DE ENTE ET ESSENTIA Prooemium 1. Quia parvus error in principio mag- nus est in fine, secundum. Philosophum, primo Caeli et Mundi, ens autem et essentia sunt quae primo intellectu concipiuntur, tt dicit Avicenna in primo libro suae Meta physicae; ideo, ne ex eorum ignorantia errare contingat, ad horum difficultatem aperien- dam, dicendum est, quid nomine essentiae et entis significetur, et quomodo in diversis inveniantur, et quomodo se habeant ad in~ tentiones logicas, scilicet genus, speciem et differentiam. Quia vero ex compositis ad simplicium cognitionem accipere debemus, et ex poste- rioribus in priora devenire, ut a facilioribus incipientes convenientior fiat disciplina, ideo ex significatione entis ad significationem essentiae procedendum est. 1 Usp. pogl. 1, 271 b 813 © BICU I BITI Predgovor 1. Buduéi da mala pogretka u podetku biva velika na kraju, prema Filozofu u L knj. O nebu i svijetu, a um ponajprije poima biée i bit, kako kaze Avicena u I. kj. svoje Metafizike,? stoga kako se ne bi dogodilo da pogrijetimo zbog njihova ne- poznavanja i da bismo upozorili na teskocu koja je s njima povezana, razlo¥it éemo Sto oznaéuju izrazi bit i bide, na koji su natin prisutni u raznim bigima i kakav im je odnos spram logitkih pojmova, to jest spram roda, vrste i razlike. No, buduci da do spoznaje jednostav- nih pojmova dospijevamo po sloZenima, a do polaziété po (njihovim) posljedicama, kako bismo, naime, polazeéi od onoga Sto je lak’e shvatljivo slijedili primjereniji spoznajni postupak (disciplina), poi emo od znatenja biéa da bismo odredili znatenje biti.? 2 Usp. pos 6, id. Venectja 1508, Fol. 72 xb. — Toma upuéuje na ovo mjesto Avicenine Metaiike iu svom tank» Bin Koi amo prevel. Alls tom raion ho taro Spomiaje kee prvcbean pejam so sheet (ens), dok ovde navodi tsbite (esenta). Upueivanje na Aviceninu Metafizitu opravdano je u oba slutaj, premda Je miso izvomika razitita. U latinskom prijevodu toga djela i 12. st. od Dominicusa Guadissalinusa koji je Toma ‘mao pred otima (feproduciran i u venecijanskom izdanju iz 1508) spomenuti tekst glasi: »Dicemus igitur quod fens et res et necese tala sunt quac statim imprimuntur in anima prima impressione, quae non acquiritur ex ais notioribus a se. Ka¥imo, dakle, da su bi, stvar i nuinost takvi (pojmovi) koji se neposredno utiskuja w Ijudsk duh te se ne izvode iz nekih drugih pojmova koji bi od ajih bil jasnijie. Tz toga vidimo da Tomino isicanje »bicae i sbitie kao dvaju prvobitnih pojmova predstavla njegovo temeljo ilozofjseo opredeljenie > Premda su sbider i sbite prvobitni pojmovi tpak je pojam sbicae, po Tomi, apsolutno polazitte svakog Ijudskog i filozofiskog. mislenja. Ito kako u njegovu konkremom matenju, §. kao stvar koja fusreéemo w e= posredaom iskustvu, tako i u najopéenitijem, G. sve Sto na bilo koji natin posto. 68Caput I Quid significetur communiter nomine entis et essentiae 2. Sciendum ergo est quod, sicut dicit Philosophus in quinto Metaphysicae, ens per se dicitur dupliciter: uno modo, quod di- viditar per decem genera; alio modo, quod significat propositionum veritatem. Horum autem differentia est, quia secundo modo potest dici ens omne illud de quo affirmati- va propositio formari potest, etiam si il- lud in re nihil ponat; per quem modum privationes et negationes entia dicuntur: dicimus enim quod affirmatio est opposita negationi, et quod caccitas est in oculo. Sed primo modo non potest dici ens, nisi quod aliquid in re ponit. Unde primo modo caecitas et huiusmodi non sunt entia. Nomen igitur essentiae non sumitur ab ente secundo modo dicto; aliqua enim hee modo di- cuntur entia, quae essentiam non habent, ut patet in privationibus; sed sumitur essentia ab ente primo modo dicto. Unde Commen- tator in eodem loco dicit quod sens primo modo dictum est quod significat essentiam reie, 3. Et quia, ut dictum est, ens hoc modo dictum dividitur per decem genera, oportet quod essentia significet aliquid commune omnibus naturis, per quas diversa entia in diversis generibus et speciebus collocantur, sicut humanitas est essentia hominis, et sic de aliis. Et quia illud per quod quod res constituitur in proprio genere vel specie, est hoc quod significatur per definitionem indicantem quid est res, inde est quod + Usp. pogl. 7, 1017 a 22—35. + Kalemo li sSunce sjas, govorimo o zbiljskom biéu, Katemo li »Sjena je dotl: Diu, jer sjena nije ssevare Poglavije I Sto se opéenito oznaéava izrazima biéa i biti 2. Treba, dakle, imati na umu da sew Ijudskom govoru, prema Filozof u V. knj. Metafizike bide uzeto u vlastitom smisla rijedi (ens per se) upotrebljava u dva znate- jaz prvo je ono koje se razvrstava u deset kategorija, a drugo oznagava istinitost izrita- ja. Razlika izmedu ova dva znagenja sastoji se u tome Sto se na drugi natin mo%e nazvati bigem sve ono o emu se moie iskazati potvrdan izrigaj, Zak i onda kad to uopée ne postoji kao neka stvar.S Na taj natin ka¥emo da su nedostaci (privationes) i pori- canja (negationes) neka biéa; govorimo, naime, da je tvrdnja opretna poricanju i da je sljepoéa u oku. Ali, na prvi nagin biéem ‘se mofe nazvati samo ono Sto stvarno postoji. Stoga sljepoéa i tome sliéno nisu bia u spomenutom smisla, Dosljedno tome, izraz bit ne vuée svoje podrijetlo od bia uzetog u drugom znagenju, jer u tom smislu biéem nazivamo nesto sto nema biti, kao Sto je vidljivo u sluéaju nedostataka. Bit vuge svoje podrijetlo od biéa u njegovu prvom znaée- nju. Zato Komentator primjecuje u vezi sa spomenutim tekstom da »biée upotrijebljeno u prvom smisla oznatava bft stvari«.6 3. A bududi da se bige upotrebljavano u tom smislu razvrstava u deset kategorija, kao Sto smo rekli, bit mora oznagavati ne’to 3to je zajednitko svim stvarima (naturis) po kojima se razna bida svrstavaju u razlitite rodove i viste; tako je, na primnjer, ljudskost bit Zovjeka, itd, Nadalje, bududi da ono po gemu neka stvar ulazi u svoj rod ili_vrstu oznatava definicija, koja otkriva Sto je do- titna stvar, filozofi izraz biti (essentia) za~ ne govorimo o zbiljskom 10 ko sit Sunce i syjetlost, nego je nedostatak syjetlosti. Prema tome, ovdje potvrdan iaridaj sdoila jee ne znati potvrdivanje zbilinosti, nego samo izricanje istnifosti zbivanja u smislu stakvo se nelto ogouios. To vrijedi za sve nae twrdnje npr. siniti koja skesie rope 0 zla koje ada svijetome, Da neki iz~ {89 okey, fk Kade ne odnon na zbilsko bide, pokazueporicanie, np. Nema svemoguéesfovieka Q rarlici izmedu zbiljskog i istinitosnog anazenja pojma’sl Dichotomie int Denken des Thomas von Aguin, 1 igen vidk: T. VERES, Eine fundamentle ontoloiske ilosophisches Jahrbuch, 1/1970, str. 81—89. * Usp. AVEROES, Metaph., comm. 14. iad. Venet. VILL. fol. 55 v do $6. 69nomen essentiae a philosophis in nomen quidditatis mutatur; et hoc est quod Philo- sophus frequenter nominat quod quid erat esse, id est hoc per quod aliquid habet esse quid. Dicitur enim forma, secundum quod per formam significatur certitudo uniuscius- que rei, ut dicit Avicenna in secundo Meta- physicae suae. Hoc etiam alio nomine natura dicitur accipiendo naturam secundum primum mo- dum illorum quatuor modorum, quos Boe- tius in libro De duabus naturis assignat; secundum scilicet quod natura dicitur omne illud quod intellecta quocumque modo capi potest. Non enim res est intelligibilis, nisi per definitionem et essentiam suam: et sic etiam dicit Philosophus in quinto. Meta- physicae, quod omnis substantia est natura. Tamen nomen naturae hoc modo sump- tae videtur significare essentiam rei secundum. quod habet ordinem ad propriam opera~ tionem rei, cum nulla res propria operatione destiuatur, Quidditatis vero nomen sumitur ex hoc quod per definitionem significatur; sed essentia dicitur secundum quod per eam et in ca ens habet esse. Caput I Qualiter reperiatur essentia in substantiis compositis et quid nomine essentiae in eis habeatur 4. Sed quia ens absolute et per prius dicitur de substantiis, et per posterius et quasi secundum quid de accidentibus, inde est quod essentia proprie et vere est in substantis, sed in accidentibus est quodam- modo, et secundum quid, mijenjuju izrazom Sota (quidditas). Ovu Filozof éesto naziva ono-Sto-bijaSe-biti (quod quid crat esse), to jest ono po emu neito posjeduje bitak na’natin Stote (esse quid). Bit se naziva jo$ i odrednicom (forma), ukoliko odrednica oznatava odredenost (cer~ titudo) bilo koje stvari, kako kaze Avicena u I knj, svoje Metafizike.? Bie se takoder naziva drugim imenom i narav (natura), ako taj izraz uzmemo u prvome znaégenju izmedu ona éetiti koja navodi Boetije u svojoj knjizi O dyjema nara vima,8 to jest pod naravi se ovdje muisli na sve ono ito Ijudski um na bilo koji na mofe shvatiti, Naime, neka je stvar shvatljiva samo po svojoj definiciji i bici. U tom smislu Filozof tvrdi u V knj. Metafizike? da je svako bige ncka narav. pak, Gini se da rijeé narav, kad se uzme u tom smislu, oznaava bit stvari ukoliko je usmjerena prema vlastitom djelo- vanju te stvari, jer nijedna stvar nije ligena vlastitog djelovanja, Rijet sstotar vute svoje podrijetlo od onoga Sto oznagava definicija, dok rijegju bit Zelimo kazati da neko biée po njoj i u njoj posjeduje bitak. Poglavlje It Kako je bit prisutna u sloZenim bigima i'na Sto cilja izraz biti u njima 4. No, buduéi da se biée u bezuyjemom i prvobitnom znaéenju iskazuje o samostalnim bidima (substantis), a tek u izvedenem smislu i s izvjesnog stajalita o pripadnim osobinama (accidentibus), bit je u pravom i punom zna- &enju prisutna u samostalnim biima, a u pri- padnim osobinama prisutna je samo na neki naéin iu izvjesnom smislu, 7 Usp I, 5 fo fo v4 1 6 fl 7a». — U ovome iu ljedetem period Toma pokanie pod koji se raznim nazivima jviala problematika sb povljesti filozofije. Znatenje tih redaks je, d le, u prvom redu po- vijesno-filozofijsko, ali oni pridonose i razjainjavanju same stvani, jer ukaruju na razlitite vidove sbisie. Usp. X. ZU- BIRI, Vom Wesen, Minchen, 1968 # Puni naslov Boetijeva djela glasi: De persona et duabus naturis in Chtrsto contra Eutychen et Nestorium, a na- vvedeni tekst nalazi se u pogl. 1, usp. PL, 64, i341. » Usp. pogl. 4, 1015 2 12. Igjednatavanje ies snaravie kao § lom gibanja i promjene pokazuje da se bit u Tome ne mode shvatiti kao statigkie element nasuprot egzistenctji koja bi bila xdinamitkae. 70Substantiarum vero quaedam sunt sim- plices et quaedam compositae, et in utrisque est essentia; sed in simplicibus veriori et nobiliori modo, secundum quod etiam esse nobilius habent; sunt etiam causa coram quac composita sunt, ad minus substantia prima, quae Deus est. Sed quia illarum substantiarum essentiae sunt nobis magis occultae, ideo ab essentiis substantiarum compositarum incipiendum est, ut a facilioribus convenientior fiat disci- plina. 5. In substantiis igitur compositis, for- ma et materia notae sunt, ut in homine anima et corpus, Non autem potest dici quod alterum corum tantum essentia di- catur. Quod enim materia sola non sit essentia, planum est, quia res per essentiam suam cog- noscibilis est, et in specie ordinatur vel in ge- nete; sed materia neque cognitionis princi- pium, neque secundum eam aliquid ad genus vel species determinatur, sed secundum id quo aliquid actu est, Neque enim forma tan- tum substantiae compositae essentia dici po- test, quamvis hoc quidam asserere conentur. Ex his enim quae dicta sunt patet, quod essentia est id quod per definitionem rei significatur, Definitio autem, substantiarum naturalium non tantum formam continet sed etiam materiam; aliter enim definitiones naturales et mathematicae non differrent. Nec etiam potest dici quod materia, in definitione substantiae naturalis ponatur sicut additum essentiae eius, vel ens extra essen~ tiam ius, quia hic modus definitionum proprius est accidentibus, quae essentiam perfectam non habent; unde oportet quod in definitione sua subiectum recipiant, quod est extra genus eorum, Patet ergo quod essentia comprehendit materiam et formam. 10 ta ba na jednostavna i slo%e: Jevanje nthovs odnost kao teroeno-poal srtoelora moso-peat aithovo supers prema otitkor sit iad povevaned plata rs Neka su samostalna biéa jednostavna, a neka slozena. U obama je prisumna bft, samo Sto je u jednostavnim bidima njezina prisut- nost istinskija i odlignija, jer je i njihov bitak odlitniji10 Uzroci su, naime, sloZenih biéa, ito vrijedi u najmanju ruku 2a iskonsko i jjednostavno samostalno biée koje je Bog. Ali, buduéi da nam je bit tih biéa velo zagonetna, moramo poteti od biti slo%enih biéa, kako bismo, polazeti od onoga Sto je lakée.shvatljivo, slijedili primjereniji spo- zmajni postupak. 5. U slozenim biéima, dakle, dostupne su spoznaji odrednica i tvar (forma et ma~ teria), na primjer, u tovjeka dufa i tijelo. Ali ne mo%emo kazati da bit predstavija samo jedna od tih sastavnicd. Ofigledno je da sama tvar ne predstavja bit, jer svaka je stvar spoznatljiva po svojoj iti, te po njoj ulazi u neku vrstu ili rod. A tvar nije ni potelo spoznaje, niti se po njoj neito svrstava u rod ili vrstu, nego se to zbiva po nevemu Sto zbiljski postoji. No, takoder se ne moze kazati da sama odrednica predstavlja bit slozenog bia, premda su se neki usudili to ustvrditi.tt Iz onoga Sto je regeno, jasno proizlazi da bie predstavlja ono ito oznatava definicija stvari. A definicija prirodnih biéa ne sadr#i samo odrednicu, nego i tvar, jer inate se prirodoslovne i matematitke definicije ne bi medusobno tazlikovale.2 Takoder se ne mote kazati da se tvar navodi u definicifi prirodnog biéa u smislu nekoga dodatka biti ili kao neito Sto bi bilo izvan njegove biti, jer takav je nadin definiranja svojstven pripadnim osobinama kojih bit nije savréena, Stoga u njihovoj definiciji treba navesti i njihova nosioca Koji ne spada u isti rod kao i one. Jasno je, dakle, da bit obuhvada i tvar i odrednicu. (nobilitas) i razumi- cog je podrijetla, ali Toma to ufenje razraduje rt Mlle eh oe mek pronase ai po Roger Ba we sn els Biche ce ae Bea ltt Acie Ste gen OE cas a A © razlici izmedu matematidkog (apstraktnog) i pricodoslovnog (konkretnog) definiranja stvari vidi: In De anima, Lib. I, lec. 2, be. 24-28. 