410

;;;;;Ii;zz:1:1;-;;;

DIMITRIJE SERGEJEVSKI

VODIC
po zbirci kamenih spomenika Zemaljskog muzeja u Sarajevu

C1JENA D n 10.

Svjetlost

Sarajevo

DIMITRIJE SERGEJEVSKI

VODIC
po zbirci kamenih spomenika Zemaljskog muzeja u Sarajevu

Svjetloat Sarajevo

7.;;vihinA

OfiqJ;!;4'17.!5

s,:r.lievn):9114.032.5".../14H1

IIII I ii Ill INI !II

.....II;11

to,

.111111111111.15 11111

1 1 9 (i2F1

Izdanje Svjetloti, elyavnog izdava kog preduze a

Bosne i Herc,egovine

if ' ~ 11111

"Ct

Br. 48 Tragovi rimske ceste na Kamenici planini

Prije gotovo dvije hiljade godina doli su u nae

zemlje Rimljani. Njihova drav .a zvala se Rimskom po
glavnome gradu Rimu. To je bila raona i .uredena draskoj dravi
va , narod ratoboran, vojska uredena. U rim
vladalo je robovlasniko ureenje. Robovi su bili potpuno
bezvlasni (servi sunt res robovi su stvari). Rimljani su ve prije toga bili osvojili mnogo drugih zemalja,
plodnijih i bogatijih od nab3 zeinlje. esto su ratovali i
sa Ilirima, a car Avgust (kraj I vijeka prije n. e.) odlu i
da i zemljd Ilira kona no pripoji svojoj dravi. On je
lino vodio veliku vojsku, s kojom je navalio na, Ilire.
Rat je sa prekidima trajao etrdeset etiri godine. Iliri
su se branili estoko. Sam car je bio ranjen,
Na kraju su Iliri podlegli nadmonoj vojsci. Tako su
Rindjani osvojili nau zemlju i drali je sve do svoje propasti, oko 600 godina.
Rimska vlast izmijenila je lice ilirske zemlje, kako
u pogledu drutvenih odnosa, tako i u pogledu etni kog
sastava, Rimski osvajai oduzeli u ilirskim plemenima
zemlju u plodnim ravnicama, a Iliri su se morali pred
njima povlaiti u brdske predjele. Plodnija zendja u ravnici dola je u ruke bogatih rimskih zemljoposjednika
je razdijeljena rimskim kolonistima i isluenim vojnicima. I u primorske gr ke gradove sve su se vie naseljavali rimski trgovci zanatlije donose i sobom Timsko.
urectenje, rimske obi aje i latinski jezik. (A. Babi ),
U naem Lapidariju prikupljeni su kameni spomenici
iz vremena, rimske vladavine u Bosni i Hercegovini. Rilllljani su bili odliaii majstori i znaU su dobro klesati kamen. Tome zanatu oni su nauili i I1ire. Ne treba dakle,
misliti da je sve ovo kam enje klesala rimska, ruka. Rimljani sv bift samo gospodari. Pravih Rimljana, bilo je u
naoj zemlji vrlo malo: po koji vojnik ili vii rnovnik,
dok su ostalo stanovnitvo sa injavall domorodci. Carski
namjesnik stanovao je u Saloni, sadanjom Solinu kraj
Splita. U zemlji je stajala rimska vojska podijeljena, u
nekoliko logora. U rimskoj dravi punopravni gra ani
bili su samo to jest stanovnici: Italije, dok su stanovnici drugih zomalja (provincija) bili podanici. Rirnska
aristokracija je stra.no plja kala provincije, tim vie, to
rimski namjesnici u provincijama i drugi vii inovnici
uopte nisu dobivali od drave pla e. U samoj Italiji sirornaniji slojevi stanovnitva bili su nezadovoljni, dok su

robovi bili uasno iskoritavani. Zbog toga su gra anski

ratovi u bili obi na pojava. Koriste i se zaotrenim
klasnim suprotnostima Avgust se dokopao vie, vlasti i
postao gosporarom cijele drave (Imperatorom, carom).
Njemu je uspjelo urediti upravu u provincijam.a. I graaaiski su se mtovi pod njegovom upravom privremeno
stiah. Ali za vrijeme vladavine negovih nasljednika po elo je propadanje, ispadetka samog, rimskog naroda,
razmaenog svojim privilegiranim polo,ajem, a izatim
cijele rimske drave.
U naoj zemlji ivot pod Rimljanima se pronlijenio.
Iza osvojenja zemlje od straine Rimljana narod, napa en.
i - osilabljen estokim ratovima, po eo je pomalo da se navikava na tu e gospodare.
Sistem rimske uprave iaio je brzim koracima ka
razbijanju plemenskih zajednica i u vr enju privatne
svojine. Tamo, gdje su se odrale plemenske zajednice,
njihove starjeine postale su rimskim inovnicfma i vrile
nadzornu slubu (vidi spomenik broj 386). Gradovi su
imali svoju posebnu upravu koja, je bala u rukama bogatih graana. ftava gradska privreda, bila je osnorvana na
robovlasnikom sistemu. (A. Babi ).
Tokom vremena, domorodci su po eli dobiva,ti od careva pravo rimskog gra anstva a poprimili su rimska
imena (vidf spomenik broj 583). Po gra,dovima po eli su
da ive na rimski na in, grade i kamene ku ,e po rimSkome uzoru, a na selu se ivjelo u ku ama ad. drv)eta.
Slubeni jezik bio je ]atinski, ali se svijet i u gradovim,a,
i po selima sluio ilirskim jezikom. Tako je bild u toku
itave rimske vlada,vine.
Rimljani su cijenili Ilire k,ao dobre vojnike i rado ,su
ih uzimali u vojsku. Kasnije je bilo ak i careva rodom
iz nae zemlje, kao na pr. car Diokletian (Dukljan, poznat u naim narodhim pripovijetkama) koji je bio rodom
iz Duklje u Crnoj Gori.
Prva briga Rirnljana po osvojenju zerdje bila je da
sagrade dobre ceste. Te su ceste ile iz dva glavna gTada
na morskoj iz Salone kod Splita i iz Narone (Vid
kod Metkovi a). Cilj gradnje tih cesta posve je jasan. U
prvom redu vojni ki cilj
da vojsci bude lak pristup u
unutranjost zemlje, a drugi je
da, se novoosvojena zendja to ja e vee uz Italiju. Zato su te ceste
ile sa morske obale u unutranjost zemlje 1.1 vie prava-

