.7.4) imamo g ( ) = 0 , a kako je zadovoljen i uslov
(5.7.3), to se jednakost (5.7.3) moe napisati i u obliku (5.7.6).
Teorema o takama prekida izvoda
Napomena. Ako je g ( x) = x , onda je g (b) g (a) za b a i g ( x) = 1, x R , pa iz jednakosti
(5.7.6) slijedi Lagrangeova teorema kao specijalni sluaj Cauchyjeve teoreme.
Teorema 5.5.6. (Teorema o takama prekida izvoda). Ako je funkcija f neprekidna u taki x0 , i
ako u nekoj okolini te take za x > x0 ( ili x < x0 ) ima konaan ili beskonaan izvod, takav da postoji
desna (lijeva) konana ili beskonana granina vrijednost lim x x0 f ( x ) (ili lim x x0 f ( x ) ), onda u

taki x0 postoji desni (lijevi) izvod funkcije f u taki x0 jednak toj graninoj vrijednosti.
Dokaz. Posmatrajmo sluaj lim xx0 f ( x) .
Neka je taka

x ( x > x0 ) iz navedene okoline te take. Tada su na segmentu [ x0 , x] zadovoljeni uslovi Lagrangeove

teoreme, pa postoji bar jedna taka ( x0 , x) takva da je:
f ( x) f ( x0 )
(5.7.7)
= f ( ).
x x0
Kako po pretpostavci teoreme postoji lim x x f ( x ) , to postoji i lim x x f ( ) i pri tome vai jednakost:
0
0

lim f ( ) = lim f ( x) .

xx 0

xx 0

(5.7.8)

Iz jednakosti (5.7.7) i (5.7.8) slijedi:

f '( x0 ) = lim

x x0

f ( x) f ( x0 )
= lim f ( ) = lim f ( x) ,
x x0
x x0
x x0

ime je ovaj dio teoreme i dokazan. Na isti nain se dokazuje i dio teoreme koji se odnosi na postojanje lijevog izvoda
f ( x0 ) . Ovim je teorema i dokazana.
5

Posljedice teoreme o takama prekida izvoda

1. Ako postoje razliite konane ili beskonane jednostrane granine vrijdnosti:
lim f ' x

x x0

lim f ' x ,

x x0

onda je f '( x0 ) f '( x0 ), pa u taki x0 ne postoji ni konani ni beskonani izvod.

2. Ako je funkcija f : (a, b) R diferencijabilna na intervalu (a, b) , onda njen izvod f ne moe
imati na intervalu (a, b) : take prekida koje se mogu otkloniti, prekide tipa pola i prekide prvog reda.
Dokaz. a) Pretpostavimo da u taki x0 (a, b) izvod f ima prekid koji se moe otkloniti, tj. postoji
limx x0 f ( x) = L za L R i L f ( x0 ) .Prema teoremi 5.7.6. je f ( x0 ) = L , to je protivno pretpostavci

da je L f ( x0 ) .
b) Pretpostavimo da izvod f u taki x0 (a, b) ima prekid tipa pola, tj. limx x f ( x) = , onda prema
0
teoremi 5.7.6. vrijedi

f ( x0 ) = , to je protivno pretpostavci da je funkcija f diferencijabilna u taki x0 .

c) Pretpostavimo da u taki x0 (a, b) funkcija f ima prekid prvog reda, tj. da postoje konane granine
vrijednosti:

f ( x0 0) i f ( x0 0),

pri emu je:

f ( x0 0) f ( x0 0).

Slijedi, prema teoremi 5.7.6, da je:

pa funkcija f nije diferencijablina u taki

f ( x0 ) f ( x0 )

x0 , to je protivno pretpostavci da je ona diferencijabilna u svakoj taki

intervala ( a, b)

Iz svega naprijed navedenog slijedi da ako je funkcija f diferencijabilna na intervalu ( a, b) , onda njen
izvod f moe imati na intervalu ( a, b) samo prekide drugog reda.

