Političko-Pravni Identitet BiH

Politiko-pravni identitet BiH 201
4
1. Predslavenski korjeni Bosne
Naseljavanje prostora Bosne i Hercegovine
Prema podacima vicarskog etnogenetskog instituta iGENEA, objavljenim u
oktobru 2007. godine, u strukturi savremenog bosanskohercegovakog
stanovnitva najvei udioimaju Iliri 40%. Nakon njih dolaze Germani su sa
20%, zatim Slaveni sa 15%, Kelti, takoer 15%, Traani sa 6%, te Huni sa 4%.
Glasinaki hijatus
Kako se interpretira u literaturi, na osnovu istraivanja ilirskih gradina i
nekropola sa zemljano-kamenim humkama (tumuli, gromile), na Glasincu je
potvren kontinuitet ivota od
srednje bronze (oko 1500 g.pr.n.e.) do srednjeg latena (oko 250 g.pr.n.e.). Neki
historiari smatraju da se glasinaka ilirska kultura sredinom latena gubi, kada
u tumulima nestaje karakteristinog glasinakog materijala. Ovim je na
Glasincu dolo do kulturnog vakuuma koji je trajao od sredine latena do II vijeka
nae ere.
Etniki kontinuitet
Dosadanja istraivanja predslavenskih etnikih elemenata na Balkanu
pokazala su povijesni kontinuitet u sahranjivanju od ilirskog perioda sve do
kraja srednjeg vijeka. Oito je da obiaj nije proiziao iz kranskih tradicija.
Ove obiaje mogue je nazvati pagansko-ilirskim, a vremenom su,
najvjerovatnije, postali obiajima Crkve bosanske. S ekonomskog stanovita,
srednjovjekovni steak, preesto teak i preko deset tona, u srednjovjekovnoj
Bosni svojevremeno je bio skup i prestian nadgrobni spomenik. Podizali su ga
imuniji, vlastela itd. Obian, siromaan svijet sahranjivao se u gromile.
U srednjem vijeku, kontinuirano sahranjivanje glasinakog stanovnitva u ilirske
gromile odluujue je uticalo na lokacije brojnih nekropola steaka koje su
situirane na gromilama. Uz nekropole na Glasincu (ali i drugim podrujima BiH)
nalaze se estobonjaka muslimanska groblja.
Tragovi Gota na srednjovjekovnim bosanskim lokalitetima
Prikrivanje i zatakavanje Izvjea o radu zemaljskog muzeja u 1909. godini, u
kojem se govori o arnautovikom groblju iz razliitih perioda, odnosi se i na
prikrivanje onih arnautovikih grobova koji sadravaju gotske etnike elemente.
Poznato je da su grobovi na gotskim (i germanskim uope) nekropolama
okrenuti u pravcu jugozapad-sjeveroistok. S tim u vezi, arnautovika nekropola
jedinstvena je na bosanskohergegovakom tlu. Trostruko okrenuti grobovi na
nekopoli u Arnautoviima najvjerovatnije otkrivaju 3 razliite tradicije
sahranjivanja: mitraistiku, arijansko-gotsku i ortodoksno-kransku.
Mile
U srednjovjekovnoj Bosni Mile su jedno od najznaajnijih mjesta. U Milama
jeboravio bosansk kralj, tu su se izdavale vladarske povelje, obavljala krunidba i
enidbabosanskih vladara i odravao bosanski stanak. Naziv Mile uvao se sve
do 17. vijeka, kad je potisnut imenom Arnautovii.
1

4
U prilog tome da se u Arnautoviima nalazilo mitraistiko svetilite govori i
injenica da su temelji arnautovikih ruevina znatno uzdignutiji od okolnog tla,
oko 1 metar, a mitraistika svetita su inae bila uzdignuta.
Motre
Ime Motre se u cjelosti izvodi od grko-latinskog magister, tri, m, to je
svojevremeno, bez potrebne argumentacije, pretpostavio Marko Vego.25
Historijski izvori o Motrama, uporedo s vrlo preciznim informacijama da se u
tom mjestu nalazilo sjedite dida Crkve bosanske, ukazuje da se u tom naselju
nalaze i hie Crkve bosanske. Najvjerovatnije, u Motrama je boravio prvi i
najvei gotski uitelj, magister Vulfila, a po njegovom zvanj magistra Motre su
dobile svoje ime.
Ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske dinastije
Neslavensko porijeklo bosanskih vladarskih imena implicira da srednjovjekovna
bosanska
drava nije bila u potpunsti slavenska.
Arijansko-gotski korijeni Crkve bosanske
Vulfila je veliki svjetovni (iudex) i duhovni voa Gota. Kad je priao arijanstvu,
na sinodu u Antiohiji 341. godine, postavljen je za episkopa podunavskih Gota,
koji su ivjeli sjeverno od Dunava. Poslije sedam godina intenzivnog rada na
pokrtavanju, Vulfila je bio izloen vjerskim progonima i na kraju je sa svojom
skupinom arijanskih Gota bio prinuen zatraiti utoite na rimskoj teritoriji.41
Toma Arhiakon u svojih Historiji, govori o nekom strancu imena Ulfus (to je
hipokoristik od Vulfila), koji je doao u dijelove Hrvatske, ispovijedajui
drugaiju religiju.
Obred krtenja u Crkvi bosanskoj bitno se razlikovao od krtenja u katolikoj i
pravoslavnoj crkvi. Bosanski krstjani, kao i ostali dualisti, odbacivali su krtenje
vodom. Njihovo krtenje bilo je polaganjem knjige evanelja na prsa i
polaganjem ruku. Pored toga, odbacivali su ideju krtenja male djece, te su se
krstili kao odrasli ljudi, koji svjesno stupaju u vjeru. U dosadanjim
razmatranjima o porieklu Crkve bosanske, . Truhelka je prvi ukazvao da se radi
o crkvi koja ima antike korijene i antiku starinu. Pod progonom zajednikog
neprijatelja, Rima i rimske crkve, prirodno je da je dolo do zbliavanja i
ispreplitanja mitraistikih uenja i arijanstva koje je zajedniki izrodilo
nauavanje Crkve bosanske. Kao to je poznato, to nauavanje bilo je
dualistiko, to je batina mitraizma, ali i dalje kransko, uz veliki broj
elemenata arijanskog kranskog uenja.
Starjeinski nazivi gotskog porijekla u Crkvi bosanskoj
Strojnik - Rije strojnik nastala je poimenienjem gotskog glagola straujan
ausbreiten - rairiti se, proiriti to znai da se radi o pripadnicima Crkve
bosanske koji ire i proiruju vjeru.

4
Did - Etimologija naziva did, ded, gotskog je porijekla. Episkup Crkve bosanske
drugi je naziv za dida Crkve bosanske. Termin episkup prvensteno pripada
istonim pravoslavnim crkvama. Poto se nikako ne moe dokazati da je Crkva
bosanska bila pravoslavna, za taj istoni crkveni termin ne preostaje nita
drugo nego da se njegovo uporire potrai u arijanstvu.
Gost - Gost je visoki dostojanstvenik Crkve bosanske. Rije gost je gotskog
porijekla. Odnosi se na doseljene arijance, utemeljitelje bosanske narodne
crkve.
Starac - starac u je bosanskoj narodnoj crkvi i Crkvi bosanskoj onaj koji je
poloio (snano, jako) zakletvu, odnosno koji je pod jakom i snanom prisegom
ili zakletvom.
Hia - Hia je kua u kojoj su u zajednici ivjeli bosanski krstjani. Sve krstjanske
kue uivale su povlasticu utoita ili sklonita (azila), to je tradicija
posvjedoena kog Gota.
Gotsko porijeklo steka
Historija i onomastika pokazuju da je bosanski steak, ne samo kao jeziki
izriaj, na tle BiH doao iz Sirije i da su ga sa sobom donijeli istonjaki arijanci.
Taj istonjaki obiaj sahranjivanja na bosanskohercegovakom tlu prihvatili su
arijanski Goti. Stari je sirijski obiaj da se ispred samog groba podigne
memorijalni spomenik (gr. stele) u znak sjeanja na pokojnika, na kome je bio
ugraviran epitaf. Od stele nastao je naziv za steak steljac, koji se ouvao u
okolini Kupresa i Knina. Iza Nikejskog sabora arijanstvo je na tle Balkana stizalo
s istoka. Arijanci koji su sa prostora dananje Sirijepristizali na Balkan sa sobom
su donosili i svoje najvanije obiaje. arheoloki i etnoloki nain neosporno
potvruju da je steak, i kao rije i kao nadgrobni spomenik, arijansko-gotskog
porijekla.
Trako ime Bosna i Traani u Bosni
Traani su, rasporeeni u vie plemena, nastanjivali istone oblasti Balkanskog
poluostrva. Spominju se u Ilijadi i Odiseji Arheolokim pronalascima: medaljona
Trakog konjanika u Sarajevu 1947. godine, nadgrobnih spomenika u obliku
kamene kocke iz Podrinja sa reljefom koji podsjea na Trakog konjanika, te
etiri olovne ploice u Halapiu kod Glamoa u Ljubukom, u Velikoj Obarskoj
kod Bijeljine i u Han- Kumpaniji kod Viteza, te u upanjcu kod Duvna, svjedoe
o Trakom etnikom elementu na tlu BiH. Traki etniki element je i nalaz
bronzane ruke iz Sasa kod Srebrenice.
Uz pomo onomastike otkriva se da arheoloki spomenici u Bosnu nisu doli
sluajno, npr. trgovinom. Oni su kulturna svojina etnikih Traana, koji su ivjeli
u Bosni zajedno sa Ilirima i Gotima.
Ime Bosona prvi put se spominje u djelu Konstantina Porfirogenita De
administrando imperio iz sredine desetog vijeka.70 Lingvistiki se ovaj naziv
idealno izvodi iz trakog etnika Basanisai. To je trako pleme, to ga u estom
vijeku spominje Stefan Bizantinac. Izvor Stefana Bizantinca nije bio usamljen
izvor o plemenu Basanisa. Iz prepisa Povelje bana Kulina proizilazi oblik Bosena,
3

4
a takoe i iz dvije povelje Matije Ninoslava kao bana Bosenjskog. U latinskim
izvorima, kao npr. u pismu kralja Vukana upuenom papi Inoentiju III, ime je
biljeeno kao Bessina, a biljeeno je i kao Bossona, Bossina i Bosna.71 Izvorni i
najstariji naziv zemlje i rijeke Bosne je Bosona, a oblik Bosna je najmlai.
Veliki broj historiara je u historiografiji od petnaestog do devetnaestog vijeka
zastupao hispotezu o trakim Besima, preteama Bonjaka. Smatrali su da su
Besi u Bosnu doli iz Trakije, odakle su ih protjerali Bugari, te da su rijeci Bosni i
zemlji dali ime.
Na osnovu do sada poznatih izvora, ni historijski ni lingvistiki metod nije
ponudio odgovor na pitanje ilirskog porijekla imena Bosna. Historiografske
rasprave e se i dalje voditi, a za sada nema rjeenja problema sa ilirskim
porijeklom imena Bosna. Postojale su i hipoteze o slavenskom porijeklu imena
Bosna, koja je u odnosu na argumentaciju najmanje vjerovatna hipoteza.
U razmatranjima o porijeklu imena Bosna, autor iznosi tri osnovne hipoteze:
ilirsku, slavensku i traku. Ni jedna od njih nije neosporna, i za svaku od
hipoteza njeni zastupnici iznose vie ili manje prihvatljive argumente. Sa
aspekta tri osnovne hipoteze o porijeklu imena Bosna, pojedinana analiza i
komparacija raznatranih izvora dali su rezultate o izostanku historijskih izvora o
ilirskom porijeklu imena Bosna, i historijskih izvora o tome da su doseljeni
Slaveni donijeli ime Bosna. Historijski izvori o trakom porijeklu imena Bosna,
utemeljeni su na istraivanju petnaest historiara koji su tvrdili da je ime Bosna
nastalo prema Besima, koje su Bugari iz Trakije protjerali u dananju Bosnu.
Dakle, historiografski aspekt potvruje trako porijeklo imena Bosna.
Srednjovjekovni nadgrobni spomenik Bosne, steak, nazvan je rijeju steak
koja je gotskog porijekla. Na tlu BiH nekropole najvjerovatnijeg trakog porijekla
su Truin kamen, Troliz, Sobo, Opaii, i imena uklesana u steke su
vjerovatnog trakog porijekla: Tiovi, Tum, Gombali, Trokosi, Oprai.
Ime Bosna prema rezultatima istraivanja takoe nije slavenskog porijekla nego
trakog, ime se Traani u Bosni posmatraju kao neosporna historijska
injenica.
3. Duhovna struktura srednjovjekovne Bosne

Crkva bosanska
Prvu vijest o postojanju heretike crkve u Bosni poslao je 1199. godine zetski
knez Vukan, stariji sin srpskog vladara Stefana Nemanje, koji je obavijestio
papu Inoentija III da se u zemlji Bosni razvija hereza ne malih razmjera i to u
tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, poto je sa svojom enom i svojom sestrom i
sa vie svojih srodnika bio zaveden, preveo u onu herezu vie od deset hiljada
krana. U tom pismu se jo obrazlae opasnost od heretika i njihovog uenja
koje se toliko rairilo u Bosni, da je predstavljalo ozbiljnu opasnost po interese
rimske katolike crkve. Rimski papa Inoentije III, energini predvodnik borbe
4

4
protiv heretikog uenja i osniva Inkvizicije, odmah reagira pismom svom
vazalu, ugarskom kralju Emeriku, traei od njega vojnu intervenciju u Bosni.
Opasnost od krstakog rata ban Kulin (1180-1204) je pokuao izbjei pismom
papi u kojem se pravdao nepoznavanjem opasnosti od njihovog uenja i
pozivom papi da poalje svog emisara koji e provjeriti njegove navode. Papin
izaslanik Ivan de Casamaris stie poetkom aprila 1203. godine u Bosnu i sa
starjeinama krstjana je odrao sastanak, u prisustvu bana, na Bilinom polju
kod Zenice - revizijom je utvreno da je uenje bosanskih krstjana u bitnim
odrednicama suprotno uenju katolike crkve i Casamaris je zatraio i dobio
potpisanu izjavu bosanskih dualistikih starjeina i bana Kulina o odricanju od
heretikog uenja - to je poznati Akt abjuracije od 8.aprila 1203. godine,
potpisan uz svjedoka, dubrovakog arhiakona Marina. Meutim, Kulinov akt
abjuracije nije bio nita drugo nego diplomatski i taktiki potez - tipina
manihejska taktika prilagoavanja datoj politikoj situaciji.
To je, dakle, vrijeme apsolutne nadmoi katolike crkve i u takvim prilikama
bosanski dualisti privremeno prikrivaju svoje uenje i lako otklanjaju opasnost
po sebe, ali i po dravu. No, ve za dvije decenije rimska kurija ponovo je
organizirala krstaki pohod protiv Bosne i njenih heretika, a taj zadatak dobiva
nadbiskup u Kaloi kome je bosanska biskupija bila tad potinjena u pitanjima
vjere. Ali, taj pohod nije bio sproveden zbog unutranjih problema Ugarske, to
je omoguilo daljnje jaanje heretike crkve u zemlji. 1232. godine za
bosanskog bana dolazi Matej Ninoslav, koji je i poticao iz heretike porodice i
tad heretika crkva postaje dominantna crkva u Bosni, Usori i Soli. Na to rimska
kurija otro reaguje. Godina 1233. je bila vrlo vana jer od tada rimska kurija
postavlja strance na poloaj bosanskih biskupa, dominikanci uz pomo
inkvizicije poinju progon heretika po Bosni, a Ugarska je od rimskog pape
dobila ovlatenje da titi katolike pozicije. Ugarski kraljevi od tada nastoje, pod
maskom borbe protiv heretika, nametnuti vlast u Bosni i Humu. No, bosanski i
humski velikai, kao i bosanski vladari, pruaju vrlo vrst otpor i brane svoje
feudalne posjede i zemlju, a u toj borbi bosanski velikai dobivaju vrlo jakog
duhovnog saveznika u heretikoj bosanskoj crkvi.
U vremenu izmeu 1235. i 1237.godine Ugarska je, pod hercegom Kolomanom,
izvrila krstaki pohod na Bosnu i pri tom zauzela i podruje Humske zemlje;
no, i pored ratnih pustoenja, taj pohod nije dao efekta; suprotno tome, poloaj
katolikih biskupa u Bosni je bio stalno u opasnosti, iako im je ugarska vlast
stalno davala sve vee zemljine posjede u podruju Slavonije, Usore, Huma i
Bosne. Aktivni i pasivni otpor bosanskog stanovnitva konano je prisilio
ugarski dvor da sjedite bosanske biskupije izmjesti 1250. godine iz Bosne u
akovo. Crkva bosanska tada potpuno dovrava izgradnju svoje crkvene
organizacije i otada je ona sjedinjavala borbu bosanskih vladara i plemstva
protiv ugarskih vladara i feudalaca u cilju zatite ne samo svoje crkve nego i
bosanske samostalnosti. Krajem XIII vijeka u Ugarskoj jaaju pretenzije i mo
krupnih feudalaca i tad jedan od njih, hrvatski valika Pavle ubi stavlja i
5

4
Bosnu pod svoju vlast, koju e uskoro prepustiti svom bratu Mladenu I ubiu.
No, 1304. godine ovaj je ubijen u Bosni u jednom sukobu protiv krstjana.
1322. bosanski velika Stjepan II Kotromani podrava Mladena II ubia i
uvruje svoju politiku vlast nad Bosnom. To je poetak sjajnog perioda
bosanske drave koja se iri od Save do mora, od Cetine do Drine, perioda
koji e biti krunisan izuzetnim vojnim i politikim uspjesima Tvrtka I
Kotromania, koji e 1377. godine izdii dravu u rang Bosanskog kraljevstva.
Ovi i kasniji bosanski vladari, iako su bili vrlo moni, strogo su pazili na zatitu
Crkve bosanske jer je ona bila vrst saveznik i drave i bosanske vlastele.
Od 1291. godine u Bosni djeluje franjevaki red koji je potpuno istisnuo
dominikance; franjevci vode drugaiju politiku nastojei pridobiti stanovnitvo
Bosne uza se i odvojiti ga od Crkve bosanske, otvarajui franjevake samostane
sa njihovim obrazovnim sistemom itd. Tvrtko II Kotromani je 1436. godine
franjevce uzeo pod svoju linu zatitu, ime su oni praktiki postali izjednaeni
sa Crkvom bosanskom.
Crkvene starjeine u drugoj polovini XIV a naroito tokom XV vijeka postepeno
potpuno pristaju uz dravnu vlast, preuzimaju dravne poslove i stjeu
zemljine posjede i bogatstva, odnosno po svemu se pribliavaju feudalnoj
vlasteli. to se vie kod heretikih starjeina i uitelja pokazivao interes za
materijalnim bogatstvima, to je njihovo moralno uenje gubilo na ugledu kod
masa njihovih vjernika. Posljednja dva bosanska vladara Stjepan Toma i
Stjepan Tomaevi ve su bili otvoreni saveznici katolike crkve i progonitelji
Crkve bosanske, u pokuaju dobivanja pomoi od evropskih kranskih drava
za odbranu od nadirueg i monog Osmanskog carstva.Posljednji pomen Crkve
bosanske je iz doba Hercega Stjepana Vukia Kosae, u ijoj slubi je bio Gost
Radin, vie kao diplomata hercegov nego kao starjeina Crkve bosanske. Liena
vlastite crkvene organizacije, a ostavi bez svojih monih zatitnika - bosanskog
feudalnog plemstva, ija je mo bila slomljena - Crkva bosanska je, nakon
propasti Bosanskog kraljevstva i nakon osvojenja Hercegovine, prestala
postojati a njeni vjernici su lake i bre nego pripadnici drugih kranskih
konfesija prelazili na islam krajem XV i u XVI vijeku.
Korijeni
Po svom ustrojstvu i uenju "Crkva bosanska" pripada katarsko-patarenskom
pokretu iji korijeni seu daleko u prolost.
Uenje
Bosanski su krstjani, dakle, bili gnostiko-manihejski nasljednici i kao takvi uili
da postoje dva osnovna principa: princip dobra i princip zla: dva su najvia bia,
jedno dobro, koje je bilo zaetnik svega nevidljivog i duhovnog, a drugo zlo,
koje je tvorac svega vidljivog i tjelesnog.
Ustrojstvo
6

4
Bosansko-humski krstjani nazivali su Rimsku crkvu crkvom idola. Jedina prava
Kristova crkva jest "Crkva bosanska". Krstjani su nasljednici apostola, a njihov
biskup je jedini pravi Kristov namjesnik na Zemlji - jedini autentini nasljednik
Petrov.
U svoj sastav "Crkva bosanska" ukljuivala je "prave krstjane i krstjanice" i
"mrsne ljude". Pravi krstjani i krstjanice bili su redovnici, oni koji su primili
krtenje i drali se strogih odredbi sljedbe. Mrsni ljudi su bili obini vjernici, oni
koji su prihvaali njihova uenja kao istinita, ali nisu ivjeli po strogim
odredbama krstjana, ve bi tek pred smrt primili duhovno krtenje. Krstjani su
ivjeli u samostanima koji su bili zajedniki za redovnike i redovnice. Nisu
zavisili od milostinje pobonih dua, niti su ubirali namete, ve su bili okrueni
posjedima i imali zajedniki imetak. Oblaili su kratki haljetak s dugim
rukavima, visokog ovratnika na koji se sputala pomno ureena duga kosa, a
nogavice su im tijesno prilijegale uz noge do glenja. Na elu reda bio je djed Biskup i duhovni prvak bosansko-hercegovakih krstjana. Djedu su pomagali
gosti, starci i strojnici koji su hijerarhijski bili svaki za stepenicu nie od njega.
Kako nisu gradili crkve, lanovi "Crkve bosanske" vrili su svoje obrede u
privatnim kuama kojeg lana zajednice. Lokalnu zajednicu nazivaju "hiza"
(kua), a na njenom elu nalazi se starac.
Djelo
Kako smo ve vidjeli, oko 1200. godine "Crkva bosanska" je ve jaka i utjecajna
organizacija u Bosni, prihvaena od naroda i velikaa. Za to postoje dva vanija
razloga. Prvi je to je nauavala na narodnom jeziku (za razliku od katolika koji
su se koristili latinskim), te su na taj nain uvali samostalnost Bosne od
tuinaca, naroito od Maara koji su se eljeli preko crkve mijeati u bosanske
prilike. Drugi je razlog sto je uenje imalo odreenih slinosti i dodirnih toaka
sa starom slavenskom vjerom, te je samim tim bilo radije prihvaeno od
kranstva. Kulin ban, koji je ostavio dobru uspomenu svojom brigom za red,
mir i pravdu, te se za njega jo i danas uje rije: "Za Kulina bana i dobrijeh
dana!", dobro je shvatio njenu vrijednost za ouvanje Bosne. On i svi njegovi
velikai "dobri Bonjani" pristaju uz krstjane, te "Crkva bosanska" postaje jedina
priznata vjerska organizacija u Bosni. Tu titulu krstjani zadravaju sve do pada
posljednjeg dijela Bosansko-humske zemlje 1486. godine.
Bogumili ili bogomili
Prvi podatak o pojavi hereze nalazi se u poslanici patrijarha Teofilakta caru
Petru. Vie podataka nalazi se u apologetikom traktatu prezbitera Kozme,
poznatom pod naslovom 'Beseda na jeres', koji je nastao oko 972. Kozma
optuuje popa Bogumila da je poeo iriti novu, krivu nauku "po zemlji
bugarskoj", koja se protivi uenju pravovjerne kr. crkve da ima samo jedan
bog, stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog svijeta, koji dijeli ljudima sve dobro i
sve zlo, a da, nasuprot tome, pop Bogumil ui kako postoje dva boga, dva
principa: jedan je bog princip dobra, a drugi je bog princip zla - mamon, sotona.
7

4
Bog zla stvorio je sav materijalni svijet, ukljuivi i ovjeka; po volji sotone
postoje sve vidljive stvari: sunce, zvijezde, zrak, zemlja, ovjek, crkve, krstovi.
Dalje kae Kozma da estoko napadaju crkveno ustrojstvo, osobito sveenstvo
na elu s biskupima, kojima poriu svaku vlast nad vjernicima. Odbacuju Stari
zavjet i knjige crkvenih otaca, a zadravaju jedino evanelje, djela apostolska i
njihove poslanice; odbacuju kult Marijin, sakramente, svaku liturgiju i molitve,
izuzev "Oe na"; ne potuju kri ni ikone, a crkve ne priznaju domovima bojim,
ve se zatvaraju u svoje kue da se tu mole i uzajamno ispovijedaju.
Propovijedaju siromatvo i otro istupaju protiv bogatstva i bogatih. Iz tog se
prikaza vidi kako se u svijesti pravovjernoga kr. sveenika odrazila nova
heretika nauka u ijem sreditu, kao najvanija i za pravovjernu crkvu
najopasnija, stoji heretika teza o dva boga, dva principa.
Dolazak prvih franjevaca u Bosnu
U vezi s ovim bosanskim krivovjerjem, a takoer i s pravoslavljem na istonoj
granici Bosne (i u Mavi) stoji poetak franjevakog djelovanja u Bosni. Znatno
ranije nego u Bosnu, franjevci su doli u Dalmaciju.
Polovinom stoljea (1248) katoliki nadbiskup Benedikt spremao je kriarsku
vojnu protiv bosanskog bana Ninoslava. Ninoslav je javio o tome papi i rekao
mu da je to nepravda prema njemu jer je on pravi katolik. Na to je papa poslao
svoje izaslanike - senjskog biskupa Filipa i franjevakog provincijala iz Splita - da
razvide kako stoje stvari s Ninoslavom. to su oni rekli papi, ne znamo, ali je
vjerojatno da su ga izvijestili povoljno za Ninoslava jer Benedikt i nije poveo
vojne na Bosnu. Tako je tada nakratko doao prvi franjevac u Bosnu. Razlog za
drugi dolazak dale su prilike u sjeveroistonoj Bosni i Mavi. Srpski kralj Stevan
Dragutin slomio je nogu pa se onda zahvalio na kraljevstvu u korist mlaeg
brata Uroa II. Milutina (1282-1321). Kako je Dragutin bio zet ugarskog kralja
Ladislava Kumanca, ovaj ga je pozvao k sebi i dao mu na upravu vojvodstvo
Mave i Bosne. Papa Nikola IV, koji je ranije bio provincijalom u spomenutoj
Slavonskoj (Hrvatskoj) provinciji i dobro poznavao prilike na Balkanu, poslao je
Urou i Dragutinu poslanstvo: dvojicu uenih franjevaca. Zadatak im je bio da
privedu brau u jedinstvo s Katolikom crkvom.
Oko g. 1324. i dalje susreu se u Bosni ponovo franjevci, na elu s fra
Fabijanom iz Motovuna (Istra) i rade na suzbijanju krivovjerja.
Osnivanje Bosanske vikarije
Suzbijanje krivovjerja bila je duga misija. Da bi se to ostvarilo, potrebno je bilo
osnovati zasebnu franjevaku zajednicu u samom tome podruju, sa sjeditem
u Bosni. Budui da se tada u Redu nisu osnivale provincije, nego samo vikarije
(koje su po rangu neto nie od provincija), osnovana je g. 1340. Bosanska
vikarija, koja je bila neposredno podreena vrhovnom franjevakom poglavaru.
Iako ne raspolaemo podacima koliko je bilo franjevaca u Bosni, moemo ipak
rei da ih nije bilo malo. Jo za fra Peregrinove uprave (do g. 1349.) Vikarija je
imala dvije kustodije ( = jedinice na koje se dijeli vikarija ili provincija) i
8

4
dvanaest samostana; 40 godina kasnije vikarija ima sedam kustodija i 35
samostana; u zadnjim desetljeima bosanske drave broj samostana u samoj
Bosni premaio je trideset. Osim toga, Bosanska vikarija je tih stotinjak godina
postojanja proirila djelovanje i na susjedne krajeve Slavoniju, Srbiju, dio
Hrvatske i Dalmaciju, pa ak i na J. Ugarsku i Vlaku.
Ciljevi i oblici franjevakog djelovanja u Bosni

Franjevci Bosanske vikarije imali su kao prvotni cilj: obratiti bosanske krstjane
na katoliku vjeru. Kasnije, sa irenjem na istok, u Srbiji i u istonom rubu
Hercegovine, susreli su se takoer sa sljedbenicima istone Crkve, koji su ivjeli
u nejedinstvu, raskolu, sa zapadnom Crkvom pa je trebalo tako i njih pridobivati
za jedinstvo. Obraene krstjane i pridobivene lanove istone Crkve trebalo je u
duhovnom, vjerskom, pogledu posluivati. To je bila sluba duobrinika, koju
su u nedostatku svjetovnog klera obavljali franjevci. Ta tri velika izvanjska
zadatka leala su pred braom Bosanske vikarije kroz itavo ovo razdoblje do
pada Bosne pod Turke.
Da bi te zadatke mogli uspjeno obaviti, trebalo je najprije biti razumljiv
ljudima: govoriti njihovim jezikom. To je bilo osnovno pravilo kojega su se ovi
misionari drali. Bosanska vikarija na svom elu kroz dugo vremena imala
izuzetno dobre, svete ljude. Prvi od njih bio je Peregrin, koji je, prema
svjedoanstvu bana Stjepana, radio "vjerno, revno i ustrajno" za vjeru.
Potekoe
Kod obraanja "bosanskih krstjana" osobitu je tekou predstavljalo pitanje
braka. Oni su navikli da mogu otpustiti enu kad im se to uini zgodnim pa im
je bilo teko prihvatiti nerazrjeivost katolike enidbe. Tekou je predstavljalo
i uzdravanje. S poetka se o tome ban Stjepan dogovorio s fra Peregrinom pa
je i sam pomagao izgradnjom kua, a nadzor nad prihodima bio je povjerio fra
Peregrinu i Dominiku Trogiraninu, benediktincu u Zadru. Stoljee kasnije odredio
je Stjepan Toma, g. 1452, obvezatna davanja od strane svojih podlonika za
izdravanje misije, ali su se franjevci izjasnili protiv toga, jer je to protivno duhu
njihova Reda, nego su ostali samo na dobrovoljnim darovima.
PRAVOSLAVNA CRKVA(SRBI I VLASI)
Pravoslavna crkva jedva da je bila prisutna na teritoriju same Bosne prije
dolaska Turaka, samo je u Hercegovini igrala vaniju ulogu. U svojoj ranoj
srednjovjekovnoj historiji Hercegovina (Hum) bijae dio kulturnog i politikog
svijeta srpskih upa i kneevina, zajedno sa Zetom (Crna Gora) i Raskom
(jugozapadna Srbija). Vei dio hercegovakog plemstva bio je u 14. i 15.
stoljeu pravoslavne vjere, a vjerojatno je tako bilo i sa samim stanovnitvom.
ini se da Srpska pravoslavna crkva nije provodila organiziranu aktivnost u
Banovini ili Kraljevini Bosni sve dok kralj Tvrtko nije proirio bosanski teritorij u
sedamdesetim godinama 14. stoljea na gornji tok rijeke Drine (jugoistono od
Sarajeva) i na dijelove dananje Crne Gore i Srbije ukljuujui tu i pravoslavni
9

4
manastir u Milesevi. Iako se sam Tvrtko okrunio za kralja u Milesevi, on je bio i
ostao katolik, kao i svi bosanski kraljevi poslije njega (uz eventualnu iznimku
Ostoje, koji je moda bio pripadnik Crkve bosanske). Dalje od gornjeg toka rijeke
Drine nema u pred-otomanskoj Bosni jasnih tragova pravoslavnih crkava. to se
tie teritorijalne crkvene organizacije, u predotomanskom razdoblju zaista
nema tragova prisutstva Srpske pravoslavne crkve na tlu same Bosne.
PRIHVATANJE ISLAMA U BOSNI
Prve sigurne pojave prihvaanja islama od strane domaeg slavenskog etnosa
na teritoriju srednjovjekovne Bosne (Bonjana) potjeu tek iz XV stoljea, u
vrijeme slabljenja bosanske drave i sve jaeg utjecaja Osmanlija na njezinom
teritoriju.
U popisu Bosanskog sandaka iz 1468. navedene su 332 muslimanske kue
naprema 37.125 nemuslimanskih. U narednim popisima broj muslimanskih
domova stalno raste, tako da u XVII stoljeu muslimani predstavljaju ve
apsolutnu veinu stanovnitva Bosne. Tada intenzitet islamizacije poinje
slabiti.
4. Bosna izmeu Rima i Bizanta

Srednjovjekovna Bosna je kao junoslavenska ranofeudalna drava bila
udaljena od tadanjih civilizacijskih centara na istoku i zapadu Carigrad i Rim.
Drava u ranom feudalizmu je najee labavi savez plemena iji voa (dux)
nastoji osigurati legitimitet kroz potvrdu svog poloaja od bizantskih careva ili
rimskih papa. Bizantska vlada i rimska kurija opremaju i ralju meu barbarska
plemena svoje misionare koji ire kranski nauk i vjeru, donose latinsko i grko
pismo i jezik. Slabljenjem bizantske moi otvara se prostor za osamostaljivanje
pojedinih slavenskih saveza i njihovo prerastanje u dravu pod domaim ili
narodnim vladarima i dinastijama. Bosna je zahvaena istim zbivanjima gdje
dolazi do breg povezivanja upa i procesa feudalizacije. Vanu ulogu u
izgradnji dravne vlasti u Bosni imala je i injenica da se ona nala u susjedstvu
snane ugarsko-hrvatske drave. Tako je Bosna u Ugarskoj dobila najveeg
protivnika svoje dravne samostalnosti. Izraavaju se ugarske pretenzije na
Bosnu to ukazuje na injenicu da je Bosna imala duu dravnu tradiciju.
Srednjovjekovni bosanski vladari su zavisno od okolnosti bili prisiljeni da
sarauju sa ugarskim odnosno bizantskim vladarima. U historiografiji se stoga
raspravljalo o tome da li su bosanski vladari bili u poloaju ugarskih/bizantskih
vazala ili ipak samostalno vladaju svojom zemljom.
(N. Klai):
Bori
1151. 1161. traju Ugarsko-Bizantski ratovi. Bori se spominje kao saveznik
ugarskog kralja Geze II, prilikom opsade grada Branieva u Srbiji. Bizantijski car
Manojlo Komnen je porazio ugarsku vojsku tu, i kad su krenuli da se povlae,
poslao je najhrabriji dio vojske (prema Kinamu) za Boriem, koji se vraao u
10

