Evropsko dru tvo ranog novog vijeka

U prvoj polovini 15 stolje?a broj evropskog stanovni tva se smanjuje za 40

%. Do 1500 broj brzo raste pa se smatra da 1500 Evropa ima oko 80-85 miliona st
anovnika, a do 1600 taj broj ?e narasti na 100 miliona. Na po?etku 16 stolje?a u
Evropi ima pet gradova koji imaju preko 100 hiljada stanovnika. Carigrad, Venec
ija, Napulj, Pariz i Milano. Njima ?e se do 1600 pridru iti jo 8 gradova (Rim, Pale
rmo, Mesina, Marsej, Lisabon, Sevilja, London, Antverpen i Moskva.
Struktura evropskog dru tva
Od 1300-1775. evropsko dru tvo je osim u Engleskoj, podijeljeno u tri op?e klase:
plemstvo, gra?anstvo i selja tvo. U isto?noj Evropi postoje vlasnici zemlje i selj
aci. Ovo je utjecalo na razvoj bogate kulture. Vi e klase unose kulturu sa zapada.
U srednjoj Evropi gra?anstvo je nosila tradicija Hanze. Na zapadu plemst
vo se ilavo borilo sa srednjom klasom koja je izrasla iz gradova.
Plemstvo je zatvoreno a srednja klasa otvorena i u ivala je za razliku od selja tva
dru tveni ugled. Gra?ani ulaze u red plemstva radi dobijanja dru tvenog ugleda i ?as
ti. U Britaniji je pokretljivost dru tva ve?a, jer je samo jedan sin plemi? a osta
li su trgovci ili sl. Zanimanja su odsko?na daska za napredak u dru tvu (specijali
sti u bnstruci potiskuju sve?enike, naro?ito u protestantskim zemljama sve?enici
gube utjecaj).
Laici prisvajaju oblasti u dr avi gdje odlaze sve?enici. Oni su najvi e iz srednje
klase, ponekad se suprostavljaju vladaru. Isti?u se umjetnici, slikari i kipari,
arhitekti, oni vi e nisu anonimni, te e za ugledom i slavom.
Vojske su stalne ili pla?eni?ke. Vi e polo aje u vojsci dr a plemi?i. Vojsci j
e bilo te ko u ratu a u mirno doba sirotinja rado ide. Ka njenici su ?esto vesla?i d
o 1798.)
Po?etak kapitalizma
U po?etku vladari se me mije aju u ekonomske poslove. Znaju da rat mo e biti poguban
ako se vodi na doma?em terenu. Rat je mogao pospje iti poljoprivrednu proizvodnju
i industriju. Unosan posao je trgovina i gusarenje, protiv ?ega se trgovci za ti?
uju organizacijama i vladarskim poveljama. Cehovi i organizacije svoje ciljeve p
oistovje?uju sa sviojom organizacijom, a vladar svoje sa cijelom dr avom, zbog ?eg
a cehovi gube raniji zna?aj. Dr ava se mije a u ekonomski ivot putem dr avnog nadzora n
ad tr i tem, za tite trgovine, dr avne potpore, trgova?kim i industrijskim preduze?ima u
brzale su pad cehova. a nazvala se merkantilisti?ki sistem.koji se od individua
okre?e prema dr avi nacionalnog bogatstva koje se mo e pretvoriti u novac.
Indust
rija ja?a, zahvaljuju?i usavr avanju u tehnici finansiranja i metodima trgovine. K
upuju se ve?e koli?ine sirovina, iri proizvodnja, trguje na du i rok i odoljeva tim
promjenama na tr i tu.
Razvoj trgovine dovodi do akumulacije kapitala i on se postepeno ula e u i
ndustriju i trgovci rade i kao industrijski poduzetnici, ?ime sti?u novac koji s
e mogao dalje ulagati. To se prvo javlja u tektilnoj manufakturi. Javljaju se tr
govci koji prevoze vunu iz Engleske i daju seljacima na obradu u manufakturu: je
dni boje, drugi peru, tre?i predu i tkaju pod istim krovom i br e a sa manje ljudi
gdje su se primjenjivali strojevi. Postepeno se odvaja samo jedna specijalna gr
ana u tvornici.
Sa industrijom se razvija i gradski proletarijat. Tako u gradovima dolaz
i do sukoba egrt-majstor i proleter-poduzetnik.
Bilo je nekoliko posljedica ekonomskog razvoja:
-

Od 1590 godine dolazi do naglog pomjeranja svjetskog ekonomskog primata

sa Mediterana na zapadne obale i Atlantik. Time je do lo do promjene i centara tr
govine.
- Do lo je do revolucije cijena, odnosno prve velike nov?ane infl
acije. Sama rije?revolucija zna?i prevrat. Cijene koje su do tad

a bile stabilne zavisile su ve?inom od koli?- ine kovanog novca. Nakon

1600. godine cijena hrane u Engleskoj pove?- ala se za 6 puta, u Francuskoj z
a 7 , to je nagli porast cijenama potro a?ke robe. Do skoka cijena najprij
e dolazi u paniji i Portugalu, a odatle se prenosi u zapadniu Evropu i to trgovin
om u kojoj ul?- estvuju plemeniti metali, to su ih panci i Portugalci donijeli sa
Novog kontinenta. Taj skok cijena se zatim osjetio u Nizozemskoj, Francuskoj, En
gleskoj i ?itavoj zapadnoj Evropi. Ovaj priliv plemenitih metala izazvao je
obilje novca na tr i tu, ljudi se nisu mogli sna?i i prvi koji je uo?- io pravi
uzrok skoka cijena robe bio je an Boden. Objasnio je uzrok pada vrijednosti novc
a i i skoka cijena. To je bila prva teorija inflacione krize u svijetu koja je i
mala velike posljedice u Evropi. panski trgovac je iz osvojenih kolonija donio ve
like koli?ine plemenitih metala koje panija nije mogla da proguta. panska ek
onomija bila je zaostalija od ekonomije sjeverne Francuske i Engleske. U paniji t
aj novac je do ao i procurio, ustvari potro io se za luksuzne predmete, njime se dak
le nije oplemenila kapitalisti?ka privreda to je u?- injeno u nekim k
rajevima. U Nizozemskoj novac je izvr io inflacionu funkciju kao u paniji, ali je t
u do lo do ne?- eg drugog. U Nizozemskoj i sjevernim dijelovima Evrope taj novac
je iskori ten za pove?anje investicije, zna?- i tu je iskori tena inflacija. U t
o vrijeme dolazi do izrastanja ekonomskih doktrina. Ta doktrina je prva doktrina
u historiji novog vijeka, bazirana na odre?enim historijskim iskustvima. Traja
?e najdu e od svih doktrina stim to je mijenjala svoj naziv iako oni imaju i
sto zna?enje- vo?enje nacionallne ekonomije, vo?enje ekonomske privrede
sa tendencijom pove?- anja deviznih sredstava u bankama. U merkantilizmu polaz
i se od toga da se snaga svake dr ave nalazi u nacionalnim i ekonomskim institucij
ama, kako bi se mogle pove?ati zalihe plemenitih metala i dragog kamenja u
dr avi, pa onda u nacionalnim bankama.
Jedna od oznaka kapitalizma je revolucija cijena
Ona je odredila razvoj u pojedinim dr avama
Javljaju se pojedine ideje merkantilizma ( isplativo trgova?- ki)
Kolberizam je francuski izraz za merkantilizam
Neomerkantilizam i kameralizam je izraz za tu doktrinu u Habsbutkim zeml
jama
To je bila ekonomska doktrina. Merkantilizam je trebao da ka e u ?emu je bogatstvo jedne dr ave. On je rekao da je to u plemenitim metalima i dragom
kamenju. Da b se bogatstvo pove?alo trebalo je pove?- ati zalihe novca
u zlatu i srebru
Merkantilizam je odredio 8 ta?aka:
mora postojati prevaga izvoza nad uvozom gotovih roba
treba pove?ati proizvodnju gotovih roba na svom teritoriju
treba uspostaviti kolonije i treba ih eksploatisati
monopol najzna?ajnijih privrednih grana treba dati u ruke kompa
nija
treba se starati o stvaranju i ja?anju trgova?- ke mornarice
treba isklju?- iti takmaca iz trgovine ograni?enjem slobode pl
ovidbe
treba iskori tavati dr avnu administraciju da poma e izvoz i trgovinu
trgova?ke barijere treba otvarati topovima
U skladu sa ovim razvojem kapitalizma promijenio se tip stanovni tva pa je on zahv
atio i selo. Stvorio se slobodni tip dru tva. Mijenja se i selo koje proizvodi i z
a tr i te.
Kapitalizam je prvo zahvatio tekstilnu industriju. U Engleskoj po?inje sistem og
ra?ivanja kanalima, a u XIX stolje?u bodjikavom icom. Ta pojava je kraj klasi?nog
zemljoradnika, stvara se farmer. Feudalca zamjenjuje d entrija (novo plemstvo).
Farmer i d entrija proizvode za tr i te. Time se postavilo i agrarno pitanje. Kapitali
zam je po?eo da rje ava ove probleme.
Proces razvoja kapitalizma zahvatio je prvo Italiju, Englesku i Nizozemsku, pa s
jevernu Njema?ku i Francusku.
U isto?noj Evropi kapitalizam je i ao drugim pravcem i sporije. Trgovalo se najvi e
krznima i ko om, i tako je djelimi?no isto?na Evropa uvla?ena u kapitalisti?ke odn

ose. Koristi od toga imali su samo plemi?i.

U isto?noj Evropi po?ela je refeudalizacija. I prodor Osmanskog carstva je ko?io
razvoj isto?ne Evrope.
Tropoljni sistem se u zapadnoj Evropi zamjenjuje plodoredom. Vi e se zemlja ne mor
a ostavljati na ugar nego se sije ne to to nije ito. Sije se dosta povr?a i mijenja
kuhinja.
Prije industrije proizvodnja je vezana za zanate i manufakturu. Manufakt
ura je rana industrija. U njoj radi vi e ljudi pod istim krovom za svog gospodara.
U manufakturi postoji podjela rada. Najvi e je vezana za XVII i XVIII stolje?e. P
ovezana je proizvodnja dobara. Manufaktura je ograni?ena pokreta?kom snagom, ona
nije u gradu nego uz vodene tokove.
Osnovne odlike evropske povijesti od sredine 16. do sredine 17. stolje?a
Osvrt na razdoblje. S vjerskim mirom reformacija se u Njema?koj privremeno okon?
ala. I glavni su akteri napustili pozornicu. Luther je umro ve? 1546; Karlo V. a
bdicirao je na prijelazu 1555/56. Njema?ka, koja je do sredine stolje?a davala n
ajja?ce impulse tokovima evropske povijesti, postala je odsada "razmjemo mimim o
strvom usred Evrope koja se zaplela u borbe prepune mr nje" (G. Ritter). Zapadnu E
vropu zahvatile su estoke vjerske borbe. One su se ispreplele s unutra njim politi?
kim sukobima i s ratovima protiv vanjskih neprijatelja, pa su stoga bile posebno
krvave, npr. ona izme?u katoli?ke i protestantske plemi?ke stranke u Francuskoj
oko odlu?uju?eg utjecaja u kraljevini (1562-98), ili ratovanje na kopnu i moru
izme?u panije i Nizozemske (1567-1609), koje se poslije dvanaestogodi njeg primirja
(1609-21) nastavilo, i napokon okon?alo tek s Vestfalskim mirom.
Politi?ke ambicije mije ale su se s vjerskim motivima tako?er i u sukobu oko prije
stolja u vedskoj, izme?u Sigismunda Vase (koji je bio kao Sigismund III. 1587-163
2. ujedno i kralj Poljske) i najmla?eg sina Gustava Vase, kasnije Karla IX. (160
4-11). I u bezbrojnim pohodima Engleske protiv Irske, politi?ko je pod?injavanje
u stopu pratila vjerska prisila - kao to su se, i obratno, Irci u svojim ustancim
a protiv Engleza istovremeno borili i za politi?ku nezavisnost i za slobodu kato
li?ke crkve. Ugarsku razdiru dugotrajne borbe izmedu reformacije i protureformac
ije, u kojima katoli?ka dinastija desetlje?ima vodi istrebljiva?ki rat protiv pr
otestantskih ma?arskih plemi?a i velika a. Dinami?nim nosiocem pokreta reformacije
postao je, umjesto luteranstva, kalvinizam.
Preokret u katoli?koj crkvi
Od sredine 16. st. trajao je zna?ajan ponovni uspon politi?ke i duhovne mo?i pap
instva. Tome je bilo vi e razloga. Dok su protestanti ru ili papu kao apokalipti?ku
neman, katolici su ga progla avali jamcem jedinstva Crkve i njezina pravovjernog u
?enja. I sami su pape, po?ev i od PavIa III. (1534-49), bili za reformu Crkve. To
je Pavao III. jasno nazna?io kad je preobrazio kardinalski kolegij popuniv i ga oz
biljnim i vjerski korektnim osobama eljnim reforme, kad je odobrio isusova?ki red
(1540) i kad je 1545. otvorio Tridentski koncil.
Ignacije Loyola i jezuiti. Katoli?anstvu je izuzetno mnogo pomogla okolnost to se
baskijski plemi? i nekada nji panjolski oficir Ignacije Loyola (oko 1491-1556) udr
u io 1534. u Parizu s malim krugom prijatelja u udrugu koja je sebi u po?etku post
avila vjersko-vite ki cilj da slu i bogu i poma e ljudima kako bi se spasili. Slu bu bog
u i ljudima ?lanovi te dru be imali su obavljati uz strogu poslu nost papi. Ignacije
je smatrao da onaj tko slu i papi slu i Kristu, pa taka izvr ava volju bo ju. Godine 15
40. on je postigao da papa odobri tu njegovu dru bu - "kompaniju" ili dru bu Isusovu
(Societas Jesu), ?iji ?e se pripadnici nazivati isusovcima ili jezuitima, kao c
rkveni red.
Taj je red probudio naj ivotnije snage u staroj Crkvi. Ubrzo su svi zapazili ?vrst
u disciplinu i religioznost isusova?kih redovnika, njihovu pripravnost da se i p
od cijenu mu?eni tva stave na raspolaganje Crkvi. Dru ba Isusova nije bila osnovana
isklju?ivo zato da obra?a pogane, ili da se bori protiv protestanata; isusovac j
e trebao slu iti Crkvi pri svim njezinim poslovima. A to je sredinom 16. st. zna?i
lo obnavljati katoli?anstvo, braniti ga od protestantizma i biti misionarom medu
poganima.
Ignaciju su se ubrzo pridru ile tisu?e ljudi, a preko njih njegov se utjecaj vrlo
pro irio. Kraljevi i dr avnici, knezovi, kardinali i magistrati ?esto su tra ili vi e po

maga?a no to su im ih Ignacije i njegovi nasljednici mogli pru iti. Prema toj se "p
otra nji" mo e naslutiti kako je dru ba isusovaca o?ito odgovarala potrebama pape i vl
adara, jer je u njoj bila sjedinjena u?enost s nepopustljivo ?u prema protivnicima
i slijepom pokornosti duhovnoj disciplini reda.
Red je pru ao katoli?koj crkvi pogodne i nu no potrebne pomaga?e posebno kad je ona
zaista eljela provesti zapo?etu reformu. Isusovci su preuzimali sve zadatke koji
bi se pojavili: du obri ni tvo, propovjedni tvo i u?enje katekizma po upama, brigu za bol
esnike i zatvorenike, gimnazijsku nastavu (za sve predmete uklju?iv i i tjelovje bu)
, univerzitetska predavanja, kolovanje sve?enika, slu bu dvorskih kapelana, papske
diplomatske zadatke, misije u prekomorskim zemljama i mnoge druge poslove.
Tako je npr. Franjo Ksaverski, jedan od utemeljitelja Isusova?kog reda, bio inic
ijator misionarske djelatnosti isusovaca u Aziji, Africi i Americi (tu su ?ak is
usovci osnovali jezuitsku dr avu na teritoriju dana njeg Paragvaja i Argentine;Sp. s
tr. 488). Red je tvorio neku vrstu vojni?ki organiziranog pokreta - s generalom
na ?elu i - za reformu unutar katoli?ke crkve i postao je u biti najja?om silom
u borbi protiv protestantizma. Jezuiti su propovijedali nauk o bezgre nom za?e?u i
papinoj nepogre ivosti, koje je tek Pio IX. (1854., 1870) proglasio dogmom. Na Tr
identski koncil red je poslao nekoliko ?uvenih teologa (Salmeron, Lainez) i sura
?ivao pri provo?enju koncilskih zaklju?aka u pojedinim zemljama.
Tridentski koncil (1545-63) imao je fundamentalno zna?enje. Svojim vjerskim odl
ukama on je obuhvatio dogmatska pitanja koja su bili postavili reformatori (isto
?ni grijeh, odrje enje) i definirao katoli?ko gledi te u spornim ta?kama. Koncil je
priznao papu za vrhovnog poglavara Crkve, rehabilitirao je dakle papinstvo. Isto
dobno je 1563. izdao dekrete o reformi, koje su u razdoblju to je slijedilo katol
i?ke svjetovne dr ave pod pritiskom papa slu beno prihvatile, a katoli?koj su crkvi
ozna?ile smjernice za opse nu unutra nju reformu i obvezale je da postupa prema tim
smjernicama. Njihova je provedba donijela ono to u u em smislu razumijemo kao katol
i?ku reformu. Ona nije bila isto to i politi?ki militantna protureformacija, ali
se u povijesti s njom uglavnom vremenski poklapala i ?esto povezivala u me?usobn
o isprepleteni proces.
S Tridentskim koncilom katoli?ka je crkva zapo?ela svoju vlastitu reformaciju. P
ri tomu je u mnogo?emu postupila poput kalvinizma i luteranstva. Ali najve?a, za
cijelo odlu?uju?a razlika bila je u tomu to su se povijesni oblici Crkve - hijera
rhija, crkveno pravo - zadr ali i stro e se ?uvala dogmatska i sakramentalna tradici
ja (euharistija, posveta sve?enika, sakrament enidbe; pored Biblije, i tradicija
kao izvor vjere). Katoli?ka se crkva institucionalno u?vrstila i razbistrila je
svoju dogmatiku - oboje zahvaljuju?i Tridentskom koncilu. U polo aju pape kao suve
rena i zajedni?kog poglavara svih katolika vidno je do la do izra aja osobita karakt
eristika Crkve - njezina monolitnost i nezavisnost prema svjetovnim vladarima. J
edan od najva nijih rezultata Tridentskog koncila bio je upravo u tome to je Crkvu
odbranio od protestantizma.

Velika geografska otkri?a i njihove posljedice

KRONOLO KA TABLICA HISTORIJE GEOGRAFSKIH OTKRI?A
oko 900. Viking Gunnbjorn otkriva isto?ni Grenland
984. Viking Erik Crveni otkriva zapadni Grenland
oko 1000. Viking Lejf Erikson, sin Erika Crvenog, otkriva sjevernu obalu Amerike
(Newfoundland i Labrador) do otprilike 49 sjev. irine
1245-47. Talijanski franjevac Giovanni Carpini putuje po nalogu pape Inocenta IV
. mongolskom velikom kanu u Karakorum (u blizini Ulan Batora)
1253-55. Flamanski franjevac Wilhelm van Rubruck putuje po nalogu pape Inocenta
IV. i francuskog kralja Luja X. Svetog mongolskom velikom kanu u Karakorum
1271-95. Marko Polo putuje preko Perzije, Pamira i Srednje Azije u Kinu i upozna
je dijelove Tibeta, Burme i Mongolije, a vra?a se 1292. preko Indokine, Malajski
h ostrva, Indije, Cejlona, Perzije i Male Azije
1294. Talijanski franjevac Johannes Pico de Montecorvino dolazi preko Armenije,
Perzije i Indije u Kanbalik (Peking), gdje djeluje 34 godine kao misionar
1314(?)-30. Talijanski franjevac Odericode Pordenone putuje preko Perzije, Indij
e, Cejlona, Indonezije i Indokine u Kinu
1414-39. Mle?anin Niccolo dei Conti poduzima iz Damaska putovanje preko arapske
pustinje, kroz Mezopotamiju, Perzijskim zaljevom, du obale Indije, Cejlona, Malaj
skih ostrva i Indokine; vra?a se du obale ju ne Azije i Crvenim morem preko Egipta
1434. Portugalac Gil Eannes prvi oplovljava opasni rt Bojador na zapadnoj obali
Afrike ( panska Sahara) 1444. Portugalac Dinis Diaz oplovljava Cap Verde (Zeleni r
t)
1456. Aloisio Cadamosto (Mle?anin u portugalskoj slu bi) plovi uz zapadnu obalu Af
rike i otkriva Kapverdska (Zelenortska) ostrva
1469. Portugalac Fernando Poo otkriva na zapadnoj obali Afrike (u zaljevu Biafra
) ostrvo koje je nazvan njegovim imenom
1471-72. Kapetani Fernanda Gomesa, kome je portugalski kralj dao u zakup Gvineju
, otkrivaju Zlatnu obalu (danas Gana)
1483-84. Portugalac Diego Cam oplovljava zapadnu obalu Afrike i otkriva u ?e rijek
e Konga
1485-86. Diego Cam plovi do rta Cross (22. paralela) i na povratku uplovljava u
rijeku Kongo
1487. Portugalac Bartolomeu Diaz prvi oplovljava ju ni rt Afrike; naziva ga "Rtom
bura", koji ?e naziv kasnije biti izmijenjen u "Rt Dobre Nade"
1487-93. Portugalac Pedro de Covilham putuje preko Egipta i Crvenog mora u Indij
u, istra uje isto?nu obalu Afrike i iskrcava se u Etiopiji
1492-93. Prvo putovanje Kristofa Kolumba, 12. oktobra 1492. Kolumbo se iskrcava
na bahamsko ostrvo Guanahani (Watlingovo ostrvo. koje je nazvao San Salvador; ot
kri?e Amerike. Plove?i dalje, otkriva Kubu i Haiti (Hispaniolu)
1493-96. Drugo Kolumbovo putovanje. Kolumbo otkriva Male Antile, Jamajku i Puert
o Rico
1497. Giovanni Caboto (John Capot; Talijan u engleskoj slu bi) otkriva sa svojim s
inom, tra e?i sjeveroisto?ni put za Aziju, isto?nu obalu Sjeverne Amerike kod Newf
oundlanda i Labradora
1497-99. Portugalac Vasco da Gama otkriva morski put za Indiju; oplovljava Rt Do
bre Nade i uplovljava u Indijski ocean; 20. 5. 1498. iskrcava se u Calicutu (Kal
kuti)
1498-1500. Tre?e Kolumbovo putovanje. Kolumbo otkriva u ?e Orinoka i ostrvo Trinid

ad
1499. Amerigo Vespucci (Talijan u panskoj i portugalskoj slu bi) istra uje sjeveroist
o?nu obalu Ju ne Amerike i otkriva rijeku Amazon
1500-01. Portugalac Pedro Alvarez Cabral na putu za Indiju otkriva Brazil; 1. ma
ja 1500. iskrcava se kod dana njeg Porto Segura (Bahia)
1501-02. Amerigo Vespucci na novom putovanju oplovljava dio brazilske obale. Spo
znaja da su Zapadna Indija i Brazil dio jednog novog kontinenta
1501-03. Vasco da Gama osniva na svom drugom putovanju faktoriju i gradi tvr?avu
na Mozambiku
1502-04. ?etvrto Kolumbovo putovanje. Kolumbo otkriva isto?nu obalu Srednje Amer
ike (Honduras, Kostarika)
1507-15. Portugalac Monso d 'Albuquerque zaustavlja trgova?ki prodor Arapa u Ist
o?nu Indiju: zauzima Aden,
Ormuz, Malakku, a Gou ?ini sredi tem portugalskih posjeda u Indiji
1508-09. Portugalac Juan Diaz de Solis, tra e?i zapadni prolaz, prvi oplovljava ob
alu Sjeverne i Srednje Amerike
1513. panac Vasco Nunez de Balboa prvi prelazi Panamsku prevlaku i izbija na Tihi
ocean (koji je nazvao "Ju no more")
1515. Juan Diaz de Solis otkriva u ?e rijeke La Plate
1519-21. panac Herman Cortes zauzima dr avu Azteka i osvaja ?itav Meksiko
1519-22. Portugalac Fernando Magellan u panskoj slu bi poduzima prvu plovidbu oko s
vijeta, koju nakon njegove smrti na Filipinima privodi kraju Bask Juan Sebastian
de Elcano
1524. Firentinac Giovanni Verrazano istra uje u francuskoj slu bi dijelove isto?ne o
bale Sjeverne Amerike
1524-26. panac Francisco Pizarro prvi oplovljava sjeverozapadnu obalu Ju ne Amerike
i otkriva Peru
1527-28. panac Alvaro Saavedra otkriva Admiralska ostrva,dio Karolinskih i Marsha
llova ostrva
1531-35. Francisco Pizarro osvaja dr avu lnka u Peruu i osniva Limu
1534-41. Francuz Jacques Cartier zaposjeda u ime Francuske Kanadu; plovi Rijekom
sv. Lovrinca i naseljava kod Quebeca francuske naseljenike
1535-37. panac Diego de Almagro odvaja se od Pizarra te kre?e iz Cuzca najug i zau
zima ?ile
1539-42. panjolac Herndo de Soto probija se iz Floride u unutra njost Sjeverne Amer
ike, otkriva i pre1azi rijeku Mississippi i dopire preko Arkansasa duboko u Okla
homu
1540.-42. panac Francisco Vlizquez de Coronado, u potrazi za 1egendamim gradom Qu
ivirom, napreduju?i tokom rijeke Colorado otkriva Veliki Kanjon (Grand Canyon)
1541-42. panlac Francisco de Orellana kao prvi Europljanin p1ovi niz rijeku Amazo
nu, i to od u ?a rijeke Napo do u ?a Amazone u Atiantski ocean
1541-52. Baskijski isusovac Franjo Ksaverski (Francisco Javier) putuje kao misio
nar u Indiju, na Moluke, na Filipine i u Japan
1542. Portugalac Fernando Mendez Pinto otkriva Japan
1553. Englez Richard Chancellor otkriva sjeverni morski put za Rusiju
1554. Englez Stephen Burrough sti e do Nove Zemlje i otoka Vajgaca
1567. panac Alvaro Mendana de Neira otkriva Salomonska ostrva
1576. Englez Martin Frobisher istra uje ju nu obalu od vikin kih vremena zaboravljenog
Grenlanda i sti e na ju nu obalu Baffinove Zemlje
1577-80. Englez Francis Drake prolazi kroz Magellanov prolaz i skre?e prema zapa
du, ne usu?uju?i se pristati uz ju noameri?ko kopno, koje dr e panci, te se s druge s
trane vra?a u Englesku; druga plovidba oko svijeta
1585. Englez John Davis iskrcava se, tra e?i sjeverozapadni prolaz, na isto?noj ob
ali Grenlanda i otkriva morski prolaz izme?u Grenlanda i Baffinove Zemlje, koji
je po njemu nazvan Davisova vrata
1592. John Davis otkriva Falklandska ostrva
1594. Nizozemac Willem Barents, tra e?i sjeveroisto?ni prolaz, prvi dolazi na zapa
dnu obalu Nove Zemlje
1595. panac Alvaro Mendana de Neira otkriva Markiska ostrva
1596-97. Willem Barents otkriva na novom putovanju Medvje?e ostrvo i Spitzberg