ca. Bile su dobro gra ene, kao to se, i sada grade dobre
ceste: iroke do pet metara, sa podzidima i usjecima
kaldrmisane ili ( ee) nabijene oderom (vidi presjek
rimske ceste, slike na zidu br. 14 i 15). Du glavnih cesta, esto su stajali kameni miljokazi okrugli stupovi
malo deblji od turskih niana. Rimljani su ih zvali mar-

miliokaz na Pasjaku kod Drvara iz godine 47 n. e.

mor miliarium, a na svijet ih zave mramor" N. njima

je obino bio i natpis: ime cara i broj milja od pc etka
ceste. Rimljani duinu puta nisu brojali na kilometre i
satove, nego na milje. Svaka milja iznosi dvije hiljade
koraka; ili kilometar i po. Na vie mjesta po BOSI) sa-

 uvani su ostaci rimskih cesta. Jedna rimska cesta, vodila je cd Knina, preko Strmice, Gra.hova Polja, Resanovaca i Korita na Kamenicu Planinu u Drvar. OdaVle je na,stavljala, preko Pasjaka, Otrelja i Petrova, kog Polja do
Bravska. Pri sputanju u dolinu Sanice njezin trag se
gubi. Na ovoj cestd jo je sauvano dosta rimskih mramora. Ko je bio u Drvaru, sigurno je primetio onaj mramor pored sadanje ceste iznad obi a groblja, ili onaj Pokraj oeste i pruge na Pasjaku. Na svakom ima ostataka
naftpisa u sedam redaka sa brojen milja, Iz tih natpisa
saznajemo da je cesta bila gradena u sedinoj godini vladanja cara Klavdija to jest prije 1900 godina. Ima, tih
miljokaza i na drugim mjestima. Jedan je od njih, iz sela.
Resanovaca na Grahovom Polju, prevezen u na muzej.
On stoji u Lapidariju sa ,desne strane zadnji, pod
brojem 16. Jo se na njemu vide ostaci natpisa, Ta
cesta kojom putnici i danas prolaze pored ovih mramora stara je rimska cesta, kojom se svijet slud, eto,
skoro 2000 godina. Im,a ostatak,a rimskih cesta i u drugim krajevima Bosne, na pr. ona, koja je od Metkovic:a
vodila uz Neretvu u praveu Sarajevskag Polja, a cituda
preko Romandje planine prema Drini.. Kad je rimska cesta prelazila krem, ', esto toistali u kOrnenu tragovi,
koloteine. Ovo je prikazano na slici br. 48 s lijeve strane.
To su tragovi sa Korita na Kamenici planind. Osta,li miljokazi, koji su izloeni u Muzeju, poti u iz raznih krajeva Bosne, najvie iz Duvanjskog Polja, esto hi vojska
sama, gradila i ceste. I rimska pota sluila se tim: cestama.
Odmah kod ulaza desna i lijevo vidimo na stepenicama etvrtaste ili Okrugle kamene sanduke sa poklopoima. U to starinsko doba mrtve su ne samo pokopavaili,
nego esto i spaljivali. Iliri su obi avali spaljivati svoje
mrtvace. Kad bi neko umro, smjestdli bi njegovo tijelo
na loma u, metnuli bi pored njega najskuplje njegove,
stvari, pa, bi to sve zapalili. Kad bi se vatra utrnula, pokupili bi pepeo i neizgorene kosti, metnuli bi to sve u
kamenu ili zemljanu aru i pokopali u zemlju. Tako su
Iliri sahranivali svoje pokojnike. I kasnije, primivi rimsku kulturu, Iliri su spaljivali svoje pokojnike. Iz rimskog
doba potiu nekoliko ilirskih kamenih kvadratnih mzni za,
pepeo (br. 245, 248, 249, 250) i poldopaca od slinih urni
(br. 251-255), svi iz Zapadne Bosne. Na urni br. 245, na,

