1.

Pojam sestrinstvo i moderne

teorije sestrinstva: Sestrinstvo je
pratilo puteve razvoja medicine i
bavilo
se
reagiranjem
na
promijenjene potrebe lijenika.1960ih, pojavom procesa zdrav. njege,
sestrinskih dijagnoza i brojnih teorija
ZNj dolazi
do promjena u
sestrinstvu,
usmjerenosti
prema
pacijentu i do holistikog pristupa.
Razvijena meunarodna suradnja i
mogunost
razmjene
informacija
omoguava
praenje
razvoja
sestrinstva i struke.
Prve teorije zdrav. njege govore o
sestrinstvu
i
opisuju
ga
kao
zbrinjavanje i tjeenje.
Nove teorije imaju znanstvenu bazu
koja
se
koristi
sistematskim
i
holistikim pristupom usmjerene su
na pojedinca, obitelj i cjelokupnu
zajednicu.
V.
Henderson
sestrinstva:

definicija

Jedinstvena je uloga med. sestre

pomagati pojedincu, bolesnom ili
zdravom, u obavljanju onih aktivnosti
koje doprinose zdravlju, oporavku ili
mirnoj smrti, a koje bi obavljao sam
kada bi imao potrebnu snagu, volju ili
znanje. Zadaa je med. sestre
pruanje
pomoi
pojedincima,
obiteljima ili skupinama kako bi
ostvarili svoje tjelesne, mentalne i
socijalne potencijale. Sestrinstvo se
okree od bolesti ka zdravlju. Ciljevi
su unapreenje, odranje i zdravlja te
pruanje potpore obitelji i osobi pri
stresnim situacijama. Znaajna je i
uloga med. sestre pri brojnim
dijagnostikim
i
terapijskim
postupcima
Zdravstvena njega-definicija
(ICN)

Zdravstvena
njega
obuhvata
samostalno i suradniko zbrinjavanje
pojedinaca svih dobi, obitelji, skupina
i zajednice; zdravih i bolesnih, te u
svim okruenjima. Zdravstvena njega
ukljuuje
unapreenje
zdravlja,
prevenciju bolesti i zbrinjavanje
bolesnih, onesposobljenih i umiruih.

American nurses association

(ANA)- definicija zdrav. njege
Zdravstvena njega je
dijagnosticiranje i tretiranje reakcija
na aktualne i potencijalne
zdravstvene probleme (1980).

5.Modeli sestrinstva sa strunim

nazivima: model ivotnih procesa,
vojni model, odvjetniki model,
prilagodbeni model .
Model ivotnih procesa: model je
razvila Rogersova 1970. Rogersin
model bazira se na holistikoj teoriji
zdravlja i jedinstvu ovjekova bia,
karakterizira ga pristupanje ovjeku
kao organskoj cjelini. Po njenom
miljenju za teoriju sestrinstva bitno
je pet obiljeja ovjeka: cjelovitost,
interakcija, evolucija, identitet,
sposobnosti.
Vojni model: Po ovome modelu
sestra je vojniki podreena
nadreenima, prije svega lijeniku.
Ona bespogovorno izvrava dobivene
naredbe i doslovno provodi dane
upute. U odnosu prema pacijentima i
podreenom osoblju ona se pak
ponaa kao nadreena osoba.
Odvjetniki model: Ideja se javlja
sedamdesetih godina u amerikoj
literaturi gdje se poinje navoditi da
sestra treba biti pacijentova
zagovornica. Sestra bi trebala

zagovarati pacijentova prava i

interese u zdr. ustanovama spram
lijenicima i zdr. birokracije. Treba biti
pacijentova zastupnica budui da on
ima najvie povjerenja u nju, da mu je
ona najblia i da provodi najvie
vremena sa njime.
Prilagodbeni model:Sve sestrinske
intervencije usmjerene su prema
unapreenju pacijentove prilagodbe u
fiziolokim potrebama,
samopercepciji, ulogama i odnosima
sa drugima u zdravlju i bolesti. Calista
Roy
Model usmjeren na prilagodbu osobe
na okolinske stresore: Svaka osoba je
jedinstveno biopsihosocijalno bie u
neprestanoj interakciji sa
promjenjivom okolinom na koju se
stalno mora prilagoavati .etiri
modela adaptacije: fizioloke potrebe,
samopercepcija, uloge, meuzavisni
odnosi.
6.ICNP KLASIFIKACIJA:
INTERNACIONALNA KLASIFIKACIJA
SESTRINSKE PRAKSE (ICNP) ICNP
predstavlja vanost sestrinske prakse,
sutinski i komplementarni deo
profesionalnih sestrinskih usluga, koje
su neophodne za donoenje odluka i
pravljenje politike iji je cilj
poboljanje statusa zdravstva i
zdravstvene njege. Klasifikacije nam i
pokazuju i to kakvo je zdravlje
javnosti koristei parametre kao to
su zarazne bolesti, funkcionalnost,
nesposobnost i zdravstvene
intervencije, koje informiu
menadment i procese donoenja
odluka u zdravstvenom sistemu.
Vremenom nam omoguavaju da
vidimo kakvi su trendovi, da se
informiemo o procesima planiranja i
donoenja odluka od strane autoriteta
u zdravstvu. Multiciplitet moguih

perspektiva o zdravstvenim
rezultatima u varijetetu klasifikacija.
7.Historijski razvoj njege
sestrinstva: narodni lik, religijski
lik, usluni lik.
Primitivna drutva-narodni likPraznovjerje i arolija, smatralo se da
u bolesnu osobu ulazi zao duh, bolesti
su tretirali magovi/amani,
upotrebljavali su purgative, emetike,
dezodoranse, toplo/hladno, masau i
sl. Edukacija se provodi po principu
pokuaja i pogreaka. Sestrinske
vjetine razvijaju se intuitivno.
Babilon- Lijenici su bili sveenici
bolest su smatrali kaznom bogova,
lijeenje arolijom (obredi, noenje
ini) lijekovima (bilje, minerali, dijeta,
klizme, zavoji, masaa, dobru osobnu
higijenu)
Egipat- Stroga pravila vezana uz
istou, hranu, vodu, vjebanje, kue
smrti (mrtvanice) graene su izvan
gradova, balzamirali su leeve, prali
su se prije ulaza u hramove, prije jela,
odijevali su isto bijelo rublje, zrak u
prostorijama su istili tamjanom,
poznavali su pilule i supozitorije, te
dobre dijagnostike i terapeutske
metode. Poznavali su vie od 700
lijekova upotrebljavali su flastere za
male rane, tupfere, zavoje, izolacija
bolesnih.
Kina- Zdrav. skrb je usmjerena na
prevenciju , umjerenost u svemu,
istoa tijela i odjee, zdrava hrana,
prvi su poeli cijepiti protiv velikih
boginja, dijagnostika se temeljila na
bilu-opisali su 200 razliitih vrsta bila.
Lijeenje se provodilo u kui.
Poznavali su ljekovito bilje, efedrin
kapi, lijeili su putanjem krvi.

