Professional Documents
Culture Documents
Rumi Sufijski Put Ljubavi PDF
Rumi Sufijski Put Ljubavi PDF
Chittick
Naslov izvornika:
William C. Chittick
THE SUFI PATH OF LOVE - The Spiritual Teachings of Rumi
S engleskog preveo:
Prof. dr. Reid Hazovi
Izdava:
Naunoistraivaki institut
IBN SINA
Potok 24, 71000 Sarajevo, BiH;
e-mail. otok@bih.net.ba
www.ibn-sina.net
Za izdavaa:
Prof. dr. Abdulreza Jamalzadeh
Dizajn:
Tarik Jesenkovi
Tehniko ureenje:
Aida Mujezin
tampa:
SABAH PRINT
Tira: 1.000
Lektor:
Sabaheta Tabak
Korektor:
Hajra Polovina
9958-9572-3-X
COBISS. BH - ID 14521094
William C. Chittick
SUFIJSKI
PUT LJUBAVI
RUMIJEVA DUHOVNA UENJA
S engleskog preveo: prof. dr. Reid Hazovi
SADRAJ
SKRAENICE.......................................................................................................................................................... 11
PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU ............................................................................................. 13
UVOD.........................................................................................................................................................................19
ivot ............................................................................................................ 19
Djela ............................................................................................................23
Uenja .........................................................................................................26
Tri dimenzije suzma...............................................................................29
Plan knjige.................................................................................................. 32
Prijevodi ..................................................................................................... 33
Dio I
TEORIJA ..............................................................................................................37
A. MOTRITI STVARI KAKVE JESU..............................................................................................................39
1. Dua ........................................................................................................47
2. Razine due ............................................................................................50
3. Jastvo i um.............................................................................................. 53
SADRAJ
1. Istina .......................................................................................................83
2. Svrha stvaranja i um.............................................................................88
3. Savez Alast ............................................................................................. 91
4. Silazak i ponovni uzlazak due ...........................................................95
5. Adem i Iblis..........................................................................................106
6. ovjekovo mjesto meu stvorenjima...............................................109
7. Melek nasuprot ejtana: um nasuprot jastva ................................... 111
8. Povratak Bogu ..................................................................................... 116
9. Srodnost................................................................................................ 119
10. Kamenje kunje .................................................................................124
11. Smrt i ponovno proivljenje ............................................................126
Dio II
1. Sljepoa poricatelja..............................................................................136
2. Fatalizam i slobodni izbor ................................................................. 137
B. POSLANICI I EVLIJE.................................................................................................................................... 145
SADRAJ
1. Stvaranje i govor..................................................................................308
2. Vrijednost poezije ...............................................................................309
10
SADRAJ
1. Svjedok.................................................................................................. 331
2. Gledanje Lica .......................................................................................338
a) Vizija ...........................................................................................338
b) Lice ...............................................................................................341
c) Uvojci ...........................................................................................345
d) Poljubac.......................................................................................348
3. Ljubomora ............................................................................................349
a) Ruenje idola............................................................................... 351
b) Zadravanje velova .................................................................... 353
H. PIJENJE VINA I LUMPOVANJE ............................................................................................................. 357
1. Vino.......................................................................................................357
a) Pehar............................................................................................360
b) Saki ..............................................................................................361
c) Razvaline .....................................................................................362
d) Mejhanska druina....................................................................362
e) Talog.............................................................................................363
2. Pijanstvo i trijeznost ...........................................................................364
3. Mahmurluk.......................................................................................... 371
4. Sam.....................................................................................................373
5. Duhovno lumpovanje.........................................................................377
I. LJUBLJENI LJUBLJENOG............................................................................................................................. 383
1. Zov ljubavi............................................................................................383
2. Glasonoa ljubavi ................................................................................390
POGOVOR ........................................................................................................................................................... 399
BILJEKE ................................................................................................................................................................. 407
Uvod..........................................................................................................407
Dio I: Teorija ............................................................................................409
Dio II: Praksa........................................................................................... 413
Dio III: Dosezanje Boga ........................................................................ 416
Pogovor.....................................................................................................421
IZABRANA LITERATURA ............................................................................................................................ 423
INDEKS IMENA I POJMOVA ...................................................................................................................... 427
SKRAENICE
Bosnu i Hercegovinu sam prvi put posjetio u julu 2004. i bio obradovan
kada sam uo da dr. Hazovi prevodi moju knjigu The Su Path of Love.
Sretan sam da mogu udovoljiti njegovoj molbi da napiem predgovor za
bosanski prijevod te knjige. Boravio sam u Sarajevu i Mostaru, i bio sam
duboko dojmljen ljepotom te zemlje i ljubaznou ljudi. Ono to je za mene
bilo posebno zanimljivo jest opseg unutar kojeg su bili vidljivi tragovi
perzijskog islama u raznovrsnim aspektima nacionalne batine. Bio sam
zapanjen kada sam uo da ondje jo postoje starci koji poduavaju Rumijevoj
Mesneviji na osnovu perzijskog teksta, ali sam takoer bio oaloen kada
sam saznao da je ta tradicija zamalo iezla meu mladim ljudima. Prijevod
ove knjige e, moda, pomoi ljudima da uvide zato je Rumi imao golem
znaaj za njihove pretke i zato je upravo danas znaajan kao to je bio i u
predmodernim vremenima.
Ovu knjigu sam napisao prije dvadeset i dvije godine, domalo nakon
povratka sa viegodinjeg studija perzijskog i arapskog jezika i duhovnog
predanja islama u Iranu. Najvie panje sam posvetio lozofski usmjerenim
verzijama suzma vezanim uz ime Ibn Arabija, ali sam u velikoj mjeri uio i
o Rumiju. Njegove spise sam poeo izuavati u prijevodu kao student 1965., a
svoju posljednju godinu na koledu sam proveo u najveoj mjeri usredsreen
na njegova uenja. To istraivanje je, konano, rezultiralo knjigom objelodanjenom u Iranu 1973: The Su Doctrine of Rumi: An Introduction (koju sam
14
15
16
17
UVOD
ivot
Jalal al-Din Rumi je roen u Balkhu, u dananjem Afganistanu 604/1207.1
Njegov otac Baha Walad je bio veoma poznati propovjednik, pravnik i
suja koji je vukao svoje duhovno rodoslovlje od Ahmada Ghazalija, brata
poznatijeg Muhammada Ghazalija i uitelja toliko poznatog suje kakav je
Ayn al-Qudat Hamadani. Kao pravnik i suja, Baha Walad je bio autoritet
u egzoterijskim naukama povezanim sa erijatom ili Boijim zakonom,
i u ezoterijskim naukama povezanim sa Tariqatom ili duhovnim Putom.
U prvotnim sadrajima on je upuivao svakidanje muslimane u njihove
religijske dunosti, a u potonjim je vodio izabranu skupinu uenika putem
samooienja i duhovnog usavrenja.
Baha Walad je pisac djela Maarif (Boanske znanosti), relativno
opsenog kompendijuma duhovnog uenja sa kojim je Rumi bio temeljito
upoznat, a iji utjecaj stila i sadraja na njegova djela biva odmah uoljiv.
Baha Walad u djelu Maarif pokazuje svoju vrstu uvjerenost u islamsku
objavu i poduzima otvorenu odbranu njenog duhovnog nauavanja i
ezoterijskih uenja tako suprotstavljenih slijepom legalizmu tolikih njegovih
suvremenika. On u brojnim primjerima potee ma umskog i duhovnog
luenja protiv lukavstava i miljenja takvih ljudi kakav je Muhammad
Khwarazmshah, vladar tog vremena, koji je ponekad prisustvovao njegovim
propovijedima, i Fakhra al-Dina Razija, uvenog teologa i pisca nekoliko
klasinih djela islamskoga miljenja, koji je takoer ivio u Balkhu.
20
UVOD
21
UVOD
22
UVOD
postaja usavrenja do kojih on nije bio jo prispio. Ali, sve u svemu, valja se
prikloniti onom Nasrovom tumaenju:
ini se da je Shams bio boanski poslani duhovni upliv koji je u
odreenom smislu ospoljio Rumijeva unutarnja kontemplativna stanja
u formu poezije, i potaknuo okean njegova bia na gibanje koje je izazvalo
goleme talase koji su preobrazili povijest perzijske literature.4
Nakon razdoblja od jedne ili dvije godine, tokom kojega je Shams bio
stalni Rumijev pratilac, Shams je iznenada napustio Konju, na Rumijevu
golemu zapanjenost. Rumi je uspio uvjeriti ga da se vrati, ali kratko poslije
toga, oko 645/1247. godine, on ponovo nestaje i nikada vie nije vien.
Prema nekim kazivanjima, ubijen je od jednog ljubomornog potovaoca. Ma
kako bilo, on je ostao da ivi u Rumijevu srcu i postao je predmetom brojnih
gazela ili ljubavnih poema u Diwanu koji nosi njegovo ime. Posebice su
bolne poeme koje pjevaju o razdvojenosti od Shamsa. Ali, u tim stihovima,
kao i u cijeloj Rumijevoj poeziji, ubrzo postaje jasno da je izvanjska forma
samo veo preko unutarnjeg znaenja. Odvojenost od Shamsa al-Dina,
Sunca religije, bila je samo privid; odvojenost od boanski Voljenog,
odvojenost Sunca od Sunca bila je stvarnost.
Za razliku od veine sujskih pjesnika ili perzijskih pjesnika
openito Rumi praktino nikada jedan gazel ne zavrava svojim vlastitim
imenom, ve ili nikoga ne spominje ili ukazuje na Shamsa, ili na neke druge
likove.5 U veini ovih stihova Shams predstavlja lik boanski Voljenog,
sliku boanskog Sunca kako je odsjevnuto u savrenom svetom ovjeku.
Ali se ini da je Rumi esto zamjenjivao Shamsovo ime svojim vlastitim u
smislu ina poniznosti i priznavanja Shamsove odluujue uloge u njegovu
vlastitom preobraenju. U tim stihovima, makar on pjeva o Shamsovom
savrenstvu, on, zapravo, oituje tajanstva svog vlastitog povezivanja s
Bogom i ono uzvieno duhovno stanje koje to povezivanje podrazumijeva.
Zacijelo, Shams-i Tabriz-i samo razlog je jer ja sam
onaj koji otkriva da sam ljepota ljupkosti Boije! (D
16533)
O toj povezanosti slijedi anegdota iz jedne od najstarijih i najmjerodavnijih Rumijevih biograja, koju vrijedi citirati.
Jednog dana smo bili u vrtu Husama al-Dina Chalabija sa Mawlanom
(naim uiteljem, Rumijem). On oba svoja blagoslovljena stopala bijae
stavio u potok, pripovijedajui o boanskim znanostima. Usred njegovih
UVOD
23
Djela
Glavna Rumijeva djela su: Diwan-i Shams-i Tabrizi, djelo koje se sastoji
iz 40.000 stihova i Mathnawi (Mesnevija), koja se sastoji od oko 25.000
stihova. K tome, sauvane su tri zbirke njegovih govora i pisama.
Diwan (sabrane poeme) sadri nekih 3.230 gazela od ukupno 35.000
stihova; 44 tarjiata, tipa poeme sastavljene iz dva ili vie gazela, ukupno
1.700 stihova; 2.000 rubaiyyata ili etverostiha. Diwan sadri svu
Rumijevu poeziju drukiju od Mesnevije. On obuhvaa stihove pisane u
razdoblju od skoro trideset godina, nekako od trenutka nakon Shamsova
prispijea u Konju do Rumijeve smrti. To je znaajan podatak, jer se esto
zaboravlja da je izvjesni dio Diwana bio sastavljan istodobno sa Mesnevijom,
tokom posljednjih dvanaest ili etrnaest godina Rumijeva ivota.
Mada su treina poema iz Diwana iskljuivo posveene Shamsu,
veina njih ne spominje bilo koju osobu, esto zavravajui frazama kao
to je ova: Budi tih!; nekolicina poema slavi takve likove kao to su
24
UVOD
Salah al-Din Zarkub i Husam al-Din Chalabi.7 Onaj prvi je, poput samog
Rumija, prvotno bio uenik Burhana al-Dina Tirmidhija, ali se kasnije
prikljuio krugu Rumijevih potovalaca. Chalabi je bio Rumijev uenik
i postao je neposrednim razlogom sastavljanja Mesnevije. Oba ova lika u
Diwanu igraju ulogu slinu ulozi Shamsa: oni su ogledala u kojima Rumi
kontemplira boanski Ljubljenoga.
Mesnevija (Kupleti) obuhvaa est knjiga poezije u didaktikom
stilu, reajui se u duini od 3.810 do 4.915 stihova. Dok Diwan sadri
Rumijeve pojedinane gazele i druge mjeovite poeme sastavljene prema
ritminom obrascu, Mesnevija predstavlja jedinstveno djelo koje je bilo
sastavljeno u svom postojeem poretku.
Biogra smatraju da je Rumi zapoeo pisati Mesneviju na molbu
svog najdraeg uenika Husama al-Dina Chalabija, koji je uoio da mnogi
Rumijevi potovaoci provode dobar dio vremena itajui didaktinu
poeziju Sanaija i Attara, dvojice majstora te vrste poezije prije Rumija.
Takva djela predstavljaju sujska uenja u lahko prijemivoj i lahko
pamtljivoj formi. Ona su mnogo vie odgovarala toplini i bratstvu sujskih
krugova negoli klasini prirunici o istovjetnim sadrajima, koji su esto
pisani suhoparnim i utogljenim jezikom. Takvu poeziju je mogao itati i
uivati u njoj bilo ko vian govoru i sa izvjesnim osjeanjem duhovnog ili
neposrednog kuanja (dhawq), dok su prirunike mogli izuavati samo
oni sa formalnim obrazovanjem u religijskim znanostima.
Chalabi je jednog dana preporuio Rumiju da napie djelo u didaktinom stilu Sanaija i Attara, kako bi upotpunio ostalu svoju poeziju. Rumi
je odmah izvadio komadi papira na kojemu je ve bilo napisano prvih
osamnaest stihova Mesnevije. Od tog asa i nadalje su se Rumi i Chalabi
redovito susretali. Rumi e sastavljati poeziju, a Chalabi e je prepisivati,
a potom mu je iznova itati. Njihov rad je zapoeo negdje oko 658/1260. ili
659/1261. i nastavie se, uz stanovito zakanjenje, sve do Rumijeve smrti.
Poto se est knjiga ovoga djela zavrava usred prie, ini se da je Rumi
umro prije njegova upotpunjenja.
Nalik drugim dugakim didaktinim poemama nastalim prije ove,
Mesnevija je jedna opirna zbirka anegdota i pripovijesti izvedenih iz
izuzetne raznolikosti vrela, od Kurana do svakidanjeg narodnog humora.
Svaka pria je ispriana kako bi istaknula odreenu poruku, a njena pouka
je raspravljana do krajnjih pojedinosti. Sutina anegdota i, jo osobitije,
UVOD
25
26
UVOD
Uenja
Rumijeva opsena djela predstavljaju kaleidoskopsku sliku Boga, ovjeka,
svijeta i meuodnosa ove tri realnosti. Ali, unato esto zbunjujuoj
sloenosti slike koju Rumi slika, sva njegova izlaganja i objanjenja su
tako natopljena svagdanjom aromom i tako su skladna da se gotovo moe
suglasiti sa onima koji tvrde kako su sva ona svodiva na jednu sentencu
ili frazu. Mada njegova uenja, vjerojatno, nikada ne mogu biti potpuno
opsegnuta bilo kakvim sustavnim izlaganjem, sva ona, jamano, izraavaju
jedincatu zbilju, najvaniju zbilju Rumijeva postojanja i samoga islama:
Samo Bog zbiljski postoji.
Koliko samo svijet sadri rijei! Ali sve imaju jedno
znaenje. Kada porazbija krage, tad jedna voda je.
(D 32108)
Rumi nikada nije planirao pisati organizirani prirunik o suzmu
ili ponuditi iscrpno objanjenje djelominog ili cjelokupnog njegova
uenja. Neki njegovi suvremenici su ak prigovarali njegovu nesustavnom i
anegdotskom stilu, pitajui se zato ondje nema ni spomena metazikim
raspravama i uzvienim tajanstvima (M III 4234). Mnoge velike suje
njegova vremena su pisali uene i sustavne rasprave o sujskom uenju.
Ali, za razliku od njih, Rumi nije opisivao i denirao pojedinano stanje
i postaje kojima se mistik uspinje k Bogu (M III 4236). Rumi odgovara
svojim klevetnicima na nain koji jasno izraava njegovu vlastitu ulogu,
kako ju je on shvatio:
27
UVOD
28
UVOD
29
UVOD
30
UVOD
UVOD
31
32
UVOD
Plan knjige
Ovo djelo je podijeljeno u tri dijela prema upravo razmotrenoj shemi: znanje
ili teorija, postupci ili praksa i dosezanje Boga ili duhovna psihologija.
Rumi priskrbljuje temelje za tu razdiobu u naprijed navedenom odlomku, ali
ja ne tvrdim da je cijela ova shema ita drugo doli moje vlastito nesavreno
razumijevanje i ponovna preraspodjela Rumijevih uenja. Mnoge druge
sheme bi, nesumnjivo, mogle biti razmotrene. U svakom sluaju, jo se valja
sloiti sa onima koji kau da ni sam Rumi nije predstavio svoja uenja kao
jedan sustav i da, stoga, nastojati ih sistematizirati znai rizikovati da ih
se pogreno protumai. Zacijelo, bilo ko da trai da objanjava i tumai
Rumijeva uenja treba unaprijed upozoriti itatelja na potekoe ukljuene
u takav poduhvat i treba ga podsjetiti na onaj poznati stih sa poetka
Mesnevije:
Svak ima postati mojim prijateljem prema vlastitom
miljenju svome. On ne smije traiti moja tajanstva
izvan mene. (M I 6)
33
UVOD
Prijevodi
Potrebno je da neto kaem o mome metodu prevoenja izabranih
dijelova iz Rumijevih djela. Pregnua R. A. Nicholsona i A. J. Arberryja
su uinila Rumija najprevoenijom osobom islamske literature i miljenja.
Nicholsonovo monumentalno prireivanje i prijevod Mesnevije, skupa sa
dva toma njegovih komentara, objelodanjeno prije vie od ezdeset godina,
za svagda je zaduilo sve istraivae Rumija. Njegov prijevod pedeset poema
iz Diwana godinama je predstavljao samo ozbiljno istraivanje ovoga djela
na engleskom jeziku. Arberryjevi prijevodi djela Fihi ma hi, 400 gazela
34
UVOD
UVOD
35
36
UVOD
Dio I
TEORIJA
A.
MOTRITI STVARI KAKVE JESU
1. Forma i znaenje
Rumi nema nita drugo doli saaljenja i prijezira za one koji motre na svijet i
unutar sebe, a ne shvaaju da ono to oni gledaju je zastor preko zbilje. Ovaj
svijet je san, tamnica, zamka, pjena koju izbacuje more, praina podignuta
galopom konja. Ali on nije ono to se ini da jest.
Ako je sve to nam se pokazuje ba to to nam se pokazuje,
tad Poslanik, koji je bio obdaren tako pronicavim gledanjem, prosvjetljenim i prosvjetljujuim, nikada ne bi
povikao: Gospodaru, pokai nam stvari kakve one
jesu! (F 5/18)
Rumi povlai temeljnu razliku izmeu forme (surat) i znaenja
(mana).1 Forma je izvanjska pojava stvari, a znaenje njena unutarnja
i nevidljiva zbilja. Najzad, znaenje je neto to je znano samo Bogu. A
poto je Bog s onu stranu bilo koje vrste mnotva, znaenje svih stvari je, u
konanici, Bog. Forma je sjena, znaenje je Sunce. (M VI 4747)
Naspram znaenja ta je forma? Odve prijezira vrijedna. U mjestu dri znaenje nebesa...
Znaenje vjetar na lutanje tjera poput mlinskog toka
zatoenog u vodi potoka. (M I 3330, 33)
Znaj da spoljna forma nestaje, ali Svijet Znaenja zauvijek ostaje.
40
TEORIJA
41
42
TEORIJA
43
2. Postojanje i nepostojanje
Ukazujui na formu i znaenje ili na vanjtinu i nutrinu, Rumi upotrebljava
jedan drugi zbir pojmova koji naglaava negativno lice znaenja u odnosu
prema pozitivnoj strani forme. S tog stajalita, forma je mjesto a znaenje
je bezmjesnost; pjena je boja a more je Bezbojnost. Jer znaenje se
suprotstavlja formi i moe se postii samo poricanjem forme snagom
bezoblinosti.
Svak je okrenuo svoje lice negdje, samo ga sveci nisu
okrenuli nigdje. (M V 350)
Tamo gdje besputnost vlada, proljee je svud, u svakom
drugom smjeru samo je decembarska stud. (D 20089)
ini se da je stamen i u kretnji da je, mada On nije
ni ovo ni to; oituje se u mjestu, iako mjesta nema,
zacijelo. (D 6110)
Ti si iz mjesta, a izvorite ti je bezmjesno: ovdje duan
zatvori, a bazar otvori tamo! (M II 612)
Dokle e davati znake? Umukni! Jer Vrelo znakova tih
za te znakove ne mari. (D 7268)
Bezbojnost je korijen boja svakih, mir je korijen bojeva
svih. (M VI 59)
44
TEORIJA
45
3. Priin podvajanja
Oblik i znaenje su nerazmrsivo povezani: oblik se izvodi iz znaenja, a
znaenje se oituje kao oblik. Poto su to dvoje vidljivi i nevidljivi vidovi
jedincate zbilje, svaki je znaajan na svoj vlastiti nain. Ali, za veinu ljudi
pogibelj poiva u pridavanju pretjerane vanosti formi, ne shvaajui da ona
izvodi svoje postojanje i smislenost iz znaenja.
