Ulama Beg. Bosanski I Pozeski Sandzakbeg

BEHIJA ZLATAR
(Sarajevo)
EZDESET GODINA POSTOJANJA I RADA

ORIJENTALNOG INSTITUTA
O radu Instituta u povodu 25 i 40 godina rada govorili su tadanji direktori i to je objavljeno u Prilozima za orijentalnu filologiju,1dok su
referati o radu u povodu pedesetogodinjice i stradanju Orijentalnog
instituta objavljeni u monografiji o Orijentalnom institutu.2 Zbog toga
u ja samo ukratko podsjetiti na rad Orijentalnog instituta od njegovog
osnivanja do danas, na najznaajnije oblasti kojima se ova institucija
bavi i respektabilne rezultate koji su postignuti u ovih est decenija, sa
posebnim osvrtom na posljednjih deset godina.
Orijentalni institut osnovan je 1950. godine Uredbom Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine kao samostalna naunoistraivaka institucija sa zadatkom da prikuplja, uva, obrauje i objavljuje
arhivsku i rukopisnu grau na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.
Najvei dio naunog opusa ove institucije vezan je za nau historiju,
knjievnost i kulturnu batinu osmanskog perioda. Programski zadaci
koji su tada osmiljeni i zacrtani razvijali su se i proirivali u skladu sa
potrebama nauke i kasnijim opredjeljenjima naunoistraivakog kadra
u Institutu.
Sulejman Grozdani, Orijentalni institut u Sarajevu, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), XXV/1975, Sarajevo 1976, str. 13-24. i Ahmed S. Alii, etrdeset
godina postojanja i rada Orijentalnog instituta, POF 41/1991, Sarajevo 1991, str.
11-19.
2
Behija Zlatar, Orijentalni institut u Sarajevu 1950.2000. i Lejla Gazi, Stradanje Orijentalnog instituta u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992.1995. u Monografiji: Orijentalni institut u Sarajevu 1950.2000., Sarajevo 2000.
1
Behija Zlatar
Zahvaljujui injenici da su u Institutu radili gotovo svi najbolji

orijentalisti sa ovih prostora, Orijentalni institut je izrastao u jednu od
najuglednijih naunih institucija u Bosni i Hercegovini u oblasti humanistikih nauka. Dugo bi trebalo da se navedu svi oni koji su ostavili
dubok trag, ne samo u historijatu Orijentalnog instituta, nego i u oblasti
orijentalistike kako u Bosni i Hercegovini, tako i na Balkanu, a i ire. Pa
ipak, ne mogu a da ne spomenem bar one koji nisu vie meu nama, poev od akademika Branislava ureva koji je zasluan za poetak rada
Orijentalnog instituta kao samostalne naunoistraivake institucije,
akademik Nedima Filipovia i Avde Sueske, vrsnog poznavaoca erijatskog prava Hamida Hadibegia, priznatih osmanista Hazima abanovia, Adema Handia, Erefa Kovaevia, Fehima Spahe, Medide
Selmanovi, Duanke Bojani, zatim arabista Teufika Muftia, Besima
Korkuta, Omera Muia, Muhameda Mujia, Sulejmana Grozdania i
Ismeta Kasumovia, kao i poznatog zatitnika i uvara materijalne batine Alije Bejtia, te iraniste Demala ehajia i posebno Saliha Trake
koji je pored svog nesumnjivog doprinosa u naunom i strunom radu,
sve nas zaduio pruajui nam uvijek nesebinu pomo.
Rezultate svoga rada saradnici Orijentalnog instituta objavljuju u
asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju koji je pokrenut odmah nakon
osnivanja Instituta i u kojem se objavljuju samo originalni istraivaki radovi. Od prvog broja (1950.) pa do danas Prilozi za orijentalnu filologiju
sauvali su svoj nauni i struni profil. Gledajui sadraje proteklih brojeva Priloga za orijentalnu filologiju, moe se vidjeti znaaj ovog asopisa,
raznovrsnost tema, kao i veliki broj saradnika iz zemlje i inostranstva.
U asopisu je najvie radova iz oblasti nae historije u doba osmanske
vladavine, zatim prouavanja knjievnosti koju su nai ljudi pisali na
arapskom, turskom i perzijskom jeziku kao dio nae kulturne batine,
prouavanja arapskog, turskog i perzijskog jezika i njihovih knjievnosti,
te prouavanja islamske arhitekture i umjetnosti. Tu su naravno i prijevodi naunih tekstova, bibliografije, kao i ocjene, kritike i prikazi knjiga
i asopisa iz oblasti kojima se Institut bavi. Do sada je izalo 59 brojeva
asopisa, a na asopis je referiran u bazama podataka CEEOL i EBSCO.
Pored Priloga za orijentalnu filologiju, rezultate svojih istraivanja
saradnici Orijentalnog instituta objavljuju i u drugim izdanjima Instituta. U seriji Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium
Illustrantia objavljuju se historijski izvori znaajni za izuavanje prolosti Balkana. Do sada je izalo 12 knjiga iz ove serije, od kojih su od
2000. godine do danas objavljene: Opirni popis Bosanskog sandaka
iz 1604. godine u etiri toma, Opirni popis Klikog sandaka iz 1550.
godine i Sidil Teanjskog kadiluka iz 1740-1752. godine.
ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta
U ediciji Posebna izdanja u kojoj se objavljuju monografije o pojedinim temama ili autorima objavljene su 33 knjige, od toga od 2000.
godine do danas 10 knjiga, meu njima tri knjige 2010. godine: Glagolski aspekt u perzijskom i bosanskom jeziku, Gazi Husrev-beg i Nauno
i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia. Pored toga, svoje knjige, studije i druge naunoistraivake radove saradnici Instituta publikuju i u
drugim izdavakim kuama, te drugim naunim i strunim asopisima
u zemlji i inostranstvu. Neka od tih djela predstavljaju kapitalne radove
iz pojedinih oblasti nae orijentalistike i slue kao nezaobilazna literatura i studentima i naunim radnicima u izuavanju jezika, knjievnosti,
historije i drugih srodnih oblasti.
Orijentalni institut u okviru svoga rada povremeno organizuje naune
skupove kao jedan od oblika razmjene naunih iskustava i upoznavanja
sa radom drugih naunoistraivakih ustanova i pojedinaca koji se bave
srodnim problemima. Krajem 2007. godine u saradnji sa Filozofskim
fakultetom u Sarajevu, Fakultetom islamskih nauka, te Naunoistraivakim institutom Ibn Sina odran je meunarodni simpozijum Mjesto
i uloga dervikih redova u Bosni i Hercegovini. U junu 2008. godine
Orijentalni institut je u saradnji sa Univerzitetom iz Ohaja (The Ohio
State University, Department of Near Eastern Languages and Cultures)
organizovao Konferenciju pod naslovom Konverzija u islam i islamizacija u ranom periodu osmanske vlasti na Balkanu (Conversion to Islam
and Islamization in the early Ottoman Balkans), a u decembru 2009.
godine okrugli sto pod naslovom Nauno djelo akademika Branislava
ureva u saradnji sa ANUBiH, Filozofskim fakultetom i Institutom
za istoriju.
Pored toga, saradnici Instituta su, kao i ranije, i u posljednih deset
godina uestvovali na brojnim domaim i meunarodnim skupovima,
okruglim stolovima, konferencijama, kao to su kongresi pod zajednikim nazivom Islamska civilizacija na Balkanu (Islamic Civilisation in
the Balkans) u organizaciji IRCICA-e, koji su odrani 2000. godine u
Sofiji, 2006. u Bukuretu i 2010. u Skoplju, zatim nauni skup Istorijska nauka u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990.-2000. u organizaciji
ANUBiH, odran 2001. godine u Sarajevu, meunarodni simpozijum
Turski arhivi (Uluslararas Trk Arivleri Sempozyumu) odran u Istanbulu 2005. godine i drugim skupovima u zemlji i inostranstvu.
Institut je uvijek imao dobru saradnju sa drugim naunim i strunim
institucijama u zemlji i inostranstvu. U prvom redu ta saradnja se ogleda u razmjeni publikacija i asopisa te se na taj nain izdanja Instituta
nalaze u velikom broju biblioteka i naunih institucija irom svijeta,
a biblioteka Instituta popunjava svoj fond knjiga i asopisa. Saradnja
10
Behija Zlatar
sa drugim naunim i strunim institucijama, kulturnim drutvima, redakcijama informativnih sredstava i asopisa, izdavaima ogleda se i u
ueu na naunim skupovima, u izdavakim projektima, promocijama
knjiga, u vrednovanju naunih projekata i recenziranju knjiga i drugih
publikacija, prevoenju i dr.
Isto tako saradnici Instituta odlaze na krae ili due vrijeme na specijalizacije, studijske boravke, nauna istraivanja na univerzitete, u naune
ustanove, arhive i biblioteke, prije svega u Istanbulu, Ankari, Kairu, Beu,
Parizu, Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, ali i drugim naunim centrima.
U cilju ostvarivanja to bolje saradnje, te odlaska naih saradnika na istraivaki rad, potpisani su sporazumi o saradnji sa Arhivom
Vlade Republike Turske i Agencijom za naunu, kulturnu i tehniku
saradnju (TIKA).
Danas kadrovsku strukturu Orijentalnog instituta ini 20 zaposlenih:
est doktora nauka, est magistara, jedan saradnik na doktorskom studiju u Americi, tri na postdiplomskom studiju, bibliotekar i tri administrativna radnika.
Organizaciono, Institut ine 3 odjeljenja:
1) Historijsko odjeljenje u kojem se obrauju i publikuju historijski izvori za historiju naroda BiH i omoguuje njihova upotreba u
naune svrhe.
2) Filoloko odjeljenje u kojem se obrauje i publikuje orijentalna
rukopisna graa i drugi izvori za kulturnu historiju BiH, prouava kulturna batina BiH na orijentalnim jezicima, prouavaju
arapski, turski i perzijski jezik i njihove knjievnosti i kulture, te
ispituju njihovi elementi u bosanskom jeziku i kulturi.
3) Odjeljenje za dokumentaciju sastoji se od Arhiva, Rukopisne
zbirke, Biblioteke i fonda izdanja Instituta, kao i drugih dokumentaciono-informativnih materijala i sredstava. U Odjeljenju
se prikuplja, sreuje, uva i obrauje arhivska i rukopisna graa,
knjige i asopisi i obavljaju svi poslovi vezani za njih. Arhiv danas posjeduje tek nekoliko sauvanih sidila iz stare zbirke i brojne fotokopije iz arhiva Predsjednitva Vlade u Istanbulu, arhiva
Tapu ve kadastro iz Ankare, Vakufskog arhiva iz Ankara, kao i
Zbirku dokumenata i prijevoda koju smo dobili od ANUBiH. Rukopisna zbirka se sastoji od 108 rukopisnih kodeksa sa 203 djela
od kojih je samo mali broj manuskripata iz nekadanje rukopisne
zbirke. Biblioteka Orijentalnog instituta danas broji oko 9.500
bibliografskih jedinica, meu kojima i 1079 knjiga poklon porodice naeg nekadanjeg saradnika Hamida Hadibegia, zatim
1362 primjerka periodike i 120 naslova ostalih asopisa.
11
Pored ova tri odjeljenja ostaje i dalje otvorena mogunost formiranja

Odjeljenja za orijentalnu umjetnost, u kojem bi se prouavala orijentalna umjetnost i materijalna kultura, prvenstveno u Bosni i Hercegovini,
ali to zavisi od budue organizacione i kadrovske strukture u Institutu.
Upravno-pravni, administrativni, finansijsko-materijalni i drugi poslovi vezani za ope poslovanje Instituta obavljaju se u Sekretarijatu
Instituta
Organ upravljanja u Institutu je Upravni odbor koji ima pet lanova,
a struni je Nauno vijee od sedam lanova.
Kada se pogledaju rezultati rada Orijentalnog instituta u ovih ezdeset godina oni su impozantni, ali i pored toga mi ne moemo biti u
potpunosti zadovoljni, jer uvijek moe bolje i vie. Jedna od slabosti
je izvravanje obaveza na vrijeme, bilo iz objektivnih ili subjektivnih
razloga. Pored toga, Institut se konstantno susree sa nedostatkom sredstava za objavljivanje knjiga, tako da esto gotovi radovi ekaju godinama kako bi se publikovali. Ali bez obzira na sve probleme, Institut
e nastaviti sa radom i na zadatak e i u budunosti biti prikupljanje
rukopisne i arhivske grae, njihova obrada i publikovanje, kao i osposobljavanje naunih i strunih radnika za istraivanje u toj vanoj
oblasti izuavanja nae ope i kulturne historije, jer Institut se je tokom
svog dugogodinjeg rada i kontinuiranog publikovanja grae pokazao
kao jedna od temeljnih naunih institucija, bez ije aktivnosti ne bi bilo
mogue validno izuavanje povijesti i kulture na ovim naim prostorima. Veina historiografske, rukopisne, arhivske i druge grae na orijentalnim jezicima je u domenu specijalnosti naunoistraivakog kadra
ovog Instituta. Trenutno se u Institutu radi na dva makroprojekta: jedan
iz oblasti ope (drutvene, politike i vojne) historije a drugi u oblasti
kulturne historije Bosne i Hercegovine u doba osmanske vlasti.
Nekada je u Institutu teite rada bilo na izuavanju historije Bosne
i Hercegovine, kao i na obradi i publikovanju historijskih izvora. Danas
u Institutu samo est saradnika rade u Historijskom odjeljenju na makroprojektu iz oblasti ope (drutvene, politike i vojne) historije Bosne
i Hercegovine u doba osmanske vlasti a devet saradnika iz Filolokog
odjeljenja, uz dva vanjska saradnika sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu,
rade projekte iz oblasti kulturne historije BiH, kao i na izuavanju arapskog, turskog i perzijskog jezika i knjievnosti na ovim jezicima. Zbog
toga e jedan od naih buduih zadataka biti prijem mlaih saradnika i
njihovo osposobljavanje za samostalan naunoistraivaki rad u oblasti
historije, te obrada i publikovanje historijskih izvora, posebno osmanskih.
Ako se osvrnemo na radove koji su tokom ovih 60 godina objavljeni
u Orijentalnom institutu, bilo u asopisu POF ili edicijama Monumenta
12
Behija Zlatar
Turcica ili Posebna izdanja, kao i na brojne knjige, studije i radove

koje su saradnici Instituta objavljivali u drugim izdavakim kuama i
asopisima u zemlji i inostranstvu, vidjeemo da su ti rezultati impozantni. Kako je ve ranije spomenuto, samo u posljednjih deset godina
u izdanjima Orijentalnog instituta objavljeno je: 10 brojeva asopisa
Prilozi za orijentalnu filologiju, 10 knjiga u ediciji Posebna izdanja i
tri izdanja, od kojih jedno etverotomno, u seriji Monumenta Turcica,
kao i monografija o Orijentalnom institutu u Sarajevu objavljena povodom 50-godinjice postojanja i rada, a dvotomna Peevijina Historija
objavljena je kao zajedniko izdanje El-Kalema i Orijentalnog instituta.
Treba posebno naglasiti da su pojedini projekti koji su raeni u Orijentalnom institutu u posljednje vrijeme objavljeni u prijevodima na
engleski i arapski jezik, to je jo jedna potvrda kvaliteta naunoistraivakog rada u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Mi emo nastaviti
istraivanja u oblastima kojima se Institut bavi i rezultate tih istraivanja initi dostupnim naunoj i iroj javnosti u zemlji i svijetu putem
naeg asopisa i drugih izdanja. Obiljeavanje nekog budueg jubileja
pokazat e koliko se u tome uspjelo.
SIXTIETH ANNIVERSARY OF THE INSTITUTE

FOR ORIENTAL STUDIES
The former directors referred to the Institutes activities on the occasion of the 25th and 40th anniversaries and that was published in Prilozi
za orijentalnu filologiju (Contributions to Oriental philology),3 while
reports on the work and destruction of the Institute for Oriental Studies
were published in the Monograph of the Institute of Oriental Studies4
on the occasion of the 50th anniversary. So, I am going to give only a
brief outline of the Institutes work from its establishment to date, the
most important fields that this institution deals with, and the credible
results achieved over these six decades, with a special reference to the
past ten years.
Sulejman Grozdani, Orijentalni institut u Sarajevu, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), XXV/1975, Sarajevo 1976, pp. 13-24; Ahmed S. Alii, etrdeset
godina postojanja i rada Orijentalnog instituta, POF 41/1991, Sarajevo 1991, pp.
11-19.
4
Behija Zlatar, The Institute for Oriental Studies in Sarajevo 19502000 and Lejla
Gazi, Destruction of the Institute for Oriental Studies during the aggression against Bosnia and Herzegovina 19921995 in Monograph: The Institute for Oriental
Studies in Sarajevo 1950-2000, Sarajevo 2000.
3
13
The Institute for Oriental Studies was founded in 1950 by a Decree

of the Government of the Peoples Republic of Bosnia and Herzegovina as an independent scientific-research institution with a task to
collect, keep, process, and publish archival and manuscript materials
in the Arabic, Turkish, and Persian languages. The major part of the
scientific opus of this institution relates to our history, literature and
cultural heritage of the Ottoman period. The programme tasks defined
at that time have developed and extended according to the needs of
science and later orientation of the scientific-research personnel at the
Institute.
Owing to the fact that the Institute employed almost all the best Orientalists in these parts, the Institute for Oriental Studies developed into
one of the most respectable scientific institutions in Bosnia and Herzegovina in the field of the humanities. It would take long to mention
all those who left a profound imprint not only on the history of the
Institute for Oriental Studies but on Oriental studies as well both in
Bosnia and Herzegovina and in the Balkans, and beyond. However, I
cant help mentioning at least those who are not alive any more, starting
with the academician Branislav urev who is deserving for the beginning of work of the Institute for Oriental Studies as an independent
scientific-research institution; the academicians Nedim Filipovi and
Avdo Sueska; an excellent expert in sharia law Hamid Hadibegi;
acknowledged Ottomanists Hazim abanovi, Adem Handi, Eref
Kovaevi, Fehim Spaho, Medida Selmanovi, Duanka Bojani; then
Arabists Teufik Mufti, Besim Korkut, Omer Mui, Muhamed Muji,
Sulejman Grozdani, and Ismet Kasumovi; and the well-known patron and keeper of the material heritage Alija Bejti; the Iranist Demal
ehaji; and in particular Salih Trako who, besides his undeniable contribution to scientific and professional work, placed us all in his debt for
giving his unselfish help to all of us.
The fellows and associates of the Institute for Oriental studies
publish results of their work in the journal Prilozi za orijentalnu
filologiju which was started immediately upon the foundation of the
Institute, and which publishes only original research papers. Since
its first issue (1950) to date Prilozi za orijentalnu filologiju has kept
its professional profile. Looking at the contents of the past issues
of Prilozi za orijentalnu filologiju we can see the relevance of the
journal, the diversity of its themes, and a large number of contributors from the country and from abroad. The largest number of papers in the journal covers our history from the time of the Ottoman
rule; then there follow studies in literature that our authors wrote
14
Behija Zlatar
in Arabic, Turkish, and Persian as part of our cultural heritage; the

study of Arabic, Turkish, and Persian with the related literatures;
and the study of Islamic architecture and arts. There are also translations of scientific texts, bibliographies, reviews, critiques and analyses of books and journals from the field the Institute deals with. So
far, 59 issues of the journal have come out, and it has been referred
to in the CEEOL and EBSCO databases.
Besides in Prilozi za orijentalnu filologiju, the Institutes staff members publish also in other editions of the Institute. In the series Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, we publish historical sources relevant to the study of the past of the Balkans.
To date, 12 books have come out in this series, of which number the
following books have been published since 2000 to date: Opirni popis
Bosanskog sandaka iz 1604. godine (The 1604 Detailed Register of
the Bosnian Sanjak) in four volumes; Opirni popis Klikog sandaka
iz 1550. godine (The 1550 Detailed Register of the Sanjak of Klis); and
Sidil Teanjskog kadiluka iz 1740-1752. godine (The Protocol /Sigil/
of the Teanjs Court ; 1740-1752).
In the Posebna izdanja edition (Special editions) which publishes
monographs on certain topics and authors, 33 books have been published, of that number 10 books since 2000 to the present, including
three books published in 2010: Glagolski aspekt u perzijskom i bosanskom jeziku (Verb Aspect in the Persian and Bosnian Languages), Gazi
Husrev-beg (Gazi Husrev-bey) and Nauno i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia (Scientific Work and Research of Dr Safvet-bey Baagi).
Also, the Institutes associates and fellows publish their books, studies
and other research papers in other publishing houses and other research
and professional journals in the country and abroad. Some of those are
major works in particular areas of our Oriental studies and they are used
as unavoidable literature for students and research fellows in studying
language, literature, history, and other related areas.
Within its scope of work, the Institute for Oriental Studies occasionally organises symposia as one of the forms of scientific experience
exchange and acquaintance with the work of other research institutions
and individuals dealing with the related issues. In co-operation with the
Sarajevo Faculty of Philosophy, the Faculty of Islamic Studies, and the
Ibn Sina Research Institute, an international symposium was held late in
2007 under the title of The Place and Role of Dervish Orders in Bosnia
and Herzegovina. In June 2008, The Institute for Oriental Studies in cooperation with The Ohio State University, Department of Near Eastern
Languages and Cultures organised a conference entitled Conversion to
15
Islam and Islamization in the Early Ottoman Balkans, and in December

2009 a round table entitled Scientific Work of the Academician Branislav urev in co-operation with The Academy of Sciences and Arts of
Bosnia and Herzegovina, the Faculty of Philosophy, and the Institute
for History.
Also, staff members of the Institute in the past ten years, like earlier, have taken part in many local and international symposia, round
tables, conferences and congresses under the joint title of Islamic Civilisation in the Balkans organised by the IRCICA, held in Sofia in 2000,
in Bukarest in 2006, and in Skopje in 2010; the symposium Istorijska
nauka u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990.-2000. /Historical Science in Bosnia and Herzegovina in the 1990-2000 period/ organised
by the Academy of sciences B&H in Sarajevo in 2001; then an international symposium The Turkish Archives (Uluslararas Trk Arivleri
Sempozyumu) held in Istanbul in 2005; and other conferences in the
country and abroad.
The Institute has always had good co-operation with other scientific and professional institutions in the country and abroad. The cooperation has been firstly in the exchange of publications and journals
so that the Institutes editions can be found in a large number of libraries and scientific institutions all over the world, and the Institutes
Library fills up its holdings of books and journals. Co-operation with
other scientific and professional institutions, cultural societies, editorial staff in media and journals, and publishers is seen in participation
in symposia, publishing projects, book promotions, in evaluation of
research projects and reviewing of books and other publications, in
translating, etc.
The Institutes research assistants and fellows also go, for shorter
or longer periods, for specialist training, study visits, research work at
universities, research institutions, archives and libraries, first of all in
Istanbul, Ankara, Cairo, Vienna, Paris, Dubrovnik, Zagreb, Belgrade,
and in other scientific centres.
For the purpose of establishing still better co-operation and our
staff members going to do research, we signed agreements on cooperation with The Archives of the Government of the Republic of Turkey and Agency for Scientific, Cultural, and Technical Co-operation
(TIKA).
Today, the Institute for Oriental Studies employs 20 staff members:
six doctors of science, six masters of science, one research assistant at
doctoral study in the U.S., three at postgraduate studies, a librarian, and
three office clerks.
16
Behija Zlatar
In organisational terms, the Institute is comprised of three departments:

1) History Department where historical sources for a history of the
B&H peoples are processed and published, and they are available
for use for scientific purposes.
2) Philology Department where Oriental manuscript materials and
other sources for a cultural history of B&H are processed and
published; the B&H cultural heritage in Oriental languages is
studied; and the Arabic, Turkish, and Persian languages and their
literatures and cultures are studied along with their elements in
the Bosnian language and culture.
3) Documentation Department consists of Archives, Manuscript
Collection, Library and holdings of the Institutes editions together with other documentary and informative materials and media.
The Department collects, classifies, keeps and processes archival and manuscript materials, books and journals, and does the
jobs related to these. Today the Archive has only a few preserved
sigils (court records/protocols) from the former collection, and
many photocopies from the Archives of the Istanbul Government
Presidency, the Archives Tapu ve kadastro of Ankara, the Ankara
Waqf Archives, and the Collection of Documents and Translations given to us by the Academy of Sciences and Arts of B&H.
The Manuscript Collection holds 108 manuscript codices with
203 works of which only a small number are manuscripts from
the former Manuscript Collection. The Library of the Institute for
Oriental Studies today has about 9,500 bibliographical items, of
which 1,079 are books a gift from our former associate Hamid
Hadibegis family; then 1,362 copies of periodicals and 120
other journals
Besides these three Departments, there is still a possibility to set up a
department of Oriental arts, which would study Oriental arts and material culture, primarily in Bosnia and Herzegovina, but this depends on
the future organisation and personnel structure in the Institute.
Administrative and legal, financial and other jobs related to the general operations of the Institute are performed by the Institutes Office.
Management organ of the Institute is the Management Board of five
members, while the professional organ is the Scientific Council of seven members.
Taking a look at the results of the Institute for Oriental Studies work
over the past sixty years, we realise that they are striking; however, we
cannot be completely satisfied as things can always be better. One of
17
the weaknesses is failing to execute our duties timely, either for objective or subjective reasons. Also, the Institute encounters a constant
shortage of finances for book publishing so that ready papers/works
often wait for years to be published. Nevertheless, irrespective of all
problems, the Institute is going to continue its work. In the future our
task is going to be the collecting of manuscript and archival materials,
their classification and publication, and training scientific and professional workers for research in this important study area of our general
and cultural history; over its long-time activity and continuing publication of materials, the Institute has proved to be one of fundamental scientific institutions. Without its activity, it would be impossible
to validly study history and culture in these regions. A majority of
historiographic, manuscript, archival and other materials in Oriental
languages falls within the scope of the Institutes research personnels
line of work. Currently, the Institute has been working on two macroprojects: one from the field of general (social, political and military)
history, and the other from the field of cultural history of Bosnia and
Herzegovina during the Ottoman rule.
A focus of the Institutes activity used to be research into the history of Bosnia and Herzegovina, and classifying and publishing historical sources. Today, only six staff members work in the Department of
History on a macro-project from the field of general (social, political
and military) history of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman
rule, while nine associates from the Department of Philology, with two
outsourcers from the Sarajevo Faculty of Philosophy, work on projects
from the field of cultural history of B&H and on research into the Arabic, Turkish, and Persian languages and literatures in these languages.
Therefore, one of our future projects is going to be engagement of junior staff members and their training in independent scientific-research
work in the field of history, and processing and publishing historical
sources, in particular the Ottoman ones.
If we look back on the papers published over these sixty years at
the Institute for Oriental Studies, either in the Prilozi za orijentalnu
filologiju journal or Monumenta Turcica editions, or Posebna izdanja, and on many books, studies and papers which the Institutes staff
members have published with other publishers and in other journals
in the country and abroad, we will realise that the results are striking.
As already mentioned, over the past ten years alone, the Institute for
Oriental Studies has published as its own editions: ten issues of the
journal Prilozi za orijentalnu filologiju; ten books in Posebna izdanja;
and three more editions, one of them being a four-volume one in the
18
Behija Zlatar
Monumenta Turcica series; the Monograph The Institute for Oriental

Studies in Sarajevo 1950-2000 on the occasion of its fiftieth anniversary; and Peevis two-volume History was published as a joint edition
of El-Kalem and the Institute for Oriental Studies.
It should be especially emphasised that some of the projects carried
out at the Institute for Oriental Studies have been recently published
as translations into English and Arabic, which is another verification
of quality of the scientific-research work at the Institute for Oriental
Studies in Sarajevo. We are going to continue research into the fields
the Institute deals with and make results of such research available to
the broad public at home and in the world through our journal and other
editions. Marking another future anniversary will show how successful
it will have been.
UDK: 81:82:93
017:091:01
LEJLA GAZI
(Sarajevo)
ZNAAJ IZDANJA ORIJENTALNOG INSTITUTA

U IZUAVANJU NAE KULTURNE BATINE
Kljune rijei: kulturna batina, orijentalna filologija, stvaralatvo na orijentalnim jezicima, historija Bosne, katalozi rukopisa, bibliografije
Jedan od osnovnih zadataka Orijentalnog instituta odmah po njegovom

osnivanju, uz prikupljanje, sreivanje i obradu rukopisne i arhivske grae za opu i kulturnu historiju Balkana, bilo je i objavljivanje rezultata
naunoistraivakog i strunog rada u Institutu putem njegovih publikacija asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju, te edicij Monumenta
Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia i Posebna izdanja. Na tom planu je Orijentalni institut tokom proteklih 60 godina
uspio postati i ostati naunoistraivaka institucija sa prepoznatljivim
izdanjima koja su svojim sadrajem stekla visoko mjesto u oblasti orijentalistike u onom smislu u kojem se ona shvata u naim naunim i
strunim krugovima, tj. prouavanja pisanog naslijea na orijentalnim
jezicima, te ope i kulturne historije Bosne i Hercegovine i okolnih podruja u periodu osmanske vladavine.
Kada je rije o asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju, treba napomenuti da je to asopis koji se moe nai u bibliotekama irom Evrope,
Azije, Afrike i Amerike, te da je, svakako zahvaljujui prepoznatom
kvalitetu radova u oblasti koju sadrajem obuhvata, ovaj asopis referiran u on-line bazama podataka CEEOL u Evropi i EBSCO u Sjedinjenim
Amerikim Dravama.
asopis Prilozi za orijentalnu filologiju izlazi jedanput godinje,
tako da je u 60 godina postojanja Orijentalnog instituta objavljeno 59
brojeva ovog asopisa. Po koncepciji, uspostavljenoj jo od njegovog
prvog broja, asopis prati naunoistraivaki i struni rad Instituta, a
20
Lejla Gazi
otvoren je za saradnju kolegicama i kolegama-orijentalistima i izvan

Instituta, kako iz zemlje tako i iz inostranstva. Trebalo bi dosta prostora da se makar i u najkraim crtama spomenu brojne teme koje
su nale mjesta u ovom asopisu. Ipak, treba samo napomenuti da
su Prilozi za orijentalnu filologiju do sada naunoj i iroj javnosti
ponudili vie stotina studija, radova, priloga, prijevoda, bibliografija,
kritika, ocjena i prikaza knjiga, asopisa i skupova. Svi oni na svoj
nain osvjetljavaju brojna pitanja iz nae ope i kulturne historije,
izuavanja arapskog, osmanskog turskog i perzijskog jezika i knjievnosti na tim jezicima, prvenstveno kroz prozno i poetsko stvaralatvo
Bonjaka koji su u jednom dugom historijskom periodu Bosne u vrijeme osmanske vladavine pisali na jednom, dva ili sva tri spomenuta
jezika. Svi radovi u asopisu imaju saetak na nekom od evropskih
jezika, najee na engleskom. Pojedini brojevi asopisa sadre referate sa naunih skupova koje je organizirao Orijentalni institut, kao
to su: Simpozij o arapsko-islamskoj kulturi, odran u maju 1973.1,
III Meunarodni simpozijum za predosmanske i osmanske studije,
odran u septembru 1978.2, nauni skup Knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima rezultati i perspektive, odran
u februaru 1989.3, te nauni skup irenje islama i islamska kultura u
bosanskom ejaletu, odran u martu 1991.4
Dva tematska broja asopisa POF sadre izbor ve objavljenih
radova u prijevodu na engleski jedan posveen radovima iz historije i diplomatike5, a drugi radovima iz kulturne historije Bosne i
Hercegovine.6
Ako govorimo o izuavanju arhivske grae za historiju Bosne, ali i
cijelog regiona, u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju objavljivani
su prijevodi dokumenata koji su na taj nain postajali dostupni za dalja
istraivanja i historiarima koji zbog nepoznavanja jezika nisu mogli
koristiti originale.
S druge strane, kroz brojne studije, radove, prijevode i priloge koji se
bave rukopisnim naslijeem na orijentalnim jezicima, otkrivala su se do
tada nepoznata imena meu bonjakim stvaraocima na ovim jezicima,
ali i nova djela tih autora iz raznih oblasti pisanog stvaralatva, i u prozi
i u poeziji.

3

4

5

6

1
2
POF XXIV/1974, Sarajevo 1976.

POF 30/1980, Sarajevo 1980.
Znaaj izdanja Orijentalnog instituta u izuavanju nae kulturne batine
21
Sadraji dosadanjih brojeva asopisa POF predstavljani su u pregledima izdanja Orijentalnog instituta koji su obuhvatali odreene periode u radu Instituta i njegovoj izdavakoj djelatnosti.7
O znaaju izdanja iz serije Monumenta Turcica Historiam Slavorum
Meridionalium Illustrantia bit e rijei u drugom prilogu, uz napomenu
da su sva ova izdanja takoer uvrtena u spomenute preglede izdanja
Orijentalnog instituta.8
Posebno mjesto u izuavanju nae kulturne batine i njenom predstavljanju naunoj i iroj javnosti pripada izdanjima Orijentalnog instituta objavljenim u seriji Posebna izdanja. U ovoj seriji su do sada
objavljene 34 knjige. Raznovrsnost tema koje su njima obuhvaene
samo je jedan od pokazatelja raznovrsnosti istraivanja koja su bila u
fokusu rada Orijentalnog instituta, ali sve one direktno ili indirektno
obuhvataju i izuavanje nae kulturne batine. Naprimjer, uz prijevod
Kurana Besima Korkuta objavljen je kaligrafski ispis Husejna Bonjaka iz 1755. godine9, a knjiga Arapsko pismo Teufika Muftia sadri
poglavlja o njegovom irenju i upotrebi u naim krajevima, te specifinosti arebice kao posebnog oblika ispisivanja tekstova na bosanskom
jeziku koritenjem arapskog pisma.10
Za istraivanja u oblasti orijentalne filologije nezaobilazan izvor
su bibliografije. Izradom bibliografija iz ove oblasti u Institutu se
dugo godina bavila Bisera Nurudinovi, a kao rezultat njenih istraivanja na ovom polju, u okviru serije Posebna izdanja Orijentalnog instituta objavljene su tri knjige bibliografija koje su, zajedno,
obuhvatile period od 1918. do 1965. godine.11 One predstavljaju
neiscrpan izvor informacija o knjigama ili radovima iz asopisa sa
Bisera Nurudinovi, Pregled izdanja Orijentalnog instituta sa bibliografijom radova u
njima, POF XXV/1975, Sarajevo 1977., str. 57-111; Svetlana Mili, Pregled izdanja
Orijentalnog instituta sa bibliografijom radova u njima (1975-1985), POF 37/1987,
Sarajevo 1988., str. 221-240; Sabaheta Gaanin, Pregled izdanja Orijentalnog instituta
1986.-1997. sa bibliografijom radova u POF-u 35-45, POF 46/1996, Sarajevo 1997.,
str. 151-173; Madida Mai, Pregled izdanja Orijentalnog instituta 1998-2009 sa bibliografijom radova u POF-u 46-58, POF 59/2009., Sarajevo 2010., str. 227-263.
8
U navedenim bibliografijama su zasebno predstavljena izdanja iz serije Monumenta
Turcica.
9
Kuran, Preveo Besim Korkut. Posebna izdanja VII, Sarajevo 1977.
10
Teufik Mufti, Arapsko pismo (razvoj, karakteristike, problematika). Posebna izdanja X, Sarajevo 1982.
11
Bisera Nurudinovi, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1945-1960, Posebna izdanja VI, Sarajevo 1968.; Ista, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike
1961-1965, Posebna izdanja IX, Sarajevo 1981.; Ista, Bibliografija jugoslovneske
orijentalistike 1918-1945, Posebna izdanja XIII, Sarajevo 1986.
7
22
Lejla Gazi
podruja bive Jugoslavije, posebno o onima koji se danas ne mogu

nai na internetu.
Pored bibliografija, za istraivanja pisanog stvaralatva na orijentalnim jezicima, a posebno stvaralatva Bonjaka, od izuzetne vanosti su
katalozi rukopisa, kao prvorazredni izvori podataka o sauvanim manuskriptima u kojima su i brojni bonjaki autori ili prepisivai stoljeima ostavljali svoje pisane tragove u raznim naunim disciplinama.
Orijentalni institut je u seriji Posebna izdanja do sada objavio etiri
knjige kataloga manuskripata. Dok katalog Vane Bokova u kojem se
obrauju turski rukopisi iz franjevakih samostana u Bosni i Hercegovini12 i katalog sadanje zbirke rukopisa Orijentalnog instituta koji je
obradila Lejla Gazi13 i danas nude istraivaima podatke o rukopisima iz navedenih zbirki, dotle su druge dvije knjige kataloga jedan
u kojem je perzijske rukopise iz zbirke Orijentalnog instituta obradio
Salih Trako14 i drugi u kojem su rukopise iz oblasti lijepe knjievnosti
obradili Salih Trako i Lejla Gazi15 danas samo podsjeanje na brojne
manuskripte Orijentalnog instituta koji su nestali u vatri tokom agresije
1992. godine. Oni su do tog vremena, zajedno sa rukopisima iz drugih
zbirki, inili okosnicu istraivanja u Orijentalnom institutu u Sarajevu,
pa su tako predstavljali i izvore za nekoliko knjiga objavljenih u seriji
Posebna izdanja, kao to je monografija o Fadil-pai erifoviu Fehima Nametka16, knjiga u kojoj je predstavljena prozna knjievnost u
Bosni i Hercegovini na orijentalnim jezicima, autora Amira Ljubovia
i Sulejmana Grozdania17, zatim knjiga Amira Ljubovia o stvaralatvu
Bonjaka na arapskom jeziku u oblasti logike18, knjiga Fehima Nametka posveena bonjakim autorima u divanskoj knjievnosti19, ali i za
Vano Bokov, Katalog turskih rukopisa franjevakih samostana u Bosni i Hercegovini, Posebna izdanja XV, Sarajevo 1988.
13
Lejla Gazi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu, Posebna izdanja XXX, Sarajevo 2009.
14
Salih Trako, Katalog perzijskih rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu, Posebna izdanja XII, Sarajevo 1986.
15
Salih Trako Lejla Gazi, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta lijepa knjievnost, Posebna izdanja XX, Sarajevo 1997.
16
Fehim Nametak, Fadil-paa erifovi, pjesnik i epigrafiar Bosne, Posebna izdanja
VIII, Sarajevo 1980.
17
Amir Ljubovi Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na
orijentalnim jezicima, Posebna izdanja XVII, Sarajevo 1995.
18
Amir Ljubovi, Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku, Posebna izdanja XVIII, Sarajevo 1996.
19
Fehim Nametak, Divanska knjievnost Bonjaka, Posebna izdanja XXI, Sarajevo
1997.
12
23
brojna druga djela objavljena bilo u Institutu bilo u drugim izdavakim

kuama. Za kasnija istraivanja su se koristili rukopisi iz drugih zbirki
u zemlji i inostranstvu, pa je Orijentalni institut mogao nastaviti svoju
misiju da kroz izdavaku djelatnost naunoj i iroj javnosti predstavi rezultate svog rada na izuavanju nae kulturne batine. Na osnovu sadraja tih rukopisa nastale su knjige Esada Durakovia o djelu o metafori
Ahmeda sina Hasanova Bonjaka20, te Adnana Kadria o Muradnami
Dervi-pae Bajezidagia.21
Da i u drugim zemljama postoji interes naunih krugova za bolje
upoznavanje rezultata istraivanja u naoj orijentalistici, a putem prijevoda pojedinih knjiga objavljenih u ediciji Posebna izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu, pokazuju i prijevodi pojedinih knjiga iz
ove serije. Tako je knjiga Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku
prevedena na engleski jezik i objavljena 2008. godine u seriji Islamic
Philosophy, Theology and Science, pod urednitvom Hansa Daibera i u
izdanju renomirane izdavake kue Brill iz Leidena22, a knjiga Prozna
knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima prevedena na
arapski jezik i objavljena u Kairu 2009. godine, uz opiran predgovor
prevodioca aml al-Dna Sayyid Muammada.23 Prijevodima navedenih knjiga rezultati istraivanja u Orijentalnom institutu postali su
dostupni za koritenje u naunim krugovima s jedne strane engleskog,
a s druge strane arapskog govornog podruja.
Zanimljivo je spomenuti da su prve tri knjige koje su objavljene u
ovoj seriji obraivale arapske dokumente u Dravnom arhivu u Dubrovniku, a priredio ih je i preveo Besim Korkut24, nakon vie desetljea doivjele svoje ponovno objavljivanje, ovaj put u Kairu 2008.
godine, a za ovo izdanje ih je kao jednu knjigu priredio i predgovor
Esad Durakovi, Arapska stilistika u Bosni Ahmed sin Hasanov Bonjak o metafori, Posebna izdanja XXIII, Sarajevo 2000.
21
Adnan Kadri, Objekt Ljubavi u tesavufskoj knjievnosti: Muradnama Dervi-pae
Bajezidagia, Posebna izdanja XXVIII, Sarajevo 2008.
22
The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic, by Amir Ljubovi. Islamic Philosophy, Theology and Science, Texts and Studies, Volume LXXVII, Brill, Leiden
Boston 2008.
23
mir Lybft wa Sulaymn rdnt, Al-Adab al-nar li al-Bsna wa alHarsak bi al-lut al-arqiyya, al-Markaz al-qawm li al-tarama, al-Qhira 2009.
24
Arapski dokumenti u Dravnom arhivu u Dubrovniku, knjiga I, sveska 1, Dokumenti
o odnosima Dubrovnika i Maroka, Priredio i preveo Besim Korkut, Posebna izdanja
I, Sarajevo 1960; Arapski dokumenti u Dravnom arhivu u Dubrovniku, knjiga I, sveska 2, Dokumenti o odnosima Dubrovnika s Alirom, Tripolisom i Egiptom Priredio
i preveo Besim Korkut, Posebna izdanja II, Sarajevo 1961; Arapski dokumenti u Dravnom arhivu u Dubrovniku, knjiga I, sveska 3, Osnivanje dubrovakog konzulata u
Aleksandriji, Priredio i preveo Besim Korkut, Posebna izdanja III, Sarajevo 1969.
20
24
Lejla Gazi
na arapskom napisao Muammad al-Arn'25. U knjizi je donesen i

prijevod na arapski predgovora izdanja na bosanskom jeziku, te Korkutovih biljeaka uz arapski tekst dokumenata, a na kraju su dati faksimili
svih dokumenata. Na taj nain su dokumenti iz Dubrovakog arhiva
ponovno vraeni u arapsko jezino podruje, obogaeni prijevodom
na arapski jezik brojnih biljeaka i objanjenja donesenih uz tekst dokumenata objavljen u seriji Posebna izdanja.
Jedna od knjiga iz serije Posebna izdanja koja i danas izaziva interesovanje u naunim krugovima koji se bave tesavvufom islamskim
misticizmom, svakako je knjiga Demala ehajia posveena historijatu dervikih redova u Bosni i Hercegovini i okolnim zemljama.26 Iako
objavljena prije 25 godina i na osnovu tada dostupnih izvora i literature,
ova knjiga danas predstavlja solidnu osnovu na kojoj bi se mogla dograditi kasnija nauna saznanja o ovoj problematici i na taj nain bolje
osvijetliti ovo zanimljivo pitanje.
A kako je tesavvuf svojim specifinim pogledom na svijet i utjecao
na knjievno stvaralatvo, u prevoenju i tumaenju divanske poezije
proete duhom tesavvufa potrebno je upoznati karakteristinu leksiku i
simboliku koju pojedini likovi, termini ili fraze nose u svom znaenju.
Na tom planu je izraen i rjenik termina iz divanske i tesavufske poezije koji predstavlja koristan prirunik za ovaj vid istraivanja kulturne
batine Bonjaka na osmanskom turskom jeziku.27
Kad se govori o orijentalnoj filologiji i njenom razvoju u Bosni i
Hercegovini, nezaobilazno je ime Safvet-bega Baagia, pionira bosanskohercegovake orijentalistike i utemeljitelja naunog pristupa ovim
istraivanjima kod nas, pa je knjiga Lejle Gazi posveena Baagievom radu u toj oblasti.28
S druge strane, kad se govori o Sarajevu i njegovom historijatu, nezaobilazno je ime bosanskog namjesnika Gazi Husrev-bega, jedne od
najzaslunijih linosti za urbani razvoj Sarajeva u 16. stoljeu, o emu
govori monografija Behije Zlatar Gazi Husrev-beg.29 Ova monografija
donosi podatke o porodinim vezama Gazi Husrev-bega sa osmanskim
Al-Wa'iq al-arabiyya f Dr al-maft bi madnati Dbrfnk, Basm Qurqt.
Aadda a-aba al-arabiyya wa qaddama lah Muammad al-Arn', Al-Malis
al-al li a-aqfa, al-Qhira 2008.
26
Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom
na Bosnu i Hercegovinu. Posebna izdanja XIV, Sarajevo 1986.
27
Fehim Nametak, Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti. Posebna izdanja
XXVII, Sarajevo 2007.
28
Lejla Gazi, Nauno i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia. Posebna izdanja
XXXIII, Sarajevo 2010.
29
Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg. Posebna izdanja XXXII, Sarajevo 2010.
25
25
dvorom, njegovoj vojnoj i politikoj karijeri, brojnim zadubinama i

sredstvima za njihovo odravanje, te slubenicima njegovog vakufa,
uz faksimile originalnih dokumenata kao potkrjepu iznesenih podataka.
Neka od vanih pitanja i dogaaja iz kasnije historije Bosne, kao
to su administrativno ureenje Bosanskog ejaleta od kraja 18. stoljea
do kraja osmanske vladavine, te pokret za autonomiju Husein-kapetana
Gradaevia 30-ih godina 19. stoljea obrauju knjige Ahmeda Aliia, takoer objavljene u ovoj seriji.30
Na kraju, treba napomenuti da cilj ovog priloga nije da se predstavi
ukupna izdavaka djelatnost Orijentalnog instituta niti serije Posebna izdanja iz koje je vei dio izdanja ovdje spomenut, nego da ukae samo na
neka djela koja su svojim sadrajem osvijetlila odreene teme, pitanja,
dogaaje ili linosti i njihov znaaj u izuavanju nae kulturne batine.
ZNAAJ IZDANJA ORIJENTALNOG INSTITUTA U
IZUAVANJU NAE KULTURNE BATINE
Saetak
U prilogu se govori o izdanjima Orijentalnog instituta i njihovom znaaju u izuavanju nae kulturne batine, kao jednom od vanih zadataka u
radu ove naunoistraivake institucije tokom dosadanjih 60 godina njenog postojanja i rada. Putem publikacija Orijentalnog instituta asopisa
Prilozi za orijentalnu filologiju te edicij Monumenta Turcica Historiam
Slavorum Meridionalium Illustrantia i Posebna izdanja naunoj i iroj
javnosti se predstavljaju rezultati naunoistraivakog rada u Institutu.
Sa objavljenih 59 brojeva asopisa POF, 12 knjiga u seriji Monumenta Turcica i 34 knjige u seriji Posebna izdanja, Orijentalni institut
spada u red istaknutih naunoistraivakih institucija u oblasti orijentalistike u onom smislu u kojem se ona shvata u naim naunim i strunim
krugovima, tj. prouavanja pisanog naslijea na orijentalnim jezicima,
te ope i kulturne historije Bosne i Hercegovine i okolnih podruja u
periodu osmanske vladavine.
Pojedine knjige iz serije Posebna izdanja su objavljene i u prijevodima
na engleskom ili arapskom jeziku i na taj nain su rezultati istraivanja u
Orijentalnom institutu postali dostupni za koritenje u naunim krugovima
s jedne strane engleskog, a s druge strane arapskog govornog podruja.
Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine. Posebna
izdanja XI, Sarajevo 1983.; Isti, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.
godine. Posebna izdanja XIX, Sarajevo 1996.
30
26
Lejla Gazi
THE IMPORTANCE OF PUBLICATIONS

OF THE INSTITUTE FOR ORIENTAL STUDIES
IN THE STUDY OF OUR CULTURAL HERITAGE
Summary
This paper deals with publications of the Institute for Oriental Studies
in Sarajevo and their importance in the study of our cultural heritage as
one of the tasks of this scientific and research institution in 60 years of
its existence and work. With the publications of the Institute for Oriental Studies the journal Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) and
editions Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia and Posebna izdanja the results of the scientific and research
work have been presented to the academic and general public.
With 59 published issues of the journal POF, 12 books in the Monumenta Turcica series and 34 books in Posebna izdanja series, the
Institute for Oriental Studies belongs to the prominent scientific and
research institutions in the field of Oriental Studies in a way that corresponds to our academic and specialized circles, that is, in the study of
the written heritage in Oriental languages and the general and cultural
history of Bosnia and Herzegovina and surrounding regions during the
Ottoman rule.
Certain books from the Posebna izdanja series were published in
translations to English or Arabic and thus the results of the research
became available to use in academic circles both in the English and
Arabic language areas.
Key words: cultural heritage, history of Bosnia, Oriental philology, works in Oriental
languages, catalogues of manuscripts, bibliographies.
UDK: 930.85(497.6)
811.222.1
SABAHETA GAANIN
(Sarajevo)
ZNAAJ IZUAVANJA BATINE

NA PERZIJSKOM JEZIKU
U ORIJENTALNOM INSTITUTU
Kljune rijei: istraivanja, batina, perzijski jezik, kulturna historija, Bosna i Hercegovina.
Baviti se batinom na perzijskom jeziku znai baviti se prouavanjem

artefakata: prijevodima perzijskih klasika iz samog vrha pjesnikih dostignua koja su zadivila kulturni svijet, utjecajima koja su neosporno
ostvarena u kulturolokoj razmjeni, a kod nas posebno djelima bosanskohercegovakih autora iz perioda osmanske uprave.
Bogata i samosvojna perzijska kultura nosila je peat individualnosti
i originalnosti i zahvaljujui tesavvufu, koji je oplemenio poeziju do
krajnjih granica, umjetnika i knjievna djela nametnula su se kao univerzalna vrijednost batine cijelog svijeta. U okviru orijentalno-islamskog kruga, perzijska kultura je bila njena znaajna i uplivna sastavnica, iji odjeci su ostavili traga na civilizacije od Istone Azije do Mediterana, ukljuujui Balkan koji je veim dijelom bio pod osmanskom
upravom.
Veliki perzijski klasici Hafiz, Delaluddin Rumi, Sadi, Firdusi i
Attar nesumnjivo su bili izravni uzronici interesovanja za perzijski
jezik i njegov dalekoseni utjecaj na druge pjesnike na irokom geografskom prostoru. Jer na tom su se jeziku ogledali pjesnici ne samo s
podruja dananjeg Irana, ve i pjesnici u srednjoj Aziji, Indiji, maloj
Aziji, na Balkanu i paniji. Perzijski jezik je svojom ljepotom, bogatstvom, relativnom jednostavnou i vitalnou bio snano sredstvo komunikacije meu razliitim narodima i kulturama.
Historija Bosne 15-19. stoljea svjedoi da su Bonjaci pisali na
jednom, dva ili tri orijentalna jezika: arapskom, turskom i perzijskom
tako virtuozno i dobro da je dananjem ovjeku teko shvatiti kako
28
Sabaheta Gaanin
nauiti jedan, dva ili tri jezika istog pisma ali potpuno razliitih tipova,
na njima pisati i izraavati svoje najtananije misli. To je jedan kulturoloki fenomen duhovne nadgradnje Bonjaka ija je osebujnost ethosa
iznjedrila takav kolorit kulture koja ni u jednom segmentu nije zaostajala, naprotiv ona je u izvjesnim periodima ak i nadmaivala svoje kulturno-geografsko okruenje. I upravo radi institucionalnog i organizovanog djelovanja na ouvanju i predstavljanju nae kulturne batine na
orijentalnim jezicima osnovan je Orijentalni institut da javnosti predoi
kako historijske injenice tako i postignua u oblasti kulture, koja je po
svojoj vrijednosti dio ope kulturne riznice svijeta.
Istraivai Orijentalnog instituta kontinuirano, est decenija, prikupljaju materijal iz historije, orijentalnih jezika i knjievnosti, to je na koncu,
poslije godina i godina strpljivog istraivanja krunisano objektivnim i vremenski odrivim studijama, monografijama, antologijama i lancima.
Nauna istraivanja u Orijentalnom institutu su zasnovana na injenici da bi neprocjenjivo bogatstvo pismeno fiksiranih zapisa jednog
kompaktno zaokruenog i duhovno jednoobraznog prostora nestalo, ako
se ne bi nauno verifikovalo i predoilo. Time bi nesumnjivo cjelokupna svjetska batina bila oteena, jer je ovaj prostor, zbog mnogostrukih interkulturalnih i dijahronosimetrinih dodira razliitih civilizacija,
religija, naroda i etnikih grupa veoma znaajno vorite referentnih
izvornika koju batini savremena civilizacija. Istraivanja koja se vre
u Orijentalnom institutu su itekako bitna u pogledu odreenja identiteta
Bonjaka, pogotovu spomenika materijalne kulture i pisane tradicije,
koje nesumnjivo ine temeljno ishodite iz kojega se crpe identitetske
sastavnice jednog naroda.
OBJAVLJIVANJE ISTRAIVANJA IZ OBLASTI BATINE
Istraivai u Orijentalnom institutu dali su vrijedan doprinos razvoju
naunog diskursa iranistike openito, ali i segmentu koji se tie batine
Bonjaka na perzijskom jeziku. Istraivanja batine podrazumijevaju
kompleksne projekte koji esto zahtijevaju poznavanje sva tri orijentalna jezika, a sama istraivanja rezultat su interaktivnog odnosa orijentalne filologije, knjievnohistorijskog, knjievnoteorijskog i lingvistikog modela analize uz poznavanje niza drugih naunih disciplina
iz islamske tradicije, to rezultira naunim radovima koji su posredno i
neposredno vezani za tekstove ispisane perzijskim jezikom. Gotovo svi
projekti, koji su se radili u okviru Instituta, objavljeni su u Prilozima za
orijentalnu filologiju ili nekim drugim asopisima, odnosno kao monografska izdanja u Institutu ili izvan njega.
Znaaj izuavanja batine na perzijskom jeziku u Orijentalnom institutu
29
Meu istraivaima u Institutu koji su se bavili batinom na perzijskom jeziku vano mjesto pripada Salihu Traki1 koji je, pored istraivakog rada, pokazivao i izuzetan smisao za pedagoki rad s mlaim
suradnicima.2 Po svojoj strunoj vokaciji Trako je bio orijentalista poznavao dobro sva tri orijentalna jezika. Radio je dugo na istraivanjima
rukopisne grae3, tako da je njegov uvid u rukopisne fondove urodio nizom radova, uglavnom filoloke naravi, koje je objavljivao u Prilozima
za orijentalnu filologiju4, ali i u brojnim drugim asopisima.
Jo jedan izvrstan iranista u Institutu je bio Demal ehaji, koji se
bavio istraivanjima u oblasti kulturne historije.5 Nakon dugogodinjeg
istraivanja nastala je njegova studija Derviki redovi u jugoslovenskim
zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, prva monografija takve vrste kod nas, koja je izazvala veliki nauni interes kod
nas i u svijetu. Najznaajniji ehajiev projekat vezan za batinu na
perzijskom jeziku je prijevod Bulbulistana Fevzije Mostarca6. Napisao
je i brojne druge radove iz kulturne historije koji se odnose razliite
segmente batine o Ahmedu Sudiju Bonjaku, o mevlevijama u Bosni
i Hercegovini, perzijskoj knjievnosti kod nas itd.7
Vidi: Mubera Bavi, Bibliografija radova Saliha Trake, POF 59/2009, 265-277;
Fehim Nametak, In memoriam: Prof. Salih Trako (1924-2010), POF 59/2009,
7-10.
2
Dugi niz godina Trako je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu sa studentima obraivao perzijske klasike i kao izvrsnog pedagoga pamte ga mnoge generacije mladih
istraivaa i studenata kako na Fakultetu tako i u Institutu.
3
Salih Trako, Katalog perzijskih rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu, Posebna izdanja XII, Orijentalni institut, Sarajevo 1986; idem (i Lejla Gazi), Katalog
rukopisa Orijentalnog instituta lijepa knjievnost, Orijentalni institut, Posebna
izdanja XX, Sarajevo 1997; idem (i Fehim Nametak), Katalog arapskih, perzijskih,
turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bonjakog instituta, sv. I-II, Bonjaki institut, Zrich Sarajevo 1997, 2003.
4
Salih Trako, Bitlisijev opis Balkanskog poluostrva, POF XII-XIII/1962-63,
209-218; Bitka na Kosovu 1389. godine u istoriji Idrisija Bitlisija, POF XIVXV/1964-65, 329-351; Pretkosovski dogaaji u Het bihitu Idrisa Bitlisija, POF
XX-XXI/1970-71, 159-204.
5
Nauni savjetnik Orijentalnog instituta i redovni profesor perzijskog jezika na Filozofskom fakultetu, mada je dobro poznavao sva tri orijentalna jezika, bio je izvanredan poznavalac perzijskog jezika. Vidi: Ismet Kasumovi, In memoriam: prof.
dr. Demal ahaji (1930-1989), POF 39/1990, 9-10.
6
Fevzi Mostarac, Bulbulistan, uvod i komentare napisao Demal ehaji, Svjetlost,
Sarajevo 1973.
7
Demal ehaji, Neke karakteristike uenja alluddn Rmja i nastanak dervikog reda mevlevija Mevlevije u Bosni i Hercegovini", POF XXIV/1974, 85-108;
idem, "Ahmed Sudi Bonjak", POF28-29/1978-9, 103-122; idem, Izuavanje nae
knjievnosti na persijskom jeziku, POF 39/1989, 85-93.
1
30
Sabaheta Gaanin
Ne smije se zaboraviti ni neumorni rad orijentaliste Hazima abanovia na biljeenju brojnih rukopisa, posebno iz turskih arhiva i biblioteka. abanovi je u svom djelu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima8 upotpunio novim podacima istraivanja Safvet-bega
Baagia i Mehmeda Handia na ovom polju. Djelo je biobibliografskog karaktera i prua podatke o bonjakim knjievnicima i njihovom
stvaralatvu na orijentalnim jezicima, meu kojima navodi 17 autora
koji su pisali na perzijskom, uglavnom poeziju, rjenike ili komentare
perzijskih klasika. Naalost, autorski projekt je ostao nedovren, to je
istraivaima uskratilo priliku da u potpunosti percipiraju knjievni rad
Bonjaka. Zacijelo bi to bilo najznaajnije djelo u oblasti nae knjievnosti na orijentalnim jezicima da je autor uspio da ga dovri.
Recentna istraivanja u Institutu se sve vie profiliraju iz filolokih
analiza u istraivanja knjievnoteorijske i stilistike prirode. Na tom
fonu su radovi Sabahete Gaanin, iraniste. to se tie batine, uraena
su analize i prijevodi poezije bonjakih pjesnika koja nije bila predstavljena javnosti: Hasan Zijaji (16. st.), Zekerija Sukkeri (17. st.),
Ahmed Talib (17. st.), Mehmed Reid (17. st.) i Ahmed Hatem (18 st.).9
O Hatemovom Divanu na perzijskom jeziku je objavljeno vie radova,
meu kojima su i dvije monografske studije: prva je lingvostilistika
analiza njegovog Divana,10 a druga je knjievnopoetika.11
Kao vanjski saradnici u Prilozima su i drugi iranisti pisali svoje radove i priloge iz oblasti, knjievnosti ili kulturne historije. Meu njima
je bio i air Sikiri, izvrstan orijentalista i profesor perzijskog jezika
i knjievnosti na Filozofskom fakultetu. Njegov rad o Sudiju kao komentatoru Sadijina Gulistana, iako davno napisan, i danas izaziva panju istraivaa kulturne historije Bosne i Hercegovine.12 Zanimljiv je
i njegov rad o sarajevskom pjesniku Mehmedu Reidu.13 Beir Da H. abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima: biobibliografija, Svjetlost, Sarajevo 1973.
9
Sabaheta Gaanin,Iz Divana Hasana Zijaije Mostarca: stihovi na perzijskom,
POF 55/2005, 189-216; eadem, Sakinama kao poetska forma divanske knjievnosti: Sakinama Zekerijjaa Sukkerije, POF 52-53/2002-2003, 149-163; Formalna
i leksikostilistika obiljeja poezije Ahmeda Taliba na perzijskom jeziku, POF
58/2008, 7-32; eadem, Interpretacija dviju kasida Mehmeda Reida na perzijskom
jeziku, POF 56/2006, 45-76; eadem, Linguostylistic Approach to Qasidas by Ahmad Khatem Aqowalizade, POF 59/2009, 11-57.
10
S. Gaanin, The Persian Divan by Ahmad Khatem Aqovalizade, Peter Lang, Frankfurt 2011.
11
S. Gaanin, Sve na Zemlji sjena je Ljepote: ontoloka poetika jednog sufijskog divana:
ejh Hatemov Divan, Orijentalni institut, Posebna izdanja XXXIV, Sarajevo 2011.
12
air Sikiri, Sudi kao komentator Sadijina Gulistana, POF I (1950), 51-67.
13
air Sikiri, Divan Mehmed Reida, POF VI-VII/1956-57, 55-76.
8
31
ka, profesor perzijskog jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu,

napisao je dva rada koja se tiu batine: o Sudijevim komentarima14 i
recepciji perzijske knjievnosti kod nas.15 I radovi knjievnoteorijske
prirode Namira Karahalilovia, profesora perzijskog jezika i knjievnosti, posveeni su poeziji Bonjaka motivima i poetikim obiljejima
poezije Zijaije i Rudija.16
ZAKLJUAK
U 60 brojeva Priloga doneseno je vie istraivanja, analiza, priloga i rasprava o pojedinim temama, koji se odnose na knjievnost ili kulturnu
historiju Bonjaka a u posrednoj ili neposrednoj su vezi sa perzijskim
jezikom. Mada su malobrojni, ne treba da istiemo koliko su vani i vrijedni ti radovi u duhu najozbiljnijeg i nauno profiliranog rada u okviru
sveukupne bosanskohercegovake orijentalistike.
Svi ovi radovi, kako saradnika Orijentalnog instituta tako i drugih
iranista, imaju naunu i kulturno-historijsku vrijednost, jer nude, pored
biljeki filoloke naravi, tj. sadraja djela, i pronicljive opservacije i
znaajne naune postulate i vrijedne interpretacije.
Imajui u vidu da je za istraivanje batine na perzijskom jeziku najobimniji korpus poezija proeta vie ili manje sufijskom simbolikom, u
njenom razumijevanju nuno je rasvijetliti povijesni, drutveni, duhovni i kulturoloki kontekst u kome je ona nastajala, povremeno mijenjala
svoje formalno oblije, ali nikada kanonske osnove. Za pravilnu interpretaciju ovakve poezije moraju se poznavati osnovi tesavvufa, jer se
njeno odgonetanje vri u dubinskim slojevima.
Istraivai Orijentalnog instituta su svjesni da je kultura temelj individualnog i nacionalnog identiteta, stoga kroz svoja istraivanja uvamo viestoljetno kulturno naslijee Bosne i Hercegovine kako bi bili
ravnopravni sudionici meu kulturama svjetskog drutva.
Pitanja koja nas intrigiraju iz ope i kulturne historije Bonjaka poticaj su na promiljanje i stvaranje vlastitih vrijednosnih sudova o njenim
porukama i kulturnopovijesnom znaenju u vremenu kad nam prijeti
zatiranje vlastitog identiteta, uslijed eurointegracija i globalizacije koje
destabiliziraju tradicionalna uporita identiteta.
Beir Daka, Sudijevi komentari na perzijskom jeziku, POF 39/1989, 173-181.
Beir Daka, ta je pomoglo prihvatanju perzijske knjievnosti u Bosni i Hercegovini?, POF 41/1991, 395-399.
16
Namir Karahalilovi, Kruenje ae od Wald ibn Yazda do Zijaije Mostarca
POF 57/2007, 111-124; idem,Neke formalne i stilske osobenosti jednog gazela
Ahmeda Rudija Mostarca na perzijskom jeziku, POF 58/2008, 125-137.
14
15
32
Sabaheta Gaanin
Na tom putu Orijentalni institut kroz publikovanje sintetskih studija iz

ope i kulturne historije Bonjaka, nakon godina i godina predanog rada
i istraivanja ostvaruje izazove u razliitim naunim disciplinama kojima
se bavi, meu kojima je vana karika i naslijee na perzijskom jeziku.
ZNAAJ IZUAVANJA BATINE NA PERZIJSKOM JEZIKU
U ORIJENTALNOM INSTITUTU
Saetak
Istraivai Orijentalnog instituta su svjesni da je kultura temelj individualnog i nacionalnog identiteta, stoga kroz svoja istraivanja uvamo
viestoljetno kulturno naslijee Bosne i Hercegovine kako bi bili ravnopravni sudionici meu kulturama svjetskog drutva.
Da su i bonjaki autori na perzijskom jeziku ostavili vrijedne primjere svoga stvaralatva pokazuju nam izmeu ostalog Bulbulistan Fevzije Mostarca iz 18. st., kaside i gazeli Hasana Zijaije (16. st.), Zekerija
Sukkerije (17. st.), Ahmeda Taliba (17. st.), Mehmeda Reida (17. st.) i
Ahmeda Hatema (18 st.) i mnogi drugi bonjaki pjesnici, koje smo mogli upoznati zahvaljujui istraivanjima njihove poezije u Orijentalnom
institutu. Pojedinani radovi filoloke naravi, lingvostilistike ili knjievnoteorijske analize stihova bonjakih autora na perzijskom jeziku nali
su svoje mjesto na stranicama najprije Priloga za orijentalnu filologiju,
ali i drugih asopisa naunog ili popularnog profila.
Stoga perspektive bosanskohercegovake orijentalistike, koja se vezuje za iranistiku, lee, svakako, u edukaciji iranista naunog profila,
koji e istraivati i nauno interpretirati kulturnu batinu Bonjaka na
perzijskom jeziku i time joj dati zaslueno mjesto u sveukupnoj nauci i
kulturi naroda Bosne i Hercegovine.
THE IMPORTANCE OF THE STUDY OF HERITAGE
IN THE PERSIAN LANGUAGE IN THE INSTITUTE
FOR ORIENTAL STUDIES
Summary
The researchers of the Institute for Oriental Studies have been aware
that culture is the foundation of individual and national identity, and in
that way we protect the centuries-old cultural heritage of Bosnia and
Herzegovina in order to be equal among the cultures of the world.
33
The examples of Bulbulistan by Fawzi Mostari from 18th century,

qasidas and ghazals of Hasan Ziyai (16th cent.), Zekeriya Sukkeri (17th
cent.), Ahmad Talib (17th cent.), Mehmed Reid (17th cent.) and Ahmad
Khatem (18th cent.) and many other Bosniak poets, who were introduced to us owing to the research on their poetry at the Institute for
Oriental Studies, show us that Bosniak authors left valuable examples
of their creativity in the Persian language. Certain philological works or
linguostylistic and literary-theoretical analysis of the verses of Bosniak
authors in Persian were published primarily in the journal Prilozi za
orijentalnu filologiju, and other journals of academic or popular profile.
Thus, the perspectives of BH Oriental studies, linked to the Iranian
studies, lie in education of the Iranists, who will research and scientifically interpret the cultural heritage of Bosniaks in Persian and thus give
it the right place in the whole science and culture of peoples of Bosnia
and Herzegovina.
Key words: studies, heritage, Persian language, cultural history, Bosnia and Herzegovina.
UDK: 930(497.6)14/17
655.413
ELMA KORI
(Sarajevo)
ZNAAJ EDICIJE
MONUMENTA TURCICA HISTORIAM SLAVORUM
MERIDIONALIUM ILLUSTRANTIA
ZA IZUAVANJE HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE
U OSMANSKOM PERIODU
Kljune rijei: historija, Bosna, osmanski period, izvori, Monumenta Turcica.
Nakon osnivanja Orijentalnog Instituta 1950. godine, njegov prvi direktor Branislav urev, otiao je na istraivanje u Istanbul u Bavekalet Arivi, dananji Babakanlk Osmanl Arivi, a uskoro, 1952. godine
ekipa istraivaa iz Instituta boravila je u Istanbul i snimala dokumente,
prije svega kanunname i deftere, koji su se odnosili na sandake sa teritorije tadanje Jugoslavije, u namjeri da se ti dokumenti objavljuju u
ediciji Orijentalnog instituta nazvanoj Monumenta Turcica Historiam
Slavorum Meridionalium Illustrantia. U zavisnosti od vrste dokumenata, a u skladu s mogunostima planirano je da se historijski izvori
znaajni za izuavanje prolosti balkanskih zemalja, a posebno Bosne i
Hercegovine u doba osmanske vladavine na ovim prostorima objavljuju u originalu i prijevodu, samo u prijevodu, ili u obliku regesta.
S obzirom na vrstu izvora, edicija je bila podijeljena na pet serija:
Serija I Zakonski spomenici; Serija II Defteri; Serija III Muhimme
defteri; Serija IV Vakufname; Serija V Sidili.
Prva knjiga iz ove edicije, Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, 1 objavljena
Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak. Saoptavaju: Dr. Branislav urdev, Nedim Filipovi, Hamid Hadibegi,
Muhamed Muji i dr. Hazim abanovi. Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia,Tomus primus. Serija I, Zakonski spomenici, sv. 1, Sarajevo 1957.
36
Elma Kori
je 1957. godine. Na njenoj pripremi radio je tim istraivaa iz Orijentalnog instituta.

Knjiga sadri kritiko izdanje izvora na osmanskom turskom, prijevode i biljeke koje pojanjavaju brojne termine karakteristine za ovu
vrstu dokumenata, kao i lokalitete i linosti koji se u njima spominju. Podijeljena je na dva dijela: A Spomenici za Bosnu i Hercegovinu sadre
kanunname iz XV i XVI stoljea, koje se odnose na Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki i Kliki sandak i jednu kanunnamu za Hercegovaki
sandak iz 1637. godine, a B Spomenici za Crnu Goru obuhvataju est
kanunnama koje se odnose na one sandake koji su bili formirani na teritoriji dananje Crne Gore.
Objavljivanjem i prevoenjem navedenih dokumenata u ovom, prvom izdanju, saznajemo neto vie o zakonima koji su vrijedili na teritoriji Bosne i Hercegovine u vrijeme Osmanlija, a koji su se nadovezivali na one ve postojee zakone koji su vrijedili u vrijeme Kralja.2
Naime, kanunname, kao kodificirane zbirke sultanskih odredbi koje u
saglasnosti sa erijatom, u ekonomskom, fiskalnom, administrativnosudskom pogledu, reguliu odnose u jednom sandaku, u osmanskim
opirnim popisnim defterima pojedinih sandaka bile su napisane odmah nakon uvoda. Ove odredbe naroito su znaajne jer esto ukljuuju
i neke, od osmanske vlasti prihvaene, norme ve postojeeg obiajnog
prava one oblasti u kojoj je taj sandak bio uspostavljen.3 Stoga, zahvaljujui kanunnamama, imamo informacije i o utjecaju naih srednjovjekovnih ustanova i zakona na novu, osmansku vlast.
Prva knjiga iz serije II Defteri objavljena je 1964. godine. Radi se o
prijevodu jednog deftera, koji je pod nazivom Krajite Isa-bega Ishakovia: Zbirni katastarski popis iz 1455. godine priredio Hazim abanovi.
Ovaj defter je prvi popisni katastarski defter u kojem su popisani i oni
krajevi Bosanske drave koji su u to vrijeme bili doli pod osmansku
vlast. Stoga su i informacije koje ovaj defter sadri neophodne svim onim
istraivaima koji se bave izuavanjem navedenog perioda. Ovaj popis
izdat je u originalu, sa kritikim aparatom i u prijevodu na na jezik.4
Pravi znaaj ovih deftera shvaen je u naoj iroj naunoj javnosti kada su oni postali dostupni naim osmanistima koji su bili u mogunosti sami da ih iitavaju. Kako su izvori osmanskog porijekla iz
razliitih vremenskih perioda, njihove paleografske osobine dosta su
Kanuni i kanun-name, 11.
Isto, 7.
4
Dr. Hazim abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz
1455. godine. Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia,
Tomus secundus, Serija II, Defteri, knjiga 1. Sarajevo 1964.
2
3
Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 37
komplikovane i stoga zahtijevaju poznavanje pomonih historijskih nauka, prije svega osmanske diplomatike i paleografije. Na sve to ukazao je
Hazim abanovi u opirnom uvodu u kojem su predstavljeni nastanak,
karakteristike i znaaj deftera kao dokumenata koji nude bogatu grau
za izuavanje drutvene i ekonomske historije osmanske drave uope i
popisanih oblasti posebno. Diplomatiki opis ovog deftera, dat na kraju
uvodnog dijela, ostao je i do danas uzor za pripremu za objavljivanje ove
vrste dokumenata. U uvodu je takoer predstavljen sadraj ovog deftera,
a ubikacija lokaliteta koji se spominju u tekstu data je u obliku fusnota u
samom prijevodu. Knjiga sadri bogat rjenik termina te registre linih
imena i naziva, nekoliko faksimila i sami tekst navedenog deftera.
Naredni defter u ovoj ediciji pojavio se 1972. godine kao dvotomno
izdanje i pod naslovom Oblast Brankovia. Opirni katastarski popis
iz 1455. godine.5
Oblast popisana ovim defterom obuhvatala je tzv. Oblast Brankovia, odnosno Vuitrn, Pritinu, Novo Brdo itd. Time se ovaj defter na
neki nain nadovezuje na prvi objavljeni defter, Krajite Isa-bega Ishakovia, koji je obuhvatao najraniji uski osmanski koridor od Skoplja do
Vrhbosne. Publikovanjem ovog deftera naoj naunoj javnosti ponuen
je do tada sasvim nov i nepoznat materijal, koji je pruio mogunosti
boljeg upoznavanja sa stanjem u ovoj oblasti polovinom XV st. i rjeavanja nekih pitanja za koja do tada nije bilo dovoljno izvorne grae, a
koja su bila predmet izuavanja u naoj i stranoj historiografiji.
Formalna razlika u nainu publikovanja ova dva deftera je u tome
to je prilikom tampanja Krajita osmanski izvor dat zajedno sa prijevodom, a ovaj defter, koji je obimniji, podijeljen je u dva odvojena
sveska. U prvom svesku objavljen je prijevod, kao i rjenik termina te
registri linih imena i geografskih naziva, a u drugom faksimili izvora.
Praksa tampanja faksimila uz prijevode uskoro je prekinuta zbog nedostatka finansijskih sredstava.
Sljedee izdanje ove serije uslijedilo je tek 1985. godine izlaskom
iz tampe popisa krajeva Hercegovine neposredno po dolasku pod
osmansku upravu. Defter je objavljen pod naslovom Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, a priredio ga je Ahmed S. Alii.6
Oblast Brankovia. Opirni katastarski popis iz 1455. godine. Priredili: Hamid
Hadibegi, Adem Handi i Eref Kovaevi. Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus tertius, Serija II, Defteri, knjiga 2, sv. 1 i
2, Sarajevo 1972.
6
Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina. Uvod, prevod, napomene i registre priredio Ahmed S. Alii, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus sextus, Serija II, Defteri, knjiga 3, Sarajevo 1985.
5
38
Elma Kori
Ovo je prvi i najstariji popis Hercegovine kao zasebne administrativne oblasti pod osmanskom vlasti, zbog ega je i njegov znaaj veoma
veliki. U vrijeme nastanka ovog deftera, 1477. godine, jo uvijek nije
pod osmanskom vlau bila cijela oblast Hercegovine, ali se iz nekih
zabiljeki u defteru mogu vidjeti i planovi daljih osmanskih osvajanja
u Hercegovini. Uz prijevod ovog deftera predoeno je samo nekoliko
faksimila originalnog teksta te doneseni rjenik termina i registri linih
imena i geografskih pojmova.
S obzirom na to da navedeni opirni popisi koje je sprovodila
Osmanska drava na novoosvojenim teritorijama predstavljaju nekada jedini izvorni materijal ove vrste iz navedenog vremenskog perioda, onda se samim tim moe shvatiti i znaaj objavljivanja ove
vrste dokumenata. Kako su ovi predoeni izvori hronoloki povezani,
sve ukazuje na to da je u Institutu vjerovatno postojao plan da se
i ostali dokumenti iz ovog perioda, koji su bili pohranjeni u arhivu
Instituta, prevedu i objave onim redom kojim su i nastajali. Na taj
nain naunoj javnosti bi se ponudili prijevodi izvornih dokumenata
koji bi postali predmetom detaljne naune valorizacije, kako od strane strunjaka zaposlenih u Institutu, tako i od strane ostalih naunih
radnika. Iako se u Institutu nastavio rad na obradi deftera, oni nisu bili
u potpunosti pripremljeni za tampu. Tako je jedan za obradu veoma
zahtjevan i obimom jedan od najveih do sada poznatih deftera uope,
popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, koji je raen kao viegodinji timski projekt u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a zavren je
pred samu agresiju na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, objavljen
tek 2000. godine u etiri sveska pod naslovom Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine.7 Knjiga sadri opiran uvod Ahmeda
S. Aliia o katastarskim popisnim defterima i njihovom nastanku i
vrstama te podacima koji se u njih unose, kao i o nainu njihove obrade i publikovanja. Na kraju uvoda data je struktura ovog popisa. Svaki
svezak sadri indekse linih imena i geografskih naziva, dok je na
kraju rjenik termina.
Defter ne sadri popisane sve strukture stanovnitva, ve samo ona
lica koja su raspolagala dravnom zemljom i koja su bila optereena
porezima. Stoga je sluio za utvrivanje prihoda, istovremeno pruajui uvid u produkcione odnose na podruju ejaleta. Iako ovim popisom
Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus septimus, octavus, nonus, decimus, Serija II, Defteri, knjiga 4, sv. I/1, I/2 obradio Adem Handi, sv. II obradila Snjeana Buzov, priredila Lejla Gazi, sv. III obradila Amina Kupusovi,
Sarajevo 2000.
nisu obuhvaena vojnika struktura, krupna ulema niti oni koji su za

svoje poslove uivali plau u vidu timara, ovaj defter predstavlja i prvorazredan izvor za prouavanje socijalnih struktura i demografije nae
zemlje.
Jo jedan defter Klikog sandaka iz 1550. godine, koji je kao projekt u Institutu radio Fehim D. Spaho, nakon njegove pogibije u toku
agresije na Bosnu i Hercegovinu, ostao je zavren u prvoj fazi, u kojoj
je uraen prijevod izvora bez strune aparature. Redakciju prijevoda i
dopunu tekstualnih biljeki izvrio je Ahmed S. Alii, a defter je za
tampu priredila Behija Zlatar. Objavljen je 2007. godine pod naslovom
Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine.8 I ovaj defter sadri
uvodni dio s rasporedom posjeda prema nahijama, indekse geografskih
naziva i linih imena, te rjenik termina.
Znaaj objavljivanja ovog deftera je na prvom mjestu to to se radi
o prvom i najstarijem do sada poznatom osmanskom popisu Klikog
sandaka. Podruje Klikog sandaka obuvatalo je dijelove jugozapadne Bosne i Hercegovine i dijelove Like, Krbave i Dalmacije u
dananjoj Hrvatskoj. U defteru su evidentirani predjeli koji su pripadali carskom hasu, kao i oni koji su pripadali hasu sandakbega.
Potom su navedeni zeameti uz navoenje imena zaima, imena naselja
koje obuhvata, poimenino imena njegovih stanovnika, te prihodi od
poljoprivrednih proizvoda, sa naznakom koja se vrsta poreza plaa.
Uz to su evidentirani i prihodi od mlinova, takse, razne globe. Isto je
i sa popisima timara. Iz niza sitnih zabiljeki koje defter sadri saznajemo mnotvo informacija koje mogu posluiti kao izvor podataka o
pojedinim naseljima, njihovom razvoju i statusu, informacije o posjednicima timara, na osnovu kojih je mogue izuavati genealogije
pojedinih porodica i sl. S obzirom na to, navedeni popis prua podatke o ekonomskoj, socijalnoj i konfesionalnoj strukturi stanovnitva,
o nastanku i razvoju pojedinih gradova, kao i znaajne demografske
podatke. Iz deftera se vidi i kojim intenzitetom je tekao proces prelaska na islam na ovim podrujima. Uz to, defter prua podatke i o
znaajnim i utjecajnim linostima i porodicama koje su igrale vanu
ulogu u drutvenom i politikom ivotu.
Jedino izdanje u Seriji III Muhimme defteri objavljeno je 1985.
godine pod naslovom Muhimme defteri Dokumenti o naim krajevima. Ova knjiga sadri prijevode regesti dokumenata iz fonda Mhimme
Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine. Obradili Fehim D. Spaho i
Ahmed S.Alii, priredila: Behija Zlatar, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus duodecimus, Serija II, Defteri, Knjiga 5,
Sarajevo 2007.
40
Elma Kori
defterleri iz Arhiva Predsjednitva Vlade Republike Turske u Istanbulu.

Prilikom boravka na istraivakom radu u spomenutom arhivu, uposlenici Instituta s vremenom su snimili skoro sve dokumente iz ovog
fonda u kojima se spominju krajevi i oblasti bive Jugoslavije u sklopu Osmanskog carstva. I danas se u arhivu Orijentalnog instituta u
Sarajevu nalaze neke od kopija tih dokumenata. Radi se o vie hiljada naredbi koje su u viestoljetnom periodu Osmanske vladavine
na naim prostorima slate s Porte visokim zvaninicima Osmanskog
carstva, beglerbezima, sandakbezima, kadijama i sl. U ovom izdanju
ponuen je prijevod 465 dokumenata iz prvih est knjiga ovog fonda
(od 961/1554. do 973/1566. godine). Ove izuzetno zahtjevne izvorne
dokumente deifrirao je, a potom preveo Eref Kovaevi.9 U Muhimme deftere unoene su odluke u skladu sa zakljucima zasjedanja lanova Divana i oni su sluili kao osnova za kasnije sainjavanja fermana, berata i slinih dokumenata. Prema tome, oni nude mnogobrojne
informacije koje pruaju uvid u razliite vidove ivota u Osmanskom
carstvu, kako drutvenom i ekonomskom, tako i vojno-politikom i
mnogim drugim.10
Meu najznaajnije osmanske dokumente spadaju i vakufname. U
ediciji Monumenta turcica objavljena je 1985. godine knjiga Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek).11 U njoj su objavljeni prijevodi 27 vakufnama iz Bosne i Hercegovine poredanih hronoloki,
meu kojima su samo prve dvije iz XV a sve ostale iz XVI stoljea. Uz
prijevod svake vakufname daju se podaci o samom dokumentu, mjestu
gdje se uva, kao i podaci da li je rije o originalu ili prijepisu te da li je
vakufnama ranije bila objavljena. Naalost, usljed nedostatka finansijskih sredstava uz prijevode nisu doneseni faksimili dokumenata to bi u
dananjim uslovima u pojedinim sluajevima predstavljalo pisani trag
o njihovom postojanju.
Vrijednost objavljivanja ove vrste dokumenata u prijevodu je i
u tome to oni pruaju dobru osnovu za istraivanje razliitih aspekata razvoja naih gradskih naselja, strukture stanovnitva u njima,
zanatima i kolstvu, podatke o gradnji razliitih objekata: sakralnih,
kulturno-prosvjetnih, socijalno-humanitarnih, stambenih i drugih.
Muhimme defteri Dokumenti o naim krajevima. Priredio mr. Eref Kovaevi,
Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia,Tomus quartus, Serija III, Muhimme defteri, knjiga 1, sv. 1, Sarajevo 1985.
10
Isto, 6.
11
Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Monumenta Turcica Historiam
Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus quintus, Serija IV, Vakufname, knjiga
1, Sarajevo 1985.
9
Stoga vakufname predstavljaju dokumente od primarnog znaaja za

izuavanje drutvene, politike, ekonomske i kulturne historije Bosne i Hercegovine.
U ovoj ediciji objavljen je i sidil teanjskog kadiluka, iji je original
izgorio u Orijentalnom institutu u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Obrada ovog sidila bila je prijeratni projekat Hatide ar-Drnda,
koja je, neposredno prije rata, ve bila gotovo zavrila njegov prijevod i
sainila dosta ispisa iz sidila, koje je uvala u svom domu. Na taj nain
uspjela je da sauva ovaj vaan izvor od potpunog nestanka i njegov
prijevod ponudi kako znanstvenoj tako i iroj javnosti.12
Kadijski sidili su predstavljali protokole odluka i zapisa kadije koji
je imao pravne ovlasti na podruju jedne administrativno pravne oblasti
odnosno kadiluka. Djelokrug ingerencija jednog kadije osim pravnih
protezao se nekada djelomino i na upravne poslove. One naredbe i
instrukcije koje su s Porte stizale na kadijinu adresu bile su prepisivane u sidile, te su zahvaljujui tome, ostale sauvane i do danas. Zbog
irokog obima kadijine djelatnosti erijatski sidili predstavljaju prvorazredne historijske izvore za izuavanje pravne, ekonomske, politike,
drutvene i kulturne historije odreenih podruja kao i Osmanske drave u cjelini.
Raznovrsne informacije koje nude izvori iji se prijevodi objavljuju
u ediciji Monumenta Turcica veoma su korisne u istraivakom procesu. Takoer, tokovi savremene turske kao i ire svjetske historiografije,
jo uvijek se kreu ka publikovanju tih izvornih materijala, ime se
nude relevantni podaci za projiciranje vjerne slike prolosti. O vanosti
i znaaju bogatstva informacija koje nude ovi izvori objavljeni u navedenoj ediciji govori i injenica da su sva objavljena izdanja bez obzira
na godinu izdavanja i danas veoma traena od strane ireg kruga istraivaa iz oblasti historije i kulture u doba osmanske vladavine, kako iz
Bosne i Hercegovine, tako i iz ireg regiona.
Ono to jo posebno elim istaknuti ovom prilikom, a to potvruju
i ranije izloene informacije, jeste to da su u deifriranju, prevoenju i
prireivanju navedenih izvornih dokumenata objavljenih u ediciji Monumenta Turcica najveim dijelom uestvovali strunjaci zaposleni na
Orijentalnom institutu u Sarajevu. Na taj nain su pruili mogunost
i onim istraivaima koji ne poznaju osmanski turski jezik da steknu
uvid u ovu bogatu i raznovrsnu historijsku grau.
Sidil Teanjskog kadiluka (1740-1752). Prijevod i obrada Hatida ar-Drnda, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus undecimus, Serija V, Sidili, Knjiga 1, Sarajevo 2005.
12
42
Elma Kori
ZNAAJ EDICIJE MONUMENTA TURCICA HISTORIAM

SLAVORUM MERIDIONALIUM ILLUSTRANTIA
ZA IZUAVANJE HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE
U OSMANSKOM PERIODU
Saetak
Prva edicija Orijentalnog instituta, pokrenuta nakon njegovog osnivanja nosi naziv Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium
Illustrantia. U zavisnosti od vrste dokumenata, a u skladu s mogunostima planirano je da se historijski izvori znaajni za izuavanje prolosti balkanskih zemalja, a posebno Bosne i Hercegovine u doba osmanske vladavine na ovim prostorima objavljuju u originalu i prijevodu,
samo u prijevodu ili u obliku regesta. Edicija je bila podijeljena na pet
serija: Zakonski spomenici Defteri, Muhimme defteri, Vakufname i
Sidili. U ovoj ediciji do danas je objavljen vei broj knjiga u kojima su
predstavljeni vani historijski izvori iz prolosti Bosne i Hercegovine
iz osmanskog perioda.
O vanosti i znaaju bogatstva informacija koje nude ovi izvori
objavljeni u navedenoj ediciji govori i injenica da su sva objavljena
izdanja bez obzira na godinu izdavanja i danas veoma traena od strane
ireg kruga istraivaa iz oblasti historije i kulture u doba osmanske
vladavine, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz ireg regiona.
Ono to treba istai jeste da su u deifriranju, prevoenju i prireivanju navedenih izvornih dokumenata objavljenih u ediciji Monumenta
Turcica najveim dijelom uestvovali strunjaci zaposleni na Orijentalnom institutu u Sarajevu. Na taj nain su pruili mogunost i onim
istraivaima koji ne poznaju osmanski turski jezik da steknu uvid u
ovu bogatu i raznovrsnu historijsku grau.
THE IMPORTANCE OF MONUMENTA TURCICA
HISTORIAM SLAVORUM MERIDIONALIUM
ILLUSTRANTIA SERIES FOR STUDY OF THE HISTORY
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE OTTOMAN PERIOD
Summary
The first series of the Institute for Oriental Studies in Sarajevo, that was
initiated after the establishment of the Institute, carries the name Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia. Depending on the types of documents, and according to the circumstances,
it was planned for the historical sources which are important for the
study of the Ottoman history of the Balkan states in general, and Bosnia
and Herzegovina in particular, to be published in original and in translation, solely in translation or in the form of regesta. The series was
divided into five series: legal documents, defters, muhimme defters,
vakufnamas and sijils. In this series a greater number of books were
published so far, and the important historical sources from the history
of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman period were presented.
The fact that all the published editions (regardless of the year of
publication) are still been sought after by Bosnian and other researchers in the field of history and culture of the Ottoman period, speaks of
the importance and value of the wealth of information offered by these
sources.
What should be pointed out is that in the process of deciphering,
translation and editing of the mentioned historical sources (published
in this series), the researchers from the Institute for Oriental Studies in
Sarajevo were engaged for the largest part. Thus they gave the opportunity to those researchers without knowledge of Ottoman Turkish to gain
insight into this rich and diverse historical material.
Key words: history, Bosnia, Ottoman period, sources, Monumenta Turcica.
UDK: 930.85(497.6): 929 abanovi, H.
ENES PELIDIJA
(Sarajevo)
OSVRT NA LINOST I DJELO

Dr. HAZIMA ABANOVIA
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, osmanistika, historijski izvori, Hazim abanovi,
biografija, bibliografija.
Meu najistaknutijim osmanistima XX stoljea ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i iroj regiji ime dr. Hazima abanovia zauzima jedno
od prvih mjesta. Ugled velikog naunika kojeg je za ivota stekao i koji
se odrao u naunim krugovima sve do danas, rezultat je njegovog velikog opusa u osmanistici. O tome svjedoe prijevodi osmanskih deftera
i druge izvorne arhivske grae, kao i brojne studije, te radovi koje je
preveo i napisao ovaj istinski erudita. Koliko je bio potovan i cijenjen
meu kolegama u osmanistici, govori i podatak da su mu prijevodi deftera i knjige tampane u uglednim izdavakim kuama, a brojni prijevodi osmanskih dokumenata i radovi publikovani su u najpoznatijim
strunim asopisima.
Kada su u pitanju stvaraoci ne samo ove nego i drugih naunih disciplina, ira javnost, a posebno mlae generacije vrlo esto ne znaju ni
njihove osnovne biografske podatke.1 Ovdje emo skrenuti panju na
neke manje poznate podatke iz biografije Hazima abanovia.
Iz njegovog radnog dosijea vidimo da je neposredno po sticanju fakultetske diplome prvo zaposlenje imao kao sudski pripravnik u Ministarstvu pravosua 1941. godine.2 Iste godine zapoljava se kao kustos
Vidjeti: Orijentalni institut u Sarajevu 1950.-2000., Sarajevo 2000. godine, str. 110
(dalje: Orijentalni institut); Salih H. Ali, Hazim abanovi, Prilozi za orijentalnu filologiju XXII-XXIII/1972-73, Sarajevo 1976, str. 7; Muhamed Hadijahi,
Dr. Hazim abanovi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I, Sarajevo
1972, str. 136.
2
Orijentalni institut, str. 110.
1
46
Enes Pelidija
u odjeljenju Turskog arhiva Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tu je zapoeo svoj istraivaki i nauni rad, slijedei tradiciju ove naune institucije i istaknutih prethodnika koji su u ovom odjeljenju arhiva radili od
njegovog osnivanja, kao to su bili: ejh Sejfudin Kemura, dr. Vladimir
orovi, Fehim ef. Spaho i dr. Safvet-beg Baagi. Na mjestu kustosa
ostaje sve do 1945. godine. Malo je poznato da je Hazim abanovi u
tom periodu imenovan i za sekretara Odbora za pomo muhadirima iz
jugoistone Bosne i Sandaka. U tom svojstvu razgovarao je sa prispjelim izbjeglicama i zapisivao njihova svjedoenja o etnikom genocidu
u 1941., 1942. i 1943. godine.3
Poslije zavretka Drugog svjetskog rata i kratkotrajne nezaposlenosti
zbog ranijeg prohrvatskog stava i pisanja o genocidu nad muslimanima
u dolini rijeke Drine od etnikih formacija Drae Mihailovia i Pavla
uriia, abanovi je bio suen na zatvorsku kaznu.4 Od 1946. godine obavlja posao arhiviste u Glavnom narodnom odboru Sarajeva. Tu
radi na ureenju Arhiva grada Sarajeva.5 Dvije godine kasnije (1948.)
zasnovao je radni odnos kao slubenik Gazi Husrev-begove biblioteke
gdje je radio na izradi kataloga. Iako je ve poslije nekoliko mjeseci,
iste 1948. godine, u zvanju arhiviste preao da radi na Pravni fakultet
u Sarajevu, sa zadatkom da prikuplja i obrauje osmanske dokumente
za pravnu historiju,6 za Gazi Husrev-begovu biblioteku ostao je vezan
cijelog ivota. Od 1966. godine pa sve do smrti bio je lan Savjeta Gazi
Husrev-begove biblioteke, te svojim prijedlozima i sugestijama znatno
unaprijedio njen rad.7
Neposredno po osnivanju Orijentalnog instituta u Sarajevu 1950.
godine, u ovoj naunoj instituciji zasnovao je radni odnos kao asistent,
a uskoro je imenovan za efa Lingvistiko-knjievnog odsjeka. Zbog
dotadanjeg prevodilakog i naunog rada, kao i iskazanih rezultata
u radu, Hazim abanovi je 1952. godine biran u zvanje naunog saradnika, a ubrzo je postao ef Istorijskog odjeljenja. Zbog ugleda kao
cijenjenog osmaniste ija su se djela i radovi citirali od strane najuglednijih naunika ne samo sa prostora ex Jugoslavije, nego i u iroj regiji,
Ta svjedoanstva se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: Tri knjige
o slubenim dokumentima o stradanju bosanskih muslimana u ovom ratu (19411943), str. 131-141. Vidjeti: Edib Hasanagi, Pljevljak Muhamed Hadismailovi,
Podgorica, 2010. godine, str. 57.
4
Muhamed Filipovi, U traganju za ljudima i zaviajem, portreti znaajnijih Bosanaca XX vijeka, Sarajevo 2007, str. 273.
5
Orijentalni institut, str. 110; Salih H. Ali, Hazim abanovi, str. 7.
6
Isto.
7
M. Hadijahi, Dr. Hazim abanovi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, str. 136.
3
Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia
47
kao i odgovornosti prema svakom preuzetom poslu, u Orijentalnom

institutu mu je povjerena dunost lana redakcije asopisa Prilozi za
orijentalnu filologiju, a od broja VIII-IX/1958-9 pa sve do broja XVIIIXIX/1968-69 njegovog urednika, kao i odgovornog urednika brojeva
XIV-XV/1964-65 i XVI-XVII/1966-67.8 Zahvaljujui, izmeu ostalih,
i Hazimu abanoviu, ovaj asopis je stekao ugled poznatog i cijenjenijeg asopisa iz orijentalno-osmanskih disciplina ne samo na prostorima
tadanje jugoslovenske drave i ire regije jugoistone Evrope nego i
u svijetu.
U vremenu od 1953. do 1957. godine, ne naputajui stalni radni odnos u Orijentalnom institutu u Sarajevu, Hazim abanovi je kao spoljni saradnik drao nastavu iz predmeta Turski jezik i Turska diplomatika
i paleografija na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je 1956. godine odbranio i doktorsku disertaciju pod naslovom Bosanski paaluk,
postanak i upravna podjela. Dvije godine kasnije u Orijentalnom institutu biran je u zvanje vieg naunog saradnika, a ve 1962. godine i u
naunog savjetnika najvie nauno zvanje.9
Hazim abanovi je uistinu cijeli ivot posvetio nauci. Radei na
arhivskim istraivanjima i otkrivanju novih dokumenata, u Istanbulu ga
zatie smrt 22. 3. 1971. godine. Prema vlastitoj elji ukopan je u rodnim
Porjeanima gdje mu je, u prisustvu velikog broja kolega i prijatelja,
klanjana i denaza. Tako je u 55. godini ivota i u vrijeme najveeg
stvaralakog zamaha otiao sa ovog svijeta nesumnjivo jedan od najveih i najcjenjenijih osmanista iz Bosne i Hercegovine.10
STVARALAKI OPUS
Hazim abanovi je bio dobar poznavalac osmansko-turskog, savremenog turskog, arapskog i perzijskog jezika. Od prvog srednjokolskog
rada, kojeg je objavio 1934. godine,11 pa do posthumno objavljenog
rada Islamska prosvjeta i kultura,12 napisao je i objavio ukupno 186 bibliografskih jedinica, od kojih su mu 173 bibliografske jedinice objavljene za ivota, a jo 13 posthumno. U bibliografiji njegovih radova,
Orijentalni institut, str. 45-51.
Isto, 110.
10
Vidjeti i: Ahmed S. Alii, In memoriam Dr Hazim abanovi, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XIX, 1970-1971, Sarajevo 1973, str.
337-339.
11
Hazim abanovi, Jedna crtica iz h/azreti/ Alijina ivota, Djeiji novi behar, god.
II, br. 15-16, Sarajevo, 15. II 1934, str. 46-47.
12
U: Istorija Beograda I, Prosveta, Beograd 1974, str. 414-420.
8
9
48
Enes Pelidija
objavljenoj 1976. godine, navodi se da 9 predstavljaju zasebna djela,

57 lanke iz enciklopedija, a ostalo su studije razliitog obima i prilozi
objavljeni u raznim periodinim izdanjima.13 Nakon toga su objavljena ponovljena izdanja knjiga Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela14 i Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama.15
Stvaralaki opus Hazima abanovia moe se, po mome miljenju,
podijeliti u etiri faze:
a) Prvi dio obuhvata vremenski period od 1934. do 1941. godine. To
je vrijeme njegovog srednjokolskog i fakultetskog obrazovanja. Tada
je napisao i objavio ukupno 23 rada. U prvim prilozima i osvrtima pie
krae tekstove o islamu i pojedinim linostima iz historije islama, te o
nekim istaknutim Bonjacima iz osmanskog i austro-ugarskog perioda.16 Ve tada pokazuje interes za nauna istraivanja kojima e, nakon
diplomiranja i zaposlenja u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, zapoeti
druga faza njegovog stvaralakog opusa.
b) U periodu 19411945 napisao je i objavio ukupno 51 struni i nauni rad.17 To je vrijeme u kojem Hazim abanovi ve poinje sazrijevati kao istraiva. I dalje pie o istaknutijim linostima i stvaraocima,
ali u ovoj fazi pokazuje vee interesovanje za historijske teme i teme
o islamu, a njegovi radovi izazivaju panju teologa, orijentalista i historiara osmanskog perioda. U drugoj fazi stvaralakog opusa po prvi
put javlja se i sa natuknicama u Hrvatskoj enciklopediji,18 a objavljuje i
svoju prvu knjigu Gramatika turskog jezika s vjebenicom, itankom i
rjenikom19 u kojoj je ponudio osnove u izuavanju turskog jezika kao
vanog preduslova za dalji rad na istraivanju bogate arhivske grae na
tom jeziku.
c) Trei stvaralaki period Hazima abanovia obuhvata vrijeme od
1948. do 1960. godine, tj. od zaposlenja u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i na Pravnom fakultetu Sarajevu, te prvu deceniju rada u Orijentalnom institutu u Sarajevu. U tom najplodnijem dobu njegovog stvaralatva ima ukupno 70 bibliografskih jedinica koje obuhvataju prijevode,
knjige i radove veeg i manjeg obima, te enciklopedijske natuknice.
Veliki dio opusa iz ovog perioda predstavljaju prijevodi deftera i drugih
Bisera Nurudinovi, Bibliografija radova dr Hazima abanovia, Prilozi za orijentalnu filologiju XII-XIII/1972-73, str. 11-31 (dalje: Bibliografija).
14
Svjetlost, OOUR Izdavaka djelatnost, Sarajevo 1982.
15
SarajevoPublishing, Sarajevo 1996.
16
Bibliografija, str. 12-15.
17
Isto, str. 15-20.
18
Bibliografija, pod br. 51-52, 69-74.
19
Knjiara H. Ahmed Kujundi, Sarajevo 1944.
13
49
vrsta dokumenata osmanske provenijencije, kao i tekstovi o osmanskoj

arhivskoj grai i o pojedinim znaajnijim arhivima u Sarajevu, Dubrovniku, Makarskoj i Zadru. Istovremeno, izuavajui dokumente osmanske i zapadne provenijencije pie vie radova kojima skree panju naune i ire domae i strane javnosti, a posebno knjigama: Evlija elebija, Putopis: Odlomci o jugoslovenskim zemljama20 i Bosanski paaluk,
postanak i upravna podjela21 koje e, kao to e se vidjeti, doivjeti vie
izdanja i ostati do danas referentna literatura za brojna istraivanja.
Dr. Hazim abanovi je kroz arhivska istraivanja dokumenata i
osmanske i zapadne provenijencije, ali i kroz itanje i prouavanje brojnih radova poznatih osmanista, stekao iri uvid u strukturu i organizaciju Osmanskog carstva kao cjeline, kao i stanja u pojedinim pokrajinama
(ejaletima) i dijelovima tih pokrajina sandacima, to je iskoristio u
pisanju pojedinih poglavlja za knjigu Historija naroda Jugoslavije II.
Kako su u nastajanju ovog dvotomnog djela uestvovali do tada najpoznatiji i najcjenjeniji historiari sa prostora tadanje jugoslovenske
drave, bilo je prirodno da i abanovi bude meu autorima ovog najambicioznijeg i najveeg projekta u jugoslovenskoj historiografiji. U
ovoj knjizi abanovi je bio autor etiri poglavlja.22
Pored svega navedenog, abanovi se javlja i kao autor 25 natuknica
u Enciklopediji Jugoslavije23 i etiri natuknice u Vojnoj enciklopediji.24
Sa punom afirmacijom ozbiljnog, vrijednog i cijenjenog osmaniste ulazi u posljednju, etvrtu fazu svog stvaralakog opusa.
d) Posljednja, etvrta faza stvaralakog opusa dr. Hazima abanovia obuhvata period od 1960. pa do iznenadne smrti 22. 3. 1971. godine. U ovom periodu objavio je ukupno 40 bibliografskih jedinica. U
odnosu na prethodni period to je znantno manje po broju, ali nikako
ne i po obimu. Naime, tada je dr. abanovi jo intenzivnije radio na
prijevodu osmanskih deftera, bilo individualno ili sa drugim kolegama,
objavljivao radove o pojedinim urbanim mjestima u Bosni i Hercegovini i Srbiji, te pripremao radove za pojedina poglavlja za knjigu Istorija
Beograda, a posebno se angairao na prikupljanju i obradi podataka
za knjigu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima koja
Preveo, uvod i komentar napisao H. abanovi. Knjiga I, Sarajevo 1954.; Drugo
izdanje, Sarajevo 1957; Knjiga II, Preveo i komentar napisao H. abanovi, Sarajevo 1957.
21
Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga XIV, Odjeljenje istorijskofilolokih nauka, knjiga 10, Sarajevo 1959.
22
Vidjeti bilj. 70, 71, 72, 73.
23
Bibliografija, str. 23-25.
24
Isto, pod br. 141-143.
20
50
Enes Pelidija
je zbog iznenadne smrti ostala nedovrena. Neto kasnije knjigu je u

svojstvu redaktora za tampu priredio Ahmed S. Alii, a objavljena je
1973. godine.
U ovoj fazi nastaju abanovieva djela Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz 1455. godine25 i Turski izvori za istoriju
Beograda,26 te novo izdanje prijevoda Putopisa Evlije elebije,27 kao
i radovi o vojnom ureenju Bosne u 15. i 16. stoljeu, o nastanku i
razvoju gradova Sarajeva i Beograda, ali i nekih manjim mjesta, poput
Lepenice, epe ili Kraljeva.
U ovom periodu objavljeno je dvanaest natuknica koje je H. abanovi priredio za Enciklopediju Jugoslavije,28 a jedna natuknica
objavljena je u novim izdanjima enciklopedija islama na engleskom i
francuskom jeziku.29
Osim naprijed spomenute Knjievnosti Muslimana BiH na orijentalnim jezicima,30 nakon smrti Hazima abanovia objavljena je Istorija
Beograda u kojoj je on bio autor devet poglavlja. Posthumno su mu
objavljena i dva nova izdanja prijevoda knjige Evlija elebi, Putopis.
Odlomci o jugoslovenskim zemljama,31 kao i obnovljeno izdanje knjige
Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela.32
Gledajui u cjelini nauni opus Hazima abanovia, moemo konstatirati da se pored prijevoda osmanskih izvora, u historijskim radovima orijentirao na prouavanje ustanova osmanskog timarskog sistema
i posebno njihovog djelovanja na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva te, uporedo s tim, istraivao i poloaj stanovnitva na tim
prostorima. U svojim radovima abanovi je bio savreno temeljit i do
pretjeranosti odgovoran. Takvim radom stvorio je svoj osebujan stil ije
su osnovne karakteristike konciznost i jasnoa i koji nikada nije isto
faktografski suhoparan.33
Objavljeno 1964. godine u seriji Monumenta Turcica Orijentalnog instituta u
Sarajevu.
26
Objavljeno 1964. godine kao izdanje Istorijskog arhiva Beograda.
27
Objavljeno u izdanju Svjetlosti, Sarajevo 1967. godine.
28
Bibliografija, str. 28-29 i 31.
29
The Encyclopaedia of Islam. New edition. Volume III, 1971, pp. 340-342; Encyclopdie de lIslam. Nouvelle dition. Tome III, 1971, pp. 351-352.
30
Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Biobibliografija), Redigovao i za tampu pripremio A. S. Alii, Svjetlost, Biblioteka
Kulturno nasljee, Sarajevo 1973.
31
Veselin Maslea, biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo 1973; Isto, SarajevoPublishing, Sarajevo 1996.
32
Svjetlost, Sarajevo 1982.
33
A. S. Alii, In memoriam Dr Hazim abanovi.
25
51
Uporedo s tim, u enciklopedijskim natuknicama po prvi put je kratko

i jezgrovito pisao o pojedinim istaknutijim linostima koje su u osmanskoj dravi zauzimale znaajne politike i vojne poloaje, kao i o brojnim stvaraocima koji su iza sebe ostavili vrijedne tragove u nauci, kulturi i umjetnosti.
Hazim abanovi se u radu odlikovao marljivou, priljenou i
naunom radoznalou, te velikom erudicijom, a svoje mlae saradnike
plijenio je spremnou i nastojanjima je da im prenese svoja iskustva
i nesebino ih uputi na put naunog razvoja. Time ih je spaavao od
praznog hoda i skraivao put za ulazak u ozbiljniji nauni rad. To su
posebno znali tadanji mlai nauni kadrovi Orijentalnog instituta u
Sarajevu kojima je svakodnevno pruao savjete i kroz osmiljenu organizaciju naunog rada pomagao im u naunom napredovaanju.
Izuzetan trud i angaovanje pokazao je u izdavakoj djelatnosti Orijentalnog instituta, kako u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju,
tako i u radu na serijama Monumenta Turcica i Posebna izdanja. Sva
publikovana izdanja u kojima se javljao kao autor, koautor ili urednik
bila su vrhunski i nauno i tehnika ureena i opremljena u skladu sa
mogunostima toga vremena. Time je i Orijentalni institut kao nauna
ustanova postigao respektabilan nivo u oblasti izdavake djelatnosti iz
domena svoga rada. Jednom rijeju on je u stvari bio osnovni stub ove
ustanove.34
Zbog naunog ugleda kojeg je kao vrstan orijentalista stekao svojim
radom, dr. Hazim abanovi je bio poznat i u meunarodnim naunim
krugovima pa je, izmeu ostalog, bio lan meunarodne komisije za jugoistonu Evropu, lan meunarodne komisije za istoriju gradova, lan
komisije za balkanoloka istraivanja, i kao vanjski saradnik rukovodio
je odsjekom za turski period Balkanolokog instituta u Beogradu.35
Interesantno je primijetiti da i pored ovako impozantnog naunog
opusa i meunarodnog ugleda, dr. Hazim abanovi nije nikada bio
pozvan da odri bar jedno predavanje studentima ili da bude lan komisije za odbranu magistarskih ili doktorskih disertacija na Odsjeku za
orijentalistiku ili Odsjeku za istoriju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Isto tako nije nikada izabran ni za lana Naunog drutva Bosne i
Hercegovine, koje je jo u njegovo vrijeme preraslo u Akademiju nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Meutim, nauni opus kojeg je iza
sebe ostavio dr. Hazim abanovi na najbolji nain pokazuje gdje mu
je mjesto u poslu kojem je posvetio cio ivot.
Isto, str. 339.
Isto, str. 339.
34
35
52
Enes Pelidija
Ovdje emo pokuati da se osvrnemo na pojedine dijelove abanovievog stvaralakog opusa u kojem se ogledaju razliitosti u nainu pripreme i temama koje su bile predmet njegovog naunog interesovanja.
a) Naunoprevodilaki rad
Hazim abanovi se ve u prvim godinama rada kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu poinje javljati i kao prevodilac osmanskih
izvora. Upravo prijevodi, kojima je u razliitim periodima svog naunog posla s pravom posveivao veliku panju, predstavljaju veliku vrijednost i imaju nezaobilazan znaaj u historiografiji Bosne i Hercegovine. U vremenu dok je on ivio i radio u ovoj oblasti, nijedan osmanista
kod nas nije preveo ni objavio vie izvora osmansko-turskog porijekla
nego to je to uinio abanovi. U tom poslu on je bez sumnje predvodnik u naoj istoriografiji.36
Iz bibliografije radova Hazima abanovia moe se vidjeti da je,
iako je ve u ranoj fazi svoga rada ukazivao na znaaj izvora osmanske
provenijencije i u tekstovima donosio krae prijevode sa osmanskoturskog, period njegovog najintenzivnijeg i najplodonosnijeg prevodilakog rada bio razdoblje od 1948. do 1960. godine, koje smo ranije
oznaili treom fazom njegovog stvaralakog opusa. Ovdje emo dati
krae osvrte na neke od prijevoda iz ovog perioda.
Radei kao bibliotekar novoosnovanog Pravnog fakulteta u Sarajevu, abanovi je preveo vie dokumenata sa osmansko-turskog i objavio ih pod naslovom Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV
stoljea.37 Meu njima je i prijevod Ahdname sultana Mehmeda II Fatiha kojom se bosanskim franjevcima garantuju vjerske slobode, te lina
i materijalna sigurnost. Zbog politike nepodobnosti ove prijevode nije
mogao potpisati punim imenom i prezimenom, pa ak ni inicijalima.
Pokretanje asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju otvorilo je novi
prostor za prijevode kako osmanskih dokumenata, tako i drugih vrsta
tekstova, poput epigrafskih natpisa. Ve u prvom broju ovog asopisa
objavljuje prijevode dviju kanunnama Bosanskog sandaka iz prve polovine 16. stoljea.38 U istom broju objavio je i rad pod naslovom Natpis na Kasapia mostu u Uicu i njegov autor pjesnik Dabi elebi,39
Isto, str. 338.
Istorijsko-pravni zbornik, godina I, broj 2, Sarajevo 1949. godine, str. 177-208
38
Kanunnama Bosanskog sandaka iz godine 922/1516., Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom (u daljem tekstu:
POF) I/1950, Sarajevo 1950, str. 163-166; Kanunnama Bosanskog sandaka iz
godine 948/1541., str. 166-167.
39
Isto, str. 156-161,
36
37
53
a ve u narednom broju prilog Natpisi nad nadgrobnim spomenicima

Malko-bega i njegovog sina Dafer-bega40 i rad Dvije najstarije vakufname u Bosni,41 sa prijevodom vakufnama od kojih je jedna na
arapskom, a druga na osmanskom turskom. I u slijedeem broju ovog
asopisa predstavio se prijevodom jedne vakufname s arapskog.42
Potaknut opisima putovanja, krajeva i ljudi u rukopisu Seyahatname
osmanskog putopisca Evlije elebije, abanovi se posvetio prevoenju dijelova koji se odnose nae krajeve. Prvi prijevod dijela Putopisa
objavljen je 1954. godine, a njemu se je vraao i narednih godina i
dopunjavao ga.43 Tako je 1957. godine uz drugo izdanje prve knjige
Putopisa44 tampan i prijevod druge knjige.45 Ve smo ranije spomenuli
kako je abanoviev prijevod Putopisa Evlije elebije doivio vie izdanja, od kojih neka i nakon njegove smrti. Vrijednost ovog prijevoda
je ne samo u jasnoi i konciznosti, nego i u injenici da je opremljen
sa brojnim fusnotama u kojima se daju objanjenja odreenih termina,
toponima, historijskih injenica i slino.
Radei u Orijentalnom institutu na obradi osmanskih dokumenata,
abanovi je uestvovao i u timskom radu na projektu prevoenja kanunnama iz 15. i 16. stoljea koje su 1957. godine objavljene pod zajednikim naslovom Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki,
Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak,46 a od kojih je on
preveo dvije: Kanun-namu Bosanskog sandaka iz 922/1516. godine i
Kanun-namu Bosanskog sandaka iz 948/1542. godine.47
Iako u periodu od 1957. i 1964. godine traje pauza u objavljivanju
novih prijevoda Hazima abanovia, to ne znai da on i dalje ne radi na
prevoenju osmanskih dokumenata. Rezultat toga rada bilo je i objavljivanje knjige Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz
POF II/1951, Sarajevo 1952, str. 249-258.
Isto, str. 5-38.
42
Najstarije vakufname u Bosni. III. Vakufnama Mustajbega Skenderpaia za njegove zadubine u Sarajevu, POF III-IV/1952-53, Sarajevo 1953, str. 403-413.
43
Evlija elebija, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi, Knjiga I, Svjetlost, Sarajevo 1954.
44
Isto, Drugo izdanje, Svjetlost, Sarajevo 1957.
45
Evlija elebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Preveo i komentar
napisao Hazim abanovi, Knjiga II, Svjetlost, Sarajevo 1957.
46
Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i
Skadarski sandak, Saoptavaju: Dr. Branislav urev, Nedim Filipovi, Hamid
Hadibegi, Muhamed Muji i dr. Hazim abanovi, Orijentalni institut, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus primus, Serija I, Zakonski spomenici 1, Sv. 1, Sarajevo 1957.
47
Isto, str. 19-33 i 59-69.
40
41
54
Enes Pelidija
1455. godine u kojoj je on, pored prijevoda ovog katastarskog popisa

donio opiran uvod i komentare, te rjenik termina sa registrom linih
imena i geografskih naziva.48 Interesantno je primijetiti da su prikaze
ovog deftera uradili samo dr. Bogumil Hrabak49 u Beogradu i dr. Ignacije Voje50 u Ljubljani a, koliko mi je poznato, po objavljivanju ovog djela
u Sarajevu nije bilo prikaza ovog prijevoda niti se ukazalo na njegov
znaaj. No, bez obzira na to, svi orijentalisti i historiari osmanskog
perioda od njegovog objavljivanja do danas koriste i citiraju podatke iz
ovog deftera koji zasluuje sva priznanja i uvaavanja i za nain obrade
i za prijevod ovog historijskog izvora.
abanoviev intenzivan rad na izuavanju osmanskih dokumenata,
ne samo sa prostora Bosne i Hercegovine nego i susjednih zemalja, rezultirao je knjigom u kojoj je dao prijevode osmanskih izvora o srpskoj
revoluciji 1804. godine, te izradio rjenik termina i tehnikih naziva,51 a
nekoliko godina kasnije i prijevodom izvora za istoriju Beograda i okoline iz 15. i 16. stoljea, takoer sa rjenikom termina i registrom linih
imena i geografskih naziva.52 Rije je o obimnim djelima koja zajedno
imaju preko 1.000 stranica, to je samo jedan od pokazatelja vrijednosti
prijevoda ovih dokumenata.
Nakon smrti Hazima abanovia, njegov mlai kolega Ahmed S.
Alii, koji i sam prevodi osmanske deftere i druge izvore osmanske
provenijencije, u osvrtu na abanovieve prijevode popisa krajita
Isa-bega Ishakovia iz 1455. godine i popisa Beograda i okoline 14761566. godine, ukazao je na viestruku vrijednost ovih prijevoda u kojima je abanovi pokuavao da iznae najpodesniji nain izdavanja
ovih komplikovanih dokumenata i da ih uini to pristupanijim naunoj i drugoj javnosti, zatim da kritikom i naunom aparaturom oivi ove
izvore i da olaka rad drugim obraivaima tih izvora. Ovo treba istai
Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz 1455. godine (Hicri 859
tarihli suret-i defter-i mcmel vlayet-i Yele ve Izvean ve Hodidede ve Senica
ve Ras ve Usb ve Kalkandelen mea tevabiiha), Uvod, turski tekst, prevod i
komentari H. ., Orijentalni institut u Sarajevu, Monumenta Turcica Historiam
Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus Secundus, Serija II, Defteri, Knjiga
1, Sarajevo 1964.
49
Istorijski glasnik 1, Beograd 1965, str. 120-123.
50
Zgodovinski asopis XXIII, 3-4, Ljubljana 1969, str. 308-313.
51
Turski dokumenti o srpskoj revoluciji 1804. Knjiga I. Spisi Carske kancelarije
1789-1804. Uredio i preveo Hazim abanovi , Istorijsko drutvo Narodne Republike Srbije, Beograd 1956.
52
Hazim abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda. Knjiga prva, sveska prva.
Katastarski popisi Beograda i okoline 1476-1566. Istorijski arhiv Beograda, Graa
za istoriju Beograda, Beograd 1964.
48
55
posebno zbog toga to u osmanistici uope, ne postoji jedan utvreni

nain izdavanja ovih izvora. Na taj nain njegova objanjenja i terminoloki rjenici u stvari predstavljaju prave male studije i, bez pretjerivanja, krajnja dostignua nauke o tome.53
Da je u toku svog radnog ivota uradio samo navedene prijevode,
bilo bi dovoljno da bude meu najistaknutijim osmanistima svoga
vremena.
b) Udbenik i knjige
Ve u prvim fazama svog naunog rada abanovi je uoio potrebu poznavanja osmansko-turskog jezika kako bi se mogli obraivati,
prevoditi i koristiti brojni osmanski dokumenti na prostorima tadanje
jugoslovenske drave. Tako je svoj krai rad Nae zanimanje za turski
jezik u prolosti (Iz predgovora gramatike turskog jezika)54 iskoristio
kao uvod u udbenik koji je uskoro objavljen pod naslovom Gramatika
turskog jezika s vjebenicom, itankom i rjenikom.55 Udbenik je raen
po uzoru na gramatike i prirunike koji su objavljeni na Zapadu i sluio
je kao koristan prirunik za upoznavanje sa specifinostima turskog jezika i njegove gramatike.
Svoju doktorsku disertaciju Hazim abanovi je objavio 1959. godine kao knjigu pod naslovom Bosanski paaluk. Postanak i upravna
podjela.56 I poslije pet decenija ovo je najvrjednija knjiga u kojoj se
govori o administrativno-upravnoj organizaciji Bosne i Hercegovine,
odnosno Bosanskog ejaleta, kako se od 1580. godine slubeno zvala
novoosnovana osmanska pokrajina. Ona je obuhvatala cijelu teritoriju
Bosne i Hercegovine sa dijelovima teritorije dananje susjedne Srbije,
Hrvatske i Crne Gore. Ovom disertacijom dr. abanovi je pokazao da
je temeljito upoznao administrativno-upravnu organizaciju Osmanske
drave i da je u pripremi ove knjige, pored osmansko-turskih izvora i
literature, koristio i za to vrijeme najznaajnije podatke zapadne provenijencije. O svom opredjeljenju za ovaj prostor, abanovi kae:
Ja sam za izuavanje u prvi red stavio bosanski paaluk stoga to je
to bio najznaajniji, najsloeniji i najinteresantniji turski upravni organizam u naim zemljama. Zbog velikog interesa javnosti knjiga je
. S. Alii, In memoriam Dr Hazim abanovi, str. 338.
Osvit II, 84, Sarajevo 11. X 1943, str. 6.
55
H. abanovi, Gramatika turskog jezika s vjebenicom, itankom i rjenikom, Knjiara H. Ahmed Kujundi, Sarajevo 1944.
56
Hazim abanovi, Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela, Nauno drutvo
NR Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga XIV, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka,
knjiga 10, Sarajevo 1959.
53
54
56
Enes Pelidija
doivjela i drugo izdanje u kojem je akademik Avdo Sueska, izmeu

ostalog, napisao kako ovo djelo ...sa naune i nauno-istraivake
strane ima trajnu vrijednost za nau nauku i kao takvo ono je nezaobilazno u svim daljim naporima na izuavanju prolosti Bosne pod
Turcima.57
Posebno mjesto meu objavljenim rezultatima abanovievog naunog rada pripada posthumno tampanoj knjizi Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Biobibliografija), koja je ve ranije
spomenuta. Kao iskusni istraiva koji ima senzilibiteta prema onome
to radi, dr. abanovi je dui vremenski period strpljivo i znalaki prikupljao grau o brojnim do tada poznatim i manje poznatim linostima
i stvaraocima sa ovih prostora na svim poljima pisanog stvaralatva. Piui o njima i njihovom radu pisao je i jednu veliku do tada nedovoljno
napisanu kulturno-obrazovnu historiju bonjakog naroda, u to vrijeme
priznatom pod imenom Muslimani. Smrt ga je pretekla da knjigu u potpunosti dovri, ali i kao takva, ona i danas predstavlja jedinstven izvor
za dalja prouavanja ovog stvaralatva i temelj na kojem se nadograuje istraivaki rad na ovom polju.
Imajui u vidu naprijed iznesene podatke abanovievim djelima
koja su objavljena u obliku knjiga, bilo da je rije o prijevodima, udbeniku ili naunim studijama, moemo konstatirati da ih je, uzimajui
u obzir i obnovljena izdanja, ukupno 11, to uistinu predstavlja zavidan
broj izdanja ovog autora.
c) Nauni radovi, prilozi i osvrti
Posebnu vrijednost i vanost u abanovievom naunom opusu imali
su brojni historijski radovi, prilozi i osvrti. Pratei tematski i hronoloki
njegovu bibliografiju, moemo vidjeti da je prve radove sa historijskom
tematikom poeo pisati u studentskim danima kada se javlja sa lancima i prilozima koji se odnose na osmanski period u historiji Bosne i
Hercegovine i bonjakog naroda, a sline teme obrauju i krai tekstovi koje pie i nakon diplomiranja. Iz tog perioda su kratki radovi Gazi
Husrev-beg, carski vezir i najvei bosanski dobrotvor58 i Poloaj Bosne u osmanlijskom carstvu59, te prvi vei i ozbiljniji rad Popis kadiluka u Evropskoj Turskoj od Mostarca Abdullaha Hurremovia60 u
kojem je predstavio djelo koje je nastalo 1158/1745. godine, a napisano
Isto, Svjetlost, Sarajevo 1982. Uz drugo izdanje, str. 250.
Hrvatski narod, III, Sarajevo 22. 10. 1941, str. 13-14.
59
Osvit, god. I, Sarajevo 29. 11. 1942, str. 3.
60
Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja LIV/1942, Sarajevo 1943, str. 307-357.
57
58
57
je na turskom jeziku. Zanimljiv je i rad o Ahmed-pai Hercegoviu, koji

je izlazio u nekoliko nastavaka.61
U poslijeratnom periodu pojavljuje se nekoliko radova historijske
tematike, kao to su: Upravna podjela jugoslovenskih zemalja pod
turskom vladavinom do Karlovakog mira 1699. godine62, Da li je
postojao Beogradski paaluk?63, Ko je osnovao sarajevsku Ferhadiju.
(Iz istorije spomenika kulture)64. Svi oni pokazuju kako je abanovi radove pisao na osnovu prvorazrednih historijskih izvora. Izuzetno
vrijednim i korisnim, moe se kazati pionirskim radovima, kao to su
Pitanje turske vlasti u Bosni do pohoda Mehmeda II 1463. godine65,
O organizaciji turske uprave u Srbiji u XV i XVI vijeku66, Bosansko
krajite 1448-146367, Bosanski sandakbeg Skender68 i Je li postojao grad Vrhbosna?69, abanovi se potvruje kao jedan od najboljih
znalaca historije evropskog dijela Osmanskog carstva.
Dotadanji abanoviev rad bio je najbolja preporuka redakciji druge knjige Historije naroda Jugoslavije da mu povjeri pisanje pojedinih
poglavlja koja su spadala u djelokrug njegovog naunikog interesa.
Kroz poglavlja Slavonija,70 Jugoslavenski narodi u doba opadanja turskog feudalizma,71 Islamska kultura u jugoslovenskim zemljama do XVIII
stoljea72 i Bosanski paaluk u XVIII stoljeu,73 Hazim abanovi je pokazao svu irinu svojih interesovanja i znanje koje posjeduje, te ukazao
na potrebu daljih naunih istraivanjima o navedenim temama. Neka od
napisanih poglavlja bila su u pravom smislu nepoznanica za iru javnost.
U posljednjoj deceniji svoje stvaralake djelatnosti dr. Hazim
abanovi je napisao i objavio sljedee radove: Postanak i razvoj
Hazim abanovi, Ahmed-paa Hercegovi, Osvit II, 47, str. 1 i 2; 48, str. 2 i 3;
49, str. 2 i 3; 50, str. 2 i 3, Sarajevo 1943.
62
Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercegovine IV/1952, Sarajevo 1952, str.
171-204.
63
Istorijski glasnik 1-2, Beograd 1954, str. 193-207.
64
Glasnik VIS IV, 1-4, Sarajevo 1953, str. 32-40.
65
Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine VII/1955, Sarajevo 1955, str.
37-51.
66
Istorijski glasnik, 3-4, Beograd 1955, str. 59-78.
67
Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine IX/1957, Sarajevo 1958, str.
177-220.
68
Istorijski glasnik I, Beograd 1955, str. 111-127.
69
Urbanistiki problemi I, Sarajevo 1958, str. 52-55.
70
Historija naroda Jugoslavije, knj. II, Poglavlje XIII i XXVI, Zagreb 1959, str. 205214. i 622-628.
71
Isto, Poglavlje XV, str. 477-490.
72
Isto, Poglavlje XXIV, str. 602-612.
73
Isto, Poglavlje XLIX, str. 1318-1341.
61
58
Enes Pelidija
Sarajeva,74 Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljea,75

Lepenica u prvom stoljeu turske vladavine,76 epa i njena okolina
u prvim decenijama turske vlasti,77 Teritorijalno irenje i graevni razvoj Sarajeva u XVI stoljeu,78 Iz prolosti naselja Kraljeva i okoline
pod turskom vlau,79 Urbani razvitak Beograda od 1521. do 1688.
godine.80 Kako se moe vidjeti, svi ovi radovi su sa historijskom tematikom, a jedini izvan tih okvira bio je rad Hasan Kafi Pruak (asan
Kf b. Turn b. Dvd b. Jaqb az-Zb al-Aqir al-Bosnaw)81
koji e kasnije ui u knjigu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim
jezicima. I posljednjim radovima posthumno objavljenim u knjizi Istorija Beograda,82 abanovi se ponovo vraa historijskim, i na samom
kraju kulturnohistorijskim temama: Politika istorija od 1521. do 1688.
godine,83 Beograd kao upravno sredite smederevskog sandaka,84 Komunalno ureenje i uprava,85 Garnizoni86; Beogradska kapetanija,87
Gradska privreda,88 Stanovnitvo,89 Tvrava i varo90 i Islamska prosveta i kultura.91
Gledano sa ove vremenske distance, moemo primijetiti da je u pisanju historijskih lanaka najvie panje posveivao urbanim mjestima.
Svojim radovima o Sarajevu i Beogradu nesumnjivo je trajno zaduio
ova dva grada da mu spominju i obiljee ime. Pisanjem na ovu temu
Radovi, knjiga XIII, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knjiga 5, Sarajevo 1960, str. 71-115.
75
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XI/1960, Sarajevo
1961, str. 173-224.
76
Nauno drutvo SR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. III, Sarajevo 1963,
str. 193-207.
77
U koautorstvu sa V. Palavestrom, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, NS XIX, Sarajevo 1964, str. 39-44.
78
Radovi, knjiga XXVI, Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijskofilolokih nauka, knjiga 9, Sarajevo 1965, str. 29-53.
79
Naa prolost, istorijska revija 1-2, Kraljevo 1968, str. 3-16.
80
Godinjak grada Beograda XVII, Beograd 1970, str. 5-41.
81
Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV/1964-1965, Sarajevo 1969. godine, str.
5-31
82
vidi fusnote u ovom radu od 59 do 67
83
Istorija Beograda I, Prosveta, Beograd 1974, str. 323-334.
84
Isto, str. 335-336+16 slika.
85
Isto, str. 337-340.
86
Isto, str. 341-345.
87
Isto, str. 346-348.
88
Isto, str. 349-358.
89
Isto, str. 385-388.
90
Isto, str. 389-413.
91
Isto, str. 414-420.
74
59
dr.abanovi je dao model mlaim generacijama kako i na koji nain

treba o tome pisati. Posebno je u radovima o gradovima pokazao kako
se skupljaju i interpretiraju dokumenti koji se ne nalaze na jednom mjestu i kako ih sastaviti u jednu jasnu i preglednu cjelinu.
d) Enciklopedijske natuknice
Po svojoj brojnosti i raznovrsnosti abanovieve enciklopedijske
natuknice zasluuju da se o njima posebno govori. Tokom svog tridesetogodinjeg rada Hazim abanovi je napisao i objavio u vie enciklopedija ukupno 57 natuknica. Njihova vrijednost je tim vea to su
mnoge od njih pravi lanci, a skoro sve su bile po prvi put dostupne
intelektualnoj javnosti. Prve natuknice objavljuje u Hrvatskoj enciklopediji, za koju je priredio 12 natuknica,92 etiri je objavio u drugoj knjizi Vojne enciklopedije,93 dok ih je za Enciklopediju Jugoslavije napisao
ukupno 40.94 Za nova izdanja Brillovih enciklopedija islama na engleskom i francuskom jeziku abanovi je uradio natuknicu Hersek-zde,
Amed Pasha.95
Samo oni koji ne znaju kako se piu i ta znae ove natuknice nee
shvatiti njihovu vanost i mukotrpnost napisanog. Njihova vrijednost
bila je tim vea to je po prvi put naputeno mitoloko pisanje i kazivanje o pojedinim linostima i pojmovima, te su oni obraeni na
osnovi historijskih injenica. Sadraj tih natuknica za mlae istraivae je esto sluio kao osnova njihovog daljeg i dubljeg prouavanja
odreenih linosti ili dogaaja. Putem ovih natuknica ira javnost se
po prvi put upoznala sa pojedinim istaknutijim linostima iz osmanskog perioda.
*
Rezimirajui cio ivotni put ovog istaknutog naunika moemo vidjeti
da je on bio izuzetno interesantan i dinamian. abanovi je polahko i
temeljito ulazio u nauku, bez elje za velikim isticanjem, ali ne dozvoljavajui ni potcjenjivanje. Vremenom je stekao veliki ugled u naunim
krugovima. Ime mu je postalo poznato i priznato ne samo na prostorima tadanje jugoslovenske drave, nego i ire regije. Podjednako je
Vidjeti: Bibliografija, pod. br. 34-36, 50-52 i 69-74.
Vojna enciklopedija II, Beograd, 1959. Vidjeti: Bibliografija, pod. br. 141-144.
94
Enciklopedija Jugoslavije I-VIII, Beograd 1955-1971. Po knjigama i godinama broj
abanovievih jedinica iznosi: I, 1955 16; II, 1956 6; III, 1958 7; IV, 1960 6;
V, 1962 1; VII, 1968 2 i VIII, 1971 2. Pojedinano vidjeti u: Bibliografija.
95
Vidjeti bilj. 29.
92
93
60
Enes Pelidija
uvaavan kao prevodilac bilo da su to defter ili druge vrste osmanskih

dokumenata, bilo putopisna literatura u svim prijevodima je svojim
napomenama i komentarima pokazivao upuenost u ono to prevodi.
S druge strane, kao autor knjiga iz oblasti ope i kulturne historije, ali
i knjievnog stvaralatva na orijentalnim jezicima, te brojnih drugih
raznovrsnih studija, lanaka i enciklopedijskih natuknica, abanovi
uvijek suvereno vlada materijom koju obrauje. Pronalaenje i povezivanje injenica u jednu kompaktnu cjelinu, a da ne bude pretrpana ni
razvuena mogu initi samo naunici velikih sposobnosti i znanja. To
je abanovi radio na vanredno vjet nain, inei ove svoje radove
tivom lakim za itanje i obinom itaocu.96
Koliko god je abanoviu rad u Orijentalnom institutu bio viestruko koristan, toliko je i ova nauna institucija dobila njegovim radom i
ugledom. U svojstvu saradnika sa prijevodima i radovima, kao i urednika asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju, te autora i urednika u edicijama Monumenta Turcica i Posebna izdanja, Hazim abanovi je doprinio da Orijentalni institut bude prepoznat i po svojim izdanjima koja
su sa najveim uvaavanjem primljena ne samo meu orijentalistima i
osmanistima nego i kod svih drugih koji su se interesirali za osmanski
period. Jednom rijeju, nesumnjiv je njegov doprinos u naunom razvoju Orijentalnog instituta kako u pogledu organizacije naunog rada
tako i u pogledu uzdizanja mlaeg kadra.97
I na kraju, znaaj sveukupnog opusa dr. Hazima abanovia najbolje
pokazuje injenica da se njegovo djelo koristi i citira u svim istraivanjima i radovima koji se bave temama o kojima je on pisao. To je najvee priznanje i potvrda o tome ko je bio i kakvo mjesto kao naunik
zauzima dr. Hazim abanovi.
OSVRT NA LINOST I DJELO Dr. HAZIMA ABANOVIA
Saetak
Meu najistaknutijim osmanistima XX stoljea ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u iroj regiji dr. Hazim abanovi zauzima jedno od
prvih mjesta. Ugled velikog naunika kojeg je stekao, rezultat je njegovog velikog opusa u oblasti osmanistike. O tome svjedoe abanovievi prijevodi osmanskih deftera i druge izvorne arhivske grae, kao i
brojne studije i radovi.
96
97
. S. Alii, In memoriam Dr Hazim abanovi, str. 338.

Isto, str. 339.
61
Uz neke manje poznate podatke iz biografije Hazima abanovia,

u ovom radu je predstavljen njegov stvaralaki opus kojeg ini 186
bibliografskih jedinica. On je hronoloki podijeljen na etiri faze, sa
kratkim predstavljanjem njegovog kretanja i rada u svakoj od tih faza.
U tematskoj podjeli njegov ukupan rad je razvrstan u etiri oblasti: a)
Naunoprevodilaki rad; b) Udbenik i knjige; c) Nauni radovi, prilozi i osvrti i d) Enciklopedijske natuknice. U radu je dat krai osvrt na
one bibliografske jedinice koje se po obimu, tematici, vanosti za dalja
istraivanja ili nekim drugim specifinostima naroito istiu.
Cio ivotni i radni put ovog istaknutog naunika bio je izuzetno interesantan i dinamian. abanovi je polahko i temeljito ulazio je u nauku
i vremenom stekao veliki ugled u naunim krugovima. Podjednako je
uvaavan kao prevodilac bilo da su to defter ili druge vrste osmanskih
dokumenata, bilo putopisna literatura u svim prijevodima je svojim
napomenama i komentarima pokazivao upuenost u ono to prevodi. S
druge strane, kao autor knjiga iz oblasti ope i kulturne historije, ali i
knjievnog stvaralatva na orijentalnim jezicima, te brojnih drugih raznovrsnih studija, lanaka i enciklopedijskih natuknica, abanovi uvijek suvereno vlada materijom koju obrauje.
Svojim radom u Orijentalnom institutu u Sarajevu doprinio je ugledu ove naune institucije. Pisanje o naunom opusu dr. Hazima abanovia nerazdvojivo je i pisanje o Orijentalnom institutu u Sarajevu. Tu
su nastali i prijevodi veine objavljenih deftera, kao i nauna djela ovog
istinskog erudite i zaljubljenika u nauku kojoj je posvetio cijeli ivot.
AN OVERVIEW ON THE PERSONALITY
AND WORK OF Dr HAZIM ABANOVI
Summary
Dr Hazim abanovi was one of the most prominent researchers in Ottoman studies of the 20th century, not only in Bosnia and Herzegovina,
but also in a wider area. His reputation of a great academic is the result
of his grand opus in the field of Ottoman studies. abanovis translations of the Ottoman defters and other archival material testify to that,
as do his numerous studies and papers.
Apart from some lesser known information from the biography of
Hazim abanovi, this paper presents his creative opus consisting of
186 bibliographical units. It is chronologically divided into four phases,
with a short presentation of his orientation and work in each of these
phases. In the thematic division, his complete work is classified into
62
Enes Pelidija
four parts: a) Academic and translation work; b) Textbook and books;

c) Academic papers, contributions and reviews and d) Encyclopedic entries. The paper gives a short review of these bibliographic units which
are prominent in their length, theme and importance for further research,
or because they are especially noted for some other peculiarities.
The whole life and working journey of this prominent academic was
very interesting and dynamic. abanovi slowly and thoroughly entered
this field of science and in time he earned a good reputation in academic
circles. He was also equally well respected as a translator whether he
translated defters or other kinds of Ottoman documents, or travelogue
literature in all his translations he showed his knowledge of the translating material by his notes and commentaries. On the other hand, as an
author of books in the field of general and cultural history, and also in
the field of literary creativity in Oriental languages, as well as the author
of numerous other studies, articles and encyclopedic entries, abanovi
always dealt his material superbly.
By working at the Institute for Oriental Studies in Sarajevo he contributed to the reputation of this academic institution. When one writes
on the opus of Dr Hazim abanovi, one automatically writes about
the Institute for Oriental Studies in Sarajevo. That is the place where
the largest number of defters has been translated, as it is also where the
academic works of this true erudite and lover of science that he committed whole his life to are.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Ottoman studies, historical sources, Hazim
abanovi, biography, bibliography.
UDK: 821.163.4(497.6).09: 398
ALEN KALAJDIJA
(Mostar)
KNJIEVNOJEZIKA KOINE
U ALHAMIJADO STVARALATVU
Kljune rijei: jezik alhamijado knjievnosti, predstandardni idiom, arebica, jeziki
manir, knjievnojezika koine, novotokavska folklorna koine.
Predstandardni idiom u irem smislu predstavlja odreeni oblik umjetnikog, govornog, zakonodavnog, administrativnog, epitafnog, epigrafskog, epistolarnog ili kakvog drugog oblika naslijea nekoga jezika
koji je zabiljeen u dostandardnom periodu. U uem smislu, predstandardni idiom predstavljao bi svaki oblik knjievnojezikog stvaralatva
prije pojave standardnog jezika koji u svojoj strukturi posjeduje odreene elemente koji ga karakteriziraju i ine prepoznatljivim. Ti elementi prepoznavanja mogu vriti nekada vanu kulturnu ili kakvu drugu,
konkretnu misiju odreenog drutva u njegovu historijskom razvoju, ali
ne moraju zbog toga svoga karaktera biti prepoznatljivi kao predstandardni idiomi. Drugim rijeima, za predstandardni idiom nije relevantno to koliko se njime slui u konkretnim okolnostima, nego je vanije
da taj idiom posjeduje elemente koji ga karakteriziraju i ine prepoznatljivim: to moe biti sami oblik prezentacije (npr. naslijee usmene
poetske knjievnosti); moe predstavljati odreenu religijsku aktivnost
u promociji religijskih vrijednosti (npr. naslijee bosanske franjevake
knjievnosti ili u okviru alhamijado literarnojezikog naslijea pisanje
ilmihala ili moralno-didaktikih pjesama); moe biti konkretna realizacija administrativnih i zakonskih procedura (npr. od srednjovjekovne
epistolarne knjievnosti povelja, do bosanskih krajikih pisama, prepoznatljivih po specifinoj formi); to moe biti specijalizirani i kanonizirani oblik odreenog diskursa koji ima svoje specifine grafijske i
jezike osobitosti epigrafskoga karaktera nadgrobnih spomenika (kakvi su npr. bosanini natpisi na stecima); to moe biti specifian oblik
64
Alen Kalajdija
knjievnojezikog stvaralatva od poetskog do proznog izraza bez

obzira na njihove tematsko-motivske i poetike vrste stvarane na specifinom i prepoznatljivom grafijskom sistemu (kakvo je npr. alhamijado stvaralatvo u najirem smislu). Prema tome, svaki od spomenutih
oblika predstandardnog idioma posjeduje svoje unutarnje kulturoloke i jezike preutne imanentne normative koji su svoju ulogu imali u
odreenim sferama drutva i specifinim kulturalnim i civilizacijskim
okolnostima.
Predstandardni idiom, s obzirom na vrijeme nastanka i civilizacijski
stepen drutva, imao je analognu ulogu kakvu u savremenom drutvu
preuzima standardni jezik sa svojim specificiranim jezikim stilovima.
Jasno je da postoji veliki broj elemenata koji se ine neadekvatnim prilikom pokuaja povlaenja paralele izmeu predstandardnih idioma i
standardnog jezika, ali je sutinska stvar jasna: bitno je da oba ova idioma i predstandardni (koji je i organski i neorganski po svom porijeklu
i funkciji) i standardni idiom (koji je neorganski jeziki idiom) potjeu iz zajednikog organskog porijekla i da imaju odreenu kulturalnu
funkciju, kada se promatraju kroz historiju bosanskog jezika.
Osim toga, predstandardni idiomi, kako je ustanovila jo Herta Kuna
(1976: 11), ine rukavce koji se slijevaju u jeziki standardni idiom. U
tom kontekstu, historija standardnog jezika, iako posjeduje bliske veze
sa predstandardnim idiomima, predstavlja zasebnu lingvistiku historiju jezika, i to onu koja se bavi svjesnim poecima i razvojem standardizacije i normiranja nekoga jezika. Stoga je ova oblast istraivanja u
dijahroniji ua i specificiranija u odnosu na opu historiju jezika, koja
obuhvaa nekoliko lingvistikih, filolokih i historiografsko-sociolingvistikih disciplina: historiju razvoja jezikog sistema, historiju knjievnog jezika (ili historiju literarnog jezika) i historiju standardnog
jezika.
Ovdje treba napomenuti postojanje odreenih terminolokih nepreciznosti u vezi s pojmom knjievnog jezika. U nekim se tumaenjima
knjievni jezik posmatrao analogno standardnom jeziku. U terminolokom sistemu bosanskog jezika pojam knjievnog jezika zamijenjen je
adekvatnijim terminom standardni jezik. Termin knjievni jezik, izuzimajui znaenje literarnog jezika, koji se odnosi na ukupno knjievnojeziko naslijee nekoga jezika predstandardnog i standardnog tipa,
moe se odnositi na jezik knjievnosti, imajui time ue znaenje od
pojma literarnog jezika.
Historija knjievnog (literarnog) jezika obuhvaa cjelokupno naslijee koje je stvarano na nekome jeziku, bez obzira na to koliko se to
samo naslijee ulijevalo u sami standardni jezik. U tom smislu, treba
Knjievnojezika koine u alhamijado stvaralatvu
65
napraviti odreene ograde u vezi sa tretiranjem ukupnog jezikog stvaralatva na bosanskom jeziku. Najneposredniji idiomi koji su se ulijevali u standardni jezik zasigurno su oni koji su usmene poetske provenijencije, jer s njime imaju direktnu vezu preko novotokavske folklorne
koine. Drugi idiomi koji se ulijevaju u standardni jezik jesu oni koji
pripadaju korpusu bosanske alhamijado literature. Alhamijado idiomi
u vezi su sa standardom preko knjievnojezike koine (o emu e se
neto kasnije vie kazati), dok korpus krajinikih pisama predstavlja
jo dalju taku, koja, meutim, ima vezu sa srednjovjekovnim bosanskim epistolarnim dokumentima, a oni dalje korespondiraju sa ostalim
oblicima jezikog stvaralatva u bosanskom srednjovjekovlju. Iz toga
proizlazi i injenica da se bosanski jezik, od samih poetka zapisivanja
svjetovnih tekstova u srednjem vijeku pa sve do poetaka standardizacije u XIX st., temelji na narodnom izrazu. Ta injenica, s druge strane, potvruje organski kontinuitet idioma stvaranih na ovome jeziku.
Historija predstandardnih idioma u principu je historija literarnog,
odnosno knjievnog jezika zato to sami predstandardni idiomi predstavljaju elemente nekoga oblika literarnog ili knjievnog jezika, koji
nije isto to i standardni jezik. Prema tome, historija knjievnog jezika
nije historija jezika knjievnosti; ona je terminoloki ira i ne zadrava
se samo u sferi knjievnog diskursa; ona ulazi u sve elemente koji ine
historijski kontinuitet i cjelokupno jeziko stvaralatvo na tom jeziku,
ime se ulijeva u historiju literarnog jezika. Historija knjievnog jezika zapravo je vana ne samo sa stanovita filolokog i dijahronijskog
pristupa jeziku, nego i sa aspekta prouavanja historije standardizacije.
Historija literarnog, odnosno knjievnog jezika omoguuje, sa strogo
lingvistikog stanovita, praenje povijesnog razvoja ne samo gramatikog sistema nekoga jezika, nego nerijetko omoguuje razumijevanje
semantikih preobrazbi te leksiko-frazeolokoga bogaenja u jeziku.
Pored toga, ona ima vanu ulogu u procesima standardizacije nekoga
jezika kakav je sluaj i sa bosanskim jezikom zato to omoguuje
uvid u koncept kulturalno-civilizacijskoga kompleksa drutvene, etnike a kasnije i nacionalne zajednice koja se slui tim idiomom. Jasno je
da je jezikim zajednicama koje imaju snaniji knjievnojeziki kontinuitet mnogo lake u odnosu na zajednice koje ga nemaju. Prema tome,
sama standardizacija nekoga jezika treba voditi brigu o kontinuitetu
knjievnojezikog stvaralatva, da ne bi dolo do hijata izmeu onoga to se propisuje normom i onoga to nudi historija predstandardnih
idioma.
U procesima standardizacije izuzetnu ulogu treba imati i sam konkretan razvoj savremenoga organskog idioma. Ali, da bi standardizacija
66
Alen Kalajdija
jezika imala svoj prirodan tok i razvoj, neupitna je injenica da se moraju ispotovati ova dva temeljna principa: kulturni identitet jezikog
stvaralatva dat kroz historiju knjievnog jezika, koji obuhvaa historiju predstandardnih idioma, i savremenu dijalekatsku praksu i udio
organskog idioma. Mogue je, svakako, standardni jezik praviti bez
ijednog od ovih elemenata, ali je kljuno pitanje u tom kontekstu kakvu
civilizacijsku funkciju moe imati takav standard. Ako bi se izostavio
fenomen knjievnojezikog naslijea, standardizacija bi bila dosta kruta, suhoparna i ne bi potvrdila knjievno-kulturni karakter zajednice,
a ako bi se izostavilo savremeno dijalekatsko stanje, standard bi bio
odve neproduktivan i artificijelan.
Jedan od neistraenih problema koji se tie bosanske jezike tradicije jeste pitanje udjela alhamijado knjievnosti1 u zaokruivanju i
prihvaanju standardizacijskih poduhvata nekadanjeg zajednikog
standardnog jezika. Pored toga, u velikoj mjeri do danas nije istraen
odnos alhamijado literature prema pisanoj i usmenoj tradiciji bosanskoga jezikog naslijea u procesima formiranja predstandardnih idioma,
iako je itav niz pojedinanih sluajeva evidentan u smislu uspostavljanja veza izmeu razliitih literarnih i neliterarnih tradicija starijeg,
predstandardnog doba.
Tako starija knjievnost kojoj bez sumnje pripada i bosansko alhamijado stvaralatvo u svojim zaecima sadri odreene poetike
osobine koje se reflektiraju i na samu jeziku tradiciju te knjievnosti.
Poetika originalnost u stvaralatvu stare knjievnosti znatno je suena,
jer ona uglavnom slui cijelom nacionalnom, odnosno etniko-konfesionalnom kolektivu, pa zato nije ni usmjerena individui. Zbog toga
ni autor koji pripada ovoj knjievnoj tradiciji ne pokazuje izrazitu originalnost. Takva poetika nesumnjivo ostavlja znaajan trag i u jezikoj tradiciji, koja mora biti zasnovana na odreenom uzusu i labilnoj
formi upravo da bi zadovoljila potrebu kolektivnog jezikog naslijea. U tom kontekstu treba spomenuti znaaj usmene poetike u vidu
tzv. pjesnikih formula u jeziku usmene knjievnosti (up. Lord 1990:
7172), oitovanih specifinim jezikim kontekstom po kojem je uope
bilo mogue prezentirati usmenu formulu. Drugim rijeima, usmene
formule nema bez jasno konstituirane jezike prakse. Analogno tome,
Korpus koji moe posluiti za istraivanje jezikog izraza ovoga knjievnog stvaralatva izuzetno je velik i do sada nije sistematizirano zaokruen i opisan, iako se u
njemu mogu nai uzorci od poetskih ostvarenja do proze; od leksikografskog rada
do hronika; od mevluda do publicistike; od ilmihala do prijevoda Kurana. O nekim
vanijim izvorima koji su relevantni za prouavanje alhamijado izraza up. izvore na
kraju teksta.
67
i jezik bosanske arebike pismenosti kroz svoj razvoj od gotovo etiri

stoljea morao je imati jeziki i grafijski kontinuitet i izgraenu vlastitu
fleksibilnu normu predstandardnog tipa. Da toga nije bilo, ovaj jeziki idiom ne bi mogao valjano funkcionirati. S druge strane, zbog same
jezike prirode, teko je povjerovati u to da takav jeziki obrazac nema
kakvu-takvu preutnu i labilnu normu koja konstituira knjievnu koine.
U razmatranju alhamijado knjievnosti, pored pisma, uoljiv je i
njezin poetski diskurs. Prema tome, potreba alhamijado stvaralaca da
piu u stihu dodatno nas navodi na zakljuak o postojanju svojevrsnog
jezikog obrasca. Stoga i Herta Kuna (1974: 429) upozorava na to da
se govorna i pisana realizacija jezika nikada ne podudaraju u cijelosti,
pa insistira na tome da se za istraivanja u historijskoj dijalektologiji
kao korpus ne uzimaju tekstovi sa literarnim pretenzijama, jer su oni
predmet istraivanja historije literarnog jezika. Ovim se, zapravo, eli
skrenuti panja na fenomen prisutan u jeziku svih starijih tekstova, pa
tako i alhamijado tekstova, a to je pojava da pisani jezik nije uvijek produkt dijalekatske osnovice jezikog izraza datog pisca, to, drugim rijeima, znai da razliite vrste starije knjievnosti njeguju poseban oblik
jezikog sadraja izraenog kroz knjievnojeziki manir. Takav manir
nastajao je u duhu viestoljetne poetske jezike upotrebe, oslanjajui se
pri tome na ve postojeu jeziku tradiciju a to je predosmanska jezika praksa stvarana na starobosanskom jeziku.2 Takvo neto Herta Kuna
(1971) ustanovila je i u jeziku franjevake knjievnosti. Rezultati toga
zakljuka mogu se primijeniti i na alhamijado literarni poetski izraz, jer,
pored toga to je to poseban, stari tip knjievnosti, koji ima svoju odreenu funkciju u drutvu u kojem je djelo napisano, to je i knjievnost
koja ima svoju formu i grafiju.
Naime, alhamijado knjievnost posjeduje sve predispozicije na osnovu
kojih se moe kvalificirati posebnim predstandardnim idiomom: 1. slui
odreenoj grupaciji u vlastitoj knjievnoj produkciji; 2. zasnovana je
na jezikom izrazu koji moe razumjeti grupacija kojoj je namijenjen,
Prema tome, starobosanski (...) posjeduje sve relevantne elemente koji izdvajaju
ovaj jeziki idiom: prostor u tokavskom smislu zapadnog i junog tipa; vrijeme u smislu mogunosti praenja razvoja jezikog sistema od XII do XVI st.;
pismo bosanica kao specifini evolutivni oblik irilice koji se realizira u vidu
dviju pisarskih kola; korpus koji osigurava uope mogunost praenja jezikih
karakteristika ovoga idioma i omoguuje konstituiranje pojma starobosanskog jezika; jeziku normu kao izraz narodnog srednjovjekovnog izraza, koji pokazuje
tendencije organskog razvoja, uz sporadino ouvanje starijih knjievnih elemenata naslijeenih iz staroslavenske norme; politiki okvir koji se realizira u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi; te najvanije specifian stariji narodni jeziki izraz
progresivnog tokavskog tipa (Kalajdija 2010: 132).
68
Alen Kalajdija
pa stoga u svom nastajanju potuje naelo demokratinosti, tj. pisana

je na razumljivom jezikom idiomu koji nivelira pojedine dijalekatske
i govorne razlike; 3. ograniena je teritorijalno i dijalekatski; 4. u njoj
postoji ve odreena jezika praksa; 5. ispisana je na prepoznatljivom
grafijskom sistemu.
I na osnovu uvida u alhamijado pjesnitvo moe se naslutiti postojanje odreene knjievne koine sa izgraenom jezikom fizionomijom,
utemeljenom koliko na dijalekatskoj bazi svake pojedinane pjesnike
tvorevine, toliko i na stvaranju jedne posebne jezike strukture proizile iz pisane (a dijelom i usmene) tradicije.3 Knjievnojezika tradicija
alhamijado knjievnosti data u vidu koine nastoji nivelirati sporadino
prisutne i dijalekatski markirane oblike kod pjesnika zajednikog poetikog diskursa, a koji su sa razliitih dijalekatskih terena. Ta knjievnojezika koine zavisi i od stvaralakog umijea samog autora, njegove
naobrazbe, kulturne i duhovne klime u kojoj pie, poznavanja drugih
knjievnih tradicija i sl. U svakom sluaju, knjievna koine oznaava
poseban jeziki izraz nastao kao produkt jezikih utjecaja razliitih dijalekatskih osobina, odnosno kao element koji ukljuuje vie razliitih
osobina zasnovanih na dijalekatskim posebnostima ili knjievnoj tradiciji ija se podloga uzima u formiranju i daljnjem izgraivanju njegove
fizionomije kao specifinog interdijalekta.
Pojmovi koine i knjievnojezika koine ne trebaju se razumijevati kao sinonimne rijei, ve kao razliiti termini. Dok je termin koine
(izveden iz grkog jezika), to znai opi, zajedniki jezik, govorni jezik
nastao iz razliitih dijalekata, pored ostalih znaenja spomenutih u Enciklopedijskom rjeniku lingvistikih termina (up. Simeon 1969: 671, knj.
1), termin knjievnojezika koine treba se smatrati posebnim oblikom
predstandardnoga knjievnog jezika. Taj zajedniki knjievni jezik objedinjen je razliitim dijalekatskim formama upotrijebljenim u odreenom
predstandardizacijskom periodu tano odreenog knjievnog kruga kojim se slue pjesnici i pisci koji tom krugu pripadaju. Ovakva jezika
praksa formirana u knjievnoj koine treba zadovoljiti potrebu svojevrsnog predstandardnog, labilno normiranog jezika te literature, prevazilazei dijalekatske razlike i posebne govorne tipove, u cilju njegove ire
prostorne ekspanzije. To nadalje ne znai upravo u skladu s onim to je
ustanovio i Brozovi (1970) u vezi sa novotokavskom folklornom koine
da je izraz knjievnojezike koine odreen samo zastupljenim govornim idiomom kao prirodni rezultat djelovanja toga organskog idioma.
Kao primjer za to moe posluiti najstarija poznata alhamijado pjesma Hirvat trkisi iz 1588/1589, koja ve pokazuje sublimirani oblik knjievnojezike koine
zapadnotokavskog tipa (up. Kalajdija 2009).
69
Osim toga, knjievnojezika koine alhamijado poetskog stvaralatva predstavlja sastavni element ireg pojma novotokavske folklorne
koine, to se temelji na sljedeim argumentima. Alhamijado jezika
praksa imala je samo jednu bazu u koju se mogla ugledati oponaajui jeziku i poetsku formu na bosanskom jeziku to je usmeno,
narodno stvaralatvo. Potvrda za to jesu ne samo brojne pjesme u kojima se jasno vidi utjecaj usmenog poetskog diskursa, nego i injenica
da su neki alhamijado pjesnici i zapisivai biljeili usmene, narodne
pjesme. Jezika faktura stiha alhamijado poetskog izraza u metrikom smislu ogleda se u oponaanju usmene poetskojezike tradicije. Sama dijalekatska baza alhamijado pjesnika nije bitnije odudarala
od dijalekatskih baza neznanih autora, pjevaa i prenosilaca usmenih pjesama. Nepoznavanje orijentalnih poetikih formi kod velikog
broja alhamijado stvaralaca uvjetovalo je njihovo okretanje poetskom
usmenom, narodnom diskursu. Tome su se prikljuili i neki obrazovaniji alhamijado stvaraoci, kakvi su npr. Hevaija, Kaimija, Baeskija,
Sirrija i dr., koji su konkretno svoj jeziki izraz predoavali u narodu
poznatim formama, a to jeste usmeni poetski diskurs. Zbog tih faktora, jezik artificijelnog jezikog stvaralatva bez obzira na stepen
njegove umjetnike uspjelosti uklapa se u ire okvire novotokavske folklorne koine, za koju je jo Dalibor Brozovi (1970: 104105)
ustanovio da je specijaliziran novotokavski interdijalekt (...), interdijalekt protkan arhaizmima, leksikim i gramatikim (...), markiran
pojedinim naglaeno lokalnim osobinama to su zajedno s arhaizmima sainjavale fond poetizama....
Terminoloka vrijednost novotokavske folklorne koine stoga se
moe aplicirati i na jezik alhamijado knjievnosti, budui da ovaj jeziki izraz posjeduje osobine sline opisanim narodnim knjievno-jezikim miljeom folklorne koine.
Jezik alhamijado knjievnosti kao predstandardni idiom ima sve
osobine koje karakteriziraju predstandardne idiome uope, na to upozorava i Herta Kuna (1976: 11):
Prema tome, kad je rije o predstandardnim idiomoma ne radi se prosto o vremenskom slijedu, o isto sukcesivnom nizanju raznih idioma
koji su, manje-vie, u isto vremenskom smislu neposredni prethodnici
standardnog jezika, nego samo o onim idiomima koji se na odreen
nain neposredno ulijevaju u jezike tokove koji u datom momentu iniciraju pojavu standardnog jezika, pa su u tom smislu strogo definisani.
Dakle, radi se o takvim jezikim idiomima koji su sami po sebi neposredni prethodnici standardnog jezika, jo nekodificirani, ali ve do
izvjesne mjere normirani odreenom jezikom praksom, koja moe, ali
70
Alen Kalajdija
ne mora, uvijek da bude knjievnojezika praksa neke odreene teritorije, ili nekog knjievnog i kulturnog kruga.
Postavljajui temelje teorijskom razumijevanju predstandardnih

idioma, Herta Kuna (1976: 11, 13) indirektno je ukazala i na one jezike osobenosti koje se mogu primijeniti i u kontekstu alhamijado
knjievnojezike tradicije, pa se pomou njezinih konstatacija, uz
pojedina dodatna objanjenja, gotovo u cijelosti mogu preuzeti oni
teorijski okviri koji preciziraju predstandardni idiom, a u iji se kontekst ukljuuje i bosanska arebika knjievna tradicija, tj. alhamijado
knjievnost:
Knjievni koine su najstariji jeziki idiomi koji su stekli posebni
status usljed upotrebe izvan svakodnevne komunikacije, idiomi koji su
izali iz sfere kolokvijalnog jezika i postali dio kulturne nadgradnje, pri
emu se razvio jezik koji je do izvjesne mjere mogao da bude i nezavisan od spontanog razvoja prirodnog jezika. Za svrhe izraavanja viih,
sublimnijih sadraja knjievne koine mogu da se poslue i jezikom ije
su komponente ekstrapolirane iz najrazliitijih izvora, koji esto nisu
morali potjecati ni iz jednog organskog idioma, nego i iz vrlo razliitih,
esto i takvih koji nisu morali biti ni u kakvoj genetikoj vezi (...)
Naime, knjievna koine, po pravilu, nema svjesno i sistematski izvrenu kodifikaciju, ali se i u njoj nalazi jedna spontana norma, koja je
manje-vie labilna, jer je u njenom spontanom razvoju u svakoj konkretnoj realizaciji djelovao itav niz faktora subjektivne i objektivne
prirode, a razliite provenijencije, ime je i objanjivo kolebanje, specifino subjektivno obojena odstupanja u konkretnim realizacijama, znatnije ili manje znatne teritorijalne diferencijacije, na bazi konkretnih govornih idioma, vremenski razliiti i kolebljivi uticaji drugih knjievnih
koina, povremene artificijelne inovacije i intervencije raene na bazi
vjetakih paralelizama prema srodnim ili nesrodnim, ali prestinim
koinama i sl.
Ukoliko obratimo panju na Kunino razumijevanje predstandardnoga idioma i jezike koine: 1. da je neprekinuta prethistorija standardnoga jezika koja se ulijeva u jezike tokove, jo nekodificirane, ali
odreene pisanom praksom; 2. da je praksa nekoga knjievnog ili kulturnog kruga; 3. da je jeziki materijal, koriten u toj literaturi, iz razliitih idioma; 4. da nema svjesno izvrenu kodifikaciju, ali da posjeduje
unutarnju zakonomjernost, labilnu i ovisnu od razliitih objektivnih i
subjektivnih inilaca; 5. da posjeduje znatne teritorijalne diferencijacije
koje su, ipak, objedinjene unutarnjom strukturom; 6. da su neki jeziki
oblici plod pisane prakse budui da posjeduje ustaljeni stilsko-jeziki alhamijado kalup (Okuka 1987: 1314) dolazi se do zakljuka da
71
sve ove injenice mogu posluiti za razumijevanje jezikoga karaktera

alhamijado literature.
Osim toga, potrebno je posebno istai injenicu da jezik kao ekonomian sistem znakova, sam po sebi, nastoji ujednaiti odreene
razlike na svim jezikim nivoima, a kada je u pitanju formiranje posebnoga knjievnog oblika jezika, onda je posve razumljivo da takav jezik
apstrahira a potom konkretizira pojedine jezike obrasce namijenjene
to irem krugu italaca. Svako knjievno stvaranje ima cilj da svojom
upotrebom bude rasprostranjeno na to irem podruju i u zavisnosti od
dijalekatske isprepletenosti ovisit e jeziki karaker te pismenosti.
U takvoj pismenosti bit e nastojano da se to bolje niveliraju vanije jezike razlike meu dijalektalnim crtama date knjievnojezike
pojavnosti, dok s druge strane, taj jeziki obrazac ima cilj biti uzor u
daljnjem jezikom stvaranju, to e se odraziti na svim jezikim nivoima: fonetsko-fonolokom, gramatikom, leksikom i semantikom.
Naime, tendencija svakog predstandardnog idioma jeste da ustanovljava odreeni oblik svoje rastegljive i fleksibilne norme koja proizlazi
iz jezike upotrebe, a esto se naslanja i na postojeu knjievnojeziku
tradiciju, gradei pritom nove modele nastajue koine, koja predstavlja
zajedniki, naddijalekatski i nadgovorni, interdijalekatski oblik jezika (up. Brozovi 1970: 111). On je, inae, svojstven samo datoj jezikoj
upotrebi u okviru pojedinane forme predstandardnog jezika, u konkretnom sluaju alhamijado knjievnojezike koine.4 Prema tome,
u alhamijado knjievnosti moe se uoiti posebna koine budui da u
Ovdje treba obrazloiti hipotezu o poprilino zaokruenom obliku alhamijado knjievnojezike koine s obzirom na to da se ponajbolje moe pratiti u XIX st., kada
djeluje itav niz pozitivnih elemenata koji pogoduju takvom jezikom razvoju
meu kojima su zasigurno i razliiti procesi nacionalizacije. Primjer za to jeste i
pitanje leksike osobenosti alhamijado tekstova, koji su predominantno optereeni
orijentalnim leksikim naslijeem. U presudnom XIX st., kada se realiziraju brojni
oblici manifestacije vlastitosti svoje kulture, pa i jezike, u djelu velikog broja autora iz ovoga perioda dominira upotreba tzv. orijentalne leksike, koja je, prema uzoru
na osmanski jezik, apsorbirala velik broj posuenih leksema iz drugih orijentalnih
jezika. Potreba da se u alhamijado stvaralatvu na bosanskom jeziku oponaaju orijentalne forme, kao i sam osmanski knjievni jezik, koji je sa leksikog stanovita
takoer zasien arapskim i perzijskim posuenicama, izmeu ostalog, inicirala je i
upotrebu izuzetno irokog sloja orijentalnih posuenica, koje dominiraju u bosanskim alhamijado tekstovima, posebno onim religijske provenijencije (up. Humo
2010), ali i poezije moralno-didaktinog i pobonog oblika. Pored toga, dokaz nastanka ove knjievnojezike tendencije u bosanskom alhamijado izrazu takoer se
moe nai u ovoj istoj literaturi starijeg tipa, koja vrlo malo ima orijentalizama,
iako je i sa sociolokog stanovita posve jasno da je udio ove leksike u starijem
periodu manji to je utjecaj osmanske kulture i civilizacije slabiji jer je mlai.
72
Alen Kalajdija
njoj nema svjesno izvrene kodifikacije, ali se uoava spontana, labilna

norma. Kunino (1974: 433) teoretiziranje o predstandardnim idiomima
i jezikom naslijeu starije knjievnosti praktino se moe pokazati na
jezikom materijalu alhamijado knjievne tradicije:
Bitna je osobina ovog jezika da je univerzalniji od konkretnih lokalnih
govora i nuno ih prevazilazi, a da pri tome, iako tei objedinjavanju
u izvjesnom irokom smislu rijei, ipak ne normira i ne dobiva status
standardnog jezika, mada postoji, u veoj ili manjoj mjeri, labilna norma, ili bar izvjesni jeziki uzusi, maniri, koji predstavljaju proizvod
neposredne literarnojezike tradicije i konkretnih potreba onih slojeva
koji neposredno uestvuju u konzumiranju literarnih proizvoda.
U kontekstu ovakve poetike uvjetovanosti alhamijado poetskog

teksta izdvajaju se tri bitna segmenta koji ine ukupnost njegove drutvene, stilske i poetike uvjetovanosti. Ona se ogleda u sljedeim konstitutivnim elementima: jeziki manir knjievnojezika koine usmena folklorna koine. Jeziki manir alhamijado poetskog diskursa poznat
je po tzv. poetskom ikavskom maniru (up. Kalajdija 2007), inae jako
prisutnom ali svakako nedosljednom jezikom izrazu alhamijado literature, koji je zapravo sastavni dio ovdje problematiziranog fenomena knjievnojezike koine, inei kompleks razliitih tipova jezikih
osobina alhamijado poetskih tekstova na svim jezikim razinama. Potom dolazi do integracije ove knjievne koine u iri korpus narodne,
opeprisutne i preutno opeprihvaene jezike koine, definirane kao
novotokavska folklorna koine. Otuda je posve jasno kako se jeziki
izraz alhamijado knjievnosti relativno lahko uklapa u novotokavsku
folklornu koine, izuzimajui pri tome samo jednu bitiniju osobinu koja
je znatnije bila i ostala na razini knjievne uvjetovanosti ove jezike koine to je njezin, ve ranije spominjani, leksiki orijentalni knjiki sloj,
koji nije bio prisutan u tolikoj mjeri u usmenoj folklornoj koine. Zato se
treba vratiti ve navedenoj konstataciji da se puni oblik knjievnojezike koine alhamijado izraza moe ponajbolje pratiti u XIX st. Otuda ne
udi injenica da se stariji alhamijado tekstovi sa njihova jezikog stanovita bolje uklapaju u novotokavsku folklornu koine ili u ono to je
neposredno prethodilo u procesima nastanka ovoga jezikog fenomena
u usmenom, narodnom diskursu u predstandardnom dobu.
Prema tome, pravi i puni oblik knjievnojezike koine alhamijado knjievnosti moe se pratiti u njezinu punom kapacitetu u XIX st.,
mada je izvjesno da se i u tom kontekstu treba napraviti nekoliko ograda, posebice s obzirom na upotrebnu i stilsku vrijednost pojedinanih
tekstova. Posve je jasno da vjersko-religijski i moralno-didaktiki tekstovi alhamijado poezije i proze imaju snaniju knjievnojeziku koine,
73
negoli je to sluaj npr. sa ljubavnim ili buntovnim pjesmama, koje su po

svojoj funkciji i jezikom materijalu blie narodnom izrazu no to je
konstatacija koja bi se morala dodatno istraiti i dokazati.
U kontekstu razumijevanja utjecaja knjievnojezike koine u alhamijado izrazu i njene ukljuenosti u novotokavsku folklornu koine,
istie se veoma vana injenica, koju su jo prije uoili neki lingvisti, kao to je Milo Okuka (1991: 12) koji je, objanjavajui procese
prihvatanja Vukove jezike reforme u Bosni i Hercegovini, ukazao na
znaaj alhamijado stvaralatva meu Bonjacima u tim navedenim procesima. Naime, ovako shvaen i postavljen problem alhamijado izraza, koji se ponajprije, u svom starijem periodu, utemeljuje u kontekstu
razvoja jezikog manira, pa preko izraslije knjievnojezike koine na
veem broju specifinih jezikih osobina, pa do njegova ukljuivanja u
iri kontekst novotokavske folklorne koine predstavlja logian slijed
drutveno uvjetovane jezike prakse odreenoga knjievnog kruga. Taj
krug vremenom e se, budui da je zasnovan na organskoj jezikoj bazi,
postepeno ukljuivati u ire procese ujednaavanja jezikog izraza, neutralizirajui specifino markirane dijalekatske osobenosti, stvarajui
svojevrsnu interdijalekatsku i naddijalekatsku koine. Ta koine, pak,
ukljuivi se u iri kontekst folklorne koine, bitno e utjecati na procese prihvatanja i normiranja standardnog jezika u Bosni i Hercegovini.
Otuda se, pored injenice da Bonjaci imaju razvijeno usmeno jeziko
stvaralatvo, koje im omoguuje jednostavno prihvatanje standardne
jezike politike, posjeduju i pisano knjievnojeziko stvaralatvo, koje
e dodatno doprinijeti navedenim procesima prihvatanja standardnog
jezika.
Takoer, ne smije se zanemariti injenica koja se odnosi na standardizaciju pisma. Poznato je, naime, da je svojevremeno u Bosni i Hercegovini, po dolasku austrougarske vlasti, jedno od zvaninih pisama
bosanskog jezika bila i arebica (up. Vajzovi 2003) koju je ortografski
pokuao prilagoditi i reformirati Demaludin auevi (up. Jahi 1999:
26), a prije njega to su bili Humo, Berbi, Seljubac. injenica jeste da
je bosanska arebica u obliku tzv. matufovice (up. Pavlovi 1949), koju
je po uzoru na latinino i irilino pismo prilagodio spomenuti Demaludin auevi, bila normirana kao poseban ortografski jeziki sloj.
U emu se, zapravo, ogleda aueviev doprinos? On je po uzoru na
fonetsko irilino i latinino pismo prilagodio i arebicu. Arebica je prije
pojave auevia bila nepraktina i sistemski nedovrena zbog toga to
je problem bio u vezi sa biljeenjem grafema kojima su se obiljeavali
arapski glasovi kojih nema u bosanskom, odnosno, pojavio se problem
obiljeavanja bosanskih glasova kojih nema u arebikom pismu, to
74
Alen Kalajdija
se donekle moe i pratiti na nivou obiljeavanja vokala i njihove duine

i kratkoe. Tek je auevi, po ugledanju na latinino i irilino pismo,
odredio svaki pojedinani grafem za bosanski fonem, ali je izostavio
sistem obiljeavanja dugih i kratkih vokala, to je bila vana spona sa
orijentalnom poetikom praksom, s kojom je, usljed ovakvoga pristupa
evropeizacije arebice, dolo do prijekida znatnije veze i sa dotadanjom praksom. Tako je njegova arebica po prvi put krajem XIX st. dobila
trideset grafema, kojima se obiljeava trideset i jedan fonem, te se tako
uvrstila u red standardiziranih grafijskih sistema bosanskog jezika koji je
dobio svoj pravi fonetski pravopis. Zahvaljujui toj injenici, alhamijado knjievnojeziko stvaralatvo znatnije ulazi u procese standardizacije
bosanskog jezika s kraja XIX i poetka XX st. Tada se u ovom diskursu
deava neto to je sa stanovita prouavanja historije bosanskog jezika
jo vanije preko prihvaanja auevieve reformirane arebice, kao i
ostalih oblika bosanske pismenosti u posljednjim decenijama osmanske
vlasti te u austrougarskom periodu, tee i proces prihvaanja standardnog
izraza u alhamijado stvaralatvu. Ta pojava govori i o samom procesu
prihvatanja standardnog jezika meu Bonjacima s kraja XIX i poetka
XX st. Stoga, uzimajui u obzir razvoj fonetsko-fonolokog, gramatikog
i leksikog sistema u alhamijado izrazu, koji sublimira svojevrsnu knjievnojeziku koine iz navedenog doba (up. npr. prijevod Kurana Sejida
Zenunovia ili ilmihal Bidajetul-inas Sejfullaha Prohe), postaje sasvim
jasno kako se alhamijado izraz uklapa u ve definirano opredjeljenje za
standardizaciju jezika na osnovama novotokavske folklorne koine, ime
se knjievnojeziko naslijee bosanskog jezika na ravnopravnim osnovama interferira u zajedniko naslijee srpskohrvatske standardizacije.
LITERATURA
Brozovi, Dalibor (1970): Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb
Hadijahi, Muhamed (1974): Neke karakteristike stare bosansko-muslimanske knjievnosti, Starija knjievnost, Zavod za izdavanje udbenika,
Sarajevo
Hukovi, Muhamed (1997): Zbornik alhamijado knjievnosti, Preporod,
Sarajevo
Humo, Omer Hazim (2010): Sehletul-vusul; Munir Drki i Alen Kalajdija:
Grafija i leksika Sehletul-vusula, Muzej Hercegovine, Mostar
Jahi, Devad (1999): Bonjaki narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo
Kalajdija, Alen (2007): Razvoj refleksa glasa jat u alhamijado pjesnitvu i
formiranje poetskoga ikavskog manira, Magistarski rad u rukopisu, Filozofski fakultet, Sarajevo
75
Kalajdija, Alen (2009): Elementi knjievnojezike koine u najstarijoj alhamijado pjesmi Hirvat trkisi (1588/1589.), Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke, br. XXIX-XXX, Sarajevo
Kalajdija, Alen (2010): Prilog terminolokom odreenju starobosanskog jezika, Istraivanja, asopis Fakulteta humanistikih nauka, br. 5, Mostar
Kuna, Herta (1971): Jezik bosanske knjievnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlosti knjievnikog manira, Zbornik za filologiju, knj. XIV/1, Novi Sad
Kuna, Herta (1974): Historija literarnog (knjievnog) jezika standardni jezik, njegova historija i predstandardni idiomi, Izraz, knjiga XXXVI, godina XVIII, broj 10, Sarajevo
Kuna, Herta (1976): Knjievni koine u relaciji prema predstandardnim idiomima i standardnom jeziku, Knjievni jezik, 12, Sarajevo, 1976.
Kuna, Herta (1978): Jezik bosanskohercegovake muslimanske narodne poezije u odnosu prema standardnom jeziku, Knjievni jezik, VII/3, Sarajevo
Lord, Albert B. (1990): Peva pria, Idea, Beograd
Nakievi, Omer (2002): Hafiz Sejjid Zenunovi i njegov prijevod Kurana,
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo
Nametak, Abdurahman (1981): Hrestomatija alhamijado knjievnosti, Svjetlost, Sarajevo
Okuka, Milo (1987): Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1800. do 1878. godine, Veselin Maslea, Sarajevo
Okuka, Milo / Stani, Ljiljana (1991): Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini
od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine, Mnchen
Pavlovi, Milivoje (1949): Matufovica-Matufovaa, Glasnik Srpske akademije nauka, Beograd
Proho, Sejfullah (2009): Hercegovaki biser; priredili: Fatima Tinjak i Muharem Omerdi; Dobra knjiga, Sarajevo
Simeon, Rikard (1969): Rjenik lingvistikih termina, Matica hrvatska, Zagreb
Vajzovi, Hanka (2003): Sociolingvistiki aspekti alhamijado pismenosti u
nas, Knjievni jezik, 21/2, Institut za jezik, Sarajevo
Vajzovi, Hanka (2005): Alhamijado knjievnost, Jezik u Bosni i Hercegovini, urednik Svein Monnesland, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za
istonoevropske i orijentalne studije u Oslu; Sarajevo
KNJIEVNOJEZIKA KOINE
U ALHAMIJADO STVARALATVU
Saetak
U kontekstu viestoljetnog bosanskoarebikog stvaralatva (XVIXX
st.), u radu se posebno apostrofira fenomen knjievnojezike koine u
bosanskoj alhamijado knjievnosti nauno i struno valoriziranoj
od sredine XIX st. pa sve do dananjice. Kao teorijski okvir problema
76
Alen Kalajdija
uzeta je teorija predstandardnih idioma, u uem smislu historija bosanskoga knjievnog (literarnog) jezika, u ijem se domenu problematizira
nekoliko vanijih pitanja iz historije bosanskih predstandardnih idioma, s posebnom aplikacijom na alhamijado izraz. Meu tim pitanjima
posebno se tretira fenomen jezikog manira starije knjievnosti, unutar
koje spada i alhamijado stvaralatvo, napose alhamijado poezija, zatim
teorijski okvir i opseg knjievnojezike koine, kao specifino utemeljene jezike prakse u alhamijado izrazu, te folklorne koine, koja predstavlja iri kontekst ukljuavanja alhamijado knjievnojezikog izraza.
U konceptu teorijskog zaokruivanja problema teite je na injenici
da alhamijado stvaralatvo na bosanskom jeziku pripada korpusu predstandardnih idioma, unutar kojega se razvija specifina knjievnojezika koine predstandardnog tipa. Takva koine, meutim, postaje okvir irih interferentnih i naddijalektalnih jezikih tendencija novotokavske
provenijencije, poznate pod imenom novotokavska folklorna koine,
koja je svoje mjesto nala, posredno preko knjievne koine, i u relativno bogatom korpusu alhamijado knjievnojezikog izraza. Na taj nain, knjievno stvaralatvo na bosanskom jeziku i arebikoj pismenosti
ulijevalo se ne samo u predstandardizacijske tokove bosanskog jezika,
ve se ukljuivalo i u same procese standardizacije, to je doprinijelo izmeu ostalog relativno jednostavnom procesu usvajanja standardnog jezika krajem XIX st. u Bosni i Hercegovini, posebno meu
Bonjacima.
LITERARY-LINGUISTIC KOINE
IN ALJAMIADO CREATIVE PROCESS
Summary
In a context of several centuries of Bosnian-Arebica creative process
(16-20th centuries), the paper particularly stresses a phenomenon of the
literary-linguistic koine in Bosnian Aljamiado literature that is scientifically and vocationally valorized from the middle of 19th century
until nowadays. As a theoretical framework of the problem we have
considered the theory of prestandard idioms, more specifically, the history of Bosnian literary language, in which domain we consider a few
more important problems from the history of Bosnian prestandard idioms, with a particular application to an Aljamiado form. Among such
issues, we particularly consider the phenomenon of linguistic form
of older literature, including the Aljamiado creative process, particularly Aljamiado poetry, then, the theoretical framework and range of
77
the literary-linguistic koine, as a particularly based linguistic practice

in Aljamiado form, as well as folklore koine, which represent a wider
context of inclusion of Aljamiado literary-linguistic form. In the concept of theoretical defining of the problem, the bottom line lies in the
fact that Aljamiado creative process in Bosnian belongs to the corps
of prestandard idioms, within which a specific literary-linguistic koine
of a prestandard type was developed. However, such koine, becomes
a framework of wider interference and super-dialectal linguistic tendencies of New Shtokavian provenience, better known as New Shtokavian folklore koine, which found its place, directly through the literary
koine, in a relatively rich corps of Aljamiado literary-linguistic form. In
that way, literary creative process in Bosnian and Arebica literacy was
poured not only into prestandardization channels of Bosnian, but also
plugged itself into very processes of standardization, which contributed
amongst other things to a relatively easy process of acceptance of
the standard language in the end of 19th century in Bosnia and Herzegovina, particularly among Bosniaks.
Key words: language of Aljamiado literature, prestandard idiom, Arebica, linguistic
form, literary-linguistic koine, New Shtokavian folklore koine.
UDK: 930.85(497.6) : 091