Evropljani. me?u kojima treba prije svega spomenuti Portugalce i pance, pro irili s
u granice dotada poznatog svijeta i u nastanjenu zemlju uvrstili ameri?ki kontin
et, velika vodena prostranstva Atlantika, Indijskog okeana i Pacifika. Promijeni
li su ekonomsku i politi?ku ravnote u srednjovjekovnog svijeta i izazvali jaku str
uju nau?nih istra ivanja. To je dovelo do dvostruke revolucije, renesanse i reform
acije, koja je doprinijela da kraj XV stolje?a postane po?etak novog doba.
Uzroci velikih geografskih otkri?a su raznoliki. Mnoga velika putovanja mogu se
pripisati radoznalosti geografa i istra iva?a, koja su se probudila intelektualnom
renesansom u Evropi XV stolje?a. Ipak, ?ini se da preovla?uju ekonomske pobude,
kada je rije? o porijeklu ekspedicija. Moreplovci ili oni koji ih finansiraju,
tra e plemenite metale, i sve sirovine koje nedostaju prenaseljenoj Evropi ( e?erna
trska, za?ini, pamu).
Pretpostavke istra iva?kih putovanja. U svega nekoliko desetlje?a Portugalci i panc
i otvorili su morske putove u Ameriku, na Daleki istok i napokon oko svijeta. Me
?u pretpostavkama koje su iberskim narodima s krajnjeg jugozapadnog ruba Europe
omogu?ile taj svjetskohistorijski poduvat ?ini se da su posve posebnu ulogu igra
li:
Polo aj na AtIantiku. Portugalci, Katalonci, Baski i Kastiljci razvili su se u kas
nom srednjem vijeku u izuzetno vje te pomorce i s vremenom nadma ili Engleze, Francu
ze i hanzeate. U?itelji su im bili Talijani, dijelom i Arapi. Pored prakti?kih i
skustava u pomorskoj plovidbi iberski su narodi u znatnoj mjeri stekli i potrebn
e nau?ne spoznaje. Vanjska trgovina s ostalom Europom dobrim se dijelom odvijala
morskim putem. Pored toga, Kastilcima i Aragoncima bila je potrebna mornarica z
a za titu obala, koje su ugro avali Arapi (Mavari). Uslijed toga, kraljevi su sisten
atski razvijali pomorstvo (na primjer - u 13. i 14. st. - Ferdinand Sveti, Alfon
s X., Santo N.) Kastilija je donijela zakone o pomorskom ratovanju, brodarenju i
pomorskoj trgovini. Kastilci su bili na prvom mjestu ne samo u njegovanju nauti
?kih znanosti (fizike, zemljopisa, kartografije) nego i u brodogradnji. Sjeverno p
anska brodogradili ta u ivala su me?unarodni ugled kako zbog brzine brodova to su se
ondje gradili tako i zbog njihove vrijednosti za plovidbu na oceanu.
lznutra ?vrsto (ili o?ito sve ?vr ?e) dr avno ure?enje je dopu talo politi?kim vodstvi
ma kraljevina da se prihvataju velikih pomorskih poduhvata
Privredni motivi, posebno pomisao na tobo e basnoslovna blaga lndije, davali su do
datne podstiicaje.
Uslijed stoljetnog ratovanja s Mavarima odr ao se ?vrst kri arski duh. On je dopunja
vao pobude za prekomorske poduhvate. "Ideje kri arskih ratova za reconquistu podup
irale su i ja?ale impulse nacionalne ekspanzije stvaraju?i onu mje avinu religije,
politike i privrede to je karakterizirala portugalsko i pansko osvajanje svijeta"
(R. Konetzke). Uz te pretpostavke, prisutni istra iva?ki duh je dao li?nosti more
plovaca najve?e umije?e i izuzetnu hrabrost.
U velika otkri?a polazi se sa atlantske obale i ide preko okeana. Za takvu plovi
dbu potrebna je druga?ija tehnika.
Najnapredniji su pomorci sa Iberskog poluostva- Portugalci i panci, Oni imaju nov
i brod, karavelu, bolje prilago?enu za plovidbu okeanom. Koriste se i drugim teh
ni?kim sredstvima (kompas, astronomske tablice, astrolab - koji slu i za odre?ivan
je geografske irine...)
Prve ekspedicije su poduhvati Portugalaca, koji su tra ili mogu?nost za osvajanje
ili za trgovinu na ostrvima i obali Zapadne Afrike. Nakon 1469. portugalski vlad
ari staju na ?elo tog pokreta a glavni cilj postaje otkri?e pomorskog puta za In
diju. Plove?i du obale Afrike oni ?e oploviti taj dio svijeta. Bartolomeo Dijaz,
po to je 1487. obi ao krajnju ju nu ta?ku Afrike ( Rt bura, koji je kralj oau II nazvao
Rt dobre nade, ustanovio je da se obala povija prema sjeveroistoku. Portugalci
su pripremali putovanja dalje od Rta dobre nade, uprkos izjavama Kolumba da je p
love?i na zapad stigao do Indije.
Portualska flota sa 4 broda i 170 ljudfi povjerena je Vasku de Gama, koji je isp
lovio iz Lisabona 8. jula 1497 i krajem novembra pre ao Rt dobre nade a zatim plov

i du obale isto?ne Afrike do Kalkute, dje je stigao u maju 1498. Sa putovanja se

vra?a u Lisabon u septembru 1499. Ste?eno iskustvo omogu?ilo je br a i sigurnija p
utovanja narednim ekspedicijama. Polaze?i iz Indije drugi Portugalci su upoznali
ostali dio Azije. Dijego Lopez sti e 1509. do Malake, koja ?e Antoniju i Francisk
u D Ambreu omou?iti da daleko na istoku na?u zemlju koja gaji za?ine- Molu?ki arh
ipelag. Portugalci se uglavnom posve?uju stvaranju veza sa azijskim dr avama - Bur
mom, Sijamom, Kinom i Japanom.
Otkri?a panaca
Oko 1480. Kristofor Kolumbo i njegov brat Bartolomeu predla u da se otvori put za
Aziju preko zapada, ali su kraljevi Velike Britanije, Francuske i Portugala odbi
li tu ideju. Po to su najzad ubijedili Katalonsku kraljicu Izabelu, i sa njom potp
isuju ?udan ugovor- istra iva? ?e biti admiral, vicekralj i guverner svih zemalja
koje otkrije. i tamo ?e primati desetinu kraljevih prihoda u poljoprivrednim pro
izvodima i rudnom blagu.
Za Kolumba se ka e da, kada je po ao nije znao gdje ide, kada je putovao nije znao g
dje je, a kada se vratio nije znao gdje je bio.
Brodovlasnici iz Palosa tri brata Pinson poma u Kolumbu da opremi tri mala broda
Santa Mariju, Pintu i Ninju i on polazi sa 120 ljudi 3. avgusta 1492. Najprije
dolazi do Kanarskih a zatim do Bahamskih ostrva. Kolumbo ?e stalno misliti da se
nalazi u Kitaju (Kini) i Cipangu (Japanu). Tra e?i te zemlje on otkriva u oktobru
Kubu, a u decembru Haiti. Sredinom 1493. vra?a se u Palos, gdje je trijumfalno
do?ekan.
Kolumbova otkri?a dovela su do problema u politi?kim odnosima sa Portugalom, koj
i je smatrao da ima neosporno pravo na novootkrivene zemlje na Atlanskom okeanu,
to panci naravno nisu mogli da prihvate. Ipak, sporazumom iz 1493 paniji su u Novo
m svijetu pripale sve zemlje zapadno od linije utvr?ene na 100 milja zapadno od
Azorskih i Kapverdskih ostrva, a Portugalu zemlje isto?no od te linije. Novim sp
orazumomm iz 1499. godine ta linija je pomjerena 270 milja prema zapadu. Iako En
gleska i Francuska nisu priznale taj sporazum to nije sprje?avalo panski i portug
alski kolonijalni monopol narednih 100 godina, zahvaljuju?im njihovoj vojnoj i p
omorskoj nadmo?i. Sporazum iz 1499. bi?e dopunjen 1529. godine sporazumom u Sara
gosi, kada su se dvije zemlje dogovorile o jo jednoj liniji razgrani?enja, ovog
puta preko Tihog okeana. panija se odrekla zahtjeva u Africi i Aziji, dok je Port
ugal prihvatio da sve budu panska sfera utjecaja.
Drugo putovanje poduzeto 1493.-1496. bilo je kolonizatorski pohod sa 17 brodova
i 1500 ljudi. Po av i iz Kadisa septembra 1493. Kolumbo u novembru otkriva Male Anti
le. Po to je otkrio Portoriko, Jamajku, ponovo je plovio du Kube.
Kolumbo plovi od Hondurasa do Paname po strahovitoj oluji, primoran da se nasu?
e na Jamajci. Po povratku u paniju u novembru 1504. saznaje za smrt svoje za titnic
e kraljice Izabele i do svoje smrti 8 maja 1506.) izlo en je lo im postupcima kralja
Ferdinanda koji ho?e da jeftino od njega otkupi njegove titule i povlastice.
Novi svijet slu?ajno dobiva ime Ameriga Vespu?ija, jednog firentinskog putnika
, trgovca. Zainteresiran njegovim pri?ama, njema?ki kartoraf Martin Valdzemiler
daje brazilskoj obali koju je posjetio ovaj Talijan, ime Amerika. koje se zatim
prenosi na sve zemlje zapadno od starog svijeta.
Stanovnici Amerike, kojih je tada bilo oko 30 miliona, pokleknut ?e pred
napadima nekoliko hiljada panaca. Ameroindi su u pogledu tehnike znatno zaostaja
li za Evropljanima. Despotski eksploatisane mase stanovni tva mogle su da proizved
u umjetni?ka remek djela, ali je ratnik jo raspolagao samo sa strelom i kamenim ,
buzdovanom. Predkolumbovska civilizacija nije jo znala za gvo d e, a metale koristi s
amo za izradu nakita. Za to?ak se jo nezna, ?ovjek je glavni izvor energije. Amer
oinde ?e prestra iti vatreno oru je, konji i oklopi panaca. Oni su se nalazili u fazi
koju je Evropa pro la prije tri ili ?etiri milenija.
panci su pokazali fizi?ku snagu i nimalo obi?ni ljudski karakter. U Antilima oni
nailaze na divljake, ljudo dere. Haiti, koji Kolumbo naziva Hispanjola, je prvi os
vojen a zatim je do ao red 1509. na Portoriko. i 1511-1512 na Kubu. Uro?enici, gon
jeni i hvatani da bi bili prodati kao robovi, pru aju otpor. panci uz pomo? divljih
pasa masakriraju zarobljenike, ili ih tjeraju u smrt nezdravim radom u rudnicim

a zlata. Antili su uskoro opustjeli a na najve?im ostrvima panci podi u planta e e?er
ne trske.
Plove?i du obale kontinenta 1517-1518 panci su otkrili jednu veliku civilizaciju u
opadanju, civilizaciju Maja, ?iji se pripadnici pred njima povla?e u u d unglu i
pru aju otpor.
Nakon toga otkriveno je veliko carstvo Acteka, koje privla?i konkistadore. Ernan
Kortez najve?i je me?u panskim osvaja?ima.
On najprije zarobljava Acte?kog poglavicu Montesumu, a zatim osvaja jedan za dru
gim gradove, i prisiljava Acteke na kapitulaciju.
Nakon toga panci pro iruju svoju dominaciju na ju ni Meksiko.
Osvajanje Perua, koje je i lo br e nego osvajanjee Meksika, dokaz je slabosti ameroi
dnih carstava.
Kortesovo osvajanje te velike dr ave pra?eno je istra ivanjima susjednih oblasti (sj
evernog Meksika, Gvatemale, Hondurasa, i zapadne obale Sjeverne Amerike). Snovi
o zlatnim gradovima odvla?e panske osvaja?e u nepristupa?ne zone sa divljim stano
vni tvom. Po?ev od Floride, koju je otkrio Huan Ponse de Leon 1513, Panfilo de Nar
vaes sti e do Misisipija, gdje je njegova ekspedicija uni tena 1529.
Osvajanje azte?kih posjeda isto je kao i osvajanje Perua. Francisko Pisar i Dije
go de Almagro ispituju 1526-1527. prema jugu pacifi?ku obalu i prikupljaju obavj
e tenja koja ?e im omogu?iti osvajanje carstva Perua 1531.-1535. nakon propasti c
arstva Inka Almagro otkriva ?ile (1535-1536.) Do av i iz Perua, Pisarove ?ete susre
?u u Kolumbiji pance, i upu?uje se tada u Amazoniju.
Atlantska obala, ju no od ekvatora, nije predstavljala va nu zonu za plovidbu. Tek 1
500. godine flota Pedra Alvaresa Kabrala zvani?no uzima ovaj posjed. Narednih go
dina Portugalci izvi?aju obalu (budu?i Brazil), koja je njima odre?ena po ugovor
u u Tordesiljasu iz 1494. kojim je svijet podjeljen izme?u Kastiljaca i Portuala
ca po meridijanu koji prolazi oko 47 stepeni zapadne du ine.
Najzad je jedan Portugalac rije io problem u korist Kastilje. Fernando Magelan, ko
ji prelazi u slu bu Karla V dobio je 5 brodova da ostvari svoj plan. Po av i iz Sanluk
ara 20. septembra 1519. plovi du obala Ju ne Amerike sve dok na jugu nije zavladal
a zima, koja ga je primorala da prezimi u Patagoniji. Otkriv i moreuz koji je dobi
o njeovo ime, i izbija na more koje dobiva ime Pacifik. U martu 1521. Magelan st
i e do Filipina, gdje je ubijen kada se umje ao u sva?u uro?enika. Ostaci njegove po
sade idu do Molu?kih ostrva i vra?aju se u Sanlukar 6 aprila 1522 sa 533 kvintal
a za?ina.
To prvo putovanje oko svijeta trajalo je oko tri godine i sa njega se od 265 lju
di vratilo samo 18. Magelan je svojim putovanjem dokazao da je zemlja okrugla i
prvi je obilje io kontinente i okeane na povr ini zemljine kugle.
Prva otkri?a, istra ivanja i osvajanja podru?ja Sjeverne Amerike po?eli su Englezi
. Tra e?i sjeverozapadni i sjeveroisto?ni prolaz za Indiju, engleski moreplovci Vi
lebi i ?anselor oplovili su 1553. Sjeverni rt i stigli do Arhangelska. Krajem XV
I stolje?a Dejvis je otkrio prolaz koji je dobio ime po njemu. Hemrej Gilbert je
osnovao je 1583. godine koloniju Nju Faunlend a 1607. godine na obali Vird inije
iskrcali su se prvi prvi engleski kolonisti. U istra ivanju sjeverozapadnog prolaz
a Henri Hadson je je 1610. prodro do zaliva koji je dobio ime po njemu. Engleski
kolonisti u Sjevernoj Americi osnivaju svoj prvi grad D ejmstaun, koji je do 1619
. godine imao oko 2.000 stanovnika. Svoju koloniju oni nazivaju Nova Engleska. O
bale Grenlanda po?inju se intenzivnije istra ivati i naseljavati tek u XVIII stolj
e?u.
Najmasovnija je bila engleska kolonizacija Sjeverne Amerike. Engleske kolon
ije su 1624. godine imale preko 24.000 bijelih doseljenika To nije bio samo po?e
tak engleske kolonizacije ve? i po?etak ra?anja nove sjevernoameri?ke nacije. Ko
loniste su uglavnom ?inili engleski kmetovi, koje su feudalci otjerali s njihovi
h imanja da bi svoj posjed pretvarali u pa njake (proces ogra?ivanja ). Veliki broj d
oseljenika ?inili su puritanci, pripadnici progonjene vjerske sekte.
Kolonizaciju Sjeverne Amerike Englezi su vr ili preko velikih kompanija, koje su o
d kralja kupovale pravo da osnivaju kolonije, dijele zemlju i i koriste se njeni
m bogatstvima, kao i davanjem zemlje na poklon pojedinim plemi?ima. Na taj na?in
engleske kolonije u Sjevernoj Americi brzo su se irile. Do sredine XVII stolje?a
obrazovano je 13 engleskih kolonija u kojima je uspostavljen sistem kolonijane

vladavine na ?elu sa guvernerom.

Koriste?i se brojno ?u svojih doseljenika i ja?anjem svojih kolonija, Engleska je
poslije potiskivanja Nizozemske iz Sjeverne Amerike po?ela da potiskuje i Francu
sku. Do sukoba njihovih interesa do lo je zbog trgovine krznima i ribarenja u podr
u?jima Nove kotske i Njufaundlenda. Ti sukobi poja?ali su i sporovi oko bogatih o
strva Zapadne Indije, a kasnije i borba za prevlast na moru. U Sedmogodi njem kolo
nijalnom ratu (1756.-1763.) Britanije sa panijom Francuskom i ratu 1778-1783. sa
Nizozemskom Velika Britanija je zauzela Novu kotsku, Kanadu, Luizijanu i Floridu.
Sredinom XVIII stolje?a britanske kolonije u Sjevernoj Americi bile su podijelje
ne (u ekonomskom pogledu) u tri grupe
kolonije Nova Engleska zahvatale su podru?ja manjih zemlji nih posjeda sjeverno od
rijeke Hadson
srednje kolonije, s ogromnim poljoprivrednim posjedima i malim farmama i
ju ne kolonije, u kojima su bile razvijene velike planta e sa robovskim radom crnaca
. Sve britanske kolonije u Sjevernoj Americi ostvarile su do tada svoju samoupra
vu a po to su te ile ve?oj ekonomskoj i politi?koj nezavisnosti od Velike Britanije.
U XVIII stolje?u od svojih kolonija u Ju noj Americi panci su stvorili tri vicekral
jevstva: Peru, koji je obuhvatao dana nju teritoriju Perua i ?ilea, Novu Granadu (
osnovanu 1739. koja obuhvata podru?je dana nje Kolumbije, Paname, Venecuele i Ekv
adora), i Rio de la Plata, osnovano 1776. koja je obuhvatala dana nje podru?je Uru
gvaja, Paragvaja, Bolivije i Argentine.
Ova vicekraljevstva su bila podijeljena na na provincije, kojima su upravljali g
eneralni kapetani i namjesnici.
Na podru?ju pod vla ?u panije bilo je oko 16 miliona stanovnika, od ?ega polovina I
ndijanaca, dok su ostali bili melezi, crnci i kreolci (tj. bijeli domoroci).
Portugalu je pripadao Brazil, sa oko 3 miliona stanovnika, i ju ni dio Argentine.
Dru tveno ekonomski odnosi u panskim kolonijama zasnivali su se feudalizmu, sa spec
ifi?nim uvjetima kolonijalnog ropstva. Zemljoradnja je bila glavno zanimanje, a
najve?i dio zemlje je pripadao kruni, crkvi i velikim posjednicima. Privreda se
nalazila u rukama kreolaca, a uprava u rukama ?inovnika upu?enih iz metropole.
Krupni monopolizam u trgovini, ekonomska i politi?ka pot?injenost sprje?avali su
ekonomski i politi?ki razvoj zemalja Ju ne Amerike.
Istovremeno na podru?ju Sjeverne Amerike svoje prve kolonije osnivaju Francuz
i, Nizozemci i ve?ani.
Prvi poku aji Francuza aka Kartjea 1535. i 1541. da u?vrsti francuske pozicije u Ka
nadi nisu uspjeli. Ipak, Francuzi 1605. osnivaju u Kanadi svoje prve kolonije Ke
bek (danas Kvebek), nazvan Nova Francuska, a u Novoj kotskoj Port Rojal, danas An
apolis.
Nizozemci su 1609. godine prodrli u dolinu rijeke Hadson. Po to su osnovali koloni
ju Nova Nizozemska sa gradom Novi Amsterdam, nastavili su 1620. da se u?vr ?uju na
podru?ju Ju ne Amerike gdje su zaposjeli Gvajanu i neke od Antilskih ostrva dok s
u u Brazilu 1624. zauzeli Baiju 1630.. Pernabuko a zatim i Maranjan. Kolonijalna
ekspanzija Nizozemaca zaustavljena je englesko-nizozemskim ratovima nakon kojih
je Nizozemska morala Englezima prepustiti prekomorske trgovine u kolonijama. Mi
rom u Bredi 1667. Nova Nizozemska je pre la pod Englesku vlast. Tako je Engleska
imala u svom posjedu svu obalu Sjeverne Amerike, od panske Floride do francuske K
anade. Da bi osigurali nesmetanu eksploataciju prirodnih bogatstava u kolonijama
i o?uvale monopol u trgovini sa njima Engleska i panija su u periodu od 1587-176
3. me?usobno vodile niz pomorskih ratova. panija je odstranjena kao protivnik Eng
leske. Dalja borba za kolonije i prevlast na moru odvijala se izme?u Engleske i
Francuske.
Francuzi su sporo naseljavali svoju koloniju u Kanadi. Do 1642. imali su 200, ok
o 1660 2.000, a 1680. oko 20.000 doseljenika. Prodor Francuza dolinom sv. Lorens
a u unutra njost prema zapadu, zauzimanje zemlje i lovi ta nailazili su na sna an otpo
r indijanskih plemena, naro?ito Irokvoja, koji su nekoliko decenija vodili te ke b
orbe sa francuskim kolonizatorima. Dominacija Francuske iri se do Velikih jezera
a zatim dolinom Misisipija sve do Meksi?kog zaliva.

Francuski sistem koji je preuzet iz metropole nije pozitivno djelovao na ko

lonijalni razvoj u Kanadi. Nedostajale su snage na moru da bi se za titile kolonij
e a feudalni sistem koji je preuzet iz metropole nije privla?io emigrante. Za bo
rbu protiv domorodaca postojao je milicijski sistem, a kasnije su uspostavljene
i jedinice regularne armije i kolonijalne trupe.
Prilike u Europi u doba otkri?a
S Magellanovom ekspedicijom bilo je zavr eno najva nije razdoblje otkri?a: od tada v
i e nije bilo nikakve sumnje da Kolumbo nije otkrio Indiju (kako je to on vjerovao
valjda sve do svoje smrti), nego novi kontinent, niti je bilo ikakve sumnje da
se izme?u tog kontinenta i Isto?ne Azije nalazi veliko svjetsko more
Tihi ocean,
i da Zemlja ima oblik kugle pa se mo e oploviti.
S istra ivanjima i osvajanjima na zapadnoj hemisferi panija je postala mati?nom zem
ljom silnog imperija, ali to ju je opteretilo i golemim zada?ama. Na vojnom, adm
inistrativnom, privrednom, kolonizatorskom i misionarskom polju, panci su ulagali
u Novi svijet velike snage. To se zbivalo upravo u onom povijesnom trenutku kad
se panija vinula do vode?e vojne i politi?ke sile u Europi i kad je neprestano r
atovala s Francuskom; zatim u onom historijskom razdoblju kad je panski kralj Kar
lo Habsbur ki postao, kao rimski car, vrhovnim poglavarom Njema?ke i dospio u estok
e rasprave s njema?kim dr avnim knezovima, s protestantizmom i papinstvom. Vazda n
am valja imati na umu tu kompleksnu situaciju, elimo li razumjeti politiku Karla
V.
panska Amerika u 16. stolje?u
Karakter panske conouiste.
Pod?injavanje indijanskih kraljevina, pa i pansko prisvajanje zemalja uop?e, dost
iglo je svoje granice ve? u 16. stolje?u, pa se to posjedovno stanje, izuzev i per
iferne gubitke, odr alo sve do kraja kolonijalnog razdoblja. Priobalne atlantske z
emlje, nadasve Engleska, nisu primijetile kako je taj posjed u vojnom pogledu za
pravo slab, iako su to potvr?ivali uspje ni prepadi flibustjera (gusara).
Dovoljno smo govorili o razli?itim ciljevima to su se udru ivali u "conquisti": o el
ji dinastije da pro iri svoju vlast, o javnom i privatnom izrabljiva?kom interesu
i o pravoj vjerskoj gorljivosti. Ve? je bula pape Aleksandra VI. iz 1493. nalaga
la kastilijskom vladarskom paru da se brine za uro?enike i njihovo obra?enje. Pr
itu be redovnika urodile su jednom tako neobi?nom odredbom kao to je "requerimiento
", to jest uputa da se prije nasilnih postupaka uro?enicima pro?ita spis u kojem
u se izlagalo kako je papa njihovu zemlju poklonio (prenio vlasni tvo nad njom u o
bliku ugovomog lena) i koji je uro?enike pozivao da se pokore. Spor oko pravne p
odloge panskih prisvajanja, koji je bio pokrenuo kasni skolastik Francisco de Vi
toria zajedno s drugim dominikancima (najpoznatiji me?u njima bio je Bartolome d
e Las Casas), nije, dakako, doveo do toga da bi katoli?ka kruna napustila svoje
posjede. Ali ona je ve? u prvoj polovini 16. st. donijela norme, jedinstvene u p
ovijesti kolonijalnih sila, koje su postale sastavnim dijelom kolonijalnog zakon
odavstva. "Leyenda negra" (Cma legenda) optu uje pance da su Indijance u masama ubi
jali, mu?ili i silovali, da su ?ak usmr?ivali njihove plemenite kraljeve: no u p
ogledu "plemenitih" vladara ne smijemo zaboraviti da su i oni sami bili samo vla
dari, koji se nisu ustru?avali ute?i ubojstvima kad je bila u pitanju njihova vl
ast.
Pitanja stanovni tva.
Broj stanovnika pretkolumbovske Amerike mnogostruko se precjenjivao. A. Rosenbla
t kriti?ki je odredio taj broj s 13 milijuna, to je mo da premalo. Gusto?a stanovni t
va kretala se izme?u krajnosti, a kulturna je razina sezala od kamenodobnih skup
lja?a i lovaca do gospodskih kultura staroga vijeka.
Broj europskih doseljenika nije poznat. Useljavati su se smjeli jedino panci, Mav
arima i Jevrejima to je bilo zabranjeno, to ne zna?i da se i oni nisu ubacivali,
ali njih je inkvizicija progonila jednako kao i doma?e "novokr ?ane". Isprva je, r
azumije se, dolazilo manje ena nego mu karaca, ali su vlasti ubrzo po?ele nastojati

da u Ameriku stigne to vi e neudanih ena. U prvo vrijeme najvi e je doseljenika bilo

iz Andaluzije, Estramadure i Kastilije, ali su se njima ubrzo pridru ili i Baski.
Kolonisti su potjecali iz najrazli?itijih slojeva stanovni tva. Ali "nijedno nasel
je u panskoj Americi ne potje?e od ka njeni?ke kolonije" (R. Konetzke). Me?u prvim
kolonistima na?i ?emo vojnike iz europskih ratova, osiroma ene plemi?e, pustolove
i trgovce, ali manje obrtnika i seljaka. Kruna nije nikada namjeravala pomo?i se
ljacima bez zemlje tako to bi njima omogu?ila da se isele; naprotiv, panci se u s
vojoj samosvijesti jos i danas ponose kako su u zemiji Indijanaca utemeljili gra
dsku kulturu; u tomu je i razlika izmedu panskog i portugalskog oblika osvajanja.
Budu?i da se stanovni tvo zapadnoindijskih ostrva (Antila) naglo smanjilo, a i zbo
g oslabjelih Indijanaca (kvalitativna pothranjenost!) , biskup Bartolome de Las
Casas ve? je rano zagovarao uvoz crna?kih robova. Izvoz robova iz Zapadne Afrike
, koji je po?ivao na portugalskom ulovu ljudi, bio je dr avni monopol Kastilije. U
16. st. bilo je uvezeno oko 900. 000 Crnaca koji su radili ponajvi e u poljoprivr
edi u suptropskim i tropskim predjelima, ne dakle u oblastima visokih kultura.
Ve? u rano doba panjolskog osvajanja pojavio se mesticitet, mije anje panaca i Indij
anaca, manje u legitimnim vezama nego onima vanbra?nim; pravi mje oviti brak smio
se sklapati od 1514. Nastao je i malobrojni sloj mulata, a neizbje no je bilo i mi
je anje izme?u Indijanaca i Crnaca.
Starosjedila?ko stanovni tvo se u 16. st. smanjivalo neravnomjerno. Na Karipskim o
strvima ono je gotovo potpuno izumrlo, a najbolje se odr alo u oblastima starih vi
sokih kultura. Depopulaciju su uzrokovali ratovi i kazneni pohodi, prisilni rad
i nasilna seoba iz razasutih naselja i malih sela u "redukcije" (velika naselja t
o su se mogla nadzirati); ali ne treba zaboraviti da se stanovni tvo smanjivalo i
uslijed zaraznih bolesti.
Ure?enje javne vlasti.
U ustavnopravnom pogledu panska Amerika je bila od po?etka dio panske monarhije, a
ne kolonija. Stoga su tu vrijedili isti zakoni kao i u paniji, pa su Indijanci b
ili slobodni podanici krune jednako kao i panci. Ubrzo se pokazalo da je potrebna
centralna vlast. U Sevilli je 1503. bila osnovana "Casa de la Contratacion", ko
ja je upravljala brodskim i robnim prometom, a tako?er kretanjem iseljenika i kr
aljevskim pri- hodima. Luci Seville, jedinoj koja je smjela poslovati s Amerikom
, pridru io se 1535. i Cadiz. Za poslove uprave i pravosu?a u Americi bilo je 1524
. osnovano "Kraljevsko vije?e za Indiju", isprva bez stalnog sjedi ta, ali je ono
u ?itavom 16. st. ostalo jedino sredi nje tijelo nadle no za Ameriku.
S istra iva?kim i osvaja?kim pohodima na americkom tlu pojavili su se i guverneri
pojedinih pokrajina, isprva nasljedni, ali su se oni ubrzo po?eli imenovati na o
dre?eno vrijeme. Na dnevnom su redu bili njihovi me?usobni sukobi oko geografski
nejasno razgrani?enih podru?ja vlasti. Ujedinjenjem Karipskih otoka, otkrivenih
dijelova Sjeverne Amerike, Kube i Srednje Amerike, bila je 1535. stvorena potkr
aljevina "Nueva Espana (Nova panija na ?elu s potkraljem koji se mogao opozvati i
bio je du an po tovati upute iz panije. Zatim je 1543. nastala potkraljevina Peru ko
joj je pripadala panska Ju na Amerika (osim dana nje Venezuele, ali uklju?iv i Panamu).
Uz potkralja prve su po rangu bile prija nje kolegijalne vlasti, audiencias, u Sa
nto Domingu, Meksiku, Guadalajari i Gvatemali, u Panami, Limi i Bogoti; one su s
tajale na braniku "modeme dr ave koja po?iva na ustanovama, nasuprot feudalizmu" (
R. Konetzke). Brojne gradske op?ine, osnovane prema panjolskom uzoru, vodila su g
radska vije?a ("cabildo ), po dva gradona?elnika ("alcaldi ) i mnogobrojni savjetnic
i ("regidores). Pored kompliciranog sistema imenovanja, izbora i kooptiranja funk
cionera, njihov je ugled knjilo i to to se ve?ina mjesta mogla dati u nasljedstvo
ili prodati.
Odgovornost funkcionara su avao je i nadzor kraljevskog "corregidora" koji je pred
sjedavao sjednicama. Nije, me?utim, istina da su sva mjesta u upravi bila rezerv
irana za Europljane.
Udio gra?anstva u upravi bio je razmjerno malen. Utoliko su se vi e morali do poje
dinosti razra?ivati dr avni propisi u svim ob/astima. Obimnom zakonodavstvu - prij
e svega u vidu takozvanih "Reales Cedulas (koje su u slu?aju kolizije imale predn
ost pred zakonima Kastilije to su u na?elu vrijedili i za Ameriku) - pridru ivali s
u se mnogobrojni propisi potkraljeva, guvernera, audijencija i cabilda. Protutez

u zloupotrebama i samovolji tvorila je ustanova "residencije , to jest istra nog pos

tupka na zahtjev pretpostavljenog organa, a dok je postupak trajao, slu benik pod
istragom nije smio napustiti mjesto slu bovanja. Obilato se iskori tavalo i pravo sv
akog podanika da svoju pritu bu uputi neposredno kralju.
Redovnici i svjetovno sve?enstvo.
Zategnutim odnosima izmedu potkraljeva i audijencija pridru ivala se i saradnja al
i i suparni tvo izme?u dr avne vlasti i Crkve; Crkva se dijelila na svjetovno sve?en
stvo, redove i inkviziciju, koji su se me?usobno katkada slagali, a katkada glo il
i. Blizak odnos izmedu Crkve i dr ave u prekomorskim zemljama utemeljio se ve? 149
3., po nalogu pape. Dr ava je dobila pravo da ubire desetinu za podizanje i oprema
nje crkava (njih je oko 1600. bilo u kolonijama oko 400); Ona je, zatim, smjela
imenovati 0upnike s lista koje su podnosili biskupi. Dr ava je davala redovnicima d
opu tenja za odlazak u prekomorske zemlje i ovjeravala broj potrebnih misionara. O
na je dijelila i biskupije. Zabranila je rad apostolskih nuncija i nadzirala je
pismene veze klera i redova s Rimom, izricala tako?er disciplinske kazne, a duho
vno je sudstvo suzila.
U drugu ruku dr ava je Crkvi prepu tala zemlji ne posjede u kolonijama, i udio u deset
ini. Unato? suprotnim propisima, nije se moglo sprije?iti da redovi pove?avaju s
voje posjede. I privredni pothvati isusovaca temeljili su se na prostranim imanj
ima, dok su ostali redovi naj?e ?e davali svoja zemlji ta u zakup, a svjetovni je kl
er ulagao svoje nov?ane prihode uglavnom u hipoteke.
Me?u uspjehe svjetovnog sve?enstva i redovnika valja ubrojiti. rano i "djelotvor
no pokr tavanje. Iz njega je ubrzo proiza la vjerska mje avina, karakteristi?na za indi
janske mase jo i danas. Uro?enici su stare kultne obrede pretvorili u nove sakram
ente, a umjesto da se s brojnim molbama obra?aju mnogim bo anstvima, molili su se
jednako mnogobrojnim svecima. Mnogo staroga na lo je svoje analogije u novoj vjeri
: ispovijed je bila u Meksiku i Peruu uobi?ajena odavna, a mno tvo vi ih bi?a predod b
a je koju su Indijanci dobra poznavali odvajkada.
Ali povrh du obrizni?kih poslova Crkva se bavila i zada?ama koje bismo danas nazva
li socijalnim radom (bolnice) i odgojem ( kole). Od vremena Bartolomea de Las Casa
s, moralna shva?anja redova utjecala su i na zakonodavstvo o Indijancima.
Privredni razvoj i dru tveno ure?enje
ele?i dati zauzetoj zemlji urbani karakter, panci su isprva, iako se to kasnije mo
ralo ubla iti, predvidjeli da Indijanci koji rade za njih stanuju u zatvorenim gra
dskim ?etvrtima. Gradovi su se podizali prema unaprijed zadanom planu, s trgom u
sredi tu i ulicama to su se sjekle pod pravim uglom. Novi stanovnici dobivali su n
e samo gradili ta nego i oranice i udaljene livade, to se isprva nije smjelo otu?iv
ati, ali je ipak ubrzo postalo predmetom trgovanja. U tomu je bio jedan od ranih
korijena veleposjeda, koje su vlasnici op?enito davali u zakup; velika gospodar
stva sastojala su se mahom od planta a s monokulturom. Grad je dakle u sebi okuplj
ao zemljoposjednike, on je svagda nu no bio i trgovi tem, ali ponajmanje zanatskim s
redi tem, izuzmemo li rudarska mjesta, me?u kojima valja spomenuti bolivijski grad
srebra Potosi.
Privreda je u osnovi mogla funkcionirati samo uz uvjet da se po?ne iskori tavati i
ndijanska radna snaga. Najbli e duhu vremena bilo je u po?etku conquiste porobljav
anje, koje se u paniji bilo uobi?ajilo u ratovima protiv Mavara. Izvoz indijanski
h robova u Europu bio je zakonom zabranjen ve? od 1500., ali nije bilo zabranjen
o i samo ropstvo. Ipak, ono se ubrzo zakonski ograni?ilo samo na odre?ene slu?aj
eve. Tako su se Indijanci porobljavali i dalje, sve do kona?ne zakonske zabrane
("Nuevas Leyes") 1542. godine. panci su se proslavili i time to su zarana uveli za t
itno radno zakonodavstvo, zabranili su, na primjer, dje?ji rad i no?ni rad ena. T
ako su oni ostvarili u ranom 16. st. ideje koje su se drugdje dijelom provodile
tek u 18. i ?ak u 19. st. Crnci dodu e nisu bili u jednakom polo aju, kao i slobodni
najamni radnici, a isto tako ne treba negirati da su indijanski poljoprivredni
radnici bili zapravo prisilno vezani uz zemlju. Radna snaga za rudnike uspje no se
regrutirala jedino nasilnim mjerama.
Ali dobrovoljne radne snage nije bilo dovoljno ni za poljoprivredu, pa su vlasti
izmislile "repar- timiento", to jest odredbu da kasiki (plemenski ili seoski po
glavice) osiguravaju odre?eni broj poljoprivrednih radnika, dakako uz nadnicu i
prehranu. Snabdijevanje imanja radnom snagom to se njima dodjeljivala, a zvala se