Br. 53

Nadgrobni spomenik iz Pazari a

11

enoj u Gornjoj Pecki kod Mrkonji grada, itamo

Nepos et Dasas Arbonis filii patri oa,rissimo qui
vixit annos LXX benomerenti memoriam posuerunt. tj.Elije Nepos i Dasas ; sinovi ATbona,, dragome i. dobrome
ocu, koji je ivio 70 godina, spomenik posta,vie.
su takoer spaljivali ili pokopaivali mrtvace, ali su na
grobu obi avali postavijati nadgrobne spomenike od ka,mena. Ti nadgrobni spomenici imali su razne oblike. Oni
su smjeteni u lapidariju s lij,eve strane du zida.
njima je obi no gore slika pokojnika sa enom, a dolja
natpis, Svi su ti nadgrobni natpisi kod nas pisani na, latinskom (rimskom) jeziku, iako su pod tim spomenicima
pokopani Iliri, koji moda i nisu znali govoriti
Ilnri su nau ili klesati kamenje od Rimljana, a takoer
pisati, pa su i pisali latinski, a ne ilirski. itajui te nadgrobne natpise, ovjek pomislio da je pokojnik biop
Rimljanin, no stvarno je on bio Ilir koji je prihvatio rimsko ime. Mi to znamv i od starih pisaca, a dolazImo do
toga zaklju ka i razgledarvaju i natpise.
Na nadgrobnim spomenicima vidimo slike pokojnih
njihovih porodica. U Pazari u kod Sarajeva naden je spomenik br. 53, na kojem je prikazan ovjek i ena. ovjek
dri u ruci savijeni arak papira testaiment. Odijeloje na njemu manje-vie rimsko, dok je na eni nonja
ilirska, sa maramom na glavi i velikom maramom (alom) na ramenima. Mnogo jasnije vidi se ensko odijelo ,
154 (na stupu desno). Odijelo ja jednostav- naodlmku
no, u struk, glatko, sa uskim rukavima, potpasano uskim
konatim pojasom, na koji se odozgo sputaju dva tanka
kajia kao neka vrsta tregera. Na ramena je ba en aT
koji pokriva i ruke. Prikazan je i nakit: vidimo tri srcolika privjeska, okrugli aurni agraf, na rukama po jedna
narukvica ukraena dra,gim kamenjem, nekdiko prstenova na lijevoj ruci. Svakako je ena imala i eirdane,
minue, fibule, jedan agraf o koji su bili privreni'
spomnuti privjesci, moda jo to, ali sve je ta propalo,
jer je kamen odbijen. Zanimljiv ja tako er i br. 84 iz Zenice koji stoji kod drugog stupa. Na plo i su prikazana
,etiri lica,. Prva slijeva, je doma ica. Odijelo joj je sa trokim rukavima valjda povrh onoga, to smo vidjeli
na spomeniku broj 154. Glava, joj je povezana vezenom
maramom, a drugom maramom (alom) sa rasama ona
se ogrnula-. Zena ima 1 bogat nakit: min ue, dvai er-

odana, okrugli ukras na prsima, a na rukama prstenje. Pored dom ioe pokazan je njezin sin sa, torbom u ruci,
,ogrta na desnom ramenu skop an velikom kopom.
Majka mu nudi jabuku. Pored njega stoji doma in, U
lijevoj mu je ruci testament i otvorena biljenica, a u
desnoj pisaljka. etvrto je lice valjda neki ro ak. Kod
trojice su uklesane svastike (indijska rije ), koje mi
vbino zovemo kukastim krstom. Smisao ovog simbola
mi ne znamo. 0 simbolima vidi na strani 17. Ovaj
spomenik poti e iz vreinena cara Konstantina (poetak
IV vijeka n. e.),
U naoj zbirci ima i vojni kih nadgrobnih
pr. broj 69 (bez slike samo natpis). Na njemu
pie da je tu pokopan Ruf san Angeta, vojnik Prvog

Br. 84 Dio nadgrobne plo e iz Zenice IV vijek ri e.

Luoenskog puka, star 30 godIna, a sluio je 11 godina.

Spomenik je podigao batinik. Taj vojnik jo bio rodom
panjolac to se vidi i po njegovom imenu i po nazivu
puka. Ruf je doao sa carom Avgustom u redovima tog

13

puka za vrijeme rimskog osvaja kog pohoda unau.