811.411.21
DELILA BABOVI
(Sarajevo)
PROUAVANJE KULTURNE BATINE BONJAKA

NA ARAPSKOM JEZIKU
Kljune rijei: kulturna batina, arapski jezik, Bosna i Hercegovina, rukopisi, knjige,
valorizacija.
Razvojni put prouavanja kulturne batine Bonjaka na orijentalnim

jezicima odvijao se u nekoliko etapa, a moemo rei da poinje krajem XIX i poetkom XX stoljea kada u asopisima Salname i Vatan
Ibrahim Baagi i Teufik Oki objavljuju prve biografsko-bibliografske
skice jednog broja naih pisaca koji su stvarali na ovim jezicima.
U prvoj polovini XX stoljea objavljena su dva, u to vrijeme kapitalna,
a danas nezaobilazna djela u svim istraivanjima bonjake knjievnosti
na orijentalnim jezicima: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti
Safvet-bega Baagia (1912)1 i Knjievni rad bosansko-hercegovakih
Muslimana Mehmeda Handia (1933).2 Baagi i Handi su ujedno
prvi bonjaki istraivai koji su sistematino istraivali batinu na orijentalnim jezicima koristei pri tome znaajna metodoloka rjeenja, primjenjiva i danas u svim prouavanjima koja pretenduju da budu anticipacija modernih i savremenih metoda u pristupu knjievnoj tradiciji.3
Unato nespornom znaaju pregalatva Baagia, Handia, i svih
drugih samostalnih istraivaa kulturne batine na orijentalnim jezicima, tek nakon osnivanja Odsjeka za orijentalistiku na Filozofskom
Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Zemaljska
tamparija, Sarajevo, 1912.
2
Mehmed Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1933.
3
Vie o metodologiji Baagia i Handia te razvoju knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bosanskohercegovakih orijentalista vidjeti: Esad
Durakovi, Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga,
Connectum, Sarajevo, 2005, str. 38-120.
1
80
Delila Babovi
fakultetu u Sarajevu i Orijentalnog instituta u Sarajevu 1950. godine

zapoinje faza sistematskog obrazovanja i institucionaliziranog istraivanja kulturne batine u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujui prije
svega radu ove dvije institucije, kulturnoj batini se poinje pristupati
kroz istraivanja strunih ljudi obuenih u okviru odreenog sistema,
a rezultati tih istraivanja, nakon znanstveno utemeljene valorizacije,
objavljuju se uglavnom u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju, pokrenutom odmah po osnivanju Orijentalnog instituta 1950. godine.
Suradnja odgovarajuih institucija na meudravnoj razini, izmeu
Bosne i Hercegovine i Republike Turske prije svih, rezultirala je intenziviranjem faktografskog istraivanja grae, te istraivai u svojim radovima objavljuju opirnije biografsko-bibliografske skice poznatih autora ili
prezentiraju sasvim nove podatke o ranije nepoznatim autorima i djelima.
Kao rezultat takvog pristupa nastalo je i znaajno djelo Hazima abanovia Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (1973) u kojem
su sadrani jo uvijek najbrojniji i najiscrpniji podaci uope o knjievnicima i knjievnosti Bonjaka na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.4
Nakon to se stekao odreeni uvid u bogatstvo i vrijednost kulturne
batine Bonjaka na orijentalnim jezicima, istraivai imaju mogunost
da, pored utvrivanja osnovnih podataka o piscu, pristupaju pisanju
djela monografskog karaktera, da se posvete opusima pojedinih pisaca,
odreenom krugu poetskih formi i tema, ili pojedinim periodima u knjievnosti. Iako je meu bonjakim autorima bio znatan broj onih koji
nisu stvarali samo na jednom od orijentalnih jezika nego na dva ili ak
sva tri, ipak se u ovoj fazi specijalizacije znanstvenoistraivakog rada
istraivai sve vie opredjeljuju za jedno jeziko podruje: arapsko, tursko ili perzijsko te prate stvaralatvo na tom jeziku.
Knjievnoj batini Bonjaka na arapskom jeziku, da bi se valjano
knjievnohistorijski vrednovala, nuno je pristupati u skladu s dominirajuim uvjerenjem u arapskoj knjievnosti, sve do knjievne renesanse
krajem XVIII stoljea da je knjievnost, openito, vano sredstvo za
odgoj ovjeka, to potvruje i sam arapski naziv za knjievnost, adab
odgoj, vaspitanje. Pri tome se od knjievnih djela zahtijevala usklaenost knjievnog izraaja sa zakonima logike, a pravila lijepog izraavanja propisivala su punou misli i optimalno dotjeranu formu iji ideal je
bio sa to manje rijei izraziti to puniji sadraj.5
Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost,
Sarajevo, 1973.
5
Vie o ovome vidjeti: Esad Durakovi, Arapska stilistika kao zasvoena znanost
u: Arapska stilistika u Bosni Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori, Orijentalni
institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 10.
4
Prouavanje kulturne batine Bonjaka na arapskom jeziku
81
U skladu sa takvim poimanjem knjievnosti, istraivanje i prouavanje

stvaralatva bonjakih autora na orijentalnim jezicima podrazumijeva poetska i prozna djela, ali isto tako i djela iz razliitih znanstvenih oblasti, poput gramatike, stilistike, filozofije, logike, dogmatike i drugih. S namjerom
da u ovom izlaganju predstavimo rezultate prouavanja kulturne batine
Bonjaka na arapskom jeziku, a u nemogunosti da pojedinano navedemo
sve one koji su se bavili, ili se jo uvijek bave, izuavanjem kulturne batine pisane ovim jezikom, na rad ograniit emo prvenstveno na one istraivae i djela koji su doprinijeli historijskoj i knjievnokritikoj valorizaciji
ovog vrlo znaajnog segmenta kulturne batine Bonjaka.6
Ako pogledamo koji su to bonjaki autori i njihova djela na arapskom jeziku izazivali najvie panje u istraivanjima, primijetit emo
da su to upravo oni autori koji su svojim djelima na neki nain obiljeili
i vrijeme u kojem su ivjeli i radili, a teme koje su bile u ii njihovog
interesovanja su uistinu raznolike.
Jedan od najpoznatijih bonjakih autora na arapskom jeziku jeste
Hasan Kafija Pruak, koji je iza sebe ostavio djela iz razliitih podruja znanosti: filologije, teologije, prava, politologije, logike, stilistike.
O ovome istinskom enciklopedisti dosta toga je napisano, te su nastali
brojni radovi u kojima su njihovi autori iz razliitih uglova pristupali
i tumaili Pruakovo djelo. Nastale su i dvije monografije posveene
Pruaku, od kojih je prva objavljena Hasan Kafija Pruak (!) pionir arapsko-islamskih nauka u Bosni i Hercegovini Omera Nakievia.
Pored iznoenja biografsko-bibliografskih podataka o Pruaku, Nakievi je u svojoj knjizi nastojao komparativnom metodom prikazati i
dovesti u vezu Pruakova djela sa djelima drugih islamskih mislilaca
u odreenim disciplinama.7
U monografiji Hasan Kafija Pruak Izabrani spisi autora Amira
Ljubovia i Fehima Nametka sadrani su podaci o Pruakovom ivotu
i djelu, opirna i temeljita studija o njegovom stvaralatvu u oblasti logike, politologije i dogmatike, iscrpna bibliografija napisanih djela te integralni prijevod slijedeih djela: Mutaar al-Kf min al-maniq (Kafijin kompendijum iz logike), Ul al-ikam f nim al-lam (Temelji
mudrosti o ureenju svijeta), Rawt al-annt f ul al-itiqdt min
ilm al-kalm (Rajske bae o temeljima islamskog vjerovanja), Risla
f taqq laf alab (Traktat o izrazu elebi), Nim al-ulam il
tam al-anbiy (Niz uenjaka do posljednjeg poslanika), Sayf al-qut
U radu smo se ograniili samo na bosanskohercegovake istraivae, bez namjere da
i onima izvan Bosne i Hercegovine zanijeemo znanstveni doprinos na ovom polju.
7
Omer Nakievi, Hasan Kafija Pruak pionir arapsko-islamskih nauka u Bosni
i Hercegovini, Sarajevo 1977.
6
82
Delila Babovi
f al-tar (Ma kadije o kanjavanju).8 Ljubovi i Nametak svojom knjigom dali su sveobuhvatan prikaz Pruakovog djela, izloili i znanstveno
obrazloili njegove vrijednosti te ustanovili dobre preduvjete za razumijevanje Pruakovog djela kod svih buduih istraivaa.
Vrednujui Pruakov doprinos u podruju arapske stilistike, znaajan prilog valorizaciji Pruakovog djela dao je Munir Muji knjigom
Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruaka u kojoj su sadrani prijevod i komentar djela Tam al-Tal (Preienje saetka)
to je Pruakova preradba uvenog al-Qazwnjevog djela Tal alMift (Saetak Kljua).9 U Preienju saetka Pruak dosljedno
demonstrira svoj kritiki i kreativan odnos prema vladajuim autoritetima u oblasti arapske retorike, to, kada se uzme u obzir da je djelo nastalo u doba strahovlade tradicionalizma u knjievnosti, daje za pravo
da se njegov rad visoko vrednuje.10 Upravo tako se moe vrednovati i
Mujiev rad na Pruakovom djelu, jer je on Preienje saetka popratio
vlastitim znanstveno utemeljenim analizama, teorijskim obrazlaganjem
odreenih termina, te korisnim komentarima Pruakovog teksta. Sluei
se deduktivnom metodom, Muji je preko tumaenja klasine arapske
stilistike, njenih relacija sa drugim disciplinama i utjecaja Aristotelove
retorike, pristupio interpretaciji stilistikog opusa samog Pruaka, situirao njegovo djelo u odgovarajui historijski kontekst, omoguivi na taj
nain tumaenje Pruakovog djela u skladu sa tradicijom iz koje potjee,
a ne zanemarujui pri tome savremena tumaenja knjievnosti.
Ovakav pristup obradi rukopisnih djela iz bonjake batine na arapskom jeziku ranije je primijenio Esad Durakovi u knjizi Arapska stilistika u Bosni Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori, predstavljajui metodom analitikog komentara djelo al-Mufd al al-Farda
(Oplemenjivanje dragulja) Ahmeda Bonjaka.11 Ovo djelo je komentar
al-Samarqandjevog djela al-Farda f al-istira (Biser o metafori) i
predstavlja do sada jedini poznati rad iz bonjake batine na orijentalnim jezicima posveen samo jednoj stilskoj figuri metafori. Durakoviev izvanredan prijevod i komentar Oplemenjivanja dragulja uinili
su ovo djelo korisnim i pouzdanim za iri krug poznavalaca stilistike
i teorije knjievnosti. Usto, u uvodnom dijelu prijevoda Durakovi je
Amir Ljubovi, Fehim Nametak, Hasan Kafija Pruak Izabrani spisi, Veselin Maslea, Sarajevo 1983. Isti, Hasan Kafija Pruak, Sarajevo Publishing, Sarajevo 1999.
9
Munir Muji, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruaka, Filozofski fakultet
u Sarajevu, Sarajevo 2007.
10
Esad Durakovi, Pruakovi radovi o arapskoj retorici u: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga, str. 166-171.
11
Esad Durakovi, Arapska stilistika u Bosni Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2000.
8
83
objavio posebnu studiju koja sadri kritiki osvrt na klasinu arapsku

stilistiku i vrlo slikovit prikaz naina pisanja i razumijevanja komentara
u klasinoj arapskoj knjievnosti.
Navedena djela Hasana Kafije Pruaka i Ahmeda Bonjaka svjedoe o razvijenosti arapske stilistike u Bosni, te znaajnim znanstvenim dostignuima Bonjaka u ovoj oblasti. Zahvaljujui metodologiji
i interpretaciji kakvu su primjenjivali Durakovi i Muji uspjeno dekodirajui tekst izvornika, podijelivi rad na poglavlja i potpoglavlja,
uinivi sloenu terminologiju aktualnom, odnosno bliskom dananjem
itatelju, tragajui pri tome vrlo esto za novim rjeenjima, ova djela u
mogunosti su da daju izuzetan doprinos teoriji figura, teoriji knjievnosti, kao i opoj stilistici.
Iako se u istraivanjima kulturne batine Bonjaka na orijentalnim
jezicima Mustafa Ejubovi ejh Jujo esto navodi kao jedan od njenih najznaajnijih predstavnika, uglavnom je izostao ozbiljan knjievno-kritiki pristup i znanstveno utemeljena analiza i valorizacija
njegovog djela. Ipak, zahvaljujui razvitku knjievnokritike svijesti,
kod savremenih istraivaa bonjake batine moe se primijetiti da
se Ejubovievo djelo sve ee kritiki obrazlae i smjeta u odgovarajui kontekst. U tom smislu je Esad Durakovi, ukazujui na potrebu vrednovanja Ejubovievog stvaralatva, dao odreene smjernice
za valjan pristup djelima iz kulturne batine openito, naglasivi pri
tome veliku korist analogije s odnosima modernapostmoderna, jer se
u historiji sve odvijalo upravo u odnosu prema tradiciji, kao opem i
zajednikom iskustvu. Tom metodologijom Durakovi je Ejuboviev
opus situirao u odnosu prema tradiciji u kojoj je nastajao te je, utvrujui odnos pisca prema toj istoj tradiciji, na zanimljiv nain utvrdio
intertekstualnost ekspliciranu kroz citatnost kao afirmaciju tradicijskih vrijednosti.12
Ejubovievo stvaralatvo na arapskom jeziku obuhvata djela iz razliitih podruja znanosti, a njegov rad u oblasti arapske gramatike analitiki je predstavio Mustafa Jahi u knjizi Arapska gramatika u djelu
al-Fawid al-abdiyya Mustafe Ejubovia, u kojoj je kroz prijevod i
kritiku analizu izloen Ejuboviev komentar al-Zamaarjevog djela
al-Unmda f al-naw (Skica za gramatiku). Jahiev znanstveno utemeljen pristup valorizirao je Ejuboviev doprinos u razvoju klasine
arapske gramatike, a njegovo znalako spajanje komentatorskih horizonata, kombiniranje dijahronije i sinhronije, rekonstruktivno preplitanje klasinih i savremenih lingvistikih teorija i postavki na najbolji
Esad Durakovi, Mustafa Ejubovi prilog vrednovanju u: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga, str. 156-165.
12
84
Delila Babovi
nain pokazuju kako treba pristupati rukopisnoj batini na orijentalnim

jezicima.13
Prije objavljivanja djela Arapska gramatika u djelu al-Fawid alabdiyya Mustafe Ejubovia Jahi je sukcesivno objavljivao radove iz
podruja arapske gramatike u Prilozima za orijentalnu filologiju i Analima Gazi Husrev-begove biblioteke, u kojima je na izvanredan nain
demonstrirao vlastito poznavanje arapske gramatike,14 ali i vjetinu da
komparativnom metodom uspostavi vezu izmeu arapske i bosanske
tradicije.15
Najvei broj djela Mustafa Ejubovi je napisao u oblasti logike, disputacije i islamskog prava.16 Dva njegova traktata iz disputacije Risla
f db al-ba (Traktat o disputaciji) i Zubda al-db (Sutina disputacije) predstavio je Muhamed Mrahorovi u knjizi Mustafa Ejubovi
ejh Jujo objavljenoj u okviru edicije Dobri Bonjani.17 Uz integralne
prijevode traktata, Mrahorovi je ponudio korisne analitike osvrte i
analize koji dodatno obogauju i pomau razumijevanju Ejubovievog
osnovnog teksta.
Uenik Mustafe Ejubovia, Ibrahim Opija, poznat po tome to je
zapisao biografiju svoga uitelja, i sm je autor nekoliko vrlo znaajnih
djela iz podruja sintakse, dok je u oblasti jezikoslovlja poznat po razliitim vrstama komentara i preradbi djela drugih autora. Opijaevo djelo
al-Mutaar f al-naw (Kompendij arapske sintakse) predoila je Mejra Softi u svojoj knjizi Kompendij arapske sintakse Ibrahima Opijaa
Mostarca18 u kojoj je integralni prijevod Opijaevog djela popratila vlastitim strunim i znanstveno utemeljenim komentarima, dovodei ovo
djelo u komunikoloki odnos sa modernom arapskom lingvistikom.
U stvaralatvu Bonjaka na arapskom jeziku znaajno mjesto pripada podruju islamske filozofije, a jedan od istaknutih autora na tom
Enes Kari, Intelektualno hodoae u bosansku arapsku rukopisnu klasiku, Anali GHB, knjiga XXVII/XXVIII, Sarajevo 2008, str. 265-269.
14
Mustafa Jahi, Glagoli nawsi al-ibtid u arapskom jeziku, POF 55/2005, Sarajevo, 2006, str. 39-76. Isti, Reenica u djelima tradicionalnih arapskih gramatiara, POF 56/2006, Sarajevo 2007, str. 7-31.
15
Mustafa Jahi, Priloki akuzativi u arapskom jeziku u djelu Al-Fawid alAbdiyya Mustafe Ejubovia, POF 44-45/1994-95, Sarajevo 1996, str. 13-50: Isti,
Apozitivi u arapskoj reenici prema poglavlju Apozitivi u djelu al-Fawid
al-Abdiyya ejh Juje, Anali GHB, knjiga XV-XVI, Sarajevo 1990, str. 169-190.
16
Vidjeti: Mustafa Jahi, Rukopisi djela ejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, Anali GHB, knjiga XI-XII, Sarajevo 1985, str. 39-54.
17
Muhamed Mrahorovi, Mustafa Ejubovi ejh Jujo, Dobra knjiga, Sarajevo 2008.
18
Mejra Softi, Kompendij arapske sintakse Ibrahima Opijaa Mostarca, Islamska
pedagoka akademija, Zenica 2002.
13
85
polju bio je Ali Dede Bonjak. Najkompletniju studiju do sada o ovome

piscu ponudio je Ismet Kasumovi u knjizi Ali-Dede Bonjak i njegova
filozofsko-sufijska misao19 kojoj je prethodio Kasumoviev predan istraivaki i znanstveni rad u oblasti islamske filozofije, o emu svjedoe
njegovi radovi objavljivani u Prilozima za orijentalnu filologiju u kojima je ponudio prijevod traktata o transcendentnom ljudstvu Ali Dede
Bonjaka,20 bavio se teorijom stvaranja i nihiliteta u arapsko-islamskoj
filozofiji,21 pitanjem prevoenja kao hermeneutikog postupka,22 te je
predstavio rukopise djela Ali Dede Bonjaka.23 Kasumovi je sasvim
obrazloeno vrednovao Ali Dedeovo djelo u kontekstu orijentalnoislamske filozofije u cjelini, tumaei temeljna filozofsko-sufijska uenja Ali Dede Bonjaka koja korespondiraju sa glavnim uenjima islamske filozofije u njegovo vrijeme. Kasumovi je takoer pokazao kako se
Ali Dede, koristei se bogatstvom tradicije koju batini klasina orijentalno-islamska literatura, kroz svoje djelo pojavljuje kao vrstan eklektik
koji je podatke i ideje iz literature koristio za razvijanje vlastitih uenja.
Meu znaajnije pisce batinike Ibn Arabija u naim krajevima
ubraja se Abdullah Bonjak. Njegovo najpoznatije djelo koje ga svrstava u red velikana islamske filozofske misli je ar Fu al-ikam
(Tumaenje dragulja poslanike mudrosti) komentar Ibn Arabijevog
djela Fu al-ikam (Sutina mudrosti). Ovo kapitalno djelo cjelokupne islamske batine u svoj njegovoj blistavoj ljepoti pred bosanskohercegovaku javnost podastro je Reid Hafizovi u prijevodu koji
sm po sebi predstavlja pravu riznicu znaenja, stilistikih odrednica i
karakteristika. Kao temeljni motiv koji ga je potaknuo na prevoenje
rukopisa Abdullaha Bonjaka Hafizovi navodi injenicu da je rije o
najljepem i najopsenijem komentaru Ibn Arabijevog djela Fu alikam koji je napisan u posljednjih osam stoljea u konkurenciji takvih
duhovnih kolosa ija djela u povijesti muslimanske hermeneutica spiritualis (tawl) i danas predstavljaju trajnu duhovnu lektiru.24
Ismet Kasumovi, Ali-Dede Bonjak i njegova filozofsko-sufijska misao, El-Kalem,
Sarajevo 1994.
20
Ismet Kasumovi, Traktat o transcendentnom ljudstvu Ali-dede Bonjaka, POF
31/1981, Sarajevo 1981, str. 99-110.
21
Ismet Kasumovi, O teoriji stvaranja i problemu nihiliteta u arapsko-islamskoj
filozofiji, POF 32-33/1982-83, Sarajevo 1984, str. 87-107.
22
Ismet Kasumovi, Prevoenje kao hermeneutiki postupak, POF 37/1987, Sarajevo 1988, str. 135-146.
23
Ismet Kasumovi, Rukopisi djela Ali-Dede Harimije Bonjaka na arapskom jeziku, POF 38/1988, Sarajevo 1989, str. 153-175.
24
Reid Hafizovi, Bosanski tuma Dragulja poslanike mudrosti u: Abdulah Bonjak, Tumaenje dragulja poslanike mudrosti, Ibn Sina, Sarajevo 2008, str. 14.
19
86
Delila Babovi
Vano je napomenuti da je Hafizovi prijevod sainio sa arapskog

jezika na temelju obimnog autografskog rukopisa, dok jo uvijek ne
postoji tampano izdanje na arapskom jeziku, to dodatno govori o veliini i znaaju ovog poduhvata.
O Abdullahu Bonjaku zanimljive radove objavili su Fejzulah Hadibajri, koji je predstavio sufijske misli Abdullaha Bonjaka25 te ponudio integralni prijevod njegove kaside napisane na kraju djela ar
Fu al-ikam26 i Demal ehaji, koji je u svoja dva rada inkorporirao prijevode Bonjakovih traktata Objanjenje imperativu stvaranja
u kuranskom poglavlju al-ar27 i Knjiga o ostvarenju dijela u vidu
cjeline i javljanju ogranka u vidu osnove.28
Jedan od posljednjih bonjakih autora na arapskom jeziku i jedan od
rijetkih autora koji se bavio komentarima klasine arapske poezije bio
je Ali Fehmi Dabi. Njegovom stvaralatvu u ovoj oblasti posveen je
prvi magistarski rad iz bonjake knjievnosti na arapskom jeziku, odbranjen na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom Ali Fehmija
Dabi kao kritiar klasine arapske poezije. Autorica Lejla Gazi je
Dabiev knjievno-kritiarski rad preko njegovog djela ilbat al-lib
f ar Lmiyya Ab lib (Uenikova elja za tumaenjem Abu Talibove 'Lamijje') predstavila dijahronijski na planu historijskog konteksta,
knjievnosti i knjievne kritike, te na planu prouavanja jezika, dotiui
se pri tome opih pitanja i problema kada je rije o kritici u klasinoj
arapskoj knjievnosti.29
Pored navedenih monografija o pojedinim autorima i njihovom
stvaralatvu u odreenim oblastima, svakako treba istaknuti jo dvije knjige iz nae kulturne batine na arapskom jeziku. Prva je rezultat
znanstvenoistraivakog rada Amira Ljubovia na polju logike i nosi
naslov Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku.30 U ovom djelu
Ljubovi je sveobuhvatno prikazao nastanak i razvoj arapske logike
Fejzulah Hadibajri, Uvodne tesavufske interpretacije Abdulaha Bonjaka,
Anali GHB, knjiga I, Sarajevo,1972, str. 35-48.
26
Fejzulah Hadibajri, Oda Bogu Abdullaha Bonjaka, Anali GHB, knjiga II-III,
Sarajevo, 1974 str. 21-32.
27
Demal ehaji, O jednom filozofskom traktatu ejha Abdulaha, POF 3233/1982-83, Sarajevo, 1984, str. 65-86.
28
Demal ehaji, ejh Abdulah Bonjak Abdi bin Muhamed al-Bosnevi: ejh
Abdulah Bonjak, Knjiga o ostvarenju dijela u vidu cjeline i javljanju ogranka u
vidu osnove, Zbornik radova ITF u Sarajevu, 1/1982, Sarajevo 1982, str. 75-89.
29
Lejla Gazi, Ali-Fehmija Dabi kao kritiar klasine arapske poezije, POF
35/1985, Sarajevo 1986, str. 29-50.
30
Amir Ljubovi, Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku, Orijentalni institut u
Sarajevu, Sarajevo 1996.
25
87
predstavljajui njene glavne tokove, pravce i autore od vremena njenog

konstituiranja pa do bonjakih autora koji su se njome bavili, navodei
pri tome biografske podatke o svakom od njih, te kratak opis njihovih
djela. Ipak, najznaajniji dio ove knjige u knjievnoteorijskom smislu
i metodolokom pristupu bonjakoj batini na orijentalnim jezicima
jeste onaj u kojem Ljubovi govori o karakteristikama spisa bonjakih
autora u oblasti logike, stavlja ih u komparativan odnos sa evropskom
filozofskom tradicijom te analizira zavisnost koncepata i strukture logike problematike i datog stanja filozofije i drugih oblasti znanosti. S
obzirom na konane rezultate koje prezentira, ova knjiga nam uistinu
prikazuje itav jedan segment batine u optimalnoj preglednosti i u
obrazloenoj historijskoj vrijednosti.31
Druga knjiga, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima,32 sadri rezultate istraivakog rada dvojice autora
Amira Ljubovia i Sulejmana Grozdania u Orijentalnom institutu u
Sarajevu u periodu 1985-1990, a najvei dio ove knjige govori o djelima na arapskom jeziku. S obzirom na to da su Ljubovi i Grozdani na
temeljima sistematskog prouavanja i analiza struktura knjievnih djela
davali obrazloene vrijednosne sudove o pojedinim autorima i djelima,
ova knjiga predstavlja nezaobilaznu literaturu u prouavanju kulturne
batine na orijentalnim jezicima.
Iz navedenih monografija, studija i naunih radova moe se zakljuiti da u savremenom dobu dolazi do razvoja i uslonjavanja odnosa
prema kulturnoj batini na arapskom jeziku. Iako stanje knjievne grae na orijentalnim jezicima svakom znanstvenoistraivakom radniku
namee potrebu da prije svega poduzme fundamentalna istraivanja,
predstavi drutveno-historijske i kulturne prilike u kojima je pisac ivio
i djelovao, te istrai sauvani rukopisni materijal u rukopisnim zbirkama pa tek onda pristupi analizi samoga djela, evidentno je da savremeni
istraivai svoje radove sve manje optereuju biografskim i bibliografskim podacima, a panju usmjeravaju na sutinu djela, estetiku, poetiku,
lingvistika ili knjievna obiljeja djela i na njegovu sadrinu. Kombinirajui nezaobilaznu filoloku metodu sa savremenim znanstvenim mogunostima u izuavanju knjievnosti, oni se bave pitanjima estetske
strukture i vezama umjetnikog doivljaja i izraza, te nastoje obrazloeno
vrednovati kulturnu batinu Bonjaka na arapskom jeziku.
Esad Durakovi, Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih orijentalista u: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalnoislamskoga kruga, str. 102.
32
Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na
orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1995.
31
88
Delila Babovi
PROUAVANJE KULTURNE BATINE BONJAKA NA

ARAPSKOM JEZIKU
Saetak
Poeci prouavanja kulturne batine Bonjaka na arapskom jeziku veu
se za period s kraja XIX i poetka XX stoljea kada u asopisima Salname i Vatan Ibrahim Baagi i Teufik Oki objavljuju prve bibliografske
skice jednog broja naih pisaca. Zatim se objavljuju dva kapitalna djela,
nezaobilazna u svim istraivanja bonjake knjievnosti na arapskom,
turskom ili perzijskom jeziku Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (1912) Safvet-bega Baagia i Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana (1933) Mehmeda Handia.
O sistematskom i institucionaliziranom istraivanju kulturne batine
u Bosni i Hercegovini moe se govoriti tek nakon osnivanja Orijentalnog instituta i Odsjeka za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu
u Sarajevu 1950. godine. Zahvaljujui radu ovih institucija, kulturnoj
batini se pristupa kroz profesionalna istraivanja koja obavljaju obueni kadrovi u okviru odreenog sistema, intenzivira se rad na faktografskom istraivanju grae u vidu proirivanja biografsko-bibliografskih
skica ili predstavljanja ranije nepoznatih autora i djela, a istraivai se
uglavnom profiliraju za odreene oblasti pa i njihova istraivanja idu u
tom smjeru.
Vano je istai da se, zahvaljujui prije svega razvoju knjievnokritike misli, u savremenom dobu nuna filoloka istraivanja sve ee
prevladavaju metodom filoloke analize teksta i kritike situirane u kontekstu historije predmeta.
THE STUDY OF CULTURAL HERITAGE OF BOSNIAKS IN
THE ARABIC LANGUAGE
Summary
The beginnings of the study of cultural heritage of Bosniaks in Arabic was
linked to the period from the end of 19th and the beginning of the 20th centuries when, in the journals Salnama and Vatan, Ibrahim Baagi and Teufik
Oki published their first bibliographic outlines of a number of our authors.
Two crucial works were published afterwards, necessary to all research on
Bosniak literature in Arabic, Turkish or Persian Bonjaci i Hercegovci
u islamskoj knjievnosti (1912) by Safvet-beg Baagi and Knjievni rad
bosansko-hercegovakih Muslimana (1933) by Mehmed Handi.
89
One can speak about the systematic and institutionalized research on the
cultural heritage in Bosnia and Herzegovina only after the establishment of
the Institute for Oriental Studies and the Department of Orientalistics in the
Faculty of Philosophy in Sarajevo in 1950. Owing to the work of these two
institutions, the cultural heritage has been approached through professional
research done by the skilled researchers in the frame of a certain system.
The work on collecting the data that includes expanding the biographic
and bibliographic outlines or presenting the unknown authors and works
has been intensified, and the researchers have been mostly specialized in
certain fields. Their research follows the same pattern.
It is important to point out that, primarily owing to the development
of literary and critical thought, in contemporary age, necessary philological research has been more often overcome by the method of the
philological analysis of the text and by using the critical approaches
situated in the context of history of the subject.
Key words: cultural heritage, Arabic language, Bosnia and Herzegovina, manuscripts,
books, valorisation.
UDK: 28-23: 821.163.4(497.6)-1 Uaki A.S.
BERIN BAJRI
(Sarajevo)
POZNAVANJE SADRAJA KURANA KAO PREDUVJET

RAZUMIJEVANJA SUFIJSKE POEZIJE NA
ORIJENTALNIM JEZICIMA
(Primjer Tahmisa Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka
na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda)
Kljune rijei: Kuran, poezija Bonjaka na arapskom jeziku, podtekst, tahmis,
Abdullah Salahuddin Uaki
1. KURAN, TEMELJNI TEKST I ESENCIJALNA ODREDNICA

MUSLIMANSKOG DUHOVNOG I FIZIKOG BIA
Zapanjujua je privrenost muslimana kuranskom tekstu. Jo od samih
poetaka Objave vjernici muslimani su ulagali velike napore kako bi
upamtili i u svoje duhovno bie primili, i od bilo kakvog, pa i najmanjeg iskrivljavanja, sauvali kuranske ajete. Ovako, do u tanine precizno, i nadasve temeljito pamenje i usmeno prenoenje jednog teksta
fenomen je koji je karakteristian samo za Kuran. Ovaj sveti tekst se
pamti doslovice, bez prepriavanja, rije po rije i to po veoma precizno utvrenim pravilima. Muslimani na razne naine iskazuju svoju duhovnu odreenost i uslovljenost Kuranom, i to gdje god ljudski
duh ima da se izrazi, bilo da se radi o nainu ponaanja, djelovanja i
openja u drutvu, bilo da se radi o arhitekturi, knjievnosti ili nekoj
drugoj kulturalnoj kategoriji. Upravo zbog ovoga moemo govoriti o
sveprisutnosti Kurana u ivotu muslimana, a to podrazumijeva snanu
utkanost Kurana u duhovno bie, svijest i podsvijest muslimana. Ovaj
fenomen uslovno bismo mogli nazvati kuranizacijom memorije. Pojam kuranizacija memorije Pre Nwyia upotrebljava da njime oznai
92
Berin Bajri
snanu inspiriranost sufijskih pjesnika kuranskim tekstom. Analizirajui sufijsku poeziju, Nwyia naglaava kako je Kuran sveprisutan
u umu pjesnik-mistik do te mjere da oni esto u svoje stihove unose
kuranski sadraj ili aludiraju na njega a da toga ponekad nisu ni svjesni.1 Iako je navedeni pojam pogodan da oznai sufijsku inspiriranost
kuranskim tekstom, smatramo da ga je mogue razumijevati i kao fenomen sveprisutnosti Kurana u ivotu njegovih sljedbenika.2 U tom
sluaju kuranizacija memorije predstavlja jednu od temeljnih odrednica kolektivnog i kulturnog pamenja u muslimanskom drutvu. Prema
Assmanovoj definiciji, koncept kulturnog pamenja obuhvaa osnovu
vie puta upotrebljivih tekstova, slika i rituala specifinih za neko drutvo u odreenoj epohi, ija kultivacija slui da stabilizira i prenese samopredodbu tog drutva. Na osnovu takvog znanja, veinom o
prolosti, svaka grupa zasniva svoju svijest o zajednitvu i posebnosti.3
Islamsko drutvo svoju svijest o zajednitvu i posebnosti zasniva na
Kuranu te iz njega izvodi formativne i normativne impulse koji drutvu omoguavaju da producira i kroz stoljea potvruje svoj identitet.
U ovom sluaju podrazumijevaju se tri dimenzije prisutnosti Svetog
Teksta i to: dimenzija kultivacije teksta, odnosno prenoenje Teksta rije po rije (hifz, eksplicitno pamenje kuranskog teksta), dimenzija
kultivacije znaenja, to podrazumijeva kulturu eksplikacije, egzegeze, hermeneutike i komentara (tefsir i tevil kao oblici hermeneutike
Kurana), te dimenzija meditacije, odnosno uvoenje kuranskog teksta u ivot muslimana kroz institucije odgoja i obrazovanja, ceremoniju
(dnevna molitva namaz, obred hadda, melodino uenje Kurana
itd.) i specijalizaciju nositelja kulturnog pamenja, a to su u manjoj ili
veoj mjeri svi muslimani koji u memoriji uvaju dio kuranskog teksta (takvih je ogroman broj). Pravi primjer specijalista u ovom smislu
su hafizi Kurana koji u svojoj memoriji uvaju cjelokupan kuranski
tekst. Memorizacija Kurana je takoer svojevrstan fenomen, a predstavlja vjerovatno najjau vrstu uvalake citatnosti jednog teksta uope. Ona, izmeu ostalog, doprinosi kuranizaciji memorije, ali u isto
vrijeme predstavlja eksplicitno pamenje i implicitno uvanje islamske
religije i kulture.
Vidi: Annemarie Schimmel, Pain and Grace: A study of Two Mystical Writers of
Eighteenth Century Muslim India, E. J. Brill, Leiden, 1976., str. 246.
2
Ovaj fenomen jeste, ustvari, socio-psiholoki fenomen koji zahtjeva mnogo iru
elaboraciju nego li je to uvodna biljeka u ovom radu. Tema ne dozvoljava da se
ire elaborira ovaj fenomen, pa se u ovom radu samo osvremo na njega.
3
Jan Assman, Kolektivno pamenje i kulturni identitet. Problem i program, Sophos, broj 2, Znanstveno-istraivaki inkubator, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009., preveo sa engleskog jezika Bojan ahtarevi, str. 172.
1
Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije...
93
2. TAHMIS ABDULLAHA SALAHUDDINA UAKIJA

BONJAKA NA AL-BUSIRIJEVU POEMU QADA AL-BURDA
Predmet ovog rada jeste Tahmis Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka4 na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda. Prilikom analize koristili smo rukopis ovog djela koji se nalazi u biblioteci Sulejmaniji
u rukopisnoj zbirci Fatih, pod rednim brojem 003714 i naslovom
Tahmis-i Terceme-i Kaside-i Burde. Rukopis ima 52 stranice i sadri
785 stihova na arapskom i turskom (osmanskom) jeziku. Uoljiva osobenost poeme Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka jeste da ona
nastaje kao metapjesma, i to u poetskoj formi tahmisa. Tahmis je pjesnika vrsta u kojoj se strofe sastoje od pet stihova, a nastaje tako to
pjesnik uvodi u strofu dva stiha nekog pjesnika s kojim eli da poetiki
komunicira, a onda im dodaje tri svoja stiha. Za ovu formu je nuno da
svi sthovi budu ispjevani u istome metru i istoj rimi. Durakovi kae
kako je filotehnika poetika ovdje trijumfirala; igra formom uistinu je
brilijantna i dovedena je do krajnjih granica tehnicizma.5 U tahmisu
metapjesma ima formu zadatu u protopjesmi; u njoj je ve zadana tema
i zadana joj je forma. Cilj ovakve pjesme je uglavnom da pokae kako
uvaava i poznaje tradiciju i njenu poetiku, na jednoj strani, a na drugoj
strani ima zadatak da se nadmee sa autoritetom tradicije koju, zapravo,
usavrava. Metapjesma ima i tu mogunost da kreira u domenu jezika i
Abdullah Salahuddin Uaki Bonjak je bio sufijski ejh iz XVIII stoljea, autor
koji je pisao na tri jezika, arapskom, turskom i perzijskom, komentator djela dvaju velikana islamskog misticizma Ibn Arabija i Mevlana Delaluddina Rumija.
Njegov otac Muhammed Abdulaziz-beg bio je bosanski emigrant, koji se vjerovatno preselio iz Sarajeva u Kesriju. Nakon zavretka visokog kolovanja, Uaki je vrlo brzo naao posao u dravnoj slubi. Kasnije postaje vrhovni sekretar
ministra vanjskih poslova Hekimolu Ali-pae s kojim je putovao diljem Osmanskog carstva, od Bosne do Egipta. Pripadao je uakijskom sufijskom redu. Nakon
smrti ejha Sejjida Demaluddina al-Dirnevija, Uaki dolazi na njegovo mjesto i
poduava brojne ljude. Naposlijetku ga Tahir-aga Tekya proglaava ejhom. Ovu
misiju je obavljao sve do svoje smrti 1782. godine kada je imao 80 godina. Budui
da je mnogo pisao o tesavvufu, nazvali su ga Elif Efendi i Osmanski Ibn Arabi.
Vie podataka o ivotu i djelu Uakija u: Mahmud Erol Kl, Otomanski sufija
bosanskog porijekla Abdullah Salahuddin el-Uaqi i njegov komentar Rumijevih
stihova, u: Isa-begova tekija u Sarajevu, zbornik radova, Udruenje Obnova Isabegove tekije, Sarajevo, 2006., str. 333-340. Osim ovog rada, za podrobnu uputu
u ivot i djelo Uakija pogledati: Mehmet Akku, Abdullah Salahuddin-i Uaqi
(Salahi)nin Hayati ve Eserleri, M.E.B. Yaynlar, Istanbul, 1998.
5
Esad Durakovi, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta, Tugra, Sarajevo,
2007., str. 311.
4
94
Berin Bajri
stila da pokae kako je u stanju isti motiv u istoj formi opjevati bogatijim jezikom i upotrebom drukijih stilskih figura. Pjesnik u ovom sluaju najee ima zadate norme koje mora realizirati na temelju svoje
poetike uenosti i virtuoznosti. Durakovi zakljuuje da je u primjeru
tahmisa normativnost optimalna, te da tradicija predstavlja u osnovi
golemo podruje nepomjerljivih granica.6 Nametak naglaava kako je
stav autora u odreivanju pjesme koja e se tahmisom proirivati i interpretirati element koji ukazuje na neposredno odavanje ukusa pjesnika tahmisa, koji izborom gazela kojeg e razraivati svojim stihovima
pokazuje afinitet prema odreenom pjesniku.7
Abdullah Salahuddin Uaki Bonjak svoju poemu pie kao metapjesmu na poznatu religijsku pjesmu pohvalnicu poslaniku Muhammedu a.s. Qada al-Burdu, koju je spjevao poznati pjesnik i sufija
Muhammed al-Busiri.8 Al-Busirijeva poema Qada al-Burda ima 162
bejta (324 stiha), dok Uakijev Tahmis, zajedno sa al-Busirijevim stihovima, ima 785 stihova. Ova poema je spjevana u basit metru, i to
na paradigmu filtun filtun filtun filtun filun. Al-Busirijeva poema se rimuje na konsonant mm, po emi a a/ b a/ c a/ d a/ i
tako dalje, pa se poema zove i Mimija (Mmiyya). Uaki odluuje da
svoja tri stiha, koja dodaje na dva al-Busirijeva, rimuje na konsonant
kojim se zavrava prvi polustih al-Busirijeve poeme, i to ini sve do
kraja svog Tahmisa. Na ovaj nain razbija se monorima i nestrofinost
Ibid., str. 312.
Fehim Nametak, Divanska knjievnost Bonjaka, Orijentalni institut u Sarajevu,
Posebna izdanja XXI, Sarajevo, 1997., str., 24.
8
Muhammed al-Busiri je egipatski pjesnik berberskog porijekla. Bio je uenik poznatog sufijskog uitelja Ab al-Abbsa al-Mursja koji je pripadao azilijskom
tarikatu. Al-Busiri je bio iroko obrazovan i u islamskim disciplinama poput fikha,
historije islama, hadisa i kuranske egzegeze. Do trinaeste godine postao je i hafiz itavog Kurana. Za ivot je zaraivao radei kao raunovoa kod mamlukog
dvorskog ministra Zayn al-Dna Yaqba ibn Zabayra koji e postati njegov mecena
i zatitnik. Slavu nije stekao niti znanjem niti svjetovnom poezijom, ve poezijom
u slavu i hvalu Poslanika, a.s. Od mnotva pjesama koje je al-Busiri spjevao u slavu Poslanika, a.s., jedna poema svakako zasluuje posebnu panju a to je poema
Qada al-Burda. Ova poema nosi puni naziv Al-Kawkib al-durriyya f mad hayr
al-bariyya Biserne zvijezde u slavu i hvalu najboljeg Boijeg stvorenja i predstavlja jednu od najpoznatijih pjesama koje su do danas spjevane u hvalu Poslanika,
a.s. Kako i sam autor navodi, ova poema je spjevana kao molitva za ozdravljenje.
Naime, u kasnijim godinama al-Busiriju se upotpunosti oduzela donja strana tijela
pa je on sav ojaen spjevao poemu u pohvalu Poslanika, a.s. i zatraio da Poslanik,
a.s., posreduje kod Allaha da mu oprosti grijehe i izlijei ga. Predaje navode da je
al-Busiri nakon to je zavrio sa pisanjem Burde u snu vidio Poslanika, a.s., kako
ga ogre svojim platom. Nakon to se probudio bio je izlijeen.
6
7
95
al-Busirijeve poeme i uvodi se strofino strukturiranje, pri emu svaka strofa ima svoju rimu rima u jednoj strofi Tahmisa koja ima pet
stihova sada izgleda ovako: a a a a b. Nadalje, stihovi se ne piu u
(drevnoj) formi polustihova u horizontali, ve u formi vertikalnog nizanja stihova. Ovaj Uakijev postupak predstavlja inovaciju i ogromno
obogaenje tradicije u domenu forme. Uakijev Tahmis prati i njegov
prijevod na turski jezik paralelno i horizontalno to izuzetno uslonjava formu i obogauje poetiku intertekstualnosti Tahmisa. U ovom
sluaju Uaki koristi isti metar i rimukao u poemi na arapskom jeziku.
Radi se o veoma znaajnoj metatekstualnoj operaciji koja se javlja onda
kada se unutar teksta (u naem sluaju, paralelno s tekstom) konstituira
vidljiv tekst-kod (prijevod), pa je onda sam tekst, ustvari, organiziran
kao dvotekst, tj. sastoji se od teksta i njegovog komentara.
Jedna od uoljivijih osobenosti Uakijevog Tahmisa, ve u prvom
kontaktu sa njegovim tekstom, jeste snana povezanost sa al-Busirijevim stihovima koju Uaki istie na formalnom planu, planu stila,
ali i na planu sadraja. Naime, Uaki slijedi metar i rimu utvrenu u
al-Busirijevoj poemi, to je sasvim logino, jer to zahtjeva tradicija i
norma anra tahmis. Treba podsjetiti na to da je Uakijev odnos prema al-Busirijevoj poemi odnos potovanja i uvaavanja.9 Za njega je
ova poema poetski model uzor preuzet iz tradicije koji je ast slijediti
i imitirati.
Uakijev Tahmis moemo razumijevati i kao poetski narativ u kojem pjesnik, pjevajui u pohvalu posljednjeg Boijeg poslanika, Muhammeda a.s. u poemu veoma precizno prenosi sekvence iz Poslanikovog
a.s. ivota i to u vidu ivopisnih poetskih slika, ali, u isto vrijeme, slika
i stanje svoga duha, te iznijansirano iskazuje svoja duhovna previranja.
Naime, u Uakijevom Tahmisu postoje dva lika koji vladaju scenom
poeme, i to Poslanik a.s. za koga su ljubav i pohvala iskazani na razne
naine, i pjesnik-pokajnik koji se obraa Poslaniku a.s. i jada mu se na
svoje teko duhovno stanje, te ga moli da kod Allaha zagovara za njega.
Upravo zbog ovoga moemo rei da u Tahmisu postoji jedna tema, a
to je Muhammed a.s. U Uakijevom Tahmisu tematsko-motivacijski
sistem je poprilino kompleksan, i to iz vie razloga.
Tahmis je izuzetno duga poema koja je podjeljena na nekoliko odjeljeka podtematskih cjelina koje nisu formalno odvojene, a koje uestvuju u konstituisanju Tahmisa kao cjelovitog umjetnikog teksta. Ovi
U kontekstu ovoga, potrebno je ukazati na sufijski edeb nain odgoja i ponaanja,
te na simboliku odnosa ejh (duhovni mentor) murid (onaj koji otpoinje svoje
duhovno putovanje i slijedi ejha). Zbog toga Uakijevo potovanje koje iskazuje
prema al-Busiriju i njegovoj poemi prelazi okvire poezije.
96
Berin Bajri
odjeljci predstavljaju zasebne tematsko-motivske cjeline koje su u potpunosti subordinirane glavnoj temi. To su slijedee tematsko-motivske
cjeline: O ljubavi, O zlim strastima, Pohvala Poslaniku a.s., Poslanikovo a.s. roenje, uda Poslanikova a.s., O Kuranu, Isra i Mirad, Dihad Poslanika a.s., Traenje Poslanikovog a.s. posrednitva i Traenje
spasa dui.10 Svaki od ovih odjeljaka bi se mogao izdvojiti jer odjeljci,
iako su povezani formom, nisu meusobno ovisni tematski. Iako bi poema mogla funkcionisati ako bi se izdvojio neki od ovih odjeljaka, ona
ipak puni smisao ostvaruje u cjelini djela.
3. KURAN U PODTEKSTU SUFIJSKE POEZIJE BONJAKA
NA ARAPSKOM JEZIKU (PRIMJER TAHMISA ABDULLAHA
SALAHUDDINA UAKIJA BONJAKA NA AL-BUSIRIJEVU
POEMU QADA AL-BURDA)
Bonjaci kao narod koji je veoma rano prihvatio islam i tekovine orijentalno-islamske kulture, piui na orijentalnim jezicima, razvijaju islamsku kulturu kao svoj vlastiti univerzalni kanon, a Kuran kao Temeljni
Tekst svoje kulture. Oni to ostvaruju i snanom citatnom vezanou za
Kuran. Stalno vraanje na Kuran koje se ostvaruje na vie naina predstavlja i nastojanje da se dio sebe ugradi u vjeni smisao Svetoga Teksta.
Sasvim je logino da jedna klasina mistiko-religijska poema, pisana na arapskom jeziku, kakav je Uakijev Tahmis, ima svoj kuranski
podtekst, te zato esto referira na Kuran. Zanimljivo je pokazati na
koji nain pjesnici referiraju na Kuran. Poto se radi o odnosu umjetnikog teksta prema sakralnom, potrebno je progovoriti koju rije i o
ovom odnosu.
Kao to je ve naglaeno, na vrhu ontoloke i semiotike piramide orijentalno-islamske civilizacije i kulture stoji Rije Boija, koja
predstavlja apsolutni semantiki uzor. Kuran tvrdi da na jasan nain
proklamuje Ideju i sebe afirmira kao prenosioca Istine. Stoga estoko
odbija poistovijetiti se sa bilo kojim oblikom jezike umjetnosti kakvu
god ona funkciju imala (mimetiku, ekspresivnu, simboliku ili neku
drugu). Ovaj sakralni tekst, iako je kao tekst objavljen u jeziku, a snaga
njegovog izraza i argumenata vrlo esto je objavljena u sadraju koji
10
I sama poema se u novije vrijeme poela tampati podijeljena na poglavlja, odnosno razvdojena naslovima koji predstavljaju ove podteme. Najblii primjer nama
jeste prijevod ove poeme od Hifzije Suljkia koji poemu razdvaja na deset poglavlja, dajui svakom poglavlju naslov prema dominantnoj temi u njemu. Vidjeti:
Imam Busiri, Kasidei-Burda, Sarajevo, 1973., preveo sa arapskog, uvod s napomenama i komentarima napisao Hifzija Suljki.
97
karakteriziraju optimalno visoke knjievno-estetske vrijednosti, kojima

se i sam dii, svu svoju argumentaciju stavlja u funkciju prenoenja Istine.11 Kuran je, kako navodi Durakovi, stoerni Tekst koji u cijelom
jednom kulturno-civilizacijskom krugu osmiljava forme stvaralatva,
s tenjom stalnih razmicanja granica toga kruga, jer ovaj tekst, uspijeva
realizirati svoj uticaj u univerzumu formi i izvan arapskog jezika, odnosno arapskog govornog podruja. Ovaj tekst ne djeluje samo na razini
ideologije ve i postulatima poetike i estetike kojima je primarni cilj
argumentativna afirmacija ideologijskoga.12
Citatna ili intertekstualna veza izmeu knjievnih djela, a tako i djela Bonjaka pisanih na orijentalnim jezicima, i Kurana, ne postoji na
relaciji knjievnost knjievnost. Ona, dakle, nije interlinearna. Mogla
bi se oznaiti kao transsemiotika, odnosno veza u kojoj podtekst ne
pripada umjetnosti, pa se citatni odnos uspostavlja na relaciji umjetnost
ne-umjetnost. Pjesnici, pa tako i naa dva pjesnika, na Kuran referiraju na slijedee naine:
1. Lingualno odnosno odabirom arapskog jezika kao jezika
Kurana. Ovo je naroito znakovito i znamenito u sluaju autora
koji nisu Arapi a piu na arapskom jeziku. Bonjaki autori, od
kojih je jedan u fokusu ovog rada, pravi su primjer za ovo. Slian je sluaj i kada se pie drugim jezikom a arapskim pismom.
I u tom sluaju, iako ne u istoj mjeri, autor se pismom vee za
Kuran. Dobar primjer je bonjaka alhamijado knjievnost.
2. Tematski to podrazumijeva odabir isto kuranske teme koja se
ili opjeva ili se samo spominje u pjesmi. Najee se radi o opjevavanju nekih znaajnih kuranskih kazivanja poput kazivanja
o poslaniku Jusufu a.s. i lijepoj Zulejhi, ili pak o Poslanikovom
a.s. nonom putovanju i uzdigniu u vie nebeske sfere, odnosno
Israu i Miradu. I nai pjesnici ovoj temi posveuju jedan odjeljak. Osim prenoenja konkretne i poznate kuranske teme, pjesnici vrlo esto u svoje stihove utkivaju odreene manje tematske
sekvence iz Kurana.
Za vie informacija o poloaju Kurana u orijentalno-islamskoj kulturi i njegovom
uticaju na istu, preporuujemo da se konsultiraju djela Esada Durakovia, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta, Tugra, Sarajevo, 2007., i Stil kao argumet.
Nad tekstom Kurana, Tugra, Sarajevo, 2009.
12
Esad Durakovi, Estetika i poetika pozicija Kurana u orijentalno-islamskoj
kulturi, Prilozi za orijentalnu filologiju, 58/2008., Orijentalni institut u Sarajevu,
Sarajevo, 2009., str. 34.-35.
11
98
Berin Bajri
Najoitije Uakijevo tematsko referiranje na Kuran izraeno

je u njegovom odjeljku posveenom Poslanikovom a.s. Miradu i
dijelovima pjesme posveenim Kuranu. Inae, Isra i Mirad su
teme preuzete direktno iz Kurana. Naime, o Israu govori istoimena
kuranska sura, dok se Mirad implicitno spominje u suri al-Nam.
Inae, kako smo to ve napomenuli, Poslanikov a.s. Mirad je jedna
od omiljenih tema tesavufskih pjesnika i pjesnika koji su pjevali u
pohvalu Poslanika a.s. Zbog toga ne treba da udi to su al-Busiri i
Uaki ovoj temi posvetili prilian broj stihova. Evo nekoliko stihova
iz ovog odjeljka u kojem Uaki razrauje motiv Poslanikovog a.s.
Mirada:
O tragaoe za Sjedinjenjem, okova prolaznosti si se oslobodio,
U traganju svom, skrivene blagodati si uzimao i svjedoio,
Sve dok nisi u goste Svemilosnom i Dobrom Bogu dohodio.
Putovao si nou od Svetog Hrama do Udaljenog hrama,
Kao pun mjesec kad putuje a oko njega nona tama.13
Onda kada Dibril kaza:Da si sami vrh ti dostigao,
Brzo bi iz tmine postojanja izaao,
I prstenom Jedinstva ovjenan bi tada bio.
Potom si se uspinjao sve dok stepen nisi dostigao,
Kolko dva luka il jo blie a taj stepen niko nije postigao.14
Ovi stihovi se nalaze u uvodnom dijelu odjeljka koji govori o Poslanikovom a.s. nonom putovanju i jasno komuniciraju sa obje maloas
U radu navodimo vlastiti prijevod i prepjev al-Busirijeve poeme Qada al-Burda.
Prilikom prevoenja obratili smo panju i na ve postojee prijevode ove poeme na
bosanski jezik, tanije, prijevode Halila ibn Alija Hrleta Stoanina i Hifzije Suljkia. Vidi: erefudin Ebu Abdullah Muhammed bin Seid Busiri, Kaside-i Burda
(prijevod na bosanski), prijevod sa turskog Halil ibn Ali Hrle Stoanin, transliteracija Osman Lavi, komentari o Burdi Abdul Hakim Murad i Enes Kari, Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo, Sarajevo, 2008., i: Imam Busiri, Kasidei-Burda,
Sarajevo, 1973., preveo sa arapskog, uvod s napomenama i komentarima napisao
Hifzija Suljki.
14
TQB, 103. i 104. strofa. Iako Uakijev Tahmis, ba kao i arapska kasida openito,
nije numerisan niti ima strofe, zbog karaktera poeme, ali i lakeg referiranja na istu,
morali smo je podijeliti na strofe i staviti numeraciju. Takoer smo, da bismo napravili razliku izmeu stihova jednog i drugog pjesnika, al-Busirijeve stihove markirali (stavili u bold). Inae, i u izvorniku Uaki markira al-Busirijeve stihove tako to
ih navodi u crvenoj boji. U daljnjem izlaganju emo se koristiti skraenicom TQB
za Tahmis kao kompletnu poemu. Ukoliko budemo navodili al-Busirijeve stihove
izdvojene iz Tahmisa, koristit emo skraenicu QBB Qada al-Burda al-Busirija
i u tom sluaju ih neemo markirati.
13
99
navedene sure. Al-Busiri ak u svoje stihove utkiva dio kuranskog ajeta iz sure al-Nam (qba qawsayni aw adn koliko dva luka il jo
blie15).
Kada govori o Kuranu, Uaki se, to je sasvim logino, najee
poziva na sam Kuran, i na to kako je Kuran sebe okarakterisao. Ovo
ne treba da udi, jer je najbolja karakterizacija Kurana, ustvari, ona
kuranska, i to Uaki vrlo dobro zna, te svjesno katkad eksplicite,
katkad implicite navodi ajete ili dijelove ajeta koji govore o Kuranu:
Tajnu Boga Skrivenoga oni nam objavie,
I u jednom asku, trenu, k Njemu nas uputie,
Pred udima ovih Rijei jezici zautie.
Trajno kod nas ostadoe i sva uda pretekoe,
uda drugih poslanika koja bie i prooe.
On je sudac skroz pravedni, sablja je za ljude zlobne,
Blagosilja, prosvjetljuje i umne i slaboumne,
A tjei i umiruje ljude hude, tune, skromne.
To su jasni ajeti, u njima mjesta sumnji ne ostaje, 16
Za onoga to ga nijee i suda nikakva ne poznaje.
Nikom on ne doputa da ga vara il da mu oponira,
Neprijatelj pred njim bjei, u glupake on ih pretvara
U rukama im je praina, sve i jedan u grob propada.
Njemu niko nikad nije stvarno oponirao,
ak i estok neprijatelj poraen se vratio.17
U ovim strofama Uaki jasno upuuje na nemogunost imitiranja

Kurana, odnosno na kuranski iz, to predstavlja jednu od najbitnijih karakteristika Kurana.18 Stihovi direktno upuuju na ajet koji
kae: Reci: Kada bi ljudi i dini udruili se da togod slino Kuranu
ovome saine, ne bi prinijeli neto to slino mu je, makar pomagali
jedni druge.19
Kuran, 53:9.
Aluzija na 7. ajet sure l Imrn: On ti spusti Knjigu u kojoj se neki ajeti jasni nalaze, oni su majka Knjige..., te na 2. ajet sure al-Baqara: Ova Knjiga u koju nema
nikakve sumnje jest uputa za bogobojazne... Prijevodi ajeta su od prof. dr. Esada
Durakovia. Kuran s prijevodom na bosanski jezik, preveo s arapskog jezika Esad
Durakovi, Svjetlost, Sarajevo, 2004.
17
TQB, 89-91. strofe.
18
I za jedan i za drugi motiv postoji obilje primjera u Uakijevom Tahmisu, ali nam
tema nalae da se zadrimo samo na nekoliko reprezentativnih.
19
Kuran, 17:88.
15
16
100
Berin Bajri
3. Citatno to podrazumijeva prenoenje kuranskih ajeta ili dijelova ajeta. Pjesnici vrlo esto prenose ajete ili dijelove ajeta, s tim
to ih ponekad utkivaju u stihove u integralnom obliku, a nekad
blago interveniui u njima i prilagoavajui ih metru i rimi poeme. Ovakvo pozivanje na Kuran je vrlo esto i poznato je kao
iqtibs to moemo prevesti kao eksplicitni citat ili eksplicitni
kuranski intekst. 20
Nije rijedak sluaj da Uaki u svoje stihove utkiva kuranske rijei ili
kuranske fraze i konstrukcije, te tako citatno referira na Kuran. U ovom
sluaju bismo mogli govoriti o kuranskim rijeima, jer kontekst zahtjeva
da ih shvatimo kao kuranske, ali i o rijeima koje se koriste u obinom
ili pjesnikom govoru a koje postoje i u Kuranu. Ove rijei ne moramo
smatrati nuno kuranskim. Meutim, znamo li za silnu elju pjesnika
poput Uakija da budu u vezi sa Kuranom na raznim nivoima, te da su
ti pjesnici esto bili i hafizi Kurana, ne bi udilo da je kuranska leksika
postala i dijelom njihovog vlastitog vokabulara. Evo stihova u kojima
Uaki utkiva kuransku konstrukciju u neto izmijenjenom obliku:
Da ta uju ejtani naina ne naoe,
im na nebo stigoe, snop kamenja sretoe,
I od kugli vatrenih ko od lavova pobjegoe.
Na razbjeale Ebrehine junake liie tog tunoga dana,
Il na vojsku na koju Muhammed kamenje je bacio sa dlana.
Pali u vodu svi njihovi snovi su onda,
Kada je Svjetlost lica dumana izobliila,
Jer nije Poslanik, ve Allah bacio je tada.
Kamenje to je u rukama Poslanikovim Gospodara svoga velialo,
Kao Slavitelj Boga iz utrobe kita izbaeno je bilo.21
Uaki komunicira sa Kuranom, prenosei kuransku sliku bijega nevjernika od Objave koja dolazi od Boga, gdje ih Kuran poredi sa magarcima koji se pred lavovima u bijeg daju. Stihovi su u direktnoj vezi sa iz
ajetom iz sure al-Mudattir koji glase: Zato onda Opomeni okreu lea
Magarcima rastjeranim nalikuju, to se pred lavovima u bijeg daju! 22
O nekim od ovih veza vidi: Shawkat M. Toorawa, Modern arabic literature and
Quran inimitability, creativity, incompatibility, u: Religious perspectives in modern Muslim and Jewish literatures, Routledge, New York, 2009., uredili Glenda
Abramson i Hilary Kilpatrick, str. 211.
21
TQB, 66. i 67. strofa.
22
Kuran, 74:49-51.
20
Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije... 101
Zanimljivo je da Uaki u neto izmjenjenoj varijanti prenosi posljedni ajet u svoj trei polustih. Naime, ajet koji Uaki varira glasi:
, dok posljedni stih kod Uakija glasi: . U slijedeej strofi i jedan i drugi pjesnik komuniciraju sa Kuranom; Uaki
se vee za ajet iz sure al-Anfl: ...i kada si ih gaao Allah je gaao
njih, a nisi ih gaao ti..,23 dok se al-Busiri vee za priu o Junusu, a.s.,
iz sure al-Sfft:
I Junus pripadae poslanicima, uistinu,
Jer pobjee na lau krcatu
Pa uze uea i bijae od onih to odbaeni su,
Te ga kit proguta, jer zasluio je grdnju;
I da ne bijae od onih to Allaha veliaju,
Sigurno bi ostao u utrobi kita do Dana kada e oivljeni da budu.24
Zanimljivo je da se u izvornom tekstu poeme ne spominje Junusa

a.s. po imenu, ve tek u aluziji. Naime, al-Busiri umjesto imena Junus
koristi rije al-Musabbi onaj koji velia to je veza sa ajetom u kojem se Junus spominje kao jedan od onih koji veliaju Allaha. Na ovaj
nain, i jedan i drugi pjesnik pokazuju koliko je u njihovom biu ukorijenjen Kuran. Pjesnici esto ne navode eksplicitno kuranski tekst,
pa je potrebno biti dobro upuen u sadraj Kurana da bi se shvatilo
znaenje poeme.
4. Kontekstualno referiranje koje se ostvaruje na vie naina. Pjesnici esto referiraju na Kuran, unosei u svoje stihove kuranski
kontekst preko kljunih i poznatih rijei koje se nalaze u ajetima iz kojih se i prenosi kuranski kontekst, ili aludirajui na
kuranski kontekst rijeima koje ne moraju nuno biti kuranske.
Neupueni recipijent koji ne poznaje sadraj Kurana ili onaj
iji uvid u sadraj Kurana nije dovoljno irok ima potekoa da
prepozna ove rijei tako razumije dati kontekst. Ovakvo referiranje na Kuran svjedoi i o snanoj upuenosti pjesnika u sadraj Kurana, jer pjesnici vrlo lahko uvode kuranski kontekst u
svoje stihove. Ovaj postupak je posve prirodan i priroen duhu
pjesnika.
Kuranski kontekst se u Uakijevim stihovima prepoznaje po kljunim elementima rijeima, ne uvijek kuranskim koje implicitno
23
24
Kuran, 8:17.
Kuran, 37:139-144.
102
Berin Bajri
upuuju na kuranski kontekst i na kuransku priu, iju poruku Uaki prenosi u svoje stihove. Uaki je pravi majstor u navoenju
kuranskog konteksta u svojim stihovima, i to je esto teko prepoznati ukoliko se nema uvida u sadraj Kurana. Uakijevo majstorstvo i lei u implicitnom navoenju kuranskog konteksta, jer se na
taj nain pokazuje njegova dosljedna i temeljita upuenost u sadraj
Kurana. Uaki uspijeva vrlo vjeto prenijeti kuransko kazivanje u
svoje stihove, pretvarajui kuransku priu u svojevrstan mikronarativ i tako je uspjeno inkorporirajui u mali prostor od svega nekoliko
stihova. Evo primjera iz kojeg se vidi kako je Uaki, ne citirajui
eksplicitno ajete iz Kurana, u svoje stihove prenio kuransku priu i
kuranski kontekst:
Onaj koji te dostojno opisuje zanemarie kako te klevetnici opisuju,
Oni koji jasan znak Gospodara svoga zanemaruju,
Tebi je dosta da zna da oni svom nakitu hvalospjeve pjevaju.
Ostavi krane i to kako poslanika uzdiu svoga,
Potom primjerenu pohvalu izreci u slavu Poslanika tvoga.25
U ovom sluaju Uaki u svoje stihove prenosi kuransko kazivanje

o Jevrejima i zlatnom teletu koje se u Kuranu vie puta navodi.
5. Hermeneutiko referiranje koje podrazumijeva da pjesnici vrlo
esto svojim stihom u isto vrijeme i aludiraju na odreeni ajet i
daju vlastitu interpretaciju istog. I ovo se teko otkriva ukoliko
italac ne poznaje kuranski sadraj.
Istiniti i Istinoljubivi u toj peini su bili,
U peini nikog nema, dumani su govorili.26
Nazivajui Poslanika a.s. Istinom (al-idq) a njegovog saputnika,

Abu Bakra, istinoljubivim (al-iddq), pjesnik svoje stihove upuuje na
ajet iz sure al-Zumar koji glasi: A onaj koji donosi istinu [allad a
bi al-idq] i onaj koji vjeruje u nju [addaqa bih] upravo to su bogobojazni. Pjesnik je svjestan da kuranski ajeti mogu imati vie znaenja.
U ovim stihovim pjesnik nudi jedno od znaenja ajeta, tanije aludira
na to da se ovaj ajet odnosi na Poslanika a.s. i na Abu Bakra. Poslanik
je onaj koji donosi Istinu a Abu Bakr je onaj koji vjeruje u nju, odnosno
onaj koji Istinu snano potvruje.
25
26
TQB, 43. strofa.

QBB, 73. bejt.
6. Kodno ili ifrirano vjerovatno je najtee otkriti, jer predstavlja vrlo suptilnu i ifriranu vezu pjesnika i njegovih stihova sa
kuranskim sadrajem a najee se ostvaruje preko jedne karakteristine kuranske lekseme. Ovakva leksema predstavlja klju
(kod) koji otvara dublja i ira znaenja nego to to stih u kojem se
nalazi implicira. Ovim postupkom pjesnik dobiva mnogo. Naime,
u vrlo kratak tekst od jednog ili nekoliko bejtova pjesnik preko
kodne rijei recipijentu alje poruku da se obrati Kuranu, ukoliko eli da stekne dublji uvid u tematiku i znaenje stiha. Tako
pjesnik nema potrebu da nadugo i nairoko obrazlae temu a u
isto vrijeme vjeto izbjegava redundantna ponavljanja i ini svoj
tekst jasnim i konciznim. U ovom sluaju, pjesnik rauna na upuenog recipijenta koji e prepoznati postavljeni kod, obratiti se
Kuranu i potpunije razumjeti stihove, dok ostali ostaju na nivou
doslovnog razumijevanja.
Evo primjera gdje Uaki maestralno vee svoje stihove za Kuran,
i to preko kodne rijei:
Svjetiljka Njegove Jedinosti svjetlo Upute odailje,
Svojim svjetlom sve fitilje irka on nadmauje,
A vijest njegova prsa razboritih raskriljuje.27
U navedenom stihu Uaki Poslanika a.s. karakterie kao Svjetiljku Njegove Jedinosti, ili u izvorniku Mib wadatih. Na ovom
primjeru se u isto vrijeme prepoznaje vjetina i majstorstvo pjesnika,
ali i utkanost Kurana u pjesnikovo duhovno bie. Uaki, naime,
bez prepriavanja uspijeva, samo upuenom recipijentu naravno,
obrazloiti fenomen i karakter Poslanikove a.s. svjetlosti i to kako se
ona recipira u sufizmu. Naime, karakteristinom kuranskom leksemom mib svjetiljka (za nekoga je ona leksema obinog, profanog znaenja a ne kuranska), Uaki recipijenta upuuje na poznati
kuranski ajet o svjetlosti, odnosno 35. ajet sure al-Nr.28 Ovaj Uakijev postupak je vrlo znakovit. Naime, leksema predstavlja kod
27
28
TQB, 114. strofa.

Ajet glasi ovako: Allah je svjetlost Nebesa i Zemlje; kao primjer Njegove svjetlosti
jest udubina u kojoj se svjetiljka nalazi, svjetiljka je u staklenici, a staklenica
nalikuje blistavoj zvijezdi koja se od blagoslovljenog ni istonog ni zapadnog
maslinovog drvceta pali, ije ulje gotovo da sija premda ga vatra ne dohavti; to
je jedna Svjetlost iznad svake svjetlosti; koga hoe Allah vodi ka Svojoj Svjetlosti, i
primjere ljudima Allah navodi, a Allah je Sveznajui.
104
Berin Bajri
za deifriranje ovog fenomena.29 Upravo zato se i Uakijeva poema,

ba kao i mistiki tekstovi (poeme) Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima, moe izvana prouavati kao semiotika mapa
na kojoj se termini (simboli) prepoznaju kao manje ili vie poznata
mjesta (manje ili vie naglaene jake pozicije teksta), dok se na dubinskoj razini sa tih istih pozicija mape mistikog djela terminoloki prodire u nesluene dubine viestoljetne mistike tradicije.30 U
naem sluaju, ide se jo dalje, principom tevila (vraanja onome to
je prvotno) dolazi se do Kurana, samog izvora i utoka cijele islamske, pa tako i one mistike, sufijske tradicije.
Uaki nema potrebe da detaljno objanjava karakter primordijalne Poslanikove a.s. svjetlosti, jer je sve ve objanjeno u spomenutom ajetu. Poemo li tragom Uakijeve aluzije na ovaj ajet, vidjeemo
koliko njegova pjesnika slika Poslanika, a.s., kao svjetiljke Boanske
Jedinosti postaje jo efektivnija. Dio ajeta u kojem je spomenuta svjetiljka glasi ovako: Allah je svjetlost nebesa i Zemlje; kao primjer Njegove svjetlosti jeste udubina u kojoj se svjetiljka nalazi, svjetiljka je u
staklenici, a staklenica nalikuje blistavoj zvijezdi...
Iz navedenog ajeta razaznajemo da svjetiljka, ustvari, predstavlja
samu sr Boanske Svjetlosti. Ona je u samom centru, i to, prvenstveno
u staklenici, a onda zajedno sa staklenicom u udubini, odakle, poput
uvijezde blistave, odailje svoju svjetlost. Uaki Poslanika a.s. naziva
svjetiljkom, ime eli rei da je Poslanik a.s. dosegao najvie stepene
bistvovanja u Boanskoj prisutnosti, te da on kao takav i sam biva dijelom Boanske Svjetlosti koju odailje na sva Boija stvorenja. Hafizovi primjeuje kako sufijska literatura, slijedei tragove kuranskih
kazivanja, Muhammedovu a.s. duhovnu osobu uobiajeno oslovljava
Muhammedovom maslinom ili muhammedanskim svjetlosnim plodom, a katkada i plodom Boanskog Stabla, a sjemenje tog ploda je
razasijavano od vremena do vremena, diljem nama poznate i nepoznate
svete geografije koju je crtala Rije Boija u svojim pohodima zemaljskim prostranstvima i ljudskoj civilizaciji.31
Ovo nas djelomino podsjea na Barthesovu ideju teksta kao galaksije oznaitelja
kojima pristupamo kroz vie ulaza, a ni za jedan od njih ne moemo autoritativno
utvrditi da je glavni.
30
ire o razumijevanju mistikih poema vidjeti: Adnan Kadri, O onomasiolokomistikoj konceptualizaciji poezije Bonjaka na orijentalnim jezicima, Prilozi za
orijentalnu filologiju, 59/2009., Orijentalni institut u Sarajevu, 2010., str. 109-134.
31
Vidi: Reid Hafizovi, Ayn Al-Qudat Hamadani i njegova mistika iskuenja, pogovor u djelu: Einolqozat Hamadani, Priprave Tamhdt, Kulturni centar Islamske republike Iran i Al-Hoda, Sarajevo, s.a., sa perzijskog jezika preveo Namir
Karahalilovi, str. 304.
29
LITERATURA
Akku, Mehmet, Abdullah Salahuddin-i Uaqi (Salahi)nin Hayati ve Eserleri, M.E.B. Yaynlar, Istanbul, 1998.
Assman, Jan, Kolektivno pamenje i kulturni identitet. Problem i program, Sophos, broj 2, Znanstveno-istraivaki inkubator, Filozofski
fakulktet u Sarajevu, Sarajevo, 2009., preveo sa engleskog jezika Bojan
ahtarevi, str.
Busiri, erefudin Ebu Abdullah Muhammed bin Seid, Kaside-i Burda
(prijevod na bosanski), prijevod sa turskog Halil ibn Ali Hrle Stoanin, transliteracija Osman Lavi, komentari o Burdi Abdul Hakim
Murad i Enes Kari, Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo, Sarajevo, 2008.
Durakovi, Esad, Estetika i poetika pozicija Kurana u orijentalno-islamskoj kulturi, Prilozi za orijentalnu filologiju, 58/2008., Orijentalni institut
u Sarajevu, Sarajevo, 2009., str.
Durakovi, Esad, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta, Tugra, Sarajevo, 2007.
Durakovi, Esad, Stil kao argumet. Nad tekstom Kurana, Tugra, Sarajevo,
2009.
Hafizovi, Reid, Ayn Al-Qudat Hamadani i njegova mistika iskuenja, pogovor u djelu: Einolqozat Hamadani, Priprave Tamhdt, Kulturni centar
Islamske republike Iran i Al-Hoda, Sarajevo, s.a., sa perzijskog jezika preveo Namir Karahalilovi
Handi, Mehmed, Izabrana djela,Teme iz ope i kulturne historije, Ogledalo,
Sarajevo, 1999.
Imam Busiri, Kasidei-Burda, Sarajevo, 1973., preveo sa arapskog, uvod s napomenama i komentarima napisao Hifzija Suljki.
Kadri, Adnan, O onomasioloko-mistikoj konceptualizaciji poezije Bonjaka na orijentalnim jezicima, Prilozi za orijentalnu filologiju, 59/2009.,
Orijentalni institut u Sarajevu, 2010., str. 109-134.
Kl, Mahmud Erol, Otomanski sufija bosanskog porijekla Abdullah Salahuddin el-Uaqi i njegov komentar Rumijevih stihova, u: Isa-begova tekija u Sarajevu, zbornik radova, Udruenje Obnova Isa-begove tekije,
Sarajevo, 2006., str. 333-340.
Nametak, Fehim, Divanska knjievnost Bonjaka, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XXI, Sarajevo, 1997.
Schimmel, Annemarie, Pain and Grace: A study of Two Mystical Writers of
Eighteenth Century Muslim India, E. J. Brill, Leiden, 1976.
Toorawa, Shawkat M., Modern arabic literature and Quran inimitability, creativity, incompatibility, u: Religious perspectives in modern Muslim and Jewish literatures, Routledge, New York, 2009., uredili Glenda
Abramson i Hilary Kilpatrick
106
Berin Bajri
POZNAVANJE SADRAJA KURANA KAO PREDUVJET RAZU

MIJEVANJA SUFIJSKE POEZIJE NA ORIJENTALNIM JEZICIMA
(Primjer Tahmisa Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka na
al-Busirijevu poemu Qada al-Burda)
Saetak
Bonjaci kao narod koji je rano prihvatio islam i tekovine orijentalno-islamske kulture, piui na orijentalnim jezicima, razvijaju islamsku kulturu kao
svoj vlastiti univerzalni kanon, a Kuran kao Temeljni Tekst svoje kulture.
Oni to ostvaruju i snanom citatnom vezanou za Kuran. Stalno vraanje
na Kuran koje se ostvaruje na vie naina predstavlja i nastojanje da se
dio sebe ugradi u vjeni smisao Svetoga Teksta. U radu nastojimo pokazati
na koji nain se pjesnik vee za Kuran i kako kuranske citate i ideje inkorporira u svoju poemu. Za ovaj poduhvat kao primjer e nam posluiti
izuzetno duga poema Tahmis Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka na
al-Busirijevu poemu Qada al-Burda. Takoer elimo ukazati i na to kako
je potrebno dobro poznavati sadraj Kurana da bi se to bolje razumjela
poezija Bonjaka na orijentalnim jezicima.
KNOWING THE CONTENTS OF THE QURAN AS A
PRECONDITION TO THE UNDERSTANDING SFI POETRY
IN ORIENTAL LANGUAGES
(Example of Tahmis by Abdullah Salahuddin Uaki Bosniak, a
poetic answer to al-Busiris poem Qada al-Burda)
Summary
Bosniaks as a people who embraced Islam and the Oriental-Islamic cultural
heritage very early, confirm the Islamic culture as their own universal canon,
and the Quran as the Basic Text of their own culture, by creating works in
Oriental languages. They achieve that aim by strong citational connection
to the Quran. The constant return to the Quran, achieved in various ways,
presents an effort to embed a part of themselves into the eternal meaning of
the Holy Text. In this paper, we are trying to present the way which a poet
uses to connect himself to the Quran and how he incorporates the Quranic
quotations and ideas into his own poem. For this undertaking, we shall use
the very long Tahmis by Abdulah Salahudin Uaki Bosniak, a poetic answer
to al-Busiris poem Qada al-Burda. We would also like to point out how it
is necessary to know the contents of the Quran in order to understand Bosniak poetry written in Oriental languages in a better manner.
Key words: Quran, Bosniak poetry in Arabic language, subtext, tahmis, Abdulah
Salahudin Uaki.
UDK: 821.163.4(497.6):091 Bonjak Ali-dede
DENITA KARI
(Sarajevo)
VIESTRUKA TUMAENJA AIBA (UDESNOG)

na primjeru djela Risla al-Intir li Qidwa al-Ayr
Ali-dede Bonjaka
Kljune rijei: klasina knjievnost Bonjaka, arapski jezik, aib, Ali-dede Bonjak,
Kuran
elja za upoznavanjem i spoznavanjem Drugog uvijek je bila utkana u

povijesno iskustvo svake kulture. Kulture su posjedovale razliite naine predoavanja drugih naroda, predjela, obiaja i vjerovanja. Svaki
istraiva prolosti mora biti svjestan razlike izmeu obzorj savremenog i klasinog doba u pogledu zanimanja za druge religijske ili kulturoloke sfere:
Za tradicionalnog ovjeka bio on musliman ili ne odnosno za ovjeka iji su ivot i miljenje oblikovani prema naelima transcendentnog
porijekla i koji ivi u drutvu u kojem se ta naela manifestiraju u svim
sferama, druge religijske tradicije se pojavljuju kao tui svjetovi koji
ga se ne tiu kao neposredna duhovna stvarnost, izuzev u izuzetnim
sluajevima koji jedino potvruju pravilo.1
U orijentalno-islamskoj kulturi dosta je zastupljena tzv. aib literatura, u koju su spadala djela iji sadraj, tematska usmjerenost i forma su oscilirali izmeu knjievnosti, historije, geografskih zapisa, religijskih spisa te filozofskih traktata. Aib je kljuni termin u naem
razmatranju imaginativne geografije u djelu Risla al-intir li qidwa
al-ayr poznatog bosanskog filozofa i putopisca Ali-dede Bonjaka.
Ova Poslanica je nastala, prema rijeima Ismeta Kasumovia, koji je
Sayyed Hossein Nasr, ivi sufizam: ogledi o sufizmu (prev. sa engleskog Edin Kukavica i Enes Kari), Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo 2004, 177.
108
Denita Kari
preveo i najvei dio Poslanice, povodom turskih pohoda na Gruziju za

vladavine sultana Murata III (1574-1595)2 i sastoji se od etiri odjeljka/
poglavlja, od kojih su za ovaj rad bitna posljednja dva, koja govore o
Velikom i Malom Aleksandrovom Bedemu, mjestima zvanine historije ali i ispredanih legendi i pria.
Aib u doslovnom prevodu znai uda ili udne stvari. Korijen rijei
b nosi znaenje zauenosti, divljenja, ushita, uznoenja. U Kuranu se
ova rije pominje vie puta u razliitim oblicima i kontekstima. U rjeniku
al-Muam al-mufahras li alf al-Qurn al-Karm autora Muammada
Fuda Abd al-Bqja stoji da se korijen b u Kuranu spominje ak dvadeset i sedam puta!3 Spomenimo samo neke od ajeta u kojima se pojavljuje
ovaj korijen u jednom od oblika (koji su, u nastavku, grafiki istaknuti):
Wa min al-ns man yuibuka qawluhu f al-ayt al-duny wa yuhid
Allh al m f qalbih wa huwa aladd al-im. (II, 204)
Ima svijeta ije te besjede o ivotu na Ovom Svijetu ushiuju i koji Allaha
svjedokom uzimaju za ono to je u srcima njihovim. A takvi su protivnici
najei.4
Am asibta anna ab al-kahf wa al-raqm kn min aytin aab?
(XVIII, 9)
Misli li ti da su Stanovnici Peine i Natpisa bili jedan od Naih udnih
znakova?
Qul iya ilayya annahu istamaa nafar min al-inn fa ql: inn
samin Qurn aab (LXXII, 1)
Ti reci: Meni je objavljeno da je jedna skupina dina prislukivala i kazala: Mi smo zbilja Kuran, koji divotu pobuuje, sluali,
Qlat ya waylat a alidu wa ana az, wa ha bal ayan?! Inna
ha la ay a b! (XI, 72)
I ona ree: Teko meni! Zar u roditi ovakva stara, a i ovaj mu moj je
star?! Ta zbilja je ovo neka udnovata stvar!
U prethodnim ajetima i njihovim prevodima moemo primijetiti

kako se znaenje korijena b mijenja prema kontekstu, te kako poprima razliite konotacije. Ovaj korijen se moe pronai u kontekstu
beskorisne i jalove besjede o prolaznom svijetu; dakle, kao oznaitelj
Ismet Kasumovi, Zapisi o Gruziji Ali-dede Bonjaka, ivot 10, Sarajevo 1986,.
484-496.
3
Muammad Fud Abd al-Bq, al-Muam al-mufahras li alf al-Qurn alKarm, Dr al-ad, al-Qhira 1996.
4
U ovom radu koriten je prevod Enesa Karia: Kuran s prevodom na bosanski
jezik, Bosanska knjiga, Sarajevo 1995.
2
Viestruka tumaenja Aiba (udesnog)
109
ispraznosti i kratkotrajnog misaonog, duevnog ili fizikog ushita. S

druge strane, na dijametralno suprotnom polu znaenja, aab se pripisuje Kuranu, najvjenijoj od svih knjiga, Znaku svih Znakova, jer
On pobuuje divotu/divljenje, ak i kod prolaznih stvorenja kao to su
dini i ljudi. U kontekstu aib literature, treba spomenuti stav Seyyeda Hosseina Nasra da se moramo (...) prisjetiti da je u tradicionalnoj
civilizaciji svaka nauka povezana na jedan ili drugi nain sa religijskim
principima te civilizacije.5 Stoga se niti jedan od kljunih pojmova klasine geografije ili astronomije nastale u okrilju orijentalno-islamske
kulture ne moe promatrati mimo njenog kljunog teksta.
No, aab i a b se, takoer, pojavljuju i kao neobina prekretnica
u ivotima ljudi. Tako Sara, ena poslanika Ibrahima, saznaje da e postati majka, iako je u poodmakloj dobi, a udni sluaj trojice, peterice ili
pak sedmerice stanovnika Peine (koji su u njoj prespavali vie stotina
godina, a da to nisu osjetili) postaje uputa za generacije koje dolaze.
Na osnovu upotrebe korijena b u Kuranu, namee se zakljuak
da je njegovo znaenje dosta razueno, i da su neosnovane tvrdnje koje
mu pripisuju iskljuivo znaenje bizarnog, izokrenutog i nenormalnog.
Pa ipak, rije ab i njezine izvedenice koriste se dosta esto prilikom objanjavanja natprirodnih ili protuprirodnih pojava. Poznajui
ovo znaenje termina ab /aib, kada priemo tekstu Ali-dedeove Poslanice, u njoj emo svakako nai njegovu potvrdu. Aiba ili
udesa je mnotvo u ovom djelu: zmaj kojeg nebo uvlai i prodire,
ljudi sa ogromnim uima (toliko velikim, da jedno mogu prostrijeti, a
drugim se pokriti), djevojka-sirena izvuena iz utrobe ribe negdje na
Kaspijskom jezeru, ljudi od 120 lakata, kao i oni od jedva tri. Dakle, sve
izreeno podsjea na prie Hiljadu i jedne noi, prie u kojima je sve
izokrenuto, sve drugaije od ovog, naeg svijeta. Naravno, ukoliko bi
se ova usporedba proirila i izvan islamskog kulturnog kruga, moe se
susresti slian srednjovjekovni trend u opisivanju i u drugim knjievnostima, to na izvrstan nain ilustriraju putopisi Johna Mandevilla u
staroj engleskoj knjievnosti.6 U tom kontekstu pristup rukopisu iz tzv.
Seyyed Hossein ivi sufizam, 211.
Ovaj autor, nazvan najveim lacem svih vremena, govori o patuljcima koji, zbog
toga to nemaju usta, sru hranu kroz rupu na licu i jednookim divovima koji jedu
samo sirovu ribu i meso. Ba kao i Ali-dede u svojoj Poslanici, i ovaj autor govori
o ljudima sa izrazito velikim uima, dugim do koljena. Jako je zanimljivo primijetiti kako su autori imaginarnih putovanja opsjednuti temom disproporcije vanjskih
organa. John Mandeville, pored uiju i rasta, spominje i nesrazmjerno velike usne te
konjska kopita na ljudskim nogama. Vidi: The Travels of Sir John Mandeville http://
www.romanization.com/books/mandeville/index.html (pristupljeno 17.3.2011.)
5
6
110
Denita Kari
naune perspektive postaje neutemeljen, budui da Ali-dede u svojoj

risali u skoro podjednakoj mjeri tretira opise udovita, ali i izvjetaje o klimi, vodama, rudama. Ukoliko se aib literatura promatra u
iekivanju konkretnih opisa i preciznih detalja, tada se zanemaruje jedan drugi aspekt ovakve literature. Sachiko Murata u svom kapitalnom
djelu The Tao of Islam (Tao islama) objanjava kako je muslimanska
kozmologija bila usmjerena da sazna to vie o Bogu iz konkretnog,
vidljivog univerzuma. S druge strane, zapadni naunici koji su se bavili
kozmolokim tekstovima nastalim u okrilju islamske kulture, takav pristup, obino, nisu cijenili. Oni su se, prevashodno, zanimali historijom
nauka, pri emu je islamska kozmologija zauzimala dosta marginalno
mjesto. U najboljem sluaju, njoj se pripisivala simbolika uloga, kojoj
se nije pridavalo dovoljno bitno mjesto u savremenom svijetu.7 Usprkos
takvim tendencijama, interes za kozmolokim tekstovima se budi, te
u tom kontekstu, Ali-dedeov putopis kao jedno takvo djelo raskriva i
otkriva svijet podatan samo obuhvatnijem pristupu bez naunih i izvannaunih predrasuda.
Dakle, ukoliko elimo prii Ali-dedeovom putopisu kao autentinom primjeru aib literature, potrebno je odbaciti oekivanja egzaktnih opisa zemalja i nepoznatih predjela, ve taj pristup mora uzeti
u obzir i jedno drugo tumaenje.8 Na potrebu izuavanja aib literature iz unutranje perspektive, koja se opire svrstavanju u jednu
odjelitu kategoriju pod striktno zadatim kriterijima zapadne podjele nauka, ukazuje Syrinx von Hees, koja, pored toga, nastoji i dekonstruirati
uobiajeno poimanje knjievnosti udesnog.9 Aib literatura je u
dosadanjoj orijentalistikoj kritici obuhvatala ogroman korpus raznovrsnih djela, iji zajedniki oznailac je bilo tematsko bavljenje udesnim: ovakav kriterij spaja tematski i metodoloki potpuno razliita
djela, od Ibn Bainog putopisa Tufa al-anr f arib al-amr
wa aib al-asfr do samog djela Alf layla wa layla. S obzirom na
injenicu da Hiljadu i jedna no svoju popularnost u zapadnoj kulturnoj javnosti duguje prevashodno svom zabavljakom karakteru kojim
O Johnu Mandevilleu iz perspektive arapskog historiara vidi: Niqla Ziyda, alRaaln al-muslimn wa al-rubiyyn il al-arq al-arab f al-ur al-wus,
Al-dr al-arabiyy li al-mawst, Bayrt 2010.
7
Sachiko Murata, The Tao of Islam, Suhail Academy Lahore 2001, 25.
8
U tom kontekstu, uputno je citirati definiciju egzotinog udesnog koju donosi Cvetan Todorov: Tu se govori o natprirodnim zbivanjima koja se ne predstavljaju kao
takva. Cvetan Todorov, Uvod u fantastinu knjievnost, Slubeni Glasnik, Beograd
2010, 54.
9
Syrinx von Hees, The Astonishing: a critique and re-reading of Aib literature,
Middle Eastern Literatures, vol. 8, No 2, July 2005, 101.
111
dominira fascinacija natprirodnim i udnim,10 mogue je pretpostaviti

da je aib literatura orijentalistima bila zanimljiva iskljuivo zbog
svog zabavljakoga karaktera.
Meutim, veina putopisa koji bi se mogli podvesti pod aib literaturu svojim itateljima nastoji prenijeti izvjetaje o dalekim zemljama
i neobinim krajevima, uz obaveznu pretpostavku autorske iskrenosti i
itateljskog povjerenja. Stoga je neophodno analizirati aib literaturu u svjetlu novog tumaenja pojma aib.
Aib se u tom drugom tumaenju predstavlja kao ponovno promatranje Boijeg stvaranja i stvorenog, posmatranje ljudi i predjela kao dijela stvorenog univerzuma. Ovaj novi pogled podsjea na oneobiavanje
u ruskom formalizmu, odnosno, na iznalaenje novine u ve percipiranom. Na primjer, nakon to ispripovijeda priu o eni-sireni, koja je lijepa
poput utapa, sa istom autorskom distancom (ili pak bliskou), Ali-dede
nastavlja pripovijedati o rijeci Itil (Volga) koja protjee zemljom Hazara:
Wa min aib ar al-azar nahr Itil wa huwa nahr am ...
Jedno od udesa zemlje Hazara rijeka je Itil, koja je ogromna ...
S ovim na umu, mnogo je lake pristupiti Ali-dedeovoj Poslanici o

pohodu na Gruziju bez skuenih otpisivanja ovakvih geografskih djela
kao onih posve predanih mati i raspojasanoj znatielji. Ali-dede svoju
Poslanicu zasniva u velikoj mjeri na predanjima i kazivanjima, te navodi autoritete klasinoga znanja poput al-Suyja, al-Samarqandja, alMadija, Ibn Arabja. Iz dananje perspektive gledano, Ali-dede je izuzetno paljiv prilikom navoenja podataka o zemljama koje nikada nije
posjetio, budui da sve izvjetaje o natprirodnim deavanjima pripisuje
treem licu koje se moda susrelo sa takvim aibima dakle, nikada u
prvom licu ne iskazuje svoju osvjedoenost u ono o emu govori:
F sadd al-n, al-sadd al-akbar al-Iskandar, qla ahl al-b min almuarrin ar Ya wa Ma awsa al-aqlm...
O drugome bedemu, najveem Aleksandrovom bedemu, kau historiari od
povjerenja da je zemlja Yaa i Maa najvea pokrajina...
Sredinji motiv u Ali-dedeovoj Poslanici, pored toga to ona predstavlja podrku Murad-hanovom pohodu na Gruziju, takoer je i opis
10
O statusu Hiljadu i jedne noi u razliitim kulturnim tradicijama, vidi: Esad Durakovi, Univerzum Hiljadu i jedne noi: Pria kao vrhovni princip Univerzuma,
1001 no, knj. 1, Ljiljan, Sarajevo 1999, 7-42.
112
Denita Kari
zemalja naroda Yaa i Maa. Pria o ovim narodima je poznata

i po kur'anskim referencama u surama al-Kahf i al-Anbiy. U prvoj
suri se za njih kae:
Ql y a al-Qarnayn inna Ya wa Ma mufsidn f al-ar fa
hal naal laka ar al an taal baynan wa baynahum saddan?
(XVIII, 94)
O Zulkarnejne! oni povikae Jedud i Medud, doista, na Zemlji
nered ine! Hoe li da ti nagradu damo neku, da ti izmeu nas i njih
sagradi jednu prepreku?
U suri al-Anbiy, pak, stoji:

att i futiat Ya wa Ma wa hum min kull adab yansiln
(XXI, 96)
A kad se Jedud i Medud otvore, i kad se oni budu hitro sputali niz sve
doline.
Ali dede kazivanje o narodima Yaa i Maa/Goga i Magoga,

koje je zaustavio al-Qarnayn ili Aleksandar Makedonski, u svom
narativu podrava i nadalje proiruje razliitim opisima. Na jednom
mjestu Ali-dede ak navodi:
Qla al-Kaf f tafsrihi al-ns aara aza, tisa minh Ya wa
Ma
U al-Kaafu ima komentar: ljudi se dijele na deset dijelova, od kojih devet
pripada narodima Yaa i Maa.
Koristei ovu referencu na djelo poznatog al-Zamaarija alKaf, Ali-dede koristi Ya i Ma kao simbol svega to je Drugo i nepoznato. U takvim opisima moemo promatrati razvijanje slike/
imagea Drugog: esto ispreplitanje ivotinjskih i ljudskih likova, nerazgovijetnost jezika i zaudnost obiaja, a poesto i estoka surovost koja
se pripisuje dalekim narodima iza Aleksandrovih bedema. Meutim,
ono to se nadaje u iitavanju ovakvog rukopisa jeste snana oaranost dalekim predjelima i zaudnim raznolikostima koje se susreu bilo
iskustvenim putem ili pak puteestvijama u plovidbi klasinih djela irom islamskoga svijeta.
Jedan od najuoljivijih detalja u ovom rukopisu je animalizacija
Drugog, kada je on u obliku potencijalnog neprijatelja:
113
Wa i akal bi sam li aklihim qaqaa ka al-iyb. Lahum uunn

aimn yaftarina al-wida wa yaltaifna bi al-ur...
Kada jedu, kao da zavijaju vukovi. Imaju ogromne ui jedno prostiru, a
drugim se pokrivaju...
Usporedba ovjeka sa ivotinjom moe se protumaiti kao jo jedan

oblik drugojaenja. Kada govori o odlomku iz djela Rasil Iwn
al-af, te o opoj kategorizaciji bia u kozmolokim naukama, Sayyed
Hossein Nasr istie da u takvoj hijerarhiji stvorenja ogranienu prednost na ljestvici ima ovjek, ija se superiornost priznaje tek onda kada,
uz svetost i mudrost, ispuni cilj sveukupnog bivanja.11 Poreenje sa ivotinjom, u ovom kontekstu, istie sputanje na njihovu razinu, jer ti
pripadnici toga naroda ne jedu onako kako prilii ljudima. Nalikovanje ljudi ivotinjama prisutno je i u sljedeem odlomku, kada Ali-dede
opisuje neke od naroda Yaa i Maa:
Wa yur fh bi al-layl nrn ama f iht mutalifa wa yur fh bi alnahr waqta al-ahra ns lif al-asm iddan, ka al-ubb.
Nou se tu mogu vidjeti velike vatre na raznim stranama. Danju, u podne,
mogu se vidjeti ljudi posve siunih tijela, poput muica.
S druge strane, u Ali-dedeovoj Poslanici opisuju se ivotinje koje su

se svojim razborom uzdigle na ljudski stepen:
Wa fh min aib al-qurd muntaibt al-qudd wa al-qmt, mudawwirn
al-wuh ka al-adamiyyn f yat al-fahm. Wa i waqaa qird li
aad, amalahu il man min al-mulk fa yaulu bi sabab ml
kar li anna al-mulk yarabna f tilka al-qurd...
Od udesa, tu su majmuni uspravnoga stasa i dranja, okruglih lica, te razumnih poput ljudi. Kada neko uhvati majmuna i dovede ga bilo kojem
vladaru, dobiva veliko blago, jer vladari ele takve majmune...
Ovakvi rukopisi nude obilje informacija o razliitim podrujima

znanja, ukljuujui i jezik: u njima moemo primijetiti ispreplitanje
pitanja geografije, jezika i religije. Tako se na vie mjesta u Poslanici
navode sluajevi nerazumijevanja tuinskog jezika, koritenja prevodilaca (tarumn) kao uhoda (i ena i mukaraca), pa ak i sluaj naroda
koji poznaje arapski i perzijski jezik, ali kojem je pojam halife potpuno
Seyyed Hossein Nasr, Uvod u islamske kozmoloke doktrine (prev. Edin Kukavica
i Enes Kari), Tugra, Sarajevo 2007, 156.
11
114
Denita Kari
nepoznat i stran, to kod autora izaziva nemalo uenje. Na tom primjeru uoljivo je koliko su odnosi moi, jezika i reprezentacije vlasti
duboko ukorijenjeni u poimanje cjelovitog drutvenog sistema.
Claude Levi-Strauss u djelu Tristes Tropiques (Tuni tropi) govori kako
je u povijesti putovanje suoavalo putnika sa civilizacijama korjenito razliitim od njegove, te su se one, tada, isticale svojom neobinou, to u savremenom svijetu nije sluaj.12 Bilo da je Ali-dedeov putopis u potpunosti
imaginarni ili ne, on svjedoi o nastojanju da se Drugi upozna u vizuri njegove/njene neobinosti. S druge strane, pak, Poslanica predstavlja ogledalo svih autorovih razmiljanja kako o Drugima, tako i o samome sebi. Pisac
trai znakove, uputu o stvaranju i stvorenom, i, pri tome, ne zaustavlja se na
pronaenim (ili izmiljenim) kuriozitetima, ve traga i za tjelesnim, fizikim i moralnim slinostima, u emu vidi ya ili ramz koji ga, sa periferije
ljudskog razmiljanja, upuuje na Boanski Centar.
Ukoliko je, kako neki savremeni muslimanski mislioci tvrde, ovjek klasinoga doba poznavao samo sunce svoga religijskoga sazvijea, tada su putopisi, hronike i fluidni anr kojeg predstavlja aib
literatura, svjedoanstvo o nastojanju da se pronikne iza vela drugih,
susjednih konstelacija, nemalo nadahnutim i kuranskim imperativom:
Mi smo vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas
uinili, da biste se upoznavali! (XLIX, 13)
LITERATURA
Abd al-Bq, Muammad Fud, al-Muam al-mufahras li alf al-Qurn
al-Karm, Dr al-ad, al-Qhira, 1996.
Durakovi, Esad, Univerzum Hiljadu i jedne noi: Pria kao vrhovni princip
Univerzuma, 1001 no, knj. 1, Ljiljan, Sarajevo 1999, 7-42.
von Hees, Syrinx, The Astonishing: a critique and re-reading of Aib literature, Middle Eastern Literatures, vol. 8, No 2, July 2005.
Kasumovi, Ismet, Zapisi o Gruziji Ali-dede Bonjaka, ivot 10, Sarajevo
1986, 484-496.
Kuran s prevodom na bosanski jezik (prev. s originala, objanjenja uz prijevod i pogovor Enes Kari), Bosanska knjiga, Sarajevo 1995.
Levi-Strauss, Claude, Tuni tropi (prev. Sreko Damonja), Zora, Zagreb 1960.
Murata, Sachiko, The Tao of Islam, Suhail Academy Lahore 2001.
Nasr, Seyyed Hossein, ivi sufizam (prev. Edin Kukavica i Enes Kari), Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo 2004.
Nasr, Seyyed Hossein, Uvod u islamske kozmoloke doktrine (prev. Edin Kukavica i Enes Kari), Tugra, Sarajevo 2007.
Claude Levi-Strauss, Tuni tropi (prev. Sreko Damonja), Zora, Zagreb 1960, 83.
12
115
Todorov, Cvetan, Uvod u fantastinu knjievnost, Slubeni Glasnik, Beograd 2010.

Ziyda, Niqla, al-Raaln al-muslimn wa al-rubiyyn il al-arq alarab f al-ur al-wus, Al-dr al-arab li al-mawst, Bayrt 2010.
http://www.romanization.com/books/mandeville/index.html
VIESTRUKA TUMAENJA AIBA (UDESNOG)

na primjeru djela Risla al-Intir li Qidwa al-Ayr
Ali-dede Bonjaka
Saetak
Ovaj rad predstavlja rukopis Risla al-intir li qidwa al-ayr poznatog bosanskog filozofa i putopisca Ali-dede Bonjaka koji sadrajem pripada tzv. aib literaturi. Ukazuje se na dosadanja tumaenja
ovakvog korpusa literature, te se nastoje prikazati i njena alternativna
tumaenja. U skladu sa novim tumaenjem aib literature, opisi u
Poslanici se promatraju u usporedbi sa pojedinim dijelovima stoernoga teksta islamske kulture, odnosno sa odreenim ajetima iz Kurana,
koji su svakako autoru sluili kao inspiracija prilikom pisanja rukopisa.
MULTIFACETED INTERPRETATIONS OF AIB
(MIRACULOUS)
on the example of the work Risla al-Intir li Qidwa al-Ayr
by Ali-dede Bonjak
Summary
This paper presents the manuscript Risla al-intir li qidwa al-ayr
of the famous Bosnian philosopher and travelogue writer Ali-dede
Bonjak which, by its contents, belongs to the so-called aib literature. The paper points to the former interpretations of the similar textual corpora; however, it tries to present its alternative interpretations
as well. In line with the new interpretation of aib literature, the
descriptions in the Epistle are observed in the comparison to certain
parts of the basic text of Islamic culture, namely, to specific ayats from
the Quran, which certainly served as an inspiration to the author during
the composition of the Epistle.
Key words: classical literature of Bosniaks, Arabic language, aib, Ali-dede Bonjak,
Quran.
UDK: 930.85(497.6)
82.0914/15: 821.512.16115/16
ADNAN KADRI
(Sarajevo)
OSVRT NA RAZVOJ DUHOVNOG IVOTA U BOSNI

POD UTJECAJEM OSMANSKE VLADAVINE:
O IZOSTANKU RENESANSNE KNJIEVNOSTI
EVROPSKOG TIPA
(OD OSVAJANJA 1463. DO 18. STOLJEA)
Kljune rijei: kulturna povijest, evropska renesansna knjievnost, knjievnost na
osmanskom jeziku, Bosna, 16. i 17. stoljee
1.0. Uvod
Razvitak duhovnog ivota u bosanskom novovjekovlju pod utjecajem osmanske vlasti, odvija se, kako na razini svakodnevnih vjerskih obreda, propovijedi, rituala, sveanosti, misionarskog djelovanja
u pastvi, tako i na vioj razini misaonog i umjetnikog stvaralatva,
u poeziji, logici, filozofiji i sl. U ovom radu elimo skrenuti panju
na potrebu znanstvenog sagledavanja utjecaja odreenih historijskih
okolnosti na ukupnu knjievnu tradiciju osmanske Bosne u osmanskom periodu, sa posebnim osvrtom na period od osvojenja 1463. godine do 18. stoljea. U dosadanjim radovima na ovu temu izneseno
je dosta opih tvrdnji, ali i injenica nespornih u historijskoj znanosti.
Jedna od takvih injenica jeste i injenica izostanka ili nepostojanja renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni od osvajanja do
18. stoljea. Pri tumaenju razloga izostanka renesansne knjievnosti
evropskog tipa u osmanskoj Bosni previe je pretpostavki koje katkad
i ne zasluuju ozbiljniji osvrt u knjievnoj kritici i znanosti. Neka pitanja naprosto ostaju otvorena, dok se druga ne mogu ni otvoriti uglavnom zbog subjektivnih naslaga imagoloki stereotipizirane literature.
U skladu sa rezultatima dananje bosanskohercegovake kulturoloke
118
Adnan Kadri
historiografije, mi emo u ovom radu, na donekle sistematiniji nain,

samo otvoriti objektivno pitanje subjektivne turske krivice za nepostojanje renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni do 18. stoljea.
2.0. Knjievna renesansa kao kulturoloko-civilizacijska
razdjelnica i kulturoloko-povijesni fenomen
Pojam renesanse u knjievnosti vrlo je fluidan i vieznaan, osobito
u pogledu reprezentacije osobnog identiteta ovjeka unutar zajednice.1
U najirem, kulturolokom smislu oznaava preporod i ponovno oivljavanje starih ideala u knjievnosti. Prema opim definicijama, renesansa u evropskim kulturnim tokovima je preporod i ponovno oivljenje stare grke kulture i ideala u kojima se ovjekova individualnost
smjeta u sredite zbivanja. Sumnja u dotadanje predstavljanje vremena i povijesti proizvodi propitivanja dotadanjih ideala, dok se antiki
period smatra periodom velikog napretka u slobodi ljudske misli. U to
vrijeme deavaju se, osim pada Carigrada, i neka vanija geografska
otkria, kao to je otkrie Amerike, zatim otkrie tampe, heliocentrine slike svijeta i slino, to stvara pretpostavke za dalji razvitak onog
to danas esto nazivamo humanistikim znanostima. Cilj nije bio
slijepo oponaanje antikih djela, nego pokuaj da se ona nadmae, a
u periodu rane renesanse ta djela se nisu otro suprotstavljala vaeim
skolastikim uenjima. No razliit pristup duhovnosti vremenom stvara
otrije granice. Razvija se renesansna arhitektura, slikarstvo, kiparstvo.
Usporedi: Rewriting the Self. Histories from the Renaissance to the present (edited by Roy Porter), London: Routledge, 2002; Representations of the self from the
Renaissance to Romanticism (edited by Patrick Coleman, Jayne Elizabeth Lewis),
Cambridge University Press 2000; Renaissance Thought and the Arts (collected
essays by Paul Oskar Kristeller), New Jersey: Princeton University Press, 1990;
Finucci, Valeria (1994) Desire in the Renaissance: psychoanalysis and literature,
New Jersey: Princeton University Press; Nelson, Jonathan Katz i Zeckhauser, Richard (2008) The patrons payoff: conspicuous commissions in Italian Renaissance
art, New Jersey: Princeton University Press; Godman, Peter (1998) From Poliziano
to Machiavelli: Florentine humanism in the high Renaissance, New Jersey: Princeton University Press; Pettegree, Andrew (2010) The book in the Renaissance, Yale
University Press; Humanity and divinity in Renaissance and Reformation: essays
in honor of Charles Trinkaus (edited by John W. OMalley, Thomas M. Izbicki and
Gerald Christianson), Leiden: E.J. Brill, 1993; Baron, Hans (1966) The crisis of the
early Italian Renaissance: civic humanism and republican liberty in an age of classicism and tyranny, Princeton University Press; Hankins, James (2004) Renaissance Civic Humanism: Reappraisals and Reflections, Cambridge University Press;
The Italian Renaissance, (edited by Werner L.Gundersheimer), Toronto: University
of Toronto Press, 1993; The Italian Renaissance: the essential sources (edited by
Kenneth Gouwens), Malden: Wiley-Blackwell Publishing , 2003. itd.
Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 119
U krajevima gdje se snano razvio protestantizam reformisti kranskog uenja otro osuuju kipove i slike u crkvama smatrajui to idolopoklonstvom tako da se za veleljepne protestantske sakralne objekte
vie ne naruuju proizvodi takve vrste sakralne umjetnosti, nego se
slikarstvo okree vie ka slikanju portreta ljudi mukaraca ili ena,
prizora iz svakodnevnog ivota, anr-scena, pejzaa ili mrtve prirode.2
Renesansa u knjievnosti moe se promatrati na razliite naine:
kao kulturoloko-civilizacijska razdjelnica ili samo kao kulturolokopovijesni fenomen knjievnosti. Kad se govori o renesansi u Evropi,
odnosno u evropskim literarnim tradicijama, i renesansi na Orijentu, u
istonim knjievnim tradicijama, obino se susreemo sa razliitim pristupima, te se u jednoj periodizaciji evropskoj renesansi pridaje ogroman znaaj za razvitak drukijeg tipa knjievnosti, dok se preporod
u irem smislu u istonim knjievnim tradicijama vezuje uglavnom za
obnovu odreenog tipa duhovnosti.3 U smislu kulturno-historijske
razdjelnice, za krajeve zapadne Evrope historijski se vee za period od
14. do 17. stoljea. Ako govorimo o kulturolokoj, a napose knjievnoj
renesansi sa aspekta prouavanja nae teme, moemo, dakle, govoriti o
knjievnoj renesansi evropskog modela i slinoj renesansi orijentalnoislamskog tipa. Navedena injenica jako je bitna za temeljnu periodizaciju evropskih knjievnosti, ali i za moguu stilsku periodizaciju starije
bonjake knjievnosti na odreene stilske epohe, tanije za samjeravanje starije bonjake na maternjem i na orijentalnim jezicima u odnosu
Kada kasnije Tridentinski koncil (1545.-1563.) otpoinje sa katolikom protureformacijom, odmah u prvi plan istie ikonografijsku stranu sakralne umjetnosti,
tako da se snanije otpoinju razvijati drugi stilovi u umjetnosti. Na planu knjievnosti, sve ono to je u Evropi nastajalo pod utjecajem humanizma i renesanse, a
to je stvaralo privid prevelike slobode ljudske mate i individualnosti svjetovno
orijentirane, bilo je u protureformaciji redefinirano, te se u religijskoj literaturi iluzionizam sve vie pojaava insistira se na pompeznom prikazu svete kranske
povijesti, pri emu se opis drugih (nekrana) pokuava dati kroz iznoenje nestvarnih legendi koje zasvodnjuju svetost kranstva u povijesti ljudskog roda.
3
Rumijeva Mesnevija kao jedno od poznatijih djela iz knjievnosti orijentalnoislamskog kruga okarakterizirano je kao djelo vrhunskih humanistikih vrijednosti
u svjetskoj knjievnosti. Dakako, u periodizaciji povijesti kod dananjih muslimanskih naroda i unutar okvira teorijske periodizacije literarne tradicije muslimanskog
svijeta relativno je malo klasifikacija knjievnih stilskih epoha koje se prave na
osnovu dogaaja oveznica imanantnih knjievnosti i duhu knjievnosti, a dosta je
onih koje se temelje na promjenama ili historijske ili isto vjerske naravi. Stoga je
gotovo dominantna klasifikacija starijih knjievnosti orijentalno-islamskog kruga
na predislamsku knjievnost i knjievnost istih tih naroda nakon primanja islama.
Tek nakon toga slijede pojedinane povijesne razdjelnice bitne za pojedinane narode i knjievnosti pisane na odreenom orijentalnome jeziku.
2
120
Adnan Kadri
prema vanijim knjievnim pravcima i u Evropi i na Istoku, odnosno

u historijskim okvirima tadanjeg Osmanskog carstva koje je formalno
objedinjavalo neke osnovne smjernice knjievnih tokova u orijentalnoislamskim knjievnostima.
Da bi se cjelovitije sagledala kulturoloka interakcija muslimanskog
i kranskog svijeta u periodu pojave renesanse, najinteresantnije su pojave koje se deavaju u sredinama gdje zajedniki ive muslimanski i
kranski narodi. U periodu pojave rane renesanse to su krajevi u paniji,
u Anadoliji i nekim dijelovima balkanskih krajeva. U paniji je u 14. i 15.
stoljeu bila znaajna zajednica muslimana arapskog porijekla, i ba na
tom podruju ve u 11. stoljeu dolo do svojevrsnog mistikog preporoda koji je imao vane implikacije za razvijanje duhovnosti u knjievnostima muslimanskih naroda, odnosno do pojave zaetaka mistike
renesanse u islamskim knjievnostima pod utjecajem uenja Ibni Arebija, koje je na neobian nain ujedinilo ideju humanizma i ideju svetosti
nedokuivog u univerzalni mistiki koncept Ljubavi. Unutarnja duhovna strana mistikog knjievnog humanizma u poeziji muslimanskih naroda stavlja ovjeka4 u sredite tesavufskog poetskog i proznog teksta.
U Endelusu, u paniji zanimljiv je i susret knjievnosti panskih Jevreja
i muslimana,5 gotovo koliko i susret muslimana i krana. Posebno su
Naglaeno spominjanje nekih dijelova ljudskog tijela u gotovo svakom gazelu, u
rubaijama, kasidama, mufredima i musammatima i danas okira svakog itatelja koji
se suree sa divanskom knjievnou. Napominjemo da je to metaforika dijelova
ljudskog tijela koja se potpuno razlikuje od metaforike dijelova tijela u evropskim
srednjevjekovnim literarnim tradicijama. U tom pogledu ni divanska knjievnost
Bonjaka nije izuzetak. U veini gazela sreu se simbolike lekseme, kao to su: oko,
lice, obrve, solufi, obrazi i sl. Prema poetskom konceptu orijentalno-islamske mistike poezije ovjek jeste simbol Bitka (Al-Insn ramz al-wud), dok se mistiki
humanizam u tom pogledu ispoljava kroz poruku o nunosti samospoznaje kao
sastavnog dijela apsolutne Spoznaje. Humanizam, kao kulturoloko-civilizacijski
pravac i razdjelinca drutvenih vrijednosti, razliito se odraava u evropskoj literarnoj tradiciji i u knjievnostima muslimanskih naroda. Naime, knjievni preporodni valovi stalno zapljuskuju kako evropske knjievnosti tako i duhovne horizonte u
knjievnostima orijentalno-islamskog kruga, s tim da se ti valovi, ma koliki bili, zbog
specifinih kriterija klasifikacija, najee ne nazivaju i ne odreuju kao globalni renesansni knjievni tokovi, jer ne daju duhovnost drugog tipa kao to je to, naprimjer,
sluaj sa evropskom renesansom. Openito govorei, renesanse u knjievnostima orijentalno-islamskog kulturnog kruga od srednjeg vijeka do perioda kolonizacije bile
su naprosto obini kulturoloko-povijesni fenomeni, a ne revolucionarne kulturoloko-civilizacijske razdjelnice u smislu promjene duhovnosti.
5
Vidi: Senz-Badillos, Angel (1997) Philologians and Poets in Search of the Hebrew Language, Languages of Power in Islamic Spain, (Edit. Ross Brann), Bethesda: Cornell University; Drory, R. (1998) Hebrew Literature with Arabic, Encyclopedia of Arabic Literature, (Edt. Julie Scott Paul Starkey), London.
4
zanimljive studije koje imaju za predmet usporedbu odreenih poetskih

formi ili knjievnih anrova u arapskoj knjievnosti u Andaluziji i kasnije
renesansne knjievne tradicije u Italiji i paniji.
to se, pak, tie renesanse u knjievnosti na orijentalnim jezicima, u muslimanskim zemljama, moe se govoriti o razliitim vrstama
renesansi,6 ali nas prije svega zanima ona vrsta kulturoloke renesanse koja stie preko osmanske literature i umjetnosti u Bosnu. Radi se o
onom tipu kulturne renesanse koja, po svemu sudei, otpoinje snaniji
razvoj nakon osvajanja Carigrada, kad Osmanlije preuzimaju ceremonijalni dvorski ivot i materijalne pogodnosti za razvoj umjetnosti, arhitekture, slikarstva i knjievnog djelovanja.7 Ovdje elimo prvo ukazati na
opu osobitost knjievnog stvaralatva u Osmanskom Carstvu: knjievna
djela se piu i na narodnom turskom jeziku, preteno u onim krajevima
gdje ive turski narodi, ali i na visokostiliziranom jeziku tzv. dvorske
knjievnosti, dok se meusobno prepliu ideje, kako stare turkijske i
perzijske epike, tako i posebne vrste divanske lirike uveliko nastale pod
utjecajem perzijske klasine knjievne tradicije. Predrenesansni dio visokostilizirane divanske poezije poinje takoer pod utjecajem perzijske
knjievnosti jo u vrijeme Selduka, dok mistiki tok klasine tesavufske
poezije poinje razvoj u arapskoj knjievnosti. Popularni ibniarebijevski
koncept nalazi se i kod brojnih perzijskih pjesnika na perzijskom govornom prostoru, ali i kod Rumija, u Anadoliji. Meutim, klasini period u
literaturi na osmanskom jezikom, najopenitije govorei, otpoinje u 15.
stoljeu nakon osvajanja Carigrada, desetak godina prije pada posljednjeg bosanskog kralja Tomaevia u Jajcu.
Kao to je to opisano u brojnoj literaturi; Vidi: Saliba, George (2007) Islamic science and the making of the European Renaissance, Massachusetts: MIT Press;
Kraemer, Joel L. (1986) Philosophy in the Renaissance of Islam: Ab Sulaymn
Al-Sijistn and his circle, Leiden: Brill; Kraemer, Joel L. (1992) Humanism in the
renaissance of Islam: the cultural revival during the Buyid age, Leiden: Brill Paperbacks; Abdus Salam Muhammad, Renaissance of sciences in Islamic countries
(edited by H. R. Dalafi and Mohamed Hassan), Singapore : World Scientific Publishing, 1994; The renaissance of Islam (edited by Adam Mez, Salahuddin Khuda Bukhsh, David Samuel Margoliouth), Jubilee Printing and Publishing House, 1937;
Islam and the Italian Renaissance (edited by Anna Contadini and Charles Burnett),
London: The Warburg Institute and University of London, 1999; Gutas, Dimitri
(1998) Greek thought, Arabic culture: the Graeco-Arabic translation movement in
Baghdad and early Abbsid society, New York: Routledge i sl.
7
Ono to je bitno za prouavanje razvoja duhovnog ivota, jeste i sljedee: materijalna, civilizacijska dostignua vrlo se jednostavno usvajaju meu skoro svim slojevima drutva (arhitektura, slikarstvo, muzika, odjea, prevozna sredstva, privreda,
ureenje ekonomije i dvora, zanati, kuhinja itd.), ali se duhovne vrijednosti daleko
sporije usvajaju i naprosto slijede vlastitu logiku razvitka.
6
122
Adnan Kadri
Na samom dvoru, nakon osvajanja Carigrada, jedan dio bizantijskih

uenjaka stavlja se u slubu sultana, ali se istovremeno dovode i neki
pjesnici sa perzijskog govornog podruja. Postepeno se razvijaju brojne
aktivnosti na prevoenju sa arapskog i perzijskog jezika razliitih djela
iz orijentalno-islamske tradicije, iz oblasti matematike, fizike, botanike,
geografije, historiografije.8 Evropski renesansni slikari stalno su bili
blizu osmanskog dvora i slikali su razne prizore iz osmanskog ivota,9
ali i osmanska minijaturna umjetnost bila je prilino razvijena. Ono to
je zanimljivo za osmanske minijaturiste jeste injenica da su oni najee u isto vrijeme bili i pisci, pjesnici ili kroniari koji su nastojali da
objedine likovnu umjetnost sa knjievnim tekstom.
Da se ne shvati jednostrano, utjecaji renesanse kao opeg kulturolokog pokreta morali su se osjetiti i u Bosni na najmanje dva naina: posredstvom kulturoloke razmjene Osmanskog carstva na visokoj razini,
tanije izmeu osmanskog dvora i dvorova manjih pokrajina u Italiji,
dvora u Francuskoj, Holandiji i slinih dvorova, posebno kulturolokom
razmjenom izmeu lokalnih uglednika raznih konfesija sa Dubrovnikom,
Venecijom i ostalim krajevima u kojima je bilo renesansnoga duha. U
oblasti muzike takoer je evidentna kulturoloka razmjena. Na osmanskom dvoru bili su prisutni muziari iz raznih dijelova Evrope, dok su
brojni evropski umjetnici bili inspirirani orijentalnim temama u muzici.
Treba naglasiti da se u Veneciji na kraju 15. i na samom poetku 16.
stoljea javlja jedan za nas zanimljiv umjetnik, svira lutnje i skladatelj frotola i ricercara renesansne Venecije, sa 126 frotola i 46 ricercara.
Poznat je kao Franjo Bosanac (Franciscus Bossinensis). Njegova djela
sauvana su i tampana u dvjema zbirkama u Veneciji od 1505. do 1509.
godine. O njegovom ivotu nema dosta podataka, ali se zna da je ivio
u Veneciji. Naalost nemamo nikakvih podataka o bilo kakvom utjecaju
njegovog djela na duhovni ivot u Bosni. Juraj Dragi (1445-1520) iz
Bosne, poznat pod imenom Georgius Benignus, bio je filozof i teolog.
No, na prostoru same Bosne, kao to se vidi iz popisnih deftera, duhovni
ivot je bio gotovo zamro u 16. stoljeu: ak su i franjevaki duhovnici
povremeno obilazili malobrojne drvene crkvice da se dodatno ne srue.
Teko je govoriti o nekoj organiziranoj aktivnosti za razvitak kulturnog preporoda u carstvu u 16. stoljeu, osobito za vrijeme sultana Sulejmana Velianstvenog,
ali posebna dravna izdvajanja za umjetnost i na dvoru i u ostalim segmentima
drutva, nova osvajanja i donoenje novih stilova u slikarstvu, kao i novih djela za
prevoenje, u isto vrijeme razvijaju snaan duh potovanja umjetnosti, prirodnih i
humanistikih znanosti.
9
Poznato je da je Mehmed-paa Sokolovi traio od venecijanskih slikara da ga
slikaju i to nije nikakva novost.
8
Analiza takve situacije zahtijeva sagledavanje ukupne situacije i u Bosni

i u susjedstvu, osobito u pogledu razvoja ili stagnacije duhovnog ivota.
Dok evropske knjievnosti preuzimaju i oivljavaju motive iz drevne
grke (helenske) tradicije, knjievnost na osmanskom jeziku uglavnom
preuzima motive i junake iz drevne perzijske civilizacijsko-kulturoloke tradicije, s tim da vrlo esto pod utjecajem mistike tesavufske
poetske duhovnosti brojne antike perzijske pripovijesti dobijaju najee resemantiziranu mistiku, tesavufsko-filozofsku kontekstualizaciju.10 Ako se pogleda duh evropske renesansne knjievnosti u Bosni i
susjednim krajevima, taj duh se najprije moe osjetiti u vrlo razvijenoj
dubrovakoj literarnoj tradiciji. Glavni anrovi jesu lirika, osobito petrarkistika lirika (ak samo jednoj osobi), bukolika poezija (sa razvijenim opisima prirode sa naglaskom na harmoniji s prirodom), zabavna
lirika i u vrlo malom obimu religiozna lirika. Na osnovu brojnih historijskih pokazatelja i knjievnih djela, moemo, naalost, konstatirati
kako u bosanskoj knjievnoj tradiciji na maternjem jeziku u 16., pa i u
17. stoljeu moemo uglavnom govoriti samo o pedagoko-didaktikom daku religiozne srednjovjekovne postrenesanse, dok se o renesansi evropskog tipa sa naglaskom na tradiciji humanizma antike
inspiracije teko moe i govoriti. S druge strane, knjievno-prijevodna i
poetska renesansa na orijentalnim jezicima u osmanskoj Bosni posebna
je tema koja trai posebna objanjenja i razvija se po vlastitoj logici, u
skladu sa opim trendovima knjievne renesanse orijentalno-islamskog
tipa u Osmanskom Carstvu.
3.0. Literatura o bosanskoj knjievnoj tradiciji
u predosmanskom periodu i renesansa
O duhovnosti srednjovjekovne Bosne detaljno piu brojni istraivai.11 Osim preglednih sintetskih radova, za nas su zanimljivi radovi
o natpisima na stecima, krajinikim pismima, Hvalovom zborniku i
Renesansa se vezuje i za pokret u nauci i umjetnosti u irem smislu, ali nas u ovom
radu zanima, prije svega, knjievna renesansa, i to renesansna knjievnost evropskog tipa u osmanskoj Bosni.
11
Posebno su akribini najnoviji sintetski radovi Muhameda Filipovia i Dubravka
Lovrenovia. Akademik Filipovi bavi se bosanskom duhovnou u nekoliko tomova, sa tendencijom da njegova studija bude najopirnija sinteza o spomenutoj
temi. Dubravko Lovrenovi, ugledni bosanskohercegovaki medijavelist, objavio
je knjigu Na klizitu povijesti: (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska): 13871463 (Zagreb Sarajevo: Synopsis 2006). Knjiga je vrlo zanimljiva, akribina i
inovativna. U njoj se govori o nekim stilovima gradnje u Istono-centralnoj Evropi
kao geografskoj i povijesno-kulturolokoj regiji.
10
124
Adnan Kadri
Miroslavljevom evanelju. Ni sintetske studije koje se openito bave

duhovnou i knjievnou srednjovjekovne Bosne naprosto ne biljee
tragove eventualnog utjecaja evropskog humanizma i renesanse u knjievnim djelima.12 Evropska renesansa kao kulturoloko-civilizacijski
pokret irila se postepeno, no, njene utjecaje gotovo da i ne osjetimo u
Bosni u 15. stoljeu. Istono-centralna Evropa kao geografska i povijesno-kulturoloka regija u svojoj politici Bosnu je nastojala promatrati kao zastupnika ugarskih politikih ciljeva na Balkanu bitno obiljeenom bizantijskom duhovnou, ali i civilizacijsko-kulturolokim
intencijama nadolazeeg Osmanskog Carstva. Jedini mogui utjecaji
humanizma i renesanse mogli su doi iz mediteranskih krajeva posredstvom trgovaca iz Dubrovnika, Venecije i iz primorskih krajeva. Franjevci, iz poznatih razloga, nisu bili promotori ideje novog pokreta
renesanse u onom smislu u kojem su se ti pokreti profilirali u Firenci i
vodeim centrima pokreta u Italiji tog vremena. Naprotiv, ideja da se
smisao ivota postie u pobonom povlaenju iz svijeta i bogatstva,
uglavnom kroz promoviranje ideje vjerski utemeljenog siromatva i
isposnitva, bila je posve oprena novoj ideji i filozofiji ivota koju
su u to vrijeme najsnanije afirmirali Firentinci, zalaui se za to aktivniji svjetovni ivot u bogatstvu.13 to se tie zapisa o duhovnosti na
bosanskom dvoru, malo je sauvanih knjievnih tragova u kojima bi se
osjetio duh evropske renesanse sa Mediterana.
Princip djelovanja u siromatvu moda je i odrao franjevaki red
u novoj ekonomskoj situaciji, ali je u duhovnom pogledu jai udarac
za misionarsko djelovanje franjevaca poetkom 16. stoljea bio pokret
za reformaciju, nego neki drugi faktori. Kao to je teko govoriti da
je apsolutna veina stanovnitva srednjovjekovne Bosne bila okrenuta
patarenskoj Crkvi bosanskoj, jo je tee pokuavati dokazivati posebne sklonosti tog istog stanovnitva prema katolianstvu, franjevcima
ili nekoj drugoj vjerskoj skupini.14 Postojanje Crkve bosanske bilo je
Takvi utjecaji mogu se moda pretpostaviti kroz predstavljanje odreenih filozofskih djela, ali, zbog same naravi filozofije i bitno definirane religiozne usmjerenosti
istih, teko da moemo govoriti, ak i u tom sluaju, o duhovnosti kuturoloko-civilizacijski definirane renesansne knjievnosti evropskog tipa u njima.
13
Neki utjecaji renesanse u slikarstvu osjete se u Dalmaciji, dok se u Bosni teko moe
govoriti o takvim utjecajima, pogotovo to nemamo sauvanih spomenika koji bi
to potvrdili. Naalost, osim nekih povelja i izvjetaja, nemamo dovoljno sauvanih
pouzdanih materijalnih tragova koji bi posvjedoili utjecaj renesanse na tadanje mogue dvorsko ili sakralno slikarstvo. Budui da u naem radu elimo pisati o knjievnosti, mogui slikarski utjecaji, ak i pretpostavljeni, nisu tema naeg osvrta.
14
Vidi: Lovrenovi, Dubravko (2006) Na klizitu povijesti: (sveta kruna ugarska i
sveta kruna bosanska): 1387-1463, Zagreb Sarajevo: Synopsis.
12
stvar i religije i politike, i duhovne i materijalne samostalnosti. Imajui

na umu da se od poetka 15. stoljea u Bosni esto sreu Osmanlije,
oekuje se i svojevrsni kulturoloko-civilizacijski susret domaeg bosanskog stanovnitva sa nekim oblicima kulture koja dolazi sa njima.
to se tie duhovnosti, naalost, nema gotovo nikakvih dokumenata
o takvim kulturolokim dodirima u oblasti knjievnosti, osim kakvog
turog podatka u starim kronikama i na pokojem steku o islamizaciji
nekog stanovnika Bosne, a nema ak ni nekih posebnih literarnih djela,
ako izuzmemo kratke ispise na sakralnim objektima i usmenu predaju,
o zajednikom ueu pojedinih bosanskih velmoa i Turaka u lokalnim razmiricama meu bosanskom vlastelom.
4.0. Osmanska Bosna: Nacrt za mozaik
knjievnih renesansi na Periferiji?
U kulturolokim studijama balkanskih krajeva u 15. i 16. stoljeu
bitno je, kao to smo naveli, ukazati na najmanje tri mogue vrste kulturoloko-civilizacijskih preporoda razliitog intenziteta. Takvi preporodi se, u zavisnosti od intenziteta, uvjetno mogu katkada nazvati i
renesansnim bez obzira na njihov stupanj artikuliranosti u knjievnoj
kritici i drutvenoj javnosti. Radi se naprosto o pretpostavljenom sudbinskom susretu etiriju velikih kulturoloko-civilizacijskih duhovnih
tradicija: evropsko-kranske literarne tradicije, orijentalno-islamske,
bizantijsko-grko-slavenske i sefardske judeo-panjolske tradicije koja
u mozaik bosanske duhovnosti ulazi krajem 16. i poetkom 17. stoljea.
Kada se govori o djelima bosanskih franjevaca prije dolaska Osmanlija, ve smo spomenuli da je vrijeme razvijanja rane renesanse u Italiji vrijeme je kad se franjevaki red u Bosni i nije bio neto osobito ustabilio, a duh renesanse kakav su zagovarali Leonardo da Vini,
Mikelanelo, Rafaelo i ostali umjetnici bio je daleko od svakodnevnih
potreba franjevakih monaha, esto i putujuih, u drvenim crkvicama
po udaljenim malim mjestima u Bosni, dok je period tzv. visoke renesanse, poetni period vlasti Osmanlija u Bosni, obiljeen velikim
protestantskim udarima na duhovne granice Bosne Srebrene, tako
da je ve 1570. polovina od 3,5 miliona stanovnika Ugarske prihvatila luteranstvo, etrvtina kalvinizam, a etvrtina je bila podijeljena na
unijate, pravoslavne i katolike. (Lovrenovi 2006:688) Treba napomenuti da su bosanski franjevci tada bili vrsto povezani sa ugarskim franjevcima, tako da se teko stanje meu franjevakom pastvom koja je
naputala katolianstvo odraavalo i na stanje bosanskih franjevaca.
Treba napomenuti da se radi o ugarskom stanovnitvu koje nije bilo
pod osmanskom vlau, dakle, o stanovnitvu koje nije primalo islam
126
Adnan Kadri
nego protestantizam. Slobodnije govorei, na teko stanje razvoja

duhovnog ivota bosanskih franjevaca u 16. stoljeu vie je utjecao
proces raskatolienja stanovnitva Ugarske koja se najveim dijelom
graniila sa Osmanskim carstvom nego brojni drugi faktori koji se esto navode dananjoj literaturi. A i to je, po naem miljenju, jedan od
moguih razloga zato u 16. stoljeu u Bosni ne biljeimo gotovo niti
jednog franjevakog autora kao pisca ili pjesnika.
Zbog toga, krajem 16. i poetkom 17. stoljea papa i Sveti savez za
propagandu vjere (Sancta Congregatio de Propaganda Fidae) otpoinju snane aktivnosti za rekatolizaciju Ugarske, koje su urodile plodom te je veliki dio Maara ponovo prihvatio katolianstvo. A tada, to
svakako nije sluajnost, javlja se prvo fra Matija Divkovi, kao izraziti
predstavnik tzv. protureformacijske knjievnosti, odnosno naglaene
religiozne literarne duhovnosti, a zatim i ostali slini autori. Njegova su
poznata djela Nauk krstjanski za narod slovinski (1609), Sto udesa aliti zlamenja blaene i slavne Bogorodice divice (1611), Razlike besjede
Divkovia svrhu evanelja nedjeljinijeh priko svega godita (1614), te
skraena verzija za propovjedi Nauk krstjanski s mnoziemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi (1616). Od knjievnih tekstova takoer
kritiari izdvajaju sljedee propovjedi Veri Abramovi, Pla blaene divice Marije, Veri prilike Isukrstove, Prigovaranje meju kriem i Gospom divicom Marijom, te brojne molitve i litanije. Slinom tematikom
bave se, gotovo ablonizirano, i ostali bosanski franjevci. I kronike su
na brojnim mjestima u funkciji propovijedi i ukazivanja na udesa i
proroanstva mudraca. U ukupnoj knjievnoj produkciji bosanskih franjevaca od 1463. do poetka 18. stoljea gotovo da nema niti jednog
djela u duhu renesansne knjievnosti evropskog tipa. S druge strane,
u Evropi se zapaaju dva pristupa u literaturi o muslimanima: prvi je
onaj koji se temelji na pisanjima o muslimanima jo od kriarskih ratova gdje su muslimani inferiorni i dehumanizirani zbog vjere i drugi
pristup rijetkih sekularnih knjievnika koji ne posmatraju muslimane
i Osmanlije samo kao vjerske neprijatelje po Kristu, ve ih takoer
predstavljaju i kao humaniste koji su Evropi otkrivali starogrku filozofsku tradiciju na koju su se naslanjali tadanji renesansni mislioci i
filozofi. Ako se, takoer, osvrnemo na knjievnost na predziu kranstva, treba se odmah skrenuti panja da je i tu situacija dvojaka: dubrovaka renesansna knjievnost doputa da Turci budu predstavljeni i
svjetlijim bojama i ne kao neprijatelji, dok katolika knjievnost ranog
novovjekovlja i protureformacijska knjievnost zadravaju uobiajenu
stereotipiju vjerskog neprijatelja, vrlo esto dehumaniziranog ili prikazanog kao duhovno inferiornoga bia.
Duhovnost bosanskih muslimana razvija se s procesom primanja

islama, a znaajno sa razvojem obrazovnog sistema. Dakako, utjecaji su viestruki. Nakon osvajanja Bosne dolazi do razmjene ne samo
kulturolokih dostignua Carstva, nego i razmjene vladarskih loza,
pri emu Herceg Stjepan Kosaa daje kao zalog sultanu Mehmedu II.
svog mlaeg sina koji odrasta na osmanskom dvoru zajedno sa Zigismundom Tomaeviem, a obojica, nakon primanja islama, obavljaju
vrlo znaajne i odgovorne poslove u Carstvu. Mlai Stjepan Kosaa,
odnosno Ahmed-paa Hercegovi nekoliko puta postaje veliki vezir,
pie poeziju, eni se sultanovom kerkom, njegova djeca odrastaju na
Dvoru u vrijeme velikih osvajanja Egipta i arapskih pokrajina, a neka
od te djece bave se takoer pisanjem poezije. Zigismund Tomaevi
poznat je kao vojskovoa Ishak Kraljevi, linost koja se spominje u
proznim osmanskim kronikama. Dakle, ve krajem 15. i poetkom 16.
stoljea djeca iz porodice Kosaa i Tomaevia imaju ulogu kulturolokog mosta izmeu carigradskog, bosanskog i hercegovakog dvora. Poetni period u razvoju poezije Bonjaka na orijentalnim jezicima mogli
bismo uvjetno nazvati periodom poezije bosanske aristokracije koja je
otpoela pisanje bosanske poezije na orijentalnim jezicima. Bosanski
sandakbeg Jakub-paa Bonjak 1493. godine pie kasidu o Krbavskoj
bici. Veliki vezir Ahmed-paa Hercegovi, sin Hercega Stjepana Kosae, kao to smo ve naveli, pie kasidu posveenu sultanu Selimu I. Alibeg iri, unuk Hercega Stjepana Kosae i sultana Bajazida, ostavlja iza
sebe veliku stihovanu povijest o osvajanju Egipta, Nasuh Matrakija
sin Karaoza Visoanin takoer je bio dio dvorski kroniar i pjesnik.
Pitanje zato su Bonjaci muslimani pisali poeziju na orijentalnim jezicima, sa manjim izuzecima autora koji su pisali uporedo neto poezije
i na maternjem jeziku, pitanje je koje zahtijeva posebnu elaboraciju.
Prije svega, ak i prije govora o obrazovnom sistemu na niim razinama, treba samo usput spomenuti da su djeca i unuci srednjovjekovnih
bosanskih vladara pisali poeziju na osmanskom jeziku, prihvatajui
taj jezik kao jezik kulture i knjievnosti, kao jezik afirmacije knjievnih i duhovnih vrijednosti. Kasnije se sa razvojem obrazovnog sistema
u Bosni u raznim veim mjestima formiraju kulturno-obrazovni centri
koji utjeu na razvoj kulture i tradicije pisne literature, proze i poezije.
U drugoj polovini 16. stoljea moemo govoriti i o aktivnom ueu
bosanskih pjesnika u preporodnom valu tzv. prijevodne knjievne literature uglavnom sa perzijskog jezika. Veliko poetsko djelo Muradnama Dervi-pae Bajezidagia ustvari je poetska adaptacija slinog djela
pod nazivom Sehaname Mevlane Binaija sa perzijskog jezika. Najdua
ljubavna mesnevija u bonjakoj poeziji na orijentalnim jezicima koja
128
Adnan Kadri
ima preko 7.000 stihova Hsn Dil (Ljepota i Srce) takoer je varijanta
sline prozne pripovijesti iz perzijske knjievnosti. Navedena poema
ima slinosti i sa antikim grkim romanesknim epovima. Utjecaj perzijske knjievnosti vrlo je jak i kod Hasana Zijaije Mostarca, ali i kod
brojnih kasnijih bonjakih divanskih pjesnika. U 17. stoljeu, slobodnije govorei, javlja se mnotvo poetskih djela razliite tematike (i epike i lirike i satire), tako da se, s obzirom na sve navedeno, moe sasvim
utemeljeno govoriti i o posebnim, zlatnim periodima u razvoju bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima o svojevrsnoj bosanskoj
poetskoj renesansi na orijentalnim jezicima. No, u samom tekstu djela
Bonjaka na orijentalnim jezicima zapaaju se i neki drugi utjecaji.
Ako se pogledaju najopenitije odlike orijentalno-islamske literarnosti u Osmanskom Carstvu, uoit emo sljedee: u poetnom periodu,
mimo poezije, kod bosanskih autora na orijentalnim jezicima javlja se
svojevrsni individualizam i potreba za enciklopedijskim obrazovanjem.
Tako Nasuh Matraki Visoanin, umjetnik na dvoru u vrijeme Sulejmana Velianstvenog, pie djela iz matematike, bavi se crtanjem mapa,
slikanjem minijatura, kaligrafijom, unosi neke novine u pisanje administrativnih dokumenata, pie nekoliko vrlo vrijednih kronika, sastavlja
djelo o ratnim vjetinama.
Za razliku od renesanse na Zapadu, kod Osmanlija se u slikanju minijatura zapaa snani perzijski utjecaj, a ne grki utjecaj, pogotovo u
slikama Osmana Nakkaa iz Foe. Ako se pogleda u historiju islamske umjetnosti, moe se govoriti o razliitim interpretacijama naelnih
stavova islama o navedenoj umjetnikoj grani. to se tie slikarstva,
u minijaturama Nasuha Matrakija Visonina u poetnoj fazi moemo pretpostaviti snaniji utjecaj bizantijskog stila slaganja boja, zatim
malo jai utjecaj perzijskog minijaturnog slikarstva nakon pohoda na
Perziju, srednjoevropski stil prilikom slikanja gradova po Maarskoj, te
vrlo mogu i slian utjecaj nekih evropskih minijatura prilikom slikanja
Venecije, Liona i Tulona 1543. godine. Razumljivo je da se Matrakijev pristup slikarstvu dosta razlikuje od Mikelanelovog15 pristupa
slikarstvu, ak i u pogledu slikanja ljudskih likova. S druge strane,
dosta osmanskih minijaturista, meu kojima i Osman Nakka iz Foe,
slikaju ljudske likove pod utjecajem klasine perzijske minijature. U
slikarstvu se zapaa i svojevrsni univerzalizam, ali i posebnosti koje
Bez obzira na to to ga neki, ini se, malo i pretjerano nazivaju osmanskim Mikelanelom, on je ipak, kao slikarska figura, posljedica i utjecaja odreenog stila ali
i, sudei po njegovim djelima, samostalan umjetnik koji je razvijao svoj vlastiti
odnos prema slikarstvu, ponajprije pod utjecajem klasine islamske literature o slikanju ljudskih likova.
15
odvajaju renesansu u evropskim slikarskim pravcima i renesansu slikarstva osmanskog tipa slikanja.
Nadalje, osobina uglavnom poznatijih proznih kronika bio je realizam, one su sadravale vrlo precizne opise mjesta zbivanja, bojnog
polja, prilino realne brojke uesnika bojeva, precizne datume kad se
neto dogaalo, dok se individualnost u knjievnim djelima zapaa ponajprije u pisanju autobiografskih djela. Autobiografska djela koja su
bila popularna u evropskoj renesansi, u poeziji Bonjaka na orijentalnim jezicima javljaju se uglavnom u periodu kad se u Evropi razvijala
tzv. visoka renesansna kultura. Najzanimljivije su poetizirane autobiografije Varvarija Ali-pae i Intizamija. Tradicija mecenatstva u poeziji
na osmanskom jeziku bila je poznata nairoko, a mecene su bili uglednici iz raznih slojeva drutva.
Metrika kao sastavni dio poetike Bonjaka na orijentalnim jezicima
preuzeta je iz stare, predislamske arapske poezije, uz dopune i varijacije u skladu sa poetikom drevne perzijske literarne tradicije. Mitoloki
junaci u poeziji u najveem broju pjesama jesu drevni perzijski junaci
iz herojske epohe. U stihu se uporedo razvijaju i epika i lirika (i narativna i nenarativna), ali i satira. U prozi je esta biografija, historijska kronika, ljetopisi, stilizirana pisma i sline forme. Jezik se osobito
njeguje na visokoj razini kako bi naprosto bio sredstvom integracije
poetske imaginacije ukupne poetske duhovnosti orijentalno-islamskog
Istoka. Humanizam se razvija vie kroz mistike verzije univerzalne
humanosti prema itavome ovjeanstvu.
Istovremeno se razvijaju knjievnosti i na lokalnim jezicima. Uskufija i Kaimija se javljaju tek polovinom 17. stoljea, ali je i njihov primjer
vaan da se skrene panja na to da je i sam Uskufija, koji se kolovao na
Dvoru, naglasio potrebu da se sastavljaju djela i na lokalnim jezicima, a
on je sastavio stihovani bosansko-turski rjenik u koji je ukljuio dosta
narodnih leksema, ak i neke vulgarne. Dok se u renesansi budi interes
za prouavanjem grkog jezika, kod Osmanlija se na Dvoru, odmah po
osvojenju Carigrada, javlja snaan pokret za uenjem i pisanjem poezije na perzijskom jeziku. Veliki perzijski pjesnici klasici ostaju uzor
gotovo svim znaajnijim divanskim pjesnicima na osmanskom jeziku.
Radi se naprosto o istoj poetici sa filotehnikog aspekta i/ili slinim
poetikama sa aspekta literarne duhovnosti.16
Naime, smatramo da bi bilo zanimljivo sistematski usporediti pitanje poetske
uzoritosti perzijske poezije i perzijske poetike u osmanskoj poetici i poeziji na
osmanskom jeziku i sa aspekta ispitivanja koliko je i simboliki sadraj odreenih
mitskih junaka iz perzijske tradicije bio prisutan, i u kom omjeru, u poeziji na
osmanskom jeziku. Zapravo, fenomeni kao to su usporedba sultana sa perzijskim
16
130
Adnan Kadri
Posebno je zanimljivo pitanje koliko se i u kom periodu pridavala panja racionalnom i znanstvenom shvatanju svijeta koje je u
evropskoj renesansi snano razvilo raznolike individualne pojavnosti
u literaturi na raznim jezicima. Naime, otvoreno je i pitanje da li se i
zato u kulturolokom suodnosu na literarnom planu individualnost
poetske svakodnevice povlai pred mistikom individualnou razliitih duhovnih, mistikih poetskih koncepata. Mogue je da je razlog
navedenim pojavama ak i prerano izdizanje prijevodne i umjetnike renesanse u sfere tzv. visoke kulturalne renesanse odmah iza
osvajanja Carigrada, bez odvojenog prethodnog preporodnog razvijanja izvan dvora, to je zapravo, preuzimanjem primata perzijske
drevne knjievne tradicije, puku knjievnost stavilo u posve drugi
plan, gotovo u poluprivatnu sferu kulturoloke afirmacije. Poseban je
problem, po naem miljenju, i sam nain irenja poetike knjievnosti
na orijentalnim jezicima koji se irio ili preko razvijenog obrazovnog
sistema ili preko tekijskih krugova unutar odreenog tarikata, tako
da je i takav suodnos uveo neku vrstu samokontrolirajue poetske
renesanse u skladu sa odreenim mistikim konceptom kod pjesnika
na orijentalnim jezicima.
Jo jedna razlika u evropskoj renesansnoj knjievnoj tradiciji i preporodnoj visokostiliziranoj osmanskoj knjievnoj tradiciji jeste i postepena decentralizacija duhovnog autoriteta rimokatolike crkve, te
pojava reformiranog pravca pod imenom protestantizam u raznim dijelovima Evrope, s jedne strane, dok je u Osmanskom Carstvu vjerska elita ostala izvan lomova i reformi takve vrste donekle i zbog
posrednike uloge odreenih tarikata, dok je, uvjetno govorei, svjetovna elita nastojala drati vrsto kljueve uprave u svojoj nadlenosti
vladarima, koritenje gotovo istih legendi ljubavne tematike iz perzijske knjievnosti (Hsn Dil, Hsn Ak, Mah u Mihr itd.) i sline ope pojave u anrovskim raslojavanjima poezije na osmanskom jeziku fenomeni su koji se ne iscrpljuju samo u
formalnom preuzimanju motiva. Za prouavanje duha odreene knjievne tradicije
bitan je i duhovni sadraj preuzetih motiva. Zajednike poetske osobitosti nisu
samo u tehnici pisanja, u opim motivima iz orijentalno-islamske tradicije, nego i
u samom duhu literature na orijentalnim jezicima. Naime, pitanje je, naprimjer,
da li i koliko su motivi iz perzijske mitologije, bez odreene (najee mistike)
resemantizacije, bili prisutni u razliitim anrovima u knjievnosti Arapa i knjievnosti nearapskih naroda na arapskom jeziku u Osmanskom Carstvu. Naime, pitanje duha, tanije pitanje uzora za duhovnost, jeste pitanje ukupnog samjeravanja
svjesnog ili nesvjesnog preuzimanja antikog perzijskog naslijea u knjievnost
na osmanskom jeziku ili moda i u opu kulturnu klimu svih krajeva Osmanskog
Carstva. Navedeno pitanje ostavljamo otvorenim za studioznija istraivanja, za radove koji nadilaze prostor ovog skromnog priloga.
sa kontroliranjem budeta u skladu sa opom ekonomskom situacijom

Carstva, s druge strane. Zapravo, renesansna nauka u oblasti prevoenja kod Osmanlija poela je i prije sultana Sulejmana Velianstvenog,
jer je Carigrad u vrijeme osvajanja zauzimao svojevrsnu centralnu
drutvenu poziciju izmeu tadanjeg Istoka i Zapada. Naime, kao to
su neki intelektualci i umjetnici koji su otili iz Carigrada zbog turskih osvajanja, iz centra svjetskih trgovakih odnosa, bili svojevrsni
podsticaj za razvoj odreenih kulturnih sredina u Evropi, utjeui ak
i na razvoj renesansnih pokreta u znanosti i umjetnosti, na isti nain
su i oni carigradski uenjaci i umjetnici koji su ostali na dvoru pod
osmanskom upravom utjecali na neke preporodne naune i umjetnike tokove u tadanjem Osmanskom Carstvu. Gotovo svi trgovaki
putevi izmeu Istoka i Zapada nakon pada Carigrada ili su jedno vrijeme preko Osmanskog Carstva. Osvajanjem sjevernih dijelova Afrike
Osmansko Carstvo doivljava stanoviti procvat u ekonomiji zahvaljujui sudanskom zlatu. Meutim, sa geografskim otkriima i kolonizacijom Amerike, posebno dolaenjem do rudnika zlata u Junoj Americi,
Carigrad na trgovakoj karti svijeta vie nije Centar nego Periferija.
Stoga je Osmansko Carstvo bilo u snanom ekonomskom napredovanju negdje do sredine 16. stoljea, kad postepeno poinje gubiti ulogu
posrednika u svjetskoj trgovini. Situacija se odraava i na kulturu.
Ekonomski znaaj Evrope sve je vei, a Osmanskog Carstva sve manji.
Obim trgovakog poslovanja posredstvom Osmanskog Carstva sve se
vie smanjuje, budet je sve manji, poinje kriza, prestaju osvajanja,
smanjena su izdvajanja za nauku i umjetnost. Veina kulturnih centara,
to je bila olakavajua okolnost, ve se razvila ranije, u 16. stoljeu.
Umjetnici i pjesnici koji su se obrazovali pod svojevrsnim utjecajem
knjievnog preporoda sredinom 16. stoljea i dalje nastavljaju pisati
svoja djela, a sljedee generacije nastavljaju tu tradiciju pisanja. Tako
u 17. stoljeu, unato izvjesnoj stagnaciji, imamo period kanonizacije
onih literarnih vrijednosti naslijeenih iz preporodnog perioda osmanske knjievnosti prethodnog stoljea, tako da je taj period, po naem
miljenju, period tzv. produene osmanske knjievne renesanse. I u
tom periodu ima dosta bonjakih pisaca i pjesnika na orijentalnim jezicima. Nakon Bekog rata i gubljenjem velikih prostora u Ugarskoj
krajem 17. stoljea poinje faza oivljavanja lokalnih motiva u knjievnosti na osmanskom jeziku, Carstvo se sve vie okree sebi. Takva
situacija se odraava i na knjievnu produkciju i tematiku. Tako se i u
knjievnosti Bonjaka krajem 17. i poetkom 18. stoljea javlja tzv.
okrenutost lokalnim temama, javljaju se medmue (zbirke) u kojima
je sve vie lokalnih pjesnika i u kojima se sve vie biljee dogaaji u
132
Adnan Kadri
Bosni. Jedno od tipinih djela tog perioda u starijoj bonjakoj knjievnosti jeste Medmua (Ljetopis) Mula Mustafe Baeskije.
Budui da su za razvitak knjievne produkcije vani i ekonomski faktori, sasvim je jasno zato se kod bosanskih franjevaca u periodu organizirane protureformacije javlja bogatija knjievna produkcija. Naime, franjevaki red je imao daleko manje demate (vjerske zajednice) od zajednica
bosanskih pravoslavnih svetenika, ali je imao bogatiju literaturnu produkciju. Naime, pravoslavni krajevi u cjelini, ne samo oni u okviru Osmanskog
Carstva, bili su u tom periodu na periferiji svjetskih trgovinskih odnosa.
Poetkom 16. stoljea ak je i kasnije mona Rusija bila mala kneevina
koja se postepeno razvijala i izrastala krajem 16. i u 17. stoljeu u dravu
koja se mogla nadmetati sa tada monom Poljskom. Rusija se ozbiljnije
ukljuuje u svjetske trgovinske tokove sa izgradnjom luke na Baltiku i sa
poetkom trgovine sa Treim svijetom, o emu svjedoi i Sefaretnama
(ambasadorski izvjetaj) Osmana ehdija Bjelopoljaka napisan sredinom
18. stoljea. No, to to je pravoslavlje u svijetu, ne samo u Osmanskom
Carstvu, dugo bilo u stanovitoj ekonomskoj izolaciji, katkad i samoizolaciji, omoguilo je duhovnim pastirima da znatno vie porade na pridobijanju vjernika na razini svakodnevnih obreda i svetkovina, dok se literarni
duh gradio na narodnoj kulturi, bizantijskoj mitologiji i usmenoj predaji.
to se tie knjievne tradicije bosanskih pravoslavnih pisaca i pjesnika od osvajanja Bosne do 18. stoljea, ona se razvijala iskljuivo u
okvirima pravoslavne crkve. tamparija u Goradu obavijena je velom
misterioznosti, ali duhovnost knjiga tampanih u toj tampariji nije ni
blizu evropske renesansne knjievnosti.
Duhovnost bosanskih Sefarda u Osmanskom Carstvu u navedenom
periodu pisana je uglavnom na hebrejskom. Ona se odvijala unutar
sefardskih vjerskih zajednica na razliitim nivoima. Nakon osvajanja
Carigrada, na osmanskom dvoru nalaze se ugledni ljekari Jevreji, ali i
Jevrejke koje su bile uiteljice nekim uglednim enama iz dvorske svite. Bogatstvo i velika disperzija robe i kapitala u razliitim trgovakim
sreditima u Osmanskom Carstvu i u Evropi, uz meusobnu povezanost, utjecala je na stvaranje dobrih pretpostavki za razvitak duhovnog
ivota i za pisanje knjievnih djela u sredinama gdje su bile vee sefardske zajednice. U 16. i 17. stoljeu sefardska zajednica u Sarajevu bila
je relativno mala, a poetkom 18. stoljea ona postepeno raste. Nehmija-Hija Hajon, poznati sarajevski jevrejski teolog i filozof koji roen
1650. u Sarajevu, dosta je putovao po svijetu, a na poetku 18. stoljea
tampao je svoje teoloko-filozofske rasprave u Berlinu. Njegovi spisi
su uglavnom religiozno-filozofske naravi i nisu iz domena knjievnih
djela, osobito ne iz domena renesansne knjievnosti evropskog tipa.
5.0. Vjeito otvoreno pitanje: Zato u Bosni

nije bilo evropske renesansne knjievnosti?
Svaki istraiva razvoja duhovnog ivota17 u Bosni susree se sa vrlo
vanim pitanjima definiranja pojma duhovni ivot: da li se pod pojmom duhovni ivot razmatra samo duhovnost u uem smislu svedena
na pitanje vjerskog ivota, kako to rade brojni kulturni povjesniari crkvenog duhovnog ivota u Bosni, ili, pak, duhovnost u irem znaenju,
u smislu prouavanja razliitih oblika duhovnosti iskazanih kroz umjetnost, nauku i knjievnost. Sintetske radnje o razvoju duhovnog ivota
u Bosni u osmanskom periodu kod razliitih vjerskih skupina javljaju
ubrzano uglavnom od sredine 19. stoljea, s jedne strane, sa istraivanjima Otta Blaua, Giljferdinga i ostalih, kao i sa razvojem nacionalnih
pokreta. Tako se u literaturi najee spominju sljedei kulturni djelatnici, istraivai i znanstvenici koji su se bavili nekim aspektom duhovnog ivota Bosne u osmanskom periodu: Julijan Jeleni, Josip Matkovi, Safvet-beg Baagi, Ivo Andri, Muhamed Enveri Kadi, Kalmi
Baruh, Mehmed Handi, Sima irkovi, Veselko Koroman, Moritz
Levi, Nedim Filipovi, Smail Bali, Hazim abanovi, Muhamed Filipovi i drugi. Svi spomenuti istraivai dali su svoj veliki doprinos
prouavanju i razumijevanju sloenosti tematike kakva je tema razvoja
duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine.18
Radovi brojnih bosanskohercegovakih osmanista injenino ukazuju na razliite povijesne okolnosti koje su vane za prouavanje duhovnog ivota u Bosni u navedenom periodu, kao i na to da se situacija
u Bosni razlikuje u 15. i 16. od, naprimjer, one u 17., 18. i 19. stoljeu,
posebno u pogledu razvoja duhovnog ivota u odreenim konfesionalnim zajednicama. Hipoteze o zaustavljenom civilizacijskom razvoju u
Bosni sa dolaskom turske vlasti mogu se razvijati na najmanje dva
Duhovni ivot u uem i u irem smislu jedan je od predmeta kulturne povijesti
kao znanstvene discipline unutar historije kao znanosti. Radovi na spomenutu temu
nisu danas nikakva novina. Razlika izmeu radova koji se danas piu i koji se stotinama godina piu uglavnom lei u nainu analize premda su izvori manje ili vie
nepromijenjeni. Ako se pie dijakronijska studija o utjecajima na razvitak duhovnog ivota, uz pretpostavljeni znanstveni pristup, takva studija nuno podrazumijeva dobro poznavanje povijesti. To je vano, izmeu ostaloga, i zato to historijska
zbivanja u duem vremenskom periodu podrazumijevaju odreene historijske zakonitosti i sistem funkcioniranja drutva i drutvenog okvira za razvijanje odreenih kulturnih aktivnosti.
18
Tematski najcjelovitiju sintezu o duhovnom ivotu svih etiriju vjerskih zajednica daje akademik Muhamed Filipovi u treem tomu svoje everotomne studije o
bosanskoj duhovnosti pod nazivom Historija bosanske duhovnosti. Duhovni ivot
Osmanske Bosne (Svjetlost 2010).
17
134
Adnan Kadri
naina: slijepom afirmacijom navedene hipoteze ili relativiziranjem

iste. Slijepa afirmacija takve hipoteze dodatno relativizira istu, dok relativiziranje dodatno pojaava interes za pitanja jako vana za razumijevanje problema zaustavljanja razvoja civilizacije i duhovnog ivota
u Bosni sa dolaskom Osmanlija. Doista, neki navode argumente kako
se sa dolaskom Turaka gubi ekonomski oslonac za razvoj katolianstva
ili pravoslavlja, dok drugi postavljaju pitanje zato turske vlasti nisu
davale povelje, kao to su ahdname katolicima i pravoslavcima, za pripadnike Crkve bosanske. Sva pitanja su zanimljiva, ali nisu pitanja koja
trpe generaliziranja, osobito u sferi duhovnosti.
Treba napomenuti i sljedee: historijski izvori sasvim jasno ukazuju
na injenicu da prije dolaska Turaka u Bosnu gotovo da ne moemo
ni govoriti o nastajanju i urbanom razvoju gradova, dakako, ako izuzmemo manji broj gradova utvrda, kao to su Jajce, Zvornik ili Bora.
Svi ostali gradovi i gradska naselja razvijaju se sa dolaskom Turaka,
kao to su: Banja Luka, Sarajevo, Mostar, Tuzla, Travnik, Novi Pazar,
Gornji Vakuf i brojni drugi. Razvoj zanatstva se intenzivira, a na mjestima gdje su nekad bila trgovita ili mala naselja nastaju kasabe i gradovi.
Raste broj gradskog stanovnitva i stvaraju se posebni kulturni centri, te
u njima gradski sloj stanovnitva. Novi i kljuni problem, koji takoer
treba analizirati, jeste pitanje duhovnog identiteta novonastalih gradova i gradskih naselja, a manje problem opeg materijalnog civilizacijskog razvitka. Veina stanovnitva u naseljima koja se urbaniziraju
jeste muslimansko stanovnitvo.
Politika osmanskog sistema obrazovanja i projiciranja buduih gradskih naselja bila je osmiljena, ali, ipak, nije problem samo politika
urbanizacije ve je i to, po naem miljenju, vie problem duhovnosti
budui da je ista politika urbanizacije i razvitka osmanskog obrazovnog
sistema bila, naprimjer, i u Sarajevu i u Solunu, ali su rezultati islamizacije posve suprotni.
Najvee pitanje i problem u dokazivanju hipoteze o zaustavljanju civilizacijskog i duhovnog razvitka Bosne sa dolaskom turske vlasti jeste
problem to je islam u ogromnom procentu primalo lokalno stanovnitvo
za razliku od brojnih drugih krajeva na Balkanu i u tadanjoj Anadoliji. Hipoteze o tome da je islamizacija olakana zbog slinosti bogumilskog uenja sa islamskim uenjem nekad je bila popularna a sada je ostala aktualna
samo u krugu manjeg broja istraivaa. Dodue, osmanistika se gotovo i
ne bavi tim pitanjem, ali pitanje duhovnosti uvijek e ostati pitanje koje
plijeni panju ne samo istraivake nego i ire drutvene javnosti.
Omiljena tema pisaca koji su eljeli pisati o razvoju duhovnog ivota pod osmanskom (ili turskom) vlau jeste tema ugroenosti i
poloaja nemuslimana u Bosni za vrijeme turske vlasti. I ta je hipoteza

poodavno relativizirana budui da se, kako je stanovnitvo bilo podijeljeno na muslimane i nemuslimane, u isto vrijeme sasvim utemeljeno
poinje pisati i o posebnim vrstama ugroenosti muslimanske populacije koja se konstantno osipa, kako se vidi ve od 1604. godine do
dolaska austrougarske vlasti, pa i kasnije, dok se u vrijeme te iste turske vlasti, posebno u drugoj polovini 17. u 18. i poetkom 19. stoljea
zapaa intenzivnija kolonizacija odreenih bosanskih krajeva nemuslimanskim stanovnitvom iz Dalmacije, pa ak i iz sredinje Srbije.
Tako se poveavao broj nemuslimana, a smanjivao broj muslimana. I
to je posljedica turske vlasti u Bosni, ali i snanih ideja koje su podstaknute Propagandinim pokretom za obnovu katolianstva u Bosni.
Od sredine 17. stoljea u Bosni pod turskom vlau zapaa se blaga,
ali organizirana aktivnost na krstjanizaciji nekih dijelova Bosne. Djela
bosanskih franjevaca odmah se tampaju u italijanskim tamparijama i
slue uglavnom za potrebe jaanja pozicije Crkve.
Politika centralne osmanske vlasti prema muslimanima u Bosni
bila je uzrokom viestoljetnih povremenih pobuna bosanskih muslimana, i prije pobuna nemuslimana u Bosni. No, pod utjecajem odreenog
broja teorijskih radova poznatih zapadnih historiara, a jo ee pod
utjecajem nacional-preporodnih historiara, povremeno se, u skladu
sa hipotezom o ugroenosti nemuslimana, pokuavaju iskoristiti ak
i neki primjeri koji nemaju ba puno veze sa Bosnom, uz esto zanemarivanje historijskih izvora koji govore o povremenoj ugroenosti i
nemuslimana i muslimana u Bosni u osmanskom periodu. Ukratko, kad
se govori o duhovnom religijskom ivotu, lanci su esto kontradiktorni uglavnom na razini generaliziranja samog problema ugroenosti.19
Andri, ugledni i kontraverzni bosanskohercegovaki nobelovac, u
svojoj disertaciji direktno, a brojni drugi autori indirektno, pie o katastrofalnom utjecaju Turaka po razvoj knjievnosti domaeg slavenskog stanovnitva, petnaestak godina nakon to je Baagi doktorirao
na batini bosanskih slavenskih muslimana na orijentalnim jezicima.
Navedeni autor vjerovatno misli i na prekidanje knjievne tradicije na
slavenskim jezicima, i tu je u pravu, ali, poto daje i neke ope stereotipne tvrdnje u kojima zakljuuje da je knjievnost muslimana na orijentalnim jezicima pisana u stranom duhu, ve ulazi na podruje koje je,
kao slavist, slabije poznavao.
Najoitiji je primjer Peke patrijarije u kojem se obnavljanje i privremeno dokidanje
rada patrijarije pokuava dekontekstualizirati i uokviriti u poznate stereotipe o ugroenosti odreene zajednice. Izuzetak predstavljaju rijetki radovi u kojima se odustaje
od romantiarskih nacionalnih preuveliavanja odreenih fenomena i pojava.
19
136
Adnan Kadri
Ako se i zanemare i lanci u Glasniku Zemaljskog muzeja o kontinuiranoj pismenosti bosanskih ljudi na bosanici, te popularnost arebike
pismenosti na bosanskom jeziku, ne moe se rei da su brojna prozna
djela o kojima je pisao Baagi pisana u stranom duhu, osim ako
se pod tom sintagmom ne aludira na imagoloki stranu duhovnost u
odnosu na krane, odnosno hriane. Meutim, ako se ta knjievnost
samjerava prema duhu onih kojima je bila namijenjena, dakle muslimana, onda je navedeni stav pomalo nelogian. Ilustracije radi, poetika
tekijske alhamijado poezije ista je kao poetika tekijske poezije na orijentalnim jezicima u Bosni; poetoloki obrasci su identini bez obzira
na jezik na kojem su pjesme napisane.20
Na osnovu dosadanjih studija, poznato je da je i prije i nakon dolaska osmanske vlasti u Bosnu, literatura bosanskih katolika u 16. i 17.
stoljeu, kao i knjievnost pravoslavnih duhovnika, bila svedena uglavnom na religioznu, populistiku crkvenu literaturu i populistiku crkvenu povijest, dok se duhovnost bosanskih muslimana, ipak, u to vrijeme
razvijala u irokim okvirima knjievno-umjetnike renesanse u Osmanskom Carstvu, nakon osvajanja Carigrada, Egipta, Mekke, Medine i
dijelova Perzije. Ako se analiziraju zanimanja bosansko-muslimanskih
pisaca, pjesnika i filozofa na orijentalnim jezicima, zapaa se sljedee:
neki od tih pjesnika bili su i po nekoliko puta veliki veziri (ve smo spomenuli Ahmed-pau Hercegovia Kosau), neki su bili na poloaju sandakbega / pae (Dervi-paa Bajezid-zade, Husejin Telli Bosnevi, Varvari Ali-paa), neki su bili carski pjesnici ahnamedije (Hukmi Mostarac), neki kroniari na Dvoru (Matraki Visoanin, Mehmed Halifa i
dr.), neki su bili efovi diplomatskih sultanskih delegacija (Osman ehdi Bjelopoljak), neki kaziaskeri (Ahmed Bejazi Mostarac itd.), visoki
vojni zvaninici (Vusleti Ali-beg Uianin), vrhovni vjerski poglavari
svih muslimana svijeta ejhul-islami (Mustafa Bali iz Foe, Mehmed
Refik-efendi iz Rogatice itd.), pisari (Mula Mustafa Baeskija), trgovci
(pisci brojnih medmua), kadije (Sabit Uianin, Sipahizade Ahmed),
imami (Aga Dede iz Dobra), muderrisi (Abdullah Mahir, Ahmed Rudi
itd.), muftije (Muhamed ii Mostarac itd.), ejhovi (Ali Dede Mstarac, Hasan Kaimija, Sar Abdullah Bosnevi itd.), dervii (Ahmed Gurbi
i dr.), uenici u medresama, mulazimi (Vali Novopazarac i dr.). Navedeni pjesnici i knjievnici djelovali su, dakle, na razliitim drutvenim
Dakle, strani jezik je jedan kriterij, a strani duh je drugi kriterij. Pogotovo ako se
ima na umu da je veliki dio proznih djela iz oblasti islamistike nastajao na stranim
jezicima po istom modelu kao to je veliki dio katolikih religioznih djela nastajao
na latinskom jeziku, ili pravoslavnih djela na tadanjem arhainom crkvenoslavenskom jeziku.
20
razinama: jako je velik broj proslavljenih dvorskih pjesnika i kroniara, znatan broj komentatora klasinih filozofskih djela, ali i velik broj
lokalnih pjesnika koji nikada nisu odlazili iz Bosne. Kao to se vidi,
bosanski pjesnici su imali razliite pozicije u drutvu od uenika u
medresama do vrhovnog vjerskog poglavara islamskog svijeta ejhul-islama, od lokalnog pisara i kadijskog pripravnika do kadiaskera i
od konjuara i obinog vojnika do velikoga vezira. Ukratko, pjesnitvo
i knjievnost na orijentalnim jezicima ula je u sve slojeve bosanskog
muslimanskog stanovnitva.21
Da bi se bosanski pjesnik mogao razviti u pjesnika na osmanskom
jeziku u lokalnoj sredini, on je morao u sebi nositi dio knjievne kulture
prijestonice Carigrada, ali i kulturni duh sredine u kojoj je ivio i radio.
Afirmacija velikih bonjakih divanskih pjesnika podrazumijevala je
veliku ukljuenost tih pjesnika u ope kulturne tokove u Carstvu. U
okviru tzv. osmanske prijevodne renesanse, osobito u drugoj polovini
16. stoljea, prilikom prevoenja klasika perzijske knjievnosti iz perzijskog u osmanski jezik, brojni bonjaki pjesnici ujedno su i prevodioci tih djela sa drugih na osmanski turski jezik, dakle, aktivni uesnici
onoga to bi se moglo nazvati prijevodno-renesansnim periodom u razvoju knjievnosti na osmanskom turskom jeziku.
No, po naem miljenju, jedno od vrlo zanimljivih pitanja za prouavanje duhovnog ivota i duhovnosti u uem i irem smislu jeste sljedee
krajnje pojednostavljeno, ali neizmjerno vano pitanje u knjievnoj kritici starije bonjake literarne tradicije: ako je Bosnu ve bio zahvatio
val istonjake knjievne renesanse u djelima bosanskih muslimana
Neki pjesnici su pjevali samo u stilu tekijske poezije (tekke edebiyat) ili poezije na
maternjem jeziku, neki u stilu narodne poezije (halk edebiyat), u stilu filozofske
poezije aika (narodnih pjevaa prigodnike tematike), u stilu visokostilizirane divanske poezije, na razliitim jezicima. Brojni bonjaki pjesnici pjevaju na osmanskom turskom jeziku, to je sasvim razumljivo: pjevanje na osmanskom turskom
jeziku bilo je izrazito popularno u Osmanskom Carstvu. Jedan broj bonjakih
pjesnika koji je bio na slubi u arapskom govornom podruju pisao je poeziju i
na arapskom jeziku. Na perzijskom jeziku pjevali su oni pjesnici koji su duboko
uronuli u pjesnike autoritete iz klasine perzijske knjievne tradicije. Bilo je i bosanskih pjesnika pjevali su na sva tri spomenuta jezika. Neki su istovremeno poeli
pisati poeziju i na maternjem i na nekom od orijentalnih jezika. Muhamed Hevai
Uskufi pjeva i na turskom i na bosnaskom jeziku u prvoj polovini 17. stoljea, a
Hasan Kaimija sredinom 17. stoljea pie Divan i poetsko djelo Varidat, a u tim
djelima ima pjesama i na maternjem bosanskom i na osmanskom turskom jeziku.
No, to su djela koja se ve razvijaju u 17. stoljeu, stoljeu tzv. kanonizacije poetskih vrijednosti i u knjievnim djelima Bonjaka na orijentalnim jezicima. Procesu
zrelog doba kanonizacije prethodila su velika djela pjesnika i na Istoku, ali i djela
bosanskih autora na orijentalnim jezicima.
21
138
Adnan Kadri
na orijentalnim jezicima, zato u ukupnom knjievnom stvaralatvu,

naprimjer, bosanskih katolika i/ili pravoslavaca, ne primjeujemo val
europske knjievne renesanse kakvu primjeujemo u Dubrovniku i dubrovakoj knjievnosti, s obzirom na to da su i sami Dubrovani bili
formalno u sastavu Osmanskog Carstva i da su kroz Bosnu stalno prolazile dubrovake trgovake karavane? Odgovor koji se logiki namee
vrlo je jednostavan: evropsku renesansnu knjievnu tradiciju nije imao
ko unijeti u bosanski duhovni prostor, a kamoli u knjievnost.
I sami su franjevci duhovni religiozni red koji je u vrijeme evropske
renesanse i inae openito preferirao religioznu literaturu. Njih nije,
po svoj prilici, osobito ni zanimala knjievnost tipa knjievnosti evropske renesansne literarne tradicije. Stoga bosanski katolici mogu zahvaliti franjevcima za bogati religiozni literarni opus, ali, u isto vrijeme,
ne mogu kriviti Osmanlije (i/ili Turke) zato njihovi duhovni pastiri,
katoliki redovnici kolovani po Italiji, u svojim djelima na bosanskom
slavinskom jeziku nisu afirmirali renesansnu knjievnu tradiciju, a
pogotovo renesansnu poeziju. Takva je naprosto situacija i u poeziji.
to se tie franjevakih kronika, one se preteno naslanjaju djelomino
na staru srednjovjekovnu a djelomino na protureformacijsku tradiciju
pisanja kronika: sa obaveznim oslanjanjem na starozavjetnu svetu povijest, dok su dijelovi kronika koji se odnose na opis lokalnih dogaaja
u Bosni prilino imagoloki stereotipizirani.
S druge strane, ljetopisi fra Nikole Lavanina ili fra Bone Benia,
naprimjer, imaju dosta strukturalnih slinosti sa nekim medmuama i
ljetopisima Bonjaka na orijentalnim jezicima. Sa strukturalnog aspekta, primjetne su, dakle, slinosti navedenih kronika pisanih djelomino
na latinskom i bosanskom i onih koje su pisane djelomino na bosanskom i uglavnom na osmanskom jeziku. No, teko je rei da se tu radi
o nekom znaajnijem utjecaju evropske renesansne kronike bez obzira
to navedena pojava jo nije dovoljno istraena i valorizirana u starijoj
bosanskoj knjievnoj tradiciji. No, i u knjievnosti na slavinskom bosanskom jeziku u osmanskom periodu izostaje knjievni duh evropske
renesanse. Mogua nagaanja i malobrojni izuzeci dodatno potvruju
navedenu hipotezu.
Takoer, treba naglasiti da se bosanski franjevci susreu sa krizom
koja duboko pogaa evropsko katolianstvo ve u 16. stoljeu kada se
javlja pokret za reformaciju. Javljaju se ideje drukije, protestantske duhovnosti unutar crkve, iza koje slijedi protureformacijska ideja. Franjevaki red nije imao uobiajenu crkvenu organizaciju, i temeljio se preteno na djelovanju redovnika misionara, tako da je naglaena religiozna knjievnost bila glavna odlika tzv. odbrambene protureformacijske
literature. Razumljivo je da u takvoj knjievnoj produkciji ba i nema

mjesta za ona djela koja po duhu odudaraju od protureformacijskog
pokreta.
Osim naglaenih instrukcija za protureformacijsko djelovanje, franjevci su imali i drugi problem, a to je problem ambijenta. U veim
gradskim kulturnim centrima dugo vremena bilo je jako malo katolikog stanovnitva. Naime, veinu gradskog stanovnitva u Bosni sainjavalo je muslimansko stanovnitvo. Budui da je veina katolikog
stanovnitva ivjela na selu, franjevci su se naprosto morali prilagoditi
svakodnevnim potrebama seoskog stanovnitva. A, gledajui u cjelini,
luonoe evropske knjievne renesanse ipak su bili gradovi a ne sela,
ak i u Evropi tog vremena. Zato u franjevakoj religioznoj literaturi
dominira propovjedna pedagoko-didaktika literatura. Osim toga ne
treba zaboraviti da je princip siromatva u redu viestoljetni princip
djelovanja kod franjevaca, te da je taj princip kroz povijest reda vie
puta razdijelio franjevake duhovnike na razliite vrste. Oni franjevci
koji su eljeli izvorno primjenjivati pravilo reda u siromatvu u poetku
su ivjeli preteno u pustinjakim zajednicama.22
Religiozni duh knjievnosti bosanskih franjevaca u 16. i 17. stoljeu
bio je u skladu sa idejama protureformacije, a samim franjevcima ideja
evropske renesansne knjievne tradicije nije predstavljala vrijednost i
zadatak svetog duhovnog poslanja. U knjievnosti evropskog pokreta humanizma i renesanse u prvi plan se isticao ideal ovjeka, te ideal
antike estetike i osjeaja za ljepotu i umjetniko. Treba napomenuti da
razlika izmeu renesansne knjievnosti ili humanistikog pravca u knjievnosti, s jedne strane, i knjievnosti religiozne protureformacijske
knjievnosti bosanskih franjevaca, nije samo u jeziku izraavanja, jer
su se franjevci izraavali i na latinskom i na maternjem, ve ponajprije
u izraavanju odreenog tipa duhovnosti.
to se tie bosanske knjievnosti na orijentalnim jezicima, treba napomenuti sljedee: teko je govoriti o humanizmu tipa antikog grkog
shvatanja humanizma i mjesta ovjeka u drutvu i zbog same naravi
osmanske drave. Iako u brojnim divanima (zbirkama) pjesama Bonjaka
na orijentalnim jezicima moemo nai ime Aristotela i Platona u vrlo pozitivnom kontekstu, to ne mijenja opu usmjerenost i narav samih djela.
Danas se obino u literaturi, zapisanoj pri pojavi ili kanonizaciji nacionalno-preporodne historije kod Srba u 19. stoljeu, biljee pojedinani
podaci iji je cilj iznoenja prebaciti svu krivicu duhovne stagnacije
Marai, Ljudevit Anton (2001) Maleni i veliki franjevci konventualci u Istri,
Zagreb: Provincijalat franjevaca konventualaca Sveti Duh.
22
140
Adnan Kadri
na zle Turke i domae poturice koji su izdali pradjedovsku vjeru.

Takav je i sljedei zapis iz trebinjskog manastira koji se odnosi na
1509. godinu, a u kojem se navodi: radi naih grehova postie nas
izmailska elezna palica, koja netedno poraava ustanove pravoslavne
vere; i razruie se svete crkve i izmenie predanja svetih ktitora, tako
te se umalie i zakon i knjige. I mnogi nemueni ni od koga otstupie od
pravoslavlja i pristae uz njihovu veru, kao to apostol pre ree, gledajui njihovo mnoenje i veliko slavlje....23
No, sve navedene konstatacije o zlim Turcima vrijedile su i za franjevce u Bosni koji, za razliku od pravoslavnih popova, od poetka 17. stoljea ipak piu vrlo znaajna djela religiozno-didaktikog karaktera kako bi
olakali narodu shvatanje vjere u svakodnevnom ivotu. Naalost, ak ni
takva literarna produkcija kod bosanskih pravoslavaca od osvajanja Bosne
do kraja 18. stoljea naprosto ne postoji, a kamoli neka znaajnija renesansna knjievna produkcija evropskog tipa. Ne ulazei u detalje i historijsku
uvjetovanost takve situacije pravoslavnog stanovnitva u osmanskoj Bosni, ako bismo izuzeli primjer bosanskih franjevaca, gotovo da je posve
uvjerljiv argument da su Turci krivi za zastoj duhovnog ivota u osmanskoj
Bosni.24 Dakako, bez obzira na to da li su za takvu situaciju krivi neobrazovanje popova ili zulum Turaka, rezultat je isti: ni u knjievnosti bosanskih pravoslavaca u 15., 16. i 17. stoljeu nema gotovo ni traga renesansne
knjievnosti evropskog tipa, kao to je nema, naprimjer, niti u krugovima
pravoslavne crkve pod austrougarskom vlau u 17. stoljeu.
6.0. Zakljuak
U obradi duhovnosti osmanske Bosne bilo bi dobro uvijek slijediti
makro-interkulturalni model istraivanja bosanske duhovnosti razliitih vjerskih tradicija: muslimana, katolika, pravoslavnih i Jevreja. Povijest je ve sazdala zidove kulturoloke i duhovne povijesti Bosne sa sve
etiri strane bosanske religijske tradicije. Prostorije i unutarnje pregrade ujedno su i pregrade i zajedniki zidovi koji spajaju spomenute etiri duhovnosti u jednu jedinstvenu kulturoloku graevinu. Historijske
okolnosti i ideje koje spajaju spomenute duhovnosti sainjavaju krov
takve graevine, te je prouavanje duhovnosti osmanske Bosne uveliko
zasvoeno tim idejama. No, prouavanje i graenje svake graevine podrazumijeva graenje i prouavanje od temelja. Stoga i pitanje kao to je
23
24
orovi, Vladimir (1925) Bosna i Hercegovina, Beograd: Srpska knjievna zadruga.

Pravoslavni svetenici nisu ni pod austrougarskom vladavinom do druge polovine
18. stoljea imali gotovo niti jedno znaajno djelo, tako da se mogu izvlaiti i neki
zakljuci drukije naravi.
pitanje izostanka renesanse u Bosni za vrijeme osmanske vlasti zahtijeva ponovno otvaranje i cjelovito sagledavanje. Na osnovu dosadanjih
istraivanja, mogue je samo doi opet do opeg imagolokog zakljuka: ako se ve govori o krivici za nepostojanje renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni u osmanskom periodu od osvajanja do 18.
stoljea, onda same injenice potvruju ve ranije doneseni zakljuak:
evropsku renesansnu knjievnu tradiciju nije imao ko unijeti u bosanski
duhovni prostor i knjievnost. Bosanski muslimani su ve bili ukljueni
u renesansnu knjievnost na orijentalnim jezicima, franjevaki redovnici nisu preferirali duhovnost renesansne knjievnosti evropskog tipa, a
pravoslavni svetenici nisu bili ni ukljueni u takve vrste kulturolokih
tokova u Evropi. To je injenica od koje polazimo ako elimo objasniti historijsko-kulturoloke razloge nepostojanja renesansne knjievnosti
evropskog tipa u Bosni od osvajanja 1463. do poetka 18. stoljea. Tanije, to su unutarnji, vrlo vani razlozi izostanka renesansne knjievnosti
evropskog tipa u bosanskoj knjievnosti u navedenom periodu.
OSVRT NA RAZVOJ DUHOVNOG IVOTA U BOSNI POD
UTJECAJEM OSMANSKE VLADAVINE: O IZOSTANKU
RENESANSNE KNJIEVNOSTI EVROPSKOG TIPA (OD
OSVAJANJA 1463. DO 18. STOLJEA)
Saetak
U radu se daje osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem
osmanske vladavine sa posebnim akcentom na razmatranje pitanja krivice zbog izostanka renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni od
osmanskih osvajanja 1463. do poetka 18. stoljea. U uvodnom dijelu
razmatra se knjievna renesansa kao kulturoloko-civilizacijska razdjelnica u evropskim knjievnostima i preporod kao kulturoloko-povijesni fenomen koji se esto deava kroz historiju literarne tradicije. Uvodi
se pojam ukljuenosti bosanskog muslimanskog stanovnitva u tzv. val
renesansne literature osmanskog tipa pisane na orijentalnim jezicima, posebno u 16. stoljeu. Prilikom odgovora na otvoreno pitanje zato u Bosni
nije bilo evropske renesansne knjievnosti skree se panja na injenicu
da svi materijalni pokazatelji ukazuju da na injenicu da u spomenutom
periodu, od 1463. godine do poetka 18. stoljea, niti jedna konfesionalna
zajednica u Bosni, zbog odbrane vlastitih duhovnih motrita, naprosto
nije bila ni zainteresirana za renesansnu knjievnost evropskog tipa. To
su unutarnji razlozi nepostojanja renesansne knjievnosti evropskog tipa
u bosanskoj literarnoj tradiciji u navedenom periodu.
142
Adnan Kadri
A VIEW ON THE DEVELOPMENT OF SPIRITUAL LIFE

IN BOSNIA UNDER THE INFLUENCE OF OTTOMAN RULE:
ON THE LACK OF RENAISSANCE LITERATURE
OF THE EUROPEAN TYPE
(FROM THE CONQUEST IN 1463 TO 18TH CENTURY)
Summary
The paper gives a view on the development of the spiritual life in Bosnia under the Ottoman rule with special emphasis on the consideration
of the issue of guilt for lack of renaissance literature of the European
type in Bosnia from the Ottoman conquests in 1463 to the beginning
of the 18th century. In the introductory part, the literary renaissance
is analysed as a cultural and civilizational dividing line in European
literatures and the revival as a cultural and historical phenomenon
that often happens in the history of literary tradition. The concept of the
involvement of the Bosnian Muslim population in the so-called wave
of renaissance literature of the Ottoman type written in Oriental languages, and especially in 16th century, is introduced. While answering
the open question why in Bosnia there was no European renaissance literature, attention is drawn to the fact that all the material evidence point
to the fact that in the mentioned period, from 1463 to the beginning of
the 18th century, none of the confessional communities in Bosnia was
simply interested in the renaissance literature of European type, for the
defense of their own spiritual viewpoint. Those were the inner reasons
for the non-existence of renaissance literature of the European type in
Bosnian literary tradition in the mentioned period.
Key words: cultural history, European Renaissance literature, literature in Ottoman
language, Bosnia, 16th and 17th centuries.
UDK: 821.163.4(497.6):28-312:141.336
AMINA ILJAK-JESENKOVI
(Sarajevo)
POSLANICI I VJEROVJESNICI KAO SIMBOLI U

STIHOVIMA BONJAKIH DIVANSKIH PJESNIKA
(Prilog razumijevanju simbola)
Kljune rijei: divanska poezija, bonjaki autori, Boiji poslanici i vjerovjesnici, turski jezik, simboli.
Znano je da su izvori iz kojih divanska knjievnost crpi svoju simboliku najprije Kuran, potom tradicija vjerovjesnika Muhammeda a.s.,
tesavvuf, kazivanja o vjerovjesnicima i bogougodnicima, Firdusijeva
ahnama, te elementi lokalne tradicije.
Generalno divanski pjesnici u svojim stihovima referiraju na pojedine fenomene iz spomenutih izvora. U ovom radu mi se bavimo stihovima u kojim bonjaki divanski pjesnici, poput Hasana Zijaije Mostarca , Sabita Alauddina Uianina, Zekerijjaa Sukkerije, Sulejmana
Mezakije, Hasana Kaimije, Salahuddina Uakije Salahije, Osmana
ehdije i Abdurrahmana Sirrije referiraju na vjerovjesnike i poslanike
prije Muhammeda a.s., odnosno na fenomene koji su postali ustaljenice
simboli u divanskoj poeziji, a prema kuranskom tekstu ili predajama
naslonjenim na ranije Boje objave se vezuju za Boije poslanike.
Openito moemo izdvojiti vie fenomena od poslanikoga svjetla
koje se od prvog ovjeka i poslanika Adema a.s. preko lanca poslanika i
vjerovjesnika prenosi do posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda (nerijetko zastupljeno u natovima, ee u uvodnom dijelu mevluda, primjer
Uakije),1 preko pojedinanih nadnaravnih obdarenosti vjerovjesnika
mudiza (Isaova obdarenost da oivljava mrtve i lijei teko bolesne,
Musaov tap, Ibrahimova neosjetljivost na lomau), ljudskih osobenosti
Mehmet Akku, Abdullh Salhaddn-i Uak (Salah)nin Hayat ve Eserleri, Ankara
1998, 194-196 (dalje: Akku, Uak).
144
Amina iljak-Jesenkovi
poslanik (Jusufova ljepota, Ejjubovo strpljenje u patnji, Davudov glas),

dogaaja, kunji i stanja kroz koja prolaze, odnosa sa drugima (Musa
Faraon, Jusuf Jakub ljubomora Jusufove brae Zulejhina udnja;
Ibrahim Nemrud; Ibrahim Ismail), lokaliteta na kojima su se odigravali najdramatiniji trenuci u ivotima poslanik (Musa Sinaj ukazanje, zorno objelodanjenje Istine; Jusuf Kenan i Misir; Ibrahim Kaba).
Mi svojim radom imamo namjeru ukazati na dio korpusa u kojem
bonjaki divanski pjesnici referiraju na kazivanja o poslanicima i vjerovjesnicima, registrirati fenomene koje uoavamo, jer bi ozbiljna analiza ovih simbola zahtijevala puno vie prostora negoli to jedan rad, pa
ak i jedna monografska studija doputa.
NAD KAIMIJINIM KONTINUITETOM,
SIRRIJINOM SKALOM SVETOSTI I ZIJAIJINIM
OSOBNIM ISKUSTVOM DUHOVNOG USPINJANJA
NA TRAGU POSLANIKIH ISKUSTAVA
Ovdje najprije elimo izdvojiti primjere u kojima se u jednoj pjesmi
spominje vie poslanika i vjerovjesnika.
Kaimija u svojim stihovima podsjea na kontinuitet poslanstva, spominje poslanike i vjerovjesnike koji su bili poslani u odreenim vremenima i odreenim narodima, i istie kako je Prvi (Muhammed) istovremeno i posljednji vjerovjesnik:
t ile drs Nh Lt Slih hem uayb
Geldi brhm sml shk tutma reyb
Ysuf u Yakb Ms Meryem s ehl-i gayb
Evvel hirdr Muhammed line gel tutma ayb
eyh Abdl-Kdir ogl geldi Muhyid-dnimz
D cihnda aya tozdurur tezynimz

(Kaimi, Mseddes 64, strofa 8)2
Doli su it, Idris, Nuh, Lut, Salih i uajb,

te i Ibrahim i Ismail i Ishak, ne sumnjaj u to,
I Jusuf, i Jakub, i Musa, i Isa Merjemin, ljudi su Tajanstvenoga,
Prvi je posljednji, nemoj sramotiti rod Muhammedov,
doao je sin ejh Abdulkadira, na Muhjuddin,
praina s njegovih stopala nama je ukras na oba svijeta.3
Mehmet Uur Aydn, Kaimi Divan, Transkripsiyonlu Metni ve Tahlili, Bursa 2007,
162. U daljem tekstu u izvorima se pored imena autora navode skraenice: K=kasida, M=mesnevija, D=Divan, G= broj gazela, b=broj bejta).
3
Sve stihove zastupljene u tekstu na bosanski je prevela autorica rada.
2
Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 145
Nekada su, kao u ovom ejh Sirrijinom Munadatu koji donosimo u

latininoj transliteraciji i bosanskom prijevodu, ovi spomeni poslanikih iskustava veoma prozirni.
Mnacat-i eyh Sirr
Ya Ilahi Zat- pak ve-sm-i azam hakk in
Akl-i evvel ruh-i pak, fahr-i alem hakk in
Ab-i ruy u nevha-i Nuh mkerrem hakk in
Nar glzar eyleyen Ibrahim Ekrem hakk in
Zebha boyun viren Ismail efham hakk in
Yunusun nun ire tesbih itdii dem hakk in
Hazret Yakubun ayninden akan dem hakk in
Yusuf ahval acsndan ekdii dem hakk in
Merdler ahya iden Isa da ki dem hakk in
Hem Slejman nebinn mhr-i hatem hakk in
Hazret-i Musa Kelim-i Rabb-i Erham hakk in
Hem Haliln yapt beyt-i muazzam hakk in
Sayy-i uak u Safa ve Merve, Zemzem hakk in
Hem Ebu Bekr ve Omer ve Osman ve Al hakk in
Kerbela ire ehidan dkdi dem hakk in
Ktb-i alem ruh-i Ibrahim Edhem hakk in
Gabinn merkadn kffar elinden kl halas
Camilerde okuyan Kuran-i azam hakk in
almasun nakus ve anlar stnde anun
Ol Muhammed mmetin gzleri nem hakk in
Fethini ide myesser ehl-i islama anun
Sdk ile nisyanun ve sibyanun duas Hakk in
eyh Sirri ruz u eb dergahuna eyler niyaz
Feth ola Cedid hisar klna anda namaz4
Prijevod:
Boe, rad Tvog istog Bia, Najveeg Imena
Prvog uma, iste due, i Svjetlosti Svijeta
Zarad suza asnog Nuha, glasnog plaa njegova
Radi asnog Ibrahima kojem vatra vrt posta
Rad mudra Ismaila koj se zamal rtvova
Rad trena u kom Junus u ribi Te slavio
Radi suza iz oiju hazreti Jakuba
Rad uzdaha Jusufova od bolnog usuda
Rad daha Isaova to mrtve oivljava
Tekst s arebice transliteriran na latinino pismo prema air Sikiri: Pobone pjesme (ilahije) ejh Abdurrahmana Sirrije, Glasnik Islamske vjerske zajednice, god.
IX, br. 11, 337.
146
Tako Ti uvana peata Sulejmanova
Radi Musaa, sabesjednika Gospodara Milosnoga
I kue Uzvienog, djela Ibrahimova
Rad sajja zaljubljenih, Safe, Merve, Zemzema
Tako Ti Ebu Bekra, Omer, Osman, Alija
Rad na Kerbeli prolivene krvi ehida
I due Ibrahim Edhema, stoera svijeta
Ti Gaibijin mezar spas iz ruku nevjernika
Rad asna Kurana uena u damijama
Nek nad njim ne zvone klepke i zvona crkvena
Tako ti suza tog Muhammedova ummeta
Omogui da doe pobjeda tim vjernima
Tako ti iskrenih molitvi djece i ena
ejh Sirrija danju, nou pred Tvojim pragom klanja
Da se osvoji Gradika, u njoj namaz obavlja.
Kako vidimo, Sirrija u ovom svojom pjesmom upuuje vapaj, usrdnu molitvu svome Gospodaru, i njome iznosi skalu svetosti: on Boga
najprije zaklinje Njegovim istim Biem i Najveim Imenom, a potom
Prvim umom kao prvom manifestacijom Boijeg stvaralakog umijea,5
potom istom Duom i posljednjim vjerovjesnikom Muhammedom koji
se veoma esto naziva Svjetlou Svijeta, da bi se u skali svetosti dotakao
prijelomnih, najkritinijih taaka u iskustvima pojedinih vjerovjesnika:
Od Nuhova plaa (u oaju to ljudi ne prihvataju njegov poziv na vjeru u
Jedinoga Boga),6 Ibrahima kojem je Boije provienje lomau pretvorilo
u ruinjak,7 Ismaila koji je bio spreman podnijeti rtvu kako bi njegov
otac Ibrahim ispunio ono to mu je Gospodar naredio,8 preko Junusa kojega spaava to to slavi Boga u utrobi velike ribe,9 suza koje je Jakub
Fehim Nametak: Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti, Sarajevo 2007, 27
(dalje: Nametak, Pojmovnik).
6
Isto, 196.
7
Levend prenosi i sljedeu predaju: Kad je lomaa zapaljena i Ibrahim baen na
lomau, po Allahovu nareenju Dibril pridra Ibrahima u zraku i pitao ga ta mu
treba. Ibrahim odgovori: Ja sam Boiji rob, i svoju molbu i potrebu upuujem Njemu, ne Tebi. Neka Allah uini ono to On hoe. Kad je Ibrahim pao nasred zapaljene lomae, Allahovom voljom se usred vatre stvori irok otvoren prostor, iz
kojeg provre divno vrelo, a oko vrela zelena tratina. Ibrahim sjede kraj vrela, a
Allahovom odredbom se razvezae i okovi s njegovih udova. Agah Sirri Levend:
Divan Edebiyat, Kelimeler ve Remizler, Mazmunlar ve Mefhumlar, Istanbul 1980,
110-111.
8
Vidi: Levend, Nav. djelo, 112, Nametak, Pojmovnik, 139.
9
Kuran XXXVII/143-148 Vidi i: Levend, Nav. djelo, 123-124; Nametak, Pojmovnik, 259.
5
prolio za svojim sinom Jusufom, muke koje je Jusuf pretrpio u svojim

stradanjima,10 Dahom Isaovim koji mrtve oivljava,11 dobro uvanim
prstenom Sulejmanovim,12 Musaa kao Boijeg sabesjednika sa Sinaja,13
da bi se Sirrija ovdje vratio na Ibrahima, Allahovog prijatelja i poslanika kojemu je bila povjerena gradnja Kabe i svetostima koje od Ibrahima i njegove ene Hadere jesu vezane za obred hadda: sajj (tranje
izmeu breuljaka Safe i Merve), Zemzema koji je Boijom milou
provreo kako bi se napojio sin Ismail, a potom svoju molitvu nastavio
spominjanjem vrijednosti etverice halifa, krvi ehida Kerbele, bogougodnika i stoera svijeta Ibrahim Edhema, asnog Kurana uenog u
damijama.
Iako u ovim Sirrijinim stihovima nema neprozirnih refleksija na pojedine poslanike, ono to nam privlai panju jeste upravo ta skala
svetosti, naime, ako svoju molitvu poinje Prvim (Boanskim istim
Uporite: Kuran, XII. Vidi i: Levend, Nav. djelo, 114-115; Nametak, Pojmovnik,
255.
11
Levend, Nav. djelo, 125; Nametak, Pojmovnik, 137.
12
Prsten na kojemu je bilo urezano da nema Boanstva osim Allaha i da je Muhammed
Njegov poslanik (upor. Hadis koji se prenosi od Dabira. Vidi: Ahmed Ziyaddin
Gmhanevi, Rumuz El-Ehadis, Mtercim Abdlaziz Bekkine, C. II, s. 337/10.
U predajama koje na osnovu Al-Birunijeve Historije prenosi Islam Ansiklopedisi,
navodi se kako su nadnaravne moi Sulejmanove poticale od prstena amuleta na
kojem je bilo ispisano najvee Boije ime (Ism-i Azam), te da je njegov prsten mogao koristiti i njegov vezir Asaf b. Barahya. Neke predaje navode da bi Sulejman,
kada bi odlazio obaviti prirodne potrebe, svoj prsten ostavio kod Amine, jedne od
svojih ena. Jedan od dina nevjernika Sahr bijae se preruio kao Sulejman i tako
na prevaru uzeo prsten, pomou kojeg je na tronu ostao 40 dana, a Sulejman u tom
periodu bijae lutao kao izgnanik. Meutim, din izgubi prsten u moru, a Sulejman
ga pronae u utrobi ribe i vrati svoje prijestolje. Prema drugoj predaji, to je bila
kazna koju je morao podnijeti zbog njegove supruge Darade, idolopoklonice koja
je bila ker kralja Sajde. Islam Ansiklopedisi preko Frazera prenosi i starozavjetnu
predaju kako je Sulejman mo nad vjetrom, vodom, dinskim i ivotinjskim svijetom dobio od etverice meleka zatitnika, nedugo nakon to je stupio na tron, dok
se nalazio u jednoj dolini izmeu Hebrona i Jerusalema. Svaki mu je melek dao po
jedan dragi kamen, koje je Sulejman stavio na prsten od mjedi i eljeza. Ista predaja dalje navodi da je naredbe dobrim dinima peatio prstenom od mjedi, a zlim
prstenom od eljeza. Vidi: Islam Ansiklopedisi, C. 11, Istanbul 1993, 173.
13
I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori,
on ree: Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim! Ne moe Me vidjeti; ree,
ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjee Me! I kad se
Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeen strovali. im se osvijesti, ree: Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik
prvi! O Musa, ree On, Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono to ti dajem uzmi i zahvalan budi! Kuran,
VII/143-144 (u radu koriten prijevod Besima Korkuta).
10
148
Biem i Njegovim Imenom), Prvim Umom kao prvom manifestacijom

Njegove stvaralake moi, poslanikom Muhammedom kao stvorenom
koji je bio u tolikoj ljubavi Stvoritelja, da Ga je potakao na stvaranje
svijeta, prosjean italac bi mogao oekivati da Sirrija svoju molitvu
izrie u kronolokome nizu u kojem su kroz povijest dolazili poslanici. Meutim, Sirrijin poredak je ovdje drugaiji: on prema intenzitetu
emocije i svom znanju formira svoju skalu svetosti: od Nuhova plaa,
do Haderinog tranja izmeu Safe i Merve, i posljedici njene brige i
molitve: svjeeg vrela koje je provrelo u pustinji.
I Hasan Kaimija u jednoj svojoj pjesmi u jednog za drugim nabraja
poslanike Adema, Nuha, Idrisa kojemu su se poklonile stvari (neivi
svijet), Musaa iji je tap pretvoren u neman, Isaa kojega su Israeliani
vidjeli mrtvim, dok ga je Bog podigao na etvrto Nebo, Ahmeda kojemu je dato Uznesenje i kruna i na kraju, etvericu halifa istiui da je
ostvarenje njihovog uspjeha potaknuto stalnim spominjanjem Allaha.14
Za ovu nau temu zanimljiv je 452. gazel Zijaijina Divana, u kojem
on referira na niz kuranskih kazivanja vezanih za pojedine poslanike, i
poput Attarova salika Fikreta15 prolazi postaje osobnog duhovnog iskustva koja u uspinjanju prate poslanika iskustva:
Bir gzel bn grdm Haret-i Ms hak
bn-i Meryem dnidr dn-i dem-i s hak
Klasam kyuda didm ten bulurd tze cn
R olmam didi s itdgi ihy hak
Hle kurdum koynna girmek tedrik eyledm
Duyd atas anas dem Havv hak
Cn virrdm ger beni ko gibi kurbn eylese
Eylemez zulm ile katl itmek diler Yahy hak
Ey iy` ol siyeh-pu sa sevdsna
Karalar geysem gerekdr Kabe-i uly hak

(Ziyai, D, G 452) 16
Prijevod:
Jednu lijepu pastiricu ugledah, ozbiljenje hazreti Musaa
Vjere sina Merjemina, ozbiljenja vjere u dah Isaa
Rekoh da prezimim u tvome selu, novi bi se ivot u tjelu rodio
Mehmet Uur Aydn, Kaimi Divan, Transkripsiyonlu Metni ve Tahlili, Bursa 2007,
246-247.
15
Vidi: Mubina Moker, Duhovne postaje poslanika u svjetonazoru ejha Attara, Sarajevo 2007.
16
Mberr Grgendereli: Hasan Ziy Hayat Eserleri Sanat ve Dvn (nceleme
Metin), Ankara 2002, 320.
14
Odgovori: Ne pristajem, ozbiljenje oivljavanja mrtvih bilo je kod Isaa

Zamku smislio, u naruje da joj padnem ostvario
Roditelji njeni uli, ozbiljenje Havino i Ademovo.
Kad bi mene kurbanom uinila, ja bih ivot rado dao
No, nasiljem ne ubija, eli ozbiljenje Jahjaovo.
Zijaijo, iz ljubavi prema kosi one u crno odjevene
Trebao bih i ja crno odjenuti, ozbiljenje Kabe goleme.
Kroz ovaj gazel uitavamo Zijaijino osobno iskustvo duhovnog putovanja u kojem referira na kuranska kazivanja: od pokajanja Musaovog,
nakon to je poinio ubojstvo i pobjegao, potom kraj vode medjenske zatekao ljude kako napajaju stoku, i meu njima dvije enske, keri vjerovjesnika uajba, od kojih e jedna nakon osam godina Musaove slube
kod uajba postati Musaova supruga.17 U prihvatanju dogovora izmeu
uajba i Musaa, u kojem se Musa obavezuje na sluenje i pokornost kako
bi imao utoite moemo vidjeti model inicijacije na duhovnom putu u
kojem uenik (Musa) u odreenom periodu obavezno ili dodatno po dobroj volji treba sluiti starca-uitelja (uajba) i u tom periodu dobiti
hranu koja mu je zaista potrebna ovladati znanjima, dokazati strpljenje, istrajnost i odanost. Uenikova ljubav je na ovom stupnju ljubav prema stvorenom koja vodi ka Ljubavi prema Stvoritelju. Pastirica je vjere
sina Merjemina, ozbiljenje vjere da u dah Isaov, dakle, stvoreni kome je
usmjerena ljubav uenika i sam je sljedbenik sina Merjemina kojeg obiljeava asketizam potpuna duhovnost i otrgnutost od materijalnog svijeta, on je uvjeren da dah Bogom odabranoga i nadnaravno obdarenoga
oivljava mrtvoga. Naravno, ova nadnaravna mo oivljavanja mrtvih u
materijalnom svijetu data je Isau, dok je onima koji ga na putu asketizma
slijede darovana mo oivljavanja mrtvih srca. Zijaija prepoznajui u
Ljubljenoj sljedbenika sina Merjemina, odabirajui je za svog vodia na
putu ka Istinskoj, Boanskoj Ljubavi trai doputenje da prezimi u njezinom selu, nov ivot tad bi se u tijelu rodio, meutim, biva odbijen jer
Zaljubljeni mora uloiti vie truda, mora dokazati svoju ljubav i odanost,
i biva dugo odbijan od Ljubljene, tako da Zijaijina Ljubljena, odnosno
njegov prepoznati vodi govori kako je samo Isa obdaren za oivljavanje
mrtvih.18 Zijaija dalje smilja zamku, i uspijeva pasti u naruje Ljubljene,
za to doznaju njeni roditelji, a saznanje odnosno znanje i poduenost
imenima svih stvari jeste ozbiljenje Ademovo i Havino. On na svom
putu izjavljuje kako je spreman podnijeti rtvu identificirati se sa Ismailom, i identificirati Ljubljenu sa Ibrahimom; meutim Voljena koja
Upor. Kuran, XXVII/15-28.
Upor. Kuran, III/48-50.
17
18
150
Zijaija treba povesti do kapije Istinske Ljubavi odbija njegovu molbu za

rtvovanjem; Voljena u njihovom odnosu ne prepoznaje odnos Ibrahima
i Ismaila, ve se poziva na iskustvo Jahjaa, u asnoj Knjizi spomenutog
po mudrosti, njenosti, ednosti, estitosti, dobroti prema roditeljima, po
tome to nije bio drzak i nepristojan,19 predaja kae da je pogubljen za
vrijeme molitve, jer nije htio proglasiti doputenim incestni brak palestinskog vladara Heroda i njegove razbludne i pohlepne neakinje, kojoj je
kao vjenani dar donesena glava poslanika Jahjaa.20 Crna boja u tasavvufu oznauje Boansko Bie, i kako je u potpunoj tami nemogue razluiti
i razdvojiti razliite realije, tako je i u Boanskome Biu nemogue razluiti inost.21 Tako i Zijaija zakljuuje da bi iz ljubavi prema manifestaciji
Onoga ija su svojstva nerazluiva i nepojmljiva ljudskome umu, ima
obavezu da se odjene u crno, odnosno, pribliiti jastvo Boanskome Biu
i ozrcaliti Ga u sebi, po uzoru na Kabu zaogrnutu crnim pokrovom.
OTAC LJUDSKOGA RODA I PRVI POSLANIK ADEM
Ovdje, po historijskome slijedu, prvo mjesto pripada prvom ovjeku i
prvom Boijem odabraniku, Ademu, kojeg divanski pjesnici naslanjajui se na Sveti Tekst esto spominju kao oca ljudskoga roda. Naime,
za pretpostaviti je da je osobno ime prvog ovjeka i poslanika motiviralo i stvaranje lekseme adam/adem u znaenju ovjek, ljudsko bie,
no mi emo se ovdje zadrati samo na stihovima u kojim se izravno referira na osobu prvog ovjeka i poslanika. Sabit e u svojoj pohvalnici
veziru Hasan-pai ljudski rod nazvati vrstom Ademovom:
Hoa atiyye-i efrad- cins-i Ademde
Nesim-i lutfuna amadedr gani v fakir

(Sabit, K 11, b. 53)22
Kako je lijep dar za pojedince iz vrste Ademove

Za povjetarac tvog dobroinstva spreman je bogata i siromah
Znano kuransko kazivanje o vragu koji je u dennetu obmanuo

Adema nagovorivi ga da se prikui zabranjenom drvetu23 bit e
Upor. Kuran, XIX/12-14, III/39.
Upor. Nametak, Pojmovnik, 254; Iskender Pala, Ansiklopedik Divan Edebiyat
Szl I-II, Ankara 1990, 519.
21
Sleyman Uluda, Tasavvuf Terimleri Szl, Ankara 1995, 475.
22
Turgut Karacan, Bosnal Alaeddin Sabit, Divan, Sivas 1991.
23
Kuran, VII/19-22.
19
20
preuzeto i kod divanskih pjesnika, izmeu ostalih i kod Sabita i Uakije. U jednom Sabitovom stihu e se pojavnost Voljenog ogledati na
Njegovom licu, te e to biti predstavljeno rajem (dennetom) na kojem je neizbjean mlade (zrno, biljeg) koji obmanjuje ljudsko bie, i
izgoni ga u zemni svijet, liava ga strpljivosti i stabilnosti. Upotreba
ovog pojma e nas dalje voditi do pretpostavke da ovo zrno/sjeme/
plod (zabranjenog drveta ili zrno penice koje e prouzroiti otkrivanje stidnih mjesta ovjekovih i probuditi seksualnost) predstavlja
sredite kojemu se okree nefs prizemna dua koju odlikuju najnii
porivi. Zanimljivo je to Sabit isti stih daje i u svojoj bajramskoj kasidi i u jednom gazelu:
Cennet-i ruhsarda ol dane-i Adem-firb
Hirmen-i sabr karar- ak berbad ider

(Sabit, K 32, b. 16; G 116, b. 3)
Na rajskom licu taj plod to Adema obmanjuje

Gumno strpljenja i stabilnosti zaljubljenog upropauje
I Uakija e se dotai ovog ploda/zrna, koje e prouzroiti ljudsko

izgnanstvo iz denneta:
demin cennetde ekl-i dneyi
htiyr- lne fn hneyi24
Plod to ga je u dennetu Adem pojeo
Odabir je doma u kui prolaznoj.
Zekerijja Sukkerija takoer spominje Ademovo izgnanstvo iz denneta, i njegov voljni dolazak u prolazni svijet.
kup mamre-i cennetden alm hisse-i mrin
Harbt- cihna gelmi dem almam gitmi

(Skkeri, G 67, b. 2)25
Iz dennetske kue iziao i uzeo svoj udio ivota

Adem je dospio u bau ovog svijeta, i zauvijek nestao
U jednom gazelu Sabit e podsjetiti i na nezasitnost, nezadovoljstvo

datim kroz to se prizemna dua manifestira, odnosno, na moment u
24
25
Akku, Uak, 194.