tako?er "en-comienda", izazvala je, me?utim, ve? u ranom 16. st. rasprave. Umj
esto te opskrbe, kruna je kasnije ustupila veleposjednicima svoj udio u prinosu,
uz obavezu da oni Indijance tite i brinu se za njihov vjerski ivot. S prenosom "e
n- comiende" nipo to se nisu davala i suverena prava, NPR. pravo sudovanja.
Privredno zbivanje teklo je u suradnji ali i u sukobima izme?u privatne inicijat
ive i ulaganja s jedne, i dr avnog zakonodavstva i kontrole s druge strane. Ne mo e
se kazati da se kruna trudila kako bi stekla razumijevanje podanika za svoje pri
vredne probleme. Ona je ostajala pri fiskalnim mjerama i nadasve je pazila na zl
ato i srebro kao krunski prihod. Eksploatacija je, me?utim, bila u privatnim ruk
ama. Kruni je pritjecala petina svih prihoda. Jedini dr avni pogon bili su rudnici
ive Huancavelica u Peruu, otkriveni 1563. Kako bi se rudarstvo unaprijedilo, ve?
su se u 16. st. zapo ljavali njema?ki rudari.
Ameri?ka se poljoprivreda obogatila prije svega u oblasti sto?arstva, budu?i da
su se iz Starog svijeta uvezla goveda, pa ovca, svinja, koza, magarac i konj. In
dijanci su, naprotiv, vrlo sporo prihva?ali uvezene itarice. Bez obzira na otpor
u mati?noj zemlji, vrlo se rano razvilo i vinogradarstvo, osobito u ?ileu i Peru
u. Na bazi e?erne trske, koju je bio uvezao ve? Kolumbo, nastali su ?itavi velepo
sjedi. Planta no su se sadile i doma?e biljke - duhan i kakao; tu je otprije bilo
i pamuka, dok je kava uvezena tek kasnije iz Etiopije.
Zanatstvo nije dr alo korak s razvojem poljoprivrede. Kao dalja prerada poljoprivr
ednih proizvoda bilo je dodu e poznato ko arstvo, pa tkanje pamuka i vune u Peruu i
manufaktura svile u Meksiku, a bilo je i brodogradili ta (prvo je nastalo u Gvatem
ali).
lzuzmemo li trgovanje crna?kim robovima i ivom, trgovina izmedu panije i Amerike,
koju je nadzirala "Casa de la Contratacin", takoder je bila u privatnim rukama. S
redinom 16. st. morao se stvoriti obrambeni sistem ratnih brodova radi pratnje t
rgova?kog brodovlja, okupljenog u konvoje, preko Atlantika u oba smjera. Pri tom
e se, prema odredbi krune, ?itav promet izme?u mati?ne zemlje i Ju ne Amerike odvi
jao preko Paname. Ali ne valja upravo sve interpretirati pozivaju?i se na propis
e - jer pri svakom trgova?kom poslovanju uvijek je vec zarana igralo neku ulogu
i krijum?arenje.
U stale koj podjeli neslobodni su se Crnci nalazili na jo ni em stepenu nego masa gra
dskih i poljoprivrednih nadni?ara. Trgovci, zanatlije, i pripadnici slobodnih za
nimanja ?inili su bjela?ki srednji stale . Nad njima se uzdizao tanak gomji sloj v
eleposjednika ("encomendero- sa", kojih je oko 1600. bilo blizu 4000 od ukupno 1
60000 panaca), pa veletrgovci i vrhovi ?inovni tva i klera. Imetak je bio, vi e nego
u paniji faktorom dru tvene mobilnosti, iako novac i posjed nisu postali jedino mje
rilo ugleda.
Humanizam u panskoj Americi. Bilo bi jednako jednostrano etiketirati dru tvene odno
se u panskoj Americi jedino kao vladavinu feudalizma, kao i proglasiti da su svi
doma?i podanici bili nepismeni. Osobito su crkveni redovi zarana po?eli osnivat
i kole, tako ve? 1522. u Meksiku gdje je bilo ?ak djevoja?kih kola doma?inskog smj
era. Visoke kole u Limi i Meksiku, osnovane poslije svojega prete?e u Santo Domin
gu (1538), pretvorile su se ve? 1551. u prva sveu?ili ta Novoga svijeta. Ona su se
isprva duhovno oblikovala pod utjecajem kasne panske skolastike, ali su u punoj
mjeri bila uskla?ena sa stupnjem suvremenog obrazovnog stanja u mati?noj zemlji,
kako u renesansi tako i kasnije, u doba prosvjetiteljstva. Obje visoke kole imal
e su katedre za domoroda?ke jezike. Ne zanemaruju?i prirodoznanstvene struke, op i
rno se studirala stara povijest, jezici i kultura. To se odrazilo u jedinstvenoj
literaturi to je punila arhive i biblioteke, a pored sve?enika i pravnika nju su
stvarali i umje ni vojnici, poput Pedra de Cieza de Len, koji je 1548. napisao prv
i putopis zapadnog dijela Ju ne Amerike.
Toj elji za znanjem zahvaljujemo i sastavke na jezicima uro?enika; me?u kojima va
lja istaknuti kao primjer sabrane azte?ke tekstove Bemardina de Sahagna. Njema?ki
tampar Johann Cromberger osnovao je 1539. tampariju u Meksiku, a ona u Limi razv
ila je 1584. godine zavidnu djelatnost i takmi?ila se sa tampanim stvarima to su d
olazile iz Europe. U privatnim bibliotekama Meksika i Perua nalazila su se najvr
ednija djela europskog porijekla, koja je obrazovani gomji sloj uvozio jednako k
ao i umjetnine i antikvitete.
Prvi umjetn?ki stil Zapada koji se uveo u Americi pripada najkasnijoj gotici; to

je onaj u Meksiku. Zatim se ire prihva?ala renesansa, a ponajvis barok, koji se ( t

o se upadljivo isti?e u tzv. herrera stilu) na osebujan na?in spojio sa stilskim
tradicijama Indijanaca. U tafelajnom slikarstvu valja podsjetiti na " kolu iz Cuzc
a" s njezinim zlatnim akcentima na tamnoj pozadini. U svim likovnim umjetnostima
, uklju?iv i fasadne ukrase i najrazli?itije umjetni?ke obrte, indijansko je umije
?e steklo iroko polje rada.
Rezultati i posljedice geografskih otkri?a
Posljedice velikih geografskih otkri?a
Promjena demografske slike svijeta
razmjena proizvoda ( duhan, opijum, za?ini, drago kamenje, krompir,
- REVOLUCIJA REVOLUCIJA CIJENA
U paniji od 1518. a u Francuskoj od 1524. naglo po?inje rast cijena. Dok
panci i Portugalci plove morima ili prolaze Amerikom, panija i Portugal, li eni rad
ne snage, pozivaju strance, posebno Francuze, koji kao rezultat svoga boravka od
nose dio novca i na taj na?in se dio zlata iz srebra iri po cijeloj Evropi. Dolaz
i do poskupljenja ivota, to zabrinjava savremenike. an Boden, u svom djelu odgovor
na paradokse daje odovor koji prihvata ve?ina histori?ara- priliv zlata iz srebr
a u Evropu, siroma nu u nov?anim zalihama, izaziva inflaciju. Evropljani donose 22
6 tona zlata i 1600 t. srebra. Od 1520 do 1560. cijene su se udvostru?ile, velik
i dio plemenitih metala odlazi da bi izravnao negativne bilanse u Aziji. Skok ci
jena mo e se pripisati poja?anoj brzini prometa novca i djelatnosti velike trgovin
e, koja zloupotrebljava svoj monopolisti?ki polo aj.
Ekonomske promjene
irenje kapitalisti?kog tr i ta pretvorilo je zemaljsku kuglu u jednu cjelinu
i obuhvatilo svijet pod jedinstvenim modelom. .
Tri su stvari utjecale na promjenu ekonomske dru tvene strukturesve ve?i zna?- aj grada
sve iri uzajamni promet Evrope-Azije-Amerike
sve ja?a tendencija da se tekovine znanosti primjenjuju u indus
triji, trgovini i poljoprivredi

Humanizam i renesansa
Rije? renesansa mo e se tuma?iti na vi e na?ina. U osnovi ona ozna?ava preporod ili
ponovno ro?enje, ali se upotrebljava i za ozna?avanje vremenskog perioda XV i XV
I stolje?a, kao i za pokret u knji evnosti, nauci i umjetnosti. Rije? renesans (fr
.) prvi jer upotrijebio u XVIII stolje?u Volter a mo da i il Misle. Njen talijanski
oblik rinascita mo e se na?i oko 1550. godine u djelu talijanskog histori?ara umj
etnosti ?or?a Vazarija. Ideja o kulturnom preporodu bila je prisutna kod nekih t
alijanskih autora jo u XV pa i u XIV stolje?u. Tako je Boka?o sredinom XIV stolje
?a hvalio slikara ?ota i pjesnika Dantea (druga pol. XIII i prva XIV st.), kao z
a?etnike neke vrste preporoda. Stoga kompletna renesansa obuhvata period od Dant
ea do ekspira. Ali njen u i dio je doba XV i XVI stolje?e ( to je rani quatro i ka
sni ?inque cento renesans. Razdoblje prije ovog naziva se predrenesansa a nakon
njega postrenesansa.
Renesansa je jedna epoha u kojoj ?ovjek otkriva anti?ki svijet, spaja ga sa kr ?an
stvom i na taj na?in dobija novu umjetnost i nauku koja nema ni ta zajedni?ko sa a

ntikom. Me?utim danas se smatra da je renesansa ujedno bila i varka uma. Stvarn
og preporoda nije bilo radilo se o ugledanju na pro lost to je davalo podsticaj za
stvaranje ne?eg novog, forma je dakle, bila anti?ka, a ono to je stvoreno, oblik,
bilo je novo. Jednostavno re?eno, izvr ena je emancipacija kulture i umjetnosti,
ali ?e renesansa biti zna?ajna i u razvoju politi?kog oblika dr ave.
Renesansa se prvo javila u Italiji vjerovatno zbog jedinstvenih uvjeta k
oji su tamo postojali u srednjem vijeku. Oni su isklju?ivali strogu feudalnu mon
arhiju a uklju?ivali su va nost gradskog ivota (15 gradova su jezgro novih kulturni
h potresa), prednost rimskog prava, iroku upotrebu latinskog jezika i o ivljavanje
mnogih anti?kih tvorevina. (geografska bliskost sa anti?kim svijetom). Centar ra
zvoja renesanse u Italiji su bili gradovi. Njihov razvoj je tekao u kontinuitetu
jo od rimskog perioda. To se naro?ito odnosi na gradove u sjevernoj Italiji: ?en
ovu, Veneciju i Firencu te donekle Napulj na jugu. I pored toga to se u njima ras
pravljalo o o ujuedinjenju Italije kao i problemu suvereniteta vrhovne vlasti me
?u njima je postojalo stalno rivalstvo.
Italija je kao oblast u nazatku, ali su njeni gradovi u usponu. Gradsko plemstvo
je nefeudalnog tipa, jer iako ima svoju zemlju i svoje kmetove bavi se najvi e tr
govinom. Gra?anstvo je u za?etku a nasuprot njega je populo minuto , tj. mali n
arod- donje klase.
Talijaski gradovi su imali svoje univerzitete. Pavija, Bolonja, Piza, Firenca. B
olonja je ?ak polovinu svoga godi njeg dohotka davala univerzitetu. Profesori su iv
jeli zajedno sa studentima. Gradovi su dakle imali interesa za razvoj kulture i
nauke.
Talijanski gradovi su prvi na svijetu po?eli voditi brigu o svom jeziku.
Dante je svojom raspravom pisanom na talijanskom jeziku uveo toskanski jezik od
nosno narje?je kao osnovu talijanskog knji evnog jezika. U to vrijeme se u Italiji
govorilo na 15 razli?itih dijalekata sa oko 100 lokalnih govora. U Francuskoj s
e u to vrijeme doga?alo ne to sli?no samo to je tamo Fransoa I odredio pari ki govor
za knji evni jezik. U Italiji se u vezi sa ovim po?inju otvarati i prve akadenije
za lingvistiku i filozofiju. U Firenci je 1583 oformljena Akademija de la krusca
Akademija mekinja, a cilj joj je bio da ?uva bra no
to je metafora za jezik, odnosn
o lijepe i pravilne rije?i. Ova akademija je 1612. u 4 toma tampala rje?nik ta
lijanskog knji evnog jezika. I u Napulju je osnovana Akademija sa istim ciljem ali
sa smije nim imenom Akademija ljen?ina. Pored ovih Akademija obrazuju se i akadem
ije za filozofiju. Prva je uspostavljena u Firenci i nju je vodio Marsilio Fi?in
i a njen rad je bio zasnovan na neoplatonizmu. Nagla ava se idejan o dr avi kojom up
ravljaju u?eni ljudi, a to je savr ena dr ava.
Po uzoru na ove oformljene su i akademije za matematiku i fiziku, astrologiju i
dr. poput onih u doba antike. 1400. god. prevedena je na talijanski jezik Ptolom
ejeva geografija. Metod kojim je ona pisana a to je iskustvo i promatranje i me
tod eksperimenta koji sve ve?i zna?aj dobiva sa pronalascima toga doba.Glavni uv
jet za ovo je bio da se ?ovjek osje?a slobodnim, da nije vezan crkvenim dogmama.
Zbog toga pojam renesanse se odnosi na cijeli ljudski ivot. ?ovjek prihvata slob
odnije pona anje, postaje raskala eniji i neozbiljniji. U isto?noj Evropi postoji re
nesansa samo u umjetnosti i arhitekturi ali nema bitnijih promjena u ?ovjekovom
na?inu ivota. Renesansa u umjetnosti temelji se na klasi?noj anti?koj skulpturi.
Kako je u antici bilo vrlo malo slikarskih djela tako tom istom vrstom umjetnost
i ne obiluje ni renesansa. U sredi tvu je ?ovjek (univerzalni), obu?en u anti?ku t
ogu, ili sasvim go. To je produkt antike i la nog ivota toga doba.
Humanizam je napredni pokret u umjetnosti i filozofiji, nastao u XIV stolje?u ko
ji je feudalno-crkvenoj ideologiji suprotstavio novootkrivenu antiku. optimisti?
ki ivotni pogled na svijet proniknut po tovanjem ljudskog dostojanstva. To je kultu
ra koja se obra?a ?ovjeku, res humana- humana stvar. Rije? humanitas dolazi iz k
nji evnosti. Za humaniste klasi?no obrazovanje je idealno, oni ne vjeruju u progre
s. Da to i opravdaju neumorno skupljaju, prepisuju izdaju i prevode djela klasi?
nih pisaca . Po njima klasi?no obrazovanje je jedino vrijedno slobodnog ?ovjeka.
Najvi e pa nje posve?uju humanisti?kim naukama, gramatici, retorici i stilu, knji evn
osti, filozofiji morala i historiji. Svoja znanja prenona mla?e. Tehni?ke nauke
posebno ih ne interesiraju.
Humanizam sjeverne Evrope je ne to druga?iji, iako je i on pod utjecajem talijan

skog . Humanisti sjeverne Evrope vi e se zala u za pro?i ?avanje vjere i crkve. Njihov
ideal je u?ena pobo nost. Put ka ?istoj vjeri nije u osloba?anju kr ?anstva svega to
je ovozemaljsko. Oni prioritet daju gr?kom, hebrejskom i latinskom jeziku te m
atematici.
Od 19. st. uvelike se uvrije ilo shvatanje da su po?etak novog vijeka, pored otkri
?a i luterovske reformacije, najavili posebno humanizam i renesansa.
Kad je Jules Michelet u svojoj "Historiji Francuske", izdanoj 1855., iznio mi ljen
je da je sa 16. st., stolje?em renesanse, zapo?elo doba "otkrivanja ?ovjeka i sv
ijeta", a Jacob Burckhardt preuzeo tu njegovu izreku u svojoj epohalnoj knjizi "
Kultura renesanse u Italiji" (1860), vjerovalo se da je na?ena definicija koja t
uma?i i nastanak modernog mi ljenja. Romani, pripovijetke i drame popularizirali s
u tu predstavu pa je u kasnom XIX st. nastao kli e renesanse koji se uzimao kao ?v
rsto definirano razme?e izme?u srednjeg i novog vijeka i u kojem se nadasve slav
io sna an ?ovjek li en svih spona.
Nasuprot tome, novoromanti?ka je struja stavila u sredi te novu, kr ?anski s
hva?enu sliku renesanse "poverella" Franje Asi koga, pa je tako u njoj smanjilo ul
ogu paganske antike i izbrisalo granicu prema srednjem vijeku, to je predod bu rene
sanse u jednakoj mjeri i diferenciralo i vremenski druk?ije smje tavalo. Otada se
zbrka oko "renesanse" samo jo vi e pove?ala. Otkrilo se njezino "germansko" porijek
lo, otkrivene su "renesansne crte" u Teodorika, Karla Velikog i cara Otona III.,
govorilo se, a govori se jo i danas, o "renesansi
Jos se vi e prelijeva i grana pojam "humanizam". Njega je 1808. iskovao F.
I. Niethammer, koji je pedago kom "animalizmu" prosvjetiteljskih filantropa supro
tstavio kao ideal "humanizam", nadahnut, prema njegovu mi ljenju, predod bama antike
, iako je on u stvarnosti vi e nosio pe?at ideja svojeg vremena. U elji da se taj d
anas ve? sasvim neprecizan pojam zamijeni drugim, preciznijim, uvodi se u najnov
ije vrijeme izraz "humanistika" kojim se ozna?uje historijki fenomen "studia hum
anitatis" od 14. do 16. stolje?a.
Europski humanizam
Humanizam danas op?enito zna?i izgradnju ivota dostojnog ?ovjeka, i ure?enog prem
a stanovitim moralnim i pravnim na?elima, pri ?emu se taj ivot, u skladu s prihva
?enim pogledom na svijet, ravna prema razli?itim normama.
Ovako obuhvatan pojam nije primjeren humanizmu 14. do 16. stolje?a. Unutar obraz
ovnih kurseva "artes liberales" (slobodne umjetnosti, tih prete?a univerziteta,
novu je vrijednost u Italiji 14. st. stekao trivium (gramatika, retorika, dijale
ktika). Osobito pri nastavi gramatike i retorike, prou?avali su se novootkriveni
anti?ki govornici, pjesnici i histori?ari, a sve su se vi e studirala i pitanja m
oralne filozofije. Tko se u?io tim predmetima, zvao se "humanista , a sam skup pre
dmeta dobio je, prema Ciceronovom izrazu, naziv "studia humanitatis.
Ve? se u antici susre?e pogled da studij jezika, posebno izu?avanje retorike, uj
edno razvija i moralne vrline ?ovjeka. Humanisti su optimisti?ki pripisivali tak
vu mo? ?itavom skupu studia humanitatis . Ali kao plod takva utjecaja nije trebao n
astati individuum oslobo?en svih stega, nego je idealom bio, naprotiv, radostan,
uravnote en, dru tven, prijazan i svestrano obrazovan ?ovjek koji umije obuzdavati
svoje strasti mudrom umjereno ?u. Sa svojom Knjigom dvorjanika (Libro del cortegiano
) stekao je Baldassare Castiglione 1528. op?i ugled vjesnika takva na?ina ivota.
Tu se mo e uo?iti i ekskluzivnost koja je takav humanizam ograni?avala samo na mali
broj obrazovanih. Neobrazovana masa nije imala ni vremena, ni sredstava, ni razumi
jevanja za filozofska pitanja; pristup do studia humaniora , to je prema shva?anju h
umanista zna?ilo pristup do pravog o?ovje?enja, bio je toj masi zatvoren.
Mno tvo ponovo otkrivenih djela antike, pa prou?avanje latinskih, ubrzo tako?er gr
?kih i hebrejskih tekstova, iznijelo je na svijetlo dana i mno tvo novih sadr aja ko
ji su, iako nesre?eni, u velikoj mjeri pro irili vidokruge. Po?eci specifi?no huma
nisti?ke antropologije nastali su iz prou?avanja Platona. Cosimo de Medici je u
Firenci 1445. ponovo uspostavio platoni?ku akademiju . Pico della Mirandola, koji
je kasnije pripadao tom krugu, u svom je Govoru o dostojanstvu ?ovjekovu (Oratio
de hominis dignitate; 1486) ocrtao nov polo aj ?ovjeka koji, stavljen u sredi te sv
ijeta, mo e sam odrediti ho?e li se pribli iti bogu ili izroditi u ivotinju Procvjeta
la biografika i umjetnost portreta onog vremena jo i danas svjedo?e o tom novom v

rednovanju ?ovjeka. Bez predrasuda i odu evljeno prihva?ali su se, i na hiljadama

prikazivali, anti?ki mitovi i bajke, pronalazili su se ?ak i kabalisti?ki teksto
vi, pa su otuda pritjecala poganska misaona dobra to se prema dana njim pogledima j
edva mogu spojiti s kr ?anskim monoteizmom.
?itanje starih pisaca rezultiralo je ?ak i neposrednim politi?kim pobudama. Posr
edstvom filolo ke kritike izvora, Lorenzo Valla je raskrinkao Konstantinovu darovni
cu kao krivotvorinu, pa je tako stavio u pitanje Papsku dr avu. Cola di Renzo, koji
je 1350. htio, na radost pjesnika Franceska Petrarce, obnoviti Rimsku republiku
kao tribun , crpio je svoje politi?ke misli vodilje iz Livijeve Povijesti Rima . A ka
d je Leonardo Bruni u svojem Novom Ciceronu (Cicero novus; 1415) izlo io na temelju
novih izvora kako Ciceron nije provodio ivot odvojen od svijeta, u u?enoj dosadi,
kao to su - zajedno sa Petrarcom - mnogi vjerovali, nego je aktivno sudjelovao u
politi?kom ivotu, probilo se mi ljenje da obrazovan ?ovjek ne smije ivjeti samo za
nauku, u kontemplaciji, nego mu valja i prakti?kom akcijom utjecati na oblikovan
je historije. Da su sli?ne ideje utjecale i na Njema?ku, jasno potvr?uje ponovno
otkri?e Tacitove Geermanije , sredinom 15. stolje?a. To svjedo?anstva probudilo je
rani njema?ki nacionalizam, u okviru kojega se visoko cjenila i srednjovjekovna
pro lost, a posebno se on njegovao u krugu elza kih humanista Jakoba Wimpfelinga, S
ebastiana Branta i Beatusa Rhenanusa. Najborbeniji njegov zastupnik bio je Ulric
h von Hutten.
Poslije ranih po?etaka u 14. st., humanisti?ke su ideje i ideali u drugoj polovi
ni 15. st., ire?i se iz Italije, obuhvatili gotovo ?itavu Europu. Nu nu pretpostavk
u takva razvoja ?inilo je naglo irenje tamparskog umije?a, pa su se nova znanja, z
ahvaljuju?i njegovom neprocjenjivom doprinosu. obilato prisvajala.
Pored panije mnogo zna?ajnih humanista dala je Francuska. Dok su se Jacques Lefev
re d Etaples i njegovi u?enici sa svojim evangelizmom nalik Lutherovom, borili za o
?i ?enu religiju na bazi Biblije, dotle su se u pjesni?kom udru enju Pleiade , koje je
(sredinom 16. st.) te ilo klasicisti?kim idealima, i u satiri?kim romanima Franoisa
Rabelaisa Pantagruel (1532) i Gargantua (1534) otjelovljivale razne mogu?nosti huma
nisti?kog pjesni tva. Michel de Montaigne, stvoriv i sa svojim Esejima (1580-88) novu f
ilozofiju individua , predo?io je sav raspon francuskog humanizma.
Thomas Morus sa svojom "Utopijom" (1516), nacrtom idealne dr ave organizirane prem
a na?elima socijalne pravde, slavan je jo i danas. U Njema?koj humanisti?ki su se
krugovi formirali u mnogim gradovima i na mnogim univerzitetima. Za elza ki human
izam osobito je zna?ajnom bila Gradska kola u Schettstadtu (dana nji francuski Sele
stat). Opona ali su se, dakako tek nesavr eno, veliki talijanski uzori. Tu su mnogi
latinizirali i grecizirali svoja imena ("Bauer" u "Agricola", "Schwarzert" u "Me
lanchthon"), neumorno se razvijala istra iva?ka i skuplja?ka djelatnost uz bojni p
oziv "ad fontes" (vratimo se izvorima!), s pedago kim se entuzijazmom proizvodilo
mno tvo pjesama, poslanica i u?enih rasprava, ali je mnogo toga bilo tek osrednje.
Veliki vjerski prijelom to je u to doba nastao jednako s reformacijom Luthera i C
alvina kao i s borbenim impulsima Ignacija Loyole, bio je sudbonosan ne samo za
njema?ki humanizam. Nova su vjerska strujanja uklju?ila i ideje humanizma. O to
mu svjedo?i Melanchthonovo preure?enje protestantskog kolstva u Njema?koj, jednak
o kao i prihva?anje humanisti?kih na?ela u katoli?koj kolskoj praksi isusovaca.
Ali ivotni put sredi njeg lika europskog humanizma, Erazma Roterdamskog, primjerom
pokazuje kako je humanisti?ki pokret bio nemo?an kad se suo?io s nado lom vjerskom
isklju?ivo ?u. Erazmo, odrastao u duhu "Bra?e zajedni?kog ivota" koja su nastojala
ivjeti prakti?no kr ?anski, najprije se javio s ?isto humanisti?kim djelima, tako
1500. sa zbirkom anti?kih poslovica "Adagia". Putuju?i i vode?i opse no dopisivanj
e, bio je on u dodiru sa svim humanisti?kim sredi tima Europe. U svojoj "Pohvali l
udosti" (Encomium moriae) pru io je 1509. sjajan primjer racionalisti?ko-humanisti
?ke kritike vremena. U "Priru?niku kr ?anskog borca" (Enchiridion militis thristia
nil 1503., kao i kasnije u svojim predgovorima izdanjima Novoga zavjeta, Erazmo
se zalagao za kr ?anstvo koje ne smije ostati pri vanjskom (obredima i obo avanju re
likvija), nego mora prodrijeti neposredno do duha evan?elja.I ina?e je on o tro kr
itizirao nakaznosti starocrkvene religiozne prakse, hodo?a ?a, bujanje kulta sveta
ca i skolasti?ki sofizam redovnika. Iako su te misli bile bliske reformaciji, Er
azmo je poput gotovo svih humanista ustuknuo pred kaoti?nim - kao to je on smatra

o - posljedicama tog pokreta, i njegov spor s Lutherom, u kojemu je on zastupao

?ovjekovu slobodu volje, doveo je napokon do prekida s reformatorom. Erazmova mo
ralno-prakti?ka "Philosophia Christi", u kojoj on izri?e elju da se ivi naprosto p
rema rije?i Svetog pisma, nai la je pak na nepovjerenje i u zastupnika stare crkve
, premda se Erazmovim namjerama te ko mo e odre?i dobra volja: "Htio bih da se ljuds
kom rodu vrate tri odabrana dobra: kr ?anska vjera koja je u mnogom pogledu propal
a, humanisti?ka nauka koja se do sada dijelom zapu tala dijelom nije valjala, i tr
ajna op?a sloga kr ?anskog svijeta, iskon i okvir vjere i kulture." Ipak, Erazmova
te nja da se kr ?ansko vjerovanje pove e s humanisti?kom u?eno ?u, i duboka ?eznja za m
irom iz koje je izvirala optimisti?ka nada u ponovno ujedinjenje kr ?anskih religi
ja, nalazila je prista e me?u pripadnicima svih tabora.
Stolje?e vjerskih borbi koje je nadolazilo, sa svojom netrpeljivo ?u, nije pru alo "
erazmov tini" gotovo nikakvih izgleda.
Od obnove pjesni tva do "renesanse" umjetnosti i znanosti
Pod nazivom humanizam podrazumijevao se u prvom redu preporod anti?kog pjesni tva.
U Italiji se po?etkom 14. st. isticala namjera da se dugo razdoblje poetske tam
e okon?a sjajnom vlastitom proizvodnjom. Giovanni Boccaccio slavio je Dantea i P
etrarcu kao za?etnike nove poezije. Nazirao se po?etak novog zlatnog vijeka, i u
z razne se varijacije gotovo kod svih humanista Europe mo e dokazati svijest da s
vra?anjem antike iz zaborava dolazi bolje vrijeme koje ?e mo da i nadma iti ono star
o. Ideja preporoda (rinascita) ubrzo se prenijela na ostale umjetnosti i na filo
zofiju.
Istovremeno s tim idejama rasprostranilo se i novo poimanje toka historije. S tr
ojnom podjelom na antiku, mra?ni srednji vijek i svijetlu sada njost, nastala je s
hema koja se jo i danas uporno brani, a ve? je tada po?ela smjenjivati srednjovje
kovno u?enje o carstvima i razdobljima utemeljeno na kr ?anstvu.
Tlo na kojemu se kultumi procvat ponajprije razbujao, bili su privredno uznapred
ouali gradovi-dr ave sjeveme Italije, a ispred sviju Firenca, koja se pod svojom o
ligarhijsko-demokratkom gradskom upravom lako mogla usporediti sa starom rimskom
republikom. Gospodari grada (Cosimo de' Medici, Lorenzo il Magnifico) takmi?ili
su se s financijski jakim cehovima i bogatim gra?anima dodjeljuju?i narud be ?uve
nim umjetnicima. Mecenatstvo, koje je materijalno osiguravalo umjetnike, moglo j
e gajiti relativno irok sloj imu?nog stanovni tva, ali su mecene dosta ?esto iskori t
avali financijsku, pa taka i politi?ku zavisnost umjetnika samo da bi proslavili
sebe.
U rastro nom na?inu ivota i promicanju umjetnosti nije zaostajala za svjetovnim dr av
ama ni rimska Kurija. Takozvane "renesansne pape" izgradili su Rim u sjajno sred
i te svoje vladavine. Julije II. istodobno je upo ljavao Bramantea, Rafaela i Michel
angela.
Ta blistava renesansna kultura, koju su gradski patriciji i kne evski dvorovi njeg
ovali i sjeverno od Alpa, izazvala je kod mnogih savremenika, od Girolama Savona
role do Martina Luthera, o tru kritiku, ali je istodobno donijela za?udo mnogo umj
etnina svake vrste.
Kad su panci i njema?ki pla?enici 1527. oplja?kali Vje?ni grad ("Sacco di Roma"),
mnogim se savremenicima u?inilo da to najavljuje povratak barbarstva. Prodor st
ranih sila (od 1494) u relativno sre?ene talijanske gradove-dr ave naveo je firent
inskog dr avnog sekretara i diplomata Niccoloa Machiavellija da razvije novu polit
i?ku teoriju, prilago?enu nemirnim vremenima. Machiavelli, po tovalac starorimske
republike i njezina mje ovitog dr avnog ure?enja opisao je 1513. u svojemu "Vladaocu
" umije?e kojim vladar mo e izboriti i odr ati vlast nasuprot okolini eljnoj mo?i. Da
bi postigao taj cilj, opravdana su sva sredstva, ?ak i podmuklost. Moralne i vj
erske obzire valja odbaciti. Idealno vlada onaj vladar kojem pored njegove polit
i?ke mudrosti i energije (virtu) poma e i dobra sre?a (fortuna) da u pravi ?as izv
r i pravo djelo. "Makijavelizam" koji se temeljio na tim poukama, i sve do danas j
eftino opravdava pozivanjem na sva?iju politiku brutalne sile, ne smije nas nave
sti da izgubimo iz vida kako je Machiavelli u svojem "Vladaru" postavio jedino m
aksime za trenuta?no restituiranje izgubljenog reda. Teze za dugoro?ni program i
zlo io je u "Raspravama o Titu Liviju". Slab u?inak tog djela unaprijed je upozori
o da dolazi apsolutizam, koji ne?e ostaviti mnogo prostora republikanskim idejam
a. Depresija to je poslije "plja?ke Rima" obuzela Italiju ozna?ila je svr etak duge

