Jezik, 62., S. Vuli, G.

Laco, O zaboravljenim i poluzaboravljenim hrvatskim prilozima

and ranked constraints. This research had two main goals. The first goal was to provide a
complete and accurate formal description of Croatian voicing assimilation in Optimality
Theory, currently one of the dominant research paradigms in generative phonology. The
second goal was to modify the universal set of constraints by postulating a new, phonetically
based positional faithfulness constraint IDENT-PS[voice], thus altering the way voicing assimilation should formally be described in OT phonology. By applying the OT framework on
Croatian voicing assimilation, certain overlooked facts about its relation to Croatian syllable
structure have emerged, most notably the fact that voicing assimilation in Croatian always
occurs in the direction from the phonologically weaker segment toward the phonologically
stronger segment, where phonological strength is determined by the segments proximity to
the most sonorous part of the syllable its nucleus. In addition, reasons for the regressive
direction of this assimilation have been formalized and explained. By postulating the new
faithfulness constraint IDENT-PS[voice], which assigns one violation mark to each case in
which the voicing of the input segment is not identical to the voicing of the output segment
in the position before a [+sonorant] segment, Optimality Theory has been enriched with a
new hypothesis about the nature of the universal grammar.

O ZABORAVLJENIM I POLUZABORAVLJENIM
HRVATSKIM PRILOZIMA
Sanja Vuli i Gordana Laco

D
D

obro je poznato da razliiti nacionalni knjievni jezici nemaju jednako

dugu knjievnojezinu tradiciju. Meu europskim jezicima hrvatski se
moe podiiti viestoljetnim kontinuitetom i iznimno bogatom knjievnou na narodnom jeziku i pisanim spomenicima na tom jeziku openito. Na
temelju te injenice bilo bi logino oekivati brino uvanje postojeih konkretnih
jezinih rjeenja s viestoljetnim kontinuitetom na svim jezinim razinama, pa tako
i na leksikoj. Meutim, u hrvatskom je jeziku veliki broj primjera nepotrebnoga
prekida toga dragocjenoga kontinuiteta i na morfolokoj, i sintaktikoj i leksikoj
razini, koji se dogodio poetkom 20. stoljea. Za potrebe ovoga rada iz hrvatskoga
je leksika izabrano nekoliko nepromjenjivih rijei kontinuirane i iznimno este
uporabe u hrvatskom knjievnom jeziku, odnosno u jeziku hrvatskih pisaca od 16.
stoljea do poetka 20. stoljea. Uz to se uzimala u obzir vana injenica da su te
rijei (naravno, u razliitim fonolokim inaicama) i danas sastavnim dijelom brojnih
akavskih, kajkavskih i hrvatskih tokavskih mjesnih govora (organskih idioma) te
hrvatske dijalekatne knjievnosti. Budui da je hrvatski narod u 19. stoljeu imao
u suvremenom smislu oblikovan knjievni jezik, analiza se ponajprije temelji na
konkretnim jezinim potvrdama iz djela hrvatskih pisaca i hrvatskih jezikoslovnih
prirunika iz 19. stoljea, na rijetkim potvrdama iz knjievnih djela 20. i 21. stoljea,
192

Jezik, 62., S. Vuli, G. Laco, O zaboravljenim i poluzaboravljenim hrvatskim prilozima