716. Non autem potest dici quod essentia significet relationem quae est inter materiam et formam, vel aliquid superaddicum ip sis, quia hoc de necessitate esset accidens vel extraneum a re, nec per eam res cogno- sceretur: quac omnia essentiae non con- veniunt, Per formam enim, quae est actus materiae, materia eficitur ens actu et hoc aliquid. Unde illud quod superadvenit non dat esse actu simpliciter materiae, sed esse actu tale, sicut accidentia faciunt; ut albedo facit album. Unde, quando talis forma ac- quititar, non dicitur gencrari simpliciter, sed secundum quid. Relinquitur ergo quod nomen essentiae in substantiis compositis, significat id quod ex materia et forma compositum est. Et huic positioni consonat verbum Boetii, in commento Praedicamentorum, ubi dicit quod otota significat compositum; obcla enim apud Graccos idem est quod essentia apud nos, ut ipsemet dicit in libro De duabus naturis. Avicenna etiam dicit quod quidditas substantiarum compositarum est ipsa com- positio formae et materiae. Commentator etiam dicit super septimo Metaphysicae: »Natura, quam habent species in rebus ge~ nerabilibus, est aliquod medium, idest com- positum ex materia e forma. Huic enim ratio concordat, quia esse substantiae compositae non est tantum for~ mae, nec tantum materiae, sed ipsius com- positi; essentia autem est secundum quam res esse dicitur. Unde oportet ut essentia, gua res denominatur ens, non tantum sit forma nec tantum materia, sed utrumque, quamvis huiusmodi esse suo modo sola forma sit causa. Sicut enim in aliis videmus, quae ex pluribus principiis constituuntur, quod res non denominantur ex altero illo- 1» sTvare je, po Tomi, u sebi puka moguénost, grada 2a... 6. Aline mote se reéi da bit oznatava odnos izmedu tvari i odrednice, ili ncito Sto bi ovima bilo nadodano, jer to bi nuzno bila neka pripadna osobina ili neki samoj stvari tudi clement, pa se tako sama stvar ne bi mogla spoznati. Sve to pak ne odgovara biti. Naime, po odrednici, koja predstavlja zbilinost tvaril3, wvar postaje zbiljsko bice, i to nedto sasvim odredeno. Prema tome, neki iavanjski dodatak ne ozbiljuje war u punom smislu rijeti, nego samo u izvjesnom smislu, poput pripadnih osobina; na primjer, bjelina preobrazava (swwar) u zbiljski bijelu. Stoga, kad neito poprima takva odrednicu, onda ne ka¥emo da je nastalo u punom smislu rijedi, nego samo u izvjesnom smislu. Iz svega moramo, dakle, zakljutiti da izraz biti u slozenim bi¢ima oznagava slode- nicu od tvari i odrednice. $ tim se stajalistem podudara i Boetijeva primjedba u tumagenju Kategorija, gdje kaze da otola oznatava sloenicu'#, Naime, oleia u Grka znati isto Sto u nas essentia, kako to i sam primjecuje u knjizi O dujema naravima}s Avicena ta- koder tvrdi da se bit (quidditas) slozenih biga sastoji upravo uw slo%enici od tvari i odrednice.!6 A i Komentator izjavijuje u tumagenju VII knj. Metafizike:!” »Narav, koju posjeduju razne vrste promjenljivih stvari, predstavlja zapravo neku sredinu, to jest slozenicu od tvari i odrednicee. Uz ovo stajaliste pristaje i ljudski razum, jer bitak sloZenog biéa ne proizlazi samo od odrednice, niti samo od tvari, nego od njiho- ve slo%enice. A bit je ono na temelju éega ijavljujemo o nekoj stvari da postoji. Iz toga pak nuino slijedi da bit, na temelju koje se neka stvar naziva biéem, nije niti samo odrednica, niti samo tvar, nego obadvoje, premda je sama odrednica na svoj nagin uzrok slozenog bia, Nesto sliéno ustanovlju- Jjemo i kod drugih stvari koje su slozene od eto, Cim ta moguénos poptimi bilo koji odceden natin postojanja, ona je ozbiljena. Stoga se odrednica shvaéa kao 2biljnost tvari % Usp, Int Categ., de subst,, u PL, 64, 184. 45 Usp. pogl. 3, u PL, 65, 1344 — Seneca izvjeléuje da su latinski pisci bili primorani stvarati nove izraze kako bi moglt precotiti gréku flovofijsku misao u vaste jeiéne oblike, Medu tc neologizme spada | ixaz ses sent Usp. Met., V, 5, iad. Venec, 1508, fl. 90. 17 Usp. Met,, Vif, comm. 27, izd. Venec. 1550, fol. 83 va gr. 72rum principiorum tantum, sed ab eo quod utramque complectitur, ut patet in sapori~ bus: quia ex actione calidi digerentis humi- dum causatur dulcedo: et quamvis hoc modo calor sit causa dulcedinis, non tamen de- nominatur corpus dulce a calore, sed a sapore, qui calidum et humidum complectitur. 7. Sed quia individuationis principium est materia, ex hoc forte videtur sequi quod essentia, quae in se materiam complectitur simul et formam, sit tantum particularis et non universalis: ex quo sequeretur quod uni- versalia definitionem non haberent, si essentia est id quod per definitionem significatur. Er ideo sciendum est, quod materia non quolibet modo accepta est individuationis principium sed solum materia signata. Et dico materiam signatam quae sub determina tis dimensionibus consideratur. Haec autem materia in definitione hominis, in quantum est homo, non ponitur, sed poneretur in definitione Socratis, si Socrates definitionem haberet. In definitione autem hominis ponitur materia non signata; non enim in defini- tione hominis ponitur hoc os et haec caro, sed os et caro absolute, quae sunt materia hominis non signata. Sic ergo patet quod essentia hominis et essentia Socratis non differunt nisi secundum signatum et non signatum: unde Commen- tator dicit super septimo Metaphysicae quod *Socrates nihil aliud est quam animalitas et rationalitas, quae sunt quidditas ciuse, Sic enim essentia generis et essentia speciei se- cundum signatum et non signatum diffe runt, quamvis alius modus designationis sit utrobique: quia designatio individui respect speciei est per materiam determinatam di- mensionibus; designatio autem speciei res Ova) se primjer opéeito upotebljavao u doba Tome Akvinskog, sito wtumatenjima na fs Sentencija Petrusa Lombardijskog, npr. Bonaventura itd. Formuliran ji vie potela, naime, da neku stvar ne odredu- jemo samo po jednome od tih poéela, nego po onome Sto obuhvaéa i ostala, Pogledajmo, na primjer, okus: slatkoga nastaje pod utje~ cajem topline koja rastvara vlagu. I premda je toplina na taj nagin uzrok slatkoée, ipak slatko tijelo ne odredujemo po toplini, nego po okusu koji obuhvaéa toplinu i vlagu.!8 7. Ali, bududi da je tvar izvoriite indi- vidualnosti, iz toga bi se naizgled moglo za- Kljuziti da je bit, koja ujedno obuhvaca tvar i odrednicu, samo pojedinaéna a ne opéenita. To bi pak znadilo da se opéenitosti ne mogu definirati, ako je bit ono Sto ozna- &uje definicija. Radi toga moramo napomenuti da iz~ voriste individualnosti nije tvar uzeta u bilo kojem smislu, nego samo konkretna (signata) tvar.!9 Pod konkretnom tvari razumijevam onu koja se promatra pod vidom odredenih dimenzija. Ta se tvar ne navodi u definiciji Zovjeka kao Eovjcka, ali bi se navela u defini- ciji Sokrata kad bi se Sokrat mogao defini- rati20 U definiciji Zovjeka se navodi ne- odredena tvar, jet u njoj ne spominjemo »tu kostwi »to mesos, nego Kost i meso opéenito, to je zapravo neodredena tvar Govjeka. Iz reenoga vidimo da se bit Eovjeka i bit Sokrata razlikuju samo po tome Sto je prva neodredena, dok je druga konkreta. Stoga Komentator kade u tumagenju VII nj. Metafizike2! da vSokrat nije niSta drugo nego jedinstvo Zivota i razumnosti od kojih se sastoji njegova bite, Na sligan natin razli- kuju se bit roda i vrste, to jest ukoliko je Jjedna neodredena, a druga odredena, premda se konkretiziranje u ta dva slutaja dogada na razligit natin, Naime, jedinka (individu um) se konkretizira u odnosu na vrsta : i knjige im jezikom, ta primjer hode ree slatkoéa ne zavisi samo o Kemijskom Satavu slatkoga, nego i 0 njegovu djelovanja na okt. 19 © problemu individualnosti vidi temeljitu povijesnu raspravu Le principe de "individualité od Roland Gostclina w njegovu krtickom izdanju Tominog djelea De ente et estentia, str. 49—134. Toma govori o konkretno} tari slijedeéi latinske prevodioce Aviceni postojeda bit). dela koji rijegju ssignatax prevode arapski izraz oayne ( conkretno 22 s0bs, pojedinac i bilo koje pojedinatno bide kao takvo ne mote se definiati. Ono je nespomnat}ivo i neisrecivo (indiviguum est innefabile). Mofe se samo prstom pokszath opino omediti 4% Usp. Met, VIL, 5, comm. 20, 1, ¢ fol. 306 x. 73 4apectu generis est per differentiam constituti- vam, quae ex forma rei sumitur. 8. Hacc autem determinatio vel desi- gnatio, quae est in specie respectu generis, non est per aliquid in essentia speciei existens, quod nullo modo in essentia generis sit; immo quidquid est in specie est etiam in gencre ut non determinatum. Si enim animal non esset totum quod est homo, sed pars ius, non praedicaretur de eo, cum nulla pars integralis praedicetur de suo toto. Hoc autem quomodo contingat, videri potest, si inspiciatur qualiter differat corpus secundum quod ponitur pars animalis, et secundum quod ponitur genus; non enim potest co modo esse genus, quo est pars integralis. ‘9. Hoc igitur nomen quod est »corpuse multipliciter accipi potest. Corpus enim, secundum quod est in genere substantiae, dicitur ex eo quod habet talem naturam, ut in co possint designari tres dimensiones; ipsae autem tres dimensiones designatae sunt corpus quod est in genere quantitatis. Con- tingit autem in rebus ut quod habet unam perfectionem, ad ulteriorem etiam perfec- tionem pertingat; sicut patet in homine, qui naturam sensitivam habet et ulterius in- tellectivam. Similiter etiam et super hanc perfectionem, quae est habere talem formam ut in ea possint tres dimensiones designari, potest alia perfectio adiungi, ut vita et ali- quid huiusmodi. Potest ergo hoc nomen corpus significare rem quandam quae habet talem formam, ex qua sequitur in ipsa de- signabilitas trium dimensionum cum prac~ cisione, ut scilicet ex illa forma nulla ul- terior perfectio sequatur, sed, si aliquid aliud superadditur, sit praeter significationem cor- 2 Na primjer, tijelo i dula su sattavni dijelovi tvarju odredenih dimenzija, dok se vrsta konkretizira spram roda svojom sastavnom razlikom (differentia constitutiva) koja vuze podrijetlo od odrednice. 8, To se odredivanje odnosno konkreti~ ziranje vrste u odnosu spram roda ne do- gada pomoéu nekog clementa koji bi bio adrian u biti vrste, a ne bi nikako bio s2- drian u biti roda, Naprotiv, sve Sto sadrZi vista, sadr¥ano je takoder u rodu, samo ne~ odredeno. Kad se, naime, Zivo bide ne bi odnosilo na cjelinu govjeka, nego samo na jedan njegov dio, onda mu se ne bi mogla ni pripisat, jer se nijedan sastavni dio (pars inte~ gralis)22 ne pripisuje cjelini kojoj pripada. A kako se zbiva to (Konkretiziranje) mo- emo razabrati, promotrimo li razliku iz~ medu pojma tijela kad ga uzimamo kao sastavni dio ivog biéa i kao rod. Naime, tijelo nije u istom smislu rodovski pojam i sastavni dio (ebilje). 9. Izraz wtijeloe moe se upotrijebiti u vile znaéenja.23 Ukoliko tijelo spada u rod samostalnih biéa (substantiae), onda taj ize raz oznaéava neku stvar (naturam) u kojoj je moguée ukazati na tri dimenzije. A te tri omedene dimenzije predstavljaju tijelo uko- liko spada u rod kolikoée. Ima, medutim, sluéajeva da neka stvar Koja je obdarena stanovitom odlikom (perfectionem), po- stizava neku drugu odliku; to je npr. sluaj kod Eovjeka koji osim osjetilne naravi ima iumnu, Na isti natin moze nadogi neka nova odlika, npr. Yivot ili tome slitno, na spome- nutu odliku, to jest na neku stvar koja je po svojoj odrednici takva da ima tri dimenzije. Prema tome, izraz stijeloe moze oznaéavati neku stvar dja je odrednica takva da omo- guéuje konaéno omedivanje triju dimenzija, drugim rijetima, tko da iz odrednice ne proizlazi neka nova odlika. Ako bi joj vee nado’ao neki novi clement, taj ne bi bio obuhvacen pojmom tijela u spomenutom tes integrales) Zovjeka, tj. bez njih ne mote postojati qe- lina koja se zove wovjeke. A ipak ne mode se Kazati xCovjek je tijeloe ili sCovjek je dular, Tomina je misao ovdje cova: druktije se odnose spram celine ontifkisastavni dijelovi, a druktije pajmovni dijelovi njegova tazumijevanja, njegove definicije, ¢j rod, vrsta | razlika. ® Raidlambom pojma stijelor oprimjeruje se spomenuta razlika izmedu ontitkih clemenata nekoga bita { pojmovnih elemenatanjegovs razumijevanja. U prvome sluéju, pojam tila omnatava trodimensionlaos, au drugome obuhvata sve ito je sadrZano razgovijemo i nerazgovijemo unutar eri dimenzije. 74poris sic dicti; et hoc modo corpus erit integralis et materialis pars animalis; quia sic anima crit praeter id quod significatum est nomine corporis, et erit superveniens ipsi corpori, ita quod ex ipsis duobus, scilicet anima et corpore, sicut ex partibus, con~ stituitur animal. Potest etiam hoc nomen corpus hoc modo accipi, ut significet rem quamdam quae habet talem formam, ex qua tres di- mensiones possint in ea designari, quaecum- que forma sit illa, sive ex ea possit provenire aliqua ulterior perfectio, sive non: et hoc modo corpus erit genus animalis, quia in animali nihil est accipere quod in corpore implicite non contineatur. Non enim anima est alia forma ab illa per quam in re illa poterant designari tres dimensiones; et ideo cum dicebatur scorpus est quod habet talem formam, ex qua possunt designari tres di- mensiones in cog, intelligebatur quaecumque forma esset, sive animalitas, sive lapideitas, sive quaecumque alia forma. Et sic forma animalis implicite in corporis forma con- tinetur, prout corpus est genus eius. ro, Et etiam talis est habitudo animalis ad hominem. Si enim animal nominaret tan tum rem quamdam, quae habet talem per- fectionem, ut possit sentire et moveri per principium in ipso existens, cum praccisione alterius perfectionis, tunc quaecumque alia perfectio ulterius superveniret, haberet se ad animal per modum partis, ct non sicut implicite contenta in ratione animalis, et sic animal non esset genus; sed est genus se- cundum quod significat rem quamdam ex cuiius forma potest provenire sensus et motus, quaccumque sit illa forma, sive sit anima sensibilis tantum, sive sit sensibilis et rationalis simul. Sic ergo genus significat indeterminate totum id quod est in specie: non enim significat tantum materiam, 11, Similiter etiam differentia significat totum et non significat formam tantum; et etiam definitio significa totum et etiam smislu, Naime, u tom smisla tijelo se pro- matra kao sastavni i tvarni dio ivog biéa. ‘Aw tom sluzaju dufa ne bi bila obuhvacena znavenjem izraza tijeloe, predstavijala dodatni element tijelu. To znati da tivo bide predstavlja sastavnicu od ta dva elemen- ta, to jest od due i tijela, kao od svojih dijelova. ‘All izraz vtijeloc takoder se mote uzeti w tom smislu da oznaéava ncku stvar tija je odrednica takva da omoguéuje omedivanje triju dimenzija u njoj bez obzira na to da li ta odrednica pruia moguénost da joj se doda neka nova odlika ili ne pruda. U tom smislu tijelo oznatuje rodovski pojam za Zivo bide, jer sve Sto ulazi u pojam Zivoga biéa, sve je ukljutno sadriano u pojmu tijela. Jer, dua ne predstavlja razlititu odrednicu od one koja omoguéuje ukazivanje na tri dimenzije u tom istom biéu. Kad se, dakle, kate stijelo je ono dija odrednica omogucuje ukazivanje na njegove tri dimenzijes, onda se misli na bilo koju odrednicu, bez obzira na to je li to Zivot ili kamenitost ili neka druga odrednica. Prema tome, odrednica Hivoga biéa uljuéno je sadr¥ana u odrednici tijela, ukoliko tijelo oznaguje rod u odnosu prema Zivom biéu. 10, Sligan je odnos izmedu pojma ¥ivog biga i ovjeka. Kad bi, naime, pojam Yivoga biéa oznagavao neku stvar dija bi se odlika sastojala u tome da je sposobna osjecati i keetati se po svom vlastitom izvoriStu (prin- cipium), a svaka bi druga odlika bila iskljuée- na, tada bi se ta novonadoila odlika odnosila spram Zivoga biéa kao njegov dio i ne bi bila ukljuéno sadrZana u pojmu Fivoga bica. U tom sluéaju pojam #ivoga biga ne bi bio rodovski pojam, Sto zapravo jest, ukoliko oznagava neku stvar iz dije odrednice proiz- lazi sposobnost osjedanja i kretanja, bez ob- zira na to kakva je odrednica posrijedi, da li je samo ogjetilna du&a ili je istodobno osje- tilna i razumska, Prema tome, rod oznatava neodredeno sve Sto je sadrZano u visti, a ne samo tvar. 11, Isto tako, i razlika oznagava jelinu (nckog biéa), a ne samo njegovu odrednicu. Tu cjelinu oznagavaju i definicija i vrsta, ali 75species. Sed diversimode; quia genus signifi- cat totum ut quaedam denominatio de- terminans id quod est materiale in re sine determinatione propriae formae; unde genus sumitur ex materia, quamwvis non sit materia: unde patet quod corpus dicitur ex hoc quod habet talem perfectionem ut possint in co designari tres dimensiones: quae quidem perfectio est ut materialiter se habens ad ulteriorem perfectionem. Differentia vero ¢ converso est sicut quaedam denominatio a forma determinata sumpta praeter hoc quod de primo intellectu cius sit materia determinata; ut patet cum dicitur animatum, scilicet illud quod habet animam: non enim determinatur quid sit, utrum corpus vel aliquid aliud. Unde dicit Avicenna quod genus non intelligitur in differentia sicut pars essentize eius, sed solum sicut ens extra essentiam; sicut etiam subiec~ tum est de intellectu passionum: et ideo genus non praedicatur de differentia per se Toquendo, ut dicit Philosophus in tertio Me- taphysicae et in quarto Topicorum, nisi forte sicut subiectum praedicatur de passione. Sed definitio vel species comprehendit utrumque, scilicet determinatam materiam quam de- signat nomen generis et determinatam for- mam quam designat nomen differentiae. 