4
vlastitu zemlju Bosnu. Kinam kae da Drina razdvaja Srbiju od Bosne i da Bosna
nije potinjena arhiupanu Srba nego narod u njoj ima poseban nain ivota i
upravljanja.
1163. spominje se da je Bori na ugarskom dvoru. To je za vladavine Stjepana
IV (on sam sebe naziva Stjepan III). U jednoj ispravi gdje se navode i velikai
oko Stjepana IV, kao lan kraljevskog dvora navodi se i ban Bori. Kako je on i
na ugarskom dvoru zadrao svoju titulu bana, dakle nije pokuao stei neku
ugarsku titulu i visoku ugarsku dvorsku slubu, zakljuujemo da je on tu naao
utoite, kao bjegunac iz vlastite zemlje. Najvjerovatnije Bosnom ovladao
Manojlo Komnen, a iz bizantsko-ugarskih ratova vidimo da je Bori bio njegov
neprijatelj.
Kulin
1180. umire car Manojlo Komnen. Mogue je da je Kulin otprilike tad nekad
doao na vlast, jer je nestao bizantski pritisak.
Rimski dvor Kulina naziva velikim banom Bosne. Papin poslanik 1203. Bosnu
naziva kraljevinom.
Prema iiu, Kulin je ugarski vazal. Prema irkoviu, Kulin poinje vladanje pod
bizantskim okriljem, a kasnije dolazi pod vlast ugarskog kralja.
Prvi neposredan izvor o Kulinu je Povelja iz 1189. izdana dubrovakom knezu
Krvau. Ona je jasan dokaz njegovog samostalnog politikog poloaja. On
doputa Dubrovanima trgovanje po svojoj zemlji nakon to plate porez i
garantuje im sigurnost.
Tek nakon to Nemanja odlazi, a Bela umire, pogorava se Kulinov poloaj, jer
novi vladari imaju pretenzije na bosanski teritorij. Belu nasljeuje Emerik, a
Nemanju Stefan (Nemanji) kojeg od poetka uznemirava Vukan, elei ga
ukloniti. 1200. Vukan pie papi Inocentiju III, dodvoravajui mu se, da se
Bosnom rairila hereze i da je i sam Kulin heretik, i treba da ga se istjera iz
Bosne, koja je ionako zemlja ugarskog kralja. Vukan rauna da bi on mogao, kao
Emerikov saveznik (a sad i u milosti pape) doi na Kulinovo mjesto, ako ga
Emerik protjera. Papa pie Emeriku 1200. Da otro istupi protiv heretika, a
posebno protiv Kulina. Meutim, on ne naziva Bosnu Emerikovom zemljom
(kako stoji u Vukanovom pismu). I sam Emerik je zapovijedio Kulinu da heretike
istjera iz svoje zemlje. Kulin mu odgovara da ih smatra katolicima. Papa alje
svog kapelana Ivana da ispita stvar. U meuvremenu, Emerik se umijeao u
borbu izmeu Vukana i Stefana Nemanjia. Jo od ranije, papa nastoji privui
Stefana sebi, na ta Stefan pristaje (zove papu duhovnim ocem), kako bi ga
sam papa okrunio, to bi uvrstilo njegov poloaj. Zato Vukan ne smije ekati,
pa zajedno sa Emerikom tjera Stefana sa prijestolja. Emerik naravno sve ovo
radi i zbog vlastite koristi uzima titulu rex Servie (kralj Srbije). injenica da
Kulin provaljuje u Srbiju kad Emerik nosi titulu srpskog kralaj pokazuje da Kulin
nije njegov vazal, niti je bilo kako zavisan od Ugarske. Elem, nakon bilinopoljske
abjuracije (8. April 1203), Emerik ne moe pokrenuti kriarski rat protiv Bosne,
jer je Kulin prihvatio katolianstvo.
11

4
To to Arpadovii nose naslov rex Rame je najvjerovatnije isprazna titula.
Vjerovatno ju je donio Bela kao batinu iz Konstantinpolja, ali nigdje u izvorima
nema podataka da se taj naslov pokuao i ostvariti. U srednjem vijeku vladari
se rijetko odriu naslova, pa i onih praznih kako bi, ukoliko se ukae prilika,
istakli kako imaju 'historijsko pravo' na neku zemlju. Ono ime je Bela III
napravio pometnju u ugarskoj je to to je on promijenio nasljedni red. Ranije su
nasljeivala braa, a on je odredio da ga naslijede sinovi. Tako da je nakon
Beline smrti protiv Emerika se digao mlai brat Andrija koji e sada ostati
praznih ruku zbog oevih reformi. Nakon natezanja i borbe izmeu brae,
Andrija je postao herceg u Hrvatskoj i Dalmaciji. Andrija se izgleda bori sa
bratom za Slavoniju i Ramu, iako je nosio titulu rex Rame. I to ukazuje na
injenicu da je to bio samo prazan naslov, on nije imao faktiku vlast nad
Ramom, a ni Emerik mu je nije mogao dati, jer je ni on nije imao. Imao ju je
bosanski ban.
Matej Ninoslav
1233. Ninoslav pie papi da su njegovi preci heretici, a da je on katolik i da
nije pravedno to on u Bosni ne moe da uiva sva prava koja su oni uivali, a
on je pravovjeran. Inae se smatra da je Ninoslav bio heretik, pa poslije primio
katolianstvo, ali prema Klaiki, nema definitivnog dokaza za tu tvrdnju.
U vrijeme Mateja Ninoslava knez Usore je bio Sibislav (sin bana Stepana, unuk
bana Kulina). Izmeu Sibislava i Ninoslava vladala je netrepeljivost, jer Sibislav,
sin biveg bana, nije ban bosne nego knez u Usori. Prema Klaiki, naslov
velikog bana (koji Ninoslav uzima poslije) odgovara naslovu koji papa spominje
dux de Bosna, dok se Prijezda navodi samo kao ban, pa je njemu preputen
usorski banat vjerovatno.
Jako je znaajno pismo koje 1234. Papa Grgur IX upuuje na tri adrese:
Ninoslavu, Kolomanu i dominikancima u Bosni. U ovom pismu spominje se
Prijezda i to kao ban, dok se Ninoslav spominje kao vladar duci de Bosna.
[Ninoslav ovdje nije nazvan ni kraljem ni banom, nego prosto vladarom, pa je
vrlo vjerovatno da on ve tu nosi titulu velikog bana, koja se u izvorima
spominje ve sljedee godine]. ovo pismo je zapravo odgovor na Ninoslavovo
pismo upueno papi kojim se on ali zbog Kolomanovog odnosa prema njemu i
u kojemu i navodi da je on pravovjeran, a preci su mu bili heretici (^ pismo iz
1233). Papa mu u pismu odgovara da se veseli to je Ninoslav doveden na
svjetlost istine. I da ga niko ne smije smetati u njegovoj zemlji, dokle god je on
katolik. Isto pie i Kolomanu. Dominikancima pie da puste Prijezdinog sina,
kojeg su drali kao taoca, jer je i Prijezda prihvatio katolianstvo. Drevno pravo
koje Koloman spominje da ima u Bosni je vjerovatno pravo koje je imao Emerik,
jo iz Kulinova doba, a to je pravo na unitavanja heretika (prema Klaiki).
U literaturi se spominju kriarski ratovi protiv Bosne u periodu 1234-1239., ali
Klaika misli da su dokazi na osnovu kojih se ovo zakljuuje pogreno
protumaeni jer se govori o namjeri voenja kriarskog rata negdje drugdje
(Sclavonie), a ne u Bosni.
12

4
Krajem 1238. Papa u pismima otkriva da je Bosna ponovo zaraena herezom,
pa je i dux Bosne heretik. Papa alje bosanskog biskupa u Bosnu (inae, sjedite
bosanske biskupije je bilo u Slavoniji), ali ga Ninoslav oito ne puta u Bosnu.
Tako crkvena politika ugarskih kraljeva i pape doivljava potpuni slom, jer je
Ninoslav dovoljno jak da zatvori svoju zemlju i ne dozvoli im da se mijeaju. Kad
dolazi novi papa Inocentije IV, dolazi do promjena. Kaloki nadbiskup Benedikt
se nudi papi da e povesti kriarski rat protiv bosanskih heretika, emu papa
daje blagoslov. Takoer, i ugarski kralj Bela IV donosi odluku da poe protiv
heretika, ta papa takoer pozdravlja. Bosanska biskupija podvrgava se
kalokoj metropoli, to je Ninoslava uznemirilo, te alje papi vjerodostojno
sjedoanstvo o istoi svoje vjere, na ta papa obustavlja namjeravanu akciju
protiv njega. Dakle, opet nije poveden kriarski rat.
Toma Arhiakon spominje rat Spliana i Trogirana. Spliani su pozvali u pomo
bana Ninoslava (i izabrali ga za svog kneza), koji dolazi s vojskom i unitava
togirsko polje. Vraa se zatim u Bosnu, a upravu Splita povjerava nekom svome
roaku. Trogirani se ale Beli IV. Belina darovnica iz 1244. koja je svjedoila o
Ninoslavovu pokorenju je falsifikat.
Jo prije 1235. Ninoslav se dubrovakom knezu kleo zakletvom kojem se kleo
Kulin ban, te im obeaje zatitu u sluaju rata s rakim (srpskim) vladarom. To,
izmeu ostalog pokazuje da je on bio samostalan vladar u svojoj zemlji. S
dravnopravnog stajalita ova zakletva je naroito znaajna, jer ukazuje na
poloaj bana i njegovih sinova u zemlji (jer se i oni zaklinju), a i pokazuje se da
je on ravnopravan sa susjednim vladarima.
Nakon Ninoslavove smrti, na vlast dolaze njegovi sinovi, od kojih najstariji,
Stepan, preuzima vlast kao veliki ban.
Prijezda
1233. kad je Ninoslav veliki ban (dux), Prijezda je ban, mogue Ninoslavov
roak. Isprava iz 1240. takoer Prijezdu naziva banom. Klaika pretpostavlja da
je on zapravo usorski ban.
1287. spominje se parnica Prijezdinih sinova Prijezde i Stjepana oko nekih
posjeda u Slavoniji. Klaika pretpostavlja da Prijezda iz 1233. (i 1240) i Prijezda
iz 1287. nisu ista osoba. Prema njoj, potonji je Prijezda II, to bi znailo da su
njegovi sinovi Prijezda III i Stjepan.
Izmeu 1287. I 1290. Dolo je do promjene na bosanskom prijestolju. Na to
ukazuje pismo pape Nikole IV adresirao na Stjepana i Prijezdu, banove Bose.
Dakle, sinovi Prijezde II, Stjepan I i Prijezda III, preuzeli su oevo prijestolje i kao
bosanski vladari priznati su izvan svoje zemlje.
Nakon smrti ugarskog kralja Bele IV, za vladavine njegova sina Stjepana V,
ponovo se mijenja odnos ugarskih vladara prema Bosni.
Dragutin Nemanji javlja papi su bosanske strane zaraeni herezom i moli ga da
poalje neke ljude da to rijee. Kad je umro ugarski kralj Ladislav, papa je rekao
da ugarsko kraljevstvo pripada Svetoj stolici. Dragutin se naravno ponadao da
e mu papa pomoi da doe du ugarskog prijestolja, jer je pokojni kralj bio
13

4
njegov urjak. Zauzvrat je trebalo papi ponuditi da njegova crkva u Bosni
povede novu akciju. Zato Drgutin kae da su pod njegovom vlau i neke
bosanske strane, koje su zaraene herezom. Naravno da je papa znao da to nije
istina, jer je ve prethodne godine pisao pravim bosanskim vladarima (Prijezdi
III i Stjepanu I). Inae, Dragutinova kerka Jelisaveta se 1284. udala za
bosanskog bana Stjepana I.
ubii (Bribirci)
Pavao I se 1299. naziva dominus Bosne. To je samo intitulacija bez faktike
vlasti nad zemljom, na ta ukazuje i injenica da nema nijednu bosansku titulu.
Uopte za Pavlov naslov dominus Bosne saznajemo iz izvora koji je T. Smiiklas
ocijenio dosta slabim.
Mladin (brat Pavla) navodi da je 1302. postao bosanski ban. U tom periodu
nekakav je rat u Bosni (moda oni ratuju), elem 1304. taj isti Mladin je ubijen u
Bosni. Pavle onda alje svog sina Mladina II za bana, a sam se naziva
gospodarom itave Bosne.
1318. Mladin II pie papi Ivanu XXII da je Stjepan II, sin bosanskog bana, odluio
iskorijeniti herezu u Bosni. U tu svrhu, hoe da oeni kerku nekog tamo kneza,
ali su srodnici 4. stepen i ba zbog toga Mladin II i pie papi da im da
odrjeenje. Papa ga da, ali do braka ne dolazi.
Da je Mladinov bosanski banat prazan naslov, svjedoi i promijenjeni odnos
Hrvatinovog sina vukoslava prema njemu. On uvia kako je slaba vlast
Bribiraca u Bosni i priklanja se Stjepanu II jo za Pavlova ivota.
Stjepan II
Bosna za vrijeme bana Stjepana II nije bila podlona ugarskom vladaru. To se
vidi i u sluaju sukoba izmeu kralja Ludovika i kneza Ivania Nelipia. Ludovik
je pozvao Stjepana da svoje ete pridrui njegovoj vojsci i uputio ga je da poe
u pomo opsjednutom Zadru. Meutim, Stjepan je sklopio primirje i ostavio
Zadar, zato to je gledao na svoje interese (i interese Bosne), a ne na ugarskog
kralja. Brak Ludovika i Stjepanove keri Elizabete je izrazito politiki brak.
Franjevac imena Peregrin je prvi redovnik koji je uistinu doao na bosanski dvor.
On je bio banov posrednik u doba Ludovikovog rata za Dalmaciju. Peregrin
dobija od Venecije nagradu za dobro ponaanje upravo u vrijeme najeih
sukoba oko Zadra. Oito je na njegov nagovor ban Stjepan postupio kako je
postupio pred Zadrom, gdje okree lea Ludoviku i postaje saveznik Mleana.
Meutim, kad Peregrin poinje da bude preglasan u Bosni, Stjepan ga
pametno uklanja postavlja ga na mjesto bosanskog biskupa (to je kao trebala
biti aman ast), ime ga odvaja od sebe i Bosne, jer je bosanska biskupija bila u
Slavoniji.
Za vrijeme banovanja Stjepana II, njegov brat Vladislav je najvjerovatnije,
usorski ban. Stjepan II uzima naslov gospodara svih bosanskih zemalja (to
ukazuje i na to da Mladin Ii nije imao faktiku vlast nad Bosnom u to vrijeme).
14

4
Stjepanovom titulom obuhvaene su sve bosanske zemlje kojima on vlada:
bosanske zemlje, humska zemlja, Usora, Soli i Donji krajevi. U zakletvi koju
Stjepan II i Vladislav daju Vukoslavu Hrvatiniu, jamci su vojvode koji su bili na
elu pojedinih bosanskih zemalja, to pokazuje Stjepanovu vlast na cijelom
podruju Bosne.
Jo znaajnija je druga darovnica Vukoslavu Hrvatiniu, pisana u hii velikog
gosta Radoslava, u Motrama. To da Crkva bosanska, uprkos njenom znaajnom
poloaju u Bosni, ipak nije bila politika snaga, pokazuje i to to crkveni
slubenici nisu bili jemci, nego samo svjedoci (nijemi posmatrai). Oito je da
Stjepan nije dozvoljavao da se Crkva uplie u politike i dravne poslove, bar ne
na nain kako je to bio sluaj u zapadnoj Evropi. lanovi Crkve bosanske nisu
ulazili u dravno vijee, a i uticaj katolike crkve je minimiziran injenicom da je
sjedite bosanske biskupije bilo van Bosne, pa su i biskupi bili daleko od vladara
i dvora. Ipak, vladari su bili vrsto povezani sa Crkvom bosanskom, stajali su uz
nju, a i crkva je stajala uz njih, a u vanjskoj politici su se predstavljali esto kao
katolici.
Tvrtko I
irkovi smatra da je i Stjepan II pred kraj ivota postao vazal ugarskog kralja,
te da je to i Tvrtko I od samog poetka bio.
U doba dolaska Tvrtka na prijestolje, ugarski kralj Ludovik nije u najpovoljnijem
poloaju izgubio je nadu da e osvojiti napuljsko prijestolje, a i ekala ga je
borba s Mleanima za Dalmaciju. Ludovikova ena Elizabeta je nesumnjivo
uticala na muev odnos prema etvorici Kotromania koji su se nakon smrti
Stjepana II (njenog oca) gurali na bosanskom prijestolju. Vjerovatno je ona ta
koja je poticala Ludovika da trai njen miraz, a on je bio humska kneevina.
Elem, Tvrtkova majka Jelena je bila poprilino bitan faktor u ranim godinama
njegove vladavine, obzirom da su i Tvrtko i njegov brat Vukac bili mladi. Tako je
Ludovik i uticao na Jelenu, kako bi pomogla da Tvrtko prizna brata kao bana
(usorskog), pa da skupa njih dvojica vladaju. Jelena je izgleda i bila naklonjenija
Vukcu. Tako da Ludovik od starta ima 2 interesa glede Bosne: hoe Hum kao
enin miraz i hoe da predloi Tvrtku da vlada zajedno sa Vukcem.
Nakon smrti Stjepana II, njegov brat Vladislav (Tvrtkov otac) pozvao je svoju
enu, sinove i svjedoke da rijee molbu Vlatka Vukovia da mu se potvrde
povlastice koje je uivao njegov otac Vukoslav Hrvatini. Iz isprave vidimo da je
Tvrtko otiao u Hum. Budui da je Hum sporno pitanje izmeu Ludovika i
Kotromania, mogue da je poslat tamo da Kotromanii prvo dole uvrste svoju
vlast, kako ne bi na samom poetku vladavine izgubili teritorij. Vlatko je inae
vazda neto moljakao da mu se potvrde povlastice, osjeao se ugroen od
brae, koje je ban Stjepan privilegirao vie od njega, jer su bili u njegovoj slubi.
Elem, braa su mu prepustila kljuku utvrdu.
15

4
1354. umire Tvrtkov otac Vladislav. Vlatko se zabrinuo da mu nee vrijediti
stare prisege, pa opet trai novu. Tako su mu kneginja Jelena i njen sin, ban
Tvrtko, u Milima potvrdili ranije povlastice. Ali iz ovoga vidimo jednu veoma
bitnu injenicu: Jelena se odmah prihvatila dravnih poslova, otila je u Ugarsku
s Vukcem, kad se vratila sazvala je sabor i sa vlastelom raspravljala o dravnim
poslovima. Meutim, ini se da na saboru nisu prisutni predstavnici svih
bosanskih zemalja. Pored toga, na saboru nema Vukca. Prvo pitanje koje se
postavlja je zato su Jelena i Vukac ili na ugarski dvor? Vjerovatno kako bi
osigurala Ludovikovu pomo u korist Vukca. Ban Stjepan II je vjerovatno pred
smrt odredio da ga naslijedi Tvrtko to kao jedini ban, a svi drugi lanovi
porodice da imaju kneevske asti i naslove. Zato sad Jelena nastoji da
isposluje da Vukac bude usorski ban. Zauzvrat, Ludovik trai da preko svojih
rodibinskih veza sredi da se neke utvrde u Hrvatskoj predaju njemu.
Tvrtko ne eli da prepusti bratu usorski banat i poinje sukob izmeu njih, koji
razara jedinstvo bosanskih zemalja. Najvjerovatnije je on zabranio bratu da
doe na sabor, a Vukac bez Tvrtkova doputenja, odlazi u Usoru i Soli da
preuzme bansku vlast. Uz Vukca je nesumnjivo i usorski vojvoda, jer ga nema
na saboru u Milama.
Tvrtko je takoer otputovao u Ugarsku, ali ne Ludoviku, nego starom strievom
prijatelju bosanskom biskupu Peregrinu. Uz njega putuju i neki bosanski
velikai, to pokazuje kakav je bio razdor u zemlji jedni uz Tvrtka, drugi uz
Vukca.
Ali, od jeseni 1355. u izvorima se ponovo spominje porodino trojstvo: Jelena,
Tvrtko i Vukac. Jelena u svemu ovome vodi glavnu rije.
Ludovik se povezuje sa papom Inocentijem VI kako bi lake razbio srpskomletaki savez. Naravno, opravdanje na pohode se nalazi u nekim izvjetajima
o herezi Transilvanaca, Bonjana i Slavena. Ludovik 1356. U Zagrabu izdaje
javni proglas da pokree kriarski rat. Meutim, on polazi na Mleane, koji nisu
bili na oprezu, mislei da ide na istok. Iste godine sklopljeno je primirje. Dakle,
Ludovik nije krenuo sa kriarima u Bosnu.
1356. Tvtko i Ludovik su se dogovorili da e Ludoviku biti predan itav Hum, a
Ludovik e potvrditi bosanski i usorski banat Tvrtku i Vukcu. Uvjet je da se iz
Bosne izbace svi heretici, te da se iskae vjernost Ludoviku i da mu se pomae
u borbama. I naposlijetku: Tvrtko ili Vukac duni su lino boraviti na kraljevskom
dvoru. Ovdje Ludovik zapravo pomae Tvrtku: ako im je potvrdio banat, pa trai
da jedan od njih doivotno bude na ugarskom dvoru, logino je da se time
jedan brat uklanja iz Bosne. To nikako ne moe biti Tvrtko (ni Jelena ne bi
dopustila) jer je on ve ban, tako da Vukac mora da napusti zemlju. Obaveza
vjernosti ugarskom kralju pokazuje i njihovo saveznitvo, to dodatno osigurava
da Tvrtka ni majka ni brat ne mogu vie zbaciti sa prijestolja. A to se tie
samog Huma Ludovik ne trai nita aman (a mogao je itekako). Hum je miraz
njegove ene i on ima pravo na njega. A Ludoviku je jak Tvrtko (i njegov
saveznik) potreban zbog Dalmacije, jer se nalazi usred rata s Mlecima i nije mu
16

4
svejedno kako e se Tvrtko ponijeti prema njemu (emu doprinosi i sjeanje na
izdaju Stjepana II).
Meutim, kad Tvrtko dolazi kui, nailazi na otpor majke i brata i ponovo je
primoran dijeliti prijestolje s njima. Kako se on nije pridravao (nije mogao
zapravo) dogovora s Ludovikom, tako ga i Ludovik kri, pa otima Tvrtku
velikae i poinje ih pretvarati u svoje vazale. Izmeu ostalog, neki od
Hrvatinia su se priklonili Ludoviku. I sad se opet javlja Vlatko Vukovi, koji trai
od Tvrtka da mu obea da ga nee kazniti zbog tih njegovih roaka to su sada
Ludovikovi vazali. Iz potvrde koja mu se daje vidimo da je i dalje trojstvo na
vlasti.
Do sukoba izmeu Tvrtka i Ludovika dolazi 1363. Ludovik kao 'najkranskiji'
vladar u Evropi mora da vodi kriarski rat protiv heretika. Naravno, ko je
heretik odreivala je najvie politika situacija i interesi. Namjeravao je povesti
dvije vojske, raunajui da e lako osvojiti Bosnu, i da e se poveati broj
bosanskih izdajnika. Najvee iznenaenje je kad je Vlatko Vukoslavi predao
svoju utvrdu Klju Ludoviku na koritenje, a zauzvrat za vjeno nasljedstvo
dobio utvrdu u Slavoniji. Oito je nuda natjerala Ludovika na ovako neto.
Ludovik je dalje doao samo do utvrde Sokol, gdje ga je zaustavio knez Vukac
Hrvatini, stric Vlatka. Tvrtko i nije tajio da upravo njemu duguje pobjedu nad
ugarskim kraljem, za ta ga je bogato nagradio.
Meutim, i sam Vlatko Vukoslavi je lukavo prevario Ludovika. On je znao da se
Ludovik nee probiti daleko, a njemu je dobro dolo jer je u vjeno nasljedstvo
dobio nove posjede.
1363. iz izvora vidimo da je Tvrtko uklonio Vukca i sam ostaje jedini ban. ini se
da su Jelena i Vukac tada u Venciji, jer postaju mletaki graani. Kasnije se
Vukac pokorno vratip na svoje staro mjesto uz Tvrtka kao knez, a i majka je
zauzela svoje mjesto uz starijeg sina.
Meutim, bosanski velikai protjeruju Tvrtka i Jelenu i postavljaju Vukca na
bansku stolicu. 1366. Tvrtko se vraa na vlast, uz pomo Ludovika. Protjerani
Vukac se povezao sa papom Urbanom V, pa za ponovno pokretanje pitanja
hereze u Bosni je nesumnjivo zasluan Vukac. Papa ak pie Ludoviku kako je
Vukac katolik, a Tvrtko heretik, i da mu odbija predati dio batine koja mu
pripada. Papa moli Ludovika da opomene Tvrtka da vrati Vukcu posjede i ostala
dobra. Ludovik nije odgovarao na papina pisma, jer njega ta pria nije
obmanula, znao je on Vukca od ranije. Ipak, u nerazjanjenim okolnostima,
Tvrtko ipak prima nazad svog mlaeg brata 1370. Mogue da se radi o
politikom potezu. Jer, Tvrtko se sprema sjesti na prijestolje Nemanjia, i ne
trebaju mu eventualne bune koje bi Vukac mogao da die, stoga mu je dao ono
to je i zahtijevao. Kad je 1371. Umro car Uro, posljednji Nemanji, najvie
prava na njegov prijesto imao je Tvrtko, zato to mu je baka bila Nemanji. 26.
Oktobra 1377. Ban Tvrtko postaje kralj Tvrtko.
17

4
5. Feudalno statusno pravo
Privredna organizacija i drutveni odnosi u Bosni su od XII do XV st. imali
feudalni karakter. Statusna pitanja su bila regulisana na osnovu slavenskih
obiaja i srednjoevropskog feudalnog prava. Sva vlastela su bila u posjedu
svojih feuda (vojno ili vlastelinsko dobro ili zemljini posjed), koje su uivali kao
oevinu odnosno posjed koji su naslijedili od svojih predaka. Nosioci prava nisu
bili pojedinci nego cijeli rodovi ili cijela bratstva, pa se vlastelinske batine zovu
plemenita batina, plemenito ili plementina. Jednom darovanu batinu
vladar vie nije mogao povratiti., jedino je mogao uzeti ako neki vlastelin izvri
izdaju, al i tad odgovarao bi on sam, a lanovima njegove porodice batina se
nije dirala. zbog estih ratovanja moglo se desiti da batina ostane bez
gospodara (odumrla), i tad bi pripadala vladaru.
SISTEM VAZALITETA- predstavlja odnos vladara kao seniora i njegovih
feudalaca. Postojali su:1.krunski vazalitet (tamo gdje je centralna vlast jaka) i
2.hijerahijski (sistem feudalnih ljestvica- vazal mog vazala nije moj vazal).
Obaveze prema vladaru su:1.plaanje odreenog godinjeg danka 2.vojna
obaveza. U Bosni je postojao sistem hijerarhijskog vazaliteta, tako to je nia ili
"mala" vlastela zavisila od "velike vlastele" ili velmoa. Jednako kao to su
vladari darivali batine krupnoj vlasteli, uz odreene uslove i obaveze, tako su i
velmoe darivale manju vlastelu i vlastelie, ime su ih stavljali u poloaj
svojih "slugu", tj. vazala.
IMUNITETSKA PRAVA VLASTELE-to su prava feudalaca na posjedu i sastojala su
se od tri imuniteta i to: 1.ekonomski: pravo vlastelina da ubire feudalnu rentu,
2.administrativni: pravo vrenja upravno-policijske vlasti nad naseljenicima
njegovog posjeda i 3. sudski: pravo da sudi svim naseljenicima svog
vlastelinstva feuda.
SELJATVO- njegova osnovna karakteristika je vezanost za zemlju, odnosno
poljoprivrednu proizvodnju. Veinu seljatva su inili feudalno zavisni seljaci:
1.zavisni zemljoradnici- obino su se nazivali kmetovima ili kmetiima (ei
naziv ljudi odnosno ovjek), bili su vezani za zemlju, odnsono tretirao se kao
pripadnik zemlje, bilo mu je zabranjeno da je napusti. Imao je obavezu da radi
(kului) kod svog vlastelina 90 dana godinje, 2. vlasi (stoari)- drugu su po
brojnosti, njihove obaveze prema vladaru su bile: u ranofeudalnom periodu bili
su u direktnom odnsou prema vladaru, davali su dio svojih proizvode obino u
stoci, zatim komordijska sluba u ratu i da za ponos vladaru daju tovarne
konje za prenos soli iz dalmatinskih gradova u Bosnu. u kasnijem periodu su bili
zahvaeni procesom feudaliz. pa su uz zavisne zamljoradnike doli u posjed
vlastele, i 3. robovi- bosanska vlastela nije drala robove (za razliku od
prosvijetljene evropske gospode). Trgovanjem robljem u Bosni se smatralo
nedostojnim zanimanjem (uglavnom se time bave stranci). U XV st. dolazi do
poveanja trgovine bosanskim robljem. ak u seljaci i sami prodavali svoju
djecu u ropstvo, posebno u sluaju gladnih vremena. Dubrovake vlasti su na
18

4
stalne proteste bosanskih kraljeva u tri maha zabranjivale trgovinu robljem i to
1400. 1413. i 1416. ( u praksi ove zabrane niko nije potovao.
GRADOVI- u doba bana Kulina postojala su tri vea trga sa utvrdama Vrhbosna,
Visoko i Drijeva. Usponom i irenjem bosanske drave, te razvoj gradova u doba
Stjepana II, dolazi do razvoja rudarstva (pojava prvog bosanskog srebrenog
novca-dinar). Po zanimanju stanovnitvo su bili trgovci, zanatlije i rudari i
preteno su bili stranci.
6. Odnos centralne i lokalne vlasti

7. Dravno ureenje
Srednjovjekovna bosanska drava je bila staleka monarhija, u kojoj je vlast
vladara bila ograniena i bitno zavisila od vlasti krupnih feudalaca. Na elu
drave je bio vladar ili monarh koji je u velikoj mjeri zavisio od staekog,
odnosno feudalnog sabora. u dnevnoj politici to znaio da je vladar zavisio od
volje krupne vlastele. Jo od vremena bana Kulina i Mateja Ninoslava postojala
je izgraena struktura centralne i lokalne vlasti. Centralni organi su bili vladar i
Sabor, doks su nosioci cjelokupne lokalne uprave bili feudalci, po osnovi svojih
imunitetskih prava. VLADAR- do 1377. bosanski vladari su imali titulu bana, da
bi od Tvrtkovog krunisanja nosili titulu kralja. U Bosni je dolazak i ostanak na
prijestolje iskljuivo zavisio od volje velike vlastele (postupala je samovoljno i
grubo). Zadrano je staro shvatanje da je gospodar drave itav rod, kao to je
taj isti rod gospodar plemtine, odnosno velikog feudalnog posjeda (zbog toga
su od vremena bana Mateja Ninoslava pa do propasti kraljevstva, bosanski
vladari pripadali jednom istom rodu ili dinastiji Kotromania). Tako su bosanski
vladari ubirali i uivali prihode sa svojih plemenitih batina kao i svi drugi
feudalni gospodari. Uz to su vladari uivali i svoje posebne dohotke, meu
kojima su najvaniji bili prihodi od rudnika, carina i kovanju novca. DVORSKI
APARAT- na njegovom elu se nalazio dvorski knez. Imao je vie potinjenih lica
kao nosilaca odreenih dunosti, odnosno resora. Najvaniji resor je bio
dravna blagajna, njome je upravljao komornik ili kaznac, brinuo je o
prikupljanju i raspologanju vladarevim prihodima. Dvorski pisar je bio dijak.
DRAVNI SABOR ILI STANAK- bio je drugi organ centralne vlasti. Njegovi lanovi
su bili knezovi odnosno pripadnici vlastelinskog stalea, al su na njemu glavnu
rije vodile velmoe. U redovnim prilikama sabor je sazivao i njime rukovodio
vladar,. Pored vladara i vlastele u radu sabora je mogla uestvovati i vladareva
ena, al ne i sinovi. U njegovom radu nisu mogli uestvovati pripadnici Crkve
bosanske (jer ona i sveenici nisu ulazili u red vlastele i feudalnog stalea). Na
saboru su se rjeavala najvanija pitanja unutranje i spoljne politike bosanske
drave. Kao to su:1. izbor i krunisanje vladara, 2. darivanje i oduzimanje
batina, 3. otuivanje dravne teritorije, i 4. odreivanje spoljne politike. Znaaj
i snaga sabora (stanka) zasnivala se i proizilazila iz odnosa snaga vladara i
vlastele. Nastojalo se u politikoj historiji srednjovjekovne Bosne da se oslabi
19