Palestina- Zdravstvenu praksu su

provodili sveenici, veina znanja o
medicini potie iz Biblije, zapovijeda
moralnu i fiziku istou. Izvodili su
kirurke zahvate. Mojsijev zakonik
izoliranje osoba sa zaraznim
bolestima.
Grka- Asklepije (Eskulap) bog
medicine, lijeio je travom, uz njega
se vezuje tap ovijen zmijom,
Hipokrat otac medicine, roen 460
g.p.n.e poznato je 60 njegovih
radova. Naglaavao je holistiki
pristup. Dao je opis mnogih bolesti
koji se do danas nije promijenio, opis
umirueg-facies hipocratica. Uveo je
polaganje zakletve - Hipokratove
zakletve
8.Primjena sestrinstva u praksi:
Elementi koji doprinose dobroj
sestrinskoj praksi su: obrazovanje,
organizacija rada, metod rada,
sestrinska terminologija i klasifikacije
sestrinske prakse dokumentacija
prakse, dokumentacija, strunometodoloka uputstva , procedure,
kao i istraivanja i uvoenje
informatike u oblast zdravstvene
njege osnovne standarde i procedure
koje se odnose na kvalitet i sigurnost
usluga.
9.Jedinstvena uloga sestre i njen
odnos prema osnovnoj
zdravstvenoj njezi: Kljune uloge
med. sestre: zbrinjavanje bolesnih,
zagovaranje potreba i prava
pacijenta, osiguravanje sigurne
okoline,istraivakirad, sudjelovanje i
uticanje na oblikovanje zdravstvene
politike, menadment, edukacija.
Standardizovana sestrinska struna
praksa treba da bude definisana tako
da se zdravstvena nega pacijenta
moe precizno saoptiti izmeu
medicinskih sestara i drugih

zdravstvenih radnika i saradnika.

Standardizovan termin se moe
mjeriti i procenjnivati.
10.Osnovne ljudske potrebe:
Aktivnosti medicinske sestre su
usmjerene zadovoljavanju
OSNOVNIH LJUDSKIH POTREBA:
1. disanje
2. unos hrane i tekuine
3. eliminacija otpadnih tvari
4.kretanje i zauzimanje odgovarajuih
poloaja tijela
5.odmor i spavanje
6.odijevanje
7.odravanje normalne tjelesne
temperature
8.odravanje osobne higijene
9.izbjegavanje tetnih utjecaja okoline
10.komunikacija s drugim ljudima
11.vjerske potrebe
12.obavljanje svrsishodnog rada
13.rekreacija
14.uenje, istraivanje i
zadovoljavanje znatielje
Koncepcija zadovoljavanja OLJP u
okvirima zdr. njege temelji se na
teoriji motivacije A.Maslowa (1943.) 5
hijerarhijskih razina potrebe na vioj
razini javljaju se kada su zadovoljene
potrebe na niem nivou. Osnovne
potrebe:
FIZIOLOKE kisik, voda, hrana,
spavanje, seks, zatita od ekstremnih
temperatura, eliminacija otpadnih
tvari i senzorna stimulacija.

POTREBE ZA SIGURNOU
postojanost, red, poredak, struktura i
predvidljivost dogaaja.
POTREBE ZA LJUBAVLJU I
PRIPADANJEM (AFILIJATIVNE)
uspostavljanje odnosa s drugim
ljudima utemeljenih na meusobnom
potovanju, odanosti, privrenosti i
povjerenju
POTREBE ZA SAMOPOTOVANJEM
pojedinac kao vrijedan, koristan,
sposoban da se nosi sa ivotnim
problemima i da ih uspjeno rjeava
POTREBE ZA
SAMOAKTUALIZACIJOM tenja za
razvoj i iskoritavanje svih svojih
mogunosti, ma kolike one bile.
11.Procjena pacijenta:sestrinska
dijagnoza i anamneza
zdravstvene njege:
(ANAMNEZA I STATUS U PROCESU
ZDRAVSTVENE NJEGE) skup
podataka o tjelesnim, psiholokim i
socijalnim aspektima prolog i
sadanjeg zdravstvenog stanja i
ponaanja zdravog ili bolesnog
pojedinca, koje prikuplja medicinska
sestra u svrhu utvrivanja potreba za
zdravstvenom njegom Stupnjevi
anamneze hospitaliziranog bolesnika
(prema McFarlane i Castledine):
1 anamneza neposredno po prijemu
bolesnika u bonicu pod uvjetom da
nije vitalno ugroen podaci dobiveni
kratkim intervjuom i pregledom od
glave do pete dovoljno informacija za
izradu plana zdravstvene njege prvih
24 -48 sati
2 anamneza uzima se unutar 24- 48
sati od prijema osigurava veinu
potrebnih podataka za izradu
cjelovitog i dugoronijeg plana
zdravstvene njege (podaci se

dopunjava tokom cijele

hospitalizacije)

Najee sestrinske dijagnoze:

Smanjena mogunost brige o sebi,
smanjena pokretljivost smanjeno
podnoenje napora, visok rizik za pad,
visok rizik za nastanak komplikacija
dugotrajnog mirovanja, bol,
nesanica, anksioznost, inkontinencija
stolice/urina, opstipacija, proliv,
dehidracija, neuinkovito
sueljavanje, alovanje u/s smru
branog partnera, socijalna izolacija,
poremeaj toka misli, poremeaj
prehrane - manjkav unos hrane
poremeaj tjelesnog izgleda. nisko
samopotovanje,visok rizik za
zlostavljanje, visok rizik za
hipotermiju/ hipertermiju, promijenjen
seksualni obrazac, visok rizik za
oteenje integriteta koe, visok rizik
za svrbe, oteana verbalna
komunikacija, visok rizik za aspiraciju
Dijagnoze njege predstavljaju aktuelni
ili potecijalni zdravstveni problem koji
su med. sestre s obzirom na njihovu
edukaciju i iskustvo sposobne i
ovlatene da tretiraju [M. Gordon,
1982.].
Odnosi se na probleme u vezi sa
osnovnim ljudskim potrebama ili
reakcijama na zdravstvene probleme
zdravstvene probleme
Prva klasifikacija sestrinskih
dijagnoza NANDA 1960.god. 21
problem 2005/2006 god. klasifikacija
sa 172 dijagnoze njege. Sestrinske
dijagnoze mogu biti: aktualne
sestrinske dijagnoze, visokorizine
(potencijalne) sestrinske dijagnoze,
mogue (vjerojatne- radne) sestrinske
dijagnoze, povoljne sestrinske
dijagnoze koje opisuju dobro

