SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRDOGRADNJE U ZAGREBU

DIPLOMSKI RAD

Goran Gligora

Zagreb, srpanj 2010.

SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRDOGRADNJE U ZAGREBU

TEHNOLOGIJA ZAVARIVANJA I ZATITE OD KOROZIJE

KOPAA NA BRODU ZA JARUANJE
DIPLOMSKI RAD

Mentor : Prof. dr. sc. Ivan Juraga

Student: Goran Gligora
Matini broj: 0035150470
Studij: Brodogradnja

Zagreb, srpanj 2010.

IZJAVA:
Izjavljujem da sam diplomski rad radio samostalno, na temelju znanja
steenih na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, sluei se
navedenom literaturom te uz nadzor mentora prof.dr.sc. Ivana Jurage.

Goran Gligora

Zahvala:
Najtoplije hvala mojoj obitelji od koje sam imao potporu svih ovih godina i bez koje sve ovo
ne bi bilo moguce.Tati to je bio vodilja da upiem ovaj fakultet, mami koja je pruzala
konstantnu moralnu potporu, teti koja je uvijek bila tu, te noni i didi koji su mi iz dana u dan
davali snagu da se borim.
Posebno hvala i svim mojim prijateljima i dragim osobama koje su uljepale svaki dan kada
ucenje nije bilo u prvom planu,
te jedna velika zahvala svim kolegama s kojima sam djelio dobre i loe dane na fakultetu kroz
ove najljepse godine mog zivota.
Naravno da bez posebnih ljudi koji su u svakom trenutku pruzili svoje znanje i pomoc, ovaj
diplomski sigurno ne bi imao ovakvu kvalitetu. Hvala svim zaposlenicima odjela boje i
zavarivanja brodogradilista Uljanik, kolegi Ivanu Stojanvicu, te mentoru prof.dr.sc.
Ivanu Juragi na iskazanom povjerenju i potpori.
Goran Gligora

1. UVOD...................................................................................................1
2. POSTUPCI ZAVARIVANJA KROZ POVIJEST, TEZAVARIVANJE
NA BRODU JARUARU .....................................................................2
2.1. OPENITO O PROJEKTU JARUARA .......................................................... 4
2.2. NAPRAVE KOJE SE KORISTE U ZAVARIVANJU NA BRODU
JARUARU ....................................................................................................... 6
2.3. TIPOVI ZAVARENIH SPOJEVA ..................................................................... 15
2.3.1. OBLICI LJEBOVA I OZNAAVANJE SPOJEVA NA NACRTIMA
NA BRODU JARUARU ..................................................................................... 18

2.4. POSTUPCI ZAVARIVANJA U BRODOGRADNJI ......................................... 20

2.4.1. ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE TALJIVOM ICOM U ZATITI INERTNOG
PLINA (MIG/MAG) .............................................................................................. 20
2.4.1.1. OSNOVNI DIJELOVI UREAJA ZA MIG/MAG ZAVARIVANJE ............................... 21
2.4.1.2. VANIJI PARAMETRI ZA ZAVARIVANJE MIG/MAG POSTUPKOM ....................... 22
2.4.1.3. SUSTAVI I UREAJI ZA DODAVANJE ICE ........................................................... 22
2.4.1.4. PITOLJI ZA MIG/MAG ZAVARIVANJE................................................................... 25
2.4.1.5. DODATNI MATERIJAL ZA ZAVARIVANJE (ICE) ................................................... 26
2.4.1.6. PRIMJENA MIG/MAG POSTUPKA ZAVARIVANJA ................................................. 27

2.4.2. RUNO ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE (REL) ............................................. 29

2.4.2.1. PARAMETRI ZAVARIVANJA I UTJECAJNI ELEMENTI REL POSTUKA ................. 30
2.4.2.2. FUNKCIJA OBLOGE ELEKTRODE .......................................................................... 32
2.4.2.3. RUKOVANJE ELEKTRODAMA ................................................................................ 33
2.4.2.4. PRIMJENA REL POSTUKA ZAVARIVANJA ............................................................ 34

2.4.3. ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE POD ZATITNIM PRAKOM(EPP) ........... 37

2.4.3.1. PARAMETRI ZA EPP POSTUPAK ZAVARIVANJE.................................................. 39
2.4.3.2. DODATNI MATERIJAL ZA ZAVARIVANJE EPP-OM ............................................... 39
2.4.2.3. PREDNOSTI I NEDOSTACI EPP-A ......................................................................... 40

2.5. METODE KONTROLE ZAVARA NA BRODU JARUARU .......................... 42

3. PRIKAZ ZAVARIVANJA KRUNOG ZAVARENOG SPOJA

ODLJEVKA KOPAA ....................................................................48
4. ZATITA OD KOROZIJE SPECIFINIH SEKCIJA BRODA
JARUARA .......................................................................................57

4.1. VRSTE ZATITNIH PREMAZA PRIMJENJIVIH UBRODOGRADNJI ......... 58

4.2. PRIPREMA METALNE POVRINE ............................................................... 61
4.2.1. PRIMARNA ZATITA POVRINE ...................................................................... 62

4.3. SUSTAVI ZATITE PREMAZIMA NAMJENA POJEDINIH PREVLAKA

KOD BRODA JARUARA.............................................................................. 65
4.3.1. RADIONIKI TEMELJNI PREMAZI SHOPPRIMERI .................................... 66

4.4. SEKUNDARNA ZATITA POVRINE ........................................................... 70

4.4.1. NANOENJE APLIKACIJA PREMAZA (BOJENJE) ................................................. 71
4.4.2. NAINI NANOENJA PREMAZA................................................................................ 72

4.5. TEHNOLOGIJA ZATITE OD OBRATANJA (ANTIVEGETATIVNI

PREMAZI) NA BRODU JARUARU .............................................................. 76
4.6. NADZOR I KONTROLA PRI BOJANJU KOPAA BRODAJARUARA . 80

5. ANALIZA ANTIKOROZIVNE ZATITE SPECIFINE

SEKCIJE KOPAA BRODA JARUARA .....................................82
6. OCJENA STANJA I PRIJEDLOG POBOLJANJA .........................87
7. ZAKLJUAK .....................................................................................88
LITERATURA ........................................................................................89
PRILOG .................................................................................................90

II

POPIS SLIKA:
Slika 1. Porinjavanje broda jaruara, Brodogradilite Uljanik, Pula, travanj 2010. ..... 4
Slika 2. Model broda jaruara [5] ................................................................................. 5
Slika 3. Bakrena podloka [2] ...................................................................................... 7
Slika 4. Vrste keramikih podloka [2] ......................................................................... 7
Slika 5. Oblici metalnih podloka [2] ............................................................................ 8
Slika 6. Podloke od praha [2] ..................................................................................... 8
Slika 7. klavirska ica koja se koristi za centriranje odljevaka Brodogradilite
Uljanik, Pula..................................................................................................... 9
Slika 8 i 9. Grijai za elektro otporno predgrijavanje i elektro otporni ureaj za
predgrijavanje, Brodogradilite Uljanik, Pula ................................................ 12
Slika 10. Dio opreme za elektrootporno predgrijavanje, Brodogradilite Uljanik, Pula
....................................................................................................................... 12
Slika 11. Presijek kabla za elektro induktivno predgrijavanje [6] .............................. 13
Slika 12 i 13. Ureaj za elektro induktivno predgrijavanje, te temperatura
predgrijavanja odljevka [6]............................................................................. 14
Slika 14. Osnovni tipovi spojeva [2] ........................................................................... 15
Slika 15. Vrste i oblici sueljenih spojeva [2] ............................................................. 16
Slika 16. Vrste i oblici kutnih spojeva [2] ................................................................... 16
Slika 17. preklopni spoj [2] ......................................................................................... 16
Slika 18. Osnovni elementi zavarenog V i Y spoja [2] .......................................... 17
Slika 19 i 20. Princip rada MIG/MAG postupka zavrivanja, zavarivai koji izvode MIG
zavarivanje u pogonu predmontae Brodogradilita Uljanik, Pula [6] .......... 20
Slika 21. Kompaktni i modularni ureaji [6] ............................................................... 21
Slika 22. Dodavanje ice guranjem [6] ...................................................................... 23
Slika 23. Dodavanje ice push-pull [6] .................................................................... 24
Slika 24. Poveanje udaljenosti zavarivanja odvajanjem dodavaa [6] .................... 25
Slika 25. Tipovi gorionika [6]...................................................................................... 25
Slika 26. Standardni oblici pakiranja ice za MAG postupak [6] ............................... 27
Slika 27. Osnovni elementi REL potupka [2] ............................................................. 29
Slika 28. Elektrode [6] ................................................................................................ 33
Slika 29. Zavarivanje REL i MIG postupkom, gdje se zavaruje glava kopaa
prakom punjenom icom 1.2 mm, te elektrodom 5 mm. Debljina
materijala koji se zavaruje je 30 mm, te se za te debljine koristi ica i
elektroda koje sadri vei postotak nikla radi bolje zavarljivosti. Prilikom
zavarivanja, lim se predgrijava elektro induktivnim predgrijavanjem na
temperaturu od 160C , Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj 2010. ........... 35
Slika 30. Zavarivanje kutnih spojeva REL postupkom,detalj iz Brodogradilite
Uljanik, Pula, svibanj 2010. ........................................................................... 37
Slika 31. Osnovni elementi EPP postupka [2] ........................................................... 38
Slika 32. Stroj za kutno EPP zavarivanje, Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj 2010.
....................................................................................................................... 38

III

Slika 33. Dio opreme za reguliranje parametara i upravljanje strojem za EPP

zavarivanje,Brodogradilite Uljanik, Pula ..................................................... 41
Slika 34. Shematski princip kontrole zavara penetrantima [1] .................................. 42
Slika 35. Sprejevi za penetrantsku kontrolu, brodogradilite Uljanik, Pula ............... 42
Slika 36. Primjeri indikacija kod kontrole penetrantima [1] ........................................ 43
Slika 37 i 38. Nanoenje crvenog penetranta, te potom bijelog razvijaa,
Brodogradilite Uljanik, Pula...................................................................... ... 44
Slika 39. Shematski prikaz ultrazvune metode kontrole kvalitete [1] ...................... 44
Slika 40. Ureaj za ispitivanje zavara ultrazvukom, Brodogradilite Uljanik, Pula,
travanj 2010. .................................................................................................. 45
Slika 41. Shematski prikaz radiografske kontrole kvalitete zavarenog spoja [1] ...... 46
Slika 42. Ureaj za ispitivanje zavara radiografijom, Brodogradilite Uljanik, Pula,
travanj 2010. .................................................................................................. 47
Slika 43. Prikaz kopaa broda jaruara [5] ................................................................ 48
Slika 44. Prikaz kopaa broda jaruara prilikom porinua u krmu broda,
Brodogradilite Uljanik, Pula, travanj 2010. .................................................. 49
Slika 45. Parametri zavarivanja spoja lima i odljevka [5] .......................................... 50
Slika 46. Smjetaj odljevaka u sekciju SU 104 [5] .................................................... 50
Slika 47 i 48. Skoenje rubova lijeba, te induktivno predgrijavanje odljevka,
Brodogradilite Uljanik, Pula ......................................................................... 51
Slika 49. Priprema spoja glave odljevka i lima sekcije [5]....................................... 52
Slika 50. Redolijed zavarivanja vanjske strane odljevka, zavarivanje izvode 2
zavarivaa [5] ................................................................................................ 52
Slika 51 i 52. Zavarivanje korijena sa unutarnje strane odljevka (slika lijevo), te
zatim prikaz redoslijeda polaganja zavara nakon obavljenog cijelog procesa
zavarivanja [5] ............................................................................................... 53
Slika 53. Redoslijed zavarivanja i broj slojeva karakteristinog spoja odljevka i
kopaa [5] ...................................................................................................... 54
Slika 54. Detalji unutarnjeg zavarivanja odljevka, Brodogradilite Uljanik, Pula,
svibanj 2010. ................................................................................................. 55
Slika 55. Zatieni trup broda jaruara, Brodogradilite Uljanik, Pula, dan prije
isporuke, svibanj 2010................................................................................... 57
Slika 56. Trup broda koji detaljno prikazuje sve dijelove broda na koji se nanose
premazi [5] ..................................................................................................... 60
Slika 57. Limovi i profili na skladitu prije same predobrade, Brodogradilite Uljank,
Pula................................................................................................................ 62
Slika 58. Izgled limova A, B, C i D kategorije prema standardu ISO 8501-1,
Brodogradilite Uljanik, Pula ......................................................................... 63
Slika 59. Samarilica u eksploataciji, Brodogradilite Uljanik, Pula .......................... 64
Slika 60. Lim zatien shopprimerom, Brodogradilite Uljanik, Pula ...................... 64
Slika 61. 1000 litreni spremnici shopprimera, Brodogradilite Uljanik, Pula........... 69
Slika 62. Obrada i ienje montanog spoja steel work, Brodogradilite Uljanik,
Pula................................................................................................................ 70
Slika 63. Nanoenje boje kistom, Brodogradilite Uljanik, Pula ................................ 72

IV

Slika 64. Nanoenje vezivne boje Hempasil nexus 27302, Brodogradilite Uljanik,
Pula................................................................................................................ 73
Slika 65. Bojenje zavrnim premazom glavne palube broda jaruara, detalj iz
Brodogradilita Uljanik, Pula, svibanj 2010. .................................................. 75
Slika 66. Uniten premaz na kopau, detalj iz Brodogradilita Uljanik, Pula ............ 75
Slika 67. Kopa zatien silikonskim premazom, Brodogradilite Uljanik, Pula,
svibanj 2010 .................................................................................................. 76
Slika 68. Shematski prikaz redoslijeda nanoenja premaza i mehanizam povezivanja
[10] ................................................................................................................. 77
Slika 69. Obojan brod jaruar, Brodogradilite Uljanik, Pula .................................... 78
Slika 70. Slojevi boje, te debljina suhog filma boje koji se nanosi na kopa broda .. 79
Slika 71. Mikrotest Prositector 6000, Brodogradilite Uljanik, Pula .......................... 80
Slika 72. Digitalni vlagomjer i termometar, Brodogradilite Uljanik, Pula ................. 81
Slika 73. Svi premazi kojima se titi sekcija kopaa [10] .......................................... 85
Slika 74. Segment kopaa premazan slikonskim premazom, Brodogradilite Uljanik,
Pula................................................................................................................ 86
Slika 75. Razlika izmeu Hempadura 15570 i Hempasila 77500 (lijevi dio slike),
Brodogradilite Uljanik, Pula ......................................................................... 86
Slika 76. Brod jaruar na dan primopredaje, Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj
2010. ............................................................................................................ 100
Slika 77. Novo sagraena hala za izradu kopaa broda, Brodogradilite Uljanik, Pula
..................................................................................................................... 100
Slika 78. Priprema predgrijavanja na okretnoj toki kopaa, Brodogradilite Uljanik,
Pula.............................................................................................................. 101
Slika 79. Predgrijavanje prije privarivanja HARDOX ploa, Brodogradilite Uljanik,
Pula.............................................................................................................. 101
Slika 80. Glava kopaa prije montiranja bueeg svrdla, Brodogradilite Uljanik, Pula
..................................................................................................................... 102
Slika 81. Brod jaruar na opremnoj obali , Brodogradilite Uljanik, Pula ................ 102
Slika 82. Glava kopaa u poziciji u kojoj se nalazi kada nije u funkciji, Brodogradilite
Uljanik, Pula................................................................................................. 103
Slika 83. Kopa u trenutku popravka silikonskog premaza, Brodogradilite Uljanik,
Pula.............................................................................................................. 103
Slika 84. Kopa u poziciji u kojoj se nalazi kada nije u funkciji, Brodogradilite
Uljanik, Pula................................................................................................. 104
Slika 85. Buee svrdlo kopaa, Brodogradilite Uljanik, Pula ............................... 104

POPIS TABLICA:
Tablica 1. Zavarljivost na osnovu poveanja C- ekvivalenta [2] ............................... 10
Tablica 2. Temperature predgrijavanja limova [5] ..................................................... 11
Tablica 3. Parametri zavarivanja MIG/MAG postupkom [5] ...................................... 22
Tablica 4. Standardizirani kolutovi ice za MIG/MAG postupak [5] .......................... 26
Tablica 5. Standardizirani promjeri ica (u milimetrima) za MIG/MAG zavarivanje [5]
.................................................................................................................................... 26
Tablica 6. Kemijski sastav ica u postocima [5] ........................................................ 27
Tablica 7. Kemijski sastav elektroda u postocima [5] ............................................... 34
Tablica 8. Parametri zavarivanja elektrodom Conarc 49C [5]................................... 34
Tablica 9. Minimalne dimenzije greke na razliitim metodama kontrole zavara [5] 47
Tablica 10. Postotak karakteristinih priprema spoja [5]........................................... 55
Tablica 11. Postotak uporabe karakteristinih postupaka zavarivanja [5] ................ 56
Tablica 12. Osnovne karakteristike premaza za svaki dio broda .............................. 60
Tablica 13. Usporedni prikaz svojstava shopprimera [5] ........................................ 68
Tablica 14. Osnovne karakteristike boje HEMPADUR 45751 [10] ........................... 83
Tablica 15. Osnovne karakteristike boje HEMPADUR 15570 [10] ........................... 83
Tablica 16. Osnovne karakteristike boje HEMPASIL NEXUS 27302 [10] ................ 84
Tablica 17. Osnovne karakteristike boje HEMPASIL 77500 [10].............................. 85

VI

1. UVOD

Brodske konstrukcije su prema strukturi i geometrijskim znaajkama vrlo

sloeni sustavi za izradu. Meu najvanije procese u izradi brodske konstrukcije

danas zasigurno spadaju tehnologija zavarivanja i tehnologija zatite od korozije.
Zavarivanje, kao proces spajanja metala ima znatan utjecaj na uspjenost
proizvodnje konstrukcijiskih elemenata, posebno brodskog trupa, no bez konkretne
analize teko je rei koliko su efikasni pojedini zavarivaki postupci koji se
uobiajeno koriste za zavarivanje.
Zatita od korozije predstavlja vaan segment u gradnji broda, budui da ga
ona titi od svih uvjeta u kojima e se brod nai tijekom svoje plovidbe. Razvoj
tehnologije zatite od korozije kroz zadnjih 20 godina uvelike je napredovao, te
omoguio brodovlasnicima dui i sigurniji vijek broda, a samim time udovoljio ISO,
IMO, SOLAS i MARPOL pravilima.

U daljnjem tekstu, analizirat e se odreeni detalji zavarivanja i zatita od

korozije u predmontai i montai trupa za specifine sekcije broda jaruala
GRADNJE 481. Jaruala su tehniki zahtjevni brodovi, te treba naglasiti, da je ovaj
tip broda specifian sam po sebi, i predstavlja sam vrh tehnolokog dostignua, a
sekcije koje e biti analizirane su sekcije kopaa, odnosno ruke koja brodu slui za
drobljenje morskog dna. Za taj dio brodskog trupa upotrebljava se posebna priprema
za zavarivanje, te specifian sloj boje koja onemoguuje obratanje konstrukcije
morskim organizmima.
Za te e se sekcije prikazati postupci zavarivanja, oblici ljebova, tipovi
zavareni spojeva, postupci kontrole zavara, postupci zatite od korozije sekcija, te
trajanje tehnolokog postupka antikorozivne zatite.

Kao sam zakljuak itave cijeline, dati e se prijedlog poboljanja procesa

zavarivanja i zatite od korozije u fazama predmontae i montae trupa.

2. POSTUPCI ZAVARIVANJA KROZ POVIJEST, TE

ZAVARIVANJE NA BRODU JARUARU

elja da se metali, dobiveni raznim metalurkim procesima, spoje u

nerazdvojnu cijelinu stara je gotovo koliko i proizvodnja metala, pa se moe rei da
se zavarivanje kao nain spajanja metala odavno primjenjuje. Prvi eksperimenti s
elektrinim lukom poeli su davne 1890. godine, ali takav zavar nije zadovoljavao
svojom kvalitetom.
Problem je bio u oksidaciji zone zavara, jer se proces topljenja osnovnog i
dodatnog materijala odvijao u prisutnosti okolne atmosfere, dakle u neposrednom
dodiru s kisikom. Problem je rijeio Oscar Kjelberg 1907. godine kada se elektroda
poela umakati u smjesu raznih minerala

pripremljenih u pogodnom obliku.