a tek se nakon toga usporeuje s jezikom hrvatskih pisaca i inih jezinih spomenika te jezikoslovnih djela od 16. do 18. stoljea i na kraju s primjerima iz hrvatskih
mjesnih govora i dijalekatne knjievnosti.
Jur
Analizu poinjemo vremenskim prilogom jur, koji je praslavenskoga podrijetla
i potjee od jue. Na to upozorava V. Maurani u svom rjeniku (sv. 1., pretisak
1975.: 470.), a razvoj od praslav *jue > jure navodi i P. Skok (1971.: 786.).
Taj je prilog u znaenju ve1 neizostavan pri analizi hrvatskoga knjievnoga
jezika iz razdoblja prije premoi knjievnojezine koncepcije hrvatskih vukovaca.
To potvruje vrlo veliki broj primjera iz knjievnih i ostalih pisanih djela razliitih
autora iz razliitih hrvatskih krajeva, a ovdje donosimo tek manji izbor primjera
njegove uporabe u 19. stoljeu u djelima
J. Leskovara: veliki stol bijae jur prostrt (Sjene ljubavi, 1898.), M. Bogovia: jer strasna
ljubav usadila se jur tako duboko u njezinu srcu; Reeno bi jur gore (Pripoviesti, 1894.),
K. . Gjalskoga: Ovu su no pjetli jur drugi put zapjevali (Marion, 1890.)2, A. Kovaia: Sunce poskoilo jur visoko (usp. Ani, 1971.: 141.); zar je jur umio svoje glatko
lice na viteki Juri (usp. Ani, 1971.: 157.), I. J. Kujundia: tako iznae da je bolest
jur na izmaku (Dositio se, 1890.)3, I. A. Brlia: Njekoliko naknadnih primjetaba na jur
tiskane Uspomene; Kao pjesma Relkovieva zabiljeena je ona jur tampana u svezku
IV. (V. Uspomene na stari Brod, 1888.), M. Vodopia: i nagje mater jur posagjenu na
svomu mjestu (Marija, 1871.), M. Pavlinovia Misec pri zahodu, jur odaljim dolinama
(Hrvatski razgovori, 1877.), A. Vebera Tkalevia: Hvataju se jur sumrak; s kakovim
sam se jur u svtu ngd sastao; koji se pokaza u njem jur za mlada (Listovi o Italiji,
1861.), u deseterakim stihovima A. P. Kazalija: Jur u prsih najboljih vojnikah / Klonu
dua tekim oajanjem (Grobnik, 1863.), Jur bo podnieh to mi bi mogue (Glas iz pustinje, 1861.), P. Stoosa: Z Grobnika jur est viekovah; Jur odavna sniva (Sok hrvatski,
1849.), A. Markovia: da su jur odonda prijetile; da se oganj od nabune biae jur nazbilj
raego; budui jur devete ure jutrenje razlomili vrata (Skazanje ivota Osmana I. Cara
Otmanskoga, 1826.). S. S. Kranjevi rabi prilog jur ne samo u knjievnim djelima (npr.
u pjesmi In Tyrannos) nego npr. i u pismu biskupu Strossmayeru: Splela se spletka proti
jednom od drugova mojih, i mi svi, premda smo jur zadae dobro izradili, odstupismo
od pismenog ispita (Kranjevi, Sabrana djela, 1967.: 498.).

enoa je rabio inaice jur i jurve (Kaleni, 1965.: 164.). U knjievnoj je tradiciji
franjevakih pisaca Bosne Srebrene bila uobiajena uporaba priloga jurve u znaenju
ve. Tu tradiciju slijedi i franjevac G. Marti, ali usporedno s jurve u istom znaenju
rabi i inaicu jur. Izbor jednoslone ili dvoslone inaice uvjetovan je potrebama
U pojedinim se hrvatskim mjesnim govorima, pa tako i u jeziku hrvatskih pisaca (osobito prije 19.
stoljea) taj prilog ponekad (vrlo rijetko) rabi i u nekom drugom znaenju. Zato istiemo da su za
potrebe ovoga rada izabrani iskljuivo primjeri uporabe priloga jur u znaenju ve.
2
Taj je primjer izdvojio i I. Sovi u svojoj analizi jezika K. . Gjalskoga (Sovi, 1985.: 133.).
3
Ivan Jesse Kujundi hrvatski je pisac iz Bake.
1

193

Jezik, 62., S. Vuli, G. Laco, O zaboravljenim i poluzaboravljenim hrvatskim prilozima

deseterakoga metra Martievih stihova: Koji jurve s vjenim sanom zbore; jur se
svomu nevraae domu (Osvetnici, 1861.). U D. Demetra takoer nalazimo obje
inaice: jur eljust zva; Kojim jurve strana (Teuta, 1844.). . Starevi u svojim
propovijednim prozama, ali i u svojoj gramatici redovito rabi jurve:
za ovo je Bog miloserdni jurve povidio, kada nam je Duha Svetoga poslao; jerbo su
izgubili jurve oni bilig (Homelie, II., 1850.), ako jurve uinio nije; koji se jurve krunam
die; nego jurve davno od uenih iznaena (Nova rioslovica ilirika).