Primjer 5.7.1. Funkcija f zadana formulom f ( x) : sgn x ne moe imati tanu primitivnu
funkciju na razmaku < a, a > , gdje je a R .
Naime, ako bi funkcija F bila tana primitivna funkcija funkcije f na razmaku a, a ,
onda bi imali da je F ( x) = f ( x), x a, a . To znai da bi i u taki x = 0 ova jednakost bila
zadovoljena, to je nemogue, jer bi bi u tom sluaju funkcija F (x) u taki x0 imala prekid prvog
reda.
LHospitalovo pravilo
Teorema 5.7.7. (L'Hospitalovo pravilo). Neka su f i g realne funkcije koje zadovoljavaju
sljedee uslove:
(i) a) lim x x f ( x) = lim x x g ( x) = 0 ili
0

b) lim x x f ( x) = ili ( ) i lim x x g ( x) = + ili ( );

0
0
(ii) f i g su definirane i neprekidne u nekoj okolini U ( x0 ) take
taki x0 ;

x R
0

osim moda u

(iii) postoje (konani ili beskonani) izvodi f (x ) i g (x) za svaki x U ( x0 ) osim, moda,
za x = x0 ;
(iv) bar jedan od izvoda f (x ) i g (x) je razliit od nule i konaan za svaki x U ( x0 ) ,
osim, moda, za x = x0 ;
f ( x)
(v) postoji limx x0
( = L R ).
g ( x)
f ( x)
f ( x)
f ( x)
= L .
= lim
Tada postoji i limx x0
i vai jednakost lim
x x0 g ( x )
x x0 g ( x )
g ( x)
Dokaz: L'Hospitalovu teoremu neemo dokazivati u njenoj openitosti (ovako formulisana teorema 5.7.7. se
sastoji od nekoliko L'Hospitalovih teorema u kojima se razmatraju pojedini sluajevi teoreme 5.7.7 u zavisnosti od toga da
li je zadovoljena pretpostavka a) ili pretpostavka b) i da li je x0 (odnosno L) konaan ili beskonaan).
Ograniimo se na dokaz teoreme 5.7.7. uz pretpostavku da je

x0 R i limxx0 f ( x) = limxx0 g ( x) = 0

(ostali sluajevi se dokazuju primjenom Cauchyjeve teoreme, ili Taylorove teoreme, a neki i primjenom Darbouxove
teoreme). Funkcije f i g su, po pretpostavci, neprekidne u okolini U ( x0 ) , dok u taki x0 ne moraju biti definirane.
Meutim, funkcije

f 0 i g 0 definirane formulom:
f 0 ( x) = f ( x) , g0 ( x) = g ( x)(x x0 ) , f 0 ( x0 ) = g0 ( x0 ) = 0
neprekidne su na svakom segmentu [ x0 , x] (ili [ x, x0 ] i imaju konaan ili beskonaan izvod u intervalu ( x0 , x)
(odnosno, u ( x, x0 ) ), za svaki x dovoljno blizu take x0 . Kako je bar jedan od izvoda f 0 i g 0 konaan i razliit od
nule u svakoj taki intervala ( x0 , x) (odnosno ( x, x0 ) ), ispunjeni su svi uslovi Cauchyjeve teoreme, pa imamo da je
f 0 ( x) f 0 ( x0 )
f x x x0
= 0 0
, 0 < < 1.
g 0 ( x) g 0 ( x0 ) g 0 x0 x x0
No, prema definiciji funkcija f 0 i g 0 posljednja jednakost se svodi na
f ( x) f 0x0 x x0
=
, 0 < < 1.
g ( x) g 0 x0 x x0
f ( x)
Iz pretpostavke da postoji limx x
slijedi da postoji i
0
g ( x)
f ( x0 ( x x0 ))
limx x0
g ( x0 ( x x0 ))
i ove granine vrijednosti su jednake. Otuda slijedi da je

lim

x x0

f x x x0
f ( x)
f ( x)
= lim 0 0
, = lim
g ( x) x x0 g 0 x0 x x0 x x0 g ( x)

to je i trebalo dokazati.

