Drava je organizacija koja raspolae monopolom prinude, a ta sila - prinuda joj, u krajnjoj

liniji, slue za odravanje pravnog sistema, organizacije vlasti i naina proizvodnje koji
odgovara vladajuoj klasi.
Pravo je skup pravila ponaanja kojima se ureuju drutveni odnosil. Ta pravila ponaanja
odnosno pravo predstavlja volju vladajue klase uslovljenu materijalnim uslovima ivota.
Organizovan zajedniki ivot ljudi u drutvu nije mogue zamisliti bez normi, odnosno
odreenih pravila ponaanja.
Norme su pravila ponaanja koje reguliu meuljudske odnose, stanja i ponaanja. One
su stare koliko i organizovan ivot u drutvu. I najstariji i najjednostavniji oblici
organizovanja zahtijevali su odreena pravila ponaanja.
Drutvene norme upuene su na svijest ovjeka.
Da bi potpunije shvatili sutinu drutvenih nonrmi ukazat emo ukratko na osnovne razlike
izmeu prirodnih i drutvenih normi:
- u pogledu stvaranja - nastanka (prirodne norme su rezultat prirodnih zakonitosti, a
drutvene volje ovjeka);
- u pogledu podloge - predmeta na koje djeluju (prirodne djeluju na materiju, a drutvene
na svijest);
- u pogledu snage (prirodne djeluju snagom neminovnosti, a drutvene ne);
- u pogledu cilja (prirodne nemaju cilj, a drutvene imaju) i
- u pogledu sankcije (prirodne nemaju sankcije, a drutvene najee imaju).
Obiaji su pravila koja nastaju dugotrajnim ponavljanjem (ponavljanjem odreenog
ponaanja u istoj situaciji). Vrijeme ponavljanja takvog ponaanja nije odreeno. Za
nepotovanje obiaja postoje i odreene drutvene sankcije. Ove sankcije nastaju spontano i
kreu se od podsmjeha, blae ili tee osude okoline do linovanja!
Moral ne vue snagu iz dugotrajnog ponavljanja - vrenja kao obiaj. Moral je klasna
kategorija. Svako drutvo, drava, klasa pa i pojedinac imaju svoj moral. Sankcija za
nepotovanje moralnih normi je gria savjesti.
Pravna norma je pravilo ponaanja koje propisuje drava (preko svojih ovlatenih organa) i
iju primjenu obezbjeuje svojim aparatom prinude. Ona predstavlja sutinski element prava
preko koga pravo regulie i usmjerava drutvene odnose. Pravna norma je jedna vrsta
drutvene norme. Razlika izmeu pravnih i ostalih vrsta drutvenih normi je prije svega u
nainu nastanka, u organizaciji i nainu primjene (sprovoenja) i kvalitetu i nainu izvrenja
(sprovoenja) sankcije.
Da bi pravna norma nastala potrebno je da je donese ovlaten organ, u odgovarajuem
postupku i da je objavi na odreeni nain. Pravila ponaanja (pravne norme) ne moe
propisivati i nametati svako, nego samo onaj organ koji je za to izriito ovlaten.
Osnovni elementi pravne norme su: hipoteza, dispozicija i sankcija.
Hipoteza ili pretpostavka je onaj dio pravne norme koji sadri opis injenica uslova,
sluajeva, dogaaja.
Dispozicija je osnovni - najznaajniji dio pravne norme. Ona sadri pravilo ponaanja,
odnosno zahtiieva odreeno ponaanje.
Sankcija sadri pravne posljedice ukoliko subjekt prava prekri pravilo ponaanja sadrano
u normi odnosno u dispoziciji norme.
Svaka pravna norma ne mora imati sva tri elementa.
Sva tri elementa pravne norme mogu, ali ne moraju biti na istom mjestu. Obino se hipoteza
i dispozicija pravne norme nalaze u istom lanu. Sankcija pravne norme moe biti u istom ili
drugom lanu istog pravnog akta (zakona) ili u razliitim pravnim aktima (zakonima).

Vrste pravnih normi

Pravne norme su veoma raznovrsne i zbog toga ih je teko podijeliti, odnosno napraviti
podjelu koja bi ih sve obuhvatila i razvrstala. Izmeu ostalog i zbog te raznovrsnosti mogu
se dijeliti na razne naine:
Prema pravnim subiektima na koje se odnose imamo, opte, posebne i pojedinane.
Podjela na apstraktne i konkretne
Prema karakteru dispozicije imamo imperativne, prohibitivne, ovlaujue,
alternativne i dispozitivne norme.
Imperativne (zapovjedne) norme su one kojima se subjektima prava izriito nalae,
nareuje odreeno ponaanje.
Prohibitivne (zabranjujue) norme su one kojima se zabranjuje odreeno ponaanje.
Ovlaujue norme su one .kojima drava daje pravo - ovlatenje kojima se subjekti prava
mogu, ali ne moraju sluiti.
Alternativne norme su one norme koje omoguavaju subjektu prava na koga se odnose da
izborom izmeu dvije ili vie mogunosti udovolji dispoziciji norme.
Dispozitivne su takve norme koie omoguavaju da subjekt prava svojom izjavom volje
stvori novu dispoziciju norme umjesto zakonske dispozicije.
Tehnike norme su pravila struke, standardi (pravila kojih_se rnoramo pridravati pri
proizvodnji motornih vozila, gradnji puta itd.).
Vremensko vaenje pravne norme
Pravne norme se mijenjaju tako da imaju svoju vremensku dimenziju. Norme se mogu
mijenjati i zbog procjene da postojee ne reguliu na zadovoljavajui nain odreena pitanja
i da novim normama treba ivotnje, kvalitetnije, odnosno drugaije ta pitanja urediti.
Ranije smo istakli da se pravne norme, odnosno pravni akti kojima su propisane, poslije
usvajanja moraju objaviti u slubenom glasilu. Vrijeme od objavljivanja norme do njenog
stupanja na snagu naziva se vakacijom. U praksi najee imamo dva naina odreivanja
ovog. vremena odnosno stupanja na snagu pravnih normi. Najee je to osmi dan nakon
objavljivanja. Meutim, ako je za sprovoenje nekog propisa potrebno izvriti odreene
pripreme ili ako postoji neki drugi razlog onda se u samom propisu moe odrediti datum
kada e taj propis stupiti na snagu.
Samo izuzetno propis moe stupiti na snagu bez vakacije. Ta izuzetna hitnost moe biti u
sluaju rata, elementarnih nepogoda itd. U ovakvim sluajevima norma djeluje odmah poslije
usvajanja.
Pravne norme prestaju vaiti na vie naina.
Abrogaciia. Donoenjem nove norme prestaje vaiti stara. Kada se donose novi Zakon
najee se u njemu navede da stari zakon prestaje vaiti.
Derogacija. Pravna norma moe prestati i derogaciiom. Takav sluaj imamo kada se donese
novi zakon, a u niemu se nita ne kae ta je sa starim zakonom koji je rsgulisao istu oblast.
Dotrajalost. Norma moe prestati vaiti i zbog dotrajalosti. To su oni sluajevi kada nestaje
predmet regulisanja, odnosno kada prestanu postojati odnosi i situacije koje su normom
regulisane.
Utvrditi vremensko vaenje pravne norme je veoma bitno za primjenu i ostvarivanje prava.
Od toga zavisi pravilna primjena mnogih pravnih instituta i u velikoj mjeri uinak itavog
pravnog sistema.
Prostorno vaenje pravne norme
Pod prostornim vaenjem pravne norme podrazumijevamo prostor na kome se pravna
norma primjenjuje odnosno subjekte prava na koje se norma odnosi bez obzira gdje se
nalaze.
Princip - naelo teritoriialiteta, je uglavnom svuda u svijetu usvojen, jer proizilazi iz
suvereniteta. On podrazumjeva da se na sve koji se nalaze na odreenoj teritoriji primjenjuje
pravo drave kojoj ta teritorija pripada.
Naelo personaliteta. Prema ovom naelu pravne norme jedne zemlje primieniuiu se na
njene dravljane bez obzira gdje se nalaze

