(Radovi Staroslavenskor institute, knj. 2, 1955) DA LI JE SACUVAN ORIGINAL ISPRAVE KULINA BANA Paleografijsko-jezitna studija o primjercima isprave iz g. 1189. Josip Vrana uvoD Rezultati dosadainjih istrazivanja i njihova ocjena Istrazivanja na8ih starih jezitnih spomenika, zapoteta jo8 u prvoj polovici XIX. stoljeéa, u toku posljednjih decenija postigla su lijepe rezultate. Iza8lo je nekoliko izdanja tih spomenika, vi8e ili manje kri- titkih, Stampane su o njima rasprave diplomati¢koga, paleografijskog i jeziénog karaktera. Tim raspravama osvijetljena su mnoga pitanja nage najstarije kulturne, knjiZevne i jeziéne povijesti, ali isto tako velik broj pitanja éeka jo8 uvijek na svoje rjeSenje, Najotitiji primjer za to mogu pruiZiti dosadainja istraZivanja Kulinove isprave iz g. 1189. S tom ispravom upoznao je nautni svijet pred vie od sto dvadeset godina Jeremija Gagié, tada8nji ruski konzul u Dubrovniku. Njegovoj priti o otkriéu toga naSeg najstarijeg datiranog éirilskog spomenika g. 1817. i njegovu spasavanju (zapravo njegova primjerka, koji je sada u posjedu Akademije nauka u Lenjingradu) vjerovalo se sve do novijega vremena. Tek g. 1929. ustanovio je Ljubo Sto- janovié, da se taj primjerak nalazio u dubrovatkom arhivu jo8 g. 1832., jer ga je te godine prepisao Dorde Nikolajevié i kasnije izdao u Srpskim spomenicima Da nestanak toga primjerka iz dubrovatkog arhiva treba okvalificirati kao obiénu kradu, vidi se i iz Bnjenice, da su u to vrijeme iz istog arhiva nestale i neke druge isprave, koje su se nakon nekoliko godina pojavile i kod Dorda Niko- Jajeviéa i u Beogradu: isprava bana Mateja Ninoslava iz g. 1249., 1 Uspor. Liubo Stojanovié, Stare srpske | ovale 1 ghana; Rengien 1, Prvi deo, Beograd-Sr. Karlovei 1929, str. 2 ispod telisprave kralja UroSa I. i Zupana Radoslava iz g. 1254. te pisma kralja Uroéa I, iz g. 1265. i kralja Tvrtka I. oko g. 1385. Dvije od tih isprava bile su kasnije u posjedu Dorda Nikolajeviéa, jedna u posjedu Jev- rema Obrenoviéa, a dvije su od Pavla Karano-Tvrtkoviéa pre’le u posjed Srpskog uéenog druStva. Dordu Nikolajeviéu bilo je g. 1832. povjereno prepisivanje éiril- skih isprava dubrovaékog arhiva, pa je on mogao uzeti navedene isprave i pisma, a preko njega je i Jeremija Gagié vjerojatno doSao u posjed spomenutog primjerka Kulinove isprave, koji je kasnije poltlo- nio ili prodao Akademiji nauka u Lenjingradu2 Da je kradljivac bio oprezan i ratunao s time, da bi se njegovo djelo moglo otkriti, vidi se iz. Ginjenice, da su, koliko je poznato, nestala svega dva pisma, a od isprava samo one, od kojih su postojali prijepisi ili druge isprave, koje su ih mogle nadomjestiti. Tako su se u ono vrijeme u dubrovatkom arhivu nalazila jo dva primjerka Kulinove isprave; pored isprave bana Mateja Ninoslava iz g. 1249. postojala je jo8 jedna njegova isprava iz g. 1240. od istoga pisara i uglavnom s istim sadréajem; isprava kralja Uro8a I. Dubrovatékoj opéini iz g. 1254. imala je dva originala, a pored toga postojao je i stari prijepis isprave Dubrovatke opéine kralju Urogu I. iz iste godine;$ isto je tako isprava Zupana Radoslava Dubro- vatkoj opéini iz g. 1254. imala dva originala, a pored toga postojao je i koncept isprave Dubrovatke opéine Zupanu Radoslavu iz iste godine. Kradu navedenih isprava mogao bi otkriti samo dobro upuéen strug njak, a takvih, koliko je poznato, u ono vrijeme nije bilo u dubro- vatkom arhivu. Kako su veé naredne godine ¢irilske isprave dubrovat- kog arhiva prenesene u Bet, nitko od toga ni kasnije nije pravio pitanje. Kulinova isprava naila se odmah u srediStu interesa tadainjeg nautnog svijeta (Sreznjevski, Safajik, a kasnije Jagi¢). Navedeni le- Uspor. Gregor Cremosnik, Bosanske 1 humske povelje sred- ‘iva vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, Sv. II, Sarajevo 1948, str. 104—107 8 Uspor. F, Miklosich, Monumenta serbica spectantia historiam Ser- biae, Bosnae, Ragusii, Viennae 1858, str. 17. Prema MikloSiéevoj biljeSci po- stojala su dva originala Uroieve isprave: jedan kod Jevrema Obrenovita, a drugi w betkom (cada u dubrovatkom) arhivu, — Uspor. takoder Milo Kos, Dubrovaéko-srpski ugovori do sredine 13. veka, Glas Srpske kraljevske akademije CXXIII, Beograd-Zemun 1927, str. 23, Kos nazivlje drugu ispravu prijepisom, jako MilloSié za nju kaze: lo munitum este. — Uspor. fakoder, Sto lanovié, o. c, siz. 19. I Stojanovié twrdi, da ova drugs isprava @ prvu uopée ne spominje, — a tUsPor. takoder Cremosnile o. c in 131. Gromotait & bijesel ispod ‘teksta tvrdi, da je original i satuvana isprava Dubrovatke opéine kralju Uro8u, 6 tnjingradski primjerak Stampao je prvi put Dimitrije Tirol wu beogradskom Yasopisu Golubica g. 1839. Do danas je taj primjerak dozivio oko dvanaest izdanja (ne ratunajuéi objavijivanje teksta u znanstvenim djelima i ¢asopisima), Druga dva primjerka, koji se danas nalaze u dubrovatkom arhivu, bila su g. 1833. prenesena u Beé, pa je jedan od njih, t. zv. stariji prijepis, Siampao Miklo8ié g. 1858. u djclu Monumenta serbica. Do danas je taj primjerak dozivio svega pet izdanja4 Usprkos velikome interesu za Kulinovu ispravu veé u devet- naestom stoljeéu (u tom stoljeéu iza¥lo je desetak razlititih izdanja), tek na poéetiu dvadesetoga stoljeéa, i to g. 1906. priredio je G. A. Iljinski kritiéko izdanje lenjingradskog primjerka s raspravom o paleografiji, grafiji, jeziku i historijskom znatenju same isprave® Ovom raspravom Ijinskoga zapravo potinje krititko proutavanje Ku- Iinove isprave. Iako je od toga vremena proteklo gotovo pedeset go- dina, Stampana literatura 0 Kulinovoj ispravi dosta je oskudna. Na nedostatke krititkoga izdanja Iljinskoga i njegove rasprave upozorio je naredne godine Milan ReSetar u svojoj ocjeni, stampanoj u Jagiéevu Arhivu.’ Diplomatitki karakter Kulinove isprave prikazao je g. 1927. Milko Kos u Glasu Srpske kraljevske akademije,’ a njezin historijat i paleografijski opis t.zv. originala i mladeg prije- pisa dao je g. 1948..Gregor Cremo8nik u Glasniku Zemalj- skog muzeja u Sarajevu.* O grafiji Kulinove isprave pisao je g. 1936. Aleksadar Belié u Svetosavskom zborniku u vezi s najstarijom Girilskom grafijom.’ To su uglavnom svi radovi, koji u bilo kojem po- gledu osvjetljuju podrijetlo i karakter ove nae najstarije ¢irilske isprave. Ako se navedena literatura prouti kao cjelina, vidimo, da je kri- titko prouéavanje Kulinove isprave y mnogom pogledu jo8 uvijek da- Jeko od definitivnih rezultata. Odnosi se to prije svega na pitanje ori- ginala ove isprave. Od prvoga poéetka lenjingradski je primjerak sma- tran originalom, a druga dva kasnijim prijepisima, MoZda je u toj 4 Sva izdanja Kulinove isprave nabrojena su kod Cremosnika, 0. c., str. 104, 5 Gramota bana Kulina, Opyt kritiéeskago izdanija s kommentarijami G. A Il'inskago s prilozeniem fototipiéeskago snimka, Pamjatniki drevne} Pis'mennosti i iskustva CLXIV, Sanktpeterburg 1906, str. 3-35. ©M, ReSetar, Die Urkunde des bosnischen Banus Kulin, Archiv fir evince Paiaiogie 20%, Berlin 1907, str. 149—154. Wilke Kes. 9.¢. se. a * 0. c. str. 104—11 9 AL Belié, Uéeice, sv. Save i njegove Skole u stvaranju nove redakcije srpskih Girilskih’ spomenika, Svetosavski zbornik, Knjiga 1, Rasprave, Beo- grad 1936, str. 226—228.stvari najvise indirektnog utjecaja imao Miklo8ié, koji je obadva pri- mjerka betkog arhiva posve pravilno ocijenio kao prijepise, pa tako u opée priznatu originalnost lenjingradskog primjerka nije nitko dirao. Originalom ga je dréao i Iljinski, ali to svoje stanoviste nije nigim obrazlozio. Tek je ReSetar uvidio potrebu, da se pitanje origi- nala Kulinove isprave prouti krititki. Kako je Ijinski u svome izdanju objavio fototipiéki snimak lenjingradskog primjerka, a ostala dva pri- mjerka bila su u drzavnom arhivu u Bevu, gdje je Redetar u to vri- jeme boravio, bilo mu je moguée proutiti sva tri primjerka. Uz pomoé betkog profesora paleografije Ottenthala ReSetar je ustanovio, da je latinski tekst lenjingradskog primjerka napisao isti dubrovatki notar, koji se na latinskoj ispravi kneza Miroslava iz g. 1190. potpisao kao dijakon Marin2° Ova konstatacija samo je uévrstila dotadainje milje- nje, da je lenjingradski primjerak faktiéni original Kulinove isprave. Da se ova Ottenthalova i ReSetarova konstatacija nije osnivala na évrstim temeljima, utvrdio je u najnovije vrijeme CremoSnik u spo- menutoj raspravi o bosanskim i humskim poveljama srednjega vijeka. Pored kriza na potetku obadviju isprava jedino se slovo g sa svojom ulijevo razvuéenom petljom moze uzeti kao siguran zak, da obadvije isprave potjetu od istoga pisara. Da latinsko pismo jedne i druge isprave, iako ih je pisao isti pisar, imade tako malo zajednitkih indi- vidualnih erta, prema Cremofnikovu mi8ljenju razlog je u tome, Sto je Miroslavljeva isprava pisana vrlo brizljivo, dok je Kulinova isprava pisana brzo i nemarno. Cremofnik je medutim u dubrovatkom arhivu pronaSao joS dvije latinske isprave (jedna je ugovor Dubrovatke opéine s Rovinjem iz g. 1188., a druga ugovor s Kaéiéima iz g. 1190.), koje takoder potjetu od dijakona Marina. Obadvije isprave pisane su isto tako brzo i nemarno kao i latinski tekst lenjingradskog primjerka Kulinove isprave, pa u tima trima ispravama sva slova, osobito r i s imadu karakteristitne Marinove poteze.* Ovom konstatacijom Cre- moinik je ponovo uévrstio opée mifljenje, da je lenjingradski pri- mjerak original Kulinove isprave. Medutim &injenica, da je latinski tekst lenjingradskog primjerka pisao dijakon Marin, ni kojem sluéaju ne moze sluZiti kao dokaz, da je ovaj primjerak original Kulinove isprave, Dijakon Marin mogao 10 Uspor. o. c., str. 152—153, 41 Stampali su ih T. Smiéiklas, Diplomatiéki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Svezak II, Zagreb 1904, str. 231 1 241, 1 J. Radoats, Dubrovatka akta i povelje, Knj. I, Sv. 1, Beograd 1934, strana 42 Uspor. 0. c., str, 108,je isto tako pisati koncept isprave ili njezin prijepis. Za ovu drugu pretpostavku, t. j. da je lenjingradski primjerak koncept ili eventualno prijepis Kulinove isprave kao i ostala dva primjerka, postoji teZak razlog diplomatiéke prirode: sva tri primjerka nisu imala petata, koji se redovito nalazio na éirilskim ugovorima sa zakletvor — a takav je ugovor i Kulinova isprava — Sto ih je u ono vrijeme Dubrovatka opéina sklapala sa susjednim vladarima. Ono malo éirilskih ugovora sa zakletvom iz prve i potetka druge polovice XIII. stoljeéa, koji nemaju petata, ili su hirografi (isprava bana Mateja Ninoslava iz g. 1240. i isprava Dubrovatke opéine kralju Uro8u I. iz g. 1243.), ili se smatraju prijepisima ili konceptima (isprava Dubrovatke opéine kralju Stefanu Viadislavu iz g. 1234./5. i isprava Zupanu Radoslavu iz g. 1254.) ili se ne slau mifljenja 0 njihovoj originalnosti (usporedi kod Miklogi¢a i Stojanoviéa biljeSke o ispravama kralja Stefana Vladislava iz god. 1238,/40,, kralja UroSa IL. iz g. 1252, i Dubrovatke opéine kralju Uro’u I, iz g. 1254), Imade jedna isprava, koja se sve do novijega vremena smatrala originalnom ispravom kralja Stefana Prvovjenéanog. To je povelja o trgovini, koju je izdao MikloSié pod br. 20, a Stojanovié pod br. 5. Obadvojica tvrde, da joj je petat otpao. Cremosnik je medutim po- sumnjao u njezinu originalnost i dokazao, da ova isprava bez petata nije original, veé koncept iz treée éetvrti XIII. stoljeéa.!? Ovakvo kri- titko stanovi8te treba zauzeti i prema lenjingradskom primjerku Ku- Iinove isprave, jer ni na njemu nije bilo peéata.!t ReSetar se doduse pozivlje na mifljenje profesora Ottenthala, da ovakva isprava nije tre- bala petata, jer ga nadomjeStava zakljuéna formula dijaka Radoja.!* Ali slignu formulu ima i isprava bana Mateja Ninoslava iz g. 1232/5. (datiram je prema Kosu i Cremoniku), koju je pisao njegov dijak Desoje, pa je ipak na njoj bio objeSen petat. Cremofnik, koji u spo- menutoj raspravi o bosanskim i humskim poveljama posveéuje naro- %itu paznju petaéenju isprava, prelazi Sutke preko &injenice, da lenjin- gradski, kao ni druga dva primjerka Kulinove isprave, nije imao pe- ata, iako bi o tome i te kako trebalo voditi raéuna. Buduéi da diplomatici i paleografi nisu posumnjali u originalnost lenjingradskog primjerka Kulinove isprave, naéeli su to pitanje filo- lozi, kojih se rad kod izdavanja isprava i ocjenjivanja njihove origi- 13 G. Cremonik, Studije iz srpske paleografije i Sipiometiie, Clee nik Skopskog nauénog druitva, Knjiga XXI, Skoplje 1940, str. 44 Uspor. Il'inski, 0. c, str. 15-16. 15 0. cy str. 152,nalnosti testo malo cijeni. U pitanju originala Kulinove isprave zau- zeo je Belié jo8 g. 1936. krititko stanovi8te rijetima: »Da li je dubro- vathi tekst — taj prvobitni prevod (t. j. original, napomena pisca) ili prepis sa njega iz docnijega vremena, to je zasebno pitanje...«!° Bu- duéi da se kasnije nitko, koliko mi je poznato, nije kritivki osvrtao na to pitanje, pokuSat éu, da na temelju dosada’njih znanstvenih re- zultata i svoga viastitog istraZivanja svestrano prikazem sve, sto je potrebno, da se ono pravilno postavi i rijesi. I. PRVI POSTANAK I DIPLOMATSKI OBLIK KULINOVE ISPRAVE Postanak ugovora sa zakletvom Da se totno odredi odnos satuvanih primjeraka prema originalu Kulinove isprave, potrebno je prije svega ispitati njezin postanak i diplomatitki karakter, Kulinova isprava prema Kosovoj ocjeni imade sve bitne oznake ugovora sa zakletvom, to th je potkraj XI. iu prvoj polovici XIII. stoljeéa Dubrovatka opéina sklapala sa svojim susjedima.4? Sklapanje takvih ugovora bilo je posljedica diplomatskih pregovora, koji u svim slutajevima nisu jednako tekli, jer je inicija- tiva mogla doi od jedne ili od druge ugovorne strane, a i tok samih pregovora mogao je biti razlitit. Iz satuvanih dokumenata mozemo priblizno rekonstruirati tok pregovora i natin postanka samo nekih isprava. Tako je na primjer ispravi Dubrovatke opéine kralju Stefanu Viadislavu iz g. 1234./5. i ispravi kralja Stefana Vladislava Dubro- vatkoj opéini iz iste godine prethodio u Dubrovniku sastavljen latinski Koncept obadviju isprava.* Taj koncept odnijeli su dubrovatki posla~ nici kralju Stefanu Vladislavu, na éijem je dvoru bio redigiran éirilski tekst isprave Dubrovatke opéine, koji se u pojedinostima razlikovao od koncepta. Original te dubrovatke isprave potvrden je u Dubrovniku i poslan kralju Stefanu Vladislavu. Tek poslije primitka dubrovatke isprave bila je na dvoru kralja Stefana Vladislava sastavljena i potvr- dena njegova isprava, koja je bila predloZena u drugom dijelu latin- 216 O. c., str. 228 u_napomeni, 47 0. c,, str. 42—46, 48 Uspor. Kos, 0.¢., str. 14-18. — Cirilske tekstove (prijepis prve i original druge isprave) Stampao je MikloSié na str. 2223 i 25, a Sto- janovié nastr. 12-—14; latinsii koncept zajedno s prijepisom ¢irilske isprave Dubrovatke opéine Stampao je Smiéiklas u III. svesku Diplomatitkog zbornika, Zagreb 1905, str. 427—431. 10skog koncepta. (Kos je stavlja u istu godinu kao i dubrovatku ispravu, a Stojanovié u g. 1238). Kod ostalih ugovora sa zakletvom iz prve polovice XIII. stoljeéa ne moze se tako vjerno pratiti procedura ugovoranja, Da su i drugi takvi ugovori bili posljedica diplomatskih pregovora, i da je proce- dura izmjene diplomatskih akata bila otprilike ista, vidi se iz saéuva- nih isprava © ugovoru izmedu Dubrovatke opéine i Zupana Radoslava iz g. 1254. Od ovoga ugovora satuvane su dvije jednake originalne Girilske isprave Zupana Radoslava (jedna od dubrovatkog anonimnog notara, a druga vjerojatno od Radoslavljeva pisara) i jedan koncept Girilske dubrovatke isprave.” Prema tome je i u ovom sluéaju prije pisanja definitivnih isprava bio natinjen koncept. Tako se vjerojatno postupalo i kod ostalih ugovora sa zakletvom.?t Diplomatitki karakter isprava bez sumnje je polazna totka kod ‘ocjenjivanja njihova postanka i njihove originalnosti, No da se o tome izrete konatan sud, potrebno je prouéiti i njihovu paleogratiju, gra~ fiju i jezik. Kao primjer navest éu ispravu velikog Zupana Stefana, koja je nastala izmedu g. 1214. i 1217., a saéuvana je u originalu i latinskom prijevodu.* Upada u oti, da je ovu éirilsku ispravu pisao dubrovatki anonimni notar, koji je inate pisao samo dubrovatke isprave (isprave Dubrovatke opéine kralju Stefanu Vladislava iz g. 1238/40. i kralju Uro’u I. iz g, 1243), ili prijepise (prijepis isprave kralja Uro8a I. iz g. 1252), ili duplikate (duplikat isprave Zupana Ra- doslava iz g. 1254.), ili takve isprave, koje su sastavljene u Dubrov- niku u prisutnosti druge ugovorne stranke (ispravu bana Mateja Ni- noslava iz g. 1240. i njezinu obnovu iz g. 1249. te ispravu Krajinjana iz g. 1248.; u posljednja dva sluéaja imena bosanskih plemiéa, odnosno Krajinjana, pisali su njihovi pisari). Ako se ova Stefanova isprava usporedi s drugim ispravama, koje potjetu od dubrovatkog anonimnog 19 Uspor. CremoSnik, Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, str, 136-130. ® Original Radoslavjeve isprave, koju je pisao dubrovaéid anonimni no- tar, tampa je Stojanovié na str. 25—28 s varijantama drugoga origi- nala, koji je Miklosié na str. 4445 pre8tampao iz Smpskih spomenika Karano-Tvrtkoviéa, Da ni Stojanovié ni Millosié nisu vidjeli ovaj drugi, ukradeni original, moze se zakljutiti iz njihovih biljeZaka na kraju Stampanog telsta. — Koncept isprave Dubrovatke opéine stampao je Mi- KloSié na str, 4243, a Stojanovié na str. 24—25. 