Primijetimo da L'Hospitalovo pravilo odnosno L'Hospitalove teoreme predstavljaju pooptenja

(profinjenja) teorema o limesima zbira, razlike, proizvoda, kolinika itd., s tim da se izvjesni uslovi
postavljaju na izvode funkcija. L'Hospitalovo pravilo se odnosi na limes kolinika

f
g

, s tim da brojnik

i nazivnik tee nuli (ili u beskonano) tako da teorema o aritmetikim operacijama limesa ovdje nije
primjenjiva. No, ako kolinik

f
g

izvoda ima limes u x0 , onda je taj limes jednak limesu funkcije

f
g

Meutim,

tu mogu nastupiti razne mogunosti. Moe se dogoditi da je traenje limesa od

f
g

, da

situaciju. Tada se prelazi na

f '
g'

komplikovanije nego od

f
g

nema limes, a da ga

f
g

ima, da prelaz sa

f
g

na

f
g

f
g

vodi na istu

itd. Nadalje, moe biti i da se uzastopnom primjenom L'Hospitalovog

pravila nakon konano koraka vratimo na polazni problem. esto smo skloni da ne provjeravamo
uslove L'Hospitalovog pravila, ali je to rizino, jer

f
g

moe imati limes u taki x0 , a da ga

f
g

nema u toj taki! No, ipak napomenimo da je L'Hospitalovo pravilo od ogromne praktine koristi.
Naime, iz tablice izvoda moe se primijetiti da se funkcije diferenciranjem uglavnom uprouju. Zbog
toga se veoma esto deava da se poslije primjene L'Hospitalovog pravila limesi oblika 0/0 ili /
mogu odrediti.
Neodreeni oblici 1 , 0 ili 00 se logaritmiranjem svode na oblik 0 , a ovaj tip se moe

0
u ( x)
v( x)
uvijek predstaviti u obliku ili
(koristei identitet u ( x)v( x)
ili u ( x)v( x)
.

v( x)

u ( x)

Neodreeni oblik tipa se algebarskim transformacijama svodi na oblik 0/0 ili / .

Naime, iz u(x) i v(x) slijedi:
v( x)

(ili ), ako u ( x) 1 ,

v( x) v( x)
u ( x) v( x) = u ( x) 1
1
u ( x) u ( x) oblik 0 , ako v( x) 1 .

1
0
u ( x)

u ( x)

U nekim sluajevima je korisno kombinovati L'Hospitalovo pravilo s odreivanjem limesa

elementarnim sredstvima.

ln x
(neodreeni oblik
).
x x

Rjeenje: Primjenivi L'Hospitalovo pravilo imamo

Primjer 5.7.2. a) Izraunajmo lim

ln x ' lim x 0.
lim ln x lim
x x x x '
x 1
1

x
!)
x 0 ln x

(Izraunajte lim

b)* Izraunajmo lim cos 2 x

x 0

1
2 x2

(neodreeni oblik 1 ).

Rjeenje: Logaritmiramo i primijenimo L'Hospitalovo pravilo, pa dobijemo

1
2
lncos2 x =
sin 2 x
2
lim ln cos2 x x = lim
lim 2 x cos2 x = 1.
2
2
x
x0
x0
x0

Na taj nain konano dobijemo:

1
2
1
2
lim cos 2 x x e .
x 0
8

x3
x e2 x

Primjer 5.7.3. Treba nai lim

. U ovom sluaju je f ( x) = x3 , g ( x) = e2 x f (x) i

g (x) , pa ne moemo primijeniti teoremu o limesu kolinika, tj. ne moemo primijeniti formulu

f lim f
lim =
, jer daje neodreeni izraz
. No, trostrukom primjenom L'Hospitalovog pravila (za

g lim g
koje je oito da su zadovoljeni svi uslovi) dobijemo
x3
3x 2
3
x2
3
2x
3
1
=
=
= lim 2 x = 0.
lim 2 x lim 2 x
lim 2 x = lim
2x
x e
x 2e
2 x e
2 x 2e
4 x e

Zadatak 5.7.1. Izraunajte sljedee limese:

1

tgx sin x
a) lim
;
x 0 x sin x

ln x
b) lim arctgx ;
x
2

(1 x)n 1
, (n R) ;
d) lim
x 0
x

e) lim

g ) lim shx ln x ;

x 0

1
1
c) lim 2 2 ;
x 0
sin x x
ln x
f) lim n , (n R ) ;
x x

x sin x
;
x3
1

sin x x
h) lim
, (0< < );
x 0
x sin

j) limPn ( x)e x , (Pn (x) polinom stepena n ).

i) lim ctgx ln x ;
x 0

( Rezultat: a) 3; b)

1
ln x 0, n 0,
; f) lim n
x x
e
, n 0;

g) 0; h) e ; i)