12. Et ex hoe patet ratio, quare genus et species et differentia se habeant propor- tionaliter ad materiam et formam et com- positum in natura, quamvis non sit idem cum. illis: quia neque genus est materia, sed a materia sumptum ut significans totum; nec differentia est forma, sed a forma sumpta na razligite nagine. Naime, rod oznagava cjelinu u smislu nekog profirenog znagenja (denominatio) koje odreduje tvarni element stvari, ne odredujuci njezinu vlastitu od- rednicu; stoga rod vute svoje podrijetlo od vari, premda nije tvar. Iz toga vidimo da tijelom nazivamo ono Sto ima takvu odliku da omoguéuje odredivanje njegovih triju dimenzija. Ta se odlika ponaia kao. tvar prema odlikama koje joj nadolaze. Suprotno tome, razlika ima neko pro- Sireno znatenje koje vute svoje podrijetlo od vlastite odrednice, ali tako da u njezin po jam nije neposredno ukljugena odredena tvar. Kad kagemo na primjer »produhovlje- nog, to jest ono sto ima du’u, time jo§ nije reéeno Sto je to, je li tijelo ili neSto drugo.2* Stoga Avicena?s ka¥e da se rod u razlici ne uzima u smislu sastavnog dijela njezine biti, nego samo kao bige koje nije sadr¥ano u biti, Na sligan se nagin odnosi i podmet (subiectum) prema svojim osobinama (pas- sionum). Dosljedno tome, rod se ne pririée (praedicatur) razlici u pravom smislu rijeti, kako ka%e Filozof u Ill knj. Metafizike?® iu IV knj. Topike,2? osim mozda onako kako se podmet pririée nckoj osobini. No, definici- ja, odnosno vrsta, obuhvaéa obadvoje, to jest odredenu tvar koju oznatava iztaz wrode i vlastitu odrednicu koju oznagava izraz »raz- likae28 12, Iz refenoga mo%emo uvidjeti kako se rod, vista i razlika, svaka na svoj natin, ‘odnose prema tvari, odrednici i (njihovoj) sloenici, premda nisu istovjetne s njima: jer niti je rod istovjetan s tvari, nego vute svoje podrijetlo od nije, a oznagava celinu; niti je razlika istovjetna s odrednicom, nego % To jest: da li je ljudsko tie ili neito drugo. Cini nam se da biljedka francuskog prevodioca C. Capelle na ovaj tekst ne pogada njegov smiseo. 3 Usp. Met. V, c. 6, ed. Venet,, 1508, fol. 09 v. 2 Usp. pogl. 3, 998'b 24. 2 Usp. pogl. 2, 122 b 20. TX, 1057 2 Za azunjevanj ove sprave o rod, wnt alc valle watt u obi nesnepoviene prethodice koje 35: su prema Roland-Gosselinu: ARISTOTEL, ‘Metafizka, IV, 1023 b 17—36; VI, 1034 b 20—1038 357 tos8 a 2B; PORFIRYJE, Ingoge (ind. Buse, Bein 1897), pf 1-3; BOETUE, In Poph. Dial, w PL, 6 fol. 48 AB, st D-s2 D; AVEROES, In Porphyr. Expos. Venet. 1552, MAGNUS, Opera, Log., De Pracdicab., ‘Tr. Illy c. 3, p. 47, 4823 Metaizika, Venet. 1508, Te. V, c 3, fol. 88 a. — Konatni all ee rasprave je dvop 6210-35, 9 b 4043, 55—$7; ALBERTUS Te. V, €. 4, p.93 497 aitd.; AVICENA, alkuje se ontitko od poj- ‘movnog nasuprot platoniéarskim tendencijama koje to dvoje poistovjecuju, pa tako pojmovni svijet objektivirayy 1 abilju, S druge strane, razlikuje pojmovno, ali se ne rastavlja zbiljski pojmovno od ontitkog, kako biva u Ros cellinovu nominalizmu, tom stednjovjekovnom pozitivizmu, 76 3 3ut significans totum. Unde dicimus ho- minem esse animal rationale, et non ex animali ct rationali, sicut dicimus cum esse ex anima et corpore. Ex anima enim et corpore dicitur esse homo, sicut ex duabus rebus quacdam tertia res constituta, quae neutra illarum est, Homo enim neque est anima neque corpus. Sed, si homo aliquo modo ex animali et rationali esse dicatur, non etit sicut res tertia ex duabus rebus, sed sicut intellectus tertius ex duobus intellec- tibus. Intellectus enim animalis est sine de- terminatione specialis formae exprimens na- turam rei, ab eo quod est materiale respectu ultimae perfectionis. Intellectus autem huius differentiae rationalis consistit in determina tione formae specialis; ex quibus duobus intellectibus constituitur intellectus speciei vel definitionis. Et ideo, sicut res constituta ex aliquibus non recipit praedicationem ea- rum rerum ex quibus constituitur, ita nec intellectus recipit praedicationem eorum in- tellectuum ex quibus constituitur: non enim dicimus quod definitio sit genus aut diffe- rentia, 13. Quamvis autem genus significet totam essentiam speciei, non tamen oportet ut diversarum specierum, quarum est idem genus, sit una essentia; quia unitas generis ex ipsa indeterminatione vel indifferentia pro- cedit: non autem ita quod illud quod signifi- catur per genus, sit una natura numero in diversis speciebus, cui superveniat res alia quae sit differentia determinans ipsum, sicut forma determinat materiam quae est una numero; sed quia genus significat aliquam formam, non tamen determinate hane vel illam, quam determinate differentia exprimit, quae non est alia quam illa quae indetermi- nate significabatur per genus. Et ideo dicit Commentator, in undecimo Metaphysicae, quod materia prima dicitur una per remo- vuée svoje podrijetlo od nije, a oznagava cjelinu, Zato i kaZemo da je Zovjek razumno Zivo biée, a ne velimo da je sloien od Zivot nog i razumskog (clementa) kao 3to je sa- stavijen od dute i tijela. Za Covjeka se kade da je sazdan od duée i tijela u tom smisle da iz dvije stvari nastaje neka treéa koja nije istovjetna ni a jednom od svojih sastavnica, Covjck, naime, nije ni dua, ni tijelo. Kad bi se, medutim, kazalo da je Zovjek na neki natin sazdan od Zivotnog i razumskog (ele- menta), tada to ne bi bila neka treéa stvar koja bi nastala od dviju, nego bi od dva pojma nastao neki treci pojam. Pojam »zivoga biéa« izradava, naime, narav neke stvari, ne kazujudi nikta o njezinoj vlastito} odrednici, i to tako da obuhvaéa element koji se pona’a kao tvar spram ko- natnog, odligja (ultimae perfectionis). Pojam pak razlike srazumskoe sadrii_ odredivanje vlastite odrednice. Ta dva pojma ulaze u sastav pojma vrste, odnosno definicije. Stoga, kao 3to se stvar sloZena od odredenih ele- menata ne moze izjednatiti (non recipit praedicationem) sa svojim sastavnim elemen- tima, tako se ni sloZeni pojam ne moze izjednatiti sa svojim sastavnicama: ne mo%e~ mo, naime, kazati da je definicija isto ito rod ili razlika. 13. Premda rod oznaéava cijelu bit viste, ipak nije nuino da razligite vrste koje spadaju u isti rod imaju istu bit, jer jedinstvo roda proizlazi iz njegove neodredenosti od- nosno neopredijeljenosti.29 Ali ne tako kao da bi rod oznaéavao jednu te istu narav u bro- jevnom smislu, prisutnu u razligitim vestama, ‘kojoj bi naknadno pridoila druga stvar i koja bi predstavljala razliku Sto odreduje rod kao Sto odrednica poblite odreduje tvar koja je jedna u brojevnom smislu, Rod oznatava odrednicu, ali ne izritito ovu ili onu, Ovu ili onu odrednicu izrigito oznagava razlika, A ta odrednica nije razlitita od one koju rod oznatava neodredeno, nego je ista. Stoga Komentator tvrdi u XI knj. Metafiziket® da se prvobitna tvar smatra jednom zbog toga 2 Danas bse ek: ie njegoweotvoreant prema rai vestama 20 Usp. Met., comm. 14, € Venet. VIM, fol. 323 r. 77tionem omnium formarum, sed genus di- citur unum per communitatem formae signatae. Unde patet quod, per additionem differentiae, remota illa indeterminatione, quae erat causa unitatis generis, remanent species per essentiam diversae, 14, Et quia, ut dictum est, natura speciei est indeterminata respectu individui, sicut na~ tura generis respectu speciei, inde est quod, sicut id quod est genus, prout pracdicatur de specie, implicat in sua significatione, quamvis indistincte, totum id quod determinate est in specie, ita etiam id quod est species, secun- dum quod praedicatur de individuo, oportet quod significet totum. quod essentialiter est in individuo, licet indistincte; et hoc modo essentia speciei significatur nomine hominis; unde homo de Socrate praedicatur. Si autem significatur natura speciei cum praccisione materiae designatae, quae est principium individuationis, sic se habebit per modum partis; et hoc modo significatur nomine humanitatis; humanitas enim signifi- cat id unde homo est homo. Materia autem designata non est illud unde homo est homo, et ita nullo modo continetur inter illa ex quibus homo habet quod sit homo. Cum ergo humanitas in suo intellectu includat tantum ea ex quibus homo habet quod sit homo, patet quod a significatione eius ex- luditur vel praeciditur materia designata: et quia pars non praedicatur de toto, inde est quod humanitas nec de homine nec de Socrate praedicatur. Unde dicit Avicenna quod quidditas compositi non est ipsum compositum cuius est quidditas, quamvis etiam ipsa quidditas sit composita; sicut hu- manitas, licet sit composita, non tamen est homo, imo oportet quod sit recepta in aliquo quod est materia designata. 15. Sed quia, ut dictum est, designatio speciei respectu generis est per formas, de~ signatio autem individui respectu speciei est per materiam; ideo oportet ut nomen signi- ficans id unde natura generis sumitur cum praccisione formae determinatae perficientis 31 Usp. Met V, c. 5, ed. Venet, fol. 90. 78 Sto joj odritemo sve odrednice, dok se rod smatra jedaim 2bog toga Sto mu pririgemo opéenitost stanovite odrednice. Iz toga vidi- mo da tim rodu dodamo razliku, time uklanjamo neodredenost koja je wzrok nje~ gove jedinstvenosti, pa tako- ostaju. vrste Koje su po biti razlitite, 14. A buduéi da je vrsta po naravi neodredena spram jedinke, kao sto je rod po naravi neodreden spram vrste, stoga kao Sto rod, kad se pridijeva visti, ukljuéuje u svoje matenje, premda nerazgovijetno, sve to je sadrano u visti razgovijetno, isto tako i vista, kad se pridijeva jedinki, nuno ozna- va sve to je bitno sadriano u jedinki, premda na nerazgovijetan natin. Eto, na taj natin izraz séovjcke oznagava bit vrste; stoga se pojam fovjeka mole priredi So~ kratu, ‘Ako se pak narav vrste oznatava tako da se iz nje iskljucuje konkretna tvar, koja je potelo pojedinjenja, onda se vrsta ponaia kao dio (biti). U tom smislu izraz »ljudskoste oznagava vrstu, jer Ijudskost oznaéava ono Sto Sovjcka Gini Eovjckom. A tovjeka ne Gini Zovjekom odredena tvar, pa prema to~ me ta tvar nije sastavni dio ljudskosti Covjeka. Buduéi da pojam Ijudskosti ukljuéuje samo one sastavne dijelove koji doista sadinjavaju Ijudskost Sovjeka, odigledno je da iz njegova magenja moramo iskljutiti, odnosno odstra- niti konkretnu tvar. A kako se dio ne moze injednatiti s cjelinom, ni Ijudskost se ne moze igjednatiti s odredenim tovjekom ili sa Sokratom. Zato Avicena3! kaze da bit sloZenog biéa nije istovjeina sa slozenim bigem éiju bit sadinjava, iako je i sama bit sloena, Na primjer, premda je Ijudskost slofen pojam, ipak nije istovjetan s pojmom Zovjeka. Da bi do toga dotlo, mora se zdru- iti s konkretmom tvari. 15. Rekli smo (br. 7) da se vrsta u od- nosu spram roda konkretizira postedovanjem. odrednice, dok se jedinka u odnosu spram vrste konkretizira posredovanjem tvari. Zbog toga izraz, koji svojim zna¥enjem smjera na element od kojega narav roda i i | | | 1 | i ispeciem, significet partem materialem totius, sicut corpus est pars materialis hominis. Nomen autem significans id unde sumitur natura speciei, cum praecisione materiae designatae, significat partem formalem. Et ideo humanitas significatur ut forma quac- dam, et dicitur quod est forma totius, non quidem quasi superaddita partibus essentiali- bus, scilicet formae et materize, sicut forma domus superadditur partibus integralibus cius; sed magis est forma quae est totum, scilicet formam complectens et materiam, cum praecisione tamen corum per quae nata est materia designari. Sic igitur patet quod essentiam hominis significat hoc nomen homo et hoc nomen humanitas, sed diversimode, ut dictum est: quia hoc nomen homo significat cam ut totum, in quantum scilicet non praccidit designationem materiae, sed implicite con- tinet cam ot indistincte, sicut dictum est quod genus continet differentia, et ideo praedicatur hocnomen shomoe de individuis; sed hoc nomen shumanitast significat cam ut partem, quia non continet in significatione sua nisi id quod est hominis in quantum est homo, et praecidit omnem designationem materiae; unde de individuis hominis non praedicatur. Et propter hoc, quandoque hoc nomen essentiae invenitur praedicatum de re; dicitur enim Socrates essentia quaedam; et quandoque negatur, sicut dicimus quod essentia Socratis non est Socrates, Caput IIT Quomodo se habeat essentia ad rationem generis, speciei et differentiae 16, Viso igitur quod significetur nomine essentiae in substantiis compositis, videndum 2 Posie je eli stupan)apstrkinost milena vute svoje podrijetlo, ali tako da ostavlja po strani viastitu odrednicu koja ozbiljuje (perficit) vrstu, mora oznaéavati tvarni dio (partem materialem) cjeline. Tako je tijelo tvarni dio Zoyjeka, $ druge strane, izraz koji svojim znagenjem smjera na element od kojega narav viste vude svoje podrijetlo, ali tako da ostavlja po strani konkremnu tvar, oznatava odredbeni dio (partem formalem). Zato Ijudskosti pridajemo znaéenje odrednice i kalemo da odreduje cjelinu. Ne, dodute, tako kao da bi bila dodana dijelovima bt to jest odrednici i tvari, kao Sto se odrednica kuée dodaje njezinim sastavnim dijelovima. Naprotiv, ta je odrednica istovjetna s cjeli- nom; drugim rijegima ona obubvaéa od- rednicu i tvar, ali naravno ostavlja po strani clemente na temelju kojih se tvar mode obiljediti®?. Te svega toga vidimo da bit covjeka oznatavaju izrazi stoyjeke i sjudskoste, ali — kako rekosmo — na razlitite nagine. Naime, izraz xovjeke oznatava je kao gelinu iz koje nije iskijugena konkretna tvar, nego je sadrii ukljuéno i nerazgovijetno, sliéno kao Sto rod, kako smo rekli (br. 8), sadr¥i razliku, Stoga se izraz séovjeke pririée pojedincima. No izraz sljudskoste oznacava bit Eovjeka djclomitno, jer u svome znagenju sadrdi samo ono Sto pripada éovjeku kao Eovjeku i isklju- @uje svako poblife odredivanje stvari. Stoga se Ijudskost ne priri¢e Ijudskim jedinkama, To je razlog zasto se izraz sbite ponekad pririge nekoj stvari, kao kad kalemo da je Sokrat neka bit, a ponckad joj se odriée, kao kad kaiemo da bit Sokrata nije isto Sto i Sokrat.33 Poglavije It Kako se odnosi bit spram pojma roda, vaste i razlike 16, Posto smo vidjeli Sto ozmaéava izraz biti u slozenim bigima, treba razmotriti imanje biti, jelovito i djelomino, bilo je svagda na djelu u Glozofiji, U novije vrijeme e hojako poimanf b m icidegger je, sliino Tominu primjeru, ovako postavljao svoje teze: «Tebnilka nije isto Sto i bie tehnikes (usp. Planje otehnict, « Uvod u Heideggera, Zagreb, 1972, st. 91). 