2t Uspor. Kos, 0. c,, str. 24-26 i Cremo8nik, Bosanske i humske Povelje srednjega vjeka, str. 139. 22 Original je Stampao Stojanovié na str. 3, a latinski prijevod za- jedno s or'ginalom Smiéiklas u II. svesku Diplomatitkog zbornika na Str. 140-141, 1notara, vidi se, da u njoj tako re¢i nema onih grafijskih i jezitnih osobina, koje su karakteristiéne 2a ovoga pisara (mijeSanje samogla- snika & i e, zamjena poluvokala » samoglasnikom e, mijeSanje rodova i padea kod imenica i pridjeva). Prema tome moze se s priliénom sigurno¥éu zakljuéiti, da je tu ispravu dubrovaéki anonimni notar pre- pisao iz isprave, koja je bila pisana pravilnom grafijom i jezikom.— Imajuéi u vidu sve te Uinjenice pokuSat éu najprije na temelju diplo- matitke i stvarne analize ustanoviti natin postanka Kulinove isprave. Postanak isprave Kulina bana Kulinova isprava nije samo prva isprava, nego i prvi ugovor sa zakletvom na hrvatskom jeziku, koji je izaSao iz dubrovatke kance- larije, Za razliku od drugih irilskih ugovora sa zakletvom iz toga vre~ mena on je dvojezitan, jer u njemu dolazi najprije latinski, a iza njega hrvatski tekst. Svaki tekst za sebe predstavlja formalno potpun ugovor, ali postoje medu njima stvarne razlike. Hrvatski tekst nije prijevod, veé slobodno ponavljanje latinskoga teksta, jer je unjemu reéenica (citiram lenjingradski primjerak) i pravb goi drbati sb vami, i pravu véru 5—6, lat. (et) recta(m) uod(is)cu(m) pace(m) manutene(re), (et) amicitja(m) uera(m) 3—4% prosirena izrazom do- kola sbmb Zivb 6, a izmedu izraza svoevb volovs poklonb 11 te izraza i dokolé u mné budu 12—13 dodana je retenica i da imb ne bude od» moihn testenikov sile 11—12, koje nema u latinskom tekstu. U hrvatskom tekstu izostavljena je samo rijet am(en), koja dolazi u la-- tinskoj verbalnoj invokaciji. Samo u hrvatskom tekstu dolazi zakljuéna. formula s imenom dijaka Radoja i datiranjem isprave. S obzirom na sve te Ginjenice latinski tekst je genetiéki ipak koncept ili u Du- brovniku sastavljen prethodni akt u odnosu prema definitivnom hrvat- skom tekstu, koji je redigiran na dvoru bana Kulina. Stvarno se- tek na ovaj tekst ban Kulin zakleo, pa bi on sam mogao predstavljati njegovu ispravu, a to se ne bi moglo reéi o latinskom tekstu. Treba uopée postaviti pitanje, da li su se obadva teksta nalazila u originalu Kulinove isprave. Sva tri saéuvana primjerka imadu latinski tekst. Kako oni nisu prepisivani jedan iz drugog, Sto 6e se kasnije ustanoviti, treba pretpostaviti, da je tako bilo i u originalu, iz koga su prepisani 33 U citatima latinskog teksta stavljam u okrugle zagrade one dijelove- rije&i, koji nisu isplsani slovima, nego su oznateni kraticama ili kakvim dru- gim znakovima. U citatima hrvatskoga teksta stavljam u okrugle zagrade ispu— Stene dijelove onih rijeti, koje nad sobom imadu title. 12t. zy. stariji i mladi prijepis, a lenjingradski primjerak mogao mu je sluziti kao koncept. Navedene razlike izmedu latinskoga i hrvatskoga teksta dokazuju, da definitivni hrvatski tekst nije obiéan prijevod latinskog koncepta. Retenice dokola ssmb Zivs te i daims ne bude odb moih cbsténi- Kovs sile ne predstavljaju doduSe poseban zahtjev, veé samo upotpu- njuju pojedine totke ugovora, ali su unesene u njegov tekst vjero- jatno po Zelji dubrovatkih poslanika. Jamatno su se kod sklapanja ugovora prije pisanja definitivnog teksta vodili pregovori o pojedinim njegovim totkama, pa su dubrovatki poslanici zatrazili, da se u ugo- voru i te injenice tofno fiksiraju, U vezi s tima dopunama treba istaknuti, da definitivni hrvatski tekst ugovora ne Gini utisak, da je nasumce prevoden s latinskoga, Za pojedine latinske rijeti traten je adekvatan hrvatski izraz; u drugim slutajevima latinske su rijeti opi- sivane, da se izbjegne nejasnoéa: tako latinski izrazi moercantes, seu habitantes, u(e)l transeuntes opisani revenicama trigujuke, godé si kto hoke krévati, godé si kto mine 8—9. S obzirom na sve te tinjenice treba raéunati s moguénoSéu, da je prije pisanja definitivnoga teksta ugovora sastavljen i hrvatski koncept, koji se donekle razlikevao od latinskog koncepta. Taj hrvatski koncept mogao je nastati veé u Du- brovniku, ali je vjerojatnije, da je nastao tek na dvoru bana Kulina. Ban Kulin imao je razloga, da unaprijed vidi, odnosno tuje, kako ée glasiti definitivni tekst ugovora. Ukoliko je ova pretpostavka oprav- dana, vidjet ée se kod paleografijske, grafijske i jezitne analize satu- vatnih primjeraka Kulinove isprave. Il. PALEOGRAFIJSKE OSOBINE SACUVANIH PRIMJERAKA KULINOVE ISPRAVE Opéi karakter éirilskoga pisma u ispravama XII. stoljeéa Na temelju analize diplomatitkoga oblika i sadrzaja Kulinove isprave moze se pretpostaviti, da dubrovatka kancelarija nije samo izradila njezin latinski tekst, nego da su njezini predstavnici sudjelo- vali i kod izradbe i formulacije hrvatskoga teksta, koji je pisao Kuli- nov dijak Radoje, Ako s tom moguénoséu raéunamo kod analize paleo- grafije, grafije i jezika satuvanih primjeraka, uotit éemo neke Ginje- nice, koje su izmakle dosadaSnjim istrazivatima. Radi kratkoée i pre- glednosti oznatit éu u daljem prikazivanju sva tri saguvana primjerka 13Kulinove isprave slovima, i to lenjingradski primjerak ili t. zv. ori- ginal, Stampan kod Ijinskoga, oznavit éu slovom A, t.zv. mladi ne- Stampan prijepis slovom B, a t. zv. stariji prijepis, Stampan kod Miklo- Siéa, slovom C. Za8to t.zv. mladi prijepis oznatujem slovom B, a t.zv. stariji prijepis slovom C, a ne obratno, objasnit ¢u prigodom analize njihove paleografije i grafije. Paleografijske osobine pojedinih primjeraka Kulinove isprave nisu jo8 do danas toéno proutene, Paleografijski prikaz pisma primjerka A dao je Iljinski u raspravi uz njegovo krititko izdanje2! Veé je Re- Setar konstatirao, da taj prikaz ne zadovoljava, jer ne daje opéu karak- teristiku samoga pisma.* Pojedina slova ovoga primjerka ('k, wth tts 4,4 2%. Mf 1M) opisao je kasnije Kuljbakin u vezi s pismom Miroslavljeva evandelja i ustanovio, da njihovi oblici odgovaraju obli- cima ustavnog pisma XI. i XII. stoljeéa, iako se po njegovu misljenju opti karakter pisma primjerka A dosta razlikuje od pravoga crkvenog ustava** U %emu je ta razlika, Kuljbakin nije objasnio. Analizom pi- sma primjeraka B i C sve do novijega vremena nije se nitko poblize bavio. Tako se pismo ovih dvaju primjeraka ne razlikuje bitno od pisma primjerka A, oni su smatrani znatno mladima, ReSetar je na pr. na osnovu pisma, koje ni on nije podvrgao iscrpnoj paleografijskoj ana- lizi, obadva primjerka stavio u drugu polovicu XIII. stoljeéa? Da je ova pretpostavka bez temelja, moze se zakljutiti veé iz tinjenice, da u to vrijeme nije imalo smisla prepisivati Kulinovu ispravu. Njezini su prijepisi, kako je to dobro opazio CremoSnik, imali tu svrhu, da sluze kao wzorak za sastavljanje kasnijih ugovora.* Kao takvi oni su mogli biti aktuelni potkraj XII. i na potetku XIII. stoljeéa (u vrijeme pisanja isprave velikoga Zupana Stefana iz g. 1214./17. i vjerojatno jo8 nekih drugih isprava iz istoga vremena). Da postanak primjerka B treba prenijeti u to vrijeme, utvrdio je Cremo8nik u spomenutoj ras- pravi Bosanske i humske povelje srednjega vijeka. Cremoinik je usta- novio, da je latinski tekst primjerka B pisao isti pisar, koji je napisao nedatiranu zakletvu panhipersevasta Dimitrija, feudalnog gospodara Kroje, za dubrovatke trgovee u potetku XIII. stoljeca. Prema svim znacima ovaj je pisar kao dubrovaéki notar bio nasljednik dijakona 2% 0. c, str. 14-16, 35 O. c, str. 150-151, 26 St. M.Kuljbakin, Paleografska i jezitka ispitivanja o Miroslavije— vorn jevandelju, Sremski Karlovei 1925, str. 8—21. 37 0. ¢, str. 153, 28 0. c, str. 113—114, 14Marina u vremenu izmedu 1199. i 1206, godine? Ova konstatacija omoguéava totnije datiranje primjerka B, a isto tako i primjerka C, koji se po oblicima slova i opéem karakteru pisma ne razlikuje mnogo od njega. Prema tome su sva tri primjerka A, B i C nastala otprilike u isto vrijeme, a kako e se kasnije vidjeti, i u istoj sredini, Za prvi i drugi primjerak utvrdeno je, da je njihov latinski tekst nastao u dubrovatkoj kancelariji, a kod treéeg primjerka moti ée se pribliZno odrediti mjesto postanka tek na osnovu analize njegove grafije. Cinjenica, da su sva tri primjerka Kulinove isprave nastala otpri- like u isto vrijeme i u istoj sredini, omoguéava dublji uvid u karak- ter inatin oblikovanja njihova pisma. Veé sam spomenuo, da je prema Kuljbakinovu misljenju pismo primjerka A ustavno, ali da se njegov opéi karakter dosta razlikuje od pravog crkvenog ustava. To se moze reéi i za pismo primjeraka B i C, No u éemu je ta razlika? Na to pi- tanje moéi éemo najlakSe odgovoriti, ako uzmemo u obzir karakter ovih spomenika j sredinu, u kojoj su oni nastali. U samome Dubrov- niku, kao i na Gitavom Jadranskom primorju, vladala je u XII. sto- Ijeéu latinska kultura, Latinica je na tome podruéju bila glavno pismo, pa mo%emo pretpostaviti, da je i jedan dio Girilskih pisara svoje osnovno pisarsko znanje stjecao u latinskim skriptorijima. Jamatno je medu njima bilo takvih, koji su se jednako dobro sluzili latinskim i Girilskim pismom. Svoje iskustvo i ste’ene navike u latinici primje- njivali su i na Girilicu. Na taj nagin neka su éirilska slova dobila nesto- Gruktije oblike, a druga su postepeno iz dvolinijskog sistema presla u %etverolinijski, CremoSnik, koji se specijalno bavio prougavanjem Girilskoga pisma u ispravama XII,—XIV. stoljeéa, uveo je za to pismo novu terminologiju.” S njime se uglavnom slozio i Vladimir MoSin. Prema Mofinovu mifljenju dubrovatka kancelarija bila je ono 2ari§te, u kojem se na potetku XIII. stoljeéa pod utjecajem dubrovatkog anonimnog notara razvilo to novo oblikovanje ¢irilskoga pisma (kancelarijska poluminuskula, iz koje je kasnije nastala kance- larijska minuskula). Tendenciju prema ovakovu oblikovanju vidi Mo- Sin veé u éirilskom zapisu o signiranju Nemanjine latinske isprave iz g. 1186, i u éirilskom pismu primjerka A Kulinove isprave.*! K ovim spomenicima treba pribrojiti i ¢irilski zapis na kopiji Nemanjine isprave: 29 0. c, str. 110. 30 Studije iz stpske paleografije i diplomatike, str. 18. 81 Uspor. Mosinovu ocjenu Cremosnikove rasprave Bosanske i hum- ske povelje srednjega vijeka u Historijskom zbornilu II, br. 1—2, Zagreb 1949, str, 319321, 15.iz g. 1186, Nemanjinu hilandarsku povelju iz g. 1198/9. i primjerak B Kulinove isprave, Cirilsko pismo spomenutih isprava imade mnoge zajednitke crte, tako da bi se moglo reéi, da njihovi pisari nastavijaju tradiciju iste pisarske Skole, Prema svim znacima ta je pisarska skola nastala na podrudju, na kojem se pisalo latinicom i éirilicom. Pisarske manire i naéin oblikovanja latinske minuskule izvrSili su jak utjecaj i na oblikovanje éirilskog pisma nabrojenih spomenika, iako se to kod svih isprava ne opaza u jednakoj mjeri. Neposredan utjecaj oblikova- nja latinske minuskule najbolje se ofituje u pismu zapisa na originalu Nemanjine isprave iz g. 1186., pa éu se njegovim pismom najprije pozabaviti. Prikaz Girilskoga pisma u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. iu Nemanjinoj hilandarskoj povelji iz g. 1198./9. Cirilsko pismo originala Nemanjine isprave,*? ako se usporedi s ustavnom éirilicom XII. stoljeéa, éini se na prvi pogled nepravilno i nejednoliéno. No ako se pagljivo razmotri, odaje vjeStu i ispisanu ruku, koja je dobro poznavala elemente pisma i znala se njima pra- vilno sluziti. Letimiéna analiza ovoga pisma upuéuje na latinskog pi- sara, koji nije bio naviknut vuéi ravne, jednako debele erte i jedno- e lukove, kao Sto je to bio sluéaj u ustavnoj éirilici. Kod ijeg promatranja mogu se raspoznati tri glavne crte, po- moéu kojih je pisar oblikovao vesinu slova, i to: 1. debela uspravna crta s tankim podetnim potezom nalijevo, koja prema potrebi moze biti i kosa (ova erta nije nikada posve ravna, a ni jednako debela kao u ustavnoj Girilici); 2. luk razligito zaobljen i nejednake debljine i 3. tanka vodoravna crta, Ta tri elementa mogu se raspoznati i u pismu glavnoga pisara Miroslavljeva evandelja, koji je takoder svoje pisarsko znanje stekao u latinskom skriptoriju. Upotreba samo triju crta nuZno je dovodila do izjednativanja po- jedinih slova, odnosno njihovih dijelova. Tako se na pr. u zapisu ori- ginala Nemanjine isprave, kao u mnogim spomenicima ustavne firilice oblikuju jednako slova € ic. Obadva slova sastoje se od slabo za- obljena luka, koji na gornjem kraju imade kvaticu ili zadebljanje. Ova kvatica, kao Sto se to jasno vidi u prvoj rijeti se, zatim u rijetima veli i knezb, oblikovana je posebnim potezom pera. Slovo ¢ razlikuje se od slova € samo u tome, Sto nema jezitca. No pored toga se u ovom 32 Uspor. sliku na kraju rasprave i kod Stojanoviéa sliku br, 1. 16zapisu oblikuju jednako i neka druga slova. Tako se na pr. osnovni dio slova 4 oblikuje na isti natin kao i slovo a, samo mu je dodana podnica sa samostalno izvedenim nozicama, a slovo m oblikovano je kao dvostruko a. Petlja poluvokala b i slova & izvodi se na posve isti natin, a sastoji se od luka i tanke vodoravne crtice. Slovo B sastoji se od dviju okomitih crta, jedne ravne, a druge slomljene; kutove medu njima zatvaraju dvije vodoravne ertice, koje su tanke kao i kod nekih drugih slova (3, , 1) & i 6) Ne treba posebno dokazivati, da je ovakva teZnja za izjednativa- njem oblikovanja pojedinih éirilskih slova posljedica utjecaja latin- skoga pisma. Navike, koje su pisari stekli u pisanju latinske minu- skule, silile su ih, da traze Sto jednostavniji i Sto uniformniji natin izvodenja pojedinih éirilskih slova. Njihovo pismo, koje je u poéetiu imalo duktus latinske minuskule, postepeno je sve vise poprimalo ka- rakter Girilskoga pisma, ali je saéuvalo neke osnovne elemente, po Kojima se razlikovalo od tadainje ustavne éirilice. Na taj naéin potelo se formirati novo pismo, t.zv. kancelarijska poluminuskula, Njezin je izraziti predstavnik dubrovaéki anonimni notar iz prve polovice XIII. st. Cirilsko pismo navedenih isprava iz tetvrte tetvrtine XII. i prve éetvrtine XIII. stoljeéa predstavlja prijelaznu fazu od crkvenog ustava do kancelarijske poluminuskule. Pismo tih isprava pokazuje i neke druge zajednitke erte, pa sam veé naprijed spomenuo, da njihovi pi- sari nastavljaju tradicije iste pisarske Skole. Prema mome misljenju tu 8kolu najbolje predstavlja pismo Nemanjine hilandarske povelje iz g.1198./9, Analiza toga pisma omoguéava bolji uvid u pismo primjerka A Kulinove isprave, pa éu se njime pozabaviti malo optirnije. Pismo Nemanjine hilandarske povelje prikazao je jo8 g. 1914. Lavrov u svojoj Grilskoj paleografiji.™ Njegov opis pojedinih slova uglavnom je to%an, ali uza sve to njihovo detaljno prouéavanje iznosi na svijetlo i injenice, kojih Lavrov nije primijetio. Radi toga éu ovdje azbuénim redom ukratko prikazati sva ona slova, koja su karakteri- stifna za samu Nemanjinu hilandarsku povelju, za itavu skupinu isprava, 0 kojima govorim, ili samo za neke od njih. Narotito éu istaknuti one osobine, koje nalazimo i kod Girilskih slova u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186., jer prema svim znacima obadva pisma potjetu od istoga pisara. Pored toga éu se osvrnuti i na pojedina slova makedonskog Dobromirova evandelja iz XII. stoljeéa, jer njegovo 38 P. A.Lavrov, klopedija slavjanskoj aleografiéeskoe obozrénie kirillovskago pisma, Enci~ ilogii, Vypusk 4, 1, Petrograd 1914, str, 25. Q Radovi Sturoslavenskog institute Tl 17pismo imade mnoge zajednigke crte s pismom navedene skupine isprava te u neku ruku predstavlja uzorak crkvenog pisma, iz kojega se razvilo ovo drugo pismo. No da se pravilno ocijeni oblik, duktus i na&in oblikovanja pojedinih slova Nemanjine hilandarske povelje, potrebno je prije svega spomenuti neke opée erte samoga pisma. Veé je Lavrov istaknuo kao glavna svojstva ovoga pisma, da su kod pojedinih slova zaobljene crte, koje su u Gizilici inate ravne, da sva slova ne potinju od donje linije srednjega prostora, a mnoga od njih imadu nalijevo tanke vodoravne ertice. Sva ta svojstva imade i Girilsko pismo originala Nemanjine isprave iz g. 1186., ali je uza sve to opéi izgled jednoga i drugoga pisma razlitit. U pismu éirilskog za- pisa Nemanjine isprave, kako je veé spomenuto, na prvi pogled upada u oti obli duktus latinske minuskule, naprotiv pismo Nemanjine hilan- darske povelje, iako potjeve od istoga pisara, kako ée se vidjeti kasnije, imade uglavnom Girilski duktus: njegove su erte u vetini sluéajeva ravne, a lukovi pravilno zaobljeni. Ali to nije sve, Sto Zini opéu ka- rakteristiku ovoga pisma. Drugo je njegovo vaino svojstvo velika slo- boda u oblikovanju pojedinih slova, upravo trazenje posebnog, indivi- dualnog, u svakom sluéaju jednostavnijeg nadina oblikovanja nego u ustavnoj Girilici, Analiza pojedinih slova osvijetlit ée konkretno ove &injenice.