Tumaenje pravnih normi

Prilikom primjene pravne norme, odnosno prava, potrebno je utvrditi smisao, sadrinu,
znaenje, odnosno socijalni cilj (svrhu) koii se sa normom elio postii. To se postie
tumaenjem - interpretacijom pravnih normi. Loe shvaeno, protumaeno i primijenjeno
pravo ne ostvaruje onaj uticaj na drutvene odnose koje objektivno moe pravo ostvariti.
Sa jedne strane pravo uopte, saobraajno pravo posebno, ne tumae samo pravnici nego i
brojna druga lica koja ga primjenjuju odnosno na koja se pravo odnosi. a sa druge strane u
takvim normama nailazimo na nejasne ili nedovoljno jasne pojmove koji trae objanjenje.
Razlozi zbog kojih su pravne norme formulisane tako da je potrebno odreeno znanje i
intelektualni napor da bi se tumaenjem utvrdio njihov smisao i sadrina su brojni.
Zadraemo se ukratko samo na onim znaajnijim.
Vrsta tumaenja pravnih normi
Podjela tumaenja pravnih normi moe se vriti prema raznim kriterijumima, odnosno na
razne naine. Imamo autentino, kazuistiko i doktrinirano tumaenje.
Autentino tumaenje vri organ koji je pravnu normu donio.
Kazuistiko, tumaenje vri sudski i upravni organ u postupku rjeavanja konkretnih
predmeta iz njihove nadlenosti.
Doktrinirano tumaenje vre pojedini nauni ili struni radnici.
Da bi se potpunije utvrdio sadraj, smisao, odnosno znaenje pravne norme u procesu
njihovog tumaenja koriste se razliita sredstva tumaennja prava kao to su jezik, logika,
sistem prava, cilj koji se pravom eli postii itd.
Jezikim tumaenjem vri se analiza teksta pravne norme prema pravilima jezika i na taj
nain se istrauje i utvruje njen jeziki smisao.
Logiikim tumaenjem utvruje se smisao pravne norme prema pravilima logike.
Sistematskim tumaenjem utvruje se znaenje norme uz pomo veze koja postoji izmeu
nje i drugih normi.
Historijskim tumaenjem utvrujemo smisao norme analizom njene historije ili razvoja.
Teleolokim tumaenjem utvruje se cilj norme.
II OPTI DIO SAOBRAAJNOG PRAVA
POJAM SAOBRAAJA
Saobraaj je vrlo stara i jedna od osnovnih aktivnosti. Ljudi su oduvijek imali potrebu da se
kreu, savladavaju prostor, radi zadovoljavanja razliitih potreba.
Saobraaj je racionalno i organizovano, fiziko savlaivanje prostora.
Saobraaj u uem smislu obuhvata prevoz liudi i robe (materijalnih dobara).
Saobraaj u irem smislu, pored saobraaja u uem smislu, obuhvata i transport
cjevovodima (naftovodi, gasovodi, vodovodi i si.) i prijenos informacija, vijesti i slika,
odnosno, komunikacije.
Pregledrazvoja saobraajnog prava
Razvoj drutva zahtijevao je i razvoj saobraaja, a razvoj saobraaja uslovio je razvoj
saobraajnog prava, odnosno pravnih normi kojima su regulisani odnosi u ovoj oblasti.
Historija prava prati, historiju saobraaja. Skup pravnih normi kojima su regulisani odnosi u
ovoj oblasti drutvenog ivota ine posebnu granu - saobraajno pravo.
Pojam i predmet saobraajnog prava
Predmet saobraajnog prava su pravni instituti koji daju pravni okvir saobraaju i reguliu
organizaciju saobraaja i odnose subjekata ovog prava koji su nastali proizveli neko dejstvo
povodom saobraaja.
Subjekti saobraajnog prava su saobraaina preduzea i druga pravna i fizika lica koja
neposredno ili posredno uestvuju u saobraaju.

Pojam saobraajnog prava pod saobraajnim pravom podrazumjevamo skup normi koje
reguliu pravne odnose u saobraaju, odnosno skup pravnih normi kojima se reguliu
meuljudski odnosi, stanja i ponaanja u ovaoj oblasti drutvenog ivota.
Metod izuavanja
Saobraajno pravo nema svoje posebne metode nego se slui metodama kojima se koriste
ostale pravne discipline, kao to su:
Normativno - dogmatska metoda, obuhvata pravo iskljuivo kao normativnu injenicu.
Socioloka metoda, polazi od drutvenih uslova i uzroka koji su uslovili donoenje norme.
Historijska metoda, polazi od toga da je pravo rezultat drutveno - historijskog razvoja
svakog naroda, a ne rezultat "mudrog zakonodavca.
Pravno - komparativna metoda omoguiije, da se kroz uporeivanje pravnih normi pojedinih
pravnih poredaka izvode odgovarajui zakljuci.
Fliozofsko- spekulativna metoda, za razliku od ranije spomenutih, ne prouava dravu i
pravo onakve kakvi jesu, nego kakvi bi trebali biti.
Izvori saobraajnog prava
Izvori prava dijele se na vie naina, a najee na: materijalne i formalne, direktne i
indirektne, unutranje (nacionalne) i meunarodne.
Unutranji (nacionalni) izvori saobraajnog prava
Najznaajniji unutranji nacionalni izvori saobraajnog prava su:
Ustav, Zakoni, Podzakonski akti, Lokalni propisi, Opti akti,Obiajji.
Meunarodni izvori saobraajnog prava
Meunarodni saobraaj najee se pravno regulie meunarodnim konvencijama,
sporazumima, protokolima i drugim meunarodnim ugovorima multilateralnog ili
bilateralnog karaktera.
Meu najznaainiie konvenciie multilateralnog karaktera spadaju:
Bezbiednost saobraaja:
Imovinske konvencije:
Carinske konvencije i fiskalni propisi:
Unifikacija saobraajnog prava
Unifikacija saobraajnog prava sprovodi se u okviru pojedinih grana saobraaja.
Glavni nosioci unifikacije saobraajnog prava su meunarodne saobraajne organzacije.
Glavni oblici u okviru kojih se vri unifikacija saobraajnog prava su:
Obiaji, opti uslovi poslovanja, konvencije i drugi meunarodni ugovori, jednoobrazni
nacionalni zakoni.
III OSNOVE SAOBRAAJNOG UPRAVNOG PRAVA POJAM PUTA
Javni put sainjavaju gornji i donji stroj puta (trup puta), putni graevinski objekti (mostovi,
nadvonjaci, vijadukti, potporni zidovi i dr.), saobraajni znakovi, oprema puta i objekti za
potrebe puta, prikljuci, zemljini pojas s obje strane puta, trotoari i biciklistike staze koje
prate kolovoz puta, prikljuci, i vazduni prostor iznad kolovoza u visini od 7 m raunajui od
najvie take kolovoza. Dravni putevi obuhvataju i objekte, ureaje i opremu za upravljanje
saobraajem.
Pravni nastanak i prestanak javnog put
Nastanak javnog puta. Po sada vaeim propisima javni put nastaje donoenjem posebnog
pravnog akta.Praktino odreivanjem kategorije i putanjem u saobraaj odreena povrina
stie svojstvo javnog puta.
Prestanak javnog puta odreen je nainom nastanka. Akt o ukidanju javnog puta donosi
organ koji je odredio njegovu kategoriju.

Pravni reim javnog puta

U dosadanjim izlaganjima uglavnom smo obradili sve bitne elemente za odreivanje
pravnog reima javnog puta. Ti elementi su:
Javni put ie dobro u optoj upotrebi a ta upotreba je slobodna, jednaka za sve pod istim
uslovima.
Javni put je u dravnom vlasnitvu i stoii izvan pravnog prometa, odnosno neotuiv je i na
njemu se ne mogu sticati imovinska prava.
Poseban pravno- javni reim.
Koritenje javnih puteva
Javni put kao dobro u optoj upotrebi moe koristiti svako, anonimno, bez pasebne dozvole
u granicama namjene, odnosno poduslovima propisanim zakonom i drugim propisima
Izmeu ostalog, propisane su sljedee granice namjene:
najvea dozvoljena irina vozila sa.teretom (do 2,5 m),
najvea dozvoljena visina (do 4,0 m)
najvea dozvoljena duina (razliito, zavisno od kategorije vozila od putnikih automobila do
6 m do autobusa sa prikolicom za gradski saobraaj do 20m)
najvea dozvoljena teina vozila ili skupa vozila (do 40t), optereenje po jednostrukoj osovini
(do 10t), optereenje po dvostrukoj osovini (do 16t) itd.
Specijalna koritenja javnog puta
Pod specijalnim koritenja javnog puta podrazumijevamo sluaieve u kojima se put koristi
preko granica namjene, odnosno preko granice utvrene optom upotrebom. Za specijalna
koritenja puta potreban je poseban pravni akt, najee administrativna dozvola iz koga
izvire pravo na koritenje puta mimo granica namjene.
Vrste puteva
Put je izgraena, odnosno utvrena povrina koju kao saobraajnu povrinu mogu da koriste
svi ili odreeni uesnici u saobraaju.
Javni put je put od opteg znaaja koji mogu da pod jednakim uslovima koriste svi ili
odreeni uesnici u saobraaju i koji je nadleni organ proglasio kao takav.
Nekategorisani put je put koji moe pod jednakim uslovima da koristi vei broj korisnika.
Autoput je dravni put namijenjen iskljuivo za saobraaj motocikala, putnikih vozila,
teretnih vozila i autobusa, sa ili bez prikljunih vozila, sa fiziki odvojenim kolo voznim
trakama za saobraaj iz suprotnih smjerova, sa najmanje dvije saobraajne trake po smijeru
i jednom zaustavnom trakom za svaki smijer, bez ukrtanja u nivou sa drugim putevima i
eljeznikim ili tramvajskim prugama, sa potpunom kontrolom pristupa.
Mreu javnih puteva ine: dravni putevi I reda, dravni putevi II reda, optinski puievi i
ulice u naseljima. Meunarodni putevi po ovoj kategorizaciji svrstani su u dravne puteve.
Upravljanje i odravanje javnih puteva
Izgradnja javnih puteva zahtijeva velika materijalna ulaganja, ali je zato vijek eksploatacije
veoma dug, pogotovo ako se puievi odravaju na zadovoljavajui nain.
Upravljanje putevima podrazumijeva: koritenja javnih puteva, zatita, vrenje
investitorske funkcije, organizovanje i obavljanje strunih poslova na izgradnji,
rekonstrukciji, odravanju i zatiti puteva, planiranje razvoja, izgradnje, prikupljanje i
raspolaganje sredstvima koja su namijenjena putevima.
Odravanje obuhvata: otklanjanje nedostataka na putu i putnim objektima, popravke,
manja proirenja i ojaavanje kolovoza i putnih objekata, obnavljanje kolovoznog zastora,
postavljanje, zamjenu i uklanjanje vertikalne i horizontalne signalizacije i opreme puta,
opravku i zamjenu privremenih i stalnih naprava za zatitu puta, uklanjanje odronjenog,
nanesenog, prosutog ili nadrugi nain na put dospjelog materijala ili predmeta, ienje
kolovoza i odvodnih i drugih objekata i ureaja, odravanje prohodnosti puteva u zimskom