zdravstveno stanje, skupne sestrinske

dijagnoze sindromi
12.Defincija etape procesa
zdravstvene njege i osnovne
etape ovog procesa:
Proces zdravstvene njege je sloena
vieetapna metoda, zasnovana na
opte naunim principima i principima
zdravstvene njege i maksimalno je
prilagoena zadovoljavanju
individualnih potreba
korisnika/bolesnika za njegom. Ona
podrazumjeva planski i sistematski
rad, kontrolu i provjeru, uee
pojedinca i drugih relevantnih
subjekata, to omoguava uspjene
rezultate i razvoj svih uesnika, kroz
uzajamnu razmjenu znanja, iskustva i
razumjevanja. utvrivanje potreba
bolesnika za njegom; stvaranje
sestrinske dijagnoze; planiranje
njege; realizovanje planiranih
aktivnosti i evaluacija (vrednovanje).
organizovano i sistematsko
prikupljanje podataka o reagovanju
bolesnika na bolest ili drugu ivotnu
situaciju uzimanje sestrinske
anamneze sagledavanje i utvrivanje
potrebe bolesnika za njegom
13.Osnovne osobine procesa
zdravstvene njege,objasniti po
etapama:
1.SUSTAVNOST organiziranog te
ciljanog prikupljanja podataka s
namjerom da se otkrije problem
2.DINAMINOST uvjetovana
injenicama da bolesnici koji boluju
od jedne bolesti mogu imati vie
problema iz zdravstvene njege te da
se broj, vrsta intenzitet problema iz
podruja zdr. njege esto mijenjaju
sloenost i promjenjivost pacijentovih
problema
DINAMINA ZDRAVSTVENA NJEGA i
FLEKSIBILNO izmjenjivanje pojedinih

faza pravodobne revizije planova te

usklaivanje postojeeg sa
novonastalim stanjima
3.FLEKSIBILNOST oituje se na 3
naina: primjenjiv na svim razinama
zdravstvene zatite u radu s
pojedincem i zajednicom te u radu sa
svim kategorijama populacije
primjenjiv na svim modelima
zdravstvene njege sukcesivna i
simultana (uzastopna i istodobna)
primjena pojedinih faza.
14.Planiranje i vrsta planova
zdravstvene njege:
Analizirajui podatke, medicinska
sestra prepoznaje vie problema:
Procjenjuje njihovu vanost,
ozbiljnost, teina, donosi odluku o
redoslijedu i hitnosti rjeavanja na
osnovi: pacijentove percepcija
vanosti i teine problema
(uvaavanje pacijentovog miljenja)
hijerarhije osnovnih ljudskih potreba
medicinskih spoznaja. mogunosti
rjeavanja problema. Vrste planova
planova zdravstvene njege
individualizirani, standardizirani,
modificirani.
Individualizirani - prazni obrasci u
koje medicinska sestra unosi sve
potrebne informacije Prednost:
osiguravaju maksimalnu prilagodbu
zdravstvene njege, ne sadre suvine
informacije i potiu kreativnost
medicinske sestre
Nedostaci: izrada zahtjevapuno
vremena, kakvoa ovisi o znanju,
iskustvu i motiviranosti osobe koja ga
izrauje.
Standardizirani planovi izrauju se
za bolesnike odreene dobi koji boluju
od neke bolesti. (npr.odrasla osoba
oboljela od pneumonije) Medicinska
sestra na ispunjenom obrascu plana,
dogovorenim znakovima oznaava
koji su od oekivanih problema
prisutni u pacijenta, koje ciljeve treba
postii i kojim intervencijama.

Prednosti: olakavaju rad i

komunikaciju, osiguravaju najviu
razinu kvaliteta (izrauju ih timovi
strunjaka), uteda vremena
Nedostaci: ne potiu kreativnost,
zdr. njega postaje rutinska.S
tandardizirani planovi-Potekoe u
primjeni: navedeni uzroci razlikuju se
od stvarnih, intervencije ini
neprikladnima, ciljevi nisu prilagoeni
pacijentu, postizanju cilja mogle bi
doprinijeti intervencije koje nisu
predviene planom, predviene
intervencije nisu usklaene sa
mogunostima ustanove, primjena
plana oteana kada bolesnik boluje od
vie bolesti. Problemi posljedica
okolinskih i socijalnih initelja nisu
obuhvaeni planovima. Obrauju
svaki problem ponaosob, u praksi se
problemi proimaju a intervencije
kombiniraju Standardizirane planove
koristiti kao pomagala pri izradi
individualiziranih planova.
15.Evaulacija zdravstvene njege:
EVALUACIJA = planirana i sistemska
usporedba aktualnog pacijentovog
zdravstvenog stanja i ponaanja po
zavrenoj skrbi sa eljenim
(zdravstvenim stanjem i ponaanjem)
opisanim unaprijed definiranim
ciljevima jesu li i do koje mjere ciljevi
postignuti = revizija cjelokupnog
plana njege, cilj postignut /cilj
djelomino postignut /cilj nije
postignut ili jednostavnije.
EVALUACIJA CILJA I PLANA.
16.Sestrinsko dokumentiranje,
karakteristike i preporuke:
dokumentiranje je veza izmeu faza
procesa zdravstvene njege.
profesionalna odgovornost, dio
odgovornosti za pruenu skrb,
unaprjeenje i kontinuitet skrbi,
pravna zatita dokaz u sudskim
procesima; precizno, kompletno i
tono dokumentiranje osigurava
vrijedne dokaze/podatke o
pacijentovu stanju i lijeenju te je to
najbolji dokaz to se ustvari s