* U Nemanjinoj hilandarskoj povelji opazaju se uglavnom dva tipa slova 4. Kod prvoga tipa stablo je u svojem gornjem dijelu savinuto u luk otvoren nalijevo i zalazi duboko u donji prostor. Petlja ovoga slova obi&no je sitna, lijepo zaobljena i priljubljena uz gornji dio stabla, neSto nize od samoga vrha, Kod drugoga tipa stablo je ravno i polozeno koso nadesno. Na gornjem kraju ono esto imade tanku vodo- ravnu erticu nalijevo, a donjim krajem obiéno ne zalazi u donji pro- stor. Ovo slovo obitno imade dugoljastu petlju, koja je objeSena o gornji kraj stabla. Kod nekih slova ovoga drugoga tipa petlja je obje~ Sena lijevim krajem o vodoravau crticu, koja je u tom sluéaju priliéno duga, a desnim krajem o stablo. Obadva tipa slova a, drugi dosta rijetko, dolaze i u Dobromirovu evandelju, samo to njihovo stablo nikada ne zalazi u donji prostor, a drugi tip nema vodoravne crtice nalijevo U originalu Nemanjine isprave slovo « prvoga tipa dolad u prvoj rijeti podpisah» i u rijetima Zupane i miroslave, a slovo a 34 Kod analize pojedinih slova sludim se litografitkim snimkom u knjizi Dimitrija Abramoviéa, Sveta Gora sa strane vere, hudozestva i povest- nice, Beograd 1848. Jedan dio ovoga snimka nalazi se na kraju rasprave. 85 Uspor. slike kod Lavrova, 0. c, str. 54-59. 18drugoga tipa u drugoj rijeéi podspisah®, ali bez tanke vodoravne crtice nalijevo. Na slovo a prvoga tipa testo takoder podsjeéa isto slovo du- brovatkog anonimnog pisara iz prve polovice XIII. stoljeéa, samo Sto njegovo « redovito zalazi i u gornji prostor.** Slovo & karakteristiéno je po svome stablu i njegovoj petlji, koja se pravi na isti natin kao i petlja slova b, prve polovice slova bi i +, a sastoji se od luka i tanke vodoravne ertice. Gornji dio stabla ovih slova, izuzev8i slovo &, redovito imade tanku vodoravnu erticu nali- jevo. Njegov donji dio testo je savinut takoder nalijevo, narotito kod nekih slova b i %, tako na pr. u rijetima pravedsnikb 24—25 (drugo b), gré8niks 25 (prvo b), vb 25, kirs 35i dédomb 8 (slovo #), te dni s petljom istokratan trokut, na koji kao da je nastavijen gornji dio stabla. U rijetima sijuvy 8 i dbva 57 slovo b sastoji se samo od takva trokuta, koji na svom vrhu imade tanak luk savinut nalijevo, a slitan je stablu slova 4 bez nozica, samo je neSto manji. Sligno je izvedeno i prvo slovo b u rije’i mézdovbzdatels 23—24, a u rijeti sudpstvo 58 imade oblik osmice, nezatvorene u gornjem lijevom uglu. Mjesto slova b! dolazi u nekoliko primjera slovo us kruzi¢em ili trokutiéem na donjem kraju lijeve okomite crte, tako u rijetima vladiky 5—6, Stedry 23 i krbstiénbsky 39. Vodoravna erta slova , koja sijete sta- blo, koji put je bez privjesaka na krajevima, tako u rijetima neizmérnéi 7 (prvo 6), dédinu 11, vb%delévati 17, bréme 21, sbpléskanié 23 (drugo 6), gr&niks 25, mbné 25, prés(ve)té 30 (prvo &) i drugdje. Na isti natin kao u Nemanjinoj hilandarskoj povelji oblikovana su slova b i # i u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186., a vodoravna crta slova & u drugoj rijeéi ézb takoder nema privjesaka na kraju. Slovo B oblikuje se u Nemanjinoj hilandarskoj povelji kao i u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. te se sastoji od dvije okomite erte, od kojih je desna slomljena, a kutove medu njima zatvaraju dvije tanke vodoravne crte, Ali je i lijeva crta éesto savinuta nalijevo, kat- kada u tolikoj mjeri (na pr. u rijeéima ovi 2, nravy 5, svoeju 6, vptbtenb 18 i drugdje), da imade oblik gore i dolje odsjetene osmice ili uspravnog & hrvatske glagoljice. Stablo slova r takoder je Sesto savinuto nalijevo i svojim donjim krajem zalazi u donji prostor. Posebnu painju zasluzuje oblikovanje slova a, 0 kome je veé naprijed bilo govora. Veé je Lavrov primijetio, da se u Nemanjinoj hilandarskoj povelji stablo ovoga slova produzuje u notice, ali to se dogada samo u nekim slutajevima, dok se veéina slova m oblikuje na 38 Uspor, kod Stojanoviéa sliku br. 4, 19Grugi, ali ne uvijek isti natin. Oblikovanje ovoga slova u kopiji Ne- manjine isprave iz g. 1186. u Nemanjinoj hilandarskoj povelji, u pri- mjerku A Kulinove isprave te u kasnijoj kancelarijskoj poluminuskuli i minuskuli najbolje éemo razumjeti, ako podemo od ustavnoga slova 4. U kaligrafskom crkvenom ustavu ovo se slovo sastoji od pet crta: dva kraka stabla, koji stoje na vodoravnoj podnici, a na ovu su privjeSene dvije nozice. Tako ga oblikuje na pr. pisar teksta Miro- slavljeva evandelja. Ali kod rubrikatora Gligorija opaza se te%mja za jednostavnijim oblikovanjem ovoga slova. U nekim sluéajevima, tako na pr. u rijeti doZds 358a 8 i drugdje,*” oblikuje ga s dva poteza pera: jednim potezom desni kralc, i desnu nozicu, a drugim potezom lijevi krak, lijevu nozicu i podnicu. U pojedinim primjerima Dobromirova evandelja susreéemo se s neSto druktijim oblikovanjem slova a. U ovom spomeniku slovo 2, kao i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji i u primjerku A Kulinove isprave, redovito ostaje u srednjem prostoru zajedno sa svojim nozicama, samo je ne&to veée od ostalih slova, a obli- kuje se na dva natina. U prvom sluéaju izvodi se jednim potezom pera lijevi krak i lijeva nozica, drugim potezom desni krak, koji je neSto kraéi od lijevoga, a tre¢im potezom podnica i desna nozica. U drugom sluéaju obadva su kraka kraéa, pa se podnica i obadvije nozice prave jednim potezom pera. Sva tri natina oblikovanja slova 4 (Gligorijev natin u Mirosla- vijevu evandelju i obadva nagina Dobromirova evandelja) dolaze i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji, a povrh toga i éetvrti natin, koji spominje Lavrov. U pojedinim slutajevima tesko je doduSe odrediti postanak ovoga slova, ali imade primjera, gdje se dosta jasno razabira njegov naéin oblikovanja. Pisar Nemanjine hilandarske povelje redo- vito je najprije povukao vodoravnu crticu i desni krak. Drugim pote- zom pera izveo je lijevi krak, lijevu nozicu i podnicu u rijetima stado 3, pradédoms 8, danovb 12, trudoms 15, nedostoins 34—35 i drugdje. U pojedinim slutajevima izvevli podnicu ponovo je prevlatio preko desne nozice. U rijetima odvesuda 16 i radovo 58 natinio je desni kak neSto kraéi, pa je drugim potezom pera izveo lijevi krak, lijevu nodicu, podnicu i desnu noicu, No u veGini takvih slutajeva izvu- kav8i lijevi krak i lijevu nozicu dignuo je pero i posebnim potezom izvukao podnicu i desnu noiicu, tako u rijetima budu 18, divino 27 i drugdje. Napokon je u nekim slutajevima navinio obadva kraka kraéa, pa je podnicu i nozice izveo jednim potezom pera (ukoliko nije 87 Uspor. Lj. Stojanovié, Miroslavljevo jevandelje, Bet 1897. 20notice izvodio posebno), tako u rijetima za koimbide 57, odb 61 i dru- gdje. Cetvrti natin oblikovanja, t.j. da se krakovi stabla produzuju u nozice, a podnica se izvodi posebnom vodoravnom crticom, dolazi u rijetima vladiky 2, utursdi 4, kogozde 5, razdétivs 5, dédoms 8, utvrbdihe 11, suda 18 i drugdje. Kako sam veé spomenuo, u pojedi+ nim sluéajevima teSko je odrediti nagin oblikovanja slova a. S toga razloga za prva tri natina navodim samo najsigurnije primjere, a za éetvrti nagin nije potrebno navoditi vise primjera. Slova ¢ i c oblikuju se u Nemanjinoj hilandarskoj povelj na isti nagin kao i u zapisu originala Nemanjine isprave iz g, 1186., a sastoje se od slabo savijena luka, koji na gornjem kraju obiéno imade kvaticu. Ova kvatica u mnogim slutajevima imade tanku vodoravnu erticu na- lijevo, koja se vrlo lijepo vidi u rijevima komuide 3, daste 3, stroe 9, vb svétéms (sic!) 10, odvssuda 16, srb(ds)cemb 21 i drugdje. Ovakva slova s kvatéicom, kako je to veé spomenuto kod analize ¢irilskoga pisma u originalu Nemanjine isprave, mogao je pisar oblikovati s dva poteza pera, Cini se, da ipak u veGini sluéajeva, posto je izveo kvaticu, nije podigao pera, veé je odmah dalje povukao luk, koji je obitno za- vrio naglim zaokretom pera nadesno gore. Kod slova ¢ dodao je pisar u sredini luka tanak jeziéac u obliku ¢ekiéa. Slovo ¢ u veéini sluéajeva imade vike ili manje vidljivu kvaéicu ili zadebljanje. Naprotiv slovo ¢ u nekim primjerima nema na gornjem kraju kvagice ni zadebljanja, tako na pr. u rijetima grbke 4, ugre 4, sie 9, krbSteni 10, se 17, mene 20, semu 33 i drugdje. Uz slova € i c spomenut éu i slovo K, koje se sastoji od okomite crte i luka, koji se nikada ne dotite ove crte. Oko- mita crta slova K imade isti oblik kao i prva okomita erta slova u, a luk je na prvi pogled slian luku slova ei c. Ipak taj luk u svim sluéajevima tuva svoj karakteristiéan oblik te nema posebne kvatice, a gornji mu je dio jave zaobljen nego donji. Slovo 3, kako je veé ustanovio Lavrov, sastoji se u Nemanjinoj hilandarskoj povelji od triju crta, koje se sijeku u jednoj totki; sred- nja okomita crta je debela, a kose erte su tanke i na krajevima kat- kada zadebljane ili savinute. Ipak imade i nekoliko primjera, u kojima je slovo > izvedeno na poseban, individualan naéin, tako na pr. u rijetima komuzde 3, témbde 6, semuze 32, eXe 37, nikakoZe 40 i nikotorize 41, Cini se, da je u ovim rijetima slovo » oblikovano na taj natin, Sto je pisar jednim potezom pera povukao lijevi krak i luk sa- vinut prema dolje. Drugim potezom pera povukao je srednju uspravnu ertu i desni krak. Pojedina slova uy nabrojenim rijetima mogla su biti 21izvedena i neSto druktije, ali to se ne moze sigurno ustanoviti. Na po- seban naéin izvedeno je takoder slovo x u rijeti Zupana 34. — Slovo 3 u velikoj veéini primjera nema posebnog repiéa, veé mu se stablo zaobljuje u viSe ili manje pravilan luk, otvoren nadesno, i spusta se ispod donje osnovne linije. Tropotezno « sa zadebljanjima ili privje- scima na krajevima kosih erta i slovo 3, kojemu se stablo produzuje u repié, nalazimo i u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. Obadva slova mogla su imati svoj uzor u ‘stim slovima Dobromirova evandelja. Slova 4, K, 4, M, # i 1 u Nemanjinoj hilandarskoj povelji imadu dvije zajednitke osobine: vodoravni potez nalijevo na potetku nekih uspravnih erta, a takeder zaobljenost uspravnih cria, koje su u ustav- noj Girilici ravne. Tanku vodoravnu erticu nalijevo imade na gornjem kraju prva uspravna crta slova # i K, slovo a i prva polovica slova M, H im. Povrh toga, kako je ve¢ spomenuto, ovu erticu imadu éesto i slova a, b i prva polovica slova bl, a takoder slovo 0, koje se u takvim slu%ajevima oblikuje s dva luka. Nije moguée posve sigurno odrediti podrijetlo ove crtice, ali ne ée biti na odmet spomenuti, da je tanka vodoravna crtica nalijevo potetni potez kod izvlatenja crta bene- ventanskim perom. Na latinsku obrazovanost pisara upuéuje i druga osobina navedenih slova, t. j. zaobljenost uspravnih crta, koje su u ¢iri- lic inate ravne; takve su na pr. gotovo redovito druge uspravne crte slova H, mi bt, a u pojedinim slutajevima i okomite crte nekih drugih slova, Sva slova navedena u ovom odlomku oblikujy se na isti naéin iu zapisu u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. Posebno istitem oblikovanje slova H i m. Kod slova w karakteristiéno je u obadva spo- menika, da je spojna crta zaobljena u blagi luk, a njezin potetal: izlazi nalijevo preko vrha lijeve uspravne crte. Cini se, da je ova crta za- jedno s desnom uspravnom crtom izvedena jednim potezom pera, a drugim potezom lijeva uspravna crta. Tako su i kod slova n, 3to se moje opaziti kod velikoga broja primjera, tanka vodoravna crta i desna uspravna crta izvedena jednim potezom pera, a drugim lijeva uspravna erta. Vjerojatno su i kod slova a, 1 i prve polovice slova M tanka ertica nalijevo i desni krak oblikovani jednim, a lijevi krak drugim potezom pera. Ovo izjednativanje oblikovanja u pojedinim skupinama slova, kako sam veé spomenuo, treba takoder pripisati latinskoj obra- zovanosti pisara. ‘Veéina ostalih slova Nemanjine hilandarske povelje (P sa sitnom glavicom, pravilno T, oy i8, , x,w, yr U1, u,1 16.10 i €) nemaju poseb- nog znatenja kod odredivanja karakteristike njezina pisma. Spomenut 22u samo slova h i 4. Slovo h dolazi samo jedamput u rijeti dursgevo 58. Ovo slovo sligno je istome slovu u Vukanovu evandelju. Imade oblo i nisko podnozje, iz sredine kojega se uzdize uspravno stablo s potetnim potezom nalijevo. Citavo slovo nalazi se u srednjem prostoru. Slovo 4 imade oblik plitke %a8ice, ali se Gini, da je ova %aéica izvedena s dva poteza pera, ukoliko nije jedna polovica %aSice zajedno sa sta~ blom izvedena jednim, a druga polovica %aSice drugim potezom pera; uspor. primjere clovékoms 8, Clovéé 8, groébke 13, Sislo 18, vlad(ijéice 51, hoéa 54 i druge. Analizu pisma Nemanjine hilandarske povelje namjerice sam po- vezao s analizom pisma Girilskoga zapisa u originalu latinske Nema- njine isprave iz g. 1186. Usporedivanje jednoga i drugoga pisma dovodi do posve sigurnog zakljutka, da je obadva spomenika pisao isti pisar: prvi vjerojatno na potetku svoje éirilske pisarske prakse, a drugi kao zreo i iskusan éirilski pisar. Obadva pisma odaju vjeStu i sigurnu ruku, koja je veé na potetku imala ustaljene pisarske manire, Te su manire zadrzane i u kasnijoj pisarskoj praksi, jer su gotovo sva slova azbuke u obadva spomenika oblikovana na isti naéin, Krupnija razlika postoji samo u oblikovanju slova 4, ali ona se dade objasniti genetitki. U za- pisu originala Nemanjine isprave oblikovao je pisar ovo slovo na sta- riji nagin, kako je to bio obitaj u starom erkvenom ustavu. Tokom godina upoznao se s novijim natinom oblikovanja slova a, koji je iz miladih crkvenih spomenika uSao u tadainji kancelarijski ustav, pa ga je tako oblikovao u Nemanjinoj hilandarskoj povelji. Ova razlika u oblikovanju slova 4 ne zna&i mnogo pored tolikih zajednitkih, testo posve individualnih erta u oblikovanju pisma jednoga i drugog spome- nika. Usporedujuéi obadva pisma upoznajemo razvojni put, kojim je profao pisar latinske obrazovanosti, dok se nije usavr8io u dobroga Girilskog pisara. Tim istim putem prolazili su i pisari svih triju saéu- vanih primjeraka Kulinove isprave. Zbog toga analiza pisma Nema- njine hilandarske povelje omoguéava bolji i jasniji uvid u pismo ove trojice pisara. Prikaz pisma primjerka A Kulinove isprave Cirilsko pismo primjerka A Kulinove isprave, kako je to vet naprijed istaknuto, imade mnoge zajednitke erte s pismom zapisa u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. i pismom Nemanjine hilandar- ske povelje. No da se ono pravilno ocijeni, potrebno je takoder usta noviti njegov odnos prema pismu Girilskog zapisa u kopiji Nemanjine 23.isprave iz g. 1186. Odnos ove kopije prema originalu tofno je odreden uraspravi Vinka Foretiéa »Ugovor Dubrovnika sa srpskim ve- likim Zupanom Stefanom Nemanjom i stara dubrovatka djedina.«® Foretié doduge ne ulazi u pitanje autorstva latinskoga i éirilskoga teksta jednoga i drugog dokumenta, ali je posve sigurno, da je latinski tekst originala i kopije pisao dubrovatki notar dijakon Marin, Cirilski zapis o signiranju originala, kako sam to malo prije utvrdio, pisao je Nemanjin pisar, i to crnilom razlititim od onoga, kojim je pisan latin ski tekst, sastavljen u Dubrovniku u prisutnosti Nemanjinih izaslanika. Posve isti zapis 0 signiranju imade i navedena kopija Nemanjine isprave, te se ova kopija na prvi pogled ne razlikuje od originala, iako se éirilsko pismo kopije dosta razlikuje od pisma originala. Kako je zapis kopije pisan istim crnilom kao i latinski tekst, nije iskljuéena moguénost, da i on potjete od dijakona Marina, t.j. da je ovaj falzi- fikat u cijelosti izradio dijakon Marin, Analizom éirilskoga pisma ovoga zapisa i njegove srodnosti s latinskim i éirilskim pismom primjerka A Kulinove isprave utvrdit ée se, ima li konkretnih Zinjenica, koje govore za ovu pretpostavku. Cizilsko pismo kopije Nemanjine isprave iz g. 1186. na prvi pogled dosta se razlikuje od pisma originala’* Duktus ovoga pisma uglavnom Je Girilski, t.j. crte pojedinih slova jednako su debele i ravne, pa se ono u prvi mah inj pravilnije od pisma originala. Ali ako se ovo pismo malo bolje prouéi, vidi se, da potjete od nevje8ta pisara, koji nije do- voljno viadao svim elementima éirilskoga pisma. Kao primjer mogu se uzeti slova x i ¢. Ustavno Girilsko K, kao Sto je poznato, sastoji se od dviju uspravnih erta, od kojih je prva ravna, a druga imade vise ili manje oStro koljeno. Ova druga crta obitno ima na gornjem kraju kvadicu, koja je u originalu Nemanjine isprave, kako se ini, izvedena posebnim potezom pera. Pisar zapisa u kopiji Nemanjine isprave obli- Kuje slovo K s dvije gotovo jednako duge kose erte, od kojih druga na gornjem kraju imade pristavljenu kvaku. Ova je kvaka vrlo velika i 8 ertom, na koju je pristavljena, Gini o8tro Koljeno. Na taj nagin slovo K dobiva poseban izgled. Njegova druga crta u rijedi klinb podsjeéa na istu crtu slova x u Savinoj knjizi, u Dobromirovu evan- delju i na desetom lista Vukanova evandelja, Jamaéno je pisar kopije 88 Rad JAZU, Knj. 283, Zagreb 1951, str. 51118, 99 Uspor. sliku na kraju rasprave i kod Stojanoviéa sliku br, 2 24Nemanjine isprave imao pred oéima takvo slovo x, ali nije bio to&no upuéen, na koji se natin ono oblikuje. Pisareva nesamostalnost vidi se iu oblikovanju slova €. U obadvije rijeéi se ovo se slovo sastoji od lijepo savijena Iuka sa zadebljanjem na gornjem kraju. U drugoj se slovo € imade sitan jeziéac, a u prvoj rijeti se kao da je pisar mje- sto jeziéea stavio kvaticu u sredini slova. U rijeti knezb je kvaticu slova € stavio neito nize od gornjega kraja luka, koji je lijepo zaobljen, a jezitac u sredini slova gotovo se i ne vidi, Nesigunost u izvodenju slova x i € dokazuje, da je pisar kopije Nemanjine isprave bio potet- nik fli samouk, Koji se nije sigurno sluzio criama, pomoéu kojih je oblikovao ova dva slova. — Ako se razmotre ostala slova u zapisu ko- pije Nemanjine isprave, upada u o&i natin oblikovanja slova 1 i petlje slova b i 6. U ovom zapisu krakovi slova a produzuju se u notice kao iu nekim primjerima Nemanjine hilandarske povelje. Samo se ove nozice spuStaju ispod donje osnoyne linije