Izgaranjem te obloge u elektrinom luku razvijali su se inertni plinovi, koji su sa

mjesta topljenja istiskivali zrak i tako titili rastopljeni metal od njegova tetnog
utjecaja.
Kako su potrebe za zavarivanjem i kvalitetom zavara kroz godine bile sve
vee, tehnologija zavarivanja je napredovala. Poelo se s eksperimetiranjem raznih
plinova koji bi titili zavar, ubrzanjem proizvodnje putem raznih poluautomatiziranih i
automatiziranih postupaka, te traenjem to kvalitetnijeg zavara. Pred zavretak
drugog svjetskog rata poinje razvoj i primjena zavarivanja u zatitnim plinovima TIG
(arc-atom s vodikom, te argonarc s argonom ili helijem kao zatitnim plinom). MIG
zavarivanje se poinje primjenjivati 1948. kao Sigma postupak (shielded Inert Gas
Metal Arc), a 1953. U bivem SSSR-u se prvi puta primjenjuje MAG postupak s CO2
zatitnim aktivnim plinom. Iza 1950. se razvijaju mnogi novi postupci zavarivanja, pa
tako 1951. poinju pokuaji zavarivanja pod troskom, 1957. pod snopom elektrona,
1960. ultrazvukom, 1960. laserom, te 1961. plazmom. [2]
U brodogradnji zavarivanje daje svoj poetni doprinos prilikom drugog
svjetskog rata, kada amerika brodogradnja poinje sa izradom Liberty i Victory
brodova koji se grade pod nadzorom klasifikacijskog drutva American Bureau of
Shipping. Kako se rat oduio, otvarala su se nova brdogradilita, a znanje u
zavarivanju bilo je sve vee. Problemi koji su se javljali tijekom brze gradnje brodova
u kojoj su neka amerika brodogradlita porinjavala i do 20 brodova mjeseno, dola
su na vidjelo tijekom koritenja brodova na njihovim rutama, gdje je zbog lomova
strukture dolo do potonua 8 Liberty brodova. Svi su mislili da je problem lomova

bilo zavarivanje, ali se kroz vrijeme otkrilo da je problem bio u eliku koji je imao
previe sumpora i fosfora.
Uz gore navedena napredovanja kroz povijest, danas razlikujemo neke
osnovne postupke zavarivanja: TIG (Tungsten Inert Gas), MAG (Metal Inert Gas),
MIG (Metal Active Gas), te REL (Runo Elektroluno zavarivanje).
Danas se golemi napredak koji je zavarivanje kao proces spajanja metala
kroz godine postigao , moe vidjeti na specifinim i zahtjevnim brodovima kao to je
jarualo. Brod zbog svojih specifinosti (od elika poviene vrstoe, do elika velikih
debljina) ima posebne zahtjeve kad je u pitanju zavarivanje. Tako je zavarivaki odjel
brodogradilita morao prijei na dugu vrstu bazinih elektroda, tzv. Kryo 1 elektrode,
te posebne prakom punjene ice promjera 1.2 mm za MIG/MAG zavarivanje
tzv.Outershield 81Ni1-H . Obje navedene imaju u svojem sastavu vei udio nikla
koji slui za bolje vezivanje materijala prilikom zavarivanja, a budui da te elektrode
i ice zahtjevaju posebnu smjesu plina, brodogradilite se moralo prilagoditi i novim
zahtjevima, te umjesto dosadanjeg MAG postupka, uvesti instalaciju plina argona
du cijelog brodogradilita i poeti koristiti MIG postupak. Ono to treba dodatno
napomenuti je potreba za veim brojem slojeva prilikom zavarivanja velikih debljina
limova i proces predgrijavanje, a to za sobom donosi i mogunost loeg zavara, pa
je odjel za zavarivanje u tu svrhu odluio uvesti strogu kontrolu zavarivakih radova
(svaka sekcija kopaa provjerava se u 2000 toaka, tko je vrio kontrolu i tko je
zavarivao), ime se dobiva uvid u kvalitetu konstrukcije i kvalitetu samog radnika koji
je zavarivao.
U 21. stoljeu svijet ima potrebu za sve veom koliinom elinih konstrukcija
(od brodogradnje, mostova, zgrada...itd), te uz svakodnevno natjecanje za sve veim
i sofisticiranijim konstrukcijama, zavarivanje postaje sve vanije i sve kompleksnije,a
to za sobom nosi i stalno unaprijeenje procesa zavarivanja novim tehnologijama i
novim materijalima.

2.1. OPENITO O PROJEKTU JARUARA

Brodovi jaruari ugovoreni su sa lukseburkom kompanijom Dredging and

Maritime Management S.A. Luxemburg koja je inae dio Jan De Nul Grupe, a ugovor
se smatra jedinstvenim budui da u svijetu jo nikad nisu potpisana 4 broda jaruara
u seriji ve je to uvijek bilo ogranieno na maksimalno dva broda. Danas u svijetu
postoji svega pet takvih brodova, a uljanikova novogradnja iznimna je i naprednija u
mnotvu elemenata od postojeih slinih brodova-strojeva. Rije je o tehniki
iznimno kompleksnim brodovima koji slue za produbljivanje plovnih putova,
odnosno izgraivanje obala, umjetnih otoka ili produbljivanje obala, a navedeni e
brod moi raditi do 36,6 metara dubine mora. Slui za jaruanje (kopanje i istodobno
usisavanje) nataloenog pijeska, krutog podmorja, stijena i slinih taloga morskog
dna. Iskopani materijal iskrcava preko lijeve ili desne sohe na bare ili putem vrtuljka
na plutajui cjevovod do kopna i do desetak km udaljenosti. Slika 1. prikazuje brod
jaruar prilikom porinjavanja.

Slika 1. Porinjavanje broda jaruara, Brodogradilite Uljanik, Pula, travanj 2010.

Brod ima tri motora tipa MAN Diesel A.G. 6L48/60 7.200 kW//500 o/min koji
pogone 3 glavna izmjenina generatora, svaki snage od 7.200 kW na naponu 6,6kV.
Dug je 138,50 metara, irok 26 i visok od 8,80 do 12,20 metara, uz nosivost od
2.200 tona pri gazu od 5,75 metara. Ogromna snaga od 21 MW, koja bi bila dovoljna
za opskrbu elektrinom energijom manjeg grada od 25 tisua stanovnika, troi se na
rad opreme za jaruanje, od koje su najvei potroai tri ogromne crpke, svaka
snage 5 MW. Brod razvija 13 vorova brzine s dizel-elektrinom propulzijom, pri
emu

se

brod

pogoni

sa

dva

elektromotora

svaki

snage

3,5

MW.

Klimatizirane nastambe iznad meupalublja na krmi i iznad glavne palube

predviene su za 46 osoba. Na otvorenoj palubi ugraena je jedna hidraulina
dizalica kapaciteta 2 x 350 kN i jedna hidraulina dizalica za rezervne dijelove
kapaciteta 10 kN.
Ugovor za gradnju Ibn Battute potpisan je 16. oujka 2007. godine, kobilica je
poloena koncem 2008. godine, a u more je porinut poetkom kolovoza 2009.
Godine, dok je primopredaja izvrena u 5 mjesecu 2010. godine Sloenost broda,
budui da je ipak rije o jedinstvenom brodu u svojoj klasi, diktirala je dinamiku
gradnje i ve se sada prema pokazateljima moe rei da e ostala tri broda iz serije
biti izgraena u znatno kraem roku.
Nakon isporuke svi e brodovi ploviti pod zastavom Luxemburga. Slika 2. prikazuje
model broda jaruara.

Slika 2. Model broda jaruara [5]

2.2. NAPRAVE KOJE SE KORISTE U ZAVARIVANJU NA BRODU

JARUARU
Kako bi uope pristupili zavarivanju, treba uz bilo koji postupak (bio to REL,
TIG, MAG, MIG ili EPP) osim osnovnih dijelova opreme za zavarivanje, imati i
pomone naprave za pripajanje, stezne naprave, naprave za osiguranje od
prokapavanja zavara, metalne podloke, te podloke od praha. Ono to treba uzeti u
obzir kad se govori o ovom specifinom brodu, je da ovaj brod ima limove koji
nerijetko prelaze debljine od 30 mm to u prvi plan stavlja predgrijavanje limova, koje
je nuno za zavarivanje limova tako velikih debljina. Kad je u pitanju kopa broda,
valja napomenuti da je tonost prilikom izrade prebaena u strojarske tolerance, a to
zahtjeva i jednu napravu koju zavarivaki odjel u brodogradilitu naziva klavirska
ica.
Naprave za pripajanje su naprave s kojima se predmeti dovode u propisan
meusobni poloaj za samo pripajanje ili pripajanje i kasnije zavarivanje. Rubovi se
postavljaju i odravaju u odreenim razmacima i ravninama, odnosno, vri se
kvalitetna priprema lijeba za zavarivanje ime se osigurava i kvaliteta izvoenja
samog zavara. Napravom se ujedno u velikoj mjeri spreavaju deformacije.
Stezne naprave sprijeavaju deformacije zavarenih proizvoda. Pritiskivaem se
onemoguavaju pomaci, pa su ukupne deformacije nakon vaenja zavarenog
proizvoda iz naprave male. Ovakve naprave slue ponekad ujedno za predsavijanje
ili postavljanje elemenata u suprotan smijer od oekivanih deformacija. Elastino
vraanje nakon vaenja iz naprave dovodi predmet u eljeni poloaj. Svrha naprave
je ukruivanje izratka, to moe uzrokovati pojavu pukotina pri zavarivanju.
Naprave za osiguranje od prokapavanja. Najee se koriste podloge u korijenu
zavara, koje omoguuju kvalitetno provarivanje korijena, visoku proizvodnost, te da
prilikom jednostranog zavarivanja kvaliteta zavara bude jednaka sa strane korijena
zavara i lica zavara. Takoer su mogua zavarivanja s jaim strujama. Za to se
koriste razliite podloge kao to su:

1. Cu podloke
2. Keramike podloke
3. Metalne podloke
4. Podloke od praha
1. Cu podloke se koriste veinom na panel linijama jer zbog svojih dimenzija nisu
primjerene zavarivanju na montai. Mogu se hladiti vodom kao to je prikazano na
slici 3.

Slika 3. Bakrena podloka [2]

2. Keramike podloke mogu se primjenjivati na razne naine. Na ovom se brodu

najee koristi kruna keramika, budui da je najadekvatnija za priprememe
spojeva K i X oblika. Keramika tijela duine 20 do 100 mm se dre uz izradak
pomou ljepljive trake. Keramike podloke se mogu primjenjivati za REL, EP i
zavarivanje u zatitnim plinovima. Nalije zavara je glatko i ljebljenje nije potrebno.
Slika 4. prikazuje vrste keramikih podloka

Slika 4. Vrste keramikih podloka [2]

3. Metalne podloke letve, trake prikazane su slikom 5. Limene trake se pripajaju

na korijenskoj strani zavara za omoguavanje sigurnog provarivanja. Materijal traka
treba biti to sliniji osnovnom materijalu ili jo bolje zavarljiv. Ne smije se koristiti
materijal nepoznatog porijekla. Ako ne smeta u eksploataciji zavarenog proizvoda,
traka moe ostati zavarena ili se odstranjuje pneumatskim dijetlom, rezanjem,
bruenjem ili lijebljenjem.

Slika 5. Oblici metalnih podloka [2]

4. Podloke od praha. Sloj praha titi i podupire kupku korijenskog zavara. Visina
sloja mora biti dovoljna da se sav prah za zavarivanje ne rastali. Upotrebljavaju se
razliite vrste podloki od praka prikazane na slici 6.

Slika 6. Podloke od praha [2]

Naprava klavirska ica je ica koju prilikom zavarivanja nategnemo kroz odljevke
na kopau (njima je kopa spojen s brodom i oni slue kao osi rotacije prilikom
podizanja i sputanja kopaa u
more).

Treba

napomenuti

da

prilikom zavarivanja, tj. uvoenja

topline u konstrukciju dolazi do
deformacija pa nam tu ica slui da
kod zavarivanja znamo gdje je
centar odljevka, te na taj nain
prilagoavamo uvoenje topline u
konstrukciju kako bi odljevak ostao
centriran. Slika 7 prikazuje rupe kroz
koje se provlai klavirska ica
(imaginarno

prikazana

svijetlo

plavom bojom)

Slika 7. klavirska ica koja se koristi za centriranje odljevaka Brodogradilite Uljanik, Pula

Oprema i ureaji za predgrijavanje. Budui da je na spomenutom brodu veina

osnovnih materijala debljine vee od 30 mm, potrebno je provoditi predgrijavanje.
Predgrijavanje je zapravo zagrijavanje (prije zavarivanja) do odreene temperature
radnog dijela

ili zone gdje e se vriti

zavarivanje. U toku zavarivanja, prema

potrebi, vri se dodatno zagrijavanje, odnosno odrava zahtjevana temperatura

predgrijavanja. U ovom sluaju, predgrijavanje se vri zato to su materijali koje
koristimo velikih debljina i jako ukrueni, te je potrebno predgrijavanje mjesta
zavarivanja radi smanjenja naglog odvoenja topline, postepenijeg hlaenja i
stezanja, a s time i djelominog smanjenja naprezanja u zavarenom spoju.
Temperatura predgrijavanja ne smije biti previsoka niti preniska, mora biti
jednaka za cijelo vrijeme zavarivanja. Budui da proizvoai materijala koji bi trebali
dati upute o temperaturi predgrijavanja esto ne daju tone upute, brodogradilita su
sklona sama sebi odrediti temperature na osnovu izraunavanja ekvivalenta ugljika
ili tzv. C ekvivalenta. to je C ekvivalent vei, vea je vrstoa, a manja je
zavarljivost. Formulom je prikazano izraunavanje C- ekvivalenta, dok je tablicom 1
prikazan utjecaj C- ekvivalenta na zavarljivost.

Formula je:

Tablica 1. Zavarljivost na osnovu poveanja C- ekvivalenta [2]

C - EKVIVALENT

ZAVARLJIVOST

ISPOD 0.35

IZVRSNA

0.35 - 0.40

VRLO DOBRA

0.42 - 0.45

DOBRA

0.46 - 0.50

DOVOLJNA

PREKO 0.50

SLABA

Nakon to se element zavari, prelazi se na fazu odarivanja, tj. toplinske obrade

zavarenog spoja koja se vri nakon zavarivanja, tako da se cijela konstrukcija ili
odreena zona postepeno zagrijava na odreenu temperaturu (550 - 650C) te tako
postepeno hladi. Kako ne bi dolo do brzog hlaenja na temperaturi okoline,
potrebno je kontrolirano zagrijavati lim da se postigne ravnomjerno odarivanje. Na
taj se nain dolazi do smanjenja zaostalih naprezanja u zavarenom spoju. Odareni
zavareni spoj sa smanjenim zaostalim naprezanima manje je sklon pukotinama i
lomovima konstrukcije u eksploataciji. Tablica 2. prikazuje temperature do kojih
predgrijati lim odreene debljine, te kako pristupiti zavarivanju. Iz tablice je vidljivo da
svi limovi debljine vee od 30 mm moraju biti predgrijani, te je oita razlika izmeu
zagrijavanja elika obine i poviene vrstoe.

10

Tablica 2. Temperature predgrijavanja limova [5]

Predgrijavanje se vri pomou:

1. Elektro otpornih ureaja

2. Elektro induktivnih ureaja

1. Elektro otporni ureaji su stanice koje omoguuju dovod izmjenine struje od 60

ili 80V za napajanje razliitih vrsta niskonaponskih ogrijevnih elemenata, a takoer
mogu sluiti kao izvor izmjenine struje od 115V za rasvjetu, grijanje itd.
Sastoje se iz jednog trofaznog transformatora, koji se hladi prirodnim zrakom,
a smjeten je u kuitu s kotaima. Stanice reguliraju sekundarni izlaz za rad s 3 ili 6
kanala. Izlazni kanali reguliraju se s pomou regulatora energije i regulatora

11

temperature, ali mogua je i vanjska regulacija iz bilo kojeg prikladnog regulatora ili
programatora. Svaki kanal ima svoj vlastiti dvopoloajni prekida za automatsko ili
runo upravljanje, tako da svaka kombinacija kanala moe raditi bilo sa automatskim
ili s runim nainom.

Slika 8 i 9. Grijai za elektro otporno predgrijavanje i elektro otporni ureaj za predgrijavanje,

Brodogradilite Uljanik, Pula

Princip rada sa ovim ureajima je kompliciran, i potrebno je usavravanje odreenog

broja radnika za rukovanje tim ureajima. Prije poetka slaganja, potrebno je
odabrati koji e se grijai koristiti, zatim ih postaviti oko zavara, te nakon toga obloiti
izolacijom kako bi sprijeili rasipanje topline eljenog lima, te kako radnik nakon
zagrijavanja ne bi dobio opekline
prilikom zavarivanja. Jo jedan od
razloga za stavljanje izolacije je i
kako bi mu se ublaili uvijeti rada
u tako zagrijanom prostoru. Zbog
kompliciranosti

ureaja,

te

utjecaja temperature na zdravlje

ljudi, u brodogradilitu su skloni u
svim moguim sluajevima

Slika 10. Dio opreme za elektrootporno predgrijavanje, Brodogradilite Uljanik, Pula

12

koristiti elektro induktivni ureaj umjesto elektro otpornog. Slikom 8, 9 i 10 prikazani

su grijai kojima se vri elektro otporno predgrijavanje, te ureaj za isto. Kao to se
vidi iz priloenog, grijai su razliitih dimenzija, zatieni izolacijom i kontrolirani TCparovima. TC parovi nam slue kako bi u svakom trenutku imali kontrolu nad
predgrijavanjem koje vrimo.
2. Elektro induktivni ureaji prikazani slikom 12 i 13 su sistemi kojima je mogue
predgijavanje veom brzinom, a frekvencija im varira od 8 12 KHz, dok je nain
predgrijavanja puno laki i bezbolniji za ljude koji nakon toga moraju zavarivati taj dio
konstrukcije.
Prije poetka predgrijavanja, procjenjuje se koju veliinu kabla moemo
iskoristiti od moguih, koji su duljine 20 i 50 metara, te se zatim isti namotavaju na
mjesto predgrijavanja. Ono to treba napomenuti je da se prilikom slaganja treba
pripaziti da se kabel slae uvijek u istom smjeru, te da se ne ispreplee jer to ureaj
prepoznaje kao greku, te nije mogue izvriti predgrijavanje. Kablovi prikazani
slikom 11. sastoje se od dva dijela u kojem s unutarnje strane struji elektroinduktivni
napon, dok sa vanjske strane struji tekuina. Slijedei korak je upucavanje TC- para

Slika 11. Presijek kabla za elektro induktivno predgrijavanje [6]

radi kontrole temperature, nakon ega slijedi postavljanje magneta na povrinu koju
grijemo. TC-par je kontrolna naprava koja ureaju alje informaciju o postignutoj
temperaturi lima, te time koordinira daljnje zagrijavanje ili odarivanje.