epohe bogate umjetni?ke aktivnosti. Samo je Venecija do ivjela nov procvat zahval
juju?i slikaru Tizianu.
Optimizam prvih humanista, koji su u ponovnom bu?enju anti?kog pjesni tva
gledati po?etak novoga doba, u 16. se st. nastavio i poja?ao sjevemo od Alpa. Ul
rich von Hutten je 1518. dao odu ka svojoj radosti zbog o ivljavanja studija proslav
ljenom izrekom "Iuvat vivere" ( ivjeti je zadovoljstvo!). Francuz Louis le Rov pro i
rio je osnovu toga nazora. Poput mnogih svojih savremenika, on je, pun ponosa, v
jerovao da se povrh obnove pjesni tva i gramati?kih disciplina zbiva iroka renesans
a nauke i umjetnosti. Smatrao je da su matematika, astrologija, kozmografija, f
ilozofija prirode, fizika, ratna tehnika, slikarstvo, bakrorez, drvorez, arhitek
tura i pravo postigli do tada nepoznat stepen savr enstva. Zatim, poznavanje gr?ko
ga i hebrejskoga znatno je rasvijetlilo teologiju, ili nauku o bogu, najuzvi eniju
od svih nauka, koju su sofisti bili jako zamra?ili..." Racionalan osnovni stav
humanista, isticanje i razrada matemati?kih na?ela u umjetnosti, nauci i tehnic
i, novo poimanje prostora i naj iri interes za realan pojavni svijet, stvorili su
uvjete za uspon prirodnih nauka u 17. i 18. stolje?u.
Humanizam i renesansa nisu donijeli novu cjelovitu sliku svijeta, i njihova ulog
a pri nastanku modernog svijeta ne smije se precjenjivati. Pa ipak su oni stvori
li duhovnu klimu to se po mnogim crtama razlikovala od ranijeg vremena, i ona je
ovostranskom svijetu pridala novo mjesto u redu vrijednosti.
Ustanovljeno je historijsko dostojanstvo ?ovjeka koje prije toga vremena nije p
ostojalo. Postavljen je temelj odgovornosti za ljudsko historijsko preuzimanje ?
ovjeka koji ne le i u domenu nebesa. Smisao realnosti koja po?inje od ivota obi?nog
?ovjeka prva je i osnovna poruka renesanse. Crkva i kr ?anstvo iza li su iz nje pre
obra eni. U doba renesanse nastupa kult tijela golog ?ovjeka i ene- jer je tijelo l
jep e.
Revidirano je osje?anje pro losti i razvoja historije. Stvorena je ideja stalne pr
omjene pa ?e se uvesti pojam revolucije kao nagle promjene dru tvenog i politi?kog
poretka. Historiju treba stvarati, ona nije unaprijed data od boga.
Udareni su temelji modernog razvoja svijeta- njegovi korjeni su u matematici, ot
kriva se i saznaje kalendar, unapre?uje se kartografija, udareni su temelji mode
rnoj astronomiji, sun?evom sistemu i ukratko, unapre?uju se sve nauke.
Stvorena je hrabrost osvajanja i otkrivanja novog svijeta, hrabrost dru tvenih pro
mjena. Kolumbo i Magelan su ljudi renesansne epohe.
Istaknuti predstavnici humanizma i renesanse
Boka?o ?ovani- (13113-1375) mladost pro ivljava u Napulju a 1340 odlazi u Firencu
gdje se nalazio i za vrijeme kuge 1348. Susre?e Petrarku i obavlja diplomatsku s
lu bu. Umro je u siroma tvu iako je poticao iz bogate porodice. Od 1349. do 1363. pi e
svoje remek-djelo po kojem se uvrstio u red najzna?ajnijih proznih stvaralaca.
To je Dekameron, (knjiga deset dana). Sastavljen je od 100 pri?a koje pri?aju mo
mci i djevojke koji su pobjegli iz oku ene Firence 1348. U ovom djelu realisti?no
ali skladno opisan je ivot svih stale a Firence pa i ire regije 14. stolje?a.
Boti?eli Sandro (1444-1510) ivio je uglavnom u Firenci rade?i za porodicu
Medi?i. Naj?e ?e je slikao sakralne mitolo ke i alegorijske teme, idealizirane naj?
e ?e enske likove. Slike su mu pro ete melanholijom i izvanrednom harmonijom. Izradi
o je tri freske u sikstinskoj kapeli u Rimu. Prvi je od talijanskih slikara izra
dio crte e za Danteovu Bo anstvenu komediju. ?uvena su mu djela Navje tenje Krunidba b
ogorodice...
Bruneleski Filip (1377-1446) Talijanski arhitekta i kipar, ivio u Firenci
. Za?etnik je renesanse u arhitekturi, jer je prvi po?eo primjenjivati neke elem
ente starorimske i anti?ke arhitekture u gradnji sakralnih i profanih objekata.
?uvena djela su mu Kupola firentinske katedrale, Nahodi te u Firenci, Rekonstrukci
ja crkve St. Lorenzo i izgradnja Kapele Pazzi (gra?evina savr enihproporcija)
Bruni Leonardo (1370-1444) Talijanski humanist i histori?ar, kancelar fi
rentinske republike. Jedan je od sljedbenika Petrarke. Bruni je jedan od prvih k
oji je u historiji po?eo primjenjivati metode tekstualnog kriticizma. Uz ivotopis
e Dantea i Petrarke napisao je i Historiju Firence.

Burkhart Jakob (1818-1897)- nije ivio u doba renesanse ali je ?ovjek koji je naj
vi e mistra ivao to razdoblje. vajcarski je histori?ar umjetnosti. U po?etku je bio p
od utjecajem njema?ke romantike, ali je nastavio svojim sistemom. U svom klasi?n
om djelu Kultura renesanse u Italiji on dokazuje da je upravo u Italiji ?ovjek p
ostao prvi put svjestan sebe kao individue i da je to bilo zbog mjesta koje je d
espotizam zauzimao u politi?kom sistemu Italije. Kada se ovaj individualizam ud
ru io s mo?nom i raznovrsnom prirodom, odatle se izrodion univerzalni ?ovjek renes
ansne Italije i stvorena je pokreta?ka sila koja je podsticala na otkrivanje svi
jeta i ?ovjekove prirode. Po tome je cijelo razdoblje renesanse univerzalno, ono
je oslobodilo duh ?ovjeka. Renesansa je dala revidirano osje?anje pro losti. Stvo
rila je ideju da se historija ne ponavlja ve? da je rezultat stalne promjene, ?i
me je sru eno srednjovjekovno poimanje historije.
Buonaroti Mikelan?elo (1474-1564), sin osoroma enog firentinskog plemi?a. Nakon egr
tovanja stupio je u kiparsku kolu Lorenca de Medi?ija. 1496 je oti ao u Rim gdje je
stvorio svoje prvo zna?ajno djelo Pjeta, koje je predstavljalo novinu jer je sj
edinjavalo dvije mermerne figure u jednu cjelinu. Vrativ i se u Firencu 1501. iskl
esao je svog ?uvenog Davida, koji je zavr ni izraz naturalizma 15. stolje?a.
U to doba nastala je i poznata slika Sveta porodica . Slikaju?i jednu veliku fre
sku u Firenci Mikelan?elo je bio prvi umjetnik koji je prikazao tijelo u njegovo
m cjelokupnom opsegu akcije. Uskoro je za nevjerovatno kratko vrijeme zavr io i uk
ra avanje svoda sikstinske kapela, ogromne biblijske simfonije.Na zidu ove kapele
naslikao je i svoje posljednje veliko slikarsko djelo Stra ni sud. Ovim radom uka
zao je na pravac kojim ?e se razvijati talijanska umjetnost u narednom stolje?u.
Njegovo najgrandioznije djelo trebala je biti grobnica za papu Julija II ali je
Mikelan?elo nikada nije zavr io. Od 30 predvi?enih kipova napravio je samo jedanMojsija.
Dante Aligijeri-(1265-1321) smatra se za?etnikom renesanse u knji evnosti
. Bavio se pravnim naukama, filozofijom i izu?avanjem jezika (da se iz 14 talija
nskih dijalekata izdvoji ono najbolje i tako sastavi jedan nacionalni jezik koji
bi zamjenio latinski. Kao politi?ki protivnik pape do ivotno je bio prognan iz ro
dne Firence. Svoje prvo zna?ajno djelo Novi ivot posvetio je ljubavi prema Betri?
i Partinari. U filozofskom djelu Gozba raspravlja o jeziku, dok mu je najzna?ajn
ije djelo Bo anstvena komedija . sastoji se iz tri djela, pakao, ?istili te i raj. U nj
emu Dante je prikazao svoje doba sa svim manama i vrlinama dru tva ne tede?i ni crk
vu ni vjerske poglavare. Firenca, koja ga je do ivotno prognala i osudila na loma?
u, 50 godina kasnije nakon njegove smrti poziba Boka?a da dr i javna opredavanja o
zna?enju njegove Bo anstvene komedije .
Direr Albert (1476-1528.) njema?ki je slikar i grafi?ar. Ro?en je u Nirn
bergu gdje ivio do svoje smrti. Poput Leonarda da Vin?ija ?itav je ivot crtao svij
et oko sebe, po?ev i od trave i kukaca do karakteristi?nih fizionomija i arhitekto
nskih spomenika. To su precizni radovi fantasti?ne realnosti. Direr je u njema?k
oj umjetnosti glavni predstavnik renesansnih naziranja i za?etnik prelaza iz kas
nogoti?kog u realisti?ki stil. Najzna?ajnija djela su mu Auroportret, ?etiri apo
stola, te bakrorezi Vite, ?avo i smrt i Melanholija .
Donatelo (1386-1466) talijanski kipar, ro?en i do smrti ivio u Firenci. Jedan je
od za?etnika renesansnog kiparstva. Prvo veliko djelo su mu kipovi za pro?elje i
zvonik firentinske katedrale, koje obilje ava raskid sa gotikom i prelaz na reali
zam. Kip Davida prvi je akt u bronci jo od anti?kog doba koji simbolizira snagu i
slobodu firentinske republike
Erazmo Roterrdamski (1465-1536), najve?i je predstavnik renesanse izvan Italije.
Mada na njega nisu utjecala djela renesansne umjetnosti on je to se ti?e njenih
drugih vidova renesanse klju?na li?nost svoga doba. Stvorio je vezu izme?u misti
?nog pokreta koji je cvjerao u Nizozemskoj u doba njegovog djetinjstva i klasi?n
og preporoda u Italiji. Pisac, teolog i filozof, koji se koristio talijanskim i
gr?kim jezikom, nastojao je povezati anti?ki i kr ?anski svijet. Svojom veoma akti
vnom prepiskom uspostavio je tijesne vezeb sa mnogim kolegama humanistima iz Eng
leske, Francuske Italije, gdje je i sam putovao. U djelu Antibarbari objavljenom
1500 u formi dijaloga borio se protiv dogmarskih poimanja vulgarnog kr ?anstva. U
Adagiji nastojao je spojiti klasi?nu umjetnost sa kr?anskom modernom. najzna?ajni
je djelo mu je bila satira Pohvala ludosti izdata 1508., posve?ena Tomasu Moru. U

njoj je podvrgao kritici zvani?nu crkvu mada je i sam bio njen pripadnik. Kriti
zirao je instituciju desetine, visoko sve?enstvo, a ismijavanjem slavljenja kult
a djevice omogu?io je ja?anje protestantskih ideja, mada nikada nije prihvatio n
jihove dogme.Godine 1516. u Bazelu je isi lo njegovo veliko izdanje Novog zavjeta
.
Smatra da klasici, poezija i filozofija, samo su uvod u najvi i stadij koj
i stoji iznad svega- Sveto pismo, sa interpretacijom samim sobom. U skladu sa ti
m crkvu je kritikovao s pozicije onoga to pi e u bibliji. Tamo nema hijerarhije, ka
kva je u stvarnoj crkvi postojala, nema pape i kardinala idr. samo Isus Krist, a
postoli i sljedbenici. Ovakvim svojim djelimam (a i sam je bio kalu?er), utemel
jio je proces reformacije. U djelu Obrazovanje kr ?anskih vladara izdatom 1516. izni
o je na?ela na osnovu kojih se mo e izgraditi idealna dr ava.
Hijeronimus ?irolano- 1452-1498. je bio talijanski dominikanski kalu?er,
propovjednik i religiozno politi?ki reformator. Smjelim propovjedima napadao je
moralnu iskvarenost crkvenih vrhovs, a naro?ito pape Aleksandra VI . Podstakao
je i vodio ustanak u Fireci 1494. protjerao je porodicu Medi?i, proglasio Republ
iku, i privremeno stvorio neku vrstu teokratski obojene demokratije. U Firenci j
e uveo duh vjerske histerije, tako da je pod njegovim utjecajem uni eten veliki br
oj umjetni?kih djela.
Papa Aleksandar VI isklju?io ga je iz crkve i on gubi popularnost. Nepri
jatelji su ga uhvatili i spalili na jednom trgu u Firenci. glavna djela su mu Pr
opovijedi i Ispovjedanje svijesti.
Huizing Johan, istori?ar ?ije je glavno djelo o Erazmu, izuzetno je doprinio izr
astanju remesansnog pokreta. Zalagao se da kr ?anstvo treba propovjedati po biblij
i, ?ime je odbacio tada nju a i sada nju hijerarhijsku strukturu crkve.
Kopernik Nikolaj (1473-1563) poljski nau?nik, matemati?ar i astronom. Matematiku
je studirao u Krakovu., gdje je nau?io i osnove astronomije. Oti ao je 1497 u Bol
onju gdje je studirao pravo,i medicinu . Od 1500 je u Rimu gdje je 1514. odbio
da u?estvuje u reformisanju kalendara. Vra?a se u Poljsku i tu postaje kanonik
. Pod utjecajem nekih anti?kih filozofa te mitova i legendi iz starog Egipta i G
r?ke zainteresirao se za polo aj planeta jer je u ovim djelima ?itao da je sunce c
entar vasione. Rezultati njegovih ispitivanja objavljeni su u knjizi De Revolutio
nibus Orbium Coelestium. (O kretanju nebeskih tijela). Ovo djelo je pravi izraz
renesansnog pristupa nauci i istra ivanjima. Njegov heliocentri?ni sistem temelji
o se na stavovima da zemlja nije sredi te svijeta a njen centar samo je centar ok
o kojeg se po odre?enoj putanji okre?e mjesec prividno okretanje sunca je samo p
osljedica njenog okretanja oko njega i oko svoje ose. Osim zemlje oko sunca se o
kre?u i ostale planete njegovog sistema. Zbog suprotnih stavova crkve on je ova
otkri?a objavio tek 40 godina kasnije. On je prvi uveo rije? revolutio u svakodn
evni ivot u politici i historiji. Ona zna?i prevrat. Prvi put je upotrebljena 166
0. za povratak Stjuarta na engleski prijesto.
Makiaveli Nikolo (1469-1527) Fjorentinski politi?ar, knji evnik i histori?ar. Osl
oba?aju?i politi?ka razmatranja od teolo kih, moralnih i metafizi?kih koncepata po
staje jedan od utemeljiva?a politi?ke nauke uop?e. Za?etnik je ideje o nacionaln
oj dr avi i prvi je uveo koncept za jednu dr avu u savremenom smislu te rije?i. Posl
ije progonstva porodice Medi?i i uspostave Republike 14 godina je bio sekretar S
avjeta desetorice. Godine 1512. Medi?i su ponovo na vlasti a on je pritvoren. Ta
da se posve?uje svojim teorijskim radovima od kojih je najzna?ajniji Il principe
-Vladalac. U njemu on iznosi svoja diplomatska iskustva o tome na koji na?in tre
ba vladati. Iznio je mi ljenje da da vladar treba upravljati u interesu ja?anja dr a
ve, bez obzira da li ?e taj cilj posti?i zakonom ili silom. Ako ?injenice optu uju
vladara za ne to nezakonito, rezultat, odnosno cilj ?e ga opravdati jer mjerila i
ndividualnog morala nepodobna su za procjenjivanje postupaka koji se ?ine u ime
i za dobro dr ave. (mada je i sam govorio da je zakon kao vid borbe svojstven ?ovj
eku a upotreba sile ivotinji, opravdavao je upotrebu i jednog i drugog). makiavel
i je govorio da su svi naoru ani proroci pobjedili a goloruki propali. Ova nauka d
obila je po njemu naziv makjavelizam. Ina?e, Makjaveli je bio pristalica jedinst
vene talijanske dr ave. Njegova rasprava o ratnoj vje tini prvo je moderno djelo o v
o?enju ratova i organizaciji vojske. Napisao je i Historiju Firence. katoli?ka c
rkva je 1559. djela Makjavelija stavila u index zabranjenih knjiga.

Morus Thomas (1478-1533) engleski humanista, zaljubljenik u gr?ku kulturu, duhov

it govornik, glasovit pravnik i istaknuti politi?ar. Bio je lord kancelar kralja
henrija VIII, ali kako nije odobravao reformaciju nije htio ni da prizna kralja
za crkvenog velikodostojnika. Odbijanje svjetovne suprenmacije Mor pla?a glavom
. Tek 1935. katoli?ka crkva ga je proglasila za sveca. Njegovo najzna?ajnije dje
lo politi?ko-filozofski roman Utopija . U prvom djelu knjige Mor daje poraznu kriti
ku dru tvenih prilika toga doba ukazuju?i na patnje naroda u Engleskoj kritikuje p
rivatnu svojinu i kapitalizam, di e protest protiv veleposjedni?kih zahvatanja sel
ja?ke zemlje kao i protiv eksploatacije u manufakturama. Takvom poretku Mor u dr
ugom djelu knjige suprotstavlja svoju viziju o idealnoj zajednici na izmi ljenom o
strvu Utopija. Tu je privatno vlasni tvo ukinuto i zamjenjeno dru tvenim. Dr ava vi e ni
je zavjera bogatih protiv siroma nih, a polo aji se ne zasnivaju na porijeklu i titu
lama ve? na radu. Time je Tomas Mor dao prvi jednu nacionalnu shemu ljudske zaje
dnice zasnovane na socijalisti?kim na?elima- utopiski socijalizam. tampanje prvog
izdanja Utopije 1516. u Belgiji nadzirao je Erazmo Roterdamski, li?ni prijatelj
Tomasa Mora. Djelo je prevedeno na brojne jezike i steklo veliku popularnost.
Petrarka Fran?esko (1304-1374) jedna je od najistaknutijih li?nosti humanizma, p
i e poeme i sonete ali njegova veli?ina po?iva na otkri?u i irenju anti?ke kulture
i njenih vrijednosti. Naro?ito veliku pa nju piosve?uje Ciceronu. Za?etnik je krit
i?kog prou?avanja historijskih izvora. Antiku otkriva u novom svjetlu a njene du
hovne vrijedniosti postaju dostupne svima.
Rafaelo Santi (1483-1520) Spada me?u najpoznatije talijanske slikare iz doba ren
esanse, kada su umjetnici slikali ljudske likove. sa izrazito lijepim izgledom,
inspirisan anti?kim uzorima. Rafaelovo slikarstvo bilo je usko vezano za katoli?
ku crkvu, jer je uglavnom slikao bogorodice, freske sa religijskim motivima i po
rtrete crkvenih starje ina. ali njegove velike freske u Vatikanu sa anti?kim temam
a spadaju me?u najsavr enije u zidnom slikarstvu. Rafaelo je tako?er u?estvovao i
u gra?enju crkve Sv. Petra u Vatikanu.
Da Vin?i Leonardo (1452-1519) Jedan je od najve?ih umova renesanse, slikar, vaja
r, arhitekta i nau?nik koji je spojio srednjovjekovno enciklopedijsko obrazovanj
e sa modernom egzaktnom metodom. zapa anja. Godine 1482. odlazi u Milano i tu kao
vojni in enjer po?eo je da radi skice za izgradnju raznih vjerskih objekata. a i m
nogobrojne studije o ljudskom tijelu. U Milanu po?inje raditi statuu konjanika k
oja je predstavljala Fran?eska Sforcu, ali je nikada nije dovr io. Tu slika svoju
?uvenu Tajnu ve?eru u kojoj je metodski prostudirao i nijansirao karakter svake li
?nosti. Leonardo se u Firencu vratio 1500, gdje je narednih pet godina slikao ?u
venu Mona lizu i jo neka djela. Potom ponovo putuje u Milano, zatim u Rim i na kr
aju odlazi u Francusku gdje je i umro. Pored slikarstva i studiranja ljudskog ti
jela bavio se i drugim prirodnim naukama, fizikom, hemijom i astronomijom, a ner
ijetko i psihologijom. Ostavio je skice niza naprava koje su svoju primjenu do ivj
ele tek u XX stolje?u. Poznato mu je i djelo Traktat o slikarstvu.

Reformacija

Srednji vijek potresali su o tri sukobi careva, kraljeva i knezova s papom.Bilo je

i crkvenih raskola, ali se ipak ustrajalo pri tomu da postoji jedan pravovaljan
i papa, jedna prava crkva Kristova i jedna prava vjera. Ali u europskom kr ?anstvu
je zavladalo uvjerenje da je potrebna reforma Crkve, kako njezine glave tako i
organa (in capite et in membris), utoliko prije sto su se papa i Kurija manje ba
vili du obri ni tvom. Pape su i vjerske stvari obavljali dobrim dijelom radi nov?ane z
arade. Martin Luther izazvao je tako reformatorski pokret koji je ubrzo zahvatio
?itavu Njema?ku i zatim velike dijelove Europe. Me?utim, pokret nije nailazio s
amo na odu evljeno odobravanje, nego i na otpor. Ogor?ene rasprave o vjerskim pita
njima otada ?e se mnogo desetlje?a nalaziti u sredi tu europske historije, iz spor
a oko prave vjere proiza lo je doba vjerskih borba. Njihov je rezultat bio da se d
otad jedna i zapadna Crkva rascjepkala u razli?ite zasebne 4 crkve i vjeroispovi
jesti (konfesije).
Reformacija i vjerski raskol vremenski se poklapaju s otkri?em prekomorskog svi
jeta, s razvitkom novag pogleda na svijet (humanizam, renesansa) i s izgradnjom
?vr ?e moderne dr avne uprave (rani apsolutizam). Sve je to izazvalo tako veliki pr
ijelom, da je ve? i u svijesti suvremenika bila i nastala spoznaja o po?etku pos
ve novog doba. Tu su spoznaju generacije sa?uvale sve do danas: s otkri?ima, s r
enesansom i s Lutherom, koji je oduzeo vjerski monopol katoli?koj crkvi, po?inj
e europski novi vijek.
Reformacija predstavlja poku aj da se stvori crkva odgovaraju?a dru tvu. Po?ela je u
crkvi, a raskolila je zapadno kr ?ansko dru tvo. Odvijala se u zapadnoevropskim dr av
ama i tamo ostala. Po?ela je 1517. godine u Njema?koj prikucavanjem Luterovih te
za koje su tra ile da se crkva o?isti od slabosti. Neki smatraju 1525 godinu kao k
raj reformacije kada po?inje selja?ki rat a drugi uzimaju 1555. godinu i Augsbur k
i mir, dok neki uzimaju 1648 godinu i Vestfalski mir.
Po?etak reformacije u Njema?koj
Mladi Luther. Martin Luther rodio se 10. novembra 1483. kao sin malog rudarskog
poduzetnika iz Eislebena u Harzu. Godine 1512. stekao je u Wittenbergu titulu do
ktora teologije i neposredno poslije toga postao predava? biblijske teologije n
a tamo njem univerzitetu.
Od 1512. do 1517. Luther je stekao temeljit uvid u teolo ki sadr aj Biblije, posebno
poslanica sv. Pavla. To su ujedno bile godine njegovih odlu?uju?ih vjerskih is
kustava. Dotada nja kr ?anska teologija i praksa, koja je pozivala na kajanje i poko
ru i za to obe?avala oprost, nije ga zadovoljavala. Uvidio je da se oprost povez
uje s ?ovjekovom vlastitom djelatno ?u (s "dobrim djelima" i naporima ljudske volj
e) , a kako je bo je veli?anstvo uzvi eno a ?ovjek nemo?an da se oslobodi grijeha, s
matrao je tu "isposlovanu pravednost" la nom i nedjelotvornom.
O tome je Luther razmi ljao izmedu 1511. i 1517. godine. U sredi tu se na la opra taju?a
milost bo ja, koju je otada Luther shva?ao kao bo ju pravednost. S time je bilo tij
esno povezano njegovo poimanje na?ina na koji se zbiva opravdanje: prema Luthero
vu mi ljenju, milost koja opravdava ?ovjeka ne mijenja ni ta na ?injenici da ?ovjek
ostaje gre nikom i stoga biva odba?en. Tra enje unutra njeg smisla Pavlove formule "G
re nici i ujedno pravednici" dovelo je Luthera do toga da razvije svoje glavno u?e
nje o opravdanju, koje je ostalo jedno od najdubljih protestantskih uvjerenja.
U svim tim ta?kama - nedvojbenosti spasenja i opravdanju na osnovi vjere, bez lj
udskih djela i jedino iz bo je milosti - Lutherovo se u?enje razlikovalo od katoli
?ke teologije i tradicije, a to razlikovanje nije ostalo ograni?eno samo na teol
o ko u?enje ve? je postalo jednom od bitnih crta protestantizma.
Tu spoznaju koju je stekao u dugogodi njim razmi ljanjima Luther je potom nazivao "e
van?eljem" (gr?. evangelion = dobra vijest).
Zgra anje nad porocima u Crkvi nije imalo nikakve uloge u Lutherovu unutra njem refo
rmatorskom razvoju; ali svojim poimanjem grijeha, pokajanja, milosti, oprosta i
opravdanja, koje je crpio iz Biblije, postao je odlu?an kriti?ar tada njih negativ
nih pojava i zastranjenja u Crkvi, i zato je mogao svojim teolo kim napadom na dav
anje oprosta dati znak za reformaciju.
Lutherovih 95 teza i po?etak evangeli?kog pokreta.

Prema jednom starom crkvenom u?enju Crkva mo e posredovati pri tome da gre nik, ako
se pokaje dobije oprost od kazne za grijeh. Krajem srednjeg vijeka propovijedal
o se ?ak da se taj oprost mo e isposlovati i za pokojnike ?ije se du e nalaze u ?ist
ili tu. Zato se od 1500. mogao u Crkvi uvesti obi?aj prodavanja oprosta Indulgenci
ja). Luther se tome usprotivio. Stoga je zatra io da se pitanje oprosta raspravi
s teolo kog stanovi ta i u tu je svrhu sastavio 95 teza koje je objavio u jesen 1517
. U novije vrijeme postalo je sporno je li on doista te teze pribio na vrata crk
ve wittenber kog dvorca, kao to se to prije op?enito mislilo.
Teze su se bavile pitanjem mo e li oprost spasiti du u i usprotivile losim prilikama
u Crkvi, ali su indirektno dovele u pitanje Crkvu kao ustanovu. Tako je Luther
preko no?i postao popularan i o?ito stekao autoritet. Uz njegovu osobu vezale s
u se nade u socijalnu, politi?ku i vjersko-crkvenu reformu, to mu je nametnulo ul
ogu vo?e. U narednih pet do sedam godina nakon objavljivanja teza osje?ao je da
ga nosi op?i pokret, i on se, pi u?i spise koji su bili svima razumljivi, po?eo o
bra?ati naj irim krugovima s pozivom za reformaciju.
Rimska kurija, kojoj su dominikanci prijavili Luthera zbog krivovjerja, otvorila
je protiv njega 1518. crkveni proces. Poslije du ih prekida, taj se proces zavr io
s rezultatom prema kojemu se Lutheru zamjeralo pogre no u?enje o oprostu, sakramen
tima i primatu pape. U svojoj odluci (buli) papa je Lutheru zaprijetio isklju?en
jem ako svoje teze ne opozove u roku od 60 dana. Luther ih nije opozvao, nego j
e bulu s prijetnjom o izop?enju u Wittenbergu javno spalio (10. decembra 1520).
Na to je papa Luthera i njegove prista e izop?io 3. januara 1521).
Saski vojvoda Georg nagovorio je Luthera u julu 1519. da u Leipzigu raspravlja s
odlu?nim pobornikom papina stajali ta, ingolstadtskim teologom Johannesom Eckom.
Tom prilikom je Luther iznio tvrdnju da ni koncili nisu nepogre ivi, da su doista
ve? i bili u zabludi.
Luther je bio uvjeren da je ponovo otkrio evan?elje u njegovoj prvobitnoj ?isto?
i. Kao doktor Svetog pisma smatrao je svojom du no ?u da javno nastupa za to evan?el
je.
Ujedno je postao simbolom proturimskog osje?aja, koji se bio pobudio osobito zas
lugom humanizma.
U Luthera se vremenom oblikovala zamisao temeljite revizije crkvenog ure?enja. N
ju je izlo io 1520/1521. u svojim ?uvenim reformatorskim spisima to su nosili naslo
ve: Kr ?anskom plemstvu njema?ke narodnosti: o babilonskom su anjstvu Crkve: o slobo
di kr ?anina, itd.
U spisu upu?enom plemstvu on je zatra io od kralja i knezova da reformu Crkve uzmu
u vlastite ruke. Proglasio je duhovnu vlast pape i biskupa neva e?om, jer se ne m
o e opravdati Novim zavjetom. Isto je taka podvrgnuo o troj kritici tako?er i tradic
ionalne vjerske obi?aje i ustanove, te preporu?io da se oni najvecim dijelom odb
ace (posebno samostani, hodo?a ?a i dr.). Pismo kr ?anskom plemstvu do ivjelo je velik
i uspjeh u javnosti: prvo izdanje od 4000 primjeraka bilo je razgrabljeno u neko
liko dana. Oko 1520. ?inilo se da ?e se ?itava Njema?ka okupiti oko Luthera.
Karlo V. rodio se (24. 2. 1500) kao sin austrijskog i burgundijskog nadvojvode F
ilipa i odrastao u burgundijskoj Nizozemskoj. Tu je 1515, postao vladaju?im knez
om. Godine 1517. uputio se u paniju da bi preuzeo vlast nakon smrti kralja Ferdin
anda Katoli?kog. Ondje je 1519. primio vijest da su ga knezovi-izbornici izabral
i za njema?kog cara. Zatim je preko Nizozemske po ao u Njema?ku, i u Aachenu ga je
kelnski nadbiskup okrunio kao njema?kog (rimskog) cara (23. oktobra 1520); od d
ecembra 1520. do maja 1521. on je u Wormsu predsjedavao svomu prvom dr avnom sabor
u (Reichstagu). Karlo je, jo prije no to su ga izabrali, potpisao izbornu kapitula
ciju, to jest obvezu da ?e sve va ne odluke donositi u suglasnosti s knezovima i k
nezovima-izbornicima. Jedna je odredba nalagala da se svaki Nijemac prije osude
saslu a. To se odnosilo i na Martina Luthera, a sabor je elio da se njegov slu?aj r
aspravi. Papa je dodu e htio da dr avni sabor osudi Luthera, kao izop?enika, na prog
onstvo, bez ikakva me?upostupka; ali dr avni stale i isposlovali su da on ipak bude
pozvan i saslu an.
Za Luthera, koji je poziv prihvatio, put u Worms u taprilu 1521) bio je trijumfa
lan. Me?utim, druk?ije je raspolo enje vladalo na samom zasjedanju sabora. Ondje s
u od Luthera zatra ili da svoje u?enje opozove. On je zamolio, i dobio, jednodnevn
i rok za razmi ljanje. Sutradan, 18. aprila on je u ?uvenom govoru iznio odbranu s

