UNIVERZITET U SARAJEVU

UMARSKI FAKULTET
UZGAJANJE UMA

PINUS MUGO BOR KRIVULJ

dr. FARUK MEKI

ALMEDINA GABELA

SARAJEVO , MART, 2012-03-05

1. UVOD

Odjel: sjemenjae, Spermatophyta

Pododjel: golosjenenjae, Gymnospermae
Razred: Coniferales
Podrazred: P
Porodica: Pinaceae
Rod: Pinus

P l a n i n s k i bor, b o r i , k l e k o v i n a i l i k r i v u l j nije poznat samo u

naem jeziku sa nekoliko imena, nego i u botanikoj nomenklaturi s nekoliko
latinskih naziva. Stariji autori nazivaju ga skupnim imenom Pinus montana
Miller s tim, da njegove svojte ralanjuju dalje kao podvrste, varijetete ili
forme. Drugi oznauju svaku njegovu podvrstu, pa i varijetet, posebnim
nazivom vrste kao, napr. Pinus uncinata Willk, Pinus pumilio Haencke, Pinus
mughus Scop. Novija literatura upotrebljava, preispitani, dakle, prioritetni
naziv Pinus mugo Turra naziv koji se rijetko ili nikako ne susree u starijoj,
a posebno ne i u umarskoj literaturi. Prema tome, bezuslovno je potrebno
pisati (bar u radovima koji imaju pretenziju da se pojave i izvan krugova
umarskih strunjaka, a i izvan granica nae zemlje) naziv zajedno sa
vanijim sinonimima, dakle: Pinus mugo Turra (= P.montana Mill.) Planinski
bor ili klekovina je stanovnik najviih planinskih visina i on tvori na nizu
evropskih planina guste, neprohodne sastojine, u jednom uem ili irem
pojasu, iznad gornje granice dopiranja normalnih visokih uma. S izuzetkom
podvrste uncinata, planinski bor ili klekovina nije umsko drvo (stablo), nego
2 do 3 m visok, veoma razgranat i gust grm. Njegov rast nije uspravan, nego
polegnut, grmolik i razgranat. Ta njegova osobenost, koja u krajnoj liniji
rezultira iz posebnih ekolokih prilika koje vladaju u visokim planinama
(osobito zbog dugog leanja snijega, snanih vjetrova itd.), nije neka
prelazna,

nego

vrsta

nasljedna

osobina.

izuzetkom

ve

naprijed

spomenute podvrste Pireneja i Zapadnih Alpi, planinski bor ili klekovina,

prenesena u sredinu u kojoj su iskljueni ekoloki faktori koji bi mogli izazvati
prolazno taj njegov polegli i niski rast, ostaje i dalje grm i razgranjava se bez
izrazito razvijenog centralnog, uspravnog debla. Planinski bor ili klekovina
kao vrsta, sistematski se dalje dijeli na 3 podvrste, od kojih prva jo i na dvije
varijetete. Sve se varijetete dijele dalje na niz formi i prelaznih oblika, osim
tree podvrste, o kojoj emo dalje neto vie kazati. Sistematski, klekovina se
dijeli ovako:
Pinus mugo Turra (= P. montana Mill.)
ssp. uncinata Willk.
var. rostrata Ant.

Krivulj raste na ekstremnim i nepovoljnim stanitima, vrlo oskudnim za ivot umskog drvea na
granici umske vegetacije tako da razlikujemo slijedee varijetete: Pinus mugo var. mughus klekasti bor, bor krivulj ; Pinus mugo var. pumilio - patuljasti bor ; Pinus mugo var. rostrata kukasti bor
Ovisno od staninih uvjeta, habitus mu jako varira. Javlja se kao nizak, polegnut grm, ili naraste
do 10 m visine. Najvie se susree u obliku polegnutog grma, ija nepravilan debla lee na zemlji
ili kamenju. Grane su guste, sabljasto povijene prema gore.
Kora je crvenkastopepeljasta i tanka (oko 4 mm). Ljuti se u malim ljuskama. Korijenov sustav
nema ilu sranicu. Boni korijeni su brojni i jako razgranati, a ire se u promjeru i do 10 metara.
Pupovi su izdueno jajasti, jako smolasti. Ljuske pupoljaka su svijetlocrvene. etine (iglice) su
duge 2 do 6 cm, te iroke 1.5 do 2 mm. Tamnozelene su boje, jednobojne nalicu i naliju.
Ukoene su i otre, na rubovima fino nazubljene. Nalaze se u parovima u bijelom koiastom
rukavcu. Ostaju na granama 5-10 godina. Muki cvjetovi su do 15mm dugi, ute boje. enski su
cvjetovi okruglasti, plaviasti, veinom u grupama od 2 ili 3. Cvate u lipnju i srpnju. iarke
(eeri) su u mladosti plaviaste, a kasnije smee, okruglaste, 2-7 cm duge i do 2.5 cm iroke,

sjedee. Apofiza je rombina ili kvadratina sa crnkasto oivienom grbicom (pupkom).