periodu, bojenje metalnih konstrukcija i putnih objekata, redovne i vanredne preglede puta i
putnih objekata, odravanje putnog zemljita itd.
Sredstva za odravanje puteva obezbjeuju se iz ukupnih sredstava, koja su namijenjena
za finansiranje izgradnje, rekonstrukcije, odravanja i zatite javnih puteva.
Saobraajna signalizacija
Zbog toga to je saobraaj specifina oblast drutvenog ivota regulisanje odnosa, stanja i
ponaanja u njemu vri se na vie naina: normativno (propisi), tehniko regulisanje
(saobraajni znakovi i tehniki ureaji) i znacima ovlatenih lica.
Najvanije razlike izmeu saobraajnih znakova (simbola) i pravnih normi su sljedee:
Nadlenost i broj organa koji ih donose,
Razlike u pogledu prirode elemenata pravne norme,
Procedura (postupak) donoenja,
Mjesto i tehnika saoptavanja onima na koje se odnose;
Prostorno i vremensko vaenje saobraajnih znakova i pravnih normi;
Odgovornost za tete na putu i tetu zbog stanja puta
Kod odgovornosti za tetu koja nastaje u saobraaju u vezi sa koritenjem puteva treba
razlikovati:
tetu koju korisnik puta pretrpi zbog stanja puta i opreme,
tetu koja nastaje na samom putu usljed saobraajne nezgode ili koritenjem puta.
Institucija za odravanje puteva odgovara za tetu koju korisnik puta pretrpi na putu koji ona
odrava, ako je teta nastala zbog proputanja pravovremenog izvrenja potrebnih radova i
preduzimanja odgovarajuih mjera na odravanju puta.Od institucije za odravanje puta
zahtijeva se da reaguje na nain i u vremenu koje je uobiajeno u efikasnoj organizaciji rada.
Institucija za odravanje puta odgovara za tetu koja nastane zbog nepostavljenog ili
nepravilno postavljenog saobraajnog znaka.
Pojam i pravni reim vozila
Vozilo kao sredstvo namijenjeno za kretanje po putu odnosno za prevoz lica i stvari moe se
posmatrati sa pravnog, tehnikog i ekonomskog stanovita.
Vozilo je sredstvo koje je po konstrukciji, ureajima, sklopovima i opremi namijenjeno i
osposobljeno za kretanje po putu,
Motorno vozilo je vozilo koje se pokree snagom sopstvenog motora, koje je po
konstrukciji, ureajima, sklopovima i opremi namijenjeno i osposobljeno za prevoz lica,
odnosno stvari, za obavljanje radova, odnosno za vuu prikljunog vozila, osim inskih
vozila.
Putniko vozilo je vozilo za prevoz putnika koje ima najvie devet mjesta za sjedenje
ukljuujui i mjesto za sjedenje vozaa,
Autobus je vozilo za prevoz putnika koje ima vie od devet mjesta za sjedenje ukljuujui i
mjesto za sjedenje vozaa,
Uslovi koje vozila moraju ispunjavati. U saobraaju mogu uestvovati samo ona vozila
koja ispunjavaju propisane uslove. Ovi uslovi nisu isti za sva vozila nego zavise od vrste i
kategorije vozila, odnosno od njegovih vozno - dinamikih karakteristika.
Ispitivanje vozila. Motorna i prikljuna vozila ne mogu se pustiti u promet, a to znai ne mogu
se pojaviti na tritu, a time ni u saobraaju, bez odgovarajueg odobrenja (atesta).
Ispitivanju podlijeu sva motorna i prikljuna vozila bez obzira da li se serijski ili pojedinano
proizvode ili prepravljaju. Pored vozila ispitivanju podlijeu i rezervni dijelovi koji su znaajni
sa aspekta bezbjednosti saobraaja, odnosno koji predstavljaju aktivne elemente
bezbjednosti vozila, kao to su: dijelovi ureaja za upravljanje, zaustavljanje, spajanje
vunog i prikljucnog vozila, osvjetljenje, davanje svjetlosnih znakova i sl.
Svako motorno ili prikljuno vozilo, koje se pojedinano proizvodi ili prepravlja, mora biti
ispitano (atestirano).

Izmjena tehnikog stanja vozila. U praksi se esto ne pravi dovoljno jasna razlika izmeu
izmjene tehnikog stanja i prepravke vozila. Ova razlia nije formalne ili terminoloke nego
sutinske prirode. Kod izmjene tehnikog stanja nije potrebno vriti ispitivanje (atestiranie)
vozila dok kod prepravke jeste.
Homologaciia opreme i dijelovi motornih vozila. Potreba izjednaavanja izrade i
kvaliteta dijelova, ureaja i opreme za motorna vozila na meunarodnom planu, doprinijela
da se zakljui Sporazum o jednoobraznim uslovima za homologaciju i uzajamno
priznavanje homologacije opreme i dijelova motornih vozila. Zemlje potpisnice Sporazuma
utvruju jednoobrazne uslove za homologaciju opreme i dijelova motornih vozila, oznake
homologacije i sprovode postupak meusobnog priznavanja odobrenih homologacija.
Najmanje dvije drave potpisnice mogu izraditi nacrt pravilnika o uslovima homologacije
odreenog ureaja ili opreme motornih vozila i dostaviti ga drugim dravama preko
Generalnog sekretara UN.
Jedna od mjera drutvene intervencije kojom se to postie je i tehniki pregled. Redovni
tehniki pregledi motornih i prikljunih vozila vre se periodino (za veinu vozila jednom
godinje, a za neka svakih 6 mjeseci). Pored toga vozilo se moe uputiti i na vanredni
tehniki pregled, ako se osnovano posumnja u tehniku ispravnost za bezbjednost
znaajnih ureaja i sklopova, oteenja u saobraajnog nezgodi itd. U okviru kontrole
saobraaja vri se i kontrola tehnike ispravnosti vozila i u zavisnosti od utvrenog stanja
preduzimaju se propisane mjere. Jedna od ovih mjera je i iskljuenje vozila iz saobraaja
ukoliko zbog tehnike neispravnosti ugroava uesnike u saobraaju.
IndividuaIizacija motornog vozila u saobraaju
Po meunarodnim i unutranjim propisima svako motorno vozilo u saobraaju mora biti
individualizovano. Individualizacija se sastoji od registracije, registarskih oznaka, oznaka za
identifikaciju, a u meunarodnom saobraaju i od oznaka za raspoznavanje drave u kojoj
je vozilo registrovano.
Registracija vozila. Najvanija pravna posljedica registracije je da ona daje pravo uea,
sa registrovanim vozilom, u saobraaju. Za registrovano vozilo izdaje se isprava o
registraciji (saobraajna dozvola) i spoljne oznake (registarske tablice).
Registarski broj vozila. Konvencija o saobraaju na putevima predvia da registarski broj
vozila mora biti sastavljen od brojeva ili brojeva i slova.
Evidencija registrovanih vozila. O registrovanim vozilima vode se odgovarajue
evidencije. Izmeu ostalog u ove evidencije upisuje se vlasnik vozila.
Oznake za identifikaciju motornih i prikljunih vozila obuhvataju: marku ili oznaku
proizvoaa vozila, fabriki broj proizvodnje ili serijski broj fabrike na asiji ili karoseriji
( ukoliko vozilo nema asiju).
Znak za raspoznavanje drave u kojoj je vozilo registrovano. Svako vozilo u
meunarodnom saobraaju treba da nosi na zadnjem dijelu, pored registarske oznake i
oznaku zemlje u kojoj je registrovano. Ova oznaka sastoji se od jednog do tri slova pisana
velikim slovima latinice, crnom bojom, na bijeloj ploi elipsastog oblika.
Specifinosti pravnog regulisanja bezbjednost i saobraaja na putevima
Razliite tehnike regulisanja odnosa, stanja i ponaanja.
Ogrniena sloboda izbora ponaanja.
Visoko normirana oblast.
Ogranien procesni status.
Zabrana upotrebe alkohola.
Nadriliekarstvo
Nemoralna .naknada tete
Saoptavanje namiera
.

Pravila svobraaja
Pravilima saobraaja propisuje se ponaanje uesnika u saobraaju i uslovi pod kojima se
pojedine radnje mogu preduzeti u saobraaju na putu. Postoie opta i posebna pravila.
Najei adresant na koga su upuena opta pravila je uesnik u saobraaju ili voza, dok je
posebnim pravilima regulisano ponaanje pojedinih kategorija uesnika u saobraaju
(saobraaj pjeaka, biciklista, umskih vozila itd.)
Uslovi za uprvvljanje vozilima
Uslovi koje vozai moraju ispunjavati u saobraaju zavise od kategorije vozila kojim
upravljaju. Voza je Iice koje upravlja vozilom (ukljuujui bicikl i zapreno vozilo) ili koje
goni stoku pojedinano ili u stadu ili upravlja ivotinjama namijenjenim za vuu, prijenos
tereta ili jahanje.
Konvencija kao minimum predvia dva bitna uslova. Prvo, da svaki voza treba da posjeduje
potrebna fizika i psihika svojstva i da je fiziki i mentalno u stanju upravljati vozilom. Drugo,
da voza motornog vozila mora posjedovati potrebno znanje i vjetinu za upravlianie
vozilom.
Dunosti u sluaju saobraajne nezgode
Kod saobraajnih nezgoda u kojima ima nastradalih lica ili je nastala vea materijalna teta
potrebno je preduzeti mjere sljedeim hronolokim redom:
ostati na mjestu nezgore,
preduzeti mjere da ne doe do nove nezgode,
pruiti pomo povrijeenima,
obavijestiti nadlene organe,
sauvati tragove i
po mogunosti omoguiti, makar i naizmjenino, odvijanje saobraaja.
PREVOZ OPASNIH MATERIJA
Regulisanje prevoza opasnih materija
Evropski sporazum o meunarodnom drumskom prevozu opasnih roba (ADR), pod
pojmom "opasne robe" podrazumijeva materije i predmete iji je meunarodni drumski
prevoz zabranjen ili se odobrava pod posebnim uslovima u Aneksima A i B.
U Aneksu A, pored definicija, propisano je: koje su opasne materije iskljuene iz
meunarodnog prevoza; koje se materije mogu prevoziti pod odreenim uslovima; dat je
spisak opasnih materija i posebni propisi za razne klase (opti uslovi pakovanja, natpisi i
listice opasnosti na pakovanjima, podaci o tovarnom listu, prazna ambalaa i ostali propisi);
uslovi slanja robe neupakovane, u kontejnerima i u cisternama; nain slanja odgovarajue
propise koji se primjenjuju specifino na drumski prevoz.
U Aneksu B, pored definicija, propisani su: opti propisi za prevoz opasnih materija svih
klasa (uslovi koje moraju ispunjavati vozila i njihova oprema, rad posade vozila, posebni
propisi o utovaru, istovaru i manipulaciji, posebni propisi o manipulaciji vozilom i dr.) i
posebni propisi koji odreuju posebne uslove koje vozilo i oprema mora ispunjavati za
prevoz pojedinih vrsta (klasa)opasnih materija.
Prema meunarodnom sporazumu i unutranjim propisima izvrena je nomenklatura
(klasifikacija) opasnih materija na sljedee klase:
1. a. Eksplozivne materije;
1 .b. Predmeti punjeni eksplozivnim materijama;
1 .c. Sredstva za paljenje, vatrometni predmeti i slini predmeti;
2. Zbijeni gasovi, gasovi pretvoreni u tenost i gasovi rastvoreni pod
pritiskom;
3. Zapaljive tenosti:
4.1. Zapaljive vrste materije;
4.2. Materije sklone samopaljenju;
4.3. Materije koje u dodiru sa vodom razvijaju zapaljive gasove;
5.1. Materije koje prouzrokuju paljenje (oktisacijom);