1
; j) 0. )
e

5.8. Taylorov polinom i Taylorova formula

5.8.1. Uvod
Ako realna funkcija f jedne realne promjenljive ima izvod u taki a, onda se prirataj ove
funkcije moe predstaviti u obliku
f (x) f (a) = (x a) f ' (a) + (x a) (x),
(5.8.1)
gdje je (x) funkcija koja je neprekidna u taki a i jednaka nuli u toj taki, tj.
limxa ( x) (a) 0 (po teoremi o formi (konanog) prirataja funkcije za koju postoji izvod u
taki). Sada iz (5.8.1) dobijemo da je
f (x) = f (a) + (x a) f ' (a) + (x a) (x) = f (a) + (x a) f ' (a) + o (x a).
(5.8.2)
Inae, kaemo da postoji linearna funkcija
T1 (x) = A (x a) + B
tako da je (u nekoj okolini U(a) take a ) :
f (x) = T1 (x) + o (x a),
( u taki a, ili kad x a),
pri emu je
T1 (a) = B = f (a), T1'(a) = A = f '(a).

(5.8.3)

S druge strane, ima li neprekidna funkcija f, definirana na segmentu [a, b]( R), odreen konaan
ili beskonaan izvod u svakoj taki x intervala (a, b), vrijedi bar u jednoj taki (a, b),
9

inae nepoznatoj (prema teoremi srednje vrijednosti Lagrangeovoj teoremi):

f (x) = f (a) + (x a) f ' ( ), (a x b), ( = a + (x - a), 0 < < 1)

(5.8.4)

Ako je pak, funkcija f (x) neprekidna na [a, b], ima neprekidan prvi izvod f '(x) na [a, b] i
odreen konaan drugi izvod f ''(x) na (a, b), onda vai (po tzv. proirenju teoreme srednje
vrijednosti):
f ( x) f (a) ( x a) f ' (a)

( x a) 2
f ' ' (a ( x a)), (a x b), (0 < < 1).
2!

(5.8.5)

Teoremu o formi prirataja, teoremu srednje vrijednosti i njeno proirenje (tj. formule (5.8.3)
(5.8.5)) mogli bismo i dalje proirivati na osnovu daljih pretpostavki o funkciji f (x) i njenim
izvodima i time doi do izraza koji bi sve tanije opisivali vladanje funkcije u okolini take a pomou
vrijednosti njene i njenih izvoda u taki a; no izvest emo optu formulu poznatu pod imenom
Taylorova formula. Prije toga emo navesti jednu lemu i pojam tzv. Taylorovog polinoma.
Lema 5.8.1. Ako realna funkcija F(x) jedne realne promjenljive u taki a ima konanu ili
beskonanu vrijednost izvoda F (n)(a) i ako je
F (a) = F '(a) = F ''(a) = ... = F (n 1)(a) = 0,
tada je
F ( x)
F ( n ) (a) beskonano, ako je F ( n ) (a) beskonaan
lim

.
(n)
x a ( x a ) n
n!
konano,
ako
je
F
(
a
)
konaan

Dokaz: Prema Cauchyjevoj teoremi imamo da je

F
F '(1 )
F '(1 ) F '(a) C. th.
F ( x)
F ( x) F (a) C. th.

n
n
n 1
n 1
( x a)
( x a)
n(1 a)
n(1 a)
gdje je 1 neki broj izmeu a i x, i izmeu a i i 1 za i = 2, ..., n 1.
Iz postojanja izvoda n-tog reda funkcije F (x) u taki a, slijedi da postoji
postoji i

(n1 ) F ( n1) (a)

, (*)
n !(n1 a)

( n 1)

F ( n1) ( x) F ( n1) (a)

, a odatle da
x a
xa

lim

F ( n1) (n1 ) F ( n1) (a)

, jer x "gura" ispred sebe n 1 ka taki a i te granine vrijednosti su
x a
n1 a

lim

meusobno jednake:

F ( n1) (n1 ) F ( n1) (a)

F ( n1) ( x) F ( n1) (a)
= lim
F ( n ) (a) .
x a
x a
xa
n1 a

lim

(**)

Iz (*) i (**) slijedi da je

F
F ( x)
lim
n
x

a
x a ( x a)

lim

(n 1 a )

( n1 ) F ( n1) (a) F ( n ) (a)

.
n !( n1 a)
n!