i pri kraju savijaju se prema unutra; pri tome, jamatno sluéajno, desna nozica obuhvata lijevu, Mjesto podnice povuéena je tanka vodoravna crta, koja sijeve krakove iznad donje osnovne linije. — Kod oblikovanja slova b i 6 u kopiji Nemanjine isprave treba istaknuti, da se njihova petlja izvodi jednim potezom pera te imade oblik jako savijena luka, koji s donjim krajem stabla Gini o’tar kut. Poseban natin oblikovanja slova 4 i petlje slova b i 6 u zapisu Kopije Nemanjine isprave istigem radi toga, Sto se ova slova na isti natin oblikuju iu primjerku A Kulinove isprave. Slovo a, kojemu se kraci produzuju u nozice, iako vrlo sitne, priliéno se dobro razabire u rijetima d(u)ha 1, dokola 6, drbZati 10 i dokolé 12. Ali to nije jedini natin oblikovanja slova u primjerku A Kulinove isprave. U rijetima dubrovetane 7, godé 8 i 8—9, zledi 10, devety 19 i d(b)nb 19 lijevi krak, lijeva nokica i podnica izvedeni su jednim potezom pera; u rije- dima devets 18 i dsvadeseti 19 lijevi je krak neSto kra¢i, pa su lijeva noZica i podnica izvedene jednim potezom pera; u rijetima da 11, bude 12, i radoe 16 kraéi je desni krak, pa su podnice i desna no¥ica izvedene jednim potezom pera. Prvi, drugi i éetvrti natin oblikovanja slova a, kao Sto se vidjelo sprijeda, dolazi i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji. U kasnijoj kancelarijskoj poluminuskuli i minuskuli redovito se slovo oblikuje na jedan od navedenih nagina. Obadva kraka slova X spustaju se ispod donje osnovne linije, a presjetena su vodoravnom ertom iznad te linije u konceptu isprave kralja Dragutina, koji potjete 25iz tre¢e éetvrti XIII. stoljeéa“? Na sliéan naéin oblikovano je slovo 1 u ispravi velikoga Zupana Stefana iz g. 1214./17., koju je pisao dubro- vatki anonimni notar,t u ispravi kneza Crnomira iz g. 1252./54. i u kasnijim ispravama pisanima kancelarijskom minuskulom.? U ostalim rijetima primjerka A Kulinove isprave oblikovanje slova 1 nije tako otito, jer je njegov donji dio posve skraéen, pa su noZice jedva vidljive, kao u rijeti dubrovbéams 3—4, ili se slijevaju u jednu mriju, kao u rijetima dovéka 5, srbdbcemb 9—10, dati 13, diékb 16, osmbdesetb 17- 18 i drugdje. Razlog skrativanja donjega dijela slova a treba trazZiti i, da Gitavo slovo ostane u srednjem prostoru, kao Sto je to u Nemanjinoj hilandarskoj povelji i u Dobromirovu evandelju. Petlja slova &, b i & u primjerku A Kulinove isprave takoder se oblikuje na sligan nagin kao i u zapisu kopije Nemanjine isprave iz g. 1186. t. j. imade oblik jako savijena luka, koji s donjim krajem stabla tini oStar kut. Njezin natin oblikovanja najbolje se vidi kod slova 6 u rijesima bans 11 bezb 10, kod slova b u rijetima volove 11, éstbnikovb 12, pomoks 13 i sbto 17, a kod slova ‘k u rijeti prictels 4. U rijetima volovb, ébstbnikovs (prvo b) i prigtels donji kraj petlje produzuje se ispod stabla koso nalijevo. I u drugim primjerima donji kraj petlje Gini sa stablom Siljat kut, iako taj kut nije uvijek dosta izrazit, pa se katkada Gini, da su stablo i petlja oblikovani jednim po- tezom pera; tako na pr. u rijetima tebé 2, dubrovstane 7i sebé 13—14. Pored toga je u nekoliko sluéajeva, kako se tini, petlja oblikovana s dvijecrte; tako na pr.u rijetima bosbnsski 1—2 (prvo b), sb 6 i avegu- sta 18. U prvom primjeru spomenuto slovo b imade oblik trokuta kao i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji u rijetima sijuvs 8 i diva 57, a u ostala dva primjera ne mode se raspoznati, da li je prvobitno tako napisano, ili je petlja naknadno dotjerivana, kao Sto je to sluéaj u rijetima banb 1 i srbdbcems 9—10 (srednje 4). — Vrh stabla slova b i 6 obiéno je savinut nalijevo. Posebno treba spomenuti vodoravnu crtu, koja sijeée stablo slova +. U zapisu kopije Nemanjine isprave iz g. 1186. dolazi slovo & svega jedamput. Njegova je vodoravna crta vrlo tanka, a sa svake strane 4 Uspor. P, A. Lavrov, Albom snimkov s jugo-slavjanskyh rukopisej bolgarskago i serbskago pis'ma, Enciklopedija slavjanskoj filologii, Prilozenie k vypusku 4, 1, Petrograd 1916, slika br. 94, — Ispravu je stampao Miklo3ié pod br. 20, a Stojanovié pod br, 5. Obadva je pripisuju kralju Stefanu Prvovjenéanom, Da je nastala u trooj Setvrtini XIII. stoljeca, dokazao Je Cremosnik, kako je navedeno sprijeda u raspravi 41 Uspor, kod Stojanoviéa sliku br. 4. 42 Uspor. P, A. Lavrov, Al'bom, slika br. 96. — Uspor. takoder faks!- mila uz Mo§inovu ocjenu u Historijskom zborniku I, kod str. 220. 26imade po jedan debeo privjesak. Lijevi privjesak nalazi se otprilike u sredini lijeve polovice vodoravne crte, a desni na kraju njezine desne polovice, te se ini, da su taj privjesak i vodoravna cria izvedeni jed- nim potezom pera. U primjerku A Kulinove isprave vodoravna crta slova nije uvijek ravna, njezini privjesci nisu uvijek na kraju, veé su jedan ili obadva pomaknuti prema sredini vodoravne crie, a takoder su nejednake velitine; tako na pr. u rijeti dovéka 5 mjesto desnoga privjeska dolazi jedva vidljiva totka. — Vodoravna erta slova obli- kuje se uglavnom na isti natin kao i vodoravna erta slova 6, samo je u veéini sluéajeva lijevi privjesak dulji od desnoga. Treba istaknuti, da se i u Dobromirovu evandelju moze nati petlja slova b, bi %, koja s donjim krajem stabla Gini Siljat kut, a i vodoravna erta slova T, kojoj Je lijevi privjesak dulji od desnoga. Ali je stablo slova b i u svim tim primjerima pri vrhu ravno, a vodorayna crtica iznad njega redo- ‘vito se proteze na oba kraja. U oblikovanju slova x, 3 i 9 u zapisu kopije Nemanjine isprave iz g. 1186. i u primjerku A Kulinove isprave postoji takoder velika slignost. Slovo > u kopiji Nemanjine isprave oblikovano je s tri una- kersne erte; obadvije tanke kose crte imadu na donjim krajevima de- bele privjeske. Sligne privjeske imade slovo * i u Dobromirovu evan- delju. U primjerku A Kulinove isprave slovo x je tropotezno samo u aijetima knede 2, Zivs 6 i drb£ati 10, U ostalim primjerima ove isprave Ldrbzati 5, b(o}ée 15 i rozstua 17] oblikovano je na poseban individu- alan natin, a takvih primjera, kao Sto se vidjelo, imade i u Nemanji- noj hilandarskoj povelji. U svim slutajevima zavrSeci kosih erta slova % u primjerku A Kulinove isprave podsjeGaju na njihove zavréetke uu kopiji Nemanjine isprave i u Dobromirovu evandelju. — Slovo 3 u kopiji Nemanjine isprave u rijetima ézb i knezs nema posebnog repiéa, a sastoji se od tanke vodoravne erte, s privjeskom nedaleko od njezina lijeva kraja, i lijepo zaobljena luka, koji se w prvom primjeru spu8ta neSto nize ispod donje osnovne linije nego u drugome. Sa slit nim slovom 3 susreemo se u originalu Nemanjine isprave i u Nema- njinoj hilandarskoj povelji. Gotovo isto 3 kao i u kopiji Nemanjine isprave imademo i u primjerku A Kulinove isprave u rijeti bezb 10 i 14, dok u drugim rijetima ovog primjerka donje koljeno i repié vise ili manje dolaze do izraZaja. — Slovo 9 u kopiji Nemanjine isprave ini se da je oblikovano jednim potezom pera. Njegova je glavica obla i uska. Sa sliénim slovom p susreéemo se takoder y primjerku A Kuli- nove isprave i u Dobromirovu evandelju, U rijetima primjerka A 27Kulinove isprave pravs 5, véru 6, trbgujuke 8, krévati 8, srbdbcemb 9—10 i kolikore 14 njegova je glavica dolje otvorena i u nekima od tih primjera (pravb, trogujuke i srbdscems) kao da je ovo slovo tako- der izvedeno jednim potezom pera. Posebnu painju zasluzuju slova ei ¢ primjerka A Kulinove isprave. O natinu oblikovanja ovih slova u zapisu originala Nemanjine isprave iz g. 1186. i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji bilo je veé go- vora sprijeda. U ovim spomenicima, a takoder u kopiji Nemanjine isprave i u primjerku A Kulinove isprave slovo ¢ imade na gornjem kraju kvagicu kao i u mnogim drugim starim Girilskim rukopisima. Pisari, koji su svoje obrazovanje stekli u latinskim skriptorijima, ja~ maéno su ovo slovo dovodili u vezu s latinskim minuskulnim c, pa su kvatice jednoga i drugoga slova oblikovali na isti naéin, U zapisu ori- ginala Nemanjine isprave i u mnogim primjerima Nemanjine hilan- darske povelje jasno se vidi, da se ova kvatica oblikovala posebnim potezom pera. To isto opaza se i u latinskom tekstu primjerka A Kuli- nove isprave u rijedi co(n)scientja 7. Ovu &injenicu treba imati u vidu, ako hoGemo pravilno ocijeniti oblikovanje slova € u kopiji Nemanjine isprave i u primjerku A Kulinove isprave. Spomenuto je veé, da ovo slovo u zapisu originala Nemanjine isprave kao iu vetini primjera Nemanjine hilandarske povelje imade kvaticu, koja se oblikuje na isti nagin kao i kvatica slova c. Ali u Nemanjinoj hilandarskoj povelji imade i nekoliko primjera, u kojima slovo € nema kvatice. Pisar ¢iril- skoga zapisa u kopiji Nemanjine isprave kao da se kolebao izmedu jednoga i drugoga naéina oblikovanja slova ¢, pa je kvaticu stavio na kxrivo mjesto (u rijei knezs) ili na mjesto jeziéca (u prvoj rijeti se). Za ovu posljednju funkciju kvatice kao da se odlutio pisar primjerka A Kulinove isprave. Na prvi pogled tini se, da je u ovom spomeniku slovo € oblikovano na nekoliko nagina, PaZljivim proutavanjem moze se ipak ustanoviti, da su gotovo sva njegova slova e oblikovana uglavnom na isti nagin, Pisar je najprije povukao uspravan luk, koji je u vetini sluéajeva dolje vi8e zaobljen nego gore. Taj luk presjekao je kvaticom, koja u nekim slutajevima, kao i u prvoj rijeti se u kopiji Nemanjine isprave, izlazi na lijevu stranu luka; tako na pr. u rijetima prisezaju 2 i knee 2. U vetini slutajeva ova je kvatica izrazita i stoji u sredini slova, a imade oblik jezitca savinuta prema dolje, koji se katkada gotovo dotiée donjega kraja luka; tako na pr. u rijetima hoke 8, srbdbcems 9—10, vbsakoe 10, ne 12, mne 13, kakore 13 i drugo € u rije8i evansgelie 15. U drug'm slutajevima ova je kvatica sitna { 28atkada toliko pomaknuta prema gornjem kraju luka, kao na pr. u rijecima ime 1, tebé 2, osmbdesetb 17—18 i devety 19, da je slovo € ‘sliéno slovu ¢. Naprotiv slovo c u nekim sluéajevima imade kvaticu ne&to nize od gornjega kraja luka, tako na pr. u rijetima si 8, ébstbni- kovb 12, sile 12, primysla 14—15, sbto 17 i osmsdeseth 17—18, te se gotovo ni8ta ne razlikuje od slova € u malo prije spomenutim rijeéima. Iz dosadaSnjeg izlaganja vidi se, da je slovo € u zapisu kopije Ne- manjine isprave i u primjerku A Kulinoye isprave izvedeno na pose- ban naéin, U kopiji Nemanjine isprave taj natin oblikovanja nije jos siguran, ali je u primjerku A Kulinove isprave posve ustaljen, iako pojedina slova € na prvi pogled imadu razlitit oblil.. Taj posebni nagin -oblikovanja slova ¢€, kao i ostala naprijed navedena podudaranja (oblikovanje slova 2, petlja slova b i ® i dr.) mogu se uzeti kao dokaz za pretpostavku, da pisar primjerka A Kulinove isprave potjete iz iste -sredine i iz iste pisarske Skole kao i pisar zapisa u kopiji Nemanjine isprave. Za tu pretpostavku govore i tinjenice, koje dokazuju, da oba- dva dokumenta potjetu od pisara latinske obrazovanosti. Utjecaj latinske obrazovanosti narotito se vidi u duktusu i obli- kovanju slova ¥, K, M, Hi mt. U zapisu kopije Nemanjine isprave i g. 1186. ova se slova doduge razlikuju od istih slova u primjerku A Kulinove isprave i oblikuju se na sligan naéin kao i u staroj ustavnoj éirilici, izuzev8i slovo K, 0 kome je veé bilo govora naprijed. Uza sve to je ustavni oblik i ¢irilski duktus ovih slova samo prividan, pa se jasno razabire, da ona potjetu od pisara, koji nije bio naviknut tako pisati, jer je imao sasvim druge pisarske manire. Tim manirama dao je maha pisar primjerka A Kulinove isprave, U ovom dokumentu oblik navedenih slova razlikuje se od njihova oblika u ustavnoj éirilici mnogo vie nego na pr. u Nemanjinoj hilandarskoj povelji, Njihove uspravne erte nisu nikad posve ravne, vet su vise ili manje savinute u luk, Tako je na pr. kod slova 4 prva uspravna crta savinuta nalijevo, a druga obiéno nadesno. Razmak izmedu ovih dviju crta nije uvijek jednak; u rijetima pridtels 4 i ss vami 6 one stoje tijesno jedna uz drugu, a u posljednjem primjeru vodoravna spojna crta produZuje se nadesno preko druge uspravne crte. Spojna crta produzuje se na- desno i u rijetima moihb 12 i dati 13, a u rijetima vladaniju 7—8 i evansgelie 15 nalijevo i nadesno. Kod rijeti byti 4 lijeva uspravna crta i spojna crta kao da su natinjene jednim potezom pera. Rijet “moiks Gita Karski mojehb u prvom i u drugom izdanju svoje pale- 29ografije 1 to svoje Citanje opravdava bilje3kom ispod teksta.® Uistinu, slovo # u ovom primjeru pruza sliku slova 1¢, ali do toga je doslo na taj natin, Sto desna uspravna crta nije ravna, veé je kao i kod drugih. slova M savinuta u luk, preko kojega, kao i u rijevima dati, vladaniju i evandgelie, prelazi spojna erta. Ali to jo8 uvijek nije dovoljan razlog za Stanje mojehb, jer u primjerku A slovo e, kao Sto se vidjelo spri- jeda, imade drukéiji oblik nego drugi dio slova u u navedenoj rijeti. Kod slova K obadvije uspravne crte savinute su, katkada na isti natin kao i kod slova 4, prva nalijevo, a druga nadesno, ali ipak s tom razlikom, da druga uspravna crta imade na gornjem kraju vise ili manje vidljivu kvavicu. Kod slova m uspravne erte obiéno su savir nute prema vanjskim stranama slova, a spojna crta Gini velik zaobljen trbuh. U rijetima gradamb 3, dubrovbéams 3—4, vam 4i mi 11 lijeva uspravna crta i spojna erta veZu se tankom vodoravnom crticom. Ta- kva ertica nalazi se nad desnom uspravnom crtom y rijetima ime 1, sb vami 6 i drugdje. Slitne vodoravne ertice vide se i kod slova M rijeti miroslavs u kopiji Nemanjine isprave, samo §to se spojne rte dotitu uspravnih crta. — Kod slova # uspravne su crte takoder savi- nute prema vanjskoj strani slova, a kosa crta spaja gornji kraj lijeve i donji kraj desne uspravne crte; u rijetima dubrovaéane 7, vladanijee 7—8 i drugdje kao da je slovo H izvedeno jednim potezom pera. — Slovo m oblikuje se s dvije viSe ili manje savijene uspravne erte, iznad kojih je povuéena uglavnom ravna vodoravna crta. — Suvigno je dokazivati, da pisar primjerka A kod navedenih slova nije izvodio rayne uspravne crte, jer se to protivilo njegovoj navici, koju je stekao pisanjem t.zv. tcrte u latinskoj minuskuli, Treba samo pailjivo raz— motriti oblikovanje slova # u rijeti moercantes 6 i slova u u rijetima seu 6 i wolun(ta)te(m) 8 latinskoga teksta primjerka A. U sva tri slu- éaja i-erte, pomoéu kojih se oblikuju navedena slova, nisu spojene, pa gledajuéi ih dobivamo otprilike istu sliku kao kod promatranja slova i rijedi w 1, slova u rijeéi diékb 16 i uspravnih crta slova mu rijeti Pravb 5, Analizom uspravnih cria ¢irilskih slova u, K i m moze se ustano- viti slignost ovih erta s i-ertom latinskoga teksta istog primjerka Gal i u sluéaju, kad se to protivi uobigajenom naéinu oblikovanja tih slova (desna okomita crta rijeti i slova W i slova K u rijeti di&k5), Prije sam veé upozorio na slitnost éirilskog ¢ i latinskoga ¢ u oblikovanju kva- F. Karskij, Oterk slavjanskoj kirillovskoj paleografii, Vartava E. 1901, str. 483. — E. F. Karskij, Slavjanskaja kirillovskaja paleogratija, Le- ningrad 1928, str. 337. 