5.2. Organski peroksidi;

6.1. Otrovi;
6.2. Gadne i zarazne materije;
7. Radioaktivne materije;
8. Korozivne (nagrizajue) materije;
9. Ostale opasne materije
Zajednike mjere bezbjednosti za sve opasne materije
Odredbama o zajednikim mjerama bezbjdnosti propisani su uslovi i nain pakovanja,
utovara i istovara koji vae za sve opasne materije.
Sve vrste ambalae koja se koristi za prevoz opasnih materija moraju biti izraene u skladu
sa odgovarajuim sporazumima. Ambalaa u kojoj se prevoze opasne
materije mora biti zatvorena i nepropustljiva, tako da pri normalnim uslovima prevoza ne
moe doi do gubljenja ili prosipanja sadraja.
Kontejneri, cisterne, sudovi i druga vrsta ambalae u kojima se prevoze gasovi i zapaljive
tenosti moraju se periodino pregledati na nain predvien propisima o njihovom pregledu
i ispitivanju.
Zajednike mjere bezbjednosti u prevozu opasnih materija
Poiljalac je duan opasnu materiju pripremiti tako da ispunjava sve uslove propisane za
prevoz.
Isprava prevozu opasne materije mora sadrati: podatke o sadrini poiljke (vrsta,
hemijski i tehniki naziv, teina, broj komada i dr.); naznaenje poiljaoca da su ispunjeni
uslovi za prevoz navedene opasne materije; naziv odnosno lino ime i adresa poiljaoca i
primaoca; naznaenje da je uz ispravu o prevozu prevozniku predato i pismeno uputstvo
o posebnim mjerama bezbjednosti koje se pri prevozu moraju preduzeti i potpis i peat
poiljaoca.
Uputstvo o posebnim mjerama bezbjednosti, koje se pri prevozu opasne materije moraju
preduzeti treba da sadri naroito naznaenje vrste opasnosti koju predstavlja i posljedice
koje moe da izazove opasna materija: mjere koje treba preduzeti radi sprijeavanja ili
ublaavanja tetnih posljedica koje mogu da nastanu usljed nezgode ili udesa (poar, lom
ambalae, prosipanje ili isticanje opasne materije).
Posebne mjere bezbjednosti prema vrsti opasne materije
Najvie posebnih mjera, odnosno posebnih pravnih normi, posveeno je opasnim materijama
iji je prevoz skopan sa najveim rizikom, a to su eksplozivne materije, otrovi, radioaktivne
materije, gasovi i zapaljivve tenosti. Za prevoz nekih vrsta opasnih materija nije dovoljno da
su ispunjeni propisani uslovi, nego je potrebno i posebno odobrenje. Zahtjev za izdavanje
odobrenja podnosi poiljalac opasne materije. Odobrenje za prevoz navedenih opasnih
materija u unutranjem saobraaju izdaje nadleni organ uu repubilici iz koje se upuuje
poiljka, a za prevoz preko granice nadleni republiki organ uprave.
Posebne mjere bezbjednosti prevoza opasnih materija u drumskom saobraaju
Ove posebne mjere uslovljene su specificnostima drumskog saobraaja i uglavnom se
odnose na: dunosti posade vozila, uslove u pogledu ureaja i opreme koje moraju
ispunjavati vozila i nain prevoza opasnih materija. U motornom vozilu kojim se prevoze
opasne materije ne smiju se nalaziti druga lica osim vozaa, suvozaa i pratioca. Od trenutka
prijema do trenutka predaje opasne materije, vozilo se ne smije ostaviti bez nadzora nekog
od ovih lica. Brzina kretanja motornih vozila kojima se prevoze opasne materije ograniena
je na 80% od najvee dozvoljene ili propisane brzine, a ni u kom sluaju ne smije da bude
vea od 70km/h.
Masovnost protivpravnih ponaanja u saobraaju
Protivpravna ponaanja u saobraaju su veoma masovna. U strukturi krivinih djela znaajan
procenat ine krivina djela ugroavanja saobraaja (20 do 25%). Od lica kanjenih u

prekrajnom postupku od strane sudija za prekraje preko 80% ine lica kanjena zbog
prekraja u saobraaju. U saobraaju je velika brojka neotkrivenih prekraja. Radi se prije
svega o prekrajima ija je posljedica najee apstraktna ili konkretna opasnost, ali sticajem
okolnosti protivpravno ponaanje se dogodilo u vrijeme i na mjestu gdje nema ovlatenog
lica da to otkrije i registruje.
Posljedice protivpravnih ponaanja u saobraaju
Posljedice protivpravnih ponaanja u saobraaju ozbiljno ugroavaju vitalne vrijednosti
drutva,prije svega ljude i imovinu. Svako protivpravno ponaanje u saobraaju, manje ili
vie stvara opasnost a sa tim se poveava i rizik koji prati odvijanje saobraaja, odnosno
poveavaju se izgledi da e se ta opasnost konkretizovati u saobraajnu nezgodu.
Sva protivprvna ponaanja ne proizvode istu opasnost. Na osnovu dosadanjeg iskustva
istiu se naroitp opasna ponaanja, u strunoj literaturi nazvana kao 7 smrtnih grijegov:
-vonja pod uticajem alkohola, - bezobzirno neustupanje prvenstva prolaza, -bezobzirno
(nepropisno) preticanje, - bezobzirno ponaanje na pjeakom prelazu, -neprilagoena
brzina, -okretanje ili vonja unazad na autoputu, -vonja u suprotnom pravcu, naroito na
brzim putevima.
Uzroci protivpravnih ponaanja u saobraaju
Opasnosst koja prati odvijanje saobraaja je relativno nova u naoj sredini. Brz razvoj
saobraaja, izmeu ostalog, nije ostavio dovoljno vremena drutvu da se organizuje,
pripremi i stvori efikasni sistem zatite. Nedovoljno neadekvatno pripremljeni ljudi za
saobraaj ne shvataju dovoljno opasnosti kojoj sebe i druge izlau zbog nepotovanja
saobraajnih propisa. Veliki broj pravnih normi nametnutih pravila ponaanja u ovoj
oblasti imamo veoma velik broj pravnih normi, tako da je i onima koji neprestano rade u
oblasti bezbjednosti saobraaja teko da prate, poznavaju i primjenjuju sve norme.
Nedisciplina i nedoljednost protivpravna ponaanja u saobraaju imaju svoj korjen i u
odnosu prema propisima uopte. U sredinama u kojima se sa vie discipline primjenjuju
propisi uopte u svim oblastima i gdje krenje propisa naulai na stroiji drutveni prijekor,
vie je discipline i u ovoj oblasti.
Vrste odgovrnosti zbog krenja saobraajnih propisa
Pravila ponaanja se tite organizovanim drutvenim reagovanjem,a u okviru toga i
sankcijama. Pravn asankcija je prinudna mjera koja ima za cilj da djeluje u pravcu
uzdravanja od krenja normi. Sadraj sankcije je razliit (opmena, kazna, mjera). Kazna je
pravna sankcija koja znai primjenu odreenog zla prema uiniocu protivpravnog ponaanja.
U okviru kaznene odgovnosti, zavisno od drutvene opasnosti i prirode i teine posljedice
protivpravnog ponaanja u saobraaju imamo: -krivinu odgovornost, odg.za privredne
prestupe, -prekrajnu odg., disciplinsku odg..
U okviru odgovornosti za tetu, zavisno od toga da li je teta nastala zbog krenja
saobraajnih propisa ili zbog neizvrenja ugovora (o prevozu) imamo: -vanugovornu i
ugovornu odgovornost.
Odgovornost za krivina djela ugroavanja saobraaja
Pravno regulisanje saobraajnih delikata
Kod ove vrste delikata vrlo esto je teina posljedice u velikoj nesrazmjeri sa subjektivnim
odnosom uinioca prema djelu. Naime, u saobraaju nekad i najmanja nepanj, nemar,
zabavnost, nesnalaenje, neadaptivnost na konkretne uslove, neodgovornost kao i
antisocijalnost pojedinca moe zavisno od konkretne situacije izazvati vrlo velike posljedice.
U saobraaju nekada isto ponaanje zavisno od konkretne situacije moe imati tri razliite
posljedice: apstraktnu opasnost, konkretnu opasnost i nezgodu.
Osnovno krivvino djelo ugroavanja javnog saobraaja
Da bi se potpunije shvatila odgovornost za krivina djela ugroavanja saobraaja, potrebno
je izvriti analizu sadanjih inkriminacija, a naroito osnovnog dijela ugroavanja javnog