Na samom kraju 19. stoljea inaicu jurve rabi A. G. Mato: Trei se jurve javljaju
pijetli (Nekad bilo sad se spominjalo, 1900.). U skladu sa ivom jezinom praksom,
prilog jur sastavnim je dijelom hrvatskih gramatika i rjenika iz 19. st., npr. u F.
M. Appendinija (1808.: 266.), D. Paria (1874.). A. Maurani je u svoju Slovnicu
uvrstio jur ili jurve (1859.: 133.), isto tako V. Babuki u svojoj Osnovi slovnice
meu priloge koji oznaavaju prolo (proasto) vrijeme uvrtava jur i jurve (1836.:
58.), a primjeri iz Starevieve Rioslovice ve su navedeni. ak i Mareti u svojoj
Gramatici (1899.: 99.) spominje jr (od starijega jure, a to od jue), ali samo pri
opisu samoglasnika r. Zanimljivo je, meutim, da jur ne nabraja meu prilozima.
Pisci u polutisuljetnoj hrvatskoj dijaspori u ondanjoj zapadnoj Ugarskoj u 19.
st. takoer redovito rabe prilog jur, npr. . Ginzler: Jo nisam kucku pri nozi, / Jur
me jagar v torbi nosi (jo nisam psu kraj noge, ve me lovac u torbi nosi) (Jaka
od zeca), G. Ginzler: imon-Juda je jur mimo (ve je proao blagdan. sv. imuna i
Jude Tadeja) (Ja znam jednu jaku).4
Vratimo li se u prolost, takoer emo se osvjedoiti da je prilog jur sastavnim
dijelom svojedobnoga knjievnoga leksika. Iz 18. stoljea navodimo npr. dubrovakoga knjievnika Vicu Petrovia, rodom s otoka Lopuda: Ove rijei jur sred usti;
jur bjee (San ljuveni)5.
Da prilog jur u hrvatskom jeziku nije regionalno ogranien, nego opehrvatski,
pokazuju i primjeri iz hrvatskih knjievnih djela iz 17. stoljea,
od hrvatskoga bana Petra Zrinkoga koji jur po vee puti srino, poteno i stalno po krajinah s vami skupa prohodil sam (Adrijanskoga mora sirena, 1660.) i njegove supruge
Ane Katarine Frankopan: popisah, da iz njih, komu dopadu, jur pripravnu i gotovu,
tim laglje slaju od meda slatkou oputi (Putni tovaru, 1661.)6, preko. P. Rittera Vitezovia: Al znam, da dragosti svoje jur elite (Odiljenje sigetsko, 1684.) i Dubrovana,
npr. M. Orbinija: pokle si mi jur uspomenuo (Zrcalo duhovno od poetka i svrhe ivota
Ginzlerove i Glavanieve pjesme objavio je N. Beni prema ranijim izdanjima (Beni, 1998.:
145., 220. 223.).
5
Spjev San ljuveni napisan je u prvoj polovici 18. stoljea, a objavljen je tek 2008. Pritom je bitno
naglasiti da je prireiva Ivica Martinovi u potpunosti potivao jezina rjeenja iz rukopisnoga
predloka.
6
Zanimljivo je kako, premda udana, grofica Katarina svoju knjigu potpisuje prezimenom svoga
roda, a zatim navodi za koga je udana. Grofica pie: po meni grof Frankopan Katarini, gospodina
grofa Petra Zrinskoga hinom tovaruu (tj. branomu drugu).
4

194

Jezik, 62., S. Vuli, G. Laco, O zaboravljenim i poluzaboravljenim hrvatskim prilozima

ovianskoga), I. Gundulia: bi jur prikazana u naemu Dubrovniku (posveta Marinku
Tudieviu), to se vinjiem jur prikaza (Suze sina razmetnoga, 1622.), u J. Palmotia:
gdi djed njegov jur kraljeva (Pavlimir), do franjevakih pisaca Bosne Srebrene, npr. P.
Posilovia: koji jesu jurve doli svrhu ivota; ostavi jurve tolike grihe (Naslaenje duhovno, 1639.), ali i autora u Dalmaciji, npr. ibenana T. Mrnavia: tko gleda jednu enu
zlom poudom, jure je stvoril priljubodivstvo (Istumaenje obilnije nauka krstjanskoga),
jure tri stotine litah (ivot Magdalene od knezov Zirova plemena Budriia, 1626.) i F.
Vrania: od kojega jure mi jest stan pripravljen (ivot nikoliko izabranih divic, 1606.).
U skladu s onodobnom knjievnojezinom praksom, J. Mikalja uvrtava obje inaice,
jur i jurve, u svoj rjenik (Blago jezika slovinskoga, 1649.).

U 16. je stoljeu takoer uobiajen. Rabe ga

Splianin M. Maruli: oslobodi svu zemlju izraelsku jur od nadvele pogibili (posveta
Dujmu Balistriliu na poetku Judite), odvrati jur gnjiv tvoj ter pomiluj naju; A ti, gospodine, grije jur otpusti; Tako je sila njih jure objaala; jur puk tvoj gine vas; svih su
jur skljuili; Jur dopre do tebe vapaj i suze njih (Molitva suprotiva Turkom), Hvaranin
J. Zebi: Jure je nikoliko vrimena, sestro pridraga u dragosti slatkoga Isusa, da vele
elim i mislim, kako bih vam jo vee ovi himbeni svit omrazil (Knjige od ivota i dili
slatkoga Isusa i majke Njegove slavne Divice Marije, tzv. Londonski rukopis), Zadranin
. Budini: Ugasi jur gnjiv tvoj; Pozri da jure jes napunjen vsaki kraj tvojih vernih teles;
Jure su s naimi varoi susidi, / pukama svojimi biju gradski zidi (Pokorni i mnozi ini
psalmi Davidovi), Dubrovani M. Vetranovi: Vrime jur prihodi vrijeme ve dolazi
(Moja plavca), koja sad vlas svoju na preu jur gubi koja sada vlast svoju na brzinu ve
gubi (Pjesanca slavi carevoj), slaba svies moja jur mi mo prikrati (Pjesanca Djevici), M.
Dri: Jur vee svak zna neg samo on, er, moja kerce, ne hoe da zna ve vie svatko
zna, a samo on ne, jer, moja kerce, ne eli znati (Babina replika u Dundu Maroju),
bijae jure u rukah bijae ve u rukama (Tirena), N. Dimitrovi: Budu jur na sviti sva
mora pridobil (Gdi je sad razum tvoj), pisac iz kontinentalne Hrvatske F. rnko: i tomu
su se jur vsi junaci: pici i konjanici gotovi ekali; I ovo jur vidimo vsi da ovdi naega
ostanka dalje ne more biti (Podsjedanje i osvojenje Sigeta). Na kraju stoljea zastupljen
je i u leksikografiji jer ga je B. Kai uvrstio u svoj Hrvatsko-talijanski rjenik (1599.).7