Oma je za budalu svako parence svijeta, a smisao
izbavljenja za mudra ovjeka. (M VI 4287)
Sjedokosom svijetu rekoh: Oma si i ukorenje. A on
uzvrati tad: Mada sam uitelj drevni, jo sam Njegov
uenik mlad. (D 14988)
I oblik posjeduje trenutnu vanost. tavie, on je i vie od vanosti,
jer sudjeluje u jezgri. Ba kao to se nita bez jezgre ne moe uiniti, tako se
nita ne moe uiniti ni bez ljuske... Ali znaenje je korijen. (F 19/31)
Kada kae da je oblik izdanak znaenja ili da je oblik zdjela, dok
je srce kralj oblik i znaenje su, nakon svega, odnosni pojmovi. Ti veli:
Ovo je izdanak toga; ako nema izdanka, kako se ono drugo moe zvati
korijenom? Stoga to postaje korijenom zbog izdanka. Ako ne postoji
izdanak, nee biti niti imena. (F 144/153)
4. Znanje o religijama
Kao to Rumi stalno pravi razliku izmeu oblika i znaenja, on toliko puta
takoer ukazuje na dvije vrste znanja i vizije: jedno znanje razlikuje samo
oblik, a drugo see s onu stranu oblika i raspoznaje znaenje. Ono prvo
znanje on naziva znanje o tijelima (ilm-i abdan), kako bi ga razlikovao
od znanja o znanju o religijama (ilm-i adyan); ono prvo znanje obuhvaa
sve to mi uobiajeno shvaamo pod pojmom nauke ili znanja, ak i
discipline kao to su teologija i matematika, jer one se izuavaju rutinom
i uenjem. Sve dok ta znanja ne provriju iz srca kao rezultat izravne vizije
unutarnjih znaenja i stvarnosti ili od Boga samoga, ona su puka sjena, a
ne svjetlo. Bez izravne i titravo ive vizije znaenja, znanje je samo forma.
Ona se, jamano, moe preobraziti u istinsko znanje, ali samo nakon dugog
duhovnog pregnua.
46
TEORIJA
B.
DUA, SRCE I UM
1. Dua
Vidljivi oblik svijeta i svega to je u njemu oituje skriveno znaenje. Ljudska
forma nije nikakav izuzetak u tome.
Najprije kupe ili ador podignu, pa onda Turina ko
gosta dovedu.
Vaa vanjtina je, znajte, ador, a Turin je vaa nutrina: nutrina vam je krmar, a vanjtina korablja. (M III,
529-530)
Da je ovjek ovjeno bie po svojoj vanjtini, tad bi
Muhammed i Abu Jahl 3 bili potpuno isti.
Slikanje na zidu ovjekovo je ogledalo. Pogledaj taj
oblik! ta mu je falilo?
Toj divnoj slikariji samo dua fali. Hajde, idi, trai taj
biser skupi, mali! (M I 1019-21)
U jednom esto navoenom stavku Kurana se kae: Pitat e te (o
Muhammede) o dui. Reci: Dua je od zapovijedi Gospodara moga; a znanje
kojim ste vi obdareni samo je trun od toga. (XVII, 85)
Iz onog Reci: Dua je od zapovijedi Gospodara tvoga 4
shvatljivo je, da objanjenje due jezikom neizrecivo je.
(D 21284)
48
TEORIJA
DUA, SRCE I UM
49
50
TEORIJA
2. Razine due
Suprotstavljenost izmeu tijela i due teko da je jednostavna i lagahna, kako
bi se to u prvi mah moglo initi. Vidjeli smo da znaenje raspolae sa vie od
jedne razine, i da jedino, u krajnjoj analizi, ono moe biti poistovjeeno sa
samim Bogom. Stoga meurazine znaenja su uzviene i pronjene (latif )
u suodnosu sa formama i tijelima, ali su tmaste (kathif ) u suodnosu sa
Bogom.
Ba kao to su ova tijela tmasta u suodnosu sa znaenjima ljudi, tako su isto ta neizreciva i pronjena znaenja u suodnosu sa Bogom tmasta tijela i forme. (F
99/110-111)
Dua, na slian nain, moe biti razdijeljena na brojne razine, one
nie koje se pojavljuju kao forma i tijelo, u odnosu prema onim viim. Rumi
razluuje etiri temeljne razine: ivotinjska dua, ljudska dua, aneoska
dua ili Dibrilova dua, i muhammedanska dua ili dua svetih ljudi. Iznad
posljednje od tih razina je Bog Koji transcendira duu, ali na Kojega se esto
metaforiki ukazuje kao na Duha.5
ivotinjska, prirodna ili ognjena dua je zajednika i ljudima i
ivotinjama i strogo predstavlja ono to ih ini ivotinjskim. Prema tome,
DUA, SRCE I UM
51
52
TEORIJA
DUA, SRCE I UM
53
Prijatelju! Koja dua si ti? Zrela ili zelena? Jesi li omamljenik slatkiima i vinom, il vitez sa bojnoga polja? (D
21377-83)
Iznad svih razina due stoji sami Bog. Ali, kako god se Bog moe zvati
Znaenjem nad znaenjima, On se takoer moe zvati i Duom nad
duama. Premda je On iznad svih ogranienja due, jer ju je stvorio, Njegov
odnos prema dui je, ipak, slian odnosu due i tijela.
Poto je On Dua nad duama, nema Mu umicanja:
ja ne vidjeh da je ijedna dua dumanin Prijatelja. (D
4655)
Ti si Dua nae due, Smisao Imena, Postojanje svega,
Izvor ljubavnog derta. (D 34134)
O slikarijo, Slikaru si svome otila! O duo, Dui due si
odjezdila! (D 29160)
Kad bi se ta Dua due nad duama morala pokazati
tijelima, moje bi tijelo kroz Njenu Njenost duom
postalo, moja dua bi se u radosti smijala. (D 26772)
Ti si Vid vida i Zbilja zbilje! Ti si Svjetlo svjetla tajanstava,
Dua duine due! (D 27041)
Ti si Dua duine due iznutra, a Sunce sunca si izvana.
(D 28789)
3. Jastvo i um
Rumi esto ukazuje na ivotinjsku duu pojmom nafs, koji se najee na
engleski prevodi kao dua ili jastvo. U arapskom i perzijskom pojam
nafs je, katkada, sinoniman pojmovima ruh ili jn, to jest duom. I sam
Rumi povremeno upotrebljava ovaj pojam kako bi ukazao na vie razine
due. Ali, on najee koristi pojam nafs kako bi ukazao na ivotinjsku duu.
On je u toj upotrebi nadahnut, barem djelomino, kuranskim stavkom: Ja
ne pravdam sebe (nafs): ta dua je sklona zlu (II, 53). Suje i ostali esto
ukazuju na tu duu kao na nafsi ammara, duu koja naginje (zlu). Zbog
negativnih konotacija rijei dua na engleskom, ja sam izabrao tu rije
prevoditi kao jastvo.7
54
TEORIJA
DUA, SRCE I UM
55
4. Univerzalni um i djelomini um
Jedino umovi poslanika i evlija su istinski svladali jastvo. Kada se jednom
oblaci raspre, sunce nesmetano grane. Um se u svome punom sjaju
pokazuje kao Univerzalni Um (aqli kulli) ili Um povrh uma. Um na
tom stupnju moe razlikovati znaenje svake forme i motriti stvari kakve
one jesu. Kod veine ljudskih bia, nije bitno koju vrstu goleme umnosti
mogli posjedovati i ma koliko umni mogli biti, um je zakriven talogom
56
TEORIJA
DUA, SRCE I UM
57
ne steeni. Treba li osoba koja moe napisati slovne znakove na Mjesecu biti
nesposobna pisati? ta je to postojalo na svijetu to on nije znao? Jamano,
svak ui od njega. Koju je to stvar djelomini um mogao posjedovati, a da je
nije posjedovao Univerzalni Um? Djelomini um je nesposoban stvoriti bilo
ta od sebe to najprije nije vidio.
Ti sklopovi, tehniki poduhvati i graevine koje ljudi podiu nisu
novi sklopovi. Vidjevi tota nalik njima, ljudska bia tome jednostavno
prave dodatke. Oni koji istinski po sebi tvore neto novo jesu Univerzalni
Um. Djelomini um se moe poduiti; on ima potrebu za uenjem. Ali,
Univerzalni Um je uitelj; on za tim nema nikakve potrebe. (F 142/151)
Filozof je privezan uz pojmove razbora; pravi evlija je
uzdignut na Um ponad umova.
Jezgra je Um nad umovima, a tvoj um je ljuska. Trbuh
ivotinja se stalno za ljuskama truska.
Onaj to trai jezgru prema ljusci, ima stotinu prijezira;
u oima blaenih evlija samo se jezgra prebira.
Poto ljuska uma dariva stotinu dokaza, kako bi tek
Univerzalni Um bez sigurnosti kroio ikada? (M III
2527-30)
5. Srce
Krajnje sredite ovjekove svijesti, njena unutarnja stvarnost, njen smisao
kakav je znan po Bogu, zove se srcem (dil, qalb).10 Glede svjetlosne lue u
prsima, ona je sjena ili najspoljanija ljuska srca. Izmeu ovog i onog srca su
beskrajne razine svijesti i samoozbiljenja.
Kao ovjekova najintimnija stvarnost, srce je uvijek s Bogom. Ali,
samo poslanici i evlije koji se nazivaju Posjednicima srca stekli su
bogoduhu svijest, tako da su istinski i zbiljski svjesni Boga u sreditu svoga
bia. Veina ljudi je zastrta bezbrojnim razinama taloga i tame, tako da
je praktino sredite njihove svijesti ili srce njihova ivotinjska dua ili
jastvo.
Zato je srce stranac u ova dva svijeta? Jer atributi
Neprostornosti zaziru od mjesta. (D 28934)
58
TEORIJA
DUA, SRCE I UM
59
60
TEORIJA
DUA, SRCE I UM
61
6. Meuodnosi
Rumi ne povlai jasnu i apsolutnu razliku izmeu srca, due i uma. Svako
od njih pripada ovjekovom znaenju suprotstavljenom njegovoj formi.
Moemo, moda, kazati da je dua najira u opsegu, obuhvaajuu cijelu
ovjekovu unutarnju stvarnost; pojam uma naglaava sposobnost due
da pravi razliku; a rije srce naglaava svijest i posebice Boga-svijest. Ali,
svaki od tih pojmova je, pokatkad, sinonimno upotrijebljen sa jednim od
dva preostala pojma, i svaki oznaava viestepeno sloenu stvarnost. Stoga,
kada Rumi ukazuje na um, on tad moe ukazivati na bilo koji iroki spektar
zbilja koje se steru od najniih razina djelominog uma do najuzvienijih
stepena Univerzalnog Uma. Kada spominje duu, on moda ukazuje na
bilo koju od tri vie razine due, na jastvo ili na Boga. A pojmom srca on
moe podrazumijevati neije sredite svijesti u openitom znaenju rijei,
ili srce Posjedovatelja srca, ili bilo koju mirijadu meurazina. U svakom
sluaju, kontekst razmatranja obino posvjeuje koje to znaenje on ima
na pameti.
Puteni osjet se, prijatelju, za um vezao! A znaj i da se
um za duu vjenao. (M III 1824)
Tijelo je vidljivo, a nevidljiva je dua; tijelo je rukav, a
dua je ruka.
62
TEORIJA
C.
BOG I SVIJET
1. Bit, svojstva i djela
U islamskoj teologiji i metazici nainjena je razlika izmeu Boga po
Sebi, boanske Biti (dhat) i Boga kako se On opisuje u objavi. Tako se Bog
u Kuranu naziva brojnim imenima, kao to su Milostivi, Sveznajui, ivi,
Svemoni. Iz tih imena (asma) shvaamo da On posjeduje atribute (sifat)
Milosti, Znanja, ivota i Moi. Ali, ta je Bog po Sebi, u samoj Svojoj Biti?
To je izvan naeg dosega. Stoga muslimani prave razliku izmeu Boije Biti,
s jedne, i Njegovih imena i atributa, s druge strane.
Razlika izmeu Biti i Atributa je isto pojmovne naravi, u smislu da ne
postoji ontoloka razlika izmeu toga dvoga. Imena i Atributi nisu drukiji
od Biti u svome postojanju. Bit je Jedna, i svako Ime i Atribut su istovjetni
s Biti. Pa ipak, oigledno mora postojati stanovita razlika izmeu Boijeg
opratanja i Njegove srditosti, ili izmeu Njegova vida i Njegova sluha. Ta
razlika, meutim, ne oituje se unutar Biti, koja je Jedna u svakom pogledu;
ona jedino postaje bjelodana unutar Njegovih djela (af al) ili uinaka
(athar), koji se nazivaju stvorenjima (khalq, makhluqat). U Boijoj Biti su
Srdba i Milost istovjetni, jer na toj razini ne moe postojati dualnost bilo
koje vrste. Ali, u stvaranju ta dva atributa se mogu oitovati kroz beskonanu
razliitost formi, od kojih su dvije najistaknutije: Raj i Pakao.
Stvorenja kao istu i bistru vodu motri u kojoj se odsijevaju Svemonog Atributi.
64
TEORIJA
BOG I SVIJET
65
66
TEORIJA
2. Njenost i okrutnost
Imena i Atributi se mogu podijeliti u dvije kategorije, poznati kao Atributi
Sutine i Atributi Djela. Prva kategorija ukljuuje sva ona Imena ije
suprotnosti se ne mogu strogo primijeniti na Boga. Tako je Bog ivi, Moni,
Videi itd., ali On nije suprotnost toga. Druga kategorija ukljuuje Imena
ije suprotnosti su takoer Boija imena, kao to su Onaj Koji uzvisuje i
BOG I SVIJET
67
Onaj Koji unizuje, Darovatelj ivota i Onaj Koji ubija. Mnoga Imena Djela,
zauzvrat, mogu se podijeliti u dvije naredne kategorije, Imena koja su,
naprimjer, poznata kao Atributi Njenosti (lutf ) i Atributi Okrutnosti (qahr).
Popratna tabela nabraja nova Boija imena sukladno ovoj shemi.13
Rumi razumijeva Ime Njeni kao ekvivalent Imenu Milostivi, a Ime
Okrutni kao ekvivalent Imenu Srditi. Sukladno uvenom pravorijeku
Boijem, propovijedanom od Poslanika, Bog veli: Moja milost ide ispred
Moje srdbe. Za Rumija je to isto to i rei: Moja njena imena idu ispred i
imaju prvenstvo nad Mojim imenima strogosti. Za milost, duhovnu radost
i ljepotu, koje Rumi smatra uroenim u svakom stvorenju i prevladavajuim
u svim njegovim formama, moe se kazati da se izvode iz ovog naina
gledanja na Boija imena i atribute: cjelokupno stvaranje je oitovanje
Boijih srditih i milostivih imena, ali ova potonja uvijek imaju ontoloku
prednost nad onim prethodnim. Gdje god mi uzmogli motriti oitovanje
Srdbe i Strogosti, to jest u trpljenju i zlu, trebamo znati da e se Boija
milost i njenost ubrzo oitovati. Ili, pak, svako trpljenje i zlo jedino postoje
da bi posvjedoili veu duhovnu radost i dobrotu. Ma kako sumorna forma
mogla biti, znaenje je uvijek Milost, koja je vjeno ispred Srdbe.
Bog posjeduje dva atributa: Strogost i Njenost. Poslanici
su teatar oitovanja za oba ta Atributa, dok vjernici
oituju Njegovu njenost, a nevjernici posvjedouju Njegovu okrutnost. (F 222/227)
Smijeh kazuje o Tvojoj njenosti, jadikovanje se jada
zbog Tvoje strogosti.
U svijetu ove dvije poruke sukobljene govore o jedino
Ljubljenome.
Njenost zaboravnu osobu zavarava, pa ona o Strogosti
ne misli i u grijehu prebiva.
Strogost nekom drugom dokida nadu, pa se ovaj vrati
potpunom beznau.
Ljubav poput ljubaznog posrednika doe, da zatiti ove
dvije izgubljene due. (D 8571-75)
Kada gleda Njegovu njenost, kamenje i obluci postaju
vosak mehki; kad motri Njegovu srdbu, ak i tvoj
vosak postaje granit reski. (D 5795)
68
TEORIJA
Tabela I
Neka od Boijih imena
Imena Djela
Imena Biti
Imena Strogosti
Imena Njenosti
Kralj
Sveti
Pravedni
Zatitnik
Svjetlo
Stvoritelj
ivi
Moni
Koji zna
Koji uje
Koji vidi
Koji govori
Koji ima dobrohotnu volju
Strogi
Onaj Koji uniava
Onaj Koji poniava
Koji usmruje
Osvetnik
Liavatelj
Koji tetu daje
Koji na cjedilu
ostavlja
Njeni
Onaj Koji uzvisuje
Koji ast daje
Darovalac ivota
Oprata grijeha
Umnoitelj dobra
Dobroinitelj
Poveavatelj dobra
BOG I SVIJET
69
3. Razlog stvaranja
Stvaranje ili univerzum i beskonane forme koje ga ispunjavaju je drugo
ime za Boija djela, a Njegova djela su oitovanje Njegovih atributa. Shvativi
to, ako se upitamo: Zato je Bog stvorio svijet?, odgovor je jasan: u nakani
da oituje Svoja vlastita imena i atribute. Sama priroda Boanskog iziskuje
neku vrstu djelovanja. Jer, ako kaemo da je Bog Stvoritelj, koje znaenje taj
pojam moe imati ukoliko ne postoji bilo kakvo stvaranje? Bog je stvorio
svijet kako bi pokazao Svoje atribute. Stoga je Poslanik pripovijedao da je
Bog kazao: Bio sam Skrivena Riznica, pa sam poelio da budem spoznat.
Stoga sam stvorio svijet kako bih mogao biti spoznat. Svrha stvaranja je
oitovanje (izhar).
Kad bi izlaganje znaenja bilo dovoljno, stvaranje
svijeta bi bilo beskorisno i uzaludno.
Kada bi Ljubav Boija samo misao i znaenje bila,
forma posta i molitve ne bi nikako postojala.
Darovi koje voljeni izmjenjuju su nitavni, u odnosu
prema ljubavi koja je liena formi,
Stoga darovi tu mo imaju da pokau ljubav unutra
skrivenu. (M I 2624-27)
Bog veli: Bio sam Skriveno Blago, pa sam poelio da budem upoznat.
Drugim rijeima: Stvorio sam cijeli univerzum, a svrha svega toga je u tome
da Se oitujem, katkada kroz Njenost, a kojiput kroz Srditost. Bog nije
kralj nad kraljevima kojemu bi jedan glasnik bio dovoljan. Kada bi svi atomi
univerzuma bili Njegovi glasnici, bili bi nesposobni uiniti Ga dostatno
poznatim.
Prema tome, sva stvorenja danonono oituju Boga. Meutim, neka od
njih to znaju i svjesna su toga da Ga oituju, dok su druga nesvjesna toga.
Bilo kako bilo, njihovo oitovanje Boga je izvjesno. Kraljevi, naprimjer,
zapovijedi da neko bude iiban i kanjen, da vriti i jaue. Pa ipak, i onaj koji
iba i iibani oituju kraljevieve naloge. (F 176-177/184-185)
Bog se ne uveava uvodei u postojanje univerzum cio;
On ne postaje neim to ranije nije bio.
Ali, kada je On uveo stvorenja u postojanje, poveale su
se posljedice: a meu stvorenjima svim postoje razlike.
70
TEORIJA
4. Suprotnosti
Rumi se esto poziva na ili navodi poslovicu: Stvari postaju jasne kroz
svoje suprotnosti. Svakidanje iskustvo svjedoi o toj istini, jer postojanje
mirijada stvari ovoga svijeta jedino postaje mogue kroz luenje razlike ili
kroz suprotnost. Kad dvije stvari ne bi bile razliite i, prema tome, donekle
suprotstavljene, bile bi jedna i ista stvar. Svaki pojedinani par suprotnosti
omoguuje postojanje jednog drugog para suprotnosti; danonono postoje
savrenstvo i nesavrenstvo, cjelovitost i razmrvljenost, srea i tuga, novo
i staro, duh i tijelo. Svaki od tih korelativnih pojmova moe iskljuivo
BOG I SVIJET
71
72
TEORIJA
BOG I SVIJET
73
74
TEORIJA
Tabela II
Suprotnost meu elementima
ZRAK
topao
vlaan
vrela
vlana
VATRA
VODA
suha
hladna
hladna
suha
ZEMLJA
BOG I SVIJET
75
5. Dobro i zlo
Oprenost unutar stvaranja uvijek je relativna u smislu da ondje nikada ne
moe biti apsolutnih razlika. Apsolutno znanje, apsolutni ivot, apsolutna
mo sve su to Boiji atributi. Ali, kada se oni oituju unutar ovdanjeg
svijeta, oni oslabe i izgube mo kroz svoju udaljenost od svoga Vrela. Stoga
su znanje i mo, kada se zateknu u ovom svijetu, samo blijedi odraz
istih i transcendentnih atributa samoga Boga.
Najpogubnija oprenost za mnoge ljude, koja se nalazi u ovdanjem
svijetu, jest ona koja se zatjee izmeu dobra i zla. Iz onoga to je
naprijed kazano postaje bjelodano da se apsolutno dobro moe nalaziti
samo u Bogu. Raznovrsni stupnjevi zla izvode se iz pomraenosti dobra
tako kako ono postaje udaljeno od Izvora. Stvari su u ovome svijetu
relativno dobre i zle, a nisu apsolutno samo dobre ili samo zle, poto se
ne mogu pronai apsolutna svojstva unutar stvaranja. Sa drugog stajalita
motreno, stvari su dobre ili zle samo u suodnosu s nama, ne u suodnosu
s Bogom, jer u Njegovom pogledu sve stvari imaju samo jednu svrhu:
oituju Skrivenu Riznicu. tavie, kad ne bi bilo zla u svijetu, tad ne bi bilo
naina na koji bi se mnogi Boiji atributi mogli i sami oitovati, naprimjer
Opratanje i Osvetoljubivost. Koje grijehe bi On mogao oprostiti, a za koje
bi kaznio? U svakom sluaju, savrenstvo Slikarevog beskrajnog stvaranja
trai da On slika i lijepe i rune slike.
Pa, ne postoji u svijetu apsolutno zlo, jer ono je relativno
spoznaj i to.
U cijelom Vremenu ne postoji nikakav otrov niti slatko
koje nije noga za jedno, a zapreka za neto drugo.