saobraaja. U okviru ove analize, izmeu ostalog, neophodno je radi potpunijegrazumjevanja

utvrditi sljedee: -ko moe biti izvrioc krivinog djela; -u emu se sastoji radnja izvrenja
krivinog djela; -mjesto izvrenja krivinog djela; -posljedice krivinog djela; -sankcija.
Ugroavanje saobraaja opasnom radnjom i opasnim sredstvom
Ovim lanom obuhvaeni su svi drugi naini ugroavanja saobraaja koji nisu obuhvaeni
lanom 289. Oov je opte djelo, to znai da ga moe izvriti svako, obuhvata i one izvrioce
koji nisu uesnici u saobraaju.
Nesavjesno vrenje nadzora nad javnim saobraajem
Za ovo krivino djelo odgovoarat ce odgovorno lice kome je povjeren nadzor nad
odravanjem puteva, prevoznim sredstvima ili saobraajem ili nad ispunjavanjem propisanih
uslova rada vozaa ili kome je povjereno rukovoenje vonjom ukoliko nesavjesnim
vrenjem dunosti dovede u opasnost ivot ili tijelo ljudi ili imovinu veeg obima u
saobraaju. Takoe za ovo djelo odgovarae i odgovorno lice koje izda nelog za vonju ili
dopusti vonju, iako zna da voza zbog umora, alkohola, bolesti iki drugog razloga nije u
stanju da bezbjedno upravlja vozilom ili da prevzno sredstvo nije ipravno pa zbog toga
izazive istu posljedicu. Ovo djelo moe izvriti odgovorno lice, a to najee rukovodilac
transportnog preduzea, rukovodilac voznog parka, odgovorno lice za odravanje puteva,
automehaniar i drugi koji nesavjesnim vrenjem svoje dunosti ugroze saobraaj.
Nepruanje pomoi licu povrijeenom u saobraajnoj nezgodi
delikt bijega je relativno novo kritino djelo. Ovo je kritino djelo moe izvriti voza
motornog vozila ili drugog prevoznog sredstva koji ostavi bez pomoi lice koje je tim
prevoznim sredstvom povrijeeno, ili iju je povredu tim prevoznim sredstvom prouzrokovao.
Zaprijeena je kazna od jedne godine zatvora, meutim ako je zbog nepruanja pomoi
nastupila teka tjelesna povreda ili smrt povrijeenog moe se izrei kazna zatvora od 3
mjeseca do 5 godina.
Odgovornost za prekraje u saobraaju
Prekraji su povrede javnog pokreeta utvrene zakonom i drugim propisima za koje su
propisane prekrajne kazne i zaitne mjere. Prekraji kao kanjiva ponaanja uglavnom
imaju sve ormalne elemente krivinog djela samo to se radi o protivpravnim ponaanjima
manje drutvene opasnosti.
U saobraaju je granica izmeu prekraja i krivinog djela fluidna i sve se vie pomjera
prema prekrajima. Za razgranienje izmeu krivinog djela i prekraja u saobraaju slue
nam: drutvene opasnosti i formalni kriterijum. Kada krivino djelo i prekraj imaju ista
obiljeja, ako se radi o manjoj drutvenoj opasnosti ide se na prekraj, a ako se radi o veoj
drutvenoj opasnosti onda se radi o krivinom djelu. Krivina djela se mogu propisati samo
zakonom, dok se prekraji mogu propisati i drugim propisima (uredbama i odlukama vlade,
odlukama skuptine optine). Za krivino djelo moe odgovoarati samo fiziko lice, a za
prekraj pored fizikog moe odgovarati i pravno lice.
Odgovornost za privredne prestupe u saobraaju
Privredni prestup je povreda pravila o privrednom i finansijskom poslovanju koje je uinulo
pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, koja je prouzrokovala ili mogla prouzrokovati
tee posljedice i koja je propisom nadlenog organa odreena kao privredni prestup. Za
privredni prestup moe odgovarati pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu. Sankcije za
privredni prestup izrie nadleni sud. Postupak pred sudom pokree javni tuilac. Prijave za
privredni prestup javnom tuiocu duni su podnijeti svi dravni organi, preduzea i druge
organizacije i zajednice koje za privredne prestupe znaju.
Disciplinska odgovornost
Je produena ruka drutvene represije koja pogaa graane (fizika lica) koja su u radnom
odnosu i podvrgnuti disciplini, zavisno od odnosa u kom se nalaze. Preputena je

preduzeima i drugim pravnim licima da detaljnije reguliu: ponaanja koja za sobom

povlae ovu vrstu odgovornosti, postupak utvrivanja te odgovornosti i organa koji e izrei
mjere (sankcije). Preduzea koja se bave prevozom ili obavljaju neke druge poslove u vezi
sa saobraajem izmeu ostalog, mogu svojim optim aktima predvidjet ovu vrstu
odgovornosti za svoje radnike koji svojim nesavjesnim i neodgovornim ponaanjem ometaju,
oteavaju ili pak ugroavaju uredno i bezbjedno odvijanje saobraaja.
Odgovornosti za tetu u saobraaju
Pretpostavke odgovornosti za tetu
Pod tetom se podrazumjeva povreda nekog subjektivnog prava ili pravnog interesa drugog
lica zakonom ili ugovorom, koju je dran reparirati tetnik i na taj nain uspostaviti ravnoteu
koju je svojim ponaanjem poremetio. Osnovni kriterijum podjele odgovornosti je odnost
stranaka u vrijeme nastanka tete. Imamo vanugovornu i ugovornu odgovornost. U prvom
sluaju radi se o teti koja je nastala kao posljedica postupanja protivno objektivnom pravu, a
u drugom sluaju radi se o teti koja je nastala zbog neizvrenja pojedinih odredaba iz
ugovora.
Osnovne praktine razlike izmeu vanugovorne i ugovorne odgovornosti:
-kod vanugovorne odgovornosti izmeu tetnika i oteenog tek nastaje pravni odnos koji
ranije nnije postojao, a kod ugovorne iz ranijeg pravnog odnosa (ugovora) nastaje nova
obaveza zbog neizvrenja ranije obaveze.
-kod vanugovorne odgovornosti u prvm redu je odgovoran tetnik, a zatim osoba koja za
njega odgovara, a kod ugovorne u prvom redu je odgovorno lice koje je ugovorom bilo
obavezno izvriti odreenu radnju bez obzira to ono tetu nije uinilo nego lice za koje ono
odgovara.
-kod vanugovorne odgovornosti oteenik je duan dokazati krivicu tetnika za tetu a kod
ugovorne oteenik dokazuje samo da tetnik nije izvrio obavezu iz ugovora i tetu, a na
tetniku je teret dokazivanja da nije kriv za neizvrenje ugovora i tetu.
Za odtavarivanje zahtjeva za naknadu tete potrebno je dokazati: krivicu tetnika za nastalu
tetu, protivpravnost ponaanja zbog koga je teta nastala, uzronu vezu izmeu ponaanja i
tete i samu tetu.
Odgovornost za tetu od motornih vozila
Motorno vozilo odnosno vozilo na motorni pogon zbog pogonskeenergije, brzine kretanja
itd.predstavlja poveanu opasnost za okolinu pa se odgovornost za tete koje nastaju usljed
tog pogona temelji na naelu objektivne odgovornosti. Motorno vozilo moe biti opasno samo
kad je u pogonu. teta moe biti posljedica pogona, stanja uslovljenog pogonom, kao i
posljedica samih svojstava motornog vozila. Za tetu motornim vozilom odgovaraju: voza
(lice koje je u vrijeme tetnog dogaaja upravljalo motornim vozilom); imalac vozila (vlasnik,
suvlasnik i korisnik); preduzetnik pogona (lice kome je povjereno da se njime slui) i
protivpravni dralac vozila (lice koje je protivpravnom radnjom doslo do vozila).
Sluajevi oslobaanja od odgovornosti za tetu od motornih vozila
Uslovi za oslobaanje o odgovornosti za tetu od motornih vozila postojae koliko nedostaje
neka od bitnih pretpostavki odgovornosti: teta, radnja i uzrona veza izmeu radnje i tete.
Mogunost oslobaanja od objektivne odgovornosti za naknadu tete od motornih vozila,
posstoji samo u tri sluaja: 1. Ako imalac vozila dokae da teta potie od nekog drugog
uzroka koji se nalazio van motornog vozila, a ije se dejstvo nije moglo predvidjeti, ni izbjei
ili otkloniti. 2. Ako imalac vozila dokae da je teta nastala iskljuivo radnjom, odnosno
krivicom oteenika. 3. Ako imalac vozila dokae da je teta nastala krivicom treeg lica.
Najee se via slika definie kao specijalni vanredni dogaaj, koji se nije mogao
predvidjeti, ni izbjei, niti otkloniti i pored svih potrebnih mjera opreza u datom sluaju.
Vrste i nain popravljanja tete
teta moe biti imovinska ili neimovinska. Imovinska teta je umanjenje neije imovine ili
izgubljena dobit. Neimovinska teta je povrijeda linosti ovjeka i njegovih zakonom