U dananjim su hrvatskim mjesnim govorima prilozi jur i jurve manje zastupljeni

u tokavtini, obje inaice u navedenom znaenju u Promini kraj Drnia (Biki,
1997.: 35.). Jo uvijek se mogu uti u razliitim akavskim govorima,
u Brusju na Hvaru: Jr si da. (Duli i Duli, 1985.: 492.), jr u Vrbanju na Hvaru8
i Splitu (Radii, 1999.: 28.), u Draevici na Brau: Jr san mu d e g gre ve sam
mu dao to ga ide (Hraste, imunovi i Olesch, 1979.: 386.), u Selcima na Brau: jr i
jrve (Vukovi, 2001.: 153.), jr u Katelima: (Baldi-ugum 2006: 120), u Trogiru: Jr
Hrvatsko-talijanski rjenik koji je Kai dovrio 1599. ostao je u rukopisu. Za tisak ga je priredio
i 1990. objavio Vladimir Horvat.
8
Primjere iz Vrbanja i Pitava na Hvaru, iz Veljuna Primorskoga u zaleu Senja, iz Otarija u sredinjoj Hrvatskoj, iz Gornje i Donje Lastve u Boki kotorskoj, iz Hajmaa u maarskom dijelu Baranje
te iz Pinkovca u austrijskom Gradiu zapisala je S. Vuli za svojih terenskih istraivanja u tim
mjestima.
7

195

Jezik, 62., S. Vuli, G. Laco, O zaboravljenim i poluzaboravljenim hrvatskim prilozima

si ariva? ve si stigao (Gei i Slade ilovi, 1994.: 104.), jur na otoku Zlarinu (Bjai
i Dean, 2002.: 141.), u Bibinjama kraj Zadra: Jr je n pa u Grad, ne kasn n kj
t ve je on otiao u grad, ne kasni kao ti (imuni, 2013.: 295.), na otoiu Oljaku
kraj Zadra: Ma a si jur doo? (Vali, 2012.: 77.), u Kukljici na Ugljanu: jur si se digo;
jure si se vrnula ve si se vratila (Marii Kukljianin, 2000.: 104.), na otoku Rivnju
jr ste duli (Raduli, 2002.: 120.), u Salima na Dugom otoku: Jure si se vrnula, ba
si velta ve si se vratila, ba si brza (Piasevoli, 1993.: 121.), na otoku Iu: Jur(e) si
doa! (Martinovi, 2005.: 123.), na otoku Istu: jur gre a, a nii nog doa ve odlazi,
a tek si doao (Smoljan, 2013.: 133.), na otoku Susku: Ma ce rest jur polvt, ce to n
zrn? ma to ve idete polijevati, zar to nije prerano? (Hamm, Hraste i Guberina,
1956.: 162.), u gradu Senju: si jr bl? (Mogu, 2002.: 49.), u Crikvenici: Jur sn ti
rekl da ne mrn. (Ivani Dusper i Bai, 2013.: 113.), na Grobniku i Grobintini: jur
Par se kod kakv mlad, a jur m da lt. (Lukei i Zubi, 2007.: 292.), u Medulinu u Istri: Jr si da iz kle (Peruko, 2010.: 92.), u Pinu u Istri: jur si pra ve si
doao (Rui Sudev, 1999.: 45.), u Orbaniima kraj minja u Istri: a jr si se stla?
to si ve ustala? (Kalsbeek, 1998.: 458.), jr ve u Vodicama u Istri (Ribari, 2002.:
179.). U akavskim mjesnim govorima u austrijskom Gradiu takoer se rabi, obino
u fonolokoj inaici ur, rjee jur, npr. ur u Jezerjanima (Neweklowsky, 1973.: 169.), u
Stinjakima: sad je ur ksno (Neweklowsky, 1989.: 147.), u Pajngrtu: Dnas sam se ur
u pt st danas sam ustao ve u pet sati (Koschat, 1978.: 285.), u Novom Selu: lpo
vrme jr nam dohja (Vuli i Maresi, 1998.: 505.). Taj se prilog rabi i u Hrvatskom
Grobu u Slovakoj: T je r stro; r ma klice (Vuli i Petrovi, 1999.: 103.). Rabi se i u
pojedinim kajkavskim govorima, npr. jr ve u Fuinama i Vratima u Gorskom kotaru
(Bujan-Kovaevi, 1999.: 21.), ur u Vedeinu u sjeverozapadnoj Maarskoj: st mrt,
ar ur t sad e umrijeti jer je ve ut (Houtzagers, 1999.: 328.).