pacijentom dogaalo, standardi

sestrinske prakse, trokovi u
zdravstvu pruanje najuinkovitije
zdravstvene njege razmatranje da li
su provedene intervencije bile
potrebne te jesu li pravilno
provedene, drutvene promjene
jedan od mehanizama za evaluaciju
skrbi (pacijenti su upuenijii od
sestara oekuju znanje, sposobnost i
briljivost potrebnu za provoenje
visokokvalitetne i najuinkovitije
zdravstvene njege) od velike vanosti
za kvalitetu i kontinuitet zdravstvene
skrbi pojedini dijelovi dokumentacije
su univerzalni (ljestvice, planovi), a
ovisno o potrebama sestre izrauju
obrasce za sestrinsku anamnezu.
Sestrinska dokumentacija ovisi i
organizaciji sestrinske slube, vrsti
pacijenata i njihovim potrebama-vrsti
odjela-razini zdravstvene zatite.
Osobitosti sestrinske dokumentacije:
osigurava cjelovit skup podataka o
pacijentovim potrebama, ciljevima
sestrinske skrbi, intervencijama,
postignutom napretku i rezultatima
skrbi hronoloki pregled skrbi i
postignutih rezultata osigurava
kontinuitet skrbi omoguava
sestrama udovoljavanje sve veim
oekivanjima i zahtjevima koji se pred
njih stavljaju, laka komunikacija
meu lanovima tima, obrazovna
svrha prepoznavanje najeih
pacijentovih problema i edukativnih
potreba sestara da sudjeluju u
zbrinjavanju tj. rjeavanju tih
problema pouzdani podaci za
medicinsko-pravne analize pouzdani
podaci koji se upotrebljavaju u
sestrinskim istraivanjima to
doprinosi sveukupnom znanju u
sestrinstvu.
17.Palijativna njega:
Prema definiciji Svjetske zdravstvene
organizacije, palijativna je njega
pristup koji poboljava kvalitetu ivota
bolesnika i njihovih porodica,
suoavajui se s problemima vezanim
uz bolest koja prijeti ivotu. Akcenat
je na interdisciplinarnom lijeenju
bolesnika i lanova porodice od

saznanja o dijagnozi neizljeive

bolesti do razdoblja alovanja nakon
smrti pojedinca. Palijatvna njega je
aktivna, sveobuhvatna njega za
pacijenta s uznapredovalom bolesti
koji vie ne reagira na lijeenje i
predstoji mu kratak ivot. Akcenat je
na kvaliteti ivota do samog kraja, i
pacijenta i njegove porodice. Na kraju
svog puta, kada je bolest uzela maha,
ovjek je najranjiviji: esto sam za
sebe ne moe vie nita napraviti i
posve ovisi o drugima.
esto preputen sam sebi, sa svojim
strahovima, patnjom, samoom. Sve
to je bio, to je htio, o emu je
sanjao ili emu se nada, svi prioriteti
se mijenjaju. Sve se mijenja.
Medicinske sestre imaju glavnu ulogu
u palijativnoj njezi stoga to su
lanovi tima koji najvie vremena
provode s pacijentima, te su
odgovorne za stalnu procjenu i
planiranje potreba njege.
Medicinske sestre moraju biti
pronicljive u procjeni verbalnih i
neverbalnih poruka pacijenata
vezanih uz svaki aspekt tjelesne i
emocionalne utjehe. Na pameti uvijek
moraju imati i postupke prevencije
(npr. prevencija dekubitusa ili
opstipacije), te ne smiju zaboraviti
ukljuiti porodicu u procjenu,
edukaciju i podrku.
18.Njega hroninog bolesnika i
specijalne potrebe: Porast broja
bolesnika s hroninim bolestima
zahtijeva specifini pristup toj
kategoriji bolesnika, razumijevanje
problema, edukaciju bolesnika, obitelji
i rodbine. Bolesnici se suoavaju s
emocionalnom i fizikom boli,
poremeajem u funkcioniranju u
svakodnevnim ivotnim aktivnostima,
neizvjesnim trajanjem patnje,
sumnjama u ishod lijeenja, a esto i
s primjenom agresivnih dijagnostikih
i terapijskih metoda. Edukacija osoba
koje su obolile od dijabetes melitusa,
pravilna ishrana, redovno uzimanje
terapije (inzulin). Potreba za
patronanom slubom, kod nekih

hroninih potreba za hranjenjem

pacijenta. Edukacija porodice kod
nepokretnih pacijenata (pravilno
namjetanje kreveta, toaleta,
prevencija dekubitusa)
19.Njega umirueg pacijenta
(bolesnika), smrt i umiranje, te
potrebe takvih pacijenta: Vano je
unaprijediti odnos zdravstvenog
osoblja prema bolesnicima koji umiru.
Nain na koji neka osoba umire je
individualan, kao to je to i ivot.
Potreba za ublaavanjem boli, potreba
za ouvanjem samopotovanja,
potreba za panjom i pripadanjem,
potreba za suosjeanjem, potreba za
komunikacijom. prevenciju simptoma,
rano uoavanje komplikacija i
simptoma, ublaivanje komplikacija i
simptoma farmakolokim i
nefarmakolokim postupcima,
nzadovoljavanje svih osnovnih
ljudskih potreba. NE PREDVIATI
TAAN TRENUTAK SMRTI, ne ulaziti u
obiteljske prepirke, omoguiti
pacijentu i obitelji da iskau svoje
duhovne potrebe, kontrolirati humor,
primjereno reagirati, osvijestiti da je
iracionalno ponaanje normalno
ponaanje u trenutku alovanja, biti
poten, astan, vrijedan, u sluaju
nedoumica ne ih glasno navoditi,
dozvoliti pacijentu i obitelji da se
nadaju.
20.Njega bolesnika sa posebnim
potrebama kao to su oteenje
vida, sluha, oteano razumjevanje i
pamenje: Komunikacija sa starijim
osobama oslabljena vida.
Vid slabi sa starenjem. Slike su manje
otre, a boje gube ivost. Vidno polje
je ue. Smanjenje sposobnosti vida
uzrokuje brojne tekoe u
svakidanjem ivotu (uporaba
pomagala, aparata, oteano kretanje,
prepoznavanje i dr.) i komuniciranju
Zbog toga se pri komunikaciji sa
starijom osobom slabijeg vida treba
pridravati sljedeih preporuka:
savjetovati osobu o upotrebi naoala i
dranju naoala uvijek pri ruci;