Dozrijevaju u proljee, tree godine. Sjeme je jajoliko, sivosmee boje, do 5 mm duine, sa 2-3
puta duim krilcem. Mlada biljica klije sa 3-8 supki.
Prilagoena je na ekstreme surove planinske klime na gornjoj granici ume i drvea. Nastanjuje
subalspki i alpski pojas, gdje na granici umske vegetacije obrazuje posebnu vrlo karakteristinu
zajednicu klekovine bora (Pinetum munghi). U sjevernom dijelu areala naseljava i tresetita.
Dopire do 2600 m visine.
Pinus mugo je jednodoma, anemofilna i preteno heliofilna vrsta . Prilagoena na ekstreme
surovog planinskog klimata na gornjoj granici ume i drvea. Doivi veliku starost. Cvijeta u
estom i sedmom mjesecu. Razmnoava se sjemenom.

2. PRIVREDNI ZNAAJ VRSTE

Prema klasifikaciji uma i umskog zemljita u sklopu izrade umskogospodarske osnove ova
vrsta ne spada u ume proizvodnog karaktera , pa s toga nema neki privredni znaaj.
Znaaj bora krivulja preteno se ogleda u zatiti zemljita od erozije a nie predjele od bujica i
snijenih lavina. S obzirom na to treba ga zatititi.

3. AREAL

Kao to smo ve u uvodu naveli planinski bor ili bor krivulj naseljava podruja ekstreme surove
planinske klime na gornjoj granici ume i drvea.
Dolazi od prirode na viim nadmorskim visinama u planinskim predjelima centralne i june
Europe i to u Pirinejima, Alpama, sredogorju Njemake, Sudetima, Karpatima, u planinama
centralnog dijela Apenina i u planinama Balkana. Obino dolazi na nadmorskim visinama iznad
1400 m, iako se negdje pojavljuje na sjevernim strmim ekspozcijimama ve na 1000 m
nadmorske visine, dok mu je gornja granica 2000-2200 m, gdje ini gornju granicu umske
vegetacije.

3.1. POJEDINANI NALAZI KLEKOVINE U BOSNI I HERCEGOVINI

Na naim zapadnobosanskim i junobosanskim krenjakim planinama

klekovina raste po pravilu na nadmorskoj visini iznad pojasa pretplaninske
bukove ume, sa kojom se, na mnogim mjestima, izmjenjuje i mijea, jer i
bukva u najvioj visini dopiranja poprima klekast rast. U pojasu pretplaninske
bukve nalazimo obilno zastupljenu i smru, koja, u grupama ili pojedinano,
uzdie svoje kronje iznad niskih bukava. Jedino na planini Vranici i Ljubini,
na sjevernim njihovim obroncima (kao i na Staroj Planini u istonoj Srbiji),
klekovina se nalazi iznad pojasa smreve ume, koja se tu razvila slino kao
u Alpama. Na crnogorskim kao i na hercegovakim planinama Prenju i
vrsnici, pa zatim i na sjevernim obroncima Bjelanice (Hranisava), ispod
klekovine, a esto i u istoj visini, nalazi se pojas uma munike, koji je isto
tako isprekidan stijenama, toilima i velikim panjakim progalama, kao i
sam pojas klekovine. Vrlo su zanimljiva i nalazita klekovine ispod i izvan

donje granice njenog visinskog pojasa na pojedinim planinama. To su obino

manje grupe ili pojedini vei grmovi unutar sklopljenih visokih uma, redovno
na rubovima progala. Na Bjelanici se nalazi jedna takva ovea, ali
isprekidana skupina u jednoj vrtaastoj progali u gornjem dijelu Ravne Vale,
izmeu glavnog planinskog grebena i grebena Javornika. Progala je sa svih
strana okruena smrevom umom. Na Bjelanici (u irem smislu) nalaze se
jo dva usamljena grma klekovine, daleko udaljena od svojih sklopljenih
sastojina. Oni su pronaeni