zatienih linih osnovnih prava: ivota, fizikog i drutvenog zdravlja, nanoenje straha,
fizikih ili duevnih bolova, slobode, asti, ugleda, porodinog mira... naknada imovinke tete
vri se u prvom redu naturalnom restitucijom, odnosno uspostavljanjem preanjeg stanja na
oteenoj imovini. U koliko se oteena stvar, odnosno imovina ne moe dovesti u ranije
stanje, tetnik je duan oteeniku tetu nadoknaditi u novcu.
Vrste saobraaja
Prema prostoru koji se za saobraaj koristi, saobraaj se dijeli na: kopneni, vodeni, vazduni.
Prema saobraajnim sredstvima i saobraajnom putu imamo sljedee vrste i podvrste
saobraaja: kopneni (drumski, eljezniki i saobraaj cjevovodima); vodeni (pomorski i
unutranja plovidba); vazduni; kopneno-vazduni (PTT i radio saobraaj). Prema politikoteritorijalnoj podjeli saobraaj se dijeli na: meunarodni i unutranji. U prednosti drumskog
saobraaja spadaju njegove sljedee karakteristike: prevoz od vrata do vrata bez
manipulacije, nema trokova pretovara, smanjeni su izdaci za ambalau, brzina prevoza je
zadovoljaajua, lako se prilagoava potrebamaa, nezavisan je od voznog reda.. u
nedostatku drumskog saobraaja spadaju: relativno veliki trokovi prevoza naroito za vee
udaljenosti, relativno mala nosivost, relativvno visok stepen rizika zbog saobraajnih
nezgoda...
Vrste drumskog transporta
Prema predmetu prevoza drumski transport se dijeli na: prevoz putnika i prevoz robe. Prema
podruju drumski transport se dijeli na:
-unutranji-je onaj koji se obavlja unutar granica jedne drave. Moe se podijeliti na: prevoz
na male udaljenosti, prevoz na srednje udaljenosti i prevoz na velike udaljenosti.
-Meunarodni prevoz koji se obavlja na podruju dvije ili vie drava. Moe se podijeliti na:
pogranine prevoze, bilateralne prevoze, tranzitne prevoze, prevoz za trece zemlje.
Prema namjeni drumski transport se dijeli na: javni prevoz i prevoz za sopstvene potrebe.
Prema nainu organizovanja dijeli se na: linijski i vanlinijski.
Osobe koje uestvuju transportu
U transportu robe po pravilu uestvuju: poiljalac, prevoznik i primalac. Ove osobe su
obavezni uesnici u prevozu robe, a kod nekih prevoza mogu se pojaviti jo i: pediter i
skladitar.poiljalac je fiziko ili pravno lice koje na osnovu ugovora, preda ili preduzme ono
to je potrebno da se preda roba za prevoz. Prevoznik, vozar ili transporter je fiziko ili
pravno lice koje na osnovu ugovora o prevoz treba da izvri prevoz vozilom iji je: vlasnik,
korisnik ili zakupac. Primalac je fiziko ili pravno lice koje je ovlateno da u mjestu
opredjeljenja primi sttvari predate na prevoz. pediter je fiziko ili pravno lice koje se bavi
organizacijom otpremanja i dopremanja robe. Javno skladite je organizacija koja smjeta i
uva robu, a moe obavljati i druge poslove u vezi uskladitenja. U prevozu putnika
uestvuju: putnik, korisnik prevoza i prevoznik. Putnik je lice koje na osnovu ugovora ima
pravo na prevoz. Korisnik prevoza je svako fiziko ili pravno lice koje na osnovu ugovora sa
prevoznikom stie odreena prava ili odreene obaveze.
Organizacija javnog transporta
Propisima o organizaciji prevoza za svaku granu saobraaja propisuju se izmeu ostalog:
uslovi koje moraju ispunjavati prevoznici, nain obavljanja prevoza, odreuje se nadlenost,
sklapanje ugovora o prevozu, obaveze ugovornih strana, naknade za izvrene prevoze i
uluge.
Organizacija javnog drumskog transporta
Javni prevoz ima karakter javne slube i zbog toga treba da funkcionie: pravilno, stalno,
sigurno i da je dostupan svima pod jednakim uslovima. Karakter javnosti vie je izraen kod
redovnog linijskog nego kod vanlinijskog prevoza. Prevoz se moe postii samo vozilila koja
ispunjavaju propisane uslove. Putnici i prtljag moraju biti osigurani za sluaj saobraajne
nezgode.

Javni prevoz
Je prevoz za potrebe treih lica kod koga prevoznik koji je uredno registrovan za obavljanje
javnog prevoza stavlja svoje vozilo na raspolaganje treim licima uz naknadu. Iz ovog
proizilazi da su osnovna obiljeja javnog prevoza: da je namjenjen korisnicima prevoznih
usluga; da je dostupan svima pd istim uslovima; da prevoznik ima pravo na naknadu za
izvrenu prevoznu uslugu.
Linijski prevoz
Je javni prevoz koji se obavlja na odreenoj liniji po unaprijed utvrenom redu vonje. Red
vonje je akt prevoznika koji sadri: relaciju; broj polaznika; stanice i stajalnita; vrijeme
polaska i dolaska na svaku stanicu; broj i vrstu linije; rok vaenja reda vonje.
Propisima svaka zemlja utvruje vrste linija i one mogu biti: gradske linije; prigradske linije;
lokalne linije; Meumjesne linije; Meurepublike linije i meunarodne linije.
Prema mogunosti izmjene korisnika prevoza postoje i sljedee linije: redovne linije;
ekspresne linije; direktne linije.
Prema stalnosti vaenju reda vonje, linijski prevoz se dijeli na: stalni; sezonski i povremeni.
Nacionalnim propisima se propisuje nain otvaranja linija, odnosno sticanje prava prevoznika
da obavlja prevoz na odreenoj liniji. Za otvaranja linija u svijetu postoji vie naina:
registracija, usklaivanje redova vonje, konkurs, koncesija.
Regitraciju i ovjeru reda vonje vri: za meunarodni prevoz-ministarstvo nadleno za
poslove saobraaja, za gradski i prigradski prevoz-organ optinske, odnosno gradske uprave
koji odredi optina odnosno grad.
Vanlinijski prevoz
Ili prigodni prevoz putnika i stvari je javi prevoz koji nema obiljeja linijskog prevoza i
namjenjen je zadovoljavanju prigodnih potreba javnosti. Relacija i trajanje vonje utvruju se
posebno za svaki prevoz. Vanlinijski prevvoz putnika moe biti: kruna vonja je ona vonja
koja poinje i zavrava na istoj teritoriji, pri emu se ista grupa putnika prevozi istim vozilom
na itavom itinereru bez usputnog primanja i ostavljanja putnika; neizmjenine vonje
organizovane radi prevoza u vie putovanja unaprijed organizovanih grupa putnika, kod koje
nema usputnog primanja putnika; prevoz putnika u odlasku i praznim vozilom u povratku;
vonja po dogovoru je prevoz za koji se prevoznik i korisnik dogovore za svaki konkretan
sluaj.
Prevoz za sopstvene potrebe
Je prevoz koji se obavlja u cilju zadovoljenja potreba imaoca vozila. Ovaj prevoz mogu
obavljati: pravna lica, dravni i drugi organi i graani ako vre prevoze radi zadovoljenja
potreba u obavljanju svje djelatnosti. Prevoz za sopstvene potrebe smatra se i: kad hotelska
preduzea prevoze svoje goste; kad zdravstvene ustanove prevoze svoje bolesnike i sl.
Autobuske stanice i stajalita (saobraajni terminali)
Autobuska stanica je posebno izgraen saobraajno tehniki objekt, koji slui za
organizovano prihvatanje i otpremu putnika, autobusa i putnog osoblja na saobraajnoj mrei
drumskog saobraaja. Autobuska stanica mora imati: poslovnu zgradu sa biletarnicom,
prikljune puteve, ekaonicu, garderobu, sredstva veza, razglasne ureaje, prostorije za
prihvatanje voznog osoblja, perone sa nadstrenicama i oznakama za bezbijedno ukrcavanje
i iskrcavanje putnika, parkiralite za autobuse, javni sanitarni vor sa tekuom vodom,
rasvjetui sl. Radno vrijeme stanice treba da je najmanje 30 min prije prvog polaska autobusa
i zatvaranje najmanje 15 min poslije odlaska posljednjeg autobusa. Autobuska stanica moe
postojati kao zasebno preduzee ili poslovati u okviru nekog preduzea. Autobuska stajalita
si mjesta koja slue za ukrcavanje i iskrcavanje putnika koji nemaju status autobuske
stanice. Autobuska stajalita moraju ispunjavati odreene tehnike uslove kao to su: da su
izgraena van kolovoza i obiljeena odgovarajuim saobraajnim znakom, da su ureena
tako da se njima moe vriti bezbijedno ukrcavanje i iskrcavanje putnika, d aimaju