Uobiajenost priloga jur u hrvatskim pisanim tekstovima i organskim idiomima

zapazili su i leksikografi ve na samom poetku 20. stoljea, pa npr. u Broz-Ivekovievu rjeniku (sv. 1.), nalazimo napomenu da se jur susree u krana po zapadnim
krajevima (1901.: 495.). Autori donose nekoliko potvrda uporabe, meu inim iz djela
franjevakoga pisca Filipa Lastria. Slina je formulacija i u Akademijinu Rjeniku,
gdje se navodi uporaba priloga jur od XV vijeka, ali samo po zapadnim krajevima
(drugdje se upotrebljava ve). Isto vrijedi i za prilog jurve. Uz to se napominje da
u Vukovu rjeniku ima samo znaenje: jamano, doista.... To znai da Karadi
uope nije poznavao hrvatski prilog jur / jurve, premda je mnoge rijei koje je uvrstio
u svoj rjenik preuzimao iz hrvatskih pisanih djela i narodnih pjesama.
Formulaciju prilogu jur u drugoj je polovici 20. st. preuzeo i Skok (1971.: 786.),
koji u svom rjeniku takoer navodi da je ta rije potvrena u zapadnim krajevima.
Kao primjere uporabe u organskim idiomima navodi Vodice u Istri i umberak,
a u pisanim akavskim tekstovima od 15. do 18. st. inaice jur i jure, potonju i u
Poljikom statutu.
Unato tako velikoj zastupljenosti u hrvatskoj knjievnosti do kraja 19. stoljea
te u mjesnim govorima do danas, u hrvatskoj knjievnosti 20. stoljea, koja je stvarana na suvremenom hrvatskom knjievnom jeziku, teko je nai primjere uporabe
196

Jezik, 62., S. Vuli, G. Laco, O zaboravljenim i poluzaboravljenim hrvatskim prilozima

priloga jur, odnosno jurve u dananjem znaenju ve. Razlog tomu nedvojbeno
valja potraiti u injenici to se je taj prilog rabio u zapadnim krajevima, tj. u
hrvatskom jeziku. Zbog toga je Mareti u svom jezinom savjetniku (1924.: 49.)
proglasio prilog jur i inaicu jurve arhaizmima i provincijalizmima te umjesto njih
preporuio uporabu priloga ve. Na taj je nain sve hrvatske klasike 19. stoljea,
kao to su Kranjevi, Leskovar, Pavlinovi i dr. uvrstio meu provincijalce koji
piu zastarjelim jezikom. alosna je injenica da hrvatski prilog jur, koji je do tada
u hrvatskom knjievnom jeziku zaista bio uobiajen, u 20. stoljeu doslovce nestaje
iz uporabe u normiranom jeziku. Osim u organskim idiomima, ostaje u uporabi u
dijalekatnoj knjievnosti. Rabi ga pjesnikinja Milena Rakvin Milov u svojoj zbirci
Mene moja baba. Pisme (1992.), koje je pjesniki jezik temeljen na akavskom govoru
mjesta Kali na otoku Ugljanu. Takoer je prilog jur redovit u autora u polutisuljetnoj
dijaspori koji piu na razliitim tipovima vie ili manje akavskih idioma. Iz Austrije
donosimo primjere iz djela A. Blazovia:
Na ov dan sveuje latinska Crikva jur od 6. stoljea svetak sv. Mate apotola i evandjelista (Sveci u crikvenom ljetu, 1980.), Jur je istroila / svu svoju snagu; teta tuga uva jur
skoro sve strihe (Jesenske elegije, 1995.), a iz Slovake iz djela P. Takoga: Reza je onas
imala jur 38 ljet (Ferije na Dobrom Polju, 1995.). Jednako je zastupljen u polutisuljetnoj
dijaspori u djelima autora koji piu na arhainim tokavskim idiomima, npr. u pjesnika
L. krapia u zapadnoj Maarskoj: Jur dvajset lit sanjam, da ste ivi (Obraun, 1996.)