Jer jednome je to noga, a za neto drugo okov. Za jedno
je eerlema, za neto drugo otrov.
Zmijski otrov je za zmiju ivot, ali je za ovjeka smrt.
Vodena stvorenja vide okean kao vrt, zemna stvorenja
ga vide kao patnju i smrt. (M IV 65-69)
Nita Bog nije stvorio uzaludno, bilo srdbu ili strpljenje,
iskren savjet il iznevjerenje.
Nita od tih stvari nije apsolutno dobro, nita nije
apsolutno zlo.
Korist il teta ovise o stanju stvari. Stoga je znanje
nuno i korisno, za njim mari. (M VI 2597-99)
76
TEORIJA
BOG I SVIJET
77
78
TEORIJA
BOG I SVIJET
79
lijeio. Potom, pekar eli da ljudi budu gladni kako bi on mogao upranjavati
svoju vjetinu i uzdravati se. Ali on ne odobrava njihovu glad, inae ne bi
prodavao hljeb...
Tako se zna da Bog eli zlo u jednom smislu, ali ga u drugom smislu
ne eli. Nai protivnici kau da Bog ne eli zlo niti u jednom pogledu. Ali
je apsurdno da bi Bog elio jednu stvar, a ne i njene popratne momente.
Tako, meu popratnim momentima Njegovih zapovijedi i zabrana je i ono
tvrdokorno jastvo, koje eli zlo, a mrzi dobro po samoj svojoj prirodi. Meu
popratnim momentima jastva su sva zla ovoga svijeta. Da On nije elio ta
zla, On ne bi elio ni to jastvo. A kad On ne bi elio jastvo, On tad ne bi
elio ni zapovijedi i zabrane koje su usmjerene na jastvo. tavie, da On nije
odobravao ta zla, On ne bi zapovijedao i zabranjivao jastvu. Ukratko, zlo je
prieljkivano, ali ne samo po sebi.
Potom, nai protivnici vele: Ako On eli svako dobro i ako je
odvraanje od zla dobro, On tad eli da se sprijei zlo. Ali, nemogue je
odvratiti od zla ako ono ne postoji.
Ili, oni vele: On eli vjeru. Ali, vjera je nemogua izuzev nakon
nevjerovanja. Tako, jedan od prateih momenata vjere je i nevjerovanje.
Da zakljuimo. Htjeti zlo je iskljuivo pokudna stvar ukoliko se ono
eli zla radi. Ali, ako se ono eli dobra radi, tada ono nije pokudno. (F 179180/186-188)
Za itatelje koji ive u dvadeset i prvom stoljeu i koji su svjesni
nevjerovatnog zla i trpljenja koje je ovjek sposoban nanijeti ljudima,
Rumijeva rasprava o dobru i zlu bi mogla izgledati preve suhoparna
i odvojena od ivota. Ali, Rumi takoer motri na ovaj problem sa jednog
drugog motrita, koje see u samu bit ove egzistencijalne dvojbe nametnute
mnogim ljudima postojanjem zla i trpljenja. Bilo kako bilo, da bi se osjetilo
plamtee osjeanje u njegovim stihovima, potrebno je biti potpuno upoznat
sa njegovom raspravom o ovjekovom konanom Jastvu i agoniji i nemiru
kojeg ovjek podnosi zbog odvojenosti od tog Jastva. Preteit dio treeg
dijela ove knjige bavi se ovim pitanjem. Meutim, ja u citirati naredni
odgovor kojeg Rumi nudi na pitanje zla i uvjerava kako njegovo puno
uvoenje moe biti shvaeno tek kada ostatak knjige bude proitan.
Ne gledaj slijed dogaaja Vremena, koji od nebeskih
tijela dolazi i ini da ivot neprijatno prolazi!
80
TEORIJA
Ne gledaj oskudicu svagdanjeg kruha i sredstva uzdravanja! Ne gledaj tu glad, strah i tu strepnju duha!
Pogledaj ovo: uprkos svoj gorini svijeta, ti si strasno i
bestidno priono uz njega.
Znaj da je Milost ta gorka patnja! A kraljevstvo Merva
i Belha je Osveta!
Svako trpljenje i okrutnost Vremena, laka je od udaljenosti od Boga i svijesti koja je nesmotrena.
Jer ta okrutnost e proi, ali udaljenost od Njega nee.
Niko nije blaen doli onaj koji se s Njim trijeznom
duom susree. (M VI 1733-36, 56-57)
BOG I SVIJET
81
oboje, i vjerovanje i nevjerovanje, su ista stvar, jer ono prvo ne postoji bez
onog drugog, a ono drugo ne postoji bez onog prvog. Oni su nedjeljivi. (F
206-207/215)
ovjek je poput luka u ruci Boije moi. Bog ga koristi za raznovrsne
svrhe. Upravitelj je, zapravo, Bog, a ne luk. Luk je instrument i sredstvo.
Ali, zbog odravanja svijeta, luk je neoprezan i nesvjestan Boga. Zacijelo je
silovit luk koji postaje svjestan Strijeleve ruke! (F 199/208)
Svijet se odrava kroz nesmotrenost. Kad ne bi bilo nesmotrenosti,
ovaj svijet ne bi opstao. udei za Bogom, sjeanje na budui svijet, duhovno
pijanstvo i zanos su arhitekti tog svijeta. Kad bi se sve to pokazalo, svak od
nas bi otiao u taj svijet, a ne bi ostao ovdje. Ali Bog nas eli ovdje kako bi
ova dva svijeta mogla postojati. Tako je On naznaio dva suca: nesvjesnost i
smotrenost, kako bi ova dva boravita mogla bujati. (F 109/120)
Stup ovog svijeta, voljeni, je nesmotrenost; unitenje
njegovo je prisebnost.
Prisebnost dolazi od onog svijeta, kada taj svijet
prevlada, ovdanji svijet je uzorana livada.
Prisebnost je sunce i ugodni hlad, prisebnost je voda, a
dunjaluk smrad.
Nekolike kapi iz onog svijeta prokapa, da se pouda i
zavist u ovom svijetu preglasno ne ismijavaju.
Kad bi kapljice iz svijeta Nevidljivog porasle, krijeposti
nit slabosti ovoga svijeta ne bi opstale. (M I 2066-70)
Ima li ikoje mjesto u kome na Kralj nije? Ali Njegova
arolija motriteljeve oi krije.
On prekriva tvoje oi, pa ti usred dana vidi estice
praine, ali ne i Najblistavije Sunce,
vidi lau na moru, ali ne i valove na okeanu.
unasta laa kazuje ti o moru toliko taman koliko i
kretnja ljudi slijepcu da je dan.
Nisi li itao ajet: Allah je zapeatio... (II, 7), kako
se nie. Bog je Taj Koji zapeauje, i On je Taj Koji
otpeauje i koprene die (L, 22) (D 2633-37)
Kako bih Te zaveo i namamio Te do svoje torbice? Jer Ti
si okot svake varke i lampa svakog varalice. (D 14316)
82
TEORIJA
D.
OVJEK
1. Istina
Stvaranje ispunjava svoju krajnju svrhu kroz poslanike i evlije, to jest
kroz one koji su ozbiljili sve mogunosti ljudskoga stanja. Prvi poslanik i
prototip ljudskog savrenstva je Adem. Rumi esto upotrebljava njegovo ime
i jo ee pojam Ademljanin (adami), to jest ovjek u krajnjem stanju
duhovnog savrenstva (u nekim drugim kolama suzma pojam savreni
ovjek se koristi u istom znaenju). Stoga Rumi razumijeva kuranske ajete
i poslanike pravorijeke koji spominju Adema, kako bi ukazao na ovjeka
u stanju savrenstva.
Ako je Adem prototip ljudskog savrenstva, tad se poslanik Muhammed
koji je kazao: Bio sam poslanik u asu kada je Adem jo bio izmeu duha i
tijela moe zvati prototipom prototipova.
Motrih svoju unutarnju svijest i skrivenog univerzuma
dah, a Adem i Hava jo bijahu ovoga svijeta prah. (M
III 4542)
Stanje savrenog ovjeka, koje je dosegnuo Poslanik, najuzvienije je
koje se moe zamisliti; svi drugi poslanici i evlije su poput zraka njegova
sunca.
U Kuranu Bog govori melekima o Svom stvaranju Adema rijeima: Ja
u na zemlji namjesnika postaviti (II 30). A Poslanik veli: Bog je stvorio
Adema prema odrazu Svom.
84
TEORIJA
85
OVJEK
86
TEORIJA
87
OVJEK
88
TEORIJA
2. Svrha stvaranja i um
Ako ovjek postaje ogledalom svih stvari, to je stoga to su svi Boiji atributi,
to jest arhetipovi ukupne egzistencije, odraeni u njemu. Drugim rijeima,
kroz njega Skrivena Riznica postaje vidljivim oitovanjem u svojoj punini.
On je svrha stvaranja, jer kroz njega Skrivena Riznica postaje poznata. Poto
je on svrha, on je tad posljednja stvar koja ulazi u postojanje. Sve druge
stvari su priprava za njegov dolazak i sredstva preko kojih on zadobiva
svoje duhovno savrenstvo. Rumi zaziva drevni pouak: Prvi u miljenju
je posljednji u zbilji. Kada jedan arhitekta eli sagraditi kuu, njegova prva
pomisao je u vezi s cjelokupnom strukturom. Sveukupne mirijade stadija
planiranja i graenja izvode se iz onog prvog miljenja i vode njegovom
ozbiljenju. Isto tako, kada vrtlar eli proizvesti plod, u tom procesu postoje
mnogi koraci, kao to je preoravanje tla, zasijavanje sjemena, navodnjavanje
i obraivanje, prije negoli se plod otrgne i pojede. Ali, plod je, nesumnjivo,
bio izvorite drveta, poto je drvo bilo zasaeno iskljuivo sebe radi.
Boije zamisli u vezi sa stvaranjem su sadrane u Njegovom vjenom
Znanju, u Skrivenoj Riznici. Njegova prva zamisao je potpuno oitovanje
Njegovih atributa kroz ovjeka, jer ovjek nije drugo doli sveukupno
oitovanje Skrivene Riznice. Sve druge zamisli su ovisne o i izvedene
iz te objedinjujue ideje koja jest Skrivena Riznica kao takva. Ali, u toku
stvaranja svi pratioci Skrivene Riznice moraju biti oitovani i pokazani
prije negoli slika cjeline moe ui u motrenje.
Prema Poslanikovu pravorijeku: Prva stvar koju je Bog stvorio bio
je Um i Prva stvar koju je Bog stvorio bilo je svjetlo. Univerzalni Um je
istovjetan sa Muhammedovim Svjetlom, koje je duhovna zbilja poslanika i
evlija, ili duhovna zbilja ovjeka u njegovom stanju savrenstva. Univerzalni
Um zna sve stvari, jer on je izravni odraz Boijeg znanja. Drugim rijeima,
on je Skrivena Riznica na prvoj razini svog vidljivog pokazivanja. Stoga su
Rumi i mnoge druge suje govorili da je cijeli univerzum vidljivi odraz
ovjekove duhovne zbilje. Univerzum je dio ovjeka, premda se ovjek
pojavljuje kao dio univerzuma.
Tako moe znati da su uzdignuta nebesa odraz ovjekovih osjetilnih odlika.
Nije li Uzvienog Boga ruka najprije stvorila Um, prije
ova dva svijeta? (M VI 1935-36)
89
OVJEK
90
TEORIJA
91
OVJEK
3. Savez Alast
Istina nije bila nametnuta ovjeku. Kada Kuran kae da je ovjek ponio
Istinu, to znai da ju je on prihvatio uz punu spoznaju o ukljuenosti
odgovornosti u taj in. To je izriito naznaeno jednim poznatim kuranskim
stavkom: (Sjeti se) kada je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo
potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: Zar ja
nisam (alast) Gospodar va? oni su odgovorili: Jesi, mi svjedoimo i to
zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo nita znali. (VII,
172). Ovaj dogaaj se zove Savez Alast, koji se odigrao prije ovjekova
ulaska u ovaj svijet, kada je on postojao kao neotjelovljena dua u blizini
Boijoj.
Mi smo u toj svjetskoj sudnici, kojom Sudac upravlja,
izdaje naredbe, zbog parnienja izmeu Nisam li Ja? i
Da.
Jer mi smo rekli Da, a u naem suenju su svjedoanstvo
i dokaz nae rijei i djela.
Zato u Suevu sudu utimo? Nismo li stigli u prvi red
da posvjedoimo...?
Za stotinu godina ili za jedan tren, izreci ovu Istinu i
budi osloboen. (M V 174-176, 82)
Kakvo je to svjedoanstvo? Skriveno vidljivim uini,
kroz rijei, djela il na nain drugi.
Glede svrhe, ona je u otkrivanju tajanstva skrivenog u
tvojoj supstanci: njen atribut e ostati, al e akcidenti
nestati...
Ova molitva, duhovno vojevanje i post nee trajati: ali
e dua s dobrim imenom ostati. (M V 246-247)
Na Dan Alast Voljeni joj je neto kazao, apui. Da li se
iko od vas moe sjetiti?
Kazao je: Ja sam vas nabrzio, jer sam vas za Sebe
nainio. to sam za Sebe nainio, ne bih na drabi
prodao.
92
TEORIJA
93
OVJEK
94
TEORIJA
bio sam. Da Moja Ljepota i Uzvienost budu spoznate kroz vela postojanja
poelio sam. Zaelio sam da svak vidi koja sve vrsta Vode ivota i Alhemija
Blaenstva Ja jesam.
Tad riba ree: Mi koji smo ribe u tom moru, od prapoetka plovismo
u tom Okeanu ivota. Poznavali smo njegovu Strahotnost i Njenost, jer mi
smo bakar koji prima eliksir te konane Alhemije. Poznavali smo mo tog
eliksira ivota. to vie smo govorili o njemu onima koji nisu ribe u tom
moru, oni su sve manje sluali, gledali i shvaali. Od poetka smo poznavali
tu Riznicu, i poznavaemo je sve do konanosti. Ta, kome si Ti naumio tako
dugo sunjevanje poradi onog Poelio sam da budem poznat?
Uto odgovor doe. O ribo! Dosta istinito riba poznaje vrijednost
vode, voli more i revnuje sjedinjenju s njim. Ali njegova ljubav nije od iste
vrste, tako topla i gorljiva, sa takvom nesebinou, sa takvim jadikovanjem
i takvim krvavim plaem, tako izgarajuom jetrom, kao to je ljubav te ribe
koju su talasi izbacili na suho, a poradi dugotrajnih trvenja i izbacivanja na
vruu zemlju i vreli pijesak. Pa u njoj nee ni ivjeti ni umrijeti (LXXXVII,
13). Odvojenost od Okeana ne doputa joj da kua slast ivota t, to je
odvojenost od Okeana ivota. Kako bi neko ko je vidio taj Okean pronaao
radost u ovom ivotu? (MS 29)
Suneva svjetlost-dua u penderima, tijelima se rasprila.
Kada pogleda u sunevu loptu, ona je, zacijelo, jedna.
Ali, onaj koji je zakriven tijelima, on u to sumnja. (M II
186-187)
Due vukova i pasa su, svaka za sebe, razdvojene. Ali
due Boijih lavova su povezane.
Mnoinom ukazujem na njihove due, jer u odnosu na
tijela, kao stotina, jedna dua je.
I svjetlo nebeskog sunca je kao stotina u odnosu na
kuna dvorita.
Ali, sva njihova svjetla kao jedno postanu kada im se
zidovi razmaknu.
Kada temelje svoje kue tjelesne pogubie, vjernici kao
jedna dua postae. (M IV 414-418)
U ovom posljednjem odlomku Rumi tumai pravorijek Poslanikov:
Vjernici su braa, a ljudi od znanja su kao jedna dua. Ali njegove zamjedbe
OVJEK
95
96
TEORIJA
OVJEK
97
98
TEORIJA
dua putuje. Ali dua, zapravo, ostaje na svojoj vlastitoj ontolokoj razini, a
samo njene forme silaze i iznova uzlaze.
Kada ovjek stupi na duhovnu stazu, on postupno uspijeva osloboditi
svoju duu od ograda jastva. Tako dua kree na put, stjeui znanje,
trijeznost i ljepotu ili vrline koje pripadaju ljudskom stanju. Dua uzlazi
kroz razine simbolizirane ljudskim i aneoskim duama, i, u konanici,
ona moe dosegnuti razinu due svetilje. Simbolino govorei, putovanje
kroz ljudske i aneoske due predoeno je kao uzlaenje pomou nebeske
ljestvice, ba onim putem kojim je dua prvotno silazila. U islamskoj
kozmologiji Lotos krajnje granice preko koje Dibril nije mogao prei
tokom Poslanikova Mirada i koja tvori gornju granicu aneoske due
smjeten je na sedmo nebo, to jest neposredno ispod Podnoja. Kada
Rumi govori o krovu nebesa, on ukazuje na prebivalite na toj razini ili
iznad nje.
Mjesec u jednoj noi zodijakalne konstelacije pree, pa
zato tvoj razum Mirad Poslanikov nijee?
Taj draesni, jedinstveni biser (Poslanik) je kao mjeseci
sto pa kad je on jedan pokret nainio, Mjesec se na
dvoje rascijepio.
Zaudnost koju je pokazao cijepajui Mjesec na dvoje,
ukorak sa krhkou osjetilnosti stvorenj ila je.
Pregnue vjerovjesnika i posao poslanika iznad sfera je
i zvijezda.
Stoga nadii nebeske sfere i njihov koloplet! Tad e
vidjeti posao taj i hizmet. (M VI 3444-48)
Zna ta je vidjelo kroz Njegovu auru oko srca: svjetlo i
milost: oboje je put do sedmoga neba.
ta su, zacijelo, za to oko sedam nebesa? Kao sedam
basamaka od ljestava. (D 21214-15)
Cijelo stvoreno postojanje je srcem ispijeno, ono je u
njegovoj ruci igraka. Devet razina sfera, bez sumnje,
prema srcu su samo dva koraka. (D 14134)
Nadiavi sve razine zike i duhovne egzistencije, dua se iznova
povezuje sa boanskom Zapovijedi odakle se i izvila. Ali, sada se ona
ozbiljuje i zadrava punu svijest o svakom stanju i stupnju silaznih i
uzlaznih razina egzistencije.
OVJEK
99
100
TEORIJA
onda kosti mesom zaodijemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivimo.
(Kuran, XXIII, 12-14)
Nain na koji Rumi tumai ovo uenje, kako bi istaknuo jasan moral,
moe se u punini opaziti u prvom odabiru nie, nainjenom iz jednog od
njegovih pisama.
Neka Onaj Koji izvodi u postojanje sve na Istoku i na Zapadu uini
da se iznova susretnemo. Jer On je priskrbio razloge kako bi nas od kapi
sperme nainio. Ona nije imala ui, ni svijest, ni um, ni oi, nijedan
atribut gospodara ili sluge; ona nije znala za alost i radost, za ponienje ili
uzvienost. On je toj nesvjesnoj kapljici podario dom u utrobi i pretvorio je u
krv kroz uzvien proces. Potom je usirio i zgruao tu krv, i, u tom vlastitom
domu, pretvorio je u novo tijelo bez glave i organa. Otvorio mu je usta, oi i
ui. Priskrbio mu jezik i, potom, iza usta riznicu grudi. U njoj je On poloio
srce, koje je i kapljica i svijet, biser i okean, sluga i kralj. iji um bi mogao
razumjeti ono to e nam On stvoriti iz te priproste i nesvjesne mrtvaje?
Bog veli: Vidjeli ste i uli ste odakle dokle sam vas doveo. Sada vam velim
da u vas odvesti sa ove Zemlje i nebesa u zemlju niju od sirovog srebra
i u nebo koje ne moe biti sadrano u imaginaciji i predodbi zbog svoje
duhovno narastajue moi i pronjenosti. Vrtnja tog neba ini da nijedan
mladi ne orone ili ijedna nova stvar ostari; nikakve truhlei ili raspadanja
nee biti, nita nee umirati; nijedna probuena osoba nee spavati, jer
spavanje je poradi odmora i odagnanja iscrpljenosti, ali umora vie nee biti
niti ikakve premorenosti.
Ako ne vjeruje Boijim rijeima, tad promisli o onoj kapljici sperme;
pretpostavi da si joj kazao: Bog posjeduje svijet izvan ove tame, u kojemu
su nebesa, Sunce i Mjesec, zemlje, gradovi i vrtovi. U njemu su Njegove
sluge od kojih su neki kraljevi; neki su bogati, neki zdravi, neki potiteni i
slijepi. Koliko li se boji napustiti ovaj mrani dom, o, kapljice sperme! ta
li e od tebe postati? Imaginacija i um te kapljice sperme nee povjerovati
u tu priu. Kako bi ona mogla prihvatiti da neki drugi svijet i hrana postoje
osim tame i hrane iz krvi? Stoga budi siguran da ona za to ne bi marila
i porekla bi to. Pa ipak, tome se nee moi umai. Ona e biti potisnuta i
izvuena u svijet napolje. (MK 39: 43-44/99)
Neko vrijeme bio si elementa etiri, pa ivotinja. Sada
dua si, stoga postani Voljenim! Voljenim postani! (D
22561)
101
OVJEK
102
TEORIJA
103
OVJEK
104
TEORIJA
105
OVJEK
106
TEORIJA
5. Adem i Iblis
Kuransko kazivanje o Ademu i avolu ili Iblisu, kako se on obino naziva
u islamskim vrelima, bogato je slikovitim govorom i simbolizmom,
koje Rumi obilato koristi. Upoznavanje sa tim kazivanjem olakava
razumijevanje mnogih Rumijevih razmatranja o ovjekovom duhovnom
razvitku i preprekama s kojima se on sueljava na svome putu, ba kao to
i kuransko stajalite o tome da je Adem bio pouen imenima pribavlja
vrstu osnovu za mnoga Rumijeva uenja u vezi sa ovjekovim prvobitnim
i krajnjim stanjem.
U Kuranu se Bog obraa ljudskom rodu na sljedei nain:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima
rekli: Poklonite mu se! i oni su se poklonili, osim Iblisa; on nije htio da se
pokloni.