Kada je

procedura postavljanja zavrena, ureaj se starta i provjerava protonost tekuine

koja struji vanjskom oblogom, ako je sve u granicama, u printer se upisuju parametri
predgrijavanja, tj. :

13

1. Brzina zagrijavanja (100C na sat je maksimum)

2. Zadana temperatura
3. Vrijeme odravanja
4. Brzina hlaenja (oko 30C / satu)

Prednosti ovog ureaja su:

-

Velika povrina grijanja

Velike mase

Brzine zagrijavanja (od 20-30C / satu)

Pristup predgrijanom mjestu (kod elektro otpornog ima mnogo kablova, pa je

mogunost prilaza puno tea)

Brzina montae

Puno je efikasniji za valjkaste oblike

Nedostaci ovog ureaja su:

-

Jedna kontrola temperature

Nemogunost grijanja malih povrina

Oteano grijanje limova razliitih debljina

Slika 12 i 13. Ureaj za elektro induktivno predgrijavanje, te temperatura predgrijavanja odljevka [6]

14

2.3. TIPOVI ZAVARENIH SPOJEVA

U brodogradnji najee razlikujemo tri tipa zavarenih spojeva koji su prikazani
slikom 14. a to su:
1. Sueoni spoj
2. Kutni spoj
3. Preklopni rubni spoj

Slika 14. Osnovni tipovi spojeva [2]

Zavarivanja kopaa broda koji e u daljnjem tekstu biti obraen, po strukturi i

osnovnim tipovima zavarenih spojeva ne razlikuje se od drugih brodova, i dalje
najei tipovi spojeva su kutni spojevi kojim se zavaruju HP profli, trake, koljena i
ostali mali elementi dok se sueoni spojevi koriste na panel linijama kada
zavarujemo panele. Ono to je kod ovog broda specifino je to su debljine limova
vee, i to se spajaju esto limovi razliitih debljina. Kod zavarivanja takvih spojeva

15

najvanije je dobro napraviti korijen, i nakon toga polako i precizno popunjavati

zavar.
Ono to se kod ovog broda da uoiti je da se zbog navedenih debljina limova
ee koriste K i X spojevi kojima lake stvaramo korijen zavara koji je od
krucijalne vanosti kod ovakvih debljina.
Svaki od tih osnovnih tipova spojeva ima svoje podtipove:
1. sueljeni spojevi su spojevi kod kojih se elementi spajaju suelice. Priakzani su
slikom 15. gdje razlikujemo I spoj, V spoj, 1/2V spoj, Y spoj, K spoj, te X spoj.

Slika 15. Vrste i oblici sueljenih spojeva [2]

2. kutni spojevi su spojevi kod kojih se elementi spojeva spajaju pod odreenim
kutom najee pod kutom od 90. Slika 16. Prikazuje razliite kutne spojeve kod
kojih u brodogradnji u najveem postotku spadaju kutni T spojevi bez pripreme.

Slika 16. Vrste i oblici kutnih spojeva [2]

3. preklopni spojevi su spojevi kod kojih se elementi spoja spajaju u preklop i

prikazani su slikom 17.

Slika 17. preklopni spoj [2]

16

Zavareni spoj predstavlja cjelinu koja nastaje nakon zavarivanja i obuhvaa dijelove
radnih komada koji se zavaruju. Svojstva zavarenog spoja u pravilu su ista ili bolja
od svojstva osnovnog materijala za zavarivanje. Slika 18. prikazuje neke osnovne
elemente zavarenog spoja u koji spadaju: lice zavara, zona taljenja ili metal zavara,
zona utjecaja topline, nalije zavara, nadvienje u korijenu zavara, rub zavara,
granica taljenja (linija staljivanja), penetracija, irina zavara, te nadvienje lica
zavara.

Slika 18. Osnovni elementi zavarenog V i Y spoja [2]

17

2.3.1. OBLICI LJEBOVA I OZNAAVANJE SPOJEVA NA NACRTIMA

NA BRODU JARUARU
Priprema spojeva za zavarivanje (priprema lijeba) podrazumjeva pripremu
rubova elemenata koji e se spojiti zavarivanjem. Oblik lijeba koji e se primjeniti
ovisi o:
1. debljini osnovnog materijala
2. vrsti osnovnog materijala
3. postupku zavarivanja koji e se primjeniti
4. poloaju zavarivanja
5. vrsti zavarenog spoja

Prilikom izvoenja lijeba, postoje zahtjevi za kvalitetu spoja koje treba zadovoljiti:
1. izvesti ga onako kako je predvieno standardom
2. bez udubljenja i izboina
3. bez oksida i masnoa
4. bez vlage
Oznaavanje zavarenih spojeva propisano je Standardom ili Normom, bilo
da se radi o meunarodnom Standardu ili meunarodnoj Normi. Za oznaavanje
zavarenih spojeva u brodogradilitu se koristi standard SB 70569, ali posebno za
ovaj tip broda napravio se potpuno obnovljen standard SB 71271 koji ukljuuje
dodatne postupke zavarivanja. U standardu su definirane oznake, dimenzije limova
na osnovu kojih se koristi odreeni postupak i lijeb, te shematsko prikazivanje u
brodogradnji. Oznaka zavarenog spoja u pravilu sadri:
1. osnovnu oznaku
2. dopunsku oznaku
3. kombinacija osnovne i dopunske oznake
4. glavne mjere i nain upisivanja na crteima
5. mjesto oznaavanja na nacrtima
6. dimenzije zavarenog spoja
7. oznaku postupaka zavarivanja

18

U tablici (U PRILOGU) biti e prikazan standard SB 71271 (dostupan iz uljanikove

arhive) koji se koristi u dokumentaciji GRADNJE 481 u kojem su definirani tipovi
ljebova sa pripadnim nainom izvedbe, te oznakom na nacrtima. Tipovi ljebova
(AI-1, AI-2, AY-1, AY-2, AX, AF-1, PAY, PAX, PA-1, PA-2, EGi) zavaruju se
automatom ili kombinacijom automata i poluatuomata, ali se razlikuju tipom ljeba i
primjenjuju se za razliite debljine. (PY-1, PY-2, PT-1, PT-2, PT3, PT-4, PT-5, PF-2,
PVK-1, PVK-2, PXK-1, PXK-2,PK-1 I PK-2) zavaruju se poluautomatom, a primjena
im je takoer odreena debljinom lima. Kutni tip zavara a moe se zavarivati runo,
poluatomatski ili automatski i nije ogranien debljinom lima. Runo se zavaruju tipovi
(RV-1, RV-2, RX-1, RX-2).
Odreene tipovi ljebova definirani su dodatnim oznakama:
-

Si znai da je stanjenje ruba lima potrebno izvesti na strani gdje nema

ukrepnih elemenata odnosno na strani suprotnoj strani trasiranja

Su znai da je stanjenje ruba lima potrebno izvesti na strani gdje ima

ukrepnih elemenata odnosno na strani trasiranja

i znai da se lice ljeba mora izvesti na strani gdje nema ukrepnih

elemenata odnono na strani suprotnoj strani trasiranja

U - znai da se lice ljeba mora izvesti na strani gdje ima ukrepnih

elemenata odnosno na strani trasiranja

19

2.4. POSTUPCI ZAVARIVANJA U BRODOGRADNJI

2.4.1. ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE TALJIVOM ICOM U ZATITI

INERTNOG PLINA (MIG/MAG)
Elektroluno zavarivanje taljivom elektrodom u zatitnoj atmosferi plina je
postupak zavarivanja taljenjem (prikzan slikom 19 i 20), gdje se elektriki luk
uspostavlja i odrava izmeu taljive ice i radnog komada koji se zavaruje.

Slika 19 i 20. Princip rada MIG/MAG postupka zavrivanja, zavarivai koji izvode MIG zavarivanje u
pogonu predmontae Brodogradilita Uljanik, Pula [6]

Zbog utjecaja topline elektrikog luka tali se ica (koja se dovodi konstantnom
brzinom) i osnovni materijal na mjestu zavarivanja, ime se ostvaruje zavareni spoj.
Proces se odvija u zatitnoj atmosferi koju omoguuje plin ugljini dioksid (CO2),
argon (Ar) ili mjeavine plinova. Ovim postupkom se mogu zavarivati svi
komercijalno znaajni materijali, kao npr. konstrukcijski elici, nehrajui elici,
vatrootporni elici, aluminij i njegove legure, bakar i njegove legure, raznorodni
metali itd.
Prilikom zavarivanja, moe se koristiti puna ili prakom punjena ica. U
brodogradilitu se ustanovilo da je prakom punjena ica bolji odabir budui da je
koliina nataljenog metala u jedinici vremena vea, smanjuje se mogunost greaka,
manje je prskanja, te prilikom mjenjanja poloaja nije potrebno mjenjati parametre
zavarivanja. Prakom punjenoj ici je nedostatak to ima veu koncentraciju koliine
topline, te je koliina plinova razvijenih iz praka vea.

20

2.4.1.1. OSNOVNI DIJELOVI UREAJA ZA MIG/MAG ZAVARIVANJE

Ureaji za MIG/MAG zavarivanje u principu se sastoje od izvora struje,
sustava za dodavanje ice, sustava za upravljanje protokom zatitnog plina,
upravljakog sustava, gorionika (pitolja za zavarivanje), sustava za hlaenje
gorionika tekuinom. Po svojoj sloenosti mogu biti vrlo jednostavni pa sve do
programabilnih ureaja s ugraenim raunalom i velikom bazom podataka
parametara zavarivanja. Odabir ureaja zavisi o primjeni, zahtjevima korisnika te
naroito o financijskim mogunostima .
Prema konstrukciji prikazanoj na slici 21. ureaji se dijele na:
-

kompaktne ureaje, kod kojih su svi dijelovi smjeteni u jednom kuitu

modularne ureaje, kod kojih su izvor struje i ureaj za dodavanje ice s

pripadajuim upravljanjima u odvojenim kuitima

Slika 21. Kompaktni i modularni ureaji [6]

21

2.4.1.2. VANIJI PARAMETRI ZA ZAVARIVANJE MIG/MAG POSTUPKOM

Glavni parametri kod MIG/MAG zavarivanja su:
-

napon zavarivanja (U), koji se tijekom zavarivanja orijentacijski kree od 16 do

28V;

jakost struje zavarivanja (I), koja se pri zavarivanju kree ovisno o promjeru i
brzini ice za zavarivanje (orijentacijske vrijednosti 80 do ak 250A)

brzina zavarivanja (v), koja se kree ovisno o primjenjenoj tehnici zavarivanja

(povlaenje ili njihanje), promijeru ice za zavarivanje i parametrima
zavarivanja orijentacijski od 2 do 4 mm/s

Napon praznog hoda je najee 60V. Stupanj iskoritenja energije za taljenje 0.75
0.85. Literatura navodi da postoji moderna varijanta MIG/MAG postupka, tzv. TIME
postupak gdje su vrijednosti napona, struje i brzine zavarivanja (ali i promjera ice za
zavarivanje) znaajno vee u odnosu na klasini MIG/MAG. Tako su npr. za icu
promjera 2,5 mm registrirane srednje vrijednosti parametara zavarivanja: U= 40V, I=
420A. Ako MIG/MAG zavarivanje primjenimo na kopau GRADNJE 481, te uz
karakteristine ice (outershield 81Ni1-H, te outershield 71M-H) imamo okvirno
parametre prikazane tablicom 3.:
Tablica 3. Parametri zavarivanja MIG/MAG postupkom [5]

ICA

NAPON
zavarivanja

STRUJA
zavarivanja

Vice

Vzavarivanja

PP 1.2 mm Outershield 81Ni1-H

23-26 V

170-240 A

7-10 m/min

19-25 cm/min

PP 1.2 mm Outershield 71M-H

26-28 V

170-240 A

7-9 m/min

19-25 cm/min

2.4.1.3. SUSTAVI I UREAJI ZA DODAVANJE ICE

Za dodavanje ice se najee koriste dva naina:
-

ica se kontroliranom brzinom gura pomou pogonskih kotaia kroz vodilicu

ice u gorioniku do samog mjesta zavarivanja. Ovaj sustav je poznat pod
imenom push, a komercijalno je kod nas poznat jo i kao A10. Kontrolirana
brzina osigurava se elektroniki reguliranim istosmjernim motorom, siguran
pogon osigurava sa 2 ili 4 pogonska kotaia (valjka), koji icu vode i guraju

22

kroz kalibrirane utore (oblika V, U ili nazubljeni) ije dimenzije i oblik ovise o
materijalu i promjeru ice. Pogonski sustav se kod kompaktnih ureaja
ugrauje u zajedniko kuite, a kod modularnih ureaja u posebno kuite
ureaja za dodavanje ice.
Ovaj nain omoguava efikasan rad s icama promjera 0,6 2,4mm za
elike, 1,2-2,4mm za aluminij i njegove legure, te 1,0-2,4mm za prakom
punjene ice. Za eline ice je vodilica u gorioniku elina (spiralna), za
nehrajui elik i aluminij su vodilice najee teflonske.
Dodavanje ice guranjem koja je prikazana slikom 22. omoguava sigurno
dodavanje na udaljenostima 3-4m od izvora i danas se najee koristi u
praksi.

Slika 22. Dodavanje ice guranjem [6]

Slikom 23. prikazana je ica koja se kontroliranom brzinom gura (push)

pomou pogonskih kotaia kroz vodilicu ice do pogonskih kotaia u
gorioniku, koji ih vue (pull) do mjesta zavara. U ovom sluaju drugi
pogonski motor se nalazi u ruki gorionika, a po svojoj izvedbi moe biti
elektriki ili zrani. Sustav je poznat pod imenom Push-pull, a komercijalno
kod nas kao A9. Prednost ovog sustava je stalna zategnutost ice u vodilici,
to omoguava sigurno dodavanje i kod ica manjih promjera (0,8mm) i na
udaljenostima do 15m od izvora. Mana postupka je njegova cijena i teina
sustava gorionik/kabel, naroito kod veih struja i udaljenosti, stoga se on
danas koristi uglavnom kod zavarivanja aluminija i njegovih legura na
konstrukcijama gdje druga rjeenja nisu mogua.

23

Slika 23. Dodavanje ice push-pull [6]

Obzirom da je zavarivanje na veoj udaljenost i od izvora jedan od standardnih

tehnolokih problema u zavarivanju koji su vezani za sustav dodavanja ice, navode
se samo neka od najee koritenih rjeenja koja su prikazana slikom 24.:
-

Odvajanjem ureaja za dodavanje ice od izvora, ime se bez problema

postiu udaljenosti i do 30m. Problem predstavlja teak paket kablova koji je
nezgodan za pomicanje i osjetljiv na mehanika oteenja. Ovaj nain je
standardno u primjeni u brodogradnji i strojogradnji.

Ugradnja tzv. meustanice izmeu izvora i gorionika. Meustanica je

ustvari jo jedan dodava koji povlai icu iz dodavaa na izvoru i gura je kroz
gorionik. U ovom sluaju brzine iz dodavaa izvora i meustanice moraju biti
sinhronizirane, sustav omoguava udaljenosti i do 50m. Problem i ovdje
predstavlja teak paket kablova koji je nezgodan za pomicanje i osjetljiv na
mehanika oteenja, te ureaj meustanice koji je i skup i zahtijeva poseban
matini ureaj za dodavanje ice. Ovaj nain je u primjeni uglavnom u
brodogradnji.

Koritenjem posebne izvedbe gorionika tzv. spool gun, kod kojeg se pogon
nalazi u ruki gorionika kao kod push-pull sustava, ali je i ica na manjem
kolutu takoer smjetena na ruki gorionika. Kolut sa icom je promjera
100mm i moe sadravati najvie 1kg ice. Iz ovog je vidljivo da se ovaj nain
koristi samo za male promjere ice i to preteno za aluminij (0,6-1,0mm).
Ovim nainom postiu se udaljenosti od izvora do 15m bez veih problema, a
i paket kablova nije teak.

24

Slika 24. Poveanje udaljenosti zavarivanja odvajanjem dodavaa [6]

2.4.1.4. PITOLJI ZA MIG/MAG ZAVARIVANJE

Uobiajeni nazivi dolaze iz njemakog i engleskog govornog podruja:
Gorionik za zavarivanje: Schweissbrenner, Welding torch
Pitolj za zavarivanje: Schweisspistole, Welding gun
Gorionik je zavarivaev osnovni alat kod MIG/MAG zavarivanja, vrh gorionika se
praktino nalazi skoro u elektrinom luku, to znai da je on izloen vrlo velikim
toplinskim naprezanjima. Sastoji se od ruke gorionika, paketa kablova i centralnog
prikljuka na ureaj.Kroz gorionik prolazi ica za zavarivanje, struja, zatitni plin,
upravljaki signali, a ponekad i rashladna tekuina, ukoliko je takva izvedba
gorionika.
Gorionik kao element ureaja prikazan slikom 25. spada u opremni materijal, a kod
njega samoga postoje potroni dijelovi (kontaktna vodilica, plinski razdjelnik, plinska
sapnica, vodilica ice) koji se mijenjaju po potrebi, ovisno o reimu rada i zavarivau.

Slika 25. Tipovi gorionika [6]

25

2.4.1.5. DODATNI MATERIJAL ZA ZAVARIVANJE (ICE)

Dodatni materijali se u procesu zavarivanja rastaljuju , te zajedno s talinom
osnovnog materijala ine zavareni spoj. Svojim kemijskim sastavom utjeu na
zavarivake i metalurke procese, te osiguravaju odgovarajuu kvalitetu zavarenog
spoja (ili navara).
Kod MAG zavarivanja, dodatni materijali su u obliku ica namotanih na kolutove
standardiziranih oblika i dimenzija prikazano tablicom 4.:
Tablica 4. Standardizirani kolutovi ice za MIG/MAG postupak [5]

Teina
koluta ice

Oznaka
koluta

Vanjski promjer
(mm)

irina koluta
(mm)

Promjer rupe
(mm)

D100

100

45

16,5

1,0

D200

200

55

50,5

D300

300

103

51,5

15

(kg)

ice za MIG/MAG zavarivanje se izrauju kao pune i prakom punjene,

standardiziranih promjera (mm) kao to je definirano tablicom 5.:
Tablica 5. Standardizirani promjeri ica (u milimetrima) za MIG/MAG zavarivanje [5]

Pune ice
Punjene
ice

0,6

0,8

1,0

1,2

1,6

2,0

2,4

0,8

1,0

1,2

1,6

2,0

2,4

2,8

3,2

ica mora biti posebnog kemijskog sastava. Tipino joj se dodaju 0,7-1,0% silicija
(Si) i 1,3-1,6% mangana (Mn), koji sudjeluju kao dezoksidanti u kemijskoj reakciji s
CO2 i argonom koja se dogaa u elektrikom luku. ice su kao i veina ostalih stvari
u zavarivanju standardizirane meunarodnim i nacionalnim standardima, prema tim
standardima su ice obino i prikazane u katalozima proizvoaa dodatnih
materijala. Nain standardnog pakiranja ica za MIG/MAG zavarivanje prikazan je
slikom 26, dok je kemijski sastav ica koje se koriste za brod jaruar prikazane
tablicom 6.

26

Slika 26. Standardni oblici pakiranja ice za MAG postupak [6]

Tablica 6. Kemijski sastav ica u postocima [5]

ICA

Mn

Si

Ni

PP 1.2 mm Outershield 81Ni1-H1

0,05

1,4

0,2

0,013

0,01

0,95

PP 1.2 mm Outershield 71M-H2

0,05

1,3

0,4

0,015

0,01

2.4.1.6. PRIMJENA MIG/MAG POSTUPKA ZAVARIVANJA

MIG/MAG postupak ima iroke mogunosti primjene: kod proizvodnih
zavarivanja, navarivanja i reparaturnog zavarivanja veine metalnih materijala. Ima
prednost pred REL zavarivanjem sa stajalita ekonominosti (vie kilograma/
depozita na sat budui da nema zastoja za izmjenu elektroda kao kod REL
postupka, te manje ienje zavara). Primjenjuje se za zavarivanje limova i cijevi
debljine od 1 mm obino do debljine 20 mm (u nekim sluajevima i daleko iznad tih
debljina, kada je ekonomski i tehnoloki opravdana primjena MIG/MAG postupka).
Kod veih debljina osnovnog materijala i vee duljine zavarenih spojeva
ekonominije je koristiti EP postupak (samostalno ili u kombinaciji sa MIG/MAG ili
REL postupkom, npr. za provarivanje korijena). MIG/MAG postupak je izvorno
poluatomatski postupak, ali se vrlo esto koristi kao automatski i robotizirani
postupak zavarivanja.

1 2

, Outershield je ica punjena rutilnim prakom, oznake 81N1-H ili 71M-H, a naziv proizvoaa je
Lincoln Smithweld B.V.

27

Prednosti MIG/MAG zavarivanja:

-

Razvijen dovoljno irok spektar dodatnih materijala za zavarivanje

Manja cijena opreme za zavarivanje (ureaja za zavarivanje) u odnosu na EP

postupak zavarivanja (ali ipak neto vea u odnosu na REL postupak)

Pogodan za pojedinanu i masovnu proizvodnju, te reparaturna zavarivanja

Mogunost zavarivanja u svim poloajima zavarivanja

Manji gubici vremena zavarivaa (nema izmjene elektrode kao kod REL
zavarivanja, manje ienje zavara)

Pogodan za automatizaciju i robotizaciju

Kvalitetan zavar i dobra mehanika svojstva zavara

Nedostaci su:
-

Kvaliteta zavara jo uvijek ovisi o vjetini zavarivaa ovjeka kod

poluautomatskog zavarivanja (ali ipak ne toliko kao kod REL zavarivanja)

Dolazi do jakog bljeskanja pri zavarivanju, pri zavarivanju se oslobaaju

plinovi pa je potrebna dobra ventilacija prostora

Dugotrajni rad moe ostaviti tetne posljedice na zdravlje zavarivaa (reuma,

oteenja dinog sustava....)