Erdoan Erol, Skkeri Hayat, Edebi Kiilii ve Divan, Ankara 1994, 193.
152
kojem ejtan iz zavisti obrazlae kako je drvo zabranjeno kako ovjek

ne bi postao melekom, ili kako ne bi postao besmrtnim:
Yutdurd tama oltasn Ademe eytan
Avze idp daneyi tar- hasedinden

(Sabit, G 272, b. 3)
ejtan je nagovorio Adema da proguta udicu nezasitosti

Iz mraka svoje zavisti uinio je da plod postane svjetiljka
Zijaija e ime Adema u svojim stihovima vezivati za poetak ivota

na zemlji iniciram ovjekovim osvjeenjem sjemena (zrna, u konkretnom sluaju zrna mladea):
Behiti terk idem kendm grrsem dne-i hlin
Bu hr gelmemidr Hazret-i dem zamnndan

(Ziyai, D, G 310, b. 4)
Raj u napustiti ako ugledam zrno njenog madea

Ova se rajska ljepotica nije pojavila od doba hazreti Adema.
Spomenimo i to da se u mevludima, pa tako i u Mevludu Salahuddina

Uakije Salahije poslanik Adem spominje kao inicijalna osoba kojoj je data
poslanika svjetlost, koja e preko njegove druice Havve, a potom njegova sina i poslanika ita, potom poslanika Idrisa, Nuha, Ibrahima, Ismaila
pa preko Abd-i Menafa biti prenesena na potomke Haimove, od kojih je i
Haemit Mutalib, sa kojeg e se svjetlost prenijeti na Abdullaha i njegovu
druicu Aminu, i tako stii do posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda.26
Iz kuranskoga teksta po dugovjenosti, graenju lae i izbavljenju iz
potopa poznati primjer poslanika Nuha takoer je esto preuziman motiv
u divanskoj poeziji, kod Mezakije u samo jednom stihu gdje nalazimo
sintagmu mr-i Nuh (Nuhov ivot, Nuhov vijek, Nuhova dugovjenost):
Yek-dem-i bezm-i sabh m-hasal- mr-i Nh
Gerdi-i cm- arb devr-i zamndur baa

(Mezaki, G 3, b. 5)27
Postignue vijeka Nuha tek tren gdje se zorom pije

Kad aa sa vinom krui, srea mi se s neba smije
Akku, Uak, 194, bejt 1-18.
Ahmet Mermer, Mezaki, Hayat, Edebi Kiilii ve Divannn Tenkidli Metni, Ankara 1991, 282.
26
27
Kod istog pjesnika nalazimo i spomen na Davudov glas:

evk-i avvd nedr zemzeme-i d nedr
Byle dilde eser-i name-i Dvd nedr

(Mezaki, G 66, b. 1)28
ta je uitak u sviraici na udu, ta je melodija s uda,

ta je na ovom srcu trag pjesme (glasnika) Davuda.
VLADAR DINA I LJUDI, VLASNIK PRSTENA I POSLANIK

KOJI JE RAZUMIO GOVOR IVOTINJA: SULEJMAN
Mezakija e, mogue i zbog svog imena, na vie mjesta u divanu referirati na
poslanika Sulejmana, koji je vladar ljudskog i dinskog roda, obdaren nadnaravnim darom da razumije govor ivotinja, te Sulejmanov prsten i njegova
mudrost jesu veoma produktivni motivi prisutni kod divanskih pjesnika.
SULEJMAN I MRAV
Pjesnici esto referiraju na vrlo upeatljivo kuransko kazivanje o Sulejmanu i mravu.29 Dok Mezakiju to to slui na putu Ljubavi i razgovora (mehabbeta), iako se osjea siunim kao mrav, die do razine Sulejmanove:
Sluenjem ljubavi i razgovoru udesnu ast postiem
Iako sam mrav, slavu snage Sulejmanove postiem.

(Mezaki, G 340, b. 5)30
kontrast koji se postie u odnosu siunog mrava i golemog vladara Sulejmana Sukkerija e istai kroz odnos Ljubljenog (kao Sulejmana svog
vremena) i zaljubljenog (mrava to lei u niskoj praini):
Sen mlk-i melhatde Sleymn- zamnsun
Biz hk-i mezelletde yatur mr- siritz

(Skkeri, G 50, b. 6)31
U zemlji Ljepote ti si Sulejman svoga vremena

A ja, tek mrav siroti to lei u niskoj praini.
Isto, 321.
Upor. Kuran, XXVII/18-19.
30
Mermer, Mezaki, 493.
31
Erol, Skkeri, 183.
28
29
154
Mrava dostojnim potovanja ini injenica da je vjerovjesnik i golemi, moni vladar Sulejman obratio panju na njegove rijei i uzeo
pouku, tako da Zijaija kae:
Baa zilletde bakma kim ey h
Mr olur hem-demi Sleymnu

(Ziyai, D, G 246, b. 6)32
Nemoj me gledati s omalovaavanjem, Vladaru,

Mrav je drug i saputnik Sulejmanu.
SULEJMANOVO BOGATSTVO
Sulejmanovo bogatstvo je takoer motiv prisutan u divanskoj poeziji.
U pjesmi koja govori o ovjeku koji je upotpunio svoju vjeru, Sulejmanovo bogatstvo e spomenuti i Kaimija:
Bu ana virrlerse bil mlk-i Sleymn
Bir pul kadar olmaz ol kim bulsa bu imn.

(Kaimi, pjesma 173, b. 4)
Ako bi ovome dali, znajte, bogatstvo Sulejmana,

to ne bi ni pare vrijedilo za onog ko ovu (vrstu) vjeru pronae.
I u jednoj ilahiji Kaimija33 e istai da za imetkom Sulejmanovim

ne hlepe oni to se srde na svoje niske strasti, to kap doivljavaju kao
more i ponose se svojim siromatvom.
SULEJMANOVA MO
NAD DINSKIM SVIJETOM I PRIRODOM
Sulejmanu je dato da upravlja dinskim svijetom, ivotinjama, ljudima,
ak i priroda mu je bila pokorna. No, pokreta svega toga jeste Ljubav,
kako to Kaimija kae:
Bu ak Belksi rm eylemi iken
Yile kaldurtduran taht- Sleymn

(Kaimi, pjesma 211, b. 21)34
Grgendereli, Ziy, 232.

Aydn, Kaimi, pjesma 304, bejt 4, 526.
34
Aydn, Kaimi, 395.
32
33
Dok je ova ljubav pokorila Belkisu,

natjerala je vjetar da podigne prijestolje Sulejmanovo.
Mo nad nadnaravnim biima Zijaija pripisuje Ljubljenoj, i po tome

je usporediva sa Sulejmanom:
Deglsin bir zamn da ey per agyrdan mnfek
Sleymnsn ki karuda iderler dvler divan

(Ziyai, D, G 322, b. 6)
Ti vilo jo jedno vrijeme nisi od drugih (inih, rivala) neodvojiva,

Ti si Sulejman, da pred tobom pokorno stoje divovi.
Balad halk- cihn yine mecnn itmege
Ol per habs- Sleymndan bugn buld emn

(Ziyai, D, G 341, b. 2)
Ponovo je poela izluivati narod na ovom svijetu,

ta vila je danas dobila pomilovanje iz zatoenitva kod Sulejmana.
SULEJMANOV PRSTEN
Sulejmanov prsten je, kako smo ve ranije spomenuli, jedno od
nadnaravnih uda koje mu je dato kako bi ovladao svjetovima koji
su mu bili pokorni. I dok je prsten kao sredstvo moi Sulejmanove
veoma est motiv, uoili smo kako Kaimija referira i na predaju
prema kojoj ena nije uoila razliku izmeu Sulejmana i Iblisa koji
se pojavio u njegovom obliju, te na pod tronom zakopane knjige u
kojima je pored Sulejmanove istine Iblisova vojska dopisala i svoje
obmane:
Aladu kadr-i gavs-i Geyln
ak kabl eylesn o kurbn
Merd olan merdm ald meydn
Bezl iden sitnda cn
Akdan yan bir avu kan
Abd iken dehr old sultn
Fark idb dv ile Sleymn
tdi berbd taht- eyvn
Virdi cn v irdi cnna

(Kaimi, pjesma 320, b. 2)
156
Shvatio si snagu stoera Gejlanija,

neka Istiniti prihvati tu rtvu,
bojno polje je osvojio moj hrabri ovjek,
koji u hramu ne ali ivot dati;
Onaj koji je prolio malo krvi,
iako rob, postade sultanom svijeta (i vremena),
uoio je razliku izmeu Iblisa i Sulejmana,
i unitio tron u palai,
dao je duu i napojio Voljenu.
Prsten se spominje kao sredstvo kojim Sulejman ini pokornim sve

nad kojima ima vlast, preko kojeg svoju volju sprovodi nad potinjenima, ba kao to Ljubljeni sprovodi volju nad zaljubljenim. Prsten je taj
koji daje nadnaravnu mo, ak i nad savrenim, nepogrjeivim, istim
melekima; Zijaija e Sulejmanov prsten kao takav izvor moi spomenuti u svome stihu:
Felek stinde melek emrine rm olm idi
Olsa engt-i Sleymnda eger htem-i àk

(Ziyai, D, G 221, b. 2)
Na nebu se melek njegovoj naredbi pokorio

ako je prsten ljubavi na prstu Sulejmanovom bio.
Slinu poredbu nalazimo i kod Sukkerije:

Glm bze-i engt-i dest-i nz ider
Htemin destinde gy kim Sleyman dndrr

(Skkeri,G 23, b. 5)
Od moga srca pravi marionetu na prstu ruke koketnosti

Kao da sam Sulejman u ruci okree Hatem (svoj prsten).
Mezakija referira i na Boije Ime na Sulejmanovom peatu:

Srce je vlasnik Sulejmanovog prstena ljubavi
Kloni se, Ime je Boije najvee, od biljega moga peata kloni se

(Mezaki, G 340, b. 5)
Ako uzmemo da srce predstavlja sredite u kojem je smjeten

Bog, onda je sasvim logino da se u tom sreditu nalazi apsolutna
mo Ljubavi, koja pokree i pokorava; i zato onoga ko ne eli biti

igosan upozorava da se valja kloniti (i povreivanja srca i pribliavanja srcu).
Zijaija u inteligenciji Ljubljenoga prepoznaje bunar u koji je baen
Jusuf, a usta Ljubljenoga poredi sa Sulejmanovim prstenom.
h- Ysufdur ey sanem zekanu
Hem Sleymn mhridr dehen

(Ziyai, D, G 245, b.1)
Idole, tvoja je inteligencija bunar Jusufov,

tvoja su usta prsten Sulejmanov.
Um Ljubljenog/Oboavanog je svijet u kojem poetnik ne uspijeva

razaznati boje i oblike, tama u koju duboko ponire, Usta (Izvor iz kojeg
dolazi Boija Rije) jesu prsten Sulejmanov (koji u potpunosti potinjava roba i upravlja njegovim biem).35
I Sulejmanov prsten, kao i neke pojave koje se vezuju za druge poslanike predstavlja fenomen koji opstaje do kraja svijeta; tragajui za
odgovorom na pitanje ko moe doi u posjed Sulejmanova prstena, Zijaija odgovara:
Mlik-i mhr-i Sleymn olur ol `k kim
Frsat el virse aa bir gice trnagu per

(Ziyai, D, G 89, b. 4)
Posjednik Sulejmanova prstena postae onaj zaljubljeni koji,

ako mu se prui prilika, jedne noi bude ljubio Njegove (Njene) nokte.
Mezakija hvali svoj pjesniki dar toliko da e uporediti ovog velikog i mudrog vladara i poslanika i sebe:
Mezakijo, ovim prstenom nove izrade naravi
Proi na svoje prijestolje i u poeziji budi Sulejman svog vremena.

35
(Mezaki, G 294, b. 9)
Ovaj fenomen pada ili bacanja u bunar na poetku Putovanja susreemo u

kuranskom kazivanju o Jusufu i svim predajama i mesnevijama o poslaniku Jusufu, a kada se ova slika javlja u ejh Galibovoj mesneviji Ljepota i Ljubav,
sasvim je jasno da ovo padanje u bunar znaenje pomjera u poniranje u svijet
vlastite tame.
158
EJJUB POSLANIK KOJI JE BIO

STRPLJIV U TEKOJ PATNJI
Kod Mezakije takoer nailazimo na spomen poslanika Ejjuba, ije je
ime metonimija za golemo strpljenje u tekoj patnji:
Spas za onog ko je pod bremenom rastanka jeste planina trpnje
to bi zarobljenik patnje razdvojenosti, ako ne bi imao Ejjubovo strpljenje.
(Mezaki, G 347, b. 3)
U Sabitovom Divanu poslanik Ejjub simbolizira bolnoga:

Kalbinde maraz kurd zuhur eyledi eyhn
Eylerse nola dav-i Eyyub- mahabbet

(Sabit, G 33, b. 4)
U tvom se srcu pojavio crv bolesti,

ta e biti ako tvoj ejh bude lijenik Ejjubu od ljubavi.
Gam- ylal-i lebi kurd olup derunnda
Mahabbet eyledi Eyyubi b-mecal all

(Sabit, K 3, b. 35)
Patnja za rubinskim usnama njenim crv je u tvojoj nutrini

Ljubav je uinila Ejjuba nemonim i bolnim.
JAKUB, SLIJEPAC U KUI TUGE I JUSUF,

ROB, ZATOENIK I VLADAR MISIRSKI
Poslanici Jakub i Jusuf, kako kroz njihov uzajamni odnos tako i kroz pojedinana stanja i stupnjeve ovih poslanika doivljavamo vrlo kompleksnim
i vrlo slojevitim simbolima u divanskoj poeziji. I samo najljepe kuransko
kazivanje o Jusufu i njegovom ocu svaki put nam otvara nove svjetove odnosa meu ljudima, i veze ovih odnosa i odnosa prema njihovom Tvorcu.
Jusuf je simbol beskrajne ljepote u kojoj se zrcali Ljepota Gospodara, a njegov san kao navjeenje njegove sudbine i njegova puta veoma
est motiv; potom on postaje i namjesnik Misira; Jakub je simbol tuge,
od momenta Jusufova nestanka njegov dom je kua tuge, on od plaa
gubi vid koji e mu se vratiti tek kada osjeti miris Jusufove koulje. No
najprije emo se osvrnuti na odnos Jakuba i Jusufa:
Zijaija u svojoj mesneviji o ejhu Sananu kae:
Rifatin seyr id ol mahbbu

Kurretl-ayn idi Yakbu

(Ziyai, M, b. 88)36
Pogledajte veliinu tog miljenika
Bio je ona zjenica Jakubova.
Jakuba kao stanovnika kue tuge spominje Sukkerija:

O Ysuf-hsn ile hem-sohbet olma anda ben kanda
Azz-i Msr anda skin-i Beytl-Hazen anda

(Skkeri, G 120, b.1)
Kamo biti sugovornik Jusufovoj ljepoti, a kamo sam ja
Kamo je namjesnik Misira, a kamo naseljenik u kui tuge.
Digil sne fir- Ysuf- masd in zra
Kir-y ek ile Yab-i dil Beytl-Hazen tutd

(Skkeri, G 130, b. 3)
Nije pla u grudima zbog rastanka sa Jusufom
Jakub je najamninu za Kuu Tuge platio suzama.
Sukkerija u sljedeem stihu na ovaj nain referira na Jakubovo oko

(sljepilo):
te-i nazras eser eyler
em-i Yakb gibi ola meger
Vatra njenog pogleda e (tako snano) djelovati
da e moda poput Jakubova oka postati.

(Skkeri, lgaz 1, b.5)
Osman ehdija Bjelopoljak, bonjaki pjesnik iz 18. stoljea referira

na Jakubovu radost kad je osjetio miris Jusufove koulje:
Ne mjde eyledi Yakb dehrin ddesin ren
Getirdi Yusf- gmgetesinden by- Kenn

(ehdi, K 19, b. 4)37
Koja radost, uinio je da se razbistri oko Jakuba ovog vremena,

donio je miris Kenana od Jusufa izgubljena.
36
37
Mostarl Ziyai, eyh- i Sanan Mesnevisi, Haz. Mberra Grgendereli, stanbul 2007, 91.
eyda Bayndr, ehdi Divan, Ankara 2008, 112.
160
JUSUFOV PUT
Jusufov put Bog je ve ranije bio odredio:
Eyledi Ysufa rchn- ayn
Varsun ol Msrda olsun sultn

(Ziyai, M, b. 89)
Dao je Jusufu nadmo nad prvacima

Da u Misir ode, i tamo sultan postane
BUNAR U KOJI JE JUSUF BAEN

Bunar u koji su Jusufa bacila braa, a koji smo ve spomenuli, takoer
je est motiv:
Didi kim Ysuf- tevfk ayn
h- endeye ddi bu zamn

(Ziyai, M, b. 406)
Ree da je Jusuf, Bogom darovani meu prvacima

U bunar straha (brige) upao sada.
Grse Ysuf ger o h- zekan
Kendsi dirdi salu ha beni

(Ziyai, M, b. 480)
Kad bi Jusuf vidio taj bunar njegove inteligencije

Sam bi kazao mene u taj bunar bacite.
JUSUF I NJEGOVA BRAA

Jusufova braa u kojima se budi zavist zbog beskrajne panje i ljubavi
koju Jusufu pokazuje otac, odnosno zavist koja motivira zloin takoer
se spominje u divanskoj poeziji:
Hased itse nola ebn-y zamn cyizdr
Neyledi Ysuf- hnn-cigere hvn

(Mezaki, K 9, b. 72)
ta ako su braa naeg vremena zavidna, to je dozvoljeno

ta su braa uinila Jusufu ije su nutrine krvarile.
Kr- ihvn- zamn neydgini ister ise

Kssa-i Haret-i Ysuf haber-i h yeter

(Mezaki, G 150, b. 5)
Ako eli saznati ta je to djelo brae naega vremena

Dovoljno je da zna o bunaru iz Kazivanja o hazreti Jusufu.
LJEPOTA JUSUFOVA
Za Sukkeriju je Jusuf simbol nadnaravne ljepote:
Dil virme degme hba sakn eyle kendi
Ysuf olursa ahid-i bazardan cda

(Skkeri, G 2, b. 7)
Ne daji srce ljepotici, ne dotii je, kloni se, budi

Daleko od one to je arija ljubi, sve da je Jusuf (lijepa ko Jusuf)
Tr- a sanma kim rite-i zerrn ile
Eyledi bedr d Ysuf- Kenn- subh
Dni-i sna aer rtbe-i e-mahesi
erh-i Metalidedrtfl-i debistan-i slh

(Skkeri, G 13, b. 3-4)
Ne misli da je suneva zraka zlatnom niti

Jusufa kenanskog jutra uinila punim mjesecom u tmastoj noi
Stupanj est mjeseci znanja o Dvanaestorici (Dvanaest zvijezda, jedanaest
zvijezda i sunce)
U tumaenju svitanja je dijete u koli jutarnjoj.
Mezakija kae:
Gl ayra sakn meyl itme ol Ysuf-cemli gr
Cihnda bende-i sultn- mehr olmamuz yegdr

(Mezaki, G 70, b. 7)
Srce, nipoto ne tei za drugim, pogledaj tu ljepotu Jusufovu,

Bolje je da na ovom svijetu budem suanj slavnog Vladara.
KOULJA JUSUFOVA
Na sliku koulje Jusufove i one koju su poderala i krvlju namazala
braa kad su ga bacila u bunar kako bi uvjerila oca da je Jusufa pojeo
162
vuk, i one koju je poderala Zulejha, podsjetie mnogi autori. Jedan od

njih je i Mezakija:
Ne mmkin seyr-i b ey Ysuf- gl-prehen sensz
Olur iret-ser-y gl-sitn beytl-hazen sensz

(Mezaki, G 181, b.1)
Jusufe s kouljom (poderanom) poput latica rue, bez tebe nije mogue
uivati u bai,
Kad ti nisi tu, dvorac ireta (okupljanja uz pie i zabavu) u ulistanu e
biti Kua Tuge!
JUSUF I ZULEJHA
Kako se pitanjem odnosa Jusufa i Zulejhe bavimo u jednoj drugoj studiji, ovdje emo samo ilustracije radi navesti nekoliko primjera:
med-od-i hayl-i rhn dde bezedr
Serv-kadd-i Ysufa ki Zleyh gelr gider

(Skkeri, G 31, b. 6)
Oko ovisi od pojavljivanja slike Tvojega lica

Pred empres-stasom Jusufovim kad se pojavi Zulejha
ISA, SIN MERJEMIN I DAH KOJI OIVLJAVA

AK MILENIJUMIMA NAKON PODIGNUA
Isa se, kao to smo ve spominjali, spominje po svojoj mudizi nadnaravnim boanskim darom da oivljava mrtve i lijei teko bolesne.
Kako islamska predaja govori da Isa nije ubijen, ve podignut na etvrto nebo, tako Isa kroz svakog ko prenosi Rije Boiju, ko poziva
na vjeru, lijei umrle ljudske due, budi usnule, lijei one koji su izgubili nadu u lijek. Navest emo samo nekoliko primjera iz Sukkerijina
Divana:
Cn virmede nazma Skkerdr
s-nefes-i diyr- tecrd

U davanju due poeziji Sukkerija je

Isaov dah iz zemlje izolacije.
Feyz-i irm rh-ba- evk-i dildr Skker

s-i muciz-dem-i nazmum ki iczum budur

Blagodet moje poezije daje duu udnji srca, Sukkerijo,

Isa udotvornog daha moga stiha, to je moja jezgrovitost.
Dest-i sak her kaan cm- dirahn dndrr
San Mesh tabla-i hurdde cn dndrr

Ruka sakijina vraa svaku uteklu au bljetavila

Misli Mesih da vraa duu na povrini sunca.
tmez mi n- dru-y lal ile bir il
B-mr- ka n Mesh gelr gider

Zar ne moe nainiti lijek sa gorkom solju rubinskom

Za bolesnika od ljubavi, jer Mesih se pojavljuje.
Hzr u Mesh mey var iken minnet eylemem
Rh- revn- zindeg-i klebm budur

Dok ima vina, Hidru i Mesihu neu pokazivati zahvalnost

To je moja forma ive, lutajue due
MUSA I SINAJ RAZGOVOR S BOGOM, EGIPAT KAD DAR

BOIJI NADVLADA VRADBINU, NASILJE I NEPRAVDU
I Musaove mudize su est motiv u divanskoj poeziji, naravno, i kod
bonjakih autora. Ovdje emo ukazati na nekoliko Sukkerijinih stihova u kojim on aludira na Musaove mudize:
Acebdr mr iken pyuna her rz
Yed-i Beyz-i Msyla srer yz

(Skkeri, lgaz 12, b. 3)
Zar je udo to svakoga dana zmija pred tvojim nogama

Bijelom rukom Musaovom niice pada.
164
Olunca mazhar- nr- mahabbet Tr- dil byle

Bizim mahv- vcd-i evk-i ddr olmamuz vardur

im se ovako ukae svjetlost ljubavi na Sinaju srca

Nae je da unitimo tijelo u udnji za vienjem (s Ljubljenim).
Mahv olsa Tr- dil nola ddr- yrden
Ber-i cemle aru turur hr u has degl

ta bi bilo ako bi Sinaj srca nestao kad bi Dragog ugledao

Ne ponien i dalek, pred Bljeskom Ljepote bi stajao.
ZAKLJUAK
I kroz ovaj kratki pregled uspjeli smo pokazati kako su i bonjaki divanski pjesnici poput Hasana Kaimije iz Sarajeva, Zekerijjaa Sukkerije
iz Sarajeva, Sulejmana Mezakije iz ajnia, Alaudina Sabita iz Uica,
Hasana Zijaije iz Mostara, Osmana ehdije Bjelopoljaka, Salahuddina
Uakije Salahije i ejha Abdurahmana Sirrije sa Oglavka veoma dobro
poznavali najprije kuranska kazivanja o poslanicima i vjerovjesnicima, a potom i predaje koje su se na osnovu Svetoga Teksta posljednje
i prethodnih objava razvile, i ukupan konotativno-asocijativni potencijal ovih kazivanja reduciranih na samo jedan pojam ili sintagmu, koju
ukljuuju u svoj tekst, kazivanja na koja se poziva potvrujui vlastito
duhovno iskustvo s jedne, i besmrtnost neprekinute upute koju Tvorac po svojim odabranicima, uz zaudnosti, kunje i propitivanja, alje
stvorenima. Od prvo-stvorenog i posljednjeg poslanog, od Muhammeda u svijetu stvaranja, preko Adema i svih njegovih poslanih sinova, do
Muhammeda u stvorenom svijetu.
IZVORI I LITERATURA
Akku, Mehmet, Abdullah Selhaddn-i Uk (Salh)nin Hayat ve Eserleri, Milli Eitim Bakanl Yaynlar, stanbul 1998.
Aydn, Mehmet Uur, Kaimi Divan, Transkripsiyonlu Metni ve Tahlili, Yksek Lisans Tezi, Uluda niversitesi, Sosyal Bilimler Enstits, Trk Dili
ve Edebiyat, Eski Trk Edebiyat; Bursa 2007.
Bayndr, eyda, ehdi Divan, Yksek Lisans Tezi, Gazi niversitesi, Sosyal Bilimler Enstits, Trk Dili ve Edebiyat, Eski Trk Edebiyat, Ankara 2008.
Erol, Erdoan, Skker, Hayat, Edeb Kiilii ve Divan, Atatrk Kltr, Dil
ve Tarih Yksek Kurumu, Atatrk Kltr Merkezi yayn say: 89, Divanlar dizisi: 2, Ankara 1994.
Gmhanevi, Ahmed Ziyaddin, Rumuz El-Ehadis, Mtercim Abdlaziz
Bekkine, Nere Hazrlayanlar Ltfi Doan M. Cevad Akit, C. II, 1982.
Grgendereli, Mberr, Hasan Ziy Hayat Eserleri Sanat ve Dvn
(nceleme Metin), T. C. Kltr Bakanl Yaynlar 2981, Sanat Edebiyat
Eserleri Dizisi 440-155, Ankara 2002.
Islam Ansiklopedisi, C. 11, Milli Eitim Bakanl, Devlet Kitaplar, Istanbul
1993.
Karacan, Turgut, Bosnal Alaeddin Sabit, Divan, Cumhuriyet niversitesi
Yaynlar: 37, Sivas 1991.
Kuran, preveo: Besim Korkut, Posebna izdanja VII, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1977.
Levend, Agah Srr, Divan Edebiyat, Kelimeler ve Remizler, Mazmunlar ve
Mefhumlar, Enderun Kitabevi, Istanbul 1980.
Mermer, Ahmet, Mezaki, Hayat, Edebi Kiilii ve Divannn Tenkidli Metni, Atatrk Kltr, Dil ve Tarih Yksek Kurumu, Atatrk Kltr Merkezi
Yayn Say 87, Divanlar Dizisi Say 3, Ankara 1991.
Moker, Mubina, Duhovne postaje poslanika u svjetonazoru ejha Attara, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo 2007.
Nametak, Fehim, Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti, Posebna izdanja XXVII, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2007.
Pala, Iskender, Ansiklopedik Divan Edebiyat Szl C. I-II, Aka Yaynlar:
54, Ankara 1990.
Sikiri, air, Pobone pjesme (ilahije) ejh Abdurrahmana Sirrije, Glasnik
Islamske vjerske zajednice, god IX, br. 11, Sarajevo 1941, 332- 354.
Uluda, Sleyman, Tasavvuf Terimleri Szl, Marifet Yaynlar: 45 slami
Aratrmalar Dizisi: 19, Ankara 1995.
Ziyai, Mostarl, eyh-i Sanan Mesnevisi, Haz. Mberra Grgendereli, Kitabevi Yaynlar: 314, stanbul 2007.
POSLANICI I VJEROVJESNICI KAO SIMBOLI

U STIHOVIMA BONJAKIH DIVANSKIH PJESNIKA
(Prilog razumijevanju simbola)
Saetak
Islamska tradicija, naslonjena na Sveti Tekst i njegova tumaenja, iz
ega su se razvile i brojne predaje uva spomen na neprekinuti niz donositelja Boije rijei ovjeku kao najsavrenijem stvorenom. Iako su
poslanici i vjerovjesnici o kojima Kuran svjedoi sa svoju misiju nosili
u svom vremenu i na prostoru u kojem su ivjeli, kazivanja o njima
166
svjedoe o kontinuitetu Boijeg poslanja, i poruka, pa tako i simbolika

ovih kazivanja ostaje ivom sve dok iz nje nadahnue i nauk mogu crpiti sljedbenici Muhammeda, prvog stvorenog i posljednjeg poslanog
donositelja Objave, s ijom osobom poinje i u ijoj se osobi preko
lanca njegovih prethodnika u zemaljskoj poslanikoj misiji zavrava
biljeg poslanikoga, ili Muhammedova svjetla.
U ovom radu smo registrirali i u latininoj transliteraciji i bosanskom prijevodu donijeli izbor stihova iz gazela, kasida, ilahija, terci-i
bendova , terkib-i bendova i lugaza bonjakih divanskih pjesnika od
16. do 19. stoljea u kojima se spominju Boiji poslanici i vjerovjesnici, ukazujui na prijelomne trenutke njihovih ivota i njihova temeljna
obiljeja koja su zadrala aktualnost boanskog oprimjerenja u odabranom ovjeku, kao iskonski i neprolazni biljezi, putokazi koji e vrijediti
sve dok bude onih koji ih umiju itati, i uitavati u se.
Ovdje navodimo u divanskoj poeziji najfrekventnija imena poslanika, tako da smo prenijeli po nekoliko stihova u kojima se upuuje
na pojedine sekvence iz ivota prvog na zemlju prognanog i ljudskom
rodu poslanog ovjeka Adema, Sulejmana, pravednog i mudrog vladara i posjednika prstena, koji je vladao nad rodom ljudskim, dinskim,
ivotinjskim, ptiijim i upravljao vjetrom, Jakuba koji je tugovao za
izgubljenim sinom koji mu je bio najdrai od svega datog na zemlji,
prelijepoga Jusufa koji je na samom poetku svoga puta morao biti porinut u tmicu bunara kako bi potom postao rob, onda zarobljenik i na
kraju vladar, Isaa sina Merjemina koji je kao Rije Boija podignut, da
bi drugaije oivljavao zamrle i bolne ljudske due, Musaa koji je na
Sinaju govorio s Bogom. Podsjeanja na spomenute poslanike osobe,
kao i na Ibrahima i njegove sinove Ismaila i Ishaka, Nuha, na patnju
i strpljivost Ejjubovu, za uenog divanskog pjesnika su alkemija kojom svog pajivog itaoca otvorenoga uma i srca prua duhovni odgoj
(edeb) kroz knjievnost (edebiyat).
PROPHETS AND MESSENGERS AS SYMBOLS IN THE
VERSES OF THE BOSNIAK DIWAN POETS
(A contribution to the understanding of symbols)
Summary
Islamic tradition, relying on the Holy Text and Its interpretations, from
which many traditions developed, keeps a memory of the uninterrupted
line of those who brought Gods word to mankind as the most perfect
creation. Although the prophets and the messengers about whom the
Quran testifies carried their mission in their own time and place, the
traditions about them testify to the continuity of Gods messages, and
thus the symbolism of these traditions stays alive; from it the inspiration and the doctrine can be drawn by the followers of Muhammad, the
first created and the last sent Messenger, with whom the mark of the
prophetic, or Muhammads light, begins and ends through a line of his
predecessors in the earthly prophetic mission.
In this work we registered and brought in the Latin transliteration
and Bosnian translation of a selection of verses from ghazals, qasidas,
ilahis, terci-i bends, terkib-i bends and lugazs of Bosniak diwan poets
from 16th to 19th centuries where Gods prophets and messengers were
mentioned, indicating the breaking moments of their lives and their basic traits which kept the actuality of Gods exemplification in the chosen man, as an original and imperishable marks, sign-posts that will last
as long as those who can read them and read them in themselves last.
Here we mention the most frequent names of the prophets in Diwan
poetry, and we give several verses to each mentioned prophet, and in
them some of the sequences from their lives are pointed out. These sequences point to the lives of the first expelled prophet sent to mankind
Adam, to Suleiman, a fair and wise ruler and the owner of the ring, who
ruled over humans, jinns, birds and who controlled the wind; Yakub
who mourned his lost son who was dearer to him than anything given
in the world; beautiful Yusuf who had to be thrown into the darkness of
the well in the very beginning of his journey to become a slave, a captive and finally a ruler; Isa, son of Maryam, who was risen as a Word of
God, to enliven the dead and painful human souls differently; Musa
who spoke with God on Sinai. The remembrances of the mentioned
prophetic persons, as well as of Ibrahim and his sons Ismail and Ishak,
of Nuh, of Eyyubs suffering and patience, for the learned Diwan poet
were an alchemy that gives to the attentive reader with an open mind
and heart a spiritual education (edeb) through literature (edebiyat).
Key words: Diwan poetry, Bosniak authors, prophets, Turkish language, symbols.
UDK: 821.512.161(497.6).09 Mostarac H.Z.
ALENA ATOVI
(Sarajevo)
OTKLON OD KNJIEVNE TRADICIJE U

KASIDI KAMENJARU HASANA ZIJAIJE MOSTARCA
Kljune rijei: Hasan Zijaija, kasida, medhija, osmanska knjievna tradicija.
Mostarski autor iz 16. stoljea Hasan Zijaija, najraniji bosansko-hercegovaki divanski pjesnik koji je za sobom ostavio kompletan divanzbornik poezije, pored velikog broja gazela, njih ak 496, spjevao je i
jedanaest kasida na osmanskom turskom jeziku. Njegove kaside veinom su u skladu sa osmanskom knjievnom tradicijom, tj. posveene
su linostima vladajueg sloja, u Zijaijinom sluaju bosanskim namjesnicima, lokalnim begovima. Ipak deveta i jedanaesta kasida u Divanu,
nije posveena nikome odreeno, ve nose nazive Kasida kamenjaru
i Kasida razruenoj kui. Ve iz samog naslova moemo stei odreeni dojam o sadraju ovih poema, posebno ako znamo tradicionalno
utvrenu strukturu kaside u klasinoj divanskoj knjievnosti, odnosno
da se uglavnom radi o poetskim formama, koje su u pogledu sadraja
bile pohvalnice posveene uglednicima kao potencijalnim mecenama
(nalcik, 2223). Otklon spram vladajue knjievne tradicije ovim kasidama nee se zadrati samo u naslovu ve e se vrlo lahko uoiti
i u njihovoj strukturi i sadraju. Dok Kasida razruenoj kui odie
sarkazmom i predstavlja parodiju klasine osmanske kaside1, Kasida
kamenjaru napisana je u pesimistinom tonu i obiluje melanholinim
razmiljanjima i osjeanjima.
U smislu valorizacije i pozicioniranja Kaside kamenjaru u okvire
knjievne tradicije kojoj je pripadala bie neophodno detaljnije analizirati, ali i prisjetiti se formalnih karakteristika klasine osmanske
Vidi: atovi, Alena. Antikasida u osmanskoj knjievnoj tradiciji: Kasida razruenoj kui Hasana Zijaije Mostarca, Pismo VIII , Sarajevo, 2010.
170
Alena atovi
kaside. Forma kaside potjee jo iz predislamske arapske poezije, a

u osmansko tursku knjievnost dola je preko perzijske. Sam naziv
ove pjesnike vrste na arapskom jeziku znai ono to se ima za cilj,
to vodi cilju, drugim rijeima, odreenim ciljem je definiran sadraj
kaside ili kako Fehim Nametak u svojoj knjizi Divanska poezija XVI
i XVII stoljea kae: Kasida je pjesma koja se pjevala s odreenim
ciljem, to joj i samo ime govori; esto je njen autor traio namjetenje, ili kakvu drugu uslugu od onoga kome posveuje pjesmu. (19)
Naravno, sadraj kaside nije ogranien samo na postizanje cilja,
odnosno na pohvalu ugledne osobe kojoj se obraa za pomo, ve
je kasida sadravala i druge tematske dijelove koji su tradicionalno
odreivali strukturu ovog anra divanske knjievnosti. Veina teoretiara klasine osmanske knjievnosti govori o est osnovnih dijelova
kaside, a to su:
1) nesb ili tebb, poglavlje koje sadri opis prirode ili nekog prizora;
2) girz-gh ili girz, odjeljak koji predstavlja prijelaz izmeu opisa
u nesbu i pohvale ugledniku u poglavlju medhiye;
3) medhiye, centralni dio kaside u kojem se hvali potencijalni mecena kome je kasida posveena;
4) tegazzl, gazel koji se umee u kasidu i prije svega ima estetsku
funkciju;
5) fahriye, poglavlje u kome pjesnik hvali samog sebe, odnosno svoje pjesniko umijee;
6) dua, zavrni dio u kome pjesnik upuuje dovu Uzvienom Stvoritelju za dobrobit kako osobe kojoj je kasida posveena, tako i
vlastitu.
Kako bi se jasnije mogla sagledati struktura Kaside kamenjaru u
ozraju svih poglavlja klasine osmanske kaside, pokuali smo ovu poemu prenijeti u bosanski jezik, zadravajui originalnu shemu rimovanja u kasidi, odnosno formu u kojoj se rimuje svaki distih.
Kasida kamenjaru
U svijetu pia i zadovoljstva dok opijen sam bio
I sred ruinjaka licima srebrenim se okruio
Iznenada, na obalu mora, vjetar me je bacio
Recite: Da li je ijedan pjesnik ovakvu nesreu doivio?
Nebo, dizdar uzviene tvrave na visokom brijegu
Mene je zarobilo, a da ne znam ta sam mu zgrijeio
Otklon od knjievne tradicije u Kasidi kamenjaru Hasana Zijaije Mostarca 171
Od kad sam se na ovako crnom kamenu nastanio

Kao da sam za ljepoticom srca kamenog dane propatio
Kao da sam u trenu Ferhat na Bisutunu postao
Zbog ovog starog neba i due irinine sam se zasitio
(5)
Kue siromatva stanar sam postao

Kojoj li sam se to zaluenosti povinuo
Kad bi bar uzvieni soko moje due opet poletio
Kad ve ja sa ovog kamenjara poletjeti nisam mogao
as mi glava o kamen udara, as kamen o glavu
Od bola u srcu sasvim sam poludio
O prijatelji, kamen mi je obje ruke prekrio
Ah, kad bi me neko ovih rana crnog kamena spasio
Saalite se na me, jer ovaj svijet mi je tamnica postao
Gdje su dani kad sam na travnjaku u ruama i kamicima uivao
(10)
Na ovako tijesnom mjestu srce se snudilo

O toku nebeski, ti si taj to mi je srce slomio
Kao da je ovo mimber silni u damiji nebeskoj
Pomisli da sam ja na njeg se popeo i hatib postao
Na duu mi je vatra tuge pala, sav sam se zapalio
Ako vatra iz tvrdog kamena izae, ne bih se zaudio
Na ivot u kamenu velike su pritube moje
Brojne nevolje na glavu su mi se sruile, ko se ne bi poalio
O prijatelji, na moj mezar visoki nian od kamena postavite
Ako bih ja ovdje, jadan u tuini ivot izgubio
Ovo su stijene Boije, ah, kad bi Bog mog sokola sauvao
Da na ovakvom mjestu, vie gnijezdo ne bi saviti morao
Kako ovjek moe Dennet mrziti?
O zemljaci, da me kamen osude pogodi pravo bi uinio
Ako moje mrtvo tijelo ponesu i krenu ga ukopati
efin e se za kamenu kulu zakaiti, toga sam se uplaio
(15)
172
Alena atovi
Iz etiri elementa opasnost vreba, na obje strane provalija

Zbog takvog okruenja ovjek bi ivot rano izgubiti mogao
Ne tuguj, tvoja opskrba e kao cvijet iz kamena niknuti
O Zijaija, ako ti je u grudima tuge planina, ti bi je savladati mogao
(20)
Pate u ovim planinama kamenim Bogu sam dovu uputio

Ne bi li me konano odavde lahor jutarnji lahko otpuhao!
Kasde-i Seng-istn
N-gehnlem-i iretde iken zevkde iken
Sm-smlar gl-ende kenr eyler iken
Rzgr atd beni sh-i bahra n-gh
Gel dinz byle bel ekti mi bir ehl-i shn
Bir ulu tada yce kalada diz-dr- felek
Beni habs itdi gnhum ne beldur bilmen
Seng-dil bir sanemun derdini ekmek gibidr
Byle bir seng-i siyh zere tutmak mesken
Bsutn zre hemn Kh-ken oldum gy
Cn- rnden usandurd beni erh-i khen
(5)
Meskenet meskeninn skini oldum amm

Beni tahrk iden y ne hevdur badan
hin-i tab- blendm yine pervz itsn
Kendm uurmaz isem imdi eger talardan
Geh ta baa geh baum taa ururn
Yani dvne-misl old gnl derdinden
Dstlar kald ta altnda benm iki elm
Dest-gr ola meger seng-i siyh yaradan
Beni acun ki cihn bauma zindn olm
Kan ol seyr-i sahr kan gl-get-i emen
Byle bir teng mekna nite kim kalb-i hass
Beni dil-teng iden ey erh-i felek sensin sen
(10)
Cmi-i erhe hemn minber-i kudretdr bu

imdi stine kup tut ki hatb oldum ben
Cnuma te-i gam ddi dutudum cn
Aceb olmaz eger te ka kat tadan
Tada meskenden inen kat ikyet kluruz
Nidelm baumuza prelenr anca mihen
Bir ulu ta mezrumda nin eyleyesiz
Dstlar bunda lrsem elem-i gurbetden
(15)
Bir Hudy kayalardur ki Hud ide hals

hin-i tabum bu yirde yuva tutmaktan
dem olan hele cennetden ider mi nefret
Seng-i tan ursa yiridr bana yrn- vatan
Ger cenzem karup defnme kasd eyleyeler
Korkum oldur ki ilie kala talarda kefen
r erkn hatar-nk iki yan uurum
art u erkn budur kim gide dem erken
Lle-ve rzkun tadan kar olma dil-teng
Dg- gam var ise snende Ziy katlan
(20)
Dag u ta yaradan Tanrdan oldur maksd

kam hir buradan bd- sab gibi esen
Kada u svjetlu ustrojstva klasine osmanske kaside promatramo

Kasidu kamenjaru Hasana Zijaije, ve na prvi pogled da se primijetiti
da njena duina od svega dvadeset jednog bejta, spram kasida drugih
divanskih pjesnika koje su dostizale i do stotinu distiha, svakako ne
odgovara uobiajenoj duini ovog anra. Takoer, moemo zakljuiti
da ona sadri samo uvodno poglavlje nesb i zavrno dua (dova). Tanije reeno, prvih devetnaest distiha uslovno bi se moglo prihvatiti kao
uvod, jer ne predstavljaju opis prirode, dolaska nekog godinjeg doba
ili praznika ili pak nekog predmeta kako je to uobiajeno u osmanskoj
knjievnoj tradiciji, ve izraz duevnog stanja pjesnika esto prikazanog kroz metaforu kamena.
Pored uvodnog dijela koji se odnosi na opis stanja pjesnikovog duha,
Kasida kamenjaru sadri i zavrno poglavlje od dva distiha (20. i 21.),
174
Alena atovi
u kome se donekle mijenja pesimistini ton prethodnih stihova. U anrovskom smislu posebno je znakovito da ova kasida ne sadri centralno
poglavlje medhiye koje je, kao to smo ve ranije rekli, poglavlje u
kojem se hvali osoba kojoj je kasida posveena. Pohvale izraene u
ovom poglavlju esto su prenaglaene i opjevane uz obilato korienje pjesnikih figura, tako da nisu odraz stvarne linosti osobe koja se
hvali. Knjievni historiari klasine osmanske poezije nisko ocjenjuju
estetsku vrijednost ovog poglavlja u kome pjesnici, u cilju dodvoravanja, pretjerano hvale uglednu linost, esto je poredei sa historijskim i
mitskim likovima.
Vratimo li se injenici da ovo poglavlje nije prisutno u Zijaijinoj
kasidi, moemo dovesti u pitanje samu anrovsku pripadnost spomenute poeme. Naime, prema teoretiarima divanske knjevnosti medhiye
je obavezni i osnovni dio kaside, dok ga ostala poglavlja samo uvode
ili upotpunjavaju. Savremena turska autorica Filiz Kl u svom tekstu
Poetske forme definira kasidu postojanjem medhiye:Inae, ne moe
se ni zamisliti kasida bez poglavlja medhiye. (210)2 Ipak odsustvo
medhiye, nije jedino to udaljava Kasidu kamenjaru, jer ova kasida ne
posjeduje ni poglavlje fahriye tradicionalno posveeno pohvali samog
pjesnika, odnosno isticanju vlastitih umjetnikih postignua. Na mjesto
pohvale i velianja plemenitosti potencijalnog mecene ili sopstvenog
pjesnitva, u ovoj kasidi nalazimo samo pritube i nezadovoljstvo vlastitim stanjem opisane u uvodnom poglavlju. S druge strane, za razliku
od klasinih kasida ija poglavlja nesb obiluju klieiziranim opisima
prirode i ve poznatim dekorom, kod Hasana Zijaije se moe uoiti
izrazita plastinost opisa. Naime, iako su i ovdje prisutne stilske figure
pretjerivanja, odnosno, hiperbole (mbalaa), opisi su mnogo konkretniji od onih u klasinim osmanskim kasidama.
as mi glava o kamen udara, as kamen u glavu
Od bola u srcu sasvim sam poludio
O prijatelji, kamen mi je obje ruke prekrio
Ah, kad bi me neko ovih rana crnog kamena spasio
(8-9)
Naravno, ovi naizgled konkretni i ploni opisi stanja pjesnika, kao

i sva divanska poezija, potencijalno mogu biti obremenjeni dubljim,
tesavufskim znaenjem. Ili kako Annemarie Schimmel kae ...poezija
prua gotovo neograniene mogunosti za stvaranje novih veza izmeu
Kl, Filiz. Nazm ekilleri Eski Trk Edebiyat El Kitab. Ankara: Grafiker
Yayinlar, 2002.
ovozemaljskih imaginacija i onih koje pripadaju onom svijetu, izmeu

vjerskih i svjetovnih ideja3, pa se ovi stihovi Hasana Zijaije mogu percipirati kao patnje i iskuenja sufije na putu spoznaje. Ideja o iskuenju
koje dolazi od Boga posebno se moe uoiti u narednom distihu:
Ovo su stijene Boije, ah, kad bi Bog mog sokola sauvao
Da na ovakvom mjestu, vie gnijezdo ne bi saviti morao (16)
Kamen, odnosno stijene u kojima je pjesnik zatoen, razlog su njegovih patnji i nezadovoljstva koje osjea. Iz dananje perspektive teko
je proniknuti koja su to iskuenja simboliki opisana motivima kamena,
stijena, tamnice i ropstva, dominantno prisutnim u cijeloj kasidi. Meutim, zanimljivo je to da iako je svaki bejt semantiki zaokruena cjelina, moemo govoriti o tematskom jedinstvu, odnosno o tome da je tema
kamena, sadrana u naslovu, zastupljena u svim bejtovima na ovaj ili
onaj nain. Ovakav sadraj vie bi odgovarao formama terkib-i benda
ili terdi-i benda, ija tematika se tradicionalno zasniva na vjerskim, sufijskim i filozofskim idejama, kao i kritici drutva i pritubama na ivot
i sudbinu. Kao izraz nezadovoljstva i ala zbog nesretne sudbine ove
forme bile su posebno pogodne za pisanje elegija, odnosno mersiya.
(Dilin, 250) Sagledamo li u ovom svjetlu naredne Zijaijine stihove
iz Kaside kamenjaru, zapazit emo istovjetnost njihovog sadraja sa
tradicionalno utvrenim sadrajem formi terkib-i benda i terdi-i benda:
Saalite se na me, jer ovaj svijet mi je tamnica postao
Gdje su dani kad sam na travnjaku u ruama i kamicima uivao
Na ovako tijesnom mjestu srce se snudilo
O toku nebeski, ti si taj to mi je srce slomio
(10-11)
Ipak sama forma u kojoj je napisana Kasida kamenjaru, odnosno

odsustvo vie strofa to je osnovna odlika pjesnikih oblika kakvi su
terkib-i bend i terdi-i bend, kao i to da je sam autor u naslovu eksplicitno naznaio da se radi o kasidi, upuuju nas na to da ovu poemu
treba valorizirati unutar estetskih normi kaside. Kasida kao anr, kako
smo ve rekli, u osmanskoj knjievnoj tradiciji nije bila namijenjena
pisanju elegija i stihova filozofskog i sufijskog karaktera, pa se i u tom
pogledu kod mostarskog pjesnika moe uoiti otklon spram tradicije. S
druge strane, moda ipak poetiku Hasana Zijaije ne treba vezati samo
Annemarie Schimmel, Mistical Dimensions of Islam, Chapel Hill University of
North Carolina Press, 1975, 288.
176
Alena atovi
za osmansku knjievnu tradiciju, ve i za perzijsku koja je anr kaside

tretirala u neto irem smislu od osmanske. Naime, iako je u perzijskoj
tradiciji medhiya, odnosno kasida pohvalnica najzastupljenija u gaznevidskom periodu, tj. 14-15 stoljeu kada je klasina perzijska knjievnost doivjela svoj vrhunac, moe se govoriti i o drugim tipovima kaside kao to su habsiya (kasida o zatoenitvu), ahlak kasida (kasida
o udoreu), din kasida (kasida religioznog karaktera) hikem/felsef
kasida (didaktiko- filozofska kasida).4
Postojanje ovako raznolikih vrsta kaside u perzijskoj poeziji, posebno onih koje ostavljaju prostor pjesnikovom promiljanju i opisivanju vlastitog, prije svega duhovnog stanja, mogu potkrijepiti
pretpostavku da se Hasan Zijaija u pisanju Kaside razruenoj kui
inspirirao perzijskom a ne osmanskom knjievnom tradicijom. Ova
pretpostavka posebno dobija na znaaju kada, iz samog knjievnog
opusa mostarskog pjesnika znamo da je on pridavao veliku vanost
perzijskim pjesnikim uzorima, te perzijskom jeziku i kulturi. Naime,
Hasan Zijaija je, pored Divana na osmanskom turskom jeziku, napisao
i 16 gazela i jednu kasidu nazvanu Kasida perzijskim pjesnicima5
na perzijskom jeziku. Navedenu kasidu, kao Kasidu kamenjaru i
Kasidu razruenoj kui, tematski i strukturalno takoer karakterizira znaajan otklon spram vladajue knjievne tradicije. Pored toga,
Zijaija je i autor prijepisa djela Sunbulistan udaudina Guranija, perzijskog klasika6, kao i mesnevije pod nazivom Pria o ejhu Abdurezaku, koja predstavlja preradu jednog poglavlja iz djela Govor ptica
poznatog perzijskog autora Feriduddina Attara. Posebno je znakovito
da je Hasan Zijaija napisao i Komentar na Sadijevu kasidu7, to je
jedini njegov tekst ovog karaktera poznat do danas. Navedeni opus,
kao i este pjesnikove pohvale perzijskim klasicima poput Hafiza,
Sadija, Damija i dr., unutar samih stihova na osmanskom turskom
jeziku svjedoe da se radi o autoru koji je svoju poetiku formirao
ugledajui se na perzijske uzore.
Ideja da se Hasan Zijaija ugledao na perzijske pjesnike posebno dobiva na znaaju ukoliko se sagledaju slinosti izmeu njegove Kaside
Qasde, Frhngnme-ye adab-e frs, Dnenme-ye Adab-e frs 2 (estelhat,
moozt wa mazmn-e adab-e frs), Be sarparast-ye Hasan Ane, Sazmn-e
p wa entert, Tehrn 1376 (1997), 1127-1129.
5
Gaanin, Sabaheta. Iz divana Hasana Zijaije Mostarca: stihovi na perzijskom,
Prilozi za orijentalnu filologiju 55/2005. Sarajevo 2006, 177189.
6
Nametak, Divanska poezija..., 39
7
Historijski arhiv Sarajevo, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. I, 286, London-Sarajevo 1431/2010, str. 212-214.
4
kamenjaru i stvaralatva dvojice perzijskih pjesnika iz 12. stoljea:

Mesuda Sadi Selmana i Hakanija irvanija. Naime, Mesud Sadi
Selman perzijski pjesnik iz 11. i 12. stoljea, poznat po zbirci kasida
pod naslovom Habsiyat (Zatvorske elegije). Njegove habsiye sadre
brojna razmiljanja o ivotu, sudbini, koja esto vode fatalizmu i dubokim sufijskim promiljanjima. Opisi zatvora i ivota u zatvoru Mesud
Sadi Selmana, iji je stil esto oponaan od drugih pjesnika, posjeduju
izuzetnu umjetniku vrijednost. (Daka, 227-42) Sline karakteristike
mogu se pronai i kod Hakanija irvanija iz 12. stoljea, koji je takoer
pisao kaside elegije. Zanimljivo je da je Hakani i u svojim kasidama
pohvalnicama posveivao veliki dio pjesme opisu prirode, svojih ideja i
razmiljanja, a mnogo manji pohvalama osobe kojoj posveuje panegirik. Takoer, Hakani svoje kaside nije posveivao ahovima, emirima i
slinim uglednicima ve naunicima, svetim mjestima i poslaniku Muhamedu a.s. Njegovim kasidama dominira pesimistiki i sufijski ton.
(Daka, 258-59)
Navedene karakteristike kasida ove dvojice perzijskih klasika lahko se mogu prepoznati u Kasidi kamenjaru, ali i u Kasidi razruenoj kui i Kasidi perzijskim pjesnicima Hasana Zijaije. Naime, u
osmanskoj tradiciji dosta neobian postupak mostarskog pjesnika da
svoju kasidu posveti pjesnicima a ne svome meceni uveliko podsjea
na praksu Hakanija irvanija koji je svoje kaside pisao istaknutim naunicima. Ili pak Hakanijevo opisivanje vlastitih ideja i razmiljanja
u formi kaside dosta je blisko Zijaijinom opisu vlastitog duhovnog
stanja u Kasidi kamenjaru. Premda, Hasan Zijaija u svojim tekstovima nigdje eksplicitno ne navodi imena ova dva perzijska autora,
niti referira na neke od njihovih tekstova, njegova orijentacija ka perzijskim izvorima je neupitna. U tom smislu moemo rei da Hasan
Zijaija, iako direktno moda nikada nije doao u kontakt sa tekstovima Mesuda Sadi Selmana i Hakanija irvanija, on je njihove vrijednosti percipirao i usvajao posredno kroz perzijsku knjievnu tradiciju kojom se inspirirao i koju je njegovao u vlastitom knjievnom
stvaralatvu.
Ovakva poetska orijentacija Hasana Zijaije sugerira da pri valorizaciji njegovog stvaralatva, pa tako i Kaside kamenjaru treba uzeti
u obzir iri kontekst koji prelazi granice osmanske knjievne tradicije.
Kasida kamenjaru svojim anrovskim, sadrajnim i formalnim karakteristikama predstavlja knjievno ostvarenje koje Hasana Zijaiju
izdvaja od njegovih savremenika, ali donekle i ukazuje na autorovu privrenost perzijskim uzorima i perzijskoj knjievnoj tradiciji koja anr
kaside promatra u mnogo irim okvirima od osmanske.
178
Alena atovi
LITERATURA
ehaji, Demal (1976) Diy Hasan alab al-Mostr. Prilozi za orijentalnu filologiju XXIIXXIII (197273). Sarajevo. 329344.
Dilin, Cem (1995) rneklerle Trk iir Bilgisi. Trk Dil Kurumu Yaynlar.
Ankara.
Daka, Beir (1997) Historija perzijske knjievnosti od nastanka do kraja 15.
vijeka. Nauno-istraivaki institut Ibn Sina. Sarajevo.
Gaanin, Sabaheta (2006) Iz divana Hasana Zijaije Mostarca: stihovi na perzijskom. Prilozi za orijentalnu filologiju 55/2005. Sarajevo. 177189.
Genette, Gerard (1997) Palimpsestes Literature in the Second Degree. Prev.
Channa Newman & Claude Doubinsky. University of Nebraska Press. Lincoln and London.
Gibb, E. J. Wilkinson (1999) Osmanl iir Tarihi. (IIV). ev. Ali avuolu.
Aka Yaynlar. Ankara.
Hasan Ziyi: Hayat Eserleri Sanat ve Divan (2002) Haz. Mberra Grgendereli. T. C. Kltr Bakanl Yaynlar. Ankara.
Hasandedi, Hivzija (1978) Nekoliko novih podataka o ivotu i radu pjesnika Hasan Zijai elebije Mostarca. Most. Godina V. Br. 1718. Mostar.
10508.
Hasandedi, Hivzija (1970) Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva
Hercegovine u Mostaru. Prilozi za orijentalnu filologiju XVIXVII/1966
67. Sarajevo. 117124.
Inalck, Halil (2003) ir ve Patron. Dou Bat Yaynlar. Ankara.
Jahi, Mustafa (2010) Historijski arhiv Sarajevo, Katalog arapskih, turskih,
perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. I, London-Sarajevo.
Nametak, Fehim (1991) Divanska poezija XVI i XVII stoljea. Institut za knjievnost Svjetlost. Sarajevo.
Nametak, Fehim (2007) Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti. Orijentalni institut. Sarajevo.
Onay, Ahmet Talt (1996) Eski Trk Edebiyatnda Mazmunlar. Mill Eitim
Bakanlii Yaynlar. Istanbul.
Qasde, Frhngnme-ye adab-e frs, Dnenme-ye Adab-e frs 2 (estelhat,
moozt wa mazmn-e adab-e frs), 1376 (1997) Be sarparast-ye Hasan
Ane, Sazmn-e p wa entert, Tehrn, 1127-1129.
OTKLON OD KNJIEVNE TRADICIJE U KASIDI

KAMENJARU HASANA ZIJAIJE MOSTARCA
Saetak
Osmanska knjievna tradicija definira anr kaside kao pjesmu sa ciljem, odnosno poetsku formu koja se pisala s namjerom da se zadobije
naklonost uglednika, potencijalnog mecene, kome je bila posveena.

Suprotno takvoj knjievnoj tradiciji, jedna od posljednjih kasida u Divanu Hasana Zijaije, mostarskog pjesnika iz 16. stoljea, nije posveena niti jednoj odreenoj linosti i nosi naziv Kasida kamenjaru,
pa se ve iz samog naslova moe stei odreeni dojam o neuobiajenom sadraju ove poeme. Otklon spram vladajue knjievne tradicije
u navedenoj kasidi nee se zadrati samo u naslovu ve e se vrlo
lahko uoiti i u njenoj strukturi i sadraju. Naime, od est osnovnih
dijelova kaside, Kasidi kamenjaru posjeduje samo dva: uvodni opis
nesib i zavretak u kojem se pjesnik obraa Bogu za pomo, tradicionalno nazvan dua. Vrlo je znakovito da ova kasida ne posjeduje
centralno poglavlje medhiye koje je inae posveeno cilju pjesme, odnosno pohvali uglednika kome se pjesnik obraa za pomo i podrku.
Motive za ovako znaajan otklon od vladajue osmanske knjievne
tradicije u Kasidu kamenjaru iz dananje perspektive vrlo je teko
rekonstruirati. Ipak, sagledavanje cjelokupnog opusa Hasana Zijaije i
analiza njegove poetike ukazuju na pjesnikovu privrenost perzijskim
uzorima i perzijskoj knjievnoj tradiciji koja anr kaside promatra u
mnogo irim okvirima od osmanske, pa takva pjesnikova orijentacija
moe biti jedno od objanjenja za otklon u strukturi i sadraju Kaside
kamenjaru.
STEPPING AWAY
FROM LITERARY TRADITION
IN QASIDA TO STONERY
OF HASAN ZIY MOSTAR
Summary
In Ottoman literary tradition qasida is a genre defined as a poem
with evident purpose, meaning that it was written in the name of an
aristocrat, a potential patron, whose sympathy the author was trying
to gain. Contrary to this traditional approach one of the last qasidas in
the 16th century Diwan of Hasan Ziyai, a poet from Mostar, was not
dedicated to any specific person, hence it represents an unusual example of stepping away from then ruling tradition. Its unorthodox approach is already announced by its very title Qasida to Stonery but
it is also reflected through its unusual content and structure. Namely,
out of six generally accepted elements of qasida this poem contains
only two: introductory description nesib and the ending in which the
author seeks help from God, known as dua. On the other hand the
180
Alena atovi
poem lacks a usual pivotal part medhiye serving to reveal the main
purpose of poem which is praising in the name of an aristocrat, a potential patron. However it might be difficult at current time to explain
the reasons for the distortion between the Qasida to Stonery and
Ottoman literary tradition, it might be claimed, on the basis of the
analysis of Hasan Ziyais overall opus and his poetics, that it is due
to the influence of Persian literary tradition which looks at the qasida
genre in much wider perspective.
Key words: Hasan Ziy, qasida, medhiye, Ottoman literary tradition.
UDK: 821.163.4(497.6)-1 Mostarac F.

82.01
ENITA HAVERI
(Sarajevo)
FEVZIJEV BULBULISTAN KAO POKAZATELJ

ESTETIKE ISTOVJETNOSTI
Kljune rijei: divanska knjievnost, teorija knjievnosti, lingvostilistika, perzijski
jezik, Fevzija, Bulbulistan
UVOD
Djelo Bulbulistan Fevzije Mostarca predstavlja riznicu bonjake batine na perzijskom jeziku i ima posebnu vrijednost budui da je to jedino
prozno djelo kod Bonjaka pisano na perzijskom jeziku. Bulbulistan je
djelo koje se moe smjestiti u okvire moralno-didaktike knjievnosti
koja je bila veoma rasprostranjena na Istoku i u islamskoj knjievnosti. Napisan je u klasinoj istonjakoj formi proze protkane stihovima,
navedenim najee u argumentativne svrhe ili radi zaokruenja misli
izreene u prethodnom proznom fragmentu teksta. Ta forma poznata je
i unutar drugih knjievnih tradicija imanentnih orijentalno-islamskom
kulturnom krugu prije svih arapske a svoje korijene vue iz sanskrtske knjievnosti, iz koje je u iransku knjievnu tradiciju dospjela preko
djela napisanih na srednjeperzijskom pahlaw jeziku. Stoga nije nikakvo udo to nas forma Bulbulistana podsjea na Hiljadu i jednu no,
najpoznatije djelo ove vrste knjievnosti. Fevzija Mostarac nastoji svojim djelom prikazati aktuelne drutvene uvjete u Bosni i Hercegovini
u 18. vijeku, oslikavajui predstavnike svih slojeva feudalnog drutva
kroz razliite prie i anegdote, te utjecati na promjene odnosa u drutvu.
U ovom radu pokuat e se odgovoriti na pitanje koliko je Fevzija
bio originalan u pisanju Bulbulistana i u kojoj mjeri je pozajmljivao
tematiku i motive iz drugih izvora. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje,
prije svega je potrebno objasniti pojam originalnosti u doba klasicizma.
182
enita Haveri
Naime, u klasicizmu je pojam originalnosti relativiziran, drugaiji od

onoga kakav poznajemo danas. Kako kae Esad Durakovi, pjesnik u
klasinom dobu nije se morao sluiti obmanom da bi koristio ista poetska sredstva koja su koristili i njegovi preci ili savremenici. tavie,
on je javno i ponosno uzimao elemente tuih djela, prije svega motive,
ali i neke elemente forme. Jedan od osnovnih ciljeva takvoga pjesnika
jeste da preuzima tue da bi ga oplemenio svojim, a ne da bi ga pokrao
i predstavio kao svoje (Durakovi 2007: 319). Dok se u savremenoj
umjetnosti polazi od shvatanja da je originalnost vrlina umjetnikog
djela, dotle je srednjovjekovna estetika sve individualno smatrala loim.
Dakle, lijepim se nije smatralo stvaranje novog, nego tano reprodukovanje ve stvorenog. Tu estetiku Lotman naziva estetikom istovjetnosti
(Lotman 1976: 178). Budui da je Fevzija u Bulbulistan prenio teme,
motive, izraze i postupke koji se ponavljaju i modificiraju iz jednog djela u drugo, iz jedne generacije autora u drugu generaciju, moe se rei
da je Bulbulistan ne samo pokazatelj estetike istovjetnosti, nego i da je
dio kulture istovjetnosti.
INTERTEKSTUALNE VEZE U BULBULISTANU
Da bi se ustanovilo koliko je Fevzija preuzimao tematiku i motive iz
drugih izvora, potrebno je Bulbulistan dovesti u kontekst intertekstualnih dijaloga sa drugim djelima perzijske klasine knjievnosti, konkretnije sa Sadijevim ulistanom i Damijevim Beharistanom, koja su
predstavljala uzor i ideal Fevziji.
Kada se govori o intertekstualnosti u klasinom djelu, tu se prvenstveno misli na odnos toga djela sa tradicijom, odnosno na tenju dostizanja svog uzora i ideala. Meutekstualni odnosi u klasinim djelima ostvarivali su se uglavnom pozajmljivanjem ili transformacijom
afirmiranih tema i motiva, iji osnovni cilj je usavravanje knjievne
tradicije, zatim putem aluzija i citata, koji su u klasinoj knjievnosti
orijentalno-islamskoga kruga stekli status stilskih figura poznatih kao
talmh i eqtebs. Jasno je da se u klasinim tekstovima ne moe govoriti
o intertekstualnosti koja postoji u savremenim tekstovima baziranim na
postupku citatnosti, za ije je pravilno razumijevanje potrebno poznavati druge tekstove iz kojih su preuzeti citati i na koje se odnose aluzije,
jer poznato je da je svaki tekst novo tkivo prolih citata, dijelova kodova, formula i drutvenih upotreba rijei (Beker 1988: 9).
Klasini period perzijske knjievnosti, poznat kao zlatno doba,
iznjedrio je impozantan broj slavnih pisaca i pjesnika poput Sadija,
Rumija, Damija i drugih, koji su iza sebe ostavili brojna djela, to su
Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti
183
predstavljala uzor i ideal mnogim piscima kasnijeg vremena. Naime,

nakon zavretka zlatnog klasinog perioda perzijske knjievnosti veliki
broj perzijskih pisaca i pjesnika stvarali su djela oponaajui svoje uzore u pogledu anra, tematski i stilski. Oni prilikom pisanja nisu teili ka
originalnosti nego ka dosezanju svojih ideala. Na osnovu toga moe se
rei da orijentalno-islamska knjievna tradicija u irem smislu, u koju
pored arapske i turske spada i perzijska knjievnost, pripada konvencionalnim razdobljima knjievnosti.1 Naime, knjievni stilovi konvencionalnog razdoblja poput renesanse, klasicizma i realizma smatraju da
je ideal umjetnike vrijednosti mogue ostvariti, ili da je on ve negdje
ostvaren. Dakle, kad se uspostavlja intertekstualna veza, onda to biva
ili s obzirom na neki pretpostavljeni ideal, ili s obzirom na neki ve
postojei uzor. Konvencionalnim razdobljima blia je estetika identinosti nego estetika razliitosti; u njima originalnost nije glavni cilj,
nego je cilj upravo usklaenost sa idealom (Pavlii 1988: 160). Tako
su u perzijskoj knjievnosti Sadi i njegov ulistan postali uzor i ideal mnogim sljedbenicima njegove kole, koji su teili da oponaanjem
postignu barem priblinu kvalitetu koju ima i njihov uzor. Ovo oponaanje perzijskih klasika odrazilo se i na podruje Bosne i Hercegovine.
Naime, tokom petstogodinje vladavine Otomanske imperije u Bosni
i Hercegovini izuavala su se sva tri orijentalna jezika, i to turski kao
slubeni jezik i jezik administracije, arapski kao jezik teologije i erijatskog prava i perzijski kao jezik knjievnosti, posebno poezije. Stoga
je razumljivo da su se bosanskohercegovaki pisci ugledali na istaknute
pisce i pjesnike arapske, turske i perzijske literature, te da su iza sebe
ostavili mnoga djela na tim jezicima.
Istina, knjievnost u Bosni i Hercegovini na perzijskom jeziku, koja
se poinje razvijati od 15. vijeka, dakle u vrijeme kada je klasina perzijska knjievnost dosegnula svoj vrhunac, kvantitativno ne dostie
knjievnost na druga dva orijentalna jezika, turskom i arapskom, mada
u pogledu sadrine i utjecaja perzijske kulture i knjievne tradicije ne
zaostaje za njima. Moe se rei da knjievna batina Bosne i Hercegovine i na perzijskom jeziku nosi izrazit peat islamskog misticizma,
koji je, opet, pod snanim utjecajem iranske duhovne tradicije. Naime,
u Iranu se u 12. i 13. vijeku osjea sve jae zapljuskivanje misticizma u
poeziji i vremenom se ustalio obiaj da se u stihu saopavaju mistika
Pavao Pavlii u radu Intertekstualnost i intermedijalnost u pogledu intertekstualnosti razlikuje dva tipa razdoblja u historiji knjievnosti, i to konvencionalni, koji
je karakteristian za renesansu, klasicizam i realizam, te nekonvencionalni tip, koji
se javlja u manirizmu, romanizmu i u raznim avangardnim kolama dvadesetoga
stoljea (Pavlii 1988 : 157170).
184
enita Haveri
uenja. Takav obiaj prenesen je kasnije i u Bosnu i Hercegovinu, pa

su se po tekijama, na dervikim skupovima, u damijama i medresama itala i tumaila djela velikih iranskih klasika mistike orijentacije,
a posebno veliko mistiko djelo Rumijeva Mesnevija, potom Sadijev
ulistan i Bustan, Hafizov Divan gazela, Damijev Beharistan i druga
djela. Ljubitelji spomenutih pjesnika i poklonici sufi poezije nisu se
zadravali samo na itanju njihovih djela, nego su i sami poeli da oponaaju svoje uzore i da piu djela na sva tri orijentalna jezika (Daka
1978: 591).
Fevzija Mostarac je, bez sumnje, jedan od najistaknutijih pisaca,
koji je iza sebe ostavio Bulbulistan, djelo od neprocjenjive vrijednosti i
znaaja, a koje je nastalo pod utjecajem spomenutih velikana perzijske
knjievnosti.
U svakom knjievnom djelu uspostavljanjem meutekstualnih odnosa sa uzorima i autoritetima uspostavlja se esto i dijalog sa tradicijom.
Pa tako i djelo Bulbulistan stupa u meutekstualne odnose sa svojim
uzorima, za kojima nije potrebno posebno tragati jer Fevzija u uvodu
Bulbulistana napominje da je svoje djelo pisao ugledajui se na djela
slavnih perzijskih klasika, u prvom redu na Sadijev ulistan i Bustan,2
Damijev Beharistan,3 a zatim na Sunbulistan turskog pjesnika udauddina Guranija,4 te Nigaristan turskog pjesnika Ibn Kemala-paa-zadea.5 ejh Fevzija iznosi svoje oduevljenje ovim knjievnim biserima.
Motivisan svojim knjievnim uzorima Fevzija svom djelu daje naziv
Bulbulistan,6 u prijevodu Perivoj slavuja, jer slavuj (bulbul) simbolizira
Muslihuddin Sadi irazi ubraja se u najsjajnije perzijske pjesnike i pisce 13. vijeka.
Njegovo knjievno stvaralatvo na najbolji nain oslikava veliinu klasine perzijske
knjievnosti. Pored spomenutog proznog djela ulistan (Ruinjak), iza sebe je ostavio i djelo Bustan (Vonjak) pisano u stihu. Pored toga, pisao je kaside na perzijskom
i arapskom jeziku, tubalice, epigrame, terdi-i bendove, rubaije, a naroito se cijeni
kao pjesnik gazela, kojem daje primarno mjesto kao poetskom anru.
3
Mevlana Nuruddin Abdurrahman Dami iz 15. vijeka, zajedno sa Sadijem, spada
meu sedam sjajnih zvijezda na nebu perzijske poezije. On je posljednji veliki perzijski pjesnik koji je pisao u stilu klasine tradicije Sadija, Nizamija i Hafiza. Napisao je mnoga djela o teologiji, misticizmu, epistolografiji, literaturi i muzici. Pored
spomenutog Beharistana (Proljetna baa), njegovo znaajno djelo je Nafaht alons (Dahovi bliskosti), koje je ustvari bibliografski rjenik sufija.
4
udauddin Gurani iz 16. vijeka je svoj Sunbulistan, djelo u rimovanoj prozi, napisao po uzoru na ulistan i Beharistan, a posvetio ga je sultanu Sulejmanu I.
5
Kemal-paa-zade je istaknuti turski pisac i pjesnik 16. vijeka. Djelo Nigaristan
napisao je po uzoru na Sadijev ulistan i Damijev Beharistan.
6
Perzijska rije bolbolestn je izvedenica nastala sufiksacijom od imenice bolbol
(slavuj) i sufiksa -stn, koji slui za obrazovanje imenica mjesta. Tako je nastala imenica bolbolestn, u znaenju mjesto slavuja, odnosno perivoj (vrt, baa) slavuja.
2
185
aika,7 tj. zaljubljenog. Predmet njegove ljubavi je rua (gul), koja simbolizira Ljubljenoga. Slavuj, tj. aik, neprestano kroz svoju pjesmu tuguje za
ruom, ekajui da se otvori, a kada doe proljee (behar) i rua se otvori,
on pjeva vesele pjesme (Nametak 2007: 61). Naposljetku, zaljubljeni postie svoj cilj, sjedinjuje se s Ljubljenim i utapa se u Jedinstvo Bitka.
Naslov djela ubraja se u jake pozicije teksta i od izuzetnog je znaaja za stilistiku analizu svakog teksta. Birajui naslov teksta autor
daje osnovnu informaciju o sadraju tog teksta, privlai panju recipijenta, te izraava vlastitu osobnost (Katni-Bakari 2001: 269). Samim tim to je autor odabrao naziv Bulbulistan za svoje djelo svjedoi
o njegovoj namjeri da stupi u intertekstualni dijalog sa svojim slavnim
uzorima, konkretno sa njihovim djelima ulistanom, Beharistanom,
Sunbulistanom i Nigaristanom. U isto vrijeme samim nazivom djela
Fevzija privlai panju odreenog kruga itatelja koji e biti sposobni
da proniknu u mistini svijet Bulbulistana.
Iako Fevzija u uvodu spominje etiri velika pisca Sadija, Damija, Kemal-pau-zadea i udauddina Guranija, presudan znaaj na stvaranje Bulbulistana imali su prvenstveno Sadijev ulistan i Damijev Beharistan.
S obzirom na injenicu da su i Beharistan, i Sunbulistan i Nigaristan
pisani po uzoru na Sadijev ulistan, podrazumijeva se da bi ovdje bilo
dovoljno Bulbulistan porediti samo sa Sadijevim ulistanom. Meutim,
Damijev Beharistan je u nekim aspektima nadmaio svoj uzor, pa su se
tako neki kasniji autori djela ove vrste ugledali radije na ovo djelo nego na
Sadijev ulistan, meu koje spada i Fevzija. Ustvari, moe se rei da je
Fevzija posredstvom Damijeva Beharistana oponaao Sadijev ulistan.
Intertekstualnost se u Bulbulistanu prvenstveno ostvaruje u vidu
knjievnih pozajmica, citata i aluzija, posredstvom kojih se oituje prisustvo tragova drugih tekstova sa kojima Bulbulistan stupa u meusobni dijalog. S obzirom na to da je cilj ovoga rada ukazati na to u kojoj
mjeri su knjievni uzori utjecali na Fevziju, teite ovoga rada je na
analizi knjievnih pozajmica u Bulbulistanu.
KNJIEVNE POZAJMICE
Termin knjievne pozajmice8, odnosno posuenice, koristi se u doba
klasicizma, dok se danas umjesto ovog termina upotrebljava termin
ejh Fejzullah-efendija Hadibajri u Malom rjeniku sufijsko-tarikatskih izraza
termin aik definira na slijedei nain: ik, zaljubljeni, koji gori od ljubavi, ushien i zanesen velianstvenom ljepotom lica el-Hakka. ovjek koji je svoju ljubav
usmjerio Bogu, dervi (Hadibajri 1988 : 181).
8
Termin preuzet od Esada Durakovia (2007: 318)
7
186
enita Haveri
imitacija, odnosno plagijat. Razlika izmeu ova dva termina je u tome

to imitacija u savremenim djelima naruava vrijednost samog djela,
dok su knjievne pozajmice bile imperativ klasinog doba, a njihova
upotreba je poveavala vrijednost samog djela. Ustvari, ono to je u
plagijatu (u pojmu moderne poetike) lukavstvo, u knjievnim pozajmicama je iskustvo (...) Naime, u moderno doba nije doputeno preuzimanje dijelova tuih radova jer se time osujeuje originalnost kao glavni
cilj (Durakovi 2007: 320).
Poredivi Bulbulistan sa njegovim knjievnim uzorima ulistanom
i Beharistanom, uoavaju se brojne slinosti koje dolaze do izraaja na
strukturalno-sadrajnoj i jeziko-stilskoj razini teksta.
Strukturalno-sadrajna razina teksta
Struktura, fabula, motivi i poruka Bulbulistana ne razlikuju se mnogo od djela njegovih slavnih uzora. Razlika je samo u vremenu koje je
drugaije od onoga u kojem su stvarali njegovi uzori. Da bi se vidjelo
u kojoj mjeri Fevzija u Bulbulistanu oponaa svoje uzore, mora se prvo
povui paralela izmeu ova tri djela i posebno se osvrnuti na glavne
strukturalno-sadrajne karakteristike svakog djela ponaosob.
ulistan9 spada u vrstu didaktike literature poznate pod nazivom
pand ili andarz. Sastoji se od anegdota napisanih rimovanom prozom
sa etikim opservacijama i zakljucima u stihu. U svom djelu Sadi se
vie okrenuo svakodnevnom ivotu, etici i didaktici. Slikovito opisuje
asketizam i licemjerstvo, strast i ljepotu, bogatstvo i siromatvo, mladost i starost.
ulistan se sastoji od: uvoda ( ), osam poglavlja (), koja govore: o ponaanju careva, o naravi dervia, o skromnosti, o koristima
utnje, o ljubavi i mladosti, o slabosti i starosti, o utjecaju vaspitanja, o
obiaju druenja i kratkog zavretka ().10
Vie od ulistana Fevziju je inspirisao Damijev Beharistan11, prozno djelo isprepleteno stihovima. Beharistan, kao i ulistan, spada u zabavno-pounu vrstu, tzv. pand ili andarz, odnosno didaktiku literaturu,
koja predstavlja specifinost perzijske knjievnosti, odnosno iranskoga
kulturno-civilizacijskog kruga. Sastoji se od niza pripovijetki, anegdota,
basni, pisanih rimovanom prozom i potkrijepljenih stihovanom poentom.
Sadijev ulistan je sa perzijskog na bosanski jezik preveo Salih Trako, Sarajevo,
1989, El-Kalem.
10
Vidi gore navedeno djelo.
11
Damijev Beharistan je sa perzijskog na bosanski jezik preveo Muamer Kodri,
Sarajevo, 2008, Buybook.
9
187
Djelo je u potpunosti proeto misticizmom, to je i razumljivo jer je i sam

Dami bio mistik. Ustvari, kroz raznovrsne pripovijetke Dami iznosi
sufijski svjetonazor i staje na stranu niih drutvenih slojeva protestujui
protiv licemjera i nepravde njegovog vremena.
Beharistan, po uzoru na ulistan, sastoji se od uvoda ( ), i osam
poglavlja, nazvanih vrtovi (). Njegova poglavlja su: o ejhovima, o
izrekama mudrih ljudi, o pravednosti, o dareljivosti i plemenitosti, o ljubavi i prijateljstvu, o alama i duhovitim izrekama, kratka antologija poezije i prie o ivotinjama. Na kraju djela dolazi kratki zavretak ().
to se tie strukturalno-formalne strane Bulbulistana, Fevzija se
gotovo iskljuivo orijentirao na oponaanje Damijeva Beharistana,
mada je vidljiv utjecaj i Sadijeva ulistana, to je i shvatljivo budui
da je ulistan uzor i ideal svim kasnijim djelima ovog anra.
Tako se i Bulbulistan, po uzoru na ulistan i Beharistan, sastoji od
uvoda (, est poglavlja, odnosno huldova (), i kratkog zavretka
(). Njegova poglavlja su: o ejhovima, odnosno njihovim kerametima, o mudrosti i pokajanju, o iskrenosti i pravednosti, kratka antologija
poezije, dosjetke i duhovitost i pria o dareljivosti. Naslovi poglavlja
nekog djela takoer se ubrajaju u jake pozicije teksta i s obzirom na
to da su slina naslovima poglavlja njegovih uzora to nam opet govori
o stupanju Fevzije u intertekstualni dijalog sa svojim uzorima.
Fevzija prvo poglavlje Bulbulistana posveuje ejhovima, odnosno
njihovim kerametima, to je preuzeo od Damija, koji, takoer, prvo
poglavlje svog djela posveuje ejhovima i duhovnim prvacima, dok
Sadi svoj ulistan zapoinje poglavljem u kojem kroz 41 priu govori
o pravednim i okrutnim vladarima, vezirima i bogataima. Dami je,
takoer, tree poglavlje posvetio vladarima, odnosno on kroz 18 pria i mudrih filozofskih misli progovara o njihovoj naravi i ponaanju.
Meutim, Fevzija nijedno poglavlje nije posvetio vladarima, iako je u
strukturi Bulbulistana slijedio svoje uzore, to je i razumljivo, s obzirom na vrijeme u kojem je ivio.
Drugo poglavlje Bulbulistana i Beharistana je o mudrosti, dok Sadi
nijedno poglavlje nije konkretno posvetio mudrosti, mada se ova tematika provlai kroz cijeli ulistan.
Tree poglavlje Bulbulistana i Beharistana je o pravednosti, a ova
tematika se protee i kroz cijeli ulistan.
Ostala poglavlja Bulbulistana su tematski slina Beharistanu samo
to su razliito rasporeena, pa je tako etvrto poglavlje Bulbulistana,
koje je posveeno pjesnicima i velikanima islamske kulturne historije,
Fevzija napisao ugledajui se na Damija, koji je sedmo poglavlje Beharistana posvetio pjesnicima, svojim savremenicima.
188
enita Haveri
U petom poglavlju Bulbulistana Fevzija kroz 6 anegdota progovara

o duhovitosti i otroumnosti, kao to i Dami u estom poglavlju donosi
53 duhovite ale i dosjetke.
Posljednje, esto poglavlje Bulbulistana, govori o dareljivosti i plemenitosti, a napisano je po ugledu na etvrto poglavlje Beharistana,
gdje Dami kroz 14 pria govori o ovoj tematici, za razliku od Fevzije,
koji donosi samo jednu dugu priu o Fadlu Bermekidu.
Dakle, poglavlja Bulbulistana i Beharistana su tematski slina, s
tom razlikom to Beharistan ima dva poglavlja vie u odnosu na Bulbulistan, a to su poglavlje o vladarima i poglavlje o ivotinjama.12
Na osnovu kratkog strukturalno-sadrajnog opisa ulistana, Beharistana i Bulbulistana moe se zakljuiti da se njihove slinosti sastoje
u slijedeem:
Sva tri djela spadaju u zabavno-pounu vrstu, tzv. pand ili andarz, odnosno didaktiku literaturu, koja predstavlja specifinost
perzijske knjievnosti, odnosno iranskoga kulturno-civilizacijskog kruga.
Sva tri djela su napisana rimovanom prozom, odnosno sadom,
proetom stihovima, sa nizom kraih pria, anegdota i sentencija.
Svaka je pria ilustrirana prigodnim stihovima, koji ustvari predstavljaju rezime pjesnikovih razmiljanja i njegovih pogleda na
ivot. Prie su povezane odreenom tematikom kojom se bave
pojedina poglavlja.
Struktura sva tri djela je ista, dakle ona se sastoje od uvoda, nekoliko poglavlja i zavretka. Ustvari, ulistan i Beharistan sastoje
se od osam poglavlja, a Bulbulistan od est poglavlja, odnosno
huldova.
Tematika sva tri djela je ista ili slina. Tako se u Bulbulistanu
govori o ejhovima, odnosno njihovim kerametima, o mudrosti i
pokajanju, o iskrenosti i pravednosti, duhovitosti i otroumnosti,
dareljivosti i plemenitosti. Navedene teme i motivi su zastupljeni u manjoj ili veoj mjeri i u druga dva djela.
Jeziko-stilska razina teksta
Intertekstualni odnos izmeu Bulbulistana i njegovih uzora ostvaruje se i u preuzimanju istih ili slinih stilskih postupaka od njegovih
uzora, konkretno od Sadijevog ulistana i Damijevog Beharistana.
U konvencionalnim se razdobljima pojedini postupci ne preuzimaju
O strukturi sva tri djela, te o njihovim tematskim slinostima vidi: Gaanin 2004:
4455, Mostarac 1973: uvod).
12
189
zato da se s njima uspostavi dijalog, nego zato to se vjeruje da su u

stilskim postupcima uzora sadrane trajne i univerzalne vrijednosti koje
vrijede uvijek (Pavlii 1988: 164). Tako se smatra da su u perzijskoj
knjievnosti Sadijev ulistan, a potom Damijev Beharistan uzdigli
perzijsku poeziju i prozu do najviih visina rjeitosti, te da su stilski
postupci sadrani u njima smatrani krajnjim dometom koji su slijedile
generacije iza njih.
Preuzimanje istih ili slinih jeziko-stilskih postupaka Bulbulistana
od njegovih knjievnih uzora ogleda se na fonostilistikoj razini (ista ili
slina upotreba odreenog tipa rime, metra), leksikostilistikoj razini
(ista ili slina vrsta leksema), morfostilistikoj razini (upotreba slinih
morfolokih kategorija vrsta rijei, morfolokih kategorija lica, vremena,
broja i naina, slian ili isti nain tvorbe sloenih rijei), sintaksostilistikoj razini (isti tip sintagmi, konstrukcija, reenica i reenikih konstituenata) i semantostilistikoj razini (ista ili slina upotreba figura i tropa).
Analiza navedenih jeziko-stilskih postupaka zahtijeva vie prostora i
vremena, to naalost u ovom radu nije mogue ostvariti, zbog ogranienosti prostora. Meutim, da bih barem jednim dijelom osvijetlila slinu
upotrebu jeziko-stilskih postupaka, poredit u uvodni dio Bulbulistana
sa uvodnim dijelom Beharistana. Namjerno sam se opredijelila za ovaj
uvodni dio Bulbulistana, budui da se u njemu uoava frapantna slinost sa uvodnim dijelom Beharistana, te se sa sigurnou moe rei da
je rije o pozajmljivanju iz uvodnog dijela Beharistana. U ostalom dijelu
Bulbulistana, dakle u poglavljima koja slijede iza uvodnog dijela, nema
neke oite slinosti, izuzev nekih tematskih dijelova, o emu e kasnije
biti vie rijei. Slinosti izmeu ova dva uvoda ogledaju se u slijedeem:
Duina uvodnih dijelova i Bulbulistana i Beharistana je u potpunosti jednaka.
Bulbulistan poinje na isti nain kao i Beharistan, sa dva distihona
mesnevije, sa istom rimom i metrom. Osim toga, dubljom semantikom
analizom stihova uoava se njihova djelomina slinost u znaenju.
Beharistan poinje slijedeim stihovima:

(Bahrestn: 25)13
13
Primjere na perzijskom jeziku ekscerpirala sam iz kritikog izdanja Bahrestna,

koji je priredio Esml Hkem, Tehrn, Entert-e etelt, 1381/2002.
190
enita Haveri
[ mor emr-e zbl ze z

Ne az nry-e hamd yad be parwz
Be maqsad nrasde par berzad
Fotad zn sn ke dgar bar naxzad]14
Posao kada, kao ptica, krila dobije,
Kad uzleti bez snage Bogu zahvale,
Krila izgubi a da na cilj ne stigne
Tako padne da se vie ne digne.15
A Bulbulistan poinje slijedeim stihovima:

(Bolbolestn: 1a)
[ golbang-e hazr az del ze z
Be madh-e zada mad be wz
b way zekr-e haq anw-e maqast
Az n yeste-ye golzr-e eqast]
Kao pjevanje slavuja, na poetku,
Zau se glas srca u pohvalu Boga.
I poto je njemu zikir neka vrsta prakse,
Ono je stoga dostojno ruinjaka ljubavi.

(Bulbulistan: 45)
Primjeuje se da se navedeni stihovi isto rimuju u prvom distihu,

dakle polustihovi prvog distiha zavravaju se istom rimom koja se zavrava na slog z: z, parwz, z, wz.
Osim toga, obje pjesme imaju isti redez metar, koji se zove
[ bahr-e raaz-e mosaddas-e maqsr], gdje se u distihu ponavlja ista stopa:

Transkripcija rijei na perzijskom jeziku koritena u ovom radu preuzeta je iz rada

Namira Karahalilovia Prilog rjeenju problema transkripcije za perzijski jezik,
Prilozi za orijentalnu filologiju, 54, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2005,
str. 199211.
15
Prijevod primjera na bosanski jezik preuzela sam iz Beharistana, koji je sa perzijskog izvornika na bosanski jezik preveo Muamer Kodri, Sarajevo, 2008, Buybook. Meutim, prijevod ovog stiha je moj.
14
191
Nakon stihova u oba djela slijedi prozni tekst, koji je tematski

slian, a Fevzija ak upotrebljava iste lekseme, ili koristi neke sinonime
za istu rije, to se jasno vidi iz slijedeeg primjera:

.

(Baharestn: 26)
[Hazr dastn-e hamd o sana az zabn-e morn-e behrastn-e eq o
waf ke az manber-e asn-e fazl o ahsn be hosn-e aswt o tb-alhn
al ddawm xnand wa be masme-e hzern-e mame-e qods wa
nzern-e manzer-e ons al marr-e ohr-e wal aawm rasnand.]
Hiljadu oda slave i hvale s jezika ptica iz beharistana ljubavi i vjernosti, to ih stalno pjevaju s mimbera na granama vrline i dostojanstva
najljepim glasovima i milozvunim melodijama, pa ih upuuju uima
prisutnih na duhovnim skupovima i promatraima vidika prisnosti uzviene, mjesecima i godinama.16
.
(Bolbolestn: 1a)
[Hazr qasyad-e madh o san az dahn-e ern-e bolbolestn-e sadq

o waf ke az manber-e touhd-e yazdn-e zu-l fazl-e wal ahsn be
rya-a aswt-e wadwar al ddawm xnand wa be ghy-e nokte
ensn-e mehfel-e qorbat wa naghandegne rouzan-e golan saryeolowiyyat dar hame-ye sobh o mas arze drand.]
Hiljadu (primjere podvukla . H.) kasida (oda) slave i hvale mogu se
uti iz usta pjesnika Bulbulistana, pjesnika iskrenosti i vjernosti, koji
sa mimbera boanskog jedinstva punog vrline i dostojanstva, svojim
veselim glasovima recituju i nude sjedinjenje danju i nou ljudima od
duha koji poznaju sijela intimnosti i onima koji gledaju kroz prozore
ruinjaka dvorca uzvienosti. (Bulbulistan: 45).
Iz navedenih reenica vidi se da je Fevzija oponaao Damija u morfolokom, sintaksikom i leksikom pogledu. Naime, reenice oba djela se podudaraju morfoloki, zatim Fevzija koristi iste ili sline sintaksike konstrukcije, a leksika je uglavnom ista ili upotrebljava adekvatne
16
Prijevod teksta s perzijskog na bosanski jezik je moj.
192
enita Haveri
sinonime za odgovarajue lekseme. Tako pronalazimo slijedee iste

lekseme u obje reenice:
[ hazr] hiljada
[ san] slava, hvala
[ az] iz, od
[ waf] vjernost
[ ke az manber] s mimbera
[ fazl o ahsn] vrlina i dostojanstvo
[ aswt] glasovi
[ al ddawm xnand] stalno pjevaju, recituju

Dami, kao i Fevzija, u uvodnom dijelu spominje uzore na koje se
ugledao piui svoje djelo, pa kae:
...

.....
.

.
(Bahrestn: 2627)
Da bi se zabavilo srce i razvila njegova sposobnost miljenja, s vremena na

vrijeme italo se po nekoliko redaka iz ulistana koji spada u Blagoslovljena djela uvenog ejha i velikog uitelja Muslihuddina Sadija irazija. U to
vrijeme pade mi napamet, elei nai blagodati u njegovim asnim djelima
i podraavajui njegove prefinjene stihove, da napiem nekoliko listova u
takvom stilu i kaem nekoliko rijei na taj nain. (Beharistan: 8)
-

.
(Bolbolestn: 1b)
Jednog dana sam proitao sa divljenjem i odobravanjem nekoliko listova iz knjige Baharestan, blagoslovenog djela profesora pjesnika
i mistika Abdurrahmana Damija (neka mu Bog posveti njegovu tajnu u svim vremenima). Sjetih se tada da je Bustan i ulistan napisao
Sadija, Baharestan Mulla Damija, Negarestan Kemal Paa Zade i
193
Sunbulistan ejh uda (neka uzvieni Bog posveti njihovu tajnu), i da

je svaki od njih zasijao sjeme spoznaje u njivi molitve. Osnov vjere i kosmosa poiva na est stvari. U svakom sluaju, ovih pet knjiga trebaju
Bulbulistan, jer pjesme slavuja stvaraju uivanje u proljeu, u bljesku
rua i zumbula, u proticanju voda. (Bulbulistan: 46-47)
Takoer, Dami u uvodnom dijelu govori o podjeli Beharistana na

osam poglavlja, o emu govori i Fevzija, upotrebljavajui iste ili sline
rijei i izraze i iste sintaksike konstrukcije:

.
(Bahrestn: 26)
[wa tartb-e n bahrestn bar hat rouze ettefq oftdast, har rouze-ye behet yn motamel bar rang-e dgar az aqyeq wa by-e dgar az reyhn.]
Beharistan je podijeljen na osam poglavlja. Svaki vrt po uzoru na raj
ukraen je raznobojnim bourima i razliitim miomirisima rua. 17

...
(Bolbolestn: 2a)
[wa tartb-e n bolbolestn be e xold dr oftd, har xold behet yn

be-deraxthy-e gngn wa barghy-e rangwar...]
Bulbulistan je podijeljen na est poglavlja (huld). Svaki huld, po uzoru na
raj, ukraen je razliitim drveem, raznobojnim liem... (Bulbulistan: 48)
Kraj uvodnog dijela Bulbulistana takoer je oita imitacija Damijevog Beharistana, gdje kae:

.
(Bahrestn: 27)
Traim od onih koji posmatraju uz divljenje i radoznalost ove prijatne

bate kad uu da se sjete jednom molitvom vrtlara koji je gutao krv
svoga srca i prikratio slatki ivot da bi ih doveo u red.
17
Moj prijevod s perzijskog na bosanski jezik.
194
enita Haveri
I Fevzija, poput Damija, na kraju uvodnog dijela Bulbulistana

govori:

.
(Bolbolestn: 2b)
Evo ta traim od tih koji su se skupili u ovoj prijatnoj bati i onih koji se
etaju po ovom prekrasnom vrtu, koji je ist od trnja interesa i naknade:
da uivaju u plodovima bate Fatihe, i kad god paljivo pogledaju, da
se sjete jednom molitvom Bogu vrtlara koji je prikratio svoj dragocjeni
ivot odgajajui svaku biljku, i koji je dao krv svoga srca njegujui svako stablo, i da kau:Rob (Fevzi) je odnjegovao ovo drvee. Neka mu
svakog asa stie pomo i nagrada boja. (Bulbulistan: 49)
Ali ne samo u uvodu, nego i u poecima poglavlja uoavaju se pozajmljivanja iz Beharistana. Fevzija, kao i Dami, svako svoje poglavlje
poinje raznovrsnim opisima prirode i slui se ornamentalnim jezikom, odnosno koristi veliki broj metafora i alegorija, to moe dovesti
do nejasnoe prilikom prijevoda. Tematika uvodnih dijelova je slina s
tom razlikom to je Fevzija proirio uvodne dijelove svog Bulbulistana. Da bih potkrijepila ove injenice, navest u primjer uvodnog dijela
prvog poglavlja oba djela:
.
(Bahrestn: 29)
Sa cvjetovima ubranim u baama dalekovidih na putu ispravnosti i
odlinika dvora vilajeta. (Beharistan: 10)

.
(Bolbolestn: 2b)
Razvijanje skrivenih pupoljaka plemenitosti i zapah njihovih uzvienih
parfema u organima mirisa slavuja, poznavalaca narodne pjesme. Radi
dovoenja specijalnog vrtlara koji odgaja mladice, on je otvorio prvo
poglavlje bate svetosti (vilajeta). (Bulbulistan: 50)
195
Poredivi Bulbulistan sa njegovim knjievnim uzorima, moe se zakljuiti da je Fevzija potovao tradiciju, to se prvenstveno ogleda u
velikom broju knjievnih pozajmica na strukturalno-sadrajnom i na
jeziko-stilskom planu. Za Bulbulistan se, ustvari, moe rei da je dio
kulture istovjetnosti, s obzirom na injenicu da je nastao u vrijeme klasicizma u kojem je prevladavala estetika istovjetnosti.
HIPERTEKSTUALNOST
Gerard Genette hipertekstualnost ubraja u transtekstualnost, a definira je
kao svojstvo nekog teksta, odnosno hiperteksta, da imitira ili transformira
neki drugi tekst, tj. hipotekst, bez davanja komentara (Genette 1997: 5).
U konvencionalnim razdobljima pojedinani tekst preuzima konvencionaliziranu temu preko koje stupa u razne tipove odnosa s drugim tekstovima. Tako i Bulbulistan, preuzimajui afirmirane teme i motive iz
ulistana i Beharistana koje su ve stekle neki ugled, pa imaju literarni
status (Pavlii 1988: 163), direktno stupa u dijalog sa svojim tekstovima uzorima, kao i sa drugim djelima u kojima je zastupljena ista ili
slina tematika. U orijentalno-islamskoj knjievnoj tradiciji, u koju spada
arapska, turska i perzijska knjievnost, tematika nije bila od primarnog
znaaja, ve upravo nain obrade odreene teme. Sukladno tome filoloki
kritiari smatrali su da je u arapskoj knjievnosti motiv ili tema knjievnog djela efemernog znaaja, te da vrijednost djela ne treba prosuivati
sa stanovita njenog tematskog izbora, ve sa stanovita umijea kojim je
tema u knjievnom djelu predstavljena (Durakovi 2007: 295).
Kada je rije o preuzimanju tema i motiva iz drugih djela, Fevziji je
uglavnom posluio Damijev Beharistan, mada ima tematskih slinosti
i sa Sadijevim ulistanom. Ustvari, tragajui za slinostima u Bulbulistanu i Beharistanu, uoene su dvije prie koje se nalaze u oba djela,
a imaju istu tematiku.
Prva pria je o starici i poslaniku, koja se nalazi u petom poglavlju
Bulbulistana i u estom poglavlju Beharistana. Navest u kompletne
prie oba djela, i na perzijskom i na bosanskom jeziku, da bi se mogla
povui paralela i vidjeti koliko je Fevzija svoj tekst prilagodio postojeoj prii u Beharistanu, a koliko je odstupio od nje.
Pria u Beharistanu glasi:
.
.
.
(Bahrestn: 75)
enita Haveri
196
Poslanik, blagoslov Boiji i mir neka je na nj, rekao je nekoj starici:Starice

nee ui u dennet. Starica je poela plakati, a on joj kaza da e ih Bog
podmladiti, uiniti ih jo ljepim nego su bile i uvest e ih u dennet.
)(Beharistan: 61
Pria u Bulbulistanu glasi:

)(Bolbolestn: 40b41b
Dosjetka Jednog dana doe uitelju oba svijeta Muhamedu (neka
je boji spas na njega) neka starica ije je lice bilo svo u borama, bez
ijednog zuba u glavi, nestale ljepote. Bog jedini zna koliko je stara.
Njen stas se povio pod teretom ivota, a njena kosa se splela poput
197
bijelih vlakana datule. I ako bi je neko upitao za vijest o beskrajnom

svijetu, govorila bi samo o plemenu Mared.
Odabrani poslanie! Ree starica. Da li u ja ii u raj poslije
proivljenja?
Sestro kerke svijeta! Radoznala udovice! Nijedna starica, kao to
si ti, nee ui u raj.
Kad starica u te rijei poslanika (neka je boji spas na njega), poe
plakati govorei:
Boji poslanie! Da li je objavljen ajet koji govori o tome da ja
neu ii u raj? Ili, gdje u ja ii, koja sam te vidjela na ovom svijetu
i bila u tvom drutvu? Zar me nee svojim zauzimanjem na sudnjem
danu dovesti u raj?
Stihovi:
Ako ne uini milost i zauzimanje za mene,
moj poloaj se moe izraziti rijeima: Teko tebi!
Osim tebe niko mi nee pomoi, Odabrani!
Neka moj ivot bude rtvovan tebi!
Poto si ti postao boja milost na ovom svijetu,
tvoji sljedbenici trae dar tvoje dareljivosti.
Ja sam svjedok da si ti na oba svijeta boji
miljenik i jedini na car.
Kako je Fevzi postao bolestan od grijeha, lijenie,
srce Fevzije ozdravie od tvog lijeka.
Tada utoite nesrenih i car blagoslovenih, poslanik Muhamed uz
osmijeh ree:
Razbatinjenie sudbine! Ti koja trai raj! Nisi ula da Bog stare
ene mijenja u djevojice od trinaest godina, a starce u mladie od
trideset i tri godine. Ovako ini sa svim stanovnicima raja. Tako izmijenjene uvodi ih u raj.
Kad starica u ovakve vijesti od poslanika, obradova se i poe da
mu ljubi skute.
Stihovi:
Kako je velika boja milost koja stare ini mladim,
koji su zasluili njegovu naklonost!
Ko ima takvu mo da sa jednom prostom zahvalnou
rijei se obaveza zahvalnosti koje duguje velikoj bojoj dobroti?
(Bulbulistan: 124125)
Iz navedenih pria vidi se da je Fevzija ovu priu, kao i veinu drugih pria u itavom Bulbulistanu, proirio, obogativi je dijalozima,
mnogobrojnim opisima i stihovima i da je time prii dao jedan sasvim
198
enita Haveri
novi peat. Ovdje se radi o transpoziciji, odnosno transformaciji teksta

koja nema za cilj utjecati na znaenje hipoteksta, ve samo na njegov
kvantitet, dakle rije je o kvantitativnoj transformaciji teksta (Genette
1997: 228). Transformacija ove prie ogleda se u proirivanju hipoteksta, dakle u njegovoj augmentaciji, a ne u minijaturizaciji. Gerard
Genette smatra da se augmentacija razvija u dva pravca, kao tematska
ekspanzija, tj. proirenje sadraja prie, ili kao stilska ekspanzija, odnosno kvantitativno uveavanje pojedinih segmenata teksta (Genette
1997: 254262). S obzirom na to da je Fevzija kvantitativno uveao
pojedine dijelove teksta, moemo rei da je ovdje zastupljena stilska
ekspanzija teksta.
U posljednjoj prii drugog poglavlja Bulbulistana ogleda se djelomina tematska slinost sa priom drugog poglavlja Beharistana, koja
glasi:
Ibn Muqafa kae: Knjinica indijskih vladara bila je tolika da ju je nosilo
stotinu kamila. Njihov vladar zatrai da je samu kako bi mogla stati na
dvije kamile. Kasnije su svu knjinicu sveli na samo etiri rijei. Prva
rije o upuivanju vladara na pravednost i odgajanje puka. Druga rije
o savjetovanju puka na dobroinstvo i pokornost. Trea rije o uvanju zdravlja tijela; ne jesti prije nego se ogladni i dii se od trpeze im se
osjeti sitost. etvrta rije o savjetovanju ena da ne gledaju tuince i da
kriju svoje lice od onih s kojima nisu u srodstvu. (Beharistan: 26)
Priu u Bulbulistanu u samo prepriati, s obzirom na to da je dosta

dugaka. Naime, rije je o jevrejskom uenjaku koji je sakupio osamdeset sanduka knjiga, povodom ega Bog objavljuje poslaniku toga
vremena da saopi tome uenjaku da od svega toga nee imati nikakve
koristi ako ne ispuni tri uslova: 1. da odstrani ljubav iz svog srca prema
ovome svijetu; 2. da ne odrava veze sa vladarima tiranima; 3. da ne
vrijea i ne uznemirava nikoga. (Vid. Bulbulistan: 9698)
I ovu priu je Fevzija proirio, dakle radi se o augmentaciji, odnosno proirivanju hipoteksta. Ovdje se radi o tematskoj ekspanziji, jer je
proiren sadraj prie, i o stilskoj ekspanziji, budui da je tekst kvantitativno uvean i stiliziran.
Osim ove dvije prie, tematska slinost ogleda se u sedmom kerametu drugog hulda Bulbulistana, u kojem se govori o Ibrahimu Havvasu,
a tematika prie je opskrba (Bolbolestn: 5b6b, Bulbulistan: 5859).
Ibrahim Havvas se takoer spominje u prvom poglavlju Beharistana i
ista je tematika prie (Bahrestn: 35, Beharistan: 20).
Kao to se moe primijetiti, u pogledu nekih tematskih cjelina Fevziju je inspirisao Damijev Beharistan. Pored Beharistana, u
199
Bulbulistanu postoje dvije prie, koje je najvjerovatnije Fevzija preuzeo iz Damijevog djela Nafaht al-ons (Dahovi bliskosti), koje spada
u red najpoznatijih biografskih sufijskih djela.18 Naime, tematska slinost ogleda se u drugom kerametu prvog hulda Bulbulistana, odnosno
u kerametu Dunejda al-Bagdadija, u kojem se govori o hrianinu koji
se godinama pretvarao da je musliman, a u potaji je i dalje bio hrianin
(Bolbolestn: 3a4a, Bulbulistan: 5153). Slina tematika se nalazi u
djelu Nafaht al-ons (1382: 80), s tim to je Fevzija priu obogatio
stihovima, te je proirio tematski i sadrajno, dakle radi se o tematskoj
i stilskoj ekspanziji. Interesantno je spomenuti da se u obje prie spominje isti hadis: to nam potvruje da je
Fevzija vjerovatno preuzeo tematiku svoje prie iz upravo ovog djela.
Osim toga, tematika prie etrnaestoga kerameta prvog hulda, koja
govori o Abu'l-Husejn Tajnatiju i dvije jabuke koje je dao Abu'l-Husejn Qarafiju, a ustvari su bile namijenjene gladnom derviu pored puta
(Bolbolestn: 13a13b, Bulbulistan: 7273), vjerovatno je preuzeta iz
Damijevog djela Nafaht al-ons (1382: 215). I ovu priu Fevzija je
djelomino tematski preoblikovao i dodao svoje stihove, koji izraavaju njegovu nostalgiju zbog udaljenosti od domovine.
Interesantno je primijetiti da se biografije mnogih linosti koje se spominju u Bulbulistanu nalaze u Damijevom djelu Nafaht al-ons, kao
to su: Ibrahim Edhem, Ibrahim Havvas, Abul-Hair, Tajnati, Amr Ahmad Asim, Abul-Abbas, ibli, Abu Bakr Vasiti, Razi, Dunejd, Zunnun al-Misri, aqiq Belhi, Lokman Sarahsi, Konjavi, Gazali i drugi.
Osim Damija i njegovih spomenutih djela, na Fevziju su u tematskom pogledu utjecala i druga poznata djela perzijske knjievnosti,
poput djela Tazkerat al-ouliy (Hronika odabranih) od Feriduddina
Attara, jednog od najveih perzijskih pjesnika sufijske orijentacije.19
Knjiga je napisana na perzijskom jeziku oko 1476. godine i spada u poznatije primjere perzijske proze. Ustvari, prototip ove knjige je napisan na arapskom jeziku
skoro vie od etiri stotine godina ranije, a autor je bio Muhamed ben Husejn Sullemi Niaburi i zvala se Tabaqtu sfiye (Klase sufija). Kasnije je Dami ovu knjigu
preveo na knjievni perzijski jezik i dopunio je novim imenima pisaca i ejhova sve
do svog vremena. Damijeva knjiga Nafaht al-ons obuhvata biografije preko est
stotina pisaca, naunika i sufijskih ejhova i predstavlja izuzetan zbornik materijala
za historiju sufizma. U uvodnom dijelu knjige Dami je precizno analizirao sufijsku
terminologiju (Daka 1997: 438).
19
Feriduddin Attar roen je u prvoj polovini 12. vijeka u porodici spravljaa lijekova
i mirisa, otuda i njegov nadimak Attar, to znai onaj koji spravlja i prodaje mirise
i lijekove. Iza sebe je ostavio impozantan broj djela, to u stihu, to u prozi. U djelu
Tazkerat al-ouliy (Hronika odabranih) napisao je biografije 97 sufija i ovo djelo
se uzima kao primjer tene i jednostavne klasine perzijske proze.
18
200
enita Haveri
Tematska slinost ova dva djela ogleda se u prii o Dunejdu i berberinu, koja se nalazi u treem huldu Bulbulistana (Bolbolestn: 31a32b,
Bulbulistan: 105106), a u djelu Tazkerat al-ouliy, u poglavlju koje
govori o Dunejd Bagdadiju (1379: 459). Pria oba djela je tematski
ista i govori o Dunejdu, koji je za vrijeme boravka u Meki bio bez
novaca i otiao je kod jednog berberina zamolivi ga da ga oia radi
Boga, jer nema novaca da mu plati. Berberin koji je u to vrijeme iao
bogataa, im je vidio Dunejda i uo njegove rijei, prekinuo je sa
ianjem bogataa i oiao Dunejda, rekavi da je to uinio radi boijeg zadovoljstva, a potom mu je dao papir u kome je bilo zamotano
nekoliko zlatnika. Nakon izvjesnog vremena, kada je Dunejd dobio
kesu zlatnika iz Basre, otiao je kod berberina s namjerom da mu vrati
zlatnike. Berberin je odbio da uzme novac, rekavi mu neka se stidi, jer
ga je oiao radi Boga i je li vidio da neko neto uradi radi boije ljubavi
a potom da uzima novac za to.
Moe se rei da je Fevzija preuzeo cijelu priu, s tim to je dosta
proirio pojedine segmente teksta, obogativi ih dijalozima i stihovima,
dakle radi se o stilskoj ekspanziji teksta.
Takoer, neka od imena spomenutih u Bulbulistanu nalaze se i u
djelu Tazkerat al-ouliy kao to su Ibrahim Edhem, Sufjan Savri, Fadl
Bermekid, Dunejd, ibli, aqiq i drugi.
uveno sufijsko djelo Kaf al-mahb (Raskrivanje skrivenog), iji
je autor Ali ben Osman Hodviri, a koje se smatra najvrednijim sufijskim djelom, te prvim proznim djelom koje se pojavilo u islamskom
tesavvufu na perzijskom jeziku, takoer je tematski inspirisalo Fevziju.
Slina tematika ova dva djela vidljiva je u prii drugog poglavlja Bulbulistana, koja govori o mladiu koji se zaljubio u kerku svoga strica, meutim on se protivio njihovu braku. Naposljetku, nakon njegove
smrti, oni su se vjenali i svaku su veer provodili do zore u molitvi i
na taj nain zahvaljivali Bogu. Tako je prolo sedamdeset godina, a oni
nisu pronali niti jedan slobodan trenutak da se priblie jedno drugom
(Bolbolestn: 18a19b, Bulbulistan: 8284).
U djelu Kaf al-mahb navodi se tematski ista pria (1383: 531
532), s tim to je Fevzija i ovu priu tematski i sadrajno proirio, dakle radi se o tematskoj i stilskoj ekspanziji, te je obogatio stihovima i
dijalozima.
Osim toga, u Bulbulistanu su zastupljeni i neki motivi i teme iz
Kurana i hadisa. Naime, poznato je da je tematika nekih kuranskih
pria esto obraivana u knjievnim djelima klasinih arapskih, perzijskih i turskih pisaca i pjesnika. Tako je i Fevzija veliki broj motiva
crpio iz Kurana, a koristio se i hadisima Muhammeda a. s., poput prie
201
o starici i poslaniku, koja se nalazi u petom poglavlju Bulbulistana. S

obzirom na to da ova pria postoji i u Damijevom Beharistanu, vjerovatno ju je Fevzija preuzeo iz Beharistana, budui da mu je upravo ovo
djelo predstavljalo uzor i ideal tokom pisanja Bulbulistana. Fevzija ne
samo da je preuzimao teme i motive iz Kurana i hadisa, nego je citirao
neke kuranske ajete i hadise. U nekim sluajevima je koristio samo
rije ili dvije iz odreenog ajeta ili hadisa, a ponekad je donosio i cjelovit ajet. Ovo citiranje Kurana i hadisa, kao i drugih klasinih djela,
nema za cilj samo pokazivanje vlastitog obrazovanja, nego ima i svoju
didaktiku funkciju (Nametak 1997: 95).
ZAKLJUAK
Dakle, na osnovu svega gore navedenog, moe se zakljuiti da se Fevzija prvenstveno ugledao na Damija i Sadija, koji su mu posluili
kao uzor i ideal i iz ijih je djela crpio ideje, misli, teme i fabule za
svoje prie. Osim njegovih knjievnih uzora, na Fevziju su u tematskom pogledu utjecala i druga poznata djela perzijske knjievnosti, poput Damijeva djela Dahovi bliskosti (Nafaht al-ons), zatim Hronike
odabranih (Tazkerat al-ouliy) Feriduddina Attara, te uvenog sufijskog djela Raskrivanje skrivenog (Kaf al-mahb), iji je autor Ali ben
Osman Hodviri. Sve preuzete prie i tematske cjeline Fevzija je inkorporirao u svoje djelo sa izvjesnim tematskim i stilskim ekspanzijama.
Osim toga, svaku priu je obogatio dijalozima i stihovima. Preuzimanje
fabula, motiva i tema iz navedenih djela govori da je Fevzija veoma
dobro poznavao tradiciju, to je u doba klasicizma bio jedan od uslova
za nastanak djela vrijednog panje, budui da je tradicija predstavljala
rezervoar motiva. Osim toga to je odlino poznavao motive u knjievnoj tradiciji, on je bio dobro upuen u poetske anrove, te metriku
perzijskog jezika, to govori o njegovu knjievnom obrazovanju, koje
je u to vrijeme bilo vanije od same talentiranosti. Takoer, na osnovu
pojedinih pria u Bulbulistanu, koje se prenose iz generacije u generaciju, moe se zakljuiti da je Fevzija dobro poznavao i usmeno predanje. Posebno su ga zanimala djela sufijske tematike, to se odrazilo i na
Bulbulistan, za koji se zna da je djelo izrazito tesavvufskoga karaktera.
Zastupljenost motiva i tema iz Kurana i hadisa, te citiranje ajeta i hadisa pokazatelj je Fevzijine upuenosti u Kuran i hadis.
Budui da je Fevzija u Bulbulistan prenio teme, motive, izraze i postupke koji se ponavljaju i modificiraju iz jednog djela u drugo, iz jedne
generacije autora u drugu generaciju, moe se rei da je Bulbulistan
predstavnik estetike istovjetnosti.
202
enita Haveri
Pored preuzetih motiva i tema iz raznih djela, ne moe se porei

ni Fevzijina izvjesna originalnost, koja se ispoljava u domenu originalnog stilskog izraza i forme. Naime, on preuzetim motivima, odnosno sadraju daje novu formu, koja ustvari daje vrijednost njegovom
stvaralatvu.
Osim toga, njegova originalnost ogleda se u tome to je Bulbulistan produkt vremena u kojem je Fevzija ivio i stvarao, te oslikava
aktuelne drutvene uvjete i odnose koje Fevzija pokuava promijeniti
upravo posredstvom Bulbulistana.
IZVORI
Dami, Abdurrahman (2008) Beharistan. Prijevod: Muamer Kodri. Sarajevo: Buybook.
m,Abdorrahmn (1381/2002) Bahrestn. Tashh-e Esml Hkem,
Tehrn: Entert-e etelt.
Howr, Al ebn Osmn (1383/2004) Kaf al-mahb. Tashh-e Mahmd
Abed. ap-e awwal. Tehrn: Sor.
Mali, Milivoje (1935) Bulbulistan du Shakh Fewzi de Mostar. Paris: Librairie L. Rodstein.
Mostarac, Fevzi (1973) Bulbulistan. Prijevod, uvod, napomene i komentari:
Demal ehaji. Sarajevo: Svjetlost.
Mostr, Mohammad Fouz Bolbolestn. OZHA u Zagrebu, rukopis No. 6
(fol. 9b56b).
Mostr, Mohammad Fawz, Bolbolestn. Neobjavljeno kritiko izdanje koje
je priredila Esmat Khoeini.
Neibr, Fardoddn Attr (1380/2001) Tazkerat al-ouliy. Tashh-e Mohammad Esteqlm. p-e dawzdahom. Tehrn: Zawwar.
Neibr, Fardoddn Attr (1382/2003) Nafaht al-ons. Moqademe, tashh
wa talqt, doktor Mahmd bed. Tehrn: Entert-e etelt.
rz, Sad (1374) Golestn-e Sad. Be ke-e doktor Xall Xatb Rahbar.
Entert-e saf al h.
irazi, Sadi (1989) ulistan. Prijevod i biljeke Salih Trako. Sarajevo:
El-Kalem.
LITERATURA
Beker, Miroslav (1988) Tekst/intertekst. U: Intertekstualnost & intermedijalnost. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta.
920.
Durakovi, Esad (2007) Orijentologija: univerzum sakralnoga teksta. Sarajevo: Tugra.
203
Daka, Beir (1978) Knjievnost muslimana Bosne i Hercegovine na perzijskom jeziku. U: Radio Sarajevo-Trei program, god. VII, br. 19. Sarajevo. 587600.
Daka, Beir (1997) Historija perzijske knjievnosti od nastanka do kraja 15.
vijeka. Sarajevo: Naunoistraivaki institut Ibn Sina.
Gaanin, Sabaheta (2004) ejh Fevzijin Bulbulistan i njegovi knjievni uzori
ulistan i Beharistan. U: Beharistan, br. 12. Sarajevo: Kulturni centar
pri ambasadi Islamske Republike Iran. 4455.
Genette, Gerard (1997) Palimpsests. Literature in the Second Degree. Prijevod: Channa Newman & Claude Doubinsky. University of Nebraska Press.
Hadibajri, Fejzullah (1988) Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza. U:
Tesawwuf islamska mistika, Zbornik radova prvog simpozija, Zagrebaka damija. Zagreb: Islamska zajednica. 177217.
Karahalilovi, Namir (2005) Prilog rjeenju problema transkripcije za perzijski jezik. U: Prilozi za orijentalnu filologiju 54/2004. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu. 199211.
Katni-Bakari, Marina (2001) Stilistika. Sarajevo: Nauna i univerzitetska
knjiga.
Lotman, Jurij Mihajlovi (1976) Struktura umetnikog teksta. Beograd: Nolit.
Nametak, Fehim (1997) Divanska knjievnost Bonjaka. Sarajevo: Orijentalni
institut i Meunarodni centar za mir.
Nametak, Fehim (2007) Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti. Sarajevo: Orijentalni institut.
Pavlii, Pavao (1988) Intertekstualnost i intermedijalnost. U: Intertekstualnost & intermedijalnost. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta. 157195.
FEVZIJEV BULBULISTAN
KAO POKAZATELJ ESTETIKE ISTOVJETNOSTI
Saetak
Rad predstavlja nastojanje da se odgovori na pitanje koliko je Fevzija
bio originalan u pisanju Bulbulistana i u kojoj mjeri je pozajmljivao
tematiku i motive iz drugih izvora. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje
Bulbulistan je doveden u kontekst intertekstualnih dijaloga sa drugim
djelima perzijske klasine knjievnosti, konkretnije sa Sadijevim ulistanom i Damijevim Beharistanom, koja su predstavljala uzor i ideal
Fevziji tokom pisanja Bulbulistana. Poredivi Bulbulistan sa njegovim
knjievnim uzorima, na razini intertekstualnih proimanja takvih tekstova, uoavaju se brojne slinosti, koje se ogledaju u velikom broju
knjievnih pozajmica na strukturalno-sadrajnoj razini teksta i na jeziko-stilskoj razini teksta.
204
enita Haveri
Osim njegovih knjievnih uzora, na Fevziju su u tematskom pogledu

utjecala i druga poznata djela perzijske knjievnosti, poput Damijeva
djela Dahovi bliskosti (Nafaht al-ons), koje spada u red najpoznatijih biografskih sufijskih djela, zatim Hronike odabranih (Tazkerat alouliy) Feriduddina Attara, jednog od najveih perzijskih pjesnika
sufijske orijentacije, te uvenog sufijskog djela Raskrivanje skrivenog
(Kaf al-mahb), iji je autor Ali ben Osman Hodviri. Sve preuzete
prie i tematske cjeline Fevzija je inkorporirao u Bulbulistan sa izvjesnim tematskim i stilskim ekspanzijama. Naime, on je prie proirio,
obogativi ih dijalozima, mnogobrojnim opisima i stihovima i na taj
im je nain dao jedan sasvim novi peat. Osim navedenih motiva koje
je Fevzija pozajmio iz raznih djela, u Bulbulistanu su zastupljeni neki
motivi i teme iz Kurana i hadisa. Preuzimanje fabula, motiva i tema iz
navedenih djela govori da je Fevzija veoma dobro poznavao tradiciju,
to je u doba klasicizma bio jedan od uslova za nastanak djela vrijednog
panje, budui da je tradicija predstavljala rezervoar motiva.
S obzirom na to da je Fevzija u Bulbulistan prenio teme, motive,
izraze i postupke koji se ponavljaju i modificiraju iz jednog djela u drugo, iz jedne generacije autora u drugu generaciju, moe se rei da je
Bulbulistan pokazatelj estetike istovjetnosti.
FEWZIS BULBULISTAN
AS INDICATOR OF EQUIVALENCY AESTHETICS
Summary
This paper represents an attempt to answer the question on how much
was Fewzi genuine in writing Bulbulistan and to what extent he borrowed the themes and motifs from other sources. To answer this question, Bulbulistan is placed in the context of intertextual dialogues with
other works of classical Persian literature, specifically with Sadis Gulistan and Jamis Beharistan, which represented models and ideals for
Fewzi in his writing of Bulbulistan. Comparing Bulbulistan with his
literary models, at the level of intertextual penetration of such texts, one
can notice many similarities, which are reflected in a number of literary
borrowings on the structural-content level of the text and the linguisticstylistic level of the text.
In addition to his literary idols, Fewzi in thematic terms was influenced by other famous works of Persian literature, such as Jamis works
Breaths of Fellowship (Nafaht al-ons), which is one of the most famous Sufi biographical works, then Memoirs of Saints (Tadhkarat
205
al-Awliya) by Farid al-Din al-Attar, one of the greatest Persian poets

with Sufi orientation, and the famous Sufi work Unveiling the Veiled
(Kaf al-mahb), written by Ali Bin Othman al-Hujwiri. Fewzi incorporated all the stories and thematic units that were incorporated into
his work with certain thematic and stylistic expansions. In fact, he extended the stories, enriching them with dialogues, numerous descriptions and verses and thereby left them with a completely new imprint.
In addition to the mentioned motifs that Fewzi borrowed from other
works, in Bulbulistan there are also some motifs and themes from the
Quran and Hadith.
His borrowing of the plot, motifs and themes of these works suggests that Fewzi was very well acquainted with the tradition, which in
the period of classicism was one of the preconditions for the development of works worthy of attention, having in mind that tradition represented a reservoir of motifs.
Given that the Fewzis Bulbulistan conveyed themes, motifs, phrases and actions that are repeated and modified from one part of the work
to another, from one generation of authors to another generation, we
can say that Bulbulistan is indicator of equivalency aesthetics.
Key words: divan literature, literary theory, linguostylistics, Persian language, Fewzi,
Bulbulistan.
UDK: 141.336 Bonjak Abdullah
MUBINA MOKER
(Sarajevo)
TAJNA JEKINA U SVJETLU GNOSTIKOGA NAUKA

EJHA BONJAKA
Kljune rijei: tesavvuf, jamano uvjerenje, yaqn, ejh Abdullah Bonjak
Kraj 16. i prvu polovinu 17. st. u kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine obiljeila je linost ejha Abdullaha Bonjaka Abdija. I pored
bogatog i tematski raznovrsnog knjievnog opusa1 dugi niz godina je
ejh Bonjakovo ime spominjano tek usputno u djelima bosansko-hercegovakih knjievnih povjesniara (koji su se opet pozivali na turske povijesne izvore) u nizu imena autora koji su svoja prozno-poetska
djela pisali na nekome od orijentalnih jezika. Tek tu i tamo bi se pojavio neki sporadini tekst kojim bi, makar zakratko, ejhova linost
bila izvuena sa margina povijesnih stranica. Prije par godina akademik Reid Hafizovi upustio se u veoma zahtjevan i nadasve smion
pothvat prevoenja sa arapskog jezika prvog sveska ejh Bonjakova
komentara na Ibn Arebijev Fuss al-hikam. Ovo znanstveno-duhovno
pregnue akademika Hafizovia bilo je poticajno za autoricu ovoga
rada da pone ozbiljnije istraivati ejh Bonjakovu gnostiku zaostavtinu na perzijskom jeziku. Istraivanje je urodilo plodom, a himmetom
ejha Bonjaka preda mnom se obreo rukopis Poslanice koju je ejh
napisao 1034. H.. Naslov Poslanice je Serr-e yaqn f qoulihi Tal:
Wabud Rabbake att yatiyak al-yaqn (Tajna jamanoga uvjerenja
Turski knjievni povjesniari i istraivai navode razliite podatke o broju njegovih
djela, s obzirom na to da su neki zabiljeili samo vanije naslove. Bursal Mehmed
Tahir smatra da ejh Bonjakova knjievna zaostavtina sadri 60 djela, dok Bagdatli Ismail-paa navodi naslove 46 djela. Navedeno prema: dr. Demal ehaji,
ejh Abdullah Bonjak Abdi bin Muhamed al-Bosnewi, Zbornik radova Islamskog teolokog fakulteta u Sarajevu, br. 1, Sarajevo 1982, str. 76.
208
Mubina Moker
protumaena rijeima Uzvienog: Robuj Gospodaru svome sve dok ti

jamano uvjerenje nadoe).2 Predmet ovoga rada e, dakle, biti ejh
Bonjakova Poslanica o jamanome uvjerenju koja jeste mala obimom3,
ali je sadrajno i smisaono bremenita znaenjima. U ovoj Poslanici ejh
Bonjak je pokazao da izuzetno dobro poznaje perzijski jezik jer je u
tumaenju jekina (yaqn) s takvom preciznou odabirao gnostike termine da se pri prevoenju javljao problem kako pronai odgovarajui
ekvivalent na bosanskome jeziku koji bi s istom takvom preciznou
prenio ejhovu misao. Osim injenice da je napisana na perzijskome
jeziku Poslanica je predmetom moga interesovanja iz jednog drugog,
za mene bitinijeg razloga, zbog odabira teme koju obrauje kao i naina na koji ejh Bonjak promilja o ovome iznimno vanom segmentu
sufijskoga nauka. Osobenim i originalnim pristupom tumaenju razina
jamanoga uvjerenja ejh Bonjak je u nisku svojih Poslanica unizao
biser jedinstvenog sjaja Poslanicu o jekinu.
JEKIN U SUFIJSKOJ LITERATURI
Sudei prema nainu na koji najraniji sufijski izvori tretiraju pitanje
jamanoga uvjerenja moe se kazati da jekin predstavlja temeljni i neizostavni segment duhovnoga upotpunjavanja bez kojega, ne samo da
je nezamislivo i samo kretanje na duhovno putovanje ve je i ozbiljenje
svake od etapa sufijske staze nuno sjedinjeno s jamanim uvjerenjem.
Za putnika sufijske staze jamano je uvjerenje jahalica na kojoj on prevaljuje etape puta. Snagom jamanoga uvjerenja salik se oslobaa animalne prirode i stupa u svijet ademovski; iz stanja duhovne ruiniranosti
i ruevnosti prelazi u stanje punine i usavrenosti.4 Nesumnjivo da je na
stazi koja vodi duhovnome upotpunjavanju najtei upravo ovaj prvi
korak svladavanja ivotinjskih poriva i nagona na koje ovjeka navodi
i podstie njegova prizemna dua to se postie snagom i vrstinom
vjerovanja (man). Stoga je ozbiljenje jamanoga uvjerenja kojim ovjek posvjedouje jainu imana u srcu skrivenog za obini puk jedno
od najteih i najkompleksnijih pitanja, doim je za duhovne odabranike
uvertira u postizanju stanja dobrovoljnog i svjesnog podlaganja Boijim nalozima.
Autograf rukopisa-Poslanice pohranjen je u Millet Genel Ktphanesi u Istanbulu,
u rukopisnoj zbirci arullah Ef. No. 2129/2. Zbirka sadri ukupno trideset sedam
rukopisa ejha Bonjaka, od kojih je jedino Tajna jamanoga uvjerenja na perzijskom jeziku.
3
Rukopis Poslanice ima est folija.
4
Vidjeti: Mohsen Bn, Maqmat-e manaw, II, 113.
Tajna jekina u svjetlu gnostikoga nauka ejha Bonjaka
209
Iako su sufijski prvaci ostavili veliki broj izreka o jamanome uvjerenju stie se dojam da je veina njih nedostatna da itaocu ponudi znaenje jekina u svoj njegovoj punini. Prvi razlog je, ini se, taj to je rije
o uglavnom saetim, jezgrovitim mislima iskazanim u jednoj reenici,
a drugi je to ove izreke tretiraju samo onaj segment jekina koji je za
dotinog sufiju bitan shodno trenutanome stanju njegovoga duha ne
uzimajui u obzir cjelinu znaenja.5 Uvaavajui razliitosti duhovnih
stanja sufijskih autoriteta koja su uvjetovana razinom njihove gnostike
spoznaje tragom koje su iskazivali i vlastito vienje jamanoga uvjerenja cijenimo da izreka o jekinu od Zunnuna Misrija sveobuhvatnou
znaenja sadranih u njoj daje, moglo bi se kazati, najpotpuniju odrednicu jekina iskazanu u jednoj reenici. Prema miljenju Zunnuna Misrija istinski jekin ima tri obiljeja: Znanje da svaka stvar dolazi od Allaha
Uzvienoga; preputanje Njemu svih svojih poslova i traenje pomoi
od Njega u svim svojim stanjima.6
Tragom kuranskih ajeta i sufijska literatura govori o tri razine jamanoga uvjerenja (yaqn), i to ovim slijedom:
1. Prvu razinu predstavlja jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga
znanja, obavijesti (ilmul-yaqn). Na ovoj poetnoj razini putnik
sufijske staze jamano uvjerenje gradi na temelju znanja usvojenog prouavanjem Kurana, hadiskih znanosti i predaja, dakle
ulaganjem vlastitoga truda u cilju duhovnoga napredovanja. Stoga to je plod izvanjskoga znanja i obavijesti ilmul-yaqn poiva
na dokazu i argumentu i u suodnosu je sa osjetilnim svijetom s
obzirom na to da je dunjaluk mjesto ogled i ispitivanja. Jamano
uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja ovjeku omoguava da
spozna prirodu uzajamnih vez, odnos, ophoenja na dunjaluku u skladu sa boanskim propisima. Ilmul-yaqn je namijenjen
obinom puku.7
2. Drugu razinu predstavlja jamano uvjerenje na temelju opaanja,
gledanja srcem (aynul-yaqn). S obzirom na to da je svojstvo srca
da motri duhovne zbilje nespoznatljive osjetilnim okom sufijski
putnik sa razine obavijesti stupa na razinu duhovne oevidnosti
koju karakterizira spoznaja izravnim osvjedoenjem. I dok je na
prethodnoj razini znanje sticao sluanjem, na ovoj, okom srca
Vidjeti priu iz Mesnevije o formi slona u tamnoj noi: Moulaw, Masnaw Manaw,
III (kritiko izdanje Abdol-Karm Sor), Tehrn 1378/1999, 383.
6
Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye (kritiko izdanje B. Forznfar), Tehrn 1374/1995,
274.
7
Howr, Kafol-mahb (kritiko izdanje W. ukovski), Tehrn 1376/1997, 497.
5
210
Mubina Moker
izravno gleda pojave i zbivanja u svijetu osvjedoenja.8 Aynulyaqn je razina duhovnih odabranika.
3. Istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn) je krajnja razina jekina.
Na ovoj razini srce sufijskoga putnika postaje primateljkom refleksija Boijih atributa i u punini jamanoga uvjerenja njemu nadolazi otkrovenje o zbilji vlastitoga postojanja. Nurom aqqul-yaqna sufijski
putnik vlastito postojanje motri kao oitovanje izvanjskoga odraza
poimajui da je zbiljska pojavnost na kojoj se temelji njegovo opstojanje Istiniti Bog. Istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn)
sufijskoga putnika (do)vodi do postaje sjedinjavanja (am)9 na kojoj
iezavaju svojstva njegovoga postojanja. Ovo iskustvo namijenjeno
je odabranim i rijetkim duhovnim odlinicima.
Ovdje smo dali prikaz razina jamanoga uvjerenja onako-kako su
obraene u gotovo svim ranim sufijskim izvorima. Djelo arh-e taarrof
predstavlja izuzetak u pogledu ovoga redoslijeda te emo stoga dati zaseban prikaz razina jamanoga uvjerenja prema spomenutom djelu.
Prva razina je jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja
(ilmul-yaqn).
Druga razina je istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn).
Trea razina je jamano uvjerenje na temelju gledanja srcem (aynul-yaqn).
Kao potvrda ovog stajalita dat je primjer osobe koja iza zastora zauje neki glas. Na temelju ilmul-yaqna ona zna da je neko iza zastora.
Usredsredi li panju na zvukove koji dopiru do nje ut e govor, te e
posredstvom aqqul-yaqna znati da je iza zastora ljudsko bie, ovjek.
I na koncu, kada prie zastoru i pogleda uvjerit e se aynul-yaqnom da
je iza zastora Zejd ili Omer, odnosno konkretna osoba.10
Slijedom ove analogije sufijski su prvaci, takoer, kazali da se jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja odnosi na tjelesna osjetila.
Mohsen Bn, Maqmat-e manaw, str. 114.
am (skup), naziv za etvrti stepen tarikatskog napredovanja. Dervi pod djelovanjem Boijeg imena el-Haqq. Na ovom stepenu el-Haqq je zhir (vidljiv), a halk
(ovjek, stvorenje, dervi) je btin (skriven). To je stepen ekstaze i dospijea u Dennet. Do ovog mekama prva tri stepena su stepeni jednosti (fen fillh), a poslije ova
tri su stepeni sjedinjenja (bek billh). To je dostignue ljudske due do Istinitog bez
stvorenog. Zhir i btin postaju jedno: Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijskotarikatskih izraza, u: Tesawwuf Islamska mistika, Zagreb 1989, 183-184. U djelu
Kafol-mahb se takoer kae da je istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn)
znanje o Dennetu i stanju njegovih stanovnika na temelju izravnoga gledanja i osvjedoenja nastalog kao plod otkrovenja: Howr, Kafol-mahb, str. 498.
10
oxr, arh-et-taarrof lemazhabot-tasawwof III (kritiko izdanje M. Rouan),
Tehrn 1366/1987, 1321.
8
9
211
Istinitost jamanoga uvjerenja je stanje srca. Dakle, ovo uvjerenje istjee iz stanja ovjekove nutrine koje je promjenljivo stoga to je srce podlono promjeni. Jamano uvjerenje na temelju gledanja srcem je, pak,
na razini tajne (serr) koja je nepromjenljiva. Stoga je ovo najuzvienija
razina jamanoga uvjerenja.11
Poglavlje o jamanome uvjerenju zavrit emo izrekom Sehl ibn Abdullaha koji je kazao: Srcu koje je outilo dah jekina zabranjeno je da
nakon ovoga trai drugu bliskost osim Allahove.12
EJH BONJAKOVO TUMAENJE JAMANOGA
UVJERENJA (YAQN)
Poslanicu Tajna jamanoga uvjerenja13 ejh Bonjak je, kako sam

kae, napisao ponukan molbom svojih uenika14 koji nisu mogli proniknuti u smisao iskaza o jamanome uvjerenju od znamenitog sufijskoga
Ibid, str. 1322.
Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye, str. 273.
13
Postojala je nedoumica oko odabira odgovarajueg termina kojim bi se na bosanski
jezik preveo izraz yaqn kljuan za razumijevanje Poslanice ejha Bonjaka, a da
se pri tome iskae sveukupnost semantikih nijansi sadranih u njemu. U tome mi
je svesrdnu pomo i podrku pruio akademik prof dr. Enes Kari te mu se ovom
prilikom toplo zahvaljujem.
14
Pa su mi neka braa u vjeri tragaoci za znanjem o duhovnome osvjedoenju i jamanome uvjerenju ukazali na ovo kljuem nejasnoe zakljuano mjesto i na njegovu jezgrovitu tajnu molei me da ga otkljuam i rasvijetlim. Pa na njihovu zamolbu
i s pomou Vladara Svemilosnog razrijeio sam ovu nejasnou. [fol.1a]
11
12
212
Mubina Moker
ejha Bakelendara.15 Naime, tumaei 99. ajet sure Hidr koji glasi:
Robuj Gospodaru svome sve dok ti jamano uvjerenje (jeqn) nadoe,
ejh Bakelendar je dao slijedee objanjenje o znaenju jamanoga
uvjerenja: Jamano uvjerenje nije drugo do objelodanjenje vjene Biti.
Nijjet objelodanjenja vjene Biti bez uoblienog djelatnog ina jeste ibadet, i ovo je nijjet koji je bolji i od samog djela; doim uoblieni djelatni
in ako nije praen nijjetom objelodanjenja vjene Biti ne predstavlja
ibadet nego formu i adet. Istinski tragalac je onaj iji objekt traganja,
ono traeno, jeste samo i jedino objelodanjenje vjene Biti i sve drugo
osim ovoga za njega je bezvrijedno i nitavno.16 Poslanica o jamanome
uvjerenju ejha Bonjaka predstavlja temeljitu i studioznu razradu ove
ejh Bakelendarove misli. Objelodanjenje prema tumaenju ejha Bonjaka jeste motrenje Lica Boijeg izravnim osvjedoenjem. Prvi i temeljni preduvjet kojeg mora ispuniti ovjek kako bi vlastito bie duhovno
osposobio za izravno motrenje Lica Boijeg jeste prevladavanje razine
nefs-i emmre svojstvene tjelesnoj prirodi. Ovakva osposobljenost uvjetovana je postupnim trganjem egzistencijalnih velova na stupnju svijeta
mogunosti. Duhovno se usredsreujui svim svojim unutarnjim potencijalima na promiljanje o Bogu ovjek spoznaje da je istinska svrha skrivena u inu boanskog stvaranja svakog pojedinanog tjelesnog organa
hvaljenje i velianje Njegovoga Bia. Snaenjem reene spoznaje, koja je
nuno praena razliitim vidovima dobrovoljne pobonosti kao izrazima
ovjekova nadahnua ljubavlju prema Bogu, ovjek se oslobaa mrane tjelesne prirode svojstvene svijetu mogunosti i uspinje se na razinu
Qurb-i nevfil17 na kojoj u uzvratnom inu izljeva boanske ljubavi iezavaju svojstva njegovoga vlastitoga bia koje sada postaje poput ogledala u kojem se reflektira Lice Boije.
Pa kada je duhovna osposobljenost i pripravljenost upotpunjena Uzvieni Bog u ogledalu ovjekovih suastvenih podobnosti pokazuje Svoje Lice; ili ogledalo ovjekova bia isijava vlastitu refleksiju njegova
Gospodara; ili Uzviena Boanstvenost u ovjekovo ogledalo utiskuje
Ugledni i znameniti ejh Demaluddin Bakelendar, sudei prema godini njegove
smrti koju navodi Dami, ivio je najvjerojatnije potkraj 7. i u prvoj polovici 8. stoljea po Hidri. Pojava mu je zraila svjetlou istoga iznutarnjeg iskustva. Kau da je
bio posjednik duhovnih pregnua, halveta, mnogobrojnih virdova ibadeta i pobonosti. Njegov govor je bio produhovljen a linost mu je odavala obiljeja milosti. m,
Nafahtol-ons (kritiko izdanje Mahmd bed), Tehrn 1991/1370, 268-269.
16
Ibid., str. 268.
17
Znaenje razine Qurb-i nevfil objanjava hadis: Moj rob Mi se ne prestaje pribliavati dobrovoljnim pobonim inima sve dok ga Ja ne zavolim, a kada ga Ja
zavolim, Ja bivam sluh kojim on uje, vid kojim on vidi, ruka kojom on hvata i noga
kojom on hita.
15
213
impresiju ija snaga e ovisiti od punoe ovjekove duhovne sposobnosti i podobnosti; ili se ona (impresija) oituje prema stvorenoj predodbi ovjekovoj. [fol. 1b]
ovjek ovakve duhovne zbilje dostojan je da se nazove robom Boijim u punini sveukupnosti i sveobuhvatnosti znaenja sadranog u ovoj
najuzvienijoj duhovnoj tituli jer njegovo bie zrai snagom vjerovanja
obznanjenog u predaji o ihsnu: da oboava Allaha delle anuhu kao
da Ga vidi. To je vjerovanje koje e ovjeka zbiljskoga roba Boijeg
u konanici dovesti do spoznaje zbilje jamanoga uvjerenja.
Nadalje, ejh Bonjak znaenje jekina motri u odnosu na duhovnu
razinu Boijih prijatelja (awliy) i u odnosu na muhamedansku duhovnu zbilju, pri tome dajui kritiku analizu tumaenja jamanoga uvjerenja od jednog dijela komentatora na temelju kojeg jamanome uvjerenju treba dati znaenje smrti.
Duhovni poloaj odabranika Poslanikova ummeta, Boijih prijatelja, doputa da se u odnosu na njih jekinu da znaenje smrti. Naime, cijeli njihov ivot nalikuje ibadetu. Oni se nutrinom nalaze u stanju stalne
sedde srca. Kada jednom uini seddu srce ostaje stameno i vrsto
u tome nepromijenjenom stanju. Dakle, sedda srca je preduvjet za nadolaenje jamanoga uvjerenja. Pa kada Bog naloi: Robuj Gospodaru
svome sve dok ti jamano uvjerenje nadoe, to znai srcem koje jeste
duhovna bit tvoga bia padni na seddu e da bi ti nadolo jamano
uvjerenje na temelju gledanja srcem (aynul-yaqn). Sve to je ovjek
osposobljeniji i pripravniji za izravno motrenje Lica Boijeg on svojim
ibadetom posvjedouje istinsko robovanje Bogu, isto od uvjetovanosti
koje su nuni pratilac svijeta mogunosti.
Interesantno je da ejh Bonjak ovdje podcrtava razliku izmeu
zbiljskih sufija i onih koji se vanjtinom takvima prikazuju. I upravo je
nepoznavanje sutine robovanja prepoznatljivo obiljeje patvorenih
sufija, onih ija su srca stanita slavoljubivosti, tenje za vlau, oitovanja nadnaravnih djela. Sve to je njihova obuzetost svijetom mogunosti snanija i veza sa stvorenjima vra, utoliko im je zakrivenija razina Boije bliskosti to se oituje osjeajem tjeskobe u grudima
(qabz). Dakle, jekin duhovnih odlinika znak je upotpunjenog robovanja koje se ozbiljuje neprekidnim ibadetom biti vlastitoga bia. Stoga ih
se i obavezuje na ibadet i robovanje sve do smrti.
Ovim Bog Uzvieni opominje evlije iz ummeta Mustafina, sallallahu
alejhi ve sellem, na to da: Mi smo vas stvorili da biste Nam robovali
i da biste Nam inili seddu i ibadet; i vaa srca koja su mjesto isijavanja nura boanskih pojavnosti i neiscrpnih izljeva blagodati ulatili
smo poput ogledal u kojima se reflektira Nae Lice kroz sveukupnost
214
Mubina Moker
Boijih imena koja postoje u zasebnoj, za njih namijenjenoj boanskoj

sferi (...). Dakle, oni meu sufijama koji oboavaju vanjtinu [fol. 5b] i
pogled kojih je uperen ka svijetu mogueg; koji su lica svoja zakrenuli
od robovanja i okrenuli se vostvu i upravljanju i pokazivanju znanja;
oitovanju kerameta i udesa; sve to je snanija njihova zaokupiranost
stvorenjima i svijetom mnotva, vostvom i ugledom to je slabija spona
sa razinom bliskosti uz Velianstvenoga Boga. I na razini izmijeanosti
sa stvorenjima javlja se osjeaj stijenjenosti i odsustva prostranstva u
grudima. A od Allaha uputa svaka dolazi. [fol. 6a]
Kada je o hazreti Poslanikovoj linosti rije ovakvo tumaenje je

nepotpuno, a uzme li se u obzir njegova zadaa pozivanja u islam ono
je tavie i neprihvatljivo, smatra ejh Bonjak. Samo na ovaj nain
motreno, ajetom bi Poslaniku bio naloen ibadet sve do smrti ime bi
njegova vjerovjesnika misija bila stavljena u drugi plan. Znamo li da
je Poslanikovo obznanjivanje Boije poruke ljudima kontinuirano teklo
sve do njegove smrti neodrivost ovakvih stajalita je neupitna.
Sutina ejh Bonjakova tumaenja jamanoga uvjerenja u odnosu
na hazreti Poslanika je slijedea: jamano uvjerenje, kao takvo, egzistiralo je u Poslanikovoj metafizikoj naravi (nr-e mohammad) prije
njegova oitovanja kao povijesne linosti u pojavnome svijetu. Dakle,
izmeu muhamedanske duhovne zbilje i jamanoga uvjerenja postoji
suodnos koji ukazuje da je svakoj razini spomenute zbilje nuno prisajedinjena njoj analogna razina jekina koja svoje konkretno odreenje
dobija na razini vjerovjesnitva i poslanstva. Sa druge strane, budui da
je isto robovanje odrednica muhamedanske duhovne zbilje18, logino
je da postoji uzajamna veza i izmeu robovanja i jamanoga uvjerenja.
Na tragu ovoga ejh Bonjak zakljuuje da inom ibadeta koji mu je naloen kuranskim ajetom: Slavi Gospodara svoga i zahvaljuj Mu. Budi
od onih koji seddu ine19 Poslanik ozbiljuje jamano uvjerenje razine
vilajeta na kojoj je proivio iskustvo duhovne bliskosti s Bogom prije
nego je njegova povijesna linost sputena na razinu svijeta mogunosti
u kojem mu je povjerena zadaa vjerovjesnitva. Budui da je poslanika zadaa poziva u islam mogla biti realizirana jedino na razini svijeta
mogunosti koji je nunou svoje prirode pobuivao razliita stanja
Nema niti jednog znaenja uzvienijeg od robovanja, niti za vjernika ima potpunijeg
i savrenijeg imena od imena rob. Stoga je Bog, neka je velianstveno Njegovo ime,
opisujui no Mirada i najuzvienije trenutke Poslanikove u njoj kazao: Slavljeno je,
isto i uzvieno Bie Onoga, Koji je nou odveo roba Svoga (Muhammeda), od Mesdidi Harama do Mesdidi Aksaa (Kuran, al-Isr, 1) i pa je objavio Njegovu robu (Poslaniku) to je objavio (Kuran, an-Nam, 10). Da je postojalo ime uzvienijega znaenja
od imena rob, Bog bi ga oslovio njime; Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye, str. 306.
19
Kuran, al-Hir, 98.
18
215
u Poslanikovu biu, ta su ga stanja sprjeavala da oituje svoju preegzistentnu narav a time i ozbilji razine jekina njoj prisajedinjene. Sukladno ovome, nije Poslanikov ibadet uzrok za nastanak nepostojeeg
jamanoga uvjerenja nego je samo povod da se njime Poslanik oslobodi
duhovne tjeskobe i da se, ozbiljujui inom sedde istinsko robovanje,
u ovozemnome ivotu povrati na razinu vilajeta, prijateljstva s Bogom,
kada e mu iznova doi ono jamano uvjerenje prisajedinjeno njegovoj muhamedanskoj zbilji konkretizovano na razini vjerovjesnitva i
poslanstva. Stoga Bog u obraanju Poslaniku i kae: Robuj Gospodaru
svome sve dok ti jamano uvjerenje nadoe, tj. dok trenutno iezlo
jamano uvjerenje razine vilajeta u inu sedde ne dobije svoje konkretno egzistencijalno odreenje.
Razina vjerovjesnitva i zadaa pozivanja iziskuju prostranstvo grudi i
rafiniranost srca da bi boanski vahj u onom obliku u kojemu se iz vieg
svijeta sputa u poslaniko isto srce ba u takvome obliku se objelodanio ummetu. Poslaniko srce koje je mjesto sputanja vahja nije
podlono promjenama, doim su se tvoje grudi stijesnile zbog rijei
mnogoboaca a pozivanje zahtijeva prostranstvo u grudima. Dakle, da
bi ti nestalo tjeskobe u grudima Nas slavi izriui Nam zahvalu i budi u
skupini sadida i vrati se svome robovanju koje jeste zbilja tvoga bia
da bi ti ieznula stijenjenost u grudima e da bi u inu sedde osjetio
bliskost s Nama i da izmeu Nas i tebe ne ostane nita to bi nas razdvojilo, jer zraci nura Nae velianstvenosti spaljuju tuinca (osim Mene).
Dakle, kada ti nestane stijenjenosti u grudima u tebi snai jamano
uvjerenje i spokoj koji su te bili napustili zbog stijenjenosti u grudima
stoga to se u isto vrijeme ne mogu pojaviti i stijenjenost u grudima i
jamano uvjerenje. [fol. 5b]
Na kraju svoga veoma iscrpnog i temeljitog tumaenja jeqna ejh

Bonjak iznosi zanimljiv zakljuak kako izrazu att sve dok, u dijelu ajeta: (...) sve dok ti jamano uvjerenje (yaqn) nadoe treba dati
uzrono znaenje: zato, zbog toga, te da bi shodno tome ajet o jekinu
trebalo ovako razumijevati: Robuj Gospodaru svome zato (zbog toga)
da ti jamano uvjerenje nadoe.
Posebnost Poslanice je u specifinom i jedinstvenom ejh Bonjakovu poimanju razina jekina. ejh nam govori o etiri razine, odnosno o
etiri, kako ih je nazvao, stuba jamanoga uvjerenja: prvi je (izvanjsko)
znanje (ilm); drugi je oko srca (ayn); trei je istina (aqq) i etvrti je
zbilja (aqqat). Ovi stubovi su temelji na kojima poivaju etiri razine jekina. On je, dakle, trima razinama jamanoga uvjerenja o kojima
govori Kuran pridodao i etvrtu, a to je zbilja jamanoga uvjerenja
(aqqatul-yaqn). Tragom ovoga ejh Bonjakova tumaenja razine jamanoga uvjerenja su:
216
Mubina Moker
1. Jamano uvjerenje na temelju (izvanjskoga) znanja, obavijesti

(ilmul-yaqn);
2. Jamano uvjerenje na temelju opaanja, gledanja srcem (aynul-yaqn);
3. Istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn);
4. Zbilja jamanoga uvjerenja (aqqatul-yaqn).
ejh Bonjak istie da jamano uvjerenje shvaeno prema tumaenju ejha Bakelendara kao objelodanjenje vjene Biti, ne poiva na
rijeima, nema, dakle, znaenje uvjerenja na temelju (izvanjskoga) znanja (ilmul-jeqn), ve podrazumijeva uvjerenje koje je plod srane oevidnosti (aynul-yaqn) ijim snaenjem istovremeno jaa sposobnost
izravnoga osvjedoenja. Istinitost (aqqul-yaqn) i zbilja (aqqatulyaqn) jamanoga uvjerenja znakovite su odrednice ovjekovoga upotpunjenja i usavrenosti u robovanju Bogu.
Znaj da jamano uvjerenje poiva na etiri stuba, od kojih se svaki odnosi na jednu od razina jamanoga uvjerenja: prvi je izvanjsko znanje
(ilm); drugi je oko srca (ayn); trei je istina (aqq); etvrti je zbilja
(aqqat); jer je Uzvieni Bog zbog jamanoga uvjerenja stvorio znanje, sranu oevidnost, istinu i zbilju. Rekao je Boiji poslanik Bog
mu se smilovao i spasio ga: Doista, svaka istina ima zbilju. Kada se
potvrdi i ozbilji istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn) nuno slijedi da ova istina ima i zbilju. To je zbilja jamanoga uvjerenja
(aqqatul-yaqn). Dakle, na temelju ovoga zbilja (aqqat) je etvrti
stub jamanoga uvjerenja. Ali zbilja je prosvjetljenje, doim su tri preostala stuba kur'anska.20 Dakle, kada ovaj znameniti arif, tj. ejh Demaluddin Bakelendar govori o jamanome uvjerenju, on pod tim ne misli
na jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja (ilmul-yaqn),
jer vjernikovo uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja ovisi o stepenu njegovoga vjerovanja, doim vjerovjesnikovo ovisi o obavijesti od
Vladara o svemu obavijetenog, i ova razina jeste razina obavijesti, a
ne izravnoga osvjedoenja; nego se ejhove rijei odnose na jamano
uvjerenje nastalo posredstvom opaanja, gledanja srcem (aynul-yaqn)
na kojoj razini rob Boiji posjeduje sposobnost izravnoga osvjedoenja.
Istinitost (aqqul-yaqn) i zbilja (aqqatul-yaqn) jamanoga uvjerenja
ostvaruju se kroz napredovanje u ibadetu i isto robovanje. [fol. 2a]
Na koncu, ejh Bonjak zakljuuje da je ibadet nuni preduvjet da

bi ovjekovo bie uope moglo biti primateljkom jamanoga uvjerenja.
Zanimljivo je da on ibadet ne shvaa samo kao individualni obredoslovni in kojim osoba ukoliko ga obavlja u stanju potpunoga duhovnoga osvjedoenja kontemplira Boiju (sve)prisutnost nego mu daje jedno
Radi se o tri razine jamanoga uvjerenja (yaqn) na koje upuuje Kuran. Ilmulyaqn i aynul-yaqn se spominju u suri at-Takur, 5 i 7, dok se aqqul-yaqn spominje u suri al-Wqia, 95.
20
217
ire i uopenije znaenje. U opem smislu motreno, ljudski ivot je

ibadet u znaenju da se duhovno osvijetena osoba nijjetom, mislima,
rijeima i postupcima, dakle u svim aspektima svoga ovozemaljskog
egzistiranja, dobrovoljno i svjesno podlae Boijoj volji. I samo ibadet
koji se ozbiljuje u punini oba njegova znaenja, individualnog i opeg,
je povod za nadolaenje jamanoga uvjerenja (yaqn).
IZVORI I LITERATURA
Bn, M. (2000/1378) Maqmat-e manaw, Tehrn: Entert-e Bn.
Bonjak, A. (1034. H.) Serr-e yaqn f qoulihi Tal: Wabud Rabbake att
yatiyak al-yaqn, Istanbul: Millet Genel Ktphanesi, arullah Ef, br. 2129/2.
Boxr, A. E. (1987/1366) arh-et-taarrof lemazhabot-tasawwof III. Kritiko
izdanje M. Rouan, Tehrn: Entert-e Astr.
ehaji, D. (1982) ejh Abdullah Bonjak Abdi bin Muhamed al-Bosnewi, Zbornik radova Islamskog teolokog fakulteta u Sarajevu, br.1.
Sarajevo: Islamski teoloki fakultet.
m, A. (1991/1370) Nafahtol-ons. Kritiko izdanje Mahmd bed,
Tehrn: Moassese-ye Ettelt.
Hadibajri, F. (1989) Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, Tesawwuf
Islamska mistika, Zagreb: Zagrebaka damija.
Howr, A. (1997/1376) Kafol-mahb. Kritiko izdanje W. ukovski,
Tehrn: Entert-e Tahr.
Kuran asni (1990) Preveli: Muhammed Panda i Demaluddin auevi,
Zagreb: Stvarnost.
Rm, D. M. (1999/1378) Masnaw Manaw III.. Kritiko izdanje AbdolKarm Sor, Tehrn: Entert-e elm wa farhang.
Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye (1995/1374). Kritiko izdanje B.
Forznfar, Tehrn: Entert-e elm wa farhang.
218
Mubina Moker
TAJNA JEKINA U SVJETLU GNOSTIKOGA NAUKA

EJHA BONJAKA
Saetak
U procesu ovjekovoga samoozbiljenja jamano uvjerenje (yaqn)
predstavlja jedan od najbitnijih, ak bi se moglo kazati sredinjih, segmenata gnostikoga nauka budui da ga sufijski prvaci nazivaju jahalicom na kojoj salik putuje obzorjima vlastitih mikrokozmikih svjetova. A kretnje na putovanje nezamislivo je bez jahalice. Pitanje jekina
bilo je predmetom interesovanja i ejha Abdullaha Bonjaka kojem je
posvetio i jednu od svojih Poslanica. U prvom dijelu rada dat je saeti
prikaz jamanoga uvjerenja na temelju ranih gnostikih izvora. Drugi
dio rada jamano uvjerenje tretira u svjetlu gnostikoga nauka ejha
Bonjaka koji na jedan originalan nain promilja o ovome pitanju motrei ga kroz dva aspekta: u odnosu na razinu Boijih prijatelja (awliy)
i u odnosu na muhamedansku duhovnu zbilju.
SECRET OF YAQN IN LIGHT OF THE GNOSTIC TEACHINGS
OF SHEIKH BONJAK
Summary
In the process of human self-actualization, the concept of firm conviction (yaqn) is one of the most important, we could even say central segments of Gnostic doctrine, since Sufi leaders call it a vehicle
on which a salik (a spiritual traveler) travels, through the horizons of
his own microcosmic worlds. And starting a journey is inconceivable
without a ride / vehicle. Question of yaqn has been also the subject of
interest of Sheikh Abdullah Bonjak to which he dedicated one of his
Epistles. In the first part of the paper there is a summary of firm conviction based on early Gnostic sources. In the second part of the paper firm
conviction is treated in light of the Gnostic teachings of Sheikh Bonjak
who in an original way reflects on the issue, contemplating it from two
different aspects: in relation to the level of Gods friends (awliy) and
in relation to Muhammedian spiritual reality.
Keywords: tasawwuf, firm conviction, yaqn, Sheikh Abdullah Bonjak
UDK: 28(497.6):94(497.6)15
ALADIN HUSI
(Sarajevo)
NEKE KARAKTERISTIKE PRIHVATANJA ISLAMA U

BOSANSKOM SANDAKU POETKOM 16. STOLJEA
Kljune rijei: Bosanski sandak, prihvatanje islama, novopazarska oblast, istona
Bosna, srednja Bosna, zapadna Bosna, srednjodalmatinsko zalee
Prihvatanje islama u pojedinim krajevima Balkanskog poluostrva bilo

je uslovljeno brojnim faktorma i praeno odreenim fenomenima. Po
svome obimu ta pojava izdvaja Bosnu i Albaniju kao dva specifina i
jedinstvena podruja, gdje je ona bila izraenija u odnosu na sve druge
oblasti pod osmanskom vlau. Ovaj fenomen u ta dva podruja objanjavan je forsiranjem prihvatanja islama iz stratekih razloga.1 Stepen
prihvatanja islama, meutim, ni na prostoru Bosne nije imao ujednaen
tok i dinamiku, gdje je takoer bio uslovljen odreenim okolnostima.
Pojedina podruja Bosanskog sandaka ve su bila predmetom panje,
ukljuujui prve decenije 16. stoljea. Istraivanja su vrena za nahije
Saraj, Visoko, djelomino oblast Pavlovia te podruja zapadne Bosne
koja su kasnije ula u sastav Klikog sandaka. Ona su najee praena
u vremenskoj vertikali 1468-1604. godine.2 Meutim, u njima nije obuhvaeno cjelokupno stanovnitvo, a osim toga povremeno nedostaje
cjelovita analiza posebno za tridesete godine 16. stoljea. I pored toga,
postojee studije predstavljaju vrijedna dostignua za komparativne
Nedim Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu pod Turcima, Godinjak ANU BiH XIII, Centar za balkanoloka ispitivanja 11, Sarajevo 1976,
385-414. Od novijih radova o pitanju prihvatanja islama u Albaniji skreemo
panju na: Dritan Egro, Islam in the Albanian lands (XVth-XVIIth Century)
Religion und Kultur im albanischsprachigen Sdosteuropa, Frankfurt a. M.
2010, 13-51.
2
Vidi: Prilozi za orijentalnu filologiju 41/1991, Nauni skup irenje islama i islamska kultura i civilizacija u Bosanskom ejaletu, Sarajevo 1991.
1
220
Aladin Husi
analize mikrorejona unutar Bosanskog sandaka.3 Na osnovu njih mogue je doi do nekih ocjena koje mogu odrediti glavne teritorijalne i
vremenske tokove prihvatanja islama. S obzirom na postojanje razliitih pojava u nekim regijama unutar samog Bosanskog sandaka, poeljno je promatrati ih i u irem teritorijalnom kontekstu. Kako je prikaz
sandaka kao cjeline izostao, cijenimo neophodnim promatrati to i po
horizontali cjelokupnog sandaka kao jedinstvenog prostora.
Ovaj rad bavi se analizom dostignutog stepena prihvatanja islama
u Bosanskom sandaku do kraja tree decenije 16. stoljea.4 Vie razloga opredijelilo nas je za taj teritorijalni okvir i vremensko polazite.
Po svom opsegu, poetkom 16. stoljea Bosanski sandak obuhvatao
je prilino irok prostor, od Zveana na jugoistoku (danas na Kosovu)
do Like na sjeverozapadu (danas Hrvatska). Cjelokupni prostor u to
vrijeme predstavljao je jednu administrativnu jedinicu, pa prema tome
postojale su istovjetne administrativno-pravne i iste, ili priblino iste,
drutveno-ekonomske pretpostavke za tu pojavu. S druge strane, Bosanski sandak u svojim granicama obuhvatao je dijelove tri razliita
srednjovjekovna dravno-pravna okvira srpske, bosanske i hrvatske
drave, kao i tri razliite duhovne tradicije pravoslavnu, katoliku i
tradiciju Crkve bosanske, sa razliitim stepenom utjecaja u pojedinim
regijama.5 Vrijeme uspostave osmanske vlasti u ovim oblastima sandaka bilo je razliito. U istonim dijelovima ona je uspostavljena prije
vie od jednog stoljea, a u krajnjim zapadnim tek poslije neto vie od
jedne decenije u odnosu na vrijeme koje je predmetom analize.
Stoga se kao osnovna pitanja na poetku postavljaju: korelacija izmeu duine osmanske vladavine i stupnja prihvatanja islama, da li i
u kojoj mjeri postoji razlika u zonama razliitih duhovnih utjecaja, te
odnos prihvatanja islama u selu i gradu unutar tih zona?
Prostor Bosanskog sandaka u ovom sluaju podijeljen je u nekoliko
regija koje e biti predmetom analize. Granice tih regija uslovljene su
historijskim faktorima. Svaka od njih predstavljala je zasebnu historijsku cjelinu u srednjem vijeku, a i osmanska administrativna podjela u prijelaznoj fazi uprave prepoznavala ih je kao zasebne vilajete:
Machiel Kiel, Ottoman Sources for the Demographic History and the Process of
Islamization of Bosnia-Hercegovina and Bulgaria in the 15-17 Centuries: Old Sources New Methodology, International Journal of Turkish Studies, Fall 2004, 10
(1-2), 93-119.
4
Ovo istraivanje zasniva se na popisima iz 1530. godine: Istanbul, Babakanlik
Osmanli Arivi (BOA), TD 157, 164 i MAD 540.
5
Boris Nilevi, Slika religioznosti srednjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak,
POF 41/91, 337-345; Pejo okovi, Crkva Bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo
2005.
3
Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...
221
Jele (Novi Pazar), Zemlja Pavlovia, Kraljeva zemlja, Vilajet Hrvat i

sl. do 1530. godine mnogi od tih naziva su iezli, ali su nam posluili
kao osnova za regionalizaciju u ovoj analizi, uz minimalna odstupanja
uvjetovana nekim geografskim specifinostima, ali i nemogunou
preciznog definiranja tih granica usljed povremenih administrativnih
nepodudarnosti. One ipak ne mogu bitnije utjecati na ukupan rezultat.
Stoga se inilo opravdanim teritorij Bosanskog sandaka iz 1530.
godine podijeliti na sljedee oblasti koje emo uslovno nazvati: 1. Novopazarska, od Zveana na jugoistoku do Drine (podruje srednjovjekovne srpske drave), 2. oblast Pavlovia (prostor srednjovjekovne
Bosne istono od Sarajeva do dananje granice sa Srbijom), 3. oblast
Kraljeve zemlje (gornji i srednji tok rijeke Bosne sa slivnim podrujima
do Maglaja), ukljuujui i oblasti Neretve i Rame koje su tradicionalno
ulazile u sastav Kraljeve zemlje, 4. uskopsko-livanjska zona (srednjovjekovni Donji Kraji) i 5. srednjodalmatinsko zalee sa likim podrujem. U tim prostornim okvirima e se pokazati odreena kretanja i dostignuta dinamika, slinosti i razlike meu oblastima, a sasvim sigurno
i neke specifinosti unutar tih oblasti.
1. NOVOPAZARSKA OBLAST
Novopazarsko podruje vrlo rano dolo je pod udar osmanskih osvajanja i uspostave osmanske vlasti. Prisustvo kadije u rudniku Gluhavica blizu Novog Pazara izvori evidentiraju ve 1396. godine.6 Redovna
vlast uspostavljena je tokom prve polovine 15. stoljea. Novi Pazar se
prvobitno nalazio u sastavu Skopskog krajita kao Vilajet Zvean, Jele, Sjenica i Ras.7 Promatrano sa tog stanovita, pretpostavke za poetak irenja islama, barem na uem dijelu, ispunjene su vrlo rano.
U vrijeme koje nas zanima, tj. poetkom 16. stoljea, ovaj prostor
inilo je 16 nahija. U nekima od njih na teritoriju cijele nahije nema
uope prisutnih muslimana, i to u nahijama Bobolj, Moravica i Ostatija.
Prate ih gotovo istovjetno nahije Niki, Trebne i Vrae koje imaju, tek
simbolian procent od 1% muslimana.
Ovo podruje karekterizira mali broj naselja zahvaenih talasom irenja islama, ali i mali, najee neznatan, broj domova u pojedinim
naseljima, tako da u ovim nahijama gotovo i nema pojave toga procesa,
Olga Zirojevi, Tursko vojno ureenje u Srbiji 1459-1683, Beograd 1974, 26.
Hazim abanovi, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1959,
117; Isti, Krajite Isa-bega Ishakovia, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine,
Sarajevo 1964.
6
7
222
Aladin Husi
jer se sve moe svesti na pojedinane i rijetke sluajeve, za koje moemo

kazati da predstavljaju izuzetke. Ovdje se ipak izdvaja jedna grupa nahija, barem prividno, sa neto veim prisustvom muslimana. No, bez obzira
na veliinu nahije i demografski potencijal, one najee ne doseu ni
50 domainstava muslimana po nahiji. Kao nahije s veim brojem muslimana na ovom podruju mogu se smatrati: Banja 33 domainstva,
Bare 44, Jele 40, Ras 47 i Sjenica 43 domainstva muslimana.8 Izraeno procentualno, to je izmeu 2-4% domainstava tih nahija. S obzirom
na to da su neke, poput Jelea i nahije Ras, velike i da imaju i do 90 naseljenih mjesta, onda je to gotovo zanemarujue. Ovim nahijama moemo
pridodati i Sjenicu i ubrojiti je u vee nahije sa 42 naselja. No, veoma
mali broj sela, tek pet, zahvaeno je prihvatanjem islama. Ponegdje se
javljaju male oaze muslimanskih sredina, najvie do 5 domainstava. Realniju predodbu o stepenu islamizacije mogue je stei ako se kae da
spomenuti broj u tim nahijama ne dostie jedno domainstvo po naselju.
Za kraj razmatranja ove oblasti ostavili smo: Arane, Zvean, Bare
i Novi Pazar, zato to ove nahije imaju gradska naselja ili zaetke gradskih naselja, te su mogue komparacije tog procesa meu naseljima
razliitog drutveno-ekonomskog i pravnog poloaja. Status pazarnog
mjesta imali su Novi Pazar, Mitrovica, Arane i Priboj, a status varoi
Nova Varo (ili Varo Iskender-pae). Ovdje treba istai da izvori iz ove
godine registriraju Novi Pazar kao zasebnu nahiju, premda on pripada
nahiji Ras, u okviru koje je popisivan u drugim sluajevima.
Od uspostave osmanske vlasti do tridesetih godina 16. stoljea razvio se veoma mali broj gradskih naselja, svega 5. Samo su dva preteno muslimanski gradovi Novi Pazar i Mitrovica. Svakako najrazvijeniji grad bio je Novi Pazar sa 577 muslimanskih i 120 nemuslimanskih
domova. To znai da je u Novom Pazaru 83% domova muslimana. No
ovaj pokazatelj se mora uzimati s oprezom. On teko moe biti mjerilo prihvatanja islama u samom gradu, pa i okolini, jer gradsko stanovnitvo po svome porijeklu ne pripada u potpunosti Novom Pazaru
niti njegovoj uoj okolini. Grad je apsorbovao stanovnitvo kako svoga
ueg okruenja tako i nekih udaljenijih mjesta. U Novom Pazaru ono je
prilino heterogenog sastava, s podruja Rasa, Sjenice, Jelea, Nikia,
Sarajeva, Olova, Viegrada, Hercegovine, pa i Zvornika.9 Najvie ih je
Kako domainstvo predstavlja osnovnu jedinicu za ovu analizu, u postupku
obrade izvora i izraunavanja procenta nisu uzimani u obzir neoenjeni (mcerred)
muslimani zato to u trenutku nastanka popisa oni nisu imali status samostalnih
domainstava.
9
U navedenim sluajevima uz imena pojedinaca precizno stoji neka od navedenih
odrednica mjesnog ili regionalnog karaktera.
8
223
porijeklom s podruja Hercegovine oko 30. U mjestima svoga porijekla oni su ve prihvatili islam i kao muslimani dolazili u Novi Pazar.
Njima treba dodati i odreen broj inovnika, vjerskih slubenika, potomaka vojnike klase, uglavnom izvan ueg podruja Novog Pazara, pa
i osloboenih robova. Meutim, grad u ovom sluaju nije apsorbovao
samo muslimansko stanovnitvo nego i nemuslimansko. Jedna mahala
od 27 domainstava bila je naseljena trgovcima Dubrovanima, dok je
druga bila naseljena trgovcima iz susjednih nahija Jele, Ras i Vuitrn.
To znai da i 62% nemuslimana dolazi iz blieg ili daljeg okruenja.10
S Mitrovicom je drugaija situacija. Ona je u konfesionalnom pogledu
homogenija: muslimana je 94% a nemuslimana 6 %, ali je znatno manja, sa svega 66 domova. Usljed manjeg broja domainstava manje je i
stranaca s drugih podruja, ali ih ipak ima iz Vuitrna, Alada Hisara
(Kruevca) i Ilbasana. to se Nove Varoi (Varoi Iskender-pae) tie,
ona jo uvijek nije znaajnije zahvaena prihvatanjem islama, tek 20%
domova ine muslimani, a u pazaru Arane ih je 15%. U Priboju nalazimo samo jedno muslimansko domainstvo prema 112 nemuslimanskih.
I gradska naselja, sa izuzetkom Novog Pazara i Mitrovice, uprkos razdoblju duem od osam decenija, nisu se transformirala u preteno muslimanske sredine. Mnogo vie iznenauje slab utjecaj grada, posebno
Novog Pazara i Mitrovice kao gradskih naselja sa islamskim institucijama, na okolna sela u kojima je taj utjecaj u ovoj fazi osmanske vladavine
potpuno neprimjetan. Ako se uope moe govoriti o utjecaju, onda se on
ograniavao na apsorbovanje muslimanskog stanovnitva u grad.
Kada se izuzmu gradska naselja sa svim svojim stanovnitvom,
muslimanskim i nemuslimanskim, stepen prihvatanja islama na selu u
ovom regionu dostie tek 2% (249 domainstva muslimana). ini se da
ne bi bilo odrivo pravdati slab utjecaj islama iskljuivo vlakim porijeklom stanovnitva veeg dijela toga podruja, jer vlaka naselja Banje i
Bara pokazuju vie sklonosti ka prihvatanju islama u odnosu na mnoga druga naselja ije stanovnitvo nije u vlakom statusu. Ovdje posebno iznenauju ua podruja Mitrovice (nahija Zvean) i Novog Pazara
(nahije Jele i Ras), gdje ni broj naselja niti broj muslimanskih domainstava ne mogu potvrditi bilo kakav, ak ni minimalan utjecaj grada
sa svim pretpostavkama na irenje islama u njihovoj okolini. Premda je
veoma mala, u nahiji Priboj odnos je u potpunosti obrnut. U nekoliko
seoskih naselja imamo prisutne muslimane, tako da u ovoj nahiji veina
muslimana ivi na selu, dok ih u gradu gotovo nema.
TD 157, 109-123, Hatida ar-Drnda, Osnivanje Novog Pazara i njegov razvitak
do kraja 16. stoljea, Novopazarski zbornik 8, Novi Pazar 1984, 77-102.
10
224
Aladin Husi
Sve u svemu, na ovom podruju procent muslimana dostigao je tek

8%. Ako se izuzme samo grad Novi Pazar, kao prostor i naselje s najveom koncentracijom muslimanskog stanovnitva od kojeg izvjestan
broj pripada doseljenicima, onda taj procent dostie tek 3%, a nemuslimana 97% . To znai da je udio ostalih gradskih naselja zanemariv i
neprimjetan i da na sva ostala gradska naselja otpada 1% muslimana.
Ovdje se namee i pitanje da li je to tek izraz trenutnog stanja ili je ono
nastavljeno i u kasnijem vremenu. Stoga je neophodno pratiti kako se
taj proces odvijao do kraja 16. stoljea i da li je u kasnijem razdoblju
pokazivao tendenciju znaajnijih promjena, odnosno pojaanu dinamiku. Iako je evidentna tendencija rasta broja muslimana u narednih sedam decenija, irenje islama nije znaajnije dobijalo na dinamici. Do
poetka 17. stoljea na cjelokupnom prostoru broj muslimana je dostigao 17%. To znai da u narednih sedam decenija broj muslimana nije
povean ni za novih 10%, to se ne moe smatrati znaajnim napretkom u pogledu irenja islama. Ovdje ipak treba imati na umu nekoliko
pojava, prije svega djelominu stagnaciju Novog Pazara, i migracije u
pravcu drugih gradskih centara, tako da treba pretpostaviti da je stepen
irenja islama mogao dostii 20%. No i to je, s obzirom na dinamiku u
nekim drugim krajevima sandaka, jo uvijek prostor prilino zatvoren
za znaajniji utjecaj islama. I migracioni procesi nemuslimana dijelomino su utjecali i mijenjali ukupan odnos unutar ovih podruja. To se
posebno odnosi na vlake skupine koje su se kretale u pravcu zapada
(Bosna) ili sjevera (Zvornik, Slavonija). Demografska stagnacija do
poetka 17. stoljea je oigledna. U tom periodu ovo podruje biljei gubitak od oko 3000 domainstava,11 tako da iskazani rast procenta
muslimana nije samo rezultat realnog poveanja nego i smanjenja broja nemuslimana. Ipak, utjecaj grada do kraja 16. st. neto je izraeniji
nego u 15. ili poetkom 16. stoljea, posebno u nahijama Zvean, Jele
i Ras, no jo uvijek na okolinu ne djeluje u nekoj znaajnijoj mjeri
koja bi drastinije promijenila sveukupnu konfesionalnu sliku okoline.
Zvean ne prelazi 15%, a Jele 12% muslimanskih domova. S nahijom
Ras je neto drugaija situacija. Tu je procent porastao na 39%, no izuzmemo li gradsko naselje Novog Pazara, onda je on znatno nii 26%,
ali ipak iznad opeg prosjeka podruja. To znai da je utjecaj grada
bio znatno snaniji nego poetkom 16. stoljea. S druge strane, primjer nahije Zvean je potpuno drugaiji. Utjecaj grada na okolinu bio
je znatno manji u odnosu na Novi Pazar. U selima nahije Zvean stepen
prihvatanja islama porastao je na 7%, to je izrazito slab utjecaj grada
Adem Handi, O drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni poetkom XVII stoljea, POF XXXII-XXXIII, 1982-83, 129-146.
11
225
na konfesionalne prilike u okolini. Navedeni porast broja muslimana

krajem 16. stoljea samo je nagovjetaj da pojedini krajevi ove oblasti
tek ulaze u fazu intenzivnijeg prihvatanja islama, koja e u 17. stoljeu
ii svojom uzlaznom linijom.
2. ISTONA BOSNA
Druga zona analize obuhvata devet nahija u dananjim granicama Bosne, i to njenom istonom dijelu: Bire, Bora, Brodar, Dobrun, Hrtar,
Osat, Studena, Viegrad i Vratar, dakle, priblino meuprostor gradova
Viegrad, Rogatica, Sarajevo, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica. Zanemare li se povremena osmanska prisustva i neto ranije zaposjedanje Hodidjeda (kod Sarajeva) oko 1448. godine, o potpunoj uspostavi osmanske vlasti u zemlji Pavlovia moe se govoriti tek od 1463.
godine.12
Zanemarimo li srednjovjekovne tragove i svjedoanstva koja govore o utjecaju Crkve bosanske na tom podruju,13 brojne napomene
o krstjanima, zemlji krstjana, starcima i gostima u Zemlji Pavlovia
potvruju utjecaj Crkve bosanske i njenog uenja u Pavlovia oblasti u predosmansko doba.14 Sam ulazak u zonu utjecaja nagovjetava
znaajniji zaokret u sferi duhovnosti ovoga podruja. No i unutar ovog
prostora znatno jasnije se ocrtavaju dionice jaeg ili slabijeg utjecaja
islama meu stanovnitvom. Pogled na ovo podruje pokazuje da je u
istonim nahijama regije Bira, Osat i Dobrun, dakle u pojasu rijeke
Drine, taj utjecaj slabiji u odnosu na ostale nahije. One su rubna podruja ovog geografskog prostora, te isturenija tradicionalno pravoslavnim
krajevima i podlonija utjecajima pravoslavne crkve. Istovremeno, to
su i podruja podlonija migracionim tokovima, posebno Bira. Naime,
veliki broj sela u prostoru Srebrenica Vlasenica Bratunac 1468. godine bio je pust, a kasnije naseljen vlakim stanovnitvom.15 No i pored
Hazim abanovi, Pitanje turske vlasti u Bosni i Hercegovini do pohoda Mehmeda
II 1463. godine GIDBiH VII/1955, Sarajevo 1955, 37-51; Isti; Bosanski paaluk,
postanak i upravna podjela, Sarajevo 1959, 117; Isti, Krajite Isa-bega Ishakovia,
Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo 1964.
13
Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964, 284.
14
Milan Vasi, Zemlja Pavlovia u svjetlu turskih izvora, Zbornik radova sa naunog skupa Zemlja Pavlovia, srednji vijek i period turske vladavine, BanjalukaSarajevo 2003, 313.
15
Aladin Husi, Treboti i utvrda Klievac u vrijeme osmanske vladavine, Anali
GHB XXI-XXII, Sarajevo 2003, 121; Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka
Bosna iz 1468/69. godine, Mostar 2008.
12
226
Aladin Husi
toga, u polovini naselja nahije Bira prisutni su muslimani, makar u

manjem broju. Samo jedno selo (Jasikovica) ima preteno muslimansko stanovnitvo, no znatno su ee pojave da u selima ima i do deset
muslimanskih domova. To znai da je ova nahija zahvaena prihvatanjem islama po dubini i po irini. Ipak,. udio muslimana dostigao je
tek 7%. Znatno manji broj sela koja nisu pod utjecajem irenja islama
nalazimo u nahiji Osat. Neto vea koncentracija muslimana uoljiva je
u ovoj nahiji u podruju sela Sutiska, gdje su grupacije muslimanskih
domainstava neto vee (oko 10-15 domova). Interesantnim se ini da
su Vlasi sela Radovii u velikom procentu prihvatili islam (14 od 21
domainstva) i sela ljivice (5 od 9 vlakih domova). Ipak, intenzitet
islamizacije ovdje je jo relativno nizak i do 1530. godine zahvatio je
18% stanovnitva.
Premda predstavlja dio pojasa slabijeg intenziteta islamizacije uz
rijeku Drinu, nahija Dobrun razlikuje se od prethodne dvije. Zahvata
negdje oko 27 naseljenih mjesta, od kojih tek pet nije zahvaeno procesom prihvatanja islama. U okolini Dobruna susreemo sela sa preteno
muslimanskim stanovnitvom, kao Jagodina, Gornjem Veletovo, Okruga, ovagovina. Naselja nahije Dobrun su manja naselja, uglavnom do
10, rjee do 20 domainstava. Najvee naselje je sam Dobrun sa 24
domainstva, koji ima status varoi. U njemu ima 8 muslimanskih domainstava (33%). Sumarno, nahija Dobrun dostigla je procent od 38%
muslimana.
Kretanjem kroz teritorij ka zapadu i prema unutranjosti Bosne, prihvatanje islama postaje sve izraenije. Ako bismo gradirali nahije prema stepenu prihvatanja islama, slijedile bi ovim redom: Hrtar 62%, Viegrad 63%, Brodar 78 %, Vratar 81%, Bora 89% i Studena 99%. Kao
to se vidi, u nekim od ovih nahija, taj proces je znatno uznapredovao,
a u nekima se u potpunosti i zavrio.
Ovdje se pokazuje da gradovi blii zonama utjecaja pravoslavne crkve imaju znatno sporiju dinamiku prihvatanja islama. Posebno pazar
Petri,16 koji je po svom demografskom kapacitetu u rangu srednjeg ili
neto razvijenijeg sela (37 domova), u nahiji Osat. U njemu nalazimo
samo jedno domainstvo muslimana. Viegrad i Dobrun takoer imaju
manji procent muslimana. Dok je on u Dobrunu priblino ujednaen u
usporedbi sa svojom okolinom, odnosno opim prosjekom nahije, stanovnici sela nahije Viegrad su u znatno veoj mjeri prelazili na islam
Danas selo Petria u okolini Srebrenice. U objavljenom izvoru iz 1604. godine ovaj
lokalitet razrijeen je kao pazar Bistrica. Vidi: Opirni popis Bosanskog sandaka
iz 1604. godine, sv. II, obradila Snjeana Buzov, Priredila Lejla Gazi, Sarajevo
2000, 618.
16
227
od gradskog stanovnitva. U ovoj fazi, sami Viegrad imao je nizak

stepen prihvatanja islama, svega 18%. U Dobrunu je postojao i crkveni objekat,17 kao i u blizini Viegrada.18 U oba mjesta postojale su i
damije, u Viegradu dvije sultana Bajazida i u tvravi Viegrad, dok
je u Dobrunu damija bila u samoj tvravi. Usto, Viegrad je jo od uspostave vlasti bio i sjedite kadiluka, ali je, s obzirom na te pretpostavke stepen utjecaja ipak nizak. Ni gradsko naselje Brodar po dinamici
prihvatanja islama nije pratio svoje okruenje. U samom Brodaru ono
je prelo 41%. Ostala gradska naselja ve su imala natpolovinu muslimansku veinu: Praa 51%, Hrtar 68%, Rogatica 85% i Vratar 89%.
Ovdje valja razmotriti i pitanje u kojoj mjeri izuzee gradskih naselja utjee na sveukupnu sliku prihvatanja islama ili, da li je ono intenzivnije na selu nego u gradu. Izuzimanje gradova bitnije ne mijenja
sveukupnu konfesionalnu sliku ovoga podruja, ali neznatno poveava
procent muslimana na selu u odnosu na opi prosjek podruja. Dakle,
posmatrani odvojeno, stepen prihvatanja islama na selu dostie 61%
muslimanskih domova, dok je on u gradovima neto slabijeg intenziteta 52%. Posmatrano sveukupno, razlika izmeu seoskih i gradskih
naselja, bez obzira na individualne specifinosti pojedinih mjesta, ne
pokazuje ekstremne pojave kao u prethodnom sluaju.
3. SREDNJA BOSNA
Sredinje podruje Bosanskog sandaka obuhvatalo je 1530. godine
nahije Ramu i Neretvu na jugu, a na sjeveru Ozren, Maglaj i Usoru.
Ono se protezalo veim dijelom kotlinskim podrujem rijeke Bosne do
grada Doboja. Njemu su u ovom prikazu pridodate i nahije Olovo i
Kladanj, premda je Olovo pripadalo vilajetu Pavlovia. Tako se u ovoj
zoni nalazilo ukupno 14 nahija srednjeg dijela Bosanskog sandaka.
Prihvatanje islama na ovom podruju odvijalo se intenzivnije u odnosu
na druge krajeve sandaka.
Sela koja nisu zahvaena prihvatanjem islama predstavljaju izuzetke. U veini seoskih naselja muslimani ine vie od jedne polovine.
U devet nahija muslimani ine veinu, ponekad i u vrlo visokom procentu. Islam se najintenzivnije irio u nahiji Saraj i ve tada dostie
93% muslimanskih domova. Ovako visok procent muslimana mogao
bi se objasniti s nekoliko razloga. U sarajevskom podruju vlast je
M. Vasi, Zemlja Pavlovia u svjetlu turskih izvora, 313.
BOA, TD 157, 159; A. Kupusovi, irenje islama u vilajetu Pavli, 117; Opirni
popis Bosanskog sandaka, sv. II, 412.
17
18
228
Aladin Husi
bila uspostavljena prije 1463. godine te uspostavljen je zaseban vilajet Hodidjed. Rezultati novoga procesa ve su vidljivi 1468. godine u
mnogim naseljima.19 Vea koncentracija gradova a posebno Sarajeva,
za bosanske prilike vrlo razvijenog grada, na prvi pogled sugerira da
na visok procent muslimanske populacije utjee vei udio muslimanskog gradskog stanovnitva. No seoska naselja u nahiji Saraj, posmatrana odvojeno od gradskih, po stepenu prihvatanja islama ne zaostaju
iza gradova. Prihvatanje islama u selima sarajevskog podruja dostie
92%. Ovdje je u potpunosti dostignuta ravnotea i izbalansiran odnos
urbanih i ruralnih sredina u prihvatanju islama.
Jo su dvije nahije nastavak sa znatno intenzivnijim prihvatanjem
islama nahija Dubrovnik (80%) i nahija Olovo (74%). Uprkos injenici da je sami grad Olovo u to vrijeme jo uvijek prilino zatvoren
za taj proces (muslimana 17%), kao i podruje Kamenskog (svega 9%
muslimanskih domova), prihvatanje islama u nahiji Olovo dostizalo je
74%. To znai da je sela u nahiji Olovo kao ambijent bila vrlo pogodna za adaptaciju u sferi duhovnosti. U veem broju sela taj proces ve
je u potpunosti zavren. Sela gdje bi se broj nemuslimanskih domova
mogao kretati priblino do polovine vrlo su rijetka, dok je jedino selo
Grabovica preteno nemuslimansko. Stepen prelaska na islam u seoskim podrujima nahije Olovo dostigao je visokih 78% i, dakle, znatno
je prednjaio u odnosu na sami grad.
Krajnji jug oblasti nahije Neretva i Rama, ne pokazuju istu dinamiku irenja islama. Ona je u Neretvi izraenija u odnosu na Ramu. Nivo
islamizacije u Rami dostie 46% a u Neretvi 64%. Ipak, treba istai da
je Rama znatno manja i da znatnije ne utjee na cjelovitiju konfesionalnu sliku ruba ove oblasti. Posmatrane kao jedinstven prostor, te dvije
nahije dostiu 60% domova muslimana.
Nahije sredinjeg dijela oblasti, sarajevsko-zenike kotline, pokazuju znatno umjerenija kretanja. Ipak je primjetan neto izraeniji
utjecaj u nahijama blie nahiji Saraj. Kao to je to sluaj s Dubrovnikom i Olovom, i nahija Visoko je bila pod neto jaim utjecajima
irenja islama. U toj nahiji i pored vrlo niskog procenta koji su pokazivala gradska naselja u prihvatanju islama, on je dostizao 61%. U
gradskim sredinama u ovoj oblasti taj proces trajao je znatno sporije.
Izuzme li se Visoko koje je ipak dostiglo 60% muslimanskih domova,
Fojnica i Kreevo pokazuju znatno nii intenzitet prihvatanja islama
Nenad Filipovi, Islamizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske vlasti, POF
41/1991, 55; Behija Zlatar, irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini,
POF 41/1991, 255.
19
229
(Fojnica17%, Kreevo 11%).20 Seoska naselja su znatno dinaminije

prihvatala islam, i to 67%. Grad i selo predstavljali su, dakle, potpunu
suprotnost. U mjeri u kojoj je u gradu taj proces tekao sporije, na selu
je iao bre. Posmatrano sumarno, gradska naselja imala su 28% muslimana prema 72% nemuslimana, dok je na selu taj omjer obrnut, 67%
domova muslimana prema 33% nemuslimana.
Ostale nahije sarajevsko-zenike kotline imale su neto sporiju dinamiku, iako nisu znatnije zaostajale iza Visokog, ali zato pokazuju
znatno vie ujednaenosti: Bobovac 58%, Lava 54% i Brod 62%. I u
ove tri nahije gradska naselja jo uvijek nisu bila snanije zahvaena
talasom prihvatanja islama u nekoj veoj mjeri. Zapravo, u njima jo
uvijek nema razvijenijeg gradskog naselja u punom kapacitetu, kako je
to, npr., u nahiji Saraj. Uglavnom su to jo uvijek manje varoi ili pazari. No ono to svakako ne moe proi nezapaeno jeste da su gradska
naselja zaostajala (25% muslimanskih domova) u usporedbi sa selom
koje je ve ulo, reklo bi se, u poodmaklu fazu, dostigavi visok stepen
prihvatanja islama (62%).
Nahije sjevernog podruja ove oblasti specifine su zbog niza okolnosti, dijelom zbog kasnije uspostave i due stabilizacije vlasti, dijelom
zbog migracionih procesa kojima su bili izloeni. Poetkom 16. stoljea
ove nahije su jo uvijek predstavljale krajiko podruje, prema tome i
odreene pojave imale su drugaiji tok. Posljedice takvoga stanja posebno
su evidentne u nahijama Maglaj, Ozren, Trebetin i Usora. To je uslovilo
decenijama slabiju naseljenost, naroito meuprostora Maglaj Doboj
Teanj, zatim kolonizaciju vlakog stanovnitva.21 Zato ove nahije jo ne
pokazuju potpunu demografsku niti ekonomsku vitalnost. Poznato je da
je vlako stanovnitvo pokazivalo manje sklonosti ka prelasku na islam,
a u ovom sluaju radilo se i o novoj kolonizaciji i kratkom vremenu za
adaptaciju i ukljuivanje u nove duhovne tokove. Izuzev nahije Maglaj,
koja je brojala blizu hiljadu domova, ostale nahije po svom demografskom potencijalu ne prelaze veliinu jednog veeg ili nekoliko manjih
sela: Ozren 360 domova, Trebetin 84 i Usora 77 domainstava. U tim
okolnostima treba traiti razloge vrlo niskog stepena prihvatanja islama
u tom podruju. On je posebno nizak u nahiji Ozren 9%, dok je u ostalim
nahije iznosio 17-19%. Cjelokupno podruje te etiri nahije imalo je 17%
O konfesionalnoj strukturi stanovnitva na podruju visoke nahije u 15 i 16. stoljeu vidi: Hatida ar-Drnda, Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni
sastav stanovnitva u visokoj nahiji, POF 41/1991, Sarajevo 1991, 205-209.
21
A. Handi, O kretanju stanovnitva u reonu srednjeg toka Bosne (meuprostor
Maglaj Doboj Teanj) od druge polovine XV do kraja XVI stoljea, Studije o
Bosni, historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda, Istanbul 1994, 19-28.
20
230
Aladin Husi
muslimanskih domova. Prilike e se ovdje do kraja 16. stoljea znatnije

izmijeniti u nahijama Trebetin i Maglaj. Meutim, Usora i Ozren, kao
podruja intenzivne kolonizacije ve pravoslaviziranih Vlaha ostat e na
dostignutom stepenu islamizacije od 9% do kraja 16. stoljea. Trebetin i
Maglaj e kasnije dostii 45 i 52% muslimana, a nahija Teanj, nekada
sastavni dio nahije Usora, donekle e prednjaiti u tom procesu (59%).
4. ZAPADNA BOSNA
U zapadnim krajevima muslimani su znatno manje prisutni. No i na tom
prostoru uoljive su odreene specifinosti koje ga razlikuju u odnosu na
sarajevsko-zeniku kotlinu. Dolina samoga Vrbasa, dakle nahija Uskopje, pokazuje se kao podruje intenzivnije islamizacije. Po dostignutom
stepenu ona se moe porediti sa njoj susjednom Lavom i dostie 54%
domova muslimana. Nekoliko sela pokazuje izrazito visok stepen islamizacije, kao Rostovo, Draev Dol, Privor i Nevizdrak. Vei procent
muslimana na podruju ove nahije evidentan je i u varoima: Akhisar
(Prusac) 83% i Golhisar (Jezero) 90%. No te varoi nisu znatnije razvijene, Akhisar ima 75 domova, a Golhisar (Jezero) tek 21, tako da znaajnije ne utjeu na sveukupni procent muslimana na podruju nahije. Ako
se promatraju samo seoska naselja, taj procent je neznatno nii i dosee
52% seoskih domainstava muslimana. Ova nahija predstavlja samo produetak srednjobosanskog podruja kao zone izraenije islamizacije, iza
koje po dostignutom stepenu uope ne zaostaje. Sve nahije zapadnije od
Uskopja imale su znatno slabiji intenzitet prihvatanja islama.
Ukupno uzevi, i nahija Livno jedina na ovom prostoru zapadno od
Uskopja, pokazuje neto vei procent muslimana (45%). No, taj procent postignut je, zahvaljujui izmeu ostalog, i neto veom koncentracijom muslimana u samoj kasabi Livno, koja 1530. godine dostie
83% muslimana a 17% nemuslimana. No, ni selo nije ostalo izvan toga
procesa. S obzirom na povijesne okolnosti, moglo bi se kazati da je taj
proces u odnosu na neke druge nahije ipak dostigao zavidan strupanj,
jer je broj muslimana na selu dostigao 37%. Ovom podruju, kao zoni
neto naglaenijeg prihvatanja islama, mogla bi se dodati i nahija Kotor, mala nahija koja je u ukupnom zbiru imala svega 92 domainstva,
u kojoj prihvatanje islama dostie 27%. Sve druge nahije imale su nii
stepen prihvatanja islama, koji se kretao do 10% muslimanskih domainstava, rijetko prelazei tu granicu za jedan do dva procenta. Nekoliko nahija iskazuje ak vrlo nizak procent i to: Boac 5%, Grahovo 3%
i Janj 3%, dok na podruju Unca, male nahije sa 165 domova, izvori ne
biljee niti jedno domainstvo muslimana.
231
Kada se zapadni krajevi Bosne, ukljuujui Vrbasku dolinu, posmatraju kao jedinstven regionalni prostor, onda ukupan stepen islamizacije
dostie 32%. Promatrani odvojeno selo i grad na ovom podruju stoje
u obrnutoj proporciji. Prisustvo muslimana u gradovima dostie 70%,
dok selo promatrano odvojeno od grada dostie 29%. Veina muslimana skoncentrirana je u nahiji Uskopje (61%), dok su ostalih 39% rasporeeni na sve druge nahije ove regije. I u nekim dijelovima ove regije
osmanska uprava uspostavljena je kasnije, krajem 15. ili poetkom 16.
stoljea, a u nekima tek s padom Jajake banovine, to je usporavalo vrijeme poetka i dinamiku toga procesa. Do kraja 16. stoljea prihvatanje islama u nekim nahijama ove oblasti (Sokol, Jezero, Livno),
posebno kod rajinskog stanovnitva, nije zaostajalo za podrujima u
srednjoj Bosni,a u redovima Vlaha kretalo se oko 10%.22
5. SREDNJODALMATINSKO ZALEE
U usporedbi s drugim oblastima sandaka, srednjodalmatinsko zalee
osvojeno je kasnije, krajem 15. ili poetkom 16. stoljea. Sama injenica da je ovo podruje, u odnosu na ranije razmatrana, znatno kasnije
postalo sastavnim dijelom osmanskog administrativnog prostora, prisustvo i utjecaj islama znatno su manji nego u drugim dijelovima Bosanskog sandaka. Ovome treba dodati i injenicu da je ono, to prije,
to s osmanskim osvajanjima ili neposredno po zaposjedanju, bilo izloeno snanim migracionim procesima. Kolonizaciona podruja uglavnom pokazuju sporiju dinamiku prihvatanja islama, posebno podruja
kolonizirana Vlasima. Nedovoljna izgraenost upravne organizacije na
lokalnom nivou oteava praenje po nahijama na nain kako je to bilo
mogue u prethodnim oblastima. Ipak je mogue dati neke naznake o
prisustvu islama na ovim podrujima u vrijeme koje je predmet analize.
Stoga pojam nahija ima relativno znaenje, jer se ponekad svodi samo
na jedno naseljeno mjesto, kao npr. Drni. Zato emo ovdje tek ukazati
na zone prisustva muslimana. U 11 nahija, koje najee imaju izmeu
50 do 100 domainstava, ponekad i ispod 50, nema uope sluajeva
prisustva muslimana. S obzirom na ope demografske prilike, relativno
kasnu uspostavu i stabilizaciju vlasti u odnosu na druga podruja, esto
minijaturni opseg nahija, ovdje se i dvadeset domova moe smatrati
veom koncentracijom muslimana. Najvie ih je u meuprostoru Sinj
Vrh Rika 93 doma, zatim Drni Kosovo Knin Neven 65 domova,
22
Fehim D. Spaho, Prihvatanje islama kod stanovnitva Klikog sandaka, POF

41/91, 287-88
232
Aladin Husi
Ostrovica 23. Ovim primjerima mogli bi dodati jo Petrovo Polje s 12

i Zminje Polje s 8 muslimanskih domova. Ostala podruja su, moe se
kazati, vie pojedinani sluajevi koji se ne mogu pratiti kao manje grupacije koncentrirane na uim prostorima. No ini se potrebnim naglasiti
da je u Lici registrirano 12 domova muslimana. U cjelini, ova regija dostizala je broj od 223 domainstva muslimana, to je iznosilo oko 4% od
ukupnog stanovnitva obuhvaenog popisima ove regije 1530. godine.
Usljed krajikog karaktera, gradovi na ovom podruju jo nisu razvijeni.
To su nerazvijene varoi, podgraa tvrava, najvie do 35 domainstava.
Malene varoi Vrh Rika i Knin naseljene su samo muslimanskim stanovnitvom, i to 5 i 8 domova. Vjerovatno je rije o doseljenom stanovnitvu,
izvan samih varoi, no nije poznato da li iz ue okoline ili pak iz neke od
nahija unutranjeg dijela sandaka. Ostale varoi imaju neto vie muslimana, i to: Neven 8, Sinj 14 i Drni 14 muslimanskih domova. Obrovac
je predstavljao varo sa svega pet domova i jedinu varo bez prisustva muslimana. I pored slabe razvijenosti, muslimani su inili 45% stanovnitva
varokih naselja. Gradska naselja, dakle, ovdje prednjae po koncentraciji
muslimana, makar se radilo tek i o desetinama domainstava.
Uz sve naprijed istaknute okolnosti, procent muslimanskog stanovnitva na selu dostizao je 4%. Vrlo se znakovitim ini da je broj muslimanskih domainstava na selu ovdje pribliio broju domainstava novopazarskog podruja koje je demografski znatno veeg potencijala. Broj seoskih
domainstava muslimana iznosio je 174, dok je u novopazarskoj oblasti
bio 249. Za mnogo krae vrijeme osmanske uprave u seoskim sredinama
srednjodalmatinskog zalea pokazuje se znatno vie prisustva muslimana u
odnosu na novopazarsko podruje. Ovdje svakako treba raunati na utjecaj
i udio migracionih procesa u kojima se moda dio muslimanskog stanovnitva iz unutranjosti sandaka naselio u srednjodalmatinsko zalee. S tim
treba posebno raunati kada su u pitanju gradovi. Za razliku od istonih
krajeva sandaka, dalmatinski prostor do kraja 16. stoljea pokazao se kao
otvoreniji za prihvatanje islama, premda ne tako izrazito.23
Izneseni pregled daje nekoliko vrlo interesantnih pokazatelja u procesu irenja islama u ovoj fazi osmanske uprave. Krajnji jugoistoni i
sjeverozapadni dijelovi Bosanskog sandaka poetkom 16. stoljea imaju priblino istu dinamiku irenja islama. Srednjodalmatinsko zalee je,
meutim, tek dvije do tri decenije pod osmanskom vlau, dok je jugoistoni dio cijelo stoljee. Ovdje se ipak uoava neto sporija dinamika
i vea zatvorenost na jugoistoku, u podrujima usljed snanijeg utjecaja
pravoslavne crkve. U ovoj fazi osmanske uprave, zatvorenost je posebno
Isto.
23
233
izraena u ruralnim sredinama. Islam se takoer znatno sporije irio

meu vlakim stanovnitvom u zonama migracionih procesa, u kojima
su se kretale vlake skupine. Ipak, vidi se da su Vlasi i u novopazarskom
podruju neto podloniji utjecaju i pokazuju vie sklonosti ka prihvatanju islama u odnosu na ostalo stanovnitvo te regije. Vlasi naseljeni u
Bosni ili dalmatinskom zaleu, u odnosu na ostalo stanovnitvo, u znatno
manjoj mjeri prihvatali su islam. Ako posmatramo samo vlake skupine,
oigledno je da su one u podrujima Bosne (Bira, Ozren, Usora, Maglaj)
vie prihvatale islam nego u novopazarskoj zoni (Banja, Bare, Trebne).
Vrlo interesantnim ini se pokazatelj da stepen prihvatanja islama u urbanim i ruralnim sredinama promatranih zona najee stoji u obrnutim
proporcijama. U zonama slabijeg intenziteta prihvatanja islama gradovi
imaju visok procent muslimana, seoske sredine veoma nizak, dok je u zonama izraenijeg utjecaja prihvatanje islama na selu znatno prednjailo u
odnosu na gradske sredine. To znai da grad u ovoj fazi osmanske vladavine u mnogim podrujima nije znatnije utjecao na selo. Jedino podruje
Sarajeva i njegove okoline, sa svim trgovima, ima ujednaen i izrazito visok stepen prihvatanja islama, kako u gradskim sredinama tako i na selu.
Zone izraenijeg stepena prihvatanja islama predstavljaju srednji dijelovi
Bosanskog sandaka, dakle, nekadanja zemlja Pavlovia i Kraljeva zemlja, te Uskopska kotlina. To su ujedno i podruja nekada dominantnog
utjecaja Crkve bosanske.24 ak i na prostorima vrlo izraenog i visokog
stepena islamizacije, pazarna ili rudarska mjesta znatno su se sporije
transformirala u naselja s muslimanskom veinom. To je posebno karakteristino za ona mjesta u kojima su postojali katoliki crkveni objekti,
poput Kraljeve Sutjeske, Olova, Kreeva i Fojnice. Njihovo postojanje
i egzistencija vezani su uglavnom za mjesta u kojima su se pojavljivali
dubrovaki trgovci koji su ih najee podizali i darivali.25 To je ostavilo
traga i kasnije, usljed ega su ta mjesta ostala prilino otporna na prihvatanje islama. Visoko je jedino mjesto gdje taj utjecaj nije bilo bitnijeg
utjecaja na transformaciju, zahvaljujui prvenstveno apsorbovanju zanatlija, trgovaca iz okoline Visokog ili drugih podruja. Sve to ukazuje da se
u zonama jaih crkvenih utjecaja, bilo pravoslavnih ili katolikih, islam
znatno sporije i manje prihvatao. To je svakako ovisilo od dometa njihovog utjecaja i ukorijenjenosti u lokalnoj tradiciji. Stoga se u razmatranju
pitanja islamizacije u Bosanskom sandaku, uz sve druge faktore koji su
M. Vasi, Zemlja Pavlovia u svjetlu turskih izvora, 313; S. irkovi, Istorija
srednjovekovne Bosanske drave, 319-322; P. okovi, Crkva Bosanska u XV.
stoljeu.
25
Desanka Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1978, 285-304.
24
234
Aladin Husi
ga uvjetovali, mora vie raunati na slabu ukorijenjenost pravoslavne i

katolike tradicije koje se, u usporedbi s Crkvom bosanskom, pokazuju
znatno otpornijim na trendove prihvatanja islama. Rezultat ove analize u
potpunosti potvruje ranije izneseni stav N. Filipovia da korijene islamizacije treba traiti u bogumilstvu.26 Treba istai jo i podatak da u koritenim izvorima nema indicija o veem prisustvu stranaca iz udaljenijih
krajeva Carstva. Ako ih je bilo, onda je to u najrazvijenijim gradovima ali
ne u znatnijoj mjeri. Taj broj sveden je uglavnom na ulemu i slubenike.
Iznenauje da, npr., u Novom Pazaru kao vrlo razvijenom mjestu nema
doseljenika iz udaljenijih krajeva Carstva i da su oni prava rijetkost, te da
je priliv uoljiv uglavnom iz zapadnijih dijelova Bosanskog sandaka ili
Hercegovine. Slino je i sa Sarajevom, gdje se uglavnom radi o stanovnitvu iz ue okoline, zatim iz Hercegovine (35), a vrlo rijetko iz drugih
dijelova carstva iz Soluna dva, Jedrena dva i Anadolije jedan.27 I na
kraju, ovi pokazatelji bitnije ne mijenjaju konfesionalni omjer stanovnitva koji je objavio poznati turski znanstvenik mer Lutfi Barkan,28 ali
mijenjaju demografsku sliku cjelokupnog prostora, to je predmet posebne studije u pripremi. Rezultat ovoga istraivanja daje i bitno drugaiju
demografsku sliku sandaka, kao to se vidi iz priloenog grafikona.
Grafikon 1.
Konfesionalni sastav stanovnitva izraen brojem domainstava
26
27
28
N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu, 395.

