Will

Hill

ODJEL 19:
POETAK
Naslov izvornika
Will Hill
Department 19
2011

Mojoj majci

Ja sam se s noi upoznati htio.

U dugu etnju po kili poao,
Dalje od svjetla najdaljeg sam bio.
Robert Frost, Upoznali se s noi (prev. M. Maras)

Ne elimo dokaze. Ni od koga ne traimo da nam vjeruje.

Abraham Van Helsing

PREDGOVOR
BRENCHLEY, KENT
3. STUDENOG 2007.
Jamie Carpenter gledao je TV u dnevnoj sobi kad je zac uo s kripu
guma oc evog automobila na s ljunc anom prilazu mnogo, mnogo ranije
nego inae. Jamie je pogledao sat na zidu iznad TV-a i namrtio se. Bilo
je pet i petnaest. Julian Carpenter nije se nikad, barem koliko se Jamie
mogao sjetiti, vratio kuc i s posla prije sedam sati, a i to je bilo samo u
posebnim prigodama poput maminog roendana ili kad bi Arsenal
igrao Ligu prvaka. Jedva se podignuo s kauc a, taj visoki, pomalo
nezgrapan c etrnaestogodis njak mrs ave grade i razbarus ene kose, te
pris ao prozoru. Srebrni mercedes njegovog oca bio je parkiran gdje i
uvijek, ispred garaz e koja je stajala odvojeno od njihove kuc e. Jamie
je razaznavao oca u odsjaju zaustavnih svjetala kako izvlac i nes to iz
prtljanika.
Moda je bolestan, pomislio je Jamie. Ali dok je paz ljivo promatrao
oca, nije mu se c inio bolesnim; na crvenom svjetlu oc i su mu bile
sjajne i s irom otvorene i kretao se brzo dok je odlagao stvari iz
prtljaz nika u dz epove. Jamie je primijetio jos nes to; stalno je
pogledavao preko ramena prema cesti, kao da misli da ga...
Krajic kom oka Jamie je primijetio da se nes to pomaknulo pored
hrasta u dnu vrta. Okrenuo je glavu, a duz ruku i po leima pros li su
ga trnci pa je shvatio da se preplas io. Ovdje neto ne valja, pomislio je.
Zaistane valja.
Stablo je izgledalo isto kao i uvijek; kvrgavo deblo nagnuto ulijevo,
ogromno korijenje nabiralo je travnjak i naginjalo vrtni zid prema
cesti.
Sto god da je Jamie vidio, vidio je to i njegov otac. Nepomic no je
stajao iza automobila i zagledao se u grane drveta. Jamie je pozorno
promotrio stablo i dugac ke crne sjene koje je mjesec ina bacala preko
trave. Sto god da se pomaknulo, vis e se nije micalo. Ali dok je gledao,
uvidio je da je neto drugaije.
Sjena je bilo vie nego to bi trebalo.

Lis ca na stablu nije bilo zbog zime i sjene su trebale biti ravne
linije golih grana. No, tamni uzorci koji su prekrivali travnjak bili su
gusti i veliki, kao da su grane pune.
ega? Puneega?
Jamie je opet pogledao oca. Odjednom je poz elio da je u kuc i,
odmah. Njegov je otac jos uvijek zurio u stablo i nes to drz ao u ruci,
neto to Jamie nije mogao razabrati.
Kretanje, ponovno, pored stabla. Jamieju se od straha stisnulo grlo.
Ui, tata. Odmah ui. Vani neto nije u redu.
Sjene na travnjaku poele su se micati.
Jamie je zurio, previs e uplas en da bi viknuo, dok su se mrac ni
uzorci poc eli s iriti. Podignuo je pogled prema drvetu i sad je vidio
kako se grane pomic u jer se, s to god da se ondje nalazilo, poc elo
kretati. Zac uo je pucketanje kore drveta dok se nes to mnogo toga,
zvui kao da ih je mnogo poelo kretati kroz grane hrasta.
Oc ajnic ki je pogledao oca koji je jos uvijek zurio u stablo,
osvijetljen crvenim svjetlima automobila.
Zato samo stoji ondje? Ui, molim te, molim te.
Jamie je okrenuo glavu i pogledao kroz prozor. S druge strane
prozora lice djevojke, blijedo, tamnocrvenih oc iju i usana koje su
rez ale, zurilo je kroz prozor i on je vrisnuo tako glasno da je pomislio
kako e poderati glasnice.
Lice je nestalo u tami i odjednom je nastala strka dok je Jamiejev
otac trc ao prilazom prema kuc i. Ulazna vrata otvorila su se naglo, uz
tresak, i Julian Carpenter banuo je u dnevnu sobu u isto vrijeme kad je
i njegova supruga utrala iz kuhinje.
Odmakni se od prozora, Jamie! viknuo je.
Tata, to?
Uini to to ti kaem i nemoj se prepirati! Nema vremena.
Vremena za s to, Juliane? upitala ja Jamiejeva mama ukoc enim i
piskutavim glasom. to se dogaa?
Julian ju je ignorirao, izvadio je mobitel koji Jamie nije prepoznao.
Utipkao je brojeve u tipkovnicu i prinio ga uhu. Frank? Da, znam.
Procjena vremena dolaska? I to je tono? Ok. Pazi se.
Prekinuo je vezu i zgrabio Jamiejevu mamu za ruku.
Juliane, plas is me, rekla je tiho. Molim te, reci mi s to se
dogaa.

Pogledao je blijedo, zbunjeno lice svoje supruge. Ne mogu,

odgovorio je. ao mi je.
Jamie je os amuc eno promatrao. Nije shvac ao s to se dogaa, nije
shvac ao nis ta. Sto se kretalo kroz tamu oko njihove kuc e? Tko je
Frank? Njegov otac nema niti jednog prijatelja koji se zove Frank, u to
je bio siguran.
Prozor iza Jamieja je eksplodirao kad se grana s hrasta zabila kroz
njega kao projektil i razbila stolic u krhotine. Ovoga puta vrisnula je i
mama.
Odmakni se od prozora! opet je zaurlao Julian. Doi tu kraj
mene!
Jamie je jedva ustao, zgrabio mamu za ruku i otrc ao na drugu
stranu prostorije prema svom ocu. Leima su se naslonili na zid
nasuprot prozora, a tata je jednom rukom obgrlio njega i mamu prije
nego to je desnom iz depa kaputa izvukao crni pitolj.
Mama mu je toliko snaz no stisnula ruku da je mislio da c e mu
puknuti kosti. Juliane! vrisnula je. to radi s tim pitoljem?
Tiho, Marie, rekao je otac tihim glasom.
U daljini je Jamie uo kako se sirene pribliavaju.
Hvala ti, hvala ti, hvala ti. Bitemo dobro.
Vani u vrtu groteskni, piskutavi smijeh lebdio je kroz noni zrak.
Pourite, proaptao je Julian. Molim vas, pourite.
Jamie nije znao komu se to njegov otac obrac a, jer nije ni njemu ni
njegovoj majci. A onda je odjednom vrt bio pun svjetla i buke kad su
dva crna kombija, s tres tec im sirenama i rotirajuc im svjetlima na
krovovima, uz s kripanje us la na prilaz. Jamie je bacio pogled prema
hrastu koji je sad bio osvijetljen crvenim i plavim svjetlom. Na njemu
nije bilo niega.
Otili su! povikao je. Tata, otili su!
Podignuo je pogled prema svom ocu, a izraz njegova lica preplas io
je Jamieja vie od svega to se do sada dogodilo.
Julian se odmaknuo od svoje obitelji i okrenuo licem prema njima.
Moram ic i, rekao je dok mu je glas pucao. Zapamtite da vas oboje
volim vie od iega na svijetu. Jamie, pazi na mamu. Dobro?
Okrenuo se i uputio prema vratima.
Jamiejeva mama potrc ala je naprijed i zgrabila ga za ruku
okrenuvs i ga. Kamo ides ? poviknula je dok su joj suze klizile niz

lice.
Kako to misli, paziti me? to se dogaa?
Ne mogu ti rei, odgovorio je njeno. Moram vas zatiti.
Od ega? vrisnula je njegova supruga.
Od sebe odgovorio je pognute glave. A onda je podignuo pogled
prema njoj i, brzinom koju Jamie nikad do tad nije vidio, oslobodio
svoju ruku njenog stiska i odgurnuo je na drugu stranu dnevne sobe.
Spotaknula se preko jedne od razbijenih nogu malog stola, a Jamie je
potrc ao naprijed i primio je te joj spustio glavu na pod. Ispustila je
uz asan, plac ljivi krik i odgurnula mu ruku, a on je podignuo pogled
upravo na vrijeme da vidi kako mu otac izlazi kroz vrata.
Odgurnuo se i dignuo s poda posjekavs i ruku na razbijeno staklo
stolic a te otrc ao do prozora. Osam mus karaca odjevenih u crne
oklope, sa strojnicama u rukama, stajalo je na prilazu, a cijevi oruz ja
bile su uperene u Juliana.
Digni ruke iznad glave! viknuo je jedan od njih. Odmah!
Jamiejev tata napravio je nekoliko koraka i stao. Uputio je jedan dugi
pogled u drvo i onda brzo virnuo preko ramena u prozor te se
nasmijes io svom sinu. A onda je krenuo naprijed, izvukao pis tolj iz
depa i uperio ga u najblieg mukarca.
Svijet je eksplodirao u zaglus ujuc oj buci i Jamie je poklopio us i
rukama i vris tao i vris tao i vris tao dok su strojnice rigale vatru i metal,
ubijajui njegovog tatu.

DVIJE GODINE
KASNIJE

1. TINEJDERSKA PUSTA ZEMLJA

Jamie Carpenter osjec ao je okus krvi i zemlje i psovao u mokro
blato igralita.
Mii se s mene! promrmljao je.
Kres tav smijeh odzvanjao je iza njegove glave, a lijevu su mu ruku
gurnuli jo vie uz lea, to je izazivalo bolno sijevanje u ramenu.
Prestani, Danny, viknuo je netko. Prekini!
Pa i mogao bih, odgovorio je Danny Mitchell izmeu naleta
smijeha. A onda je spustio glas, odmah pored Jamiejevog uha. Mogao
bih, zna, proaptao je. Lako.
Mii se s mene, ti debeli
Ogromna ruka s prstima koji su nalikovali na kobasice zgrabila ga
je za kosu i gurnula njegovo lice natrag u blato. Jamie je stisnuo oc i i
zalamatao desnom rukom pokus avajuc i ustati iz blata koje mu je
ulazilo u usta.
Neka ga netko primi za ruku, viknuo je Danny. Obuzda je.
Sekundu kasnije netko je zgrabio Jamiejevu desnu ruku za zglob i
pritisnuo je o do.
Jamieja je poc ela boljeti glava dok mu je tijelo oc ajnic ki traz ilo
kisik. Nije mogao disati, nosnice su mu bile pune ljepljivog, smrdljivog
blata, a nije se mogao ni pomaknuti jer su mu ruke bile priklijes tene, a
gotovo stokila Danny Mitchell ga je opkoraio i sjedio mu na leima.
Dosta je bilo!
Jamie je prepoznao glas gospodina Jacobsa, nastavnika engleskog.
Moj vitez u sjajnom oklopu. Pedesetogodinjak s mrljama od znoja
izadahom. Sjajno.
Mitchell, mic i se s njega. Nemoj da moram ponavljati! viknuo je
uc itelj i odjednom su pritisak na Jamiejevoj ruci i tez ina na leima
nestale. Dignuo je lice iz blata i duboko udahnuo dok su mu se grudi
grile.
Samo smo se igrali, gospodine, c uo je kako govori Danny
Mitchell.
Sjajna igra. Zaista zabavna.
Jamie se prevrnuo na leda i preletio pogledom uokolo po licima u

mnos tvu koje se okupilo gledati njegovo poniz enje. Promatrali su ga s

mjeavinom oduevljenja i gaenja.
Danny Mitchell imak nije ni drag. Samo mene mrze vie nego to
mrze njega.
Gospodin Jacobs je unuo kraj njega.
Jesi li dobro, Carpenteru?
Dobro sam, gospodine.
Mitchell mi kae da je ovo nekakva igra. Je li to istina?
Preko uc iteljevog ramena vidio je da ga Danny promatra, a na licu
mu se jasno vidjela prijetnja. Da gospodine. Mislim da sam izgubio,
gospodine. Gospodin Jacobs je pogledao Jamiejevu blatnjavu odjec u.
Tako i izgleda. Uc itelj je ispruz io ruku, Jamie ju je primio i izvukao
se iz blata uz glasan zvuk sisanja. Nekoliko osoba se zahihotalo, a
gospodin Jacobs se okrenuo crven u licu od ljutnje.
Odlazite odavde, vi les inari! viknuo je. Idite na sljedec i sat ili
emo se vidjeti u kazni na kraju dana!
Mnos tvo se rasprs ilo pa su Jamie i gospodin Jacobs ostali sami
stajati na igralitu.
Jamie, zapoc eo je uc itelj, ako ikad poz elis razgovarati o bilo
emu, zna gdje je moj ured.
Razgovarati o emu, gospodine? upitao je Jamie.
Pa, zna, o tvom ocu, i... pa, o onomu to se dogodilo.
to se dogodilo, gospodine?
Gospodin Jacobs ga je dugo promatrao, a onda je spustio pogled.
Idemo, rekao je. Moras se dovesti u red prije sljedec eg sata.
Moe otii u kupaonicu za nastavnike.
Kad je zvonilo za kraj nastave, Jamie je krenuo polako uz s kolski
prilaz prema vratima ograde. Instinkti su mu uglavnom bili izos treni,
osobito kad se radilo o nekoj opasnosti, ali nekako mu se Danny
Mitchell uspio prikrasti iza leda tijekom popodnevnog odmora. Nec e
dozvoliti da se to ponovi.
Usporio je korak ulazec i i izlazec i iz skupina djece koja su lagano
s etala prema autobusima ili automobilima koji su c ekali, a svojim
blijedoplavim oima gledao je lijevo i desno traei zasjedu.
Grudi su mu se stegnule kad je slijeva ugledao Dannyja Mitchella
kako se smije svojim glupim smijehom i divljac ki lamata rukama dok
je neto objanjavao svojim budalastim oboavateljima.

Jamie je klisnuo izmeu dva autobusa preko ceste oc ekujuc i

povike i stopala u trku s to bi znac ilo da su ga vidjeli, ali nisu dolazili. A
onda se nas ao medu urednim, identic nim redovima kuc a koji su c inile
naselje u kojem su z ivjeli on i njegova majka, a s kola se vis e nije
vidjela.
Carpenterovi su se selili tri puta u dvije godine koliko je pros lo od
smrti Jamiejevog oca. Odmah nakon s to se to dogodilo policija im je
dos la rec i da je njegov otac bio umijes an u zavjeru prodaje
obavjes tajnih podataka britanskoj teroristic koj c eliji, povjerljivih
podataka sa svog posla u Ministarstvu obrane. Policajci su bili ljubazni
i suosjec ajni, uvjeravali su ih da nema dokaza da su on i njegova
majka znali bilo s to, no nije bilo vaz no. Pisma domoljubnih susjeda,
koji nisu z eljeli da obitelj izdajnika z ivi u njihovom mirnom, uc malom
susjedstvu, poela su stizati gotovo odmah.
Prodali su kuc u u Kentu nakon nekoliko mjeseci. Jamieja nije bilo
briga. Kroz maglu se sjec ao te noc i, no stablo u vrtu ga je plas ilo i nije
mogao prijec i preko s ljunc anog prilaza na kojem je umro njegov otac,
nego bi umjesto toga is ao oko ruba travnjaka, s to je moguc e dalje od
hrasta, skaui preko ljunka na prag.
Lica na prozoru i kres tavog, zastras ujuc eg smijeha koji se c uo kroz
razbijeni prozor dnevne sobe uope se nije sjeao.
Nakon toga su se preselili k teti i tetku u selo van Coventryja. Nova
s kola za Jamieja, posao na recepciji u ordinaciji lijec nika opc e prakse
za njegovu majku. Ali govorkanja i pric e su ih slijedile i netko je bacio
ciglu kroz kuhinjski prozor kue u nizu njegove tete istoga dana kad je
Jamie razbio nos kolskom kolegi koji se naalio u vezi njegovog oca.
Preselili su se sljedeeg jutra.
Odatle su uhvatili vlak za Leeds i pronas li kuc u u predgrau koje je
izgledalo kao da je sagraeno od Lego kockica. Kad su Jamieja izbacili
iz druge s kole u tri mjeseca, zbog konstantnog markiranja, majka c ak
nije ni vikala na njega. Samo je stanodavca obavijestila o selidbi i
poela pakirati stvari.
Naposljetku su zavrs ili u ovom mirnom naselju na periferiji
Nottinghama. Bilo je sivo, hladno i otuz no. Jamie, izvana c udno
stvorenje, u dus i dec ko sa sela, bio je prisiljen tumarati betonskim
pothodnicima i parkiralis tima supermarketa s podignutom
kapuljac om navuc enom na lice i iPodom koji mu tres ti u us ima, drz ec i

se po strani i izbjegavajuc i bande koje su se okupljale u sjenovitim

zakucima ove puste zemlje na periferiji. Jamie je oduvijek izbjegavao
sjene. Nije znao zato.
Brzo je hodao kroz naselje, duz mirnih ulica punih neupadljivih
kuc a i rabljenih automobila. Pros ao je pored male skupine djevojaka
koje su zurile u njega s oc itim neprijateljstvom. Jedna od njih rekla je
nes to s to nije uspio c uo, a njene su se prijateljice nasmijale. Nastavio
je hodati.
Bilo mu je esnaest godina i bio je jadan i posve usamljen.
Jamie je zatvorio ulazna vrata male dvojne kuc e u kojoj su on i
njegova majka stanovali s to je tis e moguc e namjeravajuc i se uputiti
direktno u svoju sobu i presvuc i blatnjavu odjec u. Dos ao je na pola
stubita kad ga je majka zovnula.
to je, mama? viknuo je.
Moe li doi ovdje, molim te, Jamie?
Jamie je tiho opsovao i uz topot sis ao niz stepenice, kroz hodnik i u
dnevnu sobu. Njegova je majka sjedila na stolcu ispod prozora i
gledala ga s tolikom tugom da mu se grlo stisnulo.
to je, mama? upitao je.
Primila sam poziv od jednog od tvojih uc itelja danas, odgovorila
je. Gospodina Jacobsa.
Boe, zato ne moe gledati svoja posla? Oh, da? to je elio?
Rekao je da si se popodne potukao.
U krivu je.
Jamiejeva majka je uzdahnula. Zabrinuta sam za tebe, rekla je.
Nemoj biti. Mogu se sam paziti.
To uvijek kae.
Onda bi moz da trebala poc eti slus ati. Njegova majka je stisnula
oi.
To je boljelo, nije li? Dobro. Sad se moe izvikati na mene i
jauodjuriti na kat i veeras vie neemo morati rei vie nita
jednodrugome.
I meni nedostaje, Jamie, rekla je njegova majka, a Jamie se
trznuo kao da ga je neto ubolo. Nedostaje mi svaki dan.
Jamie je procijedio odgovor kroz ogromnu knedlu u grlu.
Bravo, rekao je. Meni ne. Nikad.
Majka ga je pogledala, a u kutu oka su joj se poc ele nakupljati

suze.
Ne misli tako.
Vjeruj mi, mislim. Bio je izdajica i kriminalac i unis tio nam
ivote.
Nas i z ivoti nisu unis teni. Jos uvijek imamo jedno drugo. Jamie se
nasmijao. Da. Gle, kako nam dobro ide.
Suze su se izlile iz oc iju njegove majke pa je pognula glavu dok su
joj klizile niz obraze i polako padale na pod. Jamie ju je bespomoc no
gledao.
Idi k njoj. Idi i zagrli je i reci joj dae sve biti u redu.
Jamie je to z elio, samo je htio kleknuti pored svoje majke i
premostiti jaz koji je stalno rastao meu njima od te noc i kad je
njegov otac umro. Ali nije mogao. Ustao je, ukipio se i gledao majku
kako plae.

2. OEVI GRIJESI
Jamie se probudio iduc eg jutra, istus irao, odjenuo i zbrisao kroz
ulazna vrata, a da nije vidio majku. Is ao je svojom uobic ajenom rutom
kroz naselje, no kad je dos ao do skretanja koje vodi prema s koli
nastavio je ravno, kroz mali trgovac ki centar u kojem su bili
McDonald's i videoteka, preko z eljeznic kog mosta prekrivenog
gra itima, posutog krhotinama stakla i spljos tenim z vakac im gumama,
pored stanice i stalaka za bicikle, dolje prema kanalu. Danas nec e ic i u
kolu. Nema teorije.
Kojeg se vraga toliko uzrujala? Zato to mi ne nedostaje tata? Bioje
luzer. Zar to ne shvaa?
Jamie je vrsto stisnuo ake dok se sputao betonskim stepenicama
prema stazi uz rijeku. Ovaj dio kanala bio je sasvim ravan vis e od
kilometra i pol, s to je znac ilo da Jamie moz e vidjeti opasnost sa
sigurne udaljenosti. No, iako je bio oprezan, jedini ljudi koje je vidio
bili su s etac i pasa i tu i tamo kakav beskuc nik koji se sklonio pod
niske cestovne mostove koji su prelazili uski kanal pa je polako
dopustio da mu misli odlutaju.
Nikad nikome ne bi mogao objasniti, a ponajmanje svojoj majci,
prazninu koju je oc eva smrt ostavila u njegovom z ivotu. Jamie je volio
svoju majku, volio ju je toliko da je mrzio samoga sebe zbog nac ina na
koji se ponas ao prema njoj, s to ju je gurao od sebe kad je bilo oc ito da
joj je potreban, kad je znao da je on sve s to joj je ostalo. Ali nije si
mogao pomoc i; bijesu koji se u njemu kovitlao oc ajnic ki je trebao
ventil, a njegova mama je bila jedina meta koju je imao.
Osoba koja ja zasluila da na nju bude usmjeren, nestala je.
Njegov otac, njegov kukavic ki luzer od oca, odveo ga je u London
gledati Arsenal, kupio mu s vicarski noz ic kojeg vis e nije mogao nositi
u dz epu, dopustio mu pucati iz zrac ne pus ke u polju iza njihove stare
kuc e, pomogao mu izgraditi kuc icu na stablu i gledao crtice s njim
nedjeljom ujutro. Stvari koje majka nikad ne bi uc inila, niti bi on htio
da ih ona ini. Stvari koje su mu nedostajale vie nego to bi priznao.
Bio je bijesan na oca zbog toga s to je ostavio njega i mamu, zbog
toga s to su morali otic i iz svoje stare kuc e koju je volio i preseliti se na

ovo grozno mjesto i napustiti prijatelje.

Bijesan zbog radosti koju bi vidio na licima nasilnika u svakoj
novoj s koli koju je bio prisiljen pohaati kad bi poc ela govorkanja i
kad bi shvatili da im je pruz ena savrs ena z rtva: z goljavi, novi klinac
c iji je otac pokus ao pomoc i teroristima da napadnu njegovu vlastitu
zemlju.
Bijesan na mamu jer je odbijala uvidjeti istinu o svom muz u,
bijesan na uc itelje koji su ga pokus ali razumjeti i traz ili da razgovara o
svom ocu i svojim osjeajima.
Bijesan.
Jamie je prestao razmis ljati i ugledao sunce visoko na nebu kako
se trudi progurati svoje blijedo svjetlo kroz sivi oblac ni pokrivac .
Izvukao je mobitel iz dz epa i vidio da je gotovo podne. Ravna staza
pred njime vodila je uz nasip do malenog parka, okruz enog visokim
brezama. Taj je park uvijek bio prazan; to mu je bilo jedno od
omiljenih mjesta.
Sjeo je posred tratine, podalje od drvec a i kratkih sjena koje je
bacalo na popodnevnom suncu. Nije uzeo spakirani ruc ak jer bi
morao otic i u kuhinju i suoc iti se s majkom pa je napunio naprtnjac u
limenkama Coca-Cola, c okoladom i slatkis ima. Coca-Cola je bila topla,
a okolada polurastopljena, no Jamieja nije bilo briga.
Zavrs io je s jelom, stavio torbu ispod glave, legao i zatvorio oc i.
Odjednom se osjeao iscrpljeno i nije vie htio razmiljati.
Petnaest minuta. Samou pridrijemati. Najvie pola sata.
Jamie.
Naglo je otvorio oc i i nad sobom ugledao crno noc no nebo. Sjeo je,
protrljao oc i i pogledao uokolo po mrac nom parku. Zadrhtao je na
vec ernjoj hladnoc i i koz a mu se poc ela jez iti kad je shvatio da sjedi na
mjestu na kojem se sjene koje baca drvee spajaju.
Jamie,
Okrenuo se. Tko je tamo? viknuo je. Kroz park se prolomio
hihot.
Jamie. Glas je bio veseo, kao da mu netko pjeva ime koje
odjekuje kroz drvee. To je bio enski glas.
Gdje si? Nije smijeno! Opet hihot.
Jamie je ustao i polako se okrenuo. Nije vidio nikoga, no iza prvog
kruga drvec a park je bio sasvim mrac an, a sama stabla su bila s iroka i

kvrgava.
Puno mjesta da se netko skrije.
Nec eg se prisjec ao kroz maglu, nec eg u vezi neke djevojke i
prozora, ali se nije mogao sjetiti.
Neto je krenulo na tlu, iza njega. Okrenuo se, a srce mu je udaralo.
Nita.
Jamie.
Glas je ovaj put bio blii, znao je da jest.
Pokai se! viknuo je.
Ok, rekao je glas pored njegovog uha i on je vrisnuo i okrenuo
se, mlatec i s akama. Osjetio je da mu se desna ruka spaja s nec im i
adrenalin mu je jurnuo kroz vene, a onda se ukipio.
Na tlu ispred njega nalazila se djevojka, otprilike iste dobi, i drz ala
se za nos. Tanak mlaz krvi joj je curio prema usni, vidio je kako joj je
jezik bljesnuo pa ju je polizala.
Oh, Boe, rekao je Jamie. Jako, jako mi je ao. Jesi li dobro?
Kretenu, s mrcnula je djevojka skrivena rukom. Zas to si to
uinio?
ao mi je, ponovio je. Zato si mi se prikrala?
Samo sam te htjela prestraiti, rekla je mrzovoljno.
Zato?
Iz zafrkancije. Nisam mislila nita loe.
Jos je nes to zveckalo u Jamiejevom umu, ali nije mogao toc no
odrediti to.
Pa, prepala me jesi. estitam, valjda.
Hvala, frknula je cura.
Pruila je ruku. Pomogne mi da ustanem?
Oh, oprosti, naravno, odvratio je Jamie, spustio ruku i pomogao
joj ustati. Otresla se, obrisala nos nadlanicom i stala pred njega.
Jamie ju je pogledao. Bila je vrlo, vrlo lijepa, tamne kose koja joj je
padala niz ramena, blijede puti i tamnosmeih oc iju. Vidjela je da je
promatra pa se nasmijeila, a on je porumenio.
Vidis nes to s to ti se svia? upitala je. Oprosti, nisam buljio,
samo sam, pa...
Da, jesi. U redu je. Ja sam Larissa.
Ja sam...
Sve se posloilo u Jamiejevoj glavi pa ga je preplavio strah.

Zvala si me imenom, rekao je i uzmaknuo jedan korak. Kako

zna moje ime?
Nije vaz no, Jamie, rekla je i onda je njena prelijepa, smea kosa
postala mrane, strane crvene boje. Vie nije vano.
Kretala se kao luid i pres la razmak medu njima u trenutku.
Obujmila je rukama njegovo lice, stiskom koji je bio zastras ujuc e i
nepokolebljivo snaan.
Vis e nis ta nije vaz no, pros aptala je, a on je pogledao njene
crvene oi i izgubio se u njima.

3. NAPAD NA PREDGRAE
Ne mogu ja to.
Glas je zvuc ao kao da dolazi izdaleka. Jamie se naprezao da otvori
oc i. Lez ao je na travi, a djevojka imena Larissa sjedila je pored njega.
Pokus ao je otpuzati, ali se nije mogao pomaknuti. Udovi su ga boljeli,
a glava kao da mu je bila puna vate.
Prokletstvo, jednostavno ne mogu, rekla je naizgled samoj sebi.
to mi je?
Naglo je otvorio oc i i pogledao je. Oc i su joj ponovno bile smee i
gledala ga je njeno.
Tko... si... ti? procijedio je. to si mi uinila? Sagnula je glavu.
Ti si trebao biti moj, rekla je. Tako je on rekao. Ali nisam to
mogla uiniti.
Tvoj... to?
Moj. U svakom pogledu.
Uz ogroman trud Jamie se uspravio u sjedei poloaj.
Ne razumijem, rekao je.
Nije vaz no. Podignula je pogled prema nebu. Trebao bi
krenuti, rekla je pogledavs i ga opet s tugom na licu. Vec bi trebali
biti ondje.
Plimni val adrenalina jurnuo je kroz Jamiejevo tijelo. Tko? Gdje?
htio je znati.
Moji prijatelji. Zna gdje.
Jamie je poskoio na noge i pogledao Larissu.
Vec sam te prije vidio, zar ne? upitao je drhtavim glasom. Oc ima
svog uma vidio je lice na prozoru.
Kimnula je.
Jamie se okrenuo i izjurio iz parka trc ec i kao da mu z ivot ovisi o
tome.
Molim te, ne moja mama. Ne daj da mi ozlijede mamu.
Kad je Jamie stigao do kraja svoje ulice, srce u grudima mu je
lupalo tako glasno da je pomislio kako c e eksplodirati. Vid mu se
mutio, mis ic i u nogama vris tali, ali je izdrz ao bol i sprintao zadnjih
pedeset metara do kue, oko ograde i prema ulaznim vratima.

Bila su irom otvorena.

Utrc ao je u hodnik. Mama! vrisnuo je. Jesi li tu? Mama!
Odgovora nije bilo.
Utrc ao je u dnevnu sobu. Prazna. Kroz nju u kuhinju. Prazna. Ni
traga od nje.
Otrc ao je uz stepenice i gurnuo vrata koja vode u njenu spavac u
sobu. Prozor iznad njenog kreveta bio je otvoren, vidjelo se tamno
nebo, a zastori su leprs ali na vec ernjem povjetarcu. Jamie je odjurio
na drugu stranu sobe i gurnuo glavu kroz prozor.
Mama! vrisnuo je u mrano crnilo. Desna ruka mu se poskliznula
na nec em na prozorskoj dasci, pa je pogledao dolje i odmaknuo je.
Crvena tekuina curila mu je niz zglob.
Pogledao je prozorsku dasku. Tamo su se na bijeloj povrs ini
nalazile dvije male lokvice krvi, i jos krvi je bilo razmazano po staklu
otvorenog prozora.
Jamie je uz asnuto zurio u svoju ruku, a onda se nes to olabavilo u
njegovoj glavi kad je shvatio da njegove majke nema, pa se onda opet
sabrao i kriknuo prema nebu.
A miljama daleko, visoko u mrac nim oblacima, nes to je c ulo
njegov krik i krenulo natrag.
Prolo je neko vrijeme. Jamie nije imao pojma koliko.
Nije mogao ostati u sobi svoje majke, nije mogao gledati krv koja
je bila uz asno z arka na bijeloj boji i c istom staklu. Nekako se uspio
spustiti do dnevne sobe. Sjedio je na kauc u i bezizraz ajno zurio u zid
kad je zac uo da je nes to us lo kroz ulazna vrata i tiho ih zatvorilo za
sobom.
Sad je vec nadis ao strah. Bio je tup. Samo je gledao dok je visoki,
vitki mus karac u sivom odijelu ulazio u sobu i nasmijes io mu se
zubima nalik na britvice, dok su mu tamnocrvene oi blistale u tmini.
Jamie Carpenter, rekao je c ovjek. Glas mu je bio sladak kao
eer. Iznimno mi je zadovoljstvo konano te upoznati.
Mus karac se iskesio i zakoraknuo prema Jamieju, a onda su ulazna
vrata eksplodirala i pretvorila se u piljevinu dok je ogromna igura
koja je drz ala nes to nalik na veliku cijev zakorac ila na vrata dnevne
sobe.
Makni se od njega, Alexandru, rekao je glomazni pridos lica,
glasom od kojeg se zatresla cijela kua.

Stvor u sivom odijelu prosiktao je i izvio leda. Ovo te se ne tic e,

udovite, procijedio je. Imam nedovrena posla ovdje.
I ostat c e nedovrs ena odgovorio je lik, te povukao obarac koji se
nalazio ispod cijevi. Zac uo se ogroman prasak, kao da je puknuo
ogroman balon, a nes to os tro je eksplodiralo iz oruz ja i proletjelo na
drugu stanu sobe toliko brzo da je izgledalo kao mrlja, vukuc i za
sobom metalni kabel. Alexandru je poskoc io u zrak, nevjerojatno
brzo. Projektil je napravio rupu u zidu dnevne sobe vrativs i se
jednako brzo kao to je ispaljen i uvukao se u rub cijevi.
Stvorenje u sivom odijelu visjelo je u zraku, a oc i su mu plamtjele
od bijesa. Zarez alo je na iguru na ulazu, a onda je unis tilo veliki
prozor na prednjoj strani kue, iskoilo kroz njega i pojurilo k nebu.
Jamie se nije ni pomaknuo.
Div je pojurio prema prozoru i ispruz io svoj ogromni vrat u pravcu
u kojem je stvor zvan Alexandra nestao.
Otiao je, rekao je. Zasad.
Okrenuo se prema Jamieju koji je na svjetlu u dnevnoj sobi prvi put
pogledao svog spasitelja i kriknuo.
Ogromni lik bio je mus karac, visok barem 230 cm i gotovo isto
toliko s irok. Imao je pros aranu sivozelenu koz u, visoko, s iroko c elo i
kus travu, crnu kosu iznad njega. Na sebi je imao tamno odijelo i
dugac ak sivi kaput. Zica mu je prolazila duz rukava od kraja cijevi
koju je drao i nestajala negdje preko ramena.
Krenuo je naprijed, a kad se Jamieju c inilo da od straha i z alosti
poc inje gubiti razum, vidio je kako mu dva s iroka metalna vijka
izviruju iz vrata. Mukarac mu je pruio ruku.
Jamie Carpenter, rekao je. Moje je ime Frankenstein. Dos ao
sam ti pomoi.
Jamie je opet zakolutao oc ima i izgubio svijest u slatkoj, praznoj
tami.

4. POTRAGA I SPAAVANJE
STAVELEY, SJEVERNI DERBYSHIRE
PEDESET I EST MINUTA RANIJE
Matt Browning sjedio je za svojim raunalom kad se to dogodilo.
Radio je na eseju za Englesku knjiz evnost, usporedbi govora Bruta
i Marka Antonija u Juliju Cezaru, tipkajuc i brzo po starom
prijenosnom rac unalu kad je nes to zagrmjelo iz neba i srus ilo se u
mali vrt iza kuc e u nizu u kojoj je z ivio sa sestrom i roditeljima,
bacajui zemlju i smeu travu u veernji zrak.
Cuo je kako je dolje majka kriknula, a otac se obrecnuo na nju da
umukne. U susjednoj spavac oj sobi njegova je mala sestra Laura
poela plakati nariui nemirno i odluno.
Matt je snimio ono s to je dotad napisao i ustao od stola. Bio je sitan
za svojih s esnaest godina, i mrs av, a smea mu je kosa padala preko
visokog c ela i na vrh naoc ala. Lice mu je bilo blijedo, nalik z enskome,
crte lica ine i mekanih rubova, kao da nisu izos trene. Na sebi je imao
svoju omiljenu grimiznu majicu kratkih rukava s natpisom Harvard i
tamnosmee samterice, na noge je navukao mornarskoplave Vansice
prije nego s to je preko malog odmoris ta brzo otis ao u spavac u sobu
svoje sestre.
Laura je lez ala u svom krevetic u, a lice joj je bilo tamne, s okantne
crvene boje, oc i c vrsto stisnute, a ustima je oblikovala savrs en krug.
Matt je posegnuo u kolijevku i primio je, naslonio je na svoje rame i
tiho je smirivao njez no je njis uc i u svom naruc ju. Zavladao je
prekrasan trenutak tis ine dok je duboko udisala, a onda je opet
zapoc eo plac . Matt je pres ao na drugu stranu sobe, otvorio vrata i
krenuo niz stepenice.
U kuhinji u straz njem dijelu kuc e njegova je majka bila luda. Bila je
odjevena u svoju bez spavac icu i par blijedoplavih papuc a, leprs ala je
amo-tamo izmeu dva prozora iznad sudopera, virila u mrac an vrt i
non-stop ponavljala svom suprugu da nazove policiju. Greg Browning
nesigurno je stajao nasred prostorije, jednu je ruku pritisnuo o c elo, a
u drugoj je bila limenka piva. Pogledao je oko sebe kad je Matt us ao u

kuhinju.
Umiri sestru, hoc es li? zagunao je. Boli me glava od nje. A
onda se okrenuo svojoj z eni. Hoc es li prestati lamatati rukama i uzeti
prokleto dijete? rekao je, a glas mu je postajao sve snaniji.
Mattova majka brzo je preuzela Lauru i sjela s njom za stol.
Donesi majci telefon.
Matt je podigao slus alicu s kuc is ta na zidu pored vrata i pruz io je
majci. Primila ju je sa zbunjenim izrazom na licu.
Sad moe pozvati policiju dok Matt i pregledavamo vrt.
Ne, Greg, ne bi smio...
Smio?
Mattova je majka progutala knedlu.
Hou rei, nemoj ii van. Molim te?
Daj umukni, ok, Lynne? Matt, idemo.
Greg Browning je otvorio vrata prema straz njem vrtu i zastao na
izlazu oslus kujuc i. Matt mu je pris ao i stao iza njega gledajuc i preko
oevog ramena prema sve mranijem nebu.
Vrt je bio tih; nita se nije micalo na svjeem veernjem zraku.
Mattov otac uzeo je svjetiljku s police iza straz njih vrata, upalio je i
izas ao na uski pojas dvoris ta koji se nalazio ispod kuhinjskih prozora.
Matt ga je slijedio traz ec i pogledom po mrac nom vrtu s to god da je
palo ispred njegovog prozora. Iza sebe je c uo kako majka u kuhinji
pokuava objasniti policiji to se dogodilo.
Tata je u s irokom luku posvijetlio svjetiljkom preko cvjetnih
gredica koje su obrubljivale uski pojas travnjaka. Na rubu trave, na
svjetlu se vidio nekakav bijeli odbljesak.
Ondje, rekao je Matt. Medu cvijeem.
Ostani tu.
Matt je stajao na verandi dok je njegov otac polako hodao preko
izlizanog travnjaka. Naglo je udahnuo kad je doao do ruba trave.
to je to? upitao je Matt.
Odgovora nije bilo. Njegov je otac i dalje gledao dolje u mrac nu
gredicu.
Tata? to je to?
Konac no, tata se okrenuo i pogledao ga. Oc i su mu bile s irom
otvorene.
Djevojka, rekao je konano. Tinejderica.

to?
Doi i vidi.
Matt je pres ao preko travnjaka i spustio pogled na gredicu punu
korova.
Neka djevojka lez ala je na leima u blatu, poluukopana zbog siline
prizemljenja. Blijedo joj je lice bilo zamrljano krvlju, a oc i i usta
groteskno otec ena. Crna kosa ras irila se oko njene glave kao tamna
aureola, zamrljana blatom i slijepljena u krvave pramenove. Bilo je
jasno da je slomila lijevu ruku, a podlaktica se spajala s laktom pod
neprirodnim pravim kutom. Svijetlosiva kos ulja bila je crna od
natopljene krvi i Mart je s uz asom uvidio da je u njenom trbuhu velika
rupa, duz linije abdomena. Vidio je crveni i grimizni sjaj pa je skrenuo
pogled.
Kao da joj je netko pokus ao izvaditi utrobu, rekao je njegov otac
tiho.
to je bilo, Greg? doviknula je Mattova majka s kuhinjskih vrata.
to se dogaa?
Umukni, Lynne, odgovorio je automatski Greg Browning, ali glas
mu je bio tih i ovaj put nije zvuao ljutito.
Zvui uplaeno, pomislio je Matt i c uc nuo pored djevojke. Usprkos
os tec enju lica, bila je lijepa, koz a joj je bila toliko blijeda da je bila
gotovo providna, a usne tamne, privlane crvene boje.
Otac je iza njega gunao u sebi gledajuc i najprije u nebo pa u
zemlju pa opet natrag, traz ec i objas njenje zas to je ova djevojka pala u
njihov vrt.
Matt je stavio ruku na hladnu koz u njenog vrata traz ec i puls,
znajui da ga nee nai.
Tko ti je to uinio? pitao se.
Djevojka je otvorila natec eno desno oko i pogledala ravno u Matta.
Vrisnuo je.
iva je! viknuo je.
Ne budi blesav, viknuo je Greg Browning. Ona je
Djevojka je zakas ljala, zac ulo se duboko cvrc anje i s us kanje od
c ega joj je opet potekla krv niz bradu. Okrenula je glavu prema Martu
i rekla neto to nije razumio.
Moj Boe, rekao je Mattov otac.
Matt se podignuo s trave i polako se pribliz io ocu. Spustio je

pogled prema ranjenoj djevojci koja je polako micala glavom s jedne

na drugu stranu, a usne su joj bile uvijene u bolnu grimasu.
Moramo nes to uc initi, tata, rekao je Matt. Ne moz emo je
ostaviti ovako.
Otac se obruio na njega, lica punog bijesa.
Sto z elis da uc inim? viknuo je. Policija je na putu, oni c e to
rijeiti. Ne bismo je ni trebali dirati.
Ali tata
Lice Grega Browninga iskrivilo se od bijesa pa je podignuo s aku i
krenuo prema sinu. Matt je vrisnuo, prekrio lice podlakticama i
okrenuo se.
Drz at c es jezik za zubima ako znas s to je dobro za tebe,
progunao je i spustio aku.
Matt je pogledao svog oca dok su mu obrazi bili rumeni od srama i
nemoc i, a mozak gorio od mrz nje. Otvorio je usta i htio je nes to rec i,
bilo s to, kad je zaglus ujuc a huka ispunila vec ernji zrak i mali se crni
helikopter pojavio nad drvec em koje je stajalo u dnu njihovog vrta u
predgrau.
Matt je rukama prekrio lice i dao sve od sebe da ostane uspravan
dok su elise helikoptera kovitlale pras inu i zemlju u vrtu. Vidio je oca
kako vic e, ali nije nis ta c uo zbog grmljavine motora i hukanja vjetra.
Ispruz io je vrat, rukama zaklonio oc i i gledao kako helikopter nestaje
preko krova njihove kue.
Matt se okrenuo i pojurio prema kuc i pros avs i pored majke koja je
nepomic no stajala kraj straz njeg ulaza, kroz kuhinju i uski hodnik
prema prednjim vratima.
Iza sebe je c uo oca kako ga doziva, ali nije usporio korak. Otvorio
je vrata na vrijeme da vidi kako se crni helikopter spus ta na sivi asfalt
ulice, dok su mu elise brujale iznad poredanih parkiranih automobila.
Mattov otac pojavio se iza njega na hodniku, zgrabio ga za rame i
okrenuo.
Kojeg vraga misli da...
Glas Grega Browninga se utis ao dok je gledao prema ulici. Matt se
okrenuo i gledao kako se otvaraju vrata sa strane helikoptera i izlaze
e etiri lika. Prva dvojica bila su odjeven u crno od glave do pete i
izgledali su kao specijalci, uniforme su im bile prekrivene ploc icama
crnog oklopa, a lica skrivena ispod crnih kaciga s ljubiastim vizirima.

Obojica su u rukama prekrivenim rukavicama nosili svoje

strojnice.
Njih su slijedili mus karac i z ena u bijelim zas titnim odijelima, a
kroz debelu plastiku maske vidjela su im se lica. Izmeu sebe su nosili
bijela nosila.
Napustili su helikopter i brzo pris li Mattu i njegovom ocu. Prvi
medu njima vojnici, izgledaju kao vojnici zaustavio se pred njima.
Je li iz ove kuc e upuc en hitni poziv? pitao je. Glas je bio mus ki i
nije zvuao mnogo starije od Matta.
Ni on ni otac nisu odgovorili. Vojnik je napravio korak naprijed.
Je li iz ove kuc e upuc en hitan poziv? Prestravljen, Matt je
kimnuo glavom.
Crni lik okrenuo se prema ostalima i pozvao ih rukom prema kuc i,
a onda je projurio pored Matta i Grega Browninga i nestao u hodniku.
Ostale pridos lice su ga slijedile i ostavile Matta i njegovog oca na
vratima. Stajali su ondje zurec i u helikopter, nisu imali pojma s to
uc initi sve dok Mattova majka nije poc ela vris tati pa su se okrenuli i
potrali u kuu.
Zatekli su je u kuhinji, drz ala je Lauru u naruc ju i njih dvije su
jednoglasno vris tale. Greg Browning potrc ao je na drugu stranu
prostorije i zagrlio svoju suprugu, s aptao joj i govorio da c e sve biti u
redu, govorio joj da ne plac e. Matt ih je ostavio pored stola i izas ao u
vrt.
Dva vojnika stajala su pored djevojke, svaki s jedne strane, pus aka
prislonjenih na ramena i uperenih prema nebu. Na tlu su mus karac i
ena u zatitnim odijelima pregledavali djevojku.
Matt je krenuo prema njima, ali prije nego s to je uspio pric i
dovoljno blizu i vidjeti s to rade vojnik koji mu je bio najbliz i okrenuo
se prema njemu i uperio crnu strojnicu prema njegovim prsima. Matt
se ukipio.
Molim vas, ostanite gdje jeste, gospodine, rekao je vojnik. Zbog
vlastite sigurnosti.
Sto se ovdje dogaa? izustio je tihi glas iza Matta. Bio je odvec
preplas en da bi se okrenuo, ali je ispruz io glavu preko ramena i vidio
da otac stoji u uskom dvoritu. Izgledao je kao da ga je netko ispuhao.
Odvedite sina u kuu, gospodine, rekao je vojnik.
elim znati to se dogaa, ponovio je Mattov otac. Tko ste vi?

Nec u vam ponavljati, gospodine, odgovorio je vojnik. Zvuc alo je

kao da mu je strpljenje pri kraju. Odvedite sina unutra. Odmah.
Greg Browning je izgledao kao da c e odgovoriti, ali se onda
predomislio.
Ui unutra, Matt, rekao je konano.
Matt je skrenuo pogled s oca na vojnika koji je drz ao pus ku
uperenu u njegova prsa. Iza njega je vidio drugog vojnika i ekipu u
zas titnim odijelima kako ga promatraju. Upravo se spremao okrenuti i
poslus ati oca kad je djevojka podignula glavu iz gredice s cvijec em i
zarila zube u ruku ovjeka u bijelom plastinom odijelu.
Nastao je lom.
Mus karac je vrisnuo i istrgnuo ruku iz djevojc inih usta. Krv je
iknula iz poderane rupe u plastici i prsnula preko travnjaka.
Drugi je vojnik zamahnuo pus kom. Tes kim kundakom pus ke
udario je preko djevojc ine brade i ona se odmah prestala kretati, kao
da se iskljuila.
Vojnik koji je stajao ispred Matta spustio je pus ku i okrenuo se
prema svojim kolegama.
Koliko je loe? viknuo je.
Zena u zas titnom odijelu klec ala je kraj svog partnera i
pregledavala ranu. Podignula je pogled kad je zaula vojnikov glas.
Loe je, odgovorila je. Moramo ga odvesti odavde.
Stavi subjekt u vreu, rekao je vojnik. Brzo.
Nema vremena. Treba mu ista krv, odmah.
Dobit e je. Stavi subjekt u vreu.
Zena je zurila u vojnika djelic sekunde, a zatim je pustila kolegu i
spustila nosila na tratinu.
Pomozi mi, rekla je drugom vojniku.
Vojnik je c uc nuo, primio djevojku ispod ramena i izvukao je iz
cvijec a. Matt je zinuo kad je vidio os tec enje na donjem dijelu
djevojina tijela.
Obje noge bile su joj slomljene po sredini bedara, bijele kosti
provirivale su kroz krvlju natopljenu crnu suknju koju je imala na
sebi. Lijevo stopalo bilo joj je grozno is cas eno u zglobu, na desnom su
nedostajala tri prsta, a crveni batrljci blistali su na blijedoj svjetlosti.
Matt je potrc ao prema njoj. Nije znao s to c e uc initi, samo je znao
da mora uc initi nes to. Cuo je kako mu otac nes to dovikuje, ali ga je

ignorirao. Vojnik koji je udario djevojku pus kom se okrenuo, ugledao

ga kako hoda preko travnjaka pa je krenuo uz uzvik upozorenja na
usnama.
Ali nije bio dovoljno brz; Matt je pao na koljena pored polomljene
djevojke i pogledao enu sa zatitnim odijelom.
Mogu li pom-
Djevojc ina ruka je sijevnula i kliznula preko njegovog grla. Matt je
osjetio jednu milisekundu otpora dok su se njezini nokti zabijali u
glatku koz u njegova vrata, a onda je nestao i ogroman crveni
vodoskok sijevnuo je u noni zrak, natapajui mu bradu i prsa.
Nije bilo boli; samo iznenaenje i odjednom veliki umor. Matt je
zurio u tamnu tekuc inu koja je s iktala u zrak i tek dok je polako padao
unatrag na neuredan travnjak, shvatio je da je to njegova krv. Obilno
je padala po njegovom licu i dok su mu se oc i zatvarale, osjetio je
pritisak neijih ruku na vratu i uo kako jedan vojnik govori njegovom
ocu da se to nikad nije dogodilo.

5. U TAMU
Jamie Carpenter sanjao je oca.
Kad mu je bilo deset godina, doao je kui. Tata se vratio kui
sposla, drei ruku pod kaputom i nestao na gornjem katu, a da sina
nijeni pozdravio. Jamiejeva je majka tada bila u posjeti sestri u Surrey.
Ubrzoje krenuo za ocem, hodajui na vrhovima prstiju, korak po korak,
polako.
Kroz poluotvorena vrata kupaonice vidio je oca kako stoji s
desnomrukom u umivaoniku. Na zrcalu i bijelom porculanu bile su
crvene mrlje.
Jamie se uljao preko stepenica. Njegov je otac putao toplu
vodupreko ruke i radio grimase zbog temperature. Zatvorio je vodu i
posegnuo za runikom i onda mu je Jamie ugledao ruku. Od zgloba do
lakta pruala se dugaka krvava rana, a iz sredita rane izvirivalo je
neto tamno,prljavosmee boje na crvenoj pozadini.
Njegov je otac obrisao krv s rane i polako gurnuo ruku u nju.
Stisnuoje zube, a onda iz ruke izvukao neki tamni predmet i ispustio
otar krikdok je to izvlaio. Jamie je zurio. Izgledalo je kao nokat, dui
od 2.5centimetra, otar i zakrivljen kao kanda. Komad razderanog
mesa visio jes debljeg kraja nokta, svjetlucavo bijel na bljetavom
svjetlu u kupaonici.
Uzdahnuo je. Nije namjeravao. Otac je otro pogledao oko sebe,
aJamie se ukipio, nijem. Otac je otvorio usta kao dae neto rei, a onda
jefreskom zatvorio vrata kupaonice, ostavljajui Jamieja na
mranomstubitu.
Jamie se polako budio. Bio je u pokretu, negdje iza njega rondao je
glasan motor automobila, i c uo je zvuk kis e po staklu u blizini svoje
glave. Polako je otvorio oc i i kroz prozor ugledao mrac nu s umu. Kako
su prolazili, tako su stabla poprimala zamagljene obrise, a kis a je lila
kao iz kabla. Okrenuo je glavu prema vozac u i vrisnuo. Instinktivno je
posegnuo za kvakom na suvozac evom mjestu i okrenuo je, nije ga bilo
briga s to c e se dogoditi ako iskoc i iz automobila za vrijeme voz nje,
samo je znao da mora izai, pobjei od uasa u sjedalu pokraj svog.
Ne trudi se, rekao je vozac , a glas je bio tako snaz an da je

nadjaao motor. Zakljuano je.

Jamie se stisnuo uz vrata.
Na sjeditu pored njegovog nalazilo se Frankensteinovo udovite.
Ovo je san. Zar ne? Mora biti, ovo nije stvarno.
Nije pristojno zuriti, reklo je c udovis te, a Jamie je pomislio da je
uo i lagani prizvuk smijeha ispod gromkog, snanog glasa.
Tko si ti? procijedio je Jamie dok su u njegovoj glavi odjekivala
upozorenja. Ne razgovaraj s tim! Jesi li glup? Umukni!
Zovem se Victor Frankenstein. Predstavio sam se vec .
Pretpostavljam da se ne sjea?
Jamie je odmahnuo glavom i Frankenstein je zagunao.
To sam i mislio. Dobro da sam zakljuc ao vrata. Nasmijao se,
glasno, kao udar groma.
Dozvoljeno mi je da ti kaem samo jedan dio, nastavio je.
Vodim te na sigurno mjesto. Moj nadreeni c e ti rec i ostalo s to
smatra da treba znati.
Tko ti je nadreeni? upitao je Jamie. Bez odgovora.
Pitao sam te nes to, ponovio je glasnije. Jesi li me c uo?
Frankenstein je okrenuo svoju ogromnu glavu i pogledao Jamieja.
uo sam te, rekao je. Odluio sam ne odgovoriti.
Jamie je ustuknuo, a onda mu je na pamet pala krv na prozorskoj
dasci i sjetio se.
Moja majka, rekao je s irom otvorenih oc iju. Moramo se vratiti
po nju.
Frankenstein mu je uputio zabrinut pogled.
Ne moz emo se vratiti, rekao je. Otis la je. Znas to. Jamie je
napipao mobitel u dz epu i izvadio ga, pres ao kroz kontakte sve dok
nije pronaao mamin broj, pritisnuo zeleni gumb i prinio ga uhu.
Nis ta se nije dogodilo. Odmaknuo je telefon od uha i pogledao
svjetlec i zaslon. Loga mrez e koji se obic no nalazio u sredini sada nije
bilo, kao ni crtice koja je oznaavala snagu signala.
Ovdje telefoni ne rade, rekao je Frankenstein. Jamie je opet
zgrabio ruc ku na vratima i stao je uvrtati sve dok se plastika u
njegovim rukama nije poela savijati.
Prestani! zagrmio je Frankenstein. Nec es joj biti ni od kakve
pomoi ako te budem morao strugari s asfalta!
Jamie je navalio na c udovis te, a oc i su mu plamtjele. Zaustavi

auto! viknuo je. Odmah ga zaustavi! Moram pomoi mami!

Auto nije usporio, ali ga je ogromni c ovjek na vozac evom mjestu
pogledao.
Tvoje majke nema, rekao je njez no. Moz es ili ne moras mi
vjerovati kad kaz em da i ja to smatram gotovo jednako
uznemirujuc im kao i ti. No, c injenica je: nema je. A trc anje po mraku
nee je vratiti.
Jamie je ljutito zurio u vijke na ogromnom vratu toga c ovjeka i, ne
po prvi put, progovorio prije nego to je promislio.
Mislio sam da je Frankenstein tvorac, a ne c udovis te,
promrmljao je.
Koc nice automobila su zacvilile, kotac i su se blokirali i onda su se
zaustavili. Frankenstein je duboko uzdahnuo.
Victor Frankenstein me stvorio, rekao je ledenim glasom. I
neko vrijeme jesam bio c udovis te. Ali nakon s to je Frankenstein umro,
uzeo sam njegovo ime. Da mu odam poc ast. Imas li jos drskih pitanja
ili nas mogu odvesti na sigurno mjesto?
Jamie je kimnuo. Zao mi je, rekao je tiho. Frankenstein nije
odgovorio.
Rekao sam da mi je ao.
Cuo sam te, progunalo je c udovis te. Prihvac am tvoju ispriku,
kao s to prihvac am i c injenicu da si zabrinut zbog majke, a briga moz e
natjerati ljude da kaz u nerazumne stvari. Moras shvatiti da i ja dijelim
tvoju brigu za Marie i da te vodim k jedinim ljudima u drz avi koji ti je
moz da mogu vratiti. A najvis e od svega, moras umuknuti i pustiti me
da vozim.
Jamie se okrenuo i promatrao kako cesta kojom su se vozili vijuga
kroz tihu s umu. Suma je bila gusta s obje strane, zamagljena zbog kis e
koja je lila, a svjetla automobila osvjetljavala su vrlo malo osim same
ceste, jednu betonsku traku koja je, zac udo, izgledala vrlo dobro
odravanom ovako daleko izvan grada.
Svakih nekoliko minuta pogledao bi c ovjeka na vozac evom mjestu.
Frankensteinove oc i bile su zalijepljene za cestu, nijednom nije bacio
pogled u Jamiejevom smjeru.
Cinilo se da s uma oko automobila postaje gus ca. Jamie se nagnuo
naprijed i ispruz io vrat prema gore. Vis e nije vidio noc no nebo; stabla
su se nadvila preko ceste s obje strane i stopila u neprobojan strop od

drvea i lia.
Ovo se nije dogodilo. Ovo je tunel. Netko je to napravio.
Automobil je otro skrenuo i Jamie je zinuo.
Ispred njih su se nalazila ogromna, zelena vrata. Pruz ala su se
preko cijele s irine ceste i nestajala u svodu iznad njih tako da im se
rubovi uopc e nisu vidjeli. Posred vrata visio je veliki bijeli znak,
osvijetljen odozgo luorescentnim svjetlom. Kis a je udarala po z arulji,
bacajuc i pokretne sjene preko znaka na kojem su bila tiskana c etiri
reda arkocrvenog teksta.
MINISTARSTVO OBRANE
OVO JE PODRUJE OGRANIENOG PRISTUPA
PREMA ODREDBAMA ZAKONA O SLUBENIM TAJNAMA
ZABRANJEN PRISTUP NEOVLATENIM OSOBAMA
Lagano i sasvim tiho otvorila su se ogromna vrata. Iza njih je
vladao potpuni mrak. Nastala je stanka, a onda se kroz kis u zac uo
umjetni glas.
Ovo je podruc je ogranic enog pristupa. Molimo vas, pomaknite
vozilo na autorizaciju.
Frankenstein je polagano krenuo naprijed automobilom, a Jamieja
je nakratko ulovila panika.
Ne idi unutra. Odvedi me kui. elim ii kui.
Vrata su se zatvorila za automobilom odvajajuc i slabo svjetlo od
ume.
Izbacite vozilo iz brzine, naredio je glas, a Frankenstein ga je i
posluao.
Strojevi ispod njihovog automobila zazujali su i oz ivjeli pa su se
poc eli kretati. Zaustavili su se nakon neodreene udaljenosti, a onda
je automobil okruz io oblak bijelog plina koji je sukljao od ispod uz
zagluujuu buku u tom zatvorenom prostoru.
Jamie je instinktivno zgrabio Frankensteina za ruku.
to je to? vrisnuo je.
To je spektroskop, odvratio je Frankenstein. Detektira pare
koje ispus taju eksplozivi. Provjerava je li nam podmetnuta kakva
mina.
Lagano je podigao Jamiejevu ruku s rukava svog kaputa i vratio je

u djeakovo krilo. Umjetni glas opet je progovorio.

Molimo, navedite imena i oznake svih putnika.
Frankenstein je spustio prozor s vozac eve strane i progovorio u
tamu jasnu i glasno.
Frankenstein, Victor NS302-45D. Carpenter, Jamie. Bez oznake.
Upalila su se dva halogena re lektora i omotala automobil krugom
zasljepljujue bijele svjetlosti.
Osoblju bez oznake nije dopus ten pristup ovom objektu, rekao
je umjetni glas.
Ovoga je puta Frankenstein zagrmio kroz prozor.
Osoba bez oznake prisutna je prema odobrenju Seward Henryja,
NS303-27A.
Zavladala je dugaka, bremenita tiina.
Pristup odobren, rekao je glas. Nastavite.
Re lektori su nestali, zamijenilo ih je toplo elektric no svjetlo, a
Jamiejeve oc i su se ras irile u c udu. Nalazili su se u tunelu koji je bio
barem pedeset metara dug i deset metara s irok. Vec inu poda
pokrivala je tamnosiva pokretna traka, a posred nje bio je njihov
automobil. Dvije bijele betonske staze pruz ale su se cijelom duz inom
tunela, sa svake strane. Zidovi su bili besprijekorno bijeli, pruz ali su se
do stropa koji je sigurno bio na visini od barem s est metara. Tamo
gdje su se spajali zidovi i strop, svjetla brojnih oblika i velic ina bila su
uperena na pokretnu traku. Jamie je vidio s iroke krugove re lektora i
redove glomaznih pravokutnih kutija s ljubiastim leama.
Frankenstein je duboko uzdahnuo, ispunjavajuc i automobil toplim
zrakom, i krenuo naprijed niz pokretnu traku. Dok su se pribliz avali
kraju tunela jos jedna vrata su se, jednako tiho kao i prva, otvorila.
Provezli su se kroz njih i tada je Jamie prvi put ugledao svijet za c ije je
postojanje znalo vrlo malo ljudi.
Svjetlo je okupalo automobil, ljubic asto i z uto, i stvorilo ugoaj
istovremeno i hladan i topao. Ispred automobila, na kraju komada
asfalta osvijetljenog svjetlima koja su stajala u intervalima od pet
metara, s iroka, niska, siva kupola izdizala se iz da, kao vidljivi dio
lopte zakopane u zemlju. S lijeve strane automobila, i daleko s desne,
par ogromnih crvenobijelih tanjura radara polako se okretao na vrhu
niskih sivih zgrada. Iza tih tanjura nalazila se dugac ka pista, duz nje u
odreenim intervalima bljeskala su svjetla, a dva ogromna svjetla

svijetlila su na jednom kraju. Na toj pisti nalazio se, djelomic no

skriven niskom kupolom, bijeli putnic ki avion s crvenom trakom duz
cijelog trupa. Dok je Jamie promatrao, neprekinut niz mus karaca i
z ena odjevenih u civilnu odjec u navirao je iza kupole i penjao se
stepenicama do vrata aviona. Cuo je glasove i smijeh koje je prenosio
noni zrak.
Frankenstein je otpustio koc nicu i automobil je polako krenuo
naprijed. Dok su kretali, Jamie je ispruz io vrat i pogledom traz io tunel
iz kojeg su izas li. Ugledao ga je, s iroki, crni polukrug koji nestaje dok
su vrata kroz koja su pros li klizila natrag na svoje mjesto, no zbog
onog s to se nalazilo sa svake strane tunela c ujno je uzdahnuo. Cesta
koja je izvirala iz ove kojom su se polako vozili, skretala je natrag i
is la paralelno s tunelom c iji je vanjski dio bio neupadljive sive boje.
Petnaest metara prije nego s to je tunel nestao u liniji drvec a opet je
skretao, ovoga puta u dugac ki plitki luk koji je bio paralelan s
ogromnom metalnom ogradom. Jamiejeve oi irom su se otvorile.
ekaj, rekao je. Zaustavi automobil. elim vidjeti.
Frankenstein je zagunao i uputio mu zlovoljan pogled, no ipak je
zaustavio automobil. Jamie je naglo otvorio vrata i izas ao. Vrtjelo mu
se u glavi dok je pokuavao pojmiti ono to je gledao.
Unutarnja ograda bila je visoka barem petnaest metara, sac injena
od debele metalne mrez e na c ijem se vrhu nalazio opasan koloplet
os tre z ice. U mrez i, u intervalima od sto metara, bili su smjes teni
straz arski tornjevi, metalne kocke na vrhu c vrstih stupova. U njima
nije bilo svjetla, no Jamiejeve oc i ugledale su kretanje u onom koji mu
je bio najbliz i. Okrenuo se da pogleda sljedec i toranj, sto metara dalje,
i sljedec i, i opet sljedec i. Ograda se pruz ala koliko god je mogao
vidjeti, u nes to nalik velikom krugu. Pres la je rub piste i onda nestala
iz vidokruga iza niza niskih, pravokutnih zgrada na udaljenijem kraju
trake za slijetanje. Polako se okrenuo, upijajui sve pogledom.
Nakon niskih zgrada vidik mu je zaklanjala kupola. Dalje zdesna,
jedna velika zgrada stajala je u istoj ravnini s pistom, a njena ogromna
metalna vrata bila su zatvorena. Iza nje Jamie je opet nazirao ogradu i
ravnomjerno rasporeene tornjeve duz cijele duljine. Nastavio se
okretati ne obaziruc i se na Frankensteina, koji ga je promatrao s
odreenom ljubaznom odsutnos cu. Cesta koja se pruz ala uz unutarnju
stranu ograde nastavljala se sve dok se opet nije spojila s tunelom, a

onda se opet uvila unatrag i spojila sa sredis njom cestom koja je bila
udaljena ne vie od est metara od mjesta na kojem je stajao.
Iza unutarnje ograde bio je s iroki pojas zemlje, ispresijecan
stotinama tisuc a crvenih laserskih zraka; sloz enost uzoraka natjerala
bi najvec eg svjetskog kradljivca dragulja u plac . Ovaj komad nic ije
zemlje s druge je strane bio omeen jos jednom ogradom, gotovo
jednako visokom kao s to je ona pored ceste. Iza nje se nalazila s uma,
zid isprepletenih grana i lis ca, gotovo na jednakoj udaljenosti kao i od
vanjske ograde. Svaki kvadratni centimetar prostora medu njima,
pojas zemlje od pet metara s irine, bio je osvijetljen sjajnim ljubic astim
UV svjetlom koje je izlazilo iz crnih kutija postavljenih u trometarskim
intervalima du vanjske ograde.
Uzbuenje je pulsiralo u Jamieju dok su njegove oc i upijale
neobinost onoga to je gledao.
Kakvo je to mjesto? Zato ima toliko ograda i svjetala i tornjeva?
todre podalje?
Dok su se njegove oc i privikavale na bljes tavo crveno i ljubic asto
osvjetljenje, vidio je da je unutar treperave laserske mrez e postavljen
niz divovskih re lektora, a njihove s iroke okrugle lec e bile su uperene
put neba. Podigao je pogled i zinuo u udu.
O, moj Boe, proaptao je.
Iz re lektora nisu izlazile nikakve vidljive zrake, no njihova je
svrha postala jasna c im je zabacio glavu. Iznad njega, lagano
svjetlucajuc i na noc nom zraku, na nebu je bio objes en ogroman
pokrov od drvec a, pruz ajuc i se bez vidljivog ruba od ivice s ume i
prekrivajuc i c itavo ovo mjesto, s to god ono bilo. Odozdo je slika
izgledala ravna i lagano providna, kao sloj ulja na lokvi vode, no vidio
je nepravilne oblike i nejednake uzvisine kako podiz u gornju stranu.
Uinak je bio dezorijentirajui.
to je to? upitao je glasom punim uenja.
To je hologram, odgovorio je Frankenstein. Cuva od
znatieljnih pogleda.
Odupro se porivu da upita kome bi te oc i mogle pripadati i umjesto
toga upitao kako to funkcionira.
Nad c itavom bazom lebdi polje re lektirajuc ih c estica. Re lektori
odozdo projiciraju pokretnu sliku na nj.
Kao veliko kinoplatno?

Frankenstein se nasmijao, neobic nim zvukom nalik na lavez koji

mu nije zvuao priroeno.
Tako nes to, odgovorio je. Odozgo je sve s to se vidi s uma. Jesi li
vidio dovoljno?
Jamie nije vidio ni blizu dovoljnog, ali rekao je svom suputniku da
jest, znajui da taj ogromni ovjek to eli i uti.
Dobro, rekao je Frankenstein, ne neljubazno, i vratio se u auto.
Jamie je uinio isto pa su krenuli naprijed, prema niskoj sivoj kupoli.
Ispred zgrade se nalazilo nekoliko vojnih vozila, glomazni kamion
s otvorenim stranjim dijelom, niz terenaca i iznenaujui broj civilnih
automobila. Izmeu jednog terenca i BMW-a serije 3 koji je vidio i
bolja vremena, na asfaltu je bijelom bojom bilo oznac eno parkirno
mjesto. Frankenstein je tu dovezao automobil i zaustavio ga. Taj
divovski mus karac i Jamie izas li su iz automobila i vratili se do ravnog
uleknuc a gdje je kupola gledala na cestu kojom su se upravo dovezli.
U sivom materijalu zgrade nalazila su se vrata. Bila su otvorena,
ekajui njih.
Frankenstein je Jamieju dao znak rukom da ude, a zatim je krenuo
za njim. Stajali su u bijelom hodniku, bezizraz ajnom, osim
izrezbarenog grba koji ih je promatrao odozgo sa suprotnog zida.
to sad? upitao je Jamie.
ekamo, odvratio je Frankenstein.
Dok je c ekao, Jamie je prouc avao grb. Kruna i res etka nalazile su
se iznad s irokog kruga u kojem je bilo urezano s est plamtec ih baklji
oko jednostavnog kriz a. Ispod kruga su u zid bile ugravirane tri
latinske rijei.
Lux E Tenebris
to to znai? upitao je Jamie, pokazujui na grb.
Svjetlo iz tame, preveo je Frankenstein. To je bila omiljena
reenica jednog velikog ovjeka.
Kojeg?
Vrata iza njih su se zatvorila, klizec i nec ujno sve dok nisu dos la do
suprotnoga zida, gdje su uz tup udarac glasno kliknula. Zac uo se zvuk
nalik okretanju zupc anika koji pokrec u tes ke strojeve. U istom
trenutku zid na drugom kraju hodnika se otvorio i otkrio srebrno

metalno dizalo.
Ne sada, rekao je Frankenstein i krenuo niz hodnik. Nakon
trenutka oklijevanja Jamie ga je slijedio.
U dizalu nije bilo dugmadi, a c im su us li unutra vrata su se
zatvorila i poc eli su se spus tati. Bio je to tako poznat, svakodnevni
osjec aj, pomak u trbuhu, vibriranje u nogama, da je blaga histerija
koju je Jamie shvatio da osjec a sve otkad je ono u sivom kaputu
kroc ilo kroz vrata kuc e u kojoj je z ivio s majkom, prijetila da preraste
u napadaj smijeha. Smirio se i pric ekao da se vrata opet otvore. Dok
su stajali i kad su se vrata poc ela otvarati, nagaao je s to bi mogao sad
ugledati.
Bila je to spavaonica.
Dugac ka, s iroka prostorija u kojoj su s obje strane bili lez ajevi
prekriveni maslinastozelenim plahtama i pokrivac ima. Kreveti su bili
netaknuti, kao da se u njima nikad nije spavalo, a metalni ormaric i
koji su stajali izmeu njih blistali su kao novi.
Kakvo je ovo mjesto? upitao je Frankensteina.
Cudovis te je otvorilo usta s namjerom da odgovori, no zaglus ujuc a
sirena ugus ila je rijec i. Jamie je rukama poklopio us i, a kad je sirena
zastala, Frankenstein ga je pogledao zabrinuta izraza lica.
Uskoro e saznati, rekao je.

6. INCIDENT U LYCEUMU, 1. DI0

THE STRAND, LONDON
3. LIPNJA 1892.
Koc ija se uz topot zaustavila u ulici Wellington, ispred visokih
stupova kazalis ta Lyceum. Padala je sitna kis ica, a koc ijas je c vrsto
navukao ogrta preko ramena ekajui da se njegovi putnici iskrcaju.
Donesi mi torbe, mladic u, obje, rekao je jedan starac nestrpljivo.
Stajao je na kaldrmi, a obod njegova s irokog s es ira stajao mu je nisko
preko lica dok je promatrao kako se sunce spus ta prema trgu
Trafalgar.
Da, gospodine, odgovorio je njegov sluga, spus tajuc i crnu koz nu
lijec nic ku torbu i torbu za spise od s tavljene koz e sa straz njeg dijela
koije.
Stariji crni konj koji ih je vukao kroz London pomaknuo se dok su
skidali teret i napravio korak unatrag prema sluzi pa je mus karac pao
jednim koljenom na mokru kaldrmu, a koz na torba za spise na pod.
Zas iljeni drveni kolac otkotrljao se i zaustavio pod nogama pretilog
mus karca u svec anom odijelu koji se sagnuo, zagunao zbog napora i
podigao ga.
Ti, mladic u, rekao je nadmenim glasom. Pazi, hoc es li? Covjek
bi mogao pasti koliko je dug i s irok kad mu se ti vraz ji balvani
kotrljaju oko nogu.
Sluga je podigao torbu za spise s da i ustao.
ao mi je, gospodine, rekao je.
I nek ti bude, odgovorio je c ovjek i vratio kolac slugi dok se
njegova jednako velika ena hihotala zbog mueve dosjetke.
Sluga ih je promatrao kako se gegaju prema Strandu, a onda je
pruz io torbe gospodaru koji je razmjenu promatrao s nestrpljivim
izrazom lica. Uzeo ih je bez rijec i, okrenuo se i stao se penjati
stepenicama. Sluga je malo priekao, koliko dolikuje, i onda krenuo za
njim.
U raskos nom, crvenom foajeu kazalis ta starac je c ekao da po njih
doe noc ni upravitelj. Pogledao je uokolo i vidio s iroko stubis te koje

vodi i lijevo i desno, postere prijas njih produkcija po zidovima, a

vec ina ih je prikazivala lice c ovjeka koji ga je ovdje i pozvao; glumca
Henryja Irvinga.
Naoc ito, s iljato lice velikoga s ekspirijanca bilo je veoma poznato u
Londonu, kao i njegov bogati bariton. Starac ga je gledao u Otellu
prije dvije sezone i smatrao ga vrlo zadovoljavajuim.
Profesor Van Helsing?
Starac se trgnuo iz razmis ljanja i promotrio krupnog mus karca
rumenoga lica koji je stajao pred njim.
Tako je, odgovorio je. Gospodin Stoker, pretpostavljam?
Da, gospodine, odvratio je. Ja sam noc ni upravitelj ovdje u
Lyceumu. Jesam li u pravu s to mislim da je g. Irving objasnio zas to je
ovdje potrebna vaa nazonost?
U njegovoj je poruci pisalo da je nestala jedna plesac ica, da
sumnja kako tu nisu c ista posla i da bih ja mogao pones to znati o
takvim neistim poslima.
Toc no, rekao je Stoker. No, to nije bilo koja plesac ica. Radi se
o...
Zautio je. Van Helsing je detaljnije promotrio nonog upravitelja.
Lice mu je bilo tamne boje cikle, oc i vodenaste, a glava obavljena
laganim oblakom alkoholnih para. Bilo je oito da je traio hrabrost za
svoj noni posao na dnu boce.
Gospodine Stokeru, rekao je Van Helsing os tro. Dos ao sam iz
Kensingtona na zahtjev vas ega poslodavca i htio bih to obaviti prije
nego to sunce zae za horizont. Recite mi sve to jo ne znam.
Stoker je podigao pogled kao da ga je nes to ubolo. Ispric avam se,
gospodine, zapoc eo je. Dakle, djevojka koja je nestala, plesac ica
imena Jenny Pembry omiljena je samom premijeru Gladstoneu koji je
bio toliko ljubazan da nas je ove godine posjetio vec c etiri puta. Njen
izostanak spomenuo je premijer nakon s to je dos ao na nas u
produkciju Oluje prije dva dana i g. Irving je obec ao da c e saznati
s to se s njom dogodilo. Kad je javio premijeru da to nije uspio uc initi,
rec eno mu je da bi moz da bilo korisno poslati brzojav slavnom
profesoru Van Helsingu u Kensington.
I evo nas tu, zagrmio je Van Helsing uspravljajuc i se, a glas mu je
odjednom postao snaz an i dubok. Stojimo u praznom kazalis tu,
nemamo razloga vjerovati da je djevojka koja je nestala napravila is ta

tajanstvenije od toga da se umorila od pozornice i odabrala za sebe

neko dostojanstvenije zanimanje, i nis ta ne sugerira da ovaj sluc aj
zasluz uje moju paz nju. Ne razumijem s to oc ekujete da uc inim, g.
Stokere.
Noc ni upravitelj uzmaknuo je jedan korak. Uzeo je rupc ic iz dz epa
i stao njime bjesomuno tapkati elo.
Gospodine, ako biste imali malo vremena i pregledali garderobe,
rekao je, a glas mu je zapinjao u grlu. Gospodin Irving me obavijestio
da je premijer vrlo uznemiren zbog ovoga i ne z elim mu rec i da nisam
iscrpio sve tragove. Deset minuta, gospodine, preklinjem vas.
Van Helsing je pogledao rumenog c ovjec uljka pred sobom i osjetio
kako mu bijes jenjava, a zamjenjuje ga duboka frustracija. Devet
mjeseci pros lo je otkad su se on i njegovi prijatelji vratili iz planina
Transilvanije, pa iako nitko od njih nije javno progovorio o onome s to
se dogodilo, glasine o tome s to se zbilo iza kamenih vrhova Drakulina
dvorca su se pros irile pa su ga preplavili zahtjevima za pomoc , za sve,
od s kripanja parketa do sablasnih ukazanja, a sada, kako se i c ini, i
nestalih plesaica.
Zudio je za tis inom svoje ordinacije gdje bi mogao nastaviti
istraz ivanje onoga s to je vidio na Istoku. No, s Baltika su dolazile
zabrinjavajuc e pric e, pric e o krvi i sjenama. Srec om jos nis ta nije
nagovjes tavalo da je zlo koje je izazvalo smrt njegova dva prijatelja
pronas lo put natrag do Londona i hvala Bogu barem na tome, ako ni
na emu drugom.
Ispric avam vam se, g. Stokere rekao je. Vodite, a ja c u
pregledati garderobe kako predlaete. Okrenuo se i obratio slugi.
Moe se vratiti u koiju, mladiu. Ne trebam tvoju pomo ovdje.
Ipak, gospodine, otpratit u Vas ako vam to ne smeta.
Van Helsing mu je odmahnuo rukom otpravljajuc i ga. Uc ini kako
eli.
Stoker ih je proveo kroz kazalis te pored dugac kih redova crvenih,
bars unastih sjedala i prostora za orkestar, kroz vrata i u prostor iza
pozornice.
U uskim prolazima bili su nagomilani rekviziti i namjes taj iz starih
predstava drveni toranj iz Verone, slomljeni vilinski tron, plas tevi
od hermelina, zahrale kacige i krune, redovi i redovi bodez a i
mac eva, srebrna boja koja se ljus ti s drva i nakuplja u malim hrpama

na podu. Dok je noc ni upravitelj vodio Van Helsinga i slugu kroz

pras njave hodnike, neprestano je govorio, a samopouzdanje mu je
bilo potaknuto profesorovom isprikom i sadrz ajem boc ice iz koje je
sada redovito uzimao gutljaje.
... naravno g. Irving je velik c ovjek, uistinu velik c ovjek, dobar
poslodavac i ugodno drus tvo, kao s to je i vjes t glumac. Uvijek je
poticao glumce na izvrsnost, na... poboljanje, ulagao svoje vrijeme u
poduc avanje onih koji obec avaju i da, uvijek ljubazno, vrlo ljubazno
odgovorio one koji ne obec avaju. Moje male, osobne ambicije uvijek
su u njemu pronalazile suosjec ajna slus atelja, iako njegovo vrijeme,
naravno, zaokuplja mnogo vanijih stvari. Velik ovjek, uistinu.
Obec ao mi je, kao mus karac mus karcu, da c e proc itati moju
dramu, ako ikad dovrs im tu prokletu stvar. Kakva ljubaznost! Kakva
velikodus nost! Iako se bojim da nikad nec u moc i prihvatiti njegovu
ljubaznu ponudu. Ogranic enja drame beskrajno me zbunjuju i blizu
sam prihvac anja c injenice da to moz da nije medij koji mi najbolje
odgovara. Moz da je odgovor u romanu? Mislim da bi to moglo biti
toc no. Moz da bih trebao pisati o kazalis tu, iz kojeg ljudi stalno nestaju
bez traga? To bi moglo biti zabavno, makar i na kratko. Mogao bih se
c ak drznuti i temeljiti glavnog junaka na g. Irvingu, tako velikom
ovjeku, takvom ...
Stalno nestaju? prekinuo ga je Van Helsing tihim glasom.
Zaustavili su se. Vrata pred njima vodila su do sasvim obic ne
garderobe, jedva vec e od ostave, u kojoj su se nalazila tri mala stola
okrenuta prema pras njavom zrcalu te tri tes ke, drvene stolice. U
kutovima na hrpi nalazili su se kostimi i stranice tekstova i dijaloga.
Gospodine?
Stalno nestaju, rekli ste. Govorite li mi to da ova Pembryjeva nije
prva koje je nestala iz Lyceuma bez objanjenja?
Stoker je obrisao obrve, a na licu mu se jasno vidjela zbunjenost.
Pa da, gospodine. Bilo je drugih. Ali kao s to ste i sami rekli,
kazalini ivot nije za svakog. Mnogi odlue traiti sreu drugdje.
Koliko drugih?
Ukupno, gospodine, ne znam. Proteklih mjeseci jos c etvero,
koliko znam. Trubac , Titanijina zamjena i dvije plesac ice c ijih se
imena, moram priznati, ne sjeam.
Jos c etvero! dreknuo je Van Helsing gurajuc i Stokera unatrag na

dovratak. Vi ste upravitelj ovoga kazalis ta, petero vas ih zaposlenika

nestane brzo jedno za drugim bez objas njenja, i vi to ne smatrate
neobic nim? I to mi ne spomenete, c ak ni nakon s to sam pozvan ovamo
istraz iti najnoviji nestanak, iako me niste pozvali vi osobno, nego ste
to uc inili da zadovoljite hir nekog politic ara! Jeste li vi imbecil,
gospodine?
Stoker se zagledao u njega razjapljene c eljusti. Zatvorio je usta i
promrmljao neto pretiho da bi ga se ulo.
Sto, c ovjec e? Govorite glasnije ako z elite nes to rec i, zahtijevao je
Van Helsing.
Ja sam samo noni upravitelj, odgovorio je Stoker tihim glasom.
To nije nikakva isprika, nikakva, i vi to dobro znate. Slus ajte me
sada: je li se is ta znac ajno dogodilo posljednjih mjeseci, a s to se
podudara s tim nestancima? Razmislite.
Stoker je okrenuo leda Van Helsingu, a on je pogledao svoga slugu,
koji je stajao nekoliko koraka dalje bezizraajna lica. ekali su nonog
upravitelja.
Konac no se okrenuo prema njima. Oc i su mu bile crvenije no ikad,
a hroptanje u njegovom disanju govorilo je da bi se mogao rasplakati.
Ne mogu se sjetiti nic ega znac ajnog, osim tuz nog sluc aja nas eg
dirigenta, Harolda Norrisa.
Kakvog sluaja?
Gospodin Norris nije imao najbolje z ivce, gospodine. Prije s est
mjeseci g. Irving mu je dao bolovanje u nadi da c e mu odsutnost iz
uz urbanog Londona pomoc i. Kao s to sam rekao, velikodus nost g.
Irivinga ne poznaje ...
Van Helsing ga je nestrpljivo prekinuo.
to se dogodilo?
Naz alost, g. Norris je umro. Nakon povratka s bolovanja nije mu
bilo nimalo bolje, z alio se na groznicu i glad, a onda smo, niti dva
tjedna nakon njegovoga povratka, dobili vijest od njegovoga brata da
je preminuo. Tek smo proli mjesec za njega nali stalnu zamjenu.
Gdje je taj Norris bio na oporavku?
U Rumunjskoj.
Sluga je duboko udahnuo. Van Helsing je govorio prijetec im
glasom. Gdje je ivio taj dirigent?
Stoker ga je pogledao oigledno zbunjen.

Gospodine, Harry Norris je bio drag, ljubazan mus karac s vis e od

s ezdeset godina, a u Lyceumu je bio barem dvadeset. Ne bi ni mrava
zgazio, gospodine, uvjeravam vas. Pa c ak i da grijes im, siroti c ovjek je
mrtav i ne moz e nikako biti umijes an u nestanak koji nas vec eras
zaokuplja.
Van Helsing je naglo zamahnuo rukom iz nabora svog ogrtac a i
zgrabio nonog upravitelja za nadlakticu. Stoker je kriknuo.
Gdje je ivio? pitao je starac.
Ne znam! zacvilio je noc ni upravitelj. Zaista ne znam. Uvijek bi
zadnji odlazio iz kazalis ta, a z ivio je sam. A sad, molim vas, gospodine,
pustite mi ruku, preklinjem vas!
Van Helsing je pustio Stokera koji se odmah rukom primio za
nadlakticu i prestravljeno pogledao staroga doktora.
to je ispod ove zgrade? upitao je Van Helsing.
Ne znam, pros aptao je noc ni upravitelj, jos uvijek se drz ec i za
nadlakticu.
Moz da je vrijeme da doznate. Odvedite nas do prostora za
orkestar, brzo.
Ovuda, rekao je Stoker vrlo tihim glasom punim straha i boli i
odveo ih u utrobu kazalita.
Njihov drugi prolazak iza pozornice Lyceuma bio je tih.
Noc ni upravitelj vodio ih je kroz hodnike garderoba, pored velikih
vrata odvojenih od ostalih na kojima je elegantnim slovima pisalo G. H.
living, pored vrata na kojima je pisalo SMINKA, ATELJE, LIMENA
GLAZBA, PUHACKI INSTRUMENTI, UDARALJKE i PRIVATNO, niz uske
stube i konac no kroz vrata koja su se otvarala prema straz njem dijelu
prostora za orkestar. Van Helsing je stavio ruku na Stokerovo rame i
prvi us ao u prostor hodajuc i brzo izmeu uredno poredanih sjedala i
stalaka, uz dvije niske drvene stepenice do ulaza u prostor za
dirigenta. Ostao je na gornjoj stepenici, nije us ao. Sluga i noc ni
upravitelj stajali su iza njega u prostoru za orkestar.
Na dirigentovom mjestu nalazio se okrugli crveni tepih koji je
prekrivao pod, ures eni stalak na kojem su bile partiture za Oluju i
nis ta vis e. Van Helsing je naloz io Stokeru i slugi da ne prilaze. Pruz io
je ruku, i zgrabio rub crvenog tepiha i naglo ga dignuo.
Gospodine, moram protestirati! viknuo je Stoker. Ovo je vrlo

Doite ovamo, prekinuo ga je Van Helsing, i recite ima li jos

uvijek mjesta vaim prigovorima.
Stoker i sluga su dos li u prostor za dirigenta. Nasred poda bio je
teak drveni poklopac.
Van Helsing se okrenuo prema nonom upravitelju i slugi.
Odsad budite vrlo, vrlo oprezni, rekao je.

7. TEKO JE DISATI KAD TI JE NEIJA RUKA OKO

VRATA
Svjetlo u spavaonici postalo je plavic asto dok je zvuk budilice
udarao poput c ekic a u Jamiejevu lubanju. Frankenstein je sa svoga
remena uzeo radioprijemnik i utipkao tri broja. Prinio je radio jednom
uhu, stavio ogromnu ruku preko drugog i sluao.
Sto se dogaa? viknuo je Jamie. Frankenstein je ispruz io ruku
prema njemu i okrenuo mu leda, uho mu je bilo nagnuto prema
ramenu dok je pokuavao uti to se govorilo na radiju.
Jamie je pogledao uokolo. U zidu s njegove lijeve strane nalazila su
se vrata. Potrc ao je prema njima, oc ajnic ki pokus avajuc i pobjec i od
buke od koje mu se mutilo u glavi i buc kalo u z elucu i isto tako
oc ajnic ki pokus avajuc i pobjec i s ovog mjesta i pronac i majku.
Frankenstein je ispruz io ruku i pokus ao ga uloviti, ali Jamie je to
predvidio, kliznuo iz ispruz enih prstiju, gurnuo vrata i protrc ao kroz
njih.
Imao je jedva dovoljno vremena uoc iti da se nalazi u dugac kom
sivom hodniku prije nego s to se nes to zabilo u njega pa se ispruz io po
glatkom podu koliko je dug i s irok. Snaz no je udario glavom o tlo i
vidio sve zvijezde dok mu je neki glas neto dovikivao, a zatim je sjeo.
Kojeg se ti vraga igras ? Nizak, pretio mus karac u bijeloj
lijec nic koj kuti stajao je nad njim s izrazom velike ljutnje na licu. Tko
si ti? to radi ovdje?
Ja sam Jamie Carpenter, viknuo je. Moz ete li mi rec i gdje sam?
Molim vas.
Kako si rekao da se zoves ? viknuo je doktor razrogac enih oc iju.
Jamie je ponovio.
Kriste. Oh, Kriste. Lijec nik je pogledao uokolo kao da se nada da
c e ondje biti netko tko bi mu rekao s to uc initi. Bolje doi sa mnom,
konac no je poviknuo, pruz ajuc i ruku prema Jamieju. Seward c e me
oderati ivog ako ti se neto dogodi. Doi, ustani.
Jamie se nekako uspravio.
Kamo idemo? viknuo je.
U Dolaske, odvratio mu je lijec nik. Nes to stiz e pa je najsigurnije

da bude ondje.
Zato?
Jer je tamo oruje.
Jamie je trc ao niz beskrajne hodnike, u glavi mu je odzvanjalo
nemilosrdno zavijanje alarma i intenzivno bljeskanje ljubic astih
svjetala. Lijec nik je bio nizak i okrugao, no trc ao je vrlo odluc no,
stisnute c eljusti, zurec i u daljinu, a Jamie je shvatio da sprinta samo
kako bi uspio odrati korak s njim.
Lijec nik je konac no prestao trc ati ispred s iroke platforme dizala
koja se sastojala samo od c elic nog okvira s crnim i z utim prugama.
Jamie je zakorac io na nju, lijec nik je pritisnuo dugme na jednom od
metalnih stupova, mas inerija daleko iznad njih se uz struganje
pokrenula i platforma se poc ela uzdizati. Njeni putnici su se sagnuli, s
rukama na koljenima, pokuavajui povratiti dah.
Jamie je udahnuo malo zraka u pluc a i uspravio se. U tom su
trenutku prolazili pored otvorenog kata nalik na spilju usred kojeg se
nalazilo nes to ogromno, uglastog oblika. Ljubic asta trac na svjetla na
zidovima i podu osvjetljavala su muc ne detalje: tri ogromna para
kotac a, tamni trokutasti trup aviona i dva s iroka krila koja su se
prostirala gotovo sve do zidova. Jamie je c uc nuo dok su se uzdizali
prema stropu, no neobic na kontura nestala je ispod njega dok je
dizalo nastavljalo svoj uspon.
to je to bilo? upitao je Jamie.
Ne brini za to, odgovorio je znanstvenik hropc uc i. Neka ti
pogled ostane u ovom dizalu.
Jamie ga je pogledao, a onda slegnuo ramenima i skrenuo pogled.
Debeli idiot. Nemoj mi govoriti to ne smijem gledati.
Iznad njegove glave mehanizmi su zas kripali i dizalo je poc elo
usporavati. Dizali su se kroz mrac no, sivo okno koje se iznenada
pretvorilo u iroku prostoriju, punu pokreta i buke.
Jedna c itava strana te ogromne, polukruz ne prostorije bila je
otvorena prema s irokom asfaltiranom podruc ju koje je vodilo prema
sredini dugac ke, jako osvijetljene piste. Unutra, dva reda ljudi
odjevenih u crno, po osam u svakom redu, stajali su licem okrenuti
prema ogromnim otvorenim vratima, strojnicama oslonjenim o
ramena, uperenima u mrak. Jamie se najeio kad ih je ugledao.
Vidio sam i prije ovakve ljude. Izgledaju kao vojnici, izgledaju

kaoljudi koji su
Nije si mogao dopustiti da dovrs i misao. Skrenuo je pogled s
tamnih igura i ugledao okrugli grb koji je vec prije bio vidio u bijelom
hodniku, otisnut visoko na ogromnom zidu hangara. Iste tri latinske
rijec i bile su otisnute ispod njega, prostiruc i se gotovo cijelom
duinom iroke povrine.
Lux E Tenebris
Iza redova vojnika, deseci mukaraca i ena u bijelim kutama urili
su preko s irokoga, betonskog poda u toj prostoriji hangar, to
jehangar, ne rade se ovako velike prostorije gurajuc i nosila i boc ice s
infuzijom amo-tamo, izvikujuc i upute i pitanja jedni drugima. Celic na
rolo vrata podigla su se Jamieju zdesna i c etiri igure odjevene u
zas titna odijela gurale su dvoja metalna kolica prekrivena plastic nim
atorima za kisik u hangar.
Jamie je iz daljine zauo teko tutnjanje nekog motora.
Stie! viknuo je jedan vojnik.
Koliko vremena? upitao je visoki mus karac mrs av kao kostur
koji je stajao iza prijenosnoga rac unalnog sustava na masivnim
elinim kolicima.
Devedeset sekundi!
Aktivnost u hangaru se ubrzala, lijec nici, znanstvenici i vojnici
trc ali su u svim smjerovima, a potpetice njihovih cipela i c izama
udarale su po betonskom podu.
Veliki prasak zac uo se s Jamiejeve lijeve strane pa je poskoc io.
Tes ka, metalna vrata otvorila su se uz tresak, udarajuc i o zid uz
zaglus ujuc i zvuk. Frankenstein je utrc ao kroz vrata, pregledavajuc i
prostoriju svojom ogromnom glavom. Pogled mu se spojio s
Jamiejevim; nasmijes io se osmijehom u kojem nije bilo niti malo
humora i krenuo prema njemu.
Jamie je stajao ukipljen gledajuc i Frankensteina kako prelazi
hangar u desetak divovskih koraka. Zgrabio ga je za ovratnik majice i
spustio svoju ogromnu glavu tako da su se gledali licem u lice. Usta su
mu bila ravna crta, c eljust stisnuta, a duboki udasi izlazili su iz velikih
nosnica i otpuhivali kosu s Jamiejeva ela.
Jako se trudi ne ubiti me. Jako, jako se trudi.

Frankesteinove s iroke izoblic ene oc i, sa zjenicama sive boje

s kriljevca, zurile su u Jamiejeve. Cudovis te je konac no progovorilo.
To ti je posljednji put da si mi pobjegao, reklo je. Razumije li?
Ja
Ne govori nis ta, zagrmio je Frankenstein. Ni rijec i. Kimni ako
razumije. Ne elim uti tvoje izlike. Razumije li
Jamie je kimnuo i zatim okrenuo glavu dok su se suze srama i
poniz enja pojavljivale u kutovima oc iju. Nekoliko trupa i lijec nika
prestalo je s onim s to su radili i promatrali su njihov sukob, c ak i dok
su zasljepljujuc a svjetla helikoptera rasvjetljavala s iroko podruc je za
slijetanje iza vrata hangara; Jamie vis e nije mogao podnositi njihovo
zurenje kao ni diva koji je stajao pred njime.
Krajic kom oka primijetio je nekakvo kretanje u kutu hangara. Dio
praznoga betonskog zida se pomaknuo i pojavila su se c etiri c ovjeka
odjevena u crno. Na desnom boku nosili su velike crne automatske
pis tolje, na lijevom kratke crne cijevi koje su z icama bile spojene s
plitkim pravokutnim spremnicima na leima. Jamie je odmah
prepoznao cijevi - bile su manja inac ica oruz ja iz kojeg je vidio da
Frankenstein puca u dnevnoj sobi u kui njegove majke.
Moj Boe, ovo se zaista dogaa. Neu se probuditi.Moje majke zaista
nema.
Cetiri vojnika, koja su se pojavila iz skrivenog hodnika, zauzela su
poloz aj, po dvojica sa svake strane vrata, a jedan je brzim koracima
izas ao iz tame, pros ao izmeu njih i uputio se prema ogromnoj
otvorenoj strani hangara. Pridos lica je bio odjeven u istu urednu, crnu
odoru kao i ostali, no bez tamnoljubic astog vizira. Jamie je vidio
trac ak sijede kose s mus karc eva c ela, zac es ljane unatrag. Dok je
korac ao preko betonskog poda, pogledavao je uokolo po hangaru i
onda mu se pogled susreo s Jamiejevim. Iznenaenje je naboralo
mus karc evo lice. Okrenuo se prema jednom od vojnika, nes to rekao i
zatim odmarirao preko hangara prema Jamieju.
Viktore! viknuo je stariji mus karac, brzo smanjujuc i razmak
medu njima. Frankenstein je pogledao oko sebe, vidio ga da dolazi i
tiho opsovao. Onda je spustio pogled prema Jamieju i vid mu se
povratio, kao da je zaboravio da drz i tinejdz era za ovratnik majice pa
je opet opsovao, ovaj put glasno.
Zapravo se ne ljuti na mene. Neto je drugo posrijedi. Izgleda

uplaeno.
Frankenstein je pustio Jamieja i rekao mu da se uspravi. Jamie je to
nevoljko i uinio dok je stariji mukarac dolazio prema njima.
Viktore, ponovio je. Moz es li mi objasniti zas to se tinejdz er civil
nalazi u jednoj od najtajnijih zgrada u ovoj zemlji ? Nadam se da
moe, za tvoje dobro.
Frankenstein je stajao uspravno kao daska, nadvijen i nad
Jamiejem i nad starijim mukarcem.
Admirale Seward, rekao je iznad njihovih glava. Ovo je Jamie
Carpenter. Izvukao sam ga iz kuc e bas kad se Alexandru Rusmanov
spremao is cupati mu grkljan, gospodine. Majka mu je nestala,
gospodine. A ja nisam znao kamo ga drugdje odvesti, gospodine.
Cinilo se kao da Seward nije c uo nis ta iza Jamiejeva imena. Vidljivo
se lecnuo kad ga je uo i sad je promatrao djeaka sasvim iznenaeno.
Jamie Carpenter? rekao je. Zove se Jamie Carpenter?.
Da, odvratio je Jamie. Sad je bio jos zbunjeniji, pa kad je
Frankenstein zagrmio na njega da kaz e gospodine, dodao je Da,
gospodine bez prigovora.
Admiral Seward se oporavio i povratio staloenost.
Inac e bih ti rekao da mi je drago s to sam te upoznao, rekao je
Jamieju. Ali ovo nije uobic ajena noc , a prema onome s to sam c uo, ni
dan nije bio takav. A ti.. . Utihnuo je, a zatim se pribrao. Zelio bih te
vidjeti u svojim prostorijama, Carpenteru, kad se ovo rijes i. Viktore,
hoe li ga otpratiti?
Frankenstein je rekao da hoc e, a zatim je helikopter sletio ispred
vrata hangara i sve se stalo odvijati vrlo brzo.
Kad su se njegove elise poc ele sporije okretati, otvorila su se vrata
na glatkom metalnom helikopteru i jedna osoba odjevena u crno
iskoc ila je na beton i mahnula rukom, pozivajuc i znanstvenike
naprijed. Dok su likovi u bijelim kutama z urili preko prostota za
slijetanje, jedan je vojnik ispruz io ruku u unutras njost helikoptera i
pomogao jednom c ovjeku u zas titnom odijelu da stane na tlo.
Kapuljac a odijela je bila maknuta, a ruka je bila skroz otkinuta. Krv,
odvratno svijetla pod z uto-bijelim svjetlima helikoptera, blistala je
kroz pukotinu. Vojnik je prebacio mus karc evu drugu ruku preko svog
ramena pa je napola hodao, a napola ga vukao prema hangaru.
Admiral Seward izas ao je da ih doc eka, a glas mu je bio snaz niji od

rotora helikoptera koji je brzo smanjivao broj okretaja.