prilikom kartiranja umske vegetacije 1951

godine, uzapadnom kraju brdskih livada Velikog Polja, uza sam rub smreve
mrazine sastojine. Jedan od tih, neobino rijetkih, primjeraka (na
nadmorskoj visini od kojih 1300 metara) bio je ograen vrstom ogradom, ali
je ograda danas nestala. Na padinama planine Cincar, u podruju uma oko
Crne Rijeke, naeno je takoe, na nekoliko mjesta unutar visokih umskih
sastojina na manje grupe ili razbacana stabla klekovine. Pod samim
Cincarom, pa zatim u sklopu Kujae, blizu Klopotnika, nalaze se manje
progale-panjaci, koje je uma prilino ve osvojila, otkako na njima ne pase
stoka. Tu se ranije naselila i klekovina, prenesena sjemenom sa glavnog vrha
planine. Jo jedan posebno interesantan nalaz klekovine treba zabiljeiti i za
predjel Humi istono od Foe.

Tu se na blagim padinama livada ovog uzvienja, izgraenog preteno iz

verfenskih kriljevaca i pjeara, nalazi jedan niski grm klekovine na potpuno
otvorenom poloaju. Najblie sastojine klekovine nalaze se ovdje na Ljubini
ili na Golom Vjetreniku, a one su od Humia udaljene nekoliko desetina
kilometara zrane linije. Zbog toga ovaj osamljeni grm na Humiu zasluuje
posebnu panju. Na podruju planinske gromade Maglia, na prevoju koji ju
spaja sa Snijenicom, nalazi se takoer jedna vea rubna skupina klekovine,
danas ve znatno potisnute i priguene visokim smrama. Ovaj lokalitet
pokazuje jasno da je tu klekovina bila prvi umski pionir, a na njeno mjesto,
kada su se prilike tla i mikroklime izmijenile, nastupila je smra. Nekoliko
grmova

klekovine raste i neto sjevernije, u smrevoj sastojini koja okruuje vrtae u

pojasu pretplaninske bukove ume kod Lokve-Derneista.

Ovaj proces, kojem klekovina i nije uvijek zavrni lan sukcesije nego samo
jedna stepenica u neprekidnom razvojnom kretanju vegetacije (dakle, samo
razvojna tendencija), jo se bolje potvruje i onim, potpuno suhim,
obamrlim primjercima, pronaeni su na samom vrhu tita (1780 m) kod
Fojnice, u danas potpuno sklopljenoj smrevoj umi. Ovdje je nekada
klekovina naseljavala najvii vrh i odravala se sve dotle, dok je nije
potisnula smra vrsta bolje prilagoena dananjim prilikama na tome
stanitu. Na priloenoj karti su ove manje grupe klekovine izvan njenih
suvislih sastojina oznaene znakom x.

2.2.
RASPROSTRANJENJE
HERCEGOVINI

KLEKOVINE

BOSNI

Karta 1. Rasprostranjenje klekovine (Pinus muyo Turra) u Bosni i Hercegovini.

Risnjak, Guslice, Med-Vrh, lanac Velebita, Pljeivica kod Korenice nabraja on
u zapadnoj

Bosni sljedee planine: Osjeenicu, Crvljevicu,(Klekovau),

ator, Golju, iner, Malovan, Vitorog, Dinaru, Jankovo Brdo i Troglav,

Kamenicu, a u junoj Bosni: Trebevi, Golu Jahorinu, Bjelanicu, Treskavicu,
Ljelju i Dumo, Magli, Volujak, i Ljubinu Spominje, zatim Vranicu, a u
Hercegovini: Prenj i vrsnicu (zajedno sa Vranom i abuljom). Na Visoici,
Veleu i Crvnju nalaze se, navodno, samo potpuno usamljena mjesta koja se
mogu lako previdjeti, Kasnije je B e c k (6) ovim nalazitima dodao jo i
slijedee: Visoica: na Pudinu (R e i s e r), Plee kod Tjentita (A d a m o v i
), Klek (F i a 1 a), Orjen (Fr. Maly) i VjetrenikLjubina planina (B e c k), a
izostavio je Goliju Planinu i Vitorogu. Za planinu Vranicu, za koju je, navodno,
ve postojao podatak kod B 1 a u a, naveo je lokalitete: Vitruu, Straicu,
Krstac, Loike itd. (B e c k), a za hercegovaku Prenj Planinu i brda pod
njom naveo je nalazita: Prislab (V a n d a s), a u vrsnici osim Plase, Male
vrsnice i Trinae, jo i Muharnicu (F i a l a). Ovim podacima treba dodati
neke ispravke i dopune. Na prvom mjestu, klekovine nema na Osjeenici
Planini kod Bosanskog Petrovca, a Crljevica (Klekovaa) je stanite na
krevitom planinskom vrhu koji nosi naziv Klekovaa, a nalazi se istono od
Drvara. Na planinskom lancu, kojim se protee granica Bosne i Dalmacije,
klekovina nalazi svoja, za ove irine (izuzev Velebita) Jadranskom Moru
najprimaknutija stanita. Ovdje se od vrhova dalmatinske Dinare (1831 m)
klekovina iri i po junijem, graninom Troglavu (1943 m) gdje u velikim
povrinama prelazi i na bosansku stranu. Tu klekovinu navode J a n c h e n ,
W a t z l i D e g e n (18) i to na padinama Troglava naroito na zapadnoj i
sjevernoj strani. Vrlo lijepe opise klekovine i njenog naseljavanja planinskih
visina Dinare i Troglava iznosi H o r v a t (14) navodei da je ona tu u
mnogim predjelima bez traga nestala i zadrala se samo na tee
pristupanim mjestima. Ona se tu vrlo dobro ouvala na Klekovai, vrhu
izmeu Malih Poljanica i Razvale. Tu se ona nalazi i u t. zv. vegetaciskim
obratima kao, naprimjer, na obronku Sljemena od Privije do Troglava (I. H
o r v a t , l . c ) . Isto tako rairena je i na dalmatinskoj kao i na bosanskoj
strani Kamenice (1849 m), zapadno od Livna, kako smo to mogli vidjeti iz
jednog predavanja, koje je o vegetaciji te planine odrao F. K u a n . 1 Na