B. Zlatar, irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini, POF 41/91, Sarajevo 1991, 257.
mer Lutfi Barkan, Osmanl Imparatorluunda bir iskan ve kolonizasyon metodu
olarak srgnler, Iktisat Fakultesi Mecmuasi, c. XV, 1953-1954, Istanbul 1954, 237.
Barkan je ustanovio sljedei omjer domainstava: 16.935 (ili 46%) domova muslimana,
19.619 (54%) domova nemuslimana. U domaoj pa i stranoj historiografiji koja se bavi
demografskim ili konfesionalim pitanjima ovi podaci su najee citirani. Njih je ipak
u nekim elementima neophodno korigirati, posebno u kontekstu demografskih pitanja.
235
Grafikon 2.
Konfesionalni sastav stanovnitva u procentualnim vrijednostima
KARTA
Rasprostranjenost crkava u Bosni.
Izvor: Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Srpska knjievna
zadruga, Beograd 1964, str 284.
236
Aladin Husi
NEKE KARAKTERISTIKE PRIHVATANJA ISLAMA U

BOSANSKOM SANDAKU POETKOM 16. STOLJEA
Saetak
Prihvatanje islama predstavlja pojavu koja Bosnu izdvaja u odnosu
na druga podruja Balkana pod osmanskom vlau. U tom pogledu se
moe porediti jedino s Albanijom. I pored velikog broja studija koje se
bave ovom pojavom, ostala su jo brojna pitanja koja je nuno aktuelizirati. Ovaj rad predstavlja pokuaj da se ukae na neke specifine pojave u jednoj fazi tog procesa. Rad je nastao na temelju osmanskih izvora
poetkom 16. stoljea na osnovu kojih se pokuava pratiti dostignuti
stepen prihvatanja islama. Promatranje ukljuuje cjelokupni Bosanski
sandak, od Mitrovice (Kosovo) na jugoistoku do Udbine (Hrvatska)
na sjeverozapadu.
Osnovna pitanja koja se pri tome nameu jesu, slinosti i/ili razlike
u pojedinim regijama sandaka, specifinosti unutar tih regija te refleksije prihvatanja islama u urbanim i ruralnim sredinama. Da bi se dobio
odgovor na ta pitanja, sandak je podijeljen u pet oblasti. Uvjetno smo
ih nazvali: Novopazarska, Istona Bosna, Srednja Bosna, Zapadna Bosna i Srednjodalmatinsko zalee. Osmanska uprava prepoznavala ih je
kao Vilajet Jele, Zemlju Pavlovia, Kraljevu Zemlju, Vilajet Hrvat.
Ta podjela ima svoje historijsko uporite i opravdanje, uz povremena
ali neznatna odstupanja nastala pod utjecajem izvora, kasnijih administrativnih podjela ili nekih geografskih faktora. Ona su, kao to je istaknuto, neznatna i ne mijenjaju ukupan rezultat. Analiza i kompariranja
vrena su u regionalnim i lokalnim okvirima.
One su dale rezultat koji bi se mogao rezimirati u nekoliko postavki.
U ovoj fazi osmanske vladavine, stepen prihvatanja islama u novopazarskom podruju izrazito je nizak, posebno u ruralnim sredinama (2%).
One nisu zahvaene niti po irini niti po dubini. Prisutnost islama u tom
podruju podie gradsko stanovnitvo, za koje nije mogue ustanoviti u
kojem procentu predstavlja lokalni element. Te karakteristike pokazuje
cjelokupna zona do rijeke Drine. Zanimljivo je da do kraja 16. stoljea
trend nije bitnije mijenjan i nije doivio izrazitiji porast. Ulazak u srednjovjekovnu oblast Pavlovia nagovjetava ne samo znatno jai intenzitet prihvatanja islama, posebno znatno bru dinamiku tog procesa u
ruralnim sredinama u odnosu na gradove. Iako je dolina Bosne prostor
najizraenijeg prihvatanja islama, djelomino izbalansirane dinamike
u gradskim i ruralnim sredinama, ipak se pokazuje da neki, posebno
rudarski gradovi u kojima djeluje katolika crkva, zaostaju u pogledu
237
prihvatanja islama u odnosu na ruralne sredine. Zamah tog procesa zapadnije od nahije Uskopje, dakle doline Vrbasa, znatno opada. No on e
kasnije, do kraja 16. stoljea, i u ovom podruju napredovati vie nego
na jugoistoku sandaka. Zanimljivo je, meutim, da su ruralna dalmatinska podruja za veoma kratko vrijeme dostigla stepen koji su imali
jugoistoni krajevi za vie od jednog stoljea osmanske uprave. Pokazuje se da je utjecaj crkava, bilo pravoslavne bilo katolike, bio vaan
inilac koji je utjecao na slabiji intenzitet prihvatanja islama. Potvruje
to sluaj ruralnih naselja jugoistoka sandaka, ali i pojedini sluajevi u
zonama izrazitijeg prihvatanja islama. Istovjetne rezultate imamo i u
naseljima gdje je dokumentirano postojanje katolikih crkvenih objekata, Kreevu, Fojnici, Olovu ili Sutjesci.
SOME CHARACTERISTICS
OF THE ACCEPTANCE OF ISLAM IN BOSNIAN SANJAK
AT THE BEGINNING OF 16TH CENTURY
Summary
The acceptance of Islam presents a phenomenon that distinguishes Bosnia in relation to the other regions of the Balkans under the Ottoman
rule. In that respect, Bosnia could be compared only to Albania. Still,
although there are many studies that treat this phenomenon, many other
questions remain that need to be actualized. This paper presents an attempt to point out some specific phenomena in a phase of that process. The paper was created on the basis of Ottoman sources from the
beginning of the 16th century and through them the paper tries to trace
the achieved degree of acceptance of Islam. The observation includes
the whole Bosnian sanjak, from Mitrovica (Kosovo) in the southeast to
Udbina (Croatia) in the northwest.
The main questions that impose themselves are the similarities and
(or) differences in certain regions of sanjak, specificities in these regions and the reflection of that phenomenon in urban and rural places.
To answer these questions, sanjak was divided into five territories. We
have tentatively named them: Novi Pazar territory, East Bosnia, Middle
Bosnia, Western Bosnia, and Mid-Dalmatian hinterland. The Ottoman
administration recognized them as: Vilajet Jele, Zemlja Pavlovia,
Kraljeva Zemlja, Vilajet Hrvat. This division is historically rooted and
justified by occasional but insignificant departures made under the influence of the sources, later administrative divisions or some geographical factors. As it has been pointed out, these departures are slight and
238
Aladin Husi
do not change the overall result. The analysis and comparisons were
made in regional and local frames.
Their result can be summarized in a few postulates. In this phase of
the Ottoman rule, the level of acceptance of Islam in the Novi Pazar
region was extremely low, especially in rural areas (2%). These areas
were affected neither in breadth nor in depth. The presence of Islam in
that area was made more prominent by the urban population for whom
it is not possible to determine the local element percentage. The entire
area up to the river Drina showed these characteristics. It is interesting
that to the end of the 16th century this trend had not changed significantly and that it did not show a significant increase. The entrance to
the medieval region of Pavlovis suggests not only a greater acceptance
of Islam, but especially accelerated dynamics of that process in the rural areas in relation to the towns. Although the valley of Bosnia was
the place of the most prominent acceptance of Islam, and partially balanced dynamics in the urban and rural places, it still occurred that some
towns, especially miners ones, where the Catholic church exercised a
great influence, fall behind in accepting Islam in relation to the rural areas. The swing of that process in the area west of nahiya Uskopje, that is
the valley of the Vrbas, significantly decreases. However, until the end
of the 16th century, it would progress more in this area than in the southeast of the sanjak. Still, it is interesting that rural Dalmatian areas in a
very short time reached a degree held by the southeast areas for more
than one century of Ottoman rule. The influence of churches, Orthodox
or Catholic, was obviously an important factor that affected the weaker
intensity of acceptance of Islam. It was confirmed by the case of rural
settlements of the southeast of sanjak, but also by certain cases in the areas of the more prominent acceptance of Islam. The same results could
be found in the settlements where the existence of Catholic Church objects were documented, in Kreevo, Fojnica, Olovo or Sutjeska.
Key words: Bosnian sanjak, the acceptance of Islam, the region of Novi Pazar, East
Bosnia, Middle Bosnia, Western Bosnia, Mid-Dalmatian hinterland.
UDK: 94(497.6):325.25418:930.25
RAHMAN ADEMI
(Ankara)
OSMANSKI DOKUMENTI O PROGONU

MUSLIMANA I NEMUSLIMANA IZ BOSNE
POLOVINOM 19. STOLJEA
Kljune rijei: historija Bosne, 19. stoljee, protjerivanje, muslimani, nemuslimani.
Poetak 19. stoljea za Osmansku dravu je znaio i intenzivniji nastavak velike nestabilnosti koja je imala svoju pozadinu od ranije. Prvi
srpski ustanak 1804. godine uzrokovao je jai pritisak velikih sila s
jedne i unutranje nerede s druge strane. Pored svih tih neprijatnosti,
tokom ovog stoljea Osmanska drava je morala ratovati vie od 50
godina. Ovi ratovi su jako skupo kotali dravnu blagajnu, to je bio
jedan od glavnih razloga stalnih poveavanja poreza koji su negativno
uticali na ionako teko ekonomsko stanje podanika. Posebno treba naglasiti nepovoljno stanje Bonjaka koji su, zajedno sa Albancima, bili
glavni resurs osmanske vojske. Sve ove injenice su samo poveavale
nezadovoljstvo i muslimana i nemuslimana. Muslimani su bili posebno
nezadovoljni stalnim ratovanjem koje je jako negativno uticalo na mladu populaciju koja se morala odazivati mobilizaciji u sve uestalijim
ratnim pohodima umjesto da radi i proizvodi za sebe i porodicu. Kada
se svim ovim nepovoljnostima doda i samovoljno, pa ak i vrlo esto
nasilniko ponaanje predstavnika lokalne uprave osmanskih vlasti, da
se zakljuiti kakvo je stanje vladalo u balkanskim zemljama. Francuska revolucija, srpski ustanci, osamostaljivanje Grke, Tanzimat, Reformistika povelja, meunarodni dokumenti koje je Osmanska drava
morala potpisivati rezultirali su sve veim zahtjevima nemuslimanskog
stanovnitva na koje drava radi svog opstanka nije mogla ni smjela pozitivno odgovoriti. Na sve ove reforme alilo se i muslimansko stanovnitvo jer se smatralo da gube beneficije koje su do tada posjedovali.
240
Rahman Ademi
S druge strane, poslije ustanka Grka 1821. godine, Osmanska drava suoila se sa jo veim problemom. Valija Egipta Mehmed Ali-paa
je toliko ojaao da je u nekoliko navrata, pobijedivi regularnu vojsku Osmanske drave doao ak do Kutahije gdje je sklopljen mirovni ugovor. Ovo je bila prva velika i direktna prijetnja glavnom gradu
Osmanske carevine iji pad bi znaio i kraj Osmanske imperije. Na
osnovu svega ovoga moemo donijeti nekoliko zakljuaka. Jedan od
njih je strah osmanske vlasti od unutranjih pobuna, pogotovo muslimana. Vjerovatno je razlog tog stava bilo gorko iskustvo sa valijom
Egipta. Tako moemo razumjeti krajnje otre mjere uguivanja ustanaka u bosanskom regionu. Poto su muslimani ovog podruja od davnina bili uvari dravnih granica i interesa Osmanlija, opravdano su bili
nezadovoljni ovakvim postupcima vlasti za koju su se toliko rtvovali.
Muslimani pograninih regiona na Balkanu nosili su veliki teret obezbjeivanja dravnih granica od sve uestalijih napada i upada izvana.1
I pored velikih odricanja bosanskohercegovakih muslimana, Osmanska drava nije posveivala dovoljno panje njihovim problemima, to
je bio jedan od glavnih razloga njihovog nezadovoljstva.
esto kanjavanje protjerivanjem je bila praksa ne samo protiv pobunjenika ve i protiv dunosnika Carevine koji nisu potovali zakone,
ostale propise i nareenja. Istovremeno, esto kanjavanje je ustvari i
pouzdan pokazatelj u kakvom se stanju nalazila birokratija Osmanske
drave.
Osmanske vlasti su nain rjeavanja unutranjih problema nalazili u
klasinim metodama. Oruane akcije protiv pobunjenika, savjetovanje
(nasihat), ostale zakonske mjere i prisilno preseljavanje na drugu teritoriju svoje drave najee su mjere rjeavanja problema ove vrste.
Ovim izlaganjem emo pokuati na osnovu grae Osmanskog arhiva
u Istanbulu ukazati na praksu prisilnog preseljenja (surgun, nefj) muslimana i nemuslimana iz Bosne i Hercegovine koji su bili umijeani u
radnje protivno interesu drave.
Dvije vrste protjerivanja susreemo u dokumentima. Prva vrsta takozvanog dobrovoljnog ili ponekad prisilnog protjerivanja je prije svega
institucija jaanja dravne organizacije tamo gdje je populacija muslimanskog stanovnitva bila nedovoljna, ime je rjeavan problem nenastanjenosti, a s tim je i poboljan stepen obradivosti zemlje koja je zbog
nedostatka stanovnitva bila neobraena. Ovim je svakako poveavana
i poljoprivredna proizvodnja koja je bila osnovna privredna grana. Naseljavanjem je drava istovremeno garantovala unutranju sigurnost jer
BOA. A.AMD. Dosije br. 31/10.
Osmanski dokumenti o progonu muslimana i nemuslimana iz Bosne...
241
iz opravdanih razloga nije imala veliko povjerenje u nemuslimansko

stanovnitvo. S druge strane, ljudi koji su pristajali na taj dobrovoljni
odlazak i naseljavani u druga podruja imali su neke povlastice, kao to
je oslobaanje od pojedinih poreza.
Ova mjera je mogla biti privremena ili trajna, ali moemo konstatovati da su mjere trajnog surguna uglavnom bile privremene zbog estih
amnestija. Razlog tome je injenica da je drava bila svjesna svojih
slabosti pa je moda na taj nain htjela pokazati svoju dobru namjeru.
Uostalom, kada su bili u pitanju nemuslimani, pritisak evropskih zemalja i Rusije je prisiljavao osmansku vlast na takve korake.
Prvi nesporazum izmeu bosanskohercegovakih muslimana i
Osmanlija vidimo ve 1813. godine kada je Silahdar Ali-paa imenovan
valijom Bosne. Na osnovu ranijeg dogovora, bosanski namjesnici su u
Sarajevu boravili do tri dana uzastopno, to je bio obiaj. Ali novi valija
je, izgleda, htio pokazati svoju mo pa je odluio boraviti naizmjenino
po est mjeseci u Travniku i Sarajevu. Svakako da su graani Sarajeva
reagovali pa je novi valija morao vojno intervenisati, te je u grad Sarajevo koncentriran vei broj vojnika. Treba napomenuti da su bosanski
muslimani uglavnom bili lojalni osmanskim vlastima i dravi. Naprimjer, Hurid-paa je iskoristio vojnu pomo Bonjaka kada je uspio
ponovo zauzeti Beograd i uguiti srpski ustanak 1813. godine.2 Slinih
problema bilo je 1814. godine i u Mostaru, a 1820. godine je osmanska
vojska napala Banju Luku i Derventu i ubila kapetane ovih gradova.
Ovo su uglavnom bile vojne akcije protiv oruanih ustanaka. Kasnije
emo vidjeti da su reforme koje su esto dolazile na dnevni red u dravnom aparatu Osmanske drave predstavljale ozbiljan razlog sukoba
izmeu Bonjaka i drave. Ukidanje reda janjiara dovelo je do pobune
i u Bosni, jer se tamo nalazio veliki broj janjiara. Buna je poela u
Sarajevu, ali se ubrzo proirila na cijelu Bosnu. Novoimenovani vezir
Hadi Mustafa-paa je zajedno sa estoricom pomonika doao u Bosnu kako bi proveo reforme, ali je brzo nakon dolaska bio primoran da
se vrati. On je poslao i dopis u Istanbul u kojem je naveo da je komanda
janjiara u Bosni (tzv. orta) naredila da se podignu kazani u kojima se
kuhala hrana, to je ustvari bio znak neposluha i pobune. I dio mjetana
tvrdio je da su janjiari ubijeeni da se vie nee buniti protiv drave pa
ak da za sebe nee upotrebljavati ni naziv janjiar, koji je ukidanjem
tog vojnog reda takoer zabranjen. Ali pobuna se ponovila, a nju su
izazvali prije svega mutesellim Novog Pazara Osman-paa, mutesarrif
Zvornika Zulfikar-paa, kajmakam nakibul-erafa Nuruddin-efendi,
Enver Ziya Karal, Osmanli Tarihi, TTK Ankara, sv. 1, s. 106.
242
Rahman Ademi
bosanski defterdar, travniki muftija itd.3 Sultan Mahmud II je 1827.

godine naredio beogradskom namjesniku Abdurrahman-pai da doe u
Bosnu i uvede red. On je s vojskom doao, uguio pobunu i naredio da
se objesi vodstvo janjiara. Godinu dana kasnije ponovo se narod pobunio pa je Abdurrahman paa morao da napusti grad i prihvati da opet
bosanske valije borave samo tri dana u Sarajevu.4
Da se zakljuiti da su glavni razlozi nesporazuma svakako bile tanzimatske reforme. Tanzimat je predviao vee nadlenosti centralnim
vlastima i vea prava nemuslimanskom stanovnitvu. Na osnovu tih
reformi centralna vlast je vrlo esto intervenisala i mijeala se u poslove
pokrajinskih vlasti. Pored toga, razlog negodovanja su bile prevelike
dabine prema dravi. Tome treba dodati i sve vee uee bosanskih
muslimana u osmanskoj vojsci koja je u tim vremenima skoro konstantno ratovala pa je veliki broj bosanskih mladia ginuo u tim sukobima.5
Omer-paa je 1848. godine doao da sredi situaciju u Bosni. Zahvaljujui represivnim mjerama koje je poduzeo, to je i uspio uiniti pa je
1851. godine doao do Bihaa. Sa sobom je poveo i Ali-pau Rizvanbegovia kojeg je dao ubiti.6 Ubistvo je pripisano straaru koji ga je
navodno usmrtio nesretnim sluajem.7
Rije surgun odnosno protjerivanje, termin je koji se koristi od ranog razdoblja Osmanske drave. Nema mnogo istraivanja u vezi sa
ovom praksom u vrijeme osmanske vladavine pa ne moemo pouzdano
ustanoviti njenu rairenost, ali se pretpostavlja da je bila esto koritena.8 Kao to emo kasnije u dokumentima vidjeti, termin surgun je
vrlo blizak terminu naseljavanje pa se ponekad ova dva termina mogu
i poistovjetiti.
Osmanski dokumenti koji govore o protjerivanju uglavnom tretiraju
istu temu, pa tako moemo naii na dokumente koji sadre podatke
o protjerivanju jednog Bonjaka iz Bosne u Tursku i nekog dravnog
slubenika zajedno. Dakle, na istom dokumentu moemo naii na dva
Mehmet Ali Beyhan, Yenieri Ocann Kaldrl zerine Baz Dnceler,
Osmanl, c. 4, Yeni Trkiye Yaynlar, Ankara 1999, s. 269.
4
Noel Malcolm, Bosna, trc. Askin Karadagli, Om Yayinevi, Istanbul 1999, s. 203-204.
5
Zafer Glen, Tanzimat Dnemi Bosna-Hersek syanlarnn Nedenleri, Osmanldan
gnmze Ekyalk ve Terr, Editr Osman Kse, Samsun lkadm Belediyesi, Samsun 2009, s. 163.
6
Nicolae Jorga, Osmanl mparatorluu Tarihi V, s. 349.
7
Zejnil Faji, Mala historija dogaaja u Hercegovini (Iz Brakovieva autografa
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci), Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga
II-III, Sarajevo 1974, 100.
8
Kemal Dascioglu, Osmanl Devletinin Surgun Siyaseti, XVIII. Yuzyl. Doktorska
disertacija, Isparta 2004, s. iii.
3
243
sluaja protjerivanja koji nemaju direktnu vezu jedan s drugim.9 Treba

naglasiti i to da je, bez obzira na tanzimatske reforme koje su predviale vee ingerencije, oslabljena centralna vlast imala velike probleme i
sa svojim slubenicima. Pored protjerivanja, slubenici koji su uzimali
mito upuivani su na prisilan rad, kanjavani su i novanim kaznama,
izbacivanjem s dunosti, pa ak i zatvorskom kaznom. Tanzimatske
reforme su imale za cilj rjeavanje ovih i slinih problema pa su predviene rigorozne kazne za prekraje te vrste. Jedan od razloga to su
i muslimani, a pogotovo nemuslimani, bili nezadovoljni osmanskom
upravom je bila navika nekih od namjesnika koji bi, kada bi posjetili
neko mjesto, silom tjerali narod da trokove njihove svite snosi stanovnitvo tog mjesta. Ponekad je narod morao prehraniti poveliku grupu
ljudi i njihovu komoru ili platiti trokove za to koji nisu bili mali.10
Dokumenti iz polovine 19. stoljea u vezi sa protjerivanjem uglavnom
sadre informacije o pojedincima ili grupama ljudi koji su bili umijeani
u pobune protiv vlasti ili drugih nezakonitosti. Napomenut emo da je
Medlis-i vala, koji je bio organ za istrage i dokazivanja krivice pojedinaca, bio ustvari sud koji je donosio odluke po ovim i slinim pitanjima.
Tako imamo podatke da je izvjesni Hasan sin Salih bega iz Tuzle prvo
bio protjeran u Bursu, pa nakon toga u Ankaru. Ne znamo na osnovu koje
odluke je ovaj ovjek protjeran u Bursu, ali vidimo da je odluka koja je
donesena od strane Medlis-i vala vjerovatno stroija. Naime, ovom odlukom je Hasanu zauvijek zabranjen povratak u Bosnu.11 Iz ovog podatka
da se razumjeti da je izvrena dodatna istraga ovog sluaja pa je donesena
druga, stroija kazna. Isto tako, njegov otac Salih-beg Tuzlak je bio prije
toga protjeran u Balikesir, a zatim na osnovu novih nalaza istrage u Ankaru, sa zabranom povratka u Bosnu zauvijek.12
Imamo jo sluajeva kada je nekom osueniku pootrena kazna na
osnovu dokaza koji su naknadno podneseni od strane dravnih slubi.
Naprimjer, sin Jahjaov je prije bio kanjen sa jo nekim drugim Bonjakom na dvije godine progona u Kutahiju. Naknadno se dokazalo da je
on, za razliku od onog drugog, bio aktivniji u nezakonitim poslovima, pa mu je kazna poveana na jo dvije godine progona. U nastavku
dokumenta vidimo da je grupa od 69 Bonjaka, ija imena nisu spomenuta u ovom dokumentu, protjerana u Bursu iz istih razloga.13
BOA. A.DVN. Dosije br. 82/37 (1269 M 21/4 11 1852).
Halil nalck, Osmanl mparatorluu, Toplum ve Ekonomi, Eren yay., kinci Bask,
stanbul 1996, s. 367.
11
12
BOA. A.DVN. Dosije br. 80/58 (1268 Z 21/8 10 1852).
13
9
10
244
Rahman Ademi
Da Osmanska drava nije bila ba voljna kanjavati svoje vjerne podanike Bonjake koji su bili dokazani prijatelji osmanske vlasti vidimo
iz sljedeeg dokumenta koji govori o oslobaanju kazne 23 muslimana
iz Mostara koji su bili umijeani u tzv. neredima. Vlasti su prije oslobaanja izvrile istragu i, nakon to su ustanovili da njihovo oslobaanje i vraanje svojim domovima nee predstavljati opasnost po dravu,
dali odgovarajuu saglasnost. Jo treba napomenuti da se drava nije
zadovoljavala samo istragom, pa je pored istrage zahtijevala i jamstva
poznatih ljudi koji bi garantovali njihovu buduu lojalnost.14 Inae, ovaj
nain rjeavanja problema je esto koriten od strane osmanskih vlasti
ne samo na rjeavanju problema dravne sigurnosti ve i ostalih problema javnog interesa. Ovaj nain sprjeavanja kriminalnih radnji je vrlo
poznat i tokom vladavine Osmanske drave implementiran pogotovo u
velikim gradovima. Ova preventivna mjera uvanja reda i mira se moe
nazvati nekom vrstom kolektivne odgovornosti.
Zavisno od krivice koja je poinjena, ljudi su nekada bili ne samo
protjerani ve kanjavani i na razliite druge naine. Tako vidimo da su
hadi Salih, hadi Abdullatif, Tosun i Sulejman iz Tuzle, Ibrahim i Alija
iz Mostara, te Jusuf iz Livna bili osueni da doivotno budu veslai,
to je dokaz da su bili umijeani u neko teko krivino djelo. Ali isto
tako vidimo da je drava ponekad ponovo razmatrala ove sluajeve pa
je, kao to je ovdje navedeno, donijela odluku da im se kazna ublai i
zamijeni progonom u Kutahiju.15
Imamo jedan interesantan dokument u kojem maral Bosanskog ejaleta Mehmet Tahir daje informacije svojim pretpostavljenima u vladi u
Istanbulu o problemima oko isplaivanja mjesenih plaa sedmorici siromanih prognanika koji su bili protjerani u Anadoliju. Iako je spomenuti bosanski maral isplaivao svakog mjeseca odreenu sumu novca
(150 groa), bila su potrebna dodatna finansijska sredstva. Na osnovu
toga trai od Medlis-i vala pomo oko rjeavanja ovog pitanja.16 Slina
je situacija i sa dvojicom Bonjaka, Omer-begom i njegovim bratom
Mehmet-begom iz Bihaa, te Husejin-begom iz Strojice. Naime, i oni
su bili protjerani u Anadoliju zbog uea u neredima pa Omer-beg morao boraviti u Merzifonu, njegov brat Mehmet-beg u Sivasu, a Husejinbeg u Amasiji. Oni su bili osueni na doivotno progonstvo, dakle bez
prava na povratak u Bosnu. Zbog loeg ekonomskog stanja, emu je
svakako glavni razlog bilo prognanstvo, oni su traili preispitivanje njihovog sluaja, a ako je mogue i oprost. Njihova molba je razmatrana
BOA. A.DVN. Dosije br. 80/58 (1268 Z 21/8 10 1852).
16
BOA. A.MKT. Dosije br. 151/30 (1264 L 27/26 09 1848).
14
15
245
od strane nadlene institucije koja je donijela odluku da se preispita

sluaj i vidi da li ima smetnji da se oni vrate u domovinu. Podaci su bili
nedovoljni za preinaku odluke, pa je traena dopunska istraga.17
Veina dokumenata koji govore o protjerivanju Bonjaka sadri podatke da su oni uglavnom protjerivani u Anadoliju. Ali imamo jedan
dokument u kojem stoji da je jedna grupa Bonjaka protjerana na ostrvo
Krit (Girit).18
to se tie protjerivanja nemuslimana, imamo dokument koji govori o surgunu jednog pravoslavnog svetenika optuenog za prenoenje
oruja iz Srbije za Banju Luku. Oruje koje je tajno preneseno u Bosnu
dijeljeno je pravoslavnima. Prema ovom dokumentu, cilj ovog naoruavanja je bio da se pripremi pravoslavno stanovnitvo da oruanom
borbom pomogne austrougarsku okupaciju koja e uslijediti. Oni su otkriveni od strane osmanskih vlasti i protjerani u Anadoliju. Organizator
pop Simun je bio doivotno protjeran u Amasiju, a njegovi saradnici
prognani su u Ergani, blizu Dijarbakira u jugoistonoj Anadoliji.19 Ovaj
dokument jasno potvruje da su kneevina Srbija i Pravoslavna crkva
bile umijeane u destabilizaciju prilika u Bosni.
Osmanska vlast je vrlo otro i energino reagovala uvijek kada su
bili u pitanju dravni interesi, kao teritorijalni integritet i sl. to se tie
stepena kanjavanja, moemo konstatovati da su dravni organi prije
svega smatrali da je uvijek bolje biti u dobrim odnosima s narodom, pa
ak i sa protivnicima. Ovakav nain odnosa je bio mnogo prikladniji
za dravu i prije svega prihvatljiv za sve strane. Tako se moda moe
i objasniti razlog zato je Osmanska drava uspjela opstati toliko dugo
na ovim prostorima. S druge strane, bilo je sluajeva kada je sultan imenovao namjesnike koji su bili dokazani protivnici njegove vlasti i zbog
toga ak bili i osuivani.20
Nastojanje dravnih organa da poprave naruene odnose sa svim
elementima u Carevini vidimo i u naem sluaju. Naime, vlast jeste
proganjala, pa ak kanjavala i smrtnom kaznom pljakae, ubice i one
koji su na neki drugi nain terorizirali narod ili pak bili umijeani u bilo
kakve aktivnosti protiv vlasti.21 Ali drava je uvaavala zahtjeve svojih
podanika i u sluaju da su oni opravdani, legalni i prihvatljivi stav je
mogao biti drugaiji. Tako u jednom dokumentu vidimo da se razmatra
BOA. A.MKT. Dosije br. 160/81 (1264 Z 29/26.11.1848).
BOA. A.MKT.MHM. Dosije br. 7/28
19
BOA. A. MKT.UM. Dosije br. 538/79
20
Tahsin Uzer, Makedonya Ekiyalk Tarihi ve Son Osmanl Ynetimi, TTK Yay. 3.
Bask, Ankara 1999, s. 10-16 i 17-23.
21
BOA. Y. PRK. UM. Dosije br. 16/48.
17
18
246
Rahman Ademi
preseljenje muslimana iz Bosne odnosno iz Hercegovine u Crnu Goru.

Kako se u dokumentu kae, u sluaju da su zahtjevi razumljivi i u skladu sa zakonom, onda je neprihvatljivo da se ti ljudi u znak revolta sele
u Crnu Goru samo zato to nisu prihvaeni njihovi zahtjevi bez prethodnog dogovora. Glavni razlog preseljenja tih ljudi je bilo imenovanje
oficira za potrebe osmanske vojske.22 Osmanska uprava u veini sluajeva preduzimala je preventivne mjere kako bi rijeila probleme. Jedan
od naina sprjeavanja nereda je bio i oduzimanje oruja onda kada
je postojala opasnost da se to oruje iskoristi u nezakonite poslove. U
jednom dokumentu koji je datiran iz 10. 03. 1852. saznajemo da je izvrena naredba o prikupljanju oruja u Bosni i predat je izvjetaj glavnom
komandantu, rumelijskom maralu.23
Pored vojno-bezbjednosnih mjera, za ouvanje dravnog autoriteta
vlast je koristila i metodu ubjeivanja ili takozvanog nasihata savjetovanja. Pogotovo poslije Francuske revolucije, kada je poelo buenje
nemuslimanskih a i muslimanskih naroda na Balkanu, drava je opet
koristila metode ubjeivanja svojih podanika formiranjem komisija za
nasihat savjetovanje. Ovdje emo pogledati na osnovu arhivske dokumentacije koje su bile teme ovih komisija.
Arhivski dokument koji je datiran 29. jula 1848. godine govori kako
je osmanska vlast imenovala Mustafa-pau da sa svojim saradnicima
uini sve to je u njegovoj moi da se grupa ljudi koja se bila odmetnula ubijedi i bez potekoa i problema vrati sigurnost. U nastavku dokumenta vidimo i ostale mjere predviene da u sluaju da ovaj pokuaj
bude bezuspjean, uiniti sve da se pripremi vojna operacija u sastavu
regularnih vojnih snaga. U sluaju pak nedostatka regularnih vojnih jedinica planirana je mobilizacija i tzv. baibozuka.24 Ustvari, korienje
vojnih snaga baibozuka nije bilo predvieno vjerovatno zbog oteane
kontrole nad njima. Moda iz istog razloga objavljena je i zabrana bilo
kakvog zlostavljanja djece, ena i zarobljenika ili nehumano postupanje
sa poginulim.25
Drugi dokument, koji je tri godine stariji, govori isto tako o mjerama
kako ubijediti odmetnike da se vrate svom svakodnevnom poslu, da
nastave normalan ivot i da svakako podmiruju obaveze prema dravi. Naime, stanovnici Serhadkule (nepoznato mjesto u Hercegovini)
nisu se odazvali na poziv ovlatenih ljudi da se vrate normalnom ivotu ve su odluili nastaviti sa inatom i odmetnitvom pa je bilo nuno
BOA. A.MKT.MHM. Dosije br. 387-A/33.
BOA. A.MKT.MHM. Dosije br. 45/60.
24
BOA. A. AMD. Dosije br: 10/13
25
Zafer Golen, Tanzimat Doneminde Bosne Hersek, TTK. Ankara 2010, s. 109-110.
22
23
247
preduzeti neke druge mjere. Poto je meu njima bilo nerazumnih ljudi,
drava je odluila da ih silom ne tjera na poslunost ve probala traiti
rjeenje na drugi nain. Ovoga puta odlueno je da se izaberu ugledni
i razumni ljudi u tom mjestu koji e pokuati ubijediti narod na poslunost sultanu. U sluaju da i ovaj pokuaj bude bezuspjean, to je
mogue prije javiti nadlenima o stanju i preduzeti uobiajene mjere za
postupanje sa pobunjenicima.26
Bosanski ejalet bio je jedan od najvanijih ejaleta u Osmanskom
carstvu.27 Njegova vanost je bila razumljiva zbog geografskog poloaja, kao graninog podruja prema evropskim zemljama i suparnicima Osmanske drave. A na osnovu rijei Avni-pae moemo jasno vidjeti stepen vanosti ove pokrajine za osmansku vlast. Hafiz
Ridvan-paa Hercegovi, koji je 1872. godine bio namjesnik vilajeta
Sparta, u razgovoru sa Avni-paom u vezi sa Bosnom alio mu se
na stanje u svojoj domovini. Odgovor Avni-pae je bio slijedei: U
pravu ste. Podruje Bosne i Hercegovine je kapija i klju Rumelije
pa zbog toga Austrija i Rusija iji su najvaniji planovi u vezi sa Istanbulom, planiraju okupaciju ovog regiona. Ne dao Bog da se to desi,
onda bi i Istanbul bio u opasnosti.28 Kasniji dogaaji potvrdili su te
strahove i prognoze.
OSMANSKI DOKUMENTI O PROGONU MUSLIMANA I
NEMUSLIMANA IZ BOSNE POLOVINOM 19. STOLJEA
Saetak
Cilj ovog rada je da se ukratko ukae na praksu progona, uglavnom u
Anadoliju, kao mjeru kanjavanja podanika koji su bili uesnici ili sauesnici ustanaka protiv osmanske uprave polovinom 19. vijeka. Nema
mnogo arhivske dokumentacije u vezi sa ovim pitanjem pa treba naglasiti kako je ovo samo jedan krai osvrt. Ako se zna da je vie od dvije
treine dokumenata Osmanskog arhiva jo neobraeno, onda ubudue
moemo oekivati vie radova u vezi sa ovim problemom. Ali i pored
te injenice, na osnovu dokumentacije kojom sada raspolaemo, moe
se vidjeti da je osmanska uprava, pored ostalih mjera, esto koristila
progon kao kaznenu mjeru.
BOA. A. MKT. Dosije br: 25/81.
BOA. A. MKT.MHM. Dosije br: 70/6.
28
Bocuzade Sulejman Sami, Devirde Grdklerim. Elektronsko izdanje Ministarstva kulture Republike Turske.
26
27
248
Rahman Ademi
OTTOMAN DOCUMENTS ABOUT DEPORTATION

OF MUSLIMS AND NONMUSLIMS FROM BOSNIA
IN THE MIDDLE OF 19TH CENTURY
Summary
The aim of this presentation is to point out to the occurrence of deportation of Bosnian Muslims to Anatolia, because of their participation in
the armed actions against the Ottoman administration in the middle of
the 19th century. There are few archival materials about this subject and
we have to emphasize that this is only a short overview because of the
fact that the most of the Ottoman archive documentations has not been
analyzed. We can expect studies on this topic in the future. However,
on the basis of the documentation we have, we can see that the Ottoman
government very often used the punishment of deportation apart from
other punishing measures.
Key words: history of Bosnia, 19th century, deportation, Muslims, non-Muslims.
UDK: 94(497.6)15:94(497.5Slavonija)15:929 Ulama-beg
DINO MUJADEVI
(Zagreb)
BOSANSKI I POEKI SANDAKBEG ULAMA-BEG

Kljune rijei: historija Bosne, historija Slavonije, 16. stoljee, biografija, namjesnitvo Ulama-bega.
Biografije osmanskih dunosnika i velikodostojnika dosada su bile

jedna od najzapostavljenijih tema suvremene osmanistike na ovim podrujima. Temeljito istraivanje kronologije ivota i rada nekih od najznaajnijih osmanskih linosti iz klasinog razdoblja koje su djelovale
na bosansko-hercegovakom prostoru s izuzetkom nekih od najznaajnijih poput Gazi Husrev-bega i Mehmed-pae Sokollua jo uvijek
se nije maklo dalje od podataka i okvira koje daju Ibrahim Peevija,
Mustafa Ali ili pak Muvekkit i Safvet-beg Baagi. Historiografija i
orijentalistika s ovih prostora nakon 1945. preferirala je openite teme
iz nacionalne ili regionalne vojno-politike, drutvene, kulturne ili vjerske povijesti, kao i objavljivanje dokumenata. Za detaljno istraivanje
na mikrohistorijskom nivou biografije najee nije bilo ni vremena ni
interesa. Ovaj rad pokuat e dopuniti saznanja o jednoj od najznaajnijih linosti osmanske Bosne, ali i ireg junoslavenskog prostora pod
osmanskom vlau sredinom 16. stoljea, na osnovu osmanskih i zapadnih arhivskih izvora. Rije je o bosanskom i potom poekom sandakbegu Ulama-begu. Jedan od razloga za moje prouavanje Ulamabega je da se kroz njegovu djelatnost moe odlino pratiti uvrivanje
osmanske vlasti u Slavoniji u razdoblju 1541-1552. tokom kojega je
Ulama-beg obavljao svoje visoke dunosti u Bosni i Slavoniji.
O ivotu Ulama-bega, prije njegovog dolaska na dunost bosanskog sandakbega nije poznato puno, no i to malo to znamo veoma je
zanimljivo. Prema osmanskom povjesniaru iz 17. stoljea Ibrahimu
Peeviji, Ulama-beg je bio sin osmanskoga spahije iz anadolskoga sandaka Teke, ije je sredite bila sredozemna luka Antalya. Iako je bio
250
Dino Mujadevi
s osmanskoga podruja, Ulama je, prema Peeviji, isprva bio u slubi

perzijskoga aha Ismaila koji je ratovao s Osmanskim Carstvom u razdoblju 1514-1526. Iz Perzije je 1531. ili 1532. opet preao na osmansku
stranu te je bez obzira na sve bio primljen u osmanski dravni aparat. Naime, ini se da je osmanski vrh osobito cijenio Ulamine vojne
i upravljake sposobnosti koje je razvio u perzijskoj slubi. Ulama je
nedugo po dolasku u osmansku slubu bio na dunosti sandakbega
sandaka Bitlis u istonoj Anadoliji.1
Osmanski vrh je potom njegove sposobnosti odluio testirati na drugom znaajnom bojitu, na bosanskom i ugarskom serhatu. Prema pismu habsburkoga diplomata u Carigradu Jeronima Laskoga iz rujna
1541., u to se vrijeme ve nalazio na poloaju bosanskoga sandakbega.
Na tom je poloaju naslijedio svoga glasovitoga prethodnika Gazi Husrev-bega koji je poginuo na pohodu u prvoj polovici 1541. Zanimljivo
je spomenuti da se u spomenutom pismu Laski koji se, sticajem okolnosti, naao u osmanskom zatvoru, ali habsburkom kralju Ferdinandu
I. da mu je neki osmanski dunosnik rekao da e Ulama-beg napasti
njegove posjede u okolici Zagreba ako Laski ostane u habsburkoj slubi. Prema rijeima tog visoko pozicioniranog Osmanlije, Laskijevom
utvrenom gradu, burgu Susedgradu, koji se nalazio tek neto zapadnije
od Zagreba, Ulama-beg e napraviti ono to je Husrev-beg napravio
sa Zrinskijevim posjedima. (Vjerojatno je mislio na posjede Nikole
Zrinskog u Pounju i na Baniji).2 Premda je oito imao mogunosti provaljivati u dananju sjeverozapadnu Hrvatsku, u sljedeim godinama
Ulama-beg koncentrirat e se ipak na vojno djelovanje u Slavoniji i, u
manjoj mjeri, Ugarskoj.
Zauzimanje podruja dananje Slavonije (izmeu rijeke Ilove i
Vuke) i Srijema predstavlja teritorijalno, strateki i ekonomski najznaajniji osmanski dobitak na junoslavenskom podruju u 16. st. Izmeu
1526. i 1540., kada su privremene krajike jedinice (vilajeti) na podruju Slavonije i Srijema pretvorene u Poeki sandak i Srijemski sandak, pod osmansku su vlast dola istona i sredinja podruja dananje
Slavonije.3 Osmansko zauzimanje istone Slavonije i Srijema vezano je
Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija, 1. Sarajevo 2000, str. 49, 158.
in presentia mea Uvlamo Bosnensi sanzacho commisit, ut si in vestre maiestatis servitiis perseveraro, hec faceret bonis Somssed, que sunt per Vsrembeg bonis
Zreniorum facta. ... Nam postquam me ex Somssed abducam, non habebit Vlama
causam ita in illam dicionem seuiendi, prout haberet, si ibi nomen meum vel mei
servitores essent .... Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3. Zagreb 1917, str. 86-87.
3
Nenad Moaanin, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski
Brod 2001, str. 1-8.
1
2
Bosanski i poeki sandakbeg Ulama-beg
251
uz pohod Sulejmana Kanunija na Moha 1526. Osmansko uvrivanje

u srednjoj Slavoniji 1536-40. vezano je pak uz djelatnost pripadnika
begovske obitelji Jahjapai4 te, manjim dijelom, za linost bosanskoga
sandakbega Husrev-bega. Osoba koja je obiljeila nastavak osmanskog irenja u Slavoniji na podruje Podravine i Zapadne Slavonije
u razdoblju nakon 1541. upravo je bosanski sandakbeg Ulama-beg.
Znaajne vojne snage bosanskog sandaka, koji se u tom razdoblju nalazio izvan dometa habsburkih i mletakih udara, pruale su presudnu
podrku brojano ogranienoj osmanskoj vojski stalno ugroenog Poekog sandaka gdje se osmanska vlast tek poela ustaljivati. Vanost
Ulama-bega za osmansku stranu nije promakla visokom habsburkom
zapovjedniku Luki Sekelju5 koji je u svom pismu Antunu Turnu od 26.
sijenja 1544. pisao da raspolae dojavama da poeki sandakbeg Murat-beg i Ulama-beg imaju sultanovo nareenje da zauzmu cijelu Slavoniju.6 Naime, Ulama-beg je ve u proljee 1543. zajedno Murat-begom
Tardiem zapoeo osmansku ofenzivu u slavonskoj Podravini. Tada su
zauzete utvrde Voin, Dobra Kua, Bijela i Sira te, nakon opsade koja
je trajala etrdeset dana, Valpovo. Sljedee godine nastavljena su osvajanja u zapadnoj Slavoniji. U lipnju 1544. Ulama-beg i hercegovaki
sandakbeg Malko-beg7 osvojili su Kraljevu Veliku. U drugoj polovici 1544. Ulama-beg i Murad-beg predvodili su osmansku vojsku koja
je zauzela uz mali ili nikakav otpor habsburke strane utvrde Meuri, aklovac, Pakrac, Kretelovac i Podborje i Rau. U svibnju 1545.
Ulama-beg je zajedno s Murad-begom i Malko-begom predvodio vrlo
uspjean osmanski upad u okolici Varadina i u Hrvatskom Zagorju te
su kraj Konjine porazili odred hrvatskog bana Nikole Zrinskoga. U
kolovozu 1545. Ulama-beg je zajedno s novim poekim sandakbegom Mehmed-begom i Malko-begom osvojio podruje Moslavine.
Uz uspjeno vojno djelovanje u Slavoniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
O obitelji Jahjapai v. moj lanak o toj obitelji u Hrvatski biografski leksikon, sv.
6. Zagreb 2004., str. 236-237.
5
Luka Sekelj (Szkely) (? 1568) bio je 1542-1554. urevaki kapetan, a 15671568. bio je vrhovni zapovjednik habsburkih snaga u Hrvatskoj i Slavoniji.
6
Habsburki spomenici, 3, str. 171. ... der kaiser zwen wascha verordnet hat zum
Vlambeg vnd zum Muerath, das sy von stund an alspaldt das gross herfur stiecht,
das sy dj ross darauf halten khunen, damit sy das Windisch gar einnemben sollen
... sollen sy ain zug auf Windischlandt vnd so weith sy khunen, ins Teitsche Landt
auch rauben und prenen. ... das dem Murathbeg, auch dem Vlamanbeg befolchen
und aufgelegt sey worden, wie paldt man schnes halben wirdt khumen, das sy von
stund an ain raiss nach der andern thuen sollen lassen.
7
Malko-beg Karaosmanovi bio je hercegovaki sandakbeg 1544-45, kliki 155152. i bosanski 1553-54.
252
Dino Mujadevi
Ulama-beg je prema podacima iz muhimme deftera, vojno djelovao i u

Ugarskoj, istaknuvi se u borbama s habsburkim postrojbama pokraj
Budima 1543. i pri opsadi Simontornye 1544./1545.8 Sukobi na slavonskom i ugarskom ratitu prekinuti su na nekoliko godina nakon to su
habsburki i osmanski pregovarai postigli u lipnju 1547. primirje na
pet godina.9
Prema Peeviji Ulama-beg je nakon ponovnoga poetka osmanskoperzijskih sukoba postavljen 1547. ili 1548. za sandakbega istonoanadolskoga sandaka Erzurum. Obavljajui tu dunost sudjelovao je
1548. u opsadi gradi Vana.10 Prema suvremenim zapadnim podacima
Ulama-beg je ve krajem 1550. bio opet u Slavoniji, ovoga puta na
dunosti poekoga sandakbega, a tu informaciju indirektno potvruju
muhimme defteri. Ovi podaci nisu bili poznati Hazimu abanoviu koji
je, oslanjajui se na Muvekkita, neosnovano tvrdio da je Ulema-beg
(paa) izmeu lipnja 1541. i veljae 1553. kontinuirano bio sandakbeg
sandaka Bosna te da je njegov nasljednik Sofu-Mehmed bio sandakbeg tek od veljae 1553. 11
Osmansko-habsburko primirje je na podruju Slavonije prestalo u
stvarnosti upravo 1550., dvije godine prije svoga slubenoga isteka, no
vei sukobi odvijali su se tek 1552. O njima i ulozi Ulama-bega detaljne
informacije moemo crpiti iz relativno brojnih i opsenih muhimme
deftera koji su sauvani u Biblioteci Muzeja Topkapi Saraja u Istanbulu. ini se da je ve tokom 1551. Ulama-beg planirao znaajan pohod
na sjeverozapadnu Hrvatsku. U zbirci muhimme deftera iz Biblioteke
Rumelijski beglerbeg i sandakbegovi toga ejaleta, ukljuujui i bosanskog sandakbega Ulama-bega, su ve na samom poetku 1545. obavijeteni da pripreme
vojsku u sandacima. Potom im je Porta 8. zulhide 951 (20. veljae 1545.) naredila da pripreme opremu i okupe debelije te da se ekaju na odreenim mjestima.
Sultan je nagovijestio da e izvriti smotru kod beogradskog mosta. (TSMA, E.
12321, 81b-84b; Gza Dvid i Pl Fodor, Az orszg gye mindenek eltt val. Budapest 2005, str. 58-61). Bosanskom sandakbegu Ulama-begu je 17. zulhide 951
(1. oujka 1545.). upuen ferman da bude na oprezu i pritekne u pomo budimskom
beglerbegu Mehmedu na ijem se podruju okupljaju nevjernike snage. Reeno
mu je da u sluaju daljnjega nareenja treba biti spreman bez odgode doi mu u
pomo. (TSMA, E. 12321, 128a.; Dvid-Fodor, str. 118.); Za Ulama-bega i kadije
s podruja njegovoga sandaka pripremljen je nacrt fermana 27. zulhide 951. (11.
oujka 1545.), koji je poslije poslan. Nareeno im je da sa svoga podruja nabave
15 tisua ovnova za klanje (baa yarar erkek), popiu ih i pripreme na nekom
pogodnom mjestu u bosanskom sandaku. Ulami su poslane i upute kako treba obetetiti vlasnike ovnova. (TSMA, E. 12321, 152b-153a.; Dvid-Fodor, str. 144-145).
9
Ive Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo. Zagreb 1998, str. 104-113.
10
Peevija, Historija, 1, str. 228, 231.
11
v. Hazim abanovi, Bosanski paaluk. Sarajevo 1982, str. 70.
253
Muzeja Topkapi Saraja zabiljeena je Portina naredba od 21. muharema

959. (18. sijenja 1552.), u kojoj se spominju topovi pohranjeni u tvravi Stara Gradika nakon to je Ulama-beg odustao od, kako se kae,
bombardiranja Zagreba. Habsburka je strana tijekom 1552. bila itekako svjesna mogunosti opsade Zagreba i, ini se, tete koju bi postojeoj gradskoj obrani moglo nanijeti osmansko topnitvo. O tome zorno
svjedoi naredba kralja Maksimilijana koji je poetkom lipnja 1552.
naredio da se gradu Zagrebu isplati 2000 forinti za gradnju gradskih
utvrda. Njihova je briga, ini se, bila utemeljena. Prema habsburkim
suvremenim obavjetajnim podacima te e godine Zagreb, uz Sisak,
ostati glavni cilj osmanskih ratnih napora. 12
Istodobno i na osmanskoj strani u Poekom sandaku oekivali su
se napadi s habsburke strane. Poetkom 1552. osmanske snage Rumelijskog ejaleta bile su angairane borbama u Ugarskoj, posebno opsadom Segedina, no Portine naredbe zabiljeene u muhimme defterima
svjedoe da Ulama-beg u oekivanju neprijateljskog napada uope nije
naputao Slavoniju te je pripremao obranu osmanskog teritorija, prikupljao informacije o vojno-politikim kretanjima na kranskoj strani u
Slavoniji i Ugarskoj pomou svoje pijunske mree i dostavljao podatke u Istanbul. Tijekom svibnja 1552. Ulama-beg je dojavio u Istanbul
da su ugarski i hrvatski velikai i vojni zapovjednici, na elu s banom
Nikolom Zrinskim i Lukom Sekeljom, okupili veliku vojsku na podruju Podravine i da namjeravaju napasti Poeki sandak. Prema zapadnim izvorima, npr. pismu Petra Keglevia Nikoli Zrinskom iz svibnja
1552., upravo u istom razdoblju vojska bosanskog i susjednih sandaka
okupljala se na Ljeva-polju kako bi pomogla vojno ugroenom Poekom sandaku.
Nakon to je u lipnju 1552. prema osmanskim izvorima zapoeo habsburki vojni udar na elu s banom Nikolom Zrinskim, tijekom kojega
je razoreno nekoliko pograninih utvrda u Slavoniji, osmanski vrh je
naredio bosanskom, klikom i hercegovakom sandakbegu da pohitaju u pomo Ulama-begu. Osmanska vojska koja je dola u pomo Ulama-begu prvo se uputila na vanu habsburku utvrdu Viroviticu u Podravini, koja je sluila kao polazna toka za provale u Poeki sandak.
Pojedinosti o padu Virovitice u osmanske ruke saznajemo iz koncepta
neodaslane Portine naredbe od 29. mjeseca abana godine 959. (20.
kolovoza 1552).13 Opsada Virovitice zapoela je 30. srpnja i zavrila
2. kolovoza 1552. prema zapadnim izvorima. Iz kranskih izvora saznajemo da je nakon pada Virovitice habsburka posada utvrde Klotar
12
13
Habsburki spomenici, 3, str. 426, 428-429.

TSMK, K.888, 383b-384a; Dvid-Fodor, str. 600-602.
254
Dino Mujadevi
pobjegla te je Ulama-beg 3. ili 4. kolovoza 1552. spalio naputenu utvrdu, a potom je pokuao osvojiti utvrdu Virje, no bio je odbijen. Ulamabeg je potom krenuo u napad na urevac, drugu vanu habsburku
utvrdu u Podravini, no zbog estokog otpora odustao je od osvajanja te
utvrde.14 Pored pada Virovitice, drugi znaajan osmanski dobitak postignut tijekom ove kampanje bilo je zauzimanje azme, grada koji se
nalazio neto sjevernije od Siska i koji je omoguavao napredovanje
prema Zagrebu, krajem kolovoza. Prema biljeci u muhimme defterima
bosanski namjesnik Mehmed-paa, koji je zauzeo grad, zatraio je da se
ondje osnuje novi sandak, to je ubrzo i uinjeno.15
Kako je i u rujnu 1552. uz Portinu dozvolu velika osmanska vojska
ostala okupljena u Poekom sandaku, na podruju habsburke Hrvatske i Slavonije ostao je strah od osmanskog napada na vanije gradove.
Zapadni izvori svjedoe o stalnim priprema za obranu i kalkulacijama
o moguem smjeru nastavka osmanskog napada. Osmanski planovi su
postali jasni 3. listopada 1552. kada se osmanska vojska iznenada, preavi pored Koprivnice, utaborila u Bikupcu kraj Varadina. U okolicu
Varadina su ubrzo doli ban Nikola Zrinski sa 700 vojnika iz Krievaca i kapetan Luka Sekelj iz urevca sa svojim odredom. Zajedniki su
4. ili 5. listopada 1552. na Varadinskom polju napali i estoko porazili
glavninu osmanske ekspedicije te se osmanska vojska povukla u Poeki sandak. U ovom sukobu je prema zapadnim izvorima poginuo
Ulama-begov sin Dafer.16
Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. bila su, prema ocjeni zapadnih suvremenika, veliki udarac obrani habsburke Slavonije. U pismu
kralju Ferdinandu 13. listopada 1552. Nikola Zrinski pisao je da se nakon pada Virovitice i azme u osmanske ruke mogu oekivati osmanske iznenadne provale koje se nee moi sprijeiti zbog umovitog
brdskog predjela i velike blizine osmanskih uporita.17 tovie, u alarmantnom izvjetaju varadinskoga katelana tajerskim staleima 19.
listopada 1552. navodi se da je Ulama-beg u Poegi pozvao na okupljanje vojnike za novi pohod. Prema ovom izvjetaju habsburka strana
je imala informacije da se sprema opsada Koprivnice i urevca, kao
Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, str. 116-117.
TSMK, K.888, 418b-419a; Dvid-Fodor, str. 625-628.
16
Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, str. 118-119.
17
Habsburki spomenici, 3, str. 441-442. ... certa sit vestra sacratissima maiestas,
quod posteaquam hec duo castra Chasma er Werwcze amissa sunt, excursiones
clandestine. Tum equitum. tum plagiariorum Thurcicorum in hoc regnum seuire
non desinunt, quibus cum propter densitate siluarum ac moncium et alpium copiam, locique naturam, tum propter proximitatem, contiguamque vicinitatem ipsius
castri Chasmensis resistere est impossibile.
14
15
255
i nova provala na Varadinsko polje.18 Ipak, osmanski novi pohod nije

se dogodio. Osmanske sredinje vlasti nisu bile voljne ili u mogunosti
poslati dovoljno novih snaga i sredstava za nastavak osvajanja u Slavoniji krajem 1552. ili poetkom 1553. Ve je tijekom pohoda u ljeto i
jesen 1552. postalo jasno da Ulama-beg moe raunati na pomo oblinjih sandaka (bosanskog, klikog, hercegovakog), a ne i na snage s
drugih podruja, ukljuujui i vojsku pod izravnim zapovjednitvom
Porte. Osmanske sredinje vlasti ni kasnije nee slati vojsku iz drugih
krajeva na habsburko-osmansku granicu izmeu Drave i Jadranskoga
mora ve e glavninu svojih snaga koncentrirati u Ugarskoj. Osmanski
zapovjednici u poekom, cernikom, bosanskom, klikom i hercegovakom sandaku bit e preputeni sami sebi.
Ulama-beg nije dugo uivao u uspjesima koje je postigao u Slavoniji. Spominje se kao mrtav ve sredinom 1554. Poginuo je, najvjerojatnije 1553., u sukobima u okolici utvrde Lipova u dananjoj Rumunjskoj.
U Poegi je Ulama-beg podigao tekiju (Paina tekija), a ondje su kasnije ivjeli njegovi sinovi.19
BOSANSKI I POEKI SANDAKBEG ULAMA-BEG.
Saetak
U ovom se radu na osnovu osmanskih i zapadnih izvora istrauje biografija i pokuava vrednovati povijesna uloga jednog od neto manje
poznatih bosanskih sandakbegova iz prve polovice 16. st., Ulama-bega, koji je ujedno jedna od najznaajnijih osoba za konano uvrenje i
stabilizaciju osmanske vlasti u Slavoniji sredinom 1552. godine. U radu
se takoer donose neki novi podaci i vre neke manje ispravke zakljuaka starije historiografije, osobito na podruju kronologije.
Ulama-beg se nalazio na poloaju bosanskog namjesnika od 1541. do
1547. Potom je dvije godine bio upravitelj sandaka Erzurum, a zatim
se vratio u Europu i bio na poloaju poekoga sandakbega od 1550.
do 1553. godine. Tijekom svog namjesnikovanja u Bosni i u Anadoliji nije ostavio toliko velik trag kao njegov mnogo slavniji prethodnik
Gazi Husrev-beg, no osmanski vojni uspjesi u Slavoniji, ostvareni pod
njegovim vodstvom, zahtijevaju da se i ovom osmanskom upravljau i
vojskovoi dade zasluena panja.
Habsburki spomenici, 3, str. 442-443.
Nenad Moaanin, Poega i Poetina u sklopu Osmanlijskog carstva (1537-1691).
Jastrebarsko 1997, str. 44-45.
18
19
256
Dino Mujadevi
ULAMA-BEY SANJAKBEY OF BOSNIA AND POEGA

Summary
This paper tries to examine the biographies on the basis of Ottoman and
Western sources and it tries to assess the historical role of one of the
lesser known Bosnian sanjakbeys from the first half of the 16th century,
Ulama-bey, who was, at the same time, one of the most significant persons for the final consolidation and stabilization of the Ottoman rule in
Slavonia in the middle of 1552. The paper also brings some new data
and it makes some small corrections to the conclusions of the older historiography, especially in the field of chronology.
Ulama-bey held the position of the Bosnian governor from 1541 to
1547. Then for two years he was the governor of the sanjak Erzurum,
and then he returned to Europe and held a position of Poega sanjakbey
from 1550 to 1553. During his governorship in Bosnia and in Anadolia he did not leave such a significant mark as his much more famous
predecessor Gazi Husrev-bey did, but the Ottoman military successes
in Slavonia, under his leadership, demand greater attention to be paid to
this Ottoman governor and army commander.
Key words: history of Bosnia, history of Slavonia, 16th century, biography, governorship of Ulama-bey
UDK: 94(497.6)17/18:336.027.8
FAHD KASUMOVI
(Sarajevo)
KONCEPT DOBROINSTVA I PORESKA

OSLOBOENJA U OSMANSKOM CARSTVU
(Lokalne specifinosti oporezivanja u Sarajevskom kadiluku
prema inamat-defterima bosanskih namjesnika)
Kljune rijei: Osmansko carstvo, Bosna, Sarajevo, 18 i 19. stoljee dobroinstvo,
oporezivanje, oslobaanje od poreza, inamat-defteri.
Osmanska politika upravljanja dravom, koja je u svojoj sutini nastavak ranijih bliskoistonih politikih tradicija, podrazumijevala je
da osobe koje imaju vlast, neovisno od svojih individualnih osobina
i karaktera, usvoje i odreeni model ponaanja i djelovanja u javnom
prostoru za koji se smatralo da je odlika uspjenih vladara i klju za
uspostavljanje prosperitetne drave. Brojni autori koji su se bavili pitanjem osmanskog koncepta vlasti, pozivajui se na razliita politika
djela koja su u islamskom svijetu nastala u srednjem i ranom novom
vijeku, utvrdili su da je u osmanskom i openito bliskoistonom poimanju vlasti pravednost temelj na kojem vlast poiva te, u skladu s
tim, vladar, prije svega, treba biti pravedan.1 Meutim, pored pravednosti, navedena djela navodila su i brojna druga pitanja koja su znaajna
za upravu, kao i osobine koje je uspjean vladar trebao posjedovati, a
1
O pravednosti kao o temelju vlasti na Bliskom Istoku vidi: Halil Inalcik, Ottoman
Empire: The Classical age, 1300-1600, London: Weidenfeld & Nicolson, 1973;
Ekmeleddin hsanolu (ur.), Osmanl Devleti ve Medeniyeti Tarihi, Istanbul: slam
Tarih, Sanat ve Kltr Aratrma Merkezi, 1994, 441-444; Linda Darling, Do Justice, Do Justice, For That is Paradise: Middle Eastern Advice for Indian Muslim
Rulers, Comparative Studies of South Asia, Africa and the Middle East, XXII/1-2,
2002, 4-19; Halil Inalcik, Turkish and Iranian Political Theories and Traditions in
Kutadgu Bilig, in: The Middle East and the Balkans under the Ottoman Empire:
Esseys on Economy and Society, Bloomington: Indiana University Press, 1993.
258
Fahd Kasumovi
koji su pomalo ostali u sjeni pravednosti i kojima, bez obzira na njihov

znaaj, nije posveeno dovoljno prostora u historiografiji. Meu njima,
nalazi se i pitanje dobroinstva koje su klasini autori smatrali veoma
znaajnim za dobro funkcioniranje drave.
Podsjeanje na ideju dobroinstva u bliskoistonoj koncepciji vlasti i
problem provedbe ove ideje od strane osmanskih sultana i osoba koje su
se nalazile na upravnim poloajima samo su neki od zadataka ovog rada.
Meu razliitim javnim manifestacijama dobroinstva u Osmanskom
carstvu posebnu panju posvetit emo shvatanjima u kojima su poreska
osloboenja drana za vrstu dobroiniteljskog poklona te emo nastojati
dokazati da su bosanski namjesnici pod nazivom inam (poklon, dobroinstvo) svojim bujruldijama dodjeljivali dugorono pravo na snienje (tj.
djelomino poresko osloboenje) jedinstvene poreske sume koja je u reparticionom sistemu oporezivanja svim poreskim obveznicima bila rasporeivana kao njihov dio poreza na ime rate (tas) poreza imdadi-hazarija i
drugih prireza koji su zajedno s njom bili ubirani. Pri tome, osnovni izvori
koje emo koristiti su sauvani inamat-defteri nahija Sarajevskog kadiluka
i za njih vezana raznovrsna arhivska graa. Njihovom analizom nastojat
emo dopuniti osmanistika istraivanja javnih manifestacija dobroinstva,
kao i postojea znanja o oporezivanju u Osmanskom carstvu s posebnim
osvrtom na lokalnu poresku praksu. Napominjemo da je navedena praksa
bosanskih namjesnika stjecajem okolnosti zaboravljena, a u historijskoj
nauci nema posebnih radova koji obrauju ovo pitanje.2
POIMANJE DOBROINSTVA U BLISKOISTONIM
POLITIKO-DIDAKTIKIM DJELIMA
Na Bliskom Istoku u srednjem i ranom novom vijeku nastao je niz djela
kojima je cilj bio davanje razliitih savjeta vlastima o nainu na koji treba upravljati dravom. Mnogo bi redaka bilo potrebno da se nabroje sva
Potrebno je istai da je o ovom problemu dosada napisano svega etiri-pet reenica
koje Avdo Sueska spominje u dva svoja rada koja se primarno bave drugim problemima, od ega jednom u fusnoti. Njegove rijei se mogu svesti na konstatacije
da su bosanski namjesnici pod nazivom inam ili inamat oslobaali pojedina
lica od poreza imdadi-hazarija, da je to zabiljeeno u inamat-defterima te na nabrajanje nekoliko profesija i kategorija osoba kojima je ovo bilo dodjeljivano. Napisano vie izgleda kao iznoenje rudimentarnih podataka koji su rezultat kratkog
susreta s nekim od historijskih izvora koji su vezani za navedeni problem, a ne kao
rezultat ozbiljnog naunog pristupa i analize zasnovane na prvorazrednoj i raznovrsnoj historijskoj grai. Usp. Avdo Sueska, Taksit prilog izuavanju dabinskog
sistema u naim zemljama pod turskom vlau, Godinjak Pravnog fakulteta u
Sarajevu, XVIII, Sarajevo, 1960, 354; Avdo Sueska, Da li su sarajevski Jevreji
bili muaf, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XXIII, Sarajevo, 1975, 202.
Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu
259
ovakva djela te to izlazi izvan okvira ovog rada. Zadovoljiemo se, stoga, navoenjem nekoliko poznatijih tipinih predstavnika: Kitb at-t
(pogreno pripisivano Al-iu), Qbs-nma (Kai Kus b. Iskandar), Siysat-nma (Nim al-Mulk), Naat al-mulk (al-azl),
Kitb as-suln (Ibn Qutaiba).3 Navedena djela odavno privlae panju
naunika te se, kao posljedica toga, susreu razliite kategorizacije i
okviri u koje su bila smjetana. Ona se ponekad svrstavaju u red islamskih odgojno-obrazovnih djela poznatih pod nazivom edeb literatura
(adab literature), a ponekad, opet, definirani su terminom ogledala za
prineve (mirrors for princes)4, po uzoru na istoimeni anr u evropskoj
knjievnosti. Pojedini autori nazivaju ih savjetodavnom literaturom
(advice literature; nasihatname)5, nastojei u prvi plan istai injenicu
da im je cilj bio da na ovaj ili onaj nain savjetuju vladara, to se esto
(ali ne i nuno!) vidi i iz samog naslova pojedinih djela. Pored ovoga,
po uzoru na navedenu Nizamu-l-Mulkovu Sijasetnamu, neki naunici i
ostala djela ovog tipa oznaavaju kao sijasetname.6 Uzimajui u obzir
da sve navedene kategorizacije imaju svoje nauno utemeljenje, ali i da
svi navedeni okviri nemaju isti opseg, mi smo se, ipak, opredijeli da navedena djela primarno smjestimo u grupu islamske politiko-didaktike
literature. Ona tretiraju temeljna politika pitanja drave i vlasti te uz to
imaju zadatak da kroz niz savjeta poue vladare ispravnom nainu
vladavine. Prema tome, cilj njihovog sastavljanja temeljni je kriterij
Za vie podataka o navedenim djelima vidi: F.R.C. Bagley (pr.), Ghazls Book
of Councel for Kings (Naat al-mulk), London: Oxford University Press, 1964,
ix-xxvi (Dalje: F.R.C. Bagley, Ghazls Book of Councel for Kings); Ebu Hamid
Muhammed el-Gazali, Savjeti vlastima (Nasihatu-l-Muluk), prijevod: Enes Kari,
Sarajevo: El-Kalem, 2001, 5-25 (Dalje: El-Gazali, Savjeti vlastima); Julia Ashtiany etc. (ur.), The Cambridge History of Arabic literature: Abbasid Belles-Lettres,
Cambridge: Cambridge University Press, 1990; Hubert Darke (pr.), The Book of
Government od Rules for Kings: The Siyar al-Muluk or Siyasat-nama of Nizam
al-Mulk, 3. izdanje, Richmond: Curzon Press, 2002; Erwin Isak Jakob Rosenthal,
Political Thought in Medieval Islam: An Introductory Outline, Cambridge: Cambridge University Press, 1958; Ann Lambton, State and Government in Medieval
Islam, Oxford: Oxford University Press, 1981.
4
esto autori pojedina djela posmatraju paralelno kao dio ireg anra edeb literature,
budui da se govori o edebu vladara i upravnog sloja, i kao ogledala za prineve.
To se moe primijetiti kod: F.R.C. Bagley, Ghazls Book of Councel for Kings,
ix-xvi.
5
Npr. Linda Darling, Revenue Raising and Legitimacy: Tax collection & Finance
Administration in the Ottoman Empire 1560-1660, Leiden: Brill, 1996, 3.
6
Npr. ovo se prmjeuje kod: Ahmed Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki
Tahlilleri, 3, Istanbul: Fey Vakf, 1991, 11 (Dalje: A. Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri, 3).
260
Fahd Kasumovi
u ovakvoj kategorizaciji, uz napomenu da smo svjesni da ona imaju i

znaajne slinosti u pogledu forme.
Politiko-didaktika literatura omoguava nam uvid u koncept vlasti
kakav je na islamskom Bliskom Istoku postojao i bio na vrhuncu u srednjem i ranom novom vijeku. Meu razliitim idejama koje su klasini
autori smatrali znaajnim za funkcioniranje vlasti mi emo u skladu s
temom ovog rada izdvojiti ideju dobroinstva.
Znaaj dobroinstva posebno je dobro ilustriran u el-Gazalijevom
djelu Nasihatu-l-muluk (Savjeti vladarima), izvorno napisanom na perzijskom jeziku, po svoj prilici negdje izmeu 1105. i 1111. godine. Djelo je na arapski jezk u drugoj polovini 12. stoljea preveo Abu-l-Hasan
Ali b. Mubarek b. Mevhub. Njegov prijevod poznat je pod naslovom
At-tibr al-masbq f naat al-mulk (Istaljena zrnca u savjetovanju
vladara) te je i u ovoj verziji djelo bilo dostupno onovremenim vladarima i upravnim licima. Prema podacima koje iznosi Hadi Halifa u
svom enciklopedijskom djelu Kaf a-unn iz 17. stoljea, navedenu
el-Gazalijevu knjigu preveo je na turski (osmanski) jezik Muhammed
b. Ali poznat kao Aik elebi, a, takoer, i cAlai b. Muhibb e-erif
e-irazi Lisan beg (navodi za njega da je bio tienik Bajazita, sina
sultana Sulejmana hana), koji ga je naslovio Netcets-slk (Posljedica postupaka/ponaanja). Prema istom izvoru, na turski (osmanski)
je djelo preveo i Muhammed b. Abdulaziz poznat pod pseudonimom
Vududi, koji je umro 1020. godine po Hidri.7 Prijevodi ovog djela na
osmanski ukazuju i na njegov utjecaj u Osmanskom carstvu. Gazalijin
utjecaj evidentan je i iz injenice da su se pojedini pisci politiko-didaktikih djela na osmanskom jeziku kao to je na primjer Nuatsseltn (Savjeti sultanima) Gelibolu Mustafa Ali-ja iz 1581. pozivali
na Gazalija kada su sastavljali svoje savjete osmanskim vladarima.8
Slino kao i u ostalim politiko-didaktikim djelima muslimanskog
Bliskog Istoka Gazali svoje ideje o dobroinstvu potkrjepljuje citatima
iz Kurana, Hadisa kao i razliitim politikim tradicijama i anegdotama
koje su prenoene jo od predislamkog perioda.
Kuranski dokaz kojim podupire potrebu za dobroinstvom pronaao je u ajetu: Allah zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomoganje blinjeg, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo i tlaenje (Inna
l-lha yacmuru bil-cadli wal-isni wa-ti il-qurb wa-yanh canilfai wal-munkari wal-bayi). Ovaj ajet openito govori o pravdi i
F.R.C. Bagley, Ghazls Book of Councel for Kings, xx-xxi.
Andreas Tietze, Mutaf ls Councel for Sultans of 1581, I, Wien: Verlag der
sterreichischen Akademie der Wissenschaften, 1979, 149 (Dalje: A. Tietze, Mustafa Alis Councel).
7
8
261
dobroinstvu i mogue ga je na razliitim poljima ivota primijeniti.

Meutim, cilj njegovog navoenja u kontekstu djela Savjeti vladarima jeste da se vrhovnim islamskim autoritetom, Kuranom, prije svega
vladarima i ostalim upravnim licima ukae na nunost pravde i dobroinstva u njihovim upravnim aktivnostima. iroko poimanje dobroinstvenog postupka moe se vidjeti i iz hadiskog argumenta koji je Gazali
naveo: Bog voli dobroinstven postupak u svemu. ak voli i onog
ovjeka koji hoe da zakolje ovcu, pa naotri no da bi ubrzao njeno
izbavljenje od boli klanja (Inna l-lha yuibbu l-isna f kulli aiin
att annahu yuibbu insn abaa tan fa-adda lah l-midyata
li-yacala alah min-alami -abi). Pored ovoga, naveden je i
hadis: Za one koji dobroinstveno postupaju u Dennetu su pripravljena posebna stanita, pa i za onog koji dobroinstveno postupa sa
svojom porodicom i eljadi (Inna lil-musinna manzila fil-annati
att l-musini il-ahlihi wa-atbcihi). Slino kao i sa gore navedenim
kuranskim primjerom, bez obzira to se u ova dva hadisa uope ne
spominje vlast, jasno je da njihov opi karakter podrazumijeva i upravljanje, kao i ostala polja na kojima se ivot odvija.9
Znaajan metod kojima su pisci politiko-didaktikih rasprava predstavljali vladarima znaaj dobroinstva bilo je i navoenje primjera iz
ivota pojedinih uglednih vladara, bilo islamskih, bilo predislamskih.
Dunost umnih ljudi je, prema Gazaliji, da itaju povijesti kraljeva i
vladara i prouavaju stanja i prilike ovog svijeta. Naravno, iz tih primjera treba se uiti, pa ovo ima isti smisao kao i latinska izreka historia est
magistra vitae. U skladu s tim, navodi Gazalija i jednu anegdotu o pravdi i dobroinstvu koju vezuje za Aleksandra Velikog (ul-Qarnain).
Navodno su Aleksandra Makedonskog jednom upitali emu se najvie
raduje. On je odgovorio: Dvjema stvarima! Prva je pravda i nepristrasnost, a druga je da onome ko dobroinstveno postupa spram mene
uzvratim jo veim dobroinstvom!.10 Nemamo mogunosti provjeriti
da li je Aleksandar Makedonski ovo ikada izrekao. Meutim, to i nije
toliko bitno, jer ovdje i nije rije o vjerodostojnosti dogaaja u antikim
vremenima. Vano je da su pojedini uenjaci na islamskom Bliskom
Istoku smatrali da se to desilo te da je u njihovom vremenu ovaj stav
mogao utjecati na suvremene vladare, a Aleksandar Makedonski u njihovim oima primjer je uspjenog vladara.
Prema Gazaliji, ovjek treba posijati sjemenke dobroinstva (isn),
i u sebi ponititi mahane, poroke i smrtne grijehe. Ovo se odnosi na
sve ljude, a posebno na vladare. Potrebu injenja dobroinstva ovdje
El-Gazali, Savjeti vlastima, 136, 128.
Ibidem, 120, 121.
10
262
Fahd Kasumovi
podupire tvrdnjom da e na ovaj nain iza njih ostati lijepo ime i dobar
trag te da se nee spominjati po runome. A spominjanje ljudi nakon njihove smrti je ustvari njihov drugi ivot na ovom svijetu (aytuhum
a-niya fid-duny).11 Odraz ovakvog poimanja znaaja dobroinstva
moe se susresti i slubenim dokumentima osmanskih vlasti u Bosanskom ejaletu iz druge polovine 18. stoljea. Naime, jedan je fojniki
kadija, molei bosanskog namjesnika da kao svoj dobroiniteljski poklon (incm ve isn) dodijeli jednu vrstu poreske olakice stanovnitvu
Busovae, u svom ilamu naveo da bi se zbog navedenog valijino ime
spominjalo po dobru (ism-i erfleri ayr ile yd).12 Ovakvo poimanje
posljedica koje dobroinstvo proizvodi treba posmatrati kao naslijee
srednjovjekovnih bliskoistonih predstava o dobroinstvu.
Perzijske i arapske tradicije pisanja politiko-didaktikih djela upuenih vladarima nastavljene su i u Osmanskom carstvu, koje je na taj nain preuzimalo i postojea bliskoistona iskustva u upravljanju dravom.
Djela klasinih islamskih autora prevoena su na osmanski jezik, a uporedo s tim, na starim i oprobanim temeljima nastaju i nova autorska djela
na arapskom, perzijskom i osmanskom turskom jeziku. Od vie poznatih
djela ovakvog tipa naveemo stavove o dobroinstvu Idrisa Bitlisija.
Idris Bitlisi (umro 1520.) pisac je politiko-didaktikog djela nn-i
ehinh (Zakon vladara nad vladarma). Smatra se da je pripremano
za osmanskog sultana Selima I Javuza, ali nije sigurno da li ga je predao njemu ili njegovom nasljedniku Sulejmanu Kanuniju. Sam autor u
uvodnom dijelu navodi da je sakupio dragulje iz nauke o vladanju te ga
poklanja svom padiahu i izraava nadu da e ono kod svakog vladara
(osmanskog) imati ulogu zakona. Napisano je na perzijskom jeziku.13
Bitlisi je batinik brojnih ideja koje su raniji pisci politiko-didaktikih rasprava (tzv. ogledala za prineve) navodili. Dobroinstvo je
i u njegovim preporukama osmanskim vladarima imalo znaajnu ulogu. Najvei dobroinitelj je Bog, a njegova dobroinstva ljudima su
beskrajna. Povezanost vlasti i dobroinstva vidljiva su na vie mjesta
u nn-i ehinh. Prema njegovim rijeima, sultan treba biti poput sunca u injenju dobroinstava. Postavlja se pitanje: zato je ovo
vano za vladara? Dokazi iz Kurana i hadisa opet igraju vanu ulogu.
Ibidem.
Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu (dalje: GHB), Sidil 7, 84.
13
O Bitlisiju vidi: slam Ansiklopedisi, 21, Istanbul:Trkiye Diyanet Vakf, sub:
dris-i Bitlisi, 485-488; Franz Babinger, Die Geschichtsschreiber der Osmanen
und ihre Werke, Otto Harrassowitz: Lepzig, 1927, 45-49; Salih Trako, Bitlisijev
opis Balkanskog poluostrva, Prilozi za orijentalnu filologiju, 12-13/1962-63, 209214; A. Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri 3, 11-13.
11
12
263
Boija nagrada za injenje dobra prvi je argument. Podsjea vladare

na ajet: Ko uini jedno dobro djelo desetostruka mu nagrada pripada
(man a bil-asanati fa-lahu caru amlih). Pored ovoga, navodi i
da je poslanik Muhammed molio Boga: Gospodaru moj, daj naknadu
onome koji dijeli svoj imetak (Allhuma ici kulla munfiqin alafan)
i Gospodaru moj, daj propast svakom tvrdici (Allhuma ici kulla
mubailin talafan). Tumai da se pod naknadom ovdje podrazumijeva
lijep spomen, sevap i hajirli potomstvo, dok se pod propasti podrazumijevaju razne nedae i potomstvo koje e biti rasipno. Uz to, tvrdi i da
se dijeljenje imovine (infq) i injenje dobroinstva (isn) vie spominju od drugih bogougodnih dijela u Kuranu, kao i u onome to se zna o
Boijim poslanicima i evlijama. Bitlisi akcentira materijalnu dimenziju
dobroinstva i darivanje. Pragmatino nastoji ukazati vladarima na koristi koje ono donosi ouvanju vlasti i poretka u dravi. ovjek je rob
dobroinstva, istie Bitlisi, a dareljivog padiaha njegovi podanici
vole. Dareljivost je pri tome posebno vana kada je u pitanju vojska.
Preuzima on po ovom pitanju ranije bliskoistone tradicije o odnosu
vojske i vladara te navodi staru mudrost da je sultanu neprijatelj njegov
imetak, a prijatelj mu je vojska. Ako bude tedio imetak, njegov neprijatelj e jaati, a prijatelj i pomaga slabiti; s druge strane, ako bude
dijelio imetak vojsci, njegov prijatelj jaa, a neprijatelj slabi.14
Dobroinstveno postupanje u percepciji uleme na islamskom Bliskom Istoku neodvojivo je vezano s vlau, ili preciznije treba biti vezano s njom. Meutim, potrebno je istai da ono nije prvi i najvaniji
temelj na kojem vlast poiva, ve samo jedan dio meusobno povezanih principa idejne cjeline, s pravdom na elu, koja je potrebna za
uspostavljanje i odravanje ispravne i efikasne vlasti, prema Boijem
zakonu i ljudskim iskustvima.
JAVNE MANIFESTACIJE DOBROINSTVA
U PRAKSI OSMANSKIH SULTANA
Odnos izmeu ideje dobroinstva i funkcioniranja vlasti u Osmanskom
carstvu samo se djelomino moe razumjeti na osnovu politiko-didaktike literature. Glavni problem jeste odgovor na pitanje da li su ideje iz
tzv. ogledala za prineve ostajale mrtvo slovo na papiru, ili su, pak,
bile sprovoene u djelo od strane osmanskih vlasti.
14
Navedene ideje o dobroinstvu citiramo prema Akgnduzovom izdanju Bitlisijevog djela nn-i ehinhi. Vidi: A. Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri 3, 20, 24-25, 50-52, 58-60.
264
Fahd Kasumovi
Na ovom mjestu potrebno je istai da se pisci savjeta vladarima

iz razumljivih razloga nisu detaljno bavili nainom na koji se dobroinstvo treba sprovesti u djelo. Navodi se tu i tamo da vladari trebaju
biti dareljivi, ali su se oni ipak primarno fokusirali na opi princip,
dok je umnim ljudima i onima koji dre vlast bilo ostavljeno da iznau
raznolike naine da postupaju dobroinstveno u skladu s prilikama i
okolnostima u kojima se budu nalazili. U skladu s tim, osmanski vladari
na razliite su naine djelovali dobroinstveno, o emu svjedoi bogata osmanska izvorna graa. Radi dokazivanja ove tvrdnje naveemo
nekoliko primjera. Ovdje je potrebno istai i da je za razumijevanje
razliitih dobroiniteljskih poklona osmanskih vladara neophodno
razumjeti u prethodnom poglavlju opisani koncept dobroinstva, kao
i pragmatino shvatanje da su za odravanje vlasti korisna dobroiniteljska djela. Pored ovoga, elimo istai i da su u praksi pojedina djela
prepoznatljiva kao javni nain demonstriranja dobroinstva, kao neeg
to se od vladara oekuje i to je esto pragmatino razumijevano. Ona
nuno ne ukazuju na karakter osobe koja ini odreeno djelo, ve, prije
svega, svjedoe da su odreene osobe dotini in smatrale vrstom dobroinstva te su ga tako izriito i nazivale.
Osmanski vladari su kao izraz svog dobroinstva, milosti i blagonaklonosti posmatrali razliite vrste materijalnih poklona koje su dijelili
vojnicima, administrativnim slubenicima, dvorskom osoblju, umjetnicima i uenjacima, lanovima carske porodice, stranim poslanicima i
delegacijama, sirotinji i openito osobama koje su bile dostojne carske milosti zbog slubi koju obavljaju, bliskosti sultanu ili zbog zasluga
na raznim poljima koje je sultan smatrao vrijednim. Navedene poklone,
koji su davani u novcu, odjei i drugim materijalnim stvarima, Osmanlije su, izmeu ostalog, nazivali terminom inam, to je arapska rije
koja znai: dobroinstvo, pokazivanje naklonosti, milost, blagodat, panja, nagrada, dar, poklon. Oblik mnoine je inamat.15 Za evidentiranje ovakvih poklona bili su oformljeni specijalni registri. Omer L.
Barkan objavio je dio iz jednog registra ovog tipa, iz vremena Bajazita
II, koji izvorno nosi naziv Defter-i msveddt- incmt ve taaddukt
ve terft ve irsliyt ve cdet ve nkeriye ve ayruhu (Koncept registra
dobroinstava, milostinje, poasti, poiljki, obiaja, nagrada za sluge
i ostalog).16 Navedeni defter, kao i ostali slinog tipa, poznati su pod
Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo: El-Kalem, 1997, 1510 (Dalje:
T. Mufti, Arapsko-bosanski).
16
Sam O. L. Barkan nije stigao analizirati navedeni defter i pojasniti njegov sadraj. Analizom transkribiranog teksta koji je on dao i konsultiranjem rjenika doli
smo do odreenih zakljuaka koje pojanjavaju zato je defter nosio ovakav naslov.
15
265
skraenim nazivom inamat-defteri (registri dobroiniteljskih poklona),

zbog toga to pokloni koji su oznaeni kao dobroinstva (incmt) ine
osnovicu ovih historijskih izvora.17 Bili su sastavljeni tako da prema
hidretskim mjesecima prikazuju jednokratne izdatke dravne blagajne
na ime raznih poklona datih u sultanovo ime. Novani iznosi koji su u
Osmanskom carstvu bili potroeni na razliite poklone, koji su bili izraz
dobroinstva, milosti i odavanja poasti, nisu bili beznaajni. O tome
svjedoi i podatak koji nalazimo u jednom osmanskom obraunskom
bilansu, a iz kojeg se vidi da je u periodu 933-934/1527-1528. godine
bilo potroeno 3.005.544 ake na ime navedenih darova.18
Materijalni pokloni nisu bili jedino to su osmanski vladari posmatrali kao svoje dobroinstvo. Zanimljivo je i da su imenovanja na razliite pozicije u sultanskim dokumentima posmatrana kao izraz vladarskog dobroinstva, blagonaklonosti i milosti, to je posljedica injenice
da je u sultanovoj ruci bila odluka da li e neko lice biti imenovano ili
ne. Berati su, stoga, sadravali formulacije u kojima je bilo podcrtavano da je dotina osoba predmet velike sultanove blagonaklonosti/
panje, da se imenovanje daje kao izraz milosti, da je berat koji se
Kao to smo ranije naveli, terminom incmt oznaeni su openito dobroiniteljski pokloni. Taaddut oznaava poklone koji su davani kao milostinja i sadaka,
uglavnom kada su u pitanju osobe siromanog stanja. Terft oznaava poklone iji
je osnovni cilj odavanje poasti odreenom licu, kao to je neki strani poslanik ili
delegacija. Potrebno je istai da je termin incm u ovim defterima imao iri opseg
nego prethodna dva. Na primjer, darovi koji su davani siromanima u Istanbulu
ponekad bi bili oznaeni kao taaddu, ali isto tako i kao incm. Darovi koji bi bili
davani delegacijama ponekad bi bili oznaeni kao terf, ali isto tako i kao incm.
Pored ovoga, incm u znaenju dobroinstva obuhvata kao generalni termin i dr.
rijei koje se u naslovu deftera spominju. cdet su uobiajena dobroinstva kao to
je npr. cdet-i cdne ili darivanje odjee za praznike i slino. rsliyye su poiljke
darova nekim velikodostojnicima koji nisu boravili u Istanbulu. Npr. porodici Mengli Giraya poslani su pokloni pod ovim imenom, a takoer i Jakub-pai u Jedrene.
Termin nker oznaava slugu, roba, pa je i nkeriye naziv za nagradu koju bi sluga
primio kada bi izvrio odreeni posao, donio neku vijest i slino. Primjere upotrebe
ovih termina vidi u: mer Ltfi Barkan, stanbul Saraylarna ait Muhasebe Defterleri, u: Belgeler, knj. IX, br. 13, Ankara: Trk Tarih Kurumu, 1979, 336, 374.
17
Na primjer, navedeni registar kao inamat-defter klasificiraju sljedei autori: brahim
Ernsal, Trk Edebiyat Tarihinin Ariv Kaynaklar I: II. Bayezid Devrine ait bir namat
Defteri, Tarih Enstits Dergisi, X-XI (1979-1980), Istanbul, 1981; Bilgin Aydn-Rfat
Gnalan, XV-XVI. Yzyllarda Osmanl Maliyesi ve Defter Sistemi, Istanbul:Yeditepe
Yaynevi, 2008, s. 196. Nalog za konkretnu isplatu novca iz blagajne na ime odreenog
dobroiniteljskog poklona zvao se incm tekeresi. Mbahat Ktkolu, Osmanl Belgelerinin Dili (Diplomatik), Istanbul: Kbbealt Akademisi Kltr ve Sanat Vakf, 1994, s.
264-265 (Dalje: M. Ktkolu, Osmanl Belgelerinin Dili).
18
Ahmed Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri 4, 619.
266
Fahd Kasumovi
izdaje spojen s blagonaklonou/panjom, ili neto u slinom tonu.19

Poimanje imenovanja kao dobroinstva moe se susresti u fermanima i
bujruldijama. Tako se u fermanima kojima se namjesnik obavjetava da
je imenovan na funkciju u odreenom ejaletu obino navodi da je dotini ejalet njemu dodijeljen i dat kao carsko dobroinstvo.20 Namjesnici
su, takoer, u svojim bujruldijama isticali da su svoju funkciju dobili
kao dobroinstvo prema carskom fermanu.21
Pitanje oslobaanja od poreza, bilo da se odnosilo na sve ili samo
neke od poreza, podlijegalo je slinoj logici razumijevanja sultanovih
javnih manifestiranja milosti22 ili dobroinstva.23 Osobe koje su bile
Prilikom imenovanja izvjesnog Abdullaha za muderrisa u jednoj sarajevskoj medresi u beratu je bilo navedeno da je on stekao veliku carsku blagonaklonost/panju
(anda mezd-i cinyet-i pdihnem uhra...). Slino ovome, u beratu kojim je
Osman-dede imanovan za ejha u Isa-begovoj mevlevijskoj tekiji u Sarajevu se navodi:
na spomenuti nain, spomenutom se daje kao izraz milosti/sadaka. Ovaj berat, koji je
izraz panje, dajem i nareujem sljedee (vech-i merh zere merme adaa idp
ibu bert- cinyet-marn virdm ve buyurdum ki). GHB, Sidil 29, s. 86-87.
20
U fermanu upuenom Miralem Mehmed-pai stoji: Na osnovu toga to se Bosanski ejalet ponovno tebi dodjeljuje i daje kao moje carsko dobroinstvo... (Bosna eyleti da mceddeden saa tevch ve isn- hmynum oldna binen)
GHB, Sidil 31, s. 109.
21
Bosanski namjesnik Salih-paa u jednoj svojoj bujruldiji navodi: Na osnovu toga
to je Bosanski ejalet, s dodatkom Hercegovakog sandaka, visokim fermanom
nama dodijeljen i dat kao carsko dobroinstvo... (Hersek sanca ilkyla Bosna eyleti b-fermn- cl cuhdemize tevch ve isn- hmyn buyurulduuna
binen...), Ibidem, s. 123.
22
Oslobaanje od poreza naziva se sultanovom milou u jednom fermanu iz 984.
godine, kojim se oslobaa stanovnitvo Manise od plaanja izvanrednih poreza
avariza. Doslovno je reeno: Sada je stanovnitvo spomenutog kadiluka steklo
moju veliku milost: nareeno je da im se oproste avarizi (l a-i mezbre
ahlisi anda mezd-i merametim uhra getrp cavrlar cafv olnmasn
emr idp), M. aatay Uluay, 18 ve 19. Yzyllarda Saruhanda Ekiyalk ve Halk
Hareketleri, Istanbul: Berksoy Basmevi, 1955, s. 98
23
Oslobaanje od poreza se naziva dobroinstvom u jednoj naredbi koja je 1101. godine
bila upuena kadiji, ajanima i ceribaama juruka u Yenieher Feneru. Navodi se da je
ranije bilo nareeno da se od juruka navedenog kadiluka sakupi jedan broj vojnika
koji su sposobni za rat (ceng arba dr) i poalje u Agriboz. Zauzvrat su imali kao
carsko dobroinstvo muafijet, tj osloboenje od odreenih poreza (bu mubelede
isn- hmynm olan mucfiyetleri cal vechit-tafl emr-i erfimde ikr olnm
iken). (Muzaffer Fehmi akar, 1101/1102 (1690/1691) Tarihli 100 Numaral Mhimme
Defteri: Transkripsyonu ve Deerlendirmesi, neobjavljeni magistarski rad, Marmara
niversitesi, stanbul, 2007, s. 39-40). Pored ovoga, prilikom obnove sarajevskog muafijeta, u fermanu iz 1701. godine se o ovom pitanju , izmeu ostalog, navodi da je
Halil-paa uputio predstavku da bi njihova muafnama ponovo od strane mog Visokog Carskog Praga bila data kao dobroinstvo...(mucf-nameleri mceddeden catebe-i
c
aliyye-i srev-nemden isn olnma bbnda...). GHB, Tr-i Enver, 5, s. 42.
19
267
poreski obveznici, a vrili su neku slubu u korist drave, bile su oslobaane od plaanja poreza upravo zahvaljujui dunosti koju su vrile.
Meutim, samo vrenje slube automatski ne povlai i oslobaanje od
poreza, mada je znaajan uvjet da se ono ostvari. Odnosno, porez se,
bez obzira na sve, plaa sve dok se ne donese pismena sultanova naredba o oslobaanju, a ona je posmatrana bilo kao izraz milosti i blagonaklonosti, bilo kao izraz dobroinstva te je u dokumentima izriito tako
i nazivana. Pored navedenog, vidi se da je sultan i davanje garancija o
sigurnosti ivota, asti i imetka osobama koje su u ratovima izbjegle te
su se eljele vratiti u Carstvo, kao i niz drugih stvari, ije bi nabrajanje
uzelo mnogo vremena, nazivao svojim dobroinstvom.24
Na koncu, sutinski i formalno, vidljivo je da su sultani sve to je
donosilo neku privilegiju i korist, zatitu nekog prava i slino, a bilo
je dodijeljeno carskom naredbom, smatrali izrazom svoje milosti, dobroinstva, blagonaklonosti. Nekad je koriten jedan od ovih izraza,
a nekad drugi da se to formulira, ali, na koncu, svi su oni meusobno
povezani i govore o njihovom razumijevanju vlasti. Stoga i sami in
izdavanja fermana o navedenim pitanjima predstavlja blagonaklonost
i dobra volju, a diplomatike formule koje se koriste samo su ovo uobliavale na odgovarajui nain. Naravno, uz sve ovo, treba podsjetiti i
na to da su odluke o navedenim upravnim stvarima uglavnom donosila
administrativna lica, dok je naredba izdavana u sultanovo ime.
NAMJESNIK PROVINCIJE KAO DOBROINITELJ
(VELIYYN-NICAM)
Savjeti o upravljanju dravom koji se susreu u politiko-didaktikoj
literaturi nisu mogli biti provedeni u djelo bez vojno-administrativnih
lica koja su bila u slubi vladara. Stoga se u savjetodavnoj literaturi na razliitim mjestima navode i osobine koje veziri i namjesnici
provincija trebaju imati te se tako sultanu sugerira kakve ljude treba
imenovati na funkcije.25 Nezavisno od ovih sugestija, sve temeljne
Seoskim starjeinama, popovima i, openito, stanovnitvu na putu od Nia prema Beogradu, koje je bilo u ratnim deavanjima izbjeglo, upuena je 1101. godine carska
naredba. Data je garancija da se njima, njihovim porodicama i imovini nee teta nanositi. Navodi se da im je data vjera te, iz milosti, njihove nekretnine i zemlje ponovo
se njima daju kao vid moje blagonaklonosti i dobroinstva(emn virilp ve emlk ve
arileri merameten yine kendlere cinyet isnm olmala). Ibidem, s. 187.
25
Usp. El-Gazali, Savjeti vlastima, s. 193-202; A. Tietze, Mustafa Alis Councel,
s. 127, 135; Nizamlmlk, Siysetname (Siyerul-mlk), prijevod na turski: N.
Bayburtlugil, Istanbul: Dergah yaynlar, 1981, s. 47.
24
268
Fahd Kasumovi
vrijednosti koje se navode u vidu savjeta vladarima imaju univerzalni

karakter. Sultan je prvi koji ih treba provoditi, ali one, takoer, predstavljaju i obrazac uzornog ponaanja svima onima koji su uestvovali u sprovoenju vlasti u dravi, ukljuujui i namjesnike provincija.
Dobroinstvo je bilo jedna od takvih vrijednosti. Poseban problem je,
naravno, kakve su u praksi sve bile javne manifestacije dobroinstva
kod namjesnika provincija u Osmanskom carstvu. Ovo pitanje nastojat emo pojasniti na nekoliko primjera koji se odnose na Bosanski
ejalet.
Namjesnici provincija u osmanskim dokumentima izmeu ostalog nazivani su i terminom veliyyn-nicam,26 to znai dobroinitelj.27 Ovako su
im se obino obraale osobe koje su se na hijerarhijskoj ljestvici nalazili na
niim poloaja od njihovog, kao i razliite osobe koje su im upuivale albe i molbe u formi arzuhala (ar- l) s ciljem rjeavanja nekog osobnog
pitanja. Radi se ovdje o standardiziranom diplomatikom izrazu kojim su
oni na niim oslovljavali osobe na viim poloajima u odreenim vrstama
osmanskih dokumenata. Sami namjesnici su se u dokumentima koje su
upuivali velikom veziru njemu obraali kao dobroinitelju, a sebe potpisivali izrazom bende (ja; doslovno: rob, sluga).28 Pored ovoga, meu slubenim inskripcijama (elkab) u pojedinim dokumentima (npr. arzuhal, ilam)
upuenim valijama mogu se susresti sljedei epiteti: sretni (devletl), blagonakloni (cinyetl), milostivi (merametl), milostiv prema svoj sirotinji
(cmme-i fuaraya merametl), pravedni (cadletl) i slino.29 Za druge
funkcije u Osmanskom carstvu bile su upotrebljavane slino intonirane
U jednom arzuhalu upuenom bosanskom valiji navodi se: Prije ovoga, sreni,
blagonakloni, milostivi, njegova ekselencija na gospodin dobroinitelj (Bundan
adem devletl cinyetlu merametl veliyy n-nicam efendimiz haretleri). GHB,
Sidil 54, s. 50. U jednom defteru trokova bosanskog valije naziva se on izrazom
veliyy n-nicam. Topkap Saray Mzesi Arivi (Dalje: TSMA), D.2176.5, s. 32.
27
T. Mufti, Arapsko-bosanski, s. 1672.
28
Izraz bende moe se prevoditi na bosanski jezik zamjenicom ja, uz napomenu
da se radi o utivom nainu obraanja i izraavanju skromnosti. Navedeni nain
obraanja velikom veziru zabiljeen je u kaimi bosanskog valije Ali-pae iz 1192.
Babakanlk Osmanl Arivi (Dalje: BOA), C.ML, 10074.
29
Uzimajui u obzir razliite periode i vrste dokumenata, mogu se uoiti manje varijacije i u inskripcijama koje se odnose na valije. Naveemo dva primjera. U jednom arzuhalu upuenom bosanskom valiji navodi se: Sretnom, blagonaklonom,
milostivom, njegovoj ekselenciji mom gospodinu i gospodaru, neka je zdravo
(Devletl cinyetl merametl efendim sulnm haretleri sa olsun). Zabiljeena
je i sljedea varijacija: Srenom, pravednom, milostivom prema svoj sirotinji, njegovoj ekselenciji mom gospodinu i gospodaru, neka je zdravo (Devletl cadletl
c
mme-i fuaraya merametl sulnm haretleri sa olsun). GHB, Siil 53, s. 70;
GHB, A-4855/TO-258.
26
269
inskripcije, s odreenim varijacijama.30 Formalna priroda navedenih diplomatikih izraza znai da se njima odaje ast osobama odreenog ranga.
Prema tome, ona nije pokazatelj osobnosti namjesnika, ve prije svega
ukazuje na to kakav je prema osmanskim mjerilima namjesnik trebao biti,
odnosno emu je trebao teiti. Kao to se vidi, od namjesnika provincija
oekivalo se da javno manifestiraju dobroinstva na razliitim poljima.
Znaajan vid manifestiranja dobroinstva namjesnika bilo je darivanje
materijalnih poklona licima koje su smatrali zaslunim. Bosanski namjesnici, takoer, su slijedili ovu praksu. Meutim, o tome se u historiografiji
malo zna, a ono to je pisano uglavnom se oslanja na podatke koji se susreu u ljetopisu Mula Mustafe Baeskije.31 Za rasvjetljavanje ove prakse
mi emo se u prvom redu osloniti na precizniju i pouzdaniju vrstu grae
popise/deftere u kojima su voeni trokovi koje su namjesnici imali. Ova
vrsta izvora nije do sada iskoritena za rekonstruiranje ovog pitanja.
Defter trokova Perian Mustafa-pae registrira rashode koje je navedeni imao po razliitim osnovama, od kupovine do poklona koje je
davao, u periodu dok je bio namjesnik u Agribozu, a zatim i u Solunu (Selanik) i Bosni.32 Niz stavki u navedenom defteru bio je oznaen
Usp. M. Ktkolu, Osmanl Belgelerinin Dili.
Baeskija navodi situacije u kojima su valije po potrebi darivale novcem ili odjeom odreena lica, pogotovo prilikom njihovog doeka u Sarajevu. Mula Mustafa
evki Baeskija, Ljetopis (1746-1904), prijevod: Mehmed Mujezinovi, drugo izdanje, Sarajevo: Veselin Malea, 1987, s. 89, 135, 156, 179.
32
Uvodni dio popisa trokova za Agriboz naslovljen je: Ibu bi iki yz ouz senesi
mh-i il-acdeni on nci gni veliyyn-nicam efendimiz haretleri manb-
lileri olan marse-i Ariboza terf-i dulleri myesser olup yevm-i mekrdan
mh-i mezbr yetine degin vkic olan merift defteridir f 13 A sene 1210 il
ye. Nakon ovoga, registrirani su trokovi posebno za svaki mjesec dok je bio
namjesnik na ovom mjestu. Popis zasnovan na istom principu je voen i u vrijeme njegovog namjesnikovanja u Solunu. Potom slijedi popis za Bosnu. Uvodni
dio naslovljen je na sljedei nain: cInyetl veliyyn-nicam aretleri marse-i
Selnikden eylet-i Bosnaya areket ve cazmetleri esnsnda ara ulluyn
yol baileri ve cret-i mekr ve Bosna cizesi ve kreki ban b-defter
malbt ve mearift- saireni defteridir ki ber vech-i t terkm ode. Slijede
trokovi za mjesec muharrem: Ibu bi iki yz on iki senesi mh-i muarremilarmnda ketud beg yediyle vkic olan merift defteridir ki ikr ve term
olnur. Nakon ovoga slijede trokovi za mjesec safer i tu se defter iz nekog razloga
zavrava, mada je Mustafa-paa i nakon toga bio namjesnik. Zanimljivo je da se u
samom tekstu valija samo naziva terminom dobroinitelj, a njegovo ime nije navedeno. Meutim, uspjeli smo utvrditi da se radi o Perian Mustafa-pai. Prije svega,
na to nam ukazuje jedna bujruldija, koju smo pronali u sarajevskim sidilima, a
iz koje se vidi da je ovaj paa u mjesecu zu-l-kadetu 1211. bio na putu da preuzme
poloaj u Bosni. To vremenski tano odgovara podacima koje se nalaze navedenom
defteru. GHB, Sidil 37, s. 32; TSMA, D.2176.5, s. 10-11, 32-33.
30
31
270
Fahd Kasumovi
terminom inam(dobroiniteljski poklon). Na ovaj nain oznaavani su na primjer razliiti pokloni koje je namjesnik davao sviraima
(mehter), radnicima (ii), zabavljaima (pehlivn), kuririma koji bi
donijeli neku vanu vijest, telalbaama, okadarima, kapuehaji, hekimbai, ejhovima, derviima, imamima, mujezinima, i openito raznim drugim osobama ijom je aktivnou bio zadovoljan i koju je elio nagraditi. Posebno znaajna prigoda u kojoj je namjesnik drijeio
kesu bila je prilikom doeka koji mu je prireivan kada je prvi put dolazio u ejalet. Uz novane poklone raznim osobama, tada je uglednim
pojedincima kao izraz poasti, ali i svog dobroinstva, dijelio odjevne
predmete to je u osmanskoj praksi openito bilo poznato kao ilcat.
Meutim, darivanje se nije ograniavalo samo na ove krupne i izuzetne prilike. Ono je u manjim iznosima bilo redovno prakticirano, to
se vidi iz podatka da se u svakom mjesecu u defteru trokova susree
davanje razliitih iznosa. Pojedina davanja u navedenom defteru bila
su oznaena terminom milostinja (taaddu). Namjesnici su siromanim osobama redovno dijelili milostinju/sadaku petkom prilikom
odlaska na dumu-namaz. Pored ovoga, prilikom posjeta damijama
znali su nagraivati mujezine i imama, ali su ovakva davanja prije posmatrana kao dobroiniteljski poklon i nagrada, a ne kao milostinja.
Manji iznosi u defteru bili su davani kao milostinja ili kao nagrada za
obavljanje nekog sitnijeg posla kojim je valija bio zadovoljan, dok
meu vee spadaju nagrade za one koji su namjesniku donijeli neku
lijepu i vanu vijest. Obavijest valiji da je imenovan na funkciju je
tako znala biti nagraena i sa 1500 groa.33 Defteri trokova dokaz su
33
Spomenuti defter sadri prilino veliki broj stavki koje su navedene u groima.
Radi dokazivanja gore navedenih tvrdnji izdvojit emo neke od njih: dar sviraima tvrave Kara Baba 10 (ara Bb alcas mehterlerine incm), dar ovjeku
koji je donio voe 5 (meyve getren adama incm), milostinja sirotinji petkom 1
(yevm-i cumca fuaraya taaddu), dar imam-efendiji 30 (imm efendiye incm),
dar kuharima 5 (alara incm), poklon straarima 2 (nbetilere incm), poklon sahatiji 5 (scatya incm), dar gospodinu Ahmed-efendiji 15 (es-seyyid
Amed efendiye incm), dato dvojici dervia u petak 1 (yevm-i cumca iki derve
virilen), dar haremskom ehaji 50 (arem ketudsna incm), hatib efendiji u
asnoj damiji 5 (cmc-i erfde ab efendiye), dar nalbandbai 10 (naclband
baya incm), dar medinskim ejhovima 4 (Medneli eylere incm), milostinja
sirotinji 1 (fuaraya taaddu), softama koje su podnijeli arzuhal 5 (arz- l viren stelere), dar kuririma koji su doli s vijeu o imenovanju u Bosanski ejalet,
4 osobe , 1500 (Bosna manb mjdesiyle gelen tatarlara incm), dar hekimbai
150 (hekm baya incm), dato kao akontacija hadi Beli-aginom sinu za odijela
kojima su u Sarajevu bile odjevene (odreene osobe u znak poasti) 3001 i 20 para
(Bosna Saryinda ilbs olnan ilcatlar in hc Beli aa olna calel-esb virilen), dar za pet gospoa koje su na Divanu podnijele arzuhal 10 (arz- l viren
271
da su da su namjesnici slijedili praksu sultana u dijeljenju imetka, s

napomenom da su iznosi koje su oni darivali, sasvim razumljivo, bili
neuporedivo manji od sultanskih.
Razlog za nazivanje namjesnika dobroiniteljem nisu imali samo svi
oni kojima je on dao neki jednokratni materijalni poklon, ve i oni koje je
imenovao na odreenu funkciju ili kojima je povjerio odreeni posao. Naime, pojedini kajmekami koji su umjesto namjesnika upravljali ejaletom,
u vrijeme dok je on iz ovog ili onog razloga bio odsutan, u dokumentima
ga zovu dobroiniteljem.34 Ovo predstavlja formalan i uobiajeni nain
oslovljavanja, ali, isto tako, jasno je da oni imaju i realnu osnovu da ga
ovako zovu. Slino ovome, namjesnik je svojim bujruldijama postavljao
na pozicije i mutesellime u pojedinim oblastima te im je u svakom sluaju svojom odlukom uinio dobro. Percepcija ina imenovanja zavisila
je od perspektiva, to je potrebno jasno razdvojiti. Centralnoj vlasti je to
samo jedna uobiajena procedura koja ne smije izlaziti iz okvira ovlatenja i zakona, dok je, na terenu, onima koji su dobili namjesnikovo
povjerenje on bio dobroinitelj. Dobroinstvo ovog tipa vezano je za
sposobnost, jer je namjesnik, u najmanju ruku na rijeima, nastojao izabrati sposobnu osobu doraslu poziciji na koju se imenuje.35 Odgovornost
za pogrene korake bila je njegova, kao i sankcija ukoliko se ispostavi da
radi protiv interesa drave. No, sve to ne umanjuje injenicu da je odluka
o opisanim imenovanjima bila, na koncu, rezultat dobre volje i procjene
samog namjesnika. Dobro su to znali oni koje je namjesnik imenovao na
poloaj te je i to bio razlog da on meu njima uiva ugled dobroinitelja.
Osoba koje je imala najvee mogunosti za injenje dobroiniteljskih djela u osmanskoj dravi, kako u materijalnom vidu, tako i po
be nefer tnlara incm), ovjeku koji je donio pokon od zaima Selim-age 10
(zcim Selm aadan hediyye getren adama), dar ejhu iz Fojnice 15 (Foynieli
eye incm). TSMA, D2176.5, s. 10-13, 21-25, 31-32.
34
U jednoj bujruldiji Sulejmana, kajmekama Bosanskog ejaleta, iz 1213. ,navodi se da je
sadanji bosanski valija sreni i blagonakloni dobroinitelj hadi Osman-paa (devletl
c
inyetl veliyyn-nicam el-c Osman paa) povjerio njemu slubu kajmekama
(im-mamlk idmet-i cellesi cuhde-i cciz-nemize ile ile) GHB, Sidil 38, 198.
35
Mehmed Vedihi-paa ponovo je imenovao Fadil-bega za sarajevskog mutesellima
1251. godine. Opisujui njegov zadatak kao mutesellima, izmeu ostalog navodi
da red meu rajom i berajom treba uspostaviti, te da e se tako utjecati da narod
ini dove za dobro onome koji je Boija sjena na zemlji, odnosnu sultanu, kao
i samom valiji koji ga je imenovao (aret-i llullhye i ve arafmza dacvt-
ayriyye isticlbna mbderet). Drugom bujruldijom iz 1251. godine istog je imenovao i za mutesellima u Fojnikoj nahiji. U njoj se navodi da je mutesellimske
poslove u kadilucima Bosanskog ejaleta potrebno dati onima koji su za to podesni (Bosna eyleti dilinde vkic alar mtesellimliklerini mnsiblerine
ilesiyle). GHB, Sidil 75, s. 25, 26.
272
Fahd Kasumovi
pitanju dodjeljivanja nekog prava ili funkcije koja donosi ugled i korist,
bio je sultan. Meutim, kao to se vidi iz gore navedenih primjera, postojao je i prostor koji je drugim licima omoguavao injenje dijela koja
su u javnom diskursu posmatrana kao dobroinstva.
NAMJESNIKOVI PORESKI POKLONI U
INAMAT-DEFTERIMA NAHIJA SARAJEVSKOG KADILUKA
Meu dokumentima koji su zabiljeeni u sidilima sarajevskog erijatskog suda iz 18. i prve polovine 19. stoljea nalaze se i izvori koji se
zovu inamat-defteri (incmt defteri), to doslovno znai registri dobroiniteljskih poklona.36 Na prvi pogled, iz njihovog imena, kao i iz
uvodnih dijelova, jasno je da su u njima bili registrirani odreeni pokloni koji su se odnosili na namjesnike Bosanskog ejaleta.37 Meutim,
ono to je potrebno razjasniti je vrsta poklona/inam, koji su u njima
biljeeni, kao i sam nain njihovog nastanka. Naa teza je da su u njima
prije svega bile registrirane osobe koje su kao namjesnikov dobroiniteljski poklon imali dugorono pravo na snienje (tj. djelomino
osloboenje) ukupne jedinstvene sume koja je svakom poreskom obvezniku razrezivana na ime svake od dvije rate/taksita poreza imdadi-hazarija (mirnodopska pomo) i drugih prireza koji su zajedno s njom bili
Potrebno je istai da se ovi defteri u potpunosti razlikuju po svojoj sutini, ali i formi
od ranije prikazanih sultanskih inamat-deftera. Takoer, oni se razlikuju i od inamatdeftera koji se odnose na menzilhane (vrsta potanskih stanica). Naime, dravni kuriri
koji su u svojim rukama imali tzv. naredbu o poklonu (incm kmi) su mogli na
osnovu toga bez plaanja uzimati konje u menzilhanama. Podaci o ovoj vrsti kurira, s
brojem konja koje su uzeli, bili su registrirani od strane kadija u inamat-defterima, na
osnovu kojih je drava nadoknaivala trokove koji su bili napravljeni u menzilhani.
zzet Sak-Cemal etin, XVII. ve XVIII. Yzyllarda Osmanl Devletin de Menziller
ve Fonksiyonlar. Akehir Menzilleri rnei, Trkiyat Aratrmalar Dergisi, 16,
Konya: S.. Trkiyat Aratrmalar Enstits, 2004, s., 194.
37
Primjer jednog uvodnog dijela: Bis-i term-i defter oldur ki rib- ehl-i cid
ve maarr- uzt ve nem ictiyd olan eylet-i Bosnaya iy-ba- f ve iraset
ve mehe-pr-y emn ve macdelet olan vzera-y cim ebhmllh tecl
bil-icll vel-ikrm aertlarn medne-i Sarybosnada skin ut- islm
ve mderrisn-i fim ve eimme ve uab ve culem ve sule ve serdengedi
aalar ve calem-drn ve oca itiyrlarndan mtecidn ve ermil ve eytma
terahhumen silk-i mlklerinde ar ve iftliklerine iki tas ictibr olnn ayfiyye
ve itiyye sliynesinde her bir tasde ibet iden incmt defteridir ki sicill-i mafdan bacdel-irc cdeti-i asene ve ddene-i mstasene zere nal
ve tarr ve tela bil-abl buyurulma istidcsiyle ur- sacdetlerine irsl
olnan defteridir ki ber vechi-i t alel-esm ikr olnur fil-yevmit-tsic aere min
il-icceti-erfe li-sene erbaca ve semnn ve mieteyn ve elf. GHB, A-167/TO.
36
273
ubirani.38 Manjim dijelom inamat-defteri su se odnosili na gotovinske

novane subvencije koje su isplaivane od sakupljenog poreza hazarija te prireza mubairija (doprinos za mubaira) i hardi-bab (troak za
Kapiju), prije nego to se oni poalju namjesnikovoj blagajni. Zbog
toga to je navedeno pitanje neistraeno i sloeno, dokazivanje emo
poeti navoenjem nekoliko primjera koje emo zatim istumaiti.39
Bosanski namjesnik izdavao je pojedinim licima koja je smatrao
zaslunim svoju bujruldiju u kojoj bi se obino navodilo da se dotinom
prilikom ubiranja svakog taksita (tj. rate poreza imdadi-hazarija) poklanja kao dobroinstvo (incm ve isn) precizno navedeni broj groa
od onoga to kao poreski dio (ie ili sehm) zadesi ifluk koji je on
drao u svom posjedu. Postoji veliki broj ovakvih naredbi, ali emo
mi radi ilustriranja njihovog sadraja navesti samo dvije. Bosanski namjesnik Abdullah-paa izdao je 13. safera 1196. godine bujruldiju u
kojoj je naredio da se od dijela (tj. poreskog dijela) koji zadesi ifluke
Abdulkerim-efendije u Visokoj nahiji prilikom ubiranja svakog taksita
pokloni kao dobroinstvo po 25 groa te da se ovo registrira u inamatdefter.40 Slino ovome, brai Abdullahu i Aliji koji su bili korisnici/
O porezu imdadi-hazarija i terminu taksit vidi: Fahd Kasumovi, O terminu taksit:
Nesklad izvora i literature, Prilozi, 38, Sarajevo: Institut za istoriju, 2009, s. 61-79.
39
Potrebno je napomenuti da emo se mi ovdje prvenstveno baviti nahijama Sarajevskog kadiluka za koje postoje sauvani inamat-defteri. Meutim, inamat-defteri
spominju se jo i u Travnikom kadiluku, ali nijedan nije sauvan (OIS, Sidil
30, s. 67 v). Pronali smo podatke o namjesnikovom poklonu/inam kao novanoj
subvenciji koja se isplauje od taksita u Foanskom kadiluku, ali ne i o poreskom
osloboenju i inamat-defterima (GHB, Sidil 50, s.). Nemamo direktnih podatka o
inamat-defterima i za njih vezanim novanim subvencijama i poreskim osloboenjima u kadiluku Livno, ali je livanjski kadija u svom sidilu zabiljeio, kao obrazac za rad, prijepise dva dokumenta koji se odnose na namjesnikov inam/poklon
poreza u Visokom. Stoga, postoji odreena mogunost i da su na ovom podruju
mogli postojati inamat-defteri,. Istorijski arhiv Sarajevo, T7, s. 43v.
40
B-tem-i kebr-i aret-i cAbdullh paa vl-i Bosna. Sarybosna mollas
c
izzetl faletl efendi. Efendi-i mm ileyhi iftliklerine ibet iden sehmden
be-her tastde yigirmi beer gur incm olnmala defter-i incmta ayd olna
dey buyuruld. F 13. sene 196. Medne-i Sarybosna skknndan erf-
kuzt- evil-itirmdan faletl sematl cAbdul-kerm efendi aretlerini
c
ar- l blsnda kede buyurulan buyuruld- ar retidir. Efendi-i mm
ileyhi Visoa niyesinde olan iftliklerine kendn rey-i irdesiyle tevzc u
tasm olnd ber-vech-i t ikr olnur. iftlig-i cAbdul-kerm efendi-zde molla
c
Abdullh der-karye-i Jrvn gur 5, iftlig-i Abdul-Kerm efendi-zde molla
Nucmn der-karye-i oprle maca Mrova gur 5, iftlig-i cAbdul-kerm efendizde molla uncullh der-karye-i Bljeva gur 5. Vech-i mer zere Visoa
niyesini defter-i incmta ayd ve sebt olnma in bu maalle ciyl beyn
olnma in er virildi aflet olnmaya. GHB, Sidil 21, s. 53.
38
274
Fahd Kasumovi
uivaoci dravne zemlje u selu Smrekovice u nahiji Visoko bila je 3.

zu-l-kadeta 1186. godine izdata bujruldija o poklonu poreza, adresirana na sarajevskog mullu i visokog naiba. Bilo je nareeno da se kao
dobroinstvo poklanja 6 groa poreza koji kao njihov udio u porezima
(ie-i teklifleri) zadese spomenutu zemlju koju su oni uivali te da
se navedeno ubiljei u inamat-defter.41 Pored izraza biti poklonjen
kao dobroinstvo (incm olnma), u pojedinim bujruldijama ovog tipa
dodaju se i izrazi biti oproten (cafv olnma) i da se vie ne zahtijeva (mulebe olnmama) 42, to dodatno potvruje da se ne radi o bilo
kakvom poklonu, ve o vrsti poreskog osloboenja, odnosno poklona
poreza od strane namjesnika.
Na osnovu navedenih primjera, moemo postaviti pitanje ta praktino za osobu koja dri porezima optereenu zemlju znae opisane
bujruldije. Naime, u Sarajevskom kadiluku, kao i u ostalim dijelovima
Carstva, u 18. i prvoj polovini 19. stoljea carskom odlukom je u korist
bosanskih namjesnika ubiran u dvije godinje rate (tas) porez imdadi-hazarija (mirnodopska pomo).43 Zajedno s njim bili su ubirani i
razliiti prirezi, kao i drugi porezi.44 Oni su razrezivani reparticionim, a
ne kvotnim metodom. Ovo u sutini znai da je svaki put kad doe vrijeme ubiranja ovih davanja unaprijed bio odreivan iznos svakog od njih
pojedinano, nakon ega su sabirani u jedinstvenu sumu koja je kroz
proceduru daljeg razrezivanja i raspodjele (tevzc u tasm) bila rasporeivana sve dok se ne doe do iznosa koji svaki obveznik treba platiti.
Sarybosna mollas sacdetl failetl efendi aretleri ve Visoa nibi efendi.
ibn- car- l ar-i mekrelerine ibet iden ie-i teklifleri olan yalz
alt gur teklifi incm olnup incmt defterine ayd olnma dey. Fi 3. Z sene
1186. Smreovie aryesinde der-niye-i Visoa ar mr mutaarrflarndan
c
Abdullh baa ibn ahrimn ve cAl baa ibn ahrimn arndlar car- l
zerinde buyuruld- ardir GHB, Sidil 13, s. 57.
42
B-a- Selm paa. Sarybosna mollasi faletl efendi. ib-i car- hln
hlna merameten senev iki tasden be gur cafv ve incm olnmala mulebe
olnmama in sicil-i mafa ayd eyleyesiz dey. F 19. C sene 1200. GHB,
Sidil 25, s. 138.
43
Sluio im je za pokrivanje razliitih mirnodopskih trokova. Izmeu ostalog, podrazumijevalo je to i pokrivanje trokova njihove svite, koja je vremenom sve vie
rasla.
44
Npr., u tevzi-defterima u 19. stoljeu zajedno s hazarijom redovno je ubiran porez
ekvivalent za ukidanje menzila (bedel-i refc-i menzil), a od samog poetka hazarije kao poreza bili su mu dodavani i razni sitniji prirezi predvieni za administrativne trokove vezane za sastavljanje deftera i poslove provoenje samog razreza,
kao npr. trokovi deftera (arc- defter) i slino. Posebno je vemenom narastao
ukupni iznos u tevzi-defterima zbog dodavanja veeg broja stavki koje su zajedniki bile oznaavane kao marift- a,tj. trokovi kadiluka.
41
275
Suma koja je na ovaj nain odreivana pojedinom poreskom obvezniku

nazivana je njegovim dijelom poreza (ie-i teklif). Bio je to jedinstven iznos koji je on bio duan platiti kao svoj dio na ime svih davanja, na elu s imdadi-hazarijom, popisanih u registru razreza(tevzc
defteri).45 Svima onima koji su na gore opisani nain u svojim rukama
imali namjesnikovu bujruldiju o poklonu poreza(incm) prilikom ubiranja istog je to uvaavano te je od njihovog dijela poreza (ie-i
teklif) odbijan iznos u groima koji je uvijek bio precizno definiran.
Ostatak sume morali su platiti sakupljau poreza (mual).46 Na taj
nain, preciznim odreivanjem iznosa koji se smatra poklonom od
Dokaz da su Osmanlije primjenjivale reparticioni nain oporezivanja moe se, izmeu ostalog, pronai i u sarajevskim tevzi-defterima. Oni su sastavljani od strane
sarajevskih kadija uz saradnju s ajanima i namjesnikovim specijalnim izaslanikom
(mubair). Na prvom mjestu u svakom defteru nalazila se rata/taksit poreza imdadi-hazarija, a zatim su se redali svi ostali prirezi i porezi. Na kraju bi ih kadija
sabrao i ta je jedinstvena suma bila razdjeljena na 21 demat iz sarajevske okoline,
od kojih se svaki sastojao od veeg broja sela . Prilikom razreza na demate nije
bilo posebno odreivano koliko se na ime svake stavke treba platiti, ve je samo
dio od ukupne jedinstvene sume na ime svih stavki bio razrezivan. Na sudu se nije
ilo dalje od odreivanja sume za demate. Daljom raspodjelom u okviru samog
demata i uz posredovanje ajana porez se razdjeljivao dok se ne bi dolo do onoga
to svaki poreski obveznik treba platiti. Osmanlijama je ovo bilo raunovodstveno
praktinije, jer su tevzi-defteri imali brojne stavke, pa ako bi se za svakog obveznika odreivalo koliko na ime svake njih otpada, to bi uzelo dosta vremena. Pored
ovoga, reparticoni nain kao sistem distribucije po principu odozgo prema dole,
bio je koriten jer se uvijek dobije poreski iznos koji vlast zacrta. ak i ako se smanji broj obveznika, ista suma samo je razrezivana na preostale. Potrebno je istai da
je zbog dodavanja razliitih prireza tevzi-defter svaki put imao drugi ukupni iznos,
pa je samim tim i konana suma koja je bila kroz razrezivanje dodijeljena pojedinom poreskom obvezniku svaki put bila drugaija. Primjer ovakve vrste deftera s
raspodjelom na sarajevske demate vidi u: GHB, Sidil 76, s. 81-83.
46
alei se na sakupljae poreza, Mehmed akir Muidovi navodi 1230. godine da
je imao namjesnikovu bujruldiju o inamu (tj. poklonu poreza), ali mu sakupljai
poklon nisu obraunali u njegov dio poreza (muhaln- niye-i merme
incm mekr ie-i teklifimize esb itmeyp). Oito je da je za realizaciju poklona bilo potrebno vriti obraun, odnosno da se utvrdi koliko je njegov poreski
dug, a koliko je poklonjeno od namjesnika. Proizilazi da ako je prilikom obrauna
dug vei od poklona, onda se ostatak mora platiti. (GHB, Sidil 55, 273). Pored
ovoga, postoje podaci i da su pojedinci saopavali u svojim arzuhalima da prilikom
svakog taksita plate 3 groa, na to im je valija svojom bujruldijom poklonio polovinu od toga, odnosno jedan i po gro. Proizilazi da ostatak moraju i dalje plaati.
Na to upuuje naredna bujruldija: Foynie nibi efendi. aibe-i car- l inhs
zere taarrufunda olan arsine be-her tasi vucunda er ur ibet itmekle mezbreye merameten nf incm olnmala defter-i incmta sebt ve ayd
olnma dey buyuruld. urrire f 25 L sene 179. GHB, Sidil 7, 107.
45
276
Fahd Kasumovi
strane namjesnika bilo je omogueno da neko i dalje zadri status poreskog obveznika i samo dobije pravo na snienje (tenzl) poreza47. Ono
je bilo dugorono zbog toga to je u bujruldijama obino nareivano
da se poklon primjenjuje svaki put kada se rata imdadi-hazarije bude
ubirala (be-her tasde).
Kao to se da primijetiti, opisani nain dodjeljivanja i realiziranja
poreskih osloboenja bio je u potpunosti razliit u odnosu na poreska osloboenja koja su dodjeljivana sultanskim muafnamama, to je
poznato pod nazivom muafijet.48 Sami namjesnici nazivali su svoje poklone poreza izrazom inam, pa se u vezi s tim razvila specifina terminologija koja je koritena u slubenim prepiskama. Naime,
u izvorima je mogue susresti sljedee sintagme: ifluci s inamom/
poklonom (incmt olan iftlikler)49, poto je spomenuti poklon/
inam bio poklonjen (incm- merm incm olnmala)50, zbog toga
to je spomenuti poklon/inam na taj nain ostao upranjen (incm-
mekr ol vechiyle mall aldndan)51 i slino. Naredba kojom je
Poklon od 25 groa, koji je bio upranjen, dodijeljen je Mehmed Seid-efendiji
Hajriu. Namjesnik je naredio da se ubudue taj iznos snizi od poreza njegove alake, tj. od posjeda/zemlje/ifluka koje je uivao u Visokoj i Fojnikoj
nahiji. (Dern- car- lda muarrer yigirmi be gur mall olan incm
mm-ileyh ayr-zde efendini Sary ve Visoa mutaarrf old calasna
tavl olnma in incm olnmala sicill-i mafa ayd ve sebt ve f m bacd
c
ala-i mm-ileyhi teklifinden tenzl olnup devm virilmek buyuruld).
GHB, Sidil 37, 128.
48
Sarajevo je imalo muafnamu na osnovu koje je bilo osloboeno plaanja svih obiajnih poreza i razliitih avariza uz obavezu da kad zatreba poalje odreeni broj
vojnika carskoj vojsci. Posljedica ove odredbe u 18. i prvoj polovini 19. stoljea
bila je da prilikom razrezivanja obiajnih poreza grad Sarajevo uope nije bio uziman u obzir prilikom razrezivanja obiajnih poreza. O tome svjedoe svi sarajevski
tevzi-defteri koji se nalaze u sidilima sarajevskog erijatskog suda. Cjelokupan
porez, na elu s imdadi-hazarijom, bio je razrezivan na 21 demat od koji je svaki
predstavljao skup veeg broja sela iz okoline Sarajeva. Nijedna sarajevska mahala niti esnaf nisu u razrezima bili navedeni. Naravno, ovo nije imao svaki grad
u Osmanskom carstvu. Dovoljno je vidjeti primjer tevzi-deftera za Bursu, koja
nije imala muafijet, pa je razrez vren kako na sela iz njene okoline, tako i na
gradsko stanovnitvo na koje je porez rasporeen po esnafima, a ne po mahalama.
Primjer tevzi-deftera za Bursu vidi u: Mefail Hzl, Bursada Teklif-i rfiyye
Uygulamalar (XVIII. Yzyl kinci Yars), Uluda niversitesi lhiyat Fakltesi Dergisi, cilt: 10, say: 2, 2001, s. 27-41. Primjer razreza za Sarajevsku nahiju
vidi u: GHB, Sidil 76, s. 81-82. Prijepis obnovljene sarajevske muafname iz 1701.
vidi u: GHB, R7305/5 (Tr-i Enver), s. 42-44.
49
GHB, Sidil 49, 3.
50
GHB, Sidil 48, 13.
51
GHB, Sidil 22,139.
47
277
ova privilegija dodjeljivana nazivana je bujruldija o poklonu/inamu

(incm buyurulds)52, osobe koje su je imale uivaoci/posjednici dobroiniteljskih poklona (ab- incmt)53, a registri u kojima su njihova imena bila ubiljeena popisi dobroiniteljskih poklona (incmt
defteri)54. Slijedei terminologiju osmanskih izvora mi emo u daljem
tekstu pored opisnih konstrukcija koristiti i termine inam i inamatdefter. Za ovo smo se opredijelili zbog toga to su oni u osmanskoj
administraciji upotrebljavani kao termini sa sloenim znaenjem koje
prevazilazi uobiajene rjenike definicije te zbog toga to bi nam ponekad u tekstu trebalo mnogo rijei da odreenu situaciju i vrstu namjesnikovog poklona opiemo, kao nadomjestak za termin inam.
Poto smo utvrdili da za poreskog obveznika namjesnikov poklon
poreza, na terenu, predstavljao djelimino poresko osloboenje (tj. snienje poreza), potrebno je dati odgovor na jo nekoliko vanih pitanja:
na teret kojih prihoda je navedeno poresko osloboenje dodjeljivano,
ta je izdavanje bujruldija o poklonu znailo za same namjesnike, kao
i kakav je odnos centralne vlasti prema ovome?
Osobe koje su imale pravo na snienje poreza, koje je namjesnik
svojom bujruldijom davao kao svoj poklon/inam, morale su biti registrirane u inamat-defterima (popis dobroiniteljskih poklona). Pokloni poreza dodjeljivani su uglavnom na teret prihoda koji su namjesnikovoj blagajni trebali pristii na ime imdadi-hazarije (mirnodopska
pomo namjesniku)55, mubairije56 (doprinos za mubaira) i hardi-ba GHB, Sidil 55, s. 373.
54
GHB, A-167/TO; Sidil 13, s. 57.
55
Dijelovi iz bujrduldija o inamu obino su navodile da se poklon daje od poreskog
dijela koji zadesi zemlju dotinog prilikom ubiranja svakog taksita/rate (be-her
tas vucunda ili be-her tasde). Ovakve formulacije ve na prvi pogled ukazuju na
to da se poklon rauna na teret jedne od rata/taksit poreza imdadi-hazarija, koja je bila
temeljna stavka u tevzi-defterima. Meutim, samo na osnovu ovoga mogao bi se bez
problema izvui i zakljuak da se poklon moe odnositi i na druge sitnije ili krupnije
prireze koji su ubirani zajedno s hazarijom budui da i su i oni ubirani prilikom svakog
taksita. Zbog toga, da bi se ovo pitanje preciznije pojasnilo potrebno je uzeti u obzir i
druge dokumente. Formulacije iz nekih bujruldija jo jasnije podcrtavaju da je poklon
bio dodijeljivan na teret poreza imdadi-hazarija tako to se navodilo da se precizno
navedeni broj groa poklanja od svake rate hazarije. Na bujruldiji o poreskom poklonu za Mehmeda Jaara iz Visoke nahije stajalo je sljedee: Merameten merme
be-her tas-i aariyyeden sekizer gur incm olnmdr. Sicilta ayd olnup f m
bacd mulebesiyle ezda olnmaya. GHB, Sidil 17, s. 41.
56
U jednoj bujruldiji o namjesnikovom poreskom poklonu ifluk-sahibiji hadi Ibrahimu, iz sela Vojkovi, navodi se da se od poreza koji zadese njegovu zemlju prilikom svakog ubiranja taksita poklanjaju po dva groa od novca mubairije te da se
52
53
278
Fahd Kasumovi
ba57 (troak za Kapiju, ljude s namjesnikovog dvora). Postoje i podaci

da su jedno vrijeme pokloni davani i od tzv. rusumata,58 to doslovno znai dae ili porezi, pa se zbog openitog znaenja rijei ne moe
sa sigurnou utvrditi o emu se tano radi, kao i od sitnije takse koja
se zvala troak za tezkeru (arc- tekere).59 Bitno je istai da su namjesnici poklanjali prihode koji su pripadali njihovoj blagajni, odnosno
njima osobno i njihovim uposlenicima (svita i mubair)60, dok je bilo
to treba unijeti u inamat-defter i obraunati. (ib-i car- l calasna ibet
iden teklifden be-her tas vukunda mbiriyye aesinden ikier gur incm
olnmain defter-i incmta ayd ve masb olnma). GHB, Sidil 16, s. 3.
57
U jednoj bujruldiji izdatoj mulla Ahmedu navodi se da se prilikom ubiranja svakog taksita poklanja po est groa od hardi-baba koji se uobiajeno razrezuje zajedno s taksitom spomenute kaze. (ib-i car- l istidcs zere be-her tas
vukunda a-i merme tas ile macan tevzc olnagelen arc- bbdan altar
ur incm olnmala defter-i incmta sebt-i defter olna dey). GHB, Sidil 25,
s. 145.
58
Nakon inamat-deftera za Fojniku nahiju, iz 1801/02., nalazi se dodatak koji je
sadravao poklone poreza za nekoliko osoba iji je ukupni iznos bio 41 gro. Pored ovoga, zabiljeeno je da je bio poklonjen sav novac taksita, mubairija i hardi-bab te da je ovo predstavljalo viak osoba s poklonom(poreza) koji je ustanovljen s tim da se na obostrano zadovoljstvo uzme od daa/rusumat. (Foynie
niyesinde vkic ml-i tas ile arc- bb ve mbiriyyeyi incmt ile itdkden sora ziyde ids olnan incmt ablar bit-ter rusmtdan alnma
zere tertb olnan incmt bu maalde ayd olnd). GHB. Sidil 41, s. 97.
59
Troak za tezkeru, taksa je koja je naplaivana za izdavanje tezkere/potvrde da
je bio uplaen novac u valijinu blagajnu. Ona je nazivana u osmanskoj administraciji ed tekeresi (primjer ove tezkere za hazariju, mubairiju i hardi-bab vidjeti
u: GHB, A-2883/TO). Odreivana je u iznosu koji je vrijedio za cijeli kadiluk ili
nahiju. Unoena je u tevzi-defter te je tako ulazila u jedinstvenu ukupnu sumu koja
je na ime svih davanja u tevzi-defteru reparticionim metodom dijeljena sve dok se
ne dobije poreski dio koji svaki obveznik treba platiti (primjer sarajevskog tevzi-deftera u kojem postoji troak za tezkeru od 11 groa vidjeti u GHB, Sidil 71,
s. 163). Sulejman-paa je svojom bujruldijom dodijelio inam/poklon, odnosno
pravo na snienje poreza za zemlju (ar) koju je izvjesni Ibrahim-efendija uivao
u Visokoj nahiji, koje se trebalo raunati na teret novca od takse hardi-tezkere.
Snienje poreza koje je on dobio bilo je ravno cijelom iznosa troka za tezkeru
koji je nahija trebala platiti. Prilikom ubiranja poreza njemu je snien njegov dio
poreza za iznos koji je valija poklonio, a to je naknadno, kad se sav novac sakupi,
bilo obraunavano i odbijano od predvienog troka za tezkeru koji je trebalo poslati namjesnikovoj blagajni. Zbog ovog poklona, nita nije preostalo da se poalje
blagajni. (niye-i mekure ml-i aariyyesini ed tekeresi arc olan on be
gur teyiden kendsne arafmzdan incm olnm, sicill-i mafa ayd ve sebt
birle...GHB, Sidil 57, s. 151.
60
Hazarija je kao porez bila namijenjena namjesniku kao vid mirnodopske pomoi.
Pogreno bi bilo misliti da je ona sluila samo za namjesnikove line potrebe. On
je sluila namjesniku kako za pokrivanje trokova koji su bili neophodni za uprav-
279
zabranjeno davati poklone na raun sredstava koja nisu pripadala valiji

i koja su bila namijenjena za obavljanje nekog vanog dravnog posla.
Zbog toga, Ali Namik-paa je u jednoj svojoj bujruldiji naveo da porez
bedel-i refc-i menzil (ekvivalent za ukidanje menzila), koji je bio ubiran
zajedno s hazarijom, ne spada u njegove prihode te nijednu aku od
njega nije dozvoljeno pokloniti.61
Razumijevanje tvrdnje da je namjesnikov poklon poreza uglavnom
davan na teret hazarije, mubairije i hardi-baba zavisi u dobroj mjeri
od pojanjavanja praktinih posljedica, s pozicija namjesnikove blagajne (azne-i veliyyn-nicam), koje je izdavanje bujruldija o poklonu
imalo u uslovima reparticionog oporezivanja. Nakon to je uz primjenu reparticionog metoda razreza poreza svakom od pojedinih poreskih
ljanje ejaletom, tako i za pokrivanje trokova njegove svite. Cilj drave je bio osiguravanje stabilnog izvora finansiranja provincijskim vlastima, a time i spreavanje
zloupotreba i samoinicijativnog ubiranja nameta od strane namjesnika. Mubairija je
bila predviena za namjesnikovog specijalnog izaslanika (mubair) koji je bio zaduen da zajedno s kadijom i ajanima uestvuje u poslovima razrezivanja rate imdadihazarije i ostalih prireza. On je, u osnovi, trebao osigurati pravovremeno izvravanje
navedenog posla. U dokumentima ga uglavnom nazivaju izrazom mubair, a zabiljeeni su i sluajevi kad je bio oznaen kao mubair za taksit (tas mbirimiz
olan cAbdullh aa tacyn olnmdr) (Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne
i Hercegovine, Odjeljenje specijalnih zbirki, Rukopisna zbirka, TR-13, s. 57). Druge
vrste izaslanika zaduenih za razliita dravna pitanja, takoer, su nazivani izrazom
mubair. Poto je namjesnik poklanjao iznos koji je bio predvien za taksitskog mubaira, morao je, po svoj prilici, s druge strane osigurati novac za ovu svrhu. Hardibab je troak za Kapiju, tj. prirez je za ljude s namjesnikove Kapije(bb). Nekad
se ovo zove i apu arc. Rije vrata ili kapija, obino se koristi za oznaavanje
dvora, sjedita vlasti, kako sultanovog, tako i za sjedita razliitih osmanskih visoko
pozicioniranih funkcionera. Ljudi s namjesnikovog dvora i njegova svita nazivani su
apu al. Zanimljivo je da se hardi-bab davao i u drugim situacijama, kao, na primjer, kada su franjevci u Bosni davali dulus. U ljetopisu franjevakog samostana u
Sutjesci (tj. Kraljevoj Sutjesci) stoji sjedei tekst: ...a o aaba, hoc est dicere,
Capi =arca quod est aaba = NB. joe aao o vo... Julijan Jeleni,
Ljetopis franjevakog samostana u Kr. Sutjesci, u: Glasnik Zemaljskog muzeja u
Bosni i Hercegovini, XVIII, Sarajevo, 1926, s. 4-5.
61
Ali Namik-paa je u jednoj svojoj bujruldiji naveo da ve dvije i po godine od nekih
kadiluka nije sakupljen porez ekvivalent za ukidanje menzila (u dokumentu refc-i
bedel-i menzil, mada je uobiajena varijanta bedel-i refc-i menzil). Spomenuti novac
nije njegova, ve dravna imovina koja je namijenjena za plaanje naknada za menzilske konje koje koriste sluge Visoke Drave (tj. dravni kuriri) pri obavljanju
vanih poslova. Zbog toga, nije dozvoljeno poklanjanje nijedne ake, niti kanjenje
u isplati istog. (emvl- mekr kend rcictmzdan olmayup umr-i mhimme ile
amed od iden ademe-i devlet-i caliyyeni menzil barrleri cretlerine muaas
emvl- mrden oldna binen bir aesini incm olnmas ve...tere dr
olmas ciz deildir). GHB, Sidil 69, s. 5.
280
Fahd Kasumovi
obveznika bio odreen njegov poreski dio(ie-i teklif), novac

je sakupljen od svih njih, s tim da je onima koji su imali bujruldiju o
poklonu njihov poreski dio bio snien za poklonjeni iznos. Poslije
toga, sav sakupljeni novac je prema prvobitnom tevzi-defteru bio slat
na razliite strane: glavnina je na ime imdad-i hazarije, mubairije i
hardi-baba trebala biti poslana namjesnikovoj blagajni, a ostali razni
sitniji prirezi, naknade i takse, kao npr. troak za defter mulla-efendiji
(rc- defter ber-y molla efendi), biljegovina (aydiyye), novac za
sakupljae poreza (tal-driyye), telalbau (delllbaya), mutesellima (mtesellim bege), razni tzv. trokovi kadiluka (marif-i a) i
slino, davani su onima za koje su bili i predvieni.62 Dio novca koji je
tevzi-defter sadravao, a nije bio sakupljen zbog toga to je osobama
koje su u svojim rukama imale bujruldiju o poklonu poreza ista na
terenu bila i uvaena, odbijan je od onog dijela koji je iao za namjesnikovu blagajnu. O tome svjedoe potvrde o uplaenom porezu koje su
izdavali raunovodstveni slubenici, a u kojima je od prihoda hazarija,
mubairija i hardi-bab bio odbijan odreeni iznos koji je bio oznaen
kao nakon to se odbije poklon/inam (bacde ircil-incm), odnosno
ukupni iznos poreza koji je bio poklonjen po namjesnikovoj bujruldiji.63
Namjesnici su kad doe vrijeme u godini da se razree porez i sastavi tevzi-defter
slali svoju bujruldiju kojom su nareivali sakupljanje. Pored toga, kadiji je slana i
tzv. pusula koja je predstavljala vrstu blagajnikog uputstva u kojoj je bilo navedeno koliko se ima razrezati na ime hazarije, mubairije i hardi-baba, uz napomenu
da se to to prije poalje namjesnikovoj blagajni (azne-i veliyyn-nicam). (GHB,
A-2871/TO). Kasnije se u pusulama javljalu jo neke stavke, kao hardi-tezkere (troak za tezkeru) i bedel-i refc-i menzil. Nakon to je porez bio sakupljen, blagajni je bio
poslan samo onaj iznos koji je bio naveden u pusuli. O tome svjedoe potvrde blagajne o uplaenom porezu (GHB, A-2883/TO). Oito je da je ostali novac sakupljen
na osnovu raznih ostalih stavki koje se nalaze u tevzi-defteru bio upuivan na druge
adrese. Potvruju to i odreene bujruldije koje su upisane iznad tevzi-deftera. U jednoj namjesnikovoj bujruldiji, iz 1240., navodi se da se novac sakupi od onih od kojih
treba, da se poalje novac od dva taksita koji pripada nama (arafmza rcic olan
ml-i tasteyn), da se uivaocima poklona preda ono to njima pripada (ab-
incmta b-macrifet-i erc teslme mbderet), a da se ostatak isplati onima kojima
pripada (mcadasn da rcic olanlara tediye). (GHB, Sidil 64, s. 50). Potrebno
je istai i da su hazarija, mubairija i hardi-bab u poetku predstavljali glavninu
daa koje su se nalazile u tevzi-defterima te su bile viestruko vee od ostalih sitnijih
prireza. Meutim, kasnije su broj i iznosi raznih prireza toliko narasli da su oni po
ukupnom iznosu postali viestruko vei od hazarije, mubairije i hardi-baba.
63 c
An-a-i Sarybosna, gur. Taksit-i itiyye 1125[+] arc- bb 112 [+]
mbiriyye 160 [=] 1397 [-] irc- incm 1132 [=] 265. Yalz iki yz altm
be gurdur. Vech-i mer zere iki yz senesine masben Sarybosnadan bac
de ircil-incm blda mekr tas-i itiyye ve arc- bb ve mbiriyye
yalz iki yz altm be gur teslm-i azne-i veliyyn-nicam oldn mucir ibu
tekeresi virildi. Fi 21 sene 1200. Potpis: neitak. GHB, A-2883/TO.
62
281
Kao to se vidi iz gore navedenih primjera, izdavanje bujruldija o

poklonu poreza za namjesnika je de facto znailo odricanje od prihoda
koji su prema sultanovoj odredbi pripadali njemu samome, kao i njegovom mubairu za taksit i sviti (apu al).64 Uporedo s tim, to je bila
znaajna stvar za sve one koji su stekli pravo na oslobaanje od dijela
poreza. Stoga, nije neobino to ovu vrstu poreskih osloboenja namjesnik naziva poklonom (incm) i posmatra ih kao svoje dobroinstvo
(isan) i milost (meramet) onima kojima ga je odluio dodijeliti.65 Namjesnik je svoje prihode mogao dijeliti tako to bi novac od dravnog
poreza namijenjenog njemu prvo uao u blagajnu i odatle se isplaivao,
ali je, isto tako, mogao odluiti i da svojom naredbom unaprijed pokloni poreski iznos od hazarije pojedinim obveznicima. Primjeri koje smo
ranije analizirali dokazuju da su namjesnici primjenjivali oba navedene
naina poklanjanja svojih prihoda. Krajnji rezultat, u oba sluaja, bio je
isti namjesnik se odricao jednog dijela novca koji mu je pripadao ili
trebao pripasti. Meutim, sutinski ova dva postupka se bitno razlikuju.
U prvom sluaju radi se o klasinom poklonu, dok je praksa poklanjanja poreskog iznosa obveznicima vid oslobaanja od poreza.
Osmanski zakoni nisu predviali mogunost da namjesnici kao
svoj poklon na teret imdadi-hazarije, mubairije i hardi-baba dodjeljuju poreskim obveznicima pravo na snienje reparticiono razrezanog
U fermanu o ureivanju pitanja imdadi-seferije, iz 1130. godine, upuenom kadiji
Kutahije, navedeno je da se anadolskom valiji u vrijeme rata odobrava ubiranje
imdadi-seferije, kao i prireza troak za kapiju (apu arc) i doprinos za mubaira
(mbiriyye). Ovo govori o tome da su u ovo vrijeme navedeni prirezi bili legalni.
Nakon uvoenja hazarije, koja je bila logian sljedei korak i mirnodopski pandan
seferiji, oni su redovno razrezivani zajedno s njom, od samih poetaka ovog poreza.
Troak za kapiju naziva se ee arc- bb. Usp. M. aatay Uluay, 18. ve 19.
Yzyllarda Saruhanda Ekiyalk ve Halk Hareketleri, Istanbul: Berksoy Basimevi, 1955, 122 (Dalje: . Uluay, 18. ve 19. Yzyllarda Saruhanda).
65
O tome, na primjer, govore podaci da je odreeni poklon u smislu oslobaanja od poreza koji je valija dodijelio bio dodijeljen merameten, odnosno kao
milost (GHB, Sidil 25, 138). Sami izraz inam ve sam po sebi oznaava poklon koji je izraz dobroinstva i koji daje neko na vioj poziciji nekome ko je
po poloaju ispod njega. Naime, onaj koji je na nioj poziciji, ukoliko daje namjesniku poklon, ne zove ga inam, nego hediye(poklon). Na primjer, izvjesni Selim-aga namjesniku je bio poslao poklon preko svog ovjeka koji je zvao
hediye (zcim Selm aadan hediyye getren adama 10). (TSMA, D2176.5, 33).
Meutim, u pojedinim izvorima o oslobaanju od poreza pod nazivom inam
bio je naveden i izraz isn (dobroinstvo), kako bi se podcrtalo da se radi o
vidu namjesnikovog dobroinstva. Na primjer, o tome govori i sljedei podatak:
kako bi se ovom Vaem sluzi kao dobroinstvo poklonio spomenuti poklon/inam
koji je ostao upranjen... (incm- mall- mermu bu ullarina incm ve isn
buyurulma bbnda). GHB, Sidil 28, 2.
64
282
Fahd Kasumovi
poreskog dijela koji im je bio dodjeljivan na ime navedenih daa, kao i

ne ime ostalih prireza, naknada i taksi koji su za zajedno s njima ubirani. S druge strane, uz sav uloeni trud nismo pronali nijedan zakon ili
carsku naredbu koja bi zabranjivala ili na bilo koji nain sakcionirala
spomenutu praksu, a treba uzeti u obzir da je ona javno desetljeima
provoena od brojnih osmanskih namjesnika i uz saradnju svih onovremenih mulla u Bosanskom ejaletu koji su bili zadueni za sastavljanje
inamat-deftera. Da je centralna vlast smatrala tetnom i neispravnom
ovu praksu ona bi je, sigurno, zabranjivala, kao to je zabranjivala razne
aktivnosti namjesnika kada je u pitanju protuzakonito oporezivanje.66
Na koncu, da je htjela, imala je decenije pred sobom da to uradi. Poto
nije, namee se pitanje: zato se ne susreu carske naredbe o namjesnikovim poklonima? Prije svega, ako uzmemo u obzir da je imdadi-hazarija po carskoj odluci bila odreena kao prihod namjesnicima, onda
je jasno da im ona nee nareivati da taj prihod poklanjaju poreskim
obveznicima ili bilo kome drugom, jer bi tako podrivala svoju odluku i oslabila ekonomsku bazu svojih upravitelja u provincijama. Zbog
toga, nema nijedne carske naredbe o uvoenju opisane prakse. Nije to
bilo ni potrebno. Meutim, namjesnici su sami odluili da poklanjaju
prihod od hazarije, i to je bio stari obiaj u Bosni, o emi svjedoe
iskazi pojedinih osmanskih kadija.67 Drava im to ne brani. Nije finansijski oteena time budui da je hazarija prihod koji ionako zavrava
u kesi/blagajni namjesnika. Oigledno je da nema nikakve smetnje
da namjesnici sakupe prihod i podijele ga kako ele iz svoje blagajne.68
Sada zamislimo da taj isti poklon poele dati nekom koji im ve plaa
hazariju. Nema smisla da prvo sakupe porez, a onda tome istom daju
njegovim novcem gotovinski poklon. Umjesto toga, procedura je skraivana te su dostojnim i zaslunim poreskim obveznicima jednostavno unaprijed poklanjali odreeni iznos novca od svake rate hazarije, a
ovima je, metodom obrauna, na ime toga bio smanjivan njihov ukupni
poreski dio koji trebaju platiti. Rezultat je da su oni na specifian nain
bili osloboeni od dijela poreza, a porez za namjesnika, praktino, nije
Na primjer, u fermanu kojim se ureuje pitanje imdadi-seferije u sandaku Saruhan
bilo je navedeno da su namjesnici ubirali silom brojne namete. Za to nikad nije
bilo carske saglasnosti (r-y hmynum olmamala) te se valijama, ali i svim
drugima, ovom prilikom ubudue to zabranjuje. . Uluay, 18. ve 19. Yzyllarda
Saruhanda , s. 112.
67
Bu male mall vucunda vzera-y cim aert araba ve ab- calaya
isn idegelmekle). (GHB, Sidil 49, s. 3); incmt- merme ar-i mriyye ile
macan verese-i mteveffya intil itmesi cide-i admeden iken). GHB, Sidil
53, s. 2.
68
O tome svjedoe ranije opisani defteri trokova bosanskih namjesnika.
66
283
bi ni sakupljen. Nita tu nije sporno, i ne kosi se s tadanjim dravnim

propisima, jer se radi o prihodima koji su namjenjeni namjesniku i jer je
pronaen nain ija je forma ispravna. Sasvim je drugo pitanje da li su
propisi tog vremena bili u konanici zadovoljavajui i dobri za Osmansko carstvo, i jesu li mogli biti bolji. Naravno, hazarija poklanjanjem
ne postaje privatni, ve je i dalje dravni prihod, ali je evidentno i da
joj je prema dravnoj odluci krajnji korisnik namjesnik, a posredno i
njegova svita koja se od ovoga izdrava.69 Ovo vrijedi i za mubairiju
i hardi-bab, koji su prirezivani uz hazariju i koji su, takoer, ili u namjesnikovu blagajnu.
Radi dodatnog pojanjavanja pitanja namjesnikovih poklona na teret
hazarije, potrebno je osvrnuti se i na podatke, koje o praksi namjesnika
da u vidu svog dobroiniteljskog poklona oslobaa pojedine osobe od
poreza poetkom 19. stoljea, daje Muhammed Emin Isevi u rukopisu Avl- Bosna(Prilike u Bosni). Na jednom mjestu on navodi
niz uglednih osoba u Bosni koje je smatrao za nasilnike, smutljivce
i izdajnike. Meu ostalima, imenuje sljedee osobe: Muhamed Dudi ohadi, Eref Mehmed-efendija uri, Mehmed Seid-efendija
Hajri, Mustafa Nuri-efendija erifovi, sejjid akir-efendija, Abdi-agi
Hadimuratovi, hadi Salih-aga Zildi, Abdullah-aga Hadibektaevi, Mehmed Seid-efendija ehovi. Prema Iseviu, svaki od njih je
cijenjen od namjesnika, oblai im samurovinu i kunovinu, njihove ifluke, u vidu dobroinstva, oslobaa od salijane.70 Na drugom mjestu o
Drava je imala kontrolu nad visinom hazarije koja je ubirana. O tome govore registri koji se nazivaju aariyye defteri, voeni od strane centralne vlasti, u kojem je
bila navedena visina ovog poreza. (npr. BOA, A.DVNS.HADR.d 4, s. 3-9). Pored
ovoga, slala je namjesnicima fermane u kojima je odobravala ubiranje ovog poreza
(npr. GHB, Sidil 65, s. 63). Meutim, iz praktinih razloga donijela je odluku da
se novac ne alje prvo u dravnu blagajnu, pa onda isplauje namjesnicima. To je
uraeno zbog toga to im nije imalo smisla da novac dva puta prelazi dug i rizian
put. Sami namjesnici, nareivali su organiziranje sakupljanja hazarije i o tome slali
naredbu i finansijsko uputstvo kadijama. Napominjali su da se to prije poalje novac namjesnikovoj blagajni, zajedno s mubairijom i hardi-babom (GHB, Sidil
77, s. 33). Na osnovu ovoga se vidi da novac nije slat u Istanbul. Ova odluka bila
je vaan faktor koji je namjesnicima omoguio poklanjanje prihoda od imdadi-hazarije, mubairije i hardi-baba, jer su na nad njima imali realnu kontrolu. Drava s
druge s druge strane gubi dio kontrole i uvida u situaciju za sav novac koji ne ue
direktno u centalnu carsku blagajnu. Naravno, ne i u potpunosti, jer su provincije
slale izvjetaje o finansijskom stanju, prihodima i rashodima. Potrebno je istai da
je i na drugim poljima, kao to je na primjer zakup poreza, drava direktno sakupljanje preputala zakupcima, to je, takoer, utjecalo na gubljenje direktnog uvida
u pojedine aspekte oporezivanja na terenu.
70
Ahmed S. Alii, Manuskrpit Ahvali Bosna od Muhameda Emina Isevia (po.
XIX v.), Prilozi za orijentalnu filologiju, 32-33, Sarajevo, 1984, s. 174.
69
284
Fahd Kasumovi
istom pitanju u ovom rukopisu, prema prijevodu A. S. Aliia, navodi

se za Ibrahim Hilmi-pau sljedee: Iz svog nemara njihove ifluke
oslobaao je godinjih dravnih poreza. Na osnovu toga su pokrivali
njegovo nasilje....71 Bez obzira to nemamo original u svojim rukama, smatramo da je oito da se ovdje radi o praksi koju smo prethodno pojasnili i koja je provoena na osnovu namjesnikovih bujruldija
o poklonu/inamu i inamat-deftera. Prije svega, salijana je termin
koja se u razliitim kontekstima upotrebljava, a izmeu ostalog, moe
imati i znaenje godinji porez ili samo porez.72 Brojni defteri
razreza poreza (tevzi-defteri) na ijem se prvom mjestu nalazila hazarija nazivani su nekad i salijane-defteri73, a u inamat-defterima se
susree sintagma prilikom svake rate (taksit) u ljetnom i zimskom
porezu (salijana), koji se godinje rauna u dvije rate (taksit)74, ime
se u kontekstu u kojem je upotrijebljeno eljelo oznaiti vrijeme u kojem se namjesnikovi pokloni navedeni u defteru primjenjuju. Pored
ovoga, osobe koje navodi Isevi zabiljeene su u inamat-defterima,
pa je tim jasnije o emu se ovdje radilo75 Meutim, iz Isevievih navoda ne moe se zakljuiti da je namjesnikovo oslobaanje od poreza
pojedinih lica u vidu dobroinstva nezakonito kao pojava. Mi smo
ranije pojasnili ta sve ide u prilog ovakvom razumijevanju te to nije
potrebno ponavljati. Darivanje i injenje dobroinstva uglednim ljudima je u osmanskoj percepciji uvijek sluilo da se oni pridobiju i
stimuliraju, pa je to u politiko-didaktikim djelima, ak tavie, bilo
i preporueno. Stoga, ne moe se raspravljati o neispravnosti samo
na osnovu podatka da je odreeno lice bilo obasuto razliitim dobroiniteljskim poklonima namjesnika, a treba imati na umu i to da su
namjesnici poreska osloboenja dodjeljivali i siroadi od kojih teko
Ibidem, s. 190.
Mehmet Zeki Pakalin, Osmanl Tarih Deyimleri ve Terimleri Szl, III, Istanbul:
Milli Eitim Bakanl, 1993, s. 111-112; Ali Akel-Abdurrahman Sarl, Tokat
eriyye Sicillerine gre Salyne defterleri (1771-1840), Tarih Dergisi, 41, Istanbul:
stanbul niversitesi Edebiyat Fakltesi, 2005, s. 99.
73
Na primjer, jedan defter u kojem su za Mostarski kadiluk razrezani rata hazarije i
ostali prirezi oznaen je u uvodnom dijelu kao salijane-defter (...mual el-c
Hseyin aan yedine virilen sliyne defteridir ki ikr olnur). OIS, Sidil br. 4,
s. 34 r.
74
...iki tas ictibr olnan ayfiyye ve itiyye sliynesinde her bir tastde....
GHB, A-167/TO.
75
Na primjer: ohadi Muhamed-efendija u selu Luka, 5 groa; Zildi hadi
Salih-aga u selu Kuli, 1.5 gro; Hadimuratovi Abdullah-aga u selu Kotorac,
2 groa uri Mehmed-efendija u selu Crna Rijeka, 8 groa; Mehmed Seidefendija Hajri u selu Misoa, 5 groa; Sejjid akir-efendija u dematu Butmir,
10 groa. GHB, Sidil 59, s. 47, 45, 49, 51, 98, 107.
71
72
285
da su imali neku direktnu korist.76 S druge strane, ono to moe biti nezakonito jeste situacija u kojoj bi oni koji su dobili namjesnikov poklon u
svojoj kasnijoj aktivnosti zbog toga uinili neko nezakonito djelo.77 Za to
pitanje treba ozbiljno uzeti u obzir navode M. E. Isevia. Meutim, u tom
sluaju, radi se o drugaijoj tematici u odnosu na ono ime se mi bavimo
u ovom poglavlju, odnosno, to se vie ne tie pitanja da li je namjesnik
mogao ili ne dodjeljivati inam kao vrstu poreskog osloboenja.
NOVANE SUBVENCIJE U INAMAT-DEFTERIMA
BOSANSKIH NAMJESNIKA
Pored namjesnikovog inama/poklon kao vrste poreskog osloboenja, koji smo ranije opisali, u inamat-defterima u manjoj mjeri bili su
registrirani i namjesnikovi pokloni kojima je odreenim osobama dodijelio dugorono pravo na gotovinsku novanu subvenciju koja im je
trebala biti isplaena nakon to se prema tevzi-defteru sakupi porez, a
prije nego to se on poalje namjesnikovoj blagajni. Ovo je raunato na
teret prihoda koji namjesnikovoj blagajni pripadaju od hazarije i hardibaba, a po svoj prilici i mubairije.78 Na slian nain dodjeljivane su i
Siroad mudellita hadi Ibrahima imala su inam u selu Kobilji Dol u iznosu
od pet groa. (GHB, Sidil 37, s. 166). Pored ovoga, udovice i siroad (ermil ve
eytm) se u uvodnim dijelovima inamat-deftera spominju kao osobe koje su takoer imale namjesnikov poklon u vidu oslobaanja od poreza. GHB , A-167/TO.
77
Pored ovoga, nezakonito bi bilo i kad bi namjesnik samovoljno dodavao odreeni
prirez u tevzi-defter, pa sve kad bi ga zvao i poklon ili bilo kako drugaije, ali je to
ve drugo pitanje u odnosu na poklanjanje hazarije. Na primjer, namjesnik je ejhu
Abdurrahmanu Sirriji bio kao vrstu plate odredio novanu isplatu od po 50 groa od
svake rate imdadi-hazarije. (GHB, Sidil 63, s. 5). Ovdje nema nita sporno, jer se
nita nije dodavalo u defter ve se samo dijelilo ono to je namjenjeno namjesniku.
S druge strane, za ejha Sirriju je, nezavisno od ovoga, bila u nekim tevzi-defterima
dodavana stavka od 8 groa u tevzi-defter koja je bila oznaena kao poklon za
fojnikog ejha Abdurrahman-efendiju prema visokoj bujruldiji (b-buyuruld-
sm Foynie niyesinde ey cAbdur-ramn efendiye incm. GHB, Sidil 75, s.
221). Ovo je ve drugaijeg karaktera i radilo se o posebnom prirezu, a samim tim i
novom optereenju za stanovnitvo. Prema osmanskim mjerilima to se nije smjelo
raditi, jer ne spada u ono to je centralana vlast zvala ispravnim trokovima kadiluka (merift- aa). Dodavanje raznih novih stavki u tevzi-deftere, ak i u
korist dervia, bilo je vie puta zabranjivano fermanima. GHB. Sidil 73, s. 76-77.
78
Pronali smo bujruldije koje dokazuju da su gotovinske subvencije davane od hazarije
i hardi-baba. Nismo uspjeli pronai nijednu bujruldiju kojom se daju gotovinske novane subvencije od mubairije. Meutim, ranije smo na primjeru namjesnikovih bujruldija o poklonu poreza dokazali da je je i mubairija bila prihod koji su namjesnici poklanjali zaslunima. Stoga, sve su prilike da je ona pored poklanjanja radi ostvarivanja
poreskih osloboenja, bila poklanjana i u svrhu dodjeljivanja gotovinskih subvencija.
76
286
Fahd Kasumovi
novane subvencije za odravanja odreenih damija, esmi, kao i za

pojedine slube, to je, takoer, bilo zabiljeeno u inamat-defterima.
Karakter navedenih poklona pojasnit emo na konkretnim primjerima.
Sarajevski kadija je u svom ilamu valiji naveo da je muhzir Mehmed,
iz Sarajeva, vjerno vrio svoju slubu, ali da je bio u tekom materijalnom stanju i nije imao prihoda za izdravanje. Zamolio je da se
navedenom od svake rate hazarije Neretvanske nahije kao milost i dobroinstvo dodijeli u gotovini (naden) poklon/inam od 15 groa.
Namjesnik hadi Salih-paa je u svojoj bujruldiji naredio da se prilikom
svakog taksita/rate isplati navedeni poklon te da se bujruldija zabiljei
u sidil.79 Ovo je u inamat-defteru Neretvanske nahije bilo registrirano
na sljedei nain: Muhzir Mehmed-baa u selu Umoljani, 15 groa.80
Kao to se iz navedenog vidi da se radilo o gotovinskoj subvenciji za
muhzira Mehmeda, tako se i u jednoj bujruldiji Selim-pae, izdatoj na
molbu dizdara Salih-age, vidi da su subvencije mogle biti davane ne
samo za osobe, nego i za obavljanje odreenog znaajnog posla. Naime,
namjesnik je u jednoj svojoj bujruldiji naveo da je popravljen vodovod
kojim se dovodi voda za esmu u sarajevskoj unutranjoj tvravi. Naredio je da se za popravke koje se dese u budunosti, prilikom ubiranja
svakog od dva godinja taksita, isplati po 7.5 groa od novca hardi-baba te da se to ubiljei u sidil.81 Stavka za popravku esme u sarajevskoj
tvravi moe se susresti i u sarajevskim inamat-defterima.82
Ba-a- el-c li paa vl ve serasker-i Bosna. a-y mekre tastden mur
Memede be-her tas vucunda on beer ur ic olnmala sicill-i mafa ayd
olnma dey. F 19. S sene 1205. Macr- dc-i devletleridir ki: Bis-i car- cubdiyet
medine-i Sarybosna fuardan yeste-i meramet muzr Mehmed ullar mevl
efendiler daclerine adat ile idmet idp kesrl-ciyl muaribul-hl olmala
ve ar maaldan abbe-i vide geinmek gelri olmamala Neretva niyesi
aariyyesinden olma zere merm ullarna be-her tasden naden on be
ur incm adaa ve isn buyurulmak niyziyle mahar- duc olmalarn huzur-
saflerine iclm olnd. B emr li-areti men lehl-emr. urrire fil-yevmis-sbic
aere min aferil-ayr li-sene amse ve mieteyn ve elf. Ed-d es-seyyid Mehmed Selm
-zde el- bi-medne-i Sarybosna. GHB, Sidil 28, s. 1.
80
Naslov navedenog deftera u skraenom obliko glasio je: Pokloni u nahiji Neretva
(ncmt der-niye-i Neretva), Stavka za Mehmed-bau registrirana je: mur
Memed baa der-arye- i Umoln ur 15. GHB, Sidil 28, s. 95.
81
B-a- Selm paa. Sarybosna isi cizzetl fazletl efendi aretleri.
irda vic emeni mceddeden s yollar tacmr ve termm olnup anca f m
bacd uhr idecek rh- b tacmriyn senev iki tas vucunda yedier ur
arc- bb aesinden yalz on be ur be-her sene ict olnma in sicill-i
mafa ayd ve sebt eyleyesiz dey. F 15. B sene 1201. Diz-dr li aan
iclm zerinde buyuruld retidir. GHB, Sidil 26, s. 71.
82
Ber-y tacmr-i eme-i b der-i ir- Sary 7.5 ur . GHB, Sidil 30, s. 123.
79
287
Navedeni podaci govore sami za sebe, pa se na prvi pogled primjeuje razlika u odnosu na prethodno opisane bujruldije u kojima su, uz
izraz poklanja se(incm olnma), koritene i formulacije oprata
se(cafv olnma) i da se vie ne zahtijeva (mulebe olnmama),
ime je bilo jasno istaknuto da se radilo o vrsti poreskog osloboenja.83 S druge strane, osoba koja je uivalac gotovinskog poklona svaki
put nakon to se sakupi imdadi-hazarija i drugi prirezi dobija odreeni novac na ruke, a oito je i da se to isplauje od prihoda koji je bio
predvien za namjesnikovu blagajnu na prvom mjestu od hazarije
i hardi-baba. Namjesnikov gotovinski poklon isplaivan je od strane
sakupljaa poreza, prije nego to se novac poalje blagajni, a dokaz za
to nalazimo u bujruldijama iznad tevzi-deftera u kojima stoji da se ono
to pripada namjesniku njemu i poalje, a to pripada uivaocima/posjednicima poklona (ab- incmt), njima isplati.84
Gotovinske subvencije u inamat-defterima mogle su biti vezane za
konkretnu linost, kao to je sluaj s navedenim poklonom za muhzira
Mehmeda, koji je, zbog toga, u inamat defteru-bio registriran na njegovo ime. Takoer, pojedini namjesnikovi pokloni bili su namjenski odreeni za izdravanje osoba koje vre odreenu slubu ili za pokrivanje
trokova pojedinog posla koji su namjesnici odluili finansirati. Stoga,
prilikom ubiranja svakog taksita isplata je ila u ruke osoba koja je u
datom trenutku vrila dotinu slubu, odnosna one koja je bila zaduena za provoenje subvencioniranog posla. Dokaz za ovo su sljedee
stavke u inamat-defterima, koje nisu bile vezane za konkretno ime:
za popravku esme u sarajevskoj unutarnjoj tvravi85, za popravku
vode (tj. esme) u mahali okadi hadi Sulejman86, za sujoldiju u
spomenutoj mahali87, za imama asne damije Buzadia (tj. Buzadi hadi Hasanove)88, za mujezina u spomenutoj damiji, 89 za muallima u spomenutoj damiji,90 barutije u kasabi Fojnica91 i slino.
Svrha namjesnikovih gotovinskih poklona u inamat-defterima bila
je, prema dokumentima, pruanje dugotrajne, tj. viekratne, materijalne
potpore pojedinim licima za koja je namjesnik smatrao da zasluuju
njegovu milost i dobroinstvo. Obino se kao kriterij spominjalo
ab- incmta b-macrifet-i erc teslme mbaderet... GHB, Sidil 64, s. 50.
85
Ber-y tacmr-i eme-i b der-i ir- Sary 7.5 ur . GHB, Sidil 30, s. 123.
86
Ber-y s tacmri der-maalle-i oac Sleyman ur 10. Ibidem, s. 123.
87
Ber-y syolc der-maalle-i mezbre 3 ur. Ibidem, s. 123.
88
Ber-y imm- cmc-i erf-i Bozac-zde 10 ur. Ibidem, s. 123.
89
Ber-y mein der-cmc-i mekr 5 ur. Ibidem, s. 123.
90
Ber-y mucallim-i sibyn der-cmc-i mekr 5 ur. Ibidem, s. 123.
91
Brudyn der-aaba-i Foynie 6 ur. GHB, Sidil 31, s. 36.
83
84
288
Fahd Kasumovi
to to odreeno lice vjerno vri odreenu slubu, a u tekom je materijalnom stanju, 92 ili zbog toga to se radilo o duhovnim autoritetima,93
a zna se da se o pomaganju ljudi od vjere vodilo rauna u osmanskoj
dravi.94 Kada se, pak, radi o dodjeli sredstava za popravku vodovoda
ili esme, opaamo da su esme koje je namjesnik finansirao bile u
sastavu vojnih objekata ili su se nalazile u blizini njegove rezidencije
u Sarajevu, to ozbiljno treba uzeti u obzir pri tumaenju razloga zbog
kojih su bile materijalno potpomognute.95
Na koncu, potrebno je obrazloiti i tvrdnju da su se inamat-defteri
veim dijelom odnosili na poreska osloboenja, a manjim na gotovinske novane subvencije. Na prvom mjestu, na to ukazuju uvodni dijelovi inamat-deftera u kojima se redovno navodi se da se radi o poklonima koji spadaju na ifluke(iftliklerine) pojedinih lica prilikom
ubiranja svakog taksita.96 Za poresko osloboenje ifluci su relevantni
budui da je na njih razrezivan porez, dok to nije temeljna stvar kad se
Sirri Selim-paa je 1239. godine izdao bujruldiju u kojoj je naredio da se ejhu
Abdurramanu Sirriji, kao izraz milosti i dobroinstva, od novca taksita (tas
mlindan be-her tasde) Fojnike nahije, prilikom svakog ubiranja istog, poklanja po 50 groa, odnosno godinje 100 groa (meble-i mekr arafmzdan incm
olndn). Prije ovoga, bilo je navedeno da je sam ejh uputio molbu u kojoj je
stajalo da zavija u kojoj se on nalazio nije imala plate (veifi olmayup) te je zamolio odreeni iznos od takista dodijeli kao plata (vafe tacyn). (GHB, Sidil 63,
s. 5). Nismo ejha Sirriju pronali u inamat-defterima, jer ne raspolaemo ni sa
jednim izvorom ove vrste iz tog vremena, mada se na osnovu njihovog spominjanja
u drugim dokumentima iz tog vremena zna da su oni tada jo uvijek voeni. GHB,
Sidil 53, s. 67.
94
ejhovi su prilikom razreza taksita mogli imati namjesnikov poklon u vidu poreskog osloboenja te je ono bilo ubiljeeno na njihov ifluk. Prema jednom inamatdefteru neki je ejh Mustafa imao, tako, ifluk u selu Solakovi u Visokoj nahiji na
koji mu je prilikom ubiranja svakog taksita bilo dodijeljeno po 5 groa namjesnikovog poklona/inam u vidu poreskog osloboenja (iftlig-i e-eyh Musaf derarye-i Solaovi ba-buyuruld- el-c li paa 5 ur, GHB, Sidil 31, s. 79).
Treba razlikovati ovo u odnosu na gotovinske subvencije koje su od namjesnika
dobijali nakon to se taksit sakupi.
95
Ranije smo naveli primjer esme koja se nalazila u sarajevskoj unutarnjoj tvravi
i esme u okadi hadi Sulejmanovoj mahali. esma u okadi hadi Sulejmanovoj mahali nalazila se u uglu zida istoimene damije, u blizini namjesnikove rezidencije u Sarajevu. Snadbjevana je vodom iz Isa-begovog vodovoda iz kojeg se,
takoer, snadbijevao i namjesnikov konak. Sejfudin Kemura, Sarajevske damije i
druge javne zgrade turske dobe, Separatni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja u
Bosni i Hercegovini, XXII, Sarajevo, 1910, s. 32 Hamdija Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, u: Izabrana djela, III, Sarajevo: Veselin
Maslea, 1991, s. 130.
96
GHB, A-4824/TO.
92
93
289
radi o novanim subvencijama za koje smo vidjeli da se mogu davati i