zemlju. Tu je i umro. Drugi nai spomenici podignuti
vojnicima koji su bili rodom iz drugih pokrajina rimske
drave (brojevi 67, 72, 82, 92, 160),
Broj 93 je
odlomak (donji dio) nadgrobnog spomenika jednog konjanika, iz rimske vojske, vjerovatno iz I vijeka n. e. Neto
dalje a u istome redu, a pri kraju dvorane stoji broj 100'
bez slike, na njemu je napdsano: Dasije, sin Bastarna,
rodom Mezej, vojnik Prvog Betgijanskog puka, bajrak_
tar, iz ete star godina, sluio je 15
gddina.
On jo u testamentu odredio da se podigne taj spOmenik,
a pobrinuo se za to Valerije Maksim, batindk. Ispod
natpisa prikazana, je pukovska zastava. Ona izgleda drugaije nego sadanje zastave: na motci su bile smjetene'
okrugle metalne ploice koje bd se sjale i bile izdaleka
vidljive. Takvom zastavom bi se dava,li (pored truba)
u bitci. Na Dasije, sin Bastarna, bd.o je Ilir, rodom
iz sa.danje Krajine, jer je pleme Mezeja bilo nastanjeno
izmeu Sanskog Mosta i Banje Luke. U tom prvom Belgijanskom puku u po etku su sluili Belgijanci, a zatim,
kada je puk bio premjeten ovamo, popunjen je u
Pregledavaju i tako nadgrobne spomenike rimskih vojnika, vidimo ka.ko se rimska armija nije popunjavala
praivim Rimljanima nego ve
im dijolom pripadnicirna.
drugih narodnosti u 'Rimskoj imperiji. U cijelom naem
muzeju nema nijednog nadgrobnog spomenika koji .bi bio
podignut vojniku rodom iz Italije, t. j. pravom Rimljaninu.
Rim je pokordo sve zemlje oko Sredozemnog mora f
vlada,o nad narodima kudikamo mnogobrojnijim od smih
Rimlja,na. To mu je uspijevalo na taj na in to je podlonim zemljama, pojedinim gradovima i plemenima daao
razna prava i to jednom manje, drugom vie. Tako interesi podloenih na roda nikad nisu bili jednaki i njhove
elje istovjetne. Ovo je on
i vladaj (divide et impera). inio prema pravilu: Podijeli
Evo, na pr. nadgrobnog spomenika ene nekog ilirskog velikaa, Vadensa sina Varona, kneza desitiatskoga,
(broj 386). Rimfijani su postavili tog Valensa da upravljw
svojim sunarodnicima Desitfatima. Spomenik je naden
u Biezi u blizini rudokopa. a poti e iz vremena cara
Elija Hadrijana (II. v. n. e.) U isto ovo vrijeme stanovnitvo Rame i Zenice imalo je potpuno pravo rimskog gradanstva, iako je bilo manje romanizovano od onoga kod

Kamena Jzfrna jz ilirskog groba kod Mos1ma

Br. 154 Odlomak nadgrobnog spomenika iz Zenicc

III vijek n, e.

14
15

Breze. Prema, tome interesi jednih i drugih bili su razliiti; teko bi se dakle, sloili. Tako se i ovdje Rim koristio neslogom da moe lake upravljati zemljom: Krajevi
blie moru, romanizovani ranije od unutranjosti Bosne,
prije su dobili pravo rimskog gradanstva. Veliki nad-

oa

grobni spomenik od bijelog mramora, naden u Stocu.

(broj 583 u sredini sale) bio je krajem I v. n. e. postavIjen na porodi noj grobnici neke ilirske porodice. Duga ki
natpis na latinskom jeziku govori nam o svim lanovima
porodice koji su bili pokopani u ovoj grobnici. Djed

16

Blodius nije bio rimski gradanin. Ovo pravo dobio je njegov sin Plassu,s i to od jednog cara iz porodice Fla,vija
od Vespasijana, od Tita ili od Domicijanal. ZatO je i
primio rimsko ime, i to po obiaju ime samog cara, i
stao je Titus Flavins PLassus. Njegova enai postala ye
Flavia, Tatta, a sin Titus Fla,mius Epicadus. Drugi, sin,
Titus Flavius Laedio bio je ve u susjednom gradu Naroni vii inovnik lan suda etvorice a, kako je sam
rekao na spomeniku, za svoga ivota postavio (ta,j spoMenik) sebi i svojima
S desne strane lapidarija vidimo veliki odlornak vol.te iznad ulaza u grobnu kameru (broj 260). S jedne strane prikazan je Triton morsko udo, kako trubi u,
veliku koljku (slika), u drugoj ruci dri krmilo. S
druge strane krilati genije hvata zeca, koji je pokuao
zobati groe iz koaire (slika). Obadvije slike odnose
se na vjerovanje Grka i Rimljana u zagrObrii ivot i
imaju simboliki karakter. Tako na pr. krmilo ovdje
oznauje putovanje po moru. Obi ,aj simbola
zarn) bio je jako rairen kod starih naroda (Grka, Rimljana i drugih). A]i mi esto ne moemo odgonetnuti pravi
smisao innogih simbola. Vjeravatno da ve u stard doba
smisao minogih simbola nije vie bio razumljiv. Ovamo
spada, i slika kukastog krsta, koju mi e,sto vidimo nastari,m reljefima i drugim predmetima u cijeloj junoj
Evropi i Aziji v. na broj 84 (str. 13).
Pregleda,vaju i nadgrobne sponienike opazik smo i
drugu osobiniu: spomenik se postavljao esto ne samo pokojniku, nego- i ivim ljudima, *oOma saMarne
sebi:,svome ivom prijatelju. Na spomeniku broj
204 iz Vra
njeva Sela, kod Stoca stoji: Niain pokojnih
posvjeen. Mark Ulpije Sever za svog ivota postavio sebi
i svojima.
U zbirci ima i gr kih nadgrobnih spomenika (iz
Albanije), koji izgledaju posVe druk iji, nego oni rimski.
Na pr. na broju 183 pie samo: EVtalasos, 45 godina.
Hajre! Ovo hajre" zapravo zna i ,,veseli se". To je bio
obini grki pozdrav kao nae zdravo, ali su ga upotrebljavali i na na,dgrobniin spomenicima. Tokom vremena
izgubio se prvobitni smisao rijei hajre.
U to doba u Bosni je ivio mali broj Grka, ponajvie
u rudarskim krajevima. Jedini gr ki nadgrobni spomenik
iz Bosne je broj 180 iz Srehrenice sa kratkim gr kim
natpisom.