( n 1)

Time je lema dokazana.

5.7.2. Taylorov polinom

Neka je realna funkcija f jedne realne promjenljive definirana u razmaku b, c i neka ona u
fiksiranoj (unutranjoj) taki ab, c ima konaan n-ti izvod F (n)(a). Tada u nekoj okolini
U(a) b, c take a postoje (svi) izvodi nieg reda od n (F (n 1)(x), ..., F ''(x), F '(x) za x U(a)).
Definicija 5.7.1. Ako funkcija f ispunjava gornje uslove, tada polinom oblika
f '(a)
f ''(a)
f ( n ) (a)
2
f (a)
( x a)
( x a)
( x a) n
1!
2!
n!
10

nazivamo Taylorovim*) polinomom n-tog stepena**) funkcije f (x) u taki a, i oznaavamo ga sa

Tn(x):
f ( n ) ( a)
f '(a)
f ''(a)
Tn ( x) f (a)
( x a)
( x a) 2
( x a) n .
(5.8.6)
1!
2!
n!
Iz date definicije, slijedi da je
Tn (a) = f (a), Tn '(a) = f '(a), Tn ''(a) = f ''(a), ..., Tn (n)(a) = f (n)(a).
f ( k 1) (a)
Jasno je da je Tn (n + 1)(a) = 0 i Tk + 1 (x) = Tk (x) +
( x a)k 1 .
(k 1) !

(5.8.7)

5.8.3. Taylorova formula.Taylorova teorema srednje vrijednosti

Neka realna funkcija f jedne realne promjenljive u taki ab, c ima konaan n ti izvod
f (n)(a).
Oznaimo sa Rn(x) razliku izmeu funkcije f (x) i odgovarajueg Taylorovog polinoma Tn(x)
n tog stepena u taki a, tj.
Rn(x) = f (x) Tn(x).
(5.8.8)
Tada je f (x) = Tn(x) + Rn(x)
ili
f ( n ) (a)
f '(a)
f ''(a)
( x a)
( x a)2
( x a)n + Rn(x).
f (x) = f (a)
(5.8.9)
1!
2!
n!
Formula (5.8.9) zove se Taylorova formula funkcije f (x) u taki a (odnosno u okolini take a ),
pri emu je Rn(x) njen ostatak.
Iz (5.8.7) i (5.8.8) slijedi da je ostatak Rn(x) n puta diferencijabilna funkcija u taki a, pri emu je
Rn(a) = f (a) Tn(a) = 0, Rn '(a) = f '(a) Tn'(a) = 0, ... ,
Rn (n)(a) = f (n)(a) Tn(n)(a) = 0, Rn (n + 1)(a) = f (n + 1)(a) Tn(n + 1)(a) = 0 (ako ovaj postoji). (5.8.10)

Otuda, prema dokazanoj lemi 5.8.1. (primjenom na funkciju F (x) = Rn(x)) je :

R n ( x)
R (nn) (a)
(5.8.11)

0.
xa ( x a) n
n!
Teorema 5.8.1. Ako realna funkcija f jedne realne promjenljive u taki a ima konane izvode do
reda n, onda njena Taylorova formula u taki a glasi :
F (x) = Tn(x) + (x) (x a)n,
(5.8.12)
pri emu je lim ( x) (a) 0 .
lim

xa

Dokaz: Neka je

Rn ( x)
: = (x), za x a i (a) : = 0. Prema (5.8.11) imamo
( x a)n
R ( x)
n
lim ( x) lim
0.
xa
x a ( x a) n

Otuda slijedi da je Rn(x) = (x a)n (x), odnosno Rn(x) = o ((x a)n), gdje je
limxa ( x) (a) 0 . Time je pokazano da vai (5.8.12), odnosno da vai formula
f (x) = Tn(x) + o ((x a)n), (x a),
(5.8.13)
n
koja se naziva Taylorovom formulom sa ostatkom u Peanovom obliku: Rn(x) = o ((x a) ),(x a).

_____________________
*)
**)

Brook Taylor (Tejlor) (1685 1731) engleski matematiar.