za popravke esmi, koja ne moe biti poreski obveznik, i sline stvari.
Ne-spominjanje gotovinskih novanih subvencija u uvodnim dijelovima inamat-deftera, mada su one u njima itekako bile registrirane,
treba tumaiti malim brojem novanih subvencija koje su bile dodjeljivane, kao i standardiziranom formom uvodnih dijelova koja nije uvijek oslikavala cijeli sadraj ove vrste izvora. Potvruje ovo i primjer
sarajevskog inamat-deftera iz 1763. godine, u kojem su sve stavke
bile registrirane s prefiksom ifluk, to ukazuje na to da se radilo
o poreskom osloboenju, dok je samo jedna imala smisao gotovinske
novane subvencije. Ona je bila unijeta bez prefiksa ifluk, a odnosila
se na popravku esme u okadi hadi Sulejmanovoj mahali.97 Broj
stavki za novane subvencije poveao se kasnije, ali su i dalje dominirali namjesnikovi pokloni u vidu poreskih osloboenja. Sve navedeno
dokazuje i podatak da se u izvornoj grai uglavnom susreu bujruldije
koje su imale smisao poreskog osloboenja, a mnogo rjee one koje su
predstavljale gotovinske novane subvencije.
POJAVA I RAZVOJ PRAKSE DODJELJIVANJA PORESKIH
POKLONA I NOVANIH SUBVENCIJA U INAMATDEFTERIMA NAHIJA SARAJEVSKOG KADILUKA
Rjeavanje pitanja pojave prakse bosanskih namjesnika da pod nazivom
inam dodjeljuju dugotrajna prava na poreska osloboenja i novane subvencije oteano je zbog nedostatka sidila iz prve polovine 18.
stoljea za nahije Sarajevskog kadiluka. Najstariji dokument o ovome
kojim mi raspolaemo potie iz 1762.98, a prvi sauvani inamat-defteri
za nahije Sarajevskog kadiluka potiu iz 1763. godine. Sarajevski
inamat-defter iz 1763. imao je 363 stavke s ukupnim iznosom od 986
GHB, A-4824/TO. Potrebno je istai da inamat-defteri koji su voeni u s sidilima
ponekad ne navode iz praktinih razloga rije ifluk ni na jednom mjestu, ve samo
registriraju ima ovjeka koji ima namjesnikov poklon, selo ili demat, na koje se
poklon odnosi i njegov iznos. To nekad moe stvoriti potekoe u razlikovanju
inama kao poreskog osloboenja u odnosu na poklon koji je novana subvencija. Meutim, inamat-defteri koji su slati namjesniku u Travnik uvijek navode
prefiks ifluk za one stavke koje su poreska osloboenja. Primjer deftera na osnovu
kojeg smo mi utvrdili da je veina stavki imala znaenje poreskih osloboenja je,
upravo, primjerak koji je slat valiji u kojem rije ifluk nije izostavljana.
98
Radilo se o jednom sporu koji je voen oko namjesnikovog poklona/inam, koji
je u ovom sluaju predstavljao poresko osloboenje, pa su na jednom listu papira
ubiljeeni arzuhal, dvije bujruldije i ilam. Prva bujruldija datirana je 28. 4. 1762. (2.
eval 1165.). GHB, A-1754/TO.
97
290
Fahd Kasumovi
groa i pet para, 99 fojniki inamat-defter sadravao je 27 stavki koje su

ukupno iznosile 74 groa i 30 para,100 dok je inamat-defter Visoke nahije
imao svega 20 stavki iji je ukupni iznos bio 65 groa i 20 para.101 Samo
jedna stavka, i to u Sarajevu, imala je karakter novane subvencije. Poto
su inamat-defteri nastajali na osnovu pojedinanih namjesnikovih bujruldija, a iznosi i broj stavki u njima su se postepeno poveavali, iz navedenih
podataka se moe zakljuiti da je prije 1763. praksa dodjeljivanja poreskih
osloboenja pod nazivom inam ve neko vrijeme bila prisutna. Hazarija
je u Bosni bila uvedena 1720 godine.102 Namjesnici ve tada imali sve uvjete da je poklanjaju, ali u godinama koje su uslijedile nema podataka da je to
bilo i uraeno. Pored ovoga, mali ukupni iznosi kao i broj stavki u inamatdefterima Fojnike i Visoke nahije ukazuju na to da je u njima navedena
pojava bila mlaeg datuma u odnosu na Sarajevsku nahiju. Nakon 1763.
mogue je u relativnom kontinuitetu pratiti inamat-deftere za Sarajevsku,
Fojniku i Visoku nahiju. Razvoj prakse dodjeljivanja namjesnikovih poklona pod nazivom inam prikazat emo na primjeru Sarajevske nahije,
uz napomenu da su sline tendencije bile i u nahijama Visoko i Fojnica.
Namjesnici nisu poklanjali prihode od mubairije i hardi-baba
sve dok su imali na raspolaganju hazariju. Poto je iznos sarajevskog
inamat-deftera 1771. dostigao 1080 groa, on se poklopio s ukupnim
tadanjim iznosom rate hazarije za Sarajevsku nahiju.103 Znailo je da
od tog vremena od ovog poreza u namjesnikovu blagajnu nije ulazio
vie ni jedan gro, jer su namjesnici koji su dolazili potvrivali ranije podijeljene poklone. Prva bujruldija koja se odnosi na poklanjanje
mubairije potie iz 1774., a registriran je taj poklon bio u inamatdefteru iz 1774/75, kao dodatak na osnovni iznos deftera od 1080 groa,
koji je bio ravan tadanjoj rati hazarije.104 Nakon to se, negdje izmeu
GHB, A-4824/TO.
101
Ibidem, s. 20.
102
Naredba o provoenju hazarije u Bosni se susree tek ove godine, to je predstavljalo izvjesno kanjenje u odnosu na Rumeliju i Anadoliju u kojima se prve naredbe
o hazariji susreu 1719. Avdo Sueska, Novi podaci o nastanku i visini taksita u
Bosni u XVIII stoljeu, Prilozi za istoriju Sarajeva, X, 2, Sarajevo, 1974, s. 140.
103
Sarajevski inamat-defter je 5. 4. 1771. (19. zu-l-hiddeta 1184.) iznosio 1080
groa (GHB, Sidil 11, s. 155; A-167/TO). Hazarija je tada u Sarajevskoj nahiji
iznosila 1080 groa. GHB, Sidil 8, s. 23.
104
Bujruldija je izdata 6.6. 1774. (26. rebiu-l-evvel 1188.). Ovaj poklon, u iznosu od
2 groa, je imao smisao poreskog osloboenja i odnosio se na ifluk nekog hadi
Ibrahima u Vojkoviima (GHB, Sidil 16, s. 3). Poklon je bio registriran u sarajevskom inamat-defteru za 1774/5. (1789). Defter nije datiran. Meutim, znamo
da se odnosi na 1189., jer se u istom sidilu nalazi i visoki inamat-defter iznad
kojeg pie da je sastavljen 1189., a znamo da su oni sastavljani istovremeno. Prije
99
100
291
1779. i 1781. godine, sarajevska rata hazarije popela na 1125 groa,105

namjesnici su poeli dodjeljivati nove poklone na raun ovih sredstava te je i inamat-defter dostigao isti iznos.106 Brzo se pojavila potreba za novim poklonima, pa su namjesnici poeli poklanjati i sredstva
od hardi-baba, to se prvi put desilo 1786. te je bilo evidentirano kao
dodatak na osnovni iznos deftera od 1125 groa, koji je bio ravan tadanjoj hazariji.107 Na koncu, kao rezultat postepenih poveanja, cjelokupna hazarija, mubairija i hardi-bab bili su poklonjeni, pa su se i
inamat-defteri izjednaili s ovim sredstvima. Prvi put se to u Sarajevu
desilo 1792. godine kada je sarajevski defter-iznosio 1398 groa., to je
bilo ravno iznosima navedenih daa koji se spominju u tevzi-defterima
(1125+112.5+160.5).108 Krajnji iznos koji su sarajevski inamat-defteri
dostigli bilo je 1405 groa 1793. godine, pa su, tako, jedno vrijeme zbog
sitnijih dodataka ak malo i prelazili preko ukupnog iznosa hazarije,
mubairije i hardi-baba.109 Naredna znaajnija izmjena desila se 1827.
ove godine mubairija nije poklanjana, jer se osnovni iznos ovog inamat-deftera
poklapao s tadanjim iznosom rate hazarije (1080 groa), a navedeni poklon od dva
groa je bio dodatak na to. GHB, Sidil 17, s. 20.
105
Nemamo precizan datum kad se to desilo jer nedostaju sarajevski sidili za pojedine
godine. Znamo da je stari iznos od 1080 groa rate hazarije, 108 hardi-baba i 150
mubairije bio razrezan 15.7. 1779. (1. redepa 1193., GHB, Sidil 20, s. 83). Nakon toga, neko vrijeme nemamo podataka. Namjesnik je 17.12. 1781. (1. muharrema
1196.) zajedno s bujruldijom poslao upute sarajevskom kadiji u kojima je naveo da se
razree 1125 groa rate hazarije, 112.5 hardi-baba i 160.5 mubairije (GHB, Sidil
21, s. 21). Nekad izmeu ova dva datuma se desilo poveanje za Sarajevsku nahiju.
106
Prvi sarajevski inamat-defter koji je iznosio 1125 groa potie iz 2. 6. 1783. (1.
redep 1197). GHB, Sidil 22, s. 272.
107
Bujruldijom od 6.3 1786 (5. dumade-l-evvel 1200.) poklonjeno je na teret hardi-baba
6 groa nekom mulla Ahmedu te je ovo registrirano iza inamat-deftera koji je ukupno
iznosio 1125 groa. Tako je bio ustanovljen dodatak na postojei iznos registra. Inamatdefter je tada iznosio 1125 groa, jer se, u meuvremenu, i rata hazarije Sarajevske nahije
popela s 1080 na 1125 groa, to su, kako svjedoi ovaj inamat-defter, namjesnici vrlo
brzo poklonili, pa se pojavila potreba za uvoenjem novih poklona na raun hardi-baba.
108
Defter nije datiran, ali su okolni dokumenti iz nastali u mjesecu evalu 1206., koji
pada u 1792. godini. GHB, Sidil 32, s. 155.
109
Ni ovaj defter nije datiran, ali se iz okolnih dokumenata vidi da je nastao 1208 . (1793.)
godine. (GHB, Sidil 32, s. 49). Prekoraenje od 7 groa u defteru potrebno je istumaiti.
Naime, pet i po groa od ovoga su rezultat toga to je selo Luka iz nahije Visoko bilo
prenijeto u Sarajevsku nahiju, te je za njega u sarajevskim tevzi-defterima bila posebna
stavka od pet i po groa prirezivana (GHB, Sidil 47, s. 67). Znamo da je ovih pet i po
groa kao inam/poklon bilo dato Hadimuratovi Abdullah-agi i da je on bio izdvojen iz
visokog inamat-deftera i prenijet u sarajevski (iftlig-i el-c Murd-zde cAbdullh
aa der-Luka naklen an-nahiye-i Visoka, GHB, Sidil 33, s. 73, 35). Nije jasno na ta se
1793 godine odnosio viak od 1,5 gro, ali u svakom sluaju radilo se neznatnoj sumi,
koja se ve u narednom sarajevskom inamat defteru koji iznosi 1403.5 groa ne pojavljuje (GHB, Sidil 33, s. 73), da bi se ubrzo opet vratila (GHB, Sidil 34, 49).
292
Fahd Kasumovi
godine kada su ukinuti mubairija i hardi-bab, ali su njihovi iznosi

uraunati u novi poveani iznos rate hazarije, koja je sada iznosila 1398
groa. Cjelokupan ovaj iznos bio je poklonjen od strane namjesnika,
bilo u vidu poreskog osloboenja, bilo kao novana subvencija.110
Posljednji inamat-deftere za Sarajevsku, Visoku i Fojniku nahiju u sidilima sarajevskog erijatskog suda nalazimo 1819. godine.111
Nakon toga, oni vie nisu bili registrirani u sidilima, ali znamo da su
jo neko vrijeme postojali po tome to se u sarajevskim tevzi-defterima
redovno susree prirez za osobu koja je nosila inamat-defter namjesniku u Travnik. Posljednji put ovo je zabiljeeno 1831. godine.112 Stoga je
jasno da su se negdje u ovo vrijeme stvari promijenile i da vie ne moemo govoriti o dodjeljivanju namjesnikovih dobroiniteljskih poklona
kao o praksi koja je, na nain koji smo ranije opisali, bila provoena
na osnovu inamat-deftera. Meutim, na izvjestan nain, poklanjanje
prihoda koji su pripadali namjesniku se i dalje nastavlja, pa se i iza ove
godine mogu susresti sporadini podaci o tome da su namjesnici davali
poneku gotovinsku novanu subvenciju/platu na raun taksita,113 to je
najkasnije moglo potrajati do polovine 19. stoljea, kada je imdadi-hazarija doivjela svoj kraj u Bosni.114
Prije mjeseca redepa 1242. godine hazarija je u Sarajevskoj nahiji iznosila 1125
groa, hard-i bab 112,5, a mubairija 160,5 groa (GHB, Sidil, 65, s. 47). Od
mjeseca redepa 1242 (1827) ne susreu se vie u tevzi-defterima hardi-bab i mubairija, u iznos sarajevske rate/taksit hazarije je promjenjen. Nova suma je umjesto
1125 iznosila 1398 groa. Pored ovog iznosa, kao i pored promjenjenih iznosa za
Fojniku i Visoku nahiju, stajala je biljeka inam/poklon. Znailo je to da su
cjelokupni navedeni iznosi bili poklonjeni. Ovakva biljeka nije bila registrirana za
ostale nahije ejaleta. GHB, Sidil 66, s. 17.
111
Nastao je u mjesecu rebiu-l-evvelu 1234 (1819), a iznosio je 1405 groa. GHB,
Sidil 59, s. 51.
112
U tevzi-defteru iz 13.11. 1831 (7. dumade-l-ahir 1247.) stajala je tada stavka:
Putni trokovi za mutesellimovog ovjeka koji je inamat-deftere i taksitske deftere odnio u Travnik 25 (incmt ve tas defterlerini Trvnike gtren mtesellim
beg adamna arc- rh 25). GHB, Sidil 69, s. 87.
113
Davud-paa je izdao 1835. godine bujruldiju kojom je naredio da se kao plata
(vafe) mevlevijskom eju Lutfullahu isplauje od novca taksita, koji pripada njegovoj blagajni, po 100 groa prilikom svakog razreza. (ibu elli senesi muarremlarm ictibr ile aznemize cid olan ml-i tasden be-her tevzc-i vucunda yzer ur tacyn ve tai lnm oldndan meble-i mezbr ey-i mm-ileyh
Ltfullah efendiye ict). GHB, Sidil 74, s. 130v.
114
Posljednji tevzi-defter u ijem se uvodu navodi imdadi-hazarija potie iz 17.11
1849. (1. muharrem 1266.). Namjesnik u Bosni u ovo vrijeme bio je Tahir-paa,
ija se bujruldija nalazi iznad samog tevzi-deftera. Pred ukidanje, taksit je pao s
nekadanjih 1398 na svega 1000 groa, to se moralo odraziti i na one koji su u to
vrijeme imali pravo na namjesnikov poklon na teret prihoda od taksita. GHB, Sidil
84, s. 28, Sidil 85, s. 30.
110
293
Slian trend postepenog rasta i irenja pokazuju i fojniki i visoki

inamat-defteri, pa ih neemo detaljno analizirati. Poevi od malih iznosa koje su imali 1763. broja stavki u njima se poveao te se njihov ukupni iznos vremenom izjednaio s hazarijom, mubairijom i hardi-babom
u dotinim nahijama, a ponekad su ih pokloni, zbog dodavanja sitnijih
stavki, znali i pretei.115 Meutim, kao i u Sarajevu i ovdje su tri navedene
dae bile osnov za namjesnikove poklone. Na njihovo ime nijedna para
nije ulazila u namjesnikovu blagajnu te su ove nahije kao i sarajevska
imale specifian poreski status, kada je u pitanju ubiranje poreza koji su
se nalazili u tevzi-defterima. Pored inamat-deftera za ove tri nahije, koji
se paralelno pojavljuju i vode, u sarajevskim sidilima jedno krae vrijeme bili su evidentirani i namjesnikovi pokloni u nahiji Neretva za koju
su sauvana samo etiri kraa inamat-deftera, koji zajedno sa sauvanim
bujruldijama svjedoe da su namjesnici i u ovoj nahiji dodjeljivali pod
nazivom inam poreska osloboenja i novane subvencije.116
NAIN VOENJA I FUNKCIJA INAMAT-DEFTERA
Namjesnikovi pokloni/inam u vidu djelominog oslobaanja od poreza, kao i u oni vidu gotovinske novane subvencije, stjecali su se
namjesnikovom bujruldijom koja je bila upisana u gornji dio line molbe (arzuhal) ili kadijine predstavke (ilam) kojima je bilo zamoljeno
Naveemo samo neke iznose u ovim defterima. Fojniki inamat defter je 1801/02.
(1216) iznosio 1620 groa s dodatnim poklonima od 41 gro na teret tzv. rusumata, ime je bio vei od sarajevskog koji je iznosio 1405, dok je visoki iznosio
1090 groa (GHB, Sidil 41, s. 97, 100, 107). Znaaj navedenih iznosa u inamatdefterima bolje se razumije kad se uzme u obzir da su njima bili obuhvaeni cjelukupni prihodi u dotinim nahijama. Kada je u pitanju Fojnica, onda se to odnosilo
na 1200 groa hazarije, 300 mubairije i 120 hardi-baba (GHB, Sidil 86, str. 16).
Za navedene dae u nahiji Visoko bili su tad predvieni sljedei iznosi: 900 groa
hazarije, 90 hardi-baba i 100 mubairije (OIS, Sidil 67, s. 13 v). Svi defteri za
spomenute nahije su s vremena na vrijeme mogli imati i sitnije prolazne dodatke za
koje se uvijek ne moe utvrditi na ta su se odnosili i koji su bili navoeni iza samog
deftera. Meutim, osnov su uvijek bile navedene tri dae.
116
Prvi neretvanski inamat-defter nije datiran, a susreemo ga u sarajevskom sidilu
za 1204/1205. (1789-1791.) (GHB, Sidil 28, s. 95) Drugi inamat-defter takoer
nije datiran. Nalazi se u sarajevskom sidilu za 1205/1206. (1790-92.). (GHB, Sidil 32, s. 53). Trei inamat defter nalazi se u sidilu za 1206/1207. (1791-93.).
(GHB, Sidil 33, s. 30). etvrti i posljednji defter, iz 1210 (1796), nosio je naslov
Novi pokloni koji su se pojavili u nahiji Neretva (uhr iden incmt- cedd derniye-i Neretva). Nije predstavljao potpuni defter, ve samo dodatke koji su se u
meuvremenu pojavili. GHB, Sidil 36, s. 79.
115
294
Fahd Kasumovi
dodjeljivanje poklona prilikom ubiranja svakog taksita.117 Pokloni su

uglavnom bili dodjeljivani pojedincima, mada postoje i sluajevi da
je poklon kolektivno bio dodijeljen.118 Navedeni dokumenti su bili u
prijepisu zabiljeeni u sidil, a prema bujruldijama, registracija samog
poklona je trebala biti registrirana i u inamat-defter nahije na koju se
odnosio. Termin inamat-defter znai popis ili lista dobroiniteljskih
poklona, a sam izraz se u osmanskim izvorima susree kako u turskoj
gramatikoj varijanti inamat defteri, tako i u perzijskoj genitivnoj
vezi kao defter-i inamat.
Centralnu evidenciju namjesnikovih poklona na podruju Sarajevskog kadiluka vodio je sarajevski mulla, pa se u sidilima sarajevskog
erijatskog suda nalaze inamat-defteri Sarajevske, Visoke i Fojnike
nahije, kao i nekoliko deftera koji se odnose na nahiju Neretva. Osnov
za sastavljanje inamat-deftera predstavljale su pojedinane bujruldije o
dodjeljivanju poklona. Sidili naiba navedenih nahija mogli su sadravati bujruldije o poklonima, ali u njima nema inamat-deftera.119
Izvjesni Husejin, visoki ajan, uputio je namjesniku arzuhal. On je istakao da se
odavno nalazio u carskoj slubi, kao i u slubi vezira. U selu Tramonjik, u Visokoj nahiji, je uivao neto mirijske zemlje (bir midr ar-i emriyyemiz olup).
Ona je bez prihoda (b-al), a njeni prinosi nisu dostajali za plaanje poreza (rd
teklife vef itmediginden). On je traio da mu se radi Allaha i za duu Poslanika
(asbeten lillhi ve li-ri reslihi) dodijeli poklon/inam od est groa koji je
bio upranjen (mall) zbog smrti Paali Alijage. (GHB, Sidil 60, s. 205). Salih
Sidki-efendija koji bio visoki naib uputio je ilam valiji. On je traio da se poklon, koji je bio upranjen iza smrti mulla Mustafe, dodijeli kao dobroinstvo mulla
Ahmed Zuhdiju i mulla akir Abdullahu, koji su spadali u uivaoce mirijske zemlje
(ar-i emriyye mutaarrflarndan). On je istakao da im je prijeko potreban poklon/inam (incma muhtc olmalaryla). GHB, Sidil 47, s. 215.
118
Obino se ovo deavalo kada je jedan ifluk uivalo vie lica. U tom sluaju i poklon
koji su dobijali bio je zajedniki. Npr., siroad hadi Osmana imali su zajedniki
poklon od 5 groa u selu Milodra, a Jevreji Solomon, Avram i Hajdariko (?) imali su
zajedniki poklon od tri groa (GHB, Sidil 59, s. 35, 44). Jedini kolektivni poklon
koji se odnosio na veu skupnu ljudi, pripadao je stanovnicima kasabe Busovaa.
Fojniki kadija je uputio ilam valiji o njima. Molio je da im se podari poklon od 15
groa prilikom svakog taksita. Poto su se nalazili na putu prema Travniku, valija je
esto prolazio, a oni su snosili trokove njegovog odsjedanja. Naveli su da im ostalo
stanovnitvo Fojnike nahije nije u tome pomagalo, a ipak su svi podjednako plaali
taksit. Odobren im je poklon od 7.5 groa te je to ubiljeeno u fojniki inamat-defter
kao ponovo poklon iz milosti za sirotinju Busovae 7.5 groa (tekrr merameten
incm li-fuar-y Busovaa). (GHB, Sidil 7, s. 84; Sidil 34, s. 56). Ovaj poklon je
bio realiziran tako to je, poslije reparticionog odreivanja dijela koji na ime poreza
u tevzi-defteru treba platiti Busovaa, taj iznos sniavan za visinu namjesnikovog
poklona, nakon ega je ostatak dijeljen na postojee poreske obveznike.
119
OIS, Sidil 67, s. 9 Uporedi i transkripciju uvodnog dijela jednog inamat-deftera
koji je bio poslan valiji u Travnik (fusnota 37).
117
295
Defter je obino poinjao standardiziranim kitnjastim uvodom ija

je sutina bila isticanje da se radi o popisu dobroiniteljskih poklona
(incmt defteri) koje su bosanske valije izvoljele dodijeliti kao znak
svoje milosti, a koji prilikom ubiranja svakog taksita (rate hazarije)
spadaju na zemlju i ifluke kadija, muderrisa, imama, hatiba, uleme,
dobrih, alemdara, penzionisanih pripadnika odaka (janjiarskog),
udovica i jetima.120 Svi navedeni zaista su bili zabiljeeni u samom tekstu inamat-deftera, ali se pored njih mogu susresti i drugi slojevi koji
su drali ifluke i imali namjesnikov poklon/inam, kao to su zanatlije,
trgovci, spahije, zaimi itd. 121 Praktini razlozi ponekad su navodili kadije da izostavljaju duge uvode i jednostavno kau da je ono to slijedi
inamat-defter te i te nahije.122
Nakon uvodnog dijela, jedna za drugom redale su se stavke o namjesnikovim poklonima. Pokloni koji su predstavljali poreska osloboenja
bili su registrirani na ifluk uz precizno definiranje ko ga posjeduje i
koliko groa mu je dodijeljeno kao poklon prilikom svakog ubiranja
taksita. Pokloni koji su predstavljali novane subvencije nisu sadravali rije ifluk (iftlik), ve izraz ber-y (za), nakon kojeg je bila
imenovana svrha za koju se novac daje, bilo da se radilo o finansiranju
odreene slube ili nekog znaajnog posla, kao i precizan iznos koji
se od sakupljenog poreza treba isplatiti prilikom svakog taksita.123 U
nekim inamat-defterima ovo je bilo skraeno te nisu navoeni izrazi
ifluk ili ber-y, ve samo ime ovjeka, posla ili slube, lokacija i
iznos u groima, pa je u ovakvim primjercima, ako nemamo bujruldiju,
Veliki broj stavki u inamat-defterima odnosio se na ulemu. Susremo titule efendija, mulla, sejjid, halifa, hafiz, ali i zanimanja kao to su muftija, muderris, kadija,
mujezin, hoda, imam, mutevelija, muid, ejh i slino. Bilo je i lica koja su pripadala janjiarskom odaku, pa susreemo alemdare, bae, haseije, serdare, serturnaije,
zagrakije i mutekaide. Pored ovih, postoje i lica za koje je evidentno da ne spadaju
ni u jednu od kategorija koje se spominju u uvodnim dijelovima. Takvi su na primjer spahije, begovi, mutesellimi, mimari itd. Inamat-defteri sadre i odreena
lica koja su se bavila trgovinom ili zanatstvom kao to su: kova (nacl-bend), drvodjelja (neccr), bakal, trgovac (tcir), kazaz, berber, sara i zlatar (zer-ger). (GHB,
Sidil 41, s. 92-107. Potrebno je istai da su zanatlije mogle pripadati janjiarskom
odaku kao serdengetije. Jedini nemuslimani koji su imali namjesnikov poklon
bili su Jevreji Avram, Solomon i Hajdariko (?) koji su imali zajedniki poklon od
tri groa na ifluk u selu Pohvali u Sarajevskoj nahiji. GHB, Sidil 59, s. 44.
122
Visoa niyesini incmt defteridir ki ber-vech-i t ikr olnur (GHB, Sidil 14,
s. 45); Tas-i itiyye incmt defteridir ki ber-vech-i t ikr olnur (Ibidem, s.
40); Defter-i incmt- tas-i itiyye ber-vech-i t calel-esm ikr olnur. GHB,
Sidil 13, s. 52.
123
Primjer ovakvog deftera vidi u: GHB, A-175/TO.
120
121
296
Fahd Kasumovi
ponekad teko razlikovati da li je odreena osoba imala poresko osloboenje ili novanu subvenciju.124 Na kraju je bio uraen obraun i sabiran ukupan iznos svih stavki.
Posao kadije, koji je on po svoj prilici prebacivao na sudske pisare, bilo je auriranje sadraja inamat-deftera. Obuhvatalo je to praenje promjena koje su se s vremenom deavale, kao to je brisanje osoba
koje su umrle ili iz nekog razloga izgubile poklon/inam te evidentiranje
prebacivanja poklona s jedne osobe na drugu zbog nasljeivanja ili tzv.
odricanja uz novanu naknadu.125 O ovim operacijama svjedoe brojne
biljeke na marginama inamat-deftera. Nakon samog deftera bile su ponekad, kao dodatak, biljeene i nove stavke, a zajedno s njima i bujruldije
i biljeke na kojima su se ove dopune zasnivale.126 Auriranje evidencije
u inamat-defterima kadijama je bilo nareivano od strane valija.127
Aktuelni inamat-defter slat je namjesniku u Travnik kada bi dolo vrijeme ubiranja poreza. Ovi primjerci bili su sastavljani na osnovu
auriranih inamat-deftera koji su voeni u sidilima, to je bilo posebno isticano u njihovim uvodnim dijelovima. Lice koje je bilo zadueno
Primjer vidjeti u: GHB, Sidil 59, s. 30.
U narednom poglavlju bit e vie rijei o nasljeivanju i odricanju od poklona. Na
ovom mjestu naveemo samo par primjera koji se nalaze na marginama inamatdeftera. Tahmii (Tam-zde) Salih-aga imao je na svoje ime ubiljeen poklon
od 5 groa u selu Ostrunica. Pored njega je stajala naknadna biljeka da se on odrekao (ar- yed) spomenutog poklona (incm- mekr) u korist Kline (lno-zde)
hadi Ibrahima i Abdullah-alemdara iz sela Orahovo. (GHB, Sidil 59, str. 36).
Hadi Abdulkadir je imao upisan poklon od tri groa u selu Slavogora. Pored ovog
upisa stajala je naknadna biljeka kadije da je zbog smrti Abdulkadirove spomenuti
poklon sa zemljom (incm- mekr arsiyle) preao (intil) na njegovog bratia
Mustafi (Muaf-zde) hadi Ibrahima. (Ibidem, s. 37) Siva hadi Ibrahim-aga
imao je poklon od 8 groa u selu Dolac. U inamat-defteru je pored ovoga bila unijeta i naknadna biljeka da je spomenuti poklon bio dodijeljen (tevch) valijinom
asnom bujruldijom hafizu Ibrahimu-efendiji, nakon to je, usljed smrtnog sluaja,
poklon ostao upranjen (fevti mallndan). GHB, Sidil 41, s. 92.
126
Visoki inamat-defter iz 1189 iznosio je nakon svoenja obrauna 132 groa. Nakon deftera nalazili su se i dodaci kojima se defter popeo na 152 i po groa. Pored
dopuna stajale su i biljeke na koga se dopuna odnosi, kao i nekoliko bujruldija.
Potrebno je istai da bujruldije iza deftera ponekad mogle biti navedene i zbog
promjena u ve postojeim stavkama. GHB, Sidil 17, s. 41.
127
Silahdar Mehmed-paa uputio je sarajevskom mulli 28. 5 1768. (11. muharrema
1182.) bujruldiju u kojoj se navodi da je kada umre jedan od uivaoca poklona
(incmt mutaarrflarndan) trebalo dojaviti njegovu smrt i odbiti iz deftera poklon/inam umrlog lica. Meutim, dolazilo je do skrivanja (ketm ve itif), pa je
uzalud (beyhde) propadao novac od hazarije (ml-i aariyye). Zbog toga, nareeno je da se izvri revizija (tai) upranjenih (mall) poklona i takve stavke
izbriu (tern) iz sidila. GHB, Sidil 9, s. 120.
124
125
297
da odnese deftere u Travnik bilo je u slubi sarajevskog mutesellima.128

Namjesnik je defter potvrivao svojom bujruldijom koja je upisivana
u njegovom gornjem dijelu nakon ega je smatran zvaninim i legitimnim. Sarajevske kadije su, s vremena na vrijeme, prijepis ovog ovjerenog deftera zajedno s bujruldijom registrirale u sidilima.129
Inamat-defteri sluili su kao referentni popisi na osnovu kojih su se
mogli utvrditi uivaoci i iznos namjesnikovih poklona u nahijama Sarajevskog kadiluka. Oni su konsultirani prilikom ubiranja poreza kako
bi se znalo koje osobe imaju pravo na namjesnikov poklon u vidu djelominog poreskog snienja ili, pak, novane subvencije. Njima se obraalo i u razliitim drugim situacijama u kojima je bilo vano znati ime
korisnika i iznos pojedinog poklona, kao to su prijenos poklona s jedne
na drugu osobu, sporovi koji su izbijali oko prava na koritenje poklona130 te sluajevi u kojima sakuplja poreza nije uzeo u obzir bujruldiju
o poklonu koja mu je bila pokazana.131 Pored ovoga, inamat-defteri
sluili su raunovodstvenim slubenicima namjesnikove blagajne za
svoenje finansijskog obrauna i pravdanje manjka sredstava u blagajni
koja e se pojaviti nakon to pokloni budu realizirani na terenu.132
U sarajevskom tevzi-defteru za muharrem 1234. (1818) godine stajala je stavka od
15 i po groa predviena za pokrivanje putnog troka mutesellim-begovog ovjeka
koji je nosio inamat-defter u Travnik, zajedno s pristojobom za izdavanje bujruldije (Defter-i incmt Trvnke gtren mtesellim beg adamna arc- rh maca
arc- buyuruld), GHB, Sidil 59, s. 28.
129
Postoje sauvana samo tri originalna pojedinana inamat-deftera. Svi imaju u
uvodnom dijelu napomenu da predstavljaju izvadak iz sidila (sicill-i mafdan
bacdel-irc), kao i kratku bujruldiju u gornjem desnom uglu (GHB, A-167/TO;
A-175/TO, A-4824/TO). Dokaz da su primjerci inamat-deftera koji su bili potvreni bujruldijom vraani kadiji jeste to to su ih oni u prijepisu zajedno s bujruldijom
kasnije biljeili u sidilima. Ti prijepisi prepoznatljivi su i zbog toga to u sebi imaju napomenu da su izvadak iz sidila, koja je izvorno stajala u primjerku poslatom
valiji. Bujruldije su obino bile jako kratke, kao na primjer: Neka se u skladu s
defterom pokloni. Tako je nareeno.(Ibu defter mcebince incm olnma dey
buyuruld). GHB, Sidil 59, s. 30.
130
O sporu oko prava uivanja poklona/inama izmeu Nefise i njenog biveg mua hadi
Mustafe sarajevski kadija izvjestio je valiju. U izvjetaju je stajalo da je kadija podnio
izvjetaj na osnovu podataka u inamat-defteru koji je bio ubiljeen u sidilu. (sicill-i
mafda muayyed olan incmt defterine naar olndda...). GHB A-1754/TO.
131
Mehmed akir Muidovi alio se da sakuplja poreza nije u njegov dio poreza
obraunao poklon koji je on uivao (incm- mekr ie-i teklifimize esb
itmeyp). GHB, Sidil 55, s. 273.
132
Ovo je jasno iz toga to jedna potvrda o uplaenom porezu imala stavku odbitak poklona (irc- incm), koja je bila oduzimana od ukupne hazarije, mubairije i hardibaba koji su trebali ui u blagajnu. Jasno je da je informacija o tome koliko se treba
odbiti na ime poklona morala biti steena iz inamat-deftera. GHB, A-2883/TO.
128
298
Fahd Kasumovi
Na osnovu svega navedenog, moe se zakljuiti da su inamat-defteri,

kao forma evidentiranja valijinih poklona, predstavljali znaajan uvjet
za uspjeno funkcioniranje opisane prakse i ostvarivanje kontrole nad
poklonima u vidu poreskih osloboenja i novanih subvencija, pogotovo nakon to je njihov broj u nahijama Sarajevskog kadiluka porastao.
NASLJEIVANJE I USTUPANJE (PRODAJA)
NAMJESNIKOVIH PORESKIH POKLONA UZ NOVANU
NADOKNADU
Poreska osloboenja koja je namjesnik dodjeljivao kao svoj poklon/
inam bila su, izmeu ostalog, zanimljiva i specifina po tome to su
oni, nakon smrti uivaoca, mogli prei na njegove nasljednike, kao i
zbog mogunosti da ih uivalac za svoga ivota proda zainteresiranim
licima. Navedenu tvrdnju pojasnit emo i obrazloiti na osnovu prvorazredne arhivske grae.
Nakon smrti osobe koja je uivala poklon/inam, on je smatran upranjenim/mahlul. Prema kadijskim ilamima koji su bili upueni namjesniku, kada se dese ovakva upranjenja, bosanski namjesnici su obino navedeni poklon kao dobroinstvo dodjeljivali njihovim roacima
(araba) i ifluk-sahibijama (ab- cala).133 ak tavie, kadije
su ponekad koristili i jai izraz za navedenu praksu te su navodili da
je staro pravilo/obiaj(cide-i adm) bilo da zemlja zajedno s poklonom koji na nju spada pree na nasljednike umrlog.134 Radi boljeg
U dokumentu je navedeno ahb- cala. Mi ovo doslovno ne prevodimo.
Opepoznato je da su ovako u Osmanskom carstvu nazivane ifluk-sahibije.
Kada se desi ovakvo upranjenje, Njihove Preuzvienosti veziri obino su ga
kao dobroinsvo dodjeljivali roacima i ifluk-sahibijama (Bu male mall
vucunda vzera-y cim aert araba ve ab- calaya isn idegelmekle). GHB, Sidil 49, s. 3.
134
Sarajevski kadija Klisev-zde Mehmed Emin-efendija uputio je ilam bosanskom
namjesiku Silahdar Ali-pai. Izvjestio je da je umrli Hadibeli (el-c Bel-de)
Hasan-beg imao za mirijsku zemlju koju je uivao (muaarrf old) u Sarajevskoj, Fojnikoj i Visokoj nahiji od davnina (minel-kadm) prilikom ubiranja svakog taksita 49.5 groa poklona (incmt). Kada je on umro, trebalo je da prema
starom obiaju pokloni zajedno s mirijskom zemljom preu na njegove nasljednike
(ar-i mriyye ile macan verese-i mteveffya intil itmesi cide-i admeden
iken). Suprotno starom obiaju odreena lica sa strane su se umjeala i na svoje ime
prebacila spomenute poklone (incmt). Predloio je valiji da se njihovi upisi ukinu
i pokloni dodijele nasljedniku umrlog-Tuli (lo-zde) Mehmed-agi. Ali-paa je
svojom bujruldijom naredio da se postupi u skladu s ilamom i pokloni dodijele
spomenutom Mehmed-agi. GHB, Sidil 53, s. 2.
133
299
razumijevanja navedenog pitanja, potrebno je istai da navedeno ne

znai da se radilo o apsolutnom zakonu po kojem se moralo postupati,
jer je svaki naredni valija mogao promijeniti odluke koje su donijeli
njegovi prethodnici i ne dati nikako poklone ili odluiti kome ih dati.
Meutim, dokumenti svjedoe da je dodjeljivanje inama nasljednicima bio rairen obiaj koji su namjesnici uglavnom potovali i preuzimali od svojih prethodnika. Naravno, nasljeivanje se nije odvijalo po
automatizmu, ve je za njega bilo potrebno dobiti namjesnikovu bujruldiju o poklonu.
Djeca su imala prednost prilikom ponovnog dodjeljivanja namjesnikovog poklona poreza. O tome svjedoi podatak da su osobe koje
su molile dodjeljivanje poklona/inama, koji je ostao upranjen, svoju
molbu podupirale tvrdnjama da je raniji uivalac umro bez potomaka,
elei tako istaknuti da nema prepreke da se poklon njima dodjeli.135
Uz to, sluajevi u kojima je namjesnik nareivao da se djeci umrlog
vrati pravo na poreski poklon, koje je stjecajem okolnosti bilo prelo
na tree lice, dodatno ukazuju na pravo prvenstva koje su imala djeca
preminulog uivaoca u ovim stvarima.136 Osnovni uvjet da dijete moe
naslijediti oev inam bio je da ono posjeduje zemlju koja je podlona oporezivanju budui da je inam predstavljao pravo na snienje poreza prilikom ubiranja svake rate imdadi-hazarije. Brojne stavke
u inamat-defterima, kao i marginalne biljeke svjedoe da su malodobna i punoljetna djeca nasljeivala poklone koje su uivali njihovi
oevi, naravno, prema novoj namjesnikovoj bujruldiji koja je o ovome
izdavana.137 Pored njih, u izvorima smo pronali sluajeve u kojima
su poklon naslijedili braa,138 sestre,139zetovi i140suprunici.141 Deavalo
se da pravo na namjesnikov poklon poreza bude naslijeeno zajedno
Hafiz Ibrahim je u svom arzuhalu zamolio Mehmed Husrev-pau da mu se dodijeli
16 groa poklona/inam koje je uivao Sivo hadi Ibrahim, koji je umro, a da nije
iza sebe ostavio bez djece (bil-veled fevti...). Valija mu je izaao u susret i dodijelio
upranjeni poklon/inam. GHB, Sidil 47, s. 7.
136
Hatida, ker Salih-efendije Dine (Cno-zde), zamolila je da joj se vrate pokloni/
incmt koji su nakon smrti njenog oca bili prebaeni na Sarajliju Bk-efendiju i
njegovog brata Husejin-agu. Ibrahim Hilmi-paa je naredio da se dotini pokloni
oduzmu od spomenutih lica i vrate Hatidi. GHB, Sidil 48, s. 14.
137
Dokaz da su malodobna djeca mogla naslijediti poklone je podatak da se na vie
mjesta u inamat-defterima navode siroad (eytm) koja su naslijedila poklone poreza koji su pripadali njihovim oevima. GHB, Sidil 47, s. 109.
138
139
140
141
135
300
Fahd Kasumovi
sa zemljom,142 ali, isto tako, zabiljeen je i prilian broj sluajeva u

kojima je poklon prelazio u drugo selo i na drugu zemlju.143 Na koncu, moe se zakljuiti da su pri ponovnom dodjeljivanju upranjenog
poklona kljuni bili lina procjena namjesnika, kao i preporuke koje bi
mu kadija ili neko drugo lice dali. Srodnike i brane veze, zaslunost,
odanost, ugled samog molitelja144, ali i preoptereenost porezima, slabo
materijalno stanje i nastojanje da se poklon ne odvaja od zemlje za koju
je dodijeljen uzimani su u obzir, no, oito je od konkretnih okolnosti
svakog sluaja zavisilo ta e od navedenog prevagnuti.145
U sarajevskom inamat-defteru za mjesec redep 1222. (1807.) bio je ubiljeen
poklon/inam za Fejzullah-bega, sina Ahmed-bega, za ifluk u selu Hrasno. Pored
ovoga stajala je sljedea naknadna biljeka: Spomenuti poklon prebaen je na njegovu siroad zajedno sa zemljom (incm- mekr arsiyle macan eytmlarna
nal od). GHB, Sidil 47, s. 109.
143
Ali-aga je imao u selu Svinjarevo poklon/inam od 1.5 gro. Pored toga je stajala
biljeka da je on bio prebaen na hadi Rustem-agu u selo Hadrovce. GHB, Sidil
59, s. 30.
144
Dokument u kojem se navodi da su upranjeni pokloni davani roacima (araba)
umrlih i ifluk-sahibijama ukazuju na znaaj rodbinskih veza (GHB, Sidil 49, s.
3). U svim inamat-defterima koje citiramo navodi se niz istaknutih ljudi, uleme i
vojnika koji su dobijali poklone poreza, pa su oni dokaz da je njihov ugled mogao
igrati znaajnu ulogu. O tome koliko su odanost i predano vrenje slube mogli
utjecati na dobijanje poklona svjedoi primjer au-ehaje Abdullaha, koji je dobio
namjesnikov poklon prilikom svakog taksita za zemlju koju je uivao (mutaarrf
old arsine) u Visokoj nahiji. U bujruldiji je navedeno da je bio slubenik
divana (ehl-i dvn) i pripadnik vojnike klase (zmre-i casker). Njegova sluba i
odanost postali su vidljivi (idmet ve adat hir olup) te je on, stoga, dostojan
namjesnikovog poklona (yeste-i incm). (GHB, Sidil 25, s. 140). Slino ovome,
za Muhammed-bega, sina timarskog defterdara, koji je takoer imao namjesnikov
poreski poklon navodi se da je bio dostojan dobroinstva (yeste-i isn). GHB,
Sidil 32, s. 1.
145
U jednom livanjskom sidilu nalazi se arzuhal koji se odnosio na namjesnikov poklon/inam u Visokoj nahiji, koji je kadija zabiljeio na ovom mjestu kao vrstu
obrasca za rad. Navodi se da je zemlje, za koju se molio poklon/inam u selu Baltiima, bilo malo, a poreza mnogo (armiz all ve teklifi kesr oldndan). Molitelj istie da je siromaan (farl-l) te da nema snage (itidrm olmamala) da
sve to plaa. Od valije je zamoljeno da iz milosti prema siromanom stanju molitelja (hal-i fakiranemize merhmeten) prilikom ubiranja svakog taksita dodijeli poklon
od pet groa. (Istorijski arhiv Sarajevo, T7, s. 43 v); U jednoj bujruldiji Selim-pae,
kojim je dodijeljen poklon/inam, bilo je nareeno da se iz milosti prema stanju molitelja (ib-i car- lna merameten) od svakog taksita poklanja i oprata (cafv)
po pet groa. (GHB, Sidil 25, s. 138); Ahmed-halifa je umro, a njegova je ena
Hatida naslijedila zemlju koju je uivao. Namjesnik je izdao bujruldiju kojom joj
dodjeljuje poklon, s obrazloenjem da se poklon ne bi odvajao od zemlje (incm
arden ayrlmayup) GHB, Sidil 31, s. 104.
142
301
Pravo na snienja poreza pod nazivom inam koje su prema namjesnikovoj bujruldiji imali odreeni posjednici/uivaoci poklona
(ab- incmt) prilikom svakog razreza taksita bilo je mobilno te
je moglo biti predmetom novanih transakcija, odnosno pogodbi. One
su obavljane na specifian nain. Lice koje je u svojim rukama imalo
bujruldiju o poklonu poreza moglo je odstupiti, odnosno, odrei se prava koje imalo, ustupiti ga i prepustiti nekom drugom licu, s tim da mu
ono zauzvrat plati odreeni iznos na ime protunaknade/ekvivalenta za
ustupanje. S tim u vezi, na marginama inamat-deftera nahija Sarajevskog kadiluka susreu se izrazi ar- yed (odstupanje, odricanje) i
fer(ustupanje, preputanje) koji su koriteni prilikom provoenja
navedenih transakcija.146 Na prvi pogled, moe se uiniti da su ovakve
biljeke, kojih ima mnogo, predstavljale besplatno ustupanje prava na
poklon. Meutim, smatramo da je to dolazilo u obzir samo u izuzetnim
sluajevima, kao to su oni u kojima se radilo o bliskim rodbinskim
vezama. Stoga, izrazi odricanje i preputanje samo su bili naini da
se zamaskira ono to je evidentno pravo uivanja namjesnikovih poreskih poklona pod nazivom inam bilo je predmet kupoprodaje i trgovine. To stoji u sutini stvari, dok je forma bila sasvim druga stvar.
Nije se to, ak, u pojedinim sluajevima ni krilo, pa se mogu susresti
i primjeri kada je sarajevski kadija, ili neki njegov pisar, u inamatdefterima otvoreno navodio da je jedna osoba prodala (beyc) poklon
drugoj osobi i odstupila (ar- yed).147 Odricanje od poklona nije se
Spomenuta Ummi Kjulsum se svojom voljom odrekla od spomenutog poklona/inama u korist plemenitog kadije Mehmed Nezif-efendije, to je dojavljeno
Divanu Bosne i na ovom mjestu istumaeno (ncm- mekr mersme Ummi
Klsum ba-hsn-i r ut- kirmdan Memed Naf efendiye ar- yed eyledigini Dvn- Bosnaya iclm olnd bu maalde er virildi.). (GHB, Sidil 36,
s. 194). Mustafa, sin Mehmedov, koji je uivao spomenuti poklon/inam, svojevoljno ga je ustupio turnadiji Hadibektaevi Mehmed-agi (ncm- mekr
mutaarrf olan Musaf bin Memed b-sn-i r el-c Bekt-zde urnac
Memed aya fer od). (GHB, Sidil 59, s. 30). Kao protutea za prelazak
poklona s osobe na osobu uz novanu naknadu, u sluajevima nasljeivanja navodi se da je poklon preao na nasljednika besplatno/meccnen, zajedno sa zemljom (Mteveff-y merm Paal-ol molla alii ar ol Derve incm-
mekr arsiyle meccnen intil eyledigi bacdet-ta ayd od). GHB, Sidil 41, s. 92.
147
U jednom inamat-defteru Visoke nahije bio je registriran poklon od pet groa koji
je imao serdar Mustafa-aga u selu Ljeevo. Pored toga nalazi se sjedea biljeka:
Poto je njegov sin spomenuti poklon/inam svojevoljno prodao i odstupio, prebaen je (poklon) u demat Sutjesku (ncm- mekr ol An Hseyin b-hsn-i
r molla cArife beyc ve ar- yed itmekle tisa cemcatna nal od. F urre-i
muarrem sene 1222.) GHB, Sidil 41, s. 100.
146
302
Fahd Kasumovi
smjelo desiti silom, na to ukazuje formulacija da je ustupanje i preputanje poklona/inama bilo izvreno svojevoljno (ba-hsn-i r). Takoer, odricanje i ustupanje nije se moglo desiti tajno, to jest bez znanja
namjesnika i suda. O tome svjedoe registracije u sudskim sidilima,
kao i biljeke da je Divan Bosne bio obavijeten o odstupanju.148 Tajno
preputanje poklona ne bi moglo biti registrirano u inamat-deftere, a
samim tim ne bi bilo ni operativno. Obiaj je bio da namjesnici uvae
ovu vrstu transakcija te mi ne znamo ni za jedan sluaj da je to neki
namjesnik odbio, a s druge strane, mnogo je ustupanja koja su bila uvaena i evidentirana u inamat-defterima. Naravno, konana odluka o
ovom pitanju bila je namjesnikova, jer se odnosila na poklanjanje prihoda koji su pripadali njegovoj blagajni.
Namee se pitanje zbog ega je koritena navedena terminologija
i ta je navedena transakcija u sutini predstavljala? Naime, uivanje
namjesnikovog poklona u vidu djelominog poreskog osloboenja na
teret prihoda koji pripadaju namjesnikovoj blagajni nije predstavljalo
neto nad im se ima vlasnitvo, ve prije svega pravo koje neko namjesnikovom voljom posjeduje i koristi. Stoga se osobe koje su imale ovaj
poklon nisu nikad nazivale vlasnicima poklona, ve izrazima incmt
mutaarrflar i ab- incmt, odnosno posjednici, korisnici, uivaoci poklona. Shodno tome, od navedenog prava se odustaje i odstupa, a
poklon se preputa drugoj osobi. Uzor za koritenje navedene terminologije bili su identini izrazi i procedura koja se odvijala kada se odreena osoba odricala u korist druge osobe prava koritenja nad odreenim komadom dravne/mirijske zemlje, ili timarom.149 Zanimljivo je da
je odstupanje i preputanje namjesnikovog poklona poreza moglo biti
samostalno uraeno, nezavisno od zemlje150, a zabiljeeni su i sluajevi
ncm- mekr mersme Ummi Klsum ba-hsn-i r ut- kirmdan Memed
Naf efendiye ar- yed eyledigini Dvn- Bosnaya iclm olnd bu maalde
er virildi. GHB, Sidil 36, s. 194.
149
Za opirnije informacije o odstupanju i ustupanju mirijske zemlje uz novanu
naknadu (bedel-i fer) vidi: Halil Cin, Miri Arazi ve bu Arazinin Mlk Haline
Dnm, Ankara: Ankara niversitesi Hukuk Fakltesi Yaynlar, 1969, s. 153198. Za odricanje i ustupanje timara vidi: Nedim Filipovi, Odakluk timari u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda
pod turskom vladavinom, V, Sarajevo, 1955, s. 269-270.
150
To su sluajevi u kojima poklon prelazi na drugi ifluk i u drugo selo. Tahmii
Salih-aga je imao poklon od pet groa u selu Ostrunica. Pored toga stoji sljedea biljeka: Spomenuti Tahmii Salih-aga odstupio je od spomenutog poklona/inama u korist Kline hadi Ibrahima i Abdullah-alemdara, u selo Orahovo
(Mezbr Tams-zde ali aa incm- mekr lno-zde el-c brahm ve
c
Abdullh calem-dra Oraova aryesine ar- yed od). GHB, Sidil 59 s. 36.
148
303
da se istovremeno vri odricanje i ustupanje mirijske zemlje i poklona

koji joj je pripadao.151
Odstupanje i ustupanje inama uz novanu naknadu omoguavalo je osobama koje su imale ifluke podlone oporezivanju da kupe
poreske povlastice i time poboljaju svoj ekonomski poloaj. Navedena
pojava dodatno naglaava specifinost namjesnikovih poklona poreza
na teret hazarije, mubairije i hardi-baba u odnosu na ostale vidove
oslobaanja od poreza u Osmanskom carstvu. Nije zabiljeeno da su
se nasljeivanje i prodaja odnosili i na namjesnikove poklone u vidu
gotovinskih novanih subvencija.
SPOROVI OKO PORESKIH POKLONA
Namjesnikovi pokloni u vidu prava na snienje poreza prilikom ubiranja svakog taksita predstavljali su s vremena na vrijeme predmet albi
i sporova, to dodatno ukazuje na ekonomski znaaj koji su oni imali
za svoje uivaoce. Analizirat emo, na izabranim primjerima, karakter
sporova koji su se deavali, kao i na naine njihovog rjeavanja.
Prvi primjer odnosi se na izvjesnu Hatidu, kerku umrlog Salihefendije Dine, koja se alila namjesniku Ebu Bekir-pai, navodei da
je njen otac za zemlju u Sarajevskoj nahiji imao poklone/inam (u smislu poreskog osloboenja) te da su nakon njegove smrti izvjesni Bkefendija i njegov brat Husejin-aga, zbog nezajaljive pohlepe, uspjeli
navedene poklone prebaciti na sebe. To je rasprilo njene ifije. Zamolila je da se pokloni vrate njoj. Namjesnik je poslao kadiji upit o navedenoj stvari te je ovaj dao izvjetaj kojim je potvrdio Hatidine rijei,
ali je bujruldija o oduzimanju poklona i njegovom dodjeljivanju Hatidi
151
Na ovom mjestu je protumaeno da su se Mehmed i Mustafa, sinovi spomenutog,

odrekli od dvije treine spomenutog poklona i ustupili ga Osman-begu Denetiu, zajedno sa zemljom. Jedna treina je za Ibrahima Karia (Mezbru oullar Memed
ve Mutaf arsiyle incm-i mekru slsn iesini Cennet-zde Osmn bege
fer ve ar- yed eyledikleri bu maalle ayd od. isse-i sls li-Ibrhm rik).
(GHB, Sidil 41, s. 103). U jednom sarajevskom sidilu zabiljeen je i kadijski huddet u kojem Hatida, supruga umrlog Rustem-alemdara, njena kerka Aja, i druga
kerka umrlog, takoer Hatida, posredstvom svojih opunomoenika prodaju (beyc)
svoj nepodjeljeni zajedniki dio u mulkovnim dobrima (emlk) i mlinu (degirmen) te,
istovremeno, odriui se, ustupaju (fer) komad mirijske zemlje (ar-i mriyye) koji
je umrli uivao u selu Mrakovo, kao i poklon/inam od tri groa koji je prilikom svakog
taskita na nju spadao (ve ar-i mriyye zerinde be-her tasde er ur incmiyle).
Sve je to uraeno za jedinstvenu cijenu od 1100 groa, a osoba koja je kupac, odnosno
u iju korist se odreklo bio je izvjesni Ahmed-alemdar. GHB, Sidil 41, s. 28.
304
Fahd Kasumovi
donijeta tek u vrijeme narednog namjesnika Ibrahim Hilmi-pae.152 Drugi primjer govori o sporu koji je izbio izmeu Mehmed Seid-efendije
Hajria i mulla akira. Pravo na poklon/inam poreza bilo je iz nekog
razloga oduzeto mulla akiru i prenijeto u drugo selo na Hajriev ifluk.
Nekoliko godina iza ovoga, bujruldijom drugog namjesnika potvren je
poklon Hajriu, a zabranjeno je mijeanje (mdalesi) mulla akiru, to
oito govori da se on nije bio pomirio s gubitkom poklona, pa je trebalo
izdati novu bujruldiju.153 Trei primjer koji emo predstaviti predstavljao
je spor oko prava na uivanje namjesnikovog poklona koji je izbio izmeu izvjesne Nefise i njenog biveg supruga hadi Mustafe. Dok su oni bili
u braku, na zemlju koja je pripadala Nefisi, ali na Mustafino ime, bio je
dodijeljen namjesnikov poklon/inam. Navedena situacija nije predstavljala problem u vrijeme dok su oni bili u braku. Meutim, nakon razvoda,
Mustafa je izvadio potvrdu da poklon pripada njemu te je, zahvaljujui
tome, od sakupljaa poreza uzeo gotov novac i potroio ga, a Nefisu je
sakuplja poreza poeo uznemiravati (rencde) traenjem poreza, kao
i ostalu raju.154 Oito je navedeni poklon imao smisao poreskog osloboenja i zahvaljujui njemu Nefisa dio poreza nije plaala. Poto je nakon
razvoda poklon ostao na Mustafinom imenu, koji nije imao zemlju iji bi
porezi trebali biti snieni za iznos namjesnikovog poklona, desilo se da je
sakuplja poreza poklon tretirao kao gotovinsku novanu subvenciju, pa
ga je od dotad sakupljenog poreza isplatio u gotovini. Nakon kadijinog
izvjetaja o ovom problemu, namjesnik je naredio da se Mustafino mjeanje sprijei te da se poklon odnosi na zemlju koja pripada Nefisi.
Najvei broj sporova koje smo mi susreli u izvorima izbijao je u
situacijama kada je poklon poreza ostao upranjen zbog smrti ranijeg
uivaoca, pa su odreene osobe iskoristile priliku da ga prebace na svoje ime. Nasljednici su se estoko odupirali ovome te su linim molbama
od valije traili da se njima dodjeli poklon, a ponekad su to u njihovo
ime inile kadije svojim ilamima. Nekada su sporovi mogli potrajati
i vie godine, a namjesnik je bio vrhovna instanca kojoj se obraalo
za njihovo rjeavanje.155 Pri donoenju odluka njegov oslonac bio je
154
GHB, A-1754/TO.
155
Navedeni spor izmeu Mehmed Seid-efendije Hajria i mulla akira trajao je najmanje par godina. Zakljuujemo to to je proteklo nekoliko godina od bujruldije kojom je bio oduzet poklon mulla akiru i dat Hajriu, do druge, u kojoj je zabranjeno
mjeanje mulla akiru i potvren poklon Hajriu (GHB, Sidil 28, s. 14). Takoer,
kada se Nefisa alila Ebu Bekir-pai da su je Bk-efendija i njegov brat otetili prebacivanjem na sebe poklona koji su pripadali njenom ocu, bujruldija kojom je ovo
ispravljeno izdata je tek u vrijeme Ibrahim Hilmi-pae.GHB, Sidil 48, s. 14.
152
153
305
sarajevski mulla koji je vodio centralnu evidenciju o svim poklonima u

nahijama Sarajevskog kadiluka.
Sporovi i sueljavanja su u svojoj osnovi imali ekonomske razloge.
Naime, pojedinci su traei namjesnikov poklon poreza, izjavljivali da
imaju malo zemlje, a obiajni porezi i teki nameti su esto ubirani.
alili su se da zbog toga njihove ifije naputaju obraivanje zemlje
i idu na one ifluke koji su imali namjesnikov poklon/inam poreza.
Oito je na njima poloaj ifija bio neto laki. Njihova zemlja ostajala
je prazna i neobraena.156 ak tavie, pojedinci su izjavljivali i da je
gubitak prava na namjesnikov poklona poreza, koji se desio iz ovog ili
onog razloga, prouzrokovao da im se ifije razbjee.157 Ako se uzme
u obzir ekonomski znaaj koji je pravo na snienje poreza prilikom
svakog taksita imalo za ifluk-sahibije, onda ne treba uditi to su oko
ovog, za njih ivotnog pitanja, izbijali sporovi.
ZAKLJUAK
Analizom prvorazrednih osmanskih izvora doli smo do zakljuka da je
javna manifestacija dobroinstva imala znaajno mjesto u svakodnevnim aktivnostima bosanskih namjesnika te da se, ak ta vie, od njih
oekivalo da na razliite naine prakticiraju dobroinstveno djelovanje,
neovisno od toga kakva je bila njihova osobnost. Oporezivanje je, takoer, bilo povezano s osmanskim poimanjem dobroinstva, pa su sultani
poreska osloboenja koja su dodjeljivali smatrali izrazom svoje blagonaklonosti, milosti i dobroinstva. Pored ovoga, zanimljivo je i da su
namjesnici Bosanskog ejaleta pod imenom inam (dobroinstvo, poklon) pojedincima dodjeljivali pravo na dugorono snienje jedinstvene
poreske sume koja je poreskim obveznicima rasporeivana kao njihov
dio na ime poreza imdadi-hazarija i ostalih prireza koji su s njom ubirani dva puta godinje. Osobe koje su uivale poreska osloboenja koja
su namjesnici dodjeljivali pod imenom inam bile su evidentirane u
Mehmed Seid, koji je bio kadija u Pruscu (Air), molio je namjesnika da mu se
dodijeli pokon koji je ostao upranjen nakon smrti Hadibeli Hasan-bega. Obrazloio je to izjavom da su prihodi zemlje koju je uivao u Visokoj nahiji vrlo mali
(lt eallu all), a obiajni porezi i teki nameti se esto deavaju (teklft-
c
rfiyye ve as kesrl-vuc). Zbog toga, njegove ifije su eljele ostaviti
obradu zemlje i prei na one ifluke koji su imali poklone (terk-i zircat ve incmt
olan iftliklere rabet). GHB, Sidil 49, s. 3.
157
Hatida, kerka Salih-efendije Dine, tvrdila je, tako, da je gubitak poklon/inam
prouzrokovao da joj se ifije raspre (iftlerimiz perkende olmalarna bd
olmala). GHB, Sidil 48, s. 14.
156
306
Fahd Kasumovi
registrima koji su nazivani inamat-defteri. Nemamo podataka da su u

drugim dijelovima Carstva postojali inamat-defteri koji bi bili slini
onima koje se odnose na poklone bosanskih namjesnika, ali znamo za
razliite upotrebe termina inam, kako na poreskom, tako i na drugim
poljima. Naravno, to moe biti i zbog neistraenosti ovog pitanja u historiografiji. Bilo kako bilo, oito je da se radi o pojavi koja nije bila
iroko rairena, ve predstavlja lokalnu specifinost pojedinih podruja
u Osmanskom carstvu. Prema dosadanjim saznanjima, u ova podruja
mogu se svrstati Sarajevski kadiluk, kao i jo nekoliko nahija na podruju Bosanskog ejaleta.
KONCEPT DOBROINSTVA I
PORESKA OSLOBOENJA U OSMANSKOM CARSTVU
(Lokalne specifinosti oporezivanja u Sarajevskom kadiluku
prema inamat-defterima bosanskih namjesnika)
Saetak
Osmansko poimanje znaaja dobroinstva u upravljanju dravom nastavak je shvatanja koja su o ovom pitanju postojala na muslimanskom Bliskom Istoku u srednjem vijeku. Sultani su poreska osloboenja koja su dodjeljivali smatrali izrazom svoje vladarske milosti,
blagonaklonosti i dobroinstva, slino kao i brojne odluke koje su
o razliitim pitanjima donosili. Pored ovoga, u Osmanskom carstvu
su i razliita upravna lica pronalazila naine da javno manifestiraju dobroinstvo. Bosanski namjesnici su u 18. i prvoj polovini 19.
stoljea pod nazivom inam (dobroiniteljski poklon) dodjeljivali
dugotrajna prava na snienje (tj. djelomino osloboenje) jedinstvene
poreske sume koja je pojedinom poreskom obvezniku u reparticionom sistemu oporezivanja bila, kao njegov poreski dio, dodjeljivana
na ime imdadi-hazarije i ostalih prireza i pristojbi koji su zajedno s
njom bile ubirane dva puta godinje. Navedeni poreski pokloni bili su
registrirani u inamat-defterima, zajedno s namjesnikovim poklonima u vidu dugoronih novanih subvencija, isplaivanih u gotovini,
prilikom ubiranja svake rate poreza imdadi-hazarija. Namjesnikovi
poreski pokloni mogli su prei na nasljednike, a uivalac ih se, uz
novanu naknadu, mogao odrei te ih ustupiti zainteresiranim licima.
Navedena praksa u ovom radu obraena je na osnovu inamat-deftera
koji se odnose na nahije Sarajevskog kadiluka, kao i na osnovu ostale
s njima povezane arhivske grae na osmanskom jeziku. Ova tema do
sada nije bila obraena u historiografiji.
307
CONCEPT OF BENEFACTION
AND TAX EXEMPTIONS IN THE OTTOMAN EMPIRE
(Local specifities of taxation in the kaza of Sarajevo, as recorded
in inamat defters of Bosnias governors)
Summary
Ottoman conception of importance of benefaction in governing the
state was a continuation of ideas developed and shaped in the Muslim
Middle East during the Middle Ages. Interestingly enough, sultans considered the granted tax exemptions as an expression of their benevolence, kindness and grace, in the same way as numerous other decisions
they were taking on various matters. Apart from this, administrative
officials were also finding out ways to publicly demonstrate benevolence. Governors of Bosnia in the 18th and first half of the 19th centuries,
under the name of inam (benefaction, gift), used to grant, mostly at
individual level, long-term rights to deduction (i.e. partial tax exemptions) of tax amount which had been, in accordance with the repartition
register, twice a year, apportioned to each tax payer as his tax share of
imdad-i hazariyye and other surtaxes and fees that were listed in the
register. Governors gifts of tax deduction were registered in inamat
defters, together with governors gifts in form of long-term cash subventions that were paid to individuals every time after the each imdad-i
hazariyye instalment had been collected. The tax deduction right could
be inherited by heirs. Also, it could be abandoned and in return of an
agreed upon equivalent transferred to the interested party. Therefore,
tax deductions, designated in sources as inam, represent very interesting taxation phenomena in the Ottoman Empire. In other parts of the
Empire we have no information on existence of inamat defters which
would be similar to those of Bosnias governors, but we are acquainted
with different uses of the term of inam, as in taxation, so in other fields.
Of course, that could be because the mentioned question has not been
researched. However, the phenomena in question, apparently, was not
widespread, but rather, a local characteristic of certain areas in the Ottoman Empire. According to the current findings, these areas include
the kaza of Sarajevo, as well as few other nahiye in the Eyalet of Bosnia
Key words: Ottoman Empire, Bosnia, Sarajevo, 18th.and 19t.h centuries, benefaction,
taxation, tax exemption, inamat defters.
UDK: 94(497.6):340.13:336.21
SNJEANA BUZOV
(Columbus, Ohio)
ZNAAJ BOSNE ZA RAZUMIJEVANJE OSMANSKOG

PRAVNOG SUSTAVA I OSMANSKE PRAVNE PRAKSE
Kljune rijei: kanun, islamsko pravo, zemljino-porezni sustav, Bosna, Vlasi, rudarstvo, novani vakufi.
Ovaj rad se temelji na specifinostima Bosne kao jednog osmanskog

ejaleta, kao i na stanju istraenosti njene povijesti, koje je srazmjerno bolje nego za druge dijelove Osmanskog carstva. U ovom kratkom
osvrtu razmatrat emo osmanski pravni sustav i pravnu praksu kroz
analizu nekoliko pitanja u okviru ope teme odnosa kanuna i erijata.
U opim pregledima historije Osmanskog carstva ovaj se odnos opisuje
kao odnos svjetovnog i vjerskog prava, ili pak kao odnos islamskog
prava i kanuna kao njegove nadopune. U ocjenjivanju ovog odnosa poesto se iznose i tvrdnje o tzv. fleksibilnosti Osmanlija u odnosu na
erijatsko pravo. Ovo posljednje, naravno, podrazumijeva jednu historijski izuzetnu situaciju, odnosno jednu izuzetnu pravnu praksu. Meutim, budui da usporedne studije politikih sustava i njihovog odnosa sa
islamskim pravom kao religijskom znanou i pravnom praksom njihovog sudstva ne postoje, takav se jedinstven poloaj osmanskog kanuna
ne moe u postojeem stanju istraenosti ove teme niti razmatrati. Ono
to je mogue potvrditi kao jedinstveno, ili pak izuzetno, jest da nam je
od osmanske drave, njenog administratigvnog aparata, te osmanskog
sudstva i jurisprudencije ostao veliki broj dokumenata i tekstova, to
za ostale historijske drave nije sluaj. Takoer, budui da erijat nije
kodificirano pravo i gotov sustav odredbi prema kojem se ravnaju politiki sustavi, drutva i zajednice kroz historiju, jasno je da su i jurisprudencija i pravna praksa kontinuirano definirali svakodnevne prakse i
odnose u historijskim drutvima islamskog svijeta. Moemo pretpostaviti da su im, kao i u drugim pravnim znanostima i pravnim praksama
310
Snjeana Buzov
(ne samo islamskim), i fleksibilnost i rigidnost bile imanentne. Odravanje

ravnotee izmeu ova dva aspekta prava je uslov njegovog djelovanja, opstanka i primjenjivosti. Snana povezanost sa religijom je mogla biti njegovim glavnim faktorom stabilnosti, ali isto tako i nestabilnosti. U svakom
sluaju ova povezanost dovodi u prvi plan islamske pravnike, dok dravni
aparat ima provedbenu, izvrnu vlast. U osmanskom sluaju evidentno je
da postoje tekstovi pravnog karaktera, legislativni tekstovi koji su izdani u
sultanovo ime. Ti tekstovi, tj. dokumenti koji su nazivani kanunima samim
svojim postojanjem (to ne znai da takvi dokumenti nisu izdavani na slian nain u drugim dravama islamskog svijeta), dovode u pitanje razumijevanje prema kojem je pravo domena pravnika i sudaca.
Kanunsko pravo se najee opisuje kao sultansko pravo, bilo u analizama koji opisuju zakonodavni proces1, bilo u analizama gdje se takvo
pravo definira kao jedan od kljunih izraza sultanove apsolutne vlasti.
Takav model zakonodavstva, koji je jedno vrijeme zauzimao znaajno
mjesto u teorijskim i povijesnim raspravama ve je u znanosti naputen, jer lik vladara koji sjedi na tronu i izdaje zakone koji onda njegovi
podanici, iz straha od kazne, potuju, je nedostatan opis osnove prava i
njegovog funkcioniranja.2
U analizi koja slijedi pokuat emo kroz nekoliko primjera razmatrati postojee pretpostavke o podijeljenosti izmeu islamskog prava
i kanuna, opis odnosa izmeu njih kao jednog tinjajueg sukoba, te o
kanunu iskljuivo kao produktu sultanske zapovijesti ili njegove volje.
U ovoj analizi sluit emo se uglavnom, dokumentima i studijama koje
se odnose na Bosanski ejalet.
Jezik osmanskih kanuna, osobito onih odredbi koje ine veinu teksta
kanuna, tj. odredbi o oporezivanju razliitih proizvodnih i poslovnih djelatnosti jedan je jednostavan, neceremonijalan jezik. Samo u zavrnom dijelu
kanuna sultan izrie naredbu o njihovoj primjeni i prua garanciju da se na
tu naredbu mogu osloniti svi na koje se kanun odnosi. Idealno, sultanska
vlast se zasniva na autoritetu onoga koji izdaje naredbe u svrhu odravanja
reda i poretka (esto spominjani kuranski izraz lul-amr). Sultan takoer
Vidi opis ovog procesa u: Inalcik, Halil, nn. Encyclopaedia of Islam, Second
Edition. Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel and
W.P. Heinrichs. Brill, 2011. Brill Online
2
U anglo-amerikoj filozofiji prava razvijenoj u 19. stoljeu, i poznatoj kao pravni pozitivizam, upravo je ovakav model predstavljen kao pravo u svojoj najioj formi.
Meutim, iako je ovaj model poodavno doveden u pitanje, u sluaju osmanskog sustava, i osobito u kontekstu rasprava o apsolutnoj vlasti osmanskih sultana, te ranijim
raspravama o modelu tzv. orijentalnog despotizma, on je i dalje predstavljao temelj
interpretacije osmanskog kanuna (Vidi: Reinhart, Kevin, Law, u: Elias, Jamal (ed.),
Key Themes for the Study of Islam, Oxford: Oneworld Publications, 2010, p. 222-223.
1
Znaaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i...
311
ima na raspolaganju dravni aparat i ehl-i rf, tj. nadglednike javnih urbanih prostora, i razne druge egzekutore reda, tj. policijski aparat koji mu
omoguuje da primijeni silu u osiguravanju reda i izvravanju presuda.
Meutim, to ne znai da je sultan i autor kanuna, odnosno njegov
jedini izvor. Kada pogledamo osmanske poreske knjige (tahrir deftere)
koji predstavljaju primjenu veeg dijela zakona koji su zabiljeeni u
njihovom uvodnom dijelu, tj. u kanunima i kanunnamama (ne samo za
Bosnu nego i druge pokrajine Carstva), postaje vrlo jasno da ti zakoni,
pisani turskim jezikom u obliku izravnih i jasnih odredbi, zapravo imaju svoje porijeklo u starijim pravnim praksama. ak i povrnim uvidom
u kratka objanjenja koja se navode u poreskim knjigama, a osobito
uvidom u terminologiju koja se koristi za poljoprivredne proizvode, vidimo da je to u veini perzijska terminologija, oevidno preuzeta iz administrativne prakse predosmanskih anadolskih drava.3 To je takoer
vidljivo u uvodnim studijama i terminolokim rjenicima koji su dodati
u izdanjima ovih knjiga u Bosni i Hercegovini. ak i manji dio terminologije koji je arapskog porijekla je perzijaniziran, budui da se redovito
javlja u izrazima koji su, gramatiki gledano, perzijska genitivna veza.
Teko je utvrditi povidjesne izvore osmanskog kanunskog prava, koje
se naziva i rf to prevodimo kao praktino, operativno znanje. Prije
e biti da se radi o jednom operativnom znanju koje je kumulativno i,
s jedne strane djelo administrativnog aparata, a s druge rezultat environmentalnih i socijalnih faktora. Nakon to su odreene proporcije zemljita koje je dovoljno za izdravanje obitelji (ift ili batina), ono to
se daje kao porez (u formi uura, tj. desetine od proizvoda, ili odsjekom
kao novana pristojba ili resm) je, pravno gledajui, ugovor izmeu vladara i podanika, i ni na koji nain nije u sukobu sa islamskim pravom.
Dakle, sultani nisu zakonodavci u znaenju originatora ili pak autora
zakona, nego su oni garantori zakonitosti i poretka u drutvu, ime oni
izvravaju svoju osnovnu zadau i prakticiraju osnovni autoritet koji legitimira njihovu vlast, a to je odravanje poretka. U tome oni neupitno stoje
u suglasju sa zahtjevom islamskog prava. To da su takvi zakoni zapravo
vie zasnovani na praksi onih na koje se ti zakoni odnose tj. poljoprivrednika, zanatlija i trgovaca, te razraeni i sistematizirani od strane administratora, nego na naredbama odozgo nije ni potrebno naglaavati.
Jedan dobar primjer koji objanjava proces nastajanja kanuna, i to
novih kanuna na teritorijama koje su Osmanlije osvojili na Balkanu,
Npr.: gendum (penica), bostan (proizvodi iz povrtnjaka), kvre (konica), kelem
(kupus), sr piyaz (bijeli i crni luk), mercimek (lea/soivo), bg (vinograd), bage (vrt), asiyab (vodenica), giyah (konoplja), bc (trni porez), sl be-sl (godinje, s godine na godinu).
312
Snjeana Buzov
jesu rudarski zakoni, kao na primjer zakonik ili Knnnme-i Ss ki

madinde icra olinur izdat u vrijeme Bajezida II.4 Ovaj, vrlo detaljan
zakonik za rudnik Sasi kod Srebrenice zapravo kodificira rudarsku djelatnost onako kako je ona ve ureena od strane saksonskih rudara, pa
drava, odnosno sultan izdavanjem zakona samo ureuje odnos, odnosno
uspostavlja ugovor izmeu vlasti i rudara, u onom dijelu koji se odnosi
na poreze koji rudari plaaju sultanu.5 Sve ostalo su njihovi vlastiti statuti koji cinom izdavanja kanuna dolaze pod zatitu sultana. Slino je i
sa ostalim rudarskim kanunima kao to je npr. Kanun za rudnik srebra u
Novom Brdu iz 1488, ili pak hukm (sultanska naredba) rudarima Siderokapse izdat od strane Mehmeda Fatiha, koji je zapravo obnova ranijeg kanuna koji je bio izdao Murat II 6. O ovom kanunu je opirno pisao
Branislav urev i vrio usporedbu sa slavenskom verzijom iz vremena
srednjovjekovne srpske drave.7 Ovaj hukm biljei podatke od osobite
vanosti za razumijevanje legislativnog procesa. U njemu se kae da su
rudari Siderokapse donijeli sultanu stari zakon kako bi im ga on potvrdio.
Dakle, sami sadraji zakona nisu mogli stvarati neku konfliktnu situaciju izmeu kanuna i erijata, jer su oni praktino stavljali u pismenu
formu pravila privrednih djelatnosti, rad, proizvodnju i odnose izmeu
uesnika u njoj, a jedini element koji je zaista podlijegao pravnoj interpretaciji je odnos vladara i proizvodnog dijela drutva, koji je ve
stoljeima bio jasno definiran.8
Topkap, R. 1935, ff. 75b-80b, ed. by Akgundz, Osmanli knnnmeleri, vol. 2,
pp. 480-490.
5
Naravno, ovdje se ne eli implicirati nikakav demokratski niti dobrovoljni odnos i
ugovor izmeu sultana i rudara. U cjelini ovaj rad nema svrhu razmatranja politikih
i drutvenih odnosa, te donoenja vrijednosnih sudova o tome je li Osmansko carstvo
bilo manje ili vie pravedna drava u nekom irem komparativnom kontekstu. Kao to
je na poetku naglaeno, osnovni je cilj analizirati odnos kanuna i islamskog prava.
6
Topkap, R. 1935, ff. 75b-80b, ed. by Akgundz, Osmanli knnnmeleri, vol. 2,
pp. 480-490.
7
urev, Branislav, Kako su i kada nastali Despota Stefana zakoni za Novo Brdo.
Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1987.
8
Pored pravnih djela, poznate su mnogobrojne verzije shematiziranog opisa meuzavisnosti izmeu vladara, proizvodnog stanovnitva i vojnog aparata, odnosno
onih koji obavljaju razne potrebne slube. Ovaj shematizirani opis, koji u islamskom svijetu datira u XI stoljee, pripisuje se glasovitom dravniku u uenjaku
Nizamulmulku (iako ima naznaka o drevnom, perzijskom porijeklu nekih njegovih
glavnih elemenata), spominje se (u raznim jezicima i u razliitim periodima) kao
krug pravde. Prema ovom prikazu vladar je duan obezbijediti sigurnost svojim
podanicima, u koju svrhu on mora odravati vojsku, a da bi odravao vojsku potrebna su mu novana sredstva koja osiguravaju podanici, odnosno proizvodni dio
drutva, tako to plaaju poreze.
4
313
Ono to je zaista trebalo dovesti u suglasje sa erijatom jeste sama

pravna definicija zemljinog sistema, tj. mirijske zemlje. Meutim, ni
to nije bio pravni problem koji se kontinuirano pojavljivao u Osmanskom carstvu. Taj je problem postao znaajan samo u prvoj polovici
16 stoljea kad su osvojenjem velikog dijela Bliskog istoka i sjeverne
Afrike u osmanski sustav uli i drugi zemljino-poreski sustavi, osim
mirijskog. U tome razdoblju, Osmanlije su, kao osnov za svoju vlast
nad velikim dijelom islamskog svijeta i obnovu hilafeta navodili svoj
sustav i pravnu praksu kao rezultat jednog kontinuiteta u odgovornom
i pravovjernom ponaanju, te kontinuiranom konzultiranju sa pravnim
strunjacima. Ovo je vrlo jasno i rjeito predstavljeno u preambuli kanunname za Egipat izdatoj u 1525. godini:
U svrhu ureenja poslova (osmanskih) dominiona, dovoenja u red graevina, fortifikacija i puteva, poboljanja uslova carevine i naroda, donoenja obavezujuih odluka u vezi sa poslovima carevine, administriranja posjeda sultanata, obavljanja vanih poslova hilafeta i otklanjanja
tlaenja i korupcije, dinastija istog postojanja i loza osmanske obitelji
Neka je Najmilostiviji uini pobjednikom! od drevnih vremena i
protokom mjeseci do kraja vremena u mnogim generacijama, sa snagom i usrdnou, sa autoritetom mula koji se istiu u erijatu i ejhova
uronjenih u tarikat, imajui u vidu metode suverenih komandanata i
pravila osvajakih puteva, sa izvjesnim sposobnostima koje su u skladu
sa asnim erijatom prema znaenju (izreke): Ono to je poznato kroz
rf je isto kao i ono to je dozvoljeno erijatom formulirala je pravedne
kanune i procedure milosra zasnovane na drevnim pravilima i ispravnim regulacijama od (vremena) plemenitih oeva i velikih predaka, od
drevnog doba i kroz mnoge generacije kako bi se svatko na njih mogao
uputiti, i kako bi svatko meu asnim i bogatim, skromnim i niskim,
rajom i spahijama tko poini bilo koji prijestup spomenut u njima bio
podvrgnut adekvatnoj kazni i krivici.9
Istovremeno sa pohvalama vlastitim kanunima i pravednosti,

Osmanlije su, u svrhu opravdanja ratova protiv Mamluka i Safavida
i osvajanja njihovih teritorija, izloili kritici mamluki sustav, dok o
Safavidima nisu ni govorili izuzev kao o mulhidima. Budui da se radi
o jednom razdoblju islamske obnove i mesijanskih iekivanja, jasno
je da se ovakva pitanja nisu mogla razrjeavati na nivou politike vlasti i da tvrdnje iznesene u osmanskim zvaninim dokumentima nisu
bile dovoljne za razrjeavanje pravnih pitanja. Veliko samopouzdanje
i pohvala osmanskom kanunu koji su iskazani u ranim dokumentima
sultana Sulejmana, gdje je on takoer proglaen halifom i vladarem koji
Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 6, pp. 86; 141.
314
Snjeana Buzov
e uvesti savrenu pravdu u svijet, narueno je vrlo uskoro, i to upravo

u Bosanskom i Hercegovakom sandaku gdje su 1530. i 1532. godine
izdate kanunname koje ponitavaju neke vrlo vane ranije kanune, prije
svega one koji su ureivali poloaj Vlaha.10 Ova promjena je, meutim,
uoena samo u radovima bosanskohercegovakih historiara. Meutim, ona je samo konstatirana, a ne i objanjena, uglavnom zato to se
smatra da je prijanje stanje vraeno u sljedeim kanunima iz 1540-ih.
Ovaj povrat na staro stanje nije bio obznanjen niti objanjen preambulama kao u sluaju njihovog ukidanja.
U preambulama ovih kanunnama se objanjava kako je potrebno
izvriti ujednaavanje (tesviye) poloaja svih podanika (reaya) prema
srf tifesi kanunu.11 Takav kanun, meutim, nije postojao, nego se pod
ovim izrazom podrazumijeva kanun za zemljoradnike, tj. rabi se srednjovjekovni izraz servi. Iako se uvodi nova, lokalna i predosmanska
terminologija, naglasak u ovim preambulama je na ienju kanuna
od specijalnih i drukijih odredbi za posebne grupe, te time i njihovo
ukidanje. U pozadini ovog poteza iji je glavni protagonist bio veliki
vezir Ibrahim-paa, bio je jedan puritanski pristup razumijevanju odnosa erijata i dnevne prakse. Iako preambule ne idu tako daleko da bi
otvoreno kritizirale osmanski kanun i proglasile ga pogrenim i protivnim erijatskim principima, samim uklanjanjem zakona o Vlasima ta je
kritika implicirana, tj. uklanjanjem vlakih kanuna je izraen stav da su
oni bili protivni erijatu.
Kao to je ranije reeno, ove promjene su prvenstveno bile rezultat
inicijative Ibrahim-pae i njegovih savjetnika, iako se u preambuli za
Vlahe Hercegovakog sandaka iz 1532. godine kae da su nastale prema sultanovoj naredbi:
...primjenjujui njegove (tj. sultanove) dekrete i stavljajui na snagu
njegove naredbe, njegova ekselencija gorespomenuti je zaokupio svoj
um koji se odlikuje razrjeavanjem vorova i karakter koji proizvodi biserje kako bi ponitio ranije postavljene poreze vlake grupe u navedenom sandaku. Kroz dostizanje ispravnog miljenja i ustanovljenje odluujue prosudbe o postavljanju dizje, poreza na ovce (adet-i agnm)
i drugih poreza kakve plaaju ostali nevjerniki podanici, a obavezom
haraa (harac-gzr kefere), po ovom pitanju izdata je naredba koja
zahtijeva poslunost svijeta i koja obavezuje da se po njoj postupi i da
joj se povinuje.12
Jedna je opa kanunnama za Bosanski sandak (BOA, TTD, 164 (511), a druga se
odnosi na Vlahe Hercegovakog sandaka (BOA, TTD, 174 (416).
11
Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 5, pp. 551, 553.
12
Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 6, 550-551; faks. 554.
10
315
Iz naina na koji su vlaki zakoni ukinuti jasno je da se ovdje ne radi

iskljuivo o jednom puritanskom ili pak rigidnom tumaenju islamskog
prava, nego o jednoj politikoj agendi. Naime, jedan entuzijazam koji
je pratio obnoviteljsku struju tog vremena, da se utvrdi i razmotri islamski karakter osmanskih institucija i praksi, nije nuno bio opremljen i
pravnom ekspertizom, niti se informirao o stvarnom stanju na terenu.
Ibrahim-paa, kao i njegovi savjetnici, ovdje su postupili sasvim amaterski. Potpuno su zanemarili geografsko-klimatski i iz njega izvedeni
ekonomski faktor, pa su tako zamislili da je mogue stoare pretvoriti
u zemljoradnike dekretom, te da je dizja obavezna za sve nemuslimane. Pri tome nisu uzeli u obzir da i je ova ekonomija (tj. ekonomija
vlakog stanovnitva), kao i ostale u Carstvu, bila odreena prirodnim
resursima, a ne odlukom odozgo, te da u tome nema sukoba sa pravnim
uenjem i principima erijata. Isto tako, budui da su Vlasi bili podloni
mobilizaciji i obavljali vojnu slubu, oni nisu plaali dizju. U tome
je, dakle, odluujuu i pravno relevantnu ulogu imala njihova vojna
sluba, a ne njihova vjerska pripadnost. Na kraju, nemajui potrebnih
znanja i oslanjajui se iskljuivo na entuzijazam, paa i njegovi savjetnici su, u potpunoj kontradikciji sa eljom da proiste kanun od naslaga
lokalnih obiaja, posegnuli za ranijim, predosmanskim terminom srf
(servi), kako bi poblie objasnili to ele postii. Time je ovaj amaterski
pokuaj postao krajnje neprimjenjiv. Zbog ovog i raznih drugih poteza,
koji su pokazali da nije shvatio svoju poziciju velikog vezira kao vrhovne izvrne vlasti nego ju je uzurpirao umiljajui da moe i interpretirati, mijenjati i formulirati dokumente i politiku Carstva, Ibrahim-paa
je smaknut 1536.13
Ebus-Sud, visokoobrazovani i nadareni pravnik, razrijeio je i
ovaj i mnoge druge probleme vezane za osmanski zemljino-pravni sustav dok je bio na poziciji kadiaskera Rumelije. Tekst koji sadri ovu
interpretaciju je preambula kanunnami za Budim iz 1540. Kratkim i
jezgrovitim tekstom, bez spominjanja pojedinanih kanunskih odredbi
izdatih u prolosti i fokusirajui se samo na novoosvojene zemlje Budimskog sandaka, on je objasnio koncept mirijske zemlje tako da je to
objanjenje bilo dostatno za razumijevanje i ukljuenje raznih poreskih
praksi, ukljuujui i onu po kojoj su oporezivani Vlasi. Iako se obino
O ivotu i karijeri Ibrahim-pae vidi: Ebru Turan, The Sultans Favorite: Ibrahim
Pasha and the Making of the Ottoman Universal Sovreignty, Doktorska teza, University of Chicago, 2007. O poziciji velikog vezira, kako je reformulirana u ranom
16. stoljeu vidi: Snjeana Buzov, The Lawgiver and His Lawmakers: The Role of
Legal Discourse in the Change of Ottoman Imperial Cuture, Doktorska teza, University of Chicago, 2005.
13
316
Snjeana Buzov
smatra da je njegova pravna intervencija imala kao glavni cilj stabiliziranje Sulejmanove vlasti i dovoenje kanuna u sklad sa erijatom,
takvo je tumaenje kauzalno, odnosno bazirano na rezultatima njegove interpretacije. Jezik njegove interpretacije nije jezik politike nego
prava, i to to je on definirao to je potrebno uiniti ne znai da su to
znali i ostali, ukljuujui i sultana. Drugim rijeima, on je formulirao i
problem i njegovo rjeenje. Isto tako, njegova odluka da intervenira na
sluaju novoosvojene teritorije, a ne putem ispravljanja i interpretiranja postojeih zakona je u cjelini pravnika, osobito kad se ima u vidu
da je tekst interpretacije mirijske zemlje (erzi-i mri) koji prethodi kanunnami za Budim takoer izdat u obliku nekoliko verzija fetvi koje
objanjavaju razliite aspekte ove kategorije zemljita.
Budui da su tekstovi koji sainjavaju Ebus-Sudovu pravnu interpretaciju mirijske zemlje objavljeni i viestruko razmatrani u veem
broju znanstvenih radova,14 ovdje emo se zadrati na nekim njenim
elementima od znaaja za raniju diskusiju o vlakim zakonima. Naime,
osnovna razlika izmeu mirijske zemlje s jedne strane, i urinske i harake zemlje s druge strane je u pravu vlasnitva stanovnitva koje je
na njoj i od nje ivjelo. Dok je i urinska (erz-i ri) i haraka (erz-i
harc) u vlasnitvu, dakle imovina onih koji na njoj i od nje ive, mirijska zemlja je vlasnitvo drave (zato se navodi i kao erz-i memleket).
Stanovnitvo, pak, ima pravo stanovanja (hakk-i karr), te ubiranja plodova, koje je zagarantirano sve dotle dok se plaaju porezi dravi. Uz
to, stambeni i ostali objekti koje stanovnici izgrade, kao i nasadi i stabla, u njihovom su punom vlasnitvu. Uz to, pravno tumaenje ovakvog
posjedovanja zemlje je najam.
Drugi znaajan element Ebus-Sudovog tumaenja karaktera mirijske zemlje je da je ova kategorija izvedena iz harake kategorije. To
znai da se porezi plaaju od zemlje. To se najbolje vidi u pravnoj interpretaciji poreza na poljoprivredne proizvode kao harc-i mukaseme.15
Ovdje dolazimo do vjerojatno najznaajnijeg elementa Ebus-Sudove
Za tekst ove preambule vidi: BOA, TTD, no. 987. Tekst je najprije objavljen u Milli
Tetebler mecmuas (Istanbul, 1331/1913, pp. 49-50), a zatim u transliteraciji u:
Barkan, O. L. XV ve XVI Asrlarda Osmanli Imparatorlugunda Zira Ekonominin
Hukk ve Mal Esaslar, Istanbul 1943, pp. 296-297. Tekst je takoer objavljen sa
faksimilima i transliteracijom u: Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 5, pt. 2,
pp. 268-270. Za studije sa engleskim prijevodom vidi: Inalcik, Halil, Islamization
of Ottoman Laws on Land and Land Tax, In: Festgabe an Joseph Matuz: Osmanistik-Turkologie-Diplomatik, Berlin: Schwarz, 1992, 101-117; Barnes, John Robert,
An Introduction to Religious Foundations in the Ottoman Empire. Leiden: E. J.
Brill, 1987. pp. 35-39.
15
Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 5, pt. 2, p. 270.
14
317
interpretacije mirijske zemlje. Naime, iako i tekst budimske preambule

i tekstovi Ebus-Sudovih fetvi o pravnom karakteru mirijske zemlje
imaju jedan formulaini ton objanjavanja a ne obrane koncepta erzi-i
mri, oni ne objanjavaju samo postojei sistem nego ga i reformiraju.
Kao vjet i obrazovan pravnik, Ebus-Sud reformira sustav ne koristei se jezikom promjene, reforme, nego jezikom potvrivanja i eksplikacije ve postojeih pravnih koncepata. U tom se on ne razlikuje od
pravnika u bilo kojem sustavu. Naime, stvaranje potpuno novog prava i
novog pravnog znanja je neto to pravna znanost i pravna praksa izbjegavaju. Umjesto toga, insistira se na reafirmaciji i reinterpretaciji postojeih pravnih principa (u modernim dravama sadranim u ustavu) tako
to se novi pravni problemi tumae u skladu s njima. Promjena, pa ak
i reforma, koju je uvela Ebus-Sudova interpretacija koncepta mirijske zemlje se, dakle, ne moe vidjeti iz njegovih kratkih i jezgrovitih
eksplikacija. Ona se jedino moe pratiti i objasniti iz njihove primjene.
Ne treba biti pravni strunjak niti osmanista da se i iz dostupnih
prijevoda osmanskih poreskih knjiga vidi da je dolo do promjene. Za
razliku od ranih tahrr deftera gdje je osnovna fiskalna jedinica domainstvo i gdje su ubiljeeni nositelji domainstava, od druge polovice
16. stoljea gotovo iskljuivo se biljee zemljine jedinice. Ovo je osobito vidljivo u sluaju razliitih nemuslimanskih grupa stanovnitva, i
zemljoradnika i stoara (Vlaha).16 Kad je u pitanju popis stanovnitva
u vlakom statusu koji se od kraja 16. stoljea vie ne opisuje detaljno
nego se samo referira kao det-i iflkiyye, jasno je da raniji status nije
jednostavno vraen nego da je dolo do znaajnih promjena. Naime,
i vlako stanovnitvo, kao i zemljoradniko, se od druge polovice 16.
stoljea biljei na batinama. To, meutim, ne znai da je ovo stanovnitvo prelo na sjedilaki nain ivota niti da je prelo na zemljoradniku proizvodnju, nego da je njihov polunomadski nain ivota pravno
redefiniran. Teritorije njihovih ljetnih ispasita su definirane kao yaylak,
ispasita u kontinuiranoj upotrebi su definirana kao otlak i od njih je
uziman porez poznat kao resm-i otlak.17 Njihova naselja i pripadajua
zemljita su raspodijeljena u batine od kojih se nastavio uzimati ranije
Usporedi, na primjer, objavljeni rani popis sandaka Hercegovina (Alii, Ahmed,
Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo: Orijentalni institut,
1985) sa opirnim defterom za Bosanski sandak iz 1604 Opirni popis Bosanskog
sandaka iz 1604. godine, 4 vols., priredio Handi Adem i dr., Sarajevo: Orijentalni institut, 2000.
17
O proporcijama i broju ispasita i ljetnih ispasita u Klikom sandaku vidi: Snjeana Buzov, Vlaka sela, panjaci i ifluci: krajolik osmanlijskog prigranija u 16. i
17. stoljeu, Triplex confinium (1500-1800): Ekohistorija (ur. D. Roksandi i dr.),
Split Zagreb 2003, 236.
16
318
Snjeana Buzov
definirani porez filurija. Dakle, njihova ekonomija, vojna sluba i poreske obveze su, manje-vie ostale iste, s tim da su obaveze u naturi
zamijenjene porezom na ispau.
Meu drugim pravnim eksplikacijama Ebus-Suda, poznatim kao
marzat18, osobito se istie eksplikacija prakse uvakufljenja (zavjetanja) novca, ili novanog vakufa (vakf-i nukd). Ovo pitanje je, kao
to emo pokuati objasniti, bilo u uskoj vezi sa pitanjem zemljinog
sustava. Njegova praktina primjena i njen viestruki znaaj moe se
objasniti na primjeru Bosne.
Ni u sluaju novanog vakufa, kao ni u sluaju kanuna, ne radi se o
pravnoj praksi koja je sama po sebi pogrena ili pak protivna erijatu.
Novani vakuf je postao pitanje od vitalnog interesa (maslahat / arapski
maslaha) za cijelu zajednicu (muslimana) upravo u kontekstu karaktera mirijske zemlje. Sama praksa i jurisprudencija koja je obrauje ne
moe se, kao to je utvreno u nedavnim istraivanjima, vezati iskljuivo za Osmansko carstvo, niti za razdoblje o kome je ovdje rije (rano
16. stoljee).19 Radije, radi se o specifinoj situaciji koja je uinila ovaj
problem urgentnim. Naime, kako muslimani nisu mogli posjedovati zemlju u punom vlasnitvu, morao se nai nain putem kojeg bi muslimani mogli stvarati, odravati i razvijati potrebne ustanove i predispozicije
za vjerski ivot. Kada sultan, primjenjujui i slijedei pravnu eksplikaciju islamskog pravnika (tj. Ebus-Suda), izdaje naredbu prema kojoj
Kolekcije ovih eksplikacija sauvane su u brojnim primjercima u osmanskim bibliotekama. Iz teksta ovih eksplikacija je jasno da one imaju formu i sadraj fetvi.
Meutim, ne nazivaju se fetvama zato to su procesi nastajanja ovih tekstova i
njihova svrha razliiti. U sluaju marzta pitanje ne postavlja individua u cilju
traenja pravnog miljenja za osobni problem ili situaciju. Pitanje je posredovano
od strane vladara, koji trai miljenje kako bi postupio u okviru svog, dakle politikog i izvrnog autoriteta. Da je marz eksplikacija, bez obzira na formu vidi se iz
postojanja posebnih sidila, osobito u kadilucima u neposrednoj blizini Istanbula,
koji su sadravali samo eksplikacije (marz), odnosno koji su vodili samo sluajeve pravnih presuda koje su zatraene od sultana, odnosno tanije, velikog vezira,
koji je jednom sedmino primao peticije stanovnika Carstva i razrjeavao ih, ili pak
traio eksplikacije od sudova u tu svrhu (Vidi: Tamdogan, Ik. Sulh at the 18th
century Ottoman courts of Uskdar and Adana, Islamic Law and Society 15/2
(2008): 59.
19
Himmet Takmr je poduzeo detaljno istraivanje o pravnim studijama ovog pitanja, i utvrdio da postoji itava historija njegovog razmatranja u islamskoj pravnoj znanosti (Takmr, The Formation of an Ottoman Legal Institution: Cash
Waqf cash waqfs and Ebussuud (Bir Osmanl hukuk messesesinin oluumu: para
vakflar ve Ebussuud), priopenje na konferenciji: Ebus-Sud and His World of
Thought, Istanbul: ISAM, Sabanc University and Harvard University, August 1st,
2010.
18
319
se ovakvi vakufi moraju uknjiiti, tj. prema kojoj suci (kadije) moraju
sainiti i ovjeriti odgovarajue vakufname, on to ne ini kao vjerski ili
pak pravni autoritet. Drugim rijeima, on ne presuuje niti odluuje
o pravnom pitanju uvakufljenja novca, o kojem nije (usprkos praksi)
postignut konsenzus pravnika.20 Ovakvo ureenje prakse nema utjecaja na pravno miljenje pravnika i sudaca. Kao to je poznato, u svim
vakufnamama koje ovjeravaju ovakve, tj. novane vakufe, kadije u zaglavlju dodaju izraz na arapskom jeziku svjestan pravnog protivljenja
(tj. nepostojanja konsenzusa: liman anil-khilfi).
Zemljite i prihodi od zemljita,tradicionalno su sainjavali dio vakufskih dobara koji je omoguavao odravanje vakufskih objekata i njihovih funkcija. U mirijskom sustavu to nije bilo mogue. Istovremeno
je bilo potrebno omoguiti odvijanje vjerskog ivota, obrazovanje, kao
i pomo svim lanovima islamske zajednice kojima je pomo bila potrebna. Bez vjerske i obrazovne infrastrukture i drugih ustanova koje
definiraju postojanje vjerske zajednice i vjerskog ivota, sama politika
vlast u rukama muslimana nije bila dovoljna da se zemlja smatra islamskom. Izdvajanje estica mirijske zemlje i njihovo davanje zaslunim
lanovima vojnog i administrativnog aparata u puno vlasnitvo (mulk),
kako bi se stvorila pravna osnova za njihovo zavjetanje (uvakufljenje) je praksa koja je postojala u Osmanskom carstvu, meutim, kao
takva bila je nedostatna za ustanovljavanje potrebne obrazovne i vjerske infrastrukture. Treba se podsjetiti da je prihod sa svih zavijetanih
zemalja u Bosanskom sandaku (Teanj, Jajce, Ostrovica) koriten za
odravanje samo jednog objekta (imreta-puke kuhinje) Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu.21 Da je ovaj metod koriten u svrhu razvijanja obrazovne i vjerske infrastrukture, kao i socijalnih ustanova, cijela
teritorija europskog dijela Carstva ne bi bila dovoljna za izgradnju i
odravanje objekata koji su izgraeni i odravani.
Bosna, kao pokrajina udaljena od centra Carstva i bez duge historijske prakse u obavljanju vjerskog ivota i njegovanju islamskog uenja i
znanosti, trebala je (slino kao i druge balkanske pokrajine) jedan dobro
Ovo je vano istaknuti, jer se u studijama o ovom i drugim pitanjima mijea pitanje
pravnog i politikog autoriteta. Iako je osmanski sultan, koji je od 16.stoljeca ponio
i titulu halife, u svojoj vladarskoj ulozi djelovao i kao zatitnik vjere, u stvarima
islamskog prava on nije preuzeo autoritet interpretatora, nego se oslanjao na savjete
vodeih pravnika Carstva, obino ejhulislama. Neki znanstvenici, vjerojatno uzimajui u obzir pitanja koja su raspravljena u marzt-ima Ebus-Suda zakljuuju kako su osmanski sultani prisvojili pravo, odnosno autoritet da izaberu koje e se
hanefijsko miljenje primjenjivati u Carstvu (Vidi npr. K. Reinhart, Law, p. 236)
21
Handi, Adem, Husrev-begov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljee, Anali
GHB 9-10 (1983), 211.
20
320
Snjeana Buzov
definiran sustav u ovom pogledu. Uvid u opirni defter Bosanskog sandaka iz 1604. pokazuje razmjere i znaaj novanog vakufa. U itavom
sandaku, prema podacima ovog deftera, novana sredstva ovih vakufa
su iznosila 6,685.353 ake, od toga samo u gradu Sarajevu 4,416.823
ake kapitala koji se posuivao uz odreenu kamatu (10-11%) i od kojeg se profit koristio za dobrotvorne svrhe.22 Meutim, i taj kapital je
igrao presudnu ulogu za razvijanje gradova i gradske ekonomije, pa se
moe rei da su svi slojevi muslimanskog stanovnitva (a i dio krana
koji su se zaduivali od vakufa) bili na razne naine ukljueni u djelovanje ovih vakufa, bilo da su od njih primali prihode, pomo, ili su bili
zaposlenici vakufa, ili su od njih uzimali kredite i posudbe. U poznatoj
raspravi o novanom vakufu iji je autor halvetijski ejh iz Sofije Baliefendi kae se sljedee: Ovaj vakuf odrava aktivnosti slubi petkom.
Kad bi on bio izgubljen, petak ne bi imao svrhe, propovjednik i molitva bi bili izgubljeni.23 Nadalje, on tvrdi kako su neke kole i veina
damija temeljene na novanom vakufu.24 Kao odgovor ivi-zade-u,
prominentnom pravniku koji je osporavao ovaj vakuf, ejh Bali-efendi kae: Da je ivi-zde znao kako se islam uvrstio u Rumeliji, on
bi znao da li su novani vakufi pogreni!25 Ono to se Bali-efendiji
podrazumijeva, i o emu on ne daje podrobnija objanjenja, uvidom u
spomenuti defter, te brojne objavljene vakufname iz razliitih razdoblja
postaje jasno. Pokrajine kao Bosna su, zahvaljujui u znaajnoj mjeri
novanom vakufu, u jednom srazmjerno kratkom razdoblju promijenile
i razvile svoju urbanu fizionomiju. Ovdje smo kratko ilustrirali znaaj
ove institucije i objasnili razloge njenog znaaja u kontekstu ireg razumijevanja osmanske pravne prakse. Detaljnija istraivanja ove institucije i njenog ireg ekonomskog, drutvenog i kulturnog konteksta su
potrebna kako bi se objasnila i njena mogua uloga u razvoju islamskih
znanosti, pismenosti, razvoja gradova i vjerskog ivota u Bosni.
Iako je u ovom radu razmatran vrlo ogranien broj pitanja u kojima
se ukrtaju pravna praksa i jurisprudencija, odnosno kanun i erijat,
odnosno tonije fiqh, drimo da su ova pitanja vrlo bitna i dobro ilustriraju taj odnos. Uz to, odnosi koji su ovdje ukratko razmatrani su
Ovi brojani podaci su izvueni iz objavljenog opirnog popisa Bosanskog sandaka iz 1604. (vidi biljeku 15).
23
Pismo ejha Bali-efendije sultanu Sulejmanu (MS Esad Efendi 188, Sleymaniye
Library, Istanbul, ff. 38B-43A. Citirano prema: Jon E. Mandaville, Usurious Piety: The Cash Waqf Controversy in the Ottoman Empire, International Journal of
Middle East Studies 10 (1979), p. 302.
24
Ibid., p. 303.
25
Ibid., p. 304.
22
321
od krucijalnog znaaja. Naime, zemljino-poreski sustav, te proizvodne

djelatnosti od posebnog znaaja koje se baziraju na crpljenju prirodnih
bogatstava (rude i vodeni resursi) su, za razliku od obrtnikih djelatnosti, bile pod nadzorom osmanske drave. Kad se ovim djelatnostima
doda obrazovna, vjerska i karitativna djelatnost i njima pripadajue infrastrukture, koje nisu bile pod izravnim nadzorom drave, niti su razvijane pod njenom, nego individualnom inicijativom, onda postaje jasno
da pitanja razmatrana u ovom radu pokrivaju najvei dio osmanskog
pravnog sustava u onom dijelu o kojem on ima doticaje se politikim i
vojnim ustrojem drave s jedne strane, te infrastrukturama od znaaja
za svakodnevni ivot njenog stanovnitva.
ZNAAJ BOSNE ZA RAZUMIJEVANJE OSMANSKOG
PRAVNOG SUSTAVA I OSMANSKE PRAVNE PRAKSE
Saetak
Ovaj rad analizira odnos izmeu islamske jurisprudencije, osmanskog
kanuna i pravne prakse kroz razmatranje Bosanskog ejaleta. Pitanja
razmatrana u ovom radu ukljuuju zemljino-poreski sustav i posebne
kanune koji se odnose vlako stanovnitvo, te na rudarstvo i njegovo
oporezivanje. Autorica zastupa miljenje da je pravni autoritet sultana u
ovim dvjema sferama bio ogranien na odreivanje poreza. Dva sluaja
koji se razmatraju vlaki kanuni i kanuni za rudnike pokazuju da
su stoarska ekonomija i rudarske djelatnosti, onako kako su prakticirane u regiji, bile regulirane environmentalnim faktorima, te praksama
ustanovljenim od strane grupa kojima su kanuni izdati, dok su vlasti,
odnosno sultan, definirali proporcije proizvoda koji su davani na ime
poreza. Propali pokuaj drukijeg razumijevanja kanunskog prava s poetka i sredine 16. stoljea, predstavljen ukidanjem prethodnih praksi i
promjenom vlake ekonomije iz stoarske u poljoprivrednu, pokazuje
da sultan nije mogao regulirati ekonomiju i ekonomske odnose. Pored toga, ovaj pokuaj razotkriva jedan sukob izmeu islamske pravne
nauke i osmanske prakse koji stvoren od strane jednog puristikog i
formalistikog pristupa interpretaciji osmanskog zemljino-poreskog
sustava. Ovaj sukob je razrijeen pravnom interpretacijom mirijskog
zemljinog sustava od strane osmanskog ejhulislama Ebus-Suda.
Ova interpretacija nije bila samo islamska pravna eksplikacija ovog
koncepta, nego je ukljuivala i reformu sustava. Uinci i primjena ove
interpretacije, kada se promatraju kroz osmanske poreske knjige za Bosnu iz razdoblja nakon interpretacije, vidljivi su u tome da su sve grupe
322
Snjeana Buzov
plaale poreze od zemljine jedinice (batina/ift) a ne od domainstva,

kao to je ranije bio sluaj. Posljednji problem koji autorica razmatra i
dovodi u kontekst zemljinog sustava je problem novanih vakufa. Interes zajednice muslimana (maslahat), koji je ustanovljen kao krucijalni
razlog za pravnu potporu ove vrste vakufa, izveden je iz injenice da
muslimani nisu mogli, zbog odsustva punog vlasnitva nad zemljom,
ispunjavati svoju dunost odravanja i potpore vjerskog ivota. To znai da su pravne diskusije ovog pitanja bile uvjetovane specifinim historijskim i pravnim okolnostima. i u ovom sluaju znaaj ovih vakufa se
moe promatrati i razumjeti kroz proporcije ovih vakufa u Bosni gdje
su oni poetkom 17. stoljea iznosili oko 6,5 milijuna aki.
UNDERSTANDING THE OTTOMAN LEGAL SYSTEM AND
LEGAL PRACTICE: THE SIGNIFICANCE OF BOSNIA
Summary
This paper analyzes the relationship between Islamic jurisprudence, Ottoman knn and legal practice with focus on the province of Bosnia.
The issues examined include the land and taxation system, and special
knns about Vlach population, and mining and its taxation. The author
argues that sultans legal authority in these two spheres was limited to
defining taxes to be collected by the state, while the economy itself is
largely defined by environmental and social aspects of production. The
cases in point the Vlach knns and the knns for mines in Bosnia
demonstrate that pastoral economy as practiced in the region, and mining operations were regulated by environmental factors and practices
established by the groups to whom the laws were issued, while the government, i.e. the sultan defined the proportions of products to be given
as tax to the state. The early and mid-sixteenth century failed attempt
toward a different understanding of knn, represented by the abolishment of the previous legal practices and changing the Vlach economy
from pastoral to agricultural, demonstrate that economy and economic
relations could not be regulated by the sultan. In addition to that, this
attempt reveals the conflict between the Islamic legal learning and Ottoman practices created by the purist and formal approach to interpretation of the Ottoman taxation system. This conflict was resolved by the
legal interpretation of the mr land system the Ottoman sheikhulislam
Ebus-Sud. This interpretation was not only an Islamic legal explication of this system, but also included a reform of that system. The effects and application of this reform, when examined in the subsequent
323
Ottoman tax registers for Bosnia, shows that all groups of reaya, including the Vlachs, began to pay taxes from the land unit (batina/ift)
rather than from the household as practiced previously. Finally, the author brings the legal problem of cash endowments into the context of
Ottoman land system. The interest of the community (maslaha), which
was established as the crucial justification for this type of endowment,
was derived from the fact that the members of the Muslim community
could not, in the absence of land ownership, fulfill the duty of maintaining and supporting the religious life. Thus the legal discussion on this
issue came as a result of specific historical and legal circumstances.
Again, the importance of these endowments can be observed by their
proportions in Bosnia where they, at the beginning of the seventeenth
century, amounted to 6.5 million akes.
Key words: Knn, Islamic law, land and taxation system, Bosnia, Vlachs, miners,
cash endowments.
UDK: 341.81(497.6)18
GLER YARCI
BOSNA-HERSEKTE ECNEB
KONSOLOSLUKLAR VE AVRUPALI
DPLOMATLARIN ZARARLI FAALYETLER
Anahtar kelimeler: Bosna-Hersek, 19 yy., ahidname, ecnebi konsoloslar.
GIRI
1683 ylnda II. Viyana kuatmasnn baarszlkla sonulanmas, Osmanl-Avusturya mnasebetlerinde olduu kadar, Balkanlarn gelecei
iin de bir dnm noktas saylmaktadr. Trklerin Balkanlar zerinden
Avrupa ilerine doru ilerlemesini durdurmak isteyen Batl devletlerin
ark Meselesi1 ad altnda yrttkleri siyaset, Viyana kuatmasnda bir
defa daha kendini gstermitir. Dier Avrupa devletlerinin de yardmyla
Habsburglarn burada aldklar sonu, Bosna-Hersek tarihi bakmndan da
nemlidir. yle ki, XVII. yzyln ikinci yarsnda Osmanl Devletinin taraf olduu uzun sreli iki byk sava Bosna tarihini derinden etkiler. Bunlarn ilki 1644-1669 yllar arasnda yaplan Osmanl-Venedik Savadr;
dieri Habsburglarla yaplm, sava Bosna topraklarna da sirayet etmitir. Viyanadaki yenilgiden sonra 1688de Avusturyallar Sava nehrinin
gneyindeki baz blgeleri geici olarak igal etmilerdir. 1697de Zenta
Savan mteakip Prens Eugne Saraybosnaya kadar ilermi ve ehri yakp-ykmtr. Bir sre sonra, Bosnadaki Hristiyan nfus, zellikle Romen
Katolikleri istilclarla birlikte blgeden ayrlmlardr.
1699da imzalanan Karlofa Antlamas ile Bosnann snrlar ufak
deiikliklerle korunmutur.2 Eyaletin snr boylarnda saldrya ak
Bu tbir, ilk defa 1815 ylnda Viyana Kongresi srasnda Rus delegasyonu tarafndan kullanlmtr.
2
urev, a. g. m., s. 301.
1
326
Gler Yarc
bir hale gelmesi Mslman halk ileride byk skntya drecektir.

Nihayet, 1718de imzalanan Pasarofa Anlamas ile Savann gneyinde bir erit halinde uzanan bir miktar arazi Avusturyaya terkedilir.
Ancak Viyana Hkmeti, burada uzun sre kalamaz. Hekimolu Ali
Paann ynettii bir Osmanl ordusu, 1737de Avusturyaya kar Banalukada kesin bir zafer kazanr, 1739da iki devlet arasnda
Belgrad Anlamas imzalanr. Bylece Avusturya, Purjon kalesi dnda Pasarofa Anlamas ile Osmanl Devletinden ald yerleri geri
verir3.
Asrn ortalarndan balayarak, Bosna eyaletinde bir dizi isyan kar.
Buna ramen, 1788-1791 yllar arasnda yaplan Osmanl-Avusturya
Sava, Bosna snr blgesinde nemli bir deiiklie yol amaz. XIX.
yzylda gelien hadiseler Bosna tarihinde yeni bir dnm noktasn tekil eder. 1813te Bosna Mslmanlar Srbistanda kan ayaklanmann
bastrlmasnda etkin bir rol oynamlardr. Ayn sralarda Napolyonun
kta ablukas Bosnann transit ticaretteki yerini glendirmi ve buradan geen yollar daha youn kullanlmaya balanmtr. Ticaretin canlanmasyla birlikte, yabanclarn blge zerindeki siyas rekabeti hissedilir derecede artmtr.
1) Bosna- Hersekte Osmanli daresine
Avrupa Mdahalesi:
Yunanistann bamszln iln etmesinden sonra, Osmanl idaresi
1831de Bosnada baz reformlar yapmaya karar verdi4. II. Mahmud,
Bosnaya yeni bir dzen vermek zere 1832de eyalete bir emirname
gnderdi5; fakat slahat giriimi direnile karland. Direni, Likada
doan ve eski bir Avusturya subay olan mer Paa tarafndan etkisiz hale getirildi. Devlet, Msr Meselesinden dolay zor gnler geirdii bu dnemde, 1833te Hersek Paaln lvetti. 1839da Glhane Hatt- Hmyunu iln edildi. 1840larda Avusturyann Balkan
Bu kark dnem, Bosna-Hersekte sosyal hayat zerinde de baz deiikliklere
yol amtr. Bosna valisi Ali Paa zamannda ehir yn, kapudanlar ve eyaletin
muhtelif blgelerinden ileri gelenler, bir yn Meclisi kurmulardr (urev, a. g.
m., s. 301).
4
XIX. yy. balarnda Bosna Eyaleti Bosna-Saray, Travnik, zvornik, Banaluka, Hersek, Bihke ve Yenipazar olmak zere 7 sancaktan ibaretti (Cevdet, Tezkir, c. III,
yay. Cavid Baysun, Ankara 1991, s. 91-92; A. Cevat Eren, Mahmud II Zamannda
Bosna-Hersek, stanbul 1965, s. 16; Feridun M. Emecen, Bosna Eyaleti, DVA,
c. 6 (stanbul 1992), s. 296.); Sancaklardan ikisi mutasarrflk, bei kaymakamlk
suretiyle ynetilmi (BOA, A.AMD, nr. 24/82, 4 M 1267/9 Kasm 1850), sonralar
hepsi mutasarrflk haline getirilmitir.
5
Eren, a. g. e., s. 149.
3
Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...
327
siyaseti sebebiyle blgenin hudut gvenlii byk nem kazand. Padiah Bosnay Tanzimat dairesine almsa da6, eyalette huzur temin
edilemedi, 1849da Bosna snrna koloni militer tbir edilen hudut
askerleri yerletirildi7. Vezir Topal Osman Paann valilii esnasnda,
her trl tnya yn mevk-i mhimmeden bulunmas dolaysyla,
Bosna, 1865te vilayet haline getirilecek8; ad isyanlarla anlan Hersek
Sanca ise Bosnadan ayrlacaktr.
1875 Hersek syan, Byk Devletlerin mdahalelerine yol
at. 1876da toplanan stanbul Konferansnda Bosna-Hersekin
Avusturyaya braklmas teklif edildi. Teklifi reddeden Osmanl taraf Rusya ile savan eiine geldi. 93 Harbi uzun sredir blgeye yerlemeye alan Viyana Hkmetine bekledii frsat getirdi.
Mart 1878de Rusya ile imzalanan Ayastefanos Anlamasn tdilen Haziran aynda toplanan Berlin Konferansnda9, Bosnann gelecei de mzakere edildi. 13 Temmuz 1878de kabul edilen Berlin
Anlamasnn 25. maddesi Avusturya-Macaristan mparatorluuna
Bosna-Hersekin yolunu at.
Bosnadaki son Osmanl valisi Ahmed Mazhar Paann10 blgeden ayrlmasyla birlikte Osmanl hkimiyeti fiilen sona erdi. Byk Devletlerin onay vermesi ve Viyana Hkmetinin emriyle,
29 Temmuz 1878de Avusturya askeri Bosna-Herseki igal etmeye
balad. gal hareketi, Bosna Mslmanlarnn btn direnilerine
Bosnada Tanzimatn uygulanarak sulhun salanmas: BOA, A.AMD, nr. 9/24, 26
1265/17 Temmuz 1849. Bosna Eyaletinin Tanzimat- Hayriye dairesine ilhak edilmesi: BOA, A.AMD, nr. 9/26, 26 1265/l7 Temmuz l849. Ayrca bkz.:Bosna valisi Mehmed Tahir Paann, Bosna eyaletinde Tanzimatn uygulanmas hususuna
dair halkn ileri gelenlerinin muvafakati ve Hersek mutasarrf Ali Paann tutumu
hakknda 14 S 1265/9 Ocak 1849 tarihli tahriri: Halil nalck, Bosnada Tanzimatn
Tatbikine Ait Vesikalar, Tarih Vesikalar, c. I/5 (ubat 1942), s. 375 vd.
7
Bosnann serhad tarafnda koloni militer denilen hudut askerlerinin tertib ve tekili: BOA, A.AMD, nr. 10/51, 22 L 1265/10 Eyll 1849. Avusturya ile Bosna-Hersek
hudut meselesi ve buralarda yaplacak slahat: BOA, A.AMD, nr. 29/93, 3 R 1267/5
ubat 1851.
8
BOA, A.MKT.MHM, nr. 333/14, 17 B 1265/8 Haziran 1849. Tuna ve Suriye vilayetlerinin tekilinden grlen fayda zerine, Bosna blgesi nemli bir yer olduundan Bosna vilayeti isminde yeni bir valilik kurularak Hersek ve Yenipazar
Mutasarrflklar ile birletirilmesi, Karada snr yaknndaki Trebine ve baz kazalarn vilayet nizamna bal olmadan zel bir asker usulde idaresi, Bosna valiliine 60.000 k. maala Osman Paann devam hakknda 25 Ekim 1865te Maliye
Nezaretine gnderilen yaz: BOA, A.MKT.MHM, nr. 332/71.
9
Kongre protokolleri iin, bkz.: Muahedat Mecmuas, c. V, Dersaadet 1298/18801881, s. 177 vd.
10
Ahmed Mazhar Paann valilii hakknda, bkz.: Salname-i Vilayet-i Bosna, sene
1295, s. 54, s. 80.
6
328
Gler Yarc
ramen11 aralksz devam etti ve 20 Ekim 1878de tamamland12. Avusturya-Macaristan mparatorluu, 7 Ekim 1908de Bosna-Hersekin
resmen kendi topraklar olduunu iln etti. Osmanl Devletinin
1878de fiilen Avusturya-Macaristan idaresine terkettii Bosna-Hersek zerindeki hukuk haklar 1908deki kesin ilhka kadar geerli
olduu halde13, istismar edildi. Bu tarih srete, taraflar adna yrtlen diplomasinin en nemli failleri, phesiz, vilayet merkezi
Saraybosna ile dier stratejik ehir ve kasabalarda grevli ecnebi
konsoloslar oldu.
2) Bosna-Hersekte Ecnebi Konsolosluklar
Osmanl padiahlar, Avrupa Devletlerine genellikle ahidname;
kimi zaman bir sulh anlamasnn ticarete mahsus hkmleri zerinden konsolosluk ama izni vermilerdir. Dolaysyla, bu devletlerin Osmanl vilayetlerindeki konsolosluklar ayn dnemde kurulmamlardr.
Avrupallar ilk konsolosluklarn skenderiye, Ege adalar, Suriye ile
Anadolunun nemli sahil ehirlerinde tesis etmilerdir14. Balkanlarda
Fehmi Nuza, Bosnallarn Avusturya gal Ordusuna Kar Mukavemetleri, Trk
Kltr XXIV (Ankara 1986), s. 218.
12
Avusturya askerinin Bosnaya girecei haberini Macaristan Vkel Reisi 25 Temmzu 1878de tekzip etmiti (BOA, HR.TO, nr. 360/85, 15 Temmuz 1294/27 Temmuz
1878, Orijinal nr.: 442). Osmanl Devleti, bir taraftan Berlin Konferansnda igalin
mzakere edilmediini ileri srerken; dier taraftan, Avusturya askerine kar Yeni
Pazar Sanca ahalisine ve Arnavutlara el altndan yardm edilerek igalin nlenmesini istiyordu (BOA, Y.EE, nr. 77/68; kez, Bosna-Hersekin igali ve Yenipazar
Sancanda Avusturyann asker ikamesi hakknda 14 ubat 1294/ 26 ubat 1879
tarihli tahrir: BOA, .MMS, nr. 60/2849).
13
urev, a.g.m., s. 301. Avusturya, 1908den itibaren Bosna-Hersekte kendi hukuki
dzenini kurmu; Osman idaresinin emir ve taimatar ortadan kadrmtr (Bosna-Hersekte yre giren Kanuni Esasiye dair Avusturya sefareti yazs: BOA,
HR.HM.O, nr. 20/18, 9 Terinievvel 1326/22 Ekim 1910).
14
Bugnk manada ilk konsolosluun, 20 Eyll 1528te Kanuni Sultan Sleymann
verdii imtiyazla, Fransa tarafndan kurulduu kabul edilir (M. Tayyib Gkbilgin, Konsolos, A, s. 837-838). ngilterenin 1580 tarihli ahidname ile skenderiye, Trablus-am, Tunus, Cezayir Trablusgarb ve baka yerlere konsolos tayin
edebilecei kararlatrlm, ilk defa 1583te, iki ngiliz konsolosu skenderiye ve
Suriye limanlarnda grevlendirilmi; ngiliz konsoloslarna ait hkmler 1610
tarihli ahidnamede daha fazla tasrih edilmiti ([ALTINAY] Ahmet Refik, Trkler ve Kralie Elisabeth, stanbul 1932, s. 21; A. Nimet Kurat, Trk-ngiliz Mnasebetlerinin Balangc ve Gelimesi, Ankara 1953, s. 64; Gkbilgin, a.g.m.,
s. 838). Ecnebi tccara verilen ve daha sonra kapitlsyon adyla anlacak olan
ahidnamelerin muhtevas, karakteri ve Seluklulardan balayarak tarih geliimi
hakknda, bkz.: Halil nalck, mtiyazat, The Encyclopedia of Islam, New edition, c. III, London 1971).
11
329
alan ecnebi konsolosluklar, daha ge tarihlidir. Bosna-Hersek ehir ve kasabalar da, siyas ve ticar sebeplerle ecnebilerin daima ilgisini ekmi, Avrupa devletleri blgede temsilci bulundurmaya zen
gstermilerdir.
Krm Savann balamasyla birlikte Balkanlar ve Tuna civarnda
yabanc rekabeti hzla artt. 1856 ylnda sava sona erdiinde, Paris
Anlamasn imzalayan devletler, bir taraftan szde Osmanl toprak
btnln taahht ederken, dier taraftan, devletin yklmasn kolaylatracak faaliyetlerine hz verdiler. 1870lere gelindiinde, blgede
ikamet eden yabanc konsoloslarn siyas hedefleri ticar sorumluluklarnn nne gemiti.
XIX. yzyln balarnda Bbli nezdinde Bosna-Hersekte temsilci bulunduran yabanc devletler Neme/Avusturya ve Fransadr. Asrn
ortalarnda, blgede temsil edilen devlet says 6ya kt. Bunlar, Avusturya (1867den sonra Avusturya-Macaristan) ve Fransann yansra
Prusya (1871den sonra Almanya), ngiltere, Rusya ve talya idi. Bosna-Hersekte konsolosluk bulunduran devletlerin saysnn artmasyla
birlikte, siyas meseleler de kendiliinden domutu..
Bunlardan biri, mahall idarenin konsoloslara uygulayaca protokol meselesidir. Osmanl Devleti XIX. yzyla kadar haric terifat
kurallarn genellikle payitahtta uygulam, XVII. ve XVIII. yzylda
tarada yabanc konsolosuklarn almas zerine devletler aras terifat stanbulun dna tam, XIX. yzylda bu defa Bosnada ihtiya
duyulmutur. Bosnada grevli ecnebi temsilciler resm merasim ve
kurallara byk nem vermi, rtbe ve unvanlarnn ayn olmad zamanlarda, konsoloslara yaplacak resm ziyaret ve trenler byk nem
kazanmtr.
Mart 1857de Bosnada hususa dair baz dzenlemeler yapld. Daha
nce Bosnada Fransa ve Avusturya Devletlerinin birer konsolosu bulunuyordu. Avusturya temsilcisi general konsolos/bakonsolos rtbesi
tadndan, resm ziyaretler ve takdimlerde kendisine ncelik tannyordu. Bakonsolos bahis konusu dzenlemeden bir sre nce vefat etmi, bundan sonra uygulanacak protokol tartma konusu olup,
stanbuldan gr istenmiti. Bbliye gre, bu devletlerin Bosnaya
atayaca konsoloslarn oraya gelecekleri naslsa nceden biliniyordu.
u halde, gerekli nlemleri almak kolayd.
O gnlerde ngiltere tarafndan Bosnaya konsolos tayin edilen
Churchill Saraybosna ehrine geldiinde, Rusya da buraya bir konsolos gndermi bulunuyordu. Dnemin Bosna valisi, 1 Mays 1857de,
dvel-i erbaa konsoloslarnn bir yerde toplanmas ve rtbelerinin
bilinerek ziyaret usulnn ona gre yaplmas hususunda kendilerine
330
Gler Yarc
bir talimatname verilmesi talebiyle Dahiliye Nezaretine tahrir gnderdi15. Cevab yazda, Bosnada konsoloslarn hemrtbe olmalar
halinde eskilerin yenilerine tekaddm edecei, dierleri konsolos
olup da ilerinde general konsolos, yani bakonsolos bulunur ise, bunun dierlerine rchniyeti, tenbih edilmiti16.
A. AVUSTURYA DPLOMATK MSYONU
1) Bosna ve Hersekte Avusturya Konsoloslar
Avusturya mparatorluu, Bosna-Hersekte konsolosluk ama imtiyazn 1718 tarihli Pasarofa Anlamasna istinaden kulland. Anlamann 5. maddesinde, Osmanl Devletinin Akdeniz sahillerinde
ve adalarnda dier devletler konsoloslarnn bulunduklar iskelelere
Avusturya elilerinin talebi ile konsolos tayini ciz olup, ellerine senet
verilecei ve mahalli makamlara bunlar himye ve siynet etmeleri
iin tenbihat yaplaca tasrih ediliyordu17. 1850 yaznda Avusturya Sefareti Msy Marko de Linchi Mostara konsolos vekili sfatyla tayin
ettiklerini resmen bildirdiinde Osmanl padiah teklifi bu anlamaya
istinaden onaylamt18.
Viyana Hkmeti, birok Avrupa devletine nispetle Bosna-Hersekte
daha erken tarihte konsolosluk amtr. 1810lu yllardan balayarak,
eyalet merkezinde ikamet eden Avusturya temsilcileri general konsolos rtbesiyle atanm, maiyyetlerine yeteri kadar tercman ve personel
verilmitir. Avusturya, balangta yalnz Travnikte, eyalet merkezinin
BOA, HR.MKT, nr. 183/39, 29 B 1273/25 Mart 1857, lef 2.
Gs. yer, lef 1.
17
BOA, Nemel Ahidnamesi Defteri, nr. 57/1, s. 10; BOA, A.DVN.MHM, nr.
8-A/64, 8 C.1266/21 Nisan 1850; Gkbilgin, a.g.m., s. 837. Avusturya Hkmeti,
daha nce 1606 muahedenamesini takiben Akdeniz iskelelerinde konsolos bulundurma izni istemi; bu imtiyaz, 1615 tarihli ahidnamenin 10. maddesi ile elde etmiti (BOA, Nemel Ahidnamesi Defteri, nr. 57/1, s. 64).
18
Hususa dair emirde, Msy Marko de Linchin Osmanl memleketlerinden Akdeniz yallarnda ve cezirelerinde sair mstemen ferdlerinin her ne mahalde konsoloslar var ise tccar taifesinin emn rahatlar in sitanede mukim elileri
marifetiyle konsolos ve sair maslahatgzar vaz ciz olub yedlerine sened verile
ve kadimden konsolos vaz olmayan iskeleler kurbunda konsolos vaz iktiza ederse elileri vekilleri Devlet-i Aliyyeme ilm eyleyeler ve her ne mahalle konsolos
vaz iktiza eyleye elilerin arz- ilmlar mucebince msaade buyrulursa sened
verile dey Devlet- mrl-ileyh ile mnakid olan Bozorofca [Pasarofa]
Ahidnamesinin beinci maddesinde mnderic bulunmu olmakdan ni erefsnh eden emir... 10 Temmuz 1850, kayd yer almaktadr (BOA, A.DVN.MHM,
nr. 8-A/64, 8 C.1266/21 Nisan 1850).
15
16
331
deimesiyle birlikte Saraybosnada, zamanla Mostar, Banaluka, Trebine ve hlevnede konsolosluklar tesis etmitir. Merkezde grevli general konsoloslar19, dier ehirlerdeki konsolos ve konsolos vekilleri ile
daim surette istiare etmi, stanbuldaki sefaretleri ile de dzenli bir
haberleme a kurmu, blgedeki Avusturya postaneleri konsoloslarn
faaliyetini kolaylatrmtr. Viyana Hkmetinin, 1850-1878 yllar
arasna rastlayan yaklak 30 yllk srede Bosna ve Hersekteki temsilcilerinden bazlar aada gsterilmitir20:
Tablo 1) Bosna-Hersekte Avusturya Devleti Konsolosluklar (1850-1878)
Tarih
10 Temmuz
185021
Konsolosluk
birimi
Mostar/HERSEK
Konsolosun isim / Dier grevliler isim/

unvan/nian/rtbesi
unvan/nian/rtbe
Marco de Linch
Konsolos vekili
Eyll-Ekim
185022
Saray/BOSNA
Atanaskovik
General konsolos
27 ubat 185223
Banaluka/BOSNA
Alessandro
Meplenkovich
Konsolos vekili
Temmuz 185424
Mostar/HERSEK
Dobrovcich
Konsolos vekili
BOA, HR.MKT, nr. 183/39, 1 B 1273/25 ubat 1857.

Tablolarn hepsinde, ahs isimleri Osmanl ariv belgelerindeki okunularna gre
verilmi, literatrden tespit edilebilenler kendi dillerindeki yazllarna gre kaydedilmitir. simlerle birlikte zikredilen tarihlerin bir ksm faydalanlan ariv belgesinin veya salnamenin yayn tarihidir. Kesin olan tayin, berat ve ferman tarihleri
dipnotlarnda belirtilmitir. Grev tarihleri belirtilmemekle beraber, Saraybosna ve
Mostardaki Avusturya konsoloslarndan birka iin, bkz.: Hariciye Nezareti Salnamesi, defa 2, Dersaadet 1302/1884-1885, 455-456.
21
Temmuz 1850de Hersek Sanca Mutasarrf Ali Paa ve Mostar Naibine gnderilen hkmde, stanbuldaki Avusturya sefareti kanlaryasnda grevli Msy
Marco de Linchin Mostara konsolos vekili tayin edildii; Hersek tarafna gelip
giden Neme tccar ve tebeasnn vali ile olan umurunu bu ahsa kontrol ettirip,
vekleti zere hibir ferd mdahaleye taaruz edilmemesi ve ahidname artlarna
uyulmas hususunda talimat verildi (BOA, A.DVN.MHM, nr. 8 A/64, 29 1266/10
Temmuz 1850).
22
BOA, A.MKT.UM, nr. 32/1; .HR, nr. 70/3396.
23
Avusturya ordusu subaylarndan Meplenkovichin Banalukaya konsolos vekili
tayinine dair Avusturya Maslahatgzarlnn takriri zerine irade-i seniye: BOA,
.HR, nr. 84/4128, 6 Ca 1268/27 ubat 1852.
24
BOA, HR.TO, nr. 155/41, Avusturya 102, 16.7.1270/28 Temmuz 1854, Orijinal nr.:
236.
19
20
Gler Yarc
332
Haziran 1859
25
3 Aralk 1858
26
Ekim 1862
Saray/BOSNA
Rssler General
konsolos nc
Derece Mecid
Nian
Baron Hanri Miller

HorfetaynTrebine/HERSEK
Konsolos vekili
nc Derece
Mecid Nian
Mostar/ HERSEK - / Konsolos [vekili ]
Dolye
General konsolos
Hich-tercman
Evklcich-maiyyet ktibi; baavu ve dier
avular
Saray/BOSNA
Hzen
[General konsolos ]
Bornik-kanlar;
Planich-tercman;
Evkalvichtercman ve maiy-yet
ktibi;baavu ve
dierleri
1869-1870
Saray/BOSNA
uvalye de Fodotin
General konsolos
Sfi- konsolos vekili

rtbesiyle tercman;
Dpole- kanlar;
vich-tercman
1869-187030
Mostar/ HERSEK
Zly, Konsolos
1869-1870
Treben/HERSEK
Visevich
-Konsolos vekili
1869-187031
hlevne/HERSEK
Yzba Deminki
Konsolos vekili
Mart 1871- Mart

187232
Saray/BOSNA
1866-1867
27
1866-186728
29
Saray/BOSNA
uvalye de Fodotin Dizevrenik-konsolos veGeneral konsolos kili rtbesiyle tercman
Avusturyann Bosna General Konsolosu Msy Rsslere tebdilen nc rtbeden Mecidiye nian ve berat verilmesine dair Bosna valisine emirname-i samiye:
BOA, HR.MKT, nr. 263/64, 29 Za 1275/30 Haziran 1859, lef 1.
26
Avusturya Sefaretinin Hersek sanca Trebine kazasna konsolos vekili tayinine dair takriri zerine irade-i seniye: BOA, .HR, nr. 163/8704, 26 R 1275/3
Kasm 1858.
27
Salname-i Vilayet-i Bosna, sene 1283, defa 1, s. 81, 103-104.
28
Ayn yer.
29
Salname, sene 1286, defa 4, s. 80-81.
30
Gs. yer.
31
Ayn yer.
32
Salname, sene 1288, s. 38.
25
333
33343536373839
Mart 1873- ubat

187433
Saray/BOSNA
Dely
General konsolos
Memnel
Tercman
ubat 1874- ubat

187534
Saray/BOSNA
Todorich
General konsolos
nc rtbeden
Mecid Nian
Dan de Fic,
konsolosvekili,
Beinci rtbeden
MecidNian;Toma
Herfalvich,tercman
ubat 1875- Ocak

187635
Saray/BOSNA
- General konsolos
Ocak 1876- Ocak

187736
Saray/BOSNA
Zn-viskonsolos,
Beinci rtbeden Mecid
- General konsolos Nian; Dnko- refiki;
Toma Herkovitercman
Ocak 1878- Aralk

187837
Saray/BOSNA
- General konsolos
26 Mart 187538
HERSEK
Moglia-Konsolos
187839
Saray/BOSNA
Ochic-General
konsolos
2) Travnik40 Bakonsolosluu:
Viyana Hkmeti, 1820lerde, birtakm kimselerin snrlar geerek
darb, katl, hayvan gasp gibi sular iledikten sonra geri dndklerini;
35
Salname, sene 1292, s.53; sene 1294, s. 52.
36
37
38
Ragusadaki Osmanl grevlisi Persich Efendi, Viyana Hkmetinin Msy
Mogliay Mostara konsolos tayin edeceini nceden haber alm ve Hariciye
Nezaretine bildirmiti. Moglia, memuriyeti dneminde mahall idare ile anlaamam, bundan dolay kendi hkmeti tarafndan sulanmtr (BOA, HR.SYS, nr.
212/1, Orijinal nr.: D-328, 1291/ 26 Mart 1875).
39
Avusturyann Bosna eski konsolosu Msy Ochicin baz yazlarnn resm gazetelerde yaynland ve Bbli ile Bosnada bulunan memurlarn Avusturya aleyhine olan kyamn nn almak iin ok altklarna dair yaznn tercmesi sureti:
BOA, HR.TO, nr.557/133, 3 Terinisani 1294/15 Kasm 1878.
40
Bosnann beylik statsnde idare edildii 1463 ylndan balayarak sancak merkezi
Saraybosna ehri idi. Merkez, 1550de Travnike nakledildi. 1583te Bosna eyalet
haline getirilince Banaluka eyalet merkezi yapld; 1684de merkez tekrar Travnike
alnd ve 1850 ylna kadar deiiklik olmad. Tanzimat dneminde yaplan dzenlemede, Saraybosna yeniden merkez kabul edilerek, 1878de Avusturya-Macaristan
mparatorluunun igaline kadar statsn muhafaza etti (Eren, a.g.e., s. 16-17, 22).
33
34
334
Gler Yarc
aldklar mallar kendi topraklarnda sattklarn idda etti. Bu gibi d

hadiselere tedenberi iki tarafn zabtiyeleri bakt halde, Avusturya,
gya bu hareketleri kontrol altna almak amacyla Travnikte bir konsolosluk amaya karar verdi. Bu tarihte snr tesi ticarette daha faal
olanlar, aslnda Bosna tcirleri idi41. Buna ramen kar tarafta konsolosluk ama teklifi Osmanllardan deil, Avusturyadan gelmiti.
Viyana Hkmetinin asl maksad ksa zamanda anlald. yle ki,
Travnik Avusturya Konsolosluu, mahalli idareyi her frsatta rahatsz
ediyordu. ikyetlerden bunalan Osmanl taraf, konsolosluun iddialarnn ve Bosnann dier meselelerinin grlmesi iin serhad kaptanlar ve Saraybosnann btn ulema ve ileri gelenlerini Travnike
davet edip, iki ay boyunca istire toplantlar yapt. Mzakereler esnasnda iki devlet ahalisinin de zararlarnn karlanmas, snr gvenlii ve sulularn yakalanmas gibi hususlarda serhad kaptanlarndan
mteselsil kefalet alnd, gelimeler konsolosa bildirildi. Hatta konsolosa, Osmanl memurlaryla beraber snr boylarna giderek aratrmalara katlmas teklif edildiinde; konsolos, Osmanl memurlarn
oyalayarak buralara gitmekten kanmt. Bir sre sonra snra bizzat
hareket eden konsolosun asl maksad, snrlarna yakn Osmanl blgelerini kartrarak hkmetinin muhtemel bir asker mdahalesine
zemin hazrlamakt.
1850de, Avusturya yine hudut hadiselerini bahane ederek Bosna vilayetinin idar ilerine mdahaleye devam ediyordu42. Bu tarihte eyalet
merkezi hl Travnik olup, snr boylarnda birok tahkimat yaplm;
Yenipazar kasabasndan Travnike kadar posta tekilt kuruluyordu43.
Ksa sre sonra, merkez, Saraybosnaya tand.
3) Avusturya Konsoloslarna Uygulanacak Protokol Meselesi
Eyll 1850de Saraybosnaya giden Avusturya Bakonsolosu Msy
Atanaskovik iin uygulanmas istenen protokol, Viyana Hkmetinin
Bosna-Hersek halk zerinde nasl bir etki uyandrmak istediini aka
gsteriyordu. Atanaskovik nce Travnike tayin edilmi, eyalet merkezi
Saraybosnaya tannca, hkmeti de memuriyetini Saraya nakletmiti. Bosna valisi, 15 Eyll 1850de Dahiliye Nezaretine Atanaskovikin
Eren, a.g.e., s. 35. Dalmayadan Balkanlara giden ticari yollarn geit noktasnda
bulunan Bosnann byk ehirlerinde ticaret bir hayli gelimiti (Ayn yer).
42
BOA, HAT, nr. 1195/46955. Bkz.:Osmanl Belgelerinde Bosna-Hersek/Bosna
Hercegovna u Osmanskm Dokumentma, yay. T.C. Babakanlk Devlet Arivleri Genel Mdrl Osmanl Arivi Daire Bakanl, stanbul 2009, s.
49-52.
43
BOA, A.AMD, nr. 24/92, 6 M 1267/11 Kasm 1850.
41
335
Travnikten Saraybosnaya geldiini, kiras tarafndan denmek zere

kendisine bir konak bulunduunu; Bosnann kark olduu bir dnemde, vilayetten, bakonsolosa bir karlama merasimi dzenlemelerinin
istendiini bildirdi44.
Belirtilen tarihte Avusturyann Bosnada resm bir konsolosluk
binas yoktu. Dolaysyla merasim, bakonsolosun ikametghnda yaplacakt. Sefaret, bakonsolosun oturduu eve birka gn sonra bir
Avusturya armas konularak, bir de Avusturya bayra almasn ve
21 pre top atyla selmlanmasn istiyordu. Bu uygulama, Avusturya temsilciliklerinin bulunduu Osmanl memleketlerinde yeni deildi45. Uygulamay farkl klan, eski konsolosa yeni bir merasimden ibaretti. Val ise terifata taraftar grnmyordu. Zira o srada, padiahn
iradesiyle Usl- Cedideye balanan Bosna Eyaletinde bilhassa adl
tensikatn tesisine allmakta idi46. Bu kadar gaile arasnda, stelik
imdi ikamet mahalli olmayan bir ehirde konsolosun istediini yapmak, mahall idareyi g durumda brakrd. Vilayete kalrsa, Osmanl
ehirlerinde konsoloslarn ikamet mahalli olan yerlerde bayrak almas bir dostluk gsterisi olup, top atlmas keyfiyeti de sahillerde ve
uygun mahallerde geerli bir kurald. Ayrca o tarihte Rumeli Ordusu
Miri Osman Paa makamnda olmayp, snr boyunda idi. Halbuki
durumun Osman Paa ile de istiare edilmesi gerekirdi. Endielerini
samimiyetle kaydeden vali, stanbuldan gelecek talimat beklemeye
balamt.
Sadaret makam, 23 Ekim 1850de Mbeyn-i Hmyuna gnderdii tezkeresinde, Avusturya Devletinin bundan pek ar memnun ve
mahzz olaca ifadesiyle, merasimin, konsolosun istedii gibi yaplmasn teklif etti. Sadrazam, mahall yneticileri de gcendirmiyordu. Tezkerede, Bosna eyaleti hamdolsun, padiahmz sayesinde
evvelki halinde olmayp, ahali-i mevcdesi taht- zabt rabta idhl
olunmakta bulunmas ve Saraybosnada skir-i hne olmas cihetiyle, bunun ihtimal ki ahalice itizrna mahal kalmad, yazlmt. Fakat, istidnn reddine Avusturya Devleti krlacandan talebin
karlanmas isteniyordu. 24 Ekim 1850de, padiah adna bir mahzur grlmediini bildiren bir irade-i seniyye kartlarak, Avusturya
Sefareti, Mir mer Paa ve Bosna valisine tebli edildi47. Osmanl
Devleti, Avusturya temsilcileri dahil, yabanc konsolosluklara eki
dzen vermek maksadyla 1863te Vilyt- hnede Memurin-i
BOA, A.MKT.UM, nr. 32/1. Ayrca, bkz.: Bosna Belgeler, s. 63-65.
Ayn eser, s. 49 vd.
46
Eren, a.g.e.
47
BOA, .HR, nr. 70/3396.
44
45
336
Gler Yarc
Mahalliye le Ecnebi Memurlar Arasnda cr Olunacak Mersim-i

Teriftiyeye dair baz talimatnameler yaynlad48. Bylece, yabanc
diplomatlarn merkez ve tara arasnda bu nevi gr ayrlna sebep
olacak teklifleri nisbeten azald.
4) Avusturya Konsoloslar ve Bosna-Hersek Mslman Ahalisi:
Bosna-Hersekte tefti grevi yapan Mehmed Kmil, Nisan 1853te,
Bosna ve havalisinde bulunan Avusturya konsolos vekillerinin memuriyetleri dndaki ilere karmay ve olmayacak bir eyi bytmeyi
baya det edindiklerini; hudut civarndaki reyy da Avusturyaya
meylettirdiklerini, kaydediyordu49. Mays 1853te, Bbliye bir yaz
gnderen Bosna valisi, burada hemen hemen ayn ifadeyi kullanyordu.
Vali, Saraybosnada bulunan Avusturya general konsolosu ile Hersek,
Banaluka ve dier yerlerde ikamet eden konsolos vekilleri memuriyetleri dndaki ilere karmay kendilerine baya bir i edinerek, bu
keyfiyet btn tebeann, hususi olarak da Hristiyanlarn Avusturya
Hkmetine meyl ve tevecchn celb etmeye, her geen gn fenalklar vukuuna sebep olduundan, u konsolos vekillerinin tavr ve hareketleri burann dahil teebbslerinin gerei gibi grlmesine ve tebligatlarmzn kesin bir semere vermesine mani olmaktadr50, diyordu.
Vali de, mfetti de Bblinin bildii bir hususu teyid ediyorlard.
Bosna ve Hersekte ikamet eden Avusturya konsoloslar, bir taraftan bu eyaleti kontrolleri altnda tutmu; dier taraftan, Arnavutluk ve
Karada yakndan izlemi, sefarete rapor etmilerdir51. Konsoloslar,
zellikle Arnavutlar ile pek anlaamam, bazen onlardan ikayet etmi,
kimi zaman da Mslman Arnavutlar ar cezalara mahkm ettirmilerdir. Saraybosna Bakonsolosu Msy Atanaskovichin bir ikyeti,
burada zikredilmeye deerdir.
Avusturya Sefareti Maslahatgzar, 19 Mart 1853te Osmanl Hariciyesine gnderdii takririnde52, zaptiye askerlerinden Tahir
adl bir Arnavutun Atanaskovie suikastte bulunduunu bildirmiti.
Aratrma sonunda, bu zaptiyenin bakonsolosu dvd anlald.
1863 ylnda Osmanl memleketlerinde bulunan ecnebi devletler konsolosluklar hakknda nizamname (Dstur, 1. tertip, I (stanbul 1289), s. 772-775); Uygur Kocabaolu, Majestelerinin Konsoloslar (ngiliz Belgeleriyle Osmanl mparatorluundaki
ngiliz Konsolosluklar 1580-1900), stanbul 2004, s. 185.
49
BOA, HR.MKT, nr. 59/23, 20 B 1269/29 Nisan 1853, lef 1.
50
BOA, HR.MKT, nr. 59/25, 23 B 1269/2 Mays 1853, lef 1.
51
Mostardaki Avusturya konsolos vekilinin, 12 Terinisani 1252/1837 tarihi itibariyle kendi devletinin Dileri Nazrna gnderdii yaznn hlsas tercmesi: BOA,
HR.TO, nr. 152/72, 12.11.1852, Orijinal nr.: 233, Mikrofilm nr. Avusturya.
52
BOA, HR.TO, nr. 153/15, 19.3.1853, Orijinal nr.: 83.
48
337
Sefaret, sulunun lykyla cezalandrlmasn, cezann infz edilecei

gn Bosnada Avusturya General Konsoloshnesi bandrasnn 21 pre
top atyla selmlanmasn istedi. Ayrca Avusturya Sefareti, Bosna valisi Hurid Paa ve memuriyet-i mahssa ile Bosna Eyaletinde bulunan
Kmil Paann bu hadiseden dolay Msy Atanaskovie zntlerini bildirmek zere bizzat nezdine gitmelerinde, srar etti. stanbuldaki
Maslahatgzar, Hariciye Nazr Rifat Paa ile yapt grmede,
Bosnada gerekenlere tenbihte bulunulmasn ve yaplacak tenbihatn,
hemen ertesi gn Saraybosnaya gidecek posta ile gnderilmesinin bir
aresine baklmasn, bunun tzimatn yenilenmesine vesile olacan
sylyordu. Krek cezas verilen Tahir, bir daha geri dnmemek zere
Saraybosnadan uzaklatrlmt53.
5) Bosnaya Hristiyan Din Adamlarnn Tayininde Avusturya
Konsoloslarnn Rol ve Mostar Avusturya Konsolosu
Hakknda ikyetler
Bosnann iilerine mdahale etmeyi Balkan politikasnn vazgeilmez hedeflerinden biri haline getiren Viyana Hkmeti, eyaletin
Hristiyan ahalisi, bilhassa Katoliklere nfuz etmeyi baard. 1854
yl ilkbaharnda, Bbli, Bosna ve buraya tbi yerlerin metropolidi
Prekopirisin gya azledilerek, yerine zvornik piskoposunun tayin edilecei istihbaratn ald. Ksa sre sonra, bunun tamamen Saraybosna
Avusturya Konsolosunun istei zerine yapld54, anlald. Bu tarihte Krm Sava devam ediyor; Bbli, bir i isyana sebep olacak
her nevi tahrikten kanyord. Ayn gnlerde, Mostardaki Avusturya
konsolos vekili ile valinin anlaamadklar haberi stanbula ulam,
valinin yazl ikyeti sebebiyle Bbli harekete gemiti55. Avusturya Sefareti, 9 Temmuz 1854de Bbliye sunduu mzekkerede
konsolosunu mdafaa ediyor, Bbli de valisine gveniyordu. Buna
ramen eyalet oktan karmt. Osmanl taraf valisini, sefaret de konsolosunu deitirmek suretiyle meseleyi kapattlar. Avusturya, Msy
Dobrovichi Mostara konsolos tayin etti. 1856da Krm Sava sona
erdiinde, Bosna-Hersek, gerek Avusturya, gerek Fransa ve hatta yeni
dnemde kurulacak ecnebi devlet konsolosluklar vastasyla daha da
karacakt.
Bosnadaki i isyanlarda Avusturyann da rol bulunmakla beraber,
mesel Krm Savandan hemen sonra 1857 syann hazrlayan i
BOA, HR.MKT, nr. 59/65, 7 1269/16 Mays 1853.
BOA, HR.MKT, nr. 74/70, 19 B 1270/17 Nisan 1854.
55
BOA, HR.TO, nr. 155/41, 16.7.1854, Orijinal nr.:236, Mikrofilm nr.: Avusturya 102.
53
54
338
Gler Yarc
ve d sebepler, Viyana Hkmetinin iini kolaylatrmtr. Bu tarihte, Mslman halkn isyanla dorudan ilgisi bulunmuyordu. 1856da
iln edilen Islahat Ferman eyaletlerde Osmanl tebeas Hristiyan halkn cretkr ayaklanmalarna sebep olmu, Bosna-Hersekte de isyan
bagstermiti56. syan, ncelikle mevcut arazinin tasarrufu57, vergi meseleleri58, mahall memurlarn tutumu59 ve din adamlarndan ikyetle
balamt60. D sebeplere gelince, Osmanl idaresini zayflatmaya alan Avusturya, Rusya ve dier devletler, viayetteki en basit meseleyi
dah tahrik etmekte idi.
1857 knda, yal ve ar hasta olan Saraybosna Avusturya Ba
konsolosunun vefat bekleniyordu. Konsolosluk kanlar, batercman
mahall hkmete gndererek, konsolosun vefat halinde defin merasiminin nasl yaplacan sormutu. Bosna valisi, 2 ubat 1857 tarihli
bir tahrirle Bbliden gr istedi. Cevaben gelen yazda, konsolosun
general silkini tamas, yani bakonsolos olmasna ramen asker memurdan saylmayaca, Ordu-yu Hmyunda byle bir ztn alay ile
kabristana gnderildii grlmse de konsoloslar iin ne yaplacann bilinmedii, kaydediliyordu. Bbli, ebediyete intikal eden birine
sayg gsterisi olarak gerektii kadar kavas ve zabtiye neferi tayin edilmek suretiyle mahall kaidelerin uygulanmasn, konsolosun nnn
bir-iki blk zaptiye refakatinde gtrlmesini ve birka el tfek atlmasnn yeterli olacan ekleyerek, vilayete yol gsteriyordu61.
Devletler aras dostane mnasebetlerde nezaketi hibir zaman elinden brakmayan Osmanl Hkmeti ve Saray, gerektiinde kararl bir
tavr sergilemeyi de ihmal etmiyordu. Mesel, Avusturya Sefaretinin
Bosna ve Hersekteki konsolosluklarna tayini istenen baz kimseleri
Glen, a.g.e., s. 472-473.
Eyalette, byk ounluu Hristiyanlardan meydana gelen rey iftlik sahiplerinin kiracs olup, reynn durumunu iyiletirecek dzenlemeler yapld (Mesel,
Bosna Eyaleti ile Hersek Sanca iftliklerinde cri olan yarclk, leme, drtleme ve beleme usullerinde ashb- alka ile mstecirler arasnda cereyan eden
muameltta yaplan tdilata dair 12 Eyll 1859 tarihli nizamname (Dstur, 1. tertib,
I (Dersaadet 1289), s. 765-771) kabul edilerek, yrrle konuldu). Bosnada arazinin daha nceki tasarrufuna dair bilgi iin, bkz.: C. Truhelka, Bosnada Arazi
Meselesinin Tarih Esaslar, Trk Hukuk ve ktisat Tarihi Mecmuas, ev. CemaL
Kprl, I (stanbul 1931), s. 54-64.
58
Glen, a.g.m., s. 473.
59
BOA, .MV, nr. 17012, 15 B 1274/1; Glen, a.g.e., s. 475.
60
Rum asll din adamlarndan rahatszlk duyulmas nemli olup; Bosnada papazlar
genellkle yerli halktan atanmakta iken, yksek rtbeli din brokrasisi Rumlardan
teekkl ediyordu (Glen, s. 477-478).
61
BOA, HR.MKT, nr. 180/58, 8 C 1273/ 2 ubat 1857.
56
57
339
timda lyk bulmayarak diplomatik bir slpla reddetmiti. yle

ki, 1860 yl balarnda Saraybosna Bakonsolosu yaplmak istenen
Kiyork strati Mirvichin tayin teklifi geri evrildi. Mirvich, hem
ahs durumu, hem de Osmanl Devleti ve slm ahali aleyhine telif
ettii bir risaleden dolay reddedilmiti. Osmanl Hariciye Nezareti
Mstearlndan Belgrad Muhafzlna gnderilen hususa dair bir
yazda, Mirvichin risalesinin tamamen toplatlmas ve bu ahsn konsolosluk hizmetinde kullanlmayaca, ifade edilmiti62. 6 Mart 1860
tarihli cevabi yazda, risalenin bulunarak mstearlk makamna takdim edilecei kaytldr. Belgrad Muhafz, 12 Nisan 1860da taahhdn yerine getirmitir63.
6) Avusturya-Bosna Snrnda Gmrk Daireleri, Tccar ve Konsoloslar
Konsoloslarn asl grevi, bulunduklar yerlerde kendi devletinin tabiiyyetinde veya himayesinde bulunan tccar ve tebeann oradaki ilerine yardmc olmakt. Bosna-Hersekte grevli Avusturya konsoloslar
da, ncelikle bu gibi grevlerle mkellef idi.
Bosna-Hersekteki Avusturya ticareti genellikle ithalata dayanmtr.
Blgede, Tanzimat dnemi balarnda, toplam % 13 nisbetinde gmrk rsumat deyen Avustuya tcirlerinin ikyeti zerine 26 Kasm
1843te Bosna Paasna gnderilen bir buyrulduda, Avusturya tccarndan eski muahedenamelerde gsterilen miktarn zerinde resim
alnmamas ihtar edilmektedir64. Aralk 1847de Avusturya Devleti ile
yaplan anlama gerei, iki devletin snrdaki ticaretlerinde istenecek
gmrk resmi yeniden mzakere edilir, Bosnadaki ticar anlamazlklarn giderilir65. Konsoloslar da arac olurlar
1850lerde, Avusturya Devleti baz emtiann Bosnadan ihrac hususunda rahatszlk duymaktadr. Bunlardan biri, kerestedir. Bbli,
Avusturya tebeasnn tedenberi Bosna ormanlarndan kestii kerestenin nakline byk kolaylk gstermitir66. Fakat, Osmanl Devleti ile
Avusturya hudut boyundaki ticaretin byk bir ksm o srada tatil edilmitir. Bu durum, Avusturyaya yle izah edilmeitir: Osmanl Devleti,
Bosna Beylerinin sahip olduklar bir nev istiklli kaldrarak, eyaleti
BOA, HR.MKT, nr. 15 L 1276/ 6 Mays 1860, 333/28, lef 1.
Ayn yer, lef 2.
64
Mbahat S. Ktkolu, Osmanl-ngliiz ktisadi Mnasebetleri, II (1838-1850), stanbul 1976, s. 66.
65
BOA, A.AMD, nr. 2/91, 3 M 1264/11 Aralk 1847.
66
Avusturya Sefiri tarafndan 16 Mart 1861de Msy Mayere gnderilen tlimatn
tercmesi sureti: BOA, HR.TO, nr. 161/20, 16.3.1861, Orijinal nr.: 415, Mikrofilm
nr.:Avusturya6.
62
63
340
Gler Yarc
yeni nizamlara dahil etmi ve 1850 ylna kadar bu eyaletde serbeste

tasarrufta bulunulurken, artlar deimitir.
Osmanl Hkmeti, daha sonra da Avusturya-Macaristan mpara
torluunun basklarna mruz kalr. 1869da, Bosna-Hersekteki btn
ecnebi konsoloslar Avusturya-Osmanl snrnda gmrk binalar ina
etmek amacyla tartmaya balar. Saraybosna Avusturya Bakonsolosu
da tartmalara katlr. Meselenin halline dair bir Muhtelit Komisyonu
kurulmutur. Bbli, 4 Kasm 1869da Bosna vilayetine bir telgrafname
gndererek, mahall idareyi gelimelerden haberdar eder; ayn zamanda,
Saraybosna Avusturya Konsolosuna dikkat etmeleri istenir67.
7) Bosna-Hersekte Avusturya Postalar ve Konsoloslarn Haberlemesi
Avusturya-Macaristan mparatorluunun 1878 ylnda BosnaHerseki igalini kolaylatran vastalardan biri, phesiz, uzun zamandan beri blgede faaliyet gsteren Avusturya Posta Tekilt oldu. Ecnebi postalarnn mahzurlarn iyi bilen Bbli, kuruluundan itibaren
Bosnadaki Avusturya postalarn dikkatle izledi. Eyll 1851de Saraybosna Avusturya Konsolosunun postasndan kan uygunsuz gazete ve
evrak, Osmanl Hkmetinin ihtiyatl davranmakta me kadar hakl olduunu gsteriyordu. Bunun zerine Bbli, Mostar tarafnda bir posta
ihdas edilmesi ve Avusturya postalarndan ahalinin kat alp-vermemesini istedi68.
stanbuldaki Avusturya Sefiri devletinin Osmanl vilayeterindeki posta tekiltnn nemini szlerle ifade ediyordu: Viyana bir
taraftan konsoloslaryla daha hzl ve gvenilir bir haberleme zemini buluyor, ayn zamanda yerli haberleme ana katlarak istihbaratn glendiriyordu. Bu szler itiraf mahiyetinde olup, 10 Kasm
1872de ayn sefaretden Osmanl Hariciyesine gnderilen bir takrirde, Saray[bosna] ile Banaluka arasndaki demiryolu hattnn yaknda
almasnn Avusturya-Macaristann Bosna vilayetinde bulunan konsolosluklaryla haberlemesini hzlandraca, kaytldr. Takrir muhtevasndan, Avusturyann posta tekilt sayesinde Bosna-Hersekteki
dier ecnebi konsolosluklarnn haberlemesine de arac olduu, dolaysyla blgedeki faaliyetlerine nfuz edebildii anlalmaktadr. Zira
ayn takrirde, Rumeli Demiryolu Kumpanyasnn 29 Nisan 1869 tarihli
artnamesinin 69. maddesi gerei Bbliden izin istemeksizin ecnebi
postasn nakletmeye mteahhit bulunduundan, Avusturya Sefaretinin
14 Terinisani 1285/ 26 Kasm 1869 tarihinde Viyana Sefareti Maslahatgzar tarafndan Osmanl Hariciye Nezaretine gnderilen telgrafname tercmesi: BOA,
HR.TO, nr. 117/160, 14.11.1869, Orijinal nr.: 442.
68
BOA, A.AMD, nr. 31/75, 27 Za 1267/23 Eyll 1851.
67
341
bu konsoloshaneleri ve husus posta kumpanyasn kabul etmesi iin

Osmanl idarecilerine emir verilmesi, rica edilmektedir. Sefaret, o tarihe kadar Avusturya ve Macaristan arasndaki posta muhaberat Yenipazar yoluyla yapld halde, imdi Saraybosna ile Brod arasndaki
postann kaldrlacan da bildirmektedir69.
8) Bosna-Hersekte Padiahn Hkmranlk Hakk
ve Bblinin Yetki Meselesi:
Osmanl pyitahtndaki Avusturya sefirleri ve Bosna-Hersekte grevli konsoloslar, 1856dan sonra daha byk bir gayretle bu vilayeti
ilhka alan Viyanaya hizmet etmilerdir. 1878deki igalin ardndan Avusturya idaresi, konsoloslarnn yardmyla Osmanl padiahnn
Bosna-Hersekteki hkmranlk hakk ve Bblinin siyas yetki ve nfuzunu zayflatmaya ynelik fiil bir dzen kurmutur. 1878-1908 yllar
arasnda Avusturya Sefareti, Bosna-Hersekten dier Osmanl vilayetlerine g ve buralarda ikamet edenlerin pasaportlarn vize etmemi70;
Osmanl tabiiyyetine geenlere Avusturya pasaportu verilmemi71,
Bosna-Herseke giden Osmanl tebeasna glk kartlmtr72. 1878
ylndan sonra Viyana Hkmeti, Bosna-Herseke tayin edilen dier
ecnebi konsoloslarn memuriyetlerinin onaynda Osmanl Devletinin
yerini almtr. 1880de, Bblinin hususa dair yetki ve inisiyatifi, fiili
olarak hemen tamamen Viyanann tasarrufuna gemitir.
Bbli Hukuk Mavirliinin 26 Nisan 1880 tarihli bir mtalanamesi, bu vilayete konsolos tayinlerinde Osmanl tarafnn grlerini ifade etmesi bakmndan kayda deerdir. Mtalanameye gre, diplomatik
bir kural olarak ecnebi devletler konsoloslarna berat verme hakk o konsolosun memuriyette bulunaca memleketin hkmdarna ait idi. Bosna
ve Hersekteki konsoloslarn beratlarnn da hakk- hkmrniyi deil,
ancak bir hakk idare-yi hiz olan Avusturya Devleti tarafndan verilmeyip, Bbli tarafndan verilmesi gerekiyordu. Fakat Avusturya Devleti,
blgeye tayin edilecek konsoloslarla devaml surette mnasebeti bulunacandan bu ie dahil ve alkas da inkr edilemezdi. Bu durumda, tayin
edilecek konsoloslarn isimleri nce Avusturya Devletine bildirilmeli,
Viyana Hkmeti tarafndan kabul ve tayin edilmedike Osmanl Devleti
bahis konusu konsoloslara berat vermemeli idi73.
BOA, HR.TO, nr. 165/26, 23.10.1872, Orijinal nr.: 83, Mikrofilm nr.: Avusturya-54.
BOA, HR.HM.O, nr. 20/25.
71
BOA, HR.HM.O, nr. 20/26.
72
BOA, HR.HM.O, nr. 20/28, 26 ubat 1322/ 11 Mart 1907.
73
BOA, HR.TO, nr. 365/4, 14.4.1880, Orijinal nr.:105, Mikrofilm nr.: stire 32; nr.
365/76, 23 ubat 1295/ 6 Mart 1880, Orijinal nr.: 289, Mikrofilm nr.: stire 104, lef 1.
69
70
342
Gler Yarc
Berlin Anlamas hkmlerini istismar eden imzac devletlerin tutumu, anlamann taraflarndan Avusturya-Macaristan
mparatorluunun cesaretini arttryor; blgedeki igal ynetimi,
yalnz Bbli ve Sarayn deil, yerli halkn da tepkisini ekiyordu.
Mslmanlar, Avusturya askerinin Bosna-Herseke girdii gnden
itibaren Avusturya-Macaristan idaresinin tedbirlere phe ile bakm,
yeni hkmetten grdkleri kt muameleyi Bbliye defalarca
ikyet etmilerdi74. Ancak Viyana Hkmeti, padiahn vilayetteki
otoritesini reddettiinden mzakerelerden sonu alnamyordu75. Buna
ramen, Bosna-Hersekteki Mslmanlar hakl olarak Bbliden
yardm istiyorlard. Viyanadaki Osman sefiri Hariciye Nezaretine
gnderdii 18 Ekim 1879 tarihli bir telgrafnamesinde, Avusturya ile
yaplan Mukavelenamenin 4. protokolnde Bosna ve Hersek slam
ahalisinin mft, ktip ve imam tayinleri ile memuriyetlerine dair cereyan eden mezheb mnasebetlerinde tamamen serbest olacaklarnn
aka bildirildiini; fakat, vilayetteki Avusturya memurlarnn muhtelif sancaklara kad tayin ettirmekte olduunun birok kaynaktan
renildiini bildiriyor; bu hususun Avusturya ile hemen grlmesi
gerektiini76, szlerine ekliyordu.
Avusturya memurlar, Bosna-Hersek Mslmanlarnn din ve siyas bakmdan Osmanl Devleti ile ilgisini tamamen kesmek istediler77. Msmanlarn ikyeti zerine, her trl hakszln incelenmesi iin mahall komisyonlar kurulmas teklif edilmise de, Viyana
Hkmeti, vilayetteki Mslmanlarn Bbliye mracaat hakkn
reddediyordu. Bbli, Avusturyann bu hususa dikkatini ekerek,
Bosna ve Herseklilerin hukuken kendilerine bavuru hakknn bulunduunu; rz ve namus gvenlikleri, ahlk ve detleri ile ibadetlerini
serbeste yapmalarnn salanmas hususu daha nce taahht edildii halde; Avusturya idaresinin balamasyla birlikte bunlarn yerine
getirilmediini, ayrca Mslmanlarn emlklarnn ellerinden alndn bildirdi. Avusturya, Osmanl aleyhtarln srarla srdryor;
g etmeyerek vilayette kalan Mslmanlarn Bbli ve hilafetle
17 Aralk 1880de Viyanaya hususi surette ve gizli olarak yazlan telgrafname tercmesi: BOA, HR.TO, nr. 497/103, 5 ubat 1295/17 ubat 1880, Orijinal nr.: 439,
Mikrofilm nr.: Mzekkere 54.
75
1899da Mostar Mfts Ali Fehmi Cbiin liderliinde Bosna-Hersekteki btn
Mslmanlara din sahada ve eitimde otonomi verilmesi iin kararl bir mcadele
balatlmt (Durdev, a.g.m., s. 302).
76
BOA, HR.TO, nr. 133/123, 18.10.1879, Orijinal nr.:439, Mikrofilm nr. Sefaret-i
Seniyye Telgafnamesi 501.
77
Hususa dair 6 Eyll 1881 tarihli mtalaname tercmesi sureti: BOA, HR.TO, nr.
365/109, lef 1.
74
343
ilgisini kesmek istiyordu. galci Avusturya memurlar, 1900 ylnda

Sultan II. Abdhamidin 25. Clus Yldnmnde evlerini aydnlatmak isteyen Bosna-Hersek Mslman ahalisine, bu maksatla dah izin
vermemiti78. Haziran 1903te, Bosna-Hersekteki Mslman ahali ile
yneticiler arasnda ihtilfl konularn halli iin Viyana Hkmet, nihayet baz nlemler almt79.
B. NGLTERE DEVLET KONSOLOSLUKLARI
1) Bosna-Hersekte ngiliz Diplomatik Misyonu
Osmanl Devletinin ngilizlere bahettii ilk ticaret imtiyaz, 1580
ylnda III. Murad zamannda verildi80. XIX. yzylda, Bosnaya gelipgiden ngiliz Devleti tebea, tccar ve adamlarnn ilerini grmek zere,
Ocak 1853te, Mister Eskin adnda bir ahs Saraybosnaya konsolos
vekili tayin edildi. Bu tarihten 1900 ylna kadar, ngilterenin BosnaHersekte grevlendirdii temsilcilerden bazlar unlardr:
Tablo 2) Bosna-Hersekte ngiltere Devleti Konsolosluklar (1853-1900)
Tarih
Konsolosuk
birimi
Konsolosun isim / unvan/nian/rtbesi
10 ubat
185381
Saray/BOSNA
Eskin
Konsolos vekili
25 Kasm
185682
Saray/BOSNA
Henry Urban
Churchill
Konsolos [ vekili ]
25 Kasm
185683; 1860.
[ Mostar ]
HERSEK
James Zohrab84
Konsolos vekili
Dier grevliler isim

/ unvan/nian/rtbe
BOA, HR.TO, nr. 357/9, 7 Eyll 1316/20 Eyll 1900.