Izvjetaj, zahtijevao je.
Gospodine, puls mu je slab, a broj leukocita ubrzano pada.
Gospodine.
Dok je vojnik davao izvjes taj, znanstvenici u zas titnim odijelima
dos li su do njega gurajuc i nosila. Odmaknuli su ruku ranjenika s
ramena vojnika i podigli ga na njih.
Admiral Seward se okrenuo i gledao dok su znanstvenici, gotovo
trc ec i, gurali nosila natrag preko hangara kroz tes ka metalna vrata na
kojima su bili z uti trokuti upozorenja, a onda je opet obratio
pozornost na helikopter iz kojeg su izlazili i drugi ljudi.
Drugi vojnik i z ena u zas titnom odijelu iskoc ili su iz helikoptera i
za sobom izvukli nosila prekrivena plastikom te ih gurnuli prema
vratima hangara. Cak i sa svog mjesta u straz njem dijelu hangara
Jamie je vidio da nosila nisu prazna. Pod plastikom se nazirala tamna
figura, umrljana crvenom bojom.
Maknite se, viknuo je Seward dok su se nosila pribliz avala
mnos tvu mus karaca i z ena koji su zurili. Ras cistite put, za Boga
miloga.
Zaobis ao je nosila, stao pred njih i odveo ih prema dvokrilnim
vratima, odmah pored Jamieja. Pris ao je kako bi bolje pogledao i
osjetio kako mu je srce poskoc ilo. Ispod plastic nog pokrivac a nalazio
se tinejdz er, blijede koz e, disanja toliko plitkog da ga gotovo nije ni
bilo, a duboko u s iroku rupu u njegovom vratu bila je nagurana velika
hrpa zavoja.
Isuse, mojih je godina. to mu se dogodilo?
Onda je dec ko nestao, lijec nici u trku brzo su ga odveli prema
izlazu iz hangara. Jamie je zurio za nosilima, a strah mu se polako
uspinjao uz kraljenicu dok si je osvjetavao situaciju.
To sam mogao biti ja.
Vani pored helikoptera dos lo je do nekakvog komes anja. Iz
unutranjosti helikoptera su upravo vadili druga nosila.
Jamie se progurao naprijed kroz mnos tvo vojnika i znanstvenika
susrec uc i se s nosilima kad su stigla do ogromnih, otvorenih vrata
hangara. Spustio je pogled, a zatim posrc uc i uzmaknuo, jako
prestraen.
Prema gore, u udaljeni strop hangara, s bolnom grimasom na licu,

zurila je djevojka iz parka, djevojka koja ga je napala samo nekoliko

sati ranije.
Djevojka c ije je lice vidio na prozoru one noc i kad mu je umro
otac. okirano je uzdahnuo, a ona se okrenula i ugledala ga.
Nasmijes ila se. Jamie... Carpenter, rekla je glasom koji je pucao,
ali zvuc ala je kao da se uz svu bol pokus ava nasmijes iti. Nosila su se
naglo zaustavila, a znanstvenik koji ih je gurao zagledao se u Jamieja.
Kako to da te ona poznaje? upitao je glasom u kojem se osjetila
sumnja, ali i podosta straha. Tko si ti, k vragu?
Jamie ga je bezizraz ajno pogledao, pokus avajuc i smisliti kako
odgovoriti na takvo pitanje, no onda je djevojka opet progovorila,
pretiho, pa je Jamie nije uo.
Sagnuo se prema plastinom atoru.
Sto si rekla? upitao je. Iza sebe je zac uo Sewardov glas kako pita
s to se dogaa i onda Frankensteina kako izgovara njegovo ime,
snaz nim i zapovjednim glasom. Nije mario. Bilo je nes to toliko lijepo u
smeim oc ima te djevojke, c ak i kroz tes ki plastic ni pokrivac , pa se jos
vie nagnuo i ponovio pitanje.
Tvoja... gres ka, rekla je djevojka, a onda se s iroko osmjehnula i
svi tragovi bola odjednom su joj nestali s lica.
Jedna ruka ga je zgrabila za rame, a i bez gledanja je znao da
pripada Frankensteinu. No, prije nego s to se imao vremena
pomaknuti, djevojka se uspravila i sjela, iznenaujuc e brzo, dok je
plastini ator jo uvijek bio na njoj, i bacila se na Jamieja.
Zabila se u njega u visini prsiju i oborila ga na leda. Udario je
glavom o betonski pod i bol je brzo prostrujala do njegovog mozga.
Djevojka se bacila na njega, opkorac ila mu struk, jos uvijek s uz asnim
osmijehom na licu. Jamie je vidio kako ju je Frankenstein zgrabio za
vrat svojim rukama u rukavicama, no ona je zamahnuta rukom
omotanom u plastiku i taj ogromni c ovjek je pao unatrag. Straz nji dio
njegovih nogu sudario se sa srus enim kolicima u kojima je bila
djevojka pa je pao preko njih i snano udario glavom o tlo.
Jamie je sve to vidio kroz gustu bolnu izmaglicu dok su mu se oc i
pokus avale zatvoriti, a zaglus ujuc i piskutavi zvuk mu je odzvanjao u
glavi. Djevojka se bacila naprijed, jos uvijek prekrivena plastic nom
plahtom, otvorila je usta i zarila lice u njegov vrat.
Jamie je kroz plastiku osjetio os tre vrhove oc njaka, osjetio je kako

se njena usta bore za plijen pa je otvorio svoja i vrisnuo, dok djevojka

opet nije sjela, stavila mu ruke oko vrata i tako prekinula dotok zraka
njegovim pluima.
Ne mogu disati. Onae me uguiti.
Mutnim je pogledom pogledao nakaradnu prikazu u plastic nom
ogrtac u koja ga je ubijala. Djevojka je opet krvarila, tamnocrvene
mrlje prskale su po unutarnjoj strani pokrivac a, a ona je urlala i
vris tala i pojac avala stisak na njegovom vratu sa svakom sekundom
koja je prolazila. U daljini je zac uo glasove koji su nes to dovikivali, i
vidio je jos dva c ovjeka nije mogao razaznati jesu li vojnici,
znanstvenici ili nes to drugo kako grabe djevojku i pokus avaju je
odvuc i s njega. Obojicu je srus ila laganim udarcima lijevom rukom,
koju je na jednu milisekundu maknula s njegovog vrata, a zatim je
opet vratila i nastavila smrtonosno stiskati.
Ubij je, c uo je da netko dovikuje glasom za koji se c inilo da
dolazi ispod povrs ine vode, i zac ulo se glasno pucanje, kao vatromet.
Djevojka se opirala i trzala, a krv je natapala unutras njost plastic nog
pokrivac a, dok je jedan dio prskao kroz rupe koje su napravili meci i
zavrs io na Jamiejevom licu kao ina izmaglica. No, njen stisak jos
uvijek nije slabio.
U Jamiejevoj je glavi udaralo, vid mu se zamrac ivao, u prsima je
gorjelo. Trebao je zraka, odmah, ili e biti prekasno.
Osjec ajuc i kako mu se oc i poc inju zatvarati, vidio je kako je nes to
ogromno proletjelo kroz njegovo sve uz e vidno polje. Zac ulo se glasno
krckanje, i najednom, ushit, pritisak na njegovom grlu je nestao.
Otvorio je usta i snaz no, prestravljeno udahnuo, dok mu je u grudima
piskutalo, a glavu koja je tutnjila zabacio je dok je kisik preplavljivao
njegova oajnika plua.
U hangaru iznad i oko njega bilo je toliko komes anja, ali ga je
jedva registrirao shvac ajuc i s divljim, pobjedonosnim ushitom da nec e
umrijeti.
Barem ne sada.
Vid mu se ras cis cavao, a tupo udaranje u glavi poc elo se smanjivati
kad se tamna igura pojavila iznad njega i kleknula. Jamie je podigao
pogled prema c ovjeku koji je c uc ao nad njim; slika se razbistrila i
ugledao je Frankensteinovo lice.
Moz es li sjesti? upitao je iznenaujuc e njez nim glasom, a Jamie

je kimnuo.
Oslonio se na laktove i pogledao uokolo po s irokom hangaru.
Znanstvenici i lijec nici bili su grupirani oko porus enih vojnika, no
gotovo svi ostali zurili su u njega, a na licu su im se mijes ali briga i
strah. Odjednom se uspanic io pa je pogledom potraz io djevojku koja
ga je napala.
Ne brini se za nju, rekao je Frankenstein kao da moz e c itati
Jamiejeve misli. Ulovili su je.
Pokazao je na lijevu stranu prema otvorenim vratima. Jamie je
okrenuo glavu da pogleda i slabano se nasmijeio onome to je vidio.
Dva su vojnika pridrz avala djevojku. Citava lijeva strana lica bila
joj je otec ena, a ruke i noge su joj labavo visjele iznad tla. Dok je Jamie
promatrao, znanstvenik je gurnuo injekciju u vrat i pritisnuo klip, pa
je svijetloplava tekuc inu krenula prema njezinoj vratnoj veni. Dva su
lijec nika podignula nosila s poda, ispravila ih i gurnula prema
vojnicima koji su na njih spustili djevojku. Lijec nici su ponovno
namjestili i patentnim zatvarac em zatvorili pokrivac , dok je Jamie
zurio u c ovjeka ispod nje. Djevojc ine grudi polako su se nadimale i
sputale.
Nije mrtva, rekao je tiho. Ali upucali su je. Vidio sam kako je
meci pogaaju.
Nije mrtva, potvrdio je Frankenstein. Ona je neto drugo.

8. INCIDENT U LYCEUMU, 2. DIO

ISPOD KAZALITA LYCEUM, LONDON
3. LIPNJA 1892.
Najprije se spustio sluga, malo po malo, niz konopac, sa svjetiljkom
koja mu je visjela o remenu. U rupi je bilo tamno kao u rogu, no
treperavo svjetlo plinske svjetiljke bilo je dovoljno snano da prodre u
rubove tame, pa se lagano spustio na do.
Dvanaest stopa, ne vis e, doviknuo je svom gospodaru. Cuo je
kako starac daje uputu Stokeru da pronae ljestve od 15 stopa,
nasmijeio se i onda svjetiljkom pregledao okolinu.
Stajao je u okrugloj prostoriji, izgraenoj od velikog bijelog
kamenja koje se pretvorilo u pros arano sivo zbog godina pras ine i
tame. U zidove prostorije bila su smjes tena c etiri luka, kamen se
mjestimic no mrvio, ali se drz ao c vrsto. Isto se nije moglo rec i za
prolaze koji su vodili dalje od tri luka: svodovi su vec odavno popustili
i srus ili se u hrpu sitnog kamenja koja je potpuno prijec ila prolaz.
Cetvrti je prolaz bio c ist, a njegov kameni pod izlizan od otisaka
stopala.
Drvene noge ljestava udarile su o tlo iza njega, a onda su se Van
Helsing i Stoker spustili jedan iza drugog, drei vlastite svjetiljke.
Kakvo je to mjesto? upitao je Stoker, c ije su se oc i s irile dok su
se privikavale na mrak.
Katakombe, ili podrumi, ili moz da nes to sasvim drugo,
odgovorio je Van Helsing, promatrajuc i kamene zidove, a sluga je
osjetio kako se jez i. Nikad nije c uo svoga gospodara da je nesiguran,
ni u jednom trenutku u dvije godine koliko mu slui.
Stari profesor pribliz io se luku jedinog hodnika kroz koji se moglo
proi i pogledao tragove stopala dolje u praini.
Ovuda, rekao je dok je zalazio u prolaz.
U prostoru izmeu kamenih zidova mogla je prolaziti samo jedna
osoba pa je Stoker slijedio Van Helsinga, a sluga njih obojicu, a rukom
je neto vrsto drao duboko u depu jakne.
Van Helsing ih je vodio kroz kamene hodnike zastajuc i na

raskrs cima kako bi pokapao malo zapaljenog ulja na pras njavi pod,
stvarajuc i oznake za koje su se nadali da c e ih odvesti natrag do
ljestava.
Prolazi su bili u potpunom mraku, osvjetljavalo ih je jedino
treperavo naranc asto svjetlo svjetiljki. Na rubovima svjetla s takori su
jurili u pukotine u starom kamenu, a njihovi ruz ic asti repovi u debeloj
su pras ini ostavljali tanke tragove. Tes ke, sloz ene mrez e visjele su
izmeu zidova, debeli svileni pramenovi pauc ine zapetljavali su se u
kosu njih trojice i dodirivali im lica. Tamnosmei pauci koji su ih
ispreli c uc ali su visoko, debela stvorenja koja Van Helsing nije
prepoznao, iako je taj podatak zadrz ao za sebe. Kameni pod bio je
neravan, napuknut i tonuo je. Napredovalo se sporo. Dvaput je sluga
morao ispruz iti ruku i zgrabiti Stokera za rame kad se ploc a
pomaknula pod njegovim nogama, kako noc ni upravitelj ne bi is cas io
zglob ili jo to gore.
To nije bilo mjesto za noenje ozlijeenog ovjeka.
Bilo je tes ko procijeniti koliko je vremena pros lo u tami, ali nakon
odreenog perioda koji je mogao trajati jedan sat ili deset minuta, u
daljini je postao vidljiv odsjaj svjetla, izvan dometa njihovih svjetiljki.
Tri su mukarca krenula prema njemu.
Svjetlo je postajalo sve jac e i rasvjetljavalo sve vis e detalja na
kamenim zidovima kako su se pribliz avali. U visini glave, urezana u
s iroke ploc e uskih prolaza, bila su groteskna lica, s iroko rastvorenih
usta, rac vastih jezika koji su provirivali izmeu trokutastih zubiju,
oc iju izbuljenih iz naborane, detaljno obraene koz e. Stoker je nes to
mrmljao sebi u bradu dok su prolazili pored njih, a njegova dz epna
c uturica sad je bila gotovo neprestano na njegovim usnama. Sluga ga
je promatrao s podijeljenim osjec ajima. Nije se htio oslanjati na
pijanog c ovjeka ako, s to se c inilo sve vis e moguc im, naiu na nevolje
na kraju ovog labirinta. No, nije imao volje niti odgovarati na pitanja
noc nog upravitelja, niti umirivati njegove strahove. Ako zbog rakije
uti i stavlja nogu pred nogu, sluga je smatrao da je to dovoljno.
Kako su se bliz ili izvoru svjetla, postalo je jasno da dopire iz
ukras enog luka, puno s ireg od prolaza kroz koji su se kretali. I zaista,
kad je pogledao, sluga je vidio da se zidovi i svod postupno suz avaju,
te da pros iruju hodnik na prostor gdje se moz e iznimno tes ko
orijentirati.

Stoker se spotaknuo, ponovno, pa ga je sluga zgrabio za rame i

uspravio. Noc ni upravitelj je promrmljao zahvalu i onda su nastavili,
sve dok nisu proli ispod vrlo visokog luka i uli u Pakao.
Kroz luk se ulazilo u c etvrtastu spilju, osvijetljenu sa svake strane
dvjema plamtec im bakljama. Niz i zidovi bili su prekriveni
rezbarijama: groteskna lica, humanoidni likovi i dugac ki redovi
teksta, odlomljeni iz stijene na jeziku koji sluga nikad prije nije vidio.
Na jednoj kamenoj ploc i u sredini, nogu i ruku zavezanih konopcem,
tako blijede koz e da je bila gotovo providna, nalazila se jedna
djevojka. To je ona, pros aptao je Stoker. Jenny Pembry. Van
Helsing je brzo pres ao na drugu stranu prostorije i poc eo pregledavati
djevojku, dok su Stoker i sluga stajali ukoc eni pod lukom
promatrajui uas koji ih je okruivao.
U c etiri kuta prostorije nalazili su se nestali zaposlenici kazalis ta
Lyceum.
S njihove lijeve strane bio je trubac , a otrcani ostaci njegovog
svec anog odijela visjeli su s njegova raspadajuc eg les a, naslonjenog na
kameni kut. Nije imao ni noge ni ruke, a koz a koja mu je ostala na licu
bila je tamnozelene boje koja je vis e nalikovala crnoj. Stoker se vratio
natrag u prolaz i stao povrac ati, s rukama na koljenima, dok je sluga
pris ao tijelu. Dok mu se pribliz avao, vidio je da su u mrtvac eva usta
nagurane partiture.
U susjednom kum bila je zamjena za glumicu, odjevena u ono to je
ostalo od kostima kraljice Titanije. Njena tijara, od grubog metala
obojanog u zlatno, jezivo je blistala ponad mesa koje je trulilo na
njenom licu. I njezine su noge bile odsjec ene, a baletne cipelice
smjes tene na tlu ispred batrljaka, zlobna i okrutna s ala. Nije imala ni
oc i, iako sluga nije znao je li to namjerno ili neizbjez na okolnost
njenog posljednjeg poivalita.
U zadnja dva kuta bile su nestale plesac ice, namjes tene tako da su
okrenute licem jedna prema drugoj. Bile su manje raspadnute nego
ostali, a njihova smrtna agonija jos uvijek vidljiva na licima, iskez enih
zuba, s irom otvorenih oc iju. Obje su djevojke bile nage, a njihova
torza groteskna zbrka rezova i s avova, napravljenih s nec im za s to je
sluga na vlastiti uz as uvidio da su dugac ke konjske vlasi s dva
violinska gudala koja su lez ala izmeu njih. Bile su jezivo, neprirodno
blijede, gotovo nevidljivih vena.

Sva c etiri tijela, sluga je shvatio, imala su po dvije nepravilne

ubodne rane na vratu.
Jo je iva, rekao je Van Helsing.
Kad je zac uo glas svoga gospodara, sluga je okrenuo leda stras nim
sudbinama koje su zadesile plesac ice i pris ao z rtveniku. Stoker ga je
slijedio, nestabilan na nogama.
Na ploc i, Jenny Pembry bila je jedva svjesna, stenjala je i migoljila
se u uz adi kojom je bila c vrsto vezana. Sluga je izvukao noz iz pojasa i
prerezao uz ad. Van Helsing je njez no spustio djevojku i dao je
Stokeru, koji ju je drz ao na rukama odmaknutu od sebe, lica blijedog
od uasa.
Drz i je, dovraga! dreknuo je Van Helsing. Stoker se lecnuo i
privio je uz sebe.
Ispus tena joj je gotovo sva krv, rekao je Van Helsing slugi. I to
nedavno. Vratna krv jo je topla.
Gdje je dirigent? upitao je sluga tihim glasom.
Ne znam, odgovorio je Van Helsing. Ako je u jednom od ostalih
tunela trebat e nam vie svjetla i mnogo vie ljudi. Ako je ...
Kap krvi pala je na slugino rame.
Sluga je pregledao tamnu tkaninu svoje jakne, a onda su polako
dva mukarca podigla pogled prema svodu spilje.
Harold Norris je visio naopac ke s kamenog svoda te prostorije,
dvadeset stopa ili vis e iznad njih, ruku sklopljenih preko prsiju,
zatvorenih oc iju, kao groteskno natec eni s is mis . Usta i brada bili su
mu tamni od krvi Jenny Pembry i dok su tri mus karca zurila prema
gore, grimizne kapi polako su padale na pranjavo tlo izmeu njih.
Budite sasvim tihi, pros aptao je Van Helsing. Ne smijemo ga
probuditi.
Sto... s to mu se dogodilo? upitao je Stoker s apatom
nerazumljivim zbog alkohola.
Nema dovoljno vremena da vam to sad objas njavam. Moramo
smjesta otic i odavde i vratiti se bolje pripremljeni. Ne moz emo se
ravnopravno boriti s njim ako se probudi.
Sluga je jos uvijek gledao gore prema dirigentu. Lice koje je visjelo
nad njim bilo je njez no, ljubazno, s tovis e, pros arano borama, sa
sijedom grivom na vrhu. Norris je bio odjeven u svec ano odijelo, sako
se oko njega s irio kao krila, a bijeli ovratnik njegove kos ulje bio je

umrljan krvlju.
Mladiu! prosiktao je Van Helsing.
Sluga je pogledao oko sebe naglo se trgnuvs i iz svojih misli. Njegov
gospodar i noc ni upravitelj stajali su ispod velikog luka koji je vodio u
prostoriju i c ekali ga. Polako je prelazio spilju ne z elec i proizvesti
nikakav zvuk koji bi mogao probuditi usnulo c udovis te koje se lagano
njihalo nad njegovom glavom. Gotovo je dostigao svoje drugove kad
se Stoker, s irom otvorenih oc iju od straha i nerazumijevanja, okrenuo
i potrao niz prolaz.
Uspio je napraviti samo dva koraka prije nego s to se jedna kamena
ploc a pomaknula pod njim i on je pao na stranu. Van Helsing ga je
uzalud pokus ao zgrabiti za jaknu, no samo je uspio uloviti zrak. Noc ni
upravitelj zabio se u zid prolaza koji se srus io oko njega u hrpu
kamenja i veliki oblak zagus ljive pras ine. A na svodu spilje Harold
Norris je otvorio svoje grimizne oi i ispustio duboki, ivotinjski krik.
Dirigent se obrus io na njih prije nego s to je bilo koji uspio
reagirati. Poc eo je padati kao mrtvo tijelo posred s pilje, okrenuo se
nevjerojatnom brzinom jedva nekoliko centimetara od tla da bi se
prizemljio u dubokom c uc nju. Nasrnuo je iz tog poloz aja vrtoglavom
brzinom prelazec i udaljenost do luka u tren oka navalivs i na njih kao
vrtloz ni uragan. Zgrabio je Van Helsinga oko vrata i bacio starca na
sredinu prostorije. Van Helsing se stropos tao na tlo, otklizao do
z rtvenika i ostao mirno lez ati. Sluga je htio izvuc i ruku iz dz epa, ali je
bio prespor. Dirigent se obrus io na njega, taj mrac ni stvor iz Pakla,
tamnocrvenih oc iju pros aranih crnom i srebrnom bojom, lica
poprskanog krvlju Jenny Pembry i s dva oc njaka koja su mu virila iz
usta.
Sluga je osjetio kako ga nes to podiz e u zrak i onda se nas ao u
pokretu vinuvs i se kroz zrak u spilju. Vidio je svoga gospodara kako
lez i ispod njega, kako mu se krv nakuplja ispod glave te je imao
vremena promotriti kameni zid kojem se pribliz avao s nec im nalik na
spokoj.
Udaritu o to, imao je vremena pomisliti. I onda jest.
Stoker je lez ao medu zdrobljenim kamenjem zida. Leda su ga jako
boljela jer je pao preko dijela zida koji je ostao uspravan, a nos i usta
su mu bila puna odvratne pras ine. Osjetio je kako se nec ije ruke
provlac e kroz rupu u zidu i primaju ga za revere kos ulje i uzdahnuo s

olaks anjem kad su ga povukli naprijed u prolaz. Onda se pras ina

razis la pa se nas ao kako gleda nasmijes eno, neljudsko lice Harolda
Norrisa i onda je zabacio glavu i vrisnuo.
Utis aj svoje krikove, ti pijani bijednic e, prosiktao je dirigent.
Stoker je bio prestravljen kad je c uo da c udovis te govori istim
ljubaznim glasom kojim je Norris govorio svake veeri kad je dirigirao
svojim svirac ima. Ako ti is cupam jezik iz glave, poz eljet c es da si
uinio to sam ti rekao.
Stoker se prisilio da prestane vris tati, stisnuo je zube, iako se zbog
lica koje je od njegovoga bilo udaljeno nekoliko centimetara osjec ao
kao da se njis e na ivici ludila. Prisilio se progovoriti, rec i nes to, bilo
to, s to bi mu pomoglo da izbjegne sudbinu koja je zadesila ostale koji
su se zatekli na ovom mjestu praine i smrti.
Harolde... to sam ja, Bram. Nemoj me ozlijediti, molim te. Molim
te.
Dirigent se nasmijao i otvorio usta da odgovori, kad je odjednom
s irom otvorio oc i i os tri drveni s iljak izvirio je kroz tkaninu njegove
kos ulje. Norris je pogledao dolje u djelic u sekunde prije nego s to je
eksplodirao u fontanu krvi koja je poprskala noc nog upravitelja od
glave do pete i prekrila ogrtac i s es ir sluge koji je stajao ondje gdje je
prije bio dirigent, ispruz enih ruku, sa s akom u kojoj je grc evito drz ao
iljasti drveni kolac.
to bi se trebalo uiniti s njim?
Zapravo, ne znam. Mogue je da se nee sjeati niega.
Moemo li si priutiti taj rizik?
Van Helsing i sluga sjedili su u mrac nom separeu u kutu gostionice
Lyceum, a na stolu ispred njih stajale su velike c as e s rakijom. Sluga je
podupirao Stokera i odvukao ga natrag kroz tunele i van u prostor za
orkestar dok je Van Helsing uc inio isto s Jenny Pembry. Sluga je
zatrpao prolaz prije nego s to je po posljednji put izvukao ljestve iz
okna.
Sve se to des avalo polako; Van Helsing je zadobio duboku
posjekotinu na glavi kad se sudario s kamenom oltara i morao se
dvaput zaustaviti i odmoriti pri povratku na povrs inu. Srec om,
plesac ica je bila lagana i iako se c inila gotovo katatonic nom, bila je
sposobna stavljati nogu pred nogu.
Stavili su je u koc iju i naloz ili vozac u da je odveze do kuc e jednog

profesorovog prijatelja lijec nika, s porukom koju je Van Helsing

nakrabao na poleini odbaenog programa za veernju izvedbu
Oluje.
Noc ni upravitelj je mumljao i gunao sebi u bradu dok su ga vukli
kroz kamene hodnike i sad je sjedio izmeu njih na crvenoj koz noj
klupi, zatvorenih oc iju, a prsa su mu se ravnomjerno dizala i spus tala
dok je spavao.
Shvaa to ovo znai, mladiu? upitao je Van Helsing.
Da, gospodaru, shvaam.
Znac i da Transilvanija nije bila kraj ovoga. Sluga nije rekao
nita.
Svoju si ulogu vec eras odigrao iznimno dobro, nastavio je Van
Helsing. Bez tebe, ovo se moglo zavriti na bitno drugaiji nain.
Sluga je promatrao kako se naborano lice njegovoga gospodara
razlijeva u rijetko vien smijeak.
Moguc e je, nastavio je, da c emo od tebe morati napraviti vis e
od obinog sluge, Carpenteru.

9. NO NAKON NAPORNOG DANA

Frankestein je proveo Jamieja kroz dugac ki sivi hodnik sve dok
nisu dos li do bijelih vrata na kojima je crvenim slovima pisalo
AMBULANTA. Kad je taj ogromni mus karac gurnuo i otvorio vrata te
uveo Jamieja unutra, osjetio se nalet hladnog zraka.
Redovi praznih kreveta pruz ali su se jednom stranom
besprijekorno c iste sobe. Na jednom od njih lez ao je u nesvijesti
c ovjek kojeg su donijeli iz helikoptera. Rana na njegovoj ruci zjapila
je, a lice mu je bilo sablasno blijedo. Ravnomjeran mlaz krvi curio je
niz plastic nu cjevc icu iz visec e vrec ice i nestajao u njegovoj
neozlijeenoj ruci.
S druge strane u zidu nalazila su se troja vrata od matiranog stakla
na kojima je pisalo RENDGEN, CT i OPERACIJSKA DVORANA. Kroz
vrata na kojima je pisalo OPERACIJSKA DVORANA Jamie je ugledao
frenetic no kretanje i c uo vikanje i ravnomjerne mehanic ke zvuc ne
signale. Na stolu se nalazio neki c ovjek, okruz en bijelim sjenama i
masivnim pravokutnim strojevima. Dok je promatrao, mlaz krvi,
jarke, drec avocrvene poprskao je staklo vrata i Jamie je osjetio
muninu.
Tada su se naglo otvorila vrata na kojima je pisalo RENDGEN i
sredovjec ni mus karac u bijeloj kuti pojurio je prema njima, crven u
licu i uzrujan. Kad je dos ao do njih, stao je, iz dz epa uzeo dlanovnik i
na njega stavio pisalo.
Ime? upitao je.
Jamie je pogledao Frankensteina koji je kimnuo.
Jamie Carpenter, odvratio je.
Na lijec nikovom licu na trenutak se vidjelo iznenaenje, a Jamie se
odsutno zapitao zbog c ega njegovo ime izaziva takvu preplas enu
reakciju kod svakoga tko ga uje.
No, to je bilo pitanje za neki drugi put. Bio je toliko umotan da je
jedva gledao, c inilo mu se kao da su mu noge od mokre gline i bio je
potreban veliki napor samo da bi ispravno rekao vlastito ime.
Kakve simptome ima?
Jamie je otvorio usta, ali nije mogao oblikovati nikakvu rijec .

Bespomono je podigao pogled prema Frankensteinu koji je nastavio.

Pati od postraumatskog s oka, grlo mu je puno masnica zbog
pokus aja gus enja te je izic ki i mentalno iscrpljen. Mora se odmoriti.
Smjesta.
Lijec nik je na to kimnuo i iznenaujuc e njez no primio Jamieja za
ruku pa ga odveo do najbliz eg kreveta. Jamie je sjeo na us krobljenu
bijelu plahtu, zurec i gore u Frankensteina, jedva svjestan da ispunjava
lijec nikove zahtjeve da otvori oc i kako bi ih pregledao, da prati prst
slijeva na desno, da udahne, zadrz i dah i izdahne dok mu je hladni
metal stetoskopa bio na grudima. Lijec nik mu je pregledao vrat na
kojem su se ljubic aste masnice poc ele stvarati u ruz nim, nasilnim
valovima, a onda mu je zario iglu u ruku, pric vrstio slanu otopinu i
zamolio Frankensteina za razgovor nasamo. Dva su mus karca brzo
otis la do vrata i poc eli razgovor s apc uc i, a Frankenstein je svakih
nekoliko sekundi bacao pogled na Jamieja.
Jamie je zurio u njega, a njegov usporeni um pokus avao je
oblikovati pitanja koja je z elio postaviti tom ogromnom bic u. Shvatio
je da nije sposoban za to; rijec i su mu bjez ale kao pijesak kroz prste.
Kad su mus karci zavrs ili razgovor i vratili se njemu, uspio je
procijediti samo tri rijei.
to se dogodilo?
Frankenstein je sjeo na krevet pored njega. Jamie je zac uo
s kripanje c elic nog okvira i osjetio kako je otklizao koji centimetar
prema c udovis tu kad je njegova tez ina nakrivila krevet. Lijec nik je
pric vrs civao drugu vrec icu na intravenoznu cjevc icu kad je
Frankenstein progovorio.
Sad nije vrijeme za objas njenja, rekao je. Moras se odmoriti, a
ja moram obaviti neke stvari. Sutra c u ti rec i koliko god budem
mogao.
Lijec nik je okrenuo ventil na drugoj vrec ici i Jamie je osjetio kako
ga obavija potpuni mir, kao topli pokriva.
Ti... obec avas ? pros aptao je dok su mu se oc i zatvarale i dok je
lebdio prema blagom zaboravu, zac uo je kako Frankenstein kaz e da
obeava.
Frankenstein je stajao s utke promatrajuc i tinejdz era. Jamiejeve
grudi dizale su se i spus tale polaganim ritmom dubokoga sna, a lice
mu je bilo mirno. Lijec nik mu je rekao da c e djec ak biti bez svijesti

barem dvanaest sati, no Frankenstein ga je ignorirao. Shvatio je da ne

moz e gledati ljubic astu oteklinu na Jamiejevom vratu; u njemu je to
izazivalo poznati bijes, bijes koji bi, ako bi mu se prepustio, moglo
zadovoljiti jedino nasilje.
Potisnuo ga je i nastavio promatrati djec aka. Dugo ga je tako
promatrao kad je odjednom zauo kucanje na staklu vrata iza sebe.
Okrenuo se i vidio kako ga Henry Seward gleda. Admiral ga je
pozvao blijedim prstom, a Frankenstein je otvorio vrata ambulante i
zaao u hodnik.
Otprati me do mojih prostorija, Viktore, rekao je Seward. Njegov
je ton jasno govorio da to nije molba.
Dva su mus karca hodala nizom sivih hodnika sve dok nisu dos li do
obic nih metalnih vrata. Seward je stavio ruku na crnu ploc u u zidu i
spustio lice do crvene z aruljice odmah iznad nje. Purpurna laserska
zraka pres la je preko admiralove mrez nice i vrata su se otvorila uz
kompliciran niz zvukova otkljuavanja.
Prostorije Henryja Sewarda nisu mogle biti u vec em neskladu s
njihovim sivim, vojnic kim okruz enjem. Dok su se metalna vrata
otvarala, u hodniku se osjec ao miris drveta pomijes an s aromama
crnog indijskog c aja Darjeeling i bogate kave Arabica. Dva su
mukarca ula.
Ovo je bio tek trec i put da Frankenstein posjec uje admiralove
privatne prostorije otkad se Seward tu nastanio. U njima je proveo
mnoga poslijepodneva i vec eri dok je u njima boravio Stephen
Holmvvood i u previs e prilika da ih se nabraja, kad je zapovjednik bio
Quincey Harker. No, Seward je bio drugac iji od tih otvorenih,
drus tvenih ljudi. Nije otkrivao svoje mis ljenje i s titio je svoju
privatnost.
Vrata koja su se otvorila vodila su u salon obloz en drvom,
elegantno namjes ten, pa ipak oc ito sluz ben. Izlizani koz ni naslonjac i
stajali su sa svake strane kamina koji vis e nije bio u upotrebi, odvojeni
od stola od mahagonija prekrasnim indijskim tepihom, pomalo
istros enim na rubovima, na kojem je bio prikazan Shiva u meditaciji, a
njegov ogromni lik ovijen oblacima. Dvoja vrata vodila su iz straz njeg
dijela prostorije u ono za to je Frankenstein znao da su mala kuhinja i
skromna kupaonica.
Admiral Seward se spustio u jedan naslonjac i dao znak

Frankensteinu da uc ini isto. Frankenstein se utisnuo u sjedalo uz

s kripanje koz e. Kad mu je Seward pruz io otvorenu drvenu kutiju
cigara Montecristo, odbio je i pric ekao da ravnatelj Odjela 19 zapali
svoju drvenom z igicom. Seward je snaz no uvlac io sve dok se na
kosom kraju nije pojavio crveni z ar te je otpuhnuo oblak dima u zrak.
Konano je pogledao Frankensteina.
Kako si znao gdje su Carpenterovi?
Frankenstein se razljutio. Djec ak je dobro, gospodine, ako ste to
htjeli pitati.
To mi je drago c uti. Ali, ne, kvragu, nisam to htio pitati. Htio sam
pitati kako si znao gdje su Carpenterovi.
Gospodine ...
Seward ga je prekinuo. Ja nisam znao gdje su, Viktore. Niti bilo
tko drugi u ovoj bazi. Zna li zato?
Mislim ...
Zato s to je ne znati gdje se nalaze bio najbolji moguc i nac in da
budu na sigurnom! zagrmio je Seward. Ako zna jedna osoba, onda
c e vrlo brzo znati dvije osobe, onda c etiri i tako dalje, i tako dalje. Ako
nitko ne zna, onda im se nis ta ne moz e dogoditi. Tako to funkcionira,
Viktore.
S duz nim pos tovanjem, gospodine, vec eras nije funkcioniralo,
odgovorio je Frankenstein mirno.
Gledao je ravno u ravnatelja, odbijajuc i mu se pokoriti skretanjem
pogleda, i dok ga je gledao, vidio je kako ljutnja u Sewardovim oc ima
blijedi; odjednom je izgledao vrlo umorno. Marie je zaista nestala?
upitao je.
Da, gospodine.
Alexandra ju je oteo?
Mislim da u ovom trenutku moz emo pretpostaviti da je tako,
gospodine. Iako bih ipak preporuio da pokuamo dobiti potvrdu.
I saznamo je li jo uvijek iva.
Seward je kimnuo. Moda e biti teko, rekao je polako.
Postojat c e veliki otpor da se pomogne Julianovoj obitelji, na bilo
koji nac in. Nec e biti vaz no s to Marie i Jamie nisu igrali nikakvu ulogu
u onome to se dogodilo.
Frankenstein je osjetio bljesak ljutnje. Trebalo bi biti vaz no,
gospodine, rekao je. Znate da bi trebalo.

Moda i bi. Ali nee.

Dva su mus karca nekoliko minuta sjedila u tis ini, admiral je pus io
cigaru, a c udovis te se borilo s ljutnjom, osjec aju kojem je posvec ivao
mnogo svojih budnih sati. Konano je Seward opet progovorio.
to si mu rekao? upitao je.
Nita, odgovorio je Frankenstein. Jo.
to mu namjerava rei?
Namjeravam mu rec i ono s to smatram da mora znati. Nadam se
da e to biti dovoljno.
A ako nije? Ako bude traz io da mu ispric as sve? Ako pita za oca?
to e tada uiniti?
Frankenstein je pogledao admirala. Znate komu sam odan,
odvratio je. Ako me upita, rec i c u mu sve s to bude htio znati. Kao i za
njegovog oca.
Seward je neko vrijeme zurio u tog ogromnog mus karca, a zatim
naglo ugasio svoju dopola popuenu cigaru i ustao.
Moram napisati izvjetaj za premijera, rekao je odsjeno i ljutito.
Ispriaj me.
Frankenstein se iskobeljao iz naslonjac a koji je zastenjao od
olaks anja. Krenuo je prema vratima i upravo se spremao stisnuti
dugme da ih otvori kad ga je Seward zazvao stojec i pored svog stola.
Okrenuo se.
Kako si znao gdje su, Viktore? upitao je Seward. Bilo je oc ito da
je jos uvijek ljut, ali na rubovima usana nalazila se i naznaka osmijeha.
To nee napustiti ovu prostoriju. Mora mi rei.
Frankenstein se nasmijes io. Gajio je ogromno pos tovanje prema
Henryju Sewardu, borio se leda uz lea s njim na mnogim mrac nim
zakucima zemaljske kugle. Pa, iako ne bi ugrozio zakletvu koju je dao
dok je snijeg padao s njujors kog neba i 1928. je prelazila u 1929.,
mogao je dopustiti ravnatelju da otkrije tu jednu tajnu.
Julian je ipirao djeaka kad mu je bilo pet godina, rekao je.
Nitko nije znao da je to uc inio, ja sam bio jedina osoba kojoj je
dao frekvenciju. Znam gdje se nalazio svaki dan u zadnje dvije
godine.
Seward se nacerio, s irokim osmijehom punim nostalgije koji se
naglo pretvorio u pogled ogromne tuge. Valjda nisam trebao
oc ekivati nis ta manje, odgovorio je admiral. Ni od tebe, ni od njega.

Laku no, Viktore.

10. INCIDENT U LYCEUMU, 3. DIO

TRG EATON, LONDON
4. LIPNJA 1892.
Jonathan Harker, dr. John Seward i profesor Abraham Van Helsing
sjedili su sa svojim domac inom u salonu gradske kuc e Arthura
Holmwooda na trgu Eaton, c ekajuc i da Arthurova sluz avka razdijeli
kavu sa srebrnog posluz avnika. Bila je sva u crnom; Arthurov otac,
lord Godalming, preminuo je nekoliko mjeseci ranije i kuc a je jos bila
u koroti.
Posred stola nalazilo se pismo koje je Van Helsingu bilo uruc eno
rano tog jutra, kojim ga se pozivalo na hitni sastanak s premijerom u
Horse Guards.
Hvala ti, Sally, rekao je Holmwood kad je kava bila posluz ena.
Djevojka se brzo naklonila i natras ke izas la iz salona, zatvarajuc i za
sobom vrata.
Mus karci su u s alice stavili vrhnja, uzeli kekse s tanjura, pijuckali
kavu i zasjeli na stolce. Jedan ugodan trenutak svi su s utjeli, a onda je
Jonathan Harker upitao Van Helsinga o dogaanjima protekle noi.
Stari je profesor spustio svoju alicu natrag na stol i pogledao svoja
tri prijatelja. Toliko su toga zajedno pros li, ta c etvorica, gledali su u
lice c istoga zla i odbili se predati, lovec i grofa Drakulu po divljinama
istoc ne Europe do planina Transilvanije, gdje su se suprotstavili u
podnoju drevnog dvorca koji je nosio ime njihovoga plijena.
Jedan od njih nije se uspio vratiti, a ubili su ga Cigani koji su sluz ili
grofa, na prolazu Borgo.
Ah, Quincey, pomislio je Van Helsing. Ti si bio najhrabriji od svih
nas.
Profesore? progovorio je Harker, a Van Helsing je shvatio da mu
je postavljeno pitanje.
Da, Jonathane, odvratio je. Oprosti, iscrpljen sam od sinoc njih
napora. Oprosti mi.
Harker mu je uputio ljubazan pogled koji mu je rekao da oprost
nije potreban pa je Van Helsing nastavio.

Ispric ao im je o svojoj avanturi ispod Lyceuma, a govornik u njemu

osjec ao je zadovoljstvo kad je vidio kako im se oc i s ire dok im
pripovijeda. Kad je zavrs io, u salonu je zavladala tis ina, dok su
mus karci razmis ljali o profesorovoj pric i. Konac no, Harker je
progovorio.
Dakle, kao s to smo se i pribojavali, rekao je, a na licu mu se
ocrtavao mir s kojim se glas nije sasvim mogao mjeriti. Zlo nije umrlo
s grofom.
ini se da nije, odgovorio je Van Helsing. Ali kako, priznajem da
ne znam odgovor. Mogu samo pretpostavljati da jadna Lucy nije bila
prva koju su preobrazile grofove zle tekuine.
Seward i Holmvvood su se lecnuli. Puki spomen imena Lucy
Westenre jo je uvijek obojici bio uzrok velike boli.
Ali zas to sada? upitao je Harker. Zas to se zlo s iri tek sada,
nakon to je samo stvorenje mrtvo?
Ne znam, Jonathane, odgovorio je Van Helsing iskreno. Moz da
je grof c uvao svoju mrac nu moc , gomilao je, recimo to tako. Moz da su
takva ogranienja nestala njegovom smru. Ali. samo nagaam.
Pogledao je svoje prijatelje.
I moram isto traz iti od svih vas, nastavio je. Traz im da mi svaki
od vas kaz e je li sluc aj sirotoga Harolda Norrisa puko odstupanje od
pravila ili nagovjes taj onoga s to c e tek uslijediti. Uskoro c u krenuti u
Whitehall, dobio sam poziv koji moram prihvatiti, i od mene se
oekuje da premijeru dam neke odgovore.
U salonu je zavladala neugodna tiina.
Recite mi da je to bio izoliran incident, pomislio je Van Helsing.
Nekami jedan od vas to kae. Alternativa je previe jeziva.
Bojim se da je ovo samo poetak.
Rekao je to Arthur Holmwood, mirnog i c vrstog glasa. Smatram
da je izgledno da c e se situacija pogors ati. Zelio bih da iskreno mogu
rei da nee, ali ne mogu. Moe li netko od vas?
Njegovo lice nije odavalo strah za koji je stari profesor bio siguran
da osjec a, niti veliku tugu koju je osjec ao zbog smrti svoga oca. Van
Helsing je osjec ao veliku privrz enost prema svome prijatelju, koji je
protiv svoje volje bio uvuc en u stras ne pros logodis nje dogaaje samo
zato s to je zaprosio voljenu djevojku, ali se ponio vrlo hrabro i
dostojanstveno kad su stvari krenule svojim tokom.

Ja ne mogu, rekao je dr. Seward.

Ni ja, dodao je Jonathan Harker.
Profesor je kimnuo kratko pokus avajuc i prikriti strah koji je
osjec ao u trbuhu. Dakle, slaz emo se, rekao je c vrsto se oslanjajuc i o
naslon stolice i ustajuc i. Iskreno se nadam da smo u krivu, ali u srcu
osjec am da nismo. Prenijet c u nas zakljuc ak premijeru. Nadajmo se da
c e nas iznenaditi dovoljnom mudros cu da uzme u obzir nas e
upozorenje.
Sluga je zaustavio koc iju ispred velike zgrade Horse Guardsa, sis ao
i pomogao Van Helsingu da side na ploc nik. Dva vojnika britanske
konjice, velic anstveni u plavim kos uljama sa zlatnim gajtanima,
odmah su pris la i upitala kojim poslom su dos li. Sluga je izvadio pismo
iz unutarnjeg dz epa kaputa i pruz io ga vojnicima koji su ga paz ljivo
pregledali i onda se maknuli u stranu.
Unutar nadsvoenog ulaza u zgradu postariji batler, odjeven u
besprijekorno odijelo, obavijestio ih je da c e ih premijer primiti u
radnoj sobi vrhovnog zapovjednika britanske vojske na prvom katu.
Utivo je priekao da Van Helsing skine kaput i preda ga slugi.
Pric ekaj ovdje, mladic u, rekao je starac. Sumnjam da c u dugo
ostati.
Sluga je kimnuo, smjestio se na drveni stolac s visokim naslonom
pored ulaza i sloio kaput svoga gospodara preko koljena.
Van Helsing je slijedio batlera uz s iroko stubis te, a korake mu je
prigus io debeli crveni tepih, dok su odozgo sa zidova nijemo zurile u
njega uljem naslikane oi najveih junaka Britanskog carstva.
Vodio ga je po s irokom hodniku na prvom katu, skrenuli su lijevo i
desno i opet lijevo, sve dok nisu dos li do velikih vrata od hrastovine
koja je bader otvorio. Uao je, a profesor ga je slijedio.
Profesor Abraham Van Helsing, najavio je batler pa tiho izas ao
iz radne sobe. Stari je c ovjek gledao kako sluga zatvara vrata, a onda
se okrenuo i pogledao s estoricu mus karaca okupljenih na drugoj
strani prostorije.
Za ogromnim stolom od mahagonija sjedio je William Gladstone,
premijer, i s is cekivanjem gledao Van Helsinga. Pored njega, slijeva i
zdesna, stajalo je pet najmoc nijih ljudi u Carstvu: grof Spencer,
ministar ratne mornarice, sir Henry Campbell-Bannerman, ministar
obrane, George Robinson, ministar za kolonije i prvi markiz od

Ripona; Herbert Asquith, ministar unutarnjih poslova; i Archibald

Primrose, ministar vanjskih poslova i peti grof Roseberyja.
Koja skupina kriminalaca, pomislio je Van Helsing.
Dos ao je na drugu stranu prostorije. Zidom s njegove lijeve strane
dominirao je visoki red prozora kroz koje se moglo vidjeti veliko
prostranstvo parka St. Jamesa. S njegove desne strane otvorena vatra
gorjela je u ornamentalnom mramornom kaminu. Izmeu njega i stola
na podu je lez ala prava tigrova koz a na koju su jos uvijek bili
pric vrs ceni glava, s ape i rep i na tamnom parketu tvorili su s estokraku
zvijezdu. Iza prostirac a nalazio se drveni stolac, smjes ten bas ispred
onog na kojem je sjedio premijer.
Van Helsing je s izrazom gnus anja na licu zaobis ao tigrovu koz u i
stao pored stolca.
Zar nec ete sjesti, profesore? upitao je Gladstone, vis eg i
enstvenijeg glasa nego to je Van Helsing oekivao.
Ne, hvala, premijeru, odgovorio je kratko. Vie volim stajati.
Iako me kuk boli kao da netko o njega pritie eljezo za
igosanje.Neka izdri koliko god treba, barem toliko.
Gladstone je nastavio. Vidio sam da se divite tigru. Nije li
prekrasan?
Ona bi, rekao je Van Helsing zajedljivo, po mom mis ljenju, bila
ljepa da je jo uvijek iva u umama Sibira, gospodine.
Ministar Robinson se kratko nasmijao. Profesore, u krivu ste,
rekao je vrlo glasno, ustima djelomic no skrivenim iza ogromne brade
koja je dosezala malo niz e od leptir-kravate. Ne govorim o spolu ovu
zvijeri jer je zaista z enka, nego o njenom porijeklu. To je bengalska
tigrica, gospodine. Sam sam je upucao blizu Yangona, prije dva ljeta.
Van Helsing se okrenuo i spustio pogled prema koz i, promatrajuc i
veliinu glave i duinu repa jer je oboje jo uvijek bilo ouvano.
Ne bih rekao, gospodine, odvratio je. Panthera tigris altaica.
Sibirski ili amurski tigar.
Robinsonovo lice postalo je tamnocrveno. Nazivate li me to
laljivcem, gospodine? upitao je tiho.
Kupio ga je, shvatio je Van Helsing s okrutnim uz itkom. Vjerojatnou
Singapuru ili Rangoonu. Kupio i donio kui kao trofej iz lova.Prekrasno.
Nisam to rekao, odgovorio je s tragom uz itka u glasu. No,
kaz em da ste moz da vi u krivu. Debljina krzna, svijetlonaranc asta boja

krzna, rjee pruge, sve su to nepogres ive odlike amurskog tigra, kao i
c injenica da je vjerojatno bila dulja od 8 stopa. Moz da ste proteklih
godina lovili po sibirskim ravnicama, kao i u Bengalu, i jednostavno
ste zaboravili s kojeg ste je putovanja donijeli kuc i? Jer, ako to nije
sluaj, postoji samo jedan zakljuak koji mogu izvui.
Nije izgovorio optuz bu koja je bremenito visjela u zraku radne
sobe i nakon s to mu je uputio pravi ubojiti pogled, ministar Robinson
je priznao da je njegov sin boravio u Sibiru prije dva ljeta i da je kuc i
donio nekoliko krasnih primjeraka divljih z ivotinja pa je vrlo
vjerojatno zamijenio bengalski trofej s jednim od tih.
Pa ipak lae, u lice svojim kolegama. Laljive budale.
Oholibirokrati. Dajte da zavrimo s tim.
Premijer je proc istio grlo i otpio gutljaj vode iz polupune c as e sa
stola.
Profesore Van Helsing, rekao je sad toplim i srdac nim tonom,
laskavim glasom roenog politic ara. Zelim Vam osobno zahvaliti na
vaem pothvatu prole noi te Vam prenijeti zahvale majke i oca Jenny
Pembry. Djevojka se sad oporavlja kod njih u Whitechapelu i c ini se
da joj je dobro.
Hvala vam, gospodine.
No incident, iako je srec om zavrs io na zadovoljavajuc i nac in,
postavlja neka neobina pitanja, zar ne?
Van Helsing je potvrdio, a Gladstone kimnuo.
Profesore, biste li nam, stoga, mogli objasniti narav stvorenja
koje ste noc as sreli te Vas e iskustvo u tim stvarima? I do nas u
Whitehallu dopiru govorkanja, a siguran sam da smo svi c uli glasine o
sluc aju opatije Carfax i njenog stanovnika iz Transilvanije, no htio bih
uti istinu od Vas.
Starac je nepokolebljivo pogledao premijera, a onda i ostale
ministre koji su stajali oko njega.
Kao jato leinara. Trae nain kako okrenuti krv i smrt u
vlastitukorist.
Vrlo dobro, gospodine, rekao je i poeo govoriti.
* * *
Nije govorio dulje od deset minuta, ali kad je zavrs io, bilo je jasno

da je njegova pric a podijelila mus karce u sobi u dva tabora. Primrose,

Robinson i Campbell-Bannerman gledali su ga kao da je sasvim
poludio, lica su im bila iskrivljena od vidljivog bijesa jer su bili
prisiljeni slus ati takve budalas tine. Asquith, Spencer i Gladstone su
problijedjeli, oc iju s irom rastvorenih od uz asa, a Van Helsing je znao
da su ta tri mukarca povjerovala u ono to im je ispriao.
Ima li pitanja? upitao je, gledajuc i premijera direktno u oc i.
Gladstone je otvorio usta da odgovori, ali ga je prekinuo ministar
Robinson. Premijer mu je uputio pogled koji je govorio da c e poz aliti
s to je to uc inio u odreenom trenutku u bliz oj buduc nosti, ali je ipak
dozvolio markizu da progovori.
Ovo je smijes no, rekao je Robinson, a glas mu je drhtao od
srdz be. Traz ite da povjerujem u ljude koji lete, koji imaju nadljudsku
snagu, piju krv i z ive zauvijek, a osim toga kaz ete i da c e doc i do neke
vrste epidemije ovakvog ponas anja? Ponas anja koje se moz e
iskorijeniti samo putanjem krvi ili unitenjem srca?
Upravo tako, gospodine, odvratio je Van Helsing.
Robinson se okrenuo Gladstoneu. Premijeru, ovo vis e nije
smijeno. Ne vidim to ...
Umukni, George, rekao je Gladstone odsjeno.
Ministar za kolonije izgledao je kao da c e puknuti. Primrose je
otvorio usta i htio prosvjedovati, ali mu je premijer prezrivo
odmahnuo rukom.
Ni rijec i vis e, niti jedan, rekao je. Uviam da je to s to nam je
profesor Van Helsing upravo ispric ao uznemirujuc e, zastras ujuc e
s tovis e. Isto tako, uviam zas to je nekima od vas, moz da i svima, tes ko
povjerovati u njegovu pric u. Ali znam iz pouzdanih izvora da su se
dogaaji ispod Lyceuma odvili toc no onako kao ih opisuje, a svi smo
c uli pric e o putovanju njega i njegovih drugova u Transilvaniju pros le
godine. Stoga priznajem da sam mu sklon vjerovati.
Mogue je da sam krivo procijenio ovogovjeka, pomislio je Van
Helsing. Ovdje se vidi inteligencija za koju nisam mislio da postoji.
A kao premijeru, nastavio je Gladstone, moja je odgovornost
uc initi ono s to smatram da je u interesu Carstva, osobito s obzirom na
moguc e prijetnje njegovoj sigurnosti. To c u i uc initi. Osim ako bi se
netko usprotivio?
Ustao je od stola i pomno pogledao svakog mus karca koji je stajao

iza njega izazivajuc i ih da mu se suprotstave. Van Helsing je

promatrao, fasciniran, kako je Robinson, doslovno drhtec i gnjevom
pravednika, napravio pokret kao da c e to uc initi, sve dok mu
Campbell-Bannerman nije stavio ruku na rame i smirio ga i dok
ministar za kolonije nije skrenuo pogled.
Vrlo dobro, rekao je premijer, dos ao do stola i pris ao Van
Helsingu. Profesore, rekao je. Opc e je mis ljenje da ste Vi nas
najvec i autoritet u pitanjima o kojima ste upravo govorili. Biste li se
sloili s tim?
Starac se sloz io da ima neke istine u toj glasini i Gladstone je
kimnuo.
U tom sluc aju, nastavio je, spreman sam Vas u struc nost uc initi
sluz benim poloz ajem u Vladi Njezinog Velic anstva. Tajno, naravno.
Jeste li zainteresirani?
to bi taj poloaj podrazumijevao?
Istragu i uklanjanje stanja koje ste nam upravo tako uvjerljivo
opisali. S autoritetom priznatim od strane svakog Vladinog
ministarstva, godis njim budz etom i zajamc enom suradnjom svih
agencija Carstva. To bi se podrazumijevalo.
Premijer je pogledao Van Helsinga i nasmijes io se. Dakle, rekao
je. Zanima li vas to?
Dr. Seward je ugasio tursku cigaretu koja je Van Helsingu mirisala
kao da je lagano zainjena opijumom.
I? upitao je. to si mu rekao?
Mus karci su sjedili u naslonjac ima od crvene koz e koji su
dominirali udobnom, drvom obloz enom radnom sobom oca Arthura
Holmwooda. Van Helsingov sluga dovezao je svoga gospodara natrag
do kuc e na trgu Eaton c im je sastanak u zgradi Horse Guards zavrs io,
a Arthur ih je odveo na gornji kat u sobu u kojoj je njegov otac, lord
Godalming, proveo vec inu kasnijih godina svoga z ivota. Mus karci su
zapalili cigarete i lule, a starac im je upravo ispriao o svom sastanku s
premijerom kad je John Seward postavio svoje pitanje.
Rekao sam mu da mi treba vremena da razmislim, odvratio je
Van Helsing. Traz io sam dvadeset i c etiri sata, s to mi je i dao. Trebam
mu dostaviti odgovor do sutra u podne, pismeno.
Kakav c e biti tvoj odgovor? upitao je Harker. U ruci je drz ao
ugaenu lulu. Drao ju je odsutno, kao da je sasvim zaboravio na nju.

Iskreno, ne znam, priznao je Van Helsing. Mislim da c u

najvjerojatnije prihvatiti ovu ponudu, ali moja c e srec a zbog toga
ovisiti o pitanju koje u vam postaviti.
Profesor je stavio s iroku c as u konjaka na policu pored svog
sjedala. Vratio se iz Whitehalla s glavom punom razlic itih moguc nosti
koje bi mu Gladstoneova ponuda mogla priskrbiti, no isto tako duboko
potresen odgovornos cu koju bi to donijelo te je zahvalno prihvatio
Arthurovu ponudu da otvori ormaric s pic em svoga oca malo ranije
nego inae.
Gospodo, zapoc eo je. Svi smo na vlastite oc i vidjeli vis e tame
koje ima na ovom svijetu nego vec ina i vis e nego s to bi bilo koji
normalan c ovjek poz elio vidjeti. Laskam si da smo uc inili nes to dobro
u planinama Transilvanije, nes to c ime se moz emo ponositi, i ako bilo
koji od vas z eli da ovdje zavrs i njegova uloga u svemu tome,
obec avam vam da ni ja, niti bilo tko drugi nec e imati nis ta los ije
mis ljenje o vama zbog toga. Svaki od nas je napravio i vis e nego
dovoljno, a miran z ivot, neokaljan krvlju i vriskovima, nije nes to c ega
se treba prelako odrei.
Zastao je i pogledao po radnoj sobi.
Dio mene vjeruje da je traz iti od vas vis e s moje strane okrutnost
koju nitko ne zasluz uje. Ali, upravo c u to uc initi. Zbog toga s to
vjerujem da c e kuga stic i ovaj narod, sve narode, i da je Harold Norris
bio samo prototip. Jutros ste i sami tvrdili da u to vjerujete, ali z elim
da razmislite koliko c vrsto u to vjerujete zbog vrlo jednostavnog
razloga. Ako imamo pravo, to znac i da smo jedini ljudi u Carstvu koji
imaju nekog iskustva s onim s to c e uslijediti. A ja ne mogu stajati po
strani i gledati kako se prolijeva nevina krv, kako su nevine dus e
zatrovane zauvijek znajuc i da sam moz da mogao spasiti barem jednu
od njih. Prisegnuli smo da c emo biti oprezni i ako se grof ikad vrati, da
c emo se s njime jos jednom obrac unati. Nije i vjerujem da nikad ni
nee. No, zlo koje je bilo u njemu je preivjelo, i vani je.
Van Helsing je drhtavom rukom posegnuo za svojom c as om i
iskapio je.
Sutra c u prihvatiti premijerovu ponudu. No, kad sam zatraz io
malo vremena da razmislim, takoer sam ga obavijestio da c e
odreenim ljudima, ako se pristanu prikljuc iti, to biti i omoguc eno.
Obavijestio sam ga da se o tome nec e pregovarati. Dakle, traz im vas u

pomoc , kao s to ste vi jednom traz ili moju. Da vam barem mogu dati
vie vremena da promislite, no mogu samo ...
Prihvac am, prekinuo je Jonathan Harker. Lice mu je bilo blijedo,
no odluc an smijes ak mu je zaigrao na usnama. Ne treba mi vremena
za razmiljanje.
Ni meni, rekao je dr. Seward. U meuvremenu je zapalio jos
jednu cigaretu i njegovo je naoito lice bilo okrueno dimom.
Ni meni, rekao je Arthur Holmwood odluc no. Odloz io je cigaretu
i au i gledao ravno u Van Helsinga. Ni jedna minuta.
Hvala vam. O, hvala vam.
Ipak si uzmi jednu, Arthure, odvratio je. Svi vi. Jer nema
povratka ako krenemo na ovo putovanje. Nikad nikom izvan ove
prostorije nec ete smjeti rec i za postojanje nas e organizacije. Cak ni
Mini, Jonathane. Jesi li spreman na to?
Harker se lecnuo, ali je kimnuo glavom.
Jeste li svi? upitao je Van Helsing.
I Seward i Holmwood su rekli da jesu.
U tom sluc aju, rekao je Van Helsing, ne vidim razloga da
premijer eka. Odmah u poslati na odgovor.

11. JUTRO POSLIJE

Jamie se probudio malo prije svitanja.
Podigao je omamljenu glavu s jastuka i ugledao kako se cjevc ica
infuzije spus ta do igle u njegovoj podlaktici. Nije se sjec ao kad su je tu
stavili; nije se bas sjec ao zavrs etka prethodnog dana nakon s to ga je
ona djevojka napala u hangaru.
Odgurnuo je plahte i pokrivac e i spustio noge s kreveta. Bio je
odjeven u bijeli medicinski ogrta i pogledom je traio svoju odjeu po
prostoriji kad je val muc nine prostrujao kroz njega i u jednom
uz asnom trenutku je pomislio da c e povrac ati. Bolio ga je vrat i bilo
mu je bolno disati. Podigao je ruku do vrata, osjetio otec eno meso
mekano na dodir i trznuo se. Zatvorio je oc i i spustio glavu medu
koljena i nakon minutu- dvije osjec aj muc nine je pros ao. Upravo je
htio sic i s kreveta kad su se vrata na kraju prostorije otvorila i u
ambulantu je ustrim korakom uao lijenik.
Gospodine Carpenteru, rekao je lijec nik. Molim vas da opet
legnete.
Lijec nikov glas bio je poznat i pun autoriteta i Jamie je uc inio kako
mu je rec eno. Lijec nik mu je pregledao vrat pun modrica, bocnuo ga u
prst i izvadio krv, uperio malu svjetiljku u oc i, a onda izvukao iglu iz
ruke i izjavio da mu je mnogo bolje.
Kako se osjea? upitao je Jamieja.
Osjec am se ok, odgovorio je, trljajuc i urednu okruglu rupicu
koju je ostavila igla. Zapravo se ne sjec am kako sam dospio ovdje. Je
li me Frankenstein donio?
Lijenik je kimnuo.
Donio te i onda ostao s tobom vec i dio noc i. Otis ao je tek prije dva
sata. Htio je da te podsjetim kad se probudis da trebas doc i do njega
prije nego s to budes razgovarao bilo s kim. Traz io je da budem
siguran da si to shvatio. Shvaa li?
Valjda.
Lijec nik je iz dz epa izvukao dlanovnik i plastic nom olovkom
pritisnuo odreene tipke.
Zelim da se vratis k meni popodne, rekao je. Masnice su bolje i

vis e nisi dehidriran. Moz da jos patis od posttraumatskog stresa, no u

ovim okolnostima u te otpustiti. eli li to?
Jamie je kimnuo.
U redu onda. Odmaraj se ovdje koliko god z elis i kad budes
spreman, moz es se odjenuti i ic i pronac i svog prijatelja. Molio me da ti
ovo dam.
Lijec nik je opet posegnuo u dz ep, izvadio komad papira i pruz io ga
Jamieju. Na njemu su, napisana prekrasnim kosim rukopisom, bila dva
kratka reda teksta.
Razina E
Soba 19
Jamie ga je bez rijec i uzeo iz lijec nikove ruke. Covjek je na
trenutak oklijevao, kao da je malo nesiguran s to iduc e uc initi, a onda
je Jamieju uputio osmijeh i kratko kimnuo glavom te izas ao iz
ambulante. Jamie je mirno lez ao nekoliko minuta, a onda opet sjeo,
gunajuc i zbog boli u vratu i ruci te se odgurnuo s kreveta. Zateturao
je na nesigurnim nogama pa je ispruz io ruke i zgrabio vrh bijelog
ormaric a. Dok mu se ravnotez a vrac ala, pogledao je oko sebe i
ugledao svoju odjec u, uredno sloz enu na niskoj polici na drugoj strani
ambulante. Otis ao je oprezno do nje i polako se odjenuo pokus avajuc i
se sjetiti prethodne noc i. Onda je promotrio ambulantu i uzdahnuo
kad se njegovo uspavano pamenje naglo probudilo.
Jedan je mus karac lez ao na krevetu na drugoj strani prostorije,
zatvorenih oc iju, dok su mu se grudi polagano dizale i spus tale. Koz a
mu je bila svjetlija nego protekle noc i, no jos uvijek blijeda. Desna mu
je ruka bila omotana zavojima, a krv je ravnomjerno tekla iz vrec ice
za infuziju objes ene iznad njegovog kreveta. Jamie je promatrao,
fasciniran, dok se grimizna tekuc ina polagano spus tala niz plastic nu
cjevicu i klizila u mukarevu venu.
Tamo je bio jo netko. Bio je jedan djeak.
Sjec anje mu se naglo vratilo te je bacio pogled prema vratima na
kojima je pisalo OPERACIJSKA DVORANA. Tamna igura lez ala je iza
matiranog stakla pa je krenuo prema njoj. Oklijevao je dok je stajao
pred vratima, a onda ih polako otvorio.
Tinejdz er je lez ao na jedinom krevetu posred prostorije. Pored

njega visoka aparatura ravnomjerno je davala zvuc ne signale i

bljeskala, a zelena linija se polagano uzdizala i spus tala, u
ravnomjernom ritmu. Iz aparata su izlazile z ice i bile su spojene s
djec akovim grudima i rukama. Oc i su mu bile zatvorene, a koz a
sablasno bijela. Jamie je stajao pored vrata, ukipljeno, i zurio u njega.
Mojih je godina. Jo je dijete.
Polako je pros ao kroz prostoriju i stao pored us tirkanog bijelog
kreveta.
to ti se dogodilo? proaptao je.
Zadobio je ugriz, odgovorio je glas iza njega, a Jamiejevo je srce
zalupalo. Okrenuo se i ugledao lijec nika koji ga je ispitivao pogledom
s vrata. to radi ovdje? upitao je ovjek.
Sjec am se da sam ga vidio u hangaru, odgovorio je Jamie. Hoc e
li biti dobro?
Jesi li ita dirao? pitao je lijenik ignorirajui Jamiejevo pitanje.
Odmahnuo je glavom. Hoc e li biti dobro? ponovio je, neznatno
glasnije.
Lijec nik je pris ao rubu kreveta, uzeo metalni podloz ak s nalazima
sa s tipaljke, brzo ih pregledao i ponovno vratio na mjesto. Onda je
protrljao oi i pogledao Jamieja.
Prerano je govoriti, rekao je tiho. Izgubio je ogromnu kolic inu
krvi, a srce mu je stalo dok smo mu davali transfuziju. Oz ivjeli smo ga,
no mozak mu je moz da os tec en zbog gubitka kisika. Inducirali smo
komu kako bismo mu dali najbolje izglede. Sad samo moramo ekati.
Jamie je bezizraajno zurio u lijenika.
Srce mu je stalo. Inducirali smo komu. Srce mu je stalo.
Koliko dugo? uspio je rec i. Koliko dugo treba proc i da biste
znali je li dobro?
Lijenik je slegnuo ramenima.
Nekoliko dana, moz da duz e. Kad splasne oteklina na mozgu,
probudit emo ga. I onda emo vidjeti.
Mus karac je odmahnuo glavom, a kad je opet pogledao Jamieja,
bio je sluben.
Hajde, idi odavde, rekao je. Idi i pronai pukovnika
Frankensteina. I nemoj se vis e vrac ati ovamo bez dozvole. Ovaj je
dec ko u vrlo osjetljivom stanju i sljedec a su dvadeset i c etiri sara
presudna.

Jamie je uzmaknuo prema vratima, no nije mogao otrgnuti pogled

s tinejdz erovog bezizraz ajnog, blijedog lica. Na njegovom licu nije bilo
ni bora ni nedostataka; izgledao je kao lutak.
Kako se zove? pitao je kad je doao do otvorenih vrata.
Matt, rekao je lijec nik koji je po drugi put gledao nalaze.
Odgovorio je ne digavi pogled. Mart Browning.
Jamie je korac ao niz hodnik van ambulante traz ec i dizalo na sivim
zidovima. Bas prije nego s to se hodnik pretvorio u ravni crni ekran
koji se prostirao od poda do stropa, vidio je dugme na kojem je pisalo
zovi, na zidu njemu zdesna. Pritisnuo je palcem dugme i priekao.
Nekoliko sekundi kasnije zid pred njim se rastvorio, otkrivajuc i
metalno dizalo. Us ao je unutra i pogledao luorescentnu z utu dugmad
na crnoj ploc i u visini struka; na njima je pisalo 0, A, B, C, D, E, F, G i H.
Dugme na kojem je pisalo C je svijetlilo crvenim svjetlom.
Pa, barem znam gdje sam. I to je poetak. Pogledao je komad
papira koji mu je dao lijenik. Razina E. Jo dva kata nie.
Jamieja je najednom preplavila z elja za sunc evim svjetlom i
svjeim zrakom. Nije elio ii dalje u dubine ovoga udnog mjesta.
Pritisnuo je dugme na kojem je pisalo 0. Vrata su se tiho zatvorila
za njim i dizalo se poc elo penjati uz tiho zujanje i lagano klepetanje
metala. Kad su se vrata opet otvorila, Jamiejev pogled susreo se s jos
jednim sivim hodnikom. No, na kraju ovoga novog prolaza bila su
dvoja dvokrilna vrata sa z utim i crnim prugama i imao je osjec aj da
ona vode natrag prema hangaru u kojem je napadnut.
Prilazec i vratima, primijetio je tanki digitalni sat na zidu iznad njih,
a z utozelena velika slova stalno su se pomicala s desna na lijevo,
konstantno.
0652 / 22.10.09 / SMJENSKI REIM: NORMALAN/ NIVO OPASNOSTI:
3
Deset do sedam. Moja budilica ne bi zvonila jo pedeset i pet
minutada sam kod kue.
Pris uljao se dvokrilnim vratima i otvorio jedna tek nekoliko
centimetara. Ogromna klizna vrata koja su vodila prema pisti sad su
bila zatvorena, a hangar pust. Jamie je dos ao nasred ogromnog
prostora, bolno svjestan tihog udaranja kojeg su njegove teniske

proizvodile po betonskom podu.

Pris ao je vratima na desnom rubu ogromnih dvokrilnih vrata i
primio za ruku. Okrenula se, a on je kroz njih izaao na svjei i svijetli
jutarnji zrak.
* * *
Jamie Carpenter trc ao je preko s irokog betonskog prostora za
slijetanje ispred hangara, a onda skrenuo na travu uputivs i se prema
dugac koj pisti koja je presijecala sredis te s iroke kruz ne baze. Potrc ao
je preko nje, stopala su mu udarala po asfaltu, ruke se dizale i
spus tale, vidio je obrise lica svoje majke u mislima, srce mu je otez alo
od brige.
Drao se desne strane i jurio izmeu dvije dugake metalne barake
koje su se nalazile s ove strane piste, zatim je dos ao na otvorenu
tratinu i ubrzao trc ec i prema visokoj z ic anoj ogradi u daljini i
z arkocrvenoj laserskoj mrez i iza nje, dok se divovska projekcija
mrekala iznad njega lebdei na vedrom nebu kao nacrtani oblak.
Pribliz avajuc i se ogradi, ugledao je nes to s to se c inilo da uopc e ne
pripada ondje. Otprilike c etrdeset i pet metara unutar visokoga
z ic anog zida jedan okrugli dio travnjaka, promjera otprilike s est
metara, bio je iskopan i zamijenjen ruinjakom.
Zid od crvene opeke, visine do struka pruz ao se oko ruba, s
otvorom koji je bio na suprotnoj strani od ograde i natrag prema bazi.
Unutra, uzak puteljak od drvenih dasaka s irio se u polukruz nu
povrs inu uz straz nji zid, a s obje strane su ga okruz ivale ruz e svih
moguc ih boja: crvene, bijele, ruz ic aste, z ute, pa c ak i ljubic aste, toliko
tamne da su bile gotovo crne.
Jamie je usporio korak i pros ao kroz otvor u zidu. Odmah ga je
preplavio miris cvijec a, neznatno razlic ite arome mnogih vrsta koje su
se mijes ale u prodoran miris tako bogat i opojan da mu je oduzimao
dah. Odlutao je niz drvenu stazu, opijen neskladnom ljepotom vrta. U
straz njem dijelu vrta Jamie je vidio malu bronc anu ploc u postavljenu
na zid od opeke. unuo je ispred nje i proitao rijei koje su u nju bile
ugravirane, jednostavnim elegantnim slovima.
U ZNAK SJEANJA NA
JOHNA I GEORGA HARKERA

KOJI SU UMRLI ONAKO KAKO SU I IVJELI:

ZAJEDNO
* * *
Jamie je sjeo pored ploc e, leima naslonjen na zid i zatvorio oc i.
Dugo je tu sjedio, dok je miris ruz a lebdio u zraku, osjec ao se
osamljenije nego ikad u z ivotu pitajuc i se gdje mu je majka, pitajuc i se
je li uope iva.
Nakon nekog vremena, ni sam nije znao koliko, zac uo je mekano
s kripanje koraka koji su dolazili preko travnjaka. Sa svoga niskog
gledis ta nije mogao vidjeti preko zidova vrta pa je c ekao da se pojavi
onaj koji se pribliavao.
Glava koja se pojavila iznad niskoga zida od opeke bila je
sivkastozelena, s gustom crnom kosom uredno poeljanom u komini
razdjeljak sa strane i dva debela metalna vijka koja su izvirivala ispod
vrata. Frankenstein je us ao kroz ulaz u vrt okrec uc i svoje ogromno
tijelo sa strane kako bi mogao proc i kroz otvor te krenuo niz drvenu
stazu, a udarci njegovih stopala o daske zvuc ali su zaglus ujuc e glasno,
zlokobno, u neskladu s ljubaznim smijes kom s kojim je c udovis te
promatralo Jamieja pribliavajui se.
Frankenstein je na sebi imao tamnosivo odijelo, bijelu kos ulju
raskopc anu oko vrata, a ogromna metalna cijev iz koje je pucao u
Jamiejevoj dnevnoj sobi opet mu je visjela o desnom boku. Sjeo je
pored Jamieja bez rijec i, c inio se savrs eno zadovoljnim s to uz iva u
vrtu i jutarnjem suncu koje ga je kupalo svojim toplim utim svjetlom.
Kako si me pronas ao? upitao je Jamie tiho, pogleda fokusiranog
na rue pred sobom vie nego na mukarca pored sebe.
Infracrveni senzori u tlu, odvratio je Frankenstein iritantno
veselog glasa. Ostavljao si lijepi, crveni, toplinski trag na monitorima.
Nije te bilo teko slijediti.
Jamie je zagunao.
Dakle, naao si me. to eli?
Zelim razgovarati s tobom, Jamie. Postoje stvari koje moras znati.
Stvari koje e ti biti teko prihvatiti.
to?
Cudovis te je skrenulo pogled, a kad je progovorilo, uc inilo je to

blagim glasom.
Prije mnogo vremena obec ao sam s tititi obitelj Carpenter. Jedan
tvoj predak me je spasio i u njegovu c ast odrz ao sam rijec vis e od pola
stoljea.
Spasio ti ivot?
Da, odgovorio je Frankenstein i pogledao Jamieja. No, to nije
pria koju ti elim sada ispriati. Ta e biti za drugi put.
Ali ...
Nemoj me pitati. Neu ti rei pa nemojmo gubiti vrijeme.
Jamie je pogledao c udovis te. Frankenstein je promatrao tinejdz era
s nec im nalik na ljubav Jamie se pitao s to se to dogodilo da izazove
takvu odanost. Odjednom je Frankensteinov bijes u hangaru imao
smisla; dopustio je da mu Jamie pobjegne na mjestu na kojem mu se
moglo svata dogoditi.
Ok, rekao je. Dakle, je li to sve? Pretpostavljam da nije.
Zakljuc io sam da je najbolji nac in da i dalje odrz avam to obec anje
rec i ti ono s to moras znati. Mislim da je prekasno da ti se z ivot ikad
vrati u normalu, ako je ikad tako i bilo. Bi li se sloio?
Da, rekao je jednostavno Jamie. Frankenstein je kimnuo i poc eo
govoriti.
Mislim da ti otac nikad nije rekao previs e o tvojoj obitelji. Jesam li
u pravu?
Rekao mi je da sam imao strica koji je umro kad je bio vrlo mlad.
I da mi je djed bio pilot u Drugom svjetskom ratu. I to je otprilike to.
Oboje je toc no. Tvoj stric Cristopher umro je pri porodu, kad je
tvom ocu bilo s est godina. A John, tvoj djed, bio je visoko odlikovan
pilot. Upravljao je Hurricaneom u bici za Britaniju. Jesi li to znao?
Jamie je odmahnuo glavom.
Bio je dobar ovjek. 1939. ve je bio van RAF-a 1 devet godina.
No, opet se prikljuc io onoga dana kad je Britanija objavila rat
Hitlerovoj Njemac koj, usprkos z eljama tvoga pradjeda, koji je c ovjek s
kojim ova pria zapravo poinje.
Ne znam nita o njemu, rekao je Jamie. Ne znam mu ni ime.
Ime mu je bilo Henry Carpenter. I on je bio dobar c ovjek, barem
jednako kao i njegov sin. I sve s to se dogaa tvojoj obitelji posljednjih
sto i dvadeset godina, sve s to se juc er dogodilo tebi i tvojoj majci,
potjec e od c injenice da je on radio za zaista velikog c ovjeka, legendu

c ije c e ti ime, pretpostavljam, biti poznato. Profesor Abraham Van

Helsing.
Jamie se nasmijao; kratak, podrugljiv zvuk, nalik na psec i lavez .
Nije mu to bila namjera, a c udovis te mu je uputilo veoma ljutit pogled,
no nije si mogao pomoi.
Daj. Ozbiljno.
Van Helsing nije bio stvaran, rekao je smijeei se udovitu.
itao sam Drakulu.
Frankenstein je uzvratio Jamiejev smijeak.
Vjerovao ili ne, rekao je, to e nam sve ovo znatno olakati.
Citao sam i Frankensteina, dodao je Jamie brzo prije nego s to
izgubi hrabrost.
Bravo, reklo je udovite. Smijem li nastaviti?
Ok, rekao je Jamie razoc arano. Trebala mu je sva hrabrost da
spomene taj roman Mary Shelley.
Hvala ti. Dakle, postoje neke istine koje c es jednostavno morati
prihvatiti, i to im prije, tim bolje. Profesor Van Helsing bio je stvaran.
Pric a o Drakuli, i svi ljudi u njoj, stvarna je; dogodilo se gotovo
istovjetno kao s to je taj lijeni pijanac Stoker zapisao. Vampirske
zavodnice koje Harkeru skrec u paz nju s planova za bijeg su
izmis ljene; autorove z elje. Kao i grofova sposobnost da se pretvori u
s is mis a, ili vuka, ili bilo s to drugo. No, ostatak je uglavnom istina. A to
sve znac i da, ako ti to trebam nacrtati, vampiri postoje. Iako ti ne bi
trebalo biti previe teko u to povjerovati; dva si sreo juer.
Jamie se osjeao kao da ga je netko udario akom u trbuh.
Cura koja me napala...
... je vampirica, to je toc no. Kao i mus karac na kojeg sam pucao u
tvojoj dnevnoj sobi. Ime mu je Alexandru Rusmanov. I on je glavni
razlog zbog kojeg sada ovdje sjedimo i razgovaramo.
Tko je on? to e... to e uiniti mojoj majci?
Vratit c u se na njega. Problem s Drakulom pojavio se 1891., dvije
godine nakon s to je tvoj pradjed poc eo raditi u kuc i profesora Van
Helsinga. Ljudi koji su prez ivjeli put u Transilvaniju, c ija imena ti
sigurno zna...
Harker, rekao je Jamie odsutno. Jedan od njih zvao se Harker.
Okrenuo se i pogledao bronc anu ploc u na zidu vrta, vidio imena
koje su na njemu ugravirana i osjetio kako se kockice u njegovom

umu poinju slagati.

Vjeruje mu. Ili barem poinje. Moj Boe.
Jonathan Harker, odgovorio je Frankenstein. Tako je. On,
zajedno s profesorom Van Helsingom, Johnom Sewardom i Arthurom
Holmwoodom, prisegnuo je kad su se vratili kuc ama, dao obec anje da
c e ostati oprezni i obrac unati se s Drakulom opet ako to bude
potrebno.
Tinejder je duboko udahnuo.
Nije bilo, nastavio je Frankenstein brzo. Vjeruj mi, mrtav je.
Naz alost, on nije bio jedini vampir na svijetu; samo prvi i najmoc niji.
Davno je z ivio c ovjek, knez zemlje pod imenom Vlas ka, koji se zvao
Vlad Tepes . Stras an c ovjek koji je iskasapio i ubio tisuc e ljudi. 1475.
godine njegova je vojska izgubila svoju posljednju bitku i on je nestao
zajedno s vec inom svojih pristas a, sve dok se nije pojavio godinu dana
kasnije u Transilvaniji i prozvao se grof Drakula. S njim su bila trojica
najodanijih generala iz vlas ke vojske. Tri brata: Valeri, Alexandru,
kojeg si upoznao juc er, i Valentin. Kao nagradu za odanost, Drakula ih
je pretvorio u slic ne sebi, kao i njihove supruge. I c etiristo godina bili
su jedini vampiri na svijetu, a njihovu je moc i besmrtnost ljubomorno
c uvao Drakula koji im je zabranio da preobraze ikog drugog. No, kad
je Drakula ubijen, pravila su umrla s njim i brac a su poc ela
preobraz avati vlastitu vojsku. Posljednjih godina devetnaestoga
stoljea to se stanje poelo iriti. I jo se uvijek iri.
Frankenstein je zastao, a onda je proc istio grlo proizvodec i duboki
zvuk nalik na paljenje motora buldoera.
Ova organizacija u c ijoj se sada bazi nalazis , ljudi koje si juc er
sreo, sve je to nastalo iz obec anja tih ljudi da c e biti na oprezu.
Eksponencijalno su rasli kroz dvadeseto stoljec e, osnivajuc i iste takve
organizacije u Rusiji, Americi, Indiji, Njemac koj i Egiptu i postali ovo
to sada vidi oko sebe.
Frankenstein se Jamieju lukavo nacerio.
Sto, zapravo, ne postoji. Jedini ljudi van organizacije koji znaju za
nas su premijer i vrhovni zapovjednik oruz anih snaga. Nitko nikad ne
smije priznati njeno postojanje, niti ikome rec i da je njen c lan. Kao s to
je bio tvoj djed. I tvoj otac. I kao s to bi tebi bila pruz ena prilika da
bude, za otprilike pet godina.
Frankenstein je prestao govoriti. Jamie je c ekao da vidi je li samo

zastao, a kad je postalo jasno da je zavrs io, pokus ao je pronac i nac in

kako reagirati na ono to mu je upravo reeno.
Dakle... poeo je. Ti mi govori da je moj otac bio tajni agent iji
je posao bio boriti se protiv vampira. Pravih vampira koji zaista i
postoje, u stvarnom svijetu. Je li tako? Trai da povjerujem u to?
Govorim ti istinu, odgovorio je Frankenstein. Ne mogu te
natjerati da u to povjeruje.
No, sigurno shvaa kako to aavo zvui. Sigurno?
Znam da je to tes ko prihvatiti. I z ao mi je s to si to morao ovako
uti. Ali to je istina.
Ali...vampiri?
Ne samo vampiri, odgovorilo je c udovis te. Vukodlaci, mumije,
zombiji i mnoga druga udovita.
Vukodlaci? Daj.
Da, Jamie, vukodlaci.
Puni mjesec, srebrni meci, sve to?
Srebrni meci su bespotrebni, rekao je Frankenstein. Normalni
c e meci sasvim dobro posluz iti. No, mjesec upravlja njima, kao s to je i
uvijek.
Jamiejevo zanimanje bilo je pobueno, unato njegovoj skepsi.
Kakvi su? upitao je. Jesi li ikad vidio ijednog? Frankenstein je
kimnuo.
To su uz asna, izmuc ena stvorenja, rekao je. Divlja i vodena
instinktom. Nadam se da nikad nee naii ni na jednog.
Jamie je zastao. I gdje se ti uklapa u sve ovo? upitao je oprezno.
Ti si nac itan momak, odgovorio je Frankenstein grubo. Sam
zakljui.
Ali to je bio samo roman, odgovorio je Jamie.
Kao Drakula!
Pa... da.
Frankenstein je skrenuo pogled. Taj nesretni curetak, rekao je
tiho kao da razgovara sam sa sobom. Dala je moju bol svijetu kao
zabavu.
Jamie je pokus ao iz drugog smjera. Dakle, s to se dogodilo one
noi kad je moj otac umro? Mislim, to se zaista dogodilo?
Na trenutak je mislio da mu c udovis te nec e odgovoriti.
Frankenstein je zurio u daljinu, izgubljen u uspomenama. A onda je

zatresao glavom, kao da pokuava srediti misli, i odgovorio.

Mislim da jo nisi spreman to uti.
Okrutnost ove izjave gotovo je Jamieju slomila srce. Sabrao se,
iako ne tako brzo da paz ljivi Frankenstein to ne bi primijetio, i
nastavio.
to je s juer?
Alexandru traz i tebe i tvoju majku sve otkad je umro tvoj otac.
Juc er te je pronas ao, odgovorio je Frankenstein. Vidio je izraz na
Jamiejevu licu i naslutio koje c e pitanje uslijediti. Jos ne znamo kako.
Ali jest.
Zato sam jo uvijek iv?
Ona cura, zove se Larissa, trebala te ubiti. Nije to uinila.
Zato?
Ni to ne znamo. Kaz e da nec e razgovarati ni sa kim osim s
tobom.
Sa mnom? upitao je Jamie, najednom irom rastvorivi oi.
Zato sa mnom?
Ne brini se sad za to.
to s mojom majkom? Je li... je li mrtva?
Nas a je pretpostavka da tvoju majku drz i Alexandru kao
otkupninu.
Otkupninu za to?
Frankenstein je pogledao djeaka s velikom tugom.
Za tebe, Jamie.
Cudovis te i djec ak dugo su sjedili u tis ini upijajuc i te tri stras ne
rijec i, sve dok Frankenstein konac no nije ustao. Njegova je sjena
potpuno prekrila Jamieja. Ispruz io je ruku prema djec aku koji ju je
prihvatio i dozvolio da ga digne na noge.
Frankenstein ga je drvenim puteljkom izveo iz ruz ic njaka. Hodali
su u tis ini preko s irokog polja prema niskoj kupoli sve dok nisu pres li
praznu pistu te je Jamie konano opet progovorio.
Kako oni zovu sve ovo? upitao je glasom nabijenim emocijama.
Moja majka. O Boe, moja majka. Ono u sivom kaputu ima
mojumajku.
Ovo? odgovorio je Frankenstein, pokazujuc i rukom na ogromnu
kruz nu bazu. Ovo je Tajna vojna baza 303-F. No, svi je nazivaju
Petlja, a siguran sam da si dovoljno pametan da sam dokui zato.

Jamie je pogledao ogromnu kruz nu bazu i nasmijes io se. Ne

mislim na bazu, rekao je. Organizacija. Kako zovu organizaciju?
Frankenstein se nasmijeio.
Pustit c u admirala Sewarda da ti to kaz e, odgovorio je. Sad te
trebam odvesti k njemu.
Morat e priekati.
A zato?
Zato s to z elim vidjeti djevojku koja me juc er pokus ala ubiti.
Odmah.

12. KRVOLONA LJUBAZNOST

Frankenstein je pritisnuo H na ploc i u liftu pa su se stali spus tati.
Taj ogromni mus karac gledao je ravno preda se, usta stisnutih u tanku
liniju pa je Jamie znao da je ljut.
Vrata dizala otvorila su se u okrugloj prostoriji. Ispred Jamieja
nalazila su se debela vrata zrac ne komore i ploc a s interkomom. Osim
toga, zidovi su bili goli. Vrata dizala iza njega poc ela su se zatvarati uz
s us tanje i on se osvrnuo. Frankenstein je jos uvijek stajao u dizalu i
gledao ga. Skoc io je naprijed i gurnuo ruku u procjep koji se
smanjivao.
Sto to radis ? viknuo je. Ne moz es me ostaviti ovdje dolje
samog!
Frankenstein je odgovorio vrstim glasom punim estine.
Htio si doc i tu dolje. Nisam ti ja rekao da to uc inis . I sad ja moram
ic i rec i admiralu Sewardu da c es se udostojati posjetiti ga kad ti to
bude odgovaralo.
Jamie je zurio u tog ogromnog mukarca. Kad su se vrata opet stala
zatvarati, gurnuo je ruku izmeu njih, no nije nis ta govorio. Samo je
zurio u Frankensteina koji mu je uzvratio pogled.
Kad su vrata zas us tala po trec i put, Jamie ih je pustio da se zatvore.
Dok je Frankensteinovo lice nestajalo iza klizec eg metala, uc inilo mu
se da vidi kako se lice tog c udovis ta smeks alo i kako mu se usne
rastvaraju, kao da c e nes to rec i. No, onda su se vrata uz klik zatvorila i
on je nestao.
Jamie se okrenuo od dizala i promotrio ploc u s interkomom. Na
dnu metalnog pravokutnika nalazio se maleni gumb i on ga je
pritisnuo i c ekao. Upravo se spremao opet ga pritisnuti kad se iz
interkoma zauo glas i prestraio ga.
Unesite kod.
Jamie se nagnuo prema interkomu i progovorio u metalnu
mreicu.
Ne znam s to to znac i, rekao je i bio posramljen zbog drhtanja u
glasu.
Recite svoje ime.

Jamie Carpenter. Nastala je duga pauza.

Naprijed, rekao je glas konac no i onda su se ogromna vrata
zrane komore otkljuala uz zapuh zraka.
Jamie je primio kvaku, psihic ki se pripremio na tez inu ogromne
konstrukcije i povukao. Vrata su se lagano otvorila i on je posrnuo
unatrag, grabei kvaku kako ne bi pao. Vrata su bila lagana kao perce.
Sigurno postoji nekakva protutea. Kladim se da ih ne bih
mogaootvoriti ni dinamitom da su jo uvijek zakljuana.
Zakorac io je kroz vrata u bijelu prostoriju koja nije bila mnogo
vec a od jednog pristojnog ormara. Jos su se jedna vrata nalazila
nasuprot onima kroz koja je upravo us ao, koja je za sobom zatvorio,
pa je priekao da se otkljua drugi set brava.
Nita se nije dogodilo.
Odjednom ga je obuzela panika i smjestila mu se u grlu. Bio je
zakljuc an, zarobljen u tom malenom prostoru, na nepoznatoj
udaljenosti od da. Znoj mu je izbio po c elu i odjednom se c inilo da su
zidovi bliz i nego s to su bili kad je us ao. Ispruz io je ruke i vrhovima
prstiju dodirnuo zidove, c ekajuc i da osjeti kretanje, ali nije osjetio
nita.
Onda su se ugasila svjetla, pa je stisnuo zube da ne bi zavritao.
Sekundu kasnije nas ao se okupan plavic astim ultraljubic astim
svjetlom kad su se mali prozorc ic i u zidovima otvorili i naglo
preplavili malu komoru s bijelim plinom.
A onda je zavrs ilo, brzo kao s to je i zapoc elo. Svjetla su se opet
upalila i druga vrata su se otvorila uz tupi zvuk. Jamie se bacio na njih,
odgurujuc i ih ramenom i izas ao iz lijesa, kao da sam bio u lijesu
prostorije.
Zgrabio je koljena rukama, sagnuo se duboko dis uc i. Kad je panika
popustila, ustao je i pogledao oko sebe. Nalazio se u dugac kom,
uskom hodniku, jako osvijetljenom pravokutnim luorescentnim
stropnim svjetlima. S njegove desne strane nalazio se ravni bijeli zid, a
s lijeve mali ured iza debele prozirne plastike. Deset metara niz
hodnik vidio je pravokutne rupe od poda do stropa koje su sigurno
bile c elije, pruz ale su se paralelno cijelom duz inom odjela. Na podu je
bila oslikana po jedna bijela linija sa svake strane, jedan metar ispred
elija.
Krenuo je prema uredu. Iza plastike se nalazio vojnik, odjeven u

sad vec poznatu crnu uniformu, i sjedio za metalnim stolom. Gledao je

Jamieja s c udnim izrazom na licu, neugodnom mjes avinom ljutnje i
saz aljenja. Jamie je pretpostavljao da je to posljedica onoga s to se
dogodilo njegovom ocu: nije znao s to je uc inio da zasluz i ono prvo. Ali
kad je c ovjek progovorio, u njegovom glasu nije bilo nikakvog
proturjeja, samo odsjeni samoglasnici i vrsti suglasnici ljutnje.
Tu si da vidi onu novu? upitao je. Jamie je kimnuo.
Ona ja na kraju s lijeve strane.
Jamie je zahvalio mus karcu i krenuo prema c elijama, no onda je
uvar opet progovorio.
Nisam zavrs io, rekao je. Ovdje dolje postoje pravila bez obzira
na to kako ti je ime. Jasno?
Jamie se opet okrenuo k uredu, a lice mu je porumenjelo od
ljutnje. Straar je to vidio i iskesio se.
Oh, c uo si za pravila, zar ne? rekao je. Kladim se da si ih nauc io
od svog oca. Je li tako?
Koji je tvoj problem? obrecnuo se Jamie, a straz ar je postao
tamnogrimizne boje. Napola se podigao iz stolice, oc iju prikovanih uz
Jamiejeve, a onda se valjda predomislio i opet sjeo na stolac.
Nis ta im nemoj davati, ne govori im nis ta o sebi, ne prelazi bijelu
liniju, rekao je. Pritisni alarm pored njene c elije ako bude
problema. Ako bude imao sree, netko e moda doi.
Rekavi to, skrenuo je pogled.
Jamie je pros ao pored ureda i izmeu prve dvije c elije. Bile su
prazne, no obuzela ga je panika kad je pogledao onu njemu s lijeva;
bez res etke, bez stakla, bez ic eg. Pogledao je niz hodnik i vidio da se
sve c elije c ine jednakima. Vratio se do ureda s plastic nom prednjom
stranom, a straar je odmah progovorio, bez dizanja pogleda.
To je ultraljubic asto svjetlo, rekao je bez trac ka interesa u glasu.
Mi moemo proi kroza nj, oni ne mogu.
Zato ne? upitao je Jamie.
Straar je dignuo glavu i pogledao Jamieja.
Zato s to c e se zapaliti i pretvoriti u malu hrpu pepela ako to
uc ine. Stanice su im osjetljive na UV svjetlo. Zato ne mogu izlaziti na
sunce.
Opet je spustio glavu i odmahnuo rukom. Jamie je stisnuo s ake,
ugrizao se za jezik i opet izaao u hodnik.

Prve dvije c elije s obje strane bile su prazne, no trec a zdesna bila
je zauzeta. Sredovjec an mus karac, uredno odjeven u tamnosmee
odijelo sjedio je na plastic noj stolici u straz njem dijelu c elije i c itao
debelu knjigu s mekim koricama. Dignuo je pogled dok je Jamie
prolazio, no nije rekao nita.
Dok je hodao uz c elije, postao je svjestan nekog udaljenog zvuka.
Nalikovao je na zavijanje koje su proizvodile lisice pri parenju u polju
iza kuc e u kojoj je odrastao, bezboz an krik, prodoran i gadan. Dok je
Jamie prolazio pored praznih c elija, uvidio je da postaje glasniji, a kad
je stigao pred posljednju c eliju s lijeve strane, bio je gotovo
zagluujui.
Djevojka koja ga je napala u parku i onda opet u hangaru, puzala
je naprijed-natrag preko stropa c elije, kao odvratno podbuhla muha.
Gotovo uopc e nije nalikovala djevojci koju je sreo dan prije. Oc i su joj
bile groznog crvenog sjaja, odjec a poderana, a krv na njoj se stvrdnula
i pretvorila u smeu koru. Glava joj je bila zabac ena, mis ic i na vratu
isticali su se kao debela uz ad, a od grlenog zavijanja koje je izlazilo iz
njenih reeih usta vrtjelo mu se u glavi.
Os tro je udahnuo. Nije si mogao pomoc i. Ta stras na stvar koja je
puzala preko stropa bila je tako odbojna, potpuno neprirodna. Cula je
uzdah i glava joj se brzo okrenula, a crvene oc i su se prikovale uz
njegove.
Cak i uz vriskove, na licu joj se vidio bljesak prepoznavanja te je
ponovno vrisnula, glasnije no ikad, zurei ravno u njega.
Odjednom su krikovi prestali i ona je pala sa stropa i doc ekala se
na koljena. Gledala ga je jedan dug i tih trenutak, a onda je opet poela
zavijati, no njen pogled se nikako nije odvajao od njegovog.
Na zidu pored njene c elije nalazilo se okruglo crveno dugme, a
Jamie je pretpostavio da je to alarm. Iznad njega nalazio se interkom,
a ispod njega malo srebrno dugme. Pritisnuo ga je i ekao.
Uz pucketanje, javio se glas straz ara, koji je oc ito bio uzrujan s to
ga se smeta i upitao ga u emu je problem.
to je s njom? pitao je Jamie.
Straz ar je soc no opsovao u slus alicu. Zar nis ta ne znas ? upitao je
otro. Obuzela ju je glad.
to je to glad?
Za Boga miloga. Gladna je. Je li ti to dovoljno jasno? Zeli krv.

Izluuje ih ako su bez nje predugo.

Onda joj daj malo krvi, rekao je Jamie. Straz ar se nasmijao.
Zato bih to uinio?
Od kakve je koristi ovakva? rekao je Jamie, trudec i se da ne
prasne. Ako dopustis da poludi od te gladi, nec e biti u stanju rec i mi
bilo to korisno. Daj joj malo krvi.
Nemam takve naredbe, odvratio je straar.
Jamie je opet pogledao c eliju i potisnuo vrisak. Djevojka je tiho
pres la betonski pod i sad je zurila u njega s druge strane
ultraljubic aste barijere, a njezino neljudsko lice bilo je samo nekoliko
centimetara udaljeno od njegovog. Grc ila se i tresla bez imalo
samokontrole. Cijelo joj je tijelo podrhtavalo, a oc i se izvrtale od
ludila. Otvorila je usta i pokus ala se obratiti Jamieju. Mmmm...
moolim te, fr ljala je suhim usnama. Vilica joj je pucala od napora da
proizvede rijei. Sve... u... ti... rei. Sve... uradit u to... god hoe...
Ako joj ne date krvi, gurnut c u ruku kroz barijeru, vikao je Jamie
preko interfona, pa vi onda objasnite admiralu Sewardu s to se
dogodilo.
Ova djevojka moda zna gdje je moja majka. Uope me nije
brigaak i ako morate proliti vjedro krvi s kraja hodnika u
njezinueliju...Moram saznati sve to ona zna.
Tiina.
Jamie je mogao zamisliti c uvara kako sjedi u uredu i vaz e svoju
odluku ne z elec i objas njavati admiralu Sewardu s to se dogodilo,
posebice ako e objanjenje ukljuivati neija crijeva razasuta po eliji
dok je on bio na dunosti.
Nazvao sam nadreenog, napokon je rekao c uvar. On c e
odluiti. Upravo stie.
U redu, odgovorio je Jamie. Nastala je stanka pa je c uvar opet
progovorio.
Zna, ono maloprije sam ti rekao samo zato...
Ne zanima me, prekinuo ga je Jamie. Interfon je utihnuo.
Jamie je stajao ispred djevojc ine c elije i gledao je. Otpuzala je do
uskog kreveta i sklupc ala se. Stenjala je, vis e nije cviljela. Zvuk koji je
ispus tala bio je toliko dubok da je Jamie osjetio tlo kako vibrira.
Svakih nekoliko sekundi pokuala se pridignuti, no zatim bi samo tupo
pala na plahte.

Dakle, ti si sin Juliana Carpentera, rekao je glas iza njega. Jamie

je poskoio.
Pobogu, prestani se trzatiim ti netko prie.
Okrenuo se prema izvoru glasa i ugledao pristalo lice c ovjeka u
c etrdesetima, odjevenog u isti crni oklop koji su nosili svi ljudi koje je
ovdje do sada upoznao. Covjek je u rukama drz ao maleni metalni
koveg i gledao Jamieja s neprikrivenom znatieljom.
Tako je, odgovorio je Jamie. Zovem se...
Jamie. Znam. Ja sam bojnik Paul Turner. Dez urni sluz benik razine
H. Ako sam dobro shvatio, ti ovoj zatvorenici eli dati krvi?
Da, gospodine, rekao je Jamie. Ovo gospodine mu je nekako
prirodno dolo; ovjek ga je iz nekog razloga uznemiravao.
Objasni mi zas to bih ti to trebao dopustiti. Imaj na umu da mi je
sino skoro ubila kolegu. Pokuala je ubiti i tebe.
To je sada nebitno, rekao je Jamie. Zelim znati s to ona zna.
Bitna mi je samo moja majka.
Bojnik Turner ga je promatrao s blagom naznakom smijes ka na
licu.
Poznavao sam Marie, rekao je na Jamiejevo c uenje. Nekoliko
puta smo se sreli. Bila je divna ena.
Kako to mislite bila, planuo je Jamie crvenei se od bijesa.
Oprosti. Loe sam odabrao rijei, odgovorio je Turner.
Poznavao sam i tvog oca. Bili smo prijatelji. Jesi li znao za to?
Nisam, priznao je Jamie. Nisam znao.
Gledali su se, a atmosfera medu njima postajala je sve gus ca radi
napetosti koju Jamie nije znao objasniti. Bojnik Turner je otvorio
metalni kovc eg i izvadio dvije vrec ice tamnocrvene krvi. Lagano ih je
dobacio Jamieju koji ih je uhvatio ne skidajui pogled s bojnika.
Turner je uzvratio pogled, promrmljao nes to sebi u bradu, brzo se
okrenuo na petama i krenuo prema izlazu iz zatvorskog bloka.
Dokai mi da sam u krivu, pomislio je, dokai mi da sam u krivu.
Okrenuo se prema c eliji. Larissa je sjedila na rubu kreveta ravnih
leda i zurila u vrec ice u Jamiejevim rukama. Pogledao ih je i Jamie, a
na licu mu se zrcalilo gaenje. Bacio ih je kroz barijeru. Nisu pale na
pod; Larissa se kretala brzo poput z ive, uhvatila ih je u zraku i
kleknula na koljena. Rasparala je prvu vrec icu svjetlucavim, os trim
zubima. Jamie se morao okrenuti dok je naginjala vrec icu i izlijevala

njezin sadraj u svoja usta.

Hvala ti, rekao je djevojac ki glas iza njega. Okrenuo se i
pogledao u c eliju. Larissa je stajala metar od njega i smijes ila mu se.
Lice joj je bilo umrljano krvlju, no ipak je bilo ljudsko, i Jamieju se
opet javila neeljena i nepozvana misao.
Prelijepa je.
Prestala se tresti. Graciozno je stajala prekriz enih stopala i gledala
ga oima koje su opet bile prekrasne i tamnosmee.
Osjea li se bolje?, upitao ju je Jamie.
Osjec am se odlic no, odgovorila je s iroko se smijes ec i. Sve
zahvaljujui tebi.
Jamie je osjetio kako mu se obrazi are.
Dobro, odgovorio je. elim ti postaviti nekoliko pitanja.
O tvojoj majci?
Jamieju se sledila krv u ilama.
to ti zna o mojoj majci?
Larissa mu se nasmijes ila. Njezini krvavi oc njaci su sjali pod
fluorescentnom svjetiljkom.