30Bice. I jedno i drugo su doduie opéenite osobine latinskoga pisma, ali ali je ipak vrijedno istaknuti, da u éirilskom pismu primjerka A imade jo8 nekoliko slova, koja svojim posebnim naéinom oblikovanja podsje- éaju na pojedina slova latinskoga teksta istoga primjerka, Medu takva slova treba prije svega ubrojiti slovo 4, i to samo u nekim primjerima. Ovo slovo na prvi pogled imade vrlo razlitit izgled, ali se uglavnom raspoznaju ista dva tipa kao i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji. Kod slova 4 prvoga tipa stablo je savinuto u blagi luk { nikada se ne spusta u donji prostor. Njegova je petlja vrlo sitna i testo zamrljana; tako na pr. u rijetima s(y)na 1, drszati 5, vladanifu 7—8, pravovb 9, vssakoe 10 i radoe 16. U rijeti dokola 6 petlja slova a toliko je sitna, da ono imade oblik obrnutoga €. Kod slova a drugoga tipa gornji dio stabla jako je savinut nalijevo, a uza nj se priljubila krupna, izrazita petlja, pa se koji put dini, da su stablo i petlja oblikovani jednim potezom pera; tako na pr. u rijetima s(ve)tago 1, krovaiu 3, dubrovséams 3—4, pravi 4 i dubrovbtane 7. Slitno je oblikovano slovo ai u rijetima d€ujyha 1, da 11 i pisahs 16, ali je pored toga donji dio stabla savinut nadesno. Na taj natin oblikovano a podsje¢a na latinsko a u istom primjerku u rijetima pat(rijs 1, am(en) 1, ban(us) 1, pace(m) 4, ami- citja(m) 4 (prvo a), ambulalantes 5 (cbadva a), absq(ue) 7, datjo(n)e 8, aput 9 i ad 11. Kao primjeri, u kojima je slovo a sliéno latinskome mogu se navesti i rijeti gradams 3 (drugo a), vamb 4, pravs 5, pravu 6, pravymb 9, drbzati 10, primysla 14—15 evanbgelie 15 i avbgusta 18. Ovu slitnost istitem zato, jer dijakon Marin, koji je pisao latinski tekst primjerka A, znade i drukéije oblikovati slova a, kako se to vidi u latinskom tekstu originala Nemanjine isprave iz g. 1186. Kad je veé govor o pismu dijakona Marina, htio bih upozoriti jo3 na dva podudaranja izmedu njegova latinskog pisma te ¢irilskog pisma kopije Nemanjine isprave i primjerka A Kulinove isprave. U kopiji Nemanjine isprave slovo ¥ u prvoj rijeéi [podbjpisahb oblikovano je na isti naéin kao i slovo x u rijeti crux u zadnjem retku originala Nemanjine isprave. Mo%da je ova slitnost samo sluéajna, ali je ipak karakteristigno, da se obadva slova obitno oblikuju na malo drukéiji natin, NeSto je druktije prirode drugo podudaranje. DosadaSnji istra- Zivati tvrde, da je slovo § u primjerku A Kulinove isprave oblikovano jednim potezom pera. Ali nije u svim slutajevima tako. Ako se malo bolje promotri slovo § u rijetima kulins 2, krbvasu 3, moemu 7, budu 13 (prvo 8) i avégusta 18, vidi se, da se ovo slovo sastoji od dva dijela. Glavni dio sligan je latinskome slovu d; njemu je pri vrhu pristavljeno 31desno krilo, ali ga se ne dotite. U originalu Nemanjine isprave dijakon Marin oblikovao je na taj natin drugo slovo kratice q(uo)d u 14, 15 i 19 retku, t. j. napisao je slovo d, kome je pristavio desno krilo, Prema tome je natin oblikovanja jednoga i drugoga slova uglavnom isti, iako se to moZda na prvo pogled ne vidi. Uza sve to navedena podudaranja izmedu latinskoga pisma dija- kona Marina i éirilskoga pisma primjerka A Kulinove isprave nisu takve prirode, te bi se iz njih moglo zakljutiti, da je i Girilski tekst primjerka A pisao dijakon Marin. Ali je izvan svake sumnje, sto je veé naprijed istaknuto, da taj tekst potjete od pisara latinske obra- zovanosti, koji je pojedine crte i slova oblikovao pod utjecajem latin- ske minuskule. Taj pisar, t. j. dijakon Radoje, pored ostaloga nije znao oblikovati slovo h. Ovo slovo u primjerku A imade stariji oblik, koji dolazi u Miroslavljevu evandelju, ali nije izvedeno na isti natin. U Miroslavljevu evandelju osnovni dio slova h imade oblik ustavnoga m i kod Gligorija ispunjava cijeli srednji prostor, a kod glavnoga pisara je ne&to nizi. Na taj osnovni dio, u sredini gornje vodoravne crte, pri- stavljena je kratka uspravna crtica. Medutim dijak Radoje napisao je najprije znak h i u visini njegove vodoravne crte, Sto je ustanovio Cremoinik, povukao jo jednu vodoravnu eriu. Iz toga se jasno vidi, da dijak Radoje nije bio dovoljno upuéen u oblikovanje slova h, pa ga je izveo na svoj natin, kao Sto je na svoj natin izveo i slovo © s natpisanim 4 u primjerima odselé 5, ods 12 i 17 i jo8 neka spri- jeda spomenuta slova ili njihove dijelove, Sto ih je izveo jednim po- tezom pera. Dijak Radoje oblikovao je tako nepravilno slovo h vjero- jatno s razloga, Sto nije bio podrijetlom iz Bosne, vet iz iste sredine, iz koje je bio pisar Nemanjine hilandarske povelje i zapisa u origi- nalu Nemanjine isprave iz g. 1186, kao i pisar zapisa u kopiji te isprave. Toj su pretpostavei u prilog i naprijed navedena podudaranja s pismom spomenutih dvaju pisara, a i neke grafijske osobine, 0 ko- jima ée se raspravljati kasnije. Iako je dijak Radoje bio pisar latinske obrazovanosti, pa je kao takav bio dobro upuéen u tehniku pisanja, primjerak A Kulinove isprave ne pravi utisak originala, veé koncepta. Da je takav koncept vjerojatno postojao, utvrdio sam analizom diplomatitkog oblika i sadr- Zaja same isprave. Da je upravo primjerak A taj koncept, na tu pret- postavku upuéuje takoder njegov vanjski izgled i natin pisanja. I latin- ski i Girilski tekst pisani su nemarno i u brzini, To narotito upada u “4 Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, str. 111. 32oti, ako se ovi tekstovi usporede s pazljivo i kaligrafski pisanim teksto- vima primjeraka B iC. Latinsko pismo primjerka A, kako je tu utvr- dio Cremoinik,§ slobodno je i neprisiljeno, slova r i s pisana su nehaj- nim potezom, koji se spusta duboko ispod donje osnovne linije; kat- kada je tako napisano i slovo i, a slog ro u rijeti Juro 2 pie se kur- zivnom kraticom, Da je dijakon Marin znao pisati ljepSe i pravilnije, dokazuje original Nemanjine isprave iz g. 1186. i isprava kneza Miro- slava iz g. 1190, Cirilsko pismo primjerka A takoder je nehajno i nejednolino, Dijak Radoje dodu8e poznaje ustavne oblike éirilskih slova, ali ih esto oblikuje na svoj naéin, i to ne uvijek jednako. Spo- menut je razlitit natin oblikovanja slova 4, 4, € inekih drugih. Poje- dina slova € i c pisana su s tolikom nemarno’éu, da se ne razlikuju jedno od drugoga. Dijaku Radoju odito nije bilo stalo, da dokume- ‘nat bude kaligrafski ispisan, pa se prepustao manirama i natinu obli- kovanja, koji je nautio u latinici. Pored toga razmak je izmedu redova malen, a slova su zbijena jedno do drugoga, iako to nije bilo potrebno, jer je pri dnu pergamenta ostao prazan prostor, Sirok otprilike pet centimetara. Jamatno dijak Radoje nije pred sobom imao gotov tekst, pa se bojao, da ne ¢e imati dovoljno mjesta. Sve su te osobine u prilog pretpostavei, da titav primjerak A Kulinove isprave nije original, nego koncept, kojega je latinski dio sastavio dubrovatki notar dijakon Marin, vjerojatno veé u Dubrovniku, a hrvatski tekst napisao je Ku- linov dijak Radoje na njegovu dvoru u Bosni. Prikaz pisma primjerka B Kulinove isprave Diplomatitki i paleografijski opis primjerka B dao je Cremoinik u raspravi Bosanske i humske povelje srednjega vijeka.!* Cremogni- Kova karakteristika Girilskoga pisma ovoga primjerka vrlo je oskudna, pa se u istraZivanju njegovih paleografijskih osobina moram osloniti samo na vlastita opazanja, Pismo primjerka B Kulinove isprave imade mnoge zajednitke osobine s pismom zapisa u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186, i Nemanjine hilandarske povelje iz g. 1198./9., iako prvi spomenik potjete od jednoga, a posljednja dva od drugoga Obadva su pisara izraziti pisarski talenti, tako reéi umjetnici u obliko- vanju slova, pa je svaki od njih svojemu pismu dao i svoj osobni ka- rakter, Prouéavajuéi zajednitka svojstva jednoga i drugoga pisma mo- Zemo se uvjeriti, da i pisar primjerka B Kulinove isprave uglavnom 45 Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, str. 130—131. 49 Str, 112—113, B Badovi Staroslayenskog institute Tt, 33raspolaze s iste tri osnovne erte kao i Nemanjin pisar (tako éu odsada zvati pisara zapisa u originalu Nemanjine isprave i Nemanjine hilan- darske povelje), s pomoéu kojih oblikuje éitave skupine slova ili samo pojedine njihove dijelove, Ali ove erte kod obadva pisara nemaju uvijek isti oblik, a ni skupine slova, odnosno njihovi dijelovi, koji se jednako oblikuju, nisu kod obadva pisara isti. Kod pisara primjerka B Kulinove isprave uspravna debela crta u nekim slutajevima obitno je ravna, tako na pr. oba kraka slova i 4, prva uspravna crta slova H, K, M, Hi m1, a takoder stablo slova & r, 7, b, prve polovice bi i 6. Kod vetine od tih slova ona imade nalijevo tanak potetan vodoravan potez, ali ne uvijek; kod stabla slova 1 i prve uspravne crte slova M mijesto toga poteza dolazi samostalna vodoravna crtica. U drugim slu- éajevima uspravna crta obitno je zaobljena u blagi luk, tako na pr. druga uspravna crta slova H, K, M, Him, Lukovi pisara primjerka B uvijek su lijepo zaobljeni; to narovito upada u oti kod slova a, €, 0 ic. Nijegova vodoravna crta uvijek je tanka, ili bar ne&to tanja od uspravne, kao i vodoravna crta Nemanjina pisara. O njezinoj upotrebi govorit ée se poblize kod usporedivanja pojedinih slova. Od slova, koja pisar primjerka B Kulinove isprave oblikuje na isti ili na sliéan natin kao i Nemanjin pisar, spomenut éu prije svega slova a, € i petlju slova &. b, prve polovice bI i*. Slovo 4 u primjerku B oblikuje se na isti naéin kao i u originalu Nemanjine isprave, t. j. sastoji se od dvokrakog stabla, podnice i posebno izvedenih nozica, koje redovito zalaze duboko u donji prostor. U originalu Nemanjine isprave stablo slova a, kako je veé spomenuto, sastoji se od dva razli- &ito debela kraka s poéetnim vodoravnim potezom nalijevo. Posve isti oblik imade u toj ispravi i slovo a, a slovo M sastoji se od dva takva a. U Nemanjinoj hilandarskoj povelji jednakost oblika ovih slova naru- Sena je time, Sto se stablo slova 4 obiéno produzuje u noice, a kod slova M nutarnji su krakovi koji put kraéi od vanjskih. U primjerku B Kulinove isprave ovo razjednativanje slova 1, 1 i M ide jo8 dalje. Tanak poéetan potez nalijevo imade samo slovo a1. Mjesto toga poteza slovo 1 redovito, a slovo M u veéini sluéajeva, i to na svome prvom vrhu, imade tanku vodoravnu erticu, koja se proteze na obje strane vrha. Pored toga, katkada kod slova a, a redovito kod slova M, kra- kovi se ne dodiruju na vrhu, veé su malo razmaknuti, a spaja ih spo- menuta vodoravna crtica. Veé u primjerku A Kulinove isprave dolazi koji put slovo Ms razmakom na prvome vrhu i vodoravnom erticom na drugome, a u primjerku C slova a i m imadu redovito na vrhovima 34vodoravnu crticu i razmak, te se u naéinu oblikovanja ne razlikuju od istih slova u primjerku B. Ova osobina pokazuje ne samo srodnost pisma navedenih spomenika, nego i razvojni put oblikovanja slova A imu njima. Slova « i ¢ (i drugu polovicu slova x) Nemanjin pisar oblikuje s pomoéu luka, koji na vrhu imade kvaticu. U nekim primjerima, kako je to veé spomenuto, jasno se vidi, da je ova kvatica izvedena posebnim potezom pera. U primjerku B ova se slova izvode na isti naéin, samo je njihov luk ljep8e zaobljen. Jeziae slova € imade isti oblik ekiéa kao i kod Nemanjina pisara, a kvatica je izrazitija kod slova ¢. Da je ova kvatica izvedena posebnim potezom pera, vidi se samo kod slova kK u rijetima bosenbski 1—2, kulinb 2, keto 11, poklons 11 i dokolé 13. Petlju slova & b, prve polovice bt i + oblikuje Nema- njin pisar s pomoéu luka i tanke vodoravne ertice, koja je izvedena posebnim potezom pera. Na isti natin izvodi se petlja slova &, b, prve polovice &1 i + u primjerku B. Vrh stabla slova b u originalu Nema- njine isprave savijen je nalijevo. U Nemanjinoj hilandarskoj povelji ovaj je vrh ravan te imade tanku vodoravnu crticu nalijevo. U pri- mjerku B Kulinove isprave ova crtica gubi svoj znataj te moe biti povuéena nalijevo, tako na pr. u rijeéi s(5)ms 6, ili nadesno, tako na pr. u rijetima vbsakoe 10, sbvétb 13—14 (drugo b), bezb 15, banovb 17— 18 j d(b)nb 21, ili na oba kraja, tako na pr. u rijetima kulins 2 vérovs 9 i poklonb 11. Stablo slova & u primjerku B prelazi redovito u gornji prostor te imade Siroku i nisku prevku s privjescima na krajevima. Kod Nemanjina pisara stablo ovoga slova takoder prelazi u gornji pro- stor, ali ne uvijek; njegova je pretka visoka i uska, a koji put nema privjesaka na krajevima. Od ostalih slova, koje pisar primjerka B Kulinove isprave oblikuje uglavnom jednako kao i Nemanjin pisar, spomenut éu jo8 poimence B, H, #, mi ¢, Slovo B oblikuju obadva pisara uglavnom na isti naéin, t.j. 8 pomoéu dviju uspravnih erta, jedne ravne, a druge slomljene, koje u visini gornje i donje linije spajaju dvije tanke vodoravne erte. Na slitan naéin izvedene su petlje slova 8 i u kopiji Nemanjine isprave, dok se u primjerku A Kulinove isprave oblikuju s dva po- sebna luka, U Nemanjinoj hilandarskoj povelji obadvije okomite crte katkada su slomljene, a redovito se dotiéu u sredini. U originalu Ne- manjine isprave i u primjerku B Kulinove isprave imade i slutajeva, gdje izmedu tih crta ostaje razmal, tako na pr. u originalu Nemanjine isprave u rijeti miroslavs, a u primjerku B u rijetima vams 4, sb vami 35, krévati 8, razbvé 10, svoiovs 111 povelovs 17. —Slovo u oblikuju obadva pisara na isti naéin: prva uspravna crta imade potetni potez nalijevo, druga je savijena u blagi luk, a spojene su tankom vodo- ravnom crticom u sredini slova ili neSto vise. — Spojnica slova H Nemanjina pisara, 0 kojoj je veé bilo govora, uvijek potinje od vrha ptve okomite crte, a viSe puta se proteZe do donjega kraja druge oko- mite erte. To se dogada u vetini sluéajeva i u primjerku B Kulinove isprave, tako na pr. u rijetima kneZe 2, vladaniju 7, Eestbnikovb 12 i drugdje. — Slovo m obadvojice pisara sastoji se od dvije uspravne, viSe ili manje savijene erte, nad kojima je povuéena tanka vodoravna crta, Nemanjin pisar vodoravnu i desnu uspravnu ertu izvodi jednim potezom, a pisar primjerka B Kulinove isprave svaku crtu posebno. Slovo p u originalu Nemanjine isprave sastoji se od ravne crte, koja zalazi duboko u donji prostor, kratkoga luka i tanke vodoravne crte, koja s donjim krajem luka tini Siljat kut. Uglavnom tako oblikuje se slovo p iu primjerku B Kulinove isprave, ali u nekoliko primjera njegova glavica imade na vrhu tanku vodoravnu erticu, ili je éetvr- tasta oblika; tako na pr. u rijetima krbvadu 3, srb(ds)cemb 9, razbvé 10, odnosno priétels 4, primysblié 15 i drugdje. U Nemanjinoj hilan- darskoj povelji slovo 9 izvodi se obiéno s dva poteza pera, a u kopiji Nemanjine isprave i u primjerku A Kulinove isprave, kako se Cini, samo jednim potezom. Od slova, koja pisar primjerka B Kulinove isprave oblikuje razli- &ito od Nemanjina pisara, spomenut éu a, « i 3. Narotitu paznju za- sluzuje slovo a. Ovo slovo na prvi pogled nema niSta zajednitko sa slovom 4 Nemanjina pisara, jer mu se stablo u svom donjem dijelu Sesto savija u luk nadesno i nikada se ne spuSta u donji prostor, nego veéinom ostaje u srednjem, a samo katkada zalazi u gornji prostor. Ali ako se ovo slovo malo bolje promotri, mogu se u pojedinim primjerima nazreti prvi ili drugi tip Nemanjine hilandarske povelje. Zavisi to od njegove petlje. U nekim primjerima, tako na pr. u rije¢ima s(ve)tago 1, d(u)ha 1, dubrovbéamb 3 i drugdje petlja je sitna, lijepo zaobljena i priljubljena uz stablo neSto nize od njegova vrha kao kod prvog tipa slova 4 Nemanjine hilandarske povelje. U drugim primjerima petlja je krupnija, viSe ili manje plosnata i objeSena o vrh stabla, tako na pr. u rijetima bans 1, pravs 5 i razbvé 10. Na stilizaciju stabla i petlje slova 4 u primjerku B po svoj prilici je utjecalo latinsko minuskulno a. U pojedinim slutajevima, gdje je petlja nesto duza, tako na pr. u rijetima vbsakoe 10, kakore 14, a narotito u rijeti pisahb 17, ovo se slovo vrlo malo razlikuje od slova a u latinskom tekstu istoga spome- 36nika, Istiéem ‘to s-razloga, Sto ima tinjenica, koje su u prilog pretpo- stavci, da je latinski i éirilski tekst primjerka B Kulinove isprave pisao isti pisar. O tome ée biti govora prigodom analize grafije ovoga spomenika. — Slovo 3 u primjerku B dolazi u mladem obliku; njegovu uspravnu crtu u rijetima kneZe 2 i drbZati § i 10 sijeku dva luka, je- dan okrenut gore, drugi dolje, a u rijeéi Zivs 6 ovo je slovo obliko- vano na individualan natin kao i neka slova « u Nemanjinoj hilan- darskoj povelji i u primjerku A Kulinove isprave. — Slovo 3 u pri- mjerku B razlikuje se od istoga slova Nemanjina pisara u tome, Sto redovito imade vise ili manje istaknuto donje koljeno, koje prelazi u blago zaobljen repié. Organskom analizom i usporedivanjem pisma zapisa u originalu Nemanjine isprave i pisma Nemanjine hilandarske povelje upozna- jemo razvojni put njihova pisara. Usporedivanjem pisma Nemanjina pisara i pisma primjerka B Kulinove isprave upoznajemo razvojni put pisara ovoga drugog spomenika. I jedno i drugo pismo imade mnogo zajednitkih osobina s pismom primjerka A Kulinove isprave (i s pi- smom zapisa u kopiji Nemanjine isprave). Iz zajedniékih osobina pisma navedenih spomenika vidi se, da njihovi pisari nastavljaju. tradicije iste pisarske Skole, ali se ne bi moglo reéi, da su sva trojica (Setvorica) izaSla neposredno iz te 3kole. Svaki od njih razvijao se individualno i bio podvrgnut posebnim utjecajima. Unato’ tome kod sve trojice (Se- tvorice) opaza se utjecaj latinske obrazovanosti. Drugo je pitanje, da li je taj utjecaj kod svih pisara bio neposredan. Nae latinsko pismo XII. stoljeéa, njegov duktus i natin oblikovanja nisu jo dovoljno prouéeni, pa je u tom pogledu teSko stvarati konkretne zakljuéke. Zato se mo- ramo zadovoljiti s op¢im konstatacijama, a tek tu i tamo dolazimo do pojedinatnih podataka. Takve pojedinatne podatke za latinsku obra- zovanost pisara pruZa u vetoj mjeri samo pismo primjerka A Kuli- nove isprave. Te podatke ne bih toliko isticao, kad oni ne bi bili potrebni za odredivanje karaktera samoga pisma i njegova ede na dalji razvitak na’e kancelarijske éirilice. Prikaz pisma primjerka C Kulinove isprave Primjerak C Kulinove isprave Stampan. je prvi put g. 1858, u djelu Monumenta serbica s MikloSiéevom napomenom: »Nos textum damus apographi antiquioris,«‘7 Miklo8ié nije nitim obrazlozio, zaSto za ovaj primjerak misli, da je stariji, ali su na njega bez sumnje utjecali samo 47 Str, 2. 