4
vlast vladara, a ojaa uticaj krupne vlastele. S vremenom su vladari postajali
zatoenikom elja vlastele.
8. Staleka struktura srednjovjekovne Bosne
Poetkom XII stoljea bosansko srednjovjekovno drutvo prerasta u staleko te
srednjovjekovna Bosna poprima obrise staleke monarhije. Postojali su centralni
i lokalni organi vlasti.
Centralni organi vlasti u srednjovjekovnoj Bosni olieni su u Vladaru i Saboru.
Predstavnici lokalne vlasti bili su feudalci koji su uivali ekonomski,
administrativni i sudski imunitet. Vlast vladara podreena je vlasti krupnih
feudalaca (vlastele).
Svi predstavnici vlastelinskog stalea nazivali su se knezovi. Knezovi su se
dijelili na velmoe, vlastelu i vlasteliie. Na samom dnu drutvene ljestvice
nalazili su se seljaci. Unutar seljaka postojali su: zemljoradnici, stoari (Vlahe) i
robovi. Veina seljatva, kao i drugdje u srednjem vijeku, inili su zavisni seljaci.
Pored njih, postojao je i sloj slobodnog graanstva koji ni do kraja bosanske
samostalnosti nije ostvario neki bitan politiki utjecaj. U sloj graana spadali su
i stranci, u prvom redu Dubrovani, koji su imali znaajan utjecaj na unutranje
i vanjske trgovake odnose.
Centralni organi vlasti
Vladar
Od sredine XII stoljea vladar nosi titulu bana. Nakon to se Tvrtko krunisao
bosanski vladari nose titulu kralja. Vladar je uvijek poticao iz dinastije
Kotromania. Bosanski vladari ubirali sui uivali prihode sa svojih plemenitih
batina kao i svaki drugi feudalni gospodari. Pored toga oni su uivali i svoje
posebne dohodke, meu kojima su najvaniji bili prihodi od rudnika, carina i
kovanja novca. Svi rudnici koje je drava posjedovala naelno su smatrani
vlasnitvom vladara. Vaan izvor prihoda za vladara bila je i carina od uvoza
robe i taksa za izdavanje trgova pod zakup. Vladara su u diplomatskim
odnosima predstavljali poslanici.
Dravni sabor ili stanak
Stanak je okupljao vlastelu koja je zajedno s vladarom odluivala o najvanijim
dravnim poslovima. Stanak je obino sazivao vladar i predsjedavao njegovim
radom, odnosno, vodio sjednice sabora, dok su ga u vrijeme odreenih
unutranjih problema u zemlji, poput zbacivanje vladara i biranje novog,
sazivali predstavnici krupne vlastele.
Vrijeme odravanja Stanka nije bilo tano odreeno, ali dosadanja historijska
istraivanja pokazuju da je Stanak zasjedao najee u proljee, u aprilu i maju.
Vladar je uvijek uestvovao u radu Stanka, ali dogaalo se, naroito u XV
stoljeu, da vladar bude odsutan sa sjednice Stanka.Predstavnici crkve
20

4
bosanske nisu uestvovali u radu Stanka, kao ni predstavnici ostale dvije crkvekatolike i pravoslavne.
Funkcije i nadlenosti stanka obuhvatale su najvanije dravne poslove:
1. Popunjavanje bosanskog prijestolja
2. Krunisanje bosanskih vladara
3. Odluivanje o vlastelinskim batinama
4. Otuivanje dravne teritorije
5. Odluivanje o spoljnoj politici Bosne
6. Odnos prema susjedima : sklapanje i potpisivanje ugovora sa susjednim
dravama; odluke o ratu i miru i sl.
Lokalni organi vlasti
Vlastela
Vlastela u srednjovjekovnoj Bosni uglavnom potjee od rodovsko-plemenskih
starjeina. Vlastela je u Bosni bila izrazito jaka i utjecajna.
Vlastela se u Bosni dijelila na velmoe, vlastelu i vlasteliie. Svi su se bez
razlike nazivali knezovima. Predstavnici najmonijih vlastelinskih porodica
obino su se nazivali vojvodama. Poslije smrti starjeine naslov je prelazio na
onoga koji je zauzimao njegovo mjesto. Vojvoda je bilo vie u isto vrijeme.
Najuticajniji njihovi predstavnici su se ponaali kao pravi vladari. Imali su
dvorove sa dvorskim aparatom i svojom vlastelom kojoj su sami izdavali
odgovarajue povelje. Sklapali su trgovinske ugovore, ubirali carine i uzurpirali
druge vladarove prihode. Prava feudalca na posjedu obino se nazivaju
imunitetima ili imunitetskim pravima. Svaki feudalac je u pravilu uivao trojaki
imunitet na svom posjedu: ekonomski, administrativni i sudski.
Seljaci
Seljaci su sredstva za ivot sebi obezbjeivali obradom zemlje. S uvrivanjem
feudalizma smanjivao se sve vie broj slobodnih seljaka. Neznatan broj je uspio
da se uzdigne do rangla vlasteliia, dok su ostali bili zavisni od feudalaca.
Zavisni seljaci su se u Bosni nazivali kmetovi ili kmetii i pripadali su vladaru ili
feudalcima. Crkva bosanska nije imala svoje feudalce, stoga ona nije ni imala
zavisnih seljaka.
Poloaj pojedinca je, prema tome, zavisio od pravne prirode zemljita na kojem
je ivio i radio. Svaka kua godinje je vladaru plaala po jedan dukat. Seljaci
su takoer morali graditi i popravljati gradove kao i u ostalim srednjovjekovnim
dravama. Potkraj srednjovjekovne Bosne obaveze seljaka prema feudalcima
se sve vie poveaju. Uzrok toga je opasnost od Osmanskog osvajanja.
21

4
Zemljoradnici
Zavisni zemljoradnici su se u Bosni obino nazivali kmetovi ili kmetii a
povremeno ljudi. odnosno ovjek.Oni su bili vezani za zemlju na kojoj rade i
bilo im je zabranjeno prelaziti iz jedne vlastelinske porodice u drugu ili pak iz
Bosne u Dubrovnik.
Obaveze zemljoradnika tj. kmetova svode na sljedee:
1. Na gospodarstvu je morao raditi 90 dana godinje. To je bilo znatno manje
dana u odnosu na susjednu Srbiju ili pak Sloveniju.
2. Kmetovi su obavezni davati zalazninu, odnosno smjetj i hranu svome
gospodaru, vladaru i njihovoj pratnji ili stranim poslanicima kada prolaze kroz
Bosnu.
3. Kmetovi su za vrijeme rata imali obavezu uvati tvrave nou, zidati iste ili ih
popraviti.
4. Vladar je u svoju korist mogao ubirati jedan dukat godinje u svoju korist.
5. Duni su dabinu plaati velmoama.
Generalno su jako teko ivjeli, te zavedeni turskom propagandom uope nisu
pruili otpor Osmanlijama kada su prodirali u Bosnu.
Vlasi/stoari
Pored zavisnih zemljoradnika postojali su zavisni stoari koji su se nazivali Vlasi.
Oni su predstavljali ekonomsko-feudalnu kategoriju zavisnih zemljoradnika
srednjovjekovne Bosne. Stoari su prvobitno ivjeli nomadskim stilom ivota i
odlazili su s jednog mjesta na drugo. Ali vremenom oni nastanjuju katune u
kojima provode zimske mjesece.Ti katuni se vremenom raslojavaju na nain da
predstavnici pojedinih rodova stvaraju nove katune.Katunska organizacija utie na
razvoj naselja Postepeno se formiraju stoarska sela na podruju Bosne.
Vlasi su bili u direktnom odnosu prema vladaru, sa obavezom da mu daju dio
svojih proizvoda, obino u stoci. Osim toga Vlasi su imali obavezu da vre
komordijsku slubu u ratu.Kasnije su i Vlasi bili zahvaeni procesom feudalizacije, pa su uz zavisne zemljoradnike doli u posjed vlastele. Za Vlahe se moe
rei das u ivjeli lagodnijim ivotom od zemljoradnika, jer su prije svega bili
udaljeni i izolovabi od feudalnih centara moi. Vlasi su bili vazali bosanskih
vladara, a kasnije su, poput drugih legalnih prava raspodjeljivani i
bosanskim velmoama.
Graani
U Bosni se graanski stale sporo razvijao i nikada nije igrao znaajniju ulogu u
politikom ivotu srednjovjekovne Bosne. Strani graani, prije svega Dubrovani
bili su jako vaan inilac u unutranjoj i vanjskoj politici Bosne. Graanstvo kao
stale naraito je ojaao s razvojem rudarstva u bosanskim gradovima.
Vremenom se razvijaju i predgraa u kojima je sve manje stranaca pa bosanski
graani vremenom dobivaju znaajniju politiku ulogu.
22

4
Robovi
U srednjem vijeku na balkanskom podruju najvie robova se izvozilo iz Bosne,a
najvise u Dubrovnik. Kupci roblja su bili obino Dubrovani ili stanovnici
italijanskih primorskih gradova. Robovi kojima se trgovalo bili su razliitog
porijekla. Dobar dio robova je nasiljem padao u robstvo. U XV stoljeu se poveao
obim trgovine bosanskim robljem. Seljaci su sami prodavali svoju djecu, naroito
u sluaju gladnih vremena. Robovima su postajali i zarobljenici koji su hvatani u
ratovima sa protivnicima ili pak upadima na susjedna podruja. Cijena roblja
zavisila je od mladosti i fizike izdrljivosti roba pa su se najvie cijenili mladii i
djevojke. Postoji i pretpostavka da je robstvo bilo nasljedno a da se iz njega
izlazilo samo oslobaanjem iz ropstva. Katolika crkva je zabranjivala trgovinu
katolikim robljem, ali poto se ovdje radilo o bosanskom roblju, a poznato je das
u u Bosni heretici, trgovina robljem je bila doputena i tolerirala se.
1. Srednjovjekovno bosansko drutvo predstavljalo je neki oblik staleke
monarhije. Staleko ureenje oslikavalo je drutveno.
2. U Bosni su postojali centralni i lokalni organi vlasti unutar kojih su se formirali
raziiti stalei. Centralne organe inili su vladar i sabor, a lokalne krupna
vlastela. Vladar je faktiki bio u podreenom poloaju u odnosu na vlastelu jer
je vladala feudalna anarhija.
3. Crkva bosanska za feudalce nikada nije predstavljala nekog konkurenta u
zauzimanju zemljinog posjeda, te je stogla naila na prijem u redovima
vlastele. U odnosu snaga u bosanskoj feudalnoj dravi pojaavala je poloaj
vlastele u odnosu na vladara i bila garant njihovih izuzeto velikih prava.
4. Na dnu hijerarhijske ljestvice nalazili su se seljaci koji su se dijelili na
zemljoradnike i stoare. Vlasi stoari su bili u manje podreenom poloaju jer
su ivjeli u katunima i uspjeli su formirati vlastitu upravu.
5. Iz Bosne se u srednjem vijeku najvie robova izvozilo. To je iz razloga to
pripadnici crkve
9. Krunisanje Tvrtka I politicko-pravne posljedice

Tvrtko I Kotromani poeo je svoju vladavinu 1353 godine. Poslije smrti Stefana
Duana njegova se drava raspala na posjede osamostaljenih velikaa, koji su
se troili u meusobnim sukobima, nesposobni da se ujedine pred sve brojnijim
spoljnim opasnostima.U tim okolnostima Bosni sa istoka nije prijetila opasnost,
ali se zato kralj Ludovik, nakon to je slomio mo krupne hrvatske vlastele,
okrenuo prema Bosni, koju je nastojao dovesti u poloaj zavisnosti od ugarske
krune. Ludovik je prvo prisilio Tvrtka da mu ustupi zapadni Hum sa trgom
Drijeva, kao navodni miraz svoje ene Elizabete. Da bi uzdrmao bosansku
dravu, Ludovik je podravao partikularizam bosanskih velikaa, posebno
Hrvatinia u Donjim Krajima, s kojima je esto mijenjao utvrene gradove po
zapadnoj Bosni.
23

4
Nakon skoro stogodinjeg zatija, pokrenuo pitanje bosanskih heretika,
zahtijevajui njihov progon, posebno u oblasti Usore. Stoga je Ludovik 1363.
otpremio na Bosnu dvije kriarske vojske. Jednu vojsku, koja je od Sane
nastupala prema Jajcu, lino je vodio kralj Ludovik, dok je vodstvo druge, koja je
provalila u oblasti Usore i Soli, povjerio svom dvorskom palatinu Nikoli.
Tvrtko je sa svojim jedinicama porazio obje vojske: Ludovikovu pod gradom
Sokolom na Plivi kod Jajca, a onu njegovog palatina, kod Srebrenika. U
kriarskom pohodu na Bosnu pretrpio je teak poraz. Ludovikova vojska
povlaila se u takvom neredu da je tom prilikom izgubljen ak i ugarski dravni
peat.
Ove sjajne Tvrtkove pobjede nagovijestile su njegove vojnike i dravnike
sposobnosti i pruile mu nadu da e pod njihovim utiskom prevazii otpor
vlastele i povezati njene rascjepkane snage, te ih ujedinjene usmjeriti
jedinstvenom cilju politikog uvrenja i proirenja bosanske drave. Tvrtko je
drao da je pobjedama nad Ludovikom blizu tog cilja.
Unutranje bosanske prilike, meutim, jo nisu bile sazrele za takvu
sveobuhvatnu i jedinstvenu dravnu politiku kakvu je Tvrtko kao vladar od
poetka imao na umu. Dio vlastele se februara 1366. otvoreno pobunio protiv
njega. Tvrtko se morao obratiti za pomo upravo ugarskom kralju Ludoviku, na
ijem je dvoru potraio spas pred pobunjenom vlastelom, koja je na mjesto
bana dovela njegovog brata Vukia. Ban Tvrtko je vlastitom odlunom akcijom,
a uz pomo kralja Ludovika, ubrzo povratio svoje pozicije u Bosni. Usljed te
pomo i Tvrtko je privremeno doao u zavisnost prema Ludoviku. Marta 1366.
Tvrtko se naziva banom "po milosti Bojoj i gospodara naeg kralja Ludovika".
Ve sljedee godine, potvrujui stare povelje Dubrovniku, Tvrtko se titulira
"milou Bojom ban bosanski", bez ikakvog spominjanja ugarskog kralja. Punu
vlast u zemlji Tvrtko je uspostavio i uvrstio tokom 1369. godine.
Sa vrstom vlau u zemlji, ban Tvrtko je, koristei se povoljnim meunarodnim
okolnostima, u sljedeih dvadeset godina nainio od Bosne u to vrijeme najveu
dravu na Balkanu i meu Junim Slavenima.
Ban Tvrtko I je svoj prvi veliki vanjskopolitiki uspjeh postigao na istoku, gdje su
mu to omoguavale prilike nastale raspadanjem nekadanje Duanove drave.
U savezu sa knezom Lazarem, najmonijim feudalnim gospodarom u Srbiji,
skrio je 1373. godine svog prvog istonog susjeda, Nikolu Altomanovia, pa je,
poslije podjele njegovih posjeda, u granice bosanske drave ukljueno Gornje
Podrinje sa Pivom, Tarom, te srednjim i donjim Polimljem. Ubrzo potom Tvrtko je
zauzeo primorske upe Trebinje, Konavle i Draevicu, ime je granicu Bosne
pomjerio do Boke Kotorske.
Koristei se time i injenicom da je bio u daljem srodstvu sa Nemanjiima,
Tvrtko se rado priklonio ideji da se vee za njihove dravne tradicije, utoliko
prije to je u tom trenutku raspolagao veom snagom nego bilo koji oblasni
gospodar u Srbiji.
24

4
Nakon krunisanja, Tvrtko I je dalje uvrivao svoju vlast u Bosni, a u
vanjskopolitikim odnosima znatno se izdigao u hijerarhiji vladara. Njegovu
kraljevsku krunu odmah su priznali svi najvaniji srpski oblasni gospodari, zatim
Dubrovnik, Venecija i ugarski kralj Ludovik I, te njegova nasljednica, kraljica
Marija.
Kao to su godine raspada srpske drave, poslije Stefana Duana, pruile Tvrtku
priliku da ostvari svoja nastojanja na istoku, tako mu je smrt ugarskohrvatskog
kralja Ludovika dala priliku da ostvari svoje planove u zoni zapadnog uticaja,
prema kojoj su ve odavno bili usmjereni njegovi teritorijalni ciljevi. U skladu s
tim svojim ciljevima, Tvrtko I je 1382. godine, osnovao Herceg Novi.
U borbi izmeu Anujaca i Luksemburgovaca za ugarskohrvatsko prijestolje
veoma je opao kraljevski autoritet, pa su se hrvatski velikai nastojali ponovno
dokopati vlasti. U cijeloj zemlji zavladala je feudalna anarhija. Mada su mu
Ludovikove nasljednice, kraljice Elizabeta i Marija priznale 1385. pravo na grad
Kotor, kojim je ve zagospodario godinu dana ranije, Tvrtko I je otvoreno stao
na stranu pobunjene hrvatske vlastele i uz njenu podrku pripojio sebi znatne
dijelove starog hrvatskog teritorija u zaleu dalmatinskih gradova. Poslije dueg
otpora, predali su mu se 1390. gradovi Split, Trogir i ibenik, sa otocima
Braom, Korulom i Hvarom.
Tako je Tvrtko zavladao cijelim jadranskim obalnim pojasom, od Kotora do ua
Zrmanje, sa izuzetkom Dubrovnika i mletakog Zadra. Iste, 1390. godine,
Tvrtko I je proirio svoju titulu, pa se nazivao "po milosti Bojoj slavni kralj
Rake, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Iako je Tvrtko uistinu
zagospodario veim dijelom hrvatskih zemalja, ukljujujui tu i dalmatinske
gradove, njihovo ukljuivanje u njegovu kraljevsku titulu nije bilo pravno
pokriveno formalnim aktom krunisanja.
Pri kraju Tvrtkove vladavine, na istonim granicama Bosne ve se pojavljuju
TurciOsmanlije, koji polahko iz Edirna (Jedrene), gdje su uspostavili svoje
sredite za dalje prodore na Balkan, upadaju i u samu Bosnu.
Nakon tih epizodnih pohoda i neuspjeha, sultan Murat I odluio je da poduzme
iru akciju protiv Srbije, a zatim i u Bosni. Do odluujue bitke dolo je 28. VI
1389. na Kosovu, gdje je vojvoda Vlatko Vukovi predvodio bosansku pomonu
vojsku, ime je Tvrtko pokazao da srpsku krunu ne nosi samo formalno.
Tvrtko je u pismima Trogiru i Firenci, augusta 1389, Kosovsku bitku opisao i
predstavio kao svoju pobjedu, utoliko prije to se bosanski odred pod
komandom vojvode Vlatka vratio sa Kosova bez veih gubitaka. Takvo Tvrtkovo
dranje moglo bi se objasniti injenicom da on u tom trenutku nije uoio
dalekosenost prodora Osmanlija na Balkan.
Tvrtko je, kao iskusan
vladar i dravnik, sigurno znao da su u vrijeme Kosovske bitke, pored istroenog
Bizanta, na Balkanu postojale 24 razliite drave i dravice, ne raunajui tu
ugarske, mletake i enovske posjede i domene.
25

4
On je u toj situaciji morao ipak razmiljati o mogunostima njihovog
objedinjavanja u cilju djelotvornog otpora upornom osmanskom osvajau. Sve
Tvrtkove mogue namjere u tom pogledu i oiti planovi prema zapadu prekinuti
su njegovom smru 1391. godine.
10. Pad Bosanskog kraljevstva 1463. osloboenje ili okupacija
O Osmanskom Carstvu
Ono je najdugotrajnija muslimanska drava svih vremena. Svoj vrhunac je
doivjelo u XVI i XVII stoljeu, kada je na prostorima Bliskog istoka i Balkana
uspostavljen osmanski mir (Pax Ottomanica). Osmansko carstvo se pojavljuje
na Bosanskom prostoru u XIV stoljeu. To je Carstvo koje je iznova promijenilo
sliku Balkana.
Prve turske pozicije u Bosni
Turci 1425. godine ponovo upadaju u Srbiju, a sljedee godine i u Bosnu, te tom
prilikom zadravaju neke vanije klance u istonoj Bosni. Moda ve tada u vezi
sa upadima u Srbiju, a svakako prije 1430. godine, Turci su ponovno upali u
Bosnu i zauzeli neke bosanske gradove i tako po prvi put stvorili svoja uporita
u Bosni.
Iz tog razloga se bosanski kralj Tvrtko II septembra 1430. godine alio Mletakoj
Republici da su mu Turci zauzeli gradove 32.000 dukata za osloboenje
gradova. Poslije tog kraljevog pisma, vie se nisu spominjali turski upadi u
Bosnu, sve do 1432. godine kada su ponovo uli, da bi pomogli Radivoju, koji
im je bio kandidat za bosanski prijesto. U proljee 1435. godine bilo je sasvim
mirno, jer su se Turci povukli. Meutim u jesen iste godine Turci su, na poziv
Stjepana Vukia Kosae, opet doli u Bosnu pod vodstvom Baraka (sin Ishakbega) i pljakali teritoriju Pavlovia..
Prve turske pozicije u Bosni, a naroito Hodidjed prije pada kraljevstva su
predstavljale osnovicu turske vojne vlasti u Bosni i kako je sa tim pozicijama
sultan dobio kljueve za dolinu Bosne.
Ono to je bitno naglasiti je, da su Turci za vrijeme okupacije Srbije drali pored
Srebrenice jo neka uporita u istonoj Bosni i Hrecegovini, ali nema sumnje da
su oni u asu kada su bili prisiljeni da napuste Srbiju (1444) svakako napustili
svoja uporita u Bosni i da jo uvijek nisu tu stalno ostali. turska vlast u Bosni
poela naglo iriti tek poslije pada Despotovine 1459. godine.
Pad Bosanskog kraljevstva
Poslije okupacije Despotovine bilo je jasno da je Bosna neposredni cilj daljih
turskih osvajakih akcija. Sa oajnikom eljom da osigura pomo izvana,
Bosanski kralj Stjepan Toma obratio se papi u pedesetim godinama XV
stoljea. Rim se posljednjih godina sve vie zanimao za Bosnu, Meutim,
papinska je vlast isto tako bila opsjednuta pitanjem hereze u Bosni, pa je u
etrdesetim godinama uputila bujicu spisa u kojima je optuivala Crkvu
26

4
bosansku za cio niz pogubnih doktrinarnih zabluda. Tada je, 1459. godine, kralj
Stjepan Toma pristao da prijee na izravne progone krivovjernika. Sazvao je
sveenstvo Crkve bosanske i ponudio im da biraju: ili da se preobrate na
katolianstvo ili da napuste Bosnu. Prema jednom kasnijem papinskom
dokumentu, dvije hiljade njih odluilo je da se preobrate, a samo su se
etrdesetorica sklonila u Hercegovinu.
To je bio kraj Crkve bosanske. Kad je Stjepan Toma 1461. godine umro pa ga je
naslijedio sin Stjepan Tomaevi, na pomolu oito bijae propast Bosne.
Tomaevi je 1461. godine u poslanici papi, ijom je krunom krunisao u Jajcu
iste godine, predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga zapomo. Na
poetku 1463. godine obratio se opet Mlecima sa istim vijestima. Kada je
sljedee godine otkazao danak sultanu, time je dao neposredan povod Turcima
da napadnu Bosnu. Kada je vidio da je usamljen, kralj je pokuao da izbjegne
rat sa Turcima, tako to je zatraio primirje na 15 godina, ali od toga nije nita
bilo.
Velika turska vojska pod vodstvom Mehmeda II. u proljee 1463. u kree na
Bosnu. Turci su se spustili na Drinu i poetkom maja 1463. godine stigli u oblast
Pavlovia i Kovaevia, koji su se predali bez otpora jer im je bilo javljeno da je
sklopljeno primirje. Sa Drine sultan je krenuo u gornju Bosnu prema dobro
utvrenom Bobovcu, koji je prva bosanska tvrava koja je pala (20. maja).
Padaju Travnik, a zatim na Jajce. Kralj je bio u bijegu, gdje se sklonio u tvrdi
Klju na Krajin, koji je nakon etverodnevne opsade stupio u pregovore sa
kraljom i zajamio mu ivot i slobodu ako se preda. Na to je kralj kapitulirao
zajedno sa svojim stricem Radivojem. Kada je odveden u Jajce, sultan ga je
prinudio da naredi kastelanima svojih gradova da se predaju, a zatim ga je
pogubio zajedno sa Pavloviem i Kovaeviem. Tako je zapeeena sudbina
Bosanskog kraljevstva.
Osvojene zemlje bosanskog kralja, oblasti Pavlovia i Kovaevia, i okupirani dio
Hercegovine Turci su pretvorili u vilajete koje su ujedinili sa ranije postojeim
vilajetima u Rakoj i Bosni i od itavog teritorija osnovali Bosanski sandak.
4.1 Suzbijanje Turaka iz Bosne
Svjesni opasnosti koja im je zaprijetila od Turaka, Maari i Mleani kao
najugroeniji susjedi, koji su za vrijeme napada na Bosnu zauzimali pasivan
stav- preduzeli su da, uz pomo pape, organizuju akciju za suzbijanje Turaka i
12. septembra 1463. godine, sklopili vojni savez protiv sultana.
Protuofanziva saveznika poela je prvih dana oktobra 1463. godine. Jedan dio
ugarske vojske kretao se dolinom Vrbasa, a glavna koju je vodio kralj Matija,
prela je Savu kod Gradike, Ugarske operacije za osvajanje Jajca poele su
sredinom oktobra i trajale do 26. decembra, kada je turska posada zajedno sa
svojim zapovjednikom predala grad i stupila u kraljevu slubu. Sultan je
poetkom ljeta 1464. godine ponovo doao u Bosnu i uputio se ravno na Jajce.
27

4
Turska opsada Jajca zapoela je 12. jula i trajala je do 22. avgusta. Sulatan Fatih
je pokuao da na juri zauzme grad, ali mu to nije uspjelo, pa se povukao.
S druge strane, cilj maara sa Matijom Korvinom, bio je Zvornik klju Drine.
Prvo su zauzeli Srebrenik, ali svoj glavni cilj osvajanje Zvornika, nisu postigli i
morali su se povui. Rezultat ovog ratovanja bio je da je sjeverna Bosna dola
pod ugarsku vlast, dok je sultanu ostala istona i centralna Bosna. Dok je Matija
Korvin od osvojenih oblasti obrazovao dvije banovine: Jajaku i Srebreniku.
4.2 tzv. Bosansko kraljevstvo
Turskom ofanzivom 1463. godine i ugarskom protuofanzivom u jesen iste
godine Bosna je bila raskomadana izmeu Turske carevine i Ugarske kraljevine.
Turci su primjetili neraspoloenje naroda koje je bilo usmjereno protiv njih. Kako
se nisu osjeali dovoljno sigurno ni na svom podruju, oni su u nedostatku
vlastitih snaga morali praviti ustupke lokalnim iniocima, pa su tako pribjegli
mjeri koja je jedinstvena u historiji njihovih osvajanja. Da bi kod Bonjaka
stvorili iluziju da se obnavlja bosanska drava, Turci su krajem 1463. godine, ili
neto ranije, predali sjeverne dijelove Bosanskog sandaka na upravu lanu
dinastije Koromania Matiji, postavili ga kraljem Bosne, i time uspostavili 1465.
godine takozvano Bosansko kraljevstvo.
Bosansko kraljevstvo se prostiralo od Lave na jugu da prostora Jajake i
Srebrenike banovine na sjeveru i sastojalo se od est gradova i njihovih
podruja. Sjedite kralja je bilo u Vranduku kod Zenice. Odlaskom kralja Matije
u Istanbul 1467. godine ugasila se bosanska kraljevska loza Kotromania, a
deset godia kasnije Bosansko kraljevstvo, je
likvidirano, a i pripojeno
Bosanskom sandaku.
Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva
Turci su u Bosnu uveli svoj timarsko-spahijski sistem, koji se razvio iz seldukoturskog feudalizma poslije njegovog raspadanja. Osvojena zemlja je razdijeljena
u spahijska dobra, carske hasove i dravna dobra, a neto je ostavljeno u
posjedu pokorenog nieg plemstva.
Dolaskom Turaka u Bosnu, seljaci nisu prestali biti vezani za zemlju, odnosno.
Kod Turaka je postojala vezansot seljaka, obraivaa zemlje, i u koliko se vie
razvijao turski feudalizam. Poloaj seljaka u turskim feudalnim odnosima bio je
isti, kao i u drugim feudalnim odnosima. turci su se u velikoj mjeri koristili i
propagandom u tom smislu pred osvajanje Bosne. U Bosni se razvila specifina
vojna organizacija. Mnogi potomci bosanskih feudalaca ukljuuju se u spahijsku
organizaciju. U XV i XVI stoljeu u Bosni nastaju mnogi gradovi, podizanjem
zadubina pojedinaca porijeklom sa ovoga tla koji prihvataju islam. Mnogi od
njih su, zahvaljujui linim sposobnostima, zauzimali istaknute politike i vojne
poloaje u Osmanskoj imperiji.
Bonjaci u osmanskoj dravi
28

4
Turci su prilikom osvajanja Bosne unitili bosansku feudalnu dravu i njene
najvie predstavnike (kralja i ostale nakrupnije feudalce) i time razruili njenu
dravnost. Oni su uspjeli da na svoju stranu privuku bosanskog stanovnitva i
time ih uine ne samo osloncem svoje vlasti ve i nosiocem i braniem
osmanske dravne ideje. U tome su znaajnu ulogu odigrale dvije ideje:
ukljuivanje velikog broja sitnih i potomaka krupnih domaih feudalaca, koji su
vrlo rano primili islam, u osmansku feudalnu organizaciju, i prihvaanje islama
od ogromnog broja bosanskog seljatva.
Ono to se nastoji dokazati, je injenica da se nije radilo o islamizaciji Srba, niti
Hrvata, odnosno da se uope ne radi o islamizaciji, jer sam pojam islamizacija
u sebi moe sadravati elemente prisile, nego se radi o dobrovoljnom
prihvatanju islama od strane bogumila u odreenim okolnostima. Nosioci ovog
procesa bili su Bonjaci bogumili, koji su u trenutcima ogromnog pritiska od
strane katolike i pravoslavne crkve, nali utoite i zatitu u Osmanlijskom
carstvu, ije je dravno - pravno ureenje poivalo na naelima islama tj.
erijata, koji jasno naglaava da nema prisile u vjeri. Bogomili prihvataju i
osmanlijsku dravu i svoje interese poistovjeuju sa interesima carstva.
Takoer, treba naglasiti kako ni jednog trenutka nije zanemarena posebnost
Bosne.
Uporedo sa osvajanjem pojedinih krajeva Bosanskog kraljevstva popunjavani su
redovi turskih spahija domaim ljudima, koj. to se tie seljaka, ipak gotovo do
kraja turske vlasti u Bosni bonjaci seljaci, kao i hrani, su imali status raje.
(spadali u kategoriju zavisnih ljudi obaveznih da daju feudalnu rentu svojim
spahijama), to dovodi do zloupotreba i eksplotacije, to jest stvaraju i proiruju
svoje ifluke na raun njihovih posjeda, protiv ega su se seljaci alili Porti.
Seljaci muslimani, su mogli u odreenim okolnostima postati lino slobodni.
Konkretno, svi Bonjaci su vrlo esto, a uvijek u ratno doba, bili osloboeni da
tekih dravnih nameta. Na to je uticala i injenica to su svi Bonjaci morali
kasnije da uestvuju u irenju i odbrani granica osmanske drave.
Zakljuak
itajui literaturu, vezanu za temu ovog seminarskog rada i pokuavajui dobiti
odgovor na pitanje da li je dolo do osloboenja ili okupacije, padom Bosanskog
kraljevstva 1463. godine, nisam mogla doi do konkretnog odgovora. Ono to ja
mogu zakljuiti je da nije dolo do pada kraljevstva od strane Osmanskog
carstva, to bi sigurno dolo od strane nekog drugog, jer za prostor kraljevstva je
bilo dosta zainteresniranih. Jer kao to znamo to je zemlja koja je bila san raznih
osvajaa, od Rimljana do Osmanlija, te od Mletaka do Maara.
A to se tie pitanja da li je bilo osloboenje ili okupacija, tu tvrdim da je to
zavisilo od svakog pojedinanog miljenja. Za nekog je bilo osloboenje, a za
nekog okupacija, kao to je uvijek sluaj kad su u pitanju ratovanja i osvajanja.
Ono to se istinski moe potvrditi jeste da je Bosansko kraljevstvo okupirano od
29

4
strane Osmanlija 1463. godine, i da je doivjelo pad pod Osmanlijama. A to se
tie samog stanovnitva, neko se smatrao okupiranim, a neko osloboenim od
strane Osmanilija.
13. Bosanski ejalet kao izraz teritorijalnog kontinuiteta