osigurati primjerenu rasvjetu, jer to

moe pomoi boljem vidnom osjetu;
predstaviti se imenom pri ulasku u
prostoriju ili prije poetka razgovora;
stajati ispred osobe i pri razgovoru
kimati glavom; usmeno objasniti
svaku pisanu poruku ili drugi sadraj
to ga elite prenijeti; rijeima opisati
zbivanja i predmete za koje elite da
ih osoba razumije.
Komunikacija sa starijim osobama
oslabljena sluha Slabljenje sluha u
zdravih osoba poinje nakon 50.
godine i u poetnom se stepenu
primjeuje kao smanjenje osjetljivosti
na visoke tonove. Starije osobe imaju
tekoa i u razlikovanju osnovne
slune poruke od pozadine (buke) te u
razumijevanju brzog govora. Pri
komunikaciji sa starijom osobom
slabijeg sluha valja se pridravati
sljedeih preporuka: ako osoba rabi
sluni aparat treba osigurati da
aparat dobro funkcionira; ako osoba
bolje uje na jedno uho, usmjerite
govor na tu stranu; govorite jasno i
glasno; govorite razgovijetno,
dovoljno glasno i normalnom brzinom
(ne prebrzo); ako govorite visokim
glasom, pokuajte ga sniziti (uiniti
dubljim); ako starija osoba ne
razumije poruku, treba je ponoviti
drugim rijeima; starijem
sugovorniku, koji slabije uje, treba
govoriti okrenut licem, kako bi mu
izraz lica i pokreti usana pomogli u
razumijevanju poruke; usmenu
poruku treba dopuniti neverbalnom
komunikacijom - gestama, izrazom
lica; pri razgovoru ne stavljajte ruku
pred usta i ne vaite hranu ili gumu;
nastojte smanjiti buku u pozadini
tijekom razgovora (npr. ugasiti radio
ili televizor); pokuajte dobiti
povratnu informaciju od starije osobe,
kako biste doznali koliko je ula i
razumjela upuene joj poruke.
Bolesnik se ne moe sjetiti dobro
poznatih imena ljudi, datuma,
telefonskih brojeva i slinog. Dolazi do
potekoa u konverzaciji, ne moe
dovriti zapoetu reenicu ili
aktivnost koju je zapoeo, jer zaboravi

to je htio i poeo, te do poremeaja

viih kortikalnih funkcija :a) afazija poremeaj govorab) apraksija nesposobnost izvoenja nekih
radnji.U teim sluajevima, bolesnik
ne prepoznaje ni osobe iz ueg kruga.
Mogue su promjene osobnosti:
krtost, opsesivnost, paranoidnost,
razdraljivost i agresivnost, te
emocionalni poremeaji: depresija,
anksioznost, socijalno povlaenje,
izolacija. Brigu oko osobne higijene,
prehrane, pomo pri eliminaciji
preuzima sestra. Zapoetu aktivnost
ili radnju nisu u stanju zavriti
(kupanje, oblaenje) te i kod
pokretnih bolesnika sestra provodi
stalni nadzor i pomo.

21.Dekubitus (dekubitalna rana):

Dekubitus je lokalno oteenje koe i
potkonog tkiva nastalo zbog sile
pritiska, sile smicanja ili trenja,
odnosno njihovom
kombinacijom.Dekubitus je
ogranieno oteenje koe i/ili
potkonog tkiva usljed dugotrajnog
pritiska.
Zbog oteanog protoka krvi dolazi do
manjka kiseonika i hranjivih materija,
te do poremeaja metabolizma u
tkivu izloenom pritisku. Dekubitus je
komplikacija koja nastaje usljed
produene hospitalizacije, i esto se
pojavljuje kod osoba koje su doivjele
teke traume ili oboljenja, zbog ega
su prinuene na due lijeenje.
Dekubitalni ulkusi nastaju na vanjskim
dijelovima tijela, uglavnom na
mjestima i dijelovima koji su najvie
izloeni pritisku teine tijela prema
podlozi na koju se tijelo oslanja, a
bitan faktor u tome je hipoestezija
odnosno anestezija, smanjena
osjetljivost ili neosjetljivost tog dijela
tijela. Dekubitus nastaje na mjestima
koja su za vrijeme leanja izloena
pritisku, na mjestima gdje su kotani
izdanci prekriveni slabije razvijenim
potkonim tkivom.

Predilekciona mjesta na leima:u

predjelu potiljane regije lopatica,
laktova, rtni nastavci kimenog
stubakrsna kost (trtina) pete
Predilekciona mjesta na boku:u
predjelu uha ramena,vanjska strana
lakta, kuka, vanjska strana koljena i
glenja
Predilekciona mjesta na trbuhu:
predio prsne kosti, rebra, prednje
izboine cjevaste kosti koljena,
unutranji dio glenja, gornja strana
stopala:
Radi sprjeavanja nastanka
dekubitusa sestra mora: odravati
linu higijenu bolesnika, posmatrati
mjesta sklona dekubitusu, mjenjati
poloaj bolesnika u krevetu, primjeniti
antidekubitalna pomagala, provoditi
pravilnu ishranu i nadoknadu tenosti,
poduiti bolesnika i porodicu o
mjerama za sprjeavanje dekubitusa
22.Skale procjene dekubitalne
rane: etiri stepena razvoja
dekubitusa
Prvi znak dekubitusa je crvenilo koe
koje na pritisak poblijedi, a kad to
mjesto oslobodimo pritiska, crvenilo
se ponovo javi. Zahvaen je
epidermis i na tom mjestu koa je
topla.
Kod drugog stepena dekubitusa
crvenilo napreduje do cijanoze, ne
nestaje na pritisak, a koa je topla.
Stvaraju se mjehuri i blaga oteenja
koe. Zahvaena je koa i djelimino
potkono tkivo
U treem stepenu dekubitusa koa
je smee boje, a postoji li rana, njena
okolina je hiperpigmentirana i u njoj
se vidi nekrotino tkivo
U etvrtom stepenu dekubitusa
nekrozom su zahvaeni svi slojevi
koe, potkonog tkiva i miia, a
moe da dopre i do same kosti.
Dijagnostika dekubitusa Procjena
bolesnika je jedan od prvih koraka u

poetku lijeenja dekubitusa mnogi

faktori dolaze u obzir: fiziko i
psihosocijalno stanje pacijenta,
aktivnost, pokretljivost ishrana,
tjelesne izluevine, laboratorijski
nalazi krvi i urina. Za procjenu rizika
nastanka dekubitusa se danas
najee koriste Nortonova,
Bradenova i Knollova skala prema
kojoj se procjenjuje stanje est faktora
rizika: senzorna percepcija bolesnika,
vlanost koe, aktivnost bolesnika,
pokretljivost bolesnika u krevetu,
prehrana, trenje i razvlaenje.
23.Naini i putevi primjene
lijekova: Enteralna primjena,
Peroralna primjena primjen alijeka
na usta, Sublingvalna primjena,
Bukalna primjena, Parentenalna.
Tekui oblici lijeka:
Otopine mogu se primijeniti oralno,
parenteralno ili lokalno, mjeavina
(mixtura), kapljice (guttae) za nos,
uho, tinkture (tincturae), klizma,
injekcija ampula ili lagena, oblozi
(fomenta), losion, emulzija
Polukruti i mekani oblici lijekovaLjekovite masti (unguenta), Paste
(pastae), Kreme (cremores), Gel, Kruti
oblici-Praci (pulvers), Kapsula,
Lingvaleta ,Tableta ,Draeja ,Orbileta ,
Vaginaleta (vaginalettae), epii
(suppositoria)
Plinoviti oblici lijekova- Inhalacije
udisanjem se unose u plua plinoviti i
hlapljivi lijekovi, tamo se resorbiraju i
djeluju trenutano (npr. Ventolin)
Enteralna primjena putem
probavnog trakta: oralno,
sublingvalno, bukalna primjena, NG
sondom, rektalno parenteralna
primjena lijeka zaobilazi se probavni
trakt: u oko u uho u nos putem
respiratornog trakta ili koe,vaginalna
primjena lijeka, primjena injekcija.
Primjena lijekova injekcijama
Submukozne, Intrakutane, Supkutane,
Intramuskularne, Intravenske
injekcije.