37vanjski razlozi: latinski i éirilski tekst pisani su u primjerku C razli- &itim ernilom kao i u primjerku A, a izmedu obadva teksta nema nikakva razmaka, koji je u primjerku B dosta velik; pored toga u pri- mijerku C, ako se ovaj usporedi s primjerkom A, koji je Miklosié drzao originalom, imade manje varijanata nego u primjerku B. Pale- ografijska analiza pokazat ¢e, da ovi razlozi nisu ni od kakve vaznosti kod ocjenjivanja starosti primjerka C. Na prvi pogled pismo ovoga primjerka ne razlikuje se mnogo od pisma primjeraka A i B. Vetina njegovih slova imade ustavni oblik. Samo slova 4, h ik imadu mladi oblik. Slovo 4 u primjerku A izvedeno je vrlo nepravilno, ali uza sve to imade stariji oblik éa8ice. Takav oblik imade ovo slovo i u primjerku B, Naprotiv u primjerku C ono imade mladi ra8ljast oblik. Slovo ty ne dolazi u primjerku B, U primjerku A ono imade stariji oblik kao i u Miroslavljevu evandelju, ali je izvedeno nepravilno. U primjerku C ono dolazi dva puta, i to u rijetima gradams 3 i evanbdelie 19. U ova obadva primjera slovo imade mladi oblik kao u Vukanovu evan- delju s niskim zaobljenim postoljem i uspravnom crtom, koja izlazi iz njegove sredine, a presjetena je jedva vidljivom vodoravnom crticom. Slovo » samo u nekim rijetima primjerka A imade stariji oblik, koji se sastoji od tri unakrsne crte, a u primjercima B i C ono dolazi u novijem obliku te se sastoji od uspravne erte, koju sijeku dva luka, jedan okrenut gore, a drugi dolje. S primjercima A i B veze primjerak C jo8 jedno svojstvo, koje dokazuje, da su sva tri pisara svoje pisarsko znanje stekla u latinskim skriptorijima, a vjerojatno su se pored Cirilice sluzili i latinicom. To je veé spomenuto zaobljavanje uspravnih erta, koje su u ustavnoj éirilici ravne, iako ono u primjerku C manje dolazi do izra%aja nego u primjercima A i B. U ovom pri- mijerku obigno se zaobljavaju uspravne erte slova 4, M iH, a katkada i uspravne erte slova B, a, iT. Po&etni vodoravni potez nalijevo dolazi kod ovih crta vrlo rijetko. Mnogo je ée3¢a tanka vodoravna ertica na obje strane nad uspravnim crtama slova a, 41, M i p, naro- Sito u sluéajevima, kad su po dvije crte ovih slova u svom gornjem dijelu razmaknute jedna od druge; ovakvo oblikovanje tih slova, kako je veé spomenuto, dolazi i u primjerku B. Medutim, ako se pismo primjerka C promotri malo paZljivije, opazaju se znatne razlike, koje ovome pismu daju poseban karakter unato& njegovoj slignosti s pismom primjeraka A i B. Veé po dosad navedenim osobinama pisma primjerka C vidi se, da ovo pismo raz- vojno predstavlja mlade stanje od onoga, koje je satuvano u primjer- cima A i B. pismu ovih dvaju primjeraka vidjeli smo teZnju za Sto 38jednostavnijim i brzim oblikovanjem pojedinih slova, ali se zbog toga nije diralo u njihov ustavni oblik, iako su neka od njih izvedena malo drukéije nego u ustavnoj éirilici. Naprotiv u primjerku C spomenuta teinja mijenja opéi izgled pisma, a pored toga i oblik nekih slova, ako to mozda na prvi pogled i ne upada u oi, Treba doduSe priznati, da se u primjerku C éuva dvolinijski sistem uglavnom u onom istom opsegu kao i u primjercima A i B, t. j. kako je to obitaj u staroj ustavnoj éirilici. Ali protiv toga obitaja sva slova ne potinju na donjoj liniji, a nisu ni jednako visoka, jer pergamenat nije liniran, Radi toga se na pr. donji dio slova & u rijetima vérovp 10 i dokol 15 spu- Sta ispod razine ostalih slova, a rijetima sbvéts 16, & 19, 1éth 23 i usééenie 24—25 vrh njegova stabla prelazi u gornji prostor. Slitni primjeri mogli bi se navesti i za slova r i T. Slovo 0, glavica slova i slovo ¢ éesto su za polovicu manja od drugih slova, tako na pr. slovo © u rijeti rozdstva 21, glavica slova uvijek i slovo c u rijetima vbsakoe 11—12, éestbnikovb 14, sie 19 i avbgusta 23. Time ovo pismo dobiva ne’to od opéega izgleda kancelarijske poluminuskule dubro- vatkog anonimnog notara iz prve polovice XIII. stoljeéa i poluminus- kule u ispravi kneza Crnomira iz g. 1252./54. Na kancelarijsku poluminuskulu upuéuje i oblik nekih slova pri- mjerka C. To je prije svega slovo B, koje se u ovom primjerku izvodi na isti naéin kao i u primjerku B, t. j. s dvije okomite erte, prve ravne, a druge slomljene, koje spajaju dvije vodoravne crte. Ali dok se u primjerku B koljeno slomljene crte obigno dotiée prve okomite erte i na taj naéin oblikuje petlje slova zB, u primjerku C to se redovito ne dogada. Druga crta u vetini slutajeva i nije slomljena, nego savijena u blagi luk, a izvodi se zajedno s vodoravnim crtama jednim potezom pera, Oblik takvoga B ne razlikuje se mnogo od kasnijega minuskul- nog oblika toga slova, Uz slovo ® treba spomenuti i slovo €. Ovo slovo sastoji se od nehajno, manje ili vie zaobljena luka te ravna i dugatka jezitca. Upada u oti, da na gornjem kraju nema kvatice, koja u pri- mjerku B dolazi redovito kod slova ¢, x i ¢, a u primjerku C samo kod posljednjih dvaju. Bez kvatice, odnosno zadebljanja na gornjem kraju izvodi se slovo é, takoder u kancelarijskoj poluminuskuli i mi- nuskuli, I neka druga slova primjerka C svojim oblikom, odnosno na- Zinom oblikovanja priblizuju se poluminuskuli, ili se izvode na pose- ban natin. Tako je na pr. kod slova m lijeva uspravna erta kraéa od ostaloga dijela slova. SkraGivanjem desne uspravne erte i produziva- njem spojne erte dobivamo poluminuskulno m, koje dolazi u ispravi kneza Crnomira iz g. 1252./54. Kod slova T lijevi je privjesak u vecini 39sluéajeva duzi od desnoga, ali takvih primjera ima veé u primjercima Ai B. Slovo a sastoji se od okomite, dolje nadesno savijene crte kao i u primjerku B, i od petlje, koja potinje od vrha te erte i dosize otpri- like do njezine polovice. U veéini slutajeva petlja je lijepo zaobljena, ali u nekim sluajevima, tako na pr. u rijetima visakoe 11—12, da 13, evanedelie 19, banovs 21, avsgusta 23 (prvo a), iovana 25 (drugo a) petlja je, kako se Gini, izvedena s dva, uglavnom ravna poteza i sliéna je Stampanoj brojei éetiri. Petljaslova &, c, prve polovice bI i t veéi- nom je obla, a katkada i uglata. Obitno se izvodi jednim potezom pera i katkada ne dosiZe do donjega kraja stabla. ‘Moéda bi se udaljivanje pisma primjerka C u obliku i natinu obli- kovanja slova od pisma ustavne éirilice moglo osvijetliti jo8 kojim pri- mjerom. No i ovo, Sto je spomenuto, dovoljno je, da se za njegovo pismo utvrdi, da ono imade mnoge osobine prijelaza iz ustavne éirilice u poluminuskulu. Prema tome ono je genetitki mlade od pisma pri- mjeraka A i B. Uza sve to izmedu postanka svih triju primjeraka nije morao postojati velikt vremenski razmak. Pismo primjerka C genetitki je starije od kancelarijske poluminuskule dubrovatkog anonimnog no- tara, koji je pisao ispravu velikoga Zupana Stefana iz g. 1214./17. Bu- duéi da i primjerak C, kako ée se vidjeti iz analize njegove grafije, potjete iz blize ili dalje okolice Dubrovnika, dr#im da ne éu pogrijesiti, ako ga vremenski stavim najkasnije u prvu tetvrt XIII. stoljeéa. UI. GRAFIJSKE OSOBINE SACUVANIH PRIMJERAKA KULINOVE ISPRAVE Grafiju nagih najstarijih éirilskih spomenika do kraja XIII. sto- ljeéa prikazao je g. 1936, Belié u svojoj raspravi »Uée8ée sv. Save i njegove Skole u stvaranju nove redakeije srpskih éirilskih spome- nikac i podijelio je na stariju, zetsko-humsku, kojom su pisani crkveni spomenici (Miroslavljevo evandelje), i mladu, ra8ku, kojom su pisani svjetovni spomenici (sva tri primjerka Kulinove isprave i Nemanjina hilandarska povelja).4® Ova Beliéeva podjela osnovana je na rezulta- tima dotadagnjih istrazivanja navedenih spomenika. Nova istrativanja ovih spomenika iznose na svijetlo nove rezultate, na temelju kojih treba revidirati ovo Beliéevo mifljenje. Do toga zakljutka do’ao sam prouéavajuéi pismo i grafiju Miroslavljeva evandelja, jer sam na te- melju pisma ustanovio, da je veé matica Miroslavijeva evandelja bila 48 Str. 222228,Girilska, a ne samo njezini kasniji prijepisi; grafija Miroslavljeva evan- delja nije autohtona, veé je u neku ruku kompromisno rjeSenje izmedu doma¢e humske grafije i grafije éirilskog predlo8ka ovog spomenika, koji je iz zapadne Bugarske preko sjeverne Makedonije ili Ra8e pre- nesen u Hum. Prema tome grafija Miroslavijeva evandelja ne pred- stavija vjerno grafiju na8ih najstarijih crkvenih spomenika, medu Kojima je moglo biti i takvih, koji su prepisani neposredno iz gla- goljskog predloka.*. Isto se tako grafija naSih najstarijih svjetovnih spomenika ne bi mogla nazvati rakom. Analizom primjeraka A i B Kulinove isprave i Nemanjine hilandarske povelje ustanovio sam, da pisari ovih spomenika (a takoder pisari zapisa u originalu i kopiji Ne- manjine isprave iz g. 1186.) nastavijaju tradicije iste pisarske skole. U njihovu pismu, kao i u pismu primjerka C, vide se mnogi tragovi latinske cbrazovanosti. Prema tome ovi spomenici potjeéu s podrutja, koje je bilo pod jakim utjecajem latinske kulture, a to je podrutje zetsko-travunjsko-humsko, a ne ra8ko, Na to podrudje upuéuju i neke grafijske osobine saéuvanih primjeraka Kulinove isprave i Nemanjine hilandarske povelje. Ako pailjivo proutimo grafiju primjerka A Kulinove isprave, opazit Gemo u njoj prije svega neke nedostatke, koje su djelomitno otklonili pisari primjeraka B i C. To je u prvom redu izostavijanje poluvokala u slabom polo%aju u rijetima kneZe 2, kto 8, 9 11, zledi 10 i knigu 16, pisanje prijedloga ods 12 i 17 i priloga odaselé 5 prema izgovoru, nadalje izostavljanje poluvokala i pisanje prema izgovoru ri- jeti to 11. Pisar primjerka B pi8e s poluvokalom rijet ksto 8, 8—9i11 (u sva tri sluéaja), nadalje rijeti zeledi 10 i Geto 10—11, a takoder prema crkvenoj grafiji otselé 4, ali bez poluvokala; ostale rijeti pie kao i pisar primjerka A. Pisar primjerka C pige s poluvokalom rijet kbto 9 i 12 (samo u prvom i treéem sluéaju), isto tako oblik 2bledi 12, a sve ostale primjere pige na isti natin kao i pisar primjerka A. Povrh toga pisari primjerka B i C dodaju poluvokal, dakako nepravilno, i u rijetima razbvé B 10, C 12 i primysblié B 15, odnosno primysbla C 18; bez poluvokala pisar primjerka C pi’e rijet ro%dstva 21 prema rozbstva 16 u primjerku A i rofsstva 18 u primjerku B. U vezi s izostavljanjem poluvokala u slabom polozaju treba spo- menuti zamjenu poluvokala u jakom polozaju samoglasnikom e u pri- mjercima B i C u rijeti destsnikovs B12, C 14; zatim u primjerku B u rijeti bosensski 1—2 i u izrazima se vbsimi dubrovbéami 6—7 * Sva ta pitanja prikazana su u mojoj raspravi »Geneza Miroslavijeva evandeljac, koja ima izaéi u Radu Jugoslavenske akademije u Zagrebu. 41i beze zbledi 10. Poluvokal u jakom polo%aju pisali su u to vrijeme slcvom e, a vjerojatno tako i govorili, Dubrovéani romanskoga podrijetla, kako se to mo%emo uvjeriti iz velikoga broja primjera u ispravama, koje je pisao dubrovatki anonimni notar iz prve polovice XIII. stolje- éa. Oni su takoder samoglasno 1 i r pisali, a vjerojatno i govorili, s po- pratnim vokalom e ispred ovih glasova, kao 3to se vidi iz primjera, koji potjevu od istoga pisara. Ne&to slitno nalazimo i u primjercima B i C. Pisari ovih primjeraka rijeti krsvatu C 3, drbzati B 5 i 10, C 6 i 11, trbgujuke B 7—8, C 8—9 i krostitela B 22—23, C 25 piu s titlom, a to znaéi, da se na podruéju, iz koga potjetu ovi pisari, latinicom u tim rijetima pisalo ker-, der-, ter- i ker- (dakako drukéijom grafijom glasa k nego u éirilici). Povrh toga pisar primjerka B piSe rijet osmbdesets 19 s titlom iznad osmb, a pisar primjerka C pife osbmbdeseth 22, t. j. stavlja poluvokal izmedu slova s i m. Iz toga se vidi, da se u rije&i osmb razvio sekundarni poluvokal, koji je pisar primjerka B u latinici, ukoliko se njome sluzio, biljezio slovom e. Iz navedenog pisanja vokala e mjesto poluvokala u jakom polo- Zaju i stavljanja titla nad rijetima s vokalnim r mogli bismo zaklju- iti, da su pisari primjeraka B i C bili Romani. Vjerojatnija je ipak pretpostavka, da su bili Hrvati ili Srbi, koji su Zivjeli i stekli svoju obrazovanost u slavensko-romanskoj sredini. U prilog ovoj drugoj pretpostavei moze se uzeti Ginjenica, da nisu kvarili grafiju i jezile originala, veé su naprotiv obadvoje dotjerivali. Kao dotjerivanje gra- fije i jezika mogu se uzeti i neke druge varijante primjeraka B i C. ‘Tako je pisar primjerka C zamijenio noviji oblik dokola starijim i po njegovu shva¢anju pravilnijim oblikom dokolé 6—7; mjesto gen. mne piSe obiéniji oblik mene 15, a rijeé god2, 0 kojoj ée biti jo8 govora, zamijenio je u prvom sluéaju rijetju gbdé 9. Pisar primjerka B upu- stio sei u dotjerivanju teksta te mjesto vbsi dubrovbéane piSe se vbSémi dubrovbéami 6—7, a mjesto u mne, odnosno u mene piSe u moei zemli 12. Prvi je izraz ispravio na gore, a drugi na bolje. U primjerku svciovb B 11. C13 upotrebila su obadva pisara mladi oblik mijesto starijega svoevb, a u primjeru po momu 7 upotrebio je pisar primjerka B sazeti oblik mjesto nesazetoga moemu. Neke druge razlike y grafiji primjeraka B i C ne bi se mogle uzeti kao dotjerivanje, odnosno kvarenje originala. Tako na pr. pisar primjerka B mjesto slova # pise i u primjerima pravi 4, pravimb 9 i deveti 21, a mjesto © pige o u primjerima osmadesetb 19 i iovana 22, Pisar primjerka C nema slova s u primjeru deveti 24, ali ga piSe nepravilno u primjeru sb vamy 6. Svi ovi primjeri, izuzev3i oblik 42vamy, nisu pogreske, nego samo noviji natin pisanja. — Na ovom mijestu spomenut éu jo8 jednu grafijsku osobine primjeraka B iC, a to je pisanje glasovne skupine ti ligaturom, Pisari primjerka B i C piu ovu glasovnu skupinu ligaturom u rijetima byti B 4, C 4, Ierévati B 8, C 9 dvadeseti B 21, C 24 i krsstitela B 22—23, C 25, a pisar primjerka C povrh toga i u rijetima drbzati 6 i 11, dati 15, tisuka 22 i deveti 24. U primjerku A ova ligatura ne dolazi. Da upotpunim ovaj prikaz, spomenut éu i neke sligne grafijske osobine Nemanjine hilan- darske povelje. Treba dodue istaknuti, da u grafiji ovog spomenika nema takvih osobina, iz kojih bi se moglo zakljuéiti, da je njegov pisar posjedovao latinsku obrazovanost. Na srodnost njegove grafije s grafijom pisara primjeraka B i C Kulinove isprave upucuje pisanje glasovne skupine ti ligaturom, ali samo u dva primjera treti 56 i éetvrsti 56, Pored toga Nemanjin pisar nad rijeti, koje obigno pise kraticom, stavlja titulu i uslutaju, kad ih pige punim oblikom, tako u primjerima vladiky 2, milosti 7, vb svétémp (sic!) 10, vb dens 18, apastoluski 19, gospozdi 30, syna 34, spasenie 44 i synu 49. Tz dosadainjeg prikaza naéina prepisivanja i grafijskih osobina h triju primjeraka moglo bi se zakljutiti, da je primjerak A faktiéni original, iz kojega su prepisivali pisari primjeraka B i C i prepisuj dotjerivali ga. Izvan svake je sumnje, da su Girilski tekstovi primje- raka B iC, a to se moie utvrditi i za njihove latinske tekstove, nastali dotjerivanjem teksta primjerka A. U tom poslu bio je sretnije ruke pisar primjerka C, koji je mnogo manje dotjerivao original nego pisar primjerka B. No ni ovaj posljednji nije bio neupuéen u svoj posao, jako je na nekim mjestima pretjerao. Ovakva promaiena dotjerivanja ‘konstatirao je Cremo8nik i w latinskom tekstu primjerka B. Ona nisu plod pisareve nemarmosti, kako to misli Cremoinik, vet njegove ‘pretjerane ambicije i Zelje, da se istakne. Indirekttno to priznaje i sam Cremoinik konstatacijom, da je pisar latinskoga teksta primjerka B Dolje viadao i latinskim jezikom i tadaSnjim pravopisom nego pisar primjerka A.” To isto moglo bi se uglavnom reti i o pisaru ¢irilskoga teksta primjerka B, t. j. da je bolje vladao hrvatskim jezikom i tada- Snjom éirilskom grafijom nego piser primjerka A. U vezi s ovom kon- statacijom nameée se pitanje, nisu li spomenute litne i karakterne sobine indirektan dokaz, da obadva teksta primjerka B potjeéu od istoga pisara. Nakon svega, Sto je bilo reeno o pismu i grafiji jednoga 4 drugoga teksta, nije ova pretpostavka nemoguéa. 49 Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, str. 113. 43Uza sve to, Sto su tekstovi primjeraka B i C nastali dotjerivanjem teksta primjerka A, teSko je pretpostaviti, da su s toga teksta prepi- sani neposredno. Izmedu teksta primjerka A i tekstova primjerka B i C morao je postojati jo8 jedan tekst, tako da tekst primjerka A pred~ stavlja koncept, a onaj nepoznati tekst original. Osim paleografijskih. osobina, koje sam naprijed spomenuo, toj su pretpostavei u prilog i neke grafijske osobine. Da pisari primjeraka B i C nisu prepisivali jedan od drugoga, moze se ustanoviti posve sigurno. U primjerky B imade dvadeset ¢irilskih i tri latinske varijante, koje ne dolaze u pri- mijerku C, te je iskljuéeno, da bi primjerak C mogao biti prepisan iz primjerka B. Primjerak C bliZi je originalu, jer imade mnogo manje varijanata, koje ne dolaze u primjerku A. Medu njegovim varijantama. imade takoder nekoliko, koje ne dolaze u primjerku B, jer se ovaj primjerak na tim mjestima slaze s primjerkom A. To su varijante- s(ve)toga 1, sb vamy 6, dokolé 6—7 i gid 9. One se mogu uzeti kao dokaz, da primjerak B nije prepisan iz primjerka C. Pored toga imade nekoliko varijanata, u kojima se primjerci B i C slazu. To su rijeti keto B 8i 11, C 9i 12, 2bledi B 10, C 12, razové B 10, C 12 s polu- vokalom, noviji oblik svoiovs B 11, C 13 i noviji natin pisanja rijeti deveti B 21, C 24. I u latinskom tekstu ovih primjeraka dolaze dvije zajednitke varijante sp(iritu)s B 1, C 1 i adiuu(et) B 7, C 8. Sve te zajednitke varijante primjeraka B i C mogle su se nalaziti veé u origi- nalu, ali to se ne moze uzeti kao sigurno, jer su pisari navedenih pri- mjeraka dotjerujuéi original svaki na svoju ruku mogli u ovim sluta— jevima doéi do istoga rezultata, Uza sve to u primjercima B i C imade- i takvih varijanata, koje se ne mogu rastumatiti grafijskim ili jezit— nim dotjerivanjem teksta, veé dovode do pretpostavke, da je tako bilo u originalu, koji se razlikovao od primjerka A. Kao dokaz za tu pretpostavku moze se prije svega uzeti toboZnje slovo i u Sestom retku primjerka A izmedu rijeti Hus i visi, Tako ga Gitaju Karski i Iljinski, samo Sto Karski ovo slovo spaja s poluvo- kalom, koji je pred njim, te Sita va vbsi, a Ijinski ga uzimlje kao samostalno slovo te dita Ziv i vbsi." Medutim, ako se pailjivo prouti cijeli primjerak A, vidi se, da to nije nikakvo slovo, nego poseban znake interpunkcije. Takvih posebnih znakova ima u ovom primjerku svega &etiri, a dolaze iza pojedinih odlomaka Cirilskoga teksta. Prvi znak ima oblik apostrofa, a dolazi u éetvrtom retku iza rijeti dubrovséamp; vet spomenuti drugi znak u Sestom retku imade oblik vijugave erte, sliéne Uspor. E. F. Karskij, Slavjanskaja kiritlovskaja paleografija, str- 336 i . A.Ilinskoga Gramota bana Kulina, str. 44i-erti