Bosne
Uvod
Unutar Osmanlijskog carstva, ejalet (paaluk) je bio najvea drutveno
politika jedinica, koja je bila sadrana iz vie sandaka. Bosna 1580. godine
stie status ejaleta.
Do 1517. godine Osmansko carstvo se dijelilo na dva upravna podruja i to
Anadolski i Rumelijski (maloazijski i evropski) beglerbegluk. Bosanski ejalet
ukljuivao je u sebi cijelu dananju Bosnu i Hercegovinu, plus dijelove koji se
danas nalaze u sastavu Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Vrlo je vano uoiti
cjelovitost Bosne i poseban status koji ona uiva do samog kraja njene
okupacije.
Lokalna i teritorijalna uprava OC
Osnovne jedinice lokalne uprave u Osmanskom carstvu bili su sandaci.,
zapovijedao sandak-beG. Nie su bili kadiluci - sudski okruzi a oni su se dalje
dijelili na nahije. Vie upravno-teritorijalne jedinice od sandaka su bili
beglerbegluci, ejaleti ili paaluci.
Ejalet nastanak i razvoj
Ejalet kao najvea administrativna i vojna, Na elu jednog ejaleta je stajao
begler-beg. Od XVI stoljea za njega se uobiajila titula vezir ili valija.
U Osmanskoj dravi najprije je bio obrazovan Rumelijski ejalet. Na ijem je
elu, kao beglerbeg, bio Lali ahin-paa od 1362. godine. U to vrijeme je
institucija beglerbega imala vie vojni nego civilni karakter. Drugi
beglerbegluk je bio Anadolijski na elu sa beglerbegom Timur-paom, a trei
je bio beglerbegluk Rum sa centrom u Amasiju i Sivasu. U toku vladavine
sultana Javuza, osnovani su jo 3 ejaleta, a U toku duge vladavine sultana
Sulejmana osnovano je jo etrnaest. Za vrijeme Selima II ustanovljeni su novi
ejaletiKefe, Kipar, Tunis i Trablusam, pa je tako u vrijeme kada je Murad III
doao na vlast, Osmanska drava imala 25 ejaleta. U njegovim prvim
godinama vladavine osnovani su jo ejaleti, izmedju ostlaih i Bosna.
U pogledu statusa osmanski ejaleti se dijele na 2
vrste
Timarski ejaleti su bili ukljueni u timarski sistem, a salijanski su imali
obavezu predavati godinji porez (saliyane). U salijanskim ejaletima porezi su
se ubirali u cjelini u ime drave.. Salijanskih ejaleta je bilo devet i svi su se
nalazili u arapskom dijelu carstva.
30

4
Beglerbeg
U prvo vrijeme, beglerbeg je bio najvii in u osmanskoj vojsci, a Kasnije, do
upravne reforme u prvoj polovini XIX. stoljea taj naslov su nosili vojni i
graanski guverneri, koji su u ime sultana vrili vlast u velikim oblastima.
Beglerbega je postavljala i smjenjivala centralna vlast. Beglerbeg je
komandovao vojskom, prije svega spahijama, koja je drana na njegovoj
teritoriji. Beglerbegov zamjenik
zvao
se ehaja,
a
pomonici munla
(vrhovni
sudija), reis-efendi (kancelar) i defterdar (ef finansija). Za
rjeavanje vanijih pitanja sazivao je divan (vijee).
Ejalet Divani
U teritorijalnoj upravi najkompetentniji organ je bio divan na ijem elu se
nalazio beglerbeg. Divan se okupljao u beglerbegovoj kui. lanovi divana su
bili defterdar blagajne, defterdar timara, kadija ejaleta, sekretar divana,
tezkeredija, aui, muhziri, ruznamedija, pisari i po potrebi prevodioci.
Divan ejaleta je bio otvoren za albe i pritube naroda. Oni koji nisu bili
zadovoljni odlukom divana u ejaletu svoje pritube su mogli uputiti
Sultanskom divanu.
BOSANSKI EJALET PAALUK
Teritorija Bosanskog ejaleta se dijelila na sandake. Manji vojni okruzi u
Bosanskom ejaletu su bile kapetanije. Kapetanije su bile tano odreeni
teritoriji koji nikada nisu prelazili granicu sandaka u kojima su se nalazili.
Osvajanjem Bihaa od strane bosanskog beglerbega Hasan-pae Predojevia
zaokruen je teritorij Bosanskog ejaleta, koji se prostirao od apca na
sjeveroistoku do Jadranskog mora i od Zveana na Kosovu do Virovitice na
sjeverozapadu Slavonije. Tokom XVII stoljea Bosanski ejalet je obuhvatao
veliku teritoriju i bio podijeljen na est- sedam sandaka:
bosanski,
hercegovaki, zvorniki, kliki, pakrao-cerniki, krko-liki i bihaki.
Vojno ureenje B.E.
U Osmanskom Carstvu, a samim tim i u Bosanskom ejaletu vojnu organizaciju
je sainjavala tri roda vojske: spahije, janjiari i tvravska posada.
Povlateniji poloaj spahija je znatno uticao na to da se ona dugo godina
odravala na visokom nivou. Po svom ustrojstvu spahije su predstavljale
lensku konjicu. Za vrijeme mira su bili rasporeeni po znaajnijim
gradovima i palankama po potrebi, a za vrijeme rata u pohode su odlazili
na konjima sa kacigama na glavi i oklopom. Od oruja su imali sablje, koplja
i strijele . Janjiari su se dijelili na carske (kapu kuku) i domae (yerli kulu).
Gradske posade su se u Bosni nalazile na svim utvrenjima, a najvie ih je
31

4
bilo na pograninim tvravama gdje su inile jednu vrstu pogranine vojske.
Plate za vrenje vojne dunosti isplaivane su od prihoda mukata i malikijana,
te haraa.
Pored ovih navedenih vojnih redova, u Bosanskom ejaletu su bili i sejmeni.
Omi su u vrijeme mira koriteni za odravanje reda po gradovima i selima,
plaani iz dr blagajne.
Ono to je vano napomenuti jeste to da je od polovine XVII stoljea u
Bosanskom ejaletu bila uvedena praksa opte vojne obaveze muslimanskog
stanovnitva koja se zvala nefir- i amm. Takvu zapovijed je izdavao sam
sultan kao obavezu stanovnitva na odbranu drave. Iz BE se moglo povesti
ak 60.000 vojnika.
Bosanski Ejalet poslije Karlovakog mira
U toku bekog rata (1683 1699), osmanska drava je izgubila ogromne
teritorije iji je gubitak morala priznati i mirom u Sremskim Karlovcima
1699. godine. Umjesto dosadanjih sedam, Bosanski ejalet je sveden na pet
sandaka i to: bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki i bihaki. U sudskoadministrativnom pogledu cijeli ejalet je bio podijeljen na 47 kadiluka, a
Sarajevo je kao kadiluk imalo kadiju u zvanju mule. U prvim godinama
XVIII stoljea za Bosanski ejalet su bila karakteristina migraciona
kretanja stanovnitva, imanja postju naputena, smanjena je koliina poreza
pa se donosi odluka da e ista nasele izbjeglicama. Ono to je jo jedna od
glavnih karakteristika Bosanskog ejaleta u prvim godinama XIII stoljea bila je
pravo jaega i drskijeg to je uznemiravalo cjelokupno stanovnitvo, mnogi su
presli u janjiarski red da bi bili privilegovani, a namjesnici su protuzakonito
poveavali poreze stanovnitvu. to se tie privrednih djelatnostiu u
Bosanskom ejaletu, ovo vrijeme, oni su bili jako loi. U mnogim dijelovima
stanovnitbo je ekonomski propadalo to od kuge i gladi to od ratnih
razaranja.
BE za vrijeme tursko-mletakog rata i poarevakog mira
Odluka sultana Ahmeda III da zarati sa Venecijom je bila usmjerena na
povratak teritorija koje je Osmansko Carstvo izgubilo tokom predhodnog rata.
Za razliku od Venecije, Turska je raspolagala dosta velikim brojem dobro
opremljenih kopnenih i pomorskih snaga to je doprinijelo osvajanju velikog
broja teritorija.
Meutim, naredne godine deava se da Osmansko Carstvo gubi velikog
saveznika Francusku, smru kralja Luja XIV to je za Veneciju znaio veliki
napredak.
Dolaskom na prijesto Luja XV garantira Austriji uklanjanje
dotadanje opasnosti to znai da ona dobija odrijeene ruke te se prikljuuje
ratu ali na strani Mletake Republike u junu 1716. Godine. Kao najisturenija
osmanska provincija, Bosanski ejalet je imao strateku vanost. Glavno
mjesto cjelokupne vojske je bilo u Sarajevu. Pored gubitka Imoskog, Bosanski
32

4
ejalet je imao i drugih potekoa, pa je tako veliki snijeg koji je pao nanio
velike tete usjevima i vou to je za posljedicu imalo veliku oskudicu u
ivenim namirnicama.
Austrijske vlasti, pred kraj rata, su nastojale da iz sjevernih granica Bosansog
ejaleta privuku to vie hrianskog stanovnitva na svoju stranu kako bi
naselili novozauzete krajeve du Bosanskog ejaleta te tako branili austrijsku
granicu. Rat je okonan sredinom 1718. godine u Poarevcu kojim su
izgubljeni pokrajinski dijelovi Bosanskog ejaleta, Banata, Slavonije te dijela
Beogradskog paaluka. Nova granica je uspostavljena od Drine, blizu Bijeljine
do Novog na Uni.
Zakljuak
Ono to je na kraju vano za istai jeste to da se Bosanski ejalet odrao kroz
itav niz godina od svoje uspostave pa do propasti Osmanskog Carstva. Sa
Poarevakim mirom uspostavljene su granice Osmanskog Carstva sa
Habsburkom Monarhijom i Mletakom
Republikom du Bosanskog ejaleta koje su se zadrale kroz cijelo XVIII
stoljee.
Ono to je odralo Bosanski ejalet jeste jaka lokalna vlast u ijim rukama
su bili posloci civilne i vojne uprave. Porta bi direktno imenovala namjesnike
ejaleta i njoj bi bili direktno odgovorni. U sluaju nekih zloupotreba ovlatenja
Porta bi odmah intervenisala i takvi bi pojedinci bili protjerivani u zabaenije
dijelove Carstva, a poneki i likvidirani.
Sa rastom ekonomije Bosanski ejalet jo vie dobija na svojoj vanosti.
Samim time je snadbjevenost ejaleta bila dosta dobra. To je sve skupa jaalo
odbrambenu sposobnost Bosanskog ejaleta to je doprinijelo da se u narednim
ratovima osmanska vojska uspjenije suprostavi napadima austrijskih eta i od
njih odbrani ovu najznaajniju provinciju u evropskom dijelu Carstva.
33

4
15. Pravni kontinuitet/diskontinuitet u Bosni nakon 1463.
(Anita)
Srednjovjekovna bosanska drava je bila staleka monarhija u kojoj je vlast
vladara bila ograniena i bitno ovisila o volji krupne vlastele. S druge strane, u
OC postojala je izgraena jaka centralna vlast koju su predstavljali sultan i
carski divan. Jak centralni autoritet omoguavao je jedinstveno dravno-pravno
ureenje te i veu mo Osmanskog carstva, posebno u prvim stoljeima
njegovog postojanja to je osiguralo njegovu nadmo u odnosu na balkanske i
srednjoevropske drave.
Osnov pravnog poretka u OC kao islamskoj dravi inilo je muslimansko pravo
openito poznato kao erijat (jasni ili pravi put). Obavezni izvori erijatskog
prava su Kur'an i suna (hadis) , a postupak tumaenja erijatskog prava naziva
se idtihad. Analogijom zvanom kijas stvaralo pravo na osnovu osjeaja
pravinosti i ope koristi.
Kao sistem normi erijatsko pravo je, slino rimskom pravu, rezultat pravne
nauke zvane fikh (islamska jurisprudencija).
Bitna odlika erijatskog prava jeste u tome da je ono u naelu nastojalo
obuhvatiti cjelokupni ivot muslimana, pa je sadravalo kako propise o vjerskim
obredima tako i razne svjetovne norme. U erijatskom pravu nije razdvojeno
pravo u uem smislu od religije. Obligaciono pravo kao i agrarno i finansijsko
ostalo je uglavnom izvan domena erijata. Vremenom se javlja rascjep izmeu
teorijskog sistema erijata i potreba drave. Taj jaz izmeu erijatskog prava i
normativnih potreba drave premotavan je zakonodavnom aktivnou sultana
kroz zakone i zakonike zvane kanuni, naredbe - fermani i sveane povelje hatierifi.
Dakle, mogue je zakljuiti da je nakon ukljuivanja Bosne u Osmansku
carevinu nastupio pravni diskontinuitet. Osmanlije su imale svoj pravni poredak
zasnovan na erijatu, a to je za Bosnu bilo neto novo. erijatsko pravo je tako
inilo osnovu krivinog, nasljednog, branog prava. Postojala je i posebna vojna
organizacija i agrarni poredak. Tu se ipak moe pronai kontinuitet, s obzirom
na to da su Osmanlije preuzeli ifluk batinu kao vlasniku kategoriju iz
srpskog i bosanskog srednjovjekovnog prava. Posjednici batina su uivali sva
vlasnika prava uz uslov izvravanja odgovarajuih obaveza u korist osmanske
drave i feudalaca (spahija). Za razliku od spahija, seljaci su imali pravo da
prodaju i na dr nain otuuju i nasljeuju batine.
U okviru osmanskog pravnog poretka postoji i posebna sudska organizacija.
Sudsku vlast vrio je kadija koji je vodio i presuivao graanske i krivine
sporove po erijatskom pravu. U krivinim stvarima sudska nadlenost kadije
je bila potpuna i tu nije vaio personalni ve teritorijalni princip. Kadija je
34

4
rjeavao graansko-pravne sporove meu muslimanima. Nemuslimani su
sporove rjeavali na osnovu milletskog prava.
Mogue da postoji izvijesni kontinuitet u smislu regulisanja pojedinih odnosa
(porodini, nasljedni) po vjerskom pravu jer se pretpostavlja da su i u
srednjovjekovnim ranofeudalnim dravama postojali pisani zakoni kao zbirke
propisa crkvenog i svjetovnog karaktera. Ipak u srednjovjekovnoj Bosni
preovladavalo je obiajno pravo, normalno je da nema mnogo podataka o
pravnim izvorima. Osnovni izvor prava u srednjovjekovnoj Bosni bile su javne
isprave ili listine koje je u vidu povelja vladar izavao pojedinim fizikim i
pravnim licima. Vei dio ovih povelja imao je karakter meunarodnih ugovora,
jer su njima bosanski vladari davali i garantirali trgovake i druge povlastice
stranim dravama i njihovim graanima. U strukturi bosanskih isprava ili listina
razlikuju se tri dijela: 1. protokol, 2. tekst, 3. eshatokol.
U OC postoji i odreena lokalna uprava. Osnovna jedinica lokalne uprave su
sandaci, kao vojno-upravne teritorijalne jedinice. Sandaci su se dijelili na
kadiluke kao sudske okruge. Kadiluci su se dijelili na nahije koje su se uglavnom
poklapale sa teritorijom srednjovjekovnih slavenskih upa (kontinuitet).
Nahijama su upravljale subae ili vojvode a od 18. stoljea muteselimi ili
muselimi. Vie upravno-vojne teritorijalne jedinice od sandaka bili su beglerbegluci, ejaleti ili paaluci.
Pravni kontinuitet/diskontinuitet u Bosni nakon 1463. (esej)

Diskusija o pravnom kontinuitetu odnosno diskontinuitetu moe se smjestiti u
kontekst novih osvajanja, promjene vlasti te navikavanje stanovnitva na novi
nain ureenja drutvenih odnosa. Bosna je u periodu srednjeg vijeka bila
feudalna drava sa svojim specifinostima, gdje je preovladavalo obiajno
pravo. Osmansko osvajanje Bosne donosi preokret, kako u drutvenom odnosno
kulturnom smislu, tako i u pravnom, obzirom da osmanlije sa sobom donose
svoj pravni sistem, koji se sutinski razlikovao od do tada postojeeg na
teritoriju Bosne.
Put osnivanja bosanskog paaluka nije podrazumijevao jednostavnu brzu
tranziciju iz postojee drave u novi sistem upravljanja, ve je predstavljao
proces koji je obuhvatio dui prelazni perod formiranja, izrastanja i irenja tog
paaluka, to je trajalo skoro sto pedeset godina. Prvenstveno je dolaskom
Osmanskog Carstva na ove prostore formiran Bosanski Sandak 1463.godine,
da bi padom posljednje bosanske tvrave Biha 1592.godine konano bio
finalno ustanovljen Bosanski paaluk (zvanino 1580).
35

4
Osmanlije nisu poduzele revolucionarnu izmjenu ranijeg drutvenog i
ekonomskog ureenja, nego vie konzervativno izmirenje lokalnih uslova i klasa
s osmanskim institucijama; ali sve je bilo usmjereno postepenom uklanjanju
ranijeg i zavoenju osmanskog poretka i ustanova.
Starija literatura je po pitanju zakona podupirala stav da srednjevjekovna Bosna
nije imala opa pravna pravila u obliku pisanih zakona. Ipak, iz analize glave IX
Ljetopisa popa Dukljanina se vidi da postoji mogunost da je prije XII stoljea u
Bosni na snazi bio jedan pisani zakon. Rije je o knjizi Metodije koja se sa
grkog (methodios) prevodi kao uredba, statut, pa stoga knjiga Metodije
zapravo oznaava kompilaciju zakona, koju je prema predanju uveo do sada
nepoznati kralj Budimir, na saboru na Duvanjskom polju, pri emu je podijelio
zemlju na etiri velike pokrajine: Crvenu Hrvatsku, Bijelu Hrvatsku, Bosnu i
Rau. Ova mogunost postojanja pisanog srednjovjekovnog zakona Bosne je i
vea usljed injenice da u tom periodu proces feudalizacije nije doveo do
rascjepkanosti, kakva e kasnije uslijediti, pa je centralna vlast sa vladarem na
elu jo uvijek imala mo da donese jedan takav pisani zakon. Ono to je
pouzdano poznato je da su u srednjovjekovnoj Bosni osnovni izvor prava bili
obiajno pravo i javne isprave. Ovi pravni oblici su karakteristini za sve
srednjovjekovne drave.
Temelj bosanskog prava je bilo obiajno pravo, koje je ugraeno u sve
drutvene odnose a time i u pisane izvore. Navedeno znai da je pravna
sankcija izlazila iz tadanjih drutvenih obrazaca. Obiajno pravo je regulisalo
svaki aspekt ivota i odnosa u srednjovjekovnoj Bosni. U odnosu na vladara i
upravljanje dravom, obiajima je ustanovljen dolazak na vlast, granice moi
vladara, kao i ustanovljava granice moi feudalne hijerarhije.
Obiajno pravo je regulisalo i poloaj velmoa, kao gornjeg sloja feudalne
hijerarhije, i to kroz institut pravo na plemenitu batinu. Osim to je ova
odredba dala ekonomsku mo velmoama, odredila je i njihov odnos prema
vladaru, kroz politiki imunitet, koji je obuhvatao linu slobodu, sigurnost,
nepovredivost plemenite batine. Ovo je dovelo do slabljenja centralne vlasti i
jaanja lokalne, odnosno do feudalne rascjepkanosti, obzirom da su osnovom
ovog imuniteta velmoe imale veliku mo i udaljavale se od samog vladara, to
je doprinijelo raspadanju srednjovjekovne Bosne.
Obiajno pravo je regulisalo poloaj i odnose izmeu ostalih slojeva
stanovnitva, kao i socijalni, ekonomski i politiki poloaj grupacija
stanovnitva (npr. Vlaha, Sasa, trgovakih kolonija Mleana, Dubrovana...)
Javne isprave / listine su bile nain da obiajno pravo dobije svoj pisani oblik.
One su u biti dravni protokoli koji su proizali iz djelovanja dravnog aparata,
36

4
te su osnovni pisani izvor, za koji se sa sigurnou moe tvrditi da je bio na
snazi u srednjovjekovnoj Bosni, iz razloga to ih je priblino ezdeset sauvano.
To su bile povelje i ugovori koje je vladar izdavao raznim licima u svrhu
regulisanja trgovakih ili vlasnikih odnosa.
Brano i porodino pravo srednjovjekovne Bosne je utemeljeno na osnovu
obiaja. Nije bilo podvrgnuto nikakvom crkvenom pravu, ritualima niti
pravilima, pa se neoptereeno time nesmetano razvijalo do oblika koji se moe
nazvati normiranim.
Takoer je postojalo i nasljedno pravo, zasnovano na obiajnom pravu, koje je
poznavalo testamentarno nasljeivanje i nasljeivanje bez testamenta. Sama
injenica postojanja ovakvog ureenja nasljednih odnosa ukazuje na visok
stepen razvoja tadanjeg bosanskog drutva.
Agrarno pravo srednjovjekovne Bosne je zasnovano na ustaljenim obiajima,
pa je time ureen poloaj i obaveze podanika prema feudalnoj hijerarhiji, oblik i
veliina feudalne rente i druga materijalna davanja. Na formiranje vrsta
srednjovjekovne zemljine svojine u Bosni usticao je hijerarhijski raspored
drutva i teorija o podijeljenoj svojini. Vlastelin je bio nositelj politike vlasti,
tako je on istupao i kao vlasnik zemlje, gospodar koji je imao sve atribute vlasti,
vrio je jurisdikciju na toj teritoriji, tj. sva vlast nad zemljom i nad ljudima koji
su vezani za tu zemlju slivala se u jedinstvenu vlast posjednika vlastelina. Vlast
nad zemljom, sjedinjavala se sa vlau nad radom kmeta i sa vlau nad
njegovom linosti. Bosanski seljaci su vezani za zemlju i vlastelin ih je mogao
prodati, pokoloniti, zajedno sa zemljom, a oni koji su pobjegli mogli su biti
prisiljeni da se vrate. Ova obiajna norma je esto i prikazivana u pisanom
obliku, u poveljama, pa je tako u povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukosaviu
navedeno da: ne moe primiti nitko u naem gospodstvu Vlatkova ovjeka, ni
sam ban Tvrtko ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka.
Prema ekonomskoj moi vlastela se dijeli na: velmoe, vlastelu i vlastelie.
Bosanski feudalni sistem zasniva se na plemenitoj batini - feudalnom posjedu
koji je uivala vlastela, a koji su dobijani za razliite vojne zasluge ispunjene
vladaru. Plemenita batina predstavlja trajnu svojinu sa vazalnim odnosima
zasnovanim na sistemu vjerne slube i vjere gospodske izmeu seniora kao
gospodara i vazala kao podanika.
U Bosni je bilo i slobodnih seljaka koje dubrovaki izvori u XV stoljeu spominju
kao homo liber ili homo sui iuris. Bosanske povelje spominju takoer
slobodne i poluzavisne seljake pod nazivom polovnici ili tretjanici.
37

4
Osmanlije su svojim dolaskom donijele potpuno novi pravni, kulturni, zapravo
novi sistem ivota. U pojedinim aspektima i institutima, meutim, ti su sistemi
poivali na priblinim osnovama. U svakom sluaju, u osnovi islama je utkana
tolerancija prema drugima, tako da je takva mogunost dozvolila pripadnicima
drugih vjerskih grupa na teritoriju Osmanskog Carstva da primjenjuju svoja
religijska prava u odreenim aspektima ivota, dakle u regulisanju linih
odnosa. S druge strane, sultanova zakonodavna aktivnost je bila usmjerena na
regulisanje ovosvjetskih dravnih odnosa, to je svakako jaalo uticaj
Osmanskog Carstva u prelaznom periodu neposredno nakon okupacije.
Osmanlije su sa sobom donijele drugaije pravo, pravo koje je, za razliku od
srednjovjekovnog obiajnog prava, bilo propisano, ali koje u svojoj sadrini
podrazumijeva odreenu toleranciju, tako da je u sferi linih prava bilo mogue
ne mijenjati nita, zadrati vjersko i obiajno ureenje odnosa i odrati
kontinuitet. Nestankom Crkve Bosanske slobodnija forma srednjovjekovnog
braka zamijenjena je ugovornim formulacijama religijskih prava.
Dravno ureenje dva sistema se naroito razlikuje, mada je strukturalno slino
sa dva organa, zakonodavnim vladarem i izvrnim organom dvorskim
aparatom. U srednjovjekovnoj Bosni je bila slaba centralna vlast, a nasuprot
tome u Osmanskom Carstvu je postojala jaka centralna vlast.
Agrarno ureenje je mogue i najkompromisniji aspekt prelaznog perioda, koji
je veoma slian srednjevjekovnom Bosanskom. Kontinuitet postoji u odnosu na
rente, ali sa daleko jaom centralnom vlau, tako da nije moglo doi do
feudalne rascjepkanosti.
U prelaznom periodu nakon okupacije srednjovjekovne Bosne, i Bosanskom
ejaletu dakle i Osmanskom Cartvu je vladao timarski sistem, koji se nije mnogo
razlikovao od srednjevjekovne koncepcije. Vlasnitvo nad zemljom je pripadalo
dravi, to je nazvano erazi miri i obuhvatalo je svo obradivo zemljite i
ume. Budui da je sultan drava, pravo raspolaganja sa erazi mirijom je
pripadalo sultanu, koji ju je dijelio na uivanje pojedinim zaslunim feudalcima
spahijama, koji su se na taj nain izdravali, a zauzvrat su sluili vojsku i odlazili
u rat na poziv sultana. Razliite veliine posjeda (timar, zijamet, has) su
uivaocu donosile razmjerne godinje prihode na osnovu plaanja poreza, kao i
razliita imunitetska prava. Posjedi su davani lino, nije dolazilo do prenosa
vlasnitva, ve samo do koritenja i uivanja rente koja je godinje isplaivana,
te u ovisnosti od vrste posjeda i uivanja odreenih imunitetskih prava, ali sve
to samo pod uslovom vrenja slube za koju su i dobili posjed. Zato je vea
ovisnost feudalaca spahija o sultanu u Osmanskom Carstvu, ime je jaa
centralna vlast drave, nego u sluaju evropskih feudalaca. To je bio razlog
nevjerovatnog jaanja i napredovanja Carstva.
38

4
16. Komparacija osmanskog i evropskog agrarnog poretka
Klasino osmansko agrarno ureenje poznato je kao timarski sistem. U tom
sistemu postojale su u osnovi dvije kategorije posjeda. U prvu kategoriju
spadaju timari, a u drugu zijameti i hasovi. Timar je kao feudalni posjed bio u
fukciji vojnih potreba drave. Zijamet i has su bili posjedi ije uivanje nije bilo
vezano samo za vojne dunosti, nego i za funkcije u administrativnom aparatu.
Preduslov za timarski sistem bilo je uspostavljanje potpune dravne kontrole
nad obradivom zemljom i umskim povrinama. Osmanska drava je svu
obradivu zemlju proglasila mirijom, carskom zemljom, odnosno dravnim
vlasnitvom. Izuzetak su bili mulkovi, kao privatno vlasnitvo, i vakufi. U
vrijeme jake centralne vlasti ili pune osvajake politike, kakvu su vodili Bajezit I
i Mehmed Fatih, drava je ograniavala i ukidala pravo na privatno vlasnitvo i
vakufe. Krajem 16. i poetkom 17. st. drava je poela polahko gubiti nadzor
nad mirijskom zemljom, to smatra jednim od glavnih uzroka postepenog
opadanja velike moi OC.
Slino evropskom feudalizmu, i u timarskom sistemu u osnovi je vladao princip
podijeljenog vlasnitva, sa tri titulara, odnosno nosioca odreenih vlasnikih
prava. To su bili seljaci, spahije ili timarlije i na kraju drava, odnosno sultan sa
vrhovnim pravom vlasnitva. Vrhovno pravo vlasnitva je bilo jae naglaeno
nego u evropskim feudalnim dravama, gdje je to pravo bilo esto nominalno.
U osmanskom timarskom sistemu sultan je imao iskljuivo pravo da raspolae
dravnom zemljom, to znai da je dodjeljuje i oduzima po svojoj volji i procjeni
politikih potreba.
Sutina timarskog sistema je u tome to drava nije spahiji davala samo
zemlju, nego ovlatenje da od seljaka prikuplja utvreni iznos dravnih prihoda
sa zemlje koja mu je u tu svrhu dodijeljena. Istovremeno se spahija starao o
provoenju i primjeni dravnih agrarnih zakona. Spahija je bio odgovoran za red
u selu. On je bio ovlaten da uhapsi prekritelja ali mu nije mogao suditi i nije
se mogao mijeati u izvrenje kazne. Seljak koji je obraivao zemlju imao je
status nasljednog zakupca. Kao naknadu za rad na zemlji imao je pravo
plodouivanja.
Osmanski porez i dabine koje su davali i plaali seljaci ili raja bili su podijeljeni
u dvije vrste ili grupe. U prvu grupu su spadale su one fiskalne obaveze koje su
odreene erijatom, a u drugu porezi koje je propisivala drava. Fiskalne
obaveze propisane erijatom bile su zemljini porezi (ur, hara) i glavarina
(dizja). U OC su ova dva poreza spojena u jedan, poznat pod nazivom hara,
koji je plaan kao naknada za oslobaanje od vojnih dunosti.
Osnovna fiskalna obaveza seljaka u timarskom sistemu bio je desetak, koji je
kao feudalna renta davan spahiji u naturalnom obliku, sastavljenom od svih
39

4
glavnih poljoprivrednih proizvoda. Svi porezi koje je propisivala drava nazivani
su jednim imenom resumi urfije.
Osmanski feudalizam u Bosni je stekao niz svojih osobenosti koje se ogledaju u
postojanju spahija krana u prvo vrijeme osmanske vlasti u Bosni, zatim u
posebnom poloaju srazmjerno brojnog vlakog (stoarskog) stanovnitva,
osobito u Hercegovini, ali i u drugim krajevima Bosne. Najznaajnija osobenost
osmanskog feudalizma u Bosni ogleda se u odredbama Kanun-name za
Bosanski sandak iz 1516, prema kojoj su timari u Bosni mogli biti dodjeljivani
iskljuivo domaim ljudima. Zabranom kojom se onemoguuje da timari i
zijameti u Bosni budu dodijeljeni strancima veoma je ojaan i uvren poloaj
domaeg, bosanskomuslimanskog feudalnog sloja. Iz tog je proistekla druga
osnovna osobenost osmanskog feudalizma u Bosni, koja se ogleda u ranoj
pojavi odakluk-timara, kao nasljednih porodinih feudalnih dobara. Razvoj
osmanskog feudalizma i njegova osobena evolucija u Bosni, vezani su za njen
istureni krajiki poloaj. Bosna je praktino sve vrijeme osmanske vladavine
imala poloaj isturene krajine. Bosna je kao krajina u dva razliita razdoblja
osmanske historije imala dvije razliite uloge, najprije ofanzivnu, a kasnije
odbrambenu. U vrijeme uspona OC Bosna je bila polazna taka za osmanske
upade i pohode prema Hrvatskoj, Ugarskoj, Kranjskoj i tajerskoj, ali i prema
Dalmaciji, Boki i Zetskom primorju. Nakon poraza Osmanlija u velikom Bekom
ratu (1683-1699) i Karlovakog mira, Bosna postaje najisturenija osmanska
pokrajina, izloena stalnim napadima Mleana iz Dalmacije i Austrije, sa sjevera
i zapada. Tako je na jugu kod Gabele bio zid islama, a na zapadu se prostirala
krajina.
Zahvaljujui uvrenju ustanove odakluk-timara i svijesti o svojim pravima,
timarska ili spahijska organizacija u Bosni je bila jaa nego u bilo kojem drugom
kraju OC. Odatle je u Bosni opstao znatan broj spahija u vidu ifluk-sahibija jo i
u 19. st. kada ih je 1839. u velikom broju zatekao Tanzimat (reforma), kojim je u
Carstvu konano i formalno ukinuta spahijska organizacija.
(A. Alii): iro Truhelka se meu prvima bavi agrarnim odnosima u Bosni
(Historijska podloga agrarnog pitanja u Bosni). Nastojao je dokazati da su
agrarni odnosi u Bosni pod osmanskom vlau produetak tih odnosa iz
srednjovjekovne bosanske drave i u svim pojavama je traio taj kontinuitet.
Bonjaci su traili od Porte da se njima vrati defterhana, to znai da im se
zemlja vrati u vlasnitvo. Osmanska drava to nikad nije dozvolila, svi odnosi su
se kretali unutar mirijskog vlasnitva i osmanskog zakonodavstva. Za razliku od
agrarnih odnosa u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, nije bilo vezanosti
obraivaa za zemlju i nije bilo diferenciranja unutar posjeda. Uivaoci vojnikih
posjeda u pogledu vlasnitva nisu imali nikakvih prava niti su imali upravna i
sudska prava nad obraivaima zemlje (Imamovi kae da su oni bili zadueni
40

4
za ouvanje reda i mira, moda samo neka kontrola bez velikih ovlatenja).
Jedino to ima karakter feudalnog u osmanskom sistemu jeste da je kretanje
obraivaa bilo ogranieno. I kada bi napustili zemlju ostajale su im neke
obaveze prema ranijem feudalcu, pogotovo kad su prelazili na posjed drugog
feudalca. Nisu mogli slobodno da raspolau zemljom.
Ukidanjem timara nestao je jedan sloj drutva koji je bio u direktnoj vezi sa
zemljinim odnosom, koji su bili posrednici izmeu drave i proizvodnog
stanovnitva, spahije i zaimi. Ramazanski zakonik je razradio karakter zemlje i
njen status, ali jo nije tretirao ifije i ifluk-sahibije. Tek Saferska naredba
zvanino priznaje ifluke odnose kao odnos izmeu ifija i ifluk-sahibija,
definirajui taj odnos kao zakupniki odnos.
Evropski feudalizam Timarski sistem (ovo je zapravo sutina)
Feudalizam nastaje na ruevinama robovlasnitva i naziv je oblik drutvenog
odnosa koji je preovladavao u srednjem vijeku. Vladari, kao vrhovni gospodari
zemlje (seniori), elei to vre vezati za sebe svoje velikae, dijele im zemlju
i pravo iskoritavanja kmetova. Zauzvrat, ljudi koji pripadaju plemstvu i kleru
polau zakletvu kao vazali (zaklinju se na lojalnost). U stvarnosti, to nije bilo
vano, jer su gospodari zemlje bili vrlo moni i kralj im nije mogao nita uiniti.
Ova situacija je podstakla poetak feudalizma. Osnovna jedinica feudalizma je
imanje (feud) koje se sastoji od teritorije na kojoj ive seljaci. Postojale su 3
drutvene klase: plemstvo, sveenstvo i kmetovi. Gospodari nisu jedini vlasnici
zemljita, ali su oni bili i zakonodavci i sudije na posjedu. Takoer su mogli
uticati i na privatni ivot seljaka. Kmetovi su inili vei dio feudalnog drutva.
Oni su bili radnici i proizvoai. Mogli su imati i svoje imanje, koje je u
poreenju sa gospodarevim posjedom bilo veoma malo i, naravno,
gospodarevo imanje je u pogledu obrade imalo prioritet. Kmetovi nisu mogli
napustiti zemlju i preseliti na drugo mjesto. U suprotnom su strogo kanjavani.
Gospodar nije mogao prodati kmeta ali je mogao prodati posjed, pa bi time i
kmet postao vlasnitvo novog gospodara.
Pored kmetova postojali su i slobodni seljaci i slobodni ljudi. Slobodni ljudi
plaali su poreze i radili odreene poslove. Kasnije se sele u gradove, gdje
formiraju velike zajednice. Oni e zatim postati faktor koji e uticati na pad
feudalizma.
Gospodar je imao odnos sa svojim seniorom, a to je nekad kralj, nekad po
polaaju vii aristokrata. U nekim sluajevima vazal postaje moniji od kralja,
pa je njegova zakletva u toj situaciji samo formalnost.
U timarskom sistemu, koji je bio dravni, ekonomski i vojni sistem, spahija je
prikupljao poreze, ali to je ograniavao sultan tako da spahija nije mogao sva
davanja uzeti za sebe, jer je jedan dio pripadao dravi. Spahije su igrali vanu
ulogu u odraavanju sigurnosti na zemlji. Nisu se mogli mijeati sa seljacima.
41