79est quomodo se habeat ad rationem generis, speciei ct differentiae. Quia autem id cui convenit ratio generis vel speciei vel differentiae, praedicatur de hoc singulari signato, impossibile est quod ratio universalis scilicet generis vel speciei conveniat essentiae secundum quod per mo- dum partis significatur, ut nomine humani- tatis vel animalitatis. Et ideo dicit Avicenna quod rationalitas non est differentia, sed diffe- rentiae principium; et eadem ratione humani- tas non est species, nec animalitas genus. Similiter etiam non potest dici quod ratio generis vel spcciei conveniat essentiae secundum quod est quaedam res existens extra singularia, ut Platonici ponebant; quia sic genus et species non praedicaretur de hoc individuo; non enim potest dici quod So- crates sit hoc quod ab eo separatum est, nec iterum separatum illud proficit in cognitione huius singularis. Et ideo relinquitur quod ratio generis vel speciei conveniat essentiae, secundum quod significatur per modum totius, ut no- mine hominis vel animalis, prout implicite et indistincte continet totum hoc quod in individuo est. 17. Natura autem vel essentia sic accepta potest dupliciter considerari, Uno modo, secundum. rationem propriam, et hacc est absoluta consideratio ipsius: et hoc modo nihil est verum de ca nisi quod convenit sibi secundum quod huiusmodi: unde quid- quid aliorum sibi attribuitur, falsa est attri- butio. Verbi gratia homini, in eo quod est homo, conveni rationale et animal ct alia quae in eius definitione cadunt; album vero vel nigrum, vel quidquid huiusmodi quod non est de ratione humanitatis, non con- venit homini in eo quod est homo, Unde 2B Usp. Met, V, 6, fol. 90 r. kako se odnosi spram pojma roda, vrste i razlike, Buduéi da se sadriaj koji odgovara pojmu roda, vrsteili razlike pririée odredenoj pojedinaénoj stvari, nemoguée je da se opéi pojam, to jest roda ili vrste, ukoliko je no- silac djelomi¢nog znaéenja, podudara's biti, na primjer pojam Ijudskosti i Zivotnosti (animalitatis). U tom smislu Avicena® kaze da razumnost nije razlika, nego potelo raz~ like; takoder Ijudskost nije vrsta, niti je ivot rod. Isto tako ne mote se kazati da pojam roda ili vrste odgovara biti ukoliko ona oznatuje neSto Sto je odvojeno od konkret- nih stvari, kako ‘su tvrdili platonigari.3s Naime, u tom sluéaju rod i vrsta ne bi se mogli pripisati nekom pojedinatnom biéu. Besmisleno bi bilo kazati, naime, da je Sokrat zapravo ono sto je negdje izvan njegova bica, a osim toga taj od pojedinaénih biéa odijeljeni svijet (separatum illud) ne bi zatio nikakva pomoé da spoznamo po- jedinagno bige. Stoga preostaje zakljutak da pojam roda ili viste odgovara biti ukoliko su nosioci gjelovitog znatenja, to jest ukoliko, recimo, iraz stovjek« ili xzivo bier ukljueno i nerazgovijetno sadrie sve Sto je prisutno u jedinki. 17. Uzme lise naray ili bit u tom smislu, tada je moZemo promotriti sa dva gledista.36 Prije svega, tako da imamo u vidu njezin vlastiti pojam, to jest da je promatramo ne- ovisno o bilo éemu. S toga stajalista istinitim {joj se pripisuje samo ono Sto joj kao takvoj pripada. Pridijevanje bilo Sega drugoga bilo bi pogreino. Na primjer, Zovjeku kao Eovje- ku pripada da bude razumno bi¢e (rationale) i nosilac ivota (animal), te druga obiljezja koja obuhvaéa njegova definicija. Ali da éovjek bude bijeli ili crn ili tome slitno, to veé ne spada u pojam Ijudskosti, ne pripada > Mislise na sve platonitare staroga i srednjega vijeka. % Roland-Gosselin napominje da Toma od ove retenice do kraja pogl. Il sasvim izblizaslijedi tekst Avicene: Metaf, V, 14, fol. 86 va — 87 VB, 80si quaeratur utrum ista natura sic considerata possit dici una vel plures, neutrum con- cedendum est: quia utrumgue est extra in- tellectam humanitatis, et utrumque potest sibi accidere. Si cnim pluralitas esset de intellectu eius, numguam posset esse una, cum tamen una sit secundum quod est in Socrate. Similiter, si unitas esset de intellectu eius, tune esset una et eadem natura So- cratis et Platonis nec posset in pluribus plurificari. Alio modo consideratur, secundum esse quod habet in hoc vel in illo; et sic de ipsa aliquid pracdicatur per accidens ratione eius in quo est, sicut dicitur quod homo est albus, quamvis hoc non conveniat homini in eo quod est homo. 18, Haec autem natura habet duplex esse: unum in singularibus, aliud in anima; et secundum utrumque consequuntur dictam naturam accidentia, Et in singularibus habet duplex esse secundum singularium diversi tatem; ct tamen ipsi naturae, secundum pro- priam suam considerationem, scilicet absolu- tam, nullaum istorum esse debetur. Falsum enim est dicere quod natura hominis, in- quantum huiusmodi, habeat esse in hoe singulari: quia si esse in hoc singulari con- veniret homini, inquantum est homo, nun quam esset extra hoc singulare; similiter si conveniret homini, inquantum est homo, non esse in hoc singulari, nunguam esset in co, Sed verum est dicere quod homo in- quantum est homo non habet quod sit in hoc singulari vel in illo aut in anima, Patt ergo quod natura hominis absolute conside- rata abstrahit a quolibet esse, ita tamen quod non fiat praecisio alicuius corum. Et haec Zovjeku kao Zovjeku.s7 Prema tome, ako se pita da li je narav promatrana s tog stajalista Jjedna ili je mnogobrojna, ne treba dopustiti nijednu od tih dviju moguénosti, jer se oba pitanja odnose na nefto Sto je izvan pojma Jjudskosti, a osim toga, narav mote biti i jedna i mnogobrojna. Kad bi, naime, mno- gobrojnost spadala u pojam naravi, onda ova nikada ne bi mogla biti jedna. A ipak je jjedna, ukoliko je u Sokratu, Isto tako, kad bi jednobrojnost spadala u njezin pojam, onda bi narav Sokrata i Platona bila jedna te ista i ne bi moglo postojati vike jedinki. $ drugog glediita promatramo narav kad uzimamo u obzir njezino zbiljsko prebi- vanje u ovoj ili onoj jedinki. $ toga staja~ Ita naravi se nuzgtedno pripisuje neko svojstvo zbog nosioca u kojemu prebiva. Tako ka¥emo da je wovjek bijele, jer je Sokrat bijele boje, iako to obiljezje ne pri- pada Zovjcku kao govjeku. 18. No, narav postoji na dva natina (habet duplex esse): prvo u pojedinatnim stvarima i drugo u [judskom duhu. U oba nagina pojavijuju se pripadna svojstva, U pojedinatnim stvarima narav postoji na mnogostruk natin primjereno njihovim raz~ likama, Ipak, samoj naravi, promatranoj sa svoga Gistog tj. bezuyjemog stajaliSta, nijedan od tih nagina postojanja ne pripada nuino. Bilo bi, naime, pogreino kazati da narav Zovjeka kao takva prebiva u pojedinatnoj stvari. Jer, kad bi Zovjek kao Eovjek prebivao u pojedinatnom Eovjeku, onda izvan njega drugoga tovjeka ne bi moglo biti. Isto tako, kad ovjek kao Eovjek ne bi bio prijemljiv u konkretnom Zovjeku, ne bi te naravi bilo u njemu. Istina je, dakako, da Eovjcku kao Zovjeku nije svojstveno da prebiva u ovom. ili onom konkretnom pojedincu ili u Ijud- skom duhu, No, iz toga slijedi da je narav Zovjeka po sebi neopredijeljena (abstrahit) 2 Na ovo se mjesto poslije Tome nadovezala dugotrajna rasprava 0 tome da lise site (essentia) i ppostojanjex (existent) u stvarima zbilski realikuju (distinctio teal) ilije ta razlika samo pojmovna (dstinetio rations). treba ida ta rasprava nema oslonca u ovom tekstu. 6 Toma Akvinski 81natura sic considerata est quae pracdicatur de individuis omnibus. Non tamen potest dici quod ratio uni- versalis conveniat naturae sic acceptae; quia de ratione universalis est unitas et communi: tas, Naturae autem humanze neutrum ho- rum convenit secundum stam absolutam considerationem. Si enim communitas esset de intellecta hominis, tune in quocumque inveniretur humanitas, inveniretur commu- nitas; et hoc falsum est, quia in Socrate non invenitur communitas aliqua, sed quidguid est in co individuatum est. Similiter etiam non potest dici quod ratio generis vel specici accidat naturae humanae secundum esse quod habet in in~ dividuis; quia non invenitur in individuis natura humana secundum unitatem, ut sit unum quid omnibus conveniens; quod ratio universalis exigit. 19. Relinquitur ergo quod ratio speciei accidat naturae humanae secundum. illud esse quod habet in intellectu, Ipsa enim natura humana habet esse in intellect ab- stractum ab omnibus individuantibus, et ideo habet rationem uniformem ad omnia in~ dividua quae sunt extra animam, prout aequaliter cst similitudo omnium et indu- cens in cognitionem omnium, inquantum sunt homines. Et ex hoc quod talem rela~ tionem habet ad omnia individua, intellectus adinvenit rationem speciei et attribuit sibis unde dicit Commentator, in primo De ani- ‘ma, quod intellectus est qui agit universalita~ tem in rebus: hoc ctiam dicit Avicenna in sua Metaphysica Et quamvis haec natura intellecta ha- beat rationem universalis secundum quod comparatur ad res quae sunt extra animam, za bilo koji natin postojanja, ali ne tako da ih iskljuéuje.38 Ta se narav, uzcta u spomenu- tom smislu, pripisuje konkretnim biéima. Ne moe se, medutim, kazati da naravi u spomenutom smisht odgovara opéi pojam, jer je on po sebi jedan i opéenit. Uzmemo li, naime, Ijudsku narav bezuvjetno (secundum absolutam considerationem), ne odgovara joj nijedno od ta dva obiljezja. Kad bi pojam Eovjeka po sebi bio opéenit, onda bi svaki pojedinac, ukoliko je nosilac Ijudskosti, morao ujedno biti i nosilac opéenitosti. A to ne odgovara stvarnosti, jer u Sokratu ne pre~ biva nikakva opéenitost, veé sve Sto je u njemu, jedinstveno je (individuatum). Isto tako, ne mote se kazati da je pojam roda ili vrste prisutan u Ijudskoj naravi, i to na nagin koji je svojstven jedinkama, jer u jedinkama nema ncke jednovite Ijudske naravi koja bi kao stanovita jedna stvar pre~ bivala u svim jedinkama. To je samo zahtjev opéeg pojma. 19. Stoga preostaje zakljutak da pojam viste pripada Ijudskoj naravi, ali na naéin koji je svojstven njezinu postojanju u |jud- skom umu. Naime, u Ijudskom umu Ijudska je narav prisutna bez konkretnih obiljezja, pa zato ima jednoliko znagenje (cationem uniformem) za sve konkretne jedinke So prebivaju izvan ljudskog duha. Ona podjed- nako predstavlja slignost?? svih jedinki i omoguéuje da kod svih Ijudi upoznamo ono po emu su upravo ljudi. Na temelju takvog, odnosa prema svim pojedincima, ljudski um stvara pojam vrste i smatra ga svojim djelom. U tom smislu Komentator tvrdi u I knj. O du##0 da opéenitost u stvarima stvara ljudski um. To takoder tvrdi i Avicena w svojoj Metafizici.#! No, iako Ijudska narav, ukoliko je poj- movno odredena, nosi obiljezje opéenitosti kad se usporedi s bicima Sto prebivaju izvan % Ponov se isis otvorenavt opteg pojma prema raaitim jedinkama protv prejranog, Konecprulnog realizma npr. Vilma iz Champeatxa (roo-1122) koji ponmove ob pit goueka, omaviaju po sani, aie lucju chyna oie pojedish of 2» Drugim rijetim judi, sabire njihova zajednitka obiljedja te tako predsta «© Usp. comm. 8, ed. Venet., VIL, fol. 7 1. ©: Usp. V, 2, ed. Venet. fol. 87 v. 82 lituje izvan stvari. ssliéndste (similitudo) svih.quia est una similitudo omnium; tamen, secundum quod habet esse in hoc intellectu vel in illo, est species quacdam intellecta particularis. Et ideo patet defectus Com- mentatoris, in tertio De aninta, qui voluit ex universalitate formae intellectae unitatem intellectus in omnibus hominibus concludere; quia non est universalitas illius formae se~ candum hoe esse quod habet in intellectu, sed secundum quod refertur ad res ut simili- tudo rerum; sicut etiam, si esset una statua corporalis repraesentans. multos homines, constat quod illa imago vel species statuae haberet esse singulare et proprium, secundum quod esset in hac materia; sed haberet ra- tionem communitatis secundum quod esset commune repraesentativum plurium. 20, Bt quia naturae humanae, secundum suam absolutam considerationem, convenit quod praedicctur de Socrate, et ratio speciei non convenit sibi secundum stam absolutam considerationem, sed est de accidentibus, quae consequuntur eam secundum esse quod habet in intellectu: ideo nomen speciei non praedicatur de Socrate, ut dicatur: Socrates est species; quod de necessitate accideret, si ratio specici conveniret homini secundum esse quod habet in Socrate, vel secundum suam absolutam considerationem, scilicet in- quantum est homo. Quidquid enim convenit homini inquantum est homo, praedicatur de Socrate. Et tamen pracdicari convenit generi per se, cum in eius definition ponatur. Praedicatio enim est quoddam quod completur per actionem intellectus com- ponentis et dividentis, habens fundamentum in re, ipsam unitatem eorum quorum unum, de altero dicitur, Unde ratio praedicabilitatis potest claudi in ratione huius intentionis quae est genus, quae similiter per actionem intellectus completur. Nihilominus tamen id Ijudskog duha — jer ona je jedan izraz (simi- litudo) svih jedinki — ipak je taj pojam pojedinagan, ukoliko je prisutan u umu ovoga ili onoga tovjeka. Iz toga se mole uvidjeti greska Komentatora u Ill knj. O du82 koji je na temelju opéenitosti ¥o obiljetava spoznajni sadriaj (formae intel- lectae) pokusao zakljuditi da svi Ijudi imaju jedan te isti um. Naime, opéenitost spome- nutog sadriaja nije istovjetna s opéenitoséu uma, nego je zapravo izraz (similitudo) vige stvari prema kojima se odnosi, Kad bi, na primjer, postojao neki tjelesni kip koji bi predstavljao mnoge jude, jasno je da bi taj lik, odnosno kip imao svoju Konkretnu i vlastitu zbiljnost, jer bi bio od odredenog materijala. Ali takoder bi imao i opéenito znatenje, ukoliko bi predstavljao vide poje- dinaca. 20, Ljudska narav, uzeta apsolutno, mote se priredi Sokratu, dok mu se pojam vrste ne mote priredi na taj natin, veé samo ukoliko se uzmu u obzir pripadne osobine prema njihovoj zbilji u umu. Upravo se zato rijef svrstax ne moe pridjenuti Sokratu u smislu »Sokrat je vstae. No takvo bi pri- dijevanje bilo nuino kad bi se pojam vrste podudarao sa Zovjekom u njegovu konkret- nom natinu postojanja (u Sokratu) ili kad bi se uzeo u apsolutnom smislu, to jest ukoliko oznaguje tovjeka. Sto god, naime, pripada Eovjekt kao Zovjeku, pripisuje se i Sokratu.43 Ali rod je po sebi takav da se svemu pri- dijeva, jer to ulazi u sastav njegove definicije. Pridijevanje je, naime, radnja koju iz~ vodi um Sto spaja i razluéuje pojmove. Ta se radnja temelji na zbiljskom jedinstva onih clemenata koji se medusobno_pridijevaju. Zato pojam roda, koji nastaje kao rezultat umske tadnje, moze obuhvatiti i pojam pridjeljivosti (praedicabilitatis). No, to ne znati da je pojam roda istovjetan s pridjelji- Lap, comm, V, ed. Veet, Vl fl tor — 203 v. — Tomes oud hata ukoltie + Averoeiovom te zom 0 »jednom te istom uinu svih Hud koja poriée Ijudsku osobnost. Ta je teza izazvala oltre prijepore na Pa rilkom sveutilitu u 13. stojeéu. Branili su je averoisti na éelu sa Sigeromi iz Brabanta (wp. MANDONNET, Siger de Brabant L-ll, Louvain 1911), a napadali su je Vili iz Auvergnea (1180124), Albert Veliki (1200—1260} Fosobito Toma Akvinski u objema Sumama i poiebno u djelcu De nitate intellects conira Averroisas (2270). © Vidi jo8: Comm. in IV Sent Lib. 1, dist 19, 2 5. G 83cui intellectus intentionem praedicabilitatis attribuit, componens id cum altero, non est ipsa intentio generis, sed potius id cui in- tellectus intentionem generis attribuit, sicut quod significatur hoc nomine sanimale, ar. Sic ergo patet qualiter essentia vel natura se habet ad rationem speciei; quia ratio speciei non est de his quae conveniunt ei secundum suam absolutam consideratio~ nem, neque de accidentibus, quae con- sequuntur eam secundum esse quod habet in intellectu: et per hunc modum convenit sibi ratio generis vel differentiae. Caput IV Per quem modum sit essentia in substantiis separatis 22, Nunc restat videre per quem mo- dum. sit essentia in substantiis separatis, scilicet in anima, intelligentiis et causa prima. Quamvis autem simplicitatem causae primae omnes concedant, tamen compositio nem materiae et formae quidam nituntur inducere in intelligentiis et animabus, cuius positionis auctor videtur faisse Avicebron., auctor libri Fontis vitae, Hoc autem dictis philosophoram communiter repugnat, qui cas substantias a materia separatas nominant et absque omni materia esse probant. Cuius demonstratio potissima est ex virtute intelligendi quae in eis est. Videmus enim formas non esse intelligibiles in actu nisi quod separantur a materia eta conditioni- bus eius; nec efficiuntur intelligibiles in actu nisi per virtutem substantiae intelligentis, secundum quod recipiuntur in ea et secun- dum quod aguntur per eam. Unde oportet quod in qualibet substantia intelligente sit voséu koja se dogada kad um spaja dvije stvari, nego je istovjetan s onim emu se pripisuje pojam roda, na primjer, s onim Sto oznatava tijeé vzivo biéer. 