17

Bilo je u Bosni i Kelta (Gala) koji su ostali u naim

krajevima iza velike najezde Kelta u IV vijeku prije nae
ere. Nadgrobni spomenik bw. 459 iz Ustikoline kod FOe
prikazuje enu u karakteristi noj k4eltskoj nonji, sa
kratko odrezanora kosom, kako je bio obi aj kod svih
Kelta (vidi slikU).
Kako smo rekli, stanovnitvo Bosne (Iliri) bavilo Se
u rimsko doba najvie sto arstvom. To nam pokazuje
mala nadgrobna ploa broj 59 odmah kod ularza, koja ja
naena u Vaoranima na Liva.njskom Polju. Na njoj su
prikazani ovjek i ena. ovjek u ilirskoj narodnoj nonji;
vidimo i visoku obuu, neku vrstu izama sa mekanim
clokoljenicama stegnutim ispod koljena kajiem. On nosi
kantu u ruci. ena se bavi istim poslom kojim se a sadal
bave ene kad uvaju stoku ona prede vunu. Glava
joj je zamotana maramom. Vidimo, dakle, kako su se stanovnici ovih planinskih pre-djela, i pred ,2000 godina bavili stoarsvtom: na naoj pomenutoj plo i iz Livanjskog
Polja vidlino jednu dobro nam poznatu sliku i sadanjeg
vremena.
Ali, Iliri su znali tako er i kopati rudu, topiti i ljevati kljezo, kovati i izra ivati svakojake stvari od eljezal,
naroito oruje. Te stvari vidimo u velikom broju u prehistorijskom odjeljenju (lijevo pd ulaza u Muzej). Kod
Sanskog Mosta ima mnogo ostataka ilirskih i rimskih
rudokopa. Kad su Rimlja.ni osvojili Bosnu oni su nastavili da iskoriavaju ilirske rudokope. Spomenik broj 103
iz Brieva kod Sanskog Mosta govori o rrekoj takvoj topionici eljeza. Ali kod Fojnice i Varea Rimljani nisu
imali rudokopa. U gradu Downavis (sada Gradina kod
Srebrenice) vadilo se srebro i olovo. U naem muzeju ima
dosta natpisa koji govoro o raznim slubenicima na tom
rudokopu o popravcima banje, klaonice i o gradnji vodovoda u tom rudarskom gradu (brojevi 112, 114, 119). U
Bosni se takoer vadflo i zlato, vjerovatno i bakar (kod
Mrkonji-Grada).
Kako smo rekli, Rimljani su bili dobri zidari i darnorodci su od njih nauili dobro zidati. U Bosni nije'sa,hvana nijedna zgrada iz toga-cloba, ali je sa, uvano dosta
a i pojedinih komada kamenja od raenih dijelova
zgrada, tako da po njima moemo prosu ivati, kako su
bile graene te sruen:e gra evine. S desne strane dvorane ima nekoliko velikuh kamenih glava od stupova tih

Olava od stupa Sarajevo IV vijek n. e.

19

zgrada (200, 286, 287). Ona najvaa, koja stoji na stupu,

nadena je u Sarajevu, a porijeklom je .valjda iz sarajevske okoline. U samom Sarajevu u rimsko doba, nije bid
velike naseobine nego su najve e naseobine bile na
stu ,dananje
i BlaujaOtuda, je valjda donesena
ova velika glava. One tri, postavljene jedna na, drugu
(285, 286, 287), potiu iz kasnijeg vremeina: gornje dvije
iz VI vijeka
dakle pred sami pad rimske draVe, vjerOvatno iz crkava ona donja nadena u Duvnu ve iz
turskog doba. Kako je ova glava dospjela u Duvno ne
znamo, jer za turskog vremena nije bilo u Duvnu nikakve
zgrade tako velikih dimenzija. Lijep je kapitel od bijelog
mramora na en u Stocu (broj 585),
U sobi broj 38 izIoeni su primjerci rimske cigle
drugog gradevinskog materijala. Lijevo od vrata napravljen je od prave rimske cigle oak sobe u rim,skoj ku i.
Sve te cigle su originalne. One potjeu iz rimskih rue.vina kod Stoca i apljine i postavljene su onako kako
su stajale u ku ama rimskog doba. Ku e u malim gradovima, a i bolje ku e po selima, imale su centralno loenje. Pod je bio sastavljen od velikih etvrtstih. cigala (oko
;)o cni irine i duine), koje su leale na malim stupcima,
kako to vidimo u ovoj sobi. U podrumu je bila napravljena pe, odakle je dim i vru vazduh iao ispod poda pocijeloj kui, a zatim u dimnjak. Tako je sav pod bio zagrijan suh. ta vie, donji dio zida, bio je obloen upIjom ciglom (tubulusi) ovdje su izloene na polici
tako da je topli zrak ulazio u ovu uplju cight, i to iz
jedne u drugu, pa je grijao i donji dio zida.
Rimljani su mnogo polagali na zdravu vodu, dobar
vodovod i banje. Kod nas ima, sa uvanih primjeraka
skih vodovodnih cijevi. Jedna je (iz Livna) ,ak od kasmena, dok su ostale od zemlje ili olova. Kasnije su Grci, a
iza .njih Turci izradivali vodovodne unkove na isti na in,
tako da je teko razlikovati zemljane unkove rimskog porijekla od onih fz ,kasnijeg doba.
Krovove su Rirnlani obino pokrivali crijepom. Crijep
je dosta slian sada,njem, SE1i10 je vei i jai. Na nekim
od crijepova vidimo i tvorni ke igove, imedu njih i igove vojnildh ciglana: IV legija, VIII legija itd. Ova cigla je odli no izradena: zemlja je dobro izmijeana i odlino peena.