voga u?enja i uskratio opoziv sve dok se njegovo uvjerenje ne pobije jasnim doka
zima ill Svetim pismom.
Sabor je izrazio aljenje to zbog Lutherova odbijanja da opozove svoje u?enje ne mo e
a da ne izvr i papin zahtjev da se Lutheru oduzmu gra?anska prava i da bude progn
an iz Njema?ke; car se opredijelio za staru crkvu. Luther je otputovao, ali ga j
e saski knez-izbornik Fridrik Mudri dao prividno oteti i odveo ga u sigurno skro
vi te u Wartburgu. Ondje je Luther po?eo prevoditi Bibliju.
U Wormsu je prvi put doslo do susreta triju ?inilaca koji ?e tokom naredna tri i
pol desetlje?a bilo zajedni?ki, bilo u medusobnom sukobu, bitno utjecati na his
torijske tokove bili su to Martin Luther i njegov evangeli?ki pokret, car Karlo
V. i dr avni stale i. O sudbini Lutherova u?enja otada je odlu?ivala dr ava. Historijs
kom scenom Njema?ke i susjednih zemalja na istoku, na sjeveru i na jugu zavladao
je evangeli?ki pokret.
Poslije sabora u Wormsu car Karlo V. devet je godina izbivao iz Njema?ke , a zas
tupni tvo u samoj Njema?koj, i na vlasti u nasljednim njema?kim zemljama Habsburgo
vaca, prenio je na svojeg brata Ferdinanda, smatraju?i va nijim da se posveti suko
bu s Francuskom, prije svega oko Burgundije.
U tih devet godina, od 1521. do 1530., reformacija sa na la pod utjecajem dr avnih s
tale a. U posljednjoj instanci odlu?ivali su teritorijalni poglavari ho?e li refor
maciju iriti, organizirati ili pak suzbijati.
Razvoj reformacije u Njema?koj i u Europi
Dvadesetih godina 16. st. reformacija je uhvatila korijen i izvan granica Njema?
kog carstva. Lutherovu se u?enju otvorila Skandinavija, Pruska, a tako?er i Balt
ik. Reformacija se iri i u Francusku, u Ugarsku i Poljsku. Mnoge su zemlje u to d
oba do ivljavale te ke, dijelom i krvave unutra nje sukobe ( vedska, Danska, vicarska,
ija).
Njema?ka do 1530. godine. U to vrijeme Njema?ka je pro ivljavala najburnije razdo
blje svoje historije. Propovjednici i publicisti posvuda su s privla?nim tezama
agitirali za reformaciju i pozivali na ru enje stare crkve. Prijelom to je nastao s
reformacijom donio je promjene u crkvenoj oblasti, ali i na socijalnom i politi
?kom polju. Njema?ki slobodni gradovi i vicarski kantonalni gradovi najve?im dije
lom su se bili priklonili reformaciji. Protestantizam je dodu e prihvatila i ve?
ina teritorijalnih knezova, ali tek tridesetih godina.
Dok su se seljaci pri obrazlaganju svojih privrednih, pravnih i socijalnih zahtj
eva la?ali argumentacije koja se oslanjala na evan?elje, dotle su evangeli?ki am
abaptisti (to su im ime nadjenuli protivnici zbog toga to je prema njihovu u?enju
kr tenje djece nevaljano pa su tra ili ponovno kr tenje u vrijeme kad se ?ovjek svjes
no mo e odnositi prema vjeri) ili baptisti (kako su kasnije sami sebe nazvali) u s
voj program preuzimali dru tvene i politi?ke zahtjeve.
Anabaptistima i pobunjenim seljacima pridru io se me?u ostalima i Thomas Mnzer (148
9-1525), koji je neko vrijeme bio Lutherov pristalica.
U velikom selja?kom ustanku 1524. i 1525. djelovala je kao pokreta?ka snaga pore
d ekonomskih motiva i ideja crkvene reforme, takoder i elja da se ponovo uspostav
i takozvana "stara pravda". Ustanak je buknuo u znak otpora nastojanjima velepos
jednika i zemaljske gospode da "moderniziraju" proizvodnju i uvedu racionalizaci
ju - na teret seljaka. Buna se irila od jugozapada u srednju Njema?ku a u maju 15
25. zemaljski su je knezovi u krvi ugu ili. Luther, kojega su seljaci u po?etku bi
li proglasili mirovnim sucem, isprva je pozivao na izmirenje, ali je potom, matr
aju?i bunu bezbo ni?kom, pozvao knezove da bez milosti pobiju seljake kao bijesne
pse. Uslijed tog distanciranja prvotni je polet reformacije pone to splasnuo.
Takav preokret potvr?uju dvije ?injenice: poslije 1525. utihnule su bro ure to su d
o tada popularizirale reformaciju.
I Lutheru i teritorijalnim knezovima bilo je u interesu da se ukloni pluralizam
evangelizma, i stoga su oni zajedni?ki suzbijali mnogobrojne evangeli?ke smjerov
e to su odstupali od Lutherova u?enja (anabaptisti, zanesenjaci, spiritu alisti).
Luther je 1528. priznao svom zemaljskom knezu tako?er i pravo da kao izvanredni
biskup poduzme mjere za organiziranje crkve na svojem podru?ju. Tu izvanrednu o
vlast knezovi su pretvorili u svoje trajno pravo i uop?e pro irili opseg svoje kom
petencije. Tvrdili su kako su oni, kao kr ?anski poglavari, dobili izravno od Boga
u zadatak da obavljaju i svjetovnu i duhovnu vlast.

pan

Na dr zavnom saboru u Speyeru 1526. sabor je prepustio odluku o spornim vjerskim

pitanjima budu?em koncilu dr avnim stale ima da odlu?e ho?e li na podru?ju pod svojo
m vla ?u uvesti reformaciju ili ne?e. Taj su zaklju?ak revidirale odluke sabora
u Speyeru 1529. i u Augsburgu 1530.. ali se u u praksi i dalje postupalo prema z
aklju?ku iz 1526. Zbog svojega protesta protiv odluke u Speyeru, evangeli?ki su
dr avni stale i, a zatim i svi prista e novog u?enja, dobili naziv.protestanti".
Zwingli i reformacija u Zirichu. Pored reformacije koju je pokrenuo Luther, razv
io se paralelan pokret u njema?koj vicarskoj. irio se iz Ziiricha, gdje se nalazio
njegov osniva?, sve?enik Ulrich (Huldrvch) Zwingli, rodom iz Toggenburga (14841531). Zwingli je studirao u Be?u, Tbingenu i Baselu, slu bovao je u Glarusu (150616) kao upnik, u Einsiedelnu (1516- 18) kao propovjednik, a od po?etka 1519. kao
propovjednik katedrale u Zrichu. Izme?u 1519. i 1522. u njemu je sazrio reformato
r, vjerojatno prili?no nezavisno od Luthera. Zwingli se vi e nego Luther kretao st
azama antike i humanizma. Njega je upozorio na Sveto pismo i upoznao s idejom cr
kvene reforme Erazmo Roterdamski. Poput Luthera, i Zwingli je polazio od Biblije
, ali je suprotno Lutheru smatrao da je sadr aj Svetog pisma vi e duhovne i simboli?
ke nego realisti?ke prirode. Reformacija se u Zrichu ostvarila relativno brzo, za
hvaljuju?i me?usobnoj saradnji Zwinglija i gradske v/ade. Izme?u Zricha i nadle nag
biskupa u Konstanci nastao je 1522. godine spar oko nekog prakti?kog pitanja. Z
wingli je iskoristio priliku da se protiv crkvene vlasti u Konstanci pozove na S
veto pismo kao na jedini autoritet u crkvenim stvarima, drugim rije?ima: da bisk
upa proglasi nekompetentnim i napustio je dotada nju slu bu, a gradsko je vije?e pos
ebno za nj otvorilo mjesto katedralnog propovjednika.
Gradska vlada dala je kona?an pe?at prodoru reformacije kad je za dan 29. februa
ra 1523. zakazala vjersku raspravu. Generalni vikar iz Konstance, koji se bio od
azvao pozivu, osporio je kompetentnost skupa, ali je gradsko vije?e zatra ilo da Z
wingli iznese program svoje reformacije sastavljen u 67 teza ili "zaklju?nih rij
e?i . U njemu je on izlo io kako da se gradska republlika Zrich izgradi na temelju ri
je?i bo je.
Pored ostaloga, Zwingli je preporu?io da se slu ba bo ja prilagodi Svetom pismu i da
se mnoge tradicije dokinu; tako?er je izop?enje iz Crkve prenio s biskupske vla
sti na politi?ku (ujedno crkvenu) vlast gradske op?ine.
Gradska uprava zatim je poslanicom gradskog vije?a obvezala upnike u gradu i okol
ici da propovijedaju evangelizam.
Od 1522. do 1531. Zrich se morao razra?unavati s tri protivnika: 1. s baptizmom to
se razvio iz protestantizma: 2. s okolnim svijetom u konfederaciji, nadasve s k
atoli?kim prakantonima; 3. s protestantizmom u Njema?koj, s kojim se Zwingli pok
u ao ujediniti. U obra?unu s tim snagama Zrich se razvio do bastona reformacije u n
jema?koj vicarskoj. Zwingli je stekao simpatije u gornjonjema?kim gradovima Carst
va, koji su, poput zemaljskog grofa Filipa Hessenskog, te ili ujedinjenju vicarske
i njema?ke reformacije. Ali najprije je trebalo da se Luther i Zwingli slo e kod p
ojma pri?esti. Luther je u?io: hleb jeste tijelo Kristovo, a Zwingli: kruh zna?i
tijelo Kristovo. Hessenski grof pozvao je oba reformatora u Marburg na vjerski
razgovor. U oktobru 1529. oni su se sastali, ali se oko shva?anja sakramenata n
isu sporazumjeli. Putevi Luthera i Zwinglija otada se razilaze.
Zwingli je u vicarskoj, naprotiv, izazvao konfrontaciju. Godine 1531. poku ao je mo
bilizirati evangeli?ke kantone u zajedni?ki rat protiv pet mjesta u unutra njosti.
Kad je taj poku aj propao, Zwingli je nagovorio Zrich da blokira unutra nju vicarsku.
Pokazalo se da je i to proma aj, ali je katoli?kim kantonima neprestani pritisak
dojadio, pa su oni objavili rat Zrichu. Zuri ke trupe sukobile su se sa snagama pet
mjesta kod Kappela, i tu su 11. oktobra 1531. bile do nogu potu?ene. Na strani
Zricha u borbi su izgubila ivot 22 sve?enika, me?u njima i reformator Zwingli.
Smrt Zwinglija i poraz u takozvanom drugom kappelskom ratu ozna?ili su preokret
u vicarskoj refomacije. Zwingli je bio namjeravao reformirati ?itavu vicarsku, i p
odvrgnuti je zajedni?kom vodstvu Ziricha i Berna. Drugi zemaljski mir u Kappelu,
koji su Zrich i Bern 1531. sklopili s pet mjesta, stvorio je, medutim, dr avnoprav
ni temelj za koegzistenciju protestanata i katolika u konfederaciji i uspostavio
vjerske odnose to su se gotovo bez promjene odr ali do danas.
Zrich se odvojio od njema?ke reformacije, ali se ujedinio s Calvinovim reformator

skim pokretom koji je potekao iz eneve, sklopiv i s njim 1549. Consensus Tigurinus.
Tom su se sporazumu priklju?ili i ostali evangeli?ki kantoni, pa je nastala uni
ja svih protestanata konfederacije. Posredstvom te unije, njema?ka je vicarska us
postavila tje nje veze sa zapadnoeuropskim kalvinizmom. Tako je protestantizam u k
onfederaciji, i pored svog "sku?enog kantonalnog duha" poprimio europske crte.
Odvajanje engleske Crkve od Rima pod Henrikom VIII. Samo nekoliko godina kasnije
nego u Skandinaviji, crkveni je preokret otpo?eo i u Engleskoj. Povod mu je bil
a osobna afera kralja Henrika VIII. (1509-47). On se negdje od 1526. elio rastavit
i od svoje supruge Katarine Aragonske i o eniti lijepom mladom dvorskom damom Anom
Boleyn. U tu je svrhu nalo io svom prvom ministru, kardinalu Wolseyu, da u pape i
sposluje poni tenje njegova prvog braka. Kada Wolsey to nije priveo kraju onako br
zo kao to je Henrik elio, stvar je uzeo u ruke sam kralj, i pri tomu upotrijebio p
arlament.
Prema savjetu svojega novog prvog ministra Thomasa Cromwella, Henrik je isposlov
ao da parlament izme?u 1529. i 1534. izglasa vi e zakona prema kojima su se ovlast
i, ste?ena prava i prihodi klera i pape u pogledu Engleske ukidali, a od klera s
u se istovremeno utjerivala davanja u korist kraljevske blagajne. Kralj je 1532.
za nasljednika preminulog canterburyjskog nadbiskupa imenovao evangeli?kog teol
oga Thomasa Cranmera, i njemu dao da osnuje duhovno sudi te. On je poslije toga u
roku od 14 dana proveo proces o rastavi onako kao to je elio kralj: Henrikov brak
bio je poni ten. On se ubrzo o enio Anom Boleyn, s kojom se ve? bio potajno zaru?io.
1533. Ana mu je rodila k?er koja ?e kasnije do?i na prijestolje kao kraljica El
izabeta I. Henrik je, uz pristanak parlamenta, englesku Crkvu 1534. potpuno odvo
jio od Rima: kona?no je obustavio sva davanja papi, duhovno sudstvo je osamostal
io od Rima i svojim biskupima zabranio svaki dodir s papom. Zakonom o vrhovni tvu
sebe je u jesen 1534. uzvisio do crkvenog poglavara Engleske koji je odgovoran j
edino Kristu. Tako je kralj preuzeo sve papine punomo?i unutar Engleske, uklju?i
v i i odlu?ivanje u posljednjoj instanciji o dogmi i liturgiji. Redovne sve?eni?ke
funkcije Henrik je prepustio kleru.
U me?uvremenu je papa Klement VII. (1523- 34) proglasio da je prvi brak Henrika
VIII. valjan. To je pobudilo kralja da pogodnim zakonima (koje je donio parlamen
t) zai te od svojih podanika zakletvu na zakon o vrhovni tvu. Tako je doveo engleske
katolike u te ak polo aj: oni su morali zatra enom zakletvom otkazati papi crkvenu po
dlo nost - ili biti smaknuti kao veleizdajnici. Najve?i dio biskupa, sve?enika i l
aika polo io je zakletvu; samo su malobrojni to odbili i stoga izgubili ivot, me?u
njima biv i lord kancelar Thomas More (Morus) i biskup od Rochestera John Fisher,
obojica prijatelji Erazmovi, i poput njega istaknuti humanisti.
Henrik VIII. nije htio uvesti evangeli?ku reformaciju, nego je elio osnovati engl
esko dr avno katoli?anstvo slobodno od Rima. Tijekom kasnog 16. st. iz tog se dr avn
og katoli?anstva poslije nekoliko promjena razvila pod kraljicom Elizabetom I. a
nglikanska Crkva, kao tre?i glavni oblik europskog protestantizma: Ona je prema
vani zadr ala katoli?ko ruho, ali je u njezino vjerou?enje prodrlo mnogo protestan
tskih nazora. Ta se Crkva, dodu e, u mnogomu pona ala tako konzervativno da je ubrzo
dospjela u sukob s kalvinizmom i slobodnijim protestantskim smjerovima. Taj suk
ob doveo je do velike engleske revolucije od 1640. do 1649. godine.
Sude?i prema osobnim crtama, Henrik VIII. nije bio simpati?an; nekoliko svojih s
uradnika (me?u njima Thomasa Cromwella) i dvije svoje ene iz kasnijih brakova, je
dna od njih bila je Ana Boleyn) dao je smaknuti, a svoju je prvu enu poni avao. Pa
ipak je on bio popularan. Brinuo se za ekonomske interese srednjeg stale a, unapre
?ivao je trgovinu i pomorski promet, a Englesku je dr ao po strani od europskih za
pletaja. Ali popularan je bio nadasve zato to je radi svake va nije odluke sazivao
parlament. Dok su gotovo posvuda u Europi vladari te ili potpunoj samovlasti, apso
lutizmu, dotle se u Engleskoj s praksom Henrika VIII. i kasnije Elizabete I. uti
rao put sudjelovanju predstavnika stale a u vlasti.
Calvin i njegov reformatorski rad u enevi. Dok je protestantizam u Njema?koj, Ska
ndinaviji i nekim dijelovima Isto?ne Europe polazio od Luthera, dotle se evangel
i?ko kr ?anstvo u Zapadnoj Europi oslanjalo uglavnom na u?enje Calvina.
Jean Calvin (1509-64) potjecao je iz sjeveroisto?ne Francuske (Noyon), studirao
je filozofiju, teologiju, posebno pravo i ve? se u svojim mladim danima odlikova

o blistavim darom stilista i pravnika-logi?ara. U toku studija Calvin se upoznao

s Lutherovim spisima, a oko 1530. on se, kao to je izjavio u starosti, "iznenada
obratio, pa je 1534. pobjegao iz Francuske, gdje su protestanti bili progonjeni
. Od 1535. boravio je u Baselu, i ondje napisao sa etu skicu kr ?anskog u?enja (Inst
itutio religionis Christianae) kojom je sebi ubrzo pribavio svjetsku slavu. Drug
o izdanje djela, jako pro ireno, postalo je glavnim priru?nikom reformiranog prote
stantizma.
Calvin je 1536. do ao u enevu i ostao ondje do kraja ivota, izuzev i trogodi nje progons
tvo u Strasbourgu (1538-41). Reformirao je grad pretvaraju?i ga u "protestantsk
i Rim , u duhovno sredi te jednog od glavnih oblika protestantizma, naime reformizma
ili kalvinizma, koji je on osnovao. Od 1542. Calvin je reformirao Crkvu u enevi.
Dotada nju katoli?ku slu bu bo ju izmijenio je mnogo vi e nego Luther: ukinuo je oltar,
svije?e, slike i crkveni nakit, u sredi te bogoslu zja stavio je propovijed i uokvi
rio je pjevanjem psalama i molitvama. Kalvin je u skladu sa Svetim pismom, stvo
rio tip crkvenog ustrojstva koji je postao karakteristi?nim za reformirani prote
stantizam: to je ustrojstvo polazilo od op?ine kao institucije koja nosi Crkvu;
njezini organi bili su pastori, u?itelji, ?akoni i starje ine, uz to kao upravna i
nstancija konzistorij sastavljen od pastora i starje ina.
U oblasti vjeronauka Calvin je stavio u sredi te u?enje o predestinaciji (predodre
?enju) ?ovjeka za vje?no bla enstvo odnosno vje?no prokletstvo. Ta je predestinaci
ja, zajedno s Calvinovim poimanjem pr?cesti kao duhovne realnosti, postala povij
esno aktivnom oznakom razlike izmedu kalvinizma i luteranstva.
Calvin je vrlo te ko pretvarao svoj crkveni poredak u praksu; to je postigao tek 1
555., kad su u sastavu gradske vlade eneve zadobili ve?inu njegove pristalice. Ka
lvinizam se bio jako ra irio u posljednjem desetlje?u Calvinova ivota, a o tomu svj
edo?i i njegova obimna korespondencija gotovo sa ?itavom Europom.
Za razliku od luteranstva, kalvinizam je poprimio vrlo irok medunarodni karakter.
eneva je u Calvinovo vrijeme postala stjeci tem vjerskih izbjeglica, ali i sredi tem
izobrazbe evangeli?kih teologa.
Sporazum izme?u eneve i Zricha 1549. pogodovao je nastanku nacionalne protestantsk
e Crkve konfederacije koja se od 1566. temeljila na vjeronauku takozvane Druge h
elvecijske konfesije.
U Poljskoj i Litvi kalvinizam je poslije znatnih po?etnih uspjeha podlegao br oj r
egeneraciji katoli?anstva. U Ugarskoj i Sedmogradskoj on se trajno ukorijenio. D
ok se u Njema?koj uzmogao probiti samo u nekim zapadnim krajevima, dotle je u Ni
zozemskoj, kotskoj i Francuskoj postao glavnim u?enjem evangelizma, a jaku je poz
iciju povrh toga zadobio me?u takozvanim nonkonformistima u Engleskoj; ondje su
se njemu obratili puritanci i independentisti (uglavnom predstavnici gra?anstva)
, koji su u 17. st. igrali vode?u ulogu u borbama izmedu kralja i parlamenta.
Kalvinizam se uop?e upletao u borbe oko podjele dr avne vlasti, na primjer u kotsko
j, Engleskoj, Nizozemskoj i Austriji, pa je taka stekao i simpatije svjetske jav
nosti. Poslije hugenotskog rata (1562-98) kalvinizam je u Francuskoj u ivao gra?an
sku toleranciju (koju je kralj Henrik IV. bio propisao Nanteskim ediktom 1598).
Ulogu eneve, duhovnog sredi ta, preuzela je u 17. st. Nizozemska.
Njema?ka od 1530. do 1555. godine
Karlo V. i protestanti 1530-46; Augsbur- ka konfesija, vjerski razgovori i priprem
a koncila. Od 1530. do 1555. u Njema?koj je trajala ilava borba izmedu cara i sta
le a oko priznavanja protestantizma na dr avnom nivou. Car je kao svjetovni poglavar
kr ?ana ivo elio obnoviti jedinstvo kr?anskog svijeta. To je nalagao i njegov polit
i?ki interes. Bio je u na?elu pripravan priznati luterane ako oni popuste u neki
m ta?kama vjerovanja koje su odstupale od katoli?kog u?enja. Radi rasprave o tom
e, car je za prolje?e 1530. sazvao dr avni sabor u Augsburgu, a sudjelovao je na n
jemu i osobno, nakon to je prije toga mirom u Cambraiu 1529. okon?ao svoj drugi r
at s Francuskom i dobio Milano, a zatim 24. februara 1530. u Bologni primio od p
ape Klementa VII. carsku krunu rimsko-njema?kog cara.
Protestanti iz redova njema?kih dr avnih stale a u Augsburgu su izlo ili vjeronauk koj
i je sastavio Philipp Melanchthoh, istaknuti suradnik Lutherov i vjerodostojni t
uma? njegove teologije. Posredstvom tog vjerskog nauka (Confessio Augustana), ko
ji je odobrio sam Luther, protestanti su htjeli dokazati kako je njihova vjerova
nje u skladu s katoli?kim u?enjem ako se ovo tuma?i na ispravan na?in. Car je za

tra io da vjeronauk ispita katoli?ka teolo ka komisija. Rezultat njezina rada bio je
dodu e negativan {Confutatio}, ali cara to nije obeshrabrilo, nego je on odredio
da stru?njaci obiju vjerskih stranaka povedu razgovore o spornim ta?kama, s cilj
em da se postigne sporazum. Pregovara?i su se sporazumjeli oko mnogih ta?aka, al
i ne i svih, pa je poku aj propao upravo uslijed onoga to je ostalo nerije eno. Katol
i?ka ve?ina dr avnog sabora donijela je u novembru 1530. zaklju?ak prema kojemu su
protestanti trebali izruciti sva sekularizirana crkvena dobra i vratiti ih kato
li?koj Crkvi. U odgovor, protestanti su udru ili svoje oru ane snage sklopiv i Schmalk
aldenski savez, spremni da se odupru svakoj provedbi odluke dr avnog sabora.
Ta situacija, nalik stanju gra?anskog rata izmedu cara i protestantskih stale a, t
rajala je 16 godina, ali se povremeno ubla avala provizornim sporazumima o vjersko
m miru (Nrnberg 1532., Frankfurt 1539), koje je car morao prihvatiti uslijed unut
ra njih politi?kih neda?a ili vanjskih pothvata (protiv Osmanlija i Francuza). Vi e
puta ponavljali su se poku aji poput onoga u Augsburgu 1530., ne bi li se jedinstv
o postiglo vjerskim razgovorima. Napokon je Karlo V. po?eo ustrajno zahtijevati
da papa sazove koncil, pa je to 1545. napokon i postigao.
Vjerski rat, revolucija knezova i vjerski mir. Koncil i vjerski razgovori trebal
i su caru Karlu poslu iti kao sredstvo kojim ?e vjerske raspre okon?ati mirnim put
em. Ali to se izjalovilo, pa je u Njema?koj 1546. i 1547. trajao vjerski rat, ko
ji se nominalno vodio kao rat oko ustava. Car je porazio Schmalkaldenski savez i
svoju je pobjedu odmah poku ao iskoristiti u crkvenopoliti?kom i ustavnopravnom p
ogledu, na zasjedanju takozvanog oboru anog sabora u Augsburgu 1547. i 1548. Htio
je, naime, protestante ponovo privesti katoli?koj Crkvi i institucionalno osigur
ati vrhovnu monarhijsku vlast cara nad dr avnim stale ima. Njemu je to uspjelo tek d
jelimi?no. Slabost crkvenog ure?enja, koje se ionako smatralo samo privremenim r
je enjem do kona?ne odluke koncila, bilo je u tome to su katolici unaprijed odbili
kompromis koji je nudio car. Tako je zakonsko ure?enje - takozvani interim vrije
dio samo za protestante. U sjevernoj je Njema?koj interim nai ao na naj e ?i otpor; i
u ju noj se Njema?koj interim provodio samo utoliko ukoliko je car bio kadar vr iti
politi?ki pritisak na gradove i teritorije.
Ustavno ure?enje kojega se latio Karlo V. bilo je posljednji veliki poku aj monarh
isti?ke dr avne reforme. Car je namjeravao okupiti stale e u Dr avni savez, koji je on
zami ljao kao organizaciju sa zajedni?kom vojskom i financijama. Budu?i da je mje
rodavan utjecaj u Savezu namjeravao zadr ati za sebe, njegov se plan stale ima nije
svidio. Oni su ga polovi?nim prihva?anjem i sistematskim odugovla?enjem oborili.
Nekoliko godina kasnije, Karlovi najja?i unutra nji i vanjski neprijatelji - dio p
rotestantskih stale a i kralj Francuske Henrik II. (1547-59) - sklopili su savez i
kne evskom revolucijom 1552. izazvali carev pad. On je izgubio, u korist Francusk
e, lorenske biskupije Metz, Toul i Verdun. A knezovi, koje je u ustanku protiv c
ara vodio saski knez-izbomik Moric (1541-53), proveli su posredstvom Passauskog
ugovora (1552) i na dr iavnom saboru u Augsburgu 1555., koji je tim ugovorom bio p
ripremljen, oba svoja glavna zahtjeva: iroku politi?ku samostalnost i "trajan" vj
erski mir u dr avi; to je prakti?ki zna?ilo dr avnopravno priznanje luteranstva i le
galiziranje crkvenog raskola. Vrhovna vjerska vlast cara i dr ave pre la je na dr avne
stale e. Jedino oni imali su otada pravo da slobodno biraju vjeru; na podru?ju k
ojim su vladali, oni su uveli vjersku prisilu prema na?elu koje je kasnije izra en
o formulom: "Cuius regio, eius religio", tj. tko vlada zemljom, odlu?uje i o tom
e kojoj ?e vjeri pripadati njezino stanovni tvo.

Osnovne odlike evropske povijesti od sredine 16. do sredine 17. stolje?a

Osvrt na razdoblje. S vjerskim mirom reformacija se u Njema?koj privremeno okon?
ala. I glavni su akteri napustili pozornicu. Luther je umro ve? 1546; Karlo V. a
bdicirao je na prijelazu 1555/56. Njema?ka, koja je do sredine stolje?a davala n
ajja?ce impulse tokovima evropske povijesti, postala je odsada "razmjemo mimim o
strvom usred Evrope koja se zaplela u borbe prepune mr nje" (G. Ritter). Zapadnu E
vropu zahvatile su estoke vjerske borbe. One su se ispreplele s unutra njim politi?
kim sukobima i s ratovima protiv vanjskih neprijatelja, pa su stoga bile posebno

krvave, npr. ona izme?u katoli?ke i protestantske plemi?ke stranke u Francuskoj

oko odlu?uju?eg utjecaja u kraljevini (1562-98), ili ratovanje na kopnu i moru
izme?u panije i Nizozemske (1567-1609), koje se poslije dvanaestogodi njeg primirja
(1609-21) nastavilo, i napokon okon?alo tek s Vestfalskim mirom.
Politi?ke ambicije mije ale su se s vjerskim motivima tako?er i u sukobu oko prije
stolja u vedskoj, izme?u Sigismunda Vase (koji je bio kao Sigismund III. 1587-163
2. ujedno i kralj Poljske) i najmla?eg sina Gustava Vase, kasnije Karla IX. (160
4-11). I u bezbrojnim pohodima Engleske protiv Irske, politi?ko je pod?injavanje
u stopu pratila vjerska prisila - kao to su se, i obratno, Irci u svojim ustancim
a protiv Engleza istovremeno borili i za politi?ku nezavisnost i za slobodu kato
li?ke crkve. Ugarsku razdiru dugotrajne borbe izmedu reformacije i protureformac
ije, u kojima katoli?ka dinastija desetlje?ima vodi istrebljiva?ki rat protiv pr
otestantskih ma?arskih plemi?a i velika a. Dinami?nim nosiocem pokreta reformacije
postao je, umjesto luteranstva, kalvinizam.
Preokret u kato1i?koj crkvi
Od sredine 16. st. trajao je zna?ajan ponovni uspon politi?ke i duhovne mo?i pap
instva. Tome je bilo vi e razloga. Dok su protestanti ru ili papu kao apokalipti?ku
neman, katolici su ga progla avali jamcem jedinstva Crkve i njezina pravovjernog u
?enja. I sami su pape, po?ev i od PavIa III. (1534-49), bili za reformu Crkve. To
je Pavao III. jasno nazna?io kad je preobrazio kardinalski kolegij popuniv i ga oz
biljnim i vjerski korektnim osobama eljnim reforme, kad je odobrio isusova?ki red
(1540) i kad je 1545. otvorio Tridentski koncil.
Ignacije Loyola i jezuiti. Katoli?anstvu je izuzetno mnogo pomogla okolnost to se
baskijski plemi? i nekada nji panjolski oficir Ignacije Loyola (oko 1491-1556) udr
u io 1534. u Parizu s malim krugom prijatelja u udrugu koja je sebi u po?etku post
avila vjersko-vite ki cilj da slu i bogu i poma e ljudima kako bi se spasili. Slu bu bog
u i ljudima ?lanovi te dru be imali su obavljati uz strogu poslu nost papi. Ignacije
je smatrao da onaj tko slu i papi slu i Kristu, pa taka izvr ava volju bo ju. Godine 15
40. on je postigao da papa odobri tu njegovu dru bu - "kompaniju" ili dru bu Isusovu
(Societas Jesu), ?iji ?e se pripadnici nazivati isusovcima ili jezuitima, kao c
rkveni red.
Taj je red probudio naj ivotnije snage u staroj Crkvi. Ubrzo su svi zapazili ?vrst
u disciplinu i religioznost isusova?kih redovnika, njihovu pripravnost da se i p
od cijenu mu?eni tva stave na raspolaganje Crkvi. Dru ba Isusova nije bila osnovana
isklju?ivo zato da obra?a pogane, ili da se bori protiv protestanata; isusovac j
e trebao slu iti Crkvi pri svim njezinim poslovima. A to je sredinom 16. st. zna?i
lo obnavljati katoli?anstvo, braniti ga od protestantizma i biti misionarom medu
poganima.
Ignaciju su se ubrzo pridru ile tisu?e ljudi, a preko njih njegov se utjecaj vrlo
pro irio. Kraljevi i dr avnici, knezovi, kardinali i magistrati ?esto su tra ili vi e po
maga?a no to su im ih Ignacije i njegovi nasljednici mogli pru iti. Prema toj se "p
otra nji" mo e naslutiti kako je dru ba isusovaca o?ito odgovarala potrebama pape i vl
adara, jer je u njoj bila sjedinjena u?enost s nepopustljivo ?u prema protivnicima
i slijepom pokornosti duhovnoj disciplini reda.
Red je pru ao katoli?koj crkvi pogodne i nu no potrebne pomaga?e posebno kad je ona
zaista eljela provesti zapo?etu reformu. Isusovci su preuzimali sve zadatke koji
bi se pojavili: du obri ni tvo, propovjedni tvo i u?enje katekizma po upama, brigu za bol
esnike i zatvorenike, gimnazijsku nastavu (za sve predmete uklju?iv i i tjelovje bu)
, univerzitetska predavanja, kolovanje sve?enika, slu bu dvorskih kapelana, papske
diplomatske zadatke, misije u prekomorskim zemljama i mnoge druge poslove.
Tako je npr. Franjo Ksaverski, jedan od utemeljitelja Isusova?kog reda, bio inic
ijator misionarske djelatnosti isusovaca u Aziji, Africi i Americi (tu su ?ak is
usovci osnovali jezuitsku dr avu na teritoriju dana njeg Paragvaja i Argentine;Sp. s
tr. 488). Red je tvorio neku vrstu vojni?ki organiziranog pokreta - s generalom
na ?elu i - za reformu unutar katoli?ke crkve i postao je u biti najja?om silom
u borbi protiv protestantizma. Jezuiti su propovijedali nauk o bezgre nom za?e?u i
papinoj nepogre ivosti, koje je tek Pio IX. (1854., 1870) proglasio dogmom. Na Tr
identski koncil red je poslao nekoliko ?uvenih teologa (Salmeron, Lainez) i sura
?ivao pri provo?enju koncilskih zaklju?aka u pojedinim zemljama.