latinski minuskule; treéi znak sliéan je cik-cak crti, a dolazi u petnaestom retku iza rijeti evantgelie; Setvrti znak dolazi u dvadese- tom retku na kraju isprave iza rijeti krbstitela, a sastoji se od kose rte i triju totaka: dvije su iznad nje, a treéa ispod nje. Da je pisar pri- amjerka A ovim znakovima uistinu namjeravao odvojiti pojedine dije- Jove isprave, moZemo se uvjeriti analizom njezina sadriaja. Rijetju dubrovbéamb zavriava se formula zalletve, rijetju Zivb predmet za- Kletve, a rijetju evansgelie utanatenje o slobodnoj trgovini; napokon rijetju kréstitela zavréava se zakljuéna formula dijaka Radoja, odno- ‘sno cijela isprava. Nijednoga od ta éetiri znaka nema u primjercima B iC, veé mjesto njih u svim sluéajevima dolaze dvije totke. Prema tome tih znakova nije bilo u originalu isprave, iz koga su ova dva pri- amjerka prepisana. Mjesto s drugim zakom pie se u primjerku B Zivb: se vbsémi 6, a u primjerku C Zivb; vbsi 7. Kad bi primjerak A Dio original, iz koga su prepisani primjerci B i C, jamatno bi obadva pisara, ili bar jedan od njih, protitali ovo mjesto kao utenjaci Karski 4li Iijinski, vjerojatnije na drugi natin, jer u latinskome tekstu dolazi rijet et. Piscu originala nije se to moglo dogoditi, jer je, prema svim znacima, bio prisutan sastavljanju koncepta i upuéen u znaéenje nave- denih znakova. Drugi primjer, koji se moze uzeti u prilog pretpostavci, da pri- mjerak A nije original, iz koga su prepisani primjerci B i C, jest oblik srsdcemb. U primjerku A dolazi potetak ove rijeti srs- u deve- tom, a ostali dio -dbcemb u desetom retku. Pisar je po svoj prilici imao namjeru, da ovu rijeé napige u skraéenom obliku srbcemb, pa je zato nad potetak rijeti stavio titlu. Ali je u brzini na to zaboravio, pa je dalje ispisao.njezin puni oblik. U primjercima B i C uistinu dolazi skraéenj oblik srbcems s titlom. Tako je vjerojatno bilo i u originalu, iz kog su ovi primjerci prepisani. Da su pisari primjeraka B i C pre- pisivali iz primjerka A, jamatno bi obadva, ili bar jedan od njih, napi- sali oblik srbdbcems bez titla. Tre¢i je primjer slitan drugome. Voka- tiv primjerka A b(0)Ze 15 zamijenjen je u primjercima B i C nomi- nativom; samo se u primjerku B taj nominativ piSe kraticom bg 15 s titlom, a u primjerku C kraticom bs 18 s titlom. Razlika u pisanju ‘ove kratice nema znatenja, jer se obadvije kratice upotrebljavaju pod- jednako. U primjerku B ova kratica dolazi na kraju retka, pa je pisar napisao bgb mozda samo zato, da ispuni redak. Vjerojatno je ta kratica pila i u originalu, koji nije bio istovetan s primjerkom A, jer bi inate te8ko bilo shvatljivo, za8to obadva pisara vokativ b(o)Ze zamjenjuju nominativom b(og)b, odnosno b(o)gé. Priznajem, da sva tri navedena 45primjerka sami za sebe nisu narovito jaki dokazi, da primjerak A Kuli- nove isprave nije original, s koga su prepisani primjerci B i C. Ali oni su u skladu sa svime, Sto je sprijeda navedeno kao dokaz za pretpo- stavku, da je primjerak A samo koncept, sastavijen na dvoru bana Kulina, iz koga je prepisana originana isprava. Dréim, da radi toga ne bi bilo zgodno prelaziti preko njih Sutke ili ih omalovazavati. Na temelju analize natina prepisivanja te grafijskih, jeziénih i stvarnih varijanata satuvanih primjeraka Kulinove isprave mozemo sebi stvoriti dosta jasnu sliku o kvalitetu rada njihovih pisara, njiho- voj opéoj obrazovanosti i podrijetlu, te o medusobnom odnosu pojedi- nih primjeraka, kao i njihovu zajednitkom odnosu prema originalu. Sve to daje nam oslonae ii za ocjenu natela njihove grafije. Prije svega treba istaknuti, da pisari primjeraka B i C, iako su pri prepisivanju iz originala Sto8ta mijenjali, u neka osnovna naéela njegove grafije nisu uopée dirali, U sva tri primjerka piu se glasovne skupine je i ja iskljuéivo slovima € i %. To anati, da je takva grafija bila { litna gra- fija pisara satuvanih primjeraka. Primjerak A vjerojatno, a primjerci B iC sigurno potjeéu od pisara, koji su Zivjeli i stekli svoju obrazo- vanost u Dubrovnik ili u njegovoj okolici. Iz toga se moze zakljutiti, da je takva grafija bila u upotrebi na podruéju Dubrovatke opéine, a takoder i u susjednim podrudjima, To mozemo zakljutiti jo8 iz tinje- nice, Sto je istom grafijom pisano i Miroslavljevo evandelje. Samo u njgmu, u ogranitenom broju primjera, dolaze i slova 1¢ i 1a, ali su ona u tekst evandelja u8la iz njegove éirilske matice, koja je iz Bugarske preko sjeverne Makedonije ili Rae prenesena u Hum, Slova te i ta ne upotrebljavaju se ni u zapisu na originalu Nema- njine isprave iz g. 1186, ni u Nemanjinoj hilandarskoj povelji (slovo te dolazi y ovoj drugoj ispravi samo jedamput u rijeti je 1, a slovo takoder samo jedamput u geografskom imenu milejahs 53). Ova éi- njenica ne moze se uzeti kao dokaz, da je takva grafija na podrugju RaSe bila autohtona, Ra8ki spomenici, koji bi bili stariji od Nemanjine isprave iz g. 1186. i Nemanjine hilandarske povelje, ne postoje. U su- vremenim ili mladim spomenicima s toga podruéja (Vukanovo evan- delje, Hilandarski tipik i Hilandarska povelja Stefana Prvovjentanog) dolaze dodue slova € i za glasovne skupine je i ja, ali takva grafija nije u navedenim spomenicima iskljuéiva. Vukanovo evandelje nije jo8 uvijek dovoljno prougeno. Prema podacima Lavrova ovo evandelje pisalo je vise ruku. Iz odlomaka u njegovoj Paleografiji moze se zaklju- iti, da samo na desetom listu, koji se odlikuje posebnim pismom sli¢- nim pismu Dobromirova evandelja, dolaze pretezno slova € i & za 46glasovne skupine je i ja. U ostalim odlomcima, objavljenim u Lavrov- Ijevoj paleografiji, dolaze preteZo slova 1¢ i w za istoimene glasovne skupine* U Hilandarskom tipiku i Hilandarskoj povelji Stefana Prvovjentanog upotrebljavaju se doduse slova € i % i za ozativanje glasovnih skupina je i ja, ali pored njih dosta Sesto i slova 1 ! w. Upo- treba slova 1: ' 14 u raikim crkvenim i svjetovnim spomenicima posve je razumljiva, jer su ova slova bugarskoga podrijetla, a dolaze u vetini starih Girilskih erkvenoslovenskih spomenika (Suprasaljski zbornik, Savina knjiga, Hilandarski listi¢i, Zografski odlomci i Makedonski listi¢)5* Iz Bugarske su slova 1 i ta prenesena u ruske, a takoder i makedonske i ratke crkvenoslovenske spomenike. Da je t.zv. Savina Skola mogla uvesti njihovu iskljutivu upotrebu prema ruskom uzoru, treba zahvaliti i Ginjenici, da su ova slova na podruéju Rage vet otprije bila poznata, Na bugarskom, makedonskom i ra8kom podrugju moglo je doduée biti i spomenika, koji nisu poznavali slova 16 i m1, veé su za istoimene glasovne skupine upotrebljavali iskljutivo slova € i %. Mozemo to zakljutiti iz tinjenice, Sto su takvom grafijom pisani sta— roslovenski Odlomei Undoljskog i makedonsko Dobromirovo evandelje iz XII. stoljeéa, a uglavnom i deseti list Vukanova evandelja, 0 kojem je sprijeda bilo govora. Ipak grafiju Nemanjina pisara treba povezati s travunjsko-zetskim podrutjem. Na to podrutje upuuje karakter njegova pisma, koje se razvilo pod utjecajem latinske minuskule, a ta koder neke jez'tne osobine (na pr. akuz. mjesto lok. u primjeru w s(ve)tu goru 63), Na osnovu svega, to je dosad izneseno, mozemo zakljutiti, da je iskljuéivo upotreba slova e i % za glasovne skupine je i ja postojale samo na bosansko-humskom i travunjsko-zetskom podruéju, t.j. na zapadnom podruéju nage stare Girilice. Na tom podruéju njihova je upotreba ostavila najdublje tragove. Bosanski spomenici XII.-XV. sto- Ijeéa poznaju samo takvu grafiju, a u humske, travunjske i dubro- vatke spomenike slova 1 i m prodiru postepeno i polako pod utje- cajem predlozaka Miroslavljeva evandelja te Zivoga trgovatkog i kulturnog saobraéaja s Raom. Pored navedene zajednitke grafijske osobine u nagim starim éiril— skim spomenicima imade i takvih osobina, koje dokazuju, da grafija zapadnoga podrutja éirilice nije bila jedinstvena u svakom pogledu. To se prije svega vidi iz nejednakog biljezenja glasova ¢ i é u pojedi— ‘Uspor. P. A. Lavrov, Paleografiteskoe obozrénie, str. 180—186, 82 Uspor. Belié, 0, c, str. 229—233 i 247—254.nim primjereima Kulinove isprave i u ostalim satuvanim irilskim spomenicima iz XII. i potetka XIII. stolje¢a. U primjerku A Kulinove isprave suglasnik 4 pie se istolmenim slovom samo u domaéoj rijeti gradamb 3, a u tudoj rijeti evansgelie 15 suglasnik @ pie se slo- vom g. U primjerku B u obadva primjera, dakle iskljutivo, pi’e se suglasnik @ takoder slovom g. U ovom primjerku jedamput je su- glasnik é napisan slovom St u rijeti tisuta 18 (prema tisuka w pri- mjercima A i C). Iz toga mozemo zakljuéiti, da originalna grafija pi- sara primjerka B nije poznavala slovo d, a vjerojatno ni slovo k kao znak za suglasnik é U primjerku C u obadvije rijeti gradamp 3 i evanbdelie 19 suglasnik @ pie se istoimenim slovom. Slovo é dolazi dosta Sesto u Miroslavljevu evandelju, a u kasnijim bosanskim spo- menicima oznatuje se njime suglasnik @ gotovo iskljutivo, a pored toga i suglasnik ¢. Prema tome je njegovo autohtono podruéje bosan- sko- humsko, U spomenicima iz ra8ko-zetskoga podrudja dolazi slovo 4 svega jedamput u Nemanjinoj hilandarskoj povelji u rijeti dursgevo 58 i dvaput u Vukanovu evandelju u rijetima hodaSe 57v 12 i levdite 101v 13. U Nemanjinoj hilandarskoj povelji biljei se inate glas d slovom g [uspor. primjere ang(e)laski 19, ang(e)lsskago 31, 8, ali ow... blagosrbdu 38] kao i u primjerku B Kulinove isprave te u suvreme- nim i kasnijim spomenicima s raSko-zetskoga podrutja. Prema tome su se na podruéju Dubrovatke opéine i u susjednoj Travuniji u pi- sanju suglasnika @ sukobljavala dva nagina: bosansko-humski i rasko- zetski, Tede je odrediti najstarije podrugje, na kojem se suglasnik é pisao slovom k. S sigurno&éu se mo%e reéi, da Bosna i susjedni krajevi Hrvatske nisu spadali u to podruéje, U natpisu Kulina bana (u rijevi slépiti8tb), u privjesku isprave Krajinjana iz g. 1248. i u Povaljskom kartularu iz g. 1250. suglasnik ¢ bilje2i se redovito slovom &t. Bosanski pisari dviju Ninoslavijevih isprava iz g. 1232./35. i 1234./40. piu do- due suglasnik ¢ slovom k, i to Desoje u obliku opkin? Stoj. 9, 3, a drugi Ninoslavijev pisar u obliku obskiné i u obliku hoke Sto}. 10, 2 i 14, ali to nije bila bosanska domata grafija. Moze se to utvrditi po natinu pisanja suglasnika ¢ u dodatku Ninoslavijeve isprave iz g. 1249,, koju je pisao dubrovatki anonimni notar, a dodatak isti Nino- 53 Uspor. S.M. Kul'bakin, Zamitii o jazyké i pravopisanii Volka- nova Evangelija, Izvéstija otdélenija russkago jazyka i slovesnosti imperator- skoj akademii nauk, Tom III, Sanktpeterburg 1898, str. 1142, 54 Prvim brojem oznatena je isprava, a drugim redak u Stojanovi- éevu izdanju Stare srpske povelje i pisma. 48“(eup es e 4 P eS AEWOTPO) “G/S6IT “F 7 vlleAod wysrepueTTY eUIfueUIAN *€ IS “UNM aw] ames HATLEM-THONM Hehe dort 4 k j ea twons mys Iki- habtakh . ude s shew te im e104 725 de Joxt edu sk ioLreKver a spec SeLad sed guesewe kc 3 evens -nerala rho ke Aawere Lavn ee Ui v aseney 3 bate, pegtey © -dede.tiss sds te) weg a oXidiny gueXen t Hy LIwegescebdrasber how satay preeatacen bua Mek Ganice ary ah files wexVe nary ek seu Cd Grete a OL199 yw OE Se fact 3 eRe OTT ruraearkven 0d akevd at MVOoK Jus Le dee -atevgeLy hee heh desde ins ue es tee. 089 ad ge HO, inv deaeTaeyd vktyt alghicdbiges da Lai AS ye wh freuen ee lgle eee eee A Tres Warn TeV nea yest aheran wll wine ae i tedee baeVbtgder +40X-2ht anvdL-é tN we ee ee ae deel eeee “tdemseduaw kvaa 1 quads chanel. re pide gna ey Eka ve ve gtk dy educa vdvhLe aprndvu wv . ee a couagaven ab Sahn dey sarociver dx ews Xazee sey aYeount qaaamiandeuedae bia tn AedointiAevtd PULLER eathy nae ee oul? Le ebe ba akan vit ha xchewanw se MeN) yee Acth ot Aen Latm gu wu vtedLoun.s¥ien my waywaLedden MN aw Wot . net Ed UK BRL wees dusslavljev pisar, koji je pisao i njegovu ispravu iz g. 1234./40.° U tom dodatku pige se suglasnik é slovom é kao i u nekim kasnijim bosan- skim ‘spravama, i to u zavrSetku -ié prezmena ovbéenovids, gunetite, svratits, drugovith, banith, odrambéiés i vlbkasovits Stoj. 12, 40—42. Uza sve to u sva tri primjerka Kulinove isprave suglasnik ¢ pie se dosljedno slovom k (izuzevii rijet tisusta 8 u primjerku B). Tako se suglasnik é biljeZ! i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji, ali uvijek. Nemanjin pisar piSe doduge pomokiju 11 i 15, se vrakaju 61 i 62, ali pored toga nahodestago 3, pesti se 17 i 39, mo%tsno 19, nareiti se 36, slugeitihs 39 i kajusti se 45. Kako je naprijed utvrdeno, pisari svih triju primjeraka Kulinove isprave i pisar Nemanjine hilandarske po- velje potjetu iz travunjsko-zetskog podrudja, u koje treba ubrojiti i Dubrovatku opéinu. Prema tome se ovo podrutje mote uzeti kao.sre- diinje, a moZda i najstarije podrudje, na kome se suglasnik ¢ pisao slovom Ie. S travunjsko-zetskog podruéja progirio se takav natin pisa- nja u Rabu, a takoder u Hum, kako se to moze utvrditi iz kasnijih isprava humskoga kneza Andrije (uspor. oblik obskiné u ispravi prije g. 1235,, Stoj. 7,34, zatim obike obkiné, stoeke, priduke : prezimena Humljana na kraju isprave iz g. 1247./9., Stoj. 8, r. 5, 11 i 19—27). Navedena podjela naxe stare éirilice na istotno i zapadno podrudje i podjela zapadnoga podruéja na bosansko-humsko i travunjsko-zetsko uzimlje u obzir samo osnovne i najmarkantnije osobine najstarije éi- rilske grafije. Ona se osniva na konkretnoj gradi satuvanih rukopisa i ne pruza karakteristiku grafije pojedinih podruéja. Bit ¢e vrlo te8ko dati takvu karakteristiku, jer nijedno od navedenih podruéja nije imalo jedinstvenu grafiju, Pojedine pisarsie Skole, tak i pojedini spo- menici stvarali su doduSe grafijsku tradiciju, ali je takoder izmedu pojedinih podrudja postojala stalna fluktuacija spomenika i njihovih pisara, koji su tu tradiciju mijenjali. Moja podjela imade samo tu svrhu, da utvrdi podrijetlo i opseg glavnih grafijskih osobina saéuva- nih primjeraka Kulinove isprave, kako bi se pomoéu osobina ato tot- nije odredio mjesto njihova postanka. IV. NEKE JEZICNE OSOBINE KULINOVE ISPRAVE Jeziéne osobine Kulinove isprave ulaze u okvir ove rasprave tako- der samo utoliko, ukoliko sluze za odredivanje mjesta i natina nje- zina postanka. § obzirom na to trebalo bi prije svega ustanoviti, da li u Kulinovoj ispravi imade takvih jeziénih osobina, koje bi upucivale 55 Uspor. Cremo§nik, Bosanske j humske povelje, str. 125126, 4 Radovi Staroslavenskog institute TL 49na njezino dubrovatko podrijetlo. Ovo pitanje bilo bi lako rijesiti, kad bi jezik najstarijih dubrovatkih isprava bio iscrpno prouéen, ne samo s fonetske i morfoloSke, nego i sa sintaktitke i leksitke strane. Ali tome nije tako. O jeziku starih dubrovatkih isprava XIII.—XV. stoljeée Stampao je ReSetar jo8 g. 1894. i 1895. opSirnu raspravu u Jagi¢evu Arhivu. On je i kasnije u vise navrata pisao o jeziku dubrovatkih spomenika i knjizevnih djela XV.—XVI. stoljeéa. Plod toga njegova rada su i najnovije rasprave: »Najstariji dubrovatki go- vore, koja je g. 1951. iza8la u Glasu Srpske akademije nauka,*? i »Naj- starija dubrovatka prozas, koja je g. 1952. Stampana u posebnim izda- njima Srpske akademije nauka.®* Rezultati ReSetarova istrazivanja najstarijega dubrovatkoga govora, kako nam je poznat iz isprava iz kraja XII. i prve polovice XIII, stoljeéa, ne mogu biti definitivni zato, Sto ReSetar ne posjeduje siguran kriterij kod odredivanja, koje su isprave dubrovatkog podrijetla, a koje nisu. Tako na primjer u spo- menutoj raspravi Die ragusanischen Urkunden des XIII.—XV. Jahr- hunderts® ReSetar medu sigurne dubrovatke spomenike ubraja kon- cept isprave Dubrovatke opéine humskome Zupanu Radoslavu iz g. 1254. (Mikl. br. 44), koji je pisao humski pisar, i prijepis (prema Cremoiniku original) isprave Dubrovatke opéine kralju Uro’u I. iz iste godine (Mikl. br. 47), koji je pisao UroSev dijak." Naprotiv medu vjerojatne dubrovatke spomenike ubraja isprave bana Mateja Nino- slava iz g. 1240. i 1249. (Mikl. br. 35 i 39) i ispravu Krajinjana iz g. 1248. (Mikl. br. 38), 8to ih je sastavio i napisao dubrovatki ano- nimni notar romanskoga podrijetla, pa su ove isprave odliéni uzorci govora tadainjih dubrovatkih plemi¢a. Ispravu velikoga Zupana Ste- fana iz g. 1214/17. te ispravu humskoga Zupana Radoslava iz g. 1254., Sto ih je takoder pisao dubrovatki anonimni notar, ReSetar u spome- nutoj raspravi nije uzeo u obzir, jer ih nije Stampao Miklosié. Ove &injenice istitem zato, 3to su, kako se tini, na tim nepotpunim i nesi- gurnim podacima zasnovane i dvije najnovije ReSetarove rasprave. ReSetar prema tome nije ratunao s Ginjenicom, da su isprave 0 ugo- vorima izmedu Dubrovatke opéine i susjednih vladara rezultat me- dusobnog pregovaranja; pojedine koncepte, a takoder i originale ovih 56 M. ReSetar, Die ragusanischen Urkunden des XIII.—XV. Jahrhun- derts, Archiv fiir slavische Philologie XVI, Berlin 1894, XVII, Berlin 1895. ‘37 M. ReSetar, Najstariji dubrovatki govor, Gias SAN, CCI, Beograd 1951. 5s a: Rete ta Najstarija dubrovatka proza, Posebna izd. SAN CXCII, Beograd 1 te Archiv XVI, str. 822, © Uspor, Cremo§nik, Bosanske i humske povelje, str. 137—138. 