Zato se nisi poklonio kad sam ti naredio? upita On. Ja sam bolji
od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovae odgovori on. (VII
11-12)
Rumi ukazuje na brojne poruke koje se trebaju nauiti iz ovih i slinih
kuranskih ajeta. Oni, naprimjer, svjedoe o Ademovom uzvienom
duhovnom stanju; oni pokazuju da se Iblisov grijeh temeljno izvodi iz
duhovne sljepoe ili iz nemoi da se vidi znaenje iza forme; a njegove rijei
predouju nekoliko temeljnih grijehova ljudskoga roda, posebice gordost,
zavist i nepokornost.
107
OVJEK
108
TEORIJA
109
OVJEK
110
TEORIJA
njihova hrana. Oni se time hrane i od toga ive. Oni su poput ribe u vodi:
njihov ivot je od vode, njihova postelja i jastuk su od vode, poto su oni isti
i slobodni od osjetilnosti. Pa, kakvu naklonost su mogli pokazivati ako sebi
ne priuuju osjetilnost ili ako ne raspolau sebinim eljama i jastvom?
Oni su isti od tih stvari, pa stoga se i ne uputaju u duhovnu borbu. Ako
su posluni, ta poslunost nije promiljena poslunost, poto je ona sama
njihova priroda. Oni ne mogu initi nita drugo.
Drugu vrstu stvorenja ine zvijeri, koje su ista senzualnost i uope
ne posjeduju um da ih obuzdava. Njima takoer nisu darovane bilo kakve
religijske predodbe.
Preostaje jo taj siroti ovjek, koji je sastavljen od uma i osjetilnosti. On
je pola melek a pola ivotinja; pola zmija, a pola riba. Njegova riba ga tegli u
vodu, a njegova zmija ga vue prema suhom tlu. On je ukljuen u gloenje i
rat. Onaj iji um prevladava nad osjetilnosti, uzvieniji je od meleka, a onaj
ija osjetilnost prevladava nad njegovim umom, unieniji je od zvijeri.
Melek se iskazuje kroz znanje, a ivotinja kroz neznanje.
Potomci ljudski ostaju u borbi izmeu toga dvoga.
Neki ljudi su slijedili um dotle da su potpuno meleki i isto svjetlo
postali. Oni su poslanici i evlije...
Kod nekih je osjetilnost prevladala njihov um tako da su potpuno
poprimili ivotinjske odlike.
A neki su ostali da se bore. Oni su ona skupina koja u sebi osjea trpnju,
bol, oaj i enju. Oni nisu zadovoljni svojim ivotima. To su vjernici. Evlije
ekaju da uvedu te vjernike u svoje domove i da ih uine sebi slinim. A i
ejtani ih ekaju da ih povuku nadolje, prema sebi, do najniih nizina (XCV,
5). (F 77-78/89-90)
Tvrditi da se zlo koje postoji u ovjekovu jastvu ne nalazi u ivotinjama
i divljim zvijerima ne znai da je ovjek gori od njih. To znai da zla narav,
bezbono jastvo i opakost u ovjeku su takvi u odnosu prema supstanci
skrivenoj u njemu, supstanci koja je zakrivena tim karakternim crtama,
porocima i zloama. (F 234/241)
ovjekovo stanje je takvo kao da je donesen na krilima meleka i da
je dotaknuo magarei rep, kako bi onaj magarac, kroz svjetlosno zraenje i
pratnju meleka i sam mogao postati melek. (F 107/118)
Stanje poslanika, evlija i nekih drugih ljudi, dobrih i loih, u odnosu
prema njihovim stupnjevima i njihovoj supstanci, moe se izraziti u sljedeoj
OVJEK
111
112
TEORIJA
113
OVJEK
114
TEORIJA
115
OVJEK
116
TEORIJA
8. Povratak Bogu
ovjekov povratak Bogu moe se motriti sa dva gledita. Sa prvog stajalita
motren, ovjek se vraa svome Stvoritelju jer je on prethodno doao od
svoga Stvoritelja. Njegov povratak je dio boanske mudrosti i nauma u
vezi sa stvaranjem, jedan vid oitovanja Skrivene Riznice. To bi se moglo
nazvati Boijim gledanjem na stvari. Jer, u Njegovom vjenom znanju, sve
117
OVJEK
Strogoa
meleki
Um
Dennet
Svjetlo
Adem
evlije
religija
sjedinjenje
irenje
nada
smijeh
radost
slatkoa
eer
proljee
ljeto
dan
rua
vjernost
isto vino
opijenost
opijenost
ejtani
jastvo
Dehennem
vatra
Iblis
nevjernici
nevjerovanje
razdvojenost
skupljanje
strah
suze
patnja
gorina, kiselost
ocat
jesen
zima
no
trn
okrutnost
talog
strpljenje, miljenje
bolest pijanenja
118
TEORIJA
Spoljanji vid nije kadar razlikovati stvarno stanje ovoga svijeta. Poto
on vidi formu, a ne i znaenje, ili sliku a ne i Slikara, takav vid ne moe praviti
razliku izmeu oitovanja Atributa Strogosti i Atributa Njenosti. On moe
iskusiti to to on smatra ljubaznou Milosti, otkrivi kasnije da je on samo
pretrpio udarac Srditosti. Jedini nain bijega iz tog svijeta varke predstavalja
uputstvo poslanika i evlija (vidi nie, II, B), onih koji su dosegnuli viziju
Srca i vid koji dosee znaenje; njihovo uputstvo, u krajnjemu, jedino moe
omoguiti nam da ozbiljimo tu viziju u sebi. Ukratko, sve dok ne pristupimo
znaenju s onu stranu formi, ne moemo izvriti niti jednu zadau sa apsolutno
pouzdanim znanjem o tome koju vrstu ploda e ta zadaa donijeti.
Mjeavina suprotnosti, koja ispunjava svijet i uzrokuje nau zbunjujuu
situaciju, nee ostati beskonano. Za svakog pojedinca smrt je prijelomnica, a
ponovno proivljenje konano pomjeranje vela koji zakriva istinsku prirodu
stvari. Ako ne poluimo stanje gledanja stvari kakve one jesu na ovome
svijetu, svakako emo ga poluiti na buduem svijetu. Meutim, moglo bi
biti prekasno za nas da iz toga izvuemo bilo kakvu korist.
Jedan od naslova za Ponovno proivljenje jest Dan pravednosti, jer
na taj dan svi ljudi primaju ono to im upravo pripada. Sa jednog stajalita
motreno, to e rei da na taj dan znaenja ljudi bivaju ogoljeni, a njihove
forme vie ne igraju bilo kakvu ulogu. Istinska priroda ljudi preovlauje,
tako da e bilo ko, ukljuujui i njih, vidjeti ta znaenja. Svaka osoba e
postati jasno i upeatljivo mjesto oitovanja Atributa Boijih, ali Atributi
Milosti i Njenosti stvaraju daleko razliitije mjesto negoli je mjesto
Atributa Srdbe i Strogosti. Tog dana Allah e ih kazniti kaznom koju su
zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina. Nevaljale ene su
za nevaljale mukarce, a nevaljali mukarci za nevaljale ene: estite ene su
za estite mukarce, a estiti mukarci za estite ene. (XXIV, 25-26)
ta je pravda? Na pravo mjesto neto postaviti. ta je
nepravda? Na pogreno mjesto neto postaviti. (M VI
2596)
To je Dan pravde, a pravda je davanje onoga to pripada
po pravdi: cipela pripada stopalu, turban pripada glavi.
(M VI 1887)
Mada More Dareljivosti u svakom smjeru die svoje
valove, zbog Pravde nevaljalim mukarcima pripadaju
nevaljale ene. (D 5132)
119
OVJEK
9. Srodnost
Pravda Boija postavlja sve na njemu odgovarajue mjesto, to jest na
mjesto koje dotina stvar zauzima s Njim odvijeka. Kada se jedna stvar
vraa Bogu, nakon igranja svoje uloge u ovome svijetu, ona se pridruuje
Izvoru iz Kojeg je istekla. Njena uloga je bila da oituje svoju vlastitu
istinsku prirodu jasnim pokazivanjem svoga arhetipa ili znaenja, to jest
pokazivanjem osebujne kombinacije Atributa koji je pripravljaju. Odigravi
svoju ulogu, ona se vraa samim tim Atributima iz kojih je proistekla. Tako,
kada Pravda postavi sve stvari na njima odgovarajua mjesta, to znai da
ih ona sastavlja sa njima samima. Rumija odlikuje poticajna snaga u ovom
procesu snagom jednostavnog naela: Slino privlai slino. Svaka vrsta
(jins) nastoji da se vrati svojoj vlastitoj vrsti zbog te temeljne srodnosti
(jinsiyyat) meu njima.
Mada svaka stvar u ovome svijetu suprotnosti bjei od svoje vlastite
suprotnosti, ona se odreeno vrijeme zadrava na svom mjestu poradi
boanske svrhe: da uini vidljivom Skrivenu Riznicu. Kada suprotnosti
izvre svoju ulogu u ovdanjem svijetu, odvajaju se i kreu prema buduem
svijetu, gdje slino privlai slino.
Pogledaj u apotekarovoj radnji plitice; svaku vrstu bilja
on je postavio do njegove vlastite vrste.
Poto je svaka vrsta sa svojom vrstom pomijeana,
njihovom srodnou je odreena ljepota proizvedena.
Pomijea li neko eer i aloe drvo, apotekar e to
razdvojiti, zrno po zrno.
Zdjele su se polomile i due se izlile: od dobra i zla su se
mjeavine nainile.
Bog je poslanike poslao sa njihovim objavama, da u
pliticu pokupe zrna iznova. (M II 280-284)
U tijelu ima sedamdeset i dvije bolesti, svaka je nastala
izlijevanjem elementa etiri ali bez vrpci.
120
TEORIJA
121
OVJEK
Ptiija kuga je oko koje gleda svoju elju; ptiije izbavljenje je um koji vidi svoju zamku.
Ali postoje i druge zamke koje um ne opaa. Stoga
Objava, koja motri Nevidljivog, na tu stranu pohita.
Jedna vrsta se moe od druge kroz um razlikovati: nije
prikladno prema formama uriti. (M VI 2952-62, 67,
69-71)
ta je srodnost? Vrsta uvida kroz koji ljudi pronalaze
svoj put, jedan do drugoga.
Bog zakriva taj uvid u nekome; ako ga On postavi u
tebe, ti si tad od vrste Njegove.
ta je to to odvlai tijelo od jednog kraja do drugog?
Uvid. Kako bi svjesni privlaio nesvjesnog...?
Kada Bog poloi u tebe atribute tvrdoglavosti, ak i da
stotinu krila imade, ti e se sruiti. (M VI 2992-94, 97,
99)
Brate, ti si svoja misao: kosti i meso je sve ostalo.
Razmilja li o ruama, ti si ruinjak ve; no, razmilja
li o trnju, ti si gorivo za pe. (M II 277-278)
Svaka ptica leti svojoj vlastitoj vrsti, slijedei svoju duu
koja naprijed prhti.
Poto su nevjernici, kao Pakao, u istoj vrsti, oni su sretni
u ovom svijetu kao u paklenoj tamnici.
Poto su poslanici, kao i Raj, od iste vrste, oni su se
skrasili u Dennetu srca i due. (M I 639-641)
ta je to to privlai isprazne ljude? Isprazne lai. ta je
to to zadovoljava glupavca? Gluposti.
Svaku vrstu privlai njena vlastita vrsta krava nikada
ne izlazi pred bijesnoga lava. (M II 2055-56)
Vatra je njihovo izvorite, na kraju; oni se opet svome
izvoritu vraaju.
U toj skupini su svi od vatre roeni; pojedinani dijelovi
tee svojoj cjelini...
Majka trai edo svoje, korijenje svoje mladarke. (...)
Gle, svaka vrsta, bez sumnje, u svojoj vrsti trai naslade.
A svaki dio tamo gdje je dio cjeline! (M I 874-875, 78,
89)
122
TEORIJA
123
OVJEK
124
TEORIJA
125
OVJEK
126
TEORIJA
127
OVJEK
128
TEORIJA
129
OVJEK
130
TEORIJA
131
OVJEK
132
TEORIJA
Dio II
PRAKSA
A.
SUMNJIITELJI I PORICATELJI
136
PRAKSA
1. Sljepoa poricatelja
Astronom veli: Ti kae da postoji neto drugo negoli su ova nebeska obzorja
i zemljina kugla koju ja gledam. to se mene tie, samo te stvari postoje.
Ako postoji jo neto, pokai mi gdje je! Njegov zahtjev je bezvrijedan od
poetka. On veli: Pokai mi gdje je to!, ali ta stvar ne posjeduje mjesto.
Stoga, doi ti meni i pokai gdje i odakle tvoj prigovor potjee. On nije na
jeziku, na ustima ili u prsima. Rasijeci sve to, dio po dio, esticu po esticu.
Nee nai nita od tog prigovora i od pomisli na te stvari. Stoga mi uviamo
da tvoja misao ne posjeduje mjesto. Poto ti ne poznaje mjesto svoje vlastite
misli, kako bi onda poznavao mjesto Stvoritelja te misli? (F 212/218-219)
Poricatelj je ovaj dokaz esto ponavljao: Da jo neto
postoji, ja bih ga opazio.
Ako dijete stanja uma ne moe uoiti, hoe li ga razborit
ovjek stoga napustiti?
Ako razborit ovjek stanja ljubavi ne bi zapazio, znamenje ljubavno Mjesec ne bi umanjio.
Oi Jusufove brae ne vidjee njegovu ljepotu: kako bi
ona nestala u Jakubovu srcu?
Musaovo oko je gledalo drvenu palu, ali oko Nevidljivoga
zmiju i vrevu...
Ove rijei su bezgranine u svom savrenstvu, ali oi
svakog bezdunog vide samo fantazmu.
Poto je za njega stvarnost pimpek i trbuina, to
manje mu govori o tajanstvima Prijatelja!
U oima naim pimpek i trbuina su fantazija; stoga
nam u svakom asu svoju ljepotu oituje dua. (M V
3930-34, 37-39)
On je napustio svijet, pun svjetla, sunca i mjeseine, i
glavu svoju zabio u mrane jazbine:
Ako je istina to, svjetlost gdje li je? Makni glavu svoju
iz mrane jazbine i pogledaj, prezreni ovjee! (M III
4796-97)
Veli: Pokai mi stanovnike nevidljivoga svijeta! ta
velom zakrivenim djevama nedostaje marva teglea?
(D 20008)
SUMNJIITELJI I PORICATELJI
137
138
PRAKSA
bira put kojim hodi, slijedei svoju vlastitu slobodnu volju. Kad on ne bi bio
slobodan, tad bi Bog bio nevjerovatan tiranin, nagraujui ili kanjavajui
ljude za djela za koja oni nisu odgovorni. Ali, Bog je Pravedan, i On postavlja
svaku stvar na njoj odgovarajue mjesto.
Rumi nauava da je ovjek, zacijelo, slobodan da pravi svoj vlastiti
izbor. Sa odreenog motrita gledano, slobodan izbor je najvanije
razmatranje ovjekove egzistencije. To je Istina koju mu je Bog naprtio.
A Savez Alast znai to da je ovjek prihvatio bjelodanu posljedicu slobodne
volje: odgovornost za nagrade i kazne on e primiti zbog svojih djela.
injenica da ovjek biva stalno iskuavan kamenjem kunje jedino
tvori smisao u kontekstu slobode njegove volje. Osim toga, injenica da je
ovjek nainjen na sliku Boiju kazuje da on na neki nain mora sudjelovati
u Boijoj Slobodi. Bog ini ta On hoe, a ovjek do odreene mjere
sudjeluje u tom boanskom Atributu.
Konano, oni koji tvrde da je sve predodreeno i da, stoga, nema
nikakve potrebe za upranjavanjem religije, su oiti licemjeri. Jer, oni
jedino koriste takve dokaze kada im odgovaraju. Ako se od njih zatrai da
uine neto to oni ne ele initi, oni vele kako to nema nikakve svrhe. Ali,
upitajte ih da napuste djelovanje u nekim drugim oblastima kao to je
uivanje u njihovoj putenosti oni to odmah odbijaju.
Slobodna volja je so bogotovlja: pa ipak, te nebeske sfere
se vrte kako ih nije volja
Njihova vrtnja ne donosi ni nagradu ni kaznu, jer
slobodna volja donosi zaslugu u obraunskom Danu.
Cijeli svijet slavi Boga, ali je slavljenje prinudno, nikakve
nagrade od toga.
Stavi ma u njegovu ruku i njegovu nemo pokreni,
tako da moe postati ratnik sveti il razbojnik drumski.
Jer kroz slobodnu volju Mi smo odlikovali Adema: tako je
postao on polu-medena pela i polu-zmija.
Vjernici su medeni majdan, nalik pelama, nevjernici
su rudnik otrova, nalik zmijama...
Kada su pokvarenjaci zatoeni, svi oni, dozivajui Boga,
bivaju poboni i krotki...
Mo djelovanja je tvoj nain kako imetak dobiti,
iskoristit e tu priliku moi i dobro je promotriti.
SUMNJIITELJI I PORICATELJI
139
140
PRAKSA
SUMNJIITELJI I PORICATELJI
141
142
PRAKSA
SUMNJIITELJI I PORICATELJI
143
B.
POSLANICI I EVLIJE
146
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
1. Potreba za vodiem
Mada si daleko, daleko od Boga, svojim repom mahni: i
ma gdje bili, okrenite lica svoja ka toj strani. (II, 144)
Kada magarac zbog svog brzog hoda u blato padne, u
svom nastojanju stalno hudum ini da ustane.
On ne gladi svoje mjesto s ciljem da tu ostane; on zna da
to nije mjesto gdje ivot da provede.
Od magareeg je slabiji opaaj tvoj, jer tvoje srce nije
iskoilo iz gliba tog.
Kao posebnu providnost to blato ti shvaa, jer ti svoje
srce od tog gliba odvojiti ne eli.
Kae: Ovo je dozvoljeno, jer ja sam pod prinudom. Bog
nee iz svoje plemenitosti kazniti ovjeka nemonog. (M
II 3354-59)
Kua bez prozora pakao je; temelj religije, slugo Boiji,
je praviti prozore! (M III 2404)
Zulejha je sa svake strane zabravila kapije, ali je Jusuf
uzmogao pronai izlaz kroz ustrajavanje...4
Mada ne vidi otvore pred sobom u svijetu, silovito
navali na njih nalik Jusufu,
tako da se zabravljeno otvoriti moe i izlaz se ukazati, a
ti uzmogne u Bezmjesju mjesto pronai.
Doli ste u ovaj svijet, o vi iskuavani, ali vi ne vidite put
kojim ste dojahali.
Doli ste iz prebivalita i mjesta. Znate li kako ste doli?
Ne, nikada.
Stoga ne reci kako izlaza nema sviju nas odvesti moe
ta besputna staza. (M V 1105, 7-11)
U ovome svijetu bjei li od uitelja neko, taj bjei od
sree. Upamti to!
Nauio si da ravnoteu tvog tijela uspostavlja trgovanje.
Sada se doepaj trgovine religijske!
U svijetu imuan i zbrinut si postao. ta e initi kada
napusti ovo mjesto?
Onu trgovinu naui kroz koju dobit oprosta na buduem
svijetu moe stei! (M II 2591-94)
147
148
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
149
150
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
151
152
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
153
154
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
155
156
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
157
158
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
159
160
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
161
162
PRAKSA
3. Uloga evlija
Kada sjena Boija tvojom dadiljom postane, ti e biti
spasen od uobrazilje i sjene.
Sjena Boija, koja je za ovaj svijet mrtva, Njegov je
sluga, koji je iv za Njega.
Smjesta se za njegov skut uhvati, pa e od tih posljednjih
dana spasen biti.
Kako Gospodar tvoj sjenu rasprostrije (XXV, 45) tijelo
evlija, koji su vodii svjetlu boanskog Sunca, ona je. (M
I 422-425)
Mada se rijei velikih evlija pokazuju u stotinu razliitih formi, ipak,
poto je Bog Jedan i Put je jedan, kako bi onda njihove rijei mogle biti
dvoje? One se pojavljuju razliitim u formi, ali su jedno u znaenju. U formi
je razliitost, ali je u formi sve ujednaeno.
POSLANICI I EVLIJE
163
164
PRAKSA
4. ejh
Nisu li poslanici doli (Skrivenu Riznicu) pokazali da bi?
Prahu zemni! Ti rudnik ima u sebi!
Iako sam u tijelu bio samo smrtnik kao i vi (XVIII, 110),
moje stanje je sada stanje riznice, iz koje posjedujete
samo jedno zlatno zrnce i vi.
Ja sam tvoje srce; ne trai svoje srce u sebi, u meni trai
ga! Ako je tvoja srea mlada, postani uenik ejha,
ovjeka staroga.
Motri li sebe drukije negoli mene, ti tad ne poznaje
sebe; ti si pun trpnje i emerne muke.
Doi, ti si dio mene! Ne odvajaj dio od cjeline! Prioni uz
cjelinu, jer to predivno je!
Dokazi su ti bez koristi dokaz sam ja! Bez mene
izbavljen nee biti, makar nudi mirijade dokaza. (D
32894-98, 900)
Ko je ejh? Starac, to jest onaj koji je kose sijede. O ti koji
si nadu izgubio, spoznaj znaenje njegove kose!
Samopostojanje je crna kosa. Od tog samopostojanja ne
smije opstati vlas nijedna.
Kada nijedno samopostojanje ne ostane, on je starina,
svejedno je li mu kosa sijeda il crna.
Ta crna kosa je svojstvo ljudske prirode, a ne svojstvo
brade i glave.
U kolijevci je zavapio Isa: Ne postavi mladiem, ja sam
ve ejh i starina! 9
POSLANICI I EVLIJE
Ako se ovjek nekolicine svojih ljudskih svojstava oslobodi, on jo nije ejh, ve ovjek srednje dobi.
Kada ne ostane ni jedna crna vlas, niti i jedno njegovo
svojstvo, tad je on ejh i Bogu dobrodoo. (M III 179096)
ejh je starina u umu, a ne u sjedini brade i glave,
mladiu.