Sigurna primjena lijeka: Pravi

pacijent, Prava doza. Pravi lijek. Pravo
vrijeme . Pravi put. Razlozi primjene
injekcija:

3. Lijek poinje najbre djelovati

nakon parenteralne primjene

balona uoiti vrijednost prvog

otkucaja, to smatramo vrijednou
sistolikog tlaka i posljednjeg (ili ako
su zvukovi pulsa prisutni do sputanja
stupca ive do nule do promjene tona
pulsa) kojeg smatramo vrijednou
dijastolitikog tlaka, ako je potrebno
ponoviti mjerenje, skinuti manetu i
uredno pospremiti tlakomjer,
dezinficirati stetoskop, oprati ruke,
vrijednosti krvnog tlaka upisati u
dokumentaciju.

4. Mogua je primjena tone i

precizne doze lijeka

25.Tjelesna temperatura,
mjerenje naini mjerenja:

5. Nemogunost resorpcije lijeka

preko sluznice GI trakta

Mjesta za mjerenje tjelesne

temperature su: izmeu dva nabora
koe - u pazuhu ili preponi, na
sluznicama - u ustima ispod jezika, u
debelom crijevu i u rodnici.

1. Pacijent ne moe popiti lijek, ima

muninu, povraa
2.Parenteralnom primjenom lijeka
postie se najvea uinkovitost

24.Krvni pritisak metode i

postupci mjerenja: Postupak
mjerenja krvnog tlaka: pripremiti
pacijenta objasniti mu postupak,
potrebno je da proe barem 30
minuta od aktivnosti, puenja ili
pijenja kafe, pripremiti pribor
(tlakomijer i fonendoskop), provjeriti
ispravnost i dezinficirati olive i
membranu toplomjera, odabrati
tlakomijer odgovarajue irine i
duine maetne, odabrati mjeto
mjernja krvnog tlaka i smjestiti
pacijenta u odgovarajui poloaj,
osloboditi odjee ekstremitet na
kojem e biti mjeren krvni tlak
(dodatni pritisak odjee utjee na
izmjernu vrijednost tlaka), osloniti
ruku na podlogu u razini srca, opustiti
aku i dlan okrenuti prema gore,
palpirati brahijalnu arteriju, oviti
manetu 2,5cm iznad lakta dovoljno
vrsto da se moe uloiti distalna
falanga prsta izmeu orukvice i
nadlaktica, palpirati puls i upuhivati
zrak u manetu, po prestanku
pulsacjie upamtiti vrijednost i ispustiti
zrak iz manete, staviti stetoskop na
arteriju brahialis i ponovno napuhati
balon za 30mmHg vie od razine
prestanka pulsa, lagano isputati zrak
iz maete 2-3 mmHg u sekundi do
razine 20-30mmHg ispod zadnjeg
otkucaja, a zatim brzo sve dok se
stupac ive ne spusti do nule na
manometru, pri isputanju zraka iz

Tjelesna temperatura predstavlja

ravnoteu izmeu unutarnje
temperature, stvorene mijenom tvari
u stanicama tkiva i organa, i
povrinske temperature, koja se odaje
na povrini tijela isparavanjem,
znojenjem i izluevinama. Promjene
tjelesne temperature ukazuju na
zdravstveno stanje organizma.
Normalna tjelesna temperatura
zdrava ovjeka, izmjerena na povrini
koe, kree se izmeu 36 i 37 C.
Temperatura izmjerena na sluznicama
via je za 0,1 do 1,0C.
Tokom dana normalna tjelesna
temperatura nia je ujutro, a via
poslijepodne. Takoer je via kod
male djece nego kod starijih ljudi, pri
tjelesnom naporu i jaim emocijama,
kod ena nakon ovulacije i u prvim
mjesecima trudnoe. Tjelesna
temperatura mjeri se toplomjerom sa
ivom, obojenim alkoholom ili
elektronskim toplomjerom.
Prije mjerenja toplomjer treba stresti
tako da se iva ili alkohol skupe u
rezervoaru, a ne u cjevici. Osoba
kojoj se mjeri temperatura treba
mirovati i opustiti se.

Mjesta za mjerenje tjelesne

temperature su: izmeu dva nabora
koe - u pazuhu ili preponi, na
sluznicama - u ustima ispod jezika, u
debelom crijevu i u rodnici.
U pazuhu se temperatura mjeri tako
da se toplomjer stavi u potpazunu
jamu koja treba biti suha, ruka se
savije u laktu i dlan stavi na suprotno
rame. Toplomjer ne smije dodirivati
odjeu. Mjerenje traje 8- 10 minuta.
U ustima se toplomjer stavi pod jezik,
na jednu stranu i lagano pridrava
usnama. Prije mjerenja ne smije se
uzimati hrana i pie. Mjerenje traje 5
minuta, a vrijednosti su za 0,3 C vie
u odnosu na temperaturu u pazuhu.
Toplomjer mora biti osobni i vano je
odravati mu istou.
Za mjerenje temperature u debelome
crijevu radni dio toplomjera treba
namazati vazelinom, paljivo staviti u
rektum i pridravati jer ga stalni rad
crijeva moe izbaciti. Mjerenje traje 23 minute, a vrijednosti su za 0,5 C
vie od temperature mjerene u
pazuhu. Taj je nain mjerenja
uobiajen kod male djece i treba ga
izvoditi paljivo.
36,0 - 37,0C (37,2)- afebrilna
37,1 - 38,0C subfebrilna
38,1 - 39,0C febrilna
Vie od 39,0C visokofebrilna
Temperaturne krivulje:
a) febris continua danima
poviena tjelesna temperatura,
varijacije su unutar 1 C, obino prati
infektivne bolesti (tifus, gramnegativne pneumonije)
b)febris rimittens dnevne
oscilacije u temperaturi su vee od 1
C, ali najnia temperatura ne pada
ispod 37 C (salmoneloza)
c)febris intermittens dnevne
oscilacije u tj. temperaturi su vee od
1 C, najnia temperatura pada ispod