Prednosti prakom punjene ice u odnosu na punu icu:

-

Velika koliina nataljenog metala u jedinici vremena

Mogunost zavarivanja u svim poloajima bez promjene parametara

Manje prskanje za vrijeme zavarivanja i bolji vizuelni izgled zavara

Bolja stabilnost procesa zavarivanja

Bolja mehanika svojsta zavarenog spoja, posebno svojstvo ilavosti

Nedostaci prakom punjene ice u odnosu na punu icu:

Preveliko zraenje topline prilikom zavarivanja

Posebno jak elektrini luk

Velika koliina plinova razvijenih iz praka

28

2.4.2. RUNO ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE (REL)

Runo elektroluno zavarivanje, ili skraeno REL je postupak runog
zavarivanja, gdje se izmeu obloene elektrode i metala koji zavarujemo stvara
elektrini luk. Elektrini luk daje energiju koja topi metal koji zavarujemo (osnovni
materijal) i obloenu elektrodu (dodatni materijal), stvarajui zavareni spoj.
Princip postupka runog elektrolunog zavarivnaja sastoji se u tome da
elektrini luk gori izmeu metalne obloene elekrode, koja se tali i osnovnog
materijala. Elekrina energija za ovaj postupak dolazi iz izvora koji moe biti
transformator, ispravlja (diodni, tiristorski ili invertorski) ili pretvara. U el. luku
elektrina energija se pretvara u toplinsku koja je potrebna za taljenje. Taljenjem
jezgre i obloge elektrode stvara se odgovarajua koliina rastaljenog materijala,
troske i plina. Tekua troska pokriva metalnu kupku za vrijeme prolaza kapi kroz
elektrini luk, a dodatnu zatitu metalne kapi stvaraju dimni plinovi koji nastaju iz
komponenata obloge. Zbog ovakvog dvostrukog naina zatite ovaj postupak je vrlo
siguran za zavarivanje, ak i na otvorenom. Slikom 27. prikazani su osnovni elementi
REL zavarivanja.

1. Jezgra elektrode

5. Rastaljeni metal

2. Obloga elektrode

6. Skrutnuta troska

3. Zatitni plinovi

7. Osnovni metal

4. Elektrini luk
Slika 27. Osnovni elementi REL potupka [2]

29

2.4.2.1. PARAMETRI ZAVARIVANJA I UTJECAJNI ELEMENTI REL POSTUKA

Za razliku od nekih automatskih i poluautomatskih postupaka utjecaj
zavarivaa na kvalitetu zavarenog spoja je vrlo velik. Razlog tomu lei u tome da
vei broj utjecajnih elemenata i parametara ovisi o uvjebanosti zavarivaa, te kod
ovog postupka valja posebnu panju posvetiti stjecanju znanja i vjetine zavarivaa.
Utjecajni parametri su:
-

Jakost i vrsta struje

duina el. luka

brzina zavarivanja

nagib elekktrode

poprena kretanja elektrode

uspostavljanje i prekidanje el. luka

poloaj zavarivanja

temperatura predgrijavanja

Jakost struje zavarivanja ovisi o tipu i promjeru elektrode, vrsti spoja, debljini
osnovnog materijala i poloaju zavarivanja. Poveanjem dimenzije (promjera)
elektrode poveava se i jakost struje zavarivanja, jer je potrebna vea koliina
topline za taljenje elektrode. Ako je toka taljenja obloge elektrode via, potrebna
je vea jakost struje za zavarivanje. Obino se za elektrode normalnog stupnja
iskoritenja uzima jakost struje oko 40 A/mm promjera elektrode. Visokouinske
elektrode trebaju veu jakost struje nego elektrode normalnog stupnja
iskoritenja. Jakost struje koja e biti potrebna za neku visokouinsku elektrodu
ovisi o koliini eljeznog praha u oblozi elektrode. Pri zavarivanju u prisilnim
poloajima uzima se 10 do 20 % manja jakost struje nego pri zavarivanju u
horizontalnom poloaju. Razlog tome je neprirodan poloaj vertikalnog
zavarivanja pri kojem bi zbog jednake struje kao u horizontalnom dolo do
otjecanja dodatnog materijala. Pri zavarivanju visokolegiranih elika takoer je
potrebna manja jakost struje zbog visokog omskog otpora visokolegiranih elika.
Zbog toga se visokolegirane elektrode

lake pregrijavaju nego elektrode za

zavarivanje nelegiranih i niskolegiranih elika.

30

Vrsta struje ovisi o tipu obloge elektrode. Bazine elektrode najee se

upotrebljavaju na istosmjernu struju, plus (+) pol. Ostali tipovi elektroda mogu se
upotrebljavati na izmjeninu i istosmjernu struju. Pogreno odabrana vrsta struje
ili polaritet dovode do pojave poroznosti u zavaru, poveanog prskanja materijala
i manje stabilnosti elektrinog luka.
Duina elektinog luka je udaljenost jezgre elektrode od osnovnog materijala, a
ovisi o vrsti elektrode. Kod kiselih i rutilnih elektroda duina elektrinog luka je
priblino jednaka promjeru elektrode. Kod bazinih elektroda, visokolegiranih
elektroda i elektroda za zavarivanje obojenih metala duina elektrinog luka je
neto manja. Pri prekomjernom poveanju duine elektrinog luka zagrijavanje
materijala je slabije, slabija je i zatita rastaljenog metala, a poveava se gubitak
materijala zbog prskanja. Kratak elektrini luk dobro zagrijava osnovni materijal i
daje dubok uvar.
Brzina zavarivanja ovisi o tehnici rada, vrsti i dimenzijama spoja, vrsti osnovnog
materijala i tipu obloge. Ako se za vrijeme zavarivanja izvode poprena kretanja
elektrode, brzina zavarivanja je manja. Pri zavarivanju rutilnim i mineralno kiselim
elektrodama postiu se vee brzine zavarivanja nego pri radu bazinim
elektrodama. Zavarivanje visokolegiranih Cr-Ni elika izvodi se u veim brzinama
zavarivanja, jer se tako manje topline unosi u osnovni materijal.
Nagib elektode utjee na duinu elektrinog luka i penetraciju. Ako je elektroda
vie nagnuta, duina elektrinog luka je vea, to naroito tetno utjee pri radu
bazinim elektrodama. Ako je elekroda okomitija luk je krai, snaga luka je vea,
pa je vea i penetracija. Pri zavarivanju u prisilnim poloajima, npr. u vertikalnom
poloaju , nagibom elektrode pridrava se talina i time utjee na oblik zavara.
Poprena kretanja elektrode su ona okomito na smjer zavarivanja. Veliina
poprenih kretanja utjee na irinu zavara i koliinu unesene topline u osnovni
materijal. Ako su poprena kretanja vea, vea je irina zavara i vie se topline
unosi u osnovni materijal.
Temperatura predgrijavanja je faktor koji u prvom redu ovisi o zavarljivosti
osnovnog materijala i njegove debljine. U pravilu, poveanjem sadraja ugljika u
eliku , odnosno poveanjem postotka drugih legirnih elemenata smanjuje se
zavarljivost elika to zahtjeva viu temperatutu predgrijavanja. Pri zavarivanju

31

debljih radnih komada, tj. kada je debljina osnovnog materijala 30 mm i vie

takoer treba predvidjeti predgrijavanje osnovnog materijala, a ponekad ak i
dogrijavanje.
Najee greke kod zavarivanja , naroito bazinim elektrodama pojavljuju se
kod nepropisnog uspostavljanja i prekidanja el. luka. Kod uspostavljanja el. luka u
zavrnom krateru prve kapljice jo nedovoljno zatienog metala elektrode
padaju na hladni metal inae problematinog zavrnog kratera. Zato je osnovno
pravilo u izvoenju nastavaka da se el. luk nikad ne uspostavlja u zavrnom
krateru.
2.4.2.2. FUNKCIJA OBLOGE ELEKTRODE
Obloga elektrode u procesu zavarivanja vri tri sloene funkcije: elektrinu,
fizikalnu i metalurku.
Elektrina funkcija sastoji se u tome da osigura dobro uspostavljanje i stabilan
elektrini luk. U tu svrhu dodaju se tvari (spojevi natrija i kalija) u oblogu elektrode
koje kod taljenja stvaraju plinove s velikom sposobnou ionizacije i na taj nain ine
dobru provodljivost .
Fizikalna funkcija sastoji se u tomu da olaka i omogui zavarivanje u prisilnom
poloaju, te da izvri zatitu taline i kapljica u prelazu te da zatiti zavar od prenaglog
hlaenja. Sastav obloge utjee na napetost povrine i viskozitet (prionjivost), to
utjee na oblik svakog pojedinog sloja zavara i mogue je zavarivati u prisilnim
poloajima. Druga fizikalna funkcija je zatita rastaljenog metala od tetnih plinova iz
zraka.
Metalurka funkcija je u njenom metalurkom djelovanju na zavareni spoj u
procesu zavarivanja. Razlikuju se tri naina toga djelovanja: legiranje, otplinjavanje i
rafinacija. Legiranje iz obloge je nadoknaivanje legirajuih elemenata koji izgaraju u
toku procesa zavarivanja. Otplinjavanje je uklanjanje kisika i vodika iz taline zavara,
preko dezoksidanata, odnosno kalcijeva fluorida koji uklanja vodik, dok rafinacija
podrazumijeva uklanjanje sumpora i fosfora, putam kalcijeva i manganova oksida.
Svi ovi tetni elementi se veu i izlaze u trosku.

32

2.4.2.3. RUKOVANJE ELEKTRODAMA

U rukovanju elektodama vana su slijedea pravila:
Elektrode na slici 28. se moraju uskladititi u suhoj prostoriji koja se zimi treba
zagrijavati. Zahrale, masne, oteene ili nepoznate elektrode ne smiju se
upotrebljavati u zavarivanju.

Slika 28. Elektrode [6]

Elektrode dobro zatvorene od pristupa zraka, u nepoderanoj najlonskoj vreici ili u

limenoj zalemljenoj kutiji ne treba prije upotrebe suiti, naroito pri zavarivanju
konstrukcija koje zahtjevaju visoke kvalitete zavarenog spoja. Ako se zavarivanje
obavlja u vlanom prostoru, elektrode treba drati na suhom mjestu. Bazine
elektrode koje su u otvorenoj kutiji vie od 4 sata smatraju se vlanima i treba ih
suiti. Suenje elektroda vri se u posebnim peima za suenje s mogunosti
regulacije temperature suenja. Osim tih pei, zavariva bi, pri zavarivanju s
bazinim elktrodama, trebao imati na radnom mjestu posebnu prenosnu pe
(tobolac). U toj pei odrava se jednaka temperatura (60-100 o C), tako da za vrijeme
rada ne doe do vlaenja elektrode. Elektroda se ne smije uzimati masnim
rukavicama. Masnoa na elektrodi uzrokuje poroznost u zavarenu spoju.
Temperaturu suenja elektroda preporuuje proizvoa elektroda. Kisele i rutilne
elektrode suimo na temperaturi 100-120

C a bazine 200-300

C. Obloene

elektrode s vremenom ostare. Ako su elektrode (svih tipova) jako stare mogu se

33

primijetiti na povrini obloge bijeli mali kristali, kao rezultat kemijskih reakcija
sastavnih dijelova obloge. S takvim se elektrodama ne smiju zavarivati vani spojevi.
Vlane elektrode prepoznajemo po zvuku udara jedne o drugu: suhe elektrode daju
otar i visok zvuk, vlane dubok. Kada ponemo zavarivati, promatramo taljenje
elektrode. Kod vlanih elektroda uju se male ekspolozije i pucketanja. Katkad se
primjeti na povrini obloge vlaga koja se isparava u vidu bijele pare.
Bazine elektode koje se koriste na GRADNJI 481 pod nazivom kryo 1 i
conarc 49C drugaijeg su kemijskog sastava od uobiajeno koritenih conarc 49
zbog potrebe za to boljim i kvalitetnijim zavarom. U tablici 7. prikazan je kemijski
sastav u postocima odreenih elemenata izmeu uobiajenih elektroda i gore
navedenih, dok su u tablici 8. prikazani parametri zavarivanja elektrodom conarc
49C ovisno o debljini.
Tablica 7. Kemijski sastav elektroda u postocima [5]

ELEKTRODA

UGLJIK

MANGAN

SILICIJ

FOSFOR

SUMPOR

NIKAL

Bazina elektroda (Conarc 49)3

0,09

1,1

0,6

0,015

0,01

Bazina elektroda (Conarc 49C)4

0,06

1,4

0,3

0,015

0,01

Bazina elektroda (Kryo 1)5

0,05

1,5

0,4

0,9

Tablica 8. Parametri zavarivanja elektrodom Conarc 49C [5]

NAPON
zavarivanja
23-26 V

STRUJA
zavarivanja
180-240 A

15-20 cm/min

4mm

22-24 V

140-150 A

8-13 cm/min

3.2mm

20-22 V

115-120 A

10-15 cm/min

ELEKTRODA

5 mm

Vzavarivanja

2.4.2.4. PRIMJENA REL POSTUKA ZAVARIVANJA

Pravi poetak runog elektrolunog zavarivanja, moemo smatrati 1907. godinu kad
je Oscar Kjellberg izradio prvu elektrodu s oblogom. Od tada pa do danas REL
postupak postaje jedan od najrasprostranjenijih, a obloene elektrode poinju se

3, 4, 5

Bazine elektrode za REL zavarivanje, a naziv proizvoaa je Lincoln Smitweld B.V.

34

primjenjivati za zavarivanje gotovo svih vrsta metala i njihovih legura koje se mogu
zavariti taljenjem. Gotovo sve prve zavarene eline konstrukcije zavarene su u
potpunosti ili preteno REL postupkom prikazan slikom 29 i 30 . Reparaturna
zavarivanja su i danas teko zamisliva bez ovog postupka. Zbog jednostavne i jeftine
opreme svaka vea radionica, pa i ona hobi, koristi ovaj postupak. U posljednjih
tridesetak godina runo elektroluno zavarivanje postaje potiskivano od strane
poluautomatskog postupka zavarivanja u zatiti plina (MIG/MAG), no zbog svoje
prilagodljivosti svim uvjetima rada i obliku osnovnog materijala, te mobilnou jo e
dugo odolijevati, ak i u iskljuivo zavarivakim granama industrije, kao to je npr.
brodogradnja.

Slika 29. Zavarivanje REL i MIG postupkom, gdje se zavaruje glava kopaa prakom punjenom
icom 1.2 mm, te elektrodom 5 mm. Debljina materijala koji se zavaruje je 30 mm, te se za te
debljine koristi ica i elektroda koje sadri vei postotak nikla radi bolje zavarljivosti. Prilikom
zavarivanja, lim se predgrijava elektro induktivnim predgrijavanjem na temperaturu od 160C ,
Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj 2010.

35

Prednosti su:
-

razvijen irok spektar dodatnih materijala za zavarivanje

manja cijena opreme za zavarivanje (ureaj za zavarivanje) u odnosu na

MIG/MAG I EP postupka zavarivanja

pogodan za manja proizvodna I reparaturna zavarivanja

mogunost zavarivanja u svim poloajima zavarivanja

pogodan za rad na terenu, naroito tamo gdje nema elektrine energija,

mogua primjena agregata

vrlo jednostavno rukovanja opremom

dobra mehanika svojstva zavara

Nedostaci su:
-

mala brzina zavarivanja i niska produktivnost u odnosu na MIG/MAG i EP

postupak

kvaliteta zavara znaajno ovisi o vjetini zavarivaa ovjeka

vrijeme za izobrazbu dobrog zavarivaa je dugo

naizbjean je otpad elektrode ik (8 10%), te gubitak materijala zbog

prskanja u okolinu

tee ienje troske nakon zavarivanja I gubitak vremena zbog ienja

troske

dolazi do jakog bljeskanja pri zavarivanju, razvijaju se tetni plinovi (potrebna

dobra ventilacija prostora)

dugotrajni rad moe ostaviti tetne posljedice na zdravlje zavarivaa (reuma,

oteenja dinog sustava....)

36

Slika 30. Zavarivanje kutnih spojeva REL postupkom,detalj iz Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj
2010.

2.4.3. ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE POD ZATITNIM PRAKOM

(EPP)

Princip postupka sastoji se u tome da se metalna elektroda, koja slui i kao

dodatni materijal, tali ispod sloja praka zbog topline koja se oslobaa u elektrinom
luku. Elektrini luk gori izmeu osnovnog materijala i metalne elektrode, koja je u
obliku ice namotana na kolut i koja se pomou pogonskog mehanizma dovodi na
mjesto zavarivanja. Za vrijeme zavarivanja elektrini luk je pokriven zatitnim slojem
praka za zavarivanje, koji se tali. Taljenjem praka nastaje troska koja obavlja niz
funkcija isto kao i troska koja nastaje taljenjem obloge elektrode. Nakon zavarivanja,
praak se uklanja, a troska se odvaja. Slika 31. prikazuje osnovne elemente principa
EPP postupka zavarivanja.

37

Slika 31. Osnovni elementi EPP postupka [2]

Za zavarivanje se najvie upotrebljava kombinacija jedne ice i praka, ali mogu se

upotrijebiti dvije ili vie ica, te kombinacija izmjenine i istosmjerne struje. Takvim
varijantama postupka postie se mogunost veih strujnih optereenjai rad veim
brzinama zavarivanja. Slikom 32 i 33. Prikazan je ureaj za EPP zavarivanje kutnih
zavara.

Slika 32. Stroj za kutno EPP zavarivanje, Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj 2010.