4
Oni su bili slubenici drave i iznad njih postojao je dravni sistem kontrole.
Ukoliko nisu izvravali svoje dunosti, sultan im je mogao oduzeti zemlju.
Terminologija kojom su oznaavani posjedi i porezi koje su plaani razlikuju se s
obzirom na pripadnost pojedinim vjerskim zajednicama. Posjedi seljaka
muslimana zvali su se ifluci, a posjedi seljaka krana batine. ifluk ili batina
se nakon smrti starjeine porodice nije mogao dijeliti meu njegovim sinovima,
nego su ih morali zajedno obraivati. Svaki odrasli mukarac kranin koji je
ivio i radio na selu, plaao je spahiji posebnu godinju taksu, tj. resmi-ift ili
ispende, koja je iznosila 22 ake. Muslimani seljaci su plaali na ime takse za
dranje ifta 25 aki godinje po svakoj kui.
Tokom 15. st. na timarima je bilo mnogo neobraene zemlje, uz istovremeni
veliki nedostatak radne snage koja bi tu zemlju obraivala. Zakon je
zabranjivao raji da naputa svoje prvobitno prebivalite. Time je u timarskom
sistemu uspostavljena neka vrsta vezanosti seljaka za zemlju. Spahija je u
praksi mogao samo na osnovu kadijinog ukaza vratiti odbjeglog seljaka, u prvo
vrijeme u roku od 15 a kasnije 10 godina. Ako bi seljak preao u grad i poeo se
baviti nekim zanatom, spahija ga nije mogao vie ni sudski prisliti da se vrati.
Jedino ga je mogao na osnovu kadijine presude obavezati da mu plaa
godinju naknadu u iznosu od jednog dukata usljed naputanja zemlje (iftbozan-aka). (to gore kae i Alii).
Evropski feudalizam je nastao u uvjetima slabosti centralne vlasti i anarhije, pa
se moe rei da se pojavio sluajno. Timarski sistem, s druge strane, nastao je
svjesno i tamo gdje je postajao jak sredinji autoritet. U evropskom feudalizmu
pravila se razlikuju od regije do regije, jer svaki gospodar je mogao imati svoja
pravila. Stoga se moe moe rei da u okviru evropskog agrarnog poretka
nema jedinstva. I u okviru timarskog sistema postojali su izuzeci po pojedinim
regijama i odreene specifinosti (primjer je i BiH, gore se spominje) i to je
uglavnom bilo karakteristino za pokrajine koje su daleko od sredita Carstva.
Meutim, generalno je timarski sistem ujednaen i njegova pravila propisana su
i upravljana od centralnog autoriteta. U evropskom feudalizmu kralj/senior je
stvarni vlasnik zemlje, ali u praksi on nije imao skoro nikakvog uticaja, jer je
gospodar mogao prodati zemlju, a time i kmeta, drugom gospodaru. U OC
zemlja potpuno pripada sultanu, dakle samo je on vrhovni vlasnik. Iako su se i u
okviru timarskog sistema deavale zloupotrebe i promjene koje su
karakteristine za evropski feudalizam, ali je uvijek postojala glavna razlika koja
nikad nije promijenjena. Spahije nikad nisu imale zakonodavna, izvrna ili
sudska ovlatenja. Stoga, dok se na feudalce gledalo kao na stvarne dravne
vladare, u timarskom sistemu su spahije samo dravni dunosnici. Pad
feudalizma praen je ponovnim jaanjem centralne vlasti, izgradnjom gradova,
razvojem trgovine i prestala je zavisnost o zemlji. S druge strane, problemi u
42

4
timarskom sistemu se javljaju uporedo sa padom centralnog autoriteta drave i
ekonomskom krizom.
Osnovna razlika je u tome to timarski sistem poiva na dravnoj kontroli
zemlje (erazi mirija). Dakle drava/sultan pretvara zemlju u dravno vlasnitvo i
dodjeljuje posjede za vrenje vojnih ili administrativnih funkcija. Spahija
prikuplja poreze, ali dio toga pripada dravi. Nema sudskih prava nad seljacima
koji nastanjuju posjed. Uglavnom i spahija je pod kontrolom drave. U
evropskom feudalizmu feudalac nekad ima i veu mo od kralja, odnosno
seniora. Feudalac ima puno vea ovlatenja: ekonomski, administrativni i
sudski imunitet.
Agrarno pitanje
Agrarno pitanje je jedno od kljunih problema bosanske historije 19. i 20. st. o
emu je napisana brojna literatura. Pitanje se zaotrava nakon proglaenja
Hatierifa od Gulhane iz 1839. kada se ve bio ustalio ifluki sistem. Proces
ifluenja u Bosni tee sporije nego u ostalim krajevima Carstva. U Bosni se u
jednoj linosti pojavljuje spahija i ifluk-sahibija. Spahije (ifluk-sahibije)
naseljavaju na posjede hriansko stanovnitvo iz Crne Gore i Hercegovine jer
se smanjuje broj muslimanskog stanovnitva i bonjakih seljaka.
Odnos izmeu ifluk-sahibije i seljaka je zakupniki odnos. ifluk-sahibija je u
pravilu davao seljaku zemlju u zakup uz odreenu naknadu u naturi. Vri se i
nasilno ukmeivanje, pa izbijaju pobune seljaka.
Zemljino pravo u osmanskoj dravi je kodificirano Ramazanskim zakonom
1858. Uredbom o iflucima u Bosni iz 1859., poznatom kao Saferska naredba,
ozakonjeni su agrarni odnosi stvoreni ifluenjem, odnosno postojee obiajno
agrarno pravo.
Posjednik zemljita je vlasnik koji moe uz saglasnost drave zemljite prodati,
zamijeniti, zaloiti i ostaviti nasljednicima. Odnosi izmeu kmeta i posjednika
reguliraju se putem ugovora muzarea koji je zakljuivan na odreeno vrijeme.
Zajedno sa Zemljinim zakonom iz 1858. Saferska naredba ostala je pravno na
snazi u BiH do kraja austrougarske uprave 1918.g.
19.
Tanzimatsko
zakonodavstvo
diskontinuitet prava?
kontinuitet
ili
Tanzimat (na turskom, "reorganizacija"), bio je period reformi u Osmanskom

carstvu izmeu 1839-1876. Tanzimat je bio duhovni proizvod istaknutih
osmanskih reformatora-birokrata koji su bili obrazovani u Evropi. Ovaj
ambiciozni projekt proveden je u namjeri borbe protiv sporog ali vidljivog
propadanja carstva, ije su granice postajale sve ue a njegova mo sve slabija
u poreenju sa evropskim silama.
43

4
Tanzimatske reforme je pokrenuo sultan Mahmud II, a nastavio njegov
nasljednik Abdul Medid. On je poeo svoju vladavinu 1839. izdavanjem
poznatog Hatierifa od Gulhane. Ovaj akt se u zapadnoj historijskoj literaturi
esto naziva osmanskom Poveljom sloboda, ime se poredi sa uvenom
odlukom engleskog parlamenta iz 1689., poznatom kao Bill of Rights.
Hatierifom je sultan na prvom mjestu garantirao svim svojim podanicima bez
obzira na religiju ili sektu, potpunu sigurnost ivota, asti i imetka. Obeava se
uvoenje stalnog naina razrezivanja i ubiranja poreza. Proklamira se jednak i
redovan sistem regrutiranja vojnika i trajanje njihove slube. Istovremeno je
pravno ukinut timarski sistem i na njemu zasnovana spahijska organizacija.
Hatierifom od Gulhane poelo je razdoblje reformi ili tanzimata (tj. dovoenja
stvari u red). Era tanzimata je trajala do donoenja prvog osmanskog Ustava
1876. U praksi je uvoenje pravne drave u OC i provoenje razliitih agrarnih,
administrativnih i vojnih reformi ilo sporo i vrlo teko, posebno u Bosni.
Pojedini autori govore o tome da je i nakon Hatierifa vjerska sloboda
ograniena i da nemuslimani imaju jo uvijek razliit poloaj u odnosu na
muslimane. Stoga tvrde da tanzimat, bar na poetku, nije aktivno promicao
slobodu prakticiranja religije, bez uznemiravanja. Za osmansku vladajuu elitu
sloboda vjeroispovijesti je sloboda da se brani svoja vjera.
Hatierifom od Gulhane (1839) proklamovan je niz administrativnih reformi.
1835. Su ukinute kapetanije i njihovi vojni redovi. Zemlja je podijeljena na
muselimluke, koji su odgovarali srezovima i teritorijalno su se podudarali sa
kadilucima. Na elu muselimluka bio je muselim (muteselim). Oni su imali samo
civilnu (ne i vojnu) vlast.
Drugi temeljni pravno-politiki akt ere tanzimata bio je Hati Humajun iz 1856.
Hati Humajun je u osnovi potvrdio i proirio listu obeanja datih Hatierifom od
Gulhane. Bitna razlika je u tome to je Hatierif nastao u Carstvu, a Hati
Humajun iz 1856. iniciran je iz inozemstva. Hati Humajun je rezultat toka i
ishoda Krimskog rata 1853-1856. Rat je poeo napadom Rusije na OC. Rusija se
nala usamljena, poto su se OC pridruile kao saveznice Velika Britanija i
Francuska, a kasnije i Kraljevina Sardinija, dok je Austrija ostala neutralna. Rat
je faktiki okonan 1855. poto su saveznici zauzeli Sevastopolj, veliko rusko
utvrenje i luku na krimskoj obali Crnog mora. Odmah nakon toga sazvan je u
Parizu kongres velikih evropskih sila radi zakljuenja mira. Kongres je odluio da
se OC primi za punopravnog lana koncerta (sporazuma) evropskih sila. Uslov
za ulazak u koncert Evrope bio je da osmanska vlada prihvati reforme kojima bi
se garantirala jednakost svih graana Carstva. Hati Humajunom je proglaena
jednakost svih sultanovih podanika, bez obzira na vjeru, jezik ili rasu. Odreeno
je da e se izvriti reorganizacija milletskog sistema kako bi se osiguralo vee
uee laikog, tj. sekularnog elementa u poslovima milleta. Takoer e se
proiriti Vrhovno sudsko vijee tako to e u svoj sastav ukljuiti i predstavnike
44

4
nemuslimana. Hati Humajunom iz 1856. oznaen je poetak druge faze
tanzimata, odnosno evropeizacije osmanskih institucija.
Meu najvanije osmanske tanzimatske zakonske akte spada Osmanski
graanski zakonik poznat kao Medella. Ovaj zakonik predstavlja slubenu
kodifikaciju erijatskog obligacionog, parninog i dijelom stvarnog prava.
Zakonik sadri modernizirano i kodificirano hanefijsko tumaenje erijata.
Medella je postepeno izdavana od 1869. do 1876. Sukcesivno je objavljivana u
slubenom osmanskom zborniku zakona Destur. Iako nije formalno proglaena
za zakon, Medella je uivala silu i autoritet zakona. U prvom dijelu se daje
definicija pravnike nauke (Ilmi Fikh) kao poznavanje erijatskih pravila o
postupanju i ivljenju. Medellom nisu bili obuhvaeni propisi vjerskog
karaktera, jer se pravila odnose samo na tekui ivot - ovaj svijet. Zatim se
navodi 99 pravnikih pravila, odnosno opih pravnih naela. Poslije toga slijedi
16 knjiga u kojima su normirani kupoprodajni odnosi, najmovi, jamstvo,
darovanje, prisvajanje i unitenje tuih stvari, tuba, dokazi, suenje...
Medella je i poslije propasti OC ostala u upotrebi u Turskoj do 1926. kada je
zamijenjena sekularnim kodeksom graanskog prava. Taj novi Turski graanski
zakonik predstavlja recepciju vicarskog graanskog zakonika iz 1907., pa je
kao takav radikalno prekinuo sa tradicijom erijatskog prava. U BiH Medella je
primijenjivana u postupku pred erijatskim sudovima sve do njihovog ukidanja
1946.
Dakle, tanzimat donosi modernizirane zakonike. Ipak oni se jo uvijek zasnivaju
na tradiciji erijatskog prava. Tako Medella ne sadri pravila vjerskog
karaktera, ali propisi u njoj sadrani su pravila erijatskog obligacionog,
parninog i stvarnog prava. Jo uvijek nema potpunog raskida sa tradicionalnim
osmanskim pravom zasnovanim na erijatu. U tom smislu se moe rei da
postoji jo uvijek izvijesni kontinuitet prava.
Porta je 1835. ukinula kapetanije i zavela muselimluke (srezove) koji su se
teritorijalno podudarali sa kadilucima, odnosno bivim kapetanijama.
Dotadanji upravni poslovi kapetana povjereni su muteselimima koje je
postavljao bosanski namjesnik (valija). Za razliku od bivih kapetana
muteselimi nisu imali vojnu ve samo civilnu vlast u svojim srezovima. Na
poloaj muteselima se uglavnom postavljani bivi kapetani i ajani ili pripadnici
njihovih porodica pa se otpor reformama u Bosni i dalje nastavio.
Nakon proglaenja Hatierifa od Gulhane u Bosni se posebno zaotrava agrarno
pitanje. Proizvodni odnos koji je krajem 18 i poetkom 19. st. uspostavljen
izmeu bosanskih spahija kao ifluk sahibija i seljaka kao ifija, pravno je
poivao na njihovoj slobodnoj pogodbi. ifluk-sahibija je u pravilu davao seljaku
zemlju u zakup uz odreenu naknadu u naturi. Seljaci su osporavali ifluk45

4
sahibijama ona davanja koja su oni sami uveli. ifluk-sahibije su u pojedinim
krajevima zavele obiaj da u raznim prilikama trae od seljaka odreena
davanja (kravu, ovcu), i zaveli su obiaj priselice, obaveze seljaka da im daju
besplatno hranu i pie kada dolaze u selo. Ovim izvanrednim davanjima i
obavezama posebno su se opirali seljaci u Bosanskoj krajini i Posavini, gdje je
dijelom za razliku od drugih krajeva Bosne vreno nasilno ukmeivanje. Agrarne
odnose izmeu ifluk-sahibija i ifija pokuali su urediti bosanski namjesnici
Husrev-paa i Tahir-paa, meutim to nije dalo nikakve trajne rezultate. U
meuvremenu je ukinut hara, glavarina. Njegovim ukidanjem nemuslimani,
uglavnom krani su naelno, tj. pravno obuhvaeni vojnom obavezom. U
stvarnosti nije dolo do njihovog regrutiranja u redovnu osmansku vojsku
(nizam). Mjesto toga, uvedena je naknada za sluenje vojske zvana bedeli
askerija (vojnica).
Skoro odmah po stiavanju Gradaevievog pokreta, poinju otvorene bune
pojedinih muteselima, bivih kapetana i ajana, te drugih bosanskih prvaka
protiv travnikih vezira (valija) i centralne vlasti. Najveu bunu podigao je u
proljee 1836. u Posavini Ali-paa Fidahi, nekad najblii prijatelj i saborac
Husein-kapetana Gradaevia. Njega su podrali i muteselimi Tuzle i Zvornika.
Za razliku od drugih buna koje su imale lokalni karakter, Fidahi je imao
ambicije da povede jedan opi pokret Bonjaka protiv centralne vlasti. Tadanji
bosanski valija Mehmed Salih Vedihi-paa odluno se razraunao sa
pobunjenicima. Buna je uguena zauzeem Bijeljine gdje je zarobljen i njen
voa Ali-paa Fidahi. Slom Fidahievog pokreta nije doveo do mira u Bosni.
Pobunjenici su uglavnom traili da u Bosni ostanu stara prava kapetana, te da
im se garantuju povlastice i poloaji. Bonjaci su se otro protivili uvoenju
nizamske vojske. Iza kapetana, ajana, begova i istaknutih predstavnika uleme,
kao glavnih protivnika reformi, stajao je narod tako da se bosanske valije nisu
mogli osloniti na domae stanovnitvo, pa su za guenje buna angairali
albanske plaenike. Valije su se u slamanju otpora reformama koristile silom,
unoenjem nepovjerenja i razdora meu pojedine bosanske prvake. Sa druge
strane, pojedincima iz njihovih redova dijelili su razna zvanja, inove i
odlikovanja i tako pridobijali njihovu lojalnost sultanu i reformama. Nakon
proglaenja Hatierifa krani su oekivali da e se njihov socijalno-ekonomski
poloaj i politiki status znantno poboljati, a muslimani su u najavljenim
reformama vidjeli nastojanje centralne vlasti da ukine tradicionalne bosanske
institucije i privilegije. Meu njima su najznaajnije bile vojne ustanove, kao to
su spahijska organizacija i bosanska narodna vojska. Ukidanje spahijskog reda
poelo je u pojedinim provincijama OC jo 1834. g. Bosanske spahije su
meutim odbile da prihvate odredbu Hatierifa kojom se ukida njihova
organizacija. Da bi primirila njihovo nezadovoljstvo, osmanska vlada im je
46

4
dozvolila da se upiu u rezervnu konjicu. Veina bosanskih spahija je to odbila
nastojei zadrati svoju staru organizaciju.
(Tu je ve pokuaj diskontinuiteta; promjene tradicionalne organizacije, spahije
to odbijaju, jer su posebno u Bosni imali jak poloaj zbog odakluk-timara, pa
dolazi do jaanja drutvenog i politikog poloaja krupnih spahijskih porodica;
ali su se spahije odrale u vidu ifluk-sahibija, pa moda je to istovremeno i
kontinuitet)
Bez obzira na to, centralna vlast je bila odluna da ukine stare ustanove i
formira nizamsku vojsku.
Zadatak Omer-pae Latasa je bio da umiri Bonjake i osigura provoenje
reformi, odnosno tanzimata. Omer-paa Latas je 1850. vezirsku stolicu poslije
skoro 150 godina prenio u Sarajevo koje je time kao stvarno sredite Bosne
definitivno postalo vilajetski, odnosno zemaljski glavni grad. U Sarajevu je pred
bosanskim uglednicima proitan sultanov ferman o reformama kojim je
odreena obaveza da provedu reforme koje trai centralna vlast. Mjesto toga,
ponovo su u skoro cijeloj Bosni izbile bune, u Bosanskoj krajini, zatim u
Posavini, Hercegovini i srednjoj Bosni. Omer-paa je odlunom oruanom
akcijom slomio otpor u cijeloj Bosni, ukljuujui tu i Hercegovinu. Omer-paa je
zatim izvrio administrativnu reformu Bosanskog ejaleta. Sandake je
preimenovao u kajmekamluke sa kajmekamima na elu, a mjesto ranijih nahija
uspostavio mudirluke sa mudirima na elu. Tada je uspostavljen Novopazarski
sandak kao posebna teritorijalna i upravna jedinica. Tako se Bos.ejalet
sastojao od 7 sandaka ili kajmekamluka: Sarajevo, Travnik, Banjaluka, Biha,
Zvornik, Hercegovina i Novi Pazar. Za kajmekame je Latas postavio strance
Osmanlije. Gdje god je to mogao istisnuo je domae ljude iz upravnog aparata
zemlje. Intervencijom Omer-pae Latasa osmanska vlada je vojno i politiki
slomila bosanske ajane i begove i uniitila njihova dugogodinja nastojanja da
za Bosnu izbore autonomiju u kojoj bi oni imali odluujuu rije i dominantnu
ulogu.
Od konanog sloma ajana 1850. nastaje u politikom ivotu Bonjaka zatije
koje osmanska vlast nastoji iskoristiti za dovravanje procesa reformi vojske,
uprave, poreskog sistema i dr. oblasti drutvenog ivota. Objedinjavanje tih
tanzimatskih mjera ili reformi u Bosni je u pravnom i administrativnom pogledu
izvreno izdavanjem i objavljivanjem Uredbe o organizaciji Bosanskog vilajeta
1. 6. 1865. Njena stvarna primjena u praksi kao Ustavnog zakona Vilajeta
Bosanskog poela je tokom 1867. g. U tom pogledu je posebno aktivan bio
Osman erif Topal-paa, posljednji veliki bosanski namjesnik, koji je za svoje
uprave nastojao izvesti Bosnu na put graanskog razvitka, kako u privrednom
tako i administrativno-politikom pogledu.
47

4
Carskim fermanom od 13. maja 1865. dotadanji Bosanski ejalet ili paaluk je
preimenovan i pretvoren u Bosanski vilajet. Na elu vilajeta je stajao valija.
Uspostavljeno je upravno vijee kao savjetodavni organ valije. Prema novoj
uredbi Bosanski vilajet se sastojao od 7 liva (okruga) koje su se potpuno
podudarale sa ranijim sandacima. U praksi je i dalje preovladavao naziv
sandak. Live (okruzi) ili sandaci su bili: Sarajevo, Travnik, Biha, Banjaluka,
Zvornik, Novi Pazar i Hercegovina. Na elu liva se nalazio upravnik sandaka,
zvani mutesarif. Live su se dijelile na kaze (srezove), kojih je u cijelom vilajetu
bilo 60. Starjeine kaza su se nazivali su se mudirima, a od 1867.
kajmekamima. Neke kaze su se dijelile na nahije na ijem su elu do 1867.
stajali zabiti, a od tada mudiri.
Novom organizacijom vilajeta je potvrena zateena seoska uprava na ijem su
se elu nalazili muhtar i seosko vijee (ihtijar medlisi).
U sklopu uvoenja nove organizacije vilajeta uvedena je 1866. i uprava gradske
opine, tzv. beledija.
Pristupilo se i reformi tradicionalnog erijatskog sudstva. Ta reforma je
proisticala iz Hati Humajuna kojim je proglaena graanska jednakost svih
osmanskih podanika bez obzira na vjeru, jezik ili rasu. Donesena je Uredba o
ureenju erijatskih sudova 1859. Nadlenost erijatskih sudova je time
svedena na pitanja linog statusa muslimana (brak, porodica i nasljeivanje) i
stvari vakufa. Uvedeni su redovni sudovi za rjeavanje imovinsko-pravnih
sporova svih graana po propisima utvrenim opim dravnim zakonima.
Redovni ili graanski sudovi su u Bosni djelovali u tri instance: 1. sreski ili
kotarski sudovi; 2. okruni i 3. Vrhovni vilajetski sud u Sarajevu.
(U upravi je vidljiv odreeni kontinuitet s obzirom na to da je negdje samo

promijenjena terminologija: Bosanski ejalet Bosanski vilajet; 7 liva koje se
podudaraju sa ranijim sandacima; potvrena zateena seoska uprava i seosko
vijee.
Reforma je izvrena u oblasti erijastskog sudstva. Oni su sad nadleni za
porodine i nasljedne odnose meu muslimanima i poslove vakufa.
Uspostavljeni redovni graanski sudovi u tri instance, s obzirom na
garantovanu jednakost svih graana bez obzira na vjeru, jezik ili rasu)
Konzervativni iroki bonjaki muslimanski slojevi, bez pravog politikog

vostva, dre se prema svemu tome uglavnom pasivno. Ipak, svim Osman
Topal-painim reformama BiH se faktiki pripremala za veliki preokret koji e u
ivotu Bonjaka nastupiti austrougarskom okupacijom 1878. g.
Ramazanski zakon
48

4
Osmanski zemljini zakon ili Ramazanski zakon ili zakonik donijet je 3. maja
1858. Tim zakonom je izvrena kodifikacija osmanskog zemljinog prava,
odnosno regulirani odnosi u agraru koje je zatekao Hatierif od Gulhane.
Ramazanskim kodeksom su samo pravno formulirani i ozakonjeni odnosi u
agraru koji su nastali i oblikovali se u procesu ifluenja. Zakon je priznao
samovlasna i na drugi nain izvrena prisvajanja seoskih zemljinih posjeda,
ime je legaliziran iluki sistem. Tom legalizacijom garantirano je ifluksahibijama batinsko (nasljedno) pravo na zemlju. Ramazanski zakon razlikuje 5
kategorija zemljine svojine:
1. mulk - privatno vlasnitvo kojim njegov titular moe neogranieno
raspolagati, inter vivos i mortis causa. U sluaju smrti vlasnika mulk imanje se
nasljeuje po odredbama erijastskog prava
2. erazi-mirija tu je spadala obradiva zemlja i znatan dio uma. Vrhovno pravo
vlasnitva na ovoj zemlji pripadalo je dravi. U timarskom sistemu erazi-mirija
je bila imobilna a Ramazanskim zakonikom uinjena je djelomino pravno
mobilnom. Tako su npr. ifluk-sahibije uz prethodnu dozvolu drave mogli
raspolagati posjedom. Mirijska zemlja nije mogla biti predmet testamentalnog
nasljeivanja niti joj je posjednik mogao mijenjati pr prirodu. Ipak, je zadrana
kontrola drave i pogledu uivanja i raspolaganja mirijskom zemljom. Drava je
sa ove zemlje ubirala porez zvani zemljarina ili desetina koji je naplaivan u
naturi. O tome su voene posebne tapijske knjige.
3. vakufske zemlje tu nema bitnih promjena. Zakon o upravljanju vakufima
donijet je 1859. g. Izvrena centralizacija vakufa i kodifikacija vakufskih prava.
Uspostavljena centralizirana vakufska uprava kroz Ministarstvo vakufa u
Carigradu.
4. opinske zemlje u vlasnitvu seoskih opina. Zajedniki panjaci, ume,
vode kojima su se seljaci koristili za svoje potrebe.
5. puste zemlje ledine, movarna i neplodna zemljita.
Saferska naredba
Uredba o iflucima u Bosni donesena 1859. poznata kao Saferska naredba.
Njom su konano ozakonjeni postojei agrarni odnosi u Bosni, dakle postojee
obiajno agrarno pravo. To pravo je nastalo u procesu ifluenja. ifluki odnosi
uspostavljeni su slobodnom pogodbom izmeu vlasnika zemlje (ifluk-sahibije) i
seljaka (ifije) o uzajamnim obavezama. Tako je nastalo obiajno agrarno
pravo. Saferskom naredbom je ustanovljena neka vrsta trajnog, tj.
neogranienog, otuivog i nasljednog zakupa zemljita (vrsta rimskog vectigala
ili emfiteuze) izmeu posjednika (spahije) koji je postao vlasnik zemljita i
kmeta, zakupca (ifije). Posjednik zemljita je vlasnik koji moe uz saglasnost
drave zemljite prodati, zamijeniti, zaloiti i ostaviti nasljednicima. Seljaka koji
dri i obrauje zemlju Saferska naredba smatra zakupcem (mustedirom). On
49

4
nema svojinskih prava na zemlju mada njegov zakup ima dugoroni i nasljedni
karakter. Seljak je sa vlasnikom zemlje istovremeno u privatno-pravnom
(zakupnikom) i u javno-pravnom, kmetskom odnosu. Odnosi izmeu kmeta i
posjednika reguliraju se putem ugovora muzarea koji je zakljuivan u naelu na
odreeno vrijeme. Zemljoposjednik nije smio koristiti kmeta za svoje razliite
radove (kuluk) niti ga istjerati iz kue da bi se sam selio, niti je smio traiti od
kmeta besplatan smjetaj i hranu (priselica).
Naredba je zateeno stanje agrarnih odnosa postavila na privatno-pravnu
osnovu tretirajui ih kao dugoroni i nasljedni zakup zemljita. Taj je odnos,
meutim, jo uvijek sadravao odreene eksfeudalne elemente. ifluk-sahibija
je istovremeno bio privatno-pravni zemljovlasnik ali i aga (spahija, feudalac),
dok je seljak u isto vrijeme bio kmet i najamni radnik na posjedu. (kontinuitet,
iako ima novih elemenata privatno-pravna osnova; zakupniki odnos).
Zajedno sa Zemljinim zakonom iz 1858. Saferska naredba ostala je pravno na
snazi u BiH do kraja austrougarske uprave 1918.g.
20. Istono pitanje u slubi ruenja Osmanskog Carstva

To je pitanje osvajnja, preuzimanja i podjele osmanskih posjeda u jugoistonoj
Evropi, na Bliskom i srednjem Istoku i Sjevernoj Africi. Najire gledano to je
problem odnosa islama i kranske Evrope. To je pitanje koje se ticalo postanka
i opstanka Osmanske carevine kao muslimanske drave u Evropi. Evropske sile
nastoje u svojoj kolonijalnoj ekspanziji svaka za sebe uzeti to vei dio
osmanskog carstva. Slabljenjem i povlaenjem Osmanske carevine iz srednje i
jugositone Evrope otvarao se problem popunjavanja tog geopolitikog
prostora. Kljunu ulogu u tome u poetku igrale su dvije kranske sile, Austrija
i Mletaka republika (Venecija). U drugoj polovini XVIII st. vodeu ulogu u tome
preuzima Rusija. U tom smislu istono pitanje se direktno otvara estogodinjim
rusko-turskim ratom i mirovnim ugovorom zakljuenim 1774. u Kuuk
Kajnardiluku. Ovim ugovorom Rusija je dobila pravo protektorata nad
pravoslavnim stanovnitvom u O.C. S druge strane, sultan kao halifa prvi put je
dobio pravo jurisdikcije nad muslimanima koji su doli pod nemuslimansku
vlast. Bez obzira na to, sama injenica da su muslimani u teritorijalnom smislu
doli pod nemuslimansku vlast oznaila je poetak kraja univerzalnosti O.C kao
islamske drave. Od tog perioda se poinje smatrati da muslimani mogu ivjeti
teritorijalno pod nemuslimanskom vlau, al su vjerski potinjeni sultanu kao
halifi. Taj e princip biti primjenjen u BiH u asu austro-ugarske okupacije 1878.
Istono pitanje je proisteklo iz sukoba obiaja, ideja i shvatanja Zapada i Istoka
u zemljama Jugoistone Evrope. U XIX. vijeku Istono pitanje je, prema
odreenom shvaanju ukljuivalo est problema :
Uloga Osmanlija u historiji Evrope nakon njihovog prvog prelaska
Hellesponta u XIV. vijeku
50

4
Poloaj precizno neogranienih balkanskih drava kao to su Grka,
Srbija, Bugarska i Rumunija, koje su se postepeno iznova pojavile nakon
to je talas osmanlijske poplave zaustavljen ili kao Bosna, Hercegovina,
Transilvanija i Bukovina, koje su anektirali Hasburzi, ili kao Crna Gora,
koja nije nikada stvarno nastala kao drava. ( sve do 3. juna 2006).
Problem Crnog mora, izlaza i ulaza u njega, kontrola Bosfora i Dardanela,
i iznad svega, kljuno pitanje posjedovane Constantinopola.
Poloaj Rusije u Evropi, njen impuls prema Mediteranu; njeni ponovljeni
napori da osigura stalni pristup ovom moru kroz uske kanale; njeni odnosi
sa istovjernicima pod Sultanovom vlau, posebno onih slavenske
narodnosti.
Poloaj Habsburke monarhije i posebno njena briga za pristup Egejskom
moru, i njeni odnosi, s jedne strane s Junim Slavenima u anketiranim
pokrajinama Dalmacije, Bosne i Hercegovine, kao i u susjednim
kraljevinama Srbije i Crne Gore, i s druge strane sa Rumunima
Translvanije i Bukovine.
Stav evropskih sila uope, a Engleske posebno, prema svim ovim ili bilo
kojemu navedenom pitanju.
Najire gledano to je problem odnosa islama i kranske Evrope. U uem smislu
to je pitanje koje se ticalo postanka i opstanka Osmanske carevine kao
muslimanske drave u Evropi.
Rat izmeu Rusije i Osmanskoga Carstva, odnosno njegov epilog na
Berlinskome kongresu, mnogi su doekali kao kljuan trenutak u razrjeavanju
istonoga pitanja.
Ugovorom sklopljenim u Kuuk Kajnardiluku iz 1774. Godine Rusija je dobila
pravo protektorata nad pravoslavnim stanovnitvom u O.S.S druge
strane,sultan kao halifa prvi put je dobio pravo jurisdikcije nad muslimanima
koji su doli pod nemuslimansku vlast.
Istono pitanje kao problem u evropskoj historiografiji nastaje uslijed
dekadencije Osmanskog carstva koja nastaje poslije bezuspjene tree opsade
Bea, odnosno Velikog rata (1683-1699) koji je uslijedio. Ovo pitanje
istovremeno u sebi nosi znaajne elemente, prema stavovima evropske
historiografije, civilizacijskog sukoba, odnosno sukoba kranstva i islama,
koje se prema ideolozima navedenog sukoba ele prostorno omeiti religije,
kao azijsku i evropsku. Za mnoge narode koji su stoljea proveli pod
osmanskom vlau ovo je bila prilika da stvore samostalne drave. Ogroman
teritorij Osmanskog carstva bio je mamac europskim silama, posebno Austriji i
Rusiji, koje su se nadale raspadom Osmanke imperije dobiti to vie teritorija i
utjecaja. Austrija, tj. Habsburka Monarhija, nastala je u 16.stoljeu upravo s
ciljem da se zaustavi prodor Osmanlija u Europu. Krajem 17. i u 18.stoljeu
Austrija protiv oslabljenog Osmanskog carstva vodi ratove i prikljuuje sebi
51