Tridentski koncil (1545-63) imao je fundamentalno zna?enje. Svojim vjerskim odl

ukama on je obuhvatio dogmatska pitanja koja su bili postavili reformatori (isto
?ni grijeh, odrje enje) i definirao katoli?ko gledi te u spornim ta?kama. Koncil je
priznao papu za vrhovnog poglavara Crkve, rehabilitirao je dakle papinstvo. Isto
dobno je 1563. izdao dekrete o reformi, koje su u razdoblju to je slijedilo katol
i?ke svjetovne dr ave pod pritiskom papa slu beno prihvatile, a katoli?koj su crkvi
ozna?ile smjernice za opse nu unutra nju reformu i obvezale je da postupa prema tim
smjernicama. Njihova je provedba donijela ono to u u em smislu razumijemo kao katol
i?ku reformu. Ona nije bila isto to i politi?ki militantna protureformacija, ali
se u povijesti s njom uglavnom vremenski poklapala i ?esto povezivala u me?usobn
o isprepleteni proces.
S Tridentskim koncilom katoli?ka je crkva zapo?ela svoju vlastitu reformaciju. P
ri tomu je u mnogo?emu postupila poput kalvinizma i luteranstva. Ali najve?a, za
cijelo odlu?uju?a razlika bila je u tomu to su se povijesni oblici Crkve - hijera
rhija, crkveno pravo - zadr ali i stro e se ?uvala dogmatska i sakramentalna tradici
ja (euharistija, posveta sve?enika, sakrament enidbe; pored Biblije, i tradicija
kao izvor vjere). Katoli?ka se crkva institucionalno u?vrstila i razbistrila je
svoju dogmatiku - oboje zahvaljuju?i Tridentskom koncilu. U polo aju pape kao suve
rena i zajedni?kog poglavara svih katolika vidno je do la do izra aja osobita karakt
eristika Crkve - njezina monolitnost i nezavisnost prema svjetovnim vladarima. J
edan od najva nijih rezultata Tridentskog koncila bio je upravo u tome to je Crkvu
obranio od protestantizma.
Reformacija u Skandinaviji. Evangeli?ki pokret irio se u Sjevemoj Europi na podru
?ju triju nordijskih kraljevina: Danske, Norve ke i vedske. Danska kraljica Margare
ta ujednila je 1397. sve tri dr ave u Kalmarsku Uniju. Otada je danski kralj bio p
oglavar svih triju zemalja. U njegovo ime vedanima je vladao namjesnik.
Ujedinjena kraljevina postojala je jo u vrijeme kad je do ao na vlast danski kralj
Kristijan II. (1513-23), ali u vedskoj tu kraljevinu nisu osobito voljeli. Misle?
i da ?e sebi pribaviti ugled surovo ?u, Kristijan je 1520. godine dao u Stockholmu
smaknuti mno tvo opozicijskih plemi?a koji su pripadali stranci dr avnog namjesnika
Stena Sturea mla?eg, alij e postigao suprotno. Kalmarska Unija se raspala; vedsk
a se osamostalila.
Pri stockholmskom krvoproli?u vedski je episkopat bio na strani kralja. Stoga Gus
tav Vasa, vo?a namjesni?ke stranke, vi e nije vjerovao biskupima. U vrijeme kad je
skup tina izabrala Gustava Vasu za kralja (1523), njegova dva prijatelja sve?enik
a, od kojih je jedan studirao u Wittenbergu, njega su ve? bila pridobila za lute
ransko u?enje. Vasa se odmah latio posla kako bi u vedskoj proveo reformaciju. To
nije bila samo stvar njegove vjere nego i oru?e kojim ?e oja?ati svoju kraljevs
ku vlast. Vasa je preuzeo crkvena dobra, 1527. dokinuo je svjetovnu vlast biskup
a i zapovjedio da se slu beno propovijeda luteranska vjera.
Zatim je reformirao ustrojstvo vedske Crkve. Osnovao je 12 novih dijeceza i dao d
a njihove biskupe posveti biskup iz Uppsale, posve?en u Rimu. Tako je vedska Crkv
a ostala u apostolskoj sukcesiji. U Uppsali je i dalje djelovala nadbiskupija s
posebnim pravima.
Gustav Vasa morao je svladati jos mnoge pote ko?e (ustanke katolika, evangeli?ku o
poziciju protiv kraljevske dr avne Crkve), ali je umio reformaciju izvanjski prove
sti do kraja (otprilike do 1550). Ona se ukorijenila i u nutrini ljudi, osobito
zaslugom bra?e Petersen, Lorenza (prvog evangeli?kog nadbiskupa u Uppsali) i Ola
fa (tamo njeg profesora teologije). Oni su zajedni?ki, prema Lutheru, preveli Bibl
iju na vedski. Kralj Gustav I. Vasa (1523-66) i njegovi suradnici postupali su s
vanjskim oblikom Crkve vrlo obazrivo. U njoj se, na primjer, zadr ao status episko
pata iz katoli?kih vremena, a isto tako i liturgija, pa ta Crkva sve do danas pr
edstavlja zaseban tip protestantizma: Reformacija se iz vedske ubrzo pro irila i u
susjednu Finsku.
U Danskoj se reformacija tako?er nadovezivala na krvoproli?e u Stockholmu 1520.
godine. Tu je, me?utim, razvoj bio znatno druk?iji. Te ki sukobi s prete no katoli?k
im plemstvom i s episkopatom doveli su do toga da je Kristijan II. 1523. izgubio
prijestolje i bio prognan. Biskupi i plemi?i postavili su zatim na prijestolje
kralja Fridrika I. (1523-33), holsteinskog vojvodu, koji je sudjelovao u Kristij
anovu svrgavanju. On se od 1526. otvoreno zauzimao za novu vjeru. Podupirao ju j

e svim silama i irio je, zahvaljuju?i to uvelike okolnosti to je pu?anstvo ve? bil
o mahom nastrojeno evangeli?ki. Nakon to su protestanti 1530. izlo ili pred Gospods
kom skup tinom u Kopenhagenu svoju evangeli?ku vjeroispovijest (Confessio Hafnensi
s), a katolici iznijeli svoje proturazloge (Confutatio Lutheranis mi Danici), kr
alj je presudio daj e Confessio Hafnensis pravi Kristov nauk, i zapovjedio da se
on prihvati. To je izazvalo dugotrajne trzavice, sred kojih je kralj i umro (15
33). Kad je vlast preuzeo Dr avni savjet (sklon staroj Crkvi), trzavice su se nast
avile i pretvorile u revoluciju gradova, seljaka i sitnog plemstva protiv episko
pata i visokog plemstva. U nevolji, Dr avni je savjet pozvao na prijestolje sina F
ridrika I., kao kralja Kristijana III. (1534-59). On nije samo okon?ao pobunu ne
go je smjesta, i rigorozno, proveo reformaciju: sve je biskupe li io slobode i zat
im ih pu tao samo uz uvjet da se odreknu svih prava i posjeda; luteranstvo je prog
lasio jedinom dr avnom vjerom, crkvena i samostanska dobra zaplijenio u korist kru
ne, i crkvenu upravu stavio pod kraljevsku vlast. Na njegov poziv, u zemlji je o
d 1537. do 1539. boravio organizator sjevernonjema?kog luteranstva, Lutherov pri
jatelj Johannes Bugenhagen. On je dansku Crkvu organizirao prema uzoru njema?kih
teritorijalnih crkava. Temelj vjeroispovijedi bila je augsbur ka konfesija, "summ
us episcopus" (vrhovni biskup) bio je kralj, superintendanti su - za razliku od
njema?kih obi?aja - dobili naslov biskupa.
Reformacija u Danskoj djelovala je daleko preko granica zemlje, budu?i da su dan
skoj dr avi pripadali Norve ka i Island. No ondje se reformacija provodila, dodu e, te
k uz pote ko?e i otpore koji su mjestimice trajali jo u 17. stolje?u.
Uzev i u cjelini, protestantizam izvan Njema?ke stekao je u nordijskim narodima je
dnodu nog, dogmatski relativno ujedna?enog zastupnika luteranstva. Posvuda drugdje
, kako u Njema?koj tako i na istoku i na zapadu Europe, luteranstvo se kao vjera
nadmetalo s katolicima i reformistima, to jest vodilo je duhovnu i politi?ku vj
ersku borbu. Ali sjever Europe u biti su mimoi le i vjerske borbe i luteranske unu
tra nje razmirice oko u?enja - izuzev i osebujnu pojavu Gustava Adolfa.

Italijanske zemlje
Italija, tada najkulturnija zemlja Europe, bila je politi?ki rascjepkana na vi e d
r avica koje ipak imaju ne to zajedni?ko. Kroz cijeluu jhiistoriju novog vijeka vr i s
e ujedinjenje Italije. U politi?kom pogledu Italija se dijelila na pokrajine. Pe
t podru?ja isticalo se iz mno tva malih ili posve sitnih dr ava: republika Venecija,
vojvodstvo Milano, kraljevina Napulj, Papska dr ava i Firenca.
Na jugu dominira agrarna politika sa starim gradovima i plemstvom. Taj dio je du
goo bio pod strancima, 2 stolje?a su pod Arapima i dosta su toga poprimili u kul
turi. Glavni problem ne predstavlja jezik nego agrarna politika koja je konzerva
tivna.
U sredi tu je papska dr ava kojom vlada svjetovni vladar. U dru tvenom pogledu taj je
dio najrazvijeniji. Tu su republike i monarhije, Firentinska republika, ?enovska
, Mleta?ka, i vojvodstva Milano i Pijemont. Sve su to samostalne dr ave i najrazvi
jenije oblasti Italije pa i svijeta. U 16. stolje?u u Italiji ima 16 najzna?ajni
jih dr avica, a vremenom broj im se mijenjao. Sedam ih je bilo vode?ih:
Napulj sa Sicilijom, rano su do li pod pansku vlast, a protiv nje vode rat Francuzi
.To je teritorijalno najve?a dr ava. Gradovi su na obali a unutra njost je zaostala.
Papska dr ava se prostire od mora do mora u sredini Italije, papa je svjetovni pog
lavar.
Republika Firenca je u dru tvenom i kulturnom pogledu najrazvijenija u Evropi.
Vojvodstvo Milano obuhvata cijelu Lombardiju oko kojeg vode borbe panci i Francuz
i.
?enova, nekad pod Milanom, sa vlastitom dru tvenom strukturom.Ona je pomorska repu
blika i nije izrasla na bogatstvu radionica nego trgovine.
Venecija je bila centar ire venetske oblasti a pre la je i na istok Jadrana. Dr ala j
e i Dalmaciju i Boku kotorsku, upori ta u Albaniji i 7 jonskih ostrva, Krf, kefalo
niju i upori ta u Isto?nom Mediteranu i Galatu. Venecija je trgova?ka republika. S
ve su one imale uporu ta u starom vijeku u Rimskoj imperiji, osim Venecije.
Pijemont je bio mije ano vojvodstvo gdje se govorio francuski i talijanski jezik.
Dio Pijemonta je po jezi?koj strukturi bio francuski ali su se stanovnici osje?a
li Talijanima. Vojvode Pijemonta su se zvale savojskim. Gradovi su sa nalazili n
a obali dok je unutra njost bila zaostala.
Postojalo je jo nekoliko dr va: Nobena, Luka, Siena, Mantova, Monefrato, Parma, Fer
ara, Udine, i bile su samo ponekad samostalne. Ukupno je postojalo 16 talijanski
h dr avica koje su ?inile mozaik u 16. stolje?u.
U politi?kom i dru tvenom pogledu pored rimskog pape je najzna?ajniji Pijemont koj
ki je ponio zastavu ujedinjenja. U politi?kom i dru tvenom pogledu zna?ajna je Ven
ecija koja je imala upori te van talijanskog nacionalnog teritorija. U 16. st. je
dr ava uzor demokratije u kojoj najve?i dio stanovni tva mo e u?estvovati u politi?kom
ivotu. Pijemont i Venecija nisu bile pod vla ?u stranaca. Veneciju ?e nazivati Ser
enisima-najdostojanstvenija.
Papska oblast je bila pod strancima a i tada je papa imao najve?i moralni utjeca
j.
Na Italiju je 1494. godine krenuo francuski kralj Karlo VIII. u namjeri da osvoj
i Napuljsko kraljevstvo, smatraju?i da ono pripada njemu. Taj pohod bio je povod
om ratovanju to je trajalo desetlje?ima, a u njemu su sudjelovale uglavnom panija,
Francuska i Austrija, povremeno i vicarski savez. (Eidgenossenshaft). Uplele su
se i dr ave Srednje Italije, krvare?i se me?usobno. Najve?i dio zemlje napokon je
pao pod tu?insku vlast, ili u zavisnost. Milano je uzeo najprije kralj Francuske
, zatim rimsko-njema?ki car i napokon kralj panija Firenca je poslije vi e promjena
dr avnog ure?enja 1531. zauvijek izgubila svoje republikanske slobode, i kao vrho
vne dr avne upravlja?e dobila vojvode Medici, uvijek zavisne od neke velike sile,
Napulj su anektirali panci. Nezavisne su ostale jedino republika Venecija i Papsk
a dr ava.
Renesansa je u Italiji izazvala sna an razvoj knji evnosti i umjetnosti, ali istodo
bno i sve ve?e polit. komadanje. Nepostojanje jake centralne vlasti pogodovalo
je razvoju autonomnih komuna. Me?utim, u unutra njim borbama u gradovima pomalo i
zbijaju na povr inu pojedine patricijske obitelji, koje u svojim rukama uskoro k
oncentriraju svu vlast (Visconti, a poslije njihovi kondotjeri Sforze u Milanu;

Medici u Firenci do 1737; Gonzage u Mantovi do 1707; Este u Modeni i Ferrari s

prekidima do 1860. i dr.). Posve samostalno su se razvijali pojedini pomor. gr
adovi, koji su u trgovini na Sredozemlju i Levantu imali velik udio (Amalfi do
XIII st.; Pisa, ?iju je pomor. silu sru ila Genova 1284; Mleci, od XI st. gospod
ari Jadrana, likvidiraju 1381. pomorsko-trg. prevlast Genove i stje?u monopol u
sredozemno-levantskoj trgovini). Me?u feudalcima Italije isti?u se i savojski
grofovi, koji su oko pol. XI st. stekli Pijemont, a u po?. XV st. postali vojvo
de.
Stjecanje vlasti nad ekonomski i vojni?ki va nom Italijom postalo je jedan od cen
tralnih problema evr. politike potkraj XV st.; borbi za Italiju pogodovala je n
jezina polit. razjedinjenost. U tome momentu nastupa Francuska, koja svoja nast
ojanja za hegemonijom u Evropi u pitanju Italije povezuje s ba tinskim zahtjevom
na Napulj. Me?utim, osvojeni Napulj Francuzi su napustili nakon poraza to su im
ga 1504. nanijeli panci; Napulj i Sicilija ostaju u vlasti
panije sve do po?. XV
III st.
Ja?e franc. upori te u Italiji ostao je samo Milano, koji je 1500. zaposjeo Luj X
II. Jak otpor protiv Francuza nastojao je organizirati papa Julije II (Sveta li
ga 1511), ?iju su dr avu ugrozili Mleci, saveznici Francuza. Borbe izme?u Francu
ske i panije za Italiju nastavljaju se osobito u vrijeme kad je panskim kraljem p
ostao njema?ki car (Karlo V). Francuzi su u ?etiri vojne pora eni i 1559 (mir u C
ateau-Cambresisu) izgubili su sve posjede u Italiji. Time je za gotovo stolje?e
i po rije eno pitanje Italije: panski su Habsburgovci dobili u svoje ruke velik d
io Italije (Napulj, Siciliju, Sardiniju i Milano).
U 16. stolje?u stvaraju se savezi izme?u dr avica, prvo izme?u Venecije, Firence i
Milana u poku aju stvaranja Talijanske lige, ali oni nikada nisu bili trajniji i
nikada mir nije bio do kraja ostvaren. One su se sporazumjele da ne?e pozivati s
trance u zemlju zbog rata. Zbog ove ?injenice politi?ke ravnote e, izgledalo je da
?e Italija obnoviti historiju panije i da ?e se Talijani rodbinskim vezama ujedi
niti u jednu dr avu. Desdilo se da Italija nije to ostvarila ve? je u ujedinjenju
zakasnila.
Zajedni?ko tza talijanske dr ave je bilo to to ih je vezivala tradicija i to:
- pojam Italije od starog vijeka
- duh uzajamnosti
- ekvilibrio politika- politika ravnote e .
velika crkva koja nije naru avana
pape su mahom u 16. stolje?u Talijani.
Crkva je oja?ala kulturno i jezi?ko jedinstvo Talijana
Talijanska katoli?ka crkva nije dala ujedinjenje jer ga ona nije dozvoljavala, o
sim da to bude pod vo?stvom pape, i da to bude teokratska dr ava. Me?utim nijdna d
r ava ne eli da se ujedini na taj na?in pa je papa osnovni faktor koji spre?ava uje
dinjenje. Papa vodo kkrvave ratove sa susjedima i prvi poziva strance u pomo?. N
aj?e ?e su to panci a kasnije i Francuzi i oni su za titnici papske dr ave. Papa je bi
o taj koji je imao i vojnu silu.
Drugi faktor koji ne dozvoljava ujedinjenje je da ni jedna dr ava ne mo e obrazovati
jaku vojsku. One se uglavnom oslanjaju na pla?enike i pozivaju strance, misle d
a Talijan nije dobar vojnik. Javlja se i zahtjev za obrazovanjem milicije u Ital
iji i za stvaranje narodne vojske. Ovaj faktor je utjecao da Talijani svoje stva
ri po?inju rje avati bez utjecaja sa strane.
Tre?i faktor koji nije dozvoljavao ujedinjenje je bio taj to nije bilo jednog osj
e?anja nacionalnog jedinstva i to to tek treba da se stvori. Nacionalna svijest s
e odgaja, ona nije uro?ena. Federiko Sabo je objavio knjigu Il Nationale (Ideja na
cije) u kojoj ka e da je pojam nacije vezan za pokrajinu, pa se Talijani razlikuju
od nacije do nacije. Od Dantea su Talijani dobili svoj knji evni jezik, pisano je
na toskanskom jeziku. U Italiji dugo dominiira svijest o pokrajini. Iako postoj
i svijest o jedinstvu Italija nije bila ujedinjena.
Kod Talijana su postojala dva pojma: Patria, to je Italija i Matrija (Toskana).
To su ta tri faktora : crkva, vojska koje nema i uspostavljanje svijesti o jedin
stvu.
Ali, u 16. stolje?u ima poziva da se ujedini Italija. Tu je u prvom redu Makiave
li sa svojim Vladaocem Il Pricipe).

Politi?ka struktura Italije

Postoje dr ave sa monarhijskom i republikanskom strukturom a napredniji centri ele
uvesti republiku. Monarhija ne mora zna?iti da je zaostalija. Ona podrazumijeva
vlast jednog ?ovjeka a ne mora biti dinasti?ka. Postoji i do ivotna vlada kao npr.
u Poljskoj i u Papskoj dr avi. Postoji Monarhija u kojoj se vlast prenosi sa oca
na sina pa i na k?erku. Me?u Monarhijama dominiraju one sa dinastijama. Rije? re
publika dolazi od res publica-dr ava. pa se negdje zove repub?lika a u stvari je m
onarhija. U republici monarh nema vlast do ivotno nego se smjenjuje. Monarhijske o
blasti su zaostalije to su Napulj, Papska dr ava, Pijemont i Milano
Napulj ili Kraljevina obiju Sicilija Odd 15. st. Sicilija je pod vla ?u Aragona, a
nakon ujedinjenja panije pripada njoj do 1713. ali su postojale komplikacije sve
do 1738. Napuljska kraljevina je panska oblast ali sa autonomijom. Imala je svoj
e stale ko tijelo i svog guvernera koji je uz sebe imaon neki parlament sastavlje
n iz stale kih tijela, bez ?ije saglasnosti se nisu mogli ubirati porezi.
Papska dr ava se naziva i Rimska jer je Rim njen centar. Ona je obuhvatala Rim i
teritorij od mora do mora uz neke gradfove i pokrajine- Lazio, Umbrija, Romanja.
.. nastala je zavje tanjem (Patrinomium sancti Petri).
Pape su nekada dr ale i jedan dio Sicilije. Papa je bio i vjerski i svjetovni pogl
avar dr ave. Ona se nekada zvala i republikom. Pored pape je postojalo i vije?e od
26 gra?ana i tri konzervatora i jednog senatora. U pojedinim mjestima su upravl
jali magistrati. Dr ava je imala svoju vojsku i flotu. Papa je imao vi e povjerenja
u najamnike , u vicarce. vicarska je u 16. stolje?u bila najzaostalija oblast u Ev
ropi, imala je samo vojsku za izvoz.
Milano je bio centar sjeverne Italije, Lombardije. Tu su upravljali vladari sa v
ojvodskom titulom. Imali su nasljednu dinastiju od 1395.-Sforci a bile su jake i
porodice Viskonti i Delaskala. Obuhvatalo je cijelu Lombardiju ali je bila nesr
etna oblast na koju su francuski vladari zbog rodbinskih veza bacali oko a i pans
ki vladari. Godine 1555smr?u zadnjeg Sforce Milano dolazi pod pansku vlast zatim
francusku pa opet 1714 pod pansku. Najpoznatiji iz porodice Sforca je bio Ludovi
ko Sforca ili Moro (Crni).
Pijemont je tako?er bio sa dinasti?kim vladarem a od 1720 se naziva Kraljevina S
ardinija u kojoj je postojala kraljevska titulaa ponekad se naziva i Savojska kr
aljevina. Centar je bio grad Torino. U 16. stolje?u je imao mali zna?aj u Italij
i a a nakon 1720 raste a u 19 stolje?u ?e biti glavno nosioc ujedinjenja i hegem
onije. U Pijemontu je kori ten dijelom francuski a dijelom talijanski jezik.
. To su bile monarhije.
Republike su bile ?enova i Venecija a dijelom Firenca i neke manje dr avice.
Venecija i ?enova su na ?elu imale du da ali su ipak funkcionisale kao republike.
U njima su vladale bogate patricijske porodice. Plemi?ke ku?e su prvo bile feuda
lne pa su pre le na trgovinu i obogatile se.
?enova je bila trgova?ka republika koja je imala upori ta na Bliskom istoku. Od 13
39. republikom su upravljali du devi koji su bili birani do ivotno. To su bili preds
tavnici patricijskim porodica Spinola i Doria koje su bile najja?e. Razvoj ?enov
e u 16 stolje?u je bio pod utjecajem francuske ekspanzije na Italiju. Godine 152
9 izbija sukob izme?u Francuske i Austrije oko ?enove.
Od 15228. du devi vi e nisu bili do ivotni nego su se na 2 godine birali iz vi e porodic
a.
Venecija je prva republika koja je dobila ime po glavnom gradu. irila se je na Ve
netsku oblast i Julijsku krajinu, Istru i gr?ka ostrva. Prvo je nastala na 118 o
strva i razvijala se kao najve?a sila na Mediteranu a dr ala je i Krit i Kipar. Os
manlije su joj najvi e oteli i zbili je pa je njen razvoj donekle bio zaustavljen.
Od 17 stolje?a nazaduje a u vrime Francuske revolucije ?e i propasti kampoform
ijskim mirom 1797.
Kod nje je ustavni poredak bio sli?an kao kod ?enove. Duks je u po?etku bio do ivo
tni i bio je monarh. Funkciju du da su vr ili predstavnici patricijskih porodica. K
nez je bila najvi a titula do kralja. Pored du da je postojalo jedno vije?e koje se
od 16 stolje?a stabilizovalo. Postojalo je i veliko vije?e od 240 ?lanova, Vije?
e umoljenih Senat i Vije?e desetorice. koje se spojilo sa Vije?em umoljenih.
Toskansko vojvodstvo- Firenca se nalazilo sjeverno od Rima i obuhvatalo je Pizu,

Sijenu i druge gradove a ponekad su se ti gradovi osamostaljivali. Firenca je v

ukla kontinuitet od rimske Florencije- Cvjetaju?a. i nastavila je da postoji i u
srednjem vijeku. Ona se iz grada pretvara u ojvodstvo i u 166. stolje?u eli post
ati dr ava. U 16. stolje?u je u politi?kom i kulturnom pogledu bila prva. Nije bil
a luka nego se dala na tekstilnu industriju. U 16. stolje?u ima 60.000 stanovnik
a. Po razvoju civilizacije je zadu ila ?ovje?anstvo. Tu se je razvila i moderna ar
hitektura. Ona je bila bogati centar zahvaljuju?i zanatstvu i manufakturi i podi
jelila je stanovni tvo na 2 klase: populo grosi i populo minuti. To je bila prelaz
na struktura za kapitalizam gdje se narod dijelio na gra?anstvo i proletarijat.
Tre?i faktor je da se ona konstitui e kao republika i to ?e postati kao ideologija
gra?anske republike. U dr avi je dominirala porodica Medi?i, oni su bili bankari.
Poku ali su ih 2 puta izgurati i stvoriti dr avu bez njih, prvi put 1494-1512 i dru
gi put 1530. ali ?e se tu umije ati i Francuska.
U prvom slu?aju je poku ano stvaranje republike sa 2 li?nosti Savanarola i Makijav
eli . Htjeli su izgraditi dr avu sa republikanskim institucijama Savanarola je bio
dominikanac i vr io je propovjedi u katedrali Sv. Marka i po?eo je napadati koru
pciju u dr avi i crkvi. On je bio protiv zelena tva i zastupao je dr avu na novom mora
lu prema u?enju biblije. Zagrijao je Firentince za moralni preporod i narod je p
o?eo ru iti i spaljivati figure koje pokazuju golotinju. On je poku ao obnoviti i cr
kvu i napao je i papu i zbog toga je spaljen. On je elio obnoviti katoli?ku crk
vu iznutra ali ne da je cijepa kao Luter. Od Firence je elio stvoriti republiku k
ao pravi?nu dr avu, kao uzvi eni Jerusalim.Smatrao je da nije dovoljno da dr avom upra
vlja pamet nego da treba stvoriti zakon da ne upravlja jedan pojedinac nego da
se stvori sistem vlasti kao u Veneciji koji titiinterese svig gra?ana i da se jav
ne funkcije vr e i dijele po pravdi. On je govorio da ?e Firenca ostvariti imperiu
m. Stvorena je jedna republika sa Velikim vije?em i ona donosi zakone. Ovo vije?
e je pretvoreno u vije?e izabranih. Postojao je i ef vojske i dr ave gonfalijere a
to su od 1537 bili Medi?i. I tako je pravi?na republikanska dr ava postala vojvod
stvo sa vo?om i vije?em od 100 ?lanova to je u stvari predstavljalo parlament.
Talijanski ratovi
Oni su stvorili op?u historiju novog vijeka. Od prve polovine 15 stolje?a ?e se
pokazivati interesi zbog nasljednog prava. U te interese se mije a Francuska zbog
dinasti?kih sukoba.
Od 1516. na panski prijesto sub do li Habsburgovci. Talijanski ratovi su veliki obr
a?uni oko posjeda u Irtaliji., a od 1519. godine ?e se prenijeti na Rajnu. To je
razdoblje velikih kriza i ratova. Od po?etka 16. stolje?a ratovi u Evropi vr e dr
ugu funkciju i diplomatska historija sen de ava po druk?ijem mehanizmu. Uspostavlj
a se ekvilibrio politiko- politi?ka ravnote a izme?u pojedinih talijanskih dr ava i
od po?etka 16. stolje?a se prenosi na cijelu historiju.
Politi?ka ravnote a predstavlja stvaranje blokova dr ava koji jedne druge parali u ned
ozvoljavaju?i da se jedna dr ava uzdigne.
Talijanski ratovi krajem 15. stolje?a ne predstavljaju sukobe pansko-njema?kih Ha
bsburgovaca sa Francuzima oko posjeda u Italiji niti sukoba Francuza sa njema?k
im Habsburgovcima na Rajni od 1519. Stvarni smisao tih ratova je po?etak borbi z
a hegemoniju u Evropi a oko ta dva sukoba Njema?ke i Francuske se formirao njiho
v politi?ki mentalitet. To ?e biti po?etak historije novog vijeka. Evropa je pri
je toga vremena predstavljala jednu cjelinu a nakonn toga drugu. Osmansko irenje
?e se posredno nadovezati na ratove Francuske i Habsburgovaca u Italiji i na Raj
ni.
Talijanskih ratova je bilo vi e: jedni ra?unaju 8 a drugi 9.
U ovim ratovima osnovna snaga je te nja Francuske za ekspanzijom pa francuske snag
e poku avaju sru iti postoje?i poredak i da stvore novi pod svojom hegemonijom. To j
e snaga koja remeti mir a glavni su joj protivnici habsburgovci i panija.
Engleska je protiv Francuske ali pod uvjetom da taktizira i bude njen saveznik.
Francuska za saveznike ima neke talijanske dr ave a jedno vrijeme je i osmansko ca
srdtvo bilo saveznik Francuske.