38

2.4.3.1. PARAMETRI ZA EPP POSTUPAK ZAVARIVANJE

Glavni parametri kod EPP postupka zavarivanja su:
-

napon zavarivanja (U), koji se tijekom zavarivanja orijentacijski kree

od 26 do 40 V

Jakost struje zavarivanja (I), koja se pri zavarivanju kree ovisno o promijeru
ice od 100 A do 1200 A. Zbog manje duljine slobodnog kraja ice mogue je
iste promjere ice za zavarivanje opteretiti puno veim strujama nego kod
REL postupka

Brzina zavarivanja (v), je znaajno vea u odnosu na REL i MIG/MAG

postupak (od 600 do 2000 cm/min)

Napon praznog hoda je 42 V I vei je od REL postupka budui da se tee

uspostavlja elektrini luk

2.4.3.2. DODATNI MATERIJAL ZA ZAVARIVANJE EPP-OM

Kao dodatni materijal za zavarivanje EPP-om upotrebljava se puna ili punjena
ica i traka. Povrina elektrodne ice je pobakrena zbog zatite od korozije i boljeg
provoenja elektrine struje.
Prema nainu proizvodnje praci se dijele na:
-

Taljene

Aglomerirane (keramike)

Mijeane

Taljeni praci proizvode se tako da se sirovine za njihovu proizvodnju

zagrijavaju do temperature taljenja u elektrolunim ili kupolnim peima. Nakon
zavrenog procesa taljenja praak se granulira, najee u vodi i, ako je potrebno,
prisilno sui.
Proizvodnja aglomeriranih praaka je slina proizvodnji elektroda. Priprema
sirovina za proizvodnju aglomeriranih praaka u potpunosti odgovara pripremi
sirovina za proizvodnju obloge elektroda. Zbog homogeniziranja materijala vri se
suho mijeanje. Mokro mijeanje vri se uz dodatak vodenog stakla u koliini od oko

39

15%. Nakon granulacije praka, koja je obino automatska, praak se sui na

temperature od oko 150C. Zatim se praak pee na temperaturi od 500 - 900C,
ovisno o vrsti praka. Pri tome se ne tale komponente koje ulaze u sastav praka.
Algomerirani praak je heterogen produkt u kojem su pojedine komponente jedna
prema drugoj ostale nepromijenjene. Zrno jednog algomemriranog praka je
homogeno. Znaajna prednost tih praaka je u tome da pojedine komponente za
vrijeme zavarivanja reagiraju. Zbog nie temperature prizvodnje mogu sadravati
dezoksidirajue i legirajue elemente, to omoguuje da se za vrijeme zavarivanja
izmeu rastaljenog metala i troske odvijaju vrlo intenzivne kemijske rekacije
oksidacije, redukcije i legiranja. Prisutnost dezoksidirajuih elemenata u praku
omoguuje postizanje istijeg metala zavara i manjih segregacija pri zavarivanju
debljih limova. Glavni nedostatak ovog praka je osijetljivost na vlagu.
Mijeani praci proizvode se mijeanjem dviju ili vie vrsta praka pri emu
moraju nasipna teina i granulacija pojedinih praka biti priblino jednake.
2.4.2.3. PREDNOSTI I NEDOSTACI EPP-A

Prednosti EPP postupka su:

-

Velike brzine zavaravanja i daleko vea produktivnost u odnosu na MIG/MAG

i REL postupak zavarivanja

Budui da se radi o automatskom postupku zavarivanja, kvaliteta ne ovisi o

ovjeku (jednom uspostavljeni parametri zavarivanja daju konstantnu kvalitetu
zavarenih spojeva)

Visok stupanj iskoritenja energije za taljenje (0,9 0,95)

Kvalitetan estetski izgled zavara

Nema otpada ice (ik-a), te gubitka zbog prskanja kapljica u okolinu

Lako ienje troske i mogunost recikliranja troske

Vrijeme za izobrazbu operatera je puno krae od izobrazbe dobrog

zavarivaa za REL postupak

40

Nedostaci postupka su:

-

Vea cijena opreme za zavarivanje (ureaja za zavarivanje) u odnosu na

MAG i REL postupak zavarivanja

Slabija mehanika svojstva zavarenog spoja u ondosu na MIG/MAG i REL

zavarivanje, bre je hlaenje vee koliine deponiranog materijala

Nema vizualnog nadzora elektrinog luka tijekom zavarivanja (velike jakosti

struje daju svjetlost velike intenzivnosti pa u obzir dolazi nadzor X- zrakama i
video kamerama)

U tehnolokoj liniji koja koristi EP automate obino je potrebna dodatna

mehanizacija ( okretaljke, okretno nagibni stolovi, pozicioneri, konzole)

Slika 33. Dio opreme za reguliranje parametara i upravljanje strojem za EPP zavarivanje,
Brodogradilite Uljanik, Pula

41

2.5. METODE KONTROLE ZAVARA NA BRODU JARUARU

Kontrola kvalitete zavara na jaruaru se dijeli na kontrolu metodama bez
razaranja (KBR) i kontrolu metodama sa razaranjem (KSR). Prije bilo koje druge
metode kontrole zavara provodi se vizualna kontrola.
Ta metoda kontrole relativno je jeftina, ne oduzima puno vremena, a moe
dati vrlo korisne informacije kako o kvaliteti zavarenih spojeva, tako i o potrebi
kontrole nekom drugom metodom. Za pomo kod vizualne kontrole u skuenim i
nepristupanim dijelovima konstrukcije koriste se razliita poveala - lupe uz
osvjetljenje. Sljedea po redu je dimenzionalna kontrola kod koje se koriste ureaji
naprave za mjerenje debljine zavara.
Kontrola penetrantima esto se koristi kod kontrole zavarenih spojeva na
konstrukcijama. Na slici 34. prikazan je shematski princip kontrole penetrantima.

Slika 34. Shematski princip kontrole zavara penetrantima [1]

Na prethodno oienu i odmaenu povrinu

nanosi se penetrant (obino crvene boje). Nakon
penetriranja

eventualnu

pukotinu,

vrijeme

penetriranja, tj. prodiranja u pukotine ovisi o vrsti

penetranta i o dimenzijama pukotine, ali se
priblino uzima 10 do 15 minuta, odstranjuje se
penetrant na odgovarajui nain (vodom, suhom
krpom). Kod penetranata koji se odstranjuju
Slika 35. Sprejevi za penetrantsku kontrolu, brodogradilite Uljanik, Pula

42

vodom treba biti paljiv i mlaz vode usmjeriti paralelno sa povrinom lima, kako mlaz
vode ne bi istisnuo penetrant iz pukotine. Nakon suenja povrine lima (suha krpa)
nanosi se razvija (obino je bijele boje), koji izvlai penetrant iz pukotine, pa je na
bijeloj povrini lima lako uoljiva crvena linija od penetranta iz pukotine. Kod tanjih
limova na jednu se stranu nanosi penetrant, a na drugu razvija. Ukoliko postoji
pukotina kroz cijelu debljinu lima, tada e razvija izvui penetrant na svoju stranu,
to e se detektirati kao lako uoljiva crvena linija od penetranta iz pukotine na bijeloj
(od razvijaa) povrini lima. Slikom 35. Prikazani su sprejevi za ispitivanje
penetrantima. Dok je slikama 37 i 38 prikazano nanoenje penetranta i razvijaa.
Ovom je metodom mogua detekcija pukotine, ali ne i dimenzije i ostale
karakteristike pukotine. Kontrola tekuim penetrantima ne primjenjuje se kod
zavarenih spojeva gdje postoji sklonost prema koroziji (posebno koroziji uz
naprezanje). Na slici 36. Prikazano je nekoliko karakteristinih indikacija za kontrolu
penetrantima.
a) Koncentracija crvenih toaka - poroznost i
piting

b) naglo crvenjenje, kontinuirano ravno velike pukotine i otvaranja

c) slomljene linije od toaka koje se

pojavljuju nakon nekoliko minuta - sitne
pukotine

d) niz crvenih toaka formiran u nepravilnu

liniju - pukotine od umaranja
Slika 36. Primjeri indikacija kod kontrole penetrantima [1]

43

Slika 37 i 38. Nanoenje crvenog penetranta, te potom bijelog razvijaa, Brodogradilite Uljanik,
Pula

Ultrazvuna metoda kontrole kvalitete zasniva se na svojstvu ultrazvuka da se iri

kroz homogene materijale i da se odbija na granici materijala razliitih akustikih
osobina (otpornosti), odnosno od nehomogenosti (greaka) u materijalu. Od izvora
ultrazvuka ire se ultrazvuni valovi kroz materijal koji se kontrolira. Ako u materijalu
postoji greka, iza nje e, ovisno o vrsti greke, ultrazvuni valovi oslabiti ili se nee
pojaviti (odbiju se od greke).
Ultrazvuk je vrsta mehanikih valova frekvencije 20 KHz do 10 GHz, a kod ispitivanja
materijala najee se koriste frekvencije od 0,5 MHz do 10 MHz. Iako postoje
razliite

tehnike

ultrazvunog

ispitivanja, obino se u praksi

koristi metoda impuls - odjek i
metoda prozvuavanja, pri emu
se

koriste

ravne

i/ili

kutne

ultrazvune glave. Na slici 39.

prikazan je shematski princip
ultrazvunog ispitivanja.
Slika 39. Shematski prikaz ultrazvune metode kontrole kvalitete [1]

Iako je ultrazvuna metoda posebno prikladna za otkrivanje greaka tipa pukotina,

ovom je metodom mogue detektirati i druge greke (ukljuke troske, plinske
mjehurie, mjehurie u nizu). Slikom 40. Prikazan je ureaj za ispitivanje zavara
ultrazvukom

44

Pri kontroli kvalitete metodama

zraenja u praksi se koriste X zrake (Rendgenske) i - zrake.
Rendgenske ili X - zrake nastaju pri
naglom koenju ubrzanog snopa
elektrona na metalnoj ploi
(antikatodi u rendgenskoj cijevi),
dok (gama) - zrake nastaju
prilikom spontanog raspada
nestabilnih
Slika 40. Ureaj za ispitivanje zavara ultrazvukom, Brodogradilite Uljanik, Pula, travanj 2010.

atomskih jezgri (prirodnih radioaktivnih materijala i radioaktivnih izotopa). Oba su

zraenja u biti elektromagnetska zraenja.
Atomi nekog elementa koji se razlikuju po broju neutrona u jezgri nazivaju se izotopi,
razlikuju se po atomskoj teini ali su im kemijska svojstva jednaka. Danas se
stvaraju na umjetni nain "bombardiranjem" neutronima, protonima, X-zrakama ili
nekim drugim subatomskim esticama. Neke jezgre od tako dobivenih izotopa nisu
stabilne ve se raspadaju, pri emu takav izotop koji se jo naziva i radioizitop zrai
energiju (radioaktivan je). Jedan dio osloboene energije zrai se u obliku gama
zraka koje se koriste u defektoskopiji. Najei radioizotopi su Co-60 (vrijeme
poluraspada 5,3 godine), Ir-192 (vrijeme poluraspada 74,4 dana) i Cs-137 (vrijeme
poluraspada 30 3 godine).
Intenzitet zraenja opada po dubini prozraavanog materijala po sljedeoj formuli:
, gdje je:
Io ...ulazni intenzitet zraenja
I ... intenzitet zraenja na izlazu iz materijala
d ... debljina prozraavanog materijala
... linearni koeficijent apsorbcije zraenja (slabljenja zraenja)

45

Ovisno o nainu registracije promjene intenziteta zraenja govori se o ionizacijskoj

(informacije o greci u obliku elektronikih signala), radioskopskoj (informacije o
prisutnosti greke na monitorima zatvorenih televizijskih sistema) i o radiografskoj
kontroli (informacije o kontroli biljee se na rendgenskom filmu). Na slici 41. Prikazan
je shematski prikaz radiografske kontrole kvalitete.

Slika 41. Shematski prikaz radiografske kontrole kvalitete zavarenog spoja [1]

Interpretacija rezultata kontrole zraenjem u prvom redu ovisi o kvaliteti snimke. Kod
radiografske kontrole za ocjenu kvalitete radiograma koriste se razliiti oblici
indikatora kvalitete snimka (penetrametri). Postavljaju se ispod prozraavanog
predmeta,

sa

gornje

strane

radiografskog

filma.

Najee

su

to

iice

standardiziranih razliitih promjera ili provrti standardiziranih razliitih dimenzija,

ovisno o propisima koji se primjenjuju kod kontrole. Npr. penetrametar prema DIN
54109 napravljen je tako da se izmeu folija od plastine mase nalaze pravilno
rasporeenih sedam kalibriranih ica razliitih dimenzija (ovi se indikatori izrauju sa
tri podruja debljina) od materijala koji priblino odgovara materijalu koji se
prozrauje. Iznad i ispod ica nalaze se informacije o materijalu (Fe, Al, Cu) i o
podruju debljina. Kvaliteta snimke iskazuje se preko promjera ice koja se vidi na
radiogramu. Slikom 42. prikazan je ureaj za za ispitivanje zavara radiografijom

46

Slika 42. Ureaj za ispitivanje zavara radiografijom, Brodogradilite Uljanik, Pula, travanj 2010.

U tablici 9. navedene su orjentacijske vrijednosti minimalnih dimenzija greke koju je

mogue detektirati pojedinim metodama kontrole bez razaranja
Tablica 9. Minimalne dimenzije greke na razliitim metodama kontrole zavara [5]
Metoda KBR

irina
pukotine, mm

Duina
pukotine, mm

Dubina
pukotine, mm

Primjedba

Penetranti

0,1

Ovisno o stanju
povrine i optikim
pomagalima

Ultrazvuk

0,01

0,2

Samo za
feromagnetske
materijale

Radiografija

0,3

0,3

47

3. PRIKAZ ZAVARIVANJA KRUNOG ZAVARENOG SPOJA

ODLJEVKA KOPAA
Na brodu jaruaru koji se u brodogradilitu gradi pod internom oznakom
GRADNJA 481, odabrane su specifine sekcije koje spojene predstavljaju ruku
broda koja mrvi morsko dno, te zatim usisava kamenje i pijesak na brod ili baru.
Slika 43. prikazuje skup sekcija koje ine ruku broda, odnosno kopa, dok slika 44
prikazuje kopa prilikom porinua u brodsku krmu.

Slika 43. Prikaz kopaa broda jaruara [5]

Brod jaruar je sam po sebi specifian, i predstavlja iskorak iz standardne

tehnologije koja je do sada vladala u veini gradnji, tako da je brodogradilite moralo
osmisliti niz novih rijeenja kako bi bili spremni za takav izazov. Sam brod u veini
dijelova potpuno je isti kao i svi ostali koji su se prije gradili, ali na odreene detalje
kad je u pitanju zavarivanje ipak je trebalo obratiti pozornost, nai rijeenje u skladu
za zahtjevima brodovlasnika, te upotrijebiti svo znanje unutar brodogradilita.
Ono od ega poinje gradnja svake sekcije, pa tako i onih specifinih vezanih
za kopa broda je skladite limova. Na njega se slau limovi koji dou u
brodogradilite po prioritetima. Prioriteti se pak slau u numerici, te po njima limovi
redom ulaze na obradu prije samog postupka zavarivanja sekcije. Poetak ivota
svakog lima poinje na ravnanju na kojem lim poprima ravan oblik nakon to se
naslagan na hrpe iskrivio prilkom stajanja. Nakon to lim izravnamo slijedi njegovo
samarenje u automatskom postorjenju prilikom kojeg lim istimo od okujine,
produkata korozije i drugih neistoa do stupnja istoe Sa 2.5. Stupanj istoe Sa
2.5 definiran je po ISO normi 8501-1 :1988 kao strojno ienje elika kojim se skida

48

sva okujina do samog sjaja elika nakon ega se nanosi privremena radionika
zatita, shopprimer tvornike oznake Hempadur 1589 ZS u debljini suhog filma od
10-15 m, koji elik titi od negativnih utjecaja atmosfere tokom daljnje obrade i
zavarivanja sekcije. Kada se lim zatititi, potrebno ga je na rezaicama izrezati po
nacrtu koji je dala numerika, ime se pokuava iskoristiti sav mogui materijal koji
nam je na raspolaganju kako bi ostalo to manje karta.
Kada su svi djelovi za sklapanje sekcija gotovi, na sekcijama je potrebno
izvriti zavarivanje. Prije svakog zavarivanja, pa tako i onog na specifinoj sekciji SU
104, potrebno je poznavati sve podatke o materijalu. Prilikom isporuke materijala,
valjaonica elika izdaje ateste materijala gdje su definirana sva njegova svojstva. U
sluaju sekcije SU 104 na kojoj e se obraditi okretna toka kopaa, potrebno je
imati ateste osnovnih materijala sekcije, odljevka (elini lijev), prakom punjene ice
kojom emo zavarivati spoj, te atestaciju postupaka zavarivanja krunog spoja dva
navedena materijala. Prije samog zavarivanja spoja, odjel za zavarivanje, morao je
poslati svoje zavarivae na obuku
u kolu zavarivanja, nakon ega
se

provela

njihova

provjera

atestacijom kojom se provjerilo da

li

imaju

dovoljno

iskustva

za

zavarivanje materijala sa takvim

svojstvima. Prije samih uputa za
radionicu

kako

zavarivati

navedeni spoj odljevka i elika

kopaa, odjel za zavarivanje je
proveo zavarivanje spoja tih dvaju
materijala

koli

zavarivanja

pomou prije atestiranih radnika,

te je zavareni uzorak poslan na
ispitivanje u laboratorij kako bi se
ustanovilo da li je zadovoljio
zahtjeve klasifikacijskog drutva

Slika 44. Prikaz kopaa broda jaruara prilikom porinua u krmu broda, Brodogradilite Uljanik, Pula,
travanj 2010.

49

(u ovom sluaju je to Bureu Veritas). Sama atestacija postupka zavarivanja

definirana je kao evidentirano provoenje postupka zavrivanja na standardnom
uzorku na kojem se izvode standardna ispitivanja.
Tek nakon to se provedu sve potrebene atestacije koje su navedene,
mogue je otvoriti radni list s kojim se ulazi u radionicu, te po njoj radnici imaju
parametre i nain na koji se zavaruje odreeni spoj. U ovom sluaju, slika 45
pokazuje osnovne znaajke radnog lista u radionici vezanog za spoj lima i odljevka.

Slika 45. Parametri zavarivanja spoja lima i odljevka [5]

Nakon to se dobiju sva odobrenja registra i odjela za zavarivanje moe se

pristupiti zavarivanju u radionici. Kada je sekcija formirana i namjetena u hali,
teodolitom se mjeri njen smjetaj, te se nakon toga u nju smjetaju lijevi i desni
odljevak kako to je prikazano na slici 46.

Slika 46. Smjetaj odljevaka u sekciju SU 104 [5]

50

Odljevke brodogradilite naruuje u ekoj ljevaonici pod oznakom Gs20Mn5N koja

oznaava elini ljev koji ima C-ekvivalent 0.45, granicu razvaenja 300 N/mm te
ilavost od 30 J. Odljevci se pomou teodolita smjetaju u sekciju SU 104 na tono
propisano mjesto, te se pomou naprave klavirska ica kontrolira pomak od centra
osi u tijeku zavarivanja. U radnom listu zavarivanja prikazan je redoslijed zavarivanja
odljevka za strukturu kopaa, ali se isto tako napominje da u sluaju pomaka od osi
rotacije vie ne vrijede dane upute, ve ih radnici odreuju na licu mjesta prema
stvarnim pomacima. Pomaci se deavaju zato to prilikom zavarivanja unosimo
velike koliine topline u strukturu koja postaje podlona deformiranju.
Budui da su debljine limova koji se zavaruju velike, mora se provesti
predgrijavanje kojim e se onemoguiti zaostala naprezanja unutar zavara. U sluaju
odljevka i okolnog lima, spoj se sastoji od osnovnog materijala - lima od 40 mm i
odljevka od 75 mm koji se predgrijavaju na temperaturu od 160C pomou elektro
induktivnog stroja za predgrijavanje, te imaju pripremu spoja X. Kutevi skoenja na
odljevku i limu su 45 a zranost u korijenu je 6 mm. Na slici 47 i 48 prikazani su
detalji pripreme spoja na odljevku, te predgrijavanje odljevka prilikom zavarivanja,
dok je slikom 49 prikazana skica pripreme spoja.