4
velike dijelove Maarske koje su Osmanlije osvojili u 16.stoljeu. U 19.stoljeu
se Austrija najprije posveuje njemakim zemljama, a kad je utjecaj u njima
izgubila okree se prodoru na Istok. Rusija se vie okree Balkanu i
Osmanskom carstvu u 19.stoljeu. Dva su glavna ruska cilja:
- stei presudan utjecaj u balkanskim pravoslavnim zemljama,
- stei tjesnace Bospor i Dardanele i time slobodan izlaz iz Crnog mora na
Sredozemlje.
Ostale europske zemlje bile su protiv jaanja Austrije i Rusije, pa su se zalagale
za opstanak Turske. To su Engleska, Francuska i Italija. Problem da li se Turska
treba raspasti, smanjiti ili ostati u postojeim granicama zove se istono
pitanje, zaptvao ono to e se konano rijeiti tek u Prvom svjetskom ratu, kada
je istovremeno s nestankom Otomanskog imperija nestalo i Rusko Carstvo.
Berlinski kongres
Na Berlinskome kongresu je sporazum iz San Stefana gotovo posve revidiran.
to se tie ruskih uspjeha na kongresu, njene ratne saveznice Srbija, Crna Gora
i Rumunjska su dobile nezavisnost i teritorijalno poveanje, a donji tok Dunava
je neutraliziran. Ono to se zahtijevalo u San Stefanu dio Besarabije, a u Aziji
Batum, Andahar i Kars sve je ovo dano Rusima. Njihov glavni suparnik, u
Berlinu je priredio neugodno iznenaenje za sve prisutne. Dogovor izmeu
Velike Britanije i Osmanskoga Carstva, ostalim je silama bio nepoznat. Razlog
zato ovaj manevar umanjuje uspjeh Rusije na Berlinskome kongresu lei u
injenici da je Velika Britanija uspjela osigurati pozicije s kojih je lake mogla
spreavati daljnje rusko napredovanje na podruju Male Azije, i to je sa ovim
sporazumom praktiki stekla protektorat nad azijskim dijelom Osmanskoga
Carstva. Velika Britanija se smatra jedinim pravim pobjednikom Berlinskoga
kongresa. Svojim stalnim pritiskom uspjela je u tome da se Rusija odrekne
brojnih ratnih dobitaka, dok je sama stekla Cipar. Na kongresu su odstranjene
sve vanjskopolitike opasnosti te osigurani njeni istoni interesi (kao i put u
Indiju) odbacila je Ruse od Sredozemnoga mora i sprijeila njihovu kontrolu
nad tjesnacima i Carigradom. Takoer, Osmansko Carstvo nije protjerano iz
Europe te je ouvana toliko joj dragocjena europska ravnotea. Austro-Ugarska
je na Berlinskome kongresu samo naizgled pobijedila. Naravno, ona je ostvarila
svoj plan sa Bosnom i Hercegovinom, ali daljnji dogaaji u ovim pokrajinama e
joj donijeti velike nevolje . Rusija je na Berlinskome kongresu neto dobila, a
neto izgubila te je teko ocijeniti je li Berlinski ugovor bio njen potpuni poraz.
Treba na umu imati bitnu injenicu da je Rusija 1878. uspjela potrgati Pariki
ugovor kojime se garantirao suverenitet i teritorijalna cjelovitost Osmanskoga
Carstva u Berlinu je opet zapoelo njegovo komadanje. Drave koje su
stoljeima patile pod osmanskom vlau sada su postale nezavisne ili su jo
52

4
samo formalno priznavale vlast sultana. Srpske pretenzije su se nakon
Berlinskoga kongresa preusmjerile na teritorij Makedonije, iz ega je prijetila
velika opasnost. Ova osmanska pokrajina je prema Sanstefanskome ugovoru
trebala postati dio Bugarske, koja nije preboljela to su joj europske sile
onemoguile takvo proirenje. Grka je takoer gledala prema Makedoniji.
Situacija na Balkanu je 1878. godine postala zatrovana i optereena snanom
eljom tamonjih zemalja da ostvare svoje nacionalne aspiracije. Napetost je
bila mnogo opasnija nego ona izmeu europskih sila jer ve je 1885. buknuo
manji rat izmeu Bugarske i Srbije, a 1897. su ratovali i Grci i Osmanlije.
Uslijedio je makedonski ustanak 1903., aneksijska kriza 1908. te Balkanski
ratovi 1912. i 1913. godine, a naposljetku, samo godinu dana kasnije, Balkan je
dao povod i za Prvi svjetski rat.
I. svjetski rat dovrio je ruenje Osmanskoga Carstva. Sultanovi predstavnici bili
su prisiljeni prihvatiti mirovni ugovor u Svresu (10. VIII. 1920), ali ga je
osmanski parlament odbio ratificirati. Pobjeda revolucionarnih snaga pod
vodstvom K. Atatrka izazvala je grko-osmanski rat (192122). Na konferenciji
u Lausannei priznata je Turska Republika i s njom je potpisan 24. VII. 1923.
ugovor o miru, koji je na europskom kontinentu ostavio Turskoj Istonu Traciju
do rijeke Marice. Time je ona postala nacionalno homogena drava. Italija je
dobila Dodekanez, dok su Velika Britanija i Francuska meusobno podijelile
arapska podruja biveg Osmanskoga Carstva, to je znailo i kraj istonoga
pitanja.
25. Jugoslavensko pitanje

Austro Ugarska je u novononastalim okolnostima, nakon sarajevskog
atentata, bila primorana da jugoslavensko pitanje rijei u svoju korist, kako bi
sprijeila sopstveni raspad, te se tada u samim vrhovima Monarhije javljaju
razliite dravno pravne ideje u vezi Bosne i Hercegovine. Politiki vrhovi
Ugarske i Austrije su smatrali da se Bosna i Hercegovina treba pripojiti
Ugarskoj, odnosno Austriji, pri emu je ipak prevagnulo miljenje predsjednika
ugarske vlade, koji je bio miljenja da e se pripajanjem Bosne i Hercegovine
Ugarskoj uspostaviti politika ravnotea, s obzirom da je ista bila poremeena
prikljuenjem Poljske Austriji. Tako je ugarska vlada 2. oktobra 1915. godine
slubeno usvojila plan o prikljuenju Bosne i Hercegovine Ugarskoj, uz zahtjev
da se prethodno ukinu svi oblici autonomnog politikog ivota Bosne i
Hercegovine, dok se u njoj ne uvrsti poloaj Ugarske. Ova ideja je bila na snazi
sve do septembra 1918. godine, kada su jugoslavenski orjentirani srpski i
hrvatski bh. politiari predali predsjedniku ugarske vlade Memorandum, kojim
su traili rjeavanje bosanskog pitanja po principu samoopredjeljenja naroda, i
u to u formi ravnopravnih i dravno samostalnih naroda.
53

4
Jugoslavenska ideja se definie kao ideja stvaranja jedne zajednike drave
Junih Slavena, a nastala je na osnovu etnike srodnosti i jezike slinosti, te
kulturne i vjerske razliitosti junoslavenskih naroda. Ova ideja se prvi put javlja
u Hrvatskoj u 19. stoljeu, i to u dva navrata: prvi put pod ilirskim, a drugi put
pod jugoslavenskim imenom. U prvoj polovini 20. stoljea, ta ideja se javlja i u
Srbiji.
Jugoslavenska ideja e odreeni politiki znaaj stei tek poslije 1903. godine,
kao i u vrijeme balkanskih ratova 1912/1913. godine. Godina 1903. je bila
specifina zbog toga to u njoj dolazi do znaajnih politikih promjena i
dogaaja, kao to je dravni udar u Srbiji, kada je ubijen kralj Aleksandar
Obrenovi, a na vlast dola dinastija Karaorevia. Tim dogaajem u Srbiji je
uveden buroasko demokratski ustav iz 1888. godine. Zatim, u Hrvatskoj
dolazi do pada apsolutistikog reima bana Khuena Hadervaryja, to je otvorilo
vrata zbliavanju Hrvata i Srba. Takoer, u Bosni i Hercegovini je 1903. godine
umro Benjamin Kallay, koji je bio austrougarski zajedniki ministar finansija,
poznat po izgraivanju apsolutistikog reima u Bosni i Hercegovini. Njegovom
smru postepeno se stvaraju uvjeti za politike promjene.
U junoslavenskim zemljama Austro Ugarske postojale su istovremeno dvije
jugoslavenske ideje, pri emu jedna polazi od stava da je mogue trijalistiko
preureenje Habsubrke monarhije, to je konkretno podrazumjevalo
ujedinjenje Banske Hrvatske, Dalmacije, Istre, Bosne i Hercegovine i
slovenakih pokrajina. Na taj nain, unutar Monarhije bi bila uspostavljena
politika ravnotea naspram Njemaca i Maara. Druga jugoslavenska ideja je
podrazumjevala rjeavanje jugoslavenskog pitanja izvan Austro Ugarske, tj.
ujedinjenje Hrvatske i ostalih junoslavenskih zemalja sa Srbijom i Crnom
Gorom. Godine 1903. u Beogradu poinje izlaziti omladinski asopis Slovenski
jug, koji je propagirao ideje junoslavenskog jedinstva, koje je obuhvatalo
Srbe, Slovence, Hrvate i Bugare, dok se ostali narodi nisu spominjali.
Meutim, put to ostvarenja jedinstvenog jugoslavenskog politikog programa
nije bio jednostavan, s obzriom da je trebalo pomiriti dva sutinska politika
programa ujedinjenja Junih Slavena: junoslavenski kao austrijski program i
junoslavenski kao balkanski program.
Srbija se ve poetkom rata odluila za jugoslavenski politiki program, ali je u
njemu prije svega uvidjela mogunost ostvarenja nacionalnog programa, tj.
ujedinjenje svih segmenata srpskog naroda unutar jedne dravne zajednice.
Londonskim protokolom 1915. godine Italiji su obeane teritorije na
junoslavenskoj obali Jadrana. To je bio jedan od razloga zbog kojih se Italija
zalagala za ouvanje Austro Ugarske. Upravo je Londonski protokol, poznat
54

4
jo kao i jadransko pitanje, jae povezao junoslavensku politiku emigraciju
iz Austro Ugarske sa Srbijom.
Narodna skuptina Srbije je u Niu 7.12.1914. godine istupila sa svojim
jugoslavenskim programom, te je u usvojenoj deklaraciji, poznatoj kao Nikoj
deklaraciji, istakla da se Srbija u ratu ne bori samo za ouvanje vlastite
nezavisnosti, nego se i istovremeno bori za osloboenje sve neosloboene
brae Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovaj politiki program Srbija je dostavila i
saveznikim vladama. Nakon toga Srbija postaje jedan od glavnih politikih
centara jugoslavenskog pokreta. Veina hrvatskih i slovenakih politiara je bila
nezadovoljna sa pravnim poretkom Kraljevine Srbije, te je od nje traila da im u
buduoj zajednikoj dravi garantuje prije svega nacionalna prava. Razlog zato
Srbija nije uivala povjerenje jeste politika praksa njezine vlade u Makedoniji i
na Kosovu nakon balkanskih ratova. Makedonci nisu bili nacionalno priznati, niti
su imali politika i graanska prava, poput ostalih graana Srbije, prema
Ustavu iz 1903. godine. Negativne posljedice takvog stanja uvidio je i regent
Aleksandar Karaorevi, zbog ega je proklamacijom 25.12.1914. godine
proglasio punu graansku i politiku jednakost brae koju od Turaka
oslobodismo, ukidajui sve specijalne propise i mjere koje su u Makedoniji
uvedene nakon njezinog pripajanja Srbiji 1913. godini.
Posmatrajui sa gledita ratnih ciljeva Srbije, Nika deklaracija je na prvom
mjestu pretpostavljala ostvarenje tradicionalne politike srpske vlade, a to je
znailo pridruivanje Srbiji Bosne i Hercegovine, te ujedinjenje sa Crnom
Gorom. Na drugom mjestu, nakon raspada Austro Ugarske, Nika deklaracija
je pretpostavljala ujedinjenje svih junoslavenskih naroda u nezavisnu dravu.
Na ovaj nain je jugoslavensko pitanje dobilo meunarodno znaenje, s obzirom
da je bilo u suprotnosti sa planovima i ratnim ciljevima velikih sila. Naime, u
poetku rata sile Antante nisu imale za cilj da razbiju Habsburku Monarhiju,
ve su nastojale da preurede srednju i jugoistonu Evropu. U svakom sluaju, u
poetku rata, ideju o ujedinjenju svih Junih Slavena u nezavisnu
junoslavensku dravu, nisu u svojim planovima imale ni drave Antante, niti
drave centralnih sila.
Glavni akteri rjeavanja jugoslavenskog pitanja bili su srpska vlada i
Jugoslavenski odbor, koji je organizovala junoslavenska politika emigracija
izvan Austro Ugarske.Meu politiarima Jugoslavenskog odbora, najvie je bilo
hrvatskih politiara iz Dalmacije, koji su usljed progona emigrirali u Italiju,
okupljeni oko Frane Supila i Ante Trumbia. U sluaju raspada Austro Ugarske,
oni su imali za cilj da okupe Hrvate, Slovence i Srbe iz Monarhije u jednu
junoslavensku zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom.
55

4
Jugoslavenski odbor sa sjeditem u Londonu, formiran 1. maja 1915. godine u
Parizu, kao institucija koja se proglasila predstavnikim tijelom junoslavenskih
naroda u Monarhiji, teio je ka cjelokupnim rjeavanjem jugoslavenskog pitanja.
Pri tome je kod Supila i Trumbia, kao predsjednika odbora, preovladavalo
miljenje da je, radi odbrane od teritorijalnih pretenzija Italije, politiko i
dravnopravno povezivanje Slovenije sa Hrvatskom nuno, pri emu etnike
granice Slovenije prema Italiji i Austriji treba da budu granice budue
Jugoslavije. Bosnu i Hercegovinu su u Odboru predstavljala trojica srpskih
politiara: dr. Nikola Stojanovi, dr. Milan Srki i Duan Vasiljevi. Jugoslavenski
odbor je uspio ostvariti blisku saradnju sa srpskom vladom, posebno u borbi
protiv odredaba tajnog Londonskog protokola iz 1915. kojim su saveznici Italiji
obeali Dalmaciju i Istru.
Dana 5. juna 1916. godine, Frano Supilo je napustio Odbor. Supilo je od samog
poetka rata gajio nepovjerenje prema srpskoj vladi, a posebno prema njenom
predsjedniku Paiu, radi njihovih nacionalistikih stavova i postupaka. Supilo
je, tokom 1916. godine, iznio svoj stav o tome da se ne moe ostvariti jedna
pravedna zajednika drava u kojoj e Hrvatska sa Zagrebom imati
ravnopravan, odnosno isti poloaj kao Srbija sa Beogradom, te ako Srbija ne
bude u stanju da se reformie, onda treba raditi na okupljanju svih hrvatskih
zemalja i na njihovom sjedinjenju s Hrvatskom, a politiko ujedinjenje svih
Jugoslavena odgoditi do povoljnijih dana.
Ante Trumbi je dijelo Supilovo miljenje o srpskoj vladi, ali je procjenjujui
meunarodnu situaciju, a posebno poloaj Hrvatske, smatrao da bi se
zalaganjem za posebnu hrvatsku dravu u tim okolnostim prouzrokovala
duboka teta, te je iz tog razloga i prihvatio jugoslavensku ideju, a u isto
vrijeme i Paiev stav da se pitanje unutranjeg ureenja zajednike drave
treba rjeavati nakon to narod doe do svoje slobode. Trumbieve stavove je
dijelila veina lanova Odbora.
U Sloveniji i Hrvatskoj je tokom zadnjih godina rata oivjela djelatnost
jugoslavenski orijentiranih politikih stranaka. Njihov je Jugoslavenski klub
1917. godine u bekom parlamentu iznio svoju tzv. Majsku deklaraciju, kojom
se trailo sjedinjenje svih zemalja u Monarhiji u kojima ive Hrvati, Slovenci i
Srbi, u posebnu dravnu zajednicu, koja bi bila slobodna svake nacionalne
dominacije tuina i sagraena na demokratskom temelju. To je bio
junoslavenski/austrijski politiki program.
Majska deklaracije je u okolnostima 1917. godine znaila krupan doprinos ideji
jugoslavenskog ujedinjenja. Ona je znaila poetak pokreta koji je postepeno
doveo do ujedinjenja jugoslavenskih zemalja koje su bile pod habsburkom
vlau, stvaranjem Drave Slovenaca, Hrvata i Srba 29. oktobra 1918. godine.
56

4
Sve do 1915. godine, tj. do sloma Srbije, Jugoslavenski odbor je u znatnoj mjeri
zavisio od srpske vlade i slijedio je njezinu politiku, bez mogunosti da utie na
nju. Tokom 1916. godine poloaj srpske vlade i Srba je bio veoma pogoran, to
je bitno utjecalo na promjenu stavova srpske vlade prema Jugoslavenskom
odboru, ali u sutini je zadran raniji stav da je Srbija jedina ona koja moe
osloboditi i ujediniti sve Jugoslavene, pa prema tome mora imati odluujuu
rije pri ujedinjenju Junih Slavena. Na poziv srpske vlade, Jugoslavenski odbor
je pristao na pregovore na Krfru, to je za rezultat imao prihvatanje zajednike
Krfske deklaracije, 20. jula 1917. godine. Ovom deklaracijom, srpska vlada i
Odbor su prihvatili zajedniki jugoslavenski politiki program, prema kojem e
budua zajednika drava nastati na temelju samoopredjeljenja svih slobodnih i
ravnopravnih nacija, a da pri tome nije rjeeno pitanje unutranjeg ureenja
nove drave. Ipak, pregovori izmeu srpske vlade i Odbora su pokazali da e
nova drava biti unitarna sa odreenom decentralizacijom. Ovom deklaracijom,
iako je umnogome nejasna i neodreena, je prvi put tokom rata javno izraena
volja Junih Slavena da stvore zajedniku dravu.
Kada je rije o odnosu Bonjaka spram jugoslavenske ideje, najrairenije
uvjerenje je bilo da je veina Bonjaka bila za ulazak Bosne i Hercegovine u
jugoslavensku dravu, ali je meu politiarima dugo bilo razilaenja i lutanja.
Povodom Majske i Krfske deklaracije javno su se oglasili hrvatski i bonjaki
politiari u Bosni i Hercegovini, koji nisu imali predstavnike u Jugoslavenskom
odboru. Prvi su se oglasili hrvatski politiari, tanije tadler i njegovi klerikalci,
zastupajui ideju tzv. hrvatskog rjeenja, kao naina ouvanja Monarhije i
njezine dualistike strukture, uz otvaranje mogunosti za trijalistikim
preureenjem. To je ustvari znailo ujedinjenje Hrvatske, Slavonije, Dalmacije,
Bosne i Hercegovine, te eventualno Istre i Slovenije. Meu bonjakim
politiarima, prvi je istupio erif Arnautovi, jedan od najutjecajnijih voa
Ujedinjenje muslimanske organizacije, te je caru Karlu 17. augusta 1917.
godine predao Memorandum. U Memorandumu se naglaava da do raspada
Monarhije nee doi, a s druge strane se zahtjeva autonomija Bosne u sastavu
Monarhije kao cijeline. Zahtjev za autnomiju Bosne se temelji na njezinom
historijskom razvoju, koja je bila samostalna drava do osmanskog osvajanja,
ali je i unutar Osmanskog Carstva sauvala svoj samostalan karakter. Nakon
ove akcije erifa Arnautovia, oglasili su se i sandadki Bonjaci sredinom
augusta 1917. godine, uputivi zahtjev austrougarskim vlastima, u kojem su
traili pripajanje Sandaka Bosni, s obzirom da oni shodno historiji i jeziku
pripadaju Bosni, a ne Crnoj Gori, a kao alternativu su traili autonomiju
Sandaka. Poslije predavanja Memoranduma erifa Arnautovia, u Sarajevo je
stigao predsjednik Jugoslavenskog kluba dr. Anton Koroec, kako bi ispitao
politika gledita bonjakih politiara. On se, izmeu ostalog, sastao sa reisul
57

4
ulemom auevieM, pri emu se reisul ulema izjasnio za saradnju i
ujedinjenje Junih Slavena u jednu junoslavensku dravu, pravdajui ovakav
stav tekim ivotnim uslovima muslimana u Bosni i Hercegovini.
Tokom 1918. godine meu Bonjacima je bilo raznih grupa sa razliitim
stavovima, to pokazuje izvjetaj o boravku grofa Istvan Tisza u Bosni i
Hercegovini, te njegovom susretu sa pojedinim bonjakim politiarima, pri
emu je npr. gradonaelnik Mostara Mujaga Komadina bio za autonomiju Bosne
i Hercegovine, potom erif Arnautovi za pripajanje Bosne i Hercegovine kao
autonomne jedinice Ugarskoj, dok je Safvet beg Baagi
zagovarao
ujedinjenje cjelokupne hrvatske zemlje ili alternativno da Bosna i Hercegovina
dobije autonomiju. Safvet beg Baagi je jedan od primjera prisutnosti
konfuzije meu muslimanskim politiarima o statusu Bosne i Hercegovine.
Naime, on je prvobitno bio na stavu o nunosti ujedinjenja junoslavenskih
naroda u okviru Monarhije, izuzimajui Srbiju i Crnu Goru, preko ideje o
ujedinjenju hrvatskih zemalja uz eventualnu autonomiju Bosne, pa sve do
prihvatanja rjeenja do koga je dolo stvaranjem Kraljevine SHS. Takoer,
postojali su i oni bonjaki politiari, poput Mehmeda Spahe, koji su podravali
ideju jugoslavenskog ujedinjenja. Prilikom razmatranja ovakvih razliitih
stavova bonjakih politiara, treba imati na umu injenicu raspadanja
Monarhije, kao i to da je sam Tisza bio Maar. Ipak, veina Bonjaka je bila
protiv toga da se Bosna u bilo kojem smislu pripoji Srbiji.
Jugoslavensko raspoloenje se proirilo meu bonjakom politikom i vjerskom
elitom, ali je uvijek bio prisutan strah i opreznost od dolaska srpske vojske
nakon raspada Monarhije, koju su Bonjaci smatrali okupatorskom. Takve
osjeaje Bonjaka su razbili pojedini bonjaki politiari i vjerski predstavnici,
to je vidljivo i u ponaanju reisul-uleme, koji je doekao srpsku vojsku u
Sarajevu. Ovaj doek je definitivno oznaio pobjedu jugoslavenske ideje i
uvoenje Bosne i Hercegovine u jugoslavensku dravu.
Profesor Petar Koruni zastupa tezu da krajnji cilj junoslavenskih naroda, kao i
hrvatskog naroda, kome on sam pripada, nije na prvom mjestu bilo stvaranje
jugoslavenske nacionalne drave, nego je prije svega bila izgradnja posebnih
nacija i njihovih samostalnosti na svim ivotnim podrujima. Naime, on smatra
da Jugoslavija 1918. godine, nije nastala, niti je mogla nastati kao nacionalna
drava, ve jedino kao vienacionalna zajednica. Slubeni srpski stav po pitanju
jugoslavenske ideje, kako su ga zagovarale osobe okupljene oko regenta
Aleksandra i predsjednika vlade Paia, je bilo ujedinjenje Srba, Hrvata i
Slovenaca. Takvo ujedinjenje je u sutini znailo srpsko ujedinjenje, koje nije
iskljuivalo iri program, tj. ukljuenje Hrvata i Slovenaca u Veliku Srbiju, ako se
za to nakon rata ukae povoljna prilika. Iz svega navedenog, proizilazi da nije
58

4
bilo izgleda da nastane nezavisna i slobodna Jugoslavija, kao zajednika
nacionalna drava svih Junih Slavena.
Evolucija ustavnog poretka Jugoslavije 1945-1974

Izbori za ustavotvornu skuptinu odrani su 11.novembra.1945. Privremena
narodna skuptina, ustavotvorna skuptina bila je dvodomna i sastojala se od
Savezne skuptine i Skuptine naroda. Oba doma ustavotvorne skuptine
sastala su se 29.novembra 1945 na drugu godinjicu drugog zasjedanja AVNOJa. Tad je doneen prvi akt pod nazivom deklaracija o proglaenju Federativne
Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ). Ovom odlukom se konano ukida
monarhija u Jugoslaviji. Nakom toga skuptina nastavlja rad na donoenju
ustava.
Ustav 1946. - U toku rada na ustavu, Ustavotvornoj skup. stizali su od graana
razliiti prijedlozi. Tako je karakteristian prijedlog bio jednog muslimana, koji
se odnosio na to da se unese esta buktinja na dravni grb. To je obrazloio
time da su Bonjaci, pored Srba, Hrvata, Makedonaca i Crnogoraca, esta
jugoslovenska nacija. Milovan ilas (ministar za Konstituantu, Utavotvornu
skuptinu) je istekao da Ustavotvorna skup. ne moe raspravljati o tome da li
su Bonjaci nacija ili nisu jer je to teorijsko pitanje. Tako da je poslanik iz
Mostara Husein Husaga ii, bio jedini poslanik iz BiH koji je glasao protiv
Ustava sa obrazloenjem da se u njemu Bonjaci ne spominju kao nacija.
Izglasavanjem ustava FNRJ 31.januara.1946. Ustavotvorna skup. je obavila svoj
zavrni in. Odmah je nastavila svoj rad kao redovna Narodna skuptina FNRJ.
Narodna skup. je zadrala dvodomnu strukturu, gdje je Savezna skup.
preimenovana u Savezno vijee, a Skup. naroda u Vijee naroda. U
meuvremenu je Narodna skup. BiH, odnosno njeno predsjednitvo, donijelo
zakon o Ustavotvornoj skup. Narodne republike BiH, 13.oktobra.1946. odrani
su izbori za ustavotvornu skup. NRBiH. Na sjednicama odranim od 28. do 31.
decembra 1946. tano 11 mjeseci nakon proglaenja prvog ustava FNRJ,
ustavotvorna skup. je usvojila i proglasila prvi republiki Ustav. Njime je BiH
dobila svoju unutranju organizacijuu skladu sa njenim tadanjim ekonomskim
ustrojstvom, socijalnim i politikim stanjem i odnosima.
Ustav 1963. Ustavom koji je donesen 7. aprila. 1963. dotadanja FNRJ dobila
je novi slubeni naziv Socijalitika Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ), koji
e zadrati do kraja svog postojanja 1992. Kao osnova ovog ustava je bila
slobodan udrueni rad i samoupravljanje radnih ljudi i graana, uz pravo
odluivanja o proizvodnji na drutvenim sredstvima i drugim oblicima rada i
raspodjeli njihovih rezultata u sferi drutvenih djelatnosti (zdravstvo, kolstvo
itd.). Istovremeno je garantovano privatno vl. na zemljitu i sredstvima rada
zemljoradnika. Na isti nain je garantovana sloboda vlasnitva zanatlija koji
obavljaju razne proizvodne i uslune djelatnosti. Politika i praksa
samoupravljanja dolazi u otvoreni sukob sa snagama srpske velikodravne
hegemonije koje su svoje uporite imale u slubi dravne bezbjednosti
(popularna Udba) koju je predstavljao Aleksandar Rankovi. Njegovom
smjenom jela 1966. osloboen je prostor za kvalitetno potvrivanje pojedinih
59

4
do tada skrivenih naroda, u prvom redu Muslimana-Bonjaka, ali i bosanskih
hrvata. Samoupravljanje je, meutim, kao i svaka politika imalo svoje granice.
Ubrzo se u praksi pokazalo da je cijeli sistem drutvenog samoupravljanja od
poetka bio i ostao birokratiziran. Mada je dao odreene rezultate, vremenom
je taj sistem postao uzrokom ope privredne i politike krize u zemlji.
Ustav 1974. - Ustav iz 1974. je predstavljao zadnju Titovu veliku politiku
pobjedu. U Hrvatskoj se formira jedno partijsko politiko jezgro (Dabievi,
tripalo i dr.) koji nastoje politikom malverizacijom iznuditi amandmane na
ustav SFRJ, kojima bi Jugoslavija od federacije pravno i politiki postala
konfederacija Gdje bi dvije autonomne pokrajine u Srbiji, Vojvodina i Kosovo,
dobile jednak status sa republikama. Nasuprot tome, tadanje srbijansko
liberalno vostvo (Nikezi, Perovi i dr.) pristaje na redefiniranje federalne
drave, ali bez diranja u status autonomija u sastavu Srbije. U novembru 1971.
u Saveznoj skup. su izglasani amandmani, kojima je Jugoslavija iz federalne
faktiki pretvorena u konfederalnu dravu. Na vrhuncu politike krize, presudu
je donio Tito. On je na partijskom plenumu, krajem 1971. smjenio cjelokupno
hrvatski vostvo, a ubrzo potom i nosioce liberalizma u Srbiji. Tako je stvoren
prostor za donoenje novog ustava na bazi ideje samoupravljanja. Novi,
odnosno zadnji ustav SFRJ usvojen je krajem februara 1974.. Time je SFRJ u
sutini postala konfederacija.. Ovaj ustav je ubrzao razvijanje unutranje krize u
Jugoslaviji i njenu konanu disoluciju.
Sistem i osnova dravnog ureenja prema ustavu iz 1974., inio je tzv,
skuptinski sistem zasnovan na delegatskom, odnsono samoupravnom
principu. Po njemu izvori cjelokupne vlasti su mjesne zajednice, organizacije
udruenog rada i drutveno-politike organizacije. Odatle se skuptina sastojala
iz 3 vijea: vijea mjesnih zajednica, vijea udrenog rada i drutvenopolitikog vijea.
o tzv. udruenom radu donijet je 1976. kao dopuna Ustavu, poseban zakon. Po
njemu je udrueni rad teoretski spoj tekueg i minulog rada, na osnovu kojeg
se u razliitim oblastima drutvenog ivota stvaraju tzv. samoupravne
interesne zajednice (SIZ).
U naelu prava graana su prema Ustavu iz 1974. bila veoma iroko
postavljena. Mogu se klasificirati u tri grupe: pravo na samoupravljanje i
drutveno-politiku aktivnost; lina prava i slobode graana; so-eko prava.
Ustav iz 1974. lanom 186 je utvrdio sluajeve besplatne zdravstvene zatite
graana koji takav tretman nemaju po osnovu radnog odnosa i iz radnog
odnosa. lanovima 187 i 188 utvrdio je posebnu zatitu majke, djece i
maloljetnih lica, te boraca, vojnih invalida i lanova porodica palih boraca.
alnom 165 garantovao je svimgraanima SFRJ pravo na obrazovanje. Svim
graanima je dato pravo na kolovanje pod jednakim uslovima. Ovim je ustvari
potvrena praksa besplatnog kolovanja iz 1945. Na osnovu besplatnog i
slobodnog kolovanja poslije 1945. ikolovale su se generacije intelektualaca iz
do tada potisnutih naroda. svemu tome, velikosrpske snage jo od poetka 70tih, a posebno od usvajanja ustava 1974. pruaju otpor. To je vodilo novoj krizi i
konanoj disoluciji SFRJ.
Proces disolucije SFRJ - historijsko-pravna analiza