planini ator istono od Bosanskog Grahova klekovina pokriva najvie vrhove

i silazi na sjevernim stranama dosta nisko, mijeajui se sa subalpskom
umom bukve. Ona pokriva vrh Veliki ator (1872 m) i padine oko njega,
sputa se niz njegove strme, sjeverne strane sve do glacijalnog atorskog
Jezera. Isto tako, dopire i prema zapadu do prevoja spram Malog atora.
Odvojeno je ima i na cijelom grebenu Babine Grede (1862 m), gdje je, kao i
na stranama (toilima) nad atorskim Jezerom, u njoj est i runolist. Tu se
javlja i na dolomitima. Vrlo je zanimljivo da se planinski panjak ovdje prua
ispod klekovine. On, gotovo kao pojas, okruuje planinu izmeu klekovine i
subalpinske bukove sastojine. Tu je udaru, izgleda, bila vie izloena bukova
uma nego klekovina. Na mjestima gdje je potisnuta klekovina javljaju se
vritine omelike [Cytisanthus (Genista) radiatus], ali i veliki grmovi kleice
(Juniperus nana).
Glavno rasprostranjenje klekovine na Vranici planini prua se po sredinjem
grebenu, od padina iznad potoka Jezernice (Trebevi-Straica), preko KrstacaNatkrstaca (2107 m) sve do Rosina (2060 m) iznad Gornjeg Vakufa.
Najkompaktnije sastojine nalaze se na grebenu od Natkrstaca do Bijele
Gromile sa koje silaze sve do smreve ume u gornjim dijelovima sliva
Zlatan-Potoka. Od grebena se dalje pruaju kompaktne sastojine sve do iznad
Suvodola.

unutranjoj

visoravni,

klekovinu

nalazimo

rastrganim

sklopovima i na rubovima smrevih sastojina, i tu je ona vrlo bujnog razvitka.

Pod Loikama prua se sve do t. zv. Sarajevskih Vrata, iza kojih, u pravcu
istoka, naglo nestaje, a iza Derala ju zamjenjuju spomenute sastojine alpske
johe. Odvojeno od vie-manje iskidanog, glavnog njenog pojasa, susreemo
je u gustim sklopovima i na Dobrukoj Planini (Gredelj), zatim na podruju
Goleti iznad Vrankovae (u slivu Vrbasa). Sa Loika silazi u pravcu zapada
spram Dobruke planine, a prema istoku ide, na junoj strani glavnog
grebena, preko Podborovca, iznad Derala sve do blizu glavice Tikve.
Zanimljivo

je

ovdje

da

se

klekovina

visinskom

sjevernimpadinama nadovezuje na pojas smrevih uma.