Kako bi iko, odista, bio stariji od Iblisa ali, ako neko
nema uma, on je nitica...
Poto imitator ne poznaje drugo doli dokaza, on se na
putu pridrava vidljivih znakova.
Kazali smo za njega: Ako eli izlijeiti svoju boljku,
neka izabere ejha.
Neko ko je umakao imitatora zastoru i ko Svjetlom
Boijim motri stvari kakve jesu.
ista svjetlost njegova, bez predodbe ili dokaza, ljusku
rastvara i jezgru dohvaa.
Za onog ko gleda samo izvanjsko, istinit i laan novac su
isto kako bi on znao ime se to torbak natisko...?
Trudi se, kako bi starina od uma i religije postao, tako
da poput Univerzalnog Uma motri nevidljivo. (M IV
2163-64, 67-71, 78)
Nikom doli ejhu ne povjeravaj svoju ruku poradi rukopolaganja, jer samo je poduprta Bogom ruka njegova.
Starac tvog uma je priviknut na ono to je naivno,
bivajui susjed jastvu, koje nije drugo doli veo.
Uini svoj um pratiocem Uma savrenog ejha, tako da
se tvoj um moe okrenuti od svojih loih navada...
Kada stavi svoju ruku u ruku ejha tog starine od
mudrosti koji je krjepostan i koji zna,
koji je poslanik svoga vlastitog vremena, uenie, tako
da u njemu svjetlo Poslanika sija.
Potom, ti si prisutan na Hudejbiji, i ti si jaran onih
Poslanikovih drugova za iju se prisegu zna.10 (M V
736-738, 41-43)
Poslanik ree: Poput korablje sam ja usred oluje Vremena.
165
166
PRAKSA
5. Ogledalo Boije
Dolazak Shamsa iz Tabriza u Konju preobrazio je Rumijev spoljni ivot i, u
krajnjemu, kristalizirao njegov poetski genij. Mada Shams nije bio Rumijev
duhovni uitelj u svakidanjem smislu rijei, on je, ipak, za Rumija odigrao
ulogu ejha barem u jednom vanom pogledu: bio je ogledalo u kojemu
je Rumi kontemplirao Boije Savrenstvo. U stihovima u kojima Rumi
hvali Shamsa i u neto manjoj mjeri Salaha al-Dina Zarkubija i Husama
al-Dina Chalabija moemo razumjeti dubinu do koje uenik mora biti
posveen ejhu i stanje svetosti koje bi istinski ejh dosegnuo. Jer, kod ejha
su Atributi i Skrivena Riznica otvoreno pokazani premda je malo ljudi
sposobno da to vidi.
Da vino ljubavi nije ispijeno duom ivotinjskom,
Shams al-Dinova bi se ljubav razlila diljem svijeta,
svakom u omjeru jednakom.
Da njegova ljubav nije bila u svjetla Boije ljubomore
uronjena, draguljem ovjekova duha i due bila bi postala.
POSLANICI I EVLIJE
167
168
PRAKSA
Vjenost je ogledalo vremenitosti i vremenitost Vjenoga: to dvoje prepleteno je u tom ogledalu ko njegova
dva uvojka.
Ponad opaajnog osjeta je oblak ija kia je dua cijela
kako velikoduno su lile kie na prainu njegova tijela!
Mjesecolike ljepote nebeske su odraz njegova lica vidjele
posramljene pred njegovom ljepotom u udu su ekale
svoje glave.
Bespoetna Vjenost uhvatila je ruku Vjenosti beskrajne,
i ruku pod ruku su u palau tog mjeseca otile.
On ih ljubomorno pogleda i nasmijei se:
Oko njegove palae lavovi su kivni oblijetali, za krvlju
samoportvovnih i iskrenih rikali.
Iznenada upitah: Taj kralj ko je? Kralj Tabriza Shams
al-Din i moja krv poe da vrije. (D 2293)
O trubljo Boija! O oi zbilja! O ti koji izbavlja stvorenja iz tog ognjena okeana!
Ti si posve ostarjeli ejh, kralj bez premca! Rukom uzmi
duu i izbavi je iz njenog tegobnog zdenca!
Ti si najprivlaniji za due na putu rtvovanja. Avaj,
koja od njih je vrijedna da bude tvoja molitva?
Ko je, zacijelo, to stvorenje koje se enjom za tobom
hvasta? Ah, u ljubavi sa tvojom ljepotom je svjetlost
Stvoriteljeva Velianstva.
Veli: ta da inim, jer ja sam njegove ljubavi dar? Ja
sam ucviljen i ginem od ljubavi ah, ti si vjeti vidar!
Tvoja njenost veli: Naprijed! A Tvoja srdba kae:
Nazad se vrati! Daj da u trenu doznam koje od njih
dvoje eli istini ugaati?
O, sunce du! O, Shamse iz Tabriza, ti si boanski
luonoa! Svaki traak tvoga svjetla je pronjena i
rjeita dua! (D 1310)
Moe li um pojmiti te, il ljubav, il dua ista? Poznaje li
te na nebu zbor anela i Ploa uvana?13
Da li Dibril, il Isa, il Musa, ak, u snovima svojim
poznaju tebe? Da li nebeska sfera je vrijedna da ti bude
prebivalite, il Lotos-Stablo Krajnje Granice?
POSLANICI I EVLIJE
169
170
PRAKSA
POSLANICI I EVLIJE
171
172
PRAKSA
7. Lani uitelji
Uenik koji je poduavan od ovjeka Boijeg posjedovat e istu i
proienu duu. Ali, onaj koji je poduavan od laca i licemjera i ko naui
teoriju od njega bie posve nalik njemu: prijezira vrijedan, slab, nesposoban,
mrzovoljan, bez ikakva izgleda da se izvue iz nesigurnosti i nedostatan
u svakom svom osjetilu. A onima koji ne vjeruju zatitnici su idoli koji ih
izvode iz svjetla u tmine (II 257). (F 33/44)
Ti si uenik i gost nekog ko e u svojoj opakosti sva
postignua tvoja pokrasti.
On nije pobjedonosan kako e tebe pobjedonosnim
nainiti? On ti nee dati svjetlo, on e te tamnim uiniti.
Poto on nema svjetla, kako e drugi primiti svjetlo kroz
druenje s njim?
Poput slijepca koji lijei oi: vunom e ti nauljiti oi,
ime bi drugim...?
On nema ni mirisa ni traga od Boga, ali u odnosu na
njegovu potragu ta je ona itova i Ademova?
POSLANICI I EVLIJE
173
174
PRAKSA
C.
DISCIPLINA PUTA
176
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
177
1. Duhovno vojevanje
Rumi ne raspravlja izriito o svakidanjoj disciplini i pravilu koje su suje
slijedili na duhovnom putu. On opisuje plodove unutarnje preobrazbe kojoj
se ovjek u velikoj mjeri izvrgava, ali on ne daje precizna uputstva kakva
bi se mogla ponuditi, naprimjer, u priruniku o jogi u vezi sa duhovnim
praksama koje pomau da se postigne ta preobrazba. Takva uputstva su se
prenosila samo usmenim putem od uitelja na uenika, a ak i sistematska
nastojanja oko sujske prakse imaju malo toga rei u vezi sa pravim
tehnikama.
Bilo kako bilo, iz Rumijevih djela bi se moglo sakupiti dosta toga o
openitom obrisu discipline koju je slijedio on i njegovi potovaoci. Sujska
praksa, openito uzevi, zapoinje vrenjem obrednih naloga erijata ili
Boijeg zakona kojeg slijede svi muslimani. Drugim rijeima, suje smatraju
prirodnom ovjeku obavezu da izvrava stupove islamske prakse, kao
to su pet dnevnih molitvi, post u mjesecu ramazanu itd. Te stvari su,
dakle, sunnet ili obiaj Poslanikov, i kao to je on rekao: Put predstavljaju
moji postupci. Ali suje se ne ograniavaju na ove elemente Poslanikova
sunneta kodicirane u erijatu. Oni naglaavaju jedno dublje razumijevanje
znaenja onog obrednog, kao neeg suprotstavljenog svojoj formi; oni
dodaju i neke druge prakse koje Kuran i Poslanik preporuuju, ali ih ne
nameu svim vjernicima. Temeljna sujska praksa, u tom kontekstu, za
Rumija i za sve ostale sujske uitelje, jest sjeanje (dhikr, yd) na Boga, na
koje se nagovara u brojnim kuranskim stavcima i poslanikim iskazima.
Jedno od temeljnih znaenja rijei dhikr je spominjanje i prisjeanje
na Boga, a u Kuranu je ukazano na tu rije kako bi oznaila u isto vrijeme
spominjanje ili zazivanje Boijeg imena. Kako je nauavano od
Poslanika i preneseno kroz lanac (silsilah) sujskih uitelja, prisjeanje
predstavlja sustavno ponavljanje jednog od Boijih Imena s ciljem da se
postigne stalna svijest o Njemu. Na najviim postajama duhovnoga puta,
prisjeanja, onaj koji se prisjea (dhkir) i Onaj na Koga se odnosi
178
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
179
180
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
181
182
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
183
184
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
185
2. Prisjeanje na Boga
Nemoj nikada biti bez prisjeanja na Boga, jer prisjeanje na Boga
opskrbljuje pticu due snagom, perjem i krilima. Ako se tvoj cilj ostvari u
potpunosti, tad je to Svjetlo nad svjetlima (XXIV, 35). Ali, kroz sjeanje na
Boga, u svakom sluaju, tvoj unutarnji vid e biti prosvijetljen i ti e stei
stupanj odvojenosti od svijeta. Pogledaj, naprimjer, pticu koja eli prhnuti
u nebo: mada ona ne moe dosegnuti nebo, ona se iz asa u as sve dalje
vine od Zemlje u nebesa i sve vie i vie od ostalih ptica. Ili, razmisli o boici
mousa iji otvor je uzan: stavi ruku na njega, ali ne moe mous izvui
vani; pa ipak, tvoja ruka postane namirisana i tvoja osjetila osvjeena. Tako
isto je i sa prisjeanjem na Boga: makar ti ne dosee Njegovu Bit, ipak
prisjeanje na Njega ima brojne uinke na tebe. Ti ozbiljuje goleme koristi
zazivajui Ga. (F 175/183)
Krik strvinara je krik znanca jednog znanca koji te
tiska razorenju bijednom.
On grakti: Karavano! Ovim putem hodi, evo smjerokaza, ovaj put vas vodi!
Strvinar svakog po imenu zove Hej ti, hej ti! kako
bi prikljuio putnika onima to su zabasali.
186
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
187
188
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
189
190
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
191
4. Mukarci i ene
Nalik ostalim tradicionalnim metazikim i kozmolokim uenjima,
suzam dijeli zbilje egzistencije na aktivne i pasivne, muke i enske, na yang
i yin.21 Tako je Stvoritelj muke naravi i aktivan u odnosu prema stvaranju
koje je enske naravi i prijemive prirode. Unutar stvorenog poretka stvari
Univerzalni Um ili Vrhovno Pero (Al-qalam al-al) je aktivan, upisujui
predmete svoga znanja u Univerzalnu Duu ili Plou pomno uvanu (Allawh al-mahfz), uvodei na taj nain pojedinana stvorenja u postojanje.
Isto tako, nebesa i duhovni svijet su aktivni u odnosu prema Zemlji, prema
materijalnom svijetu.
U motrenju uma nebo je mukarac a ena Zemlja je:
ta god jedno spusti dolje, ono drugo ga njeguje. (M III
4404)
Univerzalni Um i Univerzalna Dua su u ljudskom mikrokozmosu
odraeni u umu i jastvu. Meutim, zbog ovjekova jedinstvenog poloaja
meu stvorenjima, prirodni poredak stvari je, katkada, poremeen ili
ak ispreturan. Drugim rijeima, um treba biti aktivan u odnosu prema
pasivnom jastvu. Um treba luiti razliku izmeu istinitog i lanog poput
maa i, potom, treba donositi odluke na temelju tog luenja razlike; a jastvo
treba oivjeti i kontrolirati tijelo, drei ga u sukladnosti sa uputama uma.
Takvo je stvarno stanje sa vjerovjesnicima i evlijama, koji su se iznova
vratili ljudskoj normi ili izvornoj prirodi (trat). Ali je kod veine ljudi
jastvo poprimilo jednu aktivnu ulogu kao rezultat Ademovog pada; tako
ono vlada ili, u najmanju ruku, bojadie umsko luenje razlike. Osjeajnost
preovlauje i zastire ovjeka od umskog svjetla. Ako se ovjek iznova vrati
svom prvotnom savrenstvu, njegov um e iznova zaigrati muku ulogu, a
njegovo jastvo e ivjeti u sukladnosti s njim kao njegova enska druica.
192
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
193
194
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
195
196
PRAKSA
DISCIPLINA PUTA
197
Dio III
DOSEZANJE BOGA
A.
SLABLJENJE JASTVA
1. Osobnost i sebinost
Ve smo vidjeli mnotvo aluzija na prvotnu svrhu isposnike discipline i
duhovne borbe: ukidanje ili preobraenje jastva, koje zakriva ovjeka od
opaanja i ozbiljenja njegove istinske osobnosti. Rumi ukazuje na jastvo
i drugim brojnim pojmovima, ukljuujui i (samo-) opstojnost (hast,
vujd), jastvo (khwud, khwsh), osobnost (khwud, khwsh), ego
(man, aniyyat), i ja-mi ego (m-u-man). Njegove rasprave o nunosti
samoponitenja provijavaju kroz svu njegovu poeziju i prozu.
Ne misli da je zaudno ako dua zakriva Voljeno:
upregni se u isposniku disciplinu i ostavi po strani
jastvo nemirno! (D 2639)
Brzo jastvo iz sredine makni, kako bi mogao svoje Jastvo
u zagrljaj epati! (D 12280)
Kreni na put od jastva do Jastva, prijane, jer takvim
putovanjem zemlja rudnikom zlatnim postaje! (D 12117)
Oisti se od egoistinih odlika, kako bi ti se mogla
ukazati tvoja ista sutina! (M I 3460)
Ja i Mi su ustava slame i blata makni ustavu, i, gle,
ti si badanj od vina! (D 33271)
Samoopstojnost donosi uasnu pijanost; ona razbor iz
glave izgoni i iz srca uklanja ednost.
202
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
203
2. Postojanje i nepostojanje
Da bi pronaao svoje istinsko Jastvo, ovjek mora segnuti ponad svog
iluzornog ega. To putovanje Rumi opisuje tako to koristi nekoliko skupina
pojmova, od kojih svaki zavrjeuje nau pozornost. Moda je najira i
najtemeljnija skupina pojmova postojanja i nepostojanja na koje sam ve
ukazao u jednom drugom kontekstu.
Zato to su pojave varljive, ovjek opaa svijet kao postojanje,
a sebe samog poima kao egzistenta meu mirijadama drugih egzistenata.
Meutim, samo Bog, zacijelo, postoji. Kada On smjesti nae postojanje
tik do Svog Postojanja, mi izgledamo tako kao da smo potpuno izvedeni
iz Njega, to e rei da mi ne posjedujemo bilo kakvo postojanje. Mi smo
primili traak svjetlosti Njegova Bia, i taj traak e se uskoro vratiti natrag
svome Izvoru. Prema tome, ono to se izvana javlja kao postojee, zapravo
je nepostojee, a ono to se javlja kao nepostojee, zacijelo jest Postojanje.
Izvanjski paradoksalan zakljuak je taj da, ukoliko ovjek eli postojanje,
on ga mora traiti u svom vlastitom nepostojanju.
Motri svijet prividno nepostojei, ali opstojei u biti;
a ovaj drugi svijet, prividno postojei, ali bez stalnosti!
(M I 795)
Bog je uinio da se nepostojanje kao postojanje i podnoljiva zbilja pojavljuje; uinio je da se Postojanje u ruhu
nepostojanja osmjehuje.
204
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
205
Postojanje je radost i pijanstvo s Tobom, a uho nepostojanja u Tvojoj je vlasti oboje su paraziti na Tvome
Bitku, oboje su prepustili svoje htijenje Tvojoj prevlasti.
(D 10754)
Boija Prisutnost puna je milosti i njenosti, i postojanje
i nepostojanje s Njim su u ljubavi. (M I 2445)
Kraljevo Prijestolje je izvan postojanja i nepostojanja.
Ono poiva stotinu tisua godina ponad svjedoenja i
osporavanja. (D 5049)
Nepostojanje je radionica Boija, u kojoj On tvori stvari i postojanjem
ih dariva. eznemo li za postojanjem, apsurdno je da za njim tragamo ovdje
meu ve postojeim stvarima. Moramo to traiti tamo kod Njega. Da bi
predstavio ta pitanja, Rumi pokazuje da ko god za bilo im traga, on traga
za nepostojeom stvari, to jest nepostojee je u suodnosu s njim.
eli li biti siguran od tete, sklopi oi svoje pred onim
to ih prvo privue i svrhu promotri.
Zapazi da sve nepostojee su stvari, zapravo, ono
opstojee! Uoi da sve opstojee kukavno je!
U svakom sluaju da zapazi, hou, kako svako ko um
posjeduje za nepostojeim traga i danju i nou.
Prosei, oni tragaju za dobrotom koja to nije; u duanima oni prou trae koja to nije.
Na poljima oni urod trae koji to nije; u gajevima oni
palmu trae koja to nije.
U kolama oni znanje trae koje to nije; u manastirima
oni strpljenje trae koje to nije.
Opstojee stvari su za sobom ostavili, za nepostojeim
stvarima oni su tragai i robovi,
jer rudnik i riznica Boija nisu drugo doli nepostojanje,
koje ulazi u oitovanje. (M VI 1360-67)
Apsolutno Bie djeluje u nepostojanju a nepostojanje
ta predstavlja drugo ako ne Tvorca postojanja radnju?
Da li iko pie na papiru ispisanom? Sadi li iko mladarak
na mjestu ve zasaenom?
Ne, ve trai papir prazan od pisanja, a sjemenku
zasauje tamo gdje ne bjee saenja.
206
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
207
208
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
209
210
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
211
212
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
213
214
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
215
216
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
217
218
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
219
220
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
221
7. Ja sam Bog
Samo onda kada je ovjekov ego istinski poniten i iezao, ovjek
moe strogo kazati ja. Ali, on tada to ne govori, jer njegovi atributi su
zamijenjeni Boijim atributima. Na tom stadiju opstajanja u Bogu ovjek
istinski nosi Istinu i postaje Boiji namjesnik na Zemlj, puno i trijezno
oitovanje Njegova Bitka. No, kada ovjek kae ja prije dosezanja tog
stadija, on time posvjedouje postojanje svog vlastitog ega. ak i ako je
vjernik, on time veli: Ja postojim i Bog postoji Ali to protuslovi onoj
shahadah, koja svjedoi da ne postoji zbilja doli Zbilja. Poto je jastvo
zbilja, tad je ovjekovo jastvo nezbiljsko. Zapravo, ne postoji ja doli Ja.
Ali, sada to nije vie ovjekovo ja, to je Boije Ja. Sve dok ovjekov ego i
osobnost postoje, on je nevjernik i idolopoklonik, jer on nastavlja svjedoiti
u praksi, ako ne u teoriji da postoje dva zbiljska egzistenta, dvoje Ja.
Uz Boga dvoje Ja ne nalazi prostora. Ti kae Ja i On kae Ja. Ili
ti umire pred Njim, ili neka On umre pred tobom; potom dualnost nee
ostati. Ali je nemogue da On umre, bilo subjektivno ili objektivno, jer je
On ivi Bog, Onaj Koji ne umire (XXV 58). On posjeduje takvu Plemenitost
da, kada bi to bilo mogue, On bi umro za tebe kako bi dualnost iezla.
Ali, poto je Njemu nemogue da umre, tad ti umire, tako da se On moe
oitovati tebi, i dualnost mora nestati. (F 24-25/36)
ta je nae Mi kad Ti kae Ja? ta je na bakar pred
tim eliksirom to sja?
Pred suncem pregrt snijega ini bilo ta, ali na zraci i
svjetlosti poniten biva? (D 35349-50)
Kada je Halladeva ljubav za Bogom dosegla svoju krajnju granicu,
on je postao svoj vlastiti dumanin i ponitio je sam sebe. Kazao je: Ja
sam Bog, to jest: Ja sam poniten; Bog ostaje, nita drugo ne ostaje. To je
krajnja podlonost i kranja granica poslunosti. To znai da samo On jest.
Tvoriti lano svjedoanstvo i biti uznosit znai kazati: Ti si Bog, a Ja sam
sluga. Jer ti na taj nain posvjedouje svoju vlastitu egzistenciju, a dualnost
je nuan ishod toga. Ako kae: On je Bog, to je takoer dualnost, jer ne
moe biti On bez onog Ja. Stoga je Bog kazao: Ja sam Bog. Osim Njega
nita drugo nije postojalo, Hallad je bio ieznuo, pa su ono bile rijei
Boije. (F 193/202)
Kada din ovjeka opsjedne, on gubi ljudske atribute.
222
DOSEZANJE BOGA
SLABLJENJE JASTVA
223
B.
LJUBAV
226
DOSEZANJE BOGA
227
LJUBAV
228
DOSEZANJE BOGA
229
LJUBAV
230
DOSEZANJE BOGA
231
LJUBAV
232
DOSEZANJE BOGA
233
LJUBAV
234
DOSEZANJE BOGA
235
LJUBAV
236
DOSEZANJE BOGA
LJUBAV
237
238
DOSEZANJE BOGA
239
LJUBAV
5. Potreba i tenja
Da bi se postalo Boijom molitvom, mora se postati vrijednim Njegova
pogleda i naklonosti. Prvi korak u tom smjeru je tragati i eznuti za Njim.
Voljeni nee ignorirati iskrenu nabonost i potrebu.