BOA, HR.HM.O, nr. 190/34, 18 Ra 1321/14 Haziran 1903.
80
Ktkolu, a.g.e., s. 2.
81 Mister Eskinin konsolos vekili tayin edildiine dair Bosna Valisi Vezir Hurid
Paa ve Bosna Mollasna hkm: BOA, A.DVN.MHM, nr. 10/13, 10 R 1269/21
Ocak 1853.
82
ngilterenin Bosna konsolosluuna tayin edilen Mister Henry Urban Churchill ve
Herseke konsolos vekili tayin edilen Mister Zohraba gerekli yardmn yaplmas:
BOA, HR.MKT, nr. 168/12, 27 Ra 1273/25 Kasm 1856. Zohraba emr-i l verilmesine dair tezkere-i samiye: BOA, A.AMD, nr. 74/21, 1273/1856.
83
Gs. yer. Churchill, bir ngiliz rahibin olu idi (Ayn yer, lef 2).
84
J. Zohraba emr-i li verilmesi: BOA, A.AMD, nr. 74/21, 1273/1 Eyll 1856-21
Austos 1857.
78
79
Gler Yarc
344
ubat
1857-Aralk
185885
Saray/BOSNA
Churchill- Konsolos
7 Kasm
185886
Saray/BOSNA
Yarbay Edward San

Con Nabl -Konsolos
23 Mart 186087
Saray/BOSNA
[William] Richard
Holmes Konsolos
1866-186788
Saray/BOSNA
William Richard
Holmes Konsolos
Feerman
Sekreter
1869-187089;
1871-187290;
1874-187591;
187692
Saray/BOSNA
William Richard
Holmes - Konsolos
nc dereceden
Mecid Nian
Feerman
Sekreter
Drdnc dereceden
Mecid Nian
Personel says: 4
13 Haziran
187693
Mostar/
HERSEK
Edward H. Feerman94
Konsolos vekili
7 Eyll 187795
Saray/BOSNA
[Edward H. Feerman ]
Konsolos
Koper-konsolos vekili
konsolos maiyyetinde
BOA, HR.MKT, nr. 183/39, 1 B 1273/25 ubat 1857. Churchillin Badata tayiniyle, yerine Yarbay Edward San Con Nabln atanmas ve berat- li verilmesi:
BOA, A.DVN.DVE, 23-A/24, 5 Ca 1275/11 Aralk 1858.
86
Nabla konsolosluk berat ve ferman verildiine dair Bosna Valisi Vezir Osman
Mazhar Paa ve Bosna Mftsne hkm: BOA, A.DVN.MHM, nr. 30/13, A.N.
1276/1859, lef 1- 2.
87
Nabln yerine Diyarbekir Konsolosu Richard Holmesn tayini ve kendisine berat verilmesi: BOA, A.DVN.DVE (3), nr. 24-A/55; A.DVN.MHM, nr. 30/13, N
1276/23 Mart-21 Nisan 1860.
88
89
90
Uygur Kocabaolu, Majestelerinin Konsoloslar ngiliz Belgeleriyle Osmanl
mparatorluundaki ngiliz Konsolosluklar (1580-1900), stanbul 2004, s. 100-101.
91
Salname, sene 1292, s. 53; 1294, s. 52.
92
Gs. yer.
93
Feermann Mostar konsolos vekili tayin edildii ve Ahidname-i Hmyuna uygun
emr-i erif verilmesine dair irade-i seniye: BOA, .HR, nr. 270/16277, 19 Ca 1293/12
Haziran 1876. Sefaret, Feermann tayinini 27 Mays 1876da Hariciye Nezaretine bildirmi, 2 Haziran 1876da Divn- Hmyun muktezas hazrlanm, 12 Haziran tarihli
Sadaret tezkeresi zerine, 13 Haziran 1876da irade-i seniyesi kartlmtr (Gs. yer).
94
Feerman hakknda, bkz.: Robert J. Donia, Sarajevo a Biography, The University of
Michigan, 2006, s. 40.
95
Kopern Saraybosnaya konsolos tayini: BOA, ..HR, 274/16685, 27 1294/6
Eyll 1877. Bkz.: Ek 1.
85

1 Temmuz
187996
Saray/BOSNA
Edward H. Feerman
Konsolos
190097
Saray/BOSNA
Edward H. Feerman
Konsolos
345
2) Konsoloslarn Faaliyetleri:
ngiltere Sefaretinin Bosna ve Herseke tayin ettii temsilciler ticaretten siyasete, eitimden sosyal hayata kadar her alanda sefaretlerine
bilgi verirken, dier ecnebi konsoloslar hakkndaki istihbarat ihmal etmiyorlard. Saraybosna Konsolosu Churchill, ubat 1858de stanbula
gnderdii bir raporda, Bosnadaki rdiye mekteplerine dair bir deerlendirme yapm98; Avusturya bakonsolosu Rcfeler hakknda da
sefirine baz notlar aktarmt. Bakonsolos, Bosnann durumunu tefti
maksadyla Bblinin o tarihte eyalete mfetti tayininden honut kalmamt, bunu da asla gizlememiti. Ayn gnlerde, Srbiski ad altnda
Avusturyada yaynlanan bir gazetede, Bosna-Hersek ahalisini isyana
davet eder surette yazlar yaynlanmakta idi. Churchill, gazetenin bamuhabirinin Mostar Metropolidi Pamoino olduunu zannediyorum
diyor ve Osmanl Devletinin, Bosna ve Hersek halknn bu gazeteyi satn almasnn nlenmesi gerektiini ekliyordu99. Mays 1858de
Saraybosnadan gnderilen baka bir konsolos raporunda, Bosnada
yeni usuln uygulamaya konulmasyla birlikte vergilerin dorudan tahsil edilmeye baland, Martn ilk gnlerinden itibaren bedel-i asker
resmi ile cizyenin lavedildii100 bildirilir. 29 Mays 1858de, konsolosluk, Hersekteki Osmanl askerinin hezimeti ve Karada vukuat edindii istihbarat sefareti ile paylamaktadr101.
1860larn banda ngilterenin Saraybosna Konsolosu Mister Holmes, kendi Dilerini Bosnadaki isyan hakknda bilgilendirirken, isyann kmasnda d kkrtmalar kadar yerel memurlarn tutumunun
da etkili olduunu yazyordu102. Bu tarihte Saraybosnada resm bir
imir, a.g.e., s. 348-349.
Kocabaolu, a.g.e., s. 158, Tablo 1 (1900 Ylnda Osmanal mparatorluundaki
ngiliz Konsolosluklar).
98
BOA, HR.MKT, nr. 223/97, 2 C 1274/18 Ocak 1858.
99
BOA, HR.TO, nr. 229/26, 15.2.1858/27 ubat 1858, Orijinal nr. 239, Mikrofim.
ngiltere 19, lef 1-2.
100
BOA, HR.TO, nr. 230/25, 22.5. l858, Orijinal nr.: 239, Mikrofilm nr.: ngiltere 74.
101
BOA, HR.TO, nr. 230/24, 17.5.1274/29 Mays 1858, Oriinal nr.: 81, Mikrofilm nr.:
ngiltere 72.
102
BOA, .MV, nr. 17012, 15 B 1274/1 Mart 1858 tarihli Meclis-i Vl Mazbatas;
Glen, s. 475.
96
97
Gler Yarc
346
konsolosluk binas bulunmuyordu103. Austos 1863te, Bosnada ngiliz

Protestan misyonerleri faaliyet gstermekte104, muhtemelen konsolostan yardm grmektedirler.
ngiltere sefareti, Austos 1877de Mister Koper Saraybosna konsolosluu maiyyetine konsolos vekili tayin etti. Sadaretin
6 Eyll 1877 tarihli tezkeresi zerine 7 Eyll 1877de Sultan II.
Abdlhamidin irade-i seniyyesi gerei, Kopera konsolosluk berat
ve ferman verildi105.
ngiliz konsoloslar, Avusturyann Bosna-Herseki igali dnemine
ait raporlar ile de Avrupa merkezlerinin dikkatini ekmilerdi. galin
hemen balangcnda, Saraybosna konsolosunun bir raporu Hariciye
Nazr Salisburyye sunuldu. Nazr, Viyana Sefiri Sir Elliot vastasyla, bunu, Avusturya Hariciye Nazr Baron Calicee gnderdi106. Saraybosna Konsolosu Feermann Salisburyye gnderdii 1 Temmuz 1879
tarihli siyas raporda, Bosnaya muhtariyet verilmesi ve Avusturya
askerinin vilayetten ekilmesi hususunda Byk Devletlere verildii
bildirilen bir dilekenin stanbuldaki Bosna gmenleri tarafndan yazlm olmas ihtimalinden bahsediyordu. Mslmanlarn ehven-i er
olarak Avusturya idaresine almaya altklar, bunu Srp ve Karada
idaresine tercih ettikleri, Avusturyann yerli halkn sempatisini kazanamad, Bosnada camilerin ve tekkelerin depo olarak kullanld,
Avusturya askerinin Mslmanlarn evlerinde oturmalar ve toprak
meselesinin memnuniyetsizlii arttrd, kamu ilerinin de ar yrd bildiriliyordu.
C. BOSNA-HERSEKTE RUS KONSOLOSLARI
VE SYAS FAALYETLER
1) Konsoloslar
Rusya, 1774te imzalanan Kk Kaynarca Andlamasnn 11. maddesi ile Osmanl memleketlerinde konsolosluk ama hakkn elde etti.
Maddedede geen mme-i mevki tabirini istismar ederek Rus tacirlerinin hi uramad, ancak gayr-i Mslim Osmanl tebaasnn yaad
Bosna valisine tahrirat- samiye: BOA, HR.MKT, nr. 337/52, 16 Za 1276/5 Haziran 1860.
BOA, HR.SYS, nr. 207/51, 11.8.1279/23 Austos 1863.
105
BOA, .HR, nr. 274/16685, 27 1294/6 Eyll 1877. 24 Austos 1877 tarihli bir
muktezaya gre, ngiltereye verilen ahidname gerei, sefaret Halep, skenderiye,
Trablusam, Tunus, Trablusgarb, Sakz, zmir ve Msr iskelelerine ve dier Osmanl memleketlerine konsolos tayin etme hakkna sahipti (Gs. yer).
106
Bill N. imir, Rumeliden Trk Gleri Belgeler-Documents, c. II (Ankara 1989),
s. 367, belge nr. 434, 348-349.
103
104
347
mahallerde dah konsolosluklar kurdu107. Petersburg Hkmetinin BosnaHersekteki konsolosluklar, muhtemelen XIX. yzyl ortalarnda hizmete
girdi. Krm Savandan sonra Rusya Sefareti, Bbli ve Sarayn onayn
alarak, Rusya Devleti tebea, tccar ve adamlarnn Bosna-Hersekteki ilerine bakmak zere Saraybosnaya bir konsolos, Mostara konsolos vekili
gnderdi. Blgede, XIX. yzyln ikinci yarsnda grevli Rus konsoloslarndan bazlar unlardr:
Tablo 3) Bosna-Hersekte Rusya Devleti Konsolosluklar (1858-1880 Yllar Aras)
Tarih
Konsolosluk birimi
Konsolosun isim / unvan/

nian/rtbesi
1858108
[ Saray ]/BOSNA
Hilkarfenek-Konsolos
24 ubat
1858109
[ Saray ]/BOSNA
evlikof-Konsolos
11 Ocak 1859110
Mostar/HERSEK
Stalinkop-Konsolos vekili
1866-1867111
[ Saray ]/BOSNA
Dr. Plaved-Konsolos
1866-1867112
1869-1870113
Dier grevliler
isim / unvan/
nian/rtbe
Bozni-tercman
[Mostar]/HERSEK] uvali-Konsolos [vekili ] loy kanlar

[ Saray ]/BOSNA
Kodoryef-Konsolos
BOA. Rusya Ahidnme Defteri, nr. 183/148-162, Kk Kaynarca Andlamas Sreti

(Evst- Ramazan 1188/19 Kasm 1774); Gkbilgin, a.g.m., s. 838. Anlama metni
iin, bkz.: Nihat Erim, Devletler Aras Hukuk ve Siys Tarih Metinleri (Osmanl mparatorluu Andlamalar), Ankara 1953, s. 121-135. Anlamann 11. maddesi yle idi: Rusya Devleti tarafndan lzm grlecek mme-i mevkde konsoloslar ve
konsolos vekillerinin tayinine Devlet-i Aliyyemiz cnibinden ruhsat virilb, dost olan
sir dvelin konsoloslar itibar olunduklar gibi merkumlar dah muteber tutulalar
ve ib konsolos ve konsolos vekillerine ruhsat verile ki beratlu tbir olunur bert-
pdihnem ile msellem tercmanlar maiyyetlerinde tutub ngiltere ve Frane ve sir
milletlerin hzmetlerinde bulunan emsalleri kmyb olduklar mufiyata bunlar dah
nil ve kmyb olalar(Osman Kse, Balkanlarda Rus Konsolosluklarnn Kuruluu
ve Faaliyetleri , Turkish Studies/Trkoloji Dergisi, I/2 (2006), s. 143).
108
Saraybosna Rus Konsolosu Hilkarfenekin grevinden ayrlarak memleketine giderken Viyanaya urayaca, Mostarda karlanmas, yerine evlikofun tayini:
BOA, HR.MKT, nr.228/25, 10 B 1274/24 ubat 1858.
109
Ayn yer.
110
Mostar Rusya Konsolos Vekili Stalinkopa, Rusya mparatorunun isim gnnde
yaplacak merasimde top atlmas ve bandra ekilmesi iin izin verildii: BOA,
HR.MKT, nr. 272/47, 6 C 1275/11 Ocak 1859.
111
Salname, sene 1283, s. 103-104.
112
Ayn yer.
113
Salname, sene 1286, s. 80-81.
107
Gler Yarc
348
1869-1870114
Mostar/ HERSEK
yladinof-Konsolos vekili
enirlitercman
Mart 1871Mart 1872115
Saray/BOSNA
Kodoryef-Konsolos
Ykoonkanlar
1874-1875116
1875, 18761877117, 1878117,
1879-1880119
[Mostar/ HERSEK] Saladol Konsolos vekili

Saray/BOSNA
Kodoryef
Konsolos- nc rtbeden Mecid Nian
2) Bosna-Hersekte Rus Konsoloslarnn Faaliyetleri114115116117118119

Osmanl tebeas Ortodoks Hristiyanlar himaye etmek bahanesiyle
Balkanlarda karklk karan Rusya, bamsz bir Srp Devletinin
kurulmasna alrken, Bosna-Herseki de plnlarna dahil etti. Rus
arl, Krm Savandan sonra Bat diplomasisinden dland; ancak Petersburg Hkmeti, menfaatllerine uygun surette, bazen mesel
Avusturyaya, kimi zaman Bbliye yaknlat.
Saraybosna Konsolosu, 1857 Hersek syan vesilesiyle hazrlad 19
Aralk 1857 tarihli bir yazsnda, Hersekte vukubulan suistimaller, gh
Efendinin rol, aratrma komisyonu alma merkezinin Mostar olduunu kaydediyor; birinci Meclisten bekledikleri verimi alamadklarn
esefle ifade ettikten sonra, sz Hristiyan Ortodoks tebeaya getiriyordu120. Konsolosa gre, aratrma komisyonu mdr ve mltezimler aleyhine hareket edecei yerde sadece Rum mezhebinden bulunan Hristiyan
ahali hakknda iddet hareketinde bulunmakta, hatta irze-i nizm ve
memleket syiine halel verenlere ortak olmakta idi. Bosnasaray Rusya
Konsolosu bu denli siyasetle megul iken; Osmanl Devleti, ecnebi sefir
ve konsoloslar mmkn mertebe honut etmee alyordu.
Rus Sefareti, 17 ubat 1858de Bbliye bir takrir gndererek,
Saraybosnaya yeni bir konsolos tayin ettiklerini bildirdi. Sefir, devletler
arasnda kararlatrlan rbta-i sahha gerei konsolosluklarn nemine iaretle, Mostar Mutasarrfna hitaben tavsiye mahiyetinde bir Sadaret emri yazlmasn rica ediyordu121. Bbli, ricann gereini en ksa za Gs. yer.
116
Salname, s. 66.
117
Salname, sene 1292, s. 53; sene 1294, s. 52.
118
119
120
BOA, HR.TO, nr. 286/38, 7.10.1273/19 Aralk 1857, Orijinal nr. 78, Mikrofilm:
Rusya 47.
121
BOA, HR.MKT, nr. 228/25, 10 B 1274/24 ubat 1858, lef 2.
114
115
349
manda yerine getirdi. 24 ubat 1858de Hersek Mutasarrfna gnderilen

emirnamede122, Saraybosna Rus konsolosu Msy Hilkarfenekin memuriyetinin sona erdii, Viyana yolu ile memleketine dnerken Mostara urayaca ve burada birka gn orada kalaca, kendisine kolaylk gsterilmesi
istendi. Hilkarfenekin yerine atanan Msy evlikof da Mostara gelecek
veya bir adamn gnderecek olursa, Ona da kolaylk salanacakt.
Krm Sava sonrasnda, Petersburg Hkmeti, Panislavist propagandalarna uygun surette Bosna-Herseke silah ve cephane sevketti. Gizlice yaplan sevkiyat Rus konsoloslar idare etmi ve hkmetlerine her
gn rapor gndermi, talimatlar dorultusunda Avrupadaki baz ahs
ve cemiyetleri de bilgilendirmilerdi. 1873 ylnda, dnemin Saraybosna
Rus konsolosu Viyanadaki Slav Komitesine ektii bir telgrafta, Ayn
birinci gn Saraybosnada, altnc gn bu havalideki ky ve kasaba
halkna para yardm yapld. Silahlarn bir ksmn Biyelie verdim. O
bunlar Travnikteki dostlarmza datacak. Kalan silah ve cephaneyi de
Prizren ve Deana sevk etmek iin frsat bekliyorum , diyordu123.
D. BOSNA-HERSEKTE PRUSYA/ALMANYA
KONSOLOSLUKLARI
1) Alman Konsoloslar
XIX. yzylda Almanlarn Balkanlar, zellikle Bosna-Herseke ilgisini 1871den nce ve sonra olmak zere iki safhada incelemek gerekir.
Birinci dnemde Prusya ticaret ve siyaseti nemli olup, kta Avrupasnn
Napolyon Savalar ve ihtilllerle alkaland bu dnemde Alman Birlii hayali 1849da, o gn iin son bulmutur. Bu tarihte, paralanan
Almanyadan dnyann her tarafna g edenlerd gibi, Bosna-Hersek
de snrl bir Alman gne sahne olmutur124. Balkan corafyasnda
birok ehre Alman g olmakla beraber, 1857de kurulan Kataloiyi
ayrca zikretmek gerekir. Buraya yerleen gmenlere, 1866da bu defa
Galiyadan gelen Almanlar katlmtr. Gmenlerin yerli Hristiyanlarla
karmalarn kesinlikle istenmemitir. Krm Sava devam ederken, Almanlar, Osmanl topraklarnda iskn hl dnmektedirler.
Osmanl memleketlerine yerleen yabanclarn himaye meselesi de
Almanlar iin o tarihte zel bir nem tam; bazlar, himaye hakknn
eli ve konsoloslara braklmamas gerektiini ifade etmilerdir. Byle
BOA, HR.MKT, nr. 228/25, 10 B 1274/24 ubat 1858, lef 1.
Altan Deliorman, Yugoslavyada Mslman Trke Byk Darbe, stanbul 1975, s. 36.
124
Geni bilgi iin, bkz.: Robert Anhegger, Almanlarn Trkiyeye G , Tarih ve
Toplum, c. 4, say 21 (Eyll 1985), s. 58-59.
122
123
Gler Yarc
350
dnenlere gre, eliler ya diplomattr, ya da asker; ne lkeyi tanrlar,

ne de halk. Konsoloslar ise tccardr ve yanzca kazan peindedirler.
kinci konsoloslar ve temsilcileri, zellikle kendilerine maa denmeyenler paalar ve beylerle mnasabetleri kendi tekellerinde tutmaktadrlar. stelik bunlar burnu byk, cahil insanlardr125
Saylar fazla olmamakla beraber, Almanlarn da ikamet ettii Bosna-Hersekte bir Prusya Konsolosluunun almas, muhtemelen Krm
Savana rastlar. 1869da Saraybosnada bir konsolosluun mevcudiyeti
bilinmektedir. Osmanl vilayeti Bosna-Hersekteki Alman konsolosluunun ikinci dnemi, 1871de Alman Mill Birliinin kurulmasndan sonraki safhadr. Bu safhada, Bismarkn d politikasnn izleri hkimdir. Bu
izler, 1878de Berlin Anlamas ile Avrupa diplomasisine mlolur. Bismark, Saraybosnada konsolos pyesi tayan ve asalet unvanna sahip bir
konsolos ile maiyyetinde tecrbeli bir kanlarya atamtr. Alman konsoloslar mevkilerini uzun zaman muhafaza etmilerdir. Hkmet, genel
olarak Avusturya-Macaristan mparatorluunun blgedeki menfaatini
desteklemi, konsoloslar da bu maksada hizmet etmilerdir.
Tablo 4) Bosna-Hersekte Prusya/Kuzey Almanya [=Almanya iml] Devleti
Konsolosluklar (1869-1878 Yllar Aras)
Tarih
Konsolosluk
birimi
1869-1870126
Saray/BOSNA
Dr. Plave[d]
Konsolos
ubat 1874- ubat

1875, Ekim 1875127
Saray/BOSNA
Kont Plmr
Konsolos
Saray/BOSNA
Kont Plmr
Konsolos
nc rtbeden
Mecid Nian
Feristiman- kanlar
Beinci rtbeden
Mecid Nian
Kont Plmr
Konsolos
Feristiman- kanlar
ubat 1875-Ocak
1876128, Ocak 1876Saray/BOSNA
Ocak 1877129, 1878130
1879
Konsolosun isim / Dier grevliler isim

unvan/nian/rtbesi / unvan/nian/rtbe
Peroni- kanlar
Gs. yer.
Salname, sene 1286, s. 80-81.
127
Mahalli hkmetin babozuk alaylarn tandna dair Saraybosna Alman Konsolosu Msy Plmr/Bter tarafndan gnderilen 8 Ekim 1875 tarihli telgrafname:
BOA, HR.TO, nr. 552/65, 3.10.1875.
128
Salname, sene 1292, s. 53; 1294, s. 52.
129
Salname 1293, s. 65.
130
125
126
351
E. BOSNA-HERSEKTE
FRANSA KONSOLOSLUKLARI
VE FAALYETLER
1) Konsolosluklar
Konsolosluk kurumu, Batl devletler adna XIX. yy.da byk nem
kazanm, birok ihtilaf ve mzakereye konu edilmi131, Napolyonun
kta ablukasnn kaldrlmas zerine 1815te toplanan Viyana Kongresi, Avrupa diplomasisinin konsolosluk tekilt ve temyllerini nemli
nispette deitirmiti.
Fransaya gelince, Napolyon talya savalarnda elde etii zaferden
sonra 1797de Avusturya ile Campo Formio Anlamasn imzalayarak Venedik Cumhuriyetine son vermi, Arnavutluk kylarndaki
Parga, Preveze gibi yerler ve Yedi Ada Franszlarn eline gemi132;
bylece Fransa, Balkanlarda Osmanl Devleti ile snr komusu olmutu. Bilhassa 1805te kazandklar Austerlitz zaferinden sonra,
htilal Fransas kltrel, siyas ve sosyal nfuzu bakmndan gelimiti. Bu gelime, Balkanlar zerinde de etkisini gsterdi. 1807de
Napolyon ve ar I. Aleksandr arasnda Tilsitte yaplan grmede,
genel olarak Balkanlar Fransa ve Rusya arasnda paylalyor, Bosna-Hersek Habsburg Hanedanna terkediliyordu. Ayrca Napolyon,
mstakbel Balkan projeleri sebebiyle Bosna ve Arnavutluk hakknda istihbarat yaptrmtr. General Marmonta Balkan milletlerinin gc, yarmadann toporafik durumu ve benzeri hususlarda
bir aratrma emri veren Napolyon, Dalmayadan Bosnaya kadar
uzanan yollar tespit ettirmi, Mostar ve Saraybosna gibi merkez
ehirlerde zel bir haber alma tekilt kurmutu. Fransann Bosna ve Herseke ilgisi sonraki yllarda da devam etti. Franszlarn
Arnavutlar tahrik ettiklerine dair 9 Ocak 1845 tarihinde Bosna,
Rumeli, Yanya ve Selanik Mirlerine gnderilen bir kaime133,
buna iaret etmektedir.
XIX. yzyl ortalarnda Paris Hkmetinin Saraybosna ve
Mostarda birer konsolosluu bulunuyordu. Paris Anlamasndan
Berlin Anlamasnn kabulne kadar geen srede Fransann blgedeki diplomatlarndan bazlar aada gsterilmitir.
Konsoloslar Hakknda 10 Austos 1863 tarihli Nizamname, Dstur, 1.tertip, c. I,
Dersaadet 1289, s. 772-775.
132
E. Haumant, La Formation de la Yugoslavie, Paris 1930, s. 240-249; Eren,
a.g.e., s. 35.
133
BOA, A.AMD, nr. 1/28, 29 Z 1260/9 Ocak 1845.
131
Gler Yarc
352
Tablo 5) Fransa (= Cumhuriyet-i Fransa) Devleti Konsolosluklar (1856-1878)

Dier grevliler isim / unvan/
nian/rtbe
Tarih
Konsolosluk
birimi
Konsolosun isim /
unvan/nian/rtbesi
4 Austos 1856134
Saray/BOSNA
Edvard Wiett
[Konsolos vekili]
3 Kasm 1857135
[Saray]/BOSNA
Konsolos vekili
Mays 1866-Mays
1867136
Mostar/HERSEK
Moro
Konsolos
Jerm tercman
Santalinskikanlar
1869-1870137
Saray/BOSNA
Muleni-Konsolos
Sent Marikanlar
Mart 1871-Mart
1872138
Saray/BOSNA
Didret
Konsolos
Sent Maritercman ve
kanlar
1874-1875
Saray/BOSNA
Sent Mari- Konsolos
ubat 1874-ubat
1875139
Saray/BOSNA
Dorben-Konsolos
nc rtbeden
Mecidi Nian
Viyet- kanlar
ubat 1875-Ocak
1876140; Ocak 1876Ocak 1877141; Ocak
1878-Aralk 1878142
Saray/BOSNA
Dvin-Konsolos
nc rtbeden
Mecidi Nian
Viyet- kanlar
2) Fransa Konsoloslarnn Faaliyetleri

XIX. yzylda Fransann Balkan siyaseti, Avusturya ve Rusya
ile mnasebetlerinin seyrine uygun surette deiiklik gsterdi. Paris,
bazen Bbliden uzaklarken, kimi zaman yaknlat; bu durum,
Saraybosna Fransa Konsolosu Edvar Wiett tarafndan 4 Austos 1856da
stanbuldaki Fransa Sefaretine yazlan mektubun tercme sureti: BOA, HR.TO,
196/75, 4.8.1856, Orijinal nr.: 239, Mikrofilm nr.: Fransa 48.
135
BOA, HR.TO, nr.197/49, 20 Kanunevvel 1272/1 Ocak1857, Orijinal nr.: 239, Mikrofilm nr.: Fransa-43l.l
136
Salname, sene 1283.
137
Salname, 1286, s. 80-81.
138
139
140
Salname, sene 1292, s. 53; 1294, s. 52.
141
142
134
353
BosnHersekteki konsoloslarnn faaliyetlerine yansd. 1856da Krm

Sava sona ermi, Islahat Ferman iln edilmiti. te bu esnada, Saraybosna Fransa konsolosu Edvard Wiett, stanbuldaki sefirine yazd 4
Austos 1856 tarihli mektubunda yle diyordu:
Bosna eyaleti keml-i syi ve sknet iindedir. Muhharen sdr
olan hatt- hmyunun kraatndan beri Osmanl memleketlerinin baz
mahallerinde hareketler olduu halde bu eyaletin hibir yerinde Mslman ahali tarafndan bu gibi hareketler olmamakta, her tarafta bir efkr- hsniye mhede edilmektedir. syi ve skneti ihll etmek yle
dursun, en czi bir efkr- havf endie bile ibrz etmeyecek suretde
baz mnsz hadise, yani Bosna Saraya karb bir kyl Mslmann
bundan birka gn nce bir Katolik kilisesinin zerindeki haa konmu
bir kargaya tfenk endaht etmesi kabilinden vukuat bulunmutur. Bu defa
Hristiyanlar azm grlt etmi olduklarndan vali paa bu hareketlerin
bir s-i niyete mebni olmadna dair izhr- teminat etmitir.143
Saraybosna Fransa Konsolos Vekili, Ocak 1857de stanbuldaki sefiri Msy Trofile gnderdii raporunda bu kadar hogrl olmayp,
Travnik Sancana bal kazalarda mltezimlerin vergi mkelleflerine
davrann ikyeti bir slpla anlatmaktadr144. Hersek syanna dair
Mostar Fransa Konsolosluundan gelen bir tahrirde, blgedeki hadiselere geni yer verilir145. Aslnda Fransa konsoloslar, ticar temsilci
olmaktan ziyade, siyasetle meguldr, bu durum Bbliyi rahatsz etmektedir. Austos 1863te Mostar ve Saraybosna Fransa konsolosluklarna siyas gerekelerle yenileri atanr146.
F. TALYANIN BOSNA-HERSEK KONSOLOSLUKLARI
1) Konsoloslar
talyan devletleri Bosna-Herseke tarih boyunca ilgi gsterdiler.
Onlar iin blge, stratejik olduu kadar ticar ve demografik bakmdan nemli idi. talya, Aralk 1851de Hersek, Banaluka ve Bihkedeki
Latin ahalinin durumunu yakndan takip ediyordu147. 1866-1878 yllar arasnda, Bosnann Saray ehrinde bir konsolos bulunduran talya,
konsolosun maiyyetine bazen birden fazla tercman ve kanlarya tayin
ediyordu. 1870lerde tercmanlarn bir ksm Musevi idi.
BOA, HR.TO, 196/75, 4.8.1856, Orijina nr. 239, Mikrofim: Fransa 48.
BOA, HR.TO, nr. 197/49, 20 Kanunevvel 1272/1 Ocak 1857, Orijinal nr.: 239,
Mikrofilm nr.: Fransa 43.
145
BOA, HR.TO, nr. 439/66, Orijinal nr. :1403, Mikrofilm nr.: Raguza-81.
146
BOA, HR.SYS, nr. 207/51, 11.8.1279/23 Austos 1863.
147
BOA, A.AMD, nr. 34/89, 7 Ra 1268.
143
144
Gler Yarc
354
Tablo 6) Bosna-Hersekde talya Devleti Konsolosluklar (1866-1878)

Tarih
Konsolosluk
birimi
Konsolosun isim /
unvan/nian/rtbesi
Dier grevliler
isim / unvan/nian/
rtbe
Mays 1866-Mays
1867148
Saray/BOSNA
Dorandi
Konsolos
Cenperli-tercman
1869-1870149
Saray/BOSNA
Dorye- Konsolos
Mart 1871-Mart
1872150
Saray/BOSNA
Dodiv
[General] konsolos151
Paskal
-batercman
Preze
18 ubat 1874-ubat
Saray/BOSNA
1875
Perd
Konsolos
sk-tercman
Mlemi
ubat 1875-Ocak
1876 152; Ocak 1876Saray/BOSNA
Ocak 1877153; Ocak
154
1878-Aralk 1878
Perd
Konsolos
sk-tercman
Slom
2) Konsoloslarn Faaliyetleri
1860l yllarda Bosna-Hersekteki talya konsoloslar genellikle blgeye yaplacak piskopos atamalarna mdahale ettiler. Haziran 1867de
Bosnadan Hariciye Nezaretine gnderilen talyanca bir mektupta155,
buraya tayin edilen Katolik piskoposlar dolaysyla dier Avrupa devletlerinin ve Vatikann davran zerinde durulmaktadr. Mektupta,
drtyzyldanberi Osmanl hkimiyeti altnda bulunan Bosna vilayeti
ahalisinin slm ve Rum Katolik milletinden meydana geldii; Katolik
Rumlarn ruhan idaresinin Fransisken rahiplerine verildii kaytldr.
Fransisken rahipleri, Fatih Sutan Mehmed tarafndan ihsan edilen ve
halen muhafaza edilen bir imtiyaz fermanna gre tayin edilmekte ve
grev yapmaktadrlar. Romadaki barahibe tbi Bosna ve Hersek Ka Salname, sene 1283, s. 103-104.
Salname, 1286, s. 80-81.
150
151
Muhtemen rtbesi sadece konsolos olup, belgede sehven general tbiri kullanlmtr.
152
Salname 1291, 9. defa, s....; 1292, s. 53; 1294, s. 52.
153
154
Petronovi ile Opetinado Fesani adl ahslar arasndaki dv dolaysyla Mazhar
Paa tarafndan 12 Haziran 1878de Saraybosna talya Konsolosuna gnderilen
tahriratn talyanca tercmesi: BOA, HR.TO, nr. 279/2, 31.5.1878, Orijinal nr.: 111,
Mikrofilm nr.: talya 8.
155
Bbliye takdim edilen bir adet imzasz talyanca varakann tercmesi: BOA,
HR.TO, 508/102, 6.6.1867, Orijinal nr.:.97, lef 1.
148
149
355
tolik ahalisinin ileri, bir reis ve be yeden meydana gelen bir meclis tarafndan idare edilmektedir. tedenberi bu meclis, herkesin takdirini kazanm birka kiinin ismini Romaya bildirmekte, bunlardan
biri piskopos olarak tayin edilmektedir. 1861de piskoposlua getirilen
Sebastiyano Frankovich Bosna halkndan olmayp, defterde de kayd
bulunmamaktadr. Bu sebeple, piskoposulu ittifakla onaylanm saylmaz. Frankovich in mnden sonra yerine Dalmayal Paskavel
Vivacich getirilmitir. Vivacich ecnebidir ve tayini imtiyaz fermanna
uygun grlmeyerek, Katolik ahali nezdinde kabul edilmemitir. Katolik ahaliye gre, Bosnadaki Katoliklerin ruhan idarelerine Papa tarafndan muhtariyet-i kaime verilmekte ise de, piskopos seiminde kadm
usuln devam etmeli; yani piskopos, ya dare Meclisi tarafndan teklif
edilenlerden biri veya vilayetin takdiriyle Bosna sakinlerinden bir Katolik olmal, Paskavel Vivaciche piskoposluk senedi verilmemelidir.
SONU
Bosna ve Hersek, Balkanlarda Osmanl Devletinin kltr, medeniyet ve
siyaset alannda gsterdikleri faaliyet ve baarlarn nemli merkezlerinden birisidir. Bosna-Hersek idaresi ve halk, slamiyetin Balkanlarda yaylmas, Balkan milletlerinin uzun zaman tek idare altnda toplanmas ve
Batdan gelen iddetli saldrlara kar Osmanl pyitahtnn korunmas
bakmndan, yzlerce yl boyunca byk hizmet vermilerdir.
Avrupa devletleri, bilhassa XIX. yzylda Bosna-Hersekte ok sayda konsolosluk tesis etmi; ecnebi diplomatlar blgede nemli grevler yapmlardr. Bosna-Hersekte en etkin rol stlenenler, Avusturya
konsoloslardr. Bu rol, Viyana Hkmetinin Bosna-Hersek vilayetini
igal ve ilhakna vasta olmutur. Baka bir ifadeyle, Avusturya-Macaristan Devletil Bosna-Herseki nce konsoloslaryla igal etmitir.
Bosna-Hersekte yalnz Avusturya deil, dier Avrupa devletlerinin konsoloslar da hkmetleri adna nemli sonular elde etmilerdir. 1878den
balayarak Bosna-Hersekteki siyas gelimeler, Viyana temsilcileri dnda btn ecnebi konsolos ve memurlarn rahatsz etmitir. Bu konsoloslar, igalci Avusturya asker ve memurlarnn haksz uygulamalarn hkmetlerine rapor ve tarihe tescil etmilerdir. Avusturya-Macaristan idaresi,
1878-1908 yllar arasnda fiilen elinde tuttuu Bosna-Hersekte, Osmanl
Devletinin hukuk haklarn yok saym; ayn dnemde blgeye ecnebi
konsolos tayininde Viyana tek yetkili olmutur. 1908deki ilhakla birlikte
Bosna-Hersekin idaresi tamamen Avusturya-Macaristan mparatorluuna
terkedilmitir. Osmanl Devletinin Bosna-Herseki kaybetmesinde, blgede grev yapan ecnebi btn konsoloslarn pay olmutur.
356
Gler Yarc
BBLYOGRAFYA
A. Ariv Belgeleri156: T.C. Babakanlk Arivleri Genel Mdrl Osmanl
Arivi Dairesi (BOA), stanbul, Trkiye:
Ahidname Defterleri: Neme, Rusya.
Bb- sfi: A.AMD, A.DVN.MHM, A.DVN.DVE, A.MKT.MHM, A.MKT.UM.
Hariciye Nezareti: HR.HM.O, HR.MKT, HR.SYS, HR.TO.
Hatt- Hmyun: HAT
rade: .HR, .MMS, .MV.
Yldz Saray: Y.EE.
B. Yaynlanm Vesikalar Salnameler:
Dstur, 1. tertip, c. 1 (Dersaadet 1289).
Hariciye Nezareti Salnamesi, defa 2, Dersaadet 1302/1884-1885, 455-456.
Muahedat Mecmuas, c. IV (Dersaadet 1298).
Salname-i Vilayet-i Bosna, sene 1283, 1286, 1288-1295.
C. Aratrma ve nceleme Eserleri:
[Altnay], Ahmet Refik, Trkler ve Kralie Elizabeth, stanbul 1932.
Anhegger, Robert, Almanlarn Trkiyeye G , Tarih ve Toplum, IV/21
(Eyll 1985), s. 57-63.
Balkanlarda Bogomilizm Hareketi ve Bunun Bir Aratrcs: Aleksander Vasiljevic-Solovjev, M. Tayyib Okic, slm Tetkikleri Enstits Dergisi, V/14 (stanbul 1973), s. 205-222.
Baltal, Kemal, 1875 Hersek Ayaklanmasnn Uluslar aras Bir Nitelik Kazanmas, Belleten, LI/199 (Ankara Nisan 1987), s. 205-230.
Ahmed Cevdet Paa, Tezkir, III (Ankara 1991), yay. Cavid Baysun.
Deliorman, Altan, Yugoslavyada Mslman Trke Byk Darbe, stanbul
1975.
Donia, Robert J., Sarajevo: A Biography, The University of Michigan, 2006.
Eren, A. Cevat, Mahmud II Zamannda Bosna-Hersek, stanbul 1965.
urev, Branislav, Bosna-Hersek, DVA, VI (stanbul 1992), s. 297-305.
Emecen, Feridun M., Bosna Eyaleti, DVA, VI (stanbul 1992), s. 296-297.
Gkbilgin, M. Tayyib, Konsolos, A, s. 836-840.
Haumant, E., La Formation de la Yugoslavie, Paris 1930.
nalck, Halil, Bosnada Tanzimatn Tatbikine Ait Vesikalar, Tarih Vesikalar, I/5 (ubat 1942), s. 374-400.
nalck, Halil, mtiyazat, The Encycopedia of Islam, New edition, III (London 1971).
Kocabaou, Uygur, Majestelerinin Konsoloslar (ngiliz Belgeleriyle Osmanl mparatorluundaki ngiliz Konsolosluklar (1580-1900), stanbul
2004.
Kse, Osman, Balkanlarda Rus Konsolosluklar ve Faaliyetleri, Turkish
Studies, I/2 (2006), s. 153-171.
156
Belge numaralar dipnotlarnda gsterilmitir.
357
Kurat, A. Nimet, Trk-ngiliz Mnasebetlerinin Balangc ve Gelimesi, Ankara 1953.

Ktkolu, Mbahat S., Osmanl-ngiliz ktisadi Mnasebetleri, II (18381850), stanbul 1976.
Nuza, Fehmi, Bosnallarn Avusturya gal Ordusuna Kar Mukavemetleri, Trk Kltr, XXIV (Ankara 1986), s. 218.
Osmanl Belgelerinde Bosna-Hersek/Bosna Hercegovna u Osmanskm Dokumentma, yay. T.C. Babakanlk Devlet Arivleri Genel Mdrl Osmanl Arivi Daire Bakanl, stanbul 2009.
Truhelka, ., Bosnada Arazi Meselesinin Tarih Esaslar, Trk Hukuk ve
ktisat Tarihi Mecmuas, ev. Cemal Kprl, I (stanbul 1931), s. 54-64.
BOSNA-HERSEKTE ECNEB KONSOLOSLUKLAR VE

AVRUPALI DPLOMATLARIN ZARARLI FAALYETLER
zet
Osmanlnn Bat Yakas tbir edilen Bosna-Herseke Trklerin ilgisi,
XIV. yzyln son rastlamtr. Bosnaya ilk Trk aknlar 1386 ylnda
balam, 1389da Kosova Savann Osmanl galibiyetiyle sonulanmas ve 1392de skbn fethinden sonra Bosna asker hareket ss
haline gelmitir157. 1415 ylndan balayarak Saray Ovasna158 ynelik
Trk aknlar artm, 1459da Semendre alnmtr. 1463 ylnda Fatih
Sultan Mehmed tarafndan fethi devam eden Bosnada halkn ou slamiyeti kabul etti159. 1483te Hersek zapt edildi ve Bosna Sancana baland. 1582de Biha/Bihkenin zabt ile Bosnann fethi tamamland.
Drtyzonbe yl fiili olmak zere, hukuk manada drtbuuk asr
Osmanl hakimiyeti altnda kalan Bosna-Hersek, teden beri Avusturya, Fransa ve dier baz Avrupa devletlerinin ilgisini ekmitir. Batl
Blge hakknda geni bilgi iin, bkz.: Ahmet Cevat Eren, Mahmud II Zamannda
Bosna Hersek, stanbul 1965; Feridun M. Emecen, Bosna Eyaleti, DVA, c. 6,
1992, s. 296; Branislav urev, Bosna-Hersek, DVA, c. 6, stanbul 1992, s. 297.
158
Saray Ovas, 1455 tarihli Tahrir Defterinde bir blge olarak zikredilmise de bu
tarihte henz Bosna tamamen Osmanl hkimiyeti altnda deildir (urev, a.g.m.,
s. 298). Bosna-Saray ehrini Fatih tesis ve imar ettirmitir (Ahmet Cevat Eren,
Mahmud II Zamannda Bosna Hersek, stanbul 1965, s. 16).
159
Osmanl Devleti kendiliinden slamiyeti kabul eden Bosnallar himaye etmi ve
onlara birok kolaylk gstermitir (Eren, a.g.e., s. 22). Bosnallarn slmiyeti
kabulnde Bogomilizmin de etkisi olduu ileri srlr (urev, a.g.m., s. 298).
Ayrca, bkz.: Balkanlarda Bogomilizm Hareketi ve Bunun Bir Aratrcs: Aleksander Vasiljevic-Solovjev, M. Tayyib Okic, slm Tetkikleri Enstits Dergisi, V/1-4
(stanbul 1973), s. 205-222.
157
358
Gler Yarc
konsoloslar, XIX. yzylda uluslar aras siyas argmanlar da kullanarak blgede youn bir diplomatik faaliyet gstermilerdir.
Bu aratrmada, T.C. Babakanlk Devlet Arivleri Genel Mdrl
Osmanl Arivi belgeleri referans gsterilerek Avrupa diplomatik misyonunun Bosna-Hersekte yerlemesi ve Osmanl-Trk aleyhtar etkinlikleri konu edinilmekte; bilhassa, Avusturya-Macaristan mparatorluunun
Bosna-Herseki adm adm kontrol altna alarak, nce igal, daha sonra
ilhaknda gerek Avusturya, gerek dier yabanc konsoloslarn nasl bir rol
aldklar rnek ahs ve hadiseler zerinden deerlendirilmektedir.
FOREIGN CONSULATES IN BOSNIA-HERZEGOVINA AND
HARMFUL ACTIVITIES OF EUROPEAN DIPLOMATS
Summary
In all periods of history the European states were interested in BosniaHerzegovina. The country was under the domination of the Ottoman
Empire during four and a half centuries i.e. between 15th and 20th centuries. Austria, France, Prussia, England, Italy and Russia carried out
their commercial activities here and opened many consulates during the
19th century. Austrian Government especially founded Head Consulate,
Consulate or Deputy Consulate in all the strategic cities of the region,
and thus it reached higher diplomatic representation power in a foreign
environment than the other governments. The foreign consuls began
intensive dividing and destructive activities in Bosnia-Herzegovina because of the directives from their governments and by using the political chaos in the Ottoman Empire. Austrian consuls were pioneers
of these harmful activities. They supported occupation in 1878 and annexation of Bosnia-Herzegovina by Austro-Hungarian Government in
1908. Namely, Austria-Hungarian state occupied Bosnia-Herzegovina
first by its consuls, later on by its soldiers. Austria considered the legal
rights of the Ottoman Empire in Bosnia Herzegovina as absent, and it
dominated between 1878 and 1908. It could solely authorize consul appointments to the region. The other European consuls in Bosnia-Herzegovina also had important missions in the name of their governments.
However, diplomatic developments after 1878 in Bosnia-Herzegovina
created dismay among all of the foreign consuls and employees apart
from Austrians. These consuls recorded harmful activities of Austrian
soldiers and officials in the reports they sent to their governments.
Key words: Bosnia-Herzegovina, 19th century, international agreements, foreign consulates.
UDK: 94(497.6)18/19:930.25
KEMAL GURULKAN
(Istanbul)
TRK ARV BELGELER IIINDA BOSNA

ULEMASI VE HZMETLER
Anahtar kelimeler: Tarih, 19 ve 20 yy., Bosna-Hersek, Meihat, ulem, sicil defterleri.
Osmanllarda modern anlamda tarih tetkiklerinin balad XX. yzyln

ilk eyreinden itibaren yazl ve basl eserlerin yan sra ariv vesikalar
da bu tetkiklerin vazgeilmez paras oldu. Osmanl ariv vesikalar pek
ok tarih almasnn salam temellere oturtulmasn salayarak tarih
eserlerdeki bilgilerin tenkit ve tashihinde nemli bir rol stlendi.
Osmanllar biyografi yazclna nem vermi ve XVI. yzyldan
itibaren Osmanl airleri ile ulema ve eyhlerin biyografilerinin yer ald tezkire ve tabakat kitaplar yazmlardr. Daha sonra ise eyhlislam, hattat, musikiinas, sadrazam ve reislkttab gibi ok eitli devlet
grevlileri ve sanatkrlara mahsus olmak zere tercme-i ahvl eserleri
telif edilmitir. Bu biyografi eserlerine vekayinameler, resm atama ve
azillerin ilendii Divan- Hmayun Ruus ve tahvil kalemi kaytlar ile
dier pek ok resm ve gayr- resm belge ve bilgiler kaynaklk etmitir1.
Ancak Osmanl brokrasisinde XIX. yzyla kadar personel sicillerini tutmakla grevli resm bir kurum yoktu. Bu dnemde bir greve
talip olan kii dilekesinde daha nce bulunduu grevleri belirtir, ilgili
birimlerde bilgilerin doruluu tahkik edilerek dilekeye derkenar olarak kaydedilirdi2. Tanzimattan sonra ise devletin memur politikas ve
bunlarn zlk haklar konusunda yeni dzenlemeler yapld. Bu dzenlemelerden biri de devletin istihdam ettii personeli hakknda gerekli
bilgilere en kolay ulaabilme ihtiyacndan dodu. Bu konuda yaplm baz
Bilgin Aydn lhami Yurdakul smail Kurt, Bb- Meihat eyhlislamlk Arivi
Defter Katalou, sam Yay., stanbul 2006, s. 83
2
Hseyin zdemir, Osmanl Devletinde Brokrasi, stanbul 2001, s. 224.
1
360
Kemal Gurulkan
zel dzenlemeler olmakla birlikte ilk kez daha kapsaml bir ekilde 1879
ylnda bu amaca matuf olarak Sicill-i Ahval Komisyonu kuruldu. Tarihi
sre iinde de tm nezretler ve dier idari birimler kendi sicil ubelerini
kurdular. Bu ubelerden biri de Bb- Fetva Sicill-i Ahval ubesi idi3.
Sicill-i Ahval dosya ve defterlerinin hazrlanmas iin matbu sicil varakalar hazrlanm ve bunlar merkez ve taradaki ilmiye mensubu memurlara gnderilmitir. Sonradan her bir memura bir sicil numaras verilerek iade edilen varakalar bu sicil numarasna gre dosyalara konmutur4.
Matbu sicill-i ahvl varakalarnn banda esile ve ecvibe balklaryla
bulunan blmde matbu olarak sorulan soruya ilgili ilmiye mensubunun
kendi el yazs ile cevap vermi olmasdr5. Bu husus incelemesi yaplan
her memurun kendisine ait el yazsna ulalmas anlamna gelmektedir.
Bugn stanbul Mftl olarak kullanlan eski Fetvahane ve stanbul Kadlnn bulunduu bina 1982-1985 yllar arasnda tamamen
yktrlarak aslna uygun ekilde yeniden yaptrld. Ayrca giri kapsnn
hemen sandaki iki katl bina hl yaklak 10.000 cilt sicilin muhafaza
edildii stanbul eriyye Sicilleri Arivi olarak varln muhafaza etmektedir. Giri kapsnn solunda ise, yazma ve matbu btn muteber
fetva kitaplar bata olmak zere, zengin fkh eserleri ile eyhlislamlk
(Bb- Meihat) Arivi defter ve belge koleksiyonlar bulunmaktadr6.
eriyye Sicilleri Arivi, Sicillat- eriyye Dairesi ismiyle Bb-
Meihata bal olarak kurulmu bir messese olduu iin bu iki messesenin ariv malzemesi de birbirlerini tamamlar mahiyettedir7. eriyye
Sicilleri Arivinde muhafaza edilen ve Sicill-i Ahvl Mdriyetine ait
olan ve ulemaya ait Sicill-i Ahval Defterleri ise kad, mderris, mft,
naip ve mahkeme grevlilerinin tercme-i hal varakalarndan derlenmi
olan bilgilerle vcuda getirilmitir8.
Glden Saryldz, Sicill-i Ahval Komisyonunun Kuruluu ve levi (1879-1909),
stanbul 2004, s. 4-28.
4
Meihat Arivindeki ulemaya ait sicill-i ahvl dosyalar ilk olarak Ebulula Mardin
tarafndan Huzur Dersleri (I, stanbul 1951, II-III, smet Sungurbeyle birlikte 1966)
kitabnda yer alan ulemann hal tercmelerinin tespit ve yazmnda kullanlmtr.
5
Saryldz, age, s. 125.
6
Aydn Yurdakul Kurt, age, s. 21.
7
Terim olarak sicil, resmi belgelerin kaydedildii ktk, grevlilerin her trl davranlarnn geirildii dosya veya devlet memurlarnn resmi vukuatlarn hvi defter
anlamlarna gelirken, geni anlamda tapu, vakf ve mahkemelerde ahid, mukavele
ve hkmlerin kaydedildii defter gibi anlamlar da ihtiva eder, bknz. M. Zeki Pakaln, Tarih Deyimleri ve Terimleri, C. III, stanbul 1983, s. 210.
8
Son Devir Osmanl Ulemas isimli eser Ulema Sicil Defterlerinin zetlerinden oluan bir almadr. Bknz. Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemas C. I-V, stanbul 1980.
3
Trk ariv belgeleri nda Bosna ulemas ve hizmetleri
361
Tebliimizde zikretmi olduumuz meihat arivi sicillerinde bulunan Bosnal ulemann dkmn yaptktan sonra tercme-i hlini, grev yapt yerleri zikrederek bir rnekleme sunacaz.
Meihat-i slmiyenin neretmi olduu 1916 tarihli lmiye
Salnamesi Osmanl hizmetinde bulunmu olan eyhlislamlarn
biyografilerini sunmu, ayrca dnemin ilmiye snfna mensup brokratlarnn bir de dkmn yapmtr9. Bu salnamede Bosnal
eyhlislam el-Hc Refik Efendinin biyografisi verilmi10 ve Talip
Mert tarafndan da sz konusu eyhlislamn hayat makale olarak
allmtr.11
1916 TARIHLI LMIYE SALNAMESINDE BULUNAN
BOSNALI ULEM
Cemaleddin Efendi avuovi, ruus tarihi 13. 1. 1914, Haremeyn-i
muhteremeyn pyeli12
Yusuf Sudi Efendi, ruus tarihi 17. 6. 1903, stanbul Ruusunun Hme-i Sleymaniye derecesini hiz, Hankh- Kariyye Medresesi
mderrisi13
Ahmed Fevzi Efendi, ruus tarihi 6. 2. 1905, stanbul Hareket-i Hri derecesini hiz, Dersiyye-i Tercman Ltf Bey Medresesi
mderrisi14
Hfz Mustafa Sdk Efendi, ruus tarihi 2.5.1910, Slise-i Necmeddin
Efendi Medresesi mderrisi15
Hfz Veysel Efendi, ruus tarihi 29.8.1908, Rabia-i Yusuf Medresesi
Ksm- tli ve hadis mderrislerinden16
Sleyman Necib Efendi, Esbak Bihke Nibi17
Mustafa Raid Efendi, Rutbe-i slis sahibi18
Hasan Senaya Efendi, Salis, Diyarbakr Bidayet Mahkemesi riyasetinden badel-infisal veft etmitir19
lmiye Salnmesi (1916 tarihli), Ed. A. Nezih Galitekin, stanbul 1998.
lmiye Salnmesi, s. 478-481
11
Talip Mert, Bosnal Bir eyhlislam Mehmed Refik Efendi, C.. lahiyat Fakltesi Dergisi, XII/1-2008, 325-332.
12
lmiye Salnmesi, s. 55.
13
14
15
16
17
18
19
9
10
362
Kemal Gurulkan
MEIHAT ARIVINDE BULUNAN

BOSNALI ULEMAYA AIT SICIL DOSYALARI20
Dosya
No
smi
Grevi
Doum yeri
182
Ali Rza Efendi
Yeni Varo Naibi
Vigrad
208
Halil Efendi
Fatih dersiamlarndan
Bosna
251
Abdllatif Efendi
Nvvabdan
elebi Pazar
749
Ltfullah Efendi
Haova Naibi
Yaye
903
Mehmet Zaim Efendi
Eytam Mdr
Bosna
2678
Abdlhamid Hulusi Efendi Palanka Naibi
3576
Yusuf Efendi
Fatih Camii Dersiamlarndan aynie
4745
Asm Efendi
Mderris
Visoko
5561
Tayyib Efendi
Cuma ve krs eyhlii
Bosna
Lubin
MEIHAT ARIVINDEKI BELGELERE GRE

BOSNALI BIR ALIMIN PROFILI
Yukarda dosya numaralar ile birlikte dkm verilen Bosnal ulemdan
251 numaral sicil dosyasnda evrak bulunan Abdllatif Efendinin sicil dosyasn rnek olarak sunmak istiyoruz:
Bbli
Nezret-i Umr- Dahiliye
Sicill-i Ahval dare-i Umumiyesi
Aded: 72/421
Abdllatif Efendi
Nvvbdan Ltfullah Efendinin mahdumudur.
Bin iki yz elli alt sene-i Hicriyesinde (sene-i Maliye 1256) Bosnada
tevelld eyledii nfus tezkire-i Osmaniyesi suret-i musaddkasnda muharrerdir. Mahall-i mezbrda Hac Tahir Efendi Medresesinde
badehu Fatih Cami-i erfinde tahsil-i ulm- aliyye etmi ve mektebi nvvbda ikml-i tahsil ile snf- rbiden 19 L. 1285 ve 213 numaral
tezkireyi alm ve 21 evvl 1309 tarih ve 284 numaral karar zerine
snf- slise terfi eylemidir. Trke kitbet eder.
Ulema Sicil Dosyalarnn tam katalou iin bknz. Hmeyra Zerdeci, Osmanl Ulema Biyografilerinin Ariv Kaynaklar, stanbul 2005.
20
363
Bin iki yz yetmi alt senesi Saferul-hayrnn yirmi nde 9 Eyll 1275 idtyla Bosna Vilyeti mahkeme-i eriyyesi kitbetine bittayn seksen alt senesi Cemziyelhiresi gurresinden 27 Austos 1285
seksen sekiz senesi evvlinin on beine dein 15 Knun- Evvel 1287
bin be yz yetmi guru maa ile Yenice-i Vardar ve sene-i merkme
Zilkadesi gurresinden 30 Knun- Evvel 1287 Zilhiccesinin on beine kadar 18 Knun- Sni 1287 bin sekiz yz guru maala Kesendire
Kazalar niyabetlerinde if-y hizmetle tarih-i mezkrda yine bin sekiz
yz guru maa ile Trhala niybetine nakl edilmi ise de doksan senesi
abanil-muazzamnn on beinde 5 Eyll 1289 azl edilip doksan bir
senesi Muharreml-harmnn yirmi dokuzundan 5 Mart 1290 doksan
senesi Muharremil-harmnn yirmi dokuzuna dein 12 ubat 1291
yine bin sekiz yz guru maa ile Bozcaada ve sene-i Mezkre Saferulhayrnn on beinde 28 ubat 1291 doksan be senesi Saferul-hayrnn on beine kadar 6 ubat 1293 mikdar- mezkr maa ile Yakova ve
ehr-i abn- erf gurresinden 19 Temmuz 1294 doksan yedi senesi
Zilkadesi gurresine kadar 23 Eyll 1296 iki bin iki yz elli guru maa
ile Praova ve doksan sekiz senesi Zilkadesi gurresinden 12 Eyll 1297
bin yz senesi Cemaziyelhiresi gurresine dein 28 Mart 1299 bin
iki yz elli guru maa ile sniyen Yenice-i Vardar niybetlerinde istihdm ile mezbr niybetden infislinden sonra dava vekaletiyle Yenice-i
Vardarda ikmet etmi ise de baz tezvirta kalktndan bahsile har
bir mahalle nakli mm ileyhin selefi ile ahaliden bazlar tarafndan istirhm olunmas zerine keyfiyet vilyetden bil-istilm alnan cevabda silk-i niyabete talib olduu ve mahall-i mezkrdan infikk eyledii
gsterilmi ve yz senesi Saferul-hayr gurresinde 7 Terinievvel
1303 bin iki yz guru maa ile Milas kazas niyabetine memur ve
yz alt senesi Muharremul-harm gurresinde 26 Austos 1304 bin
iki yz elli guru maa ile Ohri kazs niybetine mntakil ve yz
yedi senesi Rebiulhirinin beinde 17 Terinisni 1305 istifen mnfasl olup bin iki yz doksan senesi Rebiulhirinin on nde b Sahn-
Bursa mderrisliine ve doksan dokuz senesi Rebiulevvelinin ikisinde
beinci rtbeden Mecid Nin- zina nil olmudur.
Selanik Mahkeme-i eriyyesinden yazlan mlahazada tercme-i
ahvl varakas mnderict evrk- resmiyeye mutbkdr denilmidir.
Bosna Vilyeti Mahkeme-i eriyyesi kitbetine trih-i memuriyeti
bir kta mrsele-i eriyye ve Yenice-i Vardar ve Kesendire ve Trhala ve Bozcaada ve Yakova ve Praova ve sniyen Yenice-i Vardar ve
Milas ve Ohri niybetlerinde mddet-i istihdmyla kemmiyet-i maat ve Trhala ve Ohriden esbb- infisli ve sniyen bulunduu Yenice-i Vardar niybetinden sonra hakkndaki ikayetin sebebi meclis-i
364
Kemal Gurulkan
intihab- hkkm- erden tercme-i hl varakas zahrna yazlan 14

Zilhicce 1313 tarihli erhe tatbik edilmi ve zikr olunan Bozcaada
ve Yakova ve iki defa Yenice ve Milas ve Ohri ve Trhala kazlar niyabetlerinden bert- zimmetine dair mezkr kazlar idare meclisleriyle Yenice ve Milas ve Manastr heyet-i adliyesinin 3 Zilkade 1288
ve gurre-i aban 1290 ve 29 Muharrem 1293 ve 15 Safer 1295 ve
29 evvl 1297 ve 4 Cemziyelhir 1300 ve 4 Cemziyelhir 1300
ve 21 Zilhicce 1305 ve 6 Muharrem 1306 ve 16 Terinisni 1305 ve
10 Knunevvel 1305 ve 19 Knunevvel 1305 tarihli mazbatalaryla
tertib-i ilmiye ruus- hmynu beinci rtbe Mecid nin- zan
bert- lisinin ve nfus tezkire-i Osmaniyesiyle meclis-i intihab-
hkkm- erden it klnan snf rbi ve slis tezkirelerinin Selanik Mahkeme-i eriyyesinden musaddk suretleri varakasyla hfz
edilmidir.
F 8 Nisan 1306
Mhr
Sicill-i Ummi Mdriyeti
-----------------------Snf- slis nvvbdan Abdllatif Efendi ibn-i nvvbdan Ltfullah
Efendi
Tarih-i tevelld: 1256
Hizmete dhl: 27 Austos 1285
Son memuriyeti: Prizren niybeti
stid tarihi: 10 Mart 1326
Maa
Grevi
Kuru
nfisal sresi
Gn Ay
Grev sresi
Yl Gn Ay
Biti
Balang
Yl
1500
Yenice-i
Vardar
Niyabeti
18
14 K.E. 1287
27 A. 1285
15
29 K.E. 1287
15 K.E.1287
1800
Kesendire
Niyabeti
18
17 K.S. 1287
1 K.E. 1287
1800
Trhala
Niyabeti
17
4 Eyll 1289
18 K.S. 1287
4 Mart 1290
5 Eyll 1289
1800
Bozcaada
Niyabeti
11
11 ubat 1291 5 Mart 1290
365
16
27 ubat 1291 12 ubat 1291
1800
Yakova
Niyabeti
11
5 ubat 1293
13
18 Tem. 1294 6 ubat 1293
2250
Praova
Niyabeti
22 Eyll 1296 19 Tem.1294
19
11
11 Eyll 1297 23 Eyll 1296
1250
Sniyen
Yenice-i
Vardar
Niyabeti
16
27 Mart 1299 12 Eyll 1297
26 T.E. 1303
1250
Milas
Niyabeti
20
10
25 Aus. 1304 6 T.E. 1303
1250
Ohri
Niyabeti
20
15 T.S. 1306
26 Aus. 1304
22 K.E. 1313
16 T.S. 1306
2250
Gmhne
Niyabeti
23
15 Aus. 1314 23 K.E. 1313
2250
Pritine
Niyabeti
11
23 Tem. 1316 16 Aus. 1314
21
14 Mays
1319
24 Tem. 1316
2500
Prizren
Niyabeti
11
22 Nisan
1321
15 Mays
1319
31 Haz. 1321
23 Nisan
1321
1200
Vultrn
Niyabeti
21
21 Mart 1323 1 Tem. 1321
30 Mart 1323 22 Mart 1323
2250
Sniyen
Prizren
Niybeti
14
10
14 ubat 1325 1 Nisan 1323
126
40
13
202
99
15
Tekde
sevki
28 ubat 1291
28 Mart 1299
15 ubat 1325
366
Kemal Gurulkan
-------------------Dire-i Meihat- slmiye Sicil ubesi

Esile
Ecvibe
Shib-i tercmenin isim, mahlas, veya kendisiyle pederi ismi,

ve pederi memurinden ise memuriyet ve rtbesi ile beraber
marf zevtdan ise hangi slleye nisbet ve erefi
smim Abdullatif pederim Ltfullah nvvabdan idi
Tarih ve Mahall-i veldeti
Bosna Vilayeti dahilinde elebi Pazar kasa

basnda 22 Ramazan 1256 [17 Kasm 1840]
tarihinde tevelld eyledim.
Mektib-i ibtidiye ve resmiye veya muallim-i mahsusdan

nasl ilim ve fenleri laykyla
veya muhtasarca kraat ve talim
eylemidir ve hangi lisanlarda
kitabet veyahud yalnz tekellm
eder bir eser ve telifi de var ise
neye mteallikdir ve ruhsat-
resmiye ile intiar etmi midir
ve mekteb ehdetnmesi ve bir
memuriyete intihabnmesi var
mdr
Saraybosnada Hac Tahir Efendinin Med

resesinde ve muahharan Deraliyyede
ehzade Medresesinde hn-i tahsilde ikme
ederek faziletli Yusuf Efendi Hazretlerinden
Sultan Mehmedde srasyla tam ders okudum. Fakat esn-i iczetde niyabetde bulunduum cihetle icazetname almadm. Trke
tekellm ve kitabet ederim. Telifim yokdur.
Muallimhane-i nvvbdan snf- rbi olarak
19 evvl 1285 [2 ubat 1869] tarihinde ehadetname aldm ve 28 evval 1309 tarihinde
snf- slise terfi eyledim.
Hizmet-i devlete muvazzaf

veya mlazm olarak ka yanda ve nerede dahil ve bitterf ne kadar maa veya harcrah ve cret ve aidat- sireye
nail olup refte refte nasl memuriyetlerde bulunmu ve ne
rtbe ve nianlar ihsan buyurulmudur ve muayyentnn
daimi ve muvakkat zamim ve
tenzilatyla infisal ve mddet-i
mazuliyetinde maaa nailiyet
ve tekrar mansubiyeti vki
olmu mudur ve baz zevt-
kirm kitbet ve maiyeti kim
hususi ilerde bulunmu ise
mahiyeti ve bu vukuatn mmkn olduu kadar uhur ve
eyyam tasrih ile tarihleri gsterilmelidir ve ecnebi niann
Saraybosna merkez-i vilayet mahkeme-i eriyye

kitabetine yirmi yanda aidatyla b mrsele 23
Safer 1276 [21 Ekim 1859] tarihinde ve otuz ya
nda dahi muvazzaf ve bin sekiz yz guru ma
ala gurre-i Cemaziyelhir 1286 [8 Eyll 1869]
tarihinde Yenice-i Vardar ve bin sekiz yz guru
maala gurre-i Zilkade 1288 tarihinde Kesendire
ve biraderim Trhala niyabetinde vefatyla eyta
mna muavenet etmek zere bin sekiz yz guru
maala 15 Zilhicce 1288 tarihinde Trhala ve
bin sekiz yz guru maala 29 Muharrem 1291
tarihinde Bozcaada ve bin sekiz yz guru maala 15 Safer 1293 tarihinde Yakova ve iki bin be
yz guru maala gurre-i aban 1295 tarihinde
vranya ve Preova ve maaat tenkihinden sonra
bin iki yz elli guru maala gurre-i Rebiulevvel
1298 tarihinde defa-i salise Yenice-i Vardar ve
bin iki yz elli guru maala gurre-i Safer 1305
tarihinde Milas ve bin iki yz elli guru maala
gurre-i Muharrem 1306
367
hamil ise ne sebeb ve vesile ile

hangi tarih ve memuriyetde ald dahi beyan olunmaldr
tarihinde bir-rza becayi olarak Ohri niyabetlerine tayin edildim ve ber vech-i maruz en
ziyade iki bin be yz guru maa aldm mazuliyet maana nail olmadm ve 13 Rebiulevvel
1293 [8 Nisan 1876] tarihinde rbia-i feyzi
ye der Burusa b sahn ruus- hmayuna ve
2 Rebiulevvel 1299 [22 Ocak 1882] tarihinde
beinci rtbeden Mecid nian- zana nail
oldum ecnebi nian almadm.
nfisalinin esbab- hakikiyesi nedir ikayetle mnfasl olup taht

muhakemeye alnm ise thmet
ve beratdan ne hkme netice
vermidir ve ceza grm mdr ve bulunduu hidemtdan ve
tebriesi lazm sir hususatdan
berat- zimmetine dair ayan-
itimad evrak var mdr vukuat-
mezkrenin muahharan tashihi
istidasna ve istilamlarla izai vakte ve sahiplerinin dahi intizarlarna mahal kalmamak iin
keml-i dikkat ve ihtimam ile ve
mmkn ise kendi hatt- destiyle yazlmas ve ruus ve ferman-
hmayunlar ile berevt- aliye
ve mekteb ehadetnmeleri ve
intihab ve icazetnme ve beraetnme vesair evrak- mevsuka ve
mteferria suver-i musaddkasnn veyahud iade klnmak zere
asllarnn ibu varakaya rabt
lazm gelir
Mddet-i rfiye ikmliyle infisl eyledim.

Asla ikayet grmedim. Muhakemeye dahi
alnmadm. f-y hsn-i hizmete dair ve zimmet-i miriyeden berete mtedir alel-usul
alnan mazbatalar ve niyabet mraseleleri ve
ruus- hmayun ve nian- li beratlar ve muallimhane-i nvvabdan aldm ehadetnme
ve terfi erhi ve nfus tezkirenin suretlerini
ibu tercme-i hl varaka-i kemterneme rabt
eyledim.
Mlahazat
Tercme-i hl-i kemternem ber vech-i marz

bulunduunu arz eylerim. Ol bbda emr u fermn hazret-i men lehul-emrindir.
F 11 ubat 1310
Esbk Nib-i Ohri
Abdllatif
Evrk- resmiyesine mutbkdr
[Mhr]
Matbu olarak hazrlanm ve esile blmnde sorulmu olan

sorulara 23 ubat 1895 tarihinde kendi el yazs ile vermi olduu cevaplara gre Abdllatif Efendi; 17 Kasm 1840 tarihinde naib
368
Kemal Gurulkan
Ltfullah Efendinin olu olarak Bosnann Yeni Pazar kasabasnda

domutur. Eitim hayatna Saraybosnada Hac Tahir Efendinin
Medresesinde balam ve ardndan stanbulda bulunan ehzade
Medresesinde eitimini tamamlamtr. Henz yirmi yanda iken
21 Ekim 1859da Saraybosna eriyye Mahkemesinde ktip olarak maasz olarak verilen aidatlarla greve balam, 2 ubat 1869
tarihinde Muallimhane-i Nvvabdan diploma alarak naiblik yapmaya hak kazanmtr. 8 Eyll 1869 tarihinde 1800 kuru maala
Yenice-i Vardar Kasabasna naib olarak tayin edilmitir. lk grevi
srasnda yirmi yanda olduunu ifade etmektedir ki bu hesaplama hicri takvim hesabna gre yaplmtr. Miladi takvim esasna
gre yaplacak olan hesaplamada Abdllatif Efendinin memuriyete balama ya on dokuz olarak karmza kmaktadr. Sultan
Mehmed Medresesi mderrislerinden Yusuf Efendiden ald zel
derslerle eksiklerini tamamlamtr. Fakat bu srada naiblik grevinde bulunmas sebebi ile icazetname almamtr. Okuma ve yazmasnn Trke olduunu beyan eden Abdllatih Efendinin telif
eseri bulunmamaktadr.
Yenice-i Vardarda balayan niyabet grevini srasyla Kesendire, Trhala, Bozcaada, Praova, ikinci kez Yenice-i Vardar, Milas,
Ohri, Gmhne, Pritine, Prizren, Vultrnn ardndan ikinci kez
Prizren niyabetleri izlemi ve 28 ubat 1910 tarihinde emekliye ayrlmtr. Grev sralarn belirtirken Kesendire naibliinden Trhala
naibliine gei sebebi bize ara bir bilgi sunmaktadr. Trhala naibi
olan kardei vefat etmitir ve ocuklar ortada kalmtr. Onlarn geimlerin salamak ve yardmc olmak gibi ailevi bir sebeple buradaki greve getii tercme-i hal varakasna yansyan bilgiler arasnda
bulunmaktadr.
8 Nisan 1876 tarihinde rbia-i feyziye der Burusa rtbesini ve 22
Ocak 1882 tarihinde de beinci rtbeden Mecid nian almtr. Abdllatif Efendinin alm olduu ecnebi nian ise yoktur.
Abdllatif Efendi alm olduu btn grevlerde normal srelerini tamamladktan sonra bekleme sresine getiini ve hi birisinin
bir ikayet veya muhakemeden kaynaklanmadn belirtmi ve doldurmu olduu tercme-i hal varakasnda zikrettii hususlarn belgelerini ise dosyasna eklenmek zere arzettiini belirtmitir.
Abdllatif Efendi sz konusu tercme-i hal varakasn 23 ubat
1895 tarihinde doldurmu olduundan ve bu tarih Ohri Niyabeti grevi sonras bekleme dnemine denk geldiinden evrak eski Ohri
Naibi olarak imzalamtr.
369
TRK ARV BELGELER IIINDA

BOSNA ULEMASI VE HZMETLER
zet
Osmanl klasik dneminde personel kaytlarnn tutulduu resm atama
ve azillerin ilendii Divan- Hmayun Ruus ve tahvil kalemi kaytlar,
devletin idar mekanizmasnda meydana gelen deiiklikler neticesinde farkllam ve personel sicillerinin tutulduu bro ve bu brolarda
retilen evraklar ve bu evraklara ait kaytlarn tutulduu defter serileri
olumaya balamtr.
Tebliimizde Osmanl brokrasisi ierisinde Bosnal ulemalarn sicil dosyalarndan hareketle biyografilerine ait bilgilere, brokratik ileyie, dnemi ierisinde Bosnada bulunan eitim ve kltr messeselerine ait bilgilere ulaabildiimiz gibi Bosnal ulemann hizmetlerine ve
retmi olduklar eserlere ait bilgilere de ulama imkanmz olmaktadr.
BOSNIAN ULEMA AND ITS SERVICES ACCORDING TO
TURKISH ARCHIVE DOCUMENTS
Summary
During the classical period of the Ottoman era, the registry of accreditation and transfer of officers by the chancellors office in the Imperial
Court, in which appointments and dismissals were held, devolved into
personnel registry offices and official annals.
In our paper, within the registries of the Bosniak ulema in the Ottoman bureaucracy, we have tried to put together the various informations
concerning biographical data, the Ottoman bureaucratic mechanism,
contemporary educational and cultural establishments in Bosnia and
their works.
Key-words: history, 19th and 20th centuries, Bosnia-Herzegovina, sheyh-ul-islams office, ulema, Ottoman registries.
UDK: 94(496.02)18:271.3(497.6)
VJERAN KURSAR
(Zagreb)
BOSANSKI FRANJEVCI I NJIHOVI PREDSTAVNICI

NA OSMANSKOJ PORTI*
Njegova djelovanja kao i ostalih carigradskih agenata jo nisu objelodanjena, a nee
se svagda ni objelodaniti. Ona nijesu registrirana u posebne zemaljske zapisnike,
nego u knjigu ivota.1

Fra Julijan Jeleni o fra Filipu Paaliu
Kljune rijei: povijest, Osmansko Carstvo, 19. st., bosanski franjevci, Porta, diplomacija.
Za razliku od pravoslavnih krana koji su bili priznati od strane osmanskih vlasti kao zasebna vjerska zajednica na elu sa patrijarhom, katolici nisu dobili takvo slubeno priznanje. Povelje kojima je drava regulirala odnose sa katolicima nisu vrijedile na razini itavog Carstva, ve
je svakoj pojedinoj zajednici katolika u razliitim dijelovima osmanske
drave izdavana zasebna povelja. Skupine katolika dobivale su tzv. jamstva sigurnosti emn u amn, ime im je zajamena sigurnost ivota i
elio bih zahvaliti osobama bez ije pomoi ne bih dobio priliku istraivati u arhivima istanbulskih crkava i Bosne Srebrene, pa stoga niti napisati ovaj rad u ovome
obliku. To su fra Marko Karamati, profesor na franjevakoj teologiji u Nedariima u Sarajevu, fra Zoran Livani, gvardijan samostana u Guoj Gori, fra Dariusz
Winiewski iz crkve Sv. Ante na Beyoluu, Istanbul, padre Claudio Monge, gvardijan samostana Sv. Petra i Pavla na Galati, Istanbul, fra Ruben Tierrablanca, gvardijan samostana Santa Maria Draperis na Beyoluu, Istanbul, i o. Franz Kangler,
ravnatelj St. Georg-Kollega i upravitelj crkve Sv. Jurja na Galati, Istanbul. Posebno
elim zahvaliti dr. Edinu Hajdarpaiu sa Loyola University u Chicagu, koji mi je
nesebino ustupio kopije dokumenata iz arhiva samostana u Fojnici i Kreevu.
1
Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2 (Sarajevo: Svjetlost, 1990), 289.
372
Vjeran Kursar
imovine te osigurane temeljne vjerske slobode. Obino su ovakve povelje izdavane u obliku cahda (ugovor), odnosno cahdnme, carskog
garantnog pisma. Poznatiji primjeri ove vrste isprava su ahdnama izdana stanovnicima istanbulske etvrti Galata 1453. nakon osvajanja grada, ahdnama izdana bosanskim franjevcima nakon osvajanja Bosne, te
ahdnama stanovnicima otoka Kios.2 injenica da su se istim terminom
nazivali i sporazumi sa europskim kranskim dravama, poput Francuske, Nizozemske, Austrije, Venecije i Dubrovnika, upuuje na zakljuak da su i domai, osmanski katolici bili u odreenoj mjeri percipirani
kao strano tijelo. Tome u prilog govore i imena Frenk i Latin koja su
pridavana katolicima, a koja su izvorno oznaavala romanske stanovnike sjeverozapadnog Sredozemlja, da bi kasnije bila proirena na sve
zapadne Europljane.3 Ovakvome reguliranju odnosa sa katolicima doprinijela je i injenica da je vrhovni poglavar katolike crkve, papa, za
razliku od pravoslavnih patrijarha, stolovao van teritorija Osmanskog
Carstva, izvan kontrole sultana, i povrh svega je bio i glavni organizator
i podstreka kriarskih protuturskih vojnih pohoda. No, kasniji razvoj
dogaaja, nakon smrti sultana Mehmeda II Osvajaa, doveo je do postepenog ublaavanja nepomirljivih tonova.4
Bosanski franjevci su bili jedini predstavnici katolike crkve sa zakonski reguliranim poloajem u osmanskoj Bosni. Ahdnama koju je
izdao Mehmed Osvaja po osvajanju Bosne jamila je sigurnost i zatitu (emn amn), kako franjevcima osobno, tako i crkvama i imovini.
Halil nalck, Ottoman Galata, 1453-1553, u: Halil nalck, Essays in Ottoman
History, (Istanbul: Eren, 1998), 279-280, 286-287; Joseph Schacht, Ahd, Encyclopaedia of Islam, 2. izd., CD ROM (Leiden: Brill) (dalje: EI); Joseph Schacht,
Amn, EI; Mehmet Zeki Pakaln, Tarih Deyimleri ve Terimleri Szl, sv. 1
(Istanbul: Mill Eitim Basmevi, 1971), 29-30; Vano Bokov, Ahd-nama Murata III stanovnicima Bara iz 1557. godine, Godinjak Drutva istoriara Bosne
i Hercegovine, 28-30/1977-1979 (1979), 279, b. 2; Aleksandar Foti, Institucija
amana i primanje podanitva u Osmanskom Carstvu: primer sremskih manastira,
Istorijski asopis, 52 (2005), 241-248.
3
Usp. Olga Zirojevi, Oko naziva Frenk i Latin, Prilozi za orijentalnu filologiju, 28-29/1978-79 (1980), 375-385; Vano Bokov, Turski dokumenti o odnosu
katolike i pravoslavne crkve u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji (XV-XVII vek),
Spomenik SANU, 131, Odeljenje istorijskih nauka 7 (Beograd, 1992), 11. Vidi i:
Daniel Goffman, Negotiating with the Renaissance state: the Ottoman Empire and
the new diplomacy, u: Virginia H. Aksan i Daniel Goffman, ur., The Early Modern Ottomans. Remapping the Empire (Cambridge: Cambridge University Press,
2007), 64-70, i passim.
4
Vidi: Charles A. Frazee, Catholics and Sultans. The Church and the Ottoman Empire 1453-1923 (London New York: Cambridge University Press, 1983), 18-22, i
passim.
2
Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti
373
Unato tome to ahdnama ne sadri razraeni skup pravila i propisa

koji bi regulirao poloaj katolika u Bosni, ona je bila prihvaena kao
osnovna povelja bosanskog katolianstva, i to kako od franjevaca, tako
i od osmanskih vlasti. Na taj nain je vjekovima sluila kao osnova
za izdavanje novih fermana, kao i brojnih drugih isprava centralnih i
lokalnih vlasti.5
Izuzev teoretske potrebe za obnavljanjem svih dokumenata po dolasku novog sultana na prijestolje, to je prije svega podrazumijevalo
izdavanje novoga fermana koji potvruje ranije povlastice, svakodnevne potrebe i sporovi primoravali su franjevce da relativno esto komuniciraju sa vlastima. U komunikaciji sa lokalnim organima, kadijama
i valijama, franjevci uglavnom djeluju samostalno. Fratri neposredno
pristupaju erijatskom kadijskom sudu i iznose svoje pritube, poput
fra Pave, gvardijana samostana u Zaostrogu, koji 1564. istupa protiv
nastojanja pravoslavnog sveenstva da ubire porez i od katolika.6 Nadalje, oni samostalno pristupaju i bosanskom divanu, poput fra Petra
1610., koji zahtjeva da se obustavi oporezivanja katolika od strane srpskih mitropolita.7
S druge strane, u poslovima koji su iziskivali odobrenje na najvioj
instanci, na Visokoj Porti u Istanbulu, poput potvrivanja povlastica
prijanjih sultana, izdavanja dozvola za popravak crkava, rjeavanja
sporova sa pravoslavnim sveenstvom oko ubiranja poreza, itd., franjevci su nerijetko traili posredovanje svjetovnih lica, u rasponu od
domaih trgovaca sa poslovnim vezama u Istanbulu, do diplomatskih
predstavnika europskih katolikih drava na Porti.8
Nakon to je osmanski disident princ Dem dospio u ruke pape Inocenta 1489. godine, sultan Bajazid II je bio primoran pristati na odreene
ustupke prema katolikoj crkvi, uslijed ega se formalni poloaj katolianstva u Osmanskom Carstvu znatnije poboljao. U prvoj polovici 16.
stoljea, po sklapanju saveza Franoisa I i Sulejmana Velianstvenog
Usp. [Hazim abanovi], Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV stoljea, Istorisko-pravni zbornik, 2 (1949), 207-208; Vano Bokov, Pitanje autentinosti Fojnike ahd-name Mehmeda II iz 1463. godine, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 28-30/1977-1979 (1979), 87-105; Dominik Mandi,
Autentinost Ahd-name Mehmeda II B.H. franjevcima, Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, 3-4 (1971), 61-90; Sreko M. Daja, Fojnika ahdnama u
zrcalu paleografije, pravne povijesti i politike, Bosna Franciscana, 17, 31 (2009),
103-128.
6
Bokov, Turski dokumenti o odnosu katolike i pravoslavne crkve, 15-16.
7
Ibid., 24-25.
8
O ovoj proceduri vidi: Halil nalck, ikyet Hakk: Arz-i Hl ve Arz-i Mahzarlar,
u: Halil nalck, Osmanlda Devlet, Hukuk, Adlet (Istanbul: Eren, 2000), 49-71.
5
374
Vjeran Kursar
protiv Habsburgovaca kao zajednikih neprijatelja, osmanski katolici su

dobili monog zastupnika u osobi francuskog kralja. Kapitulacije sklopljene sa Francuskom 1569. omoguile su katolikoj crkvi slanje misija
u Osmansko Carstvo, dok je francuski veleposlanik u Istanbulu postao
najutjecajnija osoba u Carstvu u pitanjima koja se tiu katolike crkve
i katolika.9 1616. godine i Habsburgovci dobivaju vlastite kapitulacije,
koje su ukljuivale i odredbe o skrbi za katolike nalik francuskim, uz
posebno pravo zatite isusovakog reda. Dogaaj od posebne vanosti
za osmanske katolike bilo je osnivanje Svete kongregacije za propagandu vjere (Sacra Congregatio de Propaganda Fide) 1622. godine, te postavljanje biskupa sa jurisdikcijom nad svim misijskim zemljama u kojima nema stalnog biskupa, dakle, u svim osmanskim krajevima izuzev
Albanije i grkih otoka.10 Glavne ispostave Kongregacije za misije u
naim krajevima bile su nuncijatura u Beu za Ugarsku, i nuncijatura u
Veneciji za Bosnu i Balkan. Meutim, kako su se nunciji nalazili izvan
teritorija Osmanskog Carstva, odlueno je da se 1623. ovlasti dvaju
nuncija prenesu na dubrovakog nadbiskupa, ime Dubrovnik postaje
glavni lokalni misionarski centar. Glavni uzrok ovome potezu leao je u
injenici da je Dubrovaka Republika imala regulirane vazalne odnose
sa Osmanskim Carstvom, a ktome je imala razgranate trgovake veze i
kolonije diljem Carstva, koje e kasnije posluiti kao infrastruktura za
misije. I prije 17. stoljea i dolaska misija, u dubrovakim kolonijama
i naseljima na Balkanu djelovali su dubrovaki sveenici kao kapelani
tamonjih trgovaca. Znaaj Dubrovnika jo je vie porastao 1628. godine kada dubrovaki nadbiskup postaje i povjerenik Kongregacije za misije u Ugarskoj.11 Pored toga, dubrovaka nadbiskupija imala crkvenu
jurisdikciju i nad katolicima Trebinjsko-mrkanske biskupije, odnosno
dijela Hercegovine, a Trebinjsko-mrkanski biskup, koji od 1456. godine trajno rezidira u Dubrovniku, odakle upravlja svojom dijecezom in
partibus infidelium, bio je sufragan dubrovakog nadbiskupa.12
Osim pomaganja vlastitim graanima u kolonijama na osmanskom
teritoriju, kao i katolicima Trebinjsko-mrkanske biskupije, dubrovaki
Vidi: Frazee, 18-22, 26-27, 67-68, i passim.
Ibid. 79-80, 88-90, 102 i passim.
11
Antal Molnr, Relations between the Holy See and Hungary during the Ottoman
Domination of the Country, u: Istvn Zombori, ur., Fight against the Turk in Central Europe in the first half of the 16th century (Budapest: METEM, 2004), 201-202.
12
Vesna Miovi, Dubrovaka diplomacija u Istambulu (Zagreb Dubrovnik: HAZU,
2003), 100-103; Vesna Miovi, Dubrovaka Republika u spisima osmanskih sultana (Dubrovnik: Dravni arhiv u Dubrovniku, 2005), 100-103; Kosto Vojnovi,
Crkva i drava u Dubrovakoj Republici, Rad JAZU, knj. CXIX. Filologikohistoriki i filozofiko-juridiki razredi, XLI (Zagreb, 1894), 40-41.
9
10
375
diplomati na Porti nerijetko su istupali i u korist bosanskih franjevaca

i katolika. Spomenimo neke primjere. 1565. Sulejman Velianstveni
izdao je ferman na molbu, odnosno arzuhal dubrovakog izaslanika u
Istanbulu, kojim se pravoslavnom sveenstvu zabranjuje ubiranje taksa
za vjenanje od katolika.13 Deset godina kasnije bosanski franjevci su
zamolili dubrovake poslanike da ponesu jedan od njihovih starih fermana u Istanbul i zatrae njegovu obnovu.14 etrdesetak godina kasnije, 1614., dubrovaki trgovci su na Porti predali jo jedan arzuhal kojim
se trai slobodno kretanje i djelovanje bosanskog biskupa i franjevaca, i
onemoguavanje pravoslavnih mitropolita da im ova prava poriu.15 U
tzv. Dubrovakom Ahkm Defteru, odnosno Ecnebi Defteru br. 14/2, u
razdoblju od 1627. do 1647. ubiljeeno je 19 primjera intervencije dubrovakih diplomata na Porti u korist katolikih sveenika i misionara,
crkava i katolika na Balkanu uope.16 Vrlo je indikativna injenica da se
na prvoj stranici ovoga deftera nalazi kopija uvene Fojnike ahdname,
dodue datirane sa 1478. godinom (28 ehr-i Mays gurre-i Muharrem elharm sene-i 883), dok, kao to je poznato, izvornik ne donosi godinu,
ve samo dan i mjesec (28. svibanj).17 Upisivanje ahdname u dubrovaki
defter vjerojatno predstavlja pokuaj Dubrovana da na ovaj nain legitimiraju vlastite crkvene povlastice i prava, budui da ovo pitanje nije
bilo regulirano dubrovakim ahdnamama.18 Na slian nain su postupale i druge zapadnoeuropske drave, koje su prepisivale ahdname ostalih
nacija i uvale njihove kopije u arhivima svojih veleposlanstava, ne bi li
pozivajui se na tue povlastice i same profitirale.19
N. H. Biegman, The Turco-Ragusan Relationship according to the Firmns of
Murd III (1575-1595) extant in the State Archives of Dubrovnik (The Hague Paris: Mouton, 1967), 154.
15
Josip Matasovi, , Fojnika regesta, Spomenik Srpske kraljevske akademije, 67,
drugi razred, 53 (Beograd, 1930), 126-127, dok. 233.
16
Saetke dokumenata vidi u: Duanka Bojani, Sultanska akta izdata na zahtev Dubovake Republike od 1627. do 1647. godine (Dubrovaki defter br. 3), u: Meovita graa
(Miscellanea), knj. 10, Istorijski institut, Graa, knj. 22 (Beograd: Prosveta, 1982), dok.
29, 34, 38, 59, 60, 61, 83, 84, 103, 117, 126, 210, 223, 268, 282, 283, 285, 313, 324.
17
Babakanlk Osmanl Arivi, Istanbul (dalje: BOA), Dvel-i Ecnebiye Defteri, br.
14/2, 1, 1.
18
Usp. Duanka Luka-Bojani, Mustaj elebija pisar Carskog divana i dubrovake
knjige divanskog arhiva (Prilog osmanskoj diplomatici), Prilozi za orijentalnu filologiju, 22-23/1972-73 (1976), 70.
19
Maurits H. Van den Boogert, The Capitulations and the Ottoman Legal System.
Qadis, Consuls and Beratls in the 18th Century (Leiden Boston: Brill, 2005), 25.
Van den Boogert navodi primjer Nizozemske koja je u arhivu svojeg veleposlanstva u Istanbulu uvala kopije ahdnama Engleske, Sicilije i Danske.
13
14
376
Vjeran Kursar
Ispod franjevake ahdname na istoj stranici deftera upisan je ferman

izdan izaslaniku bosanskih franjevaca 1624. godine, kojim se potvruju
i obnavljaju ranije povlastice, poput stanovanja, bogosluja i sl., to su
elementi koji su sadrani i u ahdnami.20 No, u ovome fermanu je dodatno
naglaeno pravo franjevaca da dovode ljude sa strane (ahirden) i da se slobodno kreu, to vjerojatno stoji u vezi sa pojaanom misionarskom djelatnou rimske Kongregacije. Treba imati na umu da je Dubrovnik sada
nastupao ne samo kao zatitnik katolika i crkava u vlastitim kolonijama
i naseobinama, te na podruju Trebinjsko-mrkanske biskupije, ve i kao
Kongregacijino sjedite za Balkan i Ugarsku. Dubrovniku su, kao novom
misijskom aritu za europski dio Osmanskog Carstva, za ostvarivanje
Kongregacijinog projekta trebala sva raspoloiva sredstva, meu kojima
je ahdnama zauzimala istaknuto mjesto. Zanimljivo je da vrlo estok i gotovo fatalan sukob oko dubrovake kapele u Beogradu, izmeu Dubrovana i jezuita s jedne, i bosanskih trgovaca i fratara s druge strane, koji se
odvija upravo u to vrijeme (1612-1643), a ima odraza i u Slavoniji i Ugarskoj, nije nimalo omeo suradnju Dubrovnika sa bosanskim franjevcima u
ostalim dijelovima Carstva.21 Cjelokupan ulog je bio previe znaajan da
bi bio doveden u pitanje zbog prolaznih nesuglasica lokalnog karaktera.
O vanosti Dubrovnika u Kongregacijinom projektu govori i injenica da je funkciju patrijarijskog vikara u Istanbulu i titularnog nadbiskupa Ankare poetkom 18. stoljea obnaao dubrovaki dominikanac
fra Rajmund Galani. Izdavanje vrlo povoljnog fermana za katolike bila
je zasluga, prema Galanijevim rijeima, njegovog sugraanina Luke
Barka, dubrovakog konzula u Istanbulu. Galanija je na mjestu patrijarijskog vikara 1730. naslijedio jo jedan Dubrovanin, Girolamo Bona
(Buni).22 Bona je bio svjetovni biskup, i sa sobom je doveo skupinu
svjetovnih sveenika, to je predstavljalo presedan budui da je do tada
sveenstvo u Istanbulu pripadalo iskljuivo crkvenim redovima. 1742.
godine papa Benedikt XIV imenovao je Bonu apostolskim vikarom za
Istok. Tako je Bona zadobio autoritet nad svim katolikim vjerskim dostojanstvenicima na Istoku. Papina namjera je bila centralizirati misijsko djelovanje na Orijentu.23 U tridesetim godinama na poziciji generalnog vikara je takoer Dubrovanin, fra Bartolomeo Dimitri. On je
BOA, Dvel-i Ecnebiye Defteri, br. 14/2, 1, 2.
O sukobu oko beogradske kapele vidi: Antl Molnar, Struggle for the Chapel of
Belgrade (1612-1643). Trade and Catholic Church in Ottoman Hungary, Acta Orientalia Academiae Scientarium Hung., 60, 1 (2007), 73-143.
22
Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje (Beograd: Srpska akademija
nauka, Nauna knjiga, 1950), 475-478, 549.
23
Frazee, 158.
20
21
377
1732. godine posvetio obnovljenu crkvu Sv. Petra i Pavla na Galati.24

Sama crkva, jedna od najstarijih katolikih crkava na Galati, bila je
vano okupljalite istanbulskih Dubrovana, o emu svjedoi i injenica da je dubrovaki konzul Luka de Chirico tu ukopan, a njegova je
nadgrobna ploa do danas sauvana na ulazu u crkvu.25
Pored Dubrovana, kao zagovornici bosanskih franjevaca na Porti u ovome razdoblju javljaju se diplomatski predstavnici zapadnoeuropskih drava, i to francuskog veleposlanika (1693) i mletakog izaslanika (1625), dok austrijski diplomati zauzimaju posebno mjesto;
spomenimo primjerice grofa Waltera de Leslija 1665., neimenovane
austrijske izaslanike 1669. i 1672., kada je isposlovan berat za bosanskog biskupa Nikolu Mijajlovia, te grofa Wolfganga von Oettingena
1700.26 Habsburgovci su kao nasljednici ugarske krune prisvajali pravo
patronatstva nad bosanskom dijecezom, ukljuujui i pravo imenovanja
bosanskih biskupa, na to je Rim iz pragmatinih razloga povremeno
nevoljko pristajao.27 Prilikom sklapanja mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima 1699. Porta je Austriji priznala posebno pravo zatite
osmanskih katolika. Ove odredbe su potvrene i mirovnim ugovorom
u Poarevcu 1718., ime je carski internuncij u Istanbulu zadobio presti kakav je do tada meu osmanskim katolicima uivao iskljuivo
francuski veleposlanik. U praksi, dodue, Francuzi kao tradicionalni
osmanski saveznici su uivali veu naklonost Porte od arhineprijatelja
Habsburgovaca.28 Pravo Habsburgovaca na zatitu i zastupanje katolika
potvrivano je ugovorima iz 1739., 1784. i 1791. godine.29
Bosanski franjevci su povremeno slali i svoje vlastite predstavnike
da isposluju fermane u Istanbulu. 1578. godine redovnici i sveenici
franake taife poslali su na Visoku Portu neimenovanog izaslanika
M. A. Belin, Histoire de la Latinit de Constantinople, 2. izd. (Paris: Alphonse
Picard et fils, 1894), 228.
25
Zahvaljujem dr. Vesni Miovi na informaciji o Chiricovom grobu. O crkvi Sv. Petra
i Pavla vidi: Rinaldo Marmara, Bizanstan Gnmze stanbul Latin Cemaat ve Kilisesi, prev. Saadet zen (Istanbul: Kitap Yaynevi, 2006), 67-69; Sezim Sezer Darnault, Latin Catholic Buildings in Istanbul. A Historical Perspective (1839-1923),
prev. elen Birkan, (Istanbul: The Isis Press, 2004), 134-145.
26
Matasovi, 186, dok. 755, 135, dok. 312, Bokov, Turski dokumenti o odnosu
katolike i pravoslavne crkve, 48-49, 30-31, 57-58.
27
Sreko M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijski period 1463-1804 (Sarajevo: Svjetlost, 1990), 161-171.
28
Frazee, 154, 169.
29
Glnihl Bozkurt, Alman-ngiliz Belgelerinin Ve Siyas Gelimelerin I Altnda
Gayrimslim Osmanl Vatandalarnn Hukuk Durumu (1839-1914), 2. izd. (Ankara: Trk Tarih Kurumu, 1996), 35-36.
24
378
Vjeran Kursar
(bir adam) sa arzuhalom. Poslanstvo je urodilo plodom, i dobiven je

ferman Murata III, kojim se sandakbegovima bosanskog vilajeta nareuje da zabrane pravoslavnim sveenicima ubiranje poreza od katolika.30 Dvadesetak godina kasnije latinski sveenici i redovnici ponovo
alju ovjeka na Visoku Portu, te 1601. od sultana Mehmeda III dobivaju ferman slinoga sadraja.31 1618. godine nosilac carskoga fermana
(darende-i fermn-i hmyn) fra Marko dolazi na Portu i trai da se
potvrdi pravo slobode kretanja franjevaca po carskim zemljama i propovijedanja kranima latinske, okake, albanske i maarske taife.32
Sultan Osman II potom izdaje ferman upuen sandakbegovima i kadijama Bosanskog i Rumelijskog ejaleta sa naredbom da se potuju franjevaka prava i sprijee protupravni akti i zlostavljanje franjevaca od
strane lokalnih dravnih organa i vladika. Ova vijest svjedoi o razgranatoj misionarskoj misiji bosanskih franjevaca daleko izvan geografskih granica same Bosne, duboko u Ugarsku, Transilvaniju, Srbiju, Bugarsku, i dr., i to u razdoblju prije aktiviranja Kongregacijinih misija.33
Neto vie podataka o franjevcima u Istanbulu u 18. stoljeu imamo
zahvaljujui franjevakim kroniarima Boni Beniu, Marijanu Bogdanoviu i Jaki Baltiu. Benieva pripovijest o dobivanju fermana iz
1744. godine dobro oslikava razloge zbog kojih su se franjevci odluili
odrei usluga brbljavih svjetovnjaka i uzeti stvari u svoje ruke, odnosno direktno stupiti na Portu. Naime, 1741. na provincijskoj skuptini
u Sutjesci zakljueno je da po novi ferman pou fra Bono Beni i fra
Marko Bakraevi iz Kreeva. To je bilo nuno budui da su lokalne
osmanske vlasti prilikom parnienja od franjevaca traile novi ferman,
ne priznajui stare povelje:
Iste godine odredismo mi fratri bosanski da se imade dobavit ferman
novi, budui dobrih godina prolo i car promijenilo se, da se nisu nae
povlastice potvrdile. A svaki put, kad god bismo kakvu davu inili, a
Ibid., 23-24.
32
Ibid., 32-33
33
Vidi: Franjo Emanuel Hoko, Djelovanje franjevaca Bosne Srebrne u Slavoniji,
Srijemu, Ugarskoj i Transilvaniji tijekom XVI. i XVII. stoljea, u: Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine (Sarajevo
24. i 25. listopada 1978.) (Sarajevo: Kranska sadanjost, 1979), 103-115; Istvn
Gyrgy Tth, Franjevci Bosne Srebrene u osmanskoj Maarskoj i Transilvaniji
od 16. do 18. stoljea, Bosna Franciscana, 13, 22 (2005), 16-41; Istvn Gyrgy
Tth, Between Islam and Catholicism: Bosnian Franciscan Missionaries in Turkish Hungary, 1584-1716, The Catholic Historical Review, 89, 3 (2003), 409-433;
Molnr, Relations between the Holy See and Hungary, 191-226; Bogumil Hrabak, Katoliko stanovnitvo Srbije 1460-1700, Naa prolost, 2 (1987), 77-125.
30
31
379
osobito izime hamrije gori reene, svi bi nam rekli na kapiji: Kamo
vam kakav senet iznova /izdan/ carev?34
Doista, prema slovu samoga fermana, posljednji su put svoja temeljna prava i osloboenja bosanski franjevci bili potvrdili fermanom jo
davne 1009. / 1600-1601. godine.35
Meutim, po povratku u Kreevo provincijal fra Antun Markovi
i definitor Bulat odluuju ponititi odluku skuptine i umjesto slanja
Benia i Bakraevia itav posao oko pribavljanja novoga fermana preputaju trgovcu Hadi Stipanu Mandukoviu iz Sarajeva. Hadi Stipan
je svojim poslom iao u Istanbul, te je, uz naknadu od 150 venecijanskih cekina, pristao izvaditi franjevcima ferman. Franjevci su preporuili Hadi Stipana glavnom dubrovakom dragomanu i predstavniku u
Istanbulu, Luki Lukaiju, koji je bio spreman pruiti pomo.36 Nakon
uspjeno obavljenog zadatka po povratku Mandukovi ipak nije franjevcima donio ferman kako je bilo dogovoreno, ve ga je prodao za
100 cekina dobrom krstjaninu Ivanu Nekoviu oliti Dimi, iz Sarajeva. Tako je i cijena fermana porasla na 250 cekina. Mandukoviu
niti to nije bilo dosta, nego je potraivao jo 700 groa. Na koncu je,
ipak, nakon dugotrajne prepiske sa Istanbulom i Dubrovnikom, naeno
kompromisno rjeenje prema kojemu su fratri bili duni odrati 300
misa za Mandukovia, koji se imao odrei svih novanih potraivanja.37 Ne bi li ubudue izbjegli neugodnosti ove vrste, prije svega dodatni troak, franjevci otada samostalno putuju u Istanbul. No, kako e
se uskoro pokazati, posao na Porti nije bio nimalo lagan niti jeftin. 22.
sijenja 1760. godine franjevaki izaslanik fra Anto Dobreti uspio je
dobiti ferman sultana Mustafe III, kojim su potvrene stare povlastice,
zajamena franjevaka prava, te istaknuta porezna neovisnost o pravoslavnim vladikama i patrijarsima.38 Meutim, kako se fra Anto zadrao
Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, ur. i prev. Ignacije Gavran (Sarajevo
Zagreb: Synopsis, 2003), 159-160.
35
Ibid., 166.
36
Ibid., 160.
37
Ibid., 160-161.
38
Ibid., 216, 218. Tekst fermana vidi u: Sejfuddin Fehmi bini Ali Kemura, Biljeke iz
prolosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja po turskim dokumentima (Sarajevo: Islamska dionika tamparija, 1916), 29-31. Usp. Beni, 219-220. Prema Benievom tekstu ferman je izdan 15. redeba 1173., odnosno 3. oujka 1760. (Beni
grijei pri preraunavanju hidretske u nau eru, pa pie 4. oujka), dok Kemurin
arebiki prijepis kao i prijevod donose 5. redeb 1173., to bi bio 22. veljae 1760.
(a ne 1759. godina, kako je izraunao Kemura). Zbog injenice da Kemura podastire i arebiki prijepis dokumenta, u iji original naalost nismo imali uvid, njegovu
hidretsku dataciju uzimamo kao vjerodostojniju.
34
380
Vjeran Kursar
u Istanbulu vie od 15 mjeseci, franjevci nisu uspjeli obraniti svoja prava

u sporu sa pravoslavnim patrijarhom pred vlastima u Bosni 1760., budui
da u rukama nisu imali ve dobiveni ferman. Ponekad su se franjevci
izlagali velikome troku i dugome putu u Istanbul bez da polue uspjeh.
4. oujka 1766. fra Ivan Domazet, kasniji definitor Provincije, uputio se
u Istanbul ne bi li dobio ferman za obnovu izgorjelog kreevskog samostana. Pridruila su mu se i dva svjetovnjaka vina osmanskom turskom
jeziku, Martin erkez iz Travnika i Petar Kurtovi iz Kreeva, koje je
plaala Provincija, kao i slubena osmanska pratnja. No, unato tome to
se u osmanskoj prijestolnici zadrao vie mjeseci, to je poznavao Nicolu
de Palma, Napolitanca koji je bio prvi lijenik sultana Mustafe IV, to je
posjedovao arz bosanskog mule, i imao spremnih 1.000 groa za ferman,
Domazet se 2. kolovoza iste godine vratio u Bosnu neobavljena posla.39
I pored toga kreevski samostan je uskoro bio obnovljen, na temelju dozvola lokalnih vlasti. No, neposjedovanje sultanskog fermana moglo je
u svakome trenutku dovesti u opasnost itav poduhvat kao nezakonit.40
Ferman za popravak samostanskih zgrada, no, ne i crkve, fratri su dobili tek 1775. godine, zahvaljujui uspjenoj istanbulskoj misiji fra Petra
Alovia.41 Meutim, glavni cilj misije, potvrda starih povlastica, nije bio
postignut.42 I ovoga puta u pratnji franjevakog izaslanika nalazili su se
svjetovnjaci koji su poznavali osmanski turski jezik, i to Josip Mladinovi i Ivan iz travanjskog polja. Mladinovi, za kojega Beni izriito navodi da je prevodilac (tergioman della lingua turkeska), bio je plaen na
dan 100 jaspri i hranu, a Ivan, koji je vjerojatno obavljao samo fizike
poslove, na misec po pet groa i hranu.43 Troak itavog putovanja i fermana iznosio je prema Benievu 1.730, odnosno 1.715 aki prema Bogdanovievom raunu. Ipak, potvrdit fermane nae fratrima nije polo
za rukom. Beni jasno iskazuje svoje nezadovoljstvo, jer smatra da se
crkve mogu popravljati i bez fermana, temeljem dozvola lokalnih vlasti,
pa je stoga itav troak bio uzaludan: I sve se to dade, ama povlastice se
ne potvrdie nikakve, ve sklopiv ruke hajde doma!44
Uvidjevi da sami ne mogu nita postii na Porti, franjevci su naumili doi do fermana posredstvom austrijskog dvora, odnosno, uz pomo
Marijan Bogdanovi, Ljetopis kreevskog samostana, prev. Ignacije Gavran (Sarajevo Zagreb: Synopsis, 2003), 64, 67-68. Beni, 245, 254.
40
Bogdanovi, 77-101, 115. S. Kemura donosi prijepise i prijevode dokumenata sarajevskih vlasti o gradnji crkve; vidi: Kemura, 33-42.
41
Tekst fermana vidi u: Kemura, 43-45.
42
Bogdanovi, 197-199; Beni, 279-281, 284.
43
Beni, 279.
44
Ibid., 284.
39
381
austrijskog predstavnika u Istanbulu. No, niti sada stvari nisu ile glatko.
Bosanski biskup fra Marko Dobreti je prvo uputio pismo Svetoj kongregaciji za propagandu vjere u Rim, koja je potom proslijedila franjevaku molbu papi. Papa je obavijestio svoga nuncija u Beu, koji je
zatim razgovarao sa kraljicom Marijom Terezijom. Potom je i Provincija 1779. godine uputila vlastito izaslanstvo izravno u Be papinskom
nunciju monsinjoru Giuseppeu Garampiju, koji je trebao intervenirati
kod kraljice u bosansku korist. No, iako su se zadrali u Beu preko
pet mjeseci, izaslanici fra Franjo Graco, bivi kustos, i fra Juro Zlokov
iz Jajca vratili su se u Bosnu neobavljena posla.45 Unato obeanjima
uglednih posrednika, kako pie Beni, ne bi nikad naprosto nita.46
Ipak, sljedee franjevako izaslanstvo u Istanbul godine 1783. godine uspjelo je poluiti uspjeh. Fra Josip Tomi iz Kreeva je na povratku
sa hodoaa u Svetu zemlju, u koju se zaputio 1781., odluio svratiti
u Istanbul i pokuati obnoviti fermane.47 Prema vijestima iz Tomieva
pisma iz Istanbula 18. listopada 1783., to potvruju Bogdanovieva i
Baltieva kronika, kao i sam sadraj fermana, obnavljanje fermana je
bilo krajnje nuno zbog viegodinjeg spora sa pravoslavnim vladikom,
koji je, za razliku od franjevaca, posjedovao novi ferman temeljem
koga je nastojao podloiti i katolike.48 Za uspjeno okonanje Tomieve
misije bio je zasluan prije svega dubrovaki konzul u Istanbulu, Juro
(uro) Curi (Zurich), koji je, pored intervencije na Porti, kao i kod
predstavnika europskih sila (Francuske, Austrije i Velike Britanije), te
carskog internuncija Herberta, posudio fra Josipu i novac potreban za
novi ferman, koji je kotao 2.200 groa.49 Curi je Tomiu dao na vjeru
1.300 aki za trokove izdavanja fermana, to svjedoi o tome koliko je
povjerenje dubrovaki konzul imao u bosanskog franjevca. Ipak, prije
svega to ukazuje na poseban, skrbniki odnos Dubrovake Republike
prema franjevcima. Uostalom, i prijanji bosanski izaslanik na Portu fra
Petar Alovi, ostavio je na uvanje kod dubrovakog konzula 900 aki
namijenjenih za trokove fermana.50 U svome pismu Provinciji Tomi
je zamolio brau da predloe Sv. Stolici da u znak zahvalnosti Curiu
Ibid., 314-315, 330-331.
Ibid., 330.
47
Jako Balti, Godinjak od dogaaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni
(Sarajevo: Veselin Maslea, 1991), 61, 63; Beni, 331.
48
Julijan Jeleni, Izvori za kulturnu povijest bosanskih franjevaca (Sarajevo: Zemaljska tiskarija, 1913), 54; Bogdanovi, 206-210. Balti, Godinjak, 60-63. Za tekst
fermana vidi: Beni, 331-334.
49
Jeleni, Izvori, 54-56; Beni, 331; Balti, Godinjak, 63-64; Bogdanovi, 209-210.
50
Jelini, Izvori, 56.
45
46
382
Vjeran Kursar
dodijeli poasni naslov viteza (titulo di cavaliere).51 Naredne godine

Provincija je uputila molbu Sv. Stolici za odlikovanje Curia, emu je
papa Pio VI udovoljio dodijelivi mu plemiku titulu (titulo comitis,
conte). I sam Tomi je bio nagraen papinskim imenovanjem za eksdefinitora Provincije 16. srpnja 1784.52 S druge strane, pored ovih, u uem
smislu, poslovnih veza, fra Josip Tomi i uro Curi bili su povezani i
na osobnoj razini. Naime, prema podacima iz matine knjige krtenih
franjevake crkve Santa Maria Draperis u istanbulskoj etvrti Pera, 3.
kolovoza 1784. godine o. Josip iz Kreeva krstio je Curievu kerku
Franciscu Mariju u privatnoj kapeli u selu Bykdere na Bosporu.53
U pitoresknom naselju Bykdere na obalama Bospora nalazile su se
ljetne rezidencije levantinskih stanovnika Galate i Pere, kao i europskih
predstavnika na Porti, ukljuujui i dubrovakog konzula. Neto kasnije, na prijelazu stoljea Bykdere zadobija karakter trajnog naselja.54
U preobrazbi ovoga ljetovalita u trajno naselje istanbulskih levantinaca vanu je ulogu odigrao uro (Georges) Chirico, izdanak uvene
obitelji dubrovakih konzula i dragomana, koji je katolikoj zajednici
darovao zemljite za izgradnju groblja.55
U svome pismu fra Josip Tomi donosi i popis ukupnih trokova za
izdavanje fermana (Conto de le Spese per Firmano).56 Kako su trokovi
navedeni stavku po stavku, to nam omoguuje uvid u cjelokupnu proceduru i njene sudionike, prenijet emo ih na ovome mjestu:
Beglukiefendi za svu kapiu kud godie sto etc. etc. ...
Gnegovu Chiatibu koie varo, i obio grossa stotinu dico .
Za -4- Copie stose upisasce Murleisasce, Tura od Fermana
Guadaru, i aznadaru beglukiefendinu .....................
Asanbassi Jagniarinu Conzulovu ovie bassabio etc. ...
Caik kaikiam sto kad ........................
Curierom, i Sarailiam za kgnighe tamo, i od tuda ...
Bakscisa za Cavtan kasumi zagrnuli momkom .....
grossa ... 2000

grossa ... 100
grossa ... 25
grossa ... 30
grossa ... 10
grossa ... 6
grossa ... 25
grossa ... 8
Bi ara usve grossa Dviiglade, i dvista 2200
Dakle, kao to se moe vidjeti, prije izdavanja fermana trailac je

morao podmiriti itav niz trokova i platiti usluge veeg broja dravnih
Ibid., 54.
Balti, Godinjak, 65-67; Jeleni, Izvori, 55, bilj. 1.
53
Arhiv crkve Santa Maria Draperis, Istanbul. Liber Baptizatorum ab anno 17651796. Liber III et IV, 40, br. 166.
54
Vidi: Sezer Darnault, 88-89; Joseph Ract, Lieux chrtiens dIstanbul (Istanbul: Les
ditions Isis, 2006), 151.
55
Vidi: Sezer Darnault, 238.
56
Jeleni, Izvori, 56.
51
52
383
slubenika. Najvei iznos svakako je iao beylikiji, glavnom slubeniku Divana za poslove sa strankama, oko izdavanja fermana, i sl.57
Pritom je neto trebalo dati i beylikijinom pisaru, ktibu, guadaru (?)
i haznadaru, ukljuujui i manji izdatak za kopije fermana, peat i ispis
sultanske tugre. Odreeni iznos je iao i konzulovom janjiaru, kao i
kaykjama za usluge morskog prijevoza. Vanu stavku su predstavljali
i trokovi kurira, odnosno nosioca pisama, isprava i vijesti, i ponekad
novca, na relaciji Bosna Istanbul. Tu su i trokovi sarajevskih trgovaca koji su esto sluili kao posrednici za prijenos novca do Dubrovnika,
dok su u Istanbul uglavnom nosili vijesti i pisma. Trgovci su takoer,
kao to je ranije spomenuto, stajali na usluzi franjevcima kao prevodioci, vodii i pratnja. Zadnju stavku trokova predstavlja baki za zaodijevanje kaftanom, to je bila stara osmanska diplomatska praksa prilikom primanja pojedinca u viu dravnu slubu ili napredovanja u istoj.
Isti ceremonijal je izvoen tijekom primanja vazala i stranih izaslanika,
a izvorno je simbolizirao stupanje u vazalni odnos prema sultanu kao
sizerenu.58 Prema svemu sudei, prilikom Tomievog prijema na Divanu bila je ponovljena ceremonija zaogrtanja kaftanom kojom je bio
inauguriran i legendarni fra Aneo Zvizdovi, franjevac koji je dobio
izvornu sultansku povelju bosanskog katolianstva ahdnamu.59
No, trokovima tu jo nije bio kraj. Po dobivanju fermana franjevci su bili duni nabaviti i bujruldiju bosanskog vezira, to je trebalo
osigurati implementaciju odredbi fermana na lokalnoj razini. Franjevci
su se zaputili u Travnik po bujruldiju koju su platili 11 groa, i zatim
u Sarajevo muli, koji prepisao ferman u sidil, za 40 groa. No, ve
sljedee godine ubirai haraa su tvrdili da bujruldiju treba obnoviti, za
to je veziru plaeno 400 groa za bujruntiju vrlo jaku po fermanu, te
ihaji 50, divan-efendiji 25 i tokuda jo 40.60 I u postupku za izdavanje bujruldije 1785. franjevci su imali potporu gospodina dubrovakog
terdomana Mihovila Boovia, pravog krstjanina, koji arzohal i uini
svojom aman rukom.61 Dakle, iz gore navedenog moe se zakljuiti da
je harmonina suradnja dubrovakih diplomata i bosanskih franjevaca
Usp. Pakaln, sv. 1, 221, natuknica Beyliki.
Usp. Pakaln, sv. 2, 134, natuknica Kaftan giydirmek. Vidi i: T. Majda, Libs,
EI; Pakaln, sv. 2, 134, natuknica kaftan.
59
Matasovi, 89-91; Bokov, Pitanje autentinosti, 92. Kaftan kojim je sultan
Mehmed II Osvaja zaogrnuo fra Anela Zvizdovia uva se u muzeju franjevakog samostana Duha Svetoga u Fojnici.
60
Bogdanovi, 210. Usp. Beni, 338-340. Beni spominje troak od 500 aki uz nenavedene iznose manjih trokova za mulu i kadije.
61
Beni, 340, 338. Tekst arzuhala i paine bujruldije vidi u: Beni, 338-340.
57
58
384
Vjeran Kursar
davala rezultate kako na Porti, tako i na lokalnom nivou, na vezirskom

dvoru u Travniku.
Sa stajalita osmanske diplomatike i paleografije zanimljive su napomene fra Josipa Tomia upuene franjevcima u domovini:
Drugo kada primite Ferman nemoite onie zvitova pognemu udarat,
onomu koie bio uzrok Szinch meglio golemnamie zian uinio, zastose
nie moglo na gnemu Buiurdisat dase renova, ono vaglia od Ture dogori,
i sastrana da ostane bielo, neka se more gnemu dekretati, pak oni decret
odrixu, da ostave ukaitu, a fermanti vrate sturom, daklen zaboga nista netiite, izvan akochiete Turu pozlatit, akol nechiete boglie, imigne
ara Poisti nain kada ga uz postavgliate svilom nemoite pokrivat ni
prilipglivat svile po oni Niscani zdora nego priliepite oduora do parvoga Niscana ne visse pak neka onako ostali krai iliti polovica Sandala
oliti Svile nizagn visi nekase ono pismo zdvora sve acik gledaite to
nefalit zatosam bio i psovan, i karan, i zaoni blaxeni zviet 3 diela
muke podnio aod ara nista inegovorim Bogmu prostio koie bio uzrok
zastoie mislio dase boglje, imagne ficenzie ko bi i ja uradio danebudem
esperimento &c. &c.62
Franjevci su bili itekako svjesni vrijednosti fermana kao zatitnih

sultanskih povelja, i kao takve su ih iznimno tovali, ukraavali cvjetnim uzorcima i umatali u svilu, a sultansku su tugru dodatno oblagali
zlatom. Tomi upozorava na injenicu da ferman ima praktinu namjenu u osmanskoj administraciji, te da se na margine naknadno esto dopisuju nove administrativne upute i radnje. Stoga za bilo kakve neslubene intervencije estetske naravi na papiru fermana nema mjesta.
Prema izvjetaju fra Josipa u Istanbulu je tada boravio jo jedan bosanski franjevac, njegov prezimenjak, fra Antun Tomi iz Tuzle.63 Kako
se ini, on je u osmanskoj prijestolnici jedno vrijeme zastupao interese
bosanskih franjevaca (rerum Bosnensium agens).64 Fra Josip ga je izriito preporuio Provinciji, uz napomenu da je izuzetno cijenjen i potovan u ovome gradu: istinuvam kaxem Senza veruna pasione danie
aproposito nijedan ko Fr Antun Tomich koi ovdi poznan; od mene pricazan a sva Ecelenza Boilo, Monsgre, e questi religiosi koisuga vidli,
religioso compito omnibus, naisko falioga i faliga prez pristanka Sigr
Federico Kirico,65 dubrovaki dragoman i nasljednik konzula Curia. Ktome, fra Josip istie kao fra Antunovu iznimnu vrlinu njegovo
Jelini, Izvori, 55.
Ibid., 55.
64
Julian Jeleni, Necrologium Bosnae Argentinae, Glasnik Zemaljskog muzeja u
Bosni i Hercegovini, 28 (1916), 355.
65
Jeleni, Izvori, 55.
62
63
385
poznavanje turskog jezika; namaco gramaticu i librette per studiar lingva Turca, i gene dobro oporavizo zastomuje Bog dao Talenat amlad.66
I fra Antun je bio u osobnom kontaktu sa konzulom Curiem, kojemu
je krstio sina Mateja Nikolu 20. studenog 1786. godine u crkvi Santa
Maria Draperis u Peri.67 Ovdje ponovo izlazi na vidjelo kompleksnost
veze izmeu franjevaca i dubrovakog konzula. Pritom injenica da su
krtenje konzulove keri i sina obavili upravo bosanski franjevci nije
plod sluajnosti, jer se imena spomenutih franjevaca pojavljuju u matinoj knjizi krtenih ove crkve iskljuivo u ova dva sluaja. Moe se
pretpostaviti da je fra Antun stanovao, makar odreeno vrijeme, kod
franjevaca u crkvi Santa Maria Draperis, kao i njegovi zemljaci krajem
19. i poetkom 20. stoljea (vidi dolje).68 Nije nam poznat toan datum
fra Antunovog povratka u Bosnu. 1798. godine je sigurno bio u Bosni,
jer je na kapitulu u kreevskom samostanu bio izabran za komisara,
vizitatora generalnog.69 Naalost u ovome trenutku o njegovim aktivnostima nemamo drugih vijesti. Prema biljeci iz Nekrologija Bosne
Srebrene, umro je 1804. godine u Grabovici u tuzlanskoj upi u dobi od
49 godina, a pokopan je na groblju u Ljepunicama (Lipnice) u blizini
Tuzle.70 Stariji Tomi, fra Josip, hadija, ovjek vrlo okretan s Turcima, umro je jo 1788. u Cerniku u Slavoniji, u jeku rata izmeu Austrije i Osmanskog Carstva (1788-1791). To je izazvalo sumnju osmanskih
vlasti da je Tomi iv i da u Maarskoj podusa cara na Bosnu, zbog
ega su samostani u nekoliko navrata bili globljeni.71
Na skupu difinitorija u Fojnici 1794. zakljueno je da sljedei franjevaki izaslanik na Portu bude fra Mato Iveka (Iveki), eksdefinitor i
kasniji provincijal. Prema vijestima iz Baltieve kronike Iveki u Istanbulu nije uspio dobiti ferman sultana Selima III, i 1796. godine se neobavljena posla vratio kui.72 Ipak, primjerci fermana Selima III izdanog
4. zilkade 1209. / 23. svibnja 1795. sauvani su u arhivima u Istanbulu,
Fojnici i Kraljevoj Sutjesci.73 Ktome natpis na fojnikom primjerku potvruje da je fra Mato nabavio ovaj ferman.74 Njime su obnovljene stare
Ibid. Usp. Jeleni, Necrologium, 355.
Santa Maria Draperis. Liber Baptizatorum ab anno 1765-1796. Liber III et IV,
74, 327.
68
O crkvi Santa Maria Draperis vidi: Marmara, 65-66; Sezer Darnault, 96-104.
69
Balti, Godinjak, 72.
70
Jeleni, Necrologium, 355.
71
Bogdanovi, 215-217, 220.
72
Balti, Godinjak, 71-72.
73
BOA, Cevdet, Adliye, dosya 35, gmlek 2096 i dosya 36, gmlek 2186; Kemura,
62-65; Matasovi, 234-235, br. 1276 i 1277.
74
Matasovi, 234.
66
67
386
Vjeran Kursar
franjevake povlastice koje su sezale do vremena Mehmeda Osvajaa,

i iznova potvrena izuzea od poreza teklif-i crfiye i teklif-i aka i
dizje. Nadalje, zabranjuju se zloupotrebe lokalnih organa vlasti, kao i
uplitanje pravoslavnog sveenstva. 22. ramazana 1222. / 24. studenog
1807. godine temeljem nareenja velikog vezira odredbe fermana su
obnovljene, kako je upisano na margini, odnosno u gornjem dijelu primjerka fermana iz 1795.75 Meutim, u tekstu se ne navodi tko je traio
obnovu fermana. Izravnih vijesti o franjevakim izaslanstvima u Istanbul sljedeih nekoliko desetljea nema.
Prijelaz stoljea donosi znatnije promjene u pogledu zastupanja
franjevaca na Porti. Nedugo po izbijanju Francuske revolucije 1789.
pozicija Francuske kao glavne zatitnice osmanskih katolika dola je
u pitanje. Napoleonova invazija na Egipat 1798. dovodi do prekida prijateljstva sa Porte sa svojim najstarijim europskim saveznikom. Nakon
sklapanja mira prijanji ugovori su obnovljeni, no, narueno povjerenje
se nije moglo preko noi povratiti, a s time i presti poloaja francuskog
veleposlanika kao zatitnika katolika. Nedugo nakon francuske okupacije Dubrovaka Republika je bila i slubeno ukinuta (1808). Time
bosanski franjevci gube pouzdanog partnera i stoljetnog zastupnika na
Porti. S druge strane, opadanjem francuske moi ojaala je pozicija Austrije kao zatitnice katolika.76 Austrijski ekonomski i politiki utjecaj
u ovo vrijeme jaa i na Balkanu, te napose u Bosni, uslijed ega se franjevci jo tjesnije veu uz beki dvor.
U 19. stoljeu se situacija poela mijenjati i u samoj osmanskoj dravi. Suoena sa zaostajanjem u odnosu na velike sile, osmanska vlast zapoinje dugotrajan proces modernizacije Carstva. Istovremeno, ne bi li
zadovoljila novonarasle nade nemuslimanskih naroda Carstva i skrenula ih sa puta nacionalizma i separatizma, i pritom zadobila blagonaklonost velikih sila kao zatitnica krana, drava je, mimoiavi odredbe
erijatskog prava, poela initi pomake prema idealu jednakopravnosti
svih graana, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. U razdoblju nakon sklapanja mira u Edirnama 1829. i izmirenja sa europskim
silama, pokreta reformi, sultan Mahmud II (1808-1839) donio je uredbe kojima je poloaj nemuslimana znatno poboljan.77 Sultan je inaugurirao naela osmanizma kao integralne dravne ideologije nasuprot
BOA, Cevdet, Adliye, dosya 36, gmlek 2186. O praksi obnavljanja fermana upisom naredbe na margini (der kenr) vidi: Mbahat S. Ktkolu, Osmanl Belgelerinin Dili (Diplomatik) (Istanbul: Kubbealt Akademisi Kltr ve Sanat Vakf,
1998), 118.
76
Frazee, 164-166.
77
Bozkurt, 40-42.
75
387
separatistikim nacionalizmima kranskih naroda, to je esto javno

isticao: Ja svoje podanike muslimane prepoznajem u damiji, krane
u crkvi, a idove u sinagogi. Izmeu njih nema druge razlike. Moja ljubav i pravda prema svima su snane, i svi su oni moja istinska djeca.78
Mahmud II je formalizirao poloaj nemuslimanskih zajednica koje do
tada nisu bile organizirane kao milleti. 1829. je organiziran millet armenskih katolika, a 1836. i rimokatolici su slubeno priznati kao autonomna zajednica. Tada rimokatolici u prijestolnici, u najveem broju
podanici zapadnoeuropskih drava, dobijaju pravo biranja slubenog
predstavnika na Porti.79 Mahmud II je inaugurirao i vrlo benevolentnu
politiku prema obnovi crkava, te je do tada izuzetno skupa i komplicirana procedura sada znatno olakana.80 Potvruju to i dozvole za obnovu
bosanskih crkava izdane franjevcima 1830. godine, kao i dopisi lokalnih vlasti, franjevaca i austrijskog izaslanika.81 No, niti u tom sluaju
sve nije ilo od poetka glatko, budui da je cjelokupan proces, prema odluci kapitula, zapoeo jo 1826. Prefekt provincije fra Stjepan
Markovi iz Travnika iste godine je izvadio na kapii izun Burjutniu,
dasse moxe pripravgliati potribita japia.82 Meutim, radovi na popravku crkve bili su prekinuti jer je novi bosanski vezir Abdurahman-paa,
karvolija strashni, odbijao dati doputenje za popravak crkve. No,
situacija se promijenila dolaskom Ali Namik-pae u Bosnu, i nakon etiri godine dozvola je konano izdana. Uz popis trokova za izdavanje
fermana (ara Turski) fra Stjepan navodi i sve instance vlasti kojima su
se fratri tim povodom obratili:
Za izun Burjuntiu grosha 62: Za Muraselu kadii u Kogniczu gr. 35;
Veziru za Arz, i Arzohal gr. 1,307:18: Bakshisha kavazima kad Fermani doidoshe gr. 158: Kavazbashi Vezirevu na 1, cheshifu g. 330: Alil
Neimarghi gr. 266: Kadii, Muteminu, i Fojnicanima Turcima na obba
cheshifa g. 3,073: Vezir neuze vishe nishta, izvan na poetku, a dade 6
Burjuntia, almu bii dato shto u kakvim Peksheshima g. 832:30.83
Na Porti se za franjevaku stvar zauzeo austrijski veleposlanik u

Istanbulu Franz Freiheit von Ottenfels Geschwind, koji je 12. studenog
1829. uputio pismo Seyyid Mehmed Pertev efendiji, Ris Efendi de la
Citirano u: Bozkurt, 41.
Frazee, 224.
80
Bozkurt, 41.
81
Kemura, 74-75; Matasovi, 251-252; BOA, Hatt- Hmyn, dosya no. 775, gmlek no. 36343, dosya no. 779, gmlek no. 36515, 36515 A, 36515 B, 36499,
dosya no. 437, gmlek no. 22087, 22087 C, 22087 D.
82
Matasovi, 252-253, dok. 1463.
83
Ibid.
78
79
388
Vjeran Kursar
Sublime Porte Ottomane.84 Pored dopisa lokalnih vlasti i molbe austrijskog veleposlanika, pozitivnom rjeavanju franjevake molbe svakako je doprinijela i afirmativna fetva ejhulislama Ysincizade Seyyid
Abdlvehhab efendije.85 Treba imati na umu da su unato odreenoj
liberalizaciji reima restriktivne odredbe erijatskog prava o pitanju izgradnje crkava jo uvijek bile na snazi, ega su bili svjesni i franjevci,
pa su u svojoj molbi, koju je bosanski vezir Ali Namk-paa proslijedio
u Istanbul, istakli tradicionalnu formulu da je obnova u skladu sa starim uenjem (vacz-i kadmi zere).86
Proglasima sultana Abdul Medida I (1839-1861) Hatt-i erf od
Glhane 1839. i Hatt- Hmyn 1856. godine zajamena je puna ravnopravnost izmeu muslimana i nemuslimana, odnosno izmeu svih
osmanskih podanika, koje god viere il crkve oni bili, kako stoji u
Jukievom prijevodu Hatt- erfa.87 Val modernizacije i tanzimatske
reforme sredinom 19. stoljea u potpunosti su izmijenile Carstvo. Neto
sporije, dodue, reforme su dopirale do provincija, ukljuujui Bosnu.
Upravo ta sporost potie fra Ivana Franu Jukia da objavi prijevode
dvaju glavnih tanzimatskih proglasa u svojem asopisu Bosanski prijatelj 1851. i 1861. godine, najvie iz tog uzroka, to su kod nas u
Bosni malo poznati, a jo manje obslueni,88 kako navodi u predgovoru prijevoda Hatt- erfa. U tekstu elje i molbe krstjanah u Bosni i Herceovini, koje ponizno prikazuju njegovom carskom velianstvu sretnovladajuem sultanu Abdul-Medidu napisanom 1850., Juki
istie da ponizne elje i molbe, osnovane po naelu jednakosti, koju
va dobre uspomene otac, i vi njegov vrijedni nasljednik, toliko putah javno i sveano obrekoste, al da se izvede i [u] ivot pretvori kod
nas u Bosni, neprijatne okolnosti ne dopustie.89 No, unato sporosti u
sprovoenju reformi u ivot u Bosni, prema rijeima samoga Jukia bosansko-hercegovaki katolici su tijekom 1850-tih dobili doputenje za
izgradnju pet novih crkava i etiri samostana.90 20. svibnja 1853. godine gvardijani samostana u Fojnici, Kreevu i Kraljevoj Sutjesci uputili
su pismo zahvale sultanu Abdul Medidu za devet sjajnih Fermanah
BOA, Hatt- Hmyn, gmlek no. 437, dosya no. 22087 C. Usp. osmanski odgovor: Ibid., dosya no. 22087.
85
Kemura, 74-75; BOA, Hatt- Hmyn, gmlek no. 775, dosya no. 36343.
86
BOA, Hatt- Hmyn, dosya no. 779, gmlek 36515.
87
Ivan Franjo Juki, Sabrana djela, sv. 2 (Sarajevo: Svjetlost, 1973), 210.
88
Ibid., 207.
89
Ibid., 326.
90
Ibid., 579-581. Vidi tekst fermana o obnovi i proirenju crkve u Kreevu krajem
demzijelahira 1269. / 1-9. travnja 1853. u: Kemura, 79-80. Kemura krivo preraunava datum u 1852. godinu.
84
389
Vaeg Velianstva, u kojim se dopua, da se nainja devet Cerkvih za

Katolike najvirnije podlonike Vaeg Velianstva. U svojem velianju
sultanove velikodunosti gvardijani idu dotle da ga svrstavaju uz bok
autoru ahdname i mitologiziranom franjevakom benefaktoru, Mehmedu Osvajau: Car Abdul Medid jest drugi Mehmed Han, jer to Ovi
Katolicim u Bosni pokloni, pak poslim njega u razliitim vrimenim,
i okolnostim jest jim oduzeto, to Abdul Medid povraati zapoe.91
Dodue, nova graevinsku djelatnost krana izazivala je protivljenje
lokalnih muslimana, no, kako kae Juki, vlada turska na to dobro
pazi, nit jim priputja da nainjeno razore, a poeto obustave, ili ikakvu
zapreku ili smetnju uine...92
Najvie podataka o novom razdoblju u odnosima franjevaca i Porte
nalazimo u kronici fra Jake Baltia, koji kao suvremenik pokriva razdoblje od 1843. do 1882. godine. Balti je i osobno boravio u Istanbulu
u razdoblju od 1847. do 1849., tako da njegovo pripovijedanje doista
predstavlja prvorazredan i autentian izvor.93 Napomenimo jo da je
Balti tijekom boravka u Istanbulu nauio osmanski turski jezik toliko
dobro da je po povratku u Bosnu napisao osmansko-tursku slovnicu,
koja je naalost izgubljena.94
Brojne delegacije franjevaca dolazile su u vie navrata u Istanbul
povodom tzv. Bariieve afere.95 Pored Bea i Rima, u rjeavanje ovoga spora izazvanog od strane bosanskog biskupa Rafe Bariia, koji je
stubokom potresao katoliku organizaciju u Bosni i Hercegovini, umijeala se i Porta. 1843. godine u osmansku prijestolnicu kao izaslanici Provincije Bosne Srebrene stigli su fra Lovro Karaula i fra Marijan
unji. Tom prigodom su uspjeli dobiti povoljan ferman sultana Abdul
Medida, s kojim se svi starinski fermani potvruju i to se tie Bariia raspre, obeno je stavito u fermanu, da nitko fratara kano vjernih
Gkkube Altnda Yaamak. Belgelerin Diliyle Osmanl Hogrs, ur. Cevit Ekici
(Ankara: Babakanlk Basmevi, 2006), 16-18 (faksimil pisma), 12-14 (osmanski
prijevod).
92
Juki, sv. 2, 581. Usp. Noel Malcolm, Povijest Bosne. Kratki pregled (Zagreb Sarajevo: Erasmus Gilda, Novi Liber, Dani, 1995), 167-171.
93
Vidi: R[astislav] Drlji, Podaci o djelovanju bosanskih franjevaca u Carigradu
prema Godinjaku fra Jake Baltia, Franjevaki vijesnik 45, 4-5 (1938), 124-133.
94
Anto Slavko Kovai, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Prilog povijesti hrvatske knjievnosti i kulture (Sarajevo: Svjetlost Narodna i univerzitetska
biblioteka Bosne i Hercegovine Franjevaki provincijalijat Bosne Srebrene,
1991), 49.
95
Vidi: Ilija Kecmanovi, Bariieva afera. Prilog prouavanju istorije Bosne i Hercegovine u prvoj polovini XIX vijeka, Djela, knj. III, Odjeljenje istorisko-filolokih
nauka, knj. 3 (Sarajevo: Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, 1954).
91
390
Vjeran Kursar
podajnika uznemiravati smije itd.96 S druge strane, Bariiev izaslanik

na Porti, fra Frano Migi, nije bio tako uspjean.97 Ipak, nova delegacija
bosanskih franjevaca morala je otputovati u Istanbul 1845., da na Porti raspravi spor sa Bariievim predstavnicima. Konano, 1846. godine
franjevci Bosne Srebrene su dobili presudu u svoju korist, dok je Barii
maknut s poloaja bosanskog biskupa i premjeten u Hercegovinu.98 U
Istanbulu su stvar Provincije branili neki od najsposobnijih franjevaca,
poput fra Lovre Karaule, fra Martina Nedia, fra Marijana unjia, fra
Filipa Paalia i fra Luke Dropuljia.99 Austrija i Rim bili su direktno
involvirani u Bariievu aferu, i to na strani biskupa Bariia. No, ovoga
puta je sama Porta intervenirala u Rimu u bosansku korist preko ekib
efendije, kasnijeg ministra vanjskih poslova (reis ul-kttap), kojeg je pratio fra Filip Paali. Balti istie da je za pozitivan ishod parnice i izdavanje novoga fermana, koji je najbolji, budu posli tanzimata uvedenog
izao, pored franjevakog poslanstva na elu sa fra Marijanom unjiem, zasluan bio i francuski veleposlanik, tradicionalni katoliki zastupnik. Znatnu pomo i posredovanje franjevcima su pruili i poljski emigranti na elu sa knezom Czartoryskim, koji je djelovao iz Pariza, grof
Zamoljski u Istanbulu, kao i Frantiek Zach u Beogradu. Pored stranih
diplomata i politiara za franjevaku stvar se zauzeo i armenski katoliki
patrijarh.100 Prema vijestima iz istanbulskog pisma fra Luke Dropuljia
iz 1845., patrijarh Andon Hassoun (Antonio Hassun) je dobio nalog
Porte, odnosno ekib efendije, da izloi svoje miljenje o sluaju, budui
da je, prema patrijarhovim vlastitim rijeima, njegova zakonska duxnost
to uinit, pravda, i dobbro karstjana, a i naloga Memlechetska zaduxujeme to uinit.101 I Balti pie kako ministarstvo tursko, budu ovu stvar
smatrae kano zakonitu, uini posrednikom ove raspre patriarhu Ermena,
katolika u Carigradu ... koji je moro razuivati i prigledat svu raspru i
turskom praviteljstvu predstavljati.102 Po svemu sudei Porta je patrijarhu armenskih katolika priznavala neku vrstu nadlenosti nad svim ostalim domaim, osmanskim katolicima, za razliku od Franaka, stranih
dravljana, koji su se nalazili pod ingerencijom svojih veleposlanstava.
Pritom treba imati na umu da je armenska katolika zajednica od 1831.
Balti, Godinjak, 106, 105; Drlji, Podaci o djelovanju bosanskih franjevaca, 128.
98
Ibid., 129-130, 132-139; usp. Juki, sv. 2, 585-586.
99
Balti, Godinjak, 128 i passim.; Drlji, Podaci o djelovanju bosanskih franjevaca, 128; Anelko Barun, Svjedoci i uitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene
(Sarajevo Zagreb: Svjetlo rijei, 2003), 250.
100
101
Matasovi, 300.
102
96
97
391
i formalno uivala status katolikog milleta (Katolik milleti), a patrijarh

je pored duhovne vlasti obnaao i odreene svjetovne administrativne
funkcije kao poglavar milleta (millet ba). Stoga ne treba uditi to je
Porta presudu u unutarkatolikom sporu osmanskih dravljana prepustila armeno-katolikom patrijarhu kao osobi koja je osmanski dravljanin
i dravni inovnik.103 U skladu sa naelima proklamirane samouprave,
patrijarh Hassoun je osnovao komisiju sastavljenu od po tri ovika od
milleta krshtenoga ko: tri Ermenina, tri Frenjka, tri Grka, svietovnjaka
i czrkovnjaka, na temelju ijeg miljenja je trebao donijeti odluku.104
Zanimljivo je da niti bosanski franjevci nisu bili skloni uplitanju Francuza Juliena Hillereaua, patrijarijskog vikara, kao najvieg predstavnika
rimokatolike crkve u Istanbulu, budui da je, prema Dropuljievim rijeima, Arczibiskup Frenjski, nash glavni dushman.105
Sam odabir franjevaca za izaslanstvo nije bio sluajan. Predvodnik
izaslanstva, fra Marijan unji, bio je jedan od trojice franjevaca koje je
Provincija uputila na studij u beku Akademiju orijentalnih jezika 1821.
godine. Nakon zavretka trogodinjeg studija, i u unjievom sluaju
specijalizacije u Bolonji kod prof. Josipa Mezzofatija, novopeeni orijentalisti se vraaju u Bosnu i u samostanu Duha Svetoga u Fojnici pokreu prvu kolu za orijentalne jezike, u sklopu koje uskoro nastaju
brojne gramatike i rjenici osmanskog turskog jezika.106 Budui da su i
neki od ostalih lanova izaslanstava upuenih u Istanbul po Bariievoj
aferi, ali i kasnije, dobro znali osmanski turski, moe se zakljuiti da je
fojnika kola orijentalnih jezika poela davati dobre rezultate. Ipak,
prilikom izlaganja problema pred ekib efendijom 1845. godine bosansko izaslanstvo nije eljelo nita prepustiti sluaju, pa je, za vechu
sigurnost, uzelo jo dva prevodioca tercxumana.107
Posebno je interesantna veza franjevaca sa organizacijom poljskih
emigranata na elu sa knezom Adamom Jerzyjem Czartoryskim okupljenih u tzv. Hotel Lambert, koji je dobio ime prema parikoj rezidenciji Czartoryskog.108 Jedan od ciljeva Hotela Lambert na Balkanu bilo
O armenskoj katolikoj crkvi u 19. stoljeu vidi: Frazee, 256-274; Bozkurt, 183-187.
Matasovi, 305.
105
Ibid.
106
Ekrem auevi, A Chronicle of Bosnian Turkology: The Franciscans and the
Turkish Language, u: Markus Koller i Kemal H. Karpat, Ottoman Bosnia. A History in Peril (Madison: The University of Wisconsin Press, 2004), 249-250.
107
Matasovi, 294.
108
O balkanskoj politici Hotela Lambert vidi: Piotr urek, Nova interpretacija geneze Naertanija: Srbocentrizam Hotela Lambert i Hrvati, Scrinia slavonica, 6 (2006), 629-648.
Vidi i: Vaclav Zaek, Bosna u tajnim politikim izvjetajima Frantieka Zacha iz Beograda (1843-1848), Graa, knj. XXI, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 17 (Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1976). Usp. Kecmanovi, 62-67.
103
104
392
Vjeran Kursar
je stvaranje autonomne federacije turskih Slavena pod formalnom

upravom Porte, te u konanici ujedinjenje austrijskih i osmanskih
Slavena. Jednim dijelom je politika Czartoryskog nala na prijem kod
iliraca na elu sa Ljudevitom Gajem, ija je ideja o stvaranju velike
Ilirije bila kompatibilna sa projektom Hotela Lamberta. Kljuni ovjek za uspostavu veze sa Hrvatskom narodnom strankom i ilircima
bio je agent Hotela Lambert u Beogradu, eh Frantiek Zach. U Beogradu 1844. Frantiek Zach i Stjepan Car, kao izaslanik Ljudevita
Gaja, sklapaju ugovor o suradnji Hrvatske narodne stranke i Hotela
Lambert, pri emu su ilirci naelno prihvatili poljsku koncepciju stvaranja junoslavenske drave oko kneevine Srbije. Zach uspostavlja
kontakt i sa pojedinim bosanskim franjevcima, simpatizerima ilirskog
pokreta u Bosni i Hercegovini, prije svega fra Tomom (Josipom) Kovaiem, fra Filipom Paaliem i fra Stjepanom Verkoviem. Hotel
Lambert je u bosanskim franjevcima vidio snagu koja je u kasnijoj
fazi imala provesti veliku katoliku unijatsku akciju na Balkanu, pri
emu bi irenje katolicizma i/ili crkvene unije stvorilo branu prema
pravoslavlju i irenju ruskog utjecaja. Za ove ideje Poljaci su nastojali
privui i Rim. U sporu izmeu biskupa Bariia i bosanskih franjevaca Hotel Lambert je vidio priliku da se uklanjanjem Bariia kao
austrijskog eksponenta ukloni i austrijski utjecaj iz Bosne, te je stoga
stavio usluge svojih agenata u Istanbulu, Rimu i Beogradu na raspolaganje Provinciji Bosni Srebrnoj.109
Franjevci su uskoro uvidjeli nunost utemeljenja stalne misije u
osmanskoj prijestolnici, kako za potrebe duhovne skrbi za rastuu
zajednicu hrvatskih, dalmatinskih i uope katolikih iseljenika sa
junoslavenskih prostora, tako i sa ciljem uspostavljanja vlastitog
predstavnitva u novim politikim okolnostima, odnosno, kako pie
Juki:
(...) iz obzira duhovnog i vremenitog; duhovnog: jer u Carigradu ima
katolikah naeg jezika ljudih izobila, koji su pod imenom Hrvatah poznati; iz Dalmacije i Arbanaske ovdje ili su naseljeni, ili se za vrieme
raznim prometom zabavljaju; osim toga mnotvo mornarah na Lloydovih i turskih parobrodih slueih, koji bi rado sluali rie boju u
narodnom jeziku; iz obzira vremenitog: Carigrad je glavno mjesto sviuh upraviteljstah i sudovah turskih, i po novijoj carskoj naredbi moraju biti ovdje zastupnici i opravnici sviuh narodnostih i vjerozakonah
urek, 636-638. Zaek, 15-34. Vie o kontaktima Zacha i fra Filipa Paalia vidi u:
Miro Vrgo, Fra Filip (Josip) Paali, u: Miro Vrgo, Duhovni stupovi Bosne Srebrene. Neki znaajniji bosanski franjevci od 15. do 20. stoljea (Sarajevo Zagreb:
Svjetlo rijei, 2007), 421-424.
109
393
u Turskoj, dakle i katolici bosanski za tu svrhu potrebito je da imadu

kakvu sgradu, gdje bi se ovi sklonili, i bosanskih katolikah poslove kod
carskog devleta opremali... [istakao V.K.]110
No, silom prilika prvi korak koji su franjevci poduzeli u ostvarivanju ovoga cilja bilo je uspostavljanje uporita ne u samome Istanbulu,
ve u njegovoj neposrednoj blizini. 1845. godine franjevci zalaganjem
fra Filipa Paalia kupuju od kneza Adama Czartoryskog zemljite za
kapelu u anadolskom selu poljskih emigranata Adampolu (dananji Polonezky), udaljenom tridesetak kilometara od Istanbula, a osnovanom
1842. Prema dogovoru sa predstavnikom poljskih imigranata u Istanbulu, Mihailom Czaykovskim, franjevci su trebali duhovno skrbiti o
tamonjim Poljacima, kao i Dalmatincima i bosanskim katolicima, koje
su namjeravali doseliti iz brojne istanbulske zajednice.111 U budunosti je franjevaki posjed u Adampolu trebao odigrati ulogu rasadnika
kadrova za misionarsku djelatnost na Balkanu.112 Pritom je injenica
da su bosanski franjevci bili osmanski podanici, te stoga u prednosti
pred stranim misionarima, bez sumnje prevagnula. Spomenimo jo i
to da su se bosanski franjevci bez veih potekoa sporazumijevali sa
Poljacima, to je bio jedan od preduvjeta za uspjeno pastoralno djelovanje. to se tie unijatsko-misionarskih planova za Balkan, treba istai
da je poljska strana pragmatino pristupala ovome pitanju, gledajui u
katolicizmu prije svega jedan od osnova poljskog identiteta te sredstvo
pogodno za borbu protiv pravoslavno-ruske varijante panslavizma.113 S
druge strane, teko je rei koliko je Paali za ovaj projekt bio politiki,
a koliko strogo vjerski motiviran. Sudei prema okrunici koju je 1858.
izdao kao provincijal, u kojoj izmeu ostalog opominje franjevce da se
ne mijeaju u politiku,114 moglo bi se naslutiti da nije imao osobnog interesa za politiku u uem smislu rijei, unato svojim poznanstvima sa
brojnim osmanskim i europskim uglednim svjetovnjacima i ljudima od
Juki, sv. 2, 582-583. O hrvatskim iseljenicima u Istanbulu u 19. stoljeu vidi dokumentarni film Hrvati na Bosporu, reija: Sran Segari, scenarij: Vjeran Kursar
i Vesna Miovi, Hrvatska televizija, 2011. (prikazano 8. svibnja 2011. u 12.05 sati,
HRT 2).
111
Balti, Godinjak, 138; Rastislav Drlji, Rezidencija Sv. Jurja u Galati, Franjevaki vijesnik, 41, 10-11 (1937), 343; Drlji, Podaci o djelovanju bosanskih
franjevaca, 129; Vrgo, 424-425. O Adampolu (Polonezkyu) vidi: Jerzy S. tka, Adampol. Polska wie nad Bosforom, 2. izd. (Krakov: Klub Przyjacil Turcji,
1992); Lucyna Antonowicz-Bauer, Polonezky. Adampol, prev. Yeim Santepe, 2.
izd. (Istanbul: stanbul Kitapl, 2006).
112
urek, 637-638.
113
Usp. tka, Adampol, 169-170.
114
Vrgo, 428.
110
394
Vjeran Kursar
vlasti. Njegovo djelovanje bilo je voeno prije svega interesima Provincije i katolike crkve, na nain kako ih je on shvaao. 1853. godine Paali
daje izjavu austrijskom agentu u Bykdereu u Istanbulu protiv fra Rafe
Bariia da kao hercegovaki vikar posredstvom francuskog konzula u
Sarajevu nastoji ponovo podvrgnuti bosansku Provinciju svojoj vlasti.115
Neko mrska Austrija nakon okonanja Bariieve afere ponovno postaje zatitnica bosanskog katolianstva kojoj se franjevci rado utjeu. Stoga, inzistiranje na strogo politikoj motiviranosti franjevaca i njihovom
politikom ilirizmu i proto-jugoslavenstvu, kao i anti-austrijanstvu, prema mojem miljenju, treba uzeti sa odreenom rezervom.116 Kontakata
sa srpskom vladom i Garaaninom je bilo dosta tijekom tzv. Bariieve
afere, no, izgleda da su obje strane u intenzivniju suradnju bile uvuene
vie zahvaljujui Frantieku Zachu i koncepcijama Hotela Lambert, nego
temeljem vlastite inicijative i konkretnijih interesa. U promijenjenim
okolnostima franjevci se ponovo tjesnije veu uz Austriju. Zbog toga ih,
kako prenosi austrijski generalni konzul u Sarajevu Atanackovi 1853.,
pred osmanskim velikodostojnicima optuuje i lokalni grki mitropolit
Prokopije, izjavivi da se ne smije vjerovati franjevcima jer su oni vie
austrijski nego osmanski podanici.117 Ipak, to dakako nije znailo da su
kontakti sa Beogradom bili u potpunosti prekinuti.
Zamisao o prevoenju bugarskih pravoslavaca na katolianstvo rukovodila je Paalia i 1859. godine kada se izravno obratio austrijskom
generalnom konzulu u Sarajevu E. Rssleru. Kako saznajemo iz Rsslerova pisma grofu Rechbergu u Be, Paali je traio potporu Bea za
preuzimanje bugarske misije iz ruku talijanskih pasionista. Pritom je
oekivao da e se austrijska vlada zaloiti kod apostolskog nuncija i
rimske Kongregacije za njegovo imenovanje na poziciju komesara ovoga projekta u Istanbulu, s obzirom na njegove veze sa Bugarima, poznavanje jezika, kao i injenicu da kao osmanski podanik ne bi izazvao
nepovjerenje Porte. Paali dodaje da podrka jaanju katolianstva u
slavensko-turskim zemljama predstavlja ne samo vjersku dunost
katolike Austrije, ve istovremeno i znai suzbijanje pogubnog ruskopravoslavnog utjecaja.118
Berislav Gavranovi, Bosna i Hercegovina od 1853.-1870. godine, Graa, knj. IV,
Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, knj. 2 (Sarajevo: Nauno drutvo N. R. Bosne
i Hercegovine, 1956), 58-59.
116
Vidi npr. Kecmanovi, 68-102.
117
Gavranovi, 33. Krzlich entbldete er sich nicht, vor einigen vornehmeren Regierungsbeamten zu sagen, man habe sehr Unrecht den Franziskanern zu trauen, weil
sie mehr sterreichische als trkische Unterthanen seyn.
118
Gavranovi, 216-218. Vidi i izvornu Paalievu predstavku: Ibid., 218-219. Usp.
Vrgo, 430.
115
395
Prema kroniaru Baltiu, to potvruju i poljski izvori, najvanija

osoba u vrijeme nastanka bosanske kapele u Bitiniji, kako se posjed
u Adampolu naziva u franjevakim izvorima, bio je fra Lovro Karaula
(polj. Franciszek Karaua), koji, kao nastojnik, s velikim nastojanjem i svojim energinim postupanjem ovog lita [1846., op. V.K.] kapelu doista lipu od kamena s ciglom pokrivenu pet soba imajui dovri,
koja stade oko 30 kesa.119 Crkva je bila posveena Sv. Ani. No, njena
je datacija, to se tie ostalih izvora, ipak neto kompliciranija. tka
na temelju pisma istanbulskog agenta Czaykowskog Czartoryskom u
Pariz, u kojem trai sliku Sv. Ane i druge ukrase za kapelu, jer je dom
franciszkanw zavren, a kapela Sv. Ane je toga dana trebala biti posveena, zakljuuje da je crkva izgraena dvije godine po osnivanju
sela, tj. 1844.120 S druge strane, dananji natpis na ulazu u crkvu Majke
Boje Czestochowske u Polonezkyu kae da je crkva posveena Sv.
Ani izgraena 1842. godine, dok je 1914. ista crkva posveena dananjoj nebeskoj zatitnici.121 U stvari ne radi se o istoj graevini, budui
da je, prema izvjetaju fra Konrada Piramowicza koji je stigao iz Pariza u Adampol 1862., posjed bosanskih franjevaca ve dulje vrijeme
bio naputen i nalazio se u vrlo loem stanju. U ovakvim okolnostima,
1867. Poljaci su poeli graditi novu, drvenu crkvu, koja je dovrena
dvije godine kasnije.122 Ract pak donosi etvrtu verziju prema kojoj su
crkvu izgradili izvorni vlasnici zemljita u Bitiniji, osnivai Ferme
Saint Vincent, francuski lazaristi sa sjeditem u Istanbulu, i posvetili
je Sv. Ani 25. srpnja 1840., iste godine kada je farma i osnovana.123
U nemogunosti uvida u originalne dokumente, sklon sam kao godinu
izgradnje bosanske kapele, uz odreenu rezervu, prihvatiti 1846. koju
podastire fra Jako Balti, koji je i sam za vrijeme boravka u Istanbulu
(1847-1849) vrio pastoralnu dunost i u Adampolu.124 Tome u prilog
govori i injenica da su bosanski franjevci ugovor o kupnji imanja od
Czartoryskog sklopili 1. oujka 1845., pa ne izgleda logino da su izgradili crkvu i kuu prije samog sklapanja ugovora.125 to se tie Ractove vijesti o izgradnji kapele 1840. godine, mogue je da se radilo o
manjoj, vjerojatno drvenoj kapeli na ijem mjestu su Bosanci podigli
kamenu graevinu, ukoliko se nije radilo o dvije istoimene kapele, to
je manje vjerojatno.
Balti, Godinjak, 139. Usp. tka, Adampol, 170.
tka, Adampol, 170.
121
Vidi fotografiju natpisa u: Antonowicz Bauer, 36.
122
tka, Adampol, 170-171.
123
Ract, 186.
124
Balti, Godinjak, 157-158.
125
Vidi: Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 342.
119
120
396
Vjeran Kursar
Karaula se kasnije vratio u domovinu, a njegovo djelovanje su

nastavili drugi franjevci, poput
fra Andrije Kujundia i fra Marijana unjia, koji se nakon to je izabran za provincijala vratio u
Bosnu krajem 1847.126 U poljskoj literaturi se navodi da je od 1847.
godine u Adampolu boravio i fra Filip Paali, koji slovi i kao prvi
duchowny administrator poljske kolonije.127 Poljski kolonisti, a radilo se veinom o bivim vojnicima, izbjeglim pred Rusima 1830.,
dezerterima prisilno unovaenim u rusku carsku vojsku, ili ratnim zarobljenicima, odnosno robovima koje je Czartoryski dao otkupiti u
Istanbulu, uglavnom nisu bili ljudi vini poljodjelstvu. Povrh toga, i
zemlja koju su zaposjeli nije bila rodna, na to se ali i Balti, dok se
sva plodna zemlja nalazila u vlasnitvu posjednika iftluka, francuskih lazarista, zbog ega dolazi do sukoba i napetosti.128 Franjevci su
iteljima Adampola pored pastoralne skrbi pruali i praktinu pomo,
u emu se posebno istakao Paali, koji je pridonio i materijalnom
razvoju kolonije pouavajui koloniste osnovama poljodjelstva, uzgoju voa i povra, te uvoenjem vinove loze, koja se, meutim, zbog
nepovoljnih sjeverozapadnih vjetrova nije uspjela odrati. Paali je,
takoer, nastojao sprovesti u djelo ideju o potpunom otkupu zemljita od lazarista, za to je uspio privui i naklonost vrhovnog vojnog
zapovjednika Carstva, Omer-pae Latasa. Meutim, uslijed spleta raznih okolnosti, do ostvarenja plana tada ipak nije dolo.129 Krajem
1840-ih ili poetkom 1850-ih bosanski franjevci prestaju stalno boraviti u Adampolu, i umjesto toga putuju jednom tjedno iz tridesetak
kilometara udaljenog Istanbula da odre misu. Pritom su vjerojajtno
stalno boravite imali u crkvi Santa Maria Draperis, kao to je to bilo
u Baltievom sluaju:
Naa je dunost, kad smo dvoica bili, da jedan ree misu na 8 sahata na
latinsku u sv. Marii, gdi se Hrvati kupe mlogi, a drugi na kolonii Poljacim. Ovo smo inili brez ikakva dohotka. U sv. Marii ie lemozina manastiru, samo to smo mi imali jelo i jednu sobu, a na kolonii siromani
Poljaci i Dalmatini od nas iu kruha.130
Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 342.
Jerzy S. tka, Sownik Polakw w Imperium Osmaskim i Republice Turcji (Krakov: Ksigarnia Akademicka, 2005), 244; Pawe Zikowski, Adampol (Polonezkioj). Osada Polska w Azji Mniejszej (Poznan, 1929), 24.
128
Balti, Godinjak, 157, 139; Antonowicz-Bauer, 22; tka, Adampol, 69-70.
129
tka, Adampol, 59, 69-70, 170; tka, Sownik Polakw, 244.
130
Balti, Godinjak, 157. Usp. tka, Adampol, 170. Ovu praksu putovanja jednom
tjedno iz Istanbula u Polonezky radi pastoralne slube danas obavlja fra Dariusz
Winiewski, poljski franjevac konventualac iz crkve Sv. Ante na stiklal Caddesi, u
etvrti Beyolu (nekadanja Pera).
126
127
397
Razloga za naputanje kolonije u Adampolu bilo je nekoliko. Do

planiranog naseljavanja Dalmatinaca i bosanskih katolika, izuzev rijetkih iznimaka, nije dolo, to je obesmislilo itav projekt. Drugi razlog je bio ekonomske prirode, to je ujedno bio i razlog nedolaska
iseljenika iz Istanbula neplodnost zemlje i, u konanici, neisplativost
itavog pothvata.131 Najkasnije krajem 1850-ih bosanski franjevci u
potpunosti naputaju Adampol, tako da je, kao to je ve reeno, 1862.
njihov dom bio ve nekoliko godina naputen, u ruevinama, i praktiki neprikladan za stanovanje.132 Konano, 1877. godine fra Grga
Doen, upravitelj rezidencije Sv. Jurja u Istanbulu, prodaje za 1.000
franaka (50 napoleona) franjevaki posjed Poljacima, koje je zastupao
dr. Drozdowski.133
Do kupnje trajne rezidencije u Istanbulu franjevaka poslanstva su
boravila na razliitim lokacijama u gradu. Tijekom Bariieve afere franjevci su u poetku su boravili u iznajmljenim sobama u atal Hanu, u
blizini damije Sultana Bajazida i Velikog bazara (Kapal ar) u samome Stambolu u uem smislu rijei, u skladu sa naredbom vlasti.134 U
razgovoru sa armeno-katolikim patrijarhom Hassounom franjevaka
delegacija je iskazala elju za preseljenjem iz prilino udaljenog Stambola na suprotnu obalu Zlatnog roga, na Galatu i Peru, gdje su se nalazile vane institucije poput Armeno-katolike patrijarije i zapadnoeuropskih veleposlanstava, kojima su se franjevci utjecali radi dovrenja
spora. Ktome, u Stambolu, u mahali kojom je dominirala Bajazidova
damija, nije postojala crkva u kojoj bi franjevci mogli sluiti mise,
dok su franaka Galata i Pera pruale izbor od sedam katolikih crkava. Patrijarh Hassoun je potom uspio dogovoriti smjetaj za fra Lovru
Karaulu i fra Marijana unjia u samostanu Sv. Benedikta na Galati,
kojim su upravljali francuski lazaristi, a nalazio se u neposrednoj blizini armeno-katolike katedrale Svetog Spasitelja i patrijarije. Fra Luka
Dropulji bio smjeten kod talijanskih benediktinaca u samostanu Sv.
Petra i Pavla u blizini Galata kule. Neto kasnije, Dropulji se preselio
u samostan franjevaca Santa Maria Draperis u Peri.135
Balti, Godinjak, 138-139, 157.
tka, Adampol, 170. Usp. Ract, 189. Ract smatra da su bosanski franjevci otili
1858. godine.
133
Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 343, 347-348.
134
Matasovi, 299; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 341. Za toan poloaj hana vidi
Goadov plan Istanbula iz 1904. godine, Plan dassurance de Constantinople u:
Charles Edouard Goadn stanbul Sigorta Haritalar, pripr. rfan Dadelen (Istanbul: stanbul Bykehir Belediyesi, 2007), fol. 14.
135
Matasovi, 299-300. Vidi: Charles Edouard Goadn stanbul Sigorta Haritalar,
fol. 27, 29, 37.
131
132
398
Vjeran Kursar
Uvidjevi da adampolski projekt nee zaivjeti u oekivanoj mjeri,

Paali je odluio priskrbiti Bosni Srebrenoj predstavnitvo, odnosno
agenciju, u samoj osmanskoj prijestolnici, koja bi, kako objanjava
Jeleni, zastupala one stvari, koje su ili bile pridrane Visokoj Porti
ili bi ih Visoka Porta uljed apelacije rjeavala.136 29. kolovoza1853.
Paali od carigradskog apostolskog vikara Hillereaua kupuje staru
crkvu Sv. Jurja na Galati sa itavom samostanskom zgradom, nekadanje sjedite apostolskog vikarijata, za milijun osmanskih lira.
Prema drugim izvorima, radilo se o 100.000 forinti, to je otprilike
isti iznos, odnosno 83.333 forinti i 20 kruna sr. Pored Hillereaua i
Paalia kao agenta Bosanske Provincije, kao svjedoci su navedeni i
o. Marko Bonjak, te uglednici levantinske Pere Carlo Testa, Bartolomeo Schiaffi i Agostino God.137 Paali je ovaj kompleks kupio, kako
je navedeno na njegovoj nadgrobnoj ploi koja se nalazi pokraj oltara
u crkvi Sv. Jurja, za korist duhovnu jugo katol. Slavianah. Da
bi namakao potreban novac Paali je poeo prikupljati dobrovoljne
priloge i milodare u europskim prijestolnicama Beu, Peti i Parizu,
a preporuke za prikupljanje milodara dobio je od francuske i austrijske vlade, vlastitog provincijala fra Andrije Kujundia, kao i biskupa
Strossmayera.138 Kako se sama crkva nalazila u dosta loem stanju,
nuna je bila njena obnova. Godine 1854. crkva je obnovljena doputenjem sultana Abdul Medida i zahvaljujui pomoi austrijskog internuncija u Istanbulu baruna Karla Ludwiga von Brucka, to je ovjekovjeeno na kamenom natpisu u samoj crkvi.139 Iste godine Paali
sklapa poseban ugovor sa von Bruckom temeljem kojega Austriji na
pet godina iznajmljuje prostor u sklopu kompleksa Sv. Jurja za smjetaj austrijske bolnice, mornarikog ureda i konzularnog zatvora, uz
Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, 288.
Arhiv samostana Sv. Katarine, Kreevo. Copie de lettres, 2-VI-31. Carigradski
kolegij. Rijet. 9. Prijepisi isprava 1854.-1866, Prijepis dokumenta o kupnji crkve
Sv. Jurja iz arhiva bosanske rezidencije Sv. Jurja na Galati, Istanbul, 29. kolovoz
1853., str. 1 (nenumerirano). Vidi i: Juki, sv. 2, 582-583; Drlji, Rezidencija
Sv. Jurja, 343-344; Belin, 302; Marmara, 42; St. Georg in Istanbul (Istanbul:
St. Georgs-Kolleg, 1996), 14. Vie o povijesti crkve Sv. Jurja vidi u: Ract, 143148; Sezer Darnault, 155-159; St. Georg in Istanbul. Drlji pogreno tvrdi da su
franjevci crkvu kupili od kapucina (n.dj., str. 343). Za teaj lire prema austrijskoj
florinti oko 1850. (1 : 0.11) vidi: evket Pamuk, Money in the Ottoman Empire,
1326-1914, u: Suraiya Faroqhi et al., ur., An Economic and Social History of
the Ottoman Empire. Volume 2: 1600-1914 (Cambridge-New York-Melbourne:
Cambridge University Press, 1997), 972.
138
Juki, sv. 2, 583; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 344-345; Vrgo, 426.
139
Belin, 302; St. Georg in Istanbul, 15; Ract, 146.
136
137
399
godinju najamninu u iznosu od 1.800 florinti. Najam je kasnije u vie

navrata produljivan.140
Na provincijskom kapitulu odranom 1855. godine Paali je i slubeno izabran za predsjednika Carigradske rezidencije Sv. Jurja na Galati (Residentia Constantinopolitana ad S. Georgium Gallata), dok je za
vikara rezidencije postavljen fra Marko Bonjak.141 Paali je tada bio i
drugi put biran za kustoda Provincije, te je zbog ove dunosti u upravi
Provincije od 1853. vei dio vremena proveo na putu izmeu Bosne
i Istanbula.142 Sljedee godine Paali je ponovno izabran za kustoda
Provincije i predsjednika Carigradske rezidencije, u ijem su sastavu
sada djelovala etiri franjevca. Uz Paalia i Bonjaka, koji je postao
potpredsjednik rezidencije, izabrani su i fra Laurencije Vuci kao vikar,
te fra Jozo Rado kao propovjednik (concionator).143 Na kapitulu odranom 1857. godine Paali je izabran za provincijala, pa ga je priroda
ove dunosti vezala uz Bosnu i udaljila iz Istanbula sve do 1860., kada
prestaje obnaati ovu ast.144 Na mjestu predsjednika rezidencije Paalia nasljeuje fra Marko Bonjak, dok vikar postaje fra Antonio Alaupovi.145 ini se da se rezidencija Sv. Jurja nala u dugovima, budui
da je 1856. fra Marko Bonjak kao vikar temeljem pristanka austrijske
vlade i posredstvom austrijskog konzulata sklopio ugovor sa jednom
pomorskom zakladom iz Trsta (fondo della Marina) o posudbi 30.000
forinti, uz otplatu 1.800 forinti godinje na ime kamata i glavnice do
potpune otplate duga.146 1858. godine Bonjak i Alaupovi potvreni
su u funkcijama predsjednika i vikara, a izabrana su i dva nova lana
Carigradske rezidencije, i to fra Josip Rado kao prokurator i fra Bla
Dominikovi kao kapelan austrijske bolnice.147 Godinu dana kasnije tu
Arslan Terziolu, stanbuldaki Avusturya Macaristan Hastanesi Ve Trk
Tbbnn Batllamas Asndan nemi, u: Arslan Terziolu i Erwin Lucius,
ur., Trk Tbbnn Batllamas. Glhanenin 90. Kurulu Yldnm Ansna 1115 Mart 1988de Ankara ve stanbulda Yaplan Simpozyuma Sunulan Bildiriler.
Verwestlichung der trkischen Medizin. Berichte des Symposions anlsslich des 90.
Grndungsjahres der Militrmedizinischen Akademie Glhane vom 11.-15. Mrz
1988 in Ankara und Istanbul (Istanbul: Arkeoloji Ve Sanat Yaynlar, 1993), 73-74.
141
Arhiv Provincije Bosne Srebrene, Sarajevo. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, III, 169.
142
Ibid., 168; Vrgo, 425.
143
Protocollum, III, 176-177.
144
Ibid., 193. Vrgo, 426-434.
145
Protocollum, III, 194.
146
Arhiv samostana Duha Svetoga, Fojnica. Carigrad, isprava austrijskog konzulata u
Istanbulu od 3. oujka 1856. Usp. Juki, sv. 2, 583; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja,
346-347.
147
140
400
Vjeran Kursar
je samo Alaupovi kao predsjednik, i Dominikovi kao vikar i kapelan

bolnice.148
ini se da su bosanski franjevci vrili dunost kapelana austrijske bolnice od samog useljenja bolnice u prostor rezidencije Sv. Jurja. No, prema vijesti da je i fra Jako Balti sluio kao kapelan u austrijskoj bolnici
za vrijeme svog boravka u Istanbulu (1847-1849), dok se bolnica jo nalazila na Taksimu u Feridiye sokaku, oito je da je ta veza uspostavljena
ranije.149 Dodue, u svome ljetopisu Balti izravno ne spominje rad u bolnici, ve samo napominje da je u vrijeme njegovog boravka u Istanbulu
izbila kolera, pa je tribalo bolesnike opremat.150 Franjevci su nastavili
obavljati ovu humanu dunost do kraja svog boravka u Istanbulu.151
Paali se za vrijeme svoga provincijalijata zamjerio mnogim franjevcima zbog naina rukovoenja Provincije, a posebno je otar prema njemu Balti, koji mu predbacuje da je branio graenje novih samostana i
crkava u Bosni, a sve novce slao u Istanbul za potrebe rezidencije Sv.
Jurja. Paaliu je osobito zamjereno to to je za vizitatora i predsjedatelja
provincijskog kapitula doveo stranca, Ivana od Kandije.152 Na kapitulu
1860. izabran je Paaliev kandidat za provincijala, a on sam je izabran
za predsjednika Carigradske rezidencije. Za potrebe vraanja dugova Sv.
Jurja Paali je iao u collectu u Maarsku, no, na tome se putu teko
razbolio.153 1861. Paali je ponovo izabran za predsjednika rezidencije
u Carigradu, sa Filipom Kuniem kao potpredsjednikom.154 Po savjetu lijenika otiao je u Carigrad na lijeenje, no, nakon tri mjeseca provedena
na Galati, 17. rujna 1861. Paali umire u 56. godini ivota. Pokopan je u
crkvi Sv. Jurja, gdje mu se i danas nalazi nadgrobna ploa. Prema pisanju
Zagrebakog katolikog lista u Dopisu iz Carigrada 26. rujna 1861., na
Paalievom sprovodu okupilo se preko dvije tisue ljudi.155
Ibid., 214.
Jako Matkovi, ivot o. Jakova Baltia (1813-1887) (Sarajevo: Naklada Seraf/skog/ Perivoja, 1908). Na alost izvorno izdanje ovoga djela mi je bilo nedostupno, pa sam koristio grafiki neprelomljen tekst kojeg mi je ustupio fra Marko Karamati, kojemu ovom
prilikom iskreno zahvaljujem. Poglavlje Baltia javni rad u Carigradu pa u Bosni, str. 7.
O austrijskoj bolnici prije preseljenja u rezidenciju Sv. Jurja vidi: Terziolu, 72-73.
150
151
Vidi: Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 351-352, i passim.
152
Arhiv samostana Sv. Franje Asikog, Gua Gora. Jakov Balti, estite osobe redovnikah i svitovnjakah u Bosni (u Docu 1873.), 17 (rukopis). Balti, Godinjak,
215-217; Vrgo, 430-434.
153
Vrgo, 434.
154
155
Zagrebaki katoliki list, br. 42, god. 12 (1861), 333-334; Drlji, Rezidencija Sv.
Jurja, 345-346; Vrgo, 434.
148
149
401
Paali se za odravanje misije u Istanbulu zaduivao na raznim

stranama, prikupljao novac u collectama kako u Bosni, tako i u Austriji, pa i ire. Dugovanja gostinjca Sv. Jujra izgledala su nerjeiva,
pa se tako i veina sauvanih dokumenata vezanih uz Carigradsku
rezidenciju odnosi upravo na zaduivanje.156 Balti tako prigovara da
je Paaliu s. Giorgio bio vaniji od podizanja crkava i samostana
u samoj Bosni, i sve bi vutro u Carigrad, gdi bi se ega dohvatio.157
Takvim postupanjem je i Provinciju doveo u probleme jer je iza sebe
ostavio dug od 45.000 groa.158 Ipak, Baltieve optube da nije bio
prijatelj Bosni, mlogo bo obei s Turcim, i Madjarim..., te da nije
bijo prijatelj ni Dravi Redovnikoj,159 ipak treba odbaciti kao preotre. Paali je bio ovjek koji je gledao na problem Bosne u jednome
irem kontekstu, vidjevi u Istanbulu kao prijestolnici mjesto gdje bosanski franjevci moraju pod svaku cijenu imati svojega predstavnika,
pogotovo u vremenu Tanzimatom nagovjetenih sloboda. Za dugoronu dobrobit katolike Bosne Paali je obilazio i ostale europske
prijestolnice, provevi tako vei dio svoga ivota na putovanju. Neki
u njegovom djelovanju nisu vidjeli direktni interes i korist za Bosnu Srebrenu, predbacujui mu velike trokove koje je njegov projekt
iziskivao, gotovo konspirativnu komunikaciju sa stranim dvorovima,
diplomatima i drugim uglednicima, te pomalo autoritarno vladanje na
unutarnjem planu dok je bio provincijal. Miljenja sam da je Paali
vidio ire i dalje od mnogih suvremenika, jer je upravo njegovo djelovanje u Istanbulu, kao i u drugim europskim centrima, te konspiriranje sa poljskim emigrantima, stranim diplomatskim predstavnicima
u Istanbulu i osmanskim paama, vie puta Provinciji donijelo korist.
Upravo njegovo djelovanje iz sjene tijekom tzv. Bariieve afere uvelike je pridonijelo za bosanske franjevce pozitivnom rjeenju ovoga
dugogodinjeg spora. Predstavnitvo u Istanbulu omoguilo je Provinciji direktan i blagovremen pristup Porti i europskim veleposlanstvima, pa stoga i lake potvrivanje povlastica i izdavanje novih. Prema sudu Julijana Jelenia, istaknutoga carigradskoga agenta najvea
zasluga ide, to je obranio povlastice, kojim se i bosanski Franjevci i
katolike crkve u Bosni oslobagjaju od svih nameta, kojim ih sredinom devetnaestoga stoljea neprijatelji krsta pokuae opteretiti.160
Vidi: Arhiv samostana Sv. Katarine, Kreevo. Carigradski kolegij, passim; Arhiv
samostana Duha Svetoga, Fojnica. Carigrad, passim.
157
Balti, estite osobe redovnikah, 17.
158
159
Balti, estite osobe redovnikah, 17.
160
Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, 289.
156
402
Vjeran Kursar
Istovremeno, rezidencija u Carigradu imala je veliku ulogu i u ivotu hrvatske katolike zajednice koja je tada narasla na nekoliko tisua pripadnika zahvaljujui velikom priljevu ekonomskih iseljenika.
Kako pie Batini, u crkvi sv. Jurja, pod carskom zatitom, hrvatski
se propovijedalo i molilo, u bolnici su imali domaega duobrinika,
kod otomanskih oblasti vjeta zagovornika.161 Paali se iskazao i
kao jedna od kljunih osoba pri oslobaanju fra Ivana Frane Jukia iz
zatoenitva u Istanbulu. Znakovito je da su i ovoga puta u akciju bili
ukljueni uhodani franjevaki zastupnici, poput austrijskog generalnog konzula Antuna Mihanovia, internuncija Klecla, Francuske, te,
kao i prilikom tzv. Bariieve afere, armeno-katolikog patrijarha.162
Osim toga, Paali se zauzimao i za bosanske begove koji su bili prognani iz domovine iz politikih razloga.163 ak niti optuba da je kao
provincijal zanemarivao Bosnu i upuivao sva sredstva u Carigradsku
rezidenciju nemaju osnova budui da je Paali prikupio novac i za
gradnju kole pokraj crkve Sv. Antuna u Sarajevo.164 U svakome sluaju, kada se podvue crta, moe se zakljuiti da je cjelokupno Paalievo djelovanje bilo usmjereno na dobrobit Provincije i katolianstva,
kako u Bosni, tako i u Istanbulu, a nipoto ne na stjecanje osobne
koristi. U tome smislu se o Paaliu izrazio i apostolski vikar u Istanbulu Paolo Brunoni koji je, prema pisanju Zagrebakog katolikog
lista, izjavio da je umro poslanik apotolski, koj je ne svoju slavu, ne
svoju korist, nego slavu i potenje Boje traio.165
Naalost, zavjetaj umirueg Paalia svojoj brai i prijateljem,
da gledaju, da neizputaju iz rukuh toli sveti, koli hasnoviti za na narod zavod, ve da idju i trae pomoi u dobrih kranah, te ga duga
oslobode, i tako ovo jednovjerne i jednojezine brae dvostruko dobro
uzuvaju,166 nije odran, unato trudu njegovih nasljednika, prije svega zbog nemogunosti vraanja dugova i prikupljanja sredstava za normalno funkcioniranje rezidencije. Fra Josip Rado, koji je predsjedao
Mijo V. Batini, Franjevaki samostan u Fojnici od stoljea XIV.-XX. (Zagreb: Tiskara i litografija C. Albrechta, 1913), 143.
162
Vidi pisma ukljuenih stranaka u: Ivan Franjo Juki. Dokumentarna graa
(Sarajevo: Muzej knjievnosti Bosne i Hercegovine, 1970), 187-188, 190-195,
199-203.
163
Batini, 143; Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, 289; Vrgo, 435-436; A. S.
Kovai, Paali, Filip, u: Franjo Emanuel Hoko, et at., ur., Hrvatski franjevaki
biografski leksikon (Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea i Vijee franjevakih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 2010), 431.
164
Zagrebaki katoliki list, br. 42, god. 12 (1861), 334.
165
Ibid.
166
Ibid.
161
403
rezidencijom od 1864. do 1868., zbog tekog financijskog stanja je bio

prisiljen dii novu pozajmicu od Teodora Baltadije u iznosu od 30.000
forinti. I upravo je taj dug na koncu doveo rezidenciju u nemoguu
poziciju iz koje se vie nije bilo izlaza, kako to objanjava fra Domin
Andri u pismu definitoru u Sutjesci 9. listopada 1879:
Odakle emo dakle ove dugove isplatit ako ne prodademo u Stambolu
barem Ospitala. A kada prodademo Ospital gdje nam i jest snaga, onda
taenam Residentia, koja se brez Ospitala uzdrat nemoe izvan da
opet u dug pade pak da ju Provincia odraje. Kadasu dosadanji praesidenti koji vie koji manje, svaki u dugu ostao, jo su primali za slubu
bolesnikoh u Ospitalu na mjesec po 87 forinti, kako nee ostat u dugu
kad nestane potpore od Ospitala?167
Rasprodaja imovine je zapoela 1877., kada je, kako je ve spomenuto, predsjednik rezidencije u razdoblju od 1875. do 1877., fra Grga
Doen, Poljacima prodao franjevako imanje u Adampolu.168 1879.
trebalo je isplatiti dug Baltadiji, no, kako novca nije bilo, fra Stipo Ladan, novi predsjednik rezidencije, i franjevaki sindik Michael
Timoni, uspjeli su zainteresirati za sudbinu rezidencije biskupa Strossmayera, koji intervenira u Beu i nagovara austrijsku vladu da na
sebe preuzme franjevako dugovanje. No, unato aranmanu sa Austrijom, poloaj Sv. Jurja se i dalje pogoravao, sve dok 1882. Ladan
ne odluuje prodati rezidenciju u Galati austrijskim lazaristima, kao
jedino preostalo rjeenje.169 Sporazum o prodaji rezidencije je sklopljen 14. rujna 1882. godine u Istanbulu izmeu Ladana kao predsjednika rezidencije Sv. Jurja i Timonija kao franjevakog sindika, te
o. Petera Konrada Stroevera, kao predstavnika lazarista.170 Nakon to
je kupoprodaju dozvolio bosanski provincijal fra Ilija avarovi, pristupilo se sklapanju konanog ugovora, koji je potpisan 25. studenog
1882. u kancelariji apostolskog vikarijata u Istanbulu. Michael Timoni se ponovo javlja u ulozi franjevakog sindika, a uz predsjednika
rezidencije Ladana bosansku stranu zastupa i fra Rafael Babi. U ime
lazarista ugovor je potpisao Stroever. Rezidencija je prodana za 7.500
lira, od ega je franjevcima odmah isplaeno 3.000, dok su preostali iznos lazaristi trebali otplaivali u obrocima uz kamate do 1897.
Arhiv samostana Duha Svetoga, Fojnica. Carigrad, Pismo fra Domina Andria od
9. listopada 1879. Usp. Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 346-347; Protocollum, III,
284, 306, 350, 384.
168
Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 347-348. Usp. Protocollum, IV, 82, 103, 132.
169
Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 348-350.
170
Arhiv crkve Sv. Jurja, Istanbul. Ugovor (Contrat) od 14. rujna 1882.
167
404
Vjeran Kursar
godine.171 U pismu Flandorferu Stroever je, ushien dobro obavljenim

poslom, pobrojio to je sve spadalo u posjed upravo kupljenog Sv.
Jurja: 1) austrijska bolnica, 2) veliki austrijski zatvori, 3) dva ili tri
ureda austrijske mornarice (uffice Austriaco della Marina), 4) prekrasna crkva zajedno sa svim crkvenim namjetajem i priborom, 5) mali
samostan sa osam soba i kuhinjom, te tri terase, 6) dva manja dvorita,
7) lijepa mala bata, i 8) terasa na vrhu zgrade sa najljepim pogledom
na itavi Istanbul. Stoever dodaje da niti jedna kua sveenika ili
sestre nema takav pogled.172
Treba istaknuti da je Provincija odluku o prodaji rezidencije Sv. Jurja donijela u okolnostima prelaska Bosne i Hercegovine pod austrougarsku upravu (1878), uslijed ega odravanje stalnog predstavnitva
u osmanskoj prijestolnici vie nije bilo aktualno. Pa ipak, 1882. prisutnost bosanskih franjevaca u gradu na Bosporu nije sasvim prestala. Fra
Rafael Babi nastavlja vriti slubu kapelana u austro-ugarskoj bolnici.
Do 1885. je stanovao sa lazaristima, a potom seli u samostan Santa
Maria Draperis, nacionalnu crkvu austro-ugarskih podanika.173 Interes
franjevaca za ostanak u Istanbulu i nakon prodaje rezidencije Sv. Jurja
vjerojatno se moe protumaiti potrebom za pastoralnim djelovanjem
meu hrvatskim iseljenicima. U tome smislu zanimljivo je da je Babi krstio Antonija Laurenicja Zellicha, lana jedne od najuglednijih
obitelji hrvatskih iseljenika u Istanbulu, koja se izuzetno istakla u tiskarstvu.174 1892. Babi naputa Istanbul, a na njegovo mjesto dolazi
fra Ivo ebi-Marui, koji dvije godine kasnije umire u ovome gradu.
Maruia zamjenjuje fra Florijan Nadarevi, koji tu ostaje do 1900. Prema dogovoru sa braom samostana Santa Maria Draperis, u zamjenu
za osigurani smjetaj Nadarevi je morao govoriti 20 misa mjeseno i
pomagati u duhovnoj pastvi. 1900. Nadarevi sa lazaristima uspijeva
dogovoriti zavrnu isplatu duga, i njihov potpuni ulaz u posjed. On potom odlazi, a zamjenjuje ga fra Pakal Dumani, koji je bio posljednji
bosanski franjevac u Istanbulu. 1903. godine Dumani je morao napustiti grad na Bosporu zbog teke bolesti. Tradicionalnu franjevaku
slubu kapelana u austro-ugarskoj bolnicu potom su preuzeli austrijski
lazaristi.175
Arhiv crkve Sv. Jurja, Istanbul. Kaufvertrag, 25. XI. 1882; Drlji, Rezidencija Sv.
Jurja, 350; St. Georg in Istanbul, 16-17.
172
St. Georg in Istanbul, 16-17.
173
Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 350-351; Belin, 278.
174
Santa Maria Draperis, Istanbul. Liber XI Baptizatorum ab anno 1890 usque ad
annum 1897, 49, 179.
175
Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 351-353.
171
405
Franjevci na dunosti u Carigradskoj rezidenciji Sv. Jurja od 1855. do 1879. godine

(prema Protokolu Provincije)176
Godina Predsjednik Potpredsjednik
Vikar
Prokurator Propovjednik Kapelan
1855. Filip Paali
Marko Bonjak
Laurencije
1856. Filip Paali Marko Bonjak
Josip Rado
Vuci
Marko
Antonio
1857.
Bonjak
Alaupovi
Marko
Antonio
Bla
1858.
Josip Rado
Bonjak
Alaupovi
Dominikovi
Antonio
Bla
Bla
1859.
Alaupovi
Dominikovi
Dominikovi
1861. Filip Paali
Filip Kuni
Antonio
Stjepan
Mihael
1862.
Alaupovi
Orlovac
Marijanovi
1863. Josip Rado
Mihael
1864. Josip Rado
Marijanovi
1865. Josip Rado
Nikola Lovri
Josip Rado
1866. (prema Drljiu
Nikola Lovri
do 1868.)
Mihael
1869.
Ivan Juri
Frankovi
Mihael
1870.
Ivan Juri
Frankovi
Bonaventura
1871.
Ivan Juri
Popovi
Bonaventura
1872.
Ivan Juri
Popovi
Stjepan
1873.
Ivan Juri
Mominovi
Stjepan
1874.
Grgo Doen
Mominovi
Bonaventura
1875. Grgo Doen
Popovi
1876. Grgo Doen
Stjepan Ladan
1877. Grgo Doen
Stjepan Ladan
1878. Stjepan Ladan
imun Oroli
1879. Stjepan Ladan
imun Oroli
176
Protocollum, III, 169, 177, 194, 205, 214, 252, 266, 284, 306, 350, 384, 423; IV, 1,
17, 37, 55-56, 69, 82, 103-104, 132, 154-155.
406
Vjeran Kursar
ZAKLJUAK
Iako katolici nisu bili slubeno priznata vjerska zajednica u mjeri u kojoj su ta pitanja bila administrativno ureena sa pripadnicima Pravoslavne ili Armenske crkve, zahvaljujui svjetovnim posrednicima, od
lokalnih trgovaca do diplomata katolikih drava, bosanski franjevci
su, sa ponekad vie, a ponekad manje uspjeha, rjeavali svoje poslove
na osmanskoj Porti. Dubrovaka Republika i Sveta Stolica u Provinciji
Bosni Srebrenoj su vidjele jedinu crkvenu organizaciju sa pravom djelovanja na osmanskom prostoru. Stoga su franjevake usluge u rimskim
misijama i dubrovakim kolonijama za njih bile od iznimne vanosti.
Pored Dubrovnika i Rima, franjevcima redovito pomau i dvije politike velesile, Francuska i Austrija. Sredinom 19. stoljea franjevcima
ruku prua i poljska emigracija okupljena oko Hotela Lambert. Iako
ponekad bivaju uvueni u politike projekte svojih zatitnika, franjevci
uglavnom djeluju pragmatino, i, u skladu sa svojim poslanjem, nastoje u datim okolnostima izvui za sebe i osmansko katolianstvo to
veu korist. Kada sredinom 19. stoljea reorganizacija i liberalizacija osmanske drave omoguuju, tovie, i predviaju ustanovljavanje
predstavnitava sviuh narodnostih i vjerozakonah u prijestolnici, Bosna Srebrena ne oklijeva i osniva rezidenciju Sv. Jurja na Galati unato
visoki trokovima. Planovi predsjednika Carigradske rezidencije fra
Filipa Paalia, koji u to vrijeme vri i dunosti kustoda i provincijala,
bili su u skladu sa ponuenim perspektivama. Meutim, dijelom zbog
prerane Paalieve smrti i velikih trokova, a u najveoj mjeri zbog austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koja je u potpunosti izmijenila
okolnosti, do pune realizacije Paalievog istanbulskog projekta nikada
nije dolo.
BOSANSKI FRANJEVCI I NJIHOVI PREDSTAVNICI NA
OSMANSKOJ PORTI
Saetak
Dobivanje fermana i ostalih isprava koje su utvrivale prava i povlastice bosanskih katolika, iziskivali su od franjevaca dosta financijskih
sredstava, ali i diplomatske vjetine u komunikaciji sa niim lokalnim
vlastima, bosanskim vezirom, kao i samom Portom. Pritom franjevci
u odnosima sa lokalnim vlastima djeluju uglavnom samostalno, dok
u odnosima sa viim instancama veinom trae posredovanje svjetovnjaka, od domaih trgovaca sa vezama u Istanbulu, do diplomatskih
407
predstavnika katolikih drava na Porti. Najee se radilo o poslanicima drava kojima je Porta priznavala pravo duhovnog skrbnitva
nad osmanskim katolicima, poput Francuske, Austrije, i naravno, Svete
Stolice. Posebnu pomo bosanskim franjevcima pruala je Dubrovaka
Republika, koja je, kao osmanski vazal i sjedite ispostave rimske Svete kongregacije za propagandu vjere za Balkan od 1623., imala veliki
upliv na poloaj katolianstva u europskom dijelu Osmanskog Carstva.
Sredinom 19. stoljea prilike su se iz temelja izmijenile pod utjecajem reformi Tanzimata i modernizacije. Proglaena je pravna jednakost
svih graana Osmanskog Carstva bez ozbira na vjersku pripadnost, a
nemuslimanskim vjerskim zajednicama je po prvi puta proklamativno zajamena puna sloboda djelovanja. U novonastalim okolnostima
vodstvo franjevake provincije Bosne Srebrene odluilo je utemeljiti
stalno predstavnitvo u osmanskoj prijestolnici Istanbulu. 1845. godine
zalaganjem fra Filipa Paalia (1806-1861) u selu poljskih emigranata Adamkyu (danas Polonezky), udaljenom tridesetak kilometara od
Istanbula, bosanski franjevci stjeu svoje prvo uporite. Sedam godina
kasnije franjevci kupuju crkvu Sv. Jurja sa samostanskom zgradom na
Galati Istanbulu, i tu ostaju sve do 1882. godine, kada, uslijed prilika
nastalih austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, nestaje potreba za franjevakim predstavnitvom u osmanskoj prijestolnici.
BOSNIAN FRANCISCANS AND THEIR REPRESENTATIVES
AT THE OTTOMAN PORTE
Summary
In order to acquire fermans and other documents that defined the rights
and privileges of Bosnian Catholics, the Franciscans not only needed
considerable financial funds but also required diplomatic skills to deal
with lower local authorities, the Bosnian vezir, and in some situations,
the Porte as well. Whilst undertaking negotiations, the Franciscans usually acted independently in dealings with local authorities. However
when communicating with higher authorities they often involved laymen throughout the mediation process, be they local traders with connections in Istanbul, to diplomatic representatives from Catholic states
at the Porte. Most often the agents engaged, were representatives of
states which had right of spiritual patronage over Ottoman Catholics,
recognized by the Porte France, Austria and the Holy See. A special
role was played by an Ottoman vassal and the centre of the Roman Holy
Congregation for the Propagation of the Faith for the Balkans since
408
Vjeran Kursar
1623 the Republic of Dubrovnik (Ragusa), which had vast influence

on the state of Catholicism in the European part of the Ottoman Empire.
In the mid-19th century, during the age of Tanzimat reforms and
modernization, the situation changed drastically. One of the measures
introduced brought equality to all citizens of the Ottoman Empire before the law, without distinction of faith. Accordingly, for the first time,
non-Muslim communities were granted full freedom of action. Under
these new circumstances, the leadership of the Franciscan Province of
Bosna Srebrena (Bosna Argentina), made a decision to establish a permanent representative mission in the Ottoman capital Istanbul. In 1845,
as a result of efforts of Fr. Filip Paali (1806-1861), Bosnian Franciscans acquired their first base in a village of Polish emigrants, Adamky
(todays Polonezky), some 30 km away from Istanbul. Seven years
later, the Franciscans bought the Church of St. George with a monastery
building in the Galata quarter of Istanbul. They retained the mission
in Istanbul until 1882, when, following the Austro-Hungarian occupation of Bosnia-Herzegovina, a need for a representative in the Ottoman
capital ceased to exist.
Key Words: history, Ottoman Empire, 19th century, Bosnian Franciscans, Porte, diplomacy.
UDK: 930.85(497.6Sarajevo)17 Baeskija M.M.
KERIMA FILAN
(Sarajevo)
DRUTVENA ZAJEDNICA U SARAJEVU 18. STOLJEA

(O nemuslimanskom stanovnitvu
u medmui Mula Mustafe Baeskije)
Kljune rijei: kulturna historija, Osmanska drava, 18. stoljee, drutvena zajednica,
nemuslimansko stanovnitvo.
NEKROLOGIJ U MEDMUI
Sjeajui se nekih svojih prijatelja koji su preselili na drugi svijet, a ja
ih mnogo imam u gradu Sarajevu, ovdje sam zapisao njihova imena,
bez reda, onako kako sam se kojega sjetio. Namjera mi je da ih spomenem po imenu i uinim dovu za njihovu duu, te da tako provjerim
stanje svoje due i zahvalim Bogu na svome ivotu.1
Tako je Mula Mustafa Baeskija zapisao u vrhu lista na kojem je u

svojoj medmui poeo voditi nekrologij zapise o umrlima. Nakon to
je dvije stranice ispunio imenima graaa koji su umrli a kojih se, kako
sam kae, mogao sjetiti, Baeskija je napisao:
Ovdje sam imena zapisao bez reda, a od sada u one koji umru biljeiti redom. U ovoj 1171. godini [1757.] u mjesecu muharremu2 prvi je
L. 58b1-3. Na ovaj nain navodimo list i red/ove dotinoga zapisa u originalnom
rukopisu koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Budui da
smo koristili izvorni tekst na osmanskom turskom jeziku, svi prevodi u ovome
radu su nai.
2
Mula Mustafa Baeskija godine je biljeio prema muslimanskom kalendaru koji
poinje 622. godine. Te godine je Poslanik Muhammed preselio iz Mekke u Medinu i taj dogaaj (hidra) oznaava poetak tog (hidretskog) kalendara. Muharrem
je prvi mjesec hidretskog kalendara.
1
410
Kerima Filan
umro abadija Mula Ali.3 Potom hadi Osman Talir, starac. Potom ludi
Mizga.4
Zapisi o umrlima niu se na narednih 120 stranica mjestimino proireni kratkim opisima kako je dotini ovjek izgledao, kako se odijevao, kakve su mu bile navike, karakterne osobine, opredjeljenja ili
drutveni status. Zapisi kroz cijeli nekrologij priblino su jednake duine i slinog vokabulara.
Jo jednom je pisac, tri godine kasnije, sainio ovakvu biljeku:
Pristupam i ove 1174. godine [1760.] upisivanju imena onih kojima
doe sueni as. Ko god vidi ta imena u ovome defteru neka poeli od
Boga milost za due umrlih, a ja nezahvalnik i grjenik neka se uvijek
sjeam Boga, neka provjeravam svoju duu i neka stalno imam na umu
smrt i odlazak u vjenost.5
U ta tri kratka zapisa Mula Mustafa Baeskija je i samome sebi i

onima koji budu gledali njegov tekst izrekao namjeru s kojom je vodio
nekrologij. U njegovim zapisima nema izraza osjeanja u povodu neije smrti, ak ni onda kada je rije o smrti lanova njegove porodice.
Ve to to je ustupio prostor u nekrologiju svojim blinjima, majci i
djeci, ili to je mjestimino u povodu neije smrti zapisao kratku dovu
rahmetullahi alejhi (neka je Boija milost na njega) moe se shvatiti
kao izraz njegove osjeajnosti. No ni takvi zapisi ne ostavljaju dojam da
Baeskija dotinim osobama daje nekakvu prednost u odnosu na druge.
I zapisi koji su neto dui od uobiajene mjere ne sadre nikakvu analizu. Oni se ni po vokabularu ne razlikuju od kratkih. Stoga se ne moe
rei da je osobama na koje se ti zapisi odnose Baeskija posvetio vie
panje, nego se samo o dotinima imalo neto vie rei. Taj ujednaeni
ton zapisa u nekrologiju dobro pokazuje kako je Baeskija kroz praksu
pisanja o umrlima sagledavao stanje vlastitog duha.
Zapisi u nekrologiju uvjerljiv su dokaz o stvarnom postojanju tih
ljudi. Uvjerljivim ih ine ne samo imena i naznaene godine smrti ve i
podaci o tome kojim su se poslom bavili, te kako su se za ivota ponaali. Iz tih se podataka ita mjesto koje je dotini ovjek imao u drutvenoj
zajednici. Zapravo, ita se iskustvo koje je ta zajednica imala s njim.
Jedini kriterij prilikom sainjavanja nekrologija za Baeskiju je bio
hronoloki red. Odsustvo drugih kriterija, kao i odsustvo osjeajnosti
odraz su stabilna duha koji uspijeva ne praviti razliku meu ljudima o
Mula je poasni naziv za uene ljude. To znaenje ima i zvanje mula u Baeskijinom imenu.
4
L. 59a15
5
L. 61a2-4.
3
Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea
411
kojima pie. To, pak, jami da je nekrologijem pisac obuhvatio drutvenu zajednicu upisivao je onoga (za) koga je znao a ko je svojim javnim djelovanjem i/ili ponaanjem toj drutvenoj zajednici davao oblik.
Tako se u nekrologiju rijetko spominju ene.6 Zabiljeene su samo one s
kojima je zajednica imala iskustvo, kao to su prosjakinje i lude. One su
svojim stalnim prisustvom u javnom prostoru (kao i mukarci prosjaci i
lude) bile kunja ljudima u ponaanju prema njima i time, u odreenom
smislu, imale utjecaja na oblikovanje drutvene zajednice.7
NEMUSLIMANSKO STANOVNITVO U NEKROLOGIJU
Baeskija je u nekrologij redovno upisivao smrti nemuslimanskih graana. Prvi upisani nemuslimanski graani su pekar Dujmo, potom pekar uro, te sapundija uro.8 Umrli su u 1173., a to je 1759-1760.
godina. Baeskija je, oito, od poetka ove svoje prakse imao predstavu
o drutvenoj zajednici. Evo jo nekoliko primjera zapisa o nemuslimanskom svijetu:
Poboni zimija,9 starac Popo.
Stari hadi Manojlo, bogat zimija.
Jedan zimija, hadi Petar, umro od kuge.10
Ovi zapisi kazuju neto o tome kakvo je iskustvo drutvena zajednica

imala s tim ljudima: neki su bili poboni, neki su bili bogati, neki su obavili hodoae i postali hadije, neki su doivjeli starost. Izrazi zimm ili
kefere uz imena krana i Yahd uz imena idova, koje je Baeskija uvodio u zapise o nemuslimanskim graanima, konstatacija su o ovjekovu
vjerskom opredjeljenju i istodobno predoavaju drutvenu zajednicu.
Kako je Baeskija pokazao svijest o prisustvu ena u zajednici vidjeti u naem radu
Sarajevo u 18. stoljeu: svijet mukaraca i ena (prema medmui Mula Mustafe
Baeskije), Godinjak bonjake zajednice kulture Preporod (Sarajevo) 1/2009,
str. 305-322. Ondje se analiziraju Baeskijini zapisi u kojima se spominju ene.
7
Te su ene u nekrologiju upisane na sljedeim stranicama: L. 91a15-17; L. 97b22;
L. 89a21-22.
8
L. 60b6: Zimm Duymo, habbz. Zimm Curo, habbz. Zimm Curo, sbnc.
9
U prevodu Baeskijinoga teksta mjestimino emo koristiti ovaj termin zimija.
Znaenje te rijei je tienik a kao pravni termin naziv je za krane i idove koji
su bili podanici islamske drave. Drava je bila duna da njima prui linu, moralnu i imovinsku zatitu, a oni da dravi plaaju glavarinu (hara). Zimije nisu morali
vriti vojnu slubu i braniti dravu. Ako su to pak inili, bili su osloboeni haraa.
Ako drava nije bila u stanju ispuniti obaveze prema zimijama, gubila je pravo da
naplauje hara. U tekstu Mula Mustafe Baeskije terminom zimija (zimm) imenovani su krani, dok su idovi uvijek Yahd.
10
L. 77b9; 135b1; 137a8.
6
412
Kerima Filan
Biljeke o zanimanjima pokazuju ukljuenost nemuslimanskog stanovnitva u Sarajevu u ekonomski ivot, kao to je bilo i u drugim
dijelovima Carstva. Tako je Mio Arnautovi (Arnaudogl) bio odlinik nemuslimanskog ivlja (raje).11 Stari Jovan, koji je umro krajem
18. stoljea, svojevremeno je bio jedan od sarajevskih graditelja (Sary
mimrlarndan) i hitar sujoldija.12 Tokom ivota lijepo je zaradio i
kuu sagradio, potom je sa sinom i zetom otiao na hodoae. Umro je
kratko nakon to se vratio iz Jerusalema. Jedan drugi graditelj zvao se
Mileta. Baeskija kae da je bio pravi neimar (kmil mimr) i ovjek
lijepe naravi. Duner Tanasije13 bio je uven po svojim graevinama.
Duneri su bili majstori, kako kae H. Kreevljakovi, sposobni za
sve, kadri da naprave malu bosansku kuu od temelja do ljemena.14
Prema Baeskijinom zapisu, Tanasije je bio graditelj nekih objekata
Gazi Husrev-begova vakufa. Rije je zasigurno o popravcima ili ponovnoj gradnji nekih oteenih graevina iz zaostavtine Gazi Husrevbega.15 Duner je bio i Jovan Pjani. On je bio poznat kao majstor za
gradnju pei (furun yapmak mehr idi).
To to je u Baeskijinom nekrologiju zabiljeeno nekoliko graditelja
nemuslimana dobro se slae sa zvaninim podacima o tome da je graditeljsko zanimanje bilo jedno od najrairenijih meu nemuslimanskim
stanovnitvom u Sarajevu.16
Kad je rije o zanimanjima kojima su se bavili nemuslimanski graani u Sarajevu, zanimljivo je primijetiti da je u cijelom nekrologiju
Baeskija samo za jednoga ovjeka kao zanimanje naveo proizvodnju
sapuna. To je naprijed ve spomenuti sapundija uro. I ovaj podatak
L. 67a6. Mula Mustafa je zapisao da je Mio bio ayn- reya. Kako se zna da
se zvanje ajana nije dodjeljivalo nemuslimanskim podanicima, oito je pisac tim
izrazom pokazao da je dotini bio uglednik nemuslimanske zajednice ili jednoga
njenog dijela. O ajanima i uglednicima v. npr. Kemal H. Karpat, Milleti i nacionalnost: Korijeni nepodudaranja nacije i drave u postosmanskoj eri, Krani i Jevreji
u Osmanskoj carevini Funkcioniranje jednog pluralnog drutva (ed. B. Braude i
B. Lewis), (prev. M. Sarajki, A. Alibai), CNS, Sarajevo 2009, str. 133.
12
Sujoldija je majstor za gradnju i odravanje vodovoda.
13
L. 145b23; 140a7; 132b12.
14
Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela II Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini
(1463-1878), (ed. A. Sueska i E. Pelidija), Veselin Maslea, Sarajevo 1991, str.
168.
15
Opis graevina Gazi Husrev-begovog kompleksa vidjeti u: Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2010, str. 119-136.
16
Vidjeti H. Kreevljakovi, Izabrana djela II, str. 170-174. Vjerovatno je takvo stanje meu graditeljima bilo i u drugim dijelovima Carstva, a to pokazuje i stanje u
Jerusalemu u osmansko doba. Vidjeti: Amnon Cohen, Osmanl Kudsnde Loncalar, (ev. N. Elhseyni), Tarih Vakf Yurt Yaynlar, Istanbul 2003, str. 146-148.
11
413
odgovara situaciji koju je na temelju cehovskih deftera iznio H. Kreevljakovi: u 18. stoljeu i kasnije sapundijski obrt u Sarajevu bio je u rukama pravoslavnih graana.17 Dakako, uro nije bio jedini proizvoa
sapuna u Sarajevu. Sapun se radio i po kuama, a i mumdije (svjeari)
su takoer proizvodili sapun. Zasigurno se pokoji Baeskijin mumdija
bavio i tim poslom.
Za veinu upisanih idova se iz nekrologija moe vidjeti da su se
bavili trgovinom. Jakov je bio jedan od njih, trgovac kod kojega su
se, biljei Baeskija, snabdijevali mule. Moro je takoer bio trgovac,
inae podebeo ovjek, aljivina koji je brzo govorio, uzreica mu je
bila handur-mandur. Salomon je trgovao ohom i od tog se posla lijepo
obogatio. Baeskija kae da je s njim bio prijatelj.18
O tome kako su prijateljevali nemamo podataka, ali Baeskija ni za
druge osobe koje naziva svojim jaranima nije rekao nita poblie o tim
prijateljstvima.19 Tako je i za idova Salomona zapisao samo yaranum
idi (bili smo prijatelji). O zimiji Haimu sainio je takoer kratak zapis:
moj susjed u mahali Mimara Sinana,20 a ne spominje nikakav oblik
druenja sa susjedom, kao to takvih podataka nema ni u zapisima o
njegovim susjedima muslimanima.
Biljeka o Haimu, kao i one o pekaru Jovanu koji je takoer stanovao u mahali Mimara Sinana21 ili o starom idovu Jakovu iz Careve
mahale22 izravno su svjedoanstvo o tome da je u Sarajevu (kao i u drugim dijelovima Carstva) bilo mahala s mjeovitim stanovnitvom, muslimanskim i nemuslimanskim, premda je, openito, postojala sklonost
da se ivi u odvojenim mahalama. U literaturi je ve istaknuto23 kako
stanovanje u odvojenim mahalama nije posljedica nekakve getoizacije
nametnute od strane drave, nego je prualo mogunost za lake organiziranje ivota u skladu s propisima vlastite vjere i za izbjegavanje situacija u kojima bi se bogoslujem, nainom ishrane ili odijevanja ometali
pripadnici drugih vjera. Ipak, u manjim sredinama, kao to je Sarajevo,
pripadnici razliitih vjera su zasigurno svakodnevno bili upueni na dodir. Govorei o ivotu idova u Osmanskom carstvu M. Rozen navodi
H. Kreevljakovi, Izabrana djela II, str. 183.
Biljeke su na ovim listovima redom: 89a5; 92a24; 92b28; 93a4; 93a27.
19
Samo je uz ime dvojice-trojice svojih prijatelja ili uenika, kako ih on naziva agirda, zabiljeio da su vodili razgovore o tesavvufu i dui, o islamskom pravu ili o
nekoj aktuelnoj situaciji, na primjer na listovima: 78b20; 92a18; 92b7.
20
L. 89a5.
21
L. 72a22.
22
L. 67b4.
23
Yahya Araz, Kiiler ve Cemaatler Aras likilerin Dil, Sylem ve Sembolleri, Dou
Bat Dnce Dergisi, Osmanllar I, Yl: 12, Say: 51, Ankara 2009-2010, s. 172.
17
18
414
Kerima Filan
da su idovi u veim gradovima, kao to su Istanbul, Solun, Damask

imali svoju veliku zajednicu u kojoj su mogli ivjeti svoj svakodnevni
ivot i govoriti na svome jeziku a da ne budu u prilici progovoriti vie
od par reenica u toku dana na jeziku ire drutvene zajednice. Autorica
tu okolnost istie kao znakovitu ne samo u kulturno-jezinom smislu
nego i u smislu razvoja identiteta.24 U manjim su gradovima pak idovi
inili mali procent stanovnitva i tu su bili upueni na stalne dodire s
drutvenom sredinom, to je opet na drugi nain odredilo njihov identitet.25 Ti su dodiri zasigurno u znaajnoj mjeri bili potaknuti ekonomskim razlozima, ali ne i jedino njima, to pokazuje Baeskijin zapis o
prijateljevanju sa Salomonom. I zapis o Mirkadu, idovu koji je poslovao sa satovima, volio zvjezdoznanstvo i bavio se izradom astronomskog pribora, dobro je svjedoanstvo o druenju ljudi razliitih vjera a
slinih interesovanja. O Mirkadu Baeskija pie:
Druio se s ljudima koji su bili upueni u zvjezdoznanstvo. Volio je
astronome i nalazio se u njihovom drutvu. (lm-i nucm bilenler ile
konum. Mneccimleri severdi ve karrd.) 26
Baeskijina medmua svakako svjedoi o poslovnim vezama meu

muslimanskim i nemuslimanskim stanovnitvom. Tako je jedan idov
po imenu Karaka osiguravao prihode za ivot tako to je obavljao razne poslove u kafanama pedesete taife (vojnog odreda).27 idov Sunbul,
koji se i u starosti drao kao mladi (ak sakal tze gibi gezerdi) radio je
kod uglednog muslimanskog ivlja (kibr olan mslimnlara hizmetler
edegeldi). On je u nekom pohodu protiv Rusije pratio vojsku, ali nije
poznato je li tom prilikom neto radio za vojsku. U svakom sluaju,
kontakt s vojskom mogao je biti razlog da je ba on kao saraf28 sudjelovao u podjeli plaa janjiarima u januaru 1787.29 Tom prilikom je, pie
Baeskija, Sunbul lijepo zaradio, ali novac nije stigao potroiti jer je
iznenada umro.30 Kao to je Sunbul radio kod muslimana, tako je Avdija
Altuka iao u Krajinu da za sarajevske idove pokupi novac za robu
koju su davali s odgodom plaanja.31 U nekrologiju uz imena jednog
Minna Rozen, The Ottoman Jews, The Cambridge History of Turkey 3, (ed. S. N.
Faroqhi), Cambridge 2008, str. 261.
25
Isto.
26
L. 96b14.
27
L. 133b2.
28
Saraf je mjenja novca, tj. bavi se kupoprodajom strane valute i zlatnog novca.
29
Bila je to plaa za 1773-1774. godinu a u Sarajevo je stigla iz Bukureta 31. januara
1787., to je Baeskija zabiljeio u medmui na L.50a1.
30
L. 97b19.
31
L. 137a6.
24
415
broja sarajevskih graana stoji biljeka da su bili kasapi koji su snabdijevali mesom idovsko stanovnitvo (Yahdlarun kassb),32 kao to
za neke druge stoji da su bili vodonoe idovima.33 Sigurno je da su i u
Sarajevu u vodonoe odlazili obino neuki ljudi koji nisu bili obueni
za neki zanat, kako je to konstatirao A. Cohen govorei o cehovskim
organizacijama u Jerusalemu u osmansko doba.34 Oni su vjerovatno
obavljali i druge sitne poslove, poput nekog Druke koji je nosio idovima vodu, nosio tabute na denazama, istio bunarove i brao voe
kada nekome zatrebaju takve usluge.35 U jednom zapisu koji ne pripada
nekrologiju a govori o poaru to se desio u jednoj kui, Baeskija je
ostavio i svjedoanstvo o angairanju ene nemuslimanke za rad u kui:
ena Mula Muhameda Mie Sihrije naslijedi veliki imetak, pa uzme
za sluavku jednu nemuslimanku po imenu Kaluerka. Ta je ena neko
vrijeme radila u njihovoj kui.36
UPUENOST LJUDI JEDNIH NA DRUGE