20

Br. 133

Moza'i riti pod iz Stoca

21

U istoj sobi 38 imamo izloene odlomke bojadisane:

buke iz rimskih ruevina, komad olovnog krova drug&
sitnice. U ormaru su smjeteni razni klinci, Rirnljani su
obiavali praviti u svojim ku arna, jo rwto, to mI nikako ili vrlo rijetko pravimo. To je tako zvani mozaik,
t. j. slike napravljene od sitnih raznobojnih kainen ia,,
ko,jima bi oni pokrivali podove, a esto i zidove ku a.
Takvi mozaici su postavljeni na zidu du basamaka i u
JSobi 32. Oni su doneseni iz Stoca i sa Ilide.
Ilida kraj Sarajeva, bilai je u rimsko doba jedna
posjeena banja. Ona je imala velikih i lijepih zgrada
jedna od njih je stajala gdje sada stoji hotel Dosna.
Kod sumpornog vrela je u sig-i na eno dosta rimskih novaca; i Rimljani su bacali po koju paru u izvor nimfama. (milama) iz zahvalnosti za ozdrvljenje. Po tim pa.rama vidimo, da je banja postojala najma.nje trista godina. U Ilidi je na en kameni po,asni natpis u akst cara.
Dioklecijana (na bro,j 458). Taj natpis u prevodu glasi:
Caru Gaju Valeriju Dioklecijanu, pobonome, nepobjedivome Avgustu (podigla je) republika Banja S ...
Ova republika ne treba da nas udi: u to doba se svaki
grad ra unao kao samostalna drava, razumije se samo
na papiru, a ne stvarno. Osim ove banje bilo je u rimsko
doba bez sumnje u Bosni i drugih.
A sada nekoliko rije i o ostacima iz ivota rolbovskeklase. Qd takovih ostataka u Muzeju se nalazi samo jedan
. rtvenik (br. 173). Pa gdje su onda u naem muzeju tra:govi ropstva? Kao to vidimo, ovdje ih ne nalazimo, ali
je injenica da tragove ropskog ivota ne nalazinao niti
drugdm krajevima i muzejima. To je razumljivo kada
sc uzmu u obzir prilike pod kojima su ivieli robovi tr
rbbovlasni kom drutvu. Oni su bili besplatna radna
snaga svojih gospodara bez ikakvih lI nih prava i materijalnih dobara (servi sunt res). Prema, tome robovi su
sve radili za svoje vlasnik,e. Oni su njima gradili a spomenike, ali nisu imali ni prava ni mogu nosti da takve
spomenike grade sami sebi. Ukoliko su i mogli da postave nad grobom spomenik, tu spornenici su bili tako
skromni, da ih se vrlo malo moglo sa uvati. Osim toga
u to doba broj robova u rimskoj dravi po eo je na,gloda opada i to iz nekoliko razloga. Od tih rarzloga je najznatniji bio taj, to su robovi postali skupi, jer nisu vie
voeni osvaja ki ratovi na istoku. Ropski rad postao je