Kada neko uje kako neki plemeniti ovjek u nekom gradu silne
darove i izobilja dariva, taj e, prirodno, krenuti tamo u nadi da e primiti
svoj udio. Poto je Boije Izobilje tako uveno i cijeli svijet zna za Njegovu
Ljubaznost, zato onda i ti ne ie od Njega? Zato ne eli odore asti i
zlatnike? U ljenarenju sjedi i kae: Ako On hoe, dae mi neto, a ti ne
trai. Pogledaj psa koji nema nimalo pameti ni shvaanja. Kada ogladni i
kada je bez hrane, on doe tebi i zamae repom. To znai: Daj mi hranu, jer
ja nemam hrane, a ti ima neto. To je tako razborito. U ovom asu, zapravo,
ti nisi nimalo manje pas, koji nije zadovoljan da spava u pepelu, pa kae:
Ako on hoe, on e mi dati neto hrane. On laje i mae repom. Ti, takoer,
mai svojim repom i ii od Boga! Ii, jer pred takvim Dobroiniteljem,
iskanje je silno poeljno. Poto ti nema sree, ii je od nekoga ko nije krt
i ko posjeduje golemo bogatstvo. (F 171-172/180)
Oni vele da je ljubav, u konanici, elja i potreba za neim. Stoga je
potreba korijen, a stvar koja se potrebuje je ogranak. Ja velim: Kada govori,
ti, u krajnjemu, bez ustezanja izrie potrebu. Tvoja potreba uvodi rijei
u postojanje. Poto si ti elio te rijei, one su ule u bivanje. Tako je potreba
bila prva, a rijei su dole u bivanje iz te potrebe. Prema tome, potreba je
postojala bez rijei, a ljubav i potreba ne mogu biti ogranci rijei.
Neko ree: Ali svrha potrebe su bile rijei. Stoga, kako svrha moe biti
ogranak?
Uitelj odgovori: Ogranak je uvijek svrha korijenje stabla postoji
poradi njegovih grana. (F 139/148)
Bog Velianstveni ne dariva nita bez potrebe. Da nije
bilo potrebe za svijetom, njega Gospodar ne bi stvorio ni
stanovnike njegove.
Da ova drhtava Zemlja nije trebala planine, bili ih On
stvorio tako goleme?
Da nije bilo potrebe za nebeskim sferama, On ne bi
sedam nebesa izveo iz nepostojanja.
Sunce, Mjesec, te zvijezde kako bi postale vidljive u
postojanju da nije bilo potrebe?
240
DOSEZANJE BOGA
241
LJUBAV
242
DOSEZANJE BOGA
243
LJUBAV
244
DOSEZANJE BOGA
245
LJUBAV
6. Religija ljubavi
Ljubav prema Bogu podrazumijeva teoriju, praksu i duhovno ozbiljenje.
Zaljubljenik jasno razlikuje istinski Voljenoga od drugotno izvedenih
voljenih, dokazuje svoju potragu i potrebu kroz duhovnu disciplinu pod
vostvom ejha, a porie sve stvari drukije negoli je Voljeni, ukljuujui i
sebe, tako da samo On ostaje.
Od svih religija je odvojena vjera ljubavi: ta vjera i
naslov jest Bog zaljubljenih. (M II 1770)
ta je to mird nebesa? Nebivanje. Religija i vjera
zaljubljenih jest nepostojanje. (M VI 233)
246
DOSEZANJE BOGA
247
LJUBAV
248
DOSEZANJE BOGA
249
LJUBAV
250
DOSEZANJE BOGA
251
LJUBAV
252
DOSEZANJE BOGA
253
LJUBAV
254
DOSEZANJE BOGA
7. Ljubav i um
Rije um je, kao to smo vidjeli, izvan konteksta dvosmislena. Um je
zbilja sa brojnim dimenzijama, od kojih su one nie iznutra povezane sa
jastvom, ali su one vie od iste supstance kao i meleki. ovjek mora nastojati
prevladati svoj djelomini um, koji je prevladan jastvom. On mora tragati za
uputom Univerzalnog Uma koji je utjelovljen u vjerovjesnicima i evlijama.
On, u krajnjoj liniji, mora pronai Univerzalni Um u sebi i izvrgnuti se
potpunom utjecaju svoje vlastite aneoske naravi.
Mi smo takoer vidjeli da su melek i um jedna zbilja bili, ali su dva
razliita oblika poradi Boijih svrha poprimili. (M III 4054). Prema tome,
nema nikakve sumnje da je um bio on djelomini ili univerzalni stvoren,
poto je prva stvar koju je Bog stvorio bio um. Stoga, kada ovjek dosee
stanje ieznua, um u njemu takoer iezne; ili, pak, on ostavlja Um iza
sebe. U stanju onog ja sam Bog, ostaje samo Bog. Ondje ne moe biti uma
kroz kojeg ovjek moe spoznavati Boga, jer ne postoji vie ak ni ovjek,
ve jedino postoji Apsolutna Jednost.
Ova ogranienja uma i, ak, Univerzalnog Uma simbolino su izraena
u kazivanjima o Poslanikovom uzlasku do Boije Prisutnosti tokom njegova
255
LJUBAV
256
DOSEZANJE BOGA
257
LJUBAV
258
DOSEZANJE BOGA
259
LJUBAV
260
DOSEZANJE BOGA
261
LJUBAV
8. Smetenost i ludilo
Znak racionalna ovjeka je trijezna razboritost i hladna spoznaja svog
vlastitog stanja i stanja svijeta. Ali je zaljubljenik smeten, izvan sebe i lud.
Ko moe opisati djelo Nezabludivog? Ja sam samo
govorio tako jer izbora nisam imao drugog.
On se katkad pokazuje na jedan nain, kojiput sasvim
na drugi in religije nije nita drugo puka smetenost
doli.
Ne smetenost koja te od Boga odbija, nego smetenost
koja te utapa u Prijatelja i Njime te opija. (M I 311-313)
Ljubav prema Tebi smuuje, vizija o Tebi izbezumljuje
jer Okean ini ovo, a Biser radi ono. (D 7766)
Operi srce moje od svakog znanja, uini me nesvjesnim
moga jastva; ne smije se ustuknuti pred znamenito
Voljenim kao uiteljem mudrosti svih vrsta.
Due ludaka znaju da je ova dua duevna ljutura:
poradi te spoznaje, mora kroiti s onu stranu znanja,
do ludila. (D 19447-48)
Spremi se za prijekor, a ne za oite religijske znake!
Kako moe ptica od ilovae letjeti u religijske nebeske
oblake?
262
DOSEZANJE BOGA
263
LJUBAV
264
DOSEZANJE BOGA
265
LJUBAV
266
DOSEZANJE BOGA
C.
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
268
DOSEZANJE BOGA
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
269
270
DOSEZANJE BOGA
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
271
1. Odvojenost i trpljenje
Sujski pjesnici esto kude Voljenog u pojmovima koji u konanici mogu
navesti na pomisao da oni izraavaju neuljudnost prema svome Stvoritelju.
Jer Voljeni katkada moe biti okrutan, moe uivati nanosei trpljenje
nedunom i moe biti raskalaen u prolijevanju njihove krvi.
Avaj! Avaj! Vjerna osoba, poput mene, ezne krv piti
poput Tebe!
Avaj! Avaj! Lijenik koji krv puta si Ti, bolesniku
uplakanu zbog bolesti.
Te okrutnosti su mi patnju nanijele nijedan zaljubljenik
ih ne nanosi zaljubljeniku svome.
Rekoh Mu: eli li krv moju liti bez ikakve krivnje ili
grijeha s moje strane?
Da, ree On, ljubav ne ubija drugog doli nedunog:
Ljubav Moja nee ubiti grjenika.
Svakog asa ja spaljujem ruinjake. ta si ti Meni?
Obino trnje.
272
DOSEZANJE BOGA
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
273
274
DOSEZANJE BOGA
O, Boe! I tako zapone dijeliti svoje tajne s Njim i govoriti o Njemu. Tako
vidi da je zdravlje bilo njegov veo, a Bog je bio skriven ispod njegova bola.
Tako isto kada ovjek zabogati, on svim sredstvima udovoljava svojim
udnjama. Danonono bavi se njima. Ali, im izgubi bogatstvo, ego mu
oslabi i on se Bogu okrene. (F 233/240)
Neko ree: Bio sam nemaran. Uitelj ree: Misao i ponienje dooe
ovjeku, a ovaj ree: ta ja radim? Zato ja to radim? Ovo je dokaz Boije
ljubavi i naklonosti: Ljubav ostaje tako dugo dok traje ponienje. Jer se
prijatelji ponizuju, ne stranci.
No, ima raznih vrsta ponienja. Kada je neko ponien i osjea bol zbog
toga, i kada je svjestan toga, to je dokaz da ga Bog voli i da je prema njemu
naklonjen. Ali, ako je on ponien, a ne osjea nikakvu bol, to nije dokaz
ljubavi. Ljudi, primjerice, udaraju tapom po ilimu da istjeraju prainu.
Razborit ovjek to ne bi nazvao ponienjem. Ali, ako ovjek iba svoje
vlastito voljeno dijete, to se naziva ponienjem, i u ovom sluaju je to
dokaz ljubavi. Sve dok u sebi primjeuje bol i ukor, dotle je to dokaz Boije
ljubavi i naklonosti. (F 23/35)
uvar srca nee te napustiti u povjerenju ni u okrutnosti,
u poricanju niti u priznanju.
Kad god okrene svoje srce prema neemu, od toga e
te, o srce, Njegova Srdba odvojiti ne zadravaj svoje
srce na bilo kojem mjestu, nemoj u tome ustrajavati! (D
11949-50)
Ne trai radost, prijatelju, kada srcobolju eli Ljepota,
jer ti si molitva u lavljim pandama.
Bude li prljavtinu sipao na tvoju glavu Zarobitelj srca,
budi dobro doao na mjesto tatarskog mousa.
U tebi se krije neprijatelj pasije naravi, koji se jedino
svirepou moe otjerati.
Kada neko serdadu tapom mlati, on ne eli serdadu
mlatiti cilj mu je prainu ukloniti.
Tvoja nutrina je prepuna praha od zastora jastva, i
odjednom se nee ukloniti sva ta praina.
Sa svakom okrutnosti i patnjom ona se, katkada u
snivanju, malo-pomalo od sranog lica odvaja, a kojiput
u budnome stanju. (D 12074-79)
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
275
276
DOSEZANJE BOGA
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
277
278
DOSEZANJE BOGA
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
279
280
DOSEZANJE BOGA
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
281
282
DOSEZANJE BOGA
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
283
D.
IMAGINACIJA I MILJENJE
286
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
287
288
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
289
290
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
291
292
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
293
2. Umicanje imaginaciji
Jedini put utjecanja od uobrazilje je raspirivanje plamena ljubavi u srcu.
Ali, paradoksalno govorei, ljubav se hrani i raste na paslici o Voljenom.
Tako, sve dok ovjek ne usmjeri svu svoju pozornost prema Voljenom i ne
zaokupi svoju imaginaciju samo pomislima na Njega, njegova ljubav nee
294
DOSEZANJE BOGA
rasti i on nee biti kadar utei od misli i paslika o nekim drugim stvarima.
Veza izmeu miljenja i usredotoenja, istaknuta naprijed u jednom drugom
kontekstu (II, C, 2), ovdje ulazi u igru. Cilj ovog vjetaka je u tome da svoje
miljenje potpuno preusmjeri prema Bogu i da ne motri bilo ta drugo doli
pasliku Voljenog. Kao rezultat tog vrstog rasta njegove ljubavi je to to e on
dosegnuti taku na kojoj samo glad i e za tom Paslikom ostaje. On e biti
voen korak po korak kroz naizmjenina stanja irenja i skupljanja sve dok
njegova uobrazilja ne bude vie mogla biti razlikovana od stvarnosti izvan i
ponad njega samoga. Uobrazilja kao relativno subjektivno stanje je preobraena u pasliku Voljenoga, koja neprestance tegli zaljubljenika prema gore.
Zaljubljenik je neto divno, jer on prima snagu, rast i stjee
vitalnost od paslike svoga Voljenog. Zato je to zauujue? Paslika Lejle
je Mednunu neprestance darivala snagu i postajala njegovom hranom.17
Ako paslika drugotno voljenog posjeduje mo i djelotvornu snagu da osnai
zaljubljenika, zato se onda udi to e paslika istinski Voljenog podariti
snagu zaljubljeniku i u njegovom vidljivom i u nevidljivom svijetu? Ali,
kako mi ovdje moemo govoriti o imaginaciji? Ona je sama dua Zbilje
koja se ne zove imaginacijom. (F 119-120/130-131)
Svako miljenje je za sebe pasliku izabralo tako, kada
se nau zajedno, zaljubljenici Njegove paslike su neto
odvojeno i jedinstveno. (D 5342)
Imaginacija u dui vidi nepostojeu stvar, ali, gle, svijet
je imaginacije dar!
Rat i mir, ponos i sram sve to je imaginacije mar.
Ali paslike, koje u zamku svece love, mjesecolike ljepote
Boijeg vrta zrcale. (M I 70-72)
Ljudi se rasipaju tim gizdavim idolima; oni ugaaju
senzualnosti, potom prigovaraju svojim djelima.
Ugaajui paslikom senzualnosti, oni ak ostaju jo
dalje od stvarnosti.
Tvoja enja za paslikom je krilo koje te moe vinuti do
onog to je zbiljno.
Ali kada u senzualnosti uiva, tvoje krilo tone; postaje
kljast i paslika bjei od tebe.
uvaj svoja krila i ne ugaaj senzualnosti tad ono
krilo enje do Raja te moe odvesti. (M III 2133-37)
IMAGINACIJA I MILJENJE
295
296
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
297
298
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
299
3. Paslika je sve
Imaginacija evlija je potpuno preobraena, tako da primaju paslike od
svojih vlastitih umskih svojstava, oni ih primaju na ontolokoj razini
neovisno o njima samima. U svojim duhovnim iskustvima i uznesenjima
oni primaju pasliku Voljenoga.
Ne daj srce moje ruci odvojenosti, jer to nije dolino! Ne
ubijaj onog koji za Njega umire! Ne ubijaj njega, idola,
jer to je dvolino!
U naklonosti Ti si me izabrao, zato si sada od mene
utekao? O, Ti koji si povjerenje oitovao, ne budi okrutan, jer to nije prikladno!
Riznica Tvoje plemenitosti podarila mi je odoru sree.
Ne svlai tu odoru sa moga tijela, jer to prikladno nije!
Moje srce se ini kao da je cjelovito lice, bez nalija. Nije
pristojno da okree Svoje lice od mene! Ne okrei mi
Svoja lea!
O sjedinjenju s Tobom sam govorio. Tvoja plemenitost je
na to pristala! Poto je ve pristala, ne pitaj zato jer
to nije dolino!
Ti si moj eer i slatki a slatki ne govori o gorini.
Ne govori o gorkim rijeima pred nama, jer to nikako
ne prilii!
Donesi one rijei od kojih je svaka dui slina! Ne skrivaj
svjetiljku u noi, jer to nije gesta dolina!
Tvoja srcobolja, koja me je krhkim uinila, nije ni
u tijelu niti izvan njega. Srcobolja je vatra bez mjesta
prikladno pitati nije iz mjesta je kojega!
Moje srce je dolo iz Svijeta neizrecivoga, a Tvoja paslika
sa druge srane strane. Ne razdvajaj ta dva putnika, jer
to pristojno nije!
Ne zatvaraj kuna vrata, gledaj prema sujama! Reci:
Dobro doli!, i ne jedi samo riu, jer to ne prilii pristojnima!
O, srce, zamiri pred miljenjem, jer miljenje zamka
srca je. Ne idi Bogu neosloboen od misli, jer to pristojno
nije! (D 907)
300
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
301
302
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
303
304
DOSEZANJE BOGA
IMAGINACIJA I MILJENJE
305
306
DOSEZANJE BOGA
E.
POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR
308
DOSEZANJE BOGA
1. Stvaranje i govor
Korijen svih stvari su govor i rijei. Ti ne zna nita o govoru i o rijeima
i smatra ih beznaajnim. Ali, govor je plod drveta djelovanja, jer rijei su
roene iz djelovanja. Preuzvieni Bog je stvorio svijet iz Rijei, jer je kazao:
Budi! i on bi.
Vjera moe biti u srcu, ali, ako je ne izrazi rijeima, beskorisna je.
Premda je obredna molitva in, taj in nije vrijedan ukoliko u molitvi
ne recitira sadraj iz Kurana. Kada kae: Rijei nita ne vrijede, ti tad
porie svoje vlastito posvjedoenje kroz svoje rijei. Ako rijei nita ne
vrijede, zato sluamo kad govori da rijei nita ne vrijede? Ti to, nakon
svega, izraava rijeima. (F 75/87)
ovjek je skriven ispod jezika svoga. Jezik je pred
dvoritem due zavjesa.
Kad vjetar zavjesu podigne, mi motrimo tajanstvo dvorita kue,
Bilo da su biseri u njemu ili zrnje penice, ili da su zlatne
riznice, zmije su to i korpioni sve.
Ili da je tik pored zmije riznica jer ne moe biti bez
uvara niti jedna riznica zlatna. (M II 845-848)
Ove rijei su za osobu koja treba rijei u nakani da razumije. Glede
onog koji shvaa bez rijei, kakva je njegova potreba za rijeima? Nakon
svega, nebesa i Zemlja su posvema rijei za onoga ko razumije. Oni su roeni
iz Rijei Budi! i ono bi. Kakvu potrebu ima za vritanjem i klicanjem onaj
koji uje aptanje? (F 22/33)
Obilaenje onoga koji motri Kralja, pred Strogoom i
Njenosti, nevjerovanjem i vjerovanjem se odvija.
Njegov verbalni izraz nikada u ovaj svijet nije uao, jer
to je skriveno, skriveno, skriveno!
Ta divna imena i rijei pojavile su se jedino sa Ademovom ilovaom i vodom.
Ademov vodi bio je Onaj Koji imenima pouava (II 31)
ali ne u odori od slova.
Kada je Adem odjenuo ruho od vode i ilovae, sva ona
duhovna imena crnoga lica postae,
Jer ona stavie masku od daha i rijei, da bi se znaenje
oitovati moglo vodi i ilovai.
309
2. Vrijednost poezije
Rumi nije imao nikakva potovanja prema poeziji kao takvoj. Ako poezija
ima ikakvu vrijednost, tad se ona nalazi u znaenju i poruci koju prenosi. U
svakom sluaju, Rumi nije imao izbora u svom vlastitom stihovanju. Kada
kae: Sluaj trsku u prvom retku Mesnevije, on aludira na injenicu da on
sam predstavlja tek sredstvo za rijei koje su stavljene u njegova usta.
Jedna od mojih odlika je to da ja ne volim alostiti bilo koga... Ja sam
toliko obuzet time da ugodim drugima tako da, kada ovi prijatelji dou
da me posjete, ja se prestraim od pomisli kako bi im moglo biti dosadno.
Stoga ja recitiram poeziju kako bih ih drao zaokupljene. U protivnom, ta
uope da inim sa poezijom? Ja, Boga mi, osjeam odvratnost prema poeziji.
Ondje, u mojim oima, nema niega vrijednog...
310
DOSEZANJE BOGA
311
312
DOSEZANJE BOGA
313
314
DOSEZANJE BOGA
315
316
DOSEZANJE BOGA
317
318
DOSEZANJE BOGA
319
320
DOSEZANJE BOGA
F.
PROLJETNI VRT
322
DOSEZANJE BOGA
PROLJETNI VRT
323
324
DOSEZANJE BOGA
PROLJETNI VRT
325
326
DOSEZANJE BOGA
PROLJETNI VRT
327
G.
VOLJENI KOJI SRCE KRADE
Bog je jedini vrijedan nae ljubavi, jer On je istinski Voljeni; svaki drugi
predmet ljubavi zakriva Njegovo lice. Kod opisivanja Njegove paslike,
koju oni domiljaju u svome srcu, suje esto koriste terminologiju koja
se ponajprije odnosi na ono izvedeno ljubljeno iz mukog ljudskog bia, to
jest odnosi se na enu. Svaki slikoviti govor, koriten od perzijskih pjesnika
u gazelima ili ljubavnoj poemi kada slave one izvedene ljubljene, kod
sujskih pjesnika poprima novo znaenje.
Jo jednom treba imati na pameti da ovdje nije u pitanju poetska
uobiajenost, jer ene, prema sujskim uenjima, oituju boanske atribute
Ljepote, Milosti, Njenosti i Ljubaznosti na jedan relativno izravan nain
unutar svojih izvanjskih formi. Prema Rumijevu miljenju, njihova izvedena
ljepota je najblia istinskoj Ljepoti u materijalnom svijetu. Iz tog razloga
njihova ljepota, koja privlai mukarca, moe biti jedna od najveih prepreka
njegovu duhovnom razvitku. Sve dok on misli da enska ljepota pripada njoj,
on e zastranjivati. Ali, kada jednom postane kadar gledati njenu ljepotu
kao odraz Boije ljepote, tad se njegova izvedena ljubav moe preobraziti u
istinsku Ljubav.
Iblis prokleti ree Stvoritelju: elim golemu zamku za
ovu lovinu.
Zlato, srebro i krdo konja Bog mu pokaza: I sa ovim
moe ljude skretati s pravoga puta.
330
DOSEZANJE BOGA
331
1. Svjedok
Rije shhid ili svjedok je jedan od dvosmislenih pojmova perzijske
ljubavne poezije usljed irokog poretka znaenja koja taj pojam obuhvaa. Taj pojam, u jednom smislu, oznaava Boije ime, podjednako ravno
kuranskom pojmu shahd, koje se pojavljuje u brojnim stavcima, kao
naprimjer: Allah je, zaista, svjedok svemu. (XXII 17) U drugom smislu
shhid je atribut Poslanikov i, u irem smislu, atribut svih poslanika i evlija,
kao, naprimjer, u stavku: O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka...
(XXXIII 45), to jest kao svjedoka vjere i ljudskih djela, kao onoga koji e
posvjedoiti u vezi s njima na Dan ponovnog proivljenja. U slinom smislu
je ovaj pojam upotrijebljen da oznai svjedoka ili jedan element dokaza
predstavljenog sudu. Diljem perzijske literature ovaj pojam takoer moe
oznaavati divnu enu ili lijepog mukarca, koji su uzeti da budu znakovi,
ogledala ili svjedoci Boije ljepote. Stoga ovaj pojam takoer oznaava
predmet ljepote vrijedan nae ljubavi, to jest on oznaava voljenog ili
332
DOSEZANJE BOGA
333
bih vidio, tad bih bio zbunjen od pomisli: Ko ono bijae? Ova skupina je
u suprotnosti sa jednom drugom skupinom skupinom ljudi ega. Ako bi
oni vidjeli lica svjedoka, oni bi bili oarani i zbunjeni zbog njih. Stoga je
bolje da se svjedoci zadre zakrivenim kako ne bi bili zarobljeni od tih ljudi.