Slika 47 i 48. Skoenje rubova lijeba, te induktivno predgrijavanje odljevka, Brodogradilite Uljanik,
Pula

Proces zavarivanja odljevka za sekciju SU 104 poinje tako da se MIG/MAG

postupkom pomou prakom punjene ice promijera 1.2 mm tvornikog naziva
Outershield 81Ni1-H koja u sebi ima 1% nikla radi bolje zavarljivosti prvo zavaruju

51

etiri koljena odljevka, te se nakon toga

zavaruje glava odljevka. Prilikom popunjavanja
ljeba

glave

odljevka

koristi

se

kruna

keramika, a njen promjer usklauje radnik na

licu

mjesta

kako bi mogao napraviti to

kvalitetniji korijen zavara. Nakon to se odabere

keramika

poinje

zavarivanje

sa

ve

navedenom prakom punjenom icom promijera

1.2

mm

(Outershield

81Ni1-H)

kojom

popunjavamo zavar sa onoliko prolaza koliko je

potrebno da bi dobili zadovoljavajuu debljinu
zvara. Najee je za popunjavanje potrebno od
50 - 60 prolaza. Zavar se izvodi sa dva
Slika 49. Priprema spoja glave odljevka i lima sekcije [5]

zavarivaa koji zavaruju na slici 50. prikazanim redoslijedom, ali ako kojim sluajem
odljevak zbog unoenja topline tokom zavarivanja pobjegne iz centra osi, tada se
zavarivanje vri drugaijim
redoslijedom kojim e se
odljevak

na

kraju

zavarivanja vratiti u centar

osi. Kao to je vidljivo na
slici

50, oba

zavarivaa

poinju

zavarivanje

donjeg

dijela

od

odljevka,

samo to jedan zavaruje

zavar

od

donjeg

centra

odljevka na desno to je na
sici prikazano brojkom 1,
dok drugi zavaruje

od

donjeg centra odljevka na

lijevo to je prikazano na
slici brojkom 2.
Slika 50. Redolijed zavarivanja vanjske strane odljevka, zavarivanje izvode 2 zavarivaa [5]

52

Slika 51 i 52. Zavarivanje korijena sa unutarnje strane odljevka (slika lijevo), te zatim prikaz
redoslijeda polaganja zavara nakon obavljenog cijelog procesa zavarivanja [5]

Opis redoslijed zavarivanja po fazama koje su prikazane na slici 51 i 52 su:

1. Postavljanje keramike podloge u obliku perle
2. Zavarivanje korijena

sa unutranje strane odljevka pomou tri prolaza

zavarivanja, podruje 1
3. Uklanjanje keramike podloge, pregled korijena vizualno i eventualno
bruenje i priprema za nastavak zavarivanja
4. Zavarivanje korijena sa vanjske strane, te dodatno popunjavanje zavara
do 2/3 lijeba, podruje 2
5. Nastavak zavarivanja sa unutarnje strane odljevka, te zavarivanje do
popunjavanja lijeba, podruje 3
6. Zavarivanje vanjske strane odljevka do popunjavanja lijeba, podruje 4

53

Slika 53. Redoslijed zavarivanja i broj slojeva karakteristinog spoja odljevka i kopaa [5]

Vanije karakteristike zavarivanja spoja koji je prikazan slikom 53:

-

Osnovni materijal odljevka je elini ljev oznake Gs20Mn5N debljine 75

milimetara u spoju

Osnovni materijal kopaa je elik poviene vrstoe EH 36 debljine 40 mm

Predgrijava se na 160 sa elektro induktivnim ureajem

ica kojom zavarujemo je prakom punjena ica 1.2 mm sa veim

postotkom nikla tvornike oznake Outershield 81Ni1-H

Parametri zavarivanja; napon 22-26 V, jakost struje od 160-245 A, brzina ice

6-9 m/min, brzina zavarivanja 11-40 cm/min

Zatitna smjesa plina je omjera 82:18 u korist CO2 u odnosu na argon

54

Kada cijeli process zavarivanja zavri, potrebno je pomou stroja za predgrijavanje

ukljuiti odarivanje kako ne bi prilikom naglog hlaenja dolo do razvijanja
prevelikih zaostalih naprezanja. Nakon to je odljevak zavaren, brodogradilite
pomou

svojeg

kontrolnog

odjela

zavar

provjerava

prvo

vizualno,

zatim

penetrantima, te na kraju ultrazvukom. Slika 54 prikazuje unutarnje zavarivanje

odljevka

Slika 54. Detalji unutarnjeg zavarivanja odljevka, Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj 2010.

Kada analiziramo pripreme spoja na navedenoj sekciji kopaa, 55% ima pripremu
spoja PVK, 10% zauzima RV, dodatnih 10% RK, dok 25% otpada na PXK to je
prikazano u tablici 10.
Tablica 10. Postotak karakteristinih priprema spoja [5]
Pripreme spoja6

u%

PVK

55%

RV

10%

RK

10%

PXK

25%

Debljine

limovi

konkretne

sekcije

variraju od 10 80 mm, i svi su limovi

poveane vrstoe oznake EH-32,
osim odljevaka i HARDEX 450 limova
od 80 mm koji imaju posebnu strukturu
i zadovaljavaju dodatne uvjete koje je

brodovlasnik traio kako bi brod mogao to vie biti u slubi bez potrebnih popravaka
na glavi kopaa. Za sve limove preko 30 mm potrebno je predgrijavanje, te posebne

6Pripreme

spoja objanjene su u prilogu na kraju rada

55

elektrode i prakom punjene ice sa veim postotkom nikla ime se postie bolja
zavarljivost pri tako velikim debljinama.

Analizirajui trake koje se ugrauju u

sekciju, a ije dimenzije variraju od 150*15 do 150*25 mm, dolazi se do podatka da

trake iji iznos u duljini zavara predstavlja 20% dosta utjeu na tako veliki postotak
PVK preipreme spoja na promatranoj sekciji.
to se tie postupaka zavarivanja koji se danas koriste u suvremenoj
brodogradnji prikazanih tablicom 11., oko 20% zavarivanja vri se REL porstupkom,
5-10% predstavlja EPP, dok 70% zavarivanja vri se MIG postupkom, sa posebnom
icom koja u sebi sadri veu koliinu nikla. Tendencija rasta MIG zavarivanja u tako
velikom postotku naspram REL zavarivanja pokazuje tehnoloku razvijenost samog
brodogradilita, te i sam cilj zavarivakog odjela koji na svakom moguem dijelu
strukture pokuava REL zamijeniti efikasnijim MIG-om
punjenom icom.
Tablica 11. Postotak uporabe karakteristinih postupaka zavarivanja [5]
Tehnike Zavarivanja

u%

MIG/MAG postupak
(prakom punjena ica)

70%

REL postupak

20%

EPP postupak

5-10%

56

postupkom sa prakom

4. ZATITA OD KOROZIJE SPECIFINIH SEKCIJA BRODA

JARUARA
Brod kao izrazito sloena cjelina, izloen je agresivnom djelovanju razliitog
korozijskog okolia. Osim, naravno, morskoj vodi (koja je i sama vrlo agresivna),
brod je izloen i mikroorganizmima, ultraljubiastom zraenju, niskim i povienim
temperaturama, agresivnim medijima koji se prevoze i sl., o emu ovisi sustav
zatite koji e biti primijenjen tijekom gradnje broda. Na slici 55. Prikazan je zatieni
trup broda jaruara.

Slika 55. Zatieni trup broda jaruara, Brodogradilite Uljanik, Pula, dan prije isporuke, svibanj 2010.

Korozija je nepoeljno troenje materijala uslijed kemijskog djelovanja okolia. Ona

uzrokuje razaranja konstrukcija, postrojenja, gubitak vrijednih izvora, oneienje
proizvoda, smanjenje djelotvornosti, te velike trokove odravanja. Posebno su
znatne tete u brodogradnji odnosno tete koje se javljaju u eksploataciji
najrazliitijih plovila. Zatita od korozije takvih objekata i konstrukcija ini veliki dio
cijene izrade. Kako je tehnologija zatite premazima najzastupljenija i jo uvijek
najvanija metoda zatite od korozije u modernoj brodogradnji, neophodno je
osvrnuti se i detaljnije opisati ovaj nain zatite od korozije koji se primjenjuje i na
brodu jarualu.

57

4.1. VRSTE ZATITNIH PREMAZA PRIMJENJIVIH U

BRODOGRADNJI

Alkidi se esto nazivaju jo i uljnim alkidima. Upotrebljavaju se za povrinsku zatitu

nastambi iznutra i povrinsku zatitu brodske strojarnice.
Svojstva alkida su:
-

dobra postojanost na atmosferske uvjete,

dobro zadravanje povrinskog sjaja,

dobro zadravanje boje,

relativno blago otapalo,

slaba alkalna otpornost,

slaba otpornost na vodu,

kritino meupremazivanje.

Epoksi smole mogu otvrdnjavati pri sobnoj temperaturi dodavanjem otvrdnjivaa

(amidi, poliamidi ili izocijanati). Amidi su najsvestraniji otvrdnjivai koji daju dobru
otpornost na vodu i olakavaju nanoenje premaza. Zbog svojih prednosti epoksi
premazi imaju najveu primjenu u brodogradnji. Jedini nedostatak je kredanje koje
teti kozmetikom izgledu, ali nema nikakav utjecaj na zatitnu vrijednost premaza.
Kako bi se kredanje izbjeglo, kao zavrni premaz se nanosi neki drugi premaz, npr.
poliuretan.
Svojstva epoksi premaza su:
-

dobra kemijska otpornost,

adhezija,

mehanika svojstva (ilavost, otpornost na habanje i abraziju),

dobra otpornost na razliite temperature.

Poliuretanske premaze karakterizira visokokvalitetna zatita i estetika. Imaju bolju

otpornost na atmosferske uvjete, a otvrdnjavaju pri niim temperaturama od
epoksida. Zbog toga se poliuretan najvie koristi za vanjske zavrne premaze
dijelova broda.

58

Svojstva poliuretanskih premaza su:

-

odlino zadravanje povrinskog sjaja kao i zadravanje nijanse boje,

odlina otpornost na atmosferilije uz izuzetnu tvrdou,

izuzetno dobra mehanika svojstva i dobra kemijska otpornost,

slabo temperaturno otvrdnjavanje,

zahtjevnost kod aplikacije, meupremazivanja,

relativno visoka cijena.

Epoksi katran kamenog ugljena nastaje mijeanjem katrana kamenog ugljena s

epoksi smolom. Dodatak katrana kamenog ugljena smanjuje trokove i poboljava
otpornost na vodu. Karakterizira ga visoka korozijska otpornost, ali danas se sve
manje koristi zbog tetnog djelovanja katrana na ljudsko zdravlje. Koristi se jo samo
za zatitu podvodnog dijela broda i u balastnim spremnicima ali vrlo rijetko.
Cinksilikati su boje koje stvaraju film kemijskim otvrdnjavanjem uz prisustvo vlage iz
zraka. Najee se koristi kao radionika zatita (shopprimer), jer podnosi visoke
temperature zavarivanja i imaju odlina antikorozivna svojstva.
Svojstva cinksilikata su:
-

izuzetna otpornost na atmosferilije,

otpornost na organska otapala,

izuzetna tvrdoa,

temperaturna otpornost do + 400C,

visoki su zahtjevi za pripremu povrine,

visoki zahtjevi kod nanoenja premaza odnosno meupremazivanja,

neotporni su na kiseline i luine (postojani su za medije s pH od 6 do 9).

Slikom 56 prikazan je presjek trupa broda dok su tablicom 12 prikazane osnovne

karakteristike premaza za svaki dio broda

59

Slika 56. Trup broda koji detaljno prikazuje sve dijelove broda na koji se nanose premazi [5]
Tablica 12. Osnovne karakteristike premaza za svaki dio broda

1
2
3
4
5
6
7
8
9

Diobroda
Podvodnidiobroda:
dnobroda
usisimora
Podvodnidiobroda:
bokovi

Nadvodnidiobroda:
paluba,nadgrae,dimnjaci
Nadgraeiznutra

Brodskastrojarnica

Teretniprostor
Spremnicitereta

Spremnicipitkevode
Spremnicinapojnevode
Neporopusnepregrade

Sustavpremaza
Epoxy

Epoxy
Epoxy
Alkid
Alkid
Epoxy
Epoxy
Fenol Epoxy
Cinksilikati
Epoxy
Epoxy
Epoxy

Premaz
EpoxyACboja
Meupremaz
AFboja
EpoxyACboja
Meupremaz
AFboja
EpoxyACboja
Poliuretan
Alkidprimer
Alkidfinish
Alkidprimer
Alkidfinish
EpoxyACboja
Epoxyboja
FEboja
Cinksilikatiboja
Epoxyboja
Epoxyboja
Epoxyboja

60

Brojslojeva Ukupnadebljinasuhogfilma
2
250
1
50
2
200
2
250
1
50
2
300
2
200
1
50
1
70
1
40
1
70
1
40
2
250
3
240 300
3
300
1
75100
3
300
2
250
1
125 150

4.2. PRIPREMA METALNE POVRINE

Priprema povrine je od vitalne vanosti za optimalan vijek trajanja premaza,

jer to je podloga kvalitetnije pripremljena, to je vijek trajanja premaza dui.
Za postizanje dobre zatite nuna je dobra predobrada metalne povrine prije
nanoenja zatitne prevlake. Ona se sastoji u uklanjanju hre, okujine, vlage,
praine i svega ostalog to bi moglo sprijeiti dobro prianjanje prevlake na metalnu
povrinu, odnosno proizvesti defekte u kontinuitetu filma.
Specifinost pripreme metalne povrine kod broda jaruara je to se svi limovi i
profili moraju provui kroz liniju za ienje i konzerviranje, zatim oistiti do stupnja
Sa 2.5 ili 3, te nakon toga zatititi radionikim premazom debljine suhog filma 25 m.
Primjenjuju se slijedee metode ienja povrine:
-

Mehaniko ienje bruenjem, kao i ekiarenjem su metode koje se obino

koriste za popravke oteenih povrina ili u zatiti manjih povrina.

Mlazom abraziva. Obino se koristi kremeni pijesak, zrnca elektrokorunda,

eline same, sjeene hladno vuene eline ice, loma tvrdog lijeva, staklenih
perli i sl. Mlaz se dobiva obino komprimiranim zrakom, a pjeskarenje se izvodi i
mlazom vodene emulzije. U ocjenjivanju stanja povrine koristi se vizualni
standard ISO 8503. Stupanj povrinske hrapavosti ovisi o zahtjevima prevlake.
Ovaj je postupak visokoproduktivan.

ienje plamenom. Metoda se koristi uglavnom za popravke oteenja. Radi

se u kombinaciji s mehanikim ienjem (nakon spaljivanja neistoa se uklanja
etkom ili nekim drugim postupkom mehanikog ienja). Daje toplu i suhu
povrinu podesnu za nanoenje prevlaka.

Kemijska predobrada. Obino se izvodi u industrijskom pogonu, uronjavanjem u

inhibiranu otopinu solne ili sumporne kiseline. Fosfatiranje obino slijedi ovaj
proces. Metoda se koristi u ogranienom opsegu.

Priprema povrine se sastoji od:

-

primarnog,

i sekundarnog postupka.

61

4.2.1. PRIMARNA ZATITA POVRINE

Primarna zatita povrine je priprema limova i profila (ili dijelova prostora,

konstrukcija...) koji prije nisu bili ni na koji nain antikorozivno zatieni. Uglavnom
se provodi u automatskim postrojenjima. Slika 57. prikazuje limove i profile na
skladitu elika.

Slika 57. Limovi i profili na skladitu prije same predobrade, Brodogradilite Uljank, Pula

Izgled povrine elinih limova pristiglih u brodogradilite definira se standardom ISO

8501-1 u etiri kategorije, a kategorije A, B C i D prikazane su slikom 58:
-

A povrina je kompletno pokrivena sa okujinom i korozijom u malim koliinama,

B povrina je poela korodirati, okujina se poela odvajati,

C okujina se odvojila, povrina je prekrivena korozijom, vidljiva je rupiasta

korozija u malim koliinama,

D okujina se odvojila, povrina je prekrivena korozijom, vidljiva je rupiasta

korozija po cijeloj povrini.

62

Slika 58. Izgled limova A, B, C i D kategorije prema standardu ISO 8501-1, Brodogradilite Uljanik,
Pula

63

U brodogradilitima, na novogradnjama se smiju koristiti samo limovi kvalitete A i B.

Slikom 59. Prikazana je samarilica brodogradilta u eksploataciji.

Slika 59. Samarilica u eksploataciji, Brodogradilite Uljanik, Pula

Odmah nakon primarne pripreme povrine, na elini lim se kao to je prikazano

slikom 60. Aplicira radioniki temeljni premaz ili shopprimer, koji treba privremeno
tititi elini lim od korozije tijekom gradnje broda. Kao abrazivno sredstvo se kod
primarne pripreme uglavnom koristi kuglasta elina sama, pri emu se dobije oblik
povrine koja nema otrih vrhova.

Slika 60. Lim zatien shopprimerom, Brodogradilite Uljanik, Pula

64

4.3. SUSTAVI ZATITE PREMAZIMA NAMJENA POJEDINIH

PREVLAKA KOD BRODA JARUARA
Svaka prevlaka mora tititi podlogu, ali glavna svrha prevlaenja moe biti
razliita ovisno o namjeni prevlake.
Sprjeavanje korozije postie se pomou uinka barijere, uinka inhibitora, te
galvanskog uinka.
Uinak barijere se postie primjenom debelih premaza (od 250 do 500 m) vrlo
niske propusnosti na vodu, ime se stvara barijera. Dodavanjem pigmenata u
listiima, npr. Aluminija u listiima, moe se postii uinak barijere i pri manjim
debljinama zatitnog filma. Pigmenti u listiima orijentirani su paralelno s povrinom
elika, tako da voda ima dui i kompliciraniji prolaz oko pigmenata do povrine koja
se titi. Zbog svojih svojstava nepropusnosti, uinak barijere je prvi i esto jedini
izbor zatite premazima za elik koji je neprekidno uronjen.
Uinak inhibitora postie se uporabom temeljnih boja koje sadre inhibitore to
usporavaju ili sprjeavaju proces korozije. Zbog toga to su topivi u vodi, nisu
pogodni za zatitu povrina koje su due vrijeme uronjene. Takvo izlaganje bi
rezultiralo pojavom mjehuria i ranom unitavanju zatitnog premaza.
Galvanski uinak moe se postii bojama koje sadre velike koliine metalnog
cinka. U ovom sluaju cink je neplemenitiji materijal i on e biti izloen koroziji, dok
e elik biti zatien. Kako su produkti korozije cinka malo topivi u vodi, prevlake s
cinkovim prahom nisu pogodne za povrine koje su neprestano uronjene u vodi, ali
cinkov silikat se zbog svoje dobre otpornosti na otapala primjenjuje kao zatita u
spremnicima za otapala.
Premaze se prema namjeni moe podijeliti na:
-

Temeljne boje ili primere,

antikorozijske boje,

premaze za zatitu od obratanja (anti fouling).

65

4.3.1. RADIONIKI TEMELJNI PREMAZI SHOPPRIMERI

Shopprimeri su specijalna brzosuea premazna sredstva prikazana tablicom 13.

koja slue za privremenu zatitu elinih limova i profila u periodu gradnje broda, tj.
do faze nanoenja specificiranog sustava premaza.
Nanosi se u razmjerno malim debljinama filma, obino u debljini suhog filma (D.S.F.)
od 10 do 25 m. Kod broda jaruala, koristi se hempelov cink epoxi shopprimer
tvornikog naziva Hempadur 1589 ZS, a debljina suhog filma postavljena je na
najviu granicu, te iznosi 25 m. Vea debljina filma od navedene moe imati
negativan uinak na brzinu - kvalitetu rezanja i zavarivanja te uzrokovati slabu
koheziju, dok nedovoljna debljina premaza nee zatititi materijal od korozije u
predmontanoj fazi.
Posebni zahtjevi za ovakve temeljne premaze su:
-

adekvatna zatita od korozije tijekom gradnje broda,

trebaju biti primjenjivi u raznim automatskim postrojenjima,

vrijeme suenja premaza mora biti vrlo kratko,

ne smiju imati veliki utjecaj na brzinu zavarivanja ili rezanja,

ne smiju stvarati tetne ili otrovne pare za vrijeme procesa zavarivanja ili
plamenog rezanja,

ne smije negativno utjecati na svojstva zavarenog spoja,

moraju izdrati grubo rukovanje u pogonskim i transportnim uvjetima,

moraju biti otporni na vodu,

moraju imati sposobnost tvorbe dobre podloge za sve vrste premaznih sustava
(kompatibilnost s naknadnim sustavima premaza).

Uobiajena je podjela shopprimera na slijedee najvanije skupine:

-

Shopprimeri na bazi P.V.B. (polivinil butiral) imaju nisku otpornost na luine i

sklonost stvaranju mjehura na uronjenim povrinama, sa i bez sistema katodne
zatite narinutim naponom te prua ogranienu trajnost premaza.

Cink - epoksi shopprimeri pruaju zatitu eliku svojim rtvovanim uinkom, a

veliku panju treba posvetiti otklanjanju cinkovih spojeva prije nego se nanese
specificirani zatitni premaz. Cinkovi spojevi su teko topivi u vodi i teko se

66

odstranjuju sa povrine, to se obavezno treba uiniti. Zbog ovih nepoeljnih

svojstava cinkovih oksida vie se koriste eljezno - oksidni shopprimeri.
-

Epoksi eljezni - oksid shopprimeri pruaju relativno krau zatitu od cink epoksi shopprimera. Prednost mu je u tome to se na povrini ne stvaraju soli
koje tetno djeluju na premazni sistem i koje je potrebno dodatno istiti. Jeftiniji je
od cink - epoksi shopprimera i razvija manje tetnih plinova za vrijeme rezanja i
zavarivanja, te je i brzina rezanja i zavarivanja dijelova zatienih ovom vrstom
primera znatno vea.

Cinksilikatni shopprimer je najtrajniji i ima najbolja antikorozivna svojstva.

Premazno sredstvo je na bazi etilsiliatnog veziva, otapala, a kao pigment se
koristi cink. Nedostatak im je to se s vremenom na povrini stvaraju cinkovi
oksidi, to zahtjeva visok stupanj ienja povrina prije zavrnog premaza.