21. Iz toga se razabire kako se bit od- nosno narav odnosi spram pojma vrste, Pojam vrste ne odnosi se, dakle, na ono Sto pripada biti kad se uzme u apsolutnom smislu, niti se odnosi na pripadne osobine koje su popratne pojave njezina natina prebivanja izvan Ijudskog duha, kao Sto su, recimo, bijela ili crna boja, nego se odnosi na pripadne osobine koje su popratne pojave njezina navina prebivanja u (Ijudskom) umu, ‘A na ovaj navin joj odgovara pojam roda, odnosno razlike. Poglavlje IV Na koji je nagin bit prisutna u isto duhovnim biéima 22, Sada preostaje da vidimo na koji {je natin bit prisutna u Zisto duhovnim bigima (substantiis separatis), to jest u Ijudskom duhu (anima), u umskim bigima’ (intelli- gentiis) i u iskonskom uzroku (causa prima). Premda se svi slatu da je iskonski uzrok jednostavan, neki pokuSavaju pokazati da su umska biéa i ljudske duSe sloZene od odred- nice i tvari, Cini se da je zatetnik toga mitljenja Avicebron, pisac knjige Izvor 4i- vota.4 No, to miiljenje proturjegi nauci gotovo svih filozofa koji ta biéa nazivaju masebnimae (separatas) i dokazuju dau njihov sastav ne ulazi nikakva tvar. Najodluéniji dokaz wu prilog tome te- melji se na miszonoj modi tih biéa. Usta- novljujemo, naime, da odrednice spoznajemo istom kad ih odvojimo od tvari i njezinih (materijalnih) oznaka. A ta se spoznaja ostvaruje kad ih misaono biée uistinu prihva- Gai dalje obraduje. Zato svako spoznajno biée mora biti potpuno neovisno 0 tvari, to jest: ni tvar ne moze biti njegov sastavni dio, niti 44 Avicebron (1020—1070) ili Avencebrol (pravo ime: Salomon ben Jehuda ibn Gabitol), Zidovski mislilac, zatetnik je teorije o slozenosti umskih biéa i Ijudske dufe od odrednice i tvari. Buduéi da su ta teoriju zastupali brojni teolozi, medu kojima i Bonaventura, oni su se porivali na autoritet sv. Augustina, No, Toma je tsprkos tim autoritetima ostao na stajalittu da je ta teorija nespojiva s omovnim zasadama i ilozofije i krBdanstva, 84omnimoda immunitas 2 materia, ita quod nee habeat materiam partem sui, neque etiam sit sicut forma impressa materiae, ut est de formis materialibus. 23. Nec potest aligquis dicere quod intelligibilitatem non impediat materia quae~ libet, sed materia corporalis tantum, Si enim hoc esset ratione materiae corporalis tantum, cum materia non dicatur corporalis nisi secundum quod stat sub forma corpo- rali, tune oporteret quod hoc haberet ma~ teria, scilicet impedire intelligibilitatem, a forma corporali. Et hoc non potest esse, quia et ipsa forma corporalis actu intelligibi- lis est, sicut et aliae formae secundum quod a materia abstrahuntur. Unde in anima vel intelligentia nullo modo est compositio ex materia et forma, ut hoc modo accipiatur materia in cis sicut in substantiis corporali~ bus, sed est ibi compositio formae et esse. Unde in commento nonae propositionis libri De causis dicitar quod intelligentia est habens formam et esse; et accipitur ibi forma pro ipsa quidditate vel natura simplici. 24. Et quomodo hoc sit, planum est videre. Quaccumque enim ita se habent ad invicem quod unum est causa esse alterius, illud quod habet rationem causze potest habere esse sine altero, sed non convertitur. Talis autem invenitur habitudo materiae et formae, quod forma dat esse materiac: et ideo impossibile est esse materiam sine aliqua forma; tamen non est impossibile esse ali- quam formam sine materia. Forma enim, in eo quod est forma, non habet dependen- tiam ad materiam; sed si inveniantur aliquae formae, quae non possunt esse nisi in materia, hoc accidit eis secundum quod sunt distantes 2 primo principio, quod est actus primus et purus. Unde illae formae quae sunt propin= quissimae primo principio, sunt formae per mote s njom biti sjedinjen na natin odred- nice koja se utiskuje u tvar, kako biva u materijalnom svijeta.ss 23. Uzalud bi netko tvrdio da nije svaka tvar zapreka shvatljivosti, veé samo fjelovita tvar (materia corporalis). Kad bi, naime, to bilo svojstveno samo tjelovitoj tvari — a tvar se naziva tjelovitom ukoliko zavisi od tjelovite odrednice — onda bi slijedilo da joj to svojstvo, to jest spre¥avanje shvatljivosti, dolazi od telovite odrednice. No, to je neodriivo, jer je i sama tjelovita odrednica 2biljski shvatljiva, kao i ostale od- rednice, ukoliko je odvojena od tvari. Prema tome, ljudski duh odnosno umska biéa nisu nina koji natin sloZeni od tvari i odrednice kao da bi u njima bila prisutna tvar kao u gjelovitim bidima. Ta su bia sloZena samo od odrednice i bitka.46 Zato se u tumagenju devete teze u Kajizi 0 wzroci- ma? iznosi da umsko bie ima odrednicu i bitak; a odrednica se tamo uzima u smislu biti, odnosno jednostavne naravi. 24. No, nije teko uvidjeti zakto je tako. Ako je odnos dvaju biéa takav da je jedan uzrok drugoga, onda bice koja oznaéa~ ‘va uzrok moe postojati nezavisno od drugo- ga, ali ne obratno. A odnos izmedu tvari i odrednice je takav da odrednica ozbiljuje (dat esse) ivar. Prema tome, tvar ne moze postojati bez odrednice, ali ncka odrednica moje postojati bez tvari. Naime, odrednica kao takva ne ovisi o tvari. Ako pak ima nekih odrednica koje su nuino sjedinjene s tvari, razlog je taj Sto su udaljene od iskon- skog potela koje je iskonska i tista zbiljnost. Stoga su odrednice koje su u nepostednoj blizini iskonskog podela samostalne i neza~ ne su od tvari. Jer, kao Sto smo rekli, od- rednica u svom najfirem rodovskom opsegu “Vii jot: Summa th, 1, g. $0, 2: De substan separa ce. $8; Sumina cg, Lib. U, $0 it “To znaci lozena samo od bits (to) 5 poston Ge), prema itn ble aje o¥ena od svar fodtedaice. Prema tome, ne postoje nubno | oduvijek ~ Liter de cass, align 0 uztociia, Koj je s araptkog jzika preveo na latinski Johannes Hispanu ili Gehard in Cremone izmed 1167-1187. goin, predsavjairvod Hz Gea Isnt theologies ( Zeongelonve Desheyuch) eoplatonigara Prokiow (108s). Auiorom se opéeito smatra0 Aritote, tk je Toma Abeinst pots} vo votatazabrao da je postjedi arapak invod iz Proklovova djea (ep. I, D- SAFFREY ©. P., Sait Thomae Aino sipr Libra de caus expo, Eeibourg-Lovain 1954, 82, XV_—-XXXVIEi Prooeniam st). Tom eek ‘pune na nj soi dst t rastadaye njegove tee. 85se sine materia subsistentes. Non enim forma secundum totum genus suum materia indi- get, ut dictum est; et huiusmodi formae sunt intelligentiae: et ideo non oportet ut essen- tiae vel quidditates harum substantiarum sint aliud quam ipsa forma. 25. In hoc ergo differt essentia substan- tiae compositae ct substantiae simplicis, quod essentia substantiae compositae non est tantum forma, sed complectitur formam et materiam; essentia autem substantiae simpli- cis est forma tantum. Et ex hoc causantur duae aliae differentiae. Una est quod essentia substantiae com- positae potest significari ut rotum vel ut pars, quod accidit propter materiae designa- tionem, ut dictum est. Et ideo non quolibet modo pracdicatur essentia rei compositac de ipsa re composita: non enim potest dici quod homo sit quidditas sua. Sed essentia rei sim- plicis, quac est sua forma, non potest signifi- cari nisi ut totum, cum nihil sit ibi practer formam, quasi formam recipiens: et ideo, quocumque modo sumatur cssentia sub- stantiae simplicis, de ea praedicatur. Unde Avicenna dicit quod quidditas substantiae simplicis est ipsummet simplex, quia non est aliquid aliud secipiens ipsam. Secunda differentia est quia essentiae rerum compositarum ex eo quod recipiuntur in materia designata multiplicantur secun- dum divisionem cius, unde contingit quod aliqua sint idem specie et diversa numero. Sed cum essentia simplicis non sit recepta in materia, non potest ibi esse talis multiplicatio; et ideo oportet ut non inveniantur in illis substantiis plura individua eiusdem specici, sed quotquod sint ibi individua, tot sunt species, ut Avicenna expresse dicit. 26. Huiusmodi ergo substantiae quam- vis sint formae tantum sine materia, non tamen in eis est omnimoda simplicita uts, “ Usp. Met, V, c. $, ed. Venet., fol. gor. nije upuéena na tvar. Takve su odrednice umska biéa. Stoga nije nuéno da bit odnosno Stota (quidditas) th biéa bude neito drugo nego sama odrednica. a5. Raalika, dakle, izmedu biti slozenog biéa i jednostavnoga sastoji se u tome Sto bit slodenog biéa ne sazinjava samo odrednica, veé obuhvaéa odrednicu i tvar, a bit jedno- stavnog biéa satinjava iskljudivo odrednica. Iz ove razlike proizlaze dvije druge: Prva je da se bit slotenog biéa moze oznatiti ili kao ¢jelina ili kao dio, sto se do- gada, kako smo rekli (br. 14), zbog tvari Koja ima ulogu konkretiziranja. Stoga se bit sloZenog bia ne priri¢e bilo kako doti¢nom biéu. Ne moie se npr. kazati da je covjek svoja bit. No, bit jednostavnog bica, koja je zapravo njegova odrednica, moze se oznaéiti samo cjelovito, bududi da u njoj nema nigega, osim odrednice, Gime bi se mogla sjediniti. Iz toga slijedi da se bie jednostavnog biéa pri- pisuje istome, kako god se zela, U tom smislu Avicenat® izjavljuje da je bit jedno- stavnog biéa sama jednostavnost, jer wnjemu nema nigega s ime bi se sjedinilo. Druga je razlika ta da biti slozenih bia, ukoliko su sjedinjene s konkretnom tvari, tele za brojnoku koja se prilagodava dio- ama tvari. Stoga se dogada da su ncka bia po vwsti ista, a brojem razlitita. $ druge strane: buduéi da bit jednostavnog biéa nije sedinjena s tvari, u njoj nema mjesta vibe strukosti. Prema tome, kod tih biéa nema vike jedinki u istoj visti, nego koliko je Jedinki, toliko je i vista, kako izritito twrdi Avicena.49 26. Premda se, dakle, ta bida sastoje samo od odrednice bez tvari, ipak nisu sasvim jednostayna poput iste zbilinosti +9 Usp. Met., V, ¢. 2, ed. Venet., fol. 87 v. Ova je teza od temeline vainosti u Tominu uzenju 0 ontitkom ustrojstvu Zisto duhownog ‘svijeta (andela i davoli), 2 mnogo pridonosi razumijevanju njegove antropologijske i sociologijske misli, Budu dda svi Tjudi, unatoé svojim razlikama, spadaju u jedina te istu Ijudsku vrsti, oni su po rirod jednaki dok su andel | davol azitit jer svaki pojedinac predstavjazisebnu onticka vata (exp. Surtme dhs, 4. $0, 2. 45 - 108, 2. 35 q. 109, 2. 2; 113, a. 2). 86sint actus purus, sed habent permixtionem potentiae. Et hoe sic patet. Quidquid enim non est de intellectu essentiae vel quidditatis, hoc est adveniens extra, et faciens compositionem cum essen- tia; quia nulla essentia sine his quae sunt partes essentiae intelligi potest. Omnis autem. essentia vel quidditas potest intelligi sine hoc quod aliquid intelligatur de esse suo: possum enim intelligere quid est homo vel phoenix, et tamen ignorare an esse habeat in rerum natura. Ergo patet quod esse est aliud ab essentia vel quidditate. Nisi forte sit aliqua res cuius quidditas sit ipsum suum esse; et haec res non potest esse nisi una et prima, quia impossibile est ut fiat plurificatio alicuius, nisi per additionem alicuius differentiae, sicut multiplicatur natura generis in species; vel per hoc quod forma recipitur in diversis materiis, sicut multiplicatur natura speciei in diversis individuis; vel per hoc quod unum cst absolutum et aliud in aliquo re ceptum: sicut, si esset quidam calor separa~ tus, esset alius a calore non separato, ex ipsa sua separatione. Si autem ponatur aliqua res quae sit esse tantum, ita ut ipsum esse sit subsistens, hoc esse non recipict additionem differentiae, quia iam non esset esse tantum, sed esse et praeter hoc forma aliqua; et multo minus recipict additionem materiae, quia iam esset esse non subsistens sed materiale. Unde relinguitur quod talis res quae sit suum esse, non potest esse nisi una. Unde oportet quod, in qualibet alia re practer eam, aliud est ese suum et aliud quidditas vel natura seu forma sua. Unde oportet quod in intelligentis sit esse praeter (actus purus), nego u njihov sastav ulazi moguénost.9 To se moe razjasniti na slije~ dedi natin: Sve Sto ne spada u pojam biti odnosno Stote, dini izvanjski dodatak i tvori slozenicu 5 biti, jer nema te biti koja bi se mogla shvatiti bez njezinih sastavnih dijelova, Ali svaka se bit odnosno Stota moze pojmiti a da se pri tome jo¥ ni’ta ne zna o njezinu postojanju (esse): mogu, naime, pojmiti 3t0 je dovjck ili feniks, a ne znati da li postoje w zbilji (in rerum natura). Jasno je, prema tome, da je postojanje (esse) nelto razlitito od biti odnosno od Stote.5! Izuzetak oznatuje ono bige tija je bit (quidditas) istovjetna sa svojim postojanjem. A to je bige nuino jedno i iskonsko. Jer neko se biée moze pojaviti u veéem broju samo ako mu se dodaje neka razlika: tako se narav roda razmnofava u vrste; ili ako jedna odrednica ulazi u sastav razlititih evari: tako se narav vrste mnodi u razlititim jedinkama; ili napokon tako da je jedan clement neovisan (absolutum), a drugi s netim sjedinjen, Kad bi, na primjer, posto- Jala neka Gista toplina (calor separatus), ona bi upravo zbog svoje tistoce bila neito drugo nego toplina koja je sjedinjena (¢ drugim clementima). Ako sada pretpostavimo da postoji neko biée koje je disti bitak (esse tan- tum) u smislu da sim bitak samostalno po- stoji, onda taj bitak ne moe primiti neki do datni clement razlikovanja, jer tada veé ne bi bio sti bitak, nego bi se sastojao od bitka i neéega Sto ga odreduje. Najmanje bi pak tvar mogla biti taj dodatni element, jer u tom slu- Zaju Listi bitak ne bi postojao samostalno, nego poput tvari. Iz toga slijedi da bige koje je istovjetno sa svojim bitkom mora biti jedno. Prema tome, u svim ostalim bidima jedna je sevar njihovo bivstvovanje (esse), a drugo je Stota (quidditas) ili narav, odnosno odrednica. Stoga je nuzno da se u umskim ‘CRY Morn suit gbijeden je, po Tomi, »moguénotéue (potent) dlig ostvarenja, Bog je wt bie nnost« (actus purus), a iskonska tvar je sta moguénoste (potentia pura). Izmedu ta dva apsolutna pola nalaze se tami stupnjevi slodenosti izmedu moguénosti i zbilinosti: element, slozena tijela, biljke, Zivotinje, ljudi i fisto duhowna bia, Zato je sav svijet napetaabivanie. ini se da je'u ovome tekstu najjasnije izxetena teza 0 zbillskoj razlici (distnetio reals) izmedu biti (essentia) i postojana (xstnta)u svarima svorenog svijea,Ipak treba prinietiti ca Tomin dokaza postupae,oslonjen 18 primer Covjeka ili feniksa Koji x¢ mogu pojmitl neovisno o njihova zbiljskom postojanju, pokacule Samo i se ta dva clementa zamiffigju, 20 razlitit, to nije dovoljan dokaz njihove zbiliske r ligitose. 