13. PRVI IZLAZAK

Hoe li me pustiti van?
Larissa je svoje pitanje postavila slatkim, djetinjastim glasom,
poput djevojice koja moli majku da joj kupi mae.
Zato bih te pustio? upitao ju je.
Zato s to sam te pos tedjela, odgovorila je slatko se smijes ec i.
Vrhovi njezinih onjaka se vie nisu vidjeli pod krvavim usnama.
Jamie ju je pogledao. Siva majica bila joj je poderana, crnila se od
skorene krvi, no nosila ju je nemarno i samopouzdano. Isprane plave
traperice takoer su joj bile poderane i pohabani vrhovi smeih
izama virili su kroz tkaninu.
Imala je dugu kosu. Bezbriz no ju je maknula s c ela. Lice kako
jelijepa, prelijepa je usko i ovalno, velike oc i c ije su se tamnosmee
s arenice presijavale pod luorescentnim svjetlom c elije. Imala je
maleni nos koji je bio previs e prc ast da bi se smatrao klasic no lijepim,
no pristajao je njezinoj sitnoj gradi. Krv joj je prekrivala donju
polovicu lica i tako sakrila oblik njezinih usana. Kontrast izmeu
mlijenobijele koe i grimizne krvi bio je groteskan.
Nakaljala se, a on je odmahnuo glavom. elio je razmisliti.
Zato si me potedjela? Ponovno se nasmijeila.
Nije mi se dalo ubiti te, odgovorila je.
Onda me zapravo nisi pos tedjela, zar ne? Jednostavno ti se nije
dalo.
Semantika.
Meni nije.
Odvratila je pogled od njega, prouc avala je svoje krvave nokte,
prebacivala tez inu s jedne noge na drugu. Kad ga je opet pogledala,
osmijeh joj je bio sjajniji no ikada, a Jamieju je nes to zaleprs alo u
trbuhu.
Dakle, nee me pustiti van, ponovila je pitanje.
Ne mogu, ak i kad bih htio. Ovdje nemam nikakvih ovlasti.
Glupane. Glupane. Glupane.
ak niti uz to uveno prezime? teta.
Gledali su se kroz bljes tavo ultraljubic asto polje i Jamie joj je

postavio prvo pitanje iji je odgovor oajniki elio znati.

Zato si me pokuala ubiti?
Larissa ga je pogledala stisnutih oiju.
Nisam te pokuala ubiti. Da sam te htjela ubiti, ve bi bio mrtav.
Onda nisi pokuala ubiti ni Matta?
Tko je Matt?
Pala si u njegov vrt. Onaj kojem si noktima pokus ala prerezati
grkljan. Gore je, lei u komi.
To je dobro. Moda se uspije izvui.
Nadajmo se. Zato si me napala? to sam ti ja uinio?
Naredba.
ija naredba?
Moga gospodara.
Jamie je protrnuo. Sjetio se bic a u sivom kaputu koje se samo
pustilo u kuc u koju je dijelio s majkom. Sjetio se bljedila njegovoga
lica, skoka u zrak kad je Frankenstein ispalio hitac iz nekog ogromnog
oruja, i nestanka u noi.
Alexandra, proaptao je. Larissa se trgnula.
Znas kako se zove?, upitala je. Nemarna sigurnost u sebe je
sasvim napustila njezin glas.
Rekli su mi.
Tko, udovite?
Frankenstein, ako si na njega mislila. Tko je on? Alexandra.
Osmijeh joj se vratio na lice.
Zar ti nisu rekli?
Samo ime su mi rekli.
On je drugi najstariji vampir na svijetu, rekla je s puno olakanja.
Njegova brac a su prvi i trec i najstariji vampiri na svijetu. Jac i je nego
to moe i zamisliti.
Koliko je jak?
Poput Boga. Toliko jak.
Ja ne vjerujem u Boga.
Ponovno mu se nasmijes ila, ovaj put pokazavs i bijele trokute ispod
usana. Jamie se stresao.
Trebao bi. Zbilja bi trebao.
Nekoliko su minuta oboje s utjeli. Jamie je sjeo na tlo i prekriz io
noge gledajuc i ravno u Larissu. Nakon nekoliko sekundi uc inila isto

s to i on. Sjela je i gledala ga. Nisu se smijes ili jedno drugome, ali nisu
se ni mrs tili. Jamie je dao sve od sebe da izgleda smireno, no u njemu
je bjesnila oluja ljutnje i frustracije.
Idiote jedan, ona ti nije prijateljica. Zato onda pria s njom kao
daje, kretenu? juer te dvaput mogla ubiti. Moda zna gdje ti je
majka.Trgni se malo. Probudi se. Natjeraj je da ti kae sve to treba
znati.
Kad je napokon progovorio, nije okoliao.
Je li moja majka z iva? upitao je pazec i da mu glas ne zadrhti.
Larissa mu je prila malo blie i otpuhnula pramen tamne kose s lica.
Rekla bih da jest, odgovorila je.
Smiri se. Smiri se.
Ne zna?
Bila je z iva kad sam ih vidjela nakon s to je sve bilo gotovo. Nakon
toga se Alexandru malo naljutio na mene s to te nisam ubila pa me
rastrgao na komadic e i bacio iz oblaka u vrt neke obitelji. Ne znam s to
se dogodilo nakon toga.
Nasmijes ila mu se i vrs ak jezika je provirio iz njezinih usta da
poliz e kapljicu krvi iz kuta svojih usana. Pokus ao je ignorirati taj
prizor.
Kamo ju je mogao odvesti?
Ne znam.
Ne vjerujem ti.
Larissa je slegnula ramenima. Imas pravo na to. No, istina je.
Samo Alexandru i Anderson znaju koja nam je sljedea postaja.
Tko je Anderson?
Alexandruova desna ruka. Jednostavan i zlokoban. Poput psa
uvara.
Dakle, ti ne zna nita to bi mi moglo pomoi?
Znam gdje su bili do juer. I znam kako otkriti gdje su sada.
Kako?
Ako nekoga lijepo pitamo.
Koga?
Ah, ti bi da ti sve odam.
Pa odaj mi.
Ne mogu, odgovorila je.
Ljutnja ga je sasvim obuzela. Zas to? upitao je povis enog tona.

Nije si mogao pomoi.

Zato to se onda nee vratiti da me opet vidi.
Ovo nije igra, planuo je Jamie. Nije smijes no! U pitanju je z ivot
moje majke!
Larissine oi su zasjale crvenom bojom pa su se opet smirile.
U pravu si, rekla je ledenim glasom. Njezin z ivot. Ne moj. Samo
jedan anonimni ljudski z ivot. Zapravo nema nikakve razlike z ivi li ona
ili ne.
Ima razlike, za mene, vikao je Jamie. Reci mi gdje je! Smjesta!
Uzdahnula je i prevrnula oima.
Koliko hrabrosti, njez no je rekla. A sve iza nepremostive
barijere.
Da mogu, odmah bih otvorio ovu c eliju i ubio te golim rukama,
siktao je Jamie.
Ne, rekla je Larissa tuz no ga gledajuc i. Ne bi me ubio. Ti nisi
ubojica. Nisi poput mene. Ako se pobrines da me puste, odvest c u te
do osobe koja nam moz e rec i gdje je tvoja majka. Ako nec es ili ne
moe, onda se snalazi sam.
Suze su se pojavile u kutovima Jamiejevih oc iju. Brzo se podignuo
na noge, krenuo skoro trc ec im korakom niz hodnik. Odluc io je da ga
vampirica nee vidjeti kako plae.
Njezin glas se pronio hodnikom.
Vrati se brzo, prijateljski mu je doviknula. ekat u te.

14. ODMETNUTI AGENT

Jamie je manje-vis e dos ao k sebi kad je izis ao iz dizala na nultoj
razini. Oc i su mu bile crvene od trljanja. Neki vojnik u crnom oklopu
hodao je niz hodnik. Jamie ga je upitao gdje bi mogao pronac i
admirala Sewarda. Vojnik se malo iznenadio, no pokazao je Jamieju
gdje je admiralov ured. Jamie mu je zahvalio i uputio se niz sivi hodnik
koji je bio potpuno isti kao i svi ostali.
Pred admiralovim vratima je stajao jos jedan vojnik u crnoj
uniformi pokrivenoj tvrdom tkaninom i oklopnim ploc icama.
Ljubic asti vizir kacige bio mu je spus ten na oc i. Primijetio je Jamieja
istoga trena.
Identi icirajte se, rekao mu je. Nije podigao pus ku, no bio je
spreman u svakom trenutku pritisnuti obara.
Ja sam Jamie Carpenter, rekao je.
Vojnik je maknuo desni kaiprst s obaraa i podigao vizir.
Boe mili. Ovaj je tek nekoliko godina stariji od mene.
Ponovite, rekao je uvar udno ga gledajui. Nije mu se sviao.
Ja sam Jamie Carpenter, ponovio je.
Cuvarevo lice se skupilo od gaenja. Krenuo je hodnikom prema
njemu i Jamie je uzmaknuo. Nesvjesno je podigao ruku kao da z eli
smiriti uvara. Vojnik ga je stjerao uza zid i unio mu se u lice.
Carpenter, prosiktao je. Jesi li to rekao? Carpenter?
Jamie je prestras eno kimnuo. Bio je jako svjestan pus ke koju je
ovaj nosio.
I ima obraza stajati ovdje? U ovoj zgradi?
Jamie nije odgovorio; bio je previs e ustras en. Gledao je ravno u
hladno, strogo lice vojnika. Prenuo ga je poznati glas.
Odstupi, vojnie.
Cuvar i Jamie su u isto vrijeme pogledali u smjeru iz kojeg je dos ao
glas. Admiral Seward je stajao na vratima svog ureda. Nad njim se
nadvijala ogromna Frankensteinova prilika.
Vojnik se uspravio, ali nije se pomaknuo.
Gospodine, dopustite mi da se usprotivim, poc eo je. Ovo je
sin...

Znam savreno dobro tko je on, vojnie, prekinuo ga je Seward.

Sad odstupi, sinko. Dao sam ti izravnu zapovijed.
Cuvar je stao nasred hodnika u stavu mirno gledajuc i ravno u
admirala. Na licu mu se zrcalila razarajuc a ljutnja, no nije rekao vis e
nita.
Seward se malo pomaknuo i pustio Jamieja u svoj ured.
Uite, gospodine Carpenteru. Imamo mnogo toga za raspraviti.
Admiral Seward je sjedio za velikim pisac im stolom s jedne strane
prostorije, dok su Jamie i Frankenstein zauzeli dva naslonjac a pored
kamina. Jamie je paz ljivo pogledao ogromnog c ovjeka kraj sebe, a
ovaj ga je poastio krtim osmijehom.
Jamie Carpenteru, rekao je Seward. Htio bih ti poz eljeti
dobrodos licu u Odjel 19. Ili Crnu svjetlost, kako ga oduvijek zovu oni
koji su svjesni njegovog postojanja.
Crna svjetlost. Imam osjeaj da sam to nekad davnouo.
Crnasvjetlost.
Potom mu je sinula udna, nepozvana misao.
Osjeam se kao kod kue.
Nastupila je duga tiina i admiral je napokon progovorio.
Nisam te vidio otkad si bio jako mali. Je li ti itko rekao da si vrlo
slian ocu?
Majka mi je to rekla.
Naravno, rekao je admiral. Zao mi je zbog svega s to joj se
dogodilo. Bila je uistinu divna ena.
Jos uvijek jest, odgovorio je Jamie zurec i pritom u direktora
Odjela 19. Seward je pomicao hrpe papira s jedne strane stola na
drugu kao da se ne z eli susresti s Jamiejevim pogledom. Jamieja je to
strano ljutilo.
Pogledaj me, stare. Barem to moe napraviti. Pogledaj me.
Frankenstein je poloz io ruku na Jamiejevo rame kao da mu je
proitao misli. Poruka je bila jasna: smiri se.
Gospodine, rekao je Jamie s to je pristojnije mogao. Nastavio je
govoriti kad ga je Seward pogledao. Zas to me napao onaj c uvar u
hodniku? Nisam mu nita loe uinio.
Admiral ga je pogledao, otvorio usta, zatvorio ih i napokon rekao:
Ne brini se zbog toga. Nije vaz no. Sad se moramo usredotoc iti na
to to emo napraviti s tobom.

Pustite me da potraim svoju majku, odmah je rekao Jamie.

Ne dolazi u obzir, odgovorio je Seward. Nemamo pojma gdje je,
je li jo uvijek...
Utihnuo je i poravnao olovke na svom stolu.
Ako mi nec ete pomoc i, rekao je Jamie tiho, sam c u. Pustite me
van odavde i sam u je pronai.
Ne mogu to uc initi, odgovorio je Seward. Maknut c emo te iz
spisa.
to to znai?
To znac i da c e za malo vis e od c etrdeset i osam sati nestati svaki
trag tvoga postojanja. To c inimo zbog tvoje sigurnosti i zbog
sigurnosti svih s kojima si ikada bio u kontaktu.
Izbrisat ete me?
Bio je potpuno zbunjen, nije mogao vjerovati. Zelite rec i da c ete
me izbrisati?
Seward je kimnuo. To je standardni postupak pri ovakvim
sluc ajevima. Alexandru c e moz da pokus ati doc i do tebe preko ljudi
koje poznajes . Njegovo postojanje, kao i postojanje drugih vrlo slic nih
njemu mora ostati tajna. To nam je prioritet.
Ljutnja je opet pronala put do Jamiejevog lica.
Moj prioritet je moja majka. Za vae prioritete mi se ivo fuka.
Vidis li ti ovo?, rekao je Seward bespomoc no gledajuc i
Frankensteina. Kako u ja sada...
Oklijevao je i porom se opet obratio Jamieju. Tvoj je otac bio
jedan od mojih najbliz ih prijatelja, rekao je. Jesi li to znao? Ne,
naravno da nisi. Ali bio je. Kad sam se ja pridruz io Odjelu 19, on je vec
bio legenda. Bio je jedan od nas ih najsjajnijih operativaca. Tko se
mogao nadati takvom kraju...
Jamie je c ekao da mu admiral kaz e jos nes to, osjec ao je vrelinu
pod svojom koz om, sakrivao ljutnju s to je dublje mogao, no c inilo se
da je starac zavrs io. Pogled mu je ponovno bio odsutan, c inilo se kao
da je izgubljen u sjec anjima na ljeps e dane. Kad vis e nije mogao
podnijeti tiinu, Jamie je odluio iskuati drugaiji pristup.
Sto je s mojom majkom? tiho je upitao. Zas to mi nije rekla
istinu o tatinom poslu? Mislim, nakon njegove smrti.
Frankenstein je zatutnjio: Nije znala nis ta o Odjelu 19.
Zabranjeno je govoriti o nama.

Dakle, lagao joj je cijeli ivot?

Da, rekao je Frankenstein. Lice mu je bilo potpuno bezizraz ajno,
no nije skidao pogled s Jamieja.
Nije to tako neobic no, rekao je Seward i istog trena zadobio
potpunu pozornost djec aka i c udovis ta. Sve sigurnosne sluz be
postavljaju takve uvjete MI5, SIS. A Crna svjetlost je mnogo tajnija
od njih.
Kako onda objas njavate to da bih i ja u buduc nosti bio pozvan u
Crnu svjetlost? upitao je Jamie. Zar ne bih trebao proc i selekcijski
postupak, kao za SAS?
Traak divljenja preao je admiralovim licem. Kimnuo je glavom:
Jako si bistar, Jamie. Bas kao tvoj otac. Dokument kojim je
osnovan Odjel 19 povjerio je sigurnost Britanskog imperija petorici
osnivac a i njihovim potomcima, zauvijek i trajno. Njegovim kasnijim
pros irenjem ukljuc ena je i tvoja obitelj. Kroz vrijeme smo se morali
pros iriti na mnogo vis e c lanova od tih poc etnih s est i njihovih obitelji.
Dovodili smo ljude iz vojske, policije, sigurnosnih sluz bi. No, potomci
s est poc etnih obitelji se automatski pozivaju u Crnu svjetlost. Ta nam
je tradicija dobro posluz ila; potomak jednog od osnivac a je oduvijek
sjedio na c elu Crne svjetlosti, od profesora Van Helsinga na samim
poecima, do mene danas kad sam napokon dobio tu ast.
Znatiz elja je na trenutak odagnala brigu za majku iz Jamiejeve
glave.
Je li itko iz moje obitelji ikad bio na elu?
Admiral Seward je uzdahnuo. Ne, rekao je, a glas koji je do
maloprije s puno strasti govorio o povijesti Odjela izgubio je svu
ivost.
To i jest bio problem.
Kakav problem?
Admiral je istog trena pogledao Frankensteina pa je i Jamie uc inio
isto. Ogroman c ovjek je svom snagom stisnuo zube, z ile na vratu su
mu iskoile kao da e prsnuti, no ipak je kimnuo.
U redu, rekao je admiral. Pretpostavljam da je bolje da sve
uje od mene, nego od nekog vojnika.
Da c ujem s to? upitao je Jamie znajuc i da zapravo ne z eli c uti
Sewardov odgovor.
Prije dvije godine, dan prije nego s to je umro, tvoj otac nas je

izdao. Dogodio se napad, bas tu u Petlji. Nekoliko ljudi je poginulo.

Alexandru je bio odgovoran za sve, isti vampir koji je sinoc odveo
tvoju majku i koji je naredio Larissi da te ubije. Tvoj otac mu je dao
sve potrebne informacije."
Jamieja je oblio hladan znoj.
Nemogue. Tata nikad ne bi uinio takvo to. Nemogue.
Ne vjerujem vam, jedva je rekao.
Znam da ti je vjerojatno teko sluati...
Nije mi tes ko. Lako je, prekinuo ga je Jamie. U krivu ste.
Seward je pogledao Frankensteina.
Vidi? Premlad je da bi shvatio.
Nisam premlad, rekao je Jamie. Samo vam ne vjerujem.
Pogledao je Frankensteina i nastavio. Nekakva bic a su bila u nas em
vrtu kad je tata umro. Vidio sam Larissu kroz prozor nas eg dnevnog
boravka. Tamo je bilo vampira trenutak prije no to su ga upucali. Ako
vas je odao njima, zato su onda vampiri bili tamo?
Te vec eri nije bilo izvjes taja o nadnaravnim aktivnostima u
podruju tvoje kue, tiho je rekao Frankenstein. Bilo je...
Uopc e ne z elim slus ati, vikao je Jamie iz sveg glasa. Ne z elim
uti vie ni rijei! Zato mi ovo govorite?
Okrenuo se admiralu Sewardu.
Rekli ste mi da vam je bio prijatelj. Zas to govorite takve stvari o
njemu?
Ja sam bio njegov prijatelj, odgovorio je Seward spus tena
pogleda ne mogavi se suoiti s Jamiejem.
Ja sam mu bio najblii prijatelj, Jamie, rekao je Frankenstein.
Poznavao sam ga gotovo dvadeset godina. Svojim postupkom mi
je slomio srce. No, to je istina.
Ali zas to? Zas to bi uc inio nes to takvo? Rekao si da je bio legenda.
Zato bi uinio neto takvo?
Godinu dana prije svoje smrti vodio je misiju u Maarskoj,
odgovorio je Frankenstein. Slijedio je neke tragove prema
Alexandruu. Kad je ekipa tvog oca stigla na jedno imanje blizu
Budimpes te, Alexandru je vec bio otis ao, ali njegova supruga Ilijana je
jos uvijek bila tamo. Julian ju je unis tio i vratio se natrag s ekipom.
Znao je da Alexandrua nis ta nec e odvratiti od osvete njemu, tebi i
tvojoj majci. Nagodio se; rtvovao nas je da bi vas spasio.

Frankenstein je pogledao Jamieja koji se s okirao kad je vidio suze

u oima udovita.
Ne osjec am se bas spas eno, odgovorio je. Nimalo. Ako se
nagodio s Alexandruom, to se onda juer dogodilo?
Admiral Seward mu je odgovorio.
Moz emo samo pretpostaviti da se Alexandru vis e ne drz i
dogovora.
Ali na drvetu. One noi kada je umro, bilo je...
Seward je lupio s akom u stol i svi su poskoc ili. Dosta! povikao je.
Dosta je. Postoje dokumenti u kojima Julian jako elokventno opisuje
svoju mrz nju prema osnivac ima zbog odnosa prema vas oj obitelji.
Izdao nas je i dobri ljudi su poginuli, ljudi koji su zasluili mnogo bolje.
Sad ti je jasno zas to svi u ovoj bazi ne umiru od srec e kad te vide i
zato pronalazak tvoje majke i nije neki prioritet.
Crvena izmaglica se spustila na Jamiejeve oc i, i usrao je tako brzo
da Frankenstein nije stigao reagirati. Poletio je kroz sobu i bacio se
preko pisac eg stola. Direktor je odgurnuo svoj stolac unatrag i
Jamiejevi prsti su hvatali prazan zrak tamo gdje je maloprije stajao
admiralov vrat. Frankenstein ga je pritisnuo uz stol i c vrsto uhvatio za
ruke. Povukao ga je da se uspravi. Zarec om mrz njom gledao je u
pocrvenjelo lice admirala Sewarda koje mu je mrz nju i bijes uzvrac alo
jednakom mjerom.
Kako se usuujes ? rez ao je Direktor. Deris te jedno, kako se
usuuje?
Moja majka nije nis ta uc inila, vikao je Jamie. Nije ni znala tko je
zapravo moj otac, kao s to ste i sami rekli. A vi biste je samo pustili da
umre? Pustite onda i mene da umrem traei je!
Ne mogu, vikao je Seward, bez obzira na to koliko bih to sada
htio!
Zato ne moete?
Zato, ljutiti mali djec ac e, zato s to si ti Carpenter. Koliko god da je
tvoj otac okaljao vas e ime, jos uvijek si potomak jednog Carpentera i
ja moram uc initi sve s to mogu da te zas titim, pa c ak i od tebe
samoga!
Jamie je pao u Frankensteinov medvjedi zagrljaj. Obuzela ga je
vrtoglavica.
Ovo ne moe biti istina. Neu im vjerovati. Neu. To je moj tata. Ne

mogu im vjerovati.
A s to mislis da bi mogao napraviti? Kako bi vratio svoju majku?,
nastavio je Seward. Nemas oruz ja, nisi pros ao obuku, nemas plan. Je
li ti vampirica moda rekla kamo ju je odveo?
Jamie je odmahnuo glavom.
Ne, rekao je. Kae da ne zna.
Admiral se podsmjehnuo. Naravno da zna, odgovorio je. Samo
ti ne z eli rec i. Pa, mogli bismo je natjerati. Desetak minuta bilo bi
dovoljno.
Ne bih rekao. Ne zna kamo idu. Vjerujem joj. Ne znam zato bi mu
bila odana nakon svega to joj je uinio.
Dakle, beskorisna je.
Kaz e da nas moz e odvesti do nekoga tko zna kamo su mogli
otii.
Seward se nasmijao. Ma nemoj mi rec i. To moz e odmah
zaboraviti. Nema anse da u je ikada pustiti van iz ove baze.
Mogli bismo joj ogranic iti kretanje, gospodine, rekao je
Frankenstein. Staviti joj pojas.
Ne dolazi u obzir, odbrusio je Seward. Nec u tros iti sredstva ove
organizacije na nekakvo bespotrebno natjeravanje. Nisam vam jos
dao doputenje da idete traiti Marie.
Ja namjeravam pronac i svoju majku, rekao je Jamie c elic nim
glasom. S vama ili bez vas.
Admiral Seward ga je pogledao.
Bit c e ti jako tes ko pronac i ikoga ako te ja odluc im zatoc iti u
bazi. Nasmijeio se Jamieju. To je sve zbog tvoje vlastite sigurnosti.
Jedan od najopasnijih i najstarijih vampira na svijetu te traz i. Nije
da nemam razloga.
Ja u paziti na njega, tiho je rekao Frankenstein.
Ti si c lan ove organizacije i radit c es ono s to ti se naredi, os tro
mu je odgovorio Seward.
U tom sluc aju dajem otkaz, odgovorio je Frankenstein. Jamie je
zinuo, a Seward raskolaio oi.
Molim?
Dajem otkaz. Zakleo sam se da c u c uvati obitelj Carpenter. Ako
me Crna svjetlost spreava u tome, onda vie ne mogu biti dio nje.
Admiral Seward je us utio. Sklopio je ruke i spustio glavu. Jamie i

Frankenstein su stajali ispred njegovog stola i c ekali. Napokon ih je

pogledao. Ljutnja se jasno vidjela na njegovom licu, no govorio je
smirenim glasom. Jamie je sumnjao da mu je za to trebalo mnogo
samokontrole.
U redu, rekao je. Obojica moz ete traz iti Marie Carpenter pod
vodstvom Odjela 19. Gospodine Carpenteru, vi c ete privremeno biti
pridruz eni Odjelu. Vi niste operativac Crne svjetlosti. Moram li vam to
ponoviti?
Ne, odgovorio je Jamie.
Dobro. Na Organizaciju se moz ete oslanjati samo za minimum
sredstava, a vampirica ne smije napustiti bazu. Nec u je unis titi, moz da
odluc i suraivati. Ali to je sva dobrota koju vam mislim ukazati, je li
vam to jasno?
Da, gospodine.
A ljudi? upitao je Frankenstein.
Moz ete dobiti vozac a, moz ete traz iti zrac ni prijevoz ako to
okolnosti zahtijevaju i moz ete sa sobom voditi jos dvojicu, ali jedino
ako u danom momentu nisu zauzeti nec im drugim, te ako vam
pristanu pomoc i usprkos tome s to znaju sve c injenice. Nec u nikome
narediti da vam pomogne, nadam se da vam je jasno zato.
Hvala vam, gospodine, rekao je Jamie.
U redu, rekao je Seward. Victore, odvedi Jamieja na Igralis te,
neka proe dvadeset i etiri sata osnovne obuke.
Jamie je otvorio usta da se usprotivi, ali Seward ga je presjekao.
Nema pregovora. Sam Bog zna da ti to nec e nimalo pomoc i, ali
moz da c u ja malo bolje spavati ako ti prvi vampir kojeg sretnes
pregrize grkljan.
Hvala, gospodine, rekao je Frankenstein. Zagrlio je Jamieja oko
ramena i okrenuo ga od stola. Kad su otvorili tes ka metalna vrata,
admiral Seward je opet progovorio.
Pronaite je. Tvoja obitelj vec ima krvave ruke. Nije im potrebno
vie.
Jamie se okrenuo prema Direktoru.
Hoc u, gospodine, rekao je iznenadivs i se i sam odluc nos cu svoga
glasa. Hou.

15. KOLA TEKIH UDARACA

Jamie Carpenter je zurio u plavu strunjac u pod sobom. Krv je
polagano tekla iz njegove puknute donje usnice i stvarala lokvice na
svjetlucavoj tkanini, skupa sa znojem koji se poput slane kis e slijevao
s njegovoga ela.
Ustani.
Dobrota se dala naslutiti u tom glasu, ali saz aljenju nije bilo ni
traga. Jamie se natjerao da ustane na drhtave noge. Pred njim je stajao
c ovjek u sivoj trenirci koji je bio gotovo jednako s irok koliko i visok.
Prodorno ga je gledao malenim oima usaenima duboko u glavu koja
je nalikovala na kuglu za kuglanje. Znojne mrlje vidjele su se pod
gorostasovim rukama, ali disao je lagano i bez napora. Gledao je
Jamieja kao to gladan lav gleda ranjenu antilopu.
Jurnuo je i u djelic u sekunde pres ao prostor koji ih je razdvajao.
Jamie je oc ekivao napad, ali bio je tako umoran da je uspio samo
podic i ruke u iscrpljenom pokus aju samoobrane. Covjek je s akama
lupio Jamieja u podlaktice odas iljuc i tako nepodnos ljivu bol kroz
cijelo Jamiejevo tijelo. Velikim rukama punim oz iljaka posegnuo je za
Jamiejevom glavom, naglo je okrenuo nalijevo i bacio se na njegov
vrat.
Zaustavio se centimetar dalje od gole koz e. Jamie je blijedo zurio u
strop kruz ne prostorije. Tu je proveo vec osamnaest sati. Bio je blago
svjestan da je c ovjek u sivom odijelu pustio njegovu glavu, odmaknuo
se i rekao neto, ali njegov glas kao da je dolazio izdaleka.
Odnekud se stvorila ruka i lupila ga u glavu. Prenuo se iz snatrenja
i uhvatio za bolno mjesto. Tupa, crvena bol irila se posvuda.
Slua li me sad? pitao je ovjek.
Jamie mu je uputio pogled pun otvorene mrnje i potvrdio.
Dobro. Budi sretan s to jos uvijek moz es . Jer da sam vampir bio bi
ve odavno mrtav.
ovjek je uzdahnuo.
Malo se odmori pa se vrati i doi na doruc ak, rekao je i krenuo
van iz prostorije. Kad je dos ao do vrata, okrenuo se Jamieju i ponovno
progovorio: Mora se koncentrirati. Misli na svoju majku.

Frankenstein ga je odveo iz admiralovih prostorija ravno do

neuglednog metalnog dizala. Ogromni c ovjek nije govorio nis ta dok su
hodali, no Jamie nije smatrao da se Frankenstein ljuti na njega. Htio je
dati ostavku u Odjelu 19 c ak i nakon s to je Jamie pokus ao napasti
Direktora. Bio je siguran da je i ta prijetnja sama po sebi bila mnogo
vaz nija nego s to je Frankenstein pokazivao. Sewardov ponos i ljubav
prema ovom mjestu bili su jasno vidljivi, ali Jamie je pretpostavljao da
i c udovis te gaji iste osjec aje pod svojim ledenim, zelenosivim licem.
Bio je sretan s to Seward nije prozreo Frankensteinov blef; nije z elio
nositi na dus i tu odgovornost kad njegov zas titnik obistini svoje
prijetnje.
Spustili su se do razine G, pros li nekoliko hodnika dok nisu stigli
do nekog ureda sa staklenim vratima na kojima je stajao otisnut natpis
PROFESOR A.E. HARRIS. Frankenstein je glasno pokucao. Prosijedi
mus karac u kasnim c etrdesetima otvorio mu je vrata. Kosu je u
srebrnim valovima zac es ljao unatrag, imao je impozantne brkove,
pravu crno-sivu neobuzdanu z ivicu nad gornjom usnom, plavu kos ulju
i z utu kravatu boje limuna. Pomalo je nalikovao na blago
ekscentrinog direktora neke brokerske kue.
Prijateljski je pogledao Frankensteina, a zatim je s blagim
negodovanjem odmjerio Jamieja. Jos nije sasvim obuzdao svoju ljutnju
otkad je admiral Seward rekao sve ono o njegovom tati. Taman je htio
neto rei i ovom profesora, no Frankenstein ga je preduhitrio.
Admiral Seward...
Je upravo razgovarao sa mnom, prekinuo ga je profesor.
Rekao mi je da moram nadgledati dvadesetc etverosatnu obuku
za ovog djec aka. Rekao sam mu ono isto s to c u sada rec i i vama; ne
vidim to mogu uiniti za tako malo vremena.
Uc inite onoliko koliko moz ete, os tro je uzvratio Frankenstein na
to se profesor lagano trznuo.
Boji ga se. Dobro. Da vidimo kade me opet nazvati djeakom.
Profesor Harris je izgledao kao da z eli nes to rec i, no kratko je
pogledao Frankensteina i odluc io da je bolje odustati. Pretjerano je
uzdahnuo, irom otvorio vrata ureda i pozvao Jamieja da ude.
Ured je bio malen. Izgledao je kao da ga je netko presadio s
katedre povijesti nekog sveuc ilis ta. Sve slobodne povrs ine bile su
pokrivene knjigama, c asopisima, ispisanim biljez nicama. Otrcani

drveni stol stajao je u kutu, jedva primjetan pod hrpama papira i

drmusavim neboderima starih knjiga. Nova povijest suenja
vjes ticama u Salemu je stajala na vrhu; pod njom su bila tri sveska o
srednjem vijeku pa nes to o renesansi, Prvom svjetskom ratu i mnogim
drugim temama.
Ne diraj nita, upozorio ga je Harris. Samo me prati.
Paz ljivo je hodao izmeu hrpa knjiga, otvorio neka vrata koja
Jamie nije ni primijetio i pozvao ga da ude. Jamie je slijedio profesora
u stopu pazec i da nis ta ne srus i. Djelomice se nadao da c e sluc ajno
oboriti neto samo da vidi profesorovu reakciju.
Us li su u malu uc ionicu. Tri reda plastic nih i metalnih stolaca su
stajala ispred bijelog platna za projekcije i katedre od svijetlog drva.
Projektor je visio sa stropa, a niska polica puna uredno sloz enih
biljez nica, olovaka i nalivpera stajala je u dnu uc ionice. Profesor
Harris je ustro proetao do katedre i uzeo daljinski upravlja.
Uzmi komad papira i sjedni, rekao je namjes tajuc i zaslon. Jamie
je napravio kako mu je rec eno. Profesor Harris je ustao, ugasio svjetlo
i zavio uc ionicu u mrak. Uperio je daljinski upravljac u projektor i
pritisnuo gumb.
Gledaj, usredotoc i se i pokus aj razumjeti, rekao je Harris i izis ao
iz uc ionice zatvorivs i vrata za sobom. Slika se pojavila na zaslonu i
Jamie se namjestio za gledanje.
Sat vremena kasnije zaslon se ponovno zabijelio, a Jamie se
osjec ao potpuno iscrpljeno. Koliko se sjec ao, nikada mu ranije nije
bilo toliko uzbudljivo; z eludac mu se prevrtao kao da je upravo bio na
ludoj voz nji vlakom smrti. Trnci su mu prolazili niz ruke i kraljez nicu,
srce lupalo dvostruko brz e nego inac e. Prvi ilm koji je pogledao zvao
se
Osnutak i povijest Odjela 19. Djelovao mu je poput svih onih
dosadnih dokumentaraca koje ga je mama tjerala da gleda nedjeljom
navec er. Da stvar bude jos gora, naratorski glas je pripadao profesoru
Harrisu. Nakon s to je profesor zapoc eo ilm pric om o Drakuli,
Jamiejeva usredotoenost polako je poela nestajati.
Drakula ga je jednostavno previs e asocirao na Christophera Leeja,
smokinge i plas teve s crvenom podstavom. Crtkarao je po svojoj
biljez nici dok je Harris prepric avao poznatu pric u. No, kad je pric a
pres la na nes to s to se nazivalo Incident u Lyceumu, Jamie je podignuo

glavu i potpuno se ukoc io. Na s irokom platnu nalazila se fotogra ija s

poc etka stoljec a, nac injena u sepiji. Prikazivala je c ovjeka kojeg je
odmah prepoznao, bez obzira na to s to ga nikad u z ivotu nije vidio.
Kad je profesorov glas potvrdio da se radi o Henryju Carpenteru,
njegovom prapradjedu, Jamie je odgurnuo biljez nicu i posvetio
ekranu svu svoju pozornost.
Sljedec ih dvadeset minuta bio je potpuno obuzet i kad je poc ela
odjavna s pica, bilo mu je sasvim jasno zas to je admiral Seward tako
ponosno govorio o Crnoj svjetlosti. Jamie je bio zapanjen
postignuc ima mus karaca i z ena iz Crne svjetlosti tijekom posljednjih
sto godina, njihovom hrabrosti i snalaz ljivosti pri uz asima i
opasnostima s kojima su se suoavali.
Slus ao je skoro ne dis uc i dok je profesor Harris opisivao misiju
Quinceya Harkera u selu Passchendaele, dos lo mu je da navija kad se
hrabri satnik vratio s fronte 1918. i preuzeo duz nost direktora Odjela
19. Knedla mu se stvorila u grlu kad je Stephen Holmwood, moz da
ponajbolji operativac Crne svjetlosti, poginuo mnogo prije svoga
vremena. Nadimao se od ponosa svaki put kad je neki od njegovih
predaka odigrao kljuc nu ulogu u nekom dogaaju. Najpoznatija je bila
misija koju je njegov djed John poveo na samom kraju 1928. Opisu je
oc ajnic ki nedostajalo detalja jer je cilj ilma bio prikazati vis e od
jednog stoljec a povijesti Crne svjetlosti u samo pola sata. Misija se
c inila vaz nom i Jamie je odluc io da c e pitati Frankensteina da mu kaz e
neto vie, ako zna.
Drugi ilm, ponovno poprac en suhim i pompoznim glasom
profesora Harrisa, se zvao Povijest i biologija vampira. Medicinski
dijagrami prekrivali su zaslon dok je profesor iznosio c injenicu da se
vampirizam prenosi s jedne osobe na drugu preko sline,
najuobic ajenije tijekom ugriza. Dostupni dokazi pokazivali su da
takvo stanje ubrzava metabolizam i otkucaje srca ugrizenoga
nezamislivo mnogo puta stimulirajuc i uspavanu z lijezdu u mozgu koju
je profesor zvao z lijezda V. Ta z lijezda uzrokuje nevjerojatnu snagu i
spretnost koju vec ina vampira posjeduje; da bi se odrz alo to stanje
visoke uc inkovitosti, potreban je stalan dotok svjez e krvi.
Jednostavnije rec eno, ilm je dokazivao da vampiri nisu ni z iva ni
mrtva bic a, nisu ni demoni, nego samo oblik mutacije. Najbolje je rec i
da su nadnaravni.

Jamie se sjetio beznadnog, nemilosrdnog straha pri suoc avanju s

Larissinim grimiznim pogledom, sjetio se kako je Alexandru sunuo u
nebo nakon s to ga je Frankenstein presreo i nije bio sasvim uvjeren.
Vjerovao je da se susreo sa zlom, vjerovao je da je bio izloz en nec emu
to u sebi nema nimalo ljudskosti.
Zaslon se opet zabijelio i otvorila su se vrata uc ionice. Profesor
Harris je upalio svjetla, stao za katedru i nestrpljivo pogledao Jamieja.
Ima li pitanja? upitao je. U redu, nema. Nastavimo. Siguran sam
da Terry jedva eka da te se doepa.
Profesor je gotovo sat vremena ispitivao Jamieja o svemu s to je
upravo vidio, slabostima i snazi vampira, razlic itim nac inima na koje
ih se moz e ubiti. Smijao se kad je Jamie predloz io svetu vodu i c es njak
i davao je sve od sebe da ne poludi kad ga je Jamie potpuno slobodno
upitao bi li raspelo pomoglo. Kad je na posljednje pitanje dao
zadovoljavajuc i odgovor, Harris je podignuo platno i otvorio vrata
koja su bila iza. Naredio je Jamieju da ga slijedi niz hodnik i ude kroz
vrata na kraju.
Jamie je us ao u ogromnu kruz nu prostoriju osvijetljenu
luorescentnim svjetlom. Dugac ke drvene klupe presijecale su
prostoriju na pola; pod ispred njega bio je pokriven plavom
strunjac om. Na drugoj strani sobe nalazila se povis ena platforma s
nekakvim zakrivljenim zaslonom. Taman se pitao s to je to kad je
zauo nekakav glas iza sebe. Okrenuo se.
Glas je dolazio od nabijenog, s irokog c ovjeka c iji su se mis ic i
nadimali pod sivom trenirkom. Bio je potpuno izbrijan, a lice mu je
odisalo mirom i zdravom znatieljom.
Gospodine Carpenteru, rekao je, a Jamie je kimnuo. Ja sam
Terry. Dobrodoao na Igralite.
Pres ao je prostor koji ih je razdvajao takvom brzinom da se Jamie
nije stigao pripremiti. Zgrabio ga je za glavu i ustima krenuo na njegov
vrat. Jamie je samo visio u e ovjekovim rukama, bio je potpuno
preneraen. Samo je tupo pao na pod kad je ovaj popustio stisak.
Mrtav si, rekao mu je Terry. Ili nes to jos gore. Diz i se. Tako je
poelo.
Jamie je nauc io stav koji mu je Terry pokazao i pokus avao se
obraniti od njegovih napada. Instruktor mu se polako pribliz avao
savinutih koljena lagano mic uc i rukama. Tad ga je napao. Bez ijednog

zvuka probio je Jamiejevu obranu i zabio mu s aku u trbuh. Jamie se

presavio, Terry mu je izbio zrak iz pluc a. Zvuc ao je poput balona koji
je upravo puknuo. Terry se malo odmaknuo i dao Jamieju vremena da
doe do daha. Ubrzo mu je naredio da ustane. Jamie se nekako
povukao na noge, no ubrzo je opet pao jer ga je Terry udario desnom
s akom u bradu. Cak mu se smilovao jer ga je udario tek kad je stao na
noge. Zavrtio se na petama i opet srus io na pod. Oc i je izvrnuo toliko
da je mogao vidjeti unutras njost svoje lubanje. Cuo je kako mu Terry
opet nareuje da ustane i nekako je uspio poslus ati. Nije mogao
usmjeriti pogled niti pomicati tes ke noge i ruke. Kad je Terry trec i put
naletio na njega, nije se niti trudio oduprijeti. Instruktor je samo
jednim stopalom stao iza njega i prevalio ga preko.
Tako su nastavili toliko dugo da je Jamie sasvim izgubio pojam o
satima. Padao je na pod, ustajao, opet padao. Nakon nekog vremena
naredili su mu da napusti Igralis te i ode odspavati. Zahvalno je legao
na hladne plahte i pao u tez ak san bez snova. Terry ga je prodrmao
c etrdeset i pet minuta kasnije, a Jamie je morao dati sve od sebe da ne
zaplae.
Opet je samo nastavio padati.
Krv je neprestance tekla iz posjekotine na njegovoj obrvi, trbuh
mu je bio potpuno modar, nije se mogao usredotoc iti, pluc a su mu
vritala za kisikom koji nije mogao proi kroz njegova nateena usta.
Tako su nastavili cijelu noc . Terry nije pokazivao ni najmanji znak
umora, a pred jutro je Jamie bio samo zombi c ije su se reakcije
zasnivale na nagonima i najjednostavnijim pokretima. Kad mu je
Terry rekao da doe na doruc ak, srus io se na pod i zurio u strop.
Ubrzano je disao.
Boljelo ga je cijelo tijelo. Mogao je pratiti samo jednu jedinu misao.
Ta ga je misao pokretala. Mama.

16. SAN SVAKOG DJEAKA

Jamie je paz ljivo otvorio vrata kroz koja je pros ao Terry. Boljela su
ga rebra i ruke je jedva nosio sa sobom. Glasan z amor i razgovor
doekali su ga kad je provirio unutra.
Tamo se nalazila kafeterija. Jednim zidom je prolazio dugac ak
s ank za kojim su se servirale z itarice, jaja, slanina, kobasice, tost.
Ostatak prostorije bio je pun dugac kih plastic nih stolova za kojima su
sjedili vojnici odjeveni u crno, lijec nici i znanstvenici u bijelim
ogrtac ima, i mus karci u odijelima. Nekoliko ih je podignulo glavu kad
je Jamie us ao, ali nitko nije zurio u njega ili s aputao. Ljudi su samo
nastavili sa svojim dorukom i Jamie se pridruio redu za ankom.
Napunio je tanjur s to je vis e mogao jajima, slaninom i tostom.
Sramez ljivo je stao kraj praznih kolica i pogledom traz io Terryja.
Vidio je kako mu mas e s druge strane prostorije i zahvalno krenuo
prema njemu. Sjeo je na plastic ni stolac nasuprot instruktora i poc eo
gladno jesti. Terry ga je promatrao, polako z vac uc i zalogaj zobene
kae. Progovorio je nakon nekoliko minuta.
Dakle, ti si sin Juliana Carpentera? Zasigurno ti nije lako. Jamie
je uzdahnuo. ini se da nije, odgovorio je.
Tvoj tata je napravio groznu stvar, rekao je Terry.
Djec ak je bio umoran, puno umorniji nego ikada u z ivotu, i nije bio
ba najbolje raspoloen. Bacio je pribor za jelo na stol takvom jainom
da su poskoili i ljudi za susjednim stolom.
Dakle, i ti ima neto protiv mene, reao je Jamie. Jesi li mi zbog
toga priredio ono sranje na Igralis tu? Kaz njavao si me zbog nec ega s to
je moj otac uinio?
Terry je samo zurio u njega.
Ono sranje na Igralis tu bilo je zato da te nauc im prez ivjeti kad te
puste van odavde, hladno je odgovorio Terry. Imali smo vremena
samo za osnovne stvari. Ne krivim tebe za ono to je uinio tvoj otac.
Tebi c u suditi prema tvojim zaslugama, a ne njegovima.
Instruktor je popio gutljaj kave. No, ne mogu ti obec ati da c e svi
ovdje imati isto miljenje kao i ja.
Jamie je dugo gledao instruktora pa je opet uzeo svoju vilicu i noz i

nastavio jesti. Terry se tiho naslonio i gledao djeaka kako jede.

Kad se ponovno vratio na Igralis te, Jamie se uznemirio kad je vidio
desetak ljudi kako stoje uz rubove okrugle sobe i tiho ga gledaju. Na
sredini crte stajao je c ovjek u pedesetim godinama, odjeven u tamno
odijelo ukraeno mnogim arenim medaljama.
Tko je to? upitao je Jamie kad su Terry i on krenuli prema
klupama u sredini sobe.
To je bojnik Harker, odgovorio je Terry. Na tvom mjestu bih se
drao podalje od njega.
Sat vremena pregledavali su standardnu opremu Crne svjetlosti.
Jamie je odjenuo jedno od crnih odijela, namjestio borbeni oklop i
stavio na glavu kacigu s ljubic astim vizirom. Spustio je vizir i
iznenadio se kad je pred sobom vidio prostoriju kao skup raznobojnih
uzoraka. Pod i zidovi su bili blijedoplavi, skoro bijeli, luorescentna
svjetla bila su jasnocrveni pravokutnici, a sam Terry je bio
zapanjujuc a smjesa boja cijeloga spektra, od tamnocrvene na prsima i
glavi do zelene na krajevima udova. Podignuo je vizir i obratio se
instruktoru: Ovo je odlino, rekao je. Je li osjetljivo na toplinu?
Terry je kimnuo.
Kaciga u sebi ima infracrveni detektor koji se hladi
kriotehnologijom. Vizir pokazuje promjene u toplini. Vampiri ti se tu
vide jasnocrveno kao novogodis nji vatromet. Vjeruj mi, to c e ti
itekako dobro doi na terenu.
Pres li su na oruz je. Terry je dovukao c elic na kolica i pokazao
Jamieju njihov sadrz aj. Stiskom gumba je betonski zid izis ao iz poda, a
mete su se spustile sa stropa.
Jamie je pod Terryjevim nadzorom isprobao oruz je na kolicima.
Na suho je ispalio hitac iz pis tolja Glock 17, kakav su nosili svi
operativci. Dvaput ga je napunio, zauzeo stav i ispucao tri serije hitaca
u mete. Stavio je na rame Heckler & Koch MP5 i krenuo podes avati
selektor paljbe ispaljujuc i prvo pojedinac ne hice, zatim tri za redom i
naposljetku cijeli magazin automatski. Mete su se kidale pod kis om
hitaca, a lagana betonska praina lebdjela je prostorijom.
Ruke su mu utrnule od podrhtavanja oruz ja, no on se usprkos
tome osjec ao uzbueno. Dosta hitaca je poslao u glave i prsa meta,
c uo je Terryja kako ispod glasa odobrava. Najuzbueniji je bio kad je
na red dos la metalna cijev koja je visjela o pojasu svakog operativca

Crne svjetlosti, manja verzija ogromnog oruz ja iz kojeg je

Frankenstein pucao na Alexandrua.
Terry je podignuo cijev s kolica i naredio Jamieju da stane pred
njega. Pric vrstio je pravokutni spremnik plina na Jamiejeva lea i
opasao ga debelim crnim pojasom. Cijev se nalazila u plastic nom
obruu s desne strane pojasa; bila je teka i opasna.
To ti je pneumatski bacac T-18, rekao je ozbiljno Terry. Moz es
ga zvati T-Bone, 2 jer svi ostali ga tako zovu. To je najvaz nija stvar
koju e ikada posjedovati.
Zato T-Bone?, upitao je Jamie.
Zato to izgleda kao kolac, samo je vei.
Terry se nasmijao, i Jamie mu je odmah uzvratio osmijeh.
Izvadio je T-Bone iz drz ac a. Gumena drs ka mu je dobro sjela u
ruku. Kaz iprst je lagano naslonio na metalni obarac . Oruz je je bilo
tes ko pa je cijev naslonio na lijevu ruku. Dobacio je pogled Terryju
koji mu je kimnuo odobravajui.
Na vrhu spremnika je gumb, ravno iza tvoga vrata, ree mu.
Polako ga stisni.
Jamie je posegnuo iza svoga ramena i stisnuo metalni gumb.
Nakratko je osjetio neko komes anje uz leda i tihi piskutavi zvuk.
Instruktor je otipkao nes to na daljinskom upravljac u i debela
spuz vasta meta se spustila pred betonski zid. Nalikovala je madracu s
koncentric nim krugovima isprintanima postrance. Terry ga je njez no
poveo na suprotnu stranu prostorije, ravno pred metu.
Ras iri stav, rekao je. Jamie je ras irio noge malo vis e odupiruc i se
iskuenju da pogleda iza sebe prema ljudima koji su ga promatrali.
Osjetio je njihove poglede na svojim leima, nije im z elio priznati
koliko je nervozan.
Nasloni oruje na rame, rekao mu je Terry.
Jamie je poslus ao osjetivs i kako mu se ruke same namjes taju u
udobniji poloaj, a njegovo rame podupire oruje.
Ciljaj.
Pogledao je niz cijev poravnavajuc i dva nis ana na vrhu cijevi sa
sreditem mete.
Kad bude spreman, stisni obara.
Jamie je ekao. Dugo je samo stajao, potpuno nepokretan. Pustio je
srce da se usrali u dugim, plitkim otkucajima. Sasvim se usredotoc io

na metu pred sobom. Duboko je udahnuo, zadrz ao dah i glatko

povukao obara prema sebi.
Nastala je zaglus ujuc a buka, i T-Bone je jako tresnuo o njegovo
rame. Metalni kolac je eksplodirao iz cijevi nevienom brzinom i
zabio se u sredis te mete. Sve je utihnulo na jednu milisekundu, potom
se tanka z ica koja je drz ala kolac poc ela polako vrac ari u cijev
dos lo je do laganog otpora kad se z ica sasvim zategnula, ali Jamie se
pripremio na to. Kolac se sam izvukao iz mete i uvukao u cijev. Jamie
se malc ice zaljuljao od udarca. Pustio je oruz je niz tijelo i tes ko
izdahnuo, gledajuc i preko prostorije u rupu koju je kolac nac inio na
meti.
Rupa je c inila savrs en krug na samoj sredini mete. Terry mu je
pris ao i potaps ao ga po ramenu. Poveo ga je preko prostorije. Iza sebe
je c uo z amor gledatelja. Izbliza je rupa bila nepravilna po rubovima,
ali pogotku se nije mogla nac i ni jedna zamjerka. Toc ka koja je
obiljez avala sredinu je u potpunosti nestala. Terry je gurnuo ruku
kroz rupu i lagano zazvidao.
Ovo je bogovski pogodak, rekao je. Stvarno bogovski.
Jamie se zarumenio od ponosa. Htio je objasniti Terryju kako mu
je sve to dos lo lagano i prirodno, stajati s T-Boneom naslonjenim na
rame, mislec i jedino na metu pred sobom i oruz je u svojim rukama.
No, odluio je da je dovoljno rei samo hvala.
Ponovno su pris li kolicima. Na metalnoj ploc i je lez ao maleni
cilindar koji je izgledao poput baklje s drz ac em i obarac em, dva reda
crnih kugli i nes to s to je Jamieju nalikovalo na bacac e granata kakve
je vidio u kompjutorskim igrama. Jamie je posegnuo za oruz jem, no
Terry ga je sprijeio. To te sada ne treba brinuti.
Instruktor se bacio na njega, a Jamie nije stigao niti podignuti ruke
da se obrani. Terry ga je dlanom udario u solarni pleksus i bacio ravno
na strunjau.
Dii se, naredio mu je Terry.
Jamie se branio bolje nego protekle noc i odbijajuc i neke od
instruktorovih napada i c itajuc i njegova ble iranja, no ipak se c esto
nalazio na strunjac i pokus avajuc i doc i do daha. Posjekotina na c elu
mu se odmah ponovno otvorila i Terry je to iskoristio krec uc i se uz
rub njegovoga vidnog polja. Ljepljiva krv skupljala mu se u kutovima
oc iju i tako zaklanjala vid. Polukruz ni udarac pojavio se niotkuda i

Jamie je opet tupo pao na pod. Kad se podignuo na noge, bacio je

pogled na gledatelje i vidio bojnika Harkera kako se smijes i.
Dvostruko se potrudio da blokira udarce koji su dolazili sa svih strana
izvijajuc i se da bude izvan Terryjevog dosega i sam se upus tajuc i u
protu napade koje je bilo lako proc itati i blokirati. No nekoliko
udaraca je ipak pronas lo svoj put kroz Terryjevu obranu i jedan se
zaustavio na njegovom nosu. Glava mu je poletjela unatrag, a tanak
mlaz krvi potekao mu je niz usnice. Terry se nasmijao i nadlanicom
obrisao krv sa zuba. Ponovno je krenuo na Jamieja.
Jamie je stajao pod tus em i gledao kako se tamnocrvena krv mijes a
s vodom koja je otjecala niz odvod. Bolio ga je svaki centimetar tijela,
a prsa su mu slic ila na dugu nac injenu od tamnih nijansi z ute i
ljubic aste. Polako je isprao krv i znoj sa sebe, naslonio glavu na
hladne ploice pod tuem i zatvorio oi.
Nije mogao smiriti misli. Pokus ao je usporiti i vratiti se u nekakvo
neutralno stanje; Terry ga je upozorio da jos nisu gotovi i z elio se
odmoriti to je bolje mogao. No, njegove ga misli nisu htjele posluati.
Kako sam doao ovamo? Kako sam doao ovamo? Kako sam
doaoovamo?
Pokus avao je ne misliti na svoju majku, na oca ili na z ivot kojemu
se vis e nikada nec e vratiti, ali nije mogao. Razlika izmeu svijeta
bjez anja s nastave i izbjegavanja nasilnika, sivih ulica naselja i svaa s
mamom i svijeta u kojem je sad z ivio bila je skoro nepojmljiva. Nije
imao prijatelja, barem ne vis e, a i da ih je imao, nikad mu ne bi
povjerovali kad bi im ispric ao s to mu se dogaalo posljednjih
nekoliko dana. Nije imao nikoga da mu kaz e da c e njegova majka biti
dobro, da e je nai i dovesti kui.
Izis ao je iz tus a i obukao se tresuc i se od bolova. Kad je otvorio
vrata Igralis ta, zabezeknuo se: kruz na prostorija bila je prepuna ljudi.
Tu je bilo nekoliko desetaka vojnika u crnim uniformama, lijec nika,
znanstvenika i nekoliko starijih, jako ozbiljnih ljudi s jednako onoliko
medalja koliko ih je imao bojnik Harker. Terry je stajao na drugom
kraju sobe na podignutoj platformi, ruku prekriz enih na prsima. Jamie
je krenuo prema njemu dajui sve od sebe da gleda samo u njega.
Stao je kraj Terryja koji mu je dos apnuo, Ne boj se dok je prilazio.
Pomogao mu je odjenuti crni oklop i dao mu nekakve c udne
predmete; plastic ne inac ice Glocka i MP5-ice iz kojih je ranije pucao,

plastic ni kolac s gumenim drz ac em i plastic ni T-Bone koji je bio samo

prazna cijev s draem.
Kad mu je Terry rekao, popeo se na platformu i izis ao na sredinu.
Bio je to veliki krug nac injen od crne gume, barem pet metara u
promjeru. Nalikovao je traci za trc anje koja se kretala u svim
smjerovima. Jamie je zakorac io naprijed i traka se poc ela kretati pod
njim i vrac ati ga na sredinu kruga. Dvaput je brzo zakorac io u stranu,
a povrs ina se ubrzala i ponovno ga vratila na sredinu. Okrenuo se i
pogledao Terryja koji ga je pozvao da doe. Jamie je c uc nuo pored
instruktora koji mu je dodao kacigu s neprozirnim crnim vizirom.
Tiho mu je rekao: Ovo je jako napredna simulacija. Predstavlja
zavrs ni dio programa koji inac e traje devet mjeseci. Nitko je nikada
nije pokus ao svladati s ovoliko malo treninga. Nitko je u jedanaest
godina nije zavrs io pri prvom pokus aju. Nitko od tebe nis ta ne
oc ekuje. Samo se nemoj uspanic ariti i pokus aj dati sve od sebe, u
redu?
Jamie je kimnuo. Kad je ustao i stavio kacigu na glavu, shvatio je da
se ne boji. Nije c ak bio ni uznemiren, bio je uzbuen. Kaciga je
potpuno uklonila Igralis te iz njegovoga vidnog polja; nije vis e vidio ni
platformu ni zaslon, niti je c uo s aputanje gomile koja ga je gledala.
Tad mu je Terry progovorio ravno u uho rekavs i da simulacija
zapoc inje. Sekundu kasnije stajao je u polumrac nom hodniku velike
kuc e. Pogledao je oko sebe pa zatim u svoje ruke. Tiho se odus evio
kad ih je vidio jasno do najsitnijeg detalja. Zakorac io je naprijed u
hodnik. Na brzinu se okrenuo i soba se okrenula oko njega. Posegnuo
je za T-Boneom i pogledao ga. Izgledao je potpuno isto kao onaj iz
kojeg je vec ranije pucao. Vidio je metalni projektil kako c eka u cijevi.
Vratio ga je na mjesto i izvadio Glock koji je takoer djelovao potpuno
funkcionalno unutar simulacije. Cijev se jasno vidjela, spremnik je bio
pun.
U redu, reci kad bude spreman, rekao je Terry.
to trebam raditi? pitao je Jamie.
Samo istrauj kuu. Postat e ti jasno.
Jamie je duboko udahnuo i krenuo naprijed. Brzo je pres ao veliki
hodnik i uputio se prema s irokom stubis tu koje je zauzimalo skoro
polovicu prostorije. Kad se pribliz io prvoj stubi, zac uo je nekakvo
rez anje nad sobom i okrenuo se. Vampir u elegantnom vec ernjem

odijelu se pojavio na vrhu stubita i pripremao se da ga napadne.

Jamie je lagao izvukao T-Bone iz pojasa, namjestio ga na ramenu i
povukao obarac . Kolac je izletio iz cijevi i zabio se u vampirova prsa
ostavivs i za sobom okruglu rupu u vampirovom mesu. Zatim se vratio
na mjesto pomoc u pneumatske z ice. Prije no s to se kolac vratio u
cijev, vampir je eksplodirao, a kapljice krvi i raspadnutoga mesa
prosule su se po tepihu poput kis e. Jamie je drz ao oruz je pri ruci i
polako krenuo uz stubis te. Krajic kom oka uhvatio je pokret. Dvojica
vampira su sletjela na stubis te. Jamie je brzo i hladnokrvno zbrojio
dva i dva.
Samo jedan kolac u T-Boneu. Dva vampira. Nemam vremena za dva
hica.
Lijevom rukom je izvukao MP5 iz remena, podesio selektor paljbe
na puni automatski rez im i sasuo kis u hitaca po stubis tu. Presjekao je
vampire ravno po koljenima, previjali su se od bolova po stubis tu.
Vratio je strojnicu u pojas i opet uzeo T-Bone u lijevu ruku, izvadio
kolac desnom i potrc ao uz stubis te. Trebalo mu je manje od dvije
sekunde za ta tri pokreta i neki od vojnika koji su gledali predstavu na
Igralis tu zapanjeno je uzdahnuo. Jamie je dos ao do vampira koji su
zavijali na tepihu natopljenom krvlju. Zabio im je kolac u srca, prvo
jednome, pa drugome. Brzo se povukao tako da ga je njihova krv
jedva poprskala po oklopu. Vratio se na stubis te provjeravajuc i slijedi
li ga tko. Primijetio je c etvrtog vampira. Bila je to lijepa z ena u
elegantnoj vec ernjoj haljini. Pribliz avala mu se brzo i tiho. Spustio je
kolac, naslonio T-Bone na rame, namamio vampira na metar od sebe i
ispalio.
Kolac joj se zabio u srce i potpuno ga smrskao.
Ovoga je puta eksplozija bila mnogo manja i vampirica je nestala
prije no s to joj je z ica izvukla kolac iz tijela. Jamie je podignuo kolac s
poda, vratio ga za pojas i krenuo uz stubite.
Terry si je dopustio lagani, zadovoljni osmijeh. Stajao je uza zid i
pratio Jamiejev napredak na zaslonima podignutim iz poda kruz ne
prostorije. Neki vojnik je zazvidao kroz zube.
Dobar je, rekao je i odobravajui odmahivao glavom.
Ma i bolji od dobar, rekao je vojnik do njega. Mali je prirodno
nadaren.
Smijeh os tar poput lavez a odjeknuo je sobom. Dvojica vojnika su

se okrenula i pogledala bojnika Harkera koji je gledao zaslone c vrsto

stisnutih aka.
Hodnik nije nis ta, djec ja igra, rekao je bojnik, ne spus tajuc i
pogled sa zaslona. Vidjet emo kako e se snai u vrtu.
No, Jamie je pros ao zarasli labirint od vrta punog brs ljana i starih
hrastova bez imalo problema. Koristio je oruz je u savrs enim
kombinacijama, nije dopus tao vampirima da mu se pribliz e vis e od
dva metra, probijao ih je kolcima konstantno se krec uc i i
onesposobljavajuc i ih pis toljem i MP5-icom. Svaki put je odmah uspio
uoc iti najvec u prijetnju i pozabaviti se prvo njome. Oprezno, ali brzo,
kretao se uskim kamenim puteljkom. Nijednom od sebe nije napravio
stacionarnu metu koju bi vampiri lako sredili. Kad je oc istio vrt od
vampira, nogom je otvorio vrata derutne kamene s upe koja je stajala
kraj vrtne ograde. Uao je unutra.
Bilo je mrac no pa je iz pojasa izvukao usku baklju i brzo osvijetlio
oko sebe. Svjetlost je obasjala blijedo lice neke djevojke na straz njem
zidu, jedva metar dalje od njega. Njezini oc njaci sjajili su se poput
luorescentnih trokutic a. Izvukao je MP5-icu i sasuo volej hitaca toc no
ispod njezinoga lica. Nes to je vrisnulo u tami i Jamie je opet bakljom
osvijetlio straz nji zid. Djevojc ino lice je i dalje bilo tamo gdje ga je prvi
put vidio, no sada je labavo visjelo na njezinim prsima, a krv joj je
tekla iz usta. Priao je blie, pojaao svjetlost i iznenadio se.
Djevojka je bila u kasnim tinejdz erskim godinama, privezana za
zid tes kim okovima oko ruc nih i noz nih zglobova. Ruke i noge su joj
bile ras irene na neudoban i bolan nac in. Hici iz njegovog pis tolja
pretvorili su joj prsa u tamnocrvenu z elatinastu masu, no jos uvijek je
bila z iva. Kad se pribliz io, podignula je glavu i poc ela zavijati. Jamie se
nesvjesno pomaknuo pola koraka unatrag. Kad joj je glava opet
klonula, pribliio se.
Posvijetlio je njezine okove bakljom. Bila je potpuno rastegnuta,
svojom tez inom nikako nije mogla prekinuti okove i osloboditi se.
Jamie je usprkos tome prinio kolac ramenu i zaustavio se. Rane na
njezinim prsima poc ele su zacjeljivati i Jamie ju je odluc io ostaviti.
Nije mu predstavljala nikakvu prijetnju tako prikovana za zid. Cinilo
mu se poput umorstva ubiti nes to nepokretno i prikovano za zid pa
makar to bio i vampir. Napustio je s upu i vrt pros avs i kroz kapiju od
lijevanoga eljeza.

Nastavio se kretati kuc om namamivs i dvojicu vampira u uski

prolaz izmeu dvije garaz e. Obojicu ih je sredio jednim hicem iz TBonea. Bio je to tako hrabar i nevien potez da je cijelo Igralis te
poc elo spontano aplaudirati. Utihnuli su tek kad im je bojnik Harker
uputio ljutiti pogled. Jamie je preskoc io smrskane vampire na podu,
pres ao dvoris tem do glavnog kolnog prilaza i tek je tad osjetio hladne
prste straha kako mu stiu vrat.
Prilaz je bio dovoljno s irok, no s obje strane ga je omeivalo
visoko drvec e c ije su se grane susretale nad travnjakom. Cinilo se kao
da ulazi u tamnozeleni tunel. Kad se uputio niz prilaz, sjetio se kako su
on i Frankenstein pris li Petlji. Cim je granje poc elo s us tati, sjetio se
one noi kad mu je otac poginuo i nakratko ga je preplavio uas.
No, u toj je situaciji bio potpuno bespomoc an. Nije mogao sprijec iti
spodobe koje su se s uljale medu hrastovim granama. Ovaj trenutak je
bio potpuno drugac iji. Zgrabio je MP5-icu iz futrole i sasuo hice po
drvec u dok je oruz je rigalo vatru. Ispraznio je spremnik, napunio ga i
opet ispraznio. Petorica vampira srus ila su se na tlo iz granja rigajuc i
krv. Jamie je paz ljivo pris ao svakome od njih i zabio im kolac u srce.
Spustio je pogled niz svoja prsa i iznenadio se kad je vidio vampirsku
krv kako se slijeva niz njegov oklop. Polako se okrenuo i nas ao licem
u lice s djevojkom iz s upe. Gledala ga je plamenocrvenim oc ima punim
trijumfa. Kad je posegnuo za T-Boneom zamaglila se i nestala skupa s
ostatkom simuliranog svijeta.
Sve je odjednom postalo tamno i Jamie se na trenutak uspanic ario.
Jednom se rukom uhvatio za vrat, no pod prstima je osjetio samo
ljepljivu, znojnu koz u i dno kacige na koju je potpuno zaboravio.
Skinuo ju je s glave i zas kiljio pred jakim svjetlima Igralis ta. Pogledao
je dolje i vidio Terryja kako zuri u njega s neskrivenim divljenjem na
licu. Okrenuo se i vidio gomilu vojnika i osoblja Crne svjetlosti kako
zure u njega. Jedan je vojnik poc eo pljeskati. Drugi su slijedili njegov
primjer i uskoro je nastala zaglus ujuc a buka prekinuta ponekim
navijanjem ili c estitanjem. Jamie si je dozvolio da se nasmijes i, a
osmijeh mu se jos vis e ras irio kad je vidio bojnika Harkera kako
ljutito naputa igralite, lica smrknutog kao nebo pred oluju.
Jamie je sis ao s platforme i skoro pao na nos od Terryjevog
taps anja po leima. Instruktorovo lice sjalo je od ponosa i Jamieju je
bilo toliko neugodno da je morao okrenuti glavu. Terry mu je

pomogao skinuti oklop i oruz je za simulaciju, potom mu je pris ao i

zagrlio ga tako jako da mu je skoro polomio rebra.
Jesam li ita napravio kako treba? pitao je Jamie.
Svi padnu prvi put, odgovorio je Terry. Bas svi. Vec ina ih ne
uspije niti izic i iz kuc e, a kamoli iz vrta. Ti si pao na ispitu samo zato
s to si pokazao suosjec anje. Tomu ovdje nije mjesto, ali ipak je
hvalevrijedno.
Hvala, rekao je Jamie smijeei se od uha do uha.
Gomila se polako poc ela rasipati. Mus karci i z ene Crne svjetlosti
izlazili su iz Igralis ta krec uc i se uza zid. Mnogi su odmahivali glavom u
nevjerici, neki su mu pokazivali palac gore i smijes ili mu se. Nitko mu
nije prilazio. Svima je bilo jasno da je ovdje s ef Terry, a ne admiral
Seward, pa se nisu usudili prekidati instruktora i njegovog uc enika.
Jamie ih je gledao kako odlaze, a zatim mu je zaglus ujuc a bol pros la
kroz bubrege jer ga je dohvatila nec ija s aka. Srus io se na pod i
preokrenuo od boli. Susreo se s Terryjevim nasmijeenim pogledom.
Dii se, rekao mu je.

17. CRNA OVCA

Jamie je zatvorio vodu i izis ao iz tus a. Terry ga je pustio prije malo
vis e od pola sata, a on sam je jedva doc ekao da se prepusti bubnjanju
tople vode po zategnutoj i bolnoj koz i. Bio je sav prekriven
masnicama i posjekotinama, ruke i noge bile su mu tes ke kao da su od
kamena. No usprkos boli, ili moz da bas zbog nje, osjec ao se jako
okrijepljeno. Mozak mu je radio sto na sat dok je tijelo vapilo za
odmorom.
Obrisao se ruc nikom, izis ao iz tus a i krenuo u svlac ionicu. Njegova
odjec a bila je sloz ena na jednoj od klupa, no tu je visjelo jos nes to. Bio
je siguran da toga nije bilo tu prije pola sata. Razgledao je okolo i
vidio dvije metalne kutije na lijevoj strani klupe. Pris ao je i pregledao
tamnu stvar iznad vlaz nog klupka odjec e za obuku. Duboko je
udahnuo.
Bila je to uniforma Crne svjetlosti.
Odijelo je bilo potpuno crno pod luorescentnim svjetlom
svlac ionice. Lagani, crni mat materijal nije odbijao nikakvu svjetlost.
Netko je na odijelo zalijepio ceduljicu: Odjeni ovo.
Jamie je poslus ao. Uvukao je noge, a zatim ruke u odijelo. Povukao
je patentni zatvarac do vrata i pric vrstio c ic ak preko njega. Uniforma
je bila nevjerojatno lagana i prozrac na; materijal se potpuno
prilagodio obrisima njegovog tijela. Nije bilo nikakvog s us kanja dok je
savijao ruke i noge. Tkanina nije s kripala niti se trljala sama o sebe.
Uzbueno je priao jednom od dugih ogledala u svlaionici.
Jedva je prepoznao samoga sebe. ak je i sa svojim sivim arapama
koje su virile iz odijela izgledao kao sasvim druga osoba. Vis e nije
izgledao kao obic ni tinejdz er, nego kao mladi c ovjek. Ruke je sasvim
prirodno drz ao uz tijelo, cijeli njegov stav bio je opus ten i
uravnoteen. Nestao je onaj srameljivi i nervozni djeak koji je stalno
gledao za sobom.
Odlino.
Okrenuo se od ogledala i pris ao metalnim kutijama na klupi. Jedna
je bila velika koliko i torba za prijenosno rac unalo, a druga je bila
mnogo vec a. Prvo je otvorio manju. Oc i su mu zasvijetlile kad je vidio

to je unutra.
U kalupu od crne pjene nalazio se Glock 17 i Heckler & Koch MP5,
bas ono oruz je iz kojeg je pucao na Igralis tu. Podignuo je pis tolje iz
kalupa i drz ao ih u rukama. Hladni trnci pros li su mu niz kraljez nicu
dok mu je neki glas u glavi aptao.
Kao da ba tebi pripadaju, zar ne? Pripadate ti ako ih uzme.
Kadih jednom uzme, vie nema povratka. Nema.
Jamie je znao da je ovo odluc ujuc i trenutak, trenutak u kojem c e
zauvijek zatvoriti vrata kroz koja vampiri i oruz je nisu prolazili. Na
kocki je bio c itav njegov buduc i z ivot. Dio njega z elio je samo ostaviti
oruz je i napustiti prostoriju u svojoj vlastitoj odjec i. No, u srcu je znao
da uopc e nema tu opciju; ako ode, njegova majka c e umrijeti. U to je
bio siguran. Rado e ostatak svoga ivota posvetiti tami i nasilju ako to
znac i da c e ona ostati z iva. Tako je samo izvadio oruz je, napunio ga,
stavio u futrole za pojasom svoje uniforme.
Nema povratka.
Podignuo je sloj pjene u kojoj je stajalo oruz je. Predosjec ao je s to
c e biti ispod. Bio je u pravu. Metalni kolac s gumenim drz ac em stajao
je kraj sasvim novog T-Bonea. Izvadio ih je iz pjene, pric vrstio kolac
za pojas, no nije dirao T-Bone. Otvorio je drugu kutiju.
Opruge su gurnule van c etiri z ic ane niti koje su se sloz ile u police.
Na njima su bili dijelovi oklopa operativaca Crne svjetlosti. Kraj z ic ane
police nalazila se kaciga s ljubic astim vizirom. Jamie ju je pogledao, ali
nije dirao. Kaciga je isijavala moc i opasnost pa se na trenutak poc eo
bojati.
Prekasno. Prekasno je za strah.
Znao je da je glas u pravu. Bilo je doista prekasno.
Jamie je posegnuo i dotaknuo glatku povrs inu kacige kao da sam
sebi z eli dokazati da se ne boji. Zatim je zatvorio obje kutije, podignuo
ih usprkos probadajuoj boli u rukama i iziao iz svlaionice.
Terry ga je c ekao na Igralis tu. Odmjerio ga je od glave do pete kad
je us ao. Blago se nasmijes io i pruz io Jamieju ruku. Jamie ju je bez
oklijevanja prihvatio.
Dobro si pros ao, rekao je. Bolje no s to je itko mogao i zamisliti,
pa c ak i ja, a ja se ovime bavim vec dugo. Drz i oc i otvorene, budi
svjestan svog okruz enja, sjeti se s to ti se dogodilo u s upi. Nec es imati
problema kad izie van.

Jamie mu je zahvalio. Stajao je na mjestu razmis ljajuc i treba li

moda rei jo neto, no Terry je kimnuo prema izlazu i rekao:
Otpus ten si. Jamie je kimnuo, uzeo kutije s poda i krenuo prema
izlazu. Taman je htio primiti kvaku kad je Terry opet progovorio.
Ne slus aj s to govore o tvom ocu. Ne moz es promijeniti ono s to je
uc inio, niti moz es promijeniti mis ljenje drugih o njemu. No moz es
promijeniti njihovo miljenje o tebi. Trebao bi se pozabaviti time.
Jamie se okrenuo da mu odgovori, no Terry je vec stupao prema
izlazu okrenutih leda. Jamie je otvorio vrata iznad kojih je pisao IZLAZ
i izis ao van. Frankenstein ga je c ekao s druge strane. Neki ljudi bi te
eljeli upoznati, rekao je. Poi sa mnom.
Frankenstein ga je poveo jednu razinu vis e pa kroz niz vijugavih
hodnika do dvokrilnih vrata. Na bronc anoj ploc i pored vrata bio je
ugraviran natpis ASNIKA BLAGOVAONICA.
Ja ne smijem ulaziti unutra, rekao je Jamie.
Ti si moj gost, odvratio je Frankenstein. Dakle, smije.
Otvorio je vrata i zakorac io unutra. Jamie ga je slijedio sekundu ili
dvije iza nervozno se ogledajui.
Doc ekao ga je jednoglasni pozdrav. Izvor buke bio je skup
naslonjac a neobavezno poredanih ispred velikog televizora.
Frankenstein je podignuo ruku i pozdravio ih, a svi koju su sjedili na
naslonjac ima su ustali i krenuli prema njima. Jamie je imao trenutak
da baci oko na prostoriju prije no s to su ga sasvim opkolili. Prostorija
je bila velika, skoro pravilnog kvadratnog oblika. Niz jedan zid se
pruz ao lijepi drveni s ank iza kojeg su stajala dvojica besprijekorno
odjevenih barmena. Njihova lica bila su olic enje profesionalne
mirnoc e, iako je prostorija u kojoj su se nalazili odjekivala od buke.
Sredinu prostorije zauzeli su niski drveni stolovi okruz eni
naslonjac ima. Bilo je tu jos mnogo mjesta i oni mus karci i z ene koji su
sjedili su se okrenuli da vide c emu sva ta galama. Stolic i su bili puni
ahovskih ploa, ploa za trik-trak, igraih karti te
e as a i boca svih velic ina i oblika. Na drugom kraju blagovaonice
pruz ala su se dva velika stola na kojima je zlatnim slovima bilo
ispisano VECERA I i VECERA 2. Jamie nikad nije bio u klubu za
gospodu, no imao je predosjec aj da je ovo nes to jako slic no tomu.
Zrak je bio tez ak od dima cigara i cigareta te isparavanja konjaka,
vina i porta. Odjednom ga je okruz ila galama i ispruz ene ruke i Jamie

se morao usredotoiti na mukarce oko sebe.

Nemojte uguiti maloga, rekao je Frankenstein smijui se.
Jamie, da te upoznam s nekim kolegama. Ovo je Thomas Morris.
Mus karac u kasnim dvadesetima pris ao je i pruz io Jamieju ruku.
Nosio je uniformu Crne svjetlosti i jako star kaubojski noz o pojasu.
Nasmijeio se Jamieju i snano ga potapao po leima.
I mislio sam da c es uspjeti, uzbueno je rekao. Zaista jesam.
Nitko nikada nije uspio iz prve, ali znao sam da ti hoc es . Ne mogu
vjerovati da te dohvatila ona cura iz upe.
Jos se s ire nasmijes io i Jamie je osjetio kako se i njegovo lice s iri u
osmijeh. Ovaj tip je stvarno zraio nekim zaraznim uzbuenjem.
Christian Gonzalez.
Morris se pomaknuo u stranu da napravi mjesta doista naoc itom
Latinoamerikancu. Jamie je pretpostavio da ima oko c etrdeset godina,
no mogao je biti i mnogo mladi. Crna kosa mu je nemarno padala
preko ela, a oi sjale od vitalnosti. Rukovali su se.
Drago mi je s to smo se upoznali, rekao je Gonzalez. Moj otac je
jako z elio i sam biti ovdje da ti c estita, ali poslali su ga na zadatak u
Njemac ku. Zamolio me da ti prenesem njegove c estitke skupa sa
svojima.
Hvala Vam, rekao je Jamie. Zahvalite i ocu u moje ime.
Gonzalez je rekao da hoe i pomaknuo se u stranu.
Jamieju se zavrtjelo u glavi. Toplina ovih pozdrava, srec a na licima
ovih ljudi... Sve je to toliko odudaralo od uobic ajenog ponas anja
drugih prema njemu otkad ga je Frankenstein spasio. Osjetio je knedlu
u grlu.
Cal Holmwood.
Ime mu je bilo jako poznato i dobro je pogledao c ovjeka koji mu se
pribliio.
Potomak osnivaa. Ba kao ja.
Ovaj c lan legendarne obitelji Holmwood bio je sitan i uredan
c ovjek u tridesetim godinama. Nosio je naoc ale bez okvira i izgledao
kao da vis e pripada akademskim, nego vojnim krugovima. No, stisak
ruke bio mu je iznenaujue jak.
Gospodine Carpenteru, rekao je Holmwood. Glas mu je bio pun
pristojnosti, no nazirala se i toplina. Steta je s to se ne upoznajemo
pet godina kasnije, ali to je, tu je. Dobrodoli u Crnu svjetlost.

Jamie mu je zahvalio i Holmwood je otiao.

Jacob Scott.
Da ga vidimo, rekao je neki gromki glas australskog naglaska.
Covjek kojemu je glas pripadao stajao je iza Frankensteina i stao pred
Jamieja. Scott je morao imati barem s ezdeset godina. Preplanula koz a
bila mu je puna bora, no oc i su mu jasno sjale. Smijes io se s iroko i
ohrabrujuc e. Zgrabio je Jamieja za ruku i c vrsto ga drz ao dok mu kosti
nisu zakripale.
Nije loe za starca, veselo je rekao Scott. Ha, to veli?
Jamie se nasmijes io masirajuc i bolnu ruku. Starac ga je u s ali lupio
s akom u rame. Jamie se lagano zaljuljao dajuc i sve od sebe da se
nastavi smijeiti. Scott je zurio u njega pa se okrenuo Frankensteinu.
Dobar je, Frankie, rekao je. Nije on mac ji kas alj. Cak pos tuje i
starije.
Moe mu to sam rei, Jacobe. Tu ti je mali. Scott je vratio pogled
na Jamieja.
Ako ti to treba, mali, samo pitaj. Nemoj se sramiti.
Neu se sramiti, odgovorio je Jamie. Hvala Vam.
Covjek je ukoc eno ods etao do naslonjac a i Jamie ga je zapanjeno
gledao kako odlazi. Jesu li svi ovi ljudi poznavali njegovog oca?
Pretpostavio je da su morali, no ipak su bili tako sretni s to ga vide.
Jamie je sumnjao da moz da rijec Carpenter ipak radi za njega unutar
ove organizacije, a ne protiv njega. Vjerovao je da su ovi ljudi
jednostavno sretni s to se jos jedan c lan osnivac kih obitelji pridruz io
Odjelu 19.
Paul Turner.
Jamie se trgnuo. Pred njim je stajao bojnik iz zatvorskog bloka
odis uc i jednakom prijetnjom kao i kad su se prvi put sreli. Jamie je
progutao knedlu nadajuc i se da ga nitko nije vidio. Pruz io je ruku. Na
trenutak je samo visjela u zraku, blijeda pod svjetlosti blagovaonice.
Turner ju je vrsto stisnuo i nasmijeio se Jamijeu.
Drago mi je s to se opet vidimo, rekao mu je. Cak ga je i
Frankenstein pogledao na tu izjavu.
I meni, odgovorio je Jamie.
Dobro si se snas ao, rekao je Turner. Nisam dugo vidio takav
debi. Podsjetio si me na mene samoga.
Jamie je na Turnerovom licu traz io naznake uvrede, no nije ih

naao. Bojnik se i dalje smijeio pa je i Jamie uinio isto.

Hvala, rekao je. Ipak sam zaribao na kraju.
Svi padnu prvi put. Bolje na simulatoru nego vani. Na terenu
nema ispravaka.
Pazit u, odgovorio je Jamie.
Pazi, rekao je Turner i otiao.
Svi su odjednom poc eli govoriti i Jamie je taman htio zamoliti
Frankensteina da ga pusti da ode na spavanje, kad je cijela prostorija
najednom utihnula.
Ljudi su gledali ponad Jamieja, prema vratima. Okrenuo se i vidio
bojnika Harkera kako stoji pred njim. Stari c ovjek namjerno je zastao
pred Jamiejem i dugo ga gledao u oc i. Tad je sasvim polako podignuo
ruku i pruz io je Jamieju. Jamie ju je oprezno prihvatio. Bojnik se tad
nagnuo prema njemu i rekao mu tri rijei: Nemoj nas iznevjeriti.
Tad je naglo, kao s to je i dos ao, samo pustio Jamiejevu ruku,
okrenuo se na petama i iziao iz prostorije.
Jamie je c uo kako su svi iza njega odahnuli od olaks anja. Grupica
mus karaca polako se razdvojila razgovarajuc i meusobno. Neki su se
smjestili ispred TV-a, a neki za s ankom. Samo su Frankenstein i
Thomas Morris ostali na mjestu. Jamie im je priao.
Imao sam dug dan, rekao je. Mislim da u poi na spavanje.
Frankenstein se sloz io s njime i pustio ga da ode, no Morris je
nervozno prelazio pogledom s udovita na Jamieja.
Sto nije u redu, Tome, upitao je Frankenstein malc ice
nestrpljivo, na to se Morris trgnuo.
Htio sam Jamieju nes to pokazati, odgovorio je. Nec u ga dugo
zadravati.
Frankenstein je slegnuo ramenima. Kako ti z elis , Jamie.
Pogledao je Morrisovo iskreno i uzbueno lice.
Dobro, rekao je. Ali samo ako doista nec e dugo trajati. Stvarno
sam umoran.
Odlic no, viknuo je Morris. Petnaest minuta, ne duz e. Obec avam
ti. Idemo!
Zagrlio je Jamieja oko ramena i poveo ga prema vratima. Jamie je
preko ramena pogledao Frankensteina prije no s to je izis ao iz
prostorije.
Is li su sivim hodnikom do jednog dizala. Dok su c ekali, Morris je

neprestance govorio Jamieju svakojake c injenice o Odjelu 19 koje

Jamie nije ni pokus avao zapamtiti. Kad je Morris napokon napravio
malenu stanku da uzme zraka, prekinuo ga je: Gospodine Morris,
rekao je,
kamo idemo?
Molim te, zovi me Tom, odgovorio je Morris. Zao mi je, trebao
sam ti ranije rec i. Malo sam uzbuen. Nadam se da se ne primijeti.
Idemo vidjeti svoje pretke.
Pretke?
Tono.
Vrata dizala su se otvorila i Morris je us ao unutra. Jamie ga je
slijedio. Spus tali su se u tis ini jer je uzbuenje ili napustilo ili potpuno
preplavilo asnika Crne svjetlosti, da uope nije mogao govoriti.
Izis li su na razini F, u jos jedan sivi hodnik, no Morris se na svu
srec u zaustavio pred prvim vratima nac injenima od zamagljenog
stakla, gdje je stajao crni natpis ARHIVA.
Zrak je izletio van kad su otvorili vrata i Jamie se najez io. Unutra je
bilo mnogo hladnije. Prostorija je bila dugac ka i jako s iroka,
nalikovala je na nes to izmeu knjiz nice i ogromne hladnjac e za meso.
Vijugave zmije hladnoga zraka plele su mu se oko c lanaka dok je
hodao medu metalnim policama. Unutra je bilo barem etrdeset polica
i svaka je bila prepuna knjiga, registratora, rukopisa skrivenih iza
prozirnih vrata. Mogao si doc i do njih jedino ako znas koju
deveteroznamenkastu lozinku treba utipkati kraj vrata.
No, Morris mu je z elio pokazati nes to na drugom kraju prostorije,
odjeljak odvojen staklenim vratima. Izgledao je poput vrlo udobne
uc ionice; stolovi od svijetlog drveta, tapecirani stolci, rac unala i crni
ormaric i za spise. Morris je otvorio staklena vrata i Jamie je osjetio
kako mu se toplina vrac a u kosti. Na sredini zida bio je veliki kameni
luk pod kojim su se nalazila masivna drvena vrata. Ovdje nije bilo
nikakvih tipaka, samo jako ukras ena bronc ana kvaka. Morris ju je
uhvatio i popustila je uz gromko negodovanje. Ugoaj u ovoj prostoriji
bio je poput onoga u crkvi. Vladala je gotovo potpuna tis ina. Cuo se
samo odjek njihovih c izama po drvenom podu. Prostorija je zapravo
bila uska galerija tamnocrvenih zidova i stropa. Bila je duga barem
dvadeset metara. Zidovi su bili ukras eni portretima. Jamie je pogledao
prvi portret sebi zdesna i vidio mladog c ovjeka u uniformi potpuno

istoj kao ona koju je sada i sam nosio. Mladic se lagano smjes kao.
Izgledao je vrlo ponosno. Jamie je proc itao s to pis e na zlatnoj plaketi
ispod portreta.
George Harker mlai
1981. - 2007.
Kakvo je ovo mjesto?, proaptao je Jamie.
To je Galerija palih, odgovorio je Morris takoer apui.
Ovo su svi operativci Crne svjetlosti koji su poginuli?
Morris se nasmijao i pokrio usta rukom kao da c e ga netko kazniti
zbog te nepristojnosti. Maknuo je ruku s usta i odgovorio.
Ne bas . Trebala bi nam puno vec a prostorija da objesimo portrete
svih operativaca koji su ikad poginuli za Crnu svjetlost. Mnogo vec a.
Ne, ovo je za elitu Crne svjetlosti, najbolje i najsjajnije, i one koji su
poginuli mnogo prije svoga vremena. Nas i preci ovdje nastavljaju
ivjeti, Jamie. Svaki lan naih obitelji je ovdje.
Jamieja su Morrisove rijei potpuno zapanjile.
Polako je krenuo prema naprijed gledajuc i z ene i mus karce koji su
ga promatrali s portreta, c itajuc i plakete i jedna te ista imena na
njima: Stephen Holmwood, Benjamin Seward, Albert Harker, David
Harker, Quincey Morris II, Peter Seward, Arthur Holmwood II, John
Carpenter, David Morris, Albert Holmwood.
Bista jednog c ovjeka je stajala skoro na samom kraju hodnika. Bila
je postavljena na mramorni stup, isklesana iz tamnosivog kamena.
Zurila je prema vratima kao da z eli izazvati na dvoboj bilo koga tko se
usudi uc i unutra. Prikazivala je grubo lice koje je u mladosti
vjerojatno bilo lijepo, s gustim brkovima i tankim, autoritativnim
usnama. Jamie je zastao da proc ita natpis na mramoru, a Morris je
stao iza njega i slijedio njegov primjer.
Quincey Harker
Sve to jesmo, njemu dugujemo
1894. - 1982.
Sin Jonathana Harkera, iznenaeno c e Jamie. Morris mu je
potvrdno kimnuo. Jamie je zaobis ao bistu i nastavio niz galeriju.
Portreti su postajali sve stariji i stariji, na nekima je boja vec bila

izblijedjela i popucala. Okviri se vie nisu sjajili punim sjajem. Stigao je

do kraja galerije i pogledao s est portreta koji su ga ponosnim oc ima
promatrali sa zidova iako su ve odavno bili mrtvi.
Abraham Van Helsing 1872. - 1904.
Jonathan Harker 1861.- 1917.
Quincey Morris 1860. - 1891.
John Seward 1861. - 1924.
asni Arthur Holmwood 1858. - 1940.
Henry Carpenter 1870. - 1922.
Netko je na nisku policu ispod portreta poredao sljedec e
predmete: stetoskop, malenu zlatnu iglu ukras enu obiteljskim grbom,
iznoeni kaubojski eir, kukri no u konoj futroli.
Boz e mili, rekao je Jamie. Ovi ljudi su stvarno postojali. Mislim
da to do sada nisam shvatio. Oni su stvarno ivjeli.
Zivjeli i umrli, dodao je Morris. Neki mnogo prije svoga
vremena.
Okrenuo se Jamieju sa suzama u oc ima. Kad je opet progovorio,
glas mu je skoro prepuknuo od naboja. Ti i ja smo jako slic ni, rekao
je. Potomci osnivac a. Clanovi s est najsjajnijih obitelji Crne svjetlosti.
No, obojica smo crne ovce. Obojicu nas koe grijesi predaka.
Kako to? upitao je Jamie.
Do sada ti je vec jasno koliko ti je nevolja otac priredio. Moje
nevolje su zapoele prije vie od jednog stoljea.
Zato? opet je upitao Jamie.
Morris ga je dugo gledao u tis ini, kao da pomno z eli odvagnuti
sljedeu reenicu.
Nec u ti sada sve ispric ati, rekao je napokon. Kasno je, a to je
duga pric a koja zasluz uje da se ispric a na dobar nac in. No, sve se
svodi na to da ti i ja moz emo spasiti svijet i sto puta ako treba, ali
nikada nec emo postati jedan Harker, Holmwood, Seward ili Van
Helsing. Unutarnji krug e uvijek biti zatvoren za nae obitelji.
Kako to misli?, upitao je Jamie.
Poi sa mnom, odgovorio je Morris i poveo Jamieja niz galeriju.
Kad su pres li skoro cijeli put do luka na ulazu, zaustavili su se pred
jednim portretom. Jamie je proitao plaketu ispod okvira.

Daniel Morris 1953. - 2004.

Je li ovo...
Da, moj otac. Bio je direktor Odjela 19.
Jamie se namrs tio. Nijedan Carpenter nikad nije bio Direktor.
Admiral Seward mi je to rekao.
Moj otac jedva i da je bio, odgovorio je Morris. Oduzeli su mu
duz nost skoro prije nego s to ju je dobio. Rekli su mu da je
preagresivan i nesmotren. Ali pazi, Quincey Harker, c ija bista stoji
nasred ove galerije i koji je dobio ime po mom prapradjedu je od
Odjela 19 napravio vojsku i time skoro postao bog.
Vatra se nakratko rasplamsala u Tomovim oc ima dok je govorio,
no opet se ugasila. Ruka mu je odlutala do kaubojskog noz a na pojasu
i zadrala se tamo.
Je li taj noz bio njegov?, upitao je Jamie tiho pokazujuc i prema
oruz ju. Morris je spustio pogled na pojas pa opet na Jamieja, vidno
iznenaen.
Nije imao pojma da dodiruje no.
Pripadao je mom prapradjedu, odgovorio je Morris. Tim je
noz em probio Drakulino srce. To je bilo posljednje s to je napravio u
z ivotu. Ostali osnivac i su noz vratili kuc i i dali ga mom djedu kad se
pridruz io Crnoj Svjetlosti. Djed ga je dao mom ocu i na kraju je dospio
do mene.
Jamie je bio potpuno bez rijei.
No kojim je Drakula ubijen. Boe mili.
Natjerao je samoga sebe da progovori.
to mu se dogodilo?
Morris se gorko nasmijao. Mom ocu? Mislim da je samo imao
pogres no ime. Nas e ime. Morris. Nije imao jedno od c etiri najvaz nija
imena.
Zbog ega mi pria sve ovo, Tome?
Morris je uzdahnuo. Zato s to mi se svias , Jamie. Zelim da
razumijes u s to si se upustio. Ovo mjesto te moz e potpuno zaokupiti i
uvjeriti u sve s to z eli. Uzet c e ti sve s to si spreman dati i jos vis e od
toga. No, ti c es za njih uvijek biti potomak jednoga sluge i sin
izdajnika, kao s to c u ja uvijek biti sin jedinoga Direktora kojemu su
oduzeli duz nost. Govorim ti ovo jer se moras usredotoc iti na dvije

stvari koje su jedine bitne: pronai majku i dovesti je kui.

18. U RALJAMA LUDILA

Budi se.
Glas je govorio tiho i glatko, uz blagi istonoeuropski naglasak dala
se naslutiti c ak i dobrota. Marie Carpenter se polako probudila iz
nesvijesti.
Malice je otvorila oi i odmah zatim vrisnula.
Pred njom se nalazilo lice koje je vec jednom vidjela. Mrs avo,
blijedo lice uokvireno vranom kosom do ramena, upalih jagodica i
oc nih duplji iz kojih su sjala dva zastras ujuc a, grimizna kruga.
Iskreveljio se i pokazao joj dva otra onjaka.
Uzvratio joj je vrisak, a njegov odvratni dah otpuhnuo joj je svu
kosu s lica. Ponovno je vrisnula, ponovno joj je uzvratio zastras ujuc im
vriskom koji joj je skoro probio bubnjic e. Stvorenje joj se zatim
nasmijes ilo. Nije znala za sebe od straha. Primijetila je da se nalaze u
dugac koj sobi niskog stropa, kamenih zidova i betonskog poda.
Nalikovala joj je na potkrovlje ili podrum. Tad joj se zabijelilo pred
oima i opet je pala u nesvijest.
Nakon nekog vremena utonula je u beskrajnu bol. Posjekotine na
njezinom licu i rukama su je pekle, z eludac joj se prevrtao u muc nini.
Otvorila je oi i pogledala oko sebe.
Lez ala je na hladnom betonskom podu u niskoj sobi golih zidova.
Vidjela je samo gole cigle na zidovima. Jedino s to je upuc ivalo na bilo
kakve znakove z ivota bio je pretjerano ukras en kamin i dva
naslonjaa ispred njega. Nitko nije sjedio u naslonjaima, bila je sama.
Na drugom kraju sobe nalazilo se stubis te od grubog drveta koje je
vodilo prema malenim vratima u stropu. Bila je potpuno sigurna da su
vrata zakljuc ana odozgo i da uopc e nema smisla provjeravati, ali ipak
se podignula na noge. Nije mogla samo lez ati tu na betonu i c ekati da
se nes to dogodi; bila je proaktivna z ena, kao s to je nekad bila
energic na i tvrdoglava djevojc ica. Besposleno c ekanje nije joj bilo
slic no. Ne sada dok je sin c eka i treba. Nije z eljela niti pomisliti da bi
moz da mogao biti mrtav. No, mogao je biti povrijeen, uplas en,
izgubljen. Srce joj se slamalo od same pomisli. Duboko je udahnula i
krenula prema stubitu to je tie mogla.

Prva stuba nije bila udaljena ni metar kad je c ula zasun kako se
pomic e i vidjela kako se vratas ca otvaraju. Marie je uz asnuto gledala
kako se par iznos enih crnih c izama i rub crnoga plas ta pojavljuju na
stubis tu. Uhvac ena je na djelu. Bespomoc no je gledala kako se rub
plas ta spus ta niz stubis te dok se bijela ruka pridrz ava za grubu
ogradu. Ubrzo se pojavio i onaj koji ju je izvukao iz njezinoga doma.
Milostivo joj se smijes io, a zatim radosno nasmijao kad ju je vidio
kako stoji na dnu stubita.
Pris ao joj je tako brzo da ga nije uspjela niti vidjeti. Zgrabio ju je za
kosu. Vris tala je od boli drz ec i se objema rukama za njegovo zapes ce.
Nije ga mogla ni pomaknuti. Stvorenje s plas tom bacilo ju je preko
sobe bez imalo potes koc a. Zajaukala je kada je petama zagrebla po
betonu. Otimala se i prevrtala u njegovom stisku, no nije bilo nikakve
koristi. Samo je otklizala na drugi kraj sobe.
Bacio ju je u kut poput vrec e. Stisnula se leima uza zid i pogledala
nasmijes eno lice koje ju je promatralo. Briznula je u plac . Razbjesnila
se na samu sebe zbog toga, no nije si mogla pomoc i. Napokon je
shvatila koliko je bespomoc na. Mislila je na svog sina, svog hrabrog,
krhkog sina koji je sada sam negdje u tami.
Stvorenje je unulo kraj nje i prijateljski joj se obratilo.
Ja bih na tvom mjestu prestao, rekao je. Uzbuujes mog
prijatelja.
Prisilila je samu sebe da prestane jecati i pogledala preko njegovog
ramena. Otprilike dva metra od nje stajalo je ogromno, deformirano
stvorenje. Nalikovalo je na divovsku vrec u ugljena, s malenom
okruglom glavom na gorostasnim ramenima. Lice mu je bilo kao u
djeteta, otvoreno i s iroko. Crvene oc i gledale su je bez treptaja, u
izrazu c iste poz ude. Ciste poz ude na djec jem licu. Marie se trgnula i
nadlanicom obrisala slinu i suze.
To je vec bolje, rekao je i sjeo na betonski pod kraj nje kao da su
stari prijatelji. Koljena je obavio dugim, mravim rukama.
Nismo se upoznali, rekao je i obasjao je osmijehom punim
os trih, bijelih zubi. Ja sam Alexandru Rusmanov. Ti si Marie
Carpenter, Julianova supruga, Jamiejeva majka. Sad se poznajemo. Sad
moemo razgovarati kao prijatelji.
Na spomen sinova imena Marie je s irom otvorila uplakane,
umorne oi. Gdje je moj sin? upitala je. to si mu uinio?

Tvoj sin, rekao je posprdno Alexandru. Tvoj ljubljeni sin. Reci

mi, nalikuje li imalo na tvoga mua?
Marie nije odgovorila. Zbunjivao ju je glatki bars unasti glas koji je
izlazio iz tako mrskog stvorenja.
Alexandruove oc i su zasjale, maknuo je ruke sa svojih koljena
brzinom kobre koja napada. Dugac ka, blijeda ruka zgrabila ju je za
elo, povukla naprijed i udarila njome o zid. Prebrajala je sve zvijezde.
Osjetila je nes to toplo i mokro kako joj klizi niz potiljak. Blijedo je
zurila u Alexandrua kao izgubljena u noc noj mori iz koje se nije mogla
probuditi.
Pitao sam te nes to, grmio je i ponovno udario njezinom glavom
o zid. Nalikuje li na oca?
Kad joj je glava trei put lupila o zid poela je paniariti.
Rasute mi mozak ako mu ne odgovorim. Boe mili, kakvo je
ovostvorenje?
Da, da! Nalikuje mu! Molim te, nemoj me vis e udarati! Alexandru
ju je pustio i oi su mu opet postale tamnozelene.
Uzdahnuo je, kao da mu sve to priinja nekakvu neugodnost.
Znam da mu nalikuje, rekao je. Trebao sam ga sam ubiti. To mi
je mogla biti nekakva zadovoljtina.
Mrtav je?
Alexandu ju je ozbiljno pogledao, a zatim se poc eo hihotati poput
djeteta. Iznad njih se onaj drugi c ovjek poc eo smijati. Zvuc ao je poput
magarca.
Ne, z iv je, odgovorio je Alexandru. Ne bi trebao biti, ali jest.
Tako to biva kada delegiras zadatke. Uvijek sam govorio: ako z elis da
se nes to obavi kako treba, onda to obavi sam. Nisam li tako govorio,
Andersone?
Znac ajno ga je pogledao. Oklijevanje je pres lo preko malog,
okruglog lica koje se jos uvijek smijalo. Zastao je izgledajuc i kao da se
izgubio u mislima.
Da, naposljetku je plaljivo rekao.
to da?
Da, to je ono to ti uvijek govori, rekao je Anderson ponosno.
A to to uvijek govorim?
Ovoga se puta gorostas potpuno uspaniario.
Ne znam. Odgovorio je.