Br. 409 Ara posve ena Silvanu Lepenica

22
23

tada manje unosan. U naoj zemlji ipak je moralo da bude

robova. Pretpostavljamo da su imu niji ljudi ovdje imali
1-2 roba za kunu poslugu, bogatai i vie ve pmma
svoine bogatstvu. Spomenuti rtvenik postavio je sobi rob
Harmid koji je bio optinski rob. Poloaj optinskih roboi'm bio je boiji od poloaja robova kod privatnika; zato
je on i bio u stanju da postavi jedan ovakav rtveinik
(broj 173).
Ali u to doba u rimskoj dravi na mjesto ropstva
poeo je naglo da se razvija kollonat. No kolona je bila
samo tamo, gdje je bilo plodne zemlje, velikih posjeda.
Sve govori za to da se je u naim krajevima u toku oijele rimske vladavine stanovnitvo vjerovatno sastojalo
od seljaka i stoara, manje vie slobodnih i
Pretpostarvlja se da su i graani u gradoadma bili ve im
dijelom bogatiji zemljoposjednici domorodci, t. j.
Inizetak tine rudarski krajevi, ali takvih nije bilo mnogo.
Tamo je bilo dosta -ljudi sa gr kim imenom. Nesumnjivo
da: je u tim rudokopima bilo i kanjenika na, prisilnom
radu.
Treba spomenuti i etvrtasto kamenje, koje stoji
lijevom dij.elu nae dvorane pored stupova (brojovi 124,
125, 131 do 150 i drugi). To, su tako zvani are rtvenioi. Riinljani su se kao i ili
ri i Grci u staro doba, ta, i
nai pretci Sloveni po dolasku na Balkan klanjali suncu, mjesecu, nebu i drugim prirodnim pojavama. Sve
naokolo je puno raznih bogova: i tuna, i rijoka, i
planina. Kada je grmilo, Rindjanin je govOrio, da to bog
Jupiter udara, munjom, dok su nai stari Sloveni naziVali boga groma Perunom. Pored izvora i po umama
ivjele su prema njihovom vjerovanju nimfe; mi bdsmo
rokli Rimljani i Iliri postavljali su u ast svih tih bogova ove ka.mene are (rtvenike). Brojevi 124, 125, 132,
131, 139, 146, 147 i 150 posve eni su bogu groma Jupiteru. Evo i sam. Jupiter je prikazan na plo i 123 kako stoji
nag, sa skiptrom (duga ki tap, a na njemu zlatan orao)
u ruci. Ima i drugi odlomak sli nog lupa. Dobir je rad
od mra,mora broj 370. Od ovoga kipa, ostale su .3am noge
i munja. Orao sedi pored figure.
Broj 409 osve en je bogu ume Silvanu. Ovaj
je prikaza,n kao nekakav vrag: noge mu jar eve, a na
glavi rogovi. Sli ni su brojevi 90, 380 i broj 378, gdjo
Silvan stoji u drutvu triju nimfa (vila),

24

Bogu sunca Mitri posveen je veldki reljef (slika isklesana u' kaimenoj ploi) broj 561. Ta religija dola, je
u Rimsku dravu iz PerziA. Na ovom reljefii prikazano
je, kako se bogu rtvuje bik. Taj reljef -nije ,JrHnalan,
nego jo to odljevak od gipsa. Originalni reljef je '71klesan
u iveu-kamenu i nalazi se u Jajcu. U sredini dvorane
nalazi se mala, plo a sa reljefom na obadvije stmne (broj

Br. 123 Visoki reljef iz ipova Jupiter i Minerva

211). Dok je na jednoj strani reljef, sli an gore opisanorne,

samo ma njih dimenzija, na drugoj je strani uklesana
jodna vrlo zanimIjiva, slika. Onai prikazuje slubu boiju poklonika Mitre. Vjernici su maskirani: vidimo (s
na desno) ljude sa maskom gavrana) (corvy0), per7.ijanea (Perses), vojnika (miies) lava (leo). Te maske
.

25

oznaavaju razlisite stepene posvje

Na sofi napola
lee dva via mitrijska slubenika: ivanja.
heliodromus
(onaj
koji pokazuje put prema sun
u)
,pater"
(otaC).
Svi
prisutni dre u rukama razne prechi;ete; naro
ibo
se
isti
rogovi za pd
u
e. Znamo da se u slubi Mitrinoj upotrebIjavalo vino i voda kao i kod hri
ana. Ne treba zaiboraviti da su Hri
anstvo i Mitraizam bili veliki suparnici u to doba, dok je stara religija Grka i Rimljana bila
izgubila zna. aj Taj reljef je na
u ruevini hrama.
Mitre u Konjicu i dobro je poznaten
nau
avijeta. Poti e iz kraja IV vijeka n. e. enjacima cijeloga.

Stupovi iz Breze V vjiek n. e.

Svi
narodi
su svojim bogovima rtvovali, t, j.
poklanjalistari
razna
jela, pi
a, plodove, ivotinje,
evijee,
a i skupocjene stvari. Ove predmete su metaliak
naihtvenik
su ifi spadjivali.

26
27

Dosada nismo jo nali u Bosni nijednog rimskog

<ilirskog) hrama ako ne ra unamo dva mala hrama Mitre
<u Konjicu i u Jajcu).
Pri kraju rimske drave vodili su se
rattovi;
poeli su sa sviju strana da navaljuju barbari. Po rimsku
.dravu naro ito su bili opasni Germani, koji su napadali
preko rijeke Rajne i 'Dunava. Drava je i sa,ma od sebe
propadala zbog propadanja robOvlasni kog drutenog
sistema. Svijet je patio, osiromaio, a sela i gradovi su
bili razoreni ili popaljeni. U to doba, po etkom rv vijeka,
car Konstantin prihvatio je hri ansku vjeru i rimska
drava postala hri anskOm. On je sagradio drugu, novu
prestonicu Konstantinopolis ili , kako ma obi no zovemo, Carigrad, i podijelio dravu radi lake uprawe u dva
dijela: zapadni sa Rimom i isto ni sa Oarigradom.. Na
'Zapadu je svijet govorio najvie latinski, a nal Istoku
grki.
U sobi 39 i pred vratima te sobe izloeni su kameni
dielavi crkava iz V a VI vijeka: stupovi, glave od stupdva, simsovi i drugi dijelovi. Oni su napravljeni od mu1.jike i bogato ukraent duborezom, te su vani zbog izu.avanja arhitekture i crnamentike toga
Oko 400 godine navale preko Dunava Huni, narod
koji je doao iz Azije. Ovi sa Huni nisu bav&li poljoprivredom, nego samo sto a. rstvom. Oni su ivjeli pod atoriTna od ebeta, jer su radi ispae morali i%to mfjenjati mjesto stanovanja. Sav svoj ivot provodili su oni na
konju, esto su se selili iz jodnog krala u drugi, esto
su napadali susjede koji su se bavili poljodjelstvom i koji
se nisu m,ogli braniti od nffiliovih izrensdnih nalezda.
Ovi Huni su se smje,stili u ravnicf du' Dunava (Ma
arska, Volvodina, i drugi krajevil i naparla rimske predjele
preko Dunava i Save, plja kali i razarali. naro ito zapadni dio drave. Kasnije su se Huni vra.tili na istok i nestali. Ali je na nihovo mjesto 200 godina ka,snije doao
iz Azije novi narod Avari ili Obri. Avari su kao i
Huni plja kali tue zemlje. pa su i nae clananje krajeve
temeljito ra.baorili . Staro ilirskol-)rimsko stnnovnitvoi di4
jelom je izginulo, dijelom pobieglo. Neto se naroda sauvalo po brdima iumama. Zajedno sa Avarima pojavili su se i Slovent koji su se u optoj seolyi naroda selili iz svoje stare postoibine. Sloveni su sb nastanili pO
onnstielim kraievima, Balkana. Staro Istanovnitvo uko4
liko je preostalo, stopild ,se sa Slovenima.
28
,