87formam; et ideo dictum est quod intelligen- tia est forma et esse. 27. Omne autem quod convenit alicui, vel est causatum ex principiis naturae suae, sicat risibile in homine, vel advenit ab aliquo principio extrinseco, sicut lumen in aére ex infuentia solis, Non autem potest esse quod ipsum esse sit causatum ab ipsa forma vel quidditate rei, dico sicut a causa efficiente; quia sic aliqua res esset causa sui ipsius, et aliqua res seipsam in esse produceret, quod est impossibile. Ergo oportet quod omnis talis res, cuius esse est aliud quam natura sua, habeat esse ab alio. Et quia omne quod est per aliud reduci tur ad id quod est per se, sicut ad causam primam, oportet ut sit aliqua res, quae sit causa essendi omnibus rebus, co quod ipsa est esse tantum; alia iretur in infinitum in causis, cum omnis res quae non est esse tantum, habeat causam sui esse, ut dictum est, Patet ergo quod intelligentia est forma et esse; et quod esse habet a primo ente quod est esse tantum; et hoc est causa prima, quae Deus est. 28. Omne autem quod recipit aliquid ab alio, ext in potentia respectu illus; et hoc quod receptum est in co, est actus eius. Ergo oportet quod ipsa quidditas vel forma quae igentia, sit in potentia respectu esse quod a Deo recipit; et illud esse receptum est per modum actus. Et ita invenitur po- tentia et actus in intelligentiis, non tamen forma et materia, nisi aequivoce, Unde etiam. pati, recipere, subiectum esse et omnia huius- modi quae videntur rebus ratione materiae convenire, aequivoce conveniunt substantiis 5 Ovaj ge dokazni postupak kasnije u Sumi teologije, p. bicima razlikuju bivsevovanje i odrednica, Zato smo rekli da je umsko biée slozeno od odrednice i bivstvovanja. “J 27. No, svaka osobina koja pripada nekom biéu ili je posljedica (causatum) koja proizlazi iz izvori8ta (ex principiis) njezine naravi ili pak potjece od nekog izvanjskog izvorista kao to svjetlost u zraku proizlazi od utjecaja Sunca. Nemoguée je, medutim, da postojanje bude posijedica odrednice odnosno biti stvari, mislim u smislu tvornog uzroka (causa efficiens). Tada bi, naime, neka stvar bila uzrok same sebe (causa sui ipsius) i samu bi sebe izvodila u postojanje, a to je nemoguée.? Stoga je nwino da svaka stvar éije se postojanje razlikuje od njezine naravi, prima to postojanje od nekog drugog bigs. A buduéi da se sve Sto je zavisno (per aliud) svodi na ono Sto je samostalno (per se) kao na svoj iskonski uzrok, mora postojati neko bie koje je uzrok postojanja svih stvari zbog toga Sto je on disti bitak. Ina¢e bi uzroci otisli u beskraj, jer kao Sto smo rekli, svaka stvar koja nije Gsti bitak prima postojanje od nekog uzroka.$ Iz toga vidimo da umsko bige mora biti slo¥eno od odrednice i posto- janja, te da njegovo postojanje proizlazi od iskonskog biéa koje je Gisti bitak, a to je iskonski uzrok, to jest Bog. 28. Svako biée koje prima neku osobinu od drugog biéa nalazi se u stanju moguénosti spram toga biéa, a osobina koju prima ozna- Euje njegovo stanje zbiljnosti. Stoga je nuzno da bit odnosno odrednica, koja je umsko bige, bude u stanju moguénosti spram po- stojanja koje prima od Boga. A to primljeno postojanje oznatuje njezino stanje zbiljnosti. Tako je, dakle, u umskim bidima prisutna moguénost i zbiljnost, ali ne odrednica i tvar, osim w posve raznoznaénom smislu (aequi- voce). Dosljedno tome: zavisiti od izvanjsko a, , Postati sdrugi pute kojim Toma razabire ostojanje Boga (usp. str. 173). Dodajmo da Toma odbacuje pojam causa sui (u2roke simoga sebe) kao proturjecan, aj je pojam u novovjekovno filozofji rehabilitia Spinoza (1632-1677), prenida mu je dao klasiéno tumadenje: ®Pod uzrokom samoga sebe razumijevam ono tija bit ukljuuje postajanje: odnomo ono dija se narav ne moze shvatiti drakéije nego kao postojeéae (usp. Etika I, Definicije I). U Hegela pojam cause sui poprima narodito 2na- Serj Buda da se-urrokpokuzije hao trot tek Tada i saunopa sche: sStgaje cavok ub Ltn eb emae st ugp. Enlbed fl -vodi svo} ukinak, on ne proizvodi samofutinak’ nego ofiskih =nanosti, § 153) 5°O nemoguénosti beskrajnog uzroénog process kojim se dokazuje nuzno postojanje Boga, vidi str. 173 88intellectualibus et corporalibus, ut in tertio De anima Commentator dicit, Et quia, ut dictum est, intelligentiae quidditas est ipsamet intelligentia, ideo quidditas vel essentia eius est ipsum quod est ipsa, et esse suum recep- tum a Deo est id quod subsistit in rerum natura; et propter hoc a quibusdam huius- modi substantiae dicuntur componi ex quo est et quod est, vel ex quod est et esse, ut Boetius dicit. 29. Et quia in intelligentiis ponitur potentia et actus, non erit difficile invenire multitudinem intelligentiarum; quod esset impossibile, si nulla potentia in cis esset. Unde Commentator dicit in tertio De anima, quod, si natura intellectus possibilis esset ignorata, non possemus invenire multitudi- nem in substantiis separatis. Est ergo distinc~ tio carum ad invicem, secundum gradum potentiae et actus; ita quod intelligentia superior, quae magis propinqua est primo, haber plus de actu et minus de potentia, et sic de aliis. Et hoc completur in anima humana, quae tenet ultimum gradum in substantiis intellectualibus. Unde intellectus possibilis eius se habet ad formas inteligibiles sicue materia prima, quae tenet ultimum gradum in esse sensibili, ad formas sensibiles, ut Commentator in tertio De anima dicit. Et ideo Philosophus comparat eam tabulac rasae, in qua nihil est scriptum. Et propter hoc, quia inter alias substantias intelligibiles plus habet de potentia, ideo efficitur in tan- tum propinqua rebus materialibus, ut res + Usp. comm. 14, ed. Venet., VIL, fol. 108 r. 8 Usp. De hebdomadibus, u PL, 64, 1311 C. djclovanja (pati), primati, biti podlozan i sve sligne oznake koje su svojstvene tvari, pri- mjenjuju se u posve raznoznaénom smislu umskim bigima i tjelesnima, kako kate Komentator u II knj. O dui. No, bududi da se bit umskog bi¢a sastoji u samoj umno- sti, kako rekosmo, njezina je Stota odnosno bit istovjetna s njezinim biéem, a postojanje koje prima od Boga jest upravo ono na temelju kojega postoji samostalno u zbilji. Zato neki tvrde, prema Boetiju,3> da su takva bia sloZena od onoga ma temelju Eega postojes (quo est) i onoga ®to sus (quod est), iliti od onoga wto jeste (quod est) i od »bivstvovanjae (esse). 29. Buduéi da je u umskim bidéima prisutna moguénost i zbiljnost, nije teiko razumjeti njihovo mnoStvo, To bi mnoStvo ilo nemoguée kad u njihovu biéu ne bi bilo nikakve mogucnosti.s6 Zato Komen- tator kade u II knj. O duii,57 da ne bismo mogli dokuéiti mnostvo umskih biéa kad bi nam bila nepoznata narav primalatkog uma (intellectus possibilis). Prema tome, ta se bia medusobno razlikuju prema razliti- tom stupnju moguénosti i zbiljnosti, tako da se na viSem stupnju nalazi ono umsko biée koje je blize Iskonskom biéu, pa sadr3i vige zbiljnosti a manje moguénosti, itd. To stupnjevanje zakljutuje Ijudska duSa koja se nalazi na najnizem stupnju umskih biéa. Stoga se njezin primalatki um odnosi spram odrednic’ koje ¥eli shvatiti (ad formas intelligibiles) kao &to se prvobitna tvar, koja se nalazi na posijednjem stupnju osjetilnog svijeta (in esse sensibili), odnosi spram od- rednica toga svijeta, kako kaze Komentator u I knj. O duli.58 Zato Filozofs? usporeduje Ijudsku duu s praznom plotom na kojoj nije ni’ta napisano. A bududi da je ljudska dua izmedu svih umskih biéa najvige optere- 4% Naime, smoguénoste u njihovu' biéu osnovica je 2a brojna ozbiljenja. O problemu mnoltva umskih bia Vidi: Summa th I, q- $0, 2.3 1 Summa c.g. Lib. I, 98. 3 Usp, comin. 5, ed. Venet., fol 103. Slijedeéi Averoesa, Toma vidi u naravi Ijudskoga uma, koji je tvoren (=u moguéaosti) prema svemu io postoj, poredbenu osnovicu za Fazumijevanje mnoftva umskih biea: O nno- agnosnoj, tj. primalatkoj sposobnostiIjudskog uma vidi Summa th, I, . 79, a. 21 Summa e.g Lib. Il, cc- 5962. # Usp. comm. 5, ed. Venet, fo 113 v. Najjeloviii prikar te hijerathiske, athitektonske i ranvojne svijeta nalazimo u Stara c.g. Lib’ IV, e. 3% (vidi prijevod na str. 141143) 4 Usp. De anima, Il, pogh 4, 430. 1. 89materialis trahatur ad participandum esse suum, ita quod ex anima et corpore resultat unum esse in uno composito; quamyis illud esse, prout est animae, non sit dependens a corpore. Er ideo post illam formam, quae est anima, inveniuntur aliae formae plus de potentia habentes et magis propinquac ma~ teriac, in tantum quod esse earum sine ma teria non cst. In quibus etiam invenitur ordo ct gradus usque ad primas formas elemen- torum, quae sunt propinquissimae materiae. Unde nec aliquam operationem habent, nisi secundum exigentiam qualitatum activarum, ct passivarum, et aliarum quibus materia ad formam disponitur. Caput V Qualiter essentia sit diversimode in diversis 30. His visis, patet quomodo essentia in diversis invenitur. Invenitur autem triplex modus habendi essentiam in substantiis. Aliquid enim est, sicut Deus, cuius cssentia est ipsum esse; et ideo inveniuntur aliqui philosophi dicentes quod Deus non habet quidditatem vel essentiam, quia essen- tia sua non est alind quam esse suum, Et ex hoe sequitur quod ipse non sit in genere, quia omne quod est in genere oportet quod habcat quidditatem practer esse suum, cum quidditas vel natura generis aut speciei non distinguatur secundum rationem naturae in illis quorum est genus vel species; sed esse diversum est in diversis. Nec oportet, si dicimus quod Deus est esse tantum, ut in errorem corum incidamus, slobodu. 1 Usp. ste. 44, bili. 9 Gena moguénotéu, ona je tako bliska tvarnom svijetu da ga privlati k sebi kako bi sudjelo- vao u njezinu biéu, pa iz duke i tijela nastaje dno biée u jedinstvenoj sloZenici. Ali to bice u svojoj duhownoj naravi ne zavisi od tijela.s0 Dosljedno tome, poslije spomenute od- rednice, koja je Ijudska dufa, slijede ostale koje su jos vie optereéene moguénoséu i blize su tvari, pa njihovo biée zavisi od nje. Kod tih biéa takodcr postoji neki poredak i stupnjevanje sve do osnovnih odrednica clemenatas! koje su u neposrednoj blizini prvobitne tvari. Zato te odrednice nemaju neko poscbno djelovanje, osim onoga koje proizlazi iz aktivnih, pasivnih i ostalih kvali- teta koje pripremaju tvar za odrednicu, Poglavije V Kako je bit na razliéite natine prisutna u razligitim bicima 30. Na temelju onoga sto smo izlo%ili, mode se razjasniti kako je bit prisuma u raaliditim biima. Bit je na tri nagina prisutna ut samostalnim bidima (in substantiis). Postoji neko bige, to jest Bog, éija je bit istovjema s njegovimn postojanjem. Zbog, toga su neki filozofi®? ustvrdili da Bog i nema Stotw odnosno bit, jer njegova bit nije nista drugo nego postojanje. A iz toga slijedi da Bog ne spada u neki rod (bica), jer sve Sto spada_u ncki rod mora imati razlitita bit od svoga postojanja, bududi da sc bit odnosno naray roda ili vrste ne razlikuje na temelju naravi onih biéa koja spadaju u neki rod ili vrstu.* Naprotiv, ta se razlitita ica postojanjem medusobno razlikuju.** Kad kazemo da je Bog éisti bitak, nc moramo pasti u zabludu onih koji su tvrdili Ljudska je dufa po svom ustrojstvu takva da »priviatie materiju, sedinjuje se s niom i u njoj ostvaruje svoju 4 Tebko je utvrditi koje filozofe ima w vidu Toma. Ta se formula, koja zvuti smiono, ali koju Toma ne od- bacuje, nalazi u Avicene: Met., Vill, 4, fol. 99 b, i IX, 1, fol. 101 va. ‘3. Na primjer, lad se ne razlikuju na temelju ljudske naravi, koja im je ista, nego na temelju osobina stetenih Daitinjenjem i vlastitim Zivotom, Ova redenica izride razlikovanje na temelju egzistencijalnib osobina, 90qui Deum dixerunt esse illud esse universale quo quaclibet res formaliter est. Hoc enim esse quod Deus est ut nulla sibi additio fieri possit: unde per ipsam suam puritatem est esse distinctum ab omni esse. Propter quod, in commento nonae propositionis libri De causis dicitur quod individuatio primae Cau- sac quae est esse tantum, est per puram bonitatem cius. Esse autem commune, sicut in intellectu suo non includit aliquam addi- tionem, ita nec includit in intellectu suo aliquam praecisionem additionis; quia, si hoc esset, nihil posset intelligi esse in quo super esse aliquid adderetur. Similiter etiam, quamvis sit esse tantum, non oportet quod deficiant ei reliquae per fectiones, quae sunt in omnibus generibus propter quod perfectum simpliciter dicitur, ut Philosophus et Commentator, in quinto ‘Metaphysicae dicunt: sed habet eas modo excellentiori omnibus rebus, quia in co unum suat, sed in aliis diversitatem habent. Et hoc est quia omnes illae perfectiones con- veniunt sibi secundum suum esse simple sicut, si aliquis per unam qualitatem posset efficere operationes omnium qualitatum, in illa una qualitate omnes qualitates haberet: ita Deus in ipso esse suo omnes perfectiones habet. 31. Secundo modo invenitur essentia in substantiis creatis intellectualibus, in quibus est aliud esse quam essentia earum, quamvis essentia sit sine materia. Unde esse carum. non est absolutum, sed receptum, et ideo limitatum est ct finitum ad capacitatem, naturae recipientis; sed natura vel quidditas Toma zacijelo misi na pantesttko utenje Jobanne (+ izmedu 1150—1155) i Amalrika iz Benea kod Cl da je Bog neko sveopée biée (esse universale) koje ulazi u sastav svih stvari poput njihove odrednice,*8 Naime, Bozje bivstvo ima to svojstvo da mu se ne moze nitta dodati, pa se upravo svojom nepomuéenoiéu (per ipsam suam puritatem) razlikuje od svih biga. Zbog toga se u tumacenju devete teze Kajige 0 uzrocima®® primjeéuje da je nepomu- éena dobrota iskonskog Uzroka, distog bitka, ono Sto ga dni jedinstvenim. Dotim opéi pojam bitka (esse commune) ne sadr3i po sebi neki dodatni element, ali ga ni ne iskljuéuje. Kad bi, naime, to bio sluzaj, ne bismo ‘mogli shvatiti nifta Sto bi povrh bitka imalo primjesu negega drugoga. Sligno tome, premda je Bog tisti bitak, ne slijedi da mu nedostaju ostala savrSenstva (perfectiones) ili odlike. Naprotiv, on posje~ duje sva savrienstva kojima su obdareni ostali rodovi bida, zbog Zega se kale da je savrien u punom smislu rijedi (simpliciter), kako iznose Filozof6? i Komentator® u Vknj. Metafizike. No, Bog posjeduje ta savréenstva na odligniji nagin nego sva ostala bia, jer uw ajemu su sjedinjena, au ostalim su bidima nepovezana. Razlog je tome taj Sto Bogu sva ta savrSenstva pripadaju primjereno njc- govu jednovitom bitku (esse simplex). Kad bi, recimo, netko mogao s jednom svojom sposobnoséu (qualitatem) izvesti djela svih ostalih sposobnosti, tada bi dotigni u toj jednoj sposobnosti imao sve druge. Eto, tako Bog posjeduje u svom bitku sva savrSenstva. 31. Na drugi je nagin prisutna bit u stvorenim umskim biima u kojima se posto- janje razlikuje od njihove biti, premda ta bit nije povezana s tvari. Prema tome, nji- hovo postojanje nije bezuvjetno, nego zavi- sno, te dosljedno tome omedeno i ogranigeno veé prema moguénostima naravi od koje esa Scotusa Eriugene (810877), Thierryja iz Chartresa esa (-+ izmedu 1205-1207). Opfirniju raspravu s tim pan- feizmom vidi u Summa th, I, q. 3, 81 Summa cg. Lib. I, ¢. 