Alexandru je iznervirano prevrnuo oc ima, kao netko koga je

naljutilo neposluno dijete ili kuni ljubimac koji se pokakio na tepihu.
Podignuo se na noge tako brzo da je Marie ostala bez daha. Za
nekoliko milisekundi pres ao je razdaljinu izmeu sebe i Andersona, a
zatim su njegovi prsti zaplesali preko Andersonovog uz asnutog,
infantilnog lica. Marie je stisnula oc i kad je Anderson zaskvic ao poput
ozlijeenog djeteta. Prisilila se da ih otvori kad je Alexandru opet sjeo
kraj nje. Nije ga z eljela isprovocirati. Smijes io joj se i zatresao lijevom
rukom. Neto crveno zalepralo je zrakom i palo na pod.
Jezik, pomislila je, iupao mu je jezik.
Pogledala je Andersona. Krv mu se slijevala niz bradu i po crnoj
jakni. Oc i je s irom otvorio, tresuc i se od boli, straha ili oboje. No, ipak
je samo stajao tamo i gledao ravno pred sebe u zid iznad njezine
glave.
Nije pobjegao. Nije se pokuao braniti. Nije uinio nita.
Na trenutak je saz alijevala to jadno, potlac eno stvorenje, no tad joj
se vratila slika njegovog lica kako je gleda dok plac e i saz aljenje je
sasvim nestalo.
Bez brige, rekao je Alexandra. Narast c e novi. Marien z eludac
podrhtavao je od gaenja.
Sto z elis od mene? os tro ga je upitala, a Alexandra je trznuo
glavom. Izraz odobravanja je zasjao na njegovom blijedom,
enskastom licu. to eli od moje obitelji?
Vampir je zabacio glavu i nasmijao se. Zvuc ao je poput vuka koji
zavija.
Pa ti ne znas , zar ne?, rekao je. Ti zaista nis ta ne znas . Krasno!
Imam ti toliko toga ispriati!
Skoc io je na noge, otresao pras inu s kaputa i pogledao je,
oigledno se zabavljajui.
Trenutno postoji mnogo toga s to zahtijeva moju pozornost,
ozbiljno joj je rekao. No, pobrinut c u se da ti i ja uskoro opet
porazgovaramo. Tomu se istinski veselim.
Okrenuo se i otis ao od nje. Doviknuo je Andersonu da krene za
njim kad je prolazio pored njega, a gorostas je jedva otrgnuo pogled s
Marie i poslus ao gospodarevu zapovijed. Popeli su se uz drveno
stubis te, otvorili vrata i nakratko u podrum pustili malo vrele
svjetlosti. Drvena vrata su se zatvorila i opet je ostala sama u

podrumu.
ao mi je, Jamie, mislila je dok je opet tonula u nesvijest.
Volim te.ao mi je.

19. KRV I SLOVA

Jamie se nikad u z ivotu nije osjec ao tako los e. Boljelo ga je cijelo
tijelo, od stopala do vrata. Glava mu je bila tes ka od umora i
samoprijekora. Njegove majke nije bilo, morao ju je pronac i i spasiti.
Zahtijevao je da mu dopuste da je traz i, prijetio je da c e se oglus iti o
zapovijed admirala Sewarda i bilo koga tko ga pokus a zaustaviti.
Napokon je slobodno mogao zapoeti potragu i umirao je od straha.
to ako ja ovo ne mogu? to ako je vie nikad ne vidim? toe biti sa
mnom?
Jamie je ods epao pod tus na kraju spavaonice, prao se s to je
paz ljivije mogao, dahc uc i od bolova kad bi naletio na modricu.
Obrisao se ruc nikom i odjenuo uniformu Crne svjetlosti koju mu je
dao instruktor. Nije vis e izgledala onoliko privlac no kao prethodnoga
dana. Prohladno jutro c inilo ju je nasilnic kom i ruz nom. Lagano se
tresao oblaei je.
Netko je zakucao na vrata s druge strane spavaonice. Jamie nije
odgovarao i vrata su se za nekoliko sekundi otvorila. Frankenstein je
us ao unutra lagano pognuvs i glavu pri ulasku. Stao je ispred Jamieja
dodirujuc i bijeli strop sobe gustom crnom kosom. Morao je dobrano
spustiti pogled da vidi Jamieja.
Trebas nes to vidjeti, rekao je Frankenstein. Jesi li spreman?
Jamie je slegnuo ramenima.
Buduc i da me ne z elis udostojiti svojim odgovorom, pretpostavit
c u da jesi, nastavilo je c udovis te krenuvs i zatim dugim koracima
prema vratima spavaonice. Jamie ga je gledao sve dok zamalo nije
iziao, zatim je nervozno uzdahnuo i krenuo za njim.
Frankenstein je brzo hodao hodnicima i Jamie je davao sve od sebe
da ga sustigne. Tek je sada shvatio koliko je golemi c ovjek morao
usporavati da drz i korak s njim. Slijedio ga je u dizalo, spustili su se za
dvije razine, pros li s irok sredis nji hodnik i bolnicu u kojoj je
proboravio noc nakon s to su ga doveli u Petlju. Trbuh mu se stisnuo
kad je pros ao kroz vrata, u mozgu mu se stvorila slika Larissinog
napada, osjeaj odvratne bespomonosti i topao pljusak krvi po licu.
Na sredini prostorije nalazila su se metalna kolica, a oko njih su

stajala trojica mus karaca koje je poznavao: Paul Turner, Thomas

Morris i lijec nik koji ga je lijec io. Podigli su poglede kad su se pribliz ili
Frankenstein i Jamie. Malo su se pomaknuli da im naprave mjesta.
Maleni metalni stol pun medicinskih instrumenata stajao je kraj kolica
na kojima je leala prilika prekrivena bijelom plahtom.
Mama?
Noge su mu odjednom potpuno odrvenjele. Nije ih mogao
pomaknuti, nije mogao ni pokus ati. Kiselina mu se razlila po z elucu i
mislio je da e povratiti.
Ovo nije tvoja majka, tiho je rekao Frankenstein. Jamie ga je
pogledao licem zgrc enim od slabosti i straha, a Frankenstein je samo
ponovio svoju izjavu.
Obeavam ti da ovo nije tvoja majka.
Zuc se povukla iz njegovog z eluca i noge su mu se polako vratile u
ivot. Polako se pribliio kolicima.
Ako nije mama, tko je onda? Netko je ispod te plahte.
Najez io se kad ga je Morris lupio po leima i poz elio mu dobro
jutro.
'Jutro, odgovorio je Jamie drhtavim glasom.
Morris je upitno pogledao Frankensteina koji je odmahnuo
glavom. Paul Turner je ledenim, sivim oc ima gledao ovu razmjenu
informacija.
Hoemo li nastaviti?
Trebali bismo, sloz io se lijec nik. Jamie, ovo moz e biti
uznemirujui prizor, ali pukovnik Frankenstein smatra da je potrebno.
eli li moda au vode?
Odmahnuo je glavom.
U redu, rekao je lijenik i odmaknuo plahtu.
Jamie je pogledao priliku na kolicima, okrenuo se i povratio.
Zamaglilo mu se pred oima, zatvorio ih je, slina mu je izlazila iz usta.
Cuo je lijec nika kako se ispric ava. Morris je zazviz dao.
Frankenstein i Turner bili su potpuno nedirnuti situacijom.
Na kolicima je bilo mrtvo tijelo c ovjeka u c etrdesetim godinama.
Koz a mu je bila blijeda. Oc i zatvorene. Izgledao bi mirno da nije bilo
rana na njegovim prsima i trbuhu.
Mus karc ev torzo izgledao je kao da je pros ao kroz klaonicu; bio je
prekriven tamnom, svjetlucavom krvlju koja je tekla preko njegovih

rebara na leda i prepone. Netko je urezao c etiri rijec i na njegovim

prsima.
RECI
DJEAKU
DA
DOE
Jamie je osjetio kako se nec ija ruka paz ljivo spus ta na njegovo
rame. Otresao ju je.
Dobro sam, zagraktao je. Samo mi dajte malo vremena, u
redu?
Pogledao je les samo na sekundu, no mus karc eve ozljede
nanesene su bile tako nasilno da je Jamieju ponestalo daha.
Kako netko moe nekome drugome napraviti takvo neto? Boe
mili,u to sam se ovo upleo?
Malc ice se osokolio, duboko udahnuo i uspravio lea. Jos mu je
bilo pomalo muc no, no ubrzo je pros lo i opet se okrenuo metalnim
kolicima. Bilo je mnogo gore nego s to je isprva mislio, no iznenaenje
je vec minulo i mogao je pric i i stati kraj svojih kolega. Bilo mu je malo
laks e kad je primijetio da Morris i lijec nik takoer plitko dis u.
Frankenstein i Paul Turner su izgledali potpuno sabrano, kao da se
nis ta nije dogodilo. Jamie se zapitao c ega li se sve njih dvojica nisu
nagledali u ivotu.
Ovo je zapravo dobro, napokon je rekao Frankenstein. Jako
dobro.
Jamie se trgnuo. Kako bi ovo uope moglo biti dobro?
Frankenstein ga je pogledao i u njegovom pogledu se opet nazirala
ona dobrota koju je Jamie upamtio od ranije. Zato s to to znac i da
Alexandru z eli tebe, paz ljivo je odgovorio. To pokazuje da si mu ti
vaan.
I zbog ega je to dobro?
Paul Turner je odgovorio glatkim, bezbojnim glasom: To znac i da
nec e ozlijediti tvoju majku dok ne dobije ono s to z eli. Zna da je ona
jedini razlog zbog kojeg bi ti dos ao k njemu i zna da mi nec emo
dopustiti da ti se priblii na sto kilometara ako je sluajno ubije.
Kako moemo znati da ve nije mrtva?

Lijec nik mu je pris ao s nec im u ruci. Zato s to je ovo bilo u

njegovim ustima, polagano je rekao i pruz io Jamieju zguz vani
komadic papira. Jamie ga je uzeo, odmotao i pogledao. Osjec ao se kao
da mu se cijeli svijet raspuknuo pod nogama.
Nije mogao disati. Nije mogao misliti. Mogao je samo zuriti.
U ruci je drz ao krvavu polaroid fotogra iju svoje majke,
prestras ene ali oc igledno z ive, kako lez i na betonskom podu i zuri u
objektiv puna jada i beznaa.
Bijes ga je sasvim preplavio, nosio je pred sobom sve i zaustavio se
na vrs cima Jamiejevih prstiju. Zgrabio je metalni stol, pustio iskonski
vrisak pun nagomilane ljutnje i gurnuo ga svom snagom u zid.
Morris je povikao i zas titio oc i dok su os tri kirurs ki instrumenti
letjeli sobom. Lijec nik se sklonio izvan dometa, pognuo leda i c uc nuo
zas titivs i glavu. Frankenstein je priskoc io i zgrabio ljutitog tinejdz era i
stisnuo mu ruke uz tijelo podigavs i ga u zrak. Paul Turner se nije niti
pomaknuo. Samo je gledao, a duh laganog osmijeha lebdio je nad
njegovim usnama kad je stol udario o zid.
Gdje je ona? vikao je Jamie. Zile na vratu su mu se napinjale dok
se pokuavao oteti iz stiska udovita. Gdje je moja majka?
Ne znamo, govorio je Frankenstein djec aku u uho. Ne znamo.
Zao mi je. Smiri se, Jamie, nac i c emo je. Obec avam ti. Obec avam ti da
emo je nai.
Glas mu je vec postao s apat, njihao je Jamieja s jedne strane na
drugu, drz ec i ga kao da je malo dijete. Paz ljivo ga je spustio na pod i
pustio iz ruku. Jamie se odmah odmaknuo i okrenuo da pogleda
Frankensteina ravno u oc i. Lice mu se crvenjelo, a oc i sjale od bijesa.
Druge eksplozije ipak nije bilo.
Upravo analiziraju fotografiju u laboratoriju, rekao je Morris.
No, vec imamo preliminarne rezultate i nema nikakvih tragova
mogue lokacije. ao mi je.
To mi je majka, rekao je Jamie ne skidajuc i pogled s
Frankensteina. Razumijete li?
Ne, jednostavno je odgovorio Frankenstein. Ne mogu. Nikad
nisam imao majku. No postojao je c ovjek kojeg sam nauc io smatrati
ocem. Mogu donekle zamisliti kako ti je.
Ne znam moz es li, rekao je Jamie. Pokajao se istoga trena iako
ogromni mus karac nije pokazivao nikakvu uvrijeenost. Samo je

gledao Jamieja velikim, sivim, asimetric nim oc ima na bezizraz ajnom

licu. Morris je prekinuo napetost.
Gdje su pronas li ovoga? pitao je kimajuc i prema les u na
kolicima.
Na cesti, odgovorio je Turner. Nekih s est kilometara od ulaza,
objes enog na drvo. Patrola ga je pronas la u s est sati ujutro. Kaz u da u
pet ujutro nije bio tamo.
Jamieja su proli trnci.
est kilometara. Vampiri su bili est kilometara odavde, moda
baoni koji su unakazili ovogaovjeka. Dok sam ja spavao.
Odagnao je tu misao.
Moramo pronai moju majku, rekao je to je mirnije mogao.
Ovo se nec e dogoditi vis e nikome ako je uspijemo pronac i.
Pogledao je Frankensteina.
Odakle kreemo?

20. GRAD KOJI NIKAD NE SPAVA, 1. DIO

NEW YORK, SAD
30. PROSINCA 1928.
John Carpenter stajao je na provi prekooceanskog broda
RMSMajestic dok se ovaj polako uvlac io u Upper New York Bay.
Taman je bilo pros lo devet sati, bio je mrak. Blijedi oblaci prekrivali
su noc no nebo, snijeg je padao tiho i bez prestanka. Visoki zidovi Fort
Hamiltona s desnog boka broda bili su prepuni vojnika koji su
aplaudirali i bacali kape u zrak kad je brod Majestic proao pored njih.
Bio je to najvec i brod na svijetu, velik kao devet nogometnih igralis ta
zajedno, s osam katova nad svojim zadivljujuc im trupom. Njegov
pristanak u luku je doista bio vaz an dogaaj, pa c ak i u
spektakularnom gradu poput New Yorka.
Carpenter je namjestio ogrtac preko ramena da mu ne bude
hladno i zapalio jednu od turskih cigareta koje mu je supruga spremila
za putovanje. Morao ju je rukom zas tititi da snijeg ne ugasi plamen.
Neprestance je padao, zadrz avao se na palubi i u Carpenterovoj kosi.
Postajalo je sve hladnije na svjez em i mirnom noc nom zraku. Tis inu je
prekidala samo pokoja sluc ajna nota glazbe i smijeha iz donjih paluba.
Vec eru su posluz ivali u dvorani ispod dimnjaka, ali Carpenter nije bio
gladan. Bio je nestrpljiv, z elio je sic i na c vrsto tlo. Jest c e kad
putovanje napokon zavri.
Nije mu nedostajalo nic ega od trenutka kad se ukrcao u
Southamptonu. Dobio je perverzno luksuznu kabinu, osoblje je bilo
vis e nego paz ljivo, a dani su se mogli kratiti bezbrojnim ugodnim
aktivnostima. Usprkos svemu tome, Carpenter je vec inu svoga
vremena proveo u malenoj knjiz nici, prouc avajuc i c ovjeka kojeg je
traio.
On nijeovjek. Ne vie. To ne smije zaboraviti.
Carpenter je otpuhivao mirisni dim u noc ni zrak. Brodska sirena
prekinula je tis inu zimske noc i svojom zaglus ujuc om bukom.
Pogledao je prema sjeveroistoku gdje su svjetla Manhattana sjala
vodenastoz urim sjajem u zimskoj bjelini noc i. Provjerivs i sat koji mu

je Olivia poklonila prije puta, shvatio je da c e Majestic pristati dva sata

ranije nego to je bilo planirano.
Dobar poetak.
Bacio je napola popus enu cigaretu preko ograde i pres ao palubu
ubrzanim korakom dok su se obrisi njujors kih nebodera vidjeli sve
jasnije i jasnije.
Prvi je napustio brod. Spakirao je kovc eg mnogo prije no s ro je
Majestic na obzoru ugledao prve obrise grada. Sis ao je niz silaznu
dasku pokrivenu vlaz nim crvenim tepihom, s krto kimnuo stjuardu
odjevenom u frak i napokon stupio na ameriko tlo.
Snijeg je s kripao pod njegovim c izmama dok je prolazio gatom 59
do terminala White Star. Kad su mu udarili pec ate na dokumente,
Carpenter se probio kroz gomilu rodbine i fotografa prema West Side
Highwayu.
John Carpenter?
Glas ga je dozvao sa Zapadne 34. ulice. Kroz snijeg je vidio samo
priliku sa s es irom u tamnom ogrtac u koja je brzo prebacivala tez inu s
jedne noge na drugu, moz da zbog nestrpljenja, a moz da zbog
hladnoe koja je grizla sve jae.
Tko pita? odgovorio je Carpenter. Govorec i, polako je spustio
ruku u desni dz ep i c vrsto stisnuo drveni kolac. Pripremio ga je tik
prije iskrcaja.
Nizak, podeblji ovjek etrdesetih godina iziao je iz sjene, odjeven
u smee odijelo od tvida i crvenu leptir mas nu s bijelim toc kama. Lice
crveno od alkohola sjalo je nad tim, pomalo pretjeranim ukrasom.
Covjek je bio olic enje dobroc udnosti; svjetlucave nasmijes ene oc i, nos
poput zrele rajc ice i impresivni brkovi nad usnama. Imao je
tamnosmei borsalino s es ir i s iroko se osmjehivao Caprenteru kad mu
je priao.
To ste Vi, rekao je uz oc ito olaks anje. John Carpenter. Izgledate
ba kao na fotografiji.
Ponavljam, hladno je odvratio Carpenter, tko pita?
Pa ja sam Willis, gospodine Carpenteru. Bertrand Willis. Rekli su
mi da me oekujete pa sam malo iznenaen...
Dokaz ite, rekao je Carpenter. Polako izvadite dokumente,
rekao je kad je ovjek posegnuo rukom u dep.
Willis je izvadio smei koz ni novc anik iz unutarnjeg dz epa sakoa i

pruz io ga Carpenteru koji je prstima paz ljivo primio dokumente i

otvorio ih.
Vidio je tri dokumenta; prva je bila putovnica na ime Bertrand
Willis, Saddle River, New Jersey; drugi je bio telegram s
Carpenterovim planom putovanja i fotogra ijom; trec i je bio
memorandum glavnog tuz itelja drz ave New York koji je ovlastio
Willisa da poduzme sve potrebne mjere za pomoc Johnu Carpenteru iz
Londona u Engleskoj pri rjes avanju njegovih zadac a bez obzira na
zakonske odredbe.
Zatvorio je novanik i vratio ga Willisu.
Cini se da je sve u redu, rekao je. Ispric avam se zbog svog
opreza, ali nikad se ne zna...
Willis je samo odmahnuo rukom dajuc i mu do znanja da se nije
nimalo uvrijedio. Savreno razumijem, gospodine, rekao je.
U ovakvim vremenima c ovjek mora paziti. Zapravo, mislim da su'
Osnivac i zbog vas eg opreza odluc ili vama povjeriti tako vaz an zadatak
pri prvoj solo misiji.
Carpenter je pomno pogledao ruga li mu se moz da Willis. Uvjerio
se da nije tako i nasmijeio mu se.
Ovajovjek je samielik, bez obzira na smijeh i dobru volju.
Pris ao mu je i pruz io ruku. John Carpenter, rekao je, Vama na
usluzi.
Bertrand Willis, rekao je c ovjek jos jednom prihvativs i pruz enu
ruku. Takoer, Vama na usluzi. Jako sam sretan s to sam Vas
upoznao, Johne. Jako sretan. Jeste li gladni? Hoemo li veerati?
Carpenterov z eludac poc eo je kruliti. To mi zvuc i kao izvrsna
ideja, odgovorio je.
Willis se nasmijes io od uha do uha. Znam odlic no mjesto ni pet
blokova odavde. Kuhar sprema svinjska rebrica koja se tope u ustima.
Ovuda!
Willis se okrenuo i uputio Zapadnom 34. ulicom brzinom
zadivljujuom za tako niskog i okruglastog ovjeka.
Dvojica su mus karaca z ustro pres la kriz anje Jedanaeste i Desete
avenije. Willis je neprestance pric ao o svemu i nic emu: snijegu,
bejzbolskim rezultatima, nezaustavljivom porastu broja banaka na
Wall Streetu. Carpenteru se vrtjelo u glavi dok je pokus avao pratiti
vrlo promjenjivi izbor tema, no svidjelo mu se drus tvo tog c ovjeka.

Njegov entuzijazam i dobra volja jednostavno su bili zarazni. Na uglu

Osme avenije Willis je naglo skrenuo desno i na pola puta izmeu 34. i
33. ulice us ao je kroz vrata pod crvenobijelim natpisom Chelsea Bar i
Rotiljarnica.
Prostorija je bila tamna, osvijetljena tek visokim crvenim
svijec ama na stolovima. U zraku se osjec ao miris c es njaka i
ruz marina. Gotovo svi stolovi su bili zauzeti; elegantno obuc eni
mus karci i z ene koji su c ekali kazalis nu predstavu sjedili su uz masne
luc ke radnike koji su tek dos li s posla. Mlade dz ezerice obavijene
pernatim zmijama skupljale su zalihe energije za noc i ples koji su bili
pred njima.
Willis je zaobis ao konobare i smjestio se za maleni stol u dnu
prostorije. Nevjerojatno zgodan konobar maslinastog tena pris ao je
njihovom stolu, nehajno otpuhnuo crni pramen s c ela i primio
Willisovu narudz bu c aja i kruha. Sjedili su u ugodnoj tis ini dok se
mladic nije vratio sa kos arom foccacia, velikim c ajnikom i dvije
porculanske s alice. Upitao ih je jesu li spremni za daljnje narudz be.
Carpenter je naruc io svinjska rebrica s pec enim krumpirom i gras kom
s to je nais lo na Willisovo odobravanje, koji je naruc io isto. Otvorio je
ajnik i ulio crno vino u porculanske alice.
Zao mi je s to ne moz emo piti iz c as a kao civilizirani ljudi,
ispric ao se Willis. Zbog prohibicije smo spali na ovo. No, kvaliteta
vina ne bi smjela biti umanjena zbog posude. Samo pijte.
Carpenter je podigao s alicu, potegnuo veliki gutljaj i rekao Willisu
da bi z elio c uti sve s to ovaj zna o c ovjeku kojeg je gonio preko
Atlantika. Amerikanac je takoer potegnuo dugac ak gutljaj iz s alice,
udobno se smjestio na stolcu i poeo priati.
Jeremiah Haslett. Roen 1871. u Marlboroughu u Engleskoj.
Roditelji su mu bili sluz benik i uc iteljica. Skolovao se na
Charterhouseu i Cambridgeu. Obogatio se tijekom rata prodajom
municije Kaiseru i njegovim vabama.
Nakon rata ulagao je u nekretnine u Londonu i New Yorku. Nije
oz enjen, nema djece. Kretao se u raskalas enim londonskim
krugovima, razvio neke, hajdemo rec i neobine interese. Sotonizam,
crna magija. Demonologija. No, c ini se da to i nije tako neobic no u
poslijeratnoj Britaniji, barem to se tie vieg stalea?
Daleko od toga, odvratio je Carpenter.

Nego s to. Druz io se s Aleisterom Crawleyem u opatiji Thelema na

Siciliji i ostao je u Italiji nakon s to su Crawley i njegovi sljedbenici bili
deportirani 1923. Pretpostavljam da su ga veze s fas istima spasile
sramote koja je snas la njegove sudrugove. Otprilike u isto vrijeme,
Haslett je postao opsjednut legendom o Drakuli i 1925. je hodoc astio
u Transilvaniju na rus evine dvorca. Kad se vratio u London, vis e nije
bio ljudsko bie.
Ne znamo s to mu se toc no dogodilo na istoku, rekao je
Carpenter. Poprilic no sam uvjeren da je njegova pretvorba bila
dogovorena unaprijed, i plaena, iako ne znamo tko ju je izvrio.
Cini se da je tako, sloz io se Willis. Siguran sam da njegov novac
moz e poljuljati uvjerenja u svakom drus tvu. To mu je u svakom
sluc aju omoguc ilo da se vrati u London i zadovoljava svoje apetite bez
ikakve kazne.
Rekao bih da je tako.
Njegova kuc a u nizu u Knightsbridgeu je postala zloglasna. Cuo
sam da bogobojazni ljudi i z ene prelaze na drugu stranu ulice kad
moraju proc i onuda. Postoje pric e o zastras ujuc im okupljanjima,
muc enjima i z rtvovanjima, o ritualima u vrtu i podrumu. Sest mjeseci
ranije je kc er jednog c lana britanskog parlamenta pronaena kako
gola i krvava trc i s umom kraj njegovog seoskog imanja jutro poslije
zimskog solsticija. Haslett je pobjegao iz zemlje odmah sljedec ega
dana. Vlasti su napokon otvorile oc i i vidjele c udovis te koje se
ugnijezdilo medu njima. Kad je dospio u inozemstvo, proveo je neko
vrijeme u Parizu i Bukures tu i dos ao u New York prije dva tjedna.
Uzeo si je sobe u hotelu Waldorf-Astoria na Petoj aveniji.
Haslett je ponovno napunio s alicu grimiznom tekuc inom i
potegnuo veliki gutljaj.
Jesam li neto izostavio? upitao je.
Ne.
Dobro, odgovorio je Willis. Jako bih se razoc arao da sam
odmah pao na testu.
Carpenter je prouc io njegovo okruglasto lice ponovno traz ec i
uvredu, no nije je bilo.
Jeste li ga vidjeli? Uivo, da se tako izrazim.
Gospodine Carpenter, ne bi Vas smjela iznenaditi c injenica da sam
ga pratio svake vec eri otkad je dos ao u grad. Prije nego s to upitate,

ne, nije uc inio nis ta s to bi se moglo nazvati sumnjivim. Bio je na vec eri
s nekoliko dama, nekoliko puta je bio na plesu i proveo je mnogo
vremena u sobama koje je uzeo u hotelu.
Haslett je zas utio kad se konobar pribliz io i stavio dva tanjura na
stol. Svinjska rebrica su se svjetlucala u tamnom umaku izmeu dvije
planine peenih krumpira.
Izvolite, rekao je Willis Carpenteru pokazujuc i mu tanjur.
Carpenter je navalio na hranu dok je Willis nastavio s priom.
Proc itao sam poruku, rekao je. Dogovorio sam nes to s jednom
od sobarica u Haslettovom hotelu i juc er mi je donijela poruku. Poslao
ju je netko tko se potpisao samo slovom V. Cini se da se radi o
pozivnici na doc ek Nove godine. Mislio sam da bismo tu imali najvis e
s anse da ga uhvatimo. To je privatna zabava s mnogo ljudi, vrlo je
vjerojatno da nec e biti toliko oprezan. No, u poruci nije bilo nikakvih
detalja o mjestu i vremenu odravanja zabave.
Carpenter je progutao zalogaj mesa. Bilo je doista onakvo kakvim
ga je Willis opisao. Zar ga ne moemo samo slijediti te noi?
Moz emo, to sam i mislio predloz iti. No, bit c e nam tes ko uc i jer se
radi o dogaaju za koji je potrebna pozivnica. Zamolio sam svog
prijatelja novinara da provjeri tko sve odrz ava zabavu za doc ek Nove
godine i nije pronas ao nikoga c ije ime poc inje na V. To moz e znac iti
samo da nepozvani gosti nee biti dobrodoli.
John je razmis ljao o svemu tome dok je zajedno s Willisom trpao
zadnje zalogaje u usta. Na putovanju je proveo mnogo sati
razmis ljajuc i o tome kako da najlaks e priu Haslettu. Smatrao je da je
Amerikanac u pravu; na nekom drus tvenom dogaaju najvjerojatnije
nec e biti toliko oprezan. Carpenteru nec e trebati vis e od nekoliko
sekundi da izvrs i svoj zadatak, posebice ako njegov plijen nis ta ne
oekuje.
Konobar se opet pojavio kraj njihovog stola i upitao ih z ele li
moda kavu. Willis je odgovorio da ne ele.
Nadam se da se slaz ete, rekao je. Mislio sam da moz emo jos
nes to popiti na drugom mjestu, ako Vam odgovara? Vas hotel nam je
usput, moete ostaviti prtljagu na recepciji.
Carpenter se sloio.
Kad je ostavio prtljagu kod recepcionara u Zapadnoj 33. ulici,
Carpenter je krenuo za Willisom z ustrim korakom niz Osmu aveniju

prema ulici Hudson. Skrenuli su lijevo na ulicu Grove i zastali ispred

neuglednih smeih vrata. Willis je glasno pokucao i odmaknuo se dva
koraka. Nakon nekoliko minuta otvorio se prozorc ic na vratima i par
oiju je podozrivo pogledao dvojicu mukaraca.
Dobra veer, Jack.
Bert, odgovorio mu je glas iza vrata. Nastala je buka i lupanje od
povlac enja zasuna i otkljuc avanja raznih lokota i vrata su se napokon
otvorila. Zrakom se pronio dim, smijeh i dez.
Djevojka u koktel haljinici s pernatom zmijom oko vrata uzela je
njihove kapute i povela ih kroz dvokrilna drvena vrata u veliku
prostoriju prepunu stolova i separea. Mus karac odjeven u frak na
klaviru je svirao poznate dz ez tonove, a konobarice su klizile izmeu
stolova s posluz avnicima krcatima punih c as a. Gusti dim obavijao je
prostoriju u izmaglicu prtavu od smijeha i razgovora.
Kakvo je ovo mjesto? upitao je Carpenter.
Zove se Chumley's, odgovorio je Willis. Ovo je nas a mala oaza u
suhoj pustinji umjerenosti. to ete popiti?
Rado u slijediti Va primjer, odgovorio je Carpenter.
Amerikanac ih je poveo do dugac koga s anka koji se pruz ao cijelim
jednim zidom ovoga bara koji je ilegalno toc io alkohol. Tamo su se
stisnuli u uskom prostotu. Willis je sluc ajno laktom udario elegantnog
c ovjeka sa svilenim rupcem koji je takoer c ekao da ga posluz e.
Covjek se istog trena okrenuo i pogledao Willisa crvenim oc ima
natopljenim alkoholom.
Uz asno mi je z ao, gospodine, rekao je blago fr ljavim naglaskom
viih stalea. Dopustite mi da Vas i Vaeg druga poastim piem.
Nema potrebe, gospodine, ali hvala Vam, odgovorio je Willis.
Naz alost, ja moram inzistirati, rekao je c ovjek. Hoc ete li mi reci
to preferirate ili u pak morati pogaati?
Pogaanje nec e biti potrebno. Jako bismo cijenili dva viskija s
ledom.
Oho, izobraz ena nepca, uzviknuo je c ovjek. Pa ja sam
oduevljen!
Dva viskija s ledom, din i travaricu, votku tonik, molio bih.
Dok je barmen pripremao pic a, c ovjek se okrenuo Carpenteru i
Willisu. Mogao je biti u srednjim tridesetima, kosu je nosio uredno
razdijeljenu na desnoj strani. Pod bijelim svilenim rupcem kojim je

ogrnuo ramena nazirala se crvena kravata.

Scott Fitzgerald, rekao je pruz ajuc i im ruku. Iznimno mi je
drago to sam vas upoznao.
Obojica su se rukovala s njim i predstavila se. Barmen im je donio
pic a i Fitzgerald je izvukao nekoliko novc anica iz koz nog novc anika i
dao mu ih. Uinivi to, okrenuo se svojim novim poznanicima i rekao:
Biste li se pridruili meni i mom prijatelju za stolom?
Nakon trenutka oklijevanja i razmjenjivanja zainteresiranih
pogleda, Willis i Carpenter su pristali. Pos li su za Fitzgeraldom u kut
prostorije.
Trojica mus karaca prolazila su kroz dimnu izmaglicu i gomilu
mus karaca i z ena u razlic itim stadijima pijanstva. U kutu bara bio je
maleni stol za kojim je sjedio ogroman lik. Neudobno se smjestio na
niski tronoz ac koji je u odnosu na njega izgledao kao da pripada u
kuc u za lutke. Pogledao je trojicu kad su mu pris li i zabrundao: Uzeli
ste si poprilino vremena.
Oprosti, Henry, odgovorio je Fitzgerald. Red je bio pozamas an.
Nadam se da u mom odsustvu nisi bio previe edan?
Dovoljno edan.
Fitzgerald se nasmijao kao da je to nes to najbritkje s to je ikad c uo.
Potom se okrenuo Carpenteru i Willisu koji su stajali kraj stola i
gledali gorostasa.
Sjednite, gospodo, rekao je Fitzgerald. John Carpenter,
Bertrand Willis, ovo je Henry Victor.
Drago mi je, gospodine Victor, rekao je Willis i pruz io ruku.
Nekoliko sekundi je lebdjela iznad stola dok gorostas nije polako
pruz io svoju i prihvatio je. Carpenter je slijedio Willisov primjer,
potom se naslonio na stolac muno razmiljajui.
Bi li to mogao biti on? Spis nije ba detaljan, ali opis je navodno
doistavjerodostojan.
Na trenutak je protrnuo.
Henry Victor je bio odjeven u tamnu odjec u, tez ak kaput s visokim
ovratnikom ispod kojeg je nosio debelu vunenu dolc evitu s kragnom
koja mu je dosezala bradu. Kosu je pokrio plosnatom koz nom kapom
koja mu je bacala sjenu na lice. Kad je bolje pogledao, Carpenter je
vidio dvije kvrge koje su izbijale iz debelog materijala na Victorovom
vratu.

Neto nije u redu? upitao je Victor.

Ispriavam se, rekao je Carpenter to je glae mogao.
Prelazak oceana me izmorio, moram priznati da sam nakratko
odlutao u svoj vlastiti svijet.
Henry Victor je Carpenteru uputio dugac ak pogled, potom se
okrenuo Fitzgeraldu koji se upustio u z iv, alkoholom nabijen razgovor
s Willisom.
... podrazumijevalo se da c e kritike biti slabe, govorio je, lica
natec enog od pijanstva i razoc aranja. Ako c ovjek napis e roman o
povrs nosti i plitkosti bogatas a, ne moz e oc ekivati nagradu u
knjiz evnim c asopisima. Moram priznati da sam neke osvrte smatrao
poprilic no nepos tenima, ali takva vam je knjiz evnost. Danas sam
razgovarao sa svojim izdavac em. Nas razgovor bio je potpuno
neplodan jer je traio od mene neto to ja nemam novi roman.
Okrenuo se ostalima za stolom i shvatio da je odjednom on u
sreditu pozornosti. Neuvjerljivo se nasmijeio.
Ali putovanje iz Wilmingtona, kako god dugo bilo, dovelo me za
ovaj stol i u vas e drus tvo, gospodo. To se moz e smatrati samo
uspjehom i niim drugim. Osim toga...
Fitzgerald je posegnuo za c as om i iskapio svoj dz in i travaricu.
Zapalio je jako mirisnu cigaretu i duboko uvukao dim.
Nic emu se ne smije, pokunjeno je rekao. Moja supruga. Samo
sjedi okruena divovskim pokustvom i niemu se ne smije.
Podigao je pogled. Oi su mu bile crvene i suzne.
Ali nemojmo vis e razgovarati o tako sumornim stvarima, rekao
je. Pric ajte nam o Londonu, gospodine Carpenteru. Gotovo me srani
rei da nikada nisam bio tamo.
Carpenter je uc inio kako su ga zamolili i razgovor je ponovno
zaz ivio. Nakon nekog vremena Willis se jos jednom probio do s anka i
donio im nova pic a te je ostatak vec eri pros ao u ugodnom drus tvu i
razgovoru.

21. U KRIVOM SMJERU

Izvana je vozilo izgledalo potpuno uobic ajeno: crni Ford Transit
sasvim isti kao svi ostali koji svaki dan prolaze britanskim ulicama.
No, ovaj kombi je bio drugac iji. Motor koji je razvijao brzinu od 150
kilometara na sat bio je preuzet iz prototipa Pirahne VI, najtajnijeg
s vicarskog blindiranog osobnog vozila koje je tez ilo skoro dvadeset
tona, a reaktivni oklop koji se nalazio pod metalnom ploc om
kombijevog kostura pripadao je bojnom tenku Challenger 2. Kombi je
bio spus ten, ojac ane s asije, ukruc enog ovjesa, s kabinom
opremljenom res etkama na kompjutorsko upravljanje. Cijelo vozilo
bilo je pros iveno kavezom od tiranija. Keramic ka ploc a, otporna na
eksplozije, bila je pric vrs cena s donje strane vozila. Kotac i su bili
opremljeni run lat gumama, a prozori nac injeni od termoplastike
otporne na metke.
Vozac je pred sobom imao svakojaku komunikacijsku tehnologiju,
kao i onu koja je sluz ila za geografsko pozicioniranje, kriptirane
satelitske releje koji su mogli locirati vozilo bilo gdje na planeti.
Straz nji dio kombija bio je prostorija za mobilne bri inge i centar za
taktic ko zapovijedanje. Ogroman zaslon visoke rezolucije osjetljiv na
dodir bio je pric vrs cen na straz nja vrata kombija. Bio je bez ic no
povezan s glavnim rac unalom Crne svjetlosti. Dva reda tapeciranih
sjedala bila su okrenuta jedna prema drugome. Iznad svakog je bila
omanja s upljina koja je sadrz avala po jednu pripremljenu kacigu za
svakog operativca Crne svjetlosti. Na podu se nalazio uski otvor iz
kojeg je na pritisak gumba izlazio manji zaslon osjetljiv na dodir. Uski
ugradbeni ormaric zdesna svakom sjedalu bio je podijeljen u odjeljke
i svaki je sadravao standardno oruje Crne svjetlosti. No, samo su dva
bila puna.
Jamie i Frankenstein su sjedili jedan nasuprot drugome na dva
sjedala najbliz a vratima. Uputili su se u vozni park Crne svjetlosti
nakon s to su napustili stacionar. Otis li su po vozac a, mladog vojnika
po imenu Hollis. Nas li su ga u otvorenoj blagovaonici. Thomas Morris
je vis e nego jednom pitao smije li poc i s njima, svaki put sa sve vis e
oc aja u glasu. Frankenstein mu je odgovorio da nec e biti potrebno.

Morris je, durec i se, napokon prihvatio njegovu odluku. Obec ao je

Jamieju da c e biti u laboratoriju i pric ekati rezultate analize
fotogra ije, u sluc aju da tehnic ari pronau nes to s to bi im moglo
pomoi. Jamie nije vjerovao da hoe, ali ipak mu je zahvalio.
Vojnik Hollis je bio pomalo zapanjen Frankensteinom i odmah je
z eljno pristao biti njihov vozac . Mladi operativac ih nije mogao vidjeti
jer su bili odijeljeni zidom, ali njegov nervozan, uzbueni glas se
svako malo uo preko interkoma i obavjetavao ih o napretku.
Frankenstein je nes to rekao i Jamie se na trenutak morao odijeliti
od misli o svojoj majci i pogledati golemog ovjeka.
Molim?, rekao je.
Pitao sam te jesi li spreman na sve ovo. Mislim da sam upravo
dobio odgovor.
Jamie je osjetio kako mu se obrazi polako crvene. Spreman sam,
rekao je. Jesam. Reci mi sve to trebam znati.
Frankenstein mu je uputio dugaak pogled i poeo govoriti.
Vec ina vampira nije poput Alexandrua ili Drakule ili vec ine onih
koje si vidio na televiziji. Pojam o elegantnoj rasi civiliziranih
c udovis ta je dobar materijal za ilmove, ali nema nikakve veze sa
stvarnos cu. Stvarnost je sljedec a: postoji vampirsko drus tvo koje je u
mnogoc emu preslika ljudskoga drus tva, u obama postoje potpuno isti
z ivotni stilovi. Doista postoje vampiri koji z ive u lijepim kuc ama, nose
dnevna i vec ernja odijela, piju iz kristalnih c as a, bas kao s to i postoje
ljudi koji tako z ive. Takoer postoje i vampiri koji z ive u siromas nim
djelovima grada, koji vode jednake anonimne z ivote poput milijuna
ljudi. Postoje i oni vampiri koji z ive na rubovima drus tva, na samim
granicama, na istim mrac nim mjestima na kojima se i ljudi c esto znaju
pronac i. Ima i onih koji su se zakleli da nikada nec e uzeti ljudski z ivot
ili okusiti ljudsku krv, kao s to ima onih koji su se zakleli da nikada
nec e okusiti nis ta drugo nego ljudsku krv, koji ubijaju i muc e iz c istog
zadovoljstva. Neke je izludjela glad, a neki mrze same sebe zbog svega
onoga to im glad ini, a nisu dovoljno jaki da bi se oduprli.
Pored njih su prolazile slike engleskog krajolika, no Jamie ih nije
primjeivao. Usredotoio se na ovjeka pred sobom.
Ono s to ti z elim rec i jest da je svaki vampir drugac iji i svakom od
njih mora prii krajnje oprezno. Jesi li me razumio?
Mislim da jesam, odgovorio je Jamie.

Pobrini se da bude tako. Vec ina njih bi te ubila bez ikakvog

razmis ljanja. Oni su c udovis ta, bez obzira na to koliko ti se c inili
jadnima ili bezopasnima.
Mrzi ih, zar ne? upitao je Jamie. Mrzi vampire?
Vec inu njih, odgovorio je Frankenstein. Oni su anomalija,
nasilna, opasna anomalija. Ne pripadaju ovome svijetu.
Jamie ga je nehotice pogledao s irom otvorenih oc iju s to je
udovite primijetilo. eli li mi neto rei? upitao ga je.
Jamie je odmahnuo glavom i Frankenstein se opet naslonio na
svoje sjedalo. Znam s to ti je palo na pamet, rekao je. Ali ja sam
stvoren slobodnom voljom. Stvari koje sam uc inio... neke od njih su
doista grozne i neoprostive... sve to sam uc inio voden svojom
slobodnom voljom. Vampiri imaju nagon za hranjenjem koji nasilje i
patnju c ini neizbjez nima. Vec ina njih nije dovoljno jaka da se odupre.
Mnogi niti ne pokuaju.
Jamie nije rekao nis ta. Pogledao je ormaric s Frankensteinove
desne strane i shvatio da sadrz i oruz je koje mu je Terry zabranio da
dira mali crni cilindar i crne metalne kugle.
Kakve su to stvari? pitao je pokazujui. Terry mi nije htio rei.
Frankenstein je pogledao u smjeru Jamiejevog prsta. Zas to ti nije
htio rei?
Rekao je da ne moram znati.
udovite se kratko nasmijalo. Tono, ne mora.
Jamie je blijedo zurio u Frankensteina dok ovaj nije prevrnuo
oima i izvadio cilindar i jednu kuglu iz kuita.
U redu, ako bas moras sve znati. Ovo je ultraljubic asti laserski
pis tolj. Lansira koncentriranu lasersku zraku ultraljubic aste svjetlosti,
poput snaz ne baklje. Vampirima pali koz u na najmanji dodir. Ovo je
ultraljubic asta granata. Lansira snaz nu ultraljubic astu zraku u svim
moguc im smjerovima odjednom, ali samo na pet sekundi. Jesi li sada
sretan?
Zato mi to Terry nije htio rei?
Vjerojatno zato s to je smatrao vaz nijim nauc iti te stvari koje te
mogu odrz ati z ivim. Ovo oruz je nije ubojito, moz e ti samo kupiti malo
vremena. Drz i se pis tolja i T-Bonea, pokus aj se sjetiti svega s to te
nauc io umjesto s to se bavis onime s to te nije nauc io. Dosta je s
pitanjima. Skoro smo stigli.

A kamo zapravo idemo? upitao je Jamie.

Idemo u posjet jednom vampiru kojeg zovu Apotekar. Proizvodi
neto po imenu Blaenstvo, odgovorio je Frankenstein.
Blaenstvo?
Droga za vampire; snaz na droga koja uzrokuje snaz nu ovisnost.
Apotekar ima raspac ivac ku mrez u koja se prostire cijelom zemljom.
Ako on nije uo nita o Alexandruu, onda se nema to uti.
Ti zna gdje on ivi? upitao je Jamie,
Tako je.
Zato ga onda ne zaustavi? Frankenstein ga je pogledao.
Zato s to je Blaz enstvo jako korisno, odgovorio je. Pomaz e nam
smiriti velik dio vampirske populacije. Kad smis ljaju gdje da nabave
sljedec i fiks, ne zanima ih muc enje ljudi. Naravno, sluz beni stav je taj
da Crna svjetlost nema pojma otkuda Blaz enstvo dolazi ili tko ga
pripravlja. Jesi li razumio?
Meni to izgleda kao da ste samo odluc ili okrenuti glavu, rekao je
Jamie.
Odlino. Sada uti.
Sat vremena kasnije kombi se zaustavio ispred seoske kuc e na
rubu vris tine. Straz nja vrata su se otvorila i miris drva iz kamina je
odlebdio u noc no nebo. Jamie je izis ao iz vozila. Nalazili su se na
uskom seoskom putu, s jedne strane obrubljenom drvoredom, a s
druge se pruz ao Dartmoor. Kuc a je bila derutna dvokatnica od
blijedog kamena, zas tic ena prirodnim kamenim zidom. Suma iza nje
se prostirala u neprohodnu crnu gustou.
Frankenstein ga je c ekao s druge strane puta. Kad ga je Jamie
sustigao, otvorio je drvena vrata. Zajedno su hodali uskim putom
poput para sjenici u tami koje ne pristaju jedna uz drugu. Prije no s to
su stigli do crvenih vrata kuc e, netko ih je otvorio. Visok c ovjek sijede
kose i izboranog lica im se nasmijeio.
Molim lijepo, rekao je. Slijedite put do straz njeg dvoris ta. Tamo
emo se nai.
Jamie se nasmijes io dok su obilazili kuc u. Nije oc ekivao prijateljski
doc ek od vampira ili proizvoac a droge, a pogotovo ne od stvorenja
koje je bilo i jedno i drugo. Miris procvjetalog cvijec a leprs ao je
zrakom dok su paz ljivo hodali vrtnim puteljkom. Kad su stigli u
prostrani vrt obasjan noc nom svjetlos cu, sjedokosi vampir ih je c ekao

pod drvetom jabuke.

Drvom poploc en puteljak vodio je preko sredis ta vrta do masivnih
vrata na drugom kraju. Cijepao se na dva dijela da zaobie ogromno
deblo nekog drveta. Dva velika polukruz na travnjaka nalazila su se s
obje strane vrta, a ostatak je bio pun prekrasnih gredica cvijea.
Dature i noc ne ljepotice cvale su u noc i, dok se u zraku mijes ao
miris lavande i zumbula. Puzavi grozdovi jurnice i juke sjali su pod
blijedom mjesec inom, bijele linije jasno su se isticale, sivi listovi
svjetlucali srebrnom svjetlos cu. Jamie se osupnuto ogledao oko sebe,
a Frankenstein ga je promatrao kao da c e mu se svakog c asa poc eti
smijati.
Svia li ti se vrt? upitao ga je Apotekar dok je Frankenstein
zablenutog tinejdera usmjeravao prema drvetu.
Velianstven je, rekao je Jamie. Nikada nisam vidio takvo to.
To je zato s to prespavas najljeps i dio dana, rekao je Apotekar
ponosno se smijes ec i. Tama sakriva nedostatke i grijehe, mjesec
obasjava samo njenost i eleganciju.
Tko je to rekao? upita Jamie.
Ja, smijes io se Apotekar. Pukovnic e Frankenstein, zadovoljstvo
mi je, kao i uvijek. Poite za mnom, razgovarat emo u labosu.
Vampir je odlebdio niz vrt, a ova dvojica su ga slijedila. Pros li su
kroz vrata koja je Apotekar otvorio, koristec i malenu tipkovnicu
skrivenu iza zavjese od brs ljana. Izis li su na betonski put gladak poput
staze za kuglanje. Naranc aste lampe visjele su na niz im granama
drvea i obasjavale njihovo odredite.
Na kraju puta nalazila se dugac ka metalna graevina glatkih
rubova i okrugli pokrov koji se izdizao iz zemlje s obje strane.
Izgledalo je kao da je netko tu zakopao ogromnu limenu konzervu.
Elektric no svjetlo izlazilo je iz uskih prozora urezanih u zidove i
kupalo obliz nje drvec e u snjez nobijeloj svjetlosti. Vampir je okrenuo
kvaku na vratima graevine, otvorio ih i pustio posjetitelje unutra.
Bilo je mnogo buc nije nego s to je Jamie oc ekivao. Laboratoriji na
koje je navikao su bili tiha mjesta puna c udnih staklenih posuda na
plamenicima.
Ova prostorija je izgledala poput male tvornice. Veliki ventilatori
su glasno s umjeli s obje strane prostorije. Apotekar je Jamieju i
Frankensteinu pruz io par zas titnih naoc ala i odveo ih na drugi kraj

prostorije.
Pokraj velike ventilatorske jedinice stajao je stol pokriven ciglama
uto-bijelog praha.
Sto je to? upitao je Jamie. Nije se mogao oduprijeti znatiz elji.
Apotekar je stao kraj njega.
To je rekristalizirana baza heroina, odgovorio je vampir. Moje
poiljke dolaze u tom obliku. Ja ih poslije tretiram sa...
Ne treba on znati sve detalje, zac uo se Frankensteinov glas iza
njih. Dalo se naslutiti da je to upozorenje.
Jamie mu je uputio pogled pun povrijeenog ponosa. Zelim
znati.
Frankenstein je slegnuo ramenima, okrenuo im leda i poc eo
prouc avati zid labosa pokriven ogromnom kartom Ujedinjenog
Kraljevstva. Bila je puna z utih krugova od kojih su se neki preklapali.
Pokrivali su cijelu zemlju.
Apotekar se nasmijes io Jamieju. Okrepljujuc e je vidjeti djec aka
koji z eli nauc iti nes to o svijetu, rekao mu je i odveo ga do drugog
stola sa s est plitkih plastic nih posuda. Dvije su bile do pola pune neke
bistre tekuine, a etiri neke guste bijele otopine.
Ovo je sumporna kiselina, nastavio je pokazujuc i mu jasnu
tekuinu. Tu se rastapa heroin, zatim se dodaje metilni alkohol, zatim
eter. Na kraju nam ostane ovo.
Pokazao je posude s bijelom tekuinom.
Smjesa mora stajati dok se ne poc ne kristalizirati, tada dodam jos
etera... kao i posljednji sastojak... i zatim sve to ostavim dok ne
postane vrsto. Tada dobijem Blaenstvo, rekao bih 75% isto.
Posljednji sastojak?
Vampir se nasmijes io i odveo Jamieja do trec eg stola na kojem se
nalazilo sedam velikih plastinih posuda punih tamnocrvene tekuine.
Ovo je ono s to Blaz enstvo c ini takvim kakvo jeste, rekao je
Apotekar prtei od ponosa.
Krv? upitao je Jamie.
Naravno, nasmijes io se Apotekar. Ljudska krv, dodana heroinu
prije no s to se zgusne. Sedam razlic itih grupa za sedam razlic itih
droga. A, AB, B, O, osnovna, jeftina stvar. O negativna, Al negativno i
OB samo za najbolje kupce.
Zato su toliko posebni?

Rijetki su, rekao je Frankenstein. Njegov glas je u zatvorenom

prostoru odjekivao poput praska. Nije ih lako nabaviti.
Laks e je nego s to moz es zamisliti, rekao je vampir c udno se
smijes ec i c udovis tu prije no s to se opet okrenuo Jamieju. Posljednja
dnevna pos iljka treba biti dodana kiselini, rekao mu je. Hoc es li ti
obaviti taj asni zadatak?
Jamie je na leima osjetio Frankensteinov negodujuc i pogled. Znao
je da ga udovite gleda i da eka njegov sljedei potez.
Cool, rekao je. Idemo.
Vampir je nadgledao dok je Jamie palio plamenike pod dvjema
posudama kiseline i paz ljivo z licom dodavao z uto-bijeli prah. Pazio je
da ne istresa previs e iz visine, da ga tekuc ina ne bi poprskala. Svaku
punu z licu stavljao je u drugu posudu pazec i da se ne prepune. Kad su
zdjele poc ele lijepo kuhati i proizvoditi mjehuric e, Jamie je postavio
pitanje koje ga je muilo ve neko vrijeme.
Otkud dobivate sve ovo? Ako ste samo vi osobno upleteni u ovo,
otkuda nabavljate materijal?
Apotekar mu se nasmijeio.
Odlic no pitanje, mladic u, odgovorio je. Heroinska baza mi stiz e
iz Mijanmara, a krv iz Zavoda za zdravstvo predrage nam domovine. A
kako to sve takorei, nesmetano stie k meni, to pitaj svoga partnera.
Jamie se okrenuo Frankensteinu koji se jedva primjetno trgnuo.
Ne sada, rekao je otro. Imamo vanijeg posla.
Apotekar je pomirljivo podignuo ruke. Kako vi kaete, rekao je.
Toliko sam uz ivao u tome s to nekoga zanima moj rad da sam
zaboravio upitati zas to ste dos li. Pretpostavljam da traz ite neku vrstu
informacija?
Frankenstein je kimnuo. Alexandru, odgovorio je. Zelimo znati
gdje je. Mislio sam da si moz da nes to c uo od nekog od svojih dilera ili
kupaca.
Skoro je ispljunuo posljednju rijec , lica potpuno iskrivljenog od
gaenja.
Bojim se da nisam nis ta c uo, odgovorio je Apotekar. Jamieju se
uinilo da je temperatura u labosu opala za nekoliko stupnjeva.
Jedna od posuda na stolu kraj kojega je Jamie stajao poc ela je
divlje kljuc ati. Apotekar se primaknuo stolu, a Frankensteinova ruka
je odmah uhvatila T-Bone koji mu je visio o pojasu. Vampir je zastao i

pogledao ih.
Ne vjerujem ti, hladno je reklo c udovis te. Pitam se s to li si
uo?
Moz da je to zbog tvoje sumnjic ave prirode, odgovorio je
Apotekar. Ili moz da zato s to jednostavno nisi glup i sasvim dobro
znas da c e ti svatko tko zna nes to o trojici brac e najvjerojatnije
slagati.
Pomaknuo se bliz e Jamieju i Frankenstein je izvadio T-Bone iz
futrole. Savjetovao bih ti da se ne mie, rekao je gromkim glasom.
Jamie je gledao c as u Frankensteina, c as u Apotekara. Potom je
posuda sa sumpornom kiselinom prekipjela i vrela se tekuc ina
razasula po sobi potrcavi Jamieja po goloj koi vrata i brade.
Vrisnuo je od boli. Frankenstein i vampir su dotrc ali k njemu.
Jamie je stisnuo ranu rukom i tkanina rukavice je progorjela. Nikad
ranije nije osjetio takvu bol, kao da mu tisuc e malih noz eva rez u koz u.
Vritao je dok mu je kiselina talila kou.
Apotekar je odletio na drugi kraj labosa i iz ormaric a izvadio malu
bocu c iste vode. Frankenstein ga je podignuo i odnio dalje od
kljuc ajuc ih posuda. Pridrz avao ga je jednom rukom dok je drugom
pokus avao odmaknuti Jamiejev dlan s rane da vidi koliko je ozlijeen.
Tu se odjednom nas la i Apotekareva bijela ruka koja je zgrabila
Jamiejev zglob i maknula njegov dlan s opekotine. Jamie je zabacio
glavu unatrag, vratne z ile su mu bile napete poput konopa, a zubi
stisnuti od agonije.
Vampir je otvorio bocu i isprao rane vodom dok je Jamie vikao.
Ispus tale su dim kad ih je voda dodirnula. Pokazalo se da Jamie na
vratu ima barem deset pojedinac nih, jasnocrvenih opekotina koje su
se protezale od kragne uniforme sve do uha. Poeo je krvariti.
Apotekareve oi su pocrvenjele.
Frankenstein je to primijetio i odmah posegnuo za T-Boneom, koji
je pao na pod. Prije no s to ga je dohvatio, Apotekar se bacio unatras ke
kroz zrak, daleko od polegnutog tinejdz era i c udovis ta koje se
nadvijalo nad njim. Zaustavio se kraj vrata koja su vodila natrag u vrt.
Uvedi ga u kuc u kad krvarenje stane, rekao je grlenim glasom
punim poude. Iznad hladnjaka je kutija za prvu pomo.
Zatim je otvorio vrata i odletio u no.
Frankenstein je ostavio Jamieja koji je zurio u strop blijedoga lica i

s irom otvorenih oc iju. Uzeo je zelenu kutiju s police iznad hladnjaka i

vratio se iskljuc ujuc i u hodu plamenike pod svim posudama s plinom.
Cuc nuo je kraj tinejdz era koji ga je gledao s malo vis e usredotoc enosti
nego ranije.
Jesi li dobro? pitao ga je.
Jamieja je okirao Frankensteinov glas. Dobro sam, zagraktao je.
Nikad u z ivotu me nes to nije tako boljelo. Nisam mogao disati od
boli.
Boli li te jo uvijek?
Jamie je kimnuo. Ali ne kao malo prije. Sad boli kao i svaka
opekotina.
Frankenstein je obrisao krv s djec akove koz e, izvadio gazu iz
kutije za prvu pomoc i njez no je pritisnuo na opekotine. Jamie se malo
trzao, ali nije se bunio. Cudovis te je odmotalo kolut bijelog zavoja,
zamotalo ga oko gaze i pric vrstilo lasterom. Jamie se pridignuo i sjeo
dok je Frankenstein zatvorio kutiju i vratio je na mjesto. Jamie ga je
gledao.
Namjeravao je ugasiti plamenike, polako je rekao tinejder.
Znao je to e se dogoditi.
Ja to nisam mogao znati, rekao je Frankenstein.
Ne krivim te, rekao je Jamie bolno. Samo kaem.
U redu, odgovorio je Frankenstein.
Hoc es li mi pomoc i da ustanem? upitao je Jamie i gorostas mu je
pruz io nepravilno oblikovanu ruku. Jamie ju je uhvatio i povukao se
na noge.
Paljivo je dotaknuo zavoj na vratu i pogledao Frankensteina.
Zelim da pustis mene da razgovaram s njime, rekao je. Kad
uemo u kuu, moe?
udovite ga je pogledalo: U redu, rekao je nakon kratke pauze.
Radi ono to smatra da je najbolje.
Straz nja vrata su vec bila otvorena. Us li su u toplu, malc ice
razbacanu kuhinju. Cajnik je bio pristavljen na ogromnoj pec i, a
Apotekar je sjedio za velikim drvenim stolom nasred prostorije i
nelagodno ih gledao.
Zao mi je, rekao je. Nisam okusio ljudsku krv vis e od deset
godina, ali ne mogu kontrolirati svoju reakciju kad je vidim.
Sve je u redu, rekao je Jamie. Pogledao je prazan stolac nasuprot

vampira i ovaj im je odmah ponudio da sjednu. Jamie je prihvatio, no

Frankenstein je rekao da e radije stajati.
Kako eli, odgovorio je Apotekar.
Jamie je paz ljivo sjeo i pogledao Apotekara koji ga je nervozno
promatrao. Znam da ste mislili ugasiti plamenike, rekao je Jamie, a
vampir je odahnuo od olakanja.
Jesam, rekao je. Vidio sam da c e prekipjeti, ali onda mi je tvoj
partner rekao da stojim mirno pa nisam elio izazivati...
Uutio je. Frankenstein je prevrnuo oima, ali nije nita rekao.
Znam, rekao je Jamie. Cinilo se da je Apotekaru iskreno z ao s to
se dogodila nesrea u labosu i nastavio je s pitanjima.
Kako ste zavrili bavei se ovim poslom?
Vampir ga je pogledao i nasmijao se. Zelis c uti kako sam spao na
ovo, je li? ao mi je to te moram razoarati, gospodine Carpenteru, ali
pric a doista nije nis ta posebno. Bio sam biokemic ar u jednoj
farmaceutskoj tvrtki, pretvorili su me u vampira i nastavio sam se
baviti istim poslom, samo s drugim materijalima.
Jamie se razoc arao. Nadao se da c e se Apotekar otvoriti ako
pokae neko zanimanje za njega, da e radije govoriti o Alexandruu.
Ali u svakom sluc aju, nastavio je Apotekar znac ajno gledajuc i
Frankensteina, lijepo je c uti pristojno pitanje. Pogotovo kad ti ga ne
postavlja netko tko drz i kolac u ruci. Lijepo si odgojen, mladic u. Tvoja
majka se zacijelo ponosi tobom.
Jamie je vidio ansu i odluio je zgrabiti. Mislim da da, odgovorio
je. Ali ne mogu je pitati jer ju je Alexandru zarobio. Zato ga traimo.
Apotekar je pogledao tinejdera s iskrenim suosjeanjem.
Uz asno mi je z ao s to to c ujem, rekao je vampir. Uz asno z ao. Ne
mogu ni zamisliti koliko ti je teko.
Jamie je kimnuo.
Ali ja ne znam gdje je on, odgovorio je Apotekar. Moz es mi
vjerovati, ali ne moras . Ne mogu donijeti tu odluku umjesto tebe. Ali
rei u ti ono to znam, a to nije ba oprezno od mene.
Bilo to, rekao je Jamie. Bilo to, to nam moe pomoi.
Jos uvijek je ovdje. Nije otis ao u inozemstvo. Nec u ti rec i kako to
znam. Najvjerojatnije je onda i tvoja majka jo uvijek ovdje.
Frankenstein je frknuo. To je sve? Jos uvijek je ovdje? Znac i da
trebamo samo proc es ljati 250.000 c etvornih kilometara da ga

pronaemo.
Apotekar je zurio u Frankensteina s izrazom otvorene mrz nje na
licu. Otic i c ete iz moje kuc e, znajuc i vis e nego kad ste dos li ovamo.
Sumnjam da c ete igdje drugdje dobiti takav odgovor. Brac a imaju
svoje ui i oi posvuda i nitko drugi vam nee nita rei.
Jamie je ustao od stola stisnutih zuba jer nije z elio vikati.
Frankensteina je os inuo pogledom punim ljutnje upozoravajuc i ga da
odsada s uti. Hvala vam na pomoc i, rekao je Apotekaru, koji mu je
pristojno kimnuo. Ostavit emo vas da radite.
Krenuli su puteljkom natrag do ceste. Vojnik Hollis je stajao
naslonjen na vrata kombija.
Kamo sada? upitao ih je kad su prili vozilu.
Jamie je nogom udario kombi s to je jac e mogao, a udarac je jako
odjeknuo u tihoj noc i. Ponovio je udarac jos dva puta i zatim se licem
crvenim od bijesa okrenuo Frankensteinu. Kako si samo glup!,
vikao je pljujuc i slinu na sve strane. Oc igledno je znao vis e no s to
nam je rekao, mnogo vis e! Meni bi moz da i rekao da se ti nisi ponas ao
kao pravi kreten prema njemu! Zas to si takav? Zar ne z elis pronac i
moju mamu? to onda radi ovdje?
Frankenstein je bio previs e s okiran da bi odgovorio. Djec akova
ljutnja je isparavala u ogromnim valovima.
Glupane! Glupane! Glupane! vikao je Jamie naglas avajuc i svaku
rijec gromkim s utiranjem kombija. Ljutnja je zatim nestala, jednako
brzo kao s to je i dos la. Samo se strovalio na koljena na kvrgavom
putu.
Nastala je tiina.
Vozac je oprezno pokus ao dodirnuti Jamieja, no ovaj je samo
odgurnuo njegovu ruku.
Ne diraj me, bijesno je viknuo podigavs i se na noge. Pustite me
na miru!
Potrao je u umu spotiui se i ostavio onu dvojicu kraj auta.
Sjeo je ispod velikog hrasta. Vidio je svjetla kombija kroz drvec e i
uo Frankensreinove i vozaeve glasove.
Neka me samo fraze. Ovdje me nee nai. Neka misle da su
meizgubili.
Glava mu je pucala od frustracije, ljutnje i krivnje. Bio je siguran da
bi mu Apotekar bio rekao nes to vis e o Alexandruu, bio je sto posto

siguran da bi, samo da glupo c udovis te nije moralo protegnuti svoj

glupi jezik. Mogli su vec biti na putu da je spase, mogli su biti za
petama Alexandruu, ali umjesto toga se nisu niti pomaknuli s mjesta.
Nikad mu nije ni palo na pamet da bi Alexandra odveo njegovu majku
van zemlje, ne nakon one gnjusne poruke ostavljene na les u. Tu je
Frankenstein bio u pravu. No, bio je siguran da bi u sljedec oj rec enici
Apotekar rekao nes to s to im moz e pomoc i. Bio je siguran u to.
Vjerovao je Apotekaru kad je rekao da nitko u vampirskom svijetu ne
bi riskirao vlastiti ivot odavanjem podataka o Alexandruu.
Tad je shvatio da je bio u krivu. Postojala je jedna osoba.
Ustao je sa zemlje ignorirajuc i bol od opekotina i naslijepo se
uputio kroz drvec e prema svjetlima. Izis ao je iz s ume i vidio c udovis te
i vozac a kako stoje naslonjeni na kombi. Nisu izgledali previs e
zabrinuto.
Jesi li se dobro iskalio, ha? upitao ga je Frankenstein. Glas mu je
bio obojan smijehom pa mu je Jamie samo uputio grimasu.
Vodite me natrag u Petlju, rekao je. Zelim opet razgovarati s
njom.
Frankensteinova usta su se skupila u neodobravanju.
S kime to? upitao je.
Zna ti s kime, odgovorio je Jamie smijeei se.

22. GRAD KOJI NIKAD NE SPAVA, 2. DIO

NEW YORK, SAD
31. PROSINCA 1928.
Johna Carpentera je probudilo glasno kucanje na vrata. Istog trena
se probudio grabec i drveni kolac koji je ostavio na noc nom ormaric u.
Izvukao se iz postelje i lagano ods etao do vrata preko poda
pokrivenog tepihom.
Tko je? upitao je.
Henry Victor, odjeknuo je duboki glas s druge strane vrata.
Carpenter je sakrio kolac iza leda i otvorio vrata onoliko koliko je
doputao lanac kojim je dodatno osigurao vrata. Henry Victor stajao je
u hodniku. Glavom je skoro dodirivao strop. Gledao je Carpentera s
neskrivenom ljutnjom na licu.
Vi znate tko sam, rekao mu je. Bila je to izjava, a ne pitanje.
Rekao bih da je tako, odgovorio je Carpenter.
Kome ste rekli?
Nikome.
ak ni svojem partneru, Willisu?
ak ni njemu.
Victor je iz depa kaputa izvadio debelu bijelu omotnicu.
Onda c ete mi moz da moc i objasniti ovo, rekao je pruz ajuc i
omotnicu Carpenteru. Carpenter ju je uzeo primjec ujuc i pritom koliko
je Frankensteinova ruka ogromna. Spustio je lanac s vrata i otvorio ih
s irom. Uite, rekao je i otis ao do malenoga stola pod prozorom.
Poloz io je omotnicu na njega. Victor je us ao unutra i zatvorio vrata za
sobom.
Carpenter je izvadio tri komada c vrstog papira iz omotnice. Prva
dva su bile pozivnice, ukras ene zlatnim rubom s tri reda jako
ukraenih slova.
Central Park West i Zapadna 85. ulica
31. prosinca 1928.
23 sata

Odloz io je pozivnice i pogledao trec i komad papira ovo je pak

bilo pisamce ispisano lijepim copperplate stilom.
Dragi gospodine Frankenstein,
molim Vas da mi uiniteast svojini dolaskom ove veeri.
Poveditetakoer svoga novog prijatelja Engleza koji je iznajmio sobu u
hoteluChelsea u Zapadnoj 23. ulici, ako ne znate kako ga pronai.
Maske suobavezne, a crna kravata poeljna. S potovanjem,
V.
Nisam koristio to ime otkad sam dos ao u Ameriku, rekao je
Frankensteinov glas iznad Carpenterove glave. To je bilo prije vis e
od godinu dana.
Poznajete li ikoga ije ime poinje sa V, upitao je Carpenter.
Ne.
V kao Valentin, pomislio je Carpenter i pros li su ga trnci.
Najmlaiod trojice brae koje je sam Drakula pretvorio u vampire. Je li
mogue da jeto on?
A poznajete li Hasletta? Jeremiaha Hasletta?
Ne, odgovorio je.
Jeste li sigurni?
Frankenstein je duboko udahnuo i Carpenteru se uc inilo da time
z eli obuzdati ljutnju. Gospodine Carpenteru, ja se drz im podalje od
svega. Pogotovo kad se radi o vampirima.
Carpenter se istoga trena okrenuo prema njemu: Sto ste rekli?
Frankenstein se nasmijao. Ispric avam se. Zar ste mislili da ste Vi i
Vas i prijatelji jedini koji znaju? Ponovno se nasmijao, ovoga puta
zbog iznenaenja na Johnovu licu. Ja sam noc no stvorenje, gospodine
Carpenrer. Iz oc iglednih razloga. Putovao sam posvuda, c uo i vidio
mnogo toga. Cuo sam tu tuz nu pric u o Drakuli mnogo prije no s to ju je
Irac napisao. Cuo sam glasine o Crowleyu i drugima poput njega. Cuo
sam za Vas u malu organizaciju. Cak sam c uo i za Vas, gospodine
Carpenter. Ili barem za Vaeg oca.
Carpenter je zapanjeno gledao u c udovis te. Onda znate zbog c ega
sam ovdje, rekao je pokuavajui se sabrati.
Pretpostavljam da ste se dos li pobrinuti da Haslett vis e nikad ne
stupi na zelene panjake Engleske?

Carpenter je kimnuo.
Rekao bih da Vam se ovo okupljanje na koje smo pozvani c ini kao
najbolja prilika da uinkovito izvrite svoj zadatak?
Nadam se. Hoete li mi prepustiti obje pozivnice?
Frankenstein se opet nasmijao i odmahnuo glavom. Bojim se da
nec u, gospodine Carpenteru. I sam z elim postaviti V-u nekoliko
pitanja. No, poc i c u s Vama i ako se ukaz e prilika da vam pomognem,
to u ozbiljno razmotriti. to kaete na to?
U redu, odgovorio je Carpenter oklijevajuc i. Jedan od
najstarijih vampira navodno z ivi u ovom gradu. Ime mu je Valentin
Rusmanov. Jeste li uli za njega?
Najmlai od trojice brae.
Jasno. Pitam se je li on mogao poslati ove pozivnice?
Ako se ispostavi da je tako, zapoc eo je Frankenstein, bit c e
najpametnije da budemo itekako na oprezu.
Carpenter se na brzinu okupao i obukao nakon s to je Frankenstein
otis ao, no ipak je deset minuta zakasnio na dogovor s Willisom u
restoranc ic u na Broadwayu koji je Willis odabrao prethodne vec eri.
Smjestio se na koz no sjedalo nasuprot Willisu, naruc io jaja i kavu te
ukratko obavijestio Willisa o svim jutros njim dogaajima. Willis je
paljivo sluao i zatim postavio pitanje koje je Carpenter ekao.
Siguran sam da shvaa kako je poziv zacijelo neka klopka?
Naravno, odgovorio je Carpenter. No, ipak mi je to najbolja
prilika za izvrenje misije. Siguran sam da ti to shvaa.
Willis je polako pio kavu.
Shvac am, Johne, rekao je. Samo sam smatrao potrebnim
svratiti tvoju pozornost na c injenicu da motivi toga V-a da pozove tebe
i c udovis te na zabavu nisu nimalo c asni. Ne mislim pritom nis ta
uvredljivo.
Carpenter je osjetio kako ga ljutnja poputa.
Kontroliraj se. Ovajovjek ti nije neprijatelj.
Ne trebam napominjati da c u biti spreman ispred zgrade i pomoc i
ti na koji god nac in bude trebalo, nastavio je Willis. Osim ako ti to
ba ne sjeda?
Sjeda mi sasvim dobro, odgovorio je Carpenter. Bit c u ti jako
zahvalan.
Onda smo sve rijeili, rekao je Willis i prisilio se da se nasmijei.

A sada idemo dorukovati. ini se da nas eka dug dan.

John Carpenter je stajao na uglu Central Park Westa i Zapadne 83.
ulice i c ekao Frankensteina. Sunce je odavno nestalo iza obzora i noc
je bila hladna i tamna. Ostavio je Willisa u restoranu i zaustavio koc iju
prema gradu da obavi neke poslove. Kupio je vec ernje odijelo od
krojac a kojeg mu je Willis preporuc io na aveniji Madison, zatim je
nastavio sjeverno prema Harlemu gdje je posjetio trgovca
graevinskim materijalom, te pojeo laganu vec eru u nekom restoranu
na Sestoj aveniji prije no s to se vratio u hotel da se pripremi za doc ek.
Nakon svega se uputio prema irokom prostranstvu Central Parka.
Hladna no, rekao je duboki glas iza njega.
Carpenter se trznuo i okrenuo. Frankenstein se izdizao nad njim
poput nebodera odjevenog u lijepo vec ernje odijelo. Gledao je
Carpentera blago se osmjehujui.
Zao mi je ako sam Vas preplas io, rekao je pros irivs i osmijeh jos
nekoliko milimetara.
Prihvaam ispriku, jedva je izustio Carpenter.
Glupa budalo, koncentriraj se na bitno. Ne smije se tako lako
datiiznenaditi. Ni pod koju cijenu.
Frankenstein je kimnuo. Drago mi je to to ujem, rekao je.
Hoemo li?
Pokazao je rukom prema Central Parku, prema uglu na Upper
West Sideu gdje se nalazilo njihovo odredis te. Bilo je to veliko gotic ko
zdanje nad c ijim se strmim krovom izdizao visoki okruglasti toranj.
Svi prozori zgrade bili su obasjani svjetlos cu, odasvud su izbijali
zvukovi smijeha i glazbe. Pored ogromnih drvenih vrata stajala je
jednako ogromna prilika u bezoblic nom tamnosivom kaputu i
bezizraz ajnoj venecijanskoj masci. Toj prilici su Carpenter i
Frankenstein pokazali svoje pozivnice. Paljivo ih je prouio.
Maske, bezbojno je rekao.
Carpenter je izvadio crnu masku za oc i iz svoga dz epa i namjestio
je na lice. Frankenstein je paz ljivo navukao bijelu masku s dugim,
iljastim nosom preko uiju. Vratar se pomaknuo i pustio ih unutra.
Hodnik je bio s irok i jako raskos no ureen, s ogledalima i
umjetnic kim slikama na oba zida te vazama s cvijec em na svakoj
ravnoj povrs ini. Mramorni pod nac injen od crnih i bijelih ploc ica
svjetlucao se pod njihovim nogama. Postariji konobar s besprijekorno

bijelom kravatom pojavio se kraj njih, nudec i im c as e s ampanjca

njez nog poput kristala. Prihvatili su ih i krenuli prema dvokrilnim
vratima koja su iza sebe sakrivala ples u punom jeku.
Carpenter je otvorio vrata i us li su unutra. Tamo je bilo barem
dvije stotine ljudi, neki su plesali po podu od bijelog mramora, a neki
su stajali u grupicama uza zidove prostorije smijuc i se i razgovarajuc i.
Dz ez kvartet je svirao na malenoj pozornici u dnu prostorije.
Proizvodili su bijesne ritmove na basu i bubnju preko kojih se c uo
pijanist svirajuc i neki ragtime. Zrak je bio pun dima cigareta,
prodornih mirisa opijuma i tamjana, hihotavog smijeha i z amora
mnogih pomijeanih glasova.
Ma vidi koliki si ti, povikao je neki glasic i obojica su se
okrenula. Mlada z ena koja je skrivala lice pernatom maskom,
odjevena u tamnocrvenu vec ernju haljinu otvoreno je zurila u
Frankensteina.
Zac ueno ga je gledala dok se lagano njihala na vrtoglavim stiletto
potpeticama.
Nije pristojno zuriti, rekao joj je Carpenter.
Ne budite smijes ni, odgovorila je pogledavs i ga. Kroz rupe u
maski je vidio da djevojka jedva moe usmjeriti pogled. Odahnuo je.
Mislim da ste previs e popili, rekao joj je. Moz da bi Vam dobro
dos lo malo svjez eg zraka. Siguran sam da se ne biste z eljeli
osramotiti.
Otvorio joj je vrata hodnika i pridrz ao ih za nju. Malo ga je gledala,
kao da z eli smisliti neki os trouman odgovor. Zatim je na nesigurnim
nogama otila s nosom u zraku ne udostojivi ih ni jednim pogledom.
Hvala, rekao je Frankenstein c im su se vrata zatvorila. Bio bih
zasigurno poludio da je niste maknuli, rekao je.
Nema na c emu, odvratio je Carpenter. Predlaz em da se
razdvojimo i potraimo svoje mete.
Frankenstein se sloz io i nestao u gomili. Carpenter je krenuo u
drugome smjeru provjeravajui rub plesnog podija, traei Haslerta.
Pros ao je pored stola za kojim su stajali napirlitani mladic i u
besprijekornim crnim vec ernjim odijelima. Repovi njihovih frakova
djelovali su os tro poput britve. Iz nekog mu je razloga bilo tes ko
odvratiti pogled. Prizor je bio potpuno opojan, cigarete koje nehajno
vise u njihovim tankim prstima, lagani, neobavezni razgovor...

Pazite kamo idete, zaboga, uo je glas iza sebe.

Carpenter je odlijepio pogled od mladic a traz ec i izvor opomene.
Srce mu se skupilo. Ispred njega je stajao ogroman c ovjek u
izrezbarenoj maski les inara iz koje su virile oc i zlokobnog crvenog
sjaja. Covjek se nagnuo prema naprijed zurec i u Carpentera. Cinilo se
da c e nes to rec i kad se u njega zabila mlada z ena u crnoj haljini.
Okrenuo se i prekorio je zbog njezine nespretnosti. Kad se opet
okrenuo Carpenteru zlokobnog sjaja vis e nije bilo. Samo ga je grubo
odgurnuo i otiao.
Vidio sam ih. Kakvo je ovo mjesto?
Krenuo je prema dugac kom s anku i krajic kom oka uhvatio
kosturski mravu priliku. Okrenuo se prema njoj.
Jeremiah Haslett je stajao pet metara dalje od njega, naslonjen na
rub drvenog s anka. Razgovarao je s prekrasnom plavokosom z enom
koja jedva da je bila starija od tinejdz erice. Nosio je masku od crvenog
bars una u obliku trokuta, ali Carpenter ga je prepoznao po uskim,
okrutnim ustima i s iljastom nosu. Njegove fotogra ije su u zadnje
vrijeme preplavile londonske tiskovine.
Carpenter je posegnuo u dz ep, izvadio kolac iz dz epa i pustio ga da
mu padne niz tijelo. Skrivao ga je rukom. Polako je krenuo naprijed.
Nije htio da ga primijete prije vremena. Odjednom ga je preprijec ila
grupica nasmijanih mus karaca i z ena koji su nosili pic a i cigare prema
svojim stolovima. Njez no je odgurnuo s puta jednu od z ena,
pokus avajuc i ne ispustiti svoju lovinu iz vida. Zena se sikc uc i okrenula
prema njemu. A zlokobni crveni sjaj obasjavao joj je oc i. Srce mu je
skoro zastalo, no uspio je proi pored nje.
Hasletta vie nije bilo.
Carpenter je opsovao i otrc ao do mjesta gdje je stajala njegova
lovina. Mus karci i z ene koji su plesali na podiju promatrali su ga s
negodovanjem. Pogledao je svuda oko sebe, ali Engleza nije bilo.
Bend je otpoc eo novu pjesmu i jos vis e ljudi je ustalo na ples.
Prekrasan zidni sat smjeten iza dva velika ogledala triput je odjeknuo
i Carpenter ga je pogledao. Za petnaest minuta c e otkucati ponoc . Nije
vis e z elio jos jedno pic e. Krenuo je kroz gomilu traz ec i Hasletta ili
Frankensteina, ali nije vidio ni jednoga. Pros ao je pored tes kih
zakljuc anih vrata, izgubio se u gomili koja ga je svojom silinom
iznijela na plesni podij.

Oteo se dobronamjernim rukama koje su ga z eljele zadrz ati na

podiju. Bio je potpuno dezorijentiran. Pokus ao se probiti do benda, no
lijepa crvenokosa z ena stala mu je na put. Zavodljivo mu se smijes ila.
Vrs ci njezinih sjekutic a su sjali pod slomljenom svjetlos cu ogromnog
kristalnog lustera koji je visio nad njima. Okrenuo se i krenuo u
suprotnom smjeru, ali neuspjes no. Nekoliko mus karaca i z ena stajalo
je u obruc u i mlataralo rukama i nogama u ritmu pjesme. Kad je
mladic duge plave kose proletio kraj njega, Carpenter je primijetio isti
crveni sjaj u njegovim oc ima. Sledila mu se krv u z ilama. Sudario se s
postarijim c ovjekom koji je veselo plesao s djevojkom koja mu je
mogla biti unuka. Doc ekao ga je isti crveni sjaj iza bijele maske. Dva
otra onjaka su se pojavila pod njegovom gornjom usnicom.
Boe mili, ovdje ih ima na stotine. U to sam se to uvalio?
Posegnuo je u dz ep i izvadio kolac, no djevojka s dijamantnom
tijarom, sakrivena japanskom kabuki maskom se sudarila s njim i
izbila mu oruz je koje je palo na pod. Opsovao je ispod glasa i sagnuo
se da ga potrai, no barem desetak nogu ga je utnulo daleko od njega.
Carpenter se uspravio. Preplavio ga je takav val straha da ga je skoro
zaboljelo.
Pred njim je stajao nevjerojatno elegantan c ovjek. Nije nosio
masku, a lice mu je odavalo istoc noeuropske korijene. Koz a mu je bila
toliko blijeda, skoro prozirna. Kroz mlijec nobijelo lice nazirale su se
plavic aste vene. Ples je postao jos vatreniji, ako je to ikako bilo
moguc e. No, nitko se nije sudarao s c ovjekom, nitko mu nije prilazio
blizu. Kao da se oko njega stvorilo magnetsko polje koje je odbijalo
nered i buku.
To je on. Boe mili, to je doista on. Najmlai brat.
Valentin Rusmanov je gledao Carpentera na nac in zbog kojeg se
osjec ao kao dio nekog pokusa. Njegove oc i su bile plavic aste, jednake
boje kao i vene pod njegovom koz om. Hipnotizirale su Carpentera,
tes kom mukom je odvojio pogled od tih oc iju. Htio je rec i nes to, iako
nije imao pojma s to, no prekinuli su ga gromoglasni odjeci sata. Bila je
pono.
Sve je zastalo. Odjeci su se nastavili, tri, c etiri, pet. Bili su jedini
zvuk u cijeloj prostoriji. Ples i razgovor su zamrli. Carpenter je
pogledao oko sebe, bio je siguran u to s to c e vidjeti, ali strah ga je jos
uvijek nadjaavao iako je vidio da je u pravu.

Svi u prostoriji su tiho zurili u njega.

Posljednji odjek se zac uo i neki glas je naredio: Maske dolje!
Ljudi su kratko oklijevali, zatim je Valentin kimnuo i nastala je
pomutnja puna pokreta. Svi su skinuli maske. Cijela prostorija je bila
obasjana zlokobnom crvenom svjetlos cu. Carpenter je bespomoc no
gledao stotine ljudi i ena kako zure u njega.
Bio je okruen vampirima.
Promatrali su ga smijes ec i se, potpuno ogoljenih oc njaka, crvenih
oiju.
Ovo je kraj. Rastrgan na prvoj misiji. Moj otac bi se sramio.

23. DRUGA RUNDA

Jamie je mars irao dugac kim zatvorskim hodnikom, a Frankenstein
ga je slijedio nekoliko koraka iza. Odbio je otic i u stacionar da mu
stave zavoj na vrat, odbio je c ak presvuc i uniformu koja je zaudarala
po kiselini. Nekoliko operativaca Crne svjetlosti zurilo je u bijelu
grudu zavoja na njegovom vratu dok je prolazio hangarom, a ogromni
pukovnik ga je slijedio u stopu.
Zastao je ispred Larissine c elije. Zas titni zid od ultraljubic aste
svjetlosti je titrao pred njim. Lez ala je na krevetu, ne ispus tajuc i
Jamieja iz vida, kao da je znala da c e doc i. Jamie je zatim shvatio da ga
je vjerojatno c ula c im je us ao u prostor. Nevjerojatno je kako je lako
zaboravljao da je ona zapravo vampir.
Nasmijes ila mu se, a smijes ak je nestao c im je Frankenstein stao
pored Jamieja. U krilu je drala knjigu i odmah je njome sakrila lice.
Moram razgovarati s tobom, rekao joj je Jamie. Knjiga se nije
pomaknula.
Jesi li me ula? rekao je Jamie, a u glasu mu se nazirala ljutnja.
Rekao sam ti da moram razgovarati s tobom.
Cula sam te, odgovorila je zaklonjena knjigom. Ja bih najvis e od
svega na svijetu eljela razgovarati s tobom, ali ne svia mi se utroje.
Frankenstein je promrmljao neto sebi u bradu.
Nije nita osobno, rekla je Larissa.
Jamie je pogledao c udovis te, spreman moliti ga na koljenima da
ode, no Frankenstein se i sam ve okrenuo i poao.
Hvala, viknuo je nakon s to su Frankensteinovi ogromni koraci
odtutnjali hodnikom. Kad su se zatvorila vrata, Larissa je spustila
knjigu i pogledala Jamieja. Prila mu je sa irokim osmijehom na licu.
Znala sam da e se vratiti, rekla je.
Ovo nije drutveni posjet, odvratio joj je Jamie.
Spustila je pogled s njegovoga kad joj je to rekao, no opet je
razrogaila oi kad je vidjela povez na njegovom vratu.
Sto ti se dogodilo? zabrinuto je upitala. Nemoj mi rec i da te je
netko ugrizao.
Jamieju je poskoilo srce od zabrinutosti u njezinu glasu.

Nije nita, rekao je. Opekao sam se. Na misiji.

Na misiji, uzviknula je. Je li to bila potpuno tajna misija?
Sigurna sam da jest! Sve mi priaj!
Jamie se jako zarumenio na njezinu reakciju, a Larissa se samo
nasmijala.
Oprosti, rekla je. Izgledao si mi jako ozbiljno s povezanim
vratom i prljavom uniformom. Jesi li se doao izderati na mene?
Dos ao sam te pitati nes to o Alexandruu, rekao je. Dos ao sam
jer sam mislio da bi mi jedino ti htjela pomoi.
Larissa je nagnula glavu i poela treptati.
Kako slatko od tebe, prijetvorno je rekla. Jesam li ti ja jedina
nada?
Jamie se okrenuo od nje i uputio se niz hodnik prisiljavajuc i
samoga sebe da uspori korak i ne pobjegne od nje.
ekaj, zvala ga je. Molim te, vrati se. Samo sam se alila.
Stao je izmeu dvije c elije tes ko dis uc i. Sram ga je natjerao da
potrc i, sram jer ga ona ne shvac a ozbiljno. Ni sam sebi nije mogao
objasniti zas to, ali to mu je bilo jako vaz no. Zelio je da ga ona shvac a
ozbiljno. Sabrao se i polako krenuo natrag do njezine elije.
Smijes ila se kad se pojavio. Vidio je posljednje iskrice zabrinutosti
na njezinom licu i to ga je razveselilo.
Zao mi je, rekla je. Dva dana nisam ni sa kim razgovarala.
uvari me uope ne gledaju.
Onda su stvarno kreteni, pomislio je Jamie i zarumenio se.
Larissa je sjela na pod prekriz enih nogu i c ekala da i Jamie uc ini
isto. Polako se spustio na tlo, pazec i da vrat previs e ne pomic e. Gledali
su jedno u drugo, udaljeni jedva metar. Ultraljubic asti s tit se
svjetlucao izmeu njih.
Hoc es li mi rec i gdje je Alexandria? upitao je. Odmahnula je
glavom.
Zato ne?
Zato to ne znam. Doista ne znam.
Hoe li mi rei gdje si ga posljednji put vidjela?
Opet je odmahnula glavom. Tamna kovrc a joj se spustila na c elo.
Jamie je davao sve od sebe da je ne gleda jer je poriv da ukloni tu crnu
kovru s njezinog lica bio vie no to je mogao podnijeti.
Zato ne?

Jer nakon toga nikad ne bih napustila ovu eliju.

Mogu razgovarati s njima...
Nec e upaliti. Odvest c u te tamo, ali ti nec u rec i. Nadam se da
razumije razliku.
Jamie je spustio glavu. Znao je da je Larissa u pravu. Ako prizna da
nis ta ne zna, Seward c e je unis titi. Ako im kaz e sve s to zna, Seward c e
je unis titi nakon toga. Jedina s ansa joj je bila priznati da posjeduje
informaciju, potom odbiti otkrivanje i nadati se da c e postati dovoljno
oajni da zaigraju po njezinim pravilima.
Podigao je glavu. Dakle, beskorisna si mi, rekao je s to je drskije
mogao.
Trgnula se i na licu joj se ocrtala uvrijeenost.
Blagi Boe.
Nisam rekla da ti nec u pomoc i, rekla je zvuc ec i po prvi puta kao
tinejdz erica koja je bila prije promjene. Samo ti nec u rec i gdje sam
posljednji put vidjela Alexandrua. Pitaj me neto drugo.
Ne elim znati nita vie.
Stvarno?
Stvarno. Bitni su mi samo on i moja majka.
Zbilja si zabrinut za nju, zar ne?
Jamie ju je pogledao. Naravno da jesam, odgovorio je.
I trebas biti. Nemas pojma za s to je sve Alexandru sposoban.
Jamieju se sledila krv u ilama.
Kakav je on? upitao ju je.
Ne elimuti ni rijei, ali moram znati.
On je drugi najstariji vampir na svijetu, odgovorila je Larissa.
Radi sve s to poz eli i kada poz eli. Ubija ljude da bi se hranio, a
ljude i vampire ubija iz zabave. Nita na svijetu ga ne moe zaustaviti.
Ne vjerujem da je tako.
Trebao bi. U protivnom c es nastradati. A ja ne z elim da ti se is ta
dogodi.
Nasmijes ila mu se. Prije godinu dana je djevojka koja je is la s
njim ubila nekog farmera u Cornwallu, poc ela je Larissa. Vratila se
na mjesto gdje smo se skrivali sva prekrivena krvlju. Anderson ju je
upitao je li ju tko vidio, a ona je priznala da ju je moz da vidjela
farmerova obitelj kako naputa tagalj u kojem ga je nala.
to se dogodilo nakon toga?, upitao je Jamie.

Alexandru ju je rastrgao na komadic e. Pred svima je rastrgao tu

glupu jadnicu na komade i smijao se dok je vris tala. U prostoriji je bilo
barem dvadeset vampira, neki od njih su bili stari i svi su bili itekako
moc ni. No, nijedan nije rekao ni rijec , niti je svrnuo pogled. Cak ni
kada je pojeo njezino srce.
Jamie je osjetio muninu u elucu.
Poslao je Andersona na farmu s koje je djevojka dos la, nastavila
je Larissa. Anderson je pobio cijelu farmerovu obitelj, z enu i troje
djece. Prerezao im je vratove i pustio ih da iskrvare na kuhinjskom
podu gledajui jedni druge.
Larissa je njez no pogledala Jamieja. Takav je Alexandra, tiho je
rekla. On je z ivotinja. Pametna, lukava z ivotinja koja uz iva u nasilju i
kaosu. Jac i je i brz i od svih stvorenja na planeti, od bilo kojeg c ovjeka
ili vampira. Moz e osjetiti opasnost mnogo prije no s to se dogodi. Ne
moz es ga prevariti, ne moz es mu se pris uljati i ne moz es ga
pobijediti.
Jamie je zurio u nju. Beznae mu je polako ispunjavalo plua.
to u onda napraviti? upitao je.
To je barem lako. Ne smijes mu nikad stati na put. Ali tebi to ne
dolazi u obzir, zar ne?
Ba i ne.
U tom sluc aju ne znam s to c es . Ne vidim kako c e tvoja potraga za
Alexandruom imati ikakav drugac iji kraj osim onog u kojem c e te on
ubiti.
Larissa je gledala Jamiejevo neutjes no lice. Preplavilo ju je
suosjeanje.
Ja ne znam bas sve o Alexandruu, nisam struc njak za njega, milo
je rekla. Razgovaraj s ljudima. Moz da netko zna nes to s to ja ne
znam.
Jamie ju je pogledao oc iju utopljenih u oc aju. Nitko mi ne z eli
nis ta rec i, rekao je skoro napuklim glasom. Svi su nasmrt
preplas eni. Nitko ne z eli riskirati. Sto c e ako Alexandra sazna da su
razgovarali sa mnom?
Razgovaraj s udovitem, predloila je Larissa.
Zato?
Jer je sve zapoc elo s tvojim ocem. Koliko sam shvatila, bili su jako
bliski.

Frankenstein mi je rekao ba to.

Pitaj ga za Ilijanu. Pitaj ga za Maarsku. Pitaj ga zas to ti to vec
nije ispriao. Ako si doista hrabar, pitaj ga na ijoj je zapravo strani.
Jamieju je postalo muno.
Hvala ti, ukoeno je rekao.
Nagradila ga je blistavim osmijehom i legla na pod c elije. Siva
majica joj se malc ice podignula i otkrila trakicu blijede koz e njezinog
struka. Jamie se jo jednom morao opirati da ne pone zuriti.
Drago mi je to mogu biti na usluzi, odgovorila je.
Pokucao je na vrata Frankensteinove prostorije i c ekao. Bilo je
kasno, ponoc je vec odavno pros la, ali sumnjao je da c udovis te spava.
Stajao je na hodniku skoro petnaest minuta i pripremao se, razmis ljao
o ocu. Prvi puta je zapravo razmis ljao o ocu od onoga dana kad mu se
ivot okrenuo naglavake.
Odbijao je sve ono s to mu je Seward rekao. Pomisao da bi njegov
otac mogao izdati svoje prijatelje i udruz iti se s nekim poput
Alexandrua bila mu je nezamisliva.
Zatim se sjetio majke koja je oca svih tih godina, svake vec eri
pitala kako mu je pros ao dan, a on joj se smijes io i lagao joj u lice,
izmis ljao ljude koji ne postoje i dogaaje koji se nikad nisu dogodili.
Njegova vjera u c ovjeka kojeg je toliko volio bila je ozbiljno
poljuljana.
Larissa je bila u pravu. Morao je saznati mnogo vis e o Julianu
Carpenteru, o stvarnom ovjeku iza tog imena.
Cula se nekakva buka iz vrata i otvorila su se. Ogromno lice je
provirilo van iz mrane sobe.
Nes to nije u redu? zabrundalo je c udovis te. Jamie je odmahnuo
glavom.
Zato si onda doao?
elim te neto pitati.
O emu?
O mom tati.
Frankenstein je dugo gledao tinejdera. Zatim je duboko udahnuo.
Daj mi pet minuta, rekao je i zatvorio vrata.

24. GRAD KOJI NIKAD NE SPAVA, 3. DIO

NEW YORK, SAD
SIJEANJ 1929.
Sretna Nova godina, gospodine Carpenteru, rekao je Valentin
Rusmanov mekanim, glatkim glasom. Pitam se hoc e li Vam biti
posljednja.
Carpenter se polako okrenuo prema njemu. Valentinove oc i su
sada sjale crvenom bojom, u isto vrijeme i svijetlom i tamnom prema
njegovoj blijedoj koi.
Znate li tko sam ja? upitao je Valentin. Carpenter je kimnuo.
Dobro. Lijepo smo se upoznali i z elim Vam dobrodos licu u svoju
kuc u. Moram priznati da me jako zanima razlog Vas eg dolaska
ovamo.
Valentin je pogledao nekoga preko svoga ramena i kimnuo.
Nastala je pomutnja, gosti su se razdvojili i ras cistili prostor koji je
vodio do Carpentera i Valentina. Pojavila su se dvojica ogromnih
mus karaca s bijelim kravatama vukuc i za sobom skoro onesvijes tenog
Frankensteina. Bacili su ga na pod. Cudovis te je zavrnulo oc ima, a usta
su mu se glupavo razjapila.
Carpenter je z elio kleknuti kraj izudaranog kolege, no Valentin mu
je otro naredio da ostane gdje je. Prisilio se posluati ga.
Va prijatelj ima impresivan apetit za opijum, rekao je Valentin.
Nije lako onesposobiti c ovjeka njegove velic ine, ali ustrajali smo i
uspjeli.
Nasmijes io se Carpenteru, no kad je ponovno progovorio, u
njegovom glasu nije bilo ni trunc ice humora. Recite, gospodine
Carpenteru, jeste li me doli ubiti?
Carpenter se iznenadio kad je shvatio da mu se vrac a
samopouzdanje. Pomirio se s tim da mu je smrt neizbjez na. Odluc io je
da ni pod koju cijenu ovom stvorenju nee pokazati svoj strah.
Ne, rekao je. To nije moja misija. Iako bih Vas u smrt u svakom
sluaju smatrao bonusom.
Valentin mu se pribliz io za pola koraka, iskez enih zuba, sikc uc i

poput zmije. Potom je ubrzo zauzeo isti stav kao prije i nasmijao se.
Bio je to visok, enskast smijeh koji je odjeknuo cijelom prostorijom.
Cijenim Vas u iskrenost, rekao je. Bas je osvjez avajuc a. Ako
niste dos li zbog mene, zbog koga jeste? Poznavajuc i Vas eg oca i
prijatelje, sumnjam da ste u New York dos li samo radi odmora. Jesam
li u pravu?
Jeste. Doao sam radi jednog od Vaih gostiju.
Kojeg?
Jeremiaha Hasletta.
Tihi zainteresirani amor se pronio prostorijom.
A s to je gospodin Haslett uc inio da bi zavrijedio gonjenje preko
Adantika?
Njegovi zloc ini su prebrojni za nabrajanje. Ah su i uvelike nebitni.
Dovoljna je sama injenica da je on vampir.
Gomila je poc ela siktati, ali Carpenter se nije bojao. Bilo mu je
jasno da c e o njegovoj sudbini odluc iti iskljuc ivo Valentin. Gomila
vampira koji rez e i sikc u ne smije uc initi nis ta bez njegovog
doputenja.
Domac in zabave dugo ga je gledao te napokon rekao: Dovedite
mi gospodina Hasletta.
Gomila je iznenaeno povikala i uskomes ala se kad su c etvorica
vampira dovukla kosturastu priliku Jeremiaha Hasletta pred
Valentina. Fr ljao je i bunio se kad su ga bacili pred gospodara.
Podignuo se na noge, otresao svoj frak. Frankenstein je slijedio njegov
primjer nadljudskim naporom. Caprenteru je uputio pogled pun srama
i strahovitog kajanja. Cetvorica su stajala u krugu gledajuc i jedan
drugoga.
to emo sada? rekao je Valentin.
Kako to mislite? povikao je Haslett. Ovdje zaista nije potrebna
nikakva velika odluka. Ubijte i njega i ovog izroda, a zatim nastavimo
s naom zabavom.
Uutite, gospodine Haslett, odvratio je Valentin.
Haslett se prenerazio. Zacrvenio se od ljutnje, no posluao je.
Gospodine Carpenteru, nastavio je Valentin, reklo bi se veselo.
Kako Vi mislite da bismo trebali postupiti u ovoj nezavidnoj
situaciji?
Dopustite nam da odemo, odmah je odgovorio Carpenter.

Otii emo bez imalo buke i nikad nas vie neete vidjeti.
Gomila vampira se podrugljivo nasmijala. Valentin se nije ni
nasmijeio.
Zato bih to uinio? upitao ga je. Carpenter je duboko udahnuo.
Molim Te, molim Te, Boe da ovo upali.
Svukao je frak i spustio s iroki pojas. Pod njim se nalazio koz ni
pojas s tri reda smeih s tapic a. Na onom najbliz em kopc i bio je itilj
spojen s obaraem koji je poivao u ruci Johna Carpentera.
Zbog ovoga, odgovorio je. Ovo je gelignit. Raznijet c e cijelo ovo
zdanje i nas zajedno s njima ako ne napravite kako sam rekao.
Vampiri su dahtali i vikali u c udu. Valentin nije rekao ni rijec i,
samo je gledao Carpentera s otvorenim divljenjem.
Bravo, gospodine Carpenteru, rekao je. Rijetko imam priliku
susresti c ovjeka koji je doista spreman umrijeti za svoja uvjerenja.
Bravo.
Pogledao je Hasletta c ije je usko lice sasvim problijedjelo od
straha. Bacio je pogled na ostale goste pa opet na Johna Carpentera.
Moete ii, rekao je.
Gomila je poc ela zavijati od ljutnje, a Haslett je vikao bunec i se.
Valentinove oc i su zaiskrile grimiznim plamenom. Izdigao se u zrak.
Lebdio je metar od tla tako da svi mogu vidjeti njegovo prekrasno,
bijelo lice.
Tis ina, zagrmio je. Uc init c ete kako sam naredio ili nijedan od
vas vie nikada nee vidjeti nono nebo.
Prostorija je utihnula. Pogledao je Carpentera.
Slobodni ste, idite, rekao je. Siguran sam da c emo se opet
vidjeti, a ja sam jako strpljiv.
Molim? vikao je Haslett. Pus tate ga? Vec eras je dos ao ovamo
ubiti me!
Toc no, odgovorio je Valentin. Dos ao je ubiti Vas. Zbog Vas je
ovdje, gospodine Haslett. Preletio je pogledom preko gomile.
Uzmite ga.
Haslett je zaustio da nes to kaz e, ali rijec i su zamrle u njegovom
grlu kad ga je napao prvi vampir. Uskoro je i drugi iskoc io iz gomile,
zatim trec i. Haslett je vris tao nestajuc i pod gomilom frakova i
vec ernjih haljina. Odvratno glasni zvukovi otkidanja mesa dopirali su
iz mase nadvijenih tijela, a Haslettovi krikovi parali su us i dok je

tamnocrvena tekuina polako pokrivala pod ispod njega.