nadsternicu i tablu sa informacijama o redu vonje. Autobuska sstajalita mogu biti: stalna,
uslovna, privremena i sezonska. Taksi stajalita su odreene i utvrene saobraajne
povrine namjenjene za stajanje taksi vozila. Ova stajalita mogu biti stalna ili povremena.
Teretne auto stanice su posebno odreeni i ureeni prostori radi prihvatanja i otpreme
teretnih vozila, voznog osoblja i tereta.
Saobraajna inspekcija
Je dravni organ koji vri upravni nadzor nad sprovoenjem propisa o prevozu i infrastrukturi.
Inspektor je ovlaten da. Vri pregled prevoznih sredtava, saobraajnih terminala, kontrolie
prevozne isprave, utvruje identitet prevoznika, voznog osoblja i drugih odgovornih lica za
obavljanje prevoza, kontrolie redove vonje i drugu dokumentaciju koja omoguava uvid da
li prevoznik u svom poslovanju potuje propise koji reguliu ovu oblast, obavlja i druge
poslove odreene zakonom.
Tarife
Tarifa je akt u kome su propisane cijene prevoznih usluga koje prevoznik naplauje ili moe
da naplauje od korisnika prevoza, odnosno u kome postoje elementi na osnovu koji se
moe utvrditi cijena prevozne usluge. Tarife sadre: cijene, podatke za izraunavanje cijena,
naknade za sporedne usluge, druge uslove prevoza.
Ugovori o prevozu
Pojam ugovora o prevozu
Ugovor o prevozu je dvostran pravni posao koji obezbjeuje prava i obaveze i jedne i druge
stranke. Stranke su prevoznik i korisnik prevoza. Ugovor o prevozu je sinalmatian
obavezuje obje ugovorne strane. Prevoznik se obavezuje da e prevoz izvriti na odreenoj
relaciji u odreenom roku i robu ili lica sauvati i robu predati ovlatenom licu. Poiljalac robe
ili putnik se obavezuje da e platiti trokove prevoza.
Sklapanje ugovora o prevozu
Ugovor o prevozu moe se sklapati usmeni i pismeno. Lica koja sklapaju ugovor o prevozu
mogu biti prisutna ili odsutna. Da bi dolo do zakljuenja ugovora mora jedna od ugovornih
strana da poalje ponudu. Ponuda mora imati odreena svojstva: mora biti jasna i ozbiljna,
konkretna, mora sadravati najmanje bitne elemente ugovora (predmet i cijenu), mora
poticati od budueg saugovaraa, mora biti upravljena na odreenu osobu i odreena.
Ponueni u datom roku, koji odreuje ponua treba da odgovori na ponudu i ako je istu
prihvatio, smatra se da je ugovor zakljuen. U svijetu postoje razliita rjeenja bazirana na
teorijama po kojima se odreuje vrijeme zakljuivanja ugovora:teorija izjave; teorija predaje;
teorija primitka; teorija saznanja.
Prevoz putnika
Obaveze iz ugovora o prevozu putnika
Ugovorom o prevozu putnika prevoznik se obavezuje da putnika preveze do odreenog
mjesta a putnik da prevozniku plati cijenu vozne karte. Vozila u javnom prevozu putnika
moraju ispunjavati propisane uslove, biti oznaena da bi se znalo kome pripadaju. U vozilu
linijskog prevoza mora biti istaknut naziv linije, a u autobusu vanlinijskog prevoza istaknut
natpis slobodna vonja, odnosno taxi za taksi vozila. Prevoznik je duan izvriti prevoz uz
odreene uslove: da to moe izvriti svojim prevoznim sredstvom. Prevoznik mora imati
optimalan broj autobusa da pokrije svoje linije. Nije duan izvriti prevoz ako u vozilu nema
mjesta. Prevoznik je duan da svima pod istim uslovima prodaje karte, ne smije se baviti
diskriminacijom po bilo kom osnovu; da ga u obavljanju prevoza ne sprijeava via sila.
Prevoznik nije duan izvriti prevoz ako je onemoguen okolnostima koje nije mogao izbjei
ili otkloniti; da izvrenje prevoza nije ogranieno niti zabranjeno: nekim licima, na nekim
relacijama, u odreeno vrijeme. Prevoznik nije duan da primi na prevoz: lice mlae od 6
godina bez pratioca, lice koje je oboljeno ili lice za koje postoji sumnja da je oboljelo od neke

zarazne bolesti, lice za koje se moe opravdano predpostaviti da e onemoguiti prevozniku

u izvrenju njegovih obaveza prema drugim putnicima.
Smetnje pri prevozu putnika
Kada u toku prevoza doe do prekida putovanja iz razloga za koji putnik nij odgovoran,
putnik ima pravo da: zahtjeva da ga prevoznik, zajedno sa prtljagom, svojim ili drugim
pogodnim sredstvom preveze do mjesta predjeljenja; zahtjeva da ga prevoznik, zajedno sa
prtljagom u primjerenom roku vrati u polazno mjesto i da mu vrati prevezninu; odustane od
daljeg putovanja i da od prevoznika zahtjeva povraaj prevoznine za neiskoriteni dio puta u
punom iznosu.
Odgovornosti prevoznika u prevozu putnika
Prevoznik odgovara za tetu nastalu zbog smrti, tjelesne povrede ili oteenja zdravlja
putnika prouzrokovanih udesom ili nezgodom tokom prevoza, odnosno dok se putnik nalazio
u vozilu ili dok je ulazio u vozilo, kao i za tetu nastalu zbog zakanjenja ili prekida putovanja.
Prevoz stvari
Obaveze iz ugovora o prevozu stvari
Ugovorom o prevozu stvari prevoznik se obavezuje da stvar preveze u mjesto opredjeljenja i
da je preda primaocu ili drugom liicu koje primalac odredi, a poiljalac da prevozniku uplati
ugovorenu prevozninu. Ugovor o prevozu stvari smatra se zakljuenim kad prevoznik primi
stvari za prevoz. Prevoznik ne moe na prevozu primiti stvar iji je prevoz zabranjen
zakonom. Koliina stvari koje se predaju na prevoz odreuju sebrojem komada, masom ili
zapreminom. Umjesto stvari iji je prevoz ugovoren, na prevoz se mogu predati i druge
stvari:ako se time ne mijenjaju uslovi prevoza na tetu prevoznika, ako zbog toga nee doi
do znatnijeg zadravanja vozila u mjestu utovara ili istovara , ako time nee biti ugrona
bezbijednost vozila i saobraaja, obezbijeenje za potraivanje koje bi moglo nastati zbog
zamjene stvari.
Preuzimanje stvari
Prevoznik je duan da vozilo, ugovorenog dana i asa, postavi na mjesto koe je ugovorom o
prevozu odreeno za utovar stvari i o tome obavjesti poaljioca ili lice koje on odredi.
Poaljilac utovara stvar u vozilo, a istovara je primalac, ako ugovorom o prevozu stvari nije
drugaije odreeno. Utovar i istovar stvari moe obaviti i prevoznik, ako je tako ugovoreno,
ali tada ima pravo na naknadu za taj posao. Utovar stvari u vozilo mora se poeti i izvriti u
primjerenom roku, ako ugovorom o previzu stvari nije drugaijeodreeno. U vrijeme utovara
u vozilo rauna se i vrijeme potrebno za: popunjavanje tovarnog lista i predaju prevoziocu
isprava koje se odnose na stvar, pokrivanje, vezivanje i drugo obezbjeivanje stri u vozilu,
ako je poaljilac duan da to izvri, obavljanje radnji bez kojih se prevoz ne moe zapoeti.
Tovarni list
Tovarni list se izdaje u tri orginalna primjerka ako to zahtjeva bilo koja ugovorna strana.
Tovarni list se izdaje prilikom prijema stvari a prevoz. Izdavanjem tovarnog lista prevoznik
potvruje da je zakljuen ugovor o prevozu i da je stvar primljena na prevoz. Prvi primjerak
tovarnog lista predaje se poaljiocu,drugi prati stvar u prevozu i predaje se primaocu, a trei
ostaje kod prevoznika. Tovarni list sadri: mjesto i datum njegovog sastavljanja i izdavanja;
ime i prezime, odnosno naziv poaljioca i adresu, ime i prezime, odnosno naziv prevoznika;
registarski boj vozila; mjesto i datum utovara stvari; ime i prezime, odnosno naziv primaoca i
njegovu adresu; kao i mjesto istovara; uobiajeni opis stvari i nain pakovanja , a za opasne
stvari- propisani opis stvari; broj koleta i njihove oznake; bruto masu ili koliinu izraenu na
drugi nain; trokove u vezi sa prevozom stvari, kao i ko ih plaa; upustva potrebna za
carinske i druge radnje; spisak isprava koje se prilau uz tovarni list. Pored ovih podataka,
tovarni list moe da sadri i druge kao to su: podaci o zabrani pretovara stvari; podaci o
trokovima koje poaljilac preuzima na sebe; podaci o iznosu pouzea; podaci o iznosu