Stepen ovog polinoma moe biti i manji od n, ako je f (n)(a) = 0.
11

Teorema 5.8.2. Ako realna funkcija f jedne realne promjenljive ima konaan ili beskonaan
izvod (n + 1) vog reda u nekoj okolini U(a) take a, onda vrijedi ova Taylorova formula:
f (x) = f (a)

( x a)
( x a) 2
( x a) n
f ' (a)
f ' ' (a)
f
1!
2!
n!

( n)

(a) + Rn(x),

(5.8.14)

gdje je

( x a)n1 ( n1)
f
(a ( x a)) , (0 < < 1)
(n 1) !
ostatak Taylorove formule u Lagrangeovom obliku, koji se oznaava i sa RnL (x) .
Rn(x) =

(5.8.15)

Dokaz: Jasno da vai:

Rn(n + 1)(x) = f (n + 1)(x), (x U(a)).

Prema dokazanoj lemi 5.8.1. i (5.8.16) je (za F (x) = Rn(x) i zamjenom n sa n +1 ):

(5.8.16)

Rn ( x)
Rn( n1) (a) f ( n1) (a)
,

xa ( x a)n1
(n 1) !
(n 1) !

lim

odakle slijedi da je Rn(x) = (x a)n (x), gdje je limxa ( x) (a) 0 .

Dalje, prema (5.8.10) i Cauchyjevoj teoremi, imamo
( n)
( n)
Rn '(1 )
Rn '(1 ) Rn '( a )
Rn ''( 2 )
Rn ( x )
Rn ( x ) Rn ( a )
Rn
( n ) Rn
( a)

,
n
n
n 1
n 1
n

1
( n 1) !( n a )
( n 1)(1 a )
( n 1)(1 a )
( x a)
( x a)
( n 1) n ( 2 a )

gdje su 1 izmeu a i x, i izmeu a i i 1 za i = 2, ..., n.

Otuda, prema Lagrangeovoj teoremi, je
( n1)
( n1)
Rn ( x )
Rn
( ) ( n a )
Rn
( )

, gdje je izmeu a i n (a time i izmeu a i x ).

n1
( n 1) ! ( n a )
( n 1) !
( x a)

Uzimajui u obzir (5.8.16), konano dobijemo

( n 1)
( n1)
Rn ( x )
fn
( )
fn
( a ( x a ))
n1

, ili Rn(x) =
( x a)
,
n 1
( n 1) !
( n 1) !
( x a)

gdje je 0 < < 1, ime je zavren dokaz teoreme.

Primjedba 5. 8.1. Za ostatak Rn(x) u Taylorovoj formuli mogue je dobiti i druge oblike. Naime, ako funkcija f u
nekoj okolini take a ima izvode do reda (n + 1), to primjenom Cauchyjeve teoreme na funkcije i , gdje je
n

(t ) f ( x )

(k )

k 0

(t )

k
(x t) ,

k!

a (t) neprekidna na segmentu s krajevima a i x (gdje je x iz pomenute okoline), ima razliit od nule izvod unutar tog
segmenta, dobijemo da je ostatak Rn(x) dat sa:

Rn(x) =

( x) (a)

( n1)

( )

( = a + (x a) , 0 < < 1).

n
(x ) ,

'( )
n !
p
Odavde, stavljajui ( t ) = (x t ) , dobijemo ostatak u Schlmilch Rocheovom obliku (lemilh - Roov)

Rn(x) =

p
n1 p
( x a) ( x )
n ! p

( n1)

( ),

( p > 0).

Za p = n + 1, dobije se Lagrangeov oblik ostatka (koji je ve ranije naveden), a za p = 1, dobijemo i

drugi vaan tzv. Cauchyjev oblik ostatka:
C

Rn (x) =

( x a)

n1

(1 )

n
f

( n1)

( a ( x a )),

(0 < < 1).

(5.8.17)

n !

Formula koja se dobije iz Taylorove formule za a = 0

f (x) = f (0) f ' (0)

f ' ' (0) 2

f ( n) (0) n
x
x + Rn(x)
2!
n!

(5.8.18)

*)

i vrijedi u nekoj okolini take 0, naziva se Maclaurinova formula sa ostatkom Rn(x) :

12

n1
f

( n1)

( n 1) !
n1
n
x
(1 )

0 <

( x) ,
( n1)

n !

(1 x) ,

< 1

u Lagrangeovom obliku odnosno sa ostatkom

Rn(x) : =

0 < 1 < 1 u Cauchyjevom obliku.