67

Tablica 13. Usporedni prikaz svojstava shopprimera [5]

TIP SHOPPRIMERA

SVOJSTVA

CINK - EPOKSI

CINK - SILIKAT

ELJ. - OKSID.

PVB

IZVEDBA

dvokomponentno

dvokomponentno

dvokomponentno

jednokomponentno

OTAPALO

esteri, ketoni

voda

esteri, ketoni

alkohol

RAZRIJEIVA

aromati

alkohol

aromati

ketoni

D.S.F. (m)

12 - 25

12 - 25

20 25

15 - 25

ANTIKOROZIVNA
SVOJSTVA

vrlo dobra

odlina

dobra

zadovoljavajua

MEHANIKA
VRSTOA

dobra

odlina

vrlo dobra

dobra

UTJECAJ NA
ZDRAVLJE

pojava cinkove
groznice

pojava cinkove
groznice

neznatan

neznatan

MEUPREMAZNI
INTERVAL

kritian

kritian

ponekad kritian

dobar

OTPORNOST NA
KATODNU ZAT.

dobra

dobra

dobra

ograniena

68

U cilju optimalnih karakteristika nanesenog sloja radionikog premaza svemu valja

pridodati jo i stupanj hrapavosti povrine. Iskazano kroz veliinu Rz, koja u pravilu
nebi trebala biti via od 70 m, dok konfiguracija povrine ne smije imati otre vrhove
koji bi mogli probiti mokri premaz shopprimera. Razlog za takvu povrinu jest taj to
e se s minimumom dobro rasporeenog metala, metalnog oksida ili soli metala koji
se kao pigment nalaze u shopprimeru, postii maksimalnu zatitu iste povrine
elika

(lima/profila).

Slikom

61.

prikazani

su

spremnici

shopprimera

za

automatizirano nanoenje, ime je dokazana bolja iskoristivost boje, te bolja

ekonominost od tradicionalnih kanti.

Slika 61. 1000 litreni spremnici shopprimera, Brodogradilite Uljanik, Pula

69

4.4. SEKUNDARNA ZATITA POVRINE

Sekundarna zatita povrine je priprema oteenih ili propalih dijelova

povrine, koji su ranije bili primarno zatieni, shopprimerom. Zbog te razlike, razliiti
su i primjenjivi standardi koji se odnose na primarnu i sekundarnu pripremu povrine.
Osim sekundarne pripreme povrine za bojenje, ranije opisane, esto se prije te faze
vri i tzv. ''steel work'', na zavarima, otrim bridovima to je prikazano slikom 62. To
nije priprema povrine za boju, ve priprema elika. Ovaj je postupak izuzetno
zahtjevan dodatni rad na eliku, koji ima zadatak popraviti i doraditi oteena ili loa
podruja

na

traeni standard,
prije sekundarne
pripreme povrine
za bojenje. Steel
work

obuhvaa

popravke

svih

nedostataka

na

eliku, a propisan
je

tehnikim

opisom broda .

Slika 62. Obrada i ienje montanog spoja steel work, Brodogradilite Uljanik, Pula

Sekundarna zatita povrine vri se:

-

abrazivnim ienjem (samom, pijeskom, gritom, korundom),

mehanikim ienjem (ienje mehanikim alatima - brusilicama, luftericama,

pneumatskim pitoljima).

Za razliite vrste sekundarne pripreme povrine, razliiti su i standardi pripreme.

Abrazivno ienje opisuje se standardom Sa 1-3, a mehaniko ienje standardom
St 1-3, te su oba ISO standardi.

70

Abrazivno ienje primjenjuje se uglavnom kod rada na brodskim sekcijama, u

tankovima tereta i tankovima pitke vode, te u doku. Za sve ostale pozicije i radove na
brodu, uglavnom se primjenjuje mehanika priprema povrine.
Osim

ISO

standarda

(International

standard)

za

pripremu

povrine

brodogradilitima se koriste jo i:
-

SPSS - Japanski standard (Japanese Standard) koji spada u standarde

sekundarne pripreme povrine, prethodno zatiene radionikim temeljnim
premazom (sa stupnjem pripreme Pt 1-3),

NACE - (National Association of Corrosion Engineers) specifikacija pripreme

prema nacionalnoj asocijaciji inenjera za zatitu od korozije,

SIS 05 59 00 - (Swedish Pictotorial Standards) tree izdanje vedske norme,

prijevod meunarodne norme ISO 8501-1,

SSPC - (Steel Structures Painting Council, SAD) specifikacija pripreme povrine

prema Amerikom vijeu bojanja elinih konstrukcija,

BS 4232 - (British Standards Institution) specifikacija za pripremu povrine elika

mlazom, prema Britanskom institutu standarda.

I najbolji sistemi premaza aplicirani na nedovoljno oienu povrinu vrlo brzo

pokazuju defekte, te tako, kvalitetno zatienu povrinu definira jednakovrijedno
priprema povrine kao i kvalitetan izbor sistema zatite.

4.4.1. NANOENJE APLIKACIJA PREMAZA (BOJENJE)

Dobar rezultat procesa bojenja (nanoenje premaza) ovisi o pomnom

planiranju svih aktivnosti, odgovarajuim radnim uvjetima, povoljnim mikroklimatskim
uvjetima, ispravnom odabiru metode primjene te vjetine radnika.
Dokumentacijom bojenja su razraeni svi procesi pripreme i zatite povrine,
sustavima premaza s tono specificiranim tipovima premaza, pri emu treba uzeti u
obzir vrijeme potrebno za montau i demontau skela, suenje, otvrdnjavanje i za
meupremazne intervale te mikroklimatske uvjete, temperaturu podloge, rosite,
okolnu temperaturu, relativnu vlanost i temperaturu boje.
U radnim uvjetima u zatvorenom ili ogranienom prostoru potrebno je predvidjeti jaku
ventilaciju zbog ope sigurnosti, a isto tako i zbog suenja premaza. Sve povrine na

71

koje se nanosi premaz moraju biti pristupane i odgovarajue osvijetljene, iji bi

intenzitet trebao biti od 500 1000 luxa.
Temperatura podloge je bitna, jer da bi sprijeili kondenziranje koje je uzrok
naknadnom odvajanju boje, temperatura povrine mora biti minimalno 3C iznad
toke rosita. Odgovarajua temperatura okolia za nanoenje premaza ovisi o
tome radi li se u zatvorenom ili otvorenom prostoru. U spremnicima tereta i pitke
vode, boje i emulzije koje otvrdnjavaju kemijskim putem ne smiju se nanositi pri
temperaturama niim od 10C. Oplata broda i vanjske pozicije mogu se bojati i pri
temperama niim od 10C. Tada se koristi otvrdnjiva za zimske uvjete koji
omoguuje kvalitetno nanoenje boja i pri temperaturama niim od 5C. Nadalje,
premaz se nanosi kod relativne vlanosti manje od 85%, jer previsoka relativna
vlanost moe uzrokovati roenje povrina.
Temperatura boje je takoer vana, jer se kod neke temperature dvokomponentne
boje nee stvrdnuti, zato to kemijska reakcija izmeu veziva i otvrdnjivaa gotovo
prestaje. Takoer, kod opadanja temperature, viskoznost boje raste, to rezultira
slabom rasprljivou boje, tj. boja se teko nanosi.

4.4.2. NAINI NANOENJA PREMAZA

U brodogradnji se najvie koriste postupci nanoenja premaza etkom

(kistom), valjkom i trcanjem (zrakom ili bezrano) pri emu izbor postupka utjee na
brzinu i kvalitetu izvoenja radova.
Bojenje etkom (kistom) najee se
primjenjuje za postupak flekanja (tzv.
Stripe coating) tj. primjenjuje se kod
zatite

slabo

dostupnih

podruja,

podruja na kojima se ne mogu postii

zadovoljavajui
rupiaste

rezultati

povrine)

(grube
na

malim

dijelovima. Sa ekonomskog stajalita

ova je metoda vrlo spora a time i skupa
ali i dalje nezamjenjiva. Openito se
Slika 63. Nanoenje boje kistom, Brodogradilite Uljanik, Pula

72

smatra da se kod grubih i rupiastih povrina, ispravnom primjenom etke

omoguava bolja penetracija boje od bilo koje druge metode nanoenja premaza.
Slika 63. prikazuje nanoenje boje kistom
Bojenje valjkom je metoda koja je posebno povoljna za premazivanje veih
povrina koje je iz nekog razloga nemogue pricati. Budui da su se specifine
sekcije jaruara sastavljale u posebno napravljenoj hali koja se nalazila na navozu,
bojenje valjkom bila je jedina opcija pristupanju odreenim djelovima kopaa. Koristi
se

za

popravke

na

zavrnom premazu i ne
preporua

se

za

aplikaciju primera. Ova

je metoda otprilike do 5
puta bra od metode
bojenja

etkom.

Nedostatak je taj to
dobivamo tanki neravni
sloj,

obino

prazninama

sa
malim

rupicama, zbog ega je

penetracija vrlo slaba a
i teko je postii deblje
Slika 64. Nanoenje vezivne boje Hempasil nexus 27302, Brodogradilite Uljanik, Pula

premaze. U usporedbi s kistom, gubitak boje je znaajno manji pa je u modernoj

brodogradnji ova metoda prikazana slikom 64. i dalje optimalna.
Nanoenje premaza trcanjem zasniva se na rasprivanju boje u obliku sitnih
kapljica koje se taloe na radni dio. Osnovni princip ove operacije je da komprimirani
zrak dovodi boju iz spremnika boje do price - ''pitolja''. Pitolji mogu biti opremljeni
razliitim dimenzijama sapnica koju odreuje vrsta boje (viskoznost boje i sama vrsta
boje) i zahtjevi u odnosu na povrinu pricanja (irina trcanja boje - kut pod kojim
boja izlazi iz pitolja). Nanoenje premaza trcanjem izvodi se mnogo bre od

73

bojenja etkom ili valjkom, no s druge strane imamo vee gubitke boje to naravno
ovisi o niz faktora izmeu ostalog i sposobnosti samog pricera.
U brodograevnoj industriji je najzastupljenije bezrano trcanje zbog svojih
prednosti a i tehniki je najefikasnije. Osnovni princip je da komprimirani zrak
pokree cilindar ili tlani vijak u bezranoj pumpi koji stvara visoki tlak (75 - 300
bara). Veinu tih pumpi pokree komprimirani zrak ali postoje i drugaije pokretane
pumpe kao npr. elektromehanike, elektrohidrauline itd. Prednost nad zranim
pumpama je to nisu potrebne dvije dovodne cijevi (boja - zrak) ve je dovoljna
jedna. Kako se boja ne mijea sa zrakom postoji mala mogunost kontaminacije boje
raznim uljima ili vodom, dok kod zranih trcaljki uvijek postoji taj rizik. Kapacitet im
je do 10 puta vei od obinih zranih. Bezrano trcanje je metoda koja je
najzastupljenija u brodogradnji jer omoguuje brzu primjenu boje na irokim
povrinama (vrlo visok uinak i mogunost nanoenja debljih slojeva, dobra
penetracija - to je posebno vano pri nanoenju temeljnog premaza). Koristi se za
aplikaciju punog premaza.
Neke od prednosti bezrane price prikazane slikom 65.:
-

visoka produktivnost,

mogunost nanoenja debljih slojeva,

mogunost aplikacije premaza visokog viskoziteta,

mogunost aplikacije premaza visokog sadraja suhe tvari,

manje spreja u odnosu na zrane price,

jednolika debljina nanesenog filma,

dobra penetracija.

74

Slika 65. Bojenje zavrnim premazom glavne palube broda jaruara, detalj iz Brodogradilita Uljanik,
Pula, svibanj 2010.

Popravak (touch up) provodi se kada se prilikom montae premaz oteti. Tada
je potrebno oistiti povrinu, zatiti okolni premaz, te uniteni dio ponovno premazati.
Uniteni premaz na unutarnjem dijelu kopaa prikazan je na slici 66.

Slika 66. Uniten premaz na kopau, detalj iz Brodogradilita Uljanik, Pula

75

4.5. TEHNOLOGIJA ZATITE OD OBRATANJA (ANTIVEGETATIVNI

PREMAZI) NA BRODU JARUARU

Podvodni dio broda se, pored antikorozijskih premaza, titi i premazima za

zatitu od obratanja biljnim i ivotinjskim organizmima, koji su uzrok neprikladnoj
hrapavosti brodskog trupa. U brodogradnji se takvi premazi za zatitu od obratanja
nazivaju antifouling - premazi. Premazi u sebi sadre biocide (otrove) koji smetaju
biolokim procesima obratajuih organizama. Klasificiramo ih prema nainu na koji
se biocid izluuje sa povrine premaza.
To su:
-

premazi sa topljivom matricom (nepolirajui),

premazi sa netopljivom matricom (nepolirajui),

samopolirajui premazi.

Biocidni premazi nanose se u najmanje dva premaza koji je svaki debljine 150 m.
Ta dva premaza koja se nanesu na dno broda u debljini od 300 m eksploatacijom
broda troe se, te su dovoljni za otpilike 3 godine dok brod ne ode u dok na novo
nanoenje premaza. Ono to je karakteristino kod broda jaruala je specifian

Debljina suhog filma

na kopau = 720 m

Debljina suhog filma radne

platforme = 250 m

Slika 67. Kopa zatien silikonskim premazom, Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj 2010

76

silikonski premaz kojim je premazan samo kopa broda. Silikonski premaz

omoguuje brodovlasniku lako odravanje i veu trajnost, te da premazani dio
konstukcije vie tijekom eksploatacije broda ne bude premazan bojom. Kopa
premazan silikonskim premazom prikazan je na slici 67.
U trenutku kada je brodovlasnik traio silikonski premaz brodogradilite je bilo
potpuno neupueno u tehnologiju zatite ove vrste premaza, te je od dva najea
dobavljaa (Hempela i Sigme) zatrailo da im ponudi boju tih karakteristika. Budui
da su do tada suraivali sa tvrtkom Hempel d.d. iz Umaga, odluili su se na
hempelov silikonski premaz. Ovaj je premaz po mnogoemu specifian, poevi od
pripreme povrine pa sve do zavrnog premaza.
Prije nanoenja silikonskog antivegetativnog premaza trgovakog naziva Hempasil
77500 potrebno je napraviti detaljnu pripremu povrine. Nakon to su se u hali
nanijeli dva antikorozivna sloja boje, kopa se premazuje Hempadurom 15570 koji
slui kao meupremaz koji je prilikom nanoenja silikonskog premaza potrebno
ponovno aktivirat. Treba naglasiti da se silikonski premaz sastoji od dva premaza od
kojih prvi Hempasil nexus 27302 slui kao vezivno sredstvo izmeu Hempadura
15570 i Hempasila 77500 (koji je zapravo pravi silikonski premaz). Ovaj
antivegetativni premaz kao novitet
ima svoje pozitivne i negativne
strane, pa tako vrijedi spomenuti da
je to premaz koji se sastoji od tri
komponente, te da su intervali
bojenja izmeu nexus-a 27302 i
Hempasila 77500 toliko mali da je
potrebno odmah nakon prolaska
nexusom u roku od 2 sata cijelu
povrinu zatititi i hempasilom. Slika
68 prikazuje redoslijed premaza.
Slika 68. Shematski prikaz redoslijeda nanoenja premaza i mehanizam povezivanja [10]

Ovaj je premaz gotovo nemogue popravljati jer nakon dodatnih popravaka novi
silikonski premaz vie ne prijanja, te otpada vrlo brzo, to je veliki problem budui da
se prilikom porinua kopaa u brod deava niz oteenja koje treba sanirati prije

77

primopredaje broda. Silikonski sloj, trebao bi omoguiti njegovoj posadi lako ienje
kopaa na licu mjesta.
Budui da je ovaj premaz namjenjen kako bi brod imao to manje obratanje,
te samim time utedu goriva i manji broj odlazaka u dok, jo uvijek nije jasno zato je
brodovlasnik htio da se samo kopa broda premae silikonskim premazom.
Uzimajui u obzir da e brod prilikom drobljenja morskog dna stajati gotovo na istom
mjestu, te da e se morski organizmi hvatati za kopa istim intenzitetom kao i za
trup broda, bilo je za oekivati da e brodovlasnik zahtjevati cijeli podvodni dio broda
u tom specifinom premazu.
Ovaj je premaz skuplji 2-3 puta od klasinog antivegetativnog premaza, te je
samim time isplatljiviji uzimajui u obzir da nakon njegove aplikacije brod ima zatitiu
tijekom cijelog ivotnog vijeka, dok je prilikom nanoenja obinog antivegetativnog
premaza potrebno svake 3 godine biti u doku zbog nanoenja novog premaza.
Slikom 69. Prikazan je potpuno obojan brod jaruar.

Debljina suhog filma

kopaa = 720 m
Debljina suhog filma
oplate broda = 250 m

Slika 69. Obojan brod jaruar, Brodogradilite Uljanik, Pula

78

Temeljni parametri pomou kojih se dolazi do optimalne debljine antivegetativnog

premaza:

odnos vremena u slubi i u luci,

period izmeu dva dokiranja,

podruje plovidbe,

brzina broda,

kompatibilnost antivegativnog premaza sa antikorozijskim premazom,

adhezija antivegativnog premaza na antikorozijski premaz,

stupanj glatkoe/hrapavost substrata,

pravilna aplikacije premaza,

namjena broda.

Slika 70 prikazuje sve vrste i slojeve boje, te debljine suhog filma koje se nanose na
kopa broda.

Slika 70. Slojevi boje, te debljina suhog filma boje koji se nanosi na kopa broda

79

4.6. NADZOR I KONTROLA PRI BOJANJU KOPAA BRODA

JARUARA

Prije svakog bojanja, potrebno je izvriti pripremu povrine na koju emo

nanositi premaz. To znai koritenje St 1-3 ili Sa 1-3 (zavisi od tehnolokih I
eksplatacijskih zahtjeva), nakon ega u provjeru kontrole dolaze predstavnik
brodogradilita, predstavnik proizvoaa boje, te predstavnik brodovlasnika. Na licu
mjesta vri se kontrola pripremljene povrine, ali i stanje vremenskih uvijeta, tek
nakon to sva tri organa odobre nanoenje boje, proces bojanja moe zapoeti. to
se tie vremenskih uvijeta, potrebno je obratiti pozornost na brzinu vjetra, vlagu, te
temperature koji uvelike utjeu na kvalitetu procesa bojanja. Vjetar zbog svoje brzine
moe boju odnositi prilikom pricanja to za posljedicu daje neravnomjerni film boje
na obojanom mjestu, dok vlaga i temperatura pak onemoguuju brzo i kvalitetno
suenje, te prijanjanje boje za strukturu. Nakon to je konstrukcija premazana,
potrebno je vizualno, te nakon toga mjernim instrumentom provjeriti debljinu boje
koja je nanesena na elik, te provjeriti je li u granicama prihvatljivog.
Za svaki postupak kontrole, postoji adekvatan mjerni instrument, tako za
vlagu imamo vlagomjer, za temperaturu termometar, dok za debljinu sloja boje
imamo mikrotest. Na slici 71 prikazan je mikrotest prositector 6000. Mikrotest je
digitalni instrument za mjerenje debljine
suhog filma boje. Svakodnevno kad se
koristi mikrotest, potrebno ga je badariti
kako ne bi pokazivao krive rezultate. Samo
badarenje

mikrotesta

provodi

se

nekoliko faza pomou metalne I plastine

ploice. Prvo se koristi metalna ploica na
kojoj rezultat moja biti nula, ako to nije 0,
mjerni instrument se umjerava na nulu.
Odmah nakon toga, na metalnu ploicu
dodaje se plastina ploica koja je najblia
vrijednostima koje emo tog dana

Slika 71. Mikrotest Prositector 6000, Brodogradilite Uljanik, Pula

80

oitavati. Mjerenje se vri ponovno, te se na osnovu zadanih parametara debljine

plastine ploice ustanovi da li je mikrotest spreman za rad. Nakon samog
badarenja, instrument je spreman za rad, te je njime mogue mjeriti debljinu
mikrofilma.
Vlagomjer je instrument kojim mjerimo vlagu u zraku. Razlikuju se digitalni i
mehaniki instrumenti za mjerenje vlage. I
njega, kao i svaki instrument treba provjeriti
prije upotrebe. On

se sastoji od dva

termometra, te je svaki od njih potrebno

prokontrolirati prije upotrebe instrumenta, te
obratiti

panju

na

vlanost

pamunog

izdanka mokrog termometra i po potrebi ga

navlaiti.