37 C (milijarna TBC, intermitentna

bakterijemija, bakterijski
endokarditis),
d)febris recurens pojava poviene
temperature nakon nekoliko dana bez
temperature (izmjenjivanje perioda
bez temperature i perioda sa
povienom tjelesnom temperaturom),
e)febris ephemeris jednodnevna
ili dvodnevna visoka temperatura
zbog blagog prolaznog infekta,
manjeg zahvata i sl.
f)Febris undulans izmjenivanje
postupnih uspona i padova
temperature do subfebrilnih ili
afebrilnih vrijednosti (krivulja ima
valovit oblik)
Procjenu disanja obino radimo
nakon mjerenja pulsa. Procijenjuje su
odizanje i sputanje prsnog koa ili se
procjena vri tako da se stavi dlan na
pacijentov prsni ko. Procjena se vri
kroz 30 sekundi ili kroz minutu. Pri
tome se uoava frekvencija, ritam,
dubina, te da li su prisutni zvukovi
(stridovi, zvidanje, hropci). Dobiveni
podaci upisuju se u pacijentovu
dokumentaciju. priekati da proe 510 minuta od aktivnosti smijestiti
pacijenta u udoban poloaj (moe biti
povien za 45-60)osigurati
privatnost, oprati ruke staviti dlan na
toraks ili promatrati odizanje i
sputanje toraksa, mjeriti 30 sekundi
uoavati dubinu i ritam oprati ruke
vrijednosti upisati u dokumentaciju
26.Intrahospitalne infekcije i
suzbijanje istih: Bolnika infekcija je
lokalno ili sistematsko oboljenje
(stanje) koje je rezultat nepoeljne
reakcije organizma na prisustvo
infektivnog agensa (jednog ili vie) ili
njegovih toksina, a koje nije bilo
prisutno niti je pacijent bio u
inkubaciji prilikom prijema u bolnicu ili
neku drugu zdravstvenu ustanovu.
Izazivai IHI mogu biti gotovi svi
mikroogranizmi: bakterije, virusi,
gljivice i paraziti. Vrste bakterija, koje
uzrokuju bolnike infekcije, su se

vremenom menjale u zavisnosti od

primene antibiotika i primene novih
dijagnostikih i terapijskih, esto
agresivnih procedura koje dovode do
prekida/lezije sluznica i koe. Bitne
karakteristike bakterija izazivaa IHI
su: rezistencija na antibiotike ( esto i
multipla rezistencija ), pojava
zavisnosti od antibiotika i otpornost
na dezinfekciona sredstva. Radi
smanjenja IHI neophodan je
kontinualni timski rad sa ciljem da se
sprovedi kontinuirani nadzor nad
osobljem, bolesnicima, bolnikom
sredinom, sterilnou instrumenata,
rastvora za medicinsku upotrebu i dr,
sa jedne strane, uz permanetnu
kontrolu sprovodjenja svih poznatih
mera spreavanja prenoenja
potencijalnih uzronika ovih infekcija,
sa druge strane. Usvajanje i
potovanje vodia za prevenciju i
kontrolu IHI je od presudnog znaaja.
Medjutim, ideja vodilja pri
razmatranju ovog problema ostaje
injenica da treba preferirati kuno
leenje, dnevnu bolnici i efikasan
ambulanti rad. Ukoliko je
hospitalizacija neophodna, egzaktnom
dijagnostikom i efikasnom terapijom,
duinu hospitalizacije treba skratiti
to je mogue vie.
27.Tjelesne izluevine, naini
njihove eliminacije, uzimanje
uzoraka, te normalni patoloki nalazi
istih: Urin je izluina koja se stvara u
bubrezima (nefronima) i izluuje se
mokranim putovima iz organizma. U
org. se dnevno stvara oko 150 l
primarne mokrae, oko 1 500 ml
mokrae. Mokraa je bistra tekuina
specifine teine 1002-1035,
karakteristinog mirisa na amonijak i
slanog okusa. Potreba za mokrenjem
se pojavljuje kada se u mjehuru
nakupi 100 150 ml mokrae. Anurija
Disurija Diureza Enuresis Glikozurija
Hematurija Inkontinencija mokrenja
Proteinurija Retencija
mokraeRezidualni urin Specifina
teina
Kegelove vjebe

Kako pospjeiti eliminaciju mokrae.

osigurati privatnost pacijenta
smjestiti u prikladan poloaj nonu
posudu ugrijati neki initelji iz okoline
um vode, Kredov zahvat, mogu
pospjeiti mokrenje topla kupka ili
primjena toplih obloga u podruju
donjeg mjehura.
Kateterizacije mokranog mjehura
indikacije Sva stanja u kojima pacijent
ne moe spontano mokriti, a mokrani
mjehur treba isprazniti (retencija
mokrae prije kirurkog zahvata prije
poroaja)
U dijagnostike i terapijske svrhe
Kateterizacija mokranog
mjehura - indikacije omoguavanje
drenae mokrae kod edema
vanjskog ua uretre nakon poroaja,
kir.zahvata, lokalne traume,
opstrukcija urinarnog trakta za
mjerenje diureze inkontinencija
Feces je izluina koja se stvara
radom probavnih organa. Iz tijela se
izbacuje kroz debelo crijevo sastoji se
od neprobavljene hrane, bakterija,
unih boja, deskvamata crijeva, sluzi
i vode . Normalno je smee boje
primjese sterkobilina, neugodnog je
mirisa i koliine 100-400 gr.
DnevnoUestalost 1-2 x dnevno
Aholina stolica bijela stolica,
zbog manjka unih boja
Defekacija akt pranjenja debelog
crijeva
Flatulencija nakupljanje vika
zraka u crijevima
Fekalna impakcija zaepljenje
zavrnog dijela crijeva tvrdom i
suhom stolico
Laksativ sredstvo koje potpomae
pranjenju crijeva
Melena pojavljuje se kao posljedica
krvarenja u gornjem dijelu probavnog
sustava, stolica je tamne boje