Carpenter je okrenuo glavu. Bilo mu je muno.
Gledajte, viknuo je Valentin. Zbog ovoga ste dos li, zato
gledajte!
Carpenter je uinio to mu je nareeno.
Krici su uskoro prestali i vampiri su poc eli ustajati. Odjec a i lica
bila su im natopljena svjez om krvlju. Gledali su ga s mahnitom gladi u
oima.
Predloz io bih Vam da sada odete, gospodine Carpenteru, rekao
je Valentin.
Ne idem nikamo bez njega, odvratio je Carpenter pokazujuc i na
Frankensteina koji ga je gledao ne shvaajui njegov postupak.
U redu, odgovorio je Valentin. Vodite ga. Ionako mi se gadi i
sama pomisao na njegovu pregrijanu krv.
Carpenter je pris ao Frankensteinu c vrsto drz ec i obarac u ruci.
Drugom rukom drao je udovite za rame.
Moete li hodati? upitao je. Frankenstein je kimnuo.
U redu, rekao je Carpenter. Polako me slijedite.
Okrenuo se i paz ljivo krenuo prema gomili vampira koji su im se
nevoljko micali s puta. Pros li su pored tihih, crvenookih gostiju prema
istim onim vratima kroz koja su us li prije nes to manje od sat vremena.
Carpenter je primio drvenu kvaku taman kad je Valentinov glas
odjeknuo prostorijom. Okrenuo se prema bljedolikom vampiru.
Uskoro c emo se opet sresti, gospodine Carpenteru, veselo je
dobacio. U to nimalo ne sumnjam. Sretna Vam Nova godina!
Carpenter mu je zamalo uzvratio c estitku, no uspio se svladati.
Umjesto toga otvorio je vrata i krenuo niz hodnik vodec i
Frankensteina van u no.
Dvojica su polako hodala udaljavajuc i se od zgrade. Nisu otis li ni
pet metara kad ih je dozvao poznati glas. uli su odjek treih koraka.
Blagi Boz e, Johne, rekao je Willis zaustavljajuc i se pred njima.
Gledao je pojas s eksplozivom oko Carpenterovog struka i
Frankensteinovo os amuc eno lice. Jeste li ozlijeeni ? Treba li zvati
murjake? Jeste li...
Carpenter ga je prekinuo.
Ja sam dobro, rekao je. Obojica smo dobro. Misija je bila
uspjena.

Pa, odlic no, viknuo je Willis, no lice mu je i dalje odavalo

zabrinutost. Morat u porazgovarati s Vama prije nego to pripremim
izvjee, no moda bi bilo bolje da to obavimo sutra?
Carpenter se sloz io s njim i zahvalio mu. Willis je jos jednom dobro
pogledao dvojicu u unis tenim vec ernjim odijelima, zatim se okrenuo i
nestao u Zapadnoj 85. ulici. Carpenter i Frankenstein su polako hodali
Central Park Westom traz ec i koc iju da ih poveze. Nakon dva bloka
ulica Frankenstein je pao na koljena i poc eo povrac ati. Kad je ustao,
pogled mu je bio bistriji. Uputio ga je Johnu Carpenteru.
Iznevjerio sam Vas, rekao je. ao mi je.
Obojica smo jos uvijek z ivi, odgovorio je Carpenter. To je
jedino bitno.
Zahvaljujui iskljuivo Vama.
Carpenter je gledao ogromnog c ovjeka. Glas mu je bio tih i drhtav,
no lice se grilo od ljutnje. Bio je zaista duboko posramljen.
Spasili ste mi z ivot, rekao je Frankenstein. Mogli ste me ostaviti
tamo, ali niste. Zato niste?
Carpenter je slegnuo ramenima. Nije mi ni palo na pamet,
odgovorio je.
Frankenstein ga je paz ljivo promotrio. Gledao je Englezovo
otvoreno, pos teno lice. Vidio je samo istinu, a njegov spori, opijumom
zatrovani um donio je neopozivu odluku.
Dugujem Vam z ivot, rekao je Frankenstein polako. Ne govorim
to samo da bih neto rekao.
Carpenter je otvorio usta, z elio se usprotiviti, no Frankenstein je
samo odmahnuo rukom. Ako Vam ikako mogu pomoc i, trebate samo
pitati. to god to bilo, gdje god bili, kamo god ili.
Cijenim Vas u ponudu, rekao je Carpenter, ali nije mi potreban
tjelohranitelj.
S obzirom na Valentinov opros taj od Vas, ne bih bas rekao da
nije, odgovorio je Frankenstein.

25. BIO Ml JE PRIJATELJ I VOLIO SAM GA

Jamie i Frankenstein su sjedili u jednom od ureda na razini A. Baza
je bila tiha, vojnici su tiho prolazili hodnicima i odlazili u patrole dok
su ostali spavali. Frankenstein je objema rukama drz ao golemu s alicu
crne kave koju je uzeo iz blagovaonice za c asnike dok su se penjali
prema gore. Jamie si je natoc io c as u vode iz spremnika u kutu ureda i
eljno iekivao priu.
Frankenstein je gledao djec aka preko ruba s alice i napokon poc eo
govoriti.
Nemoj me tako gledati, rekao je. Nemam pojma s to z elis da ti
kaem, pa ako ima kakvih pitanja, poni ih postavljati.
U redu, rekao je Jamie i smjestio se u stolac. Kad si upoznao
mog tatu?
Frankenstein je nagnuo glavu, pogledao u strop i vratio ilm
unatrag.
Sreo sam ga onoga dana kad nam se pridruio, rekao je.
1979. Znali smo da dolazi. Roendani potomaka se uvijek znaju.
To je veliki trenutak za nas. Vidio si koliko ozbiljno Crna svjetlost
shvac a svoju povijest. Svaki novi potomak jest ta povijest, povijest od
krvi i mesa. Znali smo da je Julian nes to posebno c ak i prije no s to je
doao.
Zbog c ega je bio toliko poseban? upitao je Jamie. Naslonio se
naprijed na laktove, a udovite je nastavilo priu.
Bio je poznat i izvan vojske. Kad je pros ao Komisiju za razgovore
Admiraliteta...
to je to? prekinuo ga je Jamie.
To je nes to s to moras proc i prije no s to postanes mornaric ki
asnik.
ekaj malo! Mornariki asnik? asnik u Kraljevskoj mornarici?
Frankenstein je uzdahnuo. Da, Jamie, u Kraljevskoj mornarici.
Tvoj otac je potpuno pomeo sve na selekcijskom razgovoru pri
Admiralitetu i pric a se ras irila po vojsci. Zatim je srus io tri rekorda
obuke za komandose i ljudi su doista poc eli obrac ati pozornost na
njega. Tad je ve igrao ragbi za englesku reprezentaciju pa je bio...

to je radio? uzviknuo je Jamie.

Bilo bi mi mnogo laks e kad me ne bi prekidao svako malo, rekao
je Frankenstein iznervirano.
Oprosti, ispriao se Jamie.
Ma u redu je. Julian je bio vrhunski igra ragbija. Igrao je za kole,
za juniore i za repku kad je napunio devetnaest godina. To mu je bila
prva puna godina u mornarici. Bio je pohvaljen sedam ili osam puta.
Zato samo toliko?
Prestao je igrati kad se pridruz io Crnoj svjetlosti. Kad se pojavio
tu nakon s to je napunio dvadeset i jednu godinu, vec je bio legenda.
Tad nije bilo Interneta, ali njegovo ime se znalo pojaviti u novinama i
svi su jedva c ekali da ga upoznaju. Dos ao je s tvojim djedom Johnom.
Doc ekao ga je Peter Seward koji je tada bio Direktor. Nikad nisam
vidio da su se starci toliko veselili nekom novaku.
Frankenstein je gledao Jamieja s bolnim osmijehom na licu.
Priaj mi, tiho je zamolio Jamie. Nemoj sada prekidati.
Bilo je to nevjerojatno vrijeme, rekao je Frankenstein nakon
kratke pauze i velikog gutljaja kave. Quincey Harker je odstupio s
mjesta Direktora deset godina ranije pa je Peter Seward preuzeo
duz nost. Zapravo nije z elio taj posao, ali bio je Quinceyev najbolji
prijatelj i Seward je to vidio kao svoju duz nost. Harker se povukao jer
je z elio brinuti o bolesnoj supruzi. Sewardu je vras ki dobro is lo iako
to sam nikad ne bi priznao. Nadgledao je smjenu straz e od generacije
koja je Crnu svjetlost iznijela iz Drugog svjetskog rata do novih
generacija koje su je opet podigle na noge.
Nostalgino se nasmijeio.
Ovim su hodnicima kroc ile legende, Jamie. Albert i Arthur
Holmwood, David Harker, koji je bio Quinceyev najstariji sin, Ben
Seward koji je bio Direktorov sin, Leandro Gonzalez, David Morris,
djed tvog prijatelja Toma i tvoj vlastiti djed. John Carpenter je bio
Sewardov najbliz i prijatelj nakon s to je Harker otis ao. Otis li su u
mirovinu u isto vrijeme, 1982., uvjereni da su Crnu svjetlost ostavili u
pouzdanim rukama.
Jesu li? upitao je Jamie. Slus ao je Frankensteinovu pric u s irom
otvorenih oiju.
Neko vrijeme, odgovorio je Frankenstein. Kad se tvoj otac
pridruz io, nova generacija operativaca bila je na pomolu. Okupljali su

se oko Stephena Holmwooda, sina Arthura Holmwooda. Stephen je

uistinu bio sjajan c ovjek, intelekt koji se ne rada c esto. Do petnaeste
godine vec je govorio s est jezika, igrao je kriket i hokej za svoju s kolu
i bio Cambridge blue, kako oni nazivaju svoje najbolje i najzasluz nije
studente. Nije se pridruz io Crnoj svjetlosti nakon s to je navrs io
dvadeset i jednu godinu i to je izazvalo stras an skandal. Otac ga je
preklinjao da doe, no Stephen je prvo z elio zavrs iti fakultet, s to je i
napravio. Zatim je dobio Rohodesovu stipendiju za Harvard i otis ao na
godinu dana u Ameriku. Vratio se kuc i 1965. i pridruz io se Crnoj
svjetlosti s dvadeset i tri godine.
Frankenstein je jo jednom pogledao Jamieja.
Stephen je mogao napraviti sve s to poz eli. Mogao je postati
premijer. No, odabrao je Crnu svjetlost.
Jamieju je srce lupalo kao ludo. Nije disao otkad je c udovis te
zapoc elo pric u. Izdahnuo je, udahnuo nov zrak u pluc a, popio malo
vode i ponovno se usredotoio na Frankensteina.
Dakle, bio je Stephen, njegov brat Jeremy, njihov bratic Jacob
Scott kojeg si juc er upoznao. Ben Seward je jos uvijek bio tu, kao i
njegov sin Henry koji je sada Direktor. On je dos ao nekoliko godina
nakon tvog oca. Tu je bio i George Harker, i Paul Turner koji je oz enio
sestru Henryja Sewarda, i Daniel Morris, Thomasov otac, te Julian,
naravno. Ti ljudi su bili buduc nost Crne svjetlosti, a Stephen
Holmwood je bio sredis te svega. Brzo su se uspeli na visoke pozicije i
tako izmijenili Crnu svjetlost. Kad je 1982. Peter Seward odstupio s
duz nosti, jednoglasno je odluc eno da ga zamijeni Stephen Holmwood.
Tad su se stvari zapravo poele dogaati.
Frankenstein je iskapio kavu i spustio alicu na stol.
Sve ovo s to vidis oko sebe, ova baza i sve s to se u njoj nalazi, sve
je to rezultat Stephenovog predsjedanja organizacijom. Nagovorio je
Vladu da nam povec a budz et i dobro utopio novodobivena sredstva.
Poslao je tvog oca na misiju prikupljanja c injenica u Ameriku 1984. U
NS9 je proveo deset tjedana, a NS9 je americ ka verzija Odjela 19.
Vratio se kuc i s izvjes tajem koji je posluz io kao tlocrt za Petlju.
Pros irili smo se, doveli najbolje ljude iz sve tri grane vojske, pros irili
smo obim operacija, lovili smo po Europi i s ire, c ak smo imali misije u
Africi i Aziji po prvi puta nakon rata. Stephen je suraivao s
ministarstvima drugih zemalja, dijelio je s njima podatke i sredstva,

slao ljude na razmjenu u svaki dio svijeta, organizirao je i utvrivao

podruc ja odgovornosti, tako da je uskoro svaki dio planete bio pod
jurisdikcijom nekog ministarstva.
Zlobno se nasmijao.
Desetkovali smo vampire, nastavio je. Poc eli su vjerovati da c e
ostati z ivi samo ako se budu prikradali. Ali ni to im nije pomoglo.
Gonili smo ih, lovili smo ih od grada do grada, unis tavali ih jednog za
drugim. Nisu se imali gdje sakriti ni kamo pobjei.
Prestao je govoriti. Samo je zurio u stol.
to se dogodilo? upitao je Jamie.
Frankenstein je podigao glavu i pogledao Jamieja koji se jako
iznenadio kad je vidio kako su nepravilne oc i c udovis ta zapravo pune
suza. Stephen je umro, jednostavno je tekao. Umro je 1989. od
src anog udara. Bez ikakvog upozorenja. Samo je umro. Za svojim
radnim stolom.
Grozno, rekao je tiho Jamie.
Da, nastavio je Frankenstein. Bili smo potpuno unis teni. Nitko
nije znao s to da radi; Stephen je bio sredis te svega, a onda je otis ao.
Nismo imali Direktora, a jedini koji su ga bili dostojni zamijeniti su bili
potpuno unis teni njegovom smrc u. Kad je Daniel Morris ponudio da
on preuzme duz nost, svi su od silnog olaks anja samo pristali, a nitko
nije razmislio o tome.
Tom mi je rekao da je njegov otac bio Direktor, rekao je Jamie
prisjec ajuc i se razgovora u Galeriji palih. Rekao je da nije dugo
potrajalo.
Potrajalo je predugo, odbrusio je Frankenstein, a Jamie se
trznuo. Dan Morris nije bio los c ovjek, nastavio je nakon kratke
stanke. Daleko od toga. Bio je impulzivan i agresivan s to ga je c inilo
dobrim operativcem, ali groznim direktorom. Bilo je tes ko preuzeti
duz nost u onakvim okolnostima. Svima bi bilo tes ko nakon Stephena.
No to nije isprika za rizike kakve je poduzimao, niti za ljude koji su
stradali.
Frankenstein je ustao i natoio si vode iz spremnika.
Trebali smo predvidjeti da c e se to dogoditi. Ja sam to trebao
predvidjeti. No, Crnoj svjetlosti je trebalo doista dugo da se oporavi
nakon Stephenove smrti i barem godinu dana nitko nije obrac ao
previs e pozornosti na ono s to je Dan radio. Noc na misija tu,

prekomorska operacija tamo, a sve bez popratnih dokumenata.

Ispoc etka se radilo samo o sitnicama. No neki ljudi su ih ipak
primijetili i poc eli paz ljivije pratiti. Tvoj otac je bio jedan od njih,
Henry Seward je bio drugi i ja sam bio trei.
udovite je polako pilo vodu.
U oz ujku 1993. Dan je naredio da se povede misija u Rumunjskoj,
zapravo u modernoj Transilvaniji, tamo gdje je sve zapoc elo 1890.
godine. Taj dio svijeta je pod jurisdikcijom KZN-a, ruskog
Komesarijata za zas titu od nadnaravnog. Rusima se nikad nije svialo
da se strana ministarstva petljaju u sfere njihovog utjecaja. Bilo se
nemoguc e uopc e pribliz iti njihovom teritoriju kad su Sovjeti bili na
vlasti, a kazne za nes to takvo bile su nezamislive. No, ubrzo je dos lo
do raspada SSSR-a i KZN se polako poc eo otvarati prema drugim
ministarstvima. Tvoj otac je vodio delegaciju u Rusiju, u Moskvu
1992., prvu delegaciju nakon skoro pedeset godina. Vratio se kuc i
jako uzbuen s to moz e rec i da je bio tamo. Zatim je Dan naredio
Operaciju slavuj i skoro smo ih izgubili zauvijek.
to je to Operacija slavuj?
Misija u kojoj smo trebali unis titi tvornicu krvi kraj Krajove.
Skupina vampira je otimala ljude, vec inom narkomane i beskuc nike, i
pus tala ih da iskrvare u nekoj staroj klaonici. Nakon toga su prodavali
krv na crnom trz is tu. Radilo se o stotinama ljudi na godinu, a tko zna
otkad je trajalo... Mi smo za to znali vec nekoliko godina i pokus ali
smo obavijestiti KZN vis e puta, ali nitko nam se nije oc itovao. Tako je
bilo za vrijeme Zeljezne zavjese. Informacije bi samo nestale u crnoj
rupi. Kad je Zavjesa pala, ponovno smo ih obavijestili. Ovoga puta su
nam odgovorili rekavs i da im je to prioritetna meta. Nis ta se nije
dogodilo ni nakon est mjeseci pa je Dan poslao ekipu u Rusiju.
Frankenstein je opet pogledao Jamieja. Kad se sjetim toga dana...
Bio si tamo, prekinuo ga je Jamie. Iao si na misiju?
Naravno, odgovorio je Frankenstein. Ja, tvoj otac, Paul Turner i
jos sedamnaestorica. Krenuli smo 18. oz ujka 1993. Stigli smo u
tvornicu u kasno jutro sljedeega dana.
to se dogodio?
Cekali su nas. Vis e od sedamdeset vampira, najedenih, napojenih,
odmornih. Cekali su da proemo kroz vrata. Primijetio sam da je crna
boja na prozorima svjez a i rekao sam tvom ocu koji je naredio svima

da se povuku. No, bilo je prekasno. Obrus ili su se na nas s krovnih

greda. Nismo imali nikakve anse.
Ali ti si se izvukao. I Paul Turner. I moj otac.
Imali smo srec e. To je sve. Moz da smo imali malo vis e iskustva.
Neki u ekipi su bili samo djec aci, s jednom ili dvije godine iskusna.
Kad smo vidjeli vampire, okrenuli smo se i pobjegli. Ja sam posljednji
napustio klaonicu.
Koliko vas se izvuklo? upitao je Jamie uasnuto.
Sest, odgovorio je Frankenstein. Sestorica su uspjela izac i na
sunc evu svjetlost, a ostalih c etrnaest umrlo je u mjestu punom krvi i
smrti.
Frankenstein je posegnuo za s alicom i ostavio je na mjestu kad je
vidio da je prazna.
Dan nikad nije uspio dokazati da su Rusi obavijestili vampire o
nas em dolasku. Operacija je bila nedopus teno uplitanje u tui teritorij
pa nije bilo dozvola ni telefonskih poziva za provjeru. Tvoj otac je
branio KZN, govorec i da nikad ne bi dopustili da nas i ljudi tako izginu.
Ali Direktor je bio uvjeren. Naredio je Odjelu 19 da prekine sve spone
sa KZN-om, c ak je i premijeru poslao pismo da otjera sve ruske
diplomate iz Londona. Tvrdio je da je KZN objavio rat Engleskoj i da
se tako trebamo i ponaati.
Ali to je bila neovlas tena misija..., zapoc eo je Jamie.
Frankenstein mu se nasmijeio.
Ti c etrnaest godina poslije moz es vidjeti problem. Tvoj otac i ja
smo ga vidjeli c ak onda. U tom trenutku ta je misija bila najvec a
katastrofa u povijesti Crne svjetlosti, bilo je stras no izgubiti c etrnaest
ljudi u jednom danu. Svaki operativac poznavao je jednog od
poginulih, mnogi su bili jako ljuti zbog svega. Ljuti na Dana Morrisa.
Zbog toga je tvoj otac preuzeo kontrolu nad situacijom.
to je napravio?
On i jos neki vis i operativci, medu njima smo bili Henry Seward,
Paul Turner i ja, uputili smo sluz beni zahtjev nac elniku Glavnog
stoz era da se Daniel Morris odrijes i duz nosti. Objasnili smo njegovu
pogres ku pri naredbi misije te ukazali na ogromno pretjerivanje kao
odgovor na njezin neuspjeh. Traz ili smo to za dobro Crne svjetlosti.
Sreom, on se sloio s nama i napravio kako smo traili.
Nije ni udo to se ti i Tom ne slaete, tiho je dodao Jamie.

Sigurno te mrzi zbog toga to si uinio njegovom tati.

Ma neka me mrzi koliko hoc e, os tro je dodao Frankenstein.
Boli me briga za njegovo mis ljenje. Napravili smo ro s to jesmo zato
s to smo morali, zato s to bi jos ljudi nepotrebno poginulo. Ne kajem se
ni najmanje.
to se dogodilo Tomovom tati? Je li ostao u Crnoj svjetlosti?
Mogao je, rekao je Frankenstein. Nije vis e bio Direktor. Mnogi
su ga pokus ali nagovoriti da ostane, medu njima i tvoj otac. No, ponos
mu nije dopustio i otiao je odmah sljedeega dana.
Cudovis te je pozorno pogledalo Jamieja. Prosvirao si je usta
pitoljem est mjeseci nakon svega.
Isuse, proaptao je Jamie.
Nekoliko minuta su sjedili u tis ini. Morrisova tuz na pric a bila je
kao zid medu njima.
Napokon je Jamie progovorio. Je li tada admiral Seward preuzeo
kormilo?
Frankenstein je kimnuo.
Tada je bio narednik Seward. Smirio je brod kad je stigao, uz
pomoc tvog oca. Odjel se oporavilo i sve je bilo u redu nes to vis e od
deset godina. Henry i Julian su bili odlic an tim i Crnoj svjetlosti je
krenulo kako treba. Zatim se dogodilo ono u Budimpes ti i nis ta vis e
nije bilo isto.
Jamie se nagnuo prema naprijed u groznom is cekivanju
neizbjenoga.
to se dogodilo u Budimpeti? upitao je.

26. POETAK KRAJA

IMANJE MOLNAR, BLIZU BUDIMPETE
12. VELJAE 2005.
Julian Carpenter ispalio je svoj T-Bone iz neposredne blizine
okrenuvs i glavu kad je vampir eksplodirao u kis i krvi koja mu se
razlila po uniformi.
Od sada dobro pazite, rekao je.
Cetiri lica su ga pogledala. Frankenstein mu se nasmijes io, a Paul
Turner ga je gledao hladnim, sivim oc ima. Dvojica mladih operativaca,
Connor i Miller, gledali su ga puni muc ne nesigurnosti. Jedva su uspjeli
prikriti strah. Carpenteru ih je bilo z ao. Nijedan od njih nije smio poc i
na misiju s ovoliko vaz nom metom i to im je svima bilo jasno. Dvojica
mladih vojnika imala su jedva godinu dana iskustva, a Connoru je ovo
bila prva misija uivo. Do tada je samo vjebao na simulacijama.
Nije bilo vremena za ispitivanje zapisnika. Obavjes tajna sluz ba
svratila im je pozornost na ovo prekrasno imanje na rubu Budimpete.
Trebalo je djelovati odmah i Carpenter je sa sobom poveo prvu
c etvoricu sposobnih ljudi. Bio je sretan s to su dvojica bili Frankenstein
i Turner, veterani koji su pros li vec stotinjak operacija, ujedno i
njegovi najbolji prijatelji. Connor i Miller su ionako samo trebali raditi
ono to su ih nauili na obuci plivaj ili potoni.
Carpenter je taman bio nadgledao preuzimanje smjene kad je
stigao izvjes taj. Isprva je mislio da se radi o neslanoj s ali. Napisao ju je
bojnik Crne svjetlosti po imenu John Bryant koji je slavio tridesetu
godis njicu braka na krstarenju Dunavom. On i njegova supruga su
doslovno naletjeli na Alexandrua Rusmanova i njegovu suprugu
Ilijanu dok su etali obalom Dunava.
Devedeset minuta kasnije, Julian je zajedno sa svojim timom vec
bio u zraku. Krenuli su prema istoku, c vrsto zavezani pojasevima u
helikopteru Cougar EC725, koji je doslovno bio izgraen za potrebe
Crne svjetlosti. Julianu su se najvis e svidjela poboljs anja na rotorima i
motorima koji su sada postizali brzinu od 300 milja po satu. To je
znac ilo da c e im do Budimpes te trebati nes to manje od sat vremena.

Ovo je bilo znac ajno brz e od sluz benog svjetskog rekorda za

helikoptere. Supersonic ni mlaz njak Crne svjetlosti po imenu Mina bio
je u Tokiju i Julian si nije mogao dopustiti gubljenje vremena na
ekanje povratka brae Harker.
Julian je pritisnuo gumb na konzoli pored svoga sjedala i zaslon se
spustio sa stropa. Pred njim se pojavila nedavno snimljena fotogra ija
Alexandrua Rusmanova. etvorica mukaraca dobro su je prouila.
Turner, Frankenstein, mislim da vama dvojici ne treba ponavljati
koliko je Rusmanov opasan. Connor, Miller, dobro me slus ajte jer
govorim za vas e dobro. Nis ta na obuci vas nije moglo pripremiti na
tako starog i monog vampira. Nita.
Gledao je uznemirena lica dvojice vojnika.
Gledate drugog najstarijeg vampira na svijetu. Sam Drakula ga je
pretvorio, kao i njegovu brac u Valerija i Valentina, prije vis e od c etiri
stotine godina. Njegova moc je nemjerljiva, moz e srus iti zgradu,
kretati se brz e od vas eg oka, moz e letjeti. Osim toga, jako je bistar i
nadasve zloban. Njemu su ljudi samo krdo stoke kojom se hrani. Ako
mu se prohtije, ubit e vas istog trena.
Carpenter je ponovno pritisnuo gumb i pojavila se crno-bijela
fotografija nevjerojatno lijepe tamnokose ene.
Ovo je Ilijana, Alexandruova supruga. Stara je skoro koliko i on.
Sam ju je pretvorio, uz Drakulino dopus tenje. Stoji uz Alexandrua
preko c etiri stoljec a, jednako je opasna kao i on. Modernim rjec nikom
rec eno, Ilijana je sociopat, bez imalo suosjec anja za druge, osim za
svog supruga. Nepredvidiva je i jako opasna.
Posljednji pritisak gumba vratio je zaslon na strop. Carpenter je
pogledao svoj tim i vidio strah na licima dvojice mladih vojnika.
Odlino, pomislio je,i trebaju se bojati.
Oboje su mete najvis eg prioriteta, oznac eni oznakom A1 pri
svakom ministarstvu u svijetu. Imamo naredbu da ih oboje
eliminiramo. Ako se pokaz e da je to nemoguc e i da moz emo ubiti
samo jednoga, tad je Alexandru na izbor. Jeste li razumjeli?
etvorica su povikala da jesu. Julian je kimnuo.
Nadam se da jeste, pomislio je. Doista se nadam da jeste.
Helikopter je sletio na maarsku vojnu zrakoplovnu bazu negdje
izvan Budimpes te. Pozivni znak letjelice nije se pokazivao na civilnim
radarima. Tek je s ac ica vojnih kontrolora leta znala da pripada Odjelu

19.
Ekipa se tiho kretala budimpes tanskim barovima i restoranima
pokus avajuc i uc i u trag Alexandruu. Slijedili su nekog postarijeg
vampira u njegov mali stan ispod dvorca i on im je rekao da pogledaju
bar koji se zove BEDEM koji je u zadnje vrijeme poslovao mnogo bolje
i u kojem su se skupljala stvorenja s kojima se nikako nije z elio
druz iti. Kad ga je Turner pritisnuo, priznao je da ne osjec a povezanost
s mladim vampirima, da mu je njihova z e za nasiljem odbojna i da ih
izbjegava kad god moe. Carpenter mu je zahvalio i krenuli su dalje.
Iz tog bara slijedili su nekog konobara vampira do starog skladis ta
u staroj industrijskoj oblasti grada. Izvukli su ga na parkiralis te iza
zgrade. Oc i su mu se izvrtale, zubi s kripali dok je Blaz enstvo kolalo
njegovim z ilama. Rekao im je da je neki golemi c ovjek djec jeg lica
ostavio posjetnicu kad je naputao Bedem prije etiri noi.
Glasila je na klub u blizini crkve Sv. Mateja, a konobar je c uo samo
nagaanja o tom mjestu. Kad je rekao da se ne sjec a adrese, Turner
mu je prislonio ultraljubic astu zraku na ruku, s to mu je odmah
osvjeilo pamenje.
Pred prekrasnim gotic kim zdanjem na Balata Kozu petorica
mus karaca sjedila su u crnom autu i c ekala. Anderson, ogromni
vampir djec jeg lica i Alexandruov posilni je prije dva sata us ao u kuc u.
Cinilo se da ih nije primijetio. Malena zlatna ploc a pored vrata kluba
nosila je natpis Tabula Rasa, s to je Carpenter smatrao itekako
prikladnim imenom za vampirski klub.
To je ba to to oni i dobiju, praznu plou, pomislio je. Slobodu da
ostave iza sebe sve ono to su bili prije pretvorbe, da ponu ispoetka.
Pukovnic e, rekao je tiho Paul Turner. Carpenter se okrenuo i
vidio Andersona kako izlazi. Visoki, pogrbljeni vampir brzo je
pogledao oko sebe i niz tihu ulicu te potom bezbrino nestao.
Carpenter se okrenuo vojniku Milleru, koji je sjedio odostraga u
vozilu i na krilu drz ao crno prijenosno rac unalo spojeno sa s pijunskim
satelitom koji se kretao sinkronizirano sa Zemljom.
Jesi li uhvatio toplinski trag? upitao je Carpenter.
Da, gospodine; odgovorio je mladi operativac. Krec e se u
smjeru sjevera-sjeverozapada.
Sljedec ega jutra, s est minuta nakon svitanja Julian je naredio da se
automobil zaustavi pred imanjem Molnar. Dvije ukras ene metalne

vratnice stajale su otvorene dok se sunce presijavalo po lijevanom

z eljezu. Petorica su odjenula svoje oklope tijekom voz nje. Zrak u
vozilu bio je obojan tes kim is cekivanjem. Carpenter je promatrao
svoju ekipu i odluc io da im nec e vis e nis ta govoriti. Ako vec nisu bili
spremni, sad je prekasno za ikakve rijec i. A ako jesu spremni, onda im
nije z elio zadavati nove glavobolje. Uskoro c e ih dobiti i vis e no s to
mogu podnijeti. U to je bio siguran.
Glavna zgrada imanja Molnar bila je ladanjska kuc a iz
sedamnaestog stoljec a, smjes tena na visokom, plosnatom brez uljku.
Gornji katovi vidjeli su se s vratnica. Put koji je vodio od ulaza skretao
je lijevo, pa zatim desno kroz guste drvorede uredno podrezanog
drvec a, zatim ravno uz brdo prema s irokom s ljunc anom kolnom
prilazu. Drvec a nije bilo po s irokom, besprijekornom travnjaku.
Carpenter bi se ukoc io od straha da se na takvom otvorenom prostoru
nade usred noc i, no srec om, bio je dan i zrake sunca su se prelamale
po kapljicama jutarnje rose.
Brzo su pres li travnjak, krec uc i se u uskoj X formaciji: Carpenter je
bio u sredini, Frankenstein i Turner su vodili, a dvojica mladih
operativaca bila su iza njih. Cizme su im s kripale po s ljunku dok su se
pribliz avali domu obitelji Molnar. Turner je zatim otvorio ogromna
ulazna vrata i petorica su tiho ula u kuu.
Miris je bio prvo neugodno iznenaenje kad su stupili na kameni
pod atrija. Uz asno je zaudaralo po trulez i. Tamni oblak roja crnih
muha lijeno je preletio kroz vrata na drugom kraju atrija i Carpenter
ih je poveo u istom smjeru. Iza vrata se nalazila besprijekorna
moderna kuhinja, dovoljno velika da snabdije restoran osrednje
velic ine. Smrad je bio sve jac i dok su odmahujuc i muhe prilazili
kuhinji. Na radnoj povrs ini lez ao je s lim janjec im pec enjem.
Poprimilo je bolesnu ljubic astu boju i od truljenja se vec bilo
udvostruc ilo. Iz mesa je izlazila nekakva tekuc ina nalik na mlijeko.
Crvi su se migoljili u pukotinama koje su nastale truljenjem. Muhe su
zujale nad mesom i lamatale prozirnim krilima. Pored lima su bile
zdjele pec enih krumpira i povrc a koje je odavno istrunulo te
posluavnik pun aa za ampanjac iji je sadraj odavno ispario.
Vojnik Miller je povratio to je tie mogao.
Koliko dugo, rekao je Turner hladno kao i uvijek.
U ovo doba godine, odgovorio je Carpenter, barem tjedan

dana.
Petorica su stajala u tis ini i gledala pokvarenu hranu. Nije ni
trebalo govoriti to je snalo one koji su je namjeravali pojesti.
Krenimo dalje, rekao je Carpenter.
Ekipa se vratila u prekrasni, sjenoviti hodnik ukras en bijelim,
mramornim ploc icama i drvenim zidovima. Nad njima je kupolasti
prozor propus tao jutarnje sunce u kuc u dajuc i privid mira i tis ine koji
nikako nije mogao zavarati petoricu.
Tijela su pronali u blagovaonici.
Vis e je nalikovala dvorani nego sobi. Bila je ukras ena panelima od
hrastovine. Prozori su zauzimali cijeli jedan zid i pruz ali pogled na
prostrani, neukras eni travnjak. Stol od tamnog drva bio je postavljen
nasred sobe. Posude pljesnivog kruha jos su uvijek stajale na njemu.
Svjetlucave c as e vode i impozantni srebrni pribor za jelo c ekao je
neije ruke.
Ogroman kamin dominirao je suprotnim zidom, a oko njega je
netko postavio udobne naslonjac e. Tu je ta obitelj bez sumnje popila
mnogo brendija nakon ukusne veere.
Vidjeli su s est tijela. Jedno je pripadalo mus karcu u kasnim
pedesetima ili ranim s ezdesetima. Glava mu je bila zabac ena unatrag,
a vrat potpuno potrgan. Na njegovim koljenima je sjedila mrs ava
djevojc ica od sedam godina, c iji je goluz dravi vratic bio proboden
dvjema ranicama. Carpenter je s olaks anjem primijetio da nema
drugih znakova muc enja, s to se nije moglo rec i za ostatak njezine
obitelji.
Mus karci su polako pris li z rtvama iako je bilo oc igledno da u toj
prostoriji nema nimalo z ivota. Cizme su im lagano zas kripale kad su
stupili na sasus enu krv. Cak se i Carpenter trznuo od toga zvuka.
Dvoje slugu, batler i slukinja, leali su na podu i mrtvim oima zurili u
strop. Netko je tako krvnic ki prerezao njihove vrtove da su skoro
ostali bez glava. Carpenter se prisilio pogledati posljednje dvije z rtve,
mladic a i djevojku u ranim dvadesetima. Umrli su zagrljeni u jednom
od naslonjac a. Djec akov izraz lica je odavao prkos, s to je Carpentera
na neki nain razveselilo.
Bravo mladiu, nisi im dao guta. Bravo.
Djevojka nije bila toliko hrabra. Cvrsto je grlila mladic a s izrazom
uz asa i jada na licu. Bila je jako lijepa, savrs eno ovalnog lica pod

kosom boje z ita, vitka i graciozna. Bila je odjevena u vec ernju haljinu
od nekog srebrnkastog materijala koji se presijavao pod sunc evom
svjetlou.
Oboje su iskrvarili. Netko je napravio ogromnu ranu na
djevojc inom vitkom vratu. Nalikovala je divljem kreveljenju
bezboz nog stvora. Mladic u su otkinuli ruke. Tko zna koliko je
vampirskih zuba z vakalo sasus ene batrljke, jer na njihovim tijelima
nije bilo ni jedne crvene kapi. Carpenteru je skoro pozlilo kad je
pomislio na toliku koliinu krvi.
Gospodine?.
Bio je to glas vojnika Millera i Julian je pogledao u njegovom
smjeru.
to je, vojnice?
Tragovi stopala, gospodine.
Vojnik je pokazao. Nekoliko ljudi je pros lo kroz krv dok je jos bila
mokra. Kretali su se prema neupadljivim vratima u kutu.
Carpenter je kimnuo Turneru. Sivooki bojnik polako je pristupio i
prislonio uho na drvena vrata. Nakon nekoliko sekundi izvadio je svoj
T-Bone i nogom ih otvorio. Zatresla su se i udarila o kameni zid. Skoro
su pukla na dva dijela. Nastao je neugodan trenutak s utnje i Turner je
proao kroz vrata.
isto, rekao je.
Stajali su u uskom kamenom hodniku osvijetljenom z aruljom.
Zidovi su bili goli, a tros ne stube su se spus tale prema dolje. Turner ih
je poveo drz ec i T-Bone pred sobom. Carpenter je pripremio svoje
oruz je, pokretom naredio ostalima da uc ine isto te krenuo za
Turnerom.
Nakon dvadesetak stepenica prispjeli su u prolaz koji je vodio u
prostran podrum. Police suhih namirnica protezale su se zidovima.
Riz a, bras no, bac ve maslinovog ulja, boce octa, suho meso. Suprotni
zid bio je pun polica za boce na kojima su se nalazile stotine butelja
vina, porta, ampanjca. Netko je oborio policu s druge strane podruma
i tako razbio stotine boca. Zrak je zaudarao na istrunulo voc e. Pres li
su podrum i zastali ispred oborene police. Iza nje se nalazio kameni
luk koji je vodio u potpunu tamu.
Svjetlo, naredio je Carpenter.
Vojnik Miller izvukao je svjetiljku iz pojasa i posvijetlio crnu

prazninu. Osvijetlio je iskez eno vampirsko lice ogoljenih zuba i

grimizne oi koje su jurnule na njih.
Julian je obrisao krv s brade i otresao je na pod, krajnje zgaen.
Prvi uvar, rekao je Turner.
Dakako, dodao je Frankenstein. Moguc e je da znaju da
dolazimo.
Ne bih rekao, usprotivio se Carpenter. Mislim da je ovaj
oc ekivao policiju ili nekoga iz obitelji. Ne mislim da je podigao
uzbunu.
Nadajmo se da si u pravu, rekao je Frankenstein.
Ekipa se nastavila kretati u tami. Njihove svjetiljke su obasjavale
okrugli kameni prolaz, krec uc i se u najvec oj moguc oj tis ini. Put ih je
vodio kroz jedino skretanje i pros irio se dok nisu stali ispred tes kih,
drvenih vrata. Carpenter je dozvao Connora da prie bliz e, a mladi
vojnik je podboc io rame i lagano otvorio vrata. Sarke su poc ele
zavijati i vrata su ih propustila u jos jedan prolaz. Connor je pros ao
kroz njih i bas kad mu je Carpenter htio narediti da c eka, tamna sjena
je pala sa stropa i gurnula ga na pod. Svjetiljke su se preusmjerile i
s okiranim mus karcima pokazale djevojc icu od nekih dvanaest godina
kako nadljudskom snagom c upa kacigu s Connorove glave i baca se na
njegov vrat. Krv se rasprs ila po zatvorenom prostoru kad je ova
zagrizla i prerezala mu grkljan. Zrakom se pronio odvratan zvuk
grgljanja.
Ostali su uz asnuto gledali kako se Connor bacaka pod njom.
Turner je po obic aju prvi reagirao i zabio kolac u djevojc ic ino lijevo
oko. Zajaukala je od boli, pustila Connora i skoc ila na noge.
Frankenstein je povukao obarac svog T-Bonea. Projektil joj se zabio u
prsa i odbacio je natrag kroz prolaz. Eksplodirala je u kis i krvi i
iznutrica. Kolac se vratio natrag u svoju cijev, a c etiri operativca su
kleknula kraj palog Connora.
Carpenter ga je uhvatio za ruku. Bio je na rubu s oka, oc i su mu se
divlje izvrtale, a bilo tuklo kao ludo. Krv je liptala iz rupe na njegovom
vratu, a Turner je izvukao gazu iz kutije prve pomoc i koju je nosio za
sobom i zatvorio arteriju. Connor je vris tao, krv mu se pjenila na
ustima, ali Turner se nije ni pomaknuo.
Polako, sinko, govorio mu je Carpenter. Polako. Izvuc i c emo te
odavde.

Boz e dragi, govorio je Miller. Ukipljeno je stajao gledajuc i

krvavog kolegu. Nikad se u ivom nije toliko bojao.
Hajde, rekao je Carpenter. Podignimo ga. Turner, traz i
evakuaciju. Trebamo ga odmah odvesti odavde.
Nitko se nije ni pomaknuo.
Idemo, zagrmio je Carpenter. Dao sam vam direktnu zapovijed!
Idemo!
Juliane, zapoc eo je Frankenstein tiho, Nec emo stic i. Trebat c e
nam barem dva sata da mu osiguramo potrebnu transfuziju. Ako ne
umre, do tad e ve proi pretvorbu.
Ne prihvac am takav odgovor, rekao je Carpenter. Glas mu je
pucao od ljutnje. Ne zanima me c ak i da si u pravu. Pokus at c emo.
Neu ga pustiti da ovdje umre.
Gospodine... Connorov glas je zvuc ao kao da govori pod vodom.
Carpenter ga je pogledao.
Znam... znam da ne moete nita... muio se mladi operativac.
Ne dajte... ne dajte da se pretvorim... molim vas.
Connorove oc i su pobijelile i usta su mu se razjapila. Prsa su mu se
podizala i spus tala, no jedva vidljivo. Krv je opet potekla iz rane na
njegovom vratu i potpuno preplavila Turnerovu ruku. Carpenter je
ustao i pogledao trojicu koja su stajala s njim. Miller je bezizraz ajno
zurio u Connora. Frankenstein je Julianu uzvrac ao pogled. Lice mu je
bilo potpuno sabrano. Turner ga je takoer gledao svojim hladnim,
sivim pogledom. Carpenter je stisnuo zube i izvadio svoj Glock iz
futrole. Miller je povikao im je vidio pitolj: to to radite?
Ono to se mora, odgovorio mu je Frankenstein.
Ali on treba lijec nika, vikao je Miller na rubu suza. Ne smijete
ga upucati kao bijesnog psa!
Ne dopus tamo ljudima da se pretvore. Nikada. Ni on to ne z eli.
uo si to je rekao.
Ali on nema pojma to govori!
Da, tvrdokorno je ustvrdio Frankenstein. Itekako ima.
Millerovo lice se pretvorilo u beznadnu grimasu jada. Carpenteru
je skoro puklo srce dok ga je gledao.
Ali... nije pravedno... govorio je Miller prepuklim glasom.
Znam da nije, rekao je Carpenter. Nije nikako pravedno. No,
bilo bi jos gore da ga pustimo da postane vampir. To ti je jasno, zar

ne?
Miller je polako kimnuo.
Carpenter se okrenuo Connoru koji je i dalje bio bez svijesti.
Kleknuo je kraj njega i prislonio cijev pis tolja na sljepooc nicu mladog
vojnika. Turner je i dalje klec ao s njegove druge strane gledajuc i svog
nadreenog ravno u oc i. Julian je poloz io drugu ruku iznad cijevi i
povukao obara.
Ostatak ekipe je tiho zas ao jos dublje u tunel pros avs i jos jedna
vrata i stigavs i naposljetku do velikog kamenog luka ukras enog
skulpturom raspela. Turner je otvorio prastara vrata i c etvorica
operativaca su se nas la u prostranoj kruz noj kapeli. Zidovi su bili
pokriveni statuama svetaca, a ogromno kameno raspelo je krasilo zid
iza jednostavnog drvenog oltara.
Po podu su leali vampiri.
Bilo ih je barem dvadeset. Spavali su c vrsto stisnuti jedni uz druge,
poput imia. Miller je ostao bez daha kad ih je vidio pred sobom.
Vampir koji je lez ao najbliz e njima, starac s bradom gotovo do
struka, otvorio je oc i koje su istog trena pocrvenjele. Kriknuo je i tako
probudio ostale vampire u kapeli.
Ekipa Crne svjetlosti bacila se u kapelu, nastao je vrtlog crnih
uniformi i oruz ja. Frankenstein je spustio glavu i jurnuo na njih,
vampiri su letjeli na sve strane. Izvukao je MP5-icu iz pojasa i
ispraznio je u gomilu polusnenih vampira. Bilo im se tes ko kretati jer
su spavali tako zbijeni. Meci su ih rastrgali. Miller, c ije je lice nosilo
biljeg mladog c ovjeka koji je vec iskusio mnogo vis e nego je htio, je
napao dezorijentirane vampire skoro kao luak. Probadao ih je
kolcem, jednog po jednog vic uc i od bijesa. Turner se kretao uza zid i
povukao svoj T-Bone. Bez urbe je upucao estoricu vampira putajui
kolac da se vrati i svaki put nanovo nis anec i. Carpenter je pritrc ao u
pomoc Frankensteinu. Njih dvojica su pritisnuli zavijajuc e, ranjene
vampire uza zid i proboli ih kolcima.
Sve je bilo gotovo za manje od minute.
Alexandra, pitao je Carpenter pokuavajui doi do daha. Turner
je odmahnuo glavom.
A tamo? pitao je Frankenstein, pokazujui prema oltaru.
Pris li su. Iza oltara, ispod kamenog raspela, bila su vrata koja su
vodila u malen hodnik. Carpenter se sagnuo i pogledao oko sebe.

Prolaz nije bio duz i od dva metra i zavrs avao je u nec emu s to je
nalikovalo sobi za molitvu. Vidio je klecalo uz stranji zid.
Frankenstein ih je poveo u hodnik, morao se sagnuti da proe kroz
otvor. Ponovno je napunio ispraz njenu MP5-icu na pojasu, no umjesto
nje povukao je srebrnocrnu sac maricu koju je uvijek nosio sa sobom.
Napunio ju je mecima koji su mogli probiti rupu na deblu drveta.
Stigli su gotovo do vrata kad je pored njih nes to prohujalo.
Frankenstein je povukao obarac i vatra je izbila iz cijevi dok je
zaglus ujuc a buka ispunjavala prolaz. Stvorenje je udarilo o zid,
skliznulo na pod i poelo vritati.
Kad se prostor razbistrio od dima, Carpenter je stupio naprijed i
pogledao palu priliku. Pogled mu je uzvratila lijepa z ena s bolnom
grimasom na licu.
Ilijana, rekao je. Gdje ti je suprug?
Prekasno, posilni! Nema ga! Prekasno!
Julian ju je nogom udario u rebra i poslao je na drugu stranu sobe.
Na njezinom je trbuhu zjapila ogromna rupa, krv je poput rijeke tekla
po kamenom podu.
Prekasno! Prekasno!
Ponovno je poc ela puzati. Uz asno je psovala i prostac ila dok se
tekom mukom pokuavala kretati. Julian se vratio svojoj ekipi.
Nije ovdje, rekao je.
Kako to misli, nije ovdje? pitao je Turner.
Eto tako, nije, odbrusio je Julian. Negdje drugdje je, nije ovdje.
Razumijete li?
Turner nije odgovorio, ali nije ni spustio pogled. Dokrajc it c u je,
rekao je. Ona je prioritetna meta. Tako misija nee propasti.
Reci to Connoru, dobacio je Miller.
Ne, ja c u je, rekao je Carpenter izvukavs i T-Bone iz pojasa.
Krenuo je niz hodnik.
Ilijana se odvukla do prostorije na samom kraju hodnika i Julian je
krenuo za njom. Nad klecalom se nadvijao kip Blaz ene Djevice i
gledao ga kad je ulazio u prostoriju za vampiricom. Vrata su se
zatvorila za njim.
Tri operativca Crne svjetlosti c ekala su s druge strane hodnika.
Zac uo se prodoran urlik, nalet zraka i neki mokri, s ljapkavi zvuk.
Vrata su se ponovno otvorila i Julian Carpenter je izis ao van, uniforme

potpuno natopljene Ilijaninom krvlju. Za sobom je ostavio grimizne

tragove stopala dok se vraao svojim ljudima.

27. TROJE JE PREVIE

Jamie je maknuo ruke s lica i pogledao Frankensteina. Poz elio se
sakriti kad je udovite zavrilo priu. Nije htio da ga vidi kako plae.
Zbog toga je Alexandru oteo moju majku, rekao je drhtavim
glasom. Jer je moj tata ubio njegovu suprugu?
Rekao bih da je tako, odgovorio je Frankenstein. Ali ne znam
sigurno.
Zas to bi samo rekao, kako ne znas , upitao je Jamie, svake
sekunde sve ljui. Meni se ini da je poprilino jasno.
Ne sumnjam u to, odgovorio je Frankenstein izluujue mirno.
Zas to onda ti ne mislis da je tako, nastavio je bijesno Jamie. Sto
mi to uporno preuuje?
udovite je uzdahnulo. Neki ljudi ovdje, s obzirom na sve ono to
se dogodilo u zadnje vrijeme, uopc e ne vjeruju da je Ilijana mrtva. Ni
ja ni bojnik Turner je nismo vidjeli mrtvu. Samo smo uli pucanj.
Jamie je zurio u njega. Misli da je lairao ubojstvo.
Frankenstein je lupio s akom o stol. Ja sam tvom ocu bio najbliz i
prijatelj, rekao je ledenim glasom. Stajao sam uz tvoju obitelj skoro
devedeset godina. Ti sada imas obraza sjediti tu i ispitivati moju
odanost? Uc inio sam toliko toga da bih zas titio tvoje pretke, us i bi ti
prokrvarile da uje o emu se radi, a ti me sada tu propituje?
Propitivat c u sve s to mi padne na pamet, viknuo je Jamie ustavs i
tako da je njegov stolac uz zveket pao na pod. Naslonio je dlanove na
stol i nagnuo se prema Frankensteinu. Mislis li da je Ilijana jos uvijek
iva? Misli li da ju je moj otac pustio? Reci mi!
Cudovis te se polako podignulo iz stolca i uspravilo se do svoje
pune visine. Jamie se izgubio u njegovoj sjeni. Slus aj ti mene, rekao
mu je. Ja bih bio poginuo za Juliana Carpentera. Nikad nisam
sumnjao u njega niti preispitivao njegove odluke, sve dok jato
vampira nije dignulo u zrak jedan od mlaz njaka Crne svjetlosti i to na
pisti, ovdje u bazi. To se dogodilo dva kilometra dalje od vanjske
ograde, na rubu najtajnije i najc uvanije vojne baze u zemlji. Dakle,
govorim o mjestu koje ne postoji ni na jednoj karti, o mjestu nad
kojim zrakoplovi i sateliti nemaju doputenje prelijetati. Mjestu...

... gdje milijuni ljudi rade svakoga dana, prekinuo ga je Jamie.

Bilo tko od njih je mogao rei Alexandruu gdje se nalazimo.
Nije, rekao je Frankenstein. Nitko mu nije mogao rec i. Civilno
osoblje ovamo dolazi svaki dan, i to zrakoplovom bez prozora, iz
zrac ne luke udaljene stotinjak kilometara odavde. Oni pojma nemaju
gdje su. Samo vii operativci smiju znati gdje se tono nalazimo.
A koliko njih ima? Sto? Dvjesto? Vie?
Oko dvjesto. U pravu si, bilo tko od njih je mogao rec i Alexandruu
gdje se nalazimo. No, nije mu mnogo njih moglo dati zemljovid
infracrvenih senzora koji prolaze kroz s umu dvadeset kilometara
dalje od ograde. Samo s estorica u cijelom Odjelu imaju pristup tim
zemljovidima. Bez tih informacija ne bi bilo vremena za putnike da
izvade padobrane. No, mlaz njak je bio tako nisko kad su ga pogodili,
nije bilo vremena ni za s to. Eksplodirao je na pisti. Istraga se i dalje
vodila kad je tvoj otac umro, deset dana nakon te nesrec e. Napustio je
bazu bez ikakvog upozorenja i dopus tenja one noc i kad je umro, nije
nikome nis ta rekao. No, jos uvijek je bio ulogiran u mrez u kad je
napustio bazu i jedan c asnik je primijetio nes to neobic no na zaslonu.
Tijekom istrage su pronas li jednu elektronic ku poruku koju je tvoj
otac poslao na nepoznatu adresu. U privitku su bili zemljovidi
infracrvene mree.
Jamie je ukoc eno otis ao od stola i sjeo na pod kraj zida. Obgrlio je
koljena i spustio glavu na njih. Kad je opet progovorio, glas mu je bio
jedva c ujan: Zas to bi moj tata uc inio takvo nes to? To nema nikakvog
smisla.
Frankenstein je ponovno sjeo. Nakon s to je umro, kompjutorski
su forenzic ari prekopali sve tipke koje je Julian ikad stisnuo na
rac unalu Crne svjetlosti. Duboko u njegovim osobnim spisima, iza
desetak lozinki i nekoliko slojeva enkripcije pronas li su pismo koje je
napisao. Tu je tvrdio da ispravlja nepravdu koju su Osnivac i nanijeli
vas oj obitelji. Vjerovao je da su ga jos uvijek smatrali samo potomkom
osobnog sluge, da ga nikada nee smatrati jednakim sebi. Naveo je
e injenicu da nijedan Carpenter nikad nije bio Direktor kao dokaz
kako tretiraju vau obitelj i rekao je da to vie ne misli trpjeti.
Kako bi to mogao postic i time s to digne mlaz njak u zrak? pitao
je Jamie ne podiui glavu.
Piloti Mine tog su dana bili John i George Harker, rekao je

Frankenstein. Dvojica potomaka vjerojatno najslavnije obitelji u

povijesti Crne svjetlosti.
Slika plakete u ruz ic njaku se odmah pojavila pred Jamiejevim
oima.
O, Boe. O, Boe. O, tata. to si to napravio?
No, ostala je jedna jedina stvar koja mu jos uvijek nije bila jasna.
Posljednja slamka za koju se moda mogao uhvatiti.
Zas to je Alexandru krenuo na nas ako je tata suraivao s njim?
Zato nas eli ubiti?
Ne znam, jednostavno je odgovorio. Moz da Julian doista jest
ubio Ilijanu i poslije se nagodio s Alexandruom da pos tedi tebe i tvoju
majku. Moz da ga je Alexandru prevario. Moz da je doista ostavio
Ilijanu na z ivotu, a Alexandru ga je prevario samo zato s to moz e. Sad
vie nije ni bitno. Nema ga.
Postoji li i najmanji dio tebe koji jos uvijek vjeruje u njega? pitao
je Jamie nateenih oiju. Koji vjeruje da on to nije uinio?
Cudovis te se okrenulo prema Jamieju, naslonilo laktove na koljena
i nagnulo se naprijed. Vjerovao sam u njega s to sam dulje mogao,
rekao je. Mjesecima sam ga branio nakon s to je umro, borio sam se
za njega. Provjerio sam sve dokaze protiv njega, is citao svaki redak
forenzikog izvjetaja, dvaput sam provjerio svaku rije. Odbijao sam i
pomisliti da bi Julian ikada mogao napraviti nes to takvo. Desetak puta
sam im prijetio vlastitim otkazom.
Tuz no je pogledao Jamieja i duboko uzdahnuo. Nisam nas ao nis ta
da sperem ljagu s njegovog imena. Pokopali smo Johna i Georgea i
c ekali da Alexandru povuc e sljedec i potez koji nikada nije dos ao.
Vremenom sam poc eo prihvac ati ono s to su svi govorili da je Julian
napravio to s to svi govore da jest i da c u morati z ivjeti s tim bez obzira
na to koliko me to ubijalo.
Frankenstein je strpljivo sjedio i gledao Jamieja. No, Jamie nije
razmis ljao o svom ocu; mislio je na svoju majku i na grozote koje joj je
prireivao nakon oc eve smrti. Sram ga je preplavio. Bio bi dao sve na
svijetu da joj samo moz e rec i koliko mu je z ao, koliko je bio u krivu i
moliti je da mu oprosti.
Bio sam tako ljut s to nas je napustio, napokon je rekao. Majka
mi je govorila da nisam pravedan. Ali nije bila u pravu. Sve je izdao.
Tvoj otac je bio dobar c ovjek koji je napravio groznu stvar,

rekao je Frankenstein. Napravio je stras nu pogres ku i to je platio

ivotom.
I z ivotima osmorice drugih ljudi, rekao je Jamie bijesno. Kako
su ljudi koji su bili u zrakoplovu zasluz ili da im se dogodi nes to takvo?
Nisu bili dovoljno pristojni prema svima koji se prezivaju Carpenter?
Pa zar to nije jadno?
Frankenstein je utio.
Sramim se s to sam njegov sin, procijedio je Jamie. Nije ni c udo
s to me svi ovdje onako gledaju. I sam bih se mrzio. Drago mi je s to je
mrtav.
Ne govori tako, prekorio ga je Frankenstein. To ti je bio otac.
Odgojio te, volio te, a i ti si volio njega. Znam da jesi.
Nije me briga, vikao je Jamie. Nije me briga za to! Nisam ga ni
poznavao. Covjek koji me odgojio uopc e nije bio stvaran! Covjek koji
me odgojio je bio sluz benik pri Ministarstvu obrane, igrao je golf
vikendom i alio se zbog cijena goriva! Nije postojao!
Skoio je na noge i utnuo stolac u zid.
Nec u potros iti vis e ni jednu sekundu svoga z ivot razmis ljajuc i o
njemu, rekao je uperivs i blijedoplave oc i u Frankensteina. Mrtav je,
a moja majka je jos uvijek z iva, barem za sada. Moram je pronac i.
Idem opet razgovarati s Larissom.
udovite se ukipilo u stolcu.
Kakve koristi od toga? upitao je.
Ne znam. Ali mislim da mi eli pomoi. Ne mogu objasniti zato.
Frankenstein je zurio u tinejdz era. Taman je htio odgovoriti kad je
radio na Jamiejevom pojasu dao znak ivota.
Jamie ga je izvukao i pogledao zaslon.
Kanal 7, rekao je.
To je operacijski kanal, rekao je Frankenstein. Nitko ga ne bi
smio koristiti.
Jamie je pritisnuo gumb za spajanje i skoro mu je sve ispalo kad je
c uo bolan urlik iz plastic nog zvuc nika. Frankenstein se odmah
podignuo na noge.
Tihi glas je pros aptao nes to nec ujno, a potom se zac uo mus ki glas
koji je drhtao i tresao se. H... halo? Tko... tko je to?
Ovdje Jamie Carpe
uo se mokar zvuk paranja i jo jedan urlik boli i straha.

Boz e, ne, molim Vas, vikao je mus karac. Molim Vas, nemojte!
Molim Vas, nemojte vie!
Jamie je bespomoc no gledao u Frankensteina. Lice c udovis ta je
sasvim posivjelo, a nepravilne oi su se rairile. Zurio je u radio kao da
je netko nazvao iz pakla.
Ponovno se zac uo s apat, a zatim se glas vratio. Bio je pun jecaja i
uzdaha jer se ovjek borio sa suzama.
Morate doc i, govorio je kroz jecaje. K-kaz e da morate doc i. Kkae da nikad vie neete vidjeti majku ako ne doete.
Jamie je sasvim pobjesnio. Alexandru, zagrmio je, gdje si...?
Mus karac je ponovno zajaukao, glasnije nego do sada. U pozadini
se uo tihi smijeh dok je mukarac proaptao svoje posljednje rijei:
Pomozite mi.
Veza se prekinula.
Jamie je dugo zurio u radio, potom ga je bacio na stol. Bio je
potpuno zgaen. Frankenstein se polako spustio natrag u stolac i
pogledao tinejdera raskolaenim, prestravljenim oima.
Otkud mu ta frekvencija? upitao je Jamie drhtavim glasom.
Ne znam, odgovorio je Frankenstein. Mijenja se svakih
etrdeset i osam sati.
Dakle, netko mu ju je dao u posljednja dva dana?
Frankenstein je jos vis e raskolac io oc i kad je shvatio na s to Jamie
cilja. Izvukao je vlastiti radio iz pojasa, okrenuo biranje kanala i
progovorio u slualicu.
Thomas Morris na razinu 0, prostorija 24B, odmah, rekao je, a
Jamie se trznuo kad je Frankensteinov glas zagrmio kroz zvuc nike
privrene u svakoj prostoriji baze.
Probudit e cijeli Odjel, rekao je. to to radi?
Traim odgovore, rekao je Frankenstein.
Nije pros la ni minuta, a Thomas Morris je vec otvorio vrata ureda i
uteturao unutra. Lice mu je bilo natec eno, a oc i jedna otvorene.
Zijevao je pitajui to je toliko hitno.
Ti si c asnik za sigurnost, Tome. Znac i da moz es pretraz iti
dnevnike pristupa mrei, je li rako?
Morris je protrljao oi rukama. Mogu, odgovorio je.
Dobro, jer trebas pronac i svakoga tko je pristupio frekvencijskoj
bazi podataka u posljednja dvadeset i etiri sata.

Morris se usprotivio: To je moglo priekati dok...

Treba mi sad, molim lijepo, prekinuo ga je Frankenstein.
Morris je blago iznervirano pogledao c udovis te i odmah izvukao
prenosivu konzolu iz svoga pojasa. Poloz io ju je na stol, utipkao kod i
zapoc eo pretragu dok su Jamie i Frankenstein virili preko njegovog
ramena.
Bip.
Trojica mus karaca su zurila u rijec i koje su se pojavile na zaslonu
konzole.
NEMA REZULTATA
Eto vam, rekao je Morris. Nitko nije pristupio frekvencijskoj
bazi podataka u posljednja dvadeset i c etiri sata. Smijem li se sada
vratiti na spavanje?
Frankenstein je gledao u zaslon, a zatim u Morrisa. Da, tiho je
rekao. Ispriavam se na smetnji.
U redu je, rekao je Morris umorno se smijes ec i. Laku noc ,
gospodo.
Laku no, Tome, rekao je Jamie.
Morris je zatvorio vrata za sobom i ostavio Jamieja i Frankensteina
same.
Onda, rekao je Jamie. Kako e mog tatu optuiti za ovo?
Jamie, zapoeo je Frankenstein, ali tinejder ga je prekinuo.
Ne sada. Ne z elim ni pomisliti tko je Alexandruu mogao dati
frekvenciju. Moramo ga nac i i moramo to uc initi prije no s to ubije jos
nekoga. Idem malo odspavati, a potom c u opet otic i u zatvorski blok i
napravit emo sve to ona kae.
Zar stvarno mislis da joj moz es vjerovati? upitao je
Frankenstein.
Jamie se okrenuo i pogledao Frankensteina tuz nim oc ima. Mogu
joj vjerovati jednako koliko i svima ovdje.
Jamie je lagao udovitu.
Bio je umoran, to je bilo istina, ali nije krenuo u spavaonicu.
Otvorio je vrata bolnic kog stacionara, brzo pres ao preko bijelog poda
i uao u prostoriju s natpisom OPERACIJSKA SALA.
Ne znam s to c u, rekao je i bezvoljno sjeo na stolac kraj Mattovog

kreveta. Tinejdz er je i dalje bio blijed poput duha, a ritmic ko bipanje

strojeva je i dalje ispunjavalo sobu.
Ne znam u s to bih vjerovao, niti kome bih vjerovao, nis ta ne
znam. Potpuno sam izgubljen.
Jamie je gledao smireni izraz Mattovog lica i zavidio mu je. Nije
znao s to zapravo radi u stacionaru, no odjednom ga je preplavila
snaz na z elja da vidi ozlijeenog tinejdz era. Moz da je to bilo zato s to je
taj djec ak bio jedina osoba u Petlji koja mu nije mogla rec i nis ta novo,
koja nije znala tko je on ili s to je njegov otac napravio. Jedino je s njim
mogao razgovarati bez brige o tome kako e zvuati.
Frankenstein je bio najbliz i prijatelj mog tate, a c ak i on misli da
je tata izdao Odjel. Ako on to misli, onda vjerojatno i jest tako. Ali tko
je onda Alexandruu dao operacijsku frekvenciju da me moz e nazvati?
Promijenila se tisuc u puta nakon tatine smrti. Larissa zna vis e no s to
mi z eli rec i, a i Apotekar je znao vis e. Poprilic no sam siguran da i
Frankenstein zna nes to vis e. Zas to nitko ne z eli da i ja saznam istinu?
Osjeam se kao da nikoga nije briga hou li pronai mamu.
Rukom je nesvjesno dotaknuo vrat i napipao zavoje koji su mu se
prilijepili na kou.
Danas sam se ozlijedio. Ne tako ozbiljno kao ti, ali opekao sam se.
Nes to sam shvatio. Shvatio sam da ovo nije igra ni ilm u kojem
pobijede dobri momci, a los i dobiju ono s to zasluz uju. Ovo je stvarni
ivot, potpuno je zbrkan i kompliciran. Bojim se. Ne znam to bih...
Jamie je spustio glavu u ruke i poc eo plakati. Strojevi su i dalje
bipali, Matt je i dalje spavao.
Jamie nije mislio da c e moc i spavati kad je legao u svoj krevet
petnaest minuta kasnije, no zaspao je c im je ugledao jastuk. Spavao je
dugo i bez snova. Kad se probudio, tijelo mu je bilo odmorno, ali um je
jurio sto na sat. Iznenadio se kad je vidio da je prolo tri popodne.
Brzo se otus irao i odjenuo te je krenuo prema zatvorskom bloku.
Brzo se kretao dugim hodnikom. Kad je stigao do Larissine c elije,
pogledao je unutra. Primijetio je Larissu kako stoji u svojem donjem
rublju i oblac i traperice. Bila mu je okrenuta leima, i poz urio je
natrag niz hodnik sav rumen u licu.
Cujem te, neobavezno je rekla. On je samo zaz mirio i opsovao
sebi u bradu. Moe slobodno doi.
Vratio se pred c eliju i pogledao je. Bila je potpuno odjevena, stajala

je gledajui ga glave lagano nagnute na lijevu stranu.

Srce ti tuc e, rekla mu je. Cujem ga. Je li to od srama ili
uzbuenja?
Od srama, rekao je Jamie. Definitivno je od srama.
Steta, rekla je, opekavs i ga zloc estim osmijehom. Ponovno se
zarumenio. Lice mu je bilo vrelo kao da c e svake sekunde
eksplodirati. Tad mu je na um pala misao:
Ako moeuti moje srce, tad je moglauti i da dolazim niz
hodnik.Zato nije pourila s odijevanjem ?
Zato s to mi je zabavno zafrkavati se s tobom, rekla je, a Jamie je
okirano zakoraio unatrag.
Kako si znala...?
Pametan si deko, rekla je smijeei se.
Graciozno je zaplesala c elijom i spustila se na krevet. Sklopila je
ruke iza glave i pogledala ga.
Jesi li razgovarao sa udovitem?
Jesam.
I?
Da barem nisam. Ali drago mi je s to jesam. Ima li to ikakvog
smisla?
Nasmijeila mu se jo jednom i srce mu je poskoilo.
Znam tono na to misli.
Jamie se pribrao. elim prihvatiti tvoju ponudu, rekao je.
Nemam dozvolu da te odvedem izvan baze, ali nabavit c u je ako
me odvede do osobe koja mi moe pomoi.
Larissa se podigla na laktove. Mislis li ozbiljno? upitala je. Ne
eli mi samo vratiti?
Mislim ozbiljno.
Zato si se predomislio?
Nemam izbora, rekao je. Ne znam s to bih drugo mogao.
Razumijem zas to mi Alexandru z eli nauditi. Znam s to je uc inio moj
otac. Bila si u pravu, sve je krenulo od njega.
Gledala ga je, a na licu joj se zrcalila dobrota. Vjerojatno ti je
bolno izgovarati sve ovo.
Malo je.
Larissa je ustala s kreveta, polako proletjela zrakom i spustila se
ispred Jamieja. Izgledala je jako uzbueno.

Idemo, rekla je.

Morat e nositi pojas s eksplozivom, rekao joj je Jamie.
U redu.
Ne smijem te pustiti iz vida. Zatreptala je i pogledala ga.
A zato bi mi to smetalo?
Mislim ozbiljno.
I ja isto.
Odvest c es nas do te osobe koja mi moz e pomoc i, prikupit c emo
informacije od nje, i zatim se vraa ovamo. Tiho i mirno.
Ma naravno. Hajde, idemo.
Larissa je lagano poskakivala s jedne noge na drugu. Bila je jako
uzbuena s to joj se pruz ala moguc nost da napusti c eliju, da ponovno
stane pod otvoreno nebo, da joj vjetar mrsi kosu i da gleda zvijezde.
Ne jo, nasmijeio joj se Jamie. Zastala je i pogledala ga.
Ne svia mi se taj osmijeh. Nimalo mi se ne svia.
Zato? paljivo je upitala.
Zato to mi prije toga mora neto rei. I rei e mi istinu.

28. SVE ARI LUNAPARKA

READING, ENGLESKA
24. SRPNJA 2004.
Larissa Kinley je znala da je jos rano, prije no s to je otvorila oc i. U
njezinoj spavac oj sobi je bilo premrac no i pretiho. Natjerala je
gumenaste kapke da se otvore i vidjela da je u pravu. Digitalna
budilica na njezinom noc nom ormaric u pokazivala je 5:06 sati
svjetlec im zelenim brojkama. Sjela je u krevet i protegnula ruke
zijevajuc i. Vec osmu noc zaredom se budila kad je zapravo trebala
spavati. Gledala je zelene brojke kako se smjenjuju dok ne doe neko
normalno vrijeme za ustajanje i tus iranje. Nije spomenula roditeljima
ovo s to je vec pomalo smatrala nesanicom. Znala je da bi je jedva
sasluali, kimnuli i nastavili raditi ono to su i prije radili.
Izvukla se iz kreveta i otis la do svog prozora. Htjela ga je otvoriti i
pustiti unutra malo svjez eg zraka. Nadala se da c e je hladnoc a malo
smiriti. Pogledala je u vrt njihove male kuc e u nizu i prekrila usta
rukom da ne vrisne.
Starac je stajao u njezinom vrtu i gledao je njez no joj se smijes ec i.
Bio je ogrnut sivim kaputom i ruke je drz ao u dz epovima. Oc i su mu
sjale pod naranc astim svjetlom ulic ne rasvjete. Gledale su je na neki
odvratno i odbojno prijateljski nain.
Zakorac ila je unatrag i spotaknula se o jednu koz nu c izmu. Samo
ih je zbacila s nogu kraj kreveta i zaboravila na njih. Mahala je rukama
pokus avajuc i odrz ati ravnotez u, ali nije bilo koristi. Pala je na pod i
ugrizla se za jezik. Skoro je viknula od boli. Podignula se na koljena s
okusom krvi u ustima i otpuzala do prozora. Podignula je glavu i
pogledala kroz prozor.
Starca vie nije bilo.
Larissa te noc i vis e nije mogla zaspati. Lez ala je u krevetu i u glavi
vrtjela dogaaje protekla dva dana pokus avajuc i ih nekako spojiti. Jos
uvijek se bavila time kad je c ula vrata bratove sobe. Izletjela je iz
kreveta i svoje sobe, gurnula ga s puta i zauzela kupaonicu prije njega.
Liam je bezvoljno lupao po vratima. Vec je znao kako to ide. Ubrzo je

odustao i vratio se u svoju sobu.

Larissa je plazila jezik pred ogledalom i gledala malu posjekotinu
koju si je napravila. Isisala je krv i gledala kako se odmah opet
nakuplja. Paz ljivo je oprala zube i stala pod tus . Izis la je dvadeset
minuta kasnije, ali misli joj nisu bile nis ta bistrije. Svaki put je nekako
uspjela istjerati starca iz svoje glave. Mislila je o s kolskim obvezama, o
lunaparku u koji c e ic i s prijateljima, a potom bi se on pojavio i zurio u
nju svojim velikim, ljubaznim oima.
Roditelji su vec bili za stolom kad je sis la na doruc ak. Mokru kosu
je omotala ruc nikom. Tata je c itao poslovne stranice Timesa i polako
unis tavao polovicu grejpfruta. Mama je nevoljko grickala tost i gledala
u prazno. Nitko od njih dvoje joj nije rekao nis ta dok si je pripremala
pahuljice i toc ila sok od naranc e, Razmis ljala je da li da im kaz e nes to
o starcu, ali je odluila da nee.
U zadnje vrijeme uope nema smisla razgovarati s njima. Znala je
da se i Liam tako osjec a iako nije z elio razgovarati o tome. Otac je
poc etkom ljeta prestao odlaziti na Liamove nogometne utakmice. Nije
ponudio ni razlog, ni ispriku. Kao da je potpuno zaboravio na to.
Larissa je znala da je time povrijedio Liama vis e nego s to bi ovaj ikad
priznao, pogotovo starijoj sestri. Tatu nije nikad nis ta upitao o tome.
Bilo je oc ito da se dogaa nes to mnogo vaz nije od nogometa. Stras an
oblak nezainteresiranosti se nadvio nad njezine roditelje i nije se
c inilo da c e se rasprs iti. Kad bi im is ta rekla o starcu, samo bi joj
sigurno odgovorili da je imala noc nu moru i da nema razloga za brigu.
Ne bi se pokolebali c ak i da im kaz e da stoji pod prozorom vec tri
noi.
Larissa je tiho jela pahuljice, pozdravila se s roditeljima i vratila u
svoju sobu. Kad je pros la pored bratove sobe vidjela je da sjedi za
rac unalom odjeven u s kolsku uniformu i razmjenjuje instant poruke s
nekim od svojih prijatelja. Bili su jako pristojni i sramez ljivi kad bi im
ona otvorila vrata, no uvijek bi primijetila kako joj zure u grudi i od
toga se jeila.
Dobro jutro, Liame, rekla je.
Neto je promrsio i Larissa je znala da vie od toga nee dobiti.
U svojoj je sobi preokretala stranice udz benika na radnom stolu,
ali mislila je na sve drugo osim na Jane Austen. Napravila si je ruc ak,
skinula neku glazbu s Interneta, povlac ila se po sobi, lez ala na

krevetu. Pokus avala je ubiti vrijeme do odlaska u lunapark. Njezin

otac je taman izlazio iz auta kad je ona izis la iz kuc e i bezvoljno ju je
pozdravio. Uzvratila mu je s jednakim entuzijazmom. Zastao je kad je
prolazila pored njega. Jesi li dobro? upitao ju je pospanih oiju.
Dobro sam, tata, odbrusila mu je. A ti? Jesi li ti dobro? Otac ju
je pogledao i odmah spustio glavu.
Tako sam i mislila, rekla je i izis la van na ulicu, a potpetice
njezinih cipela bijesno su lupkale po asfaltu.
Lunapark je bio godis nji dogaaj koji su oboz avali i djeca i
tinejdz eri. Djeca su oboz avala autic e i ringis pile, a tinejdz eri neonska
svjetla i tamne kutke u kojima su se mogli ljubiti, te igre i arkade.
Zapravo se radilo o nekoliko poludobrih ringis pila i nekoliko konzola
za liper, ali kad se sve to pomijes a s neonskim sjajem, mirisom
eerne vate i prenog kikirikija, rezultat je bio potpuno aroban.
Larissinu prijateljicu Amber nije bilo nimalo briga za sve to. Ljubila
se s nekim djeakom kojeg je poznavala s nastave iz povijesti.
Stajala je leima naslonjena na kuc icu za gaanje u metu i c vrsto
ga drz ala za ruke da mu ne bi palo na pamet stavljati ih tamo gdje ne
smije. Ostatak djevojaka otis ao je zapaliti iza platforme za autic e pa je
Larissa ostala sama. Nekoliko minuta je c ekala da se Amber odlijepi
od djec aka, no odustala je kad je vidjela da se ovoj ne z uri. Imao je
masnu kosu i akne, no Amber ni to nije smetalo, bez obzira na to s to je
to bio vec trec i djec ak kojeg je poljubila te vec eri. Larissa je otis la
sama.
Krenula je niz glavni prolaz lunaparka u tamu, slijedec i ogradu
koja je odvajala sajmis te od ulice. Automobili su prolazili pored nje,
bljes tali su farovima i ostavljali za sobom repove glazbe koja im je
bjez ala kroz otvorene prozore. Obuzeo ju je osjec aj tuge i gubitka.
Ruke su joj se tresle dok je vadila Marlboro Lights iz dz epa. Stavila je
cigaretu u usta i prislonila plamen upaljaa na njezin vrh.
Ubit e te to.
Larissa je poskoc ila. Srce joj se skupilo od starc evog glasa. Znala je
da je on, nije se ni morala okrenuti. Glas mu je bio potpuno neobic an,
nikad nije c ula takav. Kotrljao se i ponirao, dubok poput kontrabasa i
gladak poput meda, pun proaptanih obeanja i tamnih tajni. Okrenula
se prema ogradi i vidjela je starca s druge strane. Stajao je na ploc niku
s rukama u dz epovima kad ga je prvi put vidjela prije dva dana, tiho je

stajao na uglu njezine ulice dok se vrac ala kuc i s fakulteta. Nije se
smijeio. Gledao ju je s beskrajnom tugom u oima.
Ograda medu njima bila je visoka vis e od tri metra, metalna s
otrim iljcima. To ju je ohrabrilo. Pribliila se starcu.
Zas to me slijedite? os tro je upitala. Sto ste, dovraga, jutros
radili u mome vrtu?
Osmijeh se vratio na starevo lice.
Oprosti mi, rekao joj je. Nalikujes nekome koga sam
poznavao.
Otvorila je usta z elec i pitati tko je to, no starac se pomaknuo jos
prije no s to je uspjela formirati rijec i. Zakorac io je u zrak kao da se
penje stubama i odlebdio preko ograde. Kaput je letio za njim, rukavi
su mu se podignuli i Larissa je vidjela slovo V istetovirano na njegovoj
lijevoj podlaktici. Glatko je sletio pred nju.
Poz eljela je vrisnuti, no pribliz io joj se nevjerojatnom brzinom i
poklopio joj usta rukom.
Zao mi je, pros aptao je vruc im dahom u njezino uho. Zaista mi
je ao.
Zatim je zario lice u njezin vrat. Osjetila je os tru bol, toliko jaku da
je skoro bila ugodna. Tad je nestao.
Bilo je jos uvijek mrac no kad se Larissa probudila. Lez ala je na
travi pod nekim hrastom. Bila je mokra i promrzla od jutarnje rose.
Glava joj je bila tes ka i jedva je ustala. Hodala je utihnulim s tandovima
i ringis pilima, s utirala hrpe smec a pred sobom. Krenula je prema
ulazu u sajmis te. Nije se mogla sjetiti nic ega o pros loj noc i, nic ega
nakon s to je ostavila oca na njihovom kolnom prilazu. Gdje je bila
Amber? A ostale djevojke? Kako su je mogle samo tako ostaviti? Zar se
nijedna nije potrudila potraiti je kad su krenule kui?
Njezinom glavom je odzvanjao duboki, blagi glas koji joj je govorio
da e sve biti u redu. Nije mu vjerovala.
Nije mu vjerovala niti najmanje.
Kuc a je bila zavijena u tamu kad je drhturec i pris la vratima.
Nadala se da su njezini roditelji do sada vec poludjeli od brige, ali
znala je da vjerojatno nisu ni primijetili da je nema.
Polako se uspela uza stube, ne zato s to je pazila da ih ne probudi,
nego zato s to nije z eljela odgovarati na nepotrebna pitanja na koja
nije imala odgovore. Lijepo c e se naspavati, a onda c e nazvati Amber i

pitati je s to se zapravo dogodilo. Svukla je odjec u, legla u krevet i

omotala se pokrivac em kao leptir c ahurom. Zaspala je za manje od
minute.
Nakon sat vremena se probudila i zarila lice u jastuk da ne poc ne
vris tati. Glava joj se raspadala, bljesci agonije su joj prolazili kroz
glavu kao da ju je netko udarao sjekirom. Okrenula se, jastuk joj se
zalijepio za lice. Oc i su joj skoro ispale od boli i straha. Zatim ju je
pogodila glad i morala se sklupc ati poput fetusa. Nikad nije osjetila
nis ta takvo, ta bol kao da je dolazila odnekud izvan svemira, poput
nepregledne praznine koja joj kida tijelo. Vris tala je zuba zarivenih u
jastuk, tijelo joj se grc ilo i bacakalo naprijed-natrag kao da ima
napadaj. Vris tala je i vris tala, c inilo joj se kao da traje c itavu vjec nost,
no vjerojatno nije trajalo ni minutu. Glad se napokon malice utiala.
Odgurnula je jastuk s lica. Osjec ala se slabas no poput
novoroenc eta. Slina joj je curila niz obraze i bradu. Gurnula je
pokrivac i ispala iz kreveta, no nije pala na pod. Lebdjela je nekih pola
metra nad tepihom. Nije razumjela s to se dogaa, toliko se prestras ila
da su joj se oc i zavrnule prema natrag i skoro se onesvijestila. Spustila
je ruke i osjetila grubi materijal pod prstima. Vid joj se razbistrio. Pod
je jos uvijek tu, i to je nes to. Prevrtala se u zraku, panic ne suze su joj
izbijale na oc i i slijevale se niz obraze. Polako se okrenula u zraku i
ugledala pod ispod sebe. Odjednom je sila koja ju je drz ala u zraku
nestala i pala je licem na pod.
Latissa se plac uc i podignula na noge i oteturala u kupaonicu. Jedva
je uspjela zatvoriti vrata za sobom kad je glad opet pokazala svoju
ruz nu glavu i stjerala Larissu na koljena. Vakum u njezinom trbuhu se
opet otvorio i pustio valove agonije da slobodno kolaju njezinim
tijelom. Gurnula si je s aku u usta da prigus i krikove. Pala je na pod
kupaonice previjajuc i se od bolova koji su joj potpuno ispraznili um.
Grila se, trzala i oajno ekala da bol prestane.
Nakon nekog vremena je i prestala. Uhvatila se za umivaonik i
podignula na noge. Trebalo joj je nekoliko sekundi da se prepozna u
odrazu ogledala. Koz a joj je bila blijeda i oros ena znojem, tijelo joj je
drhtalo, a kad je paz ljivije pogledala oc i, ponovno je morala gurnuti
aku u usta.
Tamnocrvena boja se razlijevala iz kutova njezinih oc iju i potpuno
prekrila s arenicu koja je sada bila potpuno crna. Vid joj je bio bistar

iako je z eljela da nije. Crvena boja je imala vlastiti z ivot, vrtjela se i

prelijevala poput ulja, tamnila i pulsirala lijenim pokretima od kojih je
Larissi postalo muno.
Bol ju je opet udarila poput malja nac injenog od agonije i praznine.
Nesvjesno je zagrizla vlastitu s aku i pustila vlastitu krv u usta. Glad je
istog trena nestala. Zamijenilo ju je boz anstveno zadovoljstvo. Vlastita
krv joj se slijevala niz grlo, koljena su joj klecala od neznanih dojmova
i osjec aja. Utapala se u ugodi, osjec ala se kao da moz e sve na svijetu,
sruiti zidove, trati stotinama kilometara, letjeti poput ptice.
Osjeala se kao da moe sve na svijetu.
Zatim je taj osjeaj nestao. Ponovno je pala na koljena.
Gladno je sisala krv iz svoje s ake, no zadovoljstvo se nije vratilo.
Iako nije znala s to joj se dogodilo, iako je Larissa u njoj bik nasmrt
preplaena, shvatila je da zna jednu stvar i da u to nimalo ne sumnja.
Krv je odagnala bol. Ako njezina krv vis e ne funkcionira, morat c e
potraiti tuu.
Podignula se na noge i izvukla iz kupaonice. Pres la je hodnik i
okrenula kvaku bratove sobe. Otkrio se tijekom noc i i koz a mu je bila
blijeda, okupana mjesec inom koja se provukla u sobu kroz rupice na
zavjesama. Vidjela je vene na njegovom vratu kako pulsiraju, bol je
radila nered u njezinoj glavi i skoro sasvim otjerala zdrav razum.
Preklinjala ju je da se nahrani, vikala na nju i psovala je. Koraknula je
prema njemu iako nije htjela. Zatim je stala.
Liam je spavao u svom krevetu njezin dosadni, naporni,
prekrasni, smijes ni mali brat. Nikad je nije namjerno povrijedio, nikad
nije povrijedio nikoga. Skupila je posljednji kolebljivi komadic snage i
otrc ala iz njegove sobe zalupivs i vrata za sobom. Cula ga je kako se
probudio i nes to mrmljao iz sna. Nestala je, istrc ala je na tamnu ulicu i
otis la daleko od svih koje je poznavala i voljela, daleko od jedinog
doma koji je ikad imala.

29. RIZIK KOJI SMO PREDVIDJELI

Samo z elim rec i da nimalo nisam zadovoljan ovim, rekao je
Morris.
Moras li? upitao ga je Jamie. Mislim da si to vec dovoljno
pojasnio.
Jamie je objasnio Morrisu svoj plan kad su se kretali prema niz im
razinama baze Crne svjetlosti. Slus ao ga je u nevjerici, ponavljajuc i mu
da admiral Seward nikad nec e dopustiti takvo s to. Stajali su u hodniku
ispred zatvorskog bloka i c ekali Frankensteina. Cudovis te se upravo
sputalo naredivi im da se ne miu nikamo bez njega.
Ne razumijem zbog c ega toliko vjerujes toj djevojci, rekao je
Morris. Pokus ala te ubiti, bila je u drus tvu s Alexandruom... Znam da
je lijepa, ali...
To nema nikakve veze, rekao je ljutito Jamie. Zapravo joj ne
vjerujem. Ali mislim da ima neke informacije koje mi trebaju i mislim
da c e mi ih dati ako budemo igrali po njezinim pravilima. Ne znam
zato, da preduhitrim tvoje pitanje. Jednostavno mislim da hoe.
Jamie je lagao Morrisu o jednoj stvari. Polako je poc eo vjerovati
Larissi. Kad god bi pomislio na nju, a to je u zadnje vrijeme bilo dosta
c esto, vidio je tinejdz ericu kakva je nekad bila, kad se trebala samo
brinuti o prijateljima, fakultetu i zabavi. Sve se preokrenulo kad je
jednu veer odluila provesti u lunaparku.
Nadam se da si u pravu, rekao je Morris.
Uope se ne nada, odvratio je Jamie.
to se ne nada?, zabrundao je Frankenstein.
Ogromni c ovjek se pojavio iza ugla i nadvio nad Jamiejem i
Morrisom.
Nita, rekao je Jamie. Ne brini.
Frankenstein mu je uputio dugac ak pogled i prebacio pozornost na
Morrisa.
Zas to to nosis sa sobom? upitao ga je pokazujuc i pojas koji je
nosio preko ramena.
Morris je samo uzeo pojas u ruke i nije nita odgovorio.
Ja sam mu rekao da ga ponese, odgovorio je Jamie.

A zato si to uinio? upitao je Frankenstein prijeteim tonom.

Larissa kaz e da nas moz e odvesti nekom tko zna gdje je moja
majka.
A ti si dovoljno glup da joj povjeruje?
Jamie se zarumenio i opipao zavoj na svom vratu.
Vjerujem joj. Iskreno, ne vidim kako mi moz e biti gore ako
sluam nju, a ne tebe.
Molim?, rekao je Frankenstein ledeno.
Cuo si me, odgovorio je Jamie. Time s to sam tebe slijedio nisam
dobio nis ta, samo opekotinu na vratu i mnogo izgubljenog vremena.
Poprilino sam siguran da ne moe biti mnogo gore s Larissom.
Morris je nervozno prebacivao tez inu s noge na nogu. Oc ajnic ki je
pogledavao as tinejdera, as udovite.
Zato je samo ne natjeramo...
Umukni, Tome, rekao je Frankenstein, ne skidajuc i pogled s
famieja. Dakle, c ak i da vjerujem da ta vampirica ima neke korisne
informacije, a ne vjerujem, ti traz is od mene da se oglus im na izravnu
zapovijed admirala Sewarda i odvedem je iz baze? Ili si je planirao
sam izvesti?
Moram saznati sve s to ona zna, odgovorio je Jamie. Ako mi ti
ne z elis pomoc i, onda c u morati sam. Moz es me pokus ati zaustaviti
ako eli.
Ovo je zbilja nepotrebno, rekao je Morris zabrinuto. Moz emo
samo...
Zar me nisi c uo, Tome? zagrmio je Frankenstein. Kad mi bude
trebalo tvoje miljenje, zatrait u ga. Do tada, uti.
Nakon toga dugo nitko nije rekao nis ta. Frankenstein je bio
duboko zamis ljen, Jamie je prkosno stajao i gledao u Frankensteina, a
Morris ih je obojicu bojaz ljivo promatrao. Napokon je Frankenstein
progovorio.
Daj mi taj pojas, rekao je pruz ivs i ruku Morrisu koji je jedva
c ekao da ga se rijes i. Frankenstein je bacao pojas gore-dolje i gledao
Jamieja.
Pomoc i c u ti, rekao je. Ali pod jednim uvjetom. Ako ona ne
kaz e nis ta s to bi nam moglo pomoc i da pronaemo tvoju majku, onda
c es slijediti moje voenje tijekom ostatka misije i nec es se buniti. Jesi
li razumio?

Da, odgovorio je Jamie. Lice mu se zgrc ilo kao da ova rijec ima
odvratan okus.
Cudovis te je kimnulo. Idemo joj onda staviti ovaj pojas, rekao je
i uputio se prema eliji.
Pusti mene da joj stavim pojas, rekao je Jamie tiho kad su stigli
do Larissine elije.
Frankenstein je nekoliko trenutaka zadrz ao pojas u ruci i zatim ga
pruio Jamieju.
Nadam se da je ne pokuava spasiti, rekao je.
Jamie mu nije odgovorio. Stali su ispred vampiric ine c elije. Larissa
je sjedila na podu, ruke je stavila na koljena. Nasmijes ila se kad ih je
vidjela.
Doveo si i prijatelje, rekla je pokazujuc i zube. Zar ne vjerujes
sebi kad si sam sa mnom?
Morris je promrmljao nes to ispod glasa, a ona je raskolac ila oc i
pravei se uvrijeenom.
Ne budite ljubomorni, rekla je. Ne pristaje Vam.
Ljubomoran, frknuo je Morris. Na odvratnog stvora poput
tebe?
Larissin osmijeh se vratio. Gledala je pojas u Jamiejevoj ruci.
Jesi li mi to donio dar? upitala je.
Ovo je pojas za ogranic avanje kretanja, rekao joj je, malo se
zarumenivi. Mora ga staviti prije no to iziemo.
Zurila je u njega, potom se lagano podignula na noge i pris la
Jamieju. Razdvajalo ih je samo ultraljubiasto polje.
Baci mi pojas, rekla je.
Jamie je podignuo ruku, no Frankenstein je stao ispred njega.
Prije no s to ti Jamie da pojas, zapoc eo je, z elim da ti budu jasne
neke stvari. Ako pokus as skinuti pojas ili ako ja posumnjam da je to
tvoja namjera, probost u te kolcem na mjestu. Je li ti jasno?
Nego to, odgovorila je Larissa. Kristalno jasno.
Odlic no. Drugo; ako dovedes Jamieja ili bilo koga od nas u
opasnost, rastrgat u te golim rukama. Je li ti to jasno?
Najjasnije.
Frankenstein je pustio Jamieja koji je bacio pojas preko zas titnog
polja. Larissa ga je uhvatila u letu. Spustila ga je na pod kraj svojih
nogu i poc ela otkopc avati gumbe na kos ulji gledajuc i Jamieja.

Okrenuo je glavu pa je gledao u pod. Frankenstein nije.

Slobodno gledaj ako eli, rekla je. Meni ne smeta.
Jamie joj nije odgovorio. Samo je osjetio kako mu se lice z ari i
crveni.
Sad moz es gledati, rekla je. Jamie se opet okrenuo prema
njezinoj c eliji. Pojas je bio sakriven ispod njezine kos ulje. Samo se
malc ice nazirao na ramenima. Bio je nac injen od dva kruga materijala
koja su se kriz ala na prsima. Na toc ki spajanja se nalazila mala,
plosnata komora s eksplozivom, smjes tena ravno iznad srca. Maleno
crveno svjetlo sjalo je nad komorom pokazujuc i da se unutra nalazi
z ivi eksploziv. Morris je u svojoj drhtavoj ruci drz ao detonator koji je
kontrolirao naboj. Ako netko sluc ajno pritisne gumb na vrhu
detonatora od Larisse e ostati samo lokva iznutrica i krvi.
Hoemo li? slatko je upitala. Frankenstein je kimnuo.
Thomas Morris je utipkao devetoznamenkasti kod u brojc anik
pored c elije i ultraljubic asto polje je nestalo. Larissa je polako
zakorac ila naprijed, kao da se boji da c e se polje svakog trena opet
pojaviti. Zatim je brzo izis la na hodnik. Pris la je Jamieju i poljubila ga
u obraz. Ponovno se zarumenio.
Poveli su je kroz zatvorski blok, pored c uvara i naposljetku u bazu.
Dizalo ih je povezlo u hangar i Frankenstein ju je upitao kamo idu.
Ne znam, odgovorila je sa smijekom.
Kako ne zna?, upitao je Frankenstein.
Ne znam. Vi ete rei meni.
Cudovis te je prevrnulo oc ima. Jamie je uhvatio taj pogled i
namrtio se na njega. Frankenstein je samo slegnuo ramenima.
Ovo je tvoj dio poslu. Ja namjeravam utjeti. Zasad.
Gospodine Morris, cvrkutala je Larissa. Koliki je vas pristup
glavnom raunalu Crne svjetlosti ?
Ja sam c asnik za sigurnost, odgovorio je samozadovoljno. Ja
imam pristup svemu.
Ma zar niste ponosni na sebe? upitala ga je. Odlic no. Trebali
biste potraiti rije Valhalla, ako moete?
Morris je izvadio malenu konzolu iz dz epa, utipkao nekoliko
kodova i ekao da se pretraga zavri. ulo se bip i zaslon se osvijetlio.
Nita, rekao je.
Gdje ste traili?

Pretraz io sam cijelu mrez u, rekao je branec i se. Nigdje se ne

spominje ta rije.
Jeste li ukljuili i osobne posluitelje?
Nisam. Zato bih?
Moz da zato da Vam ja ne bih trebala pred Vas im prijateljima
govoriti kako da radite svoj posao?
Morris je promrsio nes to sebi u bradu i ponovno pretraz io mrez u.
Kad je konzola bipnula po drugi put, na zaslonu se pojavio popis
dokumenata.
Ne razumijem , rekao je.
to je? upitao je Frankenstein.
Tu ima vis e od deset dokumenata i svi se tic u mjesta zvanog
Valhalla. Koordinate, izvjes taji, tomu slic no. Ali ne nalaze se na mrez i
Odjela 19.
Nego gdje?
Na osobnom posluitelju admirala Sewarda.
O, majc ice, rekla je Larissa. Moz da ipak postoje jedna ili dvije
stvari o kojima na asnik za sigurnost nita ne zna?
uti, vikao je Morris na nju, zatvori svoja prokleta usta!
Jamie je potaps ao prijatelja po ramenu. Morris mu se okrenuo sav
crven u licu.
Tome, blago mu je rekao. Rekao si da postoje koordinate.
Kamo nas mogu odvesti?
Morris se smrknuo i opet pogledao svoju konzolu.
U zapadnu Skotsku, napokon je rekao. Sjeverno od Fort
Williama. Usred niega.
Larissa se nasmijeila.
To je naa destinacija.
Frankenstein ih je poveo kroz hangar. Nekoliko operativaca je
znatiz eljno gledalo Larissu, ali ih je smirila prisutnost pukovnika Crne
svjetlosti. Frankenstein je razgovarao s dez urnim c asnikom, zatraz io
pilota i helikopter te su u roku od pet minuta krenuli prema jednom
helidromu gdje ih je c ekao mali crni helikopter. Kad su us li unutra,
Frankenstein je prijateljski rekao Larissi: Detonator ima doseg od
trideset kilometara, pa nemoj ni razmiljati o bijegu. Nisi toliko brza.
Ne bih ni sanjala o tome, rekla je Larissa. Ne kad se ovako
dobro zabavljam.

30. VALHALLA
Helikopter Crne svjetlosti je letio prema sjeveru nosec i svoja c etiri
putnika preko granice Engleske i Skotske. Pilot je letio nisko, daleko
od izgraenih podruc ja, a zelenocrni krajolik Skotske brzo je nestajao
pod njima. Letjeli su sjeverozapadno prema Fort Williamu, zatim su
skrenuli desno i nestali u divljini. Na Loch Duichu su poc eli slijediti
rijeku Shiel prema sjeveru, uz klisuru koja je nosila njezino ime. Na
sjevernoj strani doline helikopter je usporio te malc ice odskoc io pri
slijetanju i protresao putnike.
Frankenstein je otkopc ao sigurnosni pojas. Imamo posla,
zabrundao je.
Vrata helikoptera su se otvorila i Frankenstein je prvi izis ao na
mekanu travu. Morris je krenuo za njim, a Jamie i Larissa su is li iza
njih. Kad je uhvatio vrata, vampirica ga je sluc ajno uhvatila za ruku jer
je i ona htjela uc initi isto. Osjetio je val vreline kako ga potapa. Zatim
se sabrao i krenuo prema Frankensteinu. Larissa je krenula za njim ne
isputajui iz vida detonator u Morrisovoj ruci.
Stajali su pred nec im s to je nalikovalo malom selu; mnos tvo
drvenih graevina rasprostranjenih izmeu rijec ne obale i s umovitog
brez uljka koji se uzdizao na kraju ravnice. Postavili su drveno kolo u
brze vode rijeke Shiel, a pored njega je brujao maleni generator.
Veliki snop kabela vijugao je travom i nestajao unutar sela. Jamie je
primijetio kako se vrijesak isprepleo s kabelima i tako ih sakrio na
vrlo simpatic an nac in. Pred sobom su imali metalni luk koji je netko
zabio u travu i isprepleo cvijec em i lozom. Na vrhu luka se nalazio
natpis koji se sastojao od jedne rijec i ispisane slovima od granc ica i
cvijea.
Valhalla, proc itao je Jamie. Pogledao je Larissu. Kakvo je ovo
mjesto?
Vampirica mu se nasmijeila.
Ovdje emo pronai odgovore, rekla je.
Bacimo se onda na posao, rekao je Frankenstein i krenuo prema
ukras enom luku. Larissa je z urnim korakom krenula za njim, a Morris
i Jamie su ih slijedili. Pros li su kroz luk i izis li na nes to s to je valjda

trebalo predstavljati glavnu ulicu Valhalle. Drvene dvokatnice i

trokatnice su stajale s obje strane puta od utabane zemlje, c iju su
travu odavno istrijebila stopala, kopita i automobilske gume. Jamie je
izbrojao tridesetak domova. Neki su bili tek jednostavne drvene
kocke, a neki su imali i krovove od crvenog crijepa i lijepe, uzdignute
verande. Puteljak je s obje strane bio obrubljen gredicama cvijec a i
ukrasnog grmlja. Lagano se poc eo uspinjati prema otvorenom,
kruz nom prostoru. Staza se otud rac vala lijevo i desno, u obliku slova
T; bilo je jos kuc a u podnoz ju brda, smjestile su se medu s tipavcem i
divljim vrijeskom. Drveno stubis te vodilo je do najvec e graevine u
selu. Ispred njezinih vrata bile su dvije klupe i posjetitelji su mogli
sjesti i diviti se pogledu na Valhallu.
Zas to mi ne znamo nis ta o ovom mjestu? glasno je razmis ljao
Morris dok su se penjali.
Admiral Seward je znao za njega, odgovorio je Jamie. Bas me
zanima tko je jo mogao znati?
Dok su se penjali uz brez uljak, nekoliko ljudi je izis lo iz kuc a i
gledalo ih kako prolaze. Jamie je odmah primijetio da su svi vampiri.
Stajali su na svojim ulazima i mirno gledali posjetitelje, c ak se dala
naslutiti i neka tiha dobrodos lica. Bilo je tu mus karaca i z ena, starih i
mladih, ljudi svih boja i rasa. Neki su bili odjeveni u stare traperice i
majice jer su radili vani, a neki su nosili odijela i kravate ili kos ulje i
hlac e. Jedan je vampir, koji je izgledao kao da bi mogao imati
c etrdesetak godina, bio gol. Ureivao je vrt ispred svoje kuc e. Kimnuo
im je kad su proli, a oni su mu uzvratili pozdrav.
Netko dolazi, rekla je Larissa i pokazala priliku koja je dolazila
niz put.
Pris ao im je vampir u kasnim dvadesetima, odjeven u lijepo
tamnosivo odijelo i jasnocrvenu kravatu. Pored njega je zrakom
lebdjela malena prilika i Jamie je c uo Larissu kako je uzdahnula od
iznenaenja.
Bio je to djec ak, vjerojatno ne stariji od pet ili s est godina. Nosio je
majicu kratkih rukava i pohabane kratice hlac e. Siroko se nasmijes io
Larissi.
Znao sam da e se vratiti i progoniti me, njeno joj je rekao.
Bok, Johne, odgovorila je Larissa. Drago mi je s to te opet
vidim.

Opet, ponovio je Jamie. Zar se vas dvoje poznajete?