Ali, glede ljudi srca, za njih je bolje da im se svjedoci otkriju, kako ne bi bili
zbunjeni.
Neko je kazao kako u gradu Khawarazmu niko nije zaljubljen, jer
ondje ima mnogo svjedoka. Niko odskora ne vidje svjedoka i ne izgubi svoje
srce doli onaj koji vidi jednog drugog, ljepeg svjedoka, i njegovo srce posta
hladno prema onom prvom svjedoku.
Uitelj ree: Mada se oni nisu zaljubili u svjedoke Khwarazma, ipak su
se zaljubili u sam Khwarazm, jer u njemu ima beskonaan broj svjedoka. Taj
Khwarazm je siromatvo: u njemu su bezbrojne ljepotice, to jest znaenja i
duhovne forme. Prema kojoj god se okrene i kod nje malo otpoine, druga
ti pokae svoje lice i ti zaboravi onu prvu i tako ad innitum. Stoga, daj
da postanemo zaljubljenici u samo siromatvo u kojemu se mogu pronai
takvi svjedoci. (F 159/167)
eli li da ti se svjedoci nebeski pokau, uini da tvoje
srce bude drug zrcalu-glaalu! (D 21565)
Kuu svoga tijela uini vrtom i ruinjakom! Kutak srca
svoga naini da bude damija petkom!
Potom u svakom trenu ti e kontemplirati jedincatog
svjedoka, koji ti na pladnju donosi rijedak slatki od
badema. (D 32022-23)
Ko je to to doe tako pijan od Prodavca vina? On je ili
Prijatelj ili je prispio sa strane Prijatelja,
ili je svjedok due, njen strgnuti veo; ili je Jusuf Egipanin, koji je iz duana prispio. (D 24684-85)
Noas radimo kao sluge, sranu uad zateemo, da
ador nad narcisima i ljiljanima podignemo.
Koliko dugo emo, traei put, gugutati: Gu, gu... (Gdje
je? Gdje?), poput golubice. Srebrenkasta prsa Svjedoka
drobe ovaj svijet u mrvice.
Svaki mjesecoliki svjedok je postavio zamku na putu za
drugoga, svaki je kralj nad kraljevima, svaki je ljepi od
narednoga. (D 34724-26)
334
DOSEZANJE BOGA
335
336
DOSEZANJE BOGA
337
338
DOSEZANJE BOGA
2. Gledanje Lica
Gledanje Voljenog je istinski dobitak ljubavi. Prije negoli zaljubljeni
uhvati bljesak Voljenog, njegovo pregnue na duhovnom putu e ovisiti o
govorkanju, i vatra e u njegovu srcu buknuti. Ali, kada jednom primi dar
najpronjenijeg kuanja zanosa u viziji, on e potpuno izgubiti zanimanje
za sve drugo doli za Boga.
U jeziku Ljubavi Lice ukazuje na sjedinjenje, dok se duhovne naklonosti
primaju snagom poljupca. No, uvojci Voljenog zaklanjaju Njegovo lice i,
na taj nain, ukazuju na razdvojenost. Ili su oni, pak, dvosjekli ma. Oni
zakrivaju Lice, ali u konanici oni su Njegovi uvojci. Stoga su oni lanac koji
e, kada se dosegnu, spaavati od survavanja u more mnotva.
a) Vizija
ovjek je uvijek u ljubavi sa onom stvari koju nije vidio ili za nju uo
ili je nije shvatio. On za njom danonono traga. Ja sam sluga onog to ne
vidim. Ali, on se dosauje sa onim to je vidio i to je shvatio, i on bjei od
toga. To je razlog zbog kojeg lozo poriu vienje Boga. Oni vele: Kada
biste Ga vidjeli, moglo bi se desiti da Ga se zasitite i da vam bude dosadno
ali je to nedopustivo. Sunijski teolozi odgovaraju da bi to moglo biti
tako samo kada bi On imao samo jednu boju. Ali On oituje stotine boja
u svakom trenu, jer svakog asa On je obuzet nekom svrhom (LV 29). Ako
bi se On pokazao u stotinama tisua teofanija, nijedna od njih ne bi nikada
sliila nekoj drugoj. Konano, ti takoer vidi Boga u samom tom trenutku, u
Njegovim uincima i djelima. Ti svakog trena vidi neto drugo, jer nijedno
od Njegovih djela ne slii nekom drugom. U trenutku radosti postoji jedna
339
340
DOSEZANJE BOGA
b) Lice
Gospodaru, ako bismo ikakvu olakicu bez Tvoga lica
imali, svaku olakicu nam tad oduzmi! (D 16277)
Niko ne biva svjestan te kraljevske Prisutnosti, sve dok
bez srca i uma ne doe kui.
Ludak je onaj ko je Tvoje lice vidio, a potom se od Tebe,
ne hodei u ludilu, udaljio! (R 618)
Jedan pogled na Njega vie od stotinu dua vrijedi. Stoga
predaj svoju duu, kupi jeftinu, potom idi! (D 23099)
Mada je prvi pogled bio bez razmiljanja, ipak je postao
glavnica i za Ljubav osnova. (D 7468)
im sam vidio lice tog Jedinog Voljenog, vidio sam svoje
srce u srcobolji beskrajnoj. (D 16390)
Lica mi Tvoga, nikada nisam lice poput ovoga vidio!
Kako Ti slii toj formi o kojoj sam mnogo sluao? (D
14979)
Ah, ne tjeraj onoga ko je jednom lice Tvoje vidio, Tvoje
lice vidio od Tvog lica daleko!
341
342
DOSEZANJE BOGA
Gdje god paslika Kraljeva da je, tu je vrt i mjesto kontemplacije; u ma koje stanje da kroim, u samozadovoljstvo
umoim se.
Premda su vrata ovog estostranog manastira zatvorena,
mjesecoliki Voljeni Svoju glavu proturi kroz moj prozor
iz Nemjesta. (D 14632-34)
Onaj ko te svega naslikao samim Njime, u tvojoj ludoj
enji te na miru pustiti nee.
U tvome domu obavijesti mislim na tvoje srce On
e uiniti da dvije stotine divnih drugara ondje poraste.
(R 57)
Da se raj Tvoga lica otkrije u teofaniji, ni pakao ni
njegovi nesretni stanovnici ne bi opstali. (D 33434)
Kada teofanija Boije ljepote narasta, gledaj: mrva po
mrva obaju svjetova poput Musaa se opija.27 (D 4208)
Onaj ko je vidio Tvoje lice kako to da su hladne njegove
oi riznica pohranjena u zemlji, Mjesec koji nebom eta!
(D 5851)
Da li iko uz Tvoje lice razmilja o luama i svjetiljkama?
Oni vele: Mozak svoju snagu prima iz sna. Da li zaljubljenik o mozgu razmilja? (R 619)
Kada Te ena susretne, ona se od svog mua razie;
kada mukarac vidi Tvoje lice, on svojoj eni vie ne ide.
(D 8119)
Kunem se duhom Tvojim! Makar i vladanje nad svijetom
po srijedi da je, bilo ta drugo osim gledanja Tvoga lica
prazna bajka i prijevara je. (D 3596)
Znaj da bilo kakvo pregnue ili trud, osim kontempliranja
lica Tvog, nevjerovanje je na Putu i nepoznavanje Istinitog.
im si pokazao to Lice, s Tobom je nestala pamet i
vjera. U svakom smjeru Hallad due vidi neka druga
vjeala.
Ti si duu uinio ludilom, a srce okeanom. Kako bi srce
moglo slati pogled drugom doli onom Voljenom? (D
11541-43)
343
344
DOSEZANJE BOGA
c) Uvojci
Oko koje je kradomice u to Lice gledalo, stotinama
opijanja i terevenki je svjedokom bilo,...
Uho koje je ulo rije Mir! sa usana tog Prijatelja,
nikada nee prihvatiti laskanja i prijevare Vremena.
Poto nisi vidio kovrde Njegovih uvojaka, isprian
si kod Njega, ti koji si se zapleo u dobro i zlo tekuega
Vremena! (D 25133, 35-36)
345
346
DOSEZANJE BOGA
347
348
DOSEZANJE BOGA
d) Poljubac
Doi! Koliko dragocjenih rubina kota poljubac, koliko?
Kad bi poljubac i cijeli ivot vrijedio, kupiti bi se morao.
Zato to je poljubac ist, on prahu ne moe pristajati
slobodnom duom u postati, ovo tijelo u napustiti.
Okean istote mi ree: Svoju enju nee bez rauna
dosei: skupocjeni biser poiva u tebi, stoga ljuturu
razdrobi! (D 19857-59)
On prodaje poljubac za duu! Idi, kupi ga! On poklanja
poljupce bez dinara! (D 21187)
Ah, djelo Tvojih oiju nevinog ubija! I, avaj, djelo Tvojih
rumenih usana potrebama udovoljava! (D 19843)
Nita slino Tvojoj paslici nisam vidio nikada: Ona
ljubi, ali ona usta nema! (D 7278)
Poljubac mi dade i ode taj kradljivi plijendija srca! ta
bi se desilo da mi je umjesto jednog dao est ili sedam
poljubaca?
Svaka usna koju On ljubi nosi svoje biljege: slatkou
Njegovih usana ona raznosi i rasprskuje.
Drugi biljeg je to to luda enja za usnom Vode ivota
svakog asa ini da Ljubav pali tisuu vatri i plamenja.
Jedan drugi biljeg je taj to tijelo, poput srca, juri
uurbano nakon tog poljupca.
Kao Prijateljeve usne ono postaje njeno i divno kakve li
divote! Njenost iz vatre Onoga Koga se voli bezgranino!
(D 419)
Molio sam za jedan poljubac, a Ti mi njih est darova!
iji uenik Si bio, pa Se takav uitelj iskova?!
Kako divna zaklada si Ti za dobrotu i njenost! Ah, Ti si
sa tisuu sloboda obdario svijet! (R 1692)
349
3. Ljubomora
Arapski i perzijski rjenici deniraju rije ghayrat kao gnuanje zbog
prisvajanja neijeg prava od nekog drugog. To nije daleko od Websterove
denicije ljubomore: nepodnoenje suparnitva ili nepovjerenje. Obje bi
denicije bile podesne da objasne starozavjetnu upotrebu rijei ljubomoran:
Ne smije tovati nikakvog drugog boanstva, jer Gospod... je ljubomorni
Bog (Izl 34 : 14).
U arapskom i perzijskom jeziku bliska veza izmeu rijei ljubomoran
(ghayrat) i drugi (ghayr) je od temeljne vanosti za razumijevanje naravi
ljubomornog Boga. Mada pojam ljubomoran nije upotrijebljen u Kuranu,
rije drugi se javlja u brojnim odjeljcima koji su blisko povezani sa
pojmom ljubomoran, kako je on shvaen od suja. Da navedemo samo
jedan primjer: Kuran veli kako je poruka mnogih predislamskih poslanika
bila sljedea: tujte Boga! Nema drugog boga doli Njega (VII 59, 65, 73, 85;
Xi 50, 61, 84). Slinost izmeu ove zapovijedi i one starozavjetne: Ne smije
tovati drugog boga po sebi je oita.
Ukratko, Boija ljubomora je blisko povezana sa postojanjem stvari
i bia drukijih negoli je On. No, mi se ovdje neposredno susreemo sa
prividnim paradoksom: ne postoji nita drugo. Ono to se pojavljuje
drukije doli Boga, jest, zapravo, pjena na povrini Okeana, a pjena oituje
znaenja, Skrivenu Riznicu koja se izvanjski pojavljuje kao sunevo svjetlo
na zidu. Cjelokupno mnotvo je oitovanje Jedinstva.
Ako ovjek vidi stvari kao neto drugo negoli je Bog, to mu se dogaa
stoga to on nije kadar vidjeti ih kakve one istinski jesu. On mora smrskati
ljuturu samopostojanja i vidjeti sve stvari kao oitovanje Boijih imena i
atributa.
Ostane li u formama, idolopoklonik si. Izii izvan
forme i znaenje motri! (M I 2893)
Zdrobi li sebe, jezgra e postati tad e kazivanje o
zadivljujuoj Jezgri uti. (M V 2143)
Za haljinu ljubavi prepunu zanosa ti se uhvati, jer nita
te drugo ne moe iz drugotnosti izbaviti. (D 32512)
Ono drugo je zastor na naim oima izatkan od nae vlastite
uobrazilje. Ni mi sami niti stvari koje opaamo izvan sebe nisu istinski
drukiji od Boga. Stoga, kazati da je Bog ljubomoran znai da se On
350
DOSEZANJE BOGA
a) Ruenje idola
Kada Ljubav zavlada i svoj bijes pokae, ona sve lijepe
stvari za oko uini runim.
Ljubavna ljubomora svaki smaragd uini takvim da se
kao poriluk pojavi to je znaenje onog nikakav drugi
bog ne postoji.
Ne postoji nikakav drugi bog doli On, ah, zatitnie,
Mjesec ti se kao crni kotao pokazuje. (M IV 866-868)
Kada Okean Svoju ljubomoru prema drugotnim uzrocima pokae, oednjeli ovjek naputa mjeinu za vodu
poput ribe. (M VI 3629)
Rekoh: Postao si mrzovoljan, kao ovaj il onaj. A on
ree: Kiseo sam zbog dobra, a ne zbog gorine ili tete,
to znaj!
Kada neko ue i kae: To sam Ja, ja ga za kiku povuem
i kaem: Ovo je svetilite Ljubavi, ivotinjo, a ne tala!
(D 14124-25)
Ti ostaje i vino, dok mi poniteni bivamo zato onda
Svoje lice pred Sobom dri skriveno?
Ali, Tvoja ljubomora je sveprisutnost i tutor koji motri
Ti si ubio tisuu zaljubljenih tutora poradi.
Svakog trena tutor (ll) veli: Ne! Ne! (l, l), u poricanju: Odsijeci glavu onom nema boanstva! Predaj se
samo Bogu! (D 2370-72)
Poalih se zbog Njegove ljubomore. On se nasmija i kaza:
ta god ti put zapreava ukloni ga! (D D 13557)
Jedini Bog oitova Svoje znakove na est strana onima
prosvijetljenoga vida.
Ma koje ivotinje ili biljke oni bi motrili, vrtove boanske
Ljepote oni bi kontemplirali.
Zato im je On kazao: Gdje god da se okrenete, ondje lice
Njegovo naete. (II 115)
Akoli edan pije vodu iz pehara, ti Boga motri u toj
vodi.
Ali onaj koji zaljubljen nije u vodi svoj vlastiti lik nazire,
o ti koji oko ima nutarnje!
351
352
DOSEZANJE BOGA
b) Zadravanje velova
Ljubomora znai da je On drugo doli sve druge stvari,
da je On s onu stranu objanjenja i iznad vreve rijei.
(M I 1713)
Divne li ljubomore koju Kralj prema Sebi primjenjuje!
Jer On je Sultan i uvar zastora je.
Boija ljubomora je zastor podigla; ona je nisko i
uzvieno pomijeala. (M VI 2615)
O, ivote due! Poto Ti ima u ovome svijetu dom, zato
praina na putu ne zbori? Zato je kamenje nesvjesno?
Zato je otrov gorak? Zato je otro trnje? Zato ljutnja
nasilje pokazuje? Zato su noi crne?
Jednoga dana u vrtu Njegova lica stadoh se pitati: Kako
je u ovome svijetu, za Njegove vladavine, trn mogao
trnom biti?
Da li je ta Prisutnost iz ljubomore Njegovo vlastito lice
zakrila? Je li On to zadrava Svoju drugotnost kako
one drukije stvari ne bi mogle vidjeti Njega?
Ili je samo tako obino, opako i tusto oko svijeta ovoga,
da ne moe vidjeti nita od Plemenitosti tog Lica
Bljetavoga? (D 21100-04)
Ti nisi takav da ono drugo ne bi moglo stati tik do Tebe,
nego si Ti iz ljubomore podario one divne naslove:
Katkada vr, koji put pehar, ponekad nedoputeno,
gdjekad zabranjeno svi oni su Ti, jer Ti si ponekad
Vodi, katkad ono voeno.
Kroz svjetlost Tvoje Uzvienosti Ti si Mjesec, kroz Svoju
Plemenitost ruinjak si; ali poput empresa i ljiljana, Ti
slobodan od oboga si.
Ali, kad bih povikao: O, Cjelino!, dijelovi Te ne bi
priznali, jer zasebni dio ne poznaje drugo doli ono
pojedinano.
353
354
DOSEZANJE BOGA
355
356
DOSEZANJE BOGA
H.
PIJENJE VINA I LUMPOVANJE
1. Vino
Vino je ono to opija, stoga postoji nekoliko vrsta vina. Pored vina koje se
pravi od groa, postoji senzualnost koja uzrokuje sljepou i udaljuje onoga
koji to vino pije od Boije naklonosti; postoji Ljubav koja dere zastore to
dijele ovjeka od Boga i uzrokuje sjedinjenje. Golem dio sadraja Diwana
i znaajan broj mjesta iz Mesnevije Rumi koristi kako bi hvalio onu treu
vrstu vina i potaknuo njegovo ispijanje.
Gutljajem vina Bog snagu pijancu podari, da se iz ova
dva svijeta izbavi.
On je u hai vrlinu zasadio kako bi ovjeka za trenutak
od njegova jastva oslobodio.
358
DOSEZANJE BOGA
359
360
DOSEZANJE BOGA
Dvije tisue bavi vina nije ravno jednoj kapljici vina Tvog!
ta je vino od praha u poredbi sa vinom duevnog?!
Vino i slatkii ovoga svijeta kao i svijet ovaj nikakvu
vjernost nemaju; ali Boije vino i pehar poput Boga
vjeni su. (D 30096-97)
Muhammed je otvorio kapiju pivnice Nevidljivog
golemo mrtvilo je prevladala potraga za vinom Preistog.
(D 6740)
Boije vino viestruko je doputeno, vino iz bave Boije
nije zabranjeno. (D 15804)
Prostak pije vino izvana, ali ga gnostici piju iznutra. Miris
tih usta priu kazuje, stoga mi je jezikom ne priajte! (D
19204)
Tiho! I ne spominji ime vina pred nezrelim ovjekom, jer
njegov um se vraa vinu koje je sramotno. (D 9062)
a) Pehar
Pehar moe biti aluzija na samo vino ili na vinsku zdjelu: a ona je
tijelo zaljubljenikovo, dua ili egzistencija.
Ovo nije vidljivi pehar i vino vidljivo. Ne zamiljaj tako
stvari o ejhu koji motri Nevidljivo!
Budalo, pehar vinski je ejhova egzistencija, u kojem
mokraa ejtanska ne moe biti sadrana.
Njega preplavljuje svjetlost Boija on je slomio pehar
tjelesni, on je Svjetlost Apsolutna. (M II 3408-10)
Ako se slomi moja aa, ja neu ispijati tugu, jer Saki
ima drugi pehar na Svome rukavu.
Zemljano tijelo je pehar, a dua vino isto je. On e mi
dati drugi pehar, jer pehar koji imam nepotpun je. (D
6320-21)
Poklonio sam pehar svoje glave vinu duevnom, tako da
mogu drugovati sa Sarijem, Shiblijem i Dhul-Nunom.30
(D 17225)
O skrivena ao! Jesi li ti pehar ili si dua? Voda ivota?
Zdravlje za slaboga? (D 27545)
361
b) Saki
Saki ili peharnik je Ljubav ili Voljeni ili lik Voljenog opaen u srcu;
ovaj pojam, katkada, moe ukazivati na evliju koji je izvanjski i ljudski
lik Ljubavi. Rumi esto ukazuje na kuranske stavke koji govore o rajskim
vinima i o Bogu kao Onom Koji napaja (saq, to jest saki). Najee citirani
stavak je ovaj: Njihov Gospodar e im dati da piju isto pie (LXXVI 21)
Ljubav ini da vino duhovnog ozbiljenja kljua Ljubav
je skriveni saki iskrenog vjernika. (M III 4742)
Mi smo ribe, a na Saki nije drugo doli Okean Ljubavi
ako ga manje ili vie pijemo, taj Okean presahnuti
hoe li? (D 16716)
Ti si vino, a ja sam vr. Ti si voda, a bardak sam ja. Ja
sam pijan u tijesnu sokaku, ah, moj Saki, moj Vodonoo!
(D 19174)
O duhovni Saki, duhovnog vina donesi! Ti si Voda
ivota, a svi mi neutaivo edni! (D 35649)
Sve ljubavne potrebe ovdje su, ali bez Njega banenja
nikakva su.
Bilo koje vino iji saki Prijatelj nije, samo je poveavanje
bolesti i munine. (D 10457-58)
Kad Bog sipa vino vjeno, ovjek pije kao ovjek vino
Njegovo.
Vino i pehar Stvoriteljev ajetom hrane duu: On e im
dati da piju. (D 12362-63)
Njihov Gospodar e im dati da piju: to je pehar silni u
zakrivenosti od vjernika i nevjernika dodaj ga meni! (D
24737)
eli li da ajet Njihov Gospodar e im dati da piju bude
upuen tebi, o edni! A Bog najbolje zna put ispravni.
(M III 3219)
362
DOSEZANJE BOGA
c) Razvaline
Razvaline (kharbt) ili krme (may-khna) su mjesta na koja ljudi
idu piti vino daleko izvan drutva. Ta mjesta su ponitenje samopostojanja,
mjesto preivljavanja unutar Sakija.
Poto Si Svojim razvalinama posvetio mene, Ti si
razvalio mene pa, ipak, Ti si moje zdanje. (D 12171)
Daj to duhovno vino iz Razvalina, to jest znaenja ona,
jer samo u vinu koje mi je darovano vrijednost je moja.