Mula Mustafa Baeskija se drutvenom zajednicom bavio i tako to
je pratio ponaanje graana. Takvi su zapisi u onome dijelu medmue
u kojem je biljeio dogaaje i pojave iz svakodnevnog ivota. Tema
ovoga rada povod je da se razmotre oni zapisi iz u kojima se spominje
nemuslimansko stanovnitvo. Evo dva takva sainjena u razmaku od
etiri godine:
U ljeto 1793. u Sarajevu na Kovaima umru od kuge dvojica-trojica
zimija. Oko njihove sahrane nastane problem jer se svijet plaio opake
bolesti. Najzad, nau se trojica muslimana i jedan nemusliman koji za
novac odnesu tijela umrlih na meatluk (groblje) i sahrane ih.37
U ljeto 1797. vladala je velika sua. Jedan mladi zimija spusti se u
neki bunar da provjeri stanje vode, ali se u bunaru ugui. Jedan musliman bostandija prihvati se da za 20 para izvue mladievo tijelo, spusti se u bunar ali se i on ugui. Najzad su ljudi uspjeli uz pomo kuka,
konopaca i korpi izvui njihova tijela.38
Razlog zbog kojega je Baeskija zapisao ove dogaaje iz svakodnevnice postaje jasniji nakon to se proitaju njegovi komentari. Za
Na primjer, na listovima 59a11 i 136b6.
Na primjer na listovima 60a5, 69a2, 69b2 i 82a17.
34
A. Cohen, Osmanl Kudsnde Loncalar, str. 55.
35
L. 69b2.
36
L. 25a18-19.
37
L. 147a1-3.
38
L. 154a1-4.
32
33
416
Kerima Filan
prvi sluaj je zapisao kako se u povodu smrti dvojice-trojice nemuslimana od kuge u gradu govorilo da su pojeli neto od ega su se otrovali
i da uzrok njihove smrti nije kuga (g yemiler, yohsa taun degildr).
Na to Baeskija dodaje svoje rijei: Tako govore oni koji vole ovaj svijet
(dny-perest olanlar). Time je kazao ta ga je potaknulo da taj sluaj
zabiljei: iz straha od vlastite smrti ljudi sami sebe umiruju izmiljajui
uzrok tue smrti, samo neka to ne bude opaka bolest koja moe doi i do
njih. Kao poboan ovjek koji je svoju duhovnost oblikovao pripremajui se za smrt, Baeskija nije traio takvu utjehu. Smrtni as je Boije
odreenje i za njega je svaka spekulacija s uzrokom smrti udaljavanje
od tog vjerovanja. To je poruka njegovoga komentara u ovome zapisu.
U vezi sa smrtima u bunaru Baeskija kae: ovjek je iv dok udie
zrak. I ovi su umrli zato to su bili na dubokom a uskom mjestu bez zraka. Inae, ne radi se tu ni o kakvim zlim dusima i magijama.
Iz ovoga je zapisa, kao i iz prethodnog, jasno da Baeskija nije samo
konstatirao tue smrti nego je razmiljao o njima. Pored toga to je vodio nekrologij, on je neobine smrti poput ovih spomenutih upisivao na
onim stranicama medmue na kojima je biljeio svakodnevnicu. Stoga
se sa sigurnou moe rei da su njemu ti sluajevi bili zanimljivi, na
jednoj strani, da bi zabiljeio u kakvim situacijama smrt moe zatei
ovjeka, na drugoj strani, da bi promiljao reagiranja ljudi na tue smrti
i zapisao svoj sud razliit od miljenja drugih. I iz toga to nije naveo
imena sudionika u prethodna dva zapisa jasno je da mu nisu bili bliski, a
to je dobar pokazatelj da on promatra i promilja ivot cijele drutvene
zajednice.
O Baeskijinom promatranju drutva svjedoi i naredni zapis. Poetkom 1777. godine doe u Sarajevo jedan kranski redovnik, iscjelitelj.
Bio je to mrav, vitak ovjek bez brade i veoma poboan, Baeskijinim
rijeima kazano Isevlern doruk sofisi. Lijeio je bolesne nalaui
im strogi post, pri emu bolesnik u vremenu od jedanaest dana moe
uzimati samo po gutljaj vode. Baeskija kae da je redovnik na taj nain
lijeio ludoga Hadimusia, ali ga nije izlijeio. Taj je ovjek, stoji dalje
u zapisu, na najviem stupnju pobonosti u svojoj vjeri, to se lijepo vidjelo iz savjeta koje je ljudima davao. Jer dijelio je savjete i idovima i
kranima i muslimanima (Zr Yahdi ve Nasrn ve baz- Mslimna
nashat verrdi), a sve to je govorio bilo je pametno.
Baeskijin komentar o duhovnosti kranskog redovnika svakako je
u vezi s njegovom vlastitom posveenosti duhovnosti. Prisustvo redovnika u Sarajevu Baeskiju je zanimalo i kao okolnost iz ivota drutvene zajednice, jer njegovo javno djelovanje postaje iskustvo te zajednice.
Ono to se odmah uoava u ovome zapisu jest upuenost ljudi jednih
417
na druge, kao to to iskustvo pokazuju i naprijed navedena dva zapisa

o neobinim smrtima. Podatak o tome da je kranski redovnik lijeio
ali da nije izlijeio ludog Hadimusia u ovome zapisu treba razumjeti
kao pievu potvrdu vjerovanja da konaan ishod tog stanja nije u moi
ljudi.
Od Baeskije ne saznajemo nita o tome koga je sve lijeio hekim
Pavo koji je, prema podatku u nekrologiju, umro 1783., u godini kad
je u Sarajevu harala kuga.39 Zapravo se, nakon iskustva s kranskim
redovnikom, takvo pitanje ini suvinim. Zapis o Pavi privlai panju
stoga to u cijeloj medmui jedino uz njegovo ime stoji izraz hekim. To
bi moglo znaiti da je Pavo bio kolovan lijenik. To to je Baeskija za
njega upisao da je bio Latin hekm dodatno potie na takav zakljuak
kad se zna da su prvi kolovani lijenici iz Bosne u 18. stoljeu bili franjevci.40 Bilo kako bilo, Baeskija Pavu zasigurno nije sluajno nazvao
hekimom jer sve druge koji su se bavili lijeenjem naziva derrh hirurg, odnosno vidar. Najzad, poznato je da su se brijai (berberi), osim
svoga osnovnog posla bavili lijeenjem i spravljanjem lijekova,41 to je
sigurno inio i poneki od Baeskijinih berbera.42
BRIGA O DRUTVENOJ ZAJEDNICI, BRIGA O POJEDINCU
Udjeljivanje milostinje jo je jedna praksa u kojoj su ljudi upueni jedni na druge. Dareljivi ljudi kroz davanje milostinje pokazuju da nisu
nezainteresirani za drutvenu zbilju, a Baeskija ba to oekuje od pripadnika drutvene zajednice. Milosre ne poznaje drugu razliku meu
ljudima osim one po imovinskom stanju. To i jeste svrha milosra razvijati svijest o (svima) onima kojima je pomo potrebna. Za pogled iz
tog motrita na sarajevsku sredinu Baeskijinog doba dovoljan je ovaj
zapis iz nekrologija sainjen u povodu smrti hadi Laze:
Hadi Lazo je bio bogat i dareljiv ovjek. Imao je novu, lijepu kuu u
blizini Imaretske arije. Siromasima je mnogo dijelio hranu i milostinju. (Hac Lazo amma zencil ve cmerd, fukarya sadaka ve tam sr
edermi.)43
L. 93a29.
Bili su to Petar Bustrovi i Petar Mareevi iz Kreeva koji su svrili nauke u Italiji
poetkom 18. stoljea. H. Kreevljakovi, Izabrana djela II, str. 218.
41
Isto.
42
Na primjer: Cerrh an-emalua (59a9). Berber Haso demekle arf an-ayrck,
cerrh idi, ve seksen yanda idi (82a20). U nekrologiju ima jo pokoji podatak o
ljudima koji su znali lijeiti oi.
43
L. 135a8.
39
40
418
Kerima Filan
Budui da je stanovao u blizini Imareta,44 hadi Lazo je sigurno svakodnevno na putu od kue i do kue susretao puno siromanog svijeta
koji je dolazio u javnu kuhinju. Kad se ta okolnost ima u vidu, moe
se pretpostaviti da je hadi Lazo bio iznimno dareljiv ovjek, to ga
pokazuje veoma brinim pripadnikom drutva.
I za svoga jarana, trgovca Salomona, Baeskija je zapisao da je davao novac sirotom svijetu (gribanlara ake verirdi).45
Kao to osjetljivost imunih ljudi prema siromanim sugraanima odraava brigu pojedinaca za drutvenu zajednicu tako se iz narednog zapisa ita kako zajednica pokazuje osjeajnost prema nesrei
pojedinaca:
Godine 1770. jedan bogati idov ode s porodicom na Ilidu. Te godine
ne htjedne uzeti hadi Saliha Kajmakiju za uvara. Taj Salih, koji se
inae odijevao kao hoda i nosio saruk na glavi, udrui se s nekoliko
razbojnika i napadne idova. U napadu razbojnici rane uvara, a enu
i slukinju otmu, pa ih navodno i obeaste (ve gy tasarruf etmiler).
Zbog toga uhite hadi Saliha i odvedu ga u tvravu, gdje je odleao
dvadeset dana. Svijet je bio zgroen tim runim djelom, pa napadne
hadi Saliha, umalo da ga ljudi ne udave njegovom vlastitom odjeom.
Jer ti su idovi bili asni ljudi.46
Reagiranje javnosti u povodu ovoga sluaja podsjea na jedan drugi

dogaaj kada su dvojica straara zaveli djevojku beskunicu i obeastili je. I tada su se graani podigli i zahtijevali od vlasti da se kazne
poinioci nedjela. U sluaju sa idovskom porodicom graani kao da
su pokazali jo vii stepen osjetljivosti jer su krenuli ak sami presuditi
poiniocu zloina.
Ta dva zapisa nisu jedini u Baeskijinoj medmui koji pokazuju da
je javnost reagirala kad su se krili moralni principi. U takvim zapisima
nema Baeskijinog eksplicitnog komentara. Komentar je naime suvian
jer je na nepravdu reagirala drutvena zajednica, a Baeskija je pripadnik te zajednice. Njegov se vlastiti stav dovoljno dobro ita iz toga to
je u zapisu o dogaaju sa idovskom porodicom dva puta spomenuo
Salihovu hodinsku odjeu i time istakao suprotstavljenost njegove pojave s ponaanjem.
Imaret je javna kuhinja u kojoj su siromasi, putnici, uenici medresa besplatno
dobivali hranu. Imaret koji se spominje u ovome zapisu zadubina je Gazi Husrevbega. I neki su slubenici u toj zadubini takoer dobivali hranu u toj dobrotvornoj
kuhinji.
45
L. 93a27. U ovome zapisu treba primijetiti da Baeskija ne koristi izraz sadaka.
To bi moglo znaiti da je Salomon davao novac na posudbu. I u tom sluaju Salomonova praksa dosta govori o ivotu zajednice.
46
L. 15a10-14.
44
419
ODSUSTVO RAZBORITOSTI PILAV PRETVORI U KAU

Mula Mustafa Baeskija je svoj komentar o nekoj situaciji pisao onda
kada ga je suprotstavljao ponaanju i stavovima pojedinca ili nekoga
dijela drutvene zajednice. Stoga se na njegove eksplicitne sudove
nailazi tek mjestimino. Kad se to ima u vidu, ne moe se ne primijetiti da ak nekoliko pievih komentara stoji u onim dijelovima
teksta u kojima se spominje nemuslimansko stanovnitvo. Zajednika
je crta tih komentara da Baeskija izraava moralistiku kritiku muslimanima zbog njihovog krivog postupka prema nemuslimanskom
stanovnitvu.
Takvu je kritiku uputio hafizu Tokatliji, jednom mladom i prgavom
ovjeku, kad je noem povrijedio nekog zimiju. Tim povodom Baeskija za Tokatliju kratko kae: Deli ahmak bu ya! ta je drugo nego lud
i glup. Sukobe, svae, tue Baeskija je osuivao ma ko da je u njima
sudjelovao.47
Ali zapis o Tokatliji Baeskija nije zavrio reenicom u kojoj za tog
ovjeka kae da je glup, ve dodaje kako je Tokatlija i ranije svojim
postupcima pokazivao da ne voli raju jer se ve nekoliko puta desilo da
je ucvilio nekoga. Tako je zapravo jedan konkretan dogaaj bio povod
da Baeskija zabiljei i prokomentira stav tog ovjeka prema drutvenoj
zajednici. U nastavku istoga zapisa on svoj komentar upuuje i nekima
drugima koji svojim ponaanjem pristaju uz Tokatliju.
U posljednje su se vrijeme desila jo dva sluaja ranjavanja raje, pie
Baeskija. Jer u naem gradu ima nerazumnih ljudi koji misle da je
doputeno napadati raju. Svoje postupke opravdavaju rijeima da nemuslimanski svijet pljuje kada vidi muslimana. Oni tako kau, ali ono
to ja znam jest da ti muslimani postupaju suprotno propisima Knjige
(Kitba muhlif).48
Svoj sud o postupanju muslimana u situacijama koje je ovdje zapisao Baeskija temelji na Boijoj Objavi. Spominjui Objavu kao Knjigu (Kitb), on aludira na to da su u islamskom uenju krani i idovi
ehl-i kitb, to jest sljedbenici objavljenih religija, a oni su zimije u drutvenoj zajednici ureenoj po Knjizi muslimana (Kuranu). Baeskija
bez sumnje podsjea da status zimija u takvoj zajednici, onako kako je
teorijski utemeljen u islamu, treba biti praksa i u stvarnom ivotu.
Vidjeti na rad Sufije i kadizadelije u otomanskom Sarajevu, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke XXIX-XXX, Sarajevo 2009, str. 163-186. Takoer o Baeskijinom svjetonazoru u naem radu Mula Mustafa Baeskija : govor o sebi, Pregled
asopis za drutvena pitanja 5-6, Sarajevo 2007, str. 117-143.
48
Knjiga ovdje znai Kuran.
47
420
Kerima Filan
Da bi do kraja razjasnio svoju primjedbu koju je ovdje iznio, Baeskija jo ne zavrava taj zapis ve nastavlja opisujui jednu drugu
situaciju:
Jednom je neki zimija dotjerao sa sela u grad tovar drva i prodao ih. Na
to su jedni govorili da su mu drva skupa, a drugi da je malo natovario.
Pa ti sada razmisli ko je u toj stvari u krivu, ko je tu obijestan. Kulilhakka ve lev kne murren.
Prigovori koje su graani izrekli na raun seljaka na prvi se pogled

ine obinima za kupoprodajne odnose. Ali, kao ovjek koji brine o
stanju svoga duha uoblienog vjerom u Boga, Baeskija u takvom ogovaranju vidi bahatost, a to je runa osobina. Stoga svoj posve jasan
komentar zakljuuje izrekom na arapskom jeziku: Reci istinu i kad nije
u tvoju korist.
Zapisavi ovu situaciju odmah uz incident koji je prouzrokovao
Tokatlija, Baeskija je pokazao da u drutvenoj zajednici, kako je
propisuje njegova vjera i kakvom je on prihvata, nema mjesta poniavanju zimija. Poznato je da su za neki oblik napada na nemuslimane u predmoderno doba najea opravdanja bile tvrdnje kako
nemuslimani prekorauju svoje ovlasti, kako se ponaaju arogantno
i uzdiu.49 Jedna takva tvrdnja stoji i u ovome zapisu, ali Baeskija je nijednom rijeju nije prokomentirao. On to i ne moe jer rije
je o tuim izjavama a ne o njegovom vlastitom iskustvu. Njega kao
pobonog muslimana zabrinjava krenje propisa koji stoje u Knjizi.
Ponaanje Tokatlije i njemu slinih ljudi posljedica je drukijeg tumaenja pravila i uenja. Stoga Baeskija kae ono to ja znam... Razlaz
u miljenju vodi nastajanju razliitih grupacija, a Baeskija je na nekoliko mjesta u medmui pokazao poprilinu estinu prema kadizadelijama, tj. muslimanskim vjerskim istuncima. U tim zapisima on ne
ulazi u raspravu o tumaenju na kojem ustrajavaju kadizadelije nego
komentira njihove postupke zbog pometnje koju izazovu u drutvenoj
zajednici,50 a koja pogaa i muslimansko i nemuslimansko ivlje. Ono
to impliciraju navedeni Baeskijini zapisi o napadu na nemuslimansko stanovnitvo51 jest poruka da se odnosi unutar drutvene zajednice
naruavaju onda kada se kod pojedinaca ili u jednom dijelu zajednice
poremeti poimanje o samima sebi.
U gore navedenom zapisu Baeskija kae u naem gradu ima nerazumnih ljudi... I u narednom zapisu on prigovara odsustvo razboritosti:
B. Braude i B. Lewis, (ed.), Krani i Jevreji u Osmanskoj carevini, str. 16
Vidjeti: K. Filan, Sufije i kadizadelije u otomanskom Sarajevu, str. 163-186.
51
A isto to impliciraju i Baeskijini zapisi o sukobu meu muslimanskim stanovnitvom.
49
50
421
Sarajevski pekarski esnaf priredio je izlet kuanme. Na elu povorke od

pedesetak ljudi krenuli su pekarski majstori nemuslimani jaui na konjima. Ali nekima se nerazboritim ljudima (ahmaklar) nije svidjelo to
su nemuslimani na elu i to jau, pa su to prigovorili elniku pekarskog
ceha Smail-agi koni.52
Zabiljeivi tako samu situaciju, Baeskija u istom zapisu iznosi stav

svoje kritike savjesti: Neki ljudi sebe smatraju pametnima, a zapravo
su posve nerazumni. Takvi uvijek od pilava naprave kau.
DRAVA PREMA PODANICIMA PODANICI PREMA DRAVI
Nakon te kritike, koja je posve jasno upuena onim muslimanima u
pekarskom esnafu koji su prigovarali, Baeskija dodaje i ovu reenicu:
Eto, tako su jednom u prijestolnici za neto dali dozvolu. (Py- taht
oldg yerde baz- vakit baz- eylere rhst veregeldiler).
Sigurno je da spominjanjem prijestolnice i dozvole za neto (ruhsat) Baeskija aludira na zabranu nemuslimanskom stanovnitvu
da jau u odreenim situacijama. Ta je odredba u Osmanskoj dravi
objavljena 1630. godine. Svrha te odredbe, kao i drugih koje su imale
diskriminirajui karakter, zasigurno je bila pokazati zimijama da su
u pravnom smislu u podreenom poloaju u odnosu na muslimane.53
Sprovoenje takvih odredbi ovisilo je o izvrnoj vlasti, no veina je
tih ogranienja bila drutvenog i simbolikog karaktera, a ne stvarna i praktina.54 U literaturi je ve istaknuto kako se stjee dojam
da su ta ogranienja vie zanemarivana nego to su sprovoena,55 a
ovaj Baeskijin zapis je dobro uporite za taj dojam: da se odredba o
ogranienju jahanja prema zimijama primjenjivala, te 1776. godine
ne bi ni moglo doi do opisane situacije u sarajevskom pekarskom
esnafu. Mula Mustafa pak, spominjanjem prijestolnice pokazuje kako
je i samo postojanje neke odredbe, bez obzira na njeno sprovoenje
u praksi, dovoljno da se za njom posegne kada neko procijeni da mu
odgovara njena primjena. Takva situacija remeti odnose u drutvenoj
zajednici, kao to je bilo i taj put u Sarajevu. Zimije su bili povrijeeni
(ve kurlarun htr kald), to su i izrekli prigovorom: Zato nam to
L. 28a17 i dalje.
Leslie Peirce, Maddi Dnya: deolojiler ve Sradan eyler, Erken Modern
Osmanllar (mparatorluun Yeniden Yazm) (ed. V. H. Aksan D. Goffman), (ev.
O. G. Ayas), Tima Yaynlar, Istanbul 2007, str. 290.
54
B. Braude i B. Lewis (ed.), Krani i Jevreji u Osmanskoj carevini, str. 15.
55
Isto.
52
53
422
Kerima Filan
prije niste kazali, ve ste nas osramotili. Zar je to razborito? Baeskija je u ovome zapisu svakako osudio odsustvo razboritosti jer se u
konkretnoj situaciji razboritou mogla prevladati jedna odredba koja
je svakako imala simbolian karakter.
Da su se odredbe o ogranienjima donosile i ukidale prema prilikama, svjedoi i ovaj zapis u Baeskijinoj medmui iz 1769. godine:
Telal je u ariji oglasio da idovi i krani ne smiju nositi obuu u utoj boji nego u crvenoj, ali je iste godine ta naredba dokinuta.56
Time to se nije suspregnuo da u svome komentaru o sluaju

meu pekarima spomene i prijestolnicu, Baeskija je pokazao da
je odnose u drutvenoj sredini promatrao u irem kontekstu. Kao
to je upisivanjem sultanove smrti nekrologijem obuhvatio iroku
drutvenu zajednicu, tako je i vlastitim rijeima u ovome zapisu pokazao da sveobuhvatno promilja pojave oko sebe ne povodei se ni
za kakvim obrascima osim onih koji proizlaze iz temelja islamskog
vjerovanja. Uostalom, njegov odnos prema svijetu ogleda se i u nainu na koji je oblikovao datiranje kojim je zavrio zapis o nesporazumu meu pekarima. Uz puni datum izraen prema hidretskom
kalendaru 12. dan mjeseca redepa 1190. godine (a to je 28. august
1776.) i naznaku da je Sunce bilo u zvijeu Djevice stoji da je to
bio dan hrianskog praznika Gospojine (Trh budur: f-mh- receb yevm 12, sene 1190, gne Snble burcun beinci derecesinde
idi, f-yevm-i Gospoyina).
Prigovor koji su, sudei prema Baeskijinom zapisu, izrekli pekari
nemuslimani zato nam to prije niste kazali ... upuen je muslimanskim pripadnicima njihovog esnafa i on se ne odnosi na samu odredbu
o zabrani jahanja ve na postupak tih muslimana. Da je nemuslimanski
svijet znao reagirati na neku, za njih ograniavajuu odredbu, svjedoi
ovaj zapis iz 1778. godine:
Mula57 je odredio da idovi ne smiju nositi utu obuu, cipele i papue,
te duboku obuu u crvenoj boji. Na to su oni akire odjenuli naizvrat,
na postavu.58
Iz ovoga se zapisa izvodi zakljuak da idovi nisu reagirali nekakvom pobunom ve mirnim protestom. Takav oblik izraavanja nezadovoljstva slae se s konstatacijom M. Rozen koja istie kako idovi
L. 12b6.
Pored naprijed spomenutoga znaenja, mula je jo i poasni naziv za kadije visokoga ranga. Sarajevske kadije dobili su taj naziv sredinom 16. stoljea i zadrali su ga
do kraja turske vladavine. Ovdje mula znai kadija.
58
L. 33a1-2.
56
57
423
u Osmanskoj dravi nikada nisu glasno iznosili nezadovoljstvo zbog,

na primjer, korupcije ili nekompetentnosti predstavnika vlasti.59 Autorica to tumai stavom idova da su pokornost dravi i potivanje
zakona za njih bili uvjet preivljavanja.60
LICEMJERJE JE PRLJAV POSAO
U narednom zapisu Baeskija lijepo istie suzdrljivost jednoga idova:
Umro je jedan idov oniska rasta, nosio je turban na glavi ali nije bio
veliki uenjak ve uitelj u osnovnoj koli (mehtef hocas imi). Bio je
miran ovjek, nikada nije uinio nita neprilino. Pravi idov. Imao je
obiaj rei danas si na ovome, sutra na onome svijetu. Ponekad su mu
djeca znala zbaciti turban s glave, a on na to ne bi ni progovarao, ostajao
je nijem kao stijena.61
Ovdje se Baeskija ne bavi djeijim nestalukom, kao to to ne ini

ni u naredna dva zapisa:
Luda ki jednog starca silazila bi u ariju. Djeca bi je zadirkivala, a
ona bi ih tjerala topuzom koji je visio o lancu.62
Umro je zimija Marko. Bio je lud. Djeca su se alila s njim pretvarajui
se da nasru na njega, a on bi ih razgonio.63
Meutim, ima jedan zapis u kojem je Baeskija pokazao da nimalo nije ravnoduan na djeije nestaluke. Pao je veliki snijeg, stoji u
tom zapisu. Djeca su u ariji gaala grudvama jedni druge i idove
i krane. Toliku neodgojenost do sada nisam vidio. A Bog zna da je
takvo ponaanje predznak kuge jer Boija mudrost je to to onda raja
proklinje.64
Baeskiju brine to to djeca napadaju odreene pripadnike drutvene zajednice. Stoga ponaanje djece za njega vie nije samo nestaluk
nego posljedica neodgojenosti (edebsuzluk). Time je kritiku uputio onima koji odgajaju djecu i koji bi trebali brinuti o njihovom ponaanju,
vie nego to ju je uputio samoj djeci. Za Baeskiju nema dileme da je
taj oblik djeije neodgojenosti posljedica udaljavanja odraslih od izvora
islamskog vjerovanja, a poboan musliman vjeruje da udaljavanje od
M. Rozen, The Ottoman Jews, str. 256-259.
Ni u jednom Baeskijinom zapisu o tuama i svaama ne spominju se idovi.
61
L. 84a3.
62
L. 34b15.
63
L. 141b19.
64
L. 37b6-7.
59
60
424
Kerima Filan
moralnih propisa vodi nesrei. Bog zna, kae Baeskija, da je takvo

ponaanje predznak kuge. Njegova zabrinutost odnosi se na cijelu zajednicu a ne samo na sredinu u kojoj se odvija zapisani dogaaj. Tako
Baeskija jo jednom prelazi granice lokalnoga i svojim komentarom
obuhvaa ire drutvo.
Evo jo jednoga zapisa sa slinim Baeskijinim komentarom:
Zimija Risto Kari, hrianin, na silu oeni kerku zimije Kalpaklija iz
mahale Latinluk te meu njima zavlada neprijateljstvo koje potraje godinu-dvije. Najzad, taj Kari jedne ramazanske noi nagovori nekoliko
nevaljalih muslimana da pristanu uz njega te potvore Kalpaklijinog sina
i unuka da su ih izazivali i tom prilikom jednog od njih ubiju. Narednoga dana, kad je tom ubijenom bila sahrana, neki neznalice, hudi sijedi
ljudi koji nemaju nimalo razbora i ne znaju ta je asni erijat, iz neznanja i nevjerovanja ustanu kazniti nemuslimana koji je izazivao muslimane i ubiju ga, postupivi po svojoj volji i proglasivi dozvoljenim
(halal) ono to je sasvim jasno zabranjeno (haram). A bilo je i drugih
nepravdi prema nemuslimanima. Bog zna najbolje, ali takva nepravda
prema nemuslimanima razlog je to je Uzvieni Stvoritelj dao da Rusi
zaratuju s muslimanima i to ih je uinio pobjednicima.65
Da se ubije ovjek mora se bistro i otro prosuivati. Stoga su oni

koji su odgovorni za ubistvo u ovome zapisu neznalice, oni nemaju
nimalo razbora, ne znaju ta je asni erijat, usto ne znaju ta je
vjerovanje pa proglaavaju dozvoljenim ono to je sasvim jasno zabranjeno. Baeskija je zabiljeio jo neke sluajeve smrtnih presuda za
koje je smatrao da su nepravedno donesene.66 To to u povodu takvih
sluajeva izraava brigu ne samo za sredinu u kojoj se nepravda desila nego za cijelo drutvo, pokazuje ga kao ovjeka koji je svjestan da
svijet nije samo ono to je dostupno njegovom pogledu. Zapisujui i
komentirajui dogaaje iz svoje okoline Baeskija zapravo pokazuje da
je u lokalnim zbivanjima sadrano stanje iroke drutvene zajednice,
odnosno cijeloga osmanskog drutva.
Baeskijini komentari o moralu i duhovnim vrijednostima izreeni
u povodu neke situacije koja se desila u sarajevskoj sredini mogu se
primijeniti u svim slinim situacijama ma gdje se odvijale, i ma ko bili
sudionici. To njegovim zapisima daje svevremeni karakter. U tom smislu vrijedno je razmotriti dva naredna.
65
66
L. 16a10-21.
Jedan takav sluaj je vjeanje dvojica mladia muslimana: Dvojica mladia, od
kojih je ak jedan bio bolestan od padavice, besposleni su hodali i putem puili, a
bio je mjesec ramazan. Uhapse ih i osude na smrt vjeanjem. udan je to sluaj.
Ljudi vide tue grijehe, a ne vide svoje. (L. 146b10).
425
Jedan sluaj u urijskom esnafu Baeskiji je bio povod da pokae

kakve posljedice na meuljudske odnose ima licemjerje. Cijeli je zapis
intoniran tako da se iz njega ita Mula Mustafina kritika svijest:
Jedan je pripadnik urijskog esnafa majstorima izrekao neke teke i
rune rijei. Zbog toga majstori podnesu tubu muteselimu sa zahtjevom da se spomenuti urija kazni batinama. Na taj njihov postupak
urija primi islam i ukljui se u desetu taifu. Pripadnicima tog odreda
bude drago to je taj, inae ugledni mladi izabrao ba njihov odred.
Lijepo ga prime i dodijele mu neto imetka. ak tog novog muslimana
postave za uribau, a smijene ranijega Sulejmana koji je bio musliman od kada zna za sebe. Potom su jo novoga muslimana prozvali
mula Osmanom jer, navodno, svakoga lijepo odjevenoga treba zvati
mulom. Tako su mu stalno govorili: mula Osmane ovo, mula Osmane
ono. Ali, to je bilo glupo s njihove strane. Licemjerje je prljav posap.
(Riy ii bok ii). Mula Osman skupa sa enom pobjegne u Austriju i
ondje se vrati u staru vjeru.67
U zapisu o urijama Baeskija je ocijenio naglom odluku da se

mladi, koji je tek primio islam i naao se u novim okolnostima, imenuje za elnika ceha, tim vie to dotadanji elnik nije dao povoda
da bude smijenjen.68 Dodjela te asti, kao i pretjerano isticanje titule
mule pri svakom obraanju tom novom muslimanu poprimilo je razmjere podilaenja. Mladiu je to oito postalo teret kojega se oslobodio bijegom.
Ovaj bi se zapis mogao analizirati iz vie motrita. Za ovu je priliku
dovoljno istaknuti kako se iz njega ita Baeskijina poruka da licemjerje proizvodi loe posljedice i na line osjeaje i na drutvene odnose.
Kao to se moe vidjeti, Baeskija nije komentirao to to je mladi
kranin primio islam, to nije njegova preokupacija. ovjek je slobodan u vlastitom opredjeljenju i treba biti slobodan od tue (ljudske)
procjene svoga opredjeljenja. Stoga Baeskijinog komentara nema ni u
slinim zapisima u njegovoj medmui, na primjer:
U urijskom esnafu jedan je ugledan mladi nemusliman postao musliman i uzeo ime Osman. I jedan je mlad idov primio islam, sada mu
je ime Salih. Ovih je dana dosta nemuslimana primilo islam. 69
[Umro je] Mustafa-baa, barutija sijede brade, siromah, bio je obraenik. [Umro je] Ibrahim-baa, prodavao je med i vosak, nos mu je otekao
i postao crven. Bio je bogat ovjek. I on je bio obraenik.70
L. 52b15-21.
Poslije e Sulejman opet biti imenovan na isti poloaj.
69
L. 44a22-23.
70
L. 132b7.
67
68
426
Kerima Filan
[Umro je] ludi Ibrahim, sin Nikole, poturenik. Bio je prosjak. Svako ga je
poznavao jer je bio budalast. Imao je rijetku, kratku bradu, osav je bio.71
Povod za svoj komentar o moralu Baeskija je naao u ovoj situaciji:

U asnom mjesecu ramazanu u Sarajevu je umro jedan bogati zimija.
Bio je to veoma krupan ovjek, i to cijelim tijelom, od glave do pete. Za
njegovu se obuu ak izradio poseban kalup. Nekoliko je ljudi moralo
nositi njegov lijes na groblje. Nakon sahrane iste veeri lopovi otkopaju grob i ukradu neto predmeta, sve skupa u vrijednosti od tridesetak
groa. Navodno su nali pod tijelom mrtvaca jedan ilimak od 5-6 groa
i na prsima nekakvo platno. A lopovi su se bili ponadali da e u tom grobu nai mnogo vrijednih stvari. Ispalo je da su se samo namuili. Da bi
se pokojnik ponovo mogao zakopati mula je izdao pismenu saglasnost
i za to je naplatio 30-40 groa. Na ovome svijetu ima puno lopova koji
pljakaju mrtvace (Dnyda nebb ok).72
Kraa grobova nije pojava lokalnog karaktera. Taj sarajevski sluaj

ne bi bio neobian (dakako, izuzimajui okolnost da je ovjek koji je
umro bio neobino krupan) da Baeskijin zapis ne kulminira na samome kraju komentarom kojemu je konaan oblik odredio postupak mule.
Uzevi, kako nas Baeskija informira, neprimjereno mnogo novca za
posao koji se, ovako ili onako, morao obaviti, mula je u Baeskijinom
vrednovanju ponaanja ljudi postao nebb jedan od onih koji krade
od mrtvoga ovjeka. Za Baeskiju je kradljivac svako ko uzima ono to
(ili onoliko koliko) mu po moralnim principima ne pripada.
ZA KRAJ
Kad se govori o nemuslimanskom stanovnitvu u Osmanskoj dravi, u literaturi se nailazi na reenicu kako su predstavljali znaajnu manjinu u
osmanskom drutvu, ali je teko utvrditi koliki je bio njihov broj. Tako poinje i tekst o kranima Brucea Mastersa u The Cambridge History of Turkey 3.73 U medmui Mula Mustafe Baeskije u jednom zapisu ima ovakva
reenica, sainjena na samom poetku 1202. po hidri, a to je 1778. godina:
U naem gradu, i uope u sarajevskoj nahiji, ne doe ni na svakoga petnaestog muslimana po jedan od raje. (Hatt reydan ehrmzde ve
Sary nhiyesinde ehl-i islma gre on beinci tam yokdur.)74
L. 92a13.
L. 146a11-16.
73
Bruce Masters, Christians in a changing world, The Cambridge History of Turkey
3, str. 272.
74
L. 55b4.
71
72
427
Ovaj podatak obuhvaa krane ali ne i idove. Potom, treba imati

na umu da se odnosi samo na sarajevsku nahiju. Premda ni iz daleka
nije precizan, ako se navedeni broj ita u kontekstu narednog zapisa
sainjenog u istoj godini, postaje jasniji:
U naem gradu ima oko 4.000 kua. Moe ih biti manje a nikako vie.
Jer, ima 100 mahala, u svakoj mahali po 40 kua. Mali je broj mahala
koje imaju vei broj kua od ovoga, a vie je mahala koje imaju manje
od 40 kua.75
Zasigurno je teko donijeti konane zakljuke o ivotu i poloaju nemuslimanskog stanovnitva na tako velikom prostoru kao to je
bilo Osmansko carstvo i u tako dugom vremenskom razdoblju. Zapisi
koje je Mula Mustafa Baeskija sainio u svojoj medmui dobro su
svjedoanstvo o toj temi u jednom dobu i na jednom prostoru Osmanske drave. to se tie doba, ono je precizno odreeno pievim ivotom i, jo preciznije, datumima koje je redovno navodio. to se
tie prostora, to je Sarajevo, grad u kojem je pisac ivio. U radu smo
pokazali da ono to je zapisao, Baeskija zasigurno nije smatrao lokalnim okolnostima nego takvima koje su posljedica stanja u irokoj
drutvenoj zajednici.
To to je istim zapisivakim postupkom u nekrologij upisao smrt
ljudi koje je poznavao (bliu i dalju rodbinu, prijatelje, komije) ali
isto tako i smrt osmanskog sultana i nekoliko paa, te smrti nemuslimanskog stanovnitva, pa ak i smrt nekoliko ljudi koje uope nije
poznavao (jedan starac badar76 kojega nisam lino poznavao), pokazuje da je u svojim zapisima obuhvatio strukturu drutvene zajednice. Ono to je Baeskija zabiljeio postupke ljudi, poslove kojima
su se bavili, nain na koji su se odijevali ili govorili slika je drutvene zajednice tog vremena. Odrednice zimm ili kefere ili Yahd
uz ime umrloga u ovome su nekrologiju konstatacija o ovjekovu
opredjeljenju.
Mjestimino je Baeskija zapisao svoj komentar o nekoj situaciji ili
o neijem postupku. Njegovi su komentari kratki, no dovoljno su jasni
da se iz njih ita pieva briga i o ovjeku pojedincu i o cijeloj zajednici. Ti su komentari svakako vani kljuevi za otvaranje svijeta u kojem
su zapisani. Najzad, sigurno je da Baeskija nije bio usamljena pojava
u tom svijetu. Stoga promatrajui onodobno drutvo i odnose u njemu
treba imati na umu i one koji su ivot poimali poput Baeskije samo to
o tome nisu ostavili za sobom trag kakav Baeskija jeste.
75
76
L. 56a2.
Badar je carinik, tj. slubenik koji naplauje badarinu (tur. bac-dar).
428
Kerima Filan
DRUTVENA ZAJEDNICA U SARAJEVU 18. STOLJEA

(O nemuslimanskom stanovnitvu
u medmui Mula Mustafe Baeskije)
Saetak
Polazite za ovaj rad predstavljaju zapisi u kojima se spominje nemuslimansko stanovnitvo u Sarajevu u medmui (biljenici) koju je od
1757. do 1804. ispisivao Mula Mustafa Baeskija. Analizom tih zapisa, prikupljenih s razliitih stranica Baeskijine biljenice pokazuje se
kako pisac razumijeva status nemuslimanskog stanovnitva u drutvenoj zajednici ureenoj po islamskom zakonu. Na konkretnim primjerima iz teksta pokazuje se kako Mula Mustafa Baeskija oekuje od ljudi
da brinu o drutvenoj zajednici kojoj pripadaju i isto tako, od drutvene
zajednice da brine o svojim pripadnicima. U radu se pokazuje kako
se piev lini odnos prema nemuslimanskim sugraanima jasno ita
iz zapisa u nekrologiju onome dijelu njegove biljenice u kojem je
upisivao smrti poznanika i prijatelja s ciljem da provjerava svoju bogobojaznost. Svrha ovoga rada je rijeima i postupcima jednoga savremenika pokazati ivot u sarajevskoj drutvenoj zajednici u 18. stoljeu.
U rad su uvrteni i oni zapisi u kojima je Mula Mustafa elio ukazati
na odreene moralne vrijednosti a u kojima se razliitim povodima spominje nemuslimansko stanovnitvo.
SOCIAL COMMUNITY IN SARAJEVO IN 18TH CENTURY
(About the non-Muslim population
in medjmua of Mula Mustafa Baeski)
Summary
The starting point for this paper are the notes where the non-Muslim
population was mentioned in a medjmua (notebook) which was written from 1757 to 1804 by Mula Mustafa Baeski. By the analysis of
these notes, collected from different pages of Baeskis notebook, the
writers understanding of the status of non-Muslims in a social community organized by Islamic law is being understood. Through the concrete examples from the text it is shown how Mula Mustafa Baeski
expects people to take care of the community they belong to, and, likewise, from the social community to take care of its members. The paper
shows how the authors personal attitude to non-Muslim citizens could
429
be clearly read from the notes in necrologue the part of the notebook
where he recorded the deaths of his acquaintances and friends in order
to test his piety. The purpose of this paper is to show through the words
and actions of a contemporary the life in the Sarajevo social community
in 18th century.
The paper includes notes where Mula Mustafa wanted to point out
certain moral values, and in which the non-Muslim population was
mentioned on various occasions.
Key words: cultural history, Ottoman state, 18th century, social community, non-Muslim population
UDK: 930.85(497.6Sarajevo)17:655:027.1
ASIM ZUBEVI
(Sarajevo)
KNJIGE I NJIHOVI VLASNICI PREMA KASSAM

DEFTERIMA SARAJEVSKOG SUDA 1762.1787.
Kljune rijei: kulturna historija, povijest knjige, privatne biblioteke, Sarajevo, 18.
st., kassam defteri.
Podaci o knjigama u privatnom vlasnitvu iz prolosti vaan su izvor za

prouavanje kulturne povijesti jednog naroda.1 Posebnu vrijednost ima
rekonstrukcija zbirki knjiga koje nisu sauvane. Za osmansko razdoblje
bosanske povijesti najvaniji izvor grae o knjigama i njihovim vlasnicima su popisi imovine umrlih.2 Na osnovu takvih popisa u novije doba
nastalo je vie studija o knjigama u vlasnitvu stanovnika pojedinih
Kao primjere sveobuhvatne studije o kulturnoj povijesti knjige kod Britanaca
vidjeti: The Cambridge History of the Book in Britain, vols. IVI (Cambridge:
Cambridge University Press, 19872009), naroito sv. III koji pokriva period
14001557 i poglavlje Collections and Ownership, pp. 205284. Predvieno je
tampanje ukupno sedam tomova; The Cambridge History of Libraries in Britain
and Ireland, vols. I-III (Cambridge: Cambridge University Press, 2006). Kao primjer studije o kulturnoj povijesti knjige u drugaijem kulturnom podneblju, vidjeti Peter Kornicki, The Book in Japan: A Cultural History from the Beginnings
to the Nineteenth Century (Leiden, Boston, Kln: Brill, 1998), posebno poglavlje
Libraries and Collectors, pp. 363412.
2
Ostali izvori ukljuuju vakufname, popise knjiga, potpise vlasnika na knjigama i podatke iz tekstova djela. Muhamed dralovi, Prepisivai djela u
arabikim rukopisima I (Sarajevo: Svjetlost, 1988) str. 28-50. dralovi istie
potrebu daljnjeg prouavanja spomenutih izvora, a i potrebu podrobnijeg
prikupljanja podataka neophodnih za dublje upoznavanje sadrine arabikih
biblioteka na naem tlu, ibid, str. 50. Za utvrivanje vlasnitva nad knjigama
treba jo spomenuti peate s imenima vlasnika. O tome vidjeti Tatjana PaiVuki, Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskoga kadije (Zagreb, 2007), str. 8182.
432
Asim Zubevi
gradova Osmanskog carstva.3 Ovim tekstom elimo predstaviti dio

rezultata istraivanja o knjigama u vlasnitvu stanovnika Sarajevskog
kadiluka u drugoj polovini 18. st., kroz razdoblje od 25 godina. U radu
se pokuava dati odgovor na dva osnovna pitanja: ko su bili tadanji
vlasnici knjiga, te kakve su knjige oni imali?
Popisi imovine umrlih stanovnika Osmanskog carstva, poznati kao
kassam ili tereke defteri, unoeni su u sudske registre, sidile.4 U nekim
gradovima Carstva poput Kaira i Burse voeni su zasebni defteri s popisima imovine umrlih.5
Veina od 88 sidila Sarajevskog erijatskog suda koji se danas uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci sadri kassam deftere.6 Postavljeni vremenski okvir naeg istraivanja odredile su dvije injenice:
prva je da su, poevi s 1762. godinom, sauvani sidili u nizu, sve
Meropi Anastassiadou, Des dfunts hours du comun: les possesseurs de livres
dans les inventaires aprs dcs musulmans de Salonique, Turcica, 32, 2000, pp.
197-152; Colette Establet et Jean-Paul Pascual, Les livres des gens Damas vers
1700, REMM 87-88, pp. 143-175; Orlin Sabev, Private book collections in Ottoman Sofia, 1671-1833 (Preliminary Notes), tudes Balkaniques, 2003, 1, pp. 3482; Ali hsan Karata, Tereke kaytlarna gre XVI. Yzylda Bursada insan-kitap
ilikisi, Uluda niversitesi lahiyat Fakltesi Dergisi, 8/8, 1999. O privatnim
zbirkama knjiga kao izvoru za sticanje uvida u italaka interesovanja vlasnika u
osmanskom drutvu vidjeti: M. kr Haniolu, A Brief History of the Late Ottoman Empire (Princeton, Oxford, 2008), pp. 38-40, 96; Suraiya Faroqhi, Subjects
of the Sultan: Culture and Daily Life in the Ottoman Empire (London, New York,
2007), pp. 189-191, 264. Ve je spomenuta studija Tatjane Pai-Vuki u kojoj se na
osnovu sauvane privatne zbirke knjiga jednog kadije s poetka 19. st. rekonstruira
njegov svijet.
4
Pod tim izrazom [popis nasljedstva, op. prev.] mislimo na listu predmeta koje je
ostavio umrli, ukljuujui i pokretnu i nepokretnu imovinu, ali ne i poljoprivredno
zemljite u dravnom vlasnitvu (miri), the Encyclopaedia of Islam, New Edition,
vol. IX (Leiden, 1997), str. 540 (dalje: EI). Redhouse odreuje defter kao knjigu
za upisivanje listi, rauna i slino; registar, raunovodstvenu knjigu, biljenicu,
a zatim i kao listu, popis, svitak, Sir James W. Redhouse, A Turkish and English Lexicon Shewing in English the Significance of the Turkish Terms, 3rd edition,
stanbul, str. 906. U upotrebi je i izraz muhalefat defteri, koji se koristi za popis
imovine umrlih slubenika ili onih koji su umrli bez nasljednika, a ija imovina
je pripadala dravnoj kasi. Imovina maloljetnika i neuraunljivih osoba takoer je
drana pod nadzorom do sticanja punoljetnosti, EI, vol. VII, str. 517.
5
EI, vol. IX, str. 540. U Istanbulu i Jedrenama voeni su posebni kassam defteri
za pripadnike vojne klase, Isto. Takoer: Suraiya Faroqhi, Approaching Ottoman
History: an Introduction to the Sources (Cambridge, 1999), p. 56.
6
Za opis sadraja sarajevskih sidila vidjeti: Azra Gado-Kasumovi, O sidilima u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci, Anali XXI-XXII (2003), 41-83; O sidilima u Bosni i Hercegovini openito vidjeti: Hatida ar-Drnda, erijatski sidili i njihova
zastupljenost u Bosni i Hercegovini, Anali XIII-XIV (1987), 53-67.
3
Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...
433
do 1852. Upravo podaci dobiveni iitavanjem kassam deftera koji se

niu godina za godinu daju najpotpuniji uvid u knjige koje su kolale u
tome vremenu i o njihovim vlasnicima7; druga injenica je da, iako ne
u cijelosti, postavljeni vremenski okvir rada zahvata ono razdoblje u
povijesti Sarajeva koje u svojoj medmui, odnosno ljetopisu, opisuje
Mula Mustafa Baeskija.8
U svojim biljekama sa zapaanjima o nauci, uenima i ljubiteljima
nauke meu svojim sugraanima, Baeskija spominje i nekoliko knjiga:
Hafiz Tokatlija, vaiz, redovno je sedam-osam godina, kazivao Bejdaviju, koji zavri ove godine.9
Hadi [M]ehmed-efendija Velihodi (Velihacogli) predavao je u Husrev-begovu mektebu Multeku i astronomiju.... I moja malenkost je
prisustvovala predavanjima.10
Bjelobradi Mustafa Zeher, telal, aljivina, znao je hebrejski, uio bi
napamet Mevlud...11
Pao Grialo, sakarat, navodno je kazivao Ustuvaniju...12
Ludi Mujo, nosio je evrek-turban, bio je bradat i omalean. Djeca bi
mu govorila Daj nam za jednu aku brade. Uvijek bi nosio i itao
nekakve knjige sline Melhemi i, iako lud, mnogo tota je napamet nauio... 13
Jedan sidil obino je obuhvatao jednu do dvije godine. Redni brojevi pod kojima su zavedeni sarajevski sidili ne prate uvijek hronoloki godinu za godinom.
Tako najraniji popis imovine s knjigama za period ove studije nosi datum 5. safer
1176/26. 08. 1762., a upisan je u sidil br. 10, str. 89, dok se njemu prethodni sidil
br. 9 odnosi na 17681769. O sarajevskim sidilima vidjeti naprijed citirani izvor u
Gado-Kasumovi, O sidilima u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
8
Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1764-1804), prev. s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi, 2. dop. izdanje (Sarajevo, 1987). Kao to je poznato,
Baeskija je bio pisar, imam i vjerouitelj. U svome duanu u Mudelitima pod
Sahat-kulom sastavljao je pisma i razne vrste dokumenata, a popisivao je i ostavtine umrlih graana. O Baeskijinom Sarajevu, ukljuujui svijet nauke i uenih, vidjeti: Kerima Filan, Sufije i kadizadelije u Otomanskom Sarajevu, Anali
XXIX-XXX (2009), 183-196; Ista, Life in Sarajevo in the 18th Century (according
to Mulla Mustafas mecmua), in: Living in the Ecumenical Community: Essays
in Honour of Suraiya Faroqhi, eds. Vera Constantini and Markus Koller (Leiden,
Boston, 2008), pp. 317-345.
9
Baeskija, Ljetopis, 36.
10
Isto, 100.
11
Isto, 127. Prema Kerimi Filan (Life in Sarajevo in the Eighteenth Century, p.
334) Mustafa Zeher could speak the language of the Jews. Ako Baeskija pie da
je je Mustafa Zeher znao jezik Jevreja, onda bi to prije moglo znaiti da je znao
ladino, tj. judeo-panski, a ne hebrejski, kako navodi Mujezinovi.
12
13
Isto, 134.
7
434
Asim Zubevi
U Melhemi su jasni propisi uvijek, pa evo i sada se kae da nema sigurnosti u Istanbulu, a na rubu Melheme sluti na kugu i ratove...U
Melhemi pie da e otii; to jest umrijeti neki veliki vladar, a Allah
najbolje sve zna!14
Prvi dan muharema nove 1191. godine dogodio se u ponedeljak, a po
pravilima moje knjige Melheme kada se prvi dan nove godine dogodio u ponedeljak, onda to ukazuje na kugu, a Allah najbolje zna!15
Pogledao sam u Melhemu koja mi ukaza na kugu.16
Hadi Mehmed-Razi Velihodi (Velihocaogli)...Svojom rukom je prepisao Vankulin rjenik.17
Delikanlija Begi (Bego-ogli), ljubitelj dervia. Prepisao je Kaimijin
Divan.18
Nadalje, Baeskija spominje sohbet-halve, sedmina kuna druenja

prijatelja gdje se, nakon obavljenog namaza, zikra i uenja Kurana, italo iz knjiga.19 Napokon, na dva mjesta on pie o svome itanju knjiga:
ejh hadi Muhamed... Mene, ovog siromaha, jako je volio i davao bi
mi na itanje knjige na arapskom jeziku napisane, a i druge knjige.20
U biljeci iz 1780. itamo:

Nakon izvjesnog vremena, druei se sa ejhom Sinanove tekije i itajui djela o tesavufu, sve vie sam se naslaivao... Nakon to sam savladao stvarne znanosti zaronio sam u nauku misticizma i razmiljajui
danonono trudio sam se i nisam sustao dok mi se konano ne otvorie
vrata. Eto, tako sam spoznao sutinu misticizma. Sve sam drugo napustio, jer mi se otkrila tajna i meni je poznata bitnost i stvarnih znanosti
kao i misticizma21
Biljeei vlastito itanje na putu svoga duhovnog i intelektualnog sazrijevanja Baeskija ipak ne navodi konkretna djela, ve kae openito
da je rije o djelima na arapskom, ali i drugim knjigama vjerovatno
na drugim jezicima te sufijskim djelima i djelima iz podruja stvarnih znanosti. Uzimajui u obzir relativno mali broj izriito spomenutih knjiga u Ljetopisu, smatrali smo vrijednim prikupiti i podastrijeti
Isto, 175.
Isto, 157.
16
Isto, 166.
17
Isto, 185. Za prikaz Velihodieve zbirke knjiga vidjeti: Mehmed Mujezinovi Biblioteka Mehmed-Razi Velihodia, ejha i muderisa Husrev-begova hanikaha u
Sarajevu, Anali V-VI (1978), 65-82.
18
19
Isto, 174-5.
20
Isto, 160.
21
Isto, 188.
14
15
435
podatke o knjigama u privatnom vlasnitvu Sarajlija u drugoj polovini

18. st. kao dopunu saznanja o ivotu u Baeskijinom Sarajevu.22
Inae, popisi imovine imaju tri dijela: uvodni dio sadri podatke o
umrloj osobi kao to su mjesto stanovanja, ime, titule, imena nasljednika, te datum unoenja popisa.23 U drugome dijelu donosi se popis
imovine i njena novana vrijednost. Popis imovine poinje navoenjem
pokretne imovine. Ako je umrli imao knjige, one se u veini sluajeva
navode na poetku, a ako je meu knjigama bio jedan ili vie primjeraka
Mushafa, to je najee i sluaj, popis imovine poinje s Mushafom.24
Nema sumnje da ovaj obiaj odraava potovanje prema pisanoj rijei u
muslimanskoj kulturi openito, a sredinje mjesto Mushafa kao svetog
teksta Kurana posebno. Iza toga slijedi navoenje ostale pokretne imovine, novca u gotovini, te nepokretne imovine. U treem dijelu donosi
se bruto vrijednost imovine, a nakon odbijanja dugova, raznih izdataka
(npr. vjenanog dara supruzi, oporuke i sl.), i sudskih trokova, upisuje
se neto vrijednost imovine, te udio svakog od nasljednika.
Sudski popisi imovine i procjena njene vrijednosti pravljeni su radi
osiguranja erijatom predviene razdiobe meu nasljednicima, ili pribavljanja novane protuvrijednosti putem prodaje na drabi (muhalefat), a koja bi se potom podijelila u skladu sa erijatskim propisima.25
Mujezinovi je podatke iz nekrologija dopunio graom iz drugih izvora, ukljuujui kassam deftere, i naveo ih u fusnotama, dajui vrijednost imovine i ukupan broj
svezaka knjiga, npr: Mehmed-efendija esto, Nevesinjac (Nevesinli), star, visok,
sofija, koji bi svijet upuivao na klanjanje, a inae je stalno upuivao druge, iza
ega slijedi biljeka u fusnoti: Sin je Mustafa-bega, iz Ivlakovali mahale. Imao je
i 66 svezaka knjiga. Sidil XVI, str. 143, Ljetopis, 134.
23
Primjeri popisa imovine prema kassam defterima Sarajevskog suda u latininoj
transkripciji i u prijevodu na engleski mogu se vidjeti u: Yuzo Nagata, Materials on
the Bosnian Notables (Tokyo, 1979).
24
Pored imenice Mushaf, u tim popisima najee se koriste nazivi Kelm-i adm,
Kelmullh, Kelam-i izzet, Kelm-i izzet hediyesi, a Kuran gotovo nikako. Upeatljiv primjer vlasnika zbirke knjiga u kojoj nije bilo Mushafa jeste popis imovine
imama mula Saliha sina Mustafa-ef., koji je imao deset naslova knjiga, sidil (dalje
S) 18/86 (19. dumadel-ahire 1190/05. 08. 1776). Teko je zamisliti da jedan imam
nije posjedovao Mushaf, to opet pokazuje da knjige u popisima imovine nisu morale ukljuivati sve knjige koje je neka osoba imala. Tu je i primjer Ahmed-ef.,
sina hadi Ibrahima, koji je iza sebe ostavio 42 djela, ali ne i Mushaf: vidi S 15/64
(13. muharem 1188/26. 03. 1774). Inae, navoenje novane vrijednosti knjiga ini
kassam deftere potpunijim izvorom za podatke o knjigama od dokumenata o uvakufljenim knjigama koji tu vrijednost ne navode.
25
dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima, I, str. 41, 44. Prema Sabevu,
u veini sluajeva imovina umrle osobe prodavana je na drabi, a novac dijeljen
meu nasljednicima, Sabev, Private Book Collections in Ottoman Sofia, p. 38.
22
436
Asim Zubevi
OGRANIENJA IZVORA
Prije prelaska na prikaz rezultata istraivanja potrebno je ukazati na
ogranienja koritenih izvr. Najprije treba istai da popisi imovine
ne prikazuju sve vlasnike knjiga, pa prema tome ni sve knjige u vlasnitvu Sarajlija u datom vremenu.26 Kadija je vrio popis imovine u
tri sluaja: 1) ako bi se nasljednici umrlog obratili sudu radi podjele
imovine27, 2) ako umrla osoba nije imala nasljednika, i tada bi kadija popisao imovinu i novac od njene prodaje predao u bejtul-mal, te,
3) u sluaju dugog odsustva ili nestanka neke osobe28. Nemogue je
rei koji postotak stanovnitva se obraao kadiji za podjelu imovine.
Suraiya Faroqhi smatra da je u kassam defterima zabiljeen manji dio
od svih sluajeva nasljeivanja.29 Odreene kategorije stanovnitva su
vjerovatno nesrazmjerno zastupljene, npr. trgovci, pogotovo oni koji su
umrli na putu.30 U sluajevima kada je umrli potraivao dugove ili pak
ostao duan drugima, nasljednici su imali razloga da zahtijevaju sudsku podjelu imovine. Takoer, ene i siromaniji slojevi stanovnitva
su vjerovatno neto manje zastupljeni u kassam defterima, jer su kod
malog nasljedstva nasljednici imali razloga da izbjegnu sudsku podjelu
koja je podrazumijevala plaanje trokova, a time i umanjenje udjela u
nasljedstvu. U nekim sluajevima, kada su pravni nasljednici umrlog ili
nestalog bili rodbinski udaljeni ili u nejasnom srodstvu, svojim obraanjem sudu isticali su i nastojali potvrditi svoje pravo na nasljedstvo. Ne
moemo iskljuiti ni sluajeve izbjegavanja sudske podjele potaknute
motivom uskraivanja udjela malodobnih u nasljedstvu.31
Drugo ogranienje u izvorima tie se naslova popisanih knjiga. Oni
su uglavnom dati u skraenom obliku (npr. Dalil al-ayrt ili Dalil-i
arf umjesto Dalil al-ayrt wa awriq al-anwr f ikr al-alt
al al-nabiyy al-mutr), ili prema autoru, kako je to sluaj u navodima iz Ljetopisa u kojima Baeskija spominje Bejdaviju, to je zapravo
Vlasnik je za ivota knjige mogao darovati o emu svjedoe vakufname. Za tri zbirke uvakufljenih knjiga vidjeti Hatida ar-Drnda, Neki legati Osman-ehdijine
biblioteke, Anali XV-XVI (1990), 244-247.
27
EI, vol. IX, p. 539: The kadi registers also document cases of litigation, which
might concern the division of an inheritance...
28
Isto, p. 540.
29
Isto.
30
Isto. U obraenim kassam defterima uoljiva je i vea zastupljenost osoba koje su
poginule na vojnim pohodima.
31
Isto. Povjesniar erijatskog prava dr Fikret Kari smatra da sluajevi obraanja
sudu radi podjele imovine nisu bili tako rijetki, s obzirom na to da sloenost pravila
muslimanskog nasljednog prava iziskuje strunu pomo. (Razgovor s prof. Kariem 25. aprila 2011.)
26
437
skraeni naslov za tefsir Ab Sad Abdullh b. Umar b. Muammad

al-Baywja, iji puni naslov glasi: Anwr al-tanzl wa asrr al-tawl.
U najveem broju sluajeva radi se o poznatim djelima tako da njihovo
prepoznavanje ne zadaje tekoe. Meutim, ima primjera da su knjige
u vlasnitvu neke osobe date zbirno, kao kitab ili kutub, bez navoenja
naslov i vrijednosti. Takav je sluaj s 20 tomova knjiga hadi Mustafe,
sina hadi Hasanova (kitab cild 20).32 Jo je upeatljiviji primjer Lugavizade Ahmed-efendije, koji je, pored Mushafa, imao 135 tomova knjiga
(kutub cild 135) u vrijednosti od 96.000 aki.33 Kada se kao vlasnici knjiga javljaju nemuslimani, takoer se daje samo ukupan broj i vrijednost
knjiga, bez naslv, vjerovatno zato to se radilo o knjigama koje su svojim sadrajem i pismom bile nepoznate kadiji, na primjer: Boo sin Laze,
vlasnik devet kranskih knjiga (mcelled esfr- nar).34 Izuzetak od
ovog pravila predstavljaju knjige Rafaela Jehuda koje su oznaene kao
ljekarske (hekm kitaplar), vjerovatno zato to su bile pisane arapskim
pismom, odnosno spadale u red ire poznatih ljekarskih djela.35
Mnoge knjige bez naslova upisivane su na sljedei nain:
1) risale (mn. resil) poslanica, rasprava, knjiica. Tako se u zbirci
Ibrahim-hode, sina Abduldelilova, koja je sadravala preko 50
svezaka, spominje 15 risala ukupne vrijednosti od 744 ake,36 dok
se u vlasnitvu Durrije-kadun, kerke hadi Husejn-efendije, nalazio se jedan svezak od 18 zasebnih risala (resil-i muteferria
aded 18 cild 1) u vrijednosti od 1.080 aki.37
2) nusha (nsha) ispisan papir; knjiga. Ibrahim-ef., sin Husejnov,
vlasnik je dvije nushe, od kojih je jedna dosta skupocjena, u vrijednosti od 1.200 aki.38
3) medmua (mecma) zbornik vie djela uvezanih u jedan svezak; biljenica. U vremenu obuhvaenom naim istraivanjem
S 26/57-59 (poljednji dan muharrema 1201/22. 11. 1786). Vrijednost ovih knjiga
bila je 2.400 aki. Popisi imovine u sidilima citirani su tako da je prvo naveden
broj sidila, zatim stranica u sidilu na kojima se popis nalazi, a potom je u zagradi
naveden datum unoenja popisa, kosom crtom odvojen od datuma po gregorijanskom kalendaru.
33
S 14/35-36 (6. dumadel-ahir 1186/04. 09. 1772.).
34
S 11/133 (6. dumadel-ula 1184/28. 08. 1770.).
35
S 22/235. Iz biljeke se vidi da je umro u uria hanu, dakle na proputovanju kroz
Sarajevo, pa je njegov neveliki imetak pripao bejtul-malu.
36
S 9/83 (10. ramazan 1182/18. 01. 1769). Iz nekog razloga, stranice sidila br. 9,
koje su kao i kod ostalih sidila obiljeene crvenom olovkom, idu straga naprijed.
Postoji i paginacija upisana grafitnom olovkom, a u ovom sluaju to je str. 64.
37
S 23/113 (21. evval 1198/07. 09. 1784).
38
S 16/157 (15. dumadel-ahir 1188/23. 08. 1774).
32
438
Asim Zubevi
zabiljeeno ih je preko 50. Tako su u zbirci kadije Ismail-efendije izmeu tridesetak svezaka knjiga ubiljeene etiri medmue.39
Neka djela nazvana su slinim pojmom, medmea (mecmea),
kao to je sluaj sa zbirkom vratara (bevvb) mula Hasana sina
Husejnova.40
4) defter sveska, biljenica. Mula Mustafa Sofo je meu pedesetak
knjiga imao nekoliko deftera, od kojih jedan veliki (kebr defter)
u vrijednosti od 360 aki.41
Ovi izrazi ponekad nose blie odreenje, prema podruju (npr. kitbi tp pern)42, prema jeziku (trk risle) ili prema vjerskom sadraju
(nusha-i nar).43
Jedan broj djela bez naslova dopunjen je nekim od sljedeih izraza:
pern = ratrkan, razbacan. Tako se meu knjigama pekara Hasanbae nalazila raskupusana knjiga (kitb pern),44 a ponekad je
knjiga opisana samo kao pern.45
ntemm = nepotpun. Na ovaj nain oznaeno je vie djela u zbirci
nekadanjeg sarajevskog muftije Mehmed-ef. Fojnianina.46
nun = manjkav. Nun Fetv-i Abdurram, djelo koje je, uprkos navedenoj manjkavosti, procijenjeno na 2.400 aki.47
nf = polovina. U rijetkim sluajevima navodi se polovina vrijednosti neke knjige. Takav jedan sluaj predstavlja komentar na poznato pravno djelo Multeka (nf er-i Multe).48 Zanimljivo je
da se u nekoliko sluajeva kao vlasnitvo navodi pola Mushafa.49
S 16/150 (27. zul-hide 1188/28. 02. 1775).
S 16/41 (5. rebiul-evvel 1188/16. 05. 1774). ini se da je u ovom popisu sedam naslova
grekom dvaput uneseno, s obzirom da su cijene iste. To su sljedei naslovi: Mecmea
cild [200 aki], Dbce-i Nav [210 aki], ar-i Mariq [286 aki], Defa mecmea
[156 aki], Mutr min al-fiqh [110 aki], Kf [216], te Defa pern [186].
41
S 22/140 (21. dumadel-ula 1197/24. 05. 1784.).
42
S 16/6-7, datum upisa 15. rebiul-evvel, ali je godina nepotpuna, tj. 11_8. (hiljadu
stotinu i osma?). Godina popisa imovine na prethodnoj stranici i dokumenta na
sljedeoj je 1188., pa je popis bio unesen 26. 05. 1774.
43
S 14/18 (13. safer 1186/16. 05. 1772).
44
S 20/17 (16 zul-hide 1192/05. 01. 1779).
45
S 9/83, vie puta (10. ramazan 1182/18. 01. 1769).
46
S 11/104-5 (17. evval 1184/03. 02. 1771).
47
S 22/231-232 (19. aban 1197/20. 07. 1783).
48
S 18/162-5 (11. rebiul-ahir 1191/17. 05. 1777). Fikhsko djelo Multaq al-abur,
autora Ibrhm b. Muammad b. Ibrhm al-alabja (umro 956/1549) koristilo se
kao udbenik u naim medresama.
49
S 8/82 i 29/144. Vjerovatno se radi o nedovrenom ili oteenom prijepisu Mushafa. Ne treba zaboraviti da je Mushaf esto bio posebno ukraavan i ispisivan, te
stoga i skupocjen, pri emu je i nepotpun primjerak mogao biti naknadno dovren.
39
40
439
Nepostojanje naslova za neke od popisanih knjiga znai da je nemogue odrediti podruja kojima su pripadale.
Napokon, neke knjige umjesto naslova nose samo predmetno odreenje, npr. tr (pl. tawr) (knjiga historije), luat (rjenik), te dvn
(zbirka pjesama).
U najveem broju sluajeva ne moe se sa sigurnou odrediti jezik
popisanih knjiga. Navedeni primjeri ukazuju na izuzetke (trk risle
i sl). Iako se jezik knjiga u popisima imovine obino ne navodi, neki
primjeri gdje je jezik djela spomenut pokazuju da je takva podjela odve pojednostavljena i zapravo neutemeljena. Tako, npr., na turskom
jeziku imamo popisana djela iz podruja nasljednog prava (trk er-i
feri)50, knjige fetvi (trk fetv)51; tefsira (Tefsr-i Ysn-i erf trk pern)52, arapskog jezikoslovlja (defa trk udr)53 i teologije
(Tercme-i Eyyhel-veled)54. Biljeimo i jedan arapski komentar na
ulistan (ar Gulistn arab)55, te prijevod Attarove Pend-name (Tercme-i Pend-i Ar)56. Iz ovih primjera se vidi da je turski jezik bio ne
samo jezik uprave, ve je igrao i posredniku ulogu u prenoenju djela
izvorno nastalih na arapskom i perzijskom.57
Napokon, u rijetkim sluajevima nije mogue odrediti naslov djela
usljed nejasnog rukopisa.
Treba spomenuti i to da se u popisima imovine mogu nai predmeti
s tekstom, ali oni su u ovome prikazu izostavljeni. Tu se po brojnosti
istiu papiri opisani kao evr-i pern ili pern evr, tj. ratrkani,
razbacani papiri, te hamajlije.58 Jednako tako nisu ukljueni predmeti
S 11/125-6, (24. safer 1184/19. 06. 1770) u vlasnitvu kadije Jusuf-ef., sina Emin
Mehmed-ef. Vrijednost djela iznosila ja 180 aki.
51
Tri takve knjige zabiljeene su u imovini kapara h. Ibrahim-ef, sina h. Durakova, S
18/162-5 (11. rebiul-ahira 1191/17. 05. 1777). Dvije knjige su vrijedile po 420 aki,
a jedna 132 ake.
52
S 14/56 (26. ramazan 1186/21. 12. 1772).
53
S 21/121-2 (23. dumadel-ahir 1200/23. 04. 1786). Vrijednost djela bila je 246 aki.
54
S 18/14-16 (21. rebiul-ahir 1191/29. 05. 1777). Vlasnik je Ismail-beg Deneti
(Cennet-zde). Vrijednost ove knjiice bila je skromnih 60 aki. Vidjeti takoer
Kreevljakovi, Denetii, Izabrana djela I, str. 362.
55
S 25/100-2 (25. dumadel-ula 1200/26. 03. 1786). Knjiga je bila dio ostavtine
Mehmed Razi Velihodia. Vidjeti fusnotu 17.
56
S 18/162-5 (11. rebiul-ahir 1191/17. 05. 1777).
57
U jednom kasnijem popisu imovine biljeimo zbirku knjiga koja je ukljuivala prijevode ulistana (Gulistn tercmesi) i Beharistana (tercme-i Behristn), vjerovatno na turski, S 48/72-75 (11. dumadel-ula 1223/05. 07. 1883).
58
Zanimljivo je da su i one imale svoju cijenu koja je mogla biti vrlo visoka, kao npr.
u popisu S 12/24-25 (23. rebiul-evvel 1183/27. 07. 1769), u kojem su ubiljeene
dvije srebrom ukraene hamajlije, jedna od 12.000, a druga od 3.600 aki.
50
440
Asim Zubevi
od drugih materijala, a koji su na sebi imali tekst, kao to su: peatni prsteni, kvadranti,59 nakit,60 ikone,61 pokustvo62 ili predmeti koji
su u vezi s knjigama, pisanjem i naukom, poput torbica za noenje
Enma,63 svenji papira, koa za izradu knjiga, petahte, mastionice,
pera i sl.
VLASNICI KNJIGA PREMA POLU,
VJERI, ZANIMANJU I TITULI
Za razdoblje 1762178764 u kassam defterima Sarajevskog suda ubiljeena su 473 vlasnika knjiga, od ega 346 mukaraca i 127 ena. U
sedam sluajeva biljeimo zajedniko vlasnitvo dvije ili ak vie osoba nad istim knjigama: tako je mula Abdullah ubiljeen kao suvlasnik
sedam djela sa Mustafa-baom65; h. Mustafa je imao najmanje 30 djela,
a bio je suvlasnik jo dva66; pored dvije knjige koje su pripadale samo
njemu, mula Ahmed je imao udio u 22 djela zajedno s bratom mula Mustafom i majkom Nefisa-hatun;67 mula Mehmed je, uz sedam naslova,
imao udio u pet drugih djela s bratom mula Abdullahom;68 h. Ahmed je
Tako npr. u imovini h. Mustafe, sina h. Ismailova S 17/160-3 (28. safera 1190/18.
04. 1776), pored tridesetak knjiga naveden je i kvadrant (rub tahtas). O kvadrantima vidjeti: Jasminko Mulaomerovi, Kvadranti u Bosni i Hercegovini, Anali
XIII XIV (1987), 227-240.
60
Tako je, naprimjer, u popisu imovine Zejnebe, kerke h. Alije upisano zlatno maallah (altndan mallh) u vrijednosti od 4.800 aki, S 22/119.
61
U zaostavtinama sarajevskih krana u kassam defterima este su ikone (tavr-i
nar). Ikone mogu imati tekst.
62
Autor ovog teksta vidio je jedan primjer ispisa na starom bosanskom rezbarenom
namjetaju sljedeeg sadraja: Salmt al-insn f if al-lisn (ovjekov spas je
u uvanju jezika). Ovaj tekst nalazi se na dijelu pokustva g. Asima Kalajdia u
Sarajevu.
63
Ove torbice, ponekad izraene od srebra i vrlo skupocjene, koritene su za noenje
zbirke probranih kuranskih sura koje su zapoinjale surom Anm, po kojoj su
dobile ime. Zabiljeili smo i sluaj upotrebe takve torbice u kojoj se nalazilo djelo
Mensik-i hacc, a pripadalo je hadi [praznina] sinu hadi Salihovom, koji je umro
na otoku Rodosu pri povratku s hada, S 19/159 (14. redeb 1192/08. 08. 1778).
Omer-aga, sin Dafer-begov, imao je Dalil al-ayrt s torbicom procijenjen na
2.400 aki, S 22/269 (20. zul-kade 1197/ 17. 10. 1783).
64
Najraniji koriteni popis imovine s knjigama u ovoj studiji je u S 10/89 (5. safer
1176/26. 08. 1762), a posljednji u S 27/120 (rebiul-evvel 1201/25. 12. 1787).
65
S 13/64 (evval 1185/januar 1772).
66
S 17/160-3 (28. safer 1190/18. 04. 1776).
67
S 22/187 (3. redeb 1197/04. 06. 1783). Osim Mushafa, naslov ostalih knjiga nije
poznat s obzirom na to da su navedene kao kitab cild 6 i kitab cild 15.
68
S 22/236-7 (poljednji dan abana 1197/31. 07. 1783).
59
441
dijelio vlasnitvo pet knjiga s bratom Mustafom,69 a Osman-ef. s bratom Ataullah-agom;70 munla Abdullah je, pored tri knjige, imao suvlasnitvo u jednoj knjizi s bratom munla Salihom.71
Ve smo rekli da ukupan broj ena vlasnica knjiga iznosi 127 ili oko
27% svih vlasnika knjiga.72 Najvei broj njih 102 vlasnice, posjedovale su jednu knjigu, najee Mushaf. Dvadeset jedna enska osoba
imala je dvije do pet knjiga. Iza Mushafa, najvie su zastupljena sljedea djela: Enm-i erf, Risle-i Birgiv, Mevld, Namazlk, Amme
duz ili drugi duzovi, te ilye-i erf.73 Po jednom se javljaju djela
awhir al-islm,74 Daqiq al-abr75, Tecvd-i urn76, te jedan
perzijski rjenik.77
Tri vlasnice knjiga istiu se veliinom svojih zbirki. Durrija-kadun, ki
hadi Husejn-ef. i ena Ibrahim-ef., imala je zbirku od 66 djela, od kojih
su neka vrlo skupocjena: Mushaf (4.800 aki), Durar78 (6.120), Bazzziyya79 (3.849), te Muawwal80 (3.366). ini se da preovlauju pravna
(akk, fari) i gramatika djela i rjenici. Od knjievnih biljeimo Ysuf
u Zuley (480 aki), zbirku pria (ikyt), dva djela iz podruja medicine (Tp Kalisni-zde, pern min tp) i jedno iz astronomije (Cedvel
ez nucm). Ukupna vrijednost ove zbirke iznosi 41.124 ake, to je vie
od desetine ukupne vrijednosti imovine od 344.324 ake.
S 22/238-9 (8. ramazan 1197/07. 08. 1783).
S 22/268-9 (25. evval 1197/23. 09. 1783).
71
S 25/128 (5. ramazan 1200/02. 07. 1786). Stranice sidila br. 25 upisane su skraja.
Grafitnom olovkom stranice su upisane slijeva nadesno, pa bi stranica ovog popisa
bila 72-73.
72
Poreenja radi, ene su inile 14,8 % vlasnika knjiga u Solunu, Anastassiadou, str.
203. Od 183 vlasnika knjiga meu stanovnicima Sofije, ukljuujui tri nemuslimana, bilo je 40 ena, tj. 21,85%. Sabev, str. 39.
73
Opis vanjskog izgleda Boijeg poslanika Muhammeda u stihovima na turskom koje
je spjevao Muammad qn (umro 1015/1606).
74
S 10/77 (18. evval 1176/02. 05. 1763) u vlasnitvu Sakine, keri Mehmedove.
Rije je o vjeronaunom djelu na turskom jeziku.
75
S 17/8 (13. rebiul-evvel 1189/13. 06. 1775) u vlasnitvu Zulkaide, kerke Salihove.
Puni naslov ovog djela trebao bi biti Daqiq al-abr wa aqiq al-itibr, to je
turski prijevod djela Daqiq al-abr wa aqiq al-r.
76
S 27/23 (11. aban 1201/29. 05. 1787) u vlasnitvu Merime, kerke Osmanove.
77
S 11/25 (12. safer 1184/07. 06. 1770) u vlasnitvu Hamide, kerke h. Salih-ef.
78
S 23/113. Durar je pravno djelo Durar al-ukkm f ar urar al-akm od Munla
usrawa (umro 885/1480).
79
Bazzziyya je skraeni naziv za zbirku fetvi poznatu kao al-mi al-Waz ili alFatw al-Bazzziyya iji je autor fiuddn Muammad ibn al-Bazzz,
80
Muawwal je komentar Saduddn al-Taftaznja (umro 739/1338) na Tal almift iz arapske stilistike autora Muammad b. Abdurramna al-Qazwnja
(umro 791/1389).
69
70
442
Asim Zubevi
Tatlija, ki Sulejman-efendije je iza sebe ostavila 25 djela, meu kojima i jedan skupocjen primjerak Mushafa (4.740 aki), zatim djela iz
teologije, logike, arapske gramatike, perzijske knjievnosti (Gulistn i
Pend-nme), dva rjenika, jedan vrijedan svezak fetvi (1.000 aki), te
jedno djelo iz medicine (risle-i tp).81
U ve pomenutom sluaju tri suvlasnika istih knjiga navodi se Nefisa-hatun, i njezina dva sina. Njihove zajednike knjige inio je Mushaf
od 2,400 aki, te 21 svezak knjiga bez naslova (kitap cild 6 i kitap cild
15) u vrijednosti od skromnih 3,800 aki.82
Za razliku od mukaraca, enske osobe ija imovina je zavedena u
kassam deftere uglavnom ne nose neku titulu. Njihov drutveni poloaj
bilo bi mogue odrediti analizom titula njihovih mueva i oeva, kada
su ih oni nadivjeli.83
Ve smo spomenuli da skoro svi mukarci vlasnici knjiga imaju neku
titulu ispred svoga imena.84 Meutim, popisi imovine ne daju uvijek
zanimanje umrle osobe. Ponekad se u nasljedstvu osoba ije zanimanje
nije navedeno nalazi alat nekog zanata, ili velike koliine neke robe, ali
to ne mora biti pouzdan pokazatelj zanimanja. Naravno, jedna osoba
je mogla imati vie titula ispred imena: terzija hadi Hasan-aga, sin
Mahmudov, koji je umro na Sredozemnom moru putujui na had, a iza
sebe je ostavio sedam knjiga.85
Granice zanimanja nisu morale biti jasno odreene. Baeskija je izuio za kazaza od majstora ahinbaia, koji je i sam bio i kazaz i imam
jedne sarajevske damije.86 Ako pogledamo zanimanja koja su izriito
S 19/165 (4. aban 1192./ 28. 08. 1778).
S 22/187 (3. redeb 1197/04. 06. 1783). U sluaju muslimanskih stanovnica Sofije,
od 40 vlasnica knjiga njih 34 imalo je jednu knjigu, a preostalih est posjedovalo je
tri do est knjiga. Sabev, str. 43.
83
Zabiljeeni su rijetki primjeri vlasnica knjiga za ije oeve nije navedena titula,
kao npr. u sidilu br. 8 u sluaju sljedeih osoba: Aia, ki Osmanova (str. 130),
Fatima, ki Ahmedova (str. 83), i Merima, ki Ahmeda sina Ramazanova (str.
82). Anastassiadou iznosi miljenje da su ene vlasnici knjiga u Solunu naslijedile knjige iza smrti mua (str. 222). Meutim, u sluajevima kada je mu nadivio enu, jasno je da se radi o knjigama koje su pripadale iskljuivo toj osobi.
U sluaju Durrije-kadun, izgleda da se radilo o eni udatoj za alima, a kerci
alima. Bila je iz imune porodice, s obzirom na to da joj je otac hadija, i bila
je udata u imunu porodicu jer joj je i svekar bio hadija. Njezina biblioteka
sa vrijednou 41.124 ake je predstavljala vie od desetine ukupne vrijednosti
imetka.
84
Istu pojavu vidimo u Solunu, Anastassiadou, str. 208.
85
S 18/88-9 (21. aban 1190/05. 10. 1776).
86
Ljetopis, str. 5. Baeskija spominje i Saliha elebiju, imama i kazaza (str. 75), zatim
mula Ahmeda Sianiju (Sicani), kovaa i prepisivaa mushafa (str.60).
81
82
443
navedena kod sarajevskih vlasnika knjiga, vidjet emo da su zastupljena u sljedeem broju:
kazazi 7; berberi i koari (debb) po 6; kadije 5; izmedije,
krojai, kazandije i sarai po 4; abadije, pekari, kaukije i trgovci
(tacir) po 3; kapari (arakyac), noari, imami, kaligrafi, obuari, kuakije, taije po 2. Jednom se javljaju osobe ovih zanimanja: stolar
(doramac), potar (menzilci), okadija, bakal, vratar (bevvab), uitelj (muallim-i sibyn), fenjerdija, kalajdija, bojadija, muderis, muezzin, potkiva konja (nalbant), gvoar (timurdija), tutundija, zildija
i kujundija.
Neka zanimanja mogu oznaavati zanatliju koji izrauje odreene

predmete ili trgovca koji te predmete prodaje. Primjerice, zildija znai
zanatliju ili trgovca koji izrauje predmete od tua i mjedi. Iz ovoga
slijedi da je broj trgovaca meu vlasnicima vjerovatno bio vei nego je
to izriito navedeno u popisima koje smo istraivali. Od ostalih titula
javlaju se: hadija 96; baa 84; mula 57; efendija 31; aga 29;
beg 12; spahija 10; alemdar i hoda po 5; elebi i sejjid po 4;
hafiz 3; dervi, munla i serdengedija87 po 2; muftija, baeskija, dizdar, kalfa-baa, serdar, seratik,88 fahrul-eimme, muselim, paa i zaim
po 1.
Kako se iz ovog prikaza vidi, meu vlasnicima su ljudi razliitih zanimanja. Neki primjeri pokazuju da osobe ije zanimanje je vezano za
knjige i pisanje, poput kadija, imama i sl. Ne moraju imati velike zbirke
knjige, i da ih nadmauju neki trgovci ili zanatlije. Samo sedam mukih
osoba navedeno je bez ikakve titule.
U kassam defterima je nemali broj sluajeva popisa vrijednosti imovine nemuslimana, koji su mogli imati razliite pobude za obraanje
kadiji. U razdoblju koje je obuhvaeno ovim istraivanjem zabiljeeni
su i sljedei vlasnici knjiga:
Boo sin Laze, vlasnik devet krasnkih knjiga (mcelled esfr-
nar),89 Pavo sin Boe, vlasnik jednog deftera (mcelled defter)90;
Pero/Petra sin Jovana/Ivan, vlasnik 4 kranska spisa (nusa-i nar);91
Istijan (?) sin Marka, vlasnik dvije kranske knjige (sfr- nar)92;
Rafael Jehud koji je imao vie ljekarskih knjiga;93 Aleksa sin ivka,
Pripadnik posebnih odjela janiarske vojske.
Vojni zapovjednik.
89
S 11/133.
90
S 13/14.
91
S 14/17-20.
92
S 14/24.
93
S 22/235.
87
88
444
Asim Zubevi
vlasnika vie primjeraka kranskih suhufa (aif-i nar)94; Solomon sin Muse, vlasnik jedne knjige.95 Dakle, od sedam vlasnika, pet je
krana, a dva Jevreja. Svi su mukarci.96
ZBIRKE KNJIGA PREMA VELIINI

Pojam zbirka knjiga treba uzeti uslovno. Istraivani popisi obuhvataju vlasnitvo najee jedne knjige. Radi prikaza brojnosti djela u pojedinim zbirkama napravljena je sljedea tabela:
226
149
35
1
2
do
5
6
do
10
11
do
32
25
26
do
12
50
51
do
11
10
10
do
20
e
pr
ko
20
Tabela daje pregled zbirki razvrstanih prema broju djela. Najveu

zbirku imao je hadi Mehmed-ef. Fojnianin, bivi sarajevski muftija.
Ona je ukljuivala 237 djela.97 U njoj su najbrojnija pravna djela, naroito zbirke fetvi. Tu su i djela iz perzijske knjievnosti (ulistan, Bustan, Pend-nama te nekoliko risala na perzijskom). Zanimljivo je da je u
ovoj zbirci i djelomini prijevod Psaltira (Tercme-i cuz-i Zebr), vjerovatno na turski jezik. Sljedea zbirka po broju ukljuenih djela bila je
vlasnitvo Ibrahim-efendije, kapara (arakyac). U njegovoj zbirci bilo
je bilo 219 djela ukupne vrijednosti 212.162 ake.98 Trea po brojnosti
je zbirka Mehmed Razi Velihodia od 205 djela.99
S 22/241.
S 24/28-30.
96
Od 183 vlasnika knjiga u Sofiji za period 1671-1833, trojica su bili mukarci nemuslimani. Sabev, str. 39.
97
S 11/104-5. O ovom muftiji vidjeti: Sejfudin Kemura, Sarajevske muftije od 926.1519. do 1334.-1916. god (Islamska dionika tamparija, 1334./1916.) str. 14, 15;
Baeskija, Ljetopis, str. 46, 104. Poreenja radi, najvea zbirka meu stanovnicima
Soluna sastojala se od 129 djela (Anastassiadou, str. 220), ali spominje se i zbirka
od 131 knjige u vlasnitvu nekog trgovca Emin-age, Anastassiadou, str. 231. U
Sofiji je to bila zbirka od 159 djela. Sabev, str. 47.
98
S 18/162-5.
99
Mehmed Mujezinovi Biblioteka Mehmed-Razi Velihodia, ejha i muderisa
Husrev-begova hanikaha u Sarajevu, Anali V-VI (1978), 65-82.
94
95
445
TAMPANA DJELA
Razdoblje popisa knjiga u naem istraivanju jest doba rukopisne
knjige. Iako je prva osmanska tamparija Ibrahima Muteferrike djelovala 17271796/97. godine,100 tokom 64 godine svoga postojanja radila
je svega osamnaest godina i za to vrijeme odtampala 24 knjige. Prvo
tampano djelo Muteferikine tamparije bio je Vankulijev rjenik. U
popisima imovine biljeimo Vankulijev tampani rjenik u vrijednosti od 7.740 aki, jedino djelo u obraenim popisima za koje se izriito kae da je tampano (basma). Ovaj primjerak pripadao je faruleimme Husejn-efendiji, sinu Mustafe, i to kao najskupocjenije djelo u
njegovoj zbirci od oko 60 djela.
U nekoliko popisa spominju se novine (cerde) bez naslova. Imali su ih Bolo-zade h. Husejn u vrijednosti od 150 aki,101 Ali-ef., sin
Ishakov,102 te Numan-ef., sin h. Sulejman-ef.103 U vlasnitvu Dennetizade Ismail-bega, u njegovoj 41.156 aki vrijednoj zbirci od 97 djela
ubiljeena je Cerde-i Mesnev.104 Nismo mogli doi do podatka o postojanju takvog lista.105
NOVANA VRIJEDNOST KNJIGA
Vrijednosti knjiga koje su navedene u prouavanim popisima su najee od 20 do 30 aki. Meu njima su veinom djela o poduavanju o
vjeri, koja itaoce uvode u osnove vjere i vjerske prakse, poput dananjih ilmihala, ali je bilo i onih knjiga ija je cijena bila znatno via, te
usporediva s vrijednou najskupljeg nakita i pokustva.
Nekim od popisanih djela nije mogue odrediti vrijednost, budui da
je u jednome uvezu ponekad bilo ukljueno vie djela. Postoje sluajevi
u kojima je uz neku knjigu pridruen jo neki predmet uz nju, kao to su
EI, vol. VI, pp. 800-801.
S 12/54-55 (14. zul-kade 1183/11. 03. 1770).
102
S 16/42 (dumadel-evvel 1188).
103
S 13/74 (2. zul-kade 1185/06. 02. 1772).
104
S 18/14-16, popis datiran 21. rebiul-ahira 1191., tj. 29. maja 1777. Popis imovine
ovog Denetia, ukljuujui knjige, donosi i: Hamdija Kreevljakovi, Denetii: prilog prouavanju feudalizma u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela I, str.
361-368.
105
Kreevljakovi je proitao ovaj naslov kao Cerde-i Mesnevi, Isto, str. 361.
Baeskija biljei u svome Ljetopisu: Pojavie se novine, Ljetopis, str. 69. Ovdje je Baeskija upotrijebio rije gazete (podatak dobiven od dr. Kerime Filan).
Mujezinovi navodi u fusnoti da je u popisu imovine mudelita Saliha iz 1790.
godine ubiljeen list Savt-i Istambol.
100
101
446
Asim Zubevi
torbice za noenje Enama.106 Ponekad se daje zajednika vrijednost za

Mushaf i rahle, na kojima je stajao pri uenju.107
U istraenim popisima knjiga ima 445 Mushafa. Oni su redovito navedeni na poetku popisa i njihove su cijene uglavnom najvie. To je
razumljivo s obzirom da je prepisivanje i opremanje Mushafa u muslimanskoj kulturi smatrano uzvienom sakralnom umjetnou, pa su
u tome koritene posebne vjetine i skupocjeni materijali.108 Meutim,
veliku vrijednost mogla su imati i druga djela. U sljedeoj tabeli dano je
dvanaest knjiga najvee novane vrijednosti izraene u akama:
1. Kelam (24.000)109; Mushaf-i erf (24.000)110
2. Tefsr Q Bayw 19.080111
3. Wanqul 16.806112
4. Fetv-i Abdurram 14.640113
5. Mushaf-i erf 14.400113114
6. Kelm-i adm 13.320115
7. Hidya al-bidya 12.960116
8. Wanqul 12.030117
Npr. izmedija Nezir-baa, sin Ibrahimov, imao je, pored Mushafa od 720 aki,
i Enam s torbicom (Enm-i erf mea kse) u vrijednosti od 3.420 aki S 20/20
(prvog muharrema 1193.). Vie o enamlucima vidjeti u Bojana Radojkovi, Filakteriji, enamluci, pripojasnice (Beograd, 1974).
107
S 27/174; S 28/114; S 30/17.
108
Martin Lings, Splendours of Quran Calligraphy and Illumination (Thesaurus Islamicus Foundation, 2005).
109
S 18/162-165.
110
S 15/67-69 (7. muharem 1188/20. 03. 1774), vlasnik hadi Durak-zade hadi Ibrahim-ef. Vidjeti takoer: Nagata, Materials, p. 15.
111
Isto.
112
S 25/100-102. Vankulijev rjenik je nastao kao prijevod rjenika T al-lua wa
i al-arabiyya arapskog leksikografa Ab Nara al-awharja. Ovaj rjenik
je dopunjavan, obraivan, saiman i prevoen na turski i perzijski. Turski prijevod nazvan je po prevodiocu Mehmedu b. Mustafa al-Wn Wnqulju (umro
1000/1591).
113
S 11/104-105. Zbirka fetvi koju je sastavio Abdurram-efendi Munte-zde Brusal (umro 1128/1715.)..
114
S 11/26. Mushaf je pripadao Misri Vefi hattat el-had Hasan-efendiji, jednom od
dvojice kaligrafa zabiljeenim u popisima.
115
S 16/137 (15. zul-hide 1188./16. 02. 1775).
116
S 11/125-126 (24. safer 1184/19. 06. 1770). Vjerovatno se radi o poznatom fikhskom djelu od Burhanuddn Al b. Ab Bakra al-Marginnija alanafija (umro 593./1196). Djelo je pripadalo kadiji Jusuf-efendiji, sinu
Emin Mehmed-ef.
117
S 18/162-165 (11. rebiul-ahir 1191/ 17. 05. 1777).
106
447
9. Durer erh-i Gurer 12.000118

10. Fetv-i Abdurram 12.000119
11. Kelm-i adm 9.600120
Na osnovi datoga prikaza vrijednosti knjiga, jasno je da njih odreuju umjetnika izvedba, tehnika oprema, rijetkost, opseg i zanimanje i
brojnost njihovih moguih kupaca. U nekim sluajevima knjige su imale
znaajan udio u ukupnoj vrijednosti ostavine. Rukaja, ki h. Mustafina,
ena Osman-baina, imala je Mushaf ija je vrijednost bila 1.680 aki. Ta
vrijednost, u usporedbi s uobiajeno procijenjenim vrijednostima Mushafa nije naroito velika. Ipak, ona je vie od jedne desetine ukupne vrijednosti njezinog imetka, koji je procijenjen na 14.798 aki.121
Iz prouavanih popisa mogue je zakljuiti da broj i vrijednost knjiga esto ne odraava drutveni poloaj vlasnika niti njegovu uenost.
Tako je, naprimjer, kadija Jusuf-efendija ostavio iza sebe svega 20 djela.122 S druge strane, ukupan imetak Osman-hode, sina Mehmedova
procijenjen je na svega 5.992 aki, a u njemu ipak bila i jedna knjiga,
Gulen-i rz.123
Kako je vidljivo iz istraivanih popisa, razliiti prijepisi jednog djela
mogu imati razliite vrijednosti. Takav je sluaj s djelom adqat alsuad, koje se u istoj zbirci javlja u dva prijepisa: jednome je procijenjena vrijednost 1.920 aki, a drugome 174 ake.124
DJELA PREMA BROJNOSTI
Treba istai da prilikom sastavljanja tabele u razmatranje nisu unijeta djela koja su umjesto naslova navedena pod nekim od opih
pojmova. Tako je zabiljeen 51 rukopis djela oznaenog pojmom
feraiz, to je opa oznaka za razliita djela u vezi s nasljednim pravom. Nadalje, 36 rukopisa oznaeno je pojmom ina ili muneat, to
je oznaka za uzorke razliitih pisama.125 S obzirom na to da pojam
Isto.
S 22/231-232 (19. aban 1197/20. 07. 1783).
120
S 22/230 (posljednjeg dana abana 1197).
121
S 11/112 (17. zil-hide 1184/03. 04. 1771).
122
S11/125-6 (24. safer 1184./19.06.1770.).
123
S 12/11 (22. safer 1183/27. 07. 1769).
124
S 18/14-16 (21. rebiul-ahir 1191/29. 05. 1777). Vidjeti takoer: Kreevljakovi,
Denetii, str. 361.
125
O ovoj vrsti literature kao povijesnom izvoru vidjeti: Andrs J. Riedlmayer, Ottoman Copybooks of Correspondence and Miscelanies as a Source for Political and
Cultural History, Acta Orientalia 1-2, vol. 61 (2008), 201-214.
118
119
448
Asim Zubevi
risala moe oznaavati raspravu, poslanicu ili cijelo djelo, u prikaz

najeih rukopisa u istraivanim popisima nisu ukljueni rukopisi
koji su imenovani samo tim pojmom. Njih je 114. Isti je sluaj i s
rukopisima koji su imenovani pojmom medmua, koji moe znaiti zbirku, hroniku ili biljenicu. Meu istraivanim popisima su 84
medmue.
445
24
r
ut
e
D
'a
el
llim
a'
il
ul
-h
aj
ra
t
25
iA
tta
ar
i'a
26
Ta
'lim
ul
-m
nd
-
Pe
dr
u
Sa
27
l-
30
hi
d
fi
30
du
r
M
us
En
30
31
Ku
38
Ka
75
ha
f
'a
m
-i
R
isa
er
if
le
-i
Bi
rg
iv
i
U
st
uv
an
i
D
ju
lis
ta
n
99
ZAKLJUAK
U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu uva se osamdeset i osam
sidila, cjelovitih zapisnika erijatskog suda Sarajeva. Meu sudskim
dokumentima u tim zapisnicima su i popisi imovine koja ostaje iza
umrlih graana. Popisi obuhvataju razliitu imovinu, pa su cjeloviti
odrazi naina ivota, kulture i drutvenih razlika meu graanima. Takve popise sud je pravio samo u onim sluajevima, kada su za to postojali izriiti razlozi zahtjev nasljednika, spor meu nasljednicma, te
maloljetnost ili nepostojanje nasljednika.
U imovini koja je imenovana u tim popisima este su i zbirke knjiga. Kada postoje, zbirke knjiga su navedene na prvom mjestu popisane
imovine. Meu tim ostavinskim dokumentima 472 njih ima i popise
knjiga. Budui da su popisi knjiga unoeni u sudske dokumente samo
u izuzetnim sluajevima, jasno je da broj knjiga u privatnim zbirkama graana Sarajeva i okolice morao biti znatno vei. Zato proirenost
i uloga knjige u kuama stanovnika Sarajeva u treoj etvrtini 18 st.
449
moe biti samo djelomino prikazana na osnovi istraivanih podataka

u sudskim protokolima.
Prema navedenom, mogue je rei da postojei popisi knjiga daju
vane podatke o kulturi i njenim sadrajima u Sarajevu u vremenu od
1762. do 1787. Uestalost knjiga u popisima svjedoi o hijerarhiji pisanih izvora. Mushaf je, to je razumljivo, redovito na prvome mjestu.
Njegova procijenjena vrijednost je uglavnom najvea jer su kaligrafska
umijea i postupci opremanja knjige u sluaju Mushafa najsloeniji.
Kada se sadraji i vrijednost zbirki promatraju u odnosu na drutveni
poloaj njihovih vlasnika, mogue je ustvrditi da je nasljeivanje i koritenje knjiga nadlazilo uske staleke granice. Pored kadija, hoda i
muderisa, kao vlasnici knjiga javljaju se zanatlije, trgovci, i domaice.
Mula Mustafa Baeskija je u svome Ljetopisu dao brojna zapaanja i
podatke u Sarajevu od 1746 1804. Pored ostalog on spominje i knjige
za koje se osobno zanimao ili su ih drugi imali i prouavali kao vane
sadraje obrazovanja i nauke. Naslovi koje Baeskija spominje susreu
se i istraivanim popisima, pa rezultati ovdje predstavljenog istraivanja nadopunjuju sliku ivota u Sarajevu koja je ocrtana u Baeskijinom
Ljetopisu.
KNJIGE I NJIHOVI VLASNICI PREMA
KASSAM DEFTERIMA SARAJEVSKOG SUDA 17621787
Saetak
Na osnovu popisa imovine umrlih (kassam defteri) u lanku su predstavljene knjige i njihovi vlasnici meu stanovnicima Sarajevskog kadiluka za razdoblje 17621787. Na poetku je ukazano na ogranienja
izvora, a potom dat opi prikaz 472 vlasnika knjiga prema polu, vjeri,
zanimanju i titulama. Prikazane su zbirke knjiga prema veliini, zatim
najrairenije i najskupocjenije knjige, te tampana djela i novine. Data
je tabela djela prema njihovoj brojnosti u ovim popisima.
BOOKS AND THEIR OWNERS BASED ON KASSAM
DEFTERSOF SARAJEVO COURT 17621787
Summary
Based on the property lists (kassam defters) of the deceased inhabitants of the Sarajevo kadilik, the article presents books and their 472
owners for the period 17621787. After identifiying the limitations of
450
Asim Zubevi
the sources, the article presents book-owners according to their gender,

religion, profession and title. Books are analyzed in terms of the size of
book-collections, the most widespread and the most expensive books,
printed books, and magazines. The list of works is given according to
their number in these defters.
Key words: cultural history, history of book, private collections, Sarajevo, 18th century, kassam defters.
UDK: 930.8518:82-94
TATJANA PAI-VUKI
(Zagreb)
PREKOGRANINI SUSRET: IMBRO TKALAC U

DOMU MEHMED-BEGA BIEVIA
Kljune rijei: kulturna povijest, 19. stoljee, memoari, prekogranini odnosi, habsburko-osmanska granica.
Istraujui hrvatske narativne izvore iz 19. stoljea koji govore o

osmanskoj Bosni itala sam knjigu liberalnog politiara, publicista
i ekonomista Imbre Ignjatijevia Tkalca Uspomene iz Hrvatske.1 U
njoj se nalaze dva odlomka o pievim susretima s Bosnom, jednom u
djeakoj dobi, drugi put za kratkog boravka u Bihau oko 1841. godine.2 Taj dio Tkalevih memoara dosad nije bio predmetom posebne
panje istraivaa, moda i zbog nepovjerljivog odnosa povjesniara prema subjektivnim i retrospektivno pisanim tekstovima u kojima
je pripovijest o dogaajima neizbjeno plod fabuliranja i naknadnih
interpretacija. I sama svjesna upitne vjerodostojnosti takvih izvora, i
potrebe da im se kritiki pristupi s obzirom na njihovu navlastitu narav i anrovske konvencije, predstavit u Tkaleva sjeanja na Bosnu
ponajprije kao autorovu osobnu pripovijest o mladalakim dogodovtinama, koja poneto govori i o odnosima stanovnika s dviju strana
habsburko-osmanske granice u prvoj polovici 19. stoljea. Stoga je
ovaj rad samo biljeka na margini istraivanja hrvatskih narativnih
izvora o osmanskoj Bosni i imagolokih propitivanja razliitih oblika
Imbro Tkalac, Uspomene iz Hrvatske (17491823, 18241843), preveo Josip Ritig,
predgovor i biljeke Stanko Dvorak, Matica hrvatska, Zagreb, 1945. Zahvaljujem
gospoi Dunji Rapi iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, koja
me potaknula da proitam Tkaleva sjeanja na Bosnu.
2
Odlomci o Tkalevim doivljajima u Vojnoj krajini i Bosni nalaze se na str. 112-27,
260-74 i passim.
1
452
Tatjana Paji-Vuki
pograninog orijentalizma (Gingrich) koji je nastao na europskim

perifernim podrujima s dugim iskustvom ivljenja u neposrednoj blizini muslimanskih drutava.3
O PISCU I NJEGOVIM USPOMENAMA
Imbro Ignjatijevi Tkalac rodio se u Karlovcu 1824. godine u imunoj trgovako-plemikoj obitelji.4 Ondje je pohaao gimnaziju koju
je zbog nezadovoljstva nastavnim programom i profesorima napustio pred kraj zavrnog razreda. Gimnazijsko kolovanje dovrava
u Grazu, a zatim odlazi na studij u Njemaku. U Heidelbergu e
doktorirati i postati docent za slavistiku i sanskrt. Godine 1849. dolazi u Zagreb, no unato steenom akademskom zvanju, i unato zauzimanju Ivana Maurania, ne uspijeva dobiti profesorsko mjesto
na Kraljevskoj akademiji. Radi kao novinar, a poslije i kao tajnik
Trgovako-obrtnike komore. S prestankom Bachova apsolutizma
seli se u Be i otad e samo povremeno posjeivati Hrvatsku. Kao
istaknuti zagovornik sveslavenskog jedinstva i protivnik austrijskog
reima, u Beu je imao sve samo ne miran ivot; protiv njega su se
vodili deseci sudskih procesa koji su ga stajali imetka, slobode i
zdravlja. Odlazi u emigraciju, u Italiju, gdje zahvaljujui utjecajnim
prijateljima dobiva mjesto u Ministarstvu unutarnjih poslova. Umire
u Rimu 1912. godine.
Godine 1894. Tkalac je u Leipzigu na njemakom jeziku objavio
knjigu svojih sjeanja na djetinjstvo, Jugenderinnerungen aus Kroatien. Hrvatski je prijevod prvi put izaao u zagrebakom Obzoru
1924. godine, o stotoj obljetnici pieva roenja.5 Uspomene iz Hrvatske obuhvaaju razdoblje do 1843. godine, kada je devetnaestogodinji
Tkalac iz Karlovca otiao u Graz. Tim se memoarima dosad pristupalo
kao vrelu podataka o pievim formativnim godinama, te kao izvoru za
O pograninom orijentalizmu vidi npr.: Bojan Baskar, Prvi slovenaki pesnik u
damiji. Orijentalizam u putopisima jednog pesnika s periferije Carstva, u: Boidar Jezernik (ur.), Imaginarni Turin, prev. Alen Bei i Igor Cvijanovi, Biblioteka
XX vek, Beograd, 2010, 141-160, posebno 155-159.
4
Biografski podaci prema: Stanko Dvorak, Dr. Imbro Ignjatijevi Tkalac
(18241912), u: Imbro Tkalac, Uspomene iz Hrvatske, 5-11; Andrea Feldman,
Imbro Tkalac i modernizacija u Hrvatskoj, u: Hans-Georg Fleck i Igor Graovac (prir.), Dijalog povjesniara istoriara 4, Zbornik radova s meunarodnog skupa u Peuhu, 19-22 listopada 2000, Zaklada Friedrich Naumann,
Zagreb, 2001, 270-73.
5
Dvorak, n. dj., 11.
3
Prekogranini susret: Imbro Tkalac u domu Mehmed-bega Bievia
453
povijest itanja, knjige i djetinjstva.6 U daljem tekstu ispitat u samo

dijelove koji se odnose na Bosnu, te iznijeti neke usporedbe Tkaleva
vienja i onoga koje se nadaje iz poznatog putopisa Pogled u Bosnu
Matije Maurania.7
NA GRANICI
Imbro Tkalac u vie navrata evocira svoje djeako zanimanje za Krajinu i za zemlju s druge strane granice osmansku Bosnu. Od starijeg
brata, koji je bio u kordunskoj vojnoj slubi, esto je sluao o dogaajima u tom podruju. Kada je imao devet godina, brat ga je poveo u
ardak (straarnicu) na samoj granici. Bratov prijatelj zamolio je bosanskog asnika s kojim je bio u dobrim odnosima da dopusti djeaku
da vidi Bosnu. (Tom je prilikom Tkalac na svoje iznenaenje shvatio da
jezik kojim govore u Bosni nije turski.) Dogovoreno je da ga puste da
jaui prijee granicu kao da mu se konj poplaio, te da za njim poe
austrijski asnik hinei da ga nastoji uhvatiti. Bosanski vojnik trebao
je pojuriti za njima pravei se da ih eli sustii. Tako su i uinili te su
jaui jedan za drugim doli do Kladue. Ondje su ih priveli mjesnome
kadiji koji je na njih ostavio dojam razborita ovjeka jer se pobrinuo da
nitko ne bude kanjen zbog krenja kordonskih propisa. Kratko su se
zadrali u mjestu, pojeli oskudan obrok u kui nekih krana i razgovarali o njihovoj bijedi i obespravljenosti. Tkalac nadalje pie o tome
kako se poslije povratka zanosio snovima o osloboenju bosanske raje,
u kojima je sebe vidio kao narodnog vou.
Ova kratka pripovijest o djeakoj pustolovini, ija se vjerodostojnost ne moe utvrditi, meu ostalim govori i o propusnosti habsburkoosmanske granice. Kad su domai bosanski vojnici imali kordunsku
slubu, pie Tkalac, zamurili bi oni na jedno oko, ako bi tko preao
granicu.8 Spominje i to da je bimbaa Mujo ivio u prijateljstvu s austrijskim asnicima; jedni su druge oslovljavali s komijo. O razgovoru koji je prethodio odlasku u Kladuu kae: inilo se da su Holjevi
Vidi: Andrea Feldman, Imbro Tkalac: Memoirs of Boyhood in Nineteenth Century
Croatia, u: Slobodan Naumovi i Miroslav Jovanovi (ur.), Childhood in South
East Europe: Historical Perspectives on Growing Up in the 19th and 20th Century,
Beograd Graz, 2001, 83-96; Marijana Hamerak, Viestruki odnosi i neoekivani ishodi: prvo stoljee hrvatske djeje knjievnosti iz vizure povijesti itanja,
knjige i djetinjstva, asopis za suvremenu povijest 3(2009), 783-804.
7
Matija Maurani, Pogled u Bosnu ili kratak put u onu Krajinu uinjen 1839-40. po
jednom domordocu, Zagreb, 1842 (Pretisak: Zagreb, 1938).
8
Tkalac, Uspomene, 120.
6
454
Tatjana Paji-Vuki
i bimbaa dobri prijatelji. Razgovarali su meusobno tiho i onako kako

se ve meu prijateljima razgovara.9
Mnogi izvori pokazuju da je na prostoru Krajine prekogranina komunikacija poprimala razliite oblike, od izravnih sukoba i pljakakih upada do srdanih i prijateljskih odnosa izmeu ljudi na protivnikim stranama.10 Sastanci koje su odravali vojni zapovjednici kako bi
raspravili sporna pitanja znali su se pretvoriti u srdana druenja uz
zajednike objede.11 Prekogranina prepiska pokazuje da su jedni za
druge nabavljali konje, lovake pse, tkanine, med i druge potreptine.12
Sklapalo se i pobratimstvo, veza za koju Tkalac kae da je snanija od
krvnog srodstva.13
U BIHAU
Vie pojedinosti nalazimo u drugom, duem odlomku Uspomena u
kojemu Tkalac govori o svojem posjetu Bihau. Kao gimnazijalac, po
svoj prilici 1841. godine, on je tri dana bio gost u domu Mehmed-bega
Ibid., 119.
Drago Roksandi, Triplex Confinium ili O granicama i regijama hrvatske povijesti
1500-1800., Barbat, Zagreb, 2003, 118.
11
O odnosima zapovjednika i stanovnitva s dviju strana habsburko-osmanske granice krajem 18. st., prema prijepisima slubenih pisama iz ostavtine austrijskog
dragomana Franza von Dombaya, vidi u: Jan Schmidt, Franz von Dombay, Austrian Dragoman at the Bosnian Border 1792-1800 u: The Joys of Philology: Studies
in Ottoman Literature, History and Orientalism (1500-1923), Vol. II: Orientalists,
Travellers and Merchants in the Ottoman Empire, Political Relations Between Europe and the Porte, The Isis Press, Istanbul, 2002, 75-151.
12
Vidi: Franjo Raki, Dopisi izmedju krajikih turskih i hrvatskih asnika, Starine
11, 1879, 103, 112, 119. i passim; Starine 12, 1880, 11. i passim.
13
Tkalac, Uspomene, 251. Fenomen prekograninog pobratimstva na Krajini tema je
brojnih istraivanja u europskoj i hrvatskoj historiografiji. Evo samo jednog primjera iz razdoblja uz kojega datira Tkalev posjet Bihau: nakon to je 1845. godine
pukovnik Prve banske pukovnije Josip Jelai izveo napad na Podzvizd, u kojemu
su spaljene mnoge kue, njegov prethodnik na toj dunosti Ivan Benko u privatnom
mu pismu spoitava to to je kao prva spaljena kua njegova (Benkova) pobratima
Ale Dautovia. Vidi: Kristina Milkovi, Josip Jelai 1830.1848. Plemi, asnik
i preporoditelj u drutvima staroga reima, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2009, 267. O prekograninim odnosima jezgrovito govori i sljedei zakljuak: injenica da su krajinici znali ije su kue bile tijekom
napada unitene i zapaljene svjedoi o razini uzajamna poznavanja na granici, a s
druge strane s obzirom na to da se esto znalo i tko je koju kuu zapalio ovdje nije
bila rije samo o sukobu izmeu dviju vojski nego o sukobu koji je imao i svoju
osobnu dimenziju. Ibid., 139. Srdano zahvaljujem dr. Milkovi koja mi je dala
svoju disertaciju i upozorila me na sadraj Benkova pisma.
9
10
455
Bievia. I to je bio posjet iz radoznalosti, no ovaj put bolje promiljen i organiziran. Naime, Tkalev kolski prijatelj Maksim Prica bio
je sin pravoslavnog paroha iz Korenice, i sa svojim je ocem ve jednom bio kod Mehmed-bega. Preko paroha, koji je osobno poznavao
zapovjednike na Kordunu, mladii su dobili propusnice za prijelaz
granice. U Bihau su ih srdano ugostili. Tkalac pie o tome kako
ga se dojmila begova naoitost i plemenitaki nain ophoenja. Uz
rijei pohvale i divljenja (Najvie mi je padala u oi otmjenost i elegancija njegova ponaanja; moglo se pomisliti da se manirama uio
na dvoru Ljudevita XIV.14), ima u tekstu i opaski koje se doimaju
kao izraz predodbi to ih je mladi bio stekao iz pria koje su kolale
o Mehmed-begu (Doista, bio je on dobro poznat kao nasilnik...15).
Spominje i lijep slavenski govor svojih domaina, u koji bi oni tek
tu i tamo upleli pokoju tursku rije.16
Najvie prostora Tkalac posveuje druenju s begovim sinom Rustanom koji mu je bio vrnjak. Opisuje ga kao darovitog, radoznalog i
otvorenog mladia koji je silno elio nauiti itati i pisati slavenski.
Rustan je svojim gostima nadugo govorio o tenjama za osamostaljenjem Bosne, o odnosima osmanskih vezira prema bosanskim monicima, te o bojaznima svojega oca i drugih pripadnika njihova stalea da
bi se u sluaju otvorenog sukoba s Portom kranski podanici mogli
okrenuti protiv njih.17
Veza dvojice mladia nije se prekinula Tkalevim odlaskom iz Bihaa. Preko upravitelja karantene on je Rustanu poslao srpsku poetnicu
i nekoliko kolskih knjiga, a ovaj mu je kasnije u pismu poruio da je
presretan to je nauio itati i pisati. Jednom su se susreli na pograninom sajmitu, ratelu. Pokuali su se rukovati kroz tranu ogradu koja
je prema strogim sanitarnim propisima bila postavljena da sprijei bilo
kakav izravan dodir. Na kontakte koji su prelazili okvire trgovakih
transakcija nije se gledalo s odobravanjem. Iako su se ljudi na sajmu
veoma ljutili, mi smo priali preko ograde i duboko me je dirnula njegova zahvalnost, pie Tkalac. Rekao mi je, da ga je itanje onih knjiga, koje sam mu poslao, uinilo drugim ovjekom.18 Tada ga je Rustan
pozvao da ih ponovno posjeti, no bio je to njihov posljednji susret. Za
Latasova pohoda Mehmed-beg je ubijen, a njegovi su sinovi umrli dok
su ih vodili u Istanbul. Tragina sudbina obitelji Bievia duboko me
Tkalac, Uspomene, str. 263.
Ibid., 262.
16
Ibid., 264.
17
Ibid., 270-71.
18
Ibid., 272.
14
15
456
Tatjana Paji-Vuki
je raalostila, pie Tkalac zavravajui pripovijest o posjetu Bihau i

svojem prijateljstvu s Rustanom.19
U pristupu Uspomenama iz Hrvatske kao povijesnom izvoru, pa
tako i odlomcima u kojima se govori o Bosni, vano je imati na umu
da su pievi mladalaki doivljaji i sjeanja na njih pred itatelje doli
viestruko posredovani. Iznoenje sjeanja u autobiografsko-memoarskom diskursu samo je jedna instanca izoblienja. Nadalje, dobna razlika izmeu Tkalca koji je Bosnu doivio i Tkalca koji o tome pie iznosi
vie od pedeset godina. Dogaaji koji su se u meuvremenu odigrali
(primjerice, austro-ugarska okupacija Bosne), kao i pievo intelektualno sazrijevanje i ideoloki nazori koje je imao u starijoj dobi, morali
su na neki nain intervenirati u njegove poglede na doivljeno. Stoga se
ne moe pouzdano odrediti koje dojmove i stavove pripisati mladiu,
a koje odraslom, formiranom intelektualcu koji svoje uspomene biljei
upisujui u njih naknadne interpretacije. Primjerice, spominjui da je
Mehmed-beg bio poznat kao nasilnik kojega se plaila kranska raja,
Tkalac ga usporeuje sa Smail-agom engiem to ga je ovjekovjeio Ivan Maurani u svom divnom epu.20 Budui da je ep objavljen
nekoliko godina poslije Tkaleva putovanja u Bosnu, jasno je da je ta
usporedba autorov naknadni konstrukt.
TKALAC I MAURANI
Na vie naina ova pripovijest stoji u opreci spram poznatom putopisu Matije Maurania koji je Bosnu posjetio godinu-dvije prije Tkalca. Jedan od
razloga je svakako taj to su dvojica mladia putovala pod posve razliitim
okolnostima. Tkalac je otiao u ugovoreni privatni posjet, dok je Maurani kao kakav pustolov, bez potrebnih isprava, danima mukotrpno putovao
iz smjera Srbije prema Sarajevu i natrag. Tu su i anrovske razlike putopisa
i memoara, te ve spomenuta distanca s koje Tkalac pie o svojim doivljajima. Osim toga, opreka tih dvaju vienja Bosne proistjee i iz razlika u
naobrazbi i duhovnoj irini dvojice promatraa. Mauranieva zapaanja o
obiajima i mentalitetu bosanskih muslimana kao da oprimjeruju poznatu
misao da ovjek pri prosudbi drugoga ne moe nadii sama sebe jer granice
vlastita vidokruga smatra i granicama svijeta.21 Ono to je za boravka u
Ibid., 273.
Ibid., 262-63.
21
Kritiku analizu Mauranieva putopisa vidi u: Tatjana Pai-Vuki i Ekrem auevi, Pogled u Bosnu Matije Maurania kao povijesni izvor, Prilozi za orijentalnu filologiju 56/2006, 177-91.
19
20
457
Bosni doivio kao neuobiajeno, drukije, ono to se nije uklapalo u

njegovo poimanje normalnosti, Maurani je olako proglasio odbojnim, nekulturnim, divljim i zaostalim. I u Tkalevoj pripovijesti ima
pokazatelja kulturne distance, ali i nastojanja da se komunicira unato
razlikama. I to ne samo tako da se drugog privede k sebi, nego i da se
prema njemu iskorakne. Kao ilustracija moe posluiti jedna naoko nevana pojedinost: kada Tkalca i njegova prijatelja u Mehmed-begovu
domu pozovu za sofru, oni bez nelagode uzimaju hranu prstima, onako
kako to ine domaini. esnaest godina kasnije jednako postupa i hrvatski knjievnik i politiar Ivan Kukuljevi za putovanja Bosnom.22 Maurani pak sa zgraanjem pie o tome kako se u Bosni divljaki jede
rukama, a njegov e karikaturalni opis turskog obiaja nai mjesto u
spjevu Smrt Smailage engia i, jednako kao i razapinjanje raje konjima o repove, postati jedan od nekritiki preuzimanih motiva u napisima
o osmanskoj Bosni.
Tkalac se pokazuje pronicavim promatraem i sugovornikom, voljnim sagledati pojave s vie strana: nakon to uje Rustanovo miljenje
o kranskim podanicima, zakljuuje da bi rado uo i ono to raja
kae, no svjestan je da kao Mehmed-begov gost ne bi mogao navesti
mjesne krane na otvoren razgovor.23 Prenosei razgovor s protom
koji mu po povratku u Korenicu objanjava da ne treba vjerovati svemu to je uo od Rustana, a o bosanskim muslimanima govori sluei
se izrazima poput poturica gori od Turina, Tkalac pie: Nisam ni
mogao ni htio protusloviti iskusnom starcu, premda se elim ograditi
od nekih njegovih izjava, a isto tako i od nekih Rustanbegovih.24
U Tkalevim se memoarima osobno miljenje i u drugim prigodama
pokazuje kao opreno prevlaujuim mnijenjima. Iz Uspomena je razvidan njegov kozmopolitizam i otvorenost prema Drugome, pa tako
primjerice i prema pravoslavlju kojemu posveuje mnogo prostora.
Iako se, kao to je reeno, svi ti stavovi ne mogu pripisati mladome
Tkalcu, njegov ivotopis pokazuje da se od rane dobi isticao kritinou i samosvojnou. Za razliku od Matije Maurania ija je formalna naobrazba bila vrlo skromna, on je u gimnaziji itao Shakespearea,
Voltairea, Gibbona, Machiavellija, Spinozu i Hegela; strastveno je itao i knjige koje nisu bile dio kolskog curriculuma, pa i one koje su
u Austriji bile zabranjene.25
Usporedbu Mauranieva i Kukuljevieva putopisa vidi u: Kristina Milkovi, n.
dj., 161-69.
23
Tkalac, Uspomene, 271.
24
Ibid., 274.
25
Ibid., 186-87 i passim.
22
458
Tatjana Paji-Vuki
Moda je upravo zbog vanosti koju je Tkalac pridavao naobrazbi, o emu govore mnoge stranice njegovih memoara, u pripovijesti
o posjetu Bihau posebno naglaena pomo to ju je pruao begovom
sinu koji je elio nauiti itati i pisati. Budui da je Tkalac u iznoenju dojmova znatno odmjereniji od Maurania, on o Rustanovoj elji
da naui slavensko pismo ne govori svisoka. Ipak, teko je u tom
prosvjetiteljskom odnosu prema slavenskom subratu s druge strane
granice ne vidjeti jedno od orijentalistikih opih mjesta, neodvojivo od
sveslavenske ideologije iji je Tkalac bio zagovornik. Osim toga, iako
prenosi da je Rustanu rekao kako e mu uenje lako ii jer da je slavenskim pismom mnogo lake pisati nego turskim,26 nema pokazatelja
da je poznavanje arapskog pisma doista smatrao pismenou.
Jo jedna opreka koja se zamjeuje pri usporedbi Mauranieva i
Tkaleva teksta, a koja je uvjetovana razliitim polazinim situacijama
dvojice putnika, jest opreka izmeu Bosne kao nepoznate, divlje zemlje
i Bosne kao bliskog susjedstva. Sudei prema Mauranievu putopisu,
on je poao na putovanje jednako obuzet strepnjom i strahom od nepoznatog kao i europski putnici kojima je Bosna tada doista bila daleka
zemlja, i takav je odnos zadrao za cijelog boravka ondje. Tkalcu je Bosna bila ivo prisustvo s onu stranu ne tako udaljene granice; za izleta na
Pljeivicu vidio je Biha kao na dlanu. On odlazi u posjet pripremljen
iskustvom odrastanja u sredini u kojoj su postojale mnoge poveznice
s Krajinom, koju je uostalom u nekoliko navrata proputovao, a preko
nje i s Bosnom. Odlazi na preporuku prote koji ve dugo poznaje bega
i naziva ga prijateljem, premda uz ogradu: ukoliko meu kranima i
Turcima uope moe biti prijateljstva.27 Protinim zauzimanjem dobiva
i propusnicu zapovjednika na Kordunu jer za prijelaz granice iz puke
radoznalosti ne bi bio ishodio dozvolu zapovjednitva u Zagrebu. U
Mehmed-begovu domu izgovara nekoliko reenica na turskome to ih
je nauio od fra Filipa Paalia iz fojnikog samostana, koji je nekoliko
mjeseci boravio u Karlovcu, dovoljno da tamonjim ljudima prenese
svoje iskustvo Bosne. A Paali je bio samo jedan od putnika koji su
razliitim povodima prelazili granicu u oba smjera. Oito je da nieg
neobinog nije bilo ni u tome da se begovom sinu poalju knjige preko
upravitelja karantene. I pogranino sajmite pruilo je priliku za susret
dvojici mladia, kao i mnogim drugim ljudima koji su ondje trgovali.
Zbog tog prethodnog znanja koje stoji u pozadini Tkaleva doivljaja,
zbog cijele mree ljudi i odnosa koja je Bosnu inila na neki nain
26
27
Ibid., str. 264.

Ibid., str. 262.
459
poznatom zemljom, te zbog otvorenosti samoga putnika/autora prema

Drugome, njegova pripovijest o posjetu Bihau nije ni pustolovno tivo
ni puki ideoloki konstrukt. Ona ima naglaenu osobnu dimenziju, i
mnogo ljudskije lice od onoga koje nam se nadaje iz putopisa Matije
Maurania.
ZAKLJUAK
Kao izvor za povijest Bosne, Uspomene iz Hrvatske Imbre Tkalca nemaju posebnu vrijednost. Zbog velike vremenske razlike izmeu doivljaja i pisanja o njemu, te zbog samih anrovskih obiljeja memoara, ne
mogu se smatrati ni posve vjerodostojnim tivom. Sasvim je mogue da
je djeaka avantura ilegalnog prelaska granice predimenzionirana, i da
sve pojedinosti razgovora u Mehmed-begovu domu nisu vjerno prenesene. Tkalevo se vienje Bosne ne moe smatrati ni tipinim jer takva
putovanja preko granice nisu bila redovita pojava. Uostalom, i cijela autorova biografija pokazuje da je u njegovu ivotu i javnom angamanu
bilo malo tipinoga. U pristupu Uspomenama stoga mi se vanijima od
vjerodostojnosti u pojedinostima ine mnoge naznake prekograninih
odnosa koji su kroz Krajinu sezali i do stanovnitva oblinjih gradova,
te Tkalevo prijateljstvo s begovim sinom kao sredinje iskustvo njegova boravka u Bihau. Tkalac ispisuje jedno odmjereno i nijansirano
vienje ljudi s druge strane habsburko-osmanske granice, u usporedbi
s kojim se Mauraniev Pogled u Bosnu jo snanije doima kao tipini
orijentalistiki putopis.
PREKOGRANINI SUSRET:
IMBRO TKALAC U DOMU MEHMED-BEGA BIEVIA
Saetak
U memoarskoj knjizi liberalnog politiara, publicista i ekonomista Imbre Ignjatijevia Tkalca (Karlovac, 1824. Rim, 1912.) Uspomene iz
Hrvatske, nalaze se dva odlomka o autorovim djeakim i mladalakim
doivljajima Bosne. Tkalevoj pripovijesti o boravku u domu Mehmedbega Bievia i prijateljstvu s begovim sinom u radu se pristupa ponajprije kao osobnoj, netipinoj prii koja posredno govori o odnosima
stanovnika s dviju strana habsburko-osmanske granice u prvoj polovici 19. stoljea. Svojom smirenom retorikom i (uz neke iznimke)
odmjerenou prosudbi, te naglaenom ljudskom dimenzijom prikaza
460
Tatjana Paji-Vuki
prekograninih odnosa, Tkalev tekst umnogome se razlikuje od poznatog putopisa Matije Maurania Pogled u Bosnu. Kontrastiranje
zapaanja dvojice autora pokazuje utjecaj naobrazbe, ideolokih polazita i duhovne otvorenosti promatraa na formiranje njegovih stavova
o drugaijoj kulturi.
AN ENCOUNTER ON THE OTHER SIDE OF THE BORDER:
IMBRO TKALAC AS A GUEST
IN THE HOME OF MEHMED BEY OF BIHA
Summary
In the book Uspomene iz Hrvatske [Memoirs from Croatia] by the Croatian writer Imbro Tkalac (1824-1912) who was born and raised in Karlovac, there is an account of the authors visit to the Bosnian town of
Biha. In about 1841 he spent several days there as a guest of Mehmed
Bey and established friendly relationship with his son. In this paper,
Tkalacs narrative is approached as a testimony to an unofficial, personal encounter of the inhabitants from different sides of the HabsburgOttoman border. By its relatively calm rhetorics and balanced judgements it stands in contrast with the well-known Croatian travelogue
Pogled u Bosnu [A Look at Bosnia] written by Matija Maurani who
travelled to Bosnia in the same period. The comparison of the two texts
shows the impact of ideological and educational background, as well as
the intellectual openness of the observer, on the formation of his views
on a different culture.
Key words: cultural history, 19th century, memoirs, the Habsburg-Ottoman border.
UDK: 348.97(497.6):342.5:929
MEHMET CEMAL ZTRK

(Istanbul)
MEHAT ARIVI SICIL KAYITLARINA GRE,

BOSNALI KDI VE LIMLERIN BIYOGRAFILERI
DARE- MEHAT- SLAMYE
SCL UBES 1879-1909
Anahtar kelimeler: Bosna, meihat, sicil, kad, Sultan II. Abdlhamd.
Osmanl Devletinin ortaya kndan, yklna kadar devam eden srete ulem; mderrislik, kdlk, imamlk, hatiplik, mezzinlik vazfelerini if ederek devlet hizmetini yrtt gibi ayn zamanda siys,
sosyal, asker, iktisd ve kltrel hdiseler de etkili olarak devletin giditna yn veren elitin en nde gelenleri arasnda yer almtr.
Sultn II. Abdlhamd Hn dneminde, devlet alanlarna id sicil
kaytlar daha evvel mevcud olmayan Sicill-i Ahvl komisyonunun kurulmasyla derli toplu tutulmaya balanm, bylece arivler daha dzene girmitir.
eriyye memurlar iin de ayr bir komisyon tekil edilmi ve Mehat tarafndan bakanlna yn Thir Efendi getirilmi ve Memurn-i
eryye Sicill-i Ahvl Komisyonu kurulmutur.
Bu komisyon, memurlardan ismi, mahlas veya knyesi, babas memurnden ise rtbesi, maruf zevattan ise hangi slleye mensb olduu,
vazfeye balama tarihi, srasyla hangi memuriyetlerde bulunduu, her
birinde ne kadar maa veya harcrah ald, rtbe ve nianlar, tahsili liykat dereceleri varsa azil, tayn ve muhakemeleri, gayr-i mslim
tebadan ise milliyetinin kaydn tutmutur.
eriyye memurlerna id sicil kaytlar 6382 dosya ve 7 defterden
olumakta olup, stanbul Mftl, eri Siciller Arivinde bulunmaktadr. Dosyalarn bazlarna mkerrer numara verildiinden dosya says 5692 olarak karmza kmaktadr. Tutulan kaytlarn hepsi
462
Mehmet Cemal ztrk
eitli sebeblerle gnmze ulaamamtr. Mesela, memurlarn baka

yer ve vazifeye tayin edildiklerinde dosyalar da gnderilmitir. Ancak
ne kadar dosyann gnderildii tesbit edilememektedir. Dolaysyla
mevcut kaytlar tam ve eksiksiz deildir.
Dosyalarda, tercme-i hal varakalarndan baka tercme-i hal hlasalar, nfus tezkireleri, hizmet cetvelleri, imtiyazname, iczetnme, ehdetnme, nian berat, tayin azil evraklar gibi belgelerin yansra bazen evrak sahibinin yazd bir kitap veya makalesinin de ktna hid olunmaktadr.
Bu dosyalarda yer alan bilgiler, memurun bal olduu daire tarafndan onaylandktan sonra kaydedilmek zere sicile gnderilerek defterlere ilenmi bu suretle Sicill-i Ahval Defterleri ortaya kmtr. Sicil komisyonu tarafndan hazrlanan defterlerin says 200e ulaarak
92.000den fazla memurun biyografisini ihtiva etmektedir.
Mehat Arivi, Ulema Sicil dosyalarndan aratrlarak yaynlanan
ilk eser, Ebulula Mardinin Huzur Dersleri I ve II (1951-1966)dir.
Daha sonra Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemasn (ilk basks
1980) kaleme almtr.
Sicill-i Ahvl dosyalar biyografik adan nem tamakla beraber
dnemin brokratik ve sosyolojik profilini ortaya karacak en birincil
kaynakken, kullanm snrl kalmaktadr. Bir sebebi yeteri kadar bilinmemesi iken dier bir sebebi dosyalar kullanmda istenilen kiiye
ulamadaki glklerdir.
stanbul Mftl, Mehat Arivindeki sicil kaytlarnda Bosna
doumlu kd ve limlerden on iki kiinin dosyas bulunmaktadr.
Bunlardan en eski tarihlisi H.1249, en yenisi H. 1315 tarihlidir. Dosyalar, Palanka nibi Abdlhamd Efendi, Ohri nibi Abdllatf Efendi,
Ftih ders-i mlarndan Hali Efendi, Mecidiye Cmii krsi eyhi Hasan Hsni Efendi, Bosna mfts brahim Efendi, Yanya nibi Ltfullah Efendi, Karaburun mderrisi Mehmed Rdi Efendi, Rubcoz nibi
Mustafa Rgb Efendi, Sinop mfts Slih Efendi, Gerze mderrisi
Slih Hulus Efendi, skdar Mihrimh Sultn Cmii krsi eyhi Tayyib Efendi ve Ftih ders-i mlarndan Yusuf Efendiye ittir. Bu zatlardan baka, tez almamz srasnda rastladmz Beykozlu Mehmed
Slih Efendiyi iki sene Saraybosna kadl yapt iin ve kaynak taramas srasnda rastladmz Mehmed Cemalddin avuevi hakkndaki bilgileri ek olarak tebliimize aldk .
Biz bu zatlar Babakanlk Osmanl Arivindeki Sicill-i Ahval
Defterlerinde, Ebulula Mardinin Huzur Dersleri nde, Mehmed
Sreyyann Sicill-i Osmanisinde, Sadk Albayrakn Son Devir
Osmanl Ulemasnda ve Mehmed Zeki Pakalnn Sicill-i Osmani
Zeyline bakarak deerlendirdik ve dipnotlarda olanlara iaret ettik.
Mehat arivi sicil kayitlarina gre, Bosnali kdi ve limlerin biyografileri... 463
Bu kaytlarn ortaya konmasyla, ilmiye snfnn idr teklat ve alma dzeni, hangi medreselerde yetitikleri, ilmiye snfnda cereyn
eden olaylar gibi konular belgelere dayal olarak incelenecektir.
1) Ltfullh bin Slih Efendi Yanya Nibi
1272/1855te Bosna-Yayede domutur. Orada ilk tahslini yaptktan sonar hususi medresede, Mlteka, Drer, Feriz,
Tarkat-i Muhammediye, irat-l-slm, Tuhfe-i Vehb ve Glistn okumutur. Osmanl lisan ile Arapa ve Hrvata okuyup
yazmaktadr.
Bosna meclis-i ilmiyesinde imtihanlarn vererek iczet almtr. 1874-1891 yllar arasnda, Yaye eri mahkeme ktibi,
niybet-i eriyye memuru, nce vekleten sonra asleten Tuzla-i
Zr niybetine tayin edilmise de drt ay kadar vazifeden sonra,
idarenin gayr-i mslimlerden olmasndan dolay mslmanlarn rahat ve sadetleri kaybolmakta olduundan verdii dileke
zerine 1890da Yanya vilyeti Meova kazas eri ahkm ileri
kendisine verilmitir.1
2) Hall Efendi Ftih Ders-i mlarndan
Babasnn ismi Muraddr. Bosnada 1251/1835te domutur. lk tahsilini Bosnada tamamladktan sonra stanbula gelmi
ve Ftih ders-i mlarndan mehr Tikveli Yusuf Efendiden
[v.1336/1920]2 iczet alarak kendisi de mderris olmu ve muhtelif ruuslar almtr. 1308/1890da btid Hri, 1317/1899da
Hareket-i Hari ve 1322/1904te btid Dahil rtbeleri tevcih olunmutur. Huzur derslerine muhatap olarak katlmtr.
1327/1911de vefat etmitir.3
3) Slih Hulsi Efendi Sinop-Gerze Mfts
Babas Rodosluzde mer isimli bir tccardr. 1274/1858de
Bosnada domutur. Annesinin ismi Ayedir.
btida ve Rdiye tahsilinden sonra 1289/1872de icazet almtr.
stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 749.
Tikveli Yusuf Ziyeddin Efendi, 1250/1834te Tikvete domutur. stanbula gelerek medrese tahsilini tamamlamtr. Telifi yoktur. Ancak, Karinabadl mer Hilmi,
Manastrl smail Hakk, Mahmud Esad Efendiler gibi tannm simalar yetitirmitir. Otuzalt sene Huzur dersi muhatap ve mukarrirliinde bulunmu, siyasete bulamam, sadece ilimle megul olmutur.1319/1903te Arnavutlukta kan problemler
zerine oraya gnderilen nasihat heyetinin bakanln yapmtr. Fatih camii sol
maksurede ders verirdi. Vefatnda da Fatih camii haziresine defnedilmitir.
3
stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 208, Ebul-ula Mardin, Huzur
Dersleri, II/915, Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemas, s.35, Zeki Pakaln,
Sicill-i Osmani Zeyli, c. 19/s. 53-54.
1
2
464
Mehmet Cemal ztrk
Bosnada Medreseye devm ederken kan ihtilalden 2 sene

sonra stanbula gelebilmi ve Fatih civarnda Haydarpaa Medresesine 4 kaydolarak Yeeni(?) Mustafa Efendiden 1313/1895de
icazet almtr. Trke, Arapa, Farsa ve Bonakaya aina
olup, Trke ve Arapa konuup yazmaktadr, telifi yoktur.
Bursa Nurettin elebi Mderrislii, Gerze Mderrislii, Sahn Mderrisliinden sonra, 1335/1919da Kastamonu Vilayeti, Sinop Sanca, merkez mderrisi olarak Kre Nahiyesinde tedrise balamtr.
Evil olup, uzun boylu, ela gzl, buday tenli ve azalar tamdr.5
4) Dervi brahim Hakk Efendi Bosna Mfts
Babas eyh Raid Efendi ber-hayat olup, postniindir.
1296/1880de Bosnaya tabi Karaboaz kynde domutur. lk
tahsilini kynde yaptktan sonra Rabih (?) kasabasndaki Medresede, Tiran Medresesinde ve Bosna Medresesinde tahsilini tamamlamtr. Trke okur ve yazar, anadili Arnavutadr.6
5) Hafz Yahya Hayri Efendi Ezine Naibi
Babas mderris ve kurra imamlarndan Hac Yahya Efendi slalesinden Hafz Hasan Efendidir. 17 Rebilevvel 1262/15 Mart
1846 Pazar gn Saraybosna Bozaczade Hac Hasan Aa mahallesinde domutur. Mahallesindeki Sbyan mektebinden sonra
Gazi Hsrev Bey Medresesi Mderrisi Mustafa Hilmi Efendiden
tahsil grmtr. Arapa, Farsa ve Trke okur ve yazard. Hrvata ve Srpay da konuacak kadar bilmekteydi. Telfi yoktur.
23 yanda Saraybosna eri mahkemesine mlzm, olarak
balad vazfesine Prepol niybetine, Yenipazar Vasovik
Berane kazasnn Karada hududunda devam ederek stanbula
gelmi, eyhlislamlktaki bir imtihan sonucunda beinci snftan
ehadetname alarak Bosna-Kala (Gradaac Graanie), Adana
Payas, Kastamonu Bartn, Saruhan Grdes ve Biga Ezine
nibliklerinde bulunmutur. 1318/1900 tarihinde vefat etmiitir.7
Haydarpaa Medresesi, Fatih-Haydarda, Haydar caddesi zerinde, Bakc Ali ve
Haydar Hamam sokaklar arasnda olup banisi Kanuni Sultan Sleymann vezirlerinden Hadm Haydar Paa (v. 1563)dr. Mimar Mimar Sinandr. Cami, ifte
hamami eme ve tekkeden oluan klliyeye ilk mderris 1566da tayin olmutur.
1918de Rumeli muhacirleri iskan edilmi, 1980e kadar Haydar Spor Kulb olmu, 1982de vakflar beki koymu, 1997de kapsna kilit aslmtr.
5
stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 5334, Sadk Albayrak, Son Devir
Osmanl Ulemas, s. 274-275.
6
stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 5019
7
4
6) Abdlhamd Huls Efendi Palanka Nibi

Yah Bey sllesinden Mustafa Hilm Efendinin oludur.
1265/1849da Bosna vilyeti Lubin kasabasnda domutur. Kasabadaki sbyan mektebinden sonra Saraybosna Gz Hsrev Bey
medresesinde okumu, ancak ilerinin younluundan iczetnmesini alamamtr.
Arapa, Farsa, Trke, Bonaka, Slavca ve Rumca konuabilmekte ve Trke yazabilmekte idi. Telifi yoktur.
1868-1891 yllar arasnda Bosna merkez vilyet eriyye
mahkemesi, Banaluka sanca Zepe kasabas, Hersek mlhakatndan Lubuka kazasnda, Aydn vilyeti Marmaris kazas, Kosova pek sanca Berane kazas, Yanya Meova kazas ve
Kosova Gaka niybetliklerinde bulunmutur.
Tercme-i hline Ferik Hseyin Hilmi Paann hsn-i hl
mazbatas eklidir. 8
7) el-Hc Yusuf Sd Efendi-Ftih Dersi-mlarndan
Babas brahim Efendi, aynie ulemsndan olup, lakab
Hocitir. 1250/1835te ayniede domutur. lk tahslini burada yapm ancak iczetnme alamamtr. Trke, Bonaka ve
Arapa konuur, Trke ve Arapa yazard. Telifi yoktur.
1281/1865te Ftih ders-i mlarndan, Sivasl Halil Efendiden
iczet alm, ve Sultan Abdlazz devri eyhlislam Hasan Fehmi Efendinin tensibiyle Ftih camiinde derse kmtr.
Srplar, Mitroviay istila ettiklerinde yerli hristiyanlarn teviki
ile evini basmlar, kitaplarn inemiler, kendisi ailesiyle cann
zor kurtarmtr. Bu esnada icazetnamesi de kaybolmutur. 1871de
Ftih camiinde balad dersler be yl srm, 1873te ruus alm
ve 1880e kadar terfi etmitir. Mazuliyet maa almamtr.
Bosnal talebelerinin dalmas zerine 1889da Yenipazarn merkezi olan Senieye gidip 1906ya kadar orada mderrislik yapmtr.
stanbulda, Edirnekap civarnda Hac Muhyiddin mahallasi, Helvac soka, 12 numerada ikamet etmitir. 1332/1916da vafat etmitir.9
Ek 1 Es-Seyyid Mehmed Slih Efendi skdar Nibi
stanbul-Beykoz (Boaziinde) Halvet tarkatndan Hfz Mehmed Efendi Tekkesi postnini es-Seyyid e-eyh Yahy Efendi (k.s.) (v.1246/1830)nin olu olduundan lakab eyhzdedir.
stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 2678.
8
9
466
Mehmet Cemal ztrk
1829de Beykozda domu, ilk tahslinden sonra Fatih camiinde

Arapa ve fkh eitimi almtr. Trke bilmektedir. 1842-1892 yllar
arasnda, stanbul kads Gelenbevzde Said Efendinin onayyla, Bb
mahkemesine katip, katip yardmcs, Manisa naibi, skdar bakatibi,
Rumeli sadareti vekayi katibi, Beykoz Kaza nibi, Kartal kazas naibi,
Adanadan drdnc rtbeden nib, Diyarbekir liva nibi, Dersim liva
nibi (3. Rtbeden Mecd nin), Maliye Beytl-ml dairesinde ve
skdar niblii vazifelerinde bulunmutur. inden el ektirilmemitir.
Mehmed Slih Efendi, 1286/1869-1288/1871 yllar arasnda Bosna
Niybet-i erlii ve Asker Mahkeme bakitbet vazifesini deruhde
etmitir.10
Ek 2 Bosna Resl-Ulems avuevi Hac Cemleddn Efendi
1285/1868 tarihinde Ferdiye kazasnda, Ali Efendinin olu olarak dnyaya gelmitir. lk olarak babasndan tahsl etmi daha sonra Bihke medresesinde Ahmet Sbit Efendiden okumutur. 1303/1885te stanbula gelerek 1902ye kadar Tokatl Slih Efendiden ve Oflu Slih Efendiden okumu ve iczet almtr. Ayrca, Nevehirli Hac Ali Efendiden, Manastrl
smail Hakk Efendiden, Hlis Efendiden ders alm ve Mevlev eyhi
Esad Dede Efendiden de hads-i erf, Arab ve Fars okumutur.
1920de Mekteb-i Hukuktan mezun olmu, 1921de ruus alarak
memleketine dnmtr.
1903te Saraybosna btida mektebi hocalna, 1905te Meclis-i Ulem Reisliine, 1910da Medresetl-Kuzat muallimliine getirilmiitr.
Yaplan seimlerle iki defa Resl-ulemla getirilmitir.11
Mehat Arivinde incelediimiz sadece Saraybosna doumlu kad
ve alimlerin dosyalarnda ulatmz bilgileri deerlendirdiimizde
ulatmz sonulara gre; ikisi Gazi Hsrev Beyde olmak zere be
kii Bosnada be kii stabul Ftih medreselerinde tahsil grmtr.
Hepsi Trke okuyup-yazmaktadr. Hibirisinin telif eseri yoktur. Drd nib, ikisi Ftih ders-i m, ikisi de mftdr. En erken doan, 1830
tarihinde Mehmed Slih Efendi, en ge doan 1880 tarihinde Dervi
brahim Hakk Efendidir. Belgelerin tanzim tarihine gore de ilki 1894,
sonuncusu 1911e tekabl etmektedir. Grev yerleri, Bosna, Palanka,
Yanya, Ezine, Fatih ve Sinoptur. Sicil dairesince doldurulmas istenen
matbu evraklar kiiler kendi el yazlar ile doldurduundan ve mhrleri ile mhrlediinden ayrca hatra kymetine haizdir.
stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No...; M. Ceml ztrk, Hazret-i Pr
Seyyid Ahmed Raf El-skdr Hayat ve Eserleri, skdar Sempozyumu I (2325 Mays 2003), c. II, s. 404-421.
11
Seblr-Red, 1914, s. 12, sh. 296.
10
D.No: 3576-El-Hac Yusuf Sudi Efendi-Fatih Dersim

smim el-hc Yusuf, mahlasm Sd, pederimin ismi brahim
Efendidir, lakab Hociktir. sim ve mahlasm ile yd olunmaktaym. Pederim memleketim ulemsndand. El-yevm ber-hayat
deildir. Devlet-i Aliyye-i Osmniye tebasndanm.
1250 [1835] sene-i hicriyyesinin ve 1249 sene-i Rmiyyesinin
Nisan evilinde ve Rebl-evvelinin evstnda Bosna
vilyetiinin aynie kasabasnda tevelld ettim.
Memleketim mezkr aynie kasabasnda kin ibtidi mektebinde mukaddemt- zarriye-i ilm-i dni tahsl ederek ehdetnme
almaa muvaffak oldum. Bonak ve Osman ve Arab lisanlarn tekellm ettiim gibi, lisn- Osmn ve Arab ile icr-y kitbet
ederim. yle sr- kalemiyem yoktur. 1281[1865] Ftih dersimlarndan Sivasl Halil Efendiden icazet aldm, Sultn Abdlazz
zamannda mehr eyhlislm Hasan Fehmi Efendinin selefinin
tensbiyle, Ftih cmiinde derse kdm. Memuriyet intihbnmem
yoktur. czetnme yedimde mahfzdur. Velkin Balkan muhrebesinde, Srpllarn Mitrovieyi istil ettiklerinde, dleri
Mitrovienin Banska nhiyesinde bulunuyordum. Ol vakit nhiye-i
mezkredeki hnemi yerli hristiyanlarn tevk zerine hnemi
bastlar, kitaplarm inediler, ol esnda be-alt can ilemi tahls maksadyla mezkr iczetnmeyi kazen zyi eyledim.
Binen-aleyh sret-i musaddkasn takdm etmek adml-imkndr.
1288 tarihinde Ftih cmii erfinden bed ederek derse ktm.
Derse ktm tarihten be sene kadar bil-ma ders okuttum.
Badehu eyhlislm Hasan Fehm Efendinin zaman- meihatinde
ve 1290 tarihinde bir kta rus- hmyna nil olarak akabinde
yani 1290 sene-i hicrsinde 25 kuru tark mana, badehu 1293
tarihinde mikdr- mezkre daha elli kuru zam olunarak 75 kuru
ma aldm. Sonra [12]93 tarihinde mamza 80 kuru daha zam
olunarak, ol tarihte 155 kuru aldm 1295 tarihinde mama daha
elli kuru zam olunarak bu kere mam 205 kurua ibla edildi.
1296 tarihinde daha elli kuru zam olunarak ol tarihte mam
255 kuru oldu. Badehu 1297 tarihinde miktar- mezkre daha 45
kuru zam olunarak ol defa da mam 300 kurua ibla edildi ve
miktar- mezkru merutiyet idresinin ilnna kadar aldm. Ol
tarihin akabinde umm dersim matna zam vuku bulduundan
bu kere mamz 500 kurua ibl edildi. Tevrih-i muhtelife-i
mezkrede sebk eden zamyime mteallik yedimde resm tezkir-i
mehatpenh mahfzdur. Mazliyet ma almadm ve ber-minvli muharrer, rus- hmyn aldktan sonra dersi akyide getirip,
talebemin Bosnal olup, dalmas zerine 1306 [1889] tarihinde
Yenipazar sancannmerkezi olan Senieye gidip, orada ehli
tarafndan gsterilen bir cihet tedrsine de mderris oldum. Bu
hizmetim 1324e kadar devam eylemitir.
Derse kaldan beri infislim vuku bulmamtr. imdiye kadar hibir sebeble taht- mahkemeye alnm deilim.
Dersdette, Edirnekap civarnda, Hac Muhyiddin mahallesinin, Helvac sokanda, 12 numerolu hnesinde mukm olub, ve
hne-i mezkrede yazld marzdur.
1-evval-1320/1-Ocak-1903
468
Mehmet Cemal ztrk
BBLYOGRAFYA
Akgndz, Ahmet, eriyye Sicilleri, stanbul, 1988-1989
Albayrak, Sdk, Son Devir Osmanl Ulems, stanbul, 1996
Aydn, Bilgin Yurdakul, lhami Kurt, smail, eyhlislamlk Bb- Mehat Ariv Defteri Katalou, stanbul, 2006
Babakanlk Osmanl Arivi, Sicill-i Ahval Defterleri
Ebul-l Mardin, Huzur Dersleri, stanbul, 1966
Eraslan, Sadk, Meihat-i slamiye ve Ceride-i lmiye, Ankara, 2009
lmiye Salnamesi, stanbul, 1334/1916
stanbul Mftl, er Siciller Arivi Dosyalar
Oru, Hatice, 15. Yzylda Bosna Sanca dari Dalm,
acikarsiv.ankara.edu.tr/browse/5108/5736.pdf
ztrk, M. Ceml, Hazret-i Pr Seyyid Ahmed Raf El-skdr Hayat ve
Eserleri,
skdar Sempozyumu I (23-25 Mays 2003)
Pakaln, M. Zeki, Sicill-i Osmani Zeylleri, Ankara, 2010
Sreyya, Mehmed, Sicill-i Osmani, stanbul, 1308/1891-1311/1893
Zerdeci, Hmeyra, Osmanl Ulema Biyografilerinin Ariv Kaynaklar, Ankara, 2008
MEHAT ARIVI SICIL KAYITLARINA GRE, BOSNALI

KDI VE LIMLERIN BIYOGRAFILERI DARE- MEHAT-
SLAMYE SCL UBES 1879-1909
Ozet
Osmanl Devletinde ulema; bir taraftan mderrislik, kadlk, imamlk,
hatiplik, mezzinlik gibi vazifelerle devlete hizmet ederlerken ayn
zamanda siyasi, sosyal, askeri, iktisadi ve kltrel hadiselere de etki
etmek suretiyle devletin gidiatna yne veren elit snfn nde gelenleri arasnda yer almtr. Sultan II. Abdulhamid dneminde ulema dhil
devlet alanlar hakknda sicil kaytlar daha dzenli olarak tutulmaya
balanm ve bylece arivler de daha dzenli bir hal almtr. Bu alma da amacmz stanbul Mftl Mehat Arivinde bulunan dosyalardan Bosna doumlu kd ve limlerden dokuz kiinin sicil kaydn
ortaya koymaktr.
Arivde Bosna doumlu ulemaya ait en eski dosya H.1249
(M.1833/1834), en yenisi H. 1315 (1897/1898) tarihlidir. Dosyalarda,
kiilerin greve geli tarihi, grev yapt yerler ve tarihleri, maalar
gibi kaytlar yer almaktadr. Bu kaytlarn ortaya konmasyla, ilmiye snfnn idr teklat ve alma dzeni, hangi medreselerde yetitikleri,
470
Mehmet Cemal ztrk
ilmiye snfnda cereyn eden olaylar gibi konular belgelere dayal olarak incelenecektir.
Dosyalar, aada adlar zikredilen ulemay iermektedirler: Palanka nibi Abdlhamd Efendi, Ohri nibi Abdllatf Efendi, Ftih dersi mlarndan Hali Efendi, Mecidiye Cmii krsi eyhi Hasan Hsni
Efendi, Bosna mfts brahim Efendi, Yanya nibi Ltfullah Efendi,
Karaburun mderrisi Mehmed Rdi Efendi, Rubcoz nibi Mustafa
Rgb Efendi, Sinop mfts Slih Efendi, Gerze mderrisi Slih Hulus Efendi, skdar Mihrimh Sultn Cmii krsi eyhi Tayyib Efendi
ve Ftih ders-i mlarndan Yusuf Efendi.
BIOGRAPHIES OF THE BOSNIAN JUDGES AND SCHOLARS
BASED ON THE INFORMATION FOUND
IN THE RECORDS OF THE SHEIKHS ARCHIVES
Summary
Since its inception and until its end, the Ottoman Empire gave importance to the positions of the scholars, teachers judges, imams, preachers
and muezzins just as it gave importance to the political social military
economical and cultural events.
During the time of Sultan Abdulhamid II, the records of the government functionaries were written down. The government archives were
thus organized in a more systematic fashion.
The names of nine scholars and judges of Bosnian background are
extant in the Sheikhs Archives of the Istanbul Muftulugu.
The oldest goes back to the year 1249 AH while the most recent is
dated 1315 AH. The following files are to be found: The Palanka deputy Abdulhamid Efendi, the preacher Halil Efendi in Fatih, the Bosnia
Muftu Ibrahim Efendi. The Yanya deputy Lutfullah Efendi, the SinopGerze Muftu Salih Hulusi Efendi, the Uskudar deputy Slih Efendi and
the Fatih preacher Yusuf Sd Efendi.
The files indicate the enrollment dates, the various places with their
corresponding dates, the salaries and such information.
The study of the records puts forward the life of the intellectual class,
the administrative organization, the rules applying to the particular positions, the various schools and the events in the intellectual life of the
time.
Key words: Bosnia, Sheikhs records, judges, Sultan Abdulhamid II.
UDK: 930.25(083.86):342.54
OLGA ZIROJEVI
(Beograd)
BURAK
Kljune rei: itarice, mahunarke, leguminoze, uur, hrana, narodna medicina, lek,
lino ime
U osmanskim zvaninim popisima stanovnitva (defterima) meu feudalnim davanjima raje belei se i burak, koji su komentatori pokuavali blie da identifikuju prevodei ga kao gra(h)or, gra(h)orica, gra(h)
orovina, kukolj, odnosno, u makedonskim prevodima urov.1 Detaljniji
je samo Adem Handi: u naem jeziku razliito se naziva kae on
komentariui burak u popisu Oblasti Brankovia iz 1455. godine
grahorica, grahorina (Vuk), a predstavlja neke vrste pitomog i divljeg
variva (bot. Lathyrus Orobus)...2
Iz Renika Ilhana Ayverdija saznajemo da se re (inae nepoznatog
porekla) koristila jo u staroturskom iz kojeg je ula i u susedne jezike.
Tu stoji: biljka (lat. Lathyrus) iz porodice leguminoza, nalik na soivo, ija zrna slue kao stona hrana. Navode se i vrste: crni burak,
beli burak i mirisni burak.3 U velikom Turskom reniku itamo da je
Urov (Vicia sativa), grahorka, grahor, graak (divlji): Blae Koneski, Renik na makedonskiot jazik, III, Skopje, 1966, 443. Piui o Gornjoj Pinji Jovan Trifunovski
kae da krmno bilje urov i grahoricu seju na posnom zemljitu (Gornja Pinja, u:
Naselja i poreklo stanovnitva 38, Beograd, 1964, 73).
2
Oblast Brankovia. Opirni katastarski popis iz 1455. godine, Orijentalni institut u
Sarajevu, Sarajevo, 1972, I, 352.
3
Ilhan Ayverdi, Asrlar Boyu Tarihi Seyri Iinde Misalli Byk Trke Szlk, Istanbul, 2006, 427. Franciscus Meninski navodi, u svom Leksikonu, samo dve vrste:
kara burak (lat. Vicia) i ak burak (lat. Ervum): Thesaurus Linguarum Orientalium
Turcicae-Arabicae-Persicae, Lexicon Turcico-Arabico-Persicum, Mit einer Einleitung und mit einem trkischen Wortindex von Stanislaw Stachowski sowie einem
Vorwort von Mehmet lmez, I, Istanbul, 2000, 756. A kada je u pitanju poreklo,
Gerhard Doerfer je smatra turskom reju i prevodi sa Erbse, Bohne odnosno graak,
1
472
Olga Zirojevi
u pitanju jednogodinja biljka (lat. Vicia ervilia), uz dodatak (kao i u

prethodnom reniku) da je sada obino jede stoka.4
Ali, u osmanskim popisima se uz burak javlja i naziv fig(k), koji se, ponegde, smatra i sinonimnim sa burakom, pa se, shodno tome, prevodi kao
grahorica (i u turskim renicima).5 A polazei od kanuna vilajeta Dijarbakir
(iz 1518.) uur se uzimao i od figa i od buraka, dok se u kanunnami live
Kangiri (iz 1578.) navodi da je cena za fig i burak ista kao i ona za jeam6
(to bi navodilo na zakljuak da su u pitanju dve mahunarke).
ta je, dakle, burak?
U Poljoprivrednoj enciklopediji pod nazivom grahor (sastrica, graholika; Lathyrus sativus, L.) itamo: zeljasta grmolika jednogodinja
biljka iz roda grahora (Lathyrus), fam. Papilionaceae; rod obuhvaa
vie od sto vrsta veinom viegodinjih; kulturne biljke su jednogodinje vrste, dok su grahorice (Vicia sp.) rod trajnih ili jednogodonjih
biljaka, takoe iz fam. leguminoza. Obuhvaa vei broj vrsta, od kojih
su neke znaajne za poljopriv. proizvodnju. U nas je najpoznatija obina grahorica (V. sativa L.), sa ozimim i jarim formama. Potjee vjerojatno iz Sredozemlja, odakle je vrlo rano prenesena u srednju i sjev.
Evropu i tu se udomaila. Smatra se da potjee od subsp. V. angustifolia
L., koja se nalazi, kao divlja, gotovo u itavoj Evropi, zap. Aziji i sjev.
Africi. Treba je promatrati kao korov itarica koji je u svoje vrijeme
postao kulturna biljka.7
Botaniki renik Dragutina Simonovia lat. ime Lathyrus (Ervum,
Ochris, Orobus, Pisum) prevodi sa grahor, grahorina (navodei i mnogobrojne vrste i jo mnogobrojnija imena); Vicia L. (Ervilia, Ervum,
orobus), sa graorica, grahorica; a Vicia sativa L. sa graorica, grahorica, grahor divlji, graak, kukolj (uz druga imena).8
4
5
7
8
pasulj, odbacujui iznetu mogunost da bi mogla biti srodna sa mongolskom reju

(Trkische und mongolische Elemente im Neupersischen unter besonderer Bercksichtigung lterer neupersischer Geschichtsquellen, vor allem der Mongolen- und
Timuridenzeit, I, Wiesbaden, 1963, 281).
Trke Szlk, Trk Dil Kurumu, 10 Bask, Ankara, 2005, 327.
The vetch, vicia sativa (A Turkish and English Lexicon by Sir James W. Redhouse, Beirut,1974, 402). Re je ula i u bugarski jezik u obliku fij, gde oznaava kultivisane i furane biljke iz roda gluina (Vicia): Enciklopedija Blgarija, 7, BAN, Sofija, 1996, 195.
Omer Ltfi Barkan, XV ve XVI Asrlarda Osmanl Imparatorluunda Zirai Ekonominin
Hukuki ve Mali Esaslar, Kanunlar, Istanbul, 1943, 33, 11, 146; 10, 1, 35. U ovim kanunnamama susree se, takoe, i drugi naziv za (kara)burak kne (isto, Renik, 541).
Poljoprivedna enciklopedija, 1, Zagreb, 1967, 400-402.
Dragutin Simonovi, Botaniki renik naunih i narodnih imena biljaka sa imenima na ruskom, engleskom, nemakom i francuskom jeziku, SAN, Pos. izd. knj.
CCCXVIII, Institut za srpskohrvatski jezik, knj. 3, Beograd, 1959, 263-266, 497.
Burak
473
Najzad, u enciklopedijskom leksikonu Biologija, pod odrednicom

grahorica (Famaceae) itamo (pored ostalog): Plod je mahuna legumen, vrlo raznolikog oblika i veliine. Grahorice su zastupljene sa 400
rodova i blizu 9 000 vrsta, kosmopolitskog rasprostranjenja. Meu grahoricama nalazi se vrlo veliki broj vrsta koje imaju veliki znaaj u privredi, medicini i industriji. Biljke koje pokrivaju veliki deo u ljudskoj
ishrani su: pasulj, graak, bob, soivo, soja i dr. Kao znaajne krmne
biljke su: razne vrste deteline, lucerke i grahorice.9
Da li je ovde re o krmnoj biljci kako to uglavnom navode relevantni turski renici ili je, pak, u pitanju mahunarka koja je tada koriena
i u ljudskoj ishrani? Skloni smo ovoj drugoj pretpostavci.
Zato?
Najpre, od grahora, odnosno urova, uzimao se uur, kako to svedoi,
na primer, kanun (iz vremena Sulejmanove vladavine) za Kostur (u Grkoj): od penice, jema, rai i prosa, kao i od svih ita to se anju srpom,
uzimaju se uur i salarija, dok se od graora (burak) i soiva (mercmek)
i slinih, to se beru rukom, uzima samo uur.10 Uur se takoe uzimao
i u livama Sisu (1519.) i Ajdinu (1520.), dok se u livi Arabgiru (1518.)
uzimao sedmi deo (yedide bir alna)11. Inae, graor se obraunavao u luknima, kilama (keyl) i tovarima (retko se navodi i mud), odnosno u akama. Neretko, upisivan je zajedno sa drugim (jestivim) mahunarkama;
tako 1467/68. u jednom selu Velekog vilajeta: soivo i urov, 1 tovar 20
(aki); pa dalje u Kievskoj nahiji 1568/69.: bob i urov, 1,5 tovar 30
(aki); i, u istoj nahiji: urov, soivo i bob, 3 tovara 60 (aki).12
I cena bi mogla biti od pomoi za pitanje koje nas ovde zanima: kila
urova i lea kotala je u Solunskom sandaku u XVI veku 20, a u narednom veku u Bitoljskoj nahiji 25 aki.13 Ima i drugih primera: tovar
graora vredeo je u tipskoj nahiji u XVI veku 30, a soiva 50 (aki), dok
u kanunu za Kipar (1572.) itamo: kila jema i buraka je po 6 aki,
Mozaik znanja Biologija, Interpres, Beograd, 1973, 216.
Metodija Sokoloski, Pet zakoni za pazarnite taksi i uurot od vremeto na Suleiman
Veliestveni, Glasnik na Institutot za nacionalna istorija, II, 1, Skopje, 1958, 300.
11
Barkan, Kanunlar, 55, 1, 200; 2, 31, 10; 43, 15, 172.
12
Metodija Sokoloski Aleksandar Stojanovski, Turski dokumenti za istorijata na
makedonskiot narod, Opiren popisen defter No 4 (1478-1479 godina), Arhiv na
Makedonija, Skopje, 1971, 149; Aleksandar Stojanovski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, Opiren popisen defter za Skopskiot sandak od
1568-69. godina, VI, 11, Arhiv na Makedonija, Skopje, 1988, 283, 333.
13
Aleksandar Stojanovski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod,
Opiren popisen defter za Solunskiot sandak od 1568/69. godina, IX, 2, Arhiv na
Makedonija, Skopje, 2002, 207, Metodija Sokoloski, Turski dokumenti za istorijata
na makedonskiot narod, III, Arhiv na Makedonija, Skopje, 1969, 165.
9
10
474
Olga Zirojevi
bakle 10 aki, a u jednom skopskom selu (nekako u isto vreme) kila

urova, soiva i bakle iznosila je 25 aki.14
O jestivosti nekih vrsti gra(h)ora, odnosno gra(h)orice, ima potvrda i u
domaim izvorima: sastrica (grahorica, graak) je za Vuka Stef. Karadia
essbare Platterbse, lathyrus cicera, a u Ivekovievom reniku nekakva
grahorica koja se jede. Ili podatak iz Slavonije (Otok): sastrica se isto
prireuje kao i obini grah.15 Sitne semke kae Josif Pani mogu se
jesti, kao i drugo varivo, u kotskoj se brano od grahorice mea sa obinim branom i pravi se hleb (wetch bread), zelje samo za se, ili pomeano
sa slamom od strna ita vrlo je dobra hrana za stoku.16 I Dragia Lapevi,
piui o naoj staroj poljoprivrednoj kulturi, pretpostavlja da sugrake od
grahorice i nai stari upotrebljavali za hranu kao ostalo varivo; zato su,
izvesno, i takvo ime dali ovom usevu: grahorica, t.j. sitan grah. Naroito
je gladnih godina morala grahorica sluiti za ljudsku ishranu.17 Jela se,
zapameno je, i u Sandaku (sve do Drugog svetskog rata).
Postoji i domaa izvedenica od burak prak, sauvana u narodnoj poslovici lud kao grah-prak (u okolini Dubrovnika tako se naziva i nabusit
ovjek, koji se lako napri, a Prak slui i kao prezime u Hercegovini).
Grah-prak odnosno prak je i jedan od naziva za Pisum arvense odnosno
za divlji graak,18 to nas, takoe, pribliava identifikaciji ove mahunarke.
U Reniku kosovsko-metohiskog dijalekta Glie Elezovia, pod urov, itamo: vrsta ploda od nekakve biljke, kao grahorica koju vie tamonji narod ne
seje. Ostalo da se kae: to si iskokotijo oi kaj da si urov izeo. U Povardarju
se i sad seje urov.19 Urov (graorica) se, kae Toma Smiljani, gaji (1935.) i u
Kievskoj kotlini i daje se stoci ili se spravlja kao neka vrsta kafe.20
Metodija Sokoloski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, Opirni
popisni defteri od XVI vek za Kustendilskiot sandak, VI, II, Arhiv na Makedonija,
Skopje, 1980, 192; Barkan, Kanunlar, 102, 4, 350; Aleksandar Stojanovski, Turski
dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, Opiren popisen defter za Solunskiot
sandak od 1568/69. godina, IX, 1, Arhiv na Makedonija, Skopje, 2002, 100.
15
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, XIV, Zagreb, 1953, 685.
16
Preuzeto iz: Dragia Lapevi, Naa stara poljoprivredna kultura, Prilozi za istraivanja etnografska i kulturno-istoriska, Beograd, 1923, 23.
17
Isto.
18
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, XI, 427; Simonovi, Botaniki renik, 361.
19
Glia Elezovi, Renik kosovsko-metohiskog dijalekta, II, Beograd, 1935, 394. Za
istog autora gra(h)or je vrsta leptiraste biljke koja raste kao samonik i urodica po
njivama. Stoka je rado jede (Isto, I, 109).
20
Toma Smiljani, Kievija, u: Naselja i poreklo stanovnitva 28, SKA, Beograd,
1935, 404. Shodno svedoenju Sretena Popovia ...u gornjoj Makedoniji... seju
dva varijanta grahorice koju zovu gravor, drugi urov: prva raste povisoko, a druga
je nia, i po posnijim zemljama; i to samo i jedino radi krmljenja volova kad se zrno
prekrupi (Lapevi, Naa stara poljoprivredna kultura, 23-24).
14
Burak
475
U svojoj Enciklopediji samoniklog jestivog bilja Ljubia Grli istie

veliku hranljivost semenki grahorice, a u Japanu ih kuhaju kao grah i prireuju iz njih jela koja imaju izgled (ali ne i okus) kavijara. Mogu se jesti
i mladi listovi, a i skuhani nedozreli plodovi (mahune). Pri upotrebi ove
biljke za jelo treba biti oprezan, jer je grahorica prenosnik nematoda, nametnika na ovjeka. Navodi da je u vreme gladi i nerodnih godina i seme
ptije grahorice (Vicia cracca) naziva se i ljubiasta grahorica sluilo
za prehranjivanje tako to se brano dobiveno mlevenjem zrelih semenki
upotrebljavalo za pripremanje kaa. I semenke tankoliste grahorice (Vicia
tenuifolia Roth) naziva se i grahorina, graica mogle su se, u vreme
oskudice, meati sa itom. Tu je, najzad, i dlakava grahorica (Vicia villosa
Roth.), ije su se semenke jele u Rusiji kao graak (peluki).21
I u ve pomenutoj Poljoprivrednoj enciklopediji se istie da u nekim
istonoazijskim zemljama zrno grahora slui i kao ljudska hrana.22
Shodno podacima dobijenim sa Interneta, seme biljke Lathyrus sativus naeno je u raznim praistorijskim naseljima u Egiptu, Maloj Aziji i
Bosni. A bilo je poznato i Rimljanima. Jelo se potom i u podruju Mediterana kao i u Austriji, zrelo i nezrelo. Mleveno dodavalo se, u raznim
oblastima, i hlebnom branu. Jela ga je i stoka. Visoka temperatura treba
da je smanjivala opasnost od trovanja i oduzetosti udova (Lathyrismus)
do koje je dolazilo. Godine 1923. iz Jugoslavije je izvezeno bezmalo tri
stotine hiljada kilograma graorice, i to za Austriju, Italiju, Maarsku,
Grku i ehoslovaku. Ako je bila ista, upotrebljavala se za izradu
alkohola u fabrikama alkohola, a inae za stonu hranu. Kukolj se sa
graoricom melje kae Milivoj Savi i mea sa mekinjama pa se
prodaju za stonu hranu (a cena im je uvek neto manja nego za fine
mekinje). U Baranji se graorica koristila za ishranu konja, a u Banatu,
zajedno sa kukoljem, za ishranu rogate stoke. Ponegde, kao u okolini
Osijeka, to je bila hrana ovaca. Ali se, izgleda, ipak najvie izvozila.23
Svoje mesto ova mahunarka nala je i u narodnoj medicini i to od
najstarijih vremena to bi, takoe, potvrivalo nau pretpostavku o jestivosti nekih njenih vrsta u prolosti. Tako Hipokrat pripisuje grahoru
(Lathyrus) diuretiko dejstvo preporuujui ga i kao sredstvo za ienje krvi. Knjige o lekovitim biljkama XVI veka (na primer Lonicerus)
Ljubia Grli, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, 1986, 208-210.
Inae, u ruski jezik ula je i re burak koja se tu prevodi kao rote Erbse (crveni
graak). Sa istim znaenjem (Erbse) javlja se i u itavom nizu azijskih jezika, kao i
u maarskom (bors): Doerfer, nav. delo, 281.
22
Poljoprivredna enciklopedija, 400.
23
Milivoj M. Savi, Naa industrija, zanati, trgovina i poljoprivreda, II, 4-5, Sarajevo, 1923, 17-19.
21
476
Olga Zirojevi
preporuuju ga protiv tuberkoloze i ujeda psa, odnosno zmije. U turskoj

narodnoj medicini burak (Lathhyrus) se koristi za spreavanje zgruavanja krvi i olakavanja probave. Grli pripisuje grahorici (Vicia sativa)
antidijabetino delovanje, a od osuene biljke, pak, prireuje se, kae,
aj koji potpomae cirkulaciju.24 Danas se u homeopatiji Lathyrus koristi naroito protiv paraliza i multiple skleroze.
Najzad, nije nezanimljivo ni to da se naziv ove mahunarke kod Turaka koristi i kao lino ime Burak.25
BURAK
Rezime
U radu se govori o jednogodinjoj biljki (Lat. Lathyrus) iz porodice
leguminoza koju, shodno relevantnim turskim renicima, jede stoka. U
osmanskim zvaninim popisima (defterima) belei se meu feudalnim
davanjima raje, a prevodi se kao gra(h)or, gra(h)orica, gra(h)orovina,
kukolj, urov. Poljoprivredna enciklopedija razlikuje grahor od grahorice navodei da ih ima mnogo vrsta.
Da li je ovde re o krmnoj biljci ili je, pak u pitanju mahunarka koja
se koristila i u ljudskoj ishrani? Polazei od toga da se i u nekolicini
osmanskih kanunnama belei uur od gra(h)ora odnosno urova (obraunavan je u luknima, kilama i tovarima, ili u akama, a neretko je
upisivan i zajedno sa drugim jestivim mahunarkama) skloni smo pretpostavci da je tada korien u ljudskoj ishrani, a znamo da se i danas
jede u nekim istonoazijskim zemljama.
Postoji i domaa izvedenica od burak prak (grah-prak je divlji
graak). Svoje mesto ova mahunarka nala je i u narodnoj medicini, i to
od najstarijih vremena.
BURCHAK
Summary
The paper treats the year-long plant (Lat. Lathyrus) from the family of
legumes, which according to the relevant Turkish sentences, is eaten by
cattle. In Ottoman official registers (defters) it was listed in the feudal
Uz podatke preuzete sa Interneta vid. takoe: Ismet Zeki Eyuboglu, Anadolu Halk
Ilalar, Bitkiler, Byler, Macunlar, Yldzname, Istanbul, 1987, 57.
25
Kemal Zeki Gencosman, Trk Isimleri Szl, Istanbul, 1975, 61.
24
Burak
477
taxes of reaya, and it is translated as gra(h)or, gra(h)orica, gra(h)orovina, kukolj, urov. The Agricultural Encyclopedia discerns grahor from
grahorica saying that there are many kinds of these.
Is it a fodder plant or is it a legume used in the human diet? Starting
from the fact that in a few Ottoman kanunnamas the tax (ushur) from
gra(h)or or urov was mentioned (it was calculated in luknos, kilos and
loads, or in akas, and it was often listed together with other edible legumes), we are prone to presume that it was used then in the human diet,
and we know that it is eaten in some East Asian countries even today.
There is a local derivative from burchak prchak (prchak beans is
a wild pea). This legume found its place in the oral medicine from the
earliest times.
Key words: cereals, pulses, legumes, ushur, food, folk medicine, medicine, personal name
OCJENE I PRIKAZI
Asad Drkft, ILM ALARQ,
tarama Adnn asan, Muassasa
iza Abd al-Azz Sad alBbn
li ibd alir, alKuwayt 2010,
384 str.
Fondacija za poetsko stvaralatvo
Abdulaziz Saud alBabtain, povodom
odravanja Dvanaestog meunarodnog samita kulture i dijaloga civilizacija Halil Mutran i Mehmedalija
Mak Dizdar u oktobru 2010. godine
u Sarajevu, u okviru edicije koja je
obuhvatila nekoliko djela vrijednih
panje objavila je djelo akademika
Esada Durakovia Ilm alarq. Rije
je o prijevodu na arapski jezik djela
Orijentologija: univerzum sakralnoga teksta objavljenog 2007. godine
u izdanju sarajevske izdavake kue
Tugra. Iznimnu vrijednost ovoga djela bosanskohercegovaka kulturna
javnost ve je upoznala, a Udruenje
izdavaa i knjiara BiH autoru dodijelilo nagradu za najboljeg autora
u 2007. godini. Izvanredni doprinos
ovog djela svjetskoj arabistici i kulturi spomenuta fondacija jo je ranije
prepoznala i sredinom 2010. godine
objavila prijevod ovog djela na engleski jezik pod naslovom Orientology:
the Universe of the Sacred Text.
Neologizam orijentologija (ilm
alarq), koji je autor kreirao i inovativno skovao distancirajui se od ideologijski i znanstveno degradiranog
pojma orijentalizam ili orijentalistika (ilm alistirq), upotrijebljen

ve u samom naslovu nagovijestio je
svje i na objektivnim znanstvenim
principima utemeljen pristup razliitim aspektima duhovnosti orijentalno-islamskog kruga uope, i poetici
stare arapske knjievnosti posebno.
Zahvaljujui izuzetnoj naunoj biografiji, nizu podrobnih studija i eseja
koji istrauju staru arapsku knjievnost, te dugogodinjem, predanom
prevodilakom radu, iz pera Durakovia nastalo je djelo koje nudi jasan pojmovni i terminoloki aparat
kojim se detaljno opisuje i analizira
raspoloiva graa i izriu originalni
sudovi i stavovi o razliitim poetikim temama.
Knjiga je formalno podijeljena na
alTadr (Rije izdavaa), Madal
(Uvod), est poglavlja koja se sastoje
od niza potpoglavlja, Mari alkitb
(Literatura), Fihris almualat (Indeks pojmova) i alMutaw (Sadraj). Kompleksna struktura djela i
njegov obim govore o izuzetnoj kompliciranosti odnosa u kojima stoje prebogata arapska knjievna tradicija sa
svim svojim pojavnostima i kuranski
Tekst kao temeljni tekst te tradicije koji
se postavlja spram zateenog pjesnitva, ali i postaje sukus prema kojem
se odreuje svekolika postkuranska
knjievnost i umjetnost.
U prvom poglavlju koje nosi naslov iriyya alarbisk (Poetika
480
Ocjene i prikazi
arabeske) Durakovi izmeu ostalog

govori o razliitim iskustvima knjievnosti koja imaju itaoci zapadnog
i orijentalnog kruga, (ne)razumijevanju estetskih i poetskih postulata
na kojima poivaju predstavna djela
orijentalne knjievnosti i sakralni
tekst Kurana te parcijalnoj recepciji
ovih djela na Zapadu gdje se obino
osporavaju, ne uvaavaju i previaju
knjievnoestetske vrijednosti izraene u jeziku, stilu i kompozicionoj
arabesknoj strukturi, zanemaruje koherentnost forme i negativno vrednuje nelinearno poimanje vremena
i prostora orijentalnog pjesnika i
pripovjedaa.
Drugo poglavlje naslovljeno aliriyya alistidlliyya li alQurn
(Deduktivna poetika Kurana) autor je
posvetio intertekstualnosti kuranskog
Teksta koji komunicira sa svim drugim sakralnim tekstovima ostvarujui citatno svoju poetiku funkciju,
a preko knjievnoestetskog strukturiranja ostvaruje i krajnje ideologijske ciljeve. S druge strane, kuranski
Tekst stupa u komplicirane i ive
odnose sa tradicijom ije neke forme
afirmira, druge prevladava i dokida,
ime se potvruje apsolutna uronjenost Teksta u Kontekst (str. 34).
Dimenzija kontekstualnosti Kurana
razraena je u narednom poglavlju
Taqaddum alna alqurn al
altur (Pohod kuranskog Teksta
u tradiciju) u kojemu autor analizira
odnos tradicije i Kurana na dvjema
razinama, ideologijskoj ili sadrajnoj
i formalnoj, to su i centralne teme
dvaju potpoglavlja iz kojih se sastoji. Kuran odluno razvrgava vezu
poezije i religije odriui svaku mo
poetikoj indukciji da dosegne Isti-
nu. Stoga se postkuranska poezija

okree novim poetikim postulatima, lirskim sadrajima ostvarenim u
novim, raskonim formama nastalim
pod utjecajem idaza, tj. nadnaravnosti forme, jezika i stila sakralnog
Teksta.
Naredna dva poglavlja, alTabh
f alir alarab alqadm: lam
al masfa (Figura poreenja u staroj arapskoj poeziji: svijet na distanci) i al-Maz alqurn: allam
min aldil (Kuranska metafora:
svijet iznutra) bave se poreenjem i
metaforom stilskim figurama koje
dominiraju u razliitim periodima
stare arapske poezije. Autor u potpunosti odbacuje negativne orijentalistike sudove o fragmentarnom doivljaju svijeta beduina i takozvanoj
materijalistinosti stare arapske poezije, posebno Muallaqa, insistirajui
na terminu realistinosti prijeislamske poezije u kojoj figura poreenja
figurira kao idealno sredstvo opisa
svijeta na distanci. Durakovi smatra
da se objavljivanjem Kurana arapskom pjesniku podario novi, oneobiajeni spoj forme i sadrine, svijet
metafore. Kuran svojim nadnaravnim jezikom i stilom, ne samo sadrajem, dokida realistino poimanje
svijeta antikog beduina otkrivajui
mu novi svijet onostranosti koji se
spoznaje posredovanjem metafore.
Kuran je tako putem metafore donio
prevrat i u knjievnosti budui da e
postkuranska poetika dobiti sasvim
novo lice.
Posljednje poglavlje, Nu aliriyya m bada al-qurniyya wa altur al-adab (Stasanje postkuranske
poetike i knjievne tradicije) zahvata
cijeli niz razliitih poetolokih tema,
Ocjene i prikazi
meu kojima se izdvaja problem periodizacije arapske knjievnosti u

okviru kojega autor odbacuje davno
uspostavljenu hronoloku periodizaciju i nudi novu periodizaciju zasnovanu na knjievnoestetskim kriterijima. Autor se u ovom poglavlju osvre
i na pitanja originalnosti i knjievne
krae, filoloko tumaenje odnosa
formasadraj, vrednovanje motiva
koji prerastaju u topose itd.
Treba istai da je za prijevod
ovog djela na arapski jezik zasluan
Adnn asan, koji je na arapski jezik preveo niz knjievnih djela, ali i
djela iz kulturne i politike historije
svijeta. Izuzetno zahtjevan znanstveni stil Esada Durakovia sigurno je
bio teak zadatak, ali i izazov prevodiocu koji je, kako se ini ve nakon
nekoliko proitanih stranica, ponudio
adekvatne prijevodne ekvivalentne
za razliite termine, pa i neologizme,
paljivo birane i kreativno osmiljene kako bi se izrazile suptilne i sofisticirane distinkcije koje poivaju na
nadasve novim teorijskim postavkama. Iako je prevodilac uspjeno odgovorio na izazov znanstvenog teksta, sukladno praksi veine savremenih naunih djela koji se prevode na
arapski jezik, pa i piu na arapskom
jeziku, ureiva je pored ponuenih
prijevodnih ekvivalenata zadrao i
termine na engleskom jeziku, olakavajui tako arapskom itatelju razumijevanje onih termina koji nisu
ustaljeni u poetolokim studijama na
arapskom jeziku.
Vjerujem da je prijevod ovog djela na arapski jezik izvanredan poduhvat kojim se omoguava arapskoj
znanstvenoj zajednici, ali i iroj kulturnoj javnosti, da se susretne s jed-
481
nim od rijetkih djela koja istrauju,

opisuju, analiziraju i propituju orijentalno-islamsku umjetnost i knjievnu tradiciju te staru arapsku poetiku iznutra, metodom imanentnog
pristupa kojim se autor u potpunosti
udaljava od svakog orijentalistikog
vrijednosnog suda, ali u isto vrijeme
i od bilo kakve ideologijske refleksije eurocentrizma. Zato, lid Azab
u svom prikazu ovoga djela kae da
je autor sproveo dosljedno istraivanje i izveo zakljuke o poziciji
kuranskog Teksta osloboen svake
predrasude.26 Iako nedavno objavljeno, o recepciji i velikoj panji koju
je ovo djelo izazvalo svjedoi niz
prikaza objavljenih na razliitim krajevima arapskog svijeta. Vjerujem da
e se univerzum dragocjenih ideja
koji ovo djelo predstavlja otkrivati i
istraivati jo dugo u okvirima razliitih kultura i jezika.
Amra Mulovi
Munir Drki i Alen Kalajdija, OMER

HAZIM HUMO. SEHLETUL-VUSUL. GRAFIJA I LEKSIKA SEHLETUL-VUSULA, Muzej Hercegovine
Mostar, Mostar 2010, 226 str.
Bosanske salname daju detaljne
podatke o broju uenika u reformiranim kolama u Bosanskom vilajetu
u periodu od 1284-1294/1867-1877.
lid Azab, Ilm alarq min
Tha usayn il Idwrd Sad wa
Drakft, alayt, 18. 12. 2010.
26
482
Ocjene i prikazi
godine. Nastavni planovi i programi

u rudijama i drugim kolama potvruju da su desetine hiljada uenika
sluale nastavu na bosanskom jeziku
i imale asove maternjeg jezika. Stvara se dojam da se narodna prosvjeta u
tom periodu odvijala na dvije razine:
na razini slubene politike, osobito
one koju je zacrtao Topal Osman-paa, u kolovanju i odgajanju djece i
omladine, s jedne strane, i na razini
svakodnevne prosvjetiteljske aktivnosti meu narodom, s druge strane.
Pojava Omera Hume i tampanje
njegova djela Sehletul-vusul 1875.
zanimljiva je pojava prije svega na
planu narodne prosvjete u drugoj polovici 19. stoljea u Bosanskom vilajetu. Humino djelo Sehletul-vusul
javlja se neto iza djela Od virovanja
kitab, koje je napisao Mehmed Zaimef. Agi iz Bosanskog Broda, a panju znanstvene javnosti uglavnom
privlai zbog odreenih grafopisnih
osobitosti kojima se nastoji to vjernije prenijeti narodni, bosanski jezik
kroz medij arebike grafije.
U izdanju Muzeja Hercegovine
Mostar izala je vrlo korisna knjiga
Omer Hazim Humo. Sehletul-vusul:
Grafija i leksika Sehletul-vusula autora Munira Drkia i Alena Kalajdije.
Knjiga je jedna u nizu knjiga koje je izdao Muzej Hercegovine Mostar u nastojanju da afirmira pozitivne kulturne
injenice i linosti iz Mostara iz blie
ili dalje prolosti. Knjiga Omer Hazim
Humo. Sehletul-vusul: Grafija i leksika Sehletul-vusula sloene je strukture
i predstavlja primjer interdisciplinarnosti u oblasti orijentalne i slavistike
filologije. U Predgovoru (5-13) autori skreu panju na glavne osobitosti
i zanimljivosti u prosvjetnoj i kultur-
noj djelatnosti Omera Hume. Posebno

su zanimljivi stihovi koje autori citiraju a odnose se na lugat bosnevi, na
bosanski leksik i jezik. Autori piu i o
Huminoj svijesti o bonjakom identitetu, a istodobno skreu panju i na
knjievno-estetski aspekt Huminog
djela. Transliteraciju djela Sehletulvusul (15-63) radio je Munir Drki.
U fusnotama su navedena objanjenja manje poznatih pojmova i neke
osobitosti Humine grafije na primjeru
transliteracije rukopisa R 4711 iz Gazi
Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
Odmah iza transliteracije slijedi poglavlje Osobenosti Humine arebice i
njezina pravopisa (67-107) iji je autor takoer Munir Drki. Treba napomenuti da je navedeni tekst jedan od
najduih lanaka u naoj orijentalnoj
filologiji o arebikom pismu u nekom
djelu iz druge polovine 19. vijeka. Poglavlje knjige koje je napisao Munir
Drki, Osobenosti Humine arebice i
njezina pravopisa nastoji sa aspekta
moderne lingvistike znanosti unijeti
vie svjetla u Humin grafijski koncept
arebikog pisma inae podesnog za
razliite naine adaptacije u slavenskim jezicima postavljajui katkad
vrlo zanimljiva pitanja o tome da li
se na primjeru prouavanja arebikih
djela na bosanskom jeziku krajem 19.
stoljea moe govoriti o vie arebica a ne samo o jednoj arebici, istodobno vjerno i znanstveno dosljedno
opisujui da se u sutini radi o varijantama arebice, svojevrsnim grafijskim
redakcijama arebikog pisma, koje
svojom povijesnom opstojnou potvruju takvu vrstu pismenosti meu
Bonjacima i u navedenom historijskom razdoblju. Rad nastoji pristupiti Huminoj arebici, kako autor navo-
Ocjene i prikazi
di, iz perspektive Huminog vremena

i u odnosu na dotadanju arebiku
pismenost na bosanskom jeziku, a ne
u odnosu na neko drugo pismo, kako
se to dosad radilo, podrazumijevai
da je Humina arebica na neki nain
bila i produkt specifinog obrazovnog
sistema u kolstvu Humina vremena.
Usporedba se povremeno vri i na
primjeru Humine arebice i kasnije auevieve reformirane arebice. a studija odaje visok stupanj akribinosti u
opisu ortografskih osobenosti Humine arebice, osobito pri pisanju rijei
slavenskoga porijekla. Autor studije
skree panju na vrlo vanu injenicu
da je reforma arebice krajem 19. stoljea zapravo potaknuta potrebom za
tadanjim tampanjem knjiga i na arebici koja je zahtijevala to praktiniju
grafopisnu standardizaciju u skladu sa
potrebama iznalaenja to praktinijih grafema i dijakritikih oznaka za
foneme iz bosanskog jezika. Grafopisne reforme katkada su ostajale samo
na razini inovativnosti u pisanju grafema, dok su neki autori grafopisnu
reformu svjesno nastojali ukljuiti i u
iri kontekst ope pravopisne standardizacije. Kad usporeuje Huminu arebicu sa auevievom, M. Drki daje
vrlo zanimljive ocjene koje ipak preferiraju prednosti Humininih rjeenja
u arebici nad ostalim rjeenjima, ak
i kasnijim, to predstavlja zanimljiv
pristup analizi i osvjeava kritiko pisanje o arebici u naoj literaturi. Naime, poznato je, manje ili vie, da je
auevieva arebica bila u odreenoj
mjeri uvjetovana reformom arebikog
pisma u turskom jeziku u kasnijoj fazi
razvoja osmanskog jezika, prije prelaska na latinicu, osobito u biljeenju
sloenog vokalskog sistema. au-
483
evi je dakako bio i pod utjecajem

obrazovnog sistema kroz koji je proao, a u dosadanjim prouavanjima
obino su se njegova rjeenja smatrala
boljim od rjeenja prethodnika. Drki
na nekim oiglednim primjerima ukazuje na prednosti Huminog biljeenja
vokala u bosanskom jeziku. Takoer
je zanimljivo poglavlje o biljeenju
rijei orijentalnog porijekla u Huminoj arebici, gdje se naglaava princip
korijenskog biljeenja leksema orijentalnog porijekla, to nas na neki nain
upuuje na oekivani zakljuak da
sistem biljeenja arebikih grafema
kod Omera Hume ne moemo okarekterizirati iskljuivo kao grafopisnu
reformu, ve i kao pokuaj pravopisne
standardizacije bosanskog jezika, koji
se nastavlja sa Berbiem, Seljupcem
i ostalim reformatorima arebice koji
kod nas jo nisu ni obraivani. Navedeni tekst upravo skree panju na tu
vrlo vanu osobenost i znaaj Humine
arebice. Drki navodi brojne primjere
kojima nastoji to utemeljenije argumentirati svoje stavove.
U poglavlju Osobenosti leksiko-semantike strukture Sehletul-vusula (109-168) Alen Kalajdija daje
iscrpnu studiju o tvorbi rijei (glagolskih priloga, gl. imenica, imenica za
izraavanje vrioca radnje, brojeva
itd.). Takoer skree panju i na specifine glagolske oblike slavenskih
leksema u Huminoj arebici, a posebno razmatra pitanje kombinirane
tvorbe uz upotrebu orijentalnih leksema i bosanskih sufiksa. U odjeljku
o tvorbi panju posveuje i tvorbenim idiolektizmima i neologizmima,
kao to su, naprimjer, zlaka, vrsnik,
neumid itd. Alen Kalajdija daje i
podjelu leksema u Huminom djelu
484
Ocjene i prikazi
Sehletul-vusul prema kriteriju izraavanja semantikih odnosa, posebno

opisujui antonime i sinonime. Frazeme i kolokate obrauje u tematskoj
jedinici Odnosi meu leksemima
zasnovani na semantiko-sintagmatskoj vezi (126-132). Zanimljivo se
opisuju dijalektizmi, regionalizmi,
lokalizmi, kad se opisuje teritorijalno
raslojavanje leksike, dok se u cjelini
u kojoj se bavi analizom leksema s
obzirom na vremensku raslojenost
detaljnije osvre na historicizme,
arhaizme i orijentalne knjike lekseme. Poslije opisa orijentalne leksike slijedi poglavlje o onomastici
unutar koje se posebno analiziraju
etnici. U finalnom poglavlju studije,
Sehletul-vusul kao predstandardni
idiom zapadnotokavske jezike koine (155-166), Alen Kalajdija zaokruuje studiju i donosi vrlo korisne
podatke i zanimljive zakljuke. Na
kraju knjige daju se faksimili rukopisa djela Sehletul-vusul (GHB 4711).
Knjiga Omer Hazim Humo. Sehletul-vusul: Grafija i leksika Sehletul-vusula moe svojim strukturnim
rjeenjima posluiti kao primjer za
budua izdavanja slinih djela iz
podruja
bosanskohercegovake
arebike alhamijado literature i
predstavlja spoj filolokih metoda
iz oblasti slavistike i orijentalistike.
Izdava knjige, Muzej Hercegovine
Mostar, nudi kulturnoj javnosti jo
jedno djelo u kojem uz studiju daje
i faksimile rukopisa, to je svakako,
nadamo se, korisno i za dalja istraivanja alhamijado literature i slinih
tekstova meu ljubiteljima kulturne i
ope povijesti Bosne.
Adnan Kadri
BOSNA U SAVREMENOJ ARAPSKOJ POEZIJI, IZBOR PJESAMA I

STUDIJA. Izabrao i priredio Muhammad al-Maayih. Prijevod na bosanski
jezik Elma Dizdar i Mirza Sarajki.
The Foundation of Abdulaziz Saud
Al-Babtain Prize for Poetic Creativity, Kuwait 2010, 344 str.
Knjiga Bosna u savremenoj arapskoj poeziji, izbor pjesama i studija
objavljena je zajedno sa jo nekoliko
knjiga u povodu odravanja Dvanaestog meunarodnog samita kulture i
dijaloga civilizacija Halil Mutran i
Mehmedalija Mak Dizdar koji je u
organizaciji The Foundation of Abdulaziz Saud Al-Babtain Prize for
Poetic Creativity i Univerziteta u Sarajevu odran 19-21. oktobra 2010.
godine.
Ova knjiga objavljena je dvojezino, na arapskom i bosanskom jeziku.
U uvodnoj studiji (3-42/5-48) Muhammad al-Maayih na prvom mjestu
govori o Bosni kao mjestu gdje se
geografski i kulturoloki sreu Istok
i Zapad, a zatim pokuava upoznati
arapskog itaoca o tome na koji nain
je arapsko-islamska kultura prisutna
u Bosni i Hercegovini. Interesantno
je da je na prvom mjestu ukazao na
injenicu da je u Bosni i Hercegovini
u jednom vremenskom periodu stvarana literatura na bosanskom jeziku
uz upotrebu arapskog pisma. Nadalje, pozivajui se na Muhameda alArnauta, ovaj autor spominje autore,
poput Handia, Traljia i drugih
koji su se bavili pitanjima vezanim
za postojanje kulturnih veza izmeu
Bosne i Istoka. Panju posveuje i
rukopisnom blagu na orijentalnim
Ocjene i prikazi
jezicima i u tome kontekstu govori

o stradanju Orijentalnog instituta u
Sarajevu 1992. godine.
Jedno od pitanja kojem je u uvodnoj studiji al-Maayih posvetio naroitu panju jeste Bosna i humanistika poezija (al-ir al-insn). Humanistika poezija za ovog autora jeste
dobrovoljna odgovornost za kolektivne brige. U tome smislu navodi
kako arapski pjesnici univerzaliziraju
problem bosanske patnje i stradanja:
Ne recite kako pati Bosna
To patnja je ovjeka svakoga.