36 “6 Usp. Prop. XIX, w itd. BARDENHEWER, Die pseudoearstotelsche Schrift Uber das reine Gute bekannt sunter dem Namen Liber de cuss, Freiburg im Breisgau 1882, § 8, st. 173. ‘Usp. Metafsika, kaj. V, pogh 16, 1021 B30. © U0 Ma Urtomn, weed : Venet., VII, fol. 162 v—163 r. © U to} nepovezanosti i neuskladenosti rami odlika u svijetu, osobito u fovjeku, Toma vidi osnovicu nje- ove tragitnosti, Cox vjek npr. razvija u beskraj svoju tehnitku moé, a zanemaruje etiéke vrednote (usp. Summa th., Tull. gq. 3,3, 4, ad tm). Tinate ljudsko nezadovolistvo proizlazi odatle to je netko npr. pametan, ai za0, drugi je dobar, ali’ giup itd, a1carum est absoluta, non recepta in aliqua materia. Et ideo dicitur in libro De causis quod intelligentiae sunt infinitae inferius et finitae superius: sunt enim finitae quantum, ad esse earum quod a superiori recipiunt; non tamen finiuntur inferius, quia earum formae non limitantur ad capacitatem alicuius ma~ teriae recipientis cas. Et ideo in talibus sub- stantiis non invenitur multitudo individu- orum in una specie, ut dictum est, nisi in anima humana, propter corpus cui unitur. Et licet individuatio eius ex corpore occasionaliter dependeat, quantum ad sui inchoationem, quia non acquiritur sibi esse individuatum, nisi in corpore cuius est actus; non tamen oportet, ut, subtract corpore, individuatio pereat; quia cum habeat esse absolutum, x quo acquisitum est sibi esse individuatum, ex hoc quod facta est forma huius corporis, illud esse semper remanet individuatum. Et ideo dicit Avicenna quod individuatio animarum, et multiplicatio de~ ponder ex corpore, quantum ad sui princi~ pitum, sed non quantum ad sui finem, Et quia in istis substantiis quidditas non est idem quod esse, ideo sunt ordinabiles in praedicamento; et propter hoc invenitur in cis genus, species et differentia, quamvis earum differentiae propriae nobis occultae sint, In rebus enim sensibilibus etiam ipsae differentiae essentiales nobis ignotae sunt; unde significantur per differentias accidenta~ les quae ex essentialibus oriuntur, sicut causa significatur per suum effectum, sicut bipes ponitur differentia hominis, Accidentia au- tem propria substantiarum_immaterialium nobis ignota sunt; unde differentiae carum nec per se nec per accidentales differentias a nobis significari possunt. 32. Hoc autem sciendum est, quod non codem modo sumitur genus et differentia zavisi, No njihova je naray nezavisna (absoluta), nije ovisna o tvari. Stoga se ka¥e u Knjizi 0 uzrocima?® da su umska bica neogranigena prema dolje, a ogranigena prema gore. Naime, ogranigena su u svome postojanju koje primaju od vikeg biéa, ali nisu ogranigena prema dolje, jer njihove odrednice ne ogranigava prihvatna mogué- nost tvari s kojom bi bile sjedinjene. Zato kod tih biéa, kako smo rekli (br. 25), ne postoji vige jedinki u jednoj vrsti, osim u sluéaju Ijudske due Sto je posljedica njezina sjedi- njenja s tijelom, No, iako individualizacija ljudske duse ovisi prigodimice (occasionaliter) 0 tijelu u njezinu postankn — bududi da postizava svoje jedinstveno (individuatum) biée samo po tijelu koje ozbiljuje — ipak iz toga ne slijedi da propadanjem tijela propada i nje~ zina samostalnost (individuatio). Buduéi da je bivstvo due nezavisno, odakle izvire nje- zina osebujnost, to bivstvo uvijek ostaje indi- vidualizirano jer duka predstavija odrednicu sasvim konkretnog tijela.™ U tom smisiu, kka¥e Avicena,? osebujnost i mnostvo dua za- visi od tijela unjihovu nastajanju, aline dalj Buduéi da kod umskih biéa bit nije istoyjeta s postojanjem, na njih modemo primijeniti kategorije i dosljedno tome mo- Zemo razabrati u njima rod, vrsta i razliku, premda su nam njihove osebujne razlike skrivene. Stovi8e, ni kod osjetilnih biéa ne poznajemo njihove bitne razlike, nego ih oznaéavamo pomoéu pripadnih razlika koje izvira i2 bitnih, Tako uzrok oznaéavamo pomoéu svoga utinka, a kao osebujnu raziiku Govjeka navodimo da ima dvije noge. No, pripadne osobine duhownih biéa su nam ne~ poznate, pa zato njihove osebujne razlike ne moiemo oznaéiti ni pomocu bitnih razlika, ni pomoéu pripadnih. 32. Ali moramo primijetiti da se pojam roda i razlike ne uzima u istom smistu kod 1% Usp, i2d, BARDENHEWER, nav. di, § 4 se. 167, 1 Nema neke ope Iudske duie koja bi se Konkretiiraia u raznim Jjudskim osobama, Svaki pojedini Zovjek svoju osobnost 2 Usp, De anima, V, c. 3, ed. Venet., fol. 246—2sr. 78 Ovaj period svjedo&i 0 razlozno} skronmnosti Tome. Nasuprot krilaticama 0 navodaom sveznadarstvy sko- lustigara, Covjek, po Tomi, ne poznaje ni bitne razlike materijalnog svijeta. O come vidi optimije: J. PIEPER Unasstrinkbares Licht, Miinchen, 1963, 92in illis substantiis et in substantiis sensibilibus: quia in sensibilibus, genus sumitur ab eo quod est materiale in re, differentia vero ab eo quod est formale in ipsa; unde dicit Avi- cenna in principio libri sui De anima quod forma, in rebus compositis ex materia et forma, vest differentia simplex eius quod constituitur ex illae: non autem ita quod ipsa forma sit differentia, sed quia est prin- cipium differentiae, ut idem dicit in sua Metaphysica; et dicitur talis differentia esse differentia simplex, quia sumitur ab co, quod est pars quidditatis rei, scilicet a forma. Cam autem substantiae immateriales sint simplices quidditates, non potest in eis differentia sumi ab eo quod est pars quiddita- tis, sed a tota quidditate; et ideo in principio De anima dicit Avicenna quod differentiam simplicem oon habent nisi species quarum. essentiae sunt compositae ex materia et formas, Similiter etiam in eis ex tota cssentia sumitur genus, modo tamen differenti; una cnim substantia separata convenit cum alia in immaterialitate et differunt ab invicem in gradu perfectionis, secundum recessum a potentialitate et accessum ad actum purum. Et ideo ab co quod consequitur illas in quantum sunt immateriales, sumitur in eis genus, sicut intellectualitas vel aliquid huius- modi; ab co autem quod consequitur in cis gradum perfectionis, sumitur in cis differen- tia, nobis tamen ignota. Nec oportet has differentias esse acci- dentales, quia sunt secundum maiorem vel minorem perfectionem, quae non diver- sificant species. Gradus enim perfectionis in recipiendo eandem formam non diversificat speciem, sicut albius et minus album in parti- cipando ciusdem rationis albedinem; sed diversus gradus perfectionis in ipsis formis vel naturis participatis diversificat speciem; sicut % Usp. I, 1, ed. Venet, fol. 1—1 v. 15 Usp. nj. V, pogl. 6, ed. Venet., fl. 90. % Usp. I,¢. 1, ed, Venet, fol. rr. duhovnih biéa i kod osjetilnih stvari, Kod ogjetilnih stvari pojam roda vute svoje pod rijetlo od tvarnog elementa u stvari, dok razlika vuée svoje podrijetlo od elementa koji ima ulogu odrednice. Stoga Avicena kaie u potetku svoje knjige O dus da kod oni stvari koje su sloZene od tvari i odred- nice, odrednica sje zapravo jednovita razlika ‘onoga Sto je od nje nastaloe. Ali ne u tom smislu da sama odrednica oznacuje razliku, nego u tom smislu da je podrijetlo razlike, kako to kaze i u svojoj Metafizici75 Tu pak razliku nazivamo jednovitom (simplex) zato Sto joj je podrijetlo u jednom dijelu biti, to jest u odrednici. No, buduéi da je bit duhovnih biéa jednostavna, podrijetlo razlike ne mote biti neki dio njihove biti, nego samo cijela bit. U tom smislu, tvrdi Avicena u poéetku knjige O dui.) jednovitu razliku simaju samo one vrste (bia) kojih je bit slozena od tvari i odrednices. Sligno tome, kod duhovnih bia, cijela je bit podrijetlo roda, ali opet na poseban natin, Naime, dva se Gisto duhovna bi¢a podudaraju ukoliko su duhovna, a razlikuju se po stupnju savrSenstva, to jest prema tome da li su blige stanju moguénosti ili &istoj zbiljnosti. Iz toga slijedi da rod kod tih biéa vuée svoje podrijetlo od onih osobina koje ih obiljeZuju ukoliko su duhovna biéa, na primjer, umnost i tome slitno. A radlika, koja nam je, dakako, nepoznata, vute svoje podrijetlo’ od onih osobina koje proizlaze iz njihova stupnja savrSenstva, Te razlike nisu nuzgredne (accidentales) zbog toga Sto se, navodno, razlikuju samo po vecem i manjem stupnju savrienstva, na temelju kojih ne nastaju razlitite vrste (biga). Dakako da razni stupnjevi savrSenstva koji nastaju prihvaéanjem jedne te iste od- rednice ne stvaraju razlitite vrste biéa, recimo veéi ili manji stupanj bjeline unutar bijele boje u kojoj sudjeluju. Ali razlidie stupanj 93natura procedit per gradus de plantis ad animalia, per quaedam. quac sunt media inter animalia et plantas, secundum Philosophum in libro De animalibus, Nec iterum est neces~ sarium ut divisio intellectualium substanti- arum sit semper per duas differentias vera: quia hoc est impossibile in omnibus rebus accidere, ut Philosophus dicit in undecimo De animalibus. 33. Tertio modo invenitur essentia in substantiis compositis ex materia et forma, in quibus et esse est receptum et finitum, propter hoc quod et ab alio esse habent: et iterum natura vel quidditas earum est recepta in materia signata, Et ideo sunt finitae et superius ct inferius; et in eis, iam propter divisionem materiae signatae, possibilis est multiplicatio individuorum in una specie. Et in his substantiis qualiter se habeat essentia ad intentiones logicas supra dictum est. Caput VI Quomodo sit essentia in accidentibus 34. Nunc restat videre quomodo essen- tia sit in accidentibus: qualiter enim sit in omnibus substantiis dictum est. Et quia, ut dictum est, essentia est id quod per definitionem significatur, oportet ut co modo habeant essentiam quo habent definitionem. Definitionem autem habent incompletam, quia non possunt definiri nisi ponatur subiectum in corum definitione; et hoc ideo est, quia non habent esse per se absolutum a subiecto; sed, sicut ex forma 1 Usp. De histo lov, nego potjete od sirjskih i arapskih prevodi podrugja zoologije ovim redom: kj. 1—10 15—19 Toledu. M. Skot je kasnije postao carski astro) sayrSenstva unutar samih odrednica odnosno naravi, u kojima sudjeluju njihovi nosioci, stvara razlitite vrste (biéa). Tako, prema Filozofi, u knjizi O divin bidima” priroda prelazi od stupnja biljki na stupanj Zivotinja preko nekih Zivih biéa koja su izmedu njih. No, nije nuino da se umska biéa uvijek razlikuju_prema dvjema pozitivnim raz likama, To je, naime, neostvarivo kod svih bida, kako pokazuje Filozof u XI knj. O ivim bitima.7 33. Na treéi nadin prisutna je bit u stva- rima koje su slozene od tvari i odrednice, kojih je bivstvovanje zavisno i ogranigeno, jer ga primaju od drugog bia, Isto tako, njihova narav odnosno bit zavisi od kon- kreme tvari, Buduci da se te stvari medusob- no razlikuju na temelju razliké same kon- kretne tvari, u jednoj vesti mote biti vile jedinki. A veé'smo prije rckli (pogl. Il!) kako se kod th stvari bit odnosi spram logitkih pojmova. Poglavije VI Kako je bit prisutna u pripadnim osobinama 34. Sada preostaje da vidimo kako je bit prisutna u pripadnim osobinama,”9 jer smo © njezinoj prisutnosti u svim samo- stalnim biéima (substantiis) veé govorili. da je, kako smo rekli (br. 5), bit ono Sto oznatavamo definicijom, stoga natin prisutnosti biti u pripadnim osobinama mora odgovarati naginu njihova definiranja. A nagin njihova definitanja je nepotpun, jer ih mozemo definirati samo tako da u definiciji navedemo njihova nosioca (subiec- tum).89 Razlog je ta} sto ne postoje samo- erinalan, ko Vl, pogl. 1, $88 b 41 Nasov dela De aninalitus ij ievorne Arson laca. ‘Taj prijevod ima 19 knjiga, a obuhvaéa tri Aristotelova djelea De historia animalinms; knj. 11-—14 = De paribus animalium ; ka De generation aninaliam.S arapskog na latins jog Fridrike Frevgo gale Mihael Skot (£1235) pre 1220. godine u Il u Napulju. Dante ga stavija u pakao zbog toga ito se usudivao predskazivati buduénost (usp. Pakao, XX, 115), — O Aristotelovu i Tomina pojmu evolucije vidi job: str. 4445, bilj. 10; str. 6 " Usp. De paribus animaliuo, kaj. 1, pogl. 2, 642 b s—7. 1 © pripadaim osobinama vidi str. 61, bill. 4 #4 Kazemo li bespodmetno avelike, sjake, »geni 02, 4. osobinama a da ne govorimo i o njihovim nosiocima, 94 Jans, stamos, sdesnoe itd. svatko e spontano pitati: tko? trait ge nosiocakojem pripadau te osobine. Toma, dakle, hote vet ne modemo govoritio pripadmnet materia relinquitur esse substantiale quan- do componuntur, ita ex accidente et subiecto relinquitur esse accidentale quando accidens subiecto advenit. Et ideo etiam nec forma substantialis completam essentiam habet, nec materia; quia in definitione formae sub- stantialis oportet quod ponatur illud cuius est forma; ct ita definitio eius est per additionem alicuius quod est extra genus eius, sicut et definitio formae accidentalis: unde etiam in definitione animae ponitur corpus a naturali, gui considerat animam solum in quantum est forma physici corporis. 35. Sed tamen inter formas substantia- les et accidentales tantum interest, quia, sicut forma substantialis non habet per se esse absolutum sine e0 cui advenit, ita nec illud cui advenit, scilicet materia: et ideo ex coniuncione utriusque relinquitur illud esse in quo res per se subsisti, ct ex cis efficitur unum per se; propter quod ex conitincione corum relinquitur essentia quacdam. Unde forma, quamvis in se considerata non habeat completam rationem essentiae, tamen est pats essentiae completac. Sed illud cui advenit accidens, est ens in se completum, subsistens in suo esse, quod quidem esse naturaliter praccedit accidens quod supervenit. Et ideo accidens superve- niens, ex coniuncione sui cum eo cui advenit, non causat illud esse in quo res subsistit, per quod res est ens per se, sed causat quoddam esse secundum, sine quo res subsistens intel- ligi potest esse, sine quo primum potest intelligi sine secundo. Unde ex accidente et subiecto non efficitur unum per se, sed unum. per accidens. Et ideo ex corum coniunctione non resultat essentia quaedam, sicut ex coni- unctione formae ad materiam; propter quod accidens neque rationem completae essen- tiae habet, neque pars completae essentiae est; sed sicut est ens secundum quid, ita et essentiam secundum quid habet. stalno i nezavisno od svoga nosioca, nego kao &o iz spoja tvari i odrednice nastaje samostalno bide (esse substantiale), tako iz spoja pripadne osobine i njezina nosioca nastaje pripadno bige (esse accidentale), kad se pripadna osobina pripoji svome nosiocu. Stoga ni bitna odrednica, ni tvar nemaju cjelovitu bit. Naime, u definiciji bine od~ rednice treba navesti onaj element koji ona odreduje. Prema tome, u njezinu definiciju treba unijeti neki clement koji je izvan njezina roda. A to vrijedi i za definiciju pripadne odrednice. Zato prirodoznanstve- nik (naturals), koji Ijudsku duu ima u vidu samo ukoliko je odrednica prirednog tijela, iztigito navodi tijelo kad definira dui, 35. Ipak postoji razlika izmedu bitnih i pripadnih odrednica. Naime, kao &to bitna odrednica ne postoji samostalno i nezavisno od elementa kojemu pridolazi, tako ne postoji ni taj elemenat, to jest war. Prema tome, neka stvar postoji samostalno kad se ta dva clementa spoje, te tako tvore jedinstve- no samostalno bie. Tako iz njihova spoja nastaje neka bit. Premda, dakle, odrednica promatrana u sebi ne znati cjelovitu (com- pletam) bit, ipak je dio cjelovite biti. No, nosilac kojemu pridolazi pripadna osobina u sebi je celovito bide, postoji samostalno u svome bivstvu i po prirodi prethodi pripadnoj osobini koja_nadolazi na nj. To znaéi da pripadna osobina koja nadolazi ne uzrokuje bivstvo po kojemu neka stvar postoji kao samostalno i zascbno bide, veé uzrokuje tek neko drugotno biv- stvo®! bez kojega se moze pojmiti bivstvo samostalno postojeée stvari, kao Sto »prvox mogn shvatiti bez sdrugogae. Prema tome, spoj pripadne osobine i njezina nosioca ne tvori nukno (per se) jedinstvo, nego tck pripadno. Zato iz njihova spoja ne nastaje neka bit kao Sto nastaje iz spoja odrednice s tvari, Dosljedno tome, pripadna osobina ne predstavlja cjelovitu bit, niti je dio cjelo- vite biti, nego je bide u izvjesnom smisly # Dragotao bivsvo (ese secundum), §, sporedno, Na primjer, za sol, Sovjeks, kudu itd koji veé post sporedno jes onickog sajuita Kakve su boje vein, guj senalre sao. me pee 9536. Sed, quia illud quod dicitur maxime et verissime in quolibet genere, est causa corum quae sunt post in illo genere, sicut ignis qui est in fine caliditatis est causa caloris in rebus calidis, ut in secundo Metaphysicae dicitur; ideo substantia, quae est principium in genere entis, verissime et maxime essen- tiam habens, oportet quod sit causa acciden- tium quae secundario ct quasi secundum quid rationem entis participant. Quod tamen diversimode contingit; quia enim partes substantiae sunt materia et forma, ideo quae~ dam accidentia principaliter consequuntur formam, ct quaedam materiam, Forma au- tem invenitur aliqua, cuius esse non dependet a materia, ut anima intellectualis; materia vero non habet esse nisi per formam, Unde in accidentibus quae sequuntur formam est aliquid quod non habet communicationem cum materia, ut intelligere, quod non est per organum corporale, sicut probat Philosophus in tertio De anima, Aliqua vero ex consequen- tibus formam sunt, quae habent communi- cationem cum materia, sicut sentire; sed nullum accidens consequitur materiam sine communicatione formae. 