Mir je bio nestalan i imao je funkciju primirja. Nestalan je bio jer nijedna od
dr ava nije mogla da ostvari svoj cilj niti je nekada bila toliko pora ena da bi se
odrekla ideje da bi drugi put bolje pro la.
Mir se vodi po jednom pobrascu koji se nazivao talijanski metod- obe?aj
u miru mnogo, a ostvari malo. Moralnost na kojoj se cilj stvara je bila nestalna
.
U ovim ratovima 1494-1559 promijenila se vojna strategija u svijetu koja
je bila rezultat ratnih i prakti?nih iskustava. Najve?i vojni strateg i politol
og je bio Makiaveli, koji ?e nadvisiti sve sve vojne teoreti?are svoga vremena.
Godine 1503 pi e raspravbu o skupljanju dobrovoljaca u vojsku u kojoj napada siste
m najamni?ke vojske. Njegov sistem nove vojne organizacije je bio ne to novo to je
nau?io iz klasi?nih studija pa je npr kod Livija na ao model rimske milicije. Svak
i gra?anin je naoru an im ima pu ku i bio je s vremena na vrijeme pozivan.
Rat 1494-1516.
Nakon dolaska na prijesto 1483. kralj arl VIII je nastavio ekspanzivnu politiku s
vojih prethodnika .
Ludoviko Sforca, vladar Milana, je podsticao arla VIII protiv napuljskog kralja k
ako bi se za titio od njega. U januaru 1492 arl VIII i Lodoviko su zaklju?ili savez
kojim se Milano obavezao na neutralnost . arl VIII se tada sporazumio sa njema?k
im kraljem Maximilianom I o podjeli Italije: Maximilijan jedobio slobodne ruke
U to vrijeme Evropom se ponijela vijest da je Kolumbo otkrio novi kontinent i da
su neki dijelovi u vlasti panskog kralja. To je bio podstrek aarlu VIII da krene
u akciju.
U po?etku je imao uspjeha. Sa malom vojskom koju su ?inili vajcarski najamnici i
sa jakom artiljerijom je ve? 1. septembra 1494 bio na talijanskom podru?ju, 17.
novembra u Firenci a 22. februara 1495. je gotovo bez ikakvog otpora u ao u Napul
j.
Ti uspjesu Francuza su upla ili talijane. Na inicijativu venecije 31. marta 1495 s
e stvara Italijanska (Venecijanska liga) kojoj pristupaju Milano, Papska dr ava i
napulj. Njoj se pridru uju Austrija, panija a kasnije i Engleska.
Zbog toga se arl na ao u te kom strate kom polo aju. Austrija i Engleska su mu ugro avale
metropolu, a Talijani, kojima je u pomo? po ao panski vojskovo?a Fernandez de Kor
dova, mogli su mu sprije?iti povla?enje u Francusku. Vidjev i to arl je ostavio pol
ovinu vojske u napuljskoj kraljevini sa Monpansjeom kao vicekraljem, a sa drugom
polovinom se povukao u Francusku. Uz put je kod Fornova 6. jula 1495. je odbaci
o talijanske zdru ene snage. Monpansje se predao 20. jula 1945. a posljwednja fra
ncuska upori ta su pala u zimu 1496/97.
Zbog unutra njih protivrje?nosti Talijanska liga se raspala ?im su se Francuzi pov
ukli.
arlovom nasljedniku Luju XIII nije bilo te ko da poduzme drugi pohod u Italiju. Skl
opio je sporazum sa Engleskom a zaklju?io je mir i savez sa panijom i Venecijom.
Rat je po?eo jula 1499. kada je francuska vojska pre la ponovo Alpe. Trajao je sa
prekidima 17 godina a protivnici su se mijenjali, ulazili u koalicije i izlazili
iz njih ali u osnovi je to bila borba za prevlast u Italiji izme?u panije i Fra
ncuske koja je najzad prekinuta Moajonskim mirom u avgustu 1517.
Italija je podijeljena na 2 interesne sfere: Jug- panski, sjever i centar francusk
i ali je najzad stvarna prevlast bila francuska.
najzna?ajnije borbe su vo?ene kod ?erinjole 1503, Kod Ravene 1512 navare 1513 i
1515. kod Marinjana.
Rat 1521-26
Kada je 1519 Karlo Habsbur ki kralj panije sa bratom Ferdoinandom I naslijedio aust
rijske zemlje poreme?ena je ranote a u Evropi posebno kad je Karlo kao Karlo V iza
bran za njema?kog cara.
U o troj konkurenciji sa francuskim kraljem Fransoa I Karlo je krenuo u ostvarenje
srednjovjekovne ideje univerzalne monarhije. Brane?i svoj polo aj i svoju nezavis
nost Francuska je donekle postala glavni ideje o samostalnom razvoju evropskih
dr ava.
Inicijativu je Karlo prepustio Francuzima. Oni su upali u pansku Novaru ali su po

ra eni kod Noaina 30. juna 1521. Na sjeveru su zatim carevi pre li u ofanzivu sa 40.
000 vojniaka, opsjeli Mezjer i ugrozili ampanju. U operacijama nakon toga Franso
a je deblokirao Mezjer a operacije se vode u Italiji. Komandant pansko-papske vo
jske Kolona je opsjeo Parmu. Francuzi je deblokiraju ali kad su se povukli vajcar
ski najamnici morali su prepustiti Milano, Lodi i paviju. nakon pononog dolaska v
ajcarskih najamnika poduzeta je nova ofanziva u kojoj su vajcarski najamnici pora e
ni 27. aprila 1522 kod Bikoke.
Francuzi su izgubili Milansko vojvodstvo i ?enovu.
Zatim je Fransoa poslao preko Alpa admirala Bonivea sa 30.000 vojnika ali su por
a eni na rijeci Seziji 30. aprila 1522.
Naredne godine Fransoa je pora en 24. februara 1525 pred Pavijom. Zarobljeni franc
uski kralj se otkupio Madridskim mirom 14. januara 1526, odrekav i se Italije, Fla
ndrije, Artoa i Burgundije.
Rat 1526-29 Pobjeda Karla V je upla ila Talijane pa su papa, Mle?ani, Firenza i Mi
lano zajedno sa Francuskom 22. maja 1526 obrazovali Svetu ligu. arl je zauzeo Mil
ano a zatim krenuo na Pja?encu i Bolonju ali ih nije mogao napasti zbog nedostat
ka artiljerije. nakon toga arl je nastavio operacije za Rim koji je zauzet 6. maj
a 1527. i vandalski oplja?kan.
Savezni?ka francusko-mleta?ko-papska flota je pod komandom Andrea Dorije 15. avg
usta iznenada napala pansku flotu kod Porforina nanose?i joj poraz.
me?utim epidemija kuge je pokosila ve?inu francuske vojske a ostatak se ptredao.
Jo jedan polu aj Francuza osuje?en je kod Landrijana. 21. juna 1529. Zbog iscrplje
nosti obe strane zaklju?eno je primirje u Kambreu 3. avgusta 1529. Francuska se
odrekla Italije i prava sizerenstva u Flandriji i u Artoa ali je dobila Burgundi
ju. S papom se Karlo V izmirio u barseloni 29. juna a sa Milanom i venecijom zak
lju?io mir u Bolonji 23. decembra. Firencu je Karlo zauzeo 1530 i krvavo joj se
osvetio.
Rat 1536-38. Iskoristiv i smrt Fran?eska Sforce, vojvode od Milana, Fransoa je brz
o ovladao Savojom i Pijenontom. Prikupiv iu sjevernoj Italiji znatnu vojsku Karlo
V je dio uputio da opsjedne Torino, a glavninu u Provancu dok je Hajnrih nasavsk
i iz Nizozemske prodro u Pikardiju. Invaziona vojsk je opsjela Marsej ali se na
kon 2 mjeseca povukla jer je zahvatila epidemija.U prolje?e 1537. deblokiran je
Torino a 18. juna 1538 je sklopljeno primirje u Nici na 10 godina. Francuska je
zadr ala Savoju i dvije tre?ine Pijemonta.
Rat koji je vo?en od 1542-44 izazvao je Fransoa u savezu sa sultanom Sulejmanom
veli?anstvenim, kada su panske snage sa 516 brodova i 24000 vojnika pod Karlom V
1541 pretrpjele te ke gubitke u neuspje nom pohodu na Al ir. Karlo je na ao saveznika u
engleskom kralju Henriju VIII. Godine 1543 Karlo je zauteo Kambre dok su Francu
zi i Osmanlije osvojili Nicu. Francuzi su postigli pobjedu kod ?erezola 14. apri
la 1544 ali je nisu iskoristili. Francuzi su se povla?ili izbjegavaju?i bitku na
otvorenom.
Najzad su oba vladara zaklju?ila da nemaju dovoljno snage da opsjednu pPariz pa
su operacije zavr ene bez bitke pa je mir potpisan 18. septembra 1544 u Krepiju ko
ji je ustanovio stanje kao i prije rata.
Rat 1552-59.
U savezu sa Njema?om i protestantskim knezovima sa Moricom Saksonskim na ?elu fr
ancuski kralj Anri II je upao u Loren gdje je zauzeo Mec, Tul i Verden. U jesen
je karlo V krenuo sa 50.000 vojnika i opsjeo Mec. Bolesti i glad su iscrpili Kar
lovu vojsku a se on krajem decembra 1452 povukao.
Naredne godine upao je u Francusku , zauzeo nekoliko gradova.
Po to je Karlo V 1556 abdicirao u korist svoga sina Filipa II zaklju?eno je primir
je u Voselu.
Do tada su u Italiji panci 1552-54 savladali pobunjjene republiku Sijenu uz pomo?
Firence nanose?i poraz njenoj vojsci kod Mar?ana.
2. avgusta 1554.
na podsticaj pape Anri Ii je prekinuo primirje. panski vojskovo?a Alba je u septe
mbru upao u Papsku dr avu i prinudio je na neutralnost. Na sjeveru je vojvoda savo
jskiopsjeo Sen Kanten . Fransoa Giz je do ao iz Italije i zauzeo Kale. u januaru 1

558. istisnuv i Engleze, saveznike Filipa II. sa njihovog posljednjeg posjeda u Fr

ancuskoj. Na to su francuzi upali u flandriju ali su 13. juna pretrpjeli neuspje
h kod Gravelingea. Obe strane su bile iscrpljene pa je do lo do mira u karo-Kambre
ziju. 3. aprila 1559. kojim je Francuska zadr ala Kale, Mec, Tul i Verden. Na kraj
u polustoljetne borbe panija je zadr ala prevlast u Italiji a Francuska je sa?uvala
svoju samostalnost.

Evropsko dru tvo ranog novog vijeka

U prvoj polovini 15 stolje?a broj evropskog stanovni tva se smanjuje za 40
%. Do 1500 broj brzo raste pa se smatra da 1500 Evropa ima oko 80-85 miliona st
anovnika, a do 1600 taj broj ?e narasti na 100 miliona. Na po?etku 16 stolje?a u
Evropi ima pet gradova koji imaju preko 100 hiljada stanovnika. Carigrad, Venec
ija, Napulj, Pariz i Milano. Njima ?e se do 1600 pridru iti jo 8 gradova (Rim, Pale
rmo, Mesina, Marsej, Lisabon, Sevilja, London, Antverpen i Moskva.
Struktura evropskog dru tva
Od 1300-1775. evropsko dru tvo je osim u Engleskoj, podijeljeno u tri op?e klase:
plemstvo, gra?anstvo i selja tvo. U isto?noj Evropi postoje vlasnici zemlje i selj
aci. Ovo je utjecalo na razvoj bogate kulture. Vi e klase unose kulturu sa zapada.
U srednjoj Evropi gra?anstvo je nosila tradicija Hanze. Na zapadu plemst
vo se ilavo borilo sa srednjom klasom koja je izrasla iz gradova.
Plemstvo je zatvoreno a srednja klasa otvorena i u ivala je za razliku od selja tva
dru tveni ugled. Gra?ani ulaze u red plemstva radi dobijanja dru tvenog ugleda i ?as
ti. U Britaniji je pokretljivost dru tva ve?a, jer je samo jedan sin plemi? a osta
li su trgovci ili sl. Zanimanja su odsko?na daska za napredak u dru tvu (specijali
sti u bnstruci potiskuju sve?enike, naro?ito u protestantskim zemljama sve?enici
gube utjecaj).
Laici prisvajaju oblasti u dr avi gdje odlaze sve?enici. Oni su najvi e iz srednje
klase, ponekad se suprostavljaju vladaru. Isti?u se umjetnici, slikari i kipari,
arhitekti, oni vi e nisu anonimni, te e za ugledom i slavom.
Vojske su stalne ili pla?eni?ke. Vi e polo aje u vojsci dr a plemi?i. Vojsci j
e bilo te ko u ratu a u mirno doba sirotinja rado ide. Ka njenici su ?esto vesla?i d
o 1798.)
Po?etak kapitalizma
U po?etku vladari se me mije aju u ekonomske poslove. Znaju da rat mo e biti poguban
ako se vodi na doma?em terenu. Rat je mogao pospje iti poljoprivrednu proizvodnju
i industriju. Unosan posao je trgovina i gusarenje, protiv ?ega se trgovci za ti?
uju organizacijama i vladarskim poveljama. Cehovi i organizacije svoje ciljeve p
oistovje?uju sa sviojom organizacijom, a vladar svoje sa cijelom dr avom, zbog ?eg
a cehovi gube raniji zna?aj. Dr ava se mije a u ekonomski ivot putem dr avnog nadzora n
ad tr i tem, za tite trgovine, dr avne potpore, trgova?kim i industrijskim preduze?ima u
brzale su pad cehova. a nazvala se merkantilisti?ki sistem.koji se od individua
okre?e prema dr avi nacionalnog bogatstva koje se mo e pretvoriti u novac.
Indust
rija ja?a, zahvaljuju?i usavr avanju u tehnici finansiranja i metodima trgovine. K
upuju se ve?e koli?ine sirovina, iri proizvodnja, trguje na du i rok i odoljeva tim
promjenama na tr i tu.
Razvoj trgovine dovodi do akumulacije kapitala i on se postepeno ula e u i
ndustriju i trgovci rade i kao industrijski poduzetnici, ?ime sti?u novac koji s
e mogao dalje ulagati. To se prvo javlja u tektilnoj manufakturi. Javljaju se tr
govci koji prevoze vunu iz Engleske i daju seljacima na obradu u manufakturu: je
dni boje, drugi peru, tre?i predu i tkaju pod istim krovom i br e a sa manje ljudi
gdje su se primjenjivali strojevi. Postepeno se odvaja samo jedna specijalna gr
ana u tvornici.
Sa industrijom se razvija i gradski proletarijat. Tako u gradovima dolaz
i do sukoba egrt-majstor i proleter-poduzetnik.
Bilo je nekoliko posljedica ekonomskog razvoja:
Od 1590 godine dolazi do naglog pomjeranja svjetskog ekonomskog primata
sa Mediterana na zapadne obale i Atlantik. Time je do lo do promjene i centara tr
govine.
- Do lo je do revolucije cijena, odnosno prve velike nov?ane infl
acije. Sama rije?revolucija zna?i prevrat. Cijene koje su do tad
a bile stabilne zavisile su ve?inom od koli?- ine kovanog novca. Nakon
1600. godine cijena hrane u Engleskoj pove?- ala se za 6 puta, u Francuskoj z

a 7 , to je nagli porast cijenama potro a?ke robe. Do skoka cijena najprij

e dolazi u paniji i Portugalu, a odatle se prenosi u zapadniu Evropu i to trgovin
om u kojoj ul?- estvuju plemeniti metali, to su ih panci i Portugalci donijeli sa
Novog kontinenta. Taj skok cijena se zatim osjetio u Nizozemskoj, Francuskoj, En
gleskoj i ?itavoj zapadnoj Evropi. Ovaj priliv plemenitih metala izazvao je
obilje novca na tr i tu, ljudi se nisu mogli sna?i i prvi koji je uo?- io pravi
uzrok skoka cijena robe bio je an Boden. Objasnio je uzrok pada vrijednosti novc
a i i skoka cijena. To je bila prva teorija inflacione krize u svijetu koja je i
mala velike posljedice u Evropi. panski trgovac je iz osvojenih kolonija donio ve
like koli?ine plemenitih metala koje panija nije mogla da proguta. panska ek
onomija bila je zaostalija od ekonomije sjeverne Francuske i Engleske. U paniji t
aj novac je do ao i procurio, ustvari potro io se za luksuzne predmete, njime se dak
le nije oplemenila kapitalisti?ka privreda to je u?- injeno u nekim k
rajevima. U Nizozemskoj novac je izvr io inflacionu funkciju kao u paniji, ali je t
u do lo do ne?- eg drugog. U Nizozemskoj i sjevernim dijelovima Evrope taj novac
je iskori ten za pove?anje investicije, zna?- i tu je iskori tena inflacija. U t
o vrijeme dolazi do izrastanja ekonomskih doktrina. Ta doktrina je prva doktrina
u historiji novog vijeka, bazirana na odre?enim historijskim iskustvima. Traja
?e najdu e od svih doktrina stim to je mijenjala svoj naziv iako oni imaju i
sto zna?enje- vo?enje nacionallne ekonomije, vo?enje ekonomske privrede
sa tendencijom pove?- anja deviznih sredstava u bankama. U merkantilizmu polaz
i se od toga da se snaga svake dr ave nalazi u nacionalnim i ekonomskim institucij
ama, kako bi se mogle pove?ati zalihe plemenitih metala i dragog kamenja u
dr avi, pa onda u nacionalnim bankama.
Jedna od oznaka kapitalizma je revolucija cijena
Ona je odredila razvoj u pojedinim dr avama
Javljaju se pojedine ideje merkantilizma ( isplativo trgova?- ki)
Kolberizam je francuski izraz za merkantilizam
Neomerkantilizam i kameralizam je izraz za tu doktrinu u Habsbutkim zeml
jama
To je bila ekonomska doktrina. Merkantilizam je trebao da ka e u ?emu je bogatstvo jedne dr ave. On je rekao da je to u plemenitim metalima i dragom
kamenju. Da b se bogatstvo pove?alo trebalo je pove?- ati zalihe novca
u zlatu i srebru
Merkantilizam je odredio 8 ta?aka:
mora postojati prevaga izvoza nad uvozom gotovih roba
treba pove?ati proizvodnju gotovih roba na svom teritoriju
treba uspostaviti kolonije i treba ih eksploatisati
monopol najzna?ajnijih privrednih grana treba dati u ruke kompa
nija
treba se starati o stvaranju i ja?anju trgova?- ke mornarice
treba isklju?- iti takmaca iz trgovine ograni?enjem slobode pl
ovidbe
treba iskori tavati dr avnu administraciju da poma e izvoz i trgovinu
trgova?ke barijere treba otvarati topovima
U skladu sa ovim razvojem kapitalizma promijenio se tip stanovni tva pa je on zahv
atio i selo. Stvorio se slobodni tip dru tva. Mijenja se i selo koje proizvodi i z
a tr i te.
Kapitalizam je prvo zahvatio tekstilnu industriju. U Engleskoj po?inje sistem og
ra?ivanja kanalima, a u XIX stolje?u bodjikavom icom. Ta pojava je kraj klasi?nog
zemljoradnika, stvara se farmer. Feudalca zamjenjuje d entrija (novo plemstvo).
Farmer i d entrija proizvode za tr i te. Time se postavilo i agrarno pitanje. Kapitali
zam je po?eo da rje ava ove probleme.
Proces razvoja kapitalizma zahvatio je prvo Italiju, Englesku i Nizozemsku, pa s
jevernu Njema?ku i Francusku.
U isto?noj Evropi kapitalizam je i ao drugim pravcem i sporije. Trgovalo se najvi e
krznima i ko om, i tako je djelimi?no isto?na Evropa uvla?ena u kapitalisti?ke odn
ose. Koristi od toga imali su samo plemi?i.
U isto?noj Evropi po?ela je refeudalizacija. I prodor Osmanskog carstva je ko?io

razvoj isto?ne Evrope.

Tropoljni sistem se u zapadnoj Evropi zamjenjuje plodoredom. Vi e se zemlja ne mor
a ostavljati na ugar nego se sije ne to to nije ito. Sije se dosta povr?a i mijenja
kuhinja.
Prije industrije proizvodnja je vezana za zanate i manufakturu. Manufakt
ura je rana industrija. U njoj radi vi e ljudi pod istim krovom za svog gospodara.
U manufakturi postoji podjela rada. Najvi e je vezana za XVII i XVIII stolje?e. P
ovezana je proizvodnja dobara. Manufaktura je ograni?ena pokreta?kom snagom, ona
nije u gradu nego uz vodene tokove.
Osnovne odlike evropske povijesti od sredine 16. do sredine 17. stolje?a
Osvrt na razdoblje. S vjerskim mirom reformacija se u Njema?koj privremeno okon?
ala. I glavni su akteri napustili pozornicu. Luther je umro ve? 1546; Karlo V. a
bdicirao je na prijelazu 1555/56. Njema?ka, koja je do sredine stolje?a davala n
ajja?ce impulse tokovima evropske povijesti, postala je odsada "razmjemo mimim o
strvom usred Evrope koja se zaplela u borbe prepune mr nje" (G. Ritter). Zapadnu E
vropu zahvatile su estoke vjerske borbe. One su se ispreplele s unutra njim politi?
kim sukobima i s ratovima protiv vanjskih neprijatelja, pa su stoga bile posebno
krvave, npr. ona izme?u katoli?ke i protestantske plemi?ke stranke u Francuskoj
oko odlu?uju?eg utjecaja u kraljevini (1562-98), ili ratovanje na kopnu i moru
izme?u panije i Nizozemske (1567-1609), koje se poslije dvanaestogodi njeg primirja
(1609-21) nastavilo, i napokon okon?alo tek s Vestfalskim mirom.
Politi?ke ambicije mije ale su se s vjerskim motivima tako?er i u sukobu oko prije
stolja u vedskoj, izme?u Sigismunda Vase (koji je bio kao Sigismund III. 1587-163
2. ujedno i kralj Poljske) i najmla?eg sina Gustava Vase, kasnije Karla IX. (160
4-11). I u bezbrojnim pohodima Engleske protiv Irske, politi?ko je pod?injavanje
u stopu pratila vjerska prisila - kao to su se, i obratno, Irci u svojim ustancim
a protiv Engleza istovremeno borili i za politi?ku nezavisnost i za slobodu kato
li?ke crkve. Ugarsku razdiru dugotrajne borbe izmedu reformacije i protureformac
ije, u kojima katoli?ka dinastija desetlje?ima vodi istrebljiva?ki rat protiv pr
otestantskih ma?arskih plemi?a i velika a. Dinami?nim nosiocem pokreta reformacije
postao je, umjesto luteranstva, kalvinizam.
Preokret u kato1i?koj crkvi
Od sredine 16. st. trajao je zna?ajan ponovni uspon politi?ke i duhovne mo?i pap
instva. Tome je bilo vi e razloga. Dok su protestanti ru ili papu kao apokalipti?ku
neman, katolici su ga progla avali jamcem jedinstva Crkve i njezina pravovjernog u
?enja. I sami su pape, po?ev i od PavIa III. (1534-49), bili za reformu Crkve. To
je Pavao III. jasno nazna?io kad je preobrazio kardinalski kolegij popuniv i ga oz
biljnim i vjerski korektnim osobama eljnim reforme, kad je odobrio isusova?ki red
(1540) i kad je 1545. otvorio Tridentski koncil.
Ignacije Loyola i jezuiti. Katoli?anstvu je izuzetno mnogo pomogla okolnost to se
baskijski plemi? i nekada nji panjolski oficir Ignacije Loyola (oko 1491-1556) udr
u io 1534. u Parizu s malim krugom prijatelja u udrugu koja je sebi u po?etku post
avila vjersko-vite ki cilj da slu i bogu i poma e ljudima kako bi se spasili. Slu bu bog
u i ljudima ?lanovi te dru be imali su obavljati uz strogu poslu nost papi. Ignacije
je smatrao da onaj tko slu i papi slu i Kristu, pa taka izvr ava volju bo ju. Godine 15
40. on je postigao da papa odobri tu njegovu dru bu - "kompaniju" ili dru bu Isusovu
(Societas Jesu), ?iji ?e se pripadnici nazivati isusovcima ili jezuitima, kao c
rkveni red.
Taj je red probudio naj ivotnije snage u staroj Crkvi. Ubrzo su svi zapazili ?vrst
u disciplinu i religioznost isusova?kih redovnika, njihovu pripravnost da se i p
od cijenu mu?eni tva stave na raspolaganje Crkvi. Dru ba Isusova nije bila osnovana
isklju?ivo zato da obra?a pogane, ili da se bori protiv protestanata; isusovac j
e trebao slu iti Crkvi pri svim njezinim poslovima. A to je sredinom 16. st. zna?i
lo obnavljati katoli?anstvo, braniti ga od protestantizma i biti misionarom medu
poganima.
Ignaciju su se ubrzo pridru ile tisu?e ljudi, a preko njih njegov se utjecaj vrlo
pro irio. Kraljevi i dr avnici, knezovi, kardinali i magistrati ?esto su tra ili vi e po
maga?a no to su im ih Ignacije i njegovi nasljednici mogli pru iti. Prema toj se "p
otra nji" mo e naslutiti kako je dru ba isusovaca o?ito odgovarala potrebama pape i vl

adara, jer je u njoj bila sjedinjena u?enost s nepopustljivo ?u prema protivnicima

i slijepom pokornosti duhovnoj disciplini reda.
Red je pru ao katoli?koj crkvi pogodne i nu no potrebne pomaga?e posebno kad je ona
zaista eljela provesti zapo?etu reformu. Isusovci su preuzimali sve zadatke koji
bi se pojavili: du obri ni tvo, propovjedni tvo i u?enje katekizma po upama, brigu za bol
esnike i zatvorenike, gimnazijsku nastavu (za sve predmete uklju?iv i i tjelovje bu)
, univerzitetska predavanja, kolovanje sve?enika, slu bu dvorskih kapelana, papske
diplomatske zadatke, misije u prekomorskim zemljama i mnoge druge poslove.
Tako je npr. Franjo Ksaverski, jedan od utemeljitelja Isusova?kog reda, bio inic
ijator misionarske djelatnosti isusovaca u Aziji, Africi i Americi (tu su ?ak is
usovci osnovali jezuitsku dr avu na teritoriju dana njeg Paragvaja i Argentine;Sp. s
tr. 488). Red je tvorio neku vrstu vojni?ki organiziranog pokreta - s generalom
na ?elu i - za reformu unutar katoli?ke crkve i postao je u biti najja?om silom
u borbi protiv protestantizma. Jezuiti su propovijedali nauk o bezgre nom za?e?u i
papinoj nepogre ivosti, koje je tek Pio IX. (1854., 1870) proglasio dogmom. Na Tr
identski koncil red je poslao nekoliko ?uvenih teologa (Salmeron, Lainez) i sura
?ivao pri provo?enju koncilskih zaklju?aka u pojedinim zemljama.
Tridentski koncil (1545-63) imao je fundamentalno zna?enje. Svojim vjerskim odl
ukama on je obuhvatio dogmatska pitanja koja su bili postavili reformatori (isto
?ni grijeh, odrje enje) i definirao katoli?ko gledi te u spornim ta?kama. Koncil je
priznao papu za vrhovnog poglavara Crkve, rehabilitirao je dakle papinstvo. Isto
dobno je 1563. izdao dekrete o reformi, koje su u razdoblju to je slijedilo katol
i?ke svjetovne dr ave pod pritiskom papa slu beno prihvatile, a katoli?koj su crkvi
ozna?ile smjernice za opse nu unutra nju reformu i obvezale je da postupa prema tim
smjernicama. Njihova je provedba donijela ono to u u em smislu razumijemo kao katol
i?ku reformu. Ona nije bila isto to i politi?ki militantna protureformacija, ali
se u povijesti s njom uglavnom vremenski poklapala i ?esto povezivala u me?usobn
o isprepleteni proces.
S Tridentskim koncilom katoli?ka je crkva zapo?ela svoju vlastitu reformaciju. P
ri tomu je u mnogo?emu postupila poput kalvinizma i luteranstva. Ali najve?a, za
cijelo odlu?uju?a razlika bila je u tomu to su se povijesni oblici Crkve - hijera
rhija, crkveno pravo - zadr ali i stro e se ?uvala dogmatska i sakramentalna tradici
ja (euharistija, posveta sve?enika, sakrament enidbe; pored Biblije, i tradicija
kao izvor vjere). Katoli?ka se crkva institucionalno u?vrstila i razbistrila je
svoju dogmatiku - oboje zahvaljuju?i Tridentskom koncilu. U polo aju pape kao suve
rena i zajedni?kog poglavara svih katolika vidno je do la do izra aja osobita karakt
eristika Crkve - njezina monolitnost i nezavisnost prema svjetovnim vladarima. J
edan od najva nijih rezultata Tridentskog koncila bio je upravo u tome to je Crkvu
obranio od protestantizma.

Imago Bosne- slika Bosne

Imagologija- kao disciplina do la je sa podru?ja francuske komparativne knji evnosti

. Posebno se profilirala 60-ih godina XX stolje?a u vezi sa etnopsiholo kim istr
a ivanjima ?iji je organ bio Ruvue de psyhologie des peuples. Danas se smatra da j
e imagologija interdisciplinarni karakter i da se mnoge nau?ne grane njom korist
e (sociologija, politologija, etnologija, etnografija, pedagogija, historija, ia
ko ima autora koji se zala u za ?isto?u discipline (kao Rene Welek) za knji evnost s
matraju?i da je ne treba razvodnjavati neliterarnim disciplinama.
Kako joj i samo ime ka e, u sredi tu imagologije jeste slika drugoga a posredno i a
utoimages- predstava o samom sebi.
Za histori?ara je manje va an estetski do ivljaj putnika i umjetni?ki kvalitet od mo
gu?eg nosioca informacija preko kojih se spozna ono to je tipi?no za dato vrijeme
. Putopis jeste svjedo?anstvo vremena.
Putopis je zna?ajan jer je opisao i sa?uvao neke narodne obi?aje, legende, pjesm
e i rituale.
Jer, ta ima to u ljudskoj du i sakrosantnije od sje?anja? Na a prolaznost uvj
etuje i na u nespornu bliskost s pro lo?u a ona pobu?uje nostalgiju, resentiment, pr
iro?enu idealiziranu sliku o proteklim vremenima koja su se zamela kao trag lova
?kog plijena u snijegu. I svaki pro?itani redak o ljudima, gradovima, pojavama i
obi?ajima od nekad, postaje na prtljag sre?e kojim se ponosimo, jer je svijet ip
ak imao svoja tobo e sretnija vremena. To ljudsko trajanje u nekom kronometarskom
skalom zabilje enom vremenu svima je drago ali ga rijetko ko umjesto samo u srcu ?
uva izme?u korica knjige. Za takvu rabotu treba mnogo vi e od nostalgi?ne misije k
ojoj se ne mogu ophrvati lokalni pripovjeda?i kada u toplim sobama sa dru tvom svo
jih vr njaka pripovjedaju o veli?anstvenosti nekada njih dru enja i ljepoti me?usobnog
po tovanja.
Naj?e ?e su putopisci knj evnici sa stilom i rafiniranom vje tinom naracije koj
a ih stavlja u red esteti?ara kaziva?a kojima je va nije prenijeti atmosferu s put
ovanja, ambijent koji ga okru uje i mentalitet, osje?aje i osje?anja stanovnika ze
mlje nego evidentirati ta?na, vjerodostojna i ispravna svjedo?enja. S te ta?ke p
ripovjedanja oni naj?e ?e i ne daju argumente na koje bi se mogli pozvati histori?
ari, kulturolozi ili politi?ari, ali sna nim opisiva?kim darom rekonstruiraju pred
jele kroz koje prolaze i sjen?e njihovu prirodu ekspresivnim jezikom i upe?atlji
vo ?u.
Oni naj?e ?e kroz slagalicu rije?i kondenziraju duboku vlastitu potrebu da ostave
i faktografski ispis o zatomljenim ljepotama Bosne i Hercegovine te da kroz svoj
u impresionisi?ku te nju jezikom strastvenog ljubitelja prirode i raznolikosti pro
govore u njenu korist, uspijevaju?i uspostaviti prijeko neophodnu mjeru o onom v
i?enom i onom koji vidi.
Vje tina dobrog putopisca o?uti se u onom do ivljajnom segmentu njegovog prikaza. Ka
d je opisiva? nametljiv u pokazivanju subjektivisti?ke slike, objekt njegovog za
nimanja prelazi u sekundarni plan i onda ?ita? takvih ego eskapada bje i u ti inu prom
i ljanja, shva?anja, gledanja.
Putopisi
- Benedikt Kuripe i?, Itinerarium - Wegry Kn. May. potschaft gen Constantinopel zudem
Tuerkischen keiser Soleyyman Anno XXX
MDXXXI
- Theommel Gustav Geschichtliche politische und topographisch-statistische Besch
reibung des Vilajet Bosnien, das ist das eigentlisch Hercegovina und Rascien, Wi
en, 1867.
- Jochan Roskiewicz, Studien ber Bosnien und die Herzegowina, Leipzig und Wien 18
68.
- Maurer Franz, Eine Reise durch Bosnien, die Savelaender und Ungarn, Berlin 187
0.
- Geiger J. - Lebret S., Studien ber Bosnien, die Hercegovina und die bosnischen
Bahnen, Wien, 1873.
Amand Frh. Schweiger- von Lerchenfelder, Land und Leute von Bosnien und Herzegow
ina, Wien, 1878.