Primjedba 5.8.2. Ako funkcija f (x) u taki a ima konaan izvod f (n)(a) i ako je Q (x) bilo
kakav polinom iji stepen nije vei od n, a koji je razliit od Taylorovog polinoma Tn(x) funkcije
f (x) u taki x = a, onda za dovoljno malu okolinu U(a) take a vai nejednakost
| f (x) Tn(x) | < | f (x) Q (x)|, (x a)
(teorema na kojoj se zasniva lokalna aproksimacija funkcije f (x) Taylorovim polinomom Tn(x));
geometrijski: od svih parabola y = Q (x) = a0 xn + + an n tog stepena, ili stepena nieg od n,
koje prolaze takom M(a, f (a)), najblia grafiku funkcije y = f (x) je kriva y = Tn(x) =
=f

(a)

( n)

(a)

( x a)

n !

Za n = 1 dolazimo do lokalne aproksimacije y = T1(x) = f (a) + f '(a)(x a), koja izraava

poznatu osobinu diferencijala.
Primjer 5.8.1. Za funkciju
oblik

f (x) : = ex je
ex =

f (n)(x) = ex
x

1 x

2 !
n 1
x

a ostatak u Lagrangeovom obliku je Rn(x) =

( n 1) !

n !

za svaki xR, pa formula (5.8.18) ima

Rn(x),

(a)

, 0 < < 1.

1
2

Polinom T2(x) = 1 x x 2 koji aproksimira funkciju

f (x) : = ex grafiki je prikazan na slici 5.8.1. (Prikaite
grafiki i Maclaurinove polinome T0(x) : = 1,
1
2

y=ex

1
6

T1(x) = 1 + x , T3(x) = 1 x x 2 x 3 !)
Za x = 1 iz jednakost (a) dobijemo priblinu

y =1 x

1 1
1
vrijednost broja e, tj. e 1 .
1! 2 !
n!

Greka koja se pri tom ini se moe procijeniti

pomou nejednakosti
Rn(x) =

1 2
x
2

Slika 5.8.1.

1
3
,
e
(n 1) !
(n 1) !

pri emu je broj e zamijenjen sa svojim gornjim ogranienjem 3 a sa 1.

Primjer 5.8.2. Lako se dobije i Maclaurinova formula za funkcije sin x, cos x, ln(1 + x), (1 + x)
(u kojima je 0 < < 1):
sin x x

3 !
R2 n ( x )

5 !

( 1)

n1

2 n 1

(2 n 1) !

2 n1

(2 n 1) !

sin ( x (2 n 1)

R2 n ( x ) ,

) ( 1)

(b)

2 n1

(2 n 1) !

cos x ;

_____________
*)

Colin Maclaurin (1698 1746) kotski matematiar.

13

cos x 1

2 !
R2 n 1 ( x )

4
( 1)

4 !

cos ( x (2 n 2)

3
(1)

n1 x

) ( 1)

n 1

(c)

2n 2

(2 n 2) !

( 1) 2

1!
Rn ( x )

R2 n 1 ( x ) ,

2n 2

2n

(2 n ) !

(2 n 2) !

ln(1 x) x

(1 x )

n x

Rn ( x) , Rn ( x)

n n1
n
( 1) x
(1 )
n1
(1 x)

( 1) ... ( n 1) n
x

2 !

n !

( 1) ... ( n )

cos x ;

(d)

Rn ( x ) ,

(e)

n n 1
n 1
(1 ) x
(1 x )
.

n !

5.8.4. Zadaci o Taylorovoj formuli i nekim njenim primjenama

Zadatak 5.8.1. Dokaite da je (Eulerov) broj e iracionalan.
Dokaz: Pretpostavimo suprotno, tj. pretpostavimo da je eQ :
e

p
q

( p, q Z; q 0).