37. In his tamen accidentibus quae ma- teriam consequuntur invenitur quaedam diversitas. Quaedam enim accidentia con sequuntur materiam secundum ordinem quem habet ad formam specialem, ut mascu- linum et femininum in animalibus, quorum diversitas ad materiam reducitur, ut dicitur in decimo Metaphysicae, unde, remota forma animalis, dicta accidentia non remanent nisi aequivoce. Quaedam vero consequuntur materiam secundum ordinem quem habet © Usp. postojanje (Usp. str. 174). Usp. pogl. 4, 429 b 3. © tome vidi optimije Tomin komentar In De ani (cecundum quid), pa je i bit prisutna u njoj na izvjestan naéin, 36. No, kao Sto kaze Filozof u Il knj. Metafizike,82 ono Sto se smatra najvrednijim iv najistinskijim na bilo kojem podrugju biga, to je uarok svega Sto slijedi poslije njege, recimo, vrhunski stupanj topline uzrokuje toplinu u toplim stvarima. Prema tome, podloga (substantia) koja je izvoriéte na podrugju onoga sto postoji i u kojoj je najistinskije i najpotpunije prisutna bit mora biti uzrok pripadnih osobina, koje na izvje~ stan natin i u izvjemom smislu ostvaruju (participant) pojam biga, To se dogada na razlitite nagine, Buduéi da su sastavni dijelovi podloge tvar i odrednica, ncke pripadne osobine prvenstveno obiljeZuju odrednicu, neke pak tvat. Ali, postoji neka odrednica je postojanje ne zavisi od tvari, na primjer, umom obdarena dua, dok tvar postoji samo posredovanjem odrednice. Iz toga proizlazi da medu pripadnim osobinama koje obilje- Zuju odrednicu ima nekih koje nisu povezane s tvari, na primjer, in razumijevanja, koji nije radnja nekog tjelesnog organa, kako dokazuje Filozof u Ill knj. O dui.8 Drage su pak pripadne osobine povezane s tvari, na primjer, Gin osjecanja, Ali nema te pripad- ne osobine koja bi obiljeZavala tvar, a da ova ne bi bila povezana s odrednicom. 37. No, postoji neka razlititost i kod pripadnih osobina koje obiljezuju war. Na- ime, neke pripadne osobine obiljeZuju tvar u odnosu spram odrednice vrste, kao ito su kod Zivih biéa muki i Zenski spol, kojih se razligitost svodi na tvar, prema X knj. Metafizike,S+ Stoga, kad nestane odrednica Yivog biéa, spomenute pripadne osobine ne postoje vise u pravom smislu rijeti, Druge pak pripadne osobine obiljezuju tvar u od- hosu. spram odrednice roda. Nestane li, pogl. 1, 993 b 24. Na ovaj se Aristotelov tekst oslanja Toma i u svom dervrtom dokazu za Bokje i, Lib. TM, lec. 7, br. 684—699. % Usp. pos. 9, 2038 b 21-23. Rijet je o ontitko} omovi! spolnostfvihbiga, Po Arstotela i Tomi, s42- lika iemedu omutkoge i tenskogs ae protalar ir same bid neke vee Hivih bia, kao da bi npr. nwikarac bio vie vjek nego Zena. Ta razlika i2vire iz telesnog elementa njihova bia. Stoga pripada samo odredenim jedinkama. ‘Ali, premda su smulkor i rEensko« tek pripadne osobine pojedinaca, ipak nisu sporedne kao npr. boja Kose. Spol- ‘ost fe duboko ukorjnjena a fiva bits: smulkow ih sdenskoe profima favo dice nekejednke. Zato Toma da je spolnost pripadna osobina koja obiljeduje »tvar u odnosu spram odrednice vrstee, tj ona prodire do biti. 96ad formam generalem; et ideo, remota forma speciali, adhuc in ea remanent: sicut nigredo cutis est in Aethiope ex mixtione elementorum, et non ex ratione animae; et ideo post mortem in eo remanet. Et quia unaquacque res individuatur ex materia, et collocatur in genere vel specie per suam format, ideo accidentia quae con- sequuntur materiam sunt accidentia indivi- dui, secundum quae etiam individua ciusdem specici differunt ad invicem. Accidentia vero quae consequuntur formam, sunt propriae passiones vel generis vel speciei; unde in- veniuntur in omnibus participantibus natu- ram generis vel speciei: sicut risibile con- sequitur in homine formam, quia risus con- tingit ex aliqua apprehensione animae homi- nis, 38. Sciendum etiam est quod accidentia aliquando ex principiis essentialibus causan- tur secundum actum perfectum, sicut calor in igne qui semper actu est calidus; aliquando vero secundum aptitudinem tantum, sed complementum accipiunt accidentia ex agen- te exteriori, sicut diaphaneitas in are, quae completur per corpus lucidum exterius: et in talibus aptitudo est accidens inseparabile; sed complementum quod advenit ex aliquo principio quod est extra essentiam rei, vel quod non intrat constitutione rei, est separa- bile, sicut moveri et huiusmodi. 39. Sciendum est autem quod in acci- dentibus alio modo sumuntur genus, species et differentia quam in substantiis, Quia enim in substantiis ex forma substantiali et materia efficitur per se unum, una quadam natura ex dakle, odrednica vrste, te pripadne osobine ipak ostaju. Na primjer, ctnina ko%e u Etiop- Ijanina proizlazi od odredene smjese ele- menata i nije posljedica njegova du’evnog ustrojstva.85 Zato te osobine ostaju poslije smrti. Buduci da svaka stvar biva jedinstvena (individuatur) na temelja tvari, a svrstava se u neki rod ili vrstu po svojoj odrednici, ptipadne su osobine koje obiljeZuju tvar zapravo pripadne osobine jedinke i po njima se jedinke iste viste medusobno razlikuju. S druge strane, pripadne osobine koje obi- Fjekuju odrednicu tvore vlastite oznake (passiones) roda ili vrste, pa su prisutne u svim stvarima koje po naravi_ pripadaju istom rodu ili vrsti. Na primjer, sposobnost smijanja obiljeZuje odrednicu govjeka, jer smijeh je posljedica svojevrsnog zapazanja Ijudskog duha.86 38. Takoder treba napomenuti da pri- padne osobine ponekad proizlaze iz izvorista biti w stanju pune zbiljnosti, kao na primjer, toplina u vatri koja je svagda zbiljski topla. No, ponekad proizlaze samo u stanju neke moguénosti (aptitudinem), a ozbiljuje ih neki vanjski Cinilac, Na primjer, prozimnost zraka postaje zbiljska zahvaljujuéi nekom svijet leéem tijelu izvana, U tim sluéajevima stanje moguénosti je neodvojivo od pripadne oso- bine. Ali njezino ostvarenje koje potjete od nckog izvorista izvan biti stvari ili koje ne ulazi u sastav stvari moguée je odvojiti, na primjer, gibanje i tome slitno.8? 39. No, moramo imati na umu da rod, vista i razlika imaju drukéije znagenje kod pripadnih osobina, a druktije kod njihovih samostalnih podloga (in substantiis). Naime, kod samostalnih podloga iz bime odrednice © Cmina kode 1 cmca-Aftikanca (Etiopljanina) uzima se kao primjer za sporednu pripadnu osobinu Zovjeka koje obiljefujewvar u odnoss spram odrehice roda ic ssi kag ir seg pride bine Sve leis aloe sam ons Ea ped in hn ee le la Shvaéa kao endogeni pigment melanin, tiji kemijski sastav jo8 nije poznat. No, u navedenom primjeru sadréana je ‘matajna antirasisti¢ka nauka 0 Zovjekt, azumom unapijed shvaca kako bi moral bs 2 8 kao Krava, ku a ae cgzistencijala jo nije prouteno. wr Sah Je bits pipadaa osobin, Zovcka, oil jetuje njegovu srazumnu narave, Drugim sijetima, Zovjek se neo neoéckivano: npr. unyjesto da goVori, on mug be kao pijtao itd, — To izaziva smijeh. Koliko znam, Tomino shvacanje smijeha kao Ijudskog, © Nadovezujaé ng Artotala (ssp. Top I, 12 b 45 Metafizike V, 202 a 1432) i Portia (os. Iegge €,5,4224) Toma ralkaje to vrste prada oxobina arcdenta): vaste (prope), pe, sposobmost sina & otic neodjlive (nseparaila), npr. mui demi spol wSvih bia; adele (parable), prs Hoda, e- denje itd. Vidi optimnije: Q. D. Dé anima, a. 12, ad 7m; Summa th. 1, q. 77, % Ty 7 Torna Absinski $m; De spirit, creat a, 11, €. 97earum coniunctione resultante, quae proprie in praedicamento substantiae collocatur; ideo in substantiis nomina concteta quae com- positum significant, proprie in genere esse dicuntur, sicut species vel genera, ut homo vel animal: non autem forma vel materia est hoc modo in praedicamento, nisi per reductionem, sicut principia in genere esse dicuntar. Sed ex accidente et subiecto non fit unum per se; unde non resultat ex eorum conitinctione aliqua natura cui intentio gene ris vel speciei possit attribui. Unde nomina accidentalia coneretive dicta non ponuntur in praedicamento sicut species vel genera, ut album vel musicum, nisi per reductionem; sed solum secundum quod in abstracto signi- ficantur, ut albedo vel musica. Et quia accidentia non componuntur ex materia et forma, ideo non potest in eis sumi genus a materia, ot differentia a forma, sicut in substantiis compositis; sed oportet ut ge~ nus primum sumatur ex ipso modo essendi, secundum quod ens diversimode secundum. prius et posterius de decem generibus praedi- catur; sicut dicitur quantitas ex eo quod est mensura substantiae, et qualitas secundum quod est dispositio substantiae, et sic de aliis, secundum Philosophum in quarto Metaphysicae. 40. Differentiae vero in eis sumuntur ¢ diversitate principiorum ex quibus causan- tur. Et quia propriae passiones ex propriis principiis subiecti causantur, ideo subiectum ponitur in definitione eorum loco differen- tiae, si in abstracto definiuntur, secundum quod sunt proprie in genere: sicut dicitur quod simitas est nasi curvitas; sed e converso esset, si eorum definitio sumeretur secundum. quod concretive dicuntur. Si enim subiectum. in corum definitione poneretur sicut genus; i tvari nastaje neko zascbno jedinstveno bie, iz njihova spoja proizlazi neka narav koja doista spada u kategoriju podloge. Posljedica je toga da se konkretni nazivi, koji u toj kategoriji oznaéavaju slozenicu, s pravom izriéu u obliku roda, to jest kao vrste ili rodovi, na primjer xovjeke ili vivo biées. Ali odrednica ili tvar ne spadaju na taj naéin u kategoriju, osim ako ih svedemo na nju poput izvorista koja stavljamo u neki rod.t* No, iz pripadne osobine i njihova no- sioca ne nastaje neko zasebno jedinstveno bige, Prema tome, iz njihova spoja ne proiz- lazi neka narav na koju bi se mogao primije- niti pojam roda ili viste. Stoga konkretni nazivi koji oznaéuju pripadne osobine ne spadaju u kategoriju kao vrste ili rodovi, na primjer obijele ili aglaabene, osim ako ih svedemo na nju, veé samo kad imaju apstraktno znagenje, na primjer »bjelinae i rglazbas. Buduéi da pripadne osobine nisu slozene od tvari i odrednice, u njima rod ne vuée svoje podrijetlo od tvari, ni razlika od odred- nice, kao %8o je slutaj kod slozenih bida, nego rod moramo razabrati iz njihova nagina postojanja. I to uzimajuéi u obzir razlidite natine kojima se pojam biga pririée deseto- rim kategorijama i primjereno njihovu vri- Jjednosnom redoslijedu (secundum prius et posterius). Na primjer, kolikoéa tvori mjeru podloge, kakvoéa njezino stanje (dispositio), isligno o drugim kategorijama, kako razlaie Filozof u IV knj. Metafizike.s® 40. S druge strane, razlike u pripadnim osobinama vuku podrijetlo od razlititih iavorifta koja ih uarokuju. A buduéi da su vlastite oznake (passiones) posljedice vla~ stitih izvoriita njihova nosioca (subiecti), u njihovoj definicji, kad se definiraju ap- straktno, treba navesti toga nosioca po Kojemu doista spadaju u neki rod. Tako kaiemo da je pisavost isto sto plosnatost nosa. A bilo bi obratno kad bi se njihova definicija formulirala u konkretnom obliku. 8 Medu izvoriita koja spadaju u neku kategoriju Aristotel ubraja: prirodu, element itd. (usp. Metefizike, kaj. V, pogl 1, 013). 6 Usp. pogl. 2, 1003 a 30—b 10. 98quia tune definirentur per modum substan- tiarum compositarum, in quibus ratio gene- ris sumitur a materia, sicut dicimus quod simum est nasus curvus. Similiter etiam est, si unum accidens alterius accidentis principium sit, sicut prin cipium relationis est actio et passio et quanti- tas; et ideo secundum haec dividit Philoso phus relationem in quinto Metaphysicae. Sed quia propria principia accidentium non semper sunt manifesta, ideo quandoque sumimus differentias accidentium ex eorum effectibus, sicut congregativum et disgregati-~ vum dicuntur differentiae coloris, quae cau santur ex abundantia et paucitate lucis ex qua diversae species coloris causantur. 41. Sic ergo patet quomodo essentia est in substantiis et accidentibus; et quomodo in substantiis compositis et simplicibus; et qualiter in his omnibus intentiones univer~ sales logicae inveniuntur; excepto primo Principio quod est infinitae simplicitatis, cui non convenit ratio generis vel speciei, et per consequens nec definitio propter suam simplicitatem, in quo sit finis et consummatio huius sermonis. Tada bi, naime, njihov nosilac bio naveden u definiciji u ulozi roda, jer bi se definirale poput slozenih bia kod kojih pojam roda vuée podrijetlo od tvari. Tako ka¥emo da je »pisave isto to plosnati nos. Sligan je postupak kad je jedna pripadna osobina izvoriéte neke druge, recimo djelo~ vanje, primanje i kolikoéa izvoriite su od- nosa. Stoga Filozof u V knj. Metafizike prema tome mjerilu odreduje razlitite vrste odnosa. No, buduéi da viastita izvorista pripadnih osobina nisu uvijek odigledna, razlike medu pripadnim osobinama ponekad odredujemo pomodu njihovih utinaka. Tako ka¥emo da su neke boje sabrane (congregati~ vum), neke pak rastavljene (disgregativum), do gga dolazi zbog obilja odnosno nedo- statka svjetlosti, Sto je uarok razlititih vrsta boja. 42. Sada, dakle, vidimo kako je bit prisutna u samostalnim podlogama iu pri- padnim osobinama, a kako u slo%enim i jednostavnim bidima, te na koji su natin opéi pojmovi logike na djelu u svemu tome. Jedino treba izuzeti Iskonsko potelo koje je beskrajno jednostavno i na koje ne mozemo primijeniti pojam rods ili vrste, pa dosljedno ni definiciju upravo zbog njegove jedno~ stavnosti, Time zavriavamo i zakljuéujemo ovu raspravu. LITERATURA. 1 Izdanja izvornika S. THOMAE AQUINATIS, Opuscula philosophica, cura et studio R. M. SPIAZZI O. P., Taurini-Romae, 954, te. 5—18. $. THOMAE AQUINATIS, Opuscula omnia neenon opera minora, ad fidem codicum restituit ac edidit J. PERRIER O. P., Tomus I: Opuscula philosophica, Patis, 1949, str. 24—50, $. THOMAE AQUINATIS, Opusculum De ente et essenti, introductione et notis auctum edidit C. BOYER S.J., Romae, 1933. S. THOMAE AQUINATIS, sermo seu Tracatus de ente et essentia, ed. L. BAUR, Miinster 19264, 1933%. Le »De ente et essentiae de S. THOMAS D’AQUIN, Texte établi d’aprds les manuscrits parisiens, Introduc~ tion, Notes et Etudes historiques, par M.D. ROLAND-GOSSELIN, ©. P., Kaiti (Belgique), 1926. UI Prijevodi TOMA AKVINSKI, O biu i sultini, preveo i predgovor napisao dr VLADIMIR PREMEC, Beograd, 1973 THOMAS VON AQUIN, Uber das Sein und das Wesen, Deutsch-lateinische Ausgabe, jibersetzt und er- Tiutert von RUDOLF ALLERS, Frankfurt am Main und Hamburg, 1959. % Usp. pogl. 15, 1020 b 26—1o021 b 13, 7 99