Upoznali smo se prije nekoliko godina, reklo je dijete-vampir.
Kada? upitao je Jamie. Kako?
Onoga dana kad sam doivjela pretvorbu, rekla je Larissa.
Nisam znala kamo u pa sam se vratila u park i...
Molim vas, rekao je vampir u odijelu. Siguran sam da je vas a
pric a fascinantna, ali ovdje postoje pravila. Ne volimo kada se ljudi
ovdje samo pojave bez nekoga od nas ih u pratnji. Morat c u vas pitati
tko ste i to traite ovdje?
Frankenstein mu je odgovorio. Njegov gromki glas je odzvanjao
tihom dolinom.
Ja sam Victor Frankenstein iz Odjela 19. Ovo su Jamie Carpenter i
Thomas Morris, obojica takoer pripadaju Crnoj svjetlosti. A ovo je
Larissa, ona je jedna od vas.
A zato ste doli ?
Zelimo postaviti Greyu nekoliko pitanja, rekla je Larissa. Je li
on ovdje?
Jest, odgovorio je vampir. Nije ga bilo, ali vratio se prije tri
dana.
Larissa je iskesila zube.
Samo Jamie ju je vidio i upitno pogledao. Odmahnula je glavom u
njegovom smjeru.
Drago mi je s to sam vas upoznao, nastavio je vampir smijes ec i
se. Ja sam Lawrence, a ovo je John Martin.
Jamie se vis e nije mogao svladati. Zadivilo ga je ovo c udnovato,
idilic no selo. Posvuda je vladao mir, a sami stanovnici su odisali
smirenou i sreom.
Kakvo je ovo mjesto? upitao je.
Lawrence mu se nasmijes io. U nordijskoj mitologiji Valhalla je
mjesto gdje junaci odu nakon svoje smrti. Mi, vampiri koji smo se
zarekli da nikada nec emo okusiti ljudsku krv, imamo ovo mjesto.
Ovdje moemo ivjeti u miru.
Pokazao im je ograeno mjesto na rubu sela. Krdo stoke je lijeno
paslo pod mjeseinom.
Od njih dobivamo svu krv koja nam treba. Ovdje ima vampira svili
nacionalnosti, dobi, boje koz e. Moz ete odlaziti i dolaziti kako z elite.
Morate se pridrz avati jednog jedinog pravila. Ni pod koju cijenu ne

smijete nauditi ljudskom biu.

Pokazao im je ruke. Tanko, crno slovo V je bilo istetovirano s
unutranje strane njegove lijeve ruke.
Ovo je oznaka Valhalle. Grey me je doveo ovamo 1967. godine.
On je osnovao ovo mjesto. Mogu otic i i ne vratiti se godinama, ali ovo
mi jami da u uvijek biti dobrodoao.
Jamie je zurio u tetovaz u i namrs tio se Larissi koja je samo
kimnula.
Kako ovo funkcionira? upitao je Morris. Je li ovo kao nekakva
komuna?
Lawrence se nasmijao. Zapravo je, odvratio je. Svatko tko
pristane na nas e pravilo je dobrodos ao. Neki ostanu nekoliko tjedana,
a neki mjesecima ili nekoliko godina. Sami proizvodimo energiju koja
nam treba, brinemo se o stadu koje nas snabdijeva krvlju. Svi
stanovnici Valhalle moraju pomoc i u odrz avanju ovakvog nac ina
ivota. Sve ostalo im je preputeno na volju.
Zvui sasvim dobro, rekao je Jamie.
Ovo je najbolje mjesto na svijetu, jednostavno je dodao
Lawrence. Vidio sam skoro cijeli svijet u posljednjih nekoliko godina,
ali najradije bih bio ovdje.
Meni to sve zvuc i kao nekakvo hipijevsko sranje iz s ezdesetih,
rekao je Frankenstein.
Lawrence ga je otro pogledao. Ovdje ivimo u miru, rekao je.
Ako ti to zvui poput nekog sranja, onda te alim.
Frankenstein je neto promrmljao, ali nije se protivio.
Poite sa mnom, rekao je Lawrence. Odvest c u vas Greyu.
Vampir ih je poveo prema c istini. John Martin je lebdio uz njega,
sumnjiavo pogledavajui Larissu.
Ovaj Grey, rekao je Frankenstein Larissi tiho, jesi li nas dovela
da vidimo njega?
Larissa je kimnula.
Tko je on zapravo?
Navodno je on najstariji britanski vampir, odgovorila je.
Postoji vec vis e od dvjesto godina. Ako itko zna nes to o
Alexandruu, to bi trebao biti on. Mrzi Alexandrua i sve vampire poput
njega. Oni su navodno suprotnost svemu za s to se Valhalla zalaz e.
Navodno.

Jesi li ve bila ovdje? Larissa je odmahnula glavom.

Zato nisi? Zato nisi ostavila Alexandrua i dola ovamo?
Nasmijala se. Cuo si ga. Ne moz es doc i ako te netko od njihovih
ne dovede. Zapravo nisam bila sigurna postoji li ovo mjesto. Mislil a
sam da je moda samo legenda.
Spustila je glavu i Jamie ju je pozorno gledao kad su pris li c istini na
kraju puta.
Prostrana metalna s upa s otvorenom prednjom stranom stajala je
u sjeverozapadnom kutu, zakopana u brijeg. Unutra je bio parkiran
maleni traktor pored starinskog pluga. Bilo je i vrec a sa sjemenom i
gnojivom. Popeli su se stubama do velike graevine i c ekali na
verandi. Lawrence je us ao unutra. Nakon kratkog vremena se vratio i
rekao da e ih Grey primiti.
Slijedili su ga u kuc u. Jamie je razgledavao dok je Lawrence
zatvarao vrata za njima. Stajali su u velikom, kvadratnom dnevnom
boravku nac injenom od drva. Podne grede su bile nejednake i
kripale su pod njihovim nogama. Zidovi su bili obojani istom bijelom
bojom. Sve je bilo domac e; tepih je stajao nasred poda, crvene zavjese
na prozorima, dvije drvene police kuc ne izrade pokrivale su zid
nasuprot vrata. Bile su pune knjiga, od kojih su neke izgledale starije
od sto godina, a neke kao da su svjez e tiskane. Dvoja vrata su vodila
dublje u kuu i Lawrence je stao kraj jednih od njih.
Samo gospodin Carpenter i gospodin Frankenstein smiju proc i,
rekao je kao da se ispric ava. Grey ne voli guz vu i smatra da ono s to
ima za rei trebaju uti samo navedena gospoda.
Morris je otvorio usta da se usprotivi, a Larissa je samo kimnula.
Osjeajte se kao kod kue dok ekate, rekao im je Lawrence.
Vi gospodo, poite za mnom, rekao je Jamieju i Frankensteinu.
Otvorio im je vrata i njih dvojica su uli.
Prostorija je izgledala poput radne sobe, ukras ena velikim
prozorom s kojeg se pruz ao pogled na brijeg iza Valhalle. Ruc no
napravljen pisac i stol je stajao pod prozorom, a Grey je sjedio u
naslonjau iza njega i smijeio im se.
Bilo je oc igledno kako je vampir zaradio svoj nadimak. Glava mu je
bila prekrivena skoro srebrnom grivom koju je sklonio s c ela i
sljepooc nica i pustio da slobodno pada niz ramena. Lice je odavalo
c ovjeka u kasnim s ezdesetima, puno bora. No, oc i su sjale

nezauzdanim z ivotom, a usne su mu se ras irile u s irok osmijeh

dobrodolice.
Ustao je iz naslonjac a i zaobis ao stol. Nosio je plavo-bijelu kos ulju
na kvadratic e, izblijedjele plave traperice i pohabane koz ne c izme.
Nalikovao je kauboju pred mirovinom, nedostajao mu je samo s es ir.
Pruio je Jamieju ruku.
Gospodine Carpenter, rekao je, a tinejdz er je skoro pao od
iznenaenja. Imao je nebeski glas, pun podrhtavanja i kotrljanja,
iznenaujuc e jak i hipnotizirajuc e mekan. Jako mi je drago s to smo
se sreli. Zovem se Grey.
Larissa je nac ulila us i kad je c ula ovaj pozdrav i crvena boja joj se
prolila u oc ima. Jurnula je na Lawrencea, zgrabila ga za revere i
odbacila na drugi kraj prostorije. Bio je potpuno iznenaen, nije
reagirao dok nije udario o drveni zid, rascijepivs i daske, razbivs i
prozor i prodrmavs i cijelu zgradu. Morris je zaustio da nes to kaz e, no
Larissa se vec kretala brzinom munje. Otvorila je vrata radne sobe i
nestala unutra.

31. JEDNO PRAVILO ZA SVE

Vrata radne sobe su se buc no otvorila i Jamie je poskoc io taman da
vidi Larissu kako prelijec e sobu i hvata Greya za vrat rukama poput
kandi.
Iznenaenje se samo na trenutak pojavilo na vampirovom licu,
prevladao ga je stoljetni nagon za prez ivljavanjem. Zgrabio je Larissu
za vrat i bacio je na pod. Sletjela je na leda. Izbio joj je dah i koljenima
kleknuo na njezina prsa, pribijajuc i je na pod. Gledao je Jamieja i
Frankensteina bijesnim, crvenim pogledom. Morris je utrc ao u sobu i
skoro pao od iznenaenja.
to sve ovo treba znaiti?, rekao je Grey ledenim glasom.
Jamie je pogledao Larissu koja se prac akala i psovala pod
Greyevom teinom.
Ne znam, iskreno je rekao Jamie. Larissa, s to dovraga radis ?
Vampirica je zavijala i mlatarala nogama poput divljeg konja.
Zatim se iznenada prestala opirati i pljunula je Greyu u lice. Trgnuo
se i rukavom zgaeno obrisao slinu s lica.
Pitaj njega, vikala je. Pitaj ga zas to me jednostavno nije ubio,
pa da sve jednostavno bude gotovo!
O, Boz e, rekao je Jamie, kad je shvatio. Ovo je bio c ovjek s
tetovaz om iz Larissine pric e. Zgrabio je T-Bone potpuno nesvjestan
svoje kretnje, no Frankenstein ga je sprijeio.
Greyeve oc i su ponovno poprimile svoju tamnozelenu boju.
Pogledao je Larissu i prepoznao je. Zatim je pogledao Frankensteina i
Jamieja s izrazom iskrenog kajanja na licu.Nisam je prepoznao,
rekao je. Mislio sam da me dola ubiti.
Jesam, siktala je Larissa. Dos la sam te ubiti zbog svega s to si mi
napravio.
O emu to ona govori? pitao je Frankenstein.
On me pretvorio, rekla je Larissa glasom punim otrova.
Ugrizao me i pustio da umrem. Ali nisam umrla.
Ovo je ovjek kojeg si vidjela u svom vrtu?, upitao je Jamie.
Onaj iz lunaparka?
Morris ih je zbunjeno gledao.

To je on, rekla je Larissa. Prestala se boriti, no prsa su joj se

ubrzano kretala gore-dolje. Nikada neu zaboraviti njegov glas.
Grey ju je tako bijesno gledao da je Jamie pomislio da c e je
zasigurno ubiti istog trena. No, taj trenutak je pros ao. Grey je ustao i
pruz io ruku Larissi koja ju je samo odgurnula i sama se podignula na
noge. Dvoje vampira su se oprezno gledali.
Prostorija je odjednom postala puna vampira i svi su vikali u isti
glas. Lawrence je bio prvi, oc i su mu divljale crvenim sjajem, a lijepo
odijelo mu je bilo poderano i izguz vano. Bijesno je zurio u Larissu.
Tad je vidio izraz lica svoga prijatelja i pris ao mu je. Stanovnici
Valhalle su krenuli za njim. Privukla ih je buka. Bili su jako zabrinuti
za Greya i puni sumnje prema gostima koji su donijeli nemir u njihovo
idilino selo.
Sto se ovdje dogaa?, os tro je upitala jedna vampirica, z ena u
tridesetim godinama odjevena u lijepu z utu haljinu. Grey, jesi li
dobro?
Dobro sam, Jill, odgovorio je. Neuvjerljivo joj se nasmijeio. Sve
je u redu.
Nije sve u redu, dodala je Larissa bijesno. Ovo je vampir koji
me je pretvorio prije c etiri godine. Ne znam je li to u skladu s vas im
dragocjenim pravilom.
Jill je pokrila usta rukom i gledala pred sebe raskolaenih oiju.
O emu ona govori, Grey? upitao je John Martin.
Nastao je z amor medu ostalim vampirima u prostoriji. Jamie je
pogledao oko sebe i primijetio da ih je barem petnaestak unutra s
njima.
Gotovi smo ako se okome na nas.
Grey je pogledao mus karce i z ene koji su se skupili u njegovoj
radnoj sobi. Na licu je nosio masku smirenosti, no posustala je pred
pogledom njegovih prijatelja. Zamijenio ju je izraz nepatvorenog,
stoljetnog jada.
Rekla je istinu, priznao je.
Prostoriju je preplavilo iznenaenje, a Larissa je osvetnic ki
zareala: Rekla sam vam. On...
Umukni, rekao joj je Lawrence. Da nisi rekla vis e ni rijec .
Probadao ju je crnim pogledom.
Okrenuo se Greyu koji je stajao sam nasred svoje radne sobe.

Kako to mislis , rekla je istinu? upitao je Lawrence. Kakvu istinu

je mogla rei?
Ja sam je pretvorio, rekao je Grey jednostavno. Podsjetila me
na moju Helen. Slijedio sam je i popio njezinu krv kad sam je uhvatio
nasamo. Zatim sam se vratio ovamo. Mislio sam da je mrtva.
Jill, vampirica u z utoj haljini, je poc ela plakati. Mladi vampir u
crvenoj kos ulji je poloz io ruku na njezino rame i ona ju je c vrsto
uhvatila.
Sto je s nas im pravilom? grmio je Lawrence. Sto je sa svime za
to se zalaemo? Sa svime to si zapoeo?
Grey je gledao prijatelje preklinjuc im, izmuc enim pogledom. Slab
sam, priznao je drhturec i. Uvijek sam bio. Znam da je pogres no, ali
ne mogu si pomoi. Razumijete li? Ne mogu si pomoi.
Jamiejev um se odjednom razbistrio.
Ovo ti nije bio prvi put, zar ne? tiho je upitao. Larissa nije
jedina.
Grey je gledao u pod dok su se vampiri oko njega zgraali.
Koliko? upitao je Lawrence. Koliko nedunih ljudi?
Mnogo, odgovorio je Grey prigus eno ne podiz uc i pogled s
nejednakih podnih greda. Po jedan svakih nekoliko godina, od
samog poetka.
Svaki put kad si nam govorio da ides nekamo razbistriti misli,
siktao je Lawrence. Svaki put kad si govorio da ides u svijet kako bi
se podsjetio koliko je Valhalla vaz na, ti si zapravo oduzimao z ivote.
Izdao si ono to nam je najvanije.
Grey nije odgovorio.
Ne mogu te vis e gledati, rekao je Lawrence uzdrmano. Gori si
od bilo kojeg od njih, od svih vampira koji ubijaju i hrane se ljudima.
Oni se barem ne prave da su neto to nisu.
Sto z elite da napravim? vikao je Grey posramljeno. Ne mogu
oz ivjeti ni jednoga od njih. Uc inio bih to kad bih mogao, ali ne mogu.
Nema ih vis e. Ako z elite da odem, otic i c u. Ako z elite da unis tim
samog sebe, uc init c u i to. Samo mi recite kako da popravim sve ovo
to sam uinio.
Ne moz es , rekao je jedan od vampira koji je stajao blizu vrata.
Gomila se razmaknula i pris ao je odeblji c ovjek star oko c etrdeset
godina, odjeven u debelu vunenu vestu i pras njave traperice. Ne

moz es vratiti vrijeme. Ali moz es otic i i nikada se vis e ne vratiti. To je

ono to ja elim da napravi.
Neki vampiri su se usprotivili, no c ovjek je tvrdokorno gledao u
Greya potpuno ih zanemarivi.
I ja z elim to isto, rekao je jos jedan glas. Pripadao je z eni
srednjih godina odjevenoj u ogrtac poprskan raznim bojama. Grey je
gledao dvoje vampira koji su istupili pa je bespomoc no pogledao
Lawrencea koji mu je uzvratio pogled bez trunice saaljenja.
Je li to ono s to z elite? rekao je drhtavim glasom. Zelis li i ti da
odem?
Lawrence je pogledao svog starog prijatelja. Da, to je ono s to
elim. To je ono to zasluuje.
Grey je pokrio oc i rukama. Dugo se c inilo da nitko u prostoriji ne
dis e. Vladali su potpuni mir i tis ina. Grey je spustio ruke s oc iju i
pogledao ene i mukarce koji su se skupili u radnoj sobi.
U redu, rekao je. Otii u.
Neki su se bunili i vikali, no Grey ih je utiao podizanjem ruke.
Sve sam vas iznevjerio, nastavio je. Jos gore od toga, pustio sam
vas da vjerujete kako sam bolji nego s to jesam. Otic i c u i nec u se
vraati dok ne okajem sve ono to sam uinio.
Nasmijes io se poput c ovjeka koji je bio prisiljen dugo c uvati tajnu
koja ga je izjedala, pun olakanja to svi napokon sve znaju.
Molim vas da me ispric ate, rekao je. Moram porazgovarati s
nas im posjetiteljima prije no s to odem. Doc i c u se oprostiti kad
zavrim.
Vampiri su polako i nevoljko napus tali Greyevu radnu sobu.
Lawrence je posljednji izis ao, dobacivs i Greyu pogled pun razoc aranja
kad je zatvarao vrata za sobom.
Grey ih je gledao kako odlaze, zatim je svoju pozornost poklonio
timu Crne svjetlosti koja je stajala pred njim. Larissa ga je gledala s
neskrivenom mrz njom, a Jamie je odano slijedio njezin primjer.
Frankenstein i Morris su samo bezizraz ajno gledali pred sebe kao da
im nije jasno to se zapravo dogodilo.
Prije Ruske revolucije 1917. zapoc eo je Grey, mus karci koji su
bili osueni kao izdajnici Cara mogli su birati izmeu smrti i
izgnanstva. Vec ina ih je odabrala smrt. Cinilo mi se pravednim da
pustim svoje prijatelje da odaberu umjesto mene.

Pris ao je svom radnom stolu i sjeo u naslonjac .Jasno mi je zas to si

ti dos la k meni, rekao je gledajuc i Larissu. Ali vi ostali imate nes to
to me elite pitati? Lawrence je rekao da je tako.
Jamie mu je pristupio. Da, imamo nes to, rekao je. Traz imo
Alexandrua Rusmanova. Rec eno nam je da vi moz da znate gdje je.
Grey je pogledao Jamieja i grohotom mu se nasmijao. Dragi moj
djec ac e, njez no je rekao. Mi z ivimo ovdje s razlogom. Zato s to je
ovo mjesto udaljeno tisuc ama kilometara od najbliz eg vampira.
Nemamo se z elje druz iti s njima, pogotovo s nekim tko je tako nasilan
i nepredvidiv kao Alexandru. Bojim se da su vas pogres no
obavijestili.
Jamie je pogledao Larissu koja je odbijala uzvratiti njegov pogled.
Moram priznati da sam pomislio da ste dos li zbog Drakule,
rekao je Grey.
Frankenstein se trgnuo. Zas to bismo dos li zbog vampira koji je
mrtav vec c etiri stotine godina, upitao je Frankenstein. Grey ga je
iznenaeno pogledao. Zato s to znate, jednako dobro kao i ja, da nije
unis ten, odgovorio je. Prerezali su mu grkljan, proboli ga kroz srce,
pustili ga da iskrvari, ali njegovi ostaci se jednostavno mogu oz ivjeti.
Mislio sam da ete me pitati kako da ga trajno unitite.
Jamieju se vrtjelo u glavi od pitanja. Srec om, Morris je postavio
dva najvanija.
Zas to bismo to htjeli znati?, rekao je. Zas to bismo mislili da vi
znate odgovor?
Glasine dopiru c ak i do ovdje, odgovorio je Grey. Prenose ih
vampiri koji se vrate iz vanjskog svijeta i vukovi koji odlaze na sjever.
Cak i Crna svjetlost zna da je Valeri proveo cijelo pros lo stoljec e
pokus avajuc i oz ivjeti svoga gospodara. Koliko ja znam, jako je blizu
ostvarenju svoga cilja.
Jamie je prestras eno pogledao Frankensteina. To ne moz e biti
istina, rekao je. Je li tako? Reci mi da ne mogu oz ivjeti Drakulu,
molim te.
udovite je pogledalo Jamieja.
Teoretski je moguc e, polako je rekao. Potrebni su njegovi
ostaci i mnogo krvi. Ali ne trebas se brinuti. Ostaci su zauvijek
izgubljeni. Barem tri ekspedicije su bile povedene u podruc je oko
Drakulinog dvorca. Nita nisu pronali. Nestao je.

Ako vi tako kaete, rekao je Grey, gledajui Jamieja.

Ovaj ne lae. Ne lae ni Frankenstein. No, jedan od njih mora biti
ukrivu. Dao Bog da je to Grey.
U tom sluc aju vam je informacija koju imam beskorisna, rekao
je. Ako ste sigurni da se nikad nee vratiti.
Prestanite se nadmudrivati, zarez ao je Frankenstein. Ako nam
mislite rei to znate, onda nam recite. Ako ne, onda zbogom. Na vama
je. Ali doista nisam raspoloen za igranje.
Grey je kimnuo. U redu, rekao je neobaveznim tonom. Rec i c u
vam. 1971. godine sam proveo neko vrijeme u New Yorku, iz osobnih
razloga. Tijekom tih mjeseci sam se sprijateljio s Valentinom
Rusmanovim, najmlaim od trojice brac e. Izlazili smo u iste klubove
na Lower East Sideu. Odlazio sam na zabave koje je prireivao. Bio je
zloglasno darez ljiv domac in. Vampiri s cijele Istoc ne obale su dolazili
u njegovu kuc u u Central Park Westu. Tamo se uz ivalo u speedu i
kokainu, pila se krv iz nepresus nih zaliha mladih djevojaka i mladic a
koji su pobjegli od kue.
Greyu su se oc i zamaglile od prisjec anja, a Jamie je skoro povratio
od gaenja.
Jedna zabava je postala doista legendarna. Ne sjec am se koja je
bila prigoda... Pred zoru je Valentinova kuc a izgledala poput klaonice.
Tamo je bilo barem dvjesto vampira i tko zna koliko mladic a i
djevojaka koji vis e nikad nisu ugledali sunce. Valentin i ja smo zavrs ili
na krovu i gledali svjetlost kako se budi nad Central Parkom. Cekali
smo zadnji tren prije no s to smo us li unutra na poc inak. Tad mi je
priao o svojoj obitelji.
Stari vampir je preletio pogledom preko svoje radne sobe i
srameljivo se nasmijeio.
Bio sam blago zadivljen njime, to moram priznati. Bio je doista
prekrasan, a pretvorio ga je sam Drakula. On i njegova brac a bili su
poput bogova u krugovima u kojima sam se tad kretao. Oni su to i
znali. Kad mi je ispric ao da je Valeri samo odani vojnik koji ne zna
razmis ljati svojom glavom, a Alexandra tek besmrtni psihopat, ali
ujedno i jedina osoba koje se Valentin boji, osjec ao sam se kao da sam
primljen u uz i krug. Pitao sam ga o Drakuli i rekao mi je da ove pric e
nisu dostojne njega. Bio je najvec i c ovjek kojeg je povijest poznavala,
ali ujedno i najstras nije c udovis te. Rekao mi je da se nada kako se

nikad nec e vratiti jer mu se svijet sviao ovakav kakav jeste. Nije z elio
da ga Drakula spali.
Svi su nepomino stajali i upijali svaku Greyevu rije.
Podsjetio sam ga da opc eprihvac ena mudrost drz i da je Drakula
mrtav, no on mi se samo nasmijao. Rekao mi je da postoji jedan jedini
nac in da ga se ubije i da rezanje grkljana ili probadanje srca
kaubojskim noz em nije jedan od njih. Skoro se nisam usudio pitati, no
takva prilika se ne ukazuje dvaput pa sam progutao knedlu i upitao
kako ubiti prvog vampira koji je ikad postojao. Nije se ni trgnuo.
Rekao mi je da ga moz e unis titi samo njegova prva z rtva. Nasmijao
sam se rekavs i da je onda siguran jer Valeri nikad ne bi ubio svoga
gospodara. Valentin se sasvim umirio i pogledao me rako da sam
pomislio da sam otis ao predaleko. Mislio sam da c e me istog trena
ubiti. Nisam vjerovao da to z eli, no nisam mu ostavio izbora. Samo se
nasmijao i rekao da Valeri nije ni upola toliko vaz an koliko si umis lja.
Upitao sam ga kako to misli, no samo je odmahnuo glavom. Zatim se
sunce pojavilo na krovu zgrade i morali smo uc i. Nisam ga nikad vis e
vidio iako vjerujem da se malo roga promijenilo za njega.
Sto je mislio kad je rekao da Valeri nije toliko vaz an koliko si
umilja? upitao je Jamie. to je time mislio?
Grey je pogledao tinejdz era. Ne mogu se praviti da znam is ta o
tome, rekao je, no s godinama sam poc eo vjerovati u to da je ta
pric a o Valeriju kao drugom vampiru doista samo pric a. Mislim da je
Valentin htio rei ba to.
Ako Valeri nije Drakulina prva z rtva, tko je onda? pitao je
Morris.
Ne znam, odgovorio je Grey. Mislio sam o tome nekoliko puta
nakon one noc i, no to je sve. Zabavio sam se Valhallom i vanjski svijet
mi je postajao sve manje zanimljiv.
Osim kad se radilo o krvi mladih djevojaka, dodala je os tro
Larissa.
Tako je, rekao je Grey posramljeno.
Pa to je fascinantno, sarkastic no je primijetio Frankenstein. Ali
to je tek pola rjes enja problema koji se nec e ni pojaviti. Oprostite mi
to ne razumijem zato bih ovdje gubio jo vremena.
Zas to taz ite Alexandrua? upitao je Grey Jamieja ignorirajuc i
udovite. Veina ljudi radi sve to moe da ga izbjegne.

Oteo je moju majku, rekao je Jamie.

Dugo nitko nije rekao nita. Zatim je Grey ponovno progovorio.
Kad bih ti barem mogao pomoc i, rekao je, gledajuc i izravno u
Jamieja. Pomogao bih ti da mogu, vjeruj mi ili nemoj, odluka je na
tebi.
Nec u ti zamjeriti, s to god da odluc is . No, uc init c u nes to s to sam
odavno trebao i vjerujem da c e vam pomoc i, bez obzira na to s to tvoj
prijatelj mislio o tome. Pronac i c u osobu o kojoj je Valentin govorio,
prvu rtvu, i dovest u je k vama. Smatrajte to okajanjem grijeha.
Hvala vam, rekao je Jamie.
Idemo, prekinuo ih je Frankenstein. Ovdje nema nis ta za nas.
Krenuo je prema vratima, Morris ga je slijedio. Jamie je uhvatio
Larissu za rame. Vampirica je zurila u Greya, nije mislila otii.
Hajde, njeno joj je rekao. Idemo.
Kratko se opirala, no napetosti je ubrzo nestalo i dopustila je
Jamieju da je povede prema vratima. Taman su htjeli izic i kad ju je
Grey zovnuo imenom. Okrenula se.
Zao mi je zbog svega s to sam ti uc inio, rekao joj je. Znam da ti
to nita ne znai, ali ao mi je.
U pravu si, odvratila je. Nita mi ne znai.

32. NA IJOJ SI TI STRANI?

Larissa je otvorila usta da nes to kaz e, ali nije imala prilike jer je
Jamie izvukao metalni kolac iz pojasa, zgrabio je za vrat i gurnuo u zid
helikoptera. Glava joj je udarila o tvrdi metal i na trenutak joj se
zavrtjelo. Oi su nagonski pocrvenjele i tiho je zareala.
Vodi nas na mjesto gdje si posljednji put vidjela Alexandrua,
rekao je Jamie. Glas mu je postao neprepoznatljiv od ljutnje. Dobila si
to si htjela i sad nas vodi tamo.
Larissa je bila zadivljena. Bijes je isijavao iz Jamiejevih pora poput
tamnog oblaka, no lice mu je bilo blijedo i c vrstom je rukom drz ao
kolac. Znala je da ga moz e ubiti bez imalo muke, no na sekundu se
preplas ila kad ju je zgrabio za vrat. Dugo nije osjetila strah i bio je bas
okrepljujui.
Iscrpljenje. Ali i dalje je odluan i hrabar.
Spusti kolac, rekla je. Zna da me nee ozlijediti.
Pritisnuo je otri metalni vrh kolca uz blijedu kou njezinog vrata.
Ne elim te ozlijediti, rekao je. Ali to ne znai da neu.
Pogledi su im se susreli u beskrajnom trenutku; njegov
blijedoplavi poput leda, a njezin crven i bijesan poput vatre.
Uskoroe se slomiti, pomislila je. Moda meak i pokua ubiti.
U redu, rekla je, odvest u vas.
Helikopterom je vladala tis ina dok su letjeli jugoistoc no prema
odredis tu koje je Larissa rekla pilotu. Krenuli su na farmu u
Linc olnshireu, daleko u ravnicama Istoc ne Anglije. Larissa se klela da
je Alexandru zajedno sa svojim sljedbenicima tamo provodio dane
prije nego s to je napao Jamieja i njegovu majku. Frankenstein nije
skidao pogled s vampirice tijekom cijelog leta. Zurio je u nju ne
pokus avajuc i sakriti gaenje i nepovjerenje. Jamie je zurio u pod,
potpuno posramljen.
Mislio sam da medu nama ima neto. Vjerovao sam joj. Kako sam
glup!
Shvac anje zas to ih je Larissa povela na sjever i nalet adrenalina
zbog kojeg joj je prislonio kolac na grlo su ga iscrpili i sad se osjec ao
potpuno beskorisno. Trljao je oc i i uhvatio Thomasa Morrisa kako ga

gleda.
to je?, planuo je Jamie. to je, Tome?
Morris nije spustio pogled, kao s to je Jamie oc ekivao. Dugo ga je
gledao ravno u oc i, zatim je odmahnuo glavom i promrmljao nes to
nerazgovijetno.
Tom mi je rekao da je ovo loa ideja. Shvatio je da se ona samo
igrasa mnom.
Umuknite, rekao je i Larissa se okrenula prema njemu. Nakrivila
je glavu da ga bolje vidi, no on se okrenuo od nje. Nije mogao
podnijeti njezinu prisutnost, sve bi bio dao da ne mora biti na istom
mjestu kao i ona. Dotaknula mu je ruku i kad je pogledao u njezino
prekrasno, blijedo lice, nasmijes ila mu se kao da se z eli pomiriti i
ispric ati. Nije joj uzvratio osmijeh. Samo je zurio u njezine oc i i c ekao
da spusti pogled. Nakon nekoliko sekundi se to i dogodilo i on je samo
spustio pogled na pod helikoptera.
Devedeset sekundi, rekao je pilot preko interkoma.
Frankenstein je posegnuo iznad sjedala i spustio svoju kacigu.
Brzinski je provjerio oruz je prije nego s to ga je vratio na mjesta za
pojasom. Morris je uc inio isto. Izvadio je magazin iz svoje MP5-ice,
provjerio ga i ponovno vratio na mjesto.
Nee vam trebati, rekla je Larissa. Ovdje nee biti nikoga.
Moz da c e te ovo iznenaditi, odgovorio je Frankenstein. Ali ne
vjerujem ni jednoj rijei koja izie iz tvojih usta.
Larissa se nasmijala. Mislite da mi je stalo vjerujete li mi ili ne?
Ne, odgovorio je Frankenstein. Siguran sam da ti nije stalo. Ali
sam takoer siguran da ti je stalo s to on misli. Pokazao je rukom
prema Jamieju. Jesam li u krivu?
Larissa je spustila pogled.
Tako sam i mislio, reklo je udovite dok je helikopter slijetao.
etvero putnika je sletjelo na tamno seosko dvorite. Pred njima se
nalazila velika metalna s upa, u tami su se nazirali traktori i ostali
poljoprivredni strojevi te jedan okrugli silos za z ito. Kuc a je bila s
desne strane, prostrana graevina od blijedog kamena s lijepim
travnjakom i dvije velike gredice cvijec a. Nije bilo svjetla na
prozorima, a dim nije izlazio iz dimnjaka.
Morris je pritisnuo gumb i velika vrata su se pojavila. Izis ao je van,
a Frankenstein, Jamie i Larissa su c ekali. Uskoro su c uli paljenje

automobilskog motora i crni SUV se pojavio na travnjaku.

to se dogaa?, upitala je Larissa.
Helikopter treba vratiti u Petlju, rekao je Frankenstein.
Zapisan je za voz nju u sklopu obuke. Ne smije vis e biti vani da ne
bi poeli postavljati pitanja. Vozit emo se kui automobilom.
Morris je zaustavio automobil i izis ao. Frankenstein ih je vodio
naprijed, drz ec i T-Bone pred sobom. Probao je kvaku na ulaznim
vratima i okrenula se u njegovoj ruci. Otvorio je vrata i potraz io
prekidac za rasvjetu na zidu. Zarulja je oz ivjela i tako okupala
domac u, rustikalnu kuhinju toplim, z utim svjetlom. Drz ao je vrata
otvorenima, ali Jamie je zastao.
Tome, daj mi detonator, rekao je.
Morris ga je upitno pogledao, no pruz io mu je cilindar. Jamie ga je
obavio prstima i poloio palac blizu gumba na vrhu.
U redu, rekao je i us ao u kuc u, ignorirajuc i Larissin pogled.
Ostatak tima je tiho uao u kuu, a Morris je zatvorio vrata za njima.
Gdje je obitelj? upitao je Frankenstein.
Larissa je zurila u njega. A to mislite? upitala je. Nema ih.
Prokleti bili, promrmljalo je udovite. I ti i svi poput tebe.
Jamie je pros ao kroz kuhinju zaobis avs i pohabani drveni stol i
uveo ih u ostatak kuc e. Bila je potpuno prazna, bas kako je Larissa
rekla.
Tiho su stajali u kuhinji. Jamie je spustio glavu u kojoj su se rojile
stras ne slike patnje njegove majke. Morris je nervozno pogledavao
vrata, z elec i s to prije napustiti ovo mjesto i vratiti se u Petlju. Larissa
je gledala Jamieja s posramljenim izrazom lica, a Frankenstein je zurio
u nju bez treptaja.
Ti si samo jedna velika laz , je li tako?, tiho joj je rekao. Larissa
mu je uzvratila pogled i zlosretno se nasmijeila.
Vi ne znate nis ta o meni, odbrusila je. Nis ta. Frankenstein nije
spustio pogled.
Rekao bih da znam, njez no je odvratio. Mislim da znam mnogo
toga o tebi. eli li uti to mislim?
Stvarno me nije briga, odbrusila je Larissa. Ako mi imate nes to
rei, recite.
Frankenstein je kimnuo.
Mislim da nikad u z ivotu nisi nikoga ubila. Mislim da si samo mala

djevojc ica koja je Alexandruu bila dovoljno lijepa da je ne ubije.

Mislim da si umirala od straha pred njim i da si provodila svaku
sekundu svakoga dana razmis ljajuc i kako c es pobjec i, samo nikada
nisi skupila dovoljno hrabrosti. Jesam li blizu?
Larissa je spustila pogled i udovite je nastavilo.
Mislim da si vjerojatno lagala o broju ljudi koje si pobila sve dok
ti Alexandru nije povjerovao i dok i sama pomalo nisi poc ela vjerovati
u to. Vjerojatno si prez ivljavala od ostataka lovine drugih vampira ili
si klala z ivotinje kad bi ih uspjela nac i. Mislim da si toliko lagala da je i
sam Alexandru povjerovao da si jednako grozna kao i on, iako ako
bismo upitali nekog od njegovih sljedbenika, mislim da nijedan ne bi
mogao rec i da te je ikad vidio kako ubijas . Mislim da su ti zato naredili
da ubije Jamieja.
udovite je govorilo sve glasnije i glasnije, bjesnije i bjesnije.
Ne bih rekao da si pos tedjela Jamieja. Mislim da ga jednostavno
nisi mogla ubiti. Koliko god sam zahvalan na tvojoj slabosti, tvoje laz i,
naprasitost i lopovska sebic nost su nam potros ili dragocjeno vrijeme
tijekom kojeg smo mogli traz iti Marie Carpenter. Ako smo zakasnili
zbog vremena i paz nje koje smo posvetili tebi, jadnoj, maloj,
neshvac enoj vampirici koju smo trebali pustiti da umre u vrtu gdje ju
je Alexandru ostavio, kunem ti se Bogom da e mi to plaati svaki dan
svog ivota.
Frankenstein se tresao od ljutnje dok joj je obraao.
Pogledaj me, rez ao je. Larissa je poskoc ila od straha. Ako ne
moz es , onda barem pogledaj njega! Budi toliko pristojna, nakon s to si
nam potros ila toliko vremena i ostavila njegovu majku da umre u
rukama luaka! Pogledaj ga!
Larissa je pognula ramena i polako se okrenula prema timu. Jamie
je osjetio kako mu ponestaje daha kad joj je vidio lice.
Vampirica je plakala.
Suze su se slijevale niz njezine blijede obraze ostavljajuc i iza sebe
potoie koji su svjetlucali pod elektrinim svjetlom iznad stola. Bila je
potpuno jadna i bolno je gledala Jamieja.
One noc i kad su odveli tvoju majku... nakon s to si me ostavio u
parku, jedva ujno je rekla. Trala sam. Anderson me uhvatio nakon
desetak kilometara i vratio me k njemu. Ispljunula je posljednju rijec
kao da je nes to najodvratnije na svijetu. Alexandru me povukao u

zrak, smijes io mi se, sasvim normalno mi govorio da moram nauc iti

lekciju. Tad me tukao dok nisam ostala bez svijesti i bacio me dolje.
Pogledala je Frankensteina s izrazom mrnje na licu.
U pravu ste, nastavila je. Nikada nikoga nisam ubila. Nisam
nikoga ni ozlijedila, osim onog vojnika i djec aka u vrtu, a ni njih nisam
namjeravala ozlijediti. Toliko me je boljelo, nisam mogla ni...
Okrenula je glavu, sabrala se i potom pogledala ravno u Jamieja.
Zao mi je, pros aptala je. Doista mi je z ao. Mislila sam da c ete
me ubiti jer nita ne znam, a ne elim umrijeti. Nisam jo dobila priliku
za ivot. Ne elim umrijeti.
Zas to si nas odvela u Valhallu? tiho je upitao Jamie. Zas to si nas
povela da se borimo s vjetrenjaama?
To mi je jedino palo na pamet. Znam da mislite da sam vas odvela
tamo da se osvetim Greyu, ali nije tako. Znala sam da vas vis e ne mogu
zavlac iti i nis ta drago mi nije palo na pamet. Pomislila sam da mi je to
vjerojatno posljednja prilika da vidim vanjski svijet pa c u onda vidjeti
i osobu koja mi je sve ovo priredila...
Us utjela je. Ponovno je poc ela plakati. Jamie ju je gledao dajuc i sve
od sebe da joj ne prie i ne zagrli je.
Znas li is ta s to bi nam moglo pomoc i? upitao je Jamie.
Frankenstein se poc eo protiviti, no Jamie je podignuo ruku i us utkao
ga. Nema veze ako ne znas , nastavio je. Ali moramo znati. Bilo s to
s to je Alexandra napravio ili rekao prije nego s to si nas napala, je li
bilo ita neobino? Bilo to?
Nis ta, rekla je Larissa. Jednostavno je bio Alexandra, c udovis te
kao i uvijek. Dan prije napada sam ga c ula kako preko telefona
naruc uje jos Blaz enstva, ali to mi nije bilo neobic no. Tros io je tone
toga.
Jamieju se sledila krv u z ilama. Pogledao je Frankensteina koji se
sasvim ukipio.
Dan prije, jedva je rekao. Dan prije no s to su odveli moju
majku?
Larissa je zbunjeno kimnula.
to je? upitao je Morris. to nije u redu?
Frankenstein je polako okrenuo glavu prema Jamieju. U njegovim
su se oima tukle munje i gromovi.
Apotekar nam je lagao, polako je rekao. Lagao nam je.

Rekao sam ti da zna vie nego to nam govori! Rekao sam ti to

prednjegovom kuom! Zato me nisi htio sluati?
Idemo, rekao je Jamie i brzo krenuo prema vratima labavo
drei detonator u ruci.
Kamo emo? upitao je Morris slijedei ga.
U Dartmoor, odgovorio je Frankenstein. I nagazi taj prokleti
gas.
Ekipa Crne svjetlosti stajala je na rubu vris tine i provjeravala
opremu. Pedesetak metara dalje od njih stajala je Apotekareva lijepa,
bijela kua. Dim se lijeno povijao iz crvenog dimnjaka.
Radit c emo kako ja kaz em, rekao je Frankenstein pric vrstivs i
nekoliko ultraljubiastih granata za pojas. Nema prigovora. Vi ste ve
pokuali. Je li to jasno?
Jamie je zurio u c udovis te, no nije mu nis ta rekao. Morris je
kimnuo, a Larissa je okrenula glavu. Oc i su joj jos uvijek bile ruz ic aste
i nateene od plaa.
U redu, reklo je udovite. Za mnom.
Gorostas ih je poveo putom dok su im c izme ritmic no toptale po
asfaltu. Otvorio je vratnice, brzo pres ao puteljak i glasno zakucao na
ulazna vrata.
Ne trebate kucati, rekao je nasmijes eno Apotekar. Cuo sam vas
ve kad ste bili...
Nije dovrs io rec enicu. Frankenstein je izvadio pis tolj na
ultraljubic aste zrake iz pojasa u zelenosivoj izmaglici pokreta ruku,
usmjerio ga i povukao obarac . Apotekar je primio koncentriranu
ultraljubic astu zraku ravno u lice. Koz a mu je eksplodirala, teturao je
unatrag vris tec i od boli. Frankenstein je savio ruku u kojoj je drz ao
pis tolj i lupio Apotekara u vilicu cijevi pis tolja. Nes to je kvrcnulo i
Apotekar je pao na koljena. Vritao je i tapkao se po licu, pokuavajui
ugasiti ljubic asti plamen. Frankenstein ga je s utnuo tako da padne na
leda i us ao u kuc u. Ostatak tima je samo zurio u s oku i nevjerici.
Napad je jedva potrajao tri sekunde, ali neoc ekivanost tolikog nasilja
ih je prikovala na mjesto.
Cudovis te je zgrabilo Apotekara za kosu i povuklo ga preko
hodnika.
Zatvori vrata, povikao je. Ulazite i zatvorite vrata za sobom!
Jamie se prestravio kad je ugledao Frankensteinovo lice. Bilo je

potpuno izoblic eno od divljeg, brutalnog uz ivanja. Oc i su mu

plamtjele, a usta se izvijala u smrtonosni osmijeh. Jamie je poz elio
pobjec i od toga lica i smrada izgorjelog mesa koji se s irio od
Apotekara.
Znao je da ne moe.
Umjesto toga je zgrabio Larissu slobodnom rukom tako da ne
moz e dosec i detonator i ugurao je u kuc u. Krenula je bez pobune ne
skidajuc i pogled s izgorjele prilike na podu. Morris se sam kretao,
zurei u Frankensteina. Kad su svi uli, Jamie je zalupio vrata za njima.
Cudovis te je povuklo Apotekara kroz hodnik do velikog, udobnog
dnevnog boravka. Kleknuo je na vampirova prsa, izvukao jednu
granatu iz pojasa i naglo je zavrtio. Upalilo se crveno svjetlo koje je
oznac avalo da je granata oz ivjela. Frankenstein je razjapio
Apotekarevu vilicu i gurnuo mu granatu u usta.
to to..., vikao je uasnuto Jamie.
Umukni, zagrmio je Frakenstein. Donesi stolac i stavi ga tu kraj
mene! Brzo!
Jamie je pogledao oko sebe i primijetio blagovaonski stol okruz en
sa s est drvenih stolaca. Privukao je jedan od njih do Frankensteina
koji je kleao na bespomonom vampiru i zagledao se u njegovo lice.
Da barem nije! Gotovo sva koz a na glavi mu je bila izgorena,
komadi kostiju su se nazirali kroz crveno i crno meso na izgorenoj
lubanji. Morao je okrenuti glavu da ne povrati.
Frankenstein je podignuo Apotekara s poda i postavio ga na stolac.
Zatim se povukao unatrag, uzeo detonator granate u ruku i stao kraj
Jamieja. Morris i Larissa su uasnuto gledali prizor pred sobom.
Apotekar je ispus tao odvratan zvuk kroz ritmic ku seriju uzdisaja
koji su zvuc ali poput samrtnog hropca. Podignuo je glavu i spaljenim
oc ima pogledao c etvero pred sobom. Sirom je otvorio usta oko
upaljene granate.
Smije se. Boe dragi, smije se.
Pokrivaj ga, rekao je Frankenstein. Morris je jedva izvukao TBone iz pojasa i uperio ga u Apotekara. Jamie je uinio isto.
Nec es se pomaknuti, niti c es is ta rec i, zapovjedilo je c udovis te
gledajuc i u Apotekarevo unis teno lice. Odgovarat c es mi na pitanja
kimanjem ili odmahivanjem. Ako odbijes odgovoriti, ili ako ja sluc ajno
pomislim da laz es , pritisnut c u ovaj gumb i glava c e ti eksplodirati na

ramenima. Onda c u kolcem probiti ono s to ostane od tebe. Jesi li me

razumio?
Apotekar je zareao, ali je i kimnuo.
Odlic no. Lagao si nam kad si rekao da ne znas nis ta o Alexandruu.
Je li tako?
Jo jednom je kimnuo.
Naruc io je od tebe dan prije no s to smo mi dos li. Je li tako?
Vampirove crvene oi su zasjale mrnjom, ali opet je kimnuo.
Je li traio dostavu na odreenu adresu?
Apotekar je odmahnuo glavom razbacujuc i sitne kapljice krvi po
podu oko sebe.
Je li poslao nekoga po to? Jo jedno odmahivanje.
Je li sam doao po svoju poiljku?
Nastala je duga pauza koju je slijedilo gotovo neprimjetno
kimanje.
Jamie je ustuknuo.
Bio je ovdje? upitao je drhtavim glasom. Je li moja majka bila s
njim?
Apotekar je zurio u tinejdz era i zatim os tro kimnuo. Jamie se
osjec ao kao da c e mu pozliti. Zeludac mu se vrtio i slina udarala na
usta.
Je li bila ozlijeena? upitao je. Je li je ozlijedio?
Vampir je gledao u Frankensteina koji je na trenutak razmotrio pa
je zatim pris ao Apotekaru, pazec i da ne stane na put Morrisovom i
Jamiejevom kolcu.
Ispljunut c es granatu u moju ruku, rekao je. Stavit c u ti je u
kos ulju i nastavit c emo razgovor. Ako se pomaknes milimetar, moji
kolege e te unititi. Je li ti jasno?
Mahnito kimanje je reklo da jeste i Frankenstein je pruz io dlan
ispod Apotekarevih usta. Gurnuo je granatu van crnim, sprz enim
jezikom. Cudovis te ju je uguralo pod Apotekarevu bijelu kos ulju i
odstupilo jedan korak.
Umrijet c ete zbog ovoga, siktao je Apotekar c im se gorostas
odmaknuo od njega. Svi ete umrijeti zbog ovoga to ste uinili.
Ako ne umuknes , netko c e umrijeti ovdje , odgovorio je
Frankenstein. Ali umrijet c es samo ti i nitko vis e. Alexandra je
naruc io od tebe prije pet dana, dan ranije nego s to su napali Jamieja i

njegovu majku. Kad je doao po svoju robu?

Prije tri dana, rez ao je Apotekar zurec i u c udovis te. Narudz ba
je bila ogromna, nisam imao toliko robe. Morao sam pribaviti sastojke
i sve raditi ispoetka. Bio je jako... ljutit.
Dakle, narudba nije bila spremna kad je doao?
Joj, to si pametan!
Je li otiao odavde i vratio se po robu?
Pa to bas ne bi bilo tako lijepo od mene, zar ne? Pogotovo ne
prema jednom od mojih najboljih klijenata.
Jamie je odjednom sve shvatio.
Bio je ovdje. Bio je ovdje, zar ne ? Boravio je u ovoj kuc i dok ste vi
dovravali narudbu.
Apotekar je ispljunuo ugrus ak krvi na pod i zlobno pogledao
Jamieja.
Toc no, deris te jedno. Alexandra, Anderson i njegov plijen. Svi su
bili ovdje.
Njegov plijen?
Moja majka je bila ovdje dok su c ekali da napravite Blaz enstvo.
Dopustili ste mu to? Kako ste mogli?
Alexandra moz e sve s to hoc e, kada god hoc e, odgovorio je
Apotekar. Neu ga ljutiti zbog nekog ovjeka.
Bijes je potpuno obuzeo Jamieja i bacio se na Apotekara. Larissa je
jurnula naprijed, zgrabila ga i odvukla.
Neki c ovjek urlao je. Taj c ovjek je moja majka, ti odvratni
stvore! Moja majka, koja nikad nije nikome uc inila nis ta naz ao, koja
nema nikakve veze sa svim ovim i vi ste mu dopustili da boravi u ovoj
kui? Ubit u vas!
Frankenstein je suosjec ajno pogledao Jamieja i zatim se okrenuo
Apotekaru.
Kad si zavrio s poslom? Kad su otili odavde?
Vampir je udovitu uputio pogled pun divljeg zadovoljstva.
Juer. Otprilike dva sata prije no to ste vi doli k meni.
Te rijec i su potpuno smlavile Jamieja i srus io se u Larissinim
rukama.
Tako blizu, bili smo tako blizu. Propustili smo ih za nekolikominuta,
previe mi je. Ne mogu podnijeti vie.
Cuo je Frankensteina kako pita Apotekara kamo su otis li, ali glas

c udovis ta kao da je dolazio odnekud iz morskih dubina; bio je

prigus en i tih. Osjetio je Larissin obraz na svome dok ga je grlila,
osjetio je njezinu toplinu kako ga okruz uje, ali to mu nis ta nije znac ilo.
Znao je samo da bi bio pao na pod da ga nije pridrz ala. Mogao se
primiti jedino za nju.
Otis li su na sjever, odgovorio je Apotekar. Alexandra je poslao
svoje sljedbenike ranije da pripreme nekakvu zabavu. To je sve s to
znam.
Jamie je osjetio kako su se Larissini mis ic i zgrc ili. Rekla mu je
neto.
Znam gdje je to, s apnula je. Bila sam tamo, znam toc no gdje je
to.
Gdje si bila? upitao je Jamie. O kojem mjestu on govori?
Pokazat u ti kad se vratimo u bazu.
Zato mi jednostavno ne kae?
Pa da nahus kas svoje c udovis te na mene nakon toga? Ne bih
rekla.
Frankenstein je prevrnuo oc ima i odmaknuo se od Apotekara koji
je ljutito zurio u ljude koji su mu upali u kuu.
Trebao bih pritisnuti ovo, rekao je mislec i na detonator u svojoj
ruci. Bog zna da nikome ne bi nedostajao. Ali bojim se da bi ti to
smatrao milosrem, a to nipoto ne zasluuje.
Pogledao je ostatak tima Crne svjetlosti i pokazao im prema
vratima.
Moz es li stajati? upitala je Larissa Jamieja. Kimnuo je. Pustila ga
je, a on se nekoliko sekundi lagano njihao prije no s to je krenuo
prema vratima dok su Larissa i Morris is li za njim. Frankenstein je
is ao posljednji ne skidajuc i pogled s Apotekara koji ga je gledao kao
da e ga ubiti.
Ne mic i se dok ne odemo, naredio mu je. Zatvorio je vrata
dnevnog boravka i pridruz io se trojci koja ga je c ekala na vrtnom
puteljku. Brzo su proli kroz dveri prema vozilu koje ih je ekalo.
to bi sve ovo trebalo..., zapoeo je Morris, ali Frankenstein ga je
odmah prekinuo.
Ne sada, Tome. Razgovarat emo u autu. Moe?
Jamie je hodao niz put osjec ajuc i samo beznae i jad. Noge je
vukao za sobom kao da su od olova. Pogledao je Larissu kad su dos li

od auta i jako se iznenadio.

Oc i su joj se prelijevale grimiznom bojom. Zatim se pokrenula.
Zgrabila ga je za zglob tako brzo da nije ni shvatio to se dogaa.
Odlijepila je njegove prste s detonatora i s lakoc om mu ga otela.
Nestala je u noi.

33. NA PUTU PREMA VJEALIMA

Nitko nije razgovarao kada su sjeli u automobil.
Thomas Morris je sjedio za volanom i vozio prema bazi Crne
svjetlosti. Pres uc ivao je niz pitanja na koja nitko nije imao volje
odgovarati. Frankenstein je sjedio na suvozac evu sjedalu i zurio kroz
prozor u engleski krajolik koji je nestajao ispred njih. Jamie je sjedio
na stranjem sjedalu i pokrivao lice rukama.
Napokon je Morris progovorio.
Koliko loe e sve ovo ispasti?
Frankenstein se nasmijao smijehom bez imalo humora. A s to ti
mislis ? odgovorio je. Odveli smo vampira iz baze bez dozvole i tako
zanemarili izravnu zapovijed nas eg Direktora. Zatim nam je vampir
pobjegao. Na prijevaru smo uzeli helikopter i pilota i izgubili jedini
trag koji nas je mogao dovesti do Jamiejeve majke. Mislim da c e biti
poprilino loe. A ti?
Morris je samo muno kimnuo i nastavio voziti.
Gotovo je, zar ne?, rekao je Jamie jedva c ujno. Nikad je nec emo
pronai.
Frankenstein se okrenuo prema njemu i pogledao ga. Obeao sam
ti da c u pomoc i da je naemo, rekao je. I dalje c u ti pomagati. Ali
moras biti spreman na c injenicu da nakon ovoga vec eras sve moramo
sami. Pod uvjetom da nas admiral Seward ne da uhititi. A mogao bi.
Jamie je kimnuo. Nije oc ekivao da c e mu rec i is ta drugac ije od
toga. Bio je tako u krivu, tako se prevario u Larissi. Sad je ona
pobjegla i time je Jamie riskirao karijeru dvojice ljudi koji su vjerovali
u njega, koji su mu pomogli.
Rec i c u Sewardu da sam ja sve smislio, rekao je Jamie. Preuzet
u krivnju za sve.
Lijepo od tebe, odgovorio je Frankenstein. Ali to njemu nec e
nis ta znac iti. Nismo ti smjeli dopustiti da je izvedes iz c elije. To nisi
mogao uc initi bez koda koji ti je dao Tom, a Seward to zna. Svi smo u
istoj kai.
Morris je skrenuo s autoceste prema zrac noj bazi Mildenhall s
lijeve strane pribliz avajuc i se posljednjem skretanju koje c e ih dovesti

do Petlje kroz s umu. Letjelica C-130 Hercules je letjela nisko nad

cestom, svjetla su blistala na njezinom ogromnom trupu dok se z urila
prema pisti u Mildenhallu. Vozilo se treslo dok je ogromna letjelica
prelijetala preko njega, zatim je nes to tes ko lupilo o krov automobila i
Morris je morao zavrnuti volan da ne sleti s ceste. Stisnuo je koc nicu
svom snagom i zaustavio automobil pokraj puta.
Sto je to bilo? upitao je Frankenstein. Zatim su se otvorila
stranja vrata i Larissa je lagano sjela na sjedalo do Jamieja.
Jesam li ti nedostajala? milo je upitala.
Frankenstein je izvadio T-Bone iz pojasa i uperio ga u Larissin vrat,
a ova mu je bez imalo muke otela oruz je i bacila ga kroz otvorena
vrata. Htio je dohvatiti kolac, ali Jamie mu je viknuo da prestane.
Zatim se okrenuo Larissi.
Gdje si bila? vikao je, sav crven od ljutnje. Kojeg si vraga
radila?
I meni je drago s to tebe vidim, rekla je i vratila mu detonator.
Jamie je samo glupo zurio u njega. Otis la sam se uvjeriti da Apotekar
govori istinu, nastavila je. Nes to mi je govorilo da mi ti nec es
vjerovati na rije.
Frankenstein se nasmijao.
Ovo je zaista...
Ne razgovaram s vama, odbrusila mu je Larissa. Razgovaram s
Jamiejem.
Jamie je pogledao zelenosivo lice koje ih je gledalo sa suvozac eva
sjedala.
Onda, rekao je, je li govorio istinu? Larissa je kimnula.
Jest. Znam tono gdje su.
Morris je okrenuo glavu prema njoj.
Kako moe oekivati da ti vjerujemo? upitao ju je.
Ne oc ekujem nis ta, odgovorila je. Odvezite nas natrag u bazu i
poaljite satelit nad Northumberland. Vidjet ete vlastitim oima.
Trebalo im je manje od devedeset sekundi da prijeu razdaljinu
izmeu autorizacijskog tunela do asfaltiranog polukruga ispred
hangara, no odbor za doek se ve bio skupio.
Morris je zaustavio automobil i c etvero putnika je izis lo van.
Admiral Seward je prvi dos ao do njih. Lice mu je bilo toliko crveno da
se inilo da e eksplodirati.

Ne znam gdje bih poeo, rekao je glasom priguenim od bijesa.

U dvadeset godina otkad radim za Crnu svjetlost nisam vidio
takav neposluh, takvu bezobzirnost i takvu nevjerojatnu glupost!
Gospodine..., zapoeo je Morris, ali Seward ga je odmah uutkao.
Ne govori nis ta, vikao je. Ni jednu prokletu rijec , c ujete li me
svi? Da sluajno niste pisnuli!
Mahnuo je dvojici operativaca koji su se pojavili kraj njega.
Odmah je vodite natrag u c eliju, naredio je Seward. Ako se
usudi trepnuti bez vaeg doputenja, unitite je istog trena.
Jedan od operativaca je povukao T-Bone i uperio ga Larissi u prsa.
Drugi je grubo uzeo detonator Jamieju iz ruke i gurnuo Larissu ispred
sebe.
Jamie je Frankensteinu dobacio oc ajan pogled. Ovaj mu je samo
dao znak da nita ne govori i sam se obratio Direktoru.
Admirale, rekao je. Ona kaz e da ima lokaciju Alexandrua
Rusmanova. Dopustite joj da nam pokaz e prije no s to se vrati u
eliju.
Vi to meni govorite s to da radim, pukovnic e? hladno je upitao
Seward.
Ne, gospodine, odgovorio je Frankenstein. Samo kaz em da radi
nas ih postupaka ne biste trebali dopustiti da nam pobjegne prioritetna
meta. Gospodine.
Seward je istupio i zagledao se c udovis tu u lice. Imate li vi pojma
koliko je ovo ozbiljno? upitao je. Mogu vas izvesti pred vojni sud
zbog svega s to ste danas napravili. Mogu se pobrinuti da ostatak svoga
ivota provedete iza reetaka.
Gospodine, vjerujte mi da sam itekako svjestan moguc ih
posljedica, odgovorio je Frankenstein.
Zurili su jedan u drugoga nekoliko trenutaka, a zatim je Seward
doviknuo onoj dvojici koji su vodili Larissu da stanu.
Pet minuta, rekao je. Nakon toga se vrac a u c eliju, pokazala
nam neto ili ne.
Admiral Seward je stajao nasred Operativnog centra Odjela 19 i
gledao u ogromni zaslon koji je prekrivao jedan zid. Frankenstein,
Jamie i Morris su s utke sjedili za stolom i c ekali. Larissa je stajala uz
suprotni zid gdje su dvojica operativaca drz ala oruz je upereno u nju.
Opisala je lokaciju mladom c asnikom za komunikacije koji je nes to

utipkavao u tipkovnicu pred sobom. Seward je tiho stajao i gledao

srebrni sat na svom zapes cu. Nakon nekoliko sekundi je pogledao
Frankensteina, nasmijeio se i podignuo etiri prsta u zrak.
Gospodine, imamo satelit u geosinkronoj orbiti iznad Faslanea,
rekao je c asnik za komunikaciju. Imam li odobrenje da ga
pomaknem?
Imate, porunie, odgovorio je Seward. Nastavite.
Devedeset sekundi do mete, gospodine.
Odlino.
Zaslon je zaz ivio pokazujuc i Mornaric ku bazu Njezinog
Velic anstva Clyde u visokoj rezoluciji s nevjerojatno mnogo detalja.
Mornaric ka baza, inac e dom britanskih nuklearnih podmornica
Trident, nalazila se na istoc noj obali Gare Locha, s ezdesetak
kilometara zapadno od Glasgowa na Firth of Clyde. Jamie se divio
detaljima snimaka uz ivo, poslanima sa supertajnog satelita Skynet 6,
est stotina kilometara iznad zemljine povrine.
Slika se poc ela pomicati, ispoc etka polako, a zatim sve brz e kad se
upalio motor satelita i usmjerio ga u pravcu istok-jugoistok preko
juz ne Skotske u sjevernu Englesku. Preletio je gorje Cheyiot i usporio
kad se poc eo pribliz avati Alnwicku. Zaustavio se nad velebnim
seoskim imanjem na rubu sajmis nog grada. Rezolucija slike se
pojaala kad su kamere satelita pribliile skup graevina na zaslonu.
Velika kuc a izgraena u obliku slova H bila je okruz ena
graevinama kao s to su staje, ostave, garaz e. Sljunc ani puteljci su ih
povezivali vijugajuc i kroz drvec e i besprijekorno ureene travnjake.
Iza kue je bilo igralite s njihaljkama i par malih vratnica za nogomet.
Nije bilo nikakvog kretanja. Prizor je bio miran poput fotografije.
Jedna minuta, rekao je.
Jamie je zabrinuto pogledao Frankensteina, zatim Larissu i bio je
iznenaen kad je vidio da ona uopc e ne obrac a pozornost na zaslon.
Gledala je ravno u njega. Kad su im se oc i susrele, nije ni pokus ala
odvratiti pogled ili se praviti da gleda u nes to drugo. Jednostavno mu
je uzvratila pogled, svojim mirnim oc ima i besprijekornim, blistavim
tenom.
Mogao bih zauvijek zuriti u nju.
Kontakt, povikao je c asnik za komunikaciju. Carolija je is cezla.
Svi su uprli poglede u zaslon. Medu zgradama se kretala velika,

pogrbljena prilika.
To je Anderson, rekao je Frankenstein.
Potvrdite identitet, naredio je Seward, a poruc nik se prihvatio
malenog upravljac a na konzoli koju je nosio sa sobom. Vodio je
kameru satelita prema sjeveru i usmjerio je na ogromnu priliku. Zatim
je podesio sliku na maksimalno pribliz avanje. Mus karac, bilo je
oc igledno da se radi o mus karcu jer se primjec ivala prorijeena kosa,
je hodao vrlo brzo, uzdignute glave i ravnih ramena kao da je na
vec ernjoj s etni dugim, pjes canim plaz ama koje su se nalazile tek
desetak kilometara istoc no. Dos ao je do jedne od pomoc nih
graevina, bacio pogled lijevo, desno i prema gore. Zatim je otvorio
vrata i nestao.
Zamrznite tu sliku, povikao je Frankenstein.
Casnik za komunikacije je vratio snimak unatrag i zamrznuo ga u
milisekundi kad je Anderson nagnuo glavu unatrag, kao da gleda
ravno u njih. Slika se izos trila i kristalno jasno pokazala okruglasto
sitno djeje lice.
Eno ih, rekla je Larissa. Kamo god Alexandra krene, i Anderson
ide za njim.
Pokreni potragu, naredio je Seward. Frankenstein se usprotivio.
Gospodine, oigledno je...
Rekao sam da pokrenete potragu, prekinuo ga je Direktor.
Ve mi je previe ljudi danas slijedilo svoje esto ulo.
Poruc nik je utipkao neku kombinaciju i otvorio prozor koji mu je
omoguc io ulaz u glavno rac unalo Odjela 19. Prenio je sliku lica u
pretraz ivac i pritisnuo gumb TRAZI. Rac unalo je desetak sekundi
kasnije ponudilo rezultate.
Ime subjekta:
Vrsta:
Prioritet:
Povezan sa:

Posljednji put vien:

Lokacija:

ANDERSON
VAMPIR
A2
RUSMANOV, ALEXANDRU
RUSMANOV, VALERI
RUSMANOV, ILIJANA
24. 03. 2007.
NEPOZNATA

Jamie je odahnuo. Pogledao je Larissu. Zahvalnost je isijavala iz

njegovog premorenog lica. Larissa mu se nasmijes ila i usnama
oblikovala Rekla sam ti.
Odmakni sliku i prebaci na infracrveno, naredio je Seward.
Slika se prebacila na z ivi snimak graevine u koju je Anderson
upravo us ao, zatim se povukla van i opet prikazala cijelo imanje. Kad
se aktiviralo infracrveno snimanje, prizor se pretvorio u obojane
zavijutke tamnoplave i crne gdje su bile s ume i travnjaci, a glavna
graevina u obliku slova H je postala spektar z utih i naranc astih
nijansi, tu i tamo prekinutih tamnocrvenom.
Unutra ih je barem trideset, rekao je porunik.
Frankenstein je okrenuo stolac i pogledao Direktora. Seward je
zurio u zaslon i procjenjivao to s to vidi pred sobom. Progovorio je
nakon dugake pauze, a udovite je zaklopilo oi od olakanja.
Formirajte ekipu za napad, naredio je. Cetiri potpuno
opremljena rima. elim spremna vozila za trideset minuta.
Pogledao je ljude koji su sjedili na stolcima, kao da se odjednom
sjetio da i oni postoje.
Frankensteine i Morrise, vi c ete voditi timove 2 i 4. Carpenteru, ti
ostajes u vozilu. Najradije bih te ostavio ovdje, ali s obzirom na sve s to
se danas dogodilo, bolje mi je da te drim na oku.
Jamie je otvorio usta da se usprotivi, no Seward ga je odmah
prekinuo.
Nemoj se vis e igrati s mojim strpljenjem, mladic u. Nisi zasluz io ni
da te povedem. Nemoj da se predomislim.
Jamie je zatvorio usta.
Osiguranje, nastavio je Direktor. Vodite je u c eliju i javite se u
hangar na brifing.
Cijela soba je odjednom bila u pokretu. Seward je sis ao s
komandne platforme i krenuo prema vratima. Ona dvojica
operativaca uhvatila su Larissu za ramena i odvela je prema dizalu
koje c e je spustiti u zatvorski blok, duboko u utrobi baze. Jamie je
skoc io na noge i zovnuo je imenom. Uputila mu je kratak pogled,
zatim se okrenula i pustila da je odvedu.
Nije pos teno, vikao je Jamie na Frankensteina i Morrisa koji su
ustali sa svojih stolaca i gledali u njega. Uinila je ono to je obeala.

Ne moz e ic i, rekao je Frankenstein. Znas da ne moz e. Jamie je

pogledao Morrisa koji je nelagodno zurio u pod.
Dobro, rekao je. Idemo po moju majku. Bavit c emo se Larissom
kad se vratimo.

34. LOVCI
Mobilizacija ekipe Odjela 19 predstavljala je nevjerojatan prizor za
Jamieja.
Hangar razine 0 bio je z iv poput kos nice. Operativci u crnim
uniformama i ljubic astim vizirima preplavili su pod dok su ih njihovi
nadreeni, medu njima i Frankenstein i Morris, upuc ivali u detalje
misije. Zamor glasova i zveket oruz ja koje se provjerava ubio je tis inu
noc i, ali Jamieju to nije smetalo. Usredotoc io se na ogromne graevine
koje su se uzdizale u tami s druge strane piste.
Vrata dviju graevina polako su se otvarala prosipajuc i bijelu
svjetlost preko asfalta i osvjetljavajuc i tako bijele oznake koje su
vodile prema pisti. Dvije ogromne crne prilike su se polako otkrivale
pred Jamiejevim zapanjenim oima.
U hangaru su se nalazila dva helikoptera, otec enih i napuhnutih
trupova izmeu dvaju rotora. Bili su toliko veliki i s iroki da Jamie nije
mogao vjerovati da mogu letjeti. Sic us ni kokpiti su se nalazili iznad
njihovih ogromnih trupova, vec ih od nekih kuc a u predgrau. Cuo je
Morrisove i Frankensteinove glasove kako nes to nareuju ljudima, ali
nije ih slus ao. Bilo mu je jasno da ne moz e sudjelovati u misiji, da
smije samo gledati, i zato se nije htio zamarati slus anjem bri inga i
liste prioriteta. Samo je stajao pod velikim svodom hangara i gledao.
Motori helikoptera upalili su se uz paklensku buku. Jamie je osjetio
kako i njega proz imaju podrhtavanja, iako je bio udaljen od
helikoptera za cijelo jedno nogometno igralis te. Svjetla su z mirkala u
kokpitima tako da je Jamie mogao vidjeti sic us ne prilike pilota kako
obavljaju provjere prije polijetanja. Gume su zavris tale i helikopteri su
se poc eli kretati prema Jamieju, polako se kotrljajuc i preko asfalta da
pokupe timove koji trebaju poletjeti s njima.
Jamie je stao kao ukopan kad su pres li pistu i izis li na svjetlost koja
je dopirala iz glavnog hangara. Bili su ogromni, visoki barem dva kata
i s iroki poput Boeinga 747. Izgledali su kao da je netko uzeo kokpit,
krila i opremu za slijetanje s normalnog helikoptera i zalijepio na
ogromnu elinu kutiju.
Pa ovauda ne mogu letjeti. Kakoe? Preveliki su.

Zatim mu je sinula jo jedna misao.

to se, dovraga, dogaa unutra? ezdeset ljudi nije dovoljno niti
zapola jednog od ovih helikoptera!
Casnici Crne svjetlosti su vikali na svoje ljude da stanu u formacije.
Jamie je gledao kako se timovi skupljaju u c etiri uredne crte i okrec u
prema helikopterima. Svjetlost je s ikljala iz trupova helikoptera i
poslala Jamiejevu sjenku naprijed. Doprla je skoro do nogu vojnika
koji su ekali.
Jamie, vikao je Frankenstein. Skloni se s puta! Stani kraj
mene!
Jamie je s kiljio prema ogromnim letjelicama, pokrivajuc i oc i
podlakticom. Donja strana letjelica spustila se na asfalt kao na
ogromni prilaz. Unutra, pod zasljepljujuc im bijelim svjetlima vidio je
glomazne igure ustoboc ene na vrhovima rampi. Netko ga je zgrabio
za rame i odvukao dok su operativci Crne svjetlosti korac ali naprijed i
prema gore, nestajui unutar helikoptera.
Frankenstein se nadvio nad njega.
Mislis li nam otez avati ? upitao je, sagnuvs i se tako da gleda
Jamieja ravno u oc i. Ili c es se lijepo drz ati po strani i pustiti nas da
obavimo svoj posao? Reci mi odmah, tako da znam.
Jamie je zurio u njega. Frankensteinov pogled u sebi nije imao
nimalo suosjeanja ni milosti, htio je samo obaviti posao.
U redu. Neka bude po tvome. Akoe to vratiti moju majku.
Ne moras se brinuti zbog mene, odgovorio je. Nec u vam
smetati.
Frankenstein mu se nasmijeio.
Hvala ti, odgovorio je.
Istrali su do najblieg helikoptera i unuli ispod vriteih rotora.
Popeli su se uz prilaz i krenuli desno, gdje su dva tima Crne
svjetlosti sjedila u osam redova stolaca pod punom opremom. Jamie i
Frankenstein su sjeli uz njih i vezali se sigurnosnim pojasevima. Jamie
je raskolaenih oiju gledao oko sebe.
Pred njim su stajala dva crna oklopna vozila, s kotac ima koji su
vjerojatno pripadali nekom ogromnom kamionu. Topovi su se izdizali
iz kupole na vrhu svakog vozila, a ljubic asti snop svjetlosti se pruz ao
iz pokretljive cijevi sprijeda na vozilu.
Rotori su se pokrenuli uz stras an vrisak, a sjedalo pod Jamiejem se

treslo dok se ogromni helikopter podizao u zrak. Iscrpljenost s kojom

se borio cijeli dan, vratila se u svom najgorem obliku i Jamie je morao
sklopiti oi dok je tim letio prema sjeveru.
Probudio ga je Frankensteinov glas koji je nareivao operativcima
da posljednji put provjere oruz je. Ljudi su pospanom Jamieju izgledali
poput robota u crnim uniformama i ljubic astim kacigama koji vade
oruz je iz pojasa, prazne ga i ponovno pune te ga zatim vrac aju na
mjesto.
Zelim potpunu tis inu dok ne stignemo na odredis te, rekao je
Frankenstein, gledajuc i ljude. Nitko se ne smije pomaknuti dok UV
topovi ne budu na svom mjestu i sva c etiri tima isto tako. Je li to
jasno?
Da, gospodine, rekli su svi u jedan glas.
elim ovo izvesti jednostavno i glatko, nastavio je Frankenstein.
Ne z elim nikakvo junac enje. Uemo, eliminiramo metu, iznesemo
paket. Jasno?
Paket? Misli li on to na moju majku?
Da, gospodine.
Helikopteri su sletjeli dva kilometra dalje od mete i uzburkali
pokos enu travu, raznijevs i je zrakom. Preplas ili su stado krava koje je
mirno paslo. Prilazi su se spustili i ekipa Crne svjetlosti se iskrcala,
c etiri blindirana automobila su se polako spustila u polje pokrenuta
motorima obloz enima keramic kim ploc ama koje prigus uju zvuk.
Zatim su dos li topovi ultraljubic aste svjetlosti, prikvac eni na posebna
kuc is ta na straz njoj strani automobila. Timovi operativaca su krenuli
za njima spus tenih vizira, s T-Boneima preko prsa. Ljudi su us li u
vozila i Frankenstein je zatraz io izvjes taj o pripravnosti preko
zatvorenog radio sustava koji ih je povezivao.
Cetiri tima su oglasila pripravnost i Frankenstein je naredio vozac u
da nastavi. Blindirani automobil se glatko kretao preko polja do uskog
seoskog puta. Jamie je sjedio do Frankensteina s podignutim vizirom,
spremnim oruz jem i nogom koja je nervozno poskakivala gore-dolje
dok su se pribliavali odreditu.
Svjetlost je obasjavala dvoris te kroz prozore glavne graevine na
imanju. ula se glazba i veseli glasovi.
Ekipa Crne svjetlosti je zaustavila vozila na dnu kolnog prilaza gdje
ih nec e moc i vidjeti ni iz kuc e, a niti s puta. Operativci su izis li van.

Frankenstein i Morris su im davali naredbe rukama, sluz ec i se nekim

znakovima koje Jamie nikako nije mogao shvatiti. Prvi tim, Morrisov,
uzeo je jedan bacac ultraljubic aste svjetlosti, obis ao kuc u i zauzeo
poziciju iza, pokrivajuc i straz nja vrata i vanjske graevine koje su
stajale u nepravilnom polukrugu oko kuc e. Drugi i trec i tim su se
takoer snabdjeli ultraljubic astom svjetlosti i postavili se sa strana
kuc e. Frankenstein je c ekao dok nije dobio potvrdu da je svaki tim na
svojoj poziciji, a zatim je vlastiti tim poveo naprijed prema kuc i.
Okrenuo se Jamieju kad su njegovi ljudi krenuli naprijed kroz drvee.
Ostani tu, proaptao je. Zatim se nasmijeio.
Jamie je zurio, ne znajuc i kako da odgovori. Cudovis te je nestalo
medu drvec em, a Jamie se vratio u blindirani automobil. Imanje je
odjednom bilo puno ultraljubic astih zraka koje su pokrivale prozore i
vrata. Jamie je c uo udarac kad je jedan od operativaca nogom otvorio
ulazna vrata. Milisekundu kasnije se to isto pokazalo na zaslonu
kontrolne konzole automobila. Nekoliko trenutaka kasnije zac uo je
prve povike i vrisku kad je Crna svjetlost upala u kuu.
elim ovo vidjeti kako treba.
Jamie je izis ao iz vozila i krenuo kroz drvec e prema kuc i. Buka je
bila sve jac a dok je trc ao preko velikog travnjaka ispred kuc e. Us ao je
kroz ulazna vrata ogluivi se na jedinu Frankensteinovu zapovijed.
Buka je dolazila iza ogromnih drvenih vrata na kraju hodnika. Srce
mu je lupalo dok ih je otvarao, pokus avajuc i smisliti s to c e rec i majci
kad se opet vide.
Pred njim se otvorila velika blagovaonica, potpuno spremna za
vec eru koja nikada nec e biti posluz ena. Velika vatra je pucketala u
ognjis tu na suprotnom zidu i slala naranc astu svjetlost prema velikom,
kic astom lusteru koji je visio nad stolom. Pored vatre je stajalo
dvadesetak mus karaca i z ena u vec ernjim odijelima i koktel
haljinama. Operativci Crne svjetlosti su ih okruz ili sa spremnim TBoneima.
Jamie se razoarao. Njegova majka nije bila tu. Nije ni Alexandra.
Frankenstein je izvadio pis tolj na ultraljubic astu svjetlost iz svoga
pojasa i uperio ga u one koji su tamo stajali. Neke z ene su vikale,
mus karci su negodovali, ali nitko nije vris tao od boli i opeklina.
Frankenstein se okrenuo u stranu lica smrknutog poput olujnog neba.
Govorio je neto u svoj radio.

Zahtijevam da mi objasnite ovu sramotu, vikao je jedan od

mus karaca, odjeven u vec ernje odijelo koje je pucalo po s avovima.
Lice mu je bilo crveno od ljutnje i negodovanja. A crni brkovi su mu
podrhtavali nad gornjom usnicom. Ovo je privatni posjed! Zahtijevam
da mi odmah objasnite!
Jedan operativac Crne svjetlosti mu je pris ao i zabio T-Bone u prsa.
Nekoliko z ena je prestras eno vrisnulo, mus karac se odmah povukao,
preneraz eno vic uc i dok mu neka prekrasna z ena u jako uskoj crnoj
haljini nije poloila ruku na rame.
Frankenstein je doao do njih i obratio se napirlitanoj skupini.
Gdje je Alexandru Rusmanov? zagrmio je.
Nikad nisam c ula za njega, odbrusila je z ena koja je stajala
ispred sviju.
Frankenstein se uputio prema stolu koji je stajao uz dugi zid u
hodniku. Medu mnos tvom c as a i tanjura nalazio se srebrni
posluz avnik pun malenih staklenih posuda s tamnocrvenih prahom.
Uzeo je jednu i pokazao je eni.
Pretpostavljam da onda ne znate ni s to je ovo, zarez ao je. Ili
jednostavno imate pri ruci zalihu Blaz enstva kad god pripremate
zabavu?
Nisam to nikad u z ivotu vidjela, odgovorila je z ena, smijes ec i se.
Ne znam s to je to, niti s to radi ovdje i izazivam vas da dokaz ete
suprotno. A sada se gubite iz moje kue!
Frankenstein je bacio posudu na pod. Razbila se, a prah se rasprs io
zrakom poput crvenog oblac ic a. Vidio je kako neki od gostiju poz udno
gledaju prah i jedva se suzdrz avao da ne pobjesni. Pribliz io joj se za
pola koraka, no z ena nije ustuknula. Zurila je u c udovis te stisnutim
oc ima i potpuno mirnog lica. Postojano je stajala s rukama na uskim
bokovima, odjevena u tamnocrvenu koktel haljinu i ogrnuta bijelom
pasminom.
Recite mi gdje je Alexandru i odmah c emo otic i, odgovorio je
Frankenstein glasom koji je odisao prijetnjom i opasnou.
Dugo su se gledali. Prekinuo ih je glas koji je povikao:
Nikad ga nee pronai, prljavo udovite!
Skupina se razdvojila i otkrila z enu koja je smirila razbjes njelog
mus karca. Bila je nevjerojatno lijepa, dugih vitkih ruku i nogu, uskog
lica uokvirenog sjajnom vranom kosom koja se prelijevala preko

njezinih ramena. Nasmijeila se Frankensteinu dok joj je prilazio.

Naginjao se dok mu lice nije bilo tek nekoliko centimetara
udaljeno od njezinog. Sto si rekla? upitao je. Glas mu je zvuc ao
poput pomicanja tektonskih ploa.
Rekla sam da ga nikad nee pronai, prljavo udovite, mirno je
ponovila. On lebdi nad zemljom poput Boga, dok ti puzis na trbuhu
poput bube. Nikad ga nee moi razumjeti, nai ili zaustaviti.
Frankensteinovo lice se polako razvuklo u osmijeh dok je z enin
osmijeh polako nestajao.
Kad budem probadao Alexandrua kroz srce i njegova topla krv
mi poprska lice, tiho je rekao, mislit u na tebe.
Naglo se podignuo, a z ena je ustuknula jer je oc ekivala da c e je
udariti. Cudovis te je samo okrenulo lea i dos lo do Jamieja koji je
stajao kod vrata.
Pokret, rekao je. Idemo odavde.
Tko su ovi? pros aptao je Jamie dok je c udovis te prolazilo kraj
njega.
Oboz avatelji vampira, promrsio je Frankenstein. Imitatori.
Proklete ulizice. Slijepo slijede vampire, daju im novac, kuc e, nadaju
se da e ih pretvoriti. To je najgori olo na svijetu.
Tim Crne svjetlosti se vratio u helikoptere jednako tiho kako je i
dos ao. Admiral Seward je pozvao c etvoricu c asnika u svoje vozilo.
Glas mu je bio napet kao da od ljutnje ne moz e ni govoriti. Jamie se
vozio u trec em od c etiri blindirana automobila izmeu dvojice
operativaca koje nije poznavao. Dok su se vozili prema toc ki
iskrcavanja, poelo je ispitivanje.
Samo prokleti grupiji. Netko je dojavio Alexandruu, rekao je
operativac koji je sjedio Jamieju zdesna.
Ma nemoj, rekao je onaj slijeva. Kad si to shvatio? Kad si vidio
da ga nema?
Idi k vragu, odvratio je onaj koji je prvi progovorio.
Direktor nije izgledao presretno, rekao je Jamie.
Tes ko da si se mogao blaz e izjasniti, rekao je onaj koji mu je
sjedio nasuprot.
Vratili su se u Petlju oko ponoi.
Iscrpljeni ljudi su jedva c ekali da dizalima pobjegnu u svoje
spavaonice dok su Jamie, Frankenstein i Morris c ekali u Operativnom

centru da admiral Seward zavrs i razgovor s nac elnikom Glavnog

stoera.
Siguran sam da vam ne trebam posebno naglas avati..., rekao je
glasom c ovjeka koji da je sve od sebe da ne poludi od bijesa. Vene su
mu iskoc ile na vratu i rukama. Izgledale su poput uz adi. Polako je stao
ispred svih njih i duboko udahnuo, kao da se eli smiriti.
Siguran sam da vam ne trebam rec i da je ovo vec eras nis ta drugo
nego katastrofalna sramota za cijeli Odjel. Trebam li vam to govoriti?
Ne, gospodine, odgovorili su.
Dobro. U redu. Jedino dobro u svemu ovome je to s to su oni koje
smo uhitili bili svjesni nas eg postojanja, tako da nema brige za tajnost
organizacije. No, s teta koja je uc injena vas oj i mojoj karijeri je mnogo
vea od toga.
Nekoliko puta je stisnuo i opustio ake.
Ostavit c u vas da utvrdite kako je dos lo do ove katastrofe iako
sam siguran da svi znate odgovor. Zelim izvjes taj na svom stolu sutra,
ranom zorom, u protivnom ste svi otputeni. Je li to jasno?
Rekli su mu da je i on je ukoeno kimnuo.
Predlaz em vam da istragu zapoc nete u zatvorskom bloku. Osim
toga vam nemam nita vie rei. Laku no, gospodo.
Seward je polako iziao iz sobe ne osvrui se za sobom.
Kako se ovo dogodilo? upitao je Morris.
Frankenstein je zabrundao: Kao da to svi ne znamo, rekao je
gledajui u Jamieja.
to bi to trebalo znaiti? usprotivio se tinejder.
Treba znaiti da je tvoja djevojka cinkala Alexandruu, odgovorio
je Frankenstein potpuno mirno. Znac i da je ona otis la k njemu onda
kad je pobjegla, rekla mu je da pric eka dva sata dok se ona ne vrati
ovamo i ispadne junakinja. To znai da te je opet prela.
U krivu si, rekao je Jamie, i sam iznenaen otrovom u svom
glasu.
Ima smisla, Jamie, rekao je Morris. Tko bi drugi mogao biti?
Ne znam, odgovorio je Jamie, dajui sve od sebe da ga ne udari.
Ali nije ona. To znam.
Frankenstein je zaustio da nes to kaz e, no tad se oglasio radio na
Jamiejevom pojasu. Izvukao ga je iz pojasa, pritisnuo PRIJEM i prinio
slualicu uhu. Skoro je pao kad je uo glas koji je doao s druge strane.

Dobra vec er, Jamie, rekao je Alexandra Rusmanov. Glas mu je

bio ljepljiv poput ricinusovog ulja. Kako si?
Jamie je sasvim problijedio, na s to su ga Frankenstein i Morris
zabrinuto pogledali.
Tko je to? upitao je Morris. Jamie se sabrao.
Misli na svoju majku. Misli na svoju majku. Misli na svoju majku.
Dobro sam, Alexandra, rekao je polako. Morris i Frankenstein su
bili izvan sebe od iznenaenja.
Kako si ti?
Pa malo sam iznerviran, da ti pravo kaz em, odgovorio je vampir
veselo i ljubazno. Taman sam uz ivao u zabavi koju mi je priredio
najvjerniji podanik i odjednom sam c uo da moram otic i. Sve to zbog
nekog djeteta koje je odavno trebalo biti mrtvo, a sad je odluc ilo loviti
me. Moe li ti to zamisliti?
Mislim da...
Ne moz es , zaurlao je Alexandra. Ljubazni ton je netragom
nestao. Urlao je poput luaka. Ne moz es nikako zamisliti s to si
vec eras skrivio. Tvoj maleni ljudski mozak ne moz e pojmiti posljedice
toga to si uinio!
Jamie je zatvorio oi. Nikad se u ivotu nije toliko bojao.
Ali shvatit c es , nastavio je Alexandra veselo kao da maloprije
nije bio bijesan. Shvatit c es . Natjerat c u te da shvatis . Upravo sam
ubio mnogo ljudi i svaki od njih moe zahvaliti tebi to je mrtav.
Zauo se klik i veza se prekinula.
Jamie je svojim prijateljima upravo htio ispric ati s to je Alexandra
rekao, htio je pokus ati doc arati ludilo i zlobu u vampirovom glasu,
nevjerojatni uz as koji je c uo i koji mu je obec an, no tad se oglasio
alarm koji se pronio cijelom bazom. Ogromni zaslon na zidu je zaz ivio
rijeima:
STATUS UZBUNE 1
DJELOVATI ODMAH
SVI ODJELI NA PRIJAVAK
Morris je pritrc ao konzoli koja je stajala nasred sobe. Proc itao je
koordinate i okrenuo se Frankensteinu i Jamieju. Poziv stiz e iz
Rusije.

35. TO POSIJE, TO E I PONJETI

KARPATI, TRANSILVANIJA
17. LIPNJA 1902.
Tanki sloj prljavs tine i kamenja pomaknuo se pod nogama
Abrahama Van Helsinga i starac je izgubio ravnotez u. Zavrtio je
rukama, njegov srebrom optoc eni s tap za hodanje pao je na tlo.
Zamalo je i sam pao, no zaustavila ga je nec ija ruka. Uhvatila ga je za
nadlakticu i zadrz ala. Profesor se, potpuno crven od srama, okrenuo
da vidi tko ga je spasio. Pred sobom je ugledao hladno i pripravno lice
Henryja Carpentera, svoga sluge.
Hvala ti, momc e, zabrundao je. Bilo je sasvim nepotrebno, ali
hvala ti. Nisam bio ni u kakvoj opasnosti.
Naravno da niste, gospodine, odgovorio je sluga pustivs i
gospodarevu nadlakticu.
Glupa stara ludo, govorio je Van Helsing samome sebi. Ti si
samooteavajua okolnost, eto to si. Trebao si ovo povjeriti Henryju.
Sam Bog zna da se momak pokazao itekako sposobnim. Umiljena
stara ludo.
Je li sve u redu? dopro je glas sa staze, a gospodar i sluga su se
okrenuli da vide od koga dolazi.
Covjek koji je govorio, stajao je pored drvenih kolica i zabrinuto ih
gledao. Bio je sitan i zac uujuc e mrs av, a zbog ogromne s ubare na
glavi bio je upravo smijes an. Lice mu je bilo mrs avo i s iljasto, oc i
tamne, a brkovi i brada crni kao no.
Da, Bukharove, odbrusio je Van Helsing. Sve je u redu. Dovedi
svoje ljude k meni. Trebali bismo ugledati dvorac c im skrenemo oko
ove okuke.
Ivan Bukharov je kimnuo, zatim brbljao nes to na munjevitom
ruskom trojici mus karaca koji su jahali na ragama koje su vukle
kolica. Zabili su pete u sapi svojih konja i kotac i na kolicima su
oz ivjeli. Bukharov je zajahao vlastitoga konja i dokaskao do mjesta
gdje su stajali Van Helsing i njegov sluga. Dvojica Engleza zajahala su
svoje konje, jedan mnogo tez e nego drugi, pa su njih trojica zajedno

polako zaobis la ogromnu stijenu koja izbija na povrs inu zbog kojega
je put u opakoj okuci skretao desno. Paz ljivo su slijedili skretanje, a
zatim zastali zapanjeni ljepotom prizora.
Klanac Borgo se pros irivao i spus tao pred njima, prije no s to se
opet uzdignuo i nestao iz vida. Nad njima, vis e od tristo metara nad
dalekom dolinom, Drakulin dvorac se ustoboc io na stijeni poput
goleme ptice grabljivice.
Tornjevi i kule drevne graevine bile su potpuno crne pod hladnim
jutarnjim svjetlom. Cijeli dvorac je izgledao os tro, nazubljeno i
prijetec e. Glavno uporis te prvog i najopasnijeg vampira na svijetu
nesmiljeno se uzdizalo prema nebu, hulec i Boga i njegovu vrhovnu
vlast, poput sotonske otrice koja sijee nebo.
Iza sebe su c uli z amor na ruskom i neke uz urbane kretnje. Sluga se
okrenuo i vidio Bukharove ljude kako se mahnito kriz aju. Spustili su
poglede, nisu htjeli niti pogledati dvorac koji se nadvijao nad njima.
Pa to ima, rekao je Bukharov, ja mislio legenda. Ali to ima.
Bukharovljev los engleski neprestance je izluivao Van Helsinga, no
sada ga nije ni primijetio. Potpuno se izgubio u sjec anjima na
posljednji posjet ovom avoljem mjestu.
Bio sam s druge strane ove visoravni, a Mina Marker bila je
zatoena u pukotini na stijeni. Nacrtao sam krug oko nje iekao.uli su
se urlici, lupanje kopita, bilo je mnogo krvi. Jedan moj prijatelj je
poginuo.
Da, ima, stvarno je, rekao je, pokus avajuc i se sabrati. No to je
samo graevina od kamena i z buke. Ne moz e nas ozlijediti bez obzira
na to koliko je zla u njoj boravilo. Idemo sada, nas e odredis te je tek
pet minuta udaljeno odavde.
Starac je potjerao konja i sis ao niz padinu klanca prema c istini na
kojoj se njegov ivot zauvijek promijenio.
Van Helsing je nakon tes kih i dugotrajnih pregovora napokon
dobio dozvolu da doe u Transilvaniju, nakon s to se prije jedanaest
godina zakleo da vis e nikada nec e stupiti nogom na njezino prokleto
tlo. U Londonu je imao mnogo posla, mnogo vis e nego s to je c ovjek
njegovih godina trebao imati, jer je Crna svjetlost polako poc ela
poprimati oblik. Dane je provodio u prostorijama na Piccadillyju koje
im je prepustio Arthur Holmwood, novi lord Godalming. Plemenito je
prepustio oc eve odaje dobrotvornom radu, planirao je, organizirao,

pisao pisma premijeru, sve to zajedno s prijateljima koji su prisegnuli

da e uvati zemlju od nadnaravnih sila.
Noc i je provodio na grobljima, u muzejima i bolnicama borec i se
protiv sve vec eg broja vampira koji su napadali London i okolicu
preputajui svoje jadne rtve groznoj smrti.
Jako malo vremena je provodio u svom laboratoriju iako je
vjerovao da se problem vampira moz e rijes iti pomoc u znanosti, a ne
samo pomoc u kolca. Jednostavno nije bilo vremena. Crna svjetlost se
jedva stizala boriti s rastuc om pos asti koja je tresla Europu. Zapoc ela
je bas pod ovim dvorcem koji je sada bacao sjenu na njega dok je
jahao niz klanac. Bilo je jasno da njih c etvorica sami nec e moc i drz ati
sile tame na odstojanju i oprezno su planirali povec anje broja c lanova.
Prvi novi c lan je upravo hodao uz profesora, drz ec i na oku izdajnic ku
zemlju pod njihovim nogama.
Henry Carpentere biti odlian, modaak i bolji od toga. On
samnee biti dovoljan jer moji dani na ovom svijetu su odbrojani. No,
poetemo s njim i bite to dobar poetak.
Usprkos stalnom odvlac enju pozornosti, Van Helsing je uspio
izvuc i dva poprilic no razumna zakljuc ka iz svog prouc avanja vampira.
Bio je mjeren da se pretvaranje dogodi kad slina vampira dopre u
tijelo z rtve, a to se dogaa prilikom ugriza. Bio je takoer siguran da
vampir koji je izgorio i posrao samo hrpica pepela moz e biti oz ivljen
uz dovoljnu kolic inu svjez e krvi. Profesor je do ovoga zakljuc ka dos ao
izvodec i pokuse u zas tic enoj prostoriji ispod podruma svoje kuc e.
Nikome nije nis ta rekao, bojao se pokude. Zbog ovog zakljuc ka je
odluc io da se mora vratiti u Transilvaniju jer su Drakulini ostaci
predstavljali preveliku opasnost za svijet iako su bili pokopani duboko
u srcu karpatskog tla. To je bila i prilika da dovede kuc i svoga starog
prijatelja Quinceya Morrisa tako da ga mogu pokopati onako kako
zasluuje.
Telegrami su poslani vladama Rusije i Njemac ke jer je Van Helsing
tako traz io. Molio ih je da pos alju poslanike u London jer je trebalo
razgovarati o nec emu s to se ticalo cijelog svijeta. Ljudi obje
nacionalnosti stigli su u ljeto 1900. godine i nakon s to su potpisali
deklaracije o najvec oj tajnosti, primljeni su u glavni stoz er Crne
svjetlosti. Tamo su ih obavijestili o prijetnji koja se nadvila nad
civilizacijom. Otis li su kuc ama opterec eni tes kim mislima, a Van

Helsing je nakon dvije godine primio ohrabrujuc e vijesti. Slic na

organizacija se rodila na sjeveru Europe. Tako otvoren nastup
predstavljao je politic ki hazard za njegovu zemlju, no Van Helsing je
znao da je bitka unaprijed izgubljena ako im se ostale nacije ne
pridrue.
Kad je Van Helsing obavijestio premijera o svom povratku u
Transilvaniju da bi se pobrinuo za Drakuline ostatke i odnio ih na
sigurno, poslali su telegram u Moskvu i pozvali novonastali
Komesarijat za zas titu od nadnaravnog da pos alju jednog c ovjeka kao
pomoc profesoru, sve u duhu meunarodne suradnje koja je trebala
obiljez iti novo stoljec e. Tako je Ivan Bukharov doc ekao profesora i
njegovog slugu predstavivs i se kao posebni izaslanik Drz avnog savjeta
Ruskog carstva koji je odgovarao izravno caru Nikolaju II. Sestorica:
Van Helsing, Carpenter, Bukharov i njegova tri pomoc nika Rusa
prenoc ili su u Constanti prije no s to su koc ijom krenuli na sjever
prema Braili i Tecuciju gdje su proveli ugodnu vec er u jednoj od tri
mjesne krc me. Zatim su pros li kroz Bacau i Dragoesti gdje su se opet
odmorili. Nastavili su prema Vatri Dornei gdje su ostavili koc ije i
nastavili dalje jas uc i i vukuc i za sobom malena drvena kolica na
kojima su trebali prevesti ostatke pokojnika u Englesku.
Jahali su uz klanac Borgo s prvom svjetlosti zore, u mnogo
drugac ijem raspoloz enju nego kad je Van Helsing prvi put pres ao
os tre grebene Karpata, kad je jednom rukom morao odagnati zlobu, a
drugom tititi nevinost.
Prepoznao je odredis te s pedeset metara udaljenosti. Prirodni
zaklon u kamenu koji nije bio dovoljno dubok da bi se nazvao spiljom
ipak je pruz io utoc is te dus ama koje su spavale pod njim. Pozvao je
Bukharova da ga slijedi, zatim je potjerao konja brz e po klimavom
kamenju. Zaustavio se i sjahao. Njegov sluga pojavio se odmah pored
njega, ali nije nudio pomoc . Os trina gospodarevog jezika bila mu je
dovoljna s kola. Traz it c e pomoc ako je bude trebao. Starac je
nesigurno teturao kad je siao na tlo, no nije pao.
Carpenter i Bukharov su slijedili starca pos tujuc i njegov osobni
prostor kad je pris ao udubljenju u stijeni. Zastao je kada je stigao do
praga i naglo pao na koljena. Carpenter je zabrinuto protrc ao, no
profesor mu je prosiktao da se odmakne.
Kleknuo je pred otvorom, a srce mu je luac ki lupalo. Ogromna

tuga mu je oduzela dah i pao je na koljena. Pod pokrovom od kamena

stajale su dvije ploc e koje su on i Jonathan Harker postavili 1891.
godine. Cinilo se kao da je od tada pros ao cijeli jedan z ivot. Desna
ploc a je bila blijedosiva, ukras ena jednostavnim raspelom koje je
Harker plac uc i urezao svojim kukri noz em. Ona s lijeve strane je bila
crna, takoer ukras ena raspelom, samo s to je ovo bilo okrenuto
naopako oznac avajuc i poc ivalis te nesvetog stvora. Van Helsing ga je
sam urezao, pun gorkog zadovoljstva koristec i se kaubojskim noz em
Quinceya Morrisa.
Profesore, zvao ga je zabrinuto Bukharov. Vi jeste dobro?
Starac se nasmijao.
Da Ivane, ja jesam dobro.
S mukom se opet podignuo na noge i okrenuo se ljudima.
Izgleda da nitko nije nis ta dirao. Neka tvoji ljudi iskopaju zemlju
oko lijesa, ali reci im da paze. Lijes je velik, ali mogao bi biti os tec en. U
njemu su ostaci oba mus karca. Ne z elim da se kosti moga prijatelja
raspu po planini, jeste li me shvatili?
Bukharov je kimnuo, rekao neto kratko na ruskom svojim ljudima
i mahnuo im da priu. Zdus no su prionuli na posao razbijajuc i tvrdu
zemlju pijucima i lopatama. Van Helsing je sjeo na plosnati kamen da
malo otpoc ine dok ovi rade. Sluga mu se pridruz io nakon dvije minute
prepustivi nadgledanje kopanja Bukharovu.
Cini se da sve ide po planu, gospodine, rekao je Henry
Carpenter.
Van Helsing je promrmljao neto sebi u bradu.
Za sada ide, Henry. No, ovaj ruski tupan c e imati dovoljno prilika
da sve pokvari prije no s to sve ostatke uspijemo ukrcati na brod za
London.
Carpenter je pogledao Bukharova koji je ohrabrivao ljude.
Zar zaista vjerujete da je posebni izaslanik priglup? Ja bih se
usudio rei da se otar um krije iza njegovog ogranienog engleskog.
Gluposti, brundao je Van Helsing. Taj c ovjek je budala i
opasnost za cijeli pothvat. Dat c u naputak premijeru da Rusima
prenese moje miljenje o ovom ovjeku im se vratimo.
Siguran sam da ste u pravu, gospodine.
Ja takoer, Henry. Ja takoer.
Nakon nes to vis e od dvadeset minuta c uli su tes ki udarac metala o

drvo, i trojica Rusa su odmah kleknula i poc ela tukama odgrtati

zemlju s lijesa. Van Helsing je ustao i otis ao do mjesta gdje je stajao
Bukharov.
Hoe li ostaci biti u dobrom stanju? upitao je Van Helsinga koji je
slegnuo ramenima.
Otkuda bih ja to znao?, odgovorio je starac. Nadmorska visina i
klima su pogodni za ouvanje, ali neu znati dok ih ne vidim.
Dvojica Rusa stala su pod kameni pokrov i spustila dvije metalne
poluge ispod prednje strane lijesa prebacujuc i polako vlastitu tez inu
na njih. Lijes koji je bio Drakulino posljednje poc ivalis te uz dugi se
pisak podignuo na vidjelo. Ljudi su ga polako izvukli iz jame.
Tamni drveni lijes iskliznuo je iz jame poput broda koji napus ta
suhi dok. Tri Rusa su ga polako gurnula Van Helsingu i Bukharovu
pred noge.
Henry, rekao je profesor i sluga mu je priao.
Carpenter je umetnuo tanku metalnu s ipku ispod poklopca lijesa i
polako je pritiskao svojom tez inom. Poklopac se kratko opirao prije
no s to se odvojio od lijesa skliznuvs i na stranu. Tri Rusa su prihvatila
po jedan kut poklopca, a Henry je prihvatio c etvrti. Polako i paz ljivo
podignuli su poklopac s lijesa i lagano ga poloili na tlo.
Van Helsing i Bukharov su pogledali unutra.
Kostur Quinceya Morrisa, odjeven u smeu jaknu i hlac e, lez ao je
unutra. Kosti su mu bile jasno bijele, a kaubojski s es ir na ogoljeloj
lubanji svemu je davao jednu komic nu notu kauboja-kostura u postavi
dance macabre. Svoj kaubojski no drao je na prsima, ba tamo kamo
ga je Van Helsing poloio prije jedanaest godina.
Pored njega se nalazila velika hrpa sivog praha skupljena uz
rubove lijesa. To je bilo sve s to je preostalo od prvog vampira,
opakog, bezboz nog stvora koji je muc io Van Helsinga i njegove
prijatelje te poslao sirotu Lucy Westenra u vjeno prokletstvo.
Profesor je s mukom c uc nuo kraj lijesa i provjerio koliko je c vrst.
Cinilo se da je neos tec en. Ipak je namjena tog lijesa bila da nosi svog
itelja preko cijele Europe i to ivog i neozlijeenog.
Dobro se odrao, rekao je Van Helsing. To bi trebalo biti sve to
je ostalo od njega. Vratite poklopac i donesite platno.
Henry Carpenter i njegovi pomoc nici Rusi ponovno su dignuli
poklopac i njez no ga vratili na mjesto. U posljednjoj sekundi prije

ponovnog zakivanja poklopca Van Helsing je gurnuo ruku u lijes i

izvadio Morrisov kaubojski noz . Nije znao zas to je to uc inio - znao je
jedino da mu se to uc inilo vaz nim. Pric vrstio ga je za svoj pojas i
odmaknuo se dok su Rusi zabijali nove c avle u poklopac i tako ga
zas titili od vanjskih neprilika. Jedan od njih otis ao je do kolica i vratio
se s debelom krpom sloz enog zelenog platna koju je prostro po tlu.
Podignuli su lijes i stavili ga nasred ogromnog zelenog kvadrata i
zatim ga obloz ili. Svaki nabor tkanine zapec atili su vrelim voskom
tako da zrak nikako nije mogao doprijeti unutra. Napokon su lijes
podignuli na kolica i privrstili ga debelim uetom.
Koliko sam shvatio, Vi z elite poc i s nama u London i osobno
vidjeti ispitivanja. Je li to tono?
Vrlo toc no, odgovorio je Bukharov izgledajuc i pritom vrlo
uzbueno.
Odlic no. To c e ovisiti iskljuc ivo o stanju ostataka onoga trenutka
kad stignemo u Constantu. Bilo bi dobro da to prenesete svojim
ljudima.
Van Helsing je podbo konja, a Bukharov i Carpenter su is li za njim.
Rusi su iza njih trojice vukli kolica natrag prema civilizaciji.
Putovanje natrag u Constantu bilo je mnogo brz e, ali i neudobnije
nego putovanje iz luke. Kad su netom prije zore stigli u luc ki grad, i
konji i ljudi bili su veoma iscrpljeni, ali Van Helsing nije obrac ao
pozornost na njihovu patnju. Vodio ih je ravno prema dokovima.
Bukharova i njegove Ruse ostavio je sa svojim slugom i ukrcao se na
brod nazvan Indornitable koji je britanska vlada zakupila za
putovanje. Naredio je kapetanu da se spremi za pokret, zatim je sis ao
niz rampu da Carpenteru da upute za ukrcavanje ostataka na brod.
Sluga je stajao kraj kolica s trojicom pomonika, ali nigdje nije bilo...
Klik.
Zvuk je dopro iza Van Helsingove glave i profesor se polako
okrenuo prema njemu. Desetak centimetara dalje od njegovog c ela
stajao je revolver Colt 45 c ija se srebrna cijev svjetlucala pod z utim
svjetlom uljnih lampi. Ivan Bukharov se ljubazno smijes io drz ec i
pitolj u ruci.
to bi ovo trebalo znaiti? zareao je Van Helsing.
Bojim se da se moje zapovijedi kose s vas ima, profesore, rekao
je Bukharov na engleskom koji je odjednom postao savrs en. Moje

zapovijedi nalaz u da se ostaci donesu u Moskvu na pregled Njegovom

Velic anstvu Caru. To znac i da vam ne mogu dopustiti da ostatke
odnesete u London i najiskrenije se ispriavam zbog toga.
Glupa budalo. Podcijenio si ovogaovjeka jer mu je nain
ophoenjabio grub i loe je govorio engleski. Sad nema nijednog asa u
rukavu.Glupi stare.
Bukharov je obis ao profesora, ne skidajuc i pis tolj s njegovog c ela.
Stao je kraj kolica i pogledao Henryja Carpentera.
Molim vas da stanete kraj svoga gospodara, ljubazno mu je
rekao.
Sluga je poslus ao i polako krenuo unatrag dok nije dos ao do svoga
gospodara i tako mu otkrio tri istovjetna revolvera u rukama trojice
pomagac a. Drz ali su ih uperene u Carpentera dok je Van Helsing
silazio niz rampu.
Bukharov je nes to brzo izgovorio na ruskom i jedan od ljudi je
vratio revolver u futrolu prije no s to se popeo u prvu koc iju koja ih je
dovela do dokova. Izis ao je s prtljagom dvojice Engleza u rukama i
poloz io je na tlo pored njih. Dok se saginjao da spusti kofere,
Carpenter je uputio neprimijetan pogled svom gospodaru, trzajuc i
rukom prema dz epu na prsluku. Van Helsing je gotovo nevidljivo
odmahnuo glavom. Dvocijevni Derringer koji je njegov sluga uvijek
nosio sa sobom, nee biti dovoljan da ih izvue iz ove nevolje.
Zelim vam sigurno i brzo putovanje kuc i, rekao je Bukharov, jos
uvijek nis anec i starca. Bojim se da se ovdje moramo oprostiti jer i mi
moramo na brod. Mnogo je milja do Odese. No, z elio bih rec i da mi je
bilo veliko zadovo...
Nemate pojma s to radite, prekinuo ga je Van Helsing. Ti ostaci
su najopasnija stvar koja trenutno postoji na svijetu. Treba ih prouc iti
i pohraniti negdje gdje vis e nikada nec e ugledati danje svjetlo.
Preklinjem vas da mi dopustite da ih uzmem.
Bukharovljeva ljubaznost je is cezla. Zamijenilo ju je hladno
nezadovoljstvo.
Kako ste samo arogantni! Mislite da se samo u Britaniji nes to
moz e prouc iti ili sakriti na sigurno. Uvjeravam vas, profesore, da kad
mi zavrs imo s ispitivanjima, ovi ostaci vis e nikada nec e ugledati
svjetlo dana jer c emo ih sakriti tamo gdje ih nitko nikada nec e moc i
nai.