(Halid Mazlum)
Pjesnici nastoje da probude ljudsku savjest da se ukljui u borbu za

spas Sarajeva:
Zbogom Sarajevo
Prije nego li se srue zidine
I krovovi u prah se pretvore
Skriju se djeca i mievi
Zbogom tebi
Prije nego li oganj usplamti
I ostane jedna istina
Da po dobroti poznaje se ovjek.

(Gazi al-Qusaibi)
Arapski pjesnici pokuavaju da

govorei o bosanskom stradanju potaknu i pitanje dijaloga civilizacija u
emu vide lijek za sve ratove, probleme i brige:
Svaka e rije
Neto dobro iznjedriti.

(al-Asker)
Al-Maayih pronalazi da se u
arapskoj poeziji koja govori o vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu
moe govoriti i o patriotskoj poeziji
(al-ir al-watan). Bosna je u pjesmama arapskih autora nala mjesta
i u onoj vrsti poezije koju al-Maayih
485
naziva nacionalnom poezijom (alir al-qawm). To su one pjesme u

kojima pjesnici nastoje razbuditi
arapski nacionalni ponos i kazati da
Arapima da moraju saosjeati sa bosanskom patnjom:
Bosnu gutaju vatrene stihije
O, Arapi...
(Avad Haim)
Al-Maayih nalazi motiv bosanskog stradanja i u poeziji u kojoj prevladava vjerski ton (al-ir al-dn).
Vjersko osjeanje u toj poeziji povezano je sa osjeanjem univerzalnog
bratstva meu ljudima:
Dooh ti, brate, jer bole me i
prate rane prognanih
To rane su blinjih mojih iz Sarajeva, a sad po svijetu razasutih.
(Mehdi El-Devahiri)
Al-Maayih ide i dalje sa klasificiranjem arapske poezije koja je posveena vremenu tekog stradanja ali
i otpora Bosne i Hercegovine i tako
pronalazi karakteristike patriotske poezije (al-ir al-watan) u kojoj opise
nemoi i stradanja zamjenjuju rijei
ponosa i rijei koje pozivaju na otpor:
Ja sam Sarajevo! Ne udi se!
Ovo su brda moja
Gorda su, visoka i slave puna.
Ja sam Biha, Mostar
Svi gradovi kazuju ti
Ovdje stanuju vitezovi!
(al-Nahvi)
Al-Maayih se osvrnuo i na neke

zajednike stilske i prozodijske karakteristike ove poezije, kao to su
rima, pjesnike slike, poreenje i metafora. Pri analiziranju upotrebe poreenja i metafore koristi se teoretskim
modelima klasinih arapskih autora.
486
Ocjene i prikazi
Na kraju uvodnog dijela autor

navodi da su o Bosni i Hercegovini
objavljivane zbirke poezije na arapskom jeziku u vie navrata, meu kojima po vrijednosti istie zbirku pjesama pjesnika Hasana al-Amranija
pod naslovom Na Drini uprija koja
je objavljena u Maroku 1992. godine.
Pjesme o Bosni i Hercegovini pjevali su pjesnici iz razliitih dijelova
arapskog svijeta. Pored pjesama na
knjievnom jeziku, kako naglaava
autor, postoje pjesme koje su spjevane na narodnom jeziku i od kojih s
neke izvod uz muziku pratnju.
U ovoj knjizi prevedeno je trideset i sedam pjesama ili odlomaka
iz pjesama koje su napisali pjesnici
iz razliitih arapskih zemalja. Rije
je uglavnom o pjesmama kojima su
pjesnici eljeli ukazati na stradanje
i patnje u Bosni i Hercegovini za
vrijeme agresije na to upeatljiviji
i neposredniji nain. To se vidi i iz
samih naslova pjesama: Pismo zemlji koja umire... Bosni, Budi strpljivo, Sarajevo, Razgovor sa ubijenim,
Vatra u Bosni itd. Jezik ove poezije
uglavnom tei izazvati kod arapskih
italaca saosjeanje sa bosanskom
patnjom. Naglaena sugestivna dimenzija teksta kroz koju pjesnici ele
da univerzaliziraju vlastitu sentimentalnost, odnosno da jezikom svoje poezije iskau ili probude sentimentalnost svoga naroda ima za posljedicu
to da je jedan od preovlaujuih dojmova koji ostavlja ova poezija neka
vrsta stalno prisutne tautologijske
saobraznosti pjesnikih slika samima
sebi. Uestali su istovjetni motivi, slike i leksika. Meutim, prevodioci ne
upadaju u zamku interpretiranja teksta originala i njegova dotjerivanja,
ve ga ostavljaju svjeim, odnosno

putaju da govori vlastitim jezikom.
S druge strane, vjeto prenose rime i
ritam i ne umanjuju jeku ove poezije,
gromka pitanja, uzdahe sjete, razoarenja i boli to izbijaju iz stihova.
To je svakako jedan od pokazatelja
nesumnjive prevodilake kompetentnosti koju su prevodioci ovog izbora
poezije ispoljili prenosei u bosanski
jezik stihove arapskih pjesnika.
Znaaj prijevoda ovog izbora poezije prije svega je u tome to je ovo prvi
izbor arapske poezije koji je objavljen
na bosanskom jeziku a koji govori o
vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu. Knjievnost poesto doprinosi
popunjavanju praznina u historiji, odnosno prenosi iz prolosti ono to sama
historija ne biljei. Poezija prikazana u
ovom izboru to svakako ini.
Munir Muji
POEZIJA KUVAJTA XX VIJEKA. Izbor i predgovor Muhamed Mufaku,

prijevod s arapskog: Esad Durakovi.
Al-Babtain Prize for Poetic Creativity, Kuwait 2010, 102 str.
Kuvajtska poezija u formi antologije predstavljena je naem itateljstvu prvi put 1982. godine, kada je u
izdanju kruevake izdavake kue
Bagdala objavljena knjiga Savremena poezija Kuvajta (izbor i predgovor: Muhamed Mufaku, prijevod s
arapskog Esad Durakovi). U tadanjem predstavljanju kuvajtske poezi-
Ocjene i prikazi
je mjesta su nale pjesme deseterice

pjesnika, a u knjizi Poezija Kuvajta
XX vijeka predstavljeno je sedamnaest pjesnika i pjesnikinja. Knjiga Poezija Kuvajta XX vijeka objavljena je
zajedno sa jo nekoliko knjiga u povodu odravanja dvanaestog meunarodnog samita kulture i dijaloga civilizacija Halil Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar koji je u organizaciji
Al-Babtain Prize for Poetic Creativity i Univerziteta u Sarajevu odran
od 19. do 21. oktobra 2010. godine. U
uvodu knjige Abdul Aziz Saud al-Babtin, osniva spomenute fondacije, uz
zahvalnost autorima naglasio je kako
izdavanje ove knjige ima za cilj da se
doprinese izgradnji civilizacije koja
poiva na prihvaanju i uvaavanju
drugoga, koja je irila i jo uvijek iri
vrijednosti tolerancije, ljubavi, suglasja meu svim ljudima...
Mufaku je u Predgovoru (str.
5-22) iznio ope podatke o Kuvajtu i
kazao da je Kuvajt od najranijih vremena bio most izmeu Dalekog istoka i Evrope. Pod imenom Kuvajt ova
zemlja je poznata od poetka XVIII
vijeka, a konanu nezavisnost stekla
je 1961. godine.
Mnogi o Kuvajtu u prolosti razmiljaju kao o beduinskoj zajednici
koja je orijentirana na ivot u pustinji. Meutim, Ljudi na prostoru
dananjeg Kuvajta bili su izmeu
dva razliita svijeta izmeu pustinje i mora. Poto pustinja nije nita
davala, stanovnici Kuvajta su svoju
sudbinu vezali za more. Kuvajani
su u povijesti ostali manje zapameni kao pustinjski nomadi, a vie kao
pomorski nomadi koji su se otiskivali na mjesecima duga putovanja po
487
moru u potrazi za bisernim koljkama. Odatle se rodio snani osjeaj

upuenosti jednih na druge i sudbinske povezanosti, to je injenica koja
je utjecala na onovremeno, ali i kasnije kuvajtsko poetsko stvaralatvo.
U ranom periodu taj utjecaj ogledao
se u nastanku tzv. pjesama o moru
u kojima je opisivana teka borba kuvajtskih tragaa za bisernim koljkama da steknu zalogaj hljeba, iz ega
se vremenom izrodio i snaan osjeaj
o postojanju socijalne nepravde zbog
uvianja da su zarada preprodavaa
i rasko u kojem ive oni to kupuju
bisere neusporedivi s onim to dobijaju lovci na biserne koljke.
Otkrie nafte prekretnica je u ivotu Kuvajta. Ni jedan pogled na
povijest i kulturu Kuvajta ne moe
zanemariti ovu injenicu. Sredina
dvadesetog vijeka, kada je zapoelo
eksploatiranje nafte, dijeli povijest
Kuvajta na dvije posve razliite dionice. To je vrijeme kada se Kuvajt od
mora okree pustinji tamo gdje je
nafta i vrijeme kada se prilike u toj
zemlji posve mijenjaju.
Najranija kuvajtska poezija pojanjava Mufaku nastajala je na dijalektu, ali kako je poznato arapska knjievna kritika nije voljna priznati takvoj poeziji umjetniku vrijednost. U drugoj polovini devetnaestog vijeka kuvajtski pjesnici poinju
pisati na knjievnom arapskom jeziku. U tom periodu istakli su se dvojica pjesnika, al-Adsani i al-Farad, koji
su stvarali istovremeno i na dijalektu
i na knjievnom arapskom jeziku.
Pedesetih godina dvadesetog vijeka
kulturni ivot u Kuvajtu doivljava
snaan preporod, u tu zemlju dolazi
veliki broj arapskih intelektualaca,
488
Ocjene i prikazi
pjesnika, kritiara i dr. Istovremeno,

veliki broj mladih Kuvajana odlazi
izvan Kuvajta na studije. tampa i
izdavatvo su u procvatu. Drutvene
promjene izrodile su nastanak romantiarske struje u kuvajtskoj poeziji, koja je bila odjek nesnalaenja u
tim novim okolnostima. Revolt, nesigurnost i nezadovoljstvo preovlaujui su tonovi u kuvajtskoj poeziji iz
toga vremena. Glavni protagonist te
poezije jeste al-Askar (r. 1913), a njegovim putem nastavio je i Ahmad alUdvani (r. 1922) koji e jo snanije
iskazati duh revolta i uznemirenosti.
Kod al-Zejda (r. 1927) nailazimo na
pokuaj traenja izlaza u nekoj vrsti
misticizma. Nezadovoljstvo prema
promjenama koje se deavaju u Kuvajtu neki pjesnici, kao to je al-Fajiz
(r. 1939), izraavali su vraanjem u
prolost, tj. opisivanjem tekog ivota kuvajtskih lovaca na biserne koljke. U poeziji al-Sabatija (r. 1935), alVukijjana (r. 1941) i drugih pjesnika
koji su se u to vrijeme iz inostranstva
gdje su se kolovali vraali u Kuvajt
sree se uznemirenost, koja se javlja
kao svijest o tome da se stari i novi
svijet ne susreu na prirodan nain.
Govorei o savremenoj poeziji u
Kuvajtu, Mufaku je smjeta u osamdesete godine, kada je Kuvajt dostigao
vrhunac u ekonomskom, socijalnom
napretku, kao i napretku na polju kulture. U to vrijeme znaajna je pojava
kuvajtskih pjesnikinja, kao to je Suad
al-Sabah (r. 1942), u ijoj poeziji je
prisutan duh arapskog nacionalizma i
odvanosti da bude glas ene koja slobodno sanja o ljubavi i govori protiv
dominacije mukaraca. Zamah moderne arapske poezije prekinula je Saddamova agresija na Kuvajt 1990. godine.
Uz sve nedae koje je sa sobom nosio

ovaj dogaaj, on je predstavljao ok i
za kuvajtske pjesnike, pogotovo one
koji su se proslavili pjesmama o svearapskom duhu (al-Sakkaf, Suad alSabah, al-Vukijjan i dr.). Nekadanju
romantiarsku zbunjenost i nespokoj
koji se raao iz susreta prolosti i sadanjosti zamijenio je nespokoj koji se
raao pred dolazeom budunosti, to
je nalo odjeka u poeziji pjesnikinje alKurajni (r. 1956), da bi se u novije vijeme pouzdanje u humanizam, kakvo
nalazimo u poeziji pjesnikinje Muhanna (r. 1964), javilo kao znak izlaska iz
spomenutog stanja.
Mufaku je znalaki odabrao a Durakovi sjajno preveo i prepjevao ezdeset i sedam cjelovitih pjesama, odnosno dijelova pjesama (str. 23-95). Ako
bi se mnotvo zahtjevnih preduvjeta
za uspjeh nekog prijevoda eljelo imenovati jednom rijeju, onda bi to bila
adekvatnost. Nevolja sa prevoenjem
jeste upravo u tome to adekvatnost
uvijek znai neto drugo, odnosno
podrazumijeva zbir raznovrsnih postupaka. Otuda prevoenje poezije razliitih pjesnika, u ovom sluaju njih
sedamnaest, znatno uslonjava posao
prevodioca. Prevesti jednu ovakvu antologiju pjesama nije isto to i prevesti
zbirku pjesama nekog odreenog autora. U prevoenju antologije prevodilac
se mora sa svakim novim pjesnikom
dovijati u emu traiti formulu da se
prenese eho originala. Durakovi, kao
darovit i priljean prevodilac, uspjeno
se nosi sa tim zadatkom.
Evo primjera kako prevodilac
prenosi u bosanski stihove jednog od
prvih kuvajtskih pjesnika, al-Askara,
koji pripadaju kategoriji poezije socijalnog bunta:
Ocjene i prikazi
Ni srce niti ruka bogatuna
Ne znaju za milost ni za dobroinstva
On se gordi u sjajnome ruhu.
Odabirom markiranih leksema

kakve su bogatun, koja oznaava
imunu ali ne i plemenitu osobu i neobinog oblika gorditi se, prevodilac
stvara specifian eho pjesme, koji bi
bez navedenog postupka izostao.
Pjesnik al-Fajiz (r. 1939), nezadovoljan sadanjou vraa se u prolost, priziva slike prolosti, one kada
je Kuvajt ivio od mora:
Pod svjetlou zvijezda
Nou putovasmo preko inih
mora
U doba kada ivljah u dubinama
Tragajui za biserima
Za ogrlice...
Prevodilac uspijeva da uspori ritam, da nam ostavi dovoljno vremena za prizivanje slika prolosti. Da je,
primjerice, samo u drugom stihu u prijevodu umjesto Nou putovasmo preko inih mora kazano Putovasmo nou
preko inih mora, ritmika kontura prizivanja misli bila bi ubrzana i prolost
nam ne bi bila dovoljno daleko.
A pogledajmo i kako Durakovi,
sjajno koristei ubrzanu i prosvjedujuu sintaksu u prijevodu pjesme
Suad al-Sabah, ovoj pjesnikinji koju
tjera zanos patriotizma i odlunost
borca za prava ene pomae da sve
to eli iskae u jednom dahu:
Zato to je ljubav u nas
Uzbuenje treeg reda
I to je ena graanka treeg
reda
I to su knjige poezija treeg
reda
Nazivaju nas narodima Treeg svijeta.
489
Na kraju knjige (str. 90-96) date

su vrijedne biografske i bibliografske
zabiljeke o pjesnicima i pjesnikinjama ija poezija je uvrtena u ovaj
izbor.
Vanost ove antologije kuvajtske
poezije jeste u tome to nam pomae da se otmemo onoj vrsti vlastitih
predrasuda koje obino drimo asocijacijama. Tako nas Kuvajt uvijek
asocira na zemlju nafte i bogatstva,
stoga e predstavljanje kuvajtske
poezije pomoi da barem neke ime
ove zemlje pone asocirati i na sjajnu
poeziju. Poezija Kuvajta XX vijeka
predstavlja vrijedno upotpunjavanje
ope slike o ovoj zemlji malog prostora i velike irine.
Munir Muji
Munir Muji i Amra Mulovi, IZBOR IZ POEZIJE HALILA MUTRANA, Fondacija Abdulaziza Sauda al-Babtina za promociju poetskog
stvaralatva, Kuvajt 2010, 200 str.
Meu vie vrijednih izdanja koje
je Fondacija Abdulaziza Sauda alBabtina za promociju poetskog
stvaralatva objavila u povodu odravanja Dvanaestog meunarodnog
samita kulture i dijaloga civilizacija
Halil Mutran i Mehmedalija Mak
Dizdar u oktobru 2010. godine u
Sarajevu mjesto je nala i knjiga Izbor iz poezije Halila Mutrana, koju
su priredili i preveli Munir Muji i
Amra Mulovi. Rije je o dvojezinom izdanju tampanom na bosan-
490
Ocjene i prikazi
skom (3-104) i arapskom jeziku (396). Brojevi stranica nam pritom ne

govore mnogo stoga to se izdava
odluio tampati knjigu dvostrano
radije nego paralelno, tako da ona
zapravo i na arapskom i na bosanskom jeziku poinje upravo tamo
gdje bismo to oekivali, dok se dva
jezika kroz poeziju Halila Mutrana
(Hall Murn) susreu u samom
njenom srcu.
Poslije Uvoda izdavaa (3-4)
al-Tadr (3-4) i predgovora Munira Mujia pod naslovom O poeziji Halila Mutrana (5-15) F
ir all Murn (5-16), stranice
knjige donose itatelju 43 izabrane pjesme Halila Mutrana na arapskom jeziku i njihov prijevod na
bosanski jezik. Izbor iz Mutranove
poezije pritom s jedne strane odraava jedan od pjesnikovih najveih
doprinosa razvoju arapske poezije
i promicanju novog i drugaijeg u
njoj tematsko jedinstvo pjesme, a
s druge strane ilustrira raznolikost
tema i utjecaja kojima odie poezija nastala na razmeu tradicije i
novine, istonog i zapadnog, neoklasicizma i romantizma. Meu
pjesmama se tako mogu nai odjeci narativne poezije, patriotske poezije, ljubavne poezije, kroz koju
esto provejava ideal uzritske ljubavi, te poezije koja stupa u dijalog
sa svijetom, poezijom i umjetnou
uope. Slike prirode u odabranim
pjesmama moda na najbolji nain
prikazuju pjesnikovu rastrganost
izmeu starog i novog, svog i stranog. U njima se objektivna osjetilna opaanja prirode smjenjuju sa
subjektivnim doivljajem svijeta i
slikanjem unutarnjih previranja o-
vjeka, svijeta i svega u njemu kroz

njene predjele, te romantiarskim
iskazivanjem povezanosti ovjeka
i prirode.
Birajui za svoj medij poeziju
Halila Mutrana, u kojoj se susreu
tradicionalna forma i novi sadraj,
staro i novo, stvarno i imaginarno,
istono i zapadno, lino i univerzalno, ovjek i ovjeanstvo, ova
knjiga kroz svoj sadraj, strukturu i svrhu istovremeno simbolizira
i realizira jo jedan susret, susret
Mutrana kao umjetnika koji objedinjuje Istok i Zapad sa kulturom
u kojoj se Istok i Zapad sastaju i
proimaju. Ovakvi susreti kultura,
jezika i naroda u kulturnoj povijesti
ovjeanstva uvijek su donosili neto novo, poraali nove i drugaije
doivljaje svijeta u onom jedinstvenom govoru ljudske due to ini
poeziju, govoru koji, birajui u razliitim kulturama razliite forme
i okvire, uvijek zadrava tanku nit
ljudskog, ovjekovog obraanja ovjeku. Upravo je zahvaljujui tom
posebnom i neponovljivom svojstvu poezije zbog kojeg ona ne poznaje granice, geografske, jezike
ili kulturne, i zahvaljujui umijeu
prevodilaca, knjiga Izbor iz poezije
Halila Mutrana omoguila ovom
pjesniku, poznatom kao pjesnik
sa dva zaviaja, odnosno pjesnik
arapskih zaviaja, da meu bosanskohercegovakim itateljima
i umjetnicima pronae jo jedan
svoj zaviaj, te da napravi jo jedan
korak ka tome da, rijeima autora
Predgovora, njegova poezija postane zaviajem svih ljudi.
Elma Dizdar
Ocjene i prikazi
HASAN ZIJAIJA MOSTARAC: DIVAN. Napisala, prevela i priredila:

Alena atovi, Dobra knjiga, Sarajevo 2010, 221 str.
Nadam se da niko nee napisati, poput mojih britkih stihova pjesme
Iako, uistinu do mnogih dana dostiglo je i dostii e pero.
(Hasan Zijai Mostarac)
Pred nama je jo jedna knjiga iz

edicije Dobri Bonjani posveena
ivotu i djelu jednog od najveih divanskih pjesnika Bosne koji je ivio
i stvarao u 16. stoljeu. Izvanrednim
prijevodom i prepjevom stihova autorica Alena atovi je predstavila
djelo ovog znaajnog pjesnika.
Knjiga Hasan Zijaija Mostarac:
Divan sastoji se iz tri poglavlja. U
prvom poglavlju pod naslovom ivot Hasana Zijaije Mostarca autorica
prua podatke o ivotu ovog velikog
divanskog pjesnika, pri emu se u
nedostatku podataka o njegovom
ivotu najvie sluila njegovim djelima, odnosno rukopisima sauvanim u Edirni, Istanbulu, Londonu,
Mostaru i Zagrebu. Tragom podatka
o punom imenu Hasana Zijaije Mostarca u rukopisu mesnevije Pria o
ejhu Abdurezaku, konstatovano je
da i titula elebi. koja se na tom mjestu spominje uz njegovo ime. govori
puno o Zijaijinom poloaju u osmanskom drutvu 16. stoljea. Govorei
o Zijaijinoj pripadnosti dervikim
redovima, A. atovi iznosi miljenja historiara turske knjievnosti
Mustafe sena da je Zijaija pripadnik mevlevijskog tarikata i Mberre
Grgendereli da je bio pripadnik
491
kalenderijskog tarikata. Pri tome se

autorica ne priklanja niti jednom od
ova dva oprena stava i istie da po
ovom pitanju treba biti vrlo oprezan
te da je prilino teko ustanoviti kojem je tano dervikom redu Zijaija mogao pripadati. injenica da je
Zijaija svoje kaside posvetio bosanskim namjesnicima potvruje da on,
kao i veina divanskih pjesnika iz
Bosne, nije bio dvorski pjesnik. Iako
su kvalitetom svoje poezije mogli
biti meu dvorskim pjesnicima, nai
su divanski pjesnici, naalost, ostali
izvan tog kruga. Ipak, o njihovoj slavi svjedoe najznaajnije osmanske
tezkire. Hasan Zijaija Mostarac je
pjesnik sufijske orijentacije te stoga i
njegova poezija poiva na terminima
i simbolima ustaljenim u divanskoj
knjievnosti.
U drugom poglavlju koje nosi naslov Djelo Hasana Zijaije Mostarca
predstavljene su pjesnike vrste koje
ine Zijaijin Divan. Na poetku Divana je dibace predgovor Divanu,
koji se doista rijetko susree u divanima te je samim tim njegov znaaj
vei. U ovom dijelu, koji je napisan
u prozi, autor iznosi zahvalu Bogu, te
navodi kuranske ajete o pjesnicima
i pjesnitvu. Nakon zahvale slijedi
kita koja se moe smatrati tevhidom,
u kojem se slavi Jednoa Stvoritelja.
Slijede ustaljeni dijelovi: nat (pohvala poslaniku Muhammedu a.s.), dio u
prozi posveen etverici pravednih
halifa i Poslanikovim ashabima, te
dio u kojem pjesnik navodi razloge
zbog kojih je zapoeo pisanje svog
djela sebeb-i telif. Nakon ovog
uvodnog dijela u Zijaijinom Divanu
su kaside, pa autorica na sistematian
i pregledan nain predstavlja kasi-
492
Ocjene i prikazi
du, te karakteristike sadraja i forme

ovog anra uz primjere iz Zijaijinog
Divana.
Pratei sadraj Divana u kojem nakon kasida dolaze musammat forme,
pjesniki oblici koji se, jednostavno
reeno, sastoje iz vie strofa. Autorica predstavlja dva terc-i benda, jedan
muaer, jedan mseddes i etiri muhammesa. Analizirajui posebno Zijaijine muhammese, autorica zakljuuje
da su to tahmisi, pjesnike forme u
kojima se strofe takoe sastoje od pet
stihova, ali u kojima autor kao prototekst koristi stihove drugih pjesnika,
najee svojih pjesnikih uzora. Sasvim je normalno da pjesnici divanske
knjievnosti svoje tahmise nazivaju
muhammesima usljed terminoloke
nedefiniranosti anra.
Najvei dio pjesnikog stvaralatva Hasana Zijaije Mostarca, oko
dvije treine njegova Divana, ine
gazeli i u njima najvie dolazi do
izraaja pjesnikov talenat, njegov
osoben lirski izraz i umijee. Osim
toga, Zijaija se trudio spjevati gazele
sa rimom na sva slova arapskog alfabeta dokazavi time da je s pravom
uvrten meu pjesnike vjerne tradiciji ureivanja divana. Zbog toga je
ovoj formi A. atovi posvetila posebnu panju. Ona povlai paralelu
u upotrebi termina lirika i gazel, a
na kraju donosi zakljuak da bi se
gazel svakako mogao definirati kao
lirska poetska forma, a pjesnik Hasan
Zijaija kao lirik (str. 54.)
U Zijaijinom Divanu ima 14 hronograma. Ovaj anr je vrlo popularan
u divanskoj knjievnosti, a specifian
je po tome to se zbrajanjem brojanih vrijednosti slova u stihovima kao
rezultat dobije godina nekog znaaj-
nog dogaaja (roenje, smrt, kretanje

u ratni pohod, izgradnja nekog graevinskog objekta i sl.). Hronogrami pored pjesnike imaju i veliku
dokumentarnu vrijednost, a u otkrivanju podataka o Zijaijinom ivotu
i rekonstrukciji dogaaja za vrijeme
njegova ivota imali su veliku ulogu.
Njihova formalna obiljeja u potpunosti su u skladu s kanonima divanske knjievnosti.
Zijaija se kao autor okuao i u pjesnikim formama muamme i kite.
Muamme su zagonetke, vrste rebusa
u distihu u kojem se ve na poetku
nudi odgovor, ime koje treba dobiti
kombinacijom slova u stihu, pa A.
atovi istie da ovaj anr treba
smatrati posebnim semiotikim fenomenom, zbog specifine motiviranosti izmeu oznaitelja i oznaenog, odnosno, grafema koji ine tekst
muamme, njenog sadraja i naslova
/ odgovora koji je autor unaprijed
zadao recipijentu. (str. 63.) Zijaijine kite su izrazito lirskog karaktera
i one se po sadraju ne razlikuju od
gazela u kojima je Zijaija pokazao
pravo umijee. Mufredi i matle su
pjesnike vrste kojima Zijaija zavrava i zaokruuje svoj Divan. To su
takoe izrazito lirske forme sa tematikom kao kod gazela.
Tree poglavlje, Izbor iz Divana,
sadri sedam kasida, stotinu gazela,
trinaest hronograma i deset kiti, koje
je atovi prevela sa osmanskog turskog jezika i prepjevala na izvanredan nain, te na taj nain omoguila
da i oni koji ne poznaju osmanski jezik osjete snagu i ljepotu izraza jednog blistavog divanskog pjesnika.
Na kraju knjige je Rjenik karakteristinih divanskih termina. Budu-
Ocjene i prikazi
i da divanska knjievnost obiluje

mnotvom simbola, koji su vremenom postali ustaljeni i poeli se koristiti kao termini, autorica je osjetila
potrebu ponuditi nam i ovo poglavlje
kao svojevrsnu olakicu u pronicanju
i razumijevanju Zijaijine poezije i
poruke. Potom slijede dijelovi Izvori
i Literatura.
Knjiga Hasan Zijaija Mostarac:
Divan spada meu rijetke knjige ove
vrste, a osvjetljava ivot i djelo jedne
izvanredne linosti koja je ostavila
traga u bogatoj osmanskoj knjievnoj
tradiciji i nudi izbor Zijaijine poezije
u prepjevu na bosanski jezik. Stoga
e ona, zasigurno, biti od velike koristi svima onima koji se budu zanimali ne samo za linost samoga Hasana
Zijaije Mostarca, nego i divansku
knjievnost Bonjaka.
Madida Mai
BOSNALI MUHLSN MANZUM

SEYAHATNAMES: DELLLMENHL VE MRDLMERHL Hazrlayan Menderes
Cokun, Faklte Kitabevi, Isparta
2007, 160 str.
Opis puta na had u bonjakoj
knjievnosti na orijentalnim jezicima, koji se sa aspekta tematske anrovske klasifikacije definira kao hodoasni putopis, odavno je predmet
pojedinanih knjievnohistorijskih
i filolokih studija. Jedan od poznatijih hodoasnih putopisa u stihu u
bonjakoj knjievnosti jeste ho-
493
doasni putopis Mustafe Muhlisije

Bonjaka. O pjesnikom djelu hadi
Mustafe Muhlisije Bonjaka, pjesnika rodom iz Gornjeg Vakufa u bosanskohercegovakoj orijentologiji
najtemeljitije je pisao Omer Mui
u radu Hadi Mustafa Bonjak
Muhlisi koji je objavljen u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju
(POF XVIII-XIX/1968-69, Sarajevo
1973., str. 89-119). Interes za hodoasni putopis na orijentalnim jezicima jo uvijek je aktualna tema, kako
u bonjakoj knjievnoj kritici tako
i u orijentolokoj znanosti openito,
ukljuujui svakako i turkologiju i
kod nas i u svijetu. U izdanju izdavake kue Isparta Kitabevi izala
je knjiga Bosnal Muhlisin Manzum
Seyahatnamesi: Delll-Menhil ve
Mridl-Merhil, ne tako obimna
po broju stranica ali vrlo vana za
valorizaciju pjesnitva Mustafe Muhlisije iz Gornjeg Vakufa. Iako je poznato da je Mustafa Muhlisi Bonjak
slubovao kao kadija u razliitim bosanskim gradovima, kao to su: Sarajevo, Foa, Mostar, Duvno, Uice
i Banja Luka, ipak njegov putopis
poinje od Istanbula, moda i zbog
injenica da je 1748. godine, kad je
krenuo na had, bio kadija Egriboza
u Grkoj. Nakon hada Muhlisi se
vraa u Gornji Vakuf u kojem ostaje
do kraja ivota.
Knjiga Menderesa Cokuna
Bosnal Muhlisin Manzum Seyahatnamesi: Delll-Menhil ve
Mridl-Merhil sastoji se od krae
uvodne studije i transkribiranog teksta dugake poeme u kojoj se opisuje
put na had Mustafe Muhlisije Bonjaka. U samom predgovoru (nsz
7-9) autor studije ukazuje na injeni-
494
Ocjene i prikazi
cu da su putopisi vrlo vani izvori za

prouavanja kojima se bavi nekoliko
grana znanosti, kao to su: historija,
geografija i knjievnost. Istie da je
djelo Muhlisije do trenutka objavljivanja njegove studije bilo nepoznato
iroj javnosti u Republici Turskoj.
Kao jednu od osobitosti hodoasnog
putopisa Mustafe Muhlisije Cokun
naglaava formu poetiziranog opisa
puta na had kroz tematske cjeline
rasporeene na osnovu konaka / odmorita (menzila) do Kabe. Muhlisi
na tom putu u poeme unosi i vlastite
ocjene, pretpostavke i zapaanja.
Prilikom transkripcije djela Co
kun se, kako i sam u uvodu navodi,
koristio dvama rukopisima: rukopisom koji se uva u kolekciji Badatl
Vehbi u Sulejmaniji biblioteci i drugim primjerkom koji mu je pokazao
Ismail Ernsal. Autor nije koristio rukopis iz Gazi Husrev-begove biblioteke (GHB R. 3409) koji ima 39 lista a
potjee iz rukopisne zbirke Mehmeda
Handia, niti je imao uvida u prijepis
djela koji se nalazi u hronici Muhameda Enverija Kadia (Tarih-i Enveri,
GHB R. 7306/6:II:117-167).
Autor studije Menderes Cokun
u uvodu prvo daje ope napomene
o putopisima u turskoj knjievnosti
(Trk edebiyatnda seyahatnameler
9-11), skreui panju na navedeni
podanr sa aspekta slinosti putopisa sa biografijama, dnevnicima i autobiografijama. Jedna od osobitosti
putopisa, prema njemu, jeste potraga
za novim stvarima koje bi mogle biti
zanimljive za itatelje. Druga osobina jeste stilsko i tematsko oneobienje opisa, pri emu ni pretjerivanja
nisu nita neuobiajeno, a ponekad
i subjektivne autorske procjene. Ra-
zliiti su povodi za pisanje putopisa.

Katkad je to potreba da se itateljima
opiu sveta mjesta, da se podijeli sa
drugima ono to se smatra najinteresantnijim u nepoznatim krajevima, da
se prue objektivni podaci ili utisci o
razliitim civilizacijama, dravama,
oblastima ili gradovima, a katkad naprosto potreba odreenog knjievnika ili pisca da iskae vlastitu taku
gledita o svijetu koji ga okruuje.
U Muhlisijino vrijeme putovalo se
zbog razliitih razloga: rata, slube, trgovine, hodoaa, kolovanja,
progonstva i sl., a putopis je ve imao
uobliene forme pisanja koje ukazuju
na dugu tradiciju razvoja. Cokun saeto opisuje razliite putopise u turskoj knjievnosti. U nastavku uvodne studije pie o putopisima koji se
temelje na iskustvu avanturistikih
putovanja u daleke krajeve, zatim
nastavlja pisanje o putopisima nastalim kao posljedica zarobljenitva u
stranim zemljama (esaretnameler), o
putopisima koji su u formi autorovog
osobnog, biografskog uvoda (hasb-i
hala) u okviru nekog drugog proznog
ili poetskog djela, o putopisima koji
se bave detaljima opisa puta i djelima
u kojima se susreu elementi putopisnog i kroniarskog opisa dogaaja
i samog putovanja. Cokun posebno
skree panju na hodoasni putopis.
Jedno od zanimljivijih djela o putu
na had, i po Cokunovom miljenju, jeste djelo Delll-Menhil ve
Mridl-Merhil Mustafe Muhlisije Bonjaka. Navedeno djelo u stihovima detaljno opisuje mjesta u kojima je autor putopisa boravio na putu
od Istanbula preko Egipta do Mekke.
Autor studije daje i neke primjere
zanimljivosti opisa na putovanju Mu-
Ocjene i prikazi
stafe Muhlisije. Naprimjer, kad Muhlisi opisuje jela u konacima na putu

prema Mekki, on spominje razne vrste
voa, povra i jela, kao to su: limun,
naranda, kruka, jabuka, groe, dinja, lubenica, ipak, smokva, maslina,
hurma, patlidan, bamija, pekmez, badem, orah, meso, ulje, halva. Takoer,
kad opisuje hranu ivotinja iz karavane, spominje: penicu, jeam, sijeno i
drugu stonu hranu. Muhlisiju zanimaju saeti podaci, faktografski opis
samog puta, tako da esto ne daje opis
nekih dogaaja i ne objanjava neke
zanimljivosti koje se odnose na samo
putovanje, s kim se druio, zato je
odabrao taj put i slino, to je donekle
u skladu i sa samim naslovom djela u
kojem leksemama delil i murid
vrlo jasno sugerira namjeru da njegova poema ima namjeru biti neka
vrsta poetiziranog vodia za putnike
namjernike koji vole poeziju i idu na
hodoae svetih mjesta.
Menderes Cokun u nastavku daje
cjelovitu transkripciju djela DelllMenhil ve Mridl-Merhil. U
kritikom izdanju teksta hodoasne
poeme navodi razlike unutar dvaju
rukopisa koja je koristio. Razlike su,
kao to se vidi iz podnonih napomena, gotovo beznaajne. to se tie
transkripcije Muhlisijinih stihova na
arapskom i perzijskom unutar poeme, Cokun i njih transkribira prema
pojednostavljenoj turskoj varijanti
estoj u transkripciji arapskih citata
unutar osmanskog teksta u radovima
brojnih istraivaa, a koja se sastoji u
tome da se konsonanti biljee prema
univerzalnim oznakama ZDMG transkripcije, dok se vokali biljee prema
fonetskom principu izgovora, sa uobiajenim duinama kakve sreemo i u
495
ZDMG transkripciji. Iza transkripcije

slijedi rjenik karakteristine leksike
u djelu i indeks pojmova koji dodatno
pojednostavljuju recepciju i snalaenje u samom tekstu Muhlisijina djela.
Transkripcija djela Delll-Me
nhil ve Mridl-Merhil korisna je
turkolozima koji se zanimaju za prevoenje kulturne batine na bosanski
jezik, kao i za sve one budue istraivae koji se ele baviti fenomenom
hodoaa u starijoj bonjakoj literarnoj tradiciji, bilo sa historijskog,
kulturolokog ili nekog drugog aspekta. Takav bi prijevod, prije svega,
obogatio prijevodnu bosanskohercegovaku knjievnost sa orijentalnih
jezika i djelo pribliio naoj iroj itateljskoj javnosti. S druge strane, transkripcija djela od pomoi je i strunjacima turkolozima za ozbiljnija,
preciznija istraivanja samog jezika i
stilskog izraza hadi Mustafe Muhlisije Bonjaka.
Adnan Kadri
Sabaheta Gaanin, SVE NA ZEMLJI

SJENA JE LJEPOTE. Ontoloka poetika jednog sufijskog divana: ejh
Hatemov Divan, Posebna izdanja
XXXIV, Orijentalni institut, Sarajevo
2011, 256 str.
Kulturalnomemorijska vrijednost
bosanskohercegovakog rukopisnog
blaga, u svojim razliitim vidovima
prezentiranja, injenica je od koje
polazi svaka budua kanonizacija
starije bosanskohercegovake lite-
496
Ocjene i prikazi
rarne tradicije, bilo da se takva valorizacija i propitivanje vri unutar

bosanskohercegovake orijentologije, kulturologije u irem smislu, ili,
pak, knjievnohistorijske znanosti
ili povijesti knjige uope. Naime,
sam predmet prouavanja, rukopisno
blago, ima univerzalni kulturoloki
smisao, koji se moe rasvjetljavati
sa razliitih taki gledita. Svaki pojedinani istraiva nudi vlastiti model, vlastito motrite koje je u fokusu
njegovog znanstvenog promatranja.
Neki su modeli preglednog, sintetsko-antologijskog karaktera, po uzoru na osmanske biografije pjesnika
iz prethodnih stoljea, dok se drugi
modeli bave propitivanjem pojedinanih djela. Dakako, prvi je model
pisanja jednostavniji i popularniji, a i
moe ga pisati iri krug ljudi, ak i na
osnovu literature, i njime se nastoji
zahvatiti vremenska irina i vei broj
djela, dok je drugi model prouavanja daleko tei i sloeniji jer zahtijeva detaljno istraivanje samih djela.
Izlaskom iz tampe knjige Sve
na zemlji sjena je Ljepote... autorice
Sabahete Gaanin, u okviru edicije Posebna izdanja na Orijentalnom
institutu u Sarajevu, bosanskohercegovaka orijentologija u oblasti iranistike i kulturne batine obogaena
je jo jednim novim djelom, knjigom
koja svojim naslovom istovremeno
plijeni panju itatelja, ali i nagovjetava teorijski osmiljeno djelo
analitike naravi. Sam naslov knjige,
na osobito nadahnut nain, ukazuje
nam na jedan, kod nas jo ne tako
populariziran, ali takoer vrlo vaan ontoloki pristup djelu u svoj
njegovoj sloenosti. Kad se ima na
umu da se veina analiza divana u
orijentolokoj znanosti u svijetu vri

prema ustaljenim formalnim, tradicionalnim shemama klasifikacije i
usporedbe, na znaaju dobija svaka
knjiga koja nudi novi nain analize
divana u naoj orijentologiji. Knjiga
Sabahete Gaanin otvara neka sasvim nova pitanja sa kojima se sree
naa orijentologija. Takvo je pitanje
odvojenosti i/ili preplitanja pojmova tesavufskog i divanskog koje
susreemo kod nekih teoretiara, odnosno pitanje da li je mogue i znanstveno-metodoloki uputno razdvajati ta dva pojma na primjerima divana
kao hijerarhijski i strukturalno-poetski sreenih zbirki pjesama. Naime,
komplementarni pojmovi, kakvi su
navedeni, nisu pojmovi koji se meusobno iskljuuju ak ni na razini
tematske klasifikacije poetskih vrsta.
Model analize poezije na perzijskom pjesnika Ahmeda Hatema Bjelopoljaka koji nudi Sabaheta Gaanin
u svojoj knjizi sadri u biti nekoliko
modela: on ukljuuje i tradicionalni
pristup analizi divana kakav sreemo
i kod Ahmeda Sudija Bonjaka i kod
Ismaila Ankarevija i Salahudina Uakija pri komentiranju i denotacije i semantiki manje prozirne tesavufske
leksike, ali takoer i moderni evropski lingvostilistiki model prema
pretpostavljenim razinama stilistike
analize. Radi se o sretnom modelu koji je pisan i za biranu publiku, s
jedne strane, ali i o modelu koji nudi
ontoloko iitavanje divanske poezije itateljima koji se prvi put sreu sa takvom vrstom poezije. Ono
to nam se ini bitnim za istai jeste
injenica da autorica ne nudi model
semantikog znakovlja za snalaenje u divanskom tekstu, ve naprosto
Ocjene i prikazi
nudi primijenjeni model i analize i

itanja divana, to je za nau publiku
jako zanimljivo i potrebno a provokativno za sladokusce i teoretiare
knjievnosti. Na taj nain autorica
baca svojevrsnu sjenu na posuene
suvremene teorije itanja divanskog
ili bilo kojeg drugog klasinog teksta
u starijoj bonjakoj knjievnosti na
orijentalnim jezicima, a u punom teorijskom i praktinom metodolokom
zamahu nudi itanje koje je imanentno samom tekstu divanske poezije,
ontoloko itanje divanskog teksta.
Knjiga Sve na zemlji sjena je Ljepote... sastoji se od sljedeih veih
cjelina: Uvod (7-11), Struktura divana kao knjievnoumjetnikog djela
(15-22), Strukturna i poetika naela
Hatemove poezije (23-80), Strukturni
segmenti ejh Hatemovih kasida (8191), Epilog (93-96), Kritiko izdanje
i prijevod ejh Hatemovog Divana
(97-171), Hermeneutiko itanje Divana (173-215), Summary (217-219),
Leksikon tesavufskih termina, metafora i simbola u ejh Hetmovom Divanu
(221-251) i Literatura (253-256).
U Uvodu (7-11) knjige S. Gaanin
skree panju da je novi model u interpretaciji divanske poezije rezultat
njenog dugogodinjeg istraivanja u
oblasti knjievne batine Bonjaka
i da se radi o kompleksnom modelu
analize koji itatelje uvodi u stilematske i poetike aspekte Perzijskog divana Ahmeda Hatema Bjelopoljaka,
uz preporueno hermeneutiko itanje u svjetlu opeg fenomena divanske poetike u njenom drutvenom,
filozofskom i umjetnikom kontekstu. Ontoloka poetika ili ontologija
poetskog teksta u divanskoj poeziji
jeste specijalizirani semantiki as-
497
pekt te vrste poezije, koji je presudan

za recepciju same naravi tog teksta.

Knjiga je pisana privlanim
stilom i s preciznom upotrebom termina, osobito u oblasti stilistike. to
se tie opisa drutveno-historijskog
konteksta, autorica i u njeg unosi ivost kako bi se to jasnije predoio
historijski kontekst valorizacije Hatemovog pjesnikog djela. O pjesniku su vrlo saeto iznesene najvanije
informacije. Za analizu djela autorica
je kao izvor koristila rukopis iz biblioteke Istanbulskog univerziteta, a
za kritiko izdanje koristila je jo pet
prepisa i litografsko izdanje Hatemova Divana.
U poglavlju o strukturi divana kao
knjievnoumjetnikog djela Sabaheta Gaanin daje kulturoloku kontekstualizaciju samog fenomena pisanja
divanske poezije i poezije uope. Autorica posebno naglaava mistikoreligijski aspekt divanske poezije koji
je kljuna taka za interpretaciju
divanske poezije, osobito gazela kao
specifine forme koja je u potpunosti sublimirala ovaj aspekt kroz svoju
strukturu (str. 17). Stavovi brojnih
poznatih autora o povezanosti klasine perzijske mistike poezije na poseban nain su potvrda nunosti utemeljenja ontoloke poetike analize i
u divanskoj poeziji Bonjaka, na to
implicite skrea panju i S. Gaanin.
Autorica, tavie, govori i o pojmovima kao to su ontoloke strukture
i ontoloke teme tesavufskog diskursa, a, prema njoj, metaforika je u
tijesnoj vezi sa ontolokom poetikom.
Na zanimljiv nain autorica povezuje
stavove W. Chiticka i W. Andrewsa
o simbolici polariteta ovog svijeta
i drugog svijeta, nastojei pomiriti
498
Ocjene i prikazi
stav Annemarie Schimmel i Ebu Hamida el-Gazalija o intencionalnom

ambigvitetu mistike poezije u referiranju na ovosvjetske i onosvjetske
pojmove, tradicijom ve prihvaenog
miljenja da je veina metafora u
sufijskoj poeziji odavno terminologizirana. Naime, sve navedeno govori
da je autorica dobro razumjela ontoloki poetski okvir unutar kojeg se
kree mistiki pjesnik, ukljuujui i
pjesnika Ahmeda Hatema Bjelopoljaka. Treba napomenuti da tesavufski struni registar ima svoje prepoznatljive simbole ukljuenosti u tekst
bilo koje poeme, tako da se ontoloka poetika, ba zbog toga, mora istodobno prouavati i na semasiolokoj
i na onomasiolokoj razini analize
jezikih jedinica, to jeste zapravo
klju cjelovite tesavufske ontoloke
poetike.
S. Gaanin na jezgrovit i vrlo precizan nain predstavlja znaaj gazela
u tesavufskom diskursu. U poglavlju
Strukturna i poetika naela Hatemove poezije (23-80) autorica nas
postepeno uvodi u jezik tesavufskog
diskursa i temeljne lingvostilistike
pojmove za interpretaciju divanske
poezije. Sredinje mjesto posveeno
je metafori. U lingvostilistikoj interpretaciji poezije Hatema Bjelopoljaka dr. Sabaheta Gaanin vrlo struno
se osvre na glasovni sloj strukture divana, ekspresivne vrijednosti
morfolokih kategorija, gramatiku
metaforu i gramatiku sinonimiju i
poetske figure konstrukcije u Hatemovim stihovima. Mora se priznati
da se radi o rijetkoj studiji koja tako
dobro i jezgrovito iznosi neka vrlo
vana zapaanja o divanskoj poeziji,
zapaanja kakva nismo mogli sresti
u dosadanjoj literaturi i radovima o

divanskoj poeziji na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. I navedeno poglavlje je jedan od razloga koji
knjigu Sve na zemlji sjena je Ljepote... preporuuje za temeljito iitavanje i analizu.
Poseban razlog za itanje ove
knjige moe biti i vrlo hrabar istraivaki pokuaj autorice da se malo
dublje sagleda i misaono-emocionalni svijet jednog divanskog pjesnika i da se kroz primjer njegovog
djela ponudi vienje cijele jedne
filozofije koja se ogleda u njegovim
dubinskim slojevima. Autorica nam
na najbolji mogui nain nudi model
kako se dobro moe stilistiki opisati
i manji opus nekog autora kao to je
opus Ahmeda Hatema na perzijskom
jeziku, sugerirajui da je, uz nunu
modifikaciju modela, isto tako mogue slian model primjenjivati i na
ukupni poetski opus istog autora, s
jedne strane, eksplicite pokazujui
kako je lingvistika stilistika vrlo
kompetentna za donoenje prilino
preciznih sudova o svoj sloenosti
divanske poezije jer se ona primarno temelji na analizi samog teksta
djela za razliku od studija koje tekst
promatraju sa susjednih brjegova.
Metaforiki reeno, lingvistika stilistika pri samoj analizi esto je u
dolini, u samom tekstu, neposredno
uz same jedinice teksta koje nastoji
opisati, ali ne treba zaboravljati da je
ona u trenutku donoenja zakljuaka
takoer i iznad teksta, svjesna obiju
distanci i motrita o njegovoj estetskoj i ontolokoj funkciji, makar u
podjednakoj mjeri koliko to za sebe
ele priskrbiti ostale grane nauke i teorijske discipline koje se zanimaju za
Ocjene i prikazi
filozofsku, knjievnu ili iru estetsku

dimenziju poetskoga teksta.
Pored jako dobrih opisa Hatemovih gazela, autorica knjige nudi i vrlo
precizan stilistiki opis mikrodiskursa kasida Ahmeda Hatema Bjelopoljaka. Za mlade istraivae orijentologe navedeni opis je vrlo ilustrativan s aspekta metodoloke preciznosti, dok esti autorski ekskurzi
nude osnovu za graenje cjelovitoga
ontolokog leksikona tesavufskog divanskog diskursa. Naime, takvi metodoloki ekskurzi su nuni zbog ire itateljske publike, ali i strune javnosti
koja, naalost, nema priliku da se tako
esto sree sa vrlo vanim terminolokim odrednicama ontoloke naravi,
esto i zbog nedostatka hrabrosti istraivaa da se suoe sa samom naravi
teksta, pri emu se opisi najee svode na iznoenje biografije i predstavljanje djela sa aspekta pozitivistike
distance. Tim vie je ova knjiga vrijedna, jer pokazuje i drukije puteve k
samoj sutini djela.
Autorica knjige Sabaheta Gaanin
u knjizi nam daje i kritiko izdanje ejh
Hatemovog perzijskog divana s prijevodom, ali takoer i vlastito hermeneutiko itanje divana koje se temelji na viestoljetnoj tradiciji upotrebe
prepoznatljivih simbola u tesavufskom
strunom registru. Dakako, radi se o
jo jednoj metodolokoj novini za nau
strunu javnost, tako da sami tekst ponuenog hermeneutikog itanja u
prozi samo prividno i donekle podsjea na praksu turkologa u Turskoj kada
uz original teksta na osmanskom nude
i prilagoenu poeziju u prozi (nesre
aktarlm iir), a zapravo su neka vrsta saetog deifriranja tesavufske divanske poezije, kakvo sreemo kod ne-
499
kih klasinih komentatora tesavufske

poezije kod Osmanlija. Implicite, knjiga autorice Sabahete Gaanin podvlai
znaaj autentine izvorne interpretacije
divanske poezije u duhu u kojem je ona
stoljeima pisana.
Iscrpni leksikon tesavufskih termina u ejh Hatemovom Divanu slijedi
tradiciju vrlo ivog interesa naune i
ire javnosti u Bosni za simboliku i
metaforiku divanskog poetskog diskursa. Zato knjiga Sve na zemlji sjena
je Ljepote. Ontoloka poetika jednog
sufijskog divana: ejh Hatemov Divan, autorice. Sabahete Gaanin, nadamo se, nije samo izolirani bljesak
u polusvjetlu bosanskohercegovake
orijentoloke znanosti, ve i jedan od
izvora isijavanja novih spoznaja o ontolokoj poetici divanske knjievnosti
Bonjaka u irem smislu.
Adnan Kadri
Muammad Ibn Muammad alBsnaw al-n, AL-AWHAR

AL-AN. F TARIM ULAM
WA UAR AL-BSNA. Taqdm
wa ta`lq Dr. Muammad M. alArn, Muassasa iza Àbd
al-Àzz Su`d al-Bbn li al-ibd`
al-i`r, al-Kuwayt 2010, 223 str.
Rani rad Mehmeda Handia,
objavljen prvi put 1930. godine u
Kairu pod naslovom al-awhar alan. F tarim ulam wa uar
al-Bsna, ima neobinu sudbinu izmeu ostaloga i po tome to se ee
publicira u arapskom svijetu nego u
500
Ocjene i prikazi
Bosni i Hercegovini, premda je to

djelo i ovdje dobro poznato strunjacima. Poznavaoci Handieva opusa
smatrali su da je to prvo djelo, odnosno prva knjiga koju je Handi napisao, ali se ispostavilo da je prije nje
napisao djelo o povijesti Egipta, koje
je tek prole godine objavljeno (Kuvajt, 2010.). U svakom sluaju, Handiev Jedinstveni dragulj... doivio
je nekoliko izdanja na arapskom jeziku sve do posljednjeg koje je predmet ovoga prikaza.
Poznati jordanski historiar, univerzitetski profesor Muhammad M.
al-Arnaut predloio je da se priredi
i objavi izdanje Jedinstvenog dragulja... u ediciji od dvadesetak knjiga
koje je izdala Fondacija al-Babtin
prigodom njene 12. manifestacije,
odrane u Sarajevu oktobra 2010.
godine. Al-Arnaut je priredio ovo
izdanje, napisao mu predgovor, komentare, fusnote obavio je, zapravo, pozamaan redaktorski posao zahvaljujui kome se knjiga ita znatno
lake nego u prvome izdanju koje je
ovome osnova. Knjiga je u al-Arnautovoj redakturi prilagoena savremenim standardima prema kojima
se knjige objavljuju, a meu kojima
valja izdvojiti sljedee.
Naslovi poglavlja, koji su u prvome izdanju pisani in continuo, neizdvojeno iz teksta, u ovome izdanju
su istaknuti kao jake pozicije teksta
prvenstveno u tehnikom smislu,
to je doprinijelo boljoj preglednosti
strukture knjige. Vlastita imena i toponime al-Arnaut je navodio i izvorno (latinino, u zagradama), kako u
osnovnom tekstu tako i u fusnotama,
jer je imena i toponime katkad teko
prepoznati u arapskoj ortografiji. U
prvome izdanju, navoene su samo

hidretske godine, a ovdje imamo i
godine po gregorijanskom kalendaru. Uoljivo je i moderno pravopisno
ureenje u al-Arnautovoj redakturi.
Naime, on je intervenirao u uvoenju
novog reda, zatim u domenu interpunkcije prema kojoj se stariji arapski jezik odnosio prilino nemarno,
ali u ovome izdanju veoma dobro
funkcioniraju: taka, zarez, dvotaka, navodnici i dr. Dakle, rije je o
savremenom tehnikom i pravopisnom prireivanju teksta ime je u
velikoj mjeri poboljana prohodnost
kroz njega. Posebna vrijednost ovoga izdanja jesu brojne prireivaeve
fusnote koje su, uglavnom, eksplikacijske naravi, ali iz pera odlinog historiara koji vlada materijom vezanom za Bosnu, kao i za arapski svijet.
Handi nije bio izdaan u ovoj vrsti
tumaenja, vjerovatno mislei kako
se podrazumijeva nuni nivo itaoeve erudicije u danoj materiji, ali
tek sada uporeujui ova izdanja
moemo uoiti koliko su dragocjene
al-Arnautove eksplikacije osnovnoga
teksta, utoliko prije to su sasvim pouzdane, budui da su iz pera eksperta. Valja napomenuti da je prireiva
prenio prijevode na arapski jezik stihova sa turskog i perzijskog jezika,
prema izdanju koje je priredio Àbd
al-Fatt al-ulw (Kairo, 1992.).
Poto je Jedinstveni dragulj... relativno dobro poznat strunoj javnosti (objavljen je i njegov prijevod na
bosanski jezik prevodilac: Mehmed
Kico u Handievim Izabranim
djelima), suvino je osvrtati se ovom
prilikom na sadraj knjige, koji je
ostao identian prvome izdanju,
osim navedenih tehnikih i pravo-
Ocjene i prikazi
pisnih poboljanja te prireivaevih

fusnota. Meutim, treba ovom prilikom posvetiti panju prireivaevom
Predgovoru da bismo vidjeli kako jedan autoritet u dananjoj arapskoj nauci predstavlja ovo Handievo djelo
nastalo prije skoro 90 godina.
U predgovoru pod naslovom Handi azharlija i Handi Bosanac (str.
5-15) al-Arnaut navodi da je ovo djelo, nakon prvog izdanja, objavljeno
zaslugom Àbd al-Fatta al-ulwa
u Kairu 1992. godine, a zatim u Bejrutu 1993. (priredio Kisraw asan).
Naalost, nemam uvid u navedena
izdanja niti mi je poznato da su u nas
prikazivana. Ova izdanja, prema alArnautovim rijeima, rezultat su naglog interesovanja arapskog svijeta
za Bosnu u povodu tragine agresije
na nju. Meutim, nijedno od tih izdanja, kao ni ono prvo kairsko, ne nudi
gotovo nikakve biografske i bibliografske podatke o Handiu. Stoga
al-Arnaut navodi najvanije bio-bibliografske podatke o Handiu, ali
budui da je al-Arnaut historiar on
sjajno zapaa kako su vani i kljuni povijesni dogaaji u vezi s Handievom biografijom, ali i u vezi s
njegovim djelovanjem. Navodei i te
dogaaje kao vaan historijski okvir,
ili kao prijelomne historijske take,
al-Arnaut daje, na jednoj strani, naunu podlogu svome pristupu i valorizaciji, a na drugoj strani tek na
taj nain mogue je valjano osvijetliti
jednu znaajnu figuru u jednome vremenu; drugim rijeima Handieva
biografija je vie od obine biografije: ona je biografija povijesne linosti
i skica jedne epohe. U tom smislu, alArnaut predstavlja Handia koliko
znam, to je prvi put u golemom arap-
501
skom svijetu kao figuru od velikog

znaaja za svoje doba, pa prema tome
i za ono koje dolazi poslije njega. Pri
tome, al-Arnaut koncentrira, s razlogom, svoje portretiranje Handia
oko dvije stoerne injenice. Prva je
da je Handi studirao na al-Azharu
u doba kada su se zapaeno promicali
liberalni tokovi u Kairu pa je mladi
Handi nadahnut tim razbijanjem
krutosti ponio mnogo toga novoga iz
Kaira u Bosnu (premda je u manjem
broju pitanja ostao tradicionalist).
Druga stoerna tema, ili aspekt u
kome al-Arnaut predstavlja Handia, jest Handievo istrajavanje na
prouavanju povijesti Bosne i njene
kulture kao neeg sasvim posebnog u
sredini u kojoj se razvijala i u kojoj je
kao drukija smetala drugim narodima na tome prostoru. Handievi
radovi su, navodi al-Arnaut, odravali u ivotu bonjaku svijest o posebnosti, a meu tim radovima posebno
mjesto pripada upravo Jedinstvenom
dragulju... Dakle, Handi je oplemenjen liberalnijim pogledima u Kairu (otuda u naslovu Predgovora rije
azharlija) te ih je prenosio u Bosnu
na ijoj povijesnoj i kulturalnoj posebnosti je neumorno radio (otuda
druga kljuna rije u naslovu Predgovora Bosanac). Handi je, prema tome, sretna sinteza orijentalnog i
zapadnjakog, kairskog i bosanskoga
na kapijama moderne Evrope.
Al-Arnautovo predstavljanje Handieva opusa na ijem poetku se
nalazi Jedinstveni dragulj... akcentira povijesni aspekt gotovo u svakoj
prilici, to je opravdano, jer se na taj
nain najpouzdanije vri valorizacija
opusa. U vezi s Handievim djelom,
valja rei da ga al-Arnaut dovodi u
502
Ocjene i prikazi
odgovarajui odnos s Baagievim, a

potom i to je naroita vrijednost alArnautovog teksta autor Predgovora situira Handievo djelo u razvoju
bosansko-hercegovake orijentologije. Time on naglaava pionirski znaaj Handieva djela koje je otvaralo
put, kako navodi, znaajnoj treoj
generaciji orijentologa (Mui, abanovi i dr.), te etvrtoj generaciji
(Grozdani, Ljubovi i dr.).
Al-Arnaut zakljuuje svoj informativni tekst, koji je metodoloki
sjajno postavljen, rijeima kako je
njegov osnovni cilj da prireivanjem
i objavljivanjem ovog izdanja povea interesovanje u arapskom svijetu
za objavljivanje Handievih rukopisa (registrirao ih je petnaestak) te
za prevoenje na arapski jezik djela
koja su ve objavljena na bosanskome jeziku.
Esad Durakovi
Lejla Gazi, NAUNO I STRUNO

DJELO DR. SAFVET-BEGA BAAGIA, Posebna izdanja XXXIII,
Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2010, 336 str.
Knjiga koja je pred nama predstavlja studiju koja je nastala kao
odgovor na interes i potrebe istraivaa prolosti Bonjaka o kulturnopovijesnom doprinosu jedne od najsvestranijih linosti na razmeu 19.
i 20. stoljea u Bosni i Hercegovini
Safvet-bega Baagia, orijentaliste-istraivaa, pjesnika, knjievnog
historiara i kritiara, kulturnog i politikog radnika. Vieaspektna istraivanja Baagievog svestranog naunog i umjetnikog djelovanja ine
ovu knjigu predmetom intresovanja
irokog kruga itatelja, ak i izvan
granica Bosne i Hercegovine. Baagi, kao istraiva ali i kao knjievnik
rijetkog senzibiliteta i erudita, svojim
je neumornim trudom i zalaganjem
na svjetlo dana izvukao bogatu bonjaku batinu, za iju se naunu valorizaciju on smatra pionirem.
Uprkos kritikim istupima i marginalizaciji nekih istraivaa spram
Baagievog znanstvenog dosega,
smatramo da je krunski dokaz njegovog besprimjernog entuzijazma i
nenadmanog pregalatva biografski pregled bonjakih autora, ija
je sistematizacija u ondanjim okolnostima toliko znaajna da, ak i na
dananjem stepenu globalizacije i sofisticirane tehnologije, nijedan istraiva dandanas nije napravio sintetsku studiju o bonjakim autorima i
njihovim djelima na orijentalnim jezicima, niti je mnogo dalje odmakao
od onoga to je Baagi uinio. Sve
dalji iskoraci sveli su se na ispravke,
izmjene ili dopune u podacima, to i
nije neki znaajniji pomak s obzirom
na dananji doseg tehnologije, pa
time i dostupnosti izvora. Svi nedostaci u Baagievim zapisima posljedica su ograniene tehnike podrke
koju je autor nadoknadio svojom eruditivnom naobrazbom, predanim radom i ustrajavanjem na uvanju starina, kako bi to kazao sam Safvetbeg Baagi.
Knjiga Nauno i struno djelo dr.
Safvet-bega Baagia podijeljena je
na sedam poglavlja s nizom temat-
Ocjene i prikazi
skih podnaslova, to njenu strukturu

ini vrlo preglednom i jasnom.
I Historijski okvir ivota i rada
Safvet-bega Baagia (13-23) predstavlja osvrt autorice na historijsku
pozadinu na kojoj je Baagi stasao
i zapoeo svoj pionirski rad u valorizaciji bonjake batine. U razmatranju historijskih i kulturnih prilika, L.
Gazi ilustrira negativan odnos nekih
istraivaa, diplomata i putnika-namjernika kroz Bosnu optereenih
predrasudama usljed neobrazovanja
ali i optereenih vlastitom kulturom, kao i pozitivne refleksije nekih
evropskih kritiara koji su i sami
pisali poeziju pod uticajem istonih
pjesnika.
II Safvet-beg Baagi Biografski podaci sa hronolokim pregledom
njegovog rada (25-38) poglavlje je u
kojem se razmatra biografsko-bibliografski znaaj Baagia kao historijske linosti. Autorica u knjizi na
sistematian nain povezuje sve relevantne injenice o historijskom, politikom, administrativnom i kulturnom kontekstu u kojem pie Baagi.
Autorica je briljivo pregledala sve
arhivske dokumente i iz njih iscrpila
vane injenice te ih vjerno interpretirala kroz biografsku skicu i hronoloki pregled Baagievih aktivnosti na razliitim poljima: u pisanom
stvaralatvu ope i kulturne historije,
pisanju poezije, prepjevima, pronalaenju i obradi rukopisa, angairanju
na polju kulture i politike i niz drugih
preokupacija, iji su rezultati i danas predmet interesovanja razliitih
istraivaa.
III Nauno djelo Safvet-bega Baagia (39-190) je sredinje i najobimnije poglavlje ove knjige. Izlaui
503
rezultate svojih istraivanja kroz

prizmu savremenih tokova, L. Gazi
kontekstualizirajui njegov nauni
opus izlazi iz okvira sinhronijske perspektive Baagievog djelovanja, to
se moe sagledati iitavanjem naunog i popularnog tiva drugih autora
o Baagievom radu i dometima njegovog cjelokupnog opusa. Sredinje
mjesto u Baagievim naunim istraivanjima je knjievnost Bonjaka
na orijentalnim jezicima. Baagievo
znanstveno pregalatvo je ovaploeno u veoma znaajnom djelu Kratka
uputa u prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463.1850.), prvi saeti
prikaz historije Bosne i Hercegovine
u periodu osmanske uprave u kojem
su izloeni rezultati njegovih istraivanja zasnovanih na izvornoj grai
i tada dostupnoj literaturi (str. 39).
Knjiga je detaljno predstavljena, da
ne kaemo secirana s filolokog aspekta i identifikacije izvora iz kojih
je Baagi crpio podatke, i to izvora
i istone i zapadne provenijencije. I
pored nekih metodolokih nedostataka, knjiga je ostvarila cilj da podatke o postignuu i kulturnom prosvjeenju Bonjaka kroz raznovrsno
stvaralatvo na orijentalnim jezicma
(str. 50). To je prvi opirniji prikaz na
bosanskom jeziku o bosanskohercegovakima autorima i njihovim djelima na orijentalnim jezicima (str. 52),
to su svi kasniji istraivai kulturne
historije Bonjaka koristili kao polazinu literaturu (str. 68).
L. Gazi je predstavila i valorizirala i drugo znaajno djelo Bonjaci
i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, koje je ustvari Baagieva preureena verzija doktorske disertacije
Bosniaken und Hercegovcen auf dem
504
Ocjene i prikazi
Gebiete der Orientalischen Literatur (Be, 1910). Ocjenu Baagieve

doktorske disertacije autorica knjige
je ilustrirala izvodima iz recenzije
referenata M. Bittnera i J. Karabaceka. Sve je to popraeno zanimljivim
ilustracijama naslovnice disertacije,
diplome i njenog prijevoda. Prilikom
objavljivanja svoje teze Baagi je
napravio izvjesne korekcije i dopune
u svom radu, to je autorica briljivo
ispitala i zabiljeila u ovom poglavlju. Autorica je takoer napravila
paralele izmeu podataka iznesenih u ovoj knjizi i podataka koje su
drugi autori u svojim istraivanjima
poduzimali do danas. L. Gazi zakljuuje da je znaaj knjige u tome
to je Baagi biografsko-filolokim
pristupom uloio pionirski trud da na
evropski nain i za evropske centre
saini sliku kulturnohistorijskih prilika u Bosni i Hercegovini kroz viestoljetni period, kao i rezultata koje
su poluili Bonjaci u tom smislu.
Ovo djelo uprkos mnogim zamjerkama (...) ostaje historija knjievnosti u onom smislu u kojem se historijom poezije naziva Hammerovo
djelo Geschichte der osmanischen
Dichtungkunst, koje je imalo velikog
uticaja na formiranje Baagievih
sudova o pojedinim pjesnicima, iako
ih on nije bezrezervno prihvatao. (str.
179)
Naravno, predstavljeni su i ostali
Baagievi nauni radovi krae studije, prilozi i kritiki prikazi koji se
odnose na pojedine autore: o Hajjamu, Hafizu, Teufiku Fikretu, enama
knjievnicama u arapskoj i turskoj
knjievnosti, kritiki prikaz knjige
Jana Rypke o Sabitu Uianinu, historijski prilozi o porodici engi,
studija o Gazi Husrev-begu, to zorno pokazuje njegova iroka nauna

interesovanja.
IV Struno djelo Safvet-bega Baagia (191-238) je poglavlje koje
po mom miljenju bi trebalo da bude
u sintezi sa prethodnim poglavljem,
bez isforsiranih razgranienja tipa
nauno i struno. Baagievo neumorno traganje za rukopisima,
pronalaenje razliitih dokumenata
i arhivske grae, te njihova identifikacija (to je po mom miljenju vie
od strunog rada!) i katalogizacija,
kao i rad na biografskom leksikonu
Bonjaka, to je autorica obradila u
ovome poglavlju, opet ima za cilj
objelodanjivanje i promicanje dotada
zapretenog i neistraenog blaga Bonjaka iz njihove slavne prolosti.
V Baagiev prevodilaki rad
sa orijentalnih jezika (239-258) posveen je Baagievim prevodima s
arapskog, turskog i perzijskog jezika. U fokusu njegovog prevodilakog rada su nauni, struni radovi,
ali i knjievnost, u emu je pokazao
izuzetnu virtuelnost i umjetniki
senzibilitet.
VI Orijent i prolost Bosne i Hercegovine u knjievnom radu Safvetbega Baagia (259-283) je kratko
poglavlje o Baagievom knjievnom radu, odnosno o njegovom zanimanju za poeziju, dramu, folklor i
esejistikom opusu.
VII Neobjavljeni materijali iz rukopisne zaostavtine Safvet-bega Baagia (271-283), kako se iz naslova
poglavlja vidi, obrauje materijale
koji su u zaostavtini Safvet-bega
Baagia sauvani u rukopisu: itanka arapskog jezika za etvrti i peti razred gimnazije, rjenici, razliiti za-
Ocjene i prikazi
pisi na marginama, ispisi i prijevodi

poezije istonih autora.
VIII Zakljuak (285-290) u kojem
L. Gazi u vezi sa njegovim naunim
radom u oblasti orijentalne filologije
izmeu ostalog kae da je (...) skoro u
potpunosti slijedio austrijsku orijentalistiku kolu (str. 290) i da se on s
pravom smatra zaetnikom naunog
pristupa u izuavanju knjievnosti
Bonjaka na orijentalnim jezicima
(str. 290).
Na kraju, uobiajena oprema
knjige, pored rezimea na bosanskom
i engleskom jeziku i literature, data
je Baagieva bibliografija akribino i krajnje pedantno hronoloki
obraena.
Biljeke u knjizi sadre brojne
podatke iz ope i kulturne historije
i nude relevantne informacije koje
izlaze iz okvira predmeta knjige,
ali zato u znaajnoj mjeri provode
mladog i/ili neupuenog itatelja
kroz kompleksne segmente bogate
bonjake batine na orijentalnim
jezicima.
Knjiga je opremljena fotografijama i faksimilima naslovnica, razliitih ispisa i izvoda iz knjiga, disertacije, rukopisa i diploma, koji ine
vrlo vrijedan dodatak faktografskoj
vrijednosti ove knjige, ak i vie od
toga: oni omoguavaju itatelju da
promilja kroz vizuelizaciju aktera i
tako iz vie perspektiva ostvari komunikaciju s tekstom.
Ono to ovdje moram primjetiti jeste formulacija naslova. Naime,
teko je povui granicu izmeu strunog i naunog rada, jer je ona neprirodna i u stalnoj je interakciji. Ona je
povuena u nekim kasnijim vremenima i krugovima u Baagievom slu-
505
aju ona nema takav karakter budui

da te strune radove moe da uradi
samo neko ije obrazovanje daleko
nadmauje struno obrazovanje.
Svako njegovo struno djelo u kratkim biljekama iza sebe krije ogromno znanje iz historije, knjievnosti,
kulture, islamske tradicije, paleografije i diplomatike, orijentalnih jezika
i mnogo drugih oblasti koje dananje
generacije istraivaa orijentalne filologije ne mogu ni da pojme. Dakle, kratka biljeka daleko nadilazi
struni rad, ona je rezultat ogromnog
znanja i dugoronog istraivakog
rada koji stane u tek nekoliko redaka
jedne kondenzovane biljeke. Stoga
moram iznijeti svoju opservaciju u
vezi sa terminom iz naslova, a to je
da je struni rad jedna neadekvatna konstrukcija koju je, vjerovatno,
autorica prenijela iz svoje doktorske
disertacije.
Ovo je knjiga koja ima referentnu vrijednost, kako za studente tako
i za istraivae ija su interesovanja
na bilo koji nain u vezi sa kulturom
Bonjaka za vrijeme osmanske uprave. U njoj je autorica sublimirala i
svoje nemalo iskustvo iz iitavanja
i obrade rukopisa, ali i svega onoga
to je vezano za katalogizaciju: od
historijskog pregleda do referentne
literature u toj oblasti.
Ova integralna studija Lejle Gazi
na zoran nain svjedoi o svevremenosti rezultata rada dr. Baagia, gledano i iz dijahronijske i sinhronijske
perspektive, kako je to uinila autorica u svojoj knjizi. Ovo je vrijedan doprinos evaluativnom segmentu bonjake batine, jer na izvanredno briljiv, temeljit i pouzdan nain iznosi
sve fakte koji se tiu svestranog dje-
506
Ocjene i prikazi
lovanja Safvet-bega Baagia, koji je

neumorno prikupljao i biljeio grau
za generacije koje dolaze i iji je rad i
dandanas nezaobilazan u izuavanju
ope i kulturne historije Bosne Hercegovine pod osmanskom upravom,
a posebno kulturnog nasljea Bonjaka na orijentalnim jezicima. Stoga
autorica zasluuje sve pohvale, a vrijeme e pokazati da e njena istraivanja biti zasigurno respektirana od
strane istraivaa kulturne historije.
Baagi je pripadao onim pregaocima koji su svojim djelom predoili argumente o vitalnosti i kreativnosti bonjakog ethosa. Baagieva svestranost, entuzijazam i djelo,
naalost, nemaju uvijek adekvatnu
recepciju kod kritiara. Oigledno
su stavovi pojedinih kritiara do izvjesne mjere subjektivni, obiljeeni
individualnim knjievnim ukusom ili
optereeni predrasudama.
Ovdje moram ukazati, iz semiotike vizure, na simboliku naslovnice
(iji je idejni kreator sama autorica),
koja svojim znakom, to jest hrpom
dokumenata na ijem vrhu je lini
dokument kustosa Dr. Savfetbega(!)
Baagia, govori o jednoj bogatoj
karijeri pred umirovljenjem. Ta karijera, koliko god bila osebujna i u
slubi trajnog vakufa, ako se sagledava u svojoj metafizikoj dimenziji
to se ita kroz zapisano (dokumente, zapise, knjige, prijevode i sve ono
to je Baagi inio u svrhu promicanja kulture Bonjaka) teko e biti
zasvodiva i najrigidnijim zemaljskim
mjerilima, dok u konanici sav trud
pripada mjerilima transcendentnog
svijeta (semiotika niana na zadnjoj
korici).
Sabaheta Gaanin
MJESTO I ULOGA DERVIKIH

REDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI, Zbornik radova povodom
obiljeavanja 800 godina od roenja
Delaluddina Rumija, Orijentalni
institutNaunoistraivaki institut
Ibn Sina, Sarajevo 2011, 566 str.
Sufizam, tesavvuf, gnoza, irfan ili
misticizam se stoljeima nazivao Put
ljubavi, a ui nas kako transcendirati egzistentni svijet u okruenju koje
s nepovjerenjem gleda na gnostiko
a preferira materijalistiku kulturu
koja promovira linearno, racionalistiko, objektivistiko miljenje kao
jedini put.
Tesavvuf, kao ideja izrazite vitalnosti, nadilazi prostor i vrijeme,
ima univerzalni karakter jer tumai
smisao ljudske egzistencije i njeno
mjesto u hijerarhiji univerzuma. U
prilog ovome govori 800-godinjica
roenja i daleka domovina ovog sufijskog velikana.
Godinjica roenja velikana Delaluddina Rumija simbola tesavvufa kome, bez sumnje, pripada historijska uloga na horizontima svjetske
civilizacije povod je za skup koji
je imao za cilj da mobilizira ire naune krugove, polazei od injenice
da fenomen tesavvufa intrigira razliite profile naunika i strunjaka iz
razliitih oblasti ljudskog djelovanja
i misli. Stoga nije neobino da su u
simpoziju uzeli uea iranisti, arabisti, turkolozi, historiari, filozofi, lingvisti, teoretiari i historiari
knjievnosti, historiari umjetnosti i
ljekari, obraujui neke od aktuelnih
tema iz podruja tesavvufa u kojem
se susreu interesovanja naunika i
Ocjene i prikazi
strunjaka iz razliitih disciplina. U

tom smislu u Zborniku susreemo
tekstove koji pokuavaju povezati
ogromnu znanstveno-teorijsku batinu tesavvufa sa spoznajnim rezultatima savremenih istraivanja.
Multidisciplinarni karakter Zbornika se ogleda i u podjeli na sedam
blokova prema tematskim odrednicama, uz uvodnu rije glavnog urednika ovog izdanja prof. dr. Reida
Hafizovia.
I Rumijev put Ljubavi: Ma ko
bio, samo doi (13-128) obuhvata sedam referata, koji pokuavaju
odgovoriti na bazino pitanje ovjekovog identiteta i izvora njegovog
postojanja, u emu se mora poi od
razumijevanja subjektivnog, kao preduvjeta za razumijevanje objektivne
fizike realnosti; Ljubav je ta koja
transcendira sve granice i u ovjeku trai samo ono to je boansko i
istinski ljudsko. Ibrahim Kalin (Mevlana, razum i filozofija) iznosi opservacije o Mevlaninom poimanju
Apsolutne Istine koja je neobuhvatljiva umom i neizreciva jezikom, a
Ljubav je za Mevlanu ono to otvara
um za spoznaju o Apsolutnom Umu.
U kratkom i nadahnutom tekstu Ahmad Dalali (Glas naja) fokusira
se na Mevlanino iransko porijeklo
i perzijski jezik kojim je pisao svoja velika djela. Stoga, smatra autor,
Iranci imaju zadau da promoviraju
svoju bogatu kulturu kroz Mevlanino
duhovno nasljee, koje je oblikovano, izmeu ostalog, i pod utjecajem
njegovog horosanskog porijekla.
Nevad Kahteran (Interpretirajui
Rumija u kontekstu interkulturalnih
studija) daje osvrt na filozofski interkulturalni dijalog koji je Mevlana
507
inicirao kroz princip ljubavi i svojom

neogranienom tolerancijom koja
transcendira sve nacionalne, kulturne i civilizacijske granice, a Namir
Karahalilovi (O liku Ali ibn Taliba
u Mesneviji Delaluddina Rumija),
na osnovu prve dvije prie u Mesneviji, rekonstruira lik Ali b. Taliba u
Mevlaninoj projekciji ove historijske
linosti. Puteve samospoznaje opisuje Abdoulreza Jamalzadeh (Mevlana
i spoznaja due) pravei paralele sa
Mevlaninim promiljanjima o duhu
i ljudskoj dui, dok Mubina Moker
(Jezik stanja u svjetonazoru Mevlana Delaluddina Rumija) nastoji u
svom radu definirati bitna obiljeja
jezika stanja neujnog i sveujnog
jezika Univerzuma, koji se pretaka i
kroz dahove Mevlaninog naja. Blok
zavrava Ahmet Erdodular (Mevlevi
Aynlerindeki Mzik Tahlilleri, Sembolleri ve Anlamlar) kratkim osvrtom na relacije muzike i mevlevizma
u kojem skree panju na mali broj
entuzijasta, nastavljaa te tradicije
koji rade na ouvanju notnih zapisa
tesavvufske muzike.
II Refleksije Ibn Arebijevog uenja: Moje srce je postalo primateljka svakog oblika (131-209)
predstavlja blok od est radova koji
se dotiu one posebne energije to
pulsira prirodnim ritmovima univerzuma i svjedoi boansku dinaminu
kreativnu energiju, koja je neprestano u procesu izraavanja same
sebe. Dok Tonaga Yasushi (Fact of
Fiction? The Images of the Sufi Authors in 10th-12th Century) diskutira
o sufijskim autorima tog perioda koji
se smatra prekretnicom u povijesti
islamske duhovne kulture, te navodi poznate sufijske hronike iz ovog
508
Ocjene i prikazi
perioda i poredi ih sa sufijskim biografijama iz doba Mameluka, dotle

Reid Hafizovi (Abdullah Bonjak
kao duhovni potomak Ibn Arabija
i Jalaluddina Rumija) u svom tekstu akcentira glavna hermeneutika
obiljeja komentara Abdullaha Bonjaka na Ibn Arebijev Fusus al-Hikam i njegove dvije manje rasprave.
O vieznanosti tesavufske leksike i
kontekstualiziranju sufijskih simbola
pie Adnan Kadri (Semasioloki i
onomasioloki pristup analizi teksta
u tesavufskoj literaturi Bonjaka u
Osmanskom carstvu), a Kenan emo
(Ibn Arebijev metod odgoja ljudske
due) tretira Ibn Arebijevu metodologiju u osam Ibn njegovih djela koja
se tiu odgoja ljudske due i imaju
specifinu duhovnu verifikaciju u
naunom diskursu. Kroz analizu Ibn
Arebijevog simbolikog jezika njegovog ezoterikog tefsira Kurana u
kojem prednost daje tzv. vertikalnom
znanju (ilm-i irsi) na karakteristike
tevila ukazuje Berin Bajri (Sufijska
interpretacija Kurana i Ibn Arabijev tevil), dok Muamer Hodi (Ibn
Arabijeva kritika jednog mentaliteta
s poetka XII stoljea) iznosi odreene Ibn Arebijeve opservacije u vezi
s djelovanjem pojedinaca u sufijskim
halkama s poetka 13. stoljea, a koje
su zabiljeene u njegovoj poslanici
Ruh al-Quds.
III Tarikat i Osmanska drava
(213-264) obuhvata etiri rada koja
govore o specifinoj relaciji centralna vlast tarikat, koja imala viestruke implikacije u stabilizaciji drutva.
U svom prilogu Kemal Gurulkan
(Trk Cihat ve Ftuhat Anlay ve
Sar Saltuk Gazi) pie o duhovnim
referencama osmanskih osvajanja
i ulozi dervia u osvajanjima, stavljajui poseban naglasak na pokret

Sari Saltuka, a Ayten Ardel (Osmanl
Devletinde Merkezi Yonetim Tarikat Mnasebetleri ve Bosna Mevleviyeti) razmatra vanost podizanja
tekija u drutvenom razvoju Osmanske drave, kao i interaktivnog odnosa izmeu centra (centralna uprava)
i tarikt. Azra Gado-Kasumovi
(Esnaf i tarikat) sainila je zanimljivu analizu o drutvenom uticaju tarikata, odnosno tekija i zavija koje su u
poetku inile infrastrukturu novoosvojenih podruja Osmanske drave,
dok su poslije esnafi i esnafske grupe, koje su bile uvezane sa glavnim
tarikatima, provodili ekonomske programe Osmanske drave. Simbioza
esnaf tarikat je, ukazuje autorica,
bio vrlo vitalan inilac u stabilizaciji osmanske civilne i vojne vlasti.
I na kraju ovog bloka, Leyla Amzi
(Mevlevi eyh Galib and Reform in
the Ottoman Empire during the Reign of Sultan Selim III) kroz kljuna
djela ejh-Galiba oslikava intelektualnu atmosferu u vrijeme vladavine
sultana Selima III. Kroz djela ovog
drutveno angairanog sufije dato je
drutveno-politiko miljenje ovog
kasnog perioda Carevine.
IV Derviki redovi i tekije u Bosni (267-325) je naslov bloka od
est radova koji s historiografskog
stanovita istrauju prisustvo i djelovanje razliitih tarikata u Bosni
i Hercegovini. Tako Hatice Oruc
(Uloga tekija u nastanku i razvitku
gradova u Bosni) iznosi podatke iz
popisnih deftera Bosanskog sandaka koji ukazuju na vanu ulogu u
procesu urbanizcije naselja; Fazileta
Hafizovi (Slavonija Pitanje uloge
Ocjene i prikazi
dervia u irenju islama) na osnovu

analize dokumenata osmanske administracije preispituje drutvenu ulogu
dervia u Slavoniji tadanjem pograninom dijelu Osmanske drave, a
Hatida ar-Drnda (Prisustvo sufija u
Hercegovakom sandaku u XV i XVI
stoljeu) na osnovu izvora govori o
sufijama, koji su pripadali uglavnom
velikim i poznatim tarikatima, i njihovom angaovanju u drutvenoj zajednici Hercegovakog sandaka. Na
bazi bogate arhivske grae Mehmet
Cemal ztrk (The Khalwati Order
and some Khalwati Tekkes in Bosnia)
otkriva ulogu tri velika sufijska halvetijska centra koja su nekada postojala
u Bosni: Gazi Husrev-begove tekije
u Sarajevu, Eli Ibrahim-paine u
Travniku i tekije u Blagaju, dotiui
se i geneze ovog reda, kao i njegovih
teorijskih i pragmatikh implikacija.
Yilmaz Kurt (Saraybosna Zaviyeleri)
daje zanimljive opservacije o tekijama u Sarajevu u 15. i 16. st. i to na
osnovu hurufat iz Generalne direkcije
vakufskih arhiva u Ankari, dok Elma
Kori (Uloga zavije Ahmed-dede u
razvoju kasabe Banja Luke) na osnovu osmanskih izvora nastoji osvijetliti ulogu zavije, koju je utemeljio
Ahmed-dede (za kojeg se ne zna zasigurno kojem je redu pripadao), u drutvenom, ekonomskom i kulturnom razvoju Banja Luke u 16. stoljeu.
V Jezik i tesavufska knjievnost
(329-405) obuhvata sedam radova
lingvistike i knjievno-poetike naravi, ija su obiljeja veoma specifina i predmet su trajnog interesovanja
kako lingvista tako i knjievnohistorijskih teoretiara. Sabaheta Gaanin
(Termini i metafore u tesavvufskom
diskursu) je sainila lingvistiki pre-
509
sjek simbolikog jezika tesavufskog

registra, ije poznavanje je nuno u
komunikaciji s tesavufskim diskursom, ilustrujui ga najeim terminama koji se javljaju u teorijskom
tesavvufu i metaforama u sufijskoj
poeziji, dok Amina iljakJesenkovi (Tipizirani likovi zaljubljenih i
njihovi odnosi kao prototekst u Mevlaninoj Mesneviji) na zanimljiv
nain oslikava Mednuna i Lejlu,
simbole Puta Ljubavi, koji mijenjaju
svoja imena ali ne i uloge u svim sufijskim priama koje se ukljuuju u
beskonani hipertekst. Munir Drki
(O prirodi jezikog znaka u jednom
kazivanju iz Mesnevije) svojim tekstom ukazuje kako je Rumi ve u 13.
st. jednom epizodom iz Mesnevije
slikovito i jednostavno pojasnio vezu
izmeu jezikog znaka i oznaenog
koja je prirodna a ne proizvoljna a to je tokom 20. st. izazivalo
velike polemike meu lingvistima.
enita Haveri (Tesavufski motivi i
termini u Bulbulistanu Fevzije Mostarca) obrazlae tesavufske motive
i ustaljene termine koji se javljaju u
Bulbulistanu, jedinstvenom moralnodidaktikom djelu na perzijskom jeziku u bonjakoj knjievnosti. Rad
Saeida Abedpoura (Sururijev komentar Mesnevije) posveen je jednom
od najstarijih i najpotpunijih komentara Mesnevije na perzijskom jeziku,
koji je napisao Muslihuddin Mustafa
Sururi, a jo uvijek nije tampan nego
se uva samo u rukopisu (Gazi Husrev-begova biblioteka, autografi III,
IV, V sveska i Sulejmanija, autograf
I i prijepisi II i VI sveska). Mustafa
Kara ( Kadn Derviin iirlerinde
Mevln ve Mevlevlik) ukratko nas
upoznaje s tri autorice sufijskih di-
510
Ocjene i prikazi
vana iz 19. st. eref Hanum, Lejla

Hanum i Adile Sultan, koje su ivjele
u Istanbulu. Alena atovi (Sufijska
orijentacija Hasana Zijaije Mostarca) predstavlja Zijaiju, mostarskog
divanskog pjesnika iz 16. st. iji je
poetski izraz proet sufijskim simbolima, mada iz njegovih biografskih
izvora nije poznato da li je pripadao
nekom dervikom redu.
VI Sufije koje su obiljeile svoje
vrijeme (409-467) je zanimljiv blok
radova o linostima za koje se moe
pretpostaviti da su iskusili blizinu
izvora due transcendirajui okvire
racionalnosti i racionalnog miljenja,
to jest istinu po kojoj srce ima svoje
razloge koje razum ne poznaje. Talip
Mert (ejhul-islam iz Bosne: Mehmed
Refik-efendija) iznio je vrlo zanimljive podatke o Bonjaku iz Rogatice,
obrazovanom i vrlo respektiranom,
kojem je ugled strunjaka za islamsko pravo kasnije pribavio poziciju
ejhul-islama (1866-1868. godine).
Samir Beglerbegovi (Fejzulah-efendija Hadibajri kao mevlevijski ejh
i mesnevihan u periodu nakon ruenja
Isa-begove tekije) u svom tekstu otkriva neke nove detalje o drutvenom
angairanju Fejzulah-efendije Hadibajria u vrijeme snanog indoktriniranog uticaja komunizma i njegovom
nastojanju da se odri tradicija tumaenja Mesnevije. Stephen Suleyman Schwartz (The Last Jewish Sufi:
The Life and Writings of Rabbi Ariel
Bension) svojim tekstom predstavlja
sefardskog rabina i kabalistikog mistika Bensiona (u. 1932.), autora komparativne studije o djelima panskih
sufija, kabalista i kranskih mistika.
VII eb-i arus u Bosni i Hercegovini (471-476) sadri samo jedan pre-
gledni rad, kojim se daje geneza ove

znaajne tradicije koja se vezuje uz
ime Delaluddina Rumija i dan njegovog povratka Izvoru. To je rad Seada
Halilagia (Obiljeavanje ebi arusa u
Bosni i Hercegovini) o uspostavljanju
tradicije odravanja sveane akademije
ebi arusa u Bosni i Hercegovini, koja
datira jo od 1957. godine, kao i njenim programskim sadrajima.
Na kraju je, kao zasebna tematska
cjelina ali ne manje znaajna i veoma
korisna, najprije za istraivae a potom
i ostale itatelje, Selektivna bibliografija radova o tesavvufu, tarikatima i
tekijama Mubere Bavi (479-567) sa
1.192 jedinice i indeksom autora.
Ovaj Zbornik kao skup individualnih naunih priloga ne pretendira
na strogu tematsku podjelu niti na
metodoloku ujednaenost, on je prije svega prilika da savremeni istraivai iznesu svoja zapaanja koja e s
razliitih aspekata dati vie svjetla na
neka pitanja posredno ili neposredno
vezana za teoriju i praksu sufizma.
I na kraju, svim potencijalnim
itateljima objektivnog i otvorenog
uma, koji ele da proire spoznajne horizonte, preporuujem radove
ovog Zbornika koji su potvrda interaktivnog odnosa naunog diskursa i
duhovnog segmenta islamske kulture
koja ima povijesnu realnost i univerzalni karakter budui da ima snanu ulogu pokretake snage razvoja
duhovne i materijalne egzistencije
drutva na podizanju individualne
i kolektivne svijesti na viu razinu,
iznad mehanicistikog i racionalistikog shvatanja, na iskustvo ivota
i Izvor njegova stvaranja.
Sabaheta Gaanin
Ocjene i prikazi
Muammad Ibn Muammad aln al-Bsnaw, MIN ABR

MIR WA TRIH. Priredili
Muammad Muwaffaq al-Arn i
Amn Ysuf Àwda. Dr al-ad,
Dimiq, 2010, 127 str.
Djelo Mehmeda Handia je relativno dobro istraeno u Bosni i
Hercegovini: o njemu se dosta pisalo
kao o jednome od nosilaca bonjake muslimanske preporodne misli,
kao o jednoj od onih naroito vrstih
spona izmeu Bosne u njenoj islamskoj dimenziji, ili tradiciji, i matinog islamskoga svijeta, prvenstveno
Kaira u kome je studirao; zatim kao
o vrstoj sponi izmeu islamskog
faktora u bonjakom kulturalnom
identitetu, ugraenom u povijesti,
i modernosti toga identiteta koji se
formirao u plodotvornom susretu sa
duhovnou moderne Evrope. Istovremeno, Handi se uvijek predstavlja, uz Safvet-bega Baagia, kao
jedan od najznaajnijih ranih istraivaa bonjake kulturne batine na
orijentalno-islamskim jezicima, kao
istraiva koji je dio te batine predstavio na svjetskom arapskom jeziku.
Dakle, Handi pripada rijetkim eruditama i entuzijastima koje je povijest postavila na samo razmee svojih sudbinski vanih zbivanja te se
ovaj vrlo produktivni autor pokazao
dostojnim zadatka koji mu je povijest nametnula: u svome prekratkom
ivotu pisao je mnogo, bez daha,
oplemenjen sintezom orijentalne i
zapadnjake kulture u vlastitome ali
i etnikome kulturalnom identitetu.
Stoga su, pored niza tekstova, odravani okrugli stolovi o njegovom
511
djelu, a godine 1999. objavljena su i

njegova Izabrana djela u est tomova
(Ogledalo, Sarajevo, 1999, priredili:
Esad Durakovi i Enes Kari).
Uprkos svemu navedenom, Handiev prvi rad, koji je ostao u rukopisu sve do pred kraj 2010. godine,
bio je samo registriran u Bibliografiji njegovih radova, pod naslovom
Rila Mir, pa je predstavljan kao
Putopis u Egipat. Sticajem neobinih
okolnosti, ova bibliografska jedinica
zapela je za oko iskusnog historiara
i univerzitetskog profesora u Jordanu, Muhammada M. al-Arnauta, koji
je uspio doi do Handieva rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
i time, zapravo, poinje ivot djela
nakon preduga tavorenja u jednom
jedinom, u autografskom primjerku
u GHB. Al-Arnaut, naalost, nije poznat naoj iroj javnosti, a znatnim
dijelom ni strunoj javnosti, iako on
decenijama ve, budnim okom historiara, prati zbivanja na Balkanu pa
i u Bosni i Hercegovini, a valja spomenuti da je da je samo u vezi sa Bosnom i Hercegovinom do sada objavio pet knjiga, desetak drugih naunih radova i desetine prikaza knjiga
objavljenih u Bosni i Hercegovini. I
ovo djelo nosi al-Arnautovu posvetu:
Cijenjenim kolegama na Odsjeku za
orijentalistiku Univerziteta u Sarajevu, povodom 60. godinjice osnivanja Odsjeka.
S velikim entuzijazmom i umijeem, al-Arnaut je pristupio redigiranju Handieva rukopisa, pripremajui ga za objavljivanje na arapskom
jeziku. Na redakciji rukopisa angairao je i Amna Jsufa Àwdu, profesora arapskog jezika i knjievnosti
na Univerzitetu l al-Bayt u Jordanu,
512
Ocjene i prikazi
koji je preuzeo odgovornost za redakciju autografa u domenu jezika i

knjievnosti, dok je al-Arnaut brinuo
o njegovom historiarskom aspektu.
Temeljitim uvidom u djelo, redaktori su zakljuili da, zapravo, nije
rije o putopisu ve vie o povijesti
Egipta, i to u skladu s Handievom
recepcijom, te su djelo naslovili Min
abr Mir wa trih. Ovaj filoloki i izdavaki pothvat moemo
smatrati, dakle, vrlo vrijednim doprinosom istraivanju Handieva opusa u njegovom filolokom i openito
kulturolokom aspektu, utoliko prije
to do sada nije publicirano.
U kratkom ali vrlo informativnom
Predgovoru (str. 5-12) al-Arnaut daje
italakoj publici na arapskom jeziku
osnovne informacije o Handievom
ivotu, akcentirajui njegov studij
na al-Azharu i njegovu preporoditeljsku ulogu. Bonjaki poznavaoci
Handieva djela, navodi al-Arnaut,
smatrali su da je prvo djelo koje je
Handi napisao ono pod naslovom
al-awhar al-an..., koje je napisao kada je imao samo 25 godina.
Meutim, ispostavlja se da je prvo
djelo koje je Handi napisao upravo
djelo koje je predmet ovoga prikaza.
Naime, al-Arnaut argumentirano tvrdi da je Handi napisao ovo djelo
kada je imao samo 22 ili 23 godine,
da ga je potom donio u Sarajevo s namjerom da ga tu objavi, ali je rukopis
ostao zaturen u mnotvu Handievih papira sve do 2010. godine
kada je zaslugom al-Arnauta objavljen u Damasku. ini se da je to malo
neobina elipsa: od Bosne, preko
Kaira i Jordana, do Damaska.
U Predgovoru ovome izdanju, alArnaut navodi da je Handiev arap-
ski jezik izuzetno dobar, to bi moglo

biti iznad oekivanja s obzirom na
njegovu mladost, ali i na injenicu da
je tek bio stigao u Kairo. U vezi s autorovom mladou, u vrijeme nastanka ovoga djela, al-Arnaut upozorava,
kao jedan od najistaknutijih arapskih
naunika danas, kako treba imati
razumijevanja za mogue, ili povremeno prenaglaavanje pozitivnog ili
negativnog odnosa prema Egiptu, jer
je autor bio veoma mlad i, takorei,
tek je bio stigao u Egipat.
to se tie strukture knjige, treba
rei da je podijeljena pored Predgovora o kome je bilo rijei na sedam
kratkih poglavlja: 1. Poetski saetak
onoga to je kazano o putovanju (str.
20-32); 2. O vrednotama Egipta (str.
33-54); 3. Spomen na putovanje Abu
Tajjiba al-Mutanabbija u Egipat i
njegov opis morala Egipana (str. 5568); 4. Spomen na osvojenje Egipta
(str. 69-77); 5. Spomen na sjajnu kasidu koja se pripisuje Amr Ibn al-u
a u kojoj se obraa Muwiji Ibn Ab
Sufjnu (str. 78-87); 6. Spomen na
ulazak awhara u Egipat (str. 87-96):
7. Napomene (str. 97-124).
Budui da je Handiev rukopis
bio autorski nedotjeran, nedovren,
prireivai su, odnosno redaktori,
uloili veliki trud u njegovoj pripremi za objavljivanje. Sretna je okolnost da je Handiev rukopis dospio
u ruke dvojice uglednih univerzitetskih profesora koji su mu pristupili
oigledno je ne samo s najveim
strunim kompetencijama ve i sa
dragocjenim naunikim entuzijazmom. Teko je kazati u kojem dijelu
knjige se to najbolje pokazuje, ali u
tom smislu izdvajam, ipak, zavrno
poglavlje, odnosno napomene (al-
Ocjene i prikazi
Hawmi) koje predstavljaju, zapravo, aneks djelu, prebogat kompetentnim tumaenjima povijesnih zbivanja
i linosti, pojmova ili imena iz oblasti
knjievnosti i dr. Bez ovih redaktorskih doprinosa, knjiga bi se znatno
tee itala. Handieva Izabrana djela, objavljena u Sarajevu 1999., tako
su obogaena novim djelom objavljenim u Damasku 2010. godine.
Esad Durakovi
Niqla Ziyda, AL-RAALN ALMUSLIMN WA AL-RUBIYYN

IL AL-ARQ AL-ARAB F ALUR AL-WUS, Al-dr al-arab
li al-mawst, Bayrt 2010, 296 str.
Godine 2010. posthumno je objavljena knjiga al-Raln al-muslimn
wa al-rubiyyn il al-arq alarab f al-ur al-wus (Muslimanski i evropski putnici na arapski
Istok u Srednjem vijeku) poznatog palestinskog historiara Niqle Ziyde
(1907-2006), koji je veliki dio svog
radnog vijeka proveo na Amerikom
univerzitetu u Bejrutu (AUB). Knjiga koja je prole godine objavljena u
Bejrutu predstavlja svojevrsnu sintezu dvosmjernog prouavanja historije
putovanja na arapski Istok u Srednjem
vijeku, budui da se autor zanima
kako za vienja evropskih putnika,
tako i za opservacije slavnih arapskih
autora iz navedenog perioda.
Knjiga se sastoji, pored al-Muqaddime (Uvoda), iz: al-Qism al-awwal
(Prvog dijela) pod naslovom al-Rila
513
wa al-raln f al-ur al-wus

(Putovanje i putnici u Srednjem vijeku) koji sadri osam poglavlja: alRila wa al-ha (Putopis i hodoae), al-u al-masiyyn (Kranski hodoasnici), al-urfiyya
wa al-rilt f al-islm (Geografija i
putovanja u islamu), al-Raln almuslimn (Muslimanski putnici), alRaln al-rubiyyn f zaman alalbiyyn (Evropski putnici u doba
kriara), Adab al-duya (Knjievnost misionarstva), al-Raln f
al-qarn al-rbi aar (Putnici u 14.
stoljeu) te al-Raln f al-qarn almis aar (Putnici u 15. stoljeu).
Al-Qism al-n (Drugi dio) nosi
naslov uwar li al-ayt f al-arq
al-arab muqtabisa min ral alur al-wus (Slike ivota na arapskom Istoku preuzete od putnika u
Srednjem vijeku) te sadri sedam
poglavlja: al-arq al-arab inda alMuqaddas wa Nir usraw (Arapski Istok kod al-Muqaddasja i Nir
usrawa), al-arq al-arab f al-qarn
al-n aar (Arapski Istok u 12. stoljeu), al-Awl al-itimiyya f alarq al-arab f al-qarn al-n aar
(Drutvene prilike na arapskom Istoku u 12. stoljeu), al-arq al-arab f
al-qarn al-li aar (Arapski Istok u
13. stoljeu), al-arq al-arab f alqarn al-rbi aar (Arapski Istok u
14. stoljeu), al-arq al-arab f alqarn al-mis aar (Arapski Istok u
15. stoljeu) te, naposljetku, poglavlje
al-Raln f al-ur al-wus (Putnici u Srednjem vijeku). Knjiga, pored
navedenog, sadri i Indeks imena te
literaturu i izvore.
Djelo historiara Niqle Ziyde
prvenstveno donosi uvid u historijski, drutveni i kulturni kontekst
514
Ocjene i prikazi
arapskog Istoka u Srednjem vijeku,

te posebno obrazlae fenomen osvajanja koja su u to doba bila razliito
motivirana (vjerskim, vojnim, ekonomskim razlozima). Posebna panja se poklanja razmatranju krstakih ratova, koje autor smatra prvim
kolonijalistikim poduhvatima (str.
11), te utjecaju kojeg su oni imali na
potonje migracije na Bliskom Istoku.
Pokretljivost i protok putnika, roba,
vrijednosti, te posebno ideja, bili
su olakani u periodima povoljnih
politikih i vojnih prilika na Bliskom
Istoku. Prohodnost puteva je takoer
utjecala na mobilnost, te autor posveuje izuzetnu panju rutama kojima su
kroili tadanji trgovci, hodoasnici
(kako kranski, tako i muslimanski),
istraivai, izaslanici, misionari, pustolovi, lutalice i svi oni koje je sudbina namjerila na taj dio svijeta.
Autor ove iznimno vrijedne studije donosi i razmatranja o razliitim
vrstama putnika. Putopisi koje su oni
ostavili za sobom svjedoe, izmeu
ostalog, i o kreiranju autoimagea i
potrebi za samoafirmacijom, ponekad
mnogo vie nego o samom predmetu kojim se putopisci u svom zapisu
bave. Iz tog razloga nije teko zapaziti
snanu vezu izmeu knjievnosti misionarstva i putopisa iz ovog perioda:
i jedan i drugi anr svjedoe o postojanju Drugog, prema kojem se nastoji
uspostaviti odreeni odnos (koji esto
prerasta u odnos superiornog i inferiornog). Knjiga Niqle Ziyde ipak
prevashodno istrauje svijet koji se
odraavao u oima hodoasnika, te
traga za sklapanjem mozaika slike
arapskog Istoka od 12. do 15. stoljea.
Knjiga se opseno bavi pitanjima
popularne hodoasnike geografije u
Srednjem vijeku. U tom pogledu istie se znaaj Palestine i mjesta svete

topografije kranstva i islama. Autor
se detaljno bavi fenomenom hodoaa na ovim prostorima, te ukazuje
na znaaj pria/pripovijesti i naracije
openito u modeliranju hodoasnikih oekivanja.
Niqla Ziyda se osvre i na pitanje motivacije putnika. U tom kontekstu, pored ve spomenutih kategorija putnika (hodoasnika, trgovaca,
istraivaa, izaslanika), autor navodi i
pojavu uhoda preobuenih u neku od
prepoznatljivih vrsta putnika, kao i prevarante. Kao pogodnu ilustraciju autor
navodi primjer krijumarenja srebra,
kojeg su jeruzalemski hodoasnici
stavili ispod svinjskog mesa, znajui
da muslimanske vlasti nee pregledati
bisage kranskih hodoasnika zbog
pomenute namirnice (str. 53).
Knjiga obilato koristi putopisne iz
vore Nir usrawa, Al-Muqaddasj,
bn ubayra, Ibn Bae, ali takoer
i Felixa Fabrija, Marka Pola, pa ak i
Johna Mandevilla, prozvanog najveim lacem svih vremena zbog njegovih opisa predjela, koji granie sa
fantastinim. Niqla Ziyda se paljivo odluuje za promatranje dijahronog
razvoja slike i opisa arapskog Istoka,
uz stalno nijansiranje slinosti i razlika
izmeu putopisaca, bez bespotrebnog i
opasnog poopavanja.
Ono to iskrsava prilikom itanja
knjige je slika Istoka kao mjesta religijskih i vjerski orijentiranih pustolovina, mistine i misionarske
skitnje, te sveopeg traganja za duhovnim upotpunjenjem, na nain da
se doima mnogo intenzivnijim i arolikijim od svega to krasi ili naruava
migracije dananjega doba.
Ocjene i prikazi
Posljednja poglavlja knjige al-Ra

ln al-muslimn wa al-rubiyyn
il al-arq al-arab f al-ur alwus daju odlomke iz razliitih putopisa, grupiranih oko tema kao to su:
odnosi izmeu Arapa i krstaa, medicina i nauke u Srednjem vijeku, odnosi
meu lokalnim stanovnitvom, razliiti gradovi arapskog Istoka, porodini
obiaji, zakoni i kole. Na ovaj nain,
autor itaocima omoguava usporedbu
opisa i uvid u razliita promatranja naizgled istih pojava.
Studija al-Raln al-muslimn
wa al-rubiyyn il al-arq al-arab
f al-ur al-wus od velikog je znaaja za sve istraivae historije, kulture
i knjievnosti Bliskog Istoka, upravo
zbog toga to predstavlja i istie putopis, graninu kategoriju knjievnog i
izvanknjievnoga svijeta, koji je, upravo iz tog razloga, nepresuni izvor promatranja svijeta i njegovog odraza.
Denita Kari
Dalya Abudi, MOTHERS AND DAUGHTERS IN ARAB WOMENS LITERATURE: THE FAMILY FRONTIER, Brill (Women and Gender: The
Middle East and the Islamic world),
Leiden 2011, 335 pp.
U Brillovoj ediciji Women and
Gender: the Middle East and the
Islamic world (ene i Gender: Bliski Istok i islamski svijet) nedavno
je objavljena knjiga autorice Dalye
Abudi pod naslovom Mothers and
Daughters in Arab Womens Litera-
515
ture: The Family Frontier (Majke i

kerke u knjievnosti arapskih ena:
porodina granica), a koja se, na to
i sam naslov ukazuje, bavi istraivanjem specifinog odnosa majki i
kerki u savremenoj arapskoj knjievnosti. Lingvistiki kriterij nije
bio primaran prilikom izrade ove
knjige, tako da se autorica bavi kako
arapskim tekstovima, tako i onima
pisanim na francuskom i engleskom
jeziku. Na taj nain Dalya Abudi, izmeu ostalog, nastoji pokazati kako
su kriteriji za odreivanje monolitne
nacionalne knjievnosti dosta porozni, te da opsene studije moderne
arapske knjievnosti moraju ukljuivati i djela koja nastaju na nekom
od drugih jezika sa kojima je arapski
svijet doao u kontakt.
Studija Mothers and Daughters in
Arab Womens Literature: The Family Frontier sadri sedam poglavlja,
uz ostale obavezne dodatke poput zahvale, bibliografije, priloga o dozvoli
koritenja autorskih tekstova, te registra imena i pojmova. Prvo poglavlje
nosi naslov Introduction: Why Mothers and Daughters? (Uvod: Zato
majke i kerke?), a potom slijede
poglavlja The Family: Arab Society in Miniature (Porodica: arapsko
drutvo u malom), Mothers and Daughters in Autobiographical Works
(Majke i kerke u autobiografskim
djelima), Mothers and Daughters in
Fictional Works (Majke i kerke u
djelima fikcije), Portraits of Surrogate Mother-Daughter Relationships
(Opisi surogatnih majinsko-kerinskih odnosa), Narratives of Alienation and Descent into Madness (Narativi otuenja i zapadanja u ludilo)
te Conclusion: The Arab Family De-
516
Ocjene i prikazi
mystified (Zakljuak: Demistificirana

arapska porodica).
U svojoj studiji Dalya Abudi se bavi
sa prikazivanjem odnosa majka kerka u nekoliko reprezentativnih romana
i autobiografija, kao to su Rila aba
rila abaliyya Fadwe qn, Dreams
of Trespass Fatime Mernissi, Al-Bb almaft Lafe al-Zayyt, Lna, lawa
fat dimaqiyya Samar Ar, abbt
al-naftaln liye Mamd, Misk alazl ann al-ay, te Al-ib Mrl
al-aw i Le Sommeil dlivr Andre
Chedid. Izbor autobiografskih djela
u ovoj studiji posebno je zanimljiv,
jer ukazuje na injenicu da je autorica nastojala prodrijeti u nefikcijsku
stvarnost enskih odnosa u arapskom
svijetu. Ovo je jedan od razloga zato
knjiga Mothers and Daughters in Arab
Womens Literature: The Family Frontier predstavlja ne samo knjievnokritiku, ve i socioloku studiju. Ovaj cilj
je jasno iskazan ve u samom Uvodu,
gdje autorica nastoji dovesti u blisku
vezu opise enskih odnosa u knjievnim djelima sa percipiranim stanjem i
poloajem ena na Bliskom Istoku.
U tom kontekstu Dalya Abudi
koristi odnos izmeu majke i kerke
kao pokazatelj unutarnje strukture
arapske porodice. Umjesto idealiziranog predstavljanja majinskog
i kerinskog odnosa, arapske spisateljice ija djela Abudijeva prikazuje imaju ambivalentan stav prema
ovoj primarnoj ljudskoj vezi. esto
ponovljenu reenicu Sve ene su
kerke, a veina ena e biti majke
autorica koristi kao polaznu osnovu
za svoju raspravu o jednom od krucijalnih porodinih odnosa, te nadalje
nastoji dokazati kako su stereotipni
obrasci ponaanja majki doveli do re-
produciranja patrijarhalne i krute porodine hijerarhije koja je dugotrajno

pogubna za razvoj individue (Dalya
Abudi se takoer hvata u kotac s
odnosom individue prema kolektivu u modernom arapskom drutvu).
Svoje hipoteze Abudi demonstrira na
navedenom korpusu tekstova u kojima nastoji prikazati sve posljedice
disfunkcionalnih porodinih odnosa
nastalih rodnom nejednakou i strogom segregacijom polova.
Ipak, postoji dosta zamjerki koje
bi se mogle uputiti autorici ove vrijedne studije. Prije svega, korpus je
biran tako da se porodini odnosi
oslikani u njemu uglavnom prilagoavaju dihotomiji agresivni otac
pasivna majka, konzervativna majka
buntovna kerka, sin miljenik suvina kerka. Ne poriui objektivno
loe stanje enske populacije u arapskom svijetu i itavom svijetu openito, studija Dalye Abudi prijeti da
bude isuvie generalizirajua i populistika, bez ponuenih alternativnih
i snanih tekstova koji bi svjedoili
preokretanju pomenute dihotomije.
Takoer, zabrinjavajua je autoriina tendencija da tribalne i lokalne
obiaje pripisuje islamskoj religiji i
kulturi. To je posebno izraeno u razmatranju enske genitalne mutilacije i
ugovorenih brakova, gdje autorica ne
istie dovoljno jasno ili skoro nikako
razliku izmeu plemenskih obiaja i
tradicionalne islamske prakse. Nepostojanje nuno potrebne kritike distance i naune objektivnosti, uz osjeaj
kulturoloke specifinosti, ozbiljan su
nedostatak ovoj studiji koja je pred sobom imala veoma ambiciozan cilj.
Naposljetku, treba istai da je i
ova studija pokazatelj stalnog zani-
Ocjene i prikazi
manja za naizgled hermetinu instituciju arapske porodice. Ova knjiga

svakako potie na ideju i neku buduu realizaciju promatranja arapske
porodice i odnosa u njoj u periodu
s kraja 20. i poetka 21. stoljea (a
posebno nakon 11.9.2001.) sa sociolokog, knjievnokritikog ili pak
antropolokog gledita.
Denita Kari
Boidar Jezernik (ur.), IMAGINARNI TURIN, preveli s engleskog

Alen Bei i Igor Cvijanovi, Biblioteka XX vek, Beograd 2010, 315 str.
Svijet danas sve vie nalikuje legendi o Babilonu prije nastanka razliitih jezika i prije rascjepa koji je
usljed toga nastao. Prostor je manji
nego ikada prije, a prostranstva koja
su se inila nepremostiva danas su
blia nego ikada ranije. Pa ipak, napredak koji je ovjeanstvo doivjelo
u pogledu tehnike nije popraen i dovoljnim etikim pregnuima koja e
pribliiti ljude onako kako se danas
pribliavaju udaljeni prostori.
Odnos prema Drugom, stoga,
predstavlja jedno od kljunih pitanja
savremenih drutvenih, kulturnih, religijskih, ali i politikih razmatranja.
Upravo ovu temu otvara monografija
Imaginarni Turin, koja je, po rijeima profesora Boidara Jezernika
nastala na osnovu naunih susreta slovenakih i turskih naunika te
se bavi vanim pitanjem Turina
kao znaajnog evropskog Drugog,
517
koje je nastajalo poslednjih pet stotina godina i jo se i dan-danas javlja u procesu pregovaranja izmeu
Evropske unije i Republike Turske
o turskom ulanjenju u EU. (str. 6)
Boidar Jezernik, redovni profesor
kulturne antropologije na Univerzitetu u Ljubljani (poznat kao autor
djela Divlja Evropa, koje u skraenom bosanskom izdanju nosi naslov Zemlja u kojoj je sve naopako),
urednik je ovog zbornika etrnaest
radova turskih, srbijanskih, poljskih
i slovenakih autora, te autor Uvoda
koji nosi podnaslov Stereotipizacija
Turina.
Monografija obuhvata sljedee radove: O simbolikom drugojaenju.
Turin kao pretee Drugo Rajko
Muri); Stvaranje predstave o Turinu na Sredozemlju u esnaestom
stoleu. Samo refleksija spram antipropagande (Ozlem Kumrular); Ko
su Panurgijevi Turci? (Miha Pintari); Predstave Turina u nemakim medijima od ranog modernog
doba do prosvetiteljstva (Nedret Kuran-Buroglu); Valvazorov nasledni
neprijatelj (Peter Simoni); Od Bajronovog aura do Jezernikove Divlje Evrope. Teorija ili istorija? (ale
Parla; Prvi slovenaki pesnik u damiji: Orijentalizam u putopisima
jednog pesnika s periferije Carstva
(Bojan Baskar); S Turinom imamo
stari dug i bolje da ga namirimo:
Osmanlijski upadi kroz diskurzivnu optiku slovenake istoriografije i
knjievnosti i njihova primenljivost u
XXI veku (Alenka Bartulovi), Drugi
u ranim turskim romanima (Nazan
Aksoj); Dragi komija, taj opaki
ubica: Slika Turina u poljskom
jeziku i knjievnosti (Aleksandra
518
Ocjene i prikazi
Njeviara); Muzika Osmanlija viena

zapadnjakim oima (Bulent Aksoj);
Alaturka-Alafranga kontinuum na
Balkanu: Etnomuzikoloke perspektive (Svanibor Petan), Doba obezbeivanja: Osporavanje multikulturalistike i republikanske politike
integracije (Ajhan Kaja); Percepcija
Osmanskog carstva u Srbiji (Marko
uica). Knjiga sadri Indeks imena i
dodatak o autorima.
Sam naslov monografije Imaginarni Turin sugestivan je i podsjea
na kapitalno djelo bugarske historiarke Marije Todorove pod naslovom
Imaginarni Balkan (takoer objavljeno u Biblioteci XX vek, 1999. i
2006.). Dok Todorova u svome djelu
razgraniava odnos prema Orijentu i prema Balkanu (konstruiranje
Orijenta i Balkana), autori zbornika
Imaginarni Turin donose nove poglede na konstruiranje antemurala
christianitatisa ili kranskog predzia/branika. Ovu metaforu branika
naspram nadirueg Turina Andre
Gingri (kojeg s pravom citira vie
autora ovog zbornika) koristi u proirenju Saidove podjele orijentalizama,
te stvara pojam pograninog orijentalizma, a koji je iznimno vaan za
analizu historijskih i knjievnih djela
nastajalih tokom dueg vremenskog
perioda obiljeenog tenzijama, ratovima, ali i dobrosusjedskim odnosima evropskih sila i Osmanskog carstva. Ova vrsta orijentalizma odnosi
se na zemlje koje su bile u kontaktu
sa, uvjetno reeno, muslimanskim
svijetom, putem vojnih susreta i sukoba, a ne kao posljedica zapadnog
kolonijalnog projekta. Pogranini
orijentalizam objanjava brojne pojave u zemljama koje se stereotipno
smatraju braniem kranstva, poput viktimizma, samookcidentalizacije, animalizacije Turina, a koje,

opet, utjeu na stvaranje politike i
drutvene klime u balkanskom regionu i danas.
U tom pogledu posebno se istiu
dva rada u monografiji: S Turinom
imamo stari dug i bolje da ga namirimo: Osmanlijski upadi kroz diskurzivnu optiku slovenake istoriografije
i knjievnosti i njihova primenljivost
u XXI veku autorice Alenke Bartulovi, te rad Marka uice Percepcija
Osmanskog carstva u Srbiji. Autorica
prvog rada na izvanredno vjet nain
izvodi paralele izmeu odnosa prema
Turinu prisutnog u slovenakim
historiografskim i knjievnim pripovijestima o turskim upadima te
dananjeg medijskog odnosa prema
etniki bliskim susjedima druge vjeroispovijesti, kojima se negira pravo
na izgradnju damije u Ljubljani, a
na osnovu duboko ukorijenjenih predrasuda, stereotipa i strahova. Autoriin tekst je odlian primjer kako se
izuavanju povijesti i batine mora
prilaziti s kritikim otklonom, te, to
je jo znaajnije, kako se to istraivanje u povijesne neizvjesnosti i tmine
mora povezivati sa savremenom politikom i drutvenom situacijom.
Mitovima i selektivnim projiciranjima u prolost bavi se u svome radu
Marko uica. Ovaj autor primjeuje
nepodesnost nekih srbijanskih udbenika za historiju, u kojima se historija prikazuje jednostrano, uz brojne
binarne opozicije, te proizvoljno. Autor svakako ne zagovara idealizaciju
Turina, to bi bila obrnuta medalja
pograninog orijentalizma, ve ukazuje na nasunu potrebu objektivnog
Ocjene i prikazi
i odgovarajueg predstavljanja historijskih dogaaja, procesa i fenomena.

Monografija Imaginarni Turin
sadri i poglede s druge strane,
kakav je tekst Nazan Aksoj Drugi u
ranim turskim romanima, kao i ukazivanja na podsticanje stereotipa o
Turinu od samih Osmanlija. Svaki
tekst u zborniku istie potrebu samokritinosti i ukazivanja na kontinuitete u razvoju drutvenog, kulturnog i
politikog miljenja na Balkanu.
Naposljetku, treba primijetiti kako
su zbornici i radovi koji govore o imaginiranju Drugog, i drugojaenju
openito, izrazito potrebni i bosanskohercegovakoj kulturnoj javnosti.
U tom kontekstu bilo bi zanimljivo
analizirati promjenu i proirenje pojma pogranini orijentalizam u historijskom, drutvenom i kulturnom
kontekstu Bosne i Hercegovine. Djelo Imaginarni Turin u tom pogledu
predstavlja intelektualni putokaz.
Denita Kari
Muammad al-Arn, AL-WAQF

F AL-LAM AL-ISLM M
BAYN AL-M WA AL-IR,
adwal, Bayrt 2011, 295. str.
Urbani razvoj i uvjeti ivota u urbanim sredinama su vani, ako ne i
najvaniji, pokazatelji ukupnog stanja jednog organiziranog drutva,
odnosno drave. U vrijeme kada je
Osmanska drava irila svoje granice
i bila u usponu, mnogo panje poklanjano je razvoju zateenih ali i osni-
519
vanju novih urbanih sredina. Rjeavanje sloene problematike kakva je

urbanizacija drava je u velikoj mjeri
prepustila privatnoj inicijativi, koja
je uglavnom manifestirana u instituciji vakufa. Vakuf je imao viestruku
ulogu u rjeavanju vitalnih drutvenih pitanja iz oblasti humanitarne,
kulturno-prosvjetne i ekonomske
sfere. Meutim, raspadom Osmanskog carstva te nastajanjem, izmeu
ostalih, i arapskih nacionalnih drava, institucija vakufa postepeno gubi
na svojoj vanosti jer kljunu ulogu u
svim drutvenim sferama ivota preuzima drava. Posljednjih desetljea
prolog stoljea dolo je do primjetnog raslojavanja drutva, a dravne
institucije nisu bile u stanju adekvatno udovoljiti socijalnim potrebama
ugroenih kategorija koje su postajale sve brojnije. S obzirom na takvo
stanje, razliiti krugovi meu kojima i akademski inicirali su brojne
aktivnosti u vidu javnih rasprava i
naunih skupova o temi revitalizacije
vakufa.
Knjiga al-Waqf f al-lam al-islm
m bayn al-m wa al-ir autora
Muammada al-Arna moe posluiti kao reprezentativni primjer
muslimanskog naunika koji je svojim intelektualnim pregnuem nastojao dati doprinos u plemenite svrhe.
Njegova knjiga je sainjena od vie
studija i lanaka napisanih o temi vakufa koji su nastali u proteklih dvadesetak godina. Prema svome sadraju,
knjiga predstavlja svojevrsnu retrospektivu Arnovog sagledavanja
pitanja vakufa, a njegov nauni fokus
usmjeren je na tri osnovna aspekta:
vrijeme, prostor i funkcionalnost vakufa. Autor je svoje djelo posvetio
520
Ocjene i prikazi
nekadanjem kolegi sa Pritinskog

univerziteta rahmetli Hasanu Kaleiju, angairanom naunom radniku
za kojeg kae da mu je otvorio vrata
svijeta vakufa. Osim posvete i kratkog uvoda, knjiga sadri pet tematskih cjelina.
Prvo poglavlje al-Taawwurt aladda f al-waqf (13-70) sastoji se
od tri lanka koji se bave pojavom
novanih vakufa na Balkanu, gradu
Jerusalemu, te historijom javnih kuhinja (imareta). Koristei relevantnu
literaturu i arhivsku grau (uglavnom
sidile i vakufname), autor je prvo
pojasnio historijski kontekst i sve
vane injenice u vezi sa raspravama voenim o temi erijatskog ozakonjenja novanih vakufa. U dijelu
u kojem se bavi pitanjem novanih
vakufa na Balkanu autor je izvrio
kategorizaciju vakufa podijelivi ih
na male, srednje i velike novane vakufe, te na osnovu uvida u vakufname zakljuio da se godinja dobit
kretala izmeu 10 i 15%, ovisno o
propozicijama predvienim vakufnamom. Ostvarena dobit koritena je
u svrhu finansijskog potpomaganja
rada drugih vakufskih institucija. Na
osnovu toga, autor izvodi zakljuak
da je lokalna zajednica od novanih
vakufa imala dvostruku korist. S jedne strane, omoguen je pristup relativno povoljnim kreditima za lokalne
trgovce i zanatlije u svrhu pospjeenja poslovanja, a s druge strane,
steena dobit ulagana je u vakufske
institucije koje su davale besplatne
usluge kolovanja, dijeljenja hrane i
druge vidove pomoi lokalnom stanovnitvu. Na kraju tog lanka autor
donosi listu najznaajnijih novanih
vakufa prema hronologiji nastajanja.
U lanku koji tretira pitanje novanih

vakufa na prostoru Sirije i Palestine,
Arn kae da je takva vrsta vakufa najrairenija na podruju Jerusalema i navodi podatak da je dosad
pronaeno 65 vakufnama iz prva dva
stoljea osmanske vladavine, koje se
odnose na grad Jerusalem. Od tog
broja gotovo polovina se odnosi na
novane vakufe, to predstavlja najveu koncentraciju ove vrste vakufa
u odnosu na sva mjesta u arapskim
provincijama Osmanskog carstva.
Kao razloge za to autor navodi nekoliko vanih injenica. Prije svega, dolaskom Osmanlija i njihovim
definitivnim uvrivanjem vlasti
(nakon guenja pobune anberd
al-azaliya 1520.) uslijedio je period stabilnosti, a u vrijeme vladavine
sultana Sulejmana (1520 -1566.) uloeno je mnogo materijalnih sredstava u obnovu postojee, te izgradnju
nove gradske infrastrukture (citadela, gradske zidine, Kupola na stijeni,
gradski vodovod). Otvaranje velikih
javnih radova dovelo je do znaajnog priliva nove radne snage, to je
rezultiralo poveanjem broja stanovnika grada. Pozivajui se na literaturu, autor navodi da su u Jerusalemu
1525. godine registrirana 934 domainstva, a trideset godina kasnije
ak 2433. Osim toga, Jerusalem je
odreen za sredite sandaka te su
u njemu osmanski inovnici, koji
su dolazili iz unutranjosti Carstva,
osnivali svoje vakufe, meu kojima i
novane. Prvi poznati novani vakuf
osnovao je sandakbeg Jerusalema
Feruh-beg 1556. godine. Poglavlje se
zavrava kraom studijom o historiji
javnih kuhinja u islamskom svijetu, s
posebnim osvrtom na rad tih huma-
Ocjene i prikazi
nitarnih institucija u doba Osmanlija. Arn sa aljenjem konstatira

da je ta drutveno korisna institucija, koja je trajala stotinama godina
irom islamskog svijeta, u stoljeu
iza nas gotovo ugaena, iako u veini savremenih muslimanskih drava
postoje velike potrebe za njihovim
postojanjem.
Drugo poglavlje Dawr al-waqf
f al-taawwur al-umrn (71-116)
sastoji se iz dva rada koji prouavaju temu o ulozi vakufa u civilizacijskom razvoju. U prvom lanku, koji
je znatno opirniji, autor usporeuje
nastanak i razvoj pojedinih naselja na Balkanu i na podruju Sirije.
Arn je ustanovio da su znaajne vakufe, koji su bili jezgra budueg naselja ili grada, podizale visokorangirane linosti u Osmanskom
carstvu, ime su postizani viestruki
ciljevi: Boije zadovoljstvo, sultanova naklonost i simpatije lokalnog
stanovnitva. Kao reprezentativan
primjer svega navedenog, autor navodi primjer nekadanjeg velikog
vezira Koda Sinan-pae (u. 1596.),
koji je tu visoku funkciju vrio ak
pet puta. Nakon to je iznio najvanije detalje iz vrlo zanimljive biografije
ove utjecajne linosti sa osmanskog
dvora, autor se osvrnuo i na njegove
mnogobrojne zadubine. Posebno se
zadrao na njegovim zadubinama u
mjestu Kaanik (na jugu Kosova) i
mjestu al-Quayfa (u Siriji). U izdvojenom primjeru Koda Sinan-pae i
njegovih vakufa na Balkanu i Siriji, autor je veoma vjeto obrazloio
svoje tvrdnje iznesene u uvodnom
dijelu: a) vakufi su u znaajnoj mjeri
doprinijeli razvoju urbanih sredina;
b) podizani su cijeli kompleksi zgra-
521
da sa razliitim sadrajima, u svrhu

zadovoljavanja potreba tadanjih stanovnika; c) vakufi su podizani planski, na mjestima gdje je to bilo potrebno dravi.
Drugo poglavlje autor zakljuuje
konstatacijom da vakufi nisu imali
identinu sudbinu jer su neki od njih
s vremenom stradali, oko drugih su
se formirala manja naselja, dok je
oko treih vakufa nastao veliki grad.
O jednoj tako svijetloj i uspjenoj
historiji vakufa, koji je bio jezgro za
formiranje veeg grada, autor govori
u lanku koji slijedi, a odnosi se na
Isa-begov vakuf u Sarajevu.
Tree poglavlje s naslovom Dawr
al-waqf f al-mal al-iqtid (117148) sastoji iz dva lanka. U njima
autor sagledava doprinos vakufa
u ekonomskom razvoju zajednice.
U prvom radu Arn pie o nizu
objekata razliite namjene koje je u
vrijeme svog namjesnikovanja (poetak druge polovine XVI stoljea)
uvakufio tadanji beglerbeg Halepa
Daknzde Mehmed-paa. Jedan
od etiri velika vakufska kompleksa koje su podigli visoki osmanski
zvaninici u tom gradu jeste i njegov
vakuf. Cijeli kompleks je poznat kao
diliyya i sastojao se od damije,
turbeta, hanova, duana, bezistana i
magazina za trgovaku robu. Uvakufljavanje tvz. profitabilnih objekata
poput hanova i duana, ija je dobit
sluila za potpomaganje rada damija i ostalih vjerskih objekata, rezultiralo je time da se Halep, od jednog
pograninog mjesta u doba Mameluka, u drugoj polovini XVI stoljea razvije u regionalni centar za meunarodnu trgovinu. Ve krajem XVI stoljea Halep postaje najvei trgovaki
522
Ocjene i prikazi
centar, vei ak i od dotada mnogo

poznatijeg Damaska. Halep je postao stjecite zapadnih trgovaca koji
su bili u potrazi za profitabilnom robom, uglavnom svilom, i trgovaca iz
Perzije koji su nudili visokokvalitetnu svilu. Autor zakljuuje da unosna
trgovina nije iskljuivo doprinijela
odrivosti vakufa nego je pomogla
i ekonomski procvat cijelog grada.
Tema drugog rada odnosi se na savremene oblike ekonomskog poslovanja vakufa u primjerima iz Haemitske Kraljevine Jordan. U ovom
lanku Arn se bavi projektima
ulaganja finansijskih sredstava u vidu
vakufa, s ciljem unapreenja visokog
kolstva. Autor u nastavku navodi da
je u periodu izmeu 2003. i 2005.
uloeno priblino est miliona dolara
u 13 razliitih programskih sadraja.
Vakuf je odigrao znaajnu ulogu
u irenju prosvjete i unapreenju kulturnih prilika u drutvu, te je tom segmentu vakufa Arn posvetio etvrto poglavlje s naslovom Dawr alwaqf f al-talm wa al-taqfa (149204). Poglavlje se sastoji iz etiri
lanka, od kojih se prva dva osvru na
nae prostore. U prvom lanku autor
pie o Gazi Husrev-begu i njegovom
vakufu u Sarajevu, s posebnim osvrtom na osnivanje medrese i biblioteke
kao znaajnih kulturno-obrazovnih
institucija. U drugom lanku je predstavljena mostarska katedra uvene
Mesnevije Delaluddina Rumija koju
je osnovao Dervi-paa Bajezidagi
u XVI stoljeu. Prema odredbama
vakufname, predava Mesnevije je
trebalo da odrava predavanja etiri
puta sedmino, na etiri razliite lokacije u gradu Mostaru, kako bi Rumijevi univerzalni savjeti i poruke
bili dostupni irem krugu ljudi. Trei

lanak posveen je problematici vakufa u savremenom dobu. U njemu
autor govori o osnivanju novih katedri na Jordanskom univerzitetu, koje
su nastale kao rezultat vakufa znaajnih ljudi iz poslovnog svijeta. U konkretnom sluaju, Arn se osvre
na dva takva uspjena projekta. Prvi
je osnivanje katedre Samr am za
izuavanje islamske numizmatike na
Filozofskom fakultetu univerziteta
al-Yarmk u Jordanu 1985. godine.
Autor navodi da je taj projekt prevaziao zacrtane ciljeve, te da je doprinio irenju interesa za izuavanje
i istraivanje islamske numizmatike.
Kao rezultat toga osnovan je i postdiplomski studij, koji je ujedno i jedini
te vrste na bliskoistonim prostorima. Drugi primjer je osnivanje katedre za islamsku ekonomiju, koju je
osnovao al-ay li Kmil na univerzitetu al-Yarmk 1990. godine. U
periodu koji je slijedio ta katedra je,
usprkos svim tekoama, prerasla u
odsjek na kojem studenti mogu stjecati znanje na sva tri kolska ciklusa.
U posljednjem radu ovog poglavlja
autor pie uopeno o ulozi vakufa u
razvoju kulture u islamskom svijetu,
pri tom navodei primjere iz blie i
dalje prolosti. U zakljunim rijeima autor ukazuje na novane vakufe kao alternativno rjeenje kojim
bi se omoguili pogodniji uvjeti za
kolovanje siromanijeg dijela stanovnitva, te predlae da se putem
ove vrste vakufa osiguraju uenike
stipendije, besplatni udbenici, struna literatura, kao i besplatni kursevi
informatike.
U zavrnom poglavlju Kutub alwaqf ka madar li al-trh al-maall
Ocjene i prikazi
(205-295) Arn u tri studije analizira vakufname i druge historijske

izvore o vakufima. Takvim pristupom, na praktian nain ukazao je na
mogunost prikupljanja informacija
korisnih u rekonstrukciji odreenih
pitanja iz lokalne historije. U prvoj
studiji autor se bavi velikim vakufom koji je iza sebe ostavio beglerbeg Damaska Ahmed emsi-paa (u.
1580). Kritiki se osvre na pisanje
pojedinih arapskih historiara koji su
se bavili historijom Damaska u XVI
stoljeu, a njegova osnovna zamjerka je da su o Ahmed emsi-pai i
njegovom vakufu u Damasku pisali
uopeno, na momente ak i opreno.
Kao jedini svijetli primjer historiara koji je poklonio dovoljno panje
i posvetio vie prostora ovoj temi,
Arn navodi francuskog historiara Jean-Paul Pascuala i njegovo
djelo Damas la fin du XVIe sicle
daprs trois actes de waqf ottomans.
U nastavku studije autor analizira
sadraj vakufname Ahmed emsipae iz 1574. godine, iju je kopiju
pronaao u Centru za dokumente i
rukopisnu grau pri Jordanskom univerzitetu, a original iste uva se u Pariskoj biblioteci. Inae, ova vakufnama predstavlja dodatak vakufnami
Ahmed emsi-pae i odnosi se na
uvakufljenje kompleksa trgovki (Sq
al-sbhiyya al-awrm) u Damasku.
U drugoj studiji Arn, na osnovu
analize sadraja sidila erijatskog
suda u Damasku, nastoji razaznati stanje u poljoprivredi Damaska i
okoline u vrijeme Osmanske drave.
Autor se koncentrirao na ubiciranje
mjesta koja se spominju u dokumentima, zatim rekonstrukciju karte irigacijskog sistema, te prepoznavanje
523
poljoprivrednih kultura koje su se

uzgajale. Osim toga, autor razmatra
naine i uvjete pod kojim su se izdavale u zakup obradive povrine u posjedu vakufa. U radu kojim zavrava
knjiga, autor analizira tekst dosad neobjavljene vakufname Daknzde
Mehmed-pae iz 1553. godine, koju
je pronaao u jednoj privatnoj biblioteci u Halepu. Vakufnama je znaajna
jer sadri nove podatke o turbetu (podigao ga je svojoj majci koja je umrla
u Halepu na povratku sa hada 1552.
godine) i ostalim objektima koje je
tom prilikom uvakufio Daknzde
Mehmed-paa.
Sumirajui ukupan sadraj Ar
nove knjige potrebno je istai
da ovaj autorov rad karakterizira
analitiki pristup podacima arhivske grae, sposobnost vremenske i
prostorne kontekstualizacije rezultata, kritiko iitavanje strune literature i nauna argumentacija vlastitih stavova, ukoliko se razlikuju
od dotadanjih. Konane rezultate
istraivakog rada autor je ponudio
na jednostavan i prijemiv nain,
tako da je sadraj zanimljiv ne samo
strunoj nego i iroj italakoj publici. Premda je knjiga napisana za
arapsko govorno podruje, ona i za
nas ima znaajnu vrijednost jer je
Arn u svoja istraivanja ukljuio i rezultate ovdanjih osmanista,
te ih na taj nain dostojno predstavio
arapskoj strunoj i naunoj javnosti,
a upoznao je itaoce i sa znaajnim
bosanskohercegovakim vakufima,
njihovim osnivaima i historijskim
prilikama u kojima su ti vakufi
nastajali.
Muamer Hodi
524
Ocjene i prikazi
Behija Zlatar, GAZI HUSREV-BEG,

Posebna izdanja XXXII, Orijentalni
institut, Sarajevo 2010, 236 str.
U ediciji Posebna izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu nedavno je
objavljena monografija Gazi Husrevbeg, autorice Behije Zlatar. Iako Gazi
Husrev-beg spada meu najistaknutije
linosti iz prolosti Bosne XVI stoljea, njegovom ivotu do sada su bile
posveene etiri manje monografije i
jedna spomenica. Premda o Gazi Husrev-begovom bogatom vakufu postoji brojna literatura, ova knjiga je bazirana na manje koritenim izvornim
dokumentima kako osmanske tako i
zapadne provenijencije.
Knjiga zapoinje poglavljem Gazi
Husrev-beg (Od Sereza do Sarajeva)
(11-66), u kojem se upoznajemo s
osnovnim podacima o interesantnom
porijeklu ove znamenite linosti. Gazi
Husrev-beg, unuk sultana Bajezida
II, roen je 1480. godine u Serezu,
u dananjoj Grkoj. Njegova majka
Selduka bila je ki sultana Bajezida
II. Njegov otac, Ferhad-beg, roen
je u Hercegovini i bio je oito ovjek
visokog roda kad je za enu mogao
dobiti sultaniju (12). Pored toga, u
ovom poglavlju predstavljeni su Gazi
Husrev-begovi blii i dalji srodnici.
O tome slikovito govori i prikazano porodino stablo, kojim se Gazi
Husrev-beg s majine strane vee sa
znamenitu osmansku lozu, a s oeve
za srednjovjekovnu Bosnu. U tekstu
se hronoloki prati Gazi Husrev-begovo djelovanje na naim podrujima
u vrijeme dok je obavljao funkcije
smederevskog, a potom i bosanskog
sandakbega. Meu najznaajnijim
vojnim akcijama u kojima je Gazi

Husrev-beg odigrao veliku ulogu su:
osvajanje Beograda (1521.), Knina
i Skradina (1522.), uee u velikoj
bitki na Mohau (1526.) i osvajanje
gradova Jajake banovine (1527-28.),
te Klisa (1537.), a brojna osvajanja izvrio je i u Slavoniji.
Drugo poglavlje pod naslovom
Gazi Husrev-begov vakuf (67-118),
prua podatke o ovom vakufu koji se
ve u vrijeme osnivanja izdvajao od
drugih vakufa osnivanih po Bosni,
kako po svom znaaju tako i po bogatstvu i brojnosti objekata. To je jedini
vakuf koji je i pored brojnih stradanja,
kao i nepravilnosti koje su mu injene,
opstao do danas. U periodu osnivanja
Gazi Husrev-begovog vakufa sainjene su tri vakufname, izmeu decembra 1531. i novembra 1537. godine.
Vakufska dobra ovog vakufa nalazila
su se u est podruja Osmanskog carstva: u Serezu, Sarajevu, Tenju, Jajcu
te u Ostrovici i Poegi. I Gazi Husrevbegova supruga, ahdidar, takoer je
sagradila jednu damiju u Sarajevu. U
knjizi su priloeni i faksimili osmanskih i drugih izvornih dokumenata koji
govore o Gazi Husrev-begovom vakufu. Pored toga, navedeni su i slubenici koji su radili u njegovom vakufu,
posebno slubenici u damiji, medresi,
mektebu, hanikahu, imaretu te ostali
slubenici, kao i plae, koje je svaki
od navedenih dobivao za svoju slubu.
U dijelu knjige pod naslovom Gazi
Husrev-begov kompleks graevina
(119-136), upoznajemo se s onim graevinama koje je Gazi Husrev-beg podigao u Sarajevu i koje su dale peat
njegovom razvoju. Na prvom mjestu
se spominje poznata Begova damija,
koja je ve u Gazi Husrev-begovoj
Ocjene i prikazi
vakufnami opisana kao ...izvanredne ljepote, ista, visoka, prekrasna....

Autorica je opisala i ostale graevine
Gazi Husrev-begovog vakufa medresu i biblioteku, hanikah, bezistan
i Talihan, imaret i musafirhanu, hamam, sahat-kulu i muvekkithanu te
hanove i vodovod a isto tako i uvjete
u kojima su egzistirale i odrale se (ili
nestale) do naih dana.
Podaci koje nudi dio Hasovi Gazi
Husrev-bega (137-146) pokazuju na
koji nain je Gazi Husrev-beg stekao
sredstva od kojih je podigao vakuf.
U tom smislu, predoeni su tani
podaci o svoti novca kojom je kao
sandakbeg raspolagao. Na osnovu
podataka u izvornim osmanskim dokumentima, vidimo da je bosanski
sandakbeg Gazi Husrev-beg izmeu 1526-28.godine uivao prihod od
650.000 aki. (138). Takoer, godinji prihodi sa posjeda koji su bili u
okviru njegovog hasa, u to vrijeme
bili su veoma veliki. Stoga je i mogao
upravo tada pokrenuti izgradnju svih
naprijed navedenih zadubina.
Poglavlje Gazi Husrev-begov dvor
i svita (147-160) takoer je jako interesantno. Naime, autorica je, na osnovu izvornih pokazatelja, pokazala koji
su sve slubenici sainjavali pratnju
Gazi Husrev-bega. Navedeni su ili
s njim u vojne pohode, pratili ga na
svim njegovim putovanjima i predstavljali njegovu svitu, odanu grupu
istaknutih linosti, koje su po potrebi
sluili kao komandni kadar i na koje
se on, kao sandakbeg, mogao osloniti. Prema svjedoenju nekih suvremenika, Gazi Husrev-begova pratnja
bila je u lijepim haljinama od zlata,
kadife i svile, u turbanima i zlatnim
arkulama ukraeni i nakieni (158).
525
I sam Gazi Husrev-beg volio se lijepo odjenuti, a iz sadraja dokumenata

moe se vidjeti da je tkanine za svoja
odijela nabavljao u Veneciji, Dubrovniku i drugim zapadnim zemljama.
U zavrnom poglavlju, Sarajevo
u vrijeme Gazi Husrev-bega (161194), prikazana je znaajna uloga
Gazi Husrev-bega u razvoju tadanjeg glavnog grada Bosanskog sandaka, Sarajeva. Izgradnjom brojnih
vakufskih objekata u ovom gradu,
Gazi Husrev beg je zapoeo drugu
etapu u izgradnji ovog grada, nadovezujui se na temelje urbanog
razvoja koje je prije njega postavio
Gazi Isa-beg. Gazi Husrev-beg je jo
tada pokazao da ima i viziju budueg
razvoja grada, ali i humanost te osjeaj za dobrobit drugih. O urbanom,
ali i kulturno-prosvjetnom i ekonomskom razvoju grada u osmanskom
periodu najbolje svjedoe pokazatelji u izvornim dokumentima. Izvori
osmanskog porijekla, naroito ovdje
koriteni katastarski popisni defteri,
svjedoe o razvoju Sarajeva u vrijeme Gazi Husrev-bega. Na osnovu
tih podataka moemo vidjeti broj sarajevskih mahala i stanovnika u njima prije i nakon izgradnje vakufskih
objekata Gazi Husrev-begovog vakufa. U ovom periodu u sastav gradske
teritorije ula su i pojedina naselja u
kojima do tada nije bilo znaajnijih
objekata, ali i neka srednjovjekovna
sela poput Bjelava, agria, Komatina i dr., to svjedoi o intenzitetu
razvoja Sarajeva u doba Gazi Husrev-bega. Osim razvoja stambenih
etvrti mahala, u Sarajevu je u ovo
vrijeme dolo i do razvoja sarajevske
arije u kojoj je podignut veliki broj
privrednih i trgovakih objekata, po-
526
Ocjene i prikazi
put duana, hanova, karavan-saraja,

bezistana, daira i magaza.
Uz Rezime na bosanskom dat je
i Summary na engleskom jeziku, a
snalaenje u knjizi olakavaju indeksi geografskih naziva i linih imena.
Ovom prilikom treba istaknuti da
je knjiga u prvom redu nastala na temelju bogate arhivske grae iz nekoliko arhiva: Tapu ve Kadastro Genel
Mdrl, Vakflar Genel Mdrl
Arivi u Ankari, Babakanlk Osmanl
Arivi i Topkap Saray Mzesi Arivi
u Istanbulu, Dravni Arhiv u Dubrovniku te Gazi Husrev-begova biblioteka, Orijentalni institut, Uprava Gazi
Husrevbegova vakufa i Istorijski arhiv
u Sarajevu. Koristei podatke iz ve
postojee relevantne literature i prevedenih izvora, autorica je upotpunila
dosadanja saznanja o ivotu i djelovanju ove znamenite linosti. Obiman
spisak koritenih primarnih i sekundarnih izvora, kao i literature, potvruje koliko je truda uloeno u pisanje
stranica ove knjige.
Elma Kori
SUMARNI POPIS SANDAKA BOSNA IZ 1468/1469. godine. Deifrirao

i sa osmansko-turskog jezika preveo,
nauno obradio i za tampu priredio
Ahmed S. Alii, Islamski kulturni
centar Mostar, Mostar 2008, 315 str.
Rad na obradi historijskih izvora vrlo je teak i odgovoran posao.
Vjerovatno zbog toga nije mnogo ni
popularan meu istraivaima: nai-
me, osim poznavanja razliitih historiografskih aspekata odreenog problema, on zahtijeva dobro poznavanje jezika na kojem je izvor uraen.
Poseban problem ine dokumenti
Osmanskog Carstva, pisani osmanskim jezikom, to pored turskoga,
zahtijeva jo i poznavanje arapskog i
perzijskog jezika. U okviru svih ovih
dokumenata znaajnu grupu ine
osmanski katastarski defteri, popisi
poreskih obveznika svih kategorija,
koji se donose u opirnim katastarskim defterima, te popisi posjednika
zemlje i njihovih prihoda, koji predstavljaju zapravo plau za njihovu
slubu dravi, bilo da je vojna, vjerska i ostale slube. Ovi drugi se nalaze popisani u sumarnim katastarskim
popisima. Bez obzira na to to osnovni korpus deftera sainjavaju vlastita
imena, imena lokaliteta, nazivi poreza i tome slino, rijetki su defteri koji
ne sadre brojne biljeke i objanjenja u vezi sa linostima i posjedima,
tako da se ni u kom sluaju ne moe
rei da je kod rada na takvom jednom
izvoru jedina tekoa deifrovanje
imena. Kako defteri predstavljaju
izuzetno znaajan, a za neke segmente i jedini izvor podataka, njihova je
vanost ve odavno uoena i svako
novo izdanje nekog deftera predstavlja bitan momenat u historiografiji.
Prve deftere izdala su velika
imena osmanistike: Fekete, Djikia,
Inaldik, sredinom prolog stoljea,
a neto kasnije se poelo i sa radom
na objavljivanju deftera i kod nas.
Do danas je objavljeno oko stotinu
popisa ove vrste, a odnose se na razliite krajeve Carstva. Rad se svakako nastavlja i dalje, pa se samo
u Orijentalnom institutu zavrava
Ocjene i prikazi
ili je ve zavreno nekoliko takvih

projekata.
Znaaj koji za historiju Bosne i
Hercegovine i ire ima sumarni popis Bosanskog sandaka iz 1468/9.
godine, najstariji osmanski popis Bosne, uoen je ve odavno, te je defter
ve ranije bio predmet obrade. Meutim, kako nije bio objavljen tada,
mogunost njegovog koritenja bila
je jako ograniena. Kako kae i sam
prireiva ovog deftera, Ahmed Alii, ...trebalo je da bude objavljen
prije etrdeset godina. Ali je srea
da se pojavio, pa makar i sa takvim
zakanjenjem.
Naredbu za popis i izradu deftera
dao je sam sultan Mehmed Fatih. Popisivanje je trajalo od samog poetka
1468. godine, do maja sljedee godine. Sudei prema ovim podacima,
ovo je sigurno i prvi popis ovih krajeva u okviru Osmanske Drave, s tim
to opirni popis, na osnovu kojega
je izraen ovaj sumarni, do sada nije
pronaen. Kako sam prireiva kae,
... On je sumarni, ali nam, saeto,
daje kompletne podatke o politikom
sistemu, sistemu administracije u periodu zavoenja stalne vlasti, teritorijalnom opsegu i karakteru zemlje
Bosne prije osmanlijskih osvajanja.
Defter ima uobiajenu kompoziciju. Na prvoj je stranici naslov
Sumarni popis vilajeta Jele i onoga
to mu je pripojeno, i vilajeta Bosna,
cijelog i detaljno, te kratka pohvala vladaru; navedena su imena osobe
odgovorne za provoenje popisa, te
samog pisara popisa, kao i vrijeme
izrade popisa. Popisan je cjelokupni
dotad osvojeni teritorij, koji je tada
inio sandak Bosnu, a na kojem e
kasnije nastati vie sandaka.
527
Defter sadri poglavlja o posjedima, poredana po klasifikaciji posjeda: najprije se uvijek navode carski
hasovi, zatim su tu hasovi sandakbega, u ovom sluaju Isa-bega,
mir-i live Bosne, zatim zeameti i na
kraju timari: kadija, spahija, posadnika tvrava. Ovdje se zapravo radi o
uspostavljanju timarskog sistema na
ovim podrujima: iz niza primjedbi
donesenih uz nosioce timara, vidi se
zato su timari dodjeljivani (... njemu
je dat, jer je bio dostojan ratnik...),
te zato su i oduzimani (...spomenuti
se nije odazvao na dunost...). Timare su dobivali i nemuslimani, te su ih
zadravali ili gubili iz istih razloga
kao i muslimani.
U defteru je donesen i popis posjeda posadnika tvrava u bosanskom sandaku. Odmah iza njih su
popisani musellemi za koje je ovdje sasvim jasno da su u ovo vrijeme, kako prireiva kae, radne a
ne poluvojnike ili vojnike jedinice. Znaajna je specifikacija zanata
kojima su se bavili: zidari (zidari bosanskih tvrava) u najveem broju,
zatim tesari, kovai, bravari, duneri,
popravljai topova; a bilo je i onih za
koje je reeno: Neka obavljaju sve
poslove koje sandakbeg zatrai. Posadnici tvrava i njihovi posjedi su
kasnije popisivani u posebnim defterima, ali ovdje su uneseni u sumarni
popis sandaka. Razlog tome moe
biti samo to to se ovdje radi o prvom popisu ovoga podruja, Tu je i
popis pustih (nenaseljenih) mjesta,
te na vie mjesta popis ifluka, koji
pripadaju sandakbegu, a koje je on
izdavao uz tapiju.
Registar termina na kraju knjige
nije samo uobiajeni rjenik nepo-
528
Ocjene i prikazi
znatih rijei, nego je registar pojmova koritenih i znaajnih za osmansku administraciju, a ija su objanjenja prave kratke studije. Ti su pojmovi obraeni i provjereni kroz rad na
desetinama osmanskih deftera, tako
da je ovaj registar sasvim blizu onih
koje je svojevremeno uradio Hazim
abanovi i kojima ni danas nema
primjedbe.
Na samom kraju rei emo neto
o Uvodu, koji je u ovom sluaju mnogo vie od toga. Ovdje autor govori
o vie tema iz istorije Bosne, o kojima ni danas nema saglasnosti meu
naunicima: bosanska crkva, konfesionalni sastav stanovnitva, status
Vlaha i druge. Podaci koje ovaj defter prua bacie vie svjetla na ove
probleme i onemoguiti paualne
iskaze, tako popularne kod odreenih historiara. Ovaj defter bi trebalo
da pokae da se na vrijeme njegovog
nastanka ne mogu odnositi dananje
kategorije, i kako je nenauno i, na
kraju, nemogue ih uobliavati prema razliitim kalupima. Tok historije
tee od vremena Deftera do dananjeg vremena, a ne obratno, te ga
tako treba i tumaiti.
injenica je da je danas vrlo popularan, pa ak i agresivan trend
umanjivanja znaaja podataka koje
pruaju izvori, tako da ne udi neuobiajen ton kojim se autor u Uvodu slui. Do takvog tona moglo je
dovesti ne samo viegodinje, nego
i viedecenijsko zaobilaenje i nekoritenje rezultata izvora. Takva
su shvatanja dijametralno suprotna
ranijim stavovima: Nijedan istoriar ne moe utvrditi vie nego to
mu dozvoljavaju arhivski podaci,
kae 1970. godine Gligor Stanojevi.
Stanojevi je postavio moda previe uzak okvir, to se vidjelo kada

su se u meunarodnoj osmanistici u
drugoj polovici prolog stoljea pojavile metodoloke inovacije, koje su
pruale mogunosti ireg kretanja u
okvirima odreene teme. Rezultati
koje je davao rad te vrste pokazali su
da su metodoloke inovacije apsolutno bile potrebne i vrlo korisne, ali ni
one ne mogu biti odvojene od izvora.
Halil Inalcik, eyhl-mverrihn,
naunik svjetskih razmjera, u intervjuu za asopis Bilim ve Teknik kae:
Ako sam ja postao slavan historiar,
to dugujem turskim arhivima, te nastavlja: Ako treba da dam neku sugestiju turskim historiarima, mogu
da kaem ovo: Uvijek ostanite povezani s izvorima.
O tretmanu izvora i arhivskih
istraivanja govorio je i nedavno preminuli beogradski historiar Bogumil Hrabak, te meu osnovne karakteristike srpske istoriografije krajem
20. stoljea uvrstio i politizaciju sa
izraenom naciokratijom, kompilativnost, uz insistiranje na sintezi, dok
su arhivska istraivanja nebitna, te
implicitni falsifikat, to jest svjesno
preuivanje ili izvrtanje odreenih
injenica.
Ova analiza je izuzetno znaajna,
jer se navedene stavke daju prepoznati
i puno ire izvan historiografije koja je
bila predmet analize. Svakako je vrlo
bitno stati nad ovim iskazom i preispitati se, svako ponaosob, jer se nekad
moe desiti da su skretanja ovoga tipa
ak i nenamjerna. Takvi se sluajevi,
pak, daju prepoznati i ispraviti, dok
oni koji su dio nekog ireg projekta
treba da budu zaustavljeni to egzaktnijim naunim istinama.
Ocjene i prikazi
Pojavljivanje ovoga deftera i podaci koje on prua sigurno su dokaz

tome koliko su izvori uvijek bitni, a
svakako e i sprijeiti i preuivanje
i izvrtanje injenica. Vie od toga, on
e popuniti praznine i razjasniti nejasnoe, koje su za nau prolost, a
jo vie za nau budunost, vie nego
bitne.
Fazileta Hafizovi
Tatjana Kati, OPIRNI POPIS PRIZRENSKOG SANDAKA IZ 1571.

GODINE, Istorijski institut, Posebna
izdanja, knjiga 58, Beograd 2010,
640 str.
Objavljivanje izvora oduvijek se
nametalo kao vrlo znaajan zadatak
historijske nauke. Taj znaaj proistjee iz toga to svojim sadrajem
izvori otkrivaju razliite sfere ivota
i otvaraju potpuno nove vidike u nepoznatoj prolosti. Stoga svaki novi
historijski izvor predstavlja iznimno
veliku znanstvenu dragocjenost.
Izvori otvaraju nove mogunosti izuavanja pojedinih podruja ili razdoblja historije pojedinih krajeva. Ako
se uz to radi i o nedovoljno istraenim podrujima ili razdobljima, njihova vrijednost dodatno dobija na
znaaju, posebno ako su u pitanju
neki specifini dogaaji, pojave ili
pak razdoblja, to u odsustvu odgovarajuih izvora otvara put pukim
ili pak nekim marginalnim povijesnim izvorima koji, umjesto pribliavanja, nerijetko udaljavaju od povijesne realnosti. Na alost, historijska
529
znanost ponekad pokazuje slabosti i

uklon k znanstvenim stranputicama
pod utjecajem pokuaja ideolokih
ili mitolokih oblikovanja predstava
o prolosti. Optereenost prolou
i sklonost ka posezanju za mitovima
nerijetko postaju osnovni generator
historiografskog kursa.
Ma kakva prolost bila, ona je
dio povijesti koju treba upoznavati
i otkrivati u svim njenim aspektima,
pozitivnim ili negativnim. Ograniiti se samo na jednu od tih dimenzija
bilo bi takoer naruavanje osnovnog smisla nauke o prolosti. Te se
dimenzije najsnanije i najrealnije
sagledavaju kroz raznoliku povijesnu
grau koja predstavlja najvjerniju sliku stanja prostora u bilo kom vremenu, ali i suava mogunosti manipuliranja povijeu.
Izvor koji ovdje elimo predstaviti, Opirni popis Prizrenskog sandaka iz 1571. godine, kao i drugi slini
izvori, predstavlja povijesni peat
druge polovine 16. stoljea. Stoga
se objavljivanje izvora u strunim i
naunim krugovima uvijek doekuje
s posebnom panjom. Nakon koautorskog rada sa Duankom Bojani
u dva znaajna izdanja osmanskih
izvora (Maglajski sidili 18161840, Sarajevo 2005, i Osmanska
dokumenta o prodaji turskih imanja
knezu Milou Obrenoviu, Beograd
2005) Tatjana Kati obradila je novi
vrlo vrijedan i obiman historijski
izvor osmanske provenijencije Opirni popis Prizrenskog sandaka iz
1571. godine, iji se original uva
u Istanbulu (Babakanlik Osmanl
Arivi, TD, 495).
Opirni popisni defteri svakako
spadaju u veoma specifinu i drago-
530
Ocjene i prikazi
cjenu vrstu historijskih izvora. Ona se

ogleda u njihovoj sadrajnosti kako
po dubini tako i po irini, odnosno
teritorijalnom opsegu podruja koje
obuhvataju i koja su predmet popisivanja. Objavljivanje Opirnog popisa Prizrenskog sandaka iz 1571.
godine u obradi Tatjane Kati, predstavlja novi iskorak u osmanistici i
znaajan doprinos njenom unaprjeenju na junoslavenskom podruju.
Izdanje ovog izvora popraeno
je uobiajenim i neophodnim sadrajima za cjelovitije razumijevanje
samog sadraja izvornika, ali i opeg
konteksta njegovog nastanka i obrade. U oba sluaja, bilo da je rije o
nastanku bilo o njegovoj obradi i publiciranju, pokazuje se sva sloenost
jednog takvog procesa. Od naredbe
o preduzimanju popisa do njegove
predaje trebalo je proi pet godina.
Autorica takoer ukazuje na hronologiju eksploatacije ovog izvora, odnosno njegovih dijelova u razliitim
periodima i razliitim pristupima.
Dok s jedne strane sugerira obim posla koji stoji u obradi ovih izvora, s
druge strane takoer upuuje na znaaj i slojevitost njegovog sadraja,
odnosno mogunosti eksploatacije u
razliitim znanstvenim disciplinama.
Sumarni osvrt na sadraj izdanja
pokazuje sljedeu strukturu: Predgovor (7-16), Izvori i literatura (17-20),
Spisak ilustracija (21), Zakon za sandak Prizren i okolinu (23-26), Popis Prizrenskog sandaka (23-550),
Tabela naselja po nahijama (557582), Imena hriana Prizrenskog
sandaka (583-592), Renik termina
(593-616), Indeks istaknutih linosti
(617-618), Indeks mesta (619-640) i
Conclusion (641).
Sam izvor pripada periodu primjene novijih pravila u procesu popisivanja u odnosu na praksu koja je
prethodila njegovom nastanku. Za
razliku od popisa do sredine 16. stoljea, organiziranih prema hasovima,
zeametima ili timarima, neovisno od
teritorijalnog kontinuiteta nahija, u
ovom sluaju popis lenskih cjelina
(hasova, zeameta, timara) podreen
je teritorijalnom kontinuitetu lokalnih administrativnih jedinica, nahija
ili, pak, naseljenih mjesta. To umnogome olakava sumiranje rezultata i
omeavanje promatranog podruja
na bilo kom nivou lokalne zajednice,
sela ili nahije.
Metodologija i pristup autorice u nekim segmentima predstavlja
takoer svojevrsnu novinu. Ona se
ogleda u bogatijoj ilustrativnoj ponudi, prvenstveno kartografskoj, ali
i nekih historijskih spomenika koje
dokumentira taj izvor. Odstupanje od
ustaljene i jeziki prijemivije prakse autorica prijevoda izvora nainila je opredijelivi se za zadravanje
nominativa kod imena oca, to pri
koritenju prijevoda djeluje prilino
neuobiajeno.
Broj nahija nije veliki, kao ni podruje koje je obuhvaeno popisom.
To su nahije: Prizren (122), Hoa
(90), ena (19), Trgovite (153) i
Bihor (151). Iz kratkoga niza nahija,
na prvi pogled, stekao bi se utisak da
se radi o izvoru relativno skromnog
sadraja. No broj stranica izvora
(418), naseljenih mjesta obuhvaenih popisom (541), kao i volumen
publikovanog izvora, upuuju na
veliki obim posla koji je stajao pred
prevoditeljicom ovog izvora. Iako se
radi o samo pet nahija, broj naselje-
Ocjene i prikazi
nih mjesta u njima govori da je rije

o nahijama s velikim brojem naselja.
U tom pogledu izdvajaju se svakako
Trgovite i Bihor sa po 150 naseljenih mjesta, a potom Prizren s 124. U
komparaciji sa prethodnim nahijama
ovoga sandaka, nahiju Hoa mogli
bi smatrati manjom nahijom sa 96
naseljenih mjesta, dok bi u komparacijama s nekim drugim krajevima,
po kriteriju broja naselja, pripadala
veim nahijama. Banjska bi prema
tome u okviru Prizrenskog sandaka
predstavljala patuljastu nahiju s 19
naselja.
Prijevodu svake spomenute nahije prethodi kvalitetna kartografska
obrada koja takoe predstavlja novinu u komparaciji sa dosadanjom
praksom kod publikovanja izvora
ove vrste. Rijetko smo bili u mogunosti pratiti distribuciju naselja
pri objavljivanju izvora, posebno
onih voluminoznijih. Najee se
to svodilo na ograniavanje nahija i
znaajnijih mjesta. Naravno. bilo je
to uvjetovano mnogim objektivnim
okolnostima. Korisnici ovoga publikovanog izvora stjeu izravan uvid u
poloaj i distribuciju naselja unutar
nahije. Kvalitet obrade potvruje i
injenica da je iz kartografskih prikaza mogue pratiti i razlike u veliini
naseljenih mjesta unutar nahija, kao i
fortifikacije u nahijama. Ako bi se u
ovom sluaju traio izvjestan nedostatak, onda bi to svakako bio izostanak kartografskog prikaza sandaka
kao cjeline i njegove pozicioniranosti
u odnosu na susjedne sandake, ali i
pregled i poloaj nahija unutar samoga sandaka.
Korisnicima ovoga publikovanog
izvora ponuena je rekapitulacija na-
531
seljenih mjesta s osnovnim podacima

o broju dokumentiranih fiskalnih jedinica (kua/batina), kao i drugim
zbirnim podacima uobiajenim za
ovu vrstu izvora: neoenjeni, udovice, muslimani te ukupni prihodi
po selu. Ta vrsta obrade prati svaku
nahiju pojedinano. Ona olakava
uvid u cjelinu sandaka, odnosno
sumarne demografske pa i fiskalne
pokazatelje. U napomenama uz tabele autorica skree panju s koliko
opreza i kritikog preispitivanja treba
prilaziti tim podacima. Taj oprez posebno je neophodan kod eventualnog
poistovjeivanja broja dokumentiranih fiskalnih jedinica s brojem domainstva u selu ili, u nekim drugim
kombinacijama, broj fiskalnih jedinica poistovjetiti s brojem hrianskih
domainstava. Ona ukazuje i na vrlo
jasne razloge potrebe toga opreza.
Nekada, kako istie, jedno lice dri
vie batina, nekada muslimani dre
hrianske batine, a povremeno i
cijelo selo obrauje jednu ili vie batina. Iako se ini po broju nahija da
ovo nije prostran sandak, po broju
naseljenih mjesta i dokumentiranih
fiskalnih jedinica u njima, bez obzira
da li one u trenutku popisa odraavale stvarno ili priblino demografsko
stanje, s 541 naseljem ovo podruje
pokazuje vrlo gustu mreu naseljenih
mjesta. Na isti nain postupilo se i sa
imenima, mukim i enskim, te patronimicima (583-592). Na taj nain
omoguen je uvid u karakteristike
imena navedenog podruja.
Tatjana Kati je, pored prijevoda, itateljstvu ponudila i neke sumarne podatke do kojih je dola pri
obradi ovoga izvora. To umnogome
olakava korisnicima stjecanje ope
532
Ocjene i prikazi
predstave o mnogim aspektima koji

mogu biti predmetom panje. Oni su
svakako poticajni za dalja i dublja
poniranja u sadraj pogodan za razliite znanstvene discipline, a ne samo
historijsku znanost.
Aladin Husi
RANSOM SLAVERY ALONG THE

OTTOMAN BORDERS (EARLY
FIFTEENTH-EARLY EIGHTEENTH CENTURIES), edited by Gza
Dvid i Pl Fodor, Brill, LeidenBoston 2007, xx+253 str.
U okviru edicije pod nazivom The
Ottoman Empire and its Heritage
(Osmansko carstvo i njegova ostavtina) izdavake kue Brill, 2007.
godine objavljen je zbornik radova
Ransom Slavery Along the Ottoman
Borders (Early Fifteenth-Early Eighteenth Centuries), Ropstvo radi
otkupnine na osmanskim granicama
(od poetka petnaestog do poetka
osamnaestog stoljea). Zbornik sadri dvanaest studija koje osvjetljavaju
razliite aspekte navedene teme, a
bave se zarobljavanjem, trgovinom i
tretiranjem zarobljenika na Balkanu
i srednjoj Evropi na osmansko-habsburkom prigraniju. U Predgovoru i Uvodu (VII-XX), urednici ovog
izdanja, dva istaknuta maarska historiara osmanskog perioda, Gza
Dvid i Pl Fodor, pruaju osnovne
informacije u vezi s robovima u muslimanskim zajednicama openito.
Zbornik se bavi prvenstveno zaro-
bljenicima, te problemom prelaska iz

zarobljenitva u ropstvo. Navedene
radove objavljene u ovom izdanju
karakteriu kako analitiki tako i sintetiki pristup. Bazirani su na izvornom i do sada neobjavljenom arhivskom materijalu osmanskog i zapadnog porijekla tako da predstavljaju
utemeljenu rekonstrukciju deavanja
na cjelokupnoj osmansko-kranskoj
granici u periodu od poetka 15. do
poetka 18. stoljea. Radovi preispituju status kranskih zarobljenika
u Osmanskom carstvu, istovremeno
pruajui uvid i u tretiranje osmanskih zarobljenika u kranskom svijetu. Takoer, iz nekih radova se vidi
da su transakcije u vezi s otkupninom i trgovinom zarobljenika nekada
imale i financijske posljedice na cjelokupnu drutvenu zajednicu, kako s
osmanske, tako i s habsburke strane.
Prvi je rad Miraculoes Escapes
From Ottoman Captivity (udesna
bjekstva iz osmanskog zarobljenitva, 1-18), iji je autor Enik Csukovits. Prema autoru, Ugarska je
stoljeima bila stalan izvor odakle
su zarobljavani ljudi i slati na trgove robljem u razliitim zemljama.
Tema rada su pojedinana bjekstva iz
zarobljenitva, ali u kontekstu vjerovanja o udesnim zbivanjima. Stoga
se moe rei da se rad bavi narodnim
vjerovanjima i obiajima koji su iz
njih nastali. Kako je praksa zarobljavanja bila dugotrajna, a iskustva dramatina, udesna bjekstva utjecala su
na stvaranje kultova svetaca. Pojedinci su, navodno, nakon molbe upuivane odreenom svecu, na udesan
nain uspijevali pobjei, iako su bili
jako dobro svezani, okovani ili zatvoreni. Tako je nastao i obiaj da se
Ocjene i prikazi
na svetite onog sveca koji je svojim udesnim moima pomogao pri

bjekstvu, donesu okovi i konopci kojima su zarobljenici bili vezani. Autor ukazuje i na injenicu da u praksi,
koja je donosila znatnu dobit, nije
bila bitna religijska pripadnost nego
financijski dobitak.
U radu Litigations for Ottoman
Prisoners of War and the Siege of
Buzsin (1481, 1522) (Parnienja za
osmanske ratne zarobljenike u vrijeme opsade Buima (1481, 1522),
(19-26), Istvn Tringli bavi se aspektima trgovine robljem na osnovu dva
sluaja parnienja i to na izvorima
koji datiraju iz 1481. i 1522. godine.
U prvom sluaju rije je o sukobu
izmeu dva hrvatska plemia koji se
parnie na sudu zbog toga to je jedan drugome ukrao zarobljenika i
tako ga otetio za 1500 talira koje je
mogao dobiti za njegovu otkupninu.
Sluaj je rijeen u korist tuitelja, a
druga strana je trebala ili vratiti zarobljenika ili platiti navedenu sumu
novca. Drugi sluaj je slian, s tim to
se desio nekoliko decenija kasnije.
rpd Ngrdy autor je rada A
List of Ransom for Ottoman Captives Imprisoned in Croatian Castles
(1492) (Spisak otkupnine za osmanske zarobljenike zatoene u hrvatskim tvravama (1492) (27-34) koji
govori o zarobljenim Osmanlijama,
njih 21, a uvani su u tvravama
Biha, Ripa i Sokol. Njihova imena se nalaze na jednom sauvanom
spisku iz 1492. godine, kada su osloboeni, nakon to je za njih plaena
otkupnina.
Gza Plffy u neto opirnijem
radu Ransom Slavery Along the
Ottoman-Hungarian Frontier in the
533
Sixteenth and Seventeenth Centuries (Zarobljavanje radi otkupnine

na osmansko-ugarskoj granici u 16. i
17. stoljeu) (35-83) nastoji objasniti
najbitnije elemente osmansko-ugarskog obiaja i prava na granicama,
ukljuujui i neke osnovne karakteristike ropstva i trgovine robljem,
bazirajui svoje iskaze na novim i
nedovoljno koritenim arhivskim
izvorima iz Budimpete i Bea. Rad
je podijeljen na nekoliko zasebnih
dijelova koji govore o obiajima u
vezi sa zarobljavanjem u osmanskohabsburkom prigraniju na teritoriji dananje Maarske za vrijeme
osmanske vladavine odvoenje
zarobljenika na osmanski dvor, odnosno dvor ugarskih kraljeva, odvoenje na javne aukcije na trgove
robljem, koritenje nekih od njih kao
radne snage na osmanskim galijama ili prodaja za sluenje u domainstvima dobrostojeih Osmanlija,
kako muslimana tako i nemuslimana.
Znameniti pojedinci zarobljavani su
zbog mogue visoke otkupnine, a
obini puk i seljaci zbog prodaje na
trgovima robljem. Autor govori i o
iznosima ratnog plijena i njegovoj
raspodjeli, otkupninama i instituciji
sigurnosti ili jamevine (kefalet) kao
najinteresantnijeg elementa osmansko-ugarskog obiajnog prava u
prigraniju.
Klra Hegyi autor je kratkog ali
podacima bogatog rada pod naslovom Freed Slaves as Soldiers in
the Ottoman Fortresses in Hungary
(Osloboeni robovi kao vojnici u
osmanskim tvravama u Ugarskoj)
(85-91), koji se bavi statistikom
procjenom mjesta porijekla vojnika, na osnovu nekoliko platnih re-
534
Ocjene i prikazi
gistara iz perioda 1540-60. godine.

Naime, prema navedenim izvorima,
1554. godine 90,9%, a 1558. godine
ak 91,1% od svih vojnika koji su
slubovali u osmanskim utvrdama
u Ugarskoj bilo je balkanskog porijekla, a najvie ih je bilo iz Bosne i
Hercegovine: 1383 (1554. godine) i
1432 (1558. godine), od kojih su neki
i poimenino navedeni. Autorica preispituje pojedine sluajeve u kojima
su prelaskom na islam neki zarobljenici oslobaani te nakon toga ostajali
u vojnikoj slubi u osmanskim tvravama, najee kao azapi.
U radu The Ransom of Ali Bey
of Koppny-The Impact of Capturing Slaves on Trade in Ottoman
Hungary (Otkupnina za sandakbega Kopanija, Ali-bega Utjecaj zarobljavanja (robova) na trgovinu u
Osmanskoj Ugarskoj) (93-114) autor
Ferenc Szakly preispituje sudbinu
sandakbega Kopanija, Ali-bega, zarobljenog 1583. godine. Kako je navedeni zarobljen u vrijeme primirja,
odnosno periodu u kojem je bio na
snazi mirovni sporazum, dvije strane su imale svoju verziju dogaaja.
S habsburke strane su tvrdili da je
sandakbeg zarobljen u napadu na
tvravu Vesprem, a s osmanske strane su tvrdili da nikakvog napada nije
bilo, jer Ali-begova pratnja nije imala
uz sebe teko naoruanje, ve da je
sandakbeg iao u inspekciju svojih
posjeda. Ali-beg je, nakon mnogih
pregovora, puten uz obavezu da u
narednih godinu dana plati, izmeu ostalog, ...30.000 zlatnika, 100
volova, 2 konja sa pozlaenim sedlima (...) i oslobaanje dva ugarska
zarobljenika. Meutim, u prepiski
izmeu osmanskih i habsburkih vla-
sti vidi se da Ali-beg nije uspio prikupiti toliku otkupninu ni u narednih

godinu dana. Zbog toga su habsburke vlasti hapsile trgovce s osmanske strane, pa je meu trgovcima je
vladao strah da e biti zadrani kao
jamci za tui dug, tako da su izvjesno
vrijeme izbjegavali bavljenje trgovinom na ovom podruju.
Rad Istvna Gyrgyja Ttha Catolis Missionaries as Turkish Prisoners in Ottoman Hungary in the
Seventeenth Century (Katoliki misionari kao zarobljenici u osmanskoj
Ugarskoj u 17. stoljeu) (115-140)
govori o zarobljavanju don Simona Matkovia, mohakog upnika
u Budimu 1635. godine. Budimski
beglerbeg Dafer-paa je navedenog
upnika zarobio zbog sumnje da djeluje kao pijun. Matkovi je, ustvari,
djelovao kao misionar koji je iz
Rima poslat da promovie katoliku
crkvu i iri katolicizam u protestantskim, pravoslavnim i paganskim
podrujima. Nakon to je puten uz
uslov da prikupi i dostavi otkupninu,
Matkovi iz Sarajeva alje pismo u
Rim traei 2000 scudosa (novana
jedinica u Vatikanu) da plati otkupninu. Na osnovu podataka iz navedenog pisma, kao i nekoliko arhivskih
dokumenata iz Rima, autor je iznio
zakljuke u svom radu.
S druge strane, Zsuzsanna J. jvry u radu Muslim Captives Vicissitudes in Ottoman Hungary: Mid
Seventeenth Century (Peripetije
muslimanskog zarobljenika u osmanskoj Ugarskoj: sredina sedamnaestog
stoljea) (141-167) prati sudbinu jednog osmanskog vojnika koji je pao u
habsburko zarobljenitvo, spahiju
Redeba iz Peuha. Na osnovu nje-
Ocjene i prikazi
govih pisama upuenih majci i zetu

iz februara 1646. godine, u kojima
ih moli da za njega plate otkupninu,
vidi se i koliki je bio iznos navedene
otkupnine. Izmeu ostalog traeno je
1000 talira (=6000 florina), 2 konja,
po 2 tigrova i leopardova krzna, 2 velika ilima i sablja. Navedeni Redeb
spahija puten je tek 1648. godine na
est sedmica da prikupi otkupninu, ali
se iz posljednjih informacija o njemu
vidi da se i dvanaest godina kasnije,
to jest 1657. godine jo uvijek nalazio u zarobljenitvu iako je tada ve
bio platio navedenu otkupninu.
Jnos J. Varga napisao je rad
Ransoming Ottoman Slaves from
Munich (1688) (Otkupljivanje
osmanskih zarobljenika iz Minhena
1688. godine) (169-181.) koji govori o sudbini posljednjeg budimskog
beglerbega Abdurrahman-pae, koji
je poginuo prilikom habsburke opsade Budima 2. septembra 1686. godine. Tom prilikom u zarobljenitvo
je palo 2000 osmanskih vojnika, jo
vie ena i djece. Odvedeni su stotinama kilometara u neprijateljsku
teritoriju, daleko od granice, tako da
je njihov bijeg bio nemogu. Autor
prati i sudbine nekih meu njima,
koji su koriteni kao radna snaga
prilikom izgradnje dvoraca, kopanja
kanala i sl.
Gza Dvid autor je rada pod
naslovom Manumitted Male Slaves at Galata and Istanbul around
1700 (Oslobaanje mukih robova
na Galati i u Istanbulu oko 1700)
(183-191). Rad se bavi analizama
porijekla i sudbinama osoba putenih
iz osmanskog zarobljenitva nakon
potpisanog Karlovakog mira 1699.
godine, naroito onih sa habsburkih
535
teritorija, a baziran je na izvornim

osmanskim dokumentima.
U radu Enslavement, Slave Labour and the Treatment of Captives
in the Crimean Khanate (Zarobljavanje, rad robova i tretman zarobljenika u Krimskom hanatu) (193-219)
autorica Mria Ivanics se osvrnula
i na teritoriju dananje Maarske te
prve upade Tatara u okvirima osmanskih snaga na navedenu teritoriju.
Krimski Tatari formirali su svoju dravu u regiji koja je jo od antikog
perioda bila oblast u kojoj je trgovina robljem cvjetala. Nakon 1475.
godine, profit od trgovine robljem
preko Crnog mora slijevao se u ruke
Osmanlija. Osmanlije su krimskom
Hanu zauzvrat plaali godinju zakupninu za promet lukom Kefa. S
obzirom na koritene izvore i brojnu
literaturu na maarskom jeziku, autorica je iskoristila pruenu mogunost i rad koncipirala jako pregledno.
Zbornik zavrava radom Pla
Fodora Maltese Pirats, Ottoman
Captives and French Traders in the
Early Seventeenth-Century Mediterranean (Malteki gusari, Osmanski zarobljenici i francuski trgovci
na Mediteranu u ranom 17. stoljeu)
(221-237), u kojem se autor fokusira
na podruje Mediterana kao izvora
zarobljenika i spominje etiri grupacije koje su se bavile navedenim
aktivnostima: uskoke na Jadranu,
pirate barbare Sjeverne Afrike, koordinirano djelovanje vitezova reda
sv. Stefana i vitezova reda sv. Ivana
Jerusalemskog, smjetenih na Malti,
te sjevernjake, odnosno Engleze
i Holanane koji su se bavili piratskim aktivnostima. Ovaj rad ispituje
aspekte malteke gusarske ekono-
536
Ocjene i prikazi
mije, odnosno zarobljavanje osmanskih podanika i uzimanje otkupnina

za njih, kao i komercijalnih, ali i
politikih interesa koji su iza toga
stajali. Baziran je na 27 temessuka
osmanskih kadija koji su se nalazili u navedenom zarobljenitvu.
Navedeni dokumenti su pronaeni
u ostavtini Jeana Dupuya, francuskog konzula u Izmiru izmeu 1626.
i 1651. godine.
Na kraju se nalazi i sadrajan i
pregledan Indeks imena (240-253).
Ovo izdanje predstavlja ambiciozan
pokuaj da se prui jedna opta, sveobuhvatna slika trgovine zarobljenicima du granica Osmanskog carstva
u Evropi, naroito Centralnoj Evropi,
ali u drugim regijama Osmanskog
carstva. Budui da su na jednom mjestu sadrani izvorni radovi, uglavnom bazirani na do sada neobjavljenom arhivskom materijalu, ovo
izdanje prua kvalitetan uvid u jednu
novu, u maarskoj historiografiji do
sada nedovoljno istraenu oblast.
Elma Kori

Ulama Beg. Bosanski I Pozeski Sandzakbeg

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ulama Beg. Bosanski I Pozeski Sandzakbeg

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BEHIJA ZLATAR

EZDESET GODINA POSTOJANJA I RADA

Zahvaljujui injenici da su u Institutu radili gotovo svi najbolji

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

Pored ova tri odjeljenja ostaje i dalje otvorena mogunost formiranja

Turcica ili Posebna izdanja, kao i na brojne knjige, studije i radove

SIXTIETH ANNIVERSARY OF THE INSTITUTE

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

The Institute for Oriental Studies was founded in 1950 by a Decree

in Arabic, Turkish, and Persian as part of our cultural heritage; the

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

Islam and Islamization in the Early Ottoman Balkans, and in December

In organisational terms, the Institute is comprised of three departments:

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

Monumenta Turcica series; the Monograph The Institute for Oriental

ZNAAJ IZDANJA ORIJENTALNOG INSTITUTA

Jedan od osnovnih zadataka Orijentalnog instituta odmah po njegovom

otvoren je za saradnju kolegicama i kolegama-orijentalistima i izvan

POF XXIV/1974, Sarajevo 1976.

Znaaj izdanja Orijentalnog instituta u izuavanju nae kulturne batine

podruja bive Jugoslavije, posebno o onima koji se danas ne mogu

Znaaj izdanja Orijentalnog instituta u izuavanju nae kulturne batine

brojna druga djela objavljena bilo u Institutu bilo u drugim izdavakim

na arapskom napisao Muammad al-Arn'25. U knjizi je donesen i

Znaaj izdanja Orijentalnog instituta u izuavanju nae kulturne batine

dvorom, njegovoj vojnoj i politikoj karijeri, brojnim zadubinama i

THE IMPORTANCE OF PUBLICATIONS

ZNAAJ IZUAVANJA BATINE

Baviti se batinom na perzijskom jeziku znai baviti se prouavanjem

Znaaj izuavanja batine na perzijskom jeziku u Orijentalnom institutu

Znaaj izuavanja batine na perzijskom jeziku u Orijentalnom institutu

ka, profesor perzijskog jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu,

Na tom putu Orijentalni institut kroz publikovanje sintetskih studija iz

Znaaj izuavanja batine na perzijskom jeziku u Orijentalnom institutu

The examples of Bulbulistan by Fawzi Mostari from 18th century,

je 1957. godine. Na njenoj pripremi radio je tim istraivaa iz Orijentalnog instituta.

Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 37

Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 39

nisu obuhvaena vojnika struktura, krupna ulema niti oni koji su za

defterleri iz Arhiva Predsjednitva Vlade Republike Turske u Istanbulu.

Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 41

Stoga vakufname predstavljaju dokumente od primarnog znaaja za

ZNAAJ EDICIJE MONUMENTA TURCICA HISTORIAM

Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 43

UDK: 930.85(497.6): 929 abanovi, H.

OSVRT NA LINOST I DJELO

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

kao i odgovornosti prema svakom preuzetom poslu, u Orijentalnom

objavljenoj 1976. godine, navodi se da 9 predstavljaju zasebna djela,

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

vrsta dokumenata osmanske provenijencije, kao i tekstovi o osmanskoj

je zbog iznenadne smrti ostala nedovrena. Neto kasnije knjigu je u

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

Uporedo s tim, u enciklopedijskim natuknicama po prvi put je kratko

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

a ve u narednom broju prilog Natpisi nad nadgrobnim spomenicima

1455. godine u kojoj je on, pored prijevoda ovog katastarskog popisa

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

posebno zbog toga to u osmanistici uope, ne postoji jedan utvreni

doivjela i drugo izdanje u kojem je akademik Avdo Sueska, izmeu

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

je na turskom jeziku. Zanimljiv je i rad o Ahmed-pai Hercegoviu, koji