Budui da ni u 21. stoljeu prilog jur nije sastavnim dijelom normiranoga knjievnoga
jezika, opet ga, osim u spomenutim organskim idiomima, susreemo samo u dijalekatnim djelima te u hrvatskoj dijaspori. Iz dijalekatnih tekstova objavljenih na tlu
Hrvatske u kojima se rabi prilog jur, ovom emo prigodom izdvojiti samo akavske
primjere iz romana Lj. Plenkovia: ja san svoje jur rekla; koji ga jur eka; jur zril
ovik (Splianin, 2005.) te iz svojevrsne memoarske proze G. Greti, napisane na
idiomu Dobrinjtine na Krku: Jur son udo toga va ivjenju potrpela (Lipi mali,
2008.). U dijaspori je vrlo zanimljiv jezik hrvatskoga pisca A. Vukova iz Subotice u
vojvoanskom dijelu Bake. Njegova trea pjesnika zbirka Vrati vrieme (Subotica,
2005.) u jezinom je pogledu znatniji zaokret toga autora prema hrvatskoj jezinoj
tradiciji. Taj je zaokret vidljiv ve iz samoga naslova zbirke s dvoslovom ie za dugi
jat, te iz podnaslova Cjelovita pjesmarica 2004-1883 s odrazom je za kratki jat. U
skladu s takvim jezinim rjeenjem Vukov rabi i prilog jur: jur inu promatra cestu; i
eto ih jur gdje se vraaju; to se jur zbilo; jur si pola; tebi, jur usnuloj. Naravno, pisci
u polutisuljetnoj dijaspori i dalje kontinuirano rabe taj prilog, u zapadnoj Maarskoj
Horvat: Jur lani u jeseni su povidali, da se Turki opet spravljadu pod Be.; Ako idedu
na Kiseg, onde va gradi jur znadu (roman idanski diaki, 2002.) i A. Slavi uj na
jur Boe (pjesma Pronja za Hrvatsku u zbirci Plajgorski zvoni, 2007.) te u Slovakoj
Taky: O tom, da edu jur od zutra na ulica hrvatskih sel mladi i stari govoriti nek po
hrvatsku (Hrvati u Slovakoj iz komunizma u Europsku uniju, 2004.).

Sva trojica autora piu na idiomima temeljenima na akavtini.

197

Jezik, 62., S. Vuli, G. Laco, O zaboravljenim i poluzaboravljenim hrvatskim prilozima

Stoprv
Vremenski prilog stoprv u znaenju upravo sada, netom, tek imao je istu sudbinu
kao prilog jur. U razliitim se fonolokim inaicama (stopro, stoperv, stopor i dr.)
tijekom stoljea esto susree u djelima hrvatskih pisaca, a u mnogim se organskim
idiomima rabi i danas. I ta je rije praslavenskoga podrijetla, etimologijski povezana s rednim brojem prvi (Skok, 1973.: 62.). U 19. stoljeu nije tako esta u djelima
hrvatskih pisaca kao prilog jur, ali ipak je zastupljena
u Pavlinovia: stopro kad Turci se Jajca doepae (Hrvatski razgovori,1877.), Kazalija:
stopro zbudjen na visini gore upravo probuen (Glas iz pustinje, 1861.), I. Kukuljevia
Sakcinskoga: drutvo stoprv dorualo (Dva Slavena, 1859.), u Starevievim propovijedima: ono dite koje se je jutros stoperv na svit rodilo (Homelie, II., 1850.), u Demetra:
to e stoperv vadit nae strle (Teuta, 1844.), u J. Drakovia: stopor (Disertatia, 1832.).
enoa je rabio realizaciju stoprv, npr. Nastala stoprv prije nekoliko desetaka ljetah (Kaleni, 1965.: 143.), Onda bi se stoprv moglo suditi (Ibid. 159.).

U inaici stoprav nalazimo taj prilog u hrvatskoj kajkavskoj knjievnosti 19. stoljea:
T. Brezovaki: Onda stoprav domovina uti hasen navukov oneh koje s tulikum skerbjum
tersi se deci svoji po navuiteleh napervo postavlati (Matija Grabancija dijak, 1804.).