Stanje u SFRJ devedesetih godina
60

4
Ve nakon smrti Josipa Broza Tita, u maju 1980. godine, vrlo brzo dolazi do buenja
srpskog nacionalizma, a samim tim zaivljava i ideja o srpskoj dominaciji na prostoru
tadanje SFRJ. U srpskim intelektualno-politikim krugovima trai se ukidanje Ustava
iz 1974. Posebno se u tom kontestu tai ukidanje autonimjie Vojvodine i Kosova.
Meutim kada to ne prolazi, otvoreno se od sredine 80ih g istupa sa idejom runenja
Jugoslavije i stvaranja Velike Srbije. Tokom 1989. dolazi do krize predsjednitva sfrj uz
isticanje Generaltaba JNA kao Vrhovne komande Oruanih snaga sfrj sa ovlatenjima
samostalnog donoenja odluka. Time je u Jugoslaviji izvren prikriveni dravni udar.
U ljeto 1990. u BiH su osnovane tri nacionalne politike stranke: SDA, SDS i HDZ. Na
prvim viestranakim ili slobodnim izborima odranim 9. novembra 1990. pobijedile su
ove tri stranke ispred bivih komunista konstituiranih kao Socijademokratska stranka
BiH. U stvarnosti je svaka od njih posebno SDS od poetka potkopavala dravne
institucije to je zemlju vodilo u dublju krizu.
Drutveni i politiki poremaaji u SFRJ doseu svoj vrhunac u periodu od 1990-1992.,
pred agresiju na BiH. U periodu izmeu 1990- 1991. godine poinje raspad SKJ (Savez
komunista Jugoslavije), jedine politike partije u tadanoj SFRJ. Raspad je oznaen 14.
Kongresom SKJ, u januaru 1990. Ovaj kongres je bio poetak kraja same Jugoslavije.
Naime, nakon 14. Kongresa Predjsednitvo SFRJ je preivjelo 15 mjeseci, dok je
Savezno izvrno vijee uspjelo da se odri 21 mjesec.
Kongres je pokazao da postoje dva pravca drutvenih i politiih odnosa. Prvi koji je
zastupalo srpsko-crnogorsko rukovodstvo, drugi koji su zastupale Hrvatska i Slovenija,
koji je imao podrku iz BiH i Makedonije, a temeljio se na radikalnim reformama u
budunosti. Demonstracijama u Albaniji 1990. godine, te demonstracijama studenata
u Zagrebu, definitivno dolazi do vrhunca erozije jugoslovenskih republiko-nacionalnih
odnosa. lanovi Predsjednitva iz BiH, Bogi Bogievi i Makedonije, Vasil Tupurovski,
staju na stranu ideje koju zastupaju Slovenija i Hrvatska.
Tokom prve polovine 1990. godine u Federaciji se formiraju politike stranke, veina
kao
nacionalistike
stranke.
Viestranaki
izbori
se
redom
odravaju
Sloveniji,Hrvatskoj, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, te na koncu Srbiji i Crnoj Gori u
decembru 1990. Poslije ovih izbora Predsjednitvo SFRJ donosi odluku da sa
predjsednicima est republika napravi niz sastanaka u centrima republika. Na
posljednjim u Stojevcu i Splitu, Tuman i Miloevi e dogovoriti podjelu Bosne i
Hercegovine.
Hrvatski sabor je 22. decembra 1990 Usvojio tzv. Boini ustav kojim su srueni
principi dotadanje socijalistike ustavnosti. Ovim su aktom obnovljeni princpi
jedinstvene i nedjeljive demokratske i socijalne drave.
Slovenaka skuptina je 20. februara 1991. usvojila ustavni amandman kojom je
Sloveniju definirala kao samostalnu dravu koja e kao jedna od nasljednica SFRJ
regulirati svoje odnose sa dr dravama na osnovu me prava. Slijedei ovu politiku
Slovenija i Hrvatska su sinhornizirano proglasile nezavisnost 25. juna 1991. Skuptina
Slovenije je 25. juna usvojila Deklaraciju o nezavisnosti i odvajanju od SFRJ. Samo
mjesec dana kasnije 30 jula slovenaka skuptina je usvojila odluku o moratorijumu
kojom je odvajanje od sfrj odgodila na 3 mjeseca.
Hrvatski sabor je jednoglasno prihvatio Deklaraciju o proglaenju nezavisne i suvrene
drave, ime je poeo proces razdvajanja od sfrj. Hrvatski sabor je istovremeno usvojio
Povelju o pravima Srba i dr nacionalnih manjina. Odredbe te povelje u praksi nisu
ostvarene.
Evropska zajednica je u vezi sa svim ovim problemima usvojila Deklaraciju o Jugoslaviji
kojom je predloila sazivanje jedne mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji i
uspostavljanje nezavisne meunarodne arbitrane komisije koja bi o tome odluivala.
Takva je komisija od 5 lanova, izabranih od lanova ustavnih sudova zemalja EZ,
61

4
obrazovana u jesen 1991. Na elo je stavljen predsjednik ustavnog savjeta francuske
Robert Badinter. Po njemu je cijela komisija dobila naziv Badinterova komisija.
Komisija je 17.12.1991. objavila Briselu deklaraciju kojom je postavila ope kriterije za
priznavanje novih drava nastalih u istonoj Evropi raspadom Sovjetskog saveza i
cijelog komunistikog bloka. Tu je reeno da e se nove drave priznati u skladu sa
normalnim standardima meunarodne prakse i politke realnosti u svakom
pojedinanom sluaju. U tom je smislu krajnji rok za podnoenje prijava za priznanje
odreen 23.12.1991. Do tog su roka zahtjeve za priznanje nezavisnosti podnijele
Slovenija, HRv, BiH i Makedonija. Vlade Srbije i Crne Gore izjavile su da su Srb i Crna
Gora priznanje dobile jo odlukom Berlinskog kongresa 1878. te da od tada imaju
potpuni me-pr. legalitet i legitimitet.
Badinterova komisija je na osnovu svih raspoloivih materijala donijela 15 januara
1992 odluku da je SFRJ slubeno prestala postojati. To je potom potvreno i
odgovarajuim rezolucijama Savjeta sigurnosti UN-a. Prema tome 15 januar 1992
moe se uzeti kao datum slubene disolucije SFRJ odnosno prestanka njenog
postojanja.
Dogovori o podjeli BiH izmeu Miloevia i Tumana su propali, a Miloevi zapoinje
agresiju na Hrvatsku kada kree napad na Vukovar, a neto kasnije i BiH. Sve ove
stvari dovele su do referenduma o nezavisnosti BiH koji e biti odran 29. februara i 1.
marta 1992. godine.
Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine
U novembru 1991. godine formira se Badinterova komsija arbitrana komisija

Konferencije evropske zajednice o Juguslaviji, iji je zadatak bio da prati
promjene statusa jugoslovenske federacije u procesu njenog raspada i uslova
za priznanje nekih republika. Komisija je donijela odluku da je 23. decembar
1991. godine krajnji rok za prijavu jugoslovenskih republika za priznavanje
nezavisnosti od evropske zajednice. Tako zahtjeve podnose Bosna i
Hercegovina, Hrvatska, Slovenija i Makedonija, a oni kandidati koje ispune
uslove bili bi priznati 15. januara 1992. godine.
Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine odran je 29. februara i 1.
marta 1992. godine. Oko 2/3 glasaa se izjasnilo za suverenu i nezavisnu Bosnu
i Hercegovinu. Rezultati referenduma su zvanino objavljeni 6. marta, i od tog
datuma, uprkos dinaminim dogaajima koji su se desili u Bosni i Hercegovini,
ustavni organi ove Republike su djelovali kao organi suverene drave da bi
odrali njen teritorijalni integritet i svoju punu i iskljuivu vlast. Tako se 6. mart
1992. godine mora smatrati datumom kada je Bosna i Hercegovina naslijedila
SFRJ. Mjesec dana poslije, kao odgovor na referendum, zapoet e agresija na
BiH.
Meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine

Evropska zajednica i drave lanice na sjednici u Luksemburgu 6. aprila 1992.
godine priznale Socijalistiku Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i
suverenu dravu u postojeim granicama. Osmog aprila na sjednici,
Predsjednitvo Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine donijelo je Uredbu
o izmjeni naziva, koja je odmah stupila na snagu i tadanji naziv je promijenjen
62

4
u Republika Bosna i Hercegovina. Takoer, tada je donesena Uredba sa
zakonskom snagom o utvrivanju privremenog grba i zastave Republike Bosne i
Hercegovine, a motivi za ova dravno-pravna obiljeja su uzeti iz
srednjvjekovne bosanske drave.
Sukcesija bive SFRJ rijeena je tako da je prema nalazu Badinterove komisije,
verificiranom od strane Evropske zajednice, SFRJ prestala da postoji disolucijom
(raspadom), a ne secesijom (otcjepljenjem) pojedinih drava. Sve drave
nastale na podruju bive SFRJ imaju status drava sukcesora, odnosno niko
nema status drave prethodnika, shodno Bekim konvencijama.
Ujedinjeni narodi su Republiku Bosnu i Hercegovinu na osnovu Rezolucije Vijea
sigurnosti broj 755 od 20. maja 1992. godine primili u svoje lanstvo, kao
punopravnu zemlju lanicu 22. maja 1992. godine, ali nisu ukinule nametnuti
embargo na uvoz oruja od strane Vijea sigurnosti, tako da se nastavila
agonija i borba za ouvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Bosnu i Hercegovinu dosada su priznale 132 zemlje, a uspostavljeni puni
diplomatski odnosi s vie od 70 zemalja.
Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu

Da bi shvatili prave razloge agresije na Bosnu i Hercegovinu, moramo se vratiti
neto dalje u prolost, koja ide u korijene velikosrpke kao i velikohrvatske
ekspanzionistike politike, tj vratiti se do samog Ilije Garaanina, nekadanjeg
ministra unutranjih poslova Kneevine Srbije, i njegovog projekta
Naertanije i projekta stvaranja velike Srbije. da bi shvatili prave razloge
agresije na Bosnu i Hercegovinu, moramo se vratiti neto dalje u prolost, koja
ide u korijene velikosrpke kao i velikohrvatske ekspanzionistike politike, tj
vratiti se do samog Ilije Garaanina, nekadanjeg ministra unutranjih poslova
Kneevine Srbije, i njegovog projekta Naertanije i projekta stvaranja velike
Srbije. Ideja je bila obuzdavana za vrijeme Titove vladavine, da bi se nakon
njegove smrti ponovo aktivirala. Propagandna kampanja koja je pratila ovaj
pokret zapoceta je vec 1989. proslavom 600-te godisnjice bitke na Kosovu, gdje
je Slobodan Miloevi odrao poznati govor na Gazimestanu.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu isplanirana je (politiki, vojno, ekonomski,
medijski, obavjetajno, psiholoki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem unitenja
Bosne i Hercegovine. Nareeno je izvrenje ovog plana sa nadlenih politikih i
vojnih mjesta i on je planski, organizovano i sistematski izvren. Rat je planiran,
pripreman i organizovan kao agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i
genocid nad Bonjacima.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu zapoela je odmah nakon objavljivanja
rezultata referenduma od 6. marta 1992. godine, odnosno poslije priznanja
Republike Bosne i Hercegovine od Evropske zajednice 6. aprila 1992. godine.
Agresiju je poinila SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) uz snanu podrku i
participaciju pripadnika i simpatizera Srpske demokratske stranke i njenog
politikog lidera Radovana Karadia, odnosno vojnog lidera Ratka Mladia.
Poetak oruanih sukoba u BiH je bilo unitenje sela Ravno, u istonoj
Hercegovini, nastanjenog Hrvatima, u srpskom okruenju, u novembru 1991.
godine. Selo je napadnuto u djelovanju JNA u agresiji prema Hrvatskoj u akciji u
63

4
smjeru Dubrovnika, pa se tako moe rei da je rat u BiH poeo i prije njegovog
zvaninog objavljivanja. Planovi agresije na Bosnu i Hercegovinu imali su sebi
ideje Blickriga, tj. osvajanje to vie terena u to kraem vremenu, najkasnije
do ljeta 1992., pa je iz tog razloga napad na Bosnu i Hercegovinu pokrenut
istovremeno na etiri fronta; napad na glavni grad Sarajevo, Posavinu, Podrinje
i Hercegovinu. U martu 1992. godine razbuktava se rat u Posavini, da bi
poetkom aprila u Bijeljinu ule snage Srpske dobrovoljake garde predvoenih
ratnim zloincem, prijeratnim voom navijaa Crvene Zvezde, eljkom
Ranatoviem Arkanom19, po kome je ova jedinica dobila nadimak
Arkanovci. Istovremeno sa poetkom agresije u Posavini, agresor zapoinje
teror na glavni grad, te pokree ofanzivu u Istonoj Bosni, gdje e se prvi na
udaru nai Viegrad i Foa.
Opsada Sarajeva poela je napadom JNA 4. i 5. aprila 1992. zauzimanjem
aerodroma na Ilidi. Snage sigurnosti vlade BiH uz pomo pripadnika tzv.
Patriotske lige, iz kojih e kasnije izrasti Armija BiH, uspjele su onemoguiti
unutranje presijecanje grada i uspostaviti relativno kompaktan teritorij pod
nadzorom sredinje vlade, dok su u rukama bosanskih Srba ostali dijelovi
Sarajeva - Grbavica i Vrace. Cilj opsade je bio iscrpljivanjem civilnog
stanovnitva grada prisiliti politiko vodstvo BiH na predaju kako bi vodstvo
SDS-a preuzelo republike institucije, ime bi de facto i de iure Bosna i
Hercegovina dola pod politiki nadzor bosanskih Srba.
Sa razvijanjem rata u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Posavini i Istonoj
Bosni, agresija se ve u aprilu 1992. godine deava i u bosanskoj Krajini, te
tako je 3. aprila od strane Srpskih odbrambenih snaga zauzeta Banja Luka.
Do kraja 1994. godine vojska Republike Srpske je osvojila treinu enklave
Biha, ali i dalje nije bilo govora o predaji, te je tako Biha izdrao do same
deblokade u augustu 1995.godine.
Jedini bosanskohercegovaki grad na Drini koji se uspio odbraniti u agresiji je
Gorade. ila kucavica je bio Put spasa koji je iao preko Grepka, ali kasnijee
i on biti presjeen. Opsada Gorada je trajala 1.336 dana, u kojoj je ubijeno
preko 4000 ljudi, veinom civila. Podaci govore da se u enklavi nalazilo i do
60.000 ljudi.
Rat u Hercegovini obiljeila je odbrana Mostara u aprilu 1992.godine,
zajednikim snagama Armije BiH i HVO-a ime je sprijeeno ovladavanje
istonom obalom Neretve i izlazak na more. JNA je tako potisnuta u Podveleje,
a granice koje su se tad formirale nisu se znaajnije mijenjale do kraja 1994.
godine. Situaciju e kasnije znatno zakomplikovati sukob izmeu Republike
Bosne i Hercegovine i samoproglaene Hrvatske zajednice Herceg-Bosna koja
e 28. augusta 1993. Postati tzv. Hrvatska Republika Herceg-Bosna, a koju je
podravala Republika Hrvatska.
Vrhunac genocidnog pohoda po Bosni i Hercegovini, desio se 11. jula 1995.,
odnosno padom Sigurne zone UN-a Srebrenica. Na tom je podruju javno, uz
prisustvo i sauesnitvo vojnika Ujedinjenih nacija (Holandski bataljon), izvren
genocid nad Bonjacima. U bezonoj operaciji ubijanja, uglavnom za etiri
dana, s namjerom i prema tano utvrenom obrascu, na stravian nain,
likvidirano je preko 8.000 zarobljenih i zatoenih Bonjaka, to je motivirano
njihovom nacionalnom, etnikom i vjerskom pripadnosti i zauzimanjem
64

4
njihovog ivotnog prostora, koji je u srpskim velikodravnim planovima oznaen
od strateke vanosti.
Odbrambeni rat Bosne i Hercegovine od agresora je u ljeto 1995. bio na pragu
potpunog uspjeha, ba zato to je bio odbrambeni, to nije teio osvajanju
teritorija drugih drava, nego samo za odbranu svojih teritorija i svoje
suverene, meunarodno priznate drave, uz to lanice Ujedinjenih nacija. Kad
je zavrni uspjeh bio na pomolu zaustavljen je Dejtonskim mirovnim
sporazumom, zvanino potpisanim u Parizu 14. decembra 1995. godine, koji je
"legalizirao" osvajaki rat protiv Republike Bosne i Hercegovine i genocid nad
Bonjacima, te nametnuo rjeenja koja nisu u skladu sa meunarodnim
demokratskim standardima. Pokazalo se da su agresori na Republiku Bosnu i
Hercegovinu nagraeni podjelom zemlje na dva entiteta od kojih je jedan ostao
pod kontrolom onih koji su pokrenuli unitenje drave. Posebno je nemoralno i
ciniki degutantno da je region Srebrenice ostao u sastavu entiteta RS.
Za zloin genocida, zloine protiv ovjenosti i ratni zloin nad Bonjacima pred
Meunarodnim tribunalom za ratne zloine u Hagu optueni su; Slobodan
Miloevi, Radovan Karadi, Momilo Krajinik, Biljana Plavi, Ratko Mladi.
Prema procjeni Demografske slube Hakog tuilatva , kao posljedica ratnih
deavanja ivot je izgubilo skoro 105.000 osoba. Po nacionalnoj strukturi
najvie je stradalih muslimana, vie od 68.000, potom Srba skoro 23.000,
Hrvata oko 9.000 i gotovo 5.000 ostalih.
Genocid nad Bonjacima 1992-1995

Na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvrena je klasina oruana agresija,
odnosno zloin protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, to je po osnovnom
shvatanju i definiciji meunarodni oruani sukob. Na okupiranim podrujima
nezavisne i meunarodno priznate RBiH, lanice ujedinjenih nacija, kao i u
gradovima u opsadi, nad Bonjacima je izvren najtei zloin-zloin genocida.
Genocid nad Bonjacima je, u skladu sa (veliko)srpskom genocidnom
ideologijom, politikom i praksom, (iz)vren u kontinuitetu do kraja 1995.
Namjera da se Bonjaci istrijebe postojala je od poetka i praktino je
provoena u toku cijelog trajanja agresije.
Silovanje u slubi genocida-o sistemskom silovanju Bonjakinja znalo se od
samog poetka rata. Sutina silovanja se doarava slijedeom izjavom: Tijelo
silovane ene postaje ceremonijalno bojno polje, paradno polje za pobjedu. Taj
in na njenom tijelu je poruka koja se prenosi izmeu mukaraca-ivi dokaz
pobjede jednog i poraza drugog.
Dejtonski ustavni poredak
Opi okvirni mirovni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je
14.12.1995. godine u Parizu, Republika Francuska. Potpisivanju ovog
sporazuma prethodilo je parafiranje u Daytonu, Ohio, Sjedinjene Amerike
Drave dana 21.11.1995. godine.
injenicom da su ugovor potpisali predsjednici Srbije i Hrvatske implicitno je
priznat i potvren in agresije na BiH.Ta je agresija trajala skoro etiri
godine,odnijela je 160.000 rtava i izazvala najveu izbjegliku krizu u Evropi
poslije Drugog svjetskog rata.
65

4
Dejtonski mirovni sporazum sastoji se od jednog okvirnog i dvanaest specijalnih
sporazuma, koji su oznaeni kao aneksi, isti u potpisani od razliitih strana.
Dejtonskim mirovnim sporazumom okonaan je rat u Bosni i Hercegovini i
omogueno je uklanjanje posljedica rata.
Dejtonski ustav definira BiH kao demokratsku dravu koja funkcionira ''u skladu
sa zakonom i na osnovu slobodnih demokratskih izbora''.Sastavni dio Ustava su
prava i slobode predvieni Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda.
Ustav Bosne i Hercegovine navodi modifikacije njene unutranje strukture,
definie odnose vlasti na nivou Bosne i Hercegovine i odnose izmeu vlasti na
nivou Bosne i Hercegovine i niih nivoa vlasti, navodi izvrnu i zakonodavnu
vlast, ulogu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Centralne banke Bosne i
Hercegovine i slino. Iako trpi odreene modifikacije u unutrannjoj strukturi,
BiH nastavlja svoj dotadanji pravni i politiki kontinuitet.
Uvidom u Dejtonsku ustavnopravnu strukturu, odnosno nain izbora lanova
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, Predsjednitva Bosne i
Hercegovine i Vijea ministara Bosne i Hercegovine, moemo zakljuiti da
Bosna i Hercegovina odstupa od modela ''veinske demokracije'', odnosno da je
prihvatila model konsocijativne demokracije, koji se najee identifikuje po
osnovu tri elementa: a) ''segmentovane autonomije'' drutvenih grupa; kao i
kombinacije b) zajednikog rada i istovremenog prava veta, te na tome
izgraenu
c)
podjelu
vlasti.Ovaj
oblik
vlasti
je
primjenjen
u
Belgiji,Nizozemskoj,vicarskoj.
Pitanje konstitutivnosti naroda, odnosno usklaenosti entiteskih ustava sa
preambulom Ustava Bosne i i Hercegovine vjerovatno je najvanija odluka
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.
Prilikom tumaenja oddredaba Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud Bosne i
Hercegovine pozvao se i na Beku konvenciju o pravu meunarodnih ugovora,
s obzirom da je Ustav Bosne i Hercegovine dio jednog meunarodnog ugovora.
Ustav Bosne i Hercegovine diskrimie pripadnike ostalih, u koje ubrajamo
pripadnike nacionalnih manjina, lica koja se ne ele izjasniti, lica koja se
izjanjavaju kao Bosanci i Hercegovci. Isto tako, Ustav Bosne i Hercegovine
diskriminira i pripadnike konstitutivnih naroda na nain da im uskrauje
mogunost da budu birani ili da biraju predstavnike iz reda naroda kojem
pripadaju, a po osnovu entiteta u kojem imaju prebivalite.
Sadanji model ustavopravne strukture, osim to je propustio omoguiti jednaki
opseg uivanja ljudskih prava, stvorio je ogroman, fragmentiran i nefukcionalan
sistem vlasti, koji nije u stanju obezbjediti funkcionisanje vlasti, te omoguiti
privredi razvoj i rjeavanja brojnih socijalnih pitanja.
26. Evolucija ustavno-politikog poretka Jugoslavije u prvoj

polovini 20. st.
Prvodecembarskim aktom (1918), proglasom ujedinjenja Drave Slovenaca,
Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom, odreeno je da e vlast u novoj dravi do
donoenja Ustava vriti kralj odnosno regent Aleksandar Karaorevi, vlada i
Privremeno narodno predstavnitvo. To je bio period privremenog dravnog
ureenja u Kraljevini SHS. Zakon o izborima za ustavotvornu skuptinu konano
66

4
je donijet 1920. Izbori za ustavotvornu skuptinu raspisani su za 28. novembar
1920. Najvei broj glasova i poslanikih mjesta je dobila Demokratska stranka,
nakon nje Narodna radikalna stranka, a na treem mjestu je bila Komunistika
partija Jugoslavije. U BiH najvie mandata je dobila Jugoslavenska muslimanska
organizacija. Pitanje koje je dominiralo i polotikim ivotom i rado Ustavotv.
skuptine je pitanje unutranjeg dravnog ureenja. Na jednoj strani su bili
zastupnici unitarizma i centralizma (monarhija, srpska vojska, Radikalna i
Demokratska stranka, Savez zemljoradnika i SPC), a na drugoj strani su
zastupnici federacije, konfederacije ili unutranjih autonomija. U okviru
opozicije razlikuje se tvrda opozicija (HSS, Hrvatska stranka prava, crnogorski
zelenai, albanski kaaci, Unutranja makedonska revolucionarna organizacija i
komunisti) i autonomistika opozicija (Slovenska ljudska stranka, JMO, liberalni
hrvatski intelektualci i Demijet).
Krajem januara 1921 Ustavotv skuptina je obrazovala Ustavni odbor koji je
imao zadatak da pregleda i proui nacrte ustava. Podnosioci nacrta su bili ili
pojedini poslaniki klubovi ili pojedinci. U svim nacrtima preovladavaju tri
miljenja o buduem ustavnom ustrojstvu drave:
1. nacrti koji predviaju federalistiko ureenje sa manjom ili veom
decentralizacijom
2. oni koji predviaju umjereno centralistiko ureenje
3. oni koji su za striktno unitaristiko-centralistiko ureenje.
Zbog nedemokratskih metoda rada skuptine i samovoljnih postupaka Vlade,
Ustavotv skuptinu su postepeno naputali poslanici pojedinih stranaka i
klubova. Za donoenje ustava bila je dovoljna prosta veina. JMO je glasala za
ustav kako bi se ouvala teritorijalna cjelovitost BiH, rijeila vakufsko-mearifska
i statusna pitanja Bonjaka i openito poboljao njihov poloaj i proirila
zastupljenost u organima vlasti. U Ustav je unijet l. 135. (turski paragraf) kojim
je odreeno da BiH ostaje u sadanjim granicama i da postojei okruzi u njoj
vae kao oblasti. Time je jednim inae unitaristikim ustavom garantirana
teritorijala cjelovitost BiH, onako kako je zateena 1918.
Ustav je izglasan na Vidovdan 28. juna 1921. pa se naziva Vidovdanskim. Time
je privremeno dravno ureenje u Kraljevini SHS zamijenjeno stalnim politikim
ustrojstvom. VU imao je karaker sporazuma zakljuenog izmeu Ustavotvorne
skuptine i kralja. V. Ustavom su ozakonjeni:
1. nacionalni unitarizam
2. dravni centralizam
3. monarhijski oblik vladavine
4. ogranieni parlamentarizam
5. privatno-vlasniki ekonomski poredak.
Senermenski ugovor (1919.) je nakon donoenja VU postao stalni zakon o
zatiti manjina. Njegove odredbe su prenijete u Ustav, pa je lanom 109.
odreeno da u porodinim i nasljednim poslovima muslimana sude dravne
erijatske sudije. Bosanski muslimani su stavljeni u poziciju vjerske manjine.
Vidovdanski reim je u praksi tekao u znaku dvije stvarne moi vlasti u zemlji:
vojske i monarhije. Kako je monarh bio vrhovni komandant on je u stvarnosti
personificirao vojsku i potpuno dominirao politikim ivotom Kraljevine SHS.
67

4
Politiki ivot u vidovdanskom sistemu biljeen je represijom vladajuih krugova
i kraljevom samovoljom.
1927. godine nastaje politiki savez izmeu Radia, voe Hrvatske
republikanske seljake stranke i Svetozara Pribievia, voe Samostalne
demokratske stranke, poznat pod nazivom Seljako-demokratska koalicija. SDK
je poveavao pritisak na reim, posebno zbog nezakonja i korupcije. Sve to je
dovelo do ubistva 1928., kada je radikalski poslanika Rai u Narodnoj skuptini
ubio Pavla Radia i Basrieka, a od zadobijenih rana umro je i Stjepan Radi.
Radia je na poloaju voe HSS-a naslijedio Vladimir Maek.
Kralj Aleksandar je to iskoristio te je 4. januara 1929 izadao saopenje s
obzirom na sve prole dogaaje nema moguosti da se dravno ureenje i
jedinstvo odri putem parlamentarnog poretka. To je bio uvod u proglaenje
diktature, to je uinjeno proklamacijom od 6. januara 1929., ime je ukinut i
Vidovdanski ustav i parlament. Nosilac cjelokupne vlasti u zemlji je postao kralj,
on je donosio zakone, imenovao vladu, odreivao ministarstva. Da bi se
ostvarila ideja integralnog jugoslavenstva, kralj i krugovi oko njega smatrali su
da je potrebno promijeniti slubeni naziv drave i izvriti njeno unutranje i
administrativno preureenje. Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna
podruja Kraljevina SHS je dobila naziv Kraljevina Jugoslavija. Umjesto podjele
na 33 oblasti, sada je podijeljena na 9 banovina:
1. Dravska
2. Savska
3. Primorska
4. Vrbaska
5. Drinska
6. Zetska
7. Dunavska
8. Moravska
9. Vardarska.
Glavni grad Beograd je sa Panevom i Zemunom izdvojen u posebno
administrativno podruje pod nazivom Uprava grada Beograda, Zemuna i
Paneva.
Ovim Zakonom je izvren pokuaj razbijanja teritorijalne cjelovitosti Bosne.
Njena teritorija i stanovnitvo su uli u sastav 4 banovine: Drinske, Vrbaske,
Zetske i Primorske.
Stanje stvoreno estojanuarskom diktaturom je ozakonjeno tzv. Oktroiranim
ustavom od 3. septembra 1931. Donio ga je i izdao sam kralj bez ustovotv
skuptine. Ustab je potvrdio politiku nacionalnog unitarizma. Kraljev
apsolutizam se prikrivao time to je uvedeno Narodno predstavnitvo
(parlament) i ograniena graanska prava. Putem Narodnog predstavnitva
kralj je zapravo sebi osigurao mogunost da utie na stvaranje i donoenje
zakona. Ustavom je odreeno da su svi graani pred zakonom jednaki i
garantovana je lina sloboda. Meutim, na snazi su ostali raniji zakoni, meu
kojima i oni koji line slobode graana ograniavaju ili potpuno negiraju. Tako
npr. izbor narodnih poslanika nije se vrio tajnim ve javnim glasanjem, to je
naravno suprotno svakoj demokratskoj politikoj praksi. Kralj je postavljao
68

4
predsjednika i lanove vlade. Vlada je direktno podreena kralju, a kralj za
svoje postupke ne odgovara nikome.
Zakonom o udruenjima, zborovima i dogovorima odreeni su uslovi za
stvaranje i djelovanje poltikih stranaka. Dozvoljeno je osnivanje politikih
udruenja, drutava i stranaka pod uslovom da nemaju vjerski, plemenski ili
regionalni karakter ili zadatak protivan narodnom jedinstvu, dravnom ili
drutvenom poretku.
Od kraja 1932. godine vostva tradicionalnih graanskih stranaka sve se
otvorenije ograuju od diktature i prelaze na aktivno opoziciono djelovanje.
Glavne stare graanske stranke izlaze sa otvorenim zahtjevima za
preureenjem drave. Prva se oglasila Seljako-demokratska koalicija. Ona je
rezolucijom poznatom kao Zagrebake ili Maekove punktacije otro osudila
estojanuarski reim i istakla zahtjev za dokidanjem srbijanske prevlasti.
Vostvo Demokratske stranke iznosi Davidovieve punktacije. Oni trae
preureenje drave u kojoj bi se obrazovale 4 jedinice. Tu je posebno naglaen
znaaj BiH kao prelazne mjeovite nacionalne jedinice. Mehmed Spaho, voa
JMO, istupa sa Sarajevskim punktacijama, gdje se trai ureenje drave po
ravnopravnim politiko-historijskim jedinicama od kojih je jedna i BiH. JMO se
dalje povezuje i sarauje sa opozicionim dijelovima dr stranaka u prvom redu
Slovenske ljudske stranke.
Tim rezolucijama je vladajui vrh doicvio osudu i odbacivanje nacionalnog i
dravnog unitarizma iz redova vlastite klase. Kralj nije bio spreman priznati
poraz do smrti. Kralj Aleksandar je ubijen prilikom slubene posjete Francuskoj
u Marseju 9. oktobra 1934. akcijom Unutranje makedonske revolucionarne
organizacije i ustaa. Vlast u zemlji preuzelo je namjesnitvo koje je kralj
imenovao u svom testamentu. Umjesto maloljetnog kralja Petra II, vlast su
vrili namjesnici: knez Pavle Karaorevi, Radenko Stankovi i Ivo Perovi
Novi izbori za Narodnu skuptinu zakazani su za 5. maj 1935. Vostva SDK,
JMO, Davidovievog krila Demokratske stranke i jednog dijela Zemljoradnike
stranke dogovorila su se da kao Udruena opozicija zajedno istupe na izborima
5. maja 1935. Meustranakim dogovorom je odreeno da nosilac
kandidacione liste Udruene opozicije bude Vladimir Maek. Formiranje nove
vlade preputeno je ministru finansija Stojadinoviu. Stojadinovi je sastavio
vladu koja je poivala na savezu jedne struje radikala, Slovenske ljudske
stranke, JMO i nekoliko disidenata HSS-a. Formiranjem koalicione vlade
Stojadinovi-Spaho-Koroec 25. juna 1935. formalno je oznaen kraj
estojanuarske diktature i njene grube politike i ideologije integralnog
jugoslavenstva.
30. Uloga ZAVNOBiH-a

identiteta BiH
definiranju
politiko-pravnog
Nakon donoenja Krajikih propisa (septembar 1942) NOO su proglaeni za

stalne organe vlasti. To je ukazivalo na injenicu da u zemlji postoji jedna
potencijalna dravna organizacija. Postojala je potreba da se razgranie vojni o
politikih i dravnih poslova, odnosno, potreba da se stvori jedno centralno
predstavniko tijelo sa najviim ovlatenjim vlasti i vladom kao izvrnim
69

4
organom. U Bihau je odran skup istaknutih boraca i pristalica NOB-a od 2627. novembra 1942. u prisustvu 54 delegata iz cijele zemlje, te je time
osnovano Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije. AVNOJ je
konstituiran
kao
openarodno
i
opepolitiko
predstavnitvo
Narodnooslobodilakog pokreta. Formiran je Izvrni odbor Avnoja. Jedan od
osnovnih zadataka AVNOJA i Izvrnog odbora je bio rad na osnivanju zemaljskih
antifaistikih vijea u jugoslavenskim pokrajinama. Stvaranjem zemaljskih
antifatikih vijea bio bi ostvaren jedan od ciljeva NOP-a a to je ureenje
drave po federativnom principu, imajui u vidu ravnopravnost i pravo na
samoopredjeljenje svakog jugoslavenskog naroda.
Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja BiH je osnovano meu
posljednjim. Osnivako zasjedanje je odrano u Mrkonji Gradu 25-26.
novembra 1943. ZAVNOBIH je konstituiran kao predstavnitvo NOP-a BiH ali je
u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najvii organ vlasti. Odreeno je da e
BiH i njene narode ubudue predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ.
Konstituirano je i Predsjednitvo ZAVNOBiH-a sastavljeno od 31 lana sa
Vojislavom Kecmanoviem kao predsjednikom. Sva tri naroda su zajedniki
odluivali i donijeli odluku da je Bosna i Hercegovina zajednika drava,
odnosno da se suverenitet svakog naroda odnosi na cijelu teritoriju Bosne i
Hercegovine. Rezultat toga, takvog naina odluivanja i tako shvaenog
suvereniteta naroda u vienacionalnoj dravi je bio zajednika, cjelovita, drava
Bosna i Hercegovina.
Ovom Rezolucijom ZAVNOBIH je obnovio dravnost BiH i izvrio njenu
rekonstrukciju, davi joj demokratski sadraj koji garantira punu ravnopravnost
i njenih graana i njenih naroda, a protiv svake podjele. ZAVNOBiH je nakon
480 godina obnovio dravnost Bosne i Hercegovine, potvrdio njen historijskopolitiki i dravno-pravni individualitet i formirao federalnu BiH, to je
najznaajnija tekovina antifaistikog rata. To je historijski datum-dan
dravnosti BiH, datum koji potvruju milenijsko historijsko postojanje Bosne i
prua model po kojem se jedino Bosna i Hercegovina moe razvijati, a njenim
narodima omoguiti punu ravnopravnost i slobodu.
Drugo zasjedanje AVNOJ-a je odrano 29. novembra 1943. u Jajcu. Na
zasjedanju je AVNOJ konstituiran u zakonodavno i izvrno predstavniko tijelo
Jugoslavije, uspostavljen je Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije (NKOJ), a
izbjeglikoj vladi i kralju Petru II Karaoreviu je zabranjen povratak u zemlju
do zavretka rata. AVNOJ se kao vrhovno zakonodavno i izvrno tijelo sastoji od
Vijea i Predsjednitva. Ostavljeno je narodu da se poslije osloboenja zemlje
izjasni putem opih izbora i ustavotvorne skuptine da li je za monarhiju ili
republiku. Donesena je i Odluka o dodjeljivanju naziva marala Jugoslavije
Josipu Brozu Titu.Najznaajnija je odluka o izgradnji drave na federativnom
principu. BiH je federalni status unutar jugoslovenske zajednice stekla kao
historijska zajednica tri naroda koji u njoj stoljeima zajedniki ive. Drugim
zasijedanjem AVNOJa i njegovim odlukama u Jugoslaviji je faktiki oformljena
nova drava sa sistemom organa dravne vlasti. Piramida vlasti je polazila od
opinskih i sreskih NOO, preko zemaljskih antifaistikih vijea po federalnim
70

