Professional Documents
Culture Documents
Telekomunikacije
Telekomunikacije
2 Povijest
Antena za satelitsku komunikaciju u najveem postrojenju za satelitske komunikacije, Raisting, Bavarska, Njemaka
Telekomunikacija se javlja kada nastane razmjena informacija izmeu izvora informacije i odredita informacije
s pomou tehnologije. Komunikacijska tehnologija koristi kanale za prijenos informacija preko zikog medija (poput signalnih kabela) ili u obliku elektromagnetskih
valova.[1][2]
Rani naini komunikacije preko velikih udaljenosti su
ukljuivali vizualne signale poput svjetlosne signalizacije, dimnih signala, sustava semafora itd. Moderni sustavi za komunikaciju na velike udaljenosti obino koriste elektrine ili elektromagnetske tehnologije poput
brzojava, telefona, teleprintera, Interneta.
Revolucija u beinom komuniciranju poela je u prvoj dekadi 20. stoljea, razvojem radio komunikacija.
Guglielmo Marconi je prvi uspjeno prenio radio signal beinim putem preko Atlantskog oceana.[3] Uz njega postoji veliki broj drugih izumitelja koji su zasluni
za razvoj telekomunikacijskih sustava kao npr. Charles
Wheatstone i Samuel Morse (brzojav), Alexander Graham Bell (telefon), Edwin Armstrong i Lee de Forest (FM
i AM radio), kao i John Logie Baird i Philo Farnsworth
(televizija).
Etimologija rijei
Rije telekomunikacija (engl. telecommunication) usvojena je iz francuskog jezika.[4] Ona je sloenica od grke rijei tele- (-), koja znai daleko, i latinske ri- Prvi telegraf, mehaniko-optiki
1
Povijest komunikacije na daljinu ukljuuje dimne signale i bubnjanje (vizualnu i auditivnu komunikaciju). U
Francuskoj, izmeu Pariza i Lillea, 1792. godine pokrenuta je vizualna brzojavna (telegrafska) linija uporabom
sustava semafora i Chappovog koda (prema francuskom
inenjeru Claudeu Chappeu koji je sagradio taj sustav).[7]
Elektrini telegraf uao je u uporabu 1839. godine, iako
je Samuel Morse prvu (neuspjenu) demonstraciju svog
sustava prikazao jo dvije godine ranije (1837. godine).
Tridesetak godina kasnije, 1866. godine, poloen je prvi
transatlantski kabel koji je omoguio trenutnu komunikaciju izmeu Starog i Novog svijeta.
Osnovni elementi
Osnovni telekomunikacijski sustav se sastoji od tri osnovna dijela koja su uvijek prisutna u nekom obliku:
OSNOVNI POJMOVI
4
4.1
Osnovni pojmovi
Analogne i digitalne komunikacije
Drugo znaenje moemo denirati na sljedei nain. Kanal, takoer zvan komunikacijski kanal, je dio zikog
medija. U jednom zikom mediju je mogue slati vie tokova informacija istovremeno. Svaki od tih tokova
pojedinano se naziva komunikacijski kanal. Npr. jedna radio postaja moe odailjati radio valove u slobodni
prostor na frekvenciji od 94.5 MHz, dok, istovremeno,
druga radio postaja moe u isti slobodni prostor odailjati radio valove na frekvenciji od 96.1 MHz. Svaka radio
postaja bi odailjala signale u u pojasu od priblino 180
kHz, centriranih na gore navedenim frekvencijama, koje
se nazivaju nosee frekvencije. U teoriji, broj komunikacijskih kanala u nekom mediju moe biti beskonaan,
meutim u praksi, broj komunikacijskih kanala je ogranien trenutnim stupnjem tehnologije (npr. osjetljivosti
prijemnika).
4.4 Modulacija
Oblik signala koji nosi informaciju esto se naziva
modulacija signala. Modulacija se moe koristiti na nain
da digitalnu poruku predstavimo analognim valnim oblikom. Modulaciju takoer moemo koristiti da bi prenijeli informaciju analognim signalom niske frekvencije, na vioj frekvenciji. Ovo je izrazito korisno iz razlo-
3
ga to se analogni signali niske frekvencije ne mogu ekasno prenijeti kroz slobodan prostor. Takav signal vie
frekvencije se naziva val nosioc. Postoji nekoliko razliitih modulacijskih postupaka kojima se ovo dobiva, meu
kojima su dva osnovna, amplitudna modulacija (AM) i
frekvencijska modulacija (FM).
Telekomunikacije danas
mobiteli
Internet
Izvori
Proleksis enciklopedija.
[2] Denicija telekomunikacija. Hrvatski jezini portal. pristupljeno 21. srpnja 2015.
[3] Povijest razvoja radiotehnike.
pristupljeno 21. srpnja 2015.
Radiomuseum Croatia.
7.1
Text
7.2
Images
7.3
Content license