Prilog su zabiljeili i hrvatski leksikografi iz 19. stoljea. V. Maurani donosi

inaice stoprav, stopram, stopro, stopre, stoprva, stoprvice (sv. 2., pretisak, 1975.:
1374.). Budui da napominje kako to nije samo tokavski nego i akavski prilog,
moe se zakljuiti da mu kajkavske potvrde nisu bile poznate. Kao primjer akavske
uporabe navodi Benetovievu Hvarkinju. Pari (1874.) takoer donosi vie inaica
razmatranoga priloga: stopram, stopro, stoprv, stoprva.9 Gramatiar A. Maurani
(1859.: 133.) u vremenske je priloge uvrstio inaice stoperv i stopram, a Lj. Gaj u
svom slovopisnom djelu rabi stopram (Kratka osnova, 1830.). Pisci u polutisuljetnoj hrvatskoj dijaspori u ondanjoj zapadnoj Ugarskoj u 19. st. takoer rabe prilog
stoprv, npr. . Ginzler (ve spomenuta pjesma Ja znam jednu jaku).
Kao primjer uporabe toga priloga u hrvatskoj knjievnosti 18. stoljea ponovo navodimo pjesnika V. Petrovia: stoprv mrkle kraj koprene (San ljuveni), a iz
knjievnosti 17. stoljea J. Palmotia: stoprva bjee isteklo upravo bjee isteklo
(Pavlimir). U tom stoljeu leksikograf Jakov Mikalja donosi inaice stoprve i stoprvice (Blago jezika slovinskoga, 1649.). Taj je vremenski prilog, u svojim fonolokim
inaicama, do danas zastupljen u hrvatskim tokavskim, akavskim i kajkavskim
govorima. Meu tokavskim organskim idiomima navodimo uporabu inaice stopron
u Dalmatinskoj zagori i zapadnoj Hercegovini: Pusti me da se odmorin, stopron
sam sija (Gusi, 2004.: 440.). A. Kraljevi (2013.: 336.) u pisanim je tekstovima iz
zapadne Hercegovine naao inaicu stoprom, ali je pretpostavio da se u dananjim
zapadnohercegovakim govorima vie ne rabi. U Dalmatinskoj zagori, npr. u Otoku
Inaicu stopram iz Parieva je rjenika preuzeo amija (1997.: 121.) u svoj jezini savjetnik.

198

Jezik, 62., S. Vuli, G. Laco, O zaboravljenim i poluzaboravljenim hrvatskim prilozima

kraj Sinja i inae u selima oko Sinja jo uvijek se rabe inaice stpro i stpron.10
U polutisuljetnoj dijaspori, u arhainom tokavskom govoru Hrvatskoga Cikljina
zabiljeena je inaica stprav, stprv i strp: T je stprav osanjs lt stra ta tek ima
18 godina; stprv po etvi (Tornow, 1989.: 321.). Temeljno akavski govor grada
Korule u 20. se stoljeu novotokavizirao. U tom se govoru rabe inaice stperva,
stprva i stper: Stoperva je ariva, a ve hoe po a tek je doao, a ve eli otii
(Kalogjera, Svoboda i Josipovi, 2008.). U junim, odnosno jugoistonim akavskim
govorima taj je prilog vrlo est. Rabi se npr. u Vodicama kraj ibenika u inaici stoprom (Vlahov, 1996.: 176.), u Trogiru u inaici stopro (Gei i Slade ilovi, 1994.:
244.), u Katelima u inaicama stpro i stpru (Baldi-ugum, 2006.: 349.), u Splitu
stopro (Radii, 1999.: 56.), u Selcima na Brau stopro (Vukovi, 2001.: 334.), u
Draevici na Brau stopr: stopr san se ust (Hraste, imunovi i Olesch, 1979.:
1154.), u Pitvama na Hvaru stopor, u Lumbardi na Koruli stoprva (Cebalo, 2005.:
198.). U akavskim govorima u polutisuljetnoj dijaspori rabi se npr. u austrijskom
Gradiu u Pajnrtu u inaici stoper (Neweklowsky, 1978.: 338.) te u Novom Selu
u Slovakoj: stoprv smo doli (Joko Bala, 1991.: 35.). U kajkavskim je govorima
esta inaica stopram, npr. u Murskom Srediu (Blaeka i Rob, 2014.: 423.), u Goli
u Prekodravlju (Veenaj i Lonari, 1997.: 356.), u Sraincu blizu Varadina11. Tu
inaicu rabe i pomurski Hrvati kajkavci u Maarskoj (usp. Blaeka, Nyomrkay i
Rcz, 2009.: 306.). Hrvati kajkavci u polutisuljetnoj dijaspori u Umoku i Vedeinu
u zapadnoj Maarskoj rabe inaicu stopr, odnosno stupr (Houtzagers, 1999.:
315. 316.). Skok (1973.: 62.) donosi razliite potvrde iz hrvatskih mjesnih govora,
npr. stoprom (Zagreb), stopar (umberak), stopram (Krai).
Unato nedvojbenoj zastupljenosti ne samo u mjesnim govorima nego i u hrvatskom knjievnom jeziku 19. stoljea, razmatrani prilog ni u jednoj od svojih inaica
nije uvrten u Maretievu gramatiku (1899.) ni u Broz-Ivekoviev rjenik (1901.). U
Akademijinu je pak rjeniku stopram, stopro, stoprv, stoprva, stoprvice na sjeveru i
zapadu opena rije za tek, pak za neto, netom (Dio XVI., 1956.: 630.). Ako se pod
rijeju zapad opet krije hrvatski narod i hrvatski jezik, onda je ta napomena tona.
Ali ako je rije o strani svijeta, onda nije tako jer, kako navedeni primjeri vrlo jasno
pokazuju, taj je prilog izrazito zastupljen i u organskim idiomima hrvatskoga juga.
Meutim, zbog takvoga odnosa jezikoslovaca ija je knjievnojezina koncepcija
prevladala, a koji su zanemarivali nedvojbene injenice, prilog stoprv (ukljuujui
i sve fonoloke inaice) u 20. st. prestao se rabiti u hrvatskom knjievnom jeziku.
Dodue, u prvim desetljeima 20. stoljea pojedini hrvatski knjievnici jo uvijek
rabe taj prilog:
V. Nazor: pa e stoprv onda znati (sonet Rijei) i Begovi: ti uope ne zna,
kako valja postupati s djevojicama, koje su stoprv juer izale iz samostana (jed10
11