4
jedinicama, a zavravala se na vrhu sa AVNOJem njegovim Predsjednitvom i
NKOJ-em kao privremenom vladom. 1. novembra 1944. potpisan je sporazum
Tito-ubai o uspostavljanju jedinstvene vlade. Na osnovu sporazuma je 7.
marta 1945 formirana jedinstvena vlada sa Titom kao predsjednikom vlade i
ubaiem kao ministrom vanjskih poslova. Ta je vlada slubeno nazvana
Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije. Sastavni dio
sporazuma Tito-ubai je bila odluka o gaenju AVNOJa i formiranju Privremene
narodne skuptine sa zadatkom da pripremi izbore za Ustavotvornu skuptinu ili
Konstituantu. U Beogradu je od 7-10. augusta 1945. odrano Tree zasijedanje
AVNOJa. AVNOJ se konstituirao u Privremenu narodnu skuptinu koja je poela
sa radom 10. augusta 1945.
Proces izgradnje bosanskohercegovake dravnosti je nastavljen i praktino
dovren na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a odranom u Sanskom Mostu od 30.
juna do 2. jula 1944.godine. Moda je zanimljivo rei da su tom zasjedanju
pored vijenika ZAVNOBiH-a kao gosti prisustvovali i predstavnici saveznikih
vojnih misija, Engleske, odnosno Velike Britanije, SAD i Sovjetskog Saveza. Time
je cijeli dogaaj dobio i izvjesnu meunarodnu dimenziju. ZAVNOBiH je donio
vie odluka, meu kojima su najvanije odluka o odobrenju rada bh delegacije
na Drugom zasjedanju AVNOJ-a i djelatnosti Predsjednitva ZAVNOBiH-a, te
Deklaracija o pravima graana BIH. BiH je konstituirana u svojim povijesnim
granicama kao drava ravnopravnih graana Srba, Muslimana (Bonjaka) i
Hrvata, odnosno kao federalna jedinica u okviru demokratske i federativne
Jugoslavije. Time je odlukama ZAVNOBiH-a sutinski odreen politiki identitet
BiH. Taj identitet ostvarivan je u praksi u okviru jugoslavenske dravne
zajednice koja je u antifaistikom ratu 1941-1945 obnovljena na federativnom
i republikanskim osnovama. Njena je obnova bila uslov nacionalnog
osloboenja jugoslavenskih naroda. To se posebno odnosi na Srbe, Hrvate i
Bonjake, jer je Jugoslavija bila jedini politiki okvir u kojem su svi Srbi, svi
Hrvati i svi Bonjaci mogli ravnopravno ivjeti u jednoj dravi.
ZAVNOBiH je konstituisan u najvie zakonodavno izvrno predstavniko tijelo, u
najvii organ dravne vlasti, kao jedini predstavnik narodnog suvereniteta.
Odlueno je da Predsjednitvo ZAVNOBiH-a obavlja i izvrne funkcije. Drugo
zasjedanje ZAVNOBiH-a proglasilo je Bosnu i Hercegovinu federalnom jedinicom
u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Organi ZAVNOBiH-a postali su nosioci
bosansko-hercegovake dravnosti.
Deklaracija je jedan od najznaajnijih akata, to je ustvari, politika povelja koja
predstavlja osnovu budueg federalnog Ustava. Ovom deklaracijom, usvojenom
na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, graanima BiH garantirana su osnovna
ljudska prava koja ine sadrinu svakog demokratskog ustava. To su:nacionalna
ravnopravnost, sloboda savjesti i vjeroispovjesti, sloboda zbora i dogovora,
sloboda udruivanja i tampe, lina i imovinska sigurnost graana, sloboda
privatne inicijative u privrednom ivotu, ravnopravnost spolova u svim
oblastima drutvenog ivota, aktivno i pasivno pravo glasa sa navrenih 18
godina, pravo albe, naelo ,,da niko ne moe biti suen bez prethodnog
71

4
sudskog postupka'', uvoenje vojne obaveze za sve graane BiH sposobne za
noenje oruja itd.
Do ubrzanog rada na dogradnji Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice u
sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije naroito je dolo poslije
osloboenja Sarajeva, 6.aprila 1945, gdje je bilo sjedite Predsjednitva
ZAVNOBiH-a i drugih dravnih organa federalne Bosne i Hercegovine.
Na Treem, Sarajevskom zasjedanju, ZAVNOBiH je prerastao u Narodnu
skuptinu federalne Bosne i Hercegovine, kao najvii zakonodavni i
predstavniki organ naroda Bosne i Hercegovine i formirao Vladu Bosne i
hercegovine, kao najvii izvrni i naredbodavni organ vlasti.
Formiranjem Narodne skuptine Bosne i Hercegovine i Vlade Bosne i
Hercegovine, te proglaenjem narodnih odbora, kao teritorijalnih organa vlasti,
federalna Bosna i Hercegovina je dobila svoju potpunu organizaciju potrebnu za
mirnodopske uslove ivota. Meu najznaajnijim odlukama bila ona o osnivanju
bh. vlade. Tako je BiH 28.aprila 1945.prvi put poslije novembra 1918.dobila
svoju narodnu vladu. Pojavom ZAVNOBiH-a i njegovim nasljednicama Narodne,
odnosno Socijalistike republike Bosne i Hercegovine stvorene su osnovne
pretpostavke samostalne nezavisne, meunarodno priznate drave Bosne i
Hercegovine.
24. Poloaj vjerskih zajednica u BiH u prvoj polovini XX

stoljea
Prva polovina 20. stoljea je period koji je obilovao brojnim politikim
dogaajima koji su djelovali na sve sfere drutveno-politikog ivota zajednike
drave. Propast Austro-Ugarske, stvaranje Kraljevine SHS (Jugoslavije),
zavoenje kraljevske estojanuarske diktature, uticali su na nain regulisanja
poloaja vjerskih zajednica u ovom periodu.
Vjerska komponenta nacionalnog pitanja ostala je u sjenci politiko-stranakih
sukoba i odnosa koje je ureivala monarhija, odnosno dinastija Karaorevia
kao kljuna dravna institucija. Odnos drave i vjerskih zajednica u Kraljevini
SHS, tj. Jugoslaviji bio je ureen po principu priznatih ili usvojenih
vjeroispovijesti. Vidovdanski ustav regulie pitanje slobode vjeroispovijesti i
lanom 12. predvia slobodu vjera i savjesti. Meutim, pojedine odredbe
Ustava su ipak ugroavale zajamenu slobodu vjere i savjesti. Odreeno je da
su usvojene vjeroispovijesti ravnopravne pred zakonom. Priznate i usvojene su
vjeroispovijesti koje su prije stvaranja Kraljevine SHS ve imale zakonsko
priznanje: srpska pravoslavna i rimokatolika crkva, islamska i jevrejska
zajednica, te tri manje protestantske crkve, evangelistika, reformovana i
baptistika. Naknadno je, odlukom vlade Kraljevine SHS iz decembra 1923.
status priznate vjeroispovijesti dobila i Hrvatska starokatolika crkva.
U takvim sloenim okolnostima ureenje vjerskog pitanja je, uglavnom, bilo
isprepleteno sa nacionalnim pitanjem, koje je igralo veoma bitnu ulogu u
72

4
politikom ivotu Kraljevine. Pravo je bilo u slubi drave i sluilo je vladajuoj
skupini da se na taj nain uvrsti i razvija poredak koji je odgovarao interesima
vladajue klase.
Pristalice ideje o stvaranju drave, koja bi poslije okonanja Prvog svjetskog
rata obuhvatila sve June Slavene, bili su svjesni injenice da e njena
stabilnost u velikoj mjeri zavisiti od pravilnog rjeavanja vjerskog pitanja. Spor
rad Skuptine Kraljevine na donoenju vjerskog zakonodavstva bio je posljedica
ukupne nestabilnosti i politikih borbi koje su obiljeile prve godine postojanja
nove drave.
vjersko pitanje je bilo stalno prisutno u javnom i politikom ivotu nove drave.
Meustranaki odnosi i sukobi u parlamentu i van njega onemoguavali su
njegovo efikasno rjeavanje.
Kada je u pitanju poloaj vjerskih zajednica, hrvatski i slovenaki politiari
okupljeni u Jugoslavenskom odboru strahovali su da bi eventualnim
protezanjem srbijanskog ustava iz 1903. godine na zajedniku dravu, Srpska
pravoslavna crkva zadrala svoj dominantan poloaj u dravi. Predsjednik
Jugoslavenskog odbora dr. Ante Trumbi smatrao je da bi bilo najliberalnije kada
bi nova drava bila antikonfesionalna, laika. Ipak je napomenuo da kranstvo
mora imati prednost nad ostalim vjerama. Prema Trumbiu ne bi bilo dobro
kada bi se uspostavila potpuna jednakost islamske i kranske religije. Podrku
takvom stavu izrazio je i slovenaki predstavnik dr.Bogumil Vonjak koji je
istakao i kako e se muslimani prilagoditi kranskoj jugoslovenskoj dravi kao
socijalnoj injenici. Meutim, tome su se odluno usprotivili Stojan Proti i
Nikola Pai koji su se zalagali za jednakost svih religija. U taku 7. Krfske
deklaracije potpisane 20. jula 1917. unijeta je odredba po kojoj se sve priznate
vjeroispovijesti vre slobodno i javno, a to su pravoslavna, rimokatolika i
islamska vjeroispovijest. Zakonodavac je duan da se brine za ouvanje
ravnopravnosti priznatih vjeroispovijesti i da osigura i odri konfesionalni mir.
Trumbi je smatrao da je katolika crkva neprijatelj jugoslavenskog ujedinjenja,
jer je protiv ruenja Habsburke carevine. Trumbi pri tome stalno ima u vidu
da je crkva u Srbiji usko povezana sa dravom i da se pravoslavna vjera koristi
u funkciji ostvarivanja nacionalno-politikih ciljeva, te ga je, stoga, brinulo
pitanje kako staviti katoliku crkvu u istu funkciju. Nakon to je prihvaen
njegov prijedlog o naelu ravnopravnosti, Pai iznosi podrku pravoslavnoj
crkvi, poinje sa velianjem srpske crkve kao nacionalne institucije, koju smatra
zaslunom za razvijanje i jaanje nacionalne svijesti srpskog naroda. Taj Paiev
istup pobudio je meu hrvatskim i slovenakim antiklerikalnim politiarima
kontrareakciju. Kako e se postaviti i rijeiti pitanje katolike crkve, srpska
vlada je prepustila hrvatskim i slovenakim politiarima.
Stojan Proti je u vezi sa poloajem muslimana izjavio da Srbi pravoslavne vjere
nemaju nita protiv njih. Sam termin Srbi pravoslavne vjere znai da postoje i
Srbi koji nisu te vjere. Bosanski muslimani smatrani su Srbima tree vjere,
dok ih je Nikola Pai uvijek peorativno nazivao Sulejmanima.
Po proglasu ujedinjenja 1. decembra 1918., rjeavanje vjerskog pitanja prelo je
u nadlenost skuptine. Prva takva skuptina bilo je Privremeno narodno
predstavnitvo, koje je sastavila prva vlada Kraljevine SHS, na ijem je elu
stajao Stojan Proti.
73

4
Osnovni zadatak predstavnitva bio je da pripremi izbore za Ustovotvornu
skuptinu. Kada se radi o vjerskim odnosima, meu meunarodnim ugovorima
koje je nova drava sklapala sa okolnim zemljama, relevantan je Ugovor o miru
sa Austrijom, koji je Kraljevina SHS zaljuila u Saint Germain en Laye 10.
septembra 1919. Mada su taj ugovor u ime Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
potpisali trojica nemuslimana, Nikola Pai, Ante Trumbi i Ivan olger, on je,
to se tie vjerskih pitanja sadravao jedino odredbe o poloaju muslimanskog
stanovnitva u novoj dravi. Sanermenski ugovor obavezuje dravu da potuje
cjelovitost Bosne i Hercegovine, te odreuje da e Drava Srba, Hrvata i
Slovenaca donijeti odredbe, po kojima e se pitanja linog statusa Muslimana
regulirati po muslimanskim obiajima. Vlada SHS se obavezuje da e osigurati
zatitu damijama, grobljima i drugim muslimanskim vjerskim ustanovama.
Ovaj ugovor je poslije Vidovdanskog ustava proglaen stalnim zakonom o zatiti
manjina.
S obzirom na to da je u Srbiji i Crnoj Gori Srpska pravoslavna crkva smatrana
dravnom relgijom i nacionalnom institucijom, postojao je strah od toga da li e
i bez aktivne dravne potpore uspjeti odrati svoju poziciju. Do odvajanja crkve
i drave nije dolo, ali je tu mogunost Srpska pravoslavna crkva osjeala kao
stalnu prijetnju. Katolika crkva borila se protiv ograniavanja veza sa Svetom
stolicom, tj. papom i za obaranje tzv. Kanzel paragrafa. Kanzel paragraf koji je
sadravao Vidovdanski ustav oznaava zabranu upotrebe crkve ili predikaonice
(Kanzel) u politike svrhe. U drugoj polovini 1921. godine javlja se ideja da se
jednim interkonfesionalnim zakonom uklone nedostaci i protivrjenosti lana
12. Vidovdanskog ustava. Ustav regulie vjersko pitanje drei se 3 principa:
1. naelno sve priznate vjeroispovijesti su meusobno ravnopravne;
2. crkve i vjerske zajednice su podlone dravi;
3. crkve i vjerske zajednice imaju status javnih korporacija koje u naelu
samostalno ureuju svoje unutranje odnose i uivaju dravnu zatitu i
materijalnu pomo.
Interkonfesionalni zakon trebao je da regulie pravni poloaj priznatih
vjeroispovijesti, ureenje interkonfesionalnih odnosa, materijalno obezbjeenje
svih vjerskih slubenika i vjerske dravne praznike. Nepostojanje takvog
zakona stvaralo je svakodnevne probleme, sukobe i nesporazume. Tako su aci
i vojnici, bez obzira na vjeroispovijest, prisiljavani da uestvuju u pravoslavnim
obredima i sveanostima. Svi poslanici u Narodnoj skuptini su polagali
zakletvu po pravoslavnom obredu. I pored 4 konkordata zakljuena na tlu
jugoslavenske drave prije rata 1914. katolika je crkva formalnopravno
odravala ilegalnu vezu sa Vatikanom.
Jedan projekt interkonfesionalnog zakona izradio je 1920. dr. Mihajlo Lanovi,
naelnik Katolikog odjeljenja Ministarstva vjera. Taj projekt je odbaen jer je
uraen prije donoenja Ustava. I pored svih tekoa u Ministarstvu vjera
izraen je Projekt osnovnog zakona o verama i meuverskim odnosima koji je
28. aprila 1925. upuen Narodnoj skuptini na rjeavanje. Proglaenjem
estojanuarske diktature, 1929. godine, ovaj je projekt odbaen. estojanuarski
reim je u naelu odbacio ideju donoenja interkonfesionalnog zakona. Svaka
vjerska zajednica, osim katolike crkve, je dobila svoj poseban zakon sa
odgovarajuim ustavom. Zakoni su raeni jednoobrazno, tako to je drava
delegirala ili prenijela na vjerske organizacije neka od svojih ovlatenja,
74

4
posebno u oblasti branog i porodinog prava, dijelom i kolstva. Stoga se
moe govoriti o jedinstvenom vjerskom zakonodavstvu u periodu od 19291933. godine. Nerijeeno je ostalo zakljuenje konkordata sa Vatikanom. Dakle,
ostala su uzaludna nastojanja da se opim interkonfesionalnim zakonom urede
odnosi izmeu drave i vjerskih zajednica na principima slobode savjesti i
vjeroispovijesti.
Zakonodavstvo estojanuarske diktature je imalo politiki i nacionalni cilj.
Politiki cilj je bio vezivanje vjerskih zajednica za postojei reim s ciljem
osiguranja njihove podrke a nacionalni cilj je bio sprovesti ideju o integralnom
jugoslavenstvu, razlikujui nacije po vjeri.
Za kratko vrijeme doneseni su zakoni o pravoslavnoj crkvi (8.11.1929.),
jevrejskoj (14.12.1929.), te islamskoj vjerskoj zajednici (31.1.1930.) i
evangelikoj i reformovanoj crkvi (16.4.1930.). Ovi vjerski zakoni dopunjeni su
kasnije i drugim aktima, meu kojima su najvaniji Zakon o izboru patrijarha
Srpske pravoslavne crkve (6.4.1930.), Zakon o izboru reisul-uleme IVZ
(4.6.1930), te ustavi pojedinih vjerskih zajednica.
Iako su Vidovdanski, Oktroirani ustav i vjersko zakonodavstvo 1929-1933.
priznali ideju vjerske slobode i ravnopravnosti, u stvarnosti ta ideja nije
sprovedena. Tako nepriznate vjeroispovijesti ne uivaju vjersku slobodu, a ni
pojedinci jer je svako mogao biti prisiljen da uestvuje u vjerskim sveanostima
prilikom dravnih praznika.
Ope karakteristike vjerskog zakonodavstva estojanuarske diktature su:
1. Princip povezanosti drave i crkve ogleda se u nainu izbora i
postavljanju
vrhovnih
poglavara
vjerskih
zajednica
i
drugih
dostojanstvenika. Zakon o izboru patrijarha od 6.4.1930. godine odredio
je u lanu 1. da se patrijarh bira izmeu sprskih eparhijskih arhijereja.
Postupak izbora davao je velika prava kralju, poto je on izmeu trojice
kandidata, koje izglasa tzv. izborni sabor, jednog imenovao za patrijarha.
Po Zakonu o izboru reisul-uleme reisul-ulema je biran od strane izborne
kurije, koja se moe oznaiti kao mjeovito vjersko-dravno tijelo. Kurija je
birala trojicu kandidata, a jednog od njih, na prijedlog ministra pravde,
kralj je ukazom postavljao za reisul-ulemu.
2. U nadlenost vjerskih zajednica spadali su brani i porodini odnosi, a kod
muslimana i nasljednopravni. Crkveni brak je bio obavezan za pripadnike
svih vjeroispovijesti. Arhijerski sabor je 9.6.1933. propisao Brani
pravilnik Srpske pravoslavne crkve. Muslimani su svoje brane sporove
raspravljali po erijatskim propisima pred kadijama kao erijatskim
sudijama. Kako su vjerske zajednice imale razliite brane propise to
znai da nije moglo biti stvarne jednakosti graana. Vjerski organi su
vodili i matine knjige za svoje pripadnike.
3. Ministarstvo pravde je vrilo intenzivnu politiku kontrolu i usmjeravanje
rada vjerskih zajednica. Glavna kontrola je vrila pregled prihoda i
utroka sredstava pojedinih vjerskih zajednica po potrebi i svaki put kad
to zahtijeva ministar pravde.
4. U oblasti vjerske nastave ostvarena je saradnja drave i crkve. Vjerskim
zakonima je propisano da se vjerska nastava organizuje u dravnim i
privatnim kolama, a nastavni plan i program propisivao je ministar na
prijedlog nadlenog vjerskog organa. Diktatura je smatrala da je
75

4
bezvjersko stanje tetno za dravu i njene interese, pa se vjersko
osjeanje namee uenicima svih kola. Ovo pitanje regulisano je
Zakonom o vjerskoj nastavi u narodnim, graanskim, srednjim i
uiteljskim kolama u Kraljevini Jugoslaviji od 23. septembra1933.
godine.
5. Vjerske zajednice su imale realne privilegije (daju se vjerskim
zajednicama u cjelini) i personalne privilegije (odnose se na pripadnike
pojedinih crkava). U realne privilegije spadala je godinja dravna pomo,
pri emu je predviena suma za Srpsku pravoslavnu crkvu bila daleko
vea nego ukupna pomo koju su primale zajedno sve ostale
vjeroispovijesti. Svetenstvo svih vjerskih zajednica uivalo je dvije
osnovne personalne privilegije: privillegium imunitatis i privillegium fori.
Privillegium imunitatis znai oslobaanje svetenih lica od nekih obaveza
prema dravi, kao to su: kuluk, vojna obaveza, starateljstvo itd. Po lanu
16. Zakona o SPC dravne vlasti koje pokrenu krivini postupak protiv
svetenih lica oba reda, dune su odmah da o tome izvijeste nadlenog
arhijereja, kao i o konanoj odluci koju budu donijele po tom predmetu.
Cilj ovakvog reguliranja poloaja vjerskih zajednica jeste njihovo potinjavanje
dravi i stavljanje u slubu estojanuarskog reima. Srpska pravoslavna crkva
se, meutim, favorizirala u odnosu na ostale vjerske zajednice. O katolikoj
crkvi nisu donijeti nikakvi propisi. Njen se poloaj zasnivao na dva konkordata
sa Habsburkom monarhijom, te konkordatima sa Crnom Gorom i Srbijom koji
su zakljueni prije ujedinjenja 1918. godine.
Vatikan je tek 6. novembra 1919. priznao Kraljevinu SHS, a iz te injenice moe
se vidjeti neprijateljski stav prema prvoj jugoslavenskoj dravi. Smetnje u
zakljuenju konkordata bili su neprijateljski stav Vatikana i pretjerani zahtjevi
katolike crkve. U meuvremenu su stalno pokretani i u tajnosti voeni
pregovori o konkordatu. Konkordat je konano potpisan u Vatikanu, ali nije
ratificiran u Senatu, pa nije nikada stupio na snagu. estojanuarski reim je
samo jednim zakonom indirektno odredio, koje tijelo smatra vrhovnim
katolikim predstavnitvom. Zakonom o vjerskoj nastavi od 23. septembra
1933. odreeno je da nastavne planove iz vjeronauke propisuje ministar
prosvjete u sporazumu sa vrhovnim vjerskim predstavnitvima pojedinih
vjeroispovijesti, pa je izriito napomenuto, da je to za katolike Predsjednitvo
biskupskih konferencija. Predsjednik biskupskih konferencija Jugoslavije bio je
zagrebaki nadbiskup.
Islamska vjerska organizacija bila je ureena na principu samouprave, koja je
regulirana tatutom za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u BiH od 15. aprila 1909. godine. Autonomni tatut je
rezultat desetogodinje borbe bosanskih muslimana za svoje kulturno-politiko
odranje u kojem je kljunu ulogu imala institucija vakufa i Rijaseta. Autonomno
ureenje Islamske zajednice postojalo je do 1930. godine, kada je ukinut
Autonomni tatut. estojanuarski reim je ukinuo autonomiju Islamske
zajednice u BiH, u namjeri da ovu ustanovu iskoristi za svoje ciljeve, odnosno
da muslimane u BiH odvoji od dr. Mehmeda Spahe i Jugoslavenske
muslimanske organizacije (JMO) i povee ih sa svojom politikom. Meutim,
estojanuarski reim nije u tome uspio, pa muslimanski graanski politiari
76

4
uspijevaju nakon petomajskih izbora 1935. povratiti izvjesnu autonomiju IZ-a.
Time jaa njihova politika pozicija u narodu, a i prema reimu.
U historiji IZ 1918-1941. razlikuju se tri perioda, uzimajui u obzir njen
poloaj prema dravi:
1. period od ujedinjenja 1918. do uvoenja estojanuarske diktature 1929.
2. period diktature 1929-1935.
period poslije 1935.
Nakon ujedinjenja 1918. Muslimani su bili izloeni progonima, hapenjima,
nezakonitim pretresima, unitavanju imovine. Muslimanski vjerski predstavnici
zahtjevali su od nove vlasti da se muslimani tretiraju kao ravnopravni graani.
Rezultat pregovora o zakljuivanju meunarodnog ugovora o zatiti manjina je
Senermenska konvencija, potpisana 5. decembra 1919., prema kojoj su
muslimani u Jugoslaviji dobili status vjeske manjine. Tim ugovorom doputeno
je da muslimani pitanja porodinog i linog statusa reguliraju po muslimanskim
obiajima. Meutim, u praksi odredbe ugovora nisu se potovale.Vlada SHS se
obavezala da e preduzeti korake za imenovanje reisul-uleme i pruiti zatitu
damijama, grobljima i drugim vjerskim ustanovama muslimana, te dati
olakice za osnivanje dobrotvornih ustanova. Ministarstvo vjera u Beogradu je
imalo stvarnu upravu nad vjerskim poslovima muslimana izvan Bosne i
Hercegovine. Reisul-ulema za BiH bio je Demaludin auevi, poznat i cijenjen
u muslimanskom svijetu, pa je zbog toga beogradska vlada priznala auevia
kao vjerskog poglavara muslimana u cijeloj Kraljevini, ali mu nije dopustila da
ima bilo kakav utjecaj na vjerske poslove izvan BiH. JMO je kao uslov za dalju
saradnju sa vladom podnijela 17. decembra 1921. svoje punktacije u kojima se
pored nekih privrednih i administrativnih zahtjeva trai donoenje zakona o
jedinstvenoj vjersko-prosvjetnoj samoupravi muslimana u Kraljevini i izradu
zakona o erijatskim sudovima za itavu Kraljevinu.
Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije od 31. januara
1930. ukinuta je vjerska i prosvjetna samouprava. Vakufsko-mearifski poslovi
predati su u nadlenost Ministarstva pravde. Uredbom o privremenoj
organizaciji vlasti i poslova Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije
ministar pravde postao je najvia upravna vlast koja vri nadzor nad
cjelokupnim radom svih organa IVZ.
Ipak, nastojanja reima, da muslimansko pitanje rijei u svom interesu ostala
su ipak bez uspjeha. Mehmed Spaho se, kao tadanji stvarni predstavnik
muslimana, prikljuio Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici i sporazumu
Stojadinovi Koroec, pa je 25. juna 1935. dobio resor saobraaja u prvoj
Stojadinovievoj vladi. Kao uslov za ulazak u vladu, Spaho je zahtjevao da se
izmijeni vjersko zakonodavstvo o IVZ i da se iz nje odstrane njegovi politiki
protivnici. Uredba sa zakonskom snagom kojom su Zakon i Ustav IVZ stavljeni
van snage proglaena je 28. februara 1936. godine. Za novog reisul-ulemu
izabran je Fehim Spaho, brat Mehmeda Spahe. Time je zavrena organizacija
Islamske zajednice u razdoblju 1918-1941. Prema novom Ustavu svi organi IZ i
vjerski i vakufski su birani. Prema Ustavu ulema-medlis je glavni organ koji vri
upravu i nadzor nad cjelokupnim islamskim vjerskim, vjersko-prosvjetnim i
kulturnim ivotom.
Do 1918. godine Srpska pravoslavna crkva nije bila jedinstveno organizirana.
Pravoslavna crkva u BiH potpadala je do 1918. pod vlast carigradskog
77

4
patrijarha. Austrougarska vlada sklopila je 28. marta 1880. sporazum sa
Carigradskom (Vaseljenskom) patrijarijom, prema kojem je Pravoslavna crkva
u BiH potpala pod nadzor drave, a vaseljenskom patrijarhu ostala je samo
opa duhovna vlast. Crkva je zajedno sa srpskim graanstvom povela akciju za
dobijanje vjersko-prosvjetne autonomije, na ta je austrijska vlada pristala 31.
jula 1905. godine.
Stvaranjem Kraljevine SHS 1918. g. nastali su uslovi za ujedinjenje svih dijelova
Srpske pravoslavne crkve (SPC u Bosni, u Vojvodini, u Dalmaciji, u Srbiji i Crnoj
Gori). Sveano proglaenje ujedinjenja Srpske pravoslavne crkve izvreno je 12.
decembra 1920. godine u Sremskim Karlovcima. Za prvog patrijarha izabran je
Dimitrije Pavlovi, mitropolit beogradski.
SPC nije bila zadovoljna svojim poloajem od 1921-1929., jer se poslije 1918.
nala u poziciji da bude samo samo jedna od priznatih vjeroispovijesti, a ne
dravna crkva kojoj je osiguran povlateni poloaj. SPC je bila nacionalna
ustanova isto toliko koliko i vjerska. Reim estojanuarske diktature elio je
ostvariti kontrolu nad vjerskim zajednicama i osigurati njihovu podrku, prije
svega Srpske pravoslavne crkve. Reguliranje njihovog poloaja zapoelo je sa
Zakonom o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, od 8. novembra 1929. godine.
Pravoslavna crkva je otvoreno izraavala podrku politici reima.
estojanuarski reim je putem dva zakona pristupio ureenju odnosa sa
Pravoslavnom crkvom. Najprije je 8. novembra 1929. donijet Zakon o Srpskoj
pravoslavnoj crkvi, a zatim 6. aprila 1930. Zakon o izboru patrijarha Srpske
pravoslavne crkve. Organizacija Pravoslavne crkve je zavrena ozakonjenjem
crkvenog ustava 16. novembra 1931. Iako je u lanu 1. Zakona o Srpskoj
pravoslavnoj crkvi proglaena njena samostalnost, zakonodavac je to negirao
odredbama ostalih lanova.
Poslije ujedinjenja 1918., kolska jevrejska optina u Beogradu predloila je da
se sve jevrejske opine u Kraljevini SHS ujedine u jedan savez, koji bi olakao
odnose sa dravom i osigurao da se sva vjerska i druga pitanja Jevreja
jedinstveno reguliraju u cijeloj zemlji. Godine 1919. osnovan je Savez jevrejskih
vjeroispovijednih opina. Vrhovni rabinat je najvie duhovno tijelo Jevreja u
Kraljevini SHS, a osnovan je 1923. g. Prije estojanuarske diktature 1929.
drava se nije skoro uope mijeala u ivot i rad jevrejskih vjerskih opina.
Svaka opina je donosila svoj statut, pa njihova unutranja organizacija nije bila
jedinstveno provedena. Zakon o vjerskoj zajednici Jevreja u Kraljevini Jugoslaviji
donijet je 14. decembra 1929. g. Ovaj zakon ne odreuje samo odnos drave
prema vjerskoj zajednici, nego propisuje unutranje ureenje Jevrejske vjerske
zajednice i ukida tradicionalnu samoupravnost jevrejskih vjeroispovijednih
opina.
Vjerska zajednica Jevreja se lojalno drala prema svim reimima u Jugoslaviji
izmeu dva svjetska rata. Stoga drava nije donosila skoro nikakve posebne
propise o ovoj vjerskoj zajednici. U politikom pogledu Jevreji u Jugoslaviji se
nisu organizirali na konfesionalnoj osnovi. Nije postojala nikakva organizacija
koja bi imala za cilj da djeluje u unutranjem politikom ivotu zemlje. Vjerskosamoupravni organi Saveza i Udruenja bili su Glavni odbor sa predsjednitvom
kao izvrnim tijelima. Duhovni organi su Rabinski sinod i vrhovni rabin. Zakon je
odredio da je sjedite vrhovnog rabina u Beogradu.
78

4
Na osnovu svega to je izloeno vidljivo je, da se ureenju poloaja vjerskih
zajednica u prvoj polovini 20. stoljea pristupalo uzimajui u obzir postojeu
politiku situaciju i potrebe vlasti. estojanuarska diktatura je ugaena 1935.
godine. S obzirom da je uskoro poeo Drugi svjetski rat nije bilo dovoljno
vremena za bitnije izmjene postojeih zakonskih propisa, tako da se vjersko
zakonodavstvo estojanuarske diktature nije mijenjalo, osim onog dijela koji se
odnosio na Islamsku vjersku zajednicu. Raniji zakon i ustav o Islamskoj vjerskoj
zajednici je stavljen van snage tek 1936. godine kada je Mehmed Spaho, kao
faktor integracije muslimana, uao u vladu i vratio sjedite islamske zajednice
iz Beograda tamo gdje je i pripadalo, u Sarajevo.
79

Političko-Pravni Identitet BiH

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Političko-Pravni Identitet BiH

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

3. Duhovna struktura srednjovjekovne Bosne

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Ciljevi i oblici franjevakog djelovanja u Bosni

Politiko-pravni identitet BiH 201

4. Bosna izmeu Rima i Bizanta

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

6. Odnos centralne i lokalne vlasti

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

9. Krunisanje Tvrtka I politicko-pravne posljedice

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

13. Bosanski ejalet kao izraz teritorijalnog kontinuiteta

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Pravni kontinuitet/diskontinuitet u Bosni nakon 1463. (esej)

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Tanzimat (na turskom, "reorganizacija"), bio je period reformi u Osmanskom

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

(U upravi je vidljiv odreeni kontinuitet s obzirom na to da je negdje samo

Konzervativni iroki bonjaki muslimanski slojevi, bez pravog politikog

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201

20. Istono pitanje u slubi ruenja Osmanskog Carstva

Politiko-pravni identitet BiH 201

Politiko-pravni identitet BiH 201