vrijednosti stvari ili iznosu posebne vrijednosti stvari; podaci o uputstvima poaljioca
prevozlocu u pogledu osiguranja stvari; podaci o ugovorenom roku prevoza.
Prenosivi tovarni list
Poaljilac i preoznik mogu sporazumno odrediti da prevoznik izda tovarni list po naredbi ili na
donosioca. Na primjerku tovarnog lista koji se predaje poaljiocu morabiti iriito nazneeno
da je to prenosivi tovarni list, a na ostlim primjercima oirginala da je izdat prenosivi tovarni
list. Prenosivi tovarni list sadri potpise prevoznika i poaljioca ili lica koja oni ovlaste.
Izvrenje prevoza
Prevoznik je duan da stvar preveze putem koji jeugovoren. Ako put nije ugovoren, prevoz
treba izvriti najkraim pogodnim putem.Prevoznik je duan da stvar preveze u
najkraemugovorenom roku. Smatra se da je rok prevoza istekao od momenta obavjetenja
primaoca da je stvar prispjela u mjesto opredjeljenja i da je pripremljena za predaju, il od
momenta kada je prevoznik pokuao da preda stvar primaocu. Prevoznik je dua da
preduzme mjere potrebne za ouvanje stvari predate na prevoz.
Smetnje pri prevozu
Ako tokom prevoza nastupe takve smetnje da prevoznik ne moe da postupi po ugovoru,
prevoznik je duan: da seponaa kao svestan privrednik; da pokua preduzeti mjere da
sesmetnje otklone i nastavi prevoz; da trai naknadna uputstva od poaljioca robe.
Pravo na rsaplaganje sa stvari u toku prevoza
Ako nije izdat prenosivi teretni list,poaljilac raspolae sa stvarima u toku prevoza, a to znai
da moe da zahtijeva: da se obustavi prevoz stvari; da se predajastvari primaocu odloi; da
se stvar preda u nekom drugom mjestu opredjeljenja; da se stvar preda njem ili nekom
drugom primaocu koji nije odreen ugovorom o prevozu ili tovarnom listu; da se stvar vrati u
mjesto otpreme.
Predija isporuka stvari
Prevoznik je duan da stvar preda u mjesto opredjeljenja ili u mjestu koje za prijem stvari
odredi lice ovalaeno da raspolae sa stvarima. Prevoznik je duan da stvar preda
primaocu ili imaocu prenosivog tovarnog lista, a ako tovarni list ili prenosivi tovarni list nije
izdat- licu koje je ugovorom o prevozu ili na drugi nain odreeno za prijem stvari. Prevoznik
je duan da bez odlaganja obavijesti primaoca o prispijeu stvari u mjestu opredjeljenja.
Primalac je duan da potvrdi prevozniku prijem stvari iz tovarnog lista. Istovar stvari duan
je izvriti primalac,ako ugovorom nije drugaije odreeno.Pri preuzimanju poiljke primalac
treba da utvrdi dali je roba predata u ispravnom stanju. Ako primalac primi stvar bez
prigovora, smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju koje je oznaeno u tovarnom list
ili u prenosivom tovarnom listu, a ako te ispravene postoje- u stanju u kakvom je primljena na
prevoz.
Smetnje pri isporuci
Ako primalac odbije prijem stvari ili se ne moe pronai, prevoznik je duan da, bez
odlaganja, zatrai uputstvo od poalioca. Ako prevoznik ne dobije traeno uputstvo ili ako ne
postoji mogunost predaje stvari, prevoznik moe u ime i na troak lica koje je ovlaeno da
raspolae sa stvari: istovariti stvar i predati je na uvanje jevnom skladitu ili drugom licu ili je
moe sam uvati, odmah izloiti prodaji stvari koje je podlona kvaru ili ako trokovi uvanja
ne bi bili u srazmjeri sa vrijednou stvari.
Prevoznina
Visina prevoznie odreuje se ugovorom o prevzu stvar ili rugim objavljenim obaveznim
aktom. Prevoznina se plaa samo za stvar koja je prevezena i u mjestu opredjeljenja
stavljena na raspolaganje primacu ili drugom ovlaenom licu. Ako primalac ne ispuni svoje

obaveze u vezi sa prevozom, prevoznik nje duan da preda stvar ako mu primalac, na
njegov zahtjev i bez odlaganja ,ne prui odgovarajue obezbijeenje.
Odgovornost prevoznika u vezi sa prevozom stvari
U vezi sa prevozom stvari prevoznik moe odgovarati za tetu nastalu zbog: potpunog ili
djelominog gubitka stvari koju je preuzeo na prevoz i to od momenta preuzimanja stvari na
prevoz do momenta njene predaje primaocu; potpunog ili djelominog oteenja stvari koju
je preuzeo na prevoz i to od momenta preuzimanja stvari na prevoz do momena njene
predaje primaocu; zakanjenja u prevozu i predaje stvari primaocu. Prevoznik se oslobaa
odgovornosti ako je potpun ili djelimian gubitak stvari ili oteenje stvari nastalo zbog:
upotrebe otvoreni i neporivenih vozila, ako je upotreba takvih vozila izriit naznaena i
ugivirena u tovarnm listu; nedostatak ili loeg stanja ambalaeza stavr kou je po svojoj
prirodi podloena rasutru ili oteenju, ili ako nije upakovana il nije uredo upakovana;
rukovanja, utovara, slaganja i istovara stvari od strane poaljioca, odnosno primaoca;
svojstva stvari zbog koga je stvar naroito podlona potpunom ili djelominm gubitku ili
oteenju; nedostataka ili neudobnosti oznake na koletima.
Odgovornost prevoznika za radnike i lica kojima se sluio
Prevoznik je lice koje prevoz obavlja preko svojih radnika, predstavnika i drugog osoblja koje
je angaovao. U sluaju nastanka tete za njihove radnje prevoznik odgovara zbog: nemara
u izboru osoblja, nemara u osposobljavanju i nemaru u nadzoru. Odgovornosti se prevoznik
moe osloboiti samo ako je za tetu kriv korisnik, ako je teta nastala zbog svojstva robe i
ako je u pitanju via sila.
Odgovornost uzastopnih prevoznika
Ako u prevozu putnika uestvuje vie prevoznika, za tetu nstalu zbog smrti, tjelesne
povrede ili oteenja zdravlja, kao i za tetu nastalu zbog zakanjenja u prevozu putnika
odgovaraju solidarno prevoznik koji je zakljuio ugovor o prevozu i prevoznik na ijem je
dijelu puta dolo do smrti, tjelesne povrede ili oteenja zdravlja, odnosno zakanjenja u
prevozu. Ako u prevozu stvari uestvuje vie prevoznika, za potpun ili djelimian gubitak
oteenje stvari i prtljaga, kao i za zakanjenje u prevozu, solidarno odgovaraju prevoznik
koji je zakljuio ugovor o prevozu, prevoznik na ijem je dijelu puta dolo do gubitka ili
oteenja, odnosno zakanjenja u prevozu i posljednji prevoznik.
Prevozne isprave
Prevozne isprave imaju poseban znaaj naroito u meunarodnom transportu. Potrebe i
racionalni razlozi uslovili su da posljednjih godina doe do sve vee unifikacije
ujednaavanja prevoznih isprava ne samo na meunarodnom nego i na nacionalnom planu.
Na ovaj nain osjetno se doprinijelo boljoj i racionalnijoj oragnizacciji prevoza i veoj
odgovornosti.
Prevozne isprave u unutranjem prevozu
Pored redovnih isprava za vozilo i vozaa u unutranjem prevozu panju zasluuju jo i putni
nalog i tovarni list. Putni nalog je dokument za prevoz u unutranjem prevozu lica i stvari.
Obavezan je za sva vozila osim za putnike automobile kojim graanin vri prevoz za
sopstvene potrebe. Mora biti popunjen, ovjeren i potpisan od strane odgovornog lica i lica
odgovornog za tehnike ispravnosti vozila. Tovarni list u unutranjem prevozu je dokument
za prevoz stvari koji se izdaje kada bilo koja strana trai njegovo izdavanje. On je izmeu
ostalog dokaz da je ugovor o prevozu zakljuen.
Prevozne isprave u meunarodnom prevozu
Za obavljanje meunarodnog prevoza potrebne su sljedee isprave: putni list za prevoz
putnika; koncesija-dozvola-odobrenje za rad; dozvola za vanlinijski prevoz putnika; dozvola
za prevoz stvari; tovarni list; drugi dokument za prevoz za spostvene potrebe; isprave za
vozilo; isprave za vozaa:paso, vozaka dozvola, viza po potrebi; polisa osiguranja;

individualna kontrolna knjiica; u nekim bilateralnim sporazumima predvieno je i: obavezan

red vonje, cjenovni i skica itinerera i sl.
Vozno osoblje posada vozila
U vozilu se posebno ako se radi o komercijalnim prevozima esto nalazi vie lica sa razliitim
funkcijama. Posada vozila zavisi od vrste namjene vozila, odnosno prevoza. U svaku posadu
vozila spada voza ili vozai, a ako se vri prevoz putnika o njima brine kondukter, ako se
prevoze stvari o njima brine pratilac.
Meunarodni prevoz
Je svaki prevoz koji obuhvata prelaenje najmanje jedne dravne granice. Obavljanje
meunarodnog prevoza regulisano je relativno velikim brojem multilateralnih i bilateralnih
meunarodnih ugovora. Tipine klauzule u bilateralnim ugovorima: zabrana kabotae;
zabrana prevoza za tree zemlje; prevoz uslovljen dozvolama; kontigentiranje dozvola po
principu reciprociteta; potovanje nacionalnih propisa.
Dozvole za meunarodni prevoz
Meunarodni komercijalni saobraaj je uslovljen sistemom dozvola. Dozvola je akt koji
omoguava da vozilo jedne zemlje saobraa u drugoj zemlji. Kontigent dozvola je ukupan
broj dozvola kojim je oznaen maksimalan broj vozila jedne zemlje koji u toku jednog preioda
mogu saobraati u drugoj zemlji.
Vrste dozvola za dobu
Multilateralne dozvole su one isprave koje omoguavaju prevozniku koji ih posjeduje da sa
svojim vozilom obavlja prevoz odnosno pristup i kretanje po putevima svih drava iji su
organi prihvatili multilateralni ugovor kojim su te dozvole uvedene. Postoje dvije vrste tih
dozvola i to: multilateralne dozvole CEMT-a i multilateralne dozvole Evropske unije.
Bilateralnih dozvola za robu ima vie vrsta: pogranine dozvole; bilateralne dozvole; tranzitne
dozvole; dozvola tree zemlje i dozvole za luke.
Vrste dozvola za putnike
Za meunarodni prevoz putnika izdaju se sljedee isprave: dozvola za linijski prevoz i
dozvola za vanlinijski prevoz.
Meunarodni prevoz bez dozvole
Na osnovu tipinih klauzula u najveem broju bilateralnih sporazuma a u elji da se olaka
obavljanje meunarodnog saobraaja CEMT je donio preporuku kojom svojim lanicama je
preporuio da se u meunarodnom saobraaju ne trae dozvole za: putnike autmobile do 8
sjedita; potanske prevoze; prevoz oteenih motornih vozila; prevoz smea i neistoa;
prevoz pela i riblje mlai; prevoz posmrtnih ostataka i sl.
Takse za puteve u meunarodnom saobraaju
Taksu naknadu za puteve po pravilu plaaju samo komercijalna vozila (kamioni i autobusi).
Bilateralnim sporazumom izmeu dvije zainteresovane drave moe se predvidjeti da se za
neke prevoze ili za dio nekog kontigenta dozvola, uzajamno po principu reciprociteta, ova
taksa ne laa.