36. DRUGA INVAZIJA OTOKA LINOISFARNE

OTOL LINDISFARNE, NORTHUMBERLAND,
PRIJE DVA SATA
Doli su s kopna, u vrijeme kad su itelji otoka spavali.
Bilo ih je gotovoetrdeset, izmilili su iz izmaglice koja je
obavijalapristanite. Neki su hodali oroenim putom, a neki su lebdjeli
nad njim.Vodio ih je Alexandru, plat mu se njeno svijao oko glenjeva,
a oi sjalegrimiznim ludilom.
Anderson je iao za njim, gorostas zaogrnut vreom od
grubogplatna. Za njima je hodala odrpana skupina vampira koja se
pridruila Alexandruu zanemarujui njegove sadistike sklonosti zbog
zatite koju jepruao.
Dvojica tamnih, tihih mukaraca slijedila su skupinu vampira.
Stalnosu seeali i svako malo kriom pogledavali mjesec. Za dva satae
postatipun. Sjao je poput velike blijedoute lopte na tamnoplavom
nebu. Pribliilisu se otoku u potpunoj tiini. Vesu vidjeli daleka svjetla
na prozorimakua i jantarni odsjaj uline rasvjete kako se prelijeva iz
luke koja seotvarali prema Sjevernom moru.
Kate Randall se preplaeno probudila.
Tog jutra je vec od pet sati bila na nogama. Pomagala je ocu
pripremiti mamce i mrez u te oprati mali ribarski brod na kojem je
provodio vec inu svoga vremena. Zaspala je c im je pojela vec eru.
Vjerojatno bi bila prespavala cijelo sljedec e jutro da je nes to nije
probudilo.
Sjela je na krevet i pogledala kroz otvoreni prozor nad svojim
pisac im stolom. Zuc kaste zavjese su leprs ale na hladnom povjetarcu
od kojeg se Kate najeila.
To je samo hladan zrak, pomislila je trljajuc i se po rukama da se
ugrije. Samo hladan zrak.
No, ipak nije bila sigurna da je to istina.
ula je neto u tami, neto poput vriska.
Izis la je iz kreveta tresuc i se od hladnoc e. Jos uvijek je na sebi

imala majicu i traperice i odluc ila je preko njih navuc i i ogrtac . Dok je
gurala ruke u rukave ogrtac a, uc inilo joj se kao da je netko iza nje, bas
pokraj otvorenog prozora.
Okrenula se.
Soba je bila prazna.
Strah ju je oblio poput sivih valova koji svaki dan oblijevaju oc ev
mali brod. Nije zaplakala.
Njezin otac je spavao i u svojih s esnaest godina dobro je nauc ila da
oca nikada ne smije buditi. To pravilo, taj nepobitni zakon usadio se
toliko duboko u njezin mozak da ga nije prekrs ila ni u ovom trenutku
kad je drhtala od straha u svojoj sobi, ni pet metara udaljena od oca.
Umjesto toga prila je prozoru.
Osjetila je os tar i suh miris vatre na plaz i ispod kuc e u kojoj je
z ivjela s ocem otkad joj je umrla majka. Vidjela je tanki stup dima
kako se izdiz e nad malenim otokom i naranc aste iskrice kako lijeno
prolijeu zrakom.
Cula je i glazbu. Netko je slus ao nes to klasic no odsvirano na
klaviru, najvjerojatnije njezina susjeda. Gospodin Marsden je nekamo
otputovao i njegova je supruga zagospodarila kuc nim stereom. Inac e
se iz njihove kuc e c ulo samo nabijanje Metallice i Motorheada i to
toliko glasno da su se susjedi vjeito alili.
Sve se c inilo potpuno uobic ajenim. Usprkos tomu Kate se nije
mogla rijeiti osjeaja da neto nije u redu.
Tamna prilika, prevelika da bi bila ptica ili s is mis , proletjela je
pored njezinog prozora i oc es ala se o njezinu kosu. Ovoga je puta
vrisnula.
Odmaknula se od prozora. Cula je oca kako psuje u drugoj sobi i
zatim kako hoda. Osjetila je toliko olaks anje s to je jos z iv da se uopc e
nije brinula to ga je probudila.
Pete Randall je u polusnu navukao majicu i izis ao iz svoje spavac e
sobe.
Glupa cura, pomislio je. Neu biti sretan kad vidim da je vikala
zbogpauka.
Nije imao pojma da mu je kc er upravo spasila z ivot, kao s to nije
imao pojma ni da joj nikad nee stii zahvaliti.
Pres ao je maleni hodnik i otvorio vrata kc erine sobe. Nije ih stigao
ni zatvoriti za sobom, a ona mu je vec poletjela u zagrljaj, tresuc i se

poput lista na vjetru.

Pobogu dijete, zato se toliko trese? to se dogodilo?
Polako, polako, njez no joj je rekao. Na sigurnom si. Reci mi s to
se dogodilo.
Bila je to samo ptica, govorila je samoj sebi. Jedan od onih
velikihgalebova. Glupa curo, prepala si se ptice, a ivi na otoku. Sad si
gaprobudila, a zna koliko mu je teko otkad...
Cula je lagani udarac iza sebe. I njezin otac se trgnuo. Okrenula se i
ugrizla za usnicu toliko jako da joj je potekla krv. Da nije, opet bi bila
vrisnula.
Pred prozorom njezine spavac e sobe stajao je mus karac srednjih
godina. Bio je odjeven u pohabane traperice, gotovo potpuno
poderane. Osim toga bio je sasvim gol iako mu se koz a nije vidjela od
tetovaz a koje su se protezale njegovim prsima, rukama i udubljenom
trbuhu. Rijec i koje nije mogla proc itati pretakale su se u lica koja
vris te, ras irena krila i sloz ene uzorke linija od kojih joj se vrtjelo u
glavi. Kosa mu je padala preko c ela u masnim uvojcima. Lice mu je
bilo neljudsko, zurilo je u nju upalim grimiznim oima.
Otvorio je usta i pustio zaglus ujuc i urlik. Kate je vidjela svjetlucave
bijele oc njake kako se pojavljuju ispod njegove gornje usnice.
Obamrla je od straha dok je stvorenje urlalo u noi.
Poput ivotinja koje dozivaju jedna drugu, pomislio je Pete.
Boemili, to je ovo?
Sto hoc es ? upitao je s okiran slabos cu svog glasa. Mi nemamo
novaca.
Stvor kraj prozora odmahnuo je glavom kreveljec i se od c istog
zadovoljstva kao da je Pete upravo ispriao najbolji vic na svijetu.
Zelim vas, odgovorio je. Zelim da krvarite. Ponovno se
nasmijeio i krenuo prema njima.
Bjez i, Kate, viknuo je Pete otvarajuc i vrata spavac e sobe preko
ramena, ne ispus tajuc i iz vida odvratno stvorenje koje im se polako
pribliavalo gledajui ih smrtnom mirnoom.
Ne, tata, vikala je.
Sada, potjerao ju je. Ne raspravljaj nego idi!
Kate je prestras eno vrisnula i potrc ala kroz vrata. Pete ju je c uo
kako trc i niza stube i otvara ulazna vrata. Barem je ona na sigurnom,
pomislio je. Stvor je pruz ao ruke prema njemu i pribliz avao mu se.

Pete se sagnuo ispod njegovih ruku i u panici primijetio da nema

nokte, nego debele z ute kandz e. Uspio je pobjec i na hodnik kroz
otvorena vrata. Jedna mrs ava, iscrtana ruka zgrabila ga je za vrat i
zabila u dovratak. Ostao je bez daha. Previo se u struku i povukao
unatrag svom snagom koja mu je preostala. Vrata su se naglo otvorila
i gurnula stvorenje u zid. Ruka oko njegovog vrata je popustila stisak i
odgurnuo ju je sa sebe.
Us ao je u svoju spavac u sobu i nogom zatvorio vrata. Stvorenje je
spuznulo niza zid. Jako je krvarilo, kvaka mu je probila rebra. Zbog
siline udarca oc njacima je probio vlastitu usnicu i krv mu se slijevala
niz bradu i vrat.
Pete ga je pogledao, jedva dis uc i. Vrat ga je stras no bolio. Krenuo
je prema vratima, namjeravao je slijediti kc er i pobjec i daleko od ove
kuc e. Tad je c uo odvratnu buku, punu boli i opac ine. Crvene oc i su se
otvorile i mirno gledale Petea.
Ostani da se poigramo, rekao je probadajui usnicu onjacima.
Nema kamo. Bit e brzo.
Ispljunuo je ugruak krvi na tepih.
Ali ne mogu ti isto obec ati za malenu, rekao je namignuvs i Peteu
koji ga je nogom lupio u lice s to je jac e mogao. Slomio mu je nos;
stvorenje je opet kric alo od boli. Pete je pobjegao iz sobe, niza stube i
van kroz ulazna vrata.
Kate nije bilo.
Neeeeeee!
Panika se nastanila u njegovim prstima i istjerala van sav zrak.
Kate! vikao je. Kate!
Potrao je niz put prema kui Marsdenovih.
Sigurno je otila potraiti telefon, govorio je samome sebi.
Sigurnoje otila k susjedima. Molim Te, Boe, daj da bude kod susjeda.
Otvorio je vrata ograde i potrc ao kolnim prilazom do kuc e. Pres ao
je tek tri drvene stube kad je nes to palo i smrskalo se pred njim. Topla
tekuc ina ga je poprskala po licu i prsima. Pete je povikao manic no
bris uc i lice rukama. Pogledao je na tlo pred sobom i vidio gospodu
Marsden kako bez ivotno lez i. Imala je dvije rupe na vratu, a spavac ica
joj je bila natopljena krvlju.
Cuo je pobjednic ki urlik i podignuo glavu. S krovnog prozora
gledalo ga je z ensko lice, usta umrljanih krvlju, velikih grimiznih oc iju

bez trunke ljudskosti. Lice je naglo nestalo s prozora i c uo je korake

kako se sputaju niza stube.
Pete Randall je pobjegao. Trc ao je u smjeru iz kojeg je dos ao i sad
je po prvi puta c uo krike nasilja i boli koji su dopirali sa svih strana,
uasnu kakofoniju urlika, lomljave i vriskova.
Toliko vriskova.
Dos ao je do vrata ograde trc ec im korakom kad mu se kc i
odjednom isprijec ila na puru. Bacio se udesno i pao. Bio bi je pregazio
da nije.
Tata, povikala je, c uc nuvs i kraj njega da provjeri je li dobro.
Pridignuo se zanemarujuc i bol u desnoj ruci na koju je pao. Zagrlio ju
je tako jako da je jedva mogla disati.
Gdje si bila? jecao je. Nisam te mogao pronai.
Otis la sam Cooperovima, jedva je govorila, pritisnuta na oc eva
prsa. Otis la sam Cooperovima. Tamo nije bilo nikoga. Samo krv...
toliko krvi...
Pete ju je pustio i ustao. Htio ju je pitati je li dobro, no vrata kuc e
Marsdenovih su se zalupila. Zena koja ga je gledala s krovnog prozora
poc ela je zavijati i netko joj je odgovorio, c inilo se iz poprilic ne
blizine. Kate se okrenula i vidjela stvora iz svoje spavac e sobe kako
ide prema njima, krvavog lica i vrata. Podignula se na noge, otac ju je
zgrabio za ruku i zajedno su potrali prema sreditu sela.
Alexandra je lebdio petnaest metara nad zemljom i nadgledao
masakr pod sobom. Moz da je vec pola seljana bilo mrtvo, a oni koji su
prez ivjeli napad su bjez ali prema luci. Pretpostavljao je da c e ih se
nekolicina izvuc i, s to je bilo u redu. Samo c e jos bolje naglasiti poruku
koju je htio poslati.
Lagano se okrenuo u zraku i pogledao preko brda koje je
oblikovalo sredis te otoka u drevnu kamenu graevinu koja je stajala
na hridima koje je Sjeverno more oplakivalo bijelom pjenom.
Veeranji posao je tek zapoeo, pomislio je i prius tio si lagani
osmijeh. Izvukao je srebrni mobitel iz depa i utipkao broj.
Brate, rekao je kad se netko javio. Moe nastaviti.
Na seoskim ulicama vladala je panika. Prez ivjeli otoc ani bjez ali su
prema ribarskoj luc ici da spase goli z ivot. Spoticali su se u tami,
gledali kao mahniti u svim smjerovima, dozivali muz eve, z ene,
roditelje, djecu.

Pete Randall je trc ao niz brdo prema doku, preskakao trupla

ostavljena na putu, prisiljavao se da ih ne gleda. Svi z itelji otoka
poznavali su jedni druge, bilo ih je tek stotinu i s ezdeset. Znao je da
preskac e i zaobilazi trupla prijatelja i susjeda. Kate je trc ala pored
njega. Bila je potpuno blijeda, no oc i su joj z ivo sjale i Pete se prisjetio
koliko je zapravo voli.
Kada je postala toliko jaka? Nisam mogao dobiti bolje dijete.
Mus karci i z ene trc ali su van iz kuc a, neki plac uc i, neki vris tec i.
Tamne prilike su se kretale medu njima, lebdjele nad ploc nikom i
odnosile ljude sa sobom. Krv je padala po tlu poput grimizne kie.
John Tremain, najuspjes niji ribar na otoku, je upravo dotrc ao do
svog broda. Lady Diana je zauzimala najvec i vez na doku koji je imao
oblik potkove. Plavic asti dim sukljao je iz njezinog dimnjaka kad se
upalio motor.
Poz urite, vikao je Tremain. Drz ao je uz ad u svojim grubim
rukama, bio je spreman da ih baci. Neu ekati! Pourite!
Oc ajna skupina prez ivjelih otoc ana potrc ala je prema njemu. Pete i
Kate su prvi stigli na klizavi beton doka. Na tlu pred njima lez alo je
izoblic eno tijelo djevojke i Kate je usporila kad su mu se pribliz ili.
Pete ju je uhvatio za zapee i vukao za sobom.
Hajde, vikao je. Mora na brod, ne zastajkuj!
To je Julie, vikala je Kate. Ne smijemo je ostaviti!
Kateina najbolja prijateljica, shvatio je Pete. Boe dragi.
Kate se otrgnula od oca i zastala kraj djevojc inog tijela. Pete je
opsovao, krenuo je natrag po kc er, no gomila ga je povukla prema
natrag. Vikao je, udarao i gurao ljude, no masa je bila prevelika i
prejaka. Opet se naao na doku.
Kroz gomilu je vidio svoju kc er kako se naginje nad tijelom.
Paralizirao ju je prizor prijateljic inog tijela koje slomljeno lez i na
betonu. Pogledala je oca koji je vikao i gurao ljude oko sebe, vidjela je
kako ga gomila odnosi i ukrcava na Lady Dianu. Pred njom je stajao
odvratni stvor iz sobe i poz udno joj se kreveljio. Bez oklijevanja je
potrala natrag u selo.
Pete je vidio Kate kako trc i i nestaje u tami. Obnovljenom snagom
borio se protiv ruku koje su ga drale, no ve je bilo prekasno.
John Tremain je bacio uz ad u vodu i potrc ao u malu kabinu nad
palubom. Ubacio je Lady Dianu u brzinu, a veliki propeleri su prevrtali

vodu dok se brod polako, odvratno polako poeo odmicati od otoka.

Pete Randall se bacio na krmenu ogradu dok je Lady Diana
ubrzavala, a luica se gubila u tami.
Kate! vikao je. Kate!
Nije bilo odgovora. Njegova je ki nestala.

37. NA KROVU SVIJETA

CENTRALNA KOMANDA SPC-A
POLUOTOK KOLA. RUSIJA
PRIJE TRIDESET I PET MINUTA
Valeri Rusmanov zahvalio je svom bratu i ugasio svoj mobilni
telefon. Snijeg je s kripao pod njegovim tes kim c izmama dok se penjao
uz brdo. Prohladan noc ni zrak bio je potpuno miran. Lagano je
leprs ao sa jorda Murmansk s njegove lijeve strane, crna voda se
nazirala kroz paukovu mrez u od pukotina na debelom, prljavosivom
ledu. Ledolomac se polako kretao jordom ostavljajuc i za sobom
tamnu traku ive vode, rigajui dim od dizela iz svojih dimnjaka.
Ravno pred njim, moz da nekih deset kilometara daleko, nalazi se
zatvoreni grad Polijarni. Sivi industrijski grad prostirao se ispod
dizalica i natrijevih svjetlosnih lukova ruskog brodogradilis ta broj 10,
najtajnije podmorske baze na svijetu. Tijekom Hladnog rata sovjetski
Tajfuni i Akule izmilili su iz Polijarnija pod arktic ki led, skriveni od
budnih oiju amerikih satelita.
Valeri je u daljini mogao nazrijeti prigus eno z uto svjetlo
Murmanska, matic ne luke ruske Sjeverne lote. Administrativno
sredis te poluotoka Kola sluz beno nije bio zatvoreni grad, ali ured
Federalne sluz be sigurnosti u tom gradu bila je trec a najvec a u Rusiji.
Cijela regija bila je unakaz ena kontrolnim punktovima i naoruz anim
patrolama.
Ovaj ogroman, ogoljeli dio antraktic ke divljine bio je srce tajne
ruske vojne zajednice. No, potkova sac injena od bijelih zgrada i ono
to se nalazilo pod njima bili su itekako vrijedni rizika.
KZN-ova baza bila je ureena oko duge piste koja se prostirala
paralelno sa stjenovitim grebenom na sjeveru. Sivi asfalt bio je c ist,
snijeg su zgrnuli sa strana. Drevni borovi zaklanjali su bazu s juz ne
strane. Nije se vidjela s uske ceste koja je vodila u Polijarni. Visoka
elektric na ograda prolazila je kroz drvec e. Malena c uvareva kuc ica i
vrata ograde od tes kog metala bili su jedina naznaka onoga s to se
nalazilo unutra. Niska bijela graevina nalazila se na istoc nom kraju

piste. Valeri je znao da se pod zaleenim tlom baze nalazi ogroman

bunker koji s tite elitne postrojbe KZN-a. To je bio dom znanstvenika,
analitiara i asnika obavjetajne slube koji su sluili Komesarijatu za
zatitu od nadnaravnog.
Snijeg se lijepio za njegov crni kaput i vlaz io vunu dok je Valeri
gledao utihnulu bazu. Pros aptao je dvije rijec i i mnos tvo tamnih
prilika stvorilo se pored njega, lagano pavs i s neba na svjez i snijeg.
Znate li svi to zahtijevam od vas? upitao je bez okretanja glave.
Nastao je z amor odobravanja. Jedan tihi glas je rekao. Da,
gospodaru.
Valeri je zatvorio oi uz grimasu negodovanja.
Bio je to Talijin glas. Prekrasna mlada Ukrajinka bila je uz njega
godinu dana. Pretvorio ju je u naletu usamljenosti i slabosti. Poslije se
gorko pokajao. Djevojka ga je slijedila posvuda. Njezine prazne, lijepe
oc i gledale su ga s neskrivenom odanos cu i divljenjem, njezin mekani,
preklinjuc i glas stalno ga je pitao treba li mu nes to, moz e li nes to
uiniti za njega.
Pretpostavljao je da ga voli, c ak je i vjerovao da ga voli, ali samo je
gubila vrijeme. Valeri je volio samo jednu z enu, a nje nije bilo vec pola
stoljea.
Dobro, rekao je. Vrijeme je.
Zakorac io je u noc , kaput je lebdio iza njega. Baza pod njim
spavala je u tiini, a njezina svjetla bacala su ute polukruge na snijeg.
Valeri se sjurio niz brdo prema bazi, njegova vojska ga je slijedila
navjetavajui tihu i uasnu smrt.
Toplinski signal se pojavio na rac unalu vojnika Lena Jurova koji je
sjedio u kontrolnoj prostoriji KZN-a. Nikada nije vidio takav signal,
poput velike trake tamnocrvene boje koja lebdi nad plavobijelom
topogra ijom tundre. Pozvao je dez urnog c asnika, generala Jurija
Petrova da pogleda prizor na zaslonu. General, podeblji c ovjek
s ezdesetih godina, koji je proveo vec inu svoje sjajne karijere pri
Spetznazu, elitnoj specijalnoj postrojbi pod vodstvom KGB-a i kasnije
FSB-a, pris ao je Jurovljevoj konzoli i pogledao zaslon. Raskolac io je
oi i odmah oglasio opu uzbunu.
Ve je bilo prekasno.
U perimetru baze KZN-a, probijajuc i se kroz nanose snijega koji su
se nakupili pod elektric nom ogradom, narednik Pavel Luz nji upustio

se u z ivu raspravu sa svojim kolegom, vojnikom Vladimirom

Radc enkom o sinoc njoj kos arkas koj utakmici. Luz nji, gorljivi navijac
CSKA Moskva z alio se na izvedbu njihovog playmakera, mladic a c ije
c ec ensko podrijetlo narednik nikako nije prestajao isticati. Jadnik je
propustio tri od c etiri slobodna bacanja i njegov tim je izgubio
112:110 od kluba Triumf Ljuberci. Luz nji, roeni Moskovljanin, nije
dobro primio poraz. Poc eo je navoditi taktic ke pogres ke koje je
napravio trener kluba kad se zac uo alarm. Odmah je zgrabio radio,
utipkao kombinaciju brojki i prinio ga uhu gledajuc i bazu. Automatski
glas mu je rekao da je baza oglasila uzbunu najvis eg stupnja pa je
spustio ruku na pojas i izvukao svog SIG Sauera.
Vjez ba, rekao je okrec uc i se Radc enku. Kladim se da ...
Radenka nije bilo.
Luz nji se okrenuo oko svoje osi traz ec i svog kolegu. Nije ga nigdje
bilo. Jasno su se vidjeli tragovi njegovih stopala u snijegu, dvije crte
koje su korac ale usporedno s Luz njevljevim. Zatim ih je nestalo. Nije
bilo tragova niti u jednom smjeru.
Koji je ovo vrag? promrmljao je Lunji.
Zatim je poletio u zrak. Nes to ga je uhvatilo ispod pazuha i naglo
ga trgnulo prema gore. Prst na obarac u mu se zgrc io i opalio je metak
u zemlju koja je nestajala pod njim. Luz nji nije vris tao dok nije osjetio
kako mu nec iji prsti prelaze preko vrata. Netko mu je noktima os trim
poput bodea iupao grlo, tako da vie i nije mogao vritati.
Vanjski mikrofoni kontrolne sobe registrirali su zvuk pucnja i
Petrov je utipkao kombinaciju brojki u konzolu pred sobom. Ogromni
zidni zaslon se podijelio u osam dijelova i svaki je pokazivao sliku iz
druge kamere. Dok su ljudi u kontrolnoj prostoriji gledali prikaze,
neka crna prilika je pres la preko jedne kamere i slika je odjednom
postala samo snijeg. Nekoliko trenutaka kasnije sve su kamere
otkazale.
Oglasi opc u uzbunu, naredio je Petrov ne skidajuc i pogled sa
zaslona. Trai pomo.
Ali gospodine...
To je izravna zapovijed, vojnic e. Pozovi Gardijsku pukovniju.
Nemamo mnogo vremena.
Prestravljeni radio operater je utipkavao frekvenciju za vanredna
stanja koja je povezivala sve odjele za nadnaravno koji su postojali na

svijetu. Taman je zavrs io slanje poruke koja se sastojala od samo s est

rijei kad se zauo tupi udarac. Mikrofoni su otkazali.
Generale, rekao je, podignuvs i prestravljene oc i s konzole. Ali
Petrova nije bilo.
General je trc ao kroz unutras njost baze KZN-a. Sirene su mu
probijale bubnjic e i svjetlost pekla za oc i, ali nije usporavao. Dizalo je
stajalo otvoreno na kraju hodnika. Trc ao je prema njemu iako je jedva
disao.
Predugo si sjedio za pisaim stolom. Tri, stare, tri.
Kad je us ao u dizalo, izvadio je trokutasti kljuc koji je drz ao na
lancu oko vrata i stavio ga u rupu na metalnoj ploc i pored vrara, ispod
gumba s brojevima. Vrata su se odmah zatvorila i krenula prema
dolje. Petrov se borio s muc ninom u z elucu i gledao kako se gumbi
koji oznaavaju katove pale i gase.
-2
-3
-4
-5
-6
-7
Razina -7 je bila na dnu baze KZN-a, sedam katova ispod
smrznutog arktic kog tla. Tu su se c uvali ogromni generatori koji su
napajali kompleks. Tu su takoer boravili i radnici koji su radili na
odrz avanju i tehnic koj podrs ci. Zbog toga se znanstvenici i vojnici
KZN-a tu nisu zadrz avali, niti je general Petrov sada imao s to tu raditi.
Jedna jedina stvar koja se c uvala u bazi bila je vrijedna frontalnog
napada i general Petrov je bio jedan od rijetkih koji je znao to je to.
Gumb -7 se upalio i ugasio, no dizalo se nastavilo spus tati u
neobiljez ene dubine. Kad su se vrata otvorila deset sekundi kasnije,
Petrov je istrc ao u metalni hodnik, obrubljen tes kim, metalnim
vratima na oba zida. Ta vrata su izgledala kao da im je mjesto na
podmornici ili zrakoplovu, ili ak svemirskoj postaji. Bila su obiljeena
brojem, metar dugim crnim brojkama. Na katu je bilo s ezdeset vrata,
no Petrov je ve trao prema onima koja su nosila broj 31.
Ljudi su se nervozno pogledavali u kontrolnoj prostoriji. Snijeg je
s umio na svih osam zaslona, vanjski mikrofoni su utihnuli. Provalili su
u spremnik za oruz je i izvadili daybreakere, tes ke bacac e eksploziva i

tako ekali ono to je trebalo doi iz snijega.

Vrata glavnog hodnika odjednom su se otvorila i trojica mus karaca
su poskoc ila. Trideset i dvojica mus karaca iz Odreda za zas titu baze
polako su us la u kontrolnu prostoriju i zauzela svaki komadic
prostora. Dez urno osoblje davalo je sve od sebe da ne poc ne naglas
slaviti od olaks anja. Odred za zas titu baze sastojao se od najboljih
c asnika KZN-a, najboljih od najboljih. Postavili su se u s iroku
polukruz nu formaciju s licima prema tes kim hermetic ki zatvorenim
vratima koja su vodila u vanjski svijet. Sive uniforme bile su pune
oruz ja i tvrde tkanice pune svakojake opreme. Uperili su kalas njikove
i daybreakere u vrata, a deurno osoblje se povuklo iza njih.
Tiina.
Prostoriju je iznenada ispunio zvuk metala koji se savija. Vojnik
Jurov koji je drhtavim rukama drz ao daybreaker taman je imao
dovoljno vremena da se tiho pomoli prije no s to su metalna vrata bila
iupana sa arki i odletjela u bijelu arktiku no.
Snijeg je poc eo ulijetati u sobu u gustim nanosima i vojnici su se
morali povuc i. Bilo je tako hladno da nisu mogli disati, a bjelina
snijega ih je zasljepljivala. Tamne prilike su nevjerojatnom brzinom
ulazile kroz razjapljena vrata, vojnici su naslijepo pucali iz svog
oruz ja, pokrivali rukama suzne oc i i hvatali se za izmuc ena prsa. Meci
su se odbijali od zidova razbijajuc i monitore i opremu. Buka
daybreakem bila je zaglus ujuc a. Tamne prilike bile su posvuda, kao
sjene su se kretale prostorijama punim snijega. Za njima je ostajao
samo trag od krvi. Grimizni mlaz poprskao je Jurova po licu i prsima.
Trznuo se i pred njim se odjednom nas la takva crna prilika. Podignuo
j e daybreaker i zapucao. Prilika je zateturala kad ju je projektil
pogodio, zatim je pala na snijeg.
Bio je to Aleks Titov, mladi Sibirac koji je dijelio radni stol s
Jutovom. Gledao je Jurova raskolac enim oc ima. Ustima je formirao
neke nec ujne rijec i. Projektil ga je pogodio ravno u prsa. Pred
Jurovljevim oc ima pneumatski se naboj svom silinom zabio u
Titovljeva prsa. Jurov je c uo kako se lome kosti i Titovljev vrisak koji
je nadglasao hujanje vjetra u kontrolnoj prostoriji. Zatim se ispalio i
eksplozivni naboj i Titov je odletio u zrak. Njegova krv sasvim je
prekrila Jurova. Blijedo je zurio pred sebe dok mu se prijateljeva krv
slijevala niz lice. Nekoliko trenutaka kasnije jedan je vampir izis ao iz

snjez ne mec ave i razderao mu grlo. Stvor mu je zapravo pokazao

milosre.
Trideset i osam mus karaca poginulo je u kontrolnoj prostoriji u
roku od tri minute. Vampiri su napali vrtoglavom brzinom grizuc i,
trgajuc i, grebuc i. Sve su ih poklali. Nisu imali nikakve s anse, snijeg ih
je zaslijepio, hladnoc a umrtvila. Valerijevi sljedbenici klali su ih
jednog po jednog. Dvojica vojnika Gardijske pukovnije uspjela su
pobjec i u dizalo i spustiti se u blagovaonicu na drugoj podzemnoj
razini, zajedno sa znanstvenicima, lijec nicima i osobljem koje se
brinulo da sve u bazi bude kako treba.
Kad su pobili sve u kontrolnoj prostoriji, drevni vampir je izis ao
van i postavio vrata na mjesto. Vis e nisu stajala kako treba jer ih je
presavio dok ih je c upao, ali barem su zadrz avala vec inu vjetra.
Snijega je bilo posvuda po podu, skupio se uz stolove i stolce, sasvim
ruz ic ast od krvi poginulih c asnika. Horda vampira krvavih lica skupila
se iza Valerija i slijedila ga u bazu.
General Petrov je leima podupro vrata trezora 31, podignuo
daybreaker i uperio ga u vrata dizala. Radio za njegovim pojasom
povremeno se oglas avao, prenosec i vris tanje od boli i nasilno rez anje.
Davao je sve od sebe da zanemari zvukove i usredotoc i se samo na
zakljuc ana metalna vrata na drugom kraju hodnika. Radio je napokon
utihnuo i Petrov je izvukao enkriptirani satelitski telefon iz pojasa.
Utipkao je poruku, samo nekoliko kratkih rijec i, i poslao je. Vratio je
telefon na mjesto i ekao da dou.
Usprkos tomu s to je oc ekivao ulazak, vrata su se otvorila tako tiho
da se iznenadio. Prolazile su prevaz ne milisekunde, a zatim je
pritisnuo obarac daybreakera ciljajuc i u uski prostor dizala. Jedan
vampir je izis ao iz dizala i primio hitac u rame. Eksplodirao je
sekundu kasnije, poprskavs i grimiznom krvlju strop, zidove i pod. Ista
sudbina je doc ekala jos dvojicu vampira. Cetvrti hitac nije pronas ao
metu, samo se zabio u strop. Peti je pogodio jednu vampiricu u c elo,
od nje su ostala samo koljena. Petrov se borio s muc ninom i ispalio
posljednji hitac. Na trenutak je ugledao srebrnu kosu Valerija
Rusmanova usred dima i nis tavila, no nestao je prije no s to je naboj
izletio iz cijevi daybreakera. Zabio se u prsa vampirice koja je
preklinjuc im oc ima pogledala dizalo prije no s to ju je eksploziv
unis tio. Petrov je bacio potros eno oruz je na pod i prihvatio se svog

starog kalanjikova. Uperio ga je u dizalo i ekao priliku da opali.

Nekoliko trenutaka vladao je potpuni mir, kao da su se vampiri
obeshrabrili. No, u sljedec oj sekundi nahrupili su iz dizala i Petrov je
znao da je izgubljen. Bilo ih je previs e. Previs e. Puzali su uza zidove,
po stropu, razjapljenih usta, uzbueni jedva c ekajuc i da jos muc e i
ubijaju. Tes ki meci otkidali su im udove, probijali glave i prsa, no ipak
su dolazili. Vikao je iako nije mogao c uti samoga sebe od zveketa
oruz ja, pucao je i pucao dok nije sasvim ispraznio spremnik starog
kalanjikova.
General Juri Petrov leao je na metalnom podu.
Nes to mu je curilo niz vrat i skupljalo se uz rub njegovog pojasa.
Mogao je samo vidjeti crveno kroz lijevo oko. Iznenaeno je shvatio
da nije osjec ao ni ruke, ni noge. Nije osjec ao bol i to ga je iznenadilo
jer je znao da umire.
Vampiri su ga tiho okruz ili. Pokus ao je podignuti glavu da ih vidi,
ali nije mogao. Valeri se odmaknuo od vrata broj 31 gdje je
provjeravao petnaesteroznamenkasti brojc anik pric vrs cen za zid.
unuo je kraj polumrtvog generala i nasmijeio mu se.
Petrov se prisilio da mu uzvrati osmijeh. Otkrio je da jos uvijek
moe govoriti.
Nema... smisla, rekao je hropui da doe do glasa.
Nikad... nikad ti neu dati kombinaciju.
Valeri se jos srdac nije nasmijes io. Kroz generalovu glavu je pros la
posljednja jasna misao.
Netko nas je izdao.
Njegov osmijeh je nestao kad je Valeri ustao. Gledao je kako
vampir utipkava kombinaciju u brojc anik. Zac uo se dugi pisak, lokoti
su popustili i vrata su se polako otvorila. Petrov je nakratko vidio s to
se nalazilo u trezoru broj 31. Posljednje s to je vidio bilo je nes to s to je
vidjela tek aica ljudi u civiliziranom svijetu.
Dva predmeta. Celic na kocka je stajala nasred metalnog poda,
rubova dugac kih jedan metar. Na kocki je stajao proziran plastic ni
valjak sa crnim poklopcem na oba kraja. Sadrz avala je sivi prah i bila
je oznac ena etiketom koju Petrov nije mogao proc itati. Valeri je us ao
u trezor i zagradio njegov sadrz aj od pogleda ostalih vampira. Samo
im je nehajno mahnuo rukom preko ramena.
Navalili su na Petrova.

Imao je vremena da jednom vrisne.

38. LJUBAV BOLI

Po drugi put u manje od osam sati Petljom se oglasila opc a uzbuna.
Operativci koji su pali u krevete prije manje od c etrdeset minuta opet
su morali skoc iti na noge, pritom soc no psujuc i i negodujuc i s to opet
moraju odjenuti uniforme i uzeti oruje.
Admiral Seward bio je u glavnom hangaru i davao upute pospanim
mus karcima i z enama Crne svjetlosti. Dva helikoptera EC725 vec su
c ekala na pisti. Svjetlost je sjala iz putnic kih odjeljaka dok su tehnic ari
razvlaili crijeva za gorivo i pripremali ih za polijetanje.
Gdje je mlaz njak? vikao je Seward. Kvragu, mogli smo biti tamo
za etrdeset minuta!
Cal Holmwood je poveo Minu II u Nevadu prije dva dana,
gospodine, odgovorio je jedan od operativaca. Ima neke vjez be s
Amerima, gospodine.
Seward je zdus no opsovao i ponovno se vratio operativama koji su
stali u vrstu iza njega. Obratio se Paulu Turneru koji je nadgledao
mobilizaciju.
Ti, ja i prvih osamnaest na prijavak, naredio je.
Provjera komunikacije, provjera oruz ja, zatim punjenje. Za pet
minuta elim biti u zraku, naredio je admiral Seward.
Da, gospodine.
Otis ao je do ljudi koji su trebali podnijeti prijavak i poc eo provjeru
radija i oruz ja. Kad je bio zadovoljan opremom operativca, palcem bi
mu pokazao helikopter. Vojnik je istrc ao na asfalt i ukrcao se u jedan
od helikoptera.
Admiral Seward ga je ostavio da radi svoj posao i brzo otis ao u
operativni centar. Taman je htio otvoriti vrata kad mu je zazvonio
mobitel. Dobio je poruku.
NOVA SMS PORUKA
OD: PETROV J., GEN.
TREZOR 31 U OPASNOSTI
POURI, PRIJATELJU
JURI

Sewardu se sledila krv u ilama.

Otkud oni znaju za trezor 31?
Gurnuo je vrata operativnog centra i us ao unutra. Jamie,
Frankenstein i Morris su se skupili oko jednog stola i gledali radio koji
je tinejder drao u drhtavoj ruci. Podignuli su glave kad je uao.
Pukovnic e Frankenstein, poruc nic e Morris, gospodine
Carpenteru, rekao je. Nemate dozvolu za napus tanje baze do
daljnjega. Vodim spasilac ku misiju u Rusiju istoga trenutka. Pozabavit
c u se s vama kad se vratim. Predlaz em vam da se do tada primite
izvjetaja koji sam zatraio.
Admiral Seward je izis ao iz prostorije ne okrenuvs i se. Jamie je
prvi progovorio.
Totalno smo zeznuli, rekao je. Nikad vie neu vidjeti majku.
Frankenstein ga je pogledao, uz asnut pomirenos cu koja je izbijala
iz njegovoga glasa. Cinilo se kao da se ugasio plamen koji je djec aka
tjerao da ustraje.
Morris je nervozno progovorio: Nije toliko loe koliko...
Tome, prekinuo ga je Jamie. Nemoj me smirivati. Nisam dijete.
Morris je spustio glavu, a Jamie je nastavio: Zelim znati s to se
dogodilo u Northumberlandu. Nemojte mi govoriti da je Larissa
cinkala Alexandruu, jer nimalo ne vjerujem u to. Zelim znati s to se
stvarno dogodilo.
Frankenstein ga je pogledao bez ustezanja. Onda razgovaras s
pogrenim ljudima. ao mi je to ti ne mogu rei ono to eli uti.
U redu, odgovorio je Jamie.
Ustao je i izis ao iz operativnog centra ne osvrc uc i se. U dizalu je
stiskao metalnu ogradu dok mu prsti nisu sasvim pobijelili. Ljutnja mu
se rojila po trbuhu, bilo mu je muc no, osjec ao je kiselinu kako mu
dolazi na usta i davao je sve od sebe da je suzbije. Vrata su se otvorila,
Jamie je iziao u zatvorski blok i krenuo prema Larissinoj eliji.
ekala ga je.
Stajala je nasred c elije, tik iza zida od ultraljubic astih zraka.
Nasmijes ila mu se kad je dos ao. Malo se pokolebala kad je vidjela
munjeviti izraz njegovog lica.
to je bilo? upitala je.
Jesi li ti rekla Alexandruu da dolazimo po njega? upitao je

suzdravajui se da ne plane. Jesi li mu ti rekla da pobjegne?

Larissa je uasnuto shvatila o emu govori.
Nije bio tamo, rekla je. Je li tako?
Ne, odgovorio je Jamie. Nije bio tamo. Nije ni moja majka. Sam
Bog zna kamo su otis li. Samo s ac ica ljudi je znala da dolazimo po
njega, ali kad smo stigli za manje od sat i pol vremena, vis e ga nije
bilo. elim znati to se dogodilo.
Pitaj me opet, rekla je Larissa. Ponovi pitanje.
Jesi li mu ti rekla da dolazimo?
Nisam, odgovorila je. Nisam.
Klonuo je pred njezinim oc ima. Pognuo je ramena i glavu, zatvorio
oi.
Gotovo je. Boe mili. Nikad je neu pronai. Gotovo je.
Ne znam s to da radim, rekao je glasom punim oc aja. Zelim ti
vjerovati, ali ne znam mogu li.
Zakorac ila je pola koraka prema njemu i tiho izgovorila njegovo
ime.
Jamie.
Pogledao ju je licem zgrenim od boli.
Moe mi vjerovati, rekla je pomaknuvi se.
Gurnula je ruku kroz ultraljubic asto polje i zgrabila ga. Ruka joj je
planula, ljubic asta vatra je izbijala iz njezine savrs ene koz e, ali nije se
pokolebala. Privukla ga je k sebi kroz barijeru, okrenula ga postrance
i poljubila.
Uzvratio joj je poljubac. Rukama ju je primio za kosu osjetivs i
vrelinu njezine goruc e ruke na uniformi. Nije mu smetala, djelovalo je
kao da se to sve dogaa nekome drugome. Sasvim se prepustio
poljupcu, njezinim svjez im, mekanim usnama i rukama oko njegovog
struka.
Zatim je sve prestalo jednako naglo kao s to je i zapoc elo.
Odmaknula se od njega i on je otvorio oc i. Njezino lice bilo je tek
nekoliko milimetara udaljeno od njegovog, osjec ao je vrelinu
njezinoga daha na svojim usnama, primijetio zlatne niti u njezinim
tamnosmeim oima.
Gledali su se kao da na svijetu postoje samo njih dvoje.
Bol ju je naposljetku svladala i pala je na pod, drz ec i se za ruku i
pokus avajuc i ugasiti plamen koji je jos uvijek gorio na njezinoj koz i.

Na kraju je ostao samo sivi dim koji se uzdizao prema stropu. Miris
izgorene koz e izazivao je muc ninu i povrac anje, no Jamie je kleknuo
pored Larisse.
Ruka joj je bila sasvim crna. Koz a joj se gulila u trakama
pokazujuc i mis ic e koji su nalikovali tamnoj uz adi. Pod njima se
nazirala i c isto bijela kost. Jamie je morao odvratiti pogled da ne
povrati.
Sve je u redu, rekla je. Zarast e. Samo mi treba malo krvi.
Jamie je bez razmis ljanja otkopc ao kragnu uniforme i ponudio joj
neozlijeenu stranu svoga vrata. Nasmijala se usprkos boli.
Sladak si, Jamie, rekla je kroz bolnu grimasu. Ali nismo jo doli
do toga.
Jamie se zarumenio i otrao do uvarevog altera.
Mogla je pruiti ruku kroz barijeru kad god je htjela. Mogla me
jeozlijediti da je htjela. Bilo kada.
Treba mi krvi, rekao je Jamie. Cuvar je poc eo postavljati pitanja,
ali Jamieju se nije dalo objas njavati. Sada, rekao je. Po naredbi
admirala Sewarda. Moz ete provjeriti s njim, ali sumnjam da bi htio da
ga se ometa.
Operativac je iznenaeno pogledao Jamieja. Uzdahnuo je,
otkotrljao stolac preko poda i izvadio dvije malene vrec e krvi iz
hladnjaka od nehrajuc eg c elika. Gurnuo ih je Jamieju kroz rupu na
alteru, ne udostojivi ga ni jednim pogledom.
Jamie je potrc ao niz zatvorski blok. Larissa je lez ala na krevetu
drei spaljenu ruku na prsima. Nasmijeila mu se oima punim boli.
Jamie je pros ao ravno kroz ultraljubic astu barijeru i pruz io joj
vrec ice. Sjedio je kraj nje dok je prvu trgala zubima drz ec i je lijevom
rukom.
Nemoj gledati, rekla mu je.
Nema anse.
Nije c ekala da vidi hoc e li se predomisliti. Izlila je sadrz aj vrec ice
ravno u svoja usta. Oc i su joj pocrvenjele dok je krv kolala njezinim
grlom. Gladno je gutala, vidio je tekuc inu kako joj prolazi grlom. Cuo
se neki itavi zvuk i Jamie je pogledao njezinu ruku.
Prizor ga je zapanjio. Spaljena, crna koz a kao da je kuhala, kao da
ju je netko polio kiselinom. Meso se pred njegovim oc ima posvijetlilo
u tamnocrvenu boju, zatim u skerletnu i naposljetku u

blijedoruz ic astu boju mesa. Izraslo je i mis ic no tkivo, koz a se ponovno

isplela preko novonastalog mesa. Zvuk je utihnuo. Larissina ruka je
izgledala kao da je provela jedno popodne na suncu.
Teko je disala, sasuenih usana i grimiznih oiju.
Boli li te kada zarasta? upitao ju je.
Kimnula je i drhtavo odgovorila: Ne tako jako, ali boli.
Otvorila je i drugu vrec icu krvi i gladno je popila. Krv joj se poc ela
izlijevati niz bradu. Jamie se morao suzdrz ati da je ne poliz e. Ponovno
se zac ulo s is tanje i boja njezine ruke je izblijedjela kao da joj se nis ta
nije dogodilo. Podragao ju je po novoj koi; bila je topla i glatka.
Uhvatila ga je za ruku i pogledala u oi.
Nikad te ne bih povrijedila, rekla je. Zao mi je s to sam vas
odvela u Valhallu bez pravog razloga. Ali moz es mi vjerovati. Nec u ti
vie nikada lagati.
Nagnuo se nad nju i poljubio je. Doc ekala je poljubac i z eljno
uzvratila, no ovog puta se on odmaknuo. Zbunjeno ga je pogledala.
Vratit u se, rekao joj je uz smijeak.

39. SLUBENI POZIV

SJEVERNI ISTURENI POLOAJ ODJELA 19,
RAF FYLINGDALES, VRITINE SJEVERNOG YORKSHIREA
PRIJE PETNAEST MINUTA
Letac ki c asnik John Elliott provjerio je sve svoje zaslone, izis ao
kroz vrata bunkera u prohladnu vec er i izdahnuo oblak vreloga zraka.
Najvis e je mrzio noc na dez urstva. Sati su bili beskrajni i umor ga je
ubijao bez obzira na svu kavu i cigarete.
Provjerio je koliko je sati. 1:18. Jos c etrdeset i dvije minute do
kraja.
Zapalio je Camel Light i zgrc io se kad je uvukao dim u suho grlo,
no ustrajao je. Dave Sargent je trebao preuzeti straz u i c im utipka
svoju kombinaciju za ulaz, Elliott c e se povuc i. Trebale su mu toc no
etiri minute da stigne u krevet. Ve je izmjerio vrijeme.
Mladi letac ki c asnik gledao je vris tine ponad baze. Ogromne
svijetloplave loptice za golf koje su sakrivale fajlingdejlske
hladnoratovske radare sada vis e nisu bile tu, no ostala je velika
trostrana fazno ureena piramida koja se uzdizala sa Snod Hilla. Cak
mu se i nakon godinu dana boravka na ovom mjestu inila prijeteom.
Istureni poloz aj Crne svjetlosti nalazio se na zapadnom rubu baze,
daleko od puteva kojima su se ljeti turistic ki autobusi vozili u Whitby,
daleko od osoblja RAF-a i njihovih obitelji, neupadljiva siva betonska
kocka s tes kim c elic nim vratima koja su vodila u maleni bunker, jednu
kvadratnu sobu s dva pisac a stola gurnuta uza zid i malenu kupaonicu.
Niska zgrada od opeke nije bila osvijetljena; ostatak Elliotove jedinice
ve je spavao.
Iza ograde koja je okruz ivala bunker bile su prazne vris tine.
Visoku travu i paprat nisu ometali s etac i i lutalice, znali su da je baza
blizu. Preko vris tina, u brdima iznad Harrogatea, nalazila se
Zrakoplovna baza Njezinog Velic anstva Menwith Hill, promatrac ka
baza Nacionalne sigurnosne sluz be koja je bila suvereni teritorij
Sjedinjenih Drava.
Elliott je nekoliko puta bio tamo, pojeo je hamburger u restoranu,

pio Coors Light i ostavio c etrdeset dolara u kuglani. Ameri su se lijepo

udomac ili, izgradili su sebi repliku malog americ kog grada pod
sjenama prostranih radarskih polja koja su proc es ljavala radiovalove
cijeloga svijeta ne bi li c uli nes to s to c e podignuti crvenu zastavicu u
Echelonovoj bazi podataka. Prije no s to se pridruz io Crnoj svjetlosti,
Elliott je mislio da su ljudi koji vjeruju u Echelon i slic ne stvari c udaci
koji provode vrijeme u kapama od aluminijske folije i surfaju
Internetom kao luaci traz ec i dokaze zavjera i slic ne stvari. No, sada
je saznao stvari od kojih bi ti isti udaci zaplakali istoga trenutka.
uo je kako netko hoda po pijesku iza bunkera.
Odmah je izvukao Glock iz futrole i radio iz pojasa. Utipkao je svoj
identifikacijski kod i prinio ga uhu.
Utipkaj se, glas narednika Jacksona zvuao je grintavo i umorno.
Elliott, John. NS303-81E.
to se dogaa, Elliotte?
uo sam neto, gospodine. Iza bunkera.
Jesi li istraio?
Ne, gospodine. Narednik je opsovao.
Idi i vidi to je. Dolazim za tri minute.
Gospodine, protokol...
Tri minute, letaki asnice. Jesam li bio dovoljno jasan?
Da, gospodine.
Elliott je vratio radio na mjesto i sklopio ruke oko Glocka. Polako
je hodao uza zid bunkera. Iskustvo mu je govorilo da se
najvjerojatnije radi o nekoj z ivotinji, nekom jazavcu koji si je
prokopao prolaz ispod ograde ili galebu koji je doletio s obale i bio
preumoran da se vrati. Nitko se nije pribliz avao bunkeru Crne
svjetlosti bez odobrenja i neoc ekivani zvukovi su se shvac ali jako
ozbiljno. Stigao je do ugla bunkera, namjestio Glock u rukama.
Duboko je udahnuo i zakoraio iza ugla.
Nita.
Siroki prostor izmeu zida bunkera i ograde bio je prazan, na
s ljunku nije bilo nikakvih tragova. Elliott je spustio pis tolj i posegnuo
za radiom da javi naredniku Jacksonu da je sve bila lana uzbuna.
Bum.
Adrenalin je preplavio Elliottove z ivce. Takav udarac nije mogao
doc i od z ivotinje. Ponovno je podignuo pis tolj i os tro zakorac io iza

ugla uz dugac ki zid bunkera. Pred njim je baza Fylingdales sjala

jantarnoz utim svjetlom i Elliott je prvi put poz elio da travnato
prostranstvo koje je razdvajalo Crnu svjetlost i bazu ne postoji.
Provjerio je koliko je sati dok se kretao uz betonski zid. Pros lo je
c etrdeset i pet sekundi otkad je razgovarao s narednikom Jacksonom.
Pomo stie za dvije minute.
Elliot se kretao uza zid c vrsto drz ec i pis tolj. Osjec ao se kao da ga
nis ta ne moz e pokolebati. No, tad je zac uo glas od kojeg mu se sledila
krv u ilama, a cijev njegovog pitolja poela je podrhtavati.
Kao da se netko smije.
Kao da se smije neko dijete.
Sav se najez io, cijelo tijelo mu je podrhtavalo jer ga je adrenalin
tresao po drugi put vec eras. Pomaknuo se naprijed, duboko udahnuo,
preao posljednja dva koraka do kraja zida i zaobiao bunker.
Netko je stajao pred vratima.
Sve se kretalo poput usporenog snimka. Elliott je zadrz ao vrisak,
raskolac io je oc i od uz asa i poc eo polagano povlac iti perolaki obarac
svoga Glocka. Prilika je nosila bijelu majicu kratkih rukava i taj detalj
je nagnao Elliotta da se sabere i makne prst s obarac a. Pribliz io se i
pogledao bolje. Spustio je pitolj.
To nije bila osoba.
Samo majica pric vrs cena na vrata bunkera. Nes to tamno je strs ilo
van iz prsa i neke rijec i su bile otisnute na bijelom materijalu. Pribliz io
se da jo bolje pogleda i osjetio neiju ruku na ramenu. Tad je vrisnuo.
Koji ti je vrag, Elliotte? viknuo je narednik Jackson okrenuvs i
letakog asnika da ga pogleda u lice. Jesi li ti...
Umuknuo je kad je vidio majicu kako se vijori na noc nom
povjetarcu. Izvadio je tes ku svjetiljku iz pojasa i osvijetlio vrata
bunkera.
Majica je bila pric vrs cena tes kim metalnim s tapom, dugac kim
barem trideset centimetara. Netko je njime probio materijal i zabio ga
nekoliko centimetara u elina vrata bunkera.
Koliko li snage treba za ovo, pomislio je Elliott.
Na majici je bio jednostavan crtez nekog otoka. Ispod je veselim
utim slovima pisalo:
LINDISFARNE.

Ispod toga su odvratnom crvenom tekuc inom bile nas krabane

sljedee rijei:
RECITE
DJEAKU
DA DOE
Oglasi uzbunu za neposrednu opasnost, rekao je tiho narednik
Jackson. Probudi ostatak jedinice.
Elliott je otvorio tes ka vrata i uz asnuto primijetio piramidasto
ispupenje s njihove unutranje strane.
Gotovo su uspjeli probiti vrata.
Sjeo je za komunikacijski stol i oglasio uzbunu. Sve baze unutar sto
kilometara c e c uti ovu uzbunu i naredbu da provjere posljednjih
trideset minuta radarske aktivnosti. Operateri radara nec e znati s to
traz e ili zas to traz e i izbrisat c e zapisnike svojih potraga c im pos alju
rezultate u Sjeverni istureni poloaj.
Elliott je taman htio utipkati naredbu za buenje cijele jedinice kad
mu je nes to na zaslonu privuklo pozornost. Bile su to izvanredne
vijesti na kanalu BBC News 24.
Bolje je da obavijestimo Petlju o ovoj poruci, povikao je Jackson
kroz otvorena vrata.
Elliott nije odvratio pogled sa zaslona dok mu je odgovarao:
Mislim da ve znaju, gospodine.

40. TOKA SLOMA

Jamie je otvorio vrata operativnog centra. Frankenstein i Morris su
stajali jednako kao i prije no s to ih je ostavio. Samo su se gledali, a
Jamie je sumnjao da su is ta progovorili dok ga nije bilo. Podignuli su
glave kad je uao. Sjeo je na stolac ispred njih.
Nije ona, rekao je.
Obojica su otvorili usta z elec i mu se usprotiviti, no nije im
dozvolio.
Nije me briga vjerujete li mi ili ne. Znam da nije ona. To znac i da
smo vas dvojica, ja, admiral Seward i operativac koji je pomaknuo
satelit jedini ljudi na svijetu koji su znali da smo pronas li Alexandrua.
Ostatak ekipe je dobio obavijest u zraku, a sav radijski promet je bio
pod nadzorom. Dakle, cinkao mu je jedan od tih ljudi.
Proao je rukama kroz kosu i protrljao oi.
Iskreno, nastavio je, uopc e me ne zanima tko je to uc inio. Cini
mi se da nemamo vis e nikakvih tragova, a Alexandru je vjerojatno
ubio mnos tvo nevinih ljudi samo da me kazni zato s to ga traz im. Zato
elim znati to emo sad.
Veliki zaslon u Operacijskom centru se upalio uz karakteristic no
zujanje. Grb Odjela 19 se pojavio na njemu, primijenili su se sigurnosni
protokoli, zatim se pojavio prozor radne povrs ine sustava Crne
svjetlosti, a nakon toga vijesti BBC-a.
to se dogaa? upitao je Jamie.
Sustav nadzora provjerava sve civilne medije radi potencijalnih
nadnaravnih incidenata, odgovorio je Morris. Sto god da je ovo,
dogaa se u ovom trenutku.
Rijec i IZVANREDNE VIJESTI su prelijetale ispod slike, ispisane
velikim bijelim slovima. Prikazivali su novinara koji je izvjes tavao s
plaz e, kosa mu je bila razbarus ena od vjetra koji je ometao zvuk
mikrofona. Iza njega su bila postavljena svjetla uperena u vodu, gdje
se nasukao neki ribarski brod. Mus karci i z ene su prelazili preko
pijeska, ogrnuti dekama, potpuno oamueni. Medu njima su se kretali
policajci i bolniari.
Natpis ispod slike je informirao gledatelje da se radi o prijenosu

uivo iz Fenwicka u Northumberlandu.

U desnom donjem kutu slike neki c ovjek je stajao mirno s bolnom
grimasom na licu dok mu je neki bolnic ar stavljao zavoj na vrat.
Dvojica policajaca su pokus avala smiriti neku z enu koja je uz asnuto
vris tala i opirala se. Novinar je oc ajnic ki pokus avao nac i nekoga tko
c e mu razumljivo odgovoriti na pitanja. Jamieju se odjednom upalila
lampica u glavi.
Tome, povikao je, a c asnik za sigurnost je poskoc io. Moz es li
premotati ovaj izvjetaj unatrag?
Morris je izgledao zbunjeno, ali rekao je da moe.
Trebas ga vratiti trideset sekundi unatrag i zamrznuti sliku.
Brzo!
Morris je otvorio neki prozor na zaslonu i utipkao nes to.
Frankenstein je ustao i stao pored Jamieja.
to se dogaa? upitao je.
Vidjet e, odgovorio je tinejder, ne skidajui pogled sa zaslona.
Dok je Morris radio svoj posao, izvjes taj se zaustavio i poc eo ic i
unatrag.
Tu zamrzni, viknuo je Jamie nakon nekoliko sekundi. Morris ga
je posluao. Priblii ovjeka u donjem desnom kutu!
Tablica od tankih zelenih linija se pojavila na zaslonu i podijelila
ga u s ezdeset i c etiri kvadrata. Morris je oznac io c etiri kvadrata u
donjem desnom kutu i kliknuo na njih. Povec ali su se ispunivs i c itav
zaslon nejasnom slikom dugac kom c etiri metra. Morris je opet nes to
utipkao i slika se izotrila do savrene vidljivosti.
Bolnic ar je stavljao zavoj na c ovjekov vrat, umrljan krvlju koja se
pod svjetlom punog mjeseca c inila gotovo crnom. Jamie je uz asnuto
udahnuo.
Medu skorenom krvi su se vidjele dvije okrugle rupice.
Gdje je ovo mjesto? vikao je, trebam zemljovid tog mjesta i
okolice! Moja majka se nalazi ondje otkuda je dos ao ovaj brod, znam
to!
Morris je skoc io s kontrolne ploc e, otvorio uski ormar ugraen u
metalni zid i izvadio zemljovide. Jamie je dotrc ao do njega i poc eli su
ih rairivati po stolu.
Northumberland, Northumberland, govorio je Morris glasno
odbacujuc i zemljovid za zemljovidom. Oglasio se neki bip, no nijedan

od njih dvojice nije podignuo glavu da vidi to je.

Evo ga, viknuo je Morris i ras irio zemljovid Sjevernog mora
preko stola. Nadvili su se nad papir, traz ec i obalni gradic po imenu
Fenwick.
Jamie, rekao je Frankenstein, ali tinejdz er se nije odazvao, samo
je odmahnuo rukom i nastavio zuriti u kartu.
Jamie! povikalo je c udovis te, a hitnost u njegovom glasu je
nagnala Jamieja da iznervirano podigne glavu.
to je...
Zastao je kao ukopan pratec i Frankensteinov prst koji je upirao u
divovski zaslon. Otvorio se novi prozor koji je sadrz avao elektronic ku
poruku poslanu sa neke neshvatljive adrese. Nije bilo nikakvog teksta,
samo jedna fotogra ija visoke kvalitete na kojoj je majica zabijena na
vrata bunkera Sjevernog isturenog poloz aja Odjela 19. Jasno se vidio
uti natpis
LINDISFARNE
kao i rijei nakrabane crnom skorenom krvlju ispod njega.
RECITE
DJEAKU
DA DOE
Jamie je duboko udahnuo i pogledao svoje prijatelje. Tamo mi je
majka.
Izvadio je metke iz svog oruz ja na stol u operativnom centru i
provjerio sve s to ima. Nije gledao kad su se Frankenstein i Morris
vratili u sobu.
Razgovarao sam sa Sjevernim isturenim poloz ajem, rekao je
Morris. Drz at c e tisak pod kontrolom i zadrz ati policiju dok im mi ne
dozvolimo da ih puste na otok.
Odlino, odgovorio je Jamie. Odlino.
Ponovno je zavezao vezice na c izmama, namjestio oklop na prsima
i vratio oruje na mjesto.
Osjec am da me gledas , rekao je Jamie navlac ec i rukavicu. Reci
ako ima neto za rei.
Spasilaka misija e se vratiti za nekoliko sati, rekao je Morris.

Zato ne prieka pa onda moe...

Nema c ekanja, Tome, rekao je Jamie. Idem sada. Daj mi kod
Larissine elije.
to e ti? upitao je Frankenstein.
Vodim je sa sobom, odgovorio je Jamie. Vidio je kako ga
udovite gleda. Prestao se odijevati i pogledao ga je.
Nije ona, Victore. Znam da nije ona. U redu je ako mi ne moz es
vjerovati, ali ja vjerujem njoj i vodim je sa sobom.
Jamie, zapoeo je Morris, ako nije ona, tko je onda?
Ne znam, odgovorio je Jamie. Znam jedino da nije ona.
Morris je progutao knedlu i pogledao Jamieja smrtno ozbiljnog lica
i raskolaenih oiju.
Mislim da postoji nes to s to trebas znati, rekao je. Ali nije moj
posao da ti to kaem.
Frankenstein se ukoc io na stolcu. Umukni, Morrise, rekao je
prijetei.
Jamie ih je obojicu pogledao.
to se dogaa? upitao je.
Morris je spustio glavu.
Pitaj njega, rekao je, upiruc i prstom u Frankensteina. Pitaj ga
gdje je bio kad ti je poginuo otac.
Jamie je zurio u c udovis te koje je s neskrivenim bijesom zurilo u
Morrisa. Jamie je osjetio kao da mu se glava otvorila i u nju je uplivalo
sjeanje na onu no...
Osmorica policajaca odjevenih u crne oklope, naoruanih
strojnicamarasporedila su se po kolnom prilazu. Cijevi oruja uperili su
u vrata krozkoja je prolazio Julian Carpenter.
Ruke iznad glave, povikao je jedan od njih. Bio je ogroman,
sfantomkom na glavi i kacigom koja je djelovala komino maleno na
njegovim ogromnim ramenima. Jamie je zurio u ogromnogovjeka.
Strahga je sasvim svladao kad je vidio da su njegove poput debala
debele rukerazliite duljine. Odmah!
Uz as je svladao Jamieja, hladan znoj mu je potekao kraljez nicom i
pretvorio koljena u ele. Pogledao je Frankensteina.
Neeeeeee!
Ostao je bez daha. Morao se nagnuti i gurnuti glavu kroz noge.
Drao se za koljena da ne padne.

Prisilio je samoga sebe da se uspravi i pogledao Frankensteina.

Cudovis te ga je gledalo s izrazom neskrivene patnje na licu, pruz ilo je
ruke preko stola kao da eli dotaknuti Jamieja.
Prizor zelenosivih dlanova na Frankensteinovim rukama
nejednake duljine je povratio Jamieja iz paralize. Trgnuo se i
odmaknuo unatrag od stola.
Jamie..., zapoelo je udovite.
Bio si tamo, rekao je Jamie. Sad se sjec am. Bio si tamo kad su
upucali mog tatu.
Jamie, ja...
Jesi li bio tamo ili nisi? vikao je Jamie. Ne laz i mi vis e! Jesi li bio
tamo?
Frankenstein bi pogledom bio ubio Morrisa, da je bilo moguc e.
Ovaj je samo gledao u svoje ruke pa zatim u Jamieja.
Bio sam tamo, rekao je.
Jamie je odumro. Osjec ao se kao da vis e nikada u z ivotu nec e biti
sposoban niti za jedan osjeaj.
Da mi se vis e nikada nisi pribliz io, rekao je Jamie drhtavim
glasom. Kunem ti se Bogom, ubit u te ako mi prie.
Okrenuo se Morrisu koji je izgledao kao da je poc inio zloc in koji
nikad u ivotu nee moi okajati.
Tome, rekao je Jamie, ako z elis sa mnom i Larissom poc i na
Lindisfarne, bit c u ti veoma zahvalan. Ako ne z elis , razumjet c u. U
svakom sluaju mi treba dati kod Larissine elije.
Morris je polako ustao od stola. Izbjegavao je Frankensteinov
pogled koji ga je gledao s tihom, goruom mrnjom.
Kod je 908141739, tiho je rekao. Daj mi pet minuta, naemo se
kod hangara.
Hvala ti, rekao je Jamie. Najljepa ti hvala.
Okrenuo se i istrc ao iz Operativnog centra prema dizalu na kraju
hodnika.
Larissa je lez ala na podu kad ga je c ula kako trc i. Uspravila se i
nasmijeila kad je zastao pred njezinom elijom.
Tako brzo, prokomentirala je.
Rekao sam ti, zar ne?, odgovorio je izmeu dva udisaja. Sabrao
se i pogledao je.
Znam gdje mi je majka, rekao je. Sad c u zavrs iti s ovim, kakav

god ishod bio. Trebala bi mi tvoja pomo.

Ustala je i pokazala rukama oko sebe.
Odavde ti ba i ne mogu pomoi, rekla je.
Jamie je utipkao kod njezine c elije u brojc anik na zidu.
Ultraljubiasto polje je nestalo.
Larissa je izila iz elije i brzo ga poljubila u obraz.
Idemo, rekla je.

41. ISTONA FRONTA

SREDINJA KOMANDNA BAZA KZN-A
POLUOTOK KOLA, RUSIJA
Dva helikoptera Crne svjetlosti su se spus tala prema bazi KZN-a.
Motori su rez ali kroz hladni zrak, a rotori podizali snjez ne vijavice.
Kotac i su proklizali kad su dotaknuli ledeno tlo. Zatim su se otvorila
vrata i admiral Seward je poveo spasilac ku misiju prema kontrolnoj
prostoriji KZN-a.
Dvadesetorica operativaca Crne svjetlosti trc ala su preko snijega
krec uc i se poput brzih sjenaka nepreglednom bjelinom. Drhtali su dok
im je arktic ki vjetar prodirao kroz uniforme, a snijeg se lijepio za
vizire kaciga.
Stigli su do ulaza u bazu kliz uc i se i spotic uc i pred rupetinom u
unis tenom metalu gdje su se nekad nalazila tes ka vrata s hermetic kim
zatvaranjem.
Isuse Kriste, promrmljao je jedan od operativaca.
Vrata su bila potpuno is cupana iz okvira i bac ena sa strane poput
ispijene limenke. Sarke koje su ih drz ale na mjestu bile su c elic ne
s ipke od s esnaest centimetara, promjera vec eg od c etiri centimetra.
Vakumski pec at koji ih je drz ao na mjestu bio je zamis ljen da izdrz i
potres dva puta jac i nego s to je Richterova ljestvica uopc e mogla
izmjeriti.
Uzbuna prvog stupnja stupa na snagu odmah, rekao je Seward i
uao u rupu.
Snijeg se nakupio posvuda u kontrolnoj prostoriji. Pokrio je stolce
i stolove za kojima je dez urno osoblje do maloprije radilo. Ponegdje je
bio ruiast od upijene krvi.
Admiral Seward se zamalo spotaknuo preko prvog lea.
Lez ao je pred vratima. Nekad je to bio mladic od devetnaest ili
dvadeset godina. Bio je pokriven snijegom i Seward je naredio ljudima
da ga oc iste. Kleknuli su i otresli snijeg rukama u rukavicama, malo
pomalo otkrivajui tamnosivu uniformu KZN-a.
Jedan od onih koji su stajali kraj mrtvac evog struka je povratio.

Seward je pris ao da vidi s to se dogaa. Vojnik je okrenuo glavu

pokrivs i usta rukama, a admiral je osjetio kako mu se i samome diz e
kiselina u elucu. Mrtvac je bio rastrgan na pola.
Admiral Seward podijelio je ekipu u dvije skupine i obratio se
prvoj.
Ras cistite ovu prostoriju, rekao im je. Zelim da iznesete van sve
leeve. Vi ostali, za mnom.
Ostavio je bojnika Turnera da nadgleda skupinu i odveo ostatak
ljudi dublje u bazu. Polako su se kretali s irokim sivim hodnikom i us li
u dizalo koje je stajalo otvoreno. Seward je pritisnuo gumb prve
podzemne razine.
Pretraite sve katove. elim znati ima li preivjelih, rekao je.
Nitko ne smije ostati ovdje.
Zac ulo se zvono i vrata su se otvorila. Operativci su izis li van,
razdvojili se u grupe po dvoje i poc eli provjeravati vrata koja su se
nalazila s obje strane hodnika. Seward je gledao za njima dok se vrata
dizala nisu zatvorila i povela ga jo dublje u bazu.
Direktor Crne svjetlosti pripremio je trokutasti klju jednak onome
koji je general Petrov nosio na lancu prije nes to vis e od dva sata.
Stavio ga je u rupu ispod gumba s brojevima. Dizalo je prolo razinu -7
i polako se zaustavilo. Vrata su se otvorila i hodnik pun ogromnih
vrata ga je na trenutak zbunio. Seward je samo jedanput prije bio tu.
Kratko nakon s to su ga proglasili Direktorom. Juri Petrov, c ovjek s
kojim se borio rame uz rame u nekim od najtamnijih zakutaka planete
Zemlje, poveo ga je i pokazao sve trezore koji su sakrivali najvec e
tajne koje je ruska nacija prikupila kroz godine svoje duge povijesti.
Na trenutak ga je preplavio oc aj zbog svih pobijenih KZN-ovaca koji
su lez ali u kontrolnoj prostoriji, najnovije z rtve dugotrajnog, krvavog
rata za koji javnost nikada nec e smjeti saznati. Protresao je glavom da
si razbistri misli i pourio naprijed.
Hodnik je bio klizav od iznutrica i rastrganog mesa i Seward je
morao zadrz ati dah dok je zaobilazio masakr. Gusti smrad krvi i
vampira bio je posvuda. Prisilio je samoga sebe da nastavi dalje dok
nije dos ao do vrata broj 31 gdje je pronas ao generala Petrova kako
zuri u njega s praznog stolia unutar metalnog trezora.
Njegova odrubljena glava bila je postavljena na stol, a mrtve oc i
zurile su prema vratima. Krv se bila slila niz metalni stup i nakupila se

u podnoz ju, sasvim skorena i crna. Samo lice bilo je gotovo

neprepoznatljivo od ljubic astih masnica, slomljenog nosa i c eljusti te
uasno nateenih usana. No, oi su bile bistre i pune prkosa.
Petrov je bio dio Spetznaza kad je to jo uvijek neto znailo.
Dobroih je izmorio prije no to je umro.
Seward je zaobis ao metalni stup i provjerio svaki centimetar
trezora. Znao je da je beskorisno, ali ipak je to morao uc initi. Nije htio
obes castiti sjec anje na Petrova propus tajuc i nes to oc igledno. No u
trezoru nije bilo niega osim odrubljene glave ruskog generala.
Izis ao je u metalni hodnik, polako zaobilazec i ostatke. Izvadio je
telefon iz dz epa. Utipkao je broj i prinio ga uhu. Nema ga, rekao je
kad se druga strana javila. Da, siguran sam. Upravo stojim u praznom
trezoru.
Nastala je dugotrajna tiina.
Razumijem, napokon je rekao. Trebam popis svih osoba koje
su pristupile kodiranom sadrz aju KZN-a na glavnom rac unalu Crne
svjetlosti unutar posljednjih etrdeset i osam sati. Moe, ekat u.
Hodao je gore-dolje i c ekao informacije koje je zatraz io. Nakon
gotovo minute javili su mu da nitko nije pristupao tim informacijama.
Ponovno provedite pretragu, zanemarite sigurnosne protokole.
Koristite moj pristupni kod, 69347X. Brzo.
Istog trena su mu proitali ime.
Seward je opsovao. Treba mi trenutana lokacija, rekao je.
Provjeri ovaj ip.
Sekunde su mu prolazile kao u agoniji. Stajao je nasred hodnika
stiui telefon toliko da su mu prsti pobijelili.
Ne on. Samo da ne bude on.
Glas s druge strane ponovno se pojavio i opisao lokaciju.
Ima li drugih operativaca s njim? Glas je odgovorio.
Hvala, rekao je Seward i poklopio slus alicu. Grubo je opsovao
ispod glasa, nazvao drugi broj i c ekao da se Cal Holmwood javi. Javio
se nakon treeg zvona.
Cal, rekao je Seward. Ovdje Henry. Odmah moras dovesti Minu
u Rusiju. U Centralnu komandu KZN-a. Ispric aj se Amerikancima i
odmah kreni. Imamo problem.
Holmwood je zvuc ao malo iznenaeno, ali odmah je rekao
Direktoru da c e napraviti kako nalaz e. Seward mu je zahvalio,

poklopio i utipkao trec i broj. Taman je htio stisnuti gumb za pozivanje

kad je telefon poc eo vibrirati u njegovoj ruci. Pogledao je zaslon i
vidio isti broj koji je i namjeravao nazvati. Pritisnuo je gumb za
prihvaanje poziva i prinio telefon uhu.
Slus aj me, rekao je prekinuvs i glas s druge strane. Moras mi
rei gdje je Jamie Carpenter. ivot mu je moda u opasnosti.
Nastala je pauza, a zatim mu je glas odgovorio. Seward je
problijedio.
Upast e u stupicu, rekao je. Zovi... Veza se prekinula.

42. OTOK KOJI JE BOG NAPUSTIO

Izletnic ko podruc je koje je povezivalo otok Lindisfarne s kopnom
bilo je potpuno napus teno. Posljednji turisti vec su sinoc odnijeli svoje
kos are i deke, ukrcali se u svoje automobile i otis li. Za sobom su
ostavili hrpe smec a koje su lijeno lebdjele na magli koja je pokrivala
do poput pogrebnog vijenca.
Drveni stolovi i klupe bili su prazni, djec je igralis te je bilo mrac no.
Njihaljke su kripale, a vrtuljak se lagano okretao.
Duboki, gromki zvuk rastjerao je tis inu. Da je ikoga bilo na
izletis tu, vjerojatno bi prije osjetili buku nego s to bi je c uli. Tlo je
podrhtavalo sve vis e i vis e s to se buka pribliz avala jugoistoku. Zatim
je ojac ala i mogla se jasno c uti. Pravilni udarci, toc ni poput kazaljki na
satu postajali su sve glasniji i glasniji. Cinilo se kao da se iznad nalazi
uragan. Vjetar je osnaz io i potjerao smec e s izletis ta u zrak. Jedan kos
za smec e se prevalio i rasuo po tlu svoje bogatstvo od stiropora,
praznih limenki i vrec ica c ipsa. Vjetar ih je pokupio u svoju spiralu,
pravei mali tornado od smea.
Dva zasljepljujuc a bijela svjetla probola su noc no nebo
osvjetljavajuc i izletis te. Zrake su bile s iroke i jasne, postajale su sve
vec e kako se nes to pojavljivalo na nebu. Helikopter EC725 izis ao je iz
magle uz gromoglasnu riku.
Brzo se spustio. Kotac i su odskoc ili kad su sletjeli na istros enu
travu. Otvorila su se vrata. Pet prilika iskoc ilo je iz helikoptera i
potralo naprijed.
Jamie Carpenter je pogledao svoje suputnike, pras ina i smec e su
mu se lijepili za kacigu. Morrisovo lice se vidjelo, nije spustio vizir.
Zabrinuto je gledao Jamieja, ali odluc nost u njegovim oc ima bila je
ohrabrujuc a. Jos dvojica operativaca stajala su s njima. Zvali su se
Stevenson i McBride. Cekali su u hangaru Petlje zajedno s Morrisom
kad je Jamie stigao s Larrisom. Bio je sretan s to ih vidi. Vampirica ga je
stalno gledala, pruz ala mu je ohrabrenje. Nasmijes io joj se. Odmah mu
je uzvratila osmijeh.
Nemam pojma s to nas c eka na otoku, rekao je Jamie
nadglasavajuc i se s rotorima. Pretpostavljam da Alexandru zna da

dolazimo i vi biste trebali uc initi isto. Rekao mi je da je pobio mnogo

ljudi, tako da moz ete oc ekivati mnogo les eva. Vidjeli ste zemljovid
otoka; maleno selo koje se penje uz brijeg, s luc icom u podnoz ju.
Ostatak je samo divljina, osim otoka na sjevernom dijelu. Mislim da
c emo tamo pronac i moju majku, ali moz da sam u krivu. Prvo c emo
krenuti kroz selo i potraiti preivjele.
Jamie je pogledao svoj tim. Pogled su mu uzvratila smirena lica.
Oekuju da ih ja vodim. Kako se to dogodilo?
Ima li pitanja? upitao je. Cuo je da tako govore c asnici u
ilmovima prije no s to svoje odrede povedu u borbu i uc inilo mu se
ba prikladnim.
Svi su odmahnuli glavama i Jamie je kimnuo. Idemo onda, rekao
je.
Hodali su putom po nasipu koji je vodio do Lindisfarnea. Magla je
bila jako gusta i mogli su vidjeti tek pet metara ispred sebe. Jamie je
uo kako voda zapljuskuje sa svih strana i zadrhtao.
Ako nas napadnu iz magle, neemo ih primijetiti dok ne
budeprekasno.
Slijedili su bijelu crtu na sredini puta. Jamie ih je vodio, iza njega je
is la Larissa, dvojica operativaca i Morris s T-Boneom uprtim u rame.
Larissa je svako malo pruz ala ruku u tamu i doticala Jamieja po vratu
hladnim prstima, od ega je dobivao leptirie u elucu.
Magla se polako povlac ila i otok se pojavio pred njima, tamna
gromada koja se izdizala prema noc nom nebu. Nastavili su hodati,
topot njihovih c izama bio je jedini zvuk koji se c uo dok dvije visoke,
mrave prilike nisu izletjele s obje strane puta. Jamie je zastao pruivi
ruku iza sebe.
Boz e dragi, rekao je Stevenson. Glas mu je bio tih i stegnut kao
da ga netko dri za vrat.
Sa svake strane puta nalazio se jarbol, bijeli metalni valjak koji je
izbijao iz vode do visine od deset metara. Zastave koje su se nekad
vijorile na povjetarcu bile su poderane i bac ene na tlo; jedna je bila
Union Jack, a druga z uto-plava zastava Europske unije. Umjesto
zastava, na jarbole je bilo nabijeno dvoje stanovnika Lindisfarnea c iji
su zubi kripali dok su se previjali u zraku.
Ne razumijem, rekao je uz asnuto Jamie. Zas to bi uc inio nes to
ovakvo?

Drakula je to radio, rekao je McBride. Kad je jos bio c ovjek.

Nabijao je ratne zarobljenike na kolac i postavljao ih tamo gdje su ih
njemu neprijateljske c ete mogle vidjeti. To im je bilo upozorenje da ne
idu dalje.
Ovo nije upozorenje, rekla je Larissa. Ovo je dobrodos lica. Zna
da se nec emo vratiti, z eli da Jamie vidi za s to je sve sposoban. Zeli ga
uplaiti.
Jesu li bili jo ivi kad im je to napravio? Nadam se da su bili mrtvi.
Idemo, rekao je uvjerljivije no s to je mislio. Hajdemo dalje.
Pros li su jos tri para jarbola ukras enih na isti groteskni nac in, no
Jamie je drz ao pogled na otoku koji je bio sve jasniji ispred njih. Vidio
je ulic nu rasvjetu kako se penje uz brijeg i kvadrate z ute svjetlosti na
prozorima kuc a. U podnoz ju brijega, zdesna od nasipa, vidio je valove
kako se lome o sivi beton luc ice i malenu mornaricu ribarskih
brodova kako se ljuljukaju na plimi.
Tim je nastavio hodati i nakon pet minuta se voda oko njih
povukla. Stajali su na c vrstom tlu. Put je skrenuo desno. Slijedili su ga
s pripravnim oruz jem. Stigli su do podnoz ja brijega i Jamie je
pogledao oko sebe. Nalazili su se na rac vanju dvaju uskih putova.
Jedan je vodio uzbrdo, a drugi oko luc ice. Oslus kivali su ima li
znakova ivota.
Vladala je potpuna tiina.
Mrtvo. Sve je mrtvo.
Provjerite luc icu, rekao je. Morris i Stevenson su se uputili
prema brodic ima. Pogledao je Larissu koja je izgledala kao da joj je
muno. to nije u redu? upitao ju je.
Ovo mjesto..., rekla je. Zaudara po smrti. Zar ne osjeti?
Jamie je omirisao zrak. Osjetio je miris slane vode i oc is cene ribe,
ali to je bilo sve.
Ne, odgovorio joj je. Ne osjeam.
Gledala ga je oc ima koje su vec sve znale. Samo c ekaj, rekla mu
je.
Gledali su Morrisa i Stevensona kako se vrac aju prema njima,
sputenog oruja i glava. Prili su ostatku svoga tima.
Ima li to? upitao je Jamie.
Mlada djevojka, rekao je Morris. Cini se da je umrla prije tri
sata. I krv, mnogo krvi. Nema preivjelih.

Jamie je pogledao uz brijeg.

Dva puta. Modaetrdeset kua.
Razdvojimo se, rekao je. McBride, ti poi sa mnom. Ic i c emo
lijevim putom. Morrise, Stevensone, vi idite desno.
Pogledao je Larissu.
Hoc es li ti provjeriti zrak? upitao je. Moz es vidjeti stvari koje
mi ne moemo.
Kimnula je.
U redu, rekao je. Vidimo se na vrhu brijega za petnaest minuta.
Ostavite tijela tamo gdje ih naete, zanimaju nas samo preivjeli.
Tim se razdvojio. Morris i Stevenson su brzo pres li rac vanje i
krenuli desnim putom, Larissa se graciozno podignula u zrak
smijes ec i se Jamieju. Nestala je u zraku ostavivs i njega i McBridea
same.
Odmah su pronali prva tijela.
Krv se zgrus ala u pukotinama na kaldrmi i po kotac ima
automobila parkiranima ispred velikih, urednih kuc a. Pratili su
grimiznu rijeku do druge kuc e na desnoj strani i pronas li par kako lez i
na trbuhu na svom kolnom prilazu. Zenina duga plava kosa bila je
skorena od krvi, a mus karcu su nedostajali prsti na lijevoj ruci i jedno
uho. Svjetlo je izlazilo iz polomljenih prozora, a ulazna vrata visjela su
samo na gornjoj arci.
Ne moz emo vis e nis ta uc initi za njih, rekao je McBride njez no
vukui Jamieja za ruku.
Jamie je stajao kraj otvorene ograde koja je vodila u njihov kolni
prilaz i zurio u trupla. Sablaznila ga je nemarna brutalnost
Alexandruove druz ine. Nije mogao razumjeti toliko bezrazloz no
nasilje.
Jadni ljudi. Boe dragi. Jadni, nesretni ljudi.
Hajde, zvao ga je McBride. Mrtvi su. Moz da naemo nekoga tko
nije.
Pomisao na prez ivjele prekinula je Jamiejevu obamrlost i ponovno
je krenuo uz brdo. Zauzeo je lijevu stranu, a McBride desnu.
Provjeravali su tijela razasuta po kaldrmi, vikali na ulazima kuc a i
slus ali odaziva li se tko, slijedili crvene tragove koji su otkrivali sve
vie uasa. Jamieju je bilo muno kao da e se onesvijestiti, ali ustrajao
je. Jedna po jedna vrata, jedna po jedna rtva.

Blizu vrha brijega c uo je glazbu iz jedne kuc e, neki klasic ni komad

na klaviru koji mu je bio jako poznat. Slijedio je glazbu u kuc u malo
dalje od puta. Provjerio je z enu koja je lez ala na puteljku ispred kuc e i
nastavio dalje. Pros ao je pored jos jedne kuc e koja je bila otvorena.
Svjedo u hodniku bilo je upaljeno.
McBride je stajao na kraju ulice pri samom vrhu brijega. Morris i
Stevenson penjali su se prema njemu.
Nita? upitao ga je Jamie.
Nis ta, potvrdio je McBride podignuvs i vizir. Lice mu je bilo
sasvim blijedo.
Kod tebe? upitao ga je.
Nita.
Zac uli su plac . Podrhtavajuc e jecanje dolazilo je iz s ume koja je
inila srce otoka i potrali su u smjeru zvuka.
Trc ali su preko z bunja, c izmama lomili granc ice dok su im grane
drvec a udarale po vizirima. Kretali su se medu tamnim deblima, preko
nanesene zemlje i niskog raslinja. Okrenuli su se. Cinilo se kao da je
plac posvuda, kao da stotine ljudi plac u uglas. Suma je bila tamna i
gusta, nisu se mogli orijentirati. Larissa se iznenada pojavila pokraj
njih, zgrabila ih za ruke i podignula u zrak.
Letjela je medu drvec em, gledala lijevo i desno. Jamieja i McBridea
drz ala je kao da uopc e nemaju tez ine. Kad su dos li do c istine spustila
ih je na tlo; zakotrljali su se po zemlji i pridigli sa spremnim TBoneima. Uperili su ih u vampiricu koja je izgledala poput
dvadesetogodis nje djevojke. Zarobila je mus karca koji nije mogao biti
puno stariji od toga. Ruke mu je pribila iza leda lijevom rukom i
prelazila dugac kim noktima desne ruke preko njegovog vrata. Nije
primijetila ljude u crnim uniformama, ili je jednostavno nije bilo briga.
Jamie je namjestio T-Bone i povikao: Hej! iste sekunde kad je
povukao obarac . Vampirica je pustila mus karca i rez ec i krenula na
Jamieja. Raketa ju je pogodila ravno u prsa probivs i bijelu haljinu koju
je nosila i rasprivi njezinu krv po istini.
Jamie i McBride su ustali i pris li c ovjeku koji se previjao na tlu, sav
krvav. Pogledao je dvojicu koja su mu se pribliz ila, bio je sasvim
uz asnut. Odgurivao se unatrag rukama i nogama ostavljajuc i za sobom
tamni trag. McBride je opsovao.
Krvari, rekao je. Podigni ga, Jamie.

Jamie je pris ao mus karcu i podignuo ga s trave. Rukama je naletio

na nes to mokro, a ovaj je vrisnuo toliko da ga je Jamie gotovo ispustio.
Prebacio je mus karc evu ruku preko svoga ramena i potrc ao s njim
prema McBrideu. Opet su ga poloz ili na tlo. Operativac ga je njez no
prevrnuo i zatim se trgnuo. Na leima je imao veliku rupu punu
prljavtine i komadia drva.
Vjerojatno ga je probola granom, rekao je. Prevrni ga jos
jednom.
Jamie je uradio kako mu je rekao s to je paz ljivije mogao. McBride
je poloz io glavu na z rtvina prsa i osluhnuo. Potom se bespomoc no
dignuo na noge.
Ima krvi u pluc ima, tiho je rekao. Ne mogu mu pomoc i. Treba u
bolnicu i to odmah.
Jamie se osjeao kao da je upao u klopku.
Ili ovaj ili tvoja majka. Zna da je tako. Ako ga odvede na
kopno,majkae ti biti mrtva kad se opet vrati.
Ranjenik ga je potedio teke odluke.
Uz asnuto je pogledao dvojicu koja su se nadvijala nad njim, prsa su
mu se ubrzano kretala gore-dolje u plitkim, panic nim uzdasima. Srce
ga je izdalo i umro je od oka u Jamiejevim rukama.
Isuse, proaptao je McBride kriajui se sputene glave.
Jamie je samo zurio u mrtvog c ovjeka. Njegovi posljednji trenuci
na zemlji bili su puni straha i boli, a on to nic im nije zasluz io. Samo je
bio na pogrenom mjestu u pogreno vrijeme.
Ti si mu to uinio. Alexandru je to uinio zato to si ga ti
odluiotraiti.
Ogroman jecaj oteo mu se iz grudi. Suze su mu se slijevale niz
obraze, sakrivene ljubic astim vizirom i kapale po uniformi Crne
svjetlosti.
Ti si kriv. Ti si kriv.
Sjeo je na travu i spustio glavu na prsa. Bilo mu je pretes ko, nije
vis e mogao dalje. Odjednom je postao umorniji nego ikad u z ivotu,
poc eo je padati prema rosnoj travi. Dvije ruke su ga uhvatile ispod
ramena, povukle na noge i okrenule. Larissa ga je gledala, zabrinuto i
s puno ljubavi. Zatim je posegnula za njegovom kacigom, skinula je i
njez no ga poljubila. Jamie je uzvratio poljubac, c isto nagonski. Mrtvac
je lez ao pokraj njega, McBride je tiho plakao na koljenima, a on je

ljubio Larissu. Bio je siguran da bi poludio ako ne nade nac in da opet

neto osjea. Polako se odmaknula od njega i pogledala ga.
Nee odustati, rekla mu je. Neu ti dopustiti.
Jamie je potraz io nes to duboko u sebi i znao je da je Larissa u
pravu. Nec e odustati, istjerat c e ovu noc nu moru do kraja, pa makar
umro. Dugovao je to svima kojima je Alexandra prius tio preranu i
nezasluenu smrt.
Slabas no joj se nasmijes io i uzvratila mu je osmijeh. Podignuo je
McBridea s da i pogledao ga duboko u oi.
Idemo dalje, rekao je s to je c vrs ce mogao. Zatim je pokazao
mus karca koji je mrtav lez ao na tlu. Dovrs it c emo ovo. Zbog njega i
zbog svih ostalih.
McBride ga je pogledao crvenih oiju.
Da, gospodine, rekao je.
Larissa se opet vinula u zrak. Obec ala je da c e drz ati straz u. Jamie i
McBride su krenuli natrag prema putu, tamo gdje su ih Morris i
Stevenson trebali ekati. McBride se odjednom ukoio.
Netko nas gleda, pros aptao je. Nemoj se okretati. Tebi zdesna.
Iza drveta.
Jamie je pric ekao pet sekundi, zatim se najsporije s to je mogao
okrenuo na desno. Isprva nije vidio nis ta, samo obrise crnog drvec a.
Kad mu se pogled naviknuo na tamu, vidio je blijedo lice neke
djevojke kako ih gleda. Jednako sporo se okrenuo McBrideu.
To je neka cura, rekao je. Operativac je kimnuo.
to emo?, upitao ga je Jamie.
McBride je utio. Zatim je mirnim glasom doviknuo preko istine.
Nec emo te ozlijediti, rekao je. Izii. Ponavljam, nec emo te
ozlijediti.
Djevojka se nije pojavila, ali nije niti pobjegla.
McBride se okrenuo prema mjestu gdje se sakrivala, i dao je
Jamieju znak da uc ini isto. Poloz io je T-Bone na tlo i pruz io prazne
ruke tako da ih ona moz e vidjeti. Jamie je slijedio njegov primjer,
polaui oruje polako na tlo i pruajui prazne ruke prema djevojci.
Culo se neko s us tanje i pucketanje granc ica. Zatim je djevojka
izila iz skrovita i nesigurno krenula prema njima.
Bila je tinejdz erica, otprilike Jamiejeve dobi. Imala je kratku plavu
kosu koju je nosila preko c ela. Bila je odjevena u traperice i tamnu

majicu. Nije ih gledala uplas eno, bilo bi bolje rec i da je bila oprezna.
Paz ljivo je zakorac ila prema naprijed, stalno gledajuc i lijevo i desno.
Larissa se spustila s neba, uhvatila je ispod ramena i podignula bez
imalo muke. Djevojka je poc ela vris tati kad su joj stopala izgubila
uporis te. Larissa ju je iznijela na c istinu i bacila pred Jamieja i
McBridea s otprilike metra visine. McBride je zadrz ao djevojku na tlu
da ne pobjegne, a Larissa je elegantno dolebdjela do Jamieja. Gledali
su kako je operativac pokus ava savladati uplas enu dok se bacakala i
otimala.
Pusti me, vikala je.
Naglo je tresnula glavom unatrag i udarila McBridea u nos,
slomivs i ga. Zastenjao je, bol ga je os amutila i malo je popustio stisak.
Djevojka se uspjela oteti. Skoc ila je na noge i divlje gledala kamo c e
pobjec i. Larissa joj je pris la, uhvatila je za ruke i pribila joj ih na lea.
Drugom rukom ju je uhvatila za vrat i podignula u zrak.
Budi mirna, rekla joj je. Neu te ozlijediti ako bude mirna.
McBride se teturavo podignuo na noge. Krv mu je tekla iz nosa i
kapala po uniformi. Priao je djevojci koja je visjela u zraku, a Jamie je
poao za njim.
Kako se zoves ? upitao je Jamie. Djevojka mu se izbec ila i nije
rekla nita.
Bit e lake ako ti budem znao ime, rekao je mirno Jamie.
Kate, odbrusila je. Kate Randall.
Ja sam Jamie, odgovorio je. Drago mi je. Ljutito ga je gledala.
Nije nita rekla.
Uskoro c u zamoliti prijateljicu da te spusti, rekao joj je. Molim
te da ne bjez is i da nas ne pokus avas napasti. Nec emo te ozlijediti, ali
branit emo se ako budemo morali.
Nije bilo odgovora.
To c u shvatiti kao da, rekao je Jamie i kimnuo Larissi.
Nasmijes ila mu se i spustila djevojku. Kate se sloz ila na pod, no odmah
je ljutito podignula glavu.
Tko ste vi? upitala je. Jeste li s njima? Nismo, rekao je Jamie.
Dos li smo ih zaustaviti. Kate se nasmijala suhim, prepuklim
smijehom bez imalo humora.
Pa, malo ste zakasnili, rekla je. Zatim je briznula u pla.
Kad je McBride kleknuo da utjes i uplakanu djevojku, Jamie je c uo

korake, pucketanje granc ica i nekoga kako ga doziva imenom.

Prepoznao je Morrisov glas i viknuo: Ovdje smo.
Koraci i pucketanje su postali jos glasniji te su Stevenson i Morris
izbili na c istinu sa spremnim oruz jem. Zac ueno su stali pred
prizorom koji ih je doc ekao: Jamie je stajao kraj Larisse, krvavi
McBride je tjes io uplakanu djevojku, nec ije izmrcvareno truplo je
lealo na tlu.
Sto se dogodilo? upitao je Morris prilazec i Jamieju. Jamie je
objasnio.
Isuse, rekao je Morris odmahujui glavom. Kakav nered.
Stevenson je pris ao McBrideu i kleknuo kraj njega. Kate je polako
poc ela dolaziti k sebi, suze su se sus ile, a plac prerastao u tihe jecaje.
Pogledala je dvojicu u crnim uniformama koji su stajali kraj nje, a
zatim i Jamieja.
Sto se dogaa? jednostavno je upitala. Morris je pris ao i stao
ispred nje.
Jesi li itala Drakulu?
Kimnula je.
To nije samo pric a. To je lekcija iz povijesti. Kate ga je pogledala
i prasnula u smijeh.
Opa, rekla je, koliko li si samo vjebao tu reenicu?
Morris se zacrvenio i pogledao Jamieja traei pomo. Tinejderica
se iskreno nasmijala pa joj je priao i sjeo pored nje.
Vampiri su stvarni, tiho joj je rekao. Oni su vec eras napali vas
otok. Njihov voda je jedan od najstarijih vampira na svijetu i zarobio
je moju majku. Sve ovo nije imalo nikakve veze s tobom ili s bilo kojim
drugim stanovnikom ovog otoka. No, trebas znati s c ime imas posla. U
redu?
Kate je kimnula. Gledala ga je bistrim oc ima na nevjerojatno
mirnom licu.
Znate li je li se itko uspio spasiti s otoka? upitala je. Moj otac...
Zastala je i zagledala se u daljinu, na trenutak izgubljena u sjec anju
na ono to se dogodilo njezinom pospanom malom selu.
Ima preivjelih, rekao je Jamie i ona se ponovno usredotoila.
Ne znam koliko ih je i ne znam je li tvoj otac medu njima. No
de initivno ima prez ivjelih. Nasukali su se u brodu na plaz i pored
Fenwicka.