Te je primjere u Otoku i drugim selima u okolici Sinja zapisala G. Laco.

Za podatak zahvaljujem svomu bivemu studentu Vedranu Radovanu, koji je iz Srainca.

199

Jezik, 62., Pitanja i odgovori

noinka Biskupova sinovica, Male komedije, 1921.), stoprv iz tave izvaeno (Gtz
von Berlichingen, Izabrani dramski prijevodi, 2010.)12.
Likovi u Begovievu dramskom djelu Stana Biuia (1909.) govore novotokavskim ikavskim dijalektom i rabe inaicu stopro (Vuli, 2005.). Nakon dvadesetih
godina 20. stoljea teko je nai primjer uporabe razmatranoga priloga u djelima
pisanim hrvatskim standardnim jezikom. Protivno tomu, uobiajen je u hrvatskoj
knjievnosti u polutisuljetnoj dijaspori, npr. u autora koji piu na razliitim tipovima vie ili manje akavskih idioma, u Slovakoj u Petra Takoga: A stoprv kad bi
znali, da si ti zapravo stara Dobropoljka, onda bi mi zapalili farof (Ferije na Dobrom
Polju, 1995.).
Nastavit e se u sljedeem broju
12

Begoviev prijevod drame Gtz von Berlichingen sa gvozdenom rukom ostao je rukopisu za pieva
ivota. Objavljen je tek 2010. u 22. knjizi Begovievih Sabranih djela. Pri tom je vano naglasiti
da su prireivai potivali jezik rukopisnoga predloka.

PITANJA I ODGOVORI
STEM I SSH

uU

novinama i na razliitim mrenim

stranicama sve ee moe se proitati STEM. Na jednom mjestu
pojavila se i kratica SSH. Pitali smo prof.
I. atia o tim kraticama. Evo to nam je
odgovorio.
Mnoge zemlje, osobito na Zapadu shvatile su, gospodarstvo budunosti, a time i
svekoliki razvoj pojedine zemlje, bitno ovisi
i o obrazovanju na podrujima obuhvaenim
sloenom kraticom STEM. Meutim, neki su
preli u drugu krajnost, pa nijeu podruja
obuhvaena sloenom kraticom SSH.
Engleska rije znanost science u hrvatskom ne znai znanost u hrvatskom i njemakom (Wissenschaft) znaenju ve prirodnu
znanost (R. Penrose, 1993.; . Bujas: Veliki
englesko-hrvatski rjenik, 1999.). Iznenauje
da u STEM-u nema informatike. Rije technology ima vrlo velik broj znaenja (I. ati,
Nije sve tehnologija, Vjesnik - Danica, 17.

200

prosinca 1993.), pa tako i za raunalstvo, npr.

tehnoloke tvrtke. Stoga u ovom sluaju valja
prevesti technology kao informatika. Engineering je za sada jo uvijek u najopenitijem
sluaju tehnika. STEM, dakle, znai da se
potie prouavanje i obrazovanje, osobito
studiranje, prirodnih znanosti, informatike
(jedne od est osnovnih tehnika), tehnike i
matematike.
Sadrajno istovrsna sloena kratica na
njemakom glasi MINT (Mathematik, Informatik, Naturwissenschaft und Technik), to
dopunski potvruje prijevod STEM-a kao
prirodne znanosti, informatika, tehnika i
matematika.
Sloena kratica SSH znai social sciences and humanities, dakle drutvene i humanistike znanosti.
U kojem e se omjeru uiti tijekom obrazovanja podruj STEM-a i SSH, pitanje je
drutvenih i kadrovskih potreba.
profesor emeritus Igor ati