(D 16850)
Poto ti nisi ostavio ovaj svijet poradi duevnih
Razvalina, ti tad ispijaj bezukusno bludite umjesto
vina! (D 32021)
Moja prsa su postala svjetska krma stotinu je
blagoslova na mojim vitekim prsima! (D 18023)
Jednog dana e u krmi vidjeti izvaljena mene; moj
turban e biti u zalogu, a ja izmoren od molitvene
serdade.
Bit u pijan, moj Jaran e pijan biti, a Njegovi slatki
uvojci na mojoj ruci e biti ah, divnog li Svjedoka! Ah,
divna li vina mi! (D 24626-27)
Ja sam rob ljudi Tvojih razvalina: prema tim razvalinama ne okrei moja lea! (D 21354)
ta ti zna o Razvalinama? Jer one postoje izvan est
smjerova. Razvaline su vjene, a ti si prispio ba sada.
(D 19546)
U ovom prizemnom mjestu bijah u veselju i pijanstvu
saputnik Ljubavi. Upitah: Ko si ti? Sultan Razvalina,
ona e meni. (D 15289)
d) Mejhanska druina
Razvaline su nastanjene nedolinim osobama koje se uobiajeno
dovode u vezu sa takvim mjestima, to jest sa razuzdanim (rindn), sa
huljama (qallshn), sa ljudima koji izazivaju nevolje (awbsh) i,
naravno, sa kalandarijama i sujama.
363
e) Talog
Akoli postoji negativna strana vina, tad se ona pronalazi u njegovu
talogu (durd), koji je u suprotnosti sa vinom, koje je isto (sf). Talog je
aluzija na odvojenost od Boga, ukazivanje na bol (dard) i srcobolju koja prati
Ljubav. Istinski zaljubljenici, naravno, ispijaju talog zajedno sa istim
vinom, jer oni s radou prihvaaju sve ta god im Voljeni podari.
Zato si se poeo gnuati taloga, koji je srcobolja i misao?
ta se desilo ljepoti Voljenog, ta b, o vino magino? (D
5229)
364
DOSEZANJE BOGA
2. Pijanstvo i trijeznost
Ljudi piju vino jer ono donosi pijanstvo (mast, sukr). Trijeznost (hushyr,
sahw), iz koje suje nastoje utei, jest samopostojanje sa svim njegovim
prateim elementima. Opijenost je ponitenje samosvijesti, ideja i poticaja
povezanih sa jastvom; konano, pijanstvo je ieznue u Bogu.
Ve smo vidjeli da je Ljubav, u odreenom smislu, suprotstavljena
umu. Pijanstvo, na slian nain, istjee iz prevlasti Ljubavi, dok trijeznost
365
366
DOSEZANJE BOGA
367
368
DOSEZANJE BOGA
369
370
DOSEZANJE BOGA
371
3. Mahmurluk
Trijeznost ili sabranost je stanje onih koji su jo zatoeni snagom svog
vlastitog jastva. Ali, kada jednom duhovni putnik uznapreduje do stanja
u kojem iskuava naizmjenina stanja sjedinjenja i razdvojenosti, tad je
njegova razdvojenost esto znak mahmurluka (khumr). To je stanje
bolesti i munine iskuane snagom alkoholinog ili drogerskog poroka
onog koji biva otrgnut od izvorita svoga poroka i koji ne moe pronai
nita bolje doli jo vie poronosti. To je bol, enja, gorina i srcobolja zbog
razdvojenosti nakon kuanja sjedinjenja s Bogom.
Svaka putena elja u ovom svijetu, bila ona batina,
poloaj ili hljeb,
moe te opiti. Potom, kada je ne moe pronai, tad e
mahmuran postati.
Taj mahmurluk koji je srcobolja dokaz je da te tvoja
enja opila. (M III 2257-59)
Ako Ti na tren odnese vino Svojih usana iz ruinjaka,
svaki jasmin (saman) e teiti tri maunda (sah man)
zbog glavobolje i mahmurluka. (D 20576)
Mada surovost decembra vrt u mahmurluk tjera, proljetna njenost tu muku prekida. (D 5929)
Taj Saki due nije doao! Moj mahmurluk svoj lijek nije
dobio! (D 7453)
Iako se On kisela lica zbog tvoje srcobolje pojavi, posluaj
novosti: ako si no, jutro je tu! Ako si mahmuran, vino
dolazi! (D 14359)
Rano mi daj vina, o velikoduni Saki! Sino nisam
nikako spavao od mahmurluka i ei.
372
DOSEZANJE BOGA
373
4. Sam
Nijedno veselje pijenja ne bi moglo biti potpuno bez muzike. Rije sam
doslovce znai sluanje i ukazuje na sesije sluanja muzike. Mada Zakon
Boiji, openito uzevi, s prijezirom gleda na muziku, uitelji Zakona
nisu mogli postii jednodunost na njenom zabranjivanju. Mnogi od njih
su smatrali kako je sluanje muzike poput raspirivanja vatre. Supstanca
jedne osobe, ma kakva mogla biti, biti e ovrsnuta muzikom. Stoga je
muzika dopustiva onima sa dobrom supstancom. Mnoge sujske skupine,
u svakom sluaju, sluale su muziku na svojim okupljanjima i esto bi
igrali uz muziku. Rumi i neke druge suje su ak koristili ples kao sredstvo
uvjebavanja uenika, jer on moe pomoi kod usredotoenja umskih
svojstava i odagnanja nesabranosti.
Sam u Rumijevoj poeziji ukazuje na sluanje muzike, uz uobiajenu
pretpostavku da je u to ukljuen i ples. On takoer izrijekom ukazuje na
ples posredstvom drugih pojmova (raqs, pa kftan). Ali, kao to je sluaj sa
svim paslikama koje on koristi, muzika i ples su, u prvome redu, unutarnja
strana, a samo u drugotnom smislu pojava unutar spoljnjega svijeta. U
sami putujui pjesnik (mutrib) igra ulogu analognu ulozi sakija u stanju
mahmurluka.
On je u zvuku tamburina, poput gorljivih zaljubljenika,
prepoznao pasliku Boiju koja doziva ovjeka.
Tualjka ratne trublje i prijetnja doboa univerzalnoj
trublji su slinost strahovita.
Stoga lozo vele kako su melodije ove iz vrtnje nebeskih
sfera izvedene.
Ljudska pjesma uz basa zvuke odjek je vrtnje nebeske.
Vjernici kau da e rajski uinci svaki ruan glas lijepim
uiniti.
Svi smo mi dio Adema, i sluamo sve one melodije iz
Raja.
374
DOSEZANJE BOGA
375
376
DOSEZANJE BOGA
377
5. Duhovno lumpovanje
Pijenje vina, opijanje i lumpovanje su paslike sjedinjenja sa Voljenim. Dua
kroz vino otkriva svoj istinski identitet i dosee trajnu duhovnu radost.
Donesi vina, o Saki neka moja glava i turban budu
Tvoja rtva! Donesi pehar due gdje god da nae ga!
Doi pijan, tumarajui, s peharom u ruci neka Ti ne
bude doputeno da bude Saki, a nama da smo trijezni!
Donesi pehar, jer moja dua u svojoj enji izgubila me
je kakvo je ovo mjesto za strpljivost i odmaranje?
Donesi Pehar ivota, ija narav je ista kao Tvoja jer
prijatelj je on ranjenih srdaca i uvar tajanstava.
Kad bi jedna kapljica vina na zemlju jalovu pala,
najednom bi cvjetovima ruinjaka ona procvala.
Kada bi aa rujna vina u pono zapjenuala, svjetla
njegova bi nebesa i Zemlju ispunila.
Divna li vina! Divna li vra! Divnog li Sakija! Neka se
due prostru pred njima, neka se prostru pred njima!
378
DOSEZANJE BOGA
379
380
DOSEZANJE BOGA
381
I.
LJUBLJENI LJUBLJENOG
1. Zov ljubavi
U Mesneviji ili u Diwanu Rumi stalno podsjea itatelja na njegovo istinsko
jastvo. Mada on naglaava obeanja koja je dala Boija plemenitost, on ne
zanemaruje prijetnje Njegove srdbe i strogosti.36
Gospodine, ti si grenik na putevima moga Prijatelja.
Ti i stotinu poput tebe zbunjeni ste mnome i mojim
zaokupljenostima.
Svaki vrat nije vrijedan maa Ljubavi kako bi moj
krvoedni lav krv pasa mogao srkati?
Kako bi moj Okean podupirao daske svake korablje?
Kako bi tvoj slani napitak iz mojih oblaka sputao dolje
bisere?
Ne povezuj tako svoju glavu, ne trljaj tako svoj nos kako
bi magarac, poput tebe, dokuio zob iz moga koa?
Gospodine, doi sebi naas! Otvori malice svoje oi
makar to nisi ravan iemu to kaem naglas.
384
DOSEZANJE BOGA
LJUBLJENI LJUBLJENOG
385
386
DOSEZANJE BOGA
LJUBLJENI LJUBLJENOG
387
388
DOSEZANJE BOGA
LJUBLJENI LJUBLJENOG
389
390
DOSEZANJE BOGA
2. Glasonoa ljubavi
Kao sljedbenik Poslanikov, ejh je Boiji glasonoa na Zemlji. Gazeli koji
raspravljaju o ejhovom duhovnom stanju i tajanstvima njegova sjedinjenja
s Bogom posebice su snani kada pjevaju u prvome licu.
Hajdemo izabrati jedni druge za drugare! Hajdemo
sjediti jedni drugima uz noge!
Prijatelji, sjedite malo blie, tako da moemo gledati
jedni drugima lice!
Iznutra posjedujemo mnoge skladnosti ne misli da
samo to to vidi smo mi.
Mi sada sjedimo zajedno ovdje, ruke nam vino dre, a
rukave nam pune rue.
Mi imamo put iz ovog vidljivog svijeta do svijeta
Nevidljivog, jer mi smo drugari otkrivenja poslanikog.
Svaki dan u vrt dolazimo i stotinu cvjetova motrimo.
U elji da ih razbacamo meu zaljubljene, njima punimo
svoje halje preko mjere.
ta god nakupimo u vrtu, prospemo dolje, zatim izaberemo ono to je najbolje.
Ne kradite od nas srca svoja mi kradljivci nismo, mi
smo dostojni povjerenja.
Motrite nae rijei! One su miomiris onih rua mi smo
ruin grm iz ruinjaka pouzdanja.
Ovaj svijet je ispunjen miomirisom rua onih. Oni vele:
Doi! Jer takvi smo ti mi!
Kada smo se doepali njihova mirisa, oni su nam ga
oteli oni nas ine velikim, mada smo mi malehni.
Mogli bismo biti najbezvrijedniji suanj Ljubavi, ali mi,
poput Ljubavi, vrebamo u busiji. (D 1553)
Da sam igraka u rukama svih srcobolja, ne bih bio
pronicav i mudar, ve bih bio budala.
Kad Sunce Ljubavi ne bi meni pripadalo, katkad bih,
poput Saturna, u tekom jadu uzlazio, a kojiput silazio.
Da moj vodi nije miomiris grada Ljubavi, demoni bi me
uhvatili kao one to su se u pustinji lakomosti izgubili.
Da je u svome domu ostalo sjediti Sunce dua, ja bih obuzet
bio otvaranjem kapija, dolaenjima i odlaenjima.
LJUBLJENI LJUBLJENOG
391
392
DOSEZANJE BOGA
LJUBLJENI LJUBLJENOG
393
394
DOSEZANJE BOGA
LJUBLJENI LJUBLJENOG
395
396
DOSEZANJE BOGA
LJUBLJENI LJUBLJENOG
397
398
DOSEZANJE BOGA
POGOVOR
Rumi poetska jeka sa orijenta ljudske due
Boiji ovjek kralj je ispod dervikog haljetka,
Boiji ovjek riznica s blagom u ruini skrivena.1
Da li je Rumi, zacijelo, susreo kozmikog emsa iz Tabriza vidljive,
pozitivne geograje Irana ili je susreo svog vlastitog hijerokozmikog
emsa iz hijerogeografskih prostranstava svoje due, svog duevnog Irana,
emsa iz smaragdnog grada Hurqalye, Hurqalye svoje nadsvijesti (sirr), to
pitanje je sada sasvim nevano na jednak nain kao to je na kraju postala
izlinom Rumijeva vlastita potraga za iezlim emsom nakon njihova
etrdesetodnevnog duhovnog egzila i sranog razgovora (munajat) kojem
su bile izvrgnute njihove dvije razuene intime. Ma ta bio pravi uzrok
Rumijeve potpune duhovne preobrazbe, sada je vano samo to da nakon
etrdeset godina njegova zemaljskog ivota imamo jednog posve drugog
Rumija ili Rumijeva iznutarnjeg, duhovnog vodia, Rumijeva meleka
njegova bia ili samog Hidra ili Dibrila Rumijeva bia sukusiranog u samoj
supstanci i semantikom talogu sadrinskog opsega Rumijeve Mesnevije i
Diwana. Rumijeva potraga za emsom iz Tabriza nije drugo doli njegova
vlastita duhovna pustolovina, njegovo duhovno putovanje (sayr al-suluk)
u sredite vlastite hijerogeograje, potraga za samim orijentom njegove
due na kojem se raa ems njegova bia2 i vremenite ritmove njegova
kozmikog ivota preobraava u vjenost, a velike talase okeana Rumijeva
bitka,3 uzbibane boanskim uplivom u Rumijevu intimu, pretvara u vjene
400
POGOVOR
POGOVOR
401
402
POGOVOR
POGOVOR
403
404
POGOVOR
svjetlosnog toka Rijei Boije, Poslanik islama je mogao puninu Rijei Boije
u svom sranom kragu pretaknuti u sami svjetlosni nektar u, rumijevskim
jezikom kazano, isto vino (khamr sa) kojim e se do kraja kozmikog
Dana opijati pokoljenja, kulture i svekolike zemaljske civilizacije.
Rumijeva upotreba jezika je takva da je odve osebujna i kao takva
samo njemu svojstvena. Rumi ne zazire da upotrebljava za obine ljudske
ui gotovo bogohulno pojmovlje kroz koje nastoji izraziti ono najsvetije i
najuzvienije. On je, u tom pogledu, jedan gotovo bespremani malamati
sujski mislilac, onaj koji svjesnom relativizacijom i brisanjem linije
izmeu tzv. korektnog i ortodoksnog i onog blasfeminog jezika
svjesno se u oima svakidanjih ljudi nastojao pokazivati kao onaj koji
izaziva sablazan obinog svijeta. No on nije, zacijelo, elio izazivati sablazan
kod ljudi, nego je njegov prvi i jedini cilj bio to da svakidanji ljudski jezik
univerzalizira do kraja i da pokae kako niti jedna rije u ljudskom jeziku
i u uhodanoj govornoj praksi nije do te mjere nedostojna da ne bi mogla
ponijeti i znaenje onog najsvetijeg. S razloga takovrsne upotrebe jezika, kao
i zbog svega onoga to je on nainio svojim briljantnim knjievnim opusom,
Muhammed Iqbal je Rumija nazvao svjetiljkom na putu slobodna ovjeka.6
Dovoljno je samo prisjetiti se ta rijei poput vina, pijanstva, mejhane,
peharnika, razvalina i mejhanske druine znae u svakidanjem ljudskom
govoru, a kako uzviene poruke i znaenja one imaju u samoj Rumijevoj
upotrebi. To e rei da Rumi eli jasno staviti do znanja kako su svakidanja
znaenja koja ljudi daju rijeima samo pjena koja se prigodice javlja i ve u
narednom trenutku iezne na beskrajnom vodotoku ljudskoga jezika ijim
dnom, kao nepotroiva postojanost i beskrajnost struji pustopoljina Nebitka
ili semantiki beskraj boanskoga Sveznanja.
ta da inim muslimani? Samog sebe vie ne znam,
Nit sam idov nit kranin, nit tujem vatru nit sam
musliman
Nit sam s istoka niti sa zapada, nisam s kopna, nisam
s mora,
Sa ovog svijeta sigurno nisam, a nebeske sfere nisu mi stan
Nisam od zemlje, nisam od vode, nisam od vatre, nisam
od zraka,
Nisam nebeski, zemaljski nisam, postojim a ko da i ne
bivam
405
POGOVOR
BILJEKE
Uvod
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
408
BILJEKE
409
BILJEKE
Dio I: Teorija
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
410
BILJEKE
8.
411
BILJEKE
412
BILJEKE
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
413
BILJEKE
24.
25.
26.
27.
2.
3.
4.
414
BILJEKE
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
BILJEKE
415
416
BILJEKE
2.
3.
4.
5.
417
BILJEKE
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
418
BILJEKE
BILJEKE
419
420
BILJEKE
421
BILJEKE
Pogovor
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
IZABRANA LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
424
IZABRANA LITERATURA
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
IZABRANA LITERATURA
425
18. Rehde, R. M. The Style of Jalal al-Din Rumi. The Scholar and the
Saint, pp. 275-285.
19. Ritter, H. Djalal al-Din Rumi. Encyclopedia of Islam, svezak II,
pp. 393-396.
Maulana Galaluddin Rumi und Sein Kreis, Philologika
XI. Der Islam 26 (1942): 116-158, 221-249.
20. Sadiq Behzadi, M. Bibliography of Mawlavi. Tehran: Shura-ye
Ali-ye Farhang o Honar, 1973.
21. Schimmel, A., A Spring-day in Konya According to Jalal al-Din
Rumi. The Scholar and the Saint, pp. 255-273.
The Triumphal Sun. London: East-West Publications, 1978.
Rumi: Ich bin Wind und du bist Feuer. Cologne: Diederichs,
1978.
As Trough a Veil: Mystical Poetry in Islam. New York:
Columbia University Press, 1982.
22. Shibli Numani. Sawnih-i Mauln Rm. Lahore: Naval Kishor,
1909.
23. Wineld, H. Masnavi-i Manavi, Spiritual Couplets. Obnovljeno
izdanje. London: Octagon Press, 1973.
24. Youso, Gh. H. Mawlavi As Storyteller. The Scholar and the
Saint, pp. 287-306.
C
Chalabi, Husam al-Din
177
D
Dante 28
Dard, patnja, srana bol 272, 363
Dhat, bit, sutina 63
Dhikr, prisjeanje na Boga, molitva
srca 177, 187
Dil, duhovno srce 57
Dilber, zaljubljenik na putu Ljubavi
331
Durd, vinski talog 363
F
Fana, egzistencijalno ieznue 207
428
G
Ghamm, srcobolja 273
Ghayr, drugo doli Bog, svijet 349
Ghayrat, ljubomora 349
Ghazali, Ahmad 19
H
Hallad, Abu Mansur 221
Hamadani, Ayn al-Qudat 20
Haqiqa, duhovna zbilja 29, 286
Hasti, postojanje 44, 201
Hijran, egzistencijalna odvojenost 267
Himma, duhovno htijenje 188
Hushyr, duhovna trijeznost 364
I
Ibn Arabi 13
Ilham, nadahnue 146
Ilm-i abdan, znanje o tijelima 45
Ilm-i adyan, znanje o religijama 45
inaya, Boije obilje, Boija milost 188
Iraqi Fakhr al-Din 332
ishq, duhovna ljubav 225
ishq-i haqiqi, istinska ljubav 232
ishq-i majazi, izvedena ljubav 232
ithbat, posvjedoenje 210
J
jaf, okrutnost 273
Jan, duh, dua 53
K
Kalam, rije, govor, stvaralaki Logos
307
Kharabat, razvaline, sujina egzistencijalna pustopoljina 362
Khayal, stvaralaka imaginacija 285
Khumr, mahmurluk 371
Khwish, osobnost 201
Khwud, jastvo 201
Kirmani, Awhad al-Din 332
L
Lewis, Franklin 15
Lutf, njenost 67
M
Mahw, egzistencijalno potiranje 207
Mana, duhovno znaenje 34, 35, 39
Mashuq, ljubljeni/Ljubljeni 331
Maqamat, duhovne postaje 31
M-u-man, ja-mi ego 201
Masti, duhovno pijanstvo 364
May-khana, krma 362
Muhasaba, duhovno preispitivanje 187
Muraqaba, duhovno motrenje 187
Mutrib, putujui pjesnik 373
N
Nafs, jastvo, dua 31, 53
Nafs ammara, dua koja naginje zlu
53
Nafy, poricanje 210
Nasr, S. H. 20, 22
Nicholson, R.A. 14, 33, 34, 35, 36
Nisti, nepostojanje 44
429
P
Pa kftan, ples, duhovni zanos 373
Parvanah, Muin al-Din 20
Q
Qahr, okrutnost, srditost 67
Qalandar, suja u najviem stanju
ieznua 216
Qalb, srce 57
Qallashan, hulje 362
R
Ranj, trpnja 272
Raqs, ples, duhovni zanos 373
Razi, Fakhr al-Din 20
Rindan, razuzdani ljudi 362
Ruh, duh 53
Rumi, Delaluddin Mawlana 13, 14,
15, 20, 21, 22, 24, 25, 26, 27, 28, 29,
32, 33, 34, 36, 39, 40, 41, 43, 44, 45,
48, 49, 51, 52, 59, 61, 67, 70, 79, 80,
83, 85, 92, 94, 95, 96, 97, 99, 135,
145, 146, 160, 166, 178, 203, 212,
225, 272, 287, 307, 319, 321, 329,
332, 357, 383
Ruspi, bludnica 337
T
Tabrizi, Sham al-Din
21, 145, 154,
166, 332
Taqlid, slijepo oponaanje u vjeri 152
Tawhid, jedinost Boija, monoteizam
137
U
Ummiy, uroena, a ne steena pismenost 56
Z
Zahir, izvanjsko, vidljivo 41
T
Tariqah, put duhovnog ozbiljenja 29
Z
Zarkub, Salah al-Din 24, 166
W
S
Sahw, duhovna trijeznost 364
Sam, duhovni koncert 373, 374, 375,
376, 377, 380, 386, 391
Sanai 24
Sayyid Burhan al-Din 316
Schimmel, Annemarie 15
Shadi, put duhovne radosti 273
Shahid, duhovni svjedok 331
Sifat Allah, Atributi Boiji 63
Y
Yad, prisjeanje na Boga 177