Olakanje ju je obuzelo valom ugodne topline.

Uskoroemo se vidjeti. Vidjetemo seim svane.
Sto sada?, upitala je Kate. Ovdje vis e nitko nije ostao z iv. Ben je
bio posljednji.
Pokazala je prema truplu koje je lez alo na travi i mrtvim oc ima
zurilo u nebo.
Imamo posla, rekao je Morris. Kate, z elim da odes u selo i
zakljua se u svoju kuu do jutra. Kad sunce...
Kate i Jamie su ga uglas prekinuli.
Ne moemo je ostaviti ovdje!
Ne moete me ostaviti ovdje!
Morris je skinuo kacigu i bacio je na travu preplas ivs i ostatak
ekipe.
Za ime Boga, vikao je. Nije ovo omladinski klub na ekskurziji,
jeste li vi normalni?! Ovo je tajna vojna operacija, ja sam najvis i
prisutni asnik i ima da radite to vam kaem! Jeste li me uli?!
Nastala je tis ina; pet lica je gledalo u Morrisa koji je sasvim
pocrvenio od ljutnje.
Ma zadivio si nas, Tome, rekla je Larissa. Stvarno si nas zadivio
svojom sranom izvedbom.
Kate se smijuljila, a Jamie je osjetio kako mu se lice nehotice
razvlac i u podrugljiv osmijeh. Cak su se i Stevenson i McBride poc eli
smijati. Morris na kraju nije mogao odoljeti.
Oprostite, rekao je. Malo sam se zanio. Jamie je ustao i
potapao prijatelja po ramenu.
Ne moemo je ostaviti, Tome, rekao je. Zna da ne moemo.
Znam, odgovorio je Morris i okrenuo se Kate. Moz es li nas
odavde odvesti do samostana?
Kate je skoila na noge.
to ekamo?

43. NONE MORE

Tim Crne svjetlosti, pojac an za jednog c lana, kretao se s umom.
Ostaci prastarog samostana mogli su se nazrijeti nad drvec em,
osvijetljeni naranastom svjetlou koja se odbijala o drevni kamen.
Kate ih je vodila neravnim, vijugavim puteljkom kroz s umu. Jamie
joj je dao svoj kolac, a ona ga je nosila pred sobom kao ras lje, s akom
c vrsto stisnutom oko gumene drs ke. Larissa je lebdjela nad njima
pratec i budnim okom sve moguc e pokrete. Pros li su veliku c istinu na
kojoj je bilo iscrtano nogometno igralis te pa su opet zas li meu gusto
drvee.
McBride je bio na c elu skupine, slijedili su ga Jamie i Kate jedno
pored drugog, zatim Stevenson i na kraju Morris koji je opet stajao na
zaelju.
Pa koliko ti ima godina? upitala je Kate drhtavim glasom.
Jamie je vidio da pokus ava ostati sabrana. Sesnaest, odgovorio
je. A ti?
Isto, rekla je. Proli mjesec mi je bio roendan.
Kako si proslavila?
Ma nikako, rekla je. Tata je morao raditi. Ali odvest c e me na
kopno sljedei tjedan. Ii emo u kupnju.
Lice joj se zgrc ilo od boli pri pomisli na oca i Jamieju je bilo doista
ao.
Siguran sam da ti je tata dobro, rekao joj je.
I ja sam, odgovorila je.
Nekoliko minuta su hodali u tiini, zatim je Kate progovorila.
Kako si zavrio s ovima? upitala je.
Duga pria, odgovorio je.
Imamo vremena.
Vjeruj mi, nemamo, odgovorio joj je Jamie.
Izis li su na kruz nu c istinu i McBride je podignuo ruku, dajuc i im
znak da stanu. Larissa se spustila pored Jamieja. Gledala je Kate blago
sumnjiavim oima dok se ostatak ekipe postavljao u red.
to nije u redu? upitao je Morris.
McBride ga je ljutito pogledao stavivi prst ispred usta.

Neto nije u redu, rekao je. Ne znam...

Nije dovrs io rec enicu. Larissa je nagnula glavu unatrag i omirisala
zrak. Zgrabila je Jamiejevu ruku i pogledala ga uplaenim oima.
Vampiri su preplavili istinu.
Izis li su iz s umskog mraka, skakali s drvec a. Bilo ih je dvanaest, i
mus karaca i z ena. Stali su nasred c istine i rez ali na ekipu Crne
svjetlosti.
Grimiz se razlio Larissinim oc ima. Iskezila je oc njake na vampire.
Jamie je traz io UV granatu na svom pojasu, ali nije napipao nis ta osim
zraka. Nije bilo vremena za posjet oruz arnici prije puta. Operativci su
sa sobom imali samo osnovnu opremu. Pripremili su oruz je i c ekali da
vampiri napadnu.
Nije im trebalo dugo.
Alexandruovi sljedbenici jurnuli su na njih rez ec i i sikc uc i dok su
im se oc njaci sjajili pod mjesec inom. Stevenson je prvi zapucao.
Njegov T- Bone se zabio u prsa nekog mus karca od tridesetak godina,
odjevenog u prljavu z utu majicu i poderane hlac e. Eksplodirao je u
vatrometu iznutrica.
McBride se spustio na koljeno i pros arao vampire svojom MP5icom. Meci su im prerezali koljena, a krv i krhotine smrskanih kostiju
lebdjeli su zrakom. Trojica vampira su pala zavijajui u agoniji.
Ostali su i dalje napadali.
Jamie je ispucao T-Bone u grudi jedne vampirice. Vrisnula je
zabacivs i glavu unatrag od siline udarca. Vrisak je utihnuo u isti tren
kad se njezino tijelo raznijelo u milijardu komadic a mesa, iznutrica i
krvi.
Larissa je jurnula naprijed i zabila prste u oc ne duplje dvojice
vampira koji su krenuli na nju. Zglobovi su joj postali sasvim crveni jer
je prstima kopala sve dublje i oslijepila ih noktima.
Izvukla je ruke iz oc nih duplji ove dvojice i sagnula se dok su
McBride i Morris u isti tren ispalili projektile u dvojicu oslijepljenih
vampira. Pridigla se okupana njihovom krvlju. Bila je doista sablasna,
niz lice i kosu joj se slijevala svjez a krv. Otresla ju je i stala pokraj
Jamieja.
Stevenson je istrc ao i zabio kolac u srce trojici vampira koji su
lez ali na tlu i grc ili se od bolova. Operativac ih je rijes io muka u tri
brza i krvava poteza rukom.

Petorica preostalih su se povukla. Brojc anu nadmoc vis e nisu imali

i Jamie je vidio da se boje. Osjetio je nalet adrenalina i jurnuo naprijed.
Nije imao pojma s to misli napraviti. Znao je samo da pred sobom vidi
vampire i da vampire treba ubiti. elio ih je ubiti vlastitim rukama.
Morris je nes to doviknuo, no Jamie ga nije c uo. Potrc ao je preko
c istine prema vampiru koji je stajao u sredini skupine. Nalikovao je
tehniaru nekog heavy metal benda, odjeven u crnu majicu i prsluk od
svijetlog trapera koji je prekrivao ramena iscrtana plavom tintom.
Tri projektila poletjela su pored njega vukuc i za sobom metalne
kablove i zabila se u trio vampira. Eksplodirali su dok se on saginjao
ispod njih. Tamna prilika je proletjela iznad njega i Larissa je neku
vampiricu zabila u drvo. Uskoro ju je pustila, ali u nekoliko komada.
Larissa se opet pojavila, poput krvave noc ne more, sjajnih crvenih
oc iju, iskez enih zuba. Razderala je vampiric in torzo i zgnjec ila srce
koje je jos uvijek tuklo. Vampirica je bila unis tena i ostao je samo
posljednji vampir na istini. Jamie je trao prema njemu.
Tehnic ar se povukao z elec i dobiti na vremenu i daljini. Zatim je
napao. Jamie je ispalio hitac iz T-Bonea, ali promas io je. Odbacio je
oruje i posegnuo za kolcem. Nije ga bilo. Dao sam ga Kate.
Vampir mu se zabio u struk, izbio mu dah i svalio ga na tlo.
Opkorac io ga je, koljenima mu priklijes tio laktove. Jamie je lamatao
nogama, no ogromnom vampiru to nimalo nije smetalo. Rez ao je,
kreveljio se, proz dirao ga grimiznim oc ima. Vidio je prijatelje kako
vraaju T-Boneove u cijevi i shvatio sve.
Predaleko sam otrao. Bitu mrtav dok uspiju ispaliti. Tamna mrlja
zaustavila se na vampirovom ramenu. Bila je to Larissa, crvenih oc iju i
iskez enih zuba. Posegnula je za vampirom, no ovaj ju je samo mlatnuo
rukom po vilici. Odletjela je u tamu i zabila se u nes to uz bolnu
lomljavu. Vampir se polako nadvijao nad njim pokazujuc i dva
ogromna onjaka, dugaka barem dva centimetra. Tad mu se izraz lica
promijenio. Sekundu kasnije je eksplodirao. Jamie je zas titio oc i
rukom, zatim je osjetio kako ga nec ije ruke podiz u u sjedec i poloz aj.
Otvorio je oi i ugledao Kate s kolcem u ruci kako ubrzano die.
Jesi li dobro? upitala je bez daha. Je li te ugrizao? Jamie je
odmahnuo glavom i podignuo se na noge. Trojica operativaca Crne
svjetlosti pojavila su se kraj njega. McBride ga je poeo pregledavati.
Je li te ugrizao? pitao je. Reci mi istinu!

Nije ga ugrizao, rekla je Kate. Sredila sam ga na vrijeme.

McBride ju je gledao s neskrivenim divljenjem. Pris ao joj je i
zagrlio je. Ukoc eno je stajala u njegovom zagrljaju, sasvim zbunjena,
no uskoro je popustila i obavila ruke oko mus karca odjevenog u crno.
Prekinuo je zagrljaj i uhvatio je za ramena.
Bravo, rekao joj je. Bravo.
Kate se malo zarumenila od neugodnosti, no ipak se s iroko
nasmijeila.
Cula se buka na rubu c istine i Larissa se spustila k njima. Krv joj je
tekla iz velike rane na sljepooc nici, lijeva ruka joj je neprirodno
visjela, a bol i panika nagrivali lice.
Jesi li..., zapoeo je Morris, no nije ga ni pogledala. Stala je ispred
Jamieja, zgrabila ga za bradu i podignula mu glavu. Paz ljivo mu je
pregledala vrat i zatim ga je pustila. Dugo su se gledali bez rijec i.
Larissa se zatim naglo okrenula, pris la Kate i zvuc no je poljubila u
obraz. Potom je sjela na travu drz ec i se za slomljenu ruku. Jamie je
sjeo kraj nje.
Nastavili su dalje nakon deset minuta.
Zrake mjesec ine sjale su kroz pokrov od granja u dugim srebrnim
nitima koje su svjetlucale u noc i. Is li su niz s umsku stazu na isti nac in
kao i prije no s to su izis li na c istinu. Larissa je drz ala slomljenu ruku
s to je c vrs ce mogla pazec i da ne radi nepotrebne pokrete. Zbilja je
izgledala uz asno, natopljena krvlju koja se poc ela stvrdnjavati po
njezinoj odjec i i kosi. Jamie je slic no izgledao. Obrisao je vec inu
tehnic areve krvi s lica, ali uniforma mu je bila sasvim mokra. Bakreni
zadah krvi bio je posvuda, izazivajuc i muc ninu. Kate je bila blijeda,
polako je postajala svjesna svega s to je te noc i vidjela i napravila. No,
na licu joj se zrcalila odluc nost i nepokolebljivost. McBride je
namjestio svoj slomljeni nos. Bio je jako natec en, ali krv vis e nije
tekla. Ionako ga za slomljeni nos nije bilo previe briga.
Jamie je hodao uz Larissu koja je lebdjela tridesetak centimetara
iznad tla, da ne okrzne slomljenu ruku o Jamieja. Nijedno nije
govorilo, no gledali su se svake minute. Kate je ila iza njih i gledala ih.
Izis li su iz s ume na prostranu ravan, pros aranu grmljem i niskim
raslinjem. Samostan je stajao na vrhu uzvisine, drevan nad hridinama
koje su c inile rub otoka. Jamie je c uo daleke valove kako se lome i
osjetio miris soli u zraku. Svjetlo je isijavalo iz samostanskih prozora

nejednake velic ine u nijansama naranc aste i z ute kakve daje samo
iva vatra.
Krenuli su preko ravni ne znajuc i da su jednome od njih preostale
jo samo tri minute ivota.
Larissa je namirisala neto prije no to je vidjela.
Nes to dolazi, rekla je. Nes to grozno. Nikada nisam osjetila
takav zadah.
Adrenalin je jurnuo u svih est ivanih sustava.
Morris, Stevenson i McBride povukli su Larissu i Jamieja u krug
oko Kate. Pet c lanova ekipe Crne svjetlosti pregledavali su ravan,
okreui se lijevo i desno sa spremnim orujem.
Nekoliko dugih sekundi nepokretno su stajali c uvs i samo zvuke
vlastitog disanja. Stevenson je spustio oruje i okrenuo se kolegama.
Nema niega, rekao je.
Grmlje iza njega se poc elo pomicati. Nes to ogromno izletjelo je van
i preskoc ilo mokru travu. Rez alo je dok se kretalo na c etiri snaz ne
noge i probadalo ih z utim oc ima. Slina mu je curila iz ogromne c eljusti
pune os trih zuba. Zgrabilo je Stevensona za vrat i zavitlalo preko
ostalih c lanova tima koji su popadali okolo po travi. Jamie je c uo kako
grozno stvorenje c upa komad Stevensonova vrata i samog Stevensona
kako urla od boli.
Zabio je pete u zemlju i prisilio se da ustane. Vidio je Kate kako se
kotrlja niz brdo i vic e da joj netko pomogne, no ignorirao ju je. Sto je
dalje od ove grozote koja se dogaa, to bolje za nju. Okrenuo se,
spreman da potrc i u pomoc Stevensonu, no skamenio se od prizora
koji ga je ekao.
Operativac je lez ao na leima. Krv je s ikljala iz otvorene rane na
njegovom vratu. Lice mu je bilo blijedo i oc i zatvorene, ali Jamie je
primijetio kako mu se uniforma die i sputa na prsima.
iv je. Mora mu pomoi.
Ali nije mogao natjerati skamenjene noga da se pomaknu.
Nad Stevensonom je stajao ogroman sivi vuk, velik poput omanjeg
automobila. Krzno mu je bilo debelo i zamrs eno, a oc i su mu
svjetlucale. Njus ka mu je bila crvena od operativc eve krvi. Uz asno je
zaudarao po pokvarenom mesu i bljuvotini. Jamie je osjetio kako mu
se z eludac pretvara u vodu. Vuk je zabacio glavu unatrag i poc eo
zavijati zvukom koji je podsjec ao na vjec nu patnju i prokletstvo.

Ponovno je spustio gubicu na Stevensona, a zraka mjesec ine odbila se

o njegove ogromne zube.
Pucanj se probio kroz ravan, vuk se zgrc io, a krv mu je poc ela
s ikljati iz rebara. Poc eo je zavijati kad je vidio krv. Jamie se okrenuo i
vidio Morrisa i McBridea kako se penju uz brijeg pucajui iz MP5-ica.
Gdje je Larissa?
Mahnito je gledao oko sebe i vidio je na dnu padine. Sjedila je
pored Kate drz ec i je za obraze. Preplavio ga je nalet tolike njez nosti
da je na trenutak zaboravio gdje je i kakav uz asan zadatak ima pred
sobom. Povukao je MP5-icu i potrc ao uz brdo prema McBrideu koji
mu je zahvalio kratkim pogledom. Trojica operativaca Crne svjetlosti
krenula su naprijed dok su njihove strojnice probadale tiinu noi.
Vuk je skoc io sa Stevensonovog onesvijes tenog tijela i zarez ao na
njih toliko jako da je Jamie ustuknuo i zakorac io unatrag. Odzvanjalo
mu je u us ima kad je ponovno stupio prema vuku c vrsto drz ec i prst na
obarac u MP5-ice. Meci su se zabili u vuka trgajuc i komadic e krzna i
mesa, rasipajuc i kapljice krvi po travnjaku. Jamie je vidio kao se
metak zabija u oko c udovis ta ostavljajuc i za sobom crnu rupu gdje je
nekad bilo sjajnoz uto oko. No, velika z ivotinja kao da nis ta nije
primijetila.
Obori ga, vikao je Morris. Pucaj mu u noge!
Jamiejeva MP5-ica se ispraznila. Izvukao je novi komplet metaka iz
pojasa, ubacio ga u oruz je i ponovno zapucao. Trojica operativaca
sasula su metke u prednju lijevu nogu c udovis ta koja se raznijela u
milijardu komadic a mesa i smrskanih kostiju. Vuk je zavijao od boli i
skoc io naprijed, odgurujuc i se o svoje tri preostale noge prelazec i
daljinu dugim, teturavim koracima. Operativci su pucali u vukovu
prednju desnu nogu koja je posustala pod naletom metaka dok je
stvorenje letjelo prema njima. Srus io se pet metara od njih. Leni
mis ic i su mu jos bili napeti od osujec enog skoka. Vuk je zavijao,
zubima je grizao zrak pred sobom. Sudaranje gornje i donje c eljusti
vuka zvuc alo je poput milijuna porculanskih tanjura koji se razbijaju u
isti tren. Odmaknuli su se da ih ne dohvati.
Vuk se odgurnuo naprijed kopajuc i straz njim nogama po tlu.
Nastala je eksplozija krvi dok su pucali u njega. Zivotinja je urlikala i
zavijala, izmrcvarena prsa su joj se podizala i spus tala, a vreo zrak
nepravilno izbijao iz nosnica i gubice.

Isuse dragi, rekao je McBride, teko diui.

Jamie se polako primaknuo, z elio je bolje vidjeti. Vuk je bio
potpuno unis ten, smrskane prednje noge jedva su mu visjele na tijelu,
njus ka mu je bila crvena od krvi. Preostalo oko se samo okretalo ne
gledajui ni u ta.
Idi pogledati Stevensona, rekao je Morris. McBride je potrc ao
prema ranjenom operativcu, a Jamie je priao blie Morrisu.
to je ovo? upitao je.
To je vukodlak, odgovorio je Morris ne skidajuc i pogled sa
ivotinje. I to poprilino star. Imao je barem stotinu godina.
Jamie je zurio u njega. Vukodlak?
Morris je kimnuo ne gledajuc i Jamieja. Gledao je vukova prsa kako
podrhtavaju i bijelo krzno kako se pomic e poput valova dok se meso
pod njim dizalo i sputalo.
Frankenstein mi je rekao da postoje. Zapravo mu nisam
vjerovao.
Morris je izvukao Glock iz pojasa i pribliz io se paloj z ivotinji.
Prislonio je cijev pis tolja na vukovu sljepooc nicu i povukao obarac .
uo se tup udarac i vuk je ostao leati sasvim mirno.
Jamie je svojim oima posvjedoio promjeni.
Krzno se poc elo rijediti, kao da se povlac i u meso stvorenja. Cuo se
odvratan niz zvukova lomljenja kostiju, nes to uglato mu se poc elo
izdizati pod debelom, sivom koz om. Njus ka mu se skratila i postala
plosnatija polako poprimajuc i oblike ljudskog lica. Nosnice su postale
uz e, zubi se uvukli u desni. Straz nje noge ispravile su se uz iste
zvukove lomljenja kostiju, a boja koz e poc ela se mijenjati iz sive u
blijedoruz ic astu. Jamie je zurio otvorenih usta. Pretvorba je poc ela
prije manje od minute vremena, a vuka vec nije bilo. Na travi je lez ao
mrtav, izmuc en, izranjavan c ovjek, polomljenih ruku, bez jednog oka.
Prsa su mu bila izreetana rupama od metaka iz kojih je ikljala krv.
Vjeruje li mu sada? upitao je Morris vraajui pitolj na mjesto.
Jamie je polako kimnuo.
Nema ih mnogo, rekao je Morris. Vec ina ih z ivi izolirano u
s umama dok neki rade kao plac enici. Alexandra vjerojatno misli jako
ozbiljno.
Larissa i Kate iznenada su se pojavile kraj Jamiejevog ramena, na
s to je on malc ice poskoc io. Gledale su slomljeno tijelo s izrazima

gaenja na licima. McBride je povikao da je Stevenson z iv, i svi su

zajedno potrali prema njemu.
Operativac se grc io na tlu. McBride mu je pridrz avao glavu i
pokus avao ga smiriti. Rukama i nogama luac ki je lupao po travi i
trzao se usprkos McBrideovom vrstom stisku.
Vec poznati zvuk lomljave dopro je iz Stevensonovog tijela i Jamie
je vidio kako mu se ruke pretvaraju u prednje noge, skvrc ene skoro
pod pravim kutom. Operativac je otvorio usta i bolno zajaukao.
Jamieju se c inilo da mu taj jauk probija mozak poput pijuka za led.
Opet se c ula lomljava, Stevensonu su prepukle noge. Bacakao se
naprijed-natrag, pjena mu je udarila na usta, krv liptala iz rane na
vratu. Pred oc ima svojih bespomoc nih prijatelja lice mu se izoblic ilo,
produljilo, pros irilo. Kosti su mu se trljale jedna o drugu, a jauk je
polako prerastao u vuje zavijanje.
Gusta crna dlaka poc ela mu je izbijati kroz koz u i trgati uniformu.
Oi su mu poutjele, uspio je zbaciti McBridea sa sebe.
Neka mu netko pomogne!, vikala je Kate uplaeno.
Morris je ponovno izvukao Glock iz pojasa i kleknuo pored
Stevensonove glave. Ono s to se jedva jos moglo nazvati c ovjekom
bacakalo se po tlu, sasvim nesvjesno skupine ljudi koja se sjatila oko
njega. Morris je prislonio pitolj na Stevensonovu sljepoonicu.
Larissa je primila Kate i okrenula je da ne gleda prizor. Cvrsto ju je
zagrlila ne dopus tajuc i joj da se okrene. Jamie je gledao, nije smogao
snage odvratiti pogled dok je Morris povlaio obara.
Izmaglica mozga i krvi prenijela se zrakom i Stevenson se smirio.
Napola dovrs ena promjena se povukla i za trideset sekundi pred je
njima lez ao Stevenson kojeg su svi poznavali. Vis e nije bilo crnog
krzna ni vuje njuke.
Odvukli su ga u zaklon od trnovitog grmlja i ostavili. Vis e mu nisu
mogli pomoc i, a vremena je bilo sve manje. Nakon nekoliko minuta
Kate se sabrala, a McBride se tiho oprostio s prijateljem.
Polako su krenuli niz padinu prema samostanu.

44. U BOJOJ KUI

Jamie je zakorac io u dvoris te samostana i skamenio se pred
prizorom koji ga je doc ekao. Nije bio vjernik, tako da nije vjerovao ni
u Boga, ni u pakao, ali sumnjao je da tamo moz e biti is ta groznije,
nego ovdje gdje se nalazio.
Ekipa je polako pres la ravan i tiho se pribliz ila samostanu krec uc i
se u c uc njevima preko tamne trave. Zastali su, leima naslonjeni na
zid kamenog luka koji je vodio u samostan, po troje sa svake strane,
drz ec i oruz je u rukama. Urlici boli i zadovoljstva parali su tis inu noc i,
a gust dim s mirisom spaljenog mesa i krvi s irio se zrakom. Morris je
tiho dao znak McBrideu da ih povede unutra, ali Jamie je odluc no
odmahnuo glavom. Bili su tako blizu, tako blizu mjesta na kojem je
Alexandra drz ao njegovu majku. Nije mogao samo mirno stajati i
prepustiti vodstvo nekome drugome. Cuc nuo je jos niz e i zas ao iza
ugla kamenog luka. Dvoris te poploc ano kaldrmom bilo je doista
maleno, sa svih strana okruz eno zidovima, a svaki zid je na sebi imao
prolaz. Lijevi i desni zid vodili su prema niskim graevinama. Jamie je
pretpostavio da su nekada tu bile staje, a onaj odostraga, nasuprot
zidu kroz koji su us li, vodio je u zgradu samostana. Izmeu ta dva
ulaza odvijala se scena izvuc ena iz najtamnijih zakutaka mas te nasilne
i umobolne osobe.
Ogroman krijes gorio je nasred dvoris ta, Jamie je osjec ao njegovu
toplinu na svom licu. Visoki stup gustog sivog dima dizao se u zrak
aljui iskrice posvuda.
Tijela redovnika bila su razbacana na sve strane. Neki su bili goli, a
neki jos uvijek ogrnuti smeim haljama. Posvuda je bilo krvi.
Samostanski zidovi bili su umrljani njome, skupljala se u lokvice pri
dnu zidova i tekla poput potoia medu kameniima kaldrme.
Kate je poc ela tiho plakati. Ostatak ekipe polako se ogledao na
popritu none more ne mogavi vjerovati to vide pred sobom.
Nikad nisam vidio nita ovakvo, rekao je McBride.
Ni ja, dodao je Morris odmahujui glavom.
Polako su zaobis li krijes s oruz jem na ramenima i stali pred
otvoreni prolaz koji je vodio u srce samostana. Tama nije obec avala

dobrodolicu.
Za mnom, rekao je Jamie tiho i zakoraio unutra.
Kameni zid pred Jamiejem bio je ukras en grotesknim natpisom
ispisanim crvenim slovima:
DOBRODOLI
Hodnici su vodili lijevo i desno, osvijetljeni uljnim svjetiljkama
postavljenima na ukras ene metalne drz ac e otprilike u visini oc iju. Pod
vodenastim z utim svjetlom nazirale su se tamne prilike razasute po
hodniku.
Smiri se. Ovo je tek poetak svega toe danas vidjeti.
Kojim putem? upitao je.
Nije bitno, rekla je Kate. Samostan je graen u obliku kvadrata
pa emo ionako zavriti na istome mjestu.
U redu, rekao je Jamie. Razdvojit emo se.
Pogledao je Morrisa i McBridea koji su stajali zajedno, gotovo
nevidljivi u crnim uniformama.
Vas dvojica povedite Kate i provjerite desni hodnik. Ja i Larissa
emo lijevi.
Panika se ocrtala na Kateinom licu, no Jamie ju je ignorirao.
Uskoro si tu. Uskoro si tu.
Znao je da je blizu. Osjec ao je da ga Alexandru c eka negdje u ovoj
zgradi. Ako je stari vampir bio tu, bila je i njegova majka.
Siguran sam u to.
Zgrabio je Larissu za ruku, a ona je bez opiranja ispreplela prste s
njegovima. Dvojica operativaca su s Kate krenula desno dok je ona za
sobom bacala nervozne poglede.
Jamie i Larissa su zaobilazili tijela mrtvih redovnika razasuta po
uskom prolazu. Tupo su zurili pred sebe, umrljani krvlju, kao da u
trenutku smrti nisu znali s to ih je snas lo. Jamie ih je ignorirao; nije
mogao uc initi nis ta za njih. Na zidovima je bilo mnos tvo drvenih vrata
i Jamie je otvorio jedna. Povirio je u toliko siromas nu spavac u sobu da
je nalikovala na zatvorsku c eliju. Kameni zidovi i pod nisu imali
nikakvih ukrasa osim drvenog kreveta koji je izgledao stras no
neudobno, drvenog stolca i malenog pisac eg stola na kojem je lez ala
otvorena Biblija. Zatvorio je vrata i nastavili su dalje skreui iza ugla.

Krajic kom oka je vidio neki pokret i pripremio T-Bone. Izvukao je

svjetiljku iz pojasa vidjevs i da se Larissine oc i crvene i uperio je u
prolaz. Nes to je puzalo po zidu, udaljeno tek pet metara od njih. Bio je
to redovnik. Izgledao je poput divovskog smeeg kukca. Okrenuo je
glavu prema njima kad je vidio svjetlost. Izraz njegovog lica je pric ao
o muci kroz koju prolaze dus e u c istilis tu. Oc i su mu bile crvene, usta
iskreveljena u grimasu zavijanja i plac a. Suze su mu se slijevale niz
lice. Grebao je izderanim prstima po kamenom zidu i lupao glavom o
njega iz sve snage. Krv mu je kapala niz c elo o oc i. Zelio se ubiti.
Lupao je i lupao.
Prestanite, povikao je Jamie. Redovnik se srus io sa zida kao da
nema nimalo snage.
Gledao ga je izrazom c iste agonije i Jamie je pomislio da nikad
nijedno ljudsko bic e nije toliko patilo. Dopuzao je bliz e njima plac uc i i
jecajuc i. Jamie je koraknuo unatrag i naciljao stvorenje T-Boneom.
Redovnik se uspio podii na koljena i pogledati ih.
Proklet sam, rekao je. Proklet sam za vijeke vjekova, govorio
je glasom priguenim od plaa.
Larissa je progutala jecaj i Jamie je uz asnuto shvatio da ona toc no
zna kroz to redovnik prolazi.
Pokus ao sam se oduprijeti, s aptao je, nisam bio dovoljno jak.
Proklet sam. Proklet za vijeke vjekova.
Jamie je posvijetlio prostor iza uplakanog redovnika i primijetio
jo jedno tijelo. Bilo je mrtvo, ali ne i krvavo. Vrat mu je bio razderan.
Spopala ga je glad i nahranio se svojim bratom. Boe dragi.
Podignuo je T-Bone i uperio ga u redovnikova prsa. Posrnulo
stvorenje u smeoj halji nije se niti trgnulo. Samo je sklopio ruke na
prsima i zatvorio oi. Jamie je duboko udahnuo i povukao obara.
Eksplozija krvi prizvala je jos vampira. Dvojica pretvorenih
redovnika obrus ila su se na njih iz tame, ali Jamie i Larissa bili su
spremni. Dobacio joj je kolac koji mu je Kate vratila i krenuli su u
susret vampirima. Larissa je skoc ila u zrak. Slomljenu lijevu ruku je
samo pustila da visi. Svojim napadom iznenadila je neiskusne vampire
i kolcem je probola onog koji joj je bio bliz i. Eksplodirao je u kis i krvi.
Jamie je T-Boneom sredio drugoga zabivs i projektil ravno u njegovo
srce. Eksplodirao je u pljusku svjez e krvi. Larissa je istupila, nagnula
se nad krv i zamolila Jamieja da okrene glavu.

Zato ? upitao je.

Molim te, Jamie. Ne elim da me vidi.
Kimnuo je i okrenuo glavu. uo je zvukove ispijanja i stenjanje.
U redu, rekla je nakon duge stanke.
Okrenuo se i pogledao je. Usne su joj se sjajile crvenom bojom i
ruka joj vis e nije bila slomljena. Paz ljivo ju je pomicala posramljeno
gledajui Jamieja.
Hajdemo, rekao je. Moramo dalje.
Pruio joj je ruku i ona ju je zahvalno prihvatila.
Stigli su gotovo do kraja hodnika kad su c uli tihi plac kako dopire
iz jedne od soba. Jamie je paz ljivo otvorio vrata. Soba je bila istovjetna
onoj iz koje su maloprije izis li, ali nije bila prazna. Redovnik se skutrio
u kutu obgrlivs i koljena rukama. Glavu je spustio. Cuo se samo njegov
tihi plac . Jamie mu je pris ao i kleknuo ispred njega dodirujuc i ga
rukom, dok je Larissa uvala strau na vratima.
Jeste li ozlijeeni? upitao je.
Redovnik je podignuo glavu i Jamie se od uz asa povukao natrag
padajui preko kamenog poda.
Ogromno raspelo bilo je urezano na redovnikovom licu, preko
cijelog c ela, pa zatim od skalpa do brade. Prerezalo mu je usne na
pola i sasvim raskolilo nos. Rana je bila duboka i velika, krv mu je
tekla niz vrat i po halji.
O Boe, rekao je Jamie.
Na spomen Gospodinova imena redovnik je poc eo recitirati
molitvu njiui se naprijed-natrag.
Da mi je dolinom smrti poi ja se ne bojim jer ti si sa mnom.
Jamie je ustao i odmaknuo se od pogurenog redovnika. Bio je
sasvim oajan.
Ne moe mu pomoi. Misli na svoju majku. Usredotoi se.
Hajde, rekla mu je Larissa. Moramo dalje. Ne moz es mu
pomoi.
Nije mogao. Nije mogao prestati misliti na jadnog redovnika, a da
se pritom po stoti put ne pita s kakvim to bezboz nim stvorom ima
posla. Kakvo bi bic e podvrglo ovolikom nasilju ljude koji su c itav svoj
ivot posvetili miru i molitvi?
Pos ao je za Larissom u hodnik. Zajedno su skrenuli iza posljednjeg
ugla.

Na tlu pred njima bila je iscrtana crvena strijela koja je pokazivala

smjer.
OVUDA
Jamie je skoro obnevidio od mrz nje, mrz nje prema Alexandruu i
svim izrodima poput njega, mrz nje koja je gorjela tolikim z arom da je
Jamie pomislio da e eksplodirati.
Misli li on da je ovo igra? procijedio je. Larissa ga je zgrabila za
ruku.
Njemu ovo jest igra, rekla je. Ilijana, tvoj otac, tvoja majka, ti...
vi ste samo detalji. On uiva u nasilju, jadu i boli.
Hodnikom se pronio povik i Jamie je posvijetlio smjer iz kojeg je
dos ao. Morris, McBride i Kate su im dolazili u susret. Sastali su se
ispred velikih drvenih vrata.
Jeste li ita pronali? upitao je Jamie.
Kasnije emo o tome, odgovorio je McBride.
Stajali su pred drvenim vratima, njih petero i Jamie u sredini.
To je to. Bez obzira na to to teekalo iza ovih vrata, nee
napustitiovo mjesto bez majke. Uinite sve da se ponosi tobom.
Spremni? upitao je Morris. Jamie je duboko udahnuo.
Spremni, rekao je.
Nije bio nimalo spreman.

45. ISTINA BOLI

Alexandra Rusmanov sjedio je na povis enoj platformi samostanske
kapele, na stolcu koji je bio toliko ukras en da je nalikovao prijestolju.
Iza njega se nalazilo ogromno raspelo zaklanjajuc i pogled na prozor
od mutnog stakla koji je gledao na sivu povrs inu Sjevernog mora
pedeset metara ispod njih. Drvena propovjedaonica s koje je opat
nekada slavio bogosluz je bila je bac ena na pod i unis tena. Slic na
sudbina doc ekala je i drveni stol za kojim su blagovale sve generacije
redovnika otoka Lindisfarne. Potrgani drveni stolci i stol bili su
gurnuti uza zid, pod nis e u kojima su se nalazili grubo izraeni kipovi
svetaca.
Tad ju je Jamie ugledao. Svoju majku.
Marie Carpenter stajala je s Alexandruove lijeve strane, blijeda i
upalih obraza.
Mama! povikao je. Nije si mogao pomoi.
iva je. Jo uvijek je iva. Hvala Ti, Boe. Hvala Ti.
Majc ine oc i zasjale su na zvuk sinovog glasa. Pogledala ga je s
toliko ljubavi da je mislio kako c e mu srce puknuti. Nije shvatila da je
njezin sin jedan od onih koji su us li u dvoranu, no kako ju je olaks anje
preplavilo kad je shvatila da je z iv, tako mu je istog trena povikala da
bjei to dalje moe, da spasi goli ivot.
Slus aj majku, djec ac e, prijateljski mu je rekao Alexandra s irec i
ruke u dobrodos lici. Jamie je nesvjesno koraknuo naprijed, no zastao
je kad je vidio tko stoji iza Alexandruovih ras irenih ruku. Barem
trideset vampira stajalo je uz njega. Anderson mu je bio s desne
strane, ogroman vampir djec jeg lica, ramena visokih poput planinskih
grebena. Bio je zaogrnut velikim crnim kaputom koji je dosezao
gotovo do poda. Iza njega su stajali vampiri, mus karci i z ene razlic ite
starosti. Sezdesetogodis nja z ena u strogom odijelu stajala je kraj
ispijenog mladic a odjevenog samo u poderane traperice. Rebra su mu
strs ala iz uskog trupa, a oc i upale u kos catu lubanju. Pored njegove
majke stajao je debeli mus karac u sjajnom odijelu koji ju je proz dirao
oc ima. Znoj mu se sjajio na c elu dok joj se poz udno smjes kao. Jamie
ga je poz elio ubiti. Vampiri su prezirno gledali Jamieja i njegove

kolege, no Alexandra ih je promatrao savrenom mirnoom.

Dakle, rekao je, Jamie Carpenter. Opet se susrec emo. Nadam se
da mi nee zamjeriti zbog kliea.
Pogled mu je pres ao lijevo od Jamieja, kao da je nes to drugo
privuklo njegovu pozornost. Lice mu je poprimilo grimasu
negodovanja. Zurio je u Larissu krvavim oima.
Ti, rekao je, kako se usuuje stati pred mene?
Eto, usuujem se, rekla je.
Tvoja smrt e biti moje remek-djelo, obeao je Alexandra.
Nijedno stvorenje nikad nije patilo kao to e ti patiti.
Ne bojim te se vie, rekla mu je zurei u njega.
Pa trebala bi, dodao je Thomas Morris.
Izvukao je kaubojski noz Quinceya Morrisa i prerezao McBrideu
grkljan. Operativac je pao na koljena dok mu je krv s ikljala iz
prerezanih arterija. Umro je prije no s to je Jamie shvatio s to se
dogaa.
Morris je polako pres ao dvoranu, poput c ovjeka koji se penje na
vjes ala. Anderson mu je napravio mjesta na platformi. Alexandra se
tiho smijuckao gledajuc i kako operativac Crne svjetlosti zauzima
mjesto medu vampirima.
Jamie je zurio u platformu, u Morrisa koji ukoc eno stoji kraj
Alexandrua i shvatio je da je mrtav. Svi su mrtvi: Larissa, Kate,
njegova majka, on sam.
Svi su mrtvi.
O, ne. Ne. Molim Te, Boe. Ne.
Tome, zovnuo ga je, to to radi?
uo je kako je Kate tiho zajecala i Larissu kako je zareala.
Morris je gledao u Jamieja s neskrivenom mrz njom. Lice mu se
izoblic ilo u masku koju Jamie nije prepoznavao. Radim ono s to se
mora uiniti, rekao je, to se odavno moralo uiniti.
Jamie je osjetio kako mu naviru suze i progutao ih je. Nikad u
ivotu nije bio toliko usamljen.
Ali zato? upitao je slomljenim glasom kao u malog djeteta.
Prijatelji smo. Zar nisi rekao da smo isti?
Morris ga je ljutito pogledao. Nismo ni slini, odgovorio je.
Moju obitelj je Crna svjetlost preveslala i iskoris tavala cijelo
stoljec e, a tvojoj su dali sve moguc e prednosti iako ih nikada niste

zasluili.
Okrutno mu se nasmijeio.
Zelis znati zas to sam to uc inio? U redu, objasnit c u ti. Tvoj je otac
ubio mog oca.
Morris je uzdahnuo kao da se rjes ava tajne koja ga je dugo muc ila.
Nije povukao obarac , nastavio je, ali mogao je. On, Seward,
Frankenstein ili bilo koji od njih. Dao je svoj z ivot Crnoj svjetlosti, a
oni su se okrenuli protiv njega c im se pojavio prvi problem. Izdali su
ga, prodali su ga, smijui mu se u lice.
Ali provjerili smo sve dnevnike, rekao je Jamie. Ti tjednima nisi
pristupio operativnoj frekvenciji. Kako si je mogao dati Alexandruu?
Kako si mu rekao da dolazimo u Northumberland?
Morris se okrutno nasmijeio Jamieju.
Trebao bi c itati Juvenala, djec ac e. Quid custodiet ipsos custodet?
Ja sam c asnik za sigurnost. Imam pristup cijeloj mrez i Crne svjetlosti
pa c ak i sigurnosnim protokolima. Mogu dodati, izbrisati ili popraviti
sve s to z elim i tako sam uc inio s dnevnikom mog pristupa bazi
frekvencija. Kad je tvoj arogantni i oholi otac unis tio Ilijanu, povezao
sam se s Alexandruom i dogovorili smo se. Ja c u njemu dati Crnu
svjetlost, tebe i tvoju majku. Poslao sam mu zemljovide pomoc u kojih
je unis tio Minu. Provalio sam u tajne spise osoblja i pronas ao tvoju
adresu. Trebao si poginuti iste vec eri kad i tvoj otac. Netko se upleo i
upozorio tvog oca da dolaze. Otrc ao je kuc i da vas zas titi. Ja sam za to
vrijeme krivotvorio elektronic ku poruku i poslao je Alexandruu u ime
tvog oca. Prikazao sam ga kao izdajnika. Alexandru je mogao dobiti
tebe i tvoju majku, a ja sam se kasnije namjeravao pozabaviti s
Julianom. No, tvoj otac je poginuo, a tebe su sakrili. Napisao sam
dokument kojim sam upleo Juliana i uklonio sumnje s bilo koga
drugoga. Proveo sam godine traz ec i gdje se nalazis . Kad sam saznao,
proslijedio sam informaciju Alexandruu.
Ljutito je gledao u Larissu.
Ali ona te nije mogla ubiti, a prokleto c udovis te te spasilo. Cijelo
vrijeme sam radio na tome da te izvedem na otvoreno bez zas tite. I
evo nas sada. Crna svjetlost je u Rusiji, na beskorisnoj i zakas njeloj
spasilakoj misiji. Nema ti vie tko pomoi.
Jamie je skamenjeno zurio u Morrisa. Majka ga je gledala s
panikom u oc ima, Larissa je rez ala pokraj njega, ali on nije osjec ao

nita. Bilo mu je previe. Ova izdaja je bila kap koja je prelila au.
Sto si dobio? upitao ga je. Sto si dobio time s to si izdao mene i
moju obitelj?
Vjec ni z ivot, rekao je jednostavno Morris, i ispravku najvec e
pogres ke u povijesti Crne svjetlosti, smrti mojeg prapradjeda
Quinceya Morrisa. Umro je na nekoj planini usred nic ega dok su
beznac ajni ljudi prez ivjeli. Rusi su 1902. pronas li njegove ostatke
zajedno s Drakulinima. Alexandru e mi ga vratiti.
U krivu si, rekao je Jamie. Drakulini ostaci nikad nisu
pronaeni.
Ne bi trebao vjerovati svemu s to ti Odjel govori, odgovorio je
Morris. Steta s to Seward nije tu. Mogao bi ti ispric ati svas ta o
Trezoru 31. Ali nema ga i morat c es mi vjerovati na rijec . Drakulini
ostaci su pronaeni, oz ivljeni zajedno s ostacima moga prapradjeda.
Uskoro e obojica opet hodati zemljom.
Grey je bio u pravu, pomislio je Jamie. Trebali smo sluati to govori.
Zatim je pogledao Morrisa vidjevs i oc aj koji je svakog trena prijetio da
e se pojaviti ispod mirne fasade njegovog lica.
Kretenu jedan, rekao mu je. Quinceya Morrisa nisu pretvorili u
vampira. Poginuo je. Ne moz e ti ga nitko vratiti. Iskoristili su te samo
da dobiju Drakulin pepeo.
Morrisov osmijeh se zaledio, no svjetlosti u oc ima vis e nije bilo.
Pogledao je Alexandrua koji je uivao u predstavi.
To nije istina, rekao je. Obeao si.
Alexandra se nasmijao smijehom punim zlobe i sadizma. Cini se
da je ak i prapraunuk onog posilnog pametniji od tebe, rekao je.
Prekasno, prekasno je Thomas Morris uvidio koliko je pogrijes io,
koliko su ga iskoristili i poigrali se njime. Tez ina zla koje je poc inio
svalila mu se na ramena i Morris je posustao.
Budalo jedna. Jadna, oajna budalo. Dao si sve to si imao, a za to?
Ni za to, mislio je Jamie.
Morris je povikao i zamahnuo Quinceyevim noz em na Alexadrua.
Ovaj se odus evljeno nasmijao i poskoc io na noge. Uhvatio je Morrisa
za zglob ruke kojom je drz ao noz i slomio je. Krckanje kostiju
odjeknulo je dvoranom. Morris je vris tao dok mu Alexandra nije oteo
kaubojski no i zabio mu ga u grlo uutkavi ga zauvijek.
Marie Carpenter je vris tala dok se krv slijevala platformom. Morris

je uspio jos jednom zakorac iti prije no s to se strovalio na pod. Lez ao

je dok mu je krv liptala iz rupe na vratu, a njegove umiruc e oc i gledale
su u Jamieja.
O, Boz e, s aptala je Kate. Boz e mili, ovo je stvarno previs e. Jadan
ovjek.
Larissa ju je ljutito pogledala, no Jamie joj je pris ao i uhvatio je za
raku odmahujuc i glavom. Smirila se i ponovno zagledala u platformu
crvenim oima.
Eto, bas smo se zabavili, rekao je Alexandru namjes tajuc i se na
stolcu. Sada mi recite, gospodine Carpenter, zas to se ne biste popeli
gore i stali uz svoju majku i mene. Imamo si nas troje mnogo toga za
rei.
Pusti moje prijatelje da odu i doi u.
Jamie..., zapoela je Larissa, ali prekinuo ju je.
uti, Larissa. Sve e biti u redu
Oni mogu otic i. Dajem ti svoju rijec . Ta djevojka s vama me uopc e
ne zanima, a Larissa e ve dolijati.
Jamie je kimnuo i krenuo naprijed. Larissa je pruz ila ruku i poc ela
ga vui natrag k sebi. Okrenuo joj se i njeno je pogledao.
Pusti me, rekao joj je.
Dugo ga je gledala i naposljetku pustila.
Jamie je krenuo prema Alexandruu. Drevni vampir sjedio je nagnut
prema naprijed, bilo je oc igledno da mu se sve ovo jako svia. Majka
ga je gledala uz asnutim oc ima. Cuo je Kate kako plac e i Larissu kako
ubrzano die.
Bio je na pola puta do platforme kad je c uo drvena vrata kako su
eksplodirala iza njega.

46. USTANI I RECI ISTINU

Frankenstein je pros ao kroz rupu na vratima, a za njim su us la
dvojica operativaca Crne svjetlosti spus tenih vizira i spremnog oruz ja.
Cudovis te ih je nadvisivalo poput nebodera. Zurilo je u Alexandrua
preko krvave prostorije. U jednoj je ruci drz ao T-Bone, a u drugoj
srebrnu samaricu. Bio je jako, jako ljut.
Gdje je Thomas Morris? povikao je, a glas mu je odjeknuo
prostorijom zamrznuvs i sve unutra. Jamie je pokazao na pod ispod
platforme. Bio je presretan s to vidi prijatelja, ali je u isto vrijeme
osjec ao i krivnju i ljutnju na samoga sebe. Frankenstein je vidio kako
se Morris previja na podu i kako mu krv istjec e kroz ogromnu ranu na
vratu. Oc i su mu se ras irile kad mu se c udovis te pribliz ilo i kleknulo
par metara od njega.
Thomase, rekao je Frankenstein tiho.
Umirui je posljednjim snagama uperio pogled u Frankensteina.
Tvoj prapradjed bi te se sramio zbog tvojih nedjela, rekao mu je.
Morris ga je gledao s bolnom, ustras enom grimasom na licu. Tad je
umro.
Alexandru je polako zapljeskao. Pljesak je odjeknuo prostorijom i
Frankenstein je pogledao u njega. Zatim je zgrabio Jamieja i odveo ga
natrag Larissi i Kate.
Ma kakva predstava, smijes io se. Predivno, upravo predivno. A
sad doi, djec ac e. Tvoji prijatelji jos uvijek mogu otic i, c ak i taj veliki,
ali molit u te da se vie ne poigrava mojim strpljenjem.
Frankenstein je pogledao starog vampira s gaenjem na licu.
Nema anse, rekao je odluno.
Alexandru je uzdahnuo, izgledajui istinski razoarano.
Neka bude kako eli, udovite drago.
Dao je znak vampirima koji su se postrojili pokraj njega. Ubijte
sve osim djeaka. Njega dovedite k meni.
Vampiri su skoc ili s kamene platforme i jurnuli na preostale
c lanove tima Crne svjetlosti. Kate je vrisnula vidjevs i ih kako juris aju
iskez enih zuba i Frankenstein ju je sklonio uza zid, iza Larisse i
dvojice operativaca. Dao joj je kolac i rekao da ga drz i c vrsto pred

sobom.
Jedan od onih koji su dos li s Frankensteinom ispalio je T-Bone u
hordu rez ec ih vampira. Projektil se zabio u glavu nekog mladic a koji
je mogao imati dvadesetak godina. Posustao je grc ec i se i prevrc uc i
oc ima poput luaka. No, na Jamiejevo iznenaenje smrskana se
lubanja poc ela oporavljati istog trena. Vratio se uza zid i stao pored
Kate. Larissa je stala kraj njega. Privili su se uza zid dok su
Frankenstein i operativci sreivali vampire.
Frankenstein se pomaknuo za pola koraka unatrag i zatim jurnuo
naprijed mas uc i rukama ogromnim poput debala. Vampiri su letjeli
zrakom i ostavljali krvave tragove za sobom. Drugi operativac je
izvukao MP5-icu i ispraznio je u jato vampira koji su ga pokus avali
opkoliti. Uspio ih je odvratiti, no tad mu je jedan vampir pris ao s leda i
strgao kacigu s glave. Frankenstein je zamahnuo svojom ruc etinom,
prislonio cijev sac marice na vampirovu sljepooc nicu i ispalio hitac.
Vampirova glava nestala je u oblaku krvi.
Larissa je zarez ala i uskoc ila u gomilu poput grimizne noc ne more.
Is cupala je vrat onoj z eni u strogom odijelu koja je pala na pod i
rukom se hvatala za razderanu z ilu kucavicu. Nekoliko sekundi je
puzala po podu, a zatim pala.
Jamie je T-Boneom raznio mladu vampiricu koja se Frankensteinu
pribliz avala s leda. Eksplodirala je potopivs i c udovis te svojom krvlju,
no Frankenstein se nije obazirao. Jamie je pric ekao da mu se projektil
vrati i zatim se bacio u borbu.
Borili su se za goli ivot.
Ispaljivali su T-Boneove, vitlali noz evima i kolcima, udarali i lupali
juris ajuc e vampire koji su ih opkoljavali. Krv je letjela zrakom i
skupljala se u lokvice na podu. Vampiri su eksplodirali poput
grimiznih vodoskoka, ruke i noge su letjele daleko od tijela, povici
boli i bijesa su ispunjavali neko sveto mjesto.
Nije bilo dovoljno.
Dvojica vampira skoc ila su na ramena jednome od operativaca i
pribili ga na do. Uspio je potegnuti obarac MP5-ice prije pada, no meci
su se samo zabili u strop i poslali kis u pras ine po vampirima i ljudima
u kapelici. Vrisnuo je kad su mu strgali kacigu s glave i z arili oc njake u
lice. Njegova krv jurnula im je u usta, a operativac je ostao mirno
leati.

Iritantan vrisak odbio se zidovima kapelice. Jamie se okrenuo da

vidi otkuda dolazi i primijetio da je kosturasti mladi vampir ugrabio
Kate. Jednom rukom ju je drz ao oko struka, a drugom je prelazio
preko njezinog vrata. Nasmijes io se Jamieju dok je uzbueno milovao
kou mlade djevojke.
Nes to mu se zabilo u potiljak i Jamie je pao na koljena brojec i
zvijezde. Potom mu se pred oc ima ukazalo gusto sivilo i muc nina mu
je rovala po z elucu. Prevalio se na do gledajuc i vampire kako
unitavaju njegove prijatelje.
Trojica su se bacila na Frankensteina koji je zastao da vidi je li
Kate dobro. Visjeli su po njemu poput pijavica, tukli ga nogama i
s akama dok ga nisu stjerali na koljena. Vampirica odjevena u crnu
majicu i uske crne hlac e od PVC-a na vrat mu je prislonila kratki,
nazubljeni noz koji je izvadila iz c izme. Ukoc io se, ali vampirica ga nije
ubila. Drala mu je no na vratu, a on je mirno ekao.
Prez ivjelog operativca je u zrak poslao udarac kojem se nije
nadao. Odmicao se od para pobjes njelih vampira, mus karca i z ene koji
su bili skoro goli. Udarac mu je zamalo skinuo glavu. Dodijelio ga je
Anderson, iskoristivs i svaki atom svoje nadnaravne snage. Operativac
je odletio u kameni zid, kaciga mu se slomila od siline udarca.
Skliznuo je na pod, Anderson mu je pris ao i nagazio ogromnim
stopalom na njegov vrat. Veselo je pogledao Alexandrua traz ec i
odobravanje i divljenje.
Larissu su stjerali uza zid. Cetvorica su se nadvila nad nju, a ona je
siktala i reala znajui da ne moe sama protiv njih.
Jamie se os amuc eno podignuo na noge i primijetio da stoji sam
nasred dvorane. Vampiri su se povukli uza zidove prijetec i njegovim
prijateljima. Glava mu je odzvanjala od boli, a z eludac je jedva drz ao
od kontrolom. Njihao se na nogama i okrenuo prema Alexandruu.
Drevni vampir je stajao na rubu platforme i odus evljeno gledao
Jamieja. Marie Carpenter je bespomoc no stajala iza njega zabrinuto
gledajui sina.
Pomakni se centimetar i gotova si, s apnuo joj je Alexandru.
Marie je uplaeno zastenjala, nije se pomakla.
Ubitu te. Ubitu te pa makar me stajalo ivota. Ubitu te zbogsvega
to si uinio mojoj majci.
I tako, zapoc eo je Alexandru. Cini mi se da smo dospjeli u

slijepu ulicu. Nije mi vis e stalo do toga da pustim tvoje prijatelje, ali
ubit c u ili brzo ako ti odmah does gore. Ako ne does , imat c es tu
ast da ih gleda kako jedan za drugim umiru. Ovisi samo o tebi.
Jamie je zurio u vampira traz ec i bilo s to bi mu moglo pomoc i.
Pogled mu se zaustavio na ogromnom prozoru iza njega, i vidio je
svoju ansu.
Stavio je ruke na pojas. Izvadio je T-Bone i MP5-icu i uperio ih
prema Alexandruu drhtavim rukama.
Drevni vampir se nasmijao.
Blagi Boz e, rekao je zabavljajuc i se kao nikada u z ivotu. Dajte
sve od sebe, gospodine Carpenteru. Ako c ete se zbog toga osjec ati kao
da ste napravili sve to je bilo mogue, molim vas da pucate.
Jamie je pogledao svoje prijatelje.
Frankenstein ga je gledao u oc i nastojec i ga ohrabriti s to je Jamieju
itekako trebalo.
Ovo mora upaliti. Nikad vie neu dobiti drugu priliku.
Larissa ga je pogledala crvenim oc ima. Bila je zadihana, prsa su joj
se nadimala i spus tala. Na licu joj se zrcalio ponos i jos nes to zbog
c ega se Jamie zarumenio. Nije ga bilo briga. Sasvim se zarumenio.
Zatim je pogledao Kate.
Bila je potpuno uplas ena, ali u isto vrijeme i odluc na i zgaena od
dodira vampira-kostura.
Jamie Carpenter je naposljetku pogledao svoju majku.
Uzvratila mu je pogled pun nepokolebljive majc inske ljubavi.
Nasmijeio joj se, uzvratila mu je osmijeh.
Pripremio je MP5-icu, podesio je na potpuno automatski rez im i
povukao obarac . Meci su proletjeli pored Alexandruove glave. Nije se
ni trgnuo. Zabili su se u ogromno drveno raspelo koje se zaljuljalo na
svom postolju.
Alexandra to nije primijetio. Pogledao je Jamieja i pruz io ruke
prema njemu kao da pita: to sada?
Jamie je odbacio puku i primio se T-Bonea.
Jedan hitac. Imam samo jedan hitac.
Ispalio je projektil preko dvorane. Preletio je preko Alexandruove
glave i zabio se u raspelo.
O, mamice, rugao mu se Alexandra, promaio si.
Jamie se nogama c vrsto upro u neravni kameni pod i c vrsto drz ao

T-Bone na prsima. Motor je zabrundao pokus avajuc i vratiti kolac u

cijev i Jamie je osjetio kako mu stopala klize prema vampiru koji ga je
gledao gotovo suosjeajno.
Oslabjelo postolje divovskog raspela je posustalo.
Alexandru Rusmanov, koji se mogao kretati tako brzo da ga
ljudsko oko ne bi ni vidjelo, koji je harao zemljom ubijajuc i i muc ec i
vec preko pet stotina godina, ovoga puta nije naslutio s to mu se
sprema. Namrtio se kad mu je sjena pala preko ela, sekundu prije no
s to ga je poklopilo ogromno raspelo koje je bdjelo nad c etrdeset
generacija vjernika.
Palo mu je na ramena, smrskalo kraljez nicu i potiljak u prah.
Polomilo mu je noge i zdjelicu na pola, probilo prsa svojom tez inom.
Dotakao je tlo kao hrpa smrskanih kostiju i mesa, ras cerec en i
uniten.
Nastala je tis ina. Vampiri su blijedo gledali u palog vodu.
Frankenstein je posegnuo i slomio ruku vampirici odjevenoj u PVC.
Bacila je noz vris tec i od boli. Cudovis te ju je probolo kolcem i poslalo
u zrak. Ustao je s poda poput pobjes njelog vulkana, sijuc i mrtve
vampire svuda oko sebe. Operativac je zgrabio Andersons za glez anj i
os tro zavrtio. Culo se kvrcanje slomljene kosti, a Anderson je tulio
poput djeteta. Povukao se unatrag, sav zbunjen i s okiran gledao je
palog Alexandrua i operativca koji se pokus avao pridic i uza zid.
Preletio je preko prostorije poput ogromne ruz ne ptice i skoc io kroz
prozor nestavi u noi.
Larissa je jurnula naprijed i zabila s aku u prsa vampirice koja joj je
bila najbliz a. Nije oc ekivala napad jer je u nevjerici zurila u smrskano
tijelo pod raspelom. Vris tala je dok joj je Larissa kopala po grudima
traz ec i srce. Kad ga je nas la, stisnula je s aku i organ je eksplodirao.
Sekundu kasnije je i ostatak vampirice odletio u zrak. Larissa je izis la
iz krvave kis e poput osvetoljubivog anela smrti. Trojica preostalih
vampira koji su je sekundu prije drz ali pribijenu uza zid slijedili su
Andersonov primjer skoivi kroz prozor u tamnu no.
Ostatak Alexandruovih sljedbenika pos ao je za njima.
Frankenstein i prez ivjeli operativac su svaki T-Boneom dokrajc ili jos
po jednog vampira. Kate je vidjela svoju priliku i svom je snagom
zarila zube u ruku kosturastog vampira. Trzala je glavom poput
terijera i vukla iz sve snage. Odgrizla je komad vampirove ruke, dok je

on vikao od boli. Popustio je stisak i uspjela se otrgnuti. Ispljunula je

komad mesa i pogledala ga ravno u oc i. Vampir ju je proz dirao
crvenim oc ima, a ona je zabila kolac u njegova prsa i stjerala ga uza
zid. Eksplodirao je u pljusku krvi i okupao Kate od glave do pete, no
nije se niti trgnula. Okrenula se prema sredini dvorane i vidjela kako
joj u susret dolaze potpuno krvavi preivjeli prijatelji.
Dok su se njegovi prijatelji pobrinuli za ostatak Alexandruovih
sljedbenika, Jamie je polako pris ao vampiru smrskanom ispod
raspela. Majka mu je htjela prii, no naredio joj je da ostane gdje jest.
Jo nije gotovo, mama, rekao je.
Preao je kameni pod i kleknuo pored Alexandrua.
Vampir vis e nije imao lice. Jedno oko mu je nedostajalo, a usta su
mu se nec ujno otvarala i zatvarala. Krv mu je tekla iz potiljka u
neprekidnom mlazu i slijevala se po podu. Otrgnuta ruka se zaustavila
pored Jamiejevih nogu i on ju je zgaeno s utnuo daleko od sebe.
Nasmijes io se kad je vidio Alexandruov razoreni prsni kos . Srce mu je
stajalo sasvim nezas tic eno pumpajuc i polako ono s to je ostalo od
njegove krvi. Izvukao je kolac iz pojasa.
Pre... prekasno..., pros aptao je Alexandru. Jamie je primijetio da
ga Alexandru gleda svojim preostalim okom. Usta su mu se iskrivila u
sablasnom pokuaju osmjehivanja. Ponovno je pokuao progovoriti.
Prekasno..., ponovio je bolno se smijuc i. On ustaje. Svi koje
voli... e umrijeti.
Jamie je pogledao starog vampira, pretjerano zijevnuo, zabacio
glavu unatrag i zatvorio oc i. Kad ih je opet otvorio nasmijes io se
Alexandruu koji ga je gledao s umiruim bijesom na licu.
Jamie je podignuo kolac nad vampirovu glavu, dugo ga tako drz ao,
i zatim ga zabio u njegovo srce. Stup plave vatre podignuo se iz organa
koji je vec pet stotina godina kucao. Kapela se zatresla, a ono s to je
ostalo od Alexandrua eksplodiralo je i raznijelo se po dvorani i
Jamieju.
Jamie je dugo zurio pred sebe, zatim je zatvorio oc i i pao na
koljena. Frankenstein, Larissa i ostatak Crne svjetlosti krenuli su
prema njemu, no preduhitrila ih je Marie Carpenter koja je skoc ila s
platforme i vrsto zagrlila sina na podu punom krvi.

47. LJUDSKO SRCE JE TAKO KRHKO

Sestero ljudi polako je izis lo iz samostana Lindisfarne, bas u
trenutku kad se prvi zrak neizbjez ne zore pojavio na obzoru. Jamie i
Frankenstein pomagali su Marie Carpenter preko trave koja je
prekrivala vrhove hridi. Kate i Larissa su hodale jedna do druge u
ugodnoj tis ini. Prez ivjeli operativac se drz ao iza njih provjeravajuc i
okruenje, spreman da zapuca.
Na uzvisini iznad samostana stajao je helikopter Crne svjetlosti
stvarajui zastraujuu crnu sjenku pri prvom svjetlu zore. Pilot koji je
dovezao Frankensteina i dvojicu operativaca na Lindisfarne, stajao je
na vratima kokpita drz ec i MP5-icu pripravnom. Spustio je oruz je kad
ih je vidio i nasmijeio se.
Frankenstein mu je pris ao i zagrlili su se, sretni kao s to samo mogu
biti oni koji znaju s to to znac i prez ivjeti. Jamie je pustio majku i bacio
oruz je i oklop na travu. Pruz io je ruke iznad glave i protegnuo se.
Osjeao se lakim nego ikada otkad mu je umro otac.
Larissa se privila uz njega i poljubila ga. Oklijevao je jer je znao da
ga gledaju i majka i ostali prijatelji. No, ipak se prepustio i uzvratio joj
poljubac. Kad su se razdvojili, Jamie je sav crven u licu morao otrpjeti
smijanje svih prisutnih.
Operativac je skinuo kacigu i okrenuo glavu pokus avajuc i opustiti
vratne mis ic e. Lice mu je bilo blijedo, ali oc i su sjale od adrenalina.
Nasmijeio se Jamieju. Srce mu je poskoilo kad ga je prepoznao.
Terry!, viknuo je smijui se.
Instruktor Crne svjetlosti se nasmijao, pris ao Jamieju i zamalo ga
zgromio grlei ga.
Uspio si, s apnuo mu je na uho. Doista si uspio. Popustio je
stisak i Jamie ga je ganuto pogledao.
to radi ovdje? upitao je. Nita ne razumijem.
Frankenstein mi je rekao da imas nekih problema, odgovorio je
Terry. A i ne dobijem ba esto priliku da se epirim u uniformi.
Toplo se nasmijeio Jamieju koji je ve mislio na nekoga drugoga.
Frankenstein.
Taman ga je htio zamoliti da nasamo popric aju kad je zac uo kako

ga netko panic no zove. Kate je klec ala pored njegove majke koja se
grc ila na tlu. Dotrc ao je do nje i sjeo na do pored Kate. Uhvatio je
majku za ramena nastojec i je smiriti. Lamatala je glavom lijevo desno,
rukama i nogama udarala po travi.
to joj je? vikao je Jamie. Kate ga je preplaeno gledala.
Ne znam, odgovorila je. Samo je pala na do. Drala sam je ispod
ruke i pala je na do.
Frankenstein, Larissa, Terry i pilot odjednom su pritrc ali k njima
pridrz avajuc i Marie i zahtijevajuc i da c uju s to se dogodilo. Marie je
odjednom podignula glavu, a oi su joj grimizno zablistale.
Jamieju je skoro stalo srce, Kate je vrisnula, a Larissa se zapanjila
od oka.
Ne. Ne ovo. Ne nakon to sam je uspio spasiti. Ne ovo.
ao mi je, plakala je Marie. ao mi je, Jamie.
Pilot je posegnuo za svojim kolcem, no Jamie mu je prislonio cijev
Glocka na sljepooc nicu. Nitko se nije usudio pomaknuti dok Jamie nije
progovorio.
Donesi krvi iz helikoptera, iz kutije za medicinsku pomoc ,
naredio mu je. Odmah.
Pilot se odmaknuo unatrag ne ispus tajuc i Jamiejev pis tolj iz vida.
Vratio se ni minutu kasnije s vrec icom nula negativne krvi u ruci.
Jamie ju je uzeo, otvorio i prislonio na majc ina usta, kao da je ona
malo dijete. Pokus avala je odbiti, odmahivala je glavom, no
naposljetku je prislonila usta na otvor vreice.
Jamie nije mogao gledati majku kako pije krv.
Nije mogao pojmiti da je spala na to. Bacio je ispraz njenu vrec icu i
pogledao majku. Gledala ga je zelenim oc ima koje je poznavao.
Stras no se sramila. Htio ju je zagrliti, no pobjegla je odgurujuc i ruke
koje su je smirivale. Ponovno joj je pris ao ras irenih ruku, z elio joj je
rec i da je voli, da je ona njegova majka bez obzira na sve, nije mu
uope bilo bitno to se dogodilo. No, ona mu je okrenula leda.
Ne elim da me gleda ovakvu, aptala je. Odvratna sam.
Majka si mi, odgovorio je.
Vidio je kako joj se ramena tresu od plac a. Bespomoc no je stajao,
nije imao pojma s to da radi. Pogledao je Frankensteina koji je ozbiljno
promatrao Marie. Cudovis te je uhvatilo njegov pogled, ali nije mu
nis ta reklo. Larissa je pokrila usta rukama i tiho plakala. Kate se prva

usudila pomaknuti.
Polako je prila Jamiejevoj majci i paljivo je zagrlila oko struka.
Gospodo Carpenter, oslovila ju je. Ja sam Kate. Zivjela sam na
Lindisfarneu dok Alexandru nije dos ao. Vjerojatno bili bila mrtva da
me va sin nije spasio.
Jamieja je preplavila zahvalnost kad je c uo kako mu se majka
ponosno smije.
On je dobar djeak, tiho je tekla. A ti si draga djevojka.
elite li sjesti u helikopter i ekati? upitala ju je Kate.
Marie je kimnula i pustila da je Kate odvede. Nastojala je ne gledati
u Jamieja i ostale preivjele dok je hodala prema crnoj letjelici. Larissa
ih je gledala kako odlaze i osjetila mali ubod ljubomore zbog kojeg je
odmah prekorila samu sebe.
Jamie je gledao za majkom. Nije mogao razumjeti to se dogodilo.
Vampir. Pretvorio ju je u vampira. to ovo znai? toe se
sadadogoditi?
Moz emo paziti na nju, rekao je Frankenstein kao da c ita
Jamiejeve misli. Boravit e u Petlji. Bit e sita i na sigurnome.
Kao Larissa, upitao je Jamie.
Frankenstein je kimnuo. Jamie je uperio pogled u tlo.
Zas to? rijec je zazvuc ala poput dugo susprezanog jecaja. Zas to
je Alexandru to uinio?
Bio je to samo jos jedan nac in da te povrijedi, odgovorio je
Frankenstein. Alexandruu je bilo bitno samo to. Da te povrijedi. Ali
nee vie. Ti si ga ubio.
Divlji osmijeh je obasjao Jamiejevo lice.
Jesam, zar ne? rekao je. Ubio sam ga.
Zatim je poc eo plakati i Frankenstein ga je odveo dalje od ostalih
preivjelih koji su se gledali ne znajui to da rade.
Jamie i c udovis te su stajali pored ruba hridine i slus ali valove kako
se lome. Frankenstein ga je grlio dok nije prestao plakati.
Nisam pucao, rekao je. Nisam pucao one noc i kad ti je otac...
nisam pucao. Mora mi vjerovati.
Znam, rekao je Jamie. Trebao sam ti vjerovati cijelo vrijeme,
kao s to su ti vjerovali moj otac i djed. Sumnjao sam u tebe i to je mene
i moju majku zamalo stajalo ivota.
Bio sam tamo te noc i, rekao je Frankenstein. Ali dos ao sam s

namjerom da ga dovedemo z ivog. Nisam htio da sve ispadne onako

kako je ispalo.
Vjerujem ti, rekao je Jamie.
Rez anje je doprlo iz grmlja i drugi Alexandruov vukodlak se bacio
na njih dvojicu. Frankenstein nije oklijevao. Gurnuo je Jamieja na tlo i
uhvatio zvijer u zraku drz ec i ga rukom dalje od svog vrata. Jamie je
povikao traz ec i pomoc i ostali prez ivjeli su pritrc ali za nekoliko
sekundi.
Bilo je ve prekasno.
Dva ogromna stvora su se borila na rubu hridine njis uc i se lijevodesno. Vuk se propeo na straz nje noge pokus avajuc i zubima dohvatiti
Frankensteina koji se borio da ostane na nogama pod vukodlakovom
tez inom. Krv je proletjela zrakom kad je vukodlak dohvatio
Frankensteinove prste i odgrizao jedan u bujici krvi. Frankenstein nije
ispustio ni glasa, samo je stisnuo zube i gurnuo stvorenje prema
provaliji. Zadrz ali su se tamo nekoliko sekundi kao da prkose
gravitaciji.
Vuk se tad odupro Frankensteinu i dohvatio mu vrat. Ovoga puta
Frankenstein je zaurlao toliko da se tlo zatreslo pod Jamiejevim
nogama. Vukodlak je poc eo pobjednic ki zavijati. Utihnuo je kad ga je
Frankenstein polako gurnuo preko ruba litice. Obojica su nestali u
provaliji.
Ne, vikao je Jamie. Dotrc ao je do ruba litice i pogledao
razularenu bijelu pjenu pod njom.
Nije bilo ni vuka ni udovita. Frankenstein je nestao.
Naginjao je glavu, izvijao vrat pokus avajuc i jos jednom vidjeti svog
prijatelja, ovjeka koji mu je jo jednom spasio ivot.
Vlaz na trava na rubu litice poc ela se kretati pod njegovim
stopalima, osjetio je kako gubi ravnotez u. Pogledao je obzor i
ruz ic asto svjetlo kako se rascvjetava u daljini. Shvatio je da c e uskoro
pasti. Trava i blato pod njim rus ilo se niz liticu, osjetio je kako c e
uskoro i sam za njima. Tad ga je netko uhvatio za kragnu, podignuo u
zrak i vratio na vrsto tlo.
Jamie je pao na koljena i pred sobom ugledao Larissino blijedo,
prekrasno lice. Kleknula je pored njega i zagrlila ga. Poloz io je glavu
na njezino rame, preplavljen tugom prevelikom za bilo koga na
svijetu, a pogotovo za mladog c ovjeka koji je izgubio jedinog pravog

prijatelja kojeg je imao.

Dugo su sjedili tako zagrljeni.
Nakon nekog vremena Jamie je osjetio kako tlo pod njima lagano
vibrira. Podignuo je glavu s Larissinog ramena i pogledao preko mora.
Crna mrlja se pribliz avala otoku i postajala je sve vec a uzrokujuc i sve
jac e vibracije tla. Nakon manje od minute Jamie je prvi put u cijelosti
vidio ono to je samo nazreo prvog dana kad je stigao u Odjel 19.
Mina II se spus tala nad Sjevernim morem, a dva ogromna stupa
morske pjene podignula su se i poz eljela joj dobrodos licu. Usporila je
pribliz avajuc i se rubu litice. Cal Holmwood je upravljao njezinim
komandama vodec i supersonic ni mlaz njak polako preko ruba litice.
Jaki udarci motora podigli su pras inu i ostatak prez ivjelih je potraz io
zaklon u helikopteru. Jamie i Larissa su se grlili na rubu litice i gledali
kako mlanjak usporava i polako se sputa.
Mina II je nalikovala ogromnom crnom trokutu koji visi u zraku.
Straz nja ivica je bila duz a od stranica c inec i da se krila svijaju pri
vrhu. Donja strana je bila sasvim ravna i bijela. Dok se mlaz njak
spus ta na tlo, Jamie je vidio maleni mjehuric kokpita ravno iznad
os trog nosa, iza kojeg se nalazio uglati trup. Tri postavke opreme za
slijetanje lagano su kliznule iz trbuha letjelice i Mina II je sletjela.
Spustila se s iroka rampa i admiral Seward je strc ao niz nju, a za njim
malena skupina operativaca odjevenih u crne uniforme.
Jedinica B, osigurajte samostan, viknuo je Direktor.
Cetiri operativca su se odvojila od skupine i potrc ala prema
drevnom kamenom zdanju. Seward je gledao skupinu prez ivjelih dok
nije primijetio Jamieja i potrao prema njemu.
Preko admiralovog ramena je vidio ledeno lice Paula Turnera
kako skida kacigu. Nije mogao vjerovati svojim oc ima, ali uc inilo mu
se da se bojnik nasmijeio.
Morris, rekao je Seward usporavajuc i pred Jamiejem i Larissom,
gledajuc i ih s nesavladivim kajanjem. Morris nas je izdao. Saznao
sam c im sam primijetio da je pristupao kodovima ruskih trezora. Bio
je to Morris, a ne tvoj otac. Tako mi je ao.
Jamie ga je gledao licem koje je bilo teko proitati.
Gdje je Alexandru? upitao je Seward. Je li pobjegao? Tinejdz er
je odmahnuo glavom. Ubio sam ga.
Seward je zastao i paz ljivo pogledao Jamieja. Divljenje mu se

zrcalilo na licu.
Ti si ga ubio? Jamie je kimnuo.
Gdje ti je majka? Gdje je pukovnik Frankenstein? Ne vidim ih.
Jamie ga je pogledao uplakanog lica. Nije mogao odgovoriti.

48. KRAJ TUNELA

Nec ete moju majku zatvoriti u c eliju, rekao je Jamie. Nije
uinila nita loe.
Stajali su u Operativnom centru: Jamie, Marie, admiral Seward,
Larissa, Kate i Terry.
Jamieja je srce vuklo u sto smjerova. Euforija nakon unis tenja
Alexandrua i spas avanja majke bila je umrljana Frankensteinovom
smrc u i c injenicom da mu je majka sada vampirica. Zadnjim se
snagama protivio Sewardu koji je naredio da se istog trena pripremi
jo jedna elija.
Marie Carpenter je gledala svoga sina pucajui od ponosa.
Jedva stoji, a jo uvijek se bori za mene.
Sjedili su jedno pored drugoga na putu natrag u bazu. Paul Turner,
admiral Seward i ostali koji su prez ivjeli pokolj na Lindisfarneu, letjeli
su kuc i u utrobi Mine II. Supersonic ni mlaz njak je tu udaljenost
prevalio za manje od dvadeset minuta. Ostali operativci su ostali da
poc iste samostan i uklone krv i trupla. Cekali su ih helikopteri koji c e
ih odvesti natrag u bazu.
Majka i sin nisu puno razgovarali tijekom leta. Marie je od samog
polijetanja sakrivala lice od sina, bila je posramljena zbog svega s to su
joj uc inili, zbog krvi koju je pila pred Jamiejevim oc ima, jednostavno
se nije mogla nositi s tolikom sramotom. Jamie nije navaljivao, samo je
sjeo pored nje, naslonio glavu na sjedalo i gledao mamu, smijes ec i se.
Larissa, Kate, admiral Seward i Terry sjedili su nasuprot njega i gledali
ga s tugom u oc ima. Paul Turner je izgledao kao da spava, oc i su mu
bile zatvorene, a glava naslonjena na sjedalo. Jamie je jedva
primjec ivao ostale putnike, samo je gledao u potiljak svoje majke i
smijeio se.
Napokon je progovorila: Jamie. Prestani, rekla mu je. Osjec am
da me gleda.
Nije odgovorio, ali nije je ni prestao gledati. Okrenula se i
pogledala ga.
Rekla sam ti da prestane, Jamie, otro je rekla.
Tad je primijetila kako je sin gleda i prestala se opirati. Lice joj se

smeks alo i zagrlila je sina. Jamie je uzvratio zagrljaj i zario lice u

njezino rame.
Mislio sam da sam te izgubio, mama, s aptao je. Mislio sam da
sam te izgubio.
Us utkala ga je i zagrlila jos c vrs ce. Kate se nasmijes ila i pogledala
Larissu. Mlada vampirica je plakala, ne pokus avajuc i sakriti suze koje
su joj se slijevale niz lice.
Kad je Mina II sletjela na kraj dugac ke piste, izmorena skupina
mus karaca i z ena teturavo se spustila niz rampu na topli asfalt. Marie
je sigurno hodala, odbijala je svaku pomoc . Larissa je lebdjela
nekoliko centimetara nad zemljom, a Jamie je hodao uz admirala
Sewarda koji ga je gledao s blagom zac uenos cu, kao da mora jos
jednom provjeriti je li taj djec ak doista uspio unis titi Alexandrua
Rusmanova.
Tiho su hodali prema hangaru kad su se ogromna vrata odjednom
otvorila i osvijetlila prilaz jarkom svjetlos cu. Buka je ispunila zrak i
deseci operativaca Crne svjetlosti su im potrc ali u susret. Jamie je
zbunjeno pogledao admirala, no ovaj se samo smijes io bez
objanjenja.
Plimni val mus karaca i z ena u crnim uniformama zaustavio se
ispred Jamieja i Sewarda i polako poc eo pljeskati i navijati. Jamie je
ustuknuo za pola koraka i osjetio Sewardovu ruku na svom ramenu.
Zbunjeno ga je pogledao.
Nije to zbog mene, sinko, tiho mu je rekao prije no s to je i sam
poc eo pljeskati. Odmaknuo se od Jamieja koji je stajao sam pred
gomilom operativaca i ponosnim prijateljima. Nasmijes io se i polako
se pridruz io grupi koja ga je skoro ugus ila zagrljajima i srdac nim
udarcima po ramenu.
U redu je, Jamie, rekla je Marie Carpenter. Tako je
najrazumnije. Bit u u eliji dok ne odluimo to emo dalje.
Jamie ju je pogledao. Lice joj je bilo otvoreno i pos teno, oc i budne i
paljive, no u kutovima usana nazirao se strah.
Jesi li sigurna? upitao je.
Naravno, odgovorila je. Hoc es li me doc i posjetiti kad se
naspava?
Naravno, rekao je. Obeavam.
Odvest u vas dolje, rekao je Terry i njeno stao uz Marie.

Hvala vam, rekla je, a zatim je pogledala sina. Hvala i tebi,

rekla mu je i napustila Operativni centar s Terryjem.
Jamieja je savladao umor.
Pogledao je oko sebe. Larissa i Kate su veselo c avrljale, a admiral
Seward je ozbiljno razgovarao s bojnikom Turnerom. Jamie je pris ao i
prekinuo ih.
Ispric avam se, gospodine, rekao je napuklim glasom. Mislite li
da bi mi netko mogao rec i je li djec ak koji lez i u stacionaru jos uvijek
u komi? Zove se Matt. Mislim da c u sada poc i na spavanje, ali z elio bih
ga vidjeti kad se probudim.
Sewarda je Jamiejeva zamolba malo iznenadila, no obec ao je da c e
osobno provjeriti. Jamie mu je zahvalio i jedva otis ao iz sobe. Bio je
tako umoran...
Dvaput se sudario sa zidom pokus avajuc i stic i do lifta na kraju
hodnika. Pritisnuo je gumb druge podzemne razine i zatvorio oc i. Kad
su se vrata otvorila za petnaest sekundi Jamie se prenuo iz sna. Zaspao
je c im su mu se gornji i donji kapci dotaknuli. Nekako se izgurao iz
dizala i pronas ao put do spavaonice. Spoticao se prolazec i kroz
prostoriju i zadnjim atomima snage se bacio na krevet. Tad je neki
bijeli predmet privukao njegovu pozornost.
Bila je to omotnica na kojoj je lijepim, elegantnim rukopisom bilo
ispisano njegovo ime.
Jamie Carpenter
Podignuo ju je sa stola usprkos umoru i otvorio. Jedan jedini list
papira je sletio na njegov zeleni krevet, pokriven istim elegantnim
rukopisom.
Proitaj sutra. Vjerojatno nije nita vano. Lezi i spavaj.
Jamie je odmahnuo glavom i nakratko odagnao izmaglicu umora s
oiju. Podigao je papir i poeo itati.
Dragi Jamie,
Ako ti ovo sadaita, znai da se vjerojatno nisam vratio
sLindisfarnea. Ako je tako, ne elim da me oplakuje. Proivio
samudesan ivot uz bok nekima od najsjajnijih mukaraca i ena koji
suikad kroili ovim svijetom. Ne bih promijenio ni jedan trenutak.
Sada sam siguran da Thomas Morris radi protiv tebe.
Venekovrijeme sam sumnjao, ali uvjerio sam se onda kada je

spomenuo noukojoj smo izgubili tvog oca. Vjerujem da nas jeitavo

vrijeme pokuavaorazdvojiti, znao je da ja nikad ne bih dopustio da ti
se neto dogodi. Sad je postigao to je htio. Slijeditu te na Lindisfarne.
Molim se samo da nisam zakasnio.
Zasluuje znati istinu, Jamie. ao mi je to ti nisam prije
mogaoobjasniti kako stvari stoje, nisam smio prije nego to se pojavi
praviizdajica Crne svjetlosti. Bilo je preopasno. Vjerujem da se ta osoba
sada veotkrila tako da istina moe izii na vidjelo.
Pazi na sebe, Jamie. Tvoji preci bi se ponosili time to si do sada
napravio, ali javrsto vjerujem da si ti sposoban za izvanredne
podvige.Kajem se samo zbog toga to neu biti tu da ih vidim.
Tvoj prijatelj,
Victor Frankenstein
Jamie je poc eo plakati. Suze su kapale po pismu i mrljale tintu.
Osjec ao se kao da mu neka c elic na s aka stis ce srce. Bilo mu je tes ko u
grudima i boljelo ga je, peklo poput uzavrele pei.
Iznevjerio si ga. Pokuao te zatititi, samo te je elio zatititi, a ti
siga iznevjerio. Umro je zbog tebe, umro je pokuavajui spasiti tebe,
umroje jer mu nisi vjerovao. Okrenuo si mu leda i upao ravno u
Morrisovustupicu.
Jamie se njihao naprijed-natrag na rubu kreveta drz ec i se za trbuh
i jecajuc i kao da sutra vis e ne postoji. Dao bi sve na svijetu samo da
moz e vratiti Frankensteina, barem na nekoliko minuta da mu kaz e
koliko mu je z ao. Cudovis te je odrz alo zakletvu danu obitelji
Carpenter i Jamie je znao da nikad nec e oprostiti samome sebi s to je
dopustio da njegov jedini prijatelj tako strada.
Prvi put nakon jako dugo vremena glas Juliana Carpentera se
pojavio u glavi njegovoga sina.
Nema ga, sine. Ne moe tu nita uiniti osim dokazati da je bio
upravu jer je vjerovao u tebe. Takoe mu odati najveu poast.
Jamieja je smirio oc ev glas. Odluc io je da c e postupiti onako kako
mu je rekao, da c e dati sve od sebe da postane onaj c ovjek kojeg je
Frankenstein vidio u njemu.
Prenulo ga je kucanje na vratima spavaonice.
Naprijed, slabano je viknuo.
Vrata su se otvorila i admiral Seward je us ao u spavaonicu.

Direktor Odjela 19 je izgledao umorno, no ipak se smijes io dok je

prilazio Jamiejevom krevetu. Nosio je neto u ruci, sakriveno iza leda.
Kako si? upitao je Seward.
Jamie mu je pruz io Frankensteinovo pismo i gledao kako ga
Seward zapanjeno ita. Spustio je pismo i pogledao Jamieja.
Nisi ti...
Jesam. I svi znaju da sam ja kriv. Ipak, hvala vam s to mi to
kaete.
Seward ga je dugo gledao i napokon pokazao s to je skrivao iza
leda. Jamie se jako iznenadio. U starc evoj ruci je bio kaubojski noz
koji je nekada pripadao Quincey Morrisu.
Mogu li sjesti ? upitao je Seward.
Jamie je kimnuo ne skidajuc i pogled s noz a. Os trica koja je probola
Drakulino srce i koja se prenosila generacijama obitelji Morris, prije
samo nekoliko sati je posluila kao instrument odvratne izdaje.
Direktor je sjeo na krevet pored Jamieja i pruz io mu noz . Jamie ga
je prihvatio obuzet osjeajem blage odbojnosti.
Dali su mi ga nakon s to su ga skinuli s Morrisovog trupla, rekao
je Seward. Zeljeli su znati s to da uc ine s njim. Sto mislis da bih im
trebao rei?
Jamie je preokrenuo noz u svojim rukama. Os trica je bila umrljana
krvlju i prljavtinom, a koa na drci je bila pohabana i oteena.
Mjesto mu je s mrtvima, rekao je Jamie. Neka bude s njima.
Smijeak se pronio admiralovim licem. Lagano je uzeo no od Jamieja.
Odlic no, rekao je. Odnijet c u ga u Galeriju palih, tamo mu je
mjesto. Direktor je spustio noz na krevet i pruz io Jamieju neku
grimiznu kutiju. Sadraj ove kutije pripada tebi, sinko, rekao je.
Otvori je.
Jamie je podignuo grimizni poklopac i srce mu je na trenutak
zastalo. Unutra je bila okrugla medalja izlivena u zlatu i ukras ena
grbom Odjela 19. Ispod njega, umjesto tri rijec i na latinskom koje su
bile geslo Odjela, stajao je jednostavan natpis na engleskom.
ZA HRABROST
U poklopcu se nalazila pravokutna zlatna ploc a s ugraviranim
natpisom:

ODLIKOVANJE ZA HRABROST, PRVA KLASA

Dodijeljena
JULIANU CARPENTERU
Dana Gospodnjeg
19. veljae 2005.
To smo pronas li u njegovoj sobi nakon s to je poginuo, rekao je
admiral Seward tiho. Kad operativac umre, rijetko imamo kome dati
nes to poput ovoga. Odluc io sam zadrz ati medalju za svaki sluc aj, ako
nam se ti odlui pridruiti.
Jamie je zurio u medalju s knedlom u grlu koju nikako nije mogao
progutati. Lice mu se zaarilo, a ruke tresle.
Julian bi z elio da ti zadrz is medalju, nastavio je Seward. Ali s to
je jo vanije, zasluio si je nakon svega to si veeras napravio.
Jamie je jedva dos ao do daha. Osjetio je da polako dolazi k sebi i
pogledao je Direktora z elec i mu zahvaliti. Sokirao se kad je vidio da
starac plae.
Tvoj otac bi se jako ponosio tobom, Jamie, rekao je. Ustao je i
iziao iz spavaonice ne gledajui iza sebe.
Jamie ga je gledao kako odlazi i zatvara vrata za sobom. Polako se
spustio na krevet. Zurio je u strop nad sobom drz ec i oc evu medalju
c vrsto na prsima. Razmis ljao je o ljudima koje je pronas ao i izgubio te
je polako utonuo u tamu.

PRVI EPILOG
Lijenik Alan McCall otvorio je vrata bolnikog stacionara Odjela
19 drz ec i papirnatu s alicu kave u ruci. Cvrsto je spavao kad ga je
probudila Direktorova poruka i zahtjev.
POTREBNO HITNO
IZVJEE O OZLIJEENOM MALOLJETNOM CIVILU
McCall je zastenjao i protegnuo se na rubu kreveta. Matt Browning
je jos uvijek lez ao u induciranoj komi i nije ga planirao buditi jos
barem c etrdeset i osam sati. Izvjes taj c e biti sasvim suvis an, ali zahtjev
je dos ao od samog admirala Sewarda i lijec nik je namjeravao
napraviti ono to se od njega trai.
Brzo je pres ao stacionar. Svi kreveti su bili prazni. Ozlijeeni
operativac kojeg su dovezli u isto vrijeme kada i djec aka, vec je bio
otpus ten. Proc istili su svaku molekulu njegove krvi i istjerali sve
napadnute stanice. Nije bilo lako, ali operativac c e se potpuno
oporaviti. Poslali su ga u spavaonicu na nioj razini da se odmara.
Jedini pacijent je bio ovaj tinejdz er. McCall je vidio nepomic ne
obrise njegovog tijela kroz zamagljeno staklo s natpisom
OPERACIJSKA SALA. Otvorio je vrata i zapanjio se kad je vidio da je
Matt Browning budan.
Tinejdz er je polako okrenuo lice prema lijec niku i upitao ga gdje
se nalazi.
McCall je pritrc ao pacijentu i njez no ga uhvatio za obraze.
Posvijetlio mu je oc i malenom svjetiljkom i pritisnuo prste uz njegov
vrat. Napipao je bilo pod koz om i pozvao dez urnu sestru da odmah
doe.
Gdje sam? ponovio je Matt jedva ujno.
Na sigurnom, odgovorio je McCall prelazec i pogledom preko
zaslona iza djeaka. Na sigurnom si.
Deurna sestra je zvala lijenika.
Ovdje sam, doviknuo joj je McCall. Trenutak kasnije je mlada
sestra po imenu Cathy ula u sobu. Tek je tri mjeseca radila u Petlji.
Usta je pokrila rukom kad je vidjela da je Matt budan.

elim odmah napraviti krvne pretrage, naredio je lijenik.

Zelim da vi osobno odnesete krv u laboratorij i pric ekate nalaze.
Jeste li razumjeli?
Sestra je jo uvijek zurila u Mattovo blijedo lice, no profesionalnost
je prevladala.
Da, doktore, rekla je i bacila se na posao vadec i iglu iz ladice na
konzoli u sobi i zatim bodui djeaka u ruku. Malo se trgnuo kad mu je
igla probila koz u, ali nije maknuo pogled s lijec nikovog lica dok je
ovaj neto zapisivao po svojoj konzoli.
Doktore, tiho ga je zovnuo. Lijenik je podignuo glavu.
Reci, Matte?
Ne znam zato sam ovdje. Ne znam to se dogodilo.
Lice mu se zgrc ilo i suze su mu udarile na oc i. McCall je gurnuo
konzolu u dep i unuo pored Mattovog kreveta.
U redu je, njeno mu je rekao. Bio si jako ozlijeen i morali smo
te malice uspavati. Bit e sasvim dobro.
elim ii kui. elim svojoj mami.
Znam da z elis . Jedan od mojih kolega c e prvo malo porazgovarati
s tobom pa e ii kui to je prije mogue.
Dez urna sestra je izvukla iglu iz Mattove ruke i skoro istrc ala iz
sobe urei prema dizalima da to prije odnese krv u laboratorij i vrati
se s nalazima.
McCall ju je gledao kako odlazi i zatim se okrenuo Mattu: Sjec as li
se to ti se dogodilo? Moe li se sjetiti iega?
Matt je odmahnuo glavom. Sjec am se da sam dos ao kuc i iz s kole.
To je sve. Ne znam ni koji je bio dan.
Bol i zbunjenost zrcalili su mu se na licu i lijec niku je doista bilo
ao.
Mora da je prestravljen. Dobro to skriva, ali vjerojatno umire
odstraha.
Trebam otic i porazgovarati s nekim, rekao je lijec nik. Vratit c u
se za pet minuta, moe?
Matt je kimnuo. Moe. Pet minuta.
Lijec nik McCall se podignuo na noge i izis ao iz stacionara. Matt
Browning ga je gledao kako odlazi i ponovno je spustio glavu na
jastuk. Ruke su mu se tresle.
Vjeruje ti. Sve je u redu, vjeruje ti.

Matt je bio budan gotovo sat vremena. Otvorio je oc i na

nepoznatom mjestu, dezorijentiran i uplas en. Sjec anje na protekle
dogaaje ga je preplavilo i plakao je u tihoj sobi. Pred sobom je vidio
slomljenu djevojku medu cvjetnim gredicama, uo je buku helikoptera
koji se spustio na tihu ulicu, osjetio kako ga strah stez e oko srca kad
su ga mus karci u crnim uniformama odgurnuli s puta i upali u njegovu
kuu.
Lagao je lijeniku. Svega se sjeao.
Instinktivno je znao da ne smije priznati da se sjec a djevojc inih
crvenih oc iju i bijelih oc njaka koji su svjetlucali na njezinom
izmrcvarenom licu. Matt je vjerovao svom mozgu koji je govorio da je
poricanje da se iega sjea jedini nain da ikad izie odavde.
Ali znao je to je vidio.
Vampiri, proaptao je i najeio se.

DRUGI EPILOG
OSAMNAEST SATI KASNIJE
OBALA CRNOG MORA, RUMUNJSKA
Kapelica je stajala na ogoljelom rtu imanja Rusmanovih. Luka
Constanta se nazirala u daljini. Do kapelice se dolazilo dugac kim,
pomalo strmim putom iz velebne dac e koja je bila dom stotinama
generacija Valerijeve obitelji. Unutar malene kamene graevine
nalazila su se dva uska reda drvenih klupa, okrenutih prema
jednostavnom kamenom oltaru. Prozor od neobraenog mutnog
stakla prekrivao je cijeli zid koji je gledao prema moru. Na njemu je
bio prikazan poprilic no krvav vitraj razapinjanja na kriz , sada vec
neto ublaen nakon to su ga godinama tukli sol i morski vjetrovi.
Stubis te skriveno iza oltara vodilo je u tamu zemlje. Treperavo
naranc asto svjetlo osvjetljavalo je bogohulnu graevinu, kuc u smrti,
ukraenu kostima i posveenu krvlju nevinih.
Valeri je vezao posljednje uz e u izbi ispod kapelice. Potros io je
dosta vremena na pripreme, z elio je da svaki detalj bude savrs en iako
mu je srce lupalo od is cekivanja ishoda potrage koja je potrajala dulje
od jednog stoljea.
Plastic na posuda oznac ena brojem 31 stajala je pri dnu stubis ta.
Njezin sadrz aj, gusti sivi prah, nalazio se u kamenoj jami nasred sobe.
Valeri je dobro pazio da se nis ta ne raspe dok je istresao sadrz aj
plastine posude u upljinu.
Nad jamom, objes ene s glavom prema dolje na tes kim z eljeznim
kukama, bile su gole ene. Njih pet.
Ruke i noge bile su im svezane, a u usta nagurane svilene krpe da
prigus e njihovu uz asnutu viku. Objesio ih je tako da leima gotovo
dodiruju hladni, kameni zid. Bespomoc no su gledale jedna u drugu
dok su im se suze slijevale niz c ela. Kose su im skoro dodirivale pod, a
blijeda prsa se tresla i bacakala.
Valeri je tiho obis ao izbu palec i svijec e c iji je vosak zacrnio nec im
s to se ne da opisati rijec ima. Cinilo se kao da i ne primjec uje z ene koje
mu se bacakaju oko glave dok nije upalio posljednju svijec u iz koje je

izis ao gust, smrdljiv dim. Zatim je izvukao zakrivljeni bodez iz pojasa i

prerezao vrat najblioj eni.
Bacakanje i prigus eni krici su se pojac ali. Zenine oc i su se ras irile,
a blijedozelene s arenice su polako nestajale pod crnim zjenicama. Krv
joj se slijevala iz vrata, preko ela i kose, ravno u jamu na podu.
Valeri je c uc nuo i pogledao unutra. Krv je padala po sivom prahu
poput hladne zimske kis e. Prah se poc eo pomicati, dala se nazrijeti
neka vrstoa tamo gdje je krv najbre dolazila. Naglo je ustao i priao
sljedec oj z eni koja je izvila lea unatrag pri uzaludnom pokus aju
bijega od sudbine.
Stari vampir je glatko povukao os tricu preko njezinog vrata i
polako proao pazei da ga ne poprska krv koja se slijevala u jamu.
Sve je bilo gotovo za manje od minute.
Zene su se prestale bacakati, udovi su im polako poprimali plavu
boju jer vis e nisu imale krvi. Pet rijeka krvi slilo se u jamu na podu
bogohulne izbe natapajui prah i pretvarajui ga u tamnocrveno blato.
Valeri je stao na rub jame i kleknuo na hladni kamen. avolska
tekuc ina pod njim poc ela se mijenjati i kretati u koncentric nim
krugovima. Krv se polako poc ela uzdizati, kao da je netko vuc e
odozgora. Valeri je zapanjeno gledao rastuc u masu krvi i poloz io c elo
na pod. Zrakom kuz nim od isparavanja sumpornih svijec a i svjez e krvi
pronio se gadan zvuk usisavanja, poput tekuc ine koja se stvrdnjava i
postaje blato.
Najstariji vampir na svijetu zatvorio je oc i i nasmijes io se. Nes to
nad njim je disalo isprekidano poput novoroenc eta i Valeri je
prozborio jednu jedinu rije. Gospodaru.

PRIZNANJA
BILJEKA: Odjel 19 je djelo ikcije, ali i alternativne povijesti. Pri
pisanjusam koristio ikcijske verzije stvarnih ljudi i dogaaja, kao i
odreeneslobode pri povijesnim i zemljopisnominjenicama, kako bi mi
pomoglenapisati priu. Djelo nije zamiljeno kao prikaz stvarnih
dogaaja. Akosam pri pisanju uvrijedio ikojeg oboavatelja,lana
obitelji, stanovnikanekog mjesta itd., uinio sam to sasvim nenamjerno.
Odlic an pisac je jednom rekao da nitko ne moz e roman napisati
sam. Tes ko da bih se mogao vis e sloz iti. Imao sam srec e, dobivs i divnu
skupinu ljudi koji su mi pomogli da Odjel 19 pretvorim u priu koju ste
upravo proitali.
Moja najdublja zahvalnost ide mom agentu Charlieju Campbellu,
mom briljantnom izdavac u Nicku Lakeu i mom najstarijem prijatelju
Josephu Donaldsu, zbog njihovih prijedloga, dodataka, potpore i
karakteristic nih iskaza grube ljubavi kad je bilo potrebno. Bez njih bi
ovo bio mnogo drugaiji (i mnogo loiji) roman.
Briljantna ekipa Harper Collinsa me drz ala za ruku tijekom
procesa izdavanja i sve to skupa uc inila jednim nevjerojatno ugodnim
iskustvom, pretvorivs i pritom moj neuredni dokument u Wordu u
prekrasnu knjigu koju imate pred sobom. Zelim zahvaliti Tomu
Conwayu, Tomu Podvalu, Tomu Stubbu, Michelle Brackenborough,
Alison Ruane, Rachel Denwood, Geraldini Stroud, Ann-Janinei
Murtaugh, Kate Manning, Victoriji Boodle, Mariju Santosu i c itavom
timu na velikom trudu i kreativnoj genijalnosti.
Moji prijatelji su bili strpljivi s mojim napadajima panike,
mjesecima nesigurnosti i mojom nemoguc nos cu da razgovaram o
ic emu drugome osim o ovoj knjizi. Darez ljivo su mi poklanjali svoje
vrijeme c itajuc i prve verzije, nacrte, dajuc i mis ljenja i prijedloge ili
pak samo ohrabrenja. Isobel Akenhead, Mick Warson, Charlie King,
Adam Cruikshanks, Kate Howard, Tara Gladden, Clementine Fletcher,
Dave Walder, Liam Roffey, Kit McGinnity, Paul Daintree, Ruth Tross,
Anne Clarke, Anna Kenny-Ginard, Alix Percy, Kelly Edgson-Wright;
sve vas volim i najljepa vam hvala.
Hvala Peteru, Sue i Kenu za nepresus nu ljubav i potporu, i Nicku

Sayersu i Caradocu Kingu na neprocjenjivim savjetima u trenutku kad

je ova knjiga bila tek matarija.
Bram Stoker, Mary Shelley, Stephen King, Neil Gaiman, Clive
Barker, Garth Ennis, Phillip Pulman, Alan Moore, Grant Morrison, JK
Rowling, John Connoly, Joss Whedon i Steven Spielberg su se pobrinuli
da imam dovoljno inspiracije za cijeli z ivot; stajao sam na njihovim
ramenima piui svako slovo Odjela 19.
Naposljetku, moja najvec a ljubav i zahvalnost za sve idu mojoj
majci bez koje ova knjiga ne bi uope postojala.
Will Hill London, listopad 2010.

1 (Royal Air Forces, tj. Kraljevske zrane snage op. pr.)

2 Igra rijeima na engleskom; T-Bone steak - odrezak; stake - kola