- Amand Frh. Schweiger- von Lerchenfelder- J. Kirchner, Bosnien in Bild und Wor
t., Wien 1879.
- Von Oberst Georg Freiherrn vom Holtz, Die letzte kmpfe und der Heimmarsch 1878
., Wien und Leipzig, 1908.
- Strausz Adolf, Bosnien. Land und Leute. Historischetnographisch. geographische
Schilderungen, Wien 1883., II, Wien 1884.
Jochan Nohavec, Im Fluge durch Neu Oesterreich, Theresienstadt, 1885.
Dr. Moriz Hoernes, Dinarische Wanderungen, Wien 1888.
- Johann von Asbth, Bosnien und die Herzegowina. Reissebilder und Studien. Wien,
1888.
- Dr. Ant de Waal, Reisebilder aus Bosnien; Wien 1895.
Heinrich Renner, Durch Bosnien und Herzegowina, Kreuz und Quer, Wien-Berlin 1896
. Wien, 1896.
- Wieman Bernard, Das bosnische Tagebuch, Kempten und Mnchen 1908.
Dr Leo Smolle, Neue Reichslaender, Oesterreich-Ungarn, Wien 1909.
- Milena Preidlsberger Mrazovi?, Bosnisches Skizzenbuch. Landschafts-und Kulturb
ilder aus Bosnien und Hercegovina, Dresden 1909.
- Bertolini Gino, Muselmannen und Slawen. Dalmatien-Kroatien-Bosnien und Herzego
wina, Autorisierte bersetzung aus den italienischen von M. Rumbauer, Leipzig 1911
.
- Michael Robert, Fahrt in Neue Reichslnder, Wien 1911.
- L. Lessen, Kreuzbund Quer durch den Balkan, Berlin 1914.
- Maximilian Hoelzel, Balkan in Flamen. Mnchen 1939.
- Hermann Wendel Von Belgrad bis Buccari. Eine unphilosophische Reise durch Wes
tserbien, Bosnien, Herzegowina, Montenegro und Dalmatien 1922.
- Otto i Lisa Bihalji-Merin, Jugoslawien. Kleines Land zwischen den Welten. Zrich
-Wien, Europa Verlag, 1955.
- Herbert Gotschalk, Zwischen Minarett und Hochhaus 1956.
- Herbert Gotschalk, Jugoslawien- Teppich Europa 1960.
- Ernst Neumayr, Zwischen Adria und Karawanken, Reisen durch Jugoslawien. Henry
Goverts, Stuttgart, 1964.
- Siegfried Gliewe, Agave und Minaretten. Hallwag Bern-Stuttgart 1973. godine
- Klaus Liebe, 6 mal Jugoslawien 1 mal Albanien, Mnchen- Zrich, 1974.,
- Wolfgagng Libal, Sarajewo. Die grne Fahne der Propheten, Mnchen 1987.
Turisti?ki vodi?i
- Reiserouten in Bosnien und der Herzegovina, Illustrierter Fuhrer, Wien-Pest-Le
ipzig, A. Hartleben's Verlag, 1895.
- Julius Pojman Illustrierter Fhrer durch Bosnien und die Herzegowina Wien und Le
ipzig 1913.
- Grabianski, Bosnisch-herzegowinischen Landesbahnen. Praktischer Reisefhrer mit
Fahrplan, Sarajevo 1914 )
Karte, planovi i dokumenti
Kartografska zbirka Sarajevo na kartama, Nacionalna i univerzitetska biblioteka,
Sarajevo i Historijski arhiv Sarajevo
Zbirka fotografija i razglednica, Historijski muzej Bosne i Hercegovine
- Arhivska gra?a, Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Austrougarska monarhija i bosanski identitet
Malo ima primjera u Evropi da je konfesionalna pripadnost utjecala na formiranje
nacionalnog identiteta kao u Bosni i Hercegovini. Tome je doprinijela okolnost
da su pojedine vjerske zajednice dug historijski period ivjele izmje ane i bile okr
enute razli?itim kulturnim izvori tima i civilizacijskim okvirima i razvijale se u
nutar duhovnog i kulturnog kruga koji je u dobroj mjeri odre?ivao socijalno-hist
orijski status i kona?no, nacionalni identitet. U specifi?nim uvjetima razvoja n

acionalnih pokreta u multietni?koj i multikulturalnoj sredini, konfesionalna dif

erenciranost nije dopu tala da oja?aju integrativne snage bosanskohercegova?kog d
ru tva. Na bosanskohercegova?kom prostoru ukr tale su se ideje ilirizma, slavenstva,
bo nja tva, osmanizma, srpstva i hrvatstva, u razli?itim varijantama. Nijedna od nj
ih nije uspjela da u XIX stolje?u uhvati dublje korjene.
Od sredine XIX stolje?a kada je pitanje raspada Osmanskog carstva u lo u a
kutnu fazu, porastao je interes evropskih dr ava za Bosnu i Hercegovinu. Posljedic
a te nove politike bilo je otvaranje konzulata evropskih dr ava u Bosanskom ejalet
u. Poseban interes za Bosnu i Hercegovinu pokazivala je Austrija koja je u Saraj
evu otvorila generalni konzulat. Od tada se u zemlju upu?uju vojni i politi?ki
stru?njaci, novinari, putopisci, uhode , sa zadatkom da upoznaju i opi u zemlju, i
pridobiju stanovni tvo za svoju politiku.
Putopis sa knji evnim kodovima bio je po eljan i potreban da bi se ?itateljstvo priv
uklo i upoznalo s pitanjem BiH i irenjem na jugoistok to je bio imperativ Austro-U
garske koja se smatrala velikom silom. Tako je austrijski putopis bio knji evni, n
e izgubiv i pri tome karakter primjenjene nauke i politike. Gustaw Thoemmel, Jocha
nn Roskiewicz i drugi u liberalnim ezdesetim godinama odlazili su u Bosnu kao uho
de vlasti koju su onda savjetovali a vlast je njihove savjete prije i nakon okup
acije i prihvatila.
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. austrougarski vojni i politi?ki organi
su gradili novi sistem uprave, sa ciljem da ekonomski, politi?ki i kulturno int
egri e Bosnu i Hercegovinu u svoj dr avni okvir. U svim oblastima je do lo do zna?ajni
h promjena koje su otvorile put novom modelu razvoja. Izlo be, reforme umjetni?kog
zanatstva i obrazovne ustanove su predstavljale sredstvo za politi?ki odgoj u p
rovincijama, to je u kona?nici vodilo o?uvanju bosanskohercegova?kog identiteta.
Tom kompleksu treba dodati i uklju?enje Bosne i Hercegovine u vojnu organizaciju
K.u.k. armije, to je po svome djelovanju imalo najzna?ajnije posljedice.
U periodu nakon okupacije Bosne i Hercegovine austrougarska uprava je gledala na
nau?nike kao oru?e za provo?enje svoje politike. Godine 1888. Ma?ar Johann Asbo
th, dobar poznavalac bosanskohercegova?ke historije i filologije, visoki ?inovni
k-odjelni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova i ?lan ugarskog parlamenta
objavljuje u Be?u putopis Bosnien und Herzegowina. Reisebilder und Studien. U v
i e navrata je putovao po Bosni i Hercegovini u dru tvu Benjamina Kalaja pa je dao k
ulturni sadr aj njegovoj nacionalnoj politici bo nja tva, kojom je on nastojao onemogu
?iti nacionalne pokrete u Bosni i Hercegovini i izolovati ih od susjednih zemalj
a.
Ovaj putopis je bio pro ireno politi?ko izlaganje napisano kao sugestija dr anom ?in
ovni tvu koje ?e ga provoditi u djelo. To je ujedno bio i po?etak anga ovanja austro
ugarske uprave u masovnom i sistematskom organizovanju nau?nih i kulturnih prili
ka u Bosni i Hercegovini.
Godine 1888 izi ao je u Be?u putopis Maurica Hoernesa Dinarische Wanderungen, Kult
ur- und Landschaftbilder aus Bosnien und der Herzegowina. I on je primjenjena n
auka. Hoernes ima pristup kao i kolonijalne sile njegovog doba- ona sebi daje na
dzor nad vojskom, ekonomijom i politikom a doma?ima prepu ta nadzor nad tradicijom
. Tradicija je za Hoernesa ono to je pradavno, to je i ?ezlo iz Evrope a odr alo se jo
uvijek u Bosni i Hercegovini.
21. januara 1893. u Dvorskoj operi u Be?u izvodila se premijera baleta S
vadba u Bosni i Hercegovini. Sadr aj predstave je bio jednostavan. Grupa turista i
z Be?a je putovala kroz jedno selo u Bosni i prisustvovala svadbi sa stanovnicim
a svih konfesija.
od orijentalno-pravoslavnih Bosanaca do muslimana, od roma do
jevreja i katolika - selo je pokazivalo miran zajedni?ki ivot nacionalnosti i kon
fesija u Bosni. Slika pozornice prikazivala je ne samo aroliku kogzistenciju stan
ovni tva nego i blagostanje malog mjesta. U baletu turisti koji su u po?etku bili
nepovjerljivi prema stanovnicima po?eli su se priklju?ivati slavlju, pa su ples
ali bosanske plesove. Na kraju Be?lije su po?ele u?iti Bosance da ple u valcer, p
a se uskoro cijelo svadbeno dru tvo sa svojim stranim gostima okretalo u tom vesel
om ritmu. U jednom trenutku iz srednje lo e opere iznenada je odjeknuo smijeh. Car
Franjo Josip se smijao srda?no, a njegov primjer su slijedile nadvojvotkinje i
nadvojvode. To ve?e valcer je bio simbol ambicija Monarhije u Bosni i Hercegovin
i, 15 godina prije njene aneksije.

U periodu austrougarske uprave Bosna i Hercegovina se pojavljivala na mno

gim izlo bama u Monarhiji i u drugim svjetskim centrima. Bile su to izlo be lova?ke,
umarske, vo?arske, kolske, fotografske, p?elarske, zanatlijske... Na nekim od nj
ih Evropa se prvi put susretala sa zanimljivim rezultatima bosanske proizvodnje
a tampa je po?injala da pi e o privrednom i kulturnom ivota u Bosni i Hercegovini. T
ime su ranije egzoti?ne pri?e i legende o ivotu u zemlji ustupile mjesto realnije
m sagledavanju. To se posebno odnosilo na izlo be odr ane krajem XIX stolje?a i to
u Pe ti 1896., u Briselu 1897., Be?u 1898 i u Parizu 1900.Povodom 1.000- godi njice
tzv. Krune sv. Stjepana, u Budimpe ti je organizovana Milenijska izlo ba, koja je ot
vorena u aprilu 1896. godine i trajala do decembra. Na izlo bi je bila predstavlje
na gotovo ?itava mala ?ar ija. Pod strehom industrijske pala?e bilo je smje teno 13 d
u?ana, u kojima su bosanske zanatlije izra?ivale svoju robu... Nije bilo gotovo
nijedne oblasti materijalne proizvodnje ?iji se rezultati nisu mogli na?i na ovo
j izlo bi.
umarstvo kao i proizvodi iz svih poljoprivrednih oblasti su bili posebno izlo eni,
sa vrlo bogatim i raznovrsnim eksponatima. Pred bosanskim poljoprivrednim pavilj
onom jedan je pjesnik zapisao: Ne zna ?emu da se vi e divi , da li silnoj tikvi veli?i
ne jednog bureta, ili krastavcu od pola metra du ine, ili bostanu, to se poput zlat
a sija.
Izlo ba u Briselu je sve?ano otvorena 2. maja 1897. a tom ?inu su prisustv
ovali i zvani?ni predstavnici belgijske vlasti. Bosna i Hercegovina je bila boga
to i raznovrsno predstavljena. Glavni ulaz bosanskog paviljona su ukra avale dvije
munare dok je njegova unutra njost bila ukra ena bosanskim motivima. Bili su oslika
ni pejza i Sarajeva, Mostara, Plivskog jezera, i kanjon rijeke Neretve. U paviljon
u je bio rekonstruisan izgled bosanske ku?e ukra en bogatim ?ilimima i drugim pred
metima ku?ne radinosti. Na izlo bi je bio predstavljen i gra?evinski i kolski odjel
Bosne i Hercegovne. U vitrinama su bili izlo eni arheolo ki nalazi, proizvodi umjet
ni?kih zanata te radovi tekstilne industrije.
Izlo ba u Be?u, koja je odr ana povodom jubileja 50-godi njice dolaska na prij
esto cara Franje Josipa otvorena je 12. maja 1898. godine. U tri bosanskohercego
va?ka paviljona izlo ba je bila tematski postavljena iz oblasti industrije, poljop
rivrede, zanatstva, umjetni?kih zanata, veza, tkanja ?ilima, svih tehnika rada u
metalu, umarstva, graditeljstva i kolstva.
Posjetioci bosanskog paviljona su na otvorenju izlo be mogli ?uti mar Die Bos
niaken kommen, prepoznatljivo obilje je bosanskohercegova?kih jedinica. Bosanskohe
rcegova?ko odjeljenje izlo be je 7. juna 1898. posjetio car Franjo Josip koji je
sa velikim zanimanjem obi ao izlo ene eksponate, iskazuju?i svoje pohvale za napred
ak ostvaren u industrijskom razvoju Bosne i Hercegovine.
Izlo ba koja se odr ala u Parizu otvorena je 14. aprila 1900. Trajala je 180 dana, a
posjetilo je 45 miliona osoba. Austrougarska uprava je eljela naglasiti da je za
kratko vrijeme mnogo u?inila na pobolj anju privrede, ekonomije, saobra?aja, obra
zovanja i kulture u Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegova?ki paviljon je bio iz
gra?en u pseudoorijentalnom stilu, predstavljaju?i sintezu kulture i tradicije B
osne i Hercegovine. Za dizajniranje bosanskoh paviljona Alphonse Mucha je bio n
agra?en srebrnom medaljom. Svojim je oblikovanjem interijera paviljona Bosne i H
ercegovine tj. slikarskim ciklusom bosanskohercegova?ke povijesti kao i prizorim
a legendi i predanja imao za zadatak da prika e kako je prosvije?ena administracij
a Monarhije dovela do procvata Bosne i Hercegovine. Bosanski paviljon je trebao
pokazati prirodno i kulturno bogatstvo zemlje kao i progres kojem je doprinijela
nova uprava. Akcenat na islamskoj umjetnosti koji se osim na objektu paviljona
manifestovao i u izlo enim eksponatima, davao je paviljonu egzoti?an izgled.
Bosanskohercegova?ka industrija, zanatstvo, trgovina, umarstvo i poljoprivreda su
na izlo bi bili bogato predstavljeni, dobiv i brojna priznanja. Nakon izlo be u velik
oj mjeri je poraslo ukupno privredno, kulturno i politi?ko interesovanja za Bosn
u i Hercegovinu.
Austrougarska uprava je mnogo u?inila u oblasti duhovne kulture. Do okupacije 18
78. godine u Bosni i Hercegovini nije bilo nau?nih ustanova. Prete no nakon 1878.
godine su po?eli stizati prvi strani nau?nici, uglavnom arheolozi i geolozi, zat
im medicinski radnici i biolozi. Da bi se sprije?ilo odno enje spomenika kulture i

z Bosne i Hercegovine, te da bi po?elo sistematsko prou?avanje prirodne i dru tven

e osnove zemlje, osnovano je u Sarajevu 1885. godine Muzejsko dru tvo, a 1888. Zem
aljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. To je bila najzna?ajnija i najplodnija nau?
na ustanova, a istakla se u arheolo kim, geolo kim, biolo kim, muzikolo kim, etnografski
m i etnolo kim istra ivanjima.
Od 1904. godine u okviru Zemaljskog muzeja je djelovao Zavod za ispitivanje Balk
ana sa zadatkom da prikuplja materijal o Balkanskom poluostrvu i okuplja nau?ne
radnike koji se bave prou?avanjem te materije.
Bosnien und Herzegowina auf Ansichtskarten
Die Ansichtskarten sind auch Zeugnisse des alltglichen Lebens in der Umbruchzeit
Ende des 19. und Anfang des 20. Jahrhunderts. Damals traten vielfltige und einsch
neidende Vernderungen in allen Bereichen des Lebens auf. Das bezog sich besonders
auf die Stdte und weniger auf die Drfer wohin sich viele Elemente der traditionel
len stdtischen Kultur verlagerten.

P u t o p i s i o BiH 1531/1995.
Putopisi na njema?kom jeziku 1531-1994.
- Benedikt Kuripe i?, Itinerarium - Wegry Kn. May. potschaft gen Constantinopel zudem
Tuerkischen keiser Soleyyman Anno XXX
MDXXXI
- Jochan Roskiewicz, Studien ber Bosnien und die Herzegowina, Leipzig und Wien 18
68., 175-181.
- Maurer Franz, Eine Reise durch Bosnien, die Savelaender und Ungarn, Berlin 187
0.
Schweiger Lerchenfeld von Amand, Land und Leute von Bosnien und Herzegowina, Wie
n 1878.
- Amand Frh. Schweiger- von Lerchenfelder- J. Kirchner, Bosnien in Bild und Wort
., Wien 1879.
- Von Oberst Georg Freiherrn vom Holtz, Die letzte kmpfe und der Heimmarsch 1878.
, Wien und Leipzig, 1908.
- Strausz Adolf, Bosnien. Land und Leute. Historischetnographisch. geographische
Schilderungen, Wien 1883., II, Wien 1884.
Jochan Nohavec, Im Fluge durch Neu Oesterreich, Theresienstadt, 1885.
Dr. Moriz Hoernes, Dinarische Wanderungen, Wien 1888.
- Johann von Asbth, Bosnien und die Herzegowina. Reissebilder und Studien. Wien,
1888.
- Dr. Ant de Waal, Reisebilder aus Bosnien; Wien 1895.
Heinrich Renner, Durch Bosnien und Herzegowina, Kreuz und Quer, Wien-Berlin 1896
. Wien, 1896.
- Wieman Bernard, Das bosnische Tagebuch, Kempten und Mnchen 1908.
Dr. Leo Smolle, Neue Reichslaender, Oesterreich-Ungarn, Wien 1909.
- Milena Preidlsberger Mrazovi?, Bosnisches Skizzenbuch. Landschafts-und Kulturb
ilder aus Bosnien und Hercegovina, Dresden, 1909.
- Bertolini Gino, Muselmannen und Slawen. Dalmatien-Kroatien-Bosnien und Herzego
wina, Autorisierte bersetzung aus den italienischen von M. Rumbauer, Leipzig 1911
.
- Michael Robert, Fahrt in Neue Reichslnder, Wien 1911.
- L. Lessen, Kreuzbund Quer durch den Balkan, Berlin 1914.
- Maximilian Hoelzel, Balkan in Flamen. Mnchen 1939.
- Hermann Wendel Von Belgrad bis Buccari. Eine unphilosophische Reise durch Wes
tserbien, Bosnien, Herzegowina, Montenegro und Dalmatien 1922.
- Otto i Lisa Bihalji-Merin, Jugoslawien. Kleines Land zwischen den Welten. Zrich
-Wien, Europa Verlag, 1955.
- Herbert Gotschalk, Zwischen Minarett und Hochhaus 1956.
Jugoslawien- Teppich Europa 1960.
- Ernst Neumayer, Zwischen Adria und Karawanken, Reisen durch Jugoslawien. Henry
Goverts, Stuttgart, 1964.
- Siegfried Gliewe, Agave und Minaretten. Hallwag Bern-Stuttgart 1973. godine
- Klaus Liebe, 6 mal Jugoslawien 1 mal Albanien, Mnchen- Zrich, 1974.,
- Wolfgagng Libal, Sarajewo. Die grne Fahne der Propheten, Mnchen 1987.

- D. Rosenfeld

Buchenau, Kreuz und Halbmond, Leipzig 1900.

- Hoechtl, Eine Sommerwandefahrt nach dem abendlaendischen Morgenlaende, ueber d

ie Alpen, nach Dalmatien, Montenegro, Herzegowina und Bosnien, Linz 1901.
- K. Hielscher, Yugoslawien, Berlin 1926.
- K. Sokolowsky, In bannkreis des Balkan. Reissen und Abenteuer unter den Balka
nvoelker, Berlin 1926.

- Rupprecht,m Reiseerinerungen aus dem Suedosten Europas und dem Orient, Muenche
n, 1928.
- A. Koehler, Sonne ueber dem Balkan. Eine Reisebuch zwischen Baedecker und Home
r, Dresden 1930.
- H. Hauser, Suedosteuropa ist erwacht. Im auto durch acht Balkanlaender, Berlin
1937.
Fred v. Bohlen-Hegewald, Schleier, Fez und Turbanen, Berlin 1939.
- A. Heinrichsbauer, Eindrucke von einer Balkanreise, in April und Mai 1940, Wie
n 1940
- P. Wertwoort, Die goldene Triangel, Muenchen 1940.
- L. Koch, Reise durch den Balkan, Berlin 1941.
W. Pochlatko, Jugoslawien, das Tor zum Orient, Wien-Leipzig, 1940.
Max Koch, Suedostliche Fahrt, Zuerich, 1943.
Albert Bordeaux: Narodna Bosna (pejza i, shvatanja i obi?aji, legende, narodne pje
sme, rudnici), 1904., prijevod s francuskog: Faik Dizdarevi?, Izdava?: Kult B, S
arajevo, 2006.

VRIJEDNOST PUTOPISA JE U OPISIMA NARODNIH OBI?AJA

Zahvaljuju?i uspje nom prijevodu s komentarima (dodu e, nestru?nim) Faika Dizdarevi
?a i izdava?koj ku?i KULT B pred stru?nom ali i irom ?itala?kom publikom na ao se p
utopis francuskog autora Alberta Bordeauxa koji je publiciran 1904. u Parisu.
Putopis se odnosi na njegova dva du a putovanja kroz Bosnu i Hercegovinu;
prvo je autor poduzeo 1890., a drugo 1903. godine. Premda o putopiscu znamo tek
onoliko koliko dopu ta sam putopis i na osnovu onoga to je on smatrao da ?ini boljo
m prohodnost kroz materiju, njegova uloga u razumijevanju tada nje BiH nije bila n
edostatna i neva na. Naprotiv. Po to putopis po?inje posvetom zahvalnosti Njegovoj ek
selenciji baronu Mollinaryju, predstojniku Sarajeva, mogu?e je i politi?ki ?itati
njegov sadr aj. Ipak, vrijeme kada Albert Bordeaux pohodi BiH je vrijeme ustoli?e
nja Austro-Ugarske monarhije kroz obiman ?inovni?ki aparat to povla?i intenciju z
a brzo interpoliranje BiH u vrlo sofisticirano vo?en dr avni?ki sustav.
Drugo putovanje preduzeto po?etkom 20. stolje?a ve? govori o rezultatima
nove uprave u BiH na nivou ekonomije, modernizacije i industrijalizacije.
Stoga je zna?aj ovog putopisa sa stanovi ta putopisca ponajvi e u otkrivanju benefit
a koje je Austrougarska Monarhija ?inila u BiH, dok ga lokalni ?itatelj mo e smatr
ati interesantnim jer je djelomice opisao i sa?uvao neke narodne obi?aje, legend
e, pjesme i rituale.
Jer, ta ima to u ljudskoj du i sakrosantnije od sje?anja? Na a prolaznost uvj
etuje i na u nespornu bliskost s pro lo?u a ona pobu?uje nostalgiju, resentiment, pr
iro?enu idealiziranu sliku o vremenima koja su se zamela kao trag lova?kog plije
na u snijegu. I svaki pro?itani redak o ljudima, gradovima, pojavama i obi?ajima
od nekad, postaje na prtljag sre?e kojim se ponosimo, jer je svijet ipak imao sv

oja tobo e sretnija vremena. To ljudsko trajanje u nekom kronometarskom skalom zab
ilje enom vremenu svima je drago ali ga rijetko ko umjesto samo u srcu ?uva izme?u
korica knjige. Za takvu rabotu treba mnogo vi e od nostalgi?ne misije kojoj se ne
mogu ophrvati lokalni pripovjeda?i kada u toplim sobama sa dru tvom svojih vr njaka
pripovjedaju o veli?anstvenosti nekada njih dru enja i ljepoti me?usobnog po tovanja.
Albert Bordeaux je mnogo vi e od toga. On je putopisac sa stilom i rafinir
anom vje tinom naracije koja ga stavlja u red esteti?ara kaziva?a kojima je va nije
prenijeti atmosferu s putovanja, ambijent koji ga okru uje i mentalitet, osje?aje
i osje?anja stanovnika zemlje nego evidentirati ta?na, vjerodostojna i ispravna
svjedo?enja. S te ta?ke pripovjedanja, Bordeaux i ne daje argumente na koje bi s
e mogli pozvati histori?ari, kulturolozi ili politi?ari, ali sna nim opisiva?kim d
arom rekonstruira predjele kroz koje je prolazio i sjen?i njihovu prirodu ekspre
sivnim jezikom i upe?atljivo ?u.
On je kroz ovu slagalicu rije?i kondenzirao duboku vlastitu potrebu da ostavi i
faktografski ispis o zatomljenim ljepotama Bosne i Hercegovine te da kroz svoju
impresionisi?ku te nju jezikom strastvenog ljubitelja prirode i raznolikosti progo
vori u njenu korist, uspijevaju?i uspostaviti prijeko neophodnu mjeru o onom vi?
enom i onom koji vidi. Vje tina dobrog putopisca o?uti se u onom do ivljajnom segmen
tu njegovog prikaza. Kad je opisiva? nametljiv u pokazivanju subjektivisti?ke sl
ike, objekt njegovog zanimanja prelazi u sekundarni plan i onda ?ita? takvih ego e
skapada bje i u ti inu promi ljanja, shva?anja, gledanja.
Putopisac svoju osje?ajnost pred vi?enim ljepotama bosanskih krajolika ne pretpo
stavlja ?injenicama on je pred njima uspravan
s umije?em graditelja dobrog jezg
rovitog opisa, nosi se sa svojom op?injeno ?u drevnim utvrdama Bosanskog kraljevst
va prenose?i narodne legende vezane za taj period bosanskohercegova?ke pro losti i
li ushi?enje pred Sarajevom kojega dr i i modernim gradom.
Ipak, kroz cijeli putopis kao kontinualna nit provla?i se jedna putopi ?eva slabos
t u pregledu drugog i druga?ijeg. Sa visine svoga zapadnja?kog poimanja nepoznat
ih kultura, naroda i njihovih tradicija, Bordeaux skre?e na stranputicu predras
uda i etiketiranja zasnovanog na uvrije enom predumi ljaju kao naslje?enom mi ljenju.
Mogu?e je tu datost ustanoviti ve? na prvim stranicama ovoga putopisa koji je zn
a?ajan nadasve jer su preko njega o?uvani pojedini obi?aji na ih naroda koji mogu
biti i rekonstruirani do detalja. Druga vrijednost je u prezentiranju geografs
kih ta?aka na e zemlje od prije jednog stolje?a to omogu?ava komparaciju s onim ta t
i predjeli predstavljaju danas, jesu li rudnici ostali rudnici i u kojoj mjeri i
h je proces industrijalizacije modernizirao i/ili iscrpio, itd.
Motiv predrasude u ovom putopisu izvanredno je o?evidan i nagla en. Autor bosanske
muslimane naziva Turcima ili muhamedancima, ne obja njavaju?i njihovu etnogenezu
tako da ?italac mo e s pravom ste?i dojam da su stanovnici Bosne i Hercegovine Tur
ci do li iz Turske i ostali tu i za vrijeme Austro-Ugarske uprave jer su se natura
lizirali. Tako?er, nagla avaju?i tu ignoranciju prema ne?emu to nema evropski tih, Alb
ert Bordeaux nekoliko puta potencira ne?isto?u Turaka, kao naprimjer, kada ka e: Tu
rci koji peru glavu, ne peru tijelo. A to se osjeti. Ili: S prozora moje ku?e ...
vidim Turke kako se umivaju, jedan pere ruke, drugi noge, tjeme, glavu... Ovaj p
osljednji se i ne pita da li je voda, kojom se ovaj pere, ve? slu ila njegovom kom i
ji za pranje nogu... mrmljaju?i molitvu.
Putopiscu munare kripe kao ?udovi ta, a violine su srpske i nema ravnodu nosti kad se
ored strane vjere, itd.
Godine 1896. objavljena su dva putopisa, jedan na njema?kom i drugi na f
rancuskom jeziku, ?iji su autori pro li Bosnom i Hercegovinom uzdu i poprijeko i da
li kompleksniju, potpuniju sliku nego to ?e to u?initi Albert Bordeaux.
Nekoliko godina kasnije u?esnik u francuskoj nau?noj ekspediciji, koja j
e posjetila Bosnu i Hercegovinu 1898. Jervais Courtelmon, rezimiraju?i rezultate
austrougarske uprave u provo?enju vojne obaveze u Bosni i Hercegovini i njihovo
g pridobijanja Muslimana: Ni ta nije bilo zanemareno, ni to se ti?e hrane muslimansk
ih vojnika, ni same njegove uniforme, koja je pode ena prema njegovim obi?ajima, b
udu?i da mu je ostavljen fes, ni u pogledu vr enja molitve, pranja na molitvi i po
sta, koji je u?injen obaveznim. Sve je do izgradnje jedne d amije u Be?u - bilo u?
injeno u cilju da se izbjegnu diskriminacija, aljenje, i svako opravdanje kr enja d
iscipline kod ove djece islama ...
Sa aljenjem je konstatirao odsustvo takve poli

tike u Francuskoj, koja broji na milione muslimana, gdje se nije moglo slo iti ni
u tome da se izgradi jedna d amija u Parisu, rezimiraju?i sa tugom u srcu koliki p
ut ona treba da pre?e da bi do la do rezultata koje je postigla Monarhija.
Putopis vrvi od faktografskih neta?nosti, pogre ki u datumima, lokacijama i ubika
cijama odre?enih materijalnih ostataka. Tako?er autor ne pravi znatnu razliku iz
me?u usmene predaje i ta?nosti podataka pa se doga?a da legendarnost uzme primat
nad ?injeni?nim i realnim. Naprimjer, kada govori o masovnom konvertitstvu na k
atoli?anstvo itelja ramskog kraja, on nigdje ne navodi izvor takvoj obavijesti. H
istoriografija BiH ne tretira takav doga?aj, te se autorova tvrdnja mo e tuma?iti
dvojako: kao njegova lakomislenost u prihvatanju takvih pri?a kao istinitih ili
potreba da se evropskom ?itatelju ova zemlja pribli i isticanjem njenog kr ?anskog e
lementa.
Autor je ovom knjigom metodolo ki nekoherentno, ideolo ki upitno ali ?itala?ki uzbud
ljivo prikazao prirodno-geografske one skrajnute prizore Bosne i Hercegovine sa
ponekim izletom u narodnu predaju i obi?ajnost to je dalo specifi?an obol ovom pu
topisu..
Bosanskohercegova?ki sjajni putopisac impresivne bibliografije Zuko D umhur je u Ne
krologu jednoj ?ar iji napisao: Samo se slike dugo pamte, a rije?i ve? sutradan prom
ijene svoj red.
I zaista je i s ovim putopisom tako. Rije?i putopisca promijenile su odavno svoj
red i raspored u novim vremenima, dok je slika Bosne i Hercegovine od prije jed
nog stolje?a ono to se zauvijek pamti.