nizanju

na

Planina Treskavica (2088 m) pokrivena je velikim sastojinama gusto

sklopljene i neprohodne klekovina. Klekovina je vrlo esta na svim grebenima
t. zv. bosanske Treskavice na visoravni glacijalnih jezera i oko JablanDolina, penjui se navie. Ona tu pokriva Oblik, Zubove, Ilija, Ilijinu Gredu,
Vratio, abenske Stijene, Barice, Ogorjeli Kuk, Kaljusinu, te podruje oko
Crnog, Platnog, Bijelog i Velikog Jezera, mijeajui se tu sa subalpinskom
bukvom. Ona silazi i na toila ispod Oblika i Zubova, a od Barica (vidi sliku)
silazi preko Prohina Smeta sve do Lednice i iznad Kilavca, gdje se mijea sa
subalpinskom bukvom i grupama smra, koje tu, kao da su nekada zauzimale
ire prostranstvo. Osim prostranih isprekidanih sastojina na Ilijinoj Gredi
iznad Kozje Luke (koje su, vjerovatno, najinteresantnije i po sastavu i po
prostranstvu) gusti, povezani sklopovi klekovine zatvaraju i toila ispod
Vratla (na sjevernoj strani). Pojedinano klekovina se moe nai i ispod
(bosanske) Male Ljubine u stijenama koje se iznad raseda doline potoka
Rijeke pruaju spram drijela. Isto tako klekovina se nalazi i na padinama
Golog Vjetrenika, ali ovdje preteno na sjevernoj strani.

4. NAIN UZGAJANJA I NJEGA

Iz ve predhodno preenog gradiva znamo da bor krivulj nema nekog veeg , tanije nema
gotovo nikakvog znaaja u privredi, i da je njegova uloga zatitnog karaktera samim tim on se
slabije i proizvodi vjetakim putem.
Sije se u proljee, oko 2,5 g po dunom metru, na dubini oko 1 cm. Sadnice ostaju u sijalitu
dvije godine , a zatim se presauju u rastilite odnosno u kole gdje se gaje nekoliko po godina.
Kad doe do presaivanja bitno je znati da je zalivanje vano naroito tokom vrelih ljetnjih
mjeseci, pogotovo ako je sadnja u proljee, pa nisu pred sobom imale zimski period mirovanja i
postepene adaptacije na nove uslove. Tokom duih sunih perioda, kada u povrinsko sloju
zemlje nema dovoljno vode (na dubini od 25 cm - 30 cm - dubina jednog aova), mlade i tek

posaene biljke moraju se obilnije zaliti. Kontrola vlanosti se vri uzimanjem uzorka zemlje sa
navedene dubine. Ukoliko se estice zemlje, kada se grumen stisne u aci, ne lijepe za dlan ve
se zemlja rasipa potrebno je u zonu oko korjenovog sistema dodati vodu u koliini dovoljnoj da
ona prodre do navedene dubine. Voda se dodaje po povrini neto iroj od irine kronje (to
odgovara i irini korena). Kod mladih biljaka zalivanje je uestalije u prve dve godine, ali
uslovljeno i koliinom padavina. Posle dobrog zakorenjavanja, kada se stablo dobro uvrsti,
potrebe biljke za dodatnom vodom se smanjuju, jer se koren dovoljno razvio da moe vodu crpsti
iz dubljih slojeva, koji se u naem podneblju ree isuuju. Biljke treba zalivati i tokom jesen i
proljea jer im je dopunska voda potrebna i u tom periodu. Ljeti je biljke najbolje zalivati rano
ujutro, ili uvee, po zalasku sunca, dok u hladnijim periodima zalivanje tada treba obaviti oko
podneva, kako bi se izbegle posljedice smrzavanja vode u povrinskom sloju tokom hladnih
noi.

5. ZAKLJUAK
Bor krivulj ili Pinus mugo je vrsta borova koja se javlja u gornjim granicama uma. Zatitnog je
karaktera ; uva zemljite od erozije a nie predjele od bujica i snijenih lavina. Zbog toga
trebalo bi se vie panje posvetiti njegovoj njezi i zatiti jer je jako zanemarena vrsta.
U Bosni i Hercegovini je prisutan u velikom broju. Rijetko da se proizvodi vjetakim putem jer
nije ekonomino zato sto mu je mal prirast a i nema privrednog znaaja.Vrlo malo mu se panje
poklanja iz ekonomskih razloga.
Npr.
kod subalpinske bukve ;
kao zatitni sloj slui bor krivulj kako bi sprijeio sputanje vrste iz gornjih predjela i da se ne bi
sputala vrsta vremenom i da ne bi dolo do ogoljavanja gornjih predjela.

6. LITERATURA

1. Uzgajanje uma , Pintari

2. Atlas drvea i grmlja , edomil ili
3. Proizvodnja sadnog materijala , Slobodan Stilinkovi
4. Ekologija biljaka , Radomir Lakui
5. http://www.botanic.hr/cisb/doc/bioid/bot/botsp14.html
6. http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ume_pretplaninskog_pojasa_Hrvatske
7.