50isprava sastavljali su { pisali pisari suprotne stranke, a ne one, koja je ispravu potpisala. Prema tome i jezik tih isprava rezultat je uza~ jamnih utjecaja, pa bi pojedinatno trebalo odrediti, koje su zapravo njihove jezitne osobine dubrovatkoga podrijetla. To bi trebalo usta- noviti ne samo u ispravama, Sto ih je izdala Dubrovatka opéina su- sjednim vladarima, a pisali su ih dubrovatki ili strani pisari, nego iu ispravama, koje su izdali susjedni viadari Dubrovatkoj opéini, a pi- sali su ih njihovi ili dubrovatki pisari, U nekim slutajevima bit ée to te&ko ustanoviti, ali samo takav studij moze dovesti do sigurnih re- zultata. Kad je govor 0 najstarijem dubrovatkom jeziku, treba takoder uzeti u obzir injenicu, da su stari Dubrovéani podrijetlom Romani. Nijihovo slaviziranje, dakle i formiranje njihova govora, vrSeno je pod utjecajem stanovnistva, koje je iz okolice, ali takoder iz udaljenih kra- jeva dolazilo u Dubrovnik. Prema. tome, da se to&no odredi najstariji dubrovatki govor, trebalo bi proutiti kolonizaciju Dubrovnika, U sva~ kom je sluéaju najbliza okolica, t. j. kopneno zalede vriilo najjati utje- caj na formiranje govora starih Dubrovéana. Drugi utjecaj vréile su one pokrajine, skojima je dubrovatka opéina bila u najtivijem trgo- vatkom saobraéaju. Napokon treéi utjecaj bio je knjizevni, koji je na- rotito dolazio do izrazaja u pisanim spomenicima i knjiZevnim dje~ lima. Sve do druge polovice XV. stoljeéa dubrovatki plemeéi roman- skoga podrijetla bili su dvojezitan elemenat,*! te se njihov govor razli- Kovao od govora ostaloga stanovni8tva Dubrovnika i njegove okolice, Kako se to lijepo vidi iz isprava, Sto ih je sastavio spomenuti dubro- vatki anonimni notar iz prve polovice XIII. stoljeéa. Govor ostalih Dubrovéana vjerojatno se nije mnogo razlikovao od govora okolisnjih stanovnika, pa bi kod njegova prouéavanja trebalo uzeti u obzir tako- 4er isprave, koje su podrijetlom iz dubrovatke okolice. Sa svim tim dinjenicama treba ratunati kod ocjene jezika Kulinove isprave i proutavanja eventualnih dubrovatkih elemenata u njemu. Kako jezik najstarijih dubrovatkih isprava jo3 uvijek nije dovoljno prouéen, morat éu se ogranititi samo na dvije-tri osobine, za koje ima- demo paralele i u drugim ispravama onoga vremena, koje su proizaile iz dubrovatke kancelarije, ili je ova kancelarija sudjelovala kod nji- hove izradbe. Prije svega spomenut éu prilog godé, koji dolazi dvaput u regenici (citiram primjerak A, r.6—10) vbsi dubrovbéane, kire hode po moemu viadaniju, trbgujuke, godé si kto hoke krévati, godé si kto “1 Uspor. ReSetar, Najstariji dubrovatki govor, str. 2. 51mine, pravovb vérovb i pravymb srbdbcemb drbzati e bezb vbsakoe zledi, Ova je slozena retenica slobodan prijevod latinske konstrukcije akuzativa s infinitivom, zavisne od glagola Juro (citiram primjerak A, 1. 4—8) et o(mne)s raguseos p(er) tota(m) t(er)ra(m) n(ost)ra(m) ambu- lantes, moercantes, seu habitantes, u(e)l trandeuntes, recta fide (et) co(n)scientju uera recipe(re) absq(ue) ulla datjo(n)e. Regence, u kojima dolazi prilog godé, t. j. godé si kto hoke krévati, godé si kto mine odgovaraju akuzativu latinskih participa prezenta seu habitantes, u(e)L transeuntes. Od éetiri participa prezenta, koji dolaze u naprijed citira- noj sloZenoj reéenici, preveden je samo partic'p moercantes hrvatskim participom prezenta trsgujuke, Ostala tri participa razrijeSena su tita- vim reéenicama. No dok je prvi particip ambulantes razrijeSen do- slovce retenicom kire hode, navedena dva participa razrijeSena su ne&to opSirnijim retenicama. Da se bolje shvati smisao ovih revenica, treba najprije toéno odrediti znatenje priloga godé. Osnovno znatenje ovoga priloga vidi se u ispravi Dubrovatke opéine bugarskom caru Mihajlu Asenu iz g. 1253. u izrazu Sto im je godé Mikl. 41, 73—74," koji odgovara latinskom izrazu quod eis placet. U toj istoj ispravi dolazi prilog godé iu izrazu vrbhb koga gode élovéka Mikl. 41, 100, gdje imade isto znatenje kao i u danainjem jeziku, Pored toga mogao je prilog godé imati isto znatenje kao i volja, odnosno ili, lat. vel. $0 se vidi u ispravi Stjepana Tvrtka Dubrovéanima iz g. 1378., gdje ovaj prilog dolazi u regenici: Volja kraljevstuo mi ne sburki i ne opravi viseretenoga ine plati trbich, godé ne obbvarovati vlad(a)nija, ili nagje nihb nekoé éteta za onb dohodbks Stoj. 83, 150—155. Prevodilac latin- skoga teksta Kulinove isprave latinske veznike seu — u(e)l preveo je godé-god2, ali je pri tom slobodu boravljenja, koja je veé sadrzana u znaéenju priloga godé, poscbno istaknuo glagolskim oblikom hoke. Pisar primjerka C, ne gledajuéi jamatno u latinski tekst, shvatio je prilog godé u osnovnom znaéenju. Na taj je natin retenica godé si kto hoke krévati postala za njega pleonazam, pa ju je ispravio u gbdé si kbto krévati 10, U drugoj reéenici ostavio je prilog godé, jer je odgo- varao njegovu shvaéanju tcksta. Da je pisar primjerka C pazio na pravilnost jezika, vidi se po tome, Sto je noviji oblik dokola zamijenio starijim dokolé 6—7, koji je jamaéno bio obitniji u tada3njem knjizev- nom jeziku, pa dolazi na drugome mjestu i u primjerku A (dokolé 12). “Prema tome je pisar primjerka A, a to se vidjelo.i kod analize nje- 62 Prvim brojem oznaéena je isprava, a drugim redak MikloSi¢eva izdanja Monumenta serbica, 52gove grafije, bio slabiji poznavalac crkvenoslovenskog jezika nego pisar primjerka B. Pored toga nije imao dovoljno osjeéaja za jezitne finese, iako je bio cbrazovan ovjek (njegovu latinsku obrazovanost dokazuje karakter njegova pisma). Takav éovjek dobro pristaje u ro- mansko-slavensku sredinu. U vezi s posljednjom konstatacijom spomenut éu i upotrebu enkli- tignog dativa povratne zamjenice si, koji dolazi u naprijed citiranim re- %enicama godé sikto hoke krévati, godé si tko mine. Ovaj dativ dosta je Gest u ispravama, Sto ih je pisao, a neke od njih i sastavio dubro- vatki anonimni notar iz prve polovice XIII. stoljeéa, tako na pr. da si prodaju Stoj. 4, 10; svoiovs si dobro hitente, pridoh» si, da si hodite Stoj. 11, 4—5, 5, 6 i 2122; Ijubovsnomu si prisénomu knezu, da si hode, ako si hote iti, da si idu, da si stane, Sto mi su si th vlastele obe- tovali, i svoimp si bratomb Sto}, 20, 1—2, 45, 6, 7, 10, 22 i 23, Ali dativ si dolazi i u drugim ispravama, koje ne potjetu od dubrovatkih pisara, pa je te8ko ustanoviti, da li u upotrebi ovoga oblika ima kakav dubrovatki, eventualno romanski’ utjecaj. Zato ga registriram samo kao @estu pojavu u ispravama iz kraja XII. i potetka XII. stoljea, koje su nastale sudjelovanjem dubrovatke kancelarije. — Kao treéi primjer navodim izraz u mne A 13—14. To nije lokativ, kako je mislio Jagié, a ni pogreska, kako je mozda mislio pisar primjerka C, jer je mne ispravio u mene, (Pisar primjerka B mjesto toga imade moei zemli, a taj izraz dolazi i u ispravi velikoga Zupana Stefana iz g. 1214./17,, Sto}. 4, 11). Ne Zelim objainjavati postanak oblika mne za gen. akuz. sing. Spomenuo bih samo, da taj oblik dolazi takoder u Gligorijevu zapisu na kraju Miroslavljeva evandelja, str. 360a 21 i u ispravi bana Mateja Ninoslava iz g. 1240., Stoj. 11, 40, koju je pisao dubrovatki anonimni notar. U posljednjem sluéaju oblik mne imade nad sobom titlu, ali ‘i znak ne mora znatiti, da je to kratica. Navedeni primjeri ne mogu se doduSe oznatiti kao iskljutive oso- bine dubrovatkoga govora, ali oni dokazuju, da jezik Kulinove isprave imade zajednitkih crta s dubrovatkim ispravama iz prve polovice XIII. stoljeéa ili takvima, kod kojih je dubrovatka kancelarija sudjelovala ti njihovoj izradbi. Dréim, da ne éu pogrije8iti, ako i na osnovu jezitnih osobina Kulinovu ispravu uvrstim medu ove posljednje. Kod formula cije hrvatskoga teksta sudjelovali su dubrovatki izaslanici, a i sam tekst primjerka A prema svim znacima koncipirao je pisar iz njihove sre- dine. Da je uza sve to hrvatski tekst ove isprave sastavljen na dvoru 53bana Kulina, a ne u Dubrovniku, dokazuje natin datiranja odb rozsstva h/rbsto/va 17, a ne dubrovatki léto uplssteniz, kojim se obitno sluzi dubrovatki anonimni notar iz prve polovice XIII. stoljeéa.** ZAGLAVAK Pitanje postanka i medusobnog odnosa satuvanih primjeraka A, B iC Kulinove isprave iz g. 1186,, kao i pitanje njihova pojedinatnog odnosa prema originalu, ukljutuje u sebi éitav niz kompleksnih pita- nja. Da se ono pravilno postavi, a po moguénosti i rije3i, bilo je po- trebno provesti diplomatiéku analizu same isprave, a takoder paleogra- fijsku, grafijsku i jeziénu analiza pojedinih primjeraka te odrediti njihov odnos prema drugim svjetovnim i crkvenim éirilskim spome- nicima iz istoga i kasnijih vremena. PrepuStam sudu struéne kritike, da ustanovi, koliko sam u tome poslu imao uspjeha. Na ovome mjestu htio bih samo rekapitulirati rezultate moga istrazivanja. Paleografijska analiza pojedinih primjeraka Kulinove isprave, Ne- manjine hilandarske povelje i Girilskih zapisa u originalu i kopiji Ne- manjine isprave iz g. 1186, dovodi do zakljutka, da su svi ovi spome- nici nastali otprilike u isto vrijeme (kraj KIT. i potetak XIII. stoljeéa), da njihovi pisari potjetu iz iste sredine i nastavljaju tradicije iste pi- sarske Skole. U njihovu pismu oéituje se u jednu ruku povezanost sa suvremenim éirilskim spomenicima, a u drugu ruku utjecaj zapadne, latinske kulture, Takve kulturne i knjievne prilike postojale su u ono vrijeme na travunjsko-zetskom podruéju. Grafijska i jeziéna analiza navedenih spomenika pruza dosta podataka o tome, da njihovi pisari uistinu potjeu s toga podrutja. Sigurno se to moze utvrditi za pisare primjeraka B i C Kulinove isprave. Druga dva spomenika, t.j. pri- mjerak A Kulinove isprave i Nemanjina hilandarska povelja po svome pismu i grafiji toliko su srodna s prvima, da nije moguée pretpostaviti drugu sredinu, odnosno drugo podruéje, na kome bi se obrazovali nji- hovi pisari. Prema tome je travunjsko-zetsko podruéje, u koje treba uklopiti i Dubrovaéku opéinu, potkraj XII. stoljeéa bilo jak kulturni centar, kojega se utjecaj Sirio i na susjedna podrutja: ra&ko i bosansko- humsko. Na kulturnim tekovinama toga centra izgradivala se kasnije dubrovatka pismenost XIII.—XV. stoljeéa, ali razmatranja o tome pre- laze okvir ove rasprave. 3 Uspor. Kos, 0. ¢., str. 45, 34VARIJANTE U CIRILSKOM TEKSTU ISPRAVE KULINA BANA Primjerak A Primjerak B Primjerak C Tekst Te Redak — ygnjante Redak yaujante Redak — yaijente 1 | o(tjea 1/A 1 | @ca 1| s(ve)tago 1jA 1| s(ve)toga 1-2 | bosonbski 1—2 | bosenbski 1-2|/A 3 | gradamp 3 | gragamp 3/A 4| pravy 4| pravi 4la 5 | odpselé 4 | otselé B|A 5 | do véka 4—5 | do véke 5/A 6 | sb vami 5|A 6 | sb vamy 6 | dokola 6|A 6—7 | dokolé 6 | some 6 | s@>)mp T/A 6—7 | vbsi du- 6—7 | se vbsemi du- TA brovbéane brovetami 7| po moemu 7| pomomu BlA 8 | godé Bl A 9 | godé 8 | kto 8 | keto 9|B 9 | kto 8—9 | koto 1O|A 9 | pravym> 9 | pravimp 10—11 | A 9—10 | srbdicemp 9 | sro(db)cemp |B 10 | bea 10 | beze sa 10 | zledi 10 | aledi 12/B 10—11 | razvé 10 | razpvé 12|B 11 | 8to 10—11 | w&to w/a 11| kto 11 | koto 12/B 11 | svoevb 11 | svoiove 13|B 12 | &stoni- 12 | éestonikovb 14|B kovb 12—13 | umne 13 | u moei zemli 15 | umene 14—15 | primysla 15 | primysblié 18 | primysbla 15 | b(o}ze 15 | b(o)gp 18 | blogs 15 | evanbgelie 16] A 19 | evantdelie 17 | rozpstva 18 | roisstva 21 a 17 | h(tisto)va 18 | Horpstova 21, A 17 | tisuka 18 | tisusta 22) A 17—18 | osmndeset> 19 | os(»)mbde- 22 | wsombde- seth seth 19 | devety 21 | deveti: 24/B + 20 | iovana 22 | iovana 25) A 55Proutavajuéi medusobni odnos satuvanih primjeraka Kulinove isprave moze se sa sigurnostu utvrditi, da primjerci B i C nisu pre- pisani jedan iz drugoga, veé svaki za scbe iz originala. Taj original vje- rojatno nije bio primjerak A. Ovaj primjerak prema svim znacima bio je Koncept dijaka Radoja, iz kojega je prepisana originalna isprava. Kulinov dijak Radoje nije bio Boinjanin, veé je potjecao iz travunjsko- zetskoga podruéja kao i pisari primjeraka B i C, zatim Nemanjin pisar, od kojega potjete zapis u originalu Nemanjine isprave iz g, 1186, i Ne- manjina hilandarska povelja iz g. 1198./9., a takoder pisar zapisa u ko- piji Nemanjine isprave iz g. 1186., koji je prema svim znacima bio dijakon Marin. Meni je bilo moguée, da samo to utvrdim, a nova istra- Zivanja jamaino ée y to Gitavo pitanje unijeti neSto vise svijetla. RESUME Dans cette étude l'auteur examine trois exemplaires du document du ban de Bosnie Kulin (Couline) de l'année 1189, 4 savoir: I’ exemplaire dit ol original«, que ’ auteur désigne par la lettre A, ensuite deux transcriptions, lune plus récente, désignée par la lettre B, et l'autre plus ancienne, dé— signée par la lettre C. Btablir les relations entre ces deux exemplaires, ainsi que celles de chacun d’ eux avec 1 original implique toute une série de que- stions complexes, En s' efforcant de les poser correctement et de les resoudre, Vauteur a effectué une analyse diplomatique du document lui-méme, et z procédé a une analyse paléographique, graphique et philologique de chacur des exemplaires, en essayant de déterminer aussi leurs relations avec les autres documents cyrilliques, ecclésiastiques et profanes, attribuées 4 la méme époque et A des périodes Iégtrement postérieures. Li analyse paléographique de chacun des exemplaires du document de Kulin et de la charte hilandarique de Nemanja de I’ année 1198-1199, ainsi que les annotations cyrilliques que recélent I’ original et la copie de la charte jatine de Nemanja de I’ annee 1186, nous conduit & la conclusion que tous ces documents ont vu le jour peu prés @ la méme époque (fin du: douzitme et début du treizitme sitcle) que les scribes auxquels nous les devons sont originaires du méme milieu, respectent les traditions du méme seriptorium. Dans: leur: facon q écrire se manifestent sans doute le rapprochement avec Jes documents cyrilliques d la méme époque, mais aussi I'influence de la culture occidentale, latine. Ces conditions de la vie culturelle et littéraire étaient:a cette époque celles que I'on trouvait dans la région Travunja-Zeta. Les analyses graphique et phylolog'que des documents en question fournissent assez d'indices pour que l'on puisse affirmer que les scribes sont vraiment originaires de cette région. Cela peut étre. constaté d’une facon certaine Pour les scribes des exemplaires B et C du document de Kulin. Les deux autres documents, c’est-a-dire I’ exemplaire A du document de Kulin et la 56Pe f& am-Coobaw cul sete - cote 9 4 Sel TPO ASST Mp peda ppt hk BY4 PAR MPR MAK ee AY BohEC WB MRO Teh ied Kop chUaaa KL wines th ee te : ene fad, SL 5. Primjerak C Kulinove isprave iz g. 1189, ili t, av, stariji prijepis.ra 7 Sewer p es shily > > Spe fer am. wee oe eadynef bene’ Jaye come Painafre gegeley sey ae fore Fe ees ae menereS omen Prarles F rie =p | waycaures: Fey eseay eo abby, Se perenne sere a pee & ose alla manses wnfrgs fur i machen # vee! Zo ast eh Save % ozere j nae 7 Ean ey Fee oe wig paler: abt, frande 7 aprile eae cme 3 adyuer zh fee oM oansta THAN e oo ARRAN TAPAS HD Tea) Dap on WB Leman pM tEZAM WEA NER ¢ MPARAwD AR SIT UL pahanassl EEOBIT AAD TP ARE TAS TEL EBT ABA fs Oe LEAT. “A O0BE ea MGA Bbyonds AT! Se Ra nen AWEABY: B94: yo nada td Mag DD lasvencarte carne gat: mone ost aaa ba MT Te roo s: oH onte ETAT TS anne! ORaKR EAB with peat a PRET ET DB BEANE ET AEAK!PAT paaPe edna n> nents Hep seraieD AEE: mcengos kee jaa Xa Egy. sri: ender oan EAD IEA COGN I as ttubrertz sae cet ay rhe Tae tha “wemaansicen tia ran tneeT ocBOn We AK 6+ [batters ARtnTD: se maa eg B ET He sonra ee Bevan sep ernwe Sl. 4. Primjerak A Kulinove isprave iz g. 1189. ili t. zv. original.hes pal ap hac alba re cotter? ‘eee anued fore pprrus > weet udbads SI. 5. Primjerak C Kulinove isprave iz g. 1189. ili t. av. stariji_ prijepischarte hilandarique de Nemanja sont, de par leur Geriture et leur graphie, tellement proches des premiers qu’il est impossible de supposer que ceux qui les ont écrit puissent provenir d’un autre milieu ou plutét d’ une autre région sinon de la région Travunja-Zeta, dans laquelle il faut’ également incluire, la commune de Dubrovnik, était vers Ja fin du douziéme siécle un centre puissant de culture dont le rayonnement s’ etendait aux régions voi- sines: celles de Raa et de Bosnie-Hum. C'est grice au patrimoine culture! de ce centre qu’a pu se developer ensuite I’ art scriptural de Dubrovnik, du treizigme au quinzitme sitcles, En étudiant les rapports entre les exempraires du document de Kulin qui sont parvenu jusqu’a nous, nous pouvons constater avec certitude que les exemplaires B et C ne sont pas des copies l'un de I’autre, mais que chacun a été copié directement a partir de I’ original. Cet original vraisembl- ablement n'a pas été 'exemplare A. L’ exemplaire A était selon tous les indices, le brouillon du secrétaire (dijak-disciple) Radoje, et de ce brouillon on transerivit ensuite le document original. Radoje, le secrétaire de Kulin, n’ était pas Bosniaque, mais il était origina’re de la région Travunja-Zeta, ainsi que les scribes des exemplares B et C, puis le scribe de Nemanja qui est I’ auteur de I’ annotation cyrill'que qui figure dans I’ original de la charte ltine de Nemanja de I’ année 1186 et dans la charte hilandarique de Ne- manja de l'année 1198-1199. Originaire lui aussi de cette région le scribe 4 qui l'on doit I’ annotation cyrillique qui figure dans la copie de la charte latine de Nemanja de I’ année 1186 pourrait étre identifié, semble-t-il, au diacre Marin, alors notaire 4 Dubrovnik, Tels sont les principaux résultats auxquels Vauteur de I’ étude a abouti. De nouvelles recherches projettetront sans doute plus de lumitre sur cette question. 57