Proljev (dijareja) pojava estih

stolica mekanog ili tekueg sastava
Peristaltika ritmine miine
kontrakcije koje pomiu sadraj
probavnim traktom
Opstipacija neredovite stolice,
tvrde i suhe
Klizma primjena tekuine u debelo
crijevo Koliina stolice povezana je s
unosom hrane Prehrana bogata
celulozom daje obimniju stolicu i
ubrzava peristaltiku. Neke namirnice
utiu na promjenu boje stolice, neke
potiu poveano stvaranje plinova.
Normalan ili povean unos tekuine
osigurava vlanost stolice, manjkav
unos tek. uzrokuje suhou stolice.
Najei problemi vezani uz
defekaciju su opstipacija fekalna
impakcija proljev inkontinencija
stolice
Povraanje Je snano refleksno
izbacivanje sadraja eluca,
duodenuma ili jejunuma kroz usnu
upljinu i prati ga: tahikardija prije
povraanja, bradikardija za vrijeme
povraanja, pad krvnog tlaka, slabost
ili vrtoglavica, bljedilo, poveanje
intenziteta i dubine disanja. Nastaje
podraajem centra za povraanje ( u
produenoj modini)
Uzroci povraanja: bolesti mozga
bolesti probavnih organa vidni i njuni
izazovi podraaj centra za ravnoteu
u unutranjem uhu podraaj ivanih
zavretaka korijena jezika i drijela.
Intervencije: Procjenu munine i
povraanja Provedbu mjera zatite
pacijenta i poboljanja udobnosti,
ukloniti ili smanjiti tetne uticaje koji
mogu potaknuti pojavu povraanja
Smanjiti stimulaciju centra za
povraanje, osigurati primjerenu
prehranu.
SPUTUM: Pluni sustav odrasle
osobe izluuje oko 100 ml sluzi
dnevno viak se iskaljava Pri
promatranju sputuma potrebno je
pratiti: boju, konzinstenciju, koliinu,
miris, hemoptiza primjesa krvi u

iskaljaju, hemoptoa krvarenje iz

plunog trakta obilna prisutnost krvi
u sputumu
Slina ili saliva
Je probavni sok koji izluuju lijezde
slinovnice smjetene u usnoj upljini.
Dnevno se izluuje 1000 1500 ml
sline Slina je hipotonina otopina
vode i elektrolita
Organski sastojci sline: mucin, ptijalin,
maltaza i lipaza Pod djelovanjem sline
u usnoj upljini zapoinje probava
Vano je procijeniti koliinu izluene
sline
28.Sterilizacija i kontrola
sterilizacije:
Antiseptik kemijsko dezinfekcijsko
sredstvo koje se primjenjuje na
ivome tkivu.
Antisepsa skup postupaka koji se
provodi na ivome tkivu i predmetima
kojima je svrha da se sprijei razvoj
infekcije.
Asepsa stanje bez prisutnosti
mikroorg., odnosno postupci kojima
se onemoguuje unoenje mikroorg. u
makroorg.
Aseptina tehnika nain rada
kojim se uklanja ili se iskljuuje
ogunost infekcije primjenom
sterilnog pribora, dezinfekcijom
okoline, ienjem koe antisepticima.
Svi predmeti moraju biti temeljito
oieni prije sterilizacije, trebaju se
pripremati u istom i kontroliranom
okoliu. Svi predmeti koje treba
sterilizirati moraju biti tako
rasporeeni da sve povrine budu
izravno izloene sterilizacijskom
mediju. Svi predmeti moraju biti
zapakirani u materijal koji omoguuje
penetraciju sterilizacijskog medija, a
nakon sterilizacije nemoguuje
oneienje iz okoline. Na pakete
treba staviti kemijske indikatore koji
ukazuju da je predmet proao
postupak sterilizacije.

Pouzdanost sterilizacije mora se

nadzirati u pravilnim vremenskim
razmacima biolokim kontrolama.
Potrebno je izabrati pravilan
sterilizacijski postupak za svaki
predmet. Na svakom steriliziranom
predmetu potrebno je naznaiti
datum i nain sterilizacijskog
postupka te datuma isteka sterilnosti,
predmete je potrebno ispravno
uskladititi
Sterilizatori se trebaju redovito i
ispravno odravati. Obavezno je
pridravati se propisanih standarda
vezanih uz sterilizaciju pakiranje
materijala, provoenje i kontrola
sterilizacijskog postupka Zatitni
ogrta Najdjelotvorniji je nain zatite
odjee zdrav. osoblja i posjeta, ali i
prijenosa mikroorg. s odjee zdrav.
djelatnika i posjeta na pacijente.
Zatitna maska slui za sprjeavanje
prijenosa mikroorg. koji se prenose
zrakom i kapljicama sline sa sestre na
pacijenta i obratno. Potrebno ju je
staviti prije ulaska u bolesniku sobu i
skida se po izlasku i baca. Maska
treba pokrivati usta i nos. Zatitna
kapa i kaljae upotrebljavaju se za
vrijeme kirurkih zahvata, poroaja i
prilikom protektivnih izolacija
Sprjeavaju prijenos mikroorg. s
osoblja na pacijente
Rukavice preveniraju prijenos
mikroorg. s pacijenta na sestru, na
drugo osoblje i pacijente
upotrebljavaju se pri svakom duem
kontaktu s pacijentom, njegovom
posteljinom, priborom isl. Sterilne
rukavice stavljaju se pri medicinsko
tehnikim i nekim dijagnostikim
zahvatima. Ruke je potrebno prati
prije i poslije noenja rukavica.

Pravilo pranje ruku (bez nakita, laka

na noktima, sata)
29.Opi postupci spreavanja
infekcija: Sterilizacija je postupak
kojim se unitavaju sve vrste i oblici
mikroorganizma. Da bi neki predmet
uistinu bio sterilan on mora to svostvo
zadrati do upotrebe i zatien od
kontaminacije. Sterilizacija je osnovni
preduvjet aseptinog rada. Kontrola
sterilizacije se vri kontrolom uvijeta.
Provodi se fizikalnim, hemijskim
putem i biolokim postupcima.
Kontrola i pravilno rukovanje
medicinskim pomagalim redovna
dezifekcija i ienje, ista radna
uniforma, urednost. Kontrola
upravljanja medicinski otpadom.
Pravilno pripremanje i davanje
terapije.
30.Najznaajnije linosti
modernog sestrinstva:
Florence Nightingale 12 May 1820
13 August 1910 Krimski rat
Notes on Nursing (1859)Museum of
Florence Nightingale, St Thomas
Hospital London(dama sa fenjerom)
Virginia Henderson November 30,
1897 March 19, 1996
Jedinstvena je uloga med. sestre
pomagati pojedincu, bolesnom ili
zdravom, u obavljanju onih aktivnosti
koje doprinose zdravlju, oporavku ili
mirnoj smrti, a koje bi obavljao sam
kada bi imao potrebnu snagu, volju ili
znanje.
Dorothy E. Johnson(1919-1999)
autorka jednog sestrinskog modela.
Navela je da koliko su god su znanja
iz bazinih nauka relevantna za
medicinske sestre, toliko su
istovremeno