Tada primjenom Taylorove formule, prema relaciji (a), za x = 1, dobijemo da je

1
1
1

e
e = 11
2!
n ! (n 1) !
za svaki nN, odakle slijedi da (1) vai i za n > q, te se zamjenom e

p
q

(1)
iz (1) dobije, (nakon

mnoenja sa n !),
n!

p
q

n !

n!
1!

n!
2!

n!
n!

e
n 1

(2)

Kako je n > q, to je lijeva strana od (2) cijeli broj; na desnoj strani su isto tako svi sabirci (sem
zadnjeg), oito cijeli brojevi, dok za zadnji sabirak vrijedi
0

e
3

1 ,
n 1 n 1

(n > 2),

tj. zadnji sabirak nije cijeli broj. Tako smo dobili protivrjenost, te je e iracionalan broj, to je i
trebalo dokazati.
Zadatak 5.8.2. Funkciju f (x) = e x cos sin (x sin )
razviti u Maclaurinovu formulu sa
ostatkom Rn(x) u Lagrangeovom obliku.
Rjeenje: Zadana funkcija je definirana i neprekidna na R. Kako je (za = const)
f '(x) = e x cos cos sin (x sin ) + e x cos sin cos (x sin ) = e x cos sin (x sin + ),
f ''(x) = cos e x cos sin(x sin + )+e x cos sin cos(x sin + ) = e x cos sin (x sin + 2 ),
itd.,to nasluujemo da vai:
f (n)(x) = e x cos sin (x sin + n ), (nN).
(*)
Iskoristimo matematiku indukciju da pokaemo istinitost (*). Usvoji li se induktivna pretpostavka
da (*) vai za neki nN, onda je
14

(x) = e x cos cos sin (x sin + n ) + e x cos sin cos (x sin + n ) =

= e x cos sin (x sin + (n + 1) ),
te kako je relacija (*) tana za n = 1 (i n = 2), zakljuujemo po principu matematike indukcije da
je (*) tano za nN. Otuda f (n )(0) = sin n .
Dakle,zadana funkcija ima neprekidne izvode proizvoljnog reda u okolini proizvoljne take aR,
pa se moe razviti u Maclaurinovu formulu sa ostatkom u Lagrangeovom obliku :
f

(n + 1)

f (x) =

(k )
n1
n f
(0) k
x
( n1)

x
f
( x)
k 0
k !
( n 1) !

= x sin

2
sin 2

2!

n
sin n

n !

(0 < < 1)
x

n1

( n 1) !

x cos

sin( x sin ( n 1) ) .

Zadatak 5.8.3. Zadane su funkcije

f1(x) : = ln cos x, f2(x) : = sin (sin x).
a)* Napisati razlaganje po potencijama od x funkcije f1 do x6, a funkcije f2 do x4 (za
koje x e vaiti dobiveni razvoj?).
b) Primjenom Taylorove formule (logaritmiranjem i na osnovu a)) odrediti lim x0 f (x) ako je
1
x3 x sin(sin x )

exp 1 x 2 1 x 4

12

f ( x) 2
.

cos x

1
1
1
1 6
x o ( x 6 ) , sin(sinx) x x 3 o ( x 4 ), ( x 0).
Rezultat: a) ln cos x x 2 x 4
3
2
12
45
1

b) lim f ( x) e15 15 e .
x 0

Primjenom L'Hospitalovog pravila nai prethodnu graninu vrijednost

lim f ( x )
x 0

i izvui pouku o

korisnosti postupka izraunavanja limesa primjenom Taylorove formule (u ovom sluaju treba
L'Hospitalovo pravilo est puta primijeniti). Takoe, primjenom prethodne relacije (*) izraunati
3
1,121 na tri decimale (sa tri tana decimalna mjesta, tj. odreujui n tako da je |Rn(x)| < 0,0005).
Zadatak 5.8.4.* Funkciju f zadanu formulom f(x) = x2 ln 2 x u okolini U(1) take 1
aproksimirajte Taylorovim polinomom etvrtog stepena i procijenite greku aproksimacije za
9 11
x , .
10 10
Zadatak 5.8.5.** Izraunajte:
1 (cos x)sin x
x 0
x3

L : lim

a) primjenom L'Hospitalovog pravila;

b) izravnom upotrebom Taylorove/Maclaurinove formule, odnosno upotrebom razvoja
esin xln cos x 1 sin x ln cos x o( x3 ) , ( x 0) ( i relacije u v ev ln u za u > 0 ).
( Rezultat: L 1 .)
2

____________________
*) Zadatak sa ispita iz Mat. I / IM1.
**) Zadatak sa ispita iz Mat. I / IM1 i koji je bio zadan za domau zadau iz IM1.
15