Kontrola

se

moe

vriti

usporedbom rezultata dobivenih mjerenjem

sa

ostalim

sudionicima

kontrole

promatranom prostoru, te se od od tih

vlagomjera koriste oni vlagomjeri koji su
dobili isti rezultat. Na slici 72. Prikazan je
digitalni vlagomjer i termometar
Slika 72. Digitalni vlagomjer i termometar, Brodogradilite Uljanik, Pula

Termometar je instrument kojim mjerimo temperature zraka i temperature

lima. Pogotovo kad je u pitanju silikonski premaz, proizvoai za njegovo nanoenje
zahtjevaju idealne uvijete, pa tako i temperature mora biti u granicama, dok je
idealna navedena 20C to je naravno nemogue postii na montai brda koja je na
otvorenom, te temperature varira iz sata u sat, ali zato odijel bojanja pokuava nai
to je mogue idealnije uvijete, te na taj nain organiziraju i smjene bojanja. I ovaj se
instrument treba kontrolirati, ali je jedini nain njegove kontrole meusobna
usporedba dobivenih rezultata usporeujui meu sobom instrumente u istim
uvijetima. Zbog toga se kod svakog mjerenja koriste barem 2-3 termometra, I kod
malih odsutpanja (do 2C) uzima kao rezultat srednja dobivena vrijednost oitanja.

81

5. ANALIZA ANTIKOROZIVNE ZATITE SPECIFINE

SEKCIJE KOPAA BRODA JARUARA

Prije samog poetka nanoenja antikorozivne zatite, cijeli je kopa u za to

posebno napravljenoj hali (vidi sliku 77 u prilogu) potrebno samariti na kvalitetu Sa
2,5 prema normi HRN EN ISO 8501-1. Time se sekcija isti od prije naneenog
shopprimer premaza HEMPADUR 1589 ZS do istog elika. U sluaju sekcije
kopaa, koristi se III stupanj pripreme elika prije bojenja koji uljuuje:
1. Izbrusiti preostale dijelove, te zavariti i izbrusitit preostale utore
2. Odstraniti otre rubove reza i bubuljice od zavarivanja
3. Glatko izbrusiti otre rubove, te zavariti i izbrusiti otvorene utore (pore) u
skladu s preporukama boje koje ne mogu biti drugaije tretirane
Nakon to smo sekciju oistili do zadovoljavajueg stupnja, priprema se povrina za
nanoenje boje:
1. Boja se nanosi na potpuno istu i suhu povrinu
2. Sa povrine treba ukloniti: ulje, masnoe i grube neistoe. Vee naslage
runim alatom, manje naslage razjeivaem ili povrinski aktivnim otapalom
prema preporuci proizvoaa boje
Kada se povrina oisti do standardima odreenog stupnja, moe se pristupiti
bojenju. Prva tri premaza koja se nanose na kopa, vre se u hali. Ono to je vano
napomenuti je da prije samog bojenja uzimamo tzv. Lot. No. odnosno kod na kanti
boje koji oznaava broj uzorka koji je spremljen u arhvi tvrtke Hempel i koji
proizvoau slui da u sluaju reklamacije od brodgradilita ili brodovlasnika moe
ustanoviti da li je boja prilikom prizvodnje imala neku greku. Nakon to se evidentira
kod boje, moe se prijei na aplikaciju boje. Da bi se aplikacija mogla provesti
potrebni su odreeni vremenski uvijeti. Proizvoa uvjetuje da je maksimalna
mogua vlanost 85% dok temperatura moe varirati od 5C do 40.
Prvi premaz koji se nanosi na sekciju kopaa prestavlja epoxy boju tvornikog
naziva Hempadur 45751 koja kao dodatak u imenu ima (50630) to oznaava
crvenkasti pigment. Boja se sastoji od dvije komponente od kojih je jedna baza
45755 dok je druga komponenta sredstvo za otvrdnjavanje 97652 koje se mjeaju u
omjeru 3:1. Tablicom 14. prikazana je specifikacija boje HEMPADUR 45571 REDGREY.

82

Tablica 14. Osnovne karakteristike boje HEMPADUR 45751 [10]

HEMPADUR 45751
CRVENI - SIVI

Navedena boja nanosi se u hali,

a debljina mokrog filma joj je 240

Pokrivna mo sa 1 litrom
boje

m/lit

2,7

Idealna temperatura

27

175 m. Nakon to se aplicira

Trajnost zamjeane boje

prvi premaz slijedi suenje koje

Otvor sapnice

(")

0.021 - 0.023

Izlazni pritisak

bar

250

Minimalno vrijeme suenja

na 20C

m, dok je debljina suhog filma

zavisi od vremenskih uvijeta, ali

u standardnim uvijetima, vrijeme
varira od 6-12 sati. Kada se
premaz

osui,

pregledati

potrebno

obojanu

je

povrinu,

vizualno prekontrolirati, te popraviti mjesta koja ne zadovoljavaju standarde. Prije

nanoenja slijedeeg premaza mora se provjeriti debljina suhog filma pomou
mikrotesta na mjestima na kojima su kritine toke (teko pristupana mjesta
konstrukcije).
Slijedei premaz je takoer epoxy premaz koji ima isti naziv i specifikaciju kao
i prethodni, samo to je razlika u pigmentu unutar boje, te kako bi se mogli razlikovati
prilikom aplikacije, proizvoa koristi sivu boju. Debljina mokrog filma koji se nanosi
je 240 m dok je debljina suhog filma 175 m. Nakon suenja, opet slijedi vizualna,
a potom i kontrola pomou mikrotesta.
Tablica 15. Osnovne karakteristike boje HEMPADUR 15570 [10]

HEMPADUR 15570 SIVI

zapravo je i zadnji koji se u

Pokrivna mo sa 1 litrom
boje

m/lit

4,3

Idealna temperatura

25

Trajnost zamjeane boje

Otvor sapnice

(")

0.019 - 0.021

Izlazni pritisak

bar

175

Minimalno vrijeme suenja

na 20C

Trei premaz koji se nanosi

potpunosti nanosi unutar hale, a
razlog
tvrdoa

83

Hemapdura

odnosno

4575,

nemogunost

aktiviranja povrine bruenjem, a

to je od krucijalne
budui

njegove aplikacije je

da

je

za

vanosti
nanoenje

predpremaza za silikon vana

glatka podloga. Navedeni premaz je takoer epoxy premaz koji se sastoji od dvije
komponente od kojih jedna ini bazu 15579 dok je druga komponenta sredstvo za
otvrdnjavanje 95570 koji se mjeaju u omjeru 3:1. Bojanje se vri sa bezzranom
pricom a debljina mokrog filma je 140 m, dok je debljina suhog filma 75 m.
Tablica 15. Prikazuje specifikaciju boje HEMPADUR 15570 GREY. Nakon to je
trei premaz apliciran ponovno je potrebno provesti prvo vizualnu kontrolu, te potom
kontrolu debljine filma mikrotestom. Specifinost Hempadura 15570 je u tome to se
njega jednostavno pomou runog bruenja moe aktivirati. Aktivacija se moe
izvriti u bilo kojem trenutku tako to se povrina opere pod tlakom, zatim runo
izbrusi, te potom ponovno opere. Nakon to se povrina na taj nain aktivira, aplicira
se jo jedna ruka Hempadura 15570 u debljini suhog filma od 75 m. Specifinost
etvrtog premaza je to se mora aplicirati na hempadur 15570 u roku od 24 sata, jer
u sluaju da se premaz ne nanese u zadanom roku, jednostavno ne postoji adhezija
koja bi spojila ta dva premaza.
etvrti premaz je silikonski premaz tvornikog imena Hempasil nexus 27302
Tablica 16. Osnovne karakteristike boje HEMPASIL NEXUS 27302 [10]

HEMPASIL NEXUS
27302

koji se nanosi na Hempadur

15570

roku

od

24

sata.

Pokrivna mo sa 1 litrom
boje

m/lit

3,5

Njegova specifinost je to se

Idealna temperatura

30

satoji od 3 komponente i to se

Trajnost zamjeane boje

Otvor sapnice

(")

0.019 - 0.021

Izlazni pritisak

bar

150

Minimalno vrijeme suenja

na 20C

mora pazit da se za njega koristi

posebno crijevo i posebna prica
kako ne bi doao u kontakt sa
ostalim

bojama,

te

se

kontaminirao, jer u tom sluaju

on vie nema svoju svrhu. Baza

ove boje je Hemapsil nexus 27302, dok je sredstvo za otvrdnjavanje 98100, a aditiv
99701 koji se mjeaju u omjeru 14.8:4.2:1. Tablica 16 prikazuje specifikaciju boje
Hepasil nexus 27302. Premaz se takoer nanosi pricom, a debljina mokrog filma je
180 m, dok je suhi film 120 m. Kao i nakon svake aplikacije premaza, tako i nakon
ovog premaza potrebno je vizualno i pomou mikrotesta provjeriti sloj boje.

84

Zadnji ili peti premaz je takoer silikonski premaz koji ima tvorniki naziv
Hempasil 77500, a nanosi se odmah nakon aplikacije Hempasil nexusa 27302.
Premaz je dvokomponentni od kojih je baza 77509 dok je aditiv 97080 koji se
Tablica 17. Osnovne karakteristike boje HEMPASIL 77500 [10]
HEMPASIL 77500

mjeaju

7:1

Vremenski

korist

rok za

baze.

nanoenje

Pokrivna mo sa 1 litrom
boje

m/lit

Idealna temperatura

28

pa se u brodogradilitu koriste

Trajnost zamjeane boje

drugaijom tehnikom aplikacije

Otvor sapnice

(")

0.019 - 0.021

Izlazni pritisak

bar

150

Minimalno vrijeme suenja

na 20C

2,8

Hempasila 77500 je vrlo kratak

od

one

koja

je

opisana

tehnolokim uputama boje, tako

da

priceri

Hempasil
prolazu

im

nexus

se

aplicira

odmah

apliciraju

po

hempasil

77500. Ovaj se premaz nanosi u debljini mokrog filma 220 m, dok je debljina suhog
filma 150 m. Tablica 17. prikazuje specifikaciju boje Hempasil 77500.
Prilikom aplikacije svakog od navedenih 5 premaza, vri se inspekcija koju
provode predstavnik brodovlasnika, isporuioc boje i osobe zaduene od strane
brodogradilita. Propisano je pravilo kojim se vri kontrola suhog filma boje koje se
naziva pravilo 85/15, a
znai da od cijelokupne
povrine koja se predaje,
85%

povrine

mora

zadovoljavati

zadanu

debljinu suhog filma dok

drugih 15% moe biti
manji od zadane debljine
suhog

filma

za

15%.

Slika 73 prikazuje svih 5

slojeva

boje

koji

nanose na sekciju
Slika 73. Svi premazi kojima se titi sekcija kopaa [10]

85

se

kopaa, dok slika 74 prikazuje

dio povrine kopaa premazan
silikonskim premazom. Prilikom
svakog popravka, potrebno je
skinuti staru boju, te popravak
vriti tako da rubove prekrijemo
5-10 cm novom bojom. Treba
napomenuti da se cijeli kopa
boja spomenutim premazima ne
samo izvana, ve i unutar svoje
konstrukcije.

Budui

da

su

popravci komplicirani i
Slika 74. Segment kopaa premazan slikonskim premazom, Brodogradilite Uljanik, Pula

zahtjevni, pokualo se na svakoj gradnji drugaiji postupak bojanja. Tako su na

prvoj gradnji dijelatnici odjela boje pokuali silikonski premaz nanijeti na unutarnji dio
konstrukcije dok su vanjski dio bojali samo na mjestima koja e biti nedostupna
nakon smjetaja kopaa u krmu broda. Druga je gradnja imala sasvim drugaiji
pristup, te je na njoj samo podvodni dio kopaa na kojem se vie nee vriti popravci
bio obojan silikonskim premazom. Zakljuak je bio da je silikonski premaz na
dijelovima koji e se na montai dodatno popravljati, zavarivati i vriti neki radovi
nepotrebno tititi silikonskim premazom, budui da je na tim dijelovima kasnije
nemogue vriti popravke u
uvjetima koje
vrsta

zahtjeva

premaza.

Slika

ta
75

prikazuje poziciju na brodu

koja

je

djelom

hempadurom

zatiena

15570,

dijelom

silikonskim

antivegetativnim

premazom

Hempasil 77500.
Slika 75. Razlika izmeu Hempadura 15570 i Hempasila 77500 (lijevi dio slike), Brodogradilite
Uljanik, Pula

86

6. OCJENA STANJA I PRIJEDLOG POBOLJANJA

Brodogradilite je prilikom ugovaranja projekta poput broda jaruara moralo
restrukturirati niz svojih odjela, te kako ovakve tipove brodova radi samo nekoliko
brodogradilita u svijetu, bilo je potrebno umijee i znanje svakog ovjeka unutar
brodogradilita. Budui da kod ovakvih brodova greke moraju biti svedene na
minimum, brodogradilte je moralo napraviti selekciju kadra, te tako samo najboljim
radnicima omoguiti rad na ovakvom projektu. Samim time, smanjilo je mogunost
greaka, te nizom prorauna i zakljuaka odluilo investirati u novu tehnologiju koja
e biti prijeko potrebna u daljnjim godinama poslovanja. Tako je brodogradilite
investiralo u ureaje za predgrijavanje, podiglo novu halu za kopa broda, dodatno
osposobilo kadar i slalo ga diljem svijeta kako bi upoznali karakteristine dijelove tog
broda, te izbjegli greke koje su imali njihovi kolege u svijetu.
Kao i u svakom procesu, tako i prilikom zavarivanja i zatite od korozije
mogunost unaprijeenja procesa postoji. Ono to u naim okvirima razmiljanja jo
ne postoji, a na zapadu "ivi" ve dugi niz godina, je to da samo investicijama u
tehnologiju, znanje, red i disciplinu svaki proizvodni proces moe pozitivno poslovati.
Primarno rijeenje svakog procesa, pa tako i gore navedenih je da se investira u
gore navedeno, te tako dobiju sekundarna poboljanja koja mogu dovesti do
savrenog procesa bez greaka.
Kod zavarivanja, napredak se vidi u predgrijavanju limova pomou butan
plina tamo gdje je mogue, te pomou njega zamjenimo skupu struju jeftinijim
plinom. Uz to, borba za veu edukaciju kadra, te daljnje investiranje u nove
tehnologije zavarivanja, nain je kako smanjiti potronju sati i smanjiti greke koje
ovjek stvara svojom nepreciznou naspram stroja.
U odjelu zatite od korozije poboljanje procesa vidi se u daljnjem
kolovanju kadra, ubrzavanjem procesa pomou koritenja novih, bre sueih boja,
boljom koordinacijom, te komunikacijom izmeu proizvodnje i sektora tehnologije,
projekta i konstrukcije.

87

7. ZAKLJUAK
Ono to je uoljivo iz obraenih poglavlja je da se procesi zavarivanja i zatite
od korozije ne razlikuju u mnogoemu naspram onih uobiajenih, ali isto tako vidljivo
je da se inovacije u bojenju i zavarivanju itekako razvijaju, te omoguuju kvalitetnije
zavare i bolje antikorozivne premaze koji e brodu omoguiti dui period obavljanja
posla, a manji period remonta po dokovima.
Analizom koja je provedena kroz prethodna poglavlja, vidljivo je da su se oba
navedena procesa unaprijeivala kroz godine. U odjelu zavarivanja, velika se
pozornost posvetila debelim limovima gdje je potrebno voditi rauna o redoslijedu
zavarivanja, deformacijama i toplinskoj obradi koja ukljuuje predgrijavanje prije
zavarivanja, te odarivanje poslije zavarivanja. U brodogradilitu se po prvi puta u
velikoj mjeri koristilo predgrijavanje u okviru tehnologije zavarivanja zbog ega je
nabavljena posebna oprema i provedena obuka kadrova. Prilikom zavarivanja, 70%
zavara na brodu proveden je prakom punjenom icom zbog velike uinkovitosti koju
ta vrsta ice prua. to se tie odjela boje, on se prvi put na jednoj gradnji susreo sa
tehnologijom zatite od korozije na principu silikonskog premaza koja predstavlja
veliku revoluciju po pitanju ekologije, te trokova odravanja budui da je njegov
vijek trajanja jednak vijeku trajanja broda.
U trenutku kada globalna kriza drma cijeli svijet, znanje koje je cijelo
brodogradilite steklo na jednom ovako kompleksnom projektu od iznimne je
vanosti za daljnju konkurentnost na tritu. Sama injenica da je ovim projektom
Uljanik brodogradilite postalo jedno od 5 brodogradilita svijeta koje gradi ovakve
brodove dovoljna je da pokae veliinu naeg znanja i mogunosti. Ono to ostaje,
je da se u daljnjem vremenskog razdoblju pone razmiljati o teoriji sitnih brojki
koje pomnoene sa okvirno 260 radnih dana stvara milijune izgubljene na sitne
jedinine gubitke, ali ogromne kroz odreeno vrijeme.
Ve je odavno poznato da je u dananje vrijeme globalno trite pokazalo
neka druga vienja poslovanja od onih koja su nekad bila aktualna. Dok su u
prolosti velika poduzea jela mala, danas ona brza jedu spora. Tim zakljukom
zapravo dolazimo do jedine teorije uspjenosti u dananjem svijetu, te dajemo
naglasak na znanje i tehnologiju koju moramo upotrebljavati da bi bili bri i efikasniji
od konkurenata, te tako prije njih omoguili svoj opstanak na svjetskom tritu.

88

LITERATURA
[1] Paveli A.: Tehnologija gradnje brodskog trupa, kolska knjiga, Zagreb, 1986.
[2] Lonar ., Bezjak V.: Prirunik za zavarivanje, kolska knjiga, Zagreb, 1987.
[3] Rakin M.: Zavarivanje i srodni postupci, Tehnika knjiga, Beograd, 1976.
[4] Andri ., Beara LJ., Gracin M., Grubi K., Kralj S., ivi M.: Elektroluno
zavarivanje, Drutvo za tehniku zavarivanja Hrvatska, Zagreb, 1977.
[5] Uljanik brodogradilite: - tehnika dokumentacija
- tehnoloke upute
- redoslijedi zavarivanja
- transformatorske stanice/ureaji
- kontrolna lista zavara
[6] Samardi I.: Predavanja, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, SFSB,
Slavonski Brod, 2003.
[7] Sladoljev .: Osnove tehnologije, Fakultet storojarstva i brodogradnje,FSB,
Zagreb, 2003.
[8] Kjernsmo D., Kleven K., Scheie J.: Corrosion protection, Inspector`s book of
reference, Hempel A/S, Danska, 2003.
[9] De Maia P., Maintenance of Silicone Anti Fouling, Marine Coatings Conference,
SMM, Hamburg, 2008.
[10] Hempel, Product Data Manual 2010.

89

PRILOG

90

91

Novi standard SB 71271

92

93

94

95

96

97

98

99

Slika 76. Brod jaruar na dan primopredaje, Brodogradilite Uljanik, Pula, svibanj 2010.

Slika 77. Novo sagraena hala za izradu kopaa broda, Brodogradilite Uljanik, Pula

100

Slika 78. Priprema predgrijavanja na okretnoj toki kopaa, Brodogradilite Uljanik, Pula

Slika 79. Predgrijavanje prije privarivanja HARDOX ploa, Brodogradilite Uljanik, Pula

101

Slika 80. Glava kopaa prije montiranja bueeg svrdla, Brodogradilite Uljanik, Pula

Slika 81. Brod jaruar na opremnoj obali , Brodogradilite Uljanik, Pula

102

Slika 82. Glava kopaa u poziciji u kojoj se nalazi kada nije u funkciji, Brodogradilite Uljanik, Pula

Slika 83. Kopa u trenutku popravka silikonskog premaza, Brodogradilite Uljanik, Pula

103

Slika 84. Kopa u poziciji u kojoj se nalazi kada nije u funkciji, Brodogradilite Uljanik, Pula

Slika 85. Buee svrdlo kopaa, Brodogradilite Uljanik, Pula

104