Kao svjedok ovih burnih i tekih vremena koja se

obi no zovu Seoba naroda, ostao je na pr. veliki kamenii
sarkofag (mrtva ki sanduk), koji stoji u glavnoj dvoratni
s desne strane (broj 295). On poti e iz doba cara Konstantina, moda malo kasnije. Na njernu - je' jedna velika
izbuena rupa: to su plja kai, otkopavi djelomi no sarkofag, probuili rupu i tragali unurra za kakvim zlatnim
ili srebrenim nakitom. Vali.ki okrugli sarkofag broj 296,
koji stoji uz njega poti e iz novijeg doba i star je sarno
oci 500 do 600 godina. Ima u dvdrani jo nadgrobmh proa iz novijeg doba (u oku desno od ulaza, pored okruglog sarkofaga, brojevi 225 do 232). To su nadgrobne ploe ,ljudi iz Bihaa, stare otprilike 400 godina. Iznad
njih smjesteni su natpisi iz turskog vremena sa mostova r
esama i slino.
Tako smo pregledli lapidarij zbirku kamenih spomenika. Upoznali smo se sa ilirskarn kulturom u rimsko
doba. Gvo kamenje nam je odgovorilo jednim dijelom na
mnoga pitarnja: kako je bila ure ena rimska drava, njihova vojska, ko su bili stanovnici ove zemlje, kakove su
bile drutvene i ekonomske prilike,, kultura i vjera Ilira tr
to doba, i drugo.
Svakog-a, od nas treba da, zanima istorija nae zemlje,
a tu istoriju e upoznati jEdnint dijelon. ako paljivo razgleda ove spomenike (vodi e mu pri tome pomoi). Muzej treba da bude ponos nae Narodne repuiblike i zbog
toga se name e dunost svima nama da, pomaetmo tI popunjavanju. njegove dragociene zbirke. Muzejsu je lako pomoi. Tu pomo moe naroito da prui seljak. Ako
oranju zemlje nai e na kakav starinski predmet lonac,
staru pardeu, kamen sa natpisom, arama i1i sli no neka
sauva i ja,vi uitelju ili nekom iz narodne vIastf, koji e o
n,alazu obavijestiti Muzej. Na taj na in e svaki na ovjek mnogo doprinijeti optern kurturnorn uzdizanju naily
naroda.

Br. 249 Urna (sanduk za pepeo)

-Doldani kod Biha a

Br. 4000 Odlomak sanduka za pepeo Ili.rsko ensko odijelo

Livno III v. n. e.

Br. 253, 255 Poklopci od kamenih tuna za pepeo

Livno III v. n. e.

30
:31

Br 386 Nadgrohni spornenil: iz Breze

II vijek n. e.

I3r. 56 Nadgrobni spomenik iz Ostroca (Konjic)

32
33

-po3i

'u 31atIA ut
"--n.raure}t nuqoa2 T woznin pru

09Z Jg

Br. 260 Reljef nad ulazom u grohnu kameru

III vijek n. e.

Trlyu e kod Foe

'

13r. 59 Nadgrobna plo a iz Vaarovine kod Livna III v, n. e.

36

Br. 459 Nadgrobni. spomenik iz UstikolinL

37'

Br. 139 Ara posve ena Jupiteru

Br. 370 Kip Jupitera

38

Br. 211 Relief iz branta Mitre iz Konjica

CNI

Br. 226 Nadgrobni spomenik iz Biha a XVI stoljede

Br. 231 Nadgrobni spomenik iz Blha a:XVI stol.

46

NMITRIJE SERGEJEVSKI
Vodi po zbirci karnenih ,spomenika Zemaljskog muzeja
u Sarajevu
I IZDANJE
Korektor: Zarko Vranje evi
Ovo izdanje kampano je u 5.500 prianjera